1

Grad od
Kostiju
CASSANDRA CLARE
Instrumentarij smrtnika - knjiga prva

www.bosnaunited.net
www.crowarez.org

Za mojeg djeda

Ja nisam zaspao.
Izmeu izvrenja kakva stranog ina
i prve pobude sve nalikuje
privienju ili groznu snu:
Pokreta duh i smrtnika orua
Tada su u suglasju; a ljudsko ustrojstvo,
Ko kakvo kraljevstvo malo, tada mui
Priroda pobune.
William Shakespeare, Julije Cezar

I
TAMNI SILAZAK
Ja opjevah Kaos i No vjenu
Ponukan Muzom nebeskom da smjelo
Siem u tamu i gore se vratim...
John Milton, Izgubljeni raj

1
PANDEMONIJ

Ti se sigurno ali, ree izbaciva, prekriivi ruke preko golemih prsa. Svisoka je gledao
mladia u crvenoj jakni s patentnim zatvaraem i odmahivao obrijanom glavom. Ne moe unutra s
time.
Pedesetak tinejdera koji su ekali u redu ispred Pandemonija nagnuli su se naprijed da bolje
uju. ekanje na ulazak u taj klub za sve uzraste bilo je dugotrajno, osobito nedjeljom, a u redu se
uglavnom nije dogaalo mnogo. Izbacivai su bili opaki i smjesta bi se okomili na svakoga tko bi
izgledao kao da e praviti probleme. Petnaestogodinja Clary Fray, koja je stajala u redu sa svojim
najboljim prijateljem Simonom, nagnula se naprijed kao i svi drugi, u nadi da e se dogoditi neto
uzbudljivo.
Joj, ma dajte. Mladi podigne taj predmet iznad glave. Izgledao je kao drveni tap zailjen na
jednom kraju. To mi je dio kostima.
Izbaciva podigne obrvu. Koji je to?
Mladi se naceri. Doimao se prilino normalno, pomisli Clary, za Pandemonij. Kosa neonski
modre boje strala mu je oko cijele glave nalik na pipke prestraene hobotnice, ali nije imao
komplicirane tetovae na licu ni velike metalne ipke provuene kroz ui ili usne. Ja sam lovac na
vampire. Pritisnuo je onaj drveni predmet. Savio se u stranu lako poput vlati trave. Ovo je lano.
Pjenasta guma. Dobro?
Njegove zelene oi bile su previe jarko zelene, primijeti Clary: boje antifriza, proljetne trave.
Po svoj prilici kontaktne lee u boji. Izbaciva slegne ramenima, odjednom se dosaujui.
Svejedno. Ui.
Mladi se provue pokraj njega brzo poput jegulje. Clary se svidio okret njegovih ramena, nain
na koji je usput zabacio kosu. Njezina bi majka za njega upotrijebila rije - nonalantan.
Pomislila si da je sladak, ree Simon rezignirano. Zar ne?
Clary ga udari laktom pod rebra, ali mu ne odgovori.
Unutra je klub bio pun dima od suhog leda. arena svjetla igrala su se na plesnom podiju,
pretvarajui ga u viebojnu vilinsku zemlju od plavih i neonsko zelenih, jarko ruiastih i zlatnih
nijansi.
Mladi u crvenoj jakni pogladio je dugaak, poput britve otar no koji je drao, a licem mu je
zaigrao dokon osmijeh. Bilo je tako lako - malice glamura na no, kako bi se priinio bezopasnim.
Jo malo glamura na oi i onog asa kad je izbaciva pogledao izravno u njega, bio je gotov.
Dakako, sve bi se to vjerojatno moglo izvesti bez tolikog truda, ali i on je bio dio te zabave - varanja
ovozemaca, neskriveno i na njihove oi, uivanja u tupim izrazima njihovih priglupih lica.
Nije da su ljudska bia bila beskorisna. Mladi je zelenim oima promatrao plesni podij, na
kojem su se tanki udovi odjeveni u krpice od svile i crne koe pojavljivali i nestajali iza vrtlonih
stupova dima dok su ovozemci plesali. Djevojke su zabacivale duge kose, mladii njihali kukovima
odjevenim u kou, a gola se put presijavala od znoja. Vitalnost se naprosto prelijevala iz njih, valovi
energije od kojih ga je obuzela pijana smuenost. Iskrivio je usne. Nisu znali koliko su sretni. Nisu

znali kako je to ivotariti u mrtvom svijetu, gdje Sunce mlitavo visi na nebu poput izgorjela ugarka.
Njihovi ivoti gorjeli su jarko poput plamena svijee - i bilo ih je isto tako lako utrnuti.
Rukom je vre stisnuo no koji je nosio i ba je zakoraio na plesni podij kad se neka djevojka
odvojila iz mase plesaa i uputila prema njemu. Zabuljio se u nju. Bila je lijepa, za ljudsko bie duga kosa gotovo iste boje kao crna tinta, oi poput ugljena. Bijela haljina do poda, onakva kakve su
ene nosile nekada dok je svijet bio mlai. ipkasti rukavi vijorili su joj oko tankih ruku. Oko vrata
je nosila debeli srebrni lanac s kojeg je visio tamnocrveni privjesak veliine bebine ake. Bilo mu je
dovoljno da suzi oi kako bi shvatio da je pravi - pravi i dragocjen. Slina mu je navrla na usta dok
mu se primicala. ivotna energija navirala je iz nje kao krv iz otvorene rane. Prolazei pokraj njega,
nasmijeila se, dozivajui ga oima. Okrenuo se i poao za njom, osjeajui okus fantomskog
peckanja njezine smrti na svojim usnama.
Uvijek je bilo lako. Ve je osjeao kako mu snaga njezina ivota koji se gasi kola venama poput
vatre. Ljudi su bili tako glupi. Imali su neto toliko dragocjeno, no to gotovo uope nisu uvali.
Odbacivali su svoje ivote zbog novca, zbog paketia praha, zbog draesnog osmijeha kakvog
stranca. Djevojka je bila blijeda sablast koja je uzmicala kroz obojani dim. Dola je do zida i
okrenula se pa mu se nasmijeila primivi suknju rukama i podignuvi je. Ispod suknje nosila je
izme do bedara.
Doetao je do nje, koe najeene od njezine blizine. Nije bila tako savrena izbliza: opazio je
maskaru koja joj se razmazala ispod oiju i znoj koji joj je zalijepio kosu za vrat. Namirisao je
njezinu smrtnost, taj slatki vonj trulei. Imam te, pomislio je.
Hladan osmijeh izvio joj je usne. Odmaknula se u stranu pa je vidio da se naslanjala na
zatvorena vrata. Preko njih je crvenom bojom bilo navrljano ZABRANJEN ULAZ - SKLADITE.
Posegnula je rukom iza lea prema kvaki, pritisnula je i provukla se unutra. Naas je ugledao
naslagane kutije, zapetljane kablove. Skladite. Osvrnuo se iza sebe - nitko nije gledao. Ako ona eli
privatnost, tim bolje.
Uao je u prostoriju za njom, nesvjestan toga da ga netko prati.
Onda, ree Simon, ba dobra glazba, ha?
Clary nije odgovorila. Plesali su ili barem inili ono to je prolazilo kao plesanje - mnogo
njihanja naprijed i natrag s povremenim naglim saginjanjem sve do poda, kao da je nekome od njih
ispala kontaktna lea - u prostoru izmeu skupine tinejderki u metalik steznicima i mladog
azijatskog para koji se strastveno milovao dok su im se arene ekstenzije za kosu ispreplitale poput
vinove loze. Neki deko s piercingom na usni i ruksakom u obliku plianog medvjedia dijelio je
besplatne tablete biljnog ectasyja, a njegove padobranske hlae mlatarale su pod udarima zraka iz
stroja za vjetar. Clary nije obraala mnogo pozornosti na njihovu bliu okolinu - pogledom je pratila
modrokosog mladia koji je uspio nagovoriti izbacivaa da ga pusti u klub. Sunjao se kroz guvu kao
da neto trai. Nain na koji se kretao na neto ju je podsjeao...
to se mene tie, nastavi Simon, neizmjerno uivam.
To ba i nije bilo vjerojatno. Simon je, kao i uvijek, u tom klubu upadljivo strio u trapericama i
staroj majici kratkih rukava, na kojoj je sprijeda pisalo MADE IN BROOKLYN. Svjee oprana kosa
bila mu je tamnosmea, a ne zelena ili ruiasta, dok su mu naoale stajale ukrivo na vrhu nosa. Nije
se ba doimao kao da razmilja o silama tame, nego prije kao da se upravo uputio u ahovski klub.
Aaa-haa. Clary je bilo savreno jasno da je on s njom izlazio u Pandemonij samo zato to se
njoj ondje svialo, dok je njemu bilo dosadno.
Nije bila sigurna ak ni zato joj se svialo - zbog odjee i glazbe to mjesto bilo je nalik na san,
na neiji tui ivot, ni priblino slino njezinu dosadnom stvarnom ivotu. No oduvijek je bila
previe stidljiva da bi razgovarala i s kim osim sa Simonom.

Modrokosi mladi probijao si je put izvan plesnog podija. Izgledao je pomalo izgubljeno, kao da
nije pronaao onoga koga je traio. Clary se zapita to bi bilo kad bi mu prila, predstavila se i
ponudila mu da ga provede uokolo. Moda bi se samo zablenuo u nju. Ili je moda i on stidljiv.
Moda bi bio zahvalan i moda bi mu bilo drago, ali bi se trudio to ne pokazati, onako kako to deki
rade - ali ona bi znala. Moda...
Modrokosi se najednom ispravi, zauzme pozoran stav, kao lovaki pas kraj lovine. Clary poprati
smjer njegova pogleda i opazi djevojku u bijeloj haljini.
Pa dobro, pomisli Clary, nastojei se ne osjeati kao ispuhani balon. To je valjda to. Djevojka je
bila prekrasna, takva da bi je Clary rado nacrtala - visoka i tanka kao trska, duge, bujne crne kose.
ak i s te udaljenosti Clary je vidjela crveni privjesak oko njezina vrata. Pulsirao je pod svjetlima
plesnog podija poput zasebnog srca bez vlastita tijela.
Drim, nastavi Simon, da DJ Bat veeras ulae jedinstveno izuzetan trud. Slae li se?
Clary zakoluta oima i ne odgovori; Simon je mrzio trance glazbu. Pozorno je gledala djevojku
u bijeloj haljini. Kroz mrak, dim i umjetnu maglu njezina blijeda haljina bljetala je poput
svjetionika. Nije udo to ju je modrokosi mladi slijedio kao oparan, previe zanesen da bi
primjeivao bilo to oko sebe - ak ni dvije tamne figure koje su mu bile za petama, krivudajui za
njim kroz guvu.
Clary uspori plesanje i zagleda se. Nekako je uspjela razabrati da su te figure muke, da su
visoki i odjeveni u crno. Ne bi mogla rei kako je znala da slijede onog mladia, ali znala je. Vidjela
je to po nainu na koji su ili za njim, po njihovu paljivom oprezu i po prikrivenom skladu njihovih
pokreta. U grudima joj se poeo otvarati malen cvijet strepnje.
U meuvremenu, dometne Simon, htio sam ti rei da se u zadnje vrijeme odijevam u ensku
odjeu. Osim toga, spavam s tvojom mamom. Mislio sam da bi trebala znati.
Djevojka je stigla do zida i otvarala je vrata s natpisom ZABRANJEN ULAZ. Pozvala je
modrokosog mladia da je slijedi i provukli su se kroz vrata. To za Clary nije bilo nita novo, par
koji se skriva u mrane zakutke kluba da bi se pohvatao - no bilo je utoliko udnije to ih je netko
pratio.
Propela se na none prste, pokuavajui pogledati preko gomile. Ona dvojica stala su ispred tih
vrata i kao da su raspravljala. Jedan je imao plavu kosu, a drugi tamnu. Plavi je posegnuo rukom u
jaknu i izvukao neto dugo i otro, to je bljesnulo pod titravim svjetlima. No. Simone! povikala
je Clary i uhvatila ga za ruku.
to je? Simon se doimao uznemireno. Ma dobro, zapravo ne spavam s tvojom mamom.
Samo sam htio privui tvoju pozornost. Nije da ti mama nije vrlo privlana ena, za svoje godine.
Vidi li onu dvojicu? Mahnito je uprla prstom, umalo udarivi raskonu crnkinju koja je
plesala pokraj njih. Djevojka je oine prijekim pogledom. Oprosti... oprosti! Clary se ponovno
okrene Simonu. Vidi li ona dva tipa tamo? Kod onih vrata?
Simon zakilji i slegne ramenima. Ne vidim nita.
Dvojica su. Pratili su onog tipa s modrom kosom...
Onog za kojeg si pomislila da je sladak?
Da, ali nije stvar u tome. Onaj plavokosi je izvukao no.
Jesi li sigurna? Simon se zagleda jae, odmahujui glavom. Jo uvijek ne vidim nikoga.
Sigurna sam.
Simon, najednom vrlo ozbiljan, izravna lea. Idem po nekoga iz osiguranja. Ti ostani ovdje.
Otiao je gurajui se kroz guvu.
Clary se okrenula ba na vrijeme da spazi plavokosog mladia kako prolazi kroz ZABRANJEN
ULAZ, s prijateljem za petama. Osvrnula se oko sebe; Simon si je jo uvijek pokuavao prokriti put

s plesnog podija, ali nije mu ilo osobito dobro. ak i da je tada viknula, nitko je ne bi uo, a dok bi
se Simon vratio, neto strano ve se moglo dogoditi. Snano se ugrizavi za donju usnu, Clary se
stane probijati kroz guvu.
Kako se zove?
Okrenula se i nasmijeila. Ono malo svjetlosti u skladitu prosipalo se kroz visoke reetkama
zagraene prozore, musave od prljavtine. Po podu su bile razbacane hrpe strujnih kablova, zajedno s
polomljenim krhotinama zrcala disko-kugli i odbaenim limenkama boje.
Isabelle.
To je lijepo ime. Poao je prema njoj, oprezno koraajui izmeu kablova za sluaj da je neki
od njih pod naponom. Na slabom svjetlu izgledala je pomalo prozirno, isprano od boje, ovijena u
bijelo poput anela. Bit e divno kada padne... Nisam te jo viao ovdje.
Pita me dolazim li esto ovamo? Zahihotala se, pokrivi usta dlanom. Oko zglavka imala je
nekakvu narukvicu, tik ispod rukava haljine - a tada je, kad joj se primaknuo, opazio da to uope nije
narukvica, nego tintom iscrtan uzorak na njezinoj koi, splet vijugavih linija.
Ukipio se. Ti...
Nije dovrio. Pokrenula se brzinom munje, sunuvi na nj otvorenim dlanom, udarivi ga u prsa
tako da bi se sopui sruio na tlo da je bio ljudsko bie. Zateturao je unatrag, no tada joj se neto
stvorilo u ruci, vijugavi bi koji je zlatno bljesnuo kad je njime zamahnula nadolje, omotavi mu ga
oko glenjeva, trzajem mu izmaknuvi tlo pod nogama. Tresnuo je na pod, previjajui se dok mu je
omraeni metal duboko grizao kou. Nasmijala se nadvijena nad njime i omamljeno je pomislio kako
je trebao znati. Nijedna ljudska djevojka ne bi nosila haljinu poput te koju je nosila Isabelle. Nosila
ju je da prekrije kou - cijelu kou.
Isabelle snano povue bi, zategnuvi ga. Osmijeh joj je blistao poput otrovne vode. Sad je
samo va, deki.
Zauo je tih smijeh iza sebe, a tada su se na njemu nale ruke koje su ga trgnule uvis i gurnule
na jedan betonski stup. Osjeao je vlaan kamen na leima. Ruke su mu povukli odostraga i zavezali
mu zglavke icom. Dok se otimao, netko je zaobiao stup i uao mu u vidno polje; mladi, mlad kao
Isabelle i jednako zgodan. Njegove utosmee oi svjetlucale su poput komadia jantara.
Onda, ree mladi. Ima li i drugih s tobom?
Modrokosi je osjeao kako mu krv navire pod previe stegnutim metalom, od ega su mu runi
zglobovi postali skliski.
Kakvih drugih?
No daj. Mladi uto-smeih oiju podigao je ruke i tamni su mu rukavi skliznuli dolje,
otkrivi rune tintom iscrtane po njegovim zglavcima, nadlanicama i dlanovima. Ti zna to sam ja.
Duboko u unutranjosti lubanje zavezani mladi zakripao je drugim nizom zuba.
Sjenolovac, siknuo je.
itavim licem drugog mladia razlio se irok osmijeh. Gotov si, rekao je.
Clary gurne vrata skladita da se otvore i ue u njega. Naas pomisli da je prazno. Jedini prozori
bili su visoko i zagraeni reetkama; kroz njih se pomalo ula ulina buka, zvuk automobilskih truba
i kripa konica. Soba je bazdjela na staru boju i debeo sloj praine prekrivao je pod, pun razmazanih
tragova cipela.
Ovdje nema nikoga, shvati, ogledavajui se u udu. U prostoriji je bilo hladno unato
kolovokoj vruini vani. Leda su joj bila ledena od znoja. Zakoraila je naprijed i zaplela nogu u
strujne kablove. Sagnula se da oslobodi tenisicu iz kablova - i zaula glasove. Djevojaki smijeh,
otar odgovor nekog mladia. Kad se uspravila, ugledala ih je.

Kao da su se stvorili izmeu dva treptaja oka. Bila je to djevojka u dugoj bijeloj haljini, crna
kosa sputala joj je po leima poput vlane morske trave. Ona dva mladia bila su s njom - onaj
visoki s kosom crnom poput njezine i onaj nii, svjetloputi, ija se kosa presijavala kao mjed pod
slabom svjetlou to je dopirala kroz visoke prozore. Svijetli deko stajao je s rukama u depovima,
nasuprot onom pankeru, koji je bio zavezan za stup neime to je izgledalo kao klavirska ica, ruku
ispruenih iza lea, a nogu zavezanih oko glenjeva. Lice mu je bilo napeto od boli i straha.
Uz mahnito udaranje srca, Clary se sakrije iza najblieg betonskog stupa i proviri glavom.
Gledala je kako svjetlokosi hoda amo-tamo, ruku prekrienih preko prsa. Nego, ree. Jo uvijek
mi nisi rekao ima li s tobom drugih tvoje vrste.
Tvoje vrste? Clary se zapita o emu on to govori. Moda je nabasala na nekakav rat izmeu
bandi.
Ne znam o emu govori. U glasu modrokosog ula se bol, ali i otresitost.
Misli na druge demone, ree crnokosi, progovorivi prvi put. Zna to je demon, zar ne?
Deko zavezan za stup okrenuo je glavu u stranu, snano stiui zube.
Demoni, polako je izgovorio svjetlokosi, ispisujui tu rije prstom po zraku. Religijski su
definirani kao itelji pakla, sluge Neastivog, ali ovdje, za potrebe Klave, obuhvaaju sve
zlonamjerne duhove ije je podrijetlo izvan nae izvorne dimenzije...
Dosta, Jace, ree djevojka.
Isabelle ima pravo, ree vii mladi. Nikome od prisutnih ne treba predavanje iz semantike a ni iz demonologije.
Ovi su ludi, pomisli Clary. Zbilja ludi.
Jace podigne glavu i nasmijei se. U tom pokretu bilo je neega divljeg, neega to je podsjetilo
Clary na dokumentarce o lavovima koje je gledala na Discovery Channelu, na ono kad bi velike
make podigle glavu i ponjuile zrak da osjete miris plijena. Isabelle i Alec misle da previe
govorim, ree. Misli li i ti da previe govorim?
Modrokosi nije odgovorio. Jo uvijek je stiskao zube. Mogao bih vam dati informacije, ree.
Znam gdje je Valentine.
Jace se osvrne prema Alecu, koji slegne ramenima. Valentine je pod zemljom, ree Jace.
Ovaj stvor nas samo zavlai.
Isabelle zabaci kosu. Ubij ga, Jace, ree. Nee nam nita rei.
Jace podigne ruku i Clary ugleda odsjaj slabanog svjetla s noa u njegovoj ruci. Bio je
neobino proziran, sjeiva svijetla poput kristala, otra poput staklene krhotine, a drke optoene
crvenim kamenjem.
Zavezani mladi naglo udahne. Valentine se vratio! usprotivi se, nateui spone koje su mu
ruke drale iza lea. Svi Pakleni svjetovi to znaju... Ja znam... mogu vam rei gdje je...
U Jaceovim ledenim oima najednom zaiskri bijes. Anela mi, svaki put kad uhvatimo neku
mrcinu kao to si ti, uvijek tvrdi da zna gdje je Valentine. E pa i mi znamo gdje je. U paklu je. A ti...
Jace preokrene no koji je drao i njegovo sjeivo bljesne poput vatre. Ti mu se tamo moe
pridruiti?
Clary vie nije mogla. Izala je iz skrovita iza stupa. Stani! viknula je. Ne moe to uiniti.
Jace se naglo okrene, toliko zapanjen da mu je no ispao iz ruke i zveknuo na betonski pod.
Isabelle i Alec okrenu se zajedno s njim, s identinim izrazom zabezeknutosti na licu. Modrokosi
mladi ovjesio se o svoje vezove, oamuen i irom otvorenih usta.
Alec progovori prvi. to je ovo? htio je saznati, pogledavajui sad Clary, sad svoje
kompanjone, kao da bi oni mogli znati to ona tu radi.

10

To je djevojka, ree Jace, ponovno se sabravi. Sigurno si ve vidio djevojke, Alec. Tvoja
sestra Isabelle jedna je od njih. Zakorai prema Clary, kiljei kao da ne moe posve vjerovati u to
to vidi. Ovozemska djevojka, ree vie samome sebi. A vidi nas.
Naravno da vas vidim, ree Clary. Pa nisam slijepa.
E jesi, ree Jace, saginjui se da podigne no. Samo to to ne zna. Uspravi se. Bolje da
nestane odavde, ako zna to ti je pametno.
Ne idem nikamo, ree Clary. Ako odem, ubit e ga. Upre prstom u mladia s modrom
kosom.
To je istina, prizna Jace, vrtei no izmeu prstiju. A zato je tebi vano hou li ga ja ubiti ili
neu?
Za... zato to... promuca Clary. Ne moe ii okolo i ubijati ljude.
Ima pravo, ree Jace. Ne moe ii okolo i ubijati ljude!' Pokae prstom na mladia s
modrom kosom, ije su oi bile napola zatvorene. Clary se zapita je li se onesvijestio. Ovo nije
ovjek, djevojice. Moda izgleda kao ovjek i govori kao ovjek, moda ak i krvari kao ovjek.
Ali je udovite.
Jace, ree Isabelle opominjui ga. Dosta.
Ti si lud, ree Clary, uzmiui od njega unatrake. Pozvala sam policiju, da zna. Stii e
svaki as.
Lae, ree Alec, ali na licu mu se vidjela sumnja. Jace, hoe li...
Nije uspio zavriti reenicu. U taj tren modrokosi se mladi uz visok kretav pokli oslobodio
spona koje su ga vezale za stup i bacio na Jacea.
Pali su na tlo i otkotrljali se zajedno, a modrokosi je udarao Jacea akama koje su svjetlucale
kao da na vrhovima prstiju imaju neto metalno. Clary je ustuknula u namjeri da pobjegne, ali joj je
noga zapela o zapetljani kabel, pa je pala, izbivi si zrak iz plua. ula je Isabellin vrisak.
Preokrenuvi se, Clary ugleda modrokosog kako sjedi na Jaceovim prsima. Na vrhovima njegovih
kandi nalik na britve presijavala se krv.
Isabelle i Alec trali su prema njima, Isabelle vitlajui biem u ruci. Modrokosi zamahne
ispruenim kandama prema Jaceu. Jace podigne ruku da se obrani, a kande je zaparaju, tako da je
iknula krv. Modrokosi opet zamahne rukom - a Isabellin bi oine ga po leima. On krikne i prevrne
se na bok.
Brz kao Isabellin bi, Jace se preokrene. U ruci mu bljesne otrica. Zarije no u prsa
modrokosog mladia. Crnkasta tekuina navre oko drke. Mladi se u luku izdigne s poda, krkljajui
i grei se. Lica iskrivljena od gaenja, Jace ustane. Njegova crna majica sada je na nekim mjestima
bila jo crnja, mokra od krvi. On pogleda u zgreni oblik do svojih nogu, isprui ruku i istrgne no.
Drka je bila skliska od crne tekuine.
Oi modrokosog mladia treptavo se otvore. Uperene u Jacea, kao da su gorjele. Mladi izusti
kroza zube: Neka bude tako. Otpisani e vas sve pobiti.
Jace kao da je zareao. Mladieve arenice nestale su mu u glavi. Tijelo mu se poelo trzati i
tresti dok se guvao, uruavao u sebe, sve vie smanjivao, sve dok nije posve nestao.
Clary se uspentrala na noge, otresavi elektrine kabele. Poela je uzmicati. Nitko od njih nije
obraao pozornost na nju. Alec je doao do Jacea i primio ga za ruku, podiui mu rukav vjerojatno
zato da mu dobro pregleda ranu. Clary se okrene da potri - i otkrije da joj put prijei Isabelle s
biem u ruci. Njegova zlatna traka bila je umrljana tamnom tekuinom. Ona zamahne biem prema
Clary i njegov joj se kraj omota oko zglavka pa se vrsto zategne. Clary jekne od boli i iznenaenja.
Glupa mala ovozemko, ree Isabelle kroza zube. Zbog tebe je Jace mogao poginuti.

11

On je lud, ree Clary, pokuavajui aku povui natrag. Bi joj se urezao jo dublje u kou.
Svi ste vi ludi. to ti misli, tko ste vi, parapolicijski ubojice? Policija...
Policija uglavnom nije zainteresirana kad ne moe pokazati le, ree Jace. Pridravao si je
ruku i oprezno birao put prema Clary po podu i prekrivenom kablovima. Alec ga je slijedio, lica
iskrivljenog od mrtenja.
Clary pogleda mjesto s kojeg je onaj mladi nestao i ne ree nita. Ondje nije bilo ak ni krvave
mrlje - ba niega to bi dokazivalo da je i ikada uope postojao.
Vraaju se u svoje izvorne dimenzije kad umru, ree Jace. Za sluaj da si se pitala.
Jace, sikne Alec. Pazi.
Jace odmakne ruku. Lice mu je bilo poprskano jezivim kapljicama krvi. Jo uvijek ju je
podsjeao na lava s tim iroko razmaknutim svijetlim oima i tom zagasito zlatnom kosom. Ona nas
vidi, Alec, ree. Ve zna previe.
to onda hoe da napravim s njom? upita Isabelle.
Pusti je, tiho odgovori Jace. Isabelle ga prostrijeli iznenaenim, gotovo ljutitim pogledom, ali
se ne usprotivi. Bi sklizne, oslobodivi Clarynu ruku. Ona protrlja bolan zglavak i zapita se kako e
se, dovraga, izvui odande,
Moda bismo je trebali povesti sa sobom, ree Alec. Kladim se da bi Hodge volio
porazgovarati s njom.
Nema teorije da je odvedemo u Institut, ree Isabelle. Ona je ovozemka.
Je li doista? blago ree Jace. Njegov miran glas bio je gori od Isabelline otresitosti i Alecove
srdbe. Jesi li ve imala posla s demonima, djevojice? Jesi li hodala s vjecima, razgovarala s
Djecom noi? Jesi li...
Moje ime nije djevojica, prekine ga Clary. I nemam pojma o emu govori. Nema? Ree
neki glas u njezinoj glavi. Vidjela si kako je onaj deko ispario. Jace nije lud - ti bi samo eljela da
jest. Ja ne vjerujem u... u demone ili to god bilo to o emu...
Clary? Bio je to Simonov glas. Naglo se okrenula. Stajao je na vratima skladita. Pokraj njega
bio je jedan od krnih izbacivaa koji su na ulazu ljudima stavljali igove na ruke. Jesi li dobro?
Zakiljio je prema njoj kroz tmuu. Zato si sama ovdje? to je bilo s onim tipovima... zna, onima
s noevima?
Clary se zablene u njega, a zatim pogleda iza sebe, gdje su stajali Jace, Isabelle i Alec; Jace u
krvavoj majici i jo uvijek s noem u ruci. On joj se naceri te pomalo pokajniki, a pomalo
podrugljivo slegne ramenima. Oito ga nije udilo to ih ni Simon ni izbaciva ne vide.
To nekako nije udilo ni Clary. Polako se okrenula natrag prema Simonu, znajui kako mu
zacijelo izgleda tako sama u tom vlanom skladitu, stopala zapetljanih u plastine strujne kablove
jarkih boja. Mislila sam da su uli ovamo, ree bijedno. Ali ini se da nisu. ao mi je. Skrene
pogled sa Simona, iji se izraz lica mijenjao iz zabrinutog u posramljeni, na izbacivaa, koji se
doimao samo ugnjavljcno. Bila je to pogreka.
Iza nje, Isabelle se zahihoe.
Ne vjerujem, ree Simon tvrdoglavo dok je Clary na rubu plonika oajniki pokuavala
dozvati taksi. istai su bili proli ulicom Orchard dok su njih dvoje bili u klubu pa je ulica bila
sjajno crna od uljaste vode.
Znam, sloi se ona. ovjek bi pomislio da e biti nekih taksija. Kamo svi idu u nedjelju u
pono? Opet se okrene prema njemu, slegnuvi ramenima. Misli da bismo bili bolje sree u ulici
Houston?
Ne taksijima, ree Simon. Tebi - ne vjerujem tebi. Ne vjerujem da su oni tipovi s noevima
samo nestali.

12

Clary uzdahne. Moda nije bilo nikakvih tipova s noevima, Simone. Moda mi se sve to
priinilo.
Nema teorije. Simon podigne ruku iznad glave, ali taksiji koji su im se pribliavali samo su
projurili, prskajui prljavu vodu. Vidio sam ti lice kad sam uao u to skladite. Izgledala si opako
izbezumljeno, kao da si vidjela duha.
Clary pomisli na Jacea s njegovim lavovski-majim oima. Spusti pogled na svoj zglavak,
okruen tankom crvenom linijom na mjestu gdje se ovio lsabellin bi. Ne, ne duha, pomisli. Neto
jo udnije.
To je bila samo pogreka, ree klonulo. Zapita se zato mu ne kae istinu. Osim, naravno, zato
to bi pomislio da je luda. No u tome to se dogodilo bilo je neega - neega u kljuanju one crne
krvi oko Jaceova noa, neega u njegovu glasu kad je rekao Jesi li razgovarala s Djecom noi? - to
je eljela zadrati za sebe.
Pa, bila je to vraki nezgodna pogreka, ree Simon. Osvrne se prema klubu, iz ijih je vrata
tanak red jo uvijek zmijoliko vijugao do pola ulice. Sumnjam da e nas ikada pustiti da ponovno
uemo u Pandemonij.
to te briga? Mrzi Pandemonij. Clary ponovno podigne ruku dok je neki uti obris brzao
prema njima kroz maglu. Ovaj put, meutim, taksi se uz kripu konica zaustavi na njihovu uglu, a
voza pritisne sirenu kao da mora privui njihovu pozornost.
Konano nam se posreilo. Simon povue vrata taksija i uvue se na plastikom prekriveno
stranje sjedalo. Clary ue za njim, udahnuvi poznat miris njujorkih taksija na cigaretni dim, kou i
lak za kosu. Idemo u Brooklyn, ree Simon vozau, a potom se okrene prema Clary. Gle, zna da
mi moe sve rei, zar ne?
Clary je malo oklijevala pa kimnula. Naravno, Simone, rekla je. Znam da mogu.
Zalupila je automobilska vrata za sobom i taksi je krenuo u no.

13

2
TAJNE I LAI

Tamni princ sjedio je na crnom pastuhu, ogrta od samurovine vijorio mu je za leima. Zlatan
kolut vezao je njegove plave uvojke, naoito lice bilo mu je smrknuto od ara bitke i...
I ruka mu je izgledala kao patlidan, iznemoglo promrmlja Clary sebi u bradu. Crte naprosto
nije valjao. Uzdahnuvi, istrgne jo jedan list iz bloka za crtanje i baci ga u naranasti zid svoje sobe.
Pod je ve bio naikan odbaenim lopticama od papira, pouzdan znak da njezina kreativna energija
nije tekla onako kako se bila nadala. Po tisuiti put poeljela je biti vie nalik svojoj majci. Sve to bi
Jocelyn Fray nacrtala, naslikala ili skicirala bilo je lijepo i naizgled lako.
Clary izvue slualice iz uiju - prekinuvi Steppin Razor usred pjesme - i protrlja bolne
sljepoonice. Tek je tada postala svjesna da stanom odjekuje glasna, prodorna zvonjava telefona.
Odbacivi blok na krevet, skoi na noge i potri u dnevnu sobu, gdje je crveni retro telefon stajao na
stoliu pokraj ulaznih vrata.
Je li to Clarissa Fray? Glas na drugom kraju zvuao je poznato, iako ga nije uspjela odmah
identificirati.
Clary nervozno omota telefonsku icu oko prsta. Daaa?
Bok, ja sam jedan od huligana s noevima koje si juer upoznala u Pandemoniju. Bojim se da
sam ostavio lo dojam i ponadao sam se da e mi pruiti priliku da se iskupim..,
SIMONE! Clary odmakne slualicu od uha, prasnuvi u smijeh. To uope nije smijeno!
Naravno da je. Samo to ti ne razumije foru.
Budalo. Clary uzdahne, naslonivi se na zid. Ne bi se smijao da si bio tu kad sam juer dola
kui.
Zato ne bih?
Moja mama. Nije joj bilo drago to smo zakasnili. Iskoila je iz koe. Bilo je gadno.
Molim? Pa nismo mi krivi to je bila guva na cesti! pobuni se Simon. On je bio najmlae od
troje djece i imao je istanan smisao za obiteljsku nepravdu.
Da, no, uglavnom, ona to ne doivljava tako. Razoarala sam je, iznevjerila sam je, zabrinula
sam je, bla, bla, bla. Ja trujem njezin ivot, ree Clary, oponaajui tonu frazu svoje majke uz tek
sitan ugriz savjesti.
Znai, ima zabranu izlazaka? upita Simon malo preglasno. Clary je ula dubok amor
glasova iza njega; ljude koji su pokuavali nadglasati jedni druge.
Jo ne znam, ree. Mama je jutros izala s Lukeom i jo se nisu vratili. Gdje si ti uope? Kod
Erica?
Da. Upravo smo zavrili s probom. Iza Simona zvekne inela. Clary se trgne. Eric veeras
ita poeziju u Java Jonesu, nastavi Simon, mislei na kafi iza ugla Claryne ulice, u kojem je nou
katkad svirala iva glazba. Doi e cijeli bend da mu prui podrku. Hoe li ii?
Aha, moe. Clary zastane, tjeskobno rastegnuvi telefonsku icu. ekaj, ne.

14

Zaepite, deki, moe? zadere se Simon, a Clary po tome kako ga je slabo ula shvati da je
udaljio telefon od usta. Vratio ga je trenutak kasnije, zabrinuto rekavi: Je li to bilo da ili ne?
Ne znam. Clary se ugrize za usnu. Mama se jo uvijek ljuti na mene zbog onoga sino.
Nisam sigurna da je elim iznervirati traei ustupke. Ako u imati frku, ne elim da to bude zbog
Ericove uljive poezije.
Ma daj, pa nije tako loa, ree Simon. Eric mu je bio prvi susjed i poznavali su se gotovo cijeli
ivot. Nisu bili bliski kao Simon i Clary, ali osnovali su rock-bend na poetku drugog razreda
zajedno s Ericovim prijateljima Mattom i Kirkom. Svi zajedno svaki tjedan predano su vjebali u
garai Ericovih roditelja. Osim toga, to nije ustupak, dometne Simon, nego pjesnika veer u
blizini tvoje ulice, iza ugla. Nije da te zovem na neku orgiju u Hobokenu. Neka doe i tvoja mama
ako eli.
ORGIJA U HOBOKENU! zauje Clary neiji pokli, vjerojatno Ericov. Ponovno zvekne
inela. Clary zamisli svoju majku kako slua Erica dok ita poeziju i zadrhti iznutra.
Ne znam. Ako se svi pojavite ovdje, mislim da e poludjeti.
Onda u doi sam. Pokupit u te pa moemo zajedno pjeice, s ostalima emo se nai tamo.
Tvoja mama nee zamjeriti. Ona me voli.
Clary se morala nasmijati. to je znak njezinog upitnog ukusa, ako mene pita.
Ne pitam. Simon prekine vezu usred galame svojih prijatelja iz benda.
Clary spusti slualicu i pogledom preleti dnevnu sobu. Posvuda je bilo dokaza umjetnikih
sklonosti njezine majke, od runo izraenih ukrasnih jastuka naslaganih na tamnocrveni kau, do
zidova punih Jocelyninih slika, brino uokvirenih - uglavnom pejzaa; zavojitih ulica sredita
Manhattana obasjanih zlaanom svjetlou; prizora iz Prospect Parka zimi, sa sivim ribnjacima
porubljenim ipkastim slojem bijelog leda.
Na polici iznad kamina stajala je uokvirena fotografija Claryna oca. Svjetloput mukarac
zamiljena izraza lica u sveanoj vojnoj uniformi; u uglovima njegovih oiju vidjeli su se izdajniki
tragovi bora od smijanja. Bio je odlikovani vojnik koji je sluio u prekomorskim zemljama. Jocelyn
je neke njegove medalje drala u kutijici pokraj svojeg kreveta. Nije da su medalje bile od ikakve
koristi kad se Jonathan Clark autom zaletio u stablo na samome izlazu iz Albanyja i umro prije nego
to mu se ki uope rodila.
Nakon to je umro, Jocelyn je ponovno uzela svoje djevojako prezime. Nikada nije govorila o
Clarynu ocu, ali kutiju s njegovim ugraviranim inicijalima, J. C, drala je pokraj svojeg kreveta.
Osim medalja, u njoj su se nalazile fotografija ili dvije, vjenani prsten i jedan uvojak plave kose.
Katkad bi Jocelyn uzela tu kutiju, otvorila je i vrlo njeno drala taj uvojak kose na dlanovima, a
potom bi ga spremila natrag i opet paljivo zakljuala kutiju.
Zvuk kljua koji se okree u ulaznim vratima prenuo je Clary iz snatrenja. ustro se bacila na
kau i pokuala izgledati zadubljeno u jednu od knjiga mekih korica koje je njezina majka bila
ostavila na stoliu uza zid. Jocelyn je itanje smatrala svetom razonodom i uglavnom ne bi prekidala
Clary usred neke knjige, ak ni zato da vie na nju.
Vrata su se otvorila uz tresak. Bio je to Luke, ruku punih neega to je izgledalo kao veliki
kvadratni komadi kartona. Kad ih je odloio na pod, Clary je vidjela da su to kartonske kutije,
rastvorene tako da su bile plosnate. Uspravio se i uz osmijeh se okrenuo prema njoj.
Bok, uj... bok, Luke, ree ona. Prije nekih godinu dana bio ju je zamolio da ga prestane zvati
ujakom Lukeom, rekavi da se zbog toga osjea staro i da ga to, uostalom, podsjea na ia Tominu
kolibu. Osim toga, blago ju je podsjetio, on zapravo i nije njezin ujak, nego samo blizak prijatelj
njezine majke koji je zna itav njezin ivot. Gdje je mama?
Parkira kamionet, ree on, uz stenjanje ispravljajui svoju visoku i vitku figuru. Bio je
odjeven u uobiajenu uniformu: stare traperice, kariranu koulju i iskrivljen par naoala sa zlatnim

15

okvirom, koje su mu nahero stajale na korijenu nosa. Podsjeti me jo jednom zato ova zgrada nema
teretno dizalo?
Zato to je stara i ima karakter, odmah ispali Clary. Luke se naceri. emu kutije? upita ona.
Njegov osmijeh nestane. Tvoja je majka htjela spakirati neke stvari, ree, izbjegavajui njezin
pogled.
Koje stvari? upita Clary.
On neodreeno odmahne rukom. Nepotrebne stvari koje se motaju po kui. Smetaju. Zna da
ona nikad nita ne baca. A ime se ti bavi? Ui? Izvue joj knjigu iz ruke i naglas proita: Svijet
jo uvijek obiluje tim arolikim biima, koje trezvenija filozofija odbacuje. Vile i goblini, duhovi i
demoni jo uvijek se vrzmaju uokolo... Spusti knjigu i pogleda Clary preko ruba naoala. Je li to za
kolu?
Zlatna grana? Nije. kole nema jo nekoliko tjedana. Clary mu uzme knjigu. Mamina je.
Slutio sam.
Ona je spusti natrag na stol. Luke?
Aha? Ve zaboravivi na knjigu, eprkao je po kutiji za alat koja je stajala pokraj kamina. A,
evo ga. Izvue naranasti plastini pitolj za ljepljivu traku i zagleda se u nj s dubokim
zadovoljstvom.
to bi ti uinio da si vidio neto to nitko drugi nije mogao vidjeti?
Pitolj za ljepljivu traku ispadne Lukeu iz ruke i zvekne na poploani kamin. On klekne da ga
podigne, ne gledajui je. Misli, kad bih bio jedini svjedok zloina, tako neto?
Ne. Mislim kad bi uokolo bilo jo nekih ljudi, ali da si ti jedini koji ih moe vidjeti. Kad bi bili
nevidljivi svima osim tebi.
Oklijevao je, jo uvijek kleei, rukom vrsto steui ulubljeni pitolj za ljepljivu traku.
Znam da zvui ludo, nervozno se odvai Clary, ali...
On se okrene. Njegove oi, vrlo plave iza naoala, usmjere se prema njoj s izrazom odlune
njenosti. Clary, ti si umjetnica, kao tvoja majka. To znai da vidi svijet onako kako ga drugi ljudi
ne vide. To je tvoj dar, da vidi ljepotu i uas u obinim stvarima. Zbog toga nisi luda - samo
razliita. Nema nita loe u tome da je netko razliit.
Clary privue noge i nasloni bradu na koljena. U mislima ugleda ono skladite, Isabellin zlatni
bi, modrokosog mladia kako se trza u samrtnikim grevima i Jaceove uto-smee oi. Ljepota i
uas. Ree: Da je moj tata iv, misli li da bi i on bio umjetnik?
Luke se doimao zateeno. Prije nego to joj je uspio odgovoriti, vrata su se irom otvorila i
Claryna majka vano je ula u sobu, lupkajui petama izama po ulatenom drvenom podu. Pruila
je Lukeu zveckav snop kljueva od auta i okrenula se da pogleda ker.
Jocelyn Fray bila je mrava, ali snana ena, kose nekoliko nijansi tamnije od Claryne i
dvostruko due. Trenutano je bila usukana u tamnocrvenu punu probijenu tehnikom olovkom,
koja ju je pridravala. Na sebi je imala bojom umrljane treger-hlae preko majice kratkih rukava boje
lavande i smee glenjae iji su potplati bili obloeni skorenim naslagama uljane boje.
Ljudi su Clary uvijek govorili da slii svojoj majci, ali ona to nije primjeivala. Jedina slinost
izmeu njih dvije bila je njihova figura: obje su bile tanke, s malim grudima i uskim bokovima.
Znala je da nije lijepa poput svoje majke. Da bi bila lijepa, mora biti vitka i visoka. Ako si niska kao
Clary, tek malo via od metar i pol, onda si slatka. Ne zgodna ni lijepa, nego slatka. Pridoda li se
kosa boje mrkve i lice puno pjegica, Clary je pokraj svoje majke sline Barbie bila krpena lutka.
Jocelyn je ak imala graciozan hod zbog kojeg su se ljudi okretali za njom da je gledaju dok
prolazi. Clary se, naprotiv, stalno spoticala o vlastita stopala. Ljudi bi se okretali za njom jedino kad
bi proletjela pokraj njih padajui niza stepenice.

16

Hvala ti to si donio kutije, ree Claryna majka Lukeu i nasmijei mu se. On joj ne uzvrati
osmijeh. Claryn eludac nelagodno se promekolji. Oito se neto dogaalo. Oprosti to sam tako
dugo traila mjesto. Danas Ima sigurno milijun ljudi na parkiralitu...
Mama? prekine je Clary. Za to su te kutije?
Jocelyn se ugrize za usnu. Luke baci pogled iskosa na Clary, nijemo nukajui Jocelyn da prie.
Nervoznim pokretom iz zglavka Jocelyn odgurne visei uvojak kose iza uha i pridrui se keri na
kauu.
Izbliza, Clary je vidjela kako umorno izgleda njezina majka. Ispod oiju imala je tamne
polukrugove, a kapci su joj od nedostatka sna bili biserne boje.
Je li to zbog onoga sino? upita Clary.
Ne, brzo ree njezina majka, no tada zastane. Moda malo. Nisi smjela uiniti to to si sino
uinila. To zna.
I ve sam se ispriala. O emu se ovdje radi? Ako e mi zabraniti izlaske, uini to pa da
zavrimo.
Neu ti zabraniti izlaske, ree njezina majka. Glas joj je bio napet kao ica. Dobaci pogled
Lukeu, koji odmahne glavom. Jednostavno joj reci, Jocelyn, ree on.
Biste li mogli ne razgovarati o meni kao da nisam tu? ree Clary ljutito. I kako to misli, da
mi kae? to da mi kae?
Jocelyn glasno izdahne. Idemo na praznike. Lukeov izraz lica postane prazan kao obrisano
slikarsko platno. Clary odmahne glavom. O tome se radi? Idete na praznike? Zavali se na jastuke.
Ne razumijem. emu tolika strka?
Mislim da ne razumije. Htjela sam rei da svi idemo na praznike. Nas troje - ti, ja i Luke.
Idemo u seosku kuu.
O. Clary pogleda Lukea, no on je prekriio ruke na prsima i zurio kroz prozor, vrsto stisnute
eljusti. Zapitala se to ga mui. On je oboavao staru seosku kuu u unutranjosti drave New York
- kupio ju je, sam je obnovio prije deset godina i iao onamo kad je god mogao. Na koliko dugo?
Do kraja ljeta, ree Jocelyn. Donijela sam kutije za sluaj da eli spakirati neke knjige,
potreptine za slikanje...
Do kraja ljeta? Clary se zgroeno uspravi. Ne mogu, mama. Imam planove - Simon i ja
namjeravali smo napraviti tulum za povratak u kolu i imam hrpu sastanaka s mojom likovnom
grupom, onda jo deset sati u Tischu...
Zao mi je zbog Tischa. Ali sve drugo moe se otkazati. Simon e razumjeti, kao i tvoja likovna
grupa.
Clary je ula neumoljivost u majinu glasu i shvatila je da misli ozbiljno. Ali platila sam te
satove crtanja! tedjela sam cijele godine! Obeala si. Naglo se okrenula, obrativi se Lukeu. Reci
joj! Reci joj da nije fer!
Luke nije skrenuo pogled s prozora, premda mu je u obrazu zatitrao jedan mii. Ona ti je
majka. To je njezina odluka.
Ne razumijem. Clary se opet okrene prema majci. Zato?
Moram otii, Clary, ree Jocelyn, a uglovi usta joj zadrhtae. Trebaju mi mir i tiina za
slikanje. I trenutano nemamo novca...
Pa prodaj jo tatinih dionica, ljutito ree Clary. To obino i ini, zar ne?
Jocelyn uzmakne. To ba i nije fer.
Gle, idi ako eli ii. Ba me briga. Ostat u ovdje bez tebe. Mogu raditi; mogu nai posao u
Starbucksu ili tako neto. Simon kae da oni stalno zapoljavaju. Dovoljno sam stara da se brinem za
sebe...

17

Ne! Clary se lecne od otrine u Jocelyninu glasu. Vratit u ti novac za satove crtanja, Clary.
Ali ide s nama. Tu ne moe birati. Premlada si tla ovdje ostane sama. Neto bi se moglo dogoditi.
Kao na primjer? to bi se moglo dogoditi? htjela je uti Clary.
Prolomio se tresak. Iznenaeno se okrenula i vidjela da je Luke prevrnuo jednu od uokvirenih
slika koje su bile naslonjene na zid. Vratio ju je, doimajui se vrlo uzrujano. Kad se uspravio, usne su
mu bile smrknuto stisnute. Idem.
Jocelyn se ugrize za usnu. ekaj. Ona pohita za njim do ulaza, sustigavi ga ba kad je primio
kvaku. Vrpoljei se na kauu, Clary je jedva nekako razabrala majin ozbiljan apat. ... Bane, rekla
je Jocelyn. Zovem ga i zovem ve tri tjedna. Njegova govorna pota kae da je u Tanzaniji. to da
radim?
Jocelyn. Luke odmahne glavom. Ne moe dovijeka odlaziti k njemu.
Ali Clary...
Nije Jonathan, prosike Luke. Nakon to se to dogodilo, vie nisi bila ista, ali Clary nije
Jonathan.
Kakve veze moj otac ima s tim? Pomisli Clary zapanjeno.
Ne mogu je stalno drati u kui, ne doputati joj da izlazi. Ona to nee trpjeti.
Pa naravno da nee! Luke je zvuao stvarno ljuto. Ona nije kuni Jjubimac, nego
tinejderica. Gotovo odrasla osoba. Kad bismo otili iz grada...
Razgovaraj s njom, Jocelyn. Lukeov glas bio je vrst. Doista to mislim. On posegne za
kvakom.
Vrata se irom otvorie. Jocelyn tiho krikne. Isuse! uzvikne Luke.
Ma ne, to sam samo ja, ree Simon. Makar, ve su mi rekli da nevjerojatno sliimo.
Domahne Clary s dovratka. Spremna?
Jocelyn odmakne ruku s usta. Simone, jesi li prislukivao?
Simon trepne. Ne, tek sam stigao. Skrene pogled s Jocelynina blijeda lica na Lukeovo
smrknuto. Neto nije u redu? Da odem?
Ne trudi se, ree Luke. Mislim da smo ovdje gotovi. Progura se pokraj Simona i stuti
stepenicama u brzom ritmu. Odozdo se zauje tresak vrata.
Simon je oklijevao na vratima, doimajui se nesigurno. Mogu se vratiti kasnije, ree.
Stvarno. Nije problem.
To bi bilo... zapone Jocelyn, ali Clary je ve bila na nogama.
Zaboravi, Simone. Idemo, ree, dograbivi svoju kurirsku torbu s kuke pokraj vrata. Objesi je
preko ramena, bijesno pogledavi majku. Vidimo se kasnije, mama.
Jocelyn se ugrize za usnu. Clary, zar ne misli da bismo trebale porazgovarati o tome?
Imat emo mnogo vremena za razgovor dok budemo na 'praznicima', otrovno odvrati Clary i
zadovoljno primijeti kako se njezina majka lecnula. Ne ekaj me budna, dometne i zgrabivi
Simona za ruku, napola ga odvue kroz ulazna vrata.
On se ukopa petama i dobaci pokajniki pogled Clarynoj majci, koja je stajala na ulazu, malena
i naputena, vrsto isprepletenih prstiju. Dovienja, gospoo Fray! dobaci. elim vam ugodnu
veer!
O, zaepi, Simone, prasne Clary, pa izie i zalupi vratima, presjekavi majin odgovor.
Isuse, eno, iupat e mi ruku, protestirao je Simon dok ga je Clary vukla za sobom dolje,
lupajui zelenim tenisicama po drvenim stepenicama svakim ljutitim korakom. Pogledala je uvis,
donekle oekujui da e vidjeti majku kako ih bijesno promatra s odmorita, no vrata stana ostala su
zatvorena.

18

Oprosti, promrmlja Clary, pustivi mu zglavak. Zastane u podnoju stepenica, kurirska torba
lupkala joj je po kuku.
Claryna crvenkasto-smea kua u nizu, kao i veina takvih u Park Slopeu, neko je cijela sluila
kao rezidencija nekoj bogatoj obitelji. Ostaci njezine nekadanje grandioznosti jo su bili vidljivi po
zavojitim stepenicama, oteenom mramornom podu u stubitu i irokom jednostrukom krovnom
prozoru visoko gore. Sada je kua bila podijeljena na nekoliko stanova pa su Clary i njezina majka
dijelile tu trokatnicu sa stanarkom ispod njih, postarijom enom koja je iz svojega stana vodila duan
s vidovnjakim potreptinama. Iz njega gotovo nikada nije izlazila, premda posjete kupaca nisu bile
este. Na zlatnoj ploici privrenoj za vrata pisalo je MADAM DOROTHEA, VIDOVNJAKINJA
I PROROICA.
Teak miris tamjana dopirao je iz poluotvorenih vrata u haustor. Clary je ula tiho mrmljanje
glasova.
Lijepo je vidjeti da joj dobro ide, ree Simon. Ovih dana teko je nai stalan posao kao
prorok.
Zar ba mora biti sarkastian oko svega? otrese se Clary.
Simon trepne, oito zateen. Mislio sam da ti se svia kad sam duhovit i ironian.
Clary je ba htjela odgovoriti, kad se vrata stana Madam Dorothee irom otvore i neki ovjek
izae kroz njih. Bio je visok, puti boje javorova sirupa, zlatno-zelenih oiju nalik na maje, a kosa
mu je bila raskutrana i crna. Uputi joj bljetav osmijeh, pokazavi joj otre bijele zube.
Preplavi je val munine, snaan osjeaj da e se onesvijestiti.
Simon je pogleda s nelagodom. Je li ti dobro? Izgleda kao da e se sruiti.
Ona trepne. to? Ne, dobro sam.
On kao da nije htio odustati. Izgleda kao da si vidjela duha.
Ona odmahne glavom. Kopkalo ju je sjeanje na to da je neto vidjela, ali kad se pokuala
usredotoiti, izmaknulo joj je poput vode. Nita. Uinilo mi se da sam vidjela Dorotheinu maku,
ali valjda je to bila samo svjetlosna varka. Simon se zagleda u nju. Nisam nita jela od juer,
doda, branei se. Mislim da sam malo pukla.
On joj zatitniki prebaci ruku preko ramena. Idemo, astim te neime za jelo.
Ne mogu vjerovati da je takva, ree Clary etvrti put, vrkom nacha po tanjuru lovei zalutali
komadi umaka guacamole. Bili su u oblinjoj meksikoj zalogajnici, skromnom mjestacu pod
imenom Nacho Mama. Kao da nije dosta to mi svaki drugi tjedan zabrani izlaske. Sad u jo i cijeli
ostatak ljeta provesti u egzilu.
Pa zna, tvoja je mama ponekad takva, ree Simon. Kao, recimo, onda kada udahne ili
izdahne. Nacerio joj se iza vegetarijanskog burrita. j
Da, sigurno, samo se ti smij, ree ona. Tebe nitko nee odvui nekamo usred niega na Boga
pitaj koliko dugo...
Clary. Simon prekine njezinu tiradu. Nisi na mene ljuta. Osim toga, to nee dugo trajati.
Kako ti to zna?
Pa zato to poznajem tvoju mamu, ree Simon nakon stanke. Mislim, ti i ja smo prijatelji ve
koliko, deset godina? Znam da je ponekad uhvati. Predomislit e se.
Clary uzme feferon s tanjura i zamiljeno mu stane grickati vrh. Ali, je li to stvarno tako?
ree. Mislim, poznaje li je doista? Ponekad se pitam poznaje li je itko.
Simon trepne. Sad te vie ne pratim.
Clary usie zrak da si rashladi usta koja su je arila. Mislim, ona nikad ne govori o sebi. Ja ne
znam nita o tome kako je ivjela prije, o njezinoj obitelji, a ni mnogo o tome kako je upoznala moga

19

tatu. Nema ak ni slike s vjenanja. Kao da je njezin ivot poeo kad me rodila. Uvijek mi tako
odgovori kad je pitam o tome.
Ah. Simon joj sloi raznjeenu grimasu. Pa to je ba slatko.
Ne, nije. To je udno. udno je to ne znam nita o baki i djedu. Mislim, znam da roditelji
mojeg tate nisu bili previe ljubazni prema njoj, ali zar su mogli biti toliko loi? Kakvi to ljudi uope
ne ele upoznati svoju unuku?
Moda ih ona mrzi. Moda su je zlostavljali ili takvo to, predloi Simon. Ipak ima one
oiljke.
Clary se zablene u njega. Ima to?
On proguta zalogaj burrita. One male tanke oiljke. Po cijelim leima i rukama. Vidio sam
tvoju mamu u kupaem, zna.
Ja nikad nisam primijetila nikakve oiljke, ree Clary odluno. Mislim da ti se priinilo.
On je blijedo pogleda i kao da je ba htio neto rei, kad je njezini mobitel, zakopan duboko u
torbi, poeo uporno dreati. Clary ga je uspjela izvui, pogledala brojke koje su titrale na ekranu i
namrtila se. Moja mama.
Shvatio sam po tvojem izrazu lica. Razgovarat e s njom?
Ne sad, ree Clary, u elucu osjetivi poznati ugriz savjesti kad je telefon prestao zvoniti jer se
ukljuila govorna pota. Ne elim se svaati s njom.
Uvijek moe biti kod mene, ree Simon. Koliko god eli.
Pa, prvo emo vidjeti hoe li se smiriti. Clary pritisne gumb za govornu potu na mobitelu.
Glas njezine majke zvuao je napeto, ali oito se trudila namjestiti vedar ton: Duo, ao mi je to
sam te zaskoila s planom za praznike. Doi kui da popriamo. Clary je prekinula vezu prije nego
to je poruka zavrila, osjetivi jo jau krivnju, ali istovremeno jo uvijek bijesna. eli priati o
tome.
eli li ti priati s njom?
Ne znam. Clary nadlanicom protrlja oi. Ide li na onu pjesniku veer?
Obeao sam da u doi.
Clary ustane, odgurnuvi stolac. Onda idem s tobom. Nazvat u je kad to zavri. Remen
kurirske torbe sklizne joj niz ruku. Simon ga odsutno gurne natrag gore, zadravi prste na goloj koi
njezina ramena.
Vani je zrak bio spuvast od vlage, koja je nakovrala Clarynu kosu i Simonu plavu majicu
prilijepila na lea. Onda, kako bend? upita ona. Ima li to novo? Bilo je dosta vike u pozadini kad
smo priali na telefon.
Simonovo se lice ozari. Sve je sjajno, ree. Matt kae da zna nekoga tko bi nam mogao
srediti gau u Scrap Baru. Opet razgovaramo o imenima.
Da? Clary sakrije osmijeh. Simonov bend zapravo nikad nije stvorio nikakvu glazbu.
Uglavnom su sjedili u Simonovoj dnevnoj sobi i svaali se o moguim imenima i logotipima za
bend. Katkad se pitala zna li itko od njih uistinu svirati neki instrument. Koji su prijedlozi?
Biramo izmeu Urota morskog povra i Panda stamen kamen.
Clary odmahne glavom. Oba su uasna.
Eric je predloio Kriza u lealjci.
Moda bi se Eric trebao drati igrica.
Ali onda bismo trebali nai novog bubnjara.
O, a to je ono to Eric radi? Ja sam mislila da samo ica novac od vas i baulja okolo priajui
curama u koli da ima bend kako bi ih impresionirao.

20

Nipoto, ree Simon ivahno. Eric je okrenuo novi list. Sad ima djevojku. Hodaju ve tri
mjeseca.
Skoro pa su vjenani, ree Clary, zaobiavi jedan par koji je gurao kolica s dvogodinjim
djetetom: djevojicom sa utim ukosnicama, koja je vrsto drala lutku malene vile sa zlatom
protkanim krilima boje safira. Clary se uini da je krajikom oka spazila kako krila lepraju. Brzo je
okrenula glavu.
to znai, nastavi Simon, da sam ja zadnji lan benda koji nema curu. to je, zna, cijeli
smisao sviranja u bendu. Cure.
Mislila sam da se radi o glazbi. Neki ovjek sa tapom presjekao joj je put, hodajui prema
ulici Berkeley. Skrenula je pogled, ustraena da e na svakome koga predugo bude gledala niknuti
krila, dodatne ruke ili dug ravast jezik nalik zmijskome. Uostalom, koga briga ima li ti curu?
Mene, ree Simon mrano. Uskoro emo ja i kolski domar Wendell biti jedini preostali bez
cure. A on smrdi na sredstvo za pranje prozora.
Tako barem zna da je jo slobodan.
Simon je srdito pogleda. Nije smijeno, Fray.
Uvijek ima Sheilu 'Tanga' Barbarino, predloi Clary. Clary je sjedila iza nje na matematici u
prvom srednje. Svaki put kad bi Sheili ispala olovka - to se dogaalo esto - Clary je bila poaena
pogledom na Sheilino donje rublje, koje je nadvisivalo struk njezinih superniskih traperica.
Ona je ta s kojom Eric hoda zadnja tri mjeseca ree Simon. U meuvremenu, njegov savjet
bio je da bih samo trebao odluiti koja cura u koli ima najbolje tijelo i pozvati je van prvi dan
kole.
Eric je seksistika svinja, ree Clary, najednom nesklona saznati za koju djevojku iz kole
Simon misli da ima najbolje tijelo. Moda biste bend trebali nazvati Seksistike svinje.
Ne zvui loe. Simon nije izgledao zateeno. Clary mu se izbeila, a njezina kurirska torba
poela je vibrirati kad je mobitel stao tretati. Izvadila ga je iz depa s patentnim zatvaraem. Opet
tvoja mama? upita on.
Clary kimne. U mislima je vidjela majku, malenu i samu na vratima njihova stana. U grudima
joj nabuja osjeaj krivnje.
Ona podigne pogled na Simona, koji ju je gledao oima smrknutim od brige. Njegovo lice
poznavala je toliko dobro da bi ga mogla nacrtat i u snu. Pomisli na usamljene tjedne bez njega koji
su je ekali pa ugura 1 mobitel natrag u torbu. Idemo, ree. Zakasnit emo na predstavu.

21

3
SJENOLOVAC

Kad su stigli u Java Jones, Eric je ve bio na pozornici, njihao se naprijed-natrag pred
mikrofonom vrsto zatvorenih oiju. Za tu je prigodu vrhove kose obojio u ruiasto. Iza njega,
Matt, koji je izgledao ulagirano, nasumino je udarao u djembe.
Ovo e biti prestrano, prorekne Clary. Dohvati Simonov rukav i povue ga prema izlazu.
Ako potrimo, jo moemo pobjei.
On odluno odmahne glavom. Ja sam ovjek koji dri svoju rije. Izravna lea. Idem po
kavu ako nam ti nae mjesto. to e piti?
Samo kavu. Crnu - kao moja dua''
Simon se uputi prema anku, mrmljajui si u bradu neto u stilu da mu sada ide bolje nego ikada
ranije. Clary poe pronai mjesta.
Kafi je bio krcat za jedan ponedjeljak; veinu izlizanih sofa i naslonjaa zauzeli su tinejderi
koji su uivali u izlasku radnim danom. Osjeao se snaan miris kave i cigareta od klinia. Clary
najzad pronae slobodan dvosjed u mranom uglu pri dnu prostorije. Jedina osoba u blizini bila je
plavokosa djevojka u naranastoj majici, udubljena u igranje svojim iPodom. Dobro, pomisli Clary.
Eric nas ovdje nee moi pronai nakon predstave da bi nas pitao kako nam se ini njegova poezija.
Plavokosa djevojka nagne se postrance na svom stolcu i kvrcne Clary po ramenu. Oprosti.
Clary iznenaeno podigne pogled. Je li ono tvoj deko? upita djevojka.
Clary poprati djevojin pogled, ve spremna rei Ne, ne poznajem ga, no tada shvati da ona
misli na Simona. Iao je prema njima lica naborana od koncentracije, trudei se da ne ispusti nijednu
od dvije ae od stiropora. A, ne, ree Clary. On mi je prijatelj.
Djevojka se ozari. Sladak je. Ima curu?
Clary je oklijevala sekundu previe prije nego to je odgovorila: Ne.
Djevojka se sad doimala sumnjiavo. Je li gej?
Simonov povratak potedio je Clary odgovaranja na to pitanje. Plavokosa djevojka brzo se
naslonila natrag kad je spustio alice na stol i zavalio se pokraj Clary. Mrzim kad im ponestane
pravih alica. Ove su vrue. Puhnuo si je u prste i namrtio se. Clary je pokuala sakriti osmijeh dok
ga je gledala. Obino nikada nije razmiljala o tome izgleda li Simon dobro ili ne. Ima zgodne tamne
oi, smatrala je, i dobro se razvio u otprilike zadnjih godinu dana ili tu negdje. Uz dobru frizuru...
Zuri u mene, ree Simon. Zato zuri u mene? Imam neto na licu?
Trebala bih mu rei, pomisli ona, premda je jedan dio nje bio vrlo nesklon tome. Bila bih loa
prijateljica kad mu ne bih rekla. Nemoj se sad okretati, ali ona plavokosa tamo misli da si sladak,
proape.
Simon krajikom oka pogleda djevojku, koja je marljivo prouavala jedan broj manga asopisa
Shonen Jump. Ona u naranastoj majici? Clary kimne. Simon se doimao neodluno. Zato tako
misli?

22

Reci mu. Hajde, reci mu. Clary zausti da odgovori, no prekine je pisak, mikrofonije. Namrti se i
prekrije ui dok se Eric na pozornici hrvao s mikrofonom.
Oprostite, drutvo! zadere se. Dobro. Ja sam Eric, a na bubnjevima je moj dobar prijatelj
Matt. Moja prva pjesma zove se Bez naslova. On iskrivi lice kao da silno pati i zatuli u mikrofon.
Hajdemo, lani moj molohu, podle slabine moje! Sve tvrdine sravni jalovim arom!
Simon na dvosjedu sklizne nadolje. Molim te, nemoj nikome rei da ga poznajem.
Clary zahihoe. Tko jo koristi rije 'slabine'?
Eric, ree Simon mrano. Sve njegove pjesme imaju slabine.
Oteena je muka moja! zavijao je Eric. Agonija u njoj buja!
Jo i kako, ree Clary. Sklizne nadolje po sjedalu do Simona. Nego, u vezi s onom curom
koja misli da si sladak...
Daj, pusti sad to, ree Simon. Clary iznenaeno trepne. Htio sam o neemu razgovarati s
tobom.
Furiozna krtica nije dobro ime za bend, ispali Clary odmah.
Nije to, ree Simon. Nego ono o emu smo priali maloprije. O tome kako ja nemam curu.
A. Clary podigne jedno rame kao da e njime slegnuti. E pa ne znam. Pozovi Jaidu Jones na
spoj, predloi mu, imenujui jednu od malo djevojaka u St. Xavieru koje su joj se uistinu sviale.
Ona je draga i svia joj se.
Ne elim pozvati Jaidu Jones na spoj.
Zato ne? Clary najednom obuze neodreena srdba. Ne voli pametne cure? Jo uvijek
trai super tijelo?
Ni jedno ni drugo, ree Simon, doimajui se uzrujano. Ne elim je pozvati na spoj jer to
stvarno ne bi bilo fer prema njoj...
On zauti. Clary se nagne naprijed. Krajikom oka vidjela je kako se i ona plavokosa djevojka
nagnula naprijed, oito prislukujui. Zato ne bi?
Zato to mi se svia jedna druga, ree Simon.
Dobro. Simon je izgledao pomalo zelenkasto, kao onda kad je slomio gleanj na nogometu u
parku pa je morao doepati kui. Zapitala se kako mu, pobogu, to to mu se netko svia moe stvoriti
toliku tjeskobu. Nisi gcj, zar ne?
Simonova se zelenkasta boja produbila. Da jesam, bolje bih se odijevao.
Onda, tko je ta? upita Clary. Ba je htjela dometnuti da e ga, ako je zaljubljen u Sheilu
Barbarino, Eric prebiti na mrtvo ime, kad je zaula kako netko iza nje glasno kalje. Bio je to onakav
posprdan kaalj, onaj zvuk kao kad se netko pokuava ne nasmijati na sav glas.
Okrenula se.
Na pohabanoj zelenoj sofi prilino blizu nje sjedio je Jace. Na sebi je imao istu tamnu odjeu
kao no prije u klubu. Ruke su mu bile gole i prekrivene slabo vidljivim bijelim crtama nalik na stare
oiljke. Na zglavcima je imao iroke metalne narukvice; vidjela je da iz lijeve viri kotana drka
noa. Gledao je ravno u nju, podsmjeljivo krivei uske usne. Gore od osjeaja da joj se netko smije
bilo je Claryno apsolutno uvjerenje da pet minuta ranije nije sjedio ondje.
to je? Simon je popratio njezin pogled, ali iz praznog izraza njegova lica bilo je oito da ne
vidi Jacea.
No ja te vidim. Gledala je u Jacea kad je to pomislila, a on je podignuo lijevu ruku da joj mahne.
Na tankom prstu zasvjetlucao je prsten. Ustao je i poao, ne urei, prema vratima. Claryne usne
iznenaeno su se razdvojile. Odlazio je, samo tako.

23

Osjetila je Simonovu ruku na podlaktici. Izgovorio je njezino ime, pitao to nije u redu. Jedva ga
je ula. Odmah se vraam, ula je sebe kako kae dok je skakala s dvosjeda, umalo zaboravivi
odloiti alicu kave. Pojurila je prema vratima, ostavivi Simona da zuri za njom.
Clary je nahrupila kroz vrata, uplaena da je Jace ve nestao u sjenkama uliice, poput duha. No
bio je ondje, nehajno naslonjen na zid. Ba je neto izvadio iz depa i pritiskao gumbe po tome.
Iznenaeno je podigao pogled kad su se za njom zatvorila vrata kafia.
U sumraku koji se brzo sputao kosa mu je izgledala bakreno zlatno. Poezija tvojeg prijatelja je
uasna, rekao je.
Clary trepne, naas zateena. to?
Rekao sam da mu je poezija uasna. Zvui kao da je pojeo rjenik i poeo nasumino bljuvati
rijei.
Briga me za Ericovu poeziju. Clary je bila bijesna. Zanima me zato me prati.
Tko kae da te pratim?
Dobra fora. A i prislukivao si. Hoe mi rei o emu se radi ili da jednostavno pozovem
policiju?
A to e im rei? ree Jace posprdno. Da te gnjave nevidljivi ljudi? Vjeruj mi, djevojice,
policija nee privesti nekoga koga ne vidi.
Ve sam ti rekla da moje ime nije djevojica, procijedi ona kroza zube. Nego Clary.
Znam, ree on. Lijepo ime. Kao ona biljka, mukatna kadulja. U stara vremena ljudi su
mislili da e, ako pojede njezine sjemenke, moi vidjeti vile. Jesi li to znala?
Nemam pojma o emu govori.
Ti ne zna ba mnogo, zar ne? ree on. U njegovim zlatnim oim bilo je lijenog prezira. ini
se da si ovozemka kao i svaki drugi ovozemac a ipak me moe vidjeti. Zagonetno.
to je ovozemac?
Netko iz ljudskog svijeta. Netko kao ti. Ali i ti si ljudsko bie, ree Clary.
Jesam, odgovori on. Ali ne kao ti. U njegovu tonu nije se uo obrambeni stav. Zvuao je
kao da mu je svejedno vjeruje li mu ona ili ne.
Ti misli da si bolji. Zato si nam se smijao.
Smijao sam vam se zato to me zabavljaju izjave ljubavi, pogotovo kad je neuzvraena, ree
on. I zato to je tvoj Simon jedan od najovozemskijih ovozemaca na koje sam ikada naiao. I zato
to je Hodge mislio da bi ti mogla biti opasna, ali ak i ako jesi, sigurno nema pojma o tome.
Ja opasna? ponovi Clary zabezeknuto. Juer sam te vidjela kako si nekoga ubio. Vidjela sam
te kako mu zabija no pod rebra i... I vidjela sam njega kako sijee po tebi prstima nalik na britve.
Vidjela sam te kako krvari, razrezan, a sad izgleda kao da se nita nije dogodilo.
Moda sam ubojica, ree Jace, ali ja znam to sam. Moe li i ti to rei?
Ja sam obino ljudsko bie, kao to si rekao. Tko je Hodge? Moj uitelj. A da sam na tvojem
mjestu, ne bih se tako olako proglaavao obinim. Nagnuo se naprijed. Daj da ti vidim desnu
ruku.
Desnu ruku? ponovi Clary. On kimne. Ako ti pokaem desnu ruku, hoe li me pustiti na
miru?
Svakako. U glasu mu se uo podsmijeh.
Gunajui, ispruila je desnu ruku. Izgledala je blijedo na slabom svjetlu koje je dopiralo kroz
prozore; zglobovi prstiju bili su rijetko istokani pjegicama. Na neki nain osjetila se izloeno kao da
podie majicu i pokazuje mu gole grudi. Uzeo je njezinu ruku meu svoje i preokrenuo je. Nita.
Zvuao je gotovo razoarano. Nisi ljevakinja, zar ne?

24

Nisam. Zato?
Pusti joj ruku, slegnuvi ramenima. Veina djece sjenolovaca dobije biljeg na desnu ruku - ako
su ljevaci kao ja, onda na lijevu - dok su jo mlada. To je trajna runa koja daje dodatnu vjetinu u
baratanju orujem. Pokae joj nadlanicu svoje lijeve ruke; izgledala joj je potpuno normalno.
Nita ne vidim, ree ona.
Opusti um, predloi on. ekaj da ti doe. Kao da eka da neto ispliva na povrinu vode.
Ti si lud. No opustila se, gledajui u njegovu ruku, promatrajui tanke 'Crte preko zglobova
prstiju, dugake prste...
Iznenada je iskrsnuo, blijetei poput crvenog pjeakog semafora. Crni crte nalik na oko preko
njegove nadlanice. Trepnula je i nestao je. Tetovaa?
On se samodopadno nasmije i spusti ruku. I mislio sam da moe. Ne, pije tetovaa - to je
biljeg. To su rune utisnute u nau kou.
Zbog njih bolje barata orujem? Clary je u to bilo teko povjerovati, premda moda ne
mnogo tee nego u postojanje zombija.
Razliiti biljei ine razliite stvari. Neki su trajni, ali veina ih nestane nakon to se
upotrijebe.
Zato ti ruke danas nisu iarane tintom? upita ona. ak ni kad se koncentriram?
Upravo zato. Zvuao je zadovoljno sobom. Znao sam da ima barem vid. Pogleda u nebo.
Gotovo se sasvim smrailo. Trebamo krenuti.
Mi? Mislila sam da e me sad pustiti na miru.
Lagao sam, ree Jace bez trunice nelagode. Hodge je rekao da te moram dovesti u Institut.
eli razgovarati s tobom.
Zato bi on htio razgovarati sa mnom?
Zato to sada zna istinu, ree Jace. Ve najmanje sto godina nije bilo ovozemca koji zna za
nas.
Za nas? ponovi ona. Misli, za ljude kao ti. Ljude koji vjeruju u demone.
Ljude koji ih ubijaju, ree Jace. Zovemo se sjenolovci. Barem tako zovemo sami sebe.
Donjosvjeani za nas imaju manje laskava imena.
Donjosvjeani?
Djeca noi. Vjeci. Vile. aroban narod iz ove dimenzije.
Clary odmahne glavom. Nemoj sada stati. Onda valjda ima i, ne znam, vampira, vukodlaka i
zombija?
Naravno da ima, obavijesti je Jace. Makar e zombije uglavnom nai junije, tamo gdje ima
voudun sveenika.
A mumije? One vise samo u blizini Egipta?
Ne budi smijena. Nitko ne vjeruje u mumije.
Ne vjeruje?
Naravno da ne, ree Jace. Gle, Hodge e ti sve to objasniti kad se naete.
Clary prekrii ruke preko prsa. A to ako se ja ne elim nai s njim?
To je tvoj problem. Moe doi ili dobrovoljno ili nedobrovoljno.
Clary nije mogla vjerovati svojim uima. Ti to meni prijeti da e me oteti?
Ako na to eli tako gledati, ree Jace, da.
Clary zausti da se ljutito pobuni, no prekine je kretavo zvrndanje. Opet joj je zazvonio mobitel.
Samo daj, javi se ako hoe, ree Jace velikoduno.

25

Mobitel je prestao zvoniti pa onda poeo ponovno, glasan i uporan. Clary se namrti - njezina
mama zacijelo je izvan sebe. Napola se okrene od Jacea i pone prekopavati po torbi. Kad je izvukla
mobitel, ve je odjekivao trei put. Prinijela ga je uhu. Mama?
O, Clary. O, hvala Bogu. Otri trnci uzbunjeno su se uspeli Clarynom kraljenicom. Majka joj
je zvuala uspanieno. Sluaj me...
U redu je, mama. Dobro sam. Na putu sam kui...
Ne! Jocelyn je promuklo zahripala od uasa. Ne idi kui! Razumije me, Clary? Da se nisi
usudila doi kui. Idi Simonu. Idi ravno Simonu i ostani kod njega dok ti se ja ne... Prekinula ju je
neka buka u pozadini: zvuk neega to pada, kri se, neeg tekog to udara u pod...
Mama! vikne Clary u mobitel. Mama, jesi li dobro?
Iz mobitela se zauje glasno zujanje. Glas Claryne majke probije se kroz statiku: Samo mi
obeaj da nee dolaziti kui. Idi Simonu i nazovi Lukea - reci mu da me pronaao... Njezine rijei
nadglasao je snaan tresak nalik na pucanje drveta.
Tko te pronaao? Mama, jesi li zvala policiju? Jesi li...
Njezina izluena pitanja prekinuo je zvuk koji Clary nikad nee zaboraviti - hrapav, gmizav
zvuk, popraen udarcem. Clary zauje kako njezina majka otro udie prije nego to je progovorila
jezivo mirnim glasom: Volim te, Clary.
Veza se prekinula.
Mama! vrisnula je Clary u mobitel. Mama, uje li me? POZIV OKONAN, pisalo je na
ekranu. Ali zato bi joj majka tako prekinula vezu?
Clary, ree Jace. Prvi put ga je ula kako izgovara njezino ime. to se dogaa?
Clary ga je ignorirala. Grozniavo je pritisnula gumb koji je nazivao njezin kuni broj. Nije bilo
odgovora, osim signala zauzetosti linije.
Claryne ruke poele su se nekontrolirano tresti. Kad je pokuala ponovno nazvati, mobitel joj je
ispao iz drhtavog stiska i snano tresnuo u plonik. Kleknula je da ga podigne, ali bio je gotov, du
prednje strane vidjela se dugaka napuklina. Kvragu! Gotovo u suzama, zavitlala je mobitel i
bacila ga na tlo.
Prestani s tim. Jace je povue na noge, rukom joj stisnuvi zglavak. Neto se dogodilo?
Daj mi svoj telefon, ree Clary, grabei crni, metalni, ovalni predmet iz depa njegove majice.
Moram...
To nije telefon, ree Jace, ne pokuavajui joj ga oduzeti. To je senzor. Ti ga nee moi
koristiti.
Ali moram nazvati policiju!
Prvo mi reci to se dogodilo. Pokuala je osloboditi zglavak, ali njegov stisak bio je
nevjerojatno jak. Mogu ti pomoi.
Clary oblije val srdbe, vrua plima u njezinim ilama. Uope ne razmislivi o tome, zvizne ga
u lice i zagrebe mu obraz noktima. On iznenaeno ustukne. Istrgnuvi mu se, Clary potri prema
svjetlima Sedme avenije.
Kad je izbila na aveniju, naglo se okrenula, napola oekujui da e ugledati Jacea za petama. No
uliica je bila prazna. Naas je nesigurno gledala u sjene. U njima se nita nije kretalo. Okrenula se
na peti i potrala prema kui.

26

4
RAVENER

No je postala jo toplija i dok je trala kui inilo joj se da iz petnih ila pliva kroz vrelu juhu.
Na uglu njezine ulice Clary je zarobilo crveno svjetlo na pjeakom semaforu. Dok je promet pokraj
nje hujao u rasplinutim svjetlima automobilskih farova, nestrpljivo je pocupkivala klatei se na
nonim prstima. Opet je pokuala nazvati kui, ali Jace nije lagao; njegov telefon nije bio telefon.
Barem nije sliio nijednom telefonu koji je Clary ikada vidjela. Tipke na senzoru nisu imale brojeve,
nego samo onakve bizarne simbole, a nije bilo ni ekrana.
Trei ulicom prema svojoj zgradi, vidjela je da su prozori na drugom katu osvijetljeni, to je
bio uobiajen znak da joj je majka kod kue. Dobro, pomislila je. Sve je u redu. No eludac joj se
stegnuo im je ula u stubite. Svjetlo na stropu pregorjelo je i ulaz je bio u mraku. inilo joj se da se
u sjenama neto prikriveno kree. Drhtei, poela se uspinjati stepenicama.
Kamo si ti to naumila? ree neki glas.
Clary se naglo okrertula. to...
Uutjela je. Oi su joj se privikavale na polumrak i razabrala je oblik velikog naslonjaa
dovuenog pred zatvorena ulazna vrata Madam Dorothee. Starica se uklijetila u njega poput
prenatrpanog jastuka. Clary je u polumraku mogla razaznati samo oblik njezina napudrana lica,
ipkastu bijelu lepezu u njezinoj ruci i razjapljenu rupu njezinih usta dok je govorila. Tvoja majka,
ree Dorothea, radi paklenu buku tamo gore. to radi? Gura namjetaj?
Ne vjerujem da...
I stubino svjetlo je pregorjelo, jesi li primijetila? Dorothea lepezom potapa oslonac za ruku
na naslonjau. Moe li tvoja majka rei svojem deku da promijeni arulju?
Luke nije...
I krovni prozor treba oprati. Prljav je. Nije udo to je ovdje mrano skoro kao u rogu.
Luke NIJE kuevlasnik, htjela je rei Clary, ali nije. Bilo je to tipino za njezinu postariju
susjedu. Kad jednom uspije natjerati Lukea da doe promijeniti arulju, zamolit e ga da uini jo sto
stvari - da joj nosi vreice iz kupovine, popravi tu. Jednom ga je natjerala da joj raskomada stari
kau sjekirom kako bi ga mogla iznijeti iz stana ne skidajui vrata sa arki.
Clary uzdahne. Pitat u.
I bolje ti je. Dorothea trzajem runog zgloba zaklopi lepezu.
Claryn osjeaj da neto nije u redu samo se pojaao kad je stigla do vrata stana. Bila su
otkljuana i tek pritvorena pa je klinasta zraka svjetlosti padala na odmorite. Uz osjeaj sve vee
panike, gurnula je vrata da se otvore. U stanu su sva svjetla bila upaljena, sve lampe, sve je bilo
pojaano na najsvjetlije. Od svjetlosti su je zaboljele oi.
Kljuevi i ruiasta torbica njezine majke stajali su na maloj polici od kovanog eljeza pokraj
vrata, gdje ih je uvijek ostavljala. Mama? zazove Clary. Mama, doma sam.
Nije bilo odgovora. Otila je u dnevnu sobu. Oba prozora bila su otvorena, metri koprenastih
bijelih zastora nadimali su se na povjetarcu poput nemirnih duhova. Tek kad je vjetar jenjao i zastori

27

se smirili, Clary je vidjela da su jastuci strgnuti s kaua i razbacani po sobi. Neki su bili rasparani po
duini, a njihova pamuna unutranjost rasuta po podu. Police za knjige bile su prevrnute, njihov
sadraj razbacan. Klavirska klupa leala je na boku, zijevajui poput otvorene rane, izrigavi
Jocelynine voljene knjige o glazbi.
Najuasnije su bile slike. Sve do jedne bile su izrezane iz okvira i nasjeckane na trake koje su
ratrkano leale po itavom podu. To je zacijelo bilo uinjeno noem - platno je bilo gotovo
nemogue razderati golim rukama. Prazni okviri sliili su oglodanim kostima. Clary je osjetila kako
joj u grudima buja krik: Mama! vrisnula je. Gdje si? Mamice!
Nije se obratila Jocelyn s mamice otkako je imala osam godina. Uzbubnjala srca potrala je u
kuhinju. Bila je prazna, vrata svih ormaria bila su otvorena, iz razbijene boice umaka Tabasco
tekuina boje crvene paprike prolila se na linoleum. Koljena kao da su joj se pretvorila u vree pune
vode. Znala je da bi trebala izjuriti iz stana, pronai neki telefon, nazvati policiju. No sve te stvari
inile su joj se dalekima - prvo je trebala pronai majku, vidjeti je li dobro. to ako su upali lopovi,
to ako se njezina majka odupirala...?
Kakvi to lopovi ne odnose novanik, ni televizor, ni DVD-player, ni skupe laptope?
Zatim je dola do vrata majine spavae sobe. Na trenutak joj se uinilo da je barem ta soba
ostala netaknuta. Jocelynin runo izraen areni prekriva za krevet bio je paljivo sloen na
poplunu. Clary je osmijeh uzvratilo njezino vlastito lice na nonom ormariu; krbavi osmijeh
petogodinjakinje, uokviren crvenkastom kosom. Iz grudi joj se ote jecaj. Mama, povie u sebi, to ti
se dogodilo?
Odgovorila joj je tiina. Ne, ne tiina - u stanu se zaulo neto od ega su joj se nakostrijeile
dlaice na iji. Kao da se neto prevrnulo - neki teak predmet koji je tresnuo na pod uz tup udarac.
Nakon tupog udarca uslijedio je zvuk gmizanja, sklizanja - i pribliavao se spavaoj sobi. eluca
stisnuta od straha, Clary se osovi na noge i polako se okrene.
Naas je pomislila da je hodnik prazan i osjetila val olakanja. Zatim je spustila pogled.
ualo je na podu, dugako ljuskavo stvorenje s grozdom pljosnatih crnih oiju tono po sredini
kupolaste glave. Nalik na krianca izmeu aligatora i stonoge, imalo je iroku, spljotenu gubicu i
bodljikav rep kojim je prijetei mlataralo amo-tamo. Mnogo nogu savilo se ispod njega dok se
pripremalo na skok.
Clary se iz grla ote krik. Zatetura unatrag, spotakne se i padne ba u trenutku kad je stvorenje
skoilo na nju. Otkotrlja se na stranu i stvorenje je promai jedva za pedalj, kliui se po drvenom
podu i urezujui duboke brazde kandama. Iz njegova grla prokljua tiho rezanje.
Ona se uspentra na noge i potri prema hodniku, ali stvor je bio prebrz za nju. Ponovno skoi i
sleti tik iznad vrata, gdje ostane visjeti poput golema zloudna pauka, piljei u nju grozdom oiju.
Polako otvori usta, pokazavi niz zmijskih zubi iz kojih je kapala zelenkasta slina. Dok je krkljao i
siktao, dugim crnim jezikom palucao je izmeu eljusti. Uasnuta, Clary shvati da su zvukovi koje
stvara rijei.
Djevojka, siktao je. Meso. Krv. Jesti, o, jesti.
Polako je poeo puzati niza zid. Jedan dio Clary iz uasa je bio uao u neku vrstu ledenog mira.
Stvor je sad stajao na nogama i gmizao prema njoj. Povlaei se, ona dohvati fotografiju u tekom
okviru sa stola pokraj sebe - ona, njezina majka i Luke na Coney Islandu neposredno prije vonje u
autiima za sudaranje - i zavitla je na udovite.
Fotografija ga pogodi posred tijela i odbije se, kresnuvi na pod uz prasak skrenog stakla.
Stvorenje kao da nije primijetilo. Nastavilo je prema njoj, razbijeno staklo krkalo mu je pod
nogama. Kosti, pregristi, isisati modinu, piti iz ila...
Clary je leima udarila u zid. Vie nije imala kamo uzmicati. Osjetila je neki pokret na kuku i
umalo iskoila iz koe. Njezin dep. Uguravi ruku unutra, izvukla je onaj plastini predmet koji je

28

uzela Jaceu. Senzor je titrao kao mobitel koji vibrira. Tvrdi materijal bio je gotovo bolno vru u
njezinu dlanu. Stisnula je ruku oko senzora ba kad je stvorenje skoilo.
Stvorenje je nasrnulo na nju i sruilo je pa je glavom i ramenima snano udarila u pod. Izvila se
na bok, ali bilo je preteko. Lealo je na njoj; teak, sluzav pritisak od kojeg joj se povraalo. Jesti,
jesti, stenjalo je. Ali to se ne smije, gutati, kuati.
Vru zadah na njezinu licu smrdio je na krv. Nije mogla disati. Imala je osjeaj da e joj rebra
popucati. Ruka joj je bila priepljena izmeu njezina tijela i tijela udovita, a senzor joj se utisnuo u
dlan. Migoljila se pokuavajui osloboditi ruku. Valentine nee saznati. Nita nije rekao o djevojci.
Valentine se nee ljutiti. Usta bez usana trzala su mu se dok je rastvarao ralje, polako, val
smrdljivog daha bio je vru na njezinu licu.
Claryna se ruka oslobodila. Vrisnuvi, zamahnula je na stvora u namjeri da ga udari, da ga
oslijepi. Gotovo da je i zaboravila na senzor. Kako se stvorenje razjapljene eljusti sagnulo prema
njezinu licu, uglavila mu je senzor izmeu zuba i osjetila vruu kiselu slinu kako joj curi po zglavku
i uarenim joj kapljicama prska golu kou na licu i vratu. ula je sebe kako vriti kao iz velike
daljine.
Doimajui se gotovo iznenaeno, stvorenje se trgne unatrag sa senzorom zaglavljenim izmeu
dva zuba. Zarei promuklim ljutitim brundanjem i zabaci glavu. Clary vidje kako guta, ugleda
kretanje njegova grla. Sad sam ja na redu, pomisli uspanieno. Ja sam...
Najednom se stvorenje stane trzati. U nekontroliranim grevima skotrlja se s Clary na vlastita
leda, mlatei po zraku mnogobrojnim nogama. Crna tekuina navre mu iz usta.
Hvatajui zrak, Clary se preokrene i pone puzati dalje od stvorenja. Umalo je dospjela do vrata,
kad je zaula kako neto zvidi zrakom pokraj njezine glave. Pokuala se sagnuti, no bilo je
prekasno. Neto ju je snano udarilo u potiljak i sruila se prema naprijed u crnilo.

***
Svjetla su je bola kroz one kapke, plava, bijela i crvena. ulo se visoko zavijanje ija se reskost
podizala, nalik na vrisak uasnuta djeteta. Clary potisne poriv na povraanje i otvori oi.
Leala je na hladnoj vlanoj travi. Nono nebo mrekalo se iznad nje, kositren sjaj zvijezda
priguivala je gradska rasvjeta. Do nje kleao je Jace, sa srebrnih narukvica na zglavcima sijevale su
mu iskrice svjetlosti dok je tkaninu koju je drao parao na trake. Ne mii se.
Zavijanje je prijetilo da e joj probiti ui. Clary neposluno okrene glavu na stranu i nagradi je
otar ubod boli koji joj sune niz lea. Leala je na djeliu travnjaka iza Jocelyninih paljivo
njegovanih grmova rua. Lie joj je djelomino zaklanjalo pogled na ulicu, gdje se policijski
automobil, ije je plavo-bijelo svjetlo bljeskalo i sirena zavijala, upravo parkirao na plonik. Ve se
okupila omanja gomila susjeda koji su gledali kako se vrata automobila otvaraju i iz njih izlaze dva
policajca u plavim uniformama.
Policija. Pokuala je sjesti i opet joj je dolo da povrati; zgrila je prste na vlanoj zemlji.
Rekao sam ti da se ne mie, prosike Jace. Taj demon, ravener, pogodio te u iju. Bio je
polumrtav pa ubod nije bio ne znam kako jak, ali ipak te moramo dopremiti u Institut. Budi mirna.
Taj stvor - to udovite - ono je govorilo. Clary se nekontrolirano tresla.
Ve si ula demone kako govore. Jaceove ruke bile su njene kad joj je traku zauzlane tkanine
provukao ispod vrata i zavezao je. Bila je namazana neim votanim, nalik na vrtlarski melem
pomou kojeg je njezina majka svoje bojom i terpentinom zlostavljane ruke odravala mekanima.

29

Onaj demon u Pandemoniju - izgledao je kao ovjek. To je bio demon eidolon. Mjenja
oblika. Raveneri izgledaju kako izgledaju. Nisu vrlo privlani, ali su preglupi da se time zamaraju.
Rekao je da e me pojesti. Ali nije. Ubila si ga. Jace je dovrio vor i sjeo.
Na Claryno olakanje, bol u iji smanjila se. Podigla se u sjedei poloaj. Tu je policija. Glas
joj je bio nalik na ablji kreket. Trebali bismo...
Oni ne mogu nita. Netko je vjerojatno uo tvoje vritanje i pozvao ih. Mogu se okladiti da to
nisu pravi policajci. Demoni znaju sakriti svoje tragove.
Moja mama, ree Clary, gurajui rijei kroz nateeno grlo.
Tvojim ilama tee ravenerski otrov, upravo sad. Za jedan sat bit e mrtva ako ne poe sa
mnom. On se osovi na noge i prui joj ruku. Ona je uzme i on je povue na noge. Idemo.
Svijet se nagnuo. Jace joj je prebacio ruku preko lea, pridravi je da vrati ravnoteu. Vonjao je
na blato, krv i metal. Moe li hodati?
Mislim da mogu. Pogledala je preko grmlja u gustom cvatu. Vidjela je dvoje policajaca kako
prilaze stazom. Jedno od njih bila je mrava plavokosa ena koja je u ruci drala baterijsku svjetiljku.
Kad ju je podigla, Clary je vidjela da na toj ruci nema mesa; kosturska ruka iji su vrhovi prstiju bili
naotreni kotani iljci. Njezina ruka...
Rekao sam ti da bi to mogli biti demoni. Jace pogleda prema stranjoj strani kue. Moramo
se maknuti odavde. Moemo li proi kroz onu uliicu?
Clary odmahne glavom. Zazidana je. Nema naina... Rijei joj se rasprie u naletu kalja.
Podigne ruku da prekrije usta. Odmakne je crvenu. Zacvili.
On je zgrabi za zglavak i preokrene ga, tako da se bijelo, ranjivo meso unutranje strane njezine
podlaktice nalo ogoljeno pod mjeseinom. Ispod koe vidjeli su joj se obrisi plavih vena, koje su
nosile otrovanu krv do njezina srca, mozga. Clary osjeti kako joj koljena klecaju. U Jaceovoj ruci
bilo je neto, neto otro i srebrno. Pokuala je povui ruku unatrag, ali drao ju je prejako. Osjetila
je peckav dodir na koi. Kad ju je pustio, tik ispod pregiba zglavka ugledala je simbol od crne tinte,
nalik na one koji su prekrivali njegovu kou. Ovaj je izgledao kao skup krugova koji se preklapaju.
to bi to trebalo initi?
Sakrit e te, ree on. Privremeno. Predmet za koji je Clary ranije mislila da je no uvukao je
natrag u pojas. Bio je to dugaak, svijetao cilindar debljine kaiprsta i zailjen na vrhu. Moja stela,
ree.
Clary nije upitala to je to. Bila je zaokupljena nastojanjima da ne padne. Tlo joj se propinjalo
gore-dolje pod nogama. Jace, rekla je i sruila se na njega. On ju je uhvatio kao da je bio vian
hvatanju djevojaka koje padaju u nesvijest, kao da je to inio svaki dan. Moda je i inio. Podignuo
ju je u naruje, rekavi joj na uho neto to je zvualo kao Zavjet. Clary je nakrenula glavu da ga
pogleda, no vidjela je samo zvijezde koje su se vrtloile irom tamnog neba iznad nje. Tada je svemu
otpalo dno i ak ni Jaceove ruke oko nje nisu uspjele sprijeiti njezin pad.

30

5
KLAVA I ZAVJET

Misli li da e se ikada probuditi? Prolo je ve tri dana.

Mora joj dati vremena. Demonski otrov snana je stvar, a ona je ovozemka. Ona nema rune da
joj uvaju snagu kao mi.
Ovozemci uasno lako umiru, zar ne?
Isabelle, zna da spominjanje smrti u bolesnikoj sobi donosi nesreu.
Tri dana, polako pomisli Clary. Sve misli tekle su joj tromo i polako, kao krv ili med. Moram se
probuditi.
No nije mogla.
Zadravali su je snovi, jedan za drugim, rijeka slika koja ju je nosila poput lista baenog u
struju. Vidjela je majku kako lei u bolnikom krevetu, s oima nalik na modrice na bijelom licu.
Vidjela je Lukea kako stoji na hrpi kostiju. Jacea s bijelim pernatim krilima koja mu rastu iz lea,
Isabelle kako sjedi gola sa svojim biem omotanim oko tijela poput mree od zlatnih koluta, Simona
s uarenim otiscima krieva utisnutih u dlanove. Anele koji padaju i gore. Padaju s neba.
Rekla sam ti da je to ona ista djevojka.
Znam. Sitna je, zar ne? Jace je rekao da je ubila ravenera.
Da. Kad sam je prvi put vidjela, mislila sam da je piksi. Ali nije dovoljno lijepa da bi bila
piksi.
Dobro, nitko ne izgleda najbolje s demonskim otrovom u ilama. Hoe li Hodge pozvati
Brau?
Nadam se da nee. Odvratni su mi. Svi koji se tako unakazuju...
Mi se unakazujemo.
Znam, Alec, ali kad mi to radimo, to nije trajno. I ne boli uvijek...
Ako si dovoljno star. Kad smo ve kod toga, gdje je Jace? On ju je spasio, zar ne? Mislio sam
da e ga zanimati kako se oporavlja.
Hodge je rekao da je nije obiao otkako ju je doveo ovamo. Valjda ga ne zanima.
Ponekad se pitam je li on... Gle! Pomaknula se!
Valjda je onda ipak iva. Uzdah. Idem rei Hodgeu.
Claryni kapci kao da su bili zaiveni. Uinilo joj se da osjea paranje koe dok ih je polako
otvarala i trepnula prvi put nakon tri dana.
Iznad sebe ugledala je isto plavo nebo, mekane bijele oblake i bucmaste anele s ijih su
zglavaka vijorile pozlaene trake. Jesam li mrtva? zapitala se. Je li mogue da raj doista izgleda
ovako? vrsto je zamirila i opet otvorila oi: ovaj put je shvatila da gleda u zaobljeni drveni strop
oslikan rokoko motivom oblaka i kerubina.
Muno se podigla u sjedei poloaj. Sve ju je boljelo, osobito ija. Osvrnula se oko sebe.
Nalazila se u namjetenom krevetu, jednom u dugome nizu slinih kreveta s metalnim uzglavljima.

31

Odmah do njezina kreveta stajao je mali noni ormari, a na njemu bijeli vr i alica. ipkasti zastori
bili su navueni preko prozora, zaklanjajui svjetlost, premda je izvana ula slabane, uvijek prisutne
zvukove njujorkog prometa.
Onda, konano si se probudila, ree neki suhi glas. Hodgeu e biti drago. Svi mi mislili smo
da e vjerojatno umrijeti u snu.
Clary se okrene. Isabelle je sjedila na susjednom krevetu; duga kosa crna poput ugljena bila joj
je upletena u dvije debele pletenice koje su joj sezale do ispod struka. Njezinu bijelu haljinu
zamijenile su traperice i uska plava majica, iako joj je onaj crveni privjesak jo uvijek namigivao na
vratu. Tamnih spiralnih tetovaa vie nije bilo na njoj; koa joj je bila neokaljana poput povrine
vrhnja u zdjeli.
ao mi je to sam vas razoarala. Claryn glas bio je hrapav kao brusni papir. Je li ovo
Institut?
Isabelle zakoluta oima. Ima li neto to ti Jace nije rekao?
Clary zakalje. Ovo je Institut, zar ne?
Da. Ti si u bolnikom odjelu, makar si to ve i sama shvatila. Iznenadna otra bol natjera
Clary da se uhvati za trbuh. Zajei. Isabelle je zabrinuto pogleda. Jesi li dobro?
Bol je slabjela, no Clary je osjeala kiselinu u dnu grla i neobinu vrtoglavicu. eludac.
A, da. Skoro sam zaboravila. Hodge je rekao da ti ovo dam kada se probudi. Isabelle dohvati
keramiki vr i natoi malo njegova sadraja u pripadajuu mu alicu, koju prui Clary. Bila je puna
mutne tekuine koja se blago puila. Mirisala je na bilje i jo neto, neto snano i tamno. Nita nisi
jela tri dana, istakne Isabelle. Vjerojatno ti je zato loe.
Clary oprezno srkne gutljaj. Napitak je bio izvrstan, bogate i ugodne arome, a iza njega joj je u
ustima ostao okus maslaca. to je to?
Isabelle slegne ramenima. Neki od Hodgeovih uvaraka. Uvijek funkcioniraju. Ona sklizne s
kreveta, sletjevi na pod makasto povijenih lea. Ja sam Isabelle Lightwood, inae. ivim ovdje.
Znam kako se zove. Ja sam Clary. Clary Fray. Je li me Jace doveo ovamo?
Isabelle kimne. Hodge je bio bijesan. Ostavila si sukrvicu i krv po cijelom tepihu na ulazu. Da
je to nainio dok su moji roditelji ovdje, sigurno bi mu zabranili izlaske. Pogleda Clary, malice
suzivi oi. Jace je rekao da si posve sama ubila onog ravenera.
Clarynim umom brzo proleti slika korpionskog stvora s gadnim, zlim licem; ona zadrhti i
vre primi alicu. Valjda jesam.
Ali ti si ovozemka.
Nevjerojatno, zar ne? ree Clary, uivajui u slabo prikrivenoj zapanjenosti na Isabellinu licu.
Gdje je Jace? Je li u blizini?
Isabelle slegne ramenima. Negdje, ree. Trebala bih svima rei da si se probudila. Hodge e
htjeti razgovarati s tobom.
Hodge je Jaceov uitelj, zar ne?
Hodge nas sve poduava. Pokazala je prstom. Kupaonica je tamo, a na ipku za runike
objesila sam neku svoju staru odjeu za sluaj da se poeli presvui.
Clary nagne alicu da uzme jo jedan gutljaj i otkrije da je prazna. Vie nije osjeala ni glad ni
vrtoglavicu, to je bilo olakanje. Odloi alicu, a pokriva omota oko sebe. to se dogodilo s
mojom odjeom?
Bila je puna krvi i otrova. Jace ju je spalio.
Je li? upita Clary. Reci, je li on zbilja uvijek neotesan ili to uva samo za ovozemce?

32

O, neotesan je prema svima, ree Isabelle ivahno. Ba je zato tako prokleto seksi. Zato, a i
ubio je vie demona nego bilo tko njegovih godina. Clary je zbunjeno pogleda. Nije li on tvoj
brat?
To privue Isabellinu pozornost. Glasno se nasmije. Jace? Moj brat? Nije. Otkud ti ta
pomisao?
Pa ivi ovdje s tobom, istakne Clary. Zar ne?
Isabelle kimne. Dobro, da, ali...
Zato ne ivi s vlastitim roditeljima?
Isabelle se naas doimala kao da joj je neugodno. Zato to su mrtvi.
Clary iznenaeno otvori usta. Jesu li poginuli u nekoj nesrei?
Ne. Isabelle se uzvrpoljila, odgurnuvi tamni uvojak kose iza lijevog uha. Majka mu je umrla
kad se rodio. Otac mu je ubijen kad je imao deset godina. Jace je to gledao.
O, ree Clary tiho. To su bili... demoni?
Isabelle ustane. Gle, moram ih sve obavijestiti da si se probudila. Ve tri dana ekaju da otvori
oi. E, da, u kupaonici ima sapuna, dometne. Moda bi bilo dobro da se malo opere. Smrdi.
Clary je bijesno pogleda. Ba ti hvala.
Nema na emu.
Isabellina odjea izgledala je smijeno. Clary je morala presaviti nogavice traperica vie puta
prije nego to se prestala spoticati o njih, a labavi ovratnik crvene majice samo je naglaavao
nedostatak onoga to bi Eric nazvao balkonima.
U maloj kupaonici oprala se tvrdim sapunom od lavande. Kad se obrisala bijelim runikom za
ruke, vlana joj je kosa ostala visjeti oko lica u mirisnim raskutranim pramenovima. Zakiljila je u
svoj odraz u ogledalu. Visoko na lijevom obrazu imala je ljubiastu masnicu, a usne su joj bile suhe i
nateene.
Moram nazvati Lukea, pomisli. Tu negdje zacijelo je postojao telefon. Moda e ga smjeti
upotrijebiti nakon to porazgovara s Hodgeom.
Svoje je tenisice pronala uredno sloene kod podnoja bolnikoga kreveta, dok su kljuevi bili
upleteni u vezice. Uvukavi noge u njih, duboko je udahnula i pola potraiti Isabelle.
Hodnik izvan bolnikog odjela bio je prazan. Clary je smeteno pogledala niz njega. Sliio je
onakvoj vrsti hodnika kojima je katkada trala u nonim morama, mranim i beskrajnim. Svjetiljke
od stakla napuhanog u oblik rua visjele su sa zidova u razmacima, a zrak je vonjao na prainu i
vosak za svijee.
Iz daljine je ula slabaan i njean zvuk, nalik na balkonske zvonie za oluje. Polako se uputila
hodnikom, vukui jednu ruku po zidu. Viktorijanske tapete, bordo i svjetlosive, bile su blijede od
starosti. S obje strane hodnika nizala su se zatvorena vrata.
Zvuk prema kojem je ila postajao je glasniji. Sad ga je uspjela prepoznati kao zvuk klavira koji
netko svira nemarno, iako s neporecivom vjetinom, premda nije prepoznala melodiju.
Zaavi za ugao, dola je do vrata koja su bila irom otvorena. Provirivi kroz njih, ugledala je
prostoriju koja je oito bila glazbena dvorana. Veliki klavir stajao je u jednom uglu, a nizovi stolica
bili su poredani du suprotnog zida. Sredite prostorije zauzimala je prekrivena harfa.
Za koncertnim klavirom sjedio je Jace, brzo prelazei preko tipaka vitkim prstima. Bio je bos,
odjeven u traperice i sivu majicu kratkih rukava, a plava kosa mrsila mu se oko glave kao da se
maloas probudio. Gledajui brze, sigurne kretnje njegovih ruku po tipkama, Clary se prisjetila
osjeaja kada su je te ake podigle, kada su je njegove ruke nosile dok su zvijezde padale oko nje
poput kie srebrnih ljokica.

33

Zacijelo je izazvala neki zvuk, jer se okrenuo na stolcu, trepui prema sjeni. Alec? ree. Jesi
li to ti?
Nije Alec. Ja sam. Zakoraila je dublje u prostoriju. Clary.
Tipke klavira zabrenale su kad je ustao. Naa kuna uspavana ljepotica. Tko te napokon
poljubio da se probudi?
Nitko. Sama sam se probudila.
Je li netko bio uz tebe?
Isabelle, ali otila je po nekoga - Hodgea, ini mi se. Rekla mi je da ekam, ali...
Trebao sam je upozoriti na tvoj obiaj da nikad ne ini ono to ti se kae. Jace zakilji prema
njoj. Je li to Isabellina odjea? Izgleda smijeno na tebi.
Mogla bih istaknuti da si ti spalio moju odjeu.
Iz iste predostronosti. On zaklopi sjajno crn poklopac klavira. Doi, odvest u te Hodgeu.
Institut je bio golem prostor nalik na spilju; izgledao je manje kao da je sagraen prema
nekakvom planu, a vie kao da ga je iz stijena prirodno izdubio protok vode i godina. Kroz mnoga
poluotvorena vrata Clary je vidjela bezbrojne identine sobike, a u svakome po jedan nenamjeten
krevet, noni ormari i velik otvoren drveni ormar. Svijetli kameni lukovi pridravali su visoke
stropove, a mnoge lukove krasile su zamrene rezbarije malenih figura.
Zato ovo mjesto ima toliko spavaonica? upita Clary. Mislila sam da je to neki istraivaki
institut.
Ovo je rezidencijalno krilo. Duni smo omoguiti zaklon i smjetaj svakom sjenolovcu koji to
zatrai. Ovdje moemo smjestiti do dvjesto ljudi.
Ali sobe su veinom prazne.
Ljudi dou pa odu. Nitko ne ostaje dugo. Obino smo tu samo mi -Alec, Isabelle, Max, njihovi
roditelji - i ja i Hodge. Max?
Upoznala si bajnu Isabelle? Alec je njezin stariji brat. Max je najmlai, ali on je s roditeljima
otiao preko oceana.
Na praznike?
Ne ba. Jace je oklijevao. Njih moe smatrati... stranim diplomatima, a ovo mjesto
veleposlanstvom, na neki nain. Oni su trenutano u domovini sjenolovaca, rade na nekim vrlo
osjetljivim mirovnim pregovorima. Maxa su poveli sa sobom jer je vrlo malen.
Domovina sjenolovaca? Clary se vrtjelo u glavi. Kako se zove? Idris.
Nikad nisam ula za to.
Naravno da nisi. Glas mu je opet postao onako iritantno superioran. Ovozemci ne znaju za
nju. Du cijelih granica postavljene su zatite - zatitne arolije. Kad bi pokuala ui u Idris, samo bi
odmah prela s te granice na sljedeu. Ne bi niti znala to se dogodilo.
Znai da nije ni na jednoj karti?
Nije na ovozemskim kartama. Za potrebe razgovora, moe je zamisliti kao malu zemlju
izmeu Njemake i Francuske.
Ali nema niega izmeu Njemake i Francuske. Osim vicarske.
Upravo tako, ree Jace.
Pretpostavljam da si ti bio tamo. U Idrisu, mislim.
Odrastao sam ondje. Jaceov glas bio je neutralan, ali neto u njegovu tonu dalo joj je do
znanja da ne odobrava daljnja pitanja u tom smjeru. Veina nas odraste ondje. Jasno, sjenolovaca
ima po cijelom svijetu. Mora nas biti posvuda jer posvuda ima demonske aktivnosti. Ali sjenolovcu
je Idris uvijek 'dom'.

34

Kao Meka ili Jeruzalem, ree Clary zamiljeno. Znai, veina vas odraste ondje, a onda, kad
odrastete...
alju nas gdje smo potrebni, skrati Jace. A neki, kao Isabelle i Alec, odrastu daleko od
domovine jer im tamo ive roditelji. Uza sve resurse ovog Instituta, s Hodgeovom obukom... On
zastane. Ovo je knjinica.
Bili su dospjeli do dvokrilnih, lunih drvenih vrata. Plavi perzijski maak utih oiju sklupano
je leao pred njima. Podignuo je glavu dok su mu prilazili i otegnuto mijauknuo. Hej, Crkvo, ree
Jace, bosom nogom pogladivi maku lea. Maak zadovoljno suzi oi.
ekaj, ree Clary. Alec, Isabelle i Max - jesu li oni jedini sjenolovci tvojih godina koje
poznaje, s kojima provodi vrijeme?
Jace prestane gladiti maka. Da.
Onda si sigurno dosta usamljen.
Imam sve to mi treba. Gurne vrata i otvori ih. Nakon malo oklijevanja, ona ue za njim.
Knjinica je bila krunog oblika, a strop joj se uzdizao u iljak, kao da je ureena u kakvoj kuli.
Zidovi su bili obloeni knjigama, a police tako visoke da su po cijeloj njihovoj duini u pravilnim
razmacima bile postavljene ljestve na kotaima. I nisu to bile obine knjige - bile su to knjige
uvezene u kou i barun, okovane lokotima robusna izgleda te arkama od mjedi i srebra. Hrptovi su
im bili naikani draguljima mutna sjaja i ukraeni zlatnim slovima. Djelovale su pohabano na nain
koji je odavao da te knjige nisu samo stare, nego i esto koritene, a i voljene.
Pod je bio od ulatena drva s umecima od komadia stakla, mramora i poludragih kamenia. Ta
intarzija tvorila je uzorak koji Clary nije mogla sasvim odgonetnuti - moda sazvijea ili ak kartu
svijeta; pretpostavila je da bi se morala popeti na vie mjesto u kuli i pogledati dolje kako bi je dobro
vidjela.
U sredini prostorije stajao je velianstven stol. Bio je izrezbaren od jedne jedine drvene ploe,
od velikog, tekog komada hrasta koji se presijavao tupim sjajem starosti. Ploa se oslanjala na lea
dvaju anela izrezbarenih od istog drva, s pozlaenim krilima i patnikim izrazom urezanim na lica,
kao da im teina ploe slama leda. Za stolom je sjedio mrav mukarac sjedinama proarane kose i
duga kukasta nosa.
Ljubiteljica knjiga, vidim, ree on, smijeei se Clary. To mi nisi rekao, Jace.
Jace se zahihoe. Clary je naprosto znala da joj je doao iza leda i da stoji ondje s rukama u
depovima, cerei se onim svojim iritantnim smijekom. Nismo ba mnogo razgovarali tijekom
naeg kratkog poznanstva, ree. Bojim se da nae itateljske navike nisu stigle na red.
Clary se okrene i oine ga pogledom.
Kako znate? upita mukarca za stolom. Da volim knjige, mislim. Po izrazu tvojeg lica kad
si ula, odgovori on, ustajui i zaobilazei stol. Nekako sumnjam da sam te ja impresionirao.
Clary zatomi uzdah zaprepatenja kad je ustao. Naas joj se uinilo da je neobino deformiran;
lijevo rame bilo mu je grbavo i vie od drugog ramena. Kad se pribliio, vidjela je da je ta grba
zapravo ptica koja mu mirno sjedi na ramenu - stvorenje sjajnog perja i blistavih crnih oiju.
Ovo je Hugo, ree mukarac, dotaknuvi pticu na ramenu. Hugo je gavran i kao takav zna
mnogo. Ja sam, pak, Hodge Starkweather, profesor povijesti, i kao takav ne znam ni priblino
dovoljno.
Clary se malo nasmije, preko volje, i stisne njegovu ispruenu ruku. Clary Fray.
ast mi je to sam te upoznao, ree on. Bila bi mi ast upoznati svakoga tko moe ubiti
ravenera golim rukama.
Nisam ga ubila golim rukama. Jo joj je bilo udno to joj netko estita zato to je neto ubila.
Nego Jaceovim... no, ne sjeam se kako se zvalo, ali...

35

Misli na moj senzor, ree Jace. Ugurala ga je stvoru u grlo. Vjerojatno su ga uguile rune.
Pretpostavljam da e mi trebati novi, dometne, gotovo kao da se tek sad toga sjetio. Trebao sam to
prije spomenuti.
Ima ih nekoliko rezervnih u oruarnici, ree Hodge. Kad se nasmijeio Clary, tisuu borica
zrakasto mu se rairilo oko oiju, poput pukotina na staroj slici. Brzo si razmiljala. Kako ti je palo
na pamet upotrijebiti senzor kao oruje?
Prije nego to je dospjela odgovoriti, prostorijom se razlegne otar smijeh. Clary su knjige toliko
oduevile, a Hodge ju je toliko zbunio, da nije bila vidjela Aleca izvaljenog na meko tapeciranom
crvenom naslonjau pokraj praznog kamina. Ne mogu vjerovati da si povjerovao u tu priu,
Hodge, ree on.
Clary isprva uope nije razumjela to je rekao. Bila je previe zaokupljena zurenjem u njega,
Kao i mnoge jedince, fascinirala ju je slinot izmeu brae i sestara, a sada, na punoj svjetlosti dana,
tono je mogla vidjeti koliko Alec slii svojoj sestri. Imali su istu kosu crnu poput ugljena, iste tanke
obrve koje su se na krajevima izvijale prema gore, istu intenzivno bijelu boju koe. No za razliku od
Isabelle, koja je bila ista arogancija, Alec se zgurio u naslonjau kao da se nada kako ga nitko nee
primijetiti. Trepavice su mu bile duge i crne kao Isabelline, no dok su njezine oi bile crne, njegove
su bile tamnoplave kao staklo za boce. Gledale su u Clary s neprijateljstvom, istim i koncentriranim
poput kiseline.
Nisam ba siguran da shvaam kako to misli, Alec. Hodge nakrivi jednu obrvu. Clary se
zapita koliko mu je godina; zraio je nekakvom vjenom mladou, unato sjedinama u kosi. Imao je
savreno izglaano, pristalo odijelo od tvida. Izgledao bi kao dobroduan sveuilini profesor, da nije
bilo debelog oiljka koji mu se pruao desnom stranom lica. Zapitala se kako ga je dobio. eli rei
da ona ipak nije ubila tog demona?
Naravno da nije. Pogledaj je - ona je ovozemka, Hodge, i to klinka. Nema teorije da je svladala
ravenera.
Nisam klinka, prekine ga Clary. Imam esnaest godina - dobro, imat u u nedjelju.
Istih je godina kao Isabelle, ree Hodge. Bi li nju nazvao djetetom?
Isabelle potjee iz jedne od najveih sjenolovakih dinastija u povijesti, ree Alec lakonski.
Ova djevojka, s druge strane, potjee iz New Jerseyja.
Ja sam iz Brooklyna! raesti se Clary uvrijeeno. I to onda? Ubila sam demona u vlastitoj
kui i ti e me sad tupiti kao pravi seronja jer nisam trulo razmaeno bogato derite kao ti i tvoja
sestra?
Alec je izgledao zabezeknuto. Kako si me to nazvala?
Jace je zvuao kao da se jedva suzdrava da ne prasne u smijeh. Ima neega u tome, Alec,
ree. Mnogo demonske aktivnosti zapravo se odvija u gradovima, zna. Posebno treba paziti na
demone ispod mostova i u tunelima...
To nije smijeno, Jace, prekine ga Alec ustajui. Ti joj misli dopustiti da stoji ovdje i vrijea
me?
Da, ree Jace blago. To e ti koristiti - pokuaj to shvatiti kao trening izdrljivosti.
Moda i jesmo parabatai, ree Alec napeto. Ali zbog tvoje drskosti nestaje mi strpljenja.
A meni ga nestaje zbog tvoje tvrdoglavosti. Kad sam je pronaao, leala je na podu u lokvi
krvi, s umiruim demonom gotovo na sebi. Nestao je na moje oi. Ako ga nije ubila ona, tko onda
jest?
Raveneri su glupi. Moda je samoga sebe piknuo u vrat alcem. Znalo se dogoditi...
Sad eli rei da je poinio samoubojstvo?

36

Alec stisne usne. Nije u redu to je ona ovdje. Ovozemci ne smiju ulaziti u Institut i za to
postoje dobri razlozi. Kad bi itko uo za to, prijavio bi nas Klavi.
To ba i nije sasvim tono, ree Hodge. Zakon nam doputa da pruimo utoite
ovozemcima pod odreenim okolnostima. Ravener je ve napao Clarynu majku - ona je vrlo lako
mogla biti sljedea.
Napao. Clary se zapita je li to eufemizam za ubio. Gavran na Hodgeovu ramenu tiho
zagrake.
Raveneri su strojevi za traenje i unitavanje, ree Alec. Djeluju po nareenju vjetaca ili
monih vladara demona. A zato bi nekog vjeca ili vladara demona zanimalo neko obino
ovozemsko kuanstvo?
Clary ree: To je sigurno bila pogreka.
Demoni ne prave takve pogreke. Ako su se okomili na tvoju majku, morao je postojati neki
razlog. Da je bila nevina...
Kako to misli 'nevina'? Claryn glas bio je miran.
Alec je izgledao zateeno. Ja...
On misli, ree Hodge, da je izuzetno neobino da se neki moni demon, od onih koji mogu
zapovijedati mnotvu niih demona, zainteresira za ljudska bia. Nijedan ovozemac ne moe prizvati
demona - oni nemaju takvu mo - no bilo je nekih, oajnih i nepromiljenih, koji su pronali neku
vjeticu ili vjeca da to uine umjesto njih.
Moja majka ne poznaje nikakve vjece. Ona ne vjeruje u magiju. Clary se neega sjeti.
Madam Dorothea... koja ivi na katu ispod nas... je vjetica. Moda su demoni progonili nju i
grekom se okomili na moju mamu?
Hodgeove obrve podignue mu se do kose. Na katu ispod vas ivi vjetica?
Ona je nadrivjetica - lana, ree Jace. Ve sam provjerio. Nema razloga da se neki vjetac
zanima za nju, osim ako ga zanima trite neupotrebljivih kristalnih kugli.
I eto nas opet na poetku. Hodge podigne ruku da pogladi pticu na ramenu. ini se da je
vrijeme da obavijestimo Klavu. Ne! ree Jace. Ne moemo...
Imalo je smisla tajiti Clarynu nazonost ovdje dok nismo bili sigurni da e se oporaviti, ree
Hodge. Ali sada se oporavila, a ona je prvi ovozemac koji je proao kroz vrata Instituta u vie od
stotinu godina. Zna kakva su pravila o ovozemskoj upuenosti u sjenolovce, Jace. Moramo
obavijestiti Klavu.
Apsolutno, sloi se Alec. Ja bih mogao poslati poruku ocu...
Ona nije ovozemka, mirno ree Jace.
Hodgeove obrve opet mu se naglo podigoe do kose i ostanu tako. Alec, prekinut usred reenice,
zakalje od iznenaenja. U iznenadnoj tiini Clary je mogla uti ukanje Hugovih krila. Ali jesam,
ree.
Ne, ree Jace. Nisi. Okrene se prema Hodgeu i Clary ugleda lagan pokret njegova grla kad
je progutao slinu. Taj mali dokaz njegove nervoze neobino ju je umirio. Te noi... bilo je demona
du'siena odjevenih u policajce. Morali smo proi pokraj njih. Clary je bila previe slaba da bi trala i
nije bilo vremena da se sakrijemo - inae bi umrla. Tako da sam upotrijebio stelu - stavio sam joj
runu mendelin na podlakticu. Mislio sam...
Jesi li ti siao s uma? Hodge toliko jako tresne dlanom po stolu da je Clary pomislila kako e
se drvo raspuknuti. Zna to Zakon kae o stavljanju biljega na ovozemce! Ti... od svih ljudi, ba bi
ti to trebao najbolje znati!
Ali upalilo je, ree Jace. Clary, pokai im ruku.

37

Uz smeten pogled prema Jaceu, ona isprui golu ruku. Sjetila se kako ju je gledala te noi u onoj
uliici, razmiljajui o tome kako ranjivo izgleda. Sad je, tik ispod bore na zglavku, vidjela tri blijeda
kruga koja se preklapaju; njihove linije bile su blijede poput uspomene na oiljak koji je s godinama
izblijedio. Vidite, skoro je nestalo, ree Jace. Uope je nije boljelo.
To nije vano. Hodge je jedva svladavao gnjev. Mogao si je pretvoriti u otpisanu.
Dvije jarke crvene mrlje gorjele su visoko na Alecovim jagodinim kostima. Ne mogu
vjerovati, Jace. Samo sjenolovci smiju dobivati zavjetne biljege - oni ubijaju ovozemce...
Ona nije ovozemka. Niste pratili? Zbog toga nas je i vidjela. Sigurno ima klavske krvi.
Najednom osjetivi hladnou, Clary spusti ruku. Ali nemam. Ne mogu imati.
Mora, ree Jace, ne pogledavi je. Da nema, taj biljeg koji sam ti stavio na ruku...
Dosta, Jace, ree Hodge s oitim negodovanjem u glasu. Nema je potrebe dodatno plaiti.
Ali bio sam u pravu, zar ne? To ujedno objanjava to se dogodilo njezinoj majci. Ako je bila
sjenolovac u egzilu, lako je mogue da je imala donjosvjetske neprijatelje.
Moja majka nije bila sjenolovac!
Onda tvoj otac, ree Jace. to je s njim?
Clary mu vrsto uzvrati pogled. Umro je. Prije nego to sam se rodila.
Jace se gotovo neprimjetno lecne. Alec prvi progovori. Mogue, ree nesigurno. Ako joj je
otac bio sjenolovac, a majka ovozemka - pa svi znamo da Zakon ne doputa brakove s ovozemcima.
Moda su se skrivali.
Moja majka bi mi rekla, ree Clary, ali pomisli na to kako od oca ima samo jednu sliku i na to
kako majka o njemu nikada nije govorila, te shvati da to nije istina.
Ne nuno, ree Jace. Svi mi imamo tajne.
Luke, ree Clary. Na prijatelj. On bi znao. Pomisao na Lukea popratio je bljesak krivnje i
uasa. Prola su tri dana - sigurno je ve lud. Mogu li ga nazvati? Imate li telefon? Okrene se
prema Jaceu. Molim te.
Jace je oklijevao gledajui Hodgea, koji je kimnuo i odmaknuo se od stola. Iza njega stajao je
globus od kovane mjedi koji ba i nije sliio drugim globusima koje je viala; bilo je neega pomalo
udnog u obliku zemalja i kontinenata. Pokraj globusa nalazio se staromodan crni telefon sa
srebrnim brojanikom na okretanje. Clary podigne slualicu na uho i poznati ton slobodne linije
preplavi je poput ljekovite vode.
Luke se javi nakon treeg zvona. Halo?
Luke! Ona se nasloni na stol. Ja sam. Clary.
Clary. ula je olakanje u njegovu glasu, premda uz neto to nije mogla jasno odrediti. Jesi
li dobro?
U redu sam, ree ona. Oprosti to te nisam prije nazvala. Luke, moja mama...
Znam. Bila je policija.
Znai da ti se nije javila. Svi ostaci nade da je njezina majka pobjegla iz kue i negdje se
sakrila isparili su. Nije bilo mogue da se ne bi javila Lukeu. to je rekla policija?
Samo da je nestala. Clary pomisli na policajku s kosturskom rukom i zadrhti. Gdje si?
U gradu, ree Clary. Ne znam tono gdje. S nekim prijateljima. Ali izgubila sam novanik.
Ako ima gotovine, mogla bih taksijem do tebe... Ne, odsjee on.
Slualica joj sklizne po znojnom dlanu. Ona je uhvati. Molim? Ne, ree on. Previe je
opasno. Ne smije doi ovamo. Moemo pozvati...
Sluaj. Glas mu je bio grub. U to god da se uvalila tvoja majka, to nema nikakve veze sa
mnom. Bolje ti je tamo gdje jesi.

38

Ali ne elim ostati ovdje. ula je cmizdravost u vlastitu glasu, kao malo dijete. Ne poznajem
ove ljude. Ti...
Ja ti nisam otac, Clary. To sam ti ve rekao.
Suze su je pekle u oima. Oprosti. Samo to...
Nemoj me vie zvati da ti radim usluge ree on. Imam svojih problema. Ne treba mi jo da se
gnjavim i s tvojima, dometne i prekine vezu.
Stajala je i zurila u slualicu, a ton slobodne linije zvrndao joj je u uhu poput ljutite ose. Opet je
okrenula Lukeov broj i priekala. Ovaj put ukljuila se govorna pota. Tresnula je slualicom,
drhtavih ruku.
Jace se naslanjao na oslonac za ruke Alecova naslonjaa i gledao je. Slutim da mu nije bilo
drago to te uje?
Clary se osjeala kao da joj se srce stisnulo na veliinu oraha: siuan, tvrd kameni u grudima.
Neu plakati, pomisli. Nikako pred ovim ljudima.
Mislim da bih elio porazgovarati s Clary, ree Hodge. Nasamo, dometne odluno,
ugledavi Jaceov izraz lica.
Alec ustane. Dobro. Ostavljamo te.
To ba i nije poteno, prigovori Jace. Ja sam je pronaao. Ja sam joj spasio ivot! Ti eli da
ostanem, zar ne? pobuni se, obrativi se Clary.
Clary skrene pogled, znajui da e se, otvori li usta, rasplakati. ula je Alecov smijeh kao da
dopire iz velike udaljenosti.
Ne ele te svi cijelo vrijeme, Jace, ree.
Ne budi smijean, ula je Jaceov odgovor, no zvuao je razoarano. Onda dobro. Bit emo u
oruarnici.
Vrata su se za njima zatvorila uz odluan kljocaj. Clary su oi arile kao kad bi predugo
pokuavala zadrati suze. Pred njom se ocrtavao Hodge, nejasna siva mrlja. Sjedni, ree. Tu, na
sofu.
Zahvalno je utonula u mekane jastuke. Obrazi su joj bili mokri. Podigla je ruku da otre suze,
trepui. Inae ne plaem mnogo, zatekla se kako govori. Nije to nita. Zaas u se smiriti.
Veina ljudi ne plae kad su uzrujani ili uplaeni, nego prije kad su frustrirani. Tvoja je
frustracija razumljiva. Profila si kroz vrlo teke trenutke.
Teke? Clary obrie oi u porub Isabelline koulje. Moglo bi se tako rei.
Hodge izvue stolac iza stola, privukavi ga tako da joj moe sjesti suelice. Njegove oi,
vidjela je, bile su sive, kao i njegova kosa i sako od tvida, no u njima je bilo dobrote. Mogu li te
neime ponuditi? upita.
Neko pie? aj?
Ne elim aj, ree Clary uz priguenu srdbu. elim pronai majku. A onda elim pronai
onoga tko ju je odveo i elim ga ubiti.
Naalost, ree Hodge, nitko od nas trenutano vie nema gorke osvete na zalihi, stoga ili aj
ili nita.
Clary ispusti porub koulje - pun mokrih mrlja - i ree: to da onda radim?
Mogla bi mi za poetak malo priati o tome to se dogodilo, ree Hodge, eprkajui po depu.
Izvadi platnenu maramicu - uredno sloenu - i prui joj je. Ona je uzme u tihoj nevjerici. Jo nikad
nije upoznala nekoga tko nosi platnene maramice. Taj demon kojeg si vidjela u svojem stanu - je li
on prvo takvo stvorenje koje si vidjela? Prije toga nisi imala pojma da takva stvorenja postoje?

39

Clary odmahne glavom, pa zastane. Bio je jo jedan prije, ali tada nisam znala to je to. Prvi
put kad sam vidjela Jacea...
Da, naravno, kako glupo od mene to sam to zaboravio. Hodge kimne. U Pandemoniju. To je
bio prvi put?
Da.
A tvoja ti ih majka nikad nije spominjala - nita o drugom svijetu, moda, koji veina ljudi ne
moe vidjeti? Je li ti se inila osobito zainteresiranom za mitove, bajke, legende o fantastinim...
Ne. Mrzila je sve to. Mrzila je ak i Disneyjeve filmove. Nije joj se svialo to itam mange.
Govorila je da je to djetinjasto.
Hodge se poee po glavi. Kosa mu se nije pomaknula. Vrlo neobino, promrmlja.
Pa i nije, ree Clary. Moja majka nije bila neobina. Ona je bila najnormalnija osoba na
svijetu.
Normalnim ljudima demoni obino ne ispremeu kue, ree Hodge, ne bez blagosti.
Zar to nije mogla biti pogreka?
Da je bila pogreka, ree Hodge, i da si ti obina djevojka, ne bi vidjela demona koji te
napao - ili da si ga vidjela, tvoj bi ga um obradio kao neto posve drugo: opasnog psa, moda ak i
drugo ljudsko bie. To to si ga ti vidjela, to to ti je govorio...
Kako znate da mi je govorio?
Jace mi je prenio da si rekla 'ono je govorilo'.
Siktalo je. Clary zadrhti, prisjeajui se. Govorilo je o tome kako me eli pojesti, ali mislim
da nije smjelo.
Raveneri su obino pod kontrolom nekog jaeg demona. Sami za sebe nisu vrlo pametni ni
sposobni, objasni Hodge. Je li rekao to njegov gospodar trai?
Clary razmisli. Rekao je neto o nekom Valentineu, ali... Hodge se trgne prema naprijed
toliko naglo da se Hugo, koji mu je udobno sjedio na ramenu, vine u zrak uz razdraeno graktanje.
Valentineu?
Da, ree Clary. To isto ime ula sam u Pandemoniju od onog deka... mislim, demona...
Svi mi znamo za to ime, odsjee Hugo. Glas mu je bio miran, ali vidjela je da mu ruke lagano
drhte. Vrativi mu se na rame, Hugo s nelagodom nakostrijei perje.
Neki demon?
Ne. Valentine je... bio je... sjenolovac. Sjenolovac? Zato kaete bio?
Zato to je mrtav, ree Hugo odrjeito. Mrtav je ve petnaest godina.
Clary se nasloni na jastuke sofe. U glavi joj je bubnjalo. Moda je ipak trebala pristati na onaj
aj. Moe li se raditi o nekom drugom? Nekome s istim imenom?
Hodgeov smijeh bio je neveselo tektanje. Ne. Ali moglo bi se raditi o nekome tko se slui
njegovim imenom da prenese neku poruku. Ustane i prie stolu, ruku sklopljenih na leima. A ovo
bi bilo pravo vrijeme za to.
Zato ba sad?
Zbog Sporazuma.
Mirovnih pregovora? Jace ih je spominjao. Mir s kime? S donjosvjeanima, promrmlja
Hodge. Spusti pogled na Clary. Usne su mu bile vrsto stisnute. Oprosti, ree. Tebe to sigurno
zbunjuje. ini vam se?
On se nasloni na stol, odsutno gladei Hugovo perje. Donjosvjeani su oni koji s nama dijele
Svijet sjena. S njima smo oduvijek ivjeli u napetom miru.

40

Kao vampiri, vukodlaci i...

Vilinski narod, ree Hodge. Vile. I Lilitina djeca, koja su vjeci, budui da su poludemoni.
A to ste onda vi sjenolovci?
Ponekad nas zovu nefilima, ree Hodge. U Bibliji, oni su potomci ljudi i anela. Legenda o
podrijetlu sjenolovaca kae da smo stvoreni prije vie od tisuu godina, kad su ljude pregazile
najezde demona iz drugih svjetova. Neki vjetac prizvao je anela Raziela, koji je u kaleu
pomijeao malo svoje krvi s ljudskom i dao je ljudima da piju. Oni koji su pili anelovu krv postali
su sjenolovci, kao i njihova djeca i djeca njihove djece. Kale je stoga poznat kao Kale smrtnika.
Premda ta legenda moda ne odgovara injenicama, istina je da je tijekom godina, kad god bi se
redovi sjenolovaca prorijedili, uvijek bilo mogue stvoriti nove pomou Kalea.
Uvijek bilo mogue?
Kale je nestao, ree Hodge. Valentine ga je unitio netom prije nego to je umro. Zapalio je
velik poar i spalio se zajedno sa svojom obitelji, enom i djetetom. Ostalo je crno spaljeno tlo.
Ondje jo uvijek nitko ne eli graditi. Kau da je tlo prokleto.
Je li prokleto?
Mogue. Klava povremeno kletvama kanjava krenje Zakona. Valentine je prekrio najvaniji
od svih Zakona - podigao je oruje protiv svojih kolega sjenolovaca i usmrtio ih. On i njegova
skupina, Krug, poubijali su desetke svoje brae, zajedno sa stotinama donjosvjeana, za vrijeme
zadnjih Sporazuma. Jedva su nekako poraeni.
Zato bi se on okomio na druge sjenolovce?
Nije odobravao Sporazume. Prezirao je donjosvjeane i smatrao da ih treba poklati, sve
zajedno, kako bi ovaj svijet bio ist za ljudska bia. Ako donjosvjeani nisu demoni, nisu osvajai,
on je smatrao da su demonske prirode i da je to dovoljno. Klava se nije sloila - oni su drali da nam
je pomo donjosvjeana potrebna kako bismo konano jednom zasvagda istjerali demonske vrste. I
doista, tko bi mogao tvrditi da vilinski narod ne pripada ovome svijetu kad je ovdje due od nas?
Jesu li Sporazumi potpisani?
Da, potpisani su. Kad su donjosvjeani uvidjeli da se Klava okrenula protiv Valentinea i
njegova Kruga da ih obrani, shvatili su da im sjenolovci nisu neprijatelji. Ironino, svojom pobunom
Valentine je omoguio Sporazume. Hodge je opet sjeo na stolac. Ispriavam se, ovo tebi ilgurno
zvui kao dosadna lekcija iz povijesti. Takav je bio Valentine, Smutljivac, vizionar, ovjek velikog
arma i uvjerenja. I ubojica. A sada netko priziva njegovo ime...
Ali tko? upita Clary. I kakve veze moja majka ima s time?
Hodge ponovno ustane. Ne znam. Ali uinit u to mogu da otkrijem. Poslat u poruke Klavi i
Tihoj brai. Moda e htjeti razgovarati s tobom.
Clary nije upitala tko su Tiha braa. Zamorilo ju je postavljati pitanja na koja su je odgovori
samo jo vie zbunjivali. Ustala je. Postoji li ikakva mogunost da odem kui?
Hodge je izgledao zabrinuto. Ne, ja... mislim da to ne bi bilo mudro.
Tamo ima stvari koje trebam, ak i ako u ostati ovdje. Odjea...
Moemo ti dati novca da kupi novu odjeu.
Molim vas, ree Clary. Moram vidjeti je li... moram vidjeti to je preostalo.
Hodge je oklijevao, no zatim je odluno pridignuo glavu. Ako se Jace sloi, moete ii
zajedno. Okrenuo se prema stolu, premeui papire. Osvrnuo se preko ramena kao da je najednom
shvatio da je ona jo uvijek tamo. On je u oruarnici.
Ne znam gdje je to.
Prepredeno se nasmijeio. Odvest e te Crkva.

41

Ona pogleda prema vratima, gdje se sklupao debeli plavi perzijski maak, nalik na poivaljku.
Ustao je kad mu se pribliila; krzno mu se mrekalo poput tekuine. Zapovjedno mijauknuvi, poveo
ju je u hodnik. Kad se osvrnula preko ramena, vidjela je da Hodge ve neto pie po komadu papira.
alje poruku toj zagonetnoj Klavi, naslutila je. Nije joj se inilo da su to osobito dobri ljudi. Zapitala
se kakav e biti njihov odgovor.
Crvena tinta na bijelom papiru izgledala je kao krv. Namrtivi se, Hodge Starkweather paljivo
i pedantno savije pismo u oblik tuljca pa zazvidi Hugu. Tiho grakui, ptica mu sleti na zglavak.
Hodge se trgne. Prije mnogo godina, u Pobuni, bio je ranjen u to rame pa bi mu ak i teina mala
poput Hugove - ili mijena godinjih doba, promjena temperature ili vlage, prenagli pokret ruke budila staro iganje i sjeanje na bol koju je bilo bolje zaboraviti.
Neka sjeanja, meutim, nikad nisu blijedila. Kad je zatvorio oi, slike su mu iza kapaka
bljeskale poput arulja. Krv i tijela, izgaena zemlja, bijeli podij s crvenim mrljama. Krici umiruih.
Zelena breuljkasta polja Idrisa i njegovo beskrajno plavo nebo, probodeno kulama Staklenoga
Grada. Bol zbog gubitka prelije ga poput vala; on stisne aku, a Hugo ga, leprajui krilima,
kljunom ljutito ubode u prste do krvi. Otvorivi ruku, Hodge pusti pticu, koja mu naini krug oko
glave dok je uzlijetala prema krovnom prozoru, a zatim nestane.
Otresavi se zle slutnje, Hodge posegne za novim komadom papira, ne primjeujui grimizne
kapljice koje su se razmazivale po papiru dok je pisao.

42

6
OTPISANI

Oruarnica je izgledala upravo onako kako bi neto to se zove oruarnicom trebalo izgledati.
Na ostruganim metalnim zidovima visjeli su svakojaki maevi, bodei, iljci, koplja, oruni tapovi,
bajunete, bievi, buzdovani, kuke i lukovi. Meke konate torbe pune strijela njihale su se s kuka, a
bile su tu i hrpe izama, titnika za noge i metalnih navlaka za zglavke i ruke. Prostor je vonjao na
metal, kou i sredstvo za poliranje elika. Alec i Jace, vie ne bosonogi, sjedili su za dugim stolom u
sredini prostorije, glava pognutih nad neki predmet koji se nalazio meu njima. Jace podigne pogled
kad su se vrata iza Clary zatvorila. Gdje je Hodge? ree.
Pie Tihoj brai.
Alec potisne drhtaj. Uh.
Ona se polako priblii stolu, svjesna Alecova pogleda. to vi radite?
Zavravamo s ureivanjem ovoga. Jace se odmakne u stranu kako bi ona vidjela to se nalazi
na stolu: tri dugaka tanka tapia od srebra mutna sjaja. Nisu izgledali ni otro ni osobito opasno.
Sanvi, sansanvi i semangelaf. Serafinski bodei.
Ne izgledaju kao noevi. Kako ste ih napravili? Magijom?
Alec je izgledao uasnuto, kao da mu je rekla da odjene baletnu Suknjicu i napravi savrenu
piruetu. Smijeno je koliko su ovozemci, ree Jace nikome posebno, opsjednuti magijom, za
jednu hrpu ljudi koji uope ne znaju to ta rije znai
Ja znam to to znai, prasne Clary.
Ne, ne zna, samo misli da zna. Magija je tamna i elementarna sila, a ne samo gomila
svjetlucavih tapia, kristalnih kugli i brbljavih zlatnih ribica.
Ja nikad nisam rekla da je to gomila brbljavih zlatnih ribica, ti...
Jace odmahne rukom, presjekavi je. To to elektrinu jegulju naziva gumenom patkicom ne
znai da je to gumena patkica, zar ne? I Boe pomozi jadniku koji se odlui okupati s tom patkicom.
Lupeta, primijeti Clary. Ne lupetam, ree Jace veoma dostojanstveno. Da, lupeta,
prilino neoekivano ree Alec. Gle, mi se ne bavimo magijom, dobro? doda, ne gledajui Clary.
To je sve to treba znati o tome.
Clary se htjedne otresti na njega, ali se suzdri. Ve joj se inilo da je Alec ne voli; bilo je
besmisleno poveavati njegovo neprijateljstvo. Obrati se Jaceu. Hodge je rekao da mogu ii kui.
Jaceu umalo ispadne serafinski bode koji je drao. Sto je rekao?
Da pregledam majine stvari, ispravila se. Ako ti ide sa mnom.
Jace, izdahne Alec, no Jace se ne obazre na nj.
Ako stvarno eli dokazati da su moji mama ili tata bili sjenolovci, trebali bismo pregledati
mamine stvari. Ono to je preostalo od njih.
U zeju rupu. Jace se prepredeno naceri. Dobra ideja. Krenemo li odmah, trebali bismo imati
jo tri ili etiri sata dnevne svjetlosti.

43

eli li da i ja idem s vama? upita Alec kad su se Clary i Jace uputili prema vratima. Clary se
osvrne prema njemu. Ve je napola ustao sa stolca, oiju punih iekivanja.
Ne. Jace se ne okrene. U redu je. Clary i ja moemo to srediti i sami.
Pogled kojim je Alec prostrijelio Clary bio je kiseo poput otrova. Laknulo joj je kad su se vrata
zatvorila iza nje.
Jace je krenuo hodnikom, a Clary je trkarala da sustigne njegov dugaak korak. Ima li
kljueve od stana?
Clary spusti pogled na cipele. Aha.
Dobro. Nije da ne bismo mogli provaliti, ali onda bi bila vea mogunost da pritom
poremetimo bilo kakve postavljene zatite.
Ako ti tako kae. Hodnik se proirio u predvorje s mramornim podom i crnim metalnim
vratima najednom zidu. Tek kad je Jace pritisnuo gumb pokraj tih vrata, a ona se rasvijetlila, Clary je
shvatila da je to dizalo. kripalo je i cviljelo dok im se penjalo ususret. Jace? Ha?
Kako si znao da imam sjenolovake krvi? Jesi li zbog neega bio siguran?
Dizalo je stiglo uz posljednji jauk. Jace je otkvaio vrata i gurnuo ih postrance da ih otvori.
Unutranjost, sva od crnog metala i ukrasnih komadia pozlate, podsjetila je Clary na krletku.
Nagaao sam, ree, zakvaivi vrata iza njih. To mi se inilo kao najvjerojatnije objanjenje.
Nagaao si? Morao si biti prilino siguran, s obzirom na to da si me mogao ubiti.
On pritisne gumb na zidu i dizalo se klimavo pokrene uz brenanje ije je vibracije osjetila u
kostima stopala. Bio sam devedeset posto siguran. Razumijem, ree Clary.
U njezinu glasu zacijelo je bilo neega, jer se okrenuo da je pogleda. Dlanom ga je prasnula
posred lica, pljuska od koje se zanjihao na petama. Stavio je ruku na obraz, vie zbog iznenaenja
nego zbog boli. Za kog vraga sad ovo?
Za onih deset posto, ree ona i ostatak puta dolje do ulice protekne u tiini.
Vonju vlakom prema Brooklynu Jace je proveo uronjen u srdit muk. Clary se ipak drala blizu
njega, pomalo osjeajui krivnju, osobito kad bi pogledala crveni otisak koji mu je njezina pljuska
ostavila na obrazu. Tiina joj zapravo i nije smetala; davala joj je priliku da razmisli. Neprestano je
prolazila kroz razgovor s Lukeom, vrtjela ga je i vrtjela po glavi. Boljelo ju je razmiljati o tome, kao
da grize slomljenim zubom, ali nije mogla prestati.
Malo dalje u vlaku dvije tinejderke sjedile su na dvostrukom naranastom sjedalu i hihotale se.
Pripadale su onoj vrsti djevojaka koje se Clary nikad nisu sviale u St. Xavieru; plastine prozirne
ruiaste natikae i lano preplanuli ten. Clary se naas zapita smiju li se njoj, no ubrzo primijeti,
iznenaeno se lecnuvi, da gledaju u Jacea.
Prisjeti se djevojke u kafiu koja je gledala Simona. Djevojke su na licima uvijek imale takav
izraz kad bi mislile da je netko zgodan. Uza sve to se dogodilo, umalo je zaboravila da Jace jest
zgodan. Nije imao Alecov delikatan izgled skulpture, no Jaceovo lice bilo je zanimljivije. Na
svjetlosti dana oi su mu bile boje zlatnog sirupa i bile su... uperene ravno u nju. Nakrivio je obrvu.
Mogu ti nekako pomoi?
Clary se smjesta prometne u izdajnicu svoga spola. One cure na drugoj strani vagona zure u
tebe.
Jace odglumi ljupko zadovoljstvo. Naravno da zure, ree. Ja sam zapanjujue privlaan.
Nisi nikad uo da je skromnost privlana osobina?
Samo od runih ljudi, povjeri joj se Jace. Krotki e moda batiniti zemlju, ali ona trenutano
pripada uobraenima. Poput mene. On namigne djevojkama, koje se zahihou i skriju iza kose.
Clary uzdahne. Kako to da te vide?
Glamuri su gnjavaa. Ponekad nam se ne da truditi.

44

inilo se da mu je incident s djevojkama u vlaku popravio raspoloenje. Kad su izali sa stanice

i krenuli uzbrdo prema Clarynu stanu, izvadio je jedan od serafinskih bodea iz depa i poeo ga
vrtjeti po rukama i preko zglobova prstiju, mumljajui neku melodiju sebi u bradu.
Ba mora to raditi? upita Clary. ivcira me.
Jace pone mumljati glasnije. Bilo je to glasno, melodiozno pjevuenje, neto izmeu Sretan
roendan i Borbene himne republike.
Oprosti to sam te pljusnula, ree ona.
On prestane mumljati. Budi sretna to si udarila mene, a ne Aleca. On bi ti uzvratio udarac.
Izgleda kao da jedva eka takvu priliku, ree Clary, utnuvi praznu limenku soka koja joj se
nala na putu. Kako te ono Alec nazvao? Para--neto?
Parabatai, ree Jace. To znai par ratnika koji se bore zajedno - koji su bliskiji nego braa.
Alec mi je vie od najboljeg prijatelja. Moj otac i njegov otac bili su parabatai kad su bili mladi.
Njegov otac je moj kum - zato ivim s njima. Oni su me posvojili.
Ali tvoje prezime nije Lightwood.
Nije, ree Jace i ona bi pitala koje je, ali stigli su do njezine kue i srce joj je poelo udarati
tako glasno da je bila uvjerena kako se zacijelo uje kilometrima daleko. U uima joj je zujalo, a
dlanovi su joj bili oroeni znojem. Stala je ispred ivice od imira i polagano podizala pogled,
oekujui da e ugledati utu policijsku traku kako prijei prolaz kroz ulazna vrata, razbijeno staklo
rasuto po travnjaku i sve u kru i lomu.
No nije bilo ni traga razaranju. Okupana ugodnom poslijepodnevnom svjetlou, crveno-smea
kua kao da je blistala. Pele su lijeno zujale po grmovima rua ispod prozora Madam Dorothee.
Izgleda isto, ree Clary.
Izvana. Jace posegne u dep traperica i izvadi jo jednu onakvu metalnu i plastinu napravu za
koju je ranije pogreno mislila da je mobitel. Znai, to je senzor? to radi? upita ona.
Hvata frekvencije, kao radio, ali ove frekvencije su demonskog podrijetla.
Demonski kratki val?
Tako neto. Jace je drao senzor pred sobom dok se pribliavao kui. Tiho je kljocao dok su
se penjali stepenicama, no tada je uutio. Jace se namrtio. Hvata tragove aktivnosti, ali to bi mogli
biti ostaci od one noi. Ne primam nita dovoljno jako da bi ovdje sada bilo demona.
Clary je ispustila dah koji nije niti znala da je zadravala. Dobro. Sagnula se da uzme
kljueve. Kad se uspravila, ugledala je ogrebotine na ulaznim vratima. Zacijelo je proli put bilo
previe mrano da bi ih vidjela. Bili su nalik na tragove kandi, dugaki i paralelni, izgrebeni duboko
u drvu.
Jace joj dotakne ruku. Idem prvi, ree. Clary mu je htjela rei da se ne treba skrivati iza njega,
ali nije uspjela izustiti ni rije. Osjetila je okus uasa koji je osjetila kad je prvi put ugledala ravenera.
Okus joj je bio otar i bakren na jeziku, kao stare kovanice.
On otvori vrata jednom rukom, domahnuvi joj da ga slijedi rukom u kojoj je drao senzor. Kad
su se nali u haustoru, Clary je trepnula jer su joj se oi privikavale na polumrak. arulja na stropu
jo uvijek nije radila, a krovni prozor bio je previe prljav da bi propustio imalo svjetlosti, pa su sjene
na oteenom podu bile guste. Vrata Madam Dorothee bila su vrsto zatvorena. Nikakvo svjetlo nije
prodiralo kroz pukotinu do poda ispod njih. Clary se s nelagodom zapita je li joj se to dogodilo.
Jace podigne ruku i dlanom prijee niz rukohvat. Odvoji je mokru, zamrljanu neime to je u
polumraku izgledalo crnkasto crveno. Krv.
Moda je moja. Glas joj je zvuao piskutavo. Od one noi.
Da je tako, do sada bi se osuila, ree Jace. Idemo.

45

On se uputi stepenicama s Clary za petama. Odmorite je bilo mrano i triput je pogrijeila klju
prije nego to je pravi uspjela ugurati u bravu. Jace se nadvijao nad njom, nestrpljivo gledajui. Ne
pui mi za vrat, sikne ona; ruka joj se tresla. Mehanizam najzad uhvati i brava kljocne, otvorivi se.
Jace je povue unatrag. Ja ulazim prvi.
Oklijevala je, no tada je stala na stranu da ga propusti. Dlanovi su joj bili ljepljivi, i to ne od
vruine. Zapravo, u stanu je bilo svjee, gotovo hladno - ledeni zrak prodirao je iz ulaza, tipajui je
za kou. Osjetila je kako se najeila dok je pratila Jacea kratkim hodnikom u dnevnu sobu.
Bila je prazna. Zapanjujue, potpuno prazna, onakva kakva je bila kada su tek uselile - golih
zidova i praznog poda, bez pokustva, ak su i zastori bili skinuti s prozora. Samo su malo svjetliji
pravokutnici boje na zidu odavali gdje su visjele slike njezine majke. Kao u snu, Clary se okrene i
uputi u kuhinju, s Jaceom, ije su svijetle oi bile suene, iza sebe.
Kuhinja je bila jednako prazna, nestali su ak i hladnjak, stolci, stol - kuhinjski ormarii bili su
otvoreni, a njihove prazne police podsjetile su je na jednu djeju uspavanku. Proistila je grlo. to
e demonima, ree, naa mikrovalna?
Jace odmahne glavom, uglova usana povijenih prema dolje. Ne znam, ali trenutano ne primam
nikakvu demonsku prisutnost. Rekao bih da su odavno otili.
Ona se jo jednom osvrne uokolo. Netko je bio oistio proliveni umak Tabasco, odsutno
primijeti.
Zadovoljna? upita Jace. Ovdje nema niega.
Ona odmahne glavom. Hou vidjeti svoju sobu.
inilo se kao da e neto rei, no tada se predomislio. to se mora nije teko, ree, uguravi
serafinski bode u dep.
Svjetlo u hodniku bilo je ugaeno, ali Clary nije trebala mnogo svjetla da bi hodala po vlastitu
stanu. S Jaceom koji ju je slijedio, dola je do vrata svoje sobe i posegnula za kvakom. Bila joj je
hladna u ruci - tako hladna da ju je gotovo zaboljelo, kao kad ledenu sigu dodirne golom koom.
Vidjela je da ju je Jace brzo pogledao, no ve je pritiskala kvaku, odnosno pokuavala to uiniti.
Kretala se polako, gotovo ljepljivo, kao da je s druge strane uronjena u neto ljepljivo i itko...
Vrata su sunula prema van, sruivi je na tlo. Odsklizala se preko poda u hodniku i udarila u zid,
preokrenuvi se na trbuh. Dok se podizala na koljena, ula je duboku riku.
Leima uza zid, Jace je eprkao po depu s izrazom iznenaenja na licu. Nad njime se, poput
diva iz bajke, nadvijao golem mukarac, irok kao hrast, sa sjekirom iroka sjeiva stisnutom u
golemoj, mrtvaki bijeloj ruci. Otrcani prljavi dronjci visjeli su mu s kaljave koe, a kosa mu je bila
mutno zamrena i masna od neisti. Bazdio je na otrovan znoj i trulo meso. Clary je bilo drago to
mu ne vidi lice - i leda su mu bila dovoljno strana.
Jace je uhvatio serafinski bode. Podigao ga je viknuvii; Sansanvi
Iz cijevi sune otrica. Clary pomisli na stare filmove u kojima se bajunete kriju u tapovima za
hodanje i izlijeu na pritisak neke sklopke. No ovakav no jo nikad, nije vidjela: proziran poput
stakla, s blistavom drkom, opako otar i dug gotovo kao Jaceova podlaktica. On zamahne,
posjekavi golemog mukarca, koji klimavo ustukne zaurlavi.
Jace se okrene i pojuri prema njoj. Uhvati je za ruku, povue na noge i pogura ispred sebe niz
hodnik. ula je stvora iza njih kako ih prati; koraci su mu zvuali kao olovni utezi koje netko baca na
pod, ali prilazili su brzo.
Protrali su kroz ulazni hodnik na odmorite na stepenicama i Jace se naglo okrenuo da zalupi
ulazna vrata. ula je kljocaj automatske brave i zadrala dah. Kad ih je pogodio strahovit udarac iz
stana, vrata su se zatresla na arkama. Clary ustukne prema stepenicama. Jace je pogleda. Oi su mu
blistale od manina uzbuenja. Idi dolje! Izai iz...

46

Zauje se jo jedan udarac i ovaj put arke popuste, a vrata izlete prema naprijed. Bila bi oborila
Jacea, da se nije pokrenuo tako brzo da je Clary to jedva spazila; odjednom je stajao na najvioj
stepenici, s noem koji mu je u ruci blistao poput pale zvijezde. Vidjela je da Jace gleda prema njoj i
neto vie, ali nije ga ula zbog urlika gigantskog stvorenja koje je nahrupilo iz skrenih vrata, jurei
ravno na njega. Priljubila se leima uza zid dok je prolazilo u valu vruine i smrada - a tada je sjekira
letjela, ibala zrak, parala ga prema Jaceovoj glavi. On se sagne i sjekira se teko zabode u rukohvat,
duboko ga zarezavi.
Jace se nasmije. Smijeh kao da je razbjesnio stvora; odustavi od sjekire, nasrne na Jacea
ogromnim podignutim akama. Jace zamahne serafinskim bodeom u irokom luku, sjurivi ga do
drke u divovo rame. Div je naas stajao i ljuljao se. Zatim zatetura prema naprijed, rairenih ruku i
aka. Jace se brzo pomakne u stranu, ali ne dovoljno brzo: goleme ake dohvatile su ga kad je div
posrnuo i pao, povukavi ga za sobom. Jace je jednom kriknuo; zauo se niz tekih i praskavih
udaraca, a potom muk.
Clary se uspentra na noge i sjuri niza stepenice. Jace je isprueno leao u njihovu podnoju, s
rukom svijenom ispod tijela pod neprirodnim kutom. Preko njegovih nogu leao je div, drka
Jaceova noa virila mu je iz ramena. Nije bio posve mrtav, ali slabano se trzao i iz usta mu je tekla
krvava pjena. Clary mu je sada vidjela lice - bilo je mrtvaki bijelo i poput papira, prekriveno crnom
mreom uasnih oiljaka koji su mu gotovo izbrisali crte lica. One duplje bile su mu crvene gnojne
rupe. Potiskujui poriv na povraanje, Clary se stuti preko zadnjih nekoliko stepenica, prekorai
diva koji se grio i klekne pokraj Jacea.
Bio je tako miran. Stavila mu je ruku na rame, osjetila da mu je majica ljepljiva od krvi njegove ili divove, nije znala. Jace?
Oi mu se otvore. Je li mrtav?
Skoro, ree Clary mrano.
K vragu. Trgne se. Moje noge...
Budi miran. Otpuzavi mu okolo do glave, Clary mu podvue ruke ispod pazuha i povue ga.
On zajei od boli kad su mu noge iskliznule ispod stvorova trupla, koje se jo trzalo. Clary ga pusti i
on se s mukom osovi na noge, s lijevom rukom ukoso preko prsa. Ona ustane. Je li ti ruka dobro?
Nije. Slomljena je, ree on. Moe li posegnuti u moj dep?
Ona zauti u nedoumici, kimne. Koji?
U jakni iznutra, desni. Izvadi jedan serafinski bode i daj mi ga. Bio je miran dok mu je
nervozno uvlaila prste u dep. Stajala mu je tako blizu da je osjeala njegov miris, po znoju, sapunu
i krvi. Njegov dah golicao joj je iju. Prsti joj se sklope oko cijevi i ona je izvue, ne gledajui ga.
Hvala, ree on. Ovla je prijee prstima prije nego to joj izgovori ime: Sanvi. Kao i
prethodna, i ova cijev naraste u bode opaka izgleda, iji mu sjaj obasja lice. Ne gledaj, ree,
primaknuvi se unakaenu tijelu stvora. Podigne no iznad glave i sjuri ga. Krv prokulja iz divova
grla, poprskavi Jaceove izme.
Donekle je oekivala da e div nestati, da e se uruiti u sebe kao onaj deko u Pandemoniju.
Ali nije. Zrak je bio pun mirisa krvi: tekog i metalnog. Jace se oglasi dubokim, grlenim zvukom.
Bio je blijed, no je li od boli ili od gaenja, nije znala. Upozorio sam te da ne gleda, ree.
Mislila sam da e nestati, ree ona. Natrag u vlastitu dimenziju - tako si rekao.
Rekao sam da se to dogaa s demonima kada umru. Uz bolan trzaj on slijeganjem ramena
zbaci jaknu, ogolivi gornji dio lijeve ruke. Ovo nije bio demon. Desnom rukom izvue neto iz
pojasa. Bio je to onaj glatki predmet u obliku tapia pomou kojeg je na Clarynu kou nacrtao one
krugove koji su se preklapali. Dok ga je gledala, osjetila je kako je podlaktica poinje ariti.

47

Jace je uhvati kako zuri i jedva se primjetno nasmijei. Ovo je stela, ree. Prisloni je na tintom
iscrtan znak tik ispod ramena, neobian oblik gotovo nalik na zvijezdu. Dva kraka zvijezde strila su
iz ostatka znaka, nepovezana. A ovo se dogaa kad su sjenolovci ranjeni.
Vrkom stele nacrta liniju koja je povezala ta dva kraka zvijezde. Kad je spustio ruku, znak je
zasvjetlucao kao da je nacrtan fosforescentnom tintom. Na Claryne oi znak mu utone u kou, kao
to predmet zavezan za uteg tone u vodu. Ostavio je sablastan podsjetnik; blijed, tanak, gotovo
nevidljiv oiljak.
Clary se pred oima pojavi jedna slika. Lea njezine majke, prilino nepokrivena gornjim
dijelom kupaeg kostima, s lopaticama i krivuljama kraljenice proaranim uskim bijelim tragovima.
Kao da je to vidjela u snu - lea njezine majke nisu uistinu tako izgledala, znala je. No ta ju je slika
kopkala.
Jaceu se ote uzdah, a napet, bolan izraz nestane mu s lica. Pokrene ruku, prvo polako, zatim
neto lake, pomiui je gore-dolje, steui aku. Oito vie nije bila slomljena.
Nevjerojatno, ree Clary. Kako si...?
To je bio iratze - iscjeliteljska runa, ree Jace. Kad se runa dovri stelom, aktivira se. On
ugura tanak tapi u pojas i pokretom iz ramena ponovno navue jaknu. Vrkomizme podbode
divovo tijelo. Ovo emo morati prijaviti Hodgeu, ree. Poludjet e, doda, kao da mu pomisao na
Hodgeovu uzrujanost ini zadovoljstvo. Jace je, pomisli Clary, tip osobe koji voli kad se neto
dogaa, pa ak i neto loe.
Zato e poludjeti? ree Clary. I jasno mi je da ovaj stvor nije demon - zato ga senzor nije
registrirao, zar ne?
Jace kimne. Vidi li mu te oiljke po cijelom licu?
Da.
Napravljeni su stelom. Ovakvom. On potapa tapi u svom pojasu. Pitala si me to se zbiva
kad usijee biljege na nekoga tko nema sjenolovake krvi. Jedan biljeg samo e te zapei, ali mnogo
biljega, i to jakih? Usjeenih u meso posve obinog ljudskog bia bez traga sjenolovakog
podrijetla? Dobije ovo. Trgne bradom prema truplu. Rune su oajno bolne. Obiljeeni polude bol ih natjera da siu s pameti. Postanju okrutni bezumni ubojice. Ne spavaju i ne jedu ako ih ne
natjera pa umru, uglavnom brzo. Rune imaju veliku mo i mogu se rabiti za veliko dobro - ali mogu
se rabiti i za zlo. Otpisani su zlo.
Clary ga je uasnuto gledala. Ali zato bi to netko sebi radio?
Ne bi nitko. To se radi nekome. Moda neki vjetac ili neki donjosvjeanin koji je postao lo.
Otpisani su odani onome tko ih je obiljeio i okrutni su ubojice. I mogu izvravati jednostavna
nareenja. To je kao da ima... vojsku robova. Prekorai preko mrtvog otpisanog i baci pogled na
nju preko ramena. Vraam se gore.
Ali tamo nema niega.
Moda ih ima jo, ree on, gotovo kao da se tome nada. Ti bi trebala priekati ovdje. On
krene stepenicama.
Ne bih to uinila da sam na tvojem mjestu, ree kretav i poznat glas. Ima ih jo tamo odakle
je ovaj prvi doao.
Jace, koji je skoro ve bio na vrhu stepenica, okrene se i zablene. Clary takoer, premda je
odmah znala tko je to rekao. Nije mogla ne prepoznati taj kruti naglasak.
Madam Dorothea?
Starica kraljevski nakosi glavu. Stajala je na ulazu u svoj stan, odjevena u neto to je sliilo
atoru od sirove ljubiaste svile. Zlatni lanci svjetlucali su joj na zglavcima i ovijali vrat. Njezina
duga kosa, prugasta poput jazaveva krzna, ispadala joj je iz pune privrene na tjemenu.

48

Jace je jo uvijek buljio. Ali...

Jo ega? ree Clary.
Jo otpisanih, odvrati Dorothea s razdraganou koja, po Clarynu miljenju, doista nije bila
primjerena okolnostima.
Ona pogleda po haustoru. Napravili ste nered, je li? I sigurna sam da niste namjeravali poistiti.
Tipino.
Ali vi ste ovozemka, ree Jace, najzad zavrivi reenicu.
Kako pronicavo, ree Dorothea, ije su oi iskrile. Klava je s tobom stvarno prekinula
tradiciju.
Zabezeknutost je nestajala s Jaceova lica, a zamijenilo ju je buenje bijesa. Vi znate za
Klavu? zapita. Znali ste za njih i znali ste da u ovoj kui ima otpisanih, a niste im javili? Ve i
samo postojanje otpisanih zloin je protiv Zavjeta...
Ni Klava ni Zavjet nikada nisu nita uinili za mene, ree Madam Dorothea, ljutito sijevajui
oima. Ne dugujem im nita. Naas je njezin kruti njujorki naglasak nestao, zamijenio ga je
drugaiji, snaniji, dublji naglasak koji Clary nije prepoznala.
Jace, prestani, ree Clary. Obrati se Madam Dorothei. Ako znate za Klavu i za otpisane,
ree, onda moda znate i to se dogodilo mojoj majci?
Dorothea odmahne glavom, zaljuljavi naunice. Na licu joj se vidjelo neto nalik na saaljenje.
Moj ti je savjet, ree, da zaboravi na majku. Otila je.
Pod kao da se nagnuo ispod Clary. Mislite, mrtva je?
Ne. Dorothea je tu rije izgovorila gotovo nerado. Sigurna sam da je jo iva. Za sada.
Onda je moram pronai, ree Clary. Svijet se prestao naginjati; Jace je stajao iza nje s rukom
na njezinu laktu da je podupre, ali ona je to jedva primjeivala. Razumijete? Moram je pronai prije
nego...
Madam Dorothea podigne ruku. Ne elim se mijeati u sjenolovaka posla.
Ali poznavali ste moju majku. Bila vam je susjeda...
Ovo je slubena istraga Klave, prekine je Jace. Ja se uvijek mogu vratiti s Tihom braom.
O, za ime... Dorothea baci pogled na svoja vrata, a onda na Jacea i Clary. Pretpostavljam da
isto tako moete ui, ree najzad. Rei u vam to mogu. Krene prema vratima pa se zaustavi na
pragu, bijesno ih pogledavi. Ali ako ikome kae da sam vam pomogla, sjenolove, sutra e se
probuditi sa zmijama umjesto kose i s dodatnim parom ruku.
To bi moglo biti zgodno, dodatan par ruku, ree Jace. Korisno u borbi.
Ne ako ti rastu iz... Dorothea zastane i nasmijei mu se, ne bez zlobe. Vrata.
Jao, ree Jace blago.
Da, jao, Jace Wayland. Dorothea umarira u stan, a njezin ljubiasti ator zavijori oko nje
poput kriave zastave.
Clary pogleda Jacea. Wayland?
To mi je prezime. Jace je izgledao uzdrmano. Ne mogu rei da mi je drago to ga ona zna.
Clary pogleda za Dorotheom. Svjetla u stanu bila su upaljena; teak miris tamjana ve je
preplavio haustor, neugodno se pomijeavi s vonjem krvi. Ipak, mislim da bismo mogli pokuati
razgovarati s njom. to moemo izgubiti?
Kad provede malo vie vremena u naem svijetu, ree Jace, vie me to nee pitati.

49

7
PETODIMENZIONALNA VRATA

inilo se da stan Madam Dorothee ima otprilike isti raspored kao Claryn, prerada je ona prostor
rabila posve drugaije. U ulazu, koji je bazdio na tamjan, visjeli su zastori od perlica i astroloki
plakati. Jedan je prikazivao sazvijea zodijaka, drugi tuma kineskih magijskih simbola, a na
treem se vidio dlan rairenih prstiju, na kojem je svaka linija bila pomno oznaena. Iznad dlana
latininim su pismom pisale rijei In Manibus Fortuna. Uske police na kojima su stajale knjige
sloene u hrpe nalazile su se du zida do vrata.
Jedan zastor od perlica zazvei i Madam Dorothea glavom proviri kroza nj. Zanima te
hiromantija? ree, primijetivi Claryn pogled. Ili si samo znatieljna?
Ni jedno ni drugo, ree Clary. Vi stvarno moete proricati budunost?
Moja je majka bila vrlo darovita. Mogla je ovjeku vidjeti budunost iz dlana ili iz lia na dnu
alice aja. Nauila me nekim svojim trikovima. Ona svrne pogled na Jacea. Kad smo ve kod
aja, mladiu, eli li malo?
to? ree Jace, doimajui se zbunjeno.
aj. Drim da istovremeno smiruje eludac i usredotouje um. Divno pie, aj.
Ja bih aja, ree Clary, shvativi koliko je vremena prolo otkako je ita pojela ili popila.
Osjeala se kao da je, otkako se probudila, pokree isti adrenalin.
Jace je podlegao. U redu. Samo da nije Earl Grey, doda, namrtivi tanak nos. Mrzim
bergamot.
Madame Dorothea kretavo se i glasno nasmije pa opet nestane iza zastora od perlica, koji je iza
nje ostao lagano zanjihan.
Clary podigne obrve prema Jaceu. Mrzi bergamot?
Jace je bio odlutao do uske police za knjige i pregledavao to sadri. To ti nije po volji?
Ti si vjerojatno jedini deko mojih godina koji zna to je bergamot, a kamoli da ga ima u aju
Earl Grey.
Da, pa, ree Jace ohola izraz lica, ja nisam kao drugi deki. Osim toga, dometne, izvukavi
jednu knjigu s police, na Institutu moramo sluati predavanja o osnovnim medicinskim primjenama
biljaka. To je obavezno.
Mislila sam da su sva vaa predavanja neto tipa Uvod u klanje i Odrubljivanje glave za
poetnike.
Jace preokrene jednu stranicu. Vrlo smijeno, Fray. Clary, koja je prouavala plakat za itanje
sudbine iz dlana, naglo se okrene prema njemu. Ne zovi me tako.
On iznenaeno podigne pogled. Zato ne? To ti je prezime, zar ne?
Slika Simona prikae joj se pred oima. Simona kad ga je zadnji put vidjela, kako zuri za njom
dok istrava iz Java Jonesa. Opet se okrene plakatu, trepnuvi. Samo tako.

50

Razumijem, ree Jace, a ona po njegovu glasu razabere da uistinu razumije, i to vie nego to
je eljela. Zauje kako vraa knjigu na policu. To smee sigurno dri na ulazu zato da impresionira
lakovjerne ovozemce, ree on glasom punim gnuanja. Ovdje nema nijednog ozbiljnog teksta.
Samo zato to to nije ona vrsta magije kojom se ti bavi... zapone Clary srdito.
On se bijesno namrti, uutkavi je. Ja se ne bavim magijom, ree. Utuvi si to u glavu:
ljudska bia ne rabe magiju. Jednim dijelom upravo ih to i ini ljudskim. Vjetice i vjeci mogu rabiti
magiju samo zato to imaju demonske krvi.
Clary naas razmisli o tome. Ali vidjela sam te kako rabi magiju. Koristi arobna oruja...
Koristim pribor koji je magian. I ve samo zato da bih to mogao, moram proi strogu obuku.
tite me i tetovae runa na koi. Kad bi ti pokuala upotrijebiti jedan od serafinskih bodea, recimo,
vjerojatno bi ti opekao kou, a moda bi te i ubio.
A to ako dobijem tetovae? upita Clary. Bih li ih onda mogla koristiti?
Ne, ree Jace zlovoljno. Biljei su samo jedan dio toga. Postoje ispiti, kunje, razine obuke...
gle, jednostavno zaboravi, dobro? Dri se dalje od mojih bodea. Zapravo, ne diraj nijedno moje
oruje bez mojeg doputenja.
Eto, ode moj plan da ih sve prodam na eBayu, promrmlja Clary.
Proda na emu?
Clary mu se dobrostivo nasmijei. Jednom mitskom mjestu velike magijske moi.
Jace se doimao zbunjeno, a onda je slegnuo ramenima. Veina mitova su istiniti, barem
djelomino.
Poinjem to shvaati.
Zastor od perlica ponovno zazvei i pojavi se glava Madam Dorothee. aj je na stolu, ree.
Nema potrebe da ostanete stajati ovdje kao dva magarca. Doite u salon.
Imate salon? ree Clary.
Naravno da imam salon, ree Dorothea. Gdje bih inae primala? Samo da ostavim eir
lakaju, ree Jace.
Madam Dorothea probode ga mranim pogledom. Da si upola tako zabavan kao to misli da
jesi, deko moj, bio bi dvostruko zabavniji nego to jesi. Ona opet nestane iza zastora, a glasan joj
Hmf! gotovo prigui zveckanje perlica.
Jace se namrti. Nisam sasvim siguran kako je to mislila.
Stvarno, ree Clary. Meni je bilo savreno jasno. Odmarirala je kroz zastor od perlica prije
nego to je dospio odgovoriti.
Salon je bio tako slabo osvijetljen da je Clarynim oima trebalo nekoliko treptaja da se
prilagode. Blijeda svjetlost ocrtavala je crne barunaste zastore navuene preko cijelog lijevog zida.
Punjene ptice i imii visjeli su sa stropa na tankim uzicama; ondje gdje su im trebale biti oi imali
su sjajne crne kuglice. Pod je bio obloen izlizanim perzijskim ilimima s kojih su se ispod nogu
dizali oblaii praine. Skupina mekih ruiastih naslonjaa okupila se oko niskog stola; na jednom
kraju stola stajao je pil karata za tarot zavezan svilenom vrpcom, a na drugom kristalna kugla na
zlatnom postolju. Nasred stola bio je srebrni servis za aj, postavljen za drutvo: otmjen pladanj s
naslaganim sendviima, plavi ajnik koji je isputao tanku liniju bijelog dima i dvije alice za aj na
usklaenim tanjuriima, postavljene pred dva naslonjaa.
Ide, ree Clary slabano. Ovo izgleda divno. Zauzme mjesto u jednom naslonjau. Bilo je
ugodno sjesti.
Dorothea se nasmijei, a oi joj zaiskre od vragolasta veselja. Uzmite aja, ree, oprezno
podignuvi ajnik. Mlijeko? eer?

51

Clary iskosa pogleda Jacea, koji je sjedio pokraj nje i prisvojio pladanj sa sendviima. Pomno ga
je prouavao. eer, ree ona.
Jace slegne ramenima, uzme jedan sendvi i odloi pladanj. Clary ga je pomno promatrala kada
ga je zagrizao. Opet je slegnuo ramenima. Krastavac, ree, odgovorivi na njezin pogled.
Uvijek mi se ini da su sendvii od krastavca idealni uz aj, a vama? raspita se Madam
Dorothea ni kod koga odreeno.
Mrzim krastavce, ree Jace i prui ostatak svojeg sendvia Clary. Ona zagrize u njega - bio je
zainjen tono pravom koliinom majoneze i papra. eludac joj zakri u znak zahvalnosti na prvoj
hrani koju je okusila nakon onih nachosa koje je pojela sa Simonom.
Krastavac i bergamot, ree Clary. Mrzi li jo neto za to bih trebala znati?
Jace pogleda Dorotheu preko ruba svoje alice. Laljivice, ree.
Starica mirno odloi ajnik. Moe me nazivati laljivicom koliko god hoe. Istina, ja nisam
vjetica. Ali moja mama je bila.
Jace se zagrcne ajem. To je nemogue.
Zato je nemogue? upita Clary radoznalo. Otpije malo aja. Bio je gorak, snana okusa po
zemlji i dimu.
Jace snano izdahne. Zato to su one napola ljudi, napola demoni. Sve vjetice i svi vjeci su
krianci. A budui da su krianci, ne mogu imati djecu. Sterilni su.
Kao mazge, ree Clary zamiljeno, prisjetivi se neega iz biologije. Mazge su sterilni
krianci.
Tvoje poznavanje stoke zapanjuje, ree Jace. Svi donjosvjeani jednim su dijelom demoni,
ali samo su vjeci djeca demonskih roditelja. Zato su njihove moi najjae.
Vampiri i vukodlaci - i oni su jednim dijelom demoni? A vile?
Vampiri i vukodlaci posljedica su bolesti koje su demoni donijeli iz svojih izvornih dimenzija.
Veina demonskih bolesti smrtonosne su za ljude, ali u ovim sluajevima napravile su udne
promjene na zaraenima, a da ih pritom nisu doista ubile. A vile...
Vile su pali aneli, ree Dorothea, izbaeni iz raja zbog ponosa.
Tako glasi legenda, ree Jace. Pria se i da su one potomci demona i anela, to se meni
uvijek inilo vjerojatnijim. Dobro i zlo, pomijeani. Vile su lijepe kao to su navodno i aneli, ali u
sebi imaju mnogo zloe i okrutnosti. I primijetit e da veina njih izbjegava podnevno sunce...
Jer vrag snagu ima, ree Dorothea tiho, kao da recitira staru pjesmu, samo u mraku.
Jace joj se namrti. Clary ree: Navodno? eli rei da aneli nisu...
Dosta o anelima, ree Dorothea, najednom praktina. Istina je da vjeci ne mogu imati
djecu. Moja me majka usvojila jer se htjela osigurati da e netko paziti na ovo mjesto kad je vie ne
bude. Ja ne moram svladati magiju. Moram samo straariti i uvati.
to uvati? upita Clary.
to, doista? Namignuvi, postarija ena posegne za sendviem s pladnja, no bio je prazan.
Clary ih je sve pojela. Dorothea zahihoe. Lijepo je vidjeti kad se mlada ena do sita najede. U
moje vrijeme djevojke su bile jaka, izdrljiva stvorenja, a ne granice kao danas.
Hvala, ree Clary. Pomisli na Isabellin tanak struk i najednom se osjeti ogromno. Uz zveket
odloi praznu alicu za aj.
Madam Dorothea smjesta zgrabi alicu i napeto se zagleda u nju; izmeu olovkom nacrtanih
obrva pojavi joj se bora.
to je? nervozno upita Clary. Jesam li razbila alicu ili to?

52

ita lie iz tvojeg aja, ree Jace kao da se dosauje, ali ipak se, zajedno s Clary, nagnuo
prema naprijed dok je Dorothea debelim prstima neumorno prevrtala alicu, mrtei se.
Je li loe? upita Clary.
Nije ni dobro ni loe. Zbunjujue. Dorothea pogleda Jacea. Daj mi svoju alicu, zapovijedi.
Jace je izgledao uvrijeeno. Ali nisam jo gotov s...
Starica mu otme alicu iz ruke i pljusne viak aja natrag u ajnik. Namrteno se zagleda u ono
to je ostalo. U tvojoj budunosti vidim nasilje, mnogo krvi koju ete proliti i ti i drugi. Zaljubit e
se u pogrenu osobu. Usto, ima jednog neprijatelja.
Samo jednog? To su dobre vijesti. Jace se nasloni, a Dorothea odloi njegovu alicu i
ponovno uzme Clarynu. Odmahne glavom.
Ovdje nita ne mogu proitati. Slike su zbrkane, besmislene. Pogleda Clary. Ima li ti
blokadu u glavi?
Clary se smete. Imam li to?
Kao neku aroliju koja moda skriva nekakvo sjeanje ili ti je moda blokirala vid.
Clary odmahne glavom. Ne, naravno da nemam.
Jace se ivahno nagne naprijed. Nemoj tako brzo, ree. Istina je da ona tvrdi da se ne sjea
da je ikada prije ovog tjedna imala vid. Moda...
Moda samo kasnim u razvoju, odbrusi Clary. I nemoj mi se ceriti samo zato to sam to
rekla.
Jace odglumi povrijeenost. Nisam niti mislio.
Spremao si se naceriti, vidjela sam.
Moda, dopusti Jace. Ali to ne znai da nemam pravo. Neto ti blokira sjeanja, skoro sam
siguran u to.
Vrlo dobro, da pokuamo neto drugo. Dorothea odloi alicu i posegne za svilenom vrpcom
zavezanim kartama za tarot. Rairi karte u lepezu i prui ih Clary. Prelazi rukom preko njih dok ne
dotakne jednu koja ti se ini vrua ili hladna, ili koja kao da ti se lijepi za prste. Onda je izvuci i
pokai mi je.
Clary pokorno prijee prstima preko karata. Na dodir su bile svjee i skliske, ali nijedna joj se
nije inila osobito topla ni hladna, niti joj se ijedna zalijepila za prste. Najzad je nasumice izabrala
jednu i podignula je uspravno.
As kupa, ree Dorothea smeteno. Karta ljubavi.
Clary je preokrene i pogleda. Karta joj je bila teka u ruci, a slika na prednjoj strani hrapava od
prave boje. Prikazivala je ruku koja dri kale ispred zrakasta sunca obojana pozlatom. Kupa je bila
zlatna, izrezbarena uzorkom manjih sunaca i naikana rubinima. Taj umjetniki stil bio joj je poznat
kao vlastiti dah. To je dobra karta, zar ne?
Ne nuno. Najstranije stvari koje ljudi rade, rade u ime ljubavi, ree Madam Dorothea s
iskricom u oima. Ali to je mona karta. to ti vidi u njoj?
Da ju je naslikala moja mama, ree Clary i baci kartu na stol. Jest, zar ne?
Dorothea kimne s izrazom sretnog zadovoljstva na licu. Naslikala je cijeli pil. Dar za mene.
Tako vi kaete. Jace ustane, hladnih oiju. Koliko ste dobro znali Clarynu majku?
Clary zabaci glavu da podigne pogled u njega. Jace, ne mora... Dorothea se nasloni u
naslonja, s kartama lepezasto rairenim preko irokih grudi. Jocelyn je znala to sam ja i ja sam
znala to je ona. Nismo o tome mnogo razgovarale. Ponekad bi mi napravila poneku uslugu - recimo,
naslikala je taj pil karata - a ja bih njoj zauzvrat povremeno prepriala neki donjosvjetski tra.
Zamolila me da oslukujem spomene jednog imena pa sam to i inila.

53

Jaceov izraz lica bio je nepronian. Koje je to ime bilo?

Valentine.
Clary se uspravi u naslonjau. Ali to je...
A kad kaete da znate to je Jocelyn bila, kako to mislite? to je bila? upita Jace.
Jocelyn je bila to je bila, ree Dorothea. Ali prije toga bila je poput tebe. Sjenolovac.
Pripadnica Klave.
Ne, apne Clary.
Dorothea je pogleda tunim i gotovo njenim pogledom. Istina je. Odluila je ivjeti u ovoj
kui upravo zbog toga to...
Zbog toga to je ovo utoite, ree Jace Dorothei. Zar ne? Vaa majka je bila kontrolor. Ona
je napravila ovaj prostor, skriven, zatien - savreno mjesto za skrivanje donjosvjeana u bijegu.
Time se bavite, zar ne? Ovdje skrivate kriminalce.
Ti bi ih doista tako nazvao, ree Dorothea. Poznat ti je moto Zavjeta?
Sed lex dura lex, ree Jace automatski. Zakon je strog, ali to je Zakon.
Zakon je katkada prestrog. Ja znam da bi me Klava bila oduzela mojoj majci daje mogla.
Hoe da im dopustim da iste stvari ine drugima?
Znai, vi ste filantrop. Jace napui usne. Pretpostavljam da oekujete od mene da povjerujem
kako vam donjosvjeani ne plaaju dobro za povlasticu boravka u vaem utoitu?
Dorothea se naceri dovoljno iroko da pokae bljesak zlatnih kutnjaka. Ne moemo se svi
osloniti na izgled kao ti.
inilo se da se laskanje Jacea nije dojmilo. Trebao bih rei Klavi za vas...
Ne moe! Clary je sad bila na nogama. Obeao si.
Nisam nita obeao. Jace je izgledao buntovno. Zagrabio je prema zidu i povukao u stranu
jedan barunasti zastor. A da mi kaete to je ovo? zatrai.
To su vrata, Jace, ree Clary. To su i bila vrata, udnovato smjetena u zid izmeu dva
izboena prozora. Bilo je oito da to nisu mogla biti vrata koja nekamo vode, jer bi se inae vidjela s
vanjske strane kue, Izgledala su kao da su nainjena od nekog metala blagog sjaja, ukastijeg od
mjedi, ali tekog poput eljeza. Kvaka je bila izlivena u obliku oka.
Zaepi, ree Jace srdito. To je portal. Zar ne?
To su petodimenzionalna vrata, ree Dorothea, odloivi karte za tarot natrag na stol. Nisu
sve dimenzije ravne crte, zna, dometne kao odgovor na Claryn tup pogled. Meu njima ima
nagiba, pregiba, petlji i pukotina. To je dosta teko objasniti ako nikad nisi prouavala teoriju
dimenzija, ali u glavnim crtama, ova vrata mogu te odvesti kamo god eli otii u ovoj dimenziji. To
je...
Izlaz za nudu, ree Jace. Zbog toga je tvoja majka htjela ivjeti ovdje. Zato da uvijek moe
zaas pobjei.
Zato onda nije... zapone Clary i uuti, najednom uasnuta. Zbog mene, ree. Te noi nije
htjela otii bez mene. Zato je ostala.
Jace je odmahivao glavom. Ne moe se kriviti.
Osjetivi kako joj suze naviru ispod kapaka, Clary se progura mimo Jacea do vrata. elim
vidjeti kamo bi otila, ree, posegnuvi prema vratima. elim vidjeti kamo je namjeravala otii...
Clary, ne! Jace isprui ruku za njom, ali njezini prsti ve su se sklopili oko kvake. Brzo joj se
zavrtjela pod rukom, a vrata su se irom otvorila kao da ih je gurnula. Dorothea tromo ustane,
viknuvi, ali bilo je prekasno. Prije nego to je uope stigla zavriti vlastitu reenicu, Clary osjeti
kako se prevre prema naprijed i pada kroz prazan prostor.

54

8
OMILJENO ORUJE

Bila je previe iznenaena da bi vrisnula. Najgori je bio osjeaj padanja; srce joj je tuklo u grlu,
a eludac se valjao poput vode. Ispruila je ruke, pokuavajui se uhvatiti za neto, bilo to, to bi
moglo usporiti pad.
Prsti joj se sklope oko grana. Lie joj se trgalo pod rukom. Udari o tlo, snano, kukom i
ramenom tresnuvi o tvrdu zemlju. Otkotrlja se, uvlaei zrak natrag u plua kroza zube. Tek se
poela podizati u sjedei poloaji kad je netko sletio na nju.
Padne unatrag. Neko elo pogodi njezino, a njezina koljena neija tua. U meteu ruku i nogu,
Clary iskalja kosu - ne svoju - iz usta i pokua se iskoprcati ispod teine za koju je pomislila da e je
spljotiti.
Au, ree joj Jace na uho, zgroeno. Lupila si me laktom.
Pa ti si sletio na mene.
On se pridigne na ruke i spokojno spusti pogled na nju. Clary je vidjela plavo nebo iznad
njegove glave, komadi grane drveta i ugao kue obloene sivim daskama. Nisi mi ostavila mnogo
izbora, zar ne? upita. Ne nakon to si odluila veselo skoiti kroz taj portal kao da ulijee u
podzemnu. Ima sree to nas nije iskrcao u East River.
Nisi morao za mnom.
Da, jesam, ree on. Ti si daleko previe neiskusna da bi se bez mene obranila u opasnoj
situaciji.
Ba slatko. Moda ti oprostim.
Oprosti? to?
To to si mi rekao da zaepim.
On suzi oi. Nisam... Dobro, jesam, ali ti si...
Nema veze. Njezina ruka, priepljena pod njegovim leima, poela je trnuti. Okrenuvi se na
bok da je oslobodi, ona ugleda smeu travu mrtva travnjaka, ianu ogradu i jo malo one kue
obloene sivim daskama, najednom bolno poznate.
Ukoi se. Znam gdje smo.
Jace prestane frfljati. to?
Ovo je Lukeova kua. Ona sjedne, odgurnuvi Jacea na bok. On graciozno skoi na noge i
isprui ruku da joj pomogne ustati. Ignorirala ga je i trapavo ustala, tresui utrnulu ruku.
Stajali su ispred male sive kue u nizu, ugnijeene izmeu drugih kua u nizu koje su
porubljivale obalu Williamsburga. S East Rivera puhao je povjetarac, njiui malen znak iznad
prednjih stepenica od cigle. Clary je promatrala Jacea dok je naglas itao rijei ispisane velikim
slovima: KNJIGE GARROWAY. KORITENE, U DOBROM STANJU, NOVE I
RASPRODANE. SUBOTOM ZATVORENO. On pogleda tamna ulazna vrata, ija je kvaka bila
zakljuana tekim lokotom. Pota koja se gomilala nekoliko dana leala je na otirau, netaknuta.
Zatim pogleda Clary. On ivi u knjiari?

55

ivi iza knjiare. Clary se osvrne praznom ulicom, koju je najednom kraju zatvarao luk
Williamsburskog mosta, a na drugom naputena tvornica eera. S druge strane trome rijeke Sunce je
zalazilo iza nebodera donjeg Manhattana, ocrtavajui ih zlatom. Jace, kako smo doli ovamo?
Kroz portal, ree Jace, prouavajui lokot. On te odvede na bilo koje mjesto o kojem
razmilja.
Ali nisam razmiljala o ovom mjestu, prigovori Clary. Nisam razmiljala ni o kojem mjestu.
Sigurno jesi. On odustane od te teme, doimajui se nezainteresirano. Dakle, kad smo ve
tu...
Da?
to eli uiniti?
Otii, valjda, ree Clary gorko. Luke mi je rekao da ne dolazim ovamo.
Jace odmahne glavom. I ti to samo tako prihvaa?
Clary prekrii ruke, zagrlivi samu sebe. Unato dnevnoj vruini koja je jenjavala, bilo joj je
hladno. Imam li izbora?
Uvijek imamo izbore, ree Jace. Da sam ja na tvojem mjestu, sad bih bio prilino znatieljan
po pitanju Lukea. Ima li kljueve od kue?
Clary odmahne glavom. Ne, ali ponekad ostavlja stranja vrata otkljuana. Ona pokae prema
uskom prolazu izmeu Lukeove kue u nizu i sljedee. Plastine kante za smee bile su posloene u
uredan niz pokraj hrpa presavijenih novina i jednog plastinog spremnika za prazne boce soka. Luke
je barem jo uvijek odgovorno reciklirao.
Sigurna si da nije kod kue? upita Jace.
Ona pogleda prazan plonik. Pa nema njegovog kamioneta, duan je zatvoren i sva svjetla su
ugaena. Rekla bih da vjerojatno nije.
Onda vodi.
Uski prolaz izmeu kua u nizu vodio je do visoke iane ograde. Okruivala je Lukeov mali vrt
iza kue, gdje se inilo da uspijeva jedino korov koji je niknuo izmeu kamenih ploa, raskomadavi
ih u krhotine koje su se trusile.
Gore i preko, ree Jace, proguravi prednji dio izme kroz rupu u ogradi. Poeo se penjati.
Ograda je tako glasno tropotala da se Clary nervozno ogledala uokolo, ali u susjednoj kui nije
gorjelo nijedno svjetlo. Jace je preao preko vrha ograde i skoio na drugu stranu, sletjevi u grmlje,
to je bilo popraeno urlikom koji je parao ui.
Clary je naas pomislila kako je zacijelo sletio na neku maku lutalicu. ula je Jaceov
iznenaen krik kad je pao na lea. Neka tamna sjena - prevelika da bi bila maja - izletjela je iz
grmlja i jurnula preko dvorita, drei se nisko. Gipko skoivi na noge, Jace potri za njom kao da
je kani ubiti.
Clary se pone penjati. Kad je prebacila nogu preko vrha ograde, Isabelline traperice zapele su
za okrajak ice i poderale se sa strane. Pala je na tlo, utonuvi cipelama u mekano blato tono kad je
Jace pobjedniki viknuo: Imam ga! Clary se okrene i ugleda Jacea kako sjedi na uljezu koji je
leao potrbuke, s rukama iznad glave. Jace ga uhvati za zglavak. Hajde, da ti vidimo lice...
Skini se vie s mene, kretenino pretenciozna, zarei uljez, odgurnuvi Jacea. Napola se
iskoprca u sjedei poloaj, izubijane naoale stajale su mu nakrivo.
Clary stane kao ukopana. Simon?
O, Boe, ree Jace rezignirano. A ja sam se stvarno ponadao da sam ulovio neto
zanimljivo.
Ali to si radio skriven u Lukeovom grmlju? upita Clary, otresajui lie iz Simonove kose.
On je trpio njezino pomaganje s oitom zlovoljom.

56

Kad je zamiljala svoj ponovni susret sa Simonom, nakon to sve to zavri, on je nekako bio
bolje volje. Taj dio mi nije jasan.
Dobro, dostaje. Mogu si sam srediti kosu, Fray, ree Simon, naglo se trgnuvi da se izmakne
njezinu dodiru. Sjedili su na stepenicama Lukeova stranjeg trijema. Jace se bio naslonio na ogradu
trijema i uporno je hinio da ih ignorira, brusei nokte stelom. Clary se zapita bi li se to svidjelo
Klavi.
Mislim, je li Luke znao da si tu? upita.
Naravno da nije znao da sam tu, ree Simon razdraeno. Nisam ga pitao, ali siguran sam da
ima prilino strogu politiku prema kojekakvim tinejderima koji vrebaju iz njegova grmlja.
Ti nisi kojekakav; on te poznaje. Poeljela je ispruiti ruku i dodirnuti mu obraz, koji je jo
uvijek malo krvario na mjestu gdje ga je ogrebla grana. Glavno da si dobro.
Da sam ja dobro? Simon se nasmija otro, nesretno. Clary, ima li ti pojma kroz to sam ja
proao u zadnjih nekoliko dana? Zadnji put kad sam te vidio, istrala si iz Java Jonesa kao imi iz
pakla, a onda si samo... nestala. Nisi se nijednom javila na mobitel - onda ti je kuni telefon bio
iskopan - onda mi je Luke rekao da si otila nekim roacima izvan grada, a ja znam da nema
nikakvih roaka. Mislio sam da sam uinio neto zbog ega si poizila.
to bi ti mogao uiniti? Clary posegne za njegovom rukom, ali on je povue ne pogledavi je.
Ne znam, ree. Neto.
Jace, jo uvijek zaokupljen stelom, tiho se zahihoe sebi u bradu.
Ti si mi najbolji prijatelj, ree Clary. Nisam bila ljuta na tebe.
Da, no oito ti se nije dalo niti nazvati me i rei da si se uselila nekom poblajhanom nazovigotiaru kojeg si vjerojatno upoznala u Pandemoniju, kiselo istakne Simon. Nakon to sam ja
proveo zadnja tri dana pitajui se jesi li mrtva.
Nisam mu se uselila, ree Clary, sretna zbog tame kad joj je krv pojurila u lice.
I moja je kosa prirodno plava, ree Jace. Samo da se zna.
Pa to si onda radila ta tri dana? ree Simon, pogleda smrknuta od sumnjiavosti. Stvarno
ima pratetku Matildu koja je dobila ptiju gripu pa ju je trebalo njegovati dok ne ozdravi?
Je li Luke zbilja to rekao?
Ne. Samo je rekao da si otila u posjet bolesnoj roakinji i da ti telefon vjerojatno jednostavno
ne radi na selu. Nije da sam mu povjerovao. Kad me otjerao sa svojeg ulaza, zaobiao sam kuu i
pogledao kroz stranji prozor. Gledao sam ga kako pakira neku veliku zelenu platnenu torbu kao da
se nekamo sprema na vikend. Tada sam se odluio zadrati i motriti sve to.
Zato? Zato to je pakirao torbu?
Bila je puna oruja, ree Simon, trljajui krv na obrazu rukavom majice. Noevi, nekoliko
bodea, ak i jedan ma. udno, ali neka od tih oruja kao da su svijetlila. On svrne pogled s Clary
na Jacea pa opet natrag. Glas mu je bio nabruen kao neki Lukeov no. Sad e rei da mi se
priinilo?
Ne, ree Clary. Neu to rei. Pogleda Jacea. Njegove oi zlatno zaiskrie na zadnjoj
svjetlosti zalaska Sunca. Ona ree: Ispriat u mu istinu.
Znam.
Nee me pokuati sprijeiti?
On spusti pogled na stelu u ruci. Mene vee moja zakletva zavjetu, ree. Tebe ne vee
nikakva slina zakletva.
Ona se opet okrene Simonu, duboko udahnuvi. U redu, ree. Evo to treba znati.

57

Sunce je potpuno zalo iza obzorja i trijem je utonuo u mrak kad je Clary uutjela. Simon je
sasluao njezino podugako objanjenje gotovo ravnoduna izraza lica, samo se malo lecnuo kad je
stigla do dijela s ravenerom. Kad je zavrila, proistila je suho grlo, najednom uasno edna. Onda,
rekla je, ima li pitanja?
Simon podigne ruku. O, imam pitanja. Nekoliko.
Clary polako izdahne. Dobro, da ujem.
On uperi prst u Jacea. Znai, on je... ponovi, kako zove ljude kao to je on?
On je sjenolovac, ree Clary.
Lovac na demone, razjasni Jace. Ja ubijam demone. Nije vrlo komplicirano, zbilja.
Simon opet pogleda Clary. Ozbiljno? Oi su mu bile suene, kao da donekle oekuje da e mu
rei kako nita od toga nije istina i kako je Jace u stvari opasni odbjegli luak s kojim se odluila
sprijateljiti iz humanitarnih razloga.
Ozbiljno.
Simonovo lice poprimi usredotoen izraz. A ima i vampira? Vukodlaka, vjetaca, svega toga?
Clary se ugrize za donju usnu. Tako sam ula.
A i njih isto ubija? upita Simon, obrativi se Jaceu, koji je bio spremio stelu natrag u dep i
traio nedostatke na savrenim noktima. Samo ako su bili zloesti.
Simon je neko vrijeme samo sjedio i piljio u vlastita stopala. Clary se upita je li pogrijeila
opteretivi ga takvim informacijama. U njega je praktina crta bila izraenija nego u ikoga drugoga
koga je poznavala; moda mu se uope nije svialo sluati o takvim stvarima, za koje nema loginog
objanjenja. Tjeskobno se nagnula naprijed, ba kad je Simon podignuo glavu. To je tako mrak,
ree.
Jace je izgledao jednako zbunjeno kao to se Clary osjeala. Mrak?
Simon kimne s toliko oduevljenja da su mu se zatresli tamni uvojci na glavi. Totalno. Kao
Tamnice i zmajevi, ali stvarno''
Jace je gledao Simona kao da je nekakva udna vrsta kukca. Kao to? To je jedna igra,
objasni Clary. Bilo joj je malo neugodno. Ljudi se prave da su vjeci i vilenjaci pa ubijaju udovita
i tako neto. Jace je izgledao zapanjeno.
Simon se naceri. Nisi nikad uo za Tamnice i zmajeve?
uo sam za tamnice, ree Jace. A i za zmajeve. Iako su uglavnom izumrli.
Simon je izgledao razoarano. Nikad nisi ubio zmaja? Isto tako vjerojatno nikada nije
upoznao seksi vilenjakinju od metar i osamdeset u krznenom bikiniju, ree Clary razdraeno. Sjai,
Simone.
Pravi vilenjaci visoki su dvadesetak centimetara, objasni Jace. Osim toga, grizu.
Ali vampirice su seksi, zar ne? ree Simon. Mislim, neke vampirice su sjajni komadi, zar
ne?
Clary se naas zabrine da e Jace skoiti preko trijema na Simona i zadaviti ga namrtvo.
Umjesto toga, on razmisli o pitanju. Neke da, moda.
Mrak, ponovi Simon. Clary zakljui da joj se vie svialo kada su se svaali.
Jace sklizne s ograde trijema. Onda, idemo li pretraiti tu kuu ili ne?
Simon se uspentra na noge. Ja sam za. to traimo?
Mi? ree Jace zloslutno utivo. Ne sjeam se da sam te pozvao s nama.
Jace, srdito e Clary.

58

Lijevi ugao usana podigne mu se uvis. Samo se alim. On se odmakne u stranu da je propusti
do vrata. Hoemo li?
Clary napipa kvaku u tami. Ona se otvori, upalivi pritom svjetlo na trijemu, koje je rasvijetlilo i
ulazni hodnik. Vrata knjiare bila su zatvorena; Clary zatrese kvaku. Zakljuano.
Dozvolite, ovozemci, ree Jace, njeno je odgurnuvi u stranu. Izvadi stelu iz depa i prisloni
je na vrata. Simon ga je pomalo ogoreno gledao. Nema tih vampirskih komada, nasluti Clary, zbog
kojih e mu se Jace ikada dopasti.
Koji je to pacijent, zar ne? promrmlja Simon. Kako ga podnosi?
Spasio mi je ivot.
Simon je brzo pogleda. Kako...
Vrata se otvore uz kljocaj. Idemo, ree Jace, uguravi stelu natrag u dep. Clary ugleda kako
biljeg na vratima - odmah iznad njegove glave - blijedi dok su prolazili kroz njih. Stranja vrata
vodila su u omanje skladite s ijih se golih zidova ljutila boja. Posvuda su bile nagomilane
kartonske kutije, a na njihov sadraj ukazivali su natpisi markerom: FIKCIJA, POEZIJA,
KUHARICE, LOKALNE ZANIMLJIVOSTI, LJUBAVNI.
U stan se ulazi ovuda. Clary krene prema vratima koja je pokazala, na suprotnom kraju
prostorije.
Jace je uhvati za ruku. ekaj.
Ona ga nervozno pogleda. Neto nije u redu?
Ne znam. On se provue izmeu dva uska stupa nagomilanih kutija i zazvidi. Clary, moda
bi bilo dobro da doe i vidi ovo.
Ona se ogleda uokolo. U skladitu je bilo tamno, jedino svjetlo bilo je ono s trijema koje je
dopiralo kroz prozor. Vrlo je mrano...
Svjetlost bljesne, okupavi prostoriju jarkim sjajem. Simon okrene glavu u stranu, trepui.
Joj.
Jace se zahihoe. Stajao je na jednoj zapeaenoj kutiji, podignute ruke. Na dlanu mu je neto
svijetlilo, svjetlost mu je prodirala kroz savijene prste. Vjetije svjetlo, ree.
Simon neto promrmlja sebi u bradu. Clary se ve provlaila izmeu kutija, probijajui se do
Jacea. Stajao je iza naherene hrpe detektivskih romana, vjetije svjetlo sablasno mu je osvjetljavalo
lice. Vidi ovo, ree, pokazavi mjesto malo povie na zidu. Prvo je pomislila da joj pokazuje neto
to je izgledalo kao par ukrasnih draa za baklje. Kad su joj se oi priviknule, shvatila je da su to
zapravo metalni krugovi privreni na kratke lance iji su krajevi nestajali u zidu. Jesu li to...
Okovi, ree Simon, traei put izmeu kutija. To je, hm...
Da nisi rekao 'perverzno'. Clary ga oine strogim pogledom. Govorimo o Lukeu.
Jace podigne ruku da opipa unutranju stranu jednog metalnog kruga. Kad ju je spustio, prsti su
mu bili umrljani crveno-smeim prahom. Krv. I vidi ovo. Pokae na zid oko mjesta na kojem su u
njega ulazili lanci; gips kao da je nabubrio prema van. Netko ih je pokuavao istrgnuti iz zida.
Pokuavao prilino jako, ini se.
Clary srce stane snano udarati u prsima. Misli li da je Luke dobro?
Jace spusti vjetije svjetlo. Mislim da bi bilo dobro da to provjerimo.
Vrata stana bila su otkljuana. Vodila su u Lukeovu dnevnu sobu. Unato stotinama knjiga u
samom skladitu, na stotine ih je bilo i u stanu. Police za knjige uzdizale su se do stropa, a svesci na
njima bili su sloeni u dvored, jedan red ispred drugog. Bilo je tu uglavnom poezije i fikcije, s
mnogo fantastinih i detektivskih romana. Clary se prisjeti kako se ovdje probijala kroz sve
Prydainske kronike, sklupana u Lukeovu naslonjau ispod prozora dok bi nad East Riverom zalazilo
Sunce.

59

Mislim da je jo u blizini, dovikne Simon s vrata Lukeove kuhinjice. Aparat za kavu je

ukljuen i ima kave. Jo je vrua.
Clary proviri kroz kuhinjska vrata. U sudoperu je bilo naslagano posue. Lukeove jakne bile su
uredno objeene na kuke u ormaru za kapute. Ona prijee hodnik i otvori vrata njegove male spavae
sobe. Izgledala je isto kao i uvijek, krevet sa sivim prekrivaem i plosnatim jastucima bio je
neuredan, povrina radnog stola zatrpana sitniem. Okrenula se. Jedan dio nje bio je apsolutno
siguran da e, kada udu, zatei stan u kru i lomu, a Lukea vezanog, ozlijeenog ili neto jo gore.
Sada nije znala to da misli.
Tupo je prela hodnikom do male sobe za goste u kojoj je tako esto boravila kad bi njezina
majka otila na poslovni put. Njih dvoje ostajali bi budni dokasna i gledali stare horore na titravom
crno-bijelom televizoru. Ovdje je imala ak i ruksak pun rezervnih stvari, tako da ih ne mora stalno
vui od kue i natrag.
Kleknuvi, izvukla ga je ispod kreveta za maslinasto zelenu naramenicu. Bio je pun bedeva,
veinu kojih joj je bio dao Simon. IGRAI TO RADE BOLJE, OTAKU KOKA, JO NISAM
KRALJ. U njemu je bilo malo sloene odjee, nekoliko rezervnih komada donjeg rublja, etka za
kosu, pa ak i ampon. Hvala Bogu, pomisli i utne vrata spavae sobe da se zatvore.
Brzo se presvue, skinuvi Isabellinu preveliku - a sada i travom umrljanu te znojnu - odjeu pa
navue par vlastitih, tvorniki izlizanih samterica, mekih poput staroga papira i plavu majicu s
crteom nekakvih kineskih likova na prednjoj strani. Isabellinu odjeu ugura u ruksak, zategne mu
uzicu i izae iz spavae sobe s ruksakom koji ju je poznato lupkao izmeu lopatica. Bilo je lijepo
opet imati neto svoje.
Zatekla je Jacea u Lukeovu knjigama obloenu uredu, kako pregledava zelenu platnenu torbu,
koja je leala na stolu, otvorena. Bila je, kao to je Simon i rekao, puna oruja - ukorieni noevi,
namotani bi i neto to je sliilo metalnom disku rubova otrih poput britve.
Ovo je chakram, ree Jace, podignuvi pogled kad je Clary ula u prostoriju. Oruje Sikha.
Vrti ga oko kaiprsta prije nego to ga zavitla. Rijetki su i njima je teko baratati. udno je to ga
Luke ima. To je nekad bilo Hodgeovo omiljeno oruje, u stara vremena. Barem mi je tako rekao.
Luke skuplja stvari. Umjetnine. Zna, ree Clary, pokazavi policu iza stola, punu bronanih
indijskih i ruskih idola. Najvie je voljela kipi indijske boginje razaranja Kali, koja je vitlala maem
i odrubljenom glavom, pleui zabaene glave i poluzatvorenih oiju. Sa strane stola nalazio se
antikni kineski paravan izrezbaren od sjajna ruina drva. Lijepe stvari.
Jace oprezno pomakne chakram. Iz razvezanog kraja Lukeove platnene vree prospe se neto
odjee, koju kao da se naknadno sjetio ubaciti. Inae, mislim da je ovo tvoje.
On izvue pravokutni predmet skriven u odjei: fotografiju u drvenom okviru, s dugakom
okomitom pukotinom du stakla. Pukotina je stvorila mreu pauinastih linija preko nasmijeenih
lica Clary, Lukea i njezine majke. To i je moje, ree Clary, uzevi mu je iz ruke.
Slomljena je, primijeti Jace.
Znam. Ja sam to uinila - ja sam je razbila. Kad sam je bacila na ravenera. Ona ga pogleda,
promatrajui kako mu na licu svie shvaanje. To znai da je Luke bio u stanu nakon napada.
Moda ak i danas...
Sigurno je on zadnja osoba koja je prola kroz portal, ree Jace. Zato nas je doveo ovamo. Ti
nisi mislila ni na to pa nas je poslao na zadnje mjesto koje mu je ostalo.
Lijepo od Dorothee to nam je rekla da je ovdje, ree Clary.
Vjerojatno joj je platio da uti. Ili to, ili vie vjeruje njemu nego to vjeruje nama. to znai da
on moda nije...
Hej! Simon je panino uletio u ured. Netko ide.
Clary spusti fotografiju. Luke?

60

Simon opet zaviri u hodnik i kimne. Da. Ali nije sam - s njim su neka dva mukarca.
Mukarca? Jace prijee sobu u nekoliko velikih koraka, proviri kroz vrata i potiho ispljune
psovku. Vjeci.
Clary se zablene. Vjeci? Ali...
Odmahujui glavom, Jace se udalji od vrata. Ima li neki drugi izlaz odavde? Stranji ulaz?
Clary zavrti glavom. Koraci su se sada uli u hodniku; strah od njih probadao joj je grudi.
Jace se oajniki ogleda oko sebe. Pogled mu se zaustavi na paravanu od ruina drva. Sakrijte
se iza ovoga, ree, pokazavi prstom. Odmah.
Clary odloi razbijenu fotografiju na stol i zavue se iza paravana, povukavi Simona za sobom.
Jace je bio odmah iza njih, sa stelom u ruci. Tek se sakrio, kad je Clary zaula vrata kako se irom
otvaraju, ljude koji ulaze u Lukeov ured - a zatim glasove. Trojica mukaraca razgovarala su.
Nervozno je pogledala Simona, koji je bio vrlo blijed, pa Jacea, koji je podignuo ruku sa stelom i
lagano vukao njezin vrh ocrtavajui nekakav etverokutni oblik na poleini paravana. Na Claryne oi
etverokut je postao proziran kao stakleno okno. ula je kako Simon usisava zrak kroza zube slabaan, jedva ujan zvuk - a Jace je odmahnuo glavom prema njima dvoje, usnama oblikujui
rijei: Oni kroz to ne mogu vidjeti nas, ali mi moemo njih.
Ugrizavi se za usnu, Clary se primakne rubu etverokuta i proviri kroza nj, svjesna da joj
Simon die za vratom. Savreno je vidjela sobu s druge strane: police za knjige, stol na kojem je
leala platnena torba - i Lukea, oito iscrpljenog i pomalo pognutog, naoala podignutih na vrh
glave, kako stoji pokraj vrata. Bojala se, iako je znala da je on ne moe vidjeti, da je prozor koji je
Jace napravio nalik na staklo u prostoriji za ispitivanje u policijskoj postaji: iskljuivo jednosmjeran.
Luke se okrene, pogledavi unatrag kroz vrata. Da, slobodno razgledajte, ree glasom punim
sarkazma. Drago mi je to vas toliko zanima.
Tihi hihot zauje se iz kuta ureda. Nestrpljivom kretnjom iz zglavka Jace kvrcne po okviru
svojeg prozora i on se povea, pokazavi vie prostorije. Unutra su s Lukeom bila dva mukarca,
oba u dugim crvenkastim ogrtaima, zabaenih kapuljaa. Jedan je bio mrav, imao je sive brkove i
usiljenu bradu. Kad se nasmijeio, pokazao je bljetavo bijele zube. Drugi je bio krupan, zdepast kao
hrva, kratko oiane crvenkaste kose. Koa mu je bila tamnoljubiasta i na jagodicama se sjajila kao
da je previe nategnuta.
To su vjeci? apne Clary tiho.
Jace ne odgovori. Posve se ukipio, bio je krut kao eljezna ipka. Boji se da u pobjei, pokuati
doi do Lukea, pomisli Clary. Poeljela je da ga moe uvjeriti da nee. U toj dvojici mukaraca u
debelim ogrtaima boje arterijske krvi bilo je neega to ju je plailo.
Smatraj ovo prijateljskom posjetom, Graymark, ree mukarac sivih brkova. Osmijeh mu
razotkrije zube toliko otre da se inilo kao da su izbrueni u ljudoderske iljke.
U vama nema nita prijateljsko, Pangborne. Luke sjedne na rub svojeg stola, namjestivi tijelo
tako da njima dvojici zaprijei pogled na platnenu vreu i njezin sadraj. Sad kad je bio blie, Clary
je uoila da su mu lice i ruke gadno natueni, a prsti izgrebeni i krvavi. Velika posjekotina du vrata
nestajala mu je ispod ovratnika. to mu se, pobogu, dogodilo?
Blackwelle, ne diraj to - dragocjeno je, strogo ree Luke.
Krupan crvenokos mukarac, koji je bio uzeo kip Kali s police za knjige, zamiljeno prijee
preko njega glomaznim prstima. Lijepo, ree.
Ah, ree Pangborn, uzevi kip svojem kompanjonu. Ona koja je stvorena za borbu s
demonom kojeg nijedan bog niti ovjek nije mogao ubiti. 'O, Kali, majko moja, blaenstva puna!
Svemonoga ive zavodnice, u radosnoj ekstazi plee, rukama pljeui. Ti pokreta si sveg to se
giba, mi tek tvoje smo bespomone lutke.'

61

Vrlo lijepo, ree Luke. Nisam znao da prouava indijske mitove.

Svi su mitovi istiniti, ree Pangborn, a Clary osjeti malen drhtaj kako joj se penje
kraljenicom. Ili si ak i to zaboravio?
Nita ja ne zaboravljam, ree Luke. Mada se doimao oputeno, Clary mu je vidjela napetost u
ramenima i na usnama. Pretpostavljam da vas je poslao Valentine?
Jest, ree Pangborn. Mislio je da si se moda predomislio.
Nemam se o emu predomisliti. Ve sam vam rekao da nita ne znam. Usput, lijepi su vam
ogrtai.
Hvala, ree Blackweli uz podmukli osmijeh. Zgulili smo ih s dva mrtva vjeca.
To su slubene odore za Sporazume, zar ne? upita Luke. Jesu li iz Pobune?
Pangborn tiho zahihoe. Ratni plijen.
Nije vas strah da e netko zabunom pomisliti da ste pravi?
Nee, ree Blackweli, nakon to nam se priblie.
Pangborn pogladi rub svoje odore. Sjea li se Pobune, Luciane? ree blago. Bio je to velik i
straan dan. Sjea li se kako smo zajedno vjebali za bitku?
Lukeovo se lice iskrivi. Prolost je prolost. Ne znam to bih vam rekao, gospodo. Sada vam ne
mogu pomoi. Ne znam nita.
Nita' je tako openita rije, tako neodreena, ree Pangborn melankolino. Netko tko ima
toliko knjiga, sigurno zna neto!'
Ako vas zanima gdje ete pronai krivoprstu lastavicu u proljee, mogu vas uputiti na dobar
referentni naslov. Ali ako vas zanima kamo je nestao Kale smrtnika...
Nestao moda nije dobra rije, preo je Pangborn. Prije bi bilo skriven. Sakrila ga je Jocelyn.
Moe biti, ree Luke. Znai da vam jo nije rekla gdje je?
Jo se nije osvijestila, ree Pangborn, crtajui po zraku dugoprstom akom. Valentine je
razoaran. Radovao se njihovom ponovnom susretu.
Siguran sam da mu taj osjeaj nije bio uzvraen, promrmlja Luke.
Pangborn se glasno nasmije. Ljubomoran, Graymark? Moda vie ne osjea prema njoj isto
to i nekad.
Claryni prsti zadrhte tako snano da ih je morala vrsto ispreplesti kako bi ih pokuala umiriti.
Jocelyn? Zar je mogue da govore o mojoj majci?
Nikad prema njoj nisam osjeao nita posebno, ree Luke. Dva sjenolovca, protjerana iz
vlastite vrste, jasno vam je zato smo se moda druili. Ali neu pokuavati omesti Valentineove
planove za nju, ako se toga boji.
Ne bih rekao da se boji, ree Pangborn. Prije je radoznao. Svi smo se pitali jesi li jo uvijek
iv. Moe li se u tebi jo uvijek razabrati ljudsko bie. Luke izvije obrve. I?
Izgleda dosta dobro, proguna Pangborn. Odloi kipi Kali na policu. Bilo je i neko dijete,
zar ne? Djevojica.
Luke je izgledao zateeno. to?
Ne pravi se glup, ree Blackwell glasom nalik na reanje. Znamo da je kuja imala ker. Nali
su njezine slike u stanu, u spavaoj sobi...
Mislio sam da pitate za moju djecu, mirno ga prekine Luke. Da. Jocelyn je imala ker.
Clarissu. Pretpostavljam da je pobjegla. Valentine vas je poslao da je naete?
Ne nas, ree Pangborn. Ali trai.
Mogli bismo pretraiti ovu kuu, ree Blackwell.

62

Ne bih vam to savjetovao, ree Luke i sklizne sa stola. Bilo je odreene hladne prijetnje u
nainu na koji je prezirno gledao dva mukarca, premda mu se izraz lica nije promijenio. Zato
mislite da je jo uvijek iva? Mislio sam da je Valentine poslao ravenere da oiste taj stan. Dovoljno
ravenerskog otrova i veina ljudi pretvorit e se u pepeo, od njih nee ostati ni traga.
Jedan je ravener naen mrtav, ree Pangborn. Pa je Valentine zbog toga sumnjiav.
Valentine je zbog svega sumnjiav, ree Luke. Moda gaje Jocelyn ubila. Svakako je bila
sposobna za to.
Blackwell proguna. Moda.
Luke slegne ramenima. Gledajte, nemam pojma gdje je mala, ali ako vam to neto znai,
mislim da je mrtva. Inae bi se do sada ve pojavila ovdje. Kako god bilo, ona i nije neka velika
opasnost. Ima petnaest godina, nikad nije ula za Valentinea i ne vjeruje u demone.
Pangborn se zahihota. Sretno dijete.
Vie nije, ree Luke.
Blackwell podigne obrve. Zvui ljutito, Luciane.
Nisam ljut, razdraen sam. Ne kanim se mijeati u Valentineove planove, razumijete? Nisam
budala.
Stvarno? ree Blackwell. Drago mi je to si tijekom godina stekao zdravo potovanje prema
vlastitoj koi, Luciane. Nisi uvijek bio tako pragmatian.
Ti zna, ree Pangborn konverzacijskim tonom, da bismo mijenjali Jocelyn za Kale?
Isporuili bismo ti je neozlijeenu ravno pred vrata. To je obeanje Valentinea osobno.
Znam, ree Luke. Ne zanima me. Ne znam gdje je va dragocjeni Kale i ne elim se uplitati
u vau politiku. Mrzim Valentinea, doda, ali ga potujem. Znam da e pokositi sve koji mu se
isprijee. Namjeravam mu se skloniti s puta kada se to dogodi. On je udovite - stroj za ubijanje.
Gle tko to govori, zarei Blackwell.
Predmnijevam da su ovo tvoje pripreme za sklanjanje s Valentineovog puta? ree Pangborn,
uperivi dugaak prst u napola zaklonjenu platnenu torbu na stolu. Odlazi iz grada, Luciane?
Luke polako kimne. Idem na selo. Planiram se maknuti na neko vrijeme.
Mogli bismo te sprijeiti, ree Blackwell. Natjerati te da ostane.
Luke se osmjehne. Lice mu se preobrazi. Najednom vie nije bici ljubazan, kulturan mukarac
koji je ljuljao Clary u parkovima i uio je voziti tricikl. Najednom je u njegovu pogledu bilo neto
divlje, neto opako i hladno. Mogli biste pokuati.
Pangborn pogleda Blackwella, koji jednom odmahne glavom, polagano. Pangborn se opet
okrene prema Lukeu. Obavijestit e nas ako se iznenada jo neega sjeti?
Luke se jo uvijek smijeio. Bit ete mi prvi na popisu onih kojima trebam javiti.
Pangborn odsjeno kimne. Pretpostavljam da emo se oprostiti. Neka te Aneo uva, Luciane.
Aneo ne uva ovakve kao ja, ree Luke. Podigne platnenu torbu sa stola i zauzla joj vrh.
Kreete li, gospodo?
Zadigavi kapuljae da si opet skriju lica, dva mukarca izau iz sobe, a neto kasnije za njima
poe i Luke. Naas zastane na vratima, ogledajui se uokolo kao da se pita je li neto zaboravio.
Zatim ih paljivo zatvori za sobom.
Clary je ostala gdje je i bila, ukipljena, oslukujui tresak zatvaranja ulaznih vrata i udaljen
zveket kljueva dok je Luke ponovno stavljao lokot. U mislima joj je neprestano sijevao Lukeov
izraz lica kad je rekao kako ga ne zanima to e biti s njezinom majkom.
Osjetila je ruku na ramenu. Clary? Bio je to Simon; glas mu je bio kolebljiv, gotovo njean.
Jesi li dobro?

63

Ona zatrese glavom, nijemo. Nije se osjeala ni priblino dobro. Zapravo, osjeala se kao da
vie nikada nee biti dobro.
Naravno da nije. Bio je to Jace; njegov je glas bio otar i hladan kao krhotine leda. Primio je
paravan i grubo ga odmaknuo. Sad barem znamo tko je poslao demona na tvoju majku. Ti ljudi
misle da ona ima Kale smrtnika.
Clary osjeti kako joj se usne stanjuju u ravnu crtu. To je totalno smijeno i nemogue.
Moda, ree Jace, naslonivi se na Lukeov stol. Netremice ju je gledao oima neprozirnim
poput mutnog stakla. Jesi li ve prije vidjela te ljude? Ne. Ona odmahne glavom. Nikad.
inilo se da ih Lucian poznaje. Da se prijateljski ophodi s njima. Ja ne bih rekao
prijateljski, ree Simon. Rekao bih da su potiskivali netrpeljivost.
Nisu ga na mjestu ubili, ree Jace. Misle da zna vie nego to govori.
Moda, ree Clary, ili samo oklijevaju ubiti jednog sjenolovca.
Jace se nasmije; neugodan, otrovan smijeh od kojeg su se dlaice na Clarynoj ruci najeile.
Sumnjam u to.
Ona ga otro pogleda. Kako to da si tako siguran? Poznaje ih?
Smijeh je posve nestao iz njegova glasa kad je odgovorio. Poznajem li ih? ponovio je. Moglo
bi se tako rei. Ti su mi ljudi ubili oca.

64

9
KRUG I BRATSTVO

Clary zakorai naprijed da dodirne Jaceovu ruku, da kae neto, bilo to - to rei nekome tko je
upravo vidio ubojice vlastita oca? Pokazalo se da njezino oklijevanje nije bilo vano; Jace otrese
njezin dodir kao da ga je oprio. Moramo ii, ree, iskravi se iz ureda u dnevnu sobu. Clary i
Simon poure za njim. Ne znamo kada bi se Luke mogao vratiti.
Izali su kroz stranji ulaz - Jace je zakljuao za njima pomou stele - i doli do tihe ulice.
Mjesec je visio nad gradom poput medaljona, sipajui biserne odraze na vodu East Rivera. Udaljen
um automobila koji prelaze Williamsburski most ispunjavao je vlani zrak zvukom nalik na
lepetanje krila. Simon ree: Hoe li mi netko rei kamo idemo?
Na liniju L, mirno ree Jace.
Sigurno se ali, ree Simon, trepnuvi. Ubojice demona voze se podzemnom?
Bra je od auta.
Mislio sam da e biti neto vie guba, recimo kombi s bonim natpisom SMRT DEMONIMA
ili...
Jace ga se uope nije trudio prekinuti. Clary iskosa pogleda Jacea. Katkada, kad bi Jocelyn bila
vrlo ljuta zbog neega ili kad bi je obuzelo neko od njezinih nemirnih raspoloenja, izgledala bi,
kako je to Clary zvala, zastraujue mirno. Bio je to mir koji je Clary podsjeao na varljivo vrst
sjaj leda netom prije nego to popuca pod vaom teinom. Jace je bio zastraujue miran. Lice mu je
bilo bezizraajno, ali neto mu se arilo duboko u utosmeim oima.
Simone, ree. Dosta.
Simon joj dobaci pogled kao da eli rei Na ijoj si ti strani?, no Clary se ne obazre. Kad su
skrenuli na aveniju Kent, jo uvijek je gledala Jacea. Svjetla mosta ispred njih obasjala su mu kosu
nevjerojatnom aureolom. Zapitala se je li u redu to joj je na neki nain drago to su ljudi koji su joj
oteli majku isti ljudi koji su Jaceu ubili oca prije mnogo godina. Barem zasad morat e joj pomoi da
pronae Jocelyn, htio on to ili ne. Barem zasad nee je moi napustiti.
Ti ovdje ivi? Simon zastane i zapilji se u staru katedralu uruenih prozora i vrata
zapeaenih utom policijskom trakom. Ali to je crkva.
Jace posegne u ovratnik majice i izvue mjedeni klju na lancu. Sliio je onakvu kljuu kakvim
bi tko moda otvarao kakav stari sanduk na tavanu. Clary ga je znatieljno promatrala - kad su bili
izali iz Instituta nije zakljuao vrata, samo ih je zalupio. Drimo da je korisno ivjeti na
posveenom tlu.
To kuim, ali bez uvrede, ovo je mjesto rupa, ree Simon, sumnjiavo gledajui savijenu
eljeznu ogradu to je okruivala drevnu zgradu i smee nagomilano pokraj stepenica.
Clary opusti um. Zamisli da uzima neku od majinih krpa natopljenih terpentinom i da njome
tapka prizor pred sobom, briui glamur kao staru boju.
I ugledala ga je: pravi prizor, koji je sjao kroz lani poput svjetla kroz tamno staklo. Vidjela je
visoke tornjeve katedrale, taman sjaj prozora od olovnog stakla, mjedenu plou s urezanim imenom

65

Instituta, privrenu pokraj vrata, na kameni zid. Naas je zadrala taj prizor pred oima, a zatim ga
pustila da ode, gotovo uzdahnuvi.
To je glamur, Simone, ree. Zapravo ne izgleda tako.
Ako je ovo tebi glamur, dvojim hou li ti ikada dopustiti da me uredi.
Jace ugura klju u bravu, pogledavi Simona preko ramena. Nisam siguran da si svjestan asti
koju ti inim, ree. Ti e biti prvi ovozemac koji je ikada uao u Institut.
Ostale vjerojatno rastjeruje smrad.
Ignoriraj ga, ree Clary Jaceu i laktom udari Simona pod rebra. On uvijek kae to god mu
padne na pamet. Nema filtara.
Filtri su za cigarete i kavu, promrmlja Simon sebi u bradu dok su ulazili. Dvije stvari koje bi
mi sada dobro dole, uzgred.
Clary je eznutljivo razmiljala o kavi dok su napredovali zavojitim kamenim stepenicama, u
svaku od kojih je bio uklesan po jedan glif. Neke je poinjala prepoznavati - opsjedali su joj vidno
polje onako kako su joj napola razabrane rijei na stranom jeziku katkada opsjedale sluh, kao da e iz
njih, bude li se samo jae koncentrirala, uspjeti istisnuti neko znaenje.
Clary i dva mladia dospjeli su do dizala i odvezli se gore u tiini. Ona je jo uvijek razmiljala
o kavi, o velikim alicama kave s pola koliine mlijeka, onako kako bi ih njezina majka pripremila
ujutro. Luke bi im katkada donio slatka peciva iz pekare Zlatna koija u kineskoj etvrti. Kad se
sjetila Lukea, Clary se stisne eludac i apetit joj nestane.
Dizalo se zaustavi uz itanje i opet se naoe u predvorju kojeg se Clary sjeala. Jace kretnjom
iz ramena svue jaknu, prebaci je preko naslona oblinjeg stolca i zazvidi kroza zube. Za nekoliko
asaka pojavi se Crkva, uljajui se nisko uz tlo, utih oiju koje su svjetlucale u pranjavu zraku.
Crkvo, ree Jace, kleknuvi da pogladi sivu maju glavu. Gdje je Alec, Crkvo? Gdje je
Hodge?
Crkva iskrivi lea u luk i mijaukne. Jace namrti nos, to bi se Clary u drugim okolnostima
uinilo slatkim. Jesu li u knjinici? On ustane, a Crkva se strese, otklipe malo dalje hodnikom i
osvrne se preko ramena. Jace krene za makom kao da je to najprirodnija stvar na svijetu, kretnjom
ruke pokazavi da ga Clary i Simon trebaju pratiti u stopu.
Ne volim make, ree Simon, svojim ramenom trknuvi Claryno dok su ili uskim hodnikom.
Nije ba vjerojatno, ree Jace, poznajui Crkvu, ni da on voli tebe. Prolazili su jednim od
onih hodnika koji su s obje strane imali po niz spavaih soba. Simon podigne obrve. Koliko tono
ljudi ivi ovdje?
To je Institut, ree Clary. Mjesto gdje sjenolovci mogu odsjesti kad su u gradu. Nekakva
kombinacija izmeu sigurnog utoita i istraivake ustanove.
Ja sam mislio da je to neka crkva.
To je u crkvi.
Jer to kao ne zbunjuje. ula je da mu ispod neuljudnog tona rade ivci. Umjesto da ga uutka,
Clary posegne i uhvati ga za ruku, ispreplevi svoje prste s njegovim, hladnim. Dlan mu je bio
hladan i vlaan, ali uzvratio joj je zahvalno naas joj stisnuvi ruku.
Znam da je udno, ree ona tiho, ali samo se mora prepustiti. Vjeruj mi.
Simonove tamne oi bile su ozbiljne. Vjerujem tebi, ree. Ne vjerujem njemu Brzo pogleda
Jacea, koji je hodao nekoliko koraka ispred njih, naizgled razgovarajui s makom. Clary se zapita o
emu su priali.
O politici? Operi? Skupoi tunjevine?
Pa pokuaj, ree. On je trenutano najbolja ansa koja e mi se pruiti da pronaem mamu.

66

Simon se lagano strese. Ovo mjesto mi se ne ini u redu, apne.

Clary se prisjeti kako se osjeala kad se tog jutra ovdje probudila - kao da joj je sve i strano i
poznato u isti mah. Simonu, oito, nita nije bilo tako poznato, nego je samo imao osjeaj neeg
udnog, stranog i neprijateljskog. Ne mora ostati sa mnom, ree, premda se u vlaku bila svaala s
Jaceom oko prava na to da zadri Simona uza sebe, istaknuvi kako je, nakon to je tri dana
promatrao Lukea, lako mogue da zna neto to bi im se pokazalo korisnim, nakon to dobiju priliku
sve detaljno ralaniti.
Da, ree Simon, moram. I pusti joj ruku kad su skrenuli kroz jedna vrata te se nali u
kuhinji. Kuhinja je bila golema, a za razliku od ostatka Instituta, bila je posve moderna, s elinim
pultovima i staklenim s policama na kojima su stajali redovi posua. Za crvenim tednjakom od
lijevanog eljeza stajala je Isabelle s okruglom kuhaom u ruci, tamne kose zakvaene na tjemenu. Iz
lonca se puilo, a sastojci su bili razbacani posvuda - rajice, nasjeckani enjak i luk, peteljke
nekakvih tamnih trava, hrpice naribanog sira, nekoliko oljutenih kikirikija, aka maslina i jedna
cijela riba, ije je oko staklasto zurilo uvis.
Kuham juhu, ree Isabelle, zamahnuvi kuhaom prema Jaceu. Jesi li gladan? Tada pogleda
iza njega, obuhvativi tamnim oima i Simona i Clary. O, Boe dragi, ree odrjeito. Doveo si jo
jednog ovozemca? Hodge e te ubiti.
Simon se nakalje. Ja sam Simon, ree.
Isabelle se ne obazre. JACE WAYLAND, ree. Objasni.
Jace je bijesno gledao maka. Rekao sam ti da me odvede Alecu! Judo izdajniki.
Crkva se preokrene na leda, zadovoljno predui.
Pusti Crkvu, ree Isabelle. Nije on kriv to e te Hodge ubiti. Opet umoi kuhau u lonac.
Clary se upita kakav je zapravo okus juhe od kikirikija, ribe, maslina i rajica.
Morao sam ga dovesti, ree Jace. Isabelle - danas sam vidio dvojicu od onih koji su mi ubili
oca.
Isabellina se ramena ukoe, ali kad se okrenula, izgledala je vie uznemireno, nego iznenaeno.
Pretpostavljam da on nije jedan od njih? upita, pokazavi kuhaom na Simona.
Na Claryno uenje, Simon na to ne ree nita. Bio je previe zaokupljen piljenjem u Isabelle,
oparan i otvorenih usta. Naravno, Clary shvati uz otar ubod ozlojeenosti. Isabelle je bila tono
Simonov tip - visoka, glamurozna i lijepa. Kad se bolje razmisli, moda je to bio svaiji tip. Clary
prestane mozgati o juhi od kikirikija, ribe, maslina i rajica te se zapita to bi se dogodilo kad bi
istresla cijeli lonac Isabelle na glavu.
Naravno da nije, ree Jace. Misli li da bi sad bio iv da jest?
Isabelle dobaci ravnoduan pogled Simonu. Valjda ne bi, ree, odsutno bacivi komad ribe na
pod. Crkva prodrljivo skoi na njega.
Nije udo to nas je doveo ovamo, ree Jace zgaeno. Ne mogu vjerovati da ga opet tovi
ribom. Izgleda ba debelo.
Ne izgleda debelo. Osim toga, nitko od vas ostalih nikad nita ne jede. Ovaj sam recept dobila
od nekog vodenog duha na trnici Chelsea. Rekao je da je izvrstan...
Kad bi ti znala kuhati, moda bih ja i htio jesti, promrmlja Jace.
Isabelle se ukipi s opasno uzdignutom kuhaom. Sto si rekao?
Jace se postrance primakne hladnjaku. Rekao sam da u si potraiti neto za jelo.
I mislila sam da si to rekao. Isabelle se opet posveti juhi. Simon je i dalje zurio u Isabelle.
Clary, neobjanjivo bijesna, baci ruksak na pod i poe za Jaceom do hladnjaka.
Ne mogu vjerovati da sad jede, sikne.

67

A to bih trebao raditi? upita s nepodnoljivim mirom. Unutranjost hladnjaka bila je puna
tetrapaka mlijeka s datumima isteka roka trajanja od prije nekoliko tjedana i plastinih Tupperware
posuda oznaenih komadima ljepljive trake, na kojima je crvenom tintom pisalo: HODGEOVO. NE
JESTI.
Uh, on je kao neki ludi cimer, primijeti Clary, naas smetena.
Tko, Hodge? On samo voli red. Jace izvadi jednu posudu iz hladnjaka i otvori je. Hmm.
pageti.
Nemoj si pokvariti apetit, dobaci Isabelle.
Upravo to namjeravam uiniti, ree Jace, utnuvi vrata hladnjaka da se zatvore i dograbivi
vilicu iz ladice. Pogleda Clary. Hoe malo?
Ona odmahne glavom.
Naravno da ne, ree on punih usta. Ti si pojela sve one sendvie.
Nije bilo ba toliko sendvia. Ona pogleda Simona, koji je, inilo se, uspio uvui Isabelle u
razgovor. Moemo li sada pronai Hodgea?
Izgleda kao da ti se uasno uri da izae odavde.
Zar mu ne eli ispriati to smo vidjeli?
Jo nisam odluio. Jace odloi posudu i zamiljeno polie umak za pagete sa zgloba na prstu.
Ali ako ti tako jako eli krenuti... elim. Dobro.
Izgledao je uasno mirno, pomisli ona, ne zastraujue mirno kao prije, ali suzdranije nego to
je trebalo. Zapita se koliko je esto doputao da mu djelii prave osobnosti provire kroz fasadu, tvrdu
i sjajnu poput sloja laka na nekoj od japanskih kutija njezine majke.
Kamo ide? Simon podigne pogled kad su stigli do vrata. Siljati pramenovi tamne kose
upadali su mu u oi; izgledao je glupavo oamueno, pomisli Clary bezobzirno, kao da ga je netko
zviznuo daskom po glavi.
Pronai Hodgea, ree ona. Trebam mu rei to se dogodilo kod Lukea.
Isabelle podigne pogled. Hoe li mu rei da si vidio te ljude, Jace? One koji...
Ne znam. Upadne joj u rije. Zato zasada to zadri za sebe. Ona slegne ramenima. Dobro.
Hoe li se vratiti? eli li juhe? Ne, ree Jace.
Misli li da e Hodge htjeti juhe?
Nitko ne eli juhe.
Ja elim juhe, ree Simon.
Ne, ne eli, ree Jace. Ti samo eli spavati s Isabelle.
Simon je bio preneraen. To nije istina.
Kako laskavo, promrmlja Isabelle u juhu, smijuljei se.
O, da, istina je, ree Jace. Daj, pitaj je - da te moe odbiti pa da mi ostali nastavimo sa
svojim ivotima dok ti trune u kukavnom ponienju. On pucne prstima. Pouri, ovozemski
djeae, imamo poslu.
Simon skrene pogled, rumen od nelagode. Clary, koja bi asak ranije bila zlobno zadovoljna,
osjeti navalu bijesa prema Jaceu. Pusti ga na miru, prasne. Ne treba biti sadist samo zato to on
nije jedan od vas.
Jedan od nas, ree Jace, ali otar mu pogled nestane iz oiju. Idem potraiti Hodgea. Doi sa
mnom ili nemoj, kako hoe. Kuhinjska vrata zalupe se za njim, ostavivi Clary nasamo sa
Simonom i Isabelle.

68

Isabelle kutljaom napuni jednu zdjelu juhom i gurne je pultom prema Simonu ne pogledavi
ga. Dodue, jo uvijek se smijuljila - Clary je to osjeala. Juha je bila tamnozelene boje, naikana
plutajuim smeim komadiima.
Idem s Jaceom, ree Clary. Simone...?
Auosof, promrmlja on, gledajui si u noge.
to?
Ja u ostati ovdje. Simon se smjesti na jedan visoki stolac. Gladan sam.
Dobro. Claryno grlo bilo je stisnuto kao da je progutala neto ili vrlo vrue ili vrlo hladno.
Izala je iz kuhinje, a Crkva joj se uljao oko nogu poput mutne sive sjene.
U hodniku je Jace vrtio serafinski bode meu prstima. Kad ju je ugledao, ugurao ga je u dep.
Lijepo od tebe to si zaljubljene ptiice ostavila same.
Clary mu se namrti. Zato si uvijek takav sroljo?
Sroljo? Jace je izgledao kao da e prasnuti u smijeh.
To to si rekao Simonu...
Htio sam mu pritedjeti malo muke. Isabelle e mu izrezati srce i onda ga izgaziti izmama s
visokom petom. Ona to radi dekima kao to je on.
Je li to uinila tebi? ree Clary, ali Jace samo odmahne glavom te se obrati Crkvi.
Hodge, ree. I ovaj put stvarno Hodge. Odvedi nas drugdje i pretvorit u te u reket za tenis.
Perzijanac frkne i odulja se niz hodnik pred njima. Malo zaostavi za Jaceom, Clary primijeti
stres i umor u dranju njegovih ramena. Zapita se oslobaa li se on ikada uistinu napetosti. Jace.
On je pogleda. Molim?
ao mi je. to sam se otresla na tebe.
On se zahihota. Koji put?
I ti se na mene otresa, zna.
Znam, ree on, iznenadivi je. Neto u vezi s tobom je vrlo...
Iritantno?
Uznemirujue.
Htjela ga je pitati misli li to na dobar ili lo nain, ali nije. Previe se bojala da e odgovoriti
alom. Razmislila je to bi jo mogla rei. Isabelle vam uvijek kuha veeru? upita.
Ne, hvala Bogu. Lightwoodovi su najee ovdje pa Maryse - to je Isabellina majka - kuha za
nas. Ona je nevjerojatna kuharica. Izgledao je sanjarski, onako kako je izgledao Simon dok je preko
juhe zurio u Isabelle.
Kako to da onda nikad nije nauila Isabelle? Prolazili su kroz glazbenu dvoranu, gdje je toga
jutra zatekla Jacea kako svira klavir. Sjene su se zgunjavale u uglovima.
Zato to su, ree Jace polagano, ene tek odnedavno sjenolovci uz bok mukarcima. Mislim,
uvijek je bilo ena u Klavi - uile su rune, izraivale oruje, poduavale vjetine ubijanja - ali bilo je
vrlo malo ratnica, a i to su bile one s posebnim sposobnostima. Morale su se izboriti za pravo na
obuku. Maryse pripada prvoj generaciji klavskih ena za koje se samo po sebi razumjelo da e
primiti obuku - i ja mislim da nikad nije nauila Isabelle kuhati zato to se bojala da e Isabelle, ako
je naui, biti zauvijek prognana u kuhinju.
Bi li bila? upita Clary radoznalo. Pomisli na Isabelle u Pandemoniju, na njezino
samopouzdanje i vjetinu s biem koji je prolijevao krv.
Jace se tiho nasmije. Ne Isabelle. Ona je jedna od najboljih sjenolovaca koje sam ikada
upoznao.

69

Bolja od Aleca?
Crkva, koji je neujno trao kroz tamu ispred njih, najednom se zaustavi i mijaukne. Sjedne u
podnoje spiralnih metalnih stepenica koje su se kruno uspinjale prema mutnom polusvjetlu iznad
njih. Znai, u stakleniku je, ree Jace. Clary tek trenutak kasnije shvati da se obraa maku. Nije
udo.
Stakleniku? upita Clary.
Jace se uspne na prvu stepenicu. Hodge voli biti gore. Uzgaja ljekovite biljke, stvari koje
moemo upotrijebiti. Veina ih raste samo u Idrisu. Mislim da ga to podsjea na dom.
Clary poe za njim. Cipele su joj lupale po metalnim stepenicama; Jaceove nisu. Je li on bolji
od Isabelle? upita ponovno. Alec, mislim.
On zastane i pogleda dolje prema njoj, nagnuvi se sa stepenica kao da e svaki as pasti. Ona se
prisjeti svoga sna: aneli, koji padaju i gore. Bolji? ree. U ubijanju demona? Ne, ba i nije. On
nikad nije ubio demona.
Stvarno?
Ne znam zato. Moda zato to uvijek titi Izzy i mene. Stigli su na vrh stepenica. Pozdravila
su ih dvostruka vrata s izrezbarenim uzorcima lia i vitica. Jace ih otvori ramenom.
Miris zatee Clary im je prola kroz vrata: zelen, otar miris, miris stvari koje ive i rastu,
zemlje i korijena koji rastu u zemlji. Bila je oekivala neto mnogo manje, neto veliine malog
staklenika iza St. Xaviera, u kojem su polaznici napredne biologije klonirali graak ili to su ve
radili. Ovo je bio golem zatvoren prostor staklenih zidova, obrubljen drveem ije su grane s gustim
liem izdisale svje zrak zelena mirisa. Bilo je grmlja s kojeg su visjele sjajne crvene, ljubiaste i
crne kuglice te manjih stabala s kojih su visjeli plodovi neobina oblika, koje jo nikada nije vidjela.
Clary izdahne. Mirie kao... Proljee, pomisli, prije nego to dou vruine pa lie zdrobe u
kau i smeuraju latice cvijea.
Dom, ree Jace. Meni. Odgurne viseu paprat u stranu i sagne se ispod nje. Clary pode za
njim.
Clarynu nevinu oku inilo se da raspored u stakleniku nema nikakav osobit plan, ali gdje god
bi pogledala sve je prtalo od boja: plavo-ljubiasti cvjetovi prosuti niz blistavo zeleno grmlje, biljka
penjaica naikana pupoljcima nalik na naranaste dragulje. Izbili su na istinu gdje se niska
granitna klupa naslanjala na deblo stabla ije su grane srebrnasto zelenog lia visjele do tla. U
kamenom ribnjaku ograenom stijenama ljeskala se voda. Na klupi je sjedio Hodge, sa svojom
crnom pticom na ramenu. Bio je zamiljeno zagledan u vodu, ali pogledao je uvis kad su se pribliili.
Clary poprati njegov pogled i opazi da se stakleni krov staklenika iznad njih presijava kao povrina
izokrenuta jezera.
Izgleda kao da neto eka, primijeti Jace, otrgnuvi jedan list s oblinje grane i prevrui ga
izmeu prstiju. Za nekoga tko se doimao toliko suzdrano, imao je mnogo nervoznih navika. Moda
se samo volio neprestano kretati.
Udubio sam se u misli. Hodge ustane s klupe, ispruivi ruku za Huga. Osmijeh mu izblijedi s
lica kad ih je pogledao. to se dogodilo? Izgledate kao da...
Bili smo napadnuti, skrati Jace. Otpisani.
Otpisani ratnici? Ovdje?
Ratnik, ree Jace. Vidjeli smo samo jednog.
Ali Dorothea je rekla da ih ima jo, dometne Clary.
Dorothea? Hodge podigne ruku. Moda e biti lake ako mi dogaaje ispriate po redu.
Dobro. Jace uputi Clary pogled upozorenja, presjekavi je prije nego to je uspjela
progovoriti. Tada se upusti u pripovijedanje poslijepodnevnih dogaaja, izostavivi samo jednu

70

pojedinost - da su mukarci u Lukeovu stanu bili oni isti ljudi koji su mu ubili oca prije sedam
godina. Taj prijatelj Claryne majke - ili to god zapravo bio - zove se Luke Garroway, najzad
dovri Jace. Ali dok smo bili kod njega, dva mukarca koja su tvrdila da su Valentineovi emisari
zvala su ga Lucian Graymark.
A oni su se zvali...
Pangborn, ree Jace. I Blackwell.
Hodge je bio vrlo blijed. Na sivoj mu se koi oiljak du lica isticao kao komad crvene ice.
Toga sam se i bojao, ree vie za sebe. Krug se ponovno die.
Clary pogleda Jacea traei objanjenje, ali on se doimao jednako zbunjeno. Krug? ree on.
Hodge je odmahivao glavom kao da pokuava raistiti pauinu s mozga. Poite sa mnom,
ree. Vrijeme je da vam neto pokaem.
Plinske svjetiljke u knjinici bile su upaljene i inilo se da glatke povrine pokustva od
hrastovine tinjaju poput tamnih dragulja. Proarana sjenama, ukoena lica anela koji su drali
golemi stol izgledala su jo napaenije. Clary sjedne na crvenu sofu i privue koljena, a Jace se
nespokojno nasloni na oslonac za ruke pored nje. Hodge, ako ti treba pomoi u traenju...
Nikako. Hodge izroni iza stola, otresajui prainu s koljena hlaa. Pronaao sam.
Drao je veliku knjigu uvezenu u smeu kou. Listao ju je tjeskobnim prstom, trepui poput
sove iza naoala i mrmljajui: Gdje je... gdje je... a, evo ga! Proistio je grlo prije nego to je
proitao: Ovime pristajem na bezuvjetno pokoravanje Krugu i njegovim naelima... U svakom
trenutku bit u spreman riskirati ivot za Krug, kako bi se odrala istoa krvnih loza Idrisa, te za
smrtni svijet, ija je sigurnost naa obveza.
Jace napravi grimasu. Iz ega je to?
To je bila zakletva vjernosti Razielovu krugu prije dvadeset godina, ree Hodge neobino
umornim glasom.
Zvui jezivo, ree Clary. Kao neka faistika organizacija ili neto slino.
Hodge odloi knjigu. Izgledao je jednako napaeno i kruto kao kipovi anela ispod stola. Bila
je to, ree polako, grupa sjenolovaca na elu s Valentineom, koji su odluili istrijebiti sve
donjosvjeane i vratiti svijet u 'ie' stanje. Njihov plan bio je ekati da donjosvjeani dou u Idris
potpisati Sporazume. Oni se moraju iznova potpisivati svakih petnaest godina kako bi njihova magija
ostala mona, dometne da pojasni Clary. Tada su ih namjeravali sve poklati, nenaoruane i
nesposobne da se obrane. Taj straan in, mislili su, pokrenut e rat izmeu ljudi i donjosvjeana - rat
koji su kanili dobiti.
To je bila Pobuna, ree Jace, napokon prepoznavi u Hodgeovoj prii neto to mu je bilo
poznato. Nisam znao da su Valentine i njegovi pristae imali ime.
To se ime u dananje vrijeme ne spominje esto, ree Hodge. Njihovo postojanje jo uvijek
je neprilika za Klavu. Veina dokumenata koji se odnose na njih unitena je.
Zato ti onda ima primjerak te zakletve? upita Jace.
Hodge je oklijevao - samo naas, ali Clary je to vidjela i osjetila kako joj kraljenicom prolazi
sitan i neobjanjiv drhtaj strepnje. Zato to sam, ree najzad, ja pomogao pri njezinom
sastavljanju.
Na to Jace podigne pogled. Ti si bio u Krugu.
Bio sam. Mnogo nas je bilo. Hodge je gledao ravno pred sebe. I Claryna majka.
Clary se trgne kao da ju je pljusnuo. to?
Rekao sam...
ula sam to ste rekli! Moja majka nikad ne bi pripadala neemu takvom. Nekakvoj...
nekakvoj grupi mrzitelja.

71

Nije to bila... zapone Jace, ali Hodge ga prekine.

Sumnjam, izusti polako, kao da su ga te rijei boljele, da je imala mnogo izbora.
Clary se zablene. O emu govorite? Zato ne bi imala izbora? Zato to je, ree Hodge, bila
Valentineova ena.

72

II

SILAZAK JE LAK
Facilisdescensus Averno:
Noctes atque dies patet atri ianua Ditis;
Sed revocare gradum superasque evadere ad auras,
Hoc opus, hie labor est.
Vergilije, Eneida

73

10
GRAD OD KOSTIJU

Proao je trenutak zapanjene tiine prije nego to su i Clary i Jace progovorili u isti mah.
Valentine je imao enu? Bio je oenjen'? Mislio sam...
To je nemogue! Moja majka nikad... ona je bila udana jedino za mojeg oca! Nije imala biveg
mua!
Hodge umorno podigne ruke. Djeco...
Ja nisam dijete. Clary se naglo okrene od stola. I ne elim vie nita uti.
Clary, ree Hodge. Blagost u njegovu glasu zaboli je; ona se polako okrene i pogleda ga s
drugog kraja prostorije. Pomisli kako je udno to on, s tom sivom kosom i brazgotinom nagrenim
licem, izgleda toliko starije od njezine majke. A bili su mladi zajedno, zajedno su se prikljuili
Krugu, zajedno su poznavali Valentinea. Moja majka ne bi... zapone i uuti. Vie nije bila sigurna
koliko je dobro poznavala Jocelyn. Vlastita majka postala joj je stranac, laljivica, netko tko skriva
tajne. to ona ne bi uinila?
Tvoja je majka napustila Krug, ree Hodge. Nije poao prema njoj, nego ju je s drugog kraja
prostorije motrio ptijim, svjetlookim mirom. Kad smo shvatili koliko su Valentineovi nazori
postali ekstremni - kad smo shvatili to je bio spreman uiniti - mnogi su od nas otili. Lucian je
otiao prvi. To je Valentineu bio udarac. Bili su vrlo bliski. Hodge zavrti glavom. Onda Michael
Wayland. Tvoj otac, Jace.
Jace izvije obrve, ali ne ree nita.
Bilo je i onih koji su mu ostali odani. Pangborn. Blackweli. Lightwoodovi...
Lightwoodovi? Misli, Robert i Maryse? Jace je izgledao kao da ga je udario grom. A ti?
Kad si ti otiao?
Nisam, ree Hodge blago. A nisu ni oni... Bojali smo se, previe smo se bojali to bi mogao
uiniti. Nakon Pobune lojalisti poput Blackwella i Pangborna su pobjegli. Mi smo ostali i suraivali s
Klavom. Rekli smo joj imena. Pomogli joj da ue u trag bjeguncima. Zbog toga smo dobili milost.
Milost? Jaceov pogled bio je brz, ali Hodge ga je vidio.
Rekao je: Misli na prokletstvo koje me dri ovdje, zar ne? Uvijek si pretpostavljao da je to
osvetnika kletva koju je bacio neki ljuti demon ili vjetac. Pustio sam te da tako misli. Ali to nije
istina. Kletvu koja me dri ovdje bacila je Klava.
Zato to si bio u Krugu? upita Jace zapanjena izraza lica.
Zato to ga nisam napustio prije Pobune.
Ali Lightwoodovi nisu kanjeni, ree Clary. Zato nisu? Uinili su isto to i ti.
U njihovom sluaju bilo je olakotnih okolnosti - bili su u braku, imali su dijete. Premda nije da
oni svojom voljom borave na ovom zabaenom mjestu, daleko od doma. Ovdje smo protjerani, nas
troje - nas etvero, bolje rei; Alec je bio dreava beba kada smo otili iz Staklenoga Grada. Oni se
mogu vratiti u Idris samo slubeno, a ak i tada samo nakratko Ja se ne mogu vratiti nikada. Nikada
vie neu vidjeti Stakleni Grad.

74

Jace je zurio. Kao da svojeg uitelja gleda pod novim svjetlom, pomisli Clary, premda nije Jace
bio taj koji se promijenio. On ree: Zakon je strog, ali to je Zakon.
Ja sam te tome nauio, ree Hodge glasom punim trpke ironije. A sada ti meni vraa mojim
lekcijama. I to s pravom. Izgledao je kao da eli utonuti u oblinji naslonja, ali ipak je ostao stajati.
U njegovu krutu dranju pomalo se nazirao vojnik koji je neko bio, pomisli Clary.
Zato mi to niste rekli ranije? upita ona. Da je moja majka bila udana za Valentinea. Znali ste
kako se zove...
Znao sam je kao Jocelyn Fairchild, a ne kao Jocelyn Fray, ree Hodge. A ti si toliko ustrajala
na njezinom nepoznavanju Svijeta sjena, da si me uvjerila kako to ne moe biti ona Jocelyn koju sam
znao - a moda ni ja nisam htio vjerovati u to. Nitko ne bi volio da se Valentine vrati. Opet
odmahne glavom. Kad sam jutros poslao po Brau iz Orade od Kostiju, nisam imao pojma kakve
emo vijesti imati za njih, ree. Kad Klava sazna da se Valentine moda vratio, da trai Kale,
nastat e urnebes. Mogu se samo nadati da to nee raskinuti Sporazume.
Kladim se da bi Valentine to volio, ree Jace. Ali zato mu je toliko stalo do Kalea?
Hodgeovo lice bilo je sivo. Zar to nije oito? ree. Zato da si stvori vojsku.
Jace se doimao preneraeno. Ali to nikad ne bi...
Veera! Bila je to Isabelle, stajala je uokvirena vratima knjinice. U ruci je jo uvijek drala
kuhau, ali kosa joj je pobjegla iz pune i ratrkano joj je padala po vratu. Oprostite ako prekidam,
dodala je, naknadno se sjetivi.
Dragi Boe, ree Jace, blii se straan as.
Hodge je djelovao uznemireno. Ja... ja... ja sam se jako najeo za doruak, promuca. Mislim,
ruak. Zasitan ruak. Nikako ne bih mogao jesti...
Bacila sam juhu, ree Isabelle. I naruila dostavu iz onog kineskog restorana u gradu.
Jace se odvoji od stola i protegne. Sjajno. Umirem od gladi.
Moda bih mogao pojesti koji zalogaj, prizna Hodge krotko.
Vas dvojica ste vrlo loi lasci, namrgodi se Isabelle. Gledajte, znam da ne volite kako
kuham...
Pa onda prestani, razborito je posavjetuje Jace. Jesi li naruila svinjetinu mu snu! Zna da
volim svinjetinu mu snu Isabelle uperi oi uvis. Da. U kuhinji je.
Mrak. Jace se provue pored nje njeno joj promrsivi kosu. Hodge poe za njim, zastavi tek
toliko da potapa Isabelle po ramenu - a zatim ode, smijeno pokajniki pognute glave. Je li Clary
uistinu prije svega nekoliko minuta uspjela u njemu nazrijeti avet njegove stare ratnike prirode?
Isabelle je gledala za Jaceom i Hodgeom, vrtei kuhau blijedim prstima punim oiljaka. Clary
ree: Je li on to doista? Isabelle je ne pogleda. Je li tko doista to? Jace. Je li doista vrlo lo
laac?
Tad Isabelle skrene pogled na Clary, a oi su joj bile velike, tamne i neobino zamiljene.
Uope nije laac. Ne o vanim stvarima. Rei e ti uasne istine, ali nee lagati. Zastane prije nego
to potiho doda: Zato ga je uglavnom bolje ne pitati, osim ako zna da moe podnijeti odgovor.
Kuhinja je bila topla i puna svjetla te slatko-slanog mirisa kineske hrane za van. Taj miris
podsjeao je Clary na dom; sjedila je i gledala u svoj sjajni tanjur rezanaca, igrala se vilicom i
nastojala ne pogledati Simona, koji je zurio u Isabelle, izraza lica ukoenijeg nego u patke po receptu
generala Tsoa.
Pa meni je to nekako romantino, ree Isabelle, siui kuglice od tapioke kroz golemu
ruiastu slamku.
to to? upita Simon, najednom usredotoen.

75

Cijela ta pria o tome kako je Claryna majka bila udana za Valentinea, ree Isabelle. Jace i
Hodge bili su je uputili, mada je Clary primijetila da su obojica izostavila onaj dio da su
Lightwoodovi bili u Krugu i o kletvama koje je Klava bacila na njih. Znai, sad se vratio iz mrtvih i
doao ju je potraiti. Moda eli da opet budu zajedno.
Nekako sumnjam da je poslao ravenera u njezin stan zato to eli da opet budu zajedno, ree
Alec, koji se pojavio kad se posluivala veera. Nitko ga nije pitao gdje je bio, a on sam nije rekao.
Sjedio je pokraj Jacea, preko puta Clary i izbjegavao pogledati u nju.
Ja to ne bih tako izveo, sloi se Jace. Prvo bomboni i cvijee, onda pisma isprike, a onda
horde izgladnjelih demona. Tim redom.
Moda joj je slao bombone i cvijee, ree Isabelle. To ne znamo.
Isabelle, strpljivo ree Hodge, to je ovjek koji je Idrisu donio do tada nevieno razaranje,
koji je sjenolovca okomio na donjosvjeana i zbog kojega su ulicama Staklenoga Grada tekle rijeke
krvi.
To je nekako seksi, usprotivi se Isabelle. To zlo.
Simon je pokuao izgledati opasno, ali odustao je, vidjevi da ga Clary gleda. Onda, zato
Valentine tako jako eli taj Kale i zato misli da je on kod Claryne mame? upita on.
Vi ste rekli, zato da si stvori vojsku, ree Clary, obrativi se Hodgeu. Mislite, zbog toga to
pomou Kalea moe praviti sjenolovce? Da.
Znai, Valentine moe naprosto prii bilo kojem tipu na cesti i od njega napraviti sjenolovca?
Samo Kaleom? Simon se nagne naprijed. Bi li funkcionirao na meni?
Hodge mu uputi dug i odmjeren pogled. Moda, ree. Ali najvjerojatnije si prestar. Kale
funkcionira na djeci. Na odraslu osobu taj proces ili ne bi imao nikakvog uinka ili bi je na mjestu
ubio.
Djeja vojska, ree Isabelle tiho.
Samo nekoliko godina, ree Jace. Klinci brzo rastu. Ne bi prolo mnogo i od njih bi nastala
sila s kojom se treba boriti.
Ne znam, ree Simon. Pretvaranje hrpe klinaca u ratnike, uo sam i za gore stvari. Ne vidim
emu tolika strka oko dranja tog Kalea podalje od njega.
Na stranu to to bi on tu vojsku neizbjeno upotrijebio za napad na Klavu, ree Hodge
sarkastino. Razlog zato se samo neka ljudska bia biraju za pretvaranje u nefile jest taj to ih
veina uope ne bi preivjela tu tranziciju. Za to su potrebni posebna snaga i izdrljivost. Prije
pretvaranja mora ih se temeljito testirati - ali Valentine se time uope ne bi zamarao. On bi
upotrijebio Kale na svakom djetetu koje bi uhvatio i onih dvadeset posto koji bi preivjeli uzeo bi
da budu njegova vojska.
Alec je gledao Hodgea s istim uasom koji je Clary osjeala. Kako zna da bi to uinio?
Zato to je, ree Hodge, dok je bio u Krugu, to bio njegov plan. Govorio je kako je to jedini
nain da se stvori sila potrebna za obranu naeg svijeta.
Ali to je umorstvo, ree Isabelle, kojoj lice kao da je pozelenjelo. Govorio je o ubijanju
djece.
Govorio je da je svijet tisuu godina bio siguran za ljude zahvaljujui nama, ree Hodge. I
kako je sada dolo vrijeme da nam vrate dug vlastitom rtvom.
Svojom djecom? zgrozi se Jace, zaarenih obraza. To se protivi svemu onome to je
navodno naa svrha. tititi bespomone, uvati ovjeanstvo...
Hodge odgurne svoj tanjur. Valentine je bio lud, ree. Briljantan, ali lud. Nije mario ni za
to, osim za ubijanje demona i donjosvjeana. Ni za to, osim za stvaranje istoga svijeta. rtvovao
bi svojeg sina za to i nije mu bilo jasno kako to da svi ostali ne bi.

76

Imao je sina? ree Alec.

Rekao sam to figurativno, ree Hodge, posegnuvi za maramicom. Njome si je obrisao elo, a
potom je vratio natrag u dep. Ruka mu se, opazi Clary, pomalo tresla. Kad je njegov dvorac
izgorio, kad mu je kua unitena, svi su pretpostavili da je radije spalio i sebe i Kale u pepeo, nego
da ijedno zavri u rukama Klave. U pepelu su pronaene njegove kosti, kao i kosti njegove ene.
Ali moja majka je preivjela, ree Clary. Nije umrla u tom poaru.
A kako se sada ini, nije ni Valentine, ree Hodge. Klavi nee biti drago to su prevareni. No
to je jo vanije, eljet e se domoi Kalea.
A jo vanije i od toga, eljet e se pobrinuti za to da ga se ne domogne
Valentine.
Meni se ini da bi nam za poetak bilo najpametnije pronai Clarynu majku, ree Jace.
Pronaemo nju, pronaemo Kale, uzmemo ga prije Valentinea.
Clary je to zvualo u redu, ali Hodge je pogledao Jacea kao da je njegov prijedlog rjeenja bio
ongliranje nitroglicerinom. Ni sluajno. to emo onda?
Nita, ree Hodge. Najbolje je sve to prepustiti vjetim, iskusnim sjenolovcima.
Ja sam vjet, usprotivi se Jace. Ja sam iskusan.
Hodgeov glas bio je vrst, gotovo roditeljski. Znam da jesi, ali jo si uvijek dijete ili gotovo
dijete.
Jace pogleda Hodgea kroz poluzatvorene kapke. Trepavice su mu bile duge, bacale su mu sjene
preko uglatih jagodica. Na nekom drugom takav bi pogled djelovao plaho ili ak pomirljivo, ali na
Jaceu je izgledao napeto i opako. Ja nisam dijete.
Hodge ima pravo, ree Alec.-Gledao je Jacea i Clary pomisli kako je on zacijelo jedna od
malo osoba na svijetu koja ne gleda Jacea kao da ga se boji, nego kao da se boji za njega. Valentine
je opasan. Znam da si ti dobar sjenolovac. Vjerojatno si najbolji naih godina. Ali Valentine je
najbolji ikada. Bila je potrebna ogromna borba da ga se srui.
I nije ba ostao sruen, ree Isabelle, prouavajui zupce na svojoj | vilici. ini se.
Ali mi smo tu, ree Jace. Mi smo tu, a zbog Sporazuma nitko drugi nije. Ako mi ne uinimo
neto...
Uinit emo neto, ree Hodge. Ja u noas poslati Klavi poruku. Oni ve sutra mogu ovdje
imati vojsku nefila, ako ele. Oni e se pobrinuti za to. Vi ste uinili i vie nego dovoljno.
Jace popusti, ali oi su mu jo uvijek blistale. Ne svia mi se to.
Ne mora ti se sviati, ree Alec. Mora samo zaepiti i ne napraviti nikakvu glupost.
Ali to s mojom majkom? upita Clary. Ona ne moe ekati da se pojavi nekakav predstavnik
Klave. Valentine je ima upravo sad - tako su rekli Pangborn i Blackwell - i moda je... Nije se
mogla natjerati da kae rije mui, ali znala je da nije jedina koja misli na nju. Najednom je nitko
za stolom nije mogao pogledati u oi.
Osim Simona. Ozljeuje, ree on, dovrivi njezinu reenicu. Samo, Clary, oni su isto tako
rekli da je u nesvijesti i da to Valentineu nije drago. ini se da eka da se ona probudi.
Da sam na njezinom mjestu, ostala bih u nesvijesti, promrmlja Isabelle.
Ali to se moe dogoditi bilo kad, ree Clary, ne obazirui se na Isabelle. Mislila sam da je
dunost Klave da titi ljude. Ne bi li ovdje ve trebalo biti sjenolovaca? Ne bi li je ve trebali
traiti?
To bi bilo lake, odbrusi joj Alec, kad bismo imali ikakvog pojma o tome gdje da traimo.
Pa imamo, ree Jace.
Imate? Clary ga pogleda, zaprepatena i napeta. Gdje?

77

Ovdje. Jace se nagne naprijed i prstima joj dotakne bjeloonicu, tako njeno da se lagano
zacrvenjela. Sve to trebamo znati skriva se u tvojoj glavi, ispod tih slatkih crvenih uvojaka.
Clary podigne ruku i zatitniki si dotakne kosu. Mislim da ne...
Pa to e onda uiniti? otro upita Simon. Rascijepiti joj glavu da ue u nju?
Jaceove oi zaiskrie, ali on mirno ree. Nipoto. Tiha braa mogu joj pomoi da doe do
svojih sjeanja.
Ti mrzi Tihu brau, usprotivi se Isabelle.
Ne mrzim ih, ree Jace iskreno. Bojim ih se. To nije isto.
Mislila sam da si rekao da su oni knjiniari, ree Clary.
Oni jesu knjiniari.
Simon zazvidi. Onda im sigurno uasno kasni plaa.
Tiha braa su arhivisti, ali to nije sve, ubaci Hodge kao da mu nestaje strpljenja. Kako bi
ojaali svoj um, odluili su na sebe staviti neke od najmonijih runa koje su ikada stvorene. Mo tih
runa tako je velika da njihova uporaba... On zauti, a Clary u glavi zauje Alecov glas kad je rekao:
Oni se unakazuju. Pa, to iskrivi i izoblii njihov fiziki izgled. Oni nisu ratnici u smislu u kojem su
drugi sjenolovci ratnici. Njihove su moi umne, a ne tjelesne.
Mogu itati misli? ree Clary tiho.
Uz ostalo. Medu svim lovcima na demone, oni su jedni od najstranijih.
Ne znam, ree Simon. Meni to ne zvui tako strano. Radije bih da mi netko eprka po glavi,
nego da mi je odree.
Onda si vei idiot nego to izgleda, ree Jace, prezrivo ga pogledavi.
Jace ima pravo, ree Isabelle, ne obazirui se na Simona. Tiha braa su stvarno jeziva.
Hodgeova aka bila je stisnuta na stolu. Oni su vrlo moni, ree. Kreu se po mraku i ne
govore, ali mogu ovjeku otvoriti um kao kad razbija orah - i ostaviti ga da vriti sam u mraku, ako
tako poele.
Clary prestravljeno pogleda Jacea. Ti me eli predati njima!
Ja elim da ti oni pomognu. Jace se nagne preko stola, tako blizu da mu je opazila tamnije
mrlje boje jantara u svijetlim oima. Moda nije na nama da traimo Kale, ree on tiho. Moda
e to uiniti Klava. Ali ono to je u tvojoj glavi, pripada tebi. Netko je ondje sakrio neke tajne,
tajne koje ne moe vidjeti. Zar ne eli saznati istinu o vlastitom ivotu?
Ne elim nikog drugog u svojoj glavi, ree ona maloduno. Znala je da on ima pravo, ali od
pomisli da se preda u ruke biima koja su ak i sjenolovci smatrali jezivima ledila joj se krv u
ilama.
Ja u ii s tobom, ree Jace. Bit u s tobom dok to rade.
Dosta. Simon je ustao od stola, crven od bijesa. Pusti je na miru.
Alec pogleda Simona kao da ga je tek sad primijetio. Sklanjao je raskutranu crnu kosu iz oiju i
treptao. to ti jo radi ovdje, ovozeme?
Simon ga je ignorirao. Kaenfti da je pusti na miru.
Jace ga pogleda sporim, slatkasto otrovnim pogledom. 'Alec ima pravo, ree. Institut je
prisegnuo da ce pruati utoite sjenolovcima, a ne njihovim ovozemskim prijateljima. Osobito kad
vie nisu dobrodoli.
Isabelle ustane i uhvati Simona za ruku. Ja u ga ispratiti.

78

Naas se inilo da bi joj se mogao oduprijeti, ali tada je uhvatio Claryn pogled preko stola dok
je lagano odmahivala glavom. Popustio je. Uzdignute glave, dopustio je da ga Isabelle izvede iz
prostorije.
Clary ustane. Umorna sam, ree. elim ii spavati.
Nisi skoro nita pojela... usprotivi se Jace.
Ona odmakne njegovu ispruenu ruku. Nisam gladna.
U hodniku je bilo svjeije nego u kuhinji. Clary se nasloni na zid navlaei majicu, koja joj se
lijepila za hladan znoj na prsima. Daleko niz hodnik vidjela je siluete Isabelle i Simona koje su se
udaljavale, nestajale u tami. Tiho ih je promatrala kako odlaze; duboko u elucu bujao joj je
grozniav, udan osjeaj. Kada je Simon postao Isabellina odgovornost, a ne njezina? Ako je ita
nauila iz svega toga, onda je to bilo kako je lako izgubiti sve to si oduvijek mislio da e imati
vjeno.
Prostorija je bila sva u zlatu i bjelini, visokih zidova koji su blistali poput cakline i stropa
visokog, svijetlog i svjetlucavog poput dijamanata. Clary je imala barunastu zelenu haljinu i u ruci
drala zlatnu lepezu. Zbog kose, upletene u punu iz koje su se prosipali uvojci, glava joj je bila
neobino teka kad god bi je okrenula da pogleda unatrag.
Vidi li nekog zanimljivijeg od mene? upita Simon. Zagonetno, u tom snu bio je vjet plesa.
Vodio ju je kroz gomilu kao da je ona list uhvaen u rijenu struju. Bio je odjeven posve u crno, kao
jenolovac, i to je dobro isticalo njegove boje: tamnu kosu, svijetlosmeu kou, bijele zube. Zgodan
je, pomisli Clary, prenuvi se iznenaeno.
Nitko nije zanimljiviji od tebe, ree Clary. Stvar je u ovom mjestu. Nikad nisam vidjela nita
slino. Opet se okrenula kad su proli pokraj fontane ampanjca: goleme srebrne zdjele u ijem se
sreditu nalazila morska sirena s upom iz kojeg joj se niz gola lea prosipalo pjenuavo vino. Ljudi
su punili ae iz zdjele, smijali se i razgovarali. Sirena je okrenula glavu kad je Clary prola i
nasmijeila se. Osmijeh joj je razotkrio bijele zube, iljate kao u vampira.
Dobrodola u Stakleni Grad, ree glas koji nije bio Simonov. Clary primijeti da je Simon
nestao i da sada plee s Jaceom, koji je bio odjeven u bijelo, tkanina njegove koulje bila je tanak
pamuk; kroz nju je vidjela njegove crne biljege. Oko vrata visio mu je bronani lanac, a kosa i oi
bili su mu zlatniji nego ikad; pomisli kako bi voljela naslikati njegov portret onom tamnom zlatnom
bojom koja se katkada via na ruskim ikonama.
Gdje je Simon? upita kad su se opet okrenuli oko fontane ampanjca. Clary ondje ugleda
Isabelle s Alecom, oboje u tamnoplavom. Drali su se za ruke kao Ivica i Marica u tamnoj umi.
Ovo je mjesto za ive, ree Jace. Njegove su ruke na njezinima bile hladne i bila ih je svjesna
na drugaiji nain nego Simonovih.
Pogleda ga suenih oiju. Kako to misli?
On joj se primakne. Osjetila je njegove usne na uhu. Nisu bile nimalo hladne. Probudi se,
Clary, apne. Probudi se. Probudi se.
Naglo se uspravi na krevetu hvatajui zrak, kose zalijepljene za vrat hladnim znojem. Netko joj
je vrsto stiskao zglavke; pokua ih izvui, no tada shvati tko je dri. Jace?
Aha. Sjedio je na rubu njezina kreveta - kako je dospjela u krevet? - razbaruen i napola
budan, s ranojutarnjom frizurom i pospanim oima.
Pusti me.
Oprosti. Prsti mu skliznue s njezinih zglavaka. Pokuala si me udariti im sam ti izgovorio
ime.

79

Malo sam napeta, valjda. Osvrne se oko sebe. Bila je u maloj spavaoj sobi s pokustvom od
tamnog drva. Po boji slabe svjetlosti koja je dopirala kroz poluotvoren prozor naslutila je da je zora
ili je tek prola. Ruksak joj je bio naslonjen na jedan zid. Kako sam dola ovamo? Ne sjeam se...
Naao sam te kako spava na podu u hodniku. Jace je zvuao podsmjeljivo. Hodge mi je
pomogao da te stavim u krevet. Mislio sam da e ti biti ugodnije u sobi za goste nego u bolnici.
ovjee. Nieg se ne sjeam. Proe prstima kroz kosu, sklanjajui raupane uvojke iz oiju.
Koliko je uope sati?
Oko pet.
Ujutro? Bijesno ga pogleda. Bolje ti je da ima dobar razlog to si me probudio.
Zato, lijepo si sanjala?
Jo uvijek je ula glazbu u uima, osjeala kako joj teki dragulji dodiruju obraze. Ne sjeam
se.
On ustane. Doao je jedan tihi brat da te vidi. Hodge me poslao da te probudim. U stvari, htio
te probuditi sam, ali kako je pet ujutro, zakljuio sam da e manje angrizati ako bude imala neto
lijepo pred oima.
Misli, tebe?
A to drugo?
Nisam pristala na to, zna, prasne ona. To s Tihom braom. eli li pronai svoju majku,
ree on, ili ne? Samo ga je gledala.
Treba se samo upoznati s bratom Jeremiahom. To je sve. Moda ti se ak i svidi. Za tipa koji
nikad nita ne govori, ima sjajan smisao za humor.
Ona spusti glavu na dlanove. Izai. Izai da se presvuem.
Spustila je noge na pod im je zatvorio vrata za sobom. Iako je tek svanulo, vlana vruina ve
se poela osjeati u sobi. Zatvorila je prozor i otila u kupaonicu da se umije i ispere usta u kojima je
osjeala okus starog papira.
Pet minuta kasnije uvlaila je noge u zelene tenisice. Bila se presvukla u kratke hlae od
odrezanih traperica i obinu crnu majicu kratkih rukava.
Da su joj mrave pjegave noge barem vie sliile Isabellinim vitkim, glatkim udovima. No tu
nije bilo pomoi. Zavezala je kosu u rep i pridruila se Jaceu na hodniku.
Crkva je bio s njim, nemirno je gunao i kruio.
to je maku? upita Clary.
Nervozan je zbog Tihe brae.
ini se da su svi nervozni zbog njih.
Jace se lagano osmjehne. Crkva mijaukne kad su krenuli hodnikom, ali ne poe za njima. Barem
su debeli kameni zidovi katedrale jo uvijek zadrali malo none svjeine: hodnici su bili mrani i
hladni.
Kad su stigli u knjinicu, Clary se iznenadi vidjevi da su svjetla ugaena. Knjinicu je
osvjetljavao samo mlijean sjaj koji se cijedio kroz visoke prozore u nadsvoenom stropu. Za
golemim stolom sjedio je Hodge u odijelu, sjedinama proarane kose posrebrene svjetlou zore.
Naas je pomislila da su sami unutra; da ju je Jace nasamario. Tada ugleda siluetu kako se pomalja iz
tame i shvati kako je ono za to je mislila da je mrlja tamnije sjene zapravo ovjek. Visok ovjek u
tekom ogrtau koji mu je padao od vrata do nogu, posve ga prekrivajui. Kapuljaa ogrtaa bila je
podignuta, skrivala mu je lice. Sam ogrta bio je boje pergamenta, a uzorak sloenih runa du poruba
i rukava kao da je bio nainjen krvlju koja se suila. Clary se najee dlaice na rukama i iji, gotovo
je bolno bockajui.

80

Ovo je, ree Hodge, brat Jeremiah iz Tihoga Grada. Mukarac je iao prema njima, teak
ogrta lelujao mu je dok se kretao i Clary shvati to je na njemu udno: dok je hodao, nita se nije
ulo, ni najtii zvuk koraka. ak mu je i ogrta, koji je trebao ukati, bio tih. Gotovo se zapitala je li
to duh - ali ne, pomislila je kad je stao pred njih, oko njega se irio neobian slatkast miris, slian
tamjanu i krvi, miris neeg ivog.
Jeremiah, ree Hodge, ustajui od stola, ovo je djevojka o kojoj sam vam pisao. Clarissa
Fray.
Zaklonjeno lice polako se okrene prema njoj. Clary osjeti hladnou do vrhova prstiju. Zdravo,
ree.
Nije bilo odgovora.
Zakljuio sam da ima pravo, Jace, ree Hodge. I imam pravo, ree Jace. Obino imam.
Hodge se ne obazre na to. Sino sam poslao pismo Klavi o svemu tome, ali Claryna su sjeanja
samo njezina. Samo ona moe odluiti kako eli postupiti s onime to ima u glavi. Ako eli pomo
Tihe brae, trebala bi moi imati tu mogunost.
Clary ne ree nita. Dorothea je bila rekla da je u njezinu umu blokada koja neto skriva.
Naravno da je htjela doznati to. No mraan lik tihog brata bio je tako - tih. Tiina kao da je navirala
iz njega poput tamne plime, crne i guste kao tinta. Ledila joj je kosti.
Lice brata Jeremiaha jo je bilo okrenuto prema njoj, ispod njegove kapuljae vidjelo se samo
crnilo. To je Jocelynina ki?
Clary tiho zajei od zaprepatenja, ustuknuvi. Rijei su joj odjeknule u glavi kao da ih je sama
pomislila - a nije.
Da, ree Hodge i brzo dometne: Ali otac joj je bio ovozemac.
To nije vano, ree Jeremiah. Klavina krv je dominantna.
Zato ste moju majku nazvali Jocelyn? ree Clary, uzalud traei bilo kakvu naznaku lica
ispod kapuljae. Jeste li je poznavali?
Braa uvaju dosjee o svim pripadnicima Klave, objasni Hodge. Iscrpne dosjee...
Ne ba tako iscrpne, ree Jace, ako nisu znali ak ni da je jo iva.
Vjerojatno joj je neki vjetac pomogao da nestane. Veina sjenolovaca ne moe tako lako umai
Klavi. U Jeremiahovu glasu nije bilo nikakvih emocija; nije zvuao ni kao da odobrava Jocelynine
postupke, ni kao da ih ne odobrava.
Neto ne razumijem, ree Clary. Zato bi Valentine mislio da moja mama ima Kale
smrtnika? Ako se toliko pomuila da nestane, kao to ste rekli, zato bi ga onda uzela sa sobom?
Zato da ne padne u njegove ruke, ree Hodge. Ona je najbolje znala to bi se dogodilo kad bi
Valentine imao Kale. A pretpostavljam da nije imala povjerenja u to da e ga Klava zadrati. Ne
nakon to ga je Valentine ve jednom uzeo od nje.
Valjda. Clary nije uspjela prikriti sumnjiavost u glasu. Sve joj se to inilo vrlo nategnuto.
Pokuala je zamisliti majku kako bjei pod okriljem mraka s velikim zlatnim kaleom uguranim u
dep hlaa s naramenicama i nije uspjela.
Jocelyn se okrenula protiv svojeg mua kad je otkrila to kani uiniti s Kaleom, ree Hodge.
Nije nerazumno pretpostaviti da bi uinila sve to je mogla kako Kale ne bi pao u njegove ruke. I
sama Klava prvo bi ga potraila kod nje da je znala da je jo iva.
Meni se ini, ree Clary otro, da svatko za koga Klava misli da je mrtav zapravo uope nije
mrtav. Moda bi trebala uloiti u otiske zuba.
Moj je otac mrtav, ree Jace jednako otro. Ne trebam otiske zuba da mi to potvrde.
Clary se ogoreno okomi na njega. Gle, nisam mislila...

81

Dosta je, prekine je brat Jeremiah. Ovdje se moe doznati istina, ako ste dovoljno strpljivi da je
posluate.
Brzom kretnjom podigne ruke i zbaci kapuljau unatrag s lica. Zaboravivi na Jacea, Clary se
othrva porivu da krikne. Arhivistova glava bila je elava, glatka i bijela poput jajeta, a tamna
uleknua nalazila su se ondje gdje su mu neko bile oi. Sad ih vie nije bilo. Usne su mu bile
iskriane uzorkom tamnih linija koji su sliili kirurkim avovima. Sad je shvatila to je Isabelle
podrazumijevala pod unakazivanjem.
Braa iz Tihoga Grada ne lau, ree Jeremiah. Ako eli istinu od mene, dobit e je, ali ja u
zauzvrat od tebe traiti isto.
Clary isturi bradu. Ni ja nisam laljivica.
Um ne moe lagati. Jeremiah joj se primakne. elim tvoja sjeanja.
Vonj krvi i tinte bio je zaguljiv. Clary osjeti navalu panike. ekajte...
Clary. Bio je to Hodge, glas mu je bio njean. Posve je mogue da postoje sjeanja koja si
zakopala ili potisnula, sjeanja nastala kad si bila premala da bi ih mogla svjesno prizvati, a do kojih
brat Jeremiah moe doi. To bi nam moglo jako pomoi.
Ona ne ree nita, zagrizavi unutranju stranu usne. Nimalo joj se nije sviala pomisao da joj
netko ulazi u glavu, da zadire u sjeanja toliko privatna i skrivena da ak ni ona ne moe do njih.
Ona ne mora uiniti nita to ne eli, ree Jace iznenada. Zar ne?
Clary prekine Hodgea prije nego to je uspio odgovoriti. U redu je., Uinit u to.
Brat Jeremiah odsjeno kimne i prie joj toliko beumno da su joj kraljenicom proli marci.
Hoe li boljeti? apne.
On ne odgovori, ali podigne uske bijele ruke da joj dodirne lice. Koa na njegovim prstima bila
je tanka kao pergament, posve iscrtana runama. Osjeala je mo u njima, peckala joj je kou poput
statikog elektriciteta. Zatvorila je oi, ali ne prije nego to je ugledala tjeskoban izraz koji je preao
Hodgeovim licem.
Na tamnoj pozadini njezinih onih kapaka uzvitlae se boje. Osjeti pritisak, silovito potezanje u
glavi, rukama i nogama. Stisne ake odupirui se teini, crnilu. Osjeti kao da je pritisnuta o neto
tvrdo i nepomino, kao da je neto polako gnjei. Zauje samu sebe kako hvata zrak i najednom je
cijelu obuze hladnoa, zimska hladnoa. U bljesku ugleda ledenu ulicu, sive zgrade koje se ocrtavaju
iznad nje, eksploziju bjeline koja joj smrznutim esticama bode lice...
Dosta je. Jaceov glas prodre kroz zimsku studen i nestade snijega koji je padao, pljuska
bijelih iskrica. Clary razrogai oi.
Knjinica se polako opet izotri - zidovi obloeni knjigama, tjeskobno Hodgeovo i Jaceovo lice.
Brat Jeremiah nepokretno je stajao kao izrezbareni idol od slonovae i crvene tinte. Clary osvijesti
otru bol na dlanovima i spusti pogled, ugledavi crvene crte utisnute u kou ondje gdje su joj se bili
arili nokti.
Jace, ree Hodge pokudno.
Pogledaj joj ruke. Jace pokae na Clary, koja sklopi prste da sakrije ozlijeene dlanove.
Hodge joj stavi iroki dlan na rame. Jesi li dobro?
Ona polako pomakne glavu da kimne. Onaj je uasan pritisak nestao, ali osjeala je da joj je
znoj natopio kosu i zalijepio joj majicu za lea kao ljepljivu traku.
U tvojem umu nalazi se blokada, ree brat Jeremiah. Ne moe se do tvojih sjeanja.
Blokada? upita Jace. elite rei da je potisnula sjeanja?
Ne. elim rei da su joj arolijom blokirana od svjesnog uma. Ne mogu to ovdje slomiti. Morat
e doi u Grad od Kostiju i stati pred Bratstvo.
arolijom? upita Clary u nevjerici. Tko bi na mene bacio aroliju?

82

Nitko joj ne odgovori. Jace pogleda svojeg uitelja. Bio je udnovato blijed, pomisli Clary,
uzevi u obzir da je to bila njegova zamisao. Hodge, ona ne bi trebala biti duna ii ako ne...
U redu je. Clary duboko udahne. Dlanovi su je boljeli ondje gdje ih je zareala noktima i
strano je eljela lei negdje gdje je zamraeno i odmoriti se. Ii u. elim saznati istinu. elim
saznati to mi je u glavi.
Jace jedanput kimne. Dobro. Onda u ja ii s tobom.
Izlazak iz Instituta bio je kao ulazak u mokru, vruu torbu od atorskog platna. Vlaan zrak
pritiskao je grad, pretvarajui zrak u prljavu juhu. Ne razumijem zato moramo krenuti odvojeno od
brata Jeremiaha, proguna Clary. Stajali su na uglu izvan Instituta. Ulice su bile puste, osim
kamiona za smee koji se polako drndao du bloka. Neugodno mu je da ga vide sa sjenolovcima?
Braa jesu sjenolovci, istakne Jace. Nekako je uspijevao izgledati svjee unato vruini. Clary
ga zbog toga poeli zviznuti.
Pretpostavljam da je otiao po svoj auto? sarkastino zapita. Jace se naceri. Tako neto.
Ona odmahne glavom. Zna, osjeala bih se mnogo bolje u vezi ovoga da je Hodge poao s
nama.
Ja ti nisam dovoljna zatita?
Trenutano mi ne treba zatita - nego netko tko mi moe pomoi da razmiljam. Najednom se
sjetivi, pritisne dlan preko usta. O... Simon!
Ne, ja sam Jace, strpljivo ree Jace. Simon je onaj mali nalik na lasicu s loom frizurom i
oajnim smislom za modu.
O, zaepi, odvrati ona, premda vie automatski nego ozbiljno. Htjela sam ga nazvati prije
spavanja. Da vidim je li se sretno vratio kui.
Odmahnuvi glavom, Jace se zagleda u nebo kao da e se svaki as otvoriti i razotkriti tajne
svemira. Uza sve to se dogaa, ti se brine za lasiara?
Ne zovi ga tako. Ne izgleda kao lasica.
Moda ima pravo, ree Jace. U svoje vrijeme upoznao sam jednu ili dvije privlane lasice.
On izgleda vie kao takor.
On ne...
Po svoj prilici lei kod kue u lokvi vlastite sline. Samo ekaj kada dosadi Isabelle pa e ti
morati skupljati njegove komade.
Je li vjerojatno da e dosaditi Isabelle? upita Clary.
Jace razmisli o tome. Da, ree.
Clary se zapita je li Isabelle moda pametnija nego to Jace misli. Moda shvati koliko je Simon
fantastian tip: koliko zabavan, koliko pametan, koliko cool. Moda prohodaju. Od te je pomisli
cijelu obuze bezimeni uas.
Izgubljenoj u mislima, trebalo joj je nekoliko trenutaka da primijeti kako joj Jace neto govori.
Kad je trepnula prema njemu, ugledala je kako mu se licem iri zajedljiv smijeak. to je? upita
ona otresito.
Volio bih da prestane tako oajniki pokuavati privui moju pozornost, ree on. Postaje mi
neugodno.
Sarkazam je posljednje utoite onih kojima je ponestalo mate, ree mu ona.
Ne mogu si pomoi. Svojim britkim duhom skrivam unutarnju bol.
Tvoja e bol ubrzo postati vanjska ako se ne makne sa ceste. eli li da te pregazi taksi?
Ne budi smijena, ree on. Ne bismo nikad tako lako doli do taksija u ovoj etvrti.

83

Kao na znak, uzak crni automobil zatamnjenih prozora dojuri do plonika i zaustavi se pred
Jaceom, uz turiranje motora. Bio je dugaak, sjajan i leao je nisko kao limuzina, prozora zaobljenih
prema van.
Jace je pogleda iskosa; u njegovim oima bilo je podsmijeha, ali i odreene prijekosti. Ona opet
promotri auto, dopustivi svojem pogledu da se opusti, dopustivi snazi stvarnoga da prodre kroz veo
glamura.
Sad je auto izgledao kao Pepeljugina koija, samo to nije bila ruiasta, zlatna i plava poput
uskrnje pisanice, nego crna kao barun, vrlo tamnih prozora. Kotai i svi konati ukrasi bili su crni.
Na crnoj, metalnoj koijakoj klupi sjedio je brat Jeremiah, rukama u rukavicama drei uzde. Lice
mu je bilo skriveno ispod kukuljice ogrtaa boje pergamenta. Na drugom kraju uzdi nalazila su se
dva konja crna kao dim, koja su rzala i propinjala se prema nebu.
Ulazi, ree Jace. Budui da je ostala stajati irom otvorenih usta, on je uhvati za ruku i napola
ugura unutra kroz otvorena vrata koije, uskoivi i sam za njom. Koija se pokrene prije nego to je
zatvorio vrata. On padne unatrake na svoje sjedalo - tapecirano sjajnim pliem - i pogleda preko, u
nju. Osobna pratnja u Grad od Kostiju nije neto na to treba frktati nosom.
Nisam frktala nosom. Samo sam se iznenadila. Nisam oekivala... zapravo, mislila sam da je to
auto.
Samo se opusti, ree Jace. Uivaj u tom mirisu nove koije.
Clary zakoluta oima i okrene se da pogleda kroz prozor. Mislila bi da koija s konjima nema
nimalo izgleda u manhattanskom prometu, no s lakoom su se kretali prema centru, a u krkljancu od
taksija, autobusa i terenaca koji su zaguili aveniju nije se primjeivalo njihovo neujno
napredovanje. Ispred njih jedan uti taksi promijeni traku, preprijeivi im put. Clary se napne,
zabrinuta zbog konja - a tada se koija trgne uvis jer su konji okretno poskoili na krov taksija. Ona
zatomi uzdah iznenaenja. Umjesto da se vue po tlu, koija poleti za konjima, zakotrljavi se lagano
i beumno na krov taksija i preko njega pa dolje na drugu stranu. Clary se osvrne u trenutku kad je
koija opet udarila u cestu uz trzaj - voza taksija puio je i zurio pred sebe, uope ih ne primijetivi.
Uvijek sam mislila da vozai taksija ne paze na promet, ali ovo je smijeno, ree ona maloduno.
Samo zato to sada moe prozreti glamur... Jace ostavi kraj reenice da tankoutno visi u
zraku izmeu njih.
Mogu ga prozreti samo kad se koncentriram, ree ona. Od toga me malo zaboli glava.
Kladim se da je to zbog te blokade u tvojem umu. Braa e to srediti. A to onda?
Onda e vidjeti svijet kakav jest - beskrajan, ree Jace uz opor osmijeh.
Nemoj mi citirati Blakea.
Osmijeh postane manje opor. Nisam mislio da e ga prepoznati. Ne djeluje mi kao netko tko
ita mnogo poezije.
Svi znaju za taj citat zbog Doorsa.
Jace je blijedo pogleda.
The Doors. To je bio bend.
Ako ti tako kae, ree on.
Pretpostavljam da nema mnogo vremena za uivanje u glazbi, ree Clary, razmiljajui o
Simonu, kojem je glazba bila najvanija stvar u ivotu, u toj tvojoj profesiji.
On slegne ramenima. Moda povremeno pokoji vritei zbor prokletnika.
Clary ga brzo pogleda da vidi ali li se, ali njegovo lice bilo je bezizraajno.
Ali juer si svirao klavir u Institutu, zapone ona. Znai da ipak...

84

Koija se opet trgne uvis. Clary se uhvati za rub sjedala i zagleda - kotrljali su se po krovu
gradskog autobusa Ml. S tog povienog poloaja vidjela je gornje katove starih stambenih zgrada
koje su se nizale du avenije, pomno dotjerane isklesanim vodorigama i ukrasnim vijencima.
Samo sam tratio vrijeme, ree Jace, ne gledajui je. Moj je otac inzistirao da nauim svirati
neki instrument.
Tvoj se otac ini strog.
Jaceov ton bio je odsjean. Nimalo. Udovoljavao mi je. On me svemu nauio - baratanju
orujem, demonologiji, skrivenoj predaji, drevnim jezicima. Davao mi je sve to sam htio. Konje,
oruje, knjige, ak i sokola za lov.
Ali oruje i knjige nisu ba ono to veina klinaca eli za Boi, pomisli Clary kad je koija
ponovno bubnula na asfalt. Zato Hodgeu nisi rekao da poznaje one ljude s kojima je Luke
razgovarao? Da su to oni koji su ti ubili tatu?
Jace spusti pogled na ruke. Bile su to tanke i paljive ruke, ruke umjetnika, a ne ratnika. Prsten
koji je ve ranije primijetila presijavao mu se na prstu. Inae bi bila rekla kako u mladiu koji nosi
prsten ima neto enskasto, ali u njemu toga nije bilo. Sam prsten izgledao je teko i vrsto, bio je od
srebra tamnog kao da ga je netko spalio i imao je uzorak zvijezda. U njega je bilo ugravirano slovo
W. Jer da jesam, ree, on bi shvatio da elim osobno ubiti Valentinea. I nikad mi ne bi dopustio
da pokuam.
Misli, eli ga ubiti zbog osvete?
Zbog pravde, ree Jace. Nikad nisam znao tko mi je ubio oca. Sada znam. Ovo je moja
prilika da to nadoknadim.
Clary nije razumjela kako bi umorstvo jedne osobe moglo nadoknaditi smrt neke druge, ali
osjetila je da to nema smisla rei. Ali znao si tko ga je ubio, ree. Ti ljudi. Rekao si...
Jace je nije gledao pa je Clary utihnula. Sad su se kotrljali preko Astora, za dlaku izbjegavi
purpurni tramvaj Njujorkog sveuilita kad je presjekao promet. Prolaznici su izgledali zgnjeeno
tekim zrakom, kao kukci pritisnuti staklom. Nekoliko skupina djece skitnica okupilo se oko
podnoja nekog velikog mjedenog kipa; ispred sebe postavili su presavijene kartone s natpisima
kojima su molili za novac. Clary opazi djevojku priblino svojih godina, glatko izbrijane elave
glave, kako se naslanja na tamnoputog djeaka s dreadlocksima, lica na kojem je bilo desetak
piercinga. Kad je koija prola pokraj njih, okrenuo je glavu kao da je vidi i ugledala je sjaj u
njegovim oima. Jedno mu je bilo zamueno kao da nema zjenicu.
Imao sam deset godina, ree Jace. Ona se okrene da ga pogleda. Bio je bezizraajan. Uvijek
kad bi govorio o svojem ocu, inilo se da se iz njega iscijedi boja. ivjeli smo u vlastelinskom
dvorcu izvan grada. Moj je otac uvijek govorio da je sigurnije biti daleko od ljudi. uo sam ih kako
idu kolnim prilazom i otiao mu to rei. Rekao mi je da se sakrijem pa sam se sakrio. Pod stepenice.
Vidio sam te ljude kako ulaze. S njima su bili i drugi. Ne ljudi. Otpisani. Svladali su mojeg oca i
prerezali mu grlo. Krv je tekla po podu. Natopila mi je cipele. Nisam se pomaknuo.
Clary je trebao trenutak da shvati kako je zavrio s priom i jo jedan da doe do glasa. Tako
mi je ao, Jace.
Oi mu zaiskrie u tami. Ne razumijem zato se ovozemci uvijek ispriavaju zbog stvari za
koje nisu krivi.
Ne ispriavam se. To je nain... suosjeanja. Nain da kaem da mi je ao to si nesretan.
Nisam nesretan, ree on. Nesretni su samo ljudi bez cilja. Ja imam cilj.
Misli na ubijanje demona ili na osveivanje smrti svojeg oca?
Na oboje.
Bi li tvoj otac stvarno htio da ubije te ljude? Samo zbog osvete?

85

Sjenolovac koji ubije nekog od svoje brae gori je od demona i treba ga ukloniti kao demona,
ree Jace, kao da recitira rijei iz udbenika.
Ali jesu li svi demoni zli? ree ona. Mislim, ako svi vampiri nisu zli i ako nisu svi vukodlaci
zli, moda...
Jace se okrene prema njoj, ozlojeeno. To uope nije isto. Vampiri, vukodlaci, pa ak i vjeci
djelomino su ljudi. Dio su ovog svijeta, rodili su se u njemu. Pripadaju ovamo. Ali demoni dolaze iz
drugih svjetova. Oni su meudimenzionalni paraziti. Dou na neki svijet i potroe ga. Ne znaju
graditi, samo razaraju - ne znaju stvarati, samo upotrebljavaju. Spale neko mjesto do pepela, a kad
ono umre, presele se na sljedee. Oni hoe ivot - ne samo tvoj ivot ili moj, nego sav ivot ovog
svijeta, njegove rijeke i gradove, njegove oceane, njegovo sve. I izmeu njih i unitenja svega
ovoga - on pokae prema prozoru koije, zamahnuvi rukom kao da podrazumijeva sve u gradu, od
nebodera na periferiji do prometnog zastoja u ulici Houston - stoje jedino nefili.
Aha, ree Clary. inilo se da nema ba to rei. Koliko ima drugih svjetova?
Nitko ne zna. Stotine. Moda milijuni.
I sve su to... mrtvi svjetovi? Potroeni? Clary osjeti kako joj se eludac buka, mada je to
moda bilo samo zbog trzaja kad su se popeli na ljubiasti Mini i spustili se s njega. To je tako
tuno.
Nisam to rekao. Tamna naranasta svjetlost gradske omaglice prodirala je kroz prozor,
ocrtavajui njegov otar profil. Vjerojatno postoje i drugi ivi svjetovi kao to je na. Ali samo
demoni mogu putovati izmeu njih. Jednim dijelom zato to su uglavnom bestjelesni, ali nitko ne zna
tono zato. Mnogi vjeci su pokuah i nijednom nije upalilo. Nita sa Zemlje ne moe proi kroz
zatite izmeu svjetova. Kad bismo mogli, doda, moda bismo ih uspjeli sprijeiti da dolaze
ovamo, ali jo nikad nitko nije uspio dokuiti kako oni to rade. Zapravo, pristie ih sve vie i vie.
Nekad su na ovaj svijet dolazile samo male najezde demona, koje je bilo lako suzbiti. Ali ak i za
mojeg ivota sve ih se vie provlai kroz zatite. Klava stalno mora slati sjenolovce i oni se esto ne
vrate.
Ali kad biste imali Kale smrtnika, mogli biste ih napraviti jo, zar ne? Jo lovaca na demone?
upita Clary oprezno.
Naravno, ree Jace. Ali ve godinama nemamo Kale, a mnogi od nas umiru mladi. Tako da
se na broj polako smanjuje.
Zar se vi ne, hm... Clary je traila pravu rije. Razmnoavate?
Jace prasne u smijeh ba kad je koija iznenada otro skrenula ulijevo. On se odupre, ali Clary
padne na njega. On je uhvati, rukama je lagano, ali vrsto drei dalje od sebe. Ona osjeti hladan
dodir njegova prstena kao komadi leda na svojoj znojnoj koi. Naravno, ree. Volimo se
razmnoavati. To nam je jedna od omiljenih aktivnosti.
Clary se odmakne od njega lica zaarena u tami i okrene se da pogleda kroz prozor. Kotrljali su
se prema tekim vratima od kovanog eljeza, isprepletenih tamnim viticama.
Stigli smo, objavi Jace kad se glatko kotrljanje kotaa po asfaltu pretvorilo u drndanje po
poploanoj cesti. Clary ugleda rijei iznad luka dok su prolazili ispod njega: NEW YORK CITY
MARBLE CEMETERY.
Ali prestali su zakopavati ljude na Manhattanu prije jednog stoljea jer je ponestalo mjesta zar ne? ree ona. Kretali su se uskom uliicom visokih kamenih zidova s obje strane.
Grad od Kostiju nalazi se ovdje due od toga. Koija se klimavo zaustavi. Clary se trgne kad
je Jace ispruio ruku, ali je samo posegnuo mimo nje da otvori vrata na njezinoj strani. Ruka mu je
bila lagano miiava i posuta zlaanim dlaicama kao polenom.
Ti nema izbora, zar ne? upita ona. Kad se radi o tome da si sjenolovac. Ne moe se
naprosto povui.

86

Ne, ree on. Vrata se otvore, pustivi unutra val zaguljiva zraka. Koija se bila zaustavila na
irokoj etverokutnoj zelenoj povrini, okruenoj mramornim zidovima obraslim mahovinom. Ali
kad bih imao izbora, opet bih to izabrao.
Zato? upita ona.
On izvije jednu obrvu, zbog ega Clary smjesta osjeti zavist. Oduvijek je eljela da to moe
uiniti.
Zato, ree. To mi dobro ide.
On skoi s koije. Clary se privue do ruba svojeg sjedala, lamatajui nogama. Do ploa na cesti
bio je dug pad. Skoi. Od udarca su je zapekla stopala, ali nije pala. Trijumfalno se okrene i zatekne
Jacea kako je gleda. Bio bih ti pomogao da sie, ree on.
Ona trepne. U redu je. Nisi trebao.
On se osvrne. Brat Jeremiah silazio je sa svojeg sjedala iza konja, u neujnom komeanju
ogrtaa. Nije stvarao nikakvu sjenu na suncem sprenoj travi.
Doite, ree. Otklie dalje od koije i umirujuih svjetala Druge avenije, uputivi se prema
mranom sreditu vrta. Bilo je jasno da oekuje da pou za njim.
Trava je bila suha i pucketala im je pod nogama, a mramorni zidovi s obje strane bili su glatki i
sjajni. U kamen tih zidova bila su uklesana imena i datumi. Clary je za koji as shvatila da su to
oznake grobova. Studen joj strugne kraljenicom. Gdje su bila tijela? U zidovima, pokopana
uspravno kao da su iva zazidana...?
Bila je zaboravila gledati kuda ide. Kad se sudarila s neim prepoznatljivo ivim, glasno je
kriknula.
Bio je to Jace. Ne krijeti tako. Probudit e mrtve.
Ona mu se namrti. Zato smo stali?
On pokae na brata Jeremiha, koji se zaustavio pred jednim kipom, tek malice viim od njega,
podnoja obrasla mahovinom. Bio je to kip nekog anela. Mramor kipa bio je tako gladak da je bio
gotovo proziran. Anelovo lice bilo je gnjevno, lijepo i tuno. U dugim bijelim rukama aneo je
drao kale iji je rub bio naikan mramornim draguljima. Neto na tom kipu pokakljalo je
Claryno sjeanje nelagodnom poznatou. Na podnoju je bila urezana 1234. godina, a oko nje rijei:
NEPHILIM: FACILIS DECENSUS AVERNO.
To bi trebao biti Kale smrtnika? upita ona.
Jace kimne. A ovo na podnoju je moto nefila - sjenolovaca.
to to znai?
Jaceov smijeak bio je bijeli bljesak u tami. Znai 'Sjenolovci: u crnom izgledaju bolje od
udovica naih neprijatelja jo od 1234.' Jace...
To znai, ree Jeremiah, Silazak u Pakao je lak.
Krasno i veselo, ree Clary, ali koom joj unato tome prostruji drhtaj.
Ovdje je to mala ala Brae, ree Jace. Vidjet e.
Ona pogleda brata Jeremiaha. Iz nekog unutranjeg depa na ogrtau bio je izvukao stelu koja je
slabano svijetlila i vrkom je crtao neku runu po podnoju kipa. Usta kamenog anela najednom se
irom otvore u nijemom kriku, a u tratini pred Jeremiahovim nogama rastvori se zjapea crna rupa.
Bila je nalik otvorenu grobu.
Clary se polako priblii rubu i zaviri unutra. U rupu su vodile granitne stepenice, bridova
zaobljenih od godina upotrebe. Niza stepenice su u razmacima bile postavljene baklje, koje su
bljetale jarko zeleno i ledeno plavo. Dno stepenica gubilo se u tami.

87

Jace krene stepenicama s lakoom nekoga kome je ta situacija poznata, ako ve ne i ugodna. Na
pola puta do prve baklje zastane i pogleda uvis u nju. Daj, doi, ree nestrpljivo.
Clary je jedva spustila nogu na prvu stepenicu kad je osjetila kako joj je ruku uhvatio hladan
stisak. Preneraeno podigne pogled. Brat Jeremiah drao ju je za zglavak, utiskujui joj ledene bijele
prste u kou. Vidjela je kotani odsjaj njegova nakazna lica ispod ruba kukuljice.
Ne boj se, ree glas u njezinoj glavi. Jedan ljudski krik nije dovoljan da probudi ove mrtve.
Kad joj je pustio ruku, stutila se niza stepenice za Jaceom, dok joj je srce udaralo u rebra. On ju
je ekao u podnoju stepenica. Bio je uzeo jednu od baklji zelenog plamena iz nosaa i drao je u
visini oiju. Bacala je blijedozelen odsjaj na njegovu kou. Jesi li dobro?
Ona kimne, ne pouzdajui se u to da e uspjeti progovoriti. Stepenice su zavrile malim
odmoritem; pred njima se protezao tunel, dug i crn, izbrazdan vijugavim korijenjem drvea. Blijedo
plaviasto svjetlo vidjelo se na kraju tunela. Tako je... mrano, ree jadno.
Hoe li da te primim za ruku?
Clary stavi obje ruke iza lea kao malo dijete. Ne obraaj mi se svisoka.
Pa, teko da bih ti se mogao obratiti odozdo. Preniska si. Jace pogleda mimo nje, a kad se
pomaknuo, iz baklje sijevnue iskrice. Ne trebate stajati kao na ceremoniji, brate Jeremiah, otegne
on. Vodite. Bit emo odmah iza vas.
Clary se trgne. Jo se nije naviknula na arhivistove tihe dolaske i odlaske. On se neujno
pomakne s mjesta na kojem je stajao iza nje i krene u tunel. Za koji as poe i ona, usput udarcem
odbivi Jaceovu pruenu ruku.
Claryn prvi pogled na Tihi Grad bio je red za redom visokih mramornih lukova koji su se
uzdizali u zrak, nestajui u daljini kao uredni redovi stabala u vonjaku. Sam mramor bio je poput
iste, pepeljaste slonovae, tvrde i sjajne, ponegdje s umecima uskih traka od oniksa, jaspisa i zada.
Kad su se udaljili od tunela prema umi lukova, Clary primijeti da su na tlu urezane one iste rune
koje su katkada krasile Jaceovu kou linijama, virovima i spiralnim uzorcima.
Dok su svo troje prolazili pokraj prvog luka, neto veliko i bijelo iskrsne joj s lijeve strane, kao
ledenjak pokraj pramca Titanica. Bio je to blok od bijelog kamena, gladak i etverokutan, s
nekakvim vratima umetnutim u prednju stranu. Podsjetio ju je na djeju kuicu za igranje, gotovo, ali
ipak ne i uistinu dovoljno veliku da bi unutra mogla stajati uspravno.
To je mauzolej, ree Jace, uperivi sjaj baklje prema njemu. Clary opazi runu uklesanu u
vrata, koja su bila zapeaena eljeznim vijcima. Grob. Ovdje pokapamo nae mrtve.
Sve vae mrtve? ree ona, donekle ga poeljevi pitati je li mu tu pokopan otac, no on je ve
otiao dalje, izvan slunog dometa. Ona pouri za njim da ne bi ostala sama s bratom Jeremiahom na
tom sablasnom mjestu. Mislila sam da si rekao da je ovo knjinica.
Mnogo je razina Tihoga Grada, ubaci Jeremiah. I nisu svi mrtvi pokopani ovdje. Ima jo jedna
kosturnica na Idrisu. Dakako, mnogo vea. Ali na ovoj razini nalaze se mauzoleji i mjesto za
spaljivanje.
Mjesto za spaljivanje?
Oni koji umru u bitci budu spaljeni, od njihova pepela prave se mramorni lukovi koje vidi
ovdje. Krv i kosti ubojica demona sami su po sebi mona zatita od zla. ak i u smrti Klava slui
svojoj svrsi.
Kako naporno, pomisli Clary, bori se cijeli ivot i onda se od tebe oekuje da tu borbu nastavi
ak i kad ti ivot zavri. Na rubu vidnog polja nazirala je kvadratne bijele komore koje su stajale s
obje strane kao uredni redovi grobova; sva vrata bila su zakljuana izvana. Sad je shvaala zato se
to mjesto zvalo Tihi Grad: njegovi jedini itelji bili su nijema Braa i mrtvi, koje su oni tako predano
uvali.

88

Bili su dospjeli do jo jednih stepenica koje su vodile dolje, u jo sumraka; Jace prui baklju
pred sebe, isprugavi zidove sjenama. Idemo na drugu razinu, gdje se nalaze arhivi i prostorije za
vijeanje, ree, kao da je eli ohrabriti.
Gdje su stambeni dijelovi? upita Clary, dijelom iz uljudnosti, a dijelom iz prave znatielje.
Gdje braa spavaju?
Spavaju?
Tiha rije visjela je u mraku izmeu njih. Jace se nasmija i plamen baklje koju je drao zatitra.
Morala si pitati.
U podnoju stepenica nalazio se jo jedan tunel, koji se proirio u etvrtast paviljon iji je svaki
ugao bio obiljeen tornjem od izrezbarene kosti. Baklje su gorjele u dugakim nosaima od oniksa
du stranica etverokuta, a zrak je vonjao na pepeo i dim. Usred paviljona stajao je dugaak stol od
crnog bazalta proaranog bijelim venama. Iza stola, na tamnome zidu, visio je golemi srebrni ma
vrha okrenuta nadolje, balaka izraena u obliku rairenih krila. Za stolom je sjedio red Tihe brae;
svaki je brat bio ovijen i zakukuljen istim ogrtaem boje pergamenta, kao Jeremiah.
Jeremiah nije gubio vrijeme. Stigli smo. Clarissa, stani pred Vijee.
Clary baci pogled na Jacea, no on je treptao, oito zbunjen. Brat Jeremiah zacijelo je progovorio
samo u njezinoj glavi. Pogleda stol, dugaak red tihih likova umotanih u teke ogrtae. Pod paviljona
tvorili su naizmjenini kvadrati: zlatno bronani i tamnocrveni. Tik ispred stola nalazio se vei
kvadrat, nainjen od crnog mramora ukraenog reljefnim parabolinim uzorkom srebrnih zvijezda.
Clary stane na sredinu crnog kvadrata kao da staje pred streljaki odred. Podigne glavu. U
redu, ree. to sad?
Tada braa nainie zvuk, zvuk koji nakostrijei sve dlaice du Claryne ije i ruku. Sliio je
uzdahu ili jecaju. Usklaeno podigoe ruke i zabacie kukuljice, ogolivi nakazna lica i duplje svojih
praznih oiju.
Premda je ve vidjela razotkriveno lice brata Jeremiaha, Clary se stisne eludac. Kao da je
gledala red kostura, kao na jednom od onih srednjovjekovnih duboreza gdje mrtvi hodaju,
razgovaraju i pleu po naslaganim hrpama ivih tijela. Uini joj se da joj se njihova zaivena usta
cere.
Vijee te pozdravlja, Clarissa Fray, zauje, i to ne samo kao jedan tih glas u glavi, nego kao
desetak njih, to dubokih i grubih, to prijaznih i monotonih, ali svih zahtjeynih, upornih u
pritiskanju krhkih barijera oko njezina uma.
Stanite, ree ona, a na vlastito zaprepatenje, glas joj se prolomi vrst i jak. Graja u njezinu
umu naprasno prestane, kao kad se gramofonska ploa prestane okretati. Smijete mi ui u glavu,
ree, ali tek kad budem spremna.
Ako ne eli da ti pomognemo, nema potrebe za ovime. Sama si traila nau pomo, na kraju
krajeva.
elite doznati to je u mojoj glavi, ba kao i ja, ree ona. To ne znai da ne morate biti
paljivi.
Brat koji je sjedio u sredini prekriio je tanke bijele prste ispod brade. To je zanimljivo pitanje,
uistinu, ree, a glas u njezinu umu bio je ravnoduan i neutralan. Ali nema potrebe za upotrebom sile
ako se ne odupire.
Ona zakripi zubima. Htjela im se oduprijeti, htjela je izbiti te nametljive glasove iz vlastite
glave. Pristajati na njih i doputati takvo silovanje najintimnijeg, najosobnijeg dijela sebe...
No postojala je velika mogunost da se to ve dogodilo, podsjeti ona samu sebe. Ovo je bilo tek
iskopavanje starog zloina, krade njezina sjeanja. Ako upali, ono to joj je bilo oduzeto bit e joj
vraeno. Zatvori oi.

89

Moete, ree.
Prvi kontakt osjetila je kao apat u glavi, njean poput dodira lista koji pada. Navedi svoje ime
pred Vijeem.
Clarissa Fray.
Prvom glasu pridruie se ostali. Tko si ti?
Ja sam Clary. Moja je majka Jocelyn Fray. Stanujem u Berkeleyjevoj 807 u Brooklynu. Imam
petnaest godina. Moj otac se zvao...
Um kao da joj je prasnuo i uruio se, poput elastine vrpce, i ona se beumno strmoglavi u
kovitlac slika na unutarnjoj strani zatvorenih kapaka. Majka ju je pourivala nonom crnom ulicom
izmeu hrpa nabacana i prljava snijega. Onda nisko nebo, sivo i olovno, redovi ogoljenih crnih
stabala. Prazan etverokut iskopan u zemlji, obian lijes sputen u nj. Pepeo pepelu. Jocelyn umotana
u svoj pokriva od spojenih krpica, obraza oblivenih suzama, brzo zatvara neku kutiju i gura je pod
jastuk dok Clary ulazi u sobu. Opet ugleda inicijale na kutiji: J.C.
Slike su sad krenule bre, kao stranice neke od onih knjiga u kojima crtei kao da se pomiu kad
ih brzo okreete. Clary je stajala na vrhu stepenita i gledala dolje u uski hodnik, a ondje je opet bio
Luke sa zelenom platnenom torbom pod nogama. Pred njim je stajala Jocelyn, odmahujui glavom.
Zato sada, Luciane? Mislila sam da si mrtav... Clary trepne; Luke je izgledao drugaije, gotovo
nepoznato, bradat, duge i raupane kose - i grane se spuste da joj zaklone pogled; opet je bila u
parku, a zelene vile, tanke kao akalice, zujale su meu crvenim cvjetovima. Ona oduevljeno
posegne prema jednoj i majka je podigne u naruje uz uasnut krik. Onda opet zima na crnoj ulici,
urile su, zagrljene pod kiobranom, Jocelyn sad gurajui, sad vukui Clary izmeu prijeteih nasipa
od snijega. Iz padajue bjeline pomoli se granitni ulaz; iznad vrata bila je uklesana rije
VELIANSTVENI. Zatim je stajala u hodniku koji je vonjao na eljezo i rastopljen snijeg. Prsti su
joj utrnuli od hladnoe. Neija ruka pod bradom usmjeri joj pogled uvis i ona ugleda niz rijei
navrljanih na zidu. Dvije rijei skoie na nju, uareno joj se utisnuvi u oi: MAGNUS BANE.
Iznenadna bol probode joj desnu ruku. Ona vrisne kad su se slike rasprile i okrene se uvis,
probivi povrinu svijesti kao skaka koji izranja iz vala. Neto hladno pritiskalo joj je obraz. Na silu
otvori oi i ugleda srebrne zvijezde. Dvaput je trepnula prije nego to je shvatila da lei na
mramornom podu, koljena savijenih sve do grudi. Kad se pomaknula, estoka bol oee joj ruku.
Ona polako sjedne. Koa na lijevom laktu bila je joj raspuknuta i krvava. Zacijelo je sletjela na
njega kada je pala. Imala je krvi na majici. Ogledala se dezorijentirano i opazila Jacea kako je gleda,
nepokretan, ali vrlo napetih usana.
Magnus Bane. Te su rijei neto znaile, ali to? Prije nego to je uspjela postaviti to pitanje
naglas, brat Jeremiah je prekine.
Blokada u tvojoj glavi jaa je nego to smo predvidjeli, ree. Samo onaj tko ju je postavio, moe
je sigurno ukloniti. Uklonimo li je mi, ubili bismo te.
Ona se uspentra na noge, pridravajui ozlijeenu ruku. Ali ja ne znam tko ju je postavio. Da
znam, ne bih niti dola ovamo.
Odgovor na to utkan je u nit tvojih misli, ree brat Jeremiah. U svojem budnom snu vidjela si ga
napisanog.
Magnus Bane? Ali... to nije ak ni ime!
To je dovoljno. Brat Jeremiah ustane. Kao da je to bio znak, ostala braa ustanu s njim. Nakrenu
glave prema Jaceu u gesti tiha pozdrava, a zatim u redu po jedan nestanu meu stupovima i odu.
Ostao je samo brat Jeremiah. Ravnoduno je gledao Jacea kako brza prema Clary.
Je li ti ruka dobro? Daj da vidim, zatrai, uhvativi je za zglavak.
Au! Dobro je. Nemoj to raditi, bit e jo gore, ree Clary, pokuavajui mu se istrgnuti.

90

Krvarila si na Govoree zvijezde, ree on. Clary pogleda i vidje da je imao pravo: na bijelom i
srebrnom mramoru bila je mrlja njezine krvi. Kladim se da postoji neki zakon o tome. On joj
iskrene ruku njenije nego to je mislila da je kadar. Stisne donju usnu izmeu zubi i zazvidi; ona
spusti pogled i vidje da joj krvava rukavica prekriva podlakticu od lakta do zglavka. Ruka je
pulsirala, kruta i bolna.
Je li ovo trenutak u kojem ti poinje trgati svoju majicu na trake da mi podvee ranu? naali
se. Mrzila je prizor krvi, osobito svoje.
Ako si htjela da strgnem odjeu sa sebe, trebala si samo zamoliti. On zavue ruku u dep i
izvadi stelu. To bi mnogo manje boljelo.
Prisjetivi se osjeaja peckanja kad joj je stela bila dotaknula zglavak, ona se pripremi, ali dok
joj je bljetavi instrument lagano klizio preko rane, osjetila je samo blagu toplinu. Eto, ree on,
uspravivi se. Clary u udu savije ruku - iako je na njoj jo uvijek bilo krvi, rana je nestala, kao i bol
i krutost. A sljedei put kad se bude naumila ozlijediti samo zato da privue moju pozornost, sjeti
se da malo njenih rijei radi uda.
Clary osjeti kako joj se usne razvlae u osmijeh. Imat u to na umu, ree, a kad se okrenuo,
doda: I hvala.
On ugura stelu u stranji dep ne okrenuvi se da je pogleda, no uini joj se da je u dranju
njegovih ramena primijetila odreeno zadovoljstvo. Brate Jeremiah, ree, trljajui ruke. Bili ste
vrlo utljivi cijelo vrijeme. Zacijelo imate nekih misli koje biste voljeli podijeliti?
Zaduen sam za to da vas odvedem iz Tihoga Grada i to je sve, ree arhivist. Clary se zapita je li
joj se priinilo ili je njegov glas uistinu imao pomalo uvrijeen ton.
Moemo izai i sami, predloi Jace, pun nade. Siguran sam da se sjeam puta...
uda Tihoga Grada nisu za oi neiniciranih, ree Jeremiah i okrene im lea uz beumni uanj
ogrtaa. Ovuda.
Kad su izronili na otvoren prostor, Clary je vie puta duboko udahnula gust jutarnji zrak,
uivajui u gradskom smradu smoga, neisti i ljudskosti. Jace se zamiljeno osvrne uokolo. Past e
kia, ree.
Ima pravo, pomisli Clary, pogledavi nebo sivo poput olova. Vraamo se u Institut koijom?
Jace skrene pogled s brata Jeremiaha, mirnog kao kip, na koiju, koja se poput crne sjene
ocrtavala u nadsvoenom prolazu koji je vodio prema ulici. Tada se najednom naceri.
Ni sluajno, ree. Mrzim te stvari. Uzmimo taksi.

www.bosnaunited.net
www.crowarez.org

91

11
MAGNUS BANE

Jace se nagne naprijed i akom zalupa po pregradi koja ih je dijelila od vozaa taksija. Skreni
lijevo! Lijevo! Rekao sam da ide Broadwayem, kretenu maloumni!
Voza taksija reagirao je zakrenuvi volan tako snano ulijevo da je Clary pala na Jacea.
Ogoreno je jauknula. Zato uope idemo Broadwayom?
Umirem od gladi, ree Jace. A kod kue nema nita osim ostataka onih kineskih jela. On
izvadi mobitel iz depa i stane birati broj. Alec! Probudi se! vikne. Clary zauje razdraeno
mrmljanje na drugom kraju. Naemo se kod Takija. Doruak. Da, uo si me. Doruak. to? To je
samo nekoliko ulica. Kreni.
Dok su se zaustavljali uz plonik, prekine vezu i ugura mobitel u jedan od svojih mnogobrojnih
depova. Pruajui vozau sveanj novanica, Jace laktom izgura Clary iz auta. Kad je stao na
plonik iza nje, protegnuo se kao maak i raskrilio ruke. Dobrodola u najbolji restoran u New
Yorku.
Nije izgledao osobito - niska zgrada od cigle, uleknuta u sredini poput uruena nabujka.
Izubijani neonski znak koji je obznanjivao ime restorana visio je ukoso i cvrao. Dva mukarca u
dugakim kaputima i pustenim eirima nabijenim prema elu pogrbljeno su stajala ispred uskog
ulaza. Prozora nije bilo.
Izgleda kao zatvor, ree Clary.
On uperi prst u nju. Ali bi li u zatvoru mogla naruiti pagete fra diavolo od kojih si poeli
polizati prste? Mislim da ne.
Neu pagete. Hou saznati to je Magnus Bane. Ne to. Nego tko, ree Jace. To je ime.
Ti zna tko je on?
On je vjetac, ree Jace svojim najrazboritijim glasom. Samo bi ti vjetac mogao u glavu
postaviti takvu blokadu. Ili moda netko od Tihe brae, ali oni oito nisu.
Je li to neki vjetac za kojeg si ti uo? upita Clary, koju je iznenada zamarao Jaceov razborit
glas.
Ime mi zvui poznato...
Hej! Bio je to Alec, koji kao da se upravo izvukao iz kreveta i navukao traperice preko
pidame. Grabio je prema njima, pogleda prikovana na Jacea, ignorirajui Clary, kao i uvijek. Izzy
stie, ree. Dovodi ovozemca.
Simona? Otkud on? upita Jace.
Nacrtao se u rano jutro. Nije se mogao odvojiti od Izzy, pretpostavljam. Jadno. Alec je zvuao
podsmjeljivo. Clary ga je poeljela utnuti. Uglavnom, ulazimo li ili to? Umirem od gladi.
I ja, ree Jace. Ba bi mi godilo malo prenih mijih repova.
Malo ega? upita Clary, uvjerena da je krivo ula.
Jace joj se naceri. Opusti se, ree. To je samo restorani.

92

Na vratima ih je zaustavio jedan od one pogrbljene dvojice mukaraca. Kad se ispravio, Clary
mu naas ugleda lice ispod eira. Koa mu je bila tamnocrvena, a etvrtaste ake zavravale su
plavo-crnim noktima. Clary osjeti kako se ukoila, no inilo se da se Jace i Alec ne uznemiruju.
Neto su rekli mukarcu, koji je kimnuo i ustuknuo, proputajui ih.
Jace, sikne Clary kad su se vrata zatvorila iza njih. Tko je to bio?
Misli, Clancy? upita Jace, ogledavajui se po jarko osvijetljenom restoranu. Unutra je bilo
ugodno, unato nedostatku prozora. Udobni drveni separei prislonjeni jedni uz druge, svaki
opremljen jastucima jarkih boja. Ljupko raspareno posue bilo je poredano po anku, iza kojeg je
stajala plavua u ruiasto-bijeloj pregai konobarice, ustro brojei kusur zdepastom mukarcu u
kariranoj koulji. Ugledala je Jacea, mahnula i rukom pokazala da sjednu gdje god ele. Clancy ne
puta nepoeljne, ree Jace, poguravi je prema jednom separeu.
On je demon, sikne ona. Nekoliko se gostiju okrene da je pogleda - mladi sa iljatim plavim
dreadlocksima sjedio je pokraj lijepe Indijanke duge crne kose i koprenastih krila koja su joj nicala iz
lea. Mladi se zlovoljno namrti. Clary je bilo drago to je restoran bio gotovo prazan.
Ne, nije, ree Jace, uvukavi se u jedan separe. Clary pokua sjesti pokraj njega, ali ondje je
ve bio Alec. Ona polako sjedne na sjedalo separea preko puta njih, ruke jo uvijek ukoene unato
Jaceovoj pomoi. Osjeala se uplje iznutra, kao da su Tiha braa zagrabila u nju i izdubla joj utrobu,
ostavivi je praznom i oamuenom. On je ifrit, objasni Jace. To su vjeci bez magije.
Poludemoni koji ne mogu arati zbog ve nekog razloga.
Siroti krianci, ree Alec, podignuvi svoj jelovnik. I Clary podigne svoj pa se zablene.
Skakavci s medom bili su istaknuti kao specijalitet, kao i pladnjevi sirova mesa, cijele sirove ribe i
neto pod nazivom tostirani sendvi od imia. Jedna stranica odjeljka s piima bila je posveena
raznim vrstama krvi koju su toili - na Claryno olakanje, bile su to razne vrste ivotinjske krvi, a ne
grupa A, grupa 0 ili grupa B-. Tko jede cijelu sirovu ribu? upita naglas.
Kelpiji, ree Alec. Selkiji. Moda povremeno poneka rusalka.
Nemoj naruivati vilinsku hranu, ree Jace, pogledavi je preko gornjeg ruba svojeg
jelovnika. Od nje ljudi malo polude. U jednom trenu vae vilinsku ljivu, a u sljedeem tri gola
po aveniji Madison s jelenskim rogovima na glavi. Nije da se to meni ikada dogodilo, urno doda.
Alec se nasmije. Sjea li se... zapone i upusti se u priu koja je sadravala toliko zagonetnih
imena i imenica da je se Clary uope nije trudila pratiti. Umjesto toga gledala je u Aleca,
promatrajui ga dok je priao Jaceu. U njemu je bilo neke snane, gotovo grozniave energije, koju
ranije nije imao. Neto u vezi s Jaceom izotravalo ga je, fokusiralo. Kad bi ih crtala zajedno,
pomislila je, Jacea bi napravila pomalo mutnog, dok bi se Alec isticao, posve otar, jasnim plohama i
kutovima.
Jace je gledao prema dolje dok je Alec govorio, blago se smjekajui i lupkajui noktom po ai
za vodu. Osjetila je da razmilja o neemu drugome. Iznenada je obuze nalet suosjeanja prema
Alecu. Jace zacijelo nije bio osoba koju je bilo lako voljeti. Smijao sam vam se zato to me
zabavljaju izjave ljubavi, osobito kad je neuzvraena.
Jace podigne pogled kad je konobarica prolazila. Hoemo li ikada dobiti neku kavu? ree
naglas, prekinuvi Aleca usred reenice. Alec uvene, njegova energija nestane. Ja...
Clary brzo progovori. emu sve to sirovo meso? upita, pokazujui treu stranicu jelovnika.
Za vukodlake, ree Jace. Premda ni ja nemam nita protiv krvavog bifteka tu i tamo. Nagne
se preko stola i preokrene Claryn jelovnik. Ljudske hrane ponestaje.
Ona zapanjeno proui savreno obinu ponudu iz jelovnika. Sve to bilo je previe za nju. Ovdje
imaju frapee?
Onaj frape od marelica i ljiva s medom od divljeg cvijea jednostavno je boanstven, ree
Isabelle, koja se pojavila sa Simonom uz bok. Pomakni se, ree Clary, koja se skutri toliko blizu

93

zidu da je osjeala kako joj se hladne cigle utiskuju u ruku. Uvukavi se pokraj Isabelle, Simon joj
uputi donekle smeten osmijeh koji mu ona ne uzvrati. Mora probati.
Clary nije bila naisto je li se Isabelle obratila njoj ili Simonu pa nije rekla nita. Isabellina kosa
kakljala ju je po licu, miriui na nekakav parfem od vanilije. Clary suzbije poriv za kihanjem.
Mrzila je parfem od vanilije. Nikad nije shvatila zato neke djevojke osjeaju potrebu da miriu kao
desert.
Onda, kako je bilo u Gradu od Kostiju? upita Isabelle, otvorivi svoj jelovnik. Jeste li otkrili
to je u Clarynoj glavi?
Dobili smo jedno ime, ree Jace. Magnus...
Uuti, sikne Alec, odalamivi Jacea zatvorenim jelovnikom.
Jace je izgledao povrijeeno. Isuse. Protrlja ruku. U emu je tvoj problem?
Ovo je mjesto puno donjosvjeana. Zna to. Mislim da bi trebao pokuati sauvati pojedinosti
nae istrage u tajnosti.
Istrage? nasmije se Isabelle. Sad smo detektivi? Moda bismo svi trebali imati tajna imena.
Dobra ideja, ree Jace. Ja u biti barun Hotschaft Von Hugenstein.
Alec ispljune vodu natrag u au. Uto se pojavi konobarica da uzme narudbu. Izbliza je i dalje
bila draesna plavua, ali oi su joj bile uznemirujue - potpuno plave, bez ikakve bjeline i arenice.
Nasmije se, pokazavi otre zubie. Odluili ste to ete?
Jace se naceri. Kao i obino, ree i zauzvrat od konobarice dobije osmijeh.
I ja, priklopi Alec, ali ne dobije osmijeh. Isabelle izbirljivo narui voni frape, Simon zatrai
kavu, a Clary, nakon malo oklijevanja, odabere veliku kavu i palainke od kokosa. Konobarica joj
namigne plavim okom i otprai.
Je li i ona ifrit? upita Clary, promatrajui je kako odlazi. Kaelie? Ne. Poluvila, mislim, ree
Jace. Ima oi kao rusalka, ree Isabelle zamiljeno. Vi stvarno ne znate to je ona? upita Simon.
Jace odmahne glavom. Potujem njezinu privatnost. Trkne Aleca laktom. Hej, pusti me malo
van.
Namrtivi se, Alec se pomakne. Clary je gledala Jacea dok je grabio prema Kaelie, koja se
naslanjala na ank, razgovarajui s kuharom kroz otvor u zidu prema kuhinji. Clary je od kuhara
mogla vidjeti samo pognutu glavu s bijelom kuharskom kapom. Dugake dlakave ui strale su mu iz
rupa izrezanih s obje strane kape.
Kaelie se okrene da se nasmijei Jaceu, koji je zagrli jednom rukom. Ona mu se privije. Clary se
zapita je li Jace na to mislio pod potivanjem njezine privatnosti.
Isabelle zakoluta oima. Stvarno ne bi smio ovako podbadati poslugu.
Alec je pogleda. Misli li da nije ozbiljan? Hou rei, u tome da mu se ona svia.
Isabelle slegne ramenima. Ona je donjosvjeanka, ree, kao da je to objanjenje za sve.
Ne razumijem, ree Clary.
Isabelle je naas nezainteresirano pogleda. to ne razumije?
Sve to s donjosvjeanima. Vi ih ne lovite jer oni nisu ba demoni, ali nisu ba ni ljudi. Vampiri
ubijaju, piju krv...
Samo vampiri odmetnici piju ljudsku krv iz ivih ljudi, ubaci Alec. A njih smijemo ubijati.
A to su vukodlaci? Samo malo vei psii?
Oni ubijaju demone, ree Isabelle. Pa ako oni ne gnjave nas, mi ne gnjavimo njih.
Kao kad potedi pauke zato to jedu komarce, pomisli Clary. Znai, dovoljno su dobri da im
potedite ivot, dovoljno su dobri da vam pripreme hranu, dovoljno su dobri da oijukate s njima ali zapravo nisu dovoljno dobri? Mislim, nisu dobri kao ljudi.

94

Isabelle i Alec pogledaju je kao da govori urdski. Drugaiji su od ljudi, ree Alec naposljetku.
Bolji od ovozemaca? ree Simon.
Ne, odluno e Isabelle. Ovozemca bi mogao pretvoriti u sjenolovca. Mislim, mi smo potekli
od ovozemaca. Ali donjosvjeanina nikad ne bi mogao pretvoriti u pripadnika Klave. Oni ne mogu
podnijeti rune.
Znai da su slabi? upita Clary.
Ja ne bih tako rekao, ree Jace, provukavi se natrag na svoje mjesto pokraj Aleca. Kosa mu je
bila razbaruena i na obrazu je imao otisak rua za usne. Barem ne kad nas prislukuju peri, din,
ifrit i Bog zna to jo sve ne. Nasmijei se kad se Kaelie pojavila i podijelila im hranu. Clary pomno
promotri svoje palainke. Izgledale su fantastino: zlaano smee, natopljene medom. Uzela je jedan
zalogaj dok se Kaelie lelujavo udaljavala na visokim petama.
Bile su izvrsne.
Rekao sam ti da je to najbolji restoran na Manhattanu, ree Jace, jedui pomfrit prstima.
Ona baci pogled na Simona, koji je pognute glave zurio u svoju kavu.
Mmmf, ree Alec punim ustima.
Tako je, ree Jace. Pogleda Clary. To nije jednosmjerno, ree on. Moda donjosvjeani
nama nisu uvijek dragi, ali nismo ni mi njima uvijek dragi. Nekoliko stotina godina Sporazuma ne
mogu izbrisati tisuu godina neprijateljstva.
Nisam sigurna da ona zna to su Sporazumi, Jace, ree Isabelle sa licom ustima.
Zapravo, znam, ree Clary.
Ja ne znam, ree Simon.
Da, ali nikoga nije briga to ti zna. Jace proui krumpiri prije nego to zagrize u nj. Ja
ponekad i ponegdje uivam u drutvu nekih donjosvjeana. Ali u biti nas ne zovu na iste tulume.
ekajte. Isabelle najednom sjedne uspravno. to si ono rekao, kako glasi to ime? zapita,
obrativi se Jaceu. Ime u Clarynoj glavi.
Nisam rekao, odvrati Jace. Barem ne do kraja. Ime glasi Magnus Bane. Podrugljivo se
naceri Alecu. Rimuje se s prenapeti anus.
Alec proguna neku repliku u svoju kavu. Rimovala se s neime to je zvualo dosta nalik na
naivne te tupe. Clary se nasmijei u sebi.
Nije mogue... ali skoro sam posve sigurna... Isabelle gurne ruku u torbicu i izvue presavijeni
komad plavog papira. Zamahne njime po zraku, drei ga prstima. Pogledajte ovo.
Alec isprui ruku da uzme papir, letimino ga pogleda slegnuvi ramenima i prui ga Jaceu.
Pozivnica na neki tulum. Negdje u Brooklynu, ree. Mrzim Brooklyn.
Nemoj biti takav snob, ree Jace. Potom, ba kao i Isabelle, sjedne uspravno i zapilji se.
Otkud ti ovo, Izzy?
Ona nehajno odmahne rukom. Od onog kelpija u Pandemoniju. Rekao je da e biti mrak. Imao
ih je cijelu hrpu.
to je to? upita Clary nestrpljivo. Hoe li pokazati i nama ili nee?
Jace je okrene tako da su je svi mogli proitati. Bila je otisnuta na tankom papiru, gotovo
pergamentu, tankim, elegantnim, paujim rukopisom. Najavljivala je domjenak u skromnom domu
Magnusa Velianstvenog Vjeca i uzvanicima obeavala zanosnu veer uitaka koji e nadmaiti
vaa najlua matanja.
Magnus, ree Simon. Magnus kao u Magnus Bane?
Mislim da nema ba mnogo vjetaca po imenu Magnus u irem podruju metropole, ree Jace.
Alec trepne prema pozivnici. To znai da moramo otii na taj tulum? upita nikoga odreeno.

95

Ne moramo nita, ree Jace, koji je itao sitna slova na pozivnici. Ali sudei prema ovome,
Magnus Bane je vrhovni vjetac Brooklyna. On pogleda Clary. to se mene tie, pomalo sam
znatieljan to ime vrhovnog vjeca Brooklyna radi u tvojoj glavi.
Tulum je poinjao tek u pono pa su, s obzirom na to da su morali ubiti cijeli dan, Jace i Alec
nestali u oruarnicu, a Isabelle i Simon objavili namjeru da proeu Central Parkom kako bi mu ona
pokazala vilinska kola. Simon je upitao Clary bi li htjela s njima. Zatomivi ubojit bijes, odbila je
zbog iscrpljenosti.
To nije bila potpuna la - bila je iscrpljena, tijelo joj je jo bilo slabo zbog posljedica otrova i
preranog ustajanja. Leala je na svojem krevetu u institutu, odbacivi cipele, trsei se da zaspi, ali
san nije htio doi. Kofein joj je prtao ilama kao gazirana voda i um joj je bio pun sijevajuih slika.
Neprestano joj se privialo lice njezine majke kako gleda dolje u nju, uspaniena izraza. Neprestano
su joj se priviale Govoree zvijezde, neprestano je ula glasove Tihe brae u glavi. Zato bi u
njezinu umu bila blokada? Zato bi je neki moan vjetac ondje postavio i radi ega? Zapitala se
kakva je sjeanja moda izgubila, kakva je to iskustva imala kojih se sada nije mogla sjetiti. Ili je
moda sve ega je mislila da se sjea bilo lano...?
Sjela je uspravno, ne mogavi vie izdrati smjer u kojem su je vodile vlastite misli. Bosonoga,
otila je u hodnik i prema knjinici. Moda bi joj Hodge mogao pomoi.
No knjinica je bila prazna. Poslijepodnevna svjetlost ukoso se provlaila kroz razmaknute
zastore, stvarajui zlatne pruge po podu. Na stolu je leala knjiga iz koje je Hodge prije itao,
izlizane su joj se konate korice sjajile. Pokraj nje Hugo je spavao na svojoj preki, kljuna zataknuta
pod krilo.
Moja majka je poznavala tu knjigu, pomisli Clary. Dodirivala ju je, itala iz nje. Silna enja da
dodirne neto to je bilo dio ivota njezine majke kao da joj je izjedala eludac. Brzo je prela
prostoriju i stavila ruke na knjigu. Bila je topla, kou je ugrijala Suneva svjetlost. Otvorila je
prednje korice. Neto presavijeno iskliznulo je izmeu stranica i dolepralo na pod, do njezinih nogu.
Sagnula se da podigne taj predmet, automatski ga rasklopivi i zagladivi.
Bila je to fotografija skupine mladih ljudi meu kojima nitko nije bio mnogo stariji od Clary.
Shvatila je da je snimljena prije najmanje dvadeset godina, ne zbog odjee koju su nosili - koja je,
kao i veina sjenolovake opreme, bila neodrediva i crna - nego zbog toga to je odmah prepoznala
svoju majku: Jocelyn, ne stariju od sedamnaest ili osamnaest, s kosom do pola lea i neto punijim
licem, manje izraenih jagodica i brade. Izgleda kao ja, oamueno pomisli Clary.
Jocelynina ruka bila je prebaena oko vrata mladiu kojeg Clary nije prepoznala. To ju je
uzdrmalo. Nikad nije razmiljala o svojoj majci u vezi ni sa kime osim s njezinim ocem, s obzirom
na to da Jocelyn nikada nije ila na spojeve niti se inila zainteresiranom za romanse. Nije bila nalik
na veinu samohranih majki, koje su hrlile na sastanke udruga roditelja i uitelja samo kako bi ondje
traile mogue tate, a ni na Simonovu mamu, koja je stalno pregledavala svoj profil na internetskom
servisu za upoznavanje JDate. Taj mladi dobro je izgledao, kosa mu je bila toliko svijetla da je bila
gotovo bijela, a oi crne.
To je Valentine, ree glas kod njezina lakta. Kad je imao sedamnaest godina.
Odskoila je unatrag, umalo ispustivi fotografiju. Hugo je uplaeno i ogoreno zagraktao prije
nego to se spustio natrag na svoju preku, naroguena perja.
Bio je to Hodge, koji ju je promatrao radoznalim oima.
Tako mi je ao, ree ona, odlaui fotografiju na stol i ustro se odmaknuvi od njega. Nisam
namjeravala eprkati po vaim stvarima.
U redu je. On dodirne fotografiju ogrubjelom rukom izbrazdanom oiljcima - u udnovatoj
opreci s urednom istoom njegovih maneta od tvida. Uostalom, to je dio tvoje prolosti.

96

Clary se opet primakne stolu kao da je fotografija magnetski privlai. Bjelokosi mladi na slici
smijeio se Jocelyn, oiju naboranih onako kako se dekima oi naboraju kad im se stvarno jako
sviate. Nitko, pomisli Clary, nikada na taj nain nije gledao nju. Sa svojim hladnim licem finih crta,
Valentine je izgledao posve drugaije od njezina oca, s njegovim otvorenim osmijehom i svijetlom
kosom koju je naslijedila. Valentine se ini... nekako drag.
Nije bio drag, ree Hodge, iskrivljeno se osmjehnuvi. Ali bio je armantan, pametan i vrlo
uvjerljiv. Prepoznaje li jo nekoga?
Ona pogleda ponovno. Iza Valentina, malo nalijevo, stajao je mrav mladi upave svjetlosmee
kose. Imao je iroka ramena i nespretne zglavke tipine za one koji jo nisu narasli do svoje pune
visine.
Jeste li ovo vi?
Hodge kimne. I...?
Morala je pogledati dvaput prije nego to je prepoznala jo nekoga koga je znala: tako mladog
da je bio gotovo neprepoznatljiv. Na koncu su ga odale naoale i oi iza njih, svjetloplave poput
morske vode.
Luke, ree.
Lucian. A ovo. Nagnuvi se nad fotografiju, Hodge pokae elegantan tinejderski par, oboje
tamnokosi, djevojka za pola glave via od mladia. Crte lica bile su joj uske i grabeljive, gotovo
okrutne. Lightwoodovi, ree. A ovo je - on pokae vrlo naoita mladia kovrave smee kose,
lica intenzivne boje i etvrtaste brade - Michael Wayland.
Uope ne slii Jaceu.
Jace slii svojoj majci.
Je li to kao nekakva fotografija razreda? upita Clary.
Ne ba. Ovo je slika Kruga, snimljena one godine kad je osnovan. Zato je Valentine, voa,
sprijeda, a Luke s njegove desne strane - on je bio Valentineov prvi zamjenik.
Clary skrene pogled. Jo uvijek ne razumijem zato bi se moja majka prikljuila neemu
takvome.
Mora shvatiti...
Stalno to govorite, ree Clary srdito. Nije mi jasno zato ita moram shvatiti. Recite mi
istinu, a ja u je ili shvatiti ili neu.
Ugao Hodgeovih usta zatitra. Kako eli. Zastane da isprui ruku i pogladi Huga, koji se
vano epirio na rubu stola. Sporazumi nikad nisu imali podrku itave Klave. Najasnije obitelji
osobito su jako drale do starih vremena, kad su donjosvjeani bili za ubijanje. Ne samo zbog
mrnje, nego i zato to su se tako osjeale sigurnije. Lake je suoiti se s prijetnjom kao s masom,
kao s grupom, nego kao s pojedincima koje treba procjenjivati jednog po jednog... a veina nas je
znala nekoga koga je ozlijedio ili ubio neki donjosvjeanin. Nita se ne moe mjeriti, doda, s
moralnim apsolutizmom mladih. Kad si dijete, lako je vjerovati u dobro i zlo, u svjetlo i tamu.
Valentine to nikad nije izgubio - kao ni svoj destruktivni idealizam, ni svoj strastveni prezir prema
svemu to je smatrao 'neljudskim'.
Ali volio je moju majku, ree Clary.
Da, ree Hodge. Volio je tvoju majku. I volio je Idris...
to je bilo tako sjajno u tom Idrisu? upita Clary, osjetivi mrzovolju u vlastitu glasu.
On je bio... zapone Hodge, te se ispravi: On jest dom - nefila, gdje oni doista mogu biti
svoji, mjesto gdje nema potrebe za skrivanjem ni za glamurom. Mjesto koje je blagoslovio Aneo.
Nisi vidjela nijedan grad dok nisi vidjela Alicante staklenih tornjeva. Ljepi je od svega to moe
zamisliti. U glasu mu se ula strahovita bol.

97

Clary se najednom sjeti svojeg sna. Je li ikad bilo... plesova u Staklenom Gradu?
Hodge trepne prema njoj kao da se budi iz sna. Svaki tjedan. Ja nikad nisam prisustvovao, ali
tvoja majka jest. I Valentine. Tiho se podsmjehne. Ja sam vie bio uenjak. Dane sam provodio u
knjinici u Alicanteu. Knjige koje vidi ovdje tek su djeli blaga koje ona uva. Razmiljao sam o
tome da bih se jednoga dana moda pridruio Bratstvu, ali nakon onoga to sam uinio, oni me,
naravno, ne bi primili.
ao mi je, ree Clary u neprilici. Jo uvijek se ivo sjeala sna. Je li ondje gdje su plesali bila
fontana s morskom sirenom? Je li Valentine nosio bijelo, tako da mu je majka mogla vidjeti biljege
na koi ak i kroz koulju?
Mogu li je zadrati? zamoli ga, pokazavi fotografiju.
Hodgeovim licem preleti izraz oklijevanja. Volio bih da je ne pokae Jaceu, ree. On se s
dovoljno toga mora boriti i bez iznenadnog pojavljivanja fotografija njegova mrtvog oca.
Naravno. Ona je privije na grudi. Hvala vam.
Nema na emu. Upitno je pogleda. Jesi li dola u knjinicu da vidi mene ili zbog nekog
drugog razloga?
Pitala sam se je li vam se javila Klava. U vezi Kalea. I... moje mame.
Jutros sam dobio kratak odgovor.
ula je gorljivost u vlastitu glasu. Jesu li poslali ljude? Sjenolovce? Hodge skrene pogled.
Da, jesu. Zato ne odsjedaju ovdje? upita ona.
Pomalo su zabrinuti da Valentine nadzire Institut. to on manje zna, to bolje. On opazi njezin
nesretan izraz lica i uzdahne. ao mi je to ti ne mogu rei vie, Clarissa. Klava mi ba i ne vjeruje,
ak ni sada. Rekli su mi vrlo malo. Volio bih da ti mogu pomoi.
Zbog tuge u njegovu glasu osjetila je da ga vie ne eli ispitivati. Moete, ree. Ne mogu
zaspati. Stalno previe razmiljam. Biste li mogli...
A, nemiran duh. Glas mu je bio pun suosjeanja. Mogu ti dati neto za to. Priekaj ovdje.
Napitak koji joj je Hodge dao ugodno je mirisao na borovicu i lie. Vraajui se hodnikom,
Clary je stalno otvarala boicu i njuila ga. Bila je, naalost, jo uvijek otvorena kad je ula u svoju
sobu i zatekla Jacea kako izvaljen na krevetu pregledava njezin blok za crtanje. Tiho kriknuvi od
iznenaenja, ispusti boicu; ona se odbije od poda, a svjetlozelena tekuina prolije se po tvrdom
drvu.
O, joj, ree Jace sjedajui, zanemarivi blok za crtanje. Nadam se da to nije bilo nita
vano.
To je bio napitak za spavanje, ree ona ljutito, gurkajui boicu vrhom tenisice. A sad ga
vie nema.
Da je barem Simon ovdje. Vjerojatno bi te uspio uspavati dosaivanjem.
Clary nije bila raspoloena za to da brani Simona. Umjesto toga sjela je na krevet i podigla blok
za crtanje. Obino ne doputam ljudima da to gledaju.
Zato ne? Jace je izgledao razbarueno, kao da je i sam spavao. Dosta si dobra umjetnica.
Ponekad ak izvrsna.
Pa, zato to je... to kao dnevnik. Samo to ja ne razmiljam rijeima, razmiljam slikama pa je
sav u crteima. Ali ipak je osoban. Zapita se zvui li to onako ludo kao to je slutila.
Jace se doimao pogoeno. Dnevnik bez crtea mene? Gdje su vrue fantazije? Naslovnice za
ljubavne romane? Gdje...
Zar se sve djevojke koje upozna zaljube u tebe? upita Clary tiho. To pitanje kao da ga je
ispuhalo, kao kad igla probui balon. Nije to ljubav, ree nakon stanke. Barem...

98

Mogao bi pokuati ne biti armantan cijelo vrijeme, ree Clary. To bi moda svakome bilo
olakanje.
On spusti pogled na ruke. Ve su bile nalik na Hodgeoye ruke, pune sitnih bijelih oiljaka
slinih pahuljama snijega, premda je koa bila mlada i nenaborana. Ako si stvarno umorna, ja bih te
mogao uspavati, ree. Ispriati ti priu za laku no.
Ona ga pogleda. Ozbiljno?
Ja sam uvijek ozbiljan.
Ona se zapita jesu li oboje ve pomalo ludi od umora. No Jace nije izgledao umorno. Izgledao je
gotovo tuno. Ona odloi blok za crtanje na noni ormari i legne, sklupavi se poprijeko na
jastuku. Moe.
Zatvori oi.
Zatvorila ih je. Na unutranjosti kapaka vidjela je odsjaj svjetlosti iz svjetiljke, nalik na siune
eksplozije zvijezda.
Bio jednom jedan djeak, ree Jace.
Clary odmah upadne. Djeak sjenolovac?
Naravno. Naas mu glas oboji tmurna ironija. Potom je nestane. Kad je djeak imao est
godina, otac mu je dao sokola da ga dresira. Sokoli su ptice grabeljivice - ptice koje ubijaju, rekao
mu je otac, sjenolovci na nebu.
Sokolu se djeak nije sviao, a ni djeaku se nije sviao sokol. Njegov ga je otar kljun plaio, a
njegove sjajne oi kao da su ga neprestano promatrale. Kad bi mu se pribliio, grebao bi ga kljunom i
kandama. Tjednima su mu zglavci i ake neprestano krvarili. On to nije znao, ali njegov je otac
odabrao sokola koji je ivio u divljini vie od godinu dana pa ga je stoga bilo nemogue pripitomiti.
Ali djeak je pokuavao jer mu je otac rekao da naui sokola pokornosti, a htio je udovoljiti svojem
ocu.
Neprekidno je bio uz sokola, drao ga je budnim priajui mu, ak mu i svirajui, zato to je
umornu pticu navodno lake pripitomiti. Nauio je kako se zove koji dio opreme: aknjaa, kapica,
uzica, vrpca koja mu vee pticu za zglavak. Trebao je sokolu stalno drati prekrivene oi, ali nije se
mogao natjerati na to - umjesto toga, nastojao je sjediti tako da ga ptica vidi dok je dodiruje i gladi
joj krila, potiui je da mu vjeruje. Hranio ju je iz ruke, a ona na poetku nije htjela jesti. Kasnije je
jela tako divljaki da mu je kljunom znala probiti kou na dlanu. Ali djeaku je bilo drago jer je to
bio napredak i jer je htio da ga ptica upozna, ak i ako je morala piti njegovu krv da bi dolo do toga.
Poeo je uviati da je sokol lijep, da su njegova vitka krila stvorena za brzinu leta, da je jak i
hitar, divlji i umiljat. Kad bi se obruio prema zemlji, kretao bi se kao svjetlost. Kad je nauio kruiti
i dolaziti mu na zglavak, gotovo je vikao od ushita. Katkada bi mu ptica skoila na rame i stavila mu
kljun u kosu. Znao je da ga njegov sokol voli i kad je bio siguran da nije samo pripitomljen, nego
savreno pripitomljen, otiao je ocu i pokazao mu to je uinio, oekujui da e on biti ponosan.
Umjesto toga, njegov je otac uzeo pticu, sada pitomu i punu povjerenja, i slomio joj vrat. 'Rekao
sam ti da ga naui pokornosti', rekao je njegov otac i bacio sokolovo beivotno tijelo na tlo.
'Umjesto toga, ti si ga nauio da te voli. Sokoli nisu stvoreni da budu umiljati ljubimci: oni su estoki
i siloviti, divlji i okrutni. Ta ptica nije bila pripitomljena; bila je slomljena.'
Kasnije, kada ga je otac ostavio, djeak je plakao nad svojim ljubimcem sve dok otac na koncu
nije poslao slugu da odnese tijelo ptice i zakopa ga. Djeak vie nikada nije plakao i nikada nije
zaboravio to je nauio: da je voljeti unititi i da biti voljen znai biti onaj koji biva uniten.
Clary, koja je leala mirno, jedva diui, prevrne se na lea i otvori oi. To je uasna pria,
ree zgroeno.
Jaceove noge bile su privuene, brada mu je bila na koljenima. Je li? ree zamiljeno.

99

Djeakov otac je grozan. To je pria o zlostavljanju djeteta. Trebala sam znati da sjenolovci
tako zamiljaju priu za laku no. Sve od ega ima jezive none more...
Ponekad od biljega ima jezive none more, ree Jace. Ako ih dobije dok si premlad.
Sjetno je pogleda. Kasno popodnevno svjetlo dopiralo je kroz zastore i pretvaralo njegovo lice u
studiju kontrasta. Chiaroscuro, pomisli ona. Umjetnost sjena i svjetlosti. To je dobra pria ako
razmisli o njoj, ree on. Djeakov otac samo eli da on postane vrim. Nesalomljivim.
Ali mora se nauiti malo svijati, ree Clary zijevajui. Unato sadraju prie, ritam Jaceova
glasa uspavao ju je. Ili e se slomiti.
Nee ako si dovoljno vrst, ree Jace odluno. Isprui ruku i ona osjeti kako joj nadlanicom
miluje obraz; shvati da joj se oi sklapaju. Iscrpljenost joj je kosti pretvorila u tekuinu; osjeala se
kao da bi mogla otei i nestati. Dok je tonula u san, u mislima je ula odjek rijei. Davao mi je sve
to sam htio. Konje, oruje, knjige, ak i sokola za lov.
Jace, pokua izgovoriti. No san ju je stegnuo kandama; povukao ju dolje i posve je utihnula.
Probudio ju je ustar glas. Digni se!
Clary polako otvori oi. Bile su ljepljive, teke. Neto ju je kakljalo po licu. Neija kosa. Brzo
je ustala i glavom udarila o neto tvrdo.
Au! Lupila si me u glavu! Glas je pripadao nekoj djevojci. Isabelli. Ona upali svjetiljku pokraj
kreveta i ogoreno pogleda Clary, trljajui se po tjemenu. Pod svjetlom iz svjetiljke kao da se
presijavala - nosila je dugu srebrnastu suknju i majicu sa ljokicama, a nokti su joj bili obojani poput
svjetlucavih novia. U tamnu su joj kosu bile upletene trake sa srebrnim perlicama. Izgledala je kao
boginja Mjeseca. Clary ju je mrzila.
Pa nitko ti nije rekao da se tako nagne nad mene. Skoro sam umrla od straha. Clary si protrlja
glavu. Boljelo ju je tik iznad obrve. to uope hoe?
Isabelle pokae tamno nono nebo vani. Uskoro e pono. Moramo krenuti na tulum, a ti se jo
nisi obukla.
Namjeravala sam obui samo ovo, ree Clary, pokazavi svoj komplet od traperica i majice
kratkih rukava. Je li to problem?
Je li to problem? Isabelle je izgledala kao da bi se mogla onesvijestiti. Naravno da je to
problem! Nijedan donjosvjeanin ne bi nosio takvu odjeu. A to je tulum. Izgledat e kao akom u
oko ako se obue tako... obino, dovri ona kao da je rije koju je htjela upotrijebiti bila mnogo
gora od obino.
Nisam znala da se trebamo urediti, ree Clary mrzovoljno. Nisam ponijela nikakvu odjeu za
izlaske.
Morat e jednostavno posuditi moju.
O ne. Clary pomisli na preveliku majicu i traperice. Mislim, ne bih mogla. Stvarno.
Isabellin osmijeh zablistao je ba kao i njezini nokti. Inzistiram.
Stvarno bih radije nosila vlastitu odjeu, bunila se Clary, nelagodno se mekoljei jer ju je
Isabelle postavila pred veliko zrcalo u svojoj sobi.
E pa ne moe, ree Isabelle. Izgleda kao osmogodinjakinja, a to je jo gore, izgleda kao
ovozemka.
Clary buntovno isturi bradu. Nita od tvoje odjee nee mi pristajati.
To emo jo vidjeti.
Clary je u zrcalu gledala Isabelle kako prekopava po ormaru. Soba joj je izgledala kao da je u
njoj eksplodirala disko-kugla. Zidovi su bili crni i na njima su se presijavale spirale od spuvom
nanesene zlatne boje. Odjea je bila razbacana posvuda: po neurednom crnom krevetu, prebaena
preko naslona drvenih stolaca, prosuta iz spremita za odjeu i iz visokog ormara oslonjenog na

100

jedan zid. Njezin stoli za uljepavanje, sa zrcalom obrubljenim svjetlucavim ruiastim krznom, bio
je zatrpan sjajilima, ljokicama i posudicama rumenila i pudera.
Lijepa soba, ree Clary, eznutljivo pomislivi na svoje naranaste zidove kod kue.
Hvala. Sama sam je obojila. Isabelle izroni iz zidnog ormara s neim crnim i uskim u rukama.
Dobaci to Clary.
Clary podigne tkaninu, pustivi je da se odmota. Izgleda strano maleno.
Rastezljivo je, ree Isabelle. Hajde, daj, obuci to.
Clary se hitro povukla u malenu kupaonicu, koja je bila obojana u jarko plavo. Migoljei se,
navukla je haljinu preko glave - bila je uska, s tankim naramenicama. Trudei se ne disati preduboko,
vratila se u sobu, gdje je Isabelle sjedila na krevetu i stavljala komplet dijamantnih nonih prstena na
svoja stopala u sandalama. Blago tebi to ima tako ravne grudi, ree. Ja to nikad ne bih mogla
nositi bez grudnjaka.
Clary se namrti. Prekratko je.
Nije prekratko. Dobro je, ree Isabelle, eprkajui stopalom ispod kreveta. Nogom izgura par
izama i crne mreaste arape. Evo, moe obui ovo uz to. Tako e izgledati via.
Da, jer imam ravne grudi i patuljasta sam. Clary povue rub haljine prema dolje. Jedva joj je
sezao do vrhova bedara. Gotovo nikad nije nosila suknje, a kamoli kratke pa ju je prizor tolike
koliine vlastitih nogu uznemirio. Ako je ovo kratko na meni, koliko li je kratko na tebi? zamisli
se, obrativi se naglas Isabelli.
Isabelle se nasmijei. Na meni je to majica.
Clary sjedne na krevet pa navue arape i izme. izme su joj bile' malo preiroke oko listova,
ali nisu joj klizile sa stopala. Zavezala ih je do vrha i ustala, gledajui se u zrcalu. Morala je priznati
da je kombinacija kratke crne haljine, mreastih arapa i visokih izama bila prilino opaka. Kvarila
ju je jedino...
Tvoja kosa, ree Isabelle. Treba je srediti. Oajno. Sjedni. Zapovjedno je pokazala prema
stoliu za uljepavanje. Clary je sjela i vrsto mirila dok joj je Isabelle izvlaila kosu iz pletenica nimalo njeno - raeljavala je i u nju gurala neto to se doimalo poput ukosnica. Otvorila je oi
ba kad joj je u lice udario jastui za nanoenje pudera, ispustivi gust oblak ljokica. Clary se
zakalje i Ogoreno pogleda Isabelle.
Druga se djevojka nasmije. Ne gledaj mene. Gledaj sebe.
Bacivi pogled u zrcalo, Clary vidje da joj je Isabelle podignula kosu u elegantan vrtlog na
tjemenu, koji su pridravale svjetlucave ukosnice. Clary se iznenada sjeti svojeg sna, teke kose koja
joj je pritiskala glavu, plesanja sa Simonom... Nemirno se uzvrpolji.
Nemoj jo ustajati, ree Isabelle. Nismo gotove. Dohvati olovku za oi. Otvori oi.
Clary rairi oi, to joj je dobro dolo da se ne rasplae. Isabelle, mogu li te neto pitati?
Naravno, ree Isabelle, struno rukujui olovkom za oi.
Je li Alec gej?
Isabellin se zglavak trgne. Olovka klizne, naaravi dugaku crnu crtu od ugla Claryna oka do
linije kose. O, kvragu, ree Isabelle, odloivi olovku.
U redu je, zapone Clary, podiui ruku prema oku.
Ne, nije. Isabelle je zvuala kao da je na rubu suza dok je pipajui pretraivala po hrpama
drangulija na stoliu za uljepavanje. Na koncu je izvukla kuglicu vate, koju je pruila Clary. Evo.
Uzmi to. Sjela je na rub kreveta, nanogvice su joj zveckale, i pogledala Clary kroz kosu. Kako si
pogodila? rekla je naposljetku.
Ja...

101

Nipoto ne smije nikome rei, ree Isabelle. ak ni Jaceu? Pogotovo ne Jaceu!

U redu. Clary zauje krutost u vlastitu glasu. Mislim da nisam shvatila da je to toliki
problem.
Bio bi mojim roditeljima, ree Isabelle mirno. Odrekli bi ga se i izbacili ga iz Klave...
Zato, ne moe biti gej i sjenolovac?
Nema slubenog pravila o tome. Ali ljudima se to ne svia. Mislim, ne toliko ljudima naih
godina... valjda, doda nesigurno, a Clary se prisjeti koliko je malo ljudi svojih godina Isabelle ikada
zapravo upoznala. Nego starijoj generaciji. Ako se to dogodi, o tome se ne pria.
Aha, ree Clary, zaalivi to je to uope spomenula.
Ja volim svojeg brata, ree Isabelle. Uinila bih sve za njega. Ali ne mogu uiniti nita.
Barem ima tebe, ree Clary u neprilici i naas se prisjeti Jacea, koji je smatrao da te ljubav
razbije na komade. Stvarno misli da bi Jaceu... smetalo?
Ne znam, ree Isabelle tonom u kojem se nasluivalo da joj je dosta te teme. Ali to nije moja
odluka.
Valjda nije, ree Clary. Nagne se prema zrcalu, briui viak olovke za oi vatom koju joj je
dala Isabelle. Kad se opet naslonila, od iznenaenja je umalo ispustila kuglicu vate: to joj je Isabelle
uinila! Jagodine kosti izgledale su joj otro i uglato, oi duboko usaeno, zagonetno i blistavo
zeleno.
Izgledam kao moja mama, ree iznenaeno.
Isabelle podigne obrve. to? Previe sredovjeno? Moda jo malo ljokica...
Ne vie ljokica, brzo ree Clary. Ne, dobro je. Svia mi se.
Sjajno. Isabelle skoi s kreveta uz zveckanje nanogvica. Idemo.
Trebam skoiti u svoju sobu po neto, ree Clary ustajui. Usput - trebam li neko oruje?
Treba li ti?
Ja imam dovoljno. Isabelle se nasmijei, podignuvi nogu tako da su joj nanogvice zvecnule
poput boinih praporaca. Ovo, recimo. Lijeva je od zlata, koje je otrovno za demone, a desna od
blagoslovljenog eljeza, za sluaj da naletim na neke neuljudne vampire ili ak vile - vile mrze
eljezo. U obje su ugravirane rune snage, tako da mogu opaliti vraki ut.
Lov na demone i moda, ree Clary. Nikad ne bih rekla da to dvoje ide zajedno.
Isabelle se glasno nasmije. Zaudila bi se.
Deki su ih ekali u predvorju. Bili su u crnome, ak i Simon, koji je bio i malo prevelikim
crnim hlaama i vlastitoj majici preokrenutoj tako da se ne vidi logotip benda. Nelagodno je stajao
po strani, dok su se Jace i Alec zajedno mlitavo oslanjali na zid, kao da se dosauju. Simon je
podigao pogled kad je Isabelle krupnim koracima ula u predvorje sa zlatnim biem omotanim oko
zglavka i s metalnim laniima oko glenja, koji su zveckali kao zvonca. Clary je oekivala da e se
zapanjiti - Isabelle je izgledala doista fantastino - no njegov je pogled skrenuo s nje na Clary, na
kojoj se preneraeno zaustavio.
to je to? otro je upitao, izravnavi lea. To to ima na sebi, hou rei.
Clary spusti pogled na sebe. Bila je nabacila laganu jaknu kako bi se osjeala manje golo i uzela
je ruksak iz svoje sobe. Visio joj je s ramena, poznato je lupkajui izmeu lopatica. No Simon nije
gledao njezin ruksak; gledao je njezine noge, kao da ih jo nikad nije vidio.
To je haljina, Simone, ree Clary oporo. Znam da ih ne nosim ba esto, ali mislim, stvarno.
Tako je kratka, ree on smeteno. ak i napola u robi lovca na demone, pomisli Clary, doimao
se kao ona vrsta mladia koji bi doli po vas da vas izvedu i pritom bili ljubazni prema vaim
roditeljima i dragi prema ljubimcima.

102

Jace se, s druge strane, doimao kao ona vrsta mladia koji bi doli po vas i spalili vam kuu iz
fore. Meni se haljina svia, ree odgurnuvi se od zida. Njegove oi lijeno su prelazile preko nje,
od glave do pete, kao maje ape koje vas lupkajui maze. Treba jo jedan mali dodatak, dodue.
Znai, sad si i strunjak za modu? Glas joj je bio promukao - stajao je vrlo blizu nje, dovoljno
blizu daje osjeala njegovu toplinu i lagan miris paljevine zbog svjee nanesenih biljega.
Izvadio je neto iz jakne i pruio joj. Bio je to dugaak tanak bode u konatim koricama. Drka
bodea bila je ukraena jednim jedinim crvenim draguljem, izrezbarenim u oblik rue.
Ona odmahne glavom. Ja to ne bih znala niti upotrijebiti...
On joj ga utisne u dlan, preklopivi joj prste oko njega. Nauila bi. Spusti glas. To ti je u
krvi.
Ona polako povue ruku. U redu.
Mogla bih ti dati bedrenu futrolu da ga stavi u nju, ponudi Isabelle. Imam ih na tone.
NI SLUAJNO, ree Simon.
Clary ga oplete razdraenim pogledom. Hvala, ali stvarno nisam tip cure za bedrene futrole.
Ugura no u vanjski dep ruksaka.
Podignuvi pogled dok ga je zatvarala, zatekne Jacea kako je gleda oima zaklonjenim
kapuljaom. I jo samo neto, ree on. Isprui ruku i izvue joj svjetlucave ukosnice iz kose te joj
se ona prospe niz vrat u toplim i tekim uvojcima. Osjeaj kose koja je kaklja po goloj koi bio je
nepoznat i neobino ugodan.
Mnogo bolje, ree, a ona ovaj put pomisli kako je i njegov glas moda bio malice promukao.

103

12
MRTVAEV TULUM

Upute na pozivnici odvele su ih u uglavnom industrijsku etvrt u Brooklynu, uz ije su se ulice

nizale tvornice i skladita. Neka su, primijetila je Clary, bila pretvorena u prostrane stanove i
galerije, ali jo uvijek je bilo neeg odbojnog u njihovim prijeteim, etvrtastim oblicima koji su se
diili sa svega nekoliko prozora, prekrivenih eljeznim reetkama.
Traili su put od stanice podzemne eljeznice, a Isabelle ih je usmjeravala pomou senzora, koji
kao da je sadravao nekakav ugraeni sustav karata. Simon, koji je oboavao elektronike stvarice,
bio je fasciniran - ili se barem pravio da je ono to ga fascinira senzor. U nadi da e ih tako izbjei,
Clary je malo zaostala iza njih kad su prolazili kroz zakrljali park, iju je loe odravanu travu
ljetno sunce sprilo do smee boje. S njezine desne strane blistali su crkveni tornjevi, sivi i crni na
pozadini nonog neba bez zvijezda.
Dri korak, ree joj razdraeni glas u uho. Bio je to Jace, koji se vratio kako bi hodao pokraj
nje. Ne elim se stalno okretati da se uvjerim kako ti se nita nije dogodilo.
Onda se nemoj gnjaviti.
Kad sam te zadnji put ostavio samu, napao te demon, istakne on.
Pa stvarno bi mi bilo krivo omesti tvoju ugodnu nonu etnju svojom iznenadnom smru.
On trepne. Postoji fina granica izmeu sarkazma i otvorenog neprijateljstva, a ini mi se da si
je sad prela. to je?
Ona se ugrize za usnu. Jutros su mi udni jezivi tipovi kopali po mozgu. Sad se idem upoznati s
udnim jezivim tipom koji mi je izvorno kopao po mozgu. to ako mi se ne svidi ono to e nai?
Zato misli da ti se nee svidjeti?
Clary odmakne kosu s ljepljive koe. Mrzim kad pitanjem odgovara na pitanje.
Ne, ne mrzi, misli da je to armantno. U svakom sluaju, zar ne bi radije Znala istinu?
Ne. Mislim, moda. Ne znam. Ona uzdahne. Bi li ti?
Ovo je ta ulica! dovikne Isabelle, etvrtinu zgrade ispred. Nalazili su se na uskoj aveniji du
koje su se nizala stara skladita, premda ih je veina sada odavala znakove ljudskog stanovanja: lonci
s cvijeem na prozorima, ipkasti zastori to lelujaju na vlanom nonom povjetarcu, numerirane
plastine kante za smee poredane po ploniku. Clary snano zakilji, ali nikako nije mogla razabrati
je li to ona ulica koju je bila vidjela u Gradu od Kostiju - u njezinoj viziji bila je gotovo zametena
snijegom.
Osjeti kako joj Jaceovi prsti dotiu rame. Apsolutno. Uvijek, promrmlja on.
Ona ga pogleda iskosa, ne shvaajui. to?
Istinu, ree on. Ja bih...
Jace! Bio je to Alec. Stajao je na ploniku, nedaleko; Clary se zapita zato mu je glas
zazvuao tako glasno.
Jace se okrene, ruka mu sklizne s njezina ramena. Da?

104

Misli li da smo na pravome mjestu? Alec je pokazivao neto to Clary nije mogla vidjeti; bilo
je skriveno iza velikog crnog auta.
to je to? Jace se pridrui Alecu; Clary zauje njegov smijeh. Zaobiavi auto, ugleda to ih je
zaokupilo: nekoliko motocikala, sjajnih i srebrnastih, niskih crnih okvira. Naoko masne cijevi i
cjevice vijugale su po njima i oko njih, vlaknaste poput vena. Motocikli su stvarali muan dojam
neeg organskog, kao bio-stvorenja na nekoj Gigerovoj slici.
Vampiri, ree Jace.
Meni izgledaju kao motori, ree Simon, pridruivi im se zajedno s Isabelle. Ona se namrti
na motocikle.
I jesu, ali adaptirani su tako da rade na demonske energije, objasni ona. Koriste ih vampiri omoguuju im da se nou brzo kreu. To nije ba sasvim u skladu sa Zavjetom, ali...
Ja sam uo da neki motori mogu letjeti, ree Alec napeto. Zvuao je kao Simon pred novom
videoigricom. Ili postati nevidljivi na pritisak gumba. Ili raditi pod vodom.
Jace je bio siao s plonika, kruio je oko motocikala i prouavao ih. Ispruio je ruku i pogladio
jedan motocikl po sjajnom okviru. Na boku su mu srebrnom bojom bile ispisane rijei:
NOXINVICTUS. Pobjedniki no, prevede on.
Alec ga je udno gledao. to radi?
Clary pomisli kako je vidjela da Jace povlai ruku natrag u jaknu. Nita.
No, pourite, ree Isabelle. Nisam se ovako uredila zato da gledam vas kako se na cesti
glupirate s nekoliko motora.
Lijepo ih je gledati, ree Jace, skoivi natrag na plonik. To moral priznati.
I mene je, ree Isabelle, koja nije izgledala kao da bi mogla bilo to; priznati. Sad pourite.
Jace je gledao Clary. Ova zgrada, ree pokazavi skladite od crvene cigle. Je li to ta?
Clary izdahne. Mislim da je, ree nesigurno. Sve izgledaju isto.
Samo je jedan nain da saznamo, ree Isabelle, odlunim se korakom penjui stepenicama.
Ostali krenu za njom i naguraju se jedni do drugih na ulazu, koji je gadno smrdio. Gola elektrina
arulja visjela je sa ice odozgo, osvjetljavajui velika, metalom okovana vrata i niz tipki portafona
na lijevom zidu. Samo jedan gumb na sebi je imao ime: BANE.
Isabelle pritisne gumb. Ne dogodi se nita. Pritisne ga opet. Htjela ga je pritisnuti po trei put,
no Alec je uhvati za zglavak. Ne budi nepristojna, ree.
Ona ga bijesno pogleda. Alec... Vrata se irom otvore.
Vitak mukarac koji je stajao na dovratku radoznalo ih pogleda. Isabelle se pribere prva,
bljesnuvi blistavim osmijehom. Magnus? Magnus Bane?
To bih bio ja. Mukarac koji se isprijeio na vratima bio je visok i tanak kao daska, a kosa mu
je bila kruna od gustih crnih iljaka. Clary je po krivulji njegovih pospanih oiju i zlaanoj boji
ravnomjerno preplanule koe naslutila da je djelomino azijskog podrijetla. Na sebi je imao traperice
i crnu koulju prekrivenu desecima metalnih kopi. Oi su mu bile skorene od maske rakuna
nanesene svjetlucavom crnom minkom, usne obojane u tamnoplavo. Provukao je aku s prstenom
kroz usiljenu kosu i zamiljeno ih gledao. Djeca nefila, ree. Gle, gle. Ne sjeam se da sam vas
pozvao.
Isabelle izvue pozivnicu i mahne njome kao bijelom zastavom. Ja imam pozivnicu. Ovo su...
velikim zamahom ruke pokae ostatak skupine, moji prijatelji.
Magnus joj uzme pozivnicu iz ruke i pogleda je s profinjenim gnuanjem. Sigurno sam bio
pijan, ree. irom otvori vrata. Uite. I potrudite se da mi ne ubijete nijednoga gosta.
Jace se progura prema ulazu, pogledom odmjeravajui Magnusa. ak ni ako mi neki od njih
prolije pie po novim cipelama?

105

ak ni tada. Magnusova ruka sune prema van takvom brzinom da se to vidjelo jedva kao
mrlja. Iupa stelu iz Jaceove ruke - Clary nije znala ak ni da ju je drao - i podigne je. Jace se
doimao malo posramljeno. A to se tie ovoga, ree Magnus, uguravi je u Jaceov dep na
trapericama, zadri si to u hlaama, sjenolove.
Magnus se naceri i krene uza stepenice, ostavivi iznenaenog Jacea da pridrava vrata.
Doite, ree on, maui rukom da ostali uu. Prije nego to netko pomisli da je to moj tulum.
Provukli su se pokraj Jacea, nervozno se smijui. Samo je Isabelle zastala kako bi odmahnula
glavom. Pokuaj ga ne razbjesniti, molim te. Onda nam nee pomoi.
Jace kao da se dosaivao. Znam to radim.
Nadam se. Isabelle odluno proe pokraj njega, uzvitlane suknje.
Magnusov stan nalazio se na vrhu dugakih klimavih stepenica. Simon pouri da sustigne Clary,
koja je alila to se morala rukom primiti za rukohvat kako bi vratila ravnoteu. Bila joj je ljepljiva
od neega to je sjajilo blijedom i bolesnom zelenom bojom.
Bljak, ree Simori i ponudi joj rub svoje majice da si obrie ruku. Ona je obrie. Je li sve u
redu? Izgleda... zbunjeno.
Samo mi se ini vrlo poznat. Magnus, mislim.
Misli li da ide u St. Xavier?
Vrlo smijeno. Mrko ga pogleda.
Ima pravo. Prestar je da bi bio uenik. Mislim da sam ga lani imao iz kemije.
Clary se glasno nasmije. Isabelle se odmah stvori pokraj nje, diui joj za vrat. Proputam li
neto zabavno? Simone?
Simon je imao dovoljno takta da izgleda kao da mu je nelagodno, ali nije nita rekao. Clary je
promrmljala: Nita ne proputa, i pustila ih naprijed. Od Isabellinih izama s debelim potplatom
poela su je boljeti stopala. Dok su doli do vrha stepenica ve je epala, ali zaboravila je na bol im
je prola kroz Magnusova ulazna vrata.
Potkrovlje je bilo golemo i gotovo posve lieno pokustva. Prozori od poda do stropa bili su
musavi od debelog sloja prljavtine i boje, koji je blokirao veinu vanjske svjetlosti s ulice. Veliki
metalni stupovi ovijeni arenim lampicama pridravali su aavi luni strop. Vrata skinuta sa arki i
poloena preko ulubljenih metalnih kanti za smee tvorila su improvizirani ank u jednom kraju
sobe. ena puti boje jorgovana, odjevena u metalni korzet, po anku je slagala pia u visokim jarko
obojanim aama koje su tekuini u njima davale boju: krvavo crvenu, mrko plavu, otrovno zelenu.
ak i za njujorku ankericu, radila je nevjerojatno brzo i uinkovito - pri emu joj je vjerojatno
pomagala injenica to je imala dodatni par dugih gracioznih ruku koje su nadopunjavale prvi. Clary
se sjetila Lukeova kipia indijske boice.
Ostali su bili jednako neobini. Zgodan mladi mokre zeleno-crne kose nasmijeio joj se preko
pladnja s neime nalik na sirovu ribu. Zubi su mu bili otri i iljati kao u morskog psa. Do njega je
stajala djevojka duge prljavo plave kose u koju je bilo upleteno cvijee. Pod suknjom kratke zelene
haljine stopala su joj imala plivae koice, kao u abe. Skupina mladih ena, toliko blijedih da se
Clary zapitala imaju li bijelu scensku minku, pijuckala je grimiznu tekuinu, previe gustu da bi se
radilo o vinu, iz aa od bruenog kristala. Sredina prostorije bila je krcata tijelima koja su plesala na
estok ritam to se odbijao od zidova, premda Clary nigdje nije vidjela bend.
Svia li ti se tulum?
Okrenula se i ugledala Magnusa, naslonjenog na jedan stup. Oi su mu svijetlile u mraku.
Bacivi pogled uokolo, vidjela je da su Jace i ostali nestali, progutani gomilom.
Pokuala se osmjehnuti. Ima li neki povod?
Roendan moga maka.

106

A. Pogleda uokolo. Gdje je va maak?

On se odvoji od stupa, naoko potresen. Ne znam. Pobjegao je.
Jaceov i Alecov povratak potedio je Clary odgovaranja na to. Alec je izgledao zlovoljno, kao i
uvijek. Jace je oko vrata nosio lani od blistavih cvjetia i doimao se zadovoljno samim sobom.
Gdje su Simon i Isabelle? ree Clary.
Na plesnom podiju. On upre prstom. Jedva ih je uspjela razabrati na rubu natrpanog
etverokuta od tijela. Simon je radio to je i inae radio umjesto plesanja, odnosno skakutao stojei
na prstima, kao da mu je neugodno. Isabelle je lelujala u krugu oko njega, savitljiva poput zmije,
prstima mu prelazei preko prsa. Gledala ga je kao da ga namjerava odvui u neki kut na seks. Clary
ovije ruke oko sebe, narukvice joj zazvee. Budu li plesali imalo blie jedno drugome, nee morati
otii u kut na seks.
Gle, ree Jace, okrenuvi se prema Magnusu, mi stvarno moramo razgovarati s...
MAGNUS BANE! Dubok, gromak glas pripadao je udnovato niskom mukarcu koji se
doimao kao da je u ranim tridesetima. Bio je kompaktno miiav, glatko izbrijane elave glave i
iljate jaree bradice. Podigao je drhtav prst prema Magnusu.
Netko mi je upravo sipao svetu vodicu u rezervoar motora. Uniten je. Upropaten. Sve cijevi
su rastopljene.
Rastopljene? promrmlja Magnus. Koji uas.
elim znati tko je to uinio. Mukarac ogoli zube, pokazavi duge iljate onjake. Clary se
fascinirano zagleda. Uope nisu izgledali onako kako je zamiljala vampirske onjake: bili su tanki i
otri kao igle. Mislio sam da si se zakleo da noas ovdje nee biti vukoljudi, Bane.
Nisam pozvao nikoga od Mjeseeve djece, ree Magnus, prouavajui svoje svjetlucave
nokte. Upravo zbog te vae glupe male zavade. Ako je itko od njih odluio sabotirati tvoj motor,
nije bio moj gost, tako da nije... Uputi mu pobjedniki smijeak. U mojoj nadlenosti.
Vampir zaurla od bijesa, bockajui prstom prema Magnusu. Ti to meni pokuava rei da...
Magnusov ljokicama lakiran kaiprst pomakne se samo zericu, tako neznatno da se Clary inilo
kako se gotovo niti nije pomaknuo. Vampir umukne usred urlika i primi se za grlo. Usta su mu
radila, ali nita se nije ulo.
Vie nisi dobrodoao, ree Magnus lijeno, irom otvorivi oi. Clary opazi, trgnuvi se od
iznenaenja, da su mu zjenice uske i okomite, kao maje. Sad idi. On nakosi prste i vampir se
okrene tako naglo kao da ga je netko uhvatio za ramena i okrenuo ga. Stupajui se uputi natrag u
guvu, u pravcu vrata.
Jace tiho zazvidi. To je bilo impresivno.
Misli, taj mali napad histerije? Magnus uperi pogled prema stropu. | Znam. U emu je njezin
problem?
Alec se oglasi zvukom nalik na guenje. Za neko vrijeme Clary shvati da je to smijeh. Trebao bi
to ee raditi.
Mi smo mu stavili svetu vodicu u rezervoar, zna, ree on.
ALEC, ree Jace. Zavei.
To sam i pretpostavljao, ree Magnus kao da ga to zabavlja. Vi ste osvetoljubivi mali gadovi,
je li? Znate da im motori rade na demonske energije. Sumnjam da e ga moi popraviti.
Jedna pijavica s dobrom pilom manje, ree Jace. Srce mi krvari.
uo sam da neki od njih mogu letjeti na motoru, ubaci Alec, koji je barem jednom izgledao
ivahno. Gotovo da se smijeio.

107

Obina bapska pria, ree Magnus, kome su maje oi svjetlucala Onda, jeste li mi zato htjeli
upasti na tulum? Samo da biste rasturili nekoliko krvopijskih motora?
Ne. Jace je opet bio vrlo poslovan. Moramo razgovarati s vama. Po mogunosti negdje
nasamo.
Magnus izvije jednu obrvu. Kvragu, pomisli Clary, jo jedan.
Imam neku frku s Klavom?
Ne, ree Jace.
Vjerojatno ne, ree Alec. Au! Bijesno pogleda Jacea, koji ga je | snano utnuo u gleanj.
Ne, ponovi Jace. Moemo razgovarati s vama pod peatom Zavjeta. | Ako nam pomognete,
sve to nam kaete bit e povjerljivo. A ako vam ne pomognem?
Jace irom rairi ruke. Tetovae runa na njegovim dlanovima isticale su se isto i jasno. Moda
nita. Moda posjet iz Tihog Grada.
Magnusov glas bio je med preliven preko krhotina leda. Nudi mi dobar izbor, maleni
sjenolove.
To nije nikakav izbor, ree Jace.
Da, ree vjetac. Upravo sam to i mislio.
Magnusovom spavaom sobom vladalo je obilje boja: limunski uta posteljina i prekriva za
krevet preko madraca na podu, elektrino plavi stoli za uljepavanje s vie posudica boja i minke
od Isabellina. Barunasti zastori duginih boja skrivali su prozore od poda do stropa, a pod je
prekrivao upavi vuneni tepih.
Lijep stan, ree Jace, povukavi teak zastor u stranu. Pretpostavljam da se isplati biti
vrhovni vjetac Brooklyna?
Isplati se, ree Magnus. Zdravstveno ba i nije neto, dodue. Ne pokriva zubara. Zatvori
vrata iza sebe i nasloni se na njih. Kad je prekriio ruke, majica mu se podigla, pokazavi dio ravna,
zlaana trbuha neobiljeena pupkom. Onda, ree. to imate na pokvarenim malim umovima?
Ne radi se o njima, zapravo, ree Clary, doavi do glasa prije nego to je Jace uspio
odgovoriti. Ja sam ta koja je htjela razgovarati s vama.
Magnus okrene neljudske oi prema njoj. Ti nisi jedna od njih, ree. Nisi iz Klave. Ali moe
vidjeti Nevidljivi svijet.
Moja je majka bila iz Klave, ree Clary. Bio je to prvi put da je to izgovorila naglas znajui da
je to istina. Ali nikad mi to nije rekla. uvala je to kao tajnu. Ne znam zato.
Onda je pitaj.
Ne mogu. Ona je... Clary je oklijevala. Otila je. A tvoj otac?
Umro je prije nego to sam se rodila.
Magnus razdraeno otpuhne. Kao to je Oscar Wilde jednom rekao, 'Izgubiti jednog roditelja
moe se smatrati nesreom. Izgubiti oba slii nemaru.'
Clary zauje Jaceovo siktanje, kao da je usisao zrak kroza zube. Ree: Nisam izgubila majku.
Oduzeta mi je. Valentine mi ju je oduzeo.
Ne znam ja nikakvog Valentinea, ree Magnus, ali oi mu zaiskre kao treperav plamen svijee
i Clary shvati da je lagao. ao mi je zbog tvojih traginih prilika, ali nije mi jasno kakve bi veze sve
to moglo imati sa mnom. Kad bi mi mogla rei...
Ne moe vam rei jer se ne sjea, jetko ree Jace. Netko joj je izbrisao pamenje. Pa smo
otili u Tihi Grad da vidimo to Braa mogu izvui iz njezine glave. Dobili su dvije rijei. Mislim da
moete pogoditi koje.

108

Uslijedi kratak tajac. Naposljetku Magnus dopusti uglovima usana da se podignu. Osmijeh mu
je bio gorak. Moj potpis, ree. Znao sam da je to ludost kad sam ga stavio. in iz oholosti...
Vi ste se potpisali u moj um? ree Clary u nevjerici.
Magnus podigne ruku, ispisujui vatrene obrise slova u zraku. Kad je spustio ruku, ostala su
ondje, vrua i zlatna, stvarajui dojam da mu naminkane linije oiju i usta gore zbog odraza
svjetlosti. MAGNUS BANE.
Bio sam ponosan na svoj rad na tebi, ree polako, gledajui Clary Tako ist. Tako savren.
Ono to vidi, zaboravit e jo dok gleda u to. Nijedna slika piksija, goblina ni ikakve dugonoge
zvjerke nee ti ostati i remetiti tvoj neduni smrtniki san. Ona je tako htjela.
Claryn glas bio je tih od napetosti. Tko je tako htio?
Magnus je uzdahnuo, a na dodir njegova daha vatrena slova pretvorila su se u svjetlucavi prah.
Najzad je progovorio - i mada nije bila iznenaena, mada je tono znala to e rei, ipak je njegove
rijei osjetila kao udarac u srce.
Tvoja majka, rekao je.

109

13
SJEANJE NA BJELINU

Moja mi je majka to uinila? upita Clary, ali njezina iznenaena zgroenost nije zvuala
uvjerljivo ak ni njezinim uima. Osvrnuvi se, vidjela je suut u Jaceovim i Alecovim oima - ak je
i Alec bio naslutio i alio ju je. Zato?
Ne znam. Magnus rairi duge bijele ruke. Nije moj posao da postavljam pitanja. Ja radim ono
za to me plaaju.
Unutar granica Zavjeta, podsjeti ga Jace glasom mekim kao maje krzno.
Magnus nakrivi glavu. Unutar granica Zavjeta, naravno.
Znai, Zavjet se slae s tim... tim silovanjem mozga? gorko upita Clary. Budui da nitko nije
odgovorio, malaksalo je sjela na rub Magnusova kreveta. Je li to bilo samo jednom? Je li htjela da
zaboravim neto odreeno? Znate li o emu se radilo?
Magnus se uznemireno ushodao do prozora. Mislim da ne razumije. Prvi put kad sam te vidio,
imala si sigurno oko dvije godine. Gledao sam kroz ovaj prozor - on kvrcne po staklu, izazvavi
lavinu praine i komadia boje - i vidio je kako uri ulicom, nosei neto umotano u dekicu.
Zaudio sam se kad se zaustavila pred mojim vratima. Izgledala je tako obino, tako mlado.
Mjeseina je njegov orlovski profil obojila srebrom. Odmotala je dekicu kad mi je prola kroz
vrata. U njoj si bila ti. Spustila te na pod i poela si jurcati uokolo, uzimati stvari, navlaiti mojeg
maka za rep vritala si kao vjesnica smrti kad te maak ogrebao pa sam pitao tvoju majku jesi li
jednim dijelom vjesnica smrti. Nije se nasmijala. On zastane. Sad su ga svi pozorno gledali, ak i
Alec. Rekla mi je da je ona sjenolovac. Bilo je besmisleno da lae o tome; zavjetni biljei vide se
ak i kad s vremenom izblijede, kao tanki srebrni oiljci na koi. Svjetlucali su kad se kretala. On
protrlja svjetlucavu minku oko oiju. Rekla mi je kako se nadala da si se rodila sa slijepim
unutranjim okom - neke sjenolovce treba nauiti vidjeti Svijet Sjena. Ali tog poslijepodneva
uhvatila te kako gnjavi nekog piksija koji je zapeo u ivici. Shvatila je da vidi. Pa me pitala mogu li
t oslijepiti vid.
Clary ispusti tihi zvuk, bolni izdisaj, no Magnus nemilosrdno nastavi.
Rekao sam joj da bi zbog sakaenja tog dijela tvojeg uma mogla ostati oteena, vjerojatno
luda. Tvoja majka nije bila od onih ena koje se lako rasplau. Pitala me postoji li neki drugi nain i
rekao sam joj da bih mogao uiniti da zaboravi one dijelove Svijeta sjena koje vidi, im ih vidi.
Jedini uvjet je bio da e me morati posjeivati svake dvije godine, kada djelovanje arolije pone
slabiti.
I inila je to? upita Clary.
Magnus kimne. Nakon tog prvog puta, viao sam te svake dvije godine - gledao sam te kako
raste. Ti si jedino dijete koje sam ikada gledao kako raste, zna. U mojem poslu obino nisi ba
dobrodoao u blizini ljudske djece.
Znai da ste prepoznali Clary kad smo uli, ree Jace. Sigurno jeste.
Naravno da jesam. Magnus je zvuao ozlojeeno. I da, okirao sam se. Ali to biste vi
uinili? Ona me nije prepoznala. Nije me trebala prepoznati. Ve i sama injenica da je ovdje znaila

110

je da je arolija poela slabjeti - ustvari, rok za novi posjet proao nam je prije nekih mjesec dana.
ak sam svratio do tvoje kue kad sam se vratio iz Tanzanije, ali Jocelyn je rekla da ste se vas dvije
posvaale i da si pobjegla. Rekla je da e mi se javiti kad se bude vratila, ali... - elegantno slegne
ramenima - nije.
Hladan val sjeanja najei Clarynu kou. Sjetila se kako je stajala u haustoru pokraj Simona,
upinjui se sjetiti neega to joj je titralo na samom rubu vidnog polja... Uinilo mi se da sam vidjela
Dorotheinu maku, ali bila je to samo svjetlosna varka.
No Dorothea nije imala maku. Vi ste bili tamo onaj dan, ree Clary. Vidjela sam vas kako
izlazite iz Dorotheinog stana. Sjeam se vaih oiju.
Magnus je izgledao kao da bi mogao zapresti. Upeatljiv sam, istina, ree s uitkom. Tada
odmahne glavom. Ne bi me se trebala sjeati, ree.
Nabacio sam glamur vrst kao zid im sam te vidio. Trebala si se nosom zaletjeti u njega - u
psihikom smislu.
Ako se nosom zaleti u psihiki zid, zavri li s psihikim modricama? Clary ree: Ako mi
skinete tu aroliju, hou li se moi sjetiti svega to sam zaboravila? Svih sjeanja koje ste mi ukrali?
Ne mogu ti je skinuti. Magnus se doimao kao da mu je nelagodno.
to? Jace je zvuao bijesno. Zato ne? Klava od vas zahtijeva...
Magnus ga hladno pogleda. Ne volim da mi govore to da radim, mali sjenolove.
Clary opazi koliko se Jaceu nije svidjela rije mali, ali prije nego to je dospio odbrusiti neku
repliku, javi se Alec. Glas mu je bio blag, zamiljen. Zar ne znate kako je okrenuti? upita.
aroliju, mislim.
Magnus uzdahne. Otklanjanje arolije mnogo je tee od samog njezinog stvaranja. Sloenost te
arolije, trud koji sam uloio u to da je satkam - kad bih napravio makar i najmanju pogreku pri
uklanjanju, njezin bi mozak mogao zauvijek ostati oteen. Osim toga, doda, ve je poela slabiti.
Uinak e s vremenom nestati sam od sebe.
Clary ga otro pogleda. Hoe li mi se onda vratiti sva moja sjeanja? to god da mi je bilo
izvaeno iz glave?
Ne znam. Mogla bi se vratiti sva odjednom ili pak u fazama. Ili se moda nikad nee sjetiti
neega to si s godinama zaboravila. To to je tvoja majka zatraila da uinim bilo je jedinstveno,
koliko ja znam. Nemam pojma to e se dogoditi.
Ali ja ne elim ekati. Clary vrsto ispreplete ake u krilu, toliko snano stegnuvi prste da su
im vrhovi pobijelili. Cijeli ivot osjeam da neto nije u redu sa mnom. Da neto nedostaje ili da je
oteeno. Sada znam...
Ja te nisam otetio. Sad je Magnus prekinuo nju, ljutito iskesivi otre bijele zube. Svaki se
tinejder na svijetu tako osjea, osjea se narueno ili neumjesno, nekako drugaije, kao kraljevi
pogrekom roen u obitelji seljaka. U tvojem je sluaju razlika to je to istina. Ti jesi drugaija.
Moda ne bolja - ali drugaija. A nije lijepo biti drugaiji. Zanima li te kako je to kad su ti roditelji
dobri ljudi koji idu u crkvu, a ti se sluajno rodi s oznakom vraga? On pokae na svoje oi,
rairenih prstiju. Kada ti se otac acne svaki put kad te vidi, a majka ti se objesi u staji, izluena
time to je uinila? Kad sam imao deset godina, otac me pokuao utopiti u potoku. Navalio sam ha
njega iz sve snage - na mjestu sam ga spalio. Na koncu sam otiao crkvenim oima, traei utoite.
Sakrili su me. Kae se da je saaljenje gorko, ali bolje je od mrnje. Kad sam otkrio to sam, ustvari,
bie koje je samo napola ljudsko, mrzio sam se. Sve je bolje od toga.
Kad je Magnus uutio, nastao je muk. Na Claryno uenje, prekinuo ga je Alec. Niste vi krivi
za to, rekao je. Ne moete utjecati na to kako ste roeni.
Magnusov izraz lica bio je krut. Prevladao sam to, ree. Mislim dal razumijete to elim rei.
Drugaiji ne znai bolji, Clarissa. Tvoja te majka pokuavala zatititi. Nemoj joj to zamjeriti.

111

Clary popusti stisak ruku. Ne marim jesam li drugaija, ree. Samo elim biti ona koja
stvarno jesam.
Magnus opsuje na jeziku koji nije prepoznala. Zvualo je kao pucketanje vatre. U redu. Sluaj.
Ne mogu ponititi to to sam uinio, ali mogu ti dati neto drugo. Djeli onoga to bi bilo tvoje da si
odgojena kao pravo nefilsko dijete. Vanim korakom prijee sobu do police s knjigama i izvue
teak svezak uvezen u truli zeleni barun. Prelista stranice, otresajui prainu i komadie pocrnjele
tkanine. Stranice su bile od tankog, gotovo prozirnog, krhkog pergamenta, a na svakoj je bila
nacrtana posve crna runa. Jace podigne obrve.
Je li to primjerak Sive knjige?
Magnus, koji je grozniavo preokretao stranice, ne ree nita.
Hodge ima jedan, primijeti Alec. Jednom mi ga je pokazao.
Nije siva, osjeti Clary potrebu da istakne. Zelena je,
Da postoji smrtonosna doslovnost, ti bi umrla u djetinjstvu, ree Jace, otresajui prainu s
prozorske daske i odmjeravajui je kao da razmilja je li dovoljno ista da sjedne na nju. Siva knjiga
je Gramarye. To znai 'magija, skrivena mudrost'. U nju je precrtana svaka runa koju je aneo Raziel
zapisao u izvornu Knjigu Zavjeta. Nema mnogo primjeraka jer svaki treba posebno izraditi. Neke su
rune toliko mone da progore kroz obine stranice.
Alec je izgledao impresionirano. Nisam znao sve to.
Jace poskoi i sjedne na prozorsku dasku. Ne spavamo svi na satovima povijesti.
Jane...
O da, spava, i jo uz to slini po stolu.
Zaepite, ree Magnus, premda prilino blago. Umetne prst izmeu dvije stranice knjige i
priavi Clary, paljivo joj je spusti u krilo. Sad kad otvori knjigu, elim da proui tu stranicu.
Gledaj je sve dok ne osjetiS neku promjenu u umu.
Hoe li boljeti? nervozno upita Clary.
Znanje uvijek boli, odvrati on i ustane, pustivi knjigu da joj se rasklopi u krilu. Clary se
zagleda u istu bijelu stranicu s crnim runskim biljegom iscrtanim preko nje. Dok nije nakrivila
glavu, izgledao je otprilike kao krilata spirala, a tada je pak sliio tapu ovijenom viticama.
Promjenjivi uglovi znaka kakljali su joj um kao kad perje dodiruje osjetljivu kou. Osjetila je
drhtavi titraj reakcije od kojeg je poeljela zatvoriti oi, no drala ih je otvorenima dok se nisu
zaarile i zamutile se. Upravo u trenutku kad je morala trepnuti, osjetila ga je: kljocaj u glavi, kao
klju koji se okree u bravi.
Runa na stranici kao da se najednom vrlo izotrila i nehotice je pomislila, Sjeti se. Da je ta runa
bila rije, bila bi upravo ta, ali u njoj je bilo vie znaenja nego u svakoj rijei koju je mogla
zamisliti. Bila je to prva djetinja uspomena na svjetlost koja pada kroz reetke kolijevke, prisjeanje
mirisa kie i gradskih ulica, bol neprealjenog gubitka, alac zapamenog ponienja te okrutna
zaboravljivost starosti, kad se najstarije uspomene istiu muno jasnom preciznou, dok najnoviji
dogaaji nepovratno padaju u zaborav.
Tiho uzdahnuvi, okrenula je sljedeu stranicu, pa sljedeu, putajui da slike i dojmovi teku
preko nje. Tuga. Misao. Snaga. Zatita. Milost... i tada je s ogorenim iznenaenjem viknula jer joj je
Magnus ugrabio knjigu iz krila.
Dosta je, ree on i vrati je na policu. Obrie ruke u arene hlae, ostavivi sive pruge. Ako
proita sve rune odjednom, zaboljet e te glava. Ali...
Veina sjenolovake djece odrasta uei jednu po jednu runu tijekom vie godina, ree Jace.
U Sivoj knjizi ima runa koje ne znam ak ni ja. Ma zamisli, ree Magnus.

112

Jace se ne obazre na njega. Magnus ti je pokazao runu za razumijevanje i prisjeanje. Ona ti

otvara um prema itanju i prepoznavanju ostalih biljega.
Moe posluiti i kao okida za aktiviranje uspavanih sjeanja, ree Magnus. Ovako bi ti se
mogla vratiti bre nego inae. To je najvie to mogu uiniti.
Clary obori pogled na krilo. Jo uvijek se ne sjeam niega u vezi s Kaleom smrtnika.
A o tome se ovdje radi? Magnus je zvuao uistinu zapanjeno. Traite Anelov kale? Gle, ja
sam proao kroz tvoja sjeanja. U njima nije bilo niega o instrumentariju smrtnika.
Instrumentarij smrtnika? ponovi Clary zbunjeno. Mislila sam...
Aneo je prvom sjenolovcu dao tri predmeta. Kale, ma i zrcalo. Tiha braa imaju ma; kale
i zrcalo bili su u Idrisu, barem dok nije naiao Valentine.
Nitko ne zna gdje je zrcalo, ree Alec. Nitko ne zna ve stoljeima.
Nas zanima Kale, ree Jace. Valentine ga trai.
Pa ga se elite domoi prije njega? upita Magnus, podignuvi obrve.
ini mi se da ste rekli da ne znate tko je Valentine? napomene Clary.
Lagao sam, otvoreno prizna Magnus. Ja nisam iz vilinskog naroda, zna. Nisam duan
govoriti istinu. A samo bi budala stala izmeu Valentinea i njegove osvete.
Mislite da je to ono to eli? Osveta?
Rekao bih da jest. Pretrpio je teak poraz, a nije ba da se inio - ini - kao tip ovjeka koji
dobro podnosi poraz.
Alec otrije pogleda Magnusa. Jeste li vi sudjelovali u Pobuni?
Magnus Alecu uzvrati pogled. Jesam. Ubio sam dosta vaih ljudi.
Pripadnika Kruga, brzo ree Jace. Ne naih...
Budete li ustrajali u poricanju onoga to je runo u tome to inite, ree Magnus, jo uvijek
gledajui Aleca, nikad neete nita nauiti iz svojih greaka.
upkajui prekriva za krevet jednom rukom, Alec nesretno pocrveni. Ne izgledate iznenaeno
to ujete da je Valentine jo iv, reen izbjegavajui Magnusov pogled.
Magnus rairi ruke. A vi jeste?
Jace otvori usta pa ih opet zatvori. Izgledao je uistinu smeteno. Na koncu ree: Znai da nam
neete pomoi da naemo Kale smrtnika?
Ne bih ni da mogu, ree Magnus. A usput budi reeno, ne mogu. Nemam pojma gdje je i ne
elim znati. Bio bih budala, kao to sam rekao.
Alec sjedne uspravnije. Ali bez Kalea ne moemo...
Praviti nove vae. Znam, ree Magnus. Moda svi to ne smatraju tolikom katastrofom kao vi.
Dodue, dometne, da moram birati izmeu Klave i Valentinea, izabrao bih Klavu. Oni se barem
nisu zakleli da e istrijebiti moju vrstu. Ali ni Klava nije uinila nita ime bi zasluila moju
bezuvjetnu odanost. Tako da se ovaj put neu mijeati. A sad, ako smo zavrili, trebao bih se vratiti
na svoj tulum prije nego to mi se gosti meusobno pojedu.
Jace, koji je stiskao i otvarao ake, izgledao je kao da e rei neto bijesno, ali Alec mu, ustavi,
stavi ruku na rame. Clary nije dobro vidjela u polumraku, no inilo se da ga je Alec epao prilino
snano. Je li to vjerojatno? upita on.
Magnus ga je gledao pomalo podsmjeljivo. Znalo se dogoditi.
Jace neto promrmlja Alecu, koji ga pusti. Odvojivi se od njega, prie Clary. Dobro si? upita
tiho.
Mislim da jesam. Ne osjeam se nimalo drugaije...

113

Stojei kod vrata, Magnus nestrpljivo pucne prstima. Pokret, tinejderi. Jedina osoba koja se
smije njarati u mojoj spavaoj sobi sam velianstveni ja.
njarati? ponovi Clary, koja jo nikad nije ula tu rije.
Velianstveni? ponovi Jace, koji je samo bio zloban. Magnus zarei. To reanje zvualo je
kao Izlazite.
Izali su, a Magnus je iao iza njih jer je zastao da zakljua vrata spavae sobe. Tulum se Clary
uinio za nijansu drugaijim. Moda se radilo o njezinu malo promijenjenom vidu: sve je izgledalo
jasnije, imalo je kristalne, otro definirane rubove. Promatrala je skupinu glazbenika kako zauzimaju
malu pozornicu na sredini prostorije. Bili su odjeveni u lepravo ruho, raskonih zlatnih, purpurnih i
zelenih boja, a njihovi visoki glasovi bili su otri i nezemaljski.
Mrzim vilinske bendove, promrmlja Magnus kad su glazbenici preli na sljedeu otunu
pjesmu, ija je melodija bila tankoutna i prozirna poput gorskog kristala. Jedino to sviraju su neke
bljutave balade.
Pogledavi po prostoriji, Jace se nasmije. Gdje je Isabelle?
Clary iznenada obuze snaan osjeaj zabrinute krivnje. Bila je zaboravila na Simona. Okrene se
oko sebe, traei poznata mrava ramena i upavu crnu kosu. Ne vidim ga. Mislim, njih.
Eno je tamo. Alec uoi svoju sestru i domahne joj s oitim olakanjem. Tamo preko. I pazi
na puku.
Pazi na puku? ponovi Jace, letimino pogledavi mrava tamnoputa ovjeka u zelenom sakou
s uzorkom, koji je zamiljeno odmjeravao Isabelle dok je prolazila.
Utinuo me kad sam maloprije proao pokraj njega, ree Alec kruto. U vrlo osobno
podruje.
Jako mi je ao to ti to moram priopiti, ali ako ga zanimaju tvoja vrlo osobna podruja, onda
ga vjerojatno ne zanimaju ona tvoje sestre. Ne nuno, ree Magnus. Vile nisu iskljuive.
Jace prezrivo iskrivi usne u smjeru vjeca. Vi ste jo tu?
Prije nego to je Magnus dospio odgovoriti, Isabelle skoi na njih, ruiasta lica posuta mrljama
i snano bazdei na alkohol. Jace! Alec! Gdje ste bili? Traila sam vas po cijelom...
Gdje je Simon? prekine je Clary.
Isabelle zatetura. On je takor, smrknuto ree.
Je li ti neto uinio? Alec je bio pun bratske zabrinutosti. Je li te dirao? Ako je bilo to
pokuao...
Ne, Alec, ree Isabelle razdraeno. Nije to. On je takor.
Pijana je, ree Jace, poevi se okretati od nje s gnuanjem.
Nisam, ogoreno ree Isabelle. Dobro, moda malo, ali nije vano. Vano je da je Simon
popio jedno od onih plavih pia - rekla sam mu da to ne ini, ali nije me sluao - i pretvorio se u
takora''
takora? ponovi Clary u nevjerici. Ne misli valjda... Mislim na takora, ree Isabelle.
Mali. Smei. Ljuskavi rep. Klavi se to nee svidjeti, sumnjiavo ree Alec. Skoro sam siguran
da se pretvaranje ovozemaca u takore protivi Zakonu.
Strogo uzevi, nije ga ona pretvorila u takora, napomene Jace. U najgorem sluaju, mogla bi
biti optuena za nehat.
Koga briga za glupi Zakon? vrisne Clary, epavi Isabellin zglavak. Moj najbolji prijatelj je
takor!
Au! Isabelle pokua istrgnuti zglavak. Pusti me!

114

Neu dok mi ne kae gdje je. Nikad nikog nije toliko eljela odalamiti kao u tom trenutku
Isabelle. Ne mogu vjerovati da si ga jednostavno pustila - vjerojatno je uasnut...
Ako ga netko nije zgazio, bespotrebno istakne Jace.
Nisam ga pustila. Otrao je ispod anka, usprotivi se Isabelle, uprijevi prstom. Pusti me!
Iskrivit e mi narukvicu.
Kujo, bijesno ree Clary i odbaci ruku iznenaene Isabelle natrag prema njoj, snano. Nije
priekala reakciju; potrala je prema anku. Kleknula je i zavirila u mraan prostor ispod njega. U
tami koja je vonjala na plijesan uinilo joj se da jedva nazire par svjetlucavih, sitnih oiju.
Simone? ree priguenim glasom. Jesi li to ti?
Simon-takor malo se primakne, uzdrhtalih brkova. Ona razabere oblik njegovih malih
zaobljenih uiju priljubljenih uz glavu i otar vrh njegova nosa. Potisne osjeaj odbojnosti - nikad
nije voljela takore,
s tim ukastim etvrtastim zubima spremnim da ugrizu. Poali to se nije pretvorio u hrka.
Ja sam, Clary, ree polako. Jesi li dobro?
Jace i ostali doli su iza nje, a Isabelle je sad izgledala vie srdito, nego plaljivo. Je li ispod?
radoznalo upita Jace.
Jo uvijek na sve etiri, Clary kimne. . Uplait ete ga. Oprezno zavue prste ispod ruba
anka i promigolji njima. Molim te, izai, Simone. Magnus e ponititi aroliju. Bit e dobro.
Zauje cijuk i takorov ruiasti nos pomoli se ispod anka. Uskliknuvi od olakanja, Clary
primi takora u ruke. Simone! Razumio si me!
Sklupan na njezinim savijenim dlanovima, takor mrzovoljno zaskvii. Ona ga, oduevljena,
privije na grudi. O, jadna bebice, tepala mu je tiho, gotovo kao da je uistinu kuni ljubimac. Jadni
Simone, bit e dobro, obeajem...
Ja ga ne bih previe saalijevao, ree Jace. Vjerojatno nikada nije doao blie golu.
Zaepi! Clary prostrijeli Jacea bijesnim pogledom, ali ipak olabavi stisak takora. Brkovi su
mu drhtali, no nije znala je li to bilo od ljutnje ili istog uasa. Idite po Magnusa, ree odrjeito.
Moramo ga pretvoriti natrag u njega.
Nemojmo prenagliti. Jace se stvarno cerio, gad. Nagnuo se prema Simonu kao da ga eli
pogladiti. Sladak je ovako. Vidi mu taj mali ruiasti nosi.
Simon iskesi ute zube prema Jaceu i naini pokret kao da e ga ugristi. Jace povue ispruenu
ruku. Izzy, dovedi naeg velianstvenog domaina. Zato ja? Isabelle se doimala angrizavo.
Zato to je tvoja krivnja to je ovozemac takor, budalo, ree on, a Clary primijeti koliko je
rijetko itko od njih, osim Isabelle, izgovarao Simonovo pravo ime. A ne moemo ga ostaviti ovdje.
Ti bi ga drage volje ostavio ovdje da nema nje, ree Isabelle, uspjevi u tu jednu jednoslonu
rije unijeti dovoljno otrova da ubije slona. Oholo se udalji, a suknja joj zalepra oko kukova.
Ne mogu vjerovati da ti je dala da popije to plavo pie, ree Clary takoru-Simonu. Sad
vidi to ti se dogaa kad si tako plitak.
Simon zlovoljno zaskvii. Clary zauje neiji hihot i podigne pogled, ugledavi Magnusa kako
se nadvio nad njom. Iza njega stajala je Isabelle, bijesna izraza lica. Rattus norvegicus, ree
Magnus, zirkajui prema Simonu. Obini smei takor, nita egzotino.
Ne zanima me koja je vrsta takora, ree Clary srdito. Hou da ga pretvorite natrag u njega.
Magnus se zamiljeno poee po glavi, sijui ljokice. Nema smisla, ree.
To sam i ja rekao. Jace je izgledao zadovoljno.
NEMA SMISLA? vikne Clary tako glasno da je Simon sakrio glavu pod njezin palac.
KAKO MOETE REI DA NEMA SMISLA?

115

Zato to e se ionako pretvoriti natrag u sebe za nekoliko sati, ree Magnus. Djelovanje
koktela je privremeno. Nema smisla raditi aroliju za pretvaranje; to bi ga samo traumatiziralo.
Ovozemci teko podnose previe magije, njihovi sustavi nisu navikli na to.
Sumnjam da je njegov sustav navikao na to da je takor, isto tako, pripomene Clary. Vi ste
vjetac, zar ne moete naprosto obrnuti aroliju? Magnus razmisli. Ne, ree. Mislite, neete.
Ne besplatno, draga, a ti si mene ne moe priutiti.
Ne mogu niti odvesti takora kui podzemnom, ree Clary plaljivo. Ispast e mi ili e me
policija uhapsiti jer prenosim gamad javnim prijevozom. Simon uvrijeeno zacvrkuta. Nije da si ti
gamad, naravno.
Djevojci koja je bila vikala pokraj vrata sad se pridruilo jo est ili sedam osoba. Dreka ljutitih
glasova nadjaala je amor tuluma i milozvuje glazbe. Magnus zakoluta oima. Ispriajte me,
ree, vrativi se u gomilu, koja se odmah zatvori iza njega.
Teturajui u sandalama, Isabelle snano otpuhne. Toliko o njegovoj pomoi.
Zna, ree Alec, uvijek moe staviti takora u ruksak.
Clary ga kiselo pogleda, ali ne uspije pronai nita pogreno u toj zamisli. Nije imala dep u koji
bi ga mogla ugurati. U Isabellinu odjeu nisu stali depovi; bila je suvie uska. Clary je udilo to
Isabelle stane u nju.
Slegnuvi ramenom da skine ruksak, pronala je skrovite za malog smeeg takora koji je
nekad bio Simon, ugnijezdivi ga izmeu svoje sloene majice i bloka za crtanje. On se sklupao na
njezinu novaniku; izgledao je kao da je pun predbacivanja. ao mi je, ree ona utueno.
Nemoj se optereivati, ree Jace. Zato ovozemci uvijek ustraju na preuzimanju
odgovornosti za stvari koje nisu njihova krivnja, ja to ne razumijem. Nisi mu ti silom izlila taj koktel
u idiotsko grlo.
Da nije mene, on ne bi niti bio tu, ree Clary tiho.
Ne laskaj si. Doao je zbog Isabelle.
Clary ljutitim trzajem zatvori vrh torbe i ustane. Idemo odavde. Zlo mi je od ovog mjesta.
Ispostavilo se da se gusta gomila galamdija na vratima sastoji od jo vampira, koje je bilo lako
prepoznati po bljedilu koe i mrtvom crnilu kose. Sigurno je boje, pomisli Clary. Bilo je nemogue
da su svi prirodno crnokosi; a, osim toga, neki su imali svijetle obrve. Glasno su se bunili zbog
svojih upropatenih motocikala i injenice to nekih njihovih prijatelja nema, a ne zna se gdje su.
Vjerojatno su se napili i negdje onesvijestili, ree Magnus, odmahujui dugim bijelim prstima
kao da se dosauje. Znate da se vaa ekipa moe pretvoriti u imie i hrpice praine kad poloe
previe bloody maryja.
Oni votku mijeaju s pravom krvlju, ree Jace Clary na uho.
Ona zadrhti od pritiska njegova daha. Da, to sam shvatila, hvala.
Ne moemo sad skupljati svaku hrpicu praine u stanu samo za sluaj da ujutro ispadne da je to
Gregor, ree djevojka nadurenih usta i nacrtanih obrva.
Gregoru e biti dobro. Ja rijetko kada metem, umirivao ju je Magnus. Bit e mi drago sutra
poslati sva potucala natrag u hotel - u autu sa zatamnjenim staklima, naravno.
Ali to s naim motociklima? ree mrav mladi kome su se svijetli korijeni kose vidjeli ispod
loe nanesene boje. Iz lijeve une resice visjela mu je zlatna naunica u obliku kolca. Trebat e nam
sati da ih popravimo.
Imate vremena dok ne svane, ree Magnus, ija je samokontrola naoigled poputala.
Predlaem da ponete. Podigne glas. U redu, to je TO! Tulum je gotov! Svi van! Razmae se
rukama, sijui ljokice.

116

Bend prestane svirati uz buan zajedniki akord. Iz svjetine se izdigne amor glasnog prosvjeda,
ali svi se posluno upute prema vratima. Nitko se ne zaustavi da zahvali Magnusu na tulumu.
Doi. Jace pogura Clary prema izlazu. Gomila je bila gusta. Drala je ruksak ispred sebe,
zatitniki ga obgrlivi rukama. Netko je snano trkne u rame, a ona jaukne i pomakne se ukoso,
dalje od Jacea. Neka ruka okrzne joj ruksak. Ona podigne pogled i ugleda vampira s naunicom u
obliku kolca kako joj se ceri. Hej, ljepotice, ree. to ti je u torbi?
Sveta vodica, ree Jace, opet se stvorivi pokraj nje, kao da ga je prizvala poput duha iz
svjetiljke. Sarkastinog plavokosog duha s problematinim stavom.
Oooo, sjenolovac, ree vampir. Strano. Namignuvi, ponovno se stopi s gomilom.
Vampiri su takve primadone, uzdahne Magnus ispod dovratka. Iskreno, ne znam zato radim
te tulume.
Zbog vaeg maka, podsjeti ga Clary.
Magnus ivne. Istina. Predsjednik Mijao zasluuje sav moj trud. Pogleda nju i nagurane
sjenolovce odmah iza nje. Na odlasku ste?
Jace kimne. Ne elimo zlorabiti dobrodolicu.
Koju dobrodolicu? upita Magnus. Rekao bih da mi je drago to sam vas upoznao, ali nije.
Nije da svi zajedno niste prilino draesni, a to se tebe tie... Uputi svjetlucav mig Alecu, koji je
izgledao preneraeno. Javi mi se?
Alec se zacrvenio, zamucao i vjerojatno bi tamo prostajao itavu no, da ga Jace nije uhvatio za
lakat i povukao prema vratima, a Isabelle ih je slijedila u stopu. Clary je ba htjela poi za njima, kad
je osjetila lagan dodir na ruci; bio je to Magnus. Imam poruku za tebe, ree. Od tvoje majke.
Clary se toliko iznenadila da je umalo ispustila ruksak. Od moje majke? Mislite, ona vas je
zamolila da mi neto kaete?
Ne ba, ree Magnus. Njegove maje oi, rascijepljene okomitim zjenicama nalik pukotinama
u zeleno-zlatnom zidu, sada su bile ozbiljne. Ali ja sam je poznavao na nain na koji ti nisi. Uinila
je to to je uinila kako bi te zadrala izvan svijeta koji je mrzila. Cijeli njezin ivot, bjeanje,
skrivanje - lai, kako si ti to nazvala - sve je to bilo zato da ti bude na sigurnom. Nemoj upropastiti
njezine rtve riskirajui svoj ivot. Ona to ne bi htjela.
Ne bi htjela da je spasim?
Ne ako to znai da sebe izlae opasnosti.
Ali ja sam jedina kojoj je stalo do toga to se dogaa s njom...
Ne, ree Magnus. Nisi.
Clary trepne. Ne razumijem. Zar postoji... Magnuse, ako neto znate...
On je prekine brutalno precizno. I jo zadnja stvar. Baci pogled prema vratima, kroz koja su
nestali Jace, Alec i Isabelle. Imaj na umu da se tvoja majka, kad je pobjegla iz Svijeta sjena, nije
skrivala od udovita. Ne od vjetaca, vukoljudi, vilinskog naroda, pa ak ni od samih demona. Nego
od njih. Od sjenolovaca.
ekali su je ispred skladita. S rukama u depovima, Jace se naslanjao na rukohvat stepenica i
gledao vampire kako krue oko svojih pokvarenih motocikala, psujui i kunui. Na licu mu je titrao
blagi osmijeh. Alec i Isabelle stajali su malo podalje. Isabelle je brisala oi i Clary preplavi val
iracionalna bijesa - Isabelle je jedva poznavala Simona. To nije bila njezina katastrofa. Clary je imala
pravo praviti dramu, a ne sjenolovaka djevojka.
Jace se odgurne od rukohvata kad se Clary pojavila. Uhvati korak s njom, ne govorei. Doimao
se izgubljen u mislima. Isabelle i Alec, koji su pourili naprijed, zvuali su kao da se svaaju. Clary
malo ubrza, izvijajui vrat da ih bolje uje.

117

Nisi ti kriva, govorio je Alec. Zvuao je umorno, kao da je ve prolazio kroz takve stvari sa
svojom sestrom. Clary se zapita koliko je ve deki sluajno pretvorila u takore. Ali to bi te trebalo
nauiti da ne ide na tolike donjosvjetske tulume, dometne on. Uvijek su vea gnjavaa nego to
vrijede.
Isabelle glasno mrcne. Da mu se ita dogodilo, ja... ja ne znam to bih. Vjerojatno ono isto
to si radila prije toga, ree Alec glasom koji je odavao dosadu. Nije da si ga znala ba tako
dobro.
To ne znai da ga ne...
to? Da ga ne voli? podrugne se Alec, podignuvi glas. Treba nekoga poznavati da bi ga
voljela.
Ali nije sve u tome. Isabelle je zvuala gotovo tuno. Zar se ti nisi nimalo zabavio na tulumu,
Alec?
Ne.
Uinilo mi se da bi ti se Magnus mogao svidjeti. Drag je, zar ne?
Drag? Alec je pogleda kao da je luda. Maii su dragi. Vjeci... Zastane oklijevajui.
Nisu, dovri bezvezno.
Uinilo mi se da biste se mogli slagati. Isabellina minka na oima zasvjetlucala je poput suza
kad je pogledala brata. Sprijateljiti se.
Imam prijatelje, ree Alec i preko ramena, gotovo kao da se nije mogao suzdrati, pogleda u
Jacea.
No Jace, pognute zlaane glave, izgubljen u mislima, to nije primijetio.
Clary impulzivno isprui ruku da otvori ruksak i pogleda u nj - te se namrti. Ruksak je bio
otvoren. U mislima se vratila na tulum - bila je podignula ruksak, povukla zatvara da ga zatvori.
Bila je sigurna u to. Naglo rastvori ruksak; srce joj je lupalo.
Prisjeti se prilike kad su joj jednom u podzemnoj eljeznici ukrali novanik. Sjeala se kako je
otvorila torbu, kako ga nije vidjela unutra, kako su joj se usta osuila od iznenaenja - Je li mi ispao?
Jesam li ga izgubila? I shvaanja: Nema ga. Ovo je bilo slino, samo tisuu puta gore. Usta suhih
kao dvopek, Clary je prevrtala po ruksaku, odmiui odjeu i blok za crtanje, grebui noktima po
dnu. Nita.
Bila se zaustavila. Jace se vrzmao odmah ispred nje, doimajui se nestrpljivo, a Alec i Isabelle
odmakli su ve za cijeli blok. to nije u redu? upita Jace, a ona osjeti da ima namjeru dodati neto
sarkastino. Zacijelo je opazio njezin izraz lica, jer nije. Clary?
Nema ga, apne ona. Simona. Bio mi je u ruksaku...
Uspentrao se van?
To pitanje nije bilo nerazumno, ali je Clary, iscrpljena i obuzeta panikom, nerazumno reagirala.
Naravno da nije!, vrisne. to, misli li da eli da ga pregazi neki auto, ubije maka...
Clary...
Zavei! vrisne ona, zamahnuvi ruksakom na njega. Ti si rekao daj se ne treba gnjaviti s time
da ga opet pretvorimo u njega...
On spretno uhvati ruksak kad je zamahnula njime. Uzevi joj ga iz ruke, pregleda ga. Zatvara
je potrgan, ree. Izvana. Netko je rasparao ovu torbu da je otvori.
Tupo odmahnuvi glavom, Clary uspije samo apnuti. Ja nisam...
Znam. Glas mu je bio njean. On savije dlanove oko usta. Alec! Isabelle! Idite dalje! Mi
emo vas stii.

118

Dva obrisa, ve daleko naprijed, zastanu; Alec je oklijevao, no sestra ga uhvati za ruku i
odluno pogura prema ulazu u podzemnu. Neto pritisne Claryna leda: bila je to Jaceova ruka, kojom
ju je njeno okretao. Ona mu dopusti da je vodi, spotiui se na pukotine u ploniku, dok se opet nisu
nali na ulazu u Magnusovu zgradu. Smrad ustajalog alkohola i slatkog, neugodnog mirisa koji je
Clary poela povezivati s donjosvjeanima ispunjavao je malen prostor. Maknuvi ruku s njezinih
lea, Jace pritisne tipku portafona s Magnusovim imenom.
Jace, ree ona.
On spusti pogled na nju. to je?
Traila je rijei. Misli li da je dobro?
Simon? Oklijevao je i ona se sjeti Isabellinih rijei: Ne postavljaj mu pitanje osim ako zna da
moe podnijeti odgovor. Umjesto da neto kae, ponovno pritisne tipku, ovaj put jae.
Ovaj put Magnus se javi, glas mu zagrmi siunim ulazom. TKO SE USUUJE OMETATI
MOJ POINAK?
Jace je izgledao gotovo nervozno. Jace Wayland. Sjeate se? Ja sam iz Klave.
A, da. Magnus kao da je ivnuo. Jesi li ti onaj plavooki?
Misli na Aleca, ree Clary, da pripomogne.
Ne. Moje oi obino se opisuju kao zlatne, ree Jace portafonu. I blistave.
A, ti si taj. Magnus je zvuao razoarano. Da Clary nije bila toliko uzrujana, bila bi se
nasmijala. Valjda bi bilo bolje da se popne.
Vjetac otvori vrata u svilenom kimonu s otisnutim zmajevima, zlatnom turbanu i s izrazom
jedva svladane srdbe na licu.
Spavao sam, ree svisoka.
inilo se da e Jace rei neto bezobrazno, po svoj prilici o turbanu, pa ga Clary prekine.
Oprostite to vam smetamo...
Neto malo i bijelo proviri iza vjetevih glenjeva. Imalo je krivudave sive pruge i upave
ruiaste ui zbog kojih je vie sliilo velikom miu nego malenom maku.
Predsjednik Mijao? pogodi Clary.
Magnus kimne. Vratio se.
Jace pomalo prezrivo pogleda malog tigrastog maia. To nije maak, primijeti. Veliine je
hrka.
Ljubazno u zaboraviti da si to rekao, ree Magnus, stopalom gurkajui Predsjednika Mijaoa
iza sebe. A sad, po to ste zapravo doli?
Clary mu prui rasparani ruksak. Simon. Nema ga.
A, tankoutno ree Magnus. to to on tono nema?
Nema ga, ponovi Jace. U smislu otiao, odsutan, upadljiv po tome to izostaje, nestao.
Moda se otiao sakriti ispod neega, pokua Magnus. Sigurno se nije lako naviknuti na to
da si takor, pogotovo nekome tko je ve ionako toliko tupav.
Simon nije tupav, pobuni se Clary ljutito.
To je istina, sloi se Jace. On samo izgleda tupavo. Zapravo je njegova inteligencija prilino
prosjena. Ton mu je bio vedar, ali ramena napeta kad se obratio Magnusu. Kad smo odlazili,
jedan od vaih gostiju oeao se o Clary. Mislim da joj je on rasporio torbu i uzeo takora. Mislim,
Simona.
Magnus ga pogleda. I?

119

I moram otkriti tko je to bio, ree Jace smireno. Pretpostavljam da i znate. Vi jeste vrhovni
vjetac Brooklyna. Mislim da se u vaem stanu ne dogaa mnogo toga za to ne znate.
Magnus proui svjetlucavi nokat. Nisi u krivu.
Molim vas, recite nam, ree Clary. Jaceova ruka vre joj stisne zglavak. Znala je da eli da
ona bude tiho, ali to nije bilo mogue. Molim vas.
Magnus spusti ruku, uzdahnuvi. Dobro. Vidio sam kako jedan od onih vampirskih klinaca s
motorima, iz one jazbine u gornjem Manhattanu, odlazi sa smeim takorom u rukama. Iskreno,
mislio sam da je to netko od njihovih. Ponekad se djeca noi pretvore u takore ili imie kad se
napiju.
Claryne su se ruke tresle. Ali sada mislite da je to bio Simon?
Samo pretpostavljam, ali ini se vjerojatnim.
Jo neto. Jace je govorio prilino mirno, ali sad je bio oprezan, onakav kakav je bio u stanu
prije nego to su pronali otpisanog. Gdje im je jazbina?
Gdje im je to?
Vampirska jazbina. Tamo su otili, zar ne?
Rekao bih da jesu. Magnus je izgledao kao da bi radije bio bilo gdje drugdje.
Morate mi rei gdje je to.
Magnus odmahne glavom pokrivenom turbanom. Neu stati na krivu stranu, protiv djece noi,
zbog ovozemca kojeg niti ne poznajem.
ekajte, upadne Clary. Sto bi oni mogli htjeti od Simona? Mislila sam da ne smiju nauditi
ljudima...
to ja mislim? ree Magnus, neljubazno. Pretpostavili su da je to pitomi takor i pomislili
kako bi bilo zabavno ubiti ljubimca nekog sjenolovca. Oni vas ba i ne vole, to god pisalo u
Sporazumima - a u Zavjetu nema niega o zabrani ubijanja ivotinja.
Ubit e ga? ree Clary, zurei.
Ne nuno, brzo ree Magnus. Moda su mislili da je on jedan od njihovih.
U tom sluaju, to e mu se dogoditi? ree Clary.
Pa, kad se opet pretvori u ljudsko bie, ipak e ga ubiti. Ali moda imate jo nekoliko sati.
Onda nam morate pomoi, ree Clary vjecu. Inae e Simon umrijeti.
Magnus je odmjeri od glave do pete s nekako lijenikim suosjeanjem. Svi umru, draga,
ree. Mogla bi se jednostavno naviknuti na to.
Pone zatvarati vrata. Jace podmetne nogu, zadravi ih otvorenima kao klinom. Magnus
uzdahne. to sad?
Jo nam niste rekli gdje je jazbina, ree Jace.
I nemam namjeru. Rekao sam vam...
Clary ga prekine, proguravi se ispred Jacea. Vi ste mi kopali po mozgu, ree. Uzeli ste moja
sjeanja. Zar ne moete bar toliko uiniti za mene?
Magnus stisne svjetlucave maje oi. Negdje izdaleka kmeao je Predsjednik Mijao. Vjetac
polako pogne glavu i njome jednom, ne previe njeno, udari o zid. Stari hotel Dumont, ree.
Gornji Manhattan.
Znam gdje je to. Jace je izgledao zadovoljno.
Moramo odmah tamo. Imate li portal? upita Clary, obrativi se Magnusu.
Ne. Izgledao je srdito. Portale je prilino teko napraviti i svoje vlasnike izlau nemalom
riziku. Kroz njih mogu doi gadne stvari ako ih se ne uva kako treba. Jedini za koje ja znam u New

120

Yorku su onaj kod Dorothee i onaj kod Renwicka, ali oba su predaleko odavde da bi se do njih
isplatilo pokuati doi, ak i kad biste bili sigurni da bi vam njihovi vlasnici dopustili da ih
upotrijebite, to vjerojatno ne bi. Jeste li shvatili? Sad se gubite. Magnus se izraajno zagleda u
Jaceovo stopalo, koje je jo uvijek blokiralo vrata. Jace se ne pomakne.
Jo neto, ree Jace. Ima li tu u blizini neko sveto mjesto?
Dobra ideja. Ako namjeravate sami napasti vampirsku jazbinu, bolje da se prije toga pomolite.
Trebamo oruje, ree Jace jezgrovito. Vie od ovoga to nosimo sa sobom.
Magnus upre prstom. Ima jedrta katolika crkva dolje u ulici Diamond. Hoe li to dostajati?
Jace kimne, ustuknuvi. To je...
Vrata im se zalupe pred nosom. Zadihana kao da je trala, Clary ih je gledala dok je Jace nije
uzeo za ruku i poveo niza stepenice u no.

121

14
HOTEL DUMORT

Nou je crkva u ulici Diamond izgledala sablasno; njezini gotiki luni prozori odraavali su
mjeseinu poput srebrnih zrcala. Ograda od kovanog eljeza okruivala je zgradu i bila obojana u
mat crno. Clary prodrma ulazna vrata, ali bila su zakljuana vrstim lokotom. Zakljuano, ree,
preko ramena bacivi pogled na Jacea.
On zamahne stelom. Pusti mene.
Promatrala ga je dok je radio na bravi, gledala pognutu krivulju njegovih lea, napinjanje miia
ispod kratkih rukava njegove majice. Mjeseina mu je isprala boju iz kose, koja je sad bila vie
srebrna nego zlatna.
Lokot uz tropot zvekne na tlo, iskrivljena hrpa metala. Jace je izgledao zadovoljno samim
sobom. Kao i obino, ree. Nevjerojatno sam dobar u tome.
Clary odjednom obuze razdraenost. Kad proe dio veeri posveen samohvali, moda bismo
se mogli vratiti spaavanju mojeg najboljeg prijatelja od iskrvavljivanja do smrti?
Iskrvavljivanja, impresionirano ree Jace. To je velika rije.
A ti si veliki...
C,c, prekine je on. U crkvi se ne psuje.
Jo nismo u crkvi, proguna Clary, slijedei ga kamenom stazom prema dvostrukim ulaznim
vratima. Kameni luk iznad vrata bio je lijepo isklesan, a s njegove najvie toke jedan je aneo
gledao prema dolje.
Zvonici iljatih vrhova imali su crne obrise na pozadini nonog neba i Clary shvati da je to ona
crkva koju je nakratko vidjela iz parka McCarren ranije te noi. Nekako mi se ini pogreno obijati
bravu na vratima crkve.
Jaceov profil na mjeseini bio je spokojan. Neemo je obijati, ree, uguravi stelu u dep.
Tanku smeu ruku, posve ispresijecanu tankim bijelim oiljcima nalik na ipkastu koprenu, poloi
na drvo vrata, tik iznad kvake. U ime Klave, ree, traim ulaz u ovo sveto mjesto. U ime bitke
koja kraja nema, traim vae oruje na uporabu. A u ime anela Raziela, traim vae blagoslove za
svoju misiju protiv tame.
Clary ga je gledala. Nije se micao, mada mu je noni vjetar nosio kosu u oi; trepnuo je i ba
kad je htjela progovoriti, vrata su se otvorila uz kljocaj i kriputanje arki. Glatko su se rastvorila
prema unutra, razotkrivi prazan, mraan prostor osvijetljen vatrenim tokama.
Jace ustukne. Izvoli.
Kad je Clary ula, preplavio ju je val hladna Zraka, uz miris kamena i voska za svijee. Slabo
vidljivi redovi klupa pruali su se prema oltaru, a hrpa svijea svjetlucala je poput lijehe iskrica
pokraj suprotnog zida. Ona shvati da osim Instituta, koji se zapravo i nije brojao, nikada nije uistinu
bila u crkvi. Vidjela je slike i vidjela je unutranjost crkava u filmovima i animama, u kojima su se
redovito pojavljivale. Jedna scena u jednoj od njezinih omiljenih anime serija odvijala se u crkvi s
udovinim sveenikom vampirom. ovjek bi se u crkvi trebao osjeati sigurno, ali ona se nije
osjeala tako. Kao da su joj iz sjena prijetili neobini oblici. Zadrhtala je.

122

Kameni zidovi ne proputaju vanjsku vruinu, ree Jace, primijetivi to.

Nije to, ree ona. Zna, jo nikad nisam bila u crkvi.
Bila si u Institutu.
Mislim, u pravoj crkvi. Na misama. Takvim stvarima.
Zbilja. Pa ovo je laa, tu gdje su klupe. Tu ljudi sjede dok traje misa. Krenuli su naprijed,
glasovi su im odjekivali od kamenih zidova. Ovdje gore je apsida. Tu sad stojimo. A ovo je oltar,
gdje sveenik daje priest. Uvijek je na istonoj strani crkve. On klekne pred oltar i ona naas
pomisli da se moli. Sam oltar bio je visok, nainjen od crnog granita i prekriven crvenim platnom.
Iza njega uzdizao se kieni zlatni zid u koji su bili urezani likovi svetaca i muenika; svaki je imao
plosnati zlatni krug iznad glave, koji je predstavljao aureolu.
Jace, apne ona. to radi?
Bio je stavio dlanove na kameni pod i brzo ih je pomicao naprijed-natrag kao da neto trai,
podiui prainu vrhovima prstiju. Traim oruje.
Ovdje?
Obino je skriveno, najee u blizini oltara. Stoji tu za uporabu u hitnim sluajevima.
A to je kao nekakav dogovor koji imate s katolikom crkvom?
Ne iskljuivo. Demoni su prisutni na zemlji jednako dugo kao mi. Ima ih po cijelom svijetu, u
razliitim oblicima - grki daimoni, perzijski daive, hinduski asure, japanski oni. Veina vjerskih
sustava ima neku metodu kojom obuhvaa i njihovo postojanje i borbu protiv njih. Sjenolovci nisu
privreni nijednoj religiji pa zauzvrat sve religije pomau u naoj borbi. Isto sam tako mogao otii po
pomo u idovsku sinagogu, intoistiki hram ili... A. Evo ga. On rukom pomete prainu kad je
kleknula pokraj njega. U jedan od osmerokutnih kamena ispred oltara bila je uklesana runa. Clary ju
je prepoznala gotovo jednako lako kao da ita rije napisanu na engleskom. Bila je to runa koja je
znaila nefili.
Jace izvadi stelu i njome dotakne kamen. On se kriputavo pomakne unatrag, otkrivi mraan
pretinac ispod. U pretincu se nalazila dugaka drvena kutija; Jace podigne poklopac i zadovoljno
promotri predmete uredno poslagane u njoj.
to je sve to? upita Clary.
Boice svete vodice, blagoslovljeni noevi, sjeiva od elika i srebra, ree Jace, slaui oruje
na pod pokraj sebe, ica od elektruma - trenutano ne osobito korisna, ali uvijek je dobro imati
rezervu - srebrni meci, zatitna talismani, raspela, Davidove zvijezde...
Isuse, ree Clary.
Sumnjam da bi on stao unutra.
Jace. Clary je bila prestravljena.
to je?
Ne znam, ini mi se da nije u redu zbijati takve ale u crkvi.
On slegne ramenima. Ja zapravo nisam vjernik.
Clary ga iznenaeno pogleda. Nisi?
On odmahne glavom. Kosa mu je padala preko cijelog lica, ali prouavao je boicu bistre
tekuine i nije podigao ruku da je makne. Clary su prsti svrbjeli od elje da to uini umjesto njega.
Ti si mislila da sam religiozan? ree.
Pa. Oklijevala je. Ako postoje demoni, onda mora postojati...
Mora postajati to? Jace boicu strpa u dep. Aha, ree. Misli, ako postoji ovo, - i upre
prstom dolje, prema podu - onda mora postojati i ono. Pokae prstom uvis, prema stropu.
To zvui razumno. Zar ne?

123

Jace spusti ruku i podigne jedan no, prouavajui drku. Da ti neto kaem, ree. Ubijam
demone treinu svojeg ivota. Poslao sam ih sigurno pet stotina natrag u koju god paklensku
dimenziju iz koje su dogmizali. I cijelo to vrijeme - cijelo to vrijeme - nisam vidio nijednog anela.
Nisam ak niti uo za nekoga tko jest.
Ali sjenolovce je na samom poetku stvorio neki aneo, ree Clary. Hodge je tako rekao.
To je lijepa pria. Jace je pogleda kroz kapke sputene kao u maka. Moj je otac vjerovao u
Boga, ree. Ja ne vjerujem.
Nimalo? Nije bila naisto zato ga gnjavi - nikad nije ni razmiljala o tome vjeruje li ona u
Boga i anele i tako dalje, a kad bi je netko pitao, rekla bi da ne vjeruje. No zbog neega je htjela
pritisnuti Jacea, slomiti mu taj oklop od cinizma i natjerati ga da prizna kako vjeruje u neto, kako
osjea neto, kako mari za bilo to.
Ovako u to sroiti, ree on, gurajui par noeva za pojas. Slabana svjetlost koja se cijedila
kroz prozore od obojanog stakla bacala mu je etverokute boje na lice. Moj je otac vjerovao u
pravinog Boga. Deus volt bio je njegov moto - 'Jer Bog tako eli'. To je bio moto kriara, a oni su
odlazili u bitke i padali zaklani, ba kao i moj otac. A kad sam ga vidio kako mrtav lei u lokvi
vlastite krvi, shvatio sam da sam tada prestao vjerovati u Boga. Jednostavno sam prestao vjerovati u
to da je Bogu stalo. Moda postoji Bog, Clary, moda i ne postoji, ali mislim da to nije vano. Kako
god bilo, preputeni smo sami sebi.
Bili su jedini putnici u vagonu vlaka koji se vraao prema gornjem Manhattanu. Clary je sjedila
bez rijei, razmiljajui o Simonu. Jace bi je svako malo pogledao kao da eli neto rei, no tada bi
opet utonuo u netipian muk.
Kad su izali iz podzemne, ulice su bile puste, zrak teak i metalna okusa, a butici, praonice
rublja i mjenjanice ekova tihi iza svojih nonih vrata od valovitog elika. Na koncu su, nakon sat
vremena traenja, pronali hotel u jednoj ulici okomitoj na 116. ulicu. Dvaput su proli pokraj njega
mislei da je to samo jo jedna naputena stambena zgrada, prije nego to je Clary opazila znak. Bio
je otpao s jednog avla i visio je skriven iza zakrljalog stabla. Na njemu je trebalo pisati HOTEL
DUMONT, ali netko je bojom prekrio slovo N i zamijenio ga slovom R.
Hotel Dumort, ree Jace kad mu ga je pokazala. Slatko.
Clary je uila francuski samo dvije godine, no to je bilo dovoljno da shvati alu. Du mort,
ree. Mrtvaca.
Jace kimne. Bio je sav napet, kao maka kad ugleda mia koji je mugnuo iza kaua.
Ali ovo ne moe biti hotel, ree Clary. Svi su prozori zakucani daskama i vrata su zazidana...
aha, dovri, opazivi njegov pogled. Tako je. Vampiri. Ali kako ulaze?
Lete, ree Jace i pokae na gornje katove zgrade. Neko je to oito bio lijep i luksuzan hotel.
Kamena fasada bila je elegantno ukraena isklesanim zavijucima i ljiljanima, tamna te nagriena
godinama izlaganja zagaenom zraku i kiseloj kii.
Mi ne letimo, osjeti Clary potrebu da napomene.
Ne, sloi se Jace. Mi ne letimo. Mi provalimo pa uemo. Uputi se preko ulice prema hotelu.
Letenje zvui zabavnije, ree Clary, pourivi da ga sustigne.
Trenutano sve zvui zabavnije. Ona se zapita je li to mislio ozbiljno. Zraio je nekakvim
uzbuenjem i iekivanjem lova pa joj se nije inilo da je toliko nesretan kao to tvrdi. On je ubio
vie demona od bilo koga njegove dobi. Ne moete ubiti toliko demona nevoljko izbjegavajui
borbu.
Podigao se vru vjetar, uskomeavi lie na zakrljalim stablima pored hotela, uzvitlavi smee
u slivnicima i na ploniku u nizak let preko ispucanog kolnika. Okolina je bila neobino pusta,pomisli Clary - obino je na Manhattanu uvijek bilo nekoga na ulici, ak i u etiri ujutro. Nekoliko

124

ulinih svjetiljki bilo je ugaeno, premda je ona najblie hotelu bacala slabanu utu svjetlost po
ispucanom prilazu koji je vodio prema nekadanjim ulaznim vratima.
Dri se dalje od svjetla, ree Jace i povue je za rukav prema sebi. Moda nas gledaju s
prozora. I ne gledaj gore, dometne, no bilo je prekasno. Clary je ve pogledala uvis, prema skrenim
prozorima na viim katovima. U jednom trenutku umalo je pomislila da je ugledala trzaj nekog
pokreta na jednom prozoru, bljesak bjeline koji je mogao biti lice ili ruka koja navlai teak zastor...
Daj, doi. Jace je povue za sobom da se stope sa sjenama blie hotelu. Svoju pojaanu
nervozu osjeala je u kraljenici, u bilu na zglavcima, u glasnom bubnjanju krvi u uima. Slabano
brujanje udaljenih automobila inilo se veoma daleko; jedini zvuk bila je kripa njezinih vlastitih
cipela na ulici posutoj smeem. Poeljela je da moe hodati neujno, kao sjenolovac. Moda jednoga
dana zamoli Jacea da je tome naui.
Zali su za ugao hotela, u uliicu koja je nekad vjerojatno bila prilaz za dostavu. Bila je uska,
zakrena otpadom: pljesnivim kartonskim kutijama, praznim staklenim bocama, raskomadanom
plastikom, razbacanim stvaricama za koje je Clary isprva pomislila da su akalice, no koje su
izbliza izgledale kao...
Kosti, ree Jace bezizraajno. Psee kosti, maje kosti. Ne gledaj previe paljivo; kopanje
po vampirskom otpadu rijetko kad je draesna slika.
Ona proguta muninu. Sad barem znamo da smo na pravom mjestu, ree i bi nagraena
iskricom potovanja koja je naas bljesnula u Jaceovim oima.
O, na pravom smo mjestu, ree on. Sad samo moramo smisliti kako da uemo.
Bilo je oito da su ondje nekad bili prozori, sada zazidani. Nije bilo ni vrata, ni ikakve naznake
izlaza za nudu. Dok je to bio hotel, polako ree Jace, sigurno je ovdje dolazila dostava. Mislim,
ne bi unosili stvari kroz glavni ulaz, a nigdje drugdje nema mjesta gdje bi se kamioni mogli
zaustaviti. Znai da sigurno postoji neki ulaz.
Clary se prisjeti duania i butika blizu svoje kue u Brooklynu. Rano ujutro, kad bi pjeaila u
kolu, viala bi kako im stie dostava, viala bi vlasnike korejskih prodavaonica delikatesa kako
otvaraju metalne kapke ugraene u cestu ispred ulaznih vrata da odnesu kutije papirnatih ubrusa i
maje hrane u podrumska skladita. Kladim se da su vrata na tlu. Vjerojatno su zatrpana svim tim
smeem.
Malo iza nje, Jace kimne. To sam i ja pomislio. Uzdahne. Onda valjda trebamo odmaknuti
smee. Moemo poeti od kontejnera. Pokae ga prstom, djelujui izrazito neoduevljeno.
Radije bi se suoio s hordom grabeljivih demona, zar ne? ree Clary.
Oni barem ne bi bili puni crva. Dobro, doda zamiljeno, barem veina ne bi. Jednom je bio
taj neki demon kojeg sam slijedio u kanalizaciju ispod Glavnog kolodvora...
Nemoj. Clary podigne ruku da ga upozori. Trenutano stvarno nisam raspoloena.
Ovo je sigurno prvi put da mi je neka djevojka to rekla, zamisli se Jace.
Dri se mene i nee ti biti zadnji.
Jace trzne uglom usana. Ovo ba i nije trenutak za dokono prepucavanje. eka nas navlaenje
smea.
Prie kontejneru i primi ga s jedne strane. Ti ga primi s druge. Preokrenut emo ga.
Ako ga preokrenemo, napravit emo preveliku buku, usprotivi se Clary, zauzevi poloaj s
druge strane golemog kontejnera. Bio je to tipini gradski kontejner za smee, obojan u tamnozeleno,
uprljan neobinim mrljama. Smrdio je ak i vie od veine kontejnera, na smee i na jo neto, neto
gusto i slatkasto od ega joj se stisnulo grlo i obuzeo je poriv na povraanje. Trebamo ga
odgurnuti.
Ne, gle... zapone Jace, kadli jedan glas iznenada progovori iz sjena iza njih.

125

Mislite li doista da trebate to initi? upita.

Clary se ukipi, zagledavi se u sjene na ulazu u uliicu. U trenutku panike zapita se je li joj se taj
glas priinio, ali i Jace je bio ukipljen, zapanjena izraza lica. Njega bi rijetko kada neto iznenadilo, a
jo bi mu se rjee netko priuljao. Odmakne se od kontejnera, posegnuvi rukom prema pojasu,
odrjeita glasa. Ima li koga tamo?
Dios mio. Glas je bio muki, podrugljiv, govorio je tean panjolski. Vi niste iz ove etvrti,
zar ne?
On zakorai naprijed, izaavi iz najcrnje sjene. Njegov lik polako se ocrtavao: mladi, ne
mnogo stariji od Jacea i petnaestak centimetara nii. Imao je tanke kosti, velike tamne oi i put boje
meda, kao s neke slike Diega Rivere. Na sebi je imao crne hlae, bijelu koulju raskopana ovratnika
i zlatni lani oko vrata, koji je blago zasvjetlucao kad se primaknuo svjetlu.
Moglo bi se tako rei, ree Jace oprezno, ne miui ruku s pojasa.
Ne biste trebali biti ovdje. Mladi provue prste kroz guste crne uvojke koji su mu padali
preko ela. Ovo mjesto je opasno.
eli rei da je ovo loa etvrt. Clary se gotovo nasmijala, premda uope nije bilo smijeno.
Znamo, ree ona. Samo smo se malo izgubili, to je sve.
Mladi pokae na kontejner. to ste radili s tim?
Ne znam dobro lagati bez pripreme, pomisli Clary i pogleda Jacea koji je, nadala se, to odlino
radio.
Odmah ju je razoarao. Pokuavali smo ui u hotel. Pomislili smo da bi se ispod kontejnera
mogao nalaziti ulaz u podrum.
Mladi razrogai oi u nevjerici. Puta madre - a zato biste eljeli uiniti takvo to?
Jace slegne ramenima. Onako, iz fore. Malo zabave.
Ne razumijete. Ovo mjesto je opsjednuto, prokleto. Zlosretno. On snano odmahne glavom i
izgovori nekoliko reenica na panjolskom, za koje je Clary naslutila kako imaju veze s glupou
razmaenih bijelih klinaca openito i s njihovom glupou posebno. Poite sa mnom, odvest u vas
do podzemne.
Znamo gdje je podzemna, ree Jace.
Mladi se nasmije tiho i jasno. Claro. Naravno da znate, ali ako poete sa mnom, nitko vas
nee gnjaviti. Ne elite probleme, zar ne?
Ovisi, ree Jace i pomakne se tako da mu se jakna malo rastvorila, otkrivi bljesak oruja
zataknutog za njegov pojas. Koliko te plaaju da ne puta ljude u hotel?
Mladi pogleda iza sebe, a Claryni ivci napeto zatitraju kad je zamislila kako se uska uliica
puni drugim sjenovitim likovima bijelih lica i crvenih usana te kako onjaci sijevaju iznenadno kao
iskre to frcaju kad metal udari o asfalt. Kad je vratio pogled na Jacea, usne su mu bile vrsto
stisnute. Koliko me tko plaa, chicol
Vampiri. Koliko te plaaju? Ili se radi o neemu drugome - jesu li ti rekli e postati jednim od
njih, ponudili ti vjeni ivot, bez boli, bez bolesti, da moe ivjeti zauvijek? Jer to nije toga
vrijedno. ivot se jako razvue ako nikad ne vidi svjetlost Sunca, chico, ree Jace.
Mladievo lice bilo je bezizraajno. Zovem se Raphael. Ne chico.
Ali zna o emu govorimo. Zna za vampire? ree Clary.
Raphael okrene glavu u stranu i pljune. Los vampiros, si, krvoedne zvijeri. ak i prije nego
to je hotel bio prekriven daskama, bilo je pria, smijeha kasno nou, nestajanja malih ivotinja,
zvukova... Zastane, odmahujui glavom. Svi u ovoj etvrti znaju da se ne smiju pribliavati, ali to
moete? Ne moete pozvati policiju i rei im da imate problem s vampirima.
Jesi li ih ti ikada vidio? upita Jace. Ili zna nekoga tko jest?

126

Raphael je govorio polako. Jednom su bili neki deki, grupa prijatelja. Mislili su da su doli na
dobru ideju da uu u hotel i ubiju udovita u njemu. Ponijeli su vatreno oruje i noeve, sve zajedno
blagoslovio im je sveenik. Nikad nisu izali. Moja teta, ona je kasnije pronala njihovu odjeu pred
kuom.
Pred svojom kuom? ree Jace.
Si. Jedan od tih djeaka bio je moj brat, ree Raphael utueno. Eto, sad znate zato ponekad
hodam ovuda usred noi na putu kui od svoje tete i zato sam vas upozorio da se udaljite. Ako
uete, vie neete izai.
Unutra je moj prijatelj, ree Clary. Doli smo ga izvui.
Aha, ree Raphael. Onda vas moda ne mogu upozoriti da se udaljite.
Ne, ree Jace. Ali ne brini. To to se dogodilo tvojim prijateljima nee se dogoditi nama. On
izvadi jedan aneoski bode iz pojasa i podigne ga, a blijeda svjetlost koja se irila iz njega rasvijetli
mu udubine ispod jagodica i zasjeni oi. Ja sam ubio ve mnogo vampira. Srca im ne kucaju, ali
ipak mogu umrijeti.
Raphael otro udahne i izusti neto na panjolskom, pretiho i prebrzo da bi ga Clary razumjela.
Poe prema njima, u urbi se gotovo spotaknuvi na hrpu zguvane plastine ambalae. Znam to
ste vi - uo sam za vau vrstu od starog oca u Svetoj Ceciliji. Mislio sam da je to samo pria.
Sve prie su istinite, ree Clary, ali tako tiho da se inilo kako je nije uo. Gledao je u Jacea
stisnutih aka.
elim ii s vama, ree.
Jace odmahne glavom. Ne. Ni sluajno.
Mogu vam pokazati kako da uete, ree Raphael.
Jace se pokoleba, na licu mu se jasno vidjelo da je u iskuenju. Ne moemo te povesti.
Dobro. Raphael se proulja pokraj njega i utne hrpu smea naslaganu uza zid. Ondje se
nalazila metalna reetka od tankih ipki prekriveni smekasto-crvenim slojem hre. On une, primi
ipke i podigne reetku Ovako su uli moj brat i njegovi prijatelji. Vodi u podrum mislim. Podigne
pogled kad su mu se Jace i Clary pridruili. Clary je napola zadravala dah; smrad smea bio je
prejak, a ak i u mraku razabirala je juree oblike ohara koji su gmizali preko hrpi.
Tanki osmijeh stvorio se na samim uglovima Jaceovih usta. U ruci je jo uvijek drao aneoski
bode. Vjetije svjetlo koje se irilo iz njega njegovu je licu davalo sablastan izgled, podsjetivi je
na Simona, koji je drao runu svjetiljku ispod brade dok joj je pripovijedao stravine prie kad su
oboje imali jedanaest godina. Hvala, ree on Raphaelu. Ovo e biti sasvim u redu.
Lice drugog mladia bilo je blijedo. Uite i uinite za svojeg prijatelja ono to ja nisam mogao
za svojeg brata.
Jace ugura serafinski bode natrag za pojas i pogleda Clary. Slijedi me, ree i uklie u otvor
jednim jedinim gipkim pokretom, nogama nadolje. Ona zadri dah, oekujui uzvik boli ili
zaprepatenja, no uslijedio je samo blagi tutanj nogu koje slijeu na vrsto tlo. U redu je, dobaci on
uvis priguenim glasom. Skoi i uhvatit u te.
Ona pogleda Raphaela. Hvala ti na pomoi.
On ne ree nita, samo isprui ruku. Pomou nje odravala je ravnoteu dok se namjetala u
pravi poloaj. Prsti su mu bili hladni. Pustio ju je kad je skoila kroz otvor. Pad je trajao samo
trenutak i Jace ju je uhvatio, haljina joj se nabrala oko bedara i rukom joj je preao preko nogu kad
mu je pala u naruje. Pustio ju je gotovo odmah. Jesi li dobro?
Povukla je haljinu prema dolje, zadovoljna to je on ne moe vidjeti u mraku. Dobro sam.
Jace iz pojasa izvue aneoski bode koji je lagano svijetlio i podigne ga, pustivi da se njegova
sve snanija svjetlost prelije preko njihove okoline. Stajali su u skuenom prostoru niskog stropa i

127

raspuknutog betonskog poda. Na mjestima gdje je pod bio ispucan, vidjeli su se etverokuti blata, a
Clary je razabrala da su se crne biljke penjaice poele ispreplitati po zidovima. Dovratak bez vrata
vodio je u drugu prostoriju.
Glasan tutanj natjera je da se trgne i ona se okrene, ugledavi Raphaela kako slijee savijenih
koljena, nedaleko od nje. Proao je kroz otvor za njima. Uspravio se i manino nacerio.
Jace je izgledao bijesno. Rekao sam ti...
I uo sam te. Raphael nehajno odmahne rukom. to e sad uiniti? Ne mogu se vratiti van
istim putem kojim smo uli, a ti me ne moe naprosto ostaviti ovdje da me mrtvi pronau... zar ne?
Razmiljam o tome, ree Jace. Izgledao je umorno, opazi Clary pomalo iznenaeno, sjene
ispod oiju bile su mu izraenije.
Raphael pokae prstom. Moramo onuda, prema stepenicama. Oni su gore, na viim katovima
hotela. Vidjet ete. Progura se mimo Jacea i kroz uski dovratak. Jace je gledao za njim, odmahujui
glavom.
Stvarno poinjem mrziti ovozemce, ree.
Podzemni kat hotela bio je splet labirintskih hodnika iz kojih se ulazilo u prazna skladita,
naputenu praonicu rublja - pljesnive hrpe posteljine, visoko naslagane u trulim pletenim koarama pa ak i u sablasnu kuhinju, gdje su se nizovi pultova od nehrajueg elika pruali u tamu. Veina
stepenita koja su vodila uvis nestala su; nisu istrulila, nego su bila namjerno sasjeena, svedena na
gomile drva za potpalu naslagane uza zidove; s njih su visjeli komadi neko luksuznih perzijskih
sagova, nalik na rascvjetanu dlakavu plijesan.
Clary nije razumjela zato su stepenita nestala. to su vampiri imali protiv stepenita? Na
koncu su pronali jedno neoteeno, skriveno iza praonice. Zacijelo su ih rabile spremaice kad su
raznosile posteljinu gore i dolje u vremenima prije dizala. Sad je stepenite prekrivao debeo sloj
praine, nalik na pokriva od rahlog snijega, koji je Clary natjerao na kaalj.
S, sikne Raphael. ut e te. Blizu smo mjesta gdje spavaju.
Kako ti to zna? uzvrati mu ona apatom. On uope nije trebao biti ovdje. Otkud mu pravo da
joj dri bukvice o buci?
Osjeam to. Ugao oka mu se trzao i shvatila je da je prestraen isto kao ona. Ti ne?
Ona odmahne glavom. Nije osjeala nita osim neobine hladnoe nakon vanjske zaguljive
none vruine, studen unutar hotela bila je jaka
Na vrhu stepenita nalazila su se vrata na kojima je bojom ispisana rije PREDVORJE bila
jedva itljiva ispod godinama nagomilavane prljavtine S vrata se raspri hra kad ih je Jace gurnuo i
otvorio. Clary se pripremi...
No prostorija s druge strane bila je prazna. Nali su se u velikoj sali; njezini truli sagovi bili su
zadignuti i vidjele su se rascijepljene podne ploe. Neko je sredinji ukras prostorije bilo veliko
stepenite, ljupko zakrivljeno, obrubljeno pozlaenim rukohvatima i raskono pokriveno zlatnim i
grimiznim tepihom. Sad su ostale jo samo vie stube, koje su vodila gore u tamu. Taj ostatak
stepenita zavravao je tik iznad njihovih glava u zraku. Prizor je bio nadrealan, kao jedna od
Magritteovih apstraktnih slika koju je Jocelyn voljela. Ovo bi se, pomisli Clary, zvalo Stepenite za
nikamo.
Glas joj je zazvuao suho poput praine koja je sve prekrivala. to vampiri imaju protiv
stepenica?
Nita, ree Jace. Samo to ih ne moraju koristiti.
Na taj nain pokazuju da je ovo mjesto jedno od njihovih Raphaelove su oi bile uagrene.
Izgledao je gotovo uzbueno. Jace ga pogleda iskosa.
Jesi li ti ikada doista vidio vampira, Raphaele? upita ga.

128

Raphael ga pogleda gotovo odsutno. Znam kako izgledaju. Bljei su mraviji od ljudskih bia,
ali vrlo snani. Hodaju kao make i napadaju okretno kao zmije. Lijepi su i strani, kao ovaj hotel.
Ti misli da je lijep? upita Clary iznenaeno.
Vidi se da je bio lijep prije mnogo godina. Kao starica koja je nekad bila lijepa, ali kojoj je
vrijeme oduzelo ljepotu. Morate zamisliti ove stepenici onakvima kakve su nekad bile, s plinskim
svjetiljkama koje su gorjele du njih kao krijesnice u mraku i balkone pune eljadi. Ne ovakvima
kakve su sada, tako... Zastade, traei rije.
Podrezane? predloi Jace otro.
Raphael je izgledao gotovo smeteno, kao da ga je Jace prenuo iz sanjarenja. Uzdrmano se
nasmijao i okrenuo u stranu.
Clary se obrati Jaceu. Gdje su oni uope? Vampiri, mislim.
Gore, vjerojatno. Vole biti visoko gore kad spavaju, kao imii. A uskoro svie.
Poput marioneta ije su glave spojene na konce, Clary i Raphael istovremeno podignu pogled.
Iznad njih nije bilo niega osim stropa s freskama, mjestimino raspucanog i crnog kao da je nagorio
u nekom poaru. Nadsvoeni prolaz s njihove lijeve strane vodio je dublje u tamu; na stupovima s
obje njegove strane bili su izrezbareni motivi lia i cvijea. Kad je Raphael spustio pogled, oiljak
pri dnu njegova vrata, vrlo bijel na njegovoj tamnoj koi, bljesnuo je poput oka koje namiguje.
Zapitala se kako ga je zaradio.
Mislim da bismo se trebali vratiti na stepenice za poslugu, apne ona. Ovdje se osjeam
previe izloeno.
Jace kimne. Jasno ti je da e, kad stignemo onamo, morati vikanjem pozvati Simona i nadati
se da te uje?
Ona se zapita vidi li joj se na licu strah koji osjea. Ja...
Presijee je vrisak od kojeg se ledila krv u ilama. Clary se naglo okrene.
Raphael. Bio je nestao, nikakvi tragovi u praini nisu odavali kamo je moda otiao - ili bio
odvuen. Refleksno je posegnula za Jaceom, no on je ve krenuo, zatravi se prema irokom
lunom otvoru u suprotnom zidu i sjenama iza njega. Nije ga mogla vidjeti, ali slijedila je juree
vjetije svjetlo koje je nosio, kao to putnika kroz movaru vodi izdajniki lutajui plamen.
Iza luka nalazila se nekadanja plesna dvorana. Uniteni pod bio je od bijelog mramora, sada
toliko ispucanog da je sliio moru plutajueg arktikog leda. Du zidova protezali su se obli balkoni,
rukohvata prekrivenih hrom. Zrcala zlatnih okvira visjela su u razmacima izmeu njih, svako
okrunjeno pozlaenom Kupidovom glavom. Paukove mree lelujale su u hladnom i vlanom zraku
poput drevnih svadbenih velova.
Raphael je stajao nasred prostorije, ruku oputenih niz bokove. Clary potri prema njemu, a Jace
krene za njom neto sporije. Jesi li dobro? upita ga zadihano.
On polako kimne. Uinilo mi se da sam ugledao neki pokret u sjeni. Nije bilo nita.
Odluili smo se vratiti do stepenica za poslugu, ree Jace. Na ovom katu nema niega.
Raphael kimne. Dobra ideja.
Krene prema vratima, ne gledajui prate li ga oni. Odmaknuo je tek nekoliko koraka kad je Jace
rekao: Raphaele?
Raphael se okrene upitno irei oi, a Jace baci no.
Raphaelovi refleksi bili su brzi, ali ne dovoljno brzi. No ga je pogodio, a sila udarca sruila.
Noge su mu poletjele uvis i teko je pao na raspucali mramorni pod. Pod slabim vjetijim svjetlom
krv mu je izgledala crno.
Jace, sikne Clary zaprepateno, dok je ok tutnjio kroz nju. Rekao je da mrzi ovozemce, ali
nikad nije...

129

Kad se okrenula da pode prema Raphaelu, Jace ju je brutalno odgurnuo, Skoio je na njega i
posegnuo za noem koji je strao iz Raphaelovih prsa .
No Raphael je bio bri. Uhvatio je no pa zavritao kad mu je dlan dotaknuo drku u obliku
kria. No je zazveao na mramornom podu, otrice umrljane crnilom. Jace je jednom akom drao
zguvanu tkaninu Raphaelove koulje, a drugom sanvi. Svijetlio je tako jarko da je Clary mogla
ponovno vidjeti boje: oljutenu tamnoplavu tapetu, zlatne pjege po mramornom podu, crvenu mrlju
koja se irila preko Raphaelovih prsa!
Ali Raphael se smijao. Promaio si, ree i naceri se prvi put, pokazavi iljate bijele sjekutie.
Promaio si mi srce.
Jace stisne jae. Pomaknuo si se u zadnji as, ree. To je bilo vrlo neuljudno.
Raphael se namrti i ispljune crveno. Clary ustukne, zurei sve uasnutije.
Kada si shvatio? upita on. Naglasak mu je nestao, izgovor mu je sad bio precizniji i
odsjeeniji.
Naslutio sam u uliici, ree Jace. Ali mislio sam da e nas uvesti u hotel, a onda se okomiti
na nas. Nakon to bismo uli, bili bismo izvan zatite Zavjeta. Potena igra. Budui da to nisi uinio,
pomislio sam da sam se moda prevario. Onda sam ti vidio taj oiljak na grlu. Sjeo je malo
uspravnije, jo uvijek drei otricu pod Raphaelovim grlom. im sam vidio taj lani, uinio mi se
kao lani na koji se stavlja kri. A tosiil inio, zar ne, kad si iao u posjet obitelji? to je mali
oiljak od opekotine kad se tvoja vrsta tako brzo oporavlja?
Raphael se nasmije. To je bilo sve? Moj oiljak?
Kad si otiao iz predvorja, tvoje noge nisu ostavile tragove u praini. Tada sam bio siguran.
Nije tvoj brat uao ovamo u potragu za udovitima pa nikad nije izaao, zar ne? ree Clary,
shvativi. Nego ti.
Oboje ste vrlo pametni, ree Raphael. Ali ba i niste dovoljno pametni. Pogledajte gore,
ree i podigne ruku da pokae prema stropu.
Jace udarcem spusti ruku, ne skreui pogled s Raphaela. Clary. to vidi?
Ona polako podigne glavu, strava joj se zgruavala u elucu.
Morate zamisliti ove stepenice onakvima kakve su nekad bile, s plinskim svjetiljkama koje su
gorjele du njih kao krijesnice u mraku i balkone pune eljadi. Sada su bili puni eljadi; veliko
mnotvo vampira mrtvaki bijelih lica, crvenih razvuenih usana, u udu je zurilo dolje.
Jace je jo uvijek gledao Raphaela. Ti si ih pozvao. Zar ne? Raphael se jo uvijek cerio. Iz
rane na prsima prestala mu je navirati krv. Je li to vano? Previe ih je ak i za tebe, Waylande.
Jace ne ree nita. Premda se nije micao, disao je plitko i brzo, a Clary je gotovo osjeala
estinu njegove elje da ubije vampirskog mladia, da mu sjuri no kroza srce i zauvijek izbrie taj
cerek s lica. Jace, ree mu da ga upozori. Nemoj ga ubiti.
Zato ne?
Moda ga moemo iskoristiti kao taoca. Jace razrogai oi. Taoca?
Nazirala je jo vie njih, kako popunjavaju luni dovratak, kreui se tiho kao Braa iz Grada od
Kostiju. No Braa nisu imala tako bijelu i bezbojnu kou ni nokte koji su se na vrhovima svijali u
kande...
Clary oblie suhe usne. Znam to radim. Digni ga na noge, Jace.
Jace je pogleda, pa slegne ramenima. U redu.
Raphael prasne: To nije smijeno.

130

Zato se nitko ni ne smije. Jace ustane, povukavi Raphaela uspravno i uklijetivi mu vrh noa
izmeu lopatica. Srce ti jednako lako mogu probosti i s lea, ree. Na tvojem mjestu, ne bih se
micao.
Clary se okrene od njih da se suoi s nadolazeim tamnim spodobama. Isprui ruku. Stanite
odmah, ree. Ili e on zabiti taj no u Raphaelovo srce.
Gomilom prohuja nekakav amor, koji je mogao biti aputanje ili smijeh. Stanite, ponovi
Clary, a Jace ovaj put uini neto, nije vidjela to, zbog ega je Raphael kriknuo od iznenadne boli.
Jedan vampir isprui ruku da zadri kompanjone. Clary ga prepozna kao mravog plavokosog
mladia s naunicom, kojeg je vidjela na Magnusovu tulumu. Ona misli ozbiljno, ree on. To su
sjenolovci.
Jedna se vampirica progura kroz guvu i stane pokraj njega - draesna modrokosa Azijatkinja u
suknji od srebrne folije. Clary se zapita postoje li rune vampirice ili moda debele. Moda se
vampiri ne prave od runih ljudi. Ili moda runi ljudi naprosto ne ele ivjeti zauvijek.
Sjenolovci koji bespravno ulaze na na teritorij, ree ona. Sad nisu pod zatitom Zavjeta. Ja
glasam da ih ubijemo - oni su poubijali dovoljno naih.
Tko je od vas gospodar ovog mjesta? ree Jace vrlo odrjeito. Neka istupi.
Djevojka ogoli iljate zube. Ne obraaj nam se na jeziku Klave, sjenolove. Ti si prekrio svoj
dragocjeni Zavjet kad si uao ovamo. Zakon te nee zatititi.
Dosta, Lily, otro ree plavokosi. Naa gospodarica nije ovdje. U Idrisu je.
Netko mora vladati vama umjesto nje, primijeti Jace.
Uslijedi tajac. Vampiri na balkonima visjeli su preko ograda, naginjui se kako bi uli to oni
govore. Najzad: Raphael nas vodi, ree plavokosi vampir.
Modrokosa djevojka, Lily, sikne s neodobravanjem. Jacobe...
Predlaem razmjenu, brzo ree Clary, prekinuvi Lilynu tiradu i Jacobovu repliku. Do sada
ve sigurno znate da ste noas s tuluma kui | doveli previe ljudi. Jedan od njih je moj prijatelj
Simon.
Jacob podigne obrve. Vi ste prijatelji nekog vampira?
On nije vampir. A nije ni sjenolovac, doda, opazivi suavanje Lilynih blijedih oiju. Samo
obian ljudski deko.
Mi nismo doveli nikakvog ljudskog deka kui s Magnusovog tuluma. Time bismo prekrili
Zavjet.
Bio se pretvorio u takora. Malog smeeg takora, ree Clary. Netko je moda pomislio da je
to ljubimac ili...
Glas joj zamre. Gledali su je kao da je luda. Hladan oaj proe je do kosti.
Da vidim jesam li dobro shvatila, ree Lily. Ti nudi razmjenu Raphaelovog ivota za
takora!
Clary bespomono pogleda natrag u Jacea. On joj uputi pogled koji je znaio To je bila tvoja
ideja. Snai se sama.
Da, ree ona, opet se okrenuvi prema vampirima. To je razmjena koju nudimo.
Zurili su u nju gotovo bezizraajnih blijedih lica. U nekom drugom kontekstu, Clary bi rekla da
izgledaju zbunjeno.
Osjeala je Jacea kako stoji iza nje, ula je njegovo disanje. Zapitala se razbija li si glavu
nastojei shvatiti zato joj je uope dopustio da ih oboje dovue ovamo. Zapitala se poinje li je
mrziti.
Misli li na ovog takora?

131

Clary trepne. Jo jedan vampir, mrav crn mladi s dreadlocksima, bio se progurao u prvi red
gomile. U naruju je drao neto smee, to se slabano mekoljilo. Simone? apne ona.
takor zaskvii i pone se estoko koprcati u mladievu stisku. On spusti pogled na zarobljenog
glodavca s izrazom gnuanja na licu. ovjee, a ja sam mislio da je to Zeko. Pitao sam se zato je
tako naporan. Odmahne glavom, dreadlocksi su skakutali. Ja velim neka ga nosi. Ve me pet puta
ugrizao.
Clary posegne za Simonom, ruke su je boljele od elje da ga primi. No Lily stane pred nju prije
nego to je uspjela uiniti vie od jednog koraka prema njemu. ekajte, ree Lily. Kako da znamo
da neete jednostavno uzeti takora i svejedno ubiti Raphaela?
Dat emo rije, ispali Clary pa se napne, oekujui da se nasmiju.
Nitko se nije nasmijao. Raphael tiho opsuje na panjolskom. Lily znatieljno pogleda Jacea.
Clary, ree on. U njegovu glasu uo se prizvuk iznemogla oaja. Je li to stvarno...
Bez prisege nema razmjene, odmah ree Lily, primijetivi njegov nesiguran ton. Elliotte, dri
tog takora.
Mladi s dreadlocksima vre stisne Simona, koji mu divljaki zarije zube u ruku. ovjee,
ree on mrzovoljno. Ovo je boljelo.
Clary iskoristi priliku da apne Jaceu. Samo se zakuni! to je loe u tome?
Zaklinjanja za nas nisu kao za vas ovozemce, odbrusi joj on ljutito. Ja u zauvijek biti vezan
svakom zakletvom koju dam.
Ma da? to bi se dogodilo kad bi je prekrio?
Ne bih je prekrio, u tome je stvar...
Lily ima pravo, ree Jacob. Prisega je uvjet. Zakunite se da neete nauditi Raphaelu. ak ni
ako vam vratimo tog takora.
Ja neu nauditi Raphaelu, smjesta ree Clary. Bez obzira na sve.
Lily joj se tolerantno osmjehne. Ne brine nas ti. Pogledom prostrijeli Jacea, koji je drao
Raphaela tako snano da su mu zglobovi na prstima pobijelili. Mrlja od znoja potamnjela je tkaninu
njegove majice, tono izmeu lopatica.
On ree: U redu. Kunem se.
Izgovori prisegu, ustro ree Lily. Zakuni se Anelom. Izgovori sve. Jace odmahne glavom.
Prvo se vi zakunite.
Njegove rijei pale su u tiinu poput kamenja, pokrenuvi valie amora u gomili. Jacob je
izgledao zabrinuto; Lily bijesno. Nema anse, sjenolove.
Mi imamo vaeg vou. Vrak Jaceova noa zabije se dublje u Raphaelovo grlo. A to vi
imate? takora.
Simon, priepljen izmeu Elliottovih ruku, bijesno zaskvii. Clary je eznula za tim da ga
ugrabi, ali se suzdravala. Jace...
Lily pogleda u Raphaela. Gospodaru?
Raphaelova glava bila je pognuta, tamni uvojci padali su tako da su mu skrivali lice. Krv mu je
umrljala ovratnik koulje, curila mu po goloj smeoj koi ispod nje. Prilino vanog takora, ree,
ako ste vi doli po njega ak ovamo. Vi ete se, sjenolove, ini mi se, prvi zakleti.
Jaceov stisak grevito se pojaa. Clary opazi napinjanje miia ispod njegove koe, bjelinu
njegovih prstiju i uglova usana dok se borio protiv vlastita bijesa. takor je ovozemac, ree otro.
Ako ga ubijete, odgovarat ete po Zakonu...
Na naem je teritoriju. Zavjet ne titi uljeze, ti to zna...
Vi ste ga donijeli ovamo, ubaci Clary. Nije bespravno uao.

132

Tehnikalije, ree Raphael, nacerivi joj se unato nou na grlu. Uostalom. Mislite li da mi ne
ujemo glasine, vijesti koje kolaju Donjim svijetom kao krv u ilama? Valentine se vratio. Uskoro
nee biti ni Sporazuma hi Zavjeta.
Jace naglo podigne glavu. Gdje si to uo?
Raphael se prezirno namrti. Cijeli Donji svijet to zna. Platio je nekom vjecu da podigne
opor ravenera prije svega tjedan dana. Doveo je svoje otpisane u potragu za Kaleom smrtnika. Kad
ga pronae, vie nee biti lanog mira izmeu nas, samo rat. Nikakav zakon nee mi zabraniti da ti
iupam srce na ulici, sjenolove...
Clary je bilo dosta. Skoila je prema Simonu ramenom odgurnuvi Lily i ugrabila takora iz
Elliottovih aka. Simon joj se uspentrao po ruci, hvatajui joj se za rukav mahnitim apicama.
U redu je, apne ona, u redu je. Mada je znala da nije. Okrenula se da potri i osjetila ruke
kako je hvataju za jaknu, sprijeivi je. Otimala se, no njezine pokuaje da se istrgne iz aka koje su
je drale - Lilynih, uskih i koatih, crnih noktiju - ometao je njezin strah da ne zbaci Simona, koji
joj se apama i zubima drao za jaknu. Pusti me! vrisne, utnuvi vampiricu. Snano je pogodi
vrhom izme i Lily krikne od bola i bijesa. Sjuri ruku prema naprijed, zviznuvi Clary u obraz tako
jako da joj se glava zanjihala unatrag.
Clary zatetura i umalo padne. ula je kako Jace vie njezino ime i okrenula se, vidjevi da je
pustio Raphaela i da juri prema njoj. Clary pokua krenuti prema njemu, ali ramena joj je stiskao
Jacob, zarivajui joj prste u kou.
Clary vrisne - no taj se zvuk izgubi u jaem kriku jer je Jace, dograbivi jednu od staklenih
boica iz jakne, zavitlao njezin sadraj prema njoj. Ona osjeti hladan i mokar pljusak na licu i zauje
Jacobov urlik kad mu je voda dotaknula kou. S prstiju mu se uzdigne dim i on pusti Clary, cvilei
reskim, ivotinjskim zavijanjem. Lily jurne prema njemu, izvikujui njegovo ime, a u tom
pandemoniju Clary osjeti kako je netko hvata za zglavak. Uskoprca se da se oslobodi.
Prestani - budalo - ja sam, dahne joj Jace u uho.
A! Ona se odmah opusti pa se opet napne, opazivi poznatu siluetu kako iskrsava iza Jacea.
Vrisne, a Jace se sagne i okrene ba kad je Raphael skoio na njega, iskeenih zuba, brz kao maka.
Onjacima zahvati Jaceovu majicu u blizini ramena i raspori tkaninu po duini jer je Jace zateturao.
Raphael se drao za njega poput pauka, kljocajui zubima prema Jaceovu grlu. Clary u ruksaku
pokua napipati bode koji joj je Jace dao...
Mala smea spodoba jurne po podu, protri izmeu Clarynih nogu i skoi na Raphaela.
Raphael vrisne. Simon mu je neumoljivo visio s nadlaktice, otrih takorskih zuba zarivenih
duboko u meso.
Jace se zablene, razjapljenih usta. Koji lu...
Vrativi ravnoteu, Raphael strgne takora s nadlaktice i zavitla ga u mramorni pod. Simon
jednom zaskvii od bola pa potri prema Clary. Ona se sagne i digne ga, privinuvi ga o grudi to je
mogla snanije, a da ga ne ozlijedi. Osjeala je estoko udaranje njegova siunog srca o svoje prste.
Simone, apne. Simone...
Nema vremena za to. Dri ga. Jace je uhvati za desnu ruku, stisnuvi je do bola. U drugoj ruci
drao je bljetavi serafinski bode. Kreni.
Poeo ju je sad vui, sad gurati prema rubu gomile. Vampiri su uzmicali pred svjetlou
serafinskog bodea dok je ibao iznad njih, svi do jednoga sikui kao ofurene make.
Dosta tog stajanja! Bio je to Raphael. Iz ruke mu je liptala krv, a usne je iskesio preko iljatih
sjekutia. Bijesno je gledao uskomeanu masu vampira koji su zbunjeno miljeli uokolo. Uhvatite
uljeze, vikne. Ubijte ih oboje - i takora!
Vampiri krenu na Jacea i Clary, neki hodajui, drugi lebdei, trei sjurivi se s balkona poput
jata crnih imia. Jace ubrza korak kad su se probili kroz gomilu i uputi se prema suprotnom zidu.

133

Clary se uzvrpolji, malo se okrenuvi da ga pogleda. Ne bismo li trebali stajati lea uz leda ili tako
neto?
to? Zato?
Ne znam. U filmovima tako rade u ovakvim... situacijama.
Osjetila je kako se trese. Zar se bojao? Ne, smijao se. Ti, dahne on. Ti si naj...
Naj to? upita ona ozlojeeno. Jo uvijek su uzmicali, oprezno nabadajui kako bi izbjegli
slomljene komade pokustva i razbijenog mramora, rasute svuda po podu. Jace je drao aneoski
bode visoko u zraku. Vidjela je kako vampiri krue oko rubova svjetlucavog kruga koji je stvarao.
Zapita se koliko e ih dugo to zadrati.
Nita, ree on. Ovo nije situacija, dobro? Ja tu rije uvam za ono kad stvari postanu stvarno
loe.
Stvarno loe? Ovo nije stvarno loe? to ti hoe, nuklearnu...
Prekine se i vrisne kad je Lily, prkosei svjetlosti, nasrnula na Jacea, iskesivi zube i estoko
reei. Jace izvue drugi bode iz pojasa i njim zavitla zrakom; Lily ustukne kriei, dugaka
posjekotina itala joj je du ruke. Dok je teturala, drugi vampiri nahrupili su naprijed, zaobilazei je.
Bilo ih je toliko, pomisli Clary, toliko...
Pipala je po svojem pojasu, sklopivi prste oko drka bodea. Bio joj je hladan i stran u ruci.
Nije se znala sluiti noem. Nikad nikoga nije udarila, a kamoli probola. ak je markirala tjelesni
onog dana kad su uili kako se obraniti od napadaa i silovatelja pomou obinih predmeta, kljueva
om auta i olovaka. Izvukla je no, podignula ga drhtavom rukom...
Prozori su eksplodirali prema unutra u pljusku skrena stakla. Zaula je svoj krik, vidjela je
vampire - koje je od nje i Jacea dijelila tek duljina ispruene ruke - kako se zapanjeno okreu, kako
im se ok na licima pretapa u uas. Kroz razbijene prozore ulazili su deseci gipkih spodoba,
etverononih i zgurenih nisko pri tlu, s ijih je krzna prtala mjeseina i krhotine stakla. Oi su im
bile plava vatra, a iz njihovih grla brujalo je gromko rezanje nalik na gromoglasnu tutnjavu slapa.
Vukovi.
E sad, ovo je, ree Jace, situacija.

134

15
U KRIPCU

Vukovi su uali i reali, a vampiri zabezeknuto uzmicali. Samo je Raphael zadrao stav. Jo
uvijek je pridravao ranjenu ruku, koulja mu je bila razmazana zbrka krvi i prljavtine. Los Ninos
de la Luna, sikne on. ak je i Clary, koja gotovo uope nije znala panjolski, shvatila to je rekao.
Mjeseeva djeca - vukodlaci. Mislila sam da oni mrze jedni druge, apne ona Jaceu. Vampiri i
vukodlaci.
Mrze se. Nikad ne zalaze jedni drugima u jazbine. Nikad. Zavjet to zabranjuje. Zvuao je
gotovo ogoreno. Sigurno se neto dogodilo. Ovo je loe. Vrlo loe.
Kako moe biti gore nego to je bilo?
Zato to emo se, ree on, sada nai usred rata.
KAKO SE USUUJETE UI U NA PROSTOR? vrisne Raphael. Lice mu je bilo grimizno,
obliveno krvlju.
Najvei vuk, prugasto sivo udovite sa zubima poput morskog psa, oglasi se isprekidanim
pseim hihotom. Kad je krenuo naprijed, izmeu jednog koraka i sljedeeg promijenio je oblik i
izgled, poput vala koji se die i presavija. Sad je bio visok, veoma miiav mukarac duge kose, koja
je visjela u sivim zapetljanim pramenovima nalik na uad. Na sebi je imao traperice i debelu konatu
jaknu, a u obliku njegova koata, gruba lica jo uvijek je bilo neto vuje. Nismo doli prolijevati
krv, ree. Doli smo po djevojku.
Raphael je uspio izgledati gnjevno i zapanjeno u isti mah. Koga?
Ljudsku djevojku. Vukodlak isprui krutu ruku, pokazavi na Clary Bila je previe okirana
da bi se pomaknula. Simon, koji joj se bio vrpoljio u rukama, umirio se. Iza nje, Jace je promrmljao
neto to je zvualo izrazito bogohulno. Nisi mi rekla da poznaje vukodlake. Ispod njegova
povrnog tona naula je blagu zateenost - bio je jednako iznenaen kao ona.
Ne znam, ree ona. Ovo je loe, ree Jace. To si ve rekao.
Uinilo mi se vrijednim ponavljanja.
Pa, nije bilo. Clary se privije uz njega. Jace. Svi gledaju u mene.
Sva lica bila su okrenuta prema njoj; veina ih je izgledala zaprepatenoj Raphaelove oi bile su
suene. Opet se okrenuo prema vukodlaku, polako. Ne moete je dobiti, ree. Bespravno je ula
na na teritorij; stoga je naa.
Vukodlak se nasmije. Tako mi je drago to si to rekao, odgovori i baci se naprijed. Usred
skoka tijelo mu se namreka te on opet postane vukom nakostrijeena krzna i razjapljenih eljusti
spremnih da rastrgaju! Sleti Raphaelu ravno na prsa i obojica se reei srue u skvreno klupko.
Bijesno zavijajui, vampiri nasrnu na vukodlake, koji ih spremno doekaju nasred plesne dvorane.
Clary jo nikad nije ula takvu buku. Kad bi uz Boschove slike pakla ili zvuni zapisi, zvuali
bi tako.
Jace zazvidi. Raphael stvarno ima izuzetno lou no.
Pa to? Clary nije suosjeala s vampirom. to emo mi uiniti?

135

On se ogleda uokolo. Uzavrela masa tijela satjerala ih je u ugao; trenutano se nitko nije
obazirao na njih, no to nije moglo potrajati. Prije nego to je Clary stigla izrei tu misao, Simon se
najednom silom iskobelja iz njezina stiska i skoi na pod. Simone! vrisne ona kad je pojurio prema
uglu i raspadajuoj hrpi trulih barunastih zastora. Simone, stani!
Jaceove obrve tvorile su upitne iljke. to on to... Uhvati je za ruku, povukavi je unatrag.
Clary, ne ganjaj takora. On bjei. Takvi su takori.
Ona ga oine bijesnim pogledom. To nije takor. To je Simon. I ugrizao je Raphaela za tebe,
kretenu nezahvalni. Naglim trzajem oslobodi si ruku i pojuri za Simonom, koji je uao u naborima
zastora, uzbueno piskutajui i lupkajui ih apicama. Tek tada shvativi to joj je pokuavao rei,
ona povue zastore u stranu. Bili su ljigavi od plijesni, ali iza njih bila su...
Vrata, apne ona. Ti genijalni takore.
Simon skromno zaskvii kad ga je podigla. Jace joj je bio za petama. Vrata, ha? Pa, otvaraju li
se?
Ona uhvati kvaku i snudeno se okrene prema njemu. Zakljuana su. Ili zaglavljena.
Jace se baci na vrata. Ona se ne pomaknu. On opsuje. Moje rame vie nikad nee biti isto.
Oekujem da me njeguje dok ne ozdravim.
Daj samo razvali ta vrata, moe?
On pogleda mimo nje razrogaenim oima. Clary...
Ona se okrene. Jedan golemi vuk bio se izdvojio iz kreeva i sada je jurio prema njoj, uiju
priljubljenih uz usku glavu. Bio je golem, sivo-crn i prugast, duga, isplaena crvena jezika. Clary
vrisne. Jace se opet zaleti na vrata, neprekidno psujui. Ona posegne za pojas, dohvati bode i raspali
ga.
Jo nikad nije bacala nikakvo oruje, nije ak niti razmiljala o bacanju oruja. Njezin najblii
dodir s orujem prije tog tjedna bio je crtanje njegovih slika, tako da je Clary bila zapanjenija od
svih, inilo joj se, kad je bode poletio, klimavo, ali precizno, i zario se vukodlaku u bok.
On je zacvilio i usporio, no tri njegova druga ve su trala prema njima. Jedan je zastao pokraj
ranjenog vuka, ali drugi su jurili prema vratima. Clary je opet vrisnula kad se Jace tijelom bacio na
vrata trei put. Popustila su uz eksplozivan prasak kriputave hre i raskoljena drva. Trea srea,
apne on, drei se za rame. Umakne u taman prostor koji je zjapio iza razvaljenih vrata i okrene se
da isprui nestrpljivu ruku. Clary, doi
Otro udahnuvi, ona jurne za njim i zalupi vratima, tako da su dva teka tijela udarila u njih.
Pipajui potrai zasun, ali nije ga bilo; puknuo je na mjestu gdje ga je Jace probio.
Sagni se, ree on, a kad je to uinila, stela joj proleti iznad glave i stane urezivati tamne linije
u trulo drvo vrata. Ona izvije vrat da vidi to je izrezbario: krivulju nalik na srp, tri paralelne linije,
zvijezdu sa zrakama: uvati protiv potjere.
Izgubila sam tvoj bode, prizna ona. ao mi je.
Dogaa se. On ugura stelu u dep. ula je nemone udarce vukodlaka koji su se neprestano
bacali na vrata, ali ona su drala. Ta runa e ih zadrati, ali ne dugo. Moramo pouriti.
Ona podigne pogled. Nalazili su se u vlanu prolazu; uske stepenice vodile su gore u tamu.
Stepenice su bile drvene, a rukohvati pauinasti od praine. Simon pomoli nos iz depa njezine
jakne, crne oi nalik na gumbe svjetlucale su mu pod slabim svjetlom. U redu, kimne ona Jaceu.
Ti idi prvi.
Jace je izgledao kao da se eli nasmijeiti, ali bio je preumoran. Zna kako volim biti prvi. Ali
polako, doda. Nisam siguran da stepenice mogu izdrati nau teinu.
Ni Clary nije bila sigurna. Stepenice su cviljele i stenjale dok su se penjali, poput starice koja se
ali na svoje muke i bolove. Clary se primi za rukohvat da odri ravnoteu i velik joj se komad

136

odlomi u ruci, izmamivi njezin cijuk i iscijedivi iscrpljen hihot iz Jacea. On je primi za ruku. Evo
Samo polako.
Simon se oglasi zvukom koji je, za jednog takora, prilino sliio frktanju. Jace kao da ga nije
uo. Stupali su stepenicama to su se bre usuivali. Stepenite je prolazilo kroz zgradu u visokoj
spirali. Ostavljali su za sobom jedno odmorite za drugim, ali nigdje nije bilo vrata. Bili su dospjeli
do etvrtog zavoja bez ikakvih obiljeja, kad je priguena eksplozija zaljulja stubino okno i oblak
praine vinuo se uvis.
Proli su kroz vrata, mrko ree Jace. Kvragu - mislio sam da e| drati due.
Sada trimo? raspita se Clary.
Sada trimo, ree on i oni zatutnje uza stepenice, koje su kriale if kukale pod njihovom
teinom, dok su avli ispadali poput puane paljbe. Sad su se nalazili na petom odmoritu - ula je
tihi tup-tup vujih apa na stepenicama daleko ispod njih ili je to moda samo bila njezina mata.
Znala je da na iji zapravo ne osjea nikakav vrui dah, ali reanje i zavijanje, sve glasniji to su bili
blii, bili su stvarni i uasni.
esto odmorite pojavilo se ispred njih i napola su skoili na njega. Clary je hvatala zrak, dah joj
je bolno strugao plua, ali uspjela je slabano kliknuti od radosti kad je ugledala vrata. Bila su od
tekog, avlima okovanog elika, a jedna ih je cigla pridravala otvorenima. Jedva se stigla zapitati
zato, a Jace ih je ve utnuo da se otvore, progurao je kroz njih te ih, poavi za njom, zalupio.
Zaula je odluan kljocaj kad su se za njima zakljuala. Hvala Bogu, pomislila je.
Onda se okrenula.
Nono nebo kruilo je oko nje, posuto zvijezdama kao aicom rasutih dijamanata. Nije bilo
crno, nego jasno tamnoplavo, boje skoranje zore. Stajali su na golom krovu od kriljevca,
naikanom dimnjacima od opeke. Jedan stari toranj za vodu, crn od zaputenosti, stajao je na
izdignutoj platformi na jednom kraju; teka cerada prekrivala je kvrgavu hrpu ropotarije na drugom.
Oni sigurno ovuda ulaze i izlaze, ree Jace, bacivi pogled unatrag prema vratima. Clary ga je sad,
na blijedoj svjetlosti, mogla dobro vidjeti; crte od naprezanja oko njegovih oiju Nliile su plitkim
posjekotinama. Krv na njegovoj odjei, uglavnom Kaphaelova, izgledala je crno. Dolete ovamo
gore. Nije da to nama osobito pomae.
Moda postoji neki izlaz za nudu, pokua Clary. Zajedno su oprezno pronali put do ruba
krova. Clary nikad nije voljela visinu, a od provalije od deset katova do ulice preokrenuo joj se
eludac. Kao i od pogleda na izlaz za nudu, iskrivljene, neupotrebljive hrpe metala koja je jo
uvijek visjela s boka kamene fasade hotela. Ili ne, ree. Osvrne se prema vratima iz kojih su izali.
Bila su ugraena u konstrukciju nalik na kolibu nasred krova. Tresla su se, kvaka se snano trzala.
Izdrat e jo svega nekoliko minuta, moda i manje.
Jace nadlanicama pritisne oi. Tlaio ih je olovni zrak od kojeg je Clary peckala ija. Opazila je
kako mu znoj kaplje u ovratnik. Poeljela je, nevezano, da padne kia. Od kie bi se taj mjehur
vruine raspuknuo kao probuen ulj.
Jace je mrmljao sebi u bradu. Misli, Waylande, misli...
Neto se poelo oblikovati u dubini Claryna uma. Jedna joj je runa plesala po unutranjoj strani
onih kapaka: dva nadolje okrenuta trokuta povezana jednom crtom - runa nalik na par krila...
To je to, izdahne Jace spustivi ruke i u trenutku smetenosti, Clary se zapita je li joj proitao
misli. Izgledao je grozniavo, oi sa zlatnim mrljama snano su mu blistale. Ne mogu vjerovati da
se toga nisam prije sjetio. Pojurio je prema suprotnom kraju krova, a onda stao i osvrnuo se prema
njoj. Ona je jo oamueno stajala, glave pune svjetlucavih oblika. Daj doi, Clary.
Pola je za njim, istjeravi misli o runama iz uma. On je doao do cerade i povukao je za jedan
kraj. Skliznula je, razotkrivi ne starudiju, nego bljetavi krom, obraenu kou i sjajnu boju.
Motori?

137

Jace posegne za najbliim, golemim tamnocrvenim Harleyjem sa zlatnim plamenovima na

rezervoaru i blatobranima. Prebaci nogu preko njega i pogleda je preko ramena. Penji se.
Clary se zablene. Ti se ali? Zna li ti uope voziti tu stvar? Ima li kljueve?
Ne trebam kljueve, objasni joj on beskrajno strpljivo. Radi na demonske energije. E pa
sad... hoe se popeti ili e voziti svoj?
Clary tupo sjedne na motor iza njega. Negdje, u nekom kutku njezina mozga, jedan je glasi
vritao o tome koliko je to loa zamisao.
Dobro, ree Jace. Sad stavi ruke oko mene. Ona uini tako, osjetivi kako se tvrdi miii na
njegovu trbuhu steu kad se nagnuo naprijed i zabio vrak stele u mehanizam za paljenje. Na svoje
uenje, osjeti kako je motocikl ispod nje ivahno zabrujao. Simon joj glasno zaskvii u depu.
Sve je u redu, ree ona to je mogla smirenije. Jace! drekne da nadglasa motor motocikla.
to radi?
On joj uzvrati, dobacivi neto to je zvualo kao: Dajem ok!
Clary trepne. Onda pouri! Vrata...
Kao na znak, vrata na krovu otvore se uz prasak, izletjevi iz arki Vukovi nahrupe kroz otvor i
jurnu preko krova ravno na njih. Iznad njih. letjeli su vampiri, sikui i kriei, punei no
grabeljivim pokliima.
Osjetila je kako je Jace naglo povukao ruku natrag, a motocikl sunuo naprijed, silovito joj
prilijepivi eludac na kraljenicu. Grevito je stisnula Jaceov pojas kad su jurnuli naprijed, gume su
proklizavale po kriljevcu i ratrkali vukove, koji su tektali skaui u stranu. ula je kako Jace neto
vie, rijei mu je progutala buka kotaa, vjetra i motora. Rub krova pribliavao se brzo, tako brzo.
Clary je poeljela zatvoriti oi, ali neto ih je dralo irom otvorenima kad je motocikl preletio preko
ograde i poput kamena se survao prema zemlji, deset katova nie.
Ako je Clary vrisnula, kasnije se toga nije sjeala: Sliilo je prvom padu na vlaku smrti, kad
tranice otpadnu i osjetite kako se strovaljujete kroz prostor, uzalud lamatajui rukama po zraku,
eluca zakaena oko uiju. Kad se motocikl izravnao uz kaljucanje i trzaj, gotovo se i nije
iznenadila. Umjesto obruavanja, sada su se naglo dizali prema nebu posutom dijamantima.
Clary se osvrne i ugleda mnotvo vampira na krovu hotela, gdje si stajali okrueni vukovima.
Skrene pogled - ne vidi li vie nikad taj hotel, bit e presretna.
Jace je podvriskivao, isputao vesele i glasne krikove oduevljenja i olakanja. Clary se nagne
naprijed, vrsto ga obujmivi rukama. Majka mi je uvijek govorila da e me ubiti ako se budem
vozila na motoru s nekim dekom, vikne glasnije od buke vjetra koji joj je ibao oko uiju i
zaglune rike motora.
Nije mogla uti njegov smijeh, ali osjetila je kako mu se tijelo trese. Ne bi to rekla da je znala
mene, uzvrati joj, viui samopouzdano. Ja izvrsno vozim.
Clary se tek sada neega sjeti. Mislila sam da ste vi deki rekli kako Kamo neki vampirski
motori lete?
Jace ih vjeto provede oko semafora koji je upravo prelazio iz crvenog u zeleno. Ispod sebe
Clary je ula aute kako trube, sirene hitne pomoi kako zavijaju i autobuse kako se sopui
zaustavljaju na postajama, ali nije se usuivala pogledati dolje. Samo neki i mogu!
Kako si znao da je ovo jedan od tih?
Nisam! uzvikne on vedro i uini neto od ega se motor vinuo gotovo okomito uvis. Clary
vrisne i opet ga zgrabi za pojas.
Treba pogledati dolje! vikne Jace. Genijalno je!
ista znatielja progurala se mimo uasa i vrtoglavice. Progutavi knedlu, Clary otvori oi.

138

Bili su vie nego to je mislila i naas se zemlja ludo zanjihala ispod nje, mutan krajolik sjena i
svjetlosti. Letjeli su prema istoku, dalje od parka, prema autoputu koji je vijugao du desne obale
grada.
Claryne ruke bile su utrnule, u grudima je osjeala snaan pritisak. Bilo je prekrasno, to joj je
bilo jasno: grad koji se uzdizao ispod nje poput visoke ume od srebra i stakla, tamnosivo ljeskanje
East Rivera, rijeke to se urezala izmeu Manhattana i drugih opina poput oiljka. Vjetar joj je bio
svje na kosi, na koi, divan nakon tolikih dana vruine i sparine. Pa ipak, jo nikad nije letjela, ak
ni u avionu. Uasavao ju je golemi prazni prostor izmeu njih i tla. Nije mogla, a da gotovo posve ne
zamiri kad su jurili preko rijeke. Odmah iza mosta Queensboro, Jace je okrenuo motor na jug i
krenuo prema dnu otoka. Nebo je postajalo svjetlije i Clary je u daljini razabrala svjetlucav luk
Brooklynskog mosta, a iza njega mrlju na obzorju, Kip slobode.
Je li ti dobro? vikne Jace.
Clary ne ree nita, samo ga vre primi. On nakrene motor tako da su jedrili prema mostu, a
Clary je razabirala zvijezde kroz kablove na kojima je visio. Jedan ranojutarnji vlak kloparao je
preko njega - linija Q, koja je prevozila tovar pospanih radnika to putuju na posao zorom. Pomisli
koliko je esto bila u tom vlaku. Preplavi je val vrtoglavice i ona vrsto zamiri, sopui od munine.
Clary? zazva je Jace. Clary, je li ti dobro?
Ona odmahne glavom, jo uvijek mirei, sama u mraku i silovitu vjetru, u drutvu jedino
tutnjave vlastita srca. Neto otro zagrebe je po prsima. Nije se obazirala dok se nije ponovilo,
upornije. Malice otvorivi jedno oko, vidje da je to Simon, koji je glavom izvirio iz njezina depa i
ustro joj potezao jaknu apicom. U redu je, Simone, ree uz napor, ne gledajui dolje. To je bio
samo most...
On je opet zagrebe, a potom ozbiljno uperi apu prema brooklynskoj obali, koja im se uzdizala
slijeva. Ona pogleda oamueno i s muninom te opazi, iza obrisa skladita i tvornica, tanku traku
zlatne zore koja se tek nazirala, poput ruba svijetle, pozlaene kovanice. Da, vrlo lijepo, ree
Clary, ponovno zatvorivi oi. Lijepo svitanje.
Jace se itav ukipi, kao da je ustrijeljen. Svitanje? vikne pa divljaki zakrene motor udesno.
Claryne oi irom se otvore kad su se obruili prema vodi, koja se poela ljeskati modrinom
nadolazee zore.
Clary se nagne to je blie mogla Jaceu, a da ne zgnjei Simona izmeu njih. to je tako loe u
svitanju?
Rekao sam ti! Motor radi na demonske energije! On ga izravna tako da su ili du rijeke,
letjeli tik iznad povrine, ispod kotaa prtala je vodena praina. Rijena voda zapljusnula je Claryno
lice. im Sunce izae..
Motor je poeo kaljucati. Jace ivopisno opsuje, udarivi rukom po gasu. Motor jednom
posrne, a onda se stane guiti, trzajui se ispod njih kao konj koji se propinje. Jace je jo uvijek
psovao kad je Sunce izvirilo iznad tronih brooklynskih pristanita, osvijetlivi svijet razornom
jasnoom, Clary je vidjela svaki kamen, svaki oblutak pod njima kad su preli preko rijeke i
zaglavinjali iznad uske obale. Ispod njih bio je autoput, koji je ve vrvio od ranog prometa. Za dlaku
su ga proli, kota se oeao o krov nekog kamiona u prolazu. S njegove druge strane nalazilo se
smeem posuto parkiralite neke divovske samoposluge. Dri se za mene! vikne Jace dok se motor
trzao i kaljao ispod njih. Dri se za mene, Clary, i neput...
Motor se nakrenuo i udario u asfalt parkiralita prednjim kotaem. Zaglavinjao je naprijed
estoko krivudajui i poeo proklizavati, odbijajui se i skaui po neravnom tlu, bacakajui Clarynu
glavu naprijed-natrag snagom koja lomi vrat. Zrak je smrdio na spaljenu gumu. No motor je
usporavao, zaustavljao se kliui - a onda je tresnuo u betonsku ogradu parkiralita tako jako da ju je
udarac podigao uvis i odbacio u stranu, strgnuvi joj ruku s Jaceova pojasa. Jedva se stigla skvriti da

139

se zatiti, drei ruke to je mogla krue i pomolivi se da Simon ne bude zgnjeen, kad su tresnuli o
tlo.
Udarila je jako, agonija joj je vritala u ruci. Neto joj je pljusnulo na lice i kaljala je dok se
okretala, prevrnuvi se na lea. Posegnula je prema depu. Bio je prazan. Pokuala je izgovoriti
Simonovo ime, no od udarca je ostala bez zraka. Hripala je hvatajui zrak. Lice joj je bilo mokro i
vlaga joj je curila u ovratnik.
Je li to krv? Oamueno je otvorila oi. Lice je osjeala kao veliku modricu, a ruke, bolne i
izgrebene, kao sirovo meso. Bila se prevrnula na bok i leala je napola u lokvi prljave vode, napola
izvan nje. Zora je doista dola - mogla je vidjeti ostatke motora koji su se pretvarali u hrpu
neprepoznatljiva pepela jer su ih dotaknule zrake sunca.
A bio je tu i Jace, koji se muno dizao na noge. urno se uputio prema njoj, a onda je usporio,
kad se pribliio. Rukav majice bio mu je otrgnut i du lijeve ruke protezala mu se dugaka krvava
ogrebotina. Ispod pokrova od tamno-zlatnih uvojaka zamrenih od znoja, praine krvi, lice mu je bilo
bijelo kao kreda. Zapitala se zato tako izgleda. Lei li njezina otrgnuta noga negdje na parkiralitu,
u lokvi krvi?
Poela se koprcati da ustane i osjetila je ruku na ramenu. Clary?
Simone!
On je kleao pokraj nje, trepui kao da ni on ba ne moe vjerovati. Odjea mu je bila
zguvana i prljava, a naoale je negdje izgubio, ali inae je izgledao neozlijeeno. Bez naoala se
doimao mlae, bespomono i pomalo oamueno. Ispruio je ruku da joj dotakne lice, ali ona se
trgnula unatrag. Au!
Jesi li dobro? Sjajno izgleda, ree on ironino. Neto najljepe to sam ikad vidio...
To je zato to nema naoale, ree ona malaksalo, ali ako je oekivala neki pametan odgovor,
nije ga dobila. Umjesto toga, on je obujmi rukama, vrsto je zagrlivi. Odjea mu je vonjala na krv,
znoj i prljavtinu, srce mu je udaralo kao ludo i pritiskao joj je modrice, no njoj je ipak laknulo zato
to je grli i to zna, uistinu zna, da je s njim sve u redu. Clary, ree on promuklo. Mislio sam...
mislio sam da nee...
Doi po tebe? Pa naravno da jesam, ree ona. Naravno da jesam.
Ona ga zagrli. Sve na njemu bilo joj je blisko, od isprane tkanine njegove majice, do otrog ugla
kljune kosti koja joj se nalazila tik ispod brade. On izgovori njezino ime, a ona mu umirujue
pogladi leda. Kad je samo naas pogledala iza sebe, vidjela je Jacea kako se okree kao da mu
bljetavilo svitanja bode oi.

140

16
POSRNULI ANELI

Hodge je bio razjaren. Kad su Clary i momci doepali, prljavi I krvavi, stajao je u predvorju s
Isabelle i Alecom koji su se navirivali iza njega i smjesta se upustio u bukvicu kojom bi se Claryna
majka ponosila. Nije zaboravio ubrojiti dio o tome kako su mu lagali kamo idu - to je Jace navodno
uinio - ni dio o tome kako vie nikad nee vjerovati Jaceu, a dodao je ak i nekoliko posebnih
ukrasa, poput dijelova o krenju Zakona, izbacivanju iz Klave i sramoenju ponosnog i drevnog
prezimena Wayland. Ispuhavi se, mrko se zagledao u Jacea. Svojeglavou si druge izloio
opasnosti. Neu ti dopustiti da ovaj incident otpie slijeganjem ramenima!'
Nisam niti mislio, ree Jace. Ne mogu nita otpisati slijeganjem ramenima. Rame mi je
iaeno.
Kad bih barem mislio da e te fizika bol doista sprijeiti, ree Hodge smrknuto bijesno. Ali
ti e naprosto provesti sljedeih nekoliko dana u bolnikom odjelu s Alecom i Isabelle, koji e se
motati oko tebe. Vjerojatno e ak i uivati u tome.
Hodge je bio samo dvije treine u pravu: i Jace i Simon zavrili su na bolnikom odjelu, ali
samo se Isabelle motala oko obojice kad je Clary - koja se bila otila oistiti - ula nekoliko sati
kasnije. Hodge joj je bio sredio oteenu modricu na ruci, a dvadeset minuta pod tuem ispralo joj je
veinu asfalta utrljanog u kou, no jo uvijek se osjeala izranjavano i bolno.
Alec, koji je sjedio na prozorskoj dasci i sliio olujnu oblaku, namrtio se kad su se vrata
zatvorila iza nje. O. To si ti.
Nije se obazrela na njega. Hodge poruuje da stie i da se nada kako ete se obojica uspjeti
drati za svoje titrave iskre ivota dok ne doe, ree ona Simonu i Jaceu. Ili tako neto.
Samo neka pouri, ree Jace srdito. Sjedio je na krevetu, oslonjen na par mekanih bijelih
jastuka, jo uvijek odjeven u prljavu odjeu. Zato? Boli te? upita Clary.
Ne. Ja imam visok prag boli. U biti to i nije toliko prag, koliko veliko i lijepo ureeno
predvorje. Ali brzo mi postane dosadno. Zakilji prema njoj. Sjea li se onoga u hotelu, kad si mi
obeala da e se, ako preivimo, odjenuti kao medicinska sestra i okupati me spuvom?
Mislim da si krivo uo, ree Clary. Simon ti je obeao kupku spuvom.
Jace nehotice skrene pogled na Simona, koji mu se iroko osmjehne. im ponovno stanem na
noge, ljepotane.
Znao sam da smo te trebali ostaviti u obliku takora, ree Jace.
Clary se nasmije i prie Simonu, koji je izgledao kao da mu je uasno neudobno meu desecima
jastuka i s hrpama pokrivaa preko nogu.
Clary sjedne na rub Simonova kreveta. Kako se osjea?
Kao da me netko izmasirao ribeom za sir, ree Simon, lecnuvi se kad je privukao noge.
Slomio sam kost u stopalu. Bilo je toliko oteeno da mi je Isabelle morala prerezati cipelu.
Drago mi je to se dobro brine o tebi. Clary pusti da joj se malo kiseline procijedi u glas.
Simon se nagne naprijed, ne miui pogled s Clary. elim razgovarati s tobom.

141

Clary kimne, sloivi se pomalo nerado. Idem u svoju sobu. Doi do mene nakon to te Hodge
sredi, moe?
Naravno. Na njezino uenje, on se nagne jo vie i poljubi je u obraz. Bio je to tek lagan
poljubac, brz dodir koe usnama, ali kad se odmaknula, znala je da se zacrvenjela. Vjerojatno,
pomislila je ustajui, zbog toga kako su svi ostali zurili u njih.
Vani na hodniku zbunjeno si je dotaknula obraz. Pusa u obraz nije znaila mnogo, ali bila je vrlo
netipina za Simona. Moda je htio neto dokazati Isabelle? Mukarci su, pomisli Clary, tako
neshvatljivi. I Jace, s tim glumatanjem ranjenog princa. Otila je prije nego to se stigao poeti aliti
na kvalitetu posteljine.
Clary!
Okrenula se iznenaeno. Alec je grabio hodnikom za njom, urei se da je sustigne. Stao je kad i
ona. Moram razgovarati s tobom. Iznenaeno ga je pogledala. O emu?
Oklijevao je. S tom blijedom puti i tamnim plavim oima bio je jednako upeatljiv kao i njegova
sestra, ali za razliku od Isabelle, inio je sve to je mogao da prikrije svoju ljepotu. Otrcane majice i
kosa koja je izgledala kao da ju je iao sam u mraku bili su samo dio toga. Izgledao je kao da se ne
osjea dobro u vlastitoj koi. Mislim da bi trebala otii Idi kui, ree.
Znala je da je on ne voli, ali ipak se osjeala kao da ju je oamario Alec, zadnji put kad sam
bila kod kue, vrvjela je otpisanima. I ravenerima. Sa zmijskim zubima. Nitko ne eli ii kui vie od
mene, ali...
Sigurno ima neke roake kod kojih moe biti? U glasu mu se uo prizvuk oaja.
Nemam. Osim toga, Hodge eli da ostanem, odbrusila je. Nije mogue da to eli. Mislim, ne
nakon ovoga to si uinila... to sam ja uinila?
On proguta veliku knedlu. Skoro si skrivila Jaceovu smrt. Skoro sam... O emu to govori?
Tako otrati za svojim prijateljem - zna li u kakvu si ga opasnost dovela? Zna li...
Njega? Misli, Jacea? Clary ga presijee usred reenice. Samo da zna, sve je to bila njegova
zamisao. On je pitao Magnusa gdje je jazbina. On je otiao u crkvu po oruje. ak i da ja nisam ila s
njim, on bi svejedno otiao.
Ne razumije, ree Alec. Ti ga ne poznaje. Ja ga poznajem. On misli da mora spasiti svijet;
drage bi volje pritom poginuo. Ponekad mislim da on ak eli umrijeti, ali to ne znai da bi ga ti
trebala poticati na to.
Ne razumijem, ree ona. Jace je nefil. To je ono to vi radite, spaavate ljude, ubijate
demone, izlaete se opasnosti. Po emu se prola no razlikuje od toga?
Alecova samokontrola se skrila. Jer me ostavio! vikne. Inae bih ja bio s njim, titio ga,
uvao mu lea, pazio na njega. A ti - ti si balast, ovozemka. Ispljunuo je tu rije kao da se radi o
prostoti.
Ne, ree Clary. Nisam. Ja sam nefil - ba kao vi.
On izvije ugao usana uvis. Moda, ree. Ali bez obuke, bez iega, jo uvijek nisi od velike
koristi, zar ne? Tvoja te majka odgojila u ovozemskom svijetu pa onamo i pripada. Ne ovamo, gdje
tjera Jacea da se ponaa kao... kao da nije jedan od nas. Gdje ga tjera da prekri svoju zakletvu
Klavi, tjera da prekri Zakon...
Najnovije vijesti, odbrusi Clary. Ja ne tjeram Jacea ni na to. On radi to hoe. Ti bi to trebao
znati.
On je pogleda kao da je ona osobito ogavna vrsta demona koju jo nikad nije vidio. Vi
ovozemci ste totalno sebini, zar ne? Zar ti nije jasno to je uinio za tebe, kakvom se osobnom
riziku izloio? Ne govorim samo o njegovoj sigurnosti. Mogao bi izgubiti sve. Ve je izgubio oca i
majku; ti se eli potruditi da izgubi i obitelj koja mu je preostala?

142

Clary se trgne. Gnjev se podigne u njoj poput crna vala - gnjev na Aleca jer je jednim dijelom
imao pravo i gnjev na sve ostalo i sve ostale: na zaleenu cestu koja joj je odnijela oca prije nego to
se rodila, na Simona jer je umalo uspio poginuti, na Jacea jer je muenik i jer ne mari hoe li ivjeti
ili umrijeti. Na Lukea jer je hinio da mu je stalo do nje, dok je sve to bila la. I na vlastitu majku jer
nije dosadna, normalna, obina majka kakvom se uvijek gradila, nego netko posve drugi: netko
junaki, spektakularan i hrabar, koga Clary uope nije poznavala. Netko tko sada nije bio tu, premda
ga je Clary oajniki trebala.
Pravi se naao da govori o sebinosti, sikne ona toliko estoko da je ustuknuo za korak. Tebi
nije nimalo stalo ni do koga pod kapom nebeskom, osim do sebe samoga, Alece Lightwoode. Nije
udo to nikad nisi ubio nijednog demona - previe se boji.
Alec je djelovao zabezeknuto. Tko ti je to rekao?
Jace.
Izgledao je kao da ga je oamarila. Ne bi on. Ne bi on to rekao.
Rekao je. Vidjela je koliku mu bol nanosi i bilo joj je drago zbog toga. Neka za promjenu pati
netko drugi. Moe drobiti koliko god hoe o asti i potenju i tome kako ih ovozemci nemaju ni
malo, ali da si poten, priznao bi da je ova tvoja provala bijesa samo zbog toga to si zaljubljen u
njega. To nema nikakve veze s...
Alec se pokrenuo zasljepljujue brzo. Otar prasak odjeknuo joj je kroz glavu. Bio ju je gurnuo
na zid tako snano da je potiljkom udarila o drvenu oplatu. Lice mu je bilo nekoliko centimetara od
njezina, oi goleme i crne. Da mu nikad, apne, usana nalik na beskrvnu crtu, nikad nisi rekla
takvo to, ili u te ubiti. Kunem se Anelom, ubit u te.
Ruke su je jako boljele ondje gdje ju je stezao. Nehotice je otro udahnula. On je trepnuo - kao
da se budi iz sna - i pustio je, trgnuvi ruke s nje kao da ga je njezina koa opekla. Bez rijei se
okrenuo i pourio natrag na odjel. Teturao je dok je hodao, kao da je pijan ili oamuen.
Clary protrlja bolne ruke, zurei za njim, prestravljena time to je uinila. Izvrsno, Clary. Sad si
ga stvarno natjerala da te mrzi.
Trebala se odmah sruiti u krevet, no unato iscrpljenosti, san joj nije dolazio na oi.
Naposljetku je iz ruksaka izvukla blok za crtanje i poela crtati, poloivi donji karton bloka na
koljena. Prvo dokone rkarije - detalj s trone fasade vampirskog hotela: vodoriga s velikim
onjacima i izbuljenim oima. Prazna ulica s jednom jedinom ulinom svjetiljkom koja stvara utu
lokvu svjetla i sjenovitim likom koji stoji na rubu tog svjetla. Nacrtala je Raphaela u krvavoj bijeloj
koulji, s oiljkom od kria na grlu. A onda je nacrtala Jacea kako stoji na krovu, gledajui u
provaliju od deset katova ispod sebe. Ne uplaen, nego kao da mu je taj pad izazov - kao da nema tog
praznog prostora koji on ne bi mogao ispuniti svojom vjerom u vlastitu nepobjedivost. Kao u svome
snu, nacrtala ga je s krilima ija je krivulja iza njegovih ramena inila luk nalik na krila aneoskog
kipa u Gradu od Kostiju.
Na koncu je pokuala nacrtati svoju majku. Bila je rekla Jaceu da se ne osjea nimalo drugaije
nakon itanja Sive knjige, i to je uglavnom bilo tono. Sada, meutim, kad je pokuala zamisliti lice
svoje majke, shvatila je da je neto drugaije u njezinim sjeanjima na Jocelyn: vidjela je oiljke na
svojoj majci, siune bijele tragove koji su joj prekrivali lea i ramena, kao da je stajala vani dok je
snijeilo.
Boljelo je znati da je nain na koji je uvijek vidjela svoju majku, cijeli ivot, bio la. Ugurala je
blok za crtanje pod jastuk, oi su je zapekle.
Zaulo se kucanje na vratima - tiho, kolebljivo. Brzo je protrljala oi. Naprijed.
Bio je to Simon. Ranije ba i nije obratila pozornost na to koliko grozno izgleda. Nije se bio
istuirao, odjea mu je bila dronjava i prljava, a kosa raupana. Oklijevao je na dovratku, neobino
slubeno.

143

Pomaknula se u stranu, nainivi mu mjesta na krevetu. Nije bilo nieg neobinog u tome da
sjedi u krevetu sa Simonom: spavali su jedno kod drugoga godinama, pravili atore i tvrave od
pokrivaa kad su bili mali, ostajali budni itajui stripove kad su narasli.
Naao si naoale, ree ona. Jedno staklo bilo je napuklo. Bile su mi u depu. Prole su bolje
nego to bih oekivao. Morat u napisati pismo zahvale optiarima On oprezno sjedne pokraj nje.
Je li te Hodge sredio?
On kimne. Aha. Jo se osjeam kao da me netko obradio francuskim kljuem, ali nita nije
slomljeno - nije vie. Okrene se da je pogleda. Njegove oi iza unitenih naoala bile su oi kojih se
sjeala: tamne i ozbiljne, obrubljene onakvim trepavicama za koje deki nisu marili, dok bi djevojke
za njih ubile. Clary, to to si dola po mene... to to si sve to riskirala...
Nemoj. Ona nespretno isprui ruku. I ti bi to uinio za mene.
Naravno, ree on, nimalo arogantno ni prijetvorno. Ali ja sam uvijek mislio da tako stoje
stvari izmeu nas. Zna.
Ona otpue oko njega da mu bude suelice, zbunjena. Kako to misli?
Mislim, ree Simon, kao da je iznenaen to odjednom objanjava neto to bi trebalo biti
oigledno, ja sam uvijek trebao tebe vie nego to si ti trebala mene.
To nije istina. Clary je bila osupnuta.
Jest, ree Simon s istim zastraujuim mirom. Ti kao da nikad nisi nikoga stvarno trebala,
Clary. Uvijek s bila tako... suzdrana. Uvijek si trebala samo svoje olovke i zamiljene svjetove.
Toliko sam puta morao neto ponavljati est, sedam puta prije nego to bi uope reagirala, toliko si
bila daleko. A onda bi se okrenula prema meni i nasmijeila se onako udno, a ja bih znao da si bila
potpuno zaboravila na mene i da si me se tek tada sjetila - ali nikad se nisam naljutio na tebe.
Polovica tvoje pozornosti bolja je od iije nepodijeljene panje.
Pokuala ga je primiti za ruku, ali ulovila mu je zglavak. Osjeala je puls pod njegovom koom.
Cijeli ivot voljela sam samo troje ljudi, ree. Moju mamu, Lukea i tebe. I izgubila sam ih sve
osim tebe. Da ti nikad nije palo na pamet da mi nisi vaan - nemoj na to niti pomiljati.
Moja mama kae da ovjek treba samo troje ljudi na koje se moe osloniti kako bi postigao
samoostvarenje, ree Simon. Ton mu je bio vedar, ali glas mu je puknuo na pola rijei ostvarenje.
Kae da ti izgleda prilino samoostvareno.
Clary mu se skrueno osmjehne. Je li tvoja mama imala jo nekih mudrih izjava o meni?
Aha. Uzvratio je njezin osmijeh svojim, jednako iskrivljenim. Ali ne mislim ti rei kako su
glasile.
Nije fer uvati tajne!
Tko je ikada rekao da je svijet fer?

***
Na kraju su legli jedno do drugog kao djeca: rame uz rame, Claryna noga prebaena preko
Simonove. Njezini noni prsti njemu su sezali do malo ispod koljena. Leali su na leima i
razgovarali buljei u strop, to im je bila navika iz doba kad je Claryn strop bio prekriven
samoljepivim zvijezdama koje su svijetlile u mraku. Dok je Jace mirisao na sapun i limetu, Simon je
mirisao kao netko tko se valjao po parkiralitu supermarketa, ali Clary to nije smetalo.
udno je to to sam se - Simon ovije uvojak njezine kose oko svojeg prsta - zezao s Isabelle
o vampirima ba prije nego to se sve to dogodilo. Samo sam je pokuavao nasmijati, zna? to plai
idovske vampire? Srebrne Davidove zvijezde? Nasjeckana jetrica? ekovi na osamnaest dolara?
Clary se nasmije.

144

Simon je izgledao zadovoljno. Isabelle se nije nasmijala.

Clary pomisli na mnogo stvari koje je eljela rei i ne ree ih. Nisam sigurna da je to Isabellin
tip humora.
Simon joj dobaci pogled iskosa, ispod trepavica. Spava li ona s Jaceom?
Claryn cik iznenaenja prometne se u kaalj. Prodorno ga pogleda. O, ne. Oni su gotovo u
srodstvu. Ne bi to uinili. Zastane. Bar mislim da ne bi.
Simon slegne ramenima. Nije da me je briga, ree odluno. Naravno da nije.
Nije! Prevrne se na bok. Zna, na poetku sam mislio da je Isabelle, ne znam - fora.
Uzbudljiva. Drugaija. Onda sam na tulumu shvatio da je zapravo luda.
Clary ga pogleda suenim oima. Je li ti ona rekla da popije taj plavi koktel?
On odmahne glavom. To sam si samo ja skrivio. Vidio sam te kako odlazi s Jaceom i Alecom
i ne znam... Izgledala si toliko drugaije nego inae. Uinila si mi se toliko drugaijom. Nisam
mogao ne pomisliti da si se ve promijenila i da u ja ostati izvan tog tvojeg novog svijeta. Htio sam
uiniti neto zbog ega bih mu vie pripadao. Pa kad je onaj mali zeleni naiao s pladnjem s
piima...
Clary zastenje. Ti si idiot.
Nikad nisam tvrdio suprotno.
Oprosti. Je li bilo grozno?
Biti takor? Nije. Prvo je bilo zbunjujue. Odjednom sam se naao na visini tuih glenjeva.
Pomislio sam da sam popio neki napitak za smanjivanje, ali nije mi bilo jasno otkud mi ta potreba da
grickam odbaene omote vakaih.
Clary se zasmijulji. Ne. Mislim na vampirski hotel - je li to bilo grozno? Neto mu zaiskri u
oima. Skrene pogled. Nije. Zapravo se ne sjeam mnogo izmeu tuluma i slijetanja na
parkiralite. Vjerojatno je i bolje tako.
Zaustio je da neto kae, ali sprijeilo ga je zijevanje. Svjetlost u sobi polako je bila nestala.
Iskobeljavi se od Simona i iz posteljine, Clary ustane i razmakne prozorske zastore. Vani je grad bio
okupan crvenkastim odsjajem sutona. Srebrnasti krov Chryslerove zgrade, pedeset blokova prema
centru, rumenio se poput araa koji je predugo ostao u vatri. Sunce zalazi. Moda bismo trebali
potraiti neku veeru.
Nije bilo odgovora. Okrenuvi se, vidje da je Simon zaspao, ruku svijenih ispod glave, rairenih
nogu. Uzdahne, prie krevetu, skine mu naoale i odloi ih na noni ormari. Nije mogla izbrojiti
koliko je ve puta zaspao s njima pa se probudio na zvuk stakla koje puca.
Gdje u sad ja spavati? Nije da joj je smetalo podijeliti krevet sa Simonom, ali nije joj ba
ostavio mjesta. Razmislila je o tome da ga bocka dok se ne probudi, ali izgledao je tako mirno. Osim
toga, nije joj se spavalo. Ba je posegnula za crtaim blokom ispod jastuka, kad se na vratima zaulo
kucanje.
Bosonoga, oduljala se preko sobe i tiho okrenula kvaku. Bio je to Jace. ist, u trapericama i
sivoj majici, oprane kose koja je sliila aureoli od vlanog zlata. Modrice na njegovu licu ve su
izblijedjele od purpurne do svijetlosive boje, a ruke su mu bile iza lea.
Jesi li spavala? upita. U glasu mu nije bilo kajanja, nego samo radoznalosti.
Nisam. Clary izae u hodnik, zatvorivi vrata iza sebe. Zato si to pomislio?
On odmjeri njezin kompleti za spavanje, svijetloplavu pamunu majicu i kratke hlae. Bez
razloga.
Bila sam u krevetu veinu dana, ree ona, to je, tehniki gledano, bila istina. Kad ga je
ugledala, njezina razina nervoze skoila je za oko tisuu posto, ali nije vidjela nikakav razlog da
podijeli tu informaciju. to je s tobom? Zar nisi iscrpljen?

145

On odmahne glavom. Kao ni potari, lovci na demone nikad ne spavaju. Ni snijeg ni kia ni
vruina ni nona tmina ne zaustavljaju te...
Stvarno bi nadrapao kad bi te zaustavljala nona tmina, istakne ona.
On se nasmijei. Za razliku od kose, zubi mu nisu bili savreni. Jedan gornji sjekuti bio mu je
malo, ljupko okrhnut.
Ona se primi za laktove. U hodniku je bilo prohladno i osjeala je da se najeila po rukama. to
uope radi ovdje?
'Ovdje' u smislu tvoje sobe ili 'ovdje' u smislu velikog duhovnog pitanja nae svrhe na ovom
planetu? Ako pita je li sve to puka kozmika sluajnost ili postoji vea metaetika svrha ivota, pa,
to je zagonetka za sva vremena. Mislim, jednostavni ontoloki redukcionizam oito je pogrean
argument, ali...
Vraam se u krevet. Clary posegne za kvakom.
On se gipko provue izmeu nje i vrata. Ovdje sam, ree, jer me Hodge podsjetio da ti je
roendan.
Clary iznemoglo otpuhne. Nije, nego sutra.
To nije razlog da ne ponemo odmah slaviti.
Ona ga odmjeri. Izbjegava Aleca i Isabelle.
On kimne. Oboje trae kavgu sa mnom.
Zbog istog razloga?
Ne bih znao. Kradom pogleda na obje strane hodnika. I Hodge. Svi ele razgovarati sa
mnom. Osim tebe. Kladim se da ti ne eli razgovarati sa mnom.
Ne, ree Clary. elim jesti. Umirem od gladi.
On pokae ruku koja mu je bila iza lea. U njoj je drao pomalo zguvanu papirnatu vreicu.
Maznuo sam malo hrane iz kuhinje dok Isabelle nije gledala.
Clary se nasmijei. Piknik? Malo je prekasno za Central Park, ne ini li ti se? Pun je...
On odmahne rukom. Vila. Znam.
Htjela sam rei napadaa, ree Clary. Makar, ao mi je napadaa koji se namjeri na tebe.
To je mudar stav i moram te pohvaliti zbog njega, ree Jace, doimajui se zadovoljno. Ali
nisam mislio na Central Park. to kae na staklenik?
Sada? Nou? Zar nee biti... mrano?
Nasmijeio se kao da ima neku tajnu. Doi. Pokazat u ti.

146

17
PONONI CVIJET

Pri slabom su svjetlu velike prazne prostorije kroz koje su prolazili na putu prema krovu
djelovale pusto kao kazaline kulise; pokustvo prekriveno bijelim plahtama pomaljalo se iz
polumraka kao ledenjaci iz magle.
Kad je Jace otvorio vrata staklenika, Clary je zapahnuo miris blag kao jastuasti dodir maje
ape: zasien, taman miris zemlje i jai sapunasti miris nonog cvijea - mjeseevih cvjetova, bijelih
aneoskih truba, nouraka - i nekih koje nije prepoznala, poput biljke sa zvjezdastim utim
cvjetovima ije je latice kitio zlatni polen. Kroz staklene zidove prostorije vidjela je svjetla
Manhattana kako gore poput hladnih dragulja.
Divno. Polako se okrenula, upijajui to. Ovdje je tako lijepo po noi.
Jace se nasmijei. I to je mjesto samo nae. Alec i Isabelle mrze biti ovdje. Imaju alergije.
Clary zadrhti, premda joj uope nije bilo hladno. Kakva je to vrsta cvijea?
Jace slegne ramenima i sjedne, oprezno, pokraj sjajnog zelenog grma posve istokanog vrsto
zatvorenim pupoljcima. Nemam pojma. Misli li da pazim na satu botanike? Neu biti arhivist. Ne
trebam znati te stvari.
Ti treba znati samo kako se ubija?
On podigne pogled na nju i osmjehne se. Izgledao je kao svjetlokosi aneo s neke
Rembrandtove slike, uz izuzetak tih vragolastih usta. Tako je. Iz vreice izvadi paketi umotan u
ubrus i ponudi joj ga. Osim toga, dometne, radim opake sendvie od sira. Kuaj.
Clary se nevoljko nasmijei i sjedne mu preko puta. Kameni pod staklenika bio joj je hladan na
golim nogama, no to je bilo ugodno nakon tolikih dana neumoljive vruine. Iz papirnate vreice Jace
izvue nekoliko jabuka, pruti okolade s voem i orasima te bocu vode. Nije lo ulov, ree ona
zadivljeno.
Sendvi od sira bio je topao i pomalo mlohav, ali ukusan. Iz jednog od bezbrojnih depova
jakne Jace izvue no kotane drke koji se inio kadar izrezati utrobu grizliju. Zaposli se s
jabukama, reui ih na pedantne osmine. Nije roendanska torta, ree, pruivi joj kriku, ali
nadam se da je bolje nego nita.
Nita je ono to sam oekivala, pa zato hvala. Odgrize jedan zalogaj. Okus jabuke bio je zelen
i svje.
Nitko ne bi trebao ne dobiti nita za roendan. Gulio je drugu jabuku, kora joj se odvajala u
dugim vijugavim trakama. Roendani bi trebali biti posebni. Moj roendan uvijek je bio dan kada
bi mi otac rekao da mogu raditi i dobiti sve to hou.
Sve? Nasmijala se. A kakvu si vrstu svega onda htio?
Pa, kad sam navrio pet, htio sam se okupati u pagetima.
Ali to ti nije dopustio, zar ne?

147

Ne, u tome i jest stvar. Dopustio je. Rekao je da to nije skupo i da zato ne, ako ja to elim.
Rekao je slugama da napune kadu vrelom vodom i tjesteninom, a kad se ohladilo... Slegne
ramenima. Okupao sam se u tome.
Slugama? pomisli Clary. Naglas ree: Kako je bilo? Ljigavo.
Mogu misliti. Pokuala ga je zamisliti kao djeaia koji se smijucka, do uiju uronjen u
tjesteninu. Slika se nije htjela sloiti. Jace se zacijelo nikada nije smijuckao, ak ni u dobi od pet
godina. to si jo traio?
Oruje, uglavnom, ree on. Za to sam siguran da te ne udi. Knjige. Mnogo itam kad sam
sam.
Nisi iao u kolu?
Nisam, ree on i izgovori to polako, gotovo kao da se primiu temi o kojoj ne eli razgovarati.
Ali tvoji prijatelji...
Nisam imao prijatelje, ree. Osim svog oca. Nisam trebao vie nikoga. Ona se zablene u
njega. Uope nikakvih prijatelja?
On joj postojano uzvrati pogled. Kad sam prvi put vidio Aleca, ree, u dobi od deset godina,
bio je to prvi put da sam upoznao drugo dijete svojih godina. Prvi put da sam imao prijatelja.
Ona spusti pogled. Sad joj se u glavi stvarala slika, nepoeljna: pomislila je na Aleca, na nain
kako ju je pogledao. Ne bi on to rekao.
Nemoj me saalijevati, ree Jace, kao da nasluuje njezine misli, premda nije saalijevala
njega. Pruio mi je najbolje obrazovanje, najbolju obuku. Vodio me po cijelom svijetu. U London.
Sankt Peterburg. Egipat. Voljeli smo putovati. Oi su mu bile smrknute. Nigdje nisam bio otkako
je umro. Nigdje osim u New Yorku.
Blago tebi, ree Clary. Ja nikad u ivotu nisam bila izvan ove drave. Mama me nije pustila
ak ni na terensku nastavu u Washington. Mislim da sada znam zato, doda skrueno.
Bojala se da e prolupati? Poeti viati demone po Bijeloj kui?
Ona zagrize komadi okolade. Ima demona u Bijeloj kui?
alio sam se, ree Jace. Valjda. Ravnoduno slegne ramenima. Siguran sam da bi netko to
ve spomenuo.
Mislim da samo nije htjela da se previe udaljavam od nje. Mama, mislim. Nakon to mi je tata
umro, jako se promijenila. U mislima joj je odjeknuo Lukeov glas. Nakon to se to dogodilo, vie
nikad nisi bila ista, ali Clary nije Jonathan.
Jace je pogleda i izvije jednu obrvu. Sjea se svojeg oca?
Ona odmahne glavom. Ne. Umro je prije nego to sam se rodila.
Blago tebi, ree on. Tako ti ne nedostaje.
Da je itko drugi rekao takvo to, zvualo bi stravino, ali u njegovu glasu za promjenu nije bilo
gorine, nego samo boli zbog enje za vlastitim ocem. Prestane li to? upita ona. Mislim, taj
osjeaj da ti nedostaje?
On je pogleda iskosa, ali ne odgovori. Misli na svoju majku? Ne. Ne bi tako razmiljala o
svojoj maci. Zapravo, na Lukea. Nije da se stvarno tako zove. Zamiljeno odgrize komad jabuke
i ree: Razmiljao sam o njemu. Neto u njegovom ponaanju se ne slae...
On je kukavica. Claryn glas bio je gorak. uo si ga. Nee ii protiv Valentinea. ak ni zbog
moje majke.
Ali to je upravo... Prekine ga dugotrajna, odjekujua zvonjava. Negdje je tuklo neko zvono. .
Pono, ree Jace, odloivi no. Osovi se na noge, ispruivi ruku da je podigne do sebe. Prsti
su mu bili malo ljepljivi od jabunog soka. Sad gledaj.

148

Pogled mu je bio prikovan na zeleni grm pokraj kojeg su sjedili, s desecima blistavih zatvorenih
pupoljaka. Zaustila je da ga pita to bi trebala gledati, ali podignuo je ruku da je preduhitri. Oi su
mu iskrile. ekaj, ree.
Lie na grmu visjelo je mirno i nepokretno. Najednom jedan vrsto zatvoren pupoljak stane
treperiti i tresti se. Nabuja do dvostruke veliine i naglo se otvori. Bilo je nalik na gledanje ubrzanog
filma otvaranja nekog cvijeta: njeni listii aske rastvorili su se, oslobaajui latice naguvane
unutra. Bile su posute svijetlim zlatnim polenom, laganim poput praha.
O! ree Clary i podigne pogled, zatekavi Jacea kako je gleda. Cvjetaju li svake noi?
Samo u pono, ree on. Sretan roendan, Clarissa Fray.
Bila je neobino dirnuta. Hvala ti.
Imam neto za tebe, ree on. Zavue ruku u dep i izvadi neto pa joj to utisne u ruku. Bio je
to sivi kamen, pomalo neravan, na nekim mjestima toliko izlizan da je bio gladak.
Hm, ree Clary, preokreui ga meu prstima. Zna, kad veina djevojaka kae da eli veliki
kamen, ne misle, zna, doslovno na veliki kamen.
Vrlo smijeno, sarkastina moja prijateljice. To zapravo nije kamen. Svi sjenolovci imaju
runokamen vjetijeg svjetla.
Aha. Pogledala ga je s novim zanimanjem, sklopivi prste oko njega onako kako je vidjela da
Jace to ini u podrumu. Nije bila naisto, no uinilo joj se da vidi odsjaj svjetlosti koji joj se probija
kroz prste.
Donijet e ti svjetlost, ree Jace, ak i meu najtamnijim sjenama ovog svijeta, kao i drugih.
Ona ga stavi u dep. Pa, hvala. Lijepo od tebe to si mi neto dao. inilo joj se da je napetost
izmeu njih titi kao vlaan zrak. U svakom sluaju, bolje to nego kupka u pagetima.
On mrano ree: Ako podijeli tu malu osobnu informaciju i s kime, moda u te morati ubiti.
Pa, kad sam ja navrila pet godina, htjela sam da me mama pusti da se vrtim u suilici za
rublje, ree Clary. Razlika je u tome to ona meni to nije dopustila.
Vjerojatno zbog toga to vrtnja u suilici zna biti smrtonosna, istakne Jace, dok je tjestenina
rijetko kada smrtonosna. Osim kad je pripremi Isabelle.
Pononi cvijet ve je gubio latice. Lelujale su prema podu, svjetlucajui poput traaka svjetlosti
zvijezda. Kad sam navrila dvanaest, htjela sam tetovau, ree Clary. Mama mi ni to nije
dopustila.
Jace se nije nasmijao. Veina sjenolovaca dobije svoje prve biljege s dvanaest godina. To ti je
sigurno u krvi.
Moda. Makar sumnjam da veina sjenolovaca dobiva tetovae Donatella iz Ninda kornjaa
na lijevo rame.
Jace se doimao zbunjeno. Htjela si kornjau na ramenu?
Htjela sam prekriti oiljak od vodenih kozica. Ona lagano povue naramenicu majice u stranu,
pokazavi zvjezdasti bijeli oiljak na vrhu ramena. Vidi?
On skrene pogled. Postaje kasno, ree. Trebali bismo se vratiti dolje.
Clary s nelagodom povue naramenicu natrag. Kao da su njega zanimali njezini glupi oiljci.
Sljedee rijei ispale su joj iz usta bez imalo njezina voljnog udjela. Jeste li ti i Isabelle ikada...
hodali?
Sad ju je ipak pogledao. Mjeseina mu je isprala boju iz oiju. Sad su bile vie srebrne nego
zlatne. Isabelle? ree tupo.
Mislila sam... Sad je osjeala jo veu nelagodu. Simon se to pitao.
Moda bi on trebao pitati nju.

149

Nisam sigurna da to eli, ree Clary. Kako bilo, nije vano. To nije moja stvar.
On se opasno nasmijei. Odgovor je ne. Mislim, moda je ponekad jedno ili drugo razmiljalo
o tome, ali ona mi je skoro kao sestra. Bilo bi udno. Misli, ti i Isabelle nikad niste... Nikad,
ree Jace. Ona me mrzi, primijeti Clary.
Ne, ne mrzi te, ree on, na njezino uenje. Samo je ini nervoznom zato to je uvijek bila
jedina cura meu mukim oboavateljima, a sada to vie nije.
Ali ona je tako lijepa.
I ti si, ree Jace, i vrlo si razliita od nje, a ona to ne moe ne primijetiti. Ona je oduvijek
eljela biti mala i krhka, zna. Mrzi to to je via od veine deki.
Clary na to ne ree nita jer nije imala to rei. Lijepa. Rekao joj je da je lijepa. To joj jo nitko
nikad nije rekao, osim njezine majke, to se ne rauna. Od majki se oekuje da misle da ste lijepi.
Zurila je u njega.
Vjerojatno bismo trebali sii, ponovi on. Bila je sigurna da mu je neugodno zbog njezina
zurenja, ali kao da nije mogla prestati.
U redu, ree ona najzad. Na vlastito olakanje, glas joj je zvuao normalno. Dodatno
olakanje bilo je to to je skrenula pogled s njega kad se okrenula. Mjesec, sada okomito iznad njih,
osvjetljavao je sve gotovo kao da je dan. Izmeu dva koraka ugledala je bijelu iskru kako skae s
neega na podu: bio je to no kojim je Jace rezao jabuke, leao je na boku. Naglo se trgnula unatrag
da ne stane na njega i svojim je ramenom udarila u njegovo - on je ispruio ruku da je uravnotei ba
kad se okrenula da se ispria, a onda mu se odjednom nala u naruju i on ju je ljubio.
Isprva je bilo gotovo kao da je nije elio ljubiti: njegova usta na njezinima bila su tvrda,
nepodatna; zatim ju je zagrlio objema rukama i privukao k sebi. Usne su mu omekale. Osjeala je
brzo udaranje njegova srca, kuali slatkou jabuka koja mu je jo bila na ustima. Uvukla mu je ruke u
kosu to je eljela jo otkako ga je prvi put vidjela. Njegova joj se kosa ovila oko prstiju, svilenkasta
i njena. Srce joj je bubnjalo i u uima je zauli hujanje nalik na lepet krila...
Jace se odvoji od nje prigueno podviknuvi, premda ju je jo uvijek grlio. Bez panike, ali
imamo publiku.
Clary okrene glavu. Na grani oblinjeg stabla smjestio se Hugo, gledajui ih malim staklastim
crnim oima. Dakle, zvuk koji je ula bila su krila, a ne mahnita strast. Kakvo razoaranje.
Ako je on ovdje, Hodge nee biti daleko, ree Jace ispod glasa. Moramo krenuti.
Zar te on pijunira! sikne Clary. Hodge, mislim.
Ne. Samo voli dolaziti ovamo kako bi razmiljao. Ba teta - vodili smo tako iskriav
razgovor. Neujno se nasmije.
Dolje su se vratili istim putem kojim su doli, ali Clary se inilo da je to putovanje posve
drugaije. Jace ju je drao za ruku, zbog ega su joj majuni strujni udari ili gore-dolje po ilama sa
svakog mjesta gdje ju je dodirivao: iz prstiju, iz zglavka, iz dlana. Um joj je brujao od pitanja ali
previe se bojala da e neto pokvariti bude li mu postavila ijedno od njih. Bio je rekao ba teta pa
je slutila da je veer zavrila, barem to se tie ljubljenja.
Doli su do njezinih vrata. Naslonila se na zid pokraj njih, podignuvi pogled prema njemu.
Hvala za roendanski piknik, ree nastojei odrati neutralan glas.
On kao da nije bio sklon tome da joj pusti ruku. Ide spavati?
Samo je ljubazan, ree ona samoj sebi. A opet, to je bio Jace. On nikad nije bio ljubazan.
Odluila je pitanjem odgovoriti na pitanje. Ti nisi umoran?
Glas mu je bio dubok. Nikad nisam bio budniji.

150

Nagnuo se da je poljubi, priljubivi joj dlan slobodne ruke uz obraz. Usne su im se dodirnule,
prvo lagano, a zatim s jaim pritiskom. Upravo u tom trenutku Simon je irom otvorio vrata spavae
sobe i izaao na hodnik.
Treptao je, kosa mu je bila raskutrana i nije imao naoale, ali dovoljno je dobro vidio. Koji
vrag? zapita tako glasno da je Clary odskoila od Jacea kao da ju je njegov dodir zapekao.
Simone! to ti... no, mislila sam da...
Da spavam? I spavao sam, ree on. Vrhovi jagodinih kostiju tamnocrveno su mu se zaarili
kroz preplanulu kou, kao i uvijek kada bi se osjeao neugodno ili uzrujano. Onda sam se probudio
i tebe nije bilo pa sam mislio...
Clary nije mogla smisliti to bi rekla. Zato se nije sjetila da bi se to moglo dogoditi? Zato nije
rekla da bi trebali ii u Jaceovu sobu? Odgovor je bio jednostavan koliko i straan: bila je posve
zaboravila na Simona.
ao mi je, ree ona, nesigurna kome se uope obraa. Uini joj se da je krajikom oka vidjela
Jaceov pogled usijana bijesa - ali kad ga je naas pogledala, izgledao je kao i uvijek: oputeno i
samopouzdano, kao da se malo dosauje.
Ubudue, Clarissa, ree on, moda bi bilo mudro da spomene da ve ima jednog mukarca
u krevetu, tako da se izbjegnu ovako naporne situacije.
Pozvala si ga u krevet? upita Simon, doimajui se uzdrmano.
Smijeno, zar ne? ree Jace. Nikako ne bismo svi uspjeli stati.
Nisam ga pozvala u krevet, prasne Clary. Samo smo se ljubili.
Samo smo se ljubili? Jace se tonom lane povrijeenosti sprdao s njom. Kako hitro
odbacuje nau ljubav.
Jace...
Opazila je ivu zlobu u njegovim oima i odustala. Nije imalo smisla. eludac joj odjednom
postane teak. Simone, kasno je, ree umorno. ao mi je to smo te probudili.
I meni je. On ukoeno ue natrag u sobu, zalupivi vrata za sobom.
Jaceov osmijeh bio je bljutav poput tosta s maslacem. Hajde, idi za njim. Potapaj ga po glavi i
reci mu da je on jo uvijek tvoje super posebno malo drago bie. Nije li to ono to eli uiniti?
Prestani, ree ona. Prestani biti takav.
Njegov se osmijeh razvue. Kakav?
Ako si ljut, jednostavno reci. Nemoj se ponaati kao da te nikada nita ne pogaa. To je kao da
nikada nita ne osjea.
Moda si o tome trebala razmisliti prije nego to si me poljubila, ree on.
Ona ga pogleda s nevjericom. Ja sam poljubila tebe!
On je pogleda s iskriavom pakou. Ne brini, ree. I ja mislim da nije bilo osobito vrijedno
pamenja.
Gledala ga je kako odlazi i osjetila zbrkan poriv da brizne u pla i da pojuri za njim iskljuivo
zato da ga utne nogom u gleanj. Znajui da bi mu oba ina samo pruila zadovoljtinu, nije
napravila nijedan, nego se oprezno vratila u sobu.
Simon je stajao nasred sobe, doimajui se izgubljeno. Opet je bio stavifi naoale. ula je Jaceov
glas u glavi kako zlobno govori: Potapaj ga po glavi i reci mu da je on jo uvijek tvoje super
posebno malo drago bie.
Zakoraila je prema njemu, no zaustavila se kad je shvatila to dri u ruci. Njezin blok za
crtanje, otvoren na crteu koji je radila, onome Jacea s aneoskim krilima. Lijepo, ree on. Svi ti
satovi u Tischu sigurno se isplate.

151

Pod normalnim okolnostima, Clary bi ga bila izgrdila zato to gleda u njezin blok za crtanje, ali
sada nije bio pravi trenutak. Simone, gle..
Priznajem da upad u tvoju spavau sobu kako bih se u njoj durio moda nije bio najbistriji
potez, kruto je prekine, bacivi blok za crtanje natrag na krevet. Ali morao sam uzeti svoje stvari.
Kamo ide? upita ona.
Kui. Ve sam predugo ovdje, ini mi se. Ovozemci poput mene ne spadaju na ovakvo
mjesto.
Ona uzdahne. Gle, ao mi je. Dobro? Nisam ga namjeravala poljubiti; jednostavno se dogodilo.
Znam da ga ti ne voli.
Ne, ree Simon jo krue. Ne volim ishlapjela gazirana pia. Ne volim usrani pop djeakih
bendova. Ne volim zaglaviti u prometu. Ne volim zadau iz matematike. Mrzim Jacea. Primjeuje li
razliku?
On ti je spasio ivot, napomene Clary, osjeajui se kao varalica - najzad, Jace je poao s
njom u Dumort samo zato to ga je brinulo da e imati problema ako je netko ubije.
Detalji, ree Simon nehajno. On je upak. Mislio sam da si bolja od toga.
Claryn bijes bukne. O, a sad e i ti biti umiljen i napuhan? prasne. Ti si onaj koji je htio
pozvati curu 's najboljim tijelom' na proslavu poetka kolske godine. Oponaala je Ericov lijeni
glas. Simonova usta ljuto su se stisnula. Pa to ako je Jace ponekad kreten? Ti nisi moj brat, ti nisi
moj tata, ne mora ga voljeti. Ja nikad nisam voljela nijednu tvoju curu, ali sam barem imala toliko
pristojnosti da to zadrim za sebe.
Ovo je drugaije, ree Simon kroza zube.
Kako? Kako je ovo drugaije?
Jer vidim kako ga gleda! vikne on. A ja nikad nisam tako gledao nijednu od tih cura! One su
mi bile samo zanimacija, nain da vjebam dok...
Dok to? Clary je bila mutno svjesna toga da je bila grozna, da je cijela situacija bila grozna;
oni se jo nikada nisu posvaali ozbiljnije od rasprave o tome tko je pojeo zadnji keks iz kutije u
kuici na drvetu, ali kao da nije mogla prestati. Dok nije naila Isabelle? Ne mogu vjerovati da ti
meni dri bukvice o Jaceu, kad si od sebe napravio totalnu budalu zbog nje! Glas joj se povisio u
vrisak.
Htio sam da bude ljubomorna! vrisne Simon, uzvrativi joj kao iz topa. Ruke su mu bile
stisnute u ake pokraj bokova. Tako si glupa, Clary. Tako si glupa, zar ti nita nije jasno?
Ona se zabezeknuto zablene u njega. to li je pobogu htio rei? Htio si da budem ljubomorna?
Zato bi to htio?
Istog asa shvatila je da je to najgore pitanje koje mu je mogla postaviti.
Zato to sam, ree on toliko gorko da se prenerazila, zaljubljen u tebe deset godina pa sam
mislio kako bi bilo vrijeme da otkrijem osjea li ti isto prema meni. to, slutim, ne osjea.
Isto ju je tako mogao utnuti nogom u trbuh. Nije mogla govoriti; ostala je bez zraka. Zurila je u
njega, pokuavajui skucati odgovor, ikakav odgovor.
On je otro prekine. Nemoj. Nita mi ne moe rei.
Gledala ga je kako odlazi prema vratima kao paralizirana; nije se mogla pokrenuti da ga zadri,
koliko god htjela. to je mogla rei? I ja tebe volim? Ali nije ga voljela - ili jest?
On zastane na vratima s rukom na kvaki i okrene se da je pogleda. Iza naoala, oi su mu sada
izgledale vie umorno nego ljuto. Stvarno te zanima to je jo moja mama rekla o tebi? upita.
Ona odmahne glavom.

152

On kao da to nije primijetio. Rekla je da e mi slomiti srce, ree joj i ode. Vrata se zatvore
iza njega odlunim kljocajem i Clary ostane sama.
Kada je otiao, utonula je u krevet i uzela blok za crtanje. Privila ga je na grudi, ne elei crtati u
njega, tek eznui za mirisom poznatih stvari: tinte, papira i krede.
Razmiljala je o tome da potri za Simonom, da ga pokua sustii. No to bi mogla rei? to bi
uope mogla rei? Tako si glupa, Clary, rekao joj je. Zar ti nita nije jasno?
Pomislila je na stotinu stvari koje je rekao ili uinio, na ale koje su Eric i ostali zbijali s njima,
na razgovore koji bi utihnuli kad bi ona ula u prostoriju. Jace je znao od samog poetka. Smijao sam
vam se zato to me zabavljaju izjave ljubavi, osobito kad je neuzvraena. Nije si uzela vremena da se
zapita o emu je govorio, ali sada je znala.
Prije je Simonu rekla da je cijeli ivot voljela samo troje ljudi: svoju majku, Lukea i njega.
Zapitala se je li uistinu mogue izgubiti sve koje voli unutar tjedan dana. Zapitala se moe li ovjek
preivjeti takvo to ili ne. A ipak - u onim kratkim trenucima gore na krovu s Jaceom bila je
zaboravila na majku. Bila je zaboravila na Lukea. Bila je zaboravila na Simona. I bila je sretna. To je
bilo najgore, to to je bila sretna.
Moda je to, pomisli, to to sam izgubila Simona, moda je to kazna za sebinost to sam bila
sretna, makar i naas, dok moje majke jo uvijek nema. To ionako uope nije bilo stvarno. Jace se
moda izvanredno ljubi, ali uope mu nije stalo do nje. Rekao je tako.
Ona polako spusti blok za crtanje u krilo. Simon je imao pravo: bila je to dobra slika Jacea.
Uhvatila je krutu liniju njegovih usta, nerazmjerno ranjive oi. Krila su izgledala tako stvarno da joj
se uinilo da e, bude li ih okrznula prstom, biti mekana. Pustila je da joj ruka prelazi preko papira,
odlutavi umom...
I trgnula ruku natrag, zapanjivi se. Njezini prsti nisu dotaknuli suhi papir, nego mekane pahulje
perja. Pogled joj sune prema runama koje je navrljala u uglu papira. Sjale su onako kako je vidjela
da sjaje rune koje je Jace crtao stelom.
Srce joj pone udarati brzo, odmjereno otro. Ako runa moe oivjeti sliku, onda moda...
Ne skreui pogled s crtea, napipa olovke. Bez daha okrene nov, ist list papira i ustro stane
crtati prvo to joj je palo na pamet. Bila je to alica za kavu koja je stajala na nonom ormariu do
njezina kreveta. Oslanjajui se na ono to je upamtila na satu mrtve prirode, nacrtala ju je sa svim
detaljima: umrljani rub, pukotina na drci. Kad je zavrila, alica nije mogla biti preciznija.
Potaknuta nagonom koji ba i nije razumjela, ona posegne za alicom i stavi je na papir. Tada veoma
oprezno pone skicirati rune pokraj nje.

153

16
KALE SMRTNIKA

Jace je leao na krevetu i pravio se da spava - pred samim sobom, ni pred kim drugim - kad ga
je najzad dotuklo lupanje po vratima. Izvukao se iz kreveta, lecnuvi se. Ma koliko se gore u
stakleniku pravio da mu je dobro, cijelo ga je tijelo jo uvijek boljelo od batina koje je dobio prole
noi.
Znao je tko je to i prije nego to je otvorio vrata. Moda se Simon opet uspio pretvoriti u
takora. Ovaj je put Simon mogao zauvijek ostati prokleti takor, bar to se ticalo toga to je on, Jace
Wayland, kanio poduzeti.
Grevito je drala blok za crtanje, svijetla kosa bjeala joj je iz pletenica. Naslonio se na okvir
vrata, ne obazirui se na udar adrenalina koji ga je preplavio kad ju je ugledao. Zapitao se zato, ne
prvi put. Isabelle se svojom ljepotom sluila kao biem, ali Clary uope nije znala da je lijepa.
Moda zato.
Mogao se sjetiti samo jednog razloga zbog kojeg je dola ovamo, premda to nije imalo smisla
nakon onoga to joj je rekao. Rijei su bile oruje, otac ga je tomu nauio, a on je elio povrijediti
Clary vie nego to je ikada elio povrijediti bilo koju djevojku. Zapravo, nije bio naisto je li ikada
prije elio povrijediti neku djevojku. Obino ih je samo elio, a zatim bi elio da ga puste na miru.
Nemoj mi rei, ree, razvlaei rijei na nain za koji je znao da ona mrzi. Simon se
pretvorio u ozelota pa hoe da ja uinim neto prije nego to Isabelle od njega napravi krzneni
ovratnik. Pa, morat e priekati do sutra. Trenutano ne primam narudbe. Pokae prstom na sebe nosio je plavu pidamu s rupom na rukavu. Vidi. Pidamica.
Clary kao da ga je jedva ula. Shvatio je da neto grevito dri u rukama - svoj blok za crtanje.
Jace, ree. Ovo je vano.
Nemoj mi rei, ree on. Ima prijeku nudu za crtanjem. Treba ti goli model. E pa, nisam
raspoloen. Moe se obratiti Hodgeu, dometne kao da se naknadno sjetio. uo sam da bi on sve
dao za...
JACE! prekine ga ona, povisivi glas do vriska. ZAEPI NA SEKUNDU I SLUAJ,
MOE?
On trepne.
Ona duboko udahne i podigne pogled prema njemu. Oi su joj bile pune nesigurnosti. U njemu
se uskomea nepoznat poriv: poriv da je zagrli i kae joj da je sve u redu. Nije to uinio. Prema
njegovu iskustvu, stvari su rijetko kada bile u redu. Jace, ree ona tako tiho da se morao nagnuti
naprijed kako bije uo. Mislim da znam gdje je moja majka sakrila Kale smrtnika. U jednu sliku.
to? Jace je jo zurio u nju, kao da mu je rekla da je u hodniku zatekla nekog Tihog brata
kako gol izvodi zvijezde. Misli, sakrila ga je iza neke slike? Sve slike u tvojem stanu bile su
istrgnute iz okvira.
Znam. Clary pogleda mimo njega u njegovu sobu. inilo se da u njoj nema nikog drugog, na
njezino olakanje. Gle, mogu li ui? elim ti neto pokazati.
On se klimavo odmakne s vrata. Ako ba mora.

154

Ona sjedne na krevet, poloivi blok za crtanje na koljena. Odjea koju je prije nosio bila je
baena preko pokrivaa, ali ostatak sobe bio je uredan poput redovnike elije. Na zidovima nije bilo
slika, nije bilo plakata ni fotografija prijatelja ili obitelji. Plahte su bile bijele i vrsto, ravno
zategnute preko kreveta. To ba i nije bila tipina tinejderska soba. Evo, ree ona, listajui
stranice dok nije pronala crte alice. Vidi ovo.
Jace sjedne pokraj nje, odgurnuvi odbaenu majicu kratkih rukava. To je alica za kavu.
ula je razdraenost u vlastitu glasu. Znam da je to alica za kavu.
Jedva ekam da nacrta neto zbilja komplicirano, recimo Brooklynski most ili jastoga.
Vjerojatno e mi poslati glazbeni telegram.
Ignorirala gaje. Gledaj. Ovo sam htjela da vidi. Prijee rukom preko crtea; zatim brzim
trzajem posegne u papir. Kad je as kasnije izvukla ruku, alica za kavu njihala joj se s prstiju.
Bila je zamiljala kako e Jace zapanjeno skoiti s kreveta i uzviknuti neto u stilu: Bogati! To
se nije dogodilo - uglavnom, slutila je, zbog toga to je Jace vidio mnogo jo udnijih stvari u ivotu,
a i zbog toga to vie nitko nije govorio Bogati! Dodue, razrogaio je oi. Ti si to uinila?
Ona kimne.
Kada?
Maloprije, u svojoj sobi, nakon... nakon to je Simon otiao.
Njegov se pogled izotri, ali nije ustrajao. Upotrijebila si rune? Koje?
Ona odmahne glavom, prelazei prstom po sada praznom papiru. Ne znam. Dole su mi u
glavu i nacrtala sam ih tono onako kako sam ih vidjela.
One koje si vidjela u Sivoj knjizi?
Ne znam. Jo uvijek je odmahivala glavom. Ne bih ti znala rei.
I nitko ti nikada nije pokazao kako se to radi? Recimo, tvoja majka?
Ne. Ve sam ti rekla, moja mi je majka uvijek govorila da magija ne postoji...
Kladim se da te je nauila, prekine je on. I nakon toga te natjerala da zaboravi. Magnus je
rekao da e ti se sjeanja polako vraati. Moda.
Naravno. Jace ustane i ushoda se uokolo. Vjerojatno je protiv Zakona rabiti takve rune ako
nema dozvolu za to. Ali to sad nije vano. Misli li da je tvoja majka sakrila Kale u neku sliku?
Kao ti maloprije tu alicu?
Clary kimne. Ali ne u neku sliku u stanu.
Gdje onda? U nekoj galeriji? Mogla bi biti bilo gdje...
To uope nije slika, ree Clary. Nego karta.
Jace zastane, okrenuvi se prema njoj. Karta?
Sjea li se onog pila karata za tarot kod Madam Dorothee? Onog koji joj je moja majka
naslikala?
On kimne.
I sjea se kad sam izvukla as kupa? Kasnije, kad sam vidjela kip Anela, taj kale mi se inio
poznatim. Zato to sam ga ve vidjela na tom asu. Moja je majka naslikala Kale smrtnika u pil za
tarot Madam Dorothee.
Jace ju je pratio u stopu. Zato to je znala da e kod kontrolora biti na sigurnom, a na taj nain
mogla ga je dati Dorothei uope joj ne rekavi to je to ni zato ga mora skrivati.
Pa ak ni da ga uope mora skrivati. Dorothea nikad ne izlazi, nikad ga ne bi nikome dala...
A tvoja je majka bila na idealnom mjestu da dri na oku i njega i nju. Jace je zvuao gotovo
impresionirano. Nije lo potez.

155

Valjda. Clary se trsila da nadvlada drhtanje svojeg glasa. Da ga bar nije tako dobro sakrila.
Kako to misli?
Mislim, da su ga nali, moda bi nju ostavili na miru. Ako su htjeli samo Kale...
Ubili bi je, Clary, ree Jace. Znala je da govori istinu. To su isti ljudi koji su meni ubili oca.
Jedini razlog zato je moda jo iva jest taj to ne mogu pronai Kale. Budi sretna to ga je tako
dobro sakrila.
Zapravo mi nije jasno kakve veze sve to ima s nama, ree Alec, krmeljavo gledajui kroz
kosu. Jace je bio probudio ostale stanare Instituta u cik zore i dovukao ih u knjinicu da, kako je
rekao, razrade borbene strategije. Alec je jo bio u pidami, a Isabelle u ruiastom kunom ogrtau.
Hodge, u svojem uobiajenom strogom odijelu od tvida, pio je kavu iz okrhnute keramike alice.
Samo je Jace, blistavih oiju, unato modricama koje su blijedjele, izgledao uistinu budno. Mislio
sam da je potraga za Kaleom sada u rukama Klave.
Mnogo je bolje da to uinimo sami, nestrpljivo ree Jace. Hodge i ja ve smo to raspravili i
tako smo odluili.
Dobro. Isabelle zatakne pletenicu s ruiastom vrpcom iza uha. Ja sam za.
Ja nisam, ree Alec. U ovom gradu u ovom trenutku ima operativaca Klave koji trae Kale.
Proslijedimo informaciju njima i prepustimo im da ga se domognu.
Nije to tako jednostavno, ree Jace.
Jednostavno je. Alec se sjedei nagne naprijed, namrtivi se. To uope nema nikakve veze s
nama, nego samo s tvojom... tvojom ovisnou o opasnosti.
Jace odmahne glavom, oito ozlojeen. Ne razumijem zato mi se suprotstavlja u vezi s tim.
Zato to ne eli da nastrada, pomisli Clary i zaudi se njegovoj potpunoj nemoi da uvidi to se
uistinu zbiva s Alecom. A opet, njoj je to isto promaknulo kod Simona. Otkud joj pravo da se javlja?
Gledaj, Dorothea - vlasnica utoita - ne vjeruje Klavi. Zapravo je mrzi. Vjeruje nama.
Vjeruje meni, ree Clary. Za tebe ne znam. Nisam sigurna da joj se uope svia.
Jace ju je ignorirao. Daj, Alec. Bit e zabavno. I pomisli na slavu ako vratimo Kale smrtnika u
Idris! Naa imena nikad nee biti zaboravljena.
Nije mi do slave, ree Alec, ni naas ne skreui pogled s Jaceova lica. Nego mi je do toga
da ne uinimo nita glupo.
U ovom sluaju, meutim, Jace ima pravo, ree Hodge. Kad bi Klava dola u utoite, to bi
bila katastrofa. Dorothea bi pobjegla s Kaleom i vjerojatno je vie nikad ne bismo pronali. Ne,
Jocelyn je oito htjela da samo jedna osoba bude kadra pronai Kale, a to je Clary i samo Clary.
Neka onda ide sama, ree Alec.
Na to je ak i Isabelle tiho jeknula od zaprepatenja. Jace, koji se bio naginjao prema naprijed
dlanovima oslonjen o stol, uspravio se i hladnokrvno pogledao Aleca. Samo je Jace, pomisli Clary,
mogao izgledati hladnokrvno u donjem dijelu pidame i staroj majici kratkih rukava, ali uspjelo mu
je, vjerojatno pukom snagom volje. Ako se boji nekoliko otpisanih, onda svakako ostani kod
kue, ree on tiho.
Alec pobijeli. Ne bojim se, ree.
Dobro, ree Jace. Onda nema problema, zar ne? Osvrne se po prostoriji. Svi smo u tome
zajedno.
Alec promrmlja neto potvrdno, a Isabelle snano kimne glavom. Naravno, ree ona. Zvui
zabavno.
Ne znam ba je li zabavno, ree Clary. Ali pristajem, svakako. Ali, Clary, brzo ree
Hodge. Ako si zabrinuta zbog opasnosti, ne mora ii. Moemo obavijestiti Klavu...

156

Ne, ree Clary, iznenadivi samu sebe. Moja mama je htjela da ga ja pronaem. Ne
Valentine, a ni oni. Nije se ona skrivala od udovita, bio je rekao Magnus. Ako je stvarno cijeli
ivot pokuavala drati Valentinea podalje od te stvari, onda je to najmanje to mogu uiniti.
Hodge joj se nasmijei. I mislio sam da e to rei, ree.
Uostalom, ne brini, ree Isabelle. Bit e dobro. Mi se moemo nositi s nekoliko otpisanih.
Oni su ludi, ali nisu vrlo pametni.
I mnogo je lake izai nakraj s njima, nego s demonima, ree Jace. Nisu tako podmukli. E,
da, trebat e nam i auto, doda. Po mogunosti veliki.
Zato? ree Isabelle. Jo nam nikad nije trebao auto.
Jo se nikad nismo morali brinuti o tome to nosimo neki neprocjenjivo dragocjen predmet. Ne
elim ga vui po podzemnoj, objasni Jace.
Moemo pozvati taksi, ree Isabelle. Ili unajmiti kombi.
Jace odmahne glavom. elim okruenje koje mi kontroliramo. Ne elim imati posla s vozaima
taksija ni ovozemskim tvrtkama za najam kad radimo neto ovako vano. .
Zar ti nema vozaku dozvolu ili auto? upita Alec Clary, gledajui je s prikrivenim
gnuanjem. Mislio sam da svi ovozemci to imaju.
Ne kad imaju petnaest godina, ree Clary srdito. Trebala sam ih dobiti ove godine, ali ne
jo.
Ba si od velike koristi.
Barem moji prijatelji voze, odbrusi mu ona. Simon ima vozaku.
Odmah je poalila to je to rekla.
Ima li? ree Jace ozbiljno zamiljenim tonom.
Ali nema auto, doda ona brzo.
Pa vozi li onda auto svojih roditelja? upita Jace.
Clary uzdahne, opet se naslonivi na stol. Ne. Obino vozi Ericov kombi. Recimo, na gae i
takve stvari. Ponekad mu ga Eric posudi i za neto drugo. Recimo kad ima spoj.
Jace frkne. Vozi cure na spoj u kombiju? Nije udo to je toliko popularan meu damama.
To je auto, ree Clary. Ti si ljut samo zato to Simon ima neto to ti nema.
Ima on mnogo stvari koje ja nemam, ree Jace. Recimo, kratkovidnost, loe dranje i
stravinu koordinaciju pokreta.
Zna, ree Clary, veina psihologa se slae da je netrpeljivost samo sublimirana seksualna
privlanost.
Aha, ree Jace veselo. Moda bi to moglo objasniti zato tako esto nalijeem na ljude
kojima sam odbojan.
Meni nisi odbojan, brzo ree Alec.
To je zato to tebe i mene vee bratska ljubav, ree Jace, zagrabivi prema stolu. Dohvati crni
telefon i prui ga Clary. Nazovi ga.
Koga da nazovem? ree Clary, odugovlaei da dobije na vremenu. Erica? On mi nikad ne bi
posudio auto.
Simona, ree Jace. Nazovi Simona i pitaj ga hoe li nas odvesti do tvoje kue.
Clary pokua jo jednom. Zar vi ne poznajete nikakve sjenolovci koji imaju auto?
U New Yorku? Jaceov osmijeh nestane. Gle, svi su u Idrisu zbog Sporazumu, a osim toga,
ustrajali bi da pou s nama. Ili ovo ili nita.

157

Ona ga naas pogleda u oi. U njima je bilo prkosa, a i jo neega, kao da je izaziva da objasni
svoju nesklonost. Namrtivi se, ona ukoeno prie stolu i istrgne mu telefon iz ruke.
Nije morala razmisliti prije biranja broja. Znala je Simonov broj jednako dobro kao svoj.
Pripremila se na razgovor s njegovom majkom ili sestrom, ali on se javio na drugo zvono. Halo?
Simone?
Tajac.
Jace ju je gledao. Clary vrsto zamiri, pokuavajui se praviti da ga nema. Ja sam, ree.
Clary.
Znam tko je. Zvuao je razdraeno. Zna, spavao sam.
Znam. Rano je. Oprosti. Motala je telefonsku icu oko prsta. Moram te zamoliti za uslugu.
Uslijedio je jo jedan tajac prije nego to se sumorno nasmijao. ali se.
Ne alim se, ree ona. Znamo gdje je Kale smrtnika i spremni smo otii po njega. Problem
je samo u tome to nam treba auto.
On se opet nasmije. Oprosti, eli mi rei da tvoje demonoubilake kompanjone na njihov
sljedei susret sa silama tame treba voziti moja mama?
Zapravo, mislila sam da bi mogao zamoliti Erica da ti posudi kombi. Clary, ako ti misli da
u ja...
Ako se domognemo Kalea smrtnika, imat u nain da vratim svoju mamu. On je jedini razlog
zbog kojeg je Valentine nije ubio ili pustio.
Simon polako i ujno otpuhne. Misli da e biti tako lako postii tu razmjenu? Ne znam,
Clary.
Ne znam ni ja. Samo znam da je to prilika.
Ta stvar je mona, zar ne? U Tamnicama i zmajevima obino je bolje ne prtljati s monim
predmetima dok ne zna emu slue.
Neu prtljati s njim. Samo u ga upotrijebiti da vratim svoju mamu.
To uope nema smisla, Clary.
Ovo nisu Tamnice i zmajevi, Simone! gotovo je vrisnula. Ovo nije zabavna igrica u kojoj je
lo rezultat kod bacanja kocaka najgore to se moe dogoditi. Govorimo o mojoj mami, a Valentine
je moda upravo mui. Mogao bi je ubiti. Moram uiniti sve to mogu da mi se vrati - kao to sam
uinila i za tebe.
Stanka. Moda ima pravo. Ne znam, to zbilja nije moj svijet. Nego, kamo se zapravo vozimo?
Da znam rei Ericu.
Nemoj ga dovesti, ree ona brzo.
Znam, odvrati on pretjerano strpljivo. Nisam glup.
Vozimo u moju kuu. Nalazi se u mojoj kui.
Kratak muk - ovaj put od zbunjenosti. U tvojoj kui? Mislio sam da je tvoja kua puna
zombija.
Otpisanih ratnika. To nisu zombiji. Kako god, Jace i ostali mogu se pobrinuti za njih dok ja
idem po Kale.
Zato ti mora ii po Kale? zvuao je uznemireno.
Zato to samo ja mogu, ree ona. Pokupi nas na uglu to prije.
On promrmlja neto jedva ujno, a zatim: Dobro.
Ona otvori oi. Svijet je plivao u suznoj mrlji ispred nje. Hvala, Simone, ree. Ti si...
No on je ve prekinuo vezu.

158

ini mi se da su dileme moi uvijek iste, ree Hodge. Clary ga pogleda iskosa. Kako to
mislite?
Sjedila je na sjedalu do prozora knjinice, a Hodge u svojem naslonjau, s Hugom na osloncu za
ruke. Ostaci doruka - ljepljiva marmelada, mrvice tosta i razmazane mrlje maslaca - prianjali su za
hrpu tanjura na stoliu koji nitko, inilo se, nije bio sklon pospremiti. Nakon doruka bili su se
ratrkali da se pripreme, a Clary se vratila prva. To i nije bilo udno, s obzirom na to da je ona
morala samo navui traperice i majicu te provui etku kroz kosu, dok su se svi ostali morali dobro
naoruati. Budui da je u hotelu bila izgubila Jaceov no, jedini iole natprirodan predmet koji je
nosila bio je kamen vjetijeg svjetla u njezinu depu.
Razmiljao sam o tvojem Simonu, ree Hodge. I o Alecu i Jaceu, uz ostale.
Ona baci pogled kroz prozor. Kiilo je, glomazne debele kapljice rasprskavale su se po oknima.
Nebo je bilo neprobojno sivo. Kakve veze oni imaju jedni s drugima?
Gdje ima neuzvraenih osjeaja, ree Hodge, postoji neravnotea moi. Tu neravnoteu lako
je iskoristiti, ali to nije mudro initi. Gdje ima ljubavi, esto ima i mrnje. One mogu postojati jedna
uz drugu.
Simon me ne mrzi.
Mogao bi poeti s vremenom, bude li osjeao da ga iskoritava. Hodge podigne ruku, Znam
da nema takvu namjeru, no u nekim sluajevima nuda nadmauje uviavnost. Ali ta me situacija
podsjea na jednu drugu. Ima li jo onu fotografiju koju sam ti dao?
Clary odmahne glavom. Ne sa sobom. U sobi mi je. Mogla bih otii po nju...
Ne. Hodge pogladi Hugovo perje, crno poput ebanovine. Kad je tvoja majka bila mlada,
imala je najboljeg prijatelja, ba kao ti Simona. Bili su bliski kao brat i sestra. Zapravo, ljudi su esto
i mislili da su brat i sestra. Kako su rasli, svima oko njih postajalo je jasno da je on zaljubljen u nju,
ali ona to nikad nije primijetila. Uvijek ga je zvala prijateljem.
Clary se zagleda u Hodgea. Mislite na Lukea?
Da, ree Hodge. Lucian je uvijek mislio da e on i Jocelyn biti zajedno. Kad je upoznala i
zavoljela Valentinea, nije to mogao podnijeti. Nakon to su se vjenali, napustio je Krug, nestao - i
sve nas ostavio u uvjerenju da je mrtav.
Nikad nije rekao - nikad nije ak niti dao naslutiti takvo to, ree Clary. Sve te godine mogao
ju je pitati...
Znao je kako bi glasio njezin odgovor, ree Hodge, gledajui mimo nje prema krovnom
prozoru poprskanom kiom. Lucian nikad nije bio tip mukarca koji se zavarava. Ne, zadovoljio se
time da bude u njezinoj blizini - pretpostavljajui, moda, da e se njezini osjeaji s vremenom
promijeniti.
Ali ako je voli, zato je rekao onim ljudima da ne mari to e joj se dogoditi? Zato im nije
dopustio da mu kau gdje je ona?
Kao to sam ve rekao, gdje ima ljubavi, ima i mrnje, ree Hodge. Ona ga je jo davno jako
povrijedila. Okrenula mu je lea. A on je nakon toga ipak cijelo vrijeme glumio njezinog vjernog
psia, nikad ne prigovorivi, nikad je ne optuivi, nikad je ne suoivi sa svojim osjeajima. Moda
je uoio priliku da preokrene situaciju. Da je povrijedi kao ona njega.
Luke to ne bi uinio. No Clary se sjeala njegova ledenog tona kad joj je rekao da vie ne trai
usluge od njega. Vidjela je krut izraz u njegovim oima kad se suoio s Valentineovim ljudima. To
nije bio Luke kojeg je znala, Luke s kojim je odrasla. Taj Luke nikada ne bi tako kaznio njezinu
majku jer ga nije voljela dovoljno ili na pravi nain. Ali ona ga je voljela, ree Clary, govorei
naglas i ne primjeujui to. Samo ne isto onako kako je on volio nju. Zar to nije dovoljno?
Moda on nije mislio tako.

159

to e se dogoditi nakon to se domognemo Kalea? ree ona. Kako emo kontaktirati

Valentinea da mu javimo da ga imamo?
Hugo e ga pronai.
Kia je mlatila po prozorima. Clary zadrhti. Idem po jaknu, ree, skliznuvi sa sjedala do
prozora.
Pronala je majicu s kapuljaom na dnu svog ruksaka. Dok ju je izvlaila, zaula je neko
ukanje. Bila je to fotografija Kruga, njezine majke i Valentinea. Dugo ju je gledala prije nego to ju
je gurnula natrag u torbu.
Kad se vratila u knjinicu, ostali su se ve okupili: Hodge je pozorno sjedio za stolom s Hugom
na ramenu, Jace je bio sav u crnom, Isabelle je bila u izmama za gaenje demona i sa zlatnim biem
u ruci, a Alec je imao tobolac sa strijelama privezan preko ramena i konati titnik koji mu je ovijao
ruku od zglavka do lakta. Svi osim Hodgea bili su prekriveni svjee nanesenim biljezima, svaki
centimetar gole koe bio im je iscrtan vijugavim uzorcima. Jace si je zasukao lijevi rukav, drao je
bradu na ramenu i mrtio se vrljajui osmerokutni biljeg na kou nadlaktice.
Alec ga pogleda. Zabrljat e, ree. Daj da ja to napravim.
Ja sam ljevak, istakne Jace, ali blago se osmjehne i prui mu stelu. inilo se da je Alecu
laknulo kad ju je uzeo, kao da do tada nije bio naisto je li mu oproteno njegovo ponaanje od
maloas. To je osnovni iratze, ree Jace kad je Alec nagnuo crnu glavu nad njegovu ruku, pomno
pratei linije iscjeliteljske rune. Jace se lecne kad mu je stela kliznula koom, napola zatvorivi oi i
stegnuvi aku toliko da su mu miii lijeve ruke iskoili kao uad. Anela ti, Alec...
Trudim se paziti, ree Alec. Pusti Jaceovu ruku i ustukne kako bi se divio svojem uratku.
Eto.
Jace otpusti aku, spustivi ruku. Hvala. Tada kao da je primijetio Clarynu nazonost i
pogledao je, suzivi zlatne oi. Clary.
Izgledate spremno, ree ona, a Alec, koji je najednom pocrvenio, odmakne se od Jacea i
posveti svojim strijelama.
I jesmo spremni, ree Jace. Ima li jo onaj bode koji sam ti dao?
Ne. Izgubila sam ga u Dumortu, sjea se?
Tako je. Jace je zadovoljno pogleda. Skoro si njime ubila vukodlaka. Sjeam se.
Isabelle, koja je stajala do prozora, zakoluta oima. Zaboravljam da je to ono to te najvie pali,
Jace. Cure koje ubijaju kojekakva stvorenja.
Drag mi je svatko tko ubija kojekakva stvorenja, ree on ravnoduno. Pogotovo ja.
Clary zabrinuto pogleda sat na stolu. Trebali bismo sii. Simon e stii svaki as.
Hodge ustane iz naslonjaa. Izgledao je vrlo umorno, pomisli Clary, kao da ve danima nije
spavao.
Neka vas Aneo sve uva, ree on, a Hugo se vine s njegova ramena u zrak, glasno grakui,
ba u trenutku kad su odjeknula podnevna zvona.
Kiica je jo uvijek rominjala kad je Simon zaustavio kombi na uglu i dvaput zatrubio. Claryno
srce poskoi - jedan dio nje bio se brinuo da se nee pojaviti.
Jace zakilji kroz kine kapi. Njih etvoro bilo se sklonilo ispod vijenca od isklesana kamena.
Ovo je kombi? Izgleda kao trula banana.
To se nije moglo porei - Eric je bio obojio kombi u neonsku nijansu ute, a bio je posut
mrljama prljavtine i hre kao tokama od truljenja. Simon ponovno zatrubi. Clary ga je vidjela kao
mutan obris iza mokrih prozora. Ona uzdahne i navue kapuljau da prekrije kosu. Idemo.
ljapkali su kroz prljave lokve koje su se skupile na asfaltu, a Isabelline goleme izme uvjerljivo
su tupkale svaki put kad bi spustila nogu. Ostavivi motor u leru, Simon je otpuzao odostraga da

160

povue vrata u stranu, razotkrivi sjedala ije su presvlake bile napola trule. Opruge opasna izgleda
virile su kroz rupe. Isabelle nabora nos. Je li sigurno sjesti?
Sigurnije nego da te zaveemo na krov, ree Simon aljivo, to ti je druga opcija. Kimne u
znak pozdrava Jaceu i Alecu, posve ignorirajui Clary. Hej.
Hej, naravno, ree Jace i podigne zveckavu platnenu torbu u kojoj se nalazilo njihovo oruje.
Gdje moemo staviti ovo?
Simon ga uputi prema stranjem dijelu, u kojem su deki obino drali glazbene instrumente, a
za to se vrijeme Alec i Isabelle uvuku u kombi i sjednu na rub sjedala. Strijelac! objavi Clary kad
se Jace vratio s druge strane kombija.
Alec se mai svojeg luka, privezanog na njegova lea. Gdje?
Hoe rei da eli sjediti naprijed, ree Jace, sklanjajui si mokru kosu iz oiju.
Lijep ti je taj luk, ree Simon, kimnuvi prema Alecu.
Alec trepne, a s trepavica mu sklizne kap kie. Zna neto o streliarstvu? upita tonom iz
kojeg se dalo naslutiti da sumnja u to.
Bavio sam se streliarstvom u kampu, ree Simon. est godina zaredom.
Odgovor na to bila su tri bijela pogleda i osmijeh podrke od Clary, na koji se Simon nije
obazreo. On podigne pogled prema sve niem nebu. Trebali bismo krenuti prije nego to opet pone
lijevati.
Prednje sjedalo auta bilo je zatrpano omotima grickalica i mrvicama keksa. Clary je rukom
pomela koliko je mogla. Simon je pokrenuo auto prije nego to je sjela pa je pala unatrag na sjedalo.
Au, ree prijekorno.
Oprosti. Nije ju pogledao.
Clary je ula kako ostali straga tiho razgovaraju - vjerojatno raspravljajui o borbenim
strategijama i najboljem nainu da demonu odrubi glavu, a da si pritom ne zakrvavi nove konate
izme. Premda nita nije razdvajalo prednja sjedala od ostatka kombija, Clary je osjeala neugodnu
tiinu izmeu nje i Simona kao da su bili sami.
Onda, u emu je fora s tim 'hej'? upita ona kad se Simon ukljuio u promet na irokoj,
zelenilom obrubljenoj cesti koja je pratila obalu East Rivera.
Kakva fora s 'hej'? odvrati on, presjekavi put crnom terencu iji im je voza, mukarac u
odijelu s mobitelom u ruci, uputio prostaku gestu kroz zatamnjene prozore.
Ona fora s 'hej' koju vi deki uvijek imate. Kao ti kad si vidio Jacea i Aleca, rekao si 'hej', a oni
su tebi isto uzvratili 'hej'. to ne valja s 'bok'?
Uinilo joj se da je ugledala kako mu se trznuo jedan mii na obrazu. 'Bok' je enskasto,
obavijesti je on. Pravi su mukarci uvijek saeti. Jezgroviti.
Znai, to si muevniji, to manje govori?
Tako je. Simon kimne. Mimo njega vidjela je vlanu maglu koja se sputala na East River,
ovijajui obalu paperjasto sivom sumaglicom. Sama voda bila je boje olova, izmukana upornim
vjetrom do vrstoe tuenog vrhnja. Zbog toga vrlo opaki frajeri kad pozdravljaju jedan drugoga u
filmovima ne kau nita, nego samo kimnu. To kimanje znai 'ja sam opak i vidim da si i ti opak', ali
ne govore nita jer su to Wolverine i Magneto i objanjavanje bi im razmrdalo tu vibru.
Nemam pojma o emu priate, javi se Jace sa stranjeg sjedala.
Dobro, ree Clary i za nagradu dobije najsitniji mogui osmijeh od Simona, koji kombijem
skretao na Manhattanski most, u smjeru Brooklyna, vozei prema kui.
Kad su stigli do Clary ne kue, najzad je prestalo kiiti. Vlaknaste zrake sunca palile su ostatke
sumaglice, a lokve na ploniku su se suile. Jace,

161

Alec i Isabelle rekli su Simonu i Clary da ekaju kod kombija dok oni ne provjere, kako se Jace
izrazio, razine demonske aktivnosti.
Simon je gledao troje sjenolovaca kako ruama obrubljenim prilazom napreduju prema kui.
Razine demonske aktivnosti? Imaju spravu koja mjeri rade li demoni u kui power jogu?
Ne, ree Clary, zbacivi mokru kapuljau da moe uivati u osjeaju Suneve svjetlosti na
vlanoj kosi. Senzor im kae koliko su ti demoni moni - ako ima ikakvih demona.
Simon je izgledao impresionirano. To je korisno.
Ona se okrene prema njemu. Simone, u vezi s onim sino...
On podigne ruku. Ne moramo razgovarati o tome. Ustvari, ja radije ne bih.
Samo da ti neto kaem. Govorila je brzo. Znam da kad si rekao da me voli, ono to sam ti
odgovorila nije bilo ono to si elio uti.
Istina. Uvijek sam se nadao da e mi djevojka, kad joj jednom konano budem rekao 'Volim
te', odgovoriti 'Znam', kao Leia Hanu u Povratku Jedija.
To je tako geekovski ree Clary, ne mogavi se suzdrati. On je ljutito pogleda.
Oprosti, ree ona. Gledaj, Simone, ja...
Ne, ree on. Ti gledaj, Clary. Gledaj me i stvarno me vidi. Moe li to?
Ona ga pogleda. Pogleda tamne oi posute tokicama svjetlije boje prema vanjskom rubu
arenice i te poznate, pomalo nejednake obrve, duge trepavice, tamnu kosu, kolebljiv osmijeh i
graciozne, glazbenike ruke, to je sve bilo dio Simona, koji je pak bio dio nje. Kad bi morala rei
istinu, bi li uistinu rekla da nije imala pojma da je voli? Ili samo da nije imala pojma to bi uinila
kad bi je volio?
Ona uzdahne. Lako je prozrijeti glamur. Teko je ljude.
Svi mi vidimo ono to elimo, ree on mirno.
Ne i Jace, ree ona, ne mogavi se obuzdati, pomislivi na one bistre, ravnodune oi.
On vie od svih.
Ona se namrti. Kako to mi...
U redu, zauje se Jaceov glas, prekinuvi ih. Clary se brzo okrene. Provjerili smo sva etiri
ugla kue - nita. Niska aktivnost. Vjerojatno samo otpisani, a oni nas moda nee niti gnjaviti ako
ne pokuamo ui u stan na gornjem katu.
A ako i pokuaju, ree Isabelle uz osmijeh koji je blistao poput njezina bia, bit emo
spremni za njih.
Alec izvue teku platnenu torbu iz stranjeg dijela kombija i spusti je na plonik. Spreman za
pokret, objavi. Hajmo ispraiti nekoliko demonskih guzica.
Jace ga malo udno pogleda. Jesi li dobro?
Dobro sam. Ne gledajui ga, Alec odbaci luk i strijelu u korist ulatenog drvenog orunog
tapa, iz kojeg su na dodir njegovih prstiju iskoila dva blistava sjeiva. Ovo je bolje.
Isabelle zabrinuto pogleda brata. Ali luk...
Alec je prekine. Znam to radim, Isabelle.
Luk je leao na stranjem sjedalu, sjajei se na Sunevoj svjetlosti. Simon posegne za njim, no
odmah povue ruku jer se nasmijana skupina mladih ena koje su gurale kolica uputila tom ulicom u
smjeru parka. Nisu primijetile tri teko naoruana tinejdera koja su uala pokraj utog kombija.
Kako to da vas ja vidim? upita Simon. to je bilo s onom vaom arolijom za nevidljivost?
Ti nas vidi, ree Jace, jer sada zna istinu o tome u to gleda.
Aha, ree Simon. Valjda znam.

162

Malo se pobunio kad su ga zamolili da ostane pokraj kombija, ali Jace mu je naglasio koliko je
vano da na ulici imaju pripravno vozilo za bijeg koje e ih ekati. Suneva je svjetlost smrtonosna
za demone, ali nee nakoditi otpisanima. to ako nas budu ganjali? to ako auto odvue pauk?
Kad se Clary okrenula da mahne s ulaznog trijema, zadnje to je vidjela od Simona bile su
njegove duge noge oslonjene na upravljaku plou dok je on prebirao po Ericovoj zbirci CD-a.
Odahnula je s olakanjem. Barem je Simon bio na sigurnom.
Smrad ju je zapahnuo im su proli kroz ulazna vrata. Bio je gotovo neopisiv, kao pokvarena
jaja, crvljivo meso i morska trava koja truli na vruoj plai. Isabelle je naborala nos, a Alec je
pozelenio, ali Jace je izgledao kao da udie rijedak miomiris. Ovdje su bili demoni, objavi uz
hladan ushit. I to nedavno.
Clary ga tjeskobno pogleda. Ali nisu vie...
Ne. Odmahne glavom. Osjetili bismo to. Ipak. Trgne bradom prema Dorotheinim vratima,
vrsto zatvorenim, bez ijednog traka svjetlosti koji bi prodirao ispod njih. Ona e moda morati
odgovoriti na neka pitanja ako Klava bude ula da je primala demone.
Sumnjam da e Klava biti previe zadovoljna svime ovime, ree Isabelle. Sve u svemu, ona
e vjerojatno proi bolje od nas.
Oni nee mariti ako se na koncu domognemo Kalea. Alec se osvrtao uokolo, plavim oima
odmjeravajui poveliko predvorje, zakrivljene stepenice koje su vodile gore i mrlje na zidovima.
Pogotovo ako usput prikoljemo nekoliko otpisanih.
Jace odmahne glavom. Oni su u gornjem stanu. Mislim da nas nee gnjaviti ako ne pokuamo
ui u njega.
Isabelle otpuhne ljepljiv pramen kose s lica i namrti se Clary. to eka?
Clary nehotice baci pogled na Jacea, koji joj uputi iskrivljen osmijeh. Kreni, govorile su njegove
oi.
Ona krene preko predvorja prema Dorotheinim vratima, koraajui oprezno. Budui da je krovni
prozor bio crn od prljavtine, a arulja u predvorju jo uvijek nije radila, jedina rasvjeta bilo je
Jaceovo vjetije svjetlo. Zrak je bio vru i teak, a sjene su se uzdizale pred njom poput arobno
brzorastuih biljaka u umi iz runog sna. Ona podigne ruku da pokuca na Dorotheina vrata, jednom
lagano, a zatim ponovno, jae.
Vrata se irom otvore, prosuvi snaan val zlatne svjetlosti u predvorje. Na njima je stajala
Dorothea, masivna i impozantna u zelenim i naranastim krpama. Danas je njezin turban bio neonski
ut, okien prepariranim kanarincem i valovitim uzorkom na porubu. Visee naunice dodirivale su
joj kosu, a velika stopala bila su joj bosa. Clary se iznenadi - jo nikad nije vidjela Dorotheu bosu, ni
u iemu drugome osim u otrcanim mekanim papuama.
Nokti na njezinim nonim prstima bili su blijede i vrlo otmjene sedefasto ruiaste boje.
Clary! usklikne ona i stisne je u strahovit zagrljaj. Clary se malo otimala, uronjena u more
namirisana mesa, barunaste tkanine i resa na krajevima Dorotheina ala.
Dragi Boe, djevojko, ree vjetica, vrtei glavom tako da su joj se naunice zanjihale kao
zvonca na vjetar u oluji. Zadnji put kad sam te vidjela nestala si kroz moj portal. Gdje si zavrila?
U Williamsburgu, ree Clary, hvatajui dah.
Dorotheine obrve strelovito se uzdignu. I jo kau da u Brooklynu nema prikladnog javnog
prijevoza. Ona irom otvori vrata i pokae im da udu.
Stan je izgledao nepromijenjeno u odnosu na zadnji put kad ga je Clary vidjela: na stolu su
stajale one iste karte za tarot i kristalna kugla. Prsti su je svrbjeli za tim kartama, svrbjeli je da ih
uzme i vidi to se moda skriva ispod njihovih dopadljivo oslikanih povrina.

163

Dorothea zahvalno utone u jedan naslonja i odmjeri sjenolovce pogledom sjajnim poput oiju
prepariranog kanarinca na njezinu pokrivalu za glavu. U posudama na obje strane stola gorjele su
mirisne svijee, koje ba i nisu umanjivale straan smrad to je proimao svaki centimetar kue.
Pretpostavljam da nisi pronala majku? upita ona Clary.
Clary odmahne glavom. Nisam. Ali znam tko ju je odveo.
Dorotheine oi bijesnu mimo Clary, prema Alecu i Isabelle, koji su prouavali Ruku Sudbine na
zidu. Doimajui se krajnje nezainteresirano u ulozi tjelohranitelja, Jace se izvalio na oslonac za ruke
jednog naslonjaa. Uvjerivi se da nitko ne unitava njezine stvari, Dorothea vrati pogled na Clary.
Je li to bio...
Valentine, potvrdi Clary. Da.
Dorothea uzdahne. Toga sam se i bojala. Nasloni se na jastuke. Zna li to eli od nje?
Znam da je bila udana za njega...
Vjetica neto progunda. Kad ljubav poe krivim putem. Najgore.
Jace se na to oglasi tihim, gotovo neujnim zvukom - hihotom. Dorothea nauli ui kao maka.
to je tako smijeno, mladiu?
to vi znate o tome? ree on. O ljubavi, mislim.
Dorothea sklopi meke bijele ruke na krilu. Vie nego to ti moda sluti, ree. Zar ti nisam
proitala tvoje listie aja, sjenolovce? Jesi li se ve zaljubio u pogrenu osobu?
Jace ree: Naalost, gospo od utoita, moja jedina prava ljubav jo uvijek sam samo ja.
Dorothea se na to grohotom nasmija. Barem se, ree, ne mora brinuti zbog odbijanja, Jace
Wayland.
Ne nuno. Povremeno odbijem samog sebe, da bude zanimljivo.
Dorothea se opet grohotom nasmija. Clary je prekine. Sigurno se pitate zato smo ovdje,
Madam Dorothea.
Dorothea se smiri, briui oi. Molim te, ree, slobodno mi se obraaj mojom pravom
titulom, kao to je mladi uinio. Moe me zvati gospom. I pretpostavila sam, dometne, da ste
doli uivati u mojem drutvu. Jesam li se prevarila?
Nemam vremena za uivanje ni u ijem drutvu. Moram pomoi majci, a kako bih to uinila,
neto mi je potrebno. A to je to?
To je neto to se zove Kale smrtnika, ree Clary, a Valentine je mislio da ga ima moja
majka. Zato ju je odveo.
Dorothea je izgledala vrlo i istinski zapanjeno. Anelov kale? ree glasom punim nevjerice.
Razielov kale, u kojem je on pomijeao krv anela i krv ljudi pa dao ovjeku da popije tu
mjeavinu i stvorio prvog sjenolovca?
To bi bio taj, ree Jace pomalo sarkastino.
Zato bi, pobogu, mislio da ga ona ima? zanimalo je Dorotheu. Ba Jocelyn, od svih ljudi?
Shvaanje joj osvane na licu prije nego to je Clary stigla progovoriti. Zato to ona uope nije bila
Jocelyn Fray, naravno, ree. Ona je bila Jocelyn Fairchild, njegova ena. Ona za koju su svi mislili
da je mrtva. Uzela je Kale i pobjegla, zar ne?
Neto je u tom trenutku zatitralo u vjetiinim oima, ali tako je brzo spustila kapke da je Clary
pomislila kako joj se moda priinilo. Pa, ree Dorothea, znate li to ete sada? Gdje god da ga je
sakrila, sigurno ga nije lako pronai - ako uope elite da se pronae. Valentine bi mogao uiniti
strane stvari ako mu taj kale padne u ruke.
elim da se pronae, ree Clary. Mi hoemo...
Jace je glatko prekine. Mi znamo gdje je, ree. Samo ga trebamo uzeti.

164

Dorothea razrogai oi. Pa gdje je?

Ovdje, ree Jace toliko samodopadno da su Isabelle i Alec prestali s pomnim razgledavanjem
police s knjigama i doli vidjeti to se dogaa. Ovdje? eli rei da ga imate sa sobom?
Ne ba, draga gospo, ree Jace, koji se, smatrala je Clary, uistinu stravino zabavljao. elio
sam rei da ga vi imate.
Dorotheina se usta odluno zatvore. To nije smijeno, ree ona toliko otro da se Clary
zabrinula kako je sve krenulo strano naopako. Zato je Jace uvijek morao izazivati svaije
neprijateljstvo?
Vi ga imate, ustro upadne Clary, ali ne...
Dorothea ustane iz naslonjaa, uspravi se do pune velianstvene visine i srdito ih pogleda
svisoka. Grijeite, ree hladno. I u tome to zamiljate da ja imam Kale i u tome to se usuujete
doi ovamo i nazvati me laljivicom.
Alecova ruka krene prema orunom tapu. O, joj, ree potiho.
Zbunjena, Clary odmahne glavom. Ne, ree brzo. Ja vas ne nazivam laljivicom, asna rije.
Tvrdim da je Kale ovdje, ali vi to do sada niste znali.
Madam Dorothea piljila je u nju. Njezine su oi, gotovo skrivene pod naborima njezina lica, bile
tvrde kao pikule. Objasni kako to misli, ree.
Tvrdim da ga je moja majka sakrila ovamo, ree Clary. Prije mnogo godina. Nikad vam to
nije rekla jer vas nije htjela uplitati.
Dala vam ga je potajno, objasni Jace. U vidu poklona.
Dorothea ga blijedo pogleda.
Zar se ne sjea? Pomisli Clary smeteno. pil za tarot, ree. Karte koje vam je naslikala.
Vjetiin pogled skrene prema kartama koje su u svilenom omotu leale na stolu. Karte? Dok
su joj se oi irile, Clary prie stolu i podigne pil. Bile su tople na dodir, gotovo skliske. Sad je, to
prije nije mogla, osjeala kako joj mo runa naslikanih na njihovim poleinama pulsira kroz vrhove
prstiju. Pronala je as kupa i izvukla ga, odloivi ostale karte natrag na stol.
Evo ga, ree.
Svi su je gledali s iekivanjem, potpuno mirni. Ona polako preokrene kartu i ponovno pogleda
rad svoje majke: tanku naslikanu ruku s prstima svijenim oko zlatne noice Kalea.
Jace, ree. Daj mi svoju stelu.
On joj je, toplu i na dodir kao ivu, utisne u dlan. Ona preokrene kartu i prijee preko runa
naslikanih na poleini - krivulja ondje, crta tamo i znaile su neto posve drugo. Kad je opet
preokrenula kartu, slika se malo promijenila: prsti su popustili stisak oko noice Kalea, a ruka
gotovo da joj ga je nudila, kao da eli rei Evo, uzmi.
Ona ugura stelu u dep. Zatim, premda oslikani etverokut nije bio vei od njezina dlana,
posegne u nj kao kroz iroku pukotinu. Rukom uhvati podnoje Kalea - prsti joj se sklope oko njega
- a kad je izvukla ruku, vrsto drei Kale, uinilo joj se da je zaula vrlo tih uzdah prije nego to se
karta, sada prazna i pusta, pretvorila u pepeo koji joj se prosijao izmeu prstiju na sagom pokriveni
pod.

165

17
PONONI CVIJET

Clary nije bila naisto u vezi s tim to je oekivala - usklike oduevljenja, moda glasan pljesak.
Umjesto toga, vladao je muk, koji je Jace prekinuo tek kad je rekao: Nekako sam mislio da e biti
vei.
Clary pogleda Kale u ruci. Bio je velik priblino kao obina vinska aa, ali mnogo tei. Mo
je bubnjala kroz njega kao krv kroz ive vene. Savreno je dobre veliine, ree ozlojeeno.
Ma dovoljno je velik, ree on pokroviteljski. Ali nekako sam oekivao neto... zna.
Napravi gestu rukama, pokazavi neto veliko otprilike poput kune make.
To je Kale smrtnika, Jace, a ne zahodska koljka smrtnika, ree Isabelle. Jesmo li sad
gotovi? Moemo ii?
Dorothea je nakrivila glavu na stranu, sjajnih i zainteresiranih oiju. Ali oteen je! uzvikne.
Kako se to dogodilo?
Oteen? Clary osupnuto pogleda Kale. Njoj se inio u redu.
Ovdje, ree vjetica, daj da ti pokaem i naini jedan korak prema Clary, ispruivi ruke
dugih crvenih noktiju da uzme Kale. Clary, ne znajui zato, ustukne. Jace se nae izmeu njih,
drei ruku tik iznad maa za svojim pojasom.
Bez uvrede, ree mirno, ali nitko ne dira Kale smrtnika osim nas.
Dorothea ga naas pogleda i ona ista neobina praznina vrati joj se u oi. Pa, sad, ree,
nemojmo uriti. Valentine bi bio vrlo nezadovoljan kad bi se neto dogodilo Kaleu.
Ma za Jaceovim pojasom izae uz tihi zvec. Vrak mu je lebdio tik ispod Dorotheine brade.
Jaceov pogled bio je ozbiljan. Ne znam o emu se tu radi, ree. Ali odlazimo.
Stariine oi zablistaju. Naravno, sjenolove, ree, uzmiui unatrake prema zidu sa
zastorom. elite li kroz portal?
Vrak Jaceova maa zadrhti dok je zurio, naas zbunjen. Tada Clary opazi kako mu se eljust
napela. Ne diraj taj...
Dorothea zahihoe i brzo poput munje strgne zastore koji su visjeli du zida. Sruili su se uz
uanj tiha sloma. Portal iza njih bio je otvoren.
Clary zauje kako Alec iza nje hvata zrak. to je to? Clary je stigla baciti samo kratak pogled
na ono to se vidjelo kroz vrata - crveni uskovitlani oblaci proeti crnim munjama i uasan, taman,
letei oblik koji je srljao na njih - kad je Jace viknuo da legnu. Bacio se na pod, povukavi Clary za
sobom. Leei na trbuhu na sagu, podigla je glavu na vrijeme da ugleda kako ta letea tamna stvar
udara u Madam Dorotheu, koja je vrisnula, naglo podignuvi ruke u zrak. Umjesto da je srui, tamna
stvar omotala ju je poput mrtvakog pokrova, a njezino crnilo prodiralo je u nju poput tinte koja se
upija u papir. Na leima joj se stvorila udovina grba, cijela joj se figura izduila dok se dizala sve
vie i vie u zrak, tijelo joj se rastezalo i mijenjalo oblik. Otar zveket predmeta to padaju na pod
nagnao je Clary da spusti pogled: bile su to Dorotheine narukvice, iskrivljene i potrgane. Rasuto
meu draguljima nalazilo se neto nalik na bijele kamenie. Clary je trebao koji tren da shvati kako
su to zubi.

166

Pokraj nje, Jace neto apne. Zvualo je kao usklik nevjerice. Odmah do njega, Alec prigueno
ree: Ali rekao si da nema mnogo demonske aktivnosti - rekao si da su razine niske!
Bile su niske, zarei Jace.
Tvoj doivljaj niskog sigurno je drugaiji od mojeg! vikne Alec dok je spodoba koja je nekad
bila Dorothea zavijala i krivila se. inilo se da se iri, grbava, kvrgava i groteskno deformirana...
Clary strgne pogled u stranu kad je Jace ustao, povukavi je za sobom. Isabelle i Alec klimavo
se osove na noge, hvatajui se svojeg oruja. Isabellina ruka kojom je drala bi malo je drhtala.
Pokret! Jace gurne Clary prema vratima stana. Kad se pokuala osvrnuti preko ramena,
ugledala je samo gusto uskomeano sivilo nalik na olujne oblake i taman oblik u njegovu sreditu...
Njih etvoro nahrupe u predvorje, s Isabelle na elu. Ona jurne prema ulaznim vratima, pokua
ih otvoriti i okrene se uzdrmana izraza lica: Ne ide. Sigurno je arolija...
Jace opsuje i pipanjem potrai po jakni. Gdje mi je, kvragu, stela...?
Kod mene, ree Clary, sjetivi se. Kad je dotaknula dep, prasak nalik na grmljavinu prolomio
se prostorijom. Pod joj se propeo pod nogama. Posrnula je i umalo pala, uhvativi se za rukohvat kao
oslonac. Podignuvi pogled, ugledala je iroku, novu rupu u zidu koji je razdvajao predvorje od
Dorotheina stana, porubljenu du cijele nazupane ivice krem od drva i gipsa, a kroz nju neto se
sputalo - gotovo cijedilo...
Alec! Bio je to Jace, vikao je: Alec je stajao pred rupom, bijela lica i uasnut. Psujui, Jace
potri i zgrabi ga, povukavi ga unatrag ba u trenutku kad se stvar koja se cijedila provukla kroza
zid u predvorje.
Clary je ula kako joj je zastao dah. Meso stvorenja bilo je plaviasto i naizgled nagnjeeno.
Kroz vlanu kou virile su kosti - ne nove, bijele kosti, nego kosti koje su izgledale kao da su pod
zemljom provele tisuu godina, crne, napuknute i prljave. Prsti su mu bili ogoljeni i kosturski, a ruke
s tankim slojem mesa koziave od gnojnih crnih rana kroz koje se vidjelo jo poutjelih kostiju. Lice
mu je bilo lubanja, nos i oi udubljene rupe. Prstima s kandama greblo je pod. Sa zglavaka i ramena
zapetljano su mu visjeli dronjci: sve to je preostalo od svilenih alova i turbana Madame Dorothee.
Bilo je visoko gotovo tri metra.
Praznim onim dupljama svisoka je pogledalo etiri tinejdera. Dajte mi, reklo je glasom
nalik na vjetar to komea otpatke po pustoj cesti, Kale smrtnika. Dajte mi ga i ostavit u vas na
ivotu.
Clary uspanieno pogleda ostale. Isabelle je izgledala kao da ju je prizor tog stvora pogodio
poput udarca u eludac. Alec je bio nepokretan. Jace je, kao i uvijek, bio taj koji je progovorio. to
si ti? upita mirnim glasom, premda je izgledao potresenije nego to ga je Clary ikada vidjela.
Stvor nakrene glavu. Ja sam Abbadon. Ja sam demon bezdana. Moji su prazni prostori izmeu
svjetova. Moj je vjetar i urlik tame. Toliko sam razliit od cendravih bia koja vi zovete demonima,
koliko je orao razliit od muhe. Nemojte se nadati da ete me pobijediti. Dajte mi Kale ili umrite.
Isabellin bi zadrhti. To je vei demon, ree. Jace, ako...
to je s Dorotheom? Claryn glas kretavo joj izae iz usta prije nego to ga je uspjela
sprijeiti. to joj se dogodilo?
Demonove prazne oi okrenu se da je promotre. Ona je bila samo nositelj, ree. Otvorila je
portal i ja sam je opsjeo. Njezina smrt bila je brza. Pogled mu se pomakne na Kale u njezinoj ruci.
Tvoja nee biti.
Ponete kretati prema njoj. Jace mu preprijei put svjetlucavim maem koji je drao u jednoj
ruci, dok mu se u drugoj stvorio serafinski bode. Alec ga je gledao s izrazom lica kao da e mu
pozliti od uasa.

167

Anela mi, ree Jace, odmjeravajui demona od glave do pete. Znao sam da vei demoni
trebaju biti gadni, ali nitko me nikad nije upozorio na smrad.
Abbadon otvori usta i sikne. U ustima je imao dva reda zuba otrih kao iljate krhotine stakla.
Nisam ba uvjeren u tu priu s vjetrom i urlikom tame, nastavi Jace. Meni to smrdi vie kao
smetlite. Siguran si da nisi sa Staten Islanda?
Demon skoi na njega. Jace sune otricama uvis i prema van gotovo zastraujuom brzinom;
obje se zariju u najmesnatiji dio demona, njegov trbuh. On zaurla i zvizne ga, sruivi ga postrance
kao maka koja udarcem odgurne maia. Jace se zakotrlja i osovi na noge, ali Clary po nainu na
koji je drao ruku shvati da je ozlijeen.
To je bilo dovoljno za Isabelle. Jurnuvi naprijed, zamahne biem po demonu. On oplete sivu
kou demona i pojavi se crvena pruga iz koje navre krv. Abbadon se ne obazre na nju, nego krene na
Jacea.
Jace neozlijeenom rukom izvue drugi serafinski bode. Neto mu apne i on naglo iskoi,
svijetao i bljetav. Podigne ga u asu kad se demon nadvio nad njime; pred njim je izgledao
nemogue malen, kao sitno dijete koje nadvisuje udovite. A cerio se ak i kad je demon posegnuo
prema njemu. Vrisnuvi, Isabelle ga oine biem, poprskavi pod gustim mlazom krvi...
Demon udari, zamahnuvi na Jacea rukom otrom kao britva. Jace zatetura unatrag, ali bio je
neozlijeen. Neto se bacilo izmeu njega i demona, vitka crna sjena s blistavim sjeivom u ruci.
Alec. Demon zakrijeti - Alecov oruni tap probio mu je kou. Zareavi, mlatne ponovno,
kotanim kandama zadavi Alecu snaan udarac koji ga je podigao s tla i odbacio ga o suprotni zid.
On tresne u njega uz muan prasak i sklizne na pod.
Isabelle vrisne bratovo ime. On se ne pomakne. Spustivi bi, ona potri prema njemu.
Okrenuvi se, demon je nadlanicom pogodi tako jako da se zavrtjela i pala na pod. Kaljui krv,
Isabelle pone ustajati; Abbadon je opet obori, a ona ovaj put ostane mirno leati.
Demon krene prema Clary.
Jace je ukipljeno stajao, piljei u Alecovo skreno tijelo kao netko koga su promili iz sna. Clary
vrisne kad joj se Abbadon pribliio. Stade uzmicati stepenicama, spotiui se na slomljena gazita.
Stela joj je pekla kou. Kad bi barem imala neko oruje, bilo kakvo...
Isabelle se grabei rukama podigla u sjedei poloaj. Zabacivi krvavu kosu, vrisnula je na
Jacea. Clary je u Isabellinu vritanju zaula svoje ime i ugledala Jacea kako trepe kao da ga je
probudio amar, okreui se prema njoj. Potrao je. Demon je sad bio tako blizu da mu je Clary
mogla vidjeti gnojne rane na koi, vidjeti da po njima neto gmie. On prui ruke prema njoj...
No Jace se stvori ondje, udarcem izbivi Abbadonovu ruku u stranu. Sjuri serafinski bode u
demona; ovaj se zabode u stvorova prsa, pokraj ona dva sjeiva koja su ve bila u njima. Demon
zarei kao da su mu ti bodei samo gnjavaa.
Sjenolove, zarei. Bit e mi zadovoljstvo ubiti te, uti kako ti kosti pucaju kao tvojem
prijatelju...
Skoivi na rukohvat, Jace se baci na Abbadona. Snaga skoka odgurne demona unatrag; on
posrne, a Jace mu se privije uz lea. Izvue mu serafinski bode iz prsa poprskavi krv u visokom
mlazu i sjuri ga dolje, i opet, i opet, u lea demona, iz ijih je ramena tekla crna tekuina.
Reei, Abbadon krene unatrake prema zidu. Jace je mogao sii ili biti zgnjeen. Pao je na tlo,
sletio s lakoom i opet podigao bode. Ali Abbadon je bio prebrz za njega; ruka mu je sunula
naprijed, sruivi Jacea na stepenice. Jace se strovali, a krug od kandi stegne mu grlo.
Reci im da mi daju Kale, zarei Abbadon, drei kande tik iznad Jaceove koe. Reci im da
mi ga daju i pustit u ih da ive.
Jace proguta. Clary...

168

No Clary nikad nee saznati to bi bio rekao jer su se u taj as ulazna vrata irom otvorila. Naas
je vidjela samo jarku svjetlost Tada je, treptanjem odagnavi usplamtjelo bljetavilo, vidjela da na
otvorenom ulazu stoji Simon. Simon. Bila je zaboravila da je on vani, gotovo je zaboravila i da
postoji.
On je ugleda kako ui na stepenicama i pogled mu s nje prijee preko Abbadona i Jacea.
Posegne rukom preko ramena. Drao je Alecov luk, shvatila' je, a tobolac mu je bio privezan na lea.
Izvue jednu strijelu iz njega, namjesti je na konopac i struno podigne luk, kao da je to inio ve
stotinu puta.
Strijela odapne. Uz estok utav fijuk, kao golemi bumbar, prozuji Abbadonu iznad glave,
zaleti se prema stropu...
I smrska krovni prozor. Prljavo crno staklo obrui se poput kie, a kroz razbijeno okno nahrupi
sunce, mnogo sunca, velike zlatne zrake sjure se nadolje i preplave predvorje svjetlom.
Abbadon vrisne i zatetura unatrag, zaklanjajui nakaznu glavu rukama. Jace podigne ruku prema
svojem neozlijeenom grlu, zapanjeno zurei u demona koji se urlajui skvri na pod. Clary je
donekle oekivala da e buknuti u plamen, no umjesto toga on se urui u sebe. Noge su mu se uvukle
prema trupu, lubanja se zguvala kao zapaljeni papir i u roku od jedne minute posve je nestao,
ostavivi za sobom tek nagorene tragove.
Simon spusti luk. Treptao je iza naoala, lagano rastvorenih usta. Izgledao je onako zapanjeno
kao to se Clary osjeala.
Jace je leao na stepenicama ondje gdje ga je demon bio bacio. Upinjao se da sjedne kad se
Clary sjurila niza stepenice i kleknula do njega. Jace...
Dobro sam. Sjedne, otirui krv s usta. Zakalje se i ispljune crveno. Alec...
Tvoja stela, prekine ga ona, posegnuvi prema depu. Treba li je da se iscijeli?
On je pogleda. Suneva svjetlost koja je navirala kroz razbijeni krovni prozor osvijetlila mu je
lice. Izgledao je kao da se uz uasan napor suzdrava od neega. Dobro sam, ponovi i odgurne je,
nimalo njeno. Osovi se na noge, zatetura i umalo padne - njegov prvi neskladan pokret koji je ikad
vidjela. Alec?
Clary ga je gledala dok je epao preko predvorja prema svojem onesvijetenom prijatelju. Zatim
je Kale smrtnika gurnula u dep jaknice s kapuljaom i zatvorila ga pa stala na noge. Isabelle je bila
dopuzala do svojeg brata i drala mu je glavu u krilu, milujui mu kosu. Prsa su mu se dizala i
sputala - polagano, ali disao je. Simon, koji se naslanjao na zid i gledao ih, doimao se posve
iscrpljeno. Clary mu stisne ruku prolazei pokraj njega. Hvala ti, apne. To je bilo izvanredno.
Ne zahvaljuj meni, ree on. Zahvali streliarskom programu u ljetnom kampu B'nai B'rith.
Simone, ja ne...
Clary! Bio je to Jace, zvao ju je. Donesi mi stelu.
Simon ju je nevoljko pustio. Kleknula je pokraj sjenolovaca, Kale smrtnika teko ju je udarao u
bok. Alecovo lice bilo je bijelo, poprskano kapljicama krvi, a oi su mu bile neprirodno plave.
Stiskom ruke oko Jaceova zglavka ostavio mu je krvave otiske. Jesam li... zapoeo je i kao da je
tek tada ugledao Clary. U njegovu pogledu bilo je neega to nije oekivala. Trijumfa. Jesam li ga
ubio?
Jaceovo lice bolno se iskrivi. Ti...
Jesi, ree Clary. Mrtav je.
Alec je pogleda i nasmije se. Krv mu prokljua iz usta. Jace oslobodi zglavak i prstima dotakne
obje strane Alecova lica. Nemoj, ree. Budi miran, samo budi miran.
Alec zatvori oi. Uini to mora, apne.
Isabelle prui Jaceu svoju stelu. Uzmi.

169

On kimne i povue vrkom stele niz prednjicu Alecove majice. Materijal se razdvoji kao da ga
je prerezao noem. Isabelle ga je gledala grozniavim oima dok mu je rastvarao majicu, ogolivi
Alecu prsa. Koa mu je bila veoma blijeda, tu i tamo isprugana starim, prozirnim oiljcima. Bilo je i
drugih ozljeda: sve tamnije linije tragova kandi, svaka posjekotina crvena i vlana. Stisnute eljusti,
Jace poloi stelu na Alecovu kou, pomiui je naprijed-natrag s lakoom dugotrajna iskustva. No
neto nije valjalo. inilo se da iscjeljujui biljei nestaju dok ih je jo crtao, kao da pie po vodi. Jace
odbaci stelu u stranu. Kvragu.
Isabellin glas bio je rezak. Sto se dogaa?
Porezao ga je kandama, ree Jace. U njemu ima demonskog otrova. Biljezi ne mogu
proraditi. On opet njeno dotakne Alecovo lice. Alec, ree. uje me?
Alec se ne pomakne. Sjene ispod njegovih oiju bile su plave i tamne poput modrica. Da nije
bilo njegova disanja, Clary bi pomislila kako je ve mrtav.
Isabelle pogne glavu, kosom prekrivi Alecovo lice. Ruke je ovila oko njega. Moda, apne,
bismo ga mogli...
Odvesti u bolnicu. Bio je to Simon, stajao je iznad njih s lukom koji mu se klatio u rukama.
Pomoi u vam da ga odnesemo u kombi. Metodistika bolnica je dolje na Sedmoj aveniji...
Nikakve bolnice, ree Isabelle. Trebamo ga dovesti u Institut. Ali...
U bolnici ga nee znati lijeiti, ree Jace. Posjekao ga je vei demon. Nijedan ovozemski
lijenik ne bi znao kako se lijee takve ozljede. Simon kimne. U redu. Ponesimo ga do auta.
Sreom, auto nije odvezao pauk. Isabelle je prebacila neku prljavu deku preko stranjeg sjedala i
polegli su Aleca na njega, s glavom u Isabellinu krilu. Jace je unuo na pod pokraj svojeg prijatelja.
Na rukavima i prsima njegove majice bile su tamne mrlje od krvi, to demonske, to ljudske. Kad je
pogledao Simona, Clary je primijetila da mu je sve zlato iz oiju ispralo neto to u njemu jo nikad
nije vidjela. Panika.
Vozi brzo, ovozeme, ree on. Vozi kao da ti je pakao za petama. Simon krene.
Jurili su ulicom Flatbush, nagnuti na dva kotaa i uletjeli na most jednakom brzinom kao vlak
linije Q, koji je tutnjio iznad plave vode. Sunce je bilo bolno arko u Clarynim oima, dizalo je
usijane iskre iz rijeke. vrsto se primila za sjedalo kad je Simon svladao zavojit silazak s mosta pri
brzini od osamdeset kilometara na sat.
Razmiljala je o uasnim stvarima koje je rekla Alecu, o tome kako se bacio na Abbadona, o
trijumfalnom izrazu njegova lica. Kad je okrenula glavu, vidjela je Jacea kako klei do svojeg
prijatelja, dok se krv upija u deku. Pomislila je na djeaia s mrtvim sokolom. Voljeti znai unititi.
Clary se opet okrene naprijed, s velikom knedlom zaglavljenom na dnu grla. U loe
namjetenom retrovizoru vidjela je Isabelle kako ovija deku oko Alecova vrata. Podigla je pogled i
suoila se s Clarynim. Koliko jo?
Moda deset minuta. Simon vozi to bre moe.
Znam, ree Isabelle. Simone - to to si uinio, to je bilo nevjerojatno. Bio si tako brz. Ne bih
nikad rekla da bi se ovozemac mogao sjetiti neeg takvog.
Simona kao da se nije dojmila pohvala iz toliko neoekivanog smjera; drao je pogled na cesti.
Misli, to to sam pucao u krovni prozor? Shvatio sam to nakon to ste vi uli. Razmiljao sam o
tom krovnom prozoru i o tome kako ste rekli da demoni ne mogu podnijeti izravnu svjetlost Sunca.
Tako da mi je zapravo trebalo dosta dugo da reagiram. Nemoj se gristi, doda, ne moe niti vidjeti
taj krovni prozor ako ne zna da je tamo.
Ja sam znala da je tamo, pomisli Clary. Ja sam trebala reagirati. Mada nisam imala luk i
strijelu kao Simon, mogla sam neto baciti na njega ili rei Jaceu. Osjeala se glupo, beskorisno i
smueno, kao da joj je glava puna vate. Istina, bila je uplaena. Previe uplaena da bi jasno
razmiljala. Osjetila je snaan val stida koji joj je eksplodirao iza onih kapaka poput omanjeg sunca.

170

Tada se oglasi Jace. Dobro si to uinio, ree.

Simon suzi oi. Onda, ako mi moete rei - taj stvor, taj demon - otkud je doao?
To je bila Madam Dorothea, ree Clary. Mislim, na neki nain to je bila ona.
Nije da je ikad bila fotomodel, ali ne sjeam se da je izgledala toliko loe.
Mislim da je bila opsjednuta, ree Clary polako, pokuavajui sloiti slagalicu u vlastitim
mislima. Htjela je da joj dam Kale. Onda je otvorila portal.
To je bilo lukavo, ree Jace. Taj ju je demon opsjeo, a onda je sakrio veinu svojeg
nadzemaljskog oblika odmah izvan portala, gdje ga senzor nije mogao registrirati. Tako da smo uli
oekujui bitku s nekoliko otpisanih. Umjesto toga nali smo se pred veim demonom. Abbadonom jednim od drevnih. Gospodarom palih.
Pa, izgleda da e se pali od sad pa nadalje morati nauiti snalaziti bez njega, ree Simon,
skrenuvi u ulicu.
Nije mrtav, ree Isabelle. Malotko je ikada ubio veeg demona. Mora ih ubiti i u fizikom i
u nadzemaljskom obliku da bi umrli. Mi smo ga samo otjerali.
A. Simon je izgledao razoarano. A to je s Madam Dorotheom? Hoe li joj biti dobro sad
kad...
Prekine se jer se Alec poeo guiti, dah mu je hripao u prsima. Jace opsuje ispod glasa opako
jasno. Zato jo nismo stigli?
Stigli smo. Samo se ne elim sudariti sa zidom Dok je Simon oprezno usporavao na uglu,
Clary primijeti da su vrata Instituta otvorena i da Hodge stoji uokviren lukom. Kombi se zaustavi uz
trzaj i Jace iskoi, ispruivi ruke prema natrag da Aleca podigne kao da nije tei od malog djeteta.
Isabelle krene prilazom za njim, nosei bratov zakrvavljeni oruani tap. Vrata Instituta snano se za
njima zalupe.
Shrvana umorom, Clary pogleda Simona. ao mi je. Ne znam kako e Ericu objasniti svu tu
krv.
Jebe Erica, ree on uvjerljivo. Jesi li ti dobro?
Ni ogrebotine. Svi su ozlijeeni osim mene.
To je njihov posao, Clary, ree on njeno. Borba protiv demona - to je ono to oni rade. A ne
to ti radi.
Sto ja radim, Simone? upita ona, traei odgovor na njegovu licu. Sto ja radim?
Pa... ti si uzela Kale, ree on. Zar ne?
Ona kimne i potapa se po depu. Da.
Izgledao je kao da mu je odlanulo. Skoro nisam htio pitati, ree. To je dobro, zar ne?
Jest, ree ona. Pomisli na svoju majku i aka joj se stegne oko Kalea. Znam da jest.

***
Crkva ju je doekao na vrhu stepenica zavijajui kao sirena za maglu i poveo je prema
bolnikom odjelu. Dvostruka vrata bila su otvorena i kroz njih je razabrala Alecov miran obris,
nepokretan na jednom bijelom krevetu. Hodge se naginjao nad njime; Isabelle je, pokraj postarijeg
mukarca, u rukama drala srebrni pladanj.
Jace nije bio s njima. Nije bio s njima jer je stajao izvan bolnikog odjela, naslonjen na zid,
golih krvavih aka stisnutih uz bokove. Kad je Clary stala pred njega, naglo je otvorio oi pa je
vidjela da su mu zjenice rairene, sve ono zlato progutano crnilom.
Kako je on? upita to je obazrivije mogla.

171

Izgubio je mnogo krvi. Trovanja demonskim otrovom su uobiajena, ali budui da je to bio
vei demon, Hodge nije siguran hoe li protuotrovi koje obino rabi djelovati.
Ona isprui ruku da dotakne njegovu. Jace...
On se odmakne. Nemoj.
Ona polako udahne. Nikad ne bih poeljela da se Alecu neto dogodi. Tako mi je ao.
On je pogleda kao da je prvi put vidi. Nije to tvoja krivnja, ree. Moja je.
Tvoja? Ne, Jace, nije...
Ma jest, ree on glasom krhkim kao ledena siga. Mea culpa, mea maxima culpa.
to to znai?
Moj grijeh, ree on, moj grijeh, moj preveliki grijeh. Na latinskom. Odsutno joj odmakne
uvojak kose s ela, kao da nije ni svjestan da to ini. Dio mise.
Mislila sam da ne vjeruje u religiju.
Moda ne vjerujem u grijeh, ree on, ali osjeam krivnju. Mi sjenolovci ivimo prema kodu,
a taj kod nije fleksibilan. ast, grijeh, pokora, sve je to nama stvarno, i to nema nikakve veze s
religijom, nego samo s time tko smo mi. To je ono to ja jesam, Clary, ree oajniki. Ja sam
pripadnik Klave. To mi je u krvi i u kostima. Pa reci mi onda, ako si tako sigurna da to nije bila moja
krivnja, zbog ega prva misao koja mi je pala na pamet kad sam ugledao Abbadona nije bila o mojim
drugovima ratnicima, nego o tebi? Podigne mu se i druga ruka; zarobio joj je lice dlanovima.
Znam... znao sam... da se Alec ne ponaa kao inae. Znao sam da neto nije u redu. Ali mogao sam
razmiljati samo o tebi...
On nagne glavu naprijed tako da su im se ela dodirnula. Osjeala je kako joj njegov dah prolazi
kroz trepavice. Zatvorila je oi, pustivi da je njegova blizina preplavi poput plime. Ako umre, bit
e kao da sam ga ja ubio, ree on. Dopustio sam da mi umre otac, a sad sam ubio jedinog brata
kojeg sam ikada imao.
To nije istina, apne ona.
Da, jest. Bili su dovoljno blizu jedno drugome da se poljube. A ipak ju je grlio vrsto, kao da
ga nita ne bi moglo uvjeriti u to da je stvarna. Clary, ree. to mi se dogaa?
Ona u sebi potrai neki odgovor - i zauje kako se netko nakaljava. Otvori oi. Hodge je stajao
na vratima bolnikog odjela, uredno odijelo bilo mu je uprljano mrljama nalik na hru. Uinio sam
to sam mogao. Pod sedativima je, ne boli ga, ali... On odmahne glavom. Moram se javiti Tihoj
brai. Ovo je iznad mojih sposobnosti.
Jace se polako odvoji od Clary. Koliko e im trebati da stignu ovamo? Ne znam. Hodge
krene hodnikom, vrtei glavom. Odmah u poslati Huga, ali Braa dolaze kako oni odlue.
Ali za ovo... ak je i Jace trkarao da sustigne Hodgeove dugake korake; Clary je beznadno
zaostala iza njih dvojice i morala je nauliti ui da bi ula to je govorio: Inae bi mogao umrijeti.
Mogao bi, bilo je sve to je Hodge odvratio.
Knjinica je bila mrana i mirisala je na kiu: jedan prozor bio je ostao otvoren pa se ispod
zastora stvorila lokva vode. Hugo je zacvrkutao i poskoio na svojoj preki kad je Hodge zagrabio
prema njemu, zastavi tek toliko da upali svjetiljku na stolu. teta, ree Hodge, dohvativi papir i
nalivpero, to niste donijeli Kale. To bi, ini mi se, malo utjeilo Aleca, a sigurno i njegove...
Ali donijela sam Kale, ree Clary zapanjeno. Zar mu nisi rekao, Jace?
Jace je treptao, no Clary nije bila naisto je li to zbog iznenaenja ili iznenadnog svjetla. Nije
bilo vremena - nosio sam Aleca gore...
Hodge se bio jako umirio, nalivpero mu je bilo nepomino meu prstima. Ti ima Kale?

172

Da. Clary izvue Kale iz depa: jo uvijek je bio hladan, kao da dodir s njezinim tijelom nije
mogao ugrijati taj metal. Rubini su namigivali poput crvenih oiju. Evo ga.
Nalivpero posve ispadne iz Hodgeove ruke i padne na pod do njegovih nogu. Svjetlost koju je
svjetiljka bacala uvis nije bila njena prema njegovu opustoenu licu: isticala je svaku urezanu boru
od strogosti, brige i oaja. To je Anelov kale?
Ba taj, ree Jace. Bio je...
To sad nije vano, ree Hodge. Odloi papir na stol i prie Jaceu, primivi svojeg uenika za
ramena. Jace Wayland, shvaa li to ste uinili?
Jace iznenaeno pogleda Hodgea. Clary zapazi opreku izmeu opustoenog lica postarijeg
mukarca i glatkog lica mladia; svijetli uvojci kose padali su Jaceu u oi, zbog ega je izgledao jo
mlae. Nisam siguran da mi je jasno kako to misli, ree Jace.
Hodge izdahne, sikui kroza zube. Tako si mu slian.
Slian kome? ree Jace osupnuto; oito jo nikad nije uo Hodgea kako govori na takav nain.
Svojem ocu, ree Hodge i podigne pogled na Huga, koji je lebdio tik iznad njih, komeajui
vlaan zrak crnim krilima.
Hodge suzi oi. Hugin, ree i ptica se uz nezemaljsko graktanje obrui ravno na Claryno lice,
ispruenih kandi.
Clary je ula da Jace vie, a onda se sve pretvorilo u komeanje perja i ubode kljuna i kandi.
Otra bol buknula joj je du obraza i kriknula je, nagonski podignuvi ruke da zakloni lice.
Osjeti da joj netko upa Kale smrtnika iz ruke. Ne! vikne, posegnuvi za njim. Ruku joj
probode uasna bol. Noge kao da su joj se izmaknule pod njom. Posklizne se i padne, bolno udarivi
koljenima o tvrdi pod. Kande su joj greble elo.
Dosta, Hugo, ree Hodge mirno.
Ptica se posluno udalji od Clary. Guei se kao da e povratiti, ona treptanjem istjera krv iz
oiju. Osjeala se kao da joj je lice oderano.
Hodge se nije pomaknuo; stajao je ondje gdje je i prije bio, drei Kale smrtnika. Hugo je
kruio oko njega u irokim, nemirnim krugovima, tiho grakui. A Jace - Jace je leao na podu do
Hodgeovih nogu, vrlo miran, kao da je najednom zaspao.
Sve druge misli ispare joj iz uma. Jace! Govorenje je boljelo - bol u njezinim obrazima bila je
strahovita i osjeala je okus krvi u ustima. Jace se nije pomaknuo.
Nije ozlijeen, ree Hodge. Clary se osovi na noge u namjeri da se baci na njega - a potom
zatetura unatrag, naletjevi na neto nevidljivo, ali tvrdo i vrsto poput stakla. Razjareno udari akom
po zraku.
Hodge! vikne. utne nogom, umalo ozlijedivi stopalo na tom nevidljivom zidu. Ne budi
glup. Kad Klava otkrije to si uinio...
Ja u do tada ve biti daleko, ree on, kleknuvi nad Jacea.
Ali... Prostrijeli je ok, udar elektrine spoznaje. Ti uope nisi poslao poruku Klavi, zar ne?
Zato si bio tako udan kad sam te to pitala. Htio si Kale za sebe.
Ne za sebe, ree Hodge.
Claryno grlo bilo je suho kao praina. Radi za Valentinea, apne.
Ne radim za Valentinea, ree Hodge. Podigne Jaceovu ruku i izvue neto s nje. Bio je to
izrezbareni prsten koji je Jace uvijek nosio. Hodge ga stavi na vlastiti prst. Ali Valentineov sam
ovjek, to je istina.
On brzim pokretom okrene prsten tri puta oko prsta. Neko vrijeme ne dogodi se nita; potom
Clary zauje zvuk vrata koja se otvaraju i nagonski se okrene da vidi tko ulazi u knjinicu. Kad se

173

okrenula natrag, opazila je da zrak pokraj Hodgea treperi kao povrina jezera gledanog iz daljine.
Treperavi zrani zid rastvori se poput srebrnog zastora, a onda se pokraj Hodgea nae visok
mukarac, kao da se stvorio iz vlanoga zraka.
Starkweather, ree. Ima li Kale?
Hodge podigne Kale u rukama, ali ne ree nita. Izgledao je kao da je paraliziran, premda je
bilo nemogue rei je li to od straha ili od zaprepatenja. On se Clary uvijek inio visokim, ali sada
se doimao zgrbljeno i maleno. Gospodaru Valentine, ree najzad. Nisam vas oekivao tako brzo.
Valentine. Tek je izdaleka sliio naoitom mladiu s fotografije, premda su mu oi jo uvijek
bile crne. Lice mu nije bilo kakvo je oekivala: bilo je to suzdrano, zatvoreno, introvertirano lice,
sveeniko, tunih oiju. Iz crnih maneta njegova odijela skrojena po mjeri gmizali su izdignuti
bijeli oiljci koji su svjedoili o godinama uporabe stele. Rekao sam, ti da u ti doi kroz portal,
ree on. Glas mu je bio zvonak i neobino poznat. Zar mi nisi vjerovao?
Jesam. Samo... mislio sam da ete poslati Pangborna ili Blackwella, a ne da ete doi osobno.
Misli da bih poslao njih po Kale? Nisam budala. Poznata mi je njegova dra. Valentine
isprui ruku i Clary primijeti da mu se na prstu sjaji prsten isti kao Jaceov. Daj mi ga.
No Hodge je vrsto drao Kale. Prvo hou ono to ste mi obeali.
Prvo? Ne vjeruje mi, Starkweather? Valentine se nasmijei, a taj osmijeh nije bio zlovoljan.
Uinit u kako si traio. Dogovor je dogovor. Premda moram priznati da sam se zapanjio kad sam
dobio tvoju poruku. Nisam oekivao da e ti smetati ivot u skrivenoj kontemplaciji, da tako kaem.
Nikad te nije osobito privlailo bojno polje.
Vi ne znate kako je to, ree Hodge, ujno otpuhnuvi. Bojati se cijelo vrijeme...
Istina. Ne znam. Valentineov glas bio je tuan koliko i njegove oi, kao da saalijeva Hodgea.
No u oima mu je bilo i nesklonosti, traak prezira. Ako mi nisi namjeravao dati kale, ree, nisi
me trebao pozvati ovamo.
Hodgeovo lice se zgrilo. Nije lako izdati sve u to vjeruje - koji ti vjeruju.
Misli na Lightwoodove ili na njihovu djecu? Oboje, ree Hodge.
Ah, Lightwoodovi. Valentine isprui ruku i pogladi mjedeni globus koji je stajao na stolu,
prelazei dugim prstima po obrisima kontinenata i mora. Ali to im zapravo duguje? Tvoja kazna
trebala je biti njihova. Da nisu imali tako dobre veze u Klavi, bili bi prokleti zajedno s tobom.
Ovako, oni se slobodno kreu, eu na suncu kao obini ljudi. Slobodni su da idu kui. Glas mu je,
kad je rekao kui, zatitrao punim nabojem te rijei. Prst mu se zaustavi na globusu; Clary je bila
uvjerena da dodiruje mjesto gdje bi se nalazio Idris.
Hodge brzo skrene pogled. Uinili su to bi svatko uinio.
Ti to ne bi uinio. Ja to ne bih uinio. Dopustiti da prijatelj pati umjesto mene? Sigurno osjea
gorinu, Starkweather, znajui da su ti s takvom lakoom prepustili tu sudbinu...
Hodgeu se zatresu ramena. Ali djeca nisu kriva za to. Ona nisu nita skrivila...
Nisam imao pojma da ti je toliko stalo do djece, Starkweather, ree Valentine kao da ga ta
pomisao zabavlja.
Dah u Hodgeovim prsima hripao je. Jace...
Nee govoriti o Jaceu, Valentine je prvi put zvuao ljuto. Letimice pogleda miran lik na
podu. Krvari, primijeti. Zato?
Hodge prinese Kale srcu. Zglobovi na prstima bili su mu bijeli. To nije njegova krv. U
nesvijesti je, ali nije ozlijeen.
Valentine podigne glavu uz ugodan osmijeh. Pitam se, ree, to e misliti o tebi kada se
probudi. Izdaja nikad nije lijepa, ali izdaja djeteta... to je dvostruka izdaja, ne ini li ti se?
Neete mu nauditi, apne Hodge. Zakleli ste se da mu neete nauditi.

174

Ja takvo to nikad nisam uinio, ree Valentine. Hajde, daj. Odmakne se od stola prema
Hodgeu, koji uzmakne poput kakve ivotinjice u stupici. Clary je vidjela koliko je jadan. A to bi
uinio kad bih rekao da mu namjeravam nauditi? Bi li mi se suprotstavio? Ne bi mi dao Kale? ak i
da me uspije ubiti, Klava te nikad ne bi oslobodila kletve. Skrivat e se ovdje dok ne umre, bojei
se ak i toga da previe otvori prozor. to ne bi prodao zato da se vie ne boji? Od ega ne bi
odustao zato da opet ode kui?
Clary skrene pogled. Vie nije mogla podnijeti izraz na Hodgeovu licu. On prigueno ree:
Recite mi da mu neete nauditi i dat u vam ga.
Ne, ree Valentine jo tie. Dat e mi ga ionako. I isprui ruku.
Hodge sklopi oi. Njegovo lice naas je bilo lice nekog od mramornih anela ispod stola,
izmueno, ozbiljno i satrto uasnim bremenom. Zatim opsuje, bijedno, ispod glasa, i prui Kale
smrtnika prema Valentineu da ga ovaj uzme, premda mu je ruka drhtala poput lista na vjetru.
Hvala ti, ree Valentine. Uzme Kale i zamiljeno ga odmjeri. ini mi se da si mu okrhnuo
rub.
Hodge ne ree nita. Lice mu je bilo sivo. Valentine se sagne i pokupi Jacea; dok ga je s
lakoom podizao, Clary opazi kako mu se besprijekorno skrojeni sako napinje preko ruku i lea te
shvati da je on prikriveno krupan mukarac, torza nalik na hrastovo deblo. Mlitav u njegovu naruju,
Jace je u usporedbi s njim izgledao kao dijete.
Uskoro e biti sa svojim ocem, ree Valentine, gledajui dolje u Jaceovo bijelo lice. Gdje mu
je i mjesto.
Hodge se lecne. Valentine se okrene od njega i uputi natrag prema treperavom zranom zastoru
kroz koji je doao. Zacijelo je ostavio portal otvoren za sebom, shvati Clary. Gledanje u nj sliilo je
gledanju u odraz svjetlosti Sunca na povrini zrcala.
Hodge isprui preklinjuu ruku. ekajte! vikne. to je s onime to ste mi obeali? Zakleli ste
se da ete me osloboditi kletve.
Istina, ree Valentine. Zastane i prodorno pogleda Hodgea, koji otro udahne i ustukne, rukom
se hvatajui za prsa kao da ga je neto pogodilo u srce. Izmeu rairenih prstiju navre mu crna
tekuina i pone kapati na pod. Hodge podigne oiljkom nagreno lice prema Valentineu. Je li
gotovo? mahnito upita. Kletva - je li skinuta?
Jest, ree Valentine. I neka ti tvoja kupljena sloboda donese sreu. Na to stupi kroz zastor
od bljetava zraka. Naas se inilo da i on treperi, kao da stoji ispod vode. Zatim je nestao, odnijevi
Jacea sa sobom.

175

20
U TAKORSKOM PROLAZU

Hodge je zadihano zurio za njim, stiui i oputajui ake uz tijelo. Lijeva ruka bila mu je
oblivena tamnom tekuinom koja mu se cijedila iz prsa. Izraz na njegovu licu bio je mjeavina ushita
i samoprezira.
Hodge! Clary raspali dlanom po nevidljivu zidu izmeu njih. Boljoj oee ruku, no bila je
zanemariva u usporedbi s parajuom boli u njezinim grudima. Osjeala se kao da e joj se srce na
silu probiti iz grudnog koa. Jace, Jace, Jace - ta rije odzvanjala joj je umom, elei biti glasno
kriknuta. Potisnula ju je. Hodge, pusti me van!
Hodge se okrene, odmahujui glavom. Ne mogu, ree, trljajui prijavu ruku besprijekorno
sloenom maramicom. Zvuao je kao da mu je uistinu ao zbog toga. Samo e me pokuati ubiti.
Neu, ree ona. Obeajem.
Ali ti nisi odgojena kao sjenolovac, ree on, pa tvoja obeanja ne znae nita. Rub njegove
maramice sada se puio, kao da ju je umoio u kiselinu, no ruka mu nije bila nita manje crna.
Namrtivi se, odustane od tog projekta.
Ali, Hodge, ree ona oajno, zar ga nisi uo? Ubit e Jacea.
Nije to rekao. Hodge je sada bio za stolom, otvorio jednu ladicu i uzeo list papira. Izvukao je
nalivpero iz depa i njime otro kvrcnuo po rubu stola da tinta potee. Clary je zurila u njega. Zar je
pisao pismo?
Hodge, ree ona oprezno, Valentine je rekao da e Jace uskoro biti sa svojim ocem. Jaceov
otac je mrtav. Na to je drugo mogao misliti?
Hodge nije podigao pogled s papira po kojem je vrljao. Komplicirano je. Ne bi shvatila.
Shvaam dovoljno. Uinilo joj se da bi joj vlastita gorina mogla progorjeti jezik. Shvaam
da ti je Jace vjerovao i da si ga prodao ovjeku koji je mrzio njegova oca, a vjerojatno mrzi i Jacea,
samo zato to si prevelika kukavica da bi ivio s kletvom koju si zasluio.
Hodge naglo podigne glavu. To je ono to misli?
To je ono to znam.
On odloi nalivpero, odmahujui glavom. Izgledao je umorno i tako staro, toliko starije nego to
je izgledao Valentine, premda su bili istih godina. Ti zna samo neke dijelove, Clary. I bolje ti je
tako. On presavije papir po kojem je bio pisao u uredan etverokut i ubaci ga u vatru, koja se
rasplamsa svjetlozelenom bojom nalik na kiselinu, a potom se umiri.
to radi? upita Clary.
aljem poruku. Hodge se okrene od vatre. Stajao je blizu nje, odvajao ga je samo nevidljivi
zid. Ona pritisne prste o njega, poeljevi da mu ih moe zariti u oi - premda su bile tune koliko su
Valentineove bile ljute. Mlada si, ree on. Prolost tebi ne znai nita, ona ti nije ak ni druga
zemlja, kao to je starijima, ni nona mora, kao to je krivima. Klava je na mene bacila kletvu jer
sam pomagao Valentineu. No ja nisam bio jedini lan Kruga koji mu je sluio - zar Lightwoodovi

176

nisu bili krivi isto koliko i ja? I Waylandovi? Pa ipak, jedino sam ja proklet tako da cijeli ivot ne
smijem niti kroiti nogom van, ak niti gurnuti ruku kroz prozor.
Ja nisam kriva za to, ree Clary. Jace nije kriv za to. Zato kanjava njega zbog onoga to je
uinila Klava? Mogu shvatiti da si Valentineu dao Kale, ali Jacea? Ubit e Jacea, ba kao to je ubio
Jaceovog oca...
Valentine nije ubio Jaceovog oca, ree Hodge.
Clary se iz grudi otme jecaj. Ne vjerujem ti! Samo lae! Sve to si ikad rekao bila je la!
A, ree on, moralni apsolutizam mladih, koji ne doputa nikakve ustupke. Zar ne razumije,
Clary, da ja na svoj nain nastojim biti dobar ovjek?
Ona odmahne glavom. Ne ide to tako. Dobre stvari koje ini ne ponitavaju one loe. Ali...
Ugrize se za usnu. Kad bi mi rekao gdje je Valentine...
'We. apnuo je tu rije. Kae se da su nefili djeca ljudi i anela. Sva ta aneoska batina
podarila nam je dui pad. On vrhovima prstiju dotakne nevidljivu povrinu zida. Ti nisi odgojena
kao jedna od nas. Taj ivot pun oiljaka i ubijanja nije tvoj. Jo uvijek moe pobjei. Otii iz
Instituta, Clary, im bude mogla. Otii i nikad se nemoj vratiti.
Ona odmahne glavom. Ne mogu, ree. Ne mogu to uiniti.
Onda primi izraze moje suuti, ree on i izae iz sobe.
Vrata se za Hodgeom zatvore, ostavivi Clary u tiini. ulo se samo njezino hripavO disanje i
grebanje njezinih prstiju po neumoljivoj prozirnoj barijeri izmeu nje i vrata. Uinila je upravo ono
to si je bila rekla da ne ini i bacila se na nju te se nastavila bacati sve dok nije klonula i dok je tijelo
nije zaboljelo. Tada je klonula na pod i pokuala se ne rasplakati.
Negdje s druge strane te barijere Alec je umirao, a Isabelle je ekala da Hodge doe i spasi ga.
Negdje izvan te sobe Valentine je grubo drmao Jacea da ga probudi. Negdje su anse njezine majke
kopnjele as za asom, sekundu za sekundom. A ona je bila zarobljena u njoj, beskorisna i
bespomona kao dijete, to je i bila.
Tada naglo sjedne uspravno, sjetivi se trenutka kod Madam Dorothee kad joj je Jace utisnuo
stelu u ruku. Je li mu je ikad vratila! Zadravi dah, opipa lijevi dep jakne; bio je prazan. Ruka joj
se polako uvue u desni dep; na znojne prste hvatale su joj se maljice, ali onda su kliznuli po neem
tvrdom, glatkom i okruglom - steli.
Skoi na noge osjeajui kako joj srce snano tue i pipajui lijevom rukom potrai nevidljivi
zid. Pronaavi ga, odupre se o njega, drugom rukom polako pomiui stelu naprijed dok se nije
zaustavila na glatkom, ravnom zraku. U umu joj se ve stvarala slika, kao kad se riba uspinje kroz
mutnu vodu pa uzorak njezinih ljuski postaje sve jasniji to je blie povrini. Prvo polako, potom s
vie samopouzdanja, pomicala je stelu po zidu, pravei uareno jarke linije, bijele poput pepela, koje
su lebdjele u zraku ispred nje.
Osjetila je kad je runa bila gotova i spustila je ruku, teko diui. Jedan tren sve je bilo
nepokretno i tiho, a runa je visjela poput svjetleeg neona, pekui joj oi. Zatim se prolomi
najglasniji prasak koji je ikad ula, kao da stoji ispod slapa kamenja i slua ga kako se razmrskava po
tlu posvuda oko nje. Runa koju je nacrtala pocrni i raspri se poput pepela; pod joj zadrhti pod
nogama; a tada je bilo gotovo i znala je, bez sumnje, da je slobodna.
Jo uvijek drei stelu, pojurila je prema prozoru i odgurnula zastor u stranu. Sputao se sumrak
i ulice ispod nje bile su okupane crvenkasto-ljubiastim odsjajem. Naas jasno opazi Hodgea kako
prelazi ulicu, njegova siva glava skakutala je iznad gomile.
Jurnula je iz knjinice i niza stepenice, zastavi tek toliko da ugura stelu natrag u dep jakne.
Trkom je svladala stepenice i izletjela na ulicu, bol ju je ve poela probadati u boku. Ljudi koji su
izveli pse u etnju vlanim sumrakom odskakivali su u stranu dok je brzala etnicom du East

177

Rivera. Naas se ugledala u zatamnjenu prozoru neke stambene zgrade, dok je pod kutom optravala
ugao. Znojna kosa bila joj je slijepljena na elo, a lice skoreno od sasuene krvi.
Stigla je do raskrija na kojem je ranije vidjela Hodgea. Na tren je pomislila da ga je izgubila.
Probijala se kroz guvu oko ulaza u podzemnu gurajui ljude ramenima, sluei se koljenima i
laktovima kao orujem. Znojna i izubijana, Clary se izvue iz gomile taman na vrijeme da spazi
bljesak odijela od tvida koje zalazi za ugao uska prolaza izmeu dviju zgrada.
Provue se pokraj kontejnera za smee na poetak prolaza. inilo joj se da je grlo pee svaki put
kad bi udahnula. Premda je na ulici bio sumrak, u tom prolazu vladala je crna no. Jedva je
razabirala Hodgea, koji je stajao na drugom kraju prolaza, gdje je slijepo zavravao na stranjem
zidu restorana brze hrane. Do zida su bile hrpe nabacanih restoranskih otpadaka: gomile vrea s
hranom, prljavih papirnatih tanjura i plastinog pribora za jelo, koji mu je neugodno krenuo pod
izmama kad se okrenuo da je pogleda. Sjetila se jedne pjesme koju je proitala na nastavi
engleskog: Mislim da smo u takorskom prolazu gdje su mrtvaci izgubili kosti?
Pratila si me, ree on. Nisi smjela.
Ostavit u te na miru ako mi samo kae gdje je Valentine.
Ne mogu, ree on. Znat e da sam ti ja rekao pa e moja sloboda biti jednako kratka vijeka
kao i moj ivot.
Takva e ionako biti kad Klava otkrije da si Valentineu dao Kale smrtnika, istakne Clary.
Nakon to si nas na prijevaru naveo da ti ga pronaemo. Kako e mirno spavati znajui to on kani
uiniti s njime?
On je prekine kratkim smijehom. Bojim se Valentinea vie nego Klave, a i ti bi se, da si
mudra, ree. On bi na koncu pronaao Kale, s mojom pomoi ili bez nje.
I ne mari to e ga upotrijebiti za ubijanje djece?
Lice mu se zgrilo kad je zakoraio naprijed; opazila je da mu se u ruci neto sjaji. Je li sve to
tebi stvarno toliko vano?
Ve sam ti rekla, ree ona. Ne mogu samo tako otii.
Ba teta, ree on, a ona vidje da podie ruku - i najednom se sjeti Jacea kako joj govori da je
Hodgeovo oruje bilo chakram, letei disk. Sagnula se prije nego to je uope vidjela svijetli metalni
krug kako se pjevajui vrti prema njezinoj glavi; proao je, zujei, nekoliko centimetara od njezina
lica i zario se u metalni izlaz za nudu s njezine lijeve strane.
Ona podigne pogled. Hodge je zurio u nju, lagano drei drugi metalni disk u desnoj ruci. Jo
uvijek stigne pobjei, ree.
Ona nagonski podigne ruke, iako joj je logika govorila da e ih chakram samo razrezati na
komade. Hodge...
Neto sune pokraj nje, neto veliko, sivo-crno i ivo. Zauje Hodgeov uasnuti vrisak.
Zateturavi, Clary jasnije razabere to stvorenje, koje je hodalo izmeu nje i Hodgea. Bio je to vuk
dug gotovo dva metra, krzna crnog kao ugljen, proaranog jednom jedinom sivom prugom.
Stiui metalni disk u ruci, Hodge je bio blijed kao krpa. Ti, apne, a Clary pomalo
zapanjeno shvati da se obraa vuku. Mislio sam da si pobjegao...
Vuk iskesi zube i ona ugleda njegov isplaeni crveni jezik. Gledao je Hodgea oima punim
mrnje, iste i ljudske mrnje.
Jesi li doao zbog mene ili zbog djevojke? ree Hodge. Znoj mu je curio po sljepoonicama,
ali ruka mu je bila mirna.
Vuk je hodao prema njemu, zareavi duboko iz grla.
Jo ima vremena, ree Hodge. Valentine bi te primio natrag...

178

Zaurlavi, vuk skoi. Hodge opet vrisne, a potom bljesne neto srebrno i zauje se muan zvuk
kad se chakram zario u vuji bok. Vuk se propne na stranje noge i u trenutku kad se bacio na
Hodgea, Clary ugleda rub diska kako mu stri iz krzna, a krv lipe.
Hodge jednom krikne padajui, vuja eljust sklopi mu se oko ramena. Krv brine uvis kao
mlaz boje iz potrgane limenke, poprskavi betonski zid crvenilom. Vuk podigne glavu s mlitava
uiteljeva tijela i okrene siv vuji pogled prema Clary, dok mu je grimiz kapao sa zuba.
Nije vrisnula. U pluima nije imala zraka koji bi mogla prikupiti da stvori neki zvuk; uspentrala
se na noge i potrala, potrala prema poetku prolaza i poznatim neonskim svjetlima na ulici,
potrala prema sigurnosti stvarnog svijeta. ula je reanje vuka iza sebe, osjetila njegov vrui dah na
golim nogama. Jo se zadnji put prisilila da ubrza, bacivi se prema ulici...
Vuja eljust zatvorila joj se oko noge, povukavi je unatrag, as prije nego to je glavom
udarila o tvrdi asfalt, uronivi u tamu, otkrila je da ipak ima dovoljno zraka za vritanje.

***
Probudio ju je zvuk kapanja vode. Clary je polako podignula kapke. Nije se moglo vidjeti
mnogo toga. Leala je na irokom leaju smjetenom na pod male prostorije prljavo smeih zidova.
O jedan zid oslanjao se klimav stol. Na njemu se nalazio oito jeftin mjedeni svijenjak opremljen
debelom crvenom svijeom, koja je davala jedinu svjetlost u prostoriji. Strop je bio ispucan i vlaan,
vlaga se cijedila kroz pukotine u kamenu. Clary obuze nejasan dojam da u prostoriji neto nedostaje,
ali tu je brigu nadjaao snaan vonj mokroga psa.
Ona sjedne i smjesta poeli da to nije uinila. estoka bol probode joj glavu kao koplje,
popraena dugakim valom munine. Da je imala neto u elucu, bila bi povratila.
Iznad leaja visjelo je ogledalo, okaeno na avao zabijen izmeu dva kamena. Pogledala je u nj
i zaprepastila se. Nije bilo udo to ju je boljelo lice - duge paralelne ogrebotine protezale su joj se
od ugla lijevog oka sve do ruba usta. Desni obraz bio joj je skoren od krvi, a krv joj je bila
razmazana i po vratu i po cijeloj prednjici majice i jakne. Najednom uspaniena, ona posegne u dep
pa se opusti. Stela je jo bila ondje.
Tada shvati to je neobino u toj prostoriji. Jedan njezin zid tvorile su ipke: debele eljezne
ipke od poda do stropa. Nalazila se u zatvorskoj eliji.
Dok joj se adrenalin valjao ilama, Clary se klimavo osovi na noge. Preplavi je nalet vrtoglavice
i ona se primi za stol da vrati ravnoteu. Neu se onesvijestiti, strogo ree samoj sebi. Tada zauje
korake.
Netko je dolazio hodnikom izvan elije. Clary se okrene leima prema stolu.
Bio je to mukarac. Nosio je svjetiljku ije je svjetlo bilo snanije od svijee pa je nju natjeralo
da trepne, a njega pretvorilo u sjenu u protusvjetlu. Vidjela je da je visok, irokih ramena,
raskutrane kose; tek kad je otvorio vrata elije i uao, shvatila je tko je to.
Izgledao je isto: iznoene traperice, karirana koulja, glenjae, ista neuredna kosa, iste naoale
gurnute na korijen nosa. Oiljci koje je primijetila du njegova vrata kada ga je zadnji put vidjela
sada su bili zacijeljeni djelii svjetlucave koe.
Luke.
Sve je to bilo previe za Clary. Iscrpljenost, pomanjkanje sna i hrane, uas i gubitak krvi obruili
su se na nju u silovitom valu. Osjetila je kako joj koljena klecaju dok se ruila prema tlu.
Luke je zaas preao prostoriju. Bio je tako brz da nije stigla pasti.na pod prije nego to ju je
uhvatio, podignuvi je onako kako je inio kad je bila mala. Spustio ju je na leaj i ustuknuo, s
tjeskobom u oima. Clary? ree, ispruivi ruku prema njoj. Jesi li dobro?
Ona se trgne unatrag, podignuvi ruke da se obrani od njega. Ne diraj me.

179

Licem mu preleti izraz duboke povrijeenosti. Izmueno otre elo dlanom. Pretpostavljam da
sam to zasluio.
Da. Jesi.
Lice mu je izgledalo uznemireno. Ne oekujem da mi vjeruje...
To je dobro. Jer ti ne vjerujem.
Clary... Ushodao se po eliji. To to sam uinio... Ne oekujem da e razumjeti. Znam da
misli kako sam te napustio...
I napustio si me, ree ona. Rekao si mi da te vie nikad ne zovem. Nikad ti nije bilo stalo do
mene. Nikad ti nije bilo stalo do moje majke. Lagao si o svemu.
Nisam o svemu, ree.
Znai da se stvarno zove Luke Garroway?
Ramena mu se naoigled spuste. Ne, ree pa obori pogled. Tamnocrvena mrlja irila mu se
prednjicom plave karirane koulje.
Clary sjedne uspravno. Je li to krv? upita. Naas je zaboravila na bijes.
Da, ree Luke, podignuvi ruku na bok. Sigurno mi se rana otvorila kad sam te podignuo.
Kakva rana? nije se mogla suzdrati Clary.
On promiljeno odgovori: Hodgeovi su diskovi jo uvijek otri, premda ih ne baca dobro kao
nekad. Mislim da mi je moda zarezao rebro. Hodge? ree Clary. Kada si ti...?
On je pogleda, ne rekavi nita, a ona se najednom sjeti vuka u prolazu, posve crnog osim one
sive pruge du boka i sjeti se kako ga je pogodio disk pa shvati.
Ti si vukodlak.
On odmakne ruku s koulje; prsti su mu bili crveni. Da, ree jezgrovito. Prie zidu i otro
pokuca o njega: jednom, dvaput, triput. Tada se opet okrene prema njoj. Jesam.
Ubio si Hodgea, ree ona, prisjeajui se.
Ne. On odmahne glavom. Jako sam ga ozlijedio, ini mi se, ali kad sam se vratio po tijelo,
nije ga bilo. Sigurno se nekamo odvukao.
Ugrizao si ga za rame, ree ona. Vidjela sam te.
Da. Iako valja napomenuti da te u tom trenutku pokuavao ubiti. Je li naudio jo nekome?
Clary zarije zube u usnu. Okusila je krv, ali bila je to stara krv, od Hugova napada. Jacea,
apne. Hodge ga je onesvijestio i predao ga... Valentineu.
Valentineu? ree Luke zapanjeno. Znao sam da je Hodge Valentineu dao Kale smrtnika, ali
nisam imao pojma...
Kako si to znao? zapone Clary prije nego to se sjetila. uo si me kako razgovaram s
Hodgeom u prolazu, ree. Prije nego to si ga zaskoio.
Zaskoio sam ga, kao to kae, zato to ti se spremao odrezati glavu, ree Luke pa podigne
pogled jer su se vrata elije otvorila i unutra je uao visok mukarac u pratnji siune ene, toliko
niske da je sliila djetetu. Oboje su nosili obinu, leernu odjeu: traperice i pamune majice, i oboje
su imali istu neurednu, razbaruenu kosu, premda je enina bila svijetla, a mukareva sivkasta i
crna. Oboje su imali jednaka mlado-stara lica, bez bora, ali umornih oiju. Clary, ree Luke, ovo
su moj prvi i drugi, Gretel i Alaric.
Alaric nakrene veliku glavu prema njoj. Ve se znamo.
Clary se uznemireno zablene. Znamo se?
Iz Hotela Dumort, ree on. Tvoj no naao se meu mojim rebrima. Ona ustukne uza zid.
Ja, ovaj... ao mi je.

180

Ne treba ti biti ao, ree on. Izvrsno si ga bacila. Uvue ruku u dep na prsima i izvadi
Jaceov bode s treperavim crvenim draguljem. Prui joj ga. Mislim da je to tvoje?
Clary je zurila. Ali...
Ne brini, umiri je on. Oistio sam otricu.
Ostavi bez rijei, ona ga uzme. Luke se tiho smijuckao. Kad bolje razmislim, ree, moda
napad na Dumort nije bio najbolje isplaniran. Bio sam poslao skupinu svojih vukova da paze na tebe
i da te izvuku ako im se uini da si u ikakvoj opasnosti. Kad si otila u Dumort...
Jace i ja bismo izali nakraj s time. Clary ugura bode za pojas.
Gretel joj uputi tolerantan osmijeh. Jeste li nas zato pozvali, gospodine?
Ne, ree Luke. Dotakne si bok. Rana mi se otvorila, a i Clary ima neke ozljede koje bi
trebalo obraditi. Ako vam ne bi bilo teko donijeti potreptine...
Gretel nakrene glavu. Idem po pribor za lijeenje, ree pa ode s Alaricom kao prevelikom
sjenom iza sebe.
Obratila ti se s 'gospodine', ree Clary im su se vrata elije zatvorila iza njih. I kako to
misli, tvoji prvi i drugi? Prvi i drugi to?
Zamjenici, ree Luke polako. Ja sam voa ovog opora vukova. Zato mi se Gretel obratila s
'gospodine'. Vjeruj mi, namuio sam se da je odviknem od toga da mi se obraa s 'gospodaru'.
Je li moja majka znala?
to?
Da si vukodlak.
Da. Znala je otkako se to dogodilo.
Nijedno od vas, naravno, nije se sjetilo to spomenuti meni.
Ja sam ti htio rei, ree Luke. Ali tvoja majka bila je nepopustljiva u tome da ne sazna nita
o sjenolovcima ni o Svijetu sjena. Nisam ti mogao objasniti injenicu da sam vukodlak kao nekakvu
izoliranu sluajnost, Clary. Sve je to dio vee slike, koju tvoja majka nije htjela da vidi. Ne znam to
si saznala...
Svata, ree Clary bezizraajno. Znam da mi je majka bila sjenolovac. Znam da je bila udana
za Valentinea i da mu je ukrala Kale smrtnika i otila, sakrivi se. Znam da me, nakon to me rodila,
svake dvije godine vodila Magnusu Baneu da mi oduzme vid. Znam da si, kad je Valentine od tebe
pokuao izvui gdje se nalazi Kale u zamjenu za ivot moje mame, rekao da ti ona nije vana.
Luke je gledao u zid. Nisam znao gdje je bio Kale, ree. Nikad mi to nije rekla.
Mogao si se pokuati pogoditi...
Valentine se ne pogaa. Nikad to nije inio. Ako nije u prednosti, nee niti poeti pregovarati.
Posve je svojeglav i nema nimalo suosjeanja, a mada je nekada moda volio tvoju majku, ubio bi je
bez oklijevanja. Ne, nisam se mogao pogaati s Valentineom.
Pa si je jednostavno odluio napustiti? bijesno upita Clary. Voa si itavog opora vukova i
naprosto si zakljuio da njoj zapravo uope ne treba tvoja pomo? Zna, bilo mi je dovoljno teko
dok sam mislila da si i ti neki sjenolovac i da si joj okrenuo lea zbog nekakve glupe sjenolovake
zakletve ili neto slino, ali sad mi je jasno da si obini ljigavi donjosvjeanin i da nimalo ne mari
za to to se ona svih tih godina prema tebi odnosila kao prema prijatelju - sebi ravnom - nego joj to
ovako vraa!
Posluaj se, ree Luke mirno. Zvui kao Lightwood.
Ona suzi oi. Ne govori o Alecu i Isabelle kao da ih poznaje.
Mislio sam na njihove roditelje, ree Luke. Koje sam poznavao, i to vrlo dobro, kad smo svi
zajedno bili sjenolovci.

181

Ona osjeti kako joj se usta otvaraju od iznenaenja. Znala sam da si bio u Krugu, ali kako si im
uspio sakriti da si vukodlak? Zar nisu znali?
Ne, ree Luke. Zato to se nisam rodio kao vukodlak. Postao sam vukodlak. I ve vidim da
e, kako bi pristala sasluati to god ja htio rei, morati uti cijelu priu. Duga je to pria, ali mislim
da imamo vremena za nju.

182

III

SILAZAK DOZIVA
Silazak doziva
kao to je uzlazak dozivao.
William Carlos Williams, Silazak

183

21
VUKODLAKOVA PRIA

Istina, tvoju majku znam otkako smo bili djeca. Odrasli smo u Idrisu. To je lijepo mjesto i
uvijek mi je bilo ao to ga nikad nisi vidjela: svidjeli bi ti se sjajni borovi zimi, tamna zemlja i
hladne, kristalne rijeke. Ondje postoji mala mrea gradova i jedan velegrad, Alicante, u kojem se
sastaje Klava. Zovu ga Staklenim gradom jer su njegovi tornjevi nainjeni od iste tvari koja rastjeruje
demone kao nae stele; na suncu se ljeskaju kao staklo.
Kad smo Jocelyn i ja dovoljno narasli, poslali su nas u kolu u Alicante. Ondje sam upoznao
Valentinea.
Bio je stariji od mene godinu dana. Daleko najpopularniji mladi u koli. Bio je naoit, pametan,
bogat, predan i nevjerojatno dobar borac. Ja nisam bio nita - ni bogat ni darovit, iz nevane seoske
obitelji. I muio sam se s uenjem. Jocelyn je bila prirodno nadaren sjenolovac; ja ne. Nisam mogao
podnijeti ni najblae biljege niti nauiti najjednostavnije tehnike. Ponekad sam razmiljao o tome da
pobjegnem, da se vratim kui osramoen. ak i o tome da postanem ovozemac. Bio sam toliko
jadan.
Spasio me Valentine. Doao je u moju sobu - nikad nisam slutio da uope zna kako se zovem.
Predloio mi je da me uvjeba. Rekao je da zna kako se muim, ali da u meni vidi zaetak velikog
sjenolovca. I pod njegovim tutorstvom doista sam se popravio. Poloio sam ispite, ponio prve biljege
i ubio svojeg prvog demona.
Oboavao sam ga. Mislio sam da sunce izlazi i zalazi na Valentineu Morgensternu. Nisam bio
jedini izrod kojeg je on spasio, naravno. Bilo ih je jo. Hodge Starkweather, koji se bolje slagao s
knjigama nego s ljudima; Maryse Trueblood, iji je brat oenio ovozemku; Robert Lightwood, koji
se grozio biljega - Valentine ih je sve okupio pod svoje okrilje. Tada sam mislio da to ini zbog
dobrote; sada vie ba i nisam siguran u to. Sada mislim da je stvarao svoj kult.
Valentine je bio opsjednut milju da u svakoj generaciji ima sve manje sjenolovaca - da smo soj
koji izumire. Bio je uvjeren da bi bilo mogue napraviti jo sjenolovaca, kad bi samo Klava
slobodnije rabila Razielov kale. Uiteljima je ta pomisao bila bogohulna - ne moe bilo tko
odluivati tko moe, a tko ne moe postati sjenolovac. Valentine bi drsko pitao zato onda ne
pretvoriti sve ljude u sjenolovce? Zato im svima ne podariti sposobnost da vide Svijet sjena? Zato
tu mo sebino uvati samo za nas?
Kad bi uitelji odgovorili da veina ljudskih bia ne moe preivjeti tranziciju, Valentine bi
tvrdio da lau, da nastoje ograniiti mo nefila na manjinsku elitu. Tada je tako tvrdio - sad mislim
da je vjerojatno smatrao kako su kolateralne rtve vrijedne konanog rezultata. Kako bilo, uvjerio je
nau malu skupinu da ima pravo. Osnovali smo Krug, a naa deklarirana namjera bila je spasiti rasu
sjenolovaca od izumiranja. Naravno, budui da smo imali sedamnaest godina, nismo ba znali kako
emo to izvesti, ali bili smo uvjereni da emo na koncu postii neto znaajno.
Tada je stigla no kad je Valentineov otac poginuo u rutinskoj raciji na tabor vukodlaka. Kad se
Valentine vratio u kolu nakon ispraaja, imao je crvene biljege alovanja. Promijenio se i na druge
naine. Njegova dobrota sada je bila protkana napadajima bijesa koji su graniili s okrutnou.

184

Pripisao sam takvo ponaanje njegovoj boli i pokuavao mu ugaati vie nego ikada. Nijednom na
njegov bijes nisam reagirao svojim. Samo sam imao muan osjeaj da sam ga razoarao.
Jedina koja je mogla umiriti njegove napadaje bijesa bila je tvoja majka. Ona se uvijek drala
malo po strani od nae grupe, katkada nas s porugom nazivajui klubom Valentineovih oboavatelja.
To se promijenilo kad je njegov otac poginuo. Njegova bol pobudila je njezino suosjeanje. Zaljubili
su se.
I ja sam ga volio: bio mi je najblii prijatelj i bio sam sretan to je Jocelyn s njim. Kad smo
zavrili kolu, oni su se vjenali i otili ivjeti u vlastelinski dvorac njezine obitelji. I ja sam se vratio
kui, ali Krug je nastavio. Bio je poeo kao neka vrsta pustolovine u kolskim danima, ali njegov
opseg i mo su rasli, a Valentine je rastao s njim. I njegovi ideali su se promijenili. Krug je jo uvijek
galamio za Kaleom smrtnika, ali nakon smrti svojeg oca, Valentine se prometnuo u otvorenog
zagovornika rata protiv svih donjosvjeana, a ne samo onih koji prekre Sporazume. Ovaj svijet bio
je za ljude, obrazlagao je, a ne za poludemone. Demonima se nikad ne moe posve vjerovati.
Nije mi se sviao taj novi smjer Kruga, ali ostao sam u njemu - jednim dijelom zato to jo
uvijek nisam mogao podnijeti pomisao na to da iznevjerim Valentinea, a drugim zato to me Jocelyn
bila zamolila da nastavim. Ona se donekle nadala da u uspjeti unijeti umjerenost u Krug, ali to nije
bilo mogue. Valentinea nije bilo mogue obuzdati, a Robert i Maryse Lightwood - sada u braku bili su gotovo jednako naporni. Jedino Michael Wayland nije bio siguran, kao ni ja, ali smo unato
toj nesklonosti i dalje sudjelovali; kao grupa neumorno smo lovili donjosvjeane, traei one koji bi
poinili makar i najblai prekraj. Valentine nikad nije ubio stvora koji nije prekrio Sporazume, ali
inio je druge stvari. Vidio sam ga kako vee srebrne novie na one kapke vukodlake djevojice,
oslijepivi je, kako bi mu malena rekla gdje se nalazi njezin brat... Vidio sam ga kako... Ali ti ne
treba sluati takve stvari. Ne. Oprosti.
Zatim je Jocelyn zatrudnjela. Istoga dana kad mi je to rekla, povjerila mi je da se poela bojati
svojeg mua. Njegovo ponaanje postalo je udno, mahnito. Nestajao bi u njihovim podrumima po
nekoliko noi zaredom. Ponekad bi ga kroza zidove ula kako vriti...
Otiao sam razgovarati s njim. Nasmijao se, nehajno odbacivi njezine strahove kao
usplahirenost ene koja nosi prvo dijete. Pozvao me da te noi poem s njim u lov. Jo uvijek smo
pokuavali oistiti leglo vukodlaka koji su mu prije mnogo godina ubili oca. Bili smo parabatai,
savren lovaki tim od dva ratnika koji bi umrli jedan za drugoga. Zato, kad mi je Valentine te noi
rekao da e mi uvati lea, ja sam mu vjerovao. Nisam vidio vuka dok nije bio na meni. Sjeam se
samo njegovih zuba zarivenih u moje rame i niega vie te noi. Kad sam se probudio, leao sam u
Valentineovoj kui povezana ramena, a Jocelyn je bila uz mene.
Ne dovodi svaki ugriz vukodlaka do likantropije. Rana mi je zacijelila i sljedeih nekoliko
tjedana proveo sam na mukama iekivanja. Iekivanja punog Mjeseca. Da je znala za to, Klava bi
me bila zakljuala u eliju za promatranje. No Valentine i Jocelyn nisu nikome rekli. Tri tjedna
kasnije Mjesec je izaao pun i sjajan, a ja sam se poeo mijenjati. Prva promjena uvijek je najtea.
Sjeam se nevjerojatne agonije, crnila i buenja satima kasnije na livadi nekoliko kilometara izvan
grada. Bio sam obliven krvlju, a do nogu mi je bilo truplo neke male umske ivotinje.
Vratio sam se natrag u dvorac, a oni su me doekali na vratima. Jocelyn mi je pala u zagrljaj,
rasplakana, ali Valentine ju je odvukao. Stajao sam krvav i drhtao na nogama. Jedva sam mogao
misliti, a okus sirova mesa jo mi je bio u ustima. Ne znam to sam oekivao, ali to sam valjda trebao
pretpostaviti.
Valentine me odvukao niza stepenice i u umu. Rekao mi je da me trebao ubiti sam, ali da se,
kada me vidio, nije mogao prisiliti na to. Dao mi je no koji je neko pripadao njegovu ocu. Rekao je
da bih trebao uiniti to ast nalae i okonati vlastiti ivot. Poljubio je no kad mi ga je dao, vratio
se u dvorac i stavio zasun preko vrata.

185

Trao sam kroz no, malo kao ovjek, malo kao vuk, dok nisam preao granicu. Uletio sam
usred tabora vukodlaka vitlajui bodeom i zatraio borbu s onim likantropom koji me ugrizao i
pretvorio u jednoga od njih. Smijui se, uputili su me na vou klana. Ruku i zuba jo krvavih od
lova, ustao je da se suoi sa mnom.
Nikad nisam bio osobito dobar u samostalnoj borbi. Moje oruje bilo je samostrel; izvrsno sam
nianio i ciljao. Ali nikad nisam bio dobar izbliza; Valentine je bio vjet u borbi prsa o prsa. No ja
sam samo htio umrijeti i odvui sa sobom u smrt stvorenje koje me unitilo. Valjda sam mislio da e
me, ako osvetim samoga sebe i ubijem vukove koji su umorili njegova oca, Valentine oplakivati.
Dok smo se hrvali, malo kao ljudi, malo kao vukovi, vidio sam da je iznenaen mojom estinom.
Kako je no blijedjela u dan, poeo se umarati, ali moj se bijes nije nimalo stiao. A kad je Sunce
opet poelo zalaziti, zario sam mu bode u vrat i umro je natopivi me svojom krvlju.
Oekivao sam da e opor navaliti na mene i rastrgati me. No kleknuli su mi pred noge i
podinjeno mi izloili vratove. Vukovi imaju zakon: onaj tko ubije vou klana, zauzima njegovo
mjesto. Bio sam doao meu vukove i umjesto da ondje pronaem smrt i osvetu, pronaao sam novi
ivot.
Ostavio sam svoje staro ja za sobom i umalo zaboravio kako je bilo biti sjenolovac. No nisam
zaboravio Jocelyn. Misli o njoj neprestano su mi pravile drutvo. Bojao sam se za nju uz Valentinea,
ali znao sam da e me, budem li se pribliio dvorcu, Krug uloviti i ubiti.
Na koncu je ona dola meni. Spavao sam u taboru kad mi je moj prvi zamjenik doao rei da
jedna mlada sjenolovaka ena eka da me vidi. Odmah sam shvatio o kome se zacijelo radi. Vidio
sam neodobravanje u njegovim oima kad sam joj pojurio ususret. Svi su oni znali da sam nekad bio
sjenolovac, naravno, ali smatrali su to sramotnom tajnom, o kojoj se nikada nije govorilo. Valentine
bi se smijao.
ekala me odmah izvan tabora. Vie nije bila trudna i izgledala je iscrpljeno i blijedo. Bila je
rodila dijete, rekla je, djeaka kojeg je nazvala
Jonathan Cristopher. Rasplakala se kad me vidjela. Bila je ljuta jer je nisam bio obavijestio da
sam jo iv. Valentine je rekao Krugu da sam samome sebi oduzeo ivot, ali ona nije vjerovala u to.
Znala je da nikad ne bih uinio takvo to. Pomislio sam da je njezina vjera u mene neutemeljena, ali
osjeao sam toliko olakanje to je vidim da joj nisam proturjeio. Upitao sam je kako me pronala.
Rekla je da Alicanteom krue glasine o nekom vukodlaku koji je prije bio sjenolovac. I Valentine je
uo te glasine pa je dojahala da me upozori. On je doao ubrzo nakon toga, ali sakrio sam mu se kao
to to samo vukodlaci znaju pa je otiao bez krvoprolia.
Poslije toga poeo sam se potajno sastajati s Jocelyn. Bila je godina Sporazuma i cijeli Donji
svijet brujao je o njima i Valentineovim vjerojatnim planovima da ih raskine. uo sam da se u Klavi
estoko usprotivio Sporazumima, ali da nije uspio. Stoga je Krug skovao novi plan, ovijen velom
tajne. Udruili su se s demonima - najveim neprijateljima sjenolovaca - kako bi nabavili oruje koje
se moglo neopaeno prokrijumariti u Anelovu veliku dvoranu, gdje su se trebali potpisati
Sporazumi. I uz pomo jednog demona, Valentine je ukrao Kale smrtnika. Na njegovu mjestu
ostavio je kopiju. Proli su mjeseci prije nego to je Klava shvatila da Kalea nema, a do tada je ve
bilo prekasno.
Jocelyn je pokuala doznati to je Valentine naumio s Kaleom, ali nije uspjela. No znala je da
Krug planira napasti nenaoruane donjosvjeane i poubijati ih u dvorani. Nakon takvog masovnog
pokolja, Sporazumi bi propali.
Unato kaosu, to su na udan nain bili sretni dani. Jocelyn i ja potajno smo poslali poruke
vilama, vjecima, pa ak i vjekovnim neprijateljima vujeg roda, vampirima, upozorivi ih na
Valentineove planove i naloivi im da se pripreme za bitku. Radili smo zajedno, vukodlak i nefil.

186

Na dan Sporazuma, iz skrovita sam mjesta promatrao Jocelyn i Valentina kako odlaze iz dvorca.
Sjeam se kako se sagnula da poljubi bijelo-plavokosu glavu svojeg sina. Sjeam se kako joj je sunce
sjalo po kosi; sjeam se njezina osmijeha.
Otili su u Alicante koijom; pratio sam ih trei na etiri noge, a moj opor trao je sa mnom.
Anelova velika dvorana bila je krcata itavom okupljenom Klavom i velikim mnotvom
donjosvjeana. Kad su Sporazumi izneseni na potpisivanje, Valentine je ustao i Krug je ustao s njim,
rastvarajui ogrtae da podignu oruje. Kad je u dvorani eksplodirao kaos, Jocelyn je potrala prema
velikim dvokrilnim vratima dvorane i irom ih otvorila.
Moj opor bio je prvi na vratima. Nahrupili smo u dvoranu parajui no zavijanjem, a pratili su
nas vilinski vitezovi s orujem od stakla i vijugava trnja. Nakon njih ila su djeca noi iskeenih
onjaka i vjeci koji su vitlali vatrom i eljezom. Dok su uspaniene mase bjeale iz dvorane,
obruili smo se na lanove Kruga.
Anelova dvorana jo nikad nije vidjela takvo krvoprolie. Nastojali smo ne nauditi Onim
sjenolovcima koji nisu pripadali Krugu; Jocelyn ih je jednog po jednog oznaila nekom vjetijom
arolijom. No mnogo ih je poginulo, a bojim se da smo za neke od njih mi bili odgovorni. Dakako,
kasnije su nas krivili za mnoge. to se tie Kruga, njegovih pripadnika bilo je mnogo vie nego to
smo oekivali i estoko su se sukobili s donjosvjeanima. Ja sam se probijao kroz guvu prema
Valentineu. Mislio sam samo o njemu - da bih ja mogao biti taj koji e ga ubiti, da bih ja mogao
imati tu ast. Najzad sam ga pronaao kako pokraj velikog kipa Anela dovrava jednog vilinskog
viteza irokim udarcem krvava bodea. Kad me ugledao, nasmijeio se, okrutno i divlje. Vukodlak
koji se bori maem i bodeom, rekao je, neprirodan je kao pas koji jede noem i vilicom.
Ma si vidio, bode poznaje, rekao sam. I zna tko sam ja. Ako mi se mora obratiti, obrati
mi se mojim imenom.
Nisu mi poznata imena poluljudi, rekao je Valentine. Nekad sam imao prijatelja, ovjeka od
asti koji bi prije umro, nego dopustio da mu se krv zagadi. Sada preda mnom stoji bezimeno
udovite njegova lica. Podignuo je sjeivo. Trebao sam te ubiti kad sam imao priliku, viknuo je i
nasrnuo na mene.
Odbio sam udarac i borili smo se na uzdignutom podiju i ispod njega, dok je oko nas bjesnila
bitka i padao jedan po jedan lan Kruga. Vidio sam kako Lightwoodovi bacaju oruje i bjee; Hodge
je ve bio otiao, pobjegao je im je poelo. A tada sam ugledao Jocelyn kako tri stepenicama
prema meni, lica iskrivljena od straha. Valentine, stani! viknula je. To je Luke, tvoj prijatelj,
gotovo tvoj brat...
Zareavi, Valentine ju je dograbio i povukao pred sebe, prislonivi joj bode na grlo. Bacio
sam ma. Ne bih riskirao da je ozlijedi. On je shvatio moj pogled. Oduvijek si je elio, siknuo je.
A sad ste vas dvoje zajedno skovali moju izdaju. Kajat ete se to ste to uinili dokle god budete
ivi.
Na to je strgnuo medaljon s Jocelynina vrata i bacio ga na mene. Srebrni lani zapekao me kao
bi. Vrisnuo sam i zateturao, a u tom asu on je nestao u pomutnji, povukavi nju sa sobom. Slijedio
sam ga, opeen i krvav, ali bio je prebrz, sjekao si je put kroz najguu guvu i preko mrtvih.
Oteturao sam van na mjeseinu. Dvorana je gorjela i nebo je bilo obasjano vatrom. Pogled mi je
sezao po zelenim travnjacima glavnoga grada sve do tamne rijeke i ceste du obale, kojom su ljudi
bjeali u no.
Na koncu sam pronaao Jocelyn pokraj rijene obale. Valentinea vie nije bilo i strahovala je za
Jonathana, oajno elei kui. Pronali smo nekog konja i odjurila je. Poprimivi oblik vuka, bio sam
joj za petama.
Vukovi su brzi, ali odmoreni konj je bri. Jako sam zaostao pa je stigla do dvorca prije mene.
Jo dok sam se pribliavao kui, shvatio sam da je neto uasno krivo. I tu se u zraku osjeao teak
vonj poara, ali proetog jo neime, neime gustim i slatkastim - smradom demonskih arolija. Opet

187

sam se pretvorio u ovjeka dok sam epao dugakim prilazom, koji se na mjeseini bijelio poput
srebrne ceste to vodi u... ruevine. Jer od dvorca je ostao samo pepeo, slojevi i slojevi sipke bjeline
koju je noni vjetar raznosio travnjacima. Jo su se vidjeli samo temelji, nalik na spaljene kosti:
ovdje prozor, ondje nakoeni dimnjak - ali sr kue, cigle i buka, neprocjenjive knjige i drevne
tapiserije koje su prelazile s koljena na koljeno sjenolovaca bili su praina koja se vijala Mjeseevim
krajolikom.
Valentine je unitio kuu demonskom vatrom. Sigurno jest. Nijedna vatra ovoga svijeta ne gori
toliko vrue niti ostavlja tako malo za sobom.
Probio sam se kroz ruevine koje su jo tinjale. Pronaao sam Jocelyn kako klei na neemu to
su nekad moda bile ulazne stepenice. Bile su pocrnjele od vatre. I ondje je bilo kostiju.
Pougljenjenih do crnila, ali prepoznatljivo ljudskih, tu i tamo s krpicama tkanine i komadiima nakita
koje vatra nije zahvatila. Crvene i zlatne niti jo su visjele s kostiju Jocelynine majke, a vruina je
bila stopila bode njezina oca s kosti njegove ruke. U drugoj hrpi kostiju svjetlucao je Valentineov
srebrni talisman s oznakom Kruga, koja se jo uvijek arila bijelim usijanjem s prednje strane... a
izmeu ostataka, razbacane kao da su bile previe krhke da bi ostale na okupu, nalazile su se kosti
malog djeteta.
Kajat ete se to ste to uinili, bio je rekao Valentine. I dok sam kleao s Jocelyn na nagorjelim
kamenim ploama, znao sam da je imao pravo. Pokajao sam se i od tada se kajem svaki dan.
Te smo noi opet projahali kroz grad, izmeu vatri koje su jo gorjele i ljudi koji su vritali, a
tada smo otili u tamu van grada. Prolo je tjedan dana prije nego to je Jocelyn ponovno
progovorila. Odveo sam je iz Idrisa. Pobjegli smo u Pariz. Nismo imali novca, ali nije htjela otii u
tamonji Institut zamoliti pomo. Raskrstila je sa sjenolovcima, rekla mi je, raskrstila sa Svijetom
sjena.
Sjedio sam u siunoj, jeftinoj hotelskoj sobi koju smo uzeli i pokuavao je urazumiti, ali
uzalud. Bila je neumoljiva. Na koncu mi je rekla zato: nosila je jo jedno dijete i znala je to ve
nekoliko tjedana. Naumila je stvoriti nov i ivot za sebe i svoju bebu te nije htjela da njezinu
budunost ikada okalja ijedan glas o Klavi i Zavjetu. Pokazala mi je talisman koji je uzela s one hrpe
kostiju; prodala ga je na buvljaku u Clignancourtu i tim novcem kupila avionsku kartu. Nije mi htjela
rei kamo ide. to dalje od Idrisa, rekla je, to bolje.
Znao sam da okretanje lea njezinu starom ivotu znai okretanje lea i meni pa sam raspravljao
s njom, ali bez uspjeha. Znao sam da bi si, da nije bilo tog djeteta koje je nosila, oduzela ivot, a
budui da je bilo bolje da je izgubim u ovozemskom svijetu, nego da je izgubim zbog smrti, na
koncu sam se nevoljko sloio s njezinom odlukom. I tako sam joj u zranoj luci rekao zbogom.
Zadnje rijei koje mi je Jocelyn rekla na tom turobnom rastanku sledile su mi krv u ilama:
Valentine nije mrtav.
Kad je otila, vratio sam se svojem oporu, ali ondje nisam pronaao mir. U meni je uvijek bila
bolna praznina i uvijek sam se budio s njezinim neizgovorenim imenom na usnama. Nisam vie bio
voa kakav sam bio prije; znao sam to. Bio sam pravedan i poten, ali udaljen; nisam mogao nai
prijatelje meu vujim narodom, a ni druicu. Bio sam, na kraju, previe ljudsko bie - previe
sjenolovac - da bih mogao biti miran meu likantropima. Lovio sam, ali lov me nije zadovoljavao; a
kad je najzad dolo vrijeme da se potpiu Sporazumi, otiao sam u grad da ih potpiem.
U Anelovoj dvorani, oienoj od krvi, sjenolovci i etiri grane poluljudi opet su se sastali da
potpiu papire koji bi meu nas uveli mir. Zapanjio sam se ugledavi Lightwoodove, koji su izgledali
jednako zapanjeno time to ja nisam mrtav. Oni su, rekli su, osim Hodgea Starkweathera i Michaela
Waylanda, bili jedini lanovi biveg Kruga koji su te noi u dvorani umakli smrti. Shrvan od boli
zbog gubitka supruge, Michael se povukao u svoj-ljetnikovac sa siniem. Klava je ostalo troje
kaznila progonstvom: ivjeli su u New Yorku i ondje vodili Institut. Lightwoodovi, koji su imali
veze meu najmonijim obiteljima Klave, izvukli su se s mnogo blaom kaznom nego Hodge. Na

188

njega je baena kletva: poi e s njima, ali bude li ikada napustio sveto tlo Instituta, isti e as biti
pogubljen. Posvetio se svojim knjigama, rekli su, i bit e dobar uitelj njihovoj djeci.
Kad smo potpisali Sporazume, ustao sam sa stolca i izaao iz dvorane, uputivi se prema rijeci,
gdje sam u noi Pobune bio pronaao Jocelyn. Gledajui tamnu vodu kako tee, shvatio sam da nikad
neu pronai mir u domovini: morao sam biti ili s njom ili nigdje. Odluio sam je potraiti.
Napustio sam svoj opor, postavivi drugoga umjesto sebe; mislim da im je odlanulo to sam
otiao. Putovao sam onako kako putuje vuk bez opora: sam, nou, drei se sporednih putova i
seoskih cesta. Vratio sam se u Pariz, ali ondje nisam naao nikakav trag. Zatim sam otiao u London.
Iz Londona sam brodom stigao u Boston.
Neko vrijeme boravio sam u gradovima, a zatim u Bijelim planinama smrznutog sjevera. Mnogo
sam putovao, ali sve sam vie i vie razmiljao o New Yorku i prognanim sjenolovcima u njemu.
Jocelyn je na neki nain takoer bila u progonstvu. Nakon duljeg vremena, stigao sam u New York s
jednom jedinom torbom i bez ikakvog pojma o tome gdje da traim tvoju majku. Lako sam mogao
pronai neki vuji opor i pridruiti mu se, ali odolijevao sam tome. Kao i u drugim gradovima,
poslao sam poruke kroz donji svijet, traei ikakav podatak o Jocelyn, ali nije bilo niega, ni glasa,
kao da je naprosto nestala u ovozemskom svijetu bez traga. Poeo sam oajavati.
Na kraju sam je sluajno pronaao. Istraivao sam ulice SoHoa, nasumino. Dok sam stajao na
kamenim ploama ulice Broome, za oko mi je zapela jedna slika, koja je visjela u izlogu neke
galerije.
Bila je to studija krajolika koji sam odmah prepoznao: pogled s prozora dvorca njezine obitelji,
zeleni travnjaci koji se prostiru dolje do drvoreda to zaklanja cestu. Prepoznao sam njezin stil,
njezine poteze kistom, sve. Lupao sam po vratima galerije, ali bila su zatvorena i zakljuana. Vratio
sam se do slike i ovaj put opazio potpis. Tada sam prvi put vidio njezino novo ime: Jocelyn Fray.
Pronaao sam je ve te veeri, ivjela je na petom katu u zgradi bez dizala u onom utoitu za
umjetnike, East Villageu. Popeo sam se sumorno osvijetljenim stepenicama stegnuta grla i pokucao
joj na vrata. Otvorila ih je mala djevojica s tamnocrvenim pletenicama i znatieljnim oima. A tada
sam iza nje ugledao Jocelyn kako ide prema meni, ruku umrljanih bojom i lica posve istog kao kad
smo bili djeca...
Ostalo zna.

189

22
RENWICKOVA RUEVINA

Jo dugo nakon to je Luke zavrio, prostorijom je vladao muk. ulo se samo tiho kapanje vode
po kamenim zidovima. Najzad on progovori: Reci neto, Clary.
to hoe da kaem? On uzdahne. Moda da razumije?
Clary je mogla uti kako joj krv tutnji u uima. Imala je dojam da je njezin ivot bio sazdan na
ledu tankom poput papira, a taj led sad je poinjao pucati, prijetei da e je baciti u studeni mrak
ispod sebe. Dolje, u tamnu vodu, pomislila je, u kojoj su sve tajne njezine majke plutale strujama,
zaboravljene podrtine unitena ivota.
Podigne pogled prema Lukeu. Uini joj se da treperi, nejasno, kao da ga gleda kroz mutno
staklo. Moj otac, ree ona. Ona slika koju je moja majka uvijek drala na polici iznad kamina...
To nije bio tvoj otac, ree Luke.
Je li on uope postojao? Clary podigne glas. Je li ikada postojao neki John Clark ili je moja
majka izmislila i njega?
John Clark je postojao. Ali on ti nije bio otac. Bio je sin dvoje susjeda tvoje majke dok ste
ivjele u East Villageu. Poginuo je u automobilskom sudaru, ba kao to ti je majka rekla, ali ona ga
nikad nije upoznala. Imala je tu fotografiju jer su ti susjedi od nje naruili da naslika njegov portret u
vojnikoj uniformi. Dala im je portret, ali zadrala je fotografiju i pravila se da je mukarac na njoj
bio tvoj otac. Pretpostavljam da je mislila da je tako lake. Na kraju krajeva, da je tvrdila kako ti je
otac pobjegao ili nestao, ti bi ga htjela traiti. Mrtav ovjek...
Nee proturjeiti tvojim laima, gorko dovri Clary umjesto njega. Zar nije pomislila da nije
u redu to da me sve te godine dri u uvjerenju kako mi je otac mrtav, dok je moj pravi otac...
Luke ne ree nita, prepustivi joj da sama pronae kraj te reenice, prepustivi joj da sama
pomisli tu nepojmljivu misao.
Valentine. Glas joj zadrhti. To je ono to mi govori, zar ne? Da je Valentine bio... da je...
moj otac?
Luke kimne; njegovi zgreni prsti bili su jedini znak napetosti koju je osjeao. Da.
O, moj Boe. Clary skoi na noge, ne mogavi vie sjediti mirno. Ushoda se prema reetkama
elije. To nije mogue. To jednostavno nije mogue.
Clary, molim te, nemoj se uzrujavati...
Da se ne uzrujavam? Kae mi da mi je tata tip koji je u biti nekakav izopaeni poglavnik i
hoe da se ne uzrujavam?
Na poetku nije bio izopaen, ree Luke, gotovo kao da se ispriava.
O, ne bih se sloila. Ja mislim da je bio itekako izopaen. Sve ono to je drobio o odravanju
ljudske rase istom i o vanosti neokaljane krvi - kao neki ogavni bjelaki rasist. A vas dvoje ste
totalno pali na to.
Nisam ja prije samo nekoliko minuta spominjao 'ljigave' donjosvjeane, mirno odvrati Luke.
Ili kako im se ne moe vjerovati.

190

To nije isto! Clary je ula suze u vlastitu glasu. Imala sam brata, nastavi glasom koji je
zapinjao. I djeda i baku. Oni su mrtvi?
Luke kimne, pogleda oborena na svoje velike ake, rairene na njegovim koljenima. Oni su
mrtvi.
Jonathan, ree ona tiho. Bio bi stariji od mene? Godinu dana stariji?
Luke ne ree nita.
Oduvijek sam eljela brata, ree ona.
Nemoj, ree on tuno. Nemoj se muiti. Sad ti je jasno zato ti je tvoja majka sve to tajila,
zar ne? Kakve bi koristi imala od toga da sazna to si izgubila prije nego to si se uope rodila?
Ona kutija, ree Clary, iji je um grozniavo radio. Sa slovima J. C. Jonathan Cristopher.
Ono nad ime je uvijek plakala bio je uvojak njegove kose - kose mojeg brata, a ne mojeg oca.
Da.
A kad si ti rekao 'Clary nije Jonathan', mislio si na mojeg brata. Moja me mama toliko
pretjerano nastojala zatititi jer joj je jedno dijete ve umrlo.
Prije nego to je Luke stigao odgovoriti, vrata elije otvorila su se uz tropot i ula je Gretel.
Pokazalo se da je onaj pribor za lijeenje, koji je Clary zamiljala kao kutiju od tvrde plastike sa
znakom crvenog kria, velik drveni pladanj pun presavijenih zavoja i zdjelica neprepoznatljivih
tekuina i bilja, koje su se puile i irile prodoran miris po limunu. Gretel odloi pladanj pokraj
leaja i pokae Clary da sjedne, to ona nevoljko i uini.
Tako, dobra curica, ree ena-vuica, umoivi neku tkaninu u jednu zdjelicu i podignuvi je
do Claryna lica. Njeno joj je oistila sasuenu krv. to ti se dogodilo? upita je s neodobravanjem,
kao da misli da si je Clary ila po licu ribeom za sir.
To sam se i ja pitao, ree Luke, promatrajui sve to prekrienih ruku.
Napao me Hugo. Clary se pokuala ne trgnuti kad ju je zapekla tekuina za stezanje rana.
Hugo? trepne Luke.
Hodgeova ptica. Bar mislim da je to njegova ptica. Moda je Valentineova.
Hugin, tiho ree Luke. Hugin i Munin bili su Valentineovi ptiji ljubimci. Njihova imena
znae 'misao' i 'sjeanje'.
E pa, trebala bi znaiti 'napadni' i 'ubij', ree Clary. Hugo mi je skoro iskopao oi.
Uvjeban je za to. Luke je prstima jedne ruke tapkao po drugoj. Hodge ga je sigurno
posvojio nakon Pobune. Ali vjerojatno je jo uvijek Valentineovo stvorenje.
Kao i Hodge, ree Clary, lecnuvi se dok joj je Gretel istila dugaku posjekotinu du ruke,
skorenu od prljavtine i sasuene krvi. Zatim ju je Gretel poela uredno previjati.
Clary...
Ne elim vie razgovarati o prolosti, ree ona odrjeito. elim znati to emo sada.
Valentine sad ima moju mamu, Jacea - i Kale. A mi nemamo nita.
Ja ne bih rekao da nemamo nita, ree Luke. Imamo moan opor vukova. Problem je u tome
to ne znamo gdje je Valentine.
Clary odmahne glavom. Tanki pramenovi kose padali su joj u oi i ona ih nestrpljivo odgurne.
Boe, kako je bila prljava. Ono to je eljela vie od svega - gotovo svega - bio je tu.
Zar Valentine nema neko skrovite? Tajnu jazbinu? Ako ima, ree Luke, doista je tajna.
Gretel pusti Clary, koja oprezno pomakne ruku. Zelena pomada koju je Gretel razmazala po
posjekotini umanjila je bol, ali jo je osjeala da joj je ruka kruta i obamrla. ekaj malo, ree
Clary.

191

Nikad mi nije bilo jasno zato ljudi to govore, ree Luke nikome posebno. Nisam mislio
nikamo otii.
Bi li Valentine mogao biti negdje u New Yorku?
Mogue.
Kad sam ga vidjela u Institutu, doao je kroz portal. Magnus je rekao da u New Yorku postoje
samo dva portala. Jedan kod Dorothee i jedan kod Renwicka. Onaj kod Dorothee je uniten, a i
stvarno ga ne mogu zamisliti kako se tamo skriva, tako da...
Renwick? Luke je izgledao zbunjeno. Renwick nije sjenolovako ime.
Ali to ako Renwick nije osoba? ree Clary. Sto ako je to neko mjesto? Kod Renwicka. Kao
restoran ili... ili hotel ili tako neto.
Luke najednom razrogai oi. Okrene se prema Gretel, koja mu se primicala s priborom za
lijeenje. Donesi mi telefonski imenik, ree.
Ona stane kao ukopana, ispruivi pladanj prema njemu optuujuim pokretom. Ali gospodine,
vae rane...
Pusti moje rane i donesi mi telefonski imenik, otrese se on. Nalazimo se u policijskoj postaji.
Valjda negdje ima hrpa starih imenika.
S izrazom prezirne ozlojeenosti na licu Gretel odloi pladanj na tlo i otprai iz prostorije. Luke
pogleda Clary preko ruba naoala, koje su mu malo skliznule niz nos. Dobro razmilja.
Ona mu ne odgovori. Posred eluca imala je tvrdi vor. Shvatila je da pokuava disati oko njega.
Poetak neke misli pokakljao ju je po rubu uma, u namjeri da se pretvori u pravi, cjeloviti uvid. No
ona je odluno potisne, da ne smeta. Nije si mogla priutiti da posveti svoje resurse, svoju energiju,
iemu osim trenutanom pitanju.
Gretel se vratila sa utim stranicama koje su izgledale vlano i gurnula ih prema Lukeu. On je
knjigu itao stojei, dok mu je ena-vuica napadala ozlijeeni bok zavojima i ljepljivim zdjelicama
pomada. Ima sedam Renwicka u telefonskom imeniku, ree naposljetku. Nema restorana, hotela
ni drugih lokala. Pogura naoale gore; one smjesta kliznu natrag dolje. To nisu sjenolovci, ree,
a ne ini mi se vjerojatnim da bi si Valentine uspostavio glavno sjedite u domu nekog ovozemca ili
donjosvjeanina. Makar, moda...
Ima li mobitel? prekine Clary.
Ne kod sebe. Jo uvijek drei telefonski imenik, Luke zaviri ispod njega u Gretel. Moe li
donijeti telefon?
Uz frktanje gnuanja, ona baci grudicu od krvave tkanine koju je drala na pod i po drugi put
ukoeno napusti prostoriju. Luke odloi telefonski imenik na stol, uzme rolu zavoja i stane ga
omotavati oko dijagonalne posjekotine preko rebara. Oprosti, ree, dok je Clary piljila. Znam da
je odvratno.
Ako uhvatimo Valentinea, ree ona iznenada, moemo li ga ubiti? Lukeu umalo ispadne
zavoj. to?
Ona se poigra sa zalutalim koncem koji joj je strao iz depa traperica. On mi je ubio starijeg
brata. On mi je ubio baku i djeda. Zar ne?
Luke odloi zavoj na stol i povue majicu nadolje. Pa misli da e njegovo umorstvo... to?
Izbrisati te stvari?
Gretel se vratila prije nego to je Clary stigla odgovoriti na to. Imala je mueniki izraz lica i
pruila je Lukeu izubijani staromodni mobitel. Clary se zapitala tko plaa telefonske raune.
Clary isprui ruku. Daj da nazovem.
inilo se da Luke oklijeva. Clary...
U vezi Renwicka. Trajat e sekundu.

192

On joj oprezno prui telefon. Ona ukuca broj i napola se okrene od njega da si stvori iluziju
privatnosti.
Simon se javio na tree zvono. Halo?
Ja sam.
Njegov glas povisi se za oktavu. Jesi li dobro?
U redu sam. Zato? Je li ti Isabelle neto rekla?
Ne. to bi mi Isabelle rekla? Ima li neto to ne valja? Radi li se o Alecu?
Ne, ree Clary, ne elei lagati i rei da je Alec dobro. Ne radi se o Alecu. Gle, trebam samo
da mi neto pogleda na Googleu.
Simon frkne. Zeza se. Zar oni tamo nemaju kompjuter? Zna to, nemoj mi odgovoriti na to.
Zaula je zvuk otvaranja vrata i tup-mijau kad se maak Simonove majke naao protjeran sa svojeg
mjesta na tipkovnici njegova raunala. U mislima je vrlo lako mogla predoiti Simona kako sjeda,
brzo pomiui prste po tipkovnici. to eli da pogledam?
Rekla mu je. Osjeala je Lukeov zabrinut pogled na sebi dok je razgovarala. Na isti ju je nain
gledao kad je s jedanaest godina imala gripu s vrlo visokom temperaturom. Donosio joj je kocke leda
da ih sie i itao joj iz omiljenih knjiga, glumei sve glasove.
Ima pravo, ree Simon, prenuvi je iz sanjarenja. To je neko mjesto. Ili je barem bilo
mjesto. Sada je naputeno.
Znojni dlan skliznuo joj je po mobitelu pa ga je stisnula vre. Priaj mi o njemu.
Najpoznatiju meu svim azilima za umobolne, dunikim zatvorima i bolnicama podignutim
na Rooseveltovu otoku u 19. stoljeu, posluno proita Simon, Renwickovu bolnicu za velike
boginje projektirao je arhitekt Jacob Renwick, a namjena joj je bila da poslui kao karantena za
najsiromanije rtve nekontrolirane epidemije velikih boginja na Manhattanu. Tijekom sljedeeg
stoljea bolnica je naputena i ostavljena da propada. Javnosti je zabranjen pristup ruevini.
Dobro, to je dovoljno, ree Clary, osjeajui kako joj srce lupa. To je sigurno to.
Rooseveltov otok? Zar tamo ne ive ljudi?
Ne ive svi u Slopeu, princezo, ree Simon uz podosta lanog sarkazma. Uglavnom, treba li
me da te opet vozim ili to ve?
Ne! Dobro sam, nita ne trebam. Samo sam htjela informaciju.
U redu. Zvuao je malo povrijeeno, pomislila je Clary, ali rekla je samoj sebi da to nije
vano. Bio je kod kue, na sigurnom, a to je bilo najvanije.
Prekinula je vezu, okrenuvi se prema Lukeu. Ima jedna naputena bolnica na junom kraju
Rooseveltovog otoka, koja se zove Renwickova. Mislim da je Valentine tamo.
Luke opet pogura naoale gore. Blackwellov otok. Pa naravno.
Kako to misli, Blackwellov? Rekla sam...
On je prekine pokretom ruke. Tako se nekada zvao Rooseveltov otok. Blackwellov. Bio je u
vlasnitvu jedne stare sjenolovake obitelji. Trebao sam to pogoditi. Obrati se Gretel. Idi po
Alarica. Svi se moraju vratiti ovamo to je prije mogue. Usne su mu bile iskrivljene u polusmijeak
koji je Clary podsjetio na Jaceov hladan osmijeh dok bi se borio. Recite im da se pripreme za
bitku.
Gore na ulicu izali su kroz vijugav labirint elija i hodnika, koji ih je na koncu doveo do
nekadanjeg predvorja policijske postaje. Zgrada je sada bila naputena, a koso svjetlo kasnog
poslijepodneva stvaralo je udne sjene po praznim stolovima, zakraunatim ormariima koziavim
od crnih rupa koje su nainili termiti i raspucanim podnim ploicama na kojima je bio ispisan moto
njujorke policije: Fidetis ad Mortem.
Vjerni do smrti, ree Luke, pratei njezin pogled.

193

Da pogodim, ree Clary. Iznutra je to naputena policijska postaja; izvana ovozemci vide
samo propalu stambenu zgradu ili prazno zemljite, ili...
Zapravo, izvana izgleda kao kineski restoran, ree Luke. Samo za dostavu narudbi, bez
stolova.
Kineski restoran? ponovi Clary u nevjerici.
On slegne ramenima. Pa ovo je kineska etvrt. Tu je nekad bila zgrada Druge policijske
postaje.
Ljudima je sigurno udno to nema broja telefona na koji mogu naruivati.
Luke se naceri. Ima. Samo to se ba ne javljamo esto. Povremeno, kad im je dosadno, neki
mladunci nekome ak i odnesu malo mu shu svinjetine.
ali se.
Nimalo. Napojnice dobro dou. On gurne ulazna vrata i otvori ih, pustivi unutra mlaz
svjetlosti.
Jo uvijek nesigurna je li se alio ili nije, Clary poe za Lukeom preko Baxterove ulice do
mjesta gdje mu je bio parkiran auto. Unutranjost kamioneta bila joj je ugodno poznata. Blag miris
piljevine, starog papira i sapuna, izblijedjeli par zlatnih plianih kocaka koje mu je dala kad je imala
deset godina jer su izgledale kao zlatne kocke okaene na retrovizor Millenium Falcona. Odbaeni
papirii guma za vakanje i prazne alice za kavu koje su se kotrljale po podu. Clary se popne na
suvozako sjedalo i uzdahne, naslonivi glavu na oslonac. Bila je umornija nego to bi joj bilo drago
priznati.
Luke zatvori vrata za njom. Ostani tu.
Gledala je kako razgovara s Gretel i Alaricom koji su stajali na stepenicama stare policijske
postaje i strpljivo ekala. Zabavljala se mijenjajui fokus pogleda, promatrajui kako se glamur
pojavljuje i nestaje. Prvo je to bila stara policijska postaja, a zatim troni izlog sa utom tendom na
kojoj je pisalo KINESKA JELA VUKA OD ADA.
Luke je gestikulirao svojem prvom i drugom zamjeniku, pokazujui niz ulicu.. Njegov kamionet
bio je prvi u nizu kombija, motocikala, dipova, pa ak i jednog razvaljenog kolskog autobusa.
Vozila su bila poredana du cijele ulice i iza ugla. Konvoj vukodlaka. Clary se zapita kako su
isprosili, posudili, ukrali ili zaplijenili toliko vozila u tako malo vremena. S pozitivne strane, barem
nee svi morati ii iarom.
Luke je od Gretel dobio bijelu papirnatu vreicu i kimnuvi zagrabio natrag prema kamionetu.
Sklopivi viljasto tijelo iza volana, pruio joj je vreicu. Ti si zaduena za ovo.
Clary je sumnjiavo pogleda. to je to? Oruje? Lukeu se ramena zatresu od neujna smijeha.
Baoziji skuhani na pari, zapravo, ree, kreui kamionetom na ulicu. I kava.
Clary je rasparala vreicu kad su krenuli prema gradu; eludac joj je bijesno reao. Rascijepila
je valjuak, uivajui u bogatom, slasnom slanom okusu svinjetine, mekoi bijelog tijesta. Isprala ga
je dobrim gutljajem crne, vrlo slatke kave i ponudila valjuak Lukeu. Hoe li jedan?
Naravno. Skoro kao u stara vremena, pomislila je dok su skretali u ulicu Canal, kada bi uzeli
vreice vruih valjuaka iz pekare Zlatna koija i zatim ih pola pojeli dok bi se vozili kui preko
Manhattanskog mosta.
Onda, priaj mi o tom Jaceu, ree Luke.
Clary se umalo zagui valjukom. Posegne za kavom, utapajui kaalj u vruoj tekuini. to s
njim u vezi?
Ima li ikakvog pojma to bi Valentine mogao eljeti od njega?
Ne.

194

Luke se namrti prema Suncu na zalasku. Mislio sam da je Jace jedan od Lightwoodovih
klinaca?
Nije.
Clary zagrize u trei valjuak. Prezime mu je Wayland. Njegov je otac bio...
Michael Wayland?
Ona kimne. A kad je Jaceu bilo deset godina, Valentine ga je ubio. Michaela, mislim.
To zvui kao neto to bi on uinio, ree Luke. Ton mu je bio neutralan, ali neto u njegovu
glasu potaklo je Clary da ga pogleda iskosa. Zar joj nije vjerovao?
Jace ga je gledao kako umire, dometne ona, kao da podupire svoju tvrdnju.
To je uasno, ree Luke. Jadno oteeno dijete.
Vozili su preko mosta Pedeset devete ulice. Clary spusti pogled i ugleda rijeku, koju je Sunce na
zalasku cijelu pretvorilo u zlato i krv. Odande je mogla nazrijeti juni kraj Rooseveltova otoka,
makar samo kao mrlju prema sjeveru. Nije on tako lo, ree. Lightwoodovi su se dobro brinuli
o njemu.
Mogu misliti. Oni su uvijek bili bliski s Michaelom, primijeti Luke, prestrojivi se u lijevu
traku. U bonom retrovizoru Clary je mogla vidjeti kako karavana prateih vozila mijenja kurs u
skladu s njegovim. Rado bi se brinuli o njegovom sinu.
Nego, to e biti kad izae Mjesec? upita ona. Svi ete se najednom povukodlaiti ili to?
Lukeova se usna trzne. Ne ba. Samo mladi, oni koji su se tek promijenili, ne mogu kontrolirati
svoje preobrazbe. Veina nas ostalih nauila je kako se to radi, s godinama. Sada me samo najpuniji
Mjesec moe promijeniti na silu.
Znai, kad je Mjesec samo djelomino pun, ti se osjea samo malo vuje? upita Clary.
Moglo bi se tako rei.
Pa, slobodno gurni glavu kroz prozor auta, ako ti tako doe. Luke se nasmije. Ja sam
vukodlak, ne zlatni retriver. Koliko si ve dugo voa klana? upita ona nenadano. Luke je
oklijevao. Oko tjedan dana.
Clary se cijelim tijelom okrene da se zablene u njega. Tjedan dana?
On uzdahne. Znao sam da je Valentine oteo tvoju majku, ree bez mnogo boje u glasu. Znao
sam da sam nemam mnogo anse protiv njega i da ne mogu oekivati nikakvu pomo od Klave.
Trebao mi je jedan dan da pronaem lokaciju najblieg opora likantropa.
Ubio si vou klana zato da zauzme njegovo mjesto?
Bio je to najbri nain kojeg sam se uspio sjetiti da se domognem poprilinog broja saveznika
u kratkom vremenskom roku, ree Luke bez imalo kajanja, ali i bez ponosa. Ona se prisjeti kako je,
dok su ga pijunirali u njegovoj kui, uoila duboke ogrebotine na njegovim rukama i licu te kako se
lecnuo svaki put kad bi pomaknuo ruku. To sam ve radio. Bio sam prilino siguran da mogu
ponovno. On slegne ramenima. Tvoja je majka nestala. Znao sam da sam tebe natjerao da me
zamrzi. Nisam imao to izgubiti.
Clary se zelenim tenisicama odupre od kontrolne ploe. Iza raspucanog vjetrobrana, iznad
vrhova njezinih nonih prstiju, Mjesec se dizao iznad mosta. Eto, ree. Sad ima.
Bolnica na junom kraju Rooseveltova otoka nou se kupala u svjetlosti; njezini sablasni obrisi
bili su neobino dobro vidljivi na tamnoj pozadini rijeke i snanije rasvjete na Manhattanu. Luke i
Clary uutjeli su kad je kamionet krenuo du ruba siuna otoka, kad se asfaltirana cesta po kojoj su
vozili pretvorila u ljunanu pa na koncu u tvrdu zemlju. Cesta je slijedila krivulju visoke iane
ograde, iji je vrh bio naikan viticama bodljikave ice nalik na festivalske mane od vrpce.

195

Kad je cesta postala suvie kvrgava da bi se mogli dalje voziti, Luke je zaustavio kamionet sa
strane i ugasio svjetla. Pogledao je Clary. Ima li kakve anse da, ako te zamolim da me prieka
ovdje, tako i uini?
Ona odmahne glavom. U autu ne bi nuno bilo nimalo sigurnije. Tko zna koga je Valentine
postavio da mu nadzire perimetar?
Luke se tiho nasmije. Perimetar. uj tebe. Okretno izae iz kamioneta i zaobie ga do
njezinih vrata da joj pomogne sii. Mogla je iskoiti iz kamioneta, ali bilo je lijepo primiti njegovu
pomo kao nekad, kad je bila premala da bi izala sama.
Stopala joj udare o suhu, tvrdu zemlju, podignuvi oblaie praine. Automobili koji su ih pratili
zaustavljali su se jedan po jedan, stvarajui neku vrstu kruga oko Lukeova kamioneta. Svjetla
njihovih farova ibala su njezinim vidnim poljem, obasjavi ianu ogradu do boje bijelog srebra. Iza
ograde, sama bolnica bila je razvalina okupana otrom svjetlou koja je isticala njezino trono
stanje: zidove bez krova koji su strali iz neravne zemlje poput polomljenih zuba i nazupane
kamene prsobrane obrasle zelenim tepihom od brljana. To je ruevina, ula je sebe kako tiho
izgovara, uz titranje straha u glasu. Nije mi jasno kako bi se Valentine mogao skrivati ovdje.
Luke baci pogled mimo nje, na bolnicu. To je snaan glamur, ree. Pokuaj vidjeti iza
rasvjete. Alaric je iao cestom prema njima, lak povjetarac rastvorio mu je jaknu, razotkrivi mu
prsa s oiljkom. Vukodlaci koji su hodali iza njega izgledali su kao posve obini ljudi, pomisli Clary.
Da ih je sve zajedno negdje vidjela u skupini, moda bi pomislila da nekako poznaju jedni druge postojala je odreena netjelesna slinost, surovost u njihovim pogledima, estina u njihovim izrazima
lica. Moda bi pomislila da su zemljoradnici, jer su izgledali vie preplanulo, ilavo i koato od
prosjenog gradskog itelja ili bi moda zakljuila da su skupina motorista. Ali uope nisu izgledali
kao udovita.
Sastali su se na brzo vijeanje pokraj Lukeova kamioneta, kao okupljanje nogometnog tima.
Budui da je osjetila snano nepripadanje, Clary se okrenula da opet pogleda bolnicu. Ovaj put
pokuala je prozreti iza rasvjete ili kroz nju, onako kako ponekad vidite kroz tanki gornji sloj boje i
uoavate to je bilo ispod njega. Kao i obino, pomoglo joj jerazmiljanje o tome kako bi to nacrtala.
Svjetla kao da su oslabjela i odjednom je, preko travnjaka punog hrastova, gledala u kienu
neogotiku graevinu, koja se pomaljala iznad stabala poput palube velika broda. Prozori donjih
katova bili su tamni i zaklonjeni kapcima, ali svjetlost se prosipala kroz uglate lukove na drugom
katu, nalik na liniju plamena to gori du hrpta kakva udaljenog planinskog lanca. Teak kameni
trijem strio je prema van, zastirui ulazna vrata.
Vidi li je? Bio je to Luke, koji joj je bio priao iza lea beumno poput - no, vuka. Ona je jo
uvijek zurila. Izgleda vie kao dvorac, nego kao bolnica.
Primivi je za ramena, Luke je okrenuo njezino lice prema sebi. Clary, sluaj me. Stisak mu je
bio bolno jak. Hou da ostane pokraj mene. Krei se kad se ja pokrenem. Dri mi se za rukav ako
mora. Ostali e biti oko nas, tititi nas, ali ako se nae izvan kruga, nee te moi uvati. Pribliit e
nas vratima. Spustio je ruke s njezinih ramena, a kad se pomaknuo, opazila je bljesak neeg
metalnog s unutranje strane njegove jakne. Nije bila svjesna da je ponio oruje, ali tada se sjetila to
je Simon rekao o sadraju Lukeove stare zelene platnene torbe i pomislila kako je to bilo mudro.
Obeava da e uiniti to ti kaem?
Obeavam.
Ograda je bila stvarna, nije bila dio glamura. Alaric, jo uvijek na elu, prodrmao ju je za probu,
a zatim lijeno podignuo ruku. Ispod noktiju niknule su mu dugake kande i njima je zaparao po
ianoj ogradi, nasjeckavi metal na trakice. Pale su u zveckavu hrpu, kao dijelovi od kojih djeca
sklapaju igrake.
Idemo. Rukom mahne ostalima da prou. Krenuli su naprijed kao jedan; koordinirano more
pokreta. Stisnuvi Clarynu ruku, Luke je progura ispred sebe, sagnuvi se da poe za njom. Uspravili

196

su se s unutranje strane ograde, pogledavi prema bolnici za velike boginje, gdje su se okupljene
tamne spodobe, nagruvane na trijemu, poele sputati stepenicama.
Alaric podigne glavu, njukajui vjetar. U zraku je snaan smrad smrti.
Luke ispusti zrak iz plua uz siktavi um. Otpisani.
Pogura Clary iza sebe; ona krene, pomalo se spotiui po neravnom tlu. opor se poeo
primicati njoj i Lukeu; kad bi se pribliili, spustili bi se na sve etiri, usne bi im se iskesile unatrag s
onjaka koji bi se produljili, udovi se istezali u dugake, dlakave noge, a odjeu bi im prekrilo krzno.
Neki tihi, nagonski glasi u pozadini Claryina mozga vritao je na nju: Vukovi! Bjei! Ali othrvala se
i ostala gdje je i bila, premda je osjeala trzanje i drhtanje ivaca u rukama.
opor ih je okruio, licima okrenut prema van. Jo neki vukovi titili su krug s obje bone
strane. Ona i Luke kao da su bili u sreditu zvijezde. Na taj su se nain poeli primicati ulaznom
trijemu bolnice. Jo uvijek iza Lukea, Clary uope nije vidjela prve otpisane kada su napali. Zaula
je kako neki vuk zavija kao da ga boli. Zavijanje se neprestano povisivalo, ubrzo se pretvorivi u
reanje. Zauo se tresak lupa udarca, potom krkljajui urlik i zvuk nalik na paranje papira...
Clary se zatekne kako se pita jesu li otpisani jestivi.
Podigne pogled na Lukea. Lice mu je bilo mirno. Sada ih je mogla vidjeti iza vujeg obrua,
prizor je bio briljantno osvijetljen reflektorima i titravim sjajem Manhattana: deseci otpisanih ija se
koa na mjeseini bijelila kao u leeva, ispresijecana runama nalik na rane. Oi su im bile prazne dok
su se bacali na vukove, a vukovi su ih doekivali frontalno, parajui kandama, trgajui i grizui
zubima. Vidjela je jednog otpisanog ratnika - enu - kako pada unatrag, iupana grla; ruke su joj se
jo trzale. Drugi je udarao po vuku jednom rukom, dok mu je druga leala na tlu metar dalje, a krv
mu je na mahove liptala iz batrljka. Crna krv, ustajala kao voda u movari, tekla je u potocima,
uinivi travu skliskom, tako da se Clary izmaklo tlo pod nogama. Luke ju je uhvatio prije nego to
je stigla pasti. Ostani uz mene.
Tu sam, htjela je rei, ali nije mogla izustiti ni rije. Skupina se jo uvijek kretala travnjakom
prema bolnici, muno sporo. Lukeov stisak bio je vrst kao eljezo. Clary nije mogla rei tko je
pobjeivao, ako itko jest. Vukovi su na svojoj strani imali veliinu i brzinu, ali otpisani su se kretali s
neumoljivom neminovnou i bilo ih je iznenaujue teko ubiti. Ugledala je velikog prugastog
vuka, koji je bio Alaric, kako rui jednoga obarajui ga s nogu, a potom mu skae na grlo. Ovaj se
jo uvijek kretao dok ga je trgao na komade, zamasima sjekire rascijepivi dugaku crvenu
posjekotinu du Alaricova svjetlucava krzna.
Smetena, Clary skoro da nije niti primijetila otpisanog koji se probio kroz zaititni obru, sve dok
nije iskrsnuo tono pred njom, kao da je iskoio iz trave pod njezinim nogama. Bijelih oiju i prljave
kose, podignuo je no s kojeg se cijedilo.
Vrisnula je. Luke se naglo bacio na tlo u okretu, povukavi je postrance, uhvatio zglavak
stvorenja i iskrenuo ga. Zaula je prasak kosti i no je pao na travu. Ruka otpisanog mlohavo je
visjela, ali nastavio je hodati prema njima, niime ne odajui da osjea bol. Luke je promuklo viknuo
za Alaricom. Clary je pokuala dosei bode za pojasom, ali Luke joj je prejako stiskao ruku. Prije
nego to mu je uspjela doviknuti da je pusti, izmeu njih je proletio jeziac tanke srebrne vatre. Bila
je to Gretel. Sletjela je prednjim apama na prsa otpisanog, sruivi ga na tlo. Reanje razjarena
bijesa uzvine se iz Gretelina grla, ali otpisani je bio jai; odbacio ju je na stranu kao krpenu lutku i
ustao.
Neto je podiglo Clary s tla. Viknula je, no bio je to Alaric, napola u vujem obliju, a napola u
ljudskom, s otrim kandama na akama. Ipak, njeno su je primile kad ju je podigao u naruje.
Luke im je domahivao. Vadi je odavde! Odvedi je do vrata! vikao je.
Luke! Clary se koprcala u Alaricovu stisku.
Ne gledaj, ree Alaric reei.

197

No pogledala je. Gledala je dovoljno dugo da vidi kako Luke kree prema Gretel sa sjeivom u
ruci, ali zakasnio je. Otpisani je dohvatio svoj no koji je bio pao u travu mokru od krvi i sjurio ga u
Gretelina lea, i sjurio ga opet, i opet, dok ga je ona grebla kandama i otimala se i na koncu klonula;
svjetlost u njezinim srebrnim oima jenjala je u tamu. Kriknuvi, Luke zamahne sjeivom prema
vratu otpisanog...
Rekao sam ti da ne gleda, zarei Alaric, okrenuvi je tako da joj je njegovo visoko tijelo
zaklonilo pogled. Sad su trali uza stepenice, a zvuk grebanja kandi na njegovim stopalima o granit
sliio je struganju avala po kolskoj ploi.
Alaric, ree Clary.
Da?
ao mi je to sam bacila no na tebe.
Neka ti ne bude. To je bio dobar pogodak.
Pokuala je pogledati pokraj njega. Gdje je Luke?
Tu sam, ree Luke. Alaric se okrene. Luke je dolazio stepenicama, gurajui ma natrag u tok,
koji mu je bio privezan za bok, ispod jakne. Sjeivo je bilo crno i ljepljivo.
Alaric pusti Clary da sklizne na trijem. Sletjela je okrenuvi se. Nije mogla vidjeti Gretel ni
otpisanog koji ju je ubio, tek masu uskomeanih tijela i odbljeske metala. Lice joj je bilo mokro.
Podigla je slobodnu ruku da vidi krvari li, ali shvatila je da je zapravo plakala. Luke je radoznalo
pogleda. Bila je samo donjosvjeanin, ree.
Clary zapeku oi. Ne govori tako.
Razumijem. Obrati se Alaricu. Hvala to si se pobrinuo za nju. Kad krenemo dalje...
Idem s vama, ree Alaric. Gotovo je zavrio preobrazbu u ljudski oblik, ali oi su mu jo
uvijek bile vuje i usne su mu bile istegnute unatrag sa zuba duine akalica. Savio je ake dugakih
noktiju.
Lukeove oi bile su uznemirene. Alaric, ne.
Alaricov reei glas bio je miran. Vi ste voda opora. Sad kad je Gretel mrtva, ja sam va prvi
zamjenik. Ne bi bilo u redu da vas pustim da idete sami.
Ja... Luke pogleda Clary, pa zatim opet polje ispred bolnice. Trebam te ovdje, Alaric. ao mi
je. To je nareenje.
Alaricove oi ogoreno zaiskre, ali odmakne se u stranu. Vrata bolnice bila su od tekog kieno
izrezbarenog drva, s uzorcima koji su Clary bili poznati; idriske rue, vijugave rune, zrakasta sunca.
Popustila su uz prasak slamanja brave kad ih je Luke utnuo. Kad su se vrata irom otvorila, gurnuo
je Clary naprijed. Ui.
Zateturala je mimo njega, okrenuvi se na pragu. Tek je naas opazila Alarica kako gleda za
njima blistavim vujim oima. Iza njega je travnjak ispred bolnice bio posut leevima, a zemlja
umrljana krvlju, crvenom i crnom. Kad su se vrata za njom uz tresak zatvorila, zaklonivi joj pogled,
osjetila je zahvalnost.
Ona i Luke stajali su u slabo osvijetljenom polumraku, u kamenom predvorju obasjanom
jednom jedinom bakljom. Nakon buke bitke, tiina je sliila ogrtau koji gui. Clary se zatekne kako
sopui hvata zrak, zrak koji nije bio teak od vlage i vonja krvi.
Luke joj rukom stisne rame. Jesi li dobro?
Ona si obrie obraze. Nisi to smio rei. Da je Gretel bila samo donjosvjeanka. Ja ne mislim
tako.
Drago mi je to to ujem. On posegne za bakljom u metalnom nosau. Muila me pomisao
da su te Lightwoodovi pretvorili u svoju kopiju. Pa nisu.

198

Luke nije mogao izvaditi baklju; namrtio se. Posegnuvi u dep, Clary izvadi glatki runokamen koji joj je Jace dao za roendan i podigne ga visoko. Svjetlost joj nahrupi izmeu prstiju, kao
da je razbila ljusku sjemenke tame i ispustila sjaj zarobljen u njoj. Luke pusti baklju.
Vjetije svjetlo? ree.
Jace mi ga je dao. Osjeala je kako joj pulsira na dlanu, kao otkucaji srca kakve siune ptice.
Zapitala se gdje se Jace nalazi u toj sivoj kamenoj hrpi soba, je li uplaen, pita li se hoe li je vie
ikada vidjeti.
Ve se godinama nisam borio pod vjetijim svjetlom, ree Luke i krene uza stepenice.
Glasno su mu kripale pod izmama. Slijedi me.
Bljetav sjaj vjetije svjetlosti bacao je njihove sjene, udnovato izduene, na glatke zidove od
granita.
Zastali su na kamenom odmoritu koje se krivilo u luk. Vidjela je svjetlo iznad njih. Je li
bolnica ovako izgledala prije stotinjak godina? apne Clary.
Kostur onoga to je Renwick izgradio jo je ovdje, ree Luke. Ali pretpostavljam da su
Valentine, Blackweli i ostali renovirali zgradu tako da malo vie odgovara njihovom ukusu. Pogledaj
ovo. On strugne izmom po podu: Clary spusti pogled i ugleda runu uklesanu u granit ispod svojih
nogu: krug u sreditu kojeg se nalazio moto na latinskom: In Hoc Signo Vinces.
to to znai? upita.
To znai 'Pod ovim znakom emo pobijediti'. To je bio moto Kruga.
Ona pogleda gore, prema svjetlu. Znai, oni su tu.
Tu su, ree Luke, a u vrlo mu se napetu glasu ulo iekivanje. Doi.
Ili su uza zavojite stepenice koje su kruile ispod svjetla sve dok ih ono nije okruilo, a oni se
nali na ulazu u dugaak i uzak hodnik. Du hodnika plamsale su baklje. Clary sklopi aku oko
vjetijeg svjetla i ono trepne, ugasivi se kao utrnula zvijezda.
Vrata su bila postavljena u razmacima du hodnika, mahom vrsto zatvorena. Zapitala se jesu li
to neko kada je to bila bolnica bili odjeli ili moda privatne sobe. Dok su ili hodnikom, Clary
ugleda tragove izama, blatnjavih od vanjske trave, koji su krivudali po podu. Netko je nedavno
prolazio ovuda.
Prva vrata koja su isprobali lako su se otvorila, ali soba iza njih bila je prazna: tek ulateni
drveni pod i kameni zidovi, sablasno osvijetljeni mjeseinom koja se prosipala kroz prozor. Sobu je
ispunjavao nerazgovijetan tropot bitke koja se vodila vani, ritmian poput zvuka oceana. Sljedea
soba bila je puna oruja: maeva, buzdovana i sjekira. Mjeseina je poput srebrne vode tekla preko
silnih redova neukoriena elika. Luke tiho zazvidi. Fina zbirka.
Misli li da Valentine koristi sve to?
Sumnjam. Pretpostavljam da to slui njegovoj vojsci. Luke se okrene da ode.
Trea soba bila je spavaonica. Zastori oko kreveta na etiri stupa bili su plavi, perzijski ilim
imao je plave, crne i sive uzorke, a pokustvo je bilo obojano u bijelo, kao namjetaj djeje sobe. Sve
je to prekrivao tanak i sablastan sloj praine, koji je blijedo svjetlucao pod mjeseinom.
U krevetu je leala Jocelyn, usnula.
Bila je na leima, jedne ruke nehajno prebaene preko grudi, kose rairene po jastuku. Imala je
nekakvu bijelu spavaicu koju Clary nikad nije vidjela i disala je uredno i mirno. Na prodornoj
mjeseini Clary je uspjela vidjeti titranje majinih onih kapaka dok je sanjala.
Tiho kriknuvi, Clary se zaleti naprijed - ali Lukeova naglo ispruena ruka opali je preko grudi
kao eljezna ipka, zadravi je. ekaj, ree on glasa napetog od napora. Moramo biti oprezni.
Clary ga bijesno pogleda, ali on je gledao mimo nje, ljutita i tuna izraza lica. Ona poprati
pravac njegova pogleda i opazi ono to ranije nije htjela vidjeti. Srebrne lisiine zatvorene oko

199

Jocelyninih zglavaka i stopala; krajevi njihovih lanaca bili su duboko uronjeni u kameni pod s obje
strane kreveta. Stol pokraj kreveta bio je zatrpan udnovatom hrpom cijevi i boca, staklenki i
dugakih, zloslutno iljatih instrumenata iji se kirurki elik ljeskao. Jedna gumena cijev protezala
se od jedne staklenke do vene u Jocelyninoj lijevoj ruci.
Clary se otme Lukeovoj ruci koja ju je zadravala i pohrli prema krevetu, obujmivi rukama
majino tijelo, koje nije reagiralo. No osjeaj je bio kao da pokuava zagrliti loe sklopljenu lutku.
Jocelyn je ostala nepokretna i kruta, a njezino sporo disanje nije se promijenilo.
Prije tjedan dana Clary bi se bila rasplakala kao one prve uasne noi kad je otkrila da njezine
majke nema, rasplakala i zvala je. Ali sad, kad je pustila majku i uspravila se, nisu navrle nikakve
suze. Sada u njoj nije bilo straha ni samosaaljenja: tek gorki bijes i poriv da pronae onoga tko je to
uinio, onoga tko je kriv za sve to.
Valentine, rekla je.
Naravno. Luke je bio pokraj nje, lagano je dodirivao lice njezine majke, podignuo joj one
kapke. Oi ispod njih bile su prazne kao pikule. Nije drogirana, ree. Nekakva arolija,
pretpostavljam.
Clary ispusti dah u pokuaju da suspregne jecaj. Kako da je izbavimo odavde?
Ja ne mogu dotaknuti lisiine, ree Luke. Srebro. Ima li...
Oruarnica, ree Clary, ustavi. Tamo sam vidjela sjekiru. Nekoliko. Mogli bismo presjei
lance...
Ti se lanci ne mogu presjei. Glas koji je progovorio s vrata bio je dubok, odrjeit i poznat.
Clary se naglo okrene i ugleda Blackwella. Sada se cerio, odjeven u one iste halje boje zgruane krvi
kao i prije, zabaene kapuljae te s blatnjavim izmama to su virile ispod ruba. Graymark, ree.
Kako lijepo iznenaenje.
Luke ustane. Ako si iznenaen, onda si idiot, ree. Nije ba da sam stigao u tiini.
Blackwellovi obrazi buknuli su tamnije ljubiastom nijansom, ali nije se pomaknuo prema
Lukeu. Opet si voa klana, ha? ree i neugodno se nasmije. Ne moe se rijeiti navike da ti
donjosvjeani odrauju prljavi posao? Valentineove trupe siju njihove komade po cijelom travnjaku,
a ti si ovdje na sigurnom sa svojim djevojkama. Uputi preziran osmijeh u Clarynu smjeru. Ova tu
izgleda malo premlado za tebe, Luciane.
Clary se ljutito zarumeni stisnuvi ake, ali Lukeov glas, kad je odgovorio, bio je ljubazan. Ja
to ba i ne bih nazvao trupama, Blackwelle, ree. To su otpisani. Izmuena biva ljudska bia. Ako
me sjeanje slui, Klava se prilino mrti na sve to - muenje ljudi, bavljenje crnom magijom.
Mislim da ba i nee biti prezadovoljni.
Klava neka ide kvragu, zarei Blackwell. Ne trebamo ni njih ni njihovu toleranciju prema
polutanima. Osim toga, otpisani nee vie dugo biti otpisani. Nakon to Valentine na njima upotrijebi
Kale, bit e jednako dobri sjenolovci kao mi ostali - bolji od onoga to Klava priznaje kao ratnike
ovih dana. Mekuaca koji vole donjosvjeane. On ogoli tupe zube.
Ako je to njegova namjera s Kaleom, ree Luke, zato onda to ve nije uinio? to eka?
Blackwell podigne obrve. Zar nisi znao? Njegov...
Prekine ga svilenkast smijeh. Kod njegova lakta pojavi se Pangborn, sav u crnom, s konatom
trakom preko ramena. Dosta, Blackwelle, ree. Previe pria, kao i obino. Isceri iljate zube
prema Lukeu. Zanimljiv potez, Graymark. Nisam slutio da ima eluca za to da povede svoj
najnoviji klan u samoubilaku misiju.
U Lukeovu obrazu zatitra mii. Jocelyn, ree. to joj je uinio? Pangborn se melodiozno
podsmjehne. Mislio sam da ne mari. Nije mi jasno to sad hoe od nje, nastavi Luke, ne
obazirui se na porugu. Ima Kale. Ona mu vie ne moe biti od koristi. Valentine nikad nije bio za
besciljno ubijanje. Ciljano ubijanje. To bi mogla biti druga pria.

200

Pangborn ravnoduno slegne ramenima. Nama je svejedno to e on s njom, ree. Bila mu je

ena. Moda je mrzi. I to je cilj.
Pusti je, ree Luke, i otii emo s njom, povui u opor. Bit u tvoj dunik.
Ne! Na Claryn ljutit uzvik Pangborn i Blackwell skrenu pogled na nju. Obojica su izgledala
pomalo skeptino, kao da je ona ohar koji govori. Ona se obrati Lukeu. Ima jo i Jace. On je tu
negdje.
Blackwell se zahihoe. Jace? Nikad uo ni za kakvog Jacea, ree. Sad, ja bih mogao zamoliti
Pangborna da je pusti. Ali radije ne bih. Uvijek sam mislio da je ta Jocelyn kuja. Mislila je da je
bolja od nas ostalih, zbog svog izgleda i podrijetla. Obina kuja s pedigreom, to je sve. Udala se za
njega samo zato da se moe okomiti na sve nas...
Razoaran si to se ti nisi uspio udati za njega, Blackwelle? bilo je sve to je Luke odvratio,
iako je Clary ula hladan bijes u njegovu glasu.
Blackwell, ije je lice postajalo sve ljubiastije, ljutito zakorai naprijed u sobu.
A Luke, pokretom tako brzim da ga Clary gotovo nije vidjela, dohvati skalpel s nonog
ormaria i zavitla ga. On se dvaput preokrene u zraku i sjuri se otricom u Blackwellovo grlo,
presjekavi njegov progunani odgovor. Blackwell se zagrcne, iskrene oi tako da su mu se vidjele
samo bjeline i padne na koljena, primivi se rukama za grlo. Grimizna tekuina liptala mu je kroz
rairene prste. Zausti kao da e neto rei, ali iz usta mu samo iscuri tanak mlaz krvi. Ruke mu
skliznu s grla i on tresne na tlo kao sasjeeno stablo.
O, joj, ree Pangborn, zurei u oboreno tijelo svojeg druga s tankoutnim gnuanjem. Ba
neugodno.
Krv iz Blackwellova prerezanog grla irila se podom u gustu crvenu lokvu. Primivi Clary za
rame, Luke joj neto apne u uho. To nije znailo nita. Clary je bila svjesna samo tupa zujanja u
glavi. Prisjetila se jo jedne pjesme sa satova engleskog, neto o tome kako nakon prve smrti kojoj
svjedoi vie nijedna smrt nije vana. Taj pjesnik nije znao o emu govori.
Luke je pusti. Kljueve, Pangborne, ree.
Pangborn nogom prodrma Blackwella i podigne pogled. Izgledao je srdito. Ili to? Na mene e
baciti pricu? Na tom stolu bio je samo jedan no. Ne, doda, posegnuvi iza lea i izvukavi
dugaak ma opaka izgleda preko ramena. Ako hoe kljueve, bojim se da e ih morati uzeti sam.
Ne zato to mi je Jocelyn Morgenstern vana na ovaj ili onaj nain, razumije, nego samo zato to ja,
izmeu ostalih, jedva ekam da te ubijem... ve godinama.
Zadnju je rije razvukao uivajui u njoj s ushienom nasladom, ulazei dublje u prostoriju.
Njegov ma sijevne poput munje na mjeseini. Clary ugleda kako Luke naglo prua aku prema njoj
- udnovato izduenu aku, s noktima nalik na male noeve - i shvati dvije stvari: da e se on sada
promijeniti i da je ono to joj je apnuo u uho bila jedna rije.
Tri.
Potrala je. Krivudavo je izbjegla Pangborna, koji ju je jedva i pogledao, zaobila Blackwellovo
truplo i nala se s druge strane vrata u hodniku, uzbubnjala srca, prije nego to je Luke dovrio
preobrazbu. Nije se osvrnula, ali ula je zavijanje, dugo i prodorno, zveket udarca metala o metal i
prasak lomljave. Skreno staklo, pomislila je. Moda su prevrnuli noni ormari.
Jurnula je hodnikom prema oruarnici. Kad je ula, posegnula je za izubijanom sjekirom eline
drke. vrsto je prianjala uza zid, bez obzira koliko je snano vukla. Pokuala je s maem pa s
orunim tapom - ak i s jednim malim bodeom - ali nijedno sjeivo nije joj htjelo ostati u ruci. Na
koncu je, polomljenih noktiju i prstiju krvavih od napora, morala odustati. U toj prostoriji bilo je
magije, i to ne runske magije: neeg divljeg i stranog, mranog.
Izala je iz prostorije unatrake. Na tom katu nije bilo niega to bi; joj moglo pomoi. epajui
je krenula niz hodnik - poela je osjeati bol prave iscrpljenosti u nogama i rukama - i nala se na

201

krianju stepenica. Gore ili dolje? Dolje, sjetila se, nije bilo svjetla i bilo je prazno. Dakako, u depu
je imala vjetije svjetlo, ali neto u njoj prezalo je pred pomisli da sama ue u taj crni prostor. Gore
je ugledala blijetanje jo jaeg svjetla, opazila titraj neega to je moda bio pokret.
Krenula je gore. Boljele su je noge, boljela su je stopala, sve ju je boljelo. Posjekotine su joj bile
previjene, ali zbog toga nisu nita manje pekle. Lice ju je boljelo ondje gdje joj je Hugo posjekao
obraz, a u ustima je imala metalan i gorak okus.
Dospjela je do zadnjeg odmorita. Bilo je blago zaobljeno, poput brodskog pramca, a na njemu
je vladala jednaka tiina kao i dolje; nijedan zvuk bitke koja se vodila vani nije dopirao do njezinih
uiju. Jo jedan dugaak hodnik protezao se pred njom, s isto onako mnogo vrata, ali ovdje su neka
bila otvorena te se iz njih u hodnik prosipalo jo vie svjetla. Krenula je naprijed i neki ju je nagon
privukao zadnjim vratima s lijeve strane. Oprezno je zavirila unutra.
Soba ju je isprva podsjetila na jedan od onakvih rekonstrukcijskih prikaza nekog razdoblja iz
Metropolitanskog muzeja umjetnosti. Kao da je stupila u prolost - zidovi s drvenom oplatom sjajili
su se kao da su netom ulateni, ba kao i beskrajno dugaak stol za blagovanje, postavljen finim
porculanom. Kieno zrcalo sa zlatnim okvirom krasilo je suprotni zid, postavljeno izmeu dva uljana
portreta u tekim okvirima. Sve se ljeskalo pod svjetlou baklji: tanjuri na stolu, prepuni hrane,
bruene ae u obliku kala, stolnjak i ubrusi tako bijeli da su bljetali. Na kraju prostorije nalazila su
se dva velika prozora zastrta naborima tekog baruna. Kod jednog prozora stajao je Jace, tako miran
da je naas pomislila da je kip, dok nije shvatila da vidi odbljesak svjetla s njegove kose. Lijevom
rukom pridravao je zastor po strani, a u tamnom oknu vidjela je odraze desetaka svijea u prostoriji,
zarobljene u staklu poput krijesnica.
Jace, ree. ula je svoj glas kao da dolazi izdaleka: zapanjenost, zahvalnost i enja toliko
otra da je boljela. On se okrenuo ispustivi zastor i ugledala je izraz uenja na njegovu licu.
Jace! ponovi ona i potri prema njemu. On je uhvati kad se bacila na nj. vrsto je zagrli
rukama.
Clary. Glas mu je bio gotovo neprepoznatljiv. Clary, to ti radi ovdje?
Glas joj je priguila njegova koulja. Dola sam po tebe.
Nisi trebala. Njegov stisak iznenada popusti; on ustukne za korak, malo je udaljivi od sebe.
Boe moj, ree, dotaknuvi joj lice. Budalo jedna, to si uinila. Glas mu je bio ljut, ali pogled
koji je prelazio njezinim licem i prsti koji su joj njeno dodirivali lea bili su blagi. Jo ga nikada nije
vidjela takvog; u njemu je bilo nekakve krhkosti, kao da moe biti ne samo dirnut, nego ak i
povrijeen. Zato nikad ne razmilja? apne.
Razmiljala sam, ree ona. Razmiljala sam o tebi.
On naas zatvori oi. Da ti se ita dogodilo... Rukama je njeno pratio liniju njezinih ruku sve
do zglavaka, kao da se eli uvjeriti da je doista tamo. Kako si me nala?
Luke, odvrati ona. Dola sam s Lukeom. Da te spasim.
Jo uvijek je drei, on skrene pogled s njezina lica prema prozoru, usana pomalo iskrivljenih od
negodovanja. Znai, to su... dola si s klanom vukova? upita neobinim tonom.
Lukeovi su, ree ona. On je vukodlak i...
Znam. Jace je prekine. Trebao sam pogoditi - lisiine. Baci pogled prema vratima. Gdje je
on?
Dolje, ree Clary polako. Ubio je Blackwella. Ja sam dola gore da te pronaem...
Morat e ih povui, ree Jace.
Ona ga pogleda s nerazumijevanjem. to?
Luke, ree Jace. Morat e povui svoj opor. Dolo je do nesporazuma.

202

to, ti si oteo samog sebe? Pokuala je zvuati kao da ga zadirkuje, ali glas joj je bio previsok.
Doi, Jace.
Potegne ga za zglavak, ali on se odupre. Netremice ju je gledao, a ona iznenada shvati to nije
bila uoila u prvom naletu olakanja.
Zadnji put kad ga je vidjela bio je posjeen i izudaran, u odjei umrljanoj blatom i krvlju, kose
prljave od sukrvice i praine. Sad je imao iroku bijelu koulju i tamne hlae, a poeljana kosa
padala mu je oko lica, blijedo zlatna i leprava. Tankom rukom odgurne nekoliko pramenova iz oiju
i ona opazi da mu se teki srebrni prsten vratio na prst.
Je li to tvoja odjea? upita ona zbunjeno. I... sav si u zavojima... Glas joj zamre. ini se da
se Valentine strano dobro brine za tebe.
On joj se nasmijei umornom njenou. Kad bih ti ispriao istinu, rekla bi da sam lud, ree.
Ona osjeti kako joj srce lepra u grudima brzo kao mlat kolibrijevih krila. Ne, ne bih.
Moj otac mi je dao tu odjeu, ree on.
Lepranje se prometne u brzo tutnjanje. Jace, ree ona oprezno, tvoj otac je mrtav.
Nije. On odmahne glavom. Imala je dojam da potiskuje neki vrlo jak osjeaj, poput uasa ili
ushita - ili oboje. Ja sam mislio da jest, ali nije. Sve je to bila pogreka.
Ona se sjeti to joj je Hodge priao o Valentineu i njegovoj sposobnosti da zanosno i uvjerljivo
lae. Je li to neto to ti je Valentine rekao? Jer on je laac, Jace. Sjeti se to je Hodge rekao. Ako ti
kae da ti je otac iv, lae ti zato da uini ono to eli.
Vidio sam oca, ree Jace. Razgovarao sam s njim. On mi je to dao. Povue novu, istu
koulju kao da je to neporeciv dokaz. Moj otac nije mrtav. Valentine ga nije ubio. Hodge mi je
lagao. Sve ove godine mislio sam da je mrtav, ali nije bio.
Clary se mahnito osvrne uokolo po sobi punoj sjajnog porculana, kapljuih baklji i praznih,
bljetavih zrcala. Pa ako je tvoj otac stvarno ovdje, gdje je onda? Je li Valentine i njega oteo?
Jaceove su oi iskrile. Ovratnik koulje bio mu je rastvoren i mogla je vidjeti tanke bijele oiljke
koji su mu prekrivali kljunu kost, nalik na pukotine u glatkoj zlaanoj koi. Moj otac...
Vrata, koja je Clary bila zatvorila, otvore se uz kripu i neki ovjek ue u prostoriju.
Bio je to Valentine. Srebrna, kratko oiana kosa sjajila mu se kao ulatena elina kaciga, a
usta su mu bila stisnuta. Za irokim pojasom nosio je korice za ma i iz njih je virio balak dugakog
maa. Onda, ree, oslonivi aku na balak kad je progovorio, jesi li skupio svoje stvari? Nai
otpisani mogu zadravati vukoljude samo neko...
Ugledavi Clary, prekine se usred reenice. Nije bio od onih koji se ikada nau uistinu zateeni,
ali opazila mu je iskru zapanjenosti u oima. to je ovo? upita, skrenuvi pogled na Jacea.
Ali Clary je ve prtljala po pojasu traei bode. Uhvatila mu je drku, istrgnula ga iz toka i
povukla ruku unatrag. Bijes joj je udarao iza oiju poput ritma bubnjeva. Mogla je ubiti tog ovjeka.
Htjela ga je ubiti.
Jace joj uhvati zglavak. Ne.
Nije uspjela suzbiti nevjericu. Ali Jace...
Clary, ree on odluno. To je moj otac.

203

23
VALENTINE

Vidim da sam neto prekinuo, ree Valentine glasom suhim kao pustinjsko poslijepodne.
Sine, bi li mi rekao tko je to? Moda neko dijete Lightwoodovih?
Ne, ree Jace. Zvuao je umorno i nesretno, ali nije olabavio stisak ruke oko njezina zglavka.
To je Clary. Clarissa Fray. Moja prijateljica. Ona...
Valentineove crne oi polako su je istraivale od vrha raskutrane glave do prstiju ofucanih
tenisica. Prikovale su se za bode koji je jo uvijek drala u ruci.
Neki neodreen izraz preleti mu licem - pomalo zabavljen, pomalo razdraen. Gdje si se
domogla tog bodea, mlada damo?
Clary hladno odgovori: Dao mi ga je Jace.
Naravno da jest, ree Valentine. Ton mu je bio blag. Smijem li ga pogledati?
Ne! Clary ustukne za korak kao da misli da e on skoiti na nju i osjeti kako joj se bode
glatko odvaja od prstiju. Drei bode, Jace je skrueno pogleda. Jace, sikne ona, ubacivi svaki
gram izdanosti koju je osjeala u taj jedan slog njegova imena.
On ree samo: Jo uvijek ne razumije, Clary. S nekakvom pokornom smjernou od koje ju
je oblila munina priao je Valentineu i pruio mu bode. Izvoli, oe.
Valentine uzme bode velikom akom dugih kostiju i proui ga. To je kindal, erkeski bode.
Ovaj ovdje neko je imao svoj par. Evo, pogledaj zvijezdu Morgensternovih ugraviranu u otricu.
On ga preokrene, pokazujui ga Jaceu. udi me to je Lightwoodovi nikad nisu primijetili.
Nisam im ga nikad pokazao, ree Jace. Dopustili su mi da imam vlastite stvari. Nisu
njukali.
Naravno da nisu, ree Valentine. Prui kindal natrag Jaceu. Mislili su da si sin Michaela
Waylanda.
Gurajui bode crvene drke za pojas, Jace podigne pogled. I ja sam, ree tiho, a Clary tada
shvati kako to nije bila ala, kako Jace nije samo glumatao zbog nekih svojih razloga. Uistinu je
mislio da je Valentine njegov otac koji mu se vratio.
Hladan oaj razlije se Clarynim ilama. S ljutitim Jaceom, netrpeljivim, bijesnim Jaceom mogla
bi se nositi, ali taj novi Jace, krhak i ozaren svjetlom vlastitog osobnog uda, bio joj je stran.
Valentine je pogleda preko Jaceove zlatno-smee glave; oi su mu bile hladno podrugljive.
Moda bi bilo dobro da sada sjedne, Clary, ree.
Ona tvrdoglavo prekrii ruke na grudima. Ne.
Kako hoe. Valentine izvue stolac i sjedne za elo stola. as kasnije sjedne i Jace, pokraj
napola pune boce vina. Ali uskoro e uti neke stvari zbog kojih bi mogla zaaliti to nisi sjela.
Rei u ako do toga doe, odvrati Clary.
Vrlo dobro. Valentine se nasloni i prekrii ruke na potiljku. Ovratnik koulje malo mu se
rastvori, razotkrivi njegove kljune kosti pune oiljaka. Oiljaka kao u njegova sina, kao u svih

204

nefila. ivot pun oiljaka i ubijanja, bio je rekao Hodge. Clary, ponovi on, kao da iskuava kako
zvui njezino ime. Skraeno od Clarissa? To nije ime koje bih ja odabrao.
Usne su mu bile okrutno izobliene. Zna da sam njegova ki, pomisli Clary. Nekako zna. Ali ne
govori to. Zato to ne govori?
Zbog Jacea, shvati. Jace bi pomislio - nije mogla zamisliti to bi pomislio. Valentine ih je vidio
kako se grle kad je uao u prostoriju. Sigurno je znao da posjeduje razornu informaciju. Negdje iza
tih neproninih crnih oiju njegov otar um brzo je radio, pokuavajui odluiti kako da najbolje
iskoristi to to zna.
Uputila je jo jedan preklinjui pogled Jaceu, ali on je oborenih oiju zurio u vinsku au do
svoje lijeve ruke, punu purpurno-crvene tekuine. Vidjela je brzo dizanje i sputanje njegovih prsa
dok je disao; bio je nemirniji nego to je pokazivao.
Uope me ne zanima to bi ti izabrao, ree Clary.
Uvjeren sam, odvrati Valentine, nagnuvi se naprijed, da te ne zanima.
Ti nisi Jaceov otac, ree ona. Pokuava nas prevariti. Jaceov otac bio je Michael Wayland.
Lightwoodovi to znaju. Svi to znaju.
Lightwoodovi su bili pogreno obavijeteni, ree Valentine. Uistinu su vjerovali - vjeruju da je Jace sin njihovog prijatelja Michaela. Kao i Klava. ak ni Tiha braa ne znaju tko je on
zapravo. Makar, saznat e vrlo brzo.
Ali Waylandov prsten...
A, da, ree Valentine, pogledavi Jaceovu ruku na kojoj je taj prsten svjetlucao poput zmijskih
ljuski. Prsten. udno, zar ne, kako naopako okrenuto slovo M slii slovu W? Jasno, da si se
potrudila razmisliti o tome, vjerojatno bi ti bilo pomalo udno to je simbol obitelji Wayland
zvijezda padalica. Ali uope nije udno to je to simbol Morgensternovih.
Clary je bijelo gledala. Nemam pojma to eli rei.
Smetnuo sam s uma kako je alosno slabo ovozemsko obrazovanje, ree Valentine.
Morgernstern znai 'jutarnja zvijezda'. Kao u 'Kako pade sa nebesa, Svjetlonoo, sine Zorin? Kako
li si oboren na zemlju ti, vladaru naroda?'
Clary lagano zadrhti. Misli na Sotonu.
Ili na bilo koju veliku mo, ree Valentine, izgubljenu zbog nepristajanja na sluenje. Kao
moju. Ja nisam htio sluiti pokvarenoj vladi i zbog toga sam izgubio obitelj, svoju zemlju, umalo i
ivot...
Pobuna je bila tvoja krivnjal prasne Clary. Ljudi su ginuli u njoj! Sjenolovci kao ti!
Clary. Jace se nagne naprijed, gotovo prevrnuvi au laktom. Samo ga sasluaj, moe? Nije
onako kako si mislila. Hodge nam je lagao.
Znam, ree Clary. Izdao nas je Valentineu. Bio je Valentineov pijun.
Ne, ree Jace. Ne, Hodge je cijelo vrijeme bio taj koji je elio Kale smrtnika. On je poslao
ravenere na tvoju majku. Moj otac... Valentine je za to saznao tek kasnije i doao ga je zaustaviti.
Doveo je tvoju majku ovamo da je izlijei, a ne da je ozlijedi.
I ti vjeruje u to smee? ree Clary zgaeno. To nije istina. Hodge je radio za Valentinea.
Zajedno su se trudili domoi Kalea. Prevario nas je, istina, ali bio je samo sredstvo.
Ali on je trebao Kale smrtnika, ree Jace. Zato da skine kletvu sa sebe i pobjegne prije nego
to moj otac ispria Klavi sve to je uinio.
Ja znam da to nije istina! ree Clary razjareno. Bila sam tamo! Okrene se Valentineu. Bila
sam u prostoriji kad si doao uzeti Kale. Nisi me mogao vidjeti, ali bila sam tamo. Vidjela sam te.
Uzeo si Kale i oslobodio Hodgea kletve. On to ne bi mogao uiniti sam. Rekao je tako.

205

Doista sam ga oslobodio kletve, ree Valentine odmjereno, ali zbog samilosti. Izgledao je
tako jadno.
Nisi osjeao samilost. Nisi osjeao nita.
Dosta je, Clary! Bio je to Jace. Ona se zagleda u nj. Obrazi su mu bili rumeni kao da je pio
ono vino pokraj svojeg lakta, a oi suvie sjajne. Ne obraaj se tako mojem ocu.
On nije tvoj otac!
Jace je izgledao kao da ga je oamarila. Zato nam tako tvrdoglavo ne vjeruje?
Zato to te voli, ree Valentine.
Clary osjeti kako joj se krv cijedi iz lica. Pogleda ga, ne znajui to bi sljedee mogao rei, ali
strahujui od toga. Osjeala se kao da se primie rubu provalije, nekom uasnom, strmoglavom
propadanju u nigdje i nita. Vrtoglavica joj stisne eludac.
to? Jace se doimao iznenaeno.
Valentine je podrugljivo gledao Clary, kao da zna da ju je priepio kao leptira za plou. Boji se
da te iskoritavam, ree. Da sam ti isprao mozak, To nije istina, naravno. Kad bi pogledala u
vlastita sjeanja, Clary, znala bi to.
Clary. Jace pone ustajati, oiju prikovanih na nju. Ugledala je polukrugove ispod njih,
napetost koja ga je muila. Ja...
Sjedni, ree Valentine. Pusti je da sama doe do toga, Jonathane.
Jace se smjesta povue, klonuvi nazad na stolac. Kroz omaglicu od vrtoglavice Clary je
pipanjem traila razumijevanje. Jonathan? Mislila sam da se zove Jace, ree. Zar si i to slagao?
Ne. Jace je nadimak.
Sad je bila ve vrlo blizu provalije, tako blizu da je gotovo mogla pogledati dolje. Od ega?
On je pogleda kao da ne razumije zato se toliko uzrujava zbog neeg toliko nevanog. Od
mojih inicijala, ree. J. C.
Provalija se otvori pred njom. Nazirala je dug pad u tamu. Jonathan, ree slabano. Jonathan
Christopher.
Jace se namrti. Kako si...?
Umijea se Valentine. Glas mu je bio blag. Jace, htio sam te potedjeti. Mislio sam da e te
pria o majci koja je umrla manje boljeti od prie o majci koja te napustila prije prvog roendana.
Jaceovi tanki prsti grevito se stisnu oko noice ae. Clary naas pomisli da e je skriti. Moja
majka je iva?
iva je, ree Valentine. iva je i u ovom trenutku spava u jednoj od soba na donjem katu.
Da, ree, prekinuvi Jacea prije nego to je uspio progovoriti. Jocelyn je tvoja majka, Jonathane. A
Clary... Clary je tvoja sestra.
Jace trgne ruku unatrag. Vinska se aa prevrne, prosuvi pjenuavu grimiznu tekuinu po
bijelom stolnjaku. Jonathane, ree Valentine.
Jace je poprimio uasnu boju, nekakvu zelenkasto-bijelu. To nije istina, ree. To je pogreka.
Nije mogue da je to istina.
Valentine smireno pogleda sina. Razlog za radost, ree dubokim zamiljenim glasom, ja bih
rekao. Juer si bio siroe, Jonathane. A sad odjednom otac, majka i sestra za koje nisi niti znao da ih
ima.
To nije mogue, ponovi Jace. Clary nije moja sestra. Da jest...
Onda to? ree Valentine.
Jace ne odgovori, ali njegov patniki, muno uasnut izraz lica Clary je bio dovoljan. Pomalo
teturajui, ona zaobie stol i klekne do njegova stolca, posegnuvi za njegovom rukom. Jace...

206

On se trgne dalje od nje, guvajui promoeni stolnjak prstima. Nemoj.

Mrnja prema Valentineu pekla ju je u grlu kao potisnute suze. Bio je utio, a time to nije ranije
rekao to to je znao - da je ona njegova ki - uinio je od nje suuesnicu u svojem preuivanju. A
sad, kad je na njih sruio istinu teku poput goleme stijene, hladnokrvno se naslonio kako bi pozorno
promatrao posljedice. Kako Jace nije mogao uvidjeti koliko je ogavan?
Reci mi da to nije istina, ree Jace, zurei u stolnjak.
Clary proguta knedlu unato tome to ju je grlo peklo. Ne mogu.
Valentine je zvuao kao da se smijei. Znai da sada priznaje kako ja cijelo vrijeme govorim
istinu?
Ne, ispali ona zauzvrat, ne pogledavi ga. Ti govori lai u koje je umijeano malo istine, to
je sve.
Ovo postaje naporno, ree Valentine. Ako eli uti istinu, Clarissa, to je istina. ula si prie
o Pobuni pa misli da sam ja zlikovac. Je li to tono?
Clary ne ree nita. Gledala je Jacea, koji je izgledao kao da bi svaki as mogao povratiti.
Valentine je neumoljivo nastavio. Jednostavno je, zapravo. Neki dijelovi prie koju si ula bili su
istiniti, ali drugi nisu - lai pomijeane s malo istine, kao to si rekla. injenica je da Michael
Wayland nije i da nikad nije bio Jaceov otac. Wayland je poginuo u Pobuni. Ja sam preuzeo
Michaelovo ime i kuu kad sam pobjegao iz Staklenoga grada sa svojim sinom. Bilo je vrlo lako;
Wayland nije imao nikakvih pravih roaka, a njegovi najblii prijatelji Lightwoodovi bili su
prognani. I on bi bio u nemilosti zbog svoje uloge u Pobuni pa sam ja ivio tim ivotom nemilosti,
posve mirno, sam s Jaceom na Waylandovom imanju. itao sam svoje knjige. Odgajao svojeg sina. I
ekao svoj trenutak. Prstom je zamiljeno gladio filigranski rub ae. Bio je ljevoruk, opazi Clary.
Kao Jace.
Deset godina kasnije primio sam jedno pismo. Onaj tko ga je napisao naznaio je da zna koji je
moj pravi identitet i da e ga razotkriti ne budem li spreman uiniti odreene korake. Ja nisam znao
od koga je pismo, ali to nije bilo vano. Nisam kanio dati njegovom tvorcu ono to je htio. Osim
toga, znao sam da je moja sigurnost ugroena i da e biti sve dok on ne bude pomislio da sam mrtav,
izvan njegovog domaaja. Po drugi put sam odglumio vlastitu smrt uz pomo Blackwella i
Pangborna i zbog Jaceove sigurnosti sredio da moj sin bude poslan ovamo, pod zatitu
Lightwoodovih.
Znai, pustio si Jacea da misli da si mrtav? Naprosto si ga pustio da misli da si mrtav, sve ove
godine? To je odvratno.
Nemoj, ponovi Jace. Bio je podignuo ruke da si prekrije lice. Progovorio je u vlastite prste,
priguenim glasom. Nemoj, Clary.
Valentine pogleda svojeg sina uz osmijeh koji Jace nije mogao vidjeti. Jonathan je morao
misliti da sam mrtav, da. Morao je misliti da je sin Michaela Waylanda ili ga Lightwoodovi ne bi
titili tako kako jesu. Oni su bili Michaelovi dunici, a ne moji. Voljeli su ga zbog Michaela, a ne
zbog mene.
Moda bi ga voljeli zbog njega samog, ree Clary.
Pohvalno sentimentalno tumaenje, ree Valentine. Ali malo vjerojatno. Ti ne poznaje
Lightwoodove onako kako sam ih ja nekad poznavao. inilo se da nije primijetio kako se Jace
lecnuo ili ako jest, nije se obazirao na to. To uope nije vano, na koncu, doda Valentine. Svrha
Lightwoodovih bila je da Jaceu prue zatitu, a ne zamjensku obitelj, razumije. On ima obitelj. Ima
oca.
Jace ispusti grleni zvuk i skloni ruke s lica. Moja majka...
Pobjegla je nakon Pobune, ree Valentine. Ja sam bio obeaen ovjek. Klava bi me
proganjala da je znala da sam preivio. Ona nije mogla podnijeti da je povezuju sa mnom i pobjegla

207

je. Bol u njegovu glasu bila je opipljiva - i odglumljena, gorko pomisli Clary. Manipulativni gad.
U to vrijeme nisam znao da je bila trudna. S Clary. Malo se nasmijeio, polako klizei prstom niz
vinsku au. Ali krv zove krv, kao to se kae, nastavi. Sudbina nas je ovdje okupila. Naa obitelj,
ponovno zajedno. Moemo upotrijebiti portal, ree, skrenuvi pogled na Jacea. Otii u Idris. Vratiti
se u dvorac.
Jace malo zadrhti, ali kimne, jo uvijek tupo zurei u vlastite ruke.
Tamo emo biti zajedno, ree Valentine. Kao to bismo trebali.
Zvui fantastino, pomisli Clary. Samo ti, tvoja komatozna ena, tvoj sin u traumatskom oku i
tvoja ki koja te mrzi iz dna due. Da i ne spominjemo da su tvoje dvoje djece moda zaljubljeni
jedno u drugo. Da, zvui ba kao pravo obiteljsko okupljanje.
Naglas ree samo: Ja s tobom ne idem nikamo, a ne ide ni moja majka.
Ima pravo, Clary, ree Jace promuklo. Savije ake; na vrhovima prstiju imao je crvene mrlje.
Jedino tamo moemo otii. Ondje moemo srediti stvari.
Ne misli valjda ozbiljno...
S donjeg kata prolomi se strahovit tresak, tako glasan da je zvualo kao da se jedan zid bolnice
uruio. Luke, pomisli Clary, skaui na noge.
Unato svojem izrazu muna uasa Jace je reagirao automatski, napola ustavi sa stolca, rukom
poseui prema pojasu. Oe, oni su...
Oni stiu. Valentine se osovi na noge. Clary zauje korake. as kasnije vrata sobe irom se
otvore, a na pragu se pokae Luke.
Clary potisne krik. Bio je obliven krvlju, traperice i tamna majica bili su mu tamni i natopljeni, a
na donjoj polovici lica imao je krvavu bradu. Ruke su mu bile crvene do zglavaka; krv koja ih je
prekrivala jo je bila mokra i tekua. Nije imala pojma je li ita od te krvi njegovo. ula je sebe kako
vie njegovo ime i ve je trala preko sobe prema njemu, gotovo se spotaknuvi o vlastite noge u
mahnitoj elji da ga zgrabi za majicu i privije se uz njega onako kako nije uinila otkako je navrila
osam godina.
On naas podigne veliku ruku i dlanom joj obuhvati potiljak, stisnuvi je uza sebe u jednoruki
zagrljaj. Tada je njeno odgurne. Sav sam krvav, ree. Ne brini - krv nije moja.
ija je onda? Bio je to Valentineov glas i Clary se okrene; Lukeova zatitnika ruka jo joj je
bila prebaena preko ramena. Valentine ih je oboje gledao suenim, proraunatim oima. Jace je bio
ustao i zaobiao je stol pa je neodluno stajao iza svojeg oca. Clary se nije mogla sjetiti je li ikada
prije ita inio neodluno.
Pangbornova, ree Luke.
Valentine prijee rukom preko lica, kao da ga je ta vijest zaboljela. Razumijem. Jesi li mu
zubima iupao grlo?
Zapravo, ree Luke, ubio sam ga ovime. Slobodnom rukom podigne dug, tanak bode
kojim je ubio otpisanog. Ona na svjetlu opazi plave dragulje u drci. Sjea li ga se?
Valentine ga pogleda i Clary opazi kako mu se eljust stegnula. Sjeam se, ree, a Clary se
zapita je li i on pomislio na njihov raniji razgovor.
To je kindal, erkeski bode. Ovaj ovdje neko je imao svoj par.
Dao si mi ga prije sedamnaest godina i rekao mi da si njime okonam ivot, ree Luke, vrsto
steui oruje u aci. Njegovo sjeivo bilo je dulje od sjeiva kindala crvene drke za Jaceovim
pojasom; bio je negdje izmeu bodea i maa, a na vrhu otrice imalo je iglu. Umalo i jesam.
Oekuje od mene da to opovrgnem? U Valentineovu glasu bilo je boli, uspomene na staru
ranu. Pokuao sam te spasiti od tebe samoga, Luciane. Jako sam pogrijeio. Da sam barem smogao
snage da te ubijem sam, mogao si umrijeti kao ovjek.

208

Kao ti? upita Luke, a Clary u taj as u njemu ugleda neto od onog Lukea kojeg je oduvijek
poznavala, koji je znao kad lae ili se pretvara, koji ju je opominjao kad bi bila arogantna ili
neiskrena. U gorini njegova glasa ula je ljubav koju je nekad osjeao prema Valentineu, zgruanu
u umornu mrnju. ovjek koji je svoju onesvijetenu enu lancima okovao za krevet nadajui se da
e iz nje muenjem izvui informacije kada se probudi? To je tvoja hrabrost?
Jace je zurio u svojeg oca. Clary ugleda gr bijesa koji je naas iskrivio Valentineovo lice;
potom je nestao i lice mu je bilo glatko. Nisam je muio, ree. Okovana je zbog vlastite zatite.
Od ega? zapita Luke, stupivi dublje u sobu. Ti si jedino to je ugroava. Jedino to ju je
ikada ugroavalo bio si ti. Provela je ivot bjeei da bi se maknula od tebe.
Ja sam je volio, ree Valentine. Nikad joj ne bih naudio. Ti si je okrenuo protiv mene.
Luke se nasmije. Nije trebala mene da se okrene protiv tebe. Sama te nauila mrziti.
To je lai odjednom divljaki zagrmi Valentine i izvue ma iz korica za strukom. Otrica mu
je bila plosnata i mat crna, ukraena uzorkom srebrnih zvijezda. Podigne otricu do visine Lukeova
srca.
Jace zakorai prema Valentineu. Oe...
Jonathane, tiina!vikne Valentine, ali bilo je prekasno; Clary ugleda ok na Lukeovu licu
dok je buljio u Jacea.
Jonathan? apne.
Jace iskrivi usta. Ti da me nisi tako zvao, ree bijesno, uagrenih zlatnih oiju. Osobno u te
ubiti ako me bude tako zvao.
Ne obazirui se na otricu usmjerenu na srce, Luke nije skretao pogled s Jacea. Tvoja bi majka
bila ponosna, ree toliko tiho da se ak i Clary, koja je stajala pokraj njega, morala potruditi da bi ga
ula.
Ja nemam majku, ree Jace. Ruke su mu se tresle. ena koja me rodila napustila me prije
nego to sam joj upamtio lice. Ja njoj nisam znaio nita pa ona nita ne znai meni.
Nije tvoja majka ona koja te napustila, ree Luke, polako pomiui pogled na Valentinea.
Mislio sam da si ak i ti, ree polagano, iznad toga da se vlastitom krvlju i mesom koristi kao
mamcem. Valjda sam se prevario.
Sad je dosta. Valentineov ton bio je gotovo malaksao, ali u njemu je bilo estine, gladne
prijetnje nasiljem. Pusti moju ker ili u te ubiti na mjestu.
Ja nisam tvoja ki, ree Clary bijesno, ali Luke je gurne od sebe tako jako da je umalo pala.
Odlazi odavde, ree. Idi negdje na sigurno.
Ne ostavljam te!
Clary, ozbiljno mislim. Odlazi odavde. Luke je ve podizao bode. Ovo nije tvoja bitka.
Clary otetura od njega prema vratima koja su vodila na odmorite stubita. Moda bi mogla
potrati po neku pomo, po Alarica...
Tada se Jace stvori ispred nje, preprijeivi joj put prema vratima. Bila je zaboravila koliko se
brzo kretao, gipko kao maka, brzo kao voda. Jesi li luda? sikne. Razbili su ulazna vrata. Ovo
mjesto e vrvjeti otpisanima.
Ona ga gurne. Pusti me van...
Jace je zadri eljeznim stiskom. Pa da te raskomadaju? Nema teorije.
Glasan zveket metala razlegne se iza nje. Clary se istrgne Jaceu i vidje da je Valentine napao
Lukea, a da je ovaj doekao njegov udarac pariranjem od kojeg su pucali bubnjii. Sjeiva su im se
udaljila i sad su se kretali prostorijom u izmaglici finti i uboda. O, Boe, apne ona. Poubijat e
se.

209

Jaceove oi bile su gotovo crne. Ne razumije, ree. Tako se to radi... Prekine se i naglo
udahne kad se Luke probio kroz Valentineovu obranu, zadavi mu udarac u rame. Krv obilno potee,
umrljavi tkaninu njegove bijele koulje.
Valentine zabaci glavu i nasmije se. Pravi udarac, ree. Nisam mislio da ti to moe,
Luciane.
Luke je stajao vrlo uspravno, njegov no prijeio je Clary pogled na njegovo lice. Ti si me sam
nauio tom potezu.
Ali to je bilo prije puno godina, ree Valentine glasom nalik na sirovu svilu, a nakon toga
teko da ti je ikada ustrebao no, zar ne? Kad na raspolaganju ima kande i onjake.
Zato da ti bolje iupam srce.
Valentine odmahne glavom. Srce si mi iupao prije mnogo godina, ree, a ak ni Clary nije
bila naisto je li tuga u njegovu glasu stvarna ili glumljena. Kad si me izdao i napustio. Luke
ponovo nasrne na nj, ali Valentine se okretno odmakne unazad. Za krupnog mukarca kretao se s
iznenaujuom lakoom. Ti si okrenuo moju enu protiv njezine vlastite vrste. Doao si joj kad je
bila najslabija u svojoj bijedi, svojoj bespomonoj potrebi. Ja sam bio udaljen, a ona je mislila da je
voli. Bila je glupa.
Pokraj Clary, Jace je bio napet kao struna. Osjeala je njegovu napetost poput iskrica to frcaju s
prerezanog strujnog kabela. Valentine govori o tvojoj majci, ree ona.
Napustila me, ree Jace. Kakva majka.
Mislila je da si mrtav. eli li uti kako ja to znam? Jer je imala kutiju u svojoj sobi. Na njoj su
bili tvoji inicijali. J. C.
Dobro, imala je kutiju, ree Jace. Mnogo ljudi ima kutije. U njima dre stvari. ujem da je to
sve jai trend.
Unutra je drala uvojak tvoje kose. Kad si bio beba. I fotografiju, moda dvije. Svake godine bi
je otvarala i plakala nad njom. Uasno, ucviljeno plakanje...
Jace stisne ake uz bokove. Prestani, ree kroza zube.
to da prestanem? Govoriti ti istinu? Mislila je da si mrtav - nikad te ne bi ostavila da je znala
da si iv. Ti si mislio da je tvoj otac mrtav...
Ja sam ga vidio kako umire! Ili sam barem mislio da jesam. Nisam samo... samo uo za to i
odluio povjerovati!
Ona je pronala tvoje spaljene kosti, ree Clary mirno. U ruevinama svoje kue. Pokraj
kostiju svoje majke i svojeg oca.
Jace je konano pogleda. Jasno je vidjela nevjericu u njegovim oima, a oko oiju naprezanje da
tu nevjericu i odri. Gotovo kao da gleda kroz glamur, mogla je vidjeti krhko zdanje njegove vjere u
vlastita oca, koju je nosio poput prozirna oklopa, da se zatiti od istine. Negdje se, pomislila je, u tom
oklopu nalazi pukotina; negdje ga se, kad bi samo uspjela pronai prave rijei, moe probiti. To je
smijeno, ree on. Ja nisam umro - nije bilo nikakvih kostiju.
Bilo je.
Onda je to bio glamur, ree on grubo.
Pitaj svojeg oca to se dogodilo s njegovom punicom i puncem, ree Clary. Isprui ruku da
dotakne njegovu. Pitaj ga je li i to bio glamur...
Zaepi! Jaceova se samokontrola skrila i okomio se na nju, zelen od srdbe. Clary opazi
kako je Luke pogledao prema njima, smeten glasnim zvukom, a u tom trenutku nepanje Valentine
se provukao ispod njegove obrane i jednim jedinim udarcem prema naprijed zario otricu svojeg
maa u Lukeova prsa, tik ispod kljune kosti.

210

Luke razrogai oi, vie kao da je zapanjen, nego kao da je ranjen. Valentine trgne ruku unazad i
otrica isklizne, crvena do balaka. Otro se nasmijavi, Valentine ponovno napadne, ovaj put izbivi
Lukeu bode iz ruke. On tresne na pod uz upalj zveket i Valentine ga snano utne te se odsklie
ispod stola dok se Luke jo ruio na pod.
Valentine podigne crni ma iznad Lukeova ispruenog tijela, spremajui se zadati konani
udarac. Ugravirane srebrne zvijezde svjetlucale su du otrice i Clary, smrznuta u trenutku uasa,
pomisli Kako neto tako ubojito moe biti tako lijepo?
Kao da zna to e Clary uiniti prije nego to je to uinila, Jace se okrene prema njoj. Clary...
Smrznuti trenutak je proao. Clary se izmigolji Jaceu, provue se ispod njegovih ispruenih ruku
i potri preko kamenog poda prema Lukeu. On je bio na tlu, oslonjen na jednu ruku; Clary se baci na
njega u asu kad je Valentinov ma krenuo nadolje.
Vidjela je Valentineove oi dok je ma jurio na nju; inilo joj se kao da traje eonima, premda se
moglo raditi tek o djeliu sekunde. Vidjela je da je mogao zaustaviti udarac da je htio. Vidjela je da
je shvatio da e probosti nju, ako ga ne zaustavi. Vidjela je da e to ipak uiniti.
Podigla je ruke uvis, vrsto zamirivi...
Zauo se tropot. Zaula je Valentineov krik i kad je podignula pogled, vidjela je kako pridrava
ruku lienu maa, iz koje je tekla krv. Kindal crvene drke leao je malo podalje na kamenom podu,
pokraj crnog maa. Zapanjeno se okrenuvi, ona ugleda Jacea pokraj vrata, jo uvijek uzdignute
ruke. Shvati da je on bacio bode tako jako da je izbio crni ma iz ruke svojeg oca.
Vrlo blijed, polako je spustio ruku, netremice gledajui Valentinea - razrogaenih i moleivih
oiju. Oe, ja...
Valentine pogleda svoju krvavu ruku i Clary naas opazi gr bijesa kako mu prelazi licem, kao
kad se iznenada ugasi svjetlo. Kad je progovorio, glas mu je bio blag. To je bio izvanredan
pogodak, Jace.
Jace je oklijevao. Ali tvoja ruka. Samo sam htio...
Ne bih naudio tvojoj sestri, ree Valentine, brzo se pokrenuvi da uzme i ma i kindal crvene
drke, koji zatakne za pojas. Bio bih zaustavio udarac. Ali tvoja briga za obitelj je pohvalna.
Laac. No Clary nije imala vremena za Valentineova izvrdavanja. Okrenula se prema Lukeu i
osjetila otru navalu munine. Luke je leao na leima, poluzatvorenih oiju i isprekidana daha. Krv
mu je kljuala iz rupe u poderanoj koulji. Trebam zavoj, ree Clary kao da se gui. Neku
tkaninu, bilo to.
Ne mii se, Jonathane, ree Valentine elinim glasom, a Jace, ija je ruka ve pola prema
depu, na mjestu se ukipi. Clarissa, ree njezin otac glasom glatkim poput elika premazana
maslacem. Ovaj je ovjek neprijatelj nae obitelji, neprijatelj Klave. Mi smo lovci, a to znai da
ponekad i ubijamo. Naravno da to razumije.
Lovci na demone, ree Clary. Ubijamo demone. Nismo ubojice. Postoji razlika.
On je demon, Clarissa, ree Valentine, opet tim blagim glasom. Demon s ljudskim licem.
Znam kako ta udovita znaju prevariti. Sjeti se, jednom sam ga i ja potedio.
udovite? ponovi Clary. Sjetila se Lukea, Lukea koji ju je ljuljao na ljuljaki kad je imala
pet godina, jae, stalno jo jae; Lukea na zavretku njezine osnovne kole, s ukljuenom kamerom,
kao ponosan otac; Lukea kako pregledava svaku kutiju s knjigama koja stie u njegov duan, traei
sve to bi joj se moglo svidjeti i stavljajui to na stranu. Lukea, koji je podie da ubere jabuke sa
stabala u blizini njegove kue. Lukea, iju je ulogu njezina oca ovaj ovjek pokuavao preuzeti.
Luke nije udovite, ree glasom istovjetnim Valentineovu, elik za elik. Ni ubojica. Ti si.
Clary! Bio je to Jace.

211

Clary ga je ignorirala. Pogled joj je bio prikovan na hladne crne oi njezina oca. Ubio si
roditelje svoje ene, ne u bitci, nego hladnokrvno, ree. I kladim se da si isto tako ubio Michaela
Waylanda i njegova sinia. Da si bacio njihove kosti pokraj kostiju mojih djeda i bake zato da moja
majka pomisli da ste ti i Jace mrtvi. Da si stavio svoj lani oko vrata Michaela Waylanda prije nego
to si ga spalio, tako da svi pomisle kako su te kosti tvoje. Nakon sveg tvog prianja o neokaljanoj
krvi Klave - nije te uope zanimala njihova krv ni njihova nevinost kada si ih ubio, zar ne?
Hladnokrvno ubijanje staraca i djece, to je udovino.
Novi gr bijesa iskrivi Valentineovo lice. Sad je dostal zaurla Valentine, ponovno podignuvi
crni ma sa zvijezdama, a Clary u njegovu glasu zauje istinu o tome tko je on, bijes koji ga je
pokretao cijelog ivota. Beskonani, kipui bijes. Jonathane! Makni mi svoju sestru s puta ili u je,
Anela mi, silom ukloniti da ubijem to udovite koje titi!
Jace je oklijevao vrlo kratko. Onda je podigao glavu. Svakako, oe, ree i prijee prostorijom
do Clary. Prije nego to je stigla podii ake da ga otjera, grubo ju je uhvatio za ruku. Trgnuo ju je na
noge, povukavi je s Lukea.
Jace, apne ona prestravljeno.
Nemoj, ree on. Prsti mu se bolno zabiju u njezine ruke. Vonjao je po vinu, metalu i znoju.
Ne obraaj mi se.
Ali...
Rekao sam, ne govori. Prodrma je, snano. Ona posrne, vrati ravnoteu i podigne pogled na
Valentinea koji je likovao iznad Lukeova skrenog tijela. Ispruio je stopalo u finoj izmi i njime
gurnuo Lukea, kojem se oteo zvuk slian guenju.
Pusti ga na miru! vikne Clary, pokuavajui se oteti iz Jaceova stiska. Uzalud - bio je daleko
previe jak.
Prestani, sikne joj on u uho. Samo si oteava. Bolje da ne gleda. Kao ti? sikne ona
zauzvrat. mirenjem i pretvaranjem da se neto ne dogaa nee to uiniti neistinitim, Jace. To
valjda zna...
Clary, prestani. Od njegova tona gotovo je ostala bez rijei. Zvuao je oajno.
Valentine se hihotao. Da sam se samo sjetio, ree, ponijeti sjeivo od pravog srebra, mogao
sam te dokrajiti na pravi nain za tvoju vrstu, Luciane.
Luke zarei neto to Clary nije uspjela uti. Nadala se da je bilo grubo. Pokuala se izmigoljiti
Jaceu. Poskliznula se i on ju je uhvatio, trgnuvi je unatrag tako snano da ju je zaboljele Nala se u
njegovu naruju, pomislila je, ali ne onako kako se prije nadala, ne onako kako je ikada zamiljala.
Barem mi dopusti da ustanem, ree Luke. Dopusti mi da umrem na nogama.
Valentine ga pogleda niz sjeivo i slegne ramenima. Moe umrijeti na leima ili na
koljenima, ree. Ali samo ovjek zasluuje da umre stojei, a ti nisi ovjek.
NE! krikne Clary kad se, ne gledajui je, Luke poeo muno podizati u kleei poloaj.
Zato si mora oteavati? upita je Jace tihim, napetim aptom. Rekao sam ti da ne gleda.
Dahtala je od iscrpljenosti i boli. Zato ti sebi mora lagati?
Ne laem! Stisne je jo okrutnije, iako mu se nije pokuala oteti. Samo hou ono to je dobro
u mojem ivotu - svojeg oca - svoju obitelj - ne mogu sve to opet izgubiti.
Luke je sada uspravno kleao. Valentine je podigao krvavi ma. Lukeove oi bile su zatvorene i
neto je mrmljao: rijei, molitvu, Clary nije znala. Iskrivila se u Jaceovu naruju, okrenuvi se tako
da ga moe pogledati u lice. Usne su mu bile tanka crta, a eljust stisnuta, ali njegove oi...
Onaj krhki oklop je pucao. Trebala ga je jo samo zadnji put gurnuti. Napeto je potraila rijei.
Ti ima obitelj, ree. Obitelj su jednostavno ljudi koji te vole. Kao to te Lightwoodovi vole.
Alec, Isabelle... Glas joj pukne. Luke je moja obitelj, a ti e me natjerati da ga gledam kako umire

212

tono onako kako si ti mislio da gleda kako umire tvoj otac kad si imao deset godina? Je li to ono
to eli, Jace? eli biti takav ovjek? Kao...
Najednom se prekine, prestraena da je pretjerala.
Kao moj otac, ree on.
Glas mu je bio leden, suzdran, ravan kao otrica noa. Izgubila sam ga, oajno pomisli ona.
Dolje, ree on i gurne je, snano. Ona posrne, padne na pod, podigne se na jedno koljeno.
Kleei uspravno, ugleda Valentinea kako podie ma visoko iznad glave. Frcajui sa sjeiva, svjetlo
iz stropnog svijenjaka probadalo joj je oi sjajnim iljcima svjetlosti. Luke! krikne.
Sjeivo se vrsto zarije - u pod. Luke vie nije bio ondje. Pokrenuvi se bre nego to je Clary
mislila da moe ak i sjenolovac, Jace ga je izmaknuo sruivi ga postrance na pod. Jace je stao
suelice svojem ocu iznad uzdrhtala balaka maa, blijeda lica, ali smirena pogleda.
Mislim da bi trebao otii, ree Jace.
Valentine se u nevjerici zablene u svojeg sina. to si rekao?
Luke se bio podigao u sjedei poloaj. Koulja mu je bila umrljana svjeom krvi. Gledao je
Jacea kako prua ruku i njeno, gotovo nezainteresirano gladi balak maa koji se zabio u pod.
Mislim da si me uo, oe.
Valentineov glas bio je kao bi. Jonathan Morgenstern...
Brzo poput munje Jace uhvati balak maa, izvue ga iz podnih dasaka i podigne ga. Drao ga
je lagano, podignutog i ravnog, tako da mu je vrh lebdio nekoliko centimetara ispod brade njegova
oca. Ja se tako ne zovem, ree. Zovem se Jace Wayland.
Valentine je netremice gledao Jacea; ma na grlu kao da i nije primjeivao. Wayland? zaurla.
U tebi nema nimalo Waylandove krvi! Michael Wayland tebi je bio stranac...
A, mirno ree Jace, i ti si. Trzne maem ulijevo. Sad kreni.
Valentine je vrtio glavom. Nikad. Neu primati nareenja od djeteta.
Vrak maa pomiluje Valentineovo grlo. Clary je zurila u fasciniranom uasu. Ja sam vrlo
dobro uvjebano dijete, ree Jace. Ti si me osobno poduavao umijeu ubijanja. Moram pomaknuti
samo dva prsta da ti prereem grlo, jesi li znao? Pogled mu je bio elian. Pretpostavljam da jesi.
Dovoljno si vjet, ree Valentine. Ton mu je bio nehajan, ali Clary je primijetila da je stajao
uistinu vrlo mirno. Ali ne bi me mogao ubiti. Oduvijek si imao meko srce.
Moda on ne bi mogao. Bio je to Luke, sada na nogama, blijed i krvav, ali uspravan. Ali ja
bih. I nisam sasvim siguran da bi me on mogao sprijeiti.
Valentineov grozniav pogled oine Lukea pa se vrati na njegova sina. Jace se nije bio okrenuo
kad je Luke progovorio, nego je stajao mirno kao kip, s nepominim maem u ruci. uo si to
udovite kako mi prijeti, Jonathane, ree Valentine. Stat e na njegovu stranu?
Ima neto u tome, ree Jace blago. Nisam sasvim siguran da bih ga mogao sprijeiti kad bi ti
elio nauditi. Vukodlaci tako brzo zacjeljuju.
Valentineove se usne iskrive. Znai, ispljune, kao i tvojoj majci, i tebi je drae to stvorenje,
taj polutanski demonski stvor, od vlastite krvi, vlastite obitelji?
Prvi se put uini kao da je ma u Jaceovoj ruci zadrhtao. Ti si me ostavio kad sam bio dijete,
ree odmjerenim glasom. Pustio si me da mislim da si mrtav i poslao me ivjeti sa strancima. Nikad
mi nisi rekao da imam majku i sestru. Ostavio si me samog. Tu je rije viknuo.
Uinio sam to - radi tvoje sigurnosti, pobuni se Valentine.
Da je tebi stalo do Jacea, da je tebi stalo do krvne veze, ne bi ubio njegova djeda i baku. Ubio
si nevine ljude, umijea se Clary bijesno.

213

Nevine? prasne Valentine. Nitko nije nevin u ratu! Oni su stali uz Jocelyn, protiv mene! Bili
bi joj dopustili da mi oduzme sina!
Luke ujno izdahne. Ti si znao da e te ostaviti, ree. Znao si da e pobjei, ak i prije
Pobune?
Naravno da sam znao! zaurla Valentine. Njegova je ledena samo-kontrola popucala i Clary je
vidjela rastaljen bijes koji je kljuao ispod nje, grei mu vratne tetive, stiui mu ake. Uinio
sam to sam morao da bih zatitio ono to je moje i na kraju sam im dao vie nego to su ikada
zasluili: pogrebnu lomau koja se dodjeljuje samo najveim ratnicima Klave!
Spalio si ih, ree Clary bezizraajno.
Da! vikne Valentine. Spalio sam ih.
Jace se zagrcne kao da se gui. Moji djed i baka...
Nikad ih nisi poznavao, ree Valentine. Ne pravi se da te boli ono to ne osjea.
Vrak maa sada je drhtao jae. Luke stavi ruku na Jaceovo rame. Polako, ree.
Jace ga ne pogleda. Disao je kao da je trao. Clary je vidjela kako mu znoj svjetluca na otroj
pukotini izmeu kljunih kostiju, lijepi mu kosu na sljepoonice. Du ruku vidjele su mu se ile.
Ubit e ga, pomisli. Ubit e Valentinea.
ustro istupi. Jace... treba nam Kale. Ili zna to e s njime uiniti. Jace polie suhe usne.
Kale, oe. Gdje je? U Idrisu, ree Valentine mirno. Gdje ga nikad nee nai. Jace se tresao.
Reci mi...
Daj mi ma, Jonathane. Bio je to Luke, mirna, ak i susretljiva glasa.
Jace je zvuao kao da govori s dna bunara. to?
Clary zakorai naprijed. Daj Lukeu ma. Daj mu ga, Jace.
On odmahne glavom. Ne mogu.
Ona zakorai jo jednom; jo jedan korak i prila bi mu dovoljno blizu da ga dotakne. Da,
moe, ree njeno. Molim te.
On se ne osvrne. Pogled mu je bio prikovan za oeve oi. Trenutak je trajao i trajao,
beskonaan. Najzad kimne, odsjeno, ne sputajui ruku. No dopustio je Lukeu da stane pokraj njega
i stavi svoju ruku na njegovu, na balak maa. Sad moe pustiti, Jonathane, ree Luke - a tada se,
vidjevi Claryn izraz lica, ispravi. Jace.
Jace kao da ga nije uo. Pustio je balak i odmaknuo se od oca. Vratilo mu se malo boje pa je
sada bio za nijansu sivlji, s krvi na usni ondje gdje ju je bio ugrizao. Clary je eznula za time da ga
dodirne, da ga zagrli, ali znala je da joj to nipoto ne bi dopustio.
Imam prijedlog, ree Valentine Lukeu neobino ravnodunim tonom.
Da pogodim, ree Luke. 'Nemoj me ubiti', zar ne?
Valentine se nasmije bez imalo veselja. Teko da bih se spustio toliko nisko da te molim za
ivot, ree.
Dobro, odvrati Luke, gurkajui mu bradu sjeivom. Neu te ubiti ako me ne prisili na to,
Valentine. Ja povlaim crtu kod toga da te ubijem pred oima tvoje djece. elim Kale.
Tutnjava s donjih katova postala je glasnija. Clary zauje neto nalik na korake u hodniku
izvana. Luke...
ujem, odbrusi on.
Kale je u Idrisu, rekao sam vam, ree Valentine, pogledavi mimo Lukea.
Luke se znojio. Ako je u Idrisu, odnio si ga onamo kroz portal. Poi u s tobom. Da ga vratim.
Luke je naas skrenuo pogled. Vani u hodniku sada je bila jo vea graja, zvukovi vikanja, neega
to se razbija. Clary, ostani s bratom. Kad mi proemo, otiite kroz portal nekamo na sigurno.

214

Ja ne idem odavde, ree Jace.

Da, ide. Neto tresne o vrata. Luke podigne glas. Valentine, portal. Kreni.
Ili to? Valentine je netremice gledao vrata, zamiljena izraza lica.
Ubit u te ako me prisili, ree Luke. Bilo pred njima ili ne. Portal, Valentine. Sad.
Valentine irom raskrili ruke. Ako ti tako eli.
Lagano zakorai unatrag tono u trenutku kad su vrata prasnula unutra, a arke se razletjele po
podu. Luke se izmakne da ga vrata ne zgnjee u padu, pritom se okrenuvi, s maem jo uvijek u
ruci.
Na dovratku je stajao vuk, planina od prugaste dlake koja rei, ramena zgrbljenih prema
naprijed, usana zategnutih iznad iskeenih zubi. Krv je tekla iz nebrojenih posjekotina u njegovu
krznu.
Jace tiho opsuje, ve drei serafinski bode u ruci. Clary ga uhvati za zglavak. Nemoj - to je
prijatelj.
Jace je oplete pogledom prepunim nevjerice, ali spusti ruku.
Alaric... Tada Luke neto vikne na jeziku koji Clary nije razumjela. Alaric opet zarei,
unuvi jo nie, a ona u jednom zbunjenom asu pomisli da e skoiti na Lukea. Tada ugleda
Valentineovu ruku za njegovim pojasom, bljesak crvenih dragulja i shvati da je zaboravila kako on
jo uvijek ima Jaceov bode.
Zauje kako neki glas vie Lukeovo ime, pomisli da je njezin - no tada shvati da joj je grlo
slijepljeno i da je to viknuo Jace.
Luke se okretao poput broda, mukotrpno polako, inilo se, dok se no odvajao od Valentineove
ruke i letio prema njemu poput srebrna leptira, okreui se i okreui u zraku. Luke podigne svoje
sjeivo - a neto golemo i smee-sivo sune izmeu njega i Valentinea. Ona naglo udahne i pokua
potrati, ali Jaceova ruka povue je natrag.
Vuk se srui do Lukeovih nogu, krzna oblivena krvlju. Alaric apama slabano zagrebe drku
bodea koji mu je strio iz prsa.
Valentine se nasmije. Tako uzvraa bezuvjetnu odanost koju si tako jeftino kupio, Luciane,
ree. Puta ih da umru za tebe. Uzmicao je, sveudilj gledajui Lukea.
Luke, blijed, pogleda njega pa spusti pogled na Alarica; jednom odmahne glavom i klekne,
nagnuvi se nad palog vukodlaka. Jo uvijek drei Clary za ramena, Jace sikne: Ostani tu, uje li
me? Ostani tu. Krene za Valentineom, koji je brzao, neobjanjivo, prema suprotnom zidu. Zar je
naumio skoiti kroz prozor? Clary je vidjela njegov odraz u velikom zrcalu zlatnog okvira kad mu se
pribliio, a izraz njegova lica - nekakvo podrugljivo olakanje - ispunio ju je ubojitim bijesom.
Hou vraga, promrmlja, poavi za Jaceom. Zastala je samo da dograbi kindal plave drke s
poda ispod stola, kamo ga je Valentine bio utnuo. Bode joj je ugodno, umirujue leao u ruci dok
je gurala prevrnut stolac s puta i primicala se zrcalu.
Jace je bio izvadio serafinski bode, koji je bacao snano svjetlo uvis, zatamnjujui mu krugove
ispod oiju i upljine u obrazima. Valentine se bio okrenuo i stajao je obasjan tim svjetlom, leima
prema zrcalu. U njegovoj povrini Clary je vidjela i Lukea iza njih; bio je odloio ma i izvlaio je
kindal crvene drke iz Alaricovih prsa, njeno i oprezno. Osjetila je muninu i vre stisnula svoj
bode. Jace... zapoela je.
On se nije okrenuo da je pogleda, iako ju je, naravno, vidio kao odraz u zrcalu. Clary, rekao
sam ti da eka.
Ona je na svoju majku, ree Valentine. Jedna ruka bila mu je iza lea; prelazio je du ruba
tekog pozlaenog okvira zrcala. Ne voli raditi to joj se kae.

215

Jace se vie nije tresao kao prije, ali Clary je osjeala strahovitu napetost njegove samokontrole,
poput koe razapete preko bubnja. Idem s njim u Idris, Clary. Vratit u Kale.
Ne, ne moe, zapone Clary i u zrcalu ugleda kako mu se lice zgrilo.
Ima bolju ideju? zapita on.
Ali Luke...
Lucian, ree Valentine glasom mekim poput svile, njeguje palog druga. to se tie Kalea i
Idrisa, oni nisu daleko. S one strane zrcala, moglo bi se rei.
Jace suzi oi. Zrcalo je portal?
Valentine stisne usta i spusti ruku, udaljivi se od zrcala kad se prizor u njemu uskomeao i
promijenio, kao kad se vodene boje razliju po slici. Umjesto sobe s tamnim drvom i svijeama, Clary
je sada ugledala zelena polja, gusto smaragdno lie na stablima i prostranu livadu koja se prostirala
sve do velike kamene kue u daljini. Zaula je zujanje pela i utanje lia na vjetru te osjetila miris
kozje krvi koji je vjetar donosio.
Rekao sam ti da nije daleko. Valentine je stajao pod onime to je sada bio pozlaeni dovratak,
kosa mu je leprala na tom istom vjetru koji je komeao lie na stablima u daljini. Je li onako kako
se sjea, Jonathane? Je li da se nita nije promijenilo?
Clary se stisne srce u grudima. Uope nije sumnjala da je to Jaceov dom iz djetinjstva, prikazan
tako da ga namami kao to se dijete mami bombonom ili igrakom. Pogledala je Jacea, ali on kao da
je uope nije primjeivao. Zurio je u portal i u pogled iza njega, u zelena polja i vlastelinski dvorac.
Vidjela je kako mu se lice smekava, eznutljivu krivulju njegovih usta, kao da gleda nekoga koga
voli.
Jo se moe vratiti kui, ree njegov otac. Svjetlo serafinskog bodea u Jaceovim rukama
bacalo je njegovu sjenu prema natrag pa se inilo da prolazi kroz portal, zacrnivi jarko zelena polja i
livadu s druge strane.
Osmijeh nestane s Jaceovih usta. To nije moj dom, ree. Ovo je sada moj dom.
Lica iskrivljena od bijesa, Valentine pogleda svojeg sina. Ona nikada nee zaboraviti taj pogled
- zbog njega je iznenada osjetila strahovitu enju za majkom. Jer bez obzira na to koliko je njezina
majka katkada bila ljuta na nju, Jocelyn je nikad nije tako pogledala. Uvijek ju je gledala s ljubavlju.
Da je mogla osjetiti jo vie saaljenja prema Jaceu, tada bi ga osjetila.
Vrlo dobro, ree Valentine i okretno zakorai unatrag kroz portal, tako da je nogama vrsto
stao na tlo Idrisa. Usne mu se iskrive u smijeak. Ah, ree, dom.
Jace zatetura prema rubu portala i zaustavi se, rukom primivi pozlaeni okvir. Dok mu je Idris
titrao pred oima kao fatamorgana u pustinji, kao da ga je obuzelo udnovato kolebanje. Trebao mu
je samo jedan korak...
Jace, nemoj, brzo ree Clary. Ne idi za njim.
Ali Kale, ree Jace. Nije mogla dokuiti o emu razmilja, ali bode mu se snano tresao u
ruci, koja je drhtala.
Neka Klava ide po njega! Jace, molim te. Ako proe kroz taj portal, moda se nikad nee
vratiti. Valentine e te ubiti. Ne eli vjerovati u to, ali uinit e to.
Tvoja sestra ima pravo. Valentine je stajao u zelenoj travi i poljskom cvijeu, vlati su mu
lelujale oko nogu i Clary shvati da oni, iako udaljeni svega nekoliko centimetara, stoje u razliitim
zemljama. Ti stvarno misli da moe pobijediti u ovome? Iako ima serafinski bode, a ja sam
nenaoruan? Ne samo to sam jai od tebe, nego i sumnjam da si ti mene kadar ubiti. A morat e me
ubiti, Jonathane, prije nego to ti predam Kale.
Jace vre stisne aneoski bode. Ja te mogu...

216

Ne, ne moe. Valentine isprui ruku kroz portal i primi Jacea za zglavak, povukavi ga
naprijed toliko da mu je vrh serafinskog bodea dotaknuo prsa. Na mjestu gdje su Jaceova aka i
zglavak proli kroz portal, izgledali su kao da titraju uronjeni u vodu. Hajde onda, uini to, ree
Valentine. Zarij bode. Sedam centimetara - moda deset. Trgne sjeivom prema naprijed, bode
mu zaree tkaninu koulje. Krug crven poput maka rasvjeta mu se tik iznad srca. Preneraeno
udahnuvi, Jace istrgne ruku i zatetura prema natrag.
Kao to sam i mislio, ree Valentine. Ima previe meko srce. I strahovito naglo zamahne
akom prema Jaceu. Clary krikne, ali udarac ga uope nije dotaknuo; zauzvrat, pogodio je povrinu
portala izmeu njih, uz prasak krenja tisuu krhkih komadia. Pukotine nalik na pauinu
ispresijecale su staklo koje nije bilo staklo; zadnje to je Clary ula prije nego to se portal raspao u
lavinu iljatih krhotina, bio je Valentineov posprdan smijeh.
Staklo se raspri po podu kao ledeni pljusak, neobino lijep slap srebrnih krhotina. Clary
ustukne, no Jace je stajao vrlo mirno dok je staklo kiilo oko njega, zurei u prazan okvir zrcala.
Clary je oekivala da e psovati, vikati ili proklinjati svojeg oca, no on je zapravo samo ekao
da krhotine prestanu padati. Kad su prestale, tiho je kleknuo u kr slomljena stakla i uzeo jedan
povei komad, preokreui ga po rukama.
Nemoj. Clary klekne do njega, odloivi bode koji je drala. Vie ju nije umirivao. Nita
nisi mogao uiniti.
Jesam, mogao sam. Jo je gledao u staklo. Skrene mrvice stakla napraile su mu kosu.
Mogao sam ga ubiti. Okrenuo je onu krhotinu prema njoj. Gledaj, ree.
Ona pogleda. U tom komadu stakla jo je mogla vidjeti djeli Idrisa - komadi plavog neba,
sjenu zelenog lia. Bolno izdahne. Jace... Jeste li dobro?
Clary podigne pogled. Bio je to Luke, stajao je iznad njih. Bio je nenaoruan; oi su mu utonule
u plave krugove iscrpljenosti. Dobro smo, ree. Razabrala je skvren lik na tlu iza njega, donekle
prekriven Valentineovim dugakim ogrtaem. Ispod ruba tkanine virila je ruka; na vrhovima prstiju
imala je kande. Alaric...?
Mrtav je, ree Luke. U glasu mu je bilo mnogo kontrolirane boli; premda je jedva poznavao
Alarica, Clary je znala da e ga strahovito breme krivnje muiti zauvijek. Tako uzvraa bezuvjetnu
odanost koju si tako jeftino kupio, Luciane. Puta ih da umru za tebe.
Moj otac je pobjegao, ree Jace. S Kaleom. Glas mu je bio tup. Isporuili smo mu ga
ravno u ruke. Pogrijeio sam.
Luke poloi ruku na Jaceovu glavu, otresavi mu staklo iz kose. Kande su mu jo strile, prsti
su mu bili krvavi, ali Jace je izdrao njegov dodir kao da mu ne smeta i nije rekao ba nita.
Nisi ti kriv, ree Luke, pogledavi dolje u Clary. Plave oi bile su mu mirne. Govorile su: tvoj
te brat treba; ostani s njim.
Ona kimne i Luke ih ostavi, uputivi se prema prozoru. irom ga otvori, pustivi u sobu propuh
koji je ugasio svijee. Clary ga zauje kako vie, doziva vukove ispod.
Klekne pokraj Jacea. U redu je, ree kolebljivo, iako je bilo oito da nije i da moda vie
nikad nee biti te mu stavi ruku na rame. Tkanina njegove koulje bila joj je hrapava pod prstima,
vlana od znoja, neobino umirujua. Opet imamo moju mamu. Imamo tebe. Imamo sve to je
vano.
Imao je pravo. Zato se nisam mogao natjerati da proem kroz portal, apne Jace. Ne bih to
mogao uiniti. Ne bih ga mogao ubiti.
Bio bi pogrijeio samo da si proao, ree ona.
On ne odvrati nita, tek neto apne ispod glasa. Nije uspjela uti to, ali ispruila je ruku i uzela
mu onaj komad stakla iz prstiju. Ondje gdje ga je bio drao, krvario je iz dvije plitke i uske
posjekotine. Ona odloi krhotinu i primi ga za ruku, sklopivi mu prste preko ozlijeenog dlana.

217

Mislim, stvarno, Jace, rekla je jednako njeno kao to ga je dotaknula. Pa valjda zna da se
ne smije igrati razbijenim staklom?
Oteo mu se zvuk nalik na priguen smijeh, a onda je ispruio ruke i privukao je u zagrljaj. Znala
je da ih Luke promatra s prozora, ali odluno je zamirila i prislonila lice o Jaceovo rame. Mirisao je
na sol i krv, a tek kad su se njegova usta pribliila njezinu uhu, shvatila je to govori, to je aputao
prije, a bila je to najjednostavnija od svih litanija: njezino ime, samo njezino ime.

218

Epilog
USPON DOZIVA

Bolniki hodnik bio je bljetavo bijel. Nakon to je toliko dugo ivjela pod svjetlou baklji,
plinskih lampi i sablasnog vjetijeg svjetla, inilo joj se da stvari pod fluorescentnom rasvjetom
izgledaju blijedo i neprirodno. Kad se Clary prijavila na recepciji, primijetila je da koa sestre koja
joj je pruila papire na potpis djeluje neobino ukasto pod jarkim svjetlima. Moda je demon,
pomisli Clary, vraajui papire. Zadnja vrata na kraju hodnika, ree sestra, ljubazno se
nasmijeivi. Ili moda silazim s uma.
Znam, ree Clary. Bila sam ovdje juer. I prekjuer i dan prije toga. Bila je rana veer i u
hodniku nije bilo guve. Neki starac gegao se u mekanim papuama i ogrtau, vukui za sobom
pokretni aparat s kisikom. Dva lijenika u zelenim kirurkim odorama nosila su kavu u alicama od
stiropora; s povrine tekuine para se dizala u ledeni zrak. Bolnica je bila agresivno klimatizirana,
iako je vani vrijeme najzad poelo naginjati prema jeseni.
Clary je stigla do vrata na kraju hodnika. Bila su otvorena. Zavirila je unutra da ne probudi
Lukea ako je usnuo na stolcu kod kreveta, kao zadnja dva puta kada je dola. No bio je budan i
udubljen u razgovor s visokim mukarcem u haljama boje pergamenta, kakve su pripadale Tihoj
brai. On se okrenuo kao da je osjetio Claryn dolazak pa je vidjela da je to brat Jeremiah.
Ona prekrii ruke preko grudi. to se dogaa?
Luke je izgledao iscrpljeno, imao je neurednu trodnevnu bradu, a naoale je bio pogurao na vrh
glave. Razabrala je izboinu od zavoja koji su mu jo uvijek prekrivali gornji dio prsa ispod iroke
karirane koulje. Brat Jeremiah ba je na odlasku, ree on.
Podignuvi kapuljau, Jeremiah krene prema vratima, no Clary mu se isprijei na putu. Onda?
izazove ga. Hoete li pomoi mojoj majci?
Jeremiah joj se primakne. Osjetila je hladnou koja mu je izbijala iz tijela kao para iz ledenjaka.
Ne moe spasiti druge ako prvo ne spasi sebe, rekao je glas u njezinu umu.
Te izreke iz kolaia sudbine ve su stvarno dosadne, ree Clary. to je mojoj majci? Znate
li? Mogu li joj Tiha braa pomoi kao to ste pomogli Alecu?
Nismo nikome pomogli, ree Jeremiah. Niti je na nama da pomaemo onima koji su se
svojevoljno odvojili od Klave.
Ona ustukne kad je Jeremiah proao mimo nje u hodnik. Gledala ga je dok se udaljavao,
prolazei izmeu ljudi, a da ga nitko nije dvaput pogledao. Kad je napola zatvorila oi, vidjela je
titravu auru glamura koji ga je obavijao i zapitala se to oni vide: nekog pacijenta? Lijenika koji
uri hodnikom u kirurkoj odjei? Tunog posjetitelja?
Rekao je istinu, ree Luke iza nje. On nije izlijeio Aleca; bio je to Magnus Bane. I ne zna
to je tvojoj majci.
Znam, ree Clary, vrativi se u sobu. Oprezno se priblii krevetu. Bilo je teko povezati mali
bijeli lik u krevetu, ugnijeen sa svih strana u zmijolike cjevice, s njezinom ustrom majkom
plamene kose. Svakako, kosa joj je jo uvijek bila crvena, prosuta po jastuku poput ala od bakrenih

219

niti, ali koa joj je bila tako blijeda da je podsjeala Clary na votanu Uspavanu ljepoticu u Muzeju
Madame Tussauds, ije su se grudi podizale i sputale samo zato to ih je pokretao mehanizam.
Primila je majinu mravu ruku i drala je, ba kao i juer i prekjuer. Osjeala je puis u
Jocelyninu zglavku, miran i ustrajan. Ona se eli probuditi, pomisli Clary. Znam da eli.
Naravno da eli, ree Luke i Clary iznenaeno shvati da je to rekla naglas. Ima mnogo
razloga da se oporavi, ak i vie nego to moda zna.
Clary njeno spusti majinu ruku natrag na krevet. Misli na Jacea.
Naravno da mislim na Jacea, ree Luke. Oplakivala ga je sedamnaest godina. Kad bih joj
mogao rei da ga vie ne treba oplakivati... prekine se.
Kau da ljudi u komi katkada mogu uti, primijeti Clary. Naravno, lijenici su rekli i da to
nije bila uobiajena koma - nije ju uzrokovala nikakva ozljeda, pomanjkanje kisika ni iznenadno
zatajenje srca ili mozga. Kao da je jednostavno spavala i nije se mogla probuditi.
Znam, ree Luke. Priao sam joj. Gotovo neprekidno. Umorno se osmjehnuo. Rekao sam
joj kako si bila hrabra. Kako bi se ponosila tobom. Svojom keri ratnicom.
Otra bol uzdigla joj se u grlu. Progutala ju je, skrenuvi pogled s Lukea prema prozoru. Kroz
njega je vidjela prazni cigleni zid zgrade preko puta. Tu nije bilo lijepog pogleda na rijeku. Kupila
sam ono to si traio, ree. Uzela sam maslac od kikirikija, mlijeko, itarice i kruh kod Brae
Fortunato. Ugura ruku u dep traperica. Imam kusur...
Zadri ga, ree Luke. Moe ga iskoristiti da se vrati taksijem.
Simon me vozi natrag, ree Clary. Pogleda na sat u obliku leptira koji se njihao na njezinu
lancu za kljueve. U stvari, sad je vjerojatno tu dolje.
Dobro, drago mi je da e provesti malo vremena s njim. Luke je izgledao kao da mu je
laknulo. Ipak zadri novac. Uzmi neko jelo za van naveer.
Ona zausti da se usprotivi, no tada zatvori usta. Luke je, kao to je njezina majka uvijek
govorila, bio stijena u tekim vremenima - vrst, pouzdan i potpuno postojan. Idi ve jednom kui,
moe? I ti treba spavati.
Spavati? Tko treba spavati? podsmjehne se on, ali vidjela mu je umor na licu kad se vratio
sjesti pokraj kreveta njezine majke. Njeno je ispruio ruku da skloni pramen kose s Jocelynina lica.
Clary se okrene, oi su je zapekle.
Ericov kombi stajao je upaljena motora pokraj plonika kad je izila kroz glavna vrata bolnice.
Nebo se protezalo u visinu, savrene plave boje porculanske zdjele, koja je tamnjela u safirno plavu
iznad rijeke Hudson, ondje gdje je Sunce zalazilo. Simon se nagne da joj otvori vrata i ona se popne
na sjedalo do njega. Hvala.
Kamo emo? Natrag kui? upita on, ukljuivi se kombijem u promet na Prvoj.
Clary uzdahne. Vie niti ne znam gdje je to.
Simon je pogleda iskosa. Samosaalijeva se, Fray? Ton mu je bio podrugljiv, ali njean. Kad
je pogledala mimo njega, jo je mogla vidjeti tamne mrlje na stranjem sjedalu gdje je Alec,
krvarei, leao u Isabellinu krilu.
Da. Ne. Ne znam. Ona opet uzdahne, povukavi jedan jogunasti uvojak bakrene kose. Sve se
promijenilo. Sve je drugaije. Ponekad poelim da se sve moe vratiti kako je bilo prije.
Ja ne, ree Simon, na njezino iznenaenje. Opet pitam, kamo emo? Barem mi reci prema
centru ili ne.
U Institut, ree Clary. Oprosti, dometne, kad je izveo strahovito protuzakonito polukruno
skretanje. Zanijevi se na dva kotaa, kombi se kripavo pobuni. To sam ti trebala prije rei.
Ha, ree Simon. Jo se nisi vratila onamo, zar ne? Ne nakon...

220

Ne, ne nakon, ree Clary. Jace me nazvao i rekao mi da su Alec i Isabelle dobro. Izgleda da
njihovi roditelji jure natrag iz Idrisa, sad kad im je netko napokon uistinu rekao to se dogaa. Bit e
ovdje za nekoliko dana.
Je li ti bilo udno uti se s Jaceom? upita Simon paljivo neutralnim glasom. Mislim, budui
da si otkrila...
Glas mu zamre.
Da? ree Clary otro. Budui da sam otkrila to? Da je on transvestit ubojica koji zlostavlja
make?
Nije udo to onaj njegov maak mrzi cijeli svijet.
O, zaepi, Simone, ree Clary ozlojeeno. Znam na to misli i ne, nije bilo udno. Izmeu
nas se ionako nikada nita nije dogodilo.
Nita? ponovi Simon s oitom nevjericom u glasu.
Nita, odluno ponovi Clary, pogledavi kroz prozor da on ne bi vidio suze koje su joj
umrljale obraze. Prolazili su pokraj niza restorana i ugledala je Takija, snano osvijetljenog u sve
tamnijem sumraku.
Skrenuli su za ugao ba kad je Sunce zalo iza rozete Instituta, okupavi ulicu ispod nje
sedefastim svjetlom koje su samo oni mogli vidjeti. Simon zaustavi kombi pred vratima i ugasi
motor, zveckajui kljuevima u ruci. eli li da idem gore s tobom?
Oklijevala je. Ne. Ovo bih trebala uiniti sama.
Vidjela je izraz razoaranja koji mu je preletio licem, ali brzo je nestao. Simon je, pomisli, jako
odrastao u zadnja dva tjedna, ba kao i ona. Sto je bilo dobro, jer ga ne bi voljela ostaviti iza sebe.
On je bio dio nje, ba kao i njezin dar za crtanje, pranjavi brooklynski zrak, smijeh njezine majke i
njezina vlastita sjenolovaka krv. U redu, ree on. Hoe li kasnije trebati prijevoz?
Ona odmahne glavom. Luke mi je dao novac za taksi. Ali hoe li navratiti sutra? doda.
Moemo pogledati nekoliko epizoda Triguna, ispei kokice. Dobro bi mi dolo malo vremena na
kauu.
On kimne. Zvui dobro. Zatim se nagne i okrzne je poljupcem po jagodinoj kosti. Poljubac je
bio lagan kao list na vjetru, ali osjetila je drhtaj duboko u kostima. Pogledala ga je.
Misli li da je to bila sluajnost? upita.
Mislim li da je to bila sluajnost?
To to smo doli u Pandemonij ba one noi kad su se Jace i ostali sluajno nali tamo, lovei
demona? No prije nego to je Valentine doao po moju majku?
Simon odmahne glavom. Ne vjerujem u sluajnosti, ree.
Ni ja.
Ali moram priznati, doda Simon, da je to, bila sluajnost ili ne, ispalo kao sretna okolnost.
Sretne okolnosti, ree Clary. Eto ti imena za bend.
Bolje je od veine onih koje smo mi smislili, prizna Simon.
Itekako. Ona iskoi iz kombija, zalupivi vrata za sobom. ula je kako je zatrubio dok je
trala stazom prema vratima po travom obraslim ploama i mahnula mu je ne okrenuvi se.
Unutranjost katedrale bila je hladna i mrana, mirisala je na kiu i vlaan papir. Koraci su joj
glasno odjekivali po kamenom podu i sjetila se Jacea u crkvi u Brooklynu: Moda postoji Bog,
Clary, moda i ne postoji, ali mislim da to nije vano. Kako god bilo, preputeni smo sami sebi.
U dizalu je kradom pogledala svoj odraz u zrcalu kad su se vrata uz tropot zatvorila iza nje.
Veina njezinih modrica i ogrebotina zacijelila je do nevidljivosti. Zapitala se je li ju Jace ikad vidio

221

tako dotjeranu kao danas - za bolnicu je bila stavila crnu plisiranu suknju, ruiasto sjajilo za usne i
starinsku bluzu s mornarskim ovratnikom. Pomislila je da izgleda kao da joj je oko osam godina.
Nije bilo vano to Jace misli o njezinu izgledu, podsjetila se, ni sada ni ikada. Zapitala se hoe
li odnos izmeu njih dvoje ikada biti onakav kao odnos Simona i njegove sestre: mjeavina dosade i
blagonaklone razdraenosti. Nije to mogla zamisliti.
Zaula je glasno mijaukanje prije nego to su se vrata dizala uope otvorila. Bok, Crkvo, ree,
kleknuvi pokraj sive lopte koja se migoljila na podu. Gdje su svi?
Crkva, koji je oito htio da ga se mazi po trbuhu, znakovito je mrmljao. Clary popusti,
uzdahnuvi. Glupi maore, ree, snano ga trljajui. Gdje...
Clary! Bila je to Isabelle, koja je pleui ula u predvorje u dugoj crvenoj suknji i kose
natrpane na vrh glave pomou ukosnica s draguljima. Tako mi je drago to te vidim!
Obruila se na Clary zagrljajem kojim ju je gotovo sruila.
Isabelle, istisne Clary. I meni je drago to te vidim, doda, dopustivi da je Isabelle povue i
ispravi.
Tako sam se brinula za tebe, ree Isabelle vedro. Nakon to ste vas dvoje otili u knjinicu s
Hodgeom, a ja ostala s Alecom, ula sam strahovit prasak eksplozije i kad sam dola do knjinice,
naravno, nije vas bilo i sve je bilo razbacano po podu. I posvuda je bilo krvi i neke ljepljive crne
gadosti. Zadrhtala je. to je to bilo?
Kletva, mirno ree Clary. Hodgeova kletva.
A, dobro, ree Isabelle. Jace mi je rekao za Hodgea.
Da? Clary se iznenadila.
Da se rijeio kletve i otiao? Da, rekao mi je. Mislila sam da e se zadrati toliko da se
oprosti, doda Isabelle. Nekako me razoarao. Ali valjda se bojao Klave. Ve e nam se jednom
javiti, kladim se.
Dakle, Jace im nije rekao da ih je Hodge izdao, pomisli Clary, nesigurna to da misli o tome. A
opet, ako je Jace htio Isabelle potedjeti zbunjenosti i razoaranja, moda se ona ne bi trebala
uplitati.
U svakom sluaju, nastavi Isabelle, bilo je grozno i ne znam to bismo uinili da se Magnus
nije pojavio i iarobirao Alecov oporavak. Je li to dobra rije, 'iarobirao'? Namrtila je obrve.
Jace nam je ispriao sve to se kasnije dogodilo na otoku. Zapravo, saznali smo za to jo i prije, jer
je Magnus cijelu no telefonirao u vezi s tim. Svi u donjem svijetu brbljali su o tome. Slavna si,
zna.
Ja?
Naravno. Valentineova ki.
Clary zadrhti. Onda je valjda slavan i Jace.
Oboje ste slavni, ree Isabelle istim pretjerano vedrim glasom. Slavni brat i sestra.
Clary radoznalo pogleda Isabelle. Nisam oekivala da e ti biti toliko drago to me vidi,
moram priznati.
Druga djevojka uvrijeeno stavi ruke na kukove. Zato ne?
Nisam mislila da sam ti ba toliko draga.
Isabellina vedrina izblijedi i ona obori pogled na svoje srebrne cipele. Nisam ni ja, prizna.
Ali kad sam otila potraiti tebe i Jacea, a nije vas bilo... Glas joj zamre. Nisam se zabrinula samo
za njega; zabrinula sam se i za tebe. U tebi ima neto toliko... umirujue. A Jace je mnogo bolji kad
si u blizini.
Clary razrogai oi. Zar jest?

222

Da, stvarno. Manje otar, nekako. Nije toliko stvar u tome da je ljubazniji, nego da ti doputa
da nazre ljubaznost u njemu. Zastane. I valjda mi se na poetku nisi sviala, ali sad mi je jasno da
je to bilo glupo. To to nikad nisam imala prijateljicu, ne znai da ne mogu nauiti kako je imati.
I ja, zapravo, ree Clary. I, Isabelle?
Da?
Ne mora se praviti da si draga. Vie mi se svia kad se jednostavno ponaa kao ti.
Bezobrazno, misli? ree Isabelle i nasmije se.
Clary se ba htjela usprotiviti, kad je Alec uletio u predvorje na takama. Jedna noga bila mu je
u zavojima i nogavica traperica bila mu je zadignuta do koljena, a na sljepoonici je imao jo jedan
zavoj, ispod tamne kose. Osim toga, izgledao je prilino zdravo za nekoga tko je umalo umro prije
etiri dana. Zamahnuo je takom u znak pozdrava.
Bok, ree Clary, iznenaena to ga vidi na nogama i u pokretu. Jesi li...
Dobro? U redu sam, ree Alec. Za nekoliko dana mi ak vie nee trebati te take.
Osjeaj krivnje stisne joj grlo. Da nije bilo nje, Alec uope ne bi bio na takama. Stvarno mi je
drago to si dobro, Alec, ree, ubacivi u glas svaki gram iskrenosti koji je uspjela smoi.
Alec trepne. Hvala.
Znai, Magnus te sredio? ree Clary. Luke je rekao...
Da! ree Isabelle. Bilo je tako mrak. Pojavio se i naredio svima da izau iz sobe i zatvorio
vrata. U hodniku su samo frcale plave i crvene iskrice iz poda.
Ja se toga uope ne sjeam, ree Alec.
Onda je sjedio pokraj Alecovog kreveta cijelu no, sve do jutra, da se uvjeri da se probudio
zdrav, doda Isabelle. Ne sjeam se ni toga, urno e Alec.
Isabellina crvena usta izvila su se u osmijeh. Pitam se kako je Magnus znao da treba doi?
Pitala sam ga, ali nije mi htio rei.
Clary se sjeti presavijenog lista papira koji je Hodge bacio u vatru nakon to je Valentine otiao.
Bio je to udan ovjek, pomisli, koji je odvojio vrijeme da uini to moe kako bi spasio Aleca, u
istom trenu kad je izdao svakoga za koga je - i sve za to je - ikada mario. Ne znam, ree.
Isabelle slegne ramenima. Valjda je negdje uo. ini se da je spojen na golemu traersku
mreu. Kakva je on baba.
On je vrhovni vjetac Brooklyna, Isabelle, podsjeti je Alec, ali ne bez malo podsmijeha.
Obrati se Clary. Jace je gore u stakleniku, ako ga eli vidjeti, ree. Idem s tobom.
Da?
Naravno. Alec je izgledao kao da mu je tek malice neugodno. Zato ne?
Clary pogleda Isabelle, koja slegne ramenima. to god da je Alec naumio, nije to podijelio sa
svojom sestrom.
Idite, ree Isabelle. Ja ionako imam posla. Mahnula im je rukom. I.
Zajedno su krenuli hodnikom. Alec je hodao brzo, ak i na takama. Clary je morala trkarati da
odri korak. Imam kratke noge, podsjeti ga.
Oprosti. On uspori, skruen. Gle, zapone. Ono to si mi rekla kad sam vikao na tebe zbog
Jacea...
Sjeam se, ree ona tiho.
Kad si mi rekla da ti, da ti zna da sam ja samo... da je to zato to... Kao da nije uspijevao
sastaviti reenicu. Pokuao je ispoetka. Kad si rekla da sam...
Alec, nemoj.

223

Naravno. Nema veze. On stisne usne. Ne eli razgovarati o tome. Nije stvar u tome. Nego
u tome to se osjeam grozno zbog onoga to sam rekla. To je bilo uasno. To uope nije bilo
tono... Ali bilo je tono, ree Alec. Od rijei do rijei.
To ne znai da je bilo u redu, ree ona. Nije potrebno izgovoriti sve to je tono. To je bilo
nisko. A kad sam rekla da mi je Jace rekao kako ti nikad nisi ubio demona, rekao mi je da je to zato
to si uvijek titio njega i Isabelle. Rekao je to o tebi u dobrom smislu. Jace zna biti kreten, ali on...
Te voli, htjela je rei, ali zaustavila se. Nikad mi nije rekao nijednu lou rije o tebi, nikad. Kunem
se.
Ne mora se zaklinjati, ree on. Ve znam. Zvuao je mirno, pa ak i samopouzdano, kako
joj jo nikad prije nije zvuao. Iznenaeno ga je pogledala. I znam da nisam ubio Abbadona. Ali
cijenim to to si mi rekla da jesam.
Ona se potreseno nasmije. Cijeni to sam ti lagala? Uinila si to zbog dobrote, ree on.
Mnogo mi znai to to si htjela biti dobra prema meni ak i nakon to sam se ja onako ponio prema
tebi.
Mislim da bi se Jace jako naljutio na mene zato to sam to slagala, da nije cijelo vrijeme bio
tako uzrujan, ree Clary. Dodue, ne toliko koliko bi se naljutio kad bi saznao to sam ti rekla prije
toga.
Imam ideju, ree Alec, podignuvi uglove usana. Hajde da mu ne kaemo. Mislim, Jace
moda i moe odrubiti glavu du'sienskom demonu s petnaest metara udaljenosti vadiepom i
gumicom, ali ponekad mi se ini da ne zna mnogo o ljudima.
Valjda. Clary se nasmijei.
Stigli su do dna spiralnih stepenica koje su vodile na krov. Ja ne mogu gore. Alec kvrcne
takom po metalnoj stepenici. Ona limeno zazvei. U redu je. Snai u se sama.
On se stane okretati, no tada je opet pogleda. Trebao sam pogoditi da si Jaceova sestra, ree.
Oboje imate isti umjetniki dar.
Clary zastane s nogom na najnioj stepenici. Bila je zateena. Jace zna crtati?
Ma ne. Kad se Alec nasmijeio, oi su mu zaiskrile poput plavih svjetiljki i Clary shvati zato
je Magnusu bio toliko privlaan. Samo sam se alio. Ne zna nacrtati ni ravnu crtu. Smijuckajui se,
okrene se na takama. Clary ga je gledala kako odlazi, zbunjeno. Alec koji zbija ale i ismijava Jacea
bilo je neto na to bi se lako mogla naviknuti, premda je njegov smisao za humor bio pomalo
neshvatljiv.
Staklenik je bio upravo onakav kakvim ga se sjeala, premda je nebo iznad staklenog krova sada
bilo boje safira. ist, sapunast miris cvijea razbistrio joj je glavu. Duboko diui, probila se kroz
gusto isprepleteno lie i granje.
Zatekla je* Jacea kako sjedi na mramornoj klupi u sredini staklenika. Glava mu je bila pognuta i
inilo se da neto dokono premee po rukama. Podigao je pogled kad se sagnula da proe ispod
jedne grane i brzo prekrio taj predmet rukom. Clary. Zvuao je iznenaeno. to ti radi ovdje?
Dola sam te posjetiti, ree ona. Htjela sam vidjeti kako si.
Dobro sam. Bio je u trapericama i bijeloj majici kratkih rukava. Vidjela mu je modrice, koje
jo nisu posve nestale, kao tamne mrlje na bijelom mesu jabuke. Naravno, pomisli, njegove prave
ozljede bile su unutarnje, skrivene od svih pogleda osim njegova.
to je to? upita, uprijevi prstom u njegovu zatvorenu aku.
On rastvori prste. Nazupana srebrna krhotina leala mu je na dlanu, sjajei modro i zeleno po
rubovima. Komad zrcala-portala.
Ona sjedne na klupu do njega. Vidi li ita u njemu?

224

On ga malo nakrene, pustivi da svjetlo potee po njemu kao voda. Djelie neba. Stabla,
stazu... Stalno ga okreem, pokuavam ugledati dvorac. Oca.
Valentinea, ispravi ga ona. Zato bi ga htio vidjeti?
Mislio sam da bih moda mogao vidjeti to radi s Kaleom smrtnika, ree on nevoljko. Gdje
se nalazi.
Jace, to vie nije naa odgovornost. Nije na problem. Sad kad Klava konano zna to se
dogodilo, Lightwoodovi jure natrag. Neka se oni bave time.
Sad ju je pogledao. Zapitala se kako to da mogu biti brat i sestra, a izgledati toliko drugaije.
Zar nije mogla dobiti barem dugake tamne trepavice ili uglate jagodine kosti? To stvarno nije bilo
poteno. On ree: Kad sam pogledao kroz portal i vidio Idris, tono sam znao to Valentine
pokuava uiniti, da eli vidjeti hou li se slomiti. I to nije bilo vano - moja elja da odem kui ipak
je bila jaa nego to sam mogao i zamisliti.
Ona odmahne glavom. Nije mi jasno to je to tako dobro u Idrisu. To je samo mjesto. A kako ti
i Hodge priate o njemu... Prekine se.
On opet sklopi aku oko krhotine. Ondje sam bio sretan. To je bilo jedino mjesto na kojem sam
ikada bio tako sretan.
Clary otkine stabljiku s oblinjega grma i stane joj skidati lie. Bilo ti je ao Hodgea. Zato nisi
rekao Alecu i Isabelle to je zapravo uinio. On slegne ramenima. Na koncu e saznati, zna.
Znam. Ali neu ja biti onaj koji im je to rekao.
Jace... Povrina ribnjaka bila je zelena od odbaenog lia. Kako si tamo mogao biti sretan?
Znam na to si mislio, ali Valentine je bio uasan otac. Ubijao ti je ljubimce, lagao ti i znam da te
tukao - nemoj se niti pokuati praviti da nije.
Titraj osmijeha avetinjski preleti Jaceovim licem. Samo svakog drugog etvrtka.
Kako si onda...
To je bilo jedino vrijeme u mojem ivotu kad sam se osjeao sigurnim u to tko sam. Kamo
pripadam. Znam da to zvui glupo, ali... Slegne ramenima. Ubijam demone jer mi to dobro ide i jer
sam to nauio raditi, ali to nisam ja. A dobro mi ide uz ostalo i zato to sam, nakon to sam poeo
misliti da mi je otac mrtav, bio... osloboen. Nije bilo posljedica. Nikoga tko bi alio. Nikoga tko bi
imao udjela u mojem ivotu zbog toga to mi ga je jednim dijelom podario. Lice mu je izgledalo
kao da je isklesano iz neeg tvrdog. Vie se ne osjeam tako.
Stabljika je ostala posve bez lia; Clary je odbaci u stranu. Zato ne?
Zbog tebe, ree on. Da nije bilo tebe, ja bih poao za ocem kroz portal. Da nema tebe, otiao
bih za njim ovaj as.
Clary se zagleda u zaepljeni ribnjak. Grlo ju je peklo. Mislila sam da se zbog mene osjea
uznemireno.
Prolo je toliko vremena, ree on jednostavno, da mislim da me uznemiravala pomisao na to
da se osjeam kao da nekamo pripadam. A zbog tebe sam se osjeao kao da pripadam.
elim da poe nekamo sa mnom, ree ona naglo.
On je pogleda iskosa. Zbog neega u tome kako mu je svijetla, zlaana kosa padala u oi, ona
osjeti nepodnoljivu tugu. Kamo?
Nadala sam se da e ii sa mnom u bolnicu.
Znao sam. Suzio je oi toliko da su izgledale kao rubovi kovanica. Clary, ta ena...
Ona je i tvoja majka, Jace.
Znam, ree on. Ali meni je ona stranac. Uvijek sam imao samo jednog roditelja, a taj je
nestao. Gore nego da je mrtav.

225

Znam. I znam da nema smisla da ti priam o tome kako je moja mama sjajna, kako je
nevjerojatna, fantastina, divna osoba i kako bi bio sretan da je upozna. Ne traim to zbog tebe,
traim to zbog sebe. Mislim da, ako uje tvoj glas...
Onda?
Moda bi se probudila. Ozbiljno ga pogleda.
On joj uzvrati pogled, a zatim ga prekine osmijehom - iskrivljenim i pomalo umornim, ali
pravim osmijehom. Dobro. Poi u s tobom. Ustane. Ne mora mi priati dobre stvari o svojoj
majci, doda. Ve ih znam.
Zna?
On lagano slegne ramenima. Odgojila je tebe, zar ne? Pogleda prema staklenom krovu.
Sunce e uskoro zai.
Clary se osovi na noge. Trebali bismo krenuti u bolnicu. Ja plaam taksi, doda, kao da se
naknadno toga sjetila. Luke mi je dao neto novca.
To nee biti potrebno. Jaceov se osmijeh proiri. Doi. Moram ti neto pokazati.

***
Pa gdje si ga nabavio? zapita Clary, zurei u motocikl koji je stajao na rubu krova katedrale.
Bio je blistave, otrovno zelene boje; rubovi kotaa bili su mu srebrni, a na sjedalu su bili naslikani
jarki plamenovi.
Magnus je kukao da mu ga je netko ostavio pred kuom nakon zadnjeg tuluma, ree Jace.
Nagovorio sam ga da mi ga prepusti.
I doletio si njime ovamo? Jo uvijek je zurila.
Aha. Ve sam se prilino izvjetio. On prebaci nogu preko sjedala i pozove je da prie i
sjedne iza njega. Doi, pokazat u ti.
Pa ovaj put barem zna da radi, ree ona, smjestivi se iza njega. Ako se sruimo na
parkiralite nekog supermarketa, ubit u te, to ti je valjda jasno?
Ne budi smijena, ree Jace. Nema parkiralita na Upper East Sideu. Zato voziti, kad moe
naruiti isporuku namirnica? Motor se gromoglasno pokrene, nadglasavi njegov smijeh. Kriknuvi,
Clary ga zgrabi za pojas u trenu kad je motor pao s kosog krova Instituta i vinuo se u prazno.
Vjetar joj je upao kosu dok su se dizali iznad katedrale, iznad krovova oblinjih nebodera i
stambenih zgrada. I prostrt pred njom poput nehajno otvorene kutije pune dragulja naao se taj grad,
mnogoljudniji i udesniji nego to je ikada slutila: tamo je bio smaragdni etverokut Central Parka,
gdje su se vilinski dvorovi sastajali za ivanjskih veeri; ondje, svjetla klubova i barova u centru, gdje
su vampiri pleui provodili noi u Pandemoniju; a ondje pak uliice Kineske etvrti kojima su se
nou unjali vukodlaci, ija su krzna odraavala svjetlosti grada. Onuda su kroili vjeti u svem
svojem sjaju imievih krila i majih oiju, a tu je, dok su nadlijetali rijeku, naas ugledala brz
odbljesak arenih repova ispod srebrne povrine vode, ljeskanje dugake, biserjem posute kose i
zaula je visok namrekan smijeh sirena.
Jace se osvrne da je pogleda preko ramena, dok mu je vjetar silovito mrsio kosu. O emu
razmilja? dovikne joj.
Samo o tome kako je sve ovo dolje drugaije sada, zna, sada kad vidim. Sve ovo dolje
potpuno je isto, ree on, nakrenuvi motor prema East Riveru. Opet su ili prema Brooklynskom
mostu. Ti si drugaija.
Ruke joj se grevito stisnu oko njegova pojasa jer su se obruavali sve nie i nie, prema rijeci.
Jace!

226

Ne brini. Zvuao je nepodnoljivo veselo. Znam to radim. Neu nas utopiti.

Ona zakilji protiv bjesomuna vjetra. Isprobava ono to je Alec rekao, da neki od tih motora
mogu ii pod vodu?
Ne. On oprezno izravna motor kad su se uzdigli s povrine rijeke. Mislim da je to samo
bajka.
Ali Jace, ree ona. Sve su bajke istinite.
Nije ula njegov smijeh, ali osjetila ga je kako titra kroz njegov prsni ko i po vrhovima njezinih
prstiju. vrsto se primila kad je nagnuo motor prema gore, potjeravi ga tako da je sunuo naprijed i
pojurio uvis du boka mosta poput ptice putene iz kaveza. eludac joj je ispao kad se srebrna rijeka
vrtoglavo udaljila, a tornjevi mosta kliznuli ispod njihovih nogu, ali ovaj put Clary je imala otvorene
oi, tako da bi vidjela sve.

www.bosnaunited.net
www.crowarez.org

227

ZAHVALE

eljela bih zahvaliti svojoj spisateljskoj grupi, Massachusetts All-Stars: Ellen Kushner, Deliji
Sherman, Kelly Link, Gavinu Grantu, Holly Black i Sarah Smith. Takoer, Tomu Holtu i Peg Kerr
jer su me ohrabrivali prije nego to je uope bilo ikakve knjige te Justinu Larbalestieru i Eve Sinaiko
jer su mi rekli to misle o njoj kada je nastala. Majci i ocu na predanosti, njenosti i nepokolebljivoj
vjeri u to da u na koncu stvoriti neto to se moe objaviti. Jimu Hillu i Kate Connor na njihovu
hrabrenju i podrci. Ericu na vampirskim motociklima koji rade na demonske energije, a Elki na
tome to u crnom izgleda bolje od udovica svojih neprijatelja. Theu i Valu na tome to su stvorili
lijepe slike kao pratnju mojoj prozi. Svojem glamuroznom agentu Barryju Goldblattu i svojoj
darovitoj urednici Karen Wojtyla. Holly na tome to je proivjela ovu knjigu sa mnom, a Joshu na
tome to je zahvaljujui njemu sve to bilo vrijedno truda.

228