BDSNICA

glavni urednik
HADEM HAJDAREVI
urednik

ENES DURMIEVI

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine,
Sarajevo
UDK 886.4.09 Andri
RIZVI, Muhsin
Bosanski muslimani u Andrievu svijetu / Muhsin Rizvi
; redakcija rukopisa Enes Durakovi, - Sarajevo; Ljiljan,
1995. - 688 str. ; 22 cm. - (Biblioteka Bosnico)

Biljeke o autoru: str. 688. - Bibliografske i druge biljeke

uz tekst. - Registar.
l.

Andri, Ivo

MUHSIN RIZVI

BOSANSKI MUSLIMANI
U ANDRIEVU SVIJETU

NAPOMENA REDAKTORA
Neposredno pred smrt Muhsin Rizvi je dovrio
knjigu Bosanski Muslimani u Andrievu svijetu to ju je
izuzetnom predanou, akribijom i sistematinou,
karaktristinim, inae, za itav njegov opus i znanstveni rad, pisao i bukvalno do posljednjeg trena svog
ivota. Teko je danas pretpostaviti da li bi prof. Rizvi,
kako je to uvijek obiavao, ostavio da rukopis " odlei",
pa da nakon toga uradi posljednju autorsku redakciju.
Stoga sam kao redaktor u punoj mjeri potovao
rukopis koji i u ovoj prvoj (i sudbinski konanoj) verziji djeluje cjelovito i dovreno.
Redaktorski postupak sveo sam na slijedee postupke:
1. Provjera i dopuna svih bibliografskih jedinica.
2. Uvrtavanje naknadnih brojnih interpretacija bilo
u osnovnom tekstu, bilo u napomenama, to je,
posljedino, zahtijevalo kako novu paginaciju, tako
i sasvim novo obrojavanje napomene.
3. I konano, u skladu sa posljednjom voljom autora,
termin Bosanski Muslimani zamijenjen je terminom Bonjaci, naravno samo u onim sluajevima
kada se pojam odnosi na etniku pripadnost.
Enes

Durakovi

5t::::);Ly

PRVI DIO

I.

("PUT ALIJE ERZELEZA")

Andriev

boravak u Zagrebu, uee u redakciji

Knjievnog Juga sa Vladimirom oroviem od polovine
prvog godita 1918.,'1 te, osobito, njegovo stvaranje iz
toga vremena, predstavljaju za njega politiku, kulturnu i knjievnu prekretnicu: od dotadanjeg srpskohrvatskog jugoslavenstva, koje je, prema njegovim
rijeima, imalo za cilj"da meu srpskom i hrvatskom
omladinom proiri i uvrsti ideju osloboenja i ujedinjenja sa Srbijom",'2 prema iskljuivo srpskom politikom, nacionalnom i kulturnom usmjerenju, pri
emu konanim usvajanjem ekavice mijenja i svoj
maternji jezik; od poezije u prozi sa egzistendjalnim
strepnjama "na mostu" i ratnim "nemirima" ka neoromantinim pripovijetkama sa bosanskim motivima i
ambijentom iz prolih vremena i osobenim prikazom
bosanskomuslimanskog svijeta u egzotinom i odbojnom doivljaju zapadnjaka i sa podtekstualnim
odnosom epsko-romantike antipatije prema njegovu
duhu, kulturi i povijesnoj ulozi na bosanskim prostorima. Godine 1918. u Knjievnom Jugu Andri
1. Muhsin Rizvi: Knjievni
ivot Bosne i Hercegovine izmeu dva
rata, I. Sarajevo, 1980., Str. 9., 13.,

2. Kosta Dimitrijevi: Ivo Andri.

Beograd, 1981., str. 21., Arhiv
Jugoslavije, Andrieva predstavka
Skuptinskom odboru od 1. XI

16., 19., 21., 22-28., 29., 30., 33., 3438., 39., 42.

1922.

objavljuje prozni odlomak erzelez u hanu, a 1919.

drugi u istom asopisu pod naslovom erzelez na putu,
da bi te iste godine, na samom zavretku ovog
asopisa, na njegovoj posljednjoj stranici, bila objavljena jedna biljeka: Nova knjiga Iva Andria. U tampi je
i skoro e izii (u nakladi Dana, Novi Sad-Beograd) Put
Alije erzeleza od Iva Andria.""3.

"Put Alije erzeleza /...; u stvari je moj pripovedaki

prvenac", rei e Andri ("s tvrdim mirom na licu",
pedeset i tri godine kasnije, Ljubi Jandriu."4
Ova knjiga je bila ne samo izraz Andrieva osobnog
duhovnog, estetskog i etikog odnosa prema bosanskomuslimanskom svijetu kao "udnom", istokom
optereenom i psihiki uvrnutom, nego je, preko
njega, bila i pribliavanje tradicionalnom srpskom
epsko-etikom biu i romantikoj recepciji srpskih
italaca o Bonjacima, a istovremeno i klju za ulazak
u knjievni i politiki ivot Beograda. "Drago mi je da
Vam se svia erzelez" - pisao je Andri, 8. jula 1919. iz
Splita, svome zatitniku Tugomiru Alaupoviu, - "pjesmu o Moriima, na alost, ne znam cijelu, samo nekoliko stihova, ali o njima mislim svakako jo pisati. ao mi je kad

pomislim da izumire svakim danom naa stara, udna

Bosna, a nema nikog da biljei mrku ljepotu nekadanjeg
ivota":s (Podvukao M.R.) A ve 27. septembra iste
godine Andri je izvjetavao svoga zatitnika ministra
od kojeg je molio slubu u Ministarstvu:

Alaupovia,

"Ovih dana likvidiram posao sa Knjievnim Jugom i ostajem

bez ikakva zanimanja. Razumjet ete da mi je teka ova
3. Nova knjiga Ive Andria. Knjievni Jug, 2./1919., IV, 19-24. /712./,380.
4. Ljubo Jandri: Sa Ivom
Andriem 1968-1985. Beograd, SKZ,
1977., str. 220. U daljnjem navo-

enju: Jandri.

5. Pismo Ive Andria Tugomiru

Alaupoviu.

Split, 8. VII. 1919.,

Arhiv Franjevake gimnazije u
Visokom

neizvjesnost i da jedva ekam Va odgovor i imenovanje.

ivot je ovdje nemogu. Ja nemam ive due, ja moram u
Beograd, pa kako je da je." (Podvukao M.R.),6
Iako postoji miljenje da u vrijeme stvaranja trodijelne proze Put Alije erzeleza (Beograd, 1920.) "nije lu
Andriu! jo bila sazrela stvaralaka vizija o Bosni", '7
zanimljivo je da su ovu prozu tadanji savremenici
doivljavali u rasponu od povrnog jednostranog
shvatanja kao"dobre humoristikeprie" i "historijske
humoreske" do ranog nasluivanja da u njoj ima
"neto od one istorijske i etnografsko-psiholoke
tanosti iz Gorskog vijenca, u kojemu su date itave sinteze":8 Ali je ve tada kritika osjetila Andriev karakteristian doivljaj bia bonjakog" zaguljivog i senzualnog" svijeta, to govori i o njenom emocionalnoidejnom stanovitu i sklonosti, i u tome svijetu uoila
junake koje satiru strasti u "atmosferi presienoj senzualnou", ali je zapaZila i pievu tenju "da se
snano istakne bolesni senzibilitet Orijenta u svojoj
osobitoj balkanskoj arolikosti" (Ljubomir Marakovi),
dok se sam autor nalazi iznad svojih likova"sa ironijom koja je mirna i blaga, koja nije oita, nego se
nasluuje". '9

Stvorena kao povijest o slavnom epskom junaku

Aliji erelezu, koji na tri mjesta svoga putovanja,
razapet erotskim nagonom, doivljava razoarenja sa
enama ne uspijevajui da im se priblii, ova proza je,
osobito u povratnoj recepciji kasnije kritike, shvaena
kao simbolizacija traenja i enje za idealom apsosinteza (o Ivi Andriu), Sarajevo,
Svjetlost, 1974., 150. U daljnjem

6. Pismo Ive Andria Tugomiru

Zagreb, 27. IX. 1919.,
Arhiv Franjevake gimnazije u
Visokom.
7. Radovan Vukovi: Velika
Alaupoviu.

navoenju: Vukovi.

8. Ibidem, 141.
9. Ibidem, 138.

lutne transcendentalne ljepote izraene u liku ene i

ak kao alegorijana idealiste Andrieva narataja, koji
su nalazili zatvorena vrata i, kao i erzelez, padali u
blato.
Ona je, meutim, s druge strane, mnogo oitije i
neposrednije, otvarala proces razaranja mita o najpoznatijem i najplemenitijem bonjakom epsko-legendarnom junaku, a time i cijele tradicije junatva, slave
i mejdana kako ju je prikazivala narodna pjesma i
romantina historija, - i to ironijom situacija u koje
pisac erzeleza dovodi, vizualnim, psiholokim i
moralnim preoblienjem njegove vanjske i unutarnje
linosti i samih njegovih postupaka; a uz njega i
demistifikacijom brae Moria, takoer junaka narodne balade, koje je Andri inae historijski nevjerno
dao kao erzelezove suvremenike, i skidanjem
traginih tonova narodne predaje o njihovoj pogibiji.
Tako je uinak umjetnikog preoblienja na ovom
planu brisao plemenite predstave narodne pjesme, i
svodio se na uvodnu viziju jednog egzotinog,
izokrenutog, nastranog i dijaboliziranog svijeta nasilja
i patolokih strasti, koju e Andri dalje razviti u svojim pripovijetkama meuratne tzv. mrane faze.
U povijesti o erzelezu Andri je stvorio i razvijao
krivulju od njegova uzvienja do njegova pada. A
karikaturalan prikaz erzeleza u prvom dijelu nosio
je u sebi pun naboj pieva ambivalentnog, doivljajno-idejnog stava, mada komino u zapletu nije lieno
traginog u raspletu pada. erzelezov "bezumni prohtjev da ubija i vrijea" kao reakcija, i braa Morii,
prikazani, suprotno narodnoj pjesmi a priblino historiji, kao nasilnici, pustahije isramotnici, - otvarali su
problem etikog odnosa izmeu legende kako ju je

10

narod stvorio i umjetniki predavao i pieve groteskno-pejorativne vizije toga svijeta na suprotnoj strani
dobra i plemenitosti, kao da je autor elio da pogodi u
sam nerv stvaralakogbia Bonjaka i da ga u svome
umjetnikom izrazu izopai. I dok se Put Alije
erzeleza
prirodno uklapao u horizont oekivanja
srpske italake publike, udovoljavajui njenim epskoagonaInim i romantikim osjeanjima nie vrste i
"duhu raspoloenja u vremenu u kome je delo nastalo", *10 takav zloudi doivljaj ove proze nije moglo u
recepciji bonjakog itaoca izbrisati ni ljudsko otopljenje Andrieve predstave erzeleza u njegovoj
zanesenoj hlepnji za enom kao vizijom koja se ne
moe dosegnuti.
"esto se postavljao problem odnosa izmeu narodne legende i njene literarne transpozicije II pripoveci" - istakao je 1974. godine Radovan Vukovi,'ll i u
fusnoti naveo Nikolu Mirkovia, koji je tvrdio da legendarni Alija erzelez, veliki junak i heroj, "dematerijalizovan erzelez", "nije mogao zainteresovati
Andria", ali ga je privukao "onaj poluistorijski
erzelez Alija usmenog predanja, figura vrlo izrazita i
individualno obeleena, junak vezan za sarajevske
lokalne tradicije". Na istom mjestu Vukovi je iznio i
miljenje Vladana Nedia da je "tamo gde su nai
usmeni pesnici, tamo gde su zavrili povest velikog
muslimanskog junaka, Andri je upravo poeo",*12 mi bismo rekli, inverziju njegova lika i njegovu deformaciju. Obje ove tvrdnje imaju osnova kad je u pitanju umjetnika izvedba Andrieva: i slutnja o erzelez
Aliji lokalnih tradicija kao podlozi Andrieva lika, i
tvrdnja da je Andri umjetniki nastavio, mada
12. Ibidem, 496; fusnota 89.

10. Ibidem, 139.

11. Ibidem.

11

izokrenuto, tamo gdje je usmeni pjesnik zavrio. Od

kojeg momenta, kako i u kojem smislu - to pokazuje
poredba Andrieva djela sa narodnom predajom o
Aliji erzelezu, koju je ovaj pisac dobro poznavao, a
koja mu je posluila kao polazite od kojeg je odstupio
i u psiholokom i u etikom i u umjetnikom pogledu.
To ujedno svjedoi da se Andri od samog poetka
svoga proznog stvaranja sluio konkretnom graom i
motivima, koja je zatim stvaralaki nadgraivao,
povezivao, proirivao, ili slobodno preina avao, preobraavao, razvijajui velike ekspresivne potencijale, i
uinke u recepciji, upravo tim svojim odstupanjima.
Prianje o erzelez Aliji, koje je Kosta Horman 1888.
objavio u prvoj knjizi svoga zbornika Narodne pjesme
Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, kao prilog "K pjesni IV" erzelez Alija i Vuk ]ajanin, govori o tome kako
je Alija, sluga Husrev-begov, u mladosti "bio do uiju
elav" i kako su ga djeca zadirkivala: "elo, elo!", a on
se "toliko... djece bojao, da su ga i kamenicama tjerali",
A u dui on je bio skroman i plemenit da "nikada nije
posjekao stabla sirovog drveta, niti je ikada odsjekao
mladih granica" jer je uo" da je drvee ivo i da je
sirovo drvo grehota posjei".*13 O postanku Alijina
junatva Hormann je prenio narodno predanje kako
je on jednom, hodajui po umi u potrazi za drvima, u
oaju razmiljao o svojoj mahani idjeijem napastvo.:.
vanju: "to u jadnik da od ivota radim! Ostah eljan
bijeloga svijeta! Ova nesretna ela uhvatila me se,
koja mi je uzrok sve moje nesree; od djece se ne smijem na bijeli dan pomoliti, svako je od mene jae. /...!

13. Kosta H6rmann: Narodne

pjesme Muhamedovaca u Bosni i
Hercegovini, I. Sarajevo, 1888.

Str. 578., K pjesni IV,

Aliji.

erzelez

12

Prianje

Ali vidi muke, ve i od mene starijih imade koji mi viu

"elo"; pa kad bi mi za rukom polo, da se, ma iz koje
ruke bilo, djece rijeim - od velikijeh se ne moe
mirovati. Nita im ne smijem, ni rijei, progovoriti, jer
su od mene i jai i vei. E kad bi dragi Bog naredio, pa
kad bih bio jak i junak, da se s njima okuam, tadaj bi
mi srce zadovoljno bilo."*14 (Podvukao M.R.).
Iz ovog iskaza narodnog predanja jasno se vidi
erzelezova elja da se rijei fizike slabosti i oslobodi
kompleksa inferiornosti, to kao polazinu taku ovog
narodnog pripovijedanja treba za nau analizu
istaknuti. U tim mislima erzelez je zauo pla i
opazio u travi "jako roeno dijete, u kojeg bijae sunce
upeklo". "On odsijee sirovu granu od jele, prvi put
sirovu, i pobode je kraj djeteta, te ga zakloni od
sunane ege." Od ovog trenutka poinje narodna
bajka. Vila, ije je dijete ono bilo, za taj plemeniti postupak ponudi erzelezu "da ie za tu uslugu to ga je
volja". A on ree: "Ja bih najvolio, da budem jak i
junak, da me niko savladati ne moe, i da mi je dobar
konj." Ona mu na to ponudi sisu da je podoji, to Aliji
dade veliku snagu. Uputi ga takoer kako e doi do
dobrog konja, u kojem se motivu zapravo ponavlja isti
preobraaj kao i u prethodnom o erzelezu: od.
drebeta ugave kobile, koje je on kupio na pazaru,
razvija se krilati konj.
Predanje dalje kazuje, kao i narodna pjesma, o
erzelezovim junakim podvizima i mejdanima, njegovo obitavalite smjeta u Sarajevu iznad Husrevbegove damije, u mahali pored Sinanove tekije, i uz
njega vezuje mnoge lokalitete u okolini ovog grada, u
emu i Andrieva pria posljednjim odlomkom slijedi
14. Ibidem, 579.
13

legendu. A na kraju se govori i o erzelezovu pobratimstvu s Kraljeviem Markom, nakon mejdana s

njime, u kome vila ne pomae Marku, a erzelez
pronae svoga pobratima, to nema znaaja za
Andrievu priu koja erzeleza prikazuje u konkretnoj povijesnoj stvarnosti, ali irna za tradicionalno
shvatanje potovanja junatva koje ide preko vjerskih
i narodnih granica kod Bonjaka. Ali o sutini ugleda
ovog epskog junaka meu Bonjacima, koji su ga
podigli do kulta i nacionalnoromantine simbolike, do
utjelovljenja narodne snage, junatva i etikih vrijednosti, govori na kraju sam H6rmann: "Muhamedovci
se s pravom ponose, to mogu Aliju erzeleza zvati
Sarajlijom. Kada se obazremo na junatva Alijina,
onda ne e biti ba osnovana poslovica koju nalazimo
u 'Narodnom blagu' /Mehmed-bega Kapetanovia
Ljubuakal a koji veli: 'Nije Sarajka rodila junaka.' "'15
I Andriev rani knjievno-ideoloki uzor Njego
drao se bonjake junake pjesme, pa je erzelez
Alija u Gorskom vijencu prikazan epsko-junaki, ali
romantiarski izotreno u svrhu negativnog ideolokog punjenja, i u naporedbi s Markom Kraljeviem
kao njegovim protivnikom, iako bonjaka narodna
legenda govori o njima kao pobratimirna koji se trae
i, nakon odmjeravanja snaga na mejdanu, nalaze. '16 U
ovom djelu, meutim, oni su predstavljeni kao simboli
agonaInog junatva dviju protivnikih strana i nosioci
vjerskog antagonizma, o kojemu narodne pjesme ne
govore. A cijela epizoda agonaInog dijaloga dvaju
svata pokaZUje se kao paralelizam suprotnih junaka,
simbola, pojmova, ideologija, i kao komparativnost
podignuta do superlativa u agonaInom pozitivno--~

15. Ibidem, 587.

-------------._-

16. Ibidem, 583-586.

14

negativnom odnosu, sa asocijacijom. na erzelezovu

odanost tursko-islamskoj strani. *17 Andri u svojoj
pripovijesti ne spominje odnos protivnitva jer u njoj
i nema druge, kranske strane, ali ga njegov postupak podrazumijeva upravo prikazom ovog
bonjakog junaka u ironino - karikaturalnom
izoblienju od strane samog pisca na suprotnoj strani.
II doba kada su Metrovi i nacionalistika omladina
glorificirali Marka Kraljevia kao jugoslavenskog simbola i izraza rasne nacionalne snage - Andri je demitizirao, uniavao i komino podvrgavao bonjakog
junaka erzelez Aliju, njegova nacionalnog suparnika
i epskog pobratima, umjetniki prikazujui inferiornost njegova lika i posuvraenost njegova svijeta.
Tako je Andriev postupak u transpoziciji ove legende u svemu upravo njoj suprotan. Simbolina sudbinska linija razvoja ovog junaka u predaji i narodnoj
pjesmi vodi od prikazivanja erzeleza kao runog
slabia, s kojim se drugi izruguju, do junaka kojim se
narod ponosi. II Andrievoj pripovijesti razvoj jeobrnut - od glasovitog junaka do slabia (pred enama
kao naprijed pred djecom) i do predmeta ismijavanja
i poruge. Odnosno u legendi: od banalnog,
poniavajueg ivota u mit u narodnom doivljaju
Bonjaka; i od mita do pada u poniavajuu banalnost
pripovjedake stvarnosti, kod Andria. Ono u emu se
legenda i Andri slau jeste runo a erzelezova. Ali
dok se u predanju vanjski izgled gubi potisnut mitolokom predstavom njegova junatva i plemenitosti, u
Andria on ostaje i traje u cijeloj pripovijeci. I to od
samog poetka, na kojem poinje i erzelezova
17. Muhsin Rizvi: Kroz "Gorski
vijenac". Interpretacija i tekstualno-

komparativna studija. Sarajevo,

1985., 315.

15

demitizacija, u hanu isto tako odvratno predstavljenom, u kojem se zaustavljaju oni koji su "iz Sarajeva
putovali na istok", jer s ovom je pripovijetkom zapoela
i Andrieva odbojnost prema ivotu, duhu i kulturi
islamskog Orijenta, koji je on nalazio u Bosni, uz tendencioznu i dalekosenu, kosovskom krivicom
optereenu, identifikaciju Bonjaka sa TurcimaOsmanlijama, strancima i osvajaima. Zapoela je u
prikazu viegradskog hana, koji je "zaudarao talama i
bravetinom", u kome se, meu arolikom eljadi raznih
narodnih obiljeja, nalazi i 'jedan perverzan individuum koji se kazuje hoda iz Bihaa, a uistinu ini se da putuje svijetom kud ga vode mutni i strani nagoni". Osim
stranaca, "sjedili su u kahvi povazdan domai mladii,
bogati i dokoni Turci. I povazdan se ula ala, smijeh, pljesak, glas deja i argije ili zurne, zvuk kocaka na suhoj dasci
od igre ebe, roktanje i cika putene i besposlene elja
di... ""18 A zatim dolazi prvi ironini paradoks skidanja
mitskog oreola sa bonjakog junaka Alije erzeleza:
"Meu posljednjima je stigao erzelez. Pjesma
je ila pred njim. Na bijelu konju krvavih oiju,
on je jahao ravanlukom, crvene su kite bile bijelca po
oima, a drugi, istim zlatom vezeni evkeni na
erzelezu sjali su i poigravali na vjetru. Doekalo
ga utanje, puno udivljenja i potovanja. On je
nosio slavu mnogih megdana i snagu koja je ulijevala strah; svi su bili uli za njega, ali ga je malo
ko vidio, jer je on projahao svoju mladost izmeu
Travnika i Stambola.
Oko kapije se sakupie stranci i domai. Sluge
mu prihvatie konja. Kad sjaha i poe prema kapiji,
18. Ivo Andri: Put Alije erzele
za. Sabrana djela VIII. Znakovi.
Zagreb, Mladost-Prosveta:Svjetlo-

st-Dravna zaloba Slovenije, 1967.,

str. 9-10. U daljnjem tekstu: Put
Alije erzeleza.

16

vidjelo se da je neobino nizak i zdepast i da hoda

sporo i raskoraeno kao ljudi koji nisu navikli da
hode pjeice. Ruke su mu bile nesrazmjerno duge.
Nazva nabusito i nejasno merhaba i ue u kahvu.
Sad kad je siao s konja, kao s nekog pijedestala,
poe da se gubi strah i respekt i, kao da se izjednaio s ostalima, poee mu prilaziti i zapoinjati
razgovor. On je rado razgovarao, zanosei malo na
arnautsku, jer se mnogo godina vrzao oko Skoplja i
Pei. U govoru je bio nevjet, svaki as mu je
nedostajala rije kao to to biva kod ljudi od djela, i
onda bi irio svoje duge ruke i kruio precrnim
oima, kao u kunia, u kojima se nije razlikovala zjenica.
Za nekoliko dana posve je iezao arobni krug
oko erzeleza; jedan po jedan, pribliavali su mu se
ovi bjelosvjetski ljudi s nesvjesnom eljom da se s
njim izjednae, ili da ga podrede sebi. "*19
U psiholokoj osnovi Andrieva stvaralakog
doivljaja i izraza nalazila se ista, moda "nesvjesna
elja" da bonjakog epskog erzeleza knjievnom
rijeju podredi sebi i svome svijetu iz kojeg je
roenjem iziao, ali istovremeno i svjesna tenja da ga
kao takvog ponienog predoi i predstavi i onome svijetu za koji se kasnije karijerom i knjievnim radom
opredijelio. U razvoju ove pripovijesti, kada erzelez
poinje da se gubi pred Venecijankom, i drugim
enama, pred njihovom njenou i ljepotom, i
sniava se sa visina slave i junatva do njihove suprotnosti, slabosti i nemoi, sve vie jaa u njegovoj okolini odnos izrugivanja s njim, kao iz zavisti i podsvi19. Ibidem, 10-11.

17

jesne elje da ga unize: "erzelez se zanio i, naravno,

postao smijean","ZO pie Andri. "Graani i skitnice su
mu poeli prilaziti s te slabe strane" i poeli ga "zadirkivati", a alaci se "rugati" s njim, ak mu se i "momi to
posluuje krevelji iznad glave", dok ga Foak "magari"
"da se vas han trese od smijeha". ak udeavaju na njegov raun "dogovorenu komediju", u kojoj on postaje
'JO zdepastiji i manji", a "gledaoci se savijaju od smijeha".
A kad se erzelez osvijesti i shvati da se s njime "ruglo
tjera", tada postane opasan, uhvati ga bijes, "po hanu
stade rum i lom", a kletva upuena neuhvatljivoj eni
"Kuko! Kuko!" otkrije se psihoanalitiki kao nezadovoljena, potisnuta strast koja je prela u silu. U narodnoj pjesmi i predaji o erzelezu takve patoloke
strasti, meutim, nema, ali je irna u Andrievoj
nacionalno-epskoj i etikoj detronizaciji i romantinoj
stilizaciji ovog junaka i njegova svijeta. Ta i druge
romantine crte Andrieve meuratne umjetnosti,
otkrivene u ovoj pripovijeci, ostat e da traju s vie ili
manje intenziteta u toku cijelog njegova stvaranja,
privlaei panju i ulazei u horizont oekivanja jednih italaca, a odbijajui druge kao neto umjetniki
neuvjerljivo, naivno, neistinito i ak uvredljivo, kao
neko potinjavanje uvredom, prometanjem junatva,
ovjenosti, plemenitosti i ljepote u neto sasvim
suprotno, od kojeg utiska Andrievo djelo ne moe
spasiti ni ljudska motivacija slabosti niti stvarni
poloaj njegovih bonjakih likova i njihova svijeta u
povijesti, koju su esto drugi stvarali i oblikovali, a
trei nedobrostivo, ili ak zloudo, predstavljali i
tumaili.

I sve ono to dalje slijedi u vezi s erzelezom i

sredinom produava koncepciju prvo-

bonjakom

20. Ibidem.

18

bitnog emocionalno-idejnog zasnova i samo dalje

upotpunjava Andriev poetni doivljaj ovog lika te
intenzivira umjetniki naznaeni ambijent i atmosferu
oko njega, pri emu pripovijest postaje "sve mranija".
U odlomku erzelez na putu ovaj junak je takoer
"Turin", ak se i sam tako naziva, a njemu se, neadekvatno historijskoj hronologiji, pridruuju braa
Morii, "lole i rasipnici, nasilni i sramotni, daleko poznati
po zlu", sa kojih je poznata bonjaka usmena balada
skinula runa obiljeja, predstavila ih u traginom
bolu majke nad njihovom pogibijom i ostavila da
estetski plemenito traju u narodnom sjeanju. ak
nasuprot Baeskiji koji ih svrsta meu "jaramaze-ubojice" i Baagiu. *21 U Andrievu predstavljanju ovi
erzelezovi "stari znanci" i drugovi "na putu" predstavljaju istaknute reprezentante i nosioce mentalnih i
ivotnih karakteristika, koji su dalje krivili Andrievu
sliku bonjakog svijeta, u kojoj je malo svijetlih i
asnih likova, dostojnih potovanja i moralnog i estetskog spokojstva, nego su tu izroene spodobe romantiarske egzotike, mraka i runoe, nasilja i sramote, iz
one moralno izokrenute romantiarsko-estetske kategorije "ljepote uasa":
"Mlai je uio stambolsku medresu, - pripOVijedao je Andri u stilu blasfemije, - pa pobjegao
im mu je otac umro, i dao se s bratom na skitnju i
rasputen ivot, ali je uvijek nosio bijelu ahmediju oko fesa. I pored svih stranih pijanki i skitanja
ostalo je njegovo lice kao to je bilo, golobrado i
rumeno s napuenim usnama kao u razmaena
djeteta, samo su mu oi, needne i zelene, starile i
pjesme. Banja Luka, 1983., str. 142145.

21. Munib MaglajIi: Balada o

U knjizi: Od zbilje do

Moriima.

19

pod nabuhlim kapcima kao da su venule. A stariji je

bio visok i blijed, nekad najljepi momak u cijelom
Sarajevu, s tekim crnim brkom i velikim tamnim
oima u kojima je uvijek plivao zlatan odraz. Samo
je sad ve njegovo lice bilo hladno i mrtvo; on se ras. padao potajno od pogane bolesti, a niko mu nije
znao lijeka do jedan berberin s Bistrika koji ga je
lijeio hapovima i kadovima, a nikom nije htio rei
od ega ih pravi. "'22
A nakon ovoga opisa, sa moralnim i fizikim
uniavanjem ovih junaka plemenite usmene balade,
Andri se pribliio Baeskiji, historiji i razlogu
traginog razvoja narodne balade:
''illi u posljednje vrijeme nisu braa smjela u
Sarajevo, jer su douli da je na sve tube zbog njihovih zuluma i ispada stigao iz Stambola konaan
odgovor: da se obojica Moria uhvate i posijeku, pa
su ih sada oko Sarajeva traile zaptije i vezirove
Toske."'23
Morii su u ovom odlomku oni koji erzeleza,
opazivi promjenu na njemu zaluenom i razoara
nom zbog "tanke Vlahinje u haljini od zelena somota"
iz prvog odlomka, poinju zadirkivati, da bi ga kasnije, pijanog i ponovo raspameenog od Zemke
Ciganke, izvrgli urnebesu smijeha i podrugljive ale. A
on ostao u Andrievoj prii ponovo epski izvraen i
ljudski unien:
"Raspasao se pa mu spadaju i boraju se akire, a
ionako kratke noge mu izgledaju jo krae i
deblje; otpasao mu se pojas od ibriima vinjeve boje
pa se vue za njim, poliven rakijom i umrljan
pepelom. Jedva se dri na nogama, krivuda i smjera
22. Put Alije erzeleza, 18.

23. Ibidem.

20

as

lijevo, as desno. Ciganke vrite od smijeha, a

Cigani se ubezobrazili. Svirka staje.
- Ha dri ga, zemljo!
- Povuci, potegni!
- ]aalah!
A ciganad to su se popela po granama gaaju
ga iz potaje suhim iarkama. "'24
A kad se Zemka izgubi na putu pred njegovim
hvatanjem, on upade u potok, u glib. Duboko ispod
narodnog mitskog ideala, koji je Andri konano razorio.
U odlomku erzelez u Sarajevu, u svojoj demitizaciji, vulgarizaciji i profanaciji ovog bonjakog junaka,
koji "gubi lino dostojanstvo" do kraja i sa koga se
"skida are 01 o veliini" Andri je erzeleza zaustavio
rijeima konane kvalifikacije: "Nesrean, slavan i
smijean, tako je obiao erzelez po carevine. "'Z5 Da bi na
kraju dodao njegovu liku dimenziju ljudske tragike:
"Kakve su to ene do kojih se ne moe kao ni do boga?",'Z6 a
on za njima "cio svoj vijek prua ruke kao u snu ":Z7 Ali
svijet njegov, bonjaki, na ovoj pozornici Andrieve
pripovijesti ostao je bez ove humanizacije, i bez
ijednog toplog lika, prost, grub, degeneriran, okrutan,
bez due i morala, neljudski, bolesno nemilosrdan, ak
i u vrijeme svetog mjeseca Ramazana, i u njegovu
toku, kada se pravovjerni muslimani posveuju i
predaju Bogu u molitvi, milosru, pokajanju i dobrim
djelima:
"Tri dana prije njegova dolaska pogubljena su
nad Kovaima, na onom irokom raskru, gdje se
sijeno prodaje, oba Moria, - nastavljao je Andri
ovu svoju pseudohistorijsku epizodu. - Uhvatili su
24. Ibidem, zz.
Z5. Ibidem, Z5.

Z6. Ibidem, 31
Z7. Ibidem, 33

21

ih u jednoj mehani na drumu koji vodi u Trnovo.

l.. .!
Kad su bili kroz donju ariju, poee da im
dobacuju pogrde. arilije su skakale sa epenaka i
maui bagavim nogama traile po zemlji nanule.
. -Aha!
-Hajduci!
- Sikiru za domuze!"
Nastavljajui tako ovu svoju pseudohistorijsku epizodu, Andri je ovu scenu punio atmosferom "turske
krivice" kao stoljetnim nasiljem, pri emu je reflektirao
i jedan drugi, protivniki, hrianski, svijet u toj istoj
Bosni, prema kome su ti "Turci" postupali jo okrutnije, s jo vie mrnje i sadizma:

"Nisu ih smaknuli kraj Miljacke, ispod Latinske

uprije, gdje su vjeali raju i gdje bi objeeni
visili po dva dana, a besposleni prolaznici bi im
zasukivali konopac pa onda pustili, i le bi se
dugo vrtio, kao vreteno. Njih su pogubili brzo, i
odmah sa sutonom sahranili na Bakijama. " "Majka
im je izdahnula, bez jauka, kad je s divanane
ugledala gdje ih vode. "'28
Tako je pisao Andri, suprotno historiji i usmenoj
baladi o pogibiji brae Moria.
U ovoj porodinoj hronici, prii o Moriima, ima
"neto pomalo zloslutno inacereno", pisao je i
Radovan Vukovi, neto "to nagovetava totalnu
propast i povod za crnu elegiju o umiranju iskorenjene bolesne i bogate porodice". '29
A samu atmosferu Ramazana Andri je zagadio i
obeastio nizom pojedinosti i razvratnih likova: "]z
ainica

se irio otar i zaguljiv zadah mesa i prena

28. Ibidem, 25.

29.

22

Vukovi,

146.

eera", '30

pisao je on u nastojanju da doara odvratnu

atmosferu Orijenta, meu popodnevnim posjetiocima
halvedinice, iz koje su erzelez i Arnautin zaneseno
motrili na Katinku, naslikao je sve same razvratnike u
atmosferi blasfemije i harama: "Dolazio je i mladi
Bakarevi, pa Dervi-beg sa irokae, ri i podbuo od pia,
a sad, zbog posta, ljut kao ris; i Avdica Krdalija, sitan,
mrav i ustar kao vatra, poznat ukoljica i enskar. Tu, u
polumranoj halvedinici, gdje je svaka stvar bila potamnjela i ljepljiva od eera i isparavanja, ekali bi da pukne
top i vodili duge razgovore o enama samo da zaborave
e i duhan. "'31 "Jedno popodne isprebijae od amotinje i
zlovolje nekog somundiju, hrianina, to je proao
puei.", - pie Andri dodajui jo jednu sliku nasilja i
animoziteta ovog svijeta prema ljudima druge,
pravoslavne vjere, i objanjavajui u fusnoti: "Kako
muslimani preko dana, uz ramazan, ne pue, ne jedu i ne
piju, nisu smjeli ni hriani puiti ili jesti pred njima, da im
ne izazivaju elju.", '32 a zaboravljajui da je i
uzdravanje od polnog openja spadalo u te zabrane i
da je razgovor o enama, koji on iznosi, takoer bio
grijean. Odnos izmeu katolika i muslimana Andri
je, na drugoj strani, dao ne kao otvoren, nego kao prijetvoran i podmukao: "... Venui od suice, leala Ijel sestra brae Moria, sa plavom glavom na vrelim jastucima, i
grozniavih oiju sluala apat svoje stare dadilje Ane, koja
je potajno snovala da je, bar u as smrti, pokrsti. "'33 A u
shvatanju toga katolikog svijeta obiljeja "tursko" i
"bezobrazno" bila su sinonimi, oznaavajui ljepotu
koja privlai pohotu erzeleza, Arnauta i drugih
razbludnih muslimana, ak i u svetim ramazanskim
danima. Ili kako Andriev erzelez razgovara "turski,
32. Ibidem, 30.
33. Ibidem, 26..

30. Put Alije erze!eza, 26.

31. Ibidem, 29.

23

a apatom" sa Arnautom, koji veli: "Ona je kao kruka

jeribasma, glatka i meka. Ali je ena latinskog mileta vrua
od svake druge ene. ""34
Utoite koje erzelez, raspinjan strau bez
mogunosti zadovoljenja, "sa svojim smijenim gnjevom
i suvinom snagom", u gnjevu zbog nemoi dil doe do
Katinke, i to ne moe "nikog ubiti ni razbiti", nalazi u
"kupovne" ene Jekaterine, i to po danu uz Ramazan,
predstavlja zavrnu blasfemiju ove pripovijesti o idealnom mitskom junaku Bonjaka, u kojemu su oni
kristalizirali sve svoje tradicionalno bie, koga je
Andri, na liniji politikog iskupljenja drugog, vidovdanskog, mita i "turske krivice", razorio i demistificirao; predstavlja alegorinu konanicu parabole od
uzvienja do pada jedne bonjake legendarne
veliine, itava jednog svijeta, koji je ovaj pisac, kao
ovjek i stvaralac uvuen II dubine tada aktualne psihoanalize, prikazao kroz optiku koja vidi samo nastrano, perverzno, nakazno i opako. "35
34. Ibidem, 28.
35. Jo je dr. Nikola Mirkovi,
prije Dadia, nagovijestio da se
"sva pitanja koja je (Andrieva)
probuena nasleena melanholija u
Ex Ponio stvaralaki pokrenula,
otada... nalaze neprestano u svemu
to je dao". "Da odgonetne sebe i
svoj nemir u svetu, krenuo je za
batinom iz davnine, stvorio svoje
"Turke i nae", i otkrio jednu Bosnu
koju dotle niko znao nije:' (Nikola
Mirkovi: Ivo Andri Beograd, 1939,
str. 21.). Na putu takvog Andrieva
razvoja Mirkovi je vidio i Pul Alije
erzeleza. Tragajui za sociopsiholokom etimologijom erzeleza,
Mirkovi je istakao raspoloenje
poslijeratne mladobosanske generacije: "Mitski junak, herojski
natovek, u koga se 1914 verovalo

24

kao u izbavitelja, bio je 1918 anahronizam." Umjesto njega izvila se "do

neba himna oveku" kao "malome,
veitom
biu
zemaljskom". U
takvom preobraaju i "na svome
putu, da otkrije sebe kao potomka
starog bosanskog sveta, koji je disao
i stradao kao i svi ljudi, Ivo Andri je
uobliio neke od svojih "nemira od
vijeka" najpre u herojskoj, iznimnoj
linosti erzelezovoj, ali tako, da ju
je napravio potpuno ljudskom, u
skoro svakodnevnoj sredini, sa
obinim ljudskim tenjama", istie
on kao "karakteristino" o ovom
bonjakom epskom junaku, posvajajui ga unitaristiki bez diferenciranja u kompleksu Bosne. (Mirkovi, 22-23.) To, meutim, nijemogao
odrati u kasnijoj analizi Andrieva
pripovjedakog postupka, u kojem

se jasno podrazumijeva njegova pripadnost romantiarski shvaenom

bonjakom svijetu i njegovim
predajama. "U narodnoj pesmi i legendi - pie on u knjievnokritikoj
stilizaciji i tumaenju - erzelez
Alija nije, istina, uvek daleko iznad
svojih suboraca ili zemljaka, ali je u
toku vekova doiveo da proe kroz
sve faze od smenog iznimka do
poluboga. Istorijski erzelez, 'gazija,
pehlivan i iit u bosanskoj kasabi
Janji', - tako kau turski letopisci iz
XVII veka (koje on ne navodi) - bio
je, po svemu izgledu, jedan od onih
pustih krajinika, ratnik i pustolov,
egzaltiran, sumanut do samoportvovanja 'u carevo zdravlje' i za
prorokovu veru."(23.) Mirkovi
istie da nije udo to je takav junak
uao u narodnu epiku i izrastao do
razmjera koje podsjeaju na Marka
Kraljevia, "bez i jedne smrtne crte",
do izravnavanja sa boanstvom,
kako ga u Mirkovievu navodu,
prikazuje turski svat u Gorskom vijencu. (Mirkovi, 23-24.) "Takav dematerijalizovan erzelez, meutim,
nije mogao zainteresovati Andria",
istie Mirkovi indikativno, ali ne
kae zato; "privukao ga je l ...! onaj
poluistorijski erzelez Alija usmenog predanja, figura vrlo izrazita i
individualno obeleena, junak
vezan za sarajevske lokalne tradicije, pravo olienje onoga usl<omeanog razdoblja bosanske istorije XVII
i XVIII veka, doba samovoljnih baa
i svakojakih zuluma, ali i ivog,
punog obilja, boja i strasti." U
Andrievu prikazu "on je samo slavan i pokatkad - smean u istom
smislu i u slinim situacijama kao
Kraljevi Marko, kada se istie njegova ogromna, nezgrapna pojava ili
kada ga spopadne strah u vinogradu Ljutice Bogdana", poredi
Mirkovi interpretacijski
iznad

25

Andrieva teksta,

dodaje: "Andriev
'zapravo tek ovde
poinje'. On je, pre svega, nesrean.
'Nesrean, slavan i smean'." (~25)
'Nesrean' i 'smean' je erzelez
zbog ene: on "plane pred enskom
lepo tom, posegne za njom, bez
razmiljanja, kao 'u snu', postaje
iskonski ovek, u strasti za telom isto
to i ostali", ali zavrava prevaren i
izloen podsmijehu, sa milju:
"zato je put do ene tako vijugav i
tajan, i zato on sa svojom slavom i
snagom ne moe da ga pree, a
prelaze ga svi gori od njega..."
Mirkovi e u svome komentaru
spomenuti "nemir od vijeka", zajedniki Andrievu narataju, povezao
sa "nemirima" i traumatinim'strep
njama Ex Ponta, i nagovijestio
objanjenje kompleksa usamljenosti
i ene na prijelazu od intimnog
Andria do intime njegovih likova.
"Drutvo i ena i, kao trei osnovni
'nemir od vijeka', boanstvo - njihovu snagu Andri je osetio i iskusio
sam; njih je otkrio i ocrtao, kobno
neumoljive, u prolosti svoje zemlje,
u ivotu svih ljudi koje je gledao oko
sebe, i u svemu stvaranju. to je
dublje zalazio u druge due i druga
vremena, sve jasnije su se ispoljavali
ovi praizvori, pokretai svega, i
dobra i zla istovremeno, esto u istoj
pojavi. U Putu Alije erzeleza je zlo
jo blago. Ali to dalje, njegovo
sablasno oblije u Andrievom spletu problema raste, dok najzad, u
poslednje vreme, ne zakloni sve
ostalo. Tako je, u sutini, celo dalje
Andrievo delo jedna sve mranija i
beznadnija borba sa zlom i
neprekidno traenje izlaza iz njegovog kruga."(26.) Vraajui se, na
drugom mjestu, fenomenu legendarno-knjievne dvojnosti koji se
postavljao Andriu u kreiranju lika
erzeleza, Mirkovi istie: "
Alija

erzelez...

IstOrijskierzelez je bio takav junak

koji se tukao i koji je poginuo za
veliinu
Islama, a legendarni
erzelez
pogotovu; Andriev
erzelez, meutim, vodi svoju linu
ljudsku donkihotsku borbu sa svagdanjicom i ljudima i enama, i
odblesak njegovoga legendarnog
junatva je samo tuan sjaj koji ga
ini smenim u nejunakoj i potpuno nepatetinoj sredini gde se
kree."{28.) Ne ulazei u pitanje
Andrieva namjernog stvaralakog
postupka zato on tako ini upravo
sa erzelezom, sputajui ga sa legendarno-epske visine u nizinu trivijaliziranog ivota Bosne i Sarajeva II
doba osmanlijske vladavine i naroda
iz kojeg je mitski iznikao, Mirkovi
je konano uobliio jednu faktografski apstraktnu kritiku platformu
koja estetski lebdi iznad teksta i
polazi od djela kao knjievne
datosti, bez veze sa njegovim
konkretnim, faktinim, stvarnosnim
korijenima, injenicama i svjesnim
namjerama od kojih je, kako je poznato, Andri polazio dozvoljavajui
fantaziji, pod pritiskom vlastitih
trauma, da afektivno intenzivira ono
to je predstavljalo oslobaanje
vlastitih duevnih napona i moralnih optereenja. Sa te platforme e i
svi naredni interpretatori pristupati
ovoj i drugim Andrievim pripovijetkama "o Turcima i naim".
Nastavljajui se na Mirkovievu
raspravu o legendarnom i Andrievu erzelezu, Slavko Leovac je za
ovog junaka, "obinog i slabog
oveka koga obuzima enja za
nedohvatnim enama", izjavio da
"taj lik "realnijeg" erzeleza pisac
nije uzeo iz herojskih legendi".{Slavko Leovac: Pipoveda Ivo
Andri, Matica srpska, Novi Sad,
1979.) Nastavljajui dalje o porijeklu
ovog Andrieva lika, on je ustvrdio

26

sa osloncem na Olesnickog i njegove

izvore (Tko je zapravo bio Derzelez
Alija. Zbornik za narodni ivot i
obiaje Junih Slovena, 1933., knj.
XXIX, sv. 1., 22-2R): "Oito je da ovaj
Andriev erzelez nije onaj GerzEljas o kome Peevija kae da je u
njegovo vreme sticao "sve veu popularnost
meu
pravovjernim
stanovnicima", koji je bio "junak i
iit", ili onaj erzelez o kome pie
Evlijaelebija da je bio "tovani svetac i zatitnik". "Kao to su to inili
drugi, tako su i Sarajlije prisvojile
erzeleza i uinile ga savremenikom Gazi Husrefbega, dali mu
kulu i posebnu kuu u Sarajevu gde
je stanovao sa svojom starom
majkom i sestrom Ajkunom",
parafrazira on Mirkovia, da bi ria
kraju otkrio ve uoeni Andriev
izvor iz zabiljeenih predanja o
ovom junaku: "Andri polazi od tih
narodnih prianja kako ih je
zabeleio Kosta Herman", i u fusnoti
biljei H6rmannov predgovor i
Mirkovievu studiju. {Leovac, 14.)
Na isti nain kao sa likom
erzeleza, Leovac postupa i. sa
braom Moriima II ovoj Andrievoj
pripovijeci, otkrivajui im izvorite:
"I ovog puta Andri polaZi od narodne umotvorine i to od onog to je u
njoj sporedno i od onog to je istorija zabeleila./.../ Iz narodne pesme,
na primer, Andri uzima da su
odmetnici, da ne "kabule" nikog,
"vee sami gospodare, gospodare
kako hoe", da vole pesmu i
muziku", pie on i navodi kao .izvor
Narodne pjesme Ivana Jovana
Marunovia (Zadar, 1906., str. 9-14.)
"Iz istorije - nastavlja on - preuzima
spoznaju da je to vreme anarhije i
tekih obrauna", (18.) navodei
ispod teksta Djelovanje franjevaca u
Bosni i Hercegovini (tom III. Zagreb,
1881., str. 81-109.) od Mije Vjence-

slava Batinia i Povijest Bosne u doba

osmanlijske vlasti Milana Preloga
(tom II, Sarajevo, str. 3-7.)
Sa ovom Andrievom prozom smatra Petar Dadi - ula je u njegovo pripovjedako djelo i njegova
predstava ene kao "nedostian san
erzelezov", koja ima svoje izvorite u njegovu ranom erotsko-psiholokom doivljaju kao odjek line
duboke traume. Dadi tako navodi dvije pieve misli, smatrajui da
je "ena Andrieve stare Bosne, vie
nego ita ar poezije Istoka", koje
pruaju dovoljno osnova za psihoanalitiki
pristup Andrievu
stvaranju enskih likova: "ene,
vaa sjena lei na uspavanoj elji
asketa i besanoj udnji razvratnika.
Da svedemo sve misli i tenje ovog
svijeta na njihove prvotne smjerove
i istinske motive, ja mislim da bi ih
vea polovica stala u toplo duplje
vaeg pazuha." Druga misao je da je
ena"otrov krvi nae". Istiui kako
Isidora Sekuli nalazi Istok prije
svega u "motivu ljubavi, u eni"
("ene su sakrivene, sporedne,
ispod ivota, i nisu linosti, nego
jedino pokretne snage. Ili se javljaju
kao zlo provienje."), Dadi istie
da je Andri pred sobom imao
zapravo "orijentalnu deformaciju,
enu-ukras, enu-telo, injenicu,
koja se ne oboava kao bie nego
kao posuda uitka, od koje ulna
mistika stvara mit oblika, opijajui se
njima kao opijumom.", upozoravajui psihoanalitiki"da se esto transcendentalne kategorije, kakve su
zlo, krivica, greh, umesto seksu
imputiraju Bogu" i da tako "seks i
ena, na jedan istonjako koloritan
nain, bivaju kod Andria sanacija
nagona na metafizikom nivou".
Dadi, meutim, ne uoava
da je i ta takva"orijentalna deformacija" ene kod Andria zapravo

27

jedna od zapadnjakih predstava

Istoka, potekla iz kransko-asket
skog dOivljaja ljubavi kao grijeha,
te da i "ena stare Bosne ima kobni
ukus istonog greha, neka divlja i
satanska mora slegla se u njoj".
(Petar Dadi: Ivo Andri, Beograd,
1957, str 127-128.; 130.). Katinka iz
erzeleza... koja kune samu sebe
muei se da dokui ta je to u njoj
"bezobrazno i tursko" izraava,
meutim, kao i druge neI\luslimanske ene, Andriev kra'nsko
psiholoki atavizam, "ona ostaje kae Dadi - bie tragino, nad
kojim drhte, koje ne drhti; ne drhti
od sladostraa, ali je proeta
gaenjem, odbojnou, sveu o
grehu, o zlu". (Ibidem, 133.). ena,
kae Dadi, "mamcem varljive
nade pretvara ivot erzelezov u
put". (130.) A za erzeleza istie da
je on "prva od onih (Andrievih)
snanih, izvanrednih linosti, koje
e iz dubine legendi krenuti u
poho~ nelagodnoj sadanjosti", a
istovremeno je i prva od linosti "sa
simptomom /...1 egzistencijalne
razboljenosti od koje pati Andriev
mitski svet, /.../ koje su izrasle iz
tkiva legende, da bi im se istovremeno i suprotstavile", (144-145.)
kae Dadi zamjenjujui ulogu
lika sa namjerom njena stvaraoca,
da bi definirao kako je erzelez,
"nesrean, slavan i smean", zapravo
prelazni oblik, "prvi stepen deziluzije, susret sa pravim stanjem sredine", (145.) te da se pisac prema
njemu, dajui ga u kontekstu sredine, odnosi ironino. (147.)
Uporeujui ga sa orkanom,
Dadi konstatira i kod jednog i
kod drugog i drugi stupanj ljudske
demistifikacije: "I orkan kao i
erzelez, skrivae u svom snu
veliku neostvarenost, a on e i u jednom i u drugom sluaju, biti podare-

na linosti koja i samu enju ini

smenom. Time e Andri iluziju,
onaj pergintovski lani sjaj, baciti u
blato." (148.) U daljnjem objanjavanju Dadi, meutim, zapada u
kontradikciju kad kae da je ovaj
junak, u prvoj Andrievoj pripovijeci ostvarenoj "objektivnim" metodom, istovremeno i "prva prava
slika drevne Bosne liena, ili prividno liena, pesnikovog subjektiviteta", ali koja pokazuje"da Andri ima
spremnu viziju u sebi". (144., 146.)
Tu u stvari romantiarsku viziju,
koja e postati ope umjetniko obiljeje "zlosrene Bosne" kao projekcija "teine unutranjeg (Andrieva)
doivljaja nelagodnosti", "tog sopstvenog demona", prenio je Andri
"u mitska bia dalekih predaka", sugerira Dadiev iskaz o "jednom
od onih perverznih individuuma" u
ovoj pripovijeci koji se kazuje hoda
iz Bihaa, a uistinu ini se da putuje
svetom kud ga vode mutni i strani
nagoni". (141., 146.) "Te "individuume" sa grozom u sebi i tako karakteristine za kasniji piev svet", iz
Puta Alije Derzeleza, "enu, koja je
"fatalna" u oima drugih, intimno
bedna i duboko nesrena", zatim
"degeneraciju i bolest, muku seksa
uzdignutu do metafizikog sna", ti
motivi, kae Dadi, u ovoj
pripovijeci "ne dobijaju, ni iz daleka,
oblike one morbidnosti koji e,
neto kasnije, postati jedina
stvarnost Andrieve vizije; onu morbidnost za koju Isidora Sekuli gotovo s pravom kae da je prema njoj
"zapadni satanizam skoro spiritualna pojava", pri emu je "ironija
pieva... kao melem za taj ivot,
ona je vid pratanja i mirenja,
razblaava njegova trenja". (146.)
Ovim iskazima, u povodu Dene/eza
Dadi je opisao Andriev stvaralaki doivljaj bonjakih likova u

28

svojim pripovijetkama koji je

proiziao iz mutnih nagonskih poriva njegova vlastitog psiholokog
bia, ali se uskladio i sa romantiarskim doivljajem Istoka u
evropskoj knjievnosti i tradicionalnim mitsko-historijskim predstavama srpske i hrvatske knjievnosti, te praktinom tenjom da ue
u horizont oekivanja srpske
italake publike i politike javnosti
na putu diplomatske karijere, to je
zapravo bilo izvan domena Dadieve interpretativne metodologije.
Nasuprot Dadiu i njegovoj
psihoanalitiko-genetikoj metodi,
Milo Bandi je 1963. u svojoj knjizi
Ivo Andri: Zagonetka vedrine poao sa
stanovita o "egzistencijalistikoj" i
"humanistikoj" sutini Andrieva
djela, pa je i erzeleza najavio kao
ovjeka koji se "izdvaja iz mase",
koji "strasno hoe da bude neko, da
se potvrdi, da bude autentina individua", a njegovu "ljubavnu glad"
vidio je kao "glad za autentinou
koju bi dostigao ostvarenjem svoje
ljubavne elje, za celovitou postojanja koje mu, u liku ene, stalno
izmie i koje mora neprestano osvajati". (Bandi, 16.) U poglavlju o
Bosni kao erzelezovu "udesnom
zaviaju" Bandi, meutim, iznosi
da je o Putu Alije Derzeleza, objanjavanom "unapred pripremljenim
tezama", izraen itav "splet
raznovrsnih tumaenja": "Da li je
Put Alije erzeleza obraun sa mitom
o junaku i junatvu; ili je to - indirektno - nostalgija, nesakrivena istina o pravom liku junaka i junatva,
groteskno nalije mita; ili je posredi
koncepcija o nesrenom, usamljenom, traginom oveku, o
neizbenom ljudskom srozavanju i
padu, - jedan nov mit." (102.)
Izbjegavi tako u ovim uvodnim

reenicama narodnosno - vjersko

kulturno - povijesno odreenje er
zeleza kao bosanskomuslimanskog
junaka, uz napomenu da ne odbacuje "primenijivost takvih gledita i
objanjenja", Bandi je pogaajui
samu sutinu blasfemine i
uvredljive recepcije ove pripovijetke
meu pripadnicima njegove sredine, istakao: "No itamo li
pripovetku bez ikakvih predrasuda,
Alija erzelez se ukazuje kao
komina linost koja ljudima slui za
uveseljenje i sprdnju; i kao to u
svakoj dobroj komediji ima
ozbiljnosti sa prisenkom tragike,
tako i Alija erzelez, apsurdan u
svojoj kominosti i tragian u svojoj
apsurdnosti, odlazi sa poprita i sa
pozornice umoran, klonuo, eljan
tiine i isceljenja." (102.) Poredei ga
sa Domanovievom "parodijskom
degradacijom uzvienog principa
jakog oveka" Marka Kraljevia, u
tenji da ublai efekat Andrieva
ironinog postupka prema erze
lezu, a zanemarujui tradicionalno
epski antagonizam s druge nacionalne strane, Bandi je napravio jo
jednu usporedbu, ali ovog puta u
kontekstu
nacionalnohistorijske
tradicije, da bi se opredijelio za ahistorij ski, simbolini, apstraktnohumanistiki pristup ovom liku:
"... erzelez, najpoznatiji, legendarni
junak narodne pesme (iz 15. veka) i
tradicije bosanskih muslimana, koga
Njego, u jednom pismu to ga citira
Andri, ubraja u hajduke, i to hajduke kavalijere, zajedno sa Markom
KraljeViem, Skender-begom, Bajom
Pivijaninom i Karaorem, i o kome
peva u 'Gorskom vijencu', - taj Alija
erzelez u Andrievoj pripoveci nije
prikazan ni u jednom od svojih
slavnih podviga; '...svi su' - kae
pisac - 'uli za njega, ali ga je malo ko
vidio, jer je on projahao svoju mla-

29

dost izmeu Travnika i Stambola';

on je, dakle", - istie Bandi, - "taj
apstraktni uzvieni princip ivota
koji dobija ljudsko oblije i beznadno ezne za obinim ljudskim radostima, za ljubavlju, za lepom enom,
primoran da nosi surovi, strani
teret svoje slave." (103.) On uoava i
izvorite i genezu Andrieva motiva
"u narodnoj poeziji i legendarna
bosansko-hercegovakih
muslimana", u kojoj je, pored erzeleza,
naroito popularan bio Budalina
Tale, ali "dok je Tale smean sam po
sebi, Alija erzelez, po jednoj pesmi
pobratim Kraljevia Marka, irna
ogromnu snagu, ali je ruan, elav,
niskog rasta: njegov neugledan lik
opovrgava njegov glas proslavljenog junaka, - i taj fatalni raskorak
ini ga tragikominim." (103-104.) A
na kraju svoje interpretacije Bandi
se
imanentno
saglaava
sa
Dadievom ekspontovskom psihoanalizom, navodei pitanje koje
mui erzeleza, isto kao i mladog
Andria: "Zato je put do ene tako
vijugav i tajan, i zato on sa svojom
slavom i snagom ne moe da ga
pree, a prelaze ga svi gori od
njega." (105.)
Vukovi je u svojoj knjizi iznio
da su "u neskladnom pustahiji iz
dalekog vremena, erzelezu", u
"njegovu isprekidanom i praznom
ivotu" poslije megdana i ratovanja,
kritiari
poslijeratne generacije
"pronalazili sebe i komade svojih
polomljenih ideala", te da su
"Andrievi nemiri bili... nemiri cele
te generacije". (Vukovi, 78.)
Vjerovalo se uz to u kritici, istie
Vukovi, da Andrieva stvaralaka
"vezanost za nacionalno tlo" u njegovim ranim knjigama '''ima neega
duboko naeg, balkanskog, orijentaiskog', to je bio poneo u svom liku
i erzelez, i to je uinilo da bude

smatran kao 'olienje, opti tip

karakteristika i simbolinost cele
rase'." (82.) Posmatrajui ga u okviru
psihologije njegove generacije,
Vukovi, meutim, uoava da je
Put Alije Derzeleza, u odnosu prema
"raspoloenju jednog idealiste" u Ex
Pontu i Nemirima znaio "ironizaciju
romantinog idealizma narataja
kome je Andri pripadao" (99.), ne
osjeajui pri tome erzeleza kao
bonjakog epskog junaka niti sredinu koja je Andrievu ironiju doivljavala kao uniavanje njenih tradicionalnih veliina i uvredu vlastitog
nacionalnog bia u vremenu kada je
njegov epski suparnik Marko
Kraljevi uzdizan kao rasni ideal. U
pregledu kritike o ovom Andrievu
djelu Vukovi je istakao kvalifikacije o "naroitoj rasnoj duhovitosti" u
njemu, (Vukovi, 137.) shvatanje
ovog djela kao "dobre humoristike
prie", isticanje pieve historijske
"objektivnosti" kao i namjere da
slika specifini bosanski milje i otkriva zapre tene sevdalinske strasti,
kako u njemu ima "neto od one
istorijske i etnografsko-psiholoke
tanosti iz Gorskog vijenca", te
miljenje Ljubomira Marakovia
kako Andri "itavu sliku svijeta"
zaranja u "atmosferu presienu senzualnou" s namjerom "da se
snano istakne bolesni senzibilitet
Orijenta u svojoj osobitoj balkanskoj
arolikosti".(138.) U kasnijoj kritici
se, meutim, postavljalo i pitanje,
pie Vukovi, o "odnosu izmeu
legende o junaku Derzelezu, kako ju
je dala narodna pesma i kako ju je
literarno obradio Andri, ali konstatira da nije odgovoreno na pitanje:
"ta je pisca rukovodilo da stilizuje
narodnu legendu o erzelezu u
obliku u kom je nalazimo u njegovoj
pripoveci", i smatra blisko teoriji
recepcije ali u okviru jedne, srpsko-

30

hrvatske nacionalno-italake sredine da bi za odgovor na to pitanje

trebalo "da se uspostavi odreena
veza izmeu duha raspoloenja u
vremenu u kome je to delo nastalo i
duha koji ta pria izraava originalnom stilizacijom". (139.) U svojoj
intrpretaciji i sam Vukovi ide dalje
u moralno-estetsku apstrakciju,
istiui da pisac u ovoj pripOvijeci
daje "ponienje idealizovanog j'unaka u njegovoj tenji da dostigne
apsolutnu lepotu" u vidu ene,
slaui se da je erzelez "tip idealiste" Andrieve generacije. (140.) Na
osnovi ovog psiholoko-moralnog
podteksta Vukovi prilazi i
Andrievoj "demitizaciji ironikom
destrukcijom", "literarnoj demistifikaciji bivih istina" i "legendarnih
veliina nacionalne mitologije",
emu slui karikaturaIni prikaz
erzeleza ali sa traginim sjenenji
ma, da bi prikazao sve smijene
pojedinosti "sa nekim "iscerenjima"
groteske" kao erzelezovu traginu
ljudsku pozadinu, to se u vidu
gnjeva ispoljava u "bezumnorn prohtjevu da ubija i vrijea, pa ma
koga". (141., 143" 144., 145.) On ne
primjeuje usporedbu koja mnogo
govori: dok Ivo Vojnovi i Metrovi
glorificiraju srpsku narodnu tradiciju kao rasnu jugoslavensku, Andri
se ne usuuje da ironino destruira
iako je to, kako on istie, u duhu njegove razoarane poslijeratne generacije, nego karikaturalno i tendenciozno prikazuje bonjaku, u totalnoj degeneraciji, kao simbolinu
smjenu civilizacija i politikih
epoha, to se jo izrazitije otkriva u
jo jednom Andrievu odstupanju,
prikazu brae Moria i "cele njihove
/.../ porodine hronike to nagovetava totalnu propast i povod je za
crnu elegiju o umiranju iskorenjene
i bogate porodice, kakvu susreemo

-----_._._._-----u mnogim Andrievim delima".

(146.) Izraavajui u scenama
ljudske nastranosti u erzelezu i
narodnim pripovijetkama kompenzaciju vlastitih kompleksa i duevnih optereenja, ali usmjeravajui je stvaralaki prema bonjakom
svijetu, pri emu je sudjelovalo i
voljno nacionalno-politiko opredjeljenje, zanimljiva je pojava "crvene
boje, i to ne u nijansi prema crnoj i

sivoj

nego

prema svetloj", u
opisima erzelezova
ambijenta, koju uoava Vukovi,
to je svakako obiljeje ekspresionizma ali i Andrieva unutranjeg
nagnua. (149.) Nasuprot drugim
koloristikim

kritiarima

zakljuuje da

Vukovi,

meutim

u Andriu iz vremena
Derzeleza "nije... jo bila sazrela
stvaralaka vizija o Bosni".(150.)

31

II.

(ANDRIEVA DOKTORSKA
DI,7:ERTACIJA: "RAZVOJ DUHOVNOG
ZIVOTA U BOSNI POD UTICAJEM
TURSKE VLADAVINE")

Idejnu osnovu svoga knjievnog stvaranja, saglasnu sa emocionalnim optereenjima vlastite tradicije, i
prirode, i klju za razumijevanje odbojnog odnosa
prema Bonjacima i njihovu svijetu, koji je Andri
izraavao u zamraenim i negativno uzbuujuim
bojama pripovjedakog slikanja ljudi i zbivanja, sa
probijanjem potmulih duhovnih optereenja, hereditarno nastranih nagona i uvrnute svijesti toga
egzotinog i neobinog naroda, - otkrio je sam autor
godine 1924. u doktorskoj dizertaciji: Razvoj duhovnog
ivota u Bosni pod uticajem turske vladavine, i to prikazivanjem duha i ponaanja Osmanlija u njihovoj
prelaznosti na Bosance koji su prihvatili islam. "Kada
se danas postavlja pitanje o mestu disertacije u
celokupnom pievom delu, treba znati da se ona
svakako nalazi na prvom mestu zamanog
Andrievog opusa" - pie Zoran Konstantinovi u
pogovoru O Andrievom doktoratu. - "Na prvom mjestu
zato to ona omoguuje najobuhvatniji susret sa
pievom sveu, sa Bosnom kao njegovom glavnom
temom, sa svim arhetipovima iz kojih gradi svoje
32

likove, sa svim motivima koji ga opsedaju, sa motivom.

permanentnog genocida koji u kriznim situacijama
prima oblike bezdunog fizikog istrebljenja, sa
motivom veitog pritiska i more, stalno prisutnog
straha, sa motivom konvertitstva uza sve njegove
posledice, ali i sa motivom permanentne buntovnosti
kao obelejem 'pravog Bonjaka'. U disertaciji se moe
otkriti geneza svega to je Andri kao knjievnik
oblikovao i iskazao.""1 (Podvukao M. R.).
Povod za izradu dizertacije bio je egzistencija i karijera Ive Andria, koja je tada bila dovedena u pitanje.
Naime, nakon preseljenja u Beograd i kratkotrajnog
zaposljenja u Ministarstvu vera, Andri je po svojoj
molbi preao u Ministarstvo inostranih poslova, pa je,
nakon slubovanja pri Vatikanu, u Bukuretu i Trstu,
12. januara 1923. godine postavljen za vicekonzula u
Grazu (Austrija). Tada je iziao novi zakon o potrebnim kolskim kvalifikacijama za pojedina zvanja, pa
je, nemajui diplome o zavrenom fakultetu, Andri
bio otputen iz diplomatske slube. Jedna od
mogunosti da stekne kvalifikacije, i nastavi zapoetu
karijeru, bila je izrada doktorske dizertacije na
Univerzitetu u Grazu, uz polaganje potrebnih ispita."2
Andri je za ispite odabrao slavensku filologiju kod
profesora Heinricha Felixa Schmida i historiju Austrije
kod profesora Reimunda Friedricha Kaindia, velikonijemca posebne vrste koji je alio to nije ostvareno
ujedinjenje njemakih drava uz dominaciju Austrije.
L Zoran

Konstantinovi:

jem turske vladavine). - :;veske

zadubine Ive Andria, godiria I,
sveska 1., Beograd, jun 1982., str.
274-275. U daljnjem tekstu:

doktoratu. Pogovor uz
dizertaciju Ive Andria Die
Entvicklung des geistigen Lebens in
Bosnien unter der Einwirkung der
tiirkischen Herrschaft (Razvoj duhovnog ivota u Bosni pod utica-

Andrievom

Konstantinovi.

2. Ibidem, 262-263.

33

Andri

je u svojoj tezi dao naslutiti i odgovor na pitanje o austrijskoj politici prema vjerski podijeljenom
ivotu u Bosni, ali u molbi za polaganje doktorata on
nije spomenuo zbog ega je bio prisiljen da od augusta 1914. do aprila 1917. prekine svoje studije,'3 to je
. inae isticao svakom prilikom kao politiki prilog
svome napredovanju u karijeri: 4
Osnovnu postavku svoje dizertacije, koju je trebalo
na osnovu dokumenata i argumenata u raspravi
odbraniti, Andri je formulirao tek na poetku drugog
poglavlja, koje nosi naslov: irenje islama kao neposredan
uticaj turske vladavine, i to kao "odgovor za njega ve
unapred izvestan" i kao "smisao pojavama ve dat":s "Od
odluujueg znaaja je to" - istakao je na tome mjestu
Andri - "da je Bosnu, u najkritinijem trenutku njenog
duhovnog razvoja, u doba kada je previranje duhovnih snaga
dostiglo vrhunac, osvojio jedan azijatski ratniki narod
ije su drutvene institucije i obiaji znaili negaciju svake
hrianske kulture i ija je vera - nastala pod drugim klimatskim i drutvenim uslovima i nepodesna za svako
prilagoavanje - prekinula duhovni ivot zemlje,
izobliila ga i od tog ivota nainila neto sasvim osobno. "*6 (Podvukao M. R.). Ne odgovarajui na mogue
pitanje ta bi bilo sa tim duhovnim ivotom da nisu
dole Osmanlije i ostale borbe sa bogumilstvom, koje
se namee iz prvog poglavlja njegove radnje, - Andri
je u napomeni obazrivo dodao: "Ovo mesto, kao i sva
ostala mesta u ovoj raspravi u kojemu se govori o uticaju
turske vladapine, ne bi trebalo 5hmtiti kan kritiku islamske
3. Ibidem, 263-267.

<Iavinc. (Prevod Zorana I'.l1l1Slantinovia).

- Sveske zadubine Ive

godina 1, sveska 1" Beograd, jun 1982., str. Sl. U daljnjem
tekstu: Dizertacija.

4. Ibidemi 264.
S. Ibidem, 268.
6. Ivo Andri: Razvoj duhovnog
ivota u Bosni pod uticajem turske vla-

Andria,

34

kulture kao takve, ve jedino kao kritiku onih posledica do

kojih je dolo usled njenog prenoenja na hriansku
slovensku zemlju. "*7 A te "posledice" su zapravo
Andrieveufemistianizraz za formiranje Bonjaka
kao junoslavenskog naroda islamske vjere, njihove
svijesti i njihove sinkretistike duhovne i materijalne
kulture.
Slavensku genezu Bonjaka i njihovu vezu sa bogumilima te sinkretizam bogumilstva i islama u Bosni
Andri, meutim, nigdje posebno ne spominje. Ali se
u samom poetku prvog poglavlja osjea kao analogija formulaciji o prekidu duhovnog ivota u Bosni,
iskaz da su "istonjako poreklo i snana iskljuivost
bogumilstva, sputavajui kao mona prepreka, stali na put
prodiranju zapadnjakih civilizatorskih uticaja" u ovu
zemlju,*s to u kontinuitetu izlaganja predstavlja
prepreku prve, bogumiiske, faze iza koje slijedi, kao
nastavak, prepreka druge, islamske, faze. U tom
moguem povezivanju arhetipskog duha i karaktera
bogumila i Bonjaka, koje se na vie mjesta ove radnje
namee, karakteristino je da se, i pri iznoenju jednostavnih vanjskih obiljeja bogumilskog obredoslovlja i mjesta bogosluenja, jer su njihove "crkve
bile jednostavne kue, bez ukrasa i kienja, bez slika i statua,
koje su bogumili odbacivali kao i znak krsta; takoe i bez
zvona, koja SU za njih znaila "demonske trube", i bez svete
vodice koju su "prezirali" kao otrov"*9 - Andri se ne
zadrava na Oiglednoj slinosti sa ureenjem muslimanskih damija, iako to vjerovatno predstavlja jedan
od elemenata spontanog prelaska bogumila na islam.
oo.

7. Dizertacija, 201.
S. Ibidem, 19.

9. Ibidem, 39.

35

.s druge strane,

Andri napominje kako je "bogumilstvo... poelo da izmeu Bosne i zapadnog sveta podie onaj
stenoviti zid koji e islam potom jo vie proiriti i
podii do takve moi da se i danas jo, premda se odavno
raspao, osea njegovo delovanje kao mrana linija razdvajanja koju nije mogue prei bez napora i opasnosti". *10 A
da je Andri pod "zapadnim svetom" tada prvenstveno podrazumijevao katoliku Evropu, a bogumilstvo smatrao sklonim istoku kao Svome izvoritu, svjedoi reenica koja slijedi nakon toga: "Otimajui se
uporno podjarmljivanju sa Zapada, bogumilstvo je na kraju
silom prilika zemlju odvelo pod jaram Istoka; katolika
propaganda, sluei se napred pomenutim sredstvima,
doprinela je i sama ovom kobnom koraku. "*11
Kao duhovne i politike predispozicije koje su
Osmanlijama otvorile put do Bosne on istie "zamrene
i nezdrave versko-politike prilike", koje su doprinijele da
je jo prije 1463., po iskazu Klaievu koji Andri navodi, Bosna "bila sputana u verige turskih sultana":12 Ali i
postupak sultana, koji je hrianima, konkretno
despotu uru Brankoviu, "ostavljao slobodu veroispovesti", *13 Andri istie u toj prethistoriji. On navodi,
najzad, i injenicu, prema Rakom, da je patarenstvo
zapravo bila "verska zadruga, koja imade korien u dualizmu ipaganskoj theosophii, dakle izvan kranstva":14 Kao
socijalno-ekonomski faktor privlaan z;a bosansko
stanovnitvo Andri istie navod iz pisma Stefana
Tomaevia papi Piju II: "Turci su u mojoj kraljevini
sazida1i nekoliko tvrava i ljubezni se prema seljakom pokazuju; obeavaju da e svaki od njih biti slobodan koji k njima otpadne":15 a uz to i injenicu
W. Ibidem.
11. Ibidem, 41.
12. Ibidem, 43.

13. Ibidem, 45.

14. Ibidem, 45-46.
15. Ibidem, 47.

36

pobune kmetova pod vladavinom hercega Stefana

Ali u napomeni, da bi potcrtao svoju koncepciju, Andri navodi i Rankea: "Meutim, ni oni Srbi i
Bonjaci koji su vie voleli da se pokore Turcima nisu
ni slutili ta ine, kakva ih sudbina oekuje pod ovom
vladavinom." * 16
Istiui kako je u Bosni pred dolazak Osmanlija
bjesnila "strana verska borba", koja je otvarala alternativu ili "da se okrene katolikom Zapadu i da potpuno
uestvuje u njegovom duhovnom ivotu", to kao premisa
zapravo otkriva temeljnu koncepciju ove radnje,
raene u skladu sa karakterom zemlje, univerziteta i
komisije kojoj je dizertaciju podnio, ili, "to je manje
verovatno, duhovni ivot Bosne mogao je da nae svoj izraz
pobedom patarenstva u nekoj vrsti slovenske reformacije u
malome",*17 Andri zakljuuje kako je "taj vani proces
naglo prekinut" jer je, kako on kae bez skrivanja odbojnosti i neprijateljstva, poela "najezda jednog osvajakog
naroda, tueg po veri, duhu i rasi", pri emu je "onaj deo
naroda koji se nalazio na viem stupnju i bio imuniji prihvatio veru napadaa da bi sauvao svoj posed":18 Svodei
svoje razmatranje na nacionalno-politike,kulturne i
duhovne posljedice toga historijskog zbivanja, Andri
je istakao, uz projiciranje shvatanja svoje generacije,
da je tako posred junoslavenskih zemalja povuena
linija koja je ila Dunavom, Savom, Unom, Dinarskim
planinama. "Taj zid razdvajanja podelio je srpskohrvatski rasni i jeziki kompleks u dva dela, a njegova
senka, u kojoj se odvijala jezovita istorija u trajanju etiri
stolea, morala je na rubovima sa obe strane kao teret da
pritiskuje do u daleku budunost", *19 zakljuio je Andri
Vukia.

16. lbidelI1, 199.

17. IbidelI1, 51.

Ul. lbiLlem, 52-53.

19. Ibidem, 53.

37

sa romantikim akcentom, nameui vlastitu optubu

zbog historijske "turske krivice" kao teret odgovornosti,
"do u daleku budunost", bosanskim Slavenima, bogumilima koji su prihvatili islam i ostali "na rubovima sa
obe strane" ovoga graninog zida kao "senka" njegova.
Jer, objanjava on: "Po geografskom poloaju Bosna bi

zapravo trebalo da povezuje zemlje Podunavlja sa

Jadranskim morem, a to znai dve periferije srpskohrvatskog elementa i ujedno dve razliite oblasti
evropske kulture. Potpavi pod islam, Bosna ne samo da je
bila liena mogunosti da ispuni svoj zadatak, koji joj je po
prirodi pripadao, i da uestvuje u kulturnom razvoju
hrianske Evrope (kojoj pripada po svojim etnografskim i
geografskim obelejima), nego je, tavie, zbog domaeg
islamiziranog elementa postala mona prepreka
hrianskom zapadu. U tom neprirodnom poloaju
Bosna je ostala za sve vreme turske vladavine. "'20 Svoja
kulturno-historijska nagaanja u kondicionalu Andri
je zavrio imanentnom sugestijom da izmeu Srba i
Hrvata nema mjesta za Bonjake kao nosioce krivice
razdvajanja ova dva naroda i prepreke za kulturne
utjecaje kranske Evrope u Bosni. I tamo gdje nije
izriit u svome tekstu svaka najobinija stilistika analiza njegova izlaganja, ve u samom Andrievu izboru
rijei, mora otkriti odbojan emocionalan odnos mrzovoljnog ovjeka, koji ne moe da podnese racionalnu
raspravu o predmetu koji ne voli.

Za "proces islamizacije, toliko znacaJan po razvoj

duhovnog ivota" Andri net poetku obazrivo kae da
se "ne moe... tano i u pojedinostima utvrditi na koji se
zapravo nain odvijao", smatrajui, po slijedu novijih
20. Jbidem.

38

historiara, da su se Osmanlije u poetku "svim snagama trudili da se prilagode autohtonim kulturnim prilikama
i da asimilaciju prepuste vremenu". Ali istovremeno i

podriva moralnu osnovu ove tvrdnje, da ne bi osporio

svoj opi stav o nasilnoj prirodi Osmanlija, rijeima da
se to ne smije pripisati "nekakvoj trpeljivosti, na koju
se kasnije nigde ne nailazi", i istie da injenica postojanja hrianskih zemljoposjednika i administrativnih
dostojanstvenika, u prvo vrijeme, uBosni i osobito u
Hercegovini, govori jedinp "da se islamizacija razvijala
lagano i postepeno" (sve podvueno M. R.), jer su
Osmanlije, u' tome vremenu borbi oko Jajca s
maarskim vojskama mor~ voditi rauna o miljenju
uglednijih i bogatijih slojeva stanovnitva. *21 "Posle

pada Jajca (1528.) islamizacija napreduje bezobzirn,o i

brzo. Pred ovom injenicom potpuno je neosnovano
Truhelkino miljenje da nema primera ili dokaza prinudne konverzije. ", *22 zakljuuje Andri, ali ne navo~ ni
jedan sluaj nasilne islamizacije. On nigdje ne govori
iscrpnije ni o tekom, kmetskom poloaju seljatva u
srednjovjekovnoj Bosni, kojemu je osmanski feudalizam donio izvjesne socijalne olakice, osobito u
sluajevima prelaska na islam, te da je ta injenica, uz
prestanak dotadanjih vjerskih progona i ratnih
nevolja, bila jedan od glavnih razloga prihvatanja
nove vjere i nove vlasti: Umjesto toga, on iznosi
dileme bosanskog plemstva i posjednike klase, kao
da su jedino oni u Bosni ivjeli: "ili u svojim rukama

zadrati vlast i na taj nain stei pristup do svih dostojanstava u novom carstvu, ili sve izgubiti i postati raja bez
prava i poseda " (kao da se u Osmanskoj carevini napredovalo

pomou

vlasti i posjeda, a ne

21. Ibidem, 55.

pomou sposob-

22. Ibidcm.

39

nosti i vojnih zasluga), - nalazei toj dilemi nauno

neprimjerenu analogiju u srpskoj narodnoj pjesmi, u
Lazarevoj nebeskoj alternativi uoi boja na Kosovu: da
li se privoljeti "carstvu zemaljskome" i pobijediti, ili
"carstvu nebeskome" i izgubiti u boju. *23 On jo jednom podvlai svoju tvrdnju: ko je elio da sauva posjed, vlast i privilegije "morao je na kraju prei na
islam".,*2A pozivajui se na Preloga, koji je zapravo
rekao da su "prilike favorizirale prelaz na islam",*25 i
uz to isputajui potpuno iz vida plebs, obini narod,
kmetove, koji su prihvatali islam iz drugih razloga,
stavljajui se pod utoite Osmanlijama.
Razvijajui i nadalje svoju tezu o islamizaciji kao
nasilju, ali posredno, odnosno "koliko je napred navedena dilema istovetna s prinudnom konverzijom ff, Andri
podvlai koliko je opet bosansko plemstvo bilo vrsto
vezano za svoj zemljini posjed kao izvor ugleda i
moi, te kako se bosanski vlastelin, po religioznomoralnoj kosovskoj alternativi, opredijelio za "carstvo
zemaljsko", prihvatajui "veru osvajaa" da bi sauvao
svoju zemlju: 26 Taj plemiki posjedniki mentalitet on
nalazi kod islamiziranih bosanskih vlastelina kao
"glavnu pokretaku oprugu u svim ponaanjima",
navodei po Klaiu da su ak "uvali svoje starinske
povlastice i povelje od kranskih vladara (!), da ih iznesu na
vidjelo ako Bosnom opet zavlada koji kranski vladar", *27 i
potcrtavajui u fusnoti primjerom iz lanka fra Ante
Kneevia taj nemoralan postupak begova, koji nisu
oklijevali ni pred mogunou ponovnog, vulgarnog,
vraanja II kranstvo.*28 A meliu daljnjim ilustri1cija23. Ibidem.
2A.lbidem.
25. Milan prelog. Povijest &:meu dOCa.
a;manlij;ke vlade, LSarajevo, s. a, 38.

26. UiLL'rldCijd.

27, Ibidem, 49,

28. Ibidem, 203.
40

ma on se sputa na razinu romantizma i hrianskog

narodnog shvatanja i uklapa se po prvi put u srpskohrvatsku knjievnu osovinu nenaklonjenu islamu i
Bonjacima u potezu Njego - Juki, koja e ostati
okosnica i njegove knjievne ideologije. "Vodei motiv
za islamizaciju", ovog puta nenasilnu, kao i to da su
islamizirani Bosanci zadravali svoja stara slavenska
prezimena, on najprije nazire u bonjakoj narodnoj
pjesmi u H6rmannovu zborniku:
Bog ja Rada lijepo poturio
I sa lijepom Anom oenio,
Darovo mu deset kua kmeta,
Ne zove se sada Radojica,
Ve se zove Pilipovi Ibro. '29
A zatim nastavlja, uz saglaavanje, s potovanjem i
divljenjem, otkrivajui tako svoju ranu knjievno-ideoloku ali i politiko-pragmatiku simpatiju: "Njego,
koji uvek moe da slovi kao najverniji izraz naina
miljenja i shvatanja u narodu, na svoj plastian, saet
nain opisuje proces islamizacije ovim reima:
Postadoe lafi ratarima,
Isturi se plahi i lakomi. "'30
Da bi zavrio kako franjevac Ivan Juki "karakterie
bosanske muslimane": "Oni su postali od zloestijeh
hristjanah, koji svoje gospodstvo ne znajui drukije
uzuvati, poturie se." I dalje: "Novi zakon osigurao im je
irnanjstva i bogatstva, oslobodio od haraa i svakog danka,
doputao svako dielo grieno, bez truda i rada mogli su
gospodst"o provod i ti. 31
fl'

::''1, IbidC1l1,::;'I K,.-tJ lliir1l1.lI1n:

i7(L1njl' Ik");I'.HI. IlJ::',l" 'tr. ::''l,

Narodile pjesne Muhamedovaca II

Bosni i Hercegovini, L Sarajevo,

31. Ibidem, 61., Slavoljub

Bonjak /Ivan Franjo Juki/:
Zemljopis i povijest Bosne, Zagreb,
1851., str. 143.

1888.,401.
30. Ibidem,
Petrovi

60-61., Petar
Njego: Gorski vi;enac, VIII

41

Kao notu daljnjeg osmanlijskog nasilja, i svireposti,

dodaje instituciju adami-oglana ("danak u
krvi"), koja je "za islamizaciju, pa prema tome i za duhovni
ivot Bosne, bila od velikog znaaja", punei iskazom putnika Bartolomeja Georgijevia romantiku atmosferu
osmanlijske vladavine kao vremena okrutnosti i nasilja svake vrste nad hrianskim stanovnitvom: "Ja
nemam rei kojima bih mogao predstaviti kako roditelji
strano jauu i tue, kako leleu i zapevaju kad im decu iz
roditeljskih krila i naruja otru oni svirepi zlikovci. "*32 A
dizertacija sve vie poprima karakter literarne
tvorevine. Ili kako je o njoj, u pregledu i svoenju
njenih karakteristinih obiljeja koja je odvajaju od
naune empirije, pisao Zoran Konstantinovi,
uoavajui bitan znaaj andrievske poruke u njoj:
"...To je u prvom redu knjievno delo, koje mora imati
svoje mesto u celokupnom Andrievom opusu. Ono je
knjievno po svom jeziku i stilu. I...! Ono je knjievno
po svom uplitanju narodnih pesama i narodnih izreka, po svom uvek prisutnom interesovanju za literaturu. Ono je knjievno po svom oseanju za egzistencijalnu dramatiku danka u krvi, po svom traganju da se
iza svakog podatka otkrije ljudska sudbina, kako iza
sauvanih zapisa o podmiivanju Turaka tako i iza
beleaka anonimnih prepisivaa crkvenih knjiga. Na
kraju, ono je knjievno delo i po tome to, literarno
nadahnuto, nosi poruku istorijskog iskustva prolosti
za ivot u budunosti, ali i po tome kako ocenjuje i
opisuje znaaj knjievnosti za opstanak naroda."*33
Ova univerzalistika knjievno-estetska razmatranja,
sa visine nezainteresovanog posmatraa, bila bi u potpunosti i etiki prihvatljiva kada ne bi isputala izvida

Andri

:\2. Ibideill, 6:\.

42

Andrievu

naklonost, odbojnost i kritiku, suprotstavljenost prema jednom narodu, prema jednoj vjeri, jednoj kulturi, i predstavljala otupljivanje negativne
izriitosti Andrieve dizertacije, toliko bitne za glavninu njegova knjievnog djela i dalekosene za njegov utjecaj u stvaranju optuujue svijesti o "turskoj
krivici" Bonjaka kod drugih junoslavenskih naroda.
Tako Andri i u vezi sa institucijom adami-oglana,
kojoj e se kasnije motivski vratiti u romanu Na Drini
uprija, naglaava njene sociopsiholoke posljedice"za
duhovni ivot zemlje": "Oteta deca su l ...! uskoro zaboravila roditeljsku kuu i svoju veru i postala su fanatini
"Turci"", - istie on meui ovu rije prvi i posljednji
put u navodnike, to je inae bilo bitno za razlikovanje
Bonjaka od njihova zloupotrebnog istovjeenja sa
ovim nazivom. Jer su zapravo preko kasnijeg
Andrieva nazivanja Bonjaka Turcima i sve historijske "krivice" Osmanlija imanentno padale na njih. - i
nastavlja: "Kao potomci iskonskih, zdravih brana, zahvaljujui svojoj uroenoj inteligenciji i sposobnosti, ta deca
su mnogo lake dolazila do asti i ugleda nego to je ovo bio
sluaj sa Turcima koji su bili neradni i optereeni porocima.
Odjek njihove slave i njihovog bogatstva dopirao je sve do
Bosne i delovao primamljivo za njihove sunarodnike i
roake. ""34 (Podvukao M. R.)
Tree poglavlje dizertacije takoer se, posredno,
tie Bonjaka u odnosu prema pripadnicima
katolianstva i pravoslavlja i nosi naslov Uticaj
drutvenih i administrativnih institucija islama olienih u
turskoj vlasti na ivot nemuslimanskog stanovnitva. A u
njemu je, pored stvarnih injenica pravno-administrativnog i privrednog poretka i moralnog poloaja,

43

Andri

iznio i mnoge incidentaIne dogaaje i situacije

na osnovu kranskih izvora, koji dalje produbljuju
sliku jaza izmeu muslimanskog inemuslimanskog
stanovnitva u Bosni. O uslovima kakvi su bili "za onaj

deo bosanskog stanovnitva koji nije preao na islam"

Andri informira na osnovu Hammera i Zbirke zakona
za raju (Kanun-i-raja) iz 635. godine, mada priznaje da
su oni bili na snazi "u donekle izmenjenom i blaem
obliku", s namjerom da prikae ta je sve "turska vladavina nametala podanicima druge vere", a to se moralo,
posredno ili neposredno, odraziti "u duhovnom ivotu
bosanske raje". Ti propisi se uglavnom odnose na
zabrane podizanja manastira i crkava, njihova
popraVljanja, koje Andri objanjava tenjom "da svi
oni postepeno nestanu", na zabrane noenja odjee kao
kod muslimana, jahanja konja i noenja oruja,
noenja krsta i snanog zvonjenja itd., mada Andri
primjeuje "da u praksi nije svaki od ovih propisa tano i
doslovno primenjivan":35 Ali on istie da je, "ve po
osnovnim naelima islama, a osobito po nainu njihova
primjenjivanja", "raja... morala dospeti II privredno
potinjen i zavisan poloaj". Da bi izbjegli ratne namete,

kao i redovne poreze i kuluke, raja se udaljavala od

drumova i povlaila se u vie, nedostupne krajeve,
trgovci i zanatlije hriani u gradovima nailazili su u
zakonima turskog poretka na "prepreku za svaki
napredak", a uz to su im, po!ed onog to je islam
iskljuivaa, bile zabranjene mnoge privredne djelatnosti. Zasnovana iskljuivo na zabranama inasiljima,
bez iega to je bilo slobodno i dobro, tako se sklapala
nepodnoljiva slika osmanlijske vladavine u Bosni i
predstavl1 ivota Bonjl1ka kao istovjernika Osmanlija.

44

Posebnu paznJu Andri je pri tome posvetio

iznoenju zloupotreba, poniavanja i nasilja na
osnovu franjevakih hronika i spisa Ivana Franje
Jukia (koji se inae otkriva kao ovjek blizak
Andrievim shvatanjima, i kao vana karika u lancu
njegovih inspiracija), ali i zaobilaenja mnogih taaka
kanuna podmiivanjem ili lukavstvom od strane
fratara. Andri u svoje izlaganje uvodi i bonjake
izvore koji govore o nasilju pojedinih osmanskih namjesnika: Baagia, koji flU svojoj potpuno u islamskom
smislu i duhu pisanoj istoriji", naziva Delali Hasanpau "glasovitim razbojnikom ", s napomenom da su i
Bonjaci trpjeli njegove zulume; zatim, opet
Baagieve iskaze o pljakau Jegen Osman-pai te
nasilniku Bostandi Sulejman-pai, '36 ali proputa da
podvue da su to bili Osmanlije koji nisu pravili razlike u svome ponaanju i od kojih su na. prvom mjestu stradali buntovni Bonjaci. Osjetivi, meutim,
nenaunu iskljuivost i negativni totalitet svojih ilustracija o osmanlijskim upravljaima, a ne mogui
izbjei istraivanja bekog doktora znanosti Baagia,
Andri je u jednoj fusnoti oito naknadno dodao, ali sa
odbojno ironinom invektivom prema islamu: "Radi
tanosti

i potpunosti prikazivanja valja istai da je meu

namesnicima bilo ljudi potpuno ispravnih i nepodmitljivih,
koji su pokazivali smisla za dobro zemlje i imali razvijen
oseaj pravednosti - iako u islamskom smislu." "Pored
Bosanaca, Gazi Husrefbega (1506) i velikog vezira
Mehmed-pae Sokolovia (1564-1579), ije su javne gradnje
i danas svedoci njihovih nastojanja za optu korist, bilo je i
drugih pravednih i plemenitih namesnika. Murteda-paa
(1623-1626), takoe Bosanac, kao namesnik, davao je siro:J(" lbid<:ll1, 101-lln.

45

tim devojkama miraz, da bi tako umnoio muslimansko

stanovnitvo koje se bilo proredilo. Upor. Baagi.. 1. e., p.
62. "'37
I opi uslovi za razvoj kulture, kao drumovi,
potanski saobraaj, bili su nepovoljni, predstavljajui
prepreku za uvoenje i "najobinijih tekovina tehnikog
progresa i evropske civilizacije u Bosni", a pogotovu tamparija i novina koje su osnovane tek pri kraju
osmanske vladavine, istie Andris objanjenjem, i uz
povezivanje islama i mentaliteta Osmanlija sa "nezdravim konzervativizmom" Bonjaka, "bogumilskih
potomaka": da su "moda vie nego pritisak, korupcija i
javaluk turskih vlasti, kulturno uzdizanje raje spreavali
/.../ netrpeljivost i neobino konzervativan duh domaeg
muslimanskog elementa". '38 "Svi istraivai Bosne i njene
prolosti", - zakljuio je Andri odluno na kraju ovog
poglavlja, - "kako srpsko-hrvatski tako i strani, saglasni su
u tome (i svi oni to manje ili vie istiu) da je uticaj turske
vladavine bio apsolutno negativan. " I nastavio svodei te
negativne karakteristike na Bonjaci: "ak ni onom delu
Junih Slovena koji je preao na islam Turci nisu mogli da
donesu neki kulturni sadraj niti neki vii istorijski
smisao. "'39
A da bi dokazao ovu svoju tvrdnju, nakon obimnog
poglavlja o "duhovnom ivotu katolikog dela stanovnitva" u njegovu "karakteristinom otelovljenju, literarnom i kulturnom delovanju franjevaca", u kojemu je
najvei znaaj, i prostor, dao Ivanu Franji Jukiu, te
poslije znatno ueg poglavlja o srpsko-pravoslavnoj
crkvi i njezinu djelovanju "kao odraZlI duhovnog ivota
.';-. Ibid,'III,

~I;-,

:;0 Ibid"III, JillJ.

38, Ibidem, Y5, Y7.

46

pravoslavnog dela stanovnitva" pod osmanlijskom vladavinom, - Andri je dodao "Prilog: Hibridni pisani
spomenici bosanskih muslimana kao pojavni oblik delovanja
islama na ovaj deo stanovnitva". Nakon uvodnog generaliziranja i uopavanja koje je zapravo predstavljalo
identifikaciju Bonjaka sa osmanlijskom vlau, kako
je "onaj deo bosanskog stanovnitva koji je preao na islam"
i sainjavao u vrijeme osmanlijske vladavine "vladajuu ratniku

kastu, koja je sve svoje snage ulagala u prvom

redu na osvajanje, a zatim na odbranu poseda", - Andri je

postavio vrednosni okvir bosanskomuslimanskog

knjievnog stvaranja kroz etiri stoljea, sa koncepcijom o njegovoj stranosti i tuinskom karakteru:

"Duhovni ivot te kaste skamenio se u oblicima tue religije i nepoznatog jezika ",'40 da bi tu okvirnu postavku na
kraju Priloga zavrio ideolokim zakljukom: "I na
ovom podruju, delovanje islama pokazalo se kao krajnje
sputavajue i neplodno. "'41 Iako je do tada bila objavljena Baagieva beka dizertacija Bonjaci i Hercegovci
u islamskoj knjievnosti (Sarajevo, 1912.) i knjiga
Sejfudina Kemura i dr. Vladimira orovia Die serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus
dem XVII, XVIII und XIX Jahrhundert (Sarajevo,
1912.) te poglavlje o ovom knjievnom radu u
Prelogovoj Povijesti Bosne u doba osmanlijske vlade
(Sarajevo, s. a.), koju on inae u dizertaciji navodi,
Andri je zaobiao ove studije i nekritiki, nauno
nekorektno i s omalovaavanjem iznio ovo bogato
knjievno stvaranje Bonjaka na nepune tri stranice
svoga teksta, da bi i ovim podeavanjem rasprave i
njenih rezultata potvrdio i "dokazao" svoju osnovnu
tezu o pogubnosti i neplodnosti turske vladavine i ori-to. lbi,klll. Ili:".

47

jentalno-islamske kulture u razvoju duhovnog ivota

u Bosni, ak i kod"onog dela stanovnitva kojije preao na
islam". Jer u protivnom, da je iskoristio glavne studije
samo o ovoj pisanoj literaturi, budui da usmenu
knjievnost Bonjaka nije nigdje ni spomenuo a ni
knjievni rad iz doba Preporoda, - zakljuak bi bio
drukiji, kontradiktoran temeljnoj koncepciji dizertacije.
"Pojedini muslimani iz Bosne" koji su se bavili "nekom
knjievnom delatnou" inili su to "uglavnom izvan

Bosne, u Carigradu na turskom (odnosno arapskom i.persijskom) jeziku", kae Andri zanemarujui veliki broj
domaih

stvaralaca u zemlji, ali

priznajui

da je taj

jezik veini "njihovih istovernika u Bosni bio samo donekle poznat ili potpuno nepoznat". Time je zapao u
nedosljednost sa svojim vlastitim knjievnim stvaranjem u kome je te ljude koji nisu znali turski jezik stalno nazivao Turcima, a u iskazu da njihovo stvaranje

"ne moe biti predmet naeg rada jer su oni po jeziku i po

duhu pripadali sferi druge kulture", '42 on je, ne poznajui
studije koje je mogao proitati, u kojima se istie upravo bonjaki duh i patriotizam i bosanska slavenska
svijest i ponos ovih stvaralaca zbog svoga porijekla,
iznio jednu bitno netanu tvrdnju.
Njihovim
iskljuivanjemiz razmatranja, zbog jezika na kome su
pisali i vlastite kulture u kojoj su svojim djelima
uestvovali, on se, s obzirom na bosanskofranjevake
latiniste i ruskoslavenske i slavenoserbske pisce u srpskoj knjievnosti, pokazao metodoloki nedosljedan i
iskljuiv prema bonjakim orijentalskim knjievnicima koji su pisali na orijentalnim jezicima.
42. ILJiLIcIll, 11;7.

48

o alhamijado-poeziji on se izrazio s potcjenjivanjem, ali je nije a priori odbacio, slijedei uglavnom

negativnu ocjenu Stojana Novakovia, a da se nije
posluio iscrpnije ni Kemura-orovievomuvodnom
studijom ni Kraussovom radnjom, iako ih on biljei
ispod teksta. Ovu knjievnost on je kvalificirao kao
''jedno makar i ogranieno podruje duhovne delatnosti
bosanskih muslimana", kao "pokuaje umetnikog
pesnitva" od XVII do XIX stoljea na "srpsko-hrvatskom
jeziku pisane arapskim pismom", iako su ovi stvaraoci
svoj jezik izriito nazivali bosanskim. II kratkom historijatu istraivanja ove knjievnosti on je naveo
Aleksandra Giljferdinga, dr. Otta Blaua te Kemuruorovia, ali je istakao: "Broj pesnikih ostvarenja, kao i
njihov kvalitativni znaaj je neznatan", smatrajui ove
pjesme samo kao "zanimljivu pojavu hibridne pismenos-

ti i kao konkretan primer uticaja orijentalne kulture na

Slovene". '43 Za nastanak ove knjievne pojave kod
Bonjaka on je iznio dva bitna elementa, jezik i pismo:

"Bosanci muslimanske vere sauvali su, dodue, svoj maternji jezik", kae on, mada su iz administrativnih islamskoinstitucionalnih potreba preuzeli izvjestan broj
turskih i arapskih izraza i "preneli u srpsko-hrvatski
jezik", meu kojima se najvei broj sastoji "od oznaka za
moralno-religiozne pojmove islama":44 S druge strane su
se zbog "Korana", koji su "kolska deca morala da oo. itaju

i naue napamet - to ne znai da su ga morala i razumeti",

- upoznavali i sa arapskim pismom. I dok je za bosanski (,srpsko-hrvatski') upotrijebio izraz "svoj maternji
jezik", a za turski istakao da je najveem dijelu
Bonjaka ostao "tu i nepoznat", za arapsko pismo nije
upotrijebio rije "svoje", vjerovatno stoga to je uz srp-

-n. IL-idem.
49

sko-hrvatski jezik smatrao irilicu (a moda i latinicu)

kao njegovo prirodno i neodvojivo grafijskoobiljeje,
kao da ova dva pisma nisu izvedena iz grkog i latinskog. Stoga je ovo pjesnitvo i nazvao "hibridnim", to
se, prema ovakvom nainu suenja, osjea i u njegovim razmatranjima o kontaminaciji i simbiozi konstitutivnih elemenata bia i narodnosnog identiteta
Bonjaka, ali sa prevagom prema stranosti turskoislamskog duha u kulturi i moralnom podrazumijevanju njihova renegatstva i odroavanja. U pokuaju
leksikonske informacije o alhamijado-pjesnitvu, uz
nagativna knjievna odreenja te podvlaenje njegove "didaktino-religiozne prirode" a zaboravljanje istog
takvog karaktera u staroj knjievnosti katolika i
pravoslavnih, - Andri je napravio i neke bitne greke,
to govori o njegovoj istraivakoj povrnosti: Poto je
iznio da se arapska abeceda primjenjivala "u
nedostatku obrazovanja na svom jeziku i na svom pismu",
on je, nakon informacije o ilahijama i kasidama te
metriko-prozodijskim formama, napisao sa odbojnou: "Prirodno je da su ta pesnika ostvarenja bila
proeta turcizmima, a da je jezik, ukoliko je srpsko-hrvatski, bio unakaen i utisnut u ruho tue poetske forme.
Rima je gotovo uvek pogrena i nepravilna, celokupan ton
je suvoparan i ne retko trivijalan. "*45 Ali je priznao da su
neka od ovih pjesnikih ostvarenja, "na primer didaktina pesma Avdija"; postigla veliku popularnost u
muslimanskom stanovnitvu: 46 Pogrijeio je, meutim, kad je objanjavao zato se prijepisi ovih pjesama "bitno... razlikuju kako u pogledu oblika tako i po
svom sadraju": "Drukije nije ni moXlo biti ako se uzme da
-t-t" Ibidl"lll,

I~;- I~'J"

45. Ibidem, 189.

50

su sva ta pesnika ostvarenja pisana jednom azbukom koja

ne poznaje znakove za samoglasnike i usled toga otvara
iroku mogunost za zbrku u ortogyafiji i za nejasnoe u
smislu. ", '47 to nije u potpunosti tano jer su ti alhamijado-tekstovi vokalizirani.
/ Da su koncepcija i unaprijed dati zakljuak
Andrieve dizertacije i u komisiji za njenu ocjenu izazvali sasvim odreenu kritiku reakciju, svjedoi
referat profesora dr. Heinricha Felixa Schmida. U
njemu je uvodno, uz pozivanje na mjerodavne
kritiare Andri istaknut kao "vodei novelist" u srpsko-hrvatskoj knjievnosti, i time pomjeren na drugu
stranu od kulturnohistorijske nauke, ali koji "gyau za

svoje novele uzima iz narodnog ivota Bosne u doba turske

vladavine", i koji tradiciju ivo prisutnu u njemu,
povremeno pomognutu "intenzivnim arhivskim studijama", - "oblikuje istorijski verno" u svojim priama.
Andri

je, prema miljenju profesora Schmida, uspio

da u svojoj studiji izbjegne dvije protivpoloene
greke dotadanjih istraivaa: s jedne strane, "prece-

njivanje pozitivnog znaaja turskog duha i islama po kultu-:ru Bosne" i, s druge strane, "potcenjivanje upliva turskog
sistema vlasti po ivot i narodni karakter nemuslimanskog
ivlja". A nakon ove nauno-metodoloke postavke,
koja razlikuje i razdvaja znaaj "turskog duha i islama po
kulturu Bosne" od "upliva turskog sistema vlasti na
nemuslimansko stanovnitvo", Schmid je izrazio ozbiljnu
naunokritiku

zamjerku Andrievoj negativistikoj

jednostranosti, ime je pogodio i u samu sutinu njegove intelektualno-moralne i emocionalno-estetske
strukture: "Jedna od autorovih teza, njegovo poricanje

s'vakog za kulturu podsticajnog uticaja islama i Turaka,

r

Ibi,knl,

I~<)

IllI.

51

nee ostati bez prigovora,

bez obzira na mnogostruke argumente kojima Andri podupire ovu tezu; upravo na ovom
podruju njegovom istraivanju postavljene su izvesne
granice usled prostorne nedostinosti i jezike nedostupnosti turskih izvora."*48 Zoran Konstantinovi se, kasnije,
na ovu napomenu profesora Schmida nadovezao da
je meu istraivaima Andrieva djela "moralo l ...! biti
i miljenja da Andri nije razumeo islam kao religiju,
kao zajednicu, kao ideologiju i kao civilizaciju (na
primer, Aleksandar Popovi, Ivo Andri i JJKua
Islama", Delo Ive Andria u kontekstu evropske
knjievnosti i kulture. Zadubina Ive Andria,
Beograd, 1981, str. 505-516)",*49 te da "ovo nerazumevanje moda i jeste razlog to Andrieva dizer-lo. Rderdl o JiLalaciji Ive

pULddil1d, \'LliJ,.lIll1 ddu I1jq;lI\iih

Iza mene lino najboljih/ tekstova",

on zahtijeva, prema Popoviu,
dVije vrste analize: jedna bi predstavljala prouavanje pieva
odnosa prema njegovim linosti
ma, "Turcima, domaim muslimanima, muslimanima iz drugih krajeva, Srbima, Hrvatima, pravoslavnim, katolicima, Jevrejima", "u kojoj
bi se paljivo pratila upotreba
svakog od tih imena, termina, naziva i pojmova i njihove promene
koje takoe postoje tu i tamo, i naravno ne sluajno; a gde bi se
istovremeno pratio i svaki Andriev
uzdah, gnev, podsmeh ili aoka, i
rastaka strpljivo atmosfera drutava i vremena, situacija i obrta,
koji su polako i neprirnemo menjali
te zajednice i pojedince meu
njima"; druga bi bila provjera
"koliko je Andri bio upuen u ono
to specijalisti zovu 'islamologija', a
laici mnogo ire 'orijentalistika"'.
"Drugim reima /trebalo bil pogle-

Andria

.,. profesora dra Hajnriha

Feliksa mita. Prilog uz prijevod
dizertacije, Sveska ZlA, 1./1982., sv.
1., str. 241.
49. Aleksandar Popovi: Ivo
Andri i "Kua Islama". U zborniku
Delo Ive Andria u kontekstu
evropske knjievnosti i kulture,
Beograd, 1981.,505-515. U daljnjem
navoenjU: Popovi. U uvodnom
dijelu svoje studije Popovi je
najprije objasnio kljuni pojam iz
njena naslova: da se "po arapskom
sistemu ranog srednjeg veka, to bi
vremenski odgovaralo otprilike
dobu kada su Srbi prelazili na
hrianstvo, zemljina kugla... delila
na dva dela: Dar al-Islam !'Kua
Islama", mi bismo danas rekli "Svet
Islama"/ i Dar al harb !'Kua rata",
to jest deo zemljine kugle koji tek
treba da bude doveden pod okrilje
islama i njegove civilizacije/." A
poto je "Svet Islama" ...Andriu ne
samo pozornica, nego i duboka

52

tacija 'jo nikad nije objavljena na srpskohrvatskom

jeziku i potpuno je nepoznata itaocima, kao svako
ddt} lLbhLd std Jl: I\ndnc LBdU i
razumeo la onda takoe i ta je
mogao znati i razumeti, i pomou
kojih "pomagala"l o islamu kao
religiji, kao zajednici, kao ideologiji
i kao civilizaciji, i naravno njegovoj
evoluciji. to bi znailo pokuati
nazreti kroz njegova dela do koje
mere Andriev 'Svet Islama' poiva
na poznavanju osnova koje
obeleavaju od pamtiveka celokupni islamski svet, i koje su oduvek
davale normu islamskom drutvu i
islamskim zajednicama. A te su
osnove izvanredno precizno definisane, neuporedivo bolje i preciznije nego to se to uobiajeno
misli i veruje. Znai, jednom reju,
proveriti do koje mere je Andri bio
upuen u verske probleme islama i
islamske zajednice, u pravne i
pravno-teoloke probleme, u ideoloke probleme Ikoji su se u islamu
vrlo brzo pojavili!, ti probleme
organizacije toga drutva, u njegove socijalne, ekonomske i administrativne probleme, sisteme i
reenja, i najzad u kulturna i
nauna stremljenja i dostignua
toga sveta." 1505-506./.
Iz ove druge analize, koju je
Popovi na ovom mjestu tematski
naznaio,
uz napomenu da
Andrieva biblioteka "ne prua
nikakva pomona saznanja u vezi s
njegovim interesom za islam", on
se u svojoj studiji zadrao na "samo
nekoliko takvih fragmenata" 1507./,
rasporeenih u "etiri oblasti: al
Verski problemi, kult i dogma; bl
Izvori prava, versko-teoloke
nauke i pravni problemi: vl
Ideoloka strujanja i pokreti; gl

Urg,lI1lLd clunu-dd I1llnisl rdli v ni

problemi. Na osnovu analize fragmenata Andrieva teksta, Popovi

je na kraju doao do zakljuka: "Iz
stranica koje prethode proizilazi da
je Andrievo teorijsko poznavanje
'Kue Islama'
bilo uglavnom
povrno. Moemo se pitati ta je bio
uzrok tome, a takoe i to da li ta
injenica ima bilo kakvu vanost?
1.../ to se tie uzroka, moemo ih
samo nagaati. 1.../ to se tie
odraza tog nepoznavanja 'Kue
Islama' na Andrievo delo, ini mi
se da ono nije imalo nekih ozbiljnijih posledica ni na analizu situacija
izmeu hrianskih i islamskih
drutava i pojedinaca lime se on
mnogo bavioi, ni na njihovu globalnu viziju te "Orijentalne Despotovine" - kako je on video i shvatio Otomansku imperiju." 1514515./.
Pojedinane komentare Popovieve koji se odnose na odgovarajua mjesta u Andrievu opusu mi
emo donijeti u toku izlaganja ove
knjige. Osnovanost Popovievih
opih zakljuaka u vezi s Andrievim nepoznavanjem "Kue
Islama", a osobito o malom znaaju
tog nedostatka za Andrievo djelo,
na "analizu situacije izmeu
hrianskih i islamskih drutava i
pojedinaca" te na "globalnu viziju"
Otomanske Imperije - pokazat e
kritika analiza Andrieva djela u
ovoj knjizi, uz otkrivanje one crne
mrlje u njegovoj umjetniko-stvar
alakoj dui, kroz kojU je doivljavao kulturno-povijesni svijet
Istoka i islama, Bosnu, Turke i
Bonjake.

53

delo koje je stavljeno pod sumnju i osueno na uta

nje' !Predrag Palavestra, Skriveni pesnik. Prilog
kritikoj biografiji Ive Andria, Beograd, 1981, str.
6/."'50 Pri kraju svoga referata Schmid je, u povodu
primjedaba na Andrievu dizertaciju, napisao i slijedee rijei: "Slavistiki seminar namerava da tampa
ovu raspravu, pa e autor zbog toga imati da produbi
pojedina zapaanja i posebno da proveri u kojoj meri
se pojedine pojave koje belei mogu pratiti, a moda i
blie odrediti van Bosne", i pri tome je, meu ostalim,
naveo "pravnu situaciju vlastelinske zemlje" i "izlaganja o bogumilstvu" :51
Andri se, meutim, nikad vie nije vratio svojoj
dizertaciji "da produbi svoja zapaanja" jer i nije elio
da se ona objavi, poto bi time otkrio vlastite intelektualne tenje i emocionalno-moralne motive svojih
knjievnih djela koja su kod Bonjaka izazivala reakcije, nego ju je krio od javnosti i kritiara ne elei ak ni
da govori o njoj a kamoli da je uvrsti u svoja sabrana
djela, tako da je ona, nakon kritikog uvida u nju koju
je godine 1974. uinio Radovan Vukovi, tampana
tek poslije njegove smrti.
U Fragmentarnim varijantama uz Andrievu tezu, koje
su objavljene u prilogu njena prijevoda, uz osjeanje
delikatnog moralnog znaaja njenih postavki, iznesena je i jedna kritika ograda, na skerlievski nain, od
"zloupotrebljavane teme" Turaka u literaturi, u poeziji
pa i u nauci: "Naa tradicionalna i plsana knjievnost
nainila je od Turaka bi boiji, neku vrstu straila, koje
se moglo slikati samo crnim i krvavim bojama, i o kom
se nije moglo mirno govoriti ni hladno misliti. Naa nauka
podle:;;ala je esto i sasvim razllmliivo tome prirodnom i

54

oseanju." Ali u svjetlu novijih kritikih

ispitivanja, sa distance promijenjenih historijskih prilika, "nije se mogla odrati romantina predstava Turina
kao iskljuivog predstavnika zla, nereda i poroka", te da
u savremenom kritikom posmatranju turskog reima
u naim zemljama "ne kritikujemo islam i islamske

opravdanom

ustanove, meu kojima je bilo, i ima, i takvih koje su od

visoke moralne i praktine vrednosti, nego samo primenu
turskog dravnog reima koja je za nae zemlje, o tom sumnje nema, bila fatalna." _*52 objanjavao je obazrivo
Andri, uz ukazivanje na "prisilnu simbiozu islama i
hrianstva" u kojoj se mogu opaziti "kod boljeg posmatranja", dva suprotna fenomena: "vere se sve vie
zaziuju i ograuju jedna od druge i u isto vreme podleu,
manje ili vie, uplivu koji vre jedna na drugu. "*53
Meutim, gledajui

na Andrievo osnovno shvatanje

o pogubnom utjecaju islama i Turaka na duhovni ivot
Bosne izraeno u dizertaciji, i na njegovo knjievno
doivljavanje i prikazivanje Bonjaka kao (slavenskih)
Turaka i njihova duhovnog i ivotnog svijeta, ne moe
se izbjei dojam o njegovu pripovijedanju upravo kao
izvjesnoj vrsti neoromantizma, koji se moe dokazati
u svim njegovim estetskih vidovima. A da je dizertacija bila izraz "najdublje preokupacije" kandidata Ive
Andria, koju su osjetili i lanovi komisije Schmid i
Kaindl, svjedoi i Konstantinovi u svome pogovoru,
iznosei prije toga, saglasno francuskim poststrukturalistima, da je prije njenog nastanka morao postojati
"nekakav genotekst, moda iskljuivo u sferi
nejezikih znakova, iz slika i predstava, u kojoj se
nejasno preplie poneto ili mnogo od onoga to smo
,)2.. Ivu .\ndrH. . i

varijante uz

~i.ll'~h.l,

lllbl\\L'l1tclfne

Andrievu

tezu. -

L,'lQK2..... V. 1.,

53. Ibidem, 255.

55

:--lr.

I.'.i.

uneli u sebe i to nosimo u sebi, kao svoje emocije i

svoja seanja o utiscima u naem susretu sa svetom, iz
dijaloga koje smo vodili sa vrednostima i shvatanjima
sa kojima smo se suoili, sa delima drugih autora uopte sa smislom koji darujemo dogaajima i zbivanjirria koji neprekidno prolaze kraj nas i koji nas
uvlae i nose sa sobom ili nas ostavljaju, ali ne bez
traga." Iz toga genoteksta poinje se oblikovati, ve
zahvaen jezikim znacima, fenotekst, u koji takoer
ulaze stvaraoeve fikcije i refleksije da bi se na kraju
oblikovale kao "jezika realnost":s4
U najdublji genetiki nukleus Andrieva kulturnohistorijskog shvatanja o Turcima i utjecaju islama, o Bonjacima i njihovu svijetu kao slavenskom
derivatu toga utjecaja, i u samu sr Andrieva stvaralakog ivljenja i knjievnog izraza iz ove sfere, ulazi i rano shvatanje o vladavini Turaka kao
"tuinskoj vladavini" u oima tzv. Mladobosanaca, ak
i "njegovih drugova, mladih m\lslimana koji su se bili
opredelili za revolucionarni pokret bosanske omladine",'ss kako to istie Konstantinovi traei opravdanje za Andriev odluni negativizam; ali ulazi i
misao iz istog izvora o "verskoj podeljenosti; a time
ujedno i kulturnoj, duhovnoj i misaonoj podvojenosti
na tri strukture, koje su nam bile donete spolja", kao
arhetipovi Andrieva doivljaja svijeta Bosne i
Bonjaka, kao njegov genotekst. Jedno je, meutim,
nesporno nakon svih ovih strukturalno-fenomenolokih razmatranja: sve to pripovjedaki slijedi u
Andrievu stvaranju nakon 1924. godine samo je
knjievno razvijanje ideologije njegove doktorske dizertacije.

56

III.
("PRIPOVETKE", 1924.)

Nije sluajno prva knjiga Andrievih pripovijedaka, u kojoj je "najvei deo Ibio/ vezan za ivot musliman-

sko-turskog ivlja u njegovoj etnografska-istorijskoj arolikosti", *1 izila u isto vrijeme, iste godine 1924., kada je
on na Univerzitetu u Grazu odbranio svoju doktorsku
dizertaciju. *2 Ta istovremenost pokazuje zapravo
razne vidove Andrieva rada koji se izvode iz istog
doivljaja i stanovita. U crnu sliku Bosne i bosanskomuslimanskog svijeta, koja je kao njegovo unaprijedno saznanje o pogubnom i nastranom utjecaju turske
vladavine i orijentalno-islamskog duha formulirano u
dizertaciji, a u njegovim meuratnim pripovijetkama
razraena u obliku galerije patolokih likova i mozaika pervertiranih scena, tl kojima izvitoperene strasti
l. Vuckuvi, 11>6.
2. Knjiga je izila pod naslovom: Ivo Andri, Pripovetke, Beograd, SKZ, kolo XXVII, 1924. O tome
je Andri, u maju 1973. godine, govorio LjUbi Jandriu: "Tada, 1924.
godine, bilo je tee ui u Srpsku
knjievnu zadrugu nego u carstvo
nebesko. Inae Zadruga i ja smo
vrnjaci: roeni smo iste godine. Za
ovu zbirku dobio sam i knjievnu

nagradu; lu je bija i Jedina llclgrada

koju sam i dobio pre rata. Re je o
nagradi Srpske akademije iz fonda
Ljuba Mihailovia koja se davala
mlaim knjievnicima. Nagrada je
iznosila, ini mi se pet hiljada
dinara - za ono vreme to je bila lepa
suma, mogao si deset volova da
kupi za taj novac, - ali smo ga moji
prijatelji i ja za as spiskali... !Ljubo
Jandri:
Sa Ivom Andriem,

57

dolaze do vrhunca sa kojeg nema povratka osim

produetka u bjesnilo poroka, i koje daleko prelaze
okvire neoromantike "ljepote uasa",*3 - u tui takvu
sliku Bosne prirodno je ulazila Andrieva duhovna
sklonost i stvaralaka optereenost za pervertiranim
psihopatolokim likovima, seksualnim manijacima,
sadistima i scenama ludila i zloina.
A poto je za junake toga sataniziranog svijeta,
selekcijom i redukcijom opakosti i duevne pomjerenosti uzimao Bonjake kao izdanke islama i Istoka,
s kojeg, prema evropskom crno-bijelom romantikom
uvjerenju i kranskoj anatemi jo od srednjega vijeka,
dolaze sve krajnosti zla i nastranosti, njegova pripovjedaka umjetnost je bila posljedica i, knjievno
oslobodena, ilustracija dizertacijskih intelektualnih
Beugrdd, l \J77, ,lr. 22U-221.1.

ljubdv sluge, Ld IJubdV brdblvd s

3. Bio je to velik nazadak u

odnosu na stavove srpske knjievne kritike prema prikazivanju Bonjaka u knjievnosti, izraene u doba austrougarske vladavine u Bosni
i Hercegovini. Instruktivan je u tom
pogledu lanak Nikole umonje,
jednog od pokretaa Bosanske vile,
koji je pod naslovom Muslimanstvo
i naa knjievnost objavljen u
Strailovu 1887. Ostavljajui po
strani politiku namjeru koja mu
lei u osnovi, znaajno je uoiti
kritiki odnos ovog pisca prema
slabim knjievnim djelima kasnog
romantizma u kojima je dolazilo do
izraaja osjeanje "turkofobije",
kako ga je kasnije nazvao Jovan
Skerli, i potrebno je istaknuti ideju
tolerancije i bratstva shvaenu kao
imperativ vremena. "Jer Muhamedovci u Bosni i Hercegovini" - kae
se u lanku - "krv su nae krvi, listak nae gore, a sinci davnanje,
jedne nae majke. Pa bi trebali za

njima da se uzdrimo od svakoga

vreanja, ruganja i pogrivanja njihovih svetinja." Taj stav je 1912.
potcrtao jo jae Vladimir orovi u
Bosanskoj vili. Osjeajui dobro vremenitost pojedinih motiva i stavova u knjievnosti, orovi se u svome lanku Muslimalli u naoj ranijoj
knjievnosti kritiki osvrnuo na ranije karakterizacije Bonjaka kao neovjenih polubarbara koje im je "u
nemogunoj i nevjerovatnoj mjeri
davala naa romantina pripovijetka", istiui odluno da se ti pogledi moraju mijenjati uporedo sa prouavanjem spomenika njihove kulture, a sa svoje strane on je dao pregled bosanskomuslimanskog knjievnog rada u starijim razdobljima.
Sve je to sluilo uklanjanjupregrada izmeu nacionalnih knjievnosti, intimiziranju njihovom meu i
taocima bez razlike vjere i nacionalnosti.

58

postavki i prirodna faza u razvoju, ispoljavanju i

ekspanziji njegova duhovnog ivota, u oslobaanju
vlastitih negativnih napona prema Turcima, islamu i
muslimanima. U dizertaciji je to negativno osjeanje
odbojnosti i mrnje bilo potisnuto intelektualnom
raspravom, dok je u njegovim pripovijetkama ustupalo pred ekspanzijom stvaralakog doivljaja i vlastitom unutarnjom sklonou i nagonom za njegovim
izrazom, o emu svjedoe duboko doivljene morbidne scene kao iz kakvoga psihijatrijskog prirunika.
Nije to bila iskljuiva vladavina psihoanalize u
tadanjoj suvremenoj literaturi, nego duboka stvaralaka podudarnost i unutarnja potreba za izraavanjem patolokog, poto je u viziru njegova tradicijskog koda i politiko-karijeristike orijentacije jedini
prirodan i slobodan otvor tome negativnom izrazu bio
prema Bonjacima, kojemu se mogao bez tete i
posljedica, uputiti, pa se An,dri prema njemu i usmjerio onako kako je zapoeo/~ Putu Ali;e erzeleza.*4
4. "Kategorije zla, greha, krivice, iskupljenja, pije tistike i po
svojoj etimolokoj prirodi, ukazuju
se u veini sluajeva, samo kao
injenica 'odozdo"', - pie Dadi.
"Takvim ih ini Andrieva visoko
razvijena svest o psiholokom."
Grijeh, krivica i zlo u Andrievim
pripovijetkama prikazujU se,
prema Dadievu miljenju, na
dva naina, od kojih je prvi opisan i
sadran u konstataciji tih pojava,
bez konkretne akcije i bez subjektivnog osmiljavanja tih kategorija
u linostima, a manifestira se u
pripovijetkama Most lin epi, Kod
kazalla, Trup i dr., dok drugi nain
predstavlja konkretan proces doivljaja u samoj linosti, "detaljan

59

prikaz njene unutranje bolesti, formalno i sadrajno, neposredno

uoblienje potpune prirode 'zla''',
istie Dadi i navodi pripOVijetke
Smrt u Sillll1lovoj tekiji, Mustafa
Madar i dr., iz kojih "u vrlo nijansiranom psiholokom procesu
...izvire vreli dah fatainosti, 'greh',
'zlo', 'krivica"'. (Dadi, 115.) "...U
njegovim krvolocima, Mustafama i
Hafizima", - nastavlja Dadi psihoanalitiki, "u muci koja ih,
baene u svet, izjeda, u Marama i
Jusufima, u misteriji njihovih 'dua', u sudarima 'tela' i 'duha', u neverovatnoj, upravo paranojakoj
strepnji od ivota, od svake njegove manifestacije, u njihovoj truloj
zemaljskoj posustalosti - fosforesci-

I dok je erzelez bio samo knjievna proba i

iskuavanje mogunosti tl negativnom odnosu prema
rd Jl!dl1d murbidJl<I pOl!LiJd, ,vd
koji blista svojim tamnim sjajem,
treperi p{)kidanim nervima, gui se
u strahqvima, gine u oaj ima. I.. J
Njene ari su moda malo sa plana
onog svemogueg istonjakog
ilima koji se sunovratio u nepoznat svet, meu hibridne meleze
stvarnog i sanjanog, na tle moda
neto odve udovino, ali obilato
u potencijama poetskih realnosti."
(podvukao M. R.) (Dadi, 116.).
U refleksiji na iskaze Isidore
Sekuli o istonjakom u Andrie
vim prozama, Dadi objanjava,
videi izvorite tih manifestacija
morbidnog u Andrievoj dui:
"Legendarni istonjaki kolorit,
linosti koje se, svakako, i dodiruju
sa mitolokim 'udima', samo su
estetski, matovit oblik preobraellih
liIlih motiva, da Ile kaemo i ill
katarze, put ka restauriranju ove
kovog dostojanstva putem umetnosti kao negacije negacije'. Andrieve pripovetke, njihov dobar
deo, vie je 'crna literatura' u
zapadnjakom smislu a istonja
koj obradL" (Dadi, 116.; podvukao M.R.).
Na objanjavanju Andrieva
Goje o njegovoj "izuzetnoj", "bolesnoj sklonosti ka mranim i neobi
nim stvarima", Dadi zakljUUje,
slijedei psihoanalitiki trauma ti
nu liniju Andrieva bia da, "iz takvog oseanja stvari ali i veltanaunga, izviru 'strani i jezivi' Andrievi
likovi, kao nunost, sabijeni u dah i
pokret izmeu ivota i smrti". Kod
Andria je smrt esto razrjeenje,
smatra on: "Hafis paa, krvavi kolja, saseen je na komade od jedine ene koju je voleo: ni sasvim

60

lllrld\ 111

"b\'lI1i 1,\\'

un

ll'

"bl!/,udo-

vljeni 'trup', on ivi karakteristian

Andriev 'ivot smrti' 1...1; patoloki
zloinac Mustafa Madar koji I.. J
prkosi svetu punom gada' skoro
se vidno raspada od morbidne
boljke, od svog biolokog straha, da
bi konano siranovski zavrio od
potkovice jedne sluajne kukavice;
Jusuf beg koji 'utke, a nevidljivo, i
brzo, umire u sebi...''' (Dadi, 117118.).
Nakraju ovog psihopatolokog
seciranja Andrievih likova, Dadi utvruje nalazei odgovor u
samom piscu, u ranom Andriu:
"Ono mladalako Andrievo osea
nje, prema kome se normalan o
vek opredeljuje za stvar ivota, a
melanholik za stvar smrti - zadralo
se, izgleda, i kao kasniji stvaralaki
imperativ; vie od toga u fazi koju
smo nazvali 'dominacijom zla', smrt
se ne odlae, nego se trai", ak se u
"esto nesvesnim pobudama" pojedinih Andrievih linosti, "u njihovom nagonskom htenju" nerijetko ukazuje lice elje za krajem,
i meu ostalim Dadi navodi
Mustafu Madara, "koji se, kad
ludu hrabrost nije mogao da plati
glavom, postavlja sa golom sabljom
spram svetine". On uoava da se taj
proces, na psiholoko-stvaralakom
planu moe vidjeti "i kao psiholoki
problem 'zloina i kazne"', kao "tenja za samokatigovanjem, kao reakcija na oseanje krivice" (Dadi,
118.), - ali se Dadiu ne namee
pitanje: zato Andri svoje vlastite
traume i psiholoki tamne sklonosti
iivljava ponajvie na likovima
Turaka i Bonjaka. To etnopsiholoko pitanje je svakako izvan sfere

bosanskomuslimanskom svijetu, zadrano na ironidemistifikaciji epskog junaka koja nije

bez ljudskog razumijevanja njegove erotske tenje, - u
junaka iz meuratne mrane pripovjedake faze nema
toga prizvuka razumijevanja i motivacije, nego su oni
odreda isti patoloki i nastrani likovi, stvoreni u neizdrljivoj provali kao vlastito duhovno i intelektualno
rastereenje, i ujedno kao proizvod, koncentracija i
redukcija negativne teze o rezultatu mrano shvaene
orijentalno-islamske duhovnosti i ivota i rasistiko
genetskom proizvodu turske vladavine.

jsko-kominoj

Jedan od takvih Andrievih psihopatolokih likova

je seksualni manijak Mula Jusuf u pripovijeci Za
logorovanja, "S u smiljenoj idejnoj stilizaciji: "donedavno
muderiz u Sarajevu". U ivotopisu ovoga lika Andri je
porok i mrani poriv pridruio uenosti jednoga
muteselim begu, janicarskum dgi i
svima agama mrtve strae, bajraktarima, starim odaklijama, ljudima
od rijei i posla": J.. J "Na temelju
fetve dola su mi dva fermana da
svijetu objavim da se bosanski
junaci i muslimani, s draga srca i
koji imaju dobru volju da dobiju
carsku dovu, opreme i snabdiju
hranom i peksimitom i da me
ekaju..." U svome komentaru ovih
redova Popovi pie: "S obzirom da
mi imamo danas meu nama u
ovoj dvorani nekoliko neuporedivo
veih specijalista za turska dokumenta nego to sam ja, potovanje i
prijateljstva koja me vezuju za njih
Ja i profesionalna opreznosti nalau
mi da im prepustim komentar
gornjih redova, a pogotovu one
reenice "s draga srca i koji imaju
volju da dobiju carsku dovu..."
Moe se uz to jo izraziti uenje

njegova istrazivanja, i samog njegova zanimanja, budui da je i sam

zahvaen evropskim romantinim
doivljajem Istoka i islamskog svijeta i Andrievom predstavom
pogubnosti turske vladavine na
duhovni ivot Bosne.
5. Od samog poetka ove
pripovijetke poela je i Andrieva
deformacija "islamsko-orijentalnog
kolorita i atmosfere" na osnovu
"nedovoljno proverenih podataka", kako pie Aleksandar Popovi.
Kao jedan od takvih primjera on
donosi uvodni odlomak o atmosferi
u vrijeme Karaoreva ustanka
kada se paa spremao na Srbiju:
"Viegradski kadija, Abdurahmanefendija Pozderac, ovjek mrk i
neobino debeo, guvao je dugo
meu prstima posljednju bujruIdiju. J...J Paa je pisao svim "kadijama, muderizima, sarajevskom

61

islamskog duhovnika i tako ostvario negativnu simbiozu odbojnosti, groze i prezira, simbolino
izraavajui svoj odnos prema svijetu koji je postao
njegova opsesija. Jer se izmeu drugih likova Mula
Jusuf istie u protagonistu okp kojeg se svija cijela ova
pripovijetka o zlom vremenu Karaoreve bune i
bosanskim trupama koje se u Viegradu skupljaju da
preu Drinu pod zapovjednitvom njima nenaklonjenog osmanlijskog pae. I dok je u odnosu ovog
stranca prema muslimanskom stanovnitvu posredno
izrazio i svoj vlastiti, u dizertaciji otkriveni doivljaj
stranosti i odbojnosti u rijeima kako "nije skrivao svoju
odvratnost prema Bosni i Bosancima" te kako je posebno
"prezirao te Bosance, muslimane, neuke, surove, nevjerovatno ograniene ljude, to tako sveano i s toliko vanosti govore svoje gluposti", kako je "mrzio svu tu zemlju, mranu i
gorovitu, s rastrganim pejzaom i ludom klimom, kao i
njene stanovnike, vjeno nemirne i zavaene, jer mu je bilo
odvratno sve to je glasno, otro i neumjereno", *6 - u opisu
Mula Jusufa otvorio je sve ustave i bio neposredan,
izriit do kraja:
"Bio je iz ]edrena, ali je kao djeak otiao u
Carigrad, gdje se vrlo rano prouo zbog uenosti i
razvrata. looJ Kad je stigao u Sarajevo, predavao je
u Velikoj medresi sar/at inativ. 1...1Pisao je (i samo
svojim drugovima itao) i neke aljive i preko svake
mjere bezobrazne stihove, neke od njih i "na bosanskom jeziku, za Bonjake". I.. J Imao je grlo glasovito, tanko i jasno, da se raspoznavalo izmeu stotina
. drugih I11l1jc:inn, i7 lIklIjisao je sa CI1I'Cl>e d::mnijc
/bug Pd';1I1d ubrdl'dl1Jd

lJ. Ivu .\lIdric:

'll1ud<:r1/-

ima", "agama mrtve strae", "starim odaklijama", "bajraktarima" u

vezi s pozivom na vojnu,

III 1"S""""flll}fl.

Sabrana djela, knjiga peta, Zagreb,

Mladost-Prosveta-Dr. za/. Slov, Svjetlost, 1967., str. 13. U daljnjem
tekstu: S.d.

62

samo uz Ramazan i, rijetkim zgodama, salavate.

Nosio se aljkavo i runo. Jedino to je na njemu uvijek bilo uredno, to je njegova prebijela, vjeto i
paljivo savijena ahmedija, u koju mu je tonulo
tamnouto i usko lice. *7 / .. ./ Prialo se kako su ga u
Vlakoj zatekli kraj zaklane ene. I kako samo
naglom uzmaku vojske, koji je na taj dan nastupio,
ima da zahvali da je stvar zaboravljena.
Spominjala se i neka hrianka, slukinja, koje je
lani nestalo. Istraga zbog nje zapela je i legla, ali dok
je voena; kretala se neprestano oko medrese. *S Kad
je prolazio ulicama u vjenom nemiru "kao da ga
gone", "ene su sputale naglo muepke, a djeca to
sjede, s velikim komadom hljeba u ruci, na avlijskim
pragovima, samo bi se prevrtala u avliju". Sam je
traio da "ukujie jaciju" i "izvijao glasom, diui
glavu bijesno put nevidljiva neba i mlada mjeseca",
"i opet ne bi mogao da spava.*9
Oko njega je u oekivanju debhane, za logorovanja u Viegradu pred polazak u Srbiju, narastala
atmosfera nemira i vojnikog komeanja, koju probijaju dva dogaaja kao jedan od nagovjetaja Na Drini
7. lbilkm, 14-15. U komentaru
ovog navoda Aleksandar Popovi
se osvre samo na odlomak: "Pisao
je stihove vrlo lake i poune, za
softe, u sedmercu.", koji po njegovim rijeima "ukazuje da Andri
nije bio upuen u osnove arapske,
turske i persijske metrike, iji sistem podlee sasvim drugim pravilima." !Popovi, 514./. Popovi se
nije osvrnuo na netanu tvrdnju o
"Velikoj medresi na obaniji" i na
Andrieve pogrene nazive predmeta sarf /gramatika! i nahv /sintaksa!, koje on pie kao "sarfat" i

"nativ' i u Retniku turciz,llna,

provincijalizama i nekih manje
poznatih izraza, tumaei prvi kao
"gramatiku" a drugi, pogreno, kao
"govornitvo".1359./; niti je komentirao Andriev iskaz "a ukujisao je
sa Careve damije samo uz
Ramazan, i, rijetkim zgodama,
salavate", iako je poznato da se sa
munare okuie ezan, tj. poziv na
molitvu, a ue salavati, ali ne u
smislu "molitve za umrlog", kako
pie u Reniku.
S. Ibidem, 15.
9. Ibidem, 16.

63

uprije,

kad na most donesoe "glave popa Koje i brata

mu Mladena iz Markova polja" "sad su obje stajale, ve
sasvim ute, na upriji"; i "kad naoe jednog djeaka
mrtva, strano iznakaena, ispod uprije",*lO A nasuprot
njih otpoinje pria o sudbini "bjegunice, keri trebinjskog kjatiba", koja ivi, ekajui da je vrate ocu, u kui
viegradskog kadije, patolokog tvrdice Abdurahmanefendije Pozderea, takoer oteena ovjeka. "Nju je sa
oeva itluka oteo hajduk paljo Crnogorac, i. odveo je u
manastir Taru, zar da je pokrsti. i uzme", a zatim je vukao
sa sobom, sve dok ga "ne razbie nadmoni Turci i ne
otee mu djevojku", A ona ostade sasvim izbezumljena,
oduzeta govora, ne shvatajui nita, jer je "strani
paljo, koji je kao munja pao na njihov ardak, poklao sve a
nju odvukao sa sobom, "*11
U toj atmosferi sveope munine "sve se odjednom
rijei": "stievei dio debane", ali se napreac zavri i
djevojina historija u patolokom inu Mula Jusufa.
Dvije zavrne stranice ove pripovijetke, sa opisom njegova postupnog pribliavanja djevojci pod vidom
oinske brige za njom, "kako e on nad njom dovu da ui,
da je izlijei i otpremi kui", traenje da prethodno skine
dio po dio odjee, te preobraavanje svetog bludnika
u manijaka koji "dohvati berbersku britvu" s rijeima
"Valja da te obrijem",*12 i morbidna scena kada maui
brijaem Mula Jusuf na pojavu krvi pada u sadistiko
seksualni trans, - predstavljaju stranice odvratnosti,
zgraanja i uasa nad ovim p'sihopatskim zloincem u
hodinskom obliju i sa glasom muderisa i knjievnika, koje nije mogla podnijeti recepcija nikakva normalnog itaoca, a kamoli bonjakoga:
LU. Ibidem, 17., Ill.
ll. Ibidem, 18-19

12. Ibidem, 2U-2l.

64

"Izoblien, mula je bjesnio. Saruk mu se zavalio

sasvim na tjeme, a dah mu se pretvarao u itavo
kliktanje:

-KIl, kll, kilI

I opet je obli krv, sad na drugom ramenu, a onda
zalipta iz grla mlazom. Djevojka se savi, pade i
ispuni kut sobe, a mula dopade i pomijea se vas sa
njom. "'13
Za Mula Jusufa Dadi kae
da je "jo uvek... samo jedan obian
degenerik, jasno izoblien i patoloki poremeen, koji dela po imperativu neiste krvi, a za pripovijetku u kojoj je on glavni junak
zapisuje da "daje jednu jezivu sliku
Jusufove bolesti u kojoj on ivotinjski i sreno plamti groznicom nad
krvlju koja Iipti iz preklanog vrata
nage i bespomone hrianke".

13. Ibidem str. 22. I ovoj

pripovijeci je Nikola Mirkovi
priao najprije sa historijsko-faktografske strane, istiui da su zbivanja u njoj "odjek j.. J Karaor
evog ustanka, a posebice Karaor
evog prodora ka Novom Pazaru i
Sjenici 1807. godine". (Mirkovi, 2930.) Relavizirajui ipak datiranje
kao "sutinu neobine istorijske
vemosti" u ovim Andrievim pripovijetkama, Mirkovi je istakao
"bezbrojne detalje u opisu i govoru", zabiljeeno "po starim manastirskim hronikama u Kreevu,
Fojnici i Sutjeskoj i po turskim
sidilima i putopisima". "Vezirova
bujruldija, toliko prirodna u sklopu
prie Za logorovanja, na primer, od
poetka do kraja je autentina",
istie on, kao i "skelet cele istorije
nesrene devojke koju je zarobio
strani hajduk paIjo i vodio po
manastirima i jatakim kolibama",
koji je "uzet iz sidila onoga doba,
odnosno iz gradiva koje je iz
turskih izvora o srpskom ustanku
izdao Sejfudin ef. Kemura (Prvi srpski ustanak pod Karaorem, Sarajevo
1916)". (30-31.) Razmatrajui, me
utim, ovaj Andriev lik u okviru
"stranog, mranog zla" koje je
obiljeeno kao "bolest ili bolestan
nagon", on kae: "takva je nespokojna sadistika pohota MulaJusufa". (51.)

(Dadi,148.)

IVukovi

Mula Jusufa, koji "iz

sladostraa ubija noem devojku",

kao i Dadi prije njega, svrstava u
red" Andrievih krvoloka". (Vuko
vi, 187.) U pripovijetkama iji su
glavni likovi Mula Jusuf i Mustafa
Madar, a koje predstavljaju

poetak Andrieva pripovjedakog

rada "o krvolocima i stravi morbidnih i izvitoperenih nagona" - kae

Vukovi, - "pozitivnog reenja
nema", (191.) ali se on ne pita zato
je ovaj individualni patoloki kompleks Andri usadio "dvojici 'ue
nih' ljudi Istoka" kakvi su Mula Jusuf i Mustafa Madar ("koji je vie
liio na pobona i uena putnika..."). (191-192.) Ono to u zaklju
ku svoga razmatranja Vukovi izdvaja kao sutinu vie je estetsko-filozofske prirode, lieno bilo kakve
etniko-historijske refleksije. U
ovoj prii, kae on, "sa stravinom
atmosferom, u kojoj neprekidno

65

Druga od "stravinih povesti o bolesnim nagonima i

stanjima ljudske svesti koji vode u zloin i smrt"*14 jeste
pripovijetka u kojoj je ime glavnog lika istaknuto u
samom naslovu, Mustafa Madar: 15 "...Mula Jusuf iz
pripovetke Za logorovanja, koji iz sladostraa ubija
noem devojku, - pisao je Radovan Vukovi, - kao i
Mustafa Madar iz istoimene pripovetke, koji je
krvnik i kolja iz oseanja morbidne unutarnje groze,
primeri su Andrievih krvoloka to e se i docnije sretati,ali nikad u tako jednostranoj i preteranoj i u tom
smislu patoloki prepotenciranoj iskrivljenosti
bia."*16 U okvirnoj postavi glavnog lika ove druge
pripovijetke o patologiji zla dola je do izraaja i tenja
za umanjavanjem junaka legende i njegova ironijska
demitizacija, poznata jo iz Puta Alije erzeleza.
"Bijae pognut i nekud malen (jer II prianjima i oeki
vanju bijae porastao). Vas savijen, mrk i umotan, vie je
liio na pobona i uena putnika nego na Mustafu Madara
o kom se toliko prialo i pjevalo. "*17
tee

pau, vezira kojeg je Andri maestralno prikazao u Travllikoj hrollici.

To je ona samotnika linost, ruevina od oveka, 'duboko tragina
linost. Najzad, tu je i portret mule
Jusufa o kome ide glas mettu
Muslimanima da je opasno perverzan..."looJ Hronika ovog painog
logorovanja zavrava se u pripoveci naturalistikom slikom ostrvljenog perverznog mule Jusufa",
koji je u nastupu "erotinog besnila" preklao djevojku. (67-68.)
14. Vukovi, 187.
15. Ivo Andri: Mustafa Madar,
S. d., V, 23-40.
16. Vukovi, 187.
17. Mustafa Madar, 23.

krv i u kojoj se podvrgavaju

destrukciji satanizam i
patologija 'bolesnog junatva',
transformiui se u slike uasa i
groze, izraava se, na primeru jednog individualnog sluaja, filozofija bezizlaza i totalnog pesimizma".
stvaralakoj

(192.)

Leovac je za lik Abdurahmanefendije Pozderca u ovoj pripOVijeci rekao da "slii nekim opisanim
osobinama na uvenog tvrdicu haznadara Bakiju iz romana Travllika hrollika." "l po nekim drugim
motivima i likovima" - kae on - "na
primer likom vezira, pae koji je
mrzeo Bosance, muslimane i raju,
koji je mrzeo Bosnu 1...1 koji je sve
leno radio, prepoznajemo Ibrahim-

66

Tako pie Andri na poetku, a na kraju, kad je,

gonjen od svjetine, ve bio na putu da izmakne, on
opisuje sluaj njegove banalne smrti, poniavajue za
glasovitog junaka, i to od ruke njemu nedostojna
ovjeka: "Ve se primicao zelenom groblju na ekrklinici,
kad iz jedne kovanice izie Ciganin i, videi da gone polunaga oveka, baci se na njega komadom starog gvoa, pogodi ga u sljepoonicu i obori na mjestu. "'18 A izmeu te

dvije pripovjedake take Andri je smjestio portret i

povijest psihopate-seksomana, kojega progoni
podsvijest uinjenog zlodjela po svim pravilima psihoanalize, od koje on eli da utekne novim nasiljima,
ubijanjem kao patolokim oslobaanjem. Zanimljivo
je, ali u skladu sa Andrievim racionalnim ideolokim
usmjerenjem da i Mustafa Madar, kao i Mula Jusuf,
"'ueni' ljudi Istoka, koji su zavijeni u tajanstveni
ogrta mraka i nejasne prolosti", nose u sebi "individualni patoloki kompleks", kako je zapazio Vukovi,
i da prie o njima predstavljaju "poetak Andrievog
pripovedakog rada o krvolocima i stravi morbidnih i
izvitoperenih nagona", u kojima "pozitivnog reenja
nema", jer '~ndri ne otvara neku perspektivu za njihov ivotni put: ovaj se zavrava slepo u zloinu ili
smrti":19

"Kad mu je bilo petnaest godina j .. j poslae ga u

Sarajevo da ui medresu, - pie Andri uzimajui opet,
kao i kod Mula Jusufa, ovu islamsku kolu kao ishodite patoloki posuvraenih seksomana. - "Tu provede
etiri

posne i teke godine. U dvadesetoj godini, sa sandukom knjiga i sajtinske sirotinje, i s velikom zurnom od
crna drveta, a rupice joj okovane srebrom, vrati se u Doboj i
ne odsjede kod brata nego u ovaj ardak. " Islamske knjige i
19. Vukovi, 191.

18. Ibidern, 40.

67

zuma, dervika, a ovdje istaknuta kao psihoanalitiki

simbol, to je zapravo Andrieva podloga Madarova
mranog osobenjatva i perverzne nastranosti, a ovu
simbiozu on podvlai kao bitan i neodvojiv spoj njegova duhovnog obrazovanja i ivotne nastranosti: "Po
danu bi itao knjige u varokog hode Ismetage, a nou bi
svirao dugo u zurnu, ispunjavajui nadaleko svirkom podvodan kraj oko ardaka. ",zo ak je i Vukovi primijetio,
na isto estetskom planu posmatranja, kako kod
imia i Ujevia, tako i kod Andria, i njegovih junaka,
da "erotsko-ljubavni kompleks ima svoje korene i
izvore u religioznom odnosu prema eni, sa dubokim
osnovama u tradiciji katolike religije, u prvom redu,
ili u ulnoj grozniavosti istonjake 'religije ljubavi"',
"anarhije ula", - kako su islam i muslimani tradicionalno doivljavani u Evropi, nasuprot kranskom
asketizmu. A u nastavku je izvorite tog kompleksa s
razlogom potraio u okviru stilske formacije romantizma: "On je, kao sinteza katoliko-mistinog i
istonjaki-metafizikog demonizrna, prisutan u poeziji romantizma, a kasnije i simbolizma, na svoj
nain."ZI

Kada je poeo rat, Mustafa Madar je otiao u

Rusiju, gdje se "proslavio mimo sve Bonjake i ostao u
velikoj asti", a kad se vratio, potraio je svoju zumu i
vidio "da nema ni stalna daha, ni u prstima gipkosti kao
neko, nit pamti stare melodije". Odloio je zurnu i
predao se "muenju besanice, koja ga ne ostavlja otkako su
prestale bitke", "To se ponavlja svake noi", - pie Andri. "Odjednom zaboravi sve to je ikad bilo, i svoje roeno ime,
i poto se tako u prvom polusnu ugasi svako sjeanje i svaka
pomisao na sutranji dan, j .. J otponu brzi mravci uz noge
'oo

ZO. Mustafa Madar, 24.

ZI.

68

Vukovi,

190.

i strepnja u mekoti ispod srca, i stane svuda da se iri strah

kao hladno strujanje. "'22 Kad poee borbe u Slavoniji i
Maarskoj, on opet ode a iza njega dooe "glasovi o
njegovim' junatvima". A u njemu, uoi boja pod
Banjom Lukom, "u vrbaku kod Crkvine", probi potiskivana podsvijest: "Izioe j .. J na san neka djeca s Krima",
"to je bilo prije toliko godina, i nikad ih se vie nije sjetio".
Scena koju je Andri nakon toga iznio predstavlja
primjer psiho analitinog sna i klju za razumijevanje
Madareve potisnute traume, koje se on pokuava
osloboditi krvlju i nasiljem, junatvom sada kao patolokim ubijanjem u svrhu morbidnog rastereenja
poremeenog duha:
"Progonei neprijatelja, bijahu zanoili u nekom
naputenom ljetnikovcu na Krimu. Kad htjedoe da
polijegaju, otkrie iza nekih ormana skriveno
etvoro djece. Bijahu djeaci, plave podiane kose,
bijeli i gospodski odjeveni. Njih bijae petnaest konjanika, veinom Anadolaca. Dokopae ih meu se.
Tako su djeaci, polumrtvi od straha i bola, ili od
ruke do ruke. Kad svanu jutro, djeca bijahu podbula i pomodrila i ni jedno nije moglo da stoji na nogama. Uto naie jai ruski odred i oni pobjegoe ne
stigavi ni da pokolju djecu. Sad ih vidi sve etvoro.
uje Ruse kako dolaze. Htio bi da uzjae, ali mu se
uzengija mrsi i izmie i konj otima.
Probudi se znojan. Vas se zapleo u kabanicu
kidajui se i otimajui. Bilo je prohladno i smrklo se
jae pred zoru. Prepasa se i uredi, sve pljujui od
bijesa i gaenja nad podlim muenjem podmuklih i
neoekivanih snova. "'23
Svodei

pripovijedanje nakon ovog traumatinog

sna u poetak banjoluke bitke uz podtekstualno
-

_. _ ..

0__ 0_...

22. Mustafa Madar, 24-25

23. Ibidem, 26.

69

_~

povezivanje mentaliteta. i historije,

napad pod Madarevim vodstvom:

Andri

opisuje

"Mustafa dade znak splavarima da jo bolje

pritegnu konopce pa da se sklone; odmah baci korice
od sablje i alaknu gromko:
- Alah! Bismilah! Ko je Muhamedove vjere...
- Na afira!
- Na batila!
- Alah! Alah! - prihvatae vojska i prolamae
se."'24
.
Atmosfera vrlo slina Mauranievoj Smrti Smailage engia.
A naveer, dok je jo trajao "pokolj raje i pljakaa"
kao junaka pozadina ove pripovijesti o Mustafi
Madaru, on je leao uznemiren unutarnjim
naponom, sa ustima punim "gorine, koje bi htio da se
oslobodi", izgovarajui glasno vorinu misao svoga
optereenog bia, koja se javlja prilikom svakog novog
njegova nasilja: " - Svij~t je pun gada!" 'il krv u njemu
samo to tka i raste", - nastavlja Andri. - "Svi damari biju.
Sna nema. "'25 Od tada patoloka dramatika u njemu
sve vie raste, sa strepnjom od pomisli na no, u kojoj
se pojavljuju ulomci prolog zaboravljenog ivota u
snovienjima pred zoru: "Ni sam sebi nije priznavao taj
strah, ali on je rastao, muio ga danju, razarao i samu
pomisao na san... " A naporedo s tim, u psihopatolokom
kauzalitetu, narastao je i motorni nemir i nagon za
ubijanjem kao pokuaj olakanja i oslobaanja more,
da bl se svaki put zavrio istim izrazom gaenja:
"Svijet je pun gada!", koji cijelom pripovijednom zbivanju, i Madarevu poremeenompogledu na svijet iz
svoje due, daje osoben patoloko-etiki ritam. Ali
24. Ibidem, 26-27.

25. Ibidem, 28.

70

scene koje slijede Andri je dao zapravo u ambijentu

svoje dizertacije i kranske tradicije koja se ulila u
nju:. "... Napao je neke kiridije .i izranio ih, a konje im rasplaio"; "razgonio hriane s takvim bijesom da ni Turci nisu
volili da ga sretnu"; pa onda epizoda sa fratrima, puna
nasilja, u kojoj "Turin" Mustafa Madar mlaeg fratra

"stade uicama tui tako dugo dok se nije digao i poao pred
njim, zajedno s vezanim drugom. Niz njega je tekla krv i
ostavljala trag na drumu. ", "26 a on osjeti unutarnje
olakanje nasiljem, i te veeri "odmah poe san da ga
hvata kao to odavno nije", a kad ga ubi, "uzjaha brzo kao
da bjei on od njih"."27
U drugom traumatinom snu, psihoanalitiki
dosljedno, takoer izranja bivi zloin Mustafe
Madara: U boju na Orljavi, u borbi sa dva brata
Latkovia, krupna i bijesna hajduka, on vidje "gdje se
pomalja ena u crnini, s rukama na grudima i iskrivljena
lica. On je zna i zna zato rukama dojke pritite i zato joj je

lice bolno iskrivljeno. Iako sve to misli i gleda u enu i sjea

se kako ju je, u Erzerumu, zatekao samu u sarafovoj kui i
kako se oajno otimala... ""28 A poslije buenja, on dobi
epileptini napad: "Jeknu od nemona bijesa, savi se i
stade da bije glavom o zemlju. Tako se dugo bacao i reei,
vas zapjenjen, grizao crvenu kabanicu, dok se dizalo sunce,
nad planinom, visokim nebom.""29 A izmeu tih mutnih
snova on je osjeao kako se "zlovolja die do grla i gui
ga"."30 Ponovljeni san o nasilju nad djecom predstavlja povezivanje seksualne nastranosti, sadizma i manijatva, a poredbe djece sa ribama koje se izmiu otkrivaju psihoanalitiku simboliku:
26. Ibidem, 29-31.
27. Ibidem, 31-32.
28. Ibidem, 32.

29. Ibidem, 33.

30. Ibidem, 34.

71

"Najprije zaspa, ali tada najednom, kao uvijek

kad se najmanje nada, izioe preda nj ona djeca s
Krima, plava i podiana, ali nekako kruta i glatka i
snana, pa se izmiu kao ribe. I u oima im nema
one zamrlosti, nit im zjenice u strahu zapadaju,
nego su uporne i nepomine. On se zadihao i
neprestano ih hvata, ali zapaa svaku i najmanju
promjenu. I dok se tako mui i srdi to nema snage
da ih uhvati i zadri, uje kako mu neko iza lea
govori:
- Trebali ste ih pei, pohvatati pa na aru... ali
sad je dockan.
Bjesni od muke. To je trebalo: pei! I ponovo se
die da ih hvata, ali samo uzalud mae rukama, jer
je nejak i smijean, a djeaci se izmiu i, najednom,
lete kao oblaci. "*31
Napetost tegobe od sna prerasta u Madaru ponovo u saznanje "koliko gada ima na svijetu" kada u mraku,
u sukobu sa Abuduselambegom osjeti kako beg vadi
no iz korica, okreui se tako u patolokoj mrnji od
krana prema svome svijetu, da bi kulminacija nastala svaom i sukobom sa "Turcima" u kahvi, pri razgovoru o progonima besposlenjaka pijanica i nasilnika, meu kojima su bili neki uveni junaci, od strane
sultanova izaslanika, sve u neodvojivom kompleksu
mrnje, nasilja i patolokog zloina u ovom Andrievu
liku, kao prototipu u koji se stekla, genetiki hereditamo, povijest i duhovni ivot pod utjecajem turske
vladavine:
" - Valahi e nas poplaviti raja. Nai ginu, a
krtenog gada se nakotilo, kraja mu nema.
Razabirajui rijei, Mustafi se mutno uini da to
31. Ibidem, 34.

72

ima veze s njegovom milju. S velikim naporom se

sabra:
- I krtenog i nekrtenog: svijet je pun gada. "'32
Ovaj iskaz je u njemu uvijek, kao kritina taka,
preobraavao patoloku napetost u napad nagona za
ubijanjem, kao da je oslobaao potisnutu svijest o
vlastitim seksualnim zloinima.

"Tek tada vidjee da su mu oi sasvim zalivene

krvlju, u kojoj je ostala zjenica samo kao crna taka
u sredini, da mu se ruke neprestano gre, da mu je
razdrijeni vrat nabrekao, a lijevi brk izgrizen i krai.
Zgledae se. A on, kroz mrak od krvi, nazre kako se
prema njemu okreu sva ta lica, i uini mu se da se
spremaju na navalu. Mai se sablje. "'33
Ponien u borbi sa ruljom, prije nego to ga Ciganin
pogodi, Mustafi Madaru "gonjenu i udaranu sa svih

strana, jo jednom se u ugaenoj svijesti malo razgali: Svijet

je prepun gada. Odasvud!". I skona junak ipsihopata,
prema Andriu jo od mladosti proizvod jednoga stranog i nastranog duhovnog sistema i drutvenog poretka, koji ljude deformiraju i nasiljem prema drugima
vode u vlastitu propast, kako je Andri u simbolino
individualnom vidio i predoavao ope: sredinu,
duhovno-kulturnu klimu bosanskomuslimanskog svijeta pod sudbonosnim utjecajem drutveno-povijesnog razvoja, u pripovjedakoj razradi osnovnih
postavki i zakljuaka njegove dizertacije. Tako se
intelektualno-spoznajno prelivalo i preobraavalo u
simbolino i u ovoj pripovijesti. Kao izraz osloboene
podsvijesti, i kao uvjerenje, iskaz "Svijet je pun gada"
ostajao je na kraju kao viestruka psiholoka, moralna
. i patoloka prizma, u kojoj se na negativan, trau32. Ibidem, 39.

33. Ibidem.

73

matian i nastran naCIn prelamaju iskustva, moral,

samosaznanja, kontraverze, traume, nagoni, patoloke
devijacije i optereenja, i iz nje zrae u obliku agresije,
destrukcije, ubijanja, zloina: od traumatina podsvjesnog pritiska i more zlodjela od kojeg je mogue
oslobaati se nasiljem i ubijanjem, preko individualnog saznanja o gadosti vlastitog postupka, junakog
srIjanja u smrt kao u kaznu i izravnanje, do uopenja
da su ljudi, da je cio svijet okolo pun gada i zato ga
treba unitavati, jer i ne zasluuje da postoji.
Kada ne bi bilo duhovno-povijesne, politiko
drutvene pozadine i atmosfere turske vladavine u
Bosni kako je umjetniki predoava Ivo Andri, u stalnom sukobu sa svim to je bonjako, moglo bi se sa
Vukoviem apstraktno i iznad pripovjedake
stvarnosti zakljuiti da se "u prii sa stravinom
atmosferom, u kojoj neprekidno tee krv i u kojoj se
podvrgavaju stvaralakoj destrukciji satanizam i
patologija "bolesnog junatva", transformiui se u
slike uasa i groze, izraava..., na primeru jednog indi. viduaInog sluaja, filozofija bezizlaza i totalnog pesimizma",'34 do koje pisca i njegova junaka dovodi
utjecaj tu~ske vladavine u Bosni, to, usagledu geneze
Andrieve meuratne proze, njenih idejnih izvorita,
ovoj kvalifikaciji treba obavezno analitiki dodati.'35

34. Vukovi, 192.

35. Nadovezujui

kojU je Ivo Andri stvorio u okviru

prve polovine XVIII veka: sa
Mustafom Madarom iz Doboja,
slavnim junakom iz banjalukog
boja 1737 g." Njegov "pralik",
utvrdUje on kasnije, bez sumnje je
"onaj Alija Madar Dobuvanin
(Dobojanin, M.R.), zulumar i
odmetnik, koji se spominje u
sidilima 1752 god.", istiui kako
e "ponegde takav zapis pruiti

se na svoju

konstataciju o Andrievu erzele

zu, koji odstupa od legendarnog i
vodi "svoju linu borbu sa svagdanjicom i ljudima i enama" a
njegovo junatvo je odbljesak i
tuan sjaj koji ga ini smijenim u
sredini u kojoj se kree, Mirkovi
istie: "Ne stoji drugaije ni sa drugom, donekle iznimnom, linou

74

Bonjaci, veinom kao nasilni, nastrani i udnovati

"Turci", traju u ostalim pripovijetkama ove p~ve
--._---_ ... _--- - - - - - -.. _ - Andriu ak

podsticaj za neku
linost ili celu priu uopte". I ovaj
junak, prema njegovu zapaanju,
"vodI ipak samo svoju linu borbu
protiv stranih fantoma iz prolosti
i nesanice, zbog svoga linog,
bolesnog nemira se odmee od cara
i ljudi, bei od zla u zlo i gine jadno
od zarale potkovice koju je bacio
neki Ciganin, bacio mahinalno,
onako kako se iz navike baca
kamen za psom ili makom."
(Mirkovi, 28-29.) Razmatrajui
ovaj lik u okviru Andrieva kompleksa zla, kao njegovu rjeu
formu, Mirkovi je istakao njegovu
psihopatoloku osnovu konstatirajui da u ovoj pripovijeci "ima onog
stranog, mranog zla, onog nepojmljivog kome ovek ne zna ni
porekla ni smera, ali ga osea u svoj
svojoj strepnji"; "a i tamo gde
pokulja iz dubina, uprkos svojoj
podmukloj strahoti, ostaje usamljeno, jasno je obeleeno kao bolest
ili bolestan nagon": "Takva je
uasna nesanica Mustafe Madara", (51.) kae on. Iz cijele
pripovijetke, meutim, Mirkovi je
izvukao jo zakljuak da "veliki
istorijski dogaaji slue Andriu
tek kao sredstvo da uzgred obelei
doba ili mesto gde se zbiva ono to
se pria", te da i ova pripovijetka
"ima kao istorijsku pozadinu austrijsko-turski rat 1737 g. i veliku
pobedu Turaka kod Banje Luke,
kao i ranije ratove turske carevine
protiv Rusa, po Vlakoj, na Krimu,
na Kavkazu". (29.) A upravo u sastavu historije i ovog lika nalazi se
Andrieva romantiarska predstava
Bonjaka kao ostrvljenih psihopata
u borbama za Bosnu kao svoju

75

domovinu i za Osmansko carstvo,

iji su bili dravljani, istovjemici, i u
ijem
su povijesno-kulturnom
krugu ivjeli.
Dadi je u svojoj interpretaciji bio blii sutini Andrievog predstavljanja Mustafe Madara i njegova svijeta. Nakon pria ostvarenih,
kako to pie Dadi u svojoj knjizi
pod navodnicima, "objektivnim"
metodom, "Andriev odnos prema
predmetu i junaku (kao to su
erzelez i Corkan) prestaje da
bude ironian: na radu su
krvoloci", na prvom mjestu
Mustafa Madar, zatim Mula Jusuf,
Jusuf iz pripovijetke Za logorovalIja.
(148.) sve odreda Bonjaci. Mustafa
Madar se, kae -Dadi, istiui
psihopatoloke osobine ovih likova, javlja u Andrievim pripovijetkama "s jednom novom vrstom
unutranje groze, koja je vie bolest
'due', surovi nemir praen strahom, torturom nesna, oseanjem
l$rivice i greha". (148.) "I sam
krvnik", Mustafa Madar "nije vie
samo uproeni patoloki sluaj;
ovde dela iskonska mora, muka
due, nevidljivi unutranji glodar
od koga se strada tiho i u sebi, nevidljivo za svet, I.. .! ta stravina mora,
neto 'ludako i sveto', jasni oblik
ovekove egzistencijalne fatainosti,
rui i razara Mustafu. Ovaj krvolok
proet je strepnjom; on mira nema
od demona koji s njim opti iz noi
u no. Oseanje egzistencijalne
nelagodnosti dobija s ovom priom
zreo oblik, Madar ide u elo
Andrievih linosti" (149.) - kae on
izrazima kojima je identificirao i
Andrieve more iz vremena Ex
POlita, uostalom sasvim suglasno

Andrieve

zbirke ne kao glavni junaci koji nose

pripovijedanje ili se ono oko njih svija, nego vie kao

svojoj genetikoj psihologiji s

kojom je on pristupio Andrievu
djelu. Ovaj kritiar je u svojoj knjizi
jo ranije postavio analogiju:
"Mustafa Madar, hrabri sablja
koji juria na itavu vojsku, razboljen je strahom, koji je rastao,
'muio ga danju, razarao i pomisao
na san, ivio s njim, upijao mu se u
ivo meso, i, tii i tanji od svilena
konca, svaki dan zasijecao dublje';
gadenje koje uporedo sa krvolo tvom izvire iz tog straha bezmerno je, za Mustafu je 'svet pun gada',
za njega, Turina, 'gad' je i 'krten i
nekrten'. "...Jesu li to paradoksi
kojima se namerno podvlai neumitnost, imanentnost straha-krivice-greha", pita se Dadi, a zatim
se, provlaei i vlastitu indiciju o
morbidnoj psihi stvaraoca, pozvao i
na Milana Bogdanovia i pri tome
istakao: "To su odnosi koji su
kritiaru nametnuli pitanje: 'Da li je
Andri
po nekoj prirodnoj
naklonosti duha zaao u sloen i
mraan svet koji opisuje, i u kome
su jezive line kobi determinisane
dalekim
nekim
predakim
poremeajima."'(104.)Dadi je u
nastavku citirao i orda Jovanovia, koji je zapravo sasvim
odvojio Andriev mrani doivljaj
od realne Bosne, uzvikujui: "Ne,
nije to Bosna, ta jezovita jazbina u
kojoj su svi ljudi i sve pojave toliko
morbidni; nije to Bosna, ta razbuktala i tajanstvena neman, koja
gmie, palaca i srlja iz njegovih
kazivanja. Nije to Bosna, ta razbuktala strast i putenosti koja se granii
ili prelaZi u patologiju; nije to
Bosna, svi ti ljudi to nose u svojoj
krvi mranjaku kob i prokletstvo",

76

"Moda" - dodaje

Dadi,

ostavlodricanje pod
upitnikom"- "samo time nije nita
reeno ni o umetnikoj prirodi vizije, ni o njenoj genezi, ni o prirodi
njene subjektivne i objektivne
uslovljenosti; da i ne kaemo da se
time, naravno, jo manje reklo ta je
Bosna." (104-105.) Svodei prirodu
psihike devijacije Mustafe Madara na libido Freudove psihoanalize, Dadi je varirao svoje
objanjenje na liniji izmedu pisca i
njegova junaka: "Kao to dogadaj u
sopstvenom detinjstvu dovodi do
svesti o 'krivici' i 'grehu', tako i veza
s tuim detinjstvom biva povod za
oseanje straha i krivice. Krivica
Mustafe Madara su etiri bleda,
gospodska ruska deaka, koje je, u
doba krimskog rata, sa itavom svojom etom silovao..." (120.)
Time je jo jednom sugerirao
da su psihopatoloki likovi Andrievi zapravo izraz i rastereenje
mranih traumatinih nagona njegove vlastite due.
Milo Bandi je u svojoj knjizi
otiao jo i dalje u psihopatolokoj
karakterizaciji Mustafe Madara, za
kojega kae uporedujui ga sa
erzelezom: "Mustafa Madar (u
istoimenoj prii) ovek je erzele
zovog kova i soja: neustraivi delija, grubijan i silnik koji je uio i
neke kole, koga uz to privlai
muzika. Takav, on kao da je rodeni
pacijellt za psihijatra: nemiran je,
nespokojan, loe spava i sanja, progone ga seanja pretvorena u komplekse, bolesna, paranoidna linost
koja se uasava sveta, i sebe - time
to svoj uas, svoje gaenje ne
moe da potisne i sakrije, pa mu
jajui Jovanovievo

prisutna stvarnost ivota, kao vladajua pozadina koja

na neizbjean i bahat nain ulazi i u sudbine nemusliU

ono postaje kob." Iako smatra da je

"i znak kompleksnije
emocije: ono je egzistencijalistika
kategorija -otpor, nepovinjavanje
oveka svetu u
kome vlada
nesklad", Bandi podvlai: "Ion je,
kao i erzelez, niskog rasta
('pognut i nekud malen'), i on popularan, s tom razlikom to njega,
umesto ljubavnih muka i elja,
raspinje strepnja, nesanica i strah,
'strah kao hladno strujanje'.
Maltene da je iziao iz Freudove
ordinacije, Mustafa Madar ne
moe da se oslobodi nekih
nelagodnih seanja i uspomena.
Naroito na decu sa jednog vojnikog pohoda na Krimu." (Bandi,
111-112.) "Usredsreujui se na psiholoku (psihoanalitiku!) interpretaciju Madarove linosti, uznemirene, komarne, opsednute zloslutnom strepnjom, Andri se u
jednom trenutku pribliio neposrednije svome junaku i u torne
izrazito akcionom prizoru dao da se
jasnije nasluti prava priroda njegovog nemira.", kae Bandi
uspostavljajuipsihogenetikimost
od "dejeg straha" u torne prizoru
sjeanja, koji prelazi na Madara
izazivajui u njemu "ozlojeenost i
gorinu" i nemogunost uivanja u
slavi i uspjehu, u kojima on vidi
samo "mranu pozadinu kao
nagovetaj budueg neminovnog
poraza", pa sve do Andrieve teme
.iz Nemira: nema ni pobednika ni
pobeenih - svuda samo ponien i
napaen ovek. (112.) Time je
Bandi, zapravo, izvorite Madarova kompleksa "krvave mrnje" i
sveopeg gaenja pronaao u
Andrievoj dui.

pristupu prvoj knjizi

pripovijedaka (Pripovetke, 1924.) Vukovi je istakao da
je najvei dio njih "bio vezan lllUSlimansko-turskog ivlja, u njegovoj
etnografsko-istorijskoj arolikosti
(pripovetke orkllll i Vllbicll,
Mustllfll Mlldllr, ZIl logorovlllljll)",
(Vukovi, 186.), ime je Andri slijedio zasnov Putll Ali;e erzelezn, ali
da ima u njoj i pripovijedaka iz
ivota katolikog, pravoslavnog i
jevrejskog ivlja, to, po njegovu
miljenjU, ve govori o njegovoj
pripovjedakoj
koncepciji "da
pripovedaki vaskrsne jedan zanimljiv i tragian istorijski i tadanji
milje", budui da se u to vrijeme i
sam "bavio kao istoriar pitanjem
duhovnog ivota u Bosni (to e
iste godine kad je izala i prva zbirka pripovedaka da bude i tema
doktorske disertacije)". (186.)
Pripovijetku Mustllfll Mlldllr (kao i
onu pod naslovom ZIl logorovll1!jll)
on je oznaio kao "stravinu povest
o bolesnim nagonima i stanjima
ljudske svesti koji vode u zloin i
smrt", a za samog Madara kao lika
rekao je da je "krvnik i kolja iz
oseanja
morbidne unutarnje
groze" i jedan od Andrievih
krvoloka-psihopata, koji e se i kasnije sretati, "ali nikad u tako jednostranoj i preteranoj i u tom smislu patoloki prepotenciranoj iskrivljenosti bia", (187.) uoavajui na
taj nain Andrievu unutarnju
sklonost za krajnostima u stvaralakom izraavanju psihopatolokih stanja. U ovoj pripovijeci
"nabijenoj tekom tragikom",
Vukovi istie da je Andriev emocionalno-estetski odnos prema nje-

gaenje tu

Andrievih

77

manskih likova. Tom selekcijom bez naklonosti i

izuzetka, i romantikom karakterizacijom, sa probijaMuslimani u njegovim veim
proznim celinarna." (48.) Povezujui antitetiki "egzistentnu misao"
Andrieva "negativnog junaka"
Mustafe Madara: "Svijet je pun
gada", sa Andrievim esejom o
Njegou, Leovac je napisao da
"ovaj nihilizam nije pozitivan"
budui da "ne ostvaruje akciju protiv zla". (49-50.) U daljnjem predstavljanju ove pripovijetke Leovac
je, kao svoj doprinos, iznio
poreenje "retrospekcije o bici kod
Banja Luke, verovatno o bici 1737.
godine, kad su Turci (zapravo:
Bonjaci, bosanski muslimani,
M.R.) pobedili Nemce", sa jednim
mjestom u Baagievoj Kratkoj uputi
u prolost Bosl1e i Hercegovine
(Sarajevo, 1900.,97.), koje u
Leovevu skraenju glasi: "Pet
juria uinjeno je do zapada sunca.
U zadnjem juriu pokrenu Turci
esarevu vojsku, koja grnu prema
upriji. Nu uprija pukne u stisci,
te, to ne poginu, podui se u
Vrbasu..." (51., f.5.) "Ne elei ovim
navodima da se pribliimo istorijskoj istini, nego da osvetlimo ono
mesto u pripoveci gde je pisac
prikazao kako je sam Mustafa jurnuo ispred svih Turaka na
Austrijance uz ratnike uzvike",
Leovac navodi i odlomke opisa ove
bitke iz Ljetopisa fra Nikole
Lavanina, koje ne govori o pobjedi
Bonjaka, nego o njihovu porazu.
(51. f.6. iro Truhelka, Izvadak iz
Ljetopisa fm Nikole LnVl1Ilil1a GZM, I
(4.), str. 130.)

govim likovima dostigao stupanj

"sarkazma" kada Madar "izgovara
bezizlazne rei 'svijet je pun gada'"
i, kao proslavljeni junak, gine od
jednog Ciganina, (196-197.) to je
zapravo
anegdotsko-humorni,
paradoksalni obrt psiholokoetikog stanja ovog junaka, a ne
samo "produetak demitizacije
apsoluta herojstva". (192.)
Slavko Leovac se je nadovezao
na Mirkovia u dokumentarnoj
podlozi glavnog lika ove pripovijetke (Leovac, 49., f. 1.), ali je u
interpretaciji historijsko-duhovne
atmosfere u Bosni pod osmanlijskom vladavinom, i genetske psihologije Bonjaka, slijedio Andrievu dizertaciju, (49.) A u nazivu
Bonjaka nastavljao je pripOVjedaa-Andria, o emu govori sam
naslov poglavlja njegove knjige
koji glasi: Pril'0vetke Turcima,
mada ih ponekad spomene i pod
imenom "Muslimani". Tako on,
uvodno pripovijeci Mustafa Madar
istie, prilino nejasno, kako je
Andrieva "tradicija ..."rajinska", to
je ona hrianska junoslovenska
tradicija koju on, u nekoj meri, prevazilazi irokim uvidom u nau
celokupnu istoriju i u mnoge egzistencijalne i povesne probleme. O
torne svedoe, u izvesnoj meri, i
pripovetke u kojima su glavni
junaci Turci, i to relativno uveni
Turci, koje inae vee isti problem usamljenost. f .. J Upripovetkama
oni su pripovedaki izdvojeni vie
nego to su to Turci ili neki

78

njem politiko-antagonistikihakcenata, Andri nije

mogao zagrijati bonjakog itaoca. A uz to ga je odbi}ao, izazivajui unutarnje negodovanje, i stalnim i
dosljednim nazivanjem Bonjaka Turcima, koje je u
sebi nosilo neprijateljske primisli i vezivanje za etiris
toljetnu negativnu epsku i crkvenu tradiciju osmanlijske vladavine nad kranskim junoslavenskim narodima, posebno Srbima. Jer, nazivanje "Turinom"
Bonjaci su osjeali, kad je prola turska vladavina, u
doba Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije, kao
neto zlokobno, kao neku historijsku prijetnju koja je
proizlazila iz sveope srpsko-nacionalne egzaltacije,
glorifikacije i tradicionalnog aljenja za izgubljenom
srednjovjekovnom dravom na Kosovu 1389., kada se
o turskoj vladavini govorilo kao o godinama "robovanja pod Turcima". Taj mrani, neprijateljski doivljaj
Turaka-Osmanlija, ispunjen mrnjom, nosio je u nazivanju Bonjaka "Turcima" opasnost revanizma i
poruku osvete ("Vi ste vladali etiri stotine godina nad
nama, sad emo mi vladati etiri stotine godina nad
vama. Prolo je vae."), politikog potinjavanja i
drutvene subordinacije, uskraivanja ljudskih,
graanskih i nacionalno-kulturnih prava. Istovremeno je taj naziv "Turci" kod Bonjaka doivljavan
kao neto uvredljivo, jer su Turci i Osmanlije u publicistici i javnom ivotu uzimani kao simbol
zaostalosti, prljavtine, nekulture, nemorala i mranih
nagona. A u tome nazivu sve to se kao historijski teret
i hipoteka, kao ljaga i historijska krivica svaljivalo na
Bonjake. I, s druge strane, kao neka vrsta podsvjesnog srpskog oslobaanja od kompleksa
kosovskog poraza. A u doba Austro-Ugarske i
Kraljevine Jugoslavije iz toga naziva je izbijao ani-

79

mozitet, prezir, neprijateljstvo, gaenje, jedna vrsta

psiholokog nadvladavanja i potinjavanja uvredom i
psovkom, kao vlastitom kompenzacijom.
Ali to zaziranje od naziva "Turin" kod Bonjaka
nije bilo. oduvijek. U doba osmanlijske vladavine ono
nije izazivalo takav uinak. Naprotiv, kod Bonjaka je
uzirnano kao znak islamske identifikacije i dravljanske pripadnosti (jer su Tursku smatrali i svojom
dravom), osobito kada je Turska bila u vojnoosvajakom napredovanju i kulturnom usponu, a Bonjaci
prednjaili u bojevima sa Austrijom i drugim osmanlijskim protivnicima. Tada su se oni nazivali, a i drugi su
ih tako imenovali, Bonjacima, a nasuprot kranima i
"kaurima" oni su se zvali "turci". Na Bosnu su za
vezire dolazili i ljudi bonjakog porijekla. Bosna je
bila odbrana Turske na zapadu i prema sjeveru, tako
da su Bonjaci u bojevima branili i svoj vatan i Tursku
Carevinu. Kada su na upravu dolazili Osmanlije i
potureni Ermeni, Arnauti, Grci i drugi stranci, hladni
i neprijateljski raspoloeni prema Bonjacima, da
zavedu red u vremenima protesta i buna, i osobito
kada je Turska i njena mo poela da opada, - tada se
budilo primarno bonjatvo u njima, bosanski patriotizam i bosanska narodna syijest, i pravila se otra razlika i distanca prema Turcima. U odnosu prema sultanu/ koji je po bonjakoj junakoj pjesmi okruen
izdajnicima, oni su, meutim, zadravali odnos
najvee vjernosti i odanosti. Prema Turcima su se tada
odnosili s prezirom kao prema nenaklonjenim strancima/ nazivajui ih "Turkuama". Samosvijest i bosansko
narodno osjeanje javljalo se osobito u vremenima
kada su, po vlastitom uvjerenju, bili izloeni neprav-

80

dama ili povrijeeni u pravima koja su svojim rato. vanjem za Osmansko carstvo, kao stanovnici granine
pokrajine, priskrbili. Jer je taj poloaj borbene
izloenosti prema kranskom zapadu za njih ujedno
znaio i odbranu vlastite zemlje i relativne samostal.
nosti.
Od boja pod Banjom Lukom godine 1737. poinje
jaanje narodne samosvijesti a od Gradaevieva
ustanka iz tridesetih godina .XIX stoljea i nacionalno
formiranje Bonjaka, uz otro odvajanje od Turaka i
njihovih dravnih interesa, koje se potvruje i u
samostalnom otporu austrougarskoj okupaciji 1878.,
pa je i naziv "Turin" od tada za njih postao do kraja
neprirodan, dalek i stran. A Andri je u svojim prozama nastavljao i dalje sa tom identifikacijom u vremenu novostvorene jugoslavenske drave pod vodstvom Srbije i Srba, koji su svoju historiju gradili na
kosovskom mitu i bunama protiv Turaka, izjednaavajui imenom, nainom ophoenja i ivota, kulturom, duhom i karakternim osobinama TurkeOsmanlije, njihove pae i vezire, inovnike i vojnike sa
domaim slavenskim bonjakim stanovnitvom,
stvarajui jo uz to predstavu da su oni genetski
zapravo turskog porijekla, a ne potomci bogumilskih
Slavena, i politiku primisao da su i oni doljaci i stranci te da im nema mjesta u zemlji koju nastanjuju,
meu autohtonim pravoslavnim i katolikim
stanovnitvom.
pripovijetkama, meutim, ni slika
hriana i krana nije mnogo svjetlija, ali su oni
veinom prikazani u stanju trpnje i snoenja nasilja,
kao svijet izloen na nemilost i milost turskoj vlasti.
U

Andrievim

81

Analogno ideologiji svoje dizertacije, on podrazumijeva, i smatra, da su Turci i islam krivi i za drutveno i
moralno stanje katolika i pravoslavnih, jer su svojim
osvajanjem Bosne prekinuli tokove njihova duhovnog
i kulturnog, civilizacijskog razvoja. A ono to im je,
prema Andriu, od duhovnosti ostalo kao izvorite
snage "s neba" "to se vie antagonizam zaotravao"bilo je
da su "sve vie greznuli u svom mranom i izoblienom verskom, ivotu". "U toj prisilnoj simbiozi islama i hrianst
va" - dodaje Andri, meutim - "moe se kod boljeg pos-

matranja (ako se dobro pogleda) opaziti kako se razvijaju u

isto vreme dva suprotna fenomena: vere se sve vie zaziuju
i ograuju jedna od druge i II isto vreme podleu, manje ili
vie, upliVU koji vre jedna na drugu. "'36 A u taj kompleks
"turske krivice" u Bosni kod Andria se imanentno
uklapaju i socijalne posljedice osmanlijskog osvajanja,
njihov osoben feudalno-kmetski sistem, kao da feudalizam u Bosni nije vladao i prije Turaka, u doba
srednjovjekovne turske drave, i kao da je bio
snoljiviji prema bosanskom kmetu. Ali o torne Andri
ne govori u svojim prozama, niti ide dalje u prolost
kao u svojoj doktorskoj dizertaciji. U "fragmentarnim
varijantama" uz dizertaciju Andri je iznio svoje
objanjenje "o kulturnom i politikom smislu prisilne
simbioze balkanskih hriana sa svojim zavojevaima
Osmanlijama":

"Stvaranje onoga to je jedan istoriar vrlo tano

nazvao 'balkanska formacija islamizma' nije uspelo.
Hrianska raja prela je na islam samo jednim,
manjim delom; ostali vei deo zadrao je veru otaca
i ostao u trajnoj, latentnoj borbi sa osmanlijskim
ureenjem koje nije doputalo opstanak druge vere
36.

lIVO Andri!:

varijante uz Andrievu tezu, 2.'i4-255.

Fragmentarne

82

ni drugog poretka; upravo ono ga je doputalo i

predvialo, ali pod naroitim pogodbama koje za
raju nisu bile nimalo povoljne. "'37
Objanjavajui

socioloko - religijsku genezu

Bonjaka Andri je postavio i jedan uproen shematizam zasnovan na romantinim predstavama: "Islam je

kod Turaka bio Lebenchalt u. Lebenszweck'. Kod isturenih

Bonjaka novoprimljena vera se takoer pretvarala vrlo brzo
u dubok i iskren fanatizam, tim lake to se uz novu veru
vezao zemaljski interes i opstanak. Svoj privilegisan
poloaj musliman je branio ne samo orujem i vlau nego je
i s neba svlaio razloge koji su mu pomagali da ga uvrsti.
Koran mu je to mu srce udi, / to ne udi u Koran ne
pie/". 'Gorski vijenac"'. '38 A na drugom mjestu je
ponovio sutinu svoje dizertacije: liU

reima Turin,

tursko gospodstvo, sadrane su dve treine nae narodne

sudbine", da bi zatim, na drugom mjestu, aktualno
upozorio (pa kasnije, s oprezom zbog prevelike
izriitosti, prebrisao): "Danas, kad mi kao narod stojimo

pred novim istorijskim dogaajima, i kad je turska poplava

opala i vratila se u daleku Aziju iz koje je krenula, mi smo
skloni da isuvie brzo zaboravljamo nau simbiozu sa
Turcima i sve mnogobrojne i sudbonosne uticaje i posledice
toga zajednikog ivljenja."'39 (sve podvueno M. R.).
Andri, meutim,

to nije zaboravljao. Tako da se u

pozadini, na drugoj strani, ili u samoj radnji.i onih
Andrievih pripovijedaka u kojima su glavni likovi
katolici i pravoslavni snano i romantiarski dramatino osjea pritisak osmanlijskog poretka i vladaJUi ivot orijentalne civilizacije, koji utjee na razvoj
radnje i ponaanje aktera. La, lukavstvo, primi37. Ibidem, 252.
38. Ibidem, Ibidem, 254.

39. Ibidem, 252-253.

83

tivizam, hajduiju Andri izvodi i muralno podrazumijeva kao reakcije mrnje i pribjeite zatite i
odbrane od osmanlijskog i "turskog" nasilja i svekolikog zla koje dolazi sa islamskog Istoka. lli, kako
Andri u fusnotama dizertacije kao moralno
objanjenje navodi: "Tijekom vremena oni /krani, M.

R.I su se uivili toliko i u tijek misli svojih gospodara, da su

ih vlastitim njihovim orujem, lukavou, pobjeivali.,
Prelog, 1. c. I, p. 52." "Jaram i strah prisilie i priuie ga
/hrianski puk, M. R./ laljivosti i neiskrenosti, te on lae
esto i neumjestno. Jaram i strah unitili su na dalje u
bosanskom hrianu i duh zajednitva. Klai, Zemljopis
Bosne, p. 103 .""40
To se osobito vidi iz Andrievih pripovijedaka o
fratrima i glavnom junaku meu njima fra Marku
Krneti. Ve u poetku one koja nosi naslov U
musafirhani, kao uvod i intonaciju radnje, Andri je
dao napomenu kao iz dizertacije:

"Za turskih vremena, manastiri su morali da

Turke koji bi se uvraali. Dogaalo se da
bi se poneki nasilni Turci zadravali dugo u manastiru, pili i terevenili. Da bi ouvali propisan red i
tiinu manastirsku, fratri su obino pored manastira zidali jednu poveu a odijeljenu sobu za te goste.
Ona se zvala musafirhana. ""41
A sama radnja pripovijetke poinje "kad u subotu
pred vee, za vrijeme veernje, izbie opet neki Turci", a fra
Marko "odvadi polovinu eera i kafe, pa ode da sakrije. ""42
ukonauju

A taj njegov postupak upotpunjavaju rijei Kezme,

koji, na vajkanje fra Markovo da se boji da nee imati
41. Ivo

40. Dizertacija, 219.

S. d., VI, 9.

84

Andri:

II musufirhulli,

limunova za njihova bolesnog druga, veli. "Dede,

pogledaj bolje, nemoj da ja ponem traiti", i nastavlja u ali

aluzivno, s rjeitom prijetnjom: "E, sad skini tavu da objesim puku. "*43 Sve trojica doljaka su janiari u
Sarajevu u taboru, "sad se skitaju, ekaju da im doe plata,
pa da pou na Vidin",*44 Oni sutradan ostavie fra
Marku Bolesnika na brizi s obeanjem da e se vratiti
po njega. Ali se ne vratie, a "fra Marko se sve vie brinuo
oko njega, iako je nastojao da to sakrije od drugih... ", dok
mu jedno vee ne predloi: "Negom to se ti, bolan

Osmo, ne bi pokrstio? Pa ako si za umiranja, da umre ko

krteno eljade, a ako ostane iv, da ivi ko ovjek, a ne kao
nerazumna ivina", *45, to svojom stilizacijom nagovaranja otvara ogroman jaz kranskog prezira prema
islamu. Nije ga smelo u tome ni posezanje bolesnikovo za eninim dimijama, nego je dalje nastojao:

" - Samo reci: Spasitelj, u pomoi nam bio! Reci,

Osmo! - ape mu fra Marko koliko moe tie i umiljatije. Turin uti. Samo teko die, poigrava mu jabuica.
Mislei

da moda ne moe da govori, on uze malo raspelo s krunice koja mu je visila o boku i prinese
mu ustima.
- Poljubi, Osmo, ovo je Spasitelj tvoj i moj; poljUbi da ti prosti grijehe i da te primi.
Turinova se lice jedva primjetno pokrenu, kapci
mu zatreptae, a usnama je micao kao da bi htio neto
da izgovori, onda napui usne jae i sa velikim naporom - pljunu. Pljuvaka mu se cijedila niz bradu. "*46
42 Ibidem, 13.
43. Ibidem, 14.
44. Ibidem, 15.
45. Ibidem, 17.

46. Ibidem, 20,.21.

U tenji da izbrie podmuklu i

prevarnu fratrovu tenju kao manifestaciju odsustva ljudskog morala,

85

Drugi konkretan dodir Andrieva fra Marka Kmete

s turskim poretkom je kada se naao "u zindanu"
ehaje Fazle zato to mu ne donese dulus u
traenom iznosu i jo mu odgovori neto "to nikad

nikom nije htio da kae, a Fazlu niko nije smio da pita". "47
Ali je tu ostvaren i susret fratra sa popom, s kojim se
pregonio oko bira, u istoj tamnici kao zajednikoj sudbini dva bosanska naroda nasuprot treem, u kojoj su
izmireni sporovi fratara i pravoslavnog vladike, ili
kako ree proto Melentijevi: "Smijem se... kako nas je

Fazlo opet lijepo sastavio... oh, oh, hoo... Eto vas, kae, u zinVukovi istie da se fra Markov
"neuspeh u pokuaju da bolesnog
'Turina' privede 'pravoj veri'
"humanizira dodirom sa drugim
ovekom, saznanjem da verske granice nisu, i granice ljudske saoseajnosti i "da se sve to postoji kree
i putuje, i da sve ide ka spasenju".
(Vukovi, 194.)
Leovac se bavi dokumentarnim
izvorima ove pripovijetke i kae:
"Eto, iz starih letopisa i drugih
zapisa pisac preuzima podatke o
musafirhanama koje su fratri zidali
uz manastir da bi u njima Turci
konaili i gostili se, a ne u samom
samostanu." (Leovac, 35-36.) Pri
tome ispod teksta navodi kako je
Andri jo u svojoj dizertaciji iznio
da je 1515. godine gvardijan
fojnikog manastira molio turske
vlasti da podignu "musafirhanu", a
uz to i fra Miju V. Batinia (Franjevaki samostan u Fojnici od stoljea
XIV-XX, Zagreb, 1913., str. 25., 29.) i
Josipa Matasovia (Fojnika regesta,
Spomenik SKA, LXVII, Drugi
razred, 53., Beograd, 1930., str. 226.)
Leovac skree panju da Kreevski

ljetopis takoer "belei janjiarske

zulume i u njemu se spominje ime
zulumara odabae Kezme, koga je
Andri preuzeo (Fra Ignacij Struki:
Povjesnike crtice Kreeva i franjevakog samostana, Sarajevo, 1899.,
str. 62-63.), zatim da je Andri
preuzeo"poneto i iz zapisa o zindanu, tamnici u kojoj zatvorenicima podlivaju vodu" (Fra Julijan
Jeleni, Ljetopis franjevakog samostana u Kreevu, GZM, 1917., XXIX,
str. 76.; fra L Struki, nav. djelo, str.
73.), "ili o krvolonom hajduku
Roi" (Jeleni, nav. djelo, str. 78.;
Struki, nav. djelo, str. 76.), "ili o
nastojanjima da se promeni vera"
(Fra J. Jeleni, nav. djelo, str. 75.;
Struki, nav. djelo, str. 72., 73.; fra
Julijan Jeleni, Kultura i bosanski
franjevci, II (1780.-1878.), Sarajevo,
1915., str. 107.,108.,78.; Struki, 76.)
ili o nastojanju da se promeni vera"
(Jeleni, str. 75.; Struki, str. 72.; fra
Julijan Jeleni, Kultura i bosanski
franjevci, II (1780.-1878.), Sarajevo,
1915., str. 107.,108.), (Leovac, 36.)
47. Ivo Andri: U zindmlll. S. d.
VI,26.

86

danu pa se prepirite: Ko e bir po Bosni kupiti. I jo vodu

podlio pod nas. Oh, oh, hoo!""48
A kao neku vrstu historijskog ispatanja Andri je u
pripovijeci Rzavski bregovi dao sudbinsko-simbolinu
sliku Ali-hode na viegradskoj upriji, koji osta sam
na torne razmeu Istoka i Zapada pri povlaenju
turske i naletu austrijske vojske. A da se zaista radi o
ideji historijske sudbine "poturenih", islamiziranih
Bonjaka zasvjedoie kasnije roman Na Drini uprija
sa svojom viestoljetnom vertikalom turske vladavine.
U ovoj pripovijeci Andri pie:
"Sve se razbjea i posakriva, osta sam Alihoda
koji je iao pred topijama, prikovan desnim uhom
uz direk na kapiji. Jedni kau da su ga prikovali
Austrijanci, a drugi sami Turci, jer nije htio da
bjei. U tom bolnom i smijenom poloaju ostao je
cijelo popodne. Ali je iznio ivu glavu, samo je poslije cio ivot povezivao ahmediju malo nie na desno
uho i nije mogao oima da vidi ni topije ni topove.
Ali taj zaglibljen top i modre uniforme i Alihodina
nesrea samo su poetak burnih godina koje su
dolazile na rzavske bregove. ""49
U svoenju Rzavskih bregova, kao stalnosti, u historijske mijene vremena,
.oo Andri je opisao i pojavu "uckora": "Bilo ih je petnaestak, neki varoki Turci, ponajvie Cigani i fukara",
pripovijedao je on uzimajui, po obiaju, ujedno
Cigane i Bonjake, Cigane kao deklasirani i prezreni
element, koji su po imenima pripadali "Turcima" i
jednaili se s njima. Scena njihova nasilja nad gazdaNedeljkom ukanoviem, kojom se Andri literarno
-------------

-------------------------

49. Ivo Andri: Rzavski bregovi.

S. d, VI, 188.

48. Ibidem, 33.

87

dalje opredjeljivao i pribliavao na srpsku stranu, evocira svu silu nagomilane mrnje u bezvlau Prvoga
svjetskog rata, meui je kao teret na lea Bonjaka.

Nemojte, ljudi... - molio je tiho i ponizno, ali

ga zasue psovkama i vikom i stadoe da ga guraju
.kundacima pod konopac. Tada se on odjednom
okrenu, isprsi, vas se promijeni, pocrvenje mu ija i
nabrekoe damari, stite pesnice i stade da vie na
njih s visoka kao ljutit domain i ovjek koji je toliko
godina radio sa svijetom i sticao ugled, samosvijest
i imetak.
- Zar tako, psi nijedni!
- Java, Nedeljko, na je vakat doo!
- Va?! Phul
- Bezbeli; nema vie Srbije.
- Srbija je bila i bie opet, a vi ete ostat Cigani
ko i bili.
Svaali su se kao na pazaru.
- Krmak! Udri ga!
- Kurvo vlaka! Murtatine!
- Ko? Ja? Ja sam poteno radio i sa vabom i sa
Srbinom i sa svakom vjerom, i svak me je znao i
priznavao, a vi ste ubre bili i ubre ete ostati. Phul
Psi vam majku balinsku!,,*5o
/I _

I druge dvije pripovijetke iz ove prve Andrieve

zbirke vezane su za ivot viegradske kasabe i
bonjakog svijeta kao priprema Na Drini uprije. I kao
to je i u drugim svojim prozama na tu atmosferu
gledao oima jednog stranca, ak se sluio njihovim
literarnim utiscima i dnevnicima, tako je i u prvoj od
ovih pripovijedaka, Ljubav u kasabi, to osjeanje
munine i odvratnosti i odsustva bilo kakvog isto
50. Ibidem, 198.

88

ljudskog razumijevanja izrazio u pismu umarskog

kapetana, biveg dragonerskog porunika Ledenika,
iz hrvatske plemike familije, odraslog u Beu, i to sa
visine evropske civilizacije.
I sam je Andri o viegradskoj kasabi, kao njen
zaviajnik, prije toga mrzovoljno i zloslutno zapisao
kako "otkad postoji, u njoj nije nikad bilo mirna posjeda,

sigurna mjesta, ni cijele vesele godine". '51

"Zatvoren vidik, mrava zemlja, divlja klima,
este pohare i ratovi, davali su ve djeci kasabalijski
izgled, borben i manijaki. Kad bi mladi dorastao,
oenio se, stekao djecu i navrio dvadeset petu godinu, on je ve bio oboruan za ivot u kasabi i
zavren kao tip: mrk, pognut, ilav, otra mirkava
pogleda, poslovan, ponajvie utljiv i zabrinut.
Ostarivi tako rano, on poslije ivi jo pedesetak
godina, i vie, a da se gotovo i ne mijenja. Tek to
posijedi i pogne se jae. Za veselje ne znaju.
Zajaena ivotna radost javlja se kao silovita strast
i ispad, pojedinani ili skupni. Ono to teak ivot i
nemilosrdna borba jo ostave u njima od ovjeka,
smiruju u vjerskoj ceremoniji ili ustaljenim i prostim formama familijarne privrenosti i trgovake
asti. U vanrednim sluajevima pokazuju neoeki
vanu solidarnost, smjelost, blagodarnost i veliinu.
Tako se raaju, udaju, ene, stiu, ive dugo, teko,
gluvo. "'sz
A Ledenik je taj doivljaj, sa rasponom evropskog
graanina prema orijentalnoj kasabi, i ovjeka s one,
druge strane, izrazio kao prisilu slube i kao teku
kaznu na koju je osuen:
51. Ivo

Andri:

Ljubav u kasabi,

SZ. Ibidem, 178.

S. d, VI, 177.

89

"/sve to sam ti pisao o ovdanjim ljudima,

.uroenicima, nije samo prvi utisak, nego se
potvruje iz dana u dan. Ja ivim meu divljacima,
prljavim i neukim. Ovi ljudi ne samo to nisu civilizovani nego se, po mom tvrdom uvjerenju, nee
.nikad moi civilizovati, jer ono malo duha i razuma
to imaju upotrebljavaju upravo zato da se otimaju
svakom poloaju civilizacije. / oni za koje mi izgleda
da u sebi negdje nose neto duha, tako su zakopani
i sedam puta zakukuljeni, da bi samo elikom mogao
iz njih izbiti tu iskru. Svakako~ nama se ne otkrivaju.
/ o neistoi, oskudici najnunijeg komfora,
amotinji i grubosti koja me okruuje, dovoljno sam
ti pisao. Nita se ne mijenja ako ne nagore. ""S3
Sve je to bilo kako nenapisani zavretak Andrieve
dizertacije, u duhu njena poetka odbojnosti i
gnuanja.
U drugoj pripovijeci, orkan i vabica, Andri je ovu
kasabu raspojasao i razulario u zajednikoj erotskoj
orgiji zbog cirkuske artistice koja je taj svijet raspametila i dovela do ulnog paroksizma svojom
goliavom pojavom i izazovnom igrom na ici. "...
Uvee je igraica na ici ono to baca kasabu u zanos i plijeni sve to je muko", pie Andri, a kada iezne iza
platna "nastaju strane pijanke i pjesme i tunjave". "S4 Sve

je to bilo na liniji hipertrofije seksualnosti i evropskokranske predstave orijentalno-islamskog svijeta s

kojom je Andri doivljavao Bonjake. A onaj koji je
zbog igraice "najvie ludosti i bruke poinio" bio je
orkan: "Sin Ciganke i Anadolca, nesrean bastard, on je
S3. Ibidem, 181.

54. Ibidem, 193., 194.

90

bio i hamal i sluga i pomalo budala cijele kasabe. '''55 Po

osobine koje
izazivaju odvratnost i poslove nedostojne ovjeka
nose i obavljaju Cigani, koji su neka prezirna podvrsta Bonjaka, a orkan je uz to jo bio i sin Turina
Anadolca, ili kako to Andri kae "hibrid" predstavnika dvaju, u mnotvu njegovih likova, prezrenih naroda. I dok on doivljava i u mati nosi igraicu kao bie
eterinih snova i zanosa i erotskog posvajanja, arija
se, uzadirkivanju orkana uz pie, perverzno oslobaa svojih vlastitih usijanih nagona:
" - A, orkane! A ta bi ti s njom kad bi ti je dali
pa rekli, onako, evo ti je, tvoja je, pa ini s njom to
hoe? A?
- Morebit ne bih nita.
- Ih?!
- E, ne bih je, ini mi se, dotakao, Eto!
- Lae, pasji sine, satro bi je. "'56
A kad pijanci navale na cirkus i silom izazovu
igra icu da se popne na icu, "orkana su jedinog
zadrali uhapsu", gdje ga je Ibrahim-au tukao odmjereno i strahovito "volovskom ilom natopljenom u sire"
. "dok ne istjera vas sevdah iz njega". '57 Od tada je, u
ludom zanosu, prolazio kroz ariju igrajui:
"arilije se naginju s epenaka, smiju i dovikuju:
- 000, zdravo svanuo, orkane!
- Pie li ti vabica?
- Budali vazda Bajram!
- Pozdravio te Ibrahim au.
- Prolo te, a?"'SB
Andrievu pripovjedakom obiaju,

----------

55. Ibidem, 195.

56. Ibidem, 200.

57. Ibidem, 206.

SB. Ibidem, 209.

91

S tom slikom okrutnosti arije i turske vlasti prema

prezrenom ovjeku, koju e jo jednom
pripovjedakirazraeno ponoviti u romanu Na Drini
uprija, Andri je zaokruio predstavu viegradskog,
veinom bonjakog svijeta, iz kojeg je i sam ponikao,
u kome ne moe prirodno opstojati ni ist ljubavni
zanos jednog dobroudnog maloumnog ovjeka a da
ga ljudi ne zagade. '59
nemonom i

59. Lik orkana iz ove pripovijetke Dadi povezuje sa likom

Alije erzeleza ironinim akcentima Andrieva stvaralakogodnosa.
Taj "podsmeh junaku" Dadi
posmatra kao dio "donkihotskog
kompleksa u neprikladnoj sredini",
kao "prilino vedro oseanje sete i
melanholinog ali lakog osmeha,
Ger) ni s jedne strane ne preti tei
gr" (Dadi, 147-148.). On povezuje ova dva Andrieva junaka i osobinom da "skrivaju u svom snu
veliku neostvarenost, a ona e, i u
jednom i u drugom sluaju, biti
podarena linosti koja i samu
enju ini smenom". Ove linosti
"uinjene su srnenim da bi smeno
delovala sama tenja koja izraava
njihov lirizam, da bi taj lirizam bio
predstavljen u punom neskladu sa
poloajem ovekovim", zakljuuje
Dadi podiui ove likove iz
ambijenta konkretne kulturno-povijesne sredine da estetskoj
apstrakciji i skeptikoj filozofiji Ex
Ponta (148.)
Milo Bandi, meutim, ovu
pripovijetku posmatra u kontekstu
onih Andrievih proza koje "tretiraju problem apsurdne, neostvarljive, zabranjene ljubavi", sputajui je na tio konkretnog ivota i
drutvenih odnosa, meu pripovijetke Anikina vremena, Mara nzilosni-

92

ca, Nemirna godina, Ljubav II kasabi.

(Bandi, 138.)
Za Vukovia je orkan "neka
vrsta spoja setne ljubavne prie i
tragikomine povesti o unienom
oveku", (Vukovi, 187.) a na drugom mjestu svoje knjige on iznosi
kako je ova pripovijetka, orkan i
vabica, uz Ljubav u kasabi, poetak
Andrieva razvijanja "kompleksa
to se vezuje za enu i koji dovodi
oveka pred nju kao pred neko
spiritualno i poluboansko bie,
nedohvatno ljudskom nagonu i
htenju", (189-190.) nalazei mu
"korene i izvore u religioznom
odnosu prema eni, sa dubokim
osnovama u tradiciji katolike religije, u prvom redu, ili u ulnoj
grozniavosti istonjake "religije
ljubavi", da bi konstatirao kako je
on "kao sinteza katoliko-mistinog
i istonjaki-metafizikog demonizrna, prisutan u poeziji romantizma,
a kasnije i simbolizma, na svoj
nain". (190.) A to je zaista sve
tano kada se irna u vidu duhovni
svijet i evropsko naziranje samog
pisca prema erotici Istoka, koja je za
katolike Evropljane uvijek bila
ulno egzotina i krajnje romantiarski fantastina. Vukovi, meutim, smatra da se "u trenutku dodira sa enom" kao "apsolutom lepote" orkan posredstvom pisca

otvara pokazujui "ljudsku pozadinu to je krvava i tragina", (193194.) a sve to poiva na Vuko
vievoj dobro uoenoj postavci o
suprotnosti katoliko-evropske i
bosanskomuslimanske istonjake
erotike, u romantiarskim predstavama, najprije, samog Andria, a
zatim i svih njegovih kranskih
kritiara. Vukovi dobro uoava
kod Andria asketsko-kransko
shvaanje ene i ulnosti i njegovo
projiciranje u romantiarski doivljaj sasvim suprotne, ulno egzotine, strastveno intenzivne, ak
patoloki razularene erotike Bonjaka, Turaka i drugih islamskih
naroda, ali on ostaje nedoreen u
pojmu "istonjake religije ljubavi'" i nejasan da li to on misli na
derviku, sufijsku mis tiko-alego-

93

rijsku ljubav prema Bogu koja je

daleko od konvencionalnog osjea
nja zemaljske erotike.
Svodei poreenje katolikog i
muslimanskog svijeta u Andrievim pripovijetkama jo je Nikola
Mirkovi ustanovio da je u likovima Bonjaka i smrt drukija, otvorenija i u posljednjoj elji i viziji:
"orkanu je, dok umire", - kae on,"blii najdalji udesni grad na
Istoku, sa svojim kulama, enama i
podvizima, nego ova aka prosutih
kua na uu Drine i Rzava" (Mila i
Pre/ac), Osmo Mameledija nestaje
s ovog sveta sa vizijom Sarajeva i
irokog sveta (U musafirhani), starac
Alidede u poslednjem asu svestan
je jedino onoga to nikada upoznao
nije: ene (Smrt u Silla1lOVOj tekijI)".
(Mirkovi, 45.)

I~

(PRIPOVIJETKE, 1931.)

Za drugu zbirku Andrievih pripovijedaka iz 1931.

godine Vukovi je napisao da se u njoj, u odnosu na
prethodnu, osjea izvjesno "stilsko stiavanje",
"gubljenje spoljanje arolikosti i humora", "zgunjavanje i proiavanje atmosfere", "bistrina psiholokih
stanja i otrije izraena misaonost". OI O emocionalnoidejnoj strani proza ove zbirke u vezi sa Andrievim
pogledom na proasta vremena turske, i austrougarske, vladavine, na Orijent, islam i Bonjake,
Vukovi nije govorio, ali je to, prema njegovu navodu, izrazio jedan tadanji kritiar: 'i\ndriu bi se, ipak,
mogla staviti jedna idejna zamerka, kad je re o njegovim junacima, oni su u tradicijama, nagonima, ver- skim uznemirenjima, strastima, monim i bezmernim."oz A tu je upravo sadrana emocionalno-estetska
dimenzija Andrieva idejnog odnosa prema turskoj
vladavini, islamskoj kulturi i njihovim ivim
posljedicama u Bosni - Bonjacima, koja se, kao opsesi~ .
ja i konstanta, u razliitim frakcijama, moe pratiti u
toku itavog njegova stvaranja.

1.

Vukovi,

ZID.

Z. Ibidem, ZlI.

94

Most na epi iz ove zbirke predstavlja misaoniji i

humaniji vid te opsesije, koji djeluje kao svojevrstan
ispad iz stilsko-idejnog kontinuiteta i kao anticipacija
jedne egzistencijalno-historijske postavke, u kojoj se
relativizira sve, vremenitost ovjeka prema trajnosti
graevina u vremenu i prostoru. A to je zapravo
romantiarska tema stalnosti i prolaznosti, prirode i
kosmosa - i ovjeka. Uz to je vidljiva i Andrieva "sve
vea sklonost za seciranjem psiholokih stanja svesti
linosti", *3 kako to primjeuje Vukovi, te "interpretacija legendi" u vezi sa estetikim problemima i
njihova znaaja u ovjekovu ivotu. *4 U ovoj pripovijeci postoje zapravo tri protagonista: veliki vezir Jusuf,
ija sudbina i njena nadoknada ini okvir pripovijetke,
"most na epi" kao nijemo a rjeito djelo i simbol ljepote i stalnosti, i njegov stvaralac neimar !talijan "koji
je gradio nekoliko mostova u okolini Carigrada i po
njima se prouo". *S U pozadini slika i zbivanja ove
proze, kao historijsko idejna panorama dizertacije,
jeste turska vladavina u Bosni i vlast u Carigradu,
izmeu kojih je razapet ivot, i sudbina, velikog vezira Jusufa. Na poetnom kraju pripovjedakog okvira
Andri pie:
"etvrte godine svoga vezirovanja posrnu veliki
vezir Jusuf, i kao rtva jedne opasne intrige pade
iznenada u nemilost. Borba je trajala celu zimu i
prolee. j .. j A sa mesecom majem izie Jusuf iz
zatoenja kao pobednik. I ivot se nastavi, sjajan,
miran, jednolian. Ali od onih zimskih meseci, kad
izmeu ivota i smrti i izmeu slave i propasti nije

S. Ivo Andri: Most

d., VI, 228.

3.Ibidem.
4. Ibidem, 212.

95

Ila

epi, S.

bilo razmaka ni koliko je otrica noa, ostade u

pobedniku veziru neto stiano i zamiljeno."'6
A zatim se Andri vraa u retrospektivu vezirove
asti i slave, sa historijsko-moralnim predoavanjem
turske vladavine kao uzroka njegova ivotnog puta, i
stilskim dovoenjem u sumnju onoga pozitivnog na
kraju svakog pasusa:
"ivei zatoen, u osami i nemilosti, vezir se setio ivlje
svoga porekla i svoje zemlje. Jer, razoaranje i bol odvode
misli u prolost. Setio se oca i majke. (Umrli su oboje dok je
on bio skroman pomonik nadzornika carskih tala, i on je
dao da im se opervaze grobovi kamenom i podignu beli nadgrobni niani.) Seti se Bosne i sela epe, iz kog su ga odveli
kad mu je bilo devet godina./podvukao M.R./

Bilo je prijatno, tako u nesrei, misliti na daleku

zemlju i ratrkano selo epu, gdje u svakoj kui ima
pria o njegovoj slavi i uspehu u Carigradu, a gde niko
ne poznaje i ne sluti nalije slave ni cenu po koju se
uspeh stie."'7
Sve po shemi odvoenje-napredovanjedo vezirstva-intrige na dvoru na ivici propasti i smrti, kao nalije
asti i slave ali i njen prirodan uvjet i rizik, to Andri
ne postavlja u poreenje i opoziciju sa vezirovim porijeklom i moguim ivotom da je ostao u porodinom
zaviaju, nego ostavlja pripovjedaki flU utanju", jer
to ne potkrepljUje njegovu tezu o pogubnom utjecaju
turske vladavine.
II nesrei u koju je zapao on se raspitivao o svome
zaviaju kod ljudi koji su dolazili iz Bosne, u kojoj

"posle buna i ratova bejahu naili nered, oskudica, glad i

svakojake bolesti". Kazivali su mu o svojim nevoljama i
potrebama: "da im je damija oronula i ogorela, esma pre7. Ibidem, 226-227.

6. Ibidem, 226.

96

sahla; a najgore im je to nemaju mosta na epi":s Vezir

odredi pomo svojima, dade est ilima za damiju i
novac za esmu sa tri lule.
Odavde poinje pria o zauzdavanju rijeke i
raanju mosta i njegovu graditelju, vrijednom i
utljivom stvaraocu-osobenjaku, pria slikovita i iva,
okruena nijemou i uenjem ljudi, sve dok se "iz
toga spleta od greda i dasaka" ne pojavi "most, vitak i beo,
sveden na jedan luk od stene do stene", '9 a neimar, to "nit
govori nit romori", ne poe u Stamboi, u prii Selima
Ciganina: '~ma da se jednom obazrije jal na nas jal na
upriju! Jok!", i umrije na putu dva konaka od
Carigrada. I dok su se doljaci divili graevini, a epljani im odgovarali s ponosom "Valja rodit vezira"'lO Andri je razvio sliku mosta kao dva mlaza vode sa
dvije obale i kao lirsku umjetninu u letu eterinog
ieznua. Njegova udivljenost nad ovim mostom,
kao i viegradskim kasnije, bila je dn:ikijeg karaktera
od njegova osjeanja "turske" urbane arhitekture, iju
primjerenost bonjakom ovjeku on nije rnogao da
uoi i shvati, zbog toga to je odbijao svaki duhovnokulturni i ivotni utjecaj tursko-islamskog Orijenta.

"Gotovo kod svake turske graevine ima uvijek, manje ili

vie, doziivanja i pregradaka, graenih da se zadovolji neka
asovita, prva i najnunija potreba, bez obzira na logiku
materijala, ljepotu ili trajnost graevine", pisao je on u
pripovijeci U zindanu. 'll A u ovoj on se, osobito na
kraju, spiritualno divio u uenju nad umjetninom
koja se nije mogla estetski prilagoditi i saivjeti s
divljom prirodom "rastrganog i pustog kraja" Bosne.
11. Ivo
VI,2S.

S. Ibidem, 227.
9. Ibidem, 230.
10. Ibidem, 232.

97

Andri:

U zindanu S. d.,

Budui

tako da u njegovu stvaralakom doivljaju ne

postoji apsolutna ljepota bez primisli, napomene ili
ispravke, i poto u njegovu djelu po pravilu nema
nita a da nije obavijeno muninom i mrakom, skepsom, zlom i nesreom, i ova pria se od tada razvija
upet u nemiloj suvremenosti, u smislu zavravanja
okvira koji je zaet na njenu poetku. A nastavlja se
razmiljanjem o poetskom epigrafu, koji mu napisa i
posla 'Jedan mladi a ueni carigradski mualim, koji je bio iz

Bosne rodom".
"Na priloenoj tvroj hartiji bio je fino ispisan
hronogram sa crvenim i zlatnim inicijalom:
Kad Dobra Uprava i Plemenita Vetina
Pruie ruku jedna drugoj,
Nastade ovaj krasni most,
Radost podanika i dika Jusufova
Na oba sveta.
Ispod toga je bio vezirov peat u ovalu, podeljen
na dva nejednaka polja; na veem je pisalo: Jusuf
Ibrahim, istinski rob Boiji, a na manjem vezirova deviza: U utanju je sigurnost. "'12
Pria

se od tada preseljava u vezirovu unutranjost,

ispunjenu skepsom i strepnjom. A kako u Andria
nema nita a da nije zainjeno mrakom, ni most kao
dobro djelo i plemenita umjetnina nije mogao vratiti
unutranji mir veziru. Iako je prolo dvije godine od
njegova pada i zatoenja, a zatim pobjede protivnika
i povratka na vlast, veziru se u sjeanju sve vie javljala pomisao na tamnicu, koja mu je iz nonih snova,
kao neodreen uas, prelazila u javu i trovala mu
dane, kao neka vrsta podsvjesne paranoje: postade
12. Ivo Andri: Most na epi, 233.

98

"osetljiviji za stvari oko sebe" i sve poe da prima "sa

prikrivenim, ali dubokim nepoverenjem", a u njemu se
ustali nihilistika misao da "svako ljudsko delo i svakare
mogu da donesu zlo". "Pobednik vezir oseti strah od ivota",
kae Andri po tragu nekadanje vlastite kjerkegorske
filozofije strepnje, povezujui moralno ovaj paradoksalni kompleks sa sudbinom graditelja mosta, i psihololq-simbolino sa zemljom vezirova porijekla, u idejnom slijedu i duhu svoje dizertacije:
"Mislio je na stranca neimara koji je umro, i na
sirotinju koja e jesti njegovu zaradu. Mislio je na
daleku brdovitu i mranu zemlju Bosnu (oduvek
mu je u pomisli na Bosnu bilo neeg mranog!),
koju ni sama svetlost islama nije mogla nego
samo delimino da obasja, i u kojoj je ivot, bez'
ikakve vie uljuenosti i pitomosti, siromaan,
tur, opor. I koliko takvih pokrajina ima na ovom
Bojem svetu? Koliko divljih reka bez mosta i gaza?
Koliko mesta bez pitke vode, i damija bez ukrasa i
lepote?"*13
Plemenito zatajivanje sebe kao inioca dobrog djela
u duhu islamskog morala potisnuto je tako
skeptinom relativizacijom vlastite zadubine i zatvaranjem u svoju utnju od svijeta i ivota kao
posljedicom politike strepnje. Jer, nakon toga
solilokvija, uslijedio je u Andrievoj pripovijeci in:
"Vezir obori pogled na mualimov natpis u stihovima, polako podie ruku i precrta dvaput ceo
natpis. Zastade samo malo, pa onda precrta i prvi
deo peata sa svojim imenom. Ostade samo deviza:
U utanju je sigurnost. Stajao je neko vreme nad
13. Ibidem, 235.

99

njom, a onda podie ponovo ruku i jednim snanim

potezom izbrisa i nju.
Tako ostade most bez imena i znaka. "*14
A nakon toga brisanja vlastitog identiteta sa
graevine, koje je ravno neimarevu odlasku bez osvrta po zavretku radova, ostao je luk mosta "izdvojen i
sam, i iznenaivao putnika kao neobina misao, zalutala u
kru i divljini.", *15 kao pieva poruka da se umjetnina
ne moe uskladiti u divljinu Bosne, da ona stri neprilagoena iz nje. *16 "Onaj koji ovo pria, prvi je koji je
14. Ibidem, 235-236.
15. Ibidem, 236.
16. Kao to je ena u Andria
"svedena na enu-telo, na beskrajno variranje nemih oblika, koji
imaju svoj govor", tako jeUmisao o
stalnosti, o nepromenljivosti i neizmenljivosti sveta l ...! jedna od najznaajnijih misli Andrieve mistike,
zatvorena u reljef zemlje l ...! ili u
sam kamen (Most na epi, Na Drini
uprija)", iznosi Dadi i kae
expontovski: "Treba li i rei da je
utanje osnovni zakon tih oblika."
(Dadi, 46-47., podvukao on) I
dok, na jednoj strani, povezujui
kae kako je "most na epi skica za
drugi, viegradski, za upriju na
Drini", na drugoj strani on trai
psiholoko odreenje Andrieva
doivljaja: "1926. je godina, vreme
u kome svetom Andrieve vizije
kulminativno hara zlo, ono egzistencijalno, saie svaku slamku
nade prokletstvo; nema sigurnosti,
nema zarudelih vidika, no i strah
cere se svetu". (49.) Svodei vezira
Jusufa na spoznaju sveopeg zla u
svijetu (101.), Dadi istovremeno
smatra da Most na epi (uz Smrt u

Sinanovoj tekiji)

"najodreenije

dozvoljava da se shvati priroda tog

zla" (109.), da bi na drugom mjestu

istakao kako u godini kad je ova

pripovijetka objavljena "iezava
ironija, iezava iskljuivost pojedinane degeneracije i nelagodnosti".
(149.) Psiholoko-stvaralaki inventivno, slijedei Andriev expontovski kompleks, Dadi sluti: "U
oblike ove pripovetke kao da je
zatvoren itav vidik Andrievog
oseanja sveta." (149.) Jer se i Jusuf,
kao i Andri, sjetio "ivei zatoen,
u osami i nemilosti... svoga porekla
i svoje zemlje"; i njemu, kao i
Andriu, "razoarenje i bol odnose
misli u prolost", stoga "jednom na
slobodi, ponova moan, on e svojoj rodnoj Bosni - kae Dadi
mislei i na Andrievo djelo ostaviti znamen uspomene, most".
A on sam e umrijeti od svoje more,
"ispoljivi sve klasine simptome
egzistencijalne nelagodnosti koju
ovek utke neguje u sebi", da bi
uskoro "neko nepoznato lino zlo
l ...! dokrajilo i ivot neimarov, iza
kojeg je ostala "sigurnost... u uta
nju", (150.) kao i u Andria. Stoga je
uistinu "Most na epi sublimacija
Andrievih
ideja, sublimacija
itavog njegovog oseanja sveta u
malom", kako zakljuuje Petar
Dadi. (157.)
Bandi smatra da Most na epi

100

doao na misao da mu ispita i sazna postanak", dodao je

Andri

o sebi, 'a za poznavaoca njegova vlastitog ivo-

"ima u sebi neto od velianstve

nosti otkria dalekih, nepoznatih
prostora iz kojih nemo progovaraju
vekovi, kamen, zemlja". (109.) Ova
pripovijetka (uz Derze/eza...) oznaila je "odlazak, naputanje jednog
odreenog (ili konvencionalno
shvaenog) vremena da bi se blisko
osetilo, sutinski spoznalo neiscrpno vreme, njegov mukli ritam, njegov dubok dah i beleg", pie Bandi
u tenji da Andrieva djela ita na
viem moralno-povijesnom planu,
.kao to ih Dadi doivljava u
okviru Andrieve due i osjeanja
svijeta koje se estetski proiruje na
sve oko sebe, a ni jedan ni drugi ne
uzimaju u obzir recepciju Andrievih historijskih proza na drugoj
strani njihovih estetsko-ideolokih i
povijesno-etikih
izvorita, u
sklopu integralnog doivljaja
umjetnosti rijei. Bandi, meutim,
ak romantiarski istie da je Most
na epi "oznaio poetak osvajanja
istorije i vremena iz njihovog
nemog ali primamljivog polumraka
i amorfnosti". "Bitka za vreme bila
je bitka za delo: za ono to je preostalo itavo i ivo ispod rvnjeva i
sita beskrajnog, neumoljivog vremena", pie on, a "ona senka
plodnog, stvaralakog utanja koja
se jednim delom nadvila ve nad
Ex Pontom dobija tu poetnu,
upeatljivu, trajnu formulu;. nezaboravna magina apoftegma U
utanju je sigurnost, deviza vezira
Jusufa koji je podigao most na epi,
sadri drevno, iskonsko iskustvo..."
(110.) Jedino u emu se Bandi pribliava Andrievoj povijesti jest
isticanje slike o sudaru dva mlaza
vode sa dvije obale koji stvaraju luk

nad ponorom, i komentar: "Tome

lirskom pejzau kontrastirana je
opet sumorna ivotna istorija vezira Jusufa", (110.) porijeklom
Bosanca kojeg su kao dijete "nasilno" odveli u Carigrad. "...Motiv
oskudno, ugroenog ivota iz
'Mosta na epi' dalje (se) razvijao,
rava o, menjao u nekim drugim
Andrievim pripovetkama.", (111.)
konstatira Bandi potpuno u duhu
dubokih Andrievih mitskih i
roman tiko-povijesnih intencija.
Vukovi smatra da je Andri u
pripovijeci Most na epi pripovjedaki analizirao "relaciju lepote kao
stvaralakog dela u granicama
jedne, antropoloki gledano, crne i,
filozofski, vedre eklektike Vizije
sveta", istiui da je ova pripovijetka "neto drukija" od drugih iz
ove druge knjige, te da ak predstavlja vezu izmeu veine pria u
njoj u kojima se "analizira tragian
poloaj ovekov u odnosu prema
zlu to niti sve njegove pokuaje
vezivanja za neke stalnosti" i apsolutu "pa bio to bog, lepota ene ili
umetniko delo", pri emu ovjek
ostaje tragian. (Vukovi, 230.) I
dok u Mostu Ila epi prvu dilemu
predstavlja odnos apsolut-pojedinana sudbina, izraena u liku
vezira Jusufa, sa spoznajom o "relativnosti svakog ljudskog dela" i
osjeanjem da iz svake stvari i
svakog ljudskog ina "veje zlo",
druga dilema je vezana uz poetiku
nastajanja umjetnikog djela, sa
"vizijom umetnika-tvorca jednog
apsoluta to ga ponitava i njegov
ljudski .ivot ini beznaajnim i
traginim", (231.) iznosi Vukovi
ne uoavajui da je to zapravo

101

ta namee se poreenje iskustva devize u utanju je

sigurnost i Andrieve utnje ne samo o vlastitim djelima i njihovoj genezi, nego o sebi i svome ivotu, o svojoj inovniko-diplomatskoj karijeri i renegatskom poloaju Hrvata u srpskoj sredini i vlasti kojoj se cijelog
ivota i svojim djelom dodvoravao i potinjavao. Na
planu umjetnine ostala je poruka kritiaru da djelu,
"romantiarska

ironija". I dok je
prvog sloja, prema
Vukoviu vezir Jusuf, nosilac drugog sloja pripovijetke je neimar,
koji je na zavretku gradnje mosta
"otiao naglo i izdahnuo isto tako
napreac i bezimeno". (231.) A
nasuprot tvorcu, njegovo djelo se
"preobraava... u apsolut" koji ne
trpi objanjenja i profana tumae
nja, pa stoga i Jusuf precrtava
bljetavi stihotvorev tarih i ostavlja natpis "u utanju je sigurnost",
(232.) kao svoje intimno traumatillo-psiholoko usmjerenje i
ivotnu devizu. Vukovi se,
meutim, ispravlja kada kae da je
Andrieva "antropoloka vizija
obojena crnim bojama", ali da
istovremeno njegova "filozofija
ivota kao trajanja... ima jednu
izrazito svetlu perspektivu, koja ne
ponitava prvu, ve je usloava",
(233.) a perspektivom opeg trajanja tragina antropoloka vizija se
humanizira i prevazilazi. (234.)
Tumaenje Andrievih shvatanja
uz pomo egzistencijalistike filozofije, kao to je to inio Karlo
Ostoji,
Vukovi
odbija kao
neosnovano, i smatra da "tumae
nje stanja i situacija Andrievih
linosti iz ovog perioda moe pre...
da se zasnuje na kategorijama s
kojima operie Jaspers (granine
situacije, demonsko, smisao trannosilac

scendencije, odsustvo komunikacije i sL)". (514., f. 78.) Ve u sumi

dosadanjih iskustava o Andrievoj
poetici moe se zapaziti njen prvi
romantiarski karakter. Trajanje
ivota, prirode, apsolut kao. stalnost, mostovi kao simboli vjenosti
prema mijenama vremena i historije i pojedinanim sudbinama, bregovi, ironian odnos prema vlastitom djelu koje svoga tvorca
ponitava, pjesnik kao prorok u Ex
Pontu, religioznost, sklonost prema
srednjem vijeku historijskom,
tradicionalnom i mitskom, prema
legendarno-epskom, egzotizam i
negativan katoliki odnos prema
Orijentu i islamu; pSihopatski
mrani i strastima optereeni likovi
- sve to Andria i njegova djela
pokazuje kao bitno romantiarska
(i pored ekspresionistikihsazvuja
koja se zapravo nadovezuju historijski na ovu stilsku formaciju).
Leovac u svojoj knjizi u vezi s
ovom pripovijetkom tvrdi da je ona
"nastala, delimino, i pod uticajem
jedne legende o nekom veziru
Jusufu, rodom iz tog kraja Bosne, i
o nekom talijanskom graditelju
kome je poverena izgradnja
mosta", i u tom smislu navodi
knjigu Demala elia i Mehmeda
Mujezinovia Stari mostovi u Bosni i
Hercegovini, (Sarajevo, 1969., str.
165-166.) (Leovac, 57., f. 18.)

102

kao ni stvaraocu ni donatoru, ne treba komentara, niti

mu treba traiti racionalne motive. Tu privilegiju "da
ispita i sazna postanak" predanja i legendi, da prikuplja
grau o njima da bi ih, preobraene, umjetniki izrazio, zadrao je Andri za sebe kao pisca, ali sam nikada nije odavao podlogu niti izvorita vlastitih djela do
kraja svoga ivota, sve u nekom strahu da se ne otkriju neke moralne take koje bi okrnjile predstavu o njegovoj ljudskoj i stvaralakoj linosti.
U pripovijeci Mara milosnica Andri je turskoj
vladavini u Bosni, i odnosima izmeu Osmanlija i Bonjaka, pristupio s veim razbiranjem i razlikovanjem
psihologije, temperamenta, odnosa politikih, kulturnih, a razdoblje u koje je smjestio radnju "pred samu
austrijsku okupaciju" prualo mu je dovoljno grae da
malo izdiferencira svoju koncepciju o Bonjacima kao
"Turcima". Jer su predokupaciona zbivanja i zapisi o
njima predstavljali za Andria veoma upotrebljiVU
grau u duhu njegove teze o rezultatima osmanlijske
vladavine. Kao podlogu za historijske dogaaje, likove
i atmosferu uzeo je memoare dr. Josepha Koetscheta,
vicarca lijenika u turskoj slubi, *17 ali i drugu historijsku grau. *18 Radnju je koncentrirao oko
Veliudin-pae, zvanog erkez, koji je uoi okupacije
po drugi put doao u Bosnu za zapovjednika sve
vojske koja se nalazila u njoj.

17. Dr. Joseph Koetschet: Aus

Bosniens letzter Tiirkenzeit.
Veriiffentlicht von Dr. Georg
Grassi, Wien und Leipzig, 1905.
18. Fra Grga Marti: Zapamenja
(1829.-1878.).
Zagreb,
1906.

Izvjetaji konzula Konrada von

Wassitscha grofu Andrassyju izili
su u Narodnim novinama u Zagrebu
u brojevima od 3., 5., 6., 7., 10., 12.,
13. i 14. rujna 1878.

103

Ve

pri njegovu dolasku u Sarajevo, bez harema i

Andri je izrazio ironian i preziran odnos
arije prema ovom Osmanliji: "Mogao je sve na dvije
sohe donijeti. /.../, a kad poe iz Bosne, vidjeete tovara i denjkova. ", '19 govorili su o njemu nazivajui ga "propalicom, golaem i irpom". A u njegovu liku Andri je
izrazio kako odbojne duevne i karakterne crte koje je
tipski pripisivao Turcima kao nosiocima osobenjatva,
nastranosti, duevne uvrnutosti i sramnih bolesti, tako
i one kojima je individualizirao njegov portret:
"Sve se vie odavao piu, samo to je sada pio jo
skrovitije i posve sam. Bio je utljiviji i naprasitiji
nego ikad. Iako jo uvijek vitak, bijae okrupnjao.
Kosa mu se na sljepoonicama progruala. Lijevi
obraz mu je prikrivao, u veliini djetinje podlanice,
neki crveni liaj, koji se neprimjetno ali stalno irio
i dubao, i sve vie zagrizao u mekotu donjeg onog
kapka. Imao je esto gnojna zapaljenja u ustima, i
dobivao srane greve ... ",zo
I u njegovu prethodnom boravku u Sarajevu iznio
je sve ono to je ovog osmanlijskog pau odvajalo od
sredine u koju je doao: od konstatacije "domai ga, od
samog poetka, nisu voleli, jer je bio gord, prijek i nepristu'paan" te da je jo od tog vremena ostao "kod sarajevskih
uglednih Turaka u ravoj uspomeni", 'ZI pa do postupaka
prema begovima u medlisu, koje je "prekidao u govoru
i zbunjivao kratkim, stvarnim, vojnikim pitanjima" i do
sve veeg prezira "zbog njihova besmislenog turkovanja,
ogranienosti i prazne govorljivosti", dok su oni njega sve
vie mrzili i ogovarali. "Prialo se da je opljakao sve varoi
po Kavkazu, da je zaduen, da je ruski prijatelj, da se opija i
stvari,

19. Ivo Andri: Mara milosnica,

S. d., VII, 94.

104

za. Ibidem, 94-95.

orgija sa engleskim vicekonzulom, da pije vino i jede krmetinu.

Tako je kod Andria dolo do izvjesnoga emocionalno-idejnog sinkretizma i vlastitog oslobaanja u
stvaranju njegova lika Veliudin-pae. Andri je u postupcima ovog ovjeka-stranca, bez razumijevanja i
simpatije prema domaem svijetu, izrazio i vlastiti
odnos stranosti i prezime odbojnosti prema muslimanima, kao hibridnom i negativnom proizvodu
tursko-islamskog utjecaja u Bosni. Ali je u izrazu
prezira ovog Turina prema Bonjacima "zbog njihova
besmislenog turkovanja" nesumnjivo progovorio i
Andriev vlastiti podsvjesni kompleks nacionalnokulturnog renegatstva u .Kraljevini Jugoslaviji, i odnos
prema njemu samom zbog njegova "besmislenog
srbovanja" koje je imalo razloga i interesa. U nastavku
opisa, u kome je ta primjedba ostala kao psiholoki
ispad podsvijesti pisca i kao kompenzacija apojavno
kao odnos stranca Turina prema pribliavanju, identifikaciji i ak politikoj radikalizaciji Bonjaka, Andri
je ovaj lik objektivirao kao ovjeka koji je "ne brinui se
ni za to na svijetu do za svoje vojnike i svoje konje, /.../ bio
nemilosrdan i bezobziran, i uzimao, kad je vojsci trebalo, jednako tursko kao i hriansko. ", a "globio je sarajevske jevreje gdje god je mogao".*21 A kada je dolo do bune protiv
njega u medlisu "zbog nekog begovskog sijena", on je na
tube "da je pijanica, da je nasilan, da otima tue" kratko
odgovorio:
" - Ja volim da pijem, ali me pijana niko nije
vidio. Kavge ne traim, ali, uur, umijem da se
bijem. Nemam para ni veresije, ni kueta ni maeta.
/I

21. Ibidem, 95-96.

105

Boga se bojim, sultana sluim, i - evo mu ko mi ta

moe.
Tu se okrenuo prema odlinim ljudima i pokazao
im, prirodnim mirom starog konjikog oficira, jedan
neoekivano bezobrazan gest.
Ubrzo poslije toga on je opozvan i poslan ponovo
na rusku granicu. "'22
Nakon ove ekspozicije i retrospektive Andri je
nastavio radnju svoje pripovijetke na dva plana: predokupacijskim zbivanjima u Sarajevu i Veliudinpainim ignorantskim odnosom prema domaim
prvacima; te painom vezom prema Mari "milosnici"
koja je izazivala sablazan u katolikom svijetu. I dok je
radnja na ovoj drugoj razini preuzimala glavni tok
pripovijetke erotsko-psiholokim odnosima pae i
djevojke, bonj~ki svijet u politikim zbivanjima i
nemirima otpora okupaciji ostajao je kao pozadina
ove radnje, pri emu se dramatika jednog i drugog
plana sjedinjavala i narastala u opem fonu pripovijetke. Lik Veliudin-pae, i njegovo djelovanje, dijelio
se na intimnu i javnu sferu, ali se izjednaavao na razini individualizma i neosjetljivosti prema drugima,
kome je sve bilo podreeno. Izmeu domaih uglednika paa se samo sa dvojicom "pokatkad sastajao i razgovarao": sa Mulagom Merhemiem, "uglednim trgov-,
cem, mirnim i otmenim ovjekom" i Mula Sulejmanom
Jakuboviem, "derviom reda mevlevija, isposnikom i
bogomoljcem, ali slobodnim, iskrenim i veselim
ovjekom":23 I to su bila jedina dva bonjaka lika u
pripovijeci koje je Andri dao bez tamnih crta, kao da
se psiholoki poistovijetio sa svojim Veliudin-paom i
u simpatiji i u animozitetu.
-----------

---------

22. Ibidem, 96.

---

---- - - - - - -

23. Ibidem, 96.

106

Radnja o odnosu Veliudin-pae i Mare, koju je on

doveo za svoju "milosnicu", zasnovana je na psiholokoj i moralnoj kontraverzi katolianstva i "turstva",
koja iznutra mori "milosnicu" i stvara joj prepreku
prema njenom svijetu. II taj odnos Andri je unio
glavne stavove i elemente iz svoje dizertacije o
poloaju bosansko-katolikogsvijeta pod turskom vladavinom, psiholoki ih produbio i socioloki povezao.
Iako knjievno data kao jedan od posrednih proizvoda toga poloaja, stvorena kao lik djevojke koja porodino nosi naslijee "turskog" priljenitva, jer joj je
majku "stari Mustajbeg Hajizadi Itj. ovjek koji nosi
hafizsko porijeklo I M. R./ drao nekoliko godina kod
sebe"*24 pa je onda udao za ekmeiju Iliju Caria, - u
Mari se dolaskom u painu kuu, u pomijeanom
osjeanju odanosti i straha i neke gotovo kerinske
pokornosti, pojavila "nejasna ali mrana i teka misao o
grijehu i sramoti"., *25 koja se izmjenjivala sa predstavom pae kao ljudskog straila, jer je Andri i njega,
kao i mnoge druge sveukupno uzete Turke, nastojao i
morfoloki i vizualno da oznai kao pripadnike svijeta
tame, mraka i demona. Nou, kad bi je slao da sama
spava "budila se sa jasnom svijeu 1.../ o tom ta je ona
sada, i sa ustima punim plaa zatiskivala lice izmeu dueka
i jastuka i grcala: Turin ... U tami bi misao koja ju je muila
uzimala oblik vjeite kazne i paklenih muka, a ne zemnog
srama i propasti, kao danju. "*26 A pri pogledu na pau
"kako iz kutijice vadi dehenem-ta i njim dugo mae liaj
na obrazu, i sve se mrti od bola, a pred skrtenim nogama
lei mu dugaak go no, poloen poleice, sa otricom
okrenutom navie", inilo joj se "kao da on to vri nera26. Ibidem, 100.

24. Ibidem, 96-97.

25. Ibidem, 97-98.

107

zumljiv obred, i slui slubu neem to je tajanstveno, jezivo i posve zlo". *Z7 ak vie nego otri, srditi i neumoljivi
pogledi fratra za vrijeme mise, i njegovo kasnije
karanje: "Zna li ti ta si ti sada u oima Boijim i u oima
kranskog svijeta? ubre, ubre, puno smrada i crva." _ *28
ona je osjeala nepremostivu provaliju svoga grijeha
sa paom jo otrije u iskonskoj paklenoj mrnji prema
Turcima, koja je u kransko-bosanskom svijetu bila
uvrijeena, to pokazuje jedna slika iz ove pripovijetke u kojoj baba Anua, drobei jemen hljeb u orbu
i topei zalogaje na dno, da bi zavarala unuka, govori:
"Ovako Turin u pako tone, evo. "*Z9
A ta ista slika satanizacije, utapanja Turina u paklU
kao etnografski primjer razvijanja mrnje navedena je
u Fragmentarnim varijantama uz Andrievu tezu. *30 Tu
provaliju Andri je u pripovijeci jo vie razmaknuo
morbidnom scenom nasilja od strane jednog anonimnog mladia i Salina, "s Bistrika, padaviara i ubojice" nad baba Anuinom unukom, koja ulazi u najmranije i najbrutalnije seksualnopatoloke prizore u
Andrievoj prozi, opisanom sa zornou vlastitog
oslobaanja u pojedinostima sadistikog muenja i
manijakog iivljavanja "Turina" nad nevinom
djevojicom. Mamei je komadiem eera Salin ju je
doveo do naputenog kamenoloma.
"! dok je stajala s ustima punim eera, mladi se
baci na nju, obori je i ieznu s njom u obrasloj
rupagi. Najprije se nije ulo nita do prtanje
ljunka i kripa njegova bensilaha; ali ubrzo
djevojica poe da jeca, pa da vriti i zapomae.
Mora da joj je dlanom zaklapao usta, jer je vriska
Z9. Ibidem, 102.
30. Ibidem, 105.

Z7. Ibidem, 1Ol.

Z8. Ibidem, 136.

108

dolazila na mahove i isprekidano. /. ..; A Salin je

jednako uao na stijeni. Usta su mu bila otvorena;
a listovi, na koje se navalio svom teinom
podrhtavali su. Ali je dugo tako stajao i razrogaeno
gledao u rupu pod sobom. Odjednom se zanese,
ispusti neki mljaskav, tup zvuk, rairi ruke i pade u
rupu pored njih. Ozdo se ulo kako krklja i bije
nogama. Mala je bila potpuno umukla. *31
Ova scena se jednai patoloki sa silovanjem
djeaka u pripovijeci Mustafa Madar i pokazuje
sasvim jasno i Andrievu unutranju sklonost prema
morbidnim satanskim scenama i njegovo opredjeljenje da protagoniste manijatva, sadizma i duevne
posuvraenosti nalazi samo meu "Turcima" i
Bonjacima, ma kako se u kritici ove scene podizale na
simbolinu razinu univerzalnog zla sa humanom
antipozicijom na dobro. Ili, kako stara majka, pregledajui kerku nakon udaje za jednog od "neiste
krvi" Pamukovia, ree: "Jao meni! Turin pogani, ta
uradi od djeteta. "*32 A otvorena i vizualna satanizacija
"Turina, kovrave kose i kiljava" kao napasti koja ovje
ka navodi na pijanenje dola je do izraaja u "prii o
imunu":
"Neko vrijeme iza toga poe napast da dolazi za
imunom do samih avlijskih vrata. Jela joj je priala
da Ga je vidila na svoje oi, da je uistinu Turin,
korav i kovraste kose, s fesom nakrivo, a lijevo mu
oko napola zaklopljeno';..'; On ga je vukao jo s
kapije za demadan, i zvao da piju dalje, a ene su
ga uvlaile u avliju. Ona Ga je tukla brojanicama i
31. Ibidem, 133.

32. lIvo Andri!: Fragmentarne

varijante uz Andrievu tezu, 254.

109

krstom na njima, kao biem, i grdila siktavo i

prigueno: ~ Odlazi, balijo neisti, ostavi mi ovjeka.
U ime Svetoga Trojstva, odlazi od krtene due. U
pako, vrae!"*33
Tako se, u kontinuitetu ideologije njegove dizertacije i pripovjedako-stvaralake satanizacije, i
Osmanlije i Bonjaci pod Andrievim zajednikim
imenom "Turci" pokazuju i kao uzronici svih moralnih zala meu bosanskim kranima: i moralnog pada
"Hafizadike" i Mare "milosnice", i nasilja nad
djevojicom i imunova poroka.
I dok je u pripovijeci na svakom koraku rastao
napon kranskog negodovanja prema Mari i njenu
odnosu s Turinom Veliudin-paom, koji je pod pritiskom predokupacijskih zbivanja otiao iz Sarajeva i
nju ostavio sa svijeu sramote, u gradu su se odvijali
dogaaji bune protiv turske predaje Bosne i otpora
austrougarskoj okupaciji, koji su u odjecima dopirali i
do Mare u svijetu u koji se vratila. Tu atmosferu koja
se poela stvarati jo za boravka paina, njegovu ulogu
u zbivanjima, te dogaaje u Sarajevu ve od deputacije bonjakih prvaka valija "da trai povratak bosanskih

trupa u Bosnu, i smjenjivanje Veli-pae i Kostan-pae,

]ermenina",*34 Andri je opisao na osnovu svjedoenja
fra Grge Martia u Zapamenjima i dr. Jozefa
Koetscheta, "Svajcarca u turskoj slubi", u njegovim
memoarima, to je Andri posredno odao unosei njihove portrete u pripovijetku. "Onizak i prosijed", slikao je Andri Koetscheta, - "smijeio se ve sa avlijskih

vrata i pozdravljao veselo. Takav miran osmijeh nije. ona

33. Ivo Andri: Mara milosnica,
131-132.

110

34. Ibidem, 148.

nikad vidila ni u hriana ni u Turaka, ni u koga do u ovog

stranca. I izgledalo joj je da njega ne treba da se boji. Samo
je on u posljednje vrijeme dolazio sve rjee, i to preobuen u
tursko odijelo, koje mu je davalo smijean izgled i nesigurno
dranje. Ali joj je uvijek bilo prijatno njegovo lice, sa
smijekom i dobrim, zabrinutim pogledom. "'35 A lik fra
Grge Martia ukomponirao je Andri II samu radnju
pripovijetke, osobito onu oko Mare kada se vratila
svome svijetu. "Tada fra Grgo, sitan i mrav, dopirui

glavom jedva do ordena na painim grudima, vas u ivim

bistrim oima, potee svoju staru vjetinu i rjeitost, u kojoj
je bilo uvijek i prijetnje i molbe i nasrtljivosti i pokornosti, i
koja je rijetko ostajala bez uspjeha. "'36 Tako je Andri
preokupacijske dogaaje i vidio oima jednog stranca
i jednog Bonjacima nenaklonjenog sveenika i potajnog austrijskog saradnika, koji su ih posmatrali s
druge politike, civilizacijske i vjerske strane,
izraavajui osobito crte anarhije i fanatizma i akcente
estokoga emocionalnog negodovanja protiv
Osmanlija koji su ih izdali.
Ono Andrievo poistovjeivanje Bonjaka sa
Turcima, posebno u odnosu prema kranima u Bosni,
u ovoj se pripovijeci mentalitetom ali i politiki razdvojilo, ali je Andri, kao stvaralac s druge strane, s
posebnom panjom iznosio psihozu straha
kranskog svijeta u nemirnim danima bune i otpora,
i bez simpatija slikao voe ustanika, podvlaei sirovu
grubost i estinu u njihovim istupima. U tom stilu su,
sa historijskom dokumentarnou s kranske strane,
data predokupacijska zbivanja i njihovi uesnici kada

36. Ibidem, 111.

35. Ibidem, 151-152.

111

se

"uzbuenje, naroito meu

Turcima /Bonjacima, M.

R./, nije moglo vie sakriti. "*37

Na toj pozadini Andri je dao likove predstavnika
turske vojne i civilne vlasti i uznemirenih i buntovnih
bosanskih prvaka. I dok je Veli-pau, suglasno njegovoj hladnoj i prezirnoj prirodi, dao u nekoliko prijeteih
i drskih reakcija, Hadi Loju je otro opisao kao
sirovog vou razularene svjetine: "Na njemu su otrcane
softinske akire od atlasa; gyudi gole i rutave, a koulja razdrljena i umrljana od dudova. Mrmljao je neke molitve
preda se. "*38 A Kaukiju je naslikao, u duhu dizertacije
i svoga pripovjedakog manira isticanja vjerske
mrnje i satanizacije Turaka, odnosno Bonjaka, kao
fanatika i mrzitelja hriana, "dubokog glasa i uvijek
zaarenih strogih oiju", koji nije proputao ni jednu
sjednicu medlisa a da nije odrao govor "protiv zanemarivanja vjerskih propisa i protiv opasnog poputanja
hrianskoj raji", a kada se raspravljalo "da li se moe
hrianima dozvoliti da podignu zvona, i da zvone, u
varoima gdje ima i Turaka", on je zapjenjeno dokazivao
"da musliman ne smije ivjeti u varoi u kojoj 'zvono kuca"'.
"I sada je govorio o ugyoenom islamu. "*39
Andri je istovremeno ocrtao i likove dvojice
uesnika medlisa, koji su sjedili "nepomini sa izrazom
zabrinutog dostojanstva"; "Naroito se ekalo ta e rei
. Mustaj-beg Fadilpai, debeo i ambiciozan prvak, koji je sjedio u proelju. Do njega je Mehmed-beg Kapetanovi, jo
deblji i jo ambiciozniji. Obino je hodao kao mjeina puna
smijeha. Sipao je uvijek ale i poslovice, i iza njih vjeto krio
ono to misli, ili ono to ne zna. Ali sada je i on sjedio i
zabrinuto utao; salo je na njemu mirovalo, samo su mu
37. Ibidem, 159.
38. Ibidem, 108.

39. Ibidem, 111.

112

lukave oice u velikom rumenom licu neprestano igrale. "'40

Od ovih stvarnih historijskih linosti Kapetanovi
je bio ovjek ije je zbornike poslovica i mudrih anegdota, Narodno blago i Istono blago, Andri paljivo itao,
skupljajui grau za svoje proze i studirajui njihov
bosanski jezik. Kao zavrni potez na opisivanju ovih
likova i prepirke meu njima, Andri je izrazio preziran odnos Veli-pae prema Kaukiji: " - estiti valijo, ti
e razumjeti da ja ne mogu ovim ljudima i ovom
usplahirenom hodi (i tu pokaza na Kaukdia i na medlis,
pa se odmah okrenu Mazhar-pai, a medlis i Kaukdia za
sve vrijeme govora vie ne pogleda), ja ne mogu, velim,
objanjavati ta vojsci treba, i ta carska vojska moe i
smije. "'41 A pisac je, prije nego to je ova nemirna poli. tika zbivanja povukao u pozadinu prie o Mari milosnici, jo jednom dao ocjenu ovog stanja zavrnice
turske vladavine u Bosni, dokle dopire njegova dizertacija, u oprotajnom dijalogu Veli-pae i Mula
Sulejmana Jakubovia, koji se "nije alio ni na to, ali je
govorio o prolaznosti i smrti, i nitavosti ovoga svijeta":
" - Svi vi odoste! A kome ostavljate ovo veselo
Sarajevo, i nas u ovom kazanu? Vi se rasturate kud
koji, i Bog e milostivi dati pa e vam dobro biti, i
vama i svom turskom uhu, ali mi ovdje teko da vie
dobra vidimo. Ispoganili se i iskrvili izmeu se, i sad
ekamo ko e doi iz bijela svijeta da nas uredi i
pokrsti.
- Eno begovi u medlisu vijeaju, i Hadi-Lojo
kupi vojsku - govorio je Veli-paa sa smijekom.
- To i jest ono to je doao Hadi-lojin vakat.
Onakvi su u dobra vremena u prangama ili i
kamen tucali, a nisu vojsku kupili ni s gospodom
41. Ibidem, 116.

40. Ibidem, 112.

113

vijeali.

A, ko iv bude, vidjee i njihovo. Alaknue

dva-triput, isturit koji fiek, pa e trati kui da ih
ena zakljua u magazu. A nek vabo ostane samo
tri godine u Sarajev'l"', oni e prvi natui apke na
glavu, i otimati se za vapske krstove, i zalagati
-krmetinom. E, moj valjani Veli-pao, nema ovdje
vie ovjeka, nego gladna fukara i jo gladniji
begovi. Svaije e ovo jo biti, a nae, beli, to je bilo
- bilo. ""42
Hladni odlazak Veli-pae iz Sarajeva, bez imalo
osjeanja prema bonjakom svijetu koji ostavlja na
milost i nemilost viestoljetnom austrijsko-kaurskom
neprijatelju, sa cininom napomenom "Znam da e ih

Austrijanci stucati u zemlju, samo mi je ao to

neu

ja ","43

predstavljao je i Andriev doivljaj tih dana gledanih

oima stranca, i pouku historije posveenu bonjakim
itaocima, ironino podvlaenje ishoda turske vladavine za njih, uz koju su vezali svoju sudbinu, predbaaj njihovoj politikoj, a svakako i duhovno-kulturnoj, svijesti zbog stoljetne pogrene identifikacije
sa tuinskim interesima, kao potvrdu svoje dizertacije, izotrenu subjektivnim prikazom historije u selektivnoj panorami svojih knjievnih slika.
Uzavrelu predbojnu atmosferu, koja je dopirala do
Mare, u Pamukovia kui, u drugom dijelu pripovijetke, Andri je zorno prikazao i to na auditivan nain:
kako negdje pred Pamukovia kapijom neko izvija
tankim jezovitim glasom:

- "Ja haju, ja kajun!

A iza toga nastaje takva tiina da se uje i topot
koraka i muklo mrmljanje onih koji povlauju. Dok
42. Ibidem, 117.

43. Ibidem, 118.

114

opet ne prekinu tiinu glasovi straara. Sve dva po

dva nejednaka glasa dozivaju se, kao u nekoj i~i:
- Jek dur Alaaah!
- Jek dur jek! - odaziva se drugi za dokaz da je
budan.
I dok joj srce naglo bije, ona oekuje nove glasove
i napregnuto gleda u tamu u kojoj nasluuje Jelin
lik. Rasanjena Jela sjedi i moli krunicu i umiruje
djevojku:
- Prekrsti se, sinko, da Bog skrui dumane
Turke, pa lezi i spavaj. "'44
A tu atmosferu pozadinske radnje u pripovijeci
Andri je simbolino razvijao u naporednosti sa
Marinim saznanjem da je ona za svoju okolinu "turska milosnica", pa je i smrt njena "nedonesenog i
krljavog djeteta" ve pri prvom dolasku "na studen i
na svjetlost ovoga svijeta", i njeno vlastito skonanje
est dana nakon toga, koincidirala sa neuspjehom
otpora i porazom Bonjaka 1878. pred kranskom
silom. Tako, u opisu atmosfere prolaska pored groblja,
Andri je zapazio slijedee.
"Muhamed Hadijamakovi, crni i krupni
Kaukdi i jo dvojica uglednih ljudi, povezani svi
jednim lancem, ili su to su mogli brim korakom;
oko njih austrijski vojnici u punoj spremi, a pred
svima jae oficir na bijelu konju. Vodili su ih na
gubilite. "
A na drugOj strani je prikazan Marijan koji se rasplakao:
"- Eh, eh, - uzdisao je i zastajkivao, ne znajui
upravo ni sam ta hoe da kae - eh, zakopasmo
~enicu, zakopasmo sirotu. Svak je poneto uzeo od
44. Ibidem, 125.

115

nje, a nikog da je poali i suzu pusti nad njom. Eh,

pustO!"'45
Bonjaci kao "Turci" i njihov svijet javljaju se, u
refleksijama, i u nekim drugim pripovijetkama ove
zbirke; dodajui radnji ili atmosferi osobene, udno
vate, nastrane i odudarne crte. Tako u pripovijeci
Anikina vremena Mula Ibrahim Kuka, proitavi zapis iz
hronike svoga djeda o Anikinim vremenima, izazva
prvi sjeanje na nju. Kuka je "volio da izgleda uevan i
tajanstven, a u stvari je bio dokona dobriina i neznalica, i
iveo je od ugleda svoga deda, uvenog mutevelije Mula
Mehmeda, oveka mudra i knjievna, koji je iveo sto i jednu
godinu" - pie Andri dobroudno o ovom bonjakom
ljetopiscu, izuzimajui ga, kao i Mula Sulejmana
]akubovia, iz galerije svojih neoromantiarski
mranih likova. "U knjigama i spisima preostalim iza
Mula Mehmeda bilo je i nekoliko poutelih sveica u koje je
on nekad zapisivao sve to se deavalo u kasabi i to je uo
da se deava u svetu." Tamo je bio i zapis kako se iste
godine kada se "u beogradskom paaluku pobunila raja"
koja "predvoena zlim ljudima, ini nepromiljena dela" "pronevaljali... u kasabi jedna ena, vlahinja (Bog neka
pomete sve nevernike), i toliko se ote i osili da se njeno nevaljalstvo prou daleko izvan ove nae varoi. Mnogi su joj
mukarci, i mlai i stariji, odlazili, i mnoga se mlade tu
ispoganila. A bila je metnula i vlast i zakon pod noge. Ali se
i za nju nae ruka, i tako se i ona skrui po zasluzi. I sve se
opet dovede u red ipriseti Boijih naredaba. "'46
45. Ibidem, 126.
46. Ibidem, 162.
U napomeni ispod teksta
Andri prevodi uzvik "Ja haju, ja
kajun" i pie: "Ti koji postoji od
vijeka Ito je jedan od mnogih epite-

tona boijih, koji slui i kao bojni

Aleksandar Popovi iznosi
da je lu "re ... naravno o pOjmovima 'al-hajj al-kajjum"', u kojima se
daje pogreno zadnja rije: "Ja
haju, ja kajun".
pokli.!"

116

Na tom prelazu Andrieva svojevrsnog i

ivopisnog opisivanja, ali ublaenim i stianim bojama, u neemu pomjerenih "Turaka", u ovoj pripovijeci, meu onim "sasvim ludima", nalazi se iNazif,
"krupno i blesavo mome iz begovske kue, mirna budala,
mutava i gluva", koji je "dvaput preko dana dolazio pod
prozore i nerazumljivim mumlanjem dozivao Aniku",
nudei joj pune pregrti eera:47 I Salko Hedo, star47. Ibidem, 174-175.
Na "strano, mrano, nepojmljivo" zlo, vezano uz "pojedinane, isto patoloke sluajeve",
Nikola Mirkovi je upozorio u
Andrievim pripovijetkama iz prve
zbirke, (Mirkovi, 51.) da bi za
pripovijetke od 1925. godine nadalje, sabrane u drugoj Andrievoj
zbirci 1931., istakao da se, i pored
"slike sve veeg beznaa i pesimizma" (53.) "sve to vrlo osetno i ak
naglo menja": "zlo je ovde odjednom sasvim drukije, nije ljudsko,
bar ne u svojoj osnovi", sve vie je
ovjek "samo neko njegovo orue,
dok ono samo ostaje zagonetka,
nevidljiva i neshvatljiva kob, splet
sudbinskih sila koje se provlae
kroz vekove l ...!, protiv kojih nema
oruja, koje satiru i melju ljude kao
rvnji". (Mirkovi, 51.) U nastavku
svoga obrazlaganja sudbinskog zla
u pripovijetkama iz Andrieve
druge zbirke (1931.), Mirkovi se
postavlja izmeu psihoanalize i
sudbine u njima: "Psihoanalitiki
postupak Andriev, virtuozno
sproveden, mnogo to ta objanjava, ali sudbinska neumoljivost
ostaje, vodi sve noeve, stvara od
ljudi slepa svoja orua, kanjava ih
i ubija." (53.)
Dadi u svojoj interpretaciji
Mnre milosnice, jedne od pripo\'i-

jedaka ove zbirke, stoji na sredini

izmedu povijesti i psihoanalize.
Osnovni psiholoki konflikt i
podsvjesna trauma u ovoj pripovijeci je svakako "nejasna ali mrana i
teka misao o grijehu i sramoti",
koju i Dadi u svojoj studiji citira,
(Dadi, 103-104.) koja se pojaava
injenicom da to ona ini sa Veli
paom, "hedonistikim Osmanlijom", (110.) prema Dadievim
rijeima, koje otkrivaju jo jednom
odnos izmeu dva suprotna svijeta
u recepciji hrianina-zapadnjaka.
"Turci, onaj sloj medu njima koji se
posvetio lepoti i koja opet za njih" prema Dadievu shvi1til11ju "postoji samo kao rasna put, l .. .! sa
fantastino senzibilnim okom znalca, otkrivaju pravu, punokrvnu
enku pod naslagama prljave bede
kasabske", kae Dadi mislei na
Veli pau, Alibega, Hafiza. (130.)
"Bie dovoljno" - kae on - "da Velipaa baci pogled krcz prljavi pekarski
epenak, da dotakne pogledom tek
zarudelo devoje, Ma m, i da ona ponese
teak krst Milosnice." (131.) A njenu
pokaj niku molitvu Gospi ("svukud su me vodili kod Turaka i kod
naih") on smatra za "realnost u
pojmu ene, (Andrieve) "demonske" i fatalne, "otrova krvi nae",
(133.) kao vlastitog psihoanalitikog, ckspontovskog saznanja o

117

jeina viegradskih zaptija, koga kajmakam posla "da

ode do te vlahinje i da joj pripreti degenekom ako se ne

---Andrievoj

traumatino-erotskoj

podsvijesti. On sociopsiholoki dobro uvia da Marine muke"dostiu

punu meru tek kad Veli-paa
. odlazi, ostavljajui je njenom svetu,
hrianima, za koje ona nije ovek,
nego neist"'. (150.) A na drugom
mjestu on ulazi jo dublje, u
Andriev psiholoko-estetski doivljaj, u intimu Andrievih trauma, istiui za Maru milosnicu (kao i
za niz drugih pripovijedaka:
Anikina vremena, Smrt u Sinanovoj
tekiji, Trup) da su "poetski ivlje od
niza isto' psiholokih pria", jer je
"Andrieva senzibilnost, rano jo,
beei od stvarnosti, od civilizacije
u kojoj se "ovek i njegovo zadovoljstvo ne saglaavaju", odbacujui tu stvarnost pomou "udovi
ta Istoka" - nala 1.../ u mitu, legendama i starim predanjima veliku
mogunost za poeziju", pa je "u te
okvire Andri... uneo duh svog
povreenog senzibiliteta i ostvario... jedan svet krajnje mraan i
cm..." (180.) !Podvueno M. R./
Milo Bandi je nastavio
Dadievu sociopsiholoku refleksiju konstatacijom da je "osim psiholoke, ta pripovetka... i drutveno-istorijska studija" (Bandi, 136.).
On je to vidio, pored atmosfere
odlaska turske i dolaska austrijske
vlasti 1878. te odjeka Hadi Lojine
bune u Sarajevu, na koje se
nadovezivala Marina izgubljenost i
stradanje, i u prijekoru, grdnji, kleanju i molitvama fratara (napominjui da je o takvim odnosima
prema "posrnulim" djevojkama
pisao i Matija Maurani u Pogledu
u Bosnu 1842.), te u zlostavljanju u
Pamukovia kui u kojoj su je naz-

~------

vali "turskom milosnicom". (136.)

Vukovi je u svome osvrtu na ovu
pripovijetku istakao kako nije udo
da se u mnogim Andrievim
pripovijetkama iz tzv. "mrane
faze" (izmeu 1925. i 1930.) "ispituje drama religiozne svesti koja je
izgubila 1.../ oslonac i svet joj se
poredoio kao besmisleni pakao",
pa bi se za sve linosti iz druge
Andrieve zbirke "mogao upotrebiti jedan zajedniki imenitelj za
dramu njihova ivota: to je "drama
vere". (213.) "Do sada, kako izgleda,
- kae on, - nije uoena injenica da
je i drama glavne junakinje Mare iz
pripovetke Mara milosnica, u stvari,
drama vere a ne ulnosti..."(podvukao Vukovi), da je ona "nasilno otrgnuta iz katolike sredine u
kojoj je ivela u prisnosti detinjstva
i vezana sa jednim odreenim
bogom i verom" i "dovedena u
drugi ambijent i drugi verski kontekst, sagreivi prema svom
pravom bogu i iskusivi sva zla
sveta, ona gubi veru u boju milost
i mogunost utehe i iskupljenja".
(podvukao Vukovi) "...Ona
dodirom sa Veli-paom i drugim
ljudima iz nove okoline (sa
Pamukovia kuom u prvom redu)
iskuava da jedan bog nije
svemoan, da postoji i drugi bog
koji donosi nerazumljivo zlo u
svetu", "otuda kod nje oseanje
straha i greha to je izgnana iz
vere". (213.) Ta ivotna socijalna
drama usloava se na unutarnjem
planu: u snovima, snovienjima,
simbolinim vizijama" - nastavlja
Vukovi
svoje objanjavanje
uoavajui psihoanalitiku podlogu Andrieva pripovijedanja, i

118

smiri", a on je "odavno uvideo da se sudari, ubistva i

nesree deavaju kao neko prirodno i neminovno zlo, a njenavodi san glavne junakinje o lopti
s kojom se igrala, koji otkriva cijelu
dramu njene religiozne svijesti; a
za dualistiku misao da je svijet rascijepljen na dva principa on nalazi
psihoanalitiku indikaciju usatani
"koji se 'izvija' iz povreene svesti
'tee imuna''', u stilizaciji narodne
legende, kao "Turin, kovrave
kose i kiljav, u hintovu; crni mu
konji i koija". (215.)
Primjenjujui
u
glavnoj
junakinji ove pripovijetke "tehniku
destrukcije jedne svesti", Andri je
uzeo i "jedan prelomni istorijski
momenat", situaciju pred austrijsku okupaciju Bosne i Hercegovine 1878., koja poinje dolaskom
Veli-pae u Sarajevo a zavrava se
"slamanjem otpora bosanskih
Muslimana i konanim ulaskom
Austrijanaca u grad", pie Vukovi
u svojoj knjizi (Vukovi, 216.). On
uoava uz to kako je Andri "poeo
da objavljuje ovu pripovetku godinu dana nakon to je odbranio
doktorsku dizertaciju, pa je u njoj
istorijska pozadina odlino data,
linosti i dogaaji prostudirani", a
pripovijetka se "po odreenoj i
strogo zasnovanoj i funkcionalnoj
istorijskoj perspektivi, i razlikuje od
pripovedaka iz prve zbirke" (216.),
tako da se ona pokazuje kao prva
koja je stvaralaki proistekla iz
Andrieve dizertacije. "Jer takva
istorijska pozadina nije sluajnost u
ovom delu i nije samo dekorativnog karaktera, kao to je to esto
bio sluaj u prvoj pripovedakoj
zbirci", napominje Vukovi, videi
u ovom Andrievu postupku i alegoriju vlastitih doivljaja u toku
Prvoga svjetskog rata i neposredno

nakon njega, tj. da je "pria preneta

u prolost, da bi posluila kao alegorijska "zamena" za sadanjost
/.../, "koju je pisac doiveo u dramatinim okolnostima". (216-217.) I
dok je mnogo ranije Nikola
Mirkovi istakao da Mara Milosnica
"sadri neposredno vrlo vemo datu
istorijsku sliku Hadi-Lojine bune
1878. i borbe sa Austrijancima u
Sarajevu", (Mirkovi, 30.) Vukovi
u svojoj studiji kae da se
"dogaaji, linosti i atmosfera" u
ovoj pripovijeci "u potpunosti...
poklapaju sa onim kako ih je, vrlo
plastino, opisao Milan Prelog u
knjizi Povijest Bosne lt doba osmanlijske vlade (Sarajevo, 1901.) u
poglavlju, "Okupacija Bosne i
Hercegovine" (str. 130-146.), koju
Andri navodi u literaturi uz svoju
dizertaciju. (Vukovi, 511., f. 65.)
Istovremeno on primjeuje, ne
znajui za drugu historijsku literaturu, da "transformacije istorijskih dogaaja i atmosfera, kao i
odnos istorijskih i fikcijskih detalja"
u potpunosti izgledaju onako kako
ih je M. ami opisao, povodom
Travnike hronike u svojoj knjizi
Istorijski izvori Travnike hronike.
(1962.) "Najmanje podataka" - kae
on - "ima o /.../ Veli-pai. Intimnu
stranu njegove linosti, fiziki profil
i ostalo u njegovom liku gradio je
Andri na bazi fikcije." (511., f. 65.)
U vezi sa Andrievim historijskim linostima u njegovim
pripovijetkama, istie Vukovi jo
jednom na drugom mjestu: "Tada
Andri ostaje u granicama optih
crta te istorijske linosti, kao to
srno to videli na primeru Ali-pae
(Veli-pae, M.R.) u Mari milosnici, a

119

gove, Hedine, ruke i oi slabe su da to pohvataju, razmese i

po zasluzi kazne", pie Andri o njemu, stvarajui jedan
putem fikcije konstruie detalje
unutranjeg
ivota
istorijske
linosti." (518., f. 105.) "Meutim,
njegovu istorijsku poziciju Andri
je fiksirao tano u onom smislu
kako ju je opisao Prelog: on je
omraen od strane begovata i
bosanskog naroda. Prelog to belei:
'Mashar-paa primio je izaslanstvo i
adresu, koja je bila direktno uperena protiv inovnitva, a osobito
protiv tadanjeg vojnog zapovjednika Veli-pae'. (str. 137.)" Najzad
on istie kako je sve ove dogaaje,
na osnovi Preloga, opisao Hamdija
Kreevijakovi u knjizi Sarajevo u
doba okupacije Bosne 1878. (Sarajevo,
1937.) (511., f. 65.)
I Leovac se usmjerio na historijsku podlogu zbivanja u ovoj
pripovijeci, na "povesni i socijalni
tok deavanja, kojim pisac opisuje
Sarajevo pred bunu i istorijske
linosti kao to su Veli-paa", fra
Grga Marti, Mazhar-paa, HadiLojo i druge". (Leovac, 86.) Tako, za
"lik Veli-pae" - kae on -"Andri je
poao od onoga to je o njemu
napisao dr Jozef Keeet da je 'ein
echter turkischen Haudegen' (Dr.
Josef Koetschet, Alis Bosniens letzter
Turkzeit, Wien und Leipzig, 1905.,
78~80. od Miljenja Stake Skenderove da se jo pokazao kao relativno tolerantan prema hrianima
(Staka Skenderova, Ljetopis Bosne
(1825-1856), u knjizi P. okorilo, J.
Pamuina, S. Skenderova: Ljetopisi,
Sarajevo, 1976. 226-227.), i, posebno, od toga ta o njemu kae jedan
ve zaboravljeni oevidac da je u
pobuni delovao kao 'vjerni padiin
vojnik', jer 'nemajui naredbe za to
iz Stambola' (da pobunjenicima

'dade pomo vojnu') i 'drei se

strogo vojnikih propisa odbio je
njihov zahtjev i proturio svog
zamjenika Sarajliju Ismet pau
Uzunia general majora, da on taj
napadaj kao domorodac s lijepim i
utjenim rijeima utia' (Aleksa J.
Popovi - Sarajlija, Hadi-Lojina
buna u Bosni, Beograd 1897., 33-34.
(87.) U vezi sa zivuhanjem "tankim
jezovitim glasom: - Ja haju, ja
kajun", iz ove pripovijetke Leovac
se jo jednom poziva na ovog
memoaristu: "U Popovievim
memoarima (nav. delo, str. 34.)
masa urlie ove rei. (91., f. 44.)"
"Druge istorijske linosti" - istie
Leovac - "pisac je ocrtao uzgredno
hroniarski": Hadi-Loju prema
zapisima Keeta i konzula Konrada
Vasia. Keet ga karakterizira "kao
avanturistu koga je Omer-paa
(Latas) hteo da protera. Visok, atletskog rasta, dugih ruku i nogu, nezgrapan, dobrog apetita, nevelikog
znanja - on nije bio svetakog izgleda prema Keetu (Dr. Josef
Koetschet. Osmdn Pascha, der letzte
grose Wesier Bosniens, und seine
Nachfolger, Sarajevo, 1909., 55.)
"Vasi ga karakterie" - kae
Leovac - "kao orijentalnog fanatika,
koji neprestano citira Kuran i,
onako "visok preko 6 stopa, mrav,
sa prevraenim oima, velikih usta
s iskesenim zubima, moe on i bez
svoga dugog lisijeg krzna, kojega
nosi i na 20 vruine, demoraliziranim kranima imponirati dok
"ludi i prosti muslimani stoje uz
njega ..." (Poslednji razgovor austrougarskog konzula sa Hadi
Lojom, u knjizi: Berislav Gavranovi, Bosna i Hercegovini! u doba

]20

od onih svojih likova koji svoju filozofsku pasivnost

zasnivaju na nekoj vrsti iskustva o sudbinskom
odreenju i razvoju zbivanja na svijetu. *48 Tu je,
najzad, i kajmakam kao ovjek "koji ne voli neprijatne
stvari ni u susjednom kadiluku ", *49 ak ni da slua o
njima dok se povoljno ne rijee, ali koji i sam podlijee
neodoljivoj privlanosti ove ene.
U pripovijeci Kod kazana Andri nije tako ublaavao
svoje slikanje bonjakih likova niti odnos izmeu
krana i njih. Naprotiv: Kezmo janiar i ''janiar i istinski ratnik" Mehmedbeg Biogradlija, i pored Andrieva
razlikovanja, jer je ovaj drugi "svojom otmenou u odijelu i svojim dranjem ovjeka koji je uio kole i vidio svijeta... odudarao neobino od prostog i neukog Kezme", - imaju
neto to ih porono vezuje, a to su "pie i skitnja". A
Mehmedbeg se, uz to, jo trovao "esrarom i makovim
zrnjem", koje je uzimao JIu madunu od urmi ili
pomorandine kore". *50 Obojica su se nala na zastanku
u samostanu kod fra Markova kazana. I dok je Kezmo
poslije ponoi zaspao, jzmeu Mehmedbega i fra
Marka razvio se dijalog nerazumijevanja i
nepomirljivosti dva pogleda na svijet i dva razliita
austrougarske okupacije 1878., Sarajevo, 1973.,239.). (88.) Zanimljivo
je pri svemu tome da je Leovac
Andrieve dokumentarne izvore
traio, i pronalazio, u knjigama i
zapisima kranskih autora, austrijskih, pravoslavnih, katolikih, to
je i bilo posve logino za Andrievo
mrano slikanje atmosfere i likova
Turaka i Bonjaka punih mrnje i
nasilja, koje su mu jedino ti izvori
mogli pruiti. Na drugoj strani
svoje analize Leovac je dobro
zapazio "udan erotski odnos"

izmeu

Veli-pae i Mare: "kao

nekog dalekog oca i njegove keri", (89.) nasluujui u
tome Edipov kompleks. To je bio
onaj
drugi
stvaralaki
tok
Andrieva slikanja likova oslonjen
na vlastite psihike inhibicije,
napone nagona, traume i komplekse.
48. Ivo Andri: Anikina vremena,
S. d., VII, 23-24.
49. Ibidem, 46.
50. Ibidem, 59.
izmeu

121

shvatanja i doivljaja ivota, i to iz aspekta kranske

predstave o orijentalno-islamskom svijetu kao svijetu ulnosti, senzualistikog
hedonizma i ovozemaljskog uivanja. Ali je istovremeno u Mehmedbegovu ironinom odnosu prema fra
Markovu asketizmu Andri iznio i njegovo shvatanje
o ispraznosti i jalovosti takvoga ustegnutog ivota. Ve
u uvodu razgovora Andri je dao intonaciju fratrove
odbojnosti prema "Turinu", koji je prvo "dugo pjevuio
kroz nos neku alosnu tursku melodiju", uz komentar:
"(Otkako zna za sebe i prima Turke i mui muku s njima, fra
romantiarsko asketske

Marko je oduvijek naroito mrzio tu njihovu potrebu za pjevuckanjem i beskrajnim lelekom i cviljenjem; on je u tome
vidio kao neki naroiti znak njihovog nemira i prokletstva.roSI A zatim se razvija dijalog izmeu "zanesenog
Turina i uznemirenog fratra", otkrivajui i Andriev
emocionalno-duhovni i estetski doivljaj toga odnosa
izmeu "mraka" i "ljepote" u Mehmedbegovu
osjeanju i izriaju, i to na strani "Turina". Ili kako
Mehmedbeg sam u pripovijeci kae:

" - Ne zna, pope, nita. Ne razumije, pa Bog!

Da si se nagledao ljepote kao ja! Ali otkud vam to?
Imate oi tek da ne pronesete zalogaj mimo usta i da
potrefite u vrata.
- Dobro te ih ti ima. A veliku si sreu i ti vidio.
.; Nemoj da se ljuti, prijatelju, ali ovako je. Krst
na oima, pa ta moe da vidi? Krst i krst. A ima
da se vidi, siroto moja, ima!"os2
I pria mu, sanjarski zaneseno, kao za sebe, o
udovici koja odbija prosce nakon pogibije mua, a
njemu alje vezenu mahramu. I pokazuje samom sebi
52. Ivo

51. Ibidem.

S. d., VI, 66.

122

Andri:

Kod kazana,

simbolian ljubavni vez na njoj: "Evo, tri limuna i ut

list; znai: "Mrem polagano to mi ne dolazi. Vaj! Nemoj
dolaziti!... " Ej, pope, pope!"'S3 Da bi opet poeo govor, ali
ne o eni:
" - Mrana stvar, krst! Mrano je sve to se
krstom krsti. Hiljadu godina mijesite mrak, pa
nikad nita! Ne diete glavu ispod krsta. To vam je
kazna. Vi ste protiv Bojeg dara i stvorenja. ta se
moe? Krten .narod, orav narod, nesrean
narod. "'54
A fra Marko ga je posmatrao i u njemu se neodoljivo nametalo poreenje "puno munih protivrjenosti:
"To je glava nepoznatog svetitelja, muenika: isti zanos, isti
sjaj oiju i izraz uzvienog bola. I da napast bude potpuna,
ta glava to podsjea na svetitelja govori, evo, nerazumljive,
sramotne i bogohulne stvari. "'55
Scena koja slijedi nakon toga djeluje kao nalije
Mahmudbegova zanosa i njegova svijeta ljepote:
Kezmo udljivo otepi kazan, izazva fratra koji sa
cjepanicom u ruci poe put njega, a "Turin /...! segnu
desnom za pojas, izvadi malu puku, neto neugledno i sitno
kao jarea noga, i skresa je fra-Marku pravo u stomak". '56 I
u nekrologiju nakon svega ostade zapis, zajedno sa
jednom fratarskom sudbinom u doba turske vladavine, kako fra Marka Kmetu ubi "Turca quidam pessimus Kezmo dictus" (neki veoma zao Turin zvani
Kezmo). Tako se uz personifikaciju ljepote ivota,
neminovno, u predstavi Andrievoj, pojavi olieno zlo
kao nerazdvojno i bitno obiljeje islamsko-turskog
kompleksa u Bosni. '57
53. Ibidem, 67.
54. Ibidem, 68.
55. Ibidem, 69.

56. Ibidem.
57. Istiui da je u ovoj pripovijeci o fra Marku, u kojoj "junak

123

Za ovu drugu zbirku pripovijedaka tzv. meuratne

faze, koje su nastale izmeu 1925. i 1930. godine,
Vukovi je istakao da su one "beskrajno turobne i
mrane" da produavajui "intenzivno zgusnuti
mrak" iz pripovijedaka Mustafa Madar i Za logorovanja, da je u njima slika o svijetu i ovjeku "najcrnja", jer
se pojedinane ivotne sudbine u njima slamaju "pod
pritiskom zla i tereta ivota i svaki individualni napor
oekuje smrt."'S8 Ali budui da su skoro sve date na
podlee i sam zlu i postaje rtva
svoje vere" uz priznanje da je "svet
dualan i da je princip zla nadmoan
u svetu", (Vukovi, 222., 223.)
Radovan Vukovi uoava da su u
znaku "ove dualizacije i polarizacije idejne strukture prie" rasporeeni "vrlo promiljeno" i svi
ostali elementi u njoj: "Pisac je
dozvolio da fra-Markov suparnik u
dijalogu koji je vie monolog svake
linosti za sebe, bude ovek,
Mehmed-beg Biogradlija, koji zastupa filozofiju istonjakog senzualistikog hedonizma, nasuprot
spontanom i fanatiki negovanom
asketizmu to ga brani bogumil fraMarko. I ono to ini da se Markova
misao o pravom putu, o jedinstvenom bo"gu, iju je ideju dobra
mogue ostvariti na zemlji, pokoleba i zamrsi jeste paradoks da
"nekrten" ovek, za koga veruje
da oliava zlo, upravo lii na sveca
to je pobudio sve njegove misli o
veliini drugog sveta i tako probudio njegovu nadu." (223-224.)
"Najvei
deo pripovedake
grae u ovoj knjizi pripovedaka
(drugoj, M.R.) odnosi se na problem ulnosti, pa nije udo to je kritika u vreme kad se ona pojavila
ovom pitanju posvetila najVie
panje," pie Vukovi. Gledajui
knjievnohistorijski, shvatljivo je

to se problem ulnosti pojavio u

ovoj Andrievoj knjizi, u kojoj su
pripovijetke objavljivane od 1925.
do 1930., primjeuje Vukovi, jer
je to vrijeme kad je "nadrealizam
na naem terenu, u dodiru sa
Frojdovom psihoanalizom, razvijao
ideju o podsvesnom, i ulnom kao
pokretakoj
poluzi ovekovog
aktiviteta, to se u dodirima sa stegom, dogmom i zakonom iskrivljuje i deformie ga". (224-225.) Vu
kovi ovdje ne izlae Dadievu
ekspontovsku genezu Andrievih
trauma i kompleksa, meu njima i
kompleksa ene. Na taj nain on
prekida most izmeu Andrieva
podsvjesnog psiholoko-stvaralakog bia i njemu imanentnih i
adekvatnih ostvarenja kao posljedica toga unutranjeg napona i psiholokog sazvuja u vlastitim
knjievnim djelima. Dublja analitiko psiholoka, ali i pSihopatoloka, analiza pokazuje, meutim,
da Andri svoje nastrane likove u
njihovim psiholokim iskuenjima i
krizama i nije mogao kreirati
drukije nego po sili vlastitog pomjerenog i potisnutog nagona, koji se
oslobaao i preobraavao u umjetninu, te da oni nisu nikakav
knjievni manir pod izvanjskim
utjecajem Freudove psihoanalize.
58. Vukovi, 212-213.

124

osmanske vladavine, Andri

sugerira da taj teret koji pritiskuje i
to zlo koje trijumfuje dolazi od Turaka ili od turkoida,
tj. Bonjaka. Jer i Maru milosnicu je Veliudin-paa
"nasilno otkinuo iz katolike sredine",. fra Marka
Kmetu je ubio zloesti "Turin" Kezmo, veliki vezir
Jusuf je bio oklevetan i zatvoren na osmanlijskom
dvoru, a u svijest i ud ostalih likova turska vladavina
i islamska kultura uvukle su se kao virus koji nastrano
uslovljava njihove emocije, ponaanje, moral.
Za vorite dramatike dvostruke radnje u pripovijeci Mara milosnica Andri je uzeo prijelomni momenat
smjene dviju vladavina. Ovu pripovijetku je uz to
Andri poeo objavljivati "godinu dana nakon to je
odbranio doktorsku dizertaciju pa je u njoj istorijska pozadina odlino data, linosti i dogaaji prostudirani", "59 i nije
sluajna podudarnost dramatinograzvoja kraja dviju
radnji u njoj, individualne i drutveno-historijske,
smrti glavne junakinje i raspada turske historijske zbilje u Bosni koja je po Andrievoj dizertaciji u velikoj
mjeri odreivala poloaj, karakter i sudbinu njena svijeta.
planu

historije

simbolino, idejno

59. Ibidem, 216.

125

(PRIPOVIJETKE, 1936.)

treoj zbirci pripovijedaka iz 1936. godine

produava opsesivnu temu svoga knjievnog
stvaranja iz prethodnih zbirki: tursko doba sa prijela- .
zorn na austrougarsko i svijet Bonjaka u njemu na
idejnim osnovama svoje dizertacije i svoga vienja
Bosne pod utjecajem osmanlijske vladavine. Mogu se
ak uspostaviti emocionalne poveznice i kontinuiteti
likova i ambijenta, koje se od doivljaja patoloke nastranosti, zloude mrnje i nasilja ovog "turskog svijeta" ublauj u ili smiruju u prikazu i dojmovima udno
vate osebujnosti, u egzotici njegovih junaka
optereenih potenciranom ulnou.ili istonjakom

I u

Andri

misaonou.

Alidede iz pripovijetke Smrt u Sinanovoj tekiji

takoer u sebi nosi snaan erotski napon kao i
Mehmedbeg Biogradlija iz pripovijetke Kod kazana, i
udnju za nedostinom enom kao Alija erzelez, ali
potisnut u njegovu dervikom biu. Tu kontroverzu je
Andri dao ve na samom poetku ove proze, opisujui ga, sa rijetkom naklonou, kao ovjeka koji se
"prouo ... nadaleko zbog svoje uenosti i svetosti", kome

"sudbina nije dala samo znanje i pronicljivost, i pogled iri

126

nego u ostalih ljudi", ve i ... "savrenu harmoniju izmeu

duha i tela ".
Ali u sreditu ovoga opisa Andri otkriva svoje
zapadnjako poimanje i nerazumijevanje dervikog
posveenja, pretpostavljajui ga, po uzoru na katoliko redovnitvo i pravoslavno monatvo, kao potpuno uzdravanje od inae dozvoljenog branog
dodira sa enom, slino islamskoj zabrani opojnih pia
i pokudi puenja duhana. "Kau da nije znao ta je
ensko telo ni plotska uivanje uopte", pie Andri i nastavlja: ''Ali nije osuivao one koji se slue svim tim Bo,ijim
darovima za ovoga kratkog ivota", prolazei kroz ovaj
svijet kao da "ne primeuje nita od onoga to je zlo i runo
u njemu". 'I I od svoga rastanka sa Carigradom i svojom sabraom, potovaocima i uenicima, i povratka u
Bosnu, kada je osjetio da ga "smrt i zemlja zovu",
Alidede je "napravio nauk i lepotu ", govorei onima koji
ostaju "o irini i istovetnosti stvorenog sveta" za ovjeka
vjernika: jer "svuda na ovom belom svetu moe da se nae
malo senke, koliko oveku treba da se prostre u molitvi;
svuda se zna gde je Istok; svuda ima malo vode koja je prela
bar etrdeset kamiaka i koja je, prema tome, ista za abdest
l .. .! I u krajevima gde se nedeljama ne vidi sunce - ima i
takvih - verniku e srce kazati gde je Istok prema kome se
treba moliti. I u pustinji gde nema kapi vode, peskom se
moe abdest uzeti, a ako ni peska nema, milju se moe
pravaverni oprati, jer je misao jaa i istija od svega. "'2
U romantino-egzotinom doivljaju islamskih
obreda Andri je, u asima blagonaklonog i tolerantnog odnosa prema ovoj religiji, putao na volju
svojoj fantaziji prelazei granice stvarnih propisa, pa
1. Ivo Andri: Smrt u Sil1al1ovoj
tekiji. S. d., VI, 237-238.

127

2. Ibidem, 238-239.

je i iskaz da se, kad vode i pijeska nema, i "milju...

moe pravovjerni oprati, jer je misao jaa i istija od svega",
zapravo sadravao refleks katolikog ispovijednog
oslobaanja od grijeha, ali je bio stvoren po liniji
duhovno-obredoslovne apstrakcije, kao to je i "malo
senke" za molitvu, i okretanje "gde je Istok" koje vai
samo za islamske zemlje na Zapadu. "to se tie
priprema za molitvu", - pisao je Aleksandar Popovi u
vezi sa ovim pasusom i Andrievim pripovjedakim
proizvoljnostima, - "/.../ onaj lepi dodatak o pranju
milju' potpuno /je! van zakona islama. Jedna takva vrsta
metafore bi mogla biti prihvaena - ali kao neto sasvim
drugo, to jest samo kao dodatak obaveznom pranju vodom,
peskom, zemljom itd." Pored privremenog odustajanja
od prvobitne ideje o pogubnosti tursko-islamskog
utjecaja, koja je iz njegove dizertacije zraila na njegovo knjievno djelo, i vraanja ograivanju od pomisli
da kritikuje "islamsku kulturu kao takvu", Andri je u
rijeima Alidede da ni njega ne treba aliti kad odlazi
u Bosnu, koja je "puna lepote Boje kao i ma koja druga
zemlja na svetu", u ovoj prilici odustao i od mrane
predstave ove zemlje surovosti i mrnje, kako ju je
inae slikao, izraavajui uz to i ljubav prema Bosni u
kojoj je nikao u rijeima "ovek je duan svome
zaviaju ". *3
Andri, meutim, nijedan svoj lik nije ostavio bez
unutarnje devijacije, pa tako ni ovog dervia.
Pripremajui sredinju scenu evokacije potisnutog
nagona u njemu, on je, meutim, slijedei svoju
pripovjedaku viziju, zal1emario autentinost ambijenta i atmosfere. Da bi evokacija ispala to reljefnija i
kontrastnija njegovu ivotu posveenom Bogu,
3. Ibidem, 239.

128

Andri je prethodno opisao sastanak uoi petka u tekiji, na koji su dolazili "ueni ljudi, ugledni graani i
poboni putnici, uopte uzevi svi prijatelji ove tekije i ovoga
Reda koji su eleli da uju Alidedinu re". A kada ga "pre
nego to e poeti kazivanje" "neto stegnu u grudima" i on
klonu poslije prvih rijei, sluaoci pomislie: "zanela ga
neka misao". "Kad se utanji~ suvie produi, - pripovijeda
Andri, - dervii i soJte poee da se zgledaju i ude, jer su
znali za derviko pravilo koje im je Alidede preporuivao i
koga se i sam pridravao: da ne treba ostajati dugo u zanosu
da se ovek ne uzoholi i da ne izazove zavist kod ostalih." U
povodu ovog odlomka, "koji je tipina pseudoorijentalna ideja", - pie Aleksandar Popovi, - "valja ukazati na tehnikunemogunosttakve stvari: dervie moe
biti u "zanosu" jedino tokom zajednikog obreda koji
se zove zikr. Tim obredom rukovodi, od poetka do
kraja, derviki stareina zvani ejh koji sledi izvestan
ritual, dozirajui ga, prema svom nahoenju, ponavljanjem ili izostavljanjem jednog broja elemenata. Ni u
jednom trenutku za vreme tog zikra dervi ne moe
bilo ta sam dodavati ili oduzimati, prekidati ili
produavati, jer je stalno rukovoen svojim ejhom.
On to ne moe ni u ostalo doba dana i noi, kada je
"slobodan", jer za to vreme ima da obavi jedan vrlo
tano odreen broj mistino-verskih ili ovozemaljskih
zadataka. IOnima koji bi se bar malo eleli uputiti u
kompleksnost ovih problema, preporuio bih lanak
"HaI" Luja Gardea u Enciklopediji Islama'! Na samrtnom asu, u retrospektivi ivota, u njemu se otvorio
kompleks potisnute ploti, ono to je Andri najavio u
poetku: "Svega dvaput u ivotu zbunila ga je pojava
ene", sjeao se on ivo i brzo, "briui sve ostalo, njegov
ivot, telo i misao, stapajui se u jedno jedino oseanje

129

bola"; *4 Poavi od pretpostavke o neenstvu pripadnika dervikog reda i zavjetnom spolnom uzdravanju,
i od izvjesne romantiarsko-kranske predstave o
estokoj ulnosti i egzotinoj haremskoj razuzdanosti
tursko-islamskog svijeta na drugoj strani, Andri je
psihoanalitiki izveo sukob nagona i tobonjih obiaja
dervikog reda u Alidedi, iji je potencijal proizveo
kompleks potisnute erotike. Retrospektivna evokacija
dvaju erotskih doivljaja iz mladosti, koji su sada stajali pred njim "avetinjski izdvojeni i porasli", predstavljala je predsmrtno oslobaanje ovog kompleksa. Prvi
dogaaj je bio vienje "nagog enskog tela" utopljenice,
od kojeg je djeak u strahu pobjegao, da bi u njemu
preovladalo "dotle nepoznato oseanje stida",*s koje se
pretvorilo "u neku nejasnu krivicu koja ga je muila" i
raspinjanje tom svojom vlastitom tajnom. *6 " .. .jo
zadugo deavalo se, naroito pred vee, da se u njemu javi
isti onaj strah od nepoznatog lea, i oseanje nerazumljive
krivice, i potreba da nekome sve prizna i ispovedi, i
nemogunost da to uini. "*7 Jer islam ne poznaje oslobaanje od grijeha putem ispovijedi.
"Godinu-dve docnije deaka je uzeo sebi jedan njegov
ujak, ovek imuan i osobenjak, koji je iveo u Sarajevu. Tu
je uao u Sinanovu tekiju i zavoleo nauku i pravila svoga
Reda. To ga je odvelo u Carigrad. "*8 - pie Andri u svome
knjievnom krivotvorenju i demistificiranju ove sfere
muslimanskoga mistikog ivota, slino njegovu postupku sa epskim junakom Alijom erzelezom ija
kua je po narodnom predanjU bila pored Sinanove
tekije, - kao da je tekija samostan a dervii fratri. U
7. Ibidem, 245.
8. Ibidem.

4. Ibidem, 241.
5. Ibidem, 243.
6. Ibidem, 244., 245.

130

Carigradu mu se dogodilo drugo tajno vienje ene,

koje je u njemu takoer ostavilo "duboko oseanje krivice
i straha od koga se ne moe pobei".9 Kroz prozor svoje
sobe u tekiji on je jedne noi ugledao "neku enu u beloj
haljini ili samo u koulji", koju su progonila "dva tamna
muka lika". "Raupana, pocepana i polunaga" klonula je
pred kapijom tekije,'lO a u njemu se razlila "polumrana
bolna svest o nekoj zamrenoj nesrei", 'll i pitanja u
nesanici i mraku: ko je bila ta ena? zato su je gonili?
ta je bilo s njom? Kako je nestala s kapije?'12 Ve same
boje ovog prizora, bjelina enine koulje i tamnoa
mukih likova kranski simboliziraju pojmove nevinosti i grijeha. Tako je erotika i u ovoj Andrievoj
pripovijeci traumatino povezana sa grijehom, smru
ili sa nasiljem, ali ona nije dobila karakter patolokog,
nego je ostala kao potisnut podvjesni kompleks
dervia Alidede, otvarajui jednu ublaenu predstavu
psihologije ove sfere bonjakog svijeta. Andri nije ni
mogao znati prirodu osjeanja ljubavi u islamskoj
mistikoj filozofiji koja je imanentna dervikim redovima, a jo manje kako se ona emanirala u bonjakoj
poeziji na orijentalnim jezicima, koju u svojoj dizertaciji nije ni spomenuo, kao ni sevdalinku. Molitva
Alidede na kraju, prije smrti, zapravo je izraz
Andrieve erotomanije, opsesije enom kao sudbinskim iskuenjem, i skeptike spoznaje o ivotu kao
iskupljenju grijeha. "Zaboravio sam da ena stoji, kao
kapija, na izlazu kao i na ulazu ovoga sveta. I evo, naila je
ova gorina, kojom mi se presee srce na dvoje, da me podseti
na ono to sam, zagledan u nebo, zaboravio: da je hlebac koji
jedemo il. stvari ukraden; da smo za ivot koji nam je dat,
11. Ibidem, 247.
12. Ibidem, 250.

9. Ibidem, 249.
10. Ibidem, 246-247.

131

duni zloj sudbini - grehu, taksiratu... "*13 - govori Andri

kroz usta dervia Alidede, smatrajui da je nebo
stanite Boga i u islamu kao u kranstvu, a on ostaje
samo egzotian,psihoanalitikioptereen lik u romantiarsko-istonjakomruhu i dekoru, dalek od svoje
autentine duhovne supstancije. "14
Duhovni, moralni i estetski raspon proza iz
bonjakog ivota u ovoj zbirci je velik. Povezuje ih
samo duevna optereenost njihovih likova razliite
vrste i intenziteta. Pored ove rijetke pripovijetke o
blagom ovjeku Alidedi, sa "bistrim i veselim oima", sa
kojih je "stalno padao smijeak, kao sjaj, na srebrnu bradu",
kome su duu opteretile slike dviju ena, Andri je u
ovoj zbirci objavio i pripovijetku Olujaci, u kojoj je njegovo romantiarsko uopavanje mraka i runoe
otilo najdalje, priu o iteljima jednog sela kojima je
"Bog... dao bogatstvo i svaku nesreu". U znaku ovog
romantiarskog ivotno-sudbinskog paradoksa i psi- .
hopatoloke uvrnutosti ovih bonjakih seljaka, meu
kojima se odvija drama jedne ene strankinje,
napisana je cijela ova pripovijetka, kao izraz roman13. Ibidem, 251.
14. Piui o treoj knjizi
Andrievih Pripovedalcn iz 1936.
godine Nikola Mirkovi je uopio
vizijU svijeta u njoj rijeima: "Spasa
uopte vie nema. Sve je crno. Sve
je zlo. Samo se robuje, 'zakonima
ove zemlje' gde 'ena stoji, kao
kapija, na izlazu kao i na ulazu
ovoga sveta', gde je 'hlebac koji
jedemo, u stvari ukraden' i gde smo
'za ivot koji nam je dan, duni zloj
sudbini - grehu, taksira tu' (Smrt u
Sinanovoj tekiji) (Mirkovi, 54.)
"Niko nema snage da sprei i ljudsko zlo, a o odbrani skoro i ne misle

svi ti ljudi", kae on i navodi dva

Ali-dedetova doivljaja iz djetinjstva: "Oba puta je nasluivao neto
strano, neto runo, neto greno,
ali prstom nije makao, nije mogao
da makne od uasa pred neim
sudbinski jakim..."(55.) U pripovijetkama od 1931. pa dalje Mirkovi
je tako konstatirao "jednu stranu
pasivnost, jedno predavanje sudbini i zlu na milost i nemilost", (56.)
ostajui tako na razini moralnih
principa i univerzalne pripovjedake apstrakcije.
Razmatranje likova iz bonjakog svijeta, u nizu i kategorija-

132

tiarske

"ljepote uasa". Sve je u njoj u znaku

tmine i vrleti od sela do dua i

zamraenosti,

ma njihova stvaranja, pokazuje

Dok je, na
jednoj strani, u likovima vjerski
uenih ljudi, softa, hafiza, muderiza, otkrivao seksualne manijake,
psihopate i sadiste, na drugoj je, slijedei i dalje doivljaj islamskog
Istoka kao svijeta seksualnih
tajanstava i stanita estoke ulnos
ti, a polazei od pogrene pretpostavke o derviima kao redovnicima i monasima koji se ne
smiju eniti, u kojima se napinju
potisnuti nagoni, Andri izgradio
erotsko-traumatini lik Ali-dedeta,
kao odjek i vlastitih expontovskih
opsesija, prokletstava ene kao
demona i istovremenih vapaja za
njom. Tim putem je pola i psihoanalitika kritika u erotskoj interpretaciji ovog Andrieva lika.
Dadi je uvodno u tom smislu
napisao: "Moe se potisnuti svest o
grehu, moe se izuzetnim naporom
uspostaviti trenutna harmonija:
ona nije iskupljenje. 'Filozofsko'
postavljanje nad stvarima, to
'rimovanje misli' o kome s neto
prezira govori mladi Andri, nije
reenje - priroda ovekove bolesti,
kako izgleda, ima neizleive
bioloke centre, proces koji izvire iz
prokletstva tela, prokletstva zemnog ivota; duh jeste protivtea ali
- nemona. Svest o grehu moe se
prihvatiti ili, kako kae Kjerkegor,
zabauriti, ali to je laan predah
izmeu udaraca, jalov napor
osuen na neuspeh, mali, neprimetan korak u velikom ponoru.
Smrt u Sinnnovoj tekiji l.. .! moda
najjasnije demonstrira, kroz sudbinu glavne linosti, Alidede, takav
poredak stvari." Iako je "uzalud

veu kritiku razbirnost.

amputirao tamna mesta ivota: u

kratkom pretsmrtnom blesku
neizbean plod krivice i patnje
gorko se rastvara u njemu".
(Dadi, 102-103.)
Dadi je "oseanje greha i
krivice" bezgrijenog Alidedeta
sugestivno doveo u vezu sa pitanjem Milana Bogdanovia: "Da li je
Andri po nekoj prirodnoj naklonosti duha zaao u sloen i
mraan svet koji opisuje, i u kome
su jezive line kobi determinisane
dalekim nekim predakim poremeajima:'(104.)

U Andrievoj umjetniko-psi
holokoj kransko-romantiarskoj
interpretaciji, koju slijedi Dadi,
pojava ene koja ga je "dvaput
zbunila" uzrok je "osjeanju krivice" u Ali-dedetu, izvor njegova
"t~ksirata" i "patnje", grijeha i
nesree, objanjava Dadi, da bi
se njegove traume formulirale u
"potpuno
objanjenje
rei":
"Zaboravio sam da ena stoji, kao
kapija, na izlazu kao i na ulazu
ovog sveta." (118-119.)

Pored drugih pripovijedaka, i

za Smrt u Sinnnovoj tekiji Dadi
utvrUje: "Veza sa aritima u Ex
Pontu ista je i upadljiva." (151.)
Milo Bandi za "uenog
oveka i bogougodnika", koji je u
sebi spojio "ataraksiju" i "eutimiju",
Ali-dedeta kae da je "pravi antipod i kontrast sirovosti i ekspanzivnosti Madarevoj i erzele
zovoj, ali im sudbinski pripada"
uslijed "nejasnog oseanja (erotske) krivice". Andri je u tim
pripovijetkama, kae Bandi, "naeo beskrajnu temu o ovekovoj

133

ponaanja njegovih itelja. Jedna ista simbolika sve ih

obiljeava i proima. Ve sam poloaj ovog planinskog
ugroenosti, o nesaglasju elja i
krutog poretka stvari koje l.! primorava oveka na odbranu, na
upornu, neizvesnu borbu, na smrt i
patnju". (114.)
Vukovi je istakao da je
osnovno pitanje koje se postavlja u
pripovijetkama tree Andrieve
zbirke, pa tako i u Smrti u Sinanovoj
tekiji, "pitanje o odgovornosti i krivici pred neim to vie nije neki religiozno-mistini fatum, l ..! nego
neto kao fatum ivota, u njegovom agzistencijalnom i etikom
vidu". (Vukovi, 247.) To se,
prema Vukovievu miljenju,
moe tumaiti "kao odgovornost
pred potrebom etikog angaovanja u momentu kad je tui ivot bio
ugroen, ili kao oseaj krivnje pred
dinamizmom unutarnjeg biolokog
ivota koji je ostao neakumulisan".
(248.) U predsmrtnoj rekapitulaciji
ivota i "dvaju trnu taka kad je
zgreio", i molitivi upuenoj Bogu,
"poraen je ivotom senzualnoulnog
dinamizma",
smatra
Vukovi, "religiozno-refleksivni
oblik ivljenja", iako ena nije
djelovala na njega svojom izazovnom ulnou, nego je data
"kao spiritualni doivljaj mladoga
Alidede pred ugroenim vlastitim
biem", jer "strah je spreio
Alidedu da se angauje (i da) oba
dogaaja prou pored njega".
(249.) Iako u oba sluaja "komplikacije u duevnoj i psihikoj zbilji
nastaju usled razloga koji su delimino
i ulne prirode, ipak
osnovno pitanje pred kOjim se
nalazi mladi 'grenik' jeste etiko",
(250.) smatra Vukovi suprotno

Dadiu. A u opisu. adrvana u

ovoj pripovijeci on nalazi "simbolini realizam" Ive Andria. (262.)
Leovac nagaa za izvorima lika
Ali-dedeta iz ove pripOVijetke i
kae: "Ovaj piev Alidede pomalo
nam lii na neke od onih mistika o
kojima nam razni pisci ostavie
svoje zapise, a i oni svoja dela ili
fragmente svojih dela. Kod Baeskije nali smo zapis o ejhu Sinanove
tekije hadi Mustafi koji je bio uzoran svojim dranjem i miljenjem i
koji je govorio da su "strasti
zavodljive". (Leovac, 62., i f. 34 na
istoj strani.. Mula Mustafa evki
Baeskija, Ljetopis (1746-1804),
Sarajevo, 1968., str. 215.; uz to istie
u ovoj fusnoti da Baeskija kae da
se druio sa nekim ejhom
Sinanove tekije koji je "spoznao
sutinu misticizma") "Postoje,
zatim, dvojica naih ljudi" - nastavlja Leovac - "istog imena: Alidede
rodom iz Mostara, iz dervikog
reda halveti, .umro krajem XVI
veka, a koji je vodio skroman i
poboan ivot; i Alidede Bonjak, iz
dervikog reda mevlevi, umro
1728., koji je ostavio iza sebe zbirku
pesama na turskom jeziku." (62. U
fusnoti 35 na ovoj i narednoj stranici Leovac se poziva na slijedeu literaturu: Safvet beg Baagi, Bonjaci
i Hercegovci u islamskoj knjievnosti,
GZM, 1912., str. 33-39.; uporedi i:
Mehmed Handi, Knjievni rnd
bosansko-hercegovakih
muslimana,
Sarajevo, 1934. str. 28-29.; Hazim
abanovi, Knjievnost Muslimana
Bosne i Hercegovine na orijentalnim
jezicima, Sarajevo, 1973., str. 96-101.;
str. 447.) Ovi izvori su, meutim,

134

strmenitog sela i Crni potok njegov, ija voda nije

pitka, koja svaki kamen prevlai "crnom korom kao
nekim liajem", predstavljaju jednu stranu ovog kontrasta, kome je na drugoj strani karakteristika da. je
ono od ostalih sela odvojilo "naroito po plodnosti" jer u
ovom osojnom i zabaenom kraju sve raste i napreduje ljepe i bolje. *15
"Sve u Olujacima dobro raste osim ljudi", pie Andri
produavajui lanac ovih obrta suprotnosti, i daje tipski portret ovih ljudi, koji u mnogome podsjeaju na
izgled njegova erzeleza, sa tenjom i njihove morfoloke satanizacije. "Olujaki ovek je onizak, krivih nogu,
irokih ali ne pravih lea, nesrazmerno dugih ruku, iroka
lica sa spljotenim nosom i sa crnim malim oima bezizrazna ali uporna pogleda, velikog vrata koji je pri dnu proiren
tako da s trupom ini nerazdvojnu celinu. I...! Usled
neprestanog penjanja i sputanja, na koje ih je osudio
poloaj njihovog sela, oni imaju naroito dranje pri hodu:
cela gornja polovina tela im je zabaena unatrag. Oni su
poznati kao sumnjiavi i tvrdi ljudi koji malo govore, retko
pevaju, uvek rade, i stalno stiu. Pored toga postoji verovanje da sve to se u Olujacima radi mora biti obeleeno.
Izgleda da nema Olujaka koji nije ili guav ili sakat ili inae
rovaen. "*16 Izdvojeni i obiljeeni kao svijet nakaznih i
mrzovoljnih patuljaka nekog tamnog vilajeta, ti mali
snani ljudi, pie Andri, uz to, odskau "svojom lukadaleko od historijske identifikacije
ovog lika, za kojom Andri nije ni
teio.
Nakon Mustafe Madara, Mosta
na epi i Smrti u Sinanovoj tekiji,
Leovac kae: "Samo jo u malom
broju pripovedaka nalazimo Turke
i Muslimane kao glavne linosti
pripovedakih dela (66.) i navodi

Derzelem..., San bega Knria (1925.),

Olujake (1936.) i Priu o vezirovom
slonu (1947.), "o kojima emo govoriti u drukijem kontekstu" (67.);
ali navodi i druge Andrieve proze
u kojima ima likova Turaka i
Bonjaka. (67.)
15. Ivo Andri: Olujaci. S. d., VI,254.
16. Ibidem, 254-255.

135

vou i divljom, utljivom snagom i izdrljivou u radu". I

nabacuje, uz prirodnu izolaciju od ostalog svijeta, kao
razlog njihove nasljedne fizike i duevne degeneracije: "ene se ponajvie izmeu sebe. Zato, kad je neko s
nekim u dalekom rodu, da je stepen srodstva teko odrediti,
kae se tl tome kraju da su olujaki rod/o "*17
Ali i sve ono to se zbiva u ovoj degeneriranoj i nastranou obiljeenoj sredini takoer je romantiarski
preuveliano, zatamnjeno i zastraujue, i pokazuje se
jo ekspresivnije kada se otvori poredbena provalija
kontrasta izmeu ovog crnoga i rugobnog, mrzovoljnog i zatvorenog ambijenta i lijepe ene koja je iz
bijelog svijeta upala u njihovu sredinu. Jedan kadija iz
olujake porodice Muderizovia, koja svojim karakteristinim prezimenom odaje Andrievu tendenciju da
sve to je nastrano povee jo sa hodinskim pozivom,
odlui da "najboljeg Muderizovia oene lepom i bogatom
devojkom iz koline Mostara. "*18 Ve samo njeno
dovoenje u Olujake opisano je kao put strave, 'uasa
i apokalipse, ili, kako Andri kae, "strahote iz pria":
"kamenim i useenim koritom Drine, zelene, duboke i strahovite vode, pored koje se na uskom alu beleo isuen i
ispran konjski kostur", a zatim "crvenom, gotovo okomitom
stazom od peene zemlje". A kad je dola na odredite,
"kua, mladoenja i eljad sve je bilo strano, neverovatno i
neopisivo", i ona je ve na rastanku sa roakom-pratio
cem "grcala bez suza, ali oajniki". *19
Razvoj pripovijetke nakon toga sav je u znaku
sukoba izmeu ta dva svijeta divljine i uljuenosti,
runoe i ljepote, zla i dobra, i nesnosnog muenja
mlade ene, te osjeanja "da se ovde nee moi ivjeti".

17. Ibidem, 255.

18. Ibidem, 256.

19. Ibidem.

136

"Ona je bila za dve glave via od mladoenje, - nastavljao je Andri niz svojih kontrastnih slika, - a za tri od
najvie ene u Olujacima. Bila je vitka ali puna, oni su bili
svi odreda zdepasti ali ilavi; bila je iva i vesela, oni mrki i
potuljeni; ona je volela igru i pesmu, a oni rad i neku
mranu Zamiljenost za koju se nije moglo videti emu vodi;
volela je da se kiti i neguje, a to su njene jetrve i ostale snahe
gledale sa uenjem i osudom... "*20
ak su im se i "ruke... mrzele i oi sukobljavale"*21 u
ovom ambijentu prirodne mrnje, zavisti i prezira,
koji joj je i u snove ulazio. A vrhunac te neizdrljivosti
bio je sam mladoenja kao paranoik, seksoman i
sadista u tom "tvrdom i zloudom svetu kepeca i umskih
nakaza", u kojemu Andri, ve samim rjenikom
rugobe, monstruoznosti i krajnje satanizacije, odaje
svoj negativan, rasistiki odnos prema ovom narodu
bonjakih seljaka kao svijetu fiziki i duevno
degeneriranom pod turskom vladavinom i uljecajem.
'/\. nou je dolazio mladoenja. To je bio snaan ovek, sa
preranim borama na zagasitom licu, sa vratom koji se pri
dnu irio i razlivao ka ramenima, sa sumnjiavim tmastim
pogledom. /.../ Mirisao je na zemlju, na tor, na ustajalo
mleko. Prilazio bi joj nemo, dumanski. I isto se tako odmicao od nje. A ta je tada bivalo izmeu njih, to zna samo
gluva no i nesrena enska sudbina kojoj su usta zalivena. "*22
A kad joj je u posjetu doao brat, mlada ena mu je
otkrila "da su je udali za oveka koji na poslu izgleda zdrav
i pametan, ali koji je u sebi lud, ima nou privianja i ne
moe da se oslobodi misli da je uvek ugroen on i sve njegovo. ", koji u branoj postelji dri "vie glave nabijenu i pot20. Ibidem, 257.
21. Ibidem, 259.

22. Ibidem, 257.

137

praenu malu puku, a izmeu sebe i ene poloen dugaak

no". "To je bila bolesna ljubomora od prvog pogleda, bez
povoda, - kae Andri, - Ljubomora bez ljubavi. U stvari
bolesna potreba za muenjem i unitavanjem ". A kad je
pokuala da mu ukloni oruje, to je kod njega "izazivalo nove sumnje i bojazni" i "zaprijetio je da e je ivu
zapaliti ako to jo jednom uini". *23 I to je zaista uinio.
Dok je preklinjala brata da je izbavlja ili ubije, "osetila
...je zadah dima i paljevine" i utvrdila da su vrata od sobe
zakljuana a prozori spolja zatvoreni, mladia je neko
udario po glavi, "a kroz onaj uski otvor na vratima /. ../
uvue se sitni i ilavi Muderizovi, sa velikim noem
skrivenim za leima. Zakljua vrata kroz koja je sve jae
navirao dim, zadenu klju duboko za pojas i prie svojoj
eni, koja je, zanemela od uasa, irila ruke nad onesveslim
bratom. "*24 A dotle je Andri, romantiarski patetino,
uzvikivao prvi i posljednji put neposredno u svome
pripovjedakom tekstu, kao da se oslobaa: "Ko vas
moe znati i razumeti, neverovatni noni prizori, kad je
teko uspostaviti sliku poplavljene stvarnosti i pribaviti
vlast razumu, kad se deavaju stvari koje je sutra, na svetlosti dana nemoguno razumeti i objasniti, i koje posle ostaju zauvek u tami koja ih je rodila!"*25
A njegov "sitni i ilavi Muderizovi, sa velikim noem
skrivenim za leima" ulazio je u Andrievu galeriju
bonjakih seksualnih manijaka, u kojoj su ve bili
Mustafa Madar i Mula Jusuf, i jednaio se s njima,
dovodei sa sobom i cio jedan svijet degeneriranih i
duevno poremeenih ljudi iz ove pripovijetke kao

23. Ibidem, 260.

24. Ibidem, 262.

25. Ibidem, 261-262.

138

bioloko-genetiki

produkt uqecaja Turaka, njihove

vladavine i njihova uqecaja. '26
26. Ovu Andrievu pripovijetku Dadi svrstava u niz koji
karakterizira "ivot smrti". Sve
Andrieve "fatalne ene, inkarnacije ulnog i onog mitskog l .. .! bilo da
pasivno ekaju ili same ine poslednji potez, bilo da su u odsudnom
trenutku mirne ili agonijom
pomuene, manje ili vie svesno,
svojevoljno, zbog deformacije
'due', idu u smrt", istie on
uopeno, a umire se na razne
naine, meu ostalim "u vatri, kao
brat i sestra u Olujacirrm, istie on
(Dadi, 180.) Psihopatoloko i
nastrano u bonjakom svijetu 'toga
sela on ne spominje. Ali Bandiev
komentar vodi u tom pravcu.
Olujaci spadaju u "sumorne, ledene
poeme o ljudskoj nagrienosti,
dekadenciji, patnji, laganom raspadanju", u kojima se "sugestija o
vrstini ivota l j gotovo rasplinjUje i nestaje", jer "nezdrava krv ne
zna za mee", kae on, "ak i tu,
eto, gde bi se, prema vulgarnim rasnim koncepcijama, oekivala
gortaka krepkost, kremen-kamen
od zdravlja, i tu snaga trne ili buja u
suprotnim, naopakim smerovima",
istie on vrlo blizu odgovara na
takav Andriev umjetniki postupak. (Bandi, 127.) A za komentar
Andriev, kada
je "podivljali
Olujak" zapalio enu i njena brata
u kolibi, on kae ne uoavajui
podudarnost bia i umjetnikog
ostvarenja, i autorovo olakanje pri
tome u uenju izraenom na
nain Ex Ponta: da je to "jedan od
retkih trenutaka kad je Andri sebi
dopustio eksklamativan ton, kad je
iziao iz bezbednog skrovita svoje
objektivnosti, kad se sred uzbu-

dljivih, demonskih nonih prizora i

sam (reklo bi se) uzbudio,
sauestvujui - bar na taj nain - sa
nedUnim rtvama u toj orgiji nagona i paklene, pomamljene
strasti". "Pripovetka Olujaci", - konstatira on, ne udubljavajuise u psiholokoolakanje Andrieva bia u
pripovjedakom stvaranju - "autentino donosi taj prodorni ali
neuhvatljivi glas divljine,. i taj
nezadrivi, gotovo zdrueni bioloki i metafiziki zamah zla
ponikao iz ljutih i poremeenih
ljudskih instinkata." (128.)
Vukovi je svoju interpretaciju poeo antropoloki, istiui da
ova pripovijetka "sadri u opisu
ambijenta neke veoma tane geografsko-etnografske pojedinosti iz
ivota jednog bizarnog bosanskog
sela" (Vukovi, 245.), ali nije
istakao da je Andri meu tim selima kao stanite nastranih nagona i
izvitoperenih patolokih itelja,
suglasno svojoj opoj pripovjedakoj orijentaciji, pronaao upravo bonjako. U napomeni ispod
teksta on je, meutim, naveo
Cvijiev opis umadinaca, sa akcentima krepkosti, aktivnosti i
smjelosti, velike ivane i radne
energije, (517., f. 97.) sasvim
suprotan opisu fiziki i psihiki
nakaznog olujakogovjeka, krivih
nogu kao u erzeleza i Mustafe
Madara, spljotenog nosa i crnih
malih oiju, obiljeenog "neim
fatainim i bolesnim". (246.)
Nasuprot "deformisanom asketizmu olujake porodice" njihovoj
"mranoj zamiljenosti", on je
istakao lijepu Mostarku kao drugi
oblik ivota, koji je "human i

139

Pred ovim slikama bonjakog seoskog svijeta

svadba Huse Kokoara na izmaku austrougarske vladavine samo je prikaz jednog Ciganina, skoroj evia i
ratnog bogataa, i prostakog kermesa njegovih razularenih zvanica, kojeg Andri, s osjeanjem prezira,
uklapa U svijet Bonjaka, po svojoj ustaljenoj karakterolokoj inerciji da sve to je ljudski nedostojno pripisuje njemu, stvarajui utisak zaziranja i odbojnosti. U
atmosferi posljednjih ratnih godina, sveope oskudice
i siromatva, kada i "na damiju izlazi mujezin koji je pre
rata prestao da ukujie zbog starosti i sipnje 1.../, i sad doziva vernike glasom davljenika"*z7 to ima svoju
simbolinu historijsku konotaciju, - data je atmosfera
oko Aprovizacije, gdje se dijeli "po kilo brana na nedelju
i na lana porodice". *Z8 A nasuprot tome prizoru sveope
ratne bijede, "iz avlije prekoputa Konaka dopire od ranog
jutra ciganska svirka" iz kue "koju je kupio Ciganin Huso,
zvani Kokoar", jer "to su njegovi svatovi to se vesele od
jutros bez prestanka":z9 Na rasponu ovog kontrasta
velianstven

u svojoj punoi".
(252.) A da je taj nain pripovijedanja bio opsesija jedne Andrieve stvaralake faze koju karakterizira, pored esejizacije njegova
stila, "istovetnost njegovih esejistikih meditacija i pripovedakih
fikcija, Vukovi pokazuje poreenjem jednog opisnog odlomka
iz pripovijetke O/ujaci i jednog i
eseja Likovi. (260-261.) U napomeni
ispod teksta Vukovi govori o
Andrievu nastojanju "da ulogu
priaoca preuzme fiktivni pripoveda, koji nije autor sam i koji je
daleko od ovog", iz ega proizlazi u
njegovu postupku uope"tenja za
relativizacijom refleksivnih iskaza,

/...! koja se ostvaruje upotrebom

neodreenih

izraza ("kae se",

se", "ljudi govore" i sL)" kako
Andri zapoinje i pripovijetku
O/ujaci. (518., f. 105.) On nije primijetio, meutim, da Andri tu formu
legende, predaje, upotrebljava
kada eli da pred itaocem sakrije
svoju stvarnu tendenciju, kada
osjea
u sebi nelagodu od
konkretnog prepoznavanja, kada
se u njemu javlja osjeanje strepnje
pred moguim otkrivanjem vlasti"pria

togbia.

27. Ivo

Andri:

Svadba. s. d., V,

159.

140

28. Ibidem, 162.

29. Ibidem, 166-167.

Andri je izgradio cijelu ovu pripovijetku, s tim to je

Aprovizacija ostala kao pozadina a svadba otkrila
nalije posljedica rata u kasabi i ljudsku izvraenost
pojedinaca u njemu. Lik i ivot Huse Kokoara,
Ciganina "male i nakazne glave, sa ulupljenim nosom ispod
koga gotovo i nije bilo usne nego su se beleli iroki gornji
zubi", *30 od pripadnika "uckora", koji je vlast obrazovala "od nevaljalih ljudi i pijanih mladia, dobrim delom
Cigana",*31 do ovjeka koji se u ratu obogatio, koga vie
niko "ne zove, Kokoarom, nego onako kako mu peat i
firma glase: Husein Huski", a radnici i molioci "zovu ga
Huseinaga", *32 Andri je inkorporirao u ambijent
Bonjaka: "Huso je kupio gospodsku kuu Hajrovia, usred
arije, i preselio se u nju iz Ciganske mahale", pustio je
Mejru koja vie "nije bila u skladu sa njim i sa svim to je
oko njega" i "odmah iza toga isprosio je i privenao devojku
iz dobre turske kue iz Dua".*33 A uz to je i svu moralnu nakaznost i prostotu novog bogataa pripisao
bonjakom svijetu, pokazujui na njegovu primjeru
zavrni, ironini dio krivulje pada toga naroda,
poloaj na koji je on dospio nakon stoljea turske vladavine, i Husu Kokoara, kao predstavnika, na kojega
je spalo"tursko" ime.
Ta cinina geneza i identifikacija moralno je
podvuena lelekanjem i predbacivanjem prve njegove
ene na svadbi, "sa uporstvom kakvo mogu da imaju samo
ljudi runi i male pameti", kako kae Andri sa svojim
satanizirajuim genetskim rasizmom u podtekstu tog
poistovjeenja spoljanjosti i duhovnosti, sve sa
tenjom da izazove humano zgraanje, ali i da ga
otupi. A reakcije Huse Kokoara na to Mejrino kvare32. Ibidem, 168.
33. Ibidem, 168-169.

30. Ibidem, 167.

31. Ibidem.

141

nje svadbe, od izbacivanja Rizvana Ciganina iz avlije i

izbjegavanja odgovornosti za njegovo ranjavanje do
Mejrina skakanja u Rzav na njegovu ironinu sugestiju i njegova uzvika na tu vijest: "Ta se nee utopiti. Ja
sam garant. Nee to ni vatra ni voda. Pustite hairsuza nek
ide kud je poao. Fatajte se u kolo. Udri, Suljo!"*34 - samo su
podvlaenjeneljudske raspameenosti Ciganina kome
je bogatstvo udarilo u glavu, nasuprot Aprovizaciji
koja je "nastavljala svoj udni posao, nastojei da sa nekoliko dakova brana zatrpa nezajaljivu i neutoljivu glad
naroda". *35 Kao prozrenje ivotnog iskustva vremena i
mudrost Boijeg provienja Andri u ovom moralnom kovitlacu pripovijetke, kao to e to initi i kasnije, iznosi komentar "dva postarija Turina" na duanu
Salihage Meuselca, odvajajui na kraju ovaj svijet od
uljeza Huse Kokoara:
" - Dolo vrijeme da arije nestane i da se ciganluk u nju preseli.
Svi se slau.
- Mnogo ljudi treba da se razduani da se jedan
kokoar zaduani - kae Salihaga mirno, bez imalo
jetkosti.
- E, jeste, mnogi se tor zazelenio dok se njegov
zabijelio - kae prvi gost.
- Firaun ko jiraun. Opet e ti njega vidit e bos
preprodaje kokoi i obija pragove - veli drugi u elji
da kae neto uteno to umiruje.
- Pa to i jeste zlo i nevolja to ovjeku proe vijek
dok vidi Husu jirauna kako od kokoara postaje prvi
ovjek i kako se opet vraa u svoj jiraunluk - kae
onaj to se teko miri sa sudbinom. "*36
34. Ibidem, 178.
35. Ibidem, 176.

36. Ibidem, 176-177.

142

Ovaj moralno iskustveni prezir starosjedilaca, uz

mirno i nepokretno, skoro filozofsko posmatranje
doljaka i skoroj evia, Andri na kraju dijaloga utapa
u prianju predaja, u fatalizmu i Boijem provienju,
otkrivajui, kao vlastito umjetniko preusmjerenje,
pored onog romantiarski vehementnog, nasilnopatolokog, i drugu vrstu karakterolokog profila
Bonjaka kao Cvijievih "duevnih Turaka" i njihova
pasivnog odnosa prema ivotu i vremenu:
"Na to starac tumai nairoko kako ima neko
predanje da Boje provienje, koje budno bdi nad
ovom zemljom i ljudskim sudbinama, zaklopi oi
svakih sto godina, otprilike, na nekoliko trenutaka
koji za nas smrtne znae nekoliko godina. I tada sve
na ovom svetu krene naopako. Zli zavladaju a dobri
im se pokore, nevaljali i maloumni progovore a esti
ti i mudri umuknu, pravoverni izgube nadu i
pravac u ivotu. I da tako potraje due, sve na zemlji
bi se ucrvalo i propalo, dete u majci i seme u zemlji.
Ali Bog se smiluje, te se opet sve ispravi i okrene na
dobro. Bog jedinif"'37
37. Ibidem, 177.
Za ovu Andrievu pripovijetku
Vukovi kae da je data "naizgled
I.. J u obliku situacionih slika", "da
ima u sebi neeg od groteske",
(Vukovi, 239.) te da je, kao i
veina pripovijedaka u ovoj knjizi,
"izgraena na temelju gotovo egzaktno opisanog ambijenta". (Podvukao Vukovi, 243.) U njoj je
"stvarnost kasabe za vreme prvog
svetskog rata, ocrtana realistiki",
ali slike u njoj dobivaju "i
alegorino i simbolino znaenje".
Na prvi pogled "najjezivija ratna
stvarnost": na jednoj strani

aprovizacija, na drugoj, svadba

skoroj evia Huse Kokoara, ali je
pisac "postigao da se one (ove dvije
slike) deformiu i dobijaju izgled
stravine, satirino-groteskne vizije
stvarnosti, u kojoj je sve izgubilo
svoje mesto i ispremetalo se kao u
paklenom kazanu". (243-244.)
Prema Vukovievu miljenju, "i
pisac sam svesno nastoji da looJ
nagovesti alegorijsko-simbolino i
mitsko-biblijsko znaenje ove
pripovetke", te kao primjer istie
pieve rijei" da mujezin, koji "ima
negde u ratu, negde u svetu, sina i
unuka", "doziva vernike glasom

143

davljenika", ili paradoks da se u ratnoj opasnosti sve izvrnulo, da su

"lopue i kokoari postali "nosioci"
pravde i zakona l ...! krunisati
slikom kako se jedan od njih preo-

brazio u poluboanstvo od moi

novca", kako "lik Ciganina, "novog
bogataa", nekadanjeg kokoara,
izrasta iz grotesknih dronjaka
jedne ljudske olupine". (244-245.)

144

VI.
(ESEJ: "NJEGO KAO TRAGINI
JUNAK KOSOVSKE MISLI")

Andriev esej

Njego kao tragini junak kosovske misli,

koji je on 1934. godine odrao kao predavanje na
Kolarevu narodnom univerzitetu u Beogradu, a 1935.
tiskao u Srpskom knjievnom glasniku, predstavljao je ne
samo jau Andrievu. identifikaciju sa srpskom
nacionalnom idejom nego i politiko-historijsko produbljenje njegove dizertacije o sudbonosnom i kobnom utjecaju turske vladavine na Bosnu, proirenje
njene osnove na cjelokupno srpstvo Gorskog vijenca i
koncentraciju njene ideologije na "kosovski zavet",
odnosno"zavetnu borbu protiv osmanlijskog carstva",
kako to Andri kae, kao aktivistiku poruku srpske
tragedije iz 1389. godine. A izostanak razlikovanja i
izuzimanja slavenskih muslimana iz toga historijskog
kompleksa Turaka kao porobljivaa i neprijatelja, i njihovo podrazumijevanje pod turskim nacionalnim
imenom, znailo je nametanje "turske kosovske krivice" i na njihova lea i politiku prijetnju prema
savremenim Bonjacima, njihovo izuzimanje iz srpskojugoslavenske zajednice, i stavljanje izvan ljudskih
prava i zakona.

Pojedinane

refleksije iz Gorskog vijenca u

Andrievoj dizertaciji kao asocijacije i najave emocionalno-idejnog, etikog i politikog stava prema
Bonjacima kao "Turcima" dobila su svoje utemeljenje
u ovom eseju o Njegou u kome se ne spominju ak ni
"poturice". "Ova je drama poela na KosOVU",*1 pie
Andri ve u prvoj reenici svoga teksta, da bi se sloio
sa miljenjem da je Njego ne samo "Jeremija Kosova"
nego i aktivni odgovorni borac za "skidanje kletve" i
"stvaranje Obilieve misli",*2 i da bi naveo odlomak iz
Njegoeva pisma Osman-pai skadarskom, koji se
poklapa sa polazinom takom njegove dizertacije: "...

Kad su divlje azijatske orde nae maleno junako carstvo

razruile, onda su moji predci i jo neke odabrane familije,
koje nijesu tu poginule od Turaka, ostavile svoje ataastvo
i u ovijem gorama utekle"*3 (podvukao M. R.)
Koncepcijske koordinate Andrieve dizertacije u nastavku sve vie se razrauju u njegovu predstavljanju
historijske situacije Njegoeve, kome je "glavna muka i
najtea borba /bilal Turska", jer je, kae Andri romantiarski patetino i stilski nalino njegovim mranim
prozama, "veliko i mono osmanlijsko carstvo uistini
olienje pakla na zemlji, ovaploen princip Zla", protiv
kojeg je Njegou dunost nalagala "boriti se bez kole-

banja i pomirenja, pa i bez ikakve nade u pobedu ", i to "pod

oajnikom devizom koja lii na' apsurd". *4 Istiui taj
"samoubilaki apsurd" kao "pozitivni nihilizam" bez kojeg
nije mogua "ni sama misao o akciji protiv zla", Andri je
kao knjievnik izrazio svoje otvoreno poistovjeenje
sa Njegoevom idejom srpstva i sa njegovom borbom
1. Ivo Andri: Njego kao tragini
junak kosovske misli. S. d., XIII,
1967.,12.

146

2. Ibidem, 13.
3. Ibidem.
4. Ibidem, 17.

"bez kolebanja i pomirenja" protiv Turaka, turske vladavine i turskog utjecaja: "... U tome je Njego potpuno
izraz naeg osnovnog i najdubljeg kolektivnog oseanja, jer
pod tom devizom, svesno ili nesvesno, voene su sve nae
borbe za osloboenje, od Karaora pa do najnovijih vremena. "*5 "To nije bio samo sukob dveju vera, nacija i rasa, objanjavao je Andri svoje poglede rijeima svoje dizertacije, - to je bio sudar dveju stihija, Istoka i Zapada,
sudbina je naa htela da se ta borba uglavnom odigra na
naim teritorijama i da prepolovi i podvoji nau nacionalnu
celinu svojim krvavim zidom. "*6 Ta dva dijela "nacionalne
celine" "bez razlike na veru i pleme" bili su, s jedne strane,
pravoslavlje pod turskom vladavinom i, s druge,
katoliki svijet koji je uglavnom ostao izvan nje, a pod
pojmom "krvavog zida" Andri je mogao pOdrazumijevati samo Bonjake budui da su oni predmet
Njegoeva pisma "skadarskom veziru, naem zemljaku
Osman-pai, rodom iz bosanskog Skoplja", koje Andri u
nastavku svoga eseja donosi kao izraz Njegoeva
aljenja zbog njihova vjerskog i politikog odvajanja i
vlastitog romantiarskog doivljaja bosanske historije
pod osmanlijskom vladavinom. "De su mi braa slavni i
glasoviti knezovi i vojvode naeg carstva, - uzvikuje
Njego u pismu, - e je Crnojevi (Buatlija), e je Obren
Kneevi (Mahmut-begovi), e je Kulinovi? e je
Skopljak? e je Vidaji? e je Filipovi? e je Gradaevi? e
je Stoevi? e je Ljubovi? pa e su mnogi ostali? /.../ Bog
sam znade kada e se oni svoje slave spomenuti i do kada e
se ova moja braa od svoje roene brae tuiti i nazivati se
azijatima i do kada e za tuu korist rabotati, ne sjeajui se
5. Ibidem, 18.

6.Ibidem.

147

sebe ni svojega. "'7 "Od onog nesrenog dana, od kako je

azijatin nae carstvo zagnjavio" vodi se borba, kae
Njego, "sve sa svojom roenom braom izturenom: brat
brata bije, brat brata sijee - razvaline su naeg carstva u krv
ogrezle... ",s U ovim iskazima nalazi se i ideologija
Andrieve diezrtacije i atmosfera njegovih proza pod
turskom vladavinom u Bosni, a u rijeima obraanja
pai na kraju izvrena je i osnovna diferencijacija
Njegoeva, koju Andri u svojim prozama nije poznavao jer ne razlikuje Bonjaka od Turina: "Kada sa
mnom govori kako moj brat bonjak, ja sam tvoj brat, tvoj
prijatelj; ali kad govori ka Turin, kako azijatin, kako neprijatelj naega plemena i imena, mene je to protivno i svakome
bi blagorodno misleem oveku protivno bilo. "'9 Iskazi
Andrievi, ali bez ijednog spominjanja tzv. istrage
poturica, da je Njego vidio sebe i svoje kao svijet
osuen na nepotednu i bezizglednu borbu "sa svojim
i sa tuinom", da se njegov "san o harmoniji razbija i lomi
brutalno tl susretu sa Zlom, a olienje zla u svetu to je veliko
istono carstvo",'10 te da u toj borbi odjednom "njegova
pesma" propoje od uasa", snivana harmonija pretvara se u
paklenu neslogu i borbu", u kojoj Njego ne zna za
saaljenje,'ll otkrivaju se kao inspirativno-doivljajni
podtekst kako Andrieve dizertacije tako romantiarskih krajnosti njegovih proza o pravim
bosanskim "Turcima". Dok konstatacija kako su "najdrevnije ljudske legende... uvek i najvea ljudska
stvarnost"'12 te zapaanje "kako sve kod njega /Njegoa,
M.R.I udesnom brzinom prelazi sa onog vieg plana na nii
i sa nieg na vii", '13 kao i injenica da je roman tiar
11. Ibidem, 22.
12. Ibidem, 11.
13. Ibidem, 22.

7. Ibidem, 19-21
8.Ibidem,20.
9. Ibidem, 20-21.
10. Ibidem, 21-22.

148

Njego

Andriev najvei

uzor, ulazi u samu sutinu

poetike. Vidi se po svemu, Andri to ne
krije nego ak istie, da je on u mnogome slijedio
Njegoa u odnosu prema turskoj vladavini, Turcima i
Bosancima koji su prihvatili islam, i da je njime bio
opinjen do kraja. "Za sve nas koji smo se rodili na tlu
nekadanje osmanlijske ekspanzije ili vladavine, - pisao je
on kasnije, 1947. godine, - Njego je najvii i nama
najblii pjesniki izraz svega to pokree oveka u njegovoj
borbi za slobodu, hleb i prosveenost, u njegovoj tenji da se
oslobodi prokletstva i re nedostojna ivota i robovanja. "*14
Da bi se u istom tekstu, u pogreno vrijeme, pozvao na
Gorski vijenac, i historijski zasvjedoio uprkos bolnoj i
svjeoj injenici genocida nad Bonjacima: "Svuda nas
je pratio Njego. /. ..! Ali njegovo ivo i ivotodajno prisustvo mi smo pravo i potpuno osetili tek u vremenima nae
najvee nacionalne i drutvene krize. U tim najteim godinama narodnog i linog ivota, izmeu 1941. i 1944. godine,
kad je valjalo svaku biljegu potvrditi, sve ispite polagati
iznova i sve mere i raune proveriti, mnoga se mudrost
pokazala laka i nemona i mnogo oseanje slabo i varljivo. A
Njego je tada porastao i bio vie i vii u nama nego ikad do
tada. Otvorio se Gorski vijenac na zaboravljenim stranicama
i otkrila nam se nova mesta u novom znaenju, koja otvaraju daleke vidike i bacaju jarku svetlost na sudbinu naroda i
poziv oveka. "*15 U recepciji bonjakih italaca ovo je
predstavljalo cinizam. Za njih se Gorski vijenac, izmeu
1941. i 1944. godine, zaista "otvorio na zaboravljenim" i
ponovo oivljenim stranicama istrage poturica na
drinskim mostovima, a 1945. godine pojavila se
Andrieva romansirana hronika Na Drini uprija kao
teret historijske kosovske turske krivice, pisana u tim
Andrieve

14. Ivo

Andri: Vena

prisutnost

Njegoeva. S. d. XIII, 62.

149

15. Ibidem, 63.

Andrievim

"najteim godinama narodnog i

linog

ivota".
I dok je Njego u Kraljevini Jugoslaviji bio Andriev
neoromantiarski stilsko-ideoloki uzor u odnosu
prema Turcima i njihovoj vladavini, u Demokratskoj
Federativnoj, kasnije Socijalistikoj, Republici
Jugoslaviji Andri je pisao o Karadiu kao o piscu sa
osobinama "prave realistike tehnike pisanja", '16 bez
spominjanja njegove devize "Srbi svi i svuda", ali
dovoljno izriitim i sugestivnim prihvatanjem njegovih nacionalno-kulturnih naela, kojima je Andri sa
svoje strane, ekavskim izrazom svoga knjievnog jezika, dodavao vlastitu nacionalno odlunu identifikaciju.
"Vuk je odmah /..J shvatio svoje vreme i poloaj svoga
naroda u tom vremenu", - pisat e Andri 1964. sa
nacionalno-kulturnim poistovjeivanjem, - "kao i svoj
ivotni zadatak u tom narodu, i od onog to je jednom shvatio nije odstupao. Osniva nae novije knjievnosti, "tvorac
iste srpske proze i stila" kao to kae Lj. Stojanovi, ovek
koji je "izvrio demokratizaciju naeg jezika" kao to kae
Skerli, proveo je vie od etrdeset godina u borbi kojoj
primer treba traiti samo u ivotima velikih reformatora. "'17
Pitanje jezika, smatrao je on gledajui sa te pozicije na
srpsko-hrvatske kulturne odnose, fInije samo stvar ljudi
od nauke i pera, srpskih i hrvatskih lingvista i knjievnika.
Svi smo mi, bez razlike, pozvani da budemo tvorci i uvari
jezika, i svi mi, svesno ili nesvesno, utiemo na njegov razvitak, usavravajui ga ili kvarei. "'18 Ali ono to je Andria
povijesno-ideoloki, doivljajno-stilski privlailo
16. Ivo Andri: O Vukukno piscu.
S. d. XIII, 87., 89., 93.
]7. Ivo Andri: Optimizam Vl/kn

Karadia.

150

S. d. XIII, 116-117.
]8. Ibidem, 126.

Karadiu,

i jednailo s njime, bili su njegovi iskazi o

turskoj vladavini u junoslavenskim zemljama. "I formalno je tano - pisao je Andri 1946. godine, gotovo
aluzivno, odmah po zavretku rata, otkrivajui dodire
svoje proze sa Karadievom - da Vuk ima sa
romantiarima zajedniku

polaznu taku, tj. kult narodnih

pesama i starine. Ali ono to ga od samog poetka vidno
odvaja i u emu se on bitno razlikuje od istinskih romantiara - isticao je on kao vlastitu osobenu crtu - to je
injenica da njega iz prolosti zanima redovno "iva starina", tj. ono iz prolosti to utie na sadanjost i uslovljava
budunost naroda. "'19 A to je u Andrievu dotada izrazito neoromantiarskom stilsko-estetskom opredjeljenju i povijesno genetskoj ideologiji, od dizertacije
pa dalje, bio utjecaj turske vladavine na razvoj
duhovnog ivota u Bosni, i to u izboru "iz vrtloga poja-

va one koja moe da poslui kao stalan obrazac za kolebljivi

i prolazni niz fenomena i koja, proputena kroz pievu .prizmu, dobija dovoljno reljefnosti, dovoljno snage i ubedljivosti
da od velikog kruga italaca bude prihvaena i priznata kao
takva, tj. kao stvarna i kao tipina."zo Tako je Andri
pisao spaavajui i pravdajui povodom Karadia i
svoj vlastiti dotadanji stvaralaki pristup, u tome vremenu kulta knjievnog, socijalistikog, realizma.
U tome "realistikom" spaavanju vlastitih proza
iza prikazivanja Istoriskih spisa Vuka Karadia on je
ak iao i u kritiku pa isticao kao "njihove velike

nedostatke" - "to to su mu po obliku i nainu obrade vie

hronike i memoari nego prava istorija, to nisu uvek isti od
tendencioznosti i konformizma itd. ", 'ZI uz napomenu da
ti nedostaci "ne dolaze ovde, na naem sadanjem planu
19. Ivo Andd: o Vuku kao pi;CH,
80-81.

151

20. Ibidem, 86.

21. Ibidem, 88.

ispitivanja, u obzir". Tako je Andri odvajao hronike i

memoare kao umjetniki slobodnije knjievno prijelazne oblike od realizma kritike historije, odnosno knjievnu "istinu" od historijske istine, sa analogijom
opreza koja se sama nametala: dva Andrieva, u ratu
napisana i neposredno nakon rata objavljena romana,
koji su svojom umjetnikom sugestivnou djelovali
kao historija turske vladavine u Bosni i svojim
nametanjem historijske krivice, izazivali odbojnu
recepciju kod Bonjaka, koje je u njima Andri
dosljedno nazivao "Turcima", - nosila su u naslovu
naziv: Na Drini uprija. Viegradska hronika i Travnika
hronika.
Meutim, u realistikim primjerima iz Karadieve
historijske proze Andri je navodio one koji su pokazivali vidove turskog nasilja i "orijentalskog" postupanja: "Kad hoe da prikae kako su subae Alipae Vidajia
pole na srpske ustanike, on ih prikazuje kako idu u pljaku
"kao u svatove", radujui se i dogovarajui "kako e dotjerati
sivulja iz Tamnave i Posavine ili donijeti kotlova i ostalog
plijena, kao proave jeseni iz Spree. "'22 "U to vreme" pisao je Andri na drugom mjestu istog teksta - "Vuk je
davao obrasce proze u kojima se ne daju lana sunca ni
kuice ni hrastovi ni romantian bezimen ovek pored njih,
nego naa stvarna zemlja i nai ljudi od krvi i mesa, i u kojima se slikanje dogaaja, lica i naravi esto podie do majstorskogrealizma. Njihov broj je velik. On, na primer, ovako
prikazuje jedan orijentalski grub prizor iz starog Beograda:
"/a sam svojijem oima gledao (god. 1808) kako su
Karaorijevi momci povalili jednog ovjeka u blato i istukli ga koliko su htjeli, to je projahao mimo njih na svome
konju kad su oni sjedili na klupi pred Karaorijevim (prije
22. Ibidem, 87.

152

Mula-jusufovijem) konakom, pa ga okrive da ih je

poprskao. "*23
Andri navodi i drugi prizor iz Karadievih
Istoriskih spisa, "u kome je savreno i jednostavno data
tiina i jeza jednog istorijskog trenutka", kada Milo stie
prvi put Ali-pai Maraliji u Beograd, a u sobi pored
njega zatie "nekolike pae i vie od eset bimbaa i ajana i
begova", a "tako je bila tiina, da bi ovek mogao uti muvu
da leti: samo su gdekoji dimovi iz ibuka izletali, a mnogi su
ibuke samo u ustima drali, ne putajui ni dima. "*24 On
donosi iz Karadia i dijalog izmeu Miloa i
Sulejman-pae Skopljaka, "beogradskog vezira, svirepa,
hrabra i lukava oveka nae krvi, koji se sa Miloem sudarao
u raznim bojevima i u jednome od njih bio ranjen u ruku",
koji mu "zbog politike /...; nije mogao nita uiniti, nego ga
jo posini i dade mu buruntiju". I koji je, pokazujui ga
jedanput gospodi turskoj govorio: "Vidite li ovoga moga
maloga kneza i posinka! Koliko se sad ini miran i pokoran,
a ja sam od njega nekoliko puta tako beao, da nisam znao,
kuda u udariti; pa mi evo najposle i ruku prebi na Ravnju. "
A Milou je govorio: "Ti si me ovo ujeo" (pokazujui ranjenu ruku); a Milo mu odgovori: "ja u i pozlatiti, estiti
pao":25 Zar to nije kao neka renesanska "beffa" (krvava
ala), - komentirao je Andri s umjetnikim priznanjem, - ili kao orijentaiska pria u kojoj ima i lukavstva i
mudrosti i bezdanog pretvorstva? I zar ne iskau obe
linosti, sa svojim karakternim osobinama, kao vajane, iz
ovog kratkog dijaloga?"*26
Na jednom mjestu Andri istie kao "genijalan blesak
koji otkriva jednu pojedinost date stvarnosti" Karadiev
iskaz "Turci ne piu mnogo", i produava, bez pravog
25. Ibidem, 90.
26. Ibidem.

23. Ibidem, 89.

24. Ibidem, 89-90.

153

osnova slijedei Karadia: "Svako ko je imao samo malo

uvida u turski nain ivota, osetie koliko je ovo zapaanje u
svojoj prostoti i belodanosti tano".27 A na drugom mjestu on donosi navod iz pisma u kojem Karadi
napominje: "Nemojte misliti da ja nudim kao Turin
vjeroni..."28 Jer, Andriu je kao pripovjedau
viestruko odgovaralo sve to je, slikovito ispriano i
duhovno-etiki oekivano, kod Karadia nalazio o
Turcima i turskoj vladavini, osjeajui ga svojim istomiljenikom i cijenei njegove spise kao uzor historijske proze, srpskog jezika i stila.
Ali je bilo i primjera s druge strane, kada je
Karadi "opisao mnoge prizore i linosti iz oba ustanka, i
strane i smene i niske i velianstvene, i u njima dao verno
mnoge iseke tadanje stvarnosti", '29 istie Andridajui
uz to i objanjenje tih linosti i karakteroloku motivaciju njihovih postupaka, potpuno u duhu svoje dizertacije: "Niko pre njega, a ini mi se ni posle njega, nije dao
tegobu i divljinu balkanskog ivota, oporost naih naravi i
navika, tursku svirepost naih ljudi u meusobnim odnosima, ali nakalemljenu na nau sentimentalnu plahovitost i
tako lienu turskog vaspitanja i javaluka koji su tu svire. post esto inile blaom i donekle podnoljivijom. "'30
U iskazima Ljubi Jandriu Andri je vie puta, s
potovanjem i divljenjem spominjao Njegoa i
Karadia, otkrivajui tako kongenijalnost s njima i
ostavljajui govorna svjedoanstva o njihovu duhov-.
nom, stilskom, gnomskom i romantino-historijskom
utjecaju na vlastito idejno i umjetniko formiranje.
"Danas se mnogo govori o tome ko je i koliko na koga uticao
/govorio je on u decembru 1971./. Svak je pred sobom
27. Ibidem, 91.
28. Ibidem, 103.

29. Ibidem, 90.

30. Ibidem, 91.

154

imao ogledalo uzora - neko vee, neko manje! Ja bih mirne

due mogao da kaem: to su Vuk i Njego. " A Jandri je to
priznanje u fusnoti uporedio s njegovim rijeima u
eseju Svetlost Njegoevog dela: "Jednom mi je jedan dobar
poznavalac panske knjievnosti I.. .! rekao da ni u jednoj
knjizi na svetu ne nalazi toliko podstreka za rad i pomoi u
munom traenju pravog puta ... kao u Servantesovom Don
Kihotu. looJ Kad bi me zapitali koje je nae knjievno delo
imalo isto ili slino znaenje, ini mi se da bih bez mnogo
dvoumljenja odgovorio: Njegoevo. ""31 A u oktobru 1971.
on je isticao: "Ja sam jezik uio kod Vuka, Njegoa i iz narodnih pesama. Sve prijatelje moete izgubiti, ali Vuka i
Njegoa nikako!"*32 "Ia mislim Jgovorio je on u monologu o Njegou u oktobru 1973./ da e se svaki na pisac
i kritiar sloiti u jednom: Njegou je teko nai ravna u
naoj, pa i u evropskoj knjievnosti. Takav misaono slojevit,
besprekoran u izrazu, pa uz to jo i mlad pesnik, retko se
raa. Gotovo da nijedan njegov stih ne bi smeo da se zastidi
ekspira. U godinama tek napunjene mladosti pevati tako
uzvieno o oveku i ovenosti mogli su pre njega, ini mi se,
jo samo Homer, ekspir i Gete. Njegov stih moe mirne
due da stane u sam vrh evropskog Parnasa. Ja sam naroito u mladosti - dosta itao Njegoa i ne bih se smeo
zakleti da on i Vuk nisu na me izvrili jak uticaj. "*33 A u
istoj prilici Andri je neoromantiarski isticao: "Njego
je bio blagosloveno obdaren pesnik. On je stajao na ravnoj
nozi sa duhom i sa venim haosom koji vlada meu svetovima. Kad bi se desilo ne zna ta sa ovim naim svetom,
Njegoeva pesma nikad ne bi umukla. Po tome to se celog
ivota muio kako da sauva svoju zemlju i po onome to je
31.

Jandri,

33. Ibidem, 272.

83-84.

32. Ibidem, 149.

155

u kratkom ivotu napisao, Njego mi se, kao

Sekuli, svaki put uini nadzemaljski velik. "'34

34. Ibidem, 276.

156

Isidori

DRUGI DIO

I
II
II
II
lI
l I
l I
I I
I I
I I
I
I
I
I
I
l
I
l
l
l
l
I
I
I
I
I
I
l

I.
("NA DRINI UPRIJA")

Roman Na Drini uprija doao je 1945. godine ne samo kao utok Andrievih knjievnih uzora, ideja o historiji Bosne pod nasilnom turskom vladavinom i doivljaja uvrnutog bonjakog mentaliteta i kransko-is
lamskog antagonizma, nego i kao arina taka smiljeno odabrane i stvaralaki stilizirane i preobraene grae u skladu sa koncepcijom djela, poevi od legende i
narodne epike do podataka iz turskog i austrougarskog
doba, sve povezano uz okosnicu "velikog, skladno

srezanog mosta od kamena, sa jedanaest lukova irokog

raspona", 'l koji nad rijekom kao vremenom koje tee
filozofski sugerira stalnost plemenite graevine i nezavisnost dobrog djela nad mijenama ivota, povijesne
sudbine i ogranienosti ljudskog vijeka u njoj. Opisi
rijeke kao prirodne stihije i uprije koja je regulira, pro1. Ivo Andri: Na Drini uprija.
Sabrana djela, I, 9.U daljnjem tekstu: NO.
Na pitanje Ljube Jandria kako
je nastao naslov ovog romana,
Andri je, u aprilu 1972., odgovorio:
"U pitanju je stih uzet iz jedne muslimanske narodne pesme koja govori o zidanjU viegradske uprije:
'Pa ti hajde gradu Viegradu 1Da se
gradi na Drini uprija.' Ja sam tu

pesmu uo od starih ena iz

Viegrada, a docnije sam je naao,
ini mi se, kod Koste Hermana u
njegovoj zbirci. Mada je pomalo
okamenjen i statian, ovaj stih potpuno odgovara duhu naeg jezika i
prikladan je za naslov. !Jandri,
87-88/. A u komentaru ovog pojma
on je u oktobru 1972., rekao: "Bosna
se 1.../ oduvek rve s nekakvim
uprijama.!Jandri, 9S./.

159

puta i nadsvouje za prelaenje i kretanje ljudima, ve

od samog poetka djela svojom kontinuiranom simbolikom intoniraju jedan alegorijski podtekst Andrieve
metahistorijske etike kao odnos nasilja, sputavanja i krivice s jedne strane, i otpora i trpljenja, s druge, da bi se
i jedno i drugo sloilo na kraju djela u rezultantu iskupljenja i sudbinske pravde. Nije stoga sluajno Andrievo naglaavanje kako kod Viegrada "Drina izbija u
naglom zavoju iz dubokog i uskog tesnaca" te da je "zaokret
koji tu pravi Drina neobino otar a planine sa obe strane tako
... sitne i toliko ublizu da izgledaju kao zatvoren masiv iz koga
reka izvire pravo, kao iz mrkog zida".*2
Niti je bez razloga Andrieva konstatacija da se "kod
tog mosta, kao osnovice, iri lepezasto cela valovita dolina, sa
viegradskom kasabom i njenom okolinom"*3 da "posmatrano sa dna vidika, izgleda kao da iz irokih lukova belog
mosta tee i razliva se ne samo zelena Drina nego i ceo taj
upni i pitomi prostor, sa svim to je na njemu i junim
nebom nad njim":4 Da bi pisac istakao i drugu koordinatu na Drini uprije: kako "most, sastavljajui dva kraja
sarajevskog druma, vee kasabu sa njenim predgraem",*s i
kako je to ''jedini ... stalan i siguran prelaz na celom srednjem i gornjem toku Drine i neophodna kopa na drumu koji
vee Bosnu sa Srbijom i preko Srbije, dalje, i sa ostalim
delovima Turske Carevine, sve do Stambola. "*6 U toku
romana e se, meutim, pokazati u antagonistikom
odnosu ta rijeka, kao otporan, neprijateljski elemenat
prema stranim ljudima koji ele sapeti, i mostu koji e
se pokazati kao neka vrsta nasilja nad rijekom, nadvladavanja, uzapivanja, ali koji je ujedno i pozitivan
humani princip drutvenosti i ljudskog saobraanja.
2. Ibidem.
3. Ibidem.
4. Ibidem, 10.

5. Ibidem.
6. Ibidem.

160

Jer, nakon detaljnog arhitektonsko-knjievnog

opisa mosta, sa kapijom, tarihom i sofom kao sijelom
sastajanja i razgovora mjetana i zastanka i odmora
putnika i prolaznika, Andri iznosi pripovjedaku
postavku vjerske podijeljenosti ljudi kao strukturalnohistorijski i socijalno-etiki zasnov svoga romana, kao
osnovu koja polazi od arhetipske svijesti, od djece i
njihovih najranijih legendarno-matenskih predstava
o upriji:
"Na mostu i njegovoj kapiji, oko njega ili u vezi
sa njim, tee i razvija se, kao to emo videti, ivot
oveka iz kasabe. U svima prianjima o linim,
porodinim i zajednikim doivljajima, mogu se
uvek uti rei "na upriji". I zaista, na drinskoj
upriji su prve deije etnje i prve igre deaka.
Hrianska deca roena na levoj obali Drine,
preu odmah prvih dana svog ivota most, jer ih ve
prve nedelje nose u crkvu na krtenje. Ali i sva
druga deca, i ona koja su roena na desnoj obali i
muslimanska, koja nisu uopte krtavana,
provodila su, kao i njihovi oevi i dedovi nekad,
glavni deo detinjstva u blizini mosta. I...! Znali su
sve majstorski izrezane obline i udubine, kao i sve
prie i legende, koje se vezuju za postanak i gradnju
mosta, i u kojima se udno i nerazmrsivo meaju i
prepliu mata i stvarnost, java i san. "*7
Ali dok je u Putu Alije erzeleza vrio knjievnostvarnosno rastakanje legende o ovom junaku, u
ovom svome romanu, u njegovim prvim poglavljima,
on je iao za stvaranjem legende o mostu i njegovu
ruitelju, i njenu knjievnostvarnosnom epskom i
7. Ibidem, 11-12.

161

romantikohistorijskom potvrivanju. Upliui

vrlo
vjeto u zajedniku djeiju psihu legendu o gradnji
mosta, koji je "podigao veliki vezir Mehmedpaa, ije
je rodno selo Sokolovii tu, iza jedne od ovih planina
koje okruuju most i kasabu", Andri je istovremeno
iznio misao o Bosni kao jednoj od srpskih zemalja i o
mostu kao djelu srpskih majstora, koji se nije mogao
ostvariti i opstati bez rtvovanja srpske djece i turskog
nasilja.
"Zidao ga je Rade Neimar, koji je morao iveti
stotinama godina da bi sagradio sve to je lepo i trajno po srpskim zemljama, legendarni i stvarno bezimeni majstor kakvog svaka masa zamilja i eli, jer
ne voli da mnogo pamti ni mnogima da duguje, ak
ni u seanju. Znali su da je gradnju ometala vila
brodarica, kao to je oduvek i svuda poneko ometao
svaku gradnju, i nou ruila ono to je danju
sagraeno. Dok nije "neto" progovorilo iz vode i
savetovalo Radu Neimaru da nae dvoje nejake
dece, bliznadi, brata i sestru, Stoju i Ostoju po
imenu, i da ih uzida u srednje stubove mosta.
Odmah je poelo traenje takve dece po celoj Bosni.
Obeana je nagrada onome ko ih nae i dovede.
Najposle su sejmeni pronali u jednom udaljenom
selu dvoje bliznadi, pri sisi, i oteli ih silom vezirove
vlasti; ali kad su ih poveli, majka nije htela da se
odvoji Dd njih, nego je kukajui i plaui, neosetljiva za psovke i udarce, posrtala za njima sve do
Viegrada. "*8
Tako je Andri pripovijedao o djeijim vjerovanjima, poistovjeujui se sa legendom. U toj Andrievoj
kontaminaciji legende i romantine historije, u kojoj je
8. Ibidem, 12-13.

162

"neto" iz vode dalo savjet Radu Neimaru o uziivanju

bliznadi, koji je on prenio i graditeljski obavio, a samo
otimanje djece od majke i izvrenje ina pripisao "sili
vezirove vlasti" ("decu su uzidali, jer druge nije moglo
biti"), - otopoljenje ovog postupka Andri je ostavio na
strani hrianskog graditelja da bi ga humano relativizirao u razvoju legende: "... Neimar se, kako kau,
saalio i ostavio na stubovima otvore kroz koje je nesrena
majka mogla da doji svoju rtvovanu decu". "Kao spomen
na to ve stotinama godina tee iz zida majino mleko.!..'; Te
mlene tragove po stubovima struu ljudi i prodaju kao
lekovit prah enama koje posle poroaja nemaju mleka. "*9
Za otvor u centralnom stubu mosta, ispod "kapije",
vezana je predaja o "crnom Arapinu", koju"znaju sva
deca", mada ova rasna sintagma proizlazi iz srpske
narodne epike ("Marko Kraljevi i ki kralja arapskoga"). Ali Andri i ovu priu kojom se plae djeca o zastraujuem biu sa Istoka, "Arapinu iz uprije" s kojim
se mnogi od njih nou "rve i nosi j .. j kao sa sudbinom,
sve dok ga majka ne probudi j .. j i zapoji hladnom vodom
("da rastera stravu") i nagna da izgovori boje ime", - pSiholoki i etniki relativizira jer ga je ugledao samo
"Hamid, onaj sipljivi i veito pijani ili mamurni hamal
krvavih oiju, i umro je jo te noi, tu pored zida". *10
Ovaj zasnov legende sa referencama na
romantinu historiju Andri dalje razvija, proiruje
nizom predanja, vjerovanja i epskih motiva, koji
postaju znanje i svijest, komponirajui ih u dva paralelna niza obiljeena etnikom i agonainom pristranou i suprotstavljenou od starina Srba i "Turaka",
tj. Bonjaka sve do okupacije 1878., i anticipirajui ide9. Ibidem, 13.

10. Ibidem.

163

jno ovom temom kao nekim motom sva naredna

poglavlja ovog romana, u kojima se ona javlja ne samo
kao lajtmotiv nego kao strukturna poveznica djela, te
kao romaneskno oivotvorenje koncepcije dizertacije
o sudbonosnoj pogubnosti turske vladavine i utjecaju
njenih kulturnih, vjerskih i etnikih derivata u Bosni.
Taj agonaini polaritet epskih legendi i predaja,
slian onome u Gorskom vijencu, Andri poinje
pripovijedanjem o "u kamen urezanim tragovima kopita
nekog konja natprirodne veliine", i dok su "za srpsku decu

to /. ..; Tragovi arevih kopita, ostali jo od onda kad je

Marko tamnovao gore u Starom gradu pa pobegao
iz njega, spustio se niz brdo i preskoio Drinu, na kojoj tada
nije bilo uprije", "turska deca znaju da to nije bio Kraljevi
Marko nit' je mogao biti (jer otkud vlahu i kopilanu" dosoljava Andri uvredama iz "turskih" usta - "takva
sila i takav kon}!), nego erzelez Alija, na svojoj krilatoj
bedeviji, koji je kao to je poznato prezirao skele i skeledije i
preskakao reke kao potoie. "*11 A nastavlja se u pripovijedanju o "oveoj humki, zemljanoj" koja je sva "od neke.
tvrde zemlje, skamenjena", "nekad zvanoj Radisavljev grob,
uz koji se vee predaja 'da je to bio neki srpski prvak, sitan

Kraljevi

ovek',

koji je kad je Mehmed-paa poslao ljude da

zidaju most "i sve se pokorilo i odazvalo na kuluk, samo je

ustao taj Radisav, podbunio narod i poruio veziru da se

okane toga posla, jer nee, ale, podii uprije na Drini."
Poto je bio "junak mimo ljude a nije ga bila puka ni sablja, nit je bilo konopca ni lanca kojim se on mogao vezati",
"Radisava su iznenadili na spavanju, vezavi ga svilenim
konopcima". "Nae ene" - pripovijeda Andri s identifikacijom - "veruju da ima po jedna no u godini kad se
moe videti kako na tu humku pada jaka bela svetlost pravo
11. Ibidem, 14.

164

s neba." "A Turci u kasabi, naprotiv", - nastavlja on dalje

sve u znaku zacrtane etnike suprotstavljenosti
izmeu Srba i "Turaka", kako naziva Bonjake, "priaju od starina da je na tom mestu poginuo kao ehit
neki dervi, po imenu eh-turhanija, koji je bio veliki junak i
od neke kaurske vojske branio ovde prelaz preko Drine. A to
na tom mestu nema ni niana ni turbeta, to je po elji samog
dervia, jer je hteo da tako bude sahranjen bez znaka i biljega, kako se ne bi znalo da je tu. Jer, ako ikad opet navali neka
kaurska vojska, on e ustati ispod ovog breuljka i zaustaviti je, kao to je i nekad uinio, tako da od viegradske upri
je nee moi dalje napred. Ali zato njegovu humku samo
nebo ponekad ozari svojom svetlou. ""12 U luku svoenja
ovih predaja na historiju Andri istie kako se na
mostu, na kapiji, "prilikom velikih dogaaja i istorijskih
promena istiu proglasi i pozivi (na onom izdignutom zidu,
ispod mermerne ploe sa turskim natpisom, a iznad esme),
ali tu su se, sve do 1878. godine, veale i nabijale na kolac
glave svih onih koji su ma s koga razloga bivali pogubljeni,
a pogubljenja su u ovoj kasabi na granici, naroito u
nemirnim godinama, bila esta, a za nekih vremena, kao to
emo videti, i svakodnevna", "B - istie on kao najavu zbivanja u narednim poglavljima svoga romana.
Prelazei odmah poslije toga, u ovom sistemu
vrue-hladnih moralno-historijskih ekspozicija, koje
je zapravo prototip kompozicije cijelog romana, u
ovom odnosu historijske evokacije i pripovjedake
suvremenosti, - porebacujui se na ivot mirnih vremena izmeu svatova i pogreba koji su prelazili preko
mosta, Andri se koncentrira na njegov sredinji dio,
na kapiju kao mjesta zastanka i odmora prolaznika i
putnika. I sluajno uzima, kao svjedoanstvo pripov13. Ibidem, 16.

12. Ibidem, 15-16.

165

jedake

objektivnosti, izjave dva stranca. Prvi je bio

"turski putnik, koga su Vie~aani lepo ugostili", zapravo
kupili i podmitili, pie Andri uzimajui ovog puta
naziv "turski" u izvornom etnikom smislu, primoran
istovremeno da taj naziv kao svoju uobiajenu opu
oznaku za Bonjake zamijeni nazivom stanovnika
ovog grada "Viegraani". Taj putnik je napisao u
svome putopisu: "Njihova kapija je srce mosta koji je srce
ove kasabe koja svakom mora da ostane u srcu. "*14 Drugi je,
anoniman, "davno tvrdio" "istina, to je bio stranac i govo. rio je u ali", da je "ova kapija imala na sudbinu kasabe i na
sam karakter njenih ~aana, potpuno u skladu sa svojom
tezom o utjecaju turske vladavine na duhovni razvitak
Bosne, ali sad kroz usta stranca, bez sumnje zapadnjaka. "U
tim beskrajnim sedenjima, tvrdio je stranac, treba traiti
klju za sklonost mnogih kasabalija ka razmiljanju i sanjarenju i jedan od glavnih razloga one melanholine bezbrige
po kojoj su poznati stanovnici kasabe. "*15 Sve ovo
zapaanje o karakterologiji Viegraana, zapravo ponajvie i prvenstveno Bonjaka u Viegradu, koja proizlazi iz stvarnosne drutvene injenice mosta i njegove uloge u meuljudskom saobraanju, Andri je
predstavio i .kao recepciju vlastitog narataja u
opemoralnom kosmikom kontekstu Kantova kategorikog imperativa izamraenih kasabalijskih sudbina: "A koliko je naih, u toku stoljea i nizu narataja,
presedelo ovde zoru ili akam ili none asove kad se
neprimetno pomera ceo zvezdani svod nad glavom!,,*16 I
dok je od zapisa u putopisu "turskog putnika"
saimao legendu i umjetniko-etiku prirodu mosta
("Ona !kapija! pokazuje koliko su stari neimari, za koje se u
16. Ibidem, 17.

14. Ibidem, 17.

15. Ibidem, 18.

166

priama pria

da su se nosili sa vilama i svakojakim udima

i da su morali da zaziuju ivu decu, imali smisla ne samo
za stalnost i lepotu graevine nego i za korist i udobnost
koju e od te graevine imati i najdalji narataji.", *17 - na
tvrdnji drugog putnika-stranca on je razvio vlastite
opservacije o prirodi stanovnika ovog grada, koja se
po njemu svodi na devizu zapravo orijentaiske rasipnosti i bezbrige: "Drugi dan, druga nafaka.", *18 nalazei
u tome povratnu potvrdu opet u srpskoj epskoj predaji o hajduku Starini Novaku, koji je uio Dijete Grujicu
kako da procjenjuje putnike iz busije, i otkrivajui
pritom i nehotice sutinu drutveno-historijskog
odnosa izmeu Srba i Bonjaka.
Na kraju ovog poglavlja, najzad, Andri prividno
relativizira i miljenje onog stranca-zapadnjaka, koji je
zapravo njegov alter-ego, da bi potvrdio svoju stvaralaku koncepciju o drutveno-psiholokom znaaju
mosta kao graevine koja vezuje ali ne pomiruje dva
suprotstavljena svijeta, u kojoj se prelamaju legenda,
hronika i predaja, i na kome se susreu povijest i
suvremenost kao sudbina, i ujedno otkrio njegovu
umjetniko-strukturnu'ulogu u romanu izmeu
"drame i historije", zavijajui je u izmaglicu sloenosti
i tajanstva, to cijelo djelo odaje kao romantiarsku
strukturu:
"Nema sluajnih graevina, izdvojenih iz ljudskog drutva u kome su nikle, i njegovih potreba,
elja i shvatanja, kao to nema proizvoljnih linija i
bezrazlonih oblika u neimarstvu. A postanak i
ivot svake velike, lepe i korisne graevine, kao i
njen odnos prema naselju u kome je podignuta,
18. Ibidem, 18.

17.Ibidem.

167

nose u sebi sloene i tajanstvene drame i

istorije. Svakako, jedno je izvesno: izmeu ivota
ljudi u kasabi i ovog mosta postoji prisna, vekovna
veza. Njihove su sudbine tako isprepletene da se
odvojeno ne daju zamisliti i ne mogu kazati. Stoga
je pria o postanju i sudbini mosta u isto vreme i
pria o ivotu kasabe i njenih ljudi, iz narataja u
narataj, isto kao to se kroz sva prianja o kasabi
provlai i linija kamenog mosta na jedanaest lukova,
sa kapijom, kao krunom, u sredini. "*19
esto

Nakon ove ekspozicije, zaplet" drame i historije",

sa prvim punjenjima turskim nasiljem i otporom i
mrnjom s druge strane, poinje ve u drugom
poglavlju ovog Andrieva djela s njegovim rijeima:

"Sad nam se valja vratiti u vremena kad na ovom mestu nije

bilo ni pomisli o mostu...", *20 iza kojih slijedi pripovi19. Ibidem, 19.
20. Ibidem.
Andrievi romani Na Drini
uprija i Travnika hronika, objavljeni
iste godine 1945. u Beogradu, nakon etiri godine za Bonjake
posebno svirepog rata i genocida
nad njima, sa svojom knjievnom
sugestijom historije Bosne pod
turskom vladavinom, naili su na
odbojnu recepciju bonjakih ita
laca, u kojima je ivjelo afektivno
sjeanje na tek mihnulo vrijeme njihovih stradanja i strahota. Za predratno Andrievo pripovjedako
stvaranje, ispunjeno demonizacijom islamsko-orijentalnog svijeta i
psihopatolokim likovima Turaka,
pod kojima je on i njih podrazumijevao, oni nisu gotovo ni znali,
izuzev onih koji su zbog strunih
potreba pratili suvremenu srpsku
knjievnost, ali su ova dva romana,
praena izdavakom reklamom i

novinsko-kritikom

propagandom
te politikom, agitpropovskom zatitom Komunistike partije, izazvala i zanimanje bonjakih italaca
i osjeanje nametanja historijske
krivice kao imanentnog opravdavanja zlodjela poinjenih nad
njima. U moralno-politikoj inverziji reima, svaki glas negodovanja
unaprijed je bio sprijeen kvalifikacijom tzv. raspirivanja vjerske i
nacionalne mrnje i djelovanja protiv tzv. bratstva i jedinstva. Ipak se,
petnaestak godina nakon izlaska
ovih romana pojavio i kritiki glas s
druge strane, nasuprot Andrievu
shvatanju historije Bonjaka, iz
pera publiciste Ukrije Kurtovia,
solunskog dobrovoljca srpske
nacionalne orijentacije, iju je brouru O nacionalizovanju muslimana
/1914/ iste godine jo Skerli sa
odobravanjem prikazao u Srpskom
knjievnom glasniku. Ta Kurtovieva

168

jedanje o prvoj, neodreenoj i vrlo maglovitoj, slici

mosta u mati desetogodinjeg deaka iz oblinjeg sela
/I

na pisaoj maini umnoena studija nikad nije bila tampana u

tadanjoj socijalistikoj Jugoslaviji,
jer je njeno objavljivanje bilo sprijeeno politikom akcijom Komunistike partije. Objavljena je, u
nastavcima, tek od aprila 1961. do
novembra 1963. u bonjakom emigrantskom listu Bosanski pogledi, iji
je urednik i izdava doao do nje
navodnim posredstvom univ. profesora Husnije Kurta, a zapravo ilegalnom poiljkom Muhameda Hadijahia, koji e se kasnije pojaviti
i kao autor priloga Pria i stvarnost

oko Ive Andria, prvog junoslavenskog nobelovca /Bosanski pogledi,

1962., 18-19., aug.-sept. 234-236./ sa
potpisom M. H. Stupac, o kome e
kasnije, u pretisku Bosanskih pogleda
!London, 1984./, kojim se i mi
sluimo, dr. Smail Bali napisati:
"M. H. Stupac, pisac zanimljivog
osvrta na Andrieve izvore, pseudonim je jednog knjievnika iz zemIje /Predgovor ponovljenom cjelokupIlom izdanju , 6./. "Poto je umro
prof. Husnija Kurt, koji nam je ovu
raspravu poslao, odluili smo je
objaviti u naem listu, pisao je
tada, 1961., urednik Zulfikarpai u
predgovornom tekstu, i nastavljao
otkrivajui samu sr negativnog
doivljaja Andrievih romana:
"Dok su bosanski etnici vrili
pokolje muslimana i u Nedievoj
Srbiji sazrijevala "ideja unitenja
"Turaka, dotle je Ivo Andri
napisao svoje romane 'Na Drini
uprija' i 'Travnika hronika'. Oni
su trebali da budu opravdanje
pokolja muslimana. To je bio
pokuaj stvaranja alibija za te
zloine.

ll/mjesto

predgovora,

Bosanski pogledi, april 1961. 9., 133.,

reprint/o Nakon ovog uvodnika slijedi studija ukrija Kurtovia Na
Drini uprija i Travnika hronika od
Ive Andria Ll svjetlu bratstva i jedinstva, koja e se nastavljati u nizu brojeva Bosanskih pogleda JU naem
daljnjem navoenju: Kurtovi/.
Ona je bila estetski do kraja ogoljena na ideje i injenice, od legendarno-historijske stilizacije do
pieve politike tendencije, izotrena u savremenom bonjakom
horizontu odbijanja i svedena na
traumatino doivljavanje
kao
afektivni izraz negodovanja i uvrijeenosti bonjake italake publike, a Kurtovievi komentari su se
u njoj kretali neprestano u komparativnoj relaciji Andrieve tendenciozne "knjievne istine, nauno
historijskih spoznaja i suvremene
proklamirane politike devize
"bratstva i jedinstva kao politikog
argumenta, koja je u praksi vaila
samo za Bonjake i u svrhu preui
vanja zloina nad njima. Andrievi
romani su, uz to, izraavali sasvim
odreenu nacionalnu ideologiju i
nuno traili otkrivanje integralne
koncepcije Andrieva djela, uoa
vanje nacionalno-politike tendencije u vremenu kada se ona nakon
ratnih stradanja nuno i spontano
nametala, i svjesne namjere u
prikazivanjU ivota Bonjaka, Bosne i islamske kulture u horizontu
oekivanja nemuslimanskih itala
ca. Polazei od naslova svoje radnje
i suvremene politike ideje "bratstva i jedinstva Kurtov je ve na samom poetku pisao: "Bratstvo i jedinstvo naih naroda osnovna je
misao na kojoj poiva naa dravna

169

Sokolovia, jednog jutra 1516. godine, kad su ga tuda proveli na putu iz njegovog sela za daleki svetli i strani

zajednica, moralna i stvarna uslovljenost za njen nastanak i za njeno

odranje.. Grijeiti protiv te misli,
svjesno ili- nesvjesno, znai podrivati temelj egzistencije nae drave.
l ...! Ne smije se nimalo sumnjati u
to da za antagonizam, sukobe i
meusobno prolijevanje krvi slovenskih naroda na Balkanu kroz
XIX i XX stoljee ne snose svu krivicu samo reimi i slastodrci slovenskih naroda, nego uz njih, pored
ostalih uzroka, snose krivicu i mnogi istoriari i knjievnici. Istoriari
pod platem nauke i sa "istorijskim
dokumentima, a knjievnici bljetavom i zavodljivom pisanom rije
ju stvarali su podlogu za te sukobe.
Od malih nogu i kroz duge generacije omladina svih naih bratskih naroda vaspitavana je u krivim
predodbama o sebi i drugim. Stvarana su kod nje ovinistika nacionalna naduvenost, misao o nadmoi svoga naroda, isticanje svojih nacionalnih istorijskih zasluga i moralnih kvaliteta, a nipodatavanje i
omalovaavanje tuih. Naroito se
nastojalo da se stvori, svaki kod
svoga naroda, uvjerenje o istorijskim i etnikim pravima na pojedine sporne granine krajeve, o
pravu na dominaciju itd. U tom
svemu esto se ilo do apsurda. Sve
je to stvaralo opte suprotnosti meu bratskim narodima koje su iskoritavali vladajui krugovi i strani
neprijateljski zavojevai tl svoje
svrhe. Za sve to, nema sumnje,
snose veliku moralnu odgovornost
i mnogi istoriari, knjievnici i ostali javni radnici, hotimino ili ne ili iz
ma kojih razloga oni to pisali, izlazi
na jedno te isto./134-135./.

A nakon navoenja Dositejevih

protiv sakrivanja svojih a
iznoenja tuih pogreaka, i osude
"lukavih lisica, "koje za ovjean
ska sujevjerna izmiljenija i nesjedinjenija, vradu i mrzost propovjedaju i oruaju brata na brata
svoga i potene komije jednog na
drugog, - Kurtovi prelazina predmet i razloge pisanja svoje rasprave: "Teka srca pristupam pisanju
slijedeih redaka iz raznih obzira,
ali svi oni padaju pred injenicom
kad protiv bratstva i jedinstva u
dananje doba grijei onako drastino Ivo Andri, renomirani na
knjievnik i akademik u svojim djelima: 'Na Drini uprija' i 'Travnika
hronika'. Nekoliko sam puta poi
njao i odlagao ovo pisanje uzalud
ekajui da o tim djelima sa tog
gledita kau svoju rije pozvaniji i
struniji ljudi, a naroito nemuslimani, ba zato to je Andri izabrao
nae muslimane kao objekat za
nebratsko i netano tretiranje. To bi
bilo i efikasnije i bolje za ideju bratstva i jedinstva. Zaista je pravo
udo kako je mogao onako netano
i negativno predstaviti muslimanski dio naeg naroda u dalekoj i
nedavnoj prolosti ba Ivo Andri
koji je roeni Bosanac, koji je odrastao u bonjakoj sredini i koji dobro
zna, kao knjievnik, sociolog i filozof njihovu etiku i problematiku
uopte! Andri i dobar dio nae
inteligencije ne mogu se ni dana/sl
otresti ranijih 'antikvarskih' Ikako
veli Skerli! shvatanja u tom pogledu i pored nae sasvim drukije
stvarnosti, i pored nepobjedivog
hoda napredne misli u svijetu, i
pored drukije dananje istorijske
rijei

170

Stambol."'21 Zbivanje koje slijedi Andri daje u predstavi lokalno-historijskog ambijenta skele i Starog
grada na desnoj obali Drine, "utvrenja jo iz doba
bosanskog kraljevstva, sa kulama, kazamatima i bedemima,
delo jednog monih velmoa Pavlovia", ispod kojeg su
postojala "hrianska naselja Mejdan i Bikavac i odskora
istureni zaselak Due" . '22 Toga novembarskog dana
pred skelu na lijevoj obali Drine, pripovijeda Andri,
istine. I dok se eventualno moe
pravdati i shvatiti slino pisanje
starih naih knjievnika i istoriara
zbog ondanjeg jo neizgraenog i
romantiarskog shvatanja nacionalne misli, zbog osloboenja ispod
Turaka, zaista se danas ne moe
olako prei preko takvog pisanja.

/135./.
Nastojei da obesnai tendencioznost u pisanju Na Drini uprije i
da skrene negativnu recepciju
bonjakih italaca, a imajui u
vidu ovu Kurtovievu studiju, koju
nigdje ne spominje, Andri je,
takoer "teka srca priao mnogo
kasnije, godine 1972., Ljubi Jandriu "kako je u Beogradu pod okupacijom pisao roman Na Drini
uprija,,: "Roman Na Drini uprija
pisao sam u razruenom Beogradu,
u vreme kada ne bih dao ni dve
pare za roeni ivot. Nikada nisam
verovao da u iv doekati kraj
rata. Piui stranicu za stranicom
imao sam oseaj da e ve iste noi
bomba pogoditi kuu u kojoj sam
iveo i pisao i razneti rnoje rukopise. Svaki put kad bih seo za sto glava mi je bila u torbi. Da, bilo je to
vreme kad sam samotovao, utao i
pisao. Tada sam i doao do zakljuka da su knjige slaba uteha za
zlo i nesreu svake vrste, i da je
ovek katkad - bar za izvesno
vreme - prisiljen da i muku prihvati

kao pribeite. To to sam tada saznao, vie zahvaljujui instinktu

nego razumu, uvao sam u sebi kao
to majka uva dete u utrobi, kao
to pele uvaju maticu. Docnije
sam se uverio u to da ovek im
oseti da u sebi nosi neku vrednost,
on pokuava da to na roditeljski
nain pazi, zatiti i sakrije mu trag.
l...! Da, muni i neizvesni bili su
moji dani provedeni za vreme okupacije u Beogradu. Pisanje je bilo
sve to mi je ostajalo od ivota. Pa i
to je jedva bilo moguno. ivelo se
od danas do sutra, i niko nije
verovao da e idueg jutra iv
osvanuti. inilo mi se da to to
piem nikad nee ugledati svetlost
dana i da e nestati u ruevinama"
!Jandri, 127-128./.
Povezujui vrijeme pripovjedakog stvaranja ovog djela sa historijom koju ono u svome vremenskom rasponu sadri, Andri je
1974. govorio Jandriu: "Ja bih se
sloio da je, recimo, moja uprija
jedva bled odsjaj onoga to sam
preivljavao piui je, ali i jo blei
odsjaj one tvrde i mune stvarnosti
u viegradskoj kasabi u kojoj je pre
etiri veka Mehmed-paa Sokolovi
odluio da podigne svoju zadubinu." !Jandri, 370./.
21. ND,20.
22. Ibidem, 21.

171

stigla je povorka natovarenih konja: "Janjiarski aga, sa

oruanom pratnjom, vraao se u Carigrad, poto je po selima istone Bosne pokupio odreen broj hrianske dece za
adami-oglan,"*23 - pie Andri i razvija prvu scenu
nasilja i turenja, koja potpuno odreuje arhetipski
antagonizam i zaetak mrnje kao idejni karakter
djela, ostvarena po slijedu koncepcije njegove dizertacije:
"Ve je esta godina prola od posljednjeg
kupljenja ovog danka u krvi, zato je ovog puta izbor
bio lak i bogat; bez tekoa je naen potreban broj
zdrave, bistre i naoite muke dece izmeu desete i
petnaeste godine, iako su mnogi roditelji sakrivali
decu u umu, uili ih da se pretvaraju da su maloumni ili da hramlju, odevali ih u dronjke i putali u
neistoi, samo da izmaknu aginom izboru. Neki su
i stvarno sakatili roenu decu, sekui im po jedan
prst na ruci. Izabrani deaci otpremani su na malim
bosanskim konjima, u dugoj povorci dalje. Na konju
su bila dva pletena sepeta, kao za voe, sa svake
strane po jedan, i u svaki sepet stavljan je po jedan
deak i sa njim mali zaveljaj i k.olut pite, poslednje
to nosi iz oinske kue. Iz tih sepeta, koji su se jednomjerno klatili i kripali, virila su svea i
preplaena lica ugrabljenih deaka. Neki su mirno
gledali, preko konjskih sapi, to je mogue dalje u
rodni kraj, neki su jeli i plakali u isto vreme, a neki
su spavali, sa glavom prislonjenom uz samar. Na
izvesnom odstojanju od poslednjih konja u ovom
neobinom karavanu, ili su, ratrkani i zadihani,
mnogi roditelji ili roaci ove dece, koja se odvode
zauvek da u tuem svetu budu obrezana,
23. Ibidem, 22.

172

poturena,

i da, zaboravivi svoju veru, svoj kraj

i svoje poreklo, provedu ivot u janjiarskim
odama ili u nekoj drugoj, vioj slubi Carstva."*24
A emotivni naboj ovoj sceni daju, kao romantiarski apel na osjeanja italaca, slike i uzvici od bola
raspame enih ena koje pristaju za povorkom:
"Kad bi se suvie pribliile, agine saharije bi ih
rastjerivali udarcima svojih bieva, nagonei na
njih konje uz glasno alakanje. /..J Naroito su
uporne i nezadrljive bile majke. One su jurile,
gazei ustro i ne gledajui gde staju, razdrljenih
grudi, raupane, zaboravljajui sve oko sebe, zapevale su i naricale, kao za pokojnikom.../.. J - Rade,
sine, nemoj majke zaboravit'... - Ilija! Ilija! Ilija! vikala je druga ena, traei oajno pogledom poznatu, dragu glavu, i ponavljala je to neprestano kao
da bi htela da detetu usee u pamet to ime koje e mu
kroz koji dan zauvek biti oduzeto. Ali put je dug,
zemlja tvrda, telo slabo, a Osmanlije mone i
nemilosrdne."*25
Sliku povorke adami-oglana, zajedno sa teretom
osmanske historije u Bosni, Andri, zatim, svodi i
komentira na "crnomanjastog deaka od desetak godina, iz
visokog sela Sokolovia", budueg Mehmed-pau, kojeg
e od poetka predstaviti kao traumatiziranu, podijeljenu linost. "U jednom od mnogobrojnih sepeta utao je i
suvih oiju gledao oko sebe I..'; Zapamtio je kamenitu obalu,
obraslu retkim, golim i ubogo sivim rakitama, nakaznog
skelediju i tronu vodenicu, punu pamuine i promaje, u
kojoj su morali da prenoe pre nego to su uspeli da se svi
prebace preko mutne Drine nad kojom su graktale vrane.", pisao je Andri, da bi poslije toga uao u samo vorite
25. Ibidem, 23.

24. Ibidem, 22-23.

173

zaviajne, porodine

i etnike traume njegova bia:

"Kao fiziku nelagodnost negde u sebi - crnu prugu koja s
vremena na vreme, za sekundu-dve presee grudi na dvoje i
zaboli silno - deak je poneo seanje na to mesto, gde se prelama drum, gde se beznae i amotinja bede zgunjavaju i
taloe na kamenitim obalama reke preko koje je prelaz teak,
skup, i nesiguran. To je bilo ranjavo i bolno mesto te i inae
brdovite i oskudne krajine, na kome nevolja postaje javna i
oita, gde ovek biva zaustavljen od nadmone stihije i,
postien zbog svoje nemoi, mora da uvidi i jasnije sagleda i
svoju i tuu bedu i zaostalost./. ../Sve je to leglo u onu
jizicKu nelagodnost koja je ostala u deaku toga novembarskog dana i koja ga nikad docnije nije potpuno napustila,
iako je on promenio ivot i veru, ime i zaviaj." *26
U romantiarskoj predstavi Mehmed-pae od ranog
psiholoko-moralnog odreenja do ivotne sudbine zrelog ovjeka svedene na iskupljenje otuenikog kompleksa, Andri je umjetniki i etiki potisnuo injenicu
njegova stvarnog izlaska iz bijede i bosanske zaturenosti
posredstvom adami-oglana i ulaska u sjaj i veliinu moi na elu osmanske drave, o kojoj govori historija, a istakao je odvoenje kao rano nasilje, kao prisilu zaborava
i potiskivanje"svega to je ostavio u kraju iz kojeg su ga nekad
odveli", koje se povremeno javljalo kao neko psiholokomoralno "oseanje nelagodnosti", kao traumatina " uvek
ista crna pruga" u grudima. Ili, kako to Andri objanjava
u svojoj interpretaciji, i motivaciji, Sokolovieva ivotnog
puta, koja se znatno razlikuje od kasnije romansirane
biografije historiara Radovana Samardia. *27
26. Ibidem, 24.

27. Radovan Samardi: Mehmed-paa Sokolovi, Beograd, 1971.

174

"ta je bilo dalje od toga deaka u sepetu to kazuju sve istorije na svima jezicima, i to se bolje zna u
irokom svetu nego ovde kod nas. S vremenom on je
postao mlad i hrabar silahdar na sultanovom dvoru,
pa kapu dan-paa, pa carski zet, vojskovoa i
dravnik svetskoga glasa, Mehmedpaa Sokoli, koji
je na tri kontinenta vodio veinom pobedonosne
ratove, proirio granice Turske Carevine, osigurao je
spolja, i dobrom upravom uvrstio iznutra. Za tih
ezdeset i nekoliko godina sluio je tri sultana,
doiveo i u dobru i u zlu to samo' retki i odabrani
doivljavaju, i uzdigao se na nama nepoznate visine
moi i vlasti, gde samo malo njih dolazi i ostaje. Taj
novi ovek, koji je nastao u tuem svetu, gde ni
milju ne moemo da ga pratimo, morao je da zaboravi sve to je ostavio u kraju iz kojeg su ga nekada odveli. Zaboravio je nesumnjivo i prelaz na Drini
kod Viegrada; pustu obalu na kojoj putnici dru
od studeni i neizvesnosti, sporu, crvotonu skelu,
udovinog skelediju i gladne vrane iznad mutne
vode. Ali ono oseanje nelagodnosti koje je ostalo
od svega toga zajedno nije nikad potpuno nestalo.
Naprotiv, sa godinama i sa starou javljalo se sve
ee: uvek ista crna pruga koja mine grudima i
presee ih naroitim, dobro poznatim bolom iz detinjstva, koji se jasno razlikuju od svih muka i bolova to ih je docnije ivot donosio. Sklopljenih oiju
vezir bi tada ekao da crno seivo proe i bol
umine.,,z8
28. ND, 24-Z5.
Nadovezujui

se na Andriev
iskaz da je Sokolovi "morao da zaboravi sve to je ostavio u kraju iz
kojeg su ga nekada odveli, Kurto-

vi, s opovrgavanjem i vlastitim

"nacionalnim predrasudama iz vremena svoje mladosti, kako to pie
urednik u uvodniku ovoj radnji,
kae: "Andri ovako pie, iako
~.'
~!

175

Ideja o mostu koja se, u Andrievu stvaralakom

cioivljaju javila Mehmed-pai kao rastereenje i kompenzacija unutarnjeg kompleksa, predstavlja ishodite Andrieva psihoanalitikog uzrono-posljedinog
postupka u stvaranju njegova lika, zasnovanog na podlozi turskog etniko-historijskognasilja, kojoj je sve u
ovom djelu podreeno.
"u jednom od takvih trenutaka, on je doao na
misao da bi se oslobodio te nelagodnosti kad bi
zbrisao onu skelu na dalekoj Drini, kod koje se
beda i svaka nezgoda kupe i taloe bez prestanka,
time to bi premostio strme obale i zlu vodu meu
dobro zna da Sokolovi ne samo da
nije "zaboravio sve to je ostavio u
svom kraju nego su on i slini mu
savremenici muslimani - bili i ostali
toliko rasno nai !Bosanci, Srbi,
Hrvati, Jugoslaveni - kako god ko
hoe da ih nazovel da se na
turskom dvoru Ipa i sami sultani! u
ono doba govorilo i pisalo srpski, i
da o tome postoje istorijski dokazi.
1192.1. I nastavlja navodei
Vladimira orovia: "Ali pored
toga i pored mnogih drugih dokaza
najvei je taj to su proveli oni, a
najvie Sokolovi, obnovu Peke
patrijarije, uprkos odlunom
otporu Vaseljenskog patrijarha,
odnosno Ohridske episkopij e i
uprkos tome to ni veina srpskih
episkopa, valjda radi slabosti i
oportunizma, nije bila za to, a
"obnova patrijarije ne samo da je
sprijeila daljnju helenizaciju, nego
se "proirilo u ogromnoj mjeri
podruje naeg etnikog rasprostiranja i naeg narodnog jezika: i
"mi smo se u ropstvu pod Turcima
irili ne manje nego da smo imali i
najekspanzivniju svoju dravu,

veli V. orovi .../208.1, a Kurtovi

nastavlja iznosei i niz drugih
dokaza od strane srpskih naunika
o turskoj toleranciji. "Pa ipak
Andri pie o Sokoloviu i drugim
muslimanima kao renegatima,
onako kako je navedeno. Daleko
smo od pomisli da tvrdimo da je
ovome njihovom nastojanju uzrok
neki svjesni nacionalni osjeaj.
Tada on nije postojao nigdje u
Evropi, pa ni kod nas. Oni su se, po
svoj prilici rukovodili i time to su
htjeli da osiguraju svoje poloaje i
svoj upliv na turskom dvoru uz
pomo patrijarije naroda iz koga
oni potiu, i da se njom koriste kao
to su se koristili i njihovi rivali
"potureni Grci Vaseljenskom
patrijarijom. Ali to nimalo ne
umanjuje istorijsku pozitivnost
ovog njihovog djelovanja niti
odrie, nego naprotiv potvruje,
svjesnost o sudbinskoj povezanosti
njihovoj sa svojim narodom, pa i sa
onima koji nisu iste vjere, to znai
- svjestan osjeaj rasne zajednice s
njima./208-209.1

176

njima, sastavio dva kraja druma koji je tu prekinut, i tako zauvek i sigurno vezao Bosnu sa
Istokom, mesto svog porekla sa mestima svoga
ivota. Tako je on bio prvi koji je u jednom
trenutku, iza sklopljenih onih kapaka ugledao
vrstu i vitku siluetu velikog kamenitog mosta koji
treba na tome mestu da nastane."*29
Ovaj pasa u cjelini je zapravo izraz spomenute
Andrieve kontraverze izmeu ina odvoenja
29. ND, 25. Kurtovi je slijedesredinju misao svoje radnje sa
negodovanjem i uvrijeenou da
Andri "sije netoleranciju da ne kaem mrnju meu jednokrvnom
braom, istakao da je Na Drini up
rija 1.../ jo izrazitija u tom pogledu
od Travnike hronike: "Taj udni roman pie on, obuhvata razdoblje
od nekoliko stoljea, gotovo od poetka turske vladavine kod nas pa
sve do Prvog svjetskog rata. Podvig
je to kakvom nema premca u svjetskoj literaturi, niti bi se koji pisac
usudio da opie i prikae u jednom
romanu, na 500 stranica samo, tako
ogromno razdoblje u obliku i po
zahtjevima koje iziskuje istoriski
roman. Ali po svem izgleda, da
Andri nije ni iao za tim ciljem
poto sigurno dobro zna ta roman,
kao takav, trai. Da nije i ovdje
glavne i oite tendencije da nae
muslimane prikae u najgorem
svjetlu, moglo bi se rei da je njegovo pisanje samo l'art pour rart gdje
je spisateljska vjetina - istina dola po svojoj rafiniranosti do punog izraaja, ali i sa najgrubljim naturalistikim elementima i sa svim
negativnostima koje sa sobom moe da nosi ova vrsta knjievnosti.
Ta tendencija proviruje svuda, u
prikazivanju sitnijih i krupnijih doi

gaaja u vezi sa muslimanima, u

sociolokim i istoriskim razmatranjima pievim. 1178.,190./.
Odmah na poetku rasprave o
romanu Na Drini uprija Kurtovi je
napisao: "Velianstveni na istorijski spomenik, upriju na Drini, djelo
naeg ovjeka, Sokolovia Mehmed
pae, koji ima neosporne zasluge i
istaknuto mjesto u naoj nacionalnoj istoriji, prikazuje Andri gotovo
kao nesreu narodnu, a njega kao
izgubljena ovjeka za naciju, renegata,otpadnika/190./.
"S druge strane, nastavlja Kurtovi "velikom Sokoloviu odrie
Andri svaku patriotsku intenciju
pri gradnji ove zadubine uprkos
istorijskim injenicama koje iznose
svi nai istoriari bez iznimke. Andri odbacuje i svaku pomisao da je
Sokolovi to radio iz ljubaVi prema
domovini ili iz elje da koristi svom
narodu. Pri tome on hotimino
preutkuje, to ne bi smio uiniti
jedan kroniar i pisac istorijskog
romana, da je Sokolovi ostavio Bosni i mnogim naim krajevima
mnoge zadubine, meu njima i
svom rodnom selu ba kod Viegrada: pored damije i jednu crkvu.
Preutkuje, jer bi to bilo u suprotnosti sa njegovom tendencijom i
eljom da 'dokae' da je Sokolovi

177

adami-oglana i velike karijere koju je Sokolovi, kao i

mnogi drugi, preko janjiarskog poloaja postigao. A
traumatina crna pruga sjeanja je Andrieva umjetnika motivacija injenice prisilnog ali nagraenog
odvajanja i renegatstva, neki prijelaz izmeu izdaje i
potisnute moralne svijesti i savjesti, patriotizma kao
nepromjenijive romantiarsko-historijskei mitske kategorije, koja ne ustupa pred razlozima ireg ivotnog i
drutvenog znaaja, gledanog naravno kroz prizmu
Andrieve dizertacije i vlastite smiljene politike
namjere, da se i renegatstvo moe iskupiti djelom graditeljskim, humanistikim i umjetnikim. A kako je
most ne samo knjievno-pripovjedaka, kompoziciona nego i stilska poveznica djela, zavrnica ovog
poglavlja se svodi na njega u pamenjima legende:
kako je "jo iste godine otpoela ..., po vezirovom nareenju
i o njegovom troku, gradnja velikog mosta na Drini", kako
"nije sauvano mnogo pojedinosti o izvoenju samih radova
'sve zaboravio', da se odrodio i da
mu je bila jedina namjera da 'zauvijek i sigurno vee Bosnu sa
Istokom', kako on tvrdi. A da ba na
tom mjestu gradi upriju i vee
Bosnu sa Istokom Isamo je zaboravio ili ne zna da u to doba nije
bilo granice Bosne u Viegradu,
nego mnogo dalje na istoku! natjerao ga je jedino teak osjeaj /...1
'bol iz djetinjstva' /...1 'crno seivo',
i 'crna pruga' /.../ koja mu je razdirala grudi i nije mu dala mira zbog
sjeanja na skelu na Drini kuda su
ga u djetinjstvu preveli, i gdje je
posljednji put vidio svoju ojadjelu,
oajnu majku, kako to on sve majstorski ubrizgava u duu i mozak
itaoca. Jer, kako bi 'moglo biti
drukije i kako bi rnogao iz drugih
razloga zidati takvu upriju jedan

renegat 1.../ 'taj novi ovek koji je

rastao u tuem svetu gdje ni miljU
ne moemo da ga pratimo' l...! i koji
je 'morao da zaboravi sve to je
ostavio u kraju iz kog su ga nekada
odveli'./192./ Moda je "crna
pruga srpskog "renegata Mehmed-pae Sokolovia, toliko andrievski aIuzivna na Bonjake kao
islamizirane Slavene, i puna moralnog predbacivanja, - bila ona ista
koja je presijecala i Andrieve hrvatsko-renegatske grudi, kao lajtmotiv krivnje, koji e se sve do Latasa sretati u njegovu opusu, i ujedno oslobaanje unutarnjeg neurotikog napona u likovima drugih, a
u Latasu e se pokazati kao Andriev vlastiti moralno-psiholoki
autoportret.

178

na mostu", ali da "narod pamti i prepriava ono to moe da

shvati i to uspe da pretvori u legendu" (imanentno da je
i pisac bio prinuen da svoj historijski roman-hroniku
zasnuje na njoj), pa je i "ovo muno i dugo zidanje bilo ...
za njega tui rad o tuem troku", i "tek kad je kao plod toga

napora iskrsnuo veliki most, ljudi su poeli da se seaju

pojedinosti i da postanak stvarnog, veto zidanog i trajnog
mosta kite matarskim priama koje su opet oni umeli veto
da grade i dugo da pamte", koje e Andri pripovjedaki
slijediti i umjetniki-idejno se poistovjeivati s njima.
Pripovijedanje o

poetku

gradnje mosta

Andri

zapoinje intonacijom" straha

po okolnim selima,

naroito

i zabune u maloj varoici i

meu hrianskim svetom",

koju su izazvali vezirovi ljudi sa pratnjom za pripremu

radova. A najotriji povod toga osjeanja izazvao je
Abidaga, vezirov povjerenik, o kojemu se prialo "kao
o oveku bezobzirnom, nemilosrdnom i strogom preko
mere", *30 ijoj je demonskoj prirodi Andri prilagodio i
njegov izgled "silovitog oveka" "nezdravo crvenog lica i
zelenih oiju", koji je "sazvao na dogovor 'predstavnike
vlasti i sve uglednije Turke"', tj. Bonjake, i odmah se
predstavio u svojoj silovitosti i okrutnosti: "... Verovatno

ste uli da traim rad i poslunost od svakoga, da hou i da

izbijem i da ubijem svakog ko ne radi kako treba i ne slua
bez pogovora, da ja ne znam ta je to 'ne moe', 'nema', da
se kod mene i za manju re glava gubi, ukratko da sam krvav
i naopak ovek. /.../ A kad, po svrenom poslu, odem odavde,
nadam se da e preda mnom otii jo i gori i crnji glasovi od
ovih to su do vas doli."*31
Mada ih je nazivom u svome djelu identificirao, s
tenjom da ih zatim psiholoki izjednai ne samo et30. ND, 27.

31. Ibidem, 27-28.

179

niki

nego i po nasilju, okrutnosti i mrnji, ovim nastupom Abidage i njegovim izlaganjem ta" oekuje od
domaih Turaka i trai od raje, hriana", poslije ega su
osjetili "kako se u svakog od njih useljavaju strah i briga",'32
Andri je ovdje i nehotice, nijansom pripovjedakog
postupka, pokazao razliku i jaz izmeu Osmanlija i
"domaih Turaka", kako ih i Njego naziva, i to na primjeru kako se Abidaga obraa njima na isti nain kao
i "hrianima". Ali je nasilje Abidagino i trpnju ostaviO
u razvoju radnje samo za "hriane". Psiholokokarakterne nijanse pod utjecajem dione linije islama
on je ispoljio i u opisu dvojice ljudi iz Abidagine pratnje: dok je neimar Tosun efendija, "sitan, bled i ut
poturenjak, rodom sa grkih ostrva" bio "miran i ravnoduan kao da ne uje ili ne razume Abidagin govor", '33
majstor Antonije "hrianin iz Ulcinja, bio je visok, lep
ovek krupna oka, smela pogleda". '34 Iako su radove oko
izgradnje svi osjeali kao "nerazumljivu napast kojoj se
nije moglo dogledati kraja" ,'35 Andri je pripovjedaki

vjeto i postupno unosio pojedinosti diferencijacije

izmeu "Turaka" i "hriana". U poetku se, prije nego
to je za njih ustalio naziv "Turci", radi bolje razgovijetnosti prirode porijekla i duhovnog bia Bonjaka, i
Andri kolebao oko njihove nominacije, koja je bila
sad ona suvremena od poetka XX stoljea (Muslimani), sad srpski tradicionalna (Turci), sad karadievska (ljudi "turskog zakona") iz XIX vijeka, i
nikad izvorna, historijski autentina bosanska ili
bonjaka, ali je bio nedvosmislen u opisivanju njihova interesno-oportunistikog poloaja i ponaanja.
Zbog mnotva radnika, tua, kraa i drugih nedaa
32. Ibidem, 28.
33. Ibidem.

34. Ibidem, 29.

35. Ibidem, 28.

180

koje su dole sa gradnjom mosta, i oni su teko podnosili svu tu atmosferu: Tako, "muslimanski enski svet

mora da krije lice i kad na avliju izie, jer odasvud moe da

dopre pogled ovih bezbrojnih radnika, stranih i domaih; a
kasabalijski Turci dre mnogo do propisa Islama, utoliko
vie to su svi oni skoranji Turci i nema gotovo nijednog
koji ne pamti ili oca ili dedu kao hrianina ili taze
poturenjaka. Zbog svega toga stariji ljudi turskog zakona
negoduju otvoreno... "*36 "Lepo je to, misle oni, pripadati
istoj veri koja caruje, lepo je to imati vezira zemljaka u
Stambalu, i jo lepe zamiljati tvrd i skupocen most preko
reke, ali ovo to se sada deava ne lii ni na to." "Tako misle
kasabalijski Turci poturenjaci i u etiri oka priznaju da im
je prisela i na nos udarilo i gospodstvo i ponos i budua
slava, i otresaju se i mosta i vezira, i samo mole Boga da ih
oslobodi ove napasti i da njima i njihovim kuama vrati
nekadanji mir i tiinu skromnoga ivota... "*37
Treba priznati, meutim, da ni drugu stranu Andri
ne naziva njenim nacionalnim imenom, - nego
"hrianima", kako su se tada sve do XIX stoljea u
Bosni nazivali. U kontekstu tekog podnoenja radova
oko mosta, kazuje Andri, " dodijalo Turcima, a pogotovu
dodijalo hrianska j raji celog viegradskog kraja, samo to

nju niko ni za ta ne pita niti ona moe svoje negodovanje

da pokazuje. A evo ide trea godina da svet ku lui na novoj
graevini i linim radom i konjima i volovima. I to ne samo
ovdanja raja nego i ona iz tri susedna kadiluka. Svuda
Abidagini sejmeni na konjima hvataju seljaku pa i gradsku
raju i doteruju je da radi na mostu. Obino ih iznenade na
spavanju i pohvataju kao pilie. Po celoj Bosni putnik kazuje putniku da ne ide na Drinu, jer ko god naie hvataju ga,
ne pitajui ko je ni ta je ni kuda putuje, i nagone da odradi
37. Ibidem, 31.

36. Ibidem, 30.

181

bar nekoliko dana. Varoki hriani se otkupljuju mitom.

Seoski momci su pokuavali da bee u umu, ali sejmeni
odmah uzmu iz te kue taoce, esto i ene, umesto odbeglih
mladia."'3B A sve to imalo je za cilj da ostavi utisak
gradnje nasiljem jer" nad svima lebdi Abidagin zeleni I...!
tap", '39 "na koga je on pokazao tim tapom, primetivi da
3B.Ibidem.
pjesma. Pored toga to pjesma i
"Po Andriu uprija na Drini, vrlo iva tradicija, u viegradskom
pie Kurtovi, "graena je samo na kraju naroito, ne govore o zulumu
mukama i patnjama narodnim; i ne i patnjama, nego sa ponosom istiu
samo ona nego i sve graevine ljepotu i veliinu graevine koju je
muslimana iz turskog doba nipo- gradio njihov ovjek i utroio
datavaju se radi toga ovim neizmjerno blago, prosto ga sipao u
rijeima: 'Ako pomislimo ta nam je
mutnu Drinu, u temelje uprije; i
kroz stoljea oduzimano, sve su pored toga to naglaavaju sa prizove graevine samo sitnice' ~o I.. J nanjem i zahvalnou ono to
Meutim, ni u stranoj ni u ranijoj
Andri odrie - optu narodnu
naoj istorijskoj literaturi /koja je korist uprije, oito i samu po sebi
inae vrlo sklona da bude neprarazumljivu danas i kroz vjekove u
vedna prema naim muslimanima! . prolosti, tradicija i narodna pjesma
nema ni jednog podatka da su ove nale su naina da i u ovom djelu
graevine,
zadubine Ivakufil osjete zajedniku tradiciju, da ga
zidani kulukom i patnjama narod- smatraju obje vjere svojom zajednim. Nije toga zaista ni bilo, niti je nikom tekovinom - suprotno od
moglo biti, jer po propisima Islama Andrievog prikazivanja - djelo
takva zadubina Ivakufl ne bi meusobnog pribliavanja, a ne
znaila dobro djelo nego pravi grirazdvajanja. Tako je na narod uvijeh, ivakif Izavjestitelji ne bi posti- jek inio uprkos suprotnostima
gao svoj cilj za kojim tei. Sokolovi koje je sa sobom nosio istorijski
se sigurno stro"go drao tih propisa. razvoj dogaaja. 1...1 Prost narod
Istorijski podaci potvruju, a to se i pravoslavni i muslimani, u tome
samo po sebi razumije, da je neizm- svom plemenitom osjeaju, odbacio
jerno blago potroeno dok se je i istorijsku istinu da je neimar bio
sagradilo ovo njegovo grandiozno poznati carski arhitekt Sinan Ineki
djelo, naroito u ono doba. To go- govore da je i on bio slavenskog
vori ak i pOZniji kratki napis pribo- porijekla i doveo Rada neimara,
jskog igumana koji Andri citira i onoga istoga koji je zidao
na njega se oslanja, jer i taj zapis, Nemanjiske zadubine/. Andri to
iako spominje 'veliki zulum' i 'teku zna i spominje, ali ipak nee da na
tom narodnom osjeaju i tradiciji
angariju', isto tako kae da su
uvruje meusobnu ljubav, bratvelike pare potroene u zidanje
mosta, da se dakle za rad plaalo. stvo i jedinstvo, nego naprotiv proAli ljepe i ubjedljivije od svega
dubljuje i potencira antagonizam
govori o tome narodna tradicija i novim psihikim momentima,

182

dangubi ili ne radi kako valja, toga su odmah hvatali sejmeni, batinali na mestu, i posle ga krvava i onesvesla polivali vodom i slali ponovo na rad.">40
U sociolokoj dubini ovog Andrieva uvoda za scene uasa koje slijede, i svojim patolokim sadizmom
nadilaze romantiarsku "ljepotu Meduze", odnosno
"ljepotu uasa", pripovjedaki se sugerira i idejno
otkriva ogoljena koncepcija Andrieve dizertacije, i
politiko-idejna namjera njegovih proza o Turcima, u
kojem nazivu on ne razlikuje, nego ak ostavlja u zloudnoj duhovno-etikoj prelaznosti i osmozi Osmanlije i slavenske Bonjake. I unato prikazanoj njihovoj
nelagodi i zaziranju od komara raspojasanosti radnika i okrutnosti Abidage, to je i njima oduzelo mir, nabijanje na kolac ostaje imanentno u recepciji hrian
skog odnosno srpskog i antirecepciji bonjakog itao
ca kao ono to su Turci-Osmanlije ostavili u historijsko
i kulturno naslijee "Turcima" - Bonjacima, pri emu
svaka njihova vjerska i kulturna identifikacija, i kada
je mimikrija i simulacija iz interesa, predstavlja politiko i povijesno poistovjeenje, pridavanje, nametanje i preuzimanje, nasljeivanje osmanlijskog nasilja i
historijske "turske krivice", ovog puta ne od Kosova
nego od "na Drini uprije". Koja podrazumijeva i udio
izmiljenima i netanim, stvarnim i
istoriskim 'argumentima'. I.. .! Kada
Andri nastoji da ostavi crn utisak
na Sokolovievu upriju radi kuluka i zuluma meu narodom, zaboravlja da bi se sa toga stanovita, to
je sigurno, mogle ocrniti sve nae
srednjovjekovne zadubine i njihove zavjetae, kao i sve velike
graevine na svijetu od egipatskih
piramida sve do novijeg doba,

poto su sve one graene kulukom

u mnogo veoj mjeri nego
Sokolovieva uprija. Kuluka i
raznih nedaa narodnih, naravno
bilo je u Bosni kao i u svim feudalnim dravama na svijetu, ali pri
graenjU zadubina Ivakufal nije ih
bilo./190-191.!.
39. Ibidem, 32.
40. Ibidem, 29.

183

u odgovornosti, psiholoku prijetnju, i slutnju, potencijalne kazne zbog nemogunostiobuzdavanja epskotradicionalnih osjeanja pretoenih u neoromantiko
ekspresionistiko pripovijedanje.
Tu diferencijaciju okrutnosti, zla i nasilja i trpnje,
drugoj strani, i izgradnje i otpora i ruenja nasuprot
njoj, koja se polarizira izmeu Turaka i "hrianske raje", poinje prikazom kuluara koji su prisiljeni da rade grube i teke poslove na mostu. Andri u tome romantiarskom svoenju na suprotnosti pripovjedaki
potcrtava i istie taj prisilni rad kao glavni razlog otpora i bune meu hrianima,polazei od neistinite pretpostavke o tome, sve u funkciji ostvarivanja ideoloke
osnove svoga djela i uklanjanja svega to bi je dovodilo u sumnju: jer se graevine za duu dobrotvora i za
Boiju milost prema njemu nikad nisu ostvarivale kulukom niti na nain koji bi protivurijeio plemenitoj
svrsi i namjeni, nego uvijek uz bogatu novanu naknadu, da bi svaki uesnik bio zadovoljan, zahvalan i
bez zamjere.
U poetku, dodue, prirodu ovog odnosa organizatora prema ovoj hrianskoj raji Andri iskazuje
rijeima: "Sve to moe da gamie i da se kotura uzima se i
upree u posao, ponekad za platu a ponekad i nasilu, kao
kuluk."*41 Ali kako radnja odmie, on sve vie istie
kuluk i nasilje i kanjavanja kojima se on provodi, da
bi kao reakciju uveo i opravdao temu otpora i razgradnje i motive u kojima se ona knjievno oblikuje,
do take na kojoj u pripovijedanje nasilja i trpnje ton
gusala i unosi intonaciju srpske narodne epike, njena
agonaInog odnosa i urotniko-hajduke atmosfere:
dok "narod spava po kolibama i pojatama, odmara se i
41. Ibidem, 30.

184

obnavlja snagu I.. J ne spavaju svi", - kae on; - "Umeju i

oni da bdiju za svoj raun i na svoj nain 1...1 Meu njima
se naao odnekud neki Crnogorac, uhvatili ga sejmeni na
drumu pa ku lui ve nekoliko dana, iako neprestano svima
pria i dokazuje kako je njemu to vrlo muno i neprilino i
kako mu obraz ne podnosi ovo argatovanje. I.. J Iz dubokog
depa svoga sivog gunja Crnogorac izvlai gusle, neugledne
i malene kao podlanica, i kratko gudalo. Jedan od seljaka
izlazi pred pojatu i uva strau da ne naie ko od Turaka,"*42
pripovijeda Andri, nastavljajui zasnov predanja iz
prvog poglavlja i razvija scenu narodne epske komunikacije i saglaavanja, osjeanja "pesme kao sopstvene
lepe i svetlije sudbine" ,*43 te motiv hajduko-turske
epike i romantiarske knjievnosti, sugerirajui imanentno ideju srpskog nacionalno-duhovnog historijskog kontinuiteta i povezivanja preko usmene tradicije, sa idejnim, estetskim i etikim usvajanjem i stvaralakim utokom u ovom svome knjievnom djelu.
Nakon priprema koje pojaavaju uzbuenje, "u jed-

nom trenutku Crnogorac zaista, poto je kako-tako uskladio

svoj glas sa guslama, zabaci odjednom glavu silovito i
ponosno, da mu iskoi jabuica na mravom vratu i blesnu
otar profil pri svetlosti, i pusti priguen i otegnut zvuk:
"Aaaa - aaaaaa!" i odmah nastavi razgovetno i kliktavo:
Pije vino srpski car Stevane,
U Prizrenu, mjestu pitomome,
Do njega su starci patrijari:
etiri su starca patrijara,
I do njih je do devet vladika,
I dvadeset utugli vezira,
I po redu srpski gospodari,
Vino slui provizor MijajIa,
42. Ibidem, 32-33.

43. Ibidem, 34.

185

A svijetli sestra Kandosija

Sa njedara dragijem kamenjem..."*44
Nakon ove epske intonacije o nakadanjoj srpskoj
slavi, Andri se, kao majstor pripovjedakog prijelaza
i stilske postupnosti, usmjerava prema pravoj sadrini
ovog poglavlja i liku, Radisavu sa Unita, "malog sela
odmah tu iznad kasabe", iji su se itelji prezivali Heraci,
"ali se gotovo celo njihovo selo za poslednjih etrdeset godina isturilo", kako to Andri kazuje, otkrivajui
istovremeno u tome izrazu kao smisao prihvatanje
"turske vjere", islama, i bitnost svoga negativnog
odnosa prema turskoj vladavini. Opisan kao ovjek
tajnih i subverzivnih namjera, ivahan inauhvatljiv,
"mrka lica i nemirnih oiju", Radisav je " 'sejao' za ovih
jesenjih noi od jedne pojate do druge, uvlaio se kao ilo
meu seljake i saaptavao sa pojedincima". *45 A njegove
rijei su bile govor bune i otpora, pripovjedakologiki
koherentno zasnovanog na socijalnom pritisku, i izvedenog iz njega, koji je Andri u svome djelu prethodno nasiljem pojaao i prirodno izveo, na tajnom
razaranju izgradnje mosta na osnovu odricanja njegove koristi i svrsishodnosti za hriansku "sirotinju i
raju": "Brao, dotuilo je i valja da se branimo. Vidite lijepo
da e nas ova graevina iskopati i pojesti. I djeca e nam na
njoj kuluiti, ako nas jo bude", - govorio je Radisav
Andrievim rijeima nacionalno-historijske simbolike.
"Ovo se za na iskop i radi, a ne za drugo.
Sirotinji i raji uprija i ne treba, nego Turcima; a mi
nit diemo vojske nit vodimo trgovinu; i skela nam
je mnogo. Nego, nas smo se nekolicina dogovorili da
idemo nou, u gluho doba, i da obaramo i kvarimo,
koliko se moe, to je napravljeno i podignuto, a da
44. Ibidem, 33-34.

45. Ibidem, 34.

186

pustimo glas kako vila ruigraevinu i ne da mosta

na Drini. Drugoga puta nemamo, a neto valja
raditi."*46
Pripovjedakostvarnosni utisak ovom epskom
motivu Andri je pribavio razliitim reagiranjem malodunih i onih koji su se saglasili, bez oduevljenja, u
oajnoj rijeenosti. Tako se pronio glas, koji su "irili i
Turci i hriani", pie Andri stavljajui ih ovog puta i
jedne i druge u vjersku relaciju, da "vila brodarica l ..!
rui i razvaljuje prekono ono to se za dan sagradi", to je
sve vie dobivalo "oblik vrstog verovanja"*47 u okviru
horizonta oekivanja tradicionalne psihologije i legendarnog folklora. Ali su politiko-moralnemotivacije i
reakcije ovih dviju vjersko-narodnosnih skupina bile
razliite, pri emu je Andri u pogledu Bonjaka slijedio ne samo naziv nego i Njegoevo shvatanje o njihovoj konverziji iz interesa, kao to je to inio i u svojoj dizertaciji. "Hrianska raja je likovala", - pie Andri
otkrivajui karakterologiju jedne narodnosne skupine, - "sve apatom, sve neujno i podmuklo, ali iz puna
srca. I domai Turci", - nastavljao je s tenjom dubljeg
zahvata u psihologiju druge skupine koju je on
deduktivno odredio jo u dizertaciji, - "koji su ranije sa

ponosom gledali na vezirovu graevinu, poeli su da prezrivo namiguju i odmahuju rukom. Mnogi na poturica" isticao je on preciznije - "koji, promenivi verom, nije
naao ono to je oekivao, nego je i dalje sedao za tanku
veeru i iao prodrtih laktova, sluao je i ponavljao sa
uivanjem prianja o velikom neuspehu i nalazio neko gorko
zadovoljstvo u tome to ni veziri ne mogu da postignu i izvedu ba sve to naume."*48 U stvaranje ove legende
46. Ibidem, 34-35.
47. Ibidem, 35.

48. Ibidem, 35-36.

187

mljeSanjem i preplitanjem "izmiljene prie" sa

stvarnou posredstvom guslara i Radisava, Andri je
sada, sa osvrtom na prvo poglavlje, upleo i motiv
uziivanja dvoje bliznadi, zasnovan na pripovjedaki
stvarnosnim povodima, o "Ludoj Ilinki" i njeno dvoje
mrtvoroenadi.

U prikazu Abidagina bijesa zbog teta na mostu

koje su se stalno deavale, Andri je nastavljao svoju
karakterologiju u doivljaju jednog stranca, ovog puta
Osmanlije, ali sa novom vjerskom nominacijom:
Abidagi se "gadio /.../ ovaj narod, i to muslimani kao i

koji je spor i nevet u poslu, ali brz na podsmeh i

nipodatavanje, i tako dobro ume da nae podrugljivu i
razornu re za sve to ne shvata ili ne ume da uradi."*49

hriani,

Odbojno moralno osjeanje iz dizertacije i kriteriologiju prema Bonjacima kao renegatima od "pradjedovske vjere", Andri je, u poistovjeenju, izrazio
opisujui odnos Abidage prema" stareini sejmena, jed-

nom Plevljaku koji je odrastao u Carigradu": "Ova dva

su se nagonski odbijala meu sobom i u isto vreme
neprestano privlaila i sudarala", - nastavljao je on

oveka

podtekstualnorazmatranje tursko-bonjakih moralno-politikih i emocionalnih odnosa. "Jer, izmeu njih

su stalno tkala i talasala nerazumljiva oseanja mrnje,

odvratnosti, straha i nepoverenja. Abidaga, koji ni prema
kome nije bio mek ni prijatan, ispoljavao je prema ovom bledom poturenjaku neprikrivenu odvratnost. Sve to je on
radio ili govorio drailo je Abidagu i izazivalo da ga grdi i
uniava." I dok je Pljevljak, koji se "sujeverno i strahovito bojao Abidage", "uzalud nastojao da mu se dodvori i da
mu ugodi", Abidaga mu je govorio: "Sluaj, uplja glavo,
ti si vet ovim krmkoviima, zna njihov jezik i njihove
49. Ibidem, 37.

188

marifetluke, pa i pored svega toga nisi u stanju da pronae

koja je to ra koja se digla da vezirski posao kvari. A to je
zato to si ra kao i oni to su, samo se nala jo gora ra od
tebe koja te je postavila za stareinu i zabita a nije se niko
naao da te nagradi kako zasluuje."so Tada je Andri u
prijetnji Abidage prvi put izgovorio i nain kazne, uz
zakletvu vjerom kao garancijom, koja je morbidno,
uasom obiljeila ovo njegovo djelo i na Bonjake
navalila teret "turske krivice" i to posredstvom jednog
"poturenjaka":'"Ako

za tri dana ne prestanu svaki kvar i

teta na radovima, ako mi ne uhvati onog ko ih ini i ne
uutka sve ludake glasove o vilama i o prestanku radova,
nabiu te iva na kolac na najvioj skeli, da te svet gleda i
od tebe strah hvata i pamet u glavu uzima. Kunem ti se ivotom i verom kojom se ne kune lako."SI Na to je Pijevljak u
reprodukciji monstruozne prijetnje, "sakupio... sve svoje
ljude i preavi naglo iz samrtne ukoenosti u ludaku
jarost" poeo da se dere "kao da ga iva nabijaju na kolac":
"Zar se tako straa strai i carsko dobro uva? Kad je na
kazan ii, brzi ste i okretni svi, a kad je u slubu potrati,
veu vam se noge i stane pamet. A meni obraz zbog vas gori.
Ali neete vie kod mene plandovati! Znajte da u od ovih
skela kasapnicu sejmensku napravitir' s2 A sejmeni,
"sve poturenjaki sinovi iz naih krajeva", '53 krenuli su u
izvrenje naredbe, sugerirajui onaj uzrono-poslje
dini niz nasilja u slubi Turske Carevine kao
Andrievo shvatanje historijske i moralne sudbine
bosanskih"poturica".
Kretanje radnje u pravcu izvrenja kazne nad
ruiocem mosta, i ispunjenja Andrieve ideje o doprinosu "poturenjaka"Pljevljaka i "poturenjakih sino50. Ibidem, 38.
51. Ibidem, 38-39.

52. Ibidem, 39.

53. Ibidem, 40.

189

va" u toj akciji, poelo je nakon guanja, povika na

skelama, od slike pred Pljevljakovim oima: "Na daskama je leao vezan hrianin seljak"*s4 i pieva obznanjenja dramatino-sveanimtonom u junaku epske legende: "To je bio glavom Radisav sa Unita.", *55 pri emu
su Pljevljakovi prethodni povici: ko je pustio drugoga,
"sve u vas na komade sasjei" i prijetnja" uvajte ovoga,
uvajte

dobro! Ah, kurvini sinovi, ako mi ga pustite, znajte

da glave na vama nema!",*S6 ostali kao potcrtavanje Ra-

disavljeva lika, koji e se u narednim pasaima razviti

u epsko-romantiarski simbol srpske nacionalne sudbine od junaka do muenika. I dok se Pljevljak, kojeg
Andri ni linim imenom ne identificira u masi poturica koje on predstavlja, "nije mogao da se skrasi","pijan od
uzbuenja", *57 ekajui Abidagu, - u dubini Abidagine
psihologije te noi do svanua Andri je dalje imanentno razvijao razloge njegova nemira u sistemu
poretka turske vladavine: da bi intrigom Tosunefendije mogao pasti" u nemilost kod vezira", biti udaljen od njega, postati "niko i nita", "izgubiti teko steeni

imetak ili, ako ga i zadri, grickati ga kradimice, daleko od

Stambola, negde u progonstvu, u mranoj provinciji, zaboravljen, izlian, smean, bedan."*SB to je sve u njemu
pojaavalo odlunost da

kazni ruitelja i da se iskali na

njemu. U mislima, koje je Andri transponirao kao
odnos Turina prema domaem muslimanskom ivlju
i hrianima, "eto s kim ja imam da se borim i nosim, eto od

koga zavise moj poloaj i moja sudbina, od ove prezrene i

slaboumne poturice Pljevljaka i od nerazumljive, okorele
zlobe i uporstva ove rajinske gnjide",*s9 Abidaga je
54. Ibidem, 41.
55. Ibidem, 42.
56.Ibidem,

57. Ibidem, 42-43.

SB. Ibidem, 43.
59. Ibidem, 44.

190

zapoeo

ispitivanje seljaka, a njegovim rijeima"E, sad

da vidi ta znamo" Andri je hladno imetodino
otvorio pripovjedaki postupak muenja, u kojemu je
Abidaga imao ulogu nalogodavca, organizatora i
kreatora pojedinosti torture, uz doprinos Pljevljaka
koji je to omoguio, dok je izvrilac bio Merdan
Ciganin, sve po simbolinomnacionalno-mitskom rasporedu srpske romantine historiografije i po slijedu
estetike uasa, sa sraunatim ciljem da izazove uinak
groze, osjeanje mrnje i reakciju nagonske tenje za
osvetom u hrianskom, posebno srpskom itaocu:
"Kad su verige bile blizu usijanja, priao je
Merdan Ciganin i dugakim klijetima ih izvukao
za jedan kraj, a jedan od sejmena je isto tako
pridravao drugi.
Pljevljak je prevodio Abidagine rei.
- E dede sad nam kazuj pravu istinu.
- ta imam da vam kazujem; vi sve moete pa sve
i znate.
Ona dvojica prinesoe verige i opasae njima seljaka oko irokih, maljavih grudi. Stade da cvri
osmuena
dlaka. Seljaku se zgrie usta,
nabreknue vratne ile, rebra na slabinama iskoie
i trbuni miii poee da se steu i kreu kao kad
ovek povraa. Stenjao je od bola, zatezao konope
kojim je vezan i uzalud se otimao i nastojao da
smanji dodir tela sa vrelim gvoem. Oi su mu
treptale i suzile. Odmakoe verige.
- To ti je za poetak. Zar nije bolje da bez toga
govori?
Seljak samo jako othuknu kroz nos, ali je utao.
- Kazuj ko je bio onaj s tobom!
- Zvao se Jovan, a ja mu ne znam kuu ni selo.

191

Prinesoe opet verige, zacvra opaljena dlaka i

koa.
Kaljui od dima i grei se od bolova, seljak poe
isprekidano da kazuje."*60
A kad je ispriao kako su se njih dvojica" dogovorili
da rue gradnju na mostu", Andri je pripovjedaki
otvorio novu etapu muenja Abidaginim pitanjem:

" - A ne, neemo tako, nego kazuj ko vas je

nagovorio na to! Jer, nita su te muke prema ovima
koje idu.
- Vala, inite ta vam je drago.
Tada prie onaj Merdan kova sa kletima. Klee pored vezanog oveka i poe da mu kida nokte sa
bosih nogu. Stisnutih zuba seljak je utao, ali je u
dna drhtavica, koja mu je i onako vezanom tresla telo sve do pasa, odavala da je bol morao biti velik i neobian. U jednom trenutku seljak procedi kroza zube
neto nejasno. Pljevljak koji je vrebao njegove rei i
pokrete i udno oekivao ma kakvo priznanje dade
rukom znak Ciganinu da prestane i odmah priskoi:
- Kako? ta kae?
- Nita. Kaem: to me na pravdi Boga muite i
to dangubite.
- Kazuj ko te je nagovorio?
- Ama, ko e me nagovoriti? ejtan!"*61
Kao pripovjedaki intermeco, ali sa tenjom da jo
jednom podvue strukturu odnosa izmeu "poturice", Turina i Ciganina u Bosni pod turskom vladavinom, Andri je najprije iznio refleks uPljevljakovoj
dui na rije "ejtan":

"] toga ima, mislio je Pljevljak, stojei sada oborene glave kao da ga vezani sasluava a ne on njega.
61. Ibidem, 46.

60. Ibidem, 45.

192

Ta jedina re pogodila ga je u osetljivo mesto i podigla u njemu odjednom sve brige i sva strahovanja u
svoj njihovoj snazi i veliini, kao da nisu bila zbrisana ovim hvatanjem krivca. Moda je zaista sve
ovo, zajedno sa Abidagom, i graenjem mosta, i
ovim ludim seljakom, samo avolja rabota. ejtan!
Moda je to jedino ega se treba bojati? Pljevljak zadrhta, i trgnu se. Upravo, prenuo ga je gromki i ljutiti Abidagin glas.
- ta je? Tebi se spava, jaramaze? - vikao je
Abidaga, udarajui konim kratkim biem po sari
svoje desne izme.
Ciganin je kleao, sa kletima u rukama, i crnim,
svetlim oima gledao uplaeno i pokorno navie uz
Abidagin stas. "*62
A taj sistem odnosa Andri je dosljedno slijedio i u
narednom izlaganju da bi pripovjedaki utvrdio doprinose svakog uesnika u zloinu i simboline uloge njihovih naroda u historiji: "Abidaga, Pljevljak i vezani ovek kretali su se i govorili kao glumci, a svi ostali su ili na prstima,

oborenih oiju, ne govorei do u potrebi, pa i onda samo apatom." "...Abidaga sa nestrpljivim pokretom i glasnim psovkama izie iz pojate. Za njim je skakutao Pljevljak, a za ovim sejmeni. "*63 Na kraju je Abidaga naredio"da se spremi sve to
treba da danas u podne bude iv nabijen na kolac, i to na krajnjoj skeli, na najuzvienijem mestu, tako da ga vidi sva kasaba i svi radnici sa obe strane reke: Merdan da pripremi sve, a
telal da vikne kroz mahale: da e u podne na upriji narod moi
videti kako prolaze oni koji ometaju gradnju mosta, da se tu,
na jednoj ili na drugoj obali mora iskupiti sve muko
stanovnitvo, Turci i raja, od deteta pa do starca. "*64
62. Ibidem, 46-47.
63. Ibidem, 47.

64. Ibidem, 47-48.

193

Abnosferu pred izvrenje kazne Andri mozaiki sastavlja, postupno puni i metodiki stilizira u nizu simbolinih pojedinosti sa historijsko-idejnim znaenjem i moralnoodbojnom sugestijom: "lo na sat pred podne iskupio
se varoki svet, veinom Turci, na zaravanku kod mosta",*65
pie ort sugerirajui odnos bolesne radoznalosti ili bar
ravnodunosti bosanskih muslimana, pod imenom identifikacije koje on upotrebljava za njih, prema uasnom i
nu. Zatim iznosi razliit odnos Turina Abidage prema
podreenima, preziran prema "poturici." Pljevljaku i,
poslovno, uasan prema Merdanu Ciganinu:
" - Sluaj ti, ako ne bude sve kako treba i ako me
obruka pred svetom, ne izlaz'te mi pred oi ni ti ni
ovaj ciganski brabonjak; potopiu vas u Drinu kao
slepu tenad.
I onda okreui se uzdrhtalom Ciganinu dodade
blae:
- est ti je groa za posao, ajo est ako ostane ao
mraka iv. Pa sad gledaj. "*66
Najzad, tu je i negativno simbolino dovoenje
islama, koji su u Bosnu donijele Osmanlije, u vezu sa
nasiljem, muenjem i ubijanjem, i to na pripovjedaki
prefinjen nain: "Sa glavne damije u ariji javi se hoda
otrim i jasnim glasom. Nastade nemir medu sakupljenim
narodom, a malo zatim otvorie se vrata na pojati. Desetak
sejmena se svrsta u dva reda, po pet sa svake strane. Meu
njima je Radisav, bos i gologlav... "*67 Ali se simbolika sudbine raje i uloga Bonjaka u historiji Bosne na
Andriev nain dalje nastavlja u razvoju ove scene:
"Brz i pognut /Radisav/ kao i uvek ali ne 'seje'
hodu, nego sitno i udnovato hoda, skakue gotovo
65. Ibidem, 48.
66. Ibidem, 48-49.

67. Ibidem, 49.

194

na osakaenim nogama sa krvavim rupama umesto

nokata; na ramenu nosi dugaak beo i zailjen kolac.
Pozadi ide Merdan sa jo dva Ciganina koji e mu
pomagati pri izvrenju presude. Odjednom izjaha
odnekud Pljevljak na svome doratu i poe na elo te
povorke, koja je imala da pree svega stotinjak koraka do prvih skela. "*68
Na ovom stupnju doaravanja kazne, i iznenaenja
svijeta "bednim i nikakvim izgledom" Radisava "za delo zbog
koga su ga vodili na gubilite", probija se kao tenor epskoromantika slika: "Samo je dugaki kolac davao svemu neku
jezivu veliinu i privlaio sve poglede na sebe. ", *69 koja u izlaganju ovog poglavlja predstavlja temu koja mu daje
dramatian prijetei ritam i svojim ponavljanjem potcrtava pievu umjetniko-idejnu koncepciju.
Dosljedan svojoj koncepciji nametanja historijske
krivice, i smiljenoj koordinaciji uea glavnih likova
u egzekuciji, Andri je Pljevljaku dodijelio na gubilitu
ne samo ulogu Abidagina poslunika nego agilnog
izvrioca koji se poistovjeuje s njime. Kad ga je
Radisav zamolio: "Sluaj, tako ti ovog i onog sveta, uini

dobro i probodi me, da se ne muim kao pas",

"Pljevljak se trgnuo i viknuo na njega kao da se brani od
toga suvie poverijivog naina razgovora:
- Sikter, vlae! Zar ti toliki delija da carsko rui a ovamo
bogoradi k'o ena! Bie kako je nareeno i kako si
zasluio. "*70
Od ovog asa, sa ovim uvodom nemilosra,poinje
odvijanje radnje uasa, pripovjedaki postupno,
metodiki, sa naturalistikim pojedinostima, kao kuljanje unutarnjeg patolokog nastrano-seksualnog
70. Ibidem, 50.

68. Ibidem.
69. Ibidem.

195

naboja, poinje izlaganje jezivih sadistikih prizora

bez primjera u evropskoj literaturi, stvaralaki
matovito doivljenih slika horor-filma o ubijanju sa
produenim djelovanjem:
"Radisav obori glavu jo nie, a Cigani mu
prioe i stadoe s njega da svlae gunj i koulju. Na
grudima se ukazae rane od veriga, potpritene i
pocrvenele. Ne govorei vie nita, seljak lee kako
mu je nareeno, okrenut licem prema zemlji. Cigani
prioe i vezae mu prvo ruke na lea, a potom za
svaku nogu, oko lanaka, po jedan konopac.
Zategnue svaki na svoju stranu i iroko mu raskreie noge. Za to vreme Merdan je poloio kolac na
dva kratka obla drveta, tako da mu je vrh doao seljaku meu noge. Zatim izvadi iza pojasa kratak,
irok no, kleknu pred ispruenog osuenika i
nagnu se nad njim da mu rasee sukno od akira
meu nogama i da proiri otvor kroz koji e kolac ui
u telo. Taj najstraniji deo krvnikova posla bio je,
sreom za gledaoce nevidljiv. Videlo se samo kako
vezano telo zdrhta od kratkog i neprimetnog uboda
noem, kako se podie do pasa, kao da e ustati, ali
odmah ponovo pade natrag i tupo udari u daske.
im je to svrio, Ciganin skoi, dohvati drveni malj
sa zemlje i stade njime da udara donji, tupi deo koca,
laganim i odmerenim udarcima. Izmeu dva udarca
stao bi malo i posmatrao prvo telo u koje zabija kolac
a zatim dvojicu Cigana, opominjui ih da vuku
lagano ijednomerno. Telo raskreenog seljaka grila
se samo od sebe; kod svakog udarca malja kima mu
se savijala i grbila, ali su ga konopci zatezali i
ispravljali. Tiina je na obe strane obale bila tolika
da se jasno razabirao i svaki udarac za sebe i njegov
196

odjek negde na strmoj obali. Najblii su mogli uti

kako ovek udara elom o dasku i pored toga jedan
drugi neobini zvuk. Ali to nije bio ni jauk i vapaj ni
hropac, ni ma koji ljudski glas, nego je celo to rastegnuto i mueno telo irilo od sebe neku kripu i grohot, kao plot koji gaze ili drvo koje lome. Posle
svakog drugog udarca odlazio je Ciganin do
ispruenog tela, nadnosio se nad njega, ispitivao da
li kolac ide dobrim pravcem, i kad bi se uverio da
nije povredio nijedan od najvanijih delova iznutrice, vraao se i nastavljao svoj posao. /. ../
U jednom trenutku kucanje prestade. Merdan
je video kako mu se pri vrhu desne pleke miii
zateu i koa odie. On prie brzo i prosee to
ispupeno mesto unakrst. Bleda krv potee, najpre
oskudno pa sve jae. Jo dva-tri udarca, laka i oprezna, i na proseenom mestu stade da izbija gvoem
pokovani iljak koca. Udario je jo nekoliko puta,
dok vrh nije doao do u visinu desnog uha. ovek je
bio nabijen na kolac kao janje na raanj, samo to
mu vrh nije izlazio kroz usta nego na lea i to nije
jae ozledio ni utrobu ni srce ni plua. Tada
Merdan odbaci malj i prie. Razgledao je pomino
telo, zaobilazei krv koja je curila sa mesta gde je
kolac uao i iziao, i hvatala se u malim mlakama na
daskama. Dvojica Cigana okrenue ukrueno telo na
lea i stadoe da mu veu noge pri dnu uz kolac. Za
to vreme Merdan je gledao da li je ovek iv i
paljivo posmatrao to lice koje je dolo odjednom
podadulo, ire i vee. Oi su bile iroko otvorene i
nemirne, ali oni kapci nepomini, usta rasklopljena
i obe usne ukoene u gru; iz njih su belasali stegnuti zubi. Pojedinim od linih miia ovek nije vie
197

mogao da vlada; stoga je lice izgledalo kao maska.

Ali srce je bilo muklo i plua radila kratkim i
ubrzanim dahom. Dvojica Cigana stadoe da ga
diu kao brava na ranju. Merdan je vikao na njih
da paze, da ne drmaju telom; i sam je pomagao.
Uglavie donji, debeli deo koca meu one dve grede
i ukovae sve velikim ekserima, zatim pozadi, u istoj
visini, podupree kratkom iokom koju takoe prikovae i za kolac i za gredu od skela.
Kad i to bi gotovo Cigani se izmakoe podalje i
pridruie sejmenima, a na ovom praznom prostoru
ostade sam, izdignut za itava dva arina, uspravan, i~pren i go do pasa, ovek na kocu. Iz daljine
se samo nasluivalo da kroz njega ide kolac za koji
su mu vezane noge pri lancima, dok su mu ruke
vezane na leima. Zato je narodu izgledao kao kip
koji lebdi u vazduhu, na samoj ivici skela, visoko
iznad reke. "*71
71. Ibidem, 50-52. Vidjeti: M. H.
Stupac /Muhamed Hadijahi,"Pria i stvarnost oko Ive Andria,
prvog junoslavenskog nobelovca, - Bosanski pogledi /reprinl/, 234236. Autor u ovom lanku komparativno iznosi podlogu scene o nabijanju na kolac u Andrievu romanu
Na Drini uprija. On istie da je
Andri, kao naprednjak iz akih i
studentskih dana, u doba. Prvoga
svjetskog rata proao kroz nekoliko
austrijskih zatvora, da bi godine
1915. bio konfiniran u upnom stanuu Ovarevu. Tu je on vjerovatno
itao i slubeni Sarajevski list, u kome je "imao prilike proitati u 127.
broju 38. godita od 7. V 1915.
podlistak "Primjer francuskog divljatva - Muenika smrt Sulejman
el-HaIebije, ijeg je junaka. An-

dri, piui kasnije svoj roman, preimenovao a dogaaj prebacio u

Bosnu. Jedan dio tog lanka Stupac
lHadijahi/ naveo je "jer nas podsjea na jedno poglavlje iz Andrieve kronike Na Drini uprija,
da bi u produetku lanka donio i
analognu, ali u pojedinostima
uasa razraenu scenu iz Andrie
va romana. Taj preneseni odlomak
iz Sarajevskog lista, u prijevodu
Saliha Bakamovia, glasi: "Poto je
Sulejmanova desna ruka posve
izgorjela, tako da je ostala sama
kost, poela se prepremati operacija za nasaivanje na kolac. /..1 Na
zemlji je stajao jedan kolac od
sedam-osam stopa duljine. Dok je
Bartolomeo Sera svojim bodeom
otrio vrh kolca, Sulejman je stajao
posve ravnoduno. Njegova je

198

Kao da se i sam osvrnuo na ovo dogaanje u svom

djelu, na vlastito opisivanje usporenog, monstruoznog muenja, Andri je zapisao o masi koja je sa udaljenosti posmatrala prizor: "... Na kraju postalo je tako
strano da su svi okretali glave i mnogi brzo odlazili kui,
kajui se to su dolazili. "'72 Andri je, dakle, bio svjestan
desna ruka bila posve izgorena i
pretvorena u ugljen. 1.../ Krvnik ga
povali na tle i razree mu noem
veliku ranu na tragu. Poslije priblii
kolac ovoj rani i pone ga jednim
maljem utjerivati u tijelo. Kad mu
je kolac dospio u prsa, zavee mu
ruke, digne ga u zrak i zabije u
zemlju. 1.../ Dok se ova grozna
kazna vrila, bijedni mladi, osim
to se nije tuio, nije od sebe davao
ni glasa. Naravno da mu je dua
gorjela i da je osjeao najeu bol,
ali mu se na licu moglo vidjeti da
ovo nije htio da oda. Kada je dignut
u zrak, pogleda na narod, visokim
glasom izrekne "Kelimei-ehadet
Isvjedoanstvo da je Bog samo
jedan! i zamoli, da mu se donese
vode... 1.../ Jedan vojnik koji je u
vao strau kod koca htio mu je
ispuniti elju. Bartolomeo Sera mu
to zabrani rekavi: 'ta to ini? Ako
mu dadne vode, odmah e
krepati!' /.../ Sulejman je na uspravljenom kocu ivio etiri sata.
Gdjekada je uio neke citate iz
Kur'ana, a pogled je upro u nebo.
Da se iz odlaska Sera-a straar nije
smilovao i dao mu vode, moda bi
jo nekoliko sati ivio. 1.../ Sulejman
je umro im je popio vodu. Iza njegove smrti otvoreno mu je bodeom na tijelu petnaest rana. Glava
. mu je pala na lijevo rame i tako je
na kocu ostavljen etrdeset i osam
sati. 1.../ Sulejmanov je kostur ois
tio vojniki kirurg Larrey i onda je

otpremljen u Pariz da se izloi u

Muzeumu./235./.
U slijedu Kurtovieve komparativne metodologije Andrieva
tendencioznog prikazivanja naspram suvremenim zbivanjima,
autor ovog lanka je iznio odlomak
iz olakovievih Zapisa iz oslobodilakog rata, III ISarajevo, 1950., 145./
o nabijanju na kolac Mustafe Dovadije./236./
72. NO,50.
"... Ne mogu u vezi s gornjim
propustiti, komentira Kurtovi, "a
da ne kaem: jedan na visoko obrazovan i napredan intelektualac,
profesor univerziteta Inemusliman!
rekao je, jo godine 1945 ili 1946, u
jednoj diskusiji o djelu 'Na Drini
uprija', da on nee dozvoliti svojoj
djeci da ga itaju ba iz razloga da
ne pokvare estetski osjeaj, spominjui pri tome naroito scenu nabijanja na kolac. A on n!je jedini koji je to vidio i osjetio. euo sam, ali
nisam mogao provjeriti, da se i jedan vajcarac, knjievnik, udio
kako moe i smije onako pisati o
bosanskim muslimanima. 1313314./.
Ljubo Jandri u svoj9j. knjizi Sa
Ivom Andriem 1968-1975. iznosi
svoj razgovor sa Andriem o ovoj
jezivoj sceni u aprilu 1972. godine,
u kojoj on, pored priznanja o njenu
izvoru i stvaralakom korienju,
iznosi i vlastiti karakteristian psihopatoloki odnos prema njenu

199

uinka

ovog ina, ali kao pisac nije naputao slikanje

poprita scene na kojoj se deavala tortura. Na koncu

prikazivanju: "'Da li ete se ljutiti' rekoh - 'ako vam predloim da

malo razgovaramo o onoj uvenoj
sceni nabijanja na kolac u romanu
Na Drini uprija?' 'Zato bih se zbog
toga ljutio?' - ree Andri pomalo
zauen mojim rijeima. 'To je
teka slika kakvu rijetko gdje nalazimo u svjetskoj knjievnosti. Gdje
ste nali motiv za nju?' 'Da', ree
Andri, 'u pravu ste, to je teak prizor. Samo da znate: nisu pisci ti koji
izmiljaju stravu i uas na ovome
svetu... Ja sam itao Popovievu
knjigu o hajducima !Duan A.
Popovi, O Hajducima, I-II, Beograd,
1930.-31./, sluao sam mnoga
prianja o torne iz usta starijeg
sveta, prouavao sam i mnoge
putopise, arhivsku grau i izvore o
Bosni iz toga doba, a i neke francuske pisce koji su pisali o torne, i
tota drugo. I kod okorila i
Parnuine, poznatih letopisaca,
pominju se nabijanja na kolac.
Jednom sam vam kazao da su postojala dva opisa nabijanja na kolac.
Po savetu nekih prijatelja - meu
njima Aleksandra Belia, Milice
Babi i jo nekih - promenio sam
prvi opis i uneo drugu, neto blau
verziju. Ali tada nisam rnogao ni da
spavam ni da jedem, pa sam ostao
pri svome.' 'Vi ste sigurno itali o
torne', podsjeam Andria 'kako je
muen i nabijen na kolac Sulejman
el Halebija, atentator na generala
K1ebera, guvernera Egipta. Da li je
to imalo uticaja na vas?' 'itao sam
to, kako da nisam' ree. 'A o uticajima nikada se ne treba raspitiva ti
kod pisca. Nije loe ugledati se,
samo ovek u torne treba da zna
meru i da vazda irna na urnu svoj
put i svoje opredeljenje. Nije nikak-

va sramota ugledati se na ovog ili

onog pisca, na ovo ili ono delo. I
Gete je to priznao Ekermanu. Ali,
jo jednom u vam rei, treba u
pravi as osetiti kad se morate osloboditi tueg uticaja i sami isplivati
na obalu. /Jandri, 88-89./.
U ovom Andrievu pripovijedanju treba uoiti njegov iskaz
"da su postojala dva opisa nabijanja na kolac i da je on, po savjetu
prijatelja koji su to teko doivljavali iz emocionalnih, moralnih ili
estetskih razloga, "promenio prvi
opis Ivjerovatno uasniji, M.R./ i
uneo drugu, neto blau verziju.
Ali tada nisam rnogao ni da
spavam ni da jedem, pa sam ostao
pri svome., - to pokazuje pri torne
da se Andri i sam oslobaao
unutarnjih psihopatolokih tenzija
i mora, koje su bile toliko jake da ih
je rnogao izraziti samo u groznijoj
verziji ovog ina, da bi poslije toga
olakanja rnogao da spava i da jede.
Kasnije, godine 1917., Andri je jo
jedanput evocirao svoj postupak u
vezi s ovim opisom i sugestijom
svoje ene Milice Babi: "Seam se,
nisam je posluao kad je predloila
da ublaim onaj opis nabijanja na
kolac u romanu Na Drini uprija, ali
ni qna nije mnogo insistirala na
tome. /Jandri, 365./. U napomeni
ispod ovog kazivanja Jandri je
dodao jo jedno Andrievo hladno i
ravnoduno svjedoanstvo, ne
samo kao moralni alibi nego i kao
vlastiti psihogram latentnog matenskog sada-mazohizma homoseksualnog tipa s obzirom na sam
nain ovog muenja: "'Mnogo godina docnije' - priao mi je Andri o
jednoj drugoj prilici - 'pronaao
sam u jednoj beogradskoj antikvar-

200

je, kad podigoe Radisava na kocu kao "brava na

ranju", iznio svjedoei podsvjesno i o sebi:
"Na obe obale proe agor i talasanje kroz svetinu. Neki oborie pogled a neki krenue kui brzo,
ne okreui glave. Veina je nemo gledala taj ljudski
lik, isturen u prostor, neprirodno ukoen i prav.
Strah im je ledio utrobu i noge su pod njima obamirale, ali oni nisu mogli da se maknu ni da odvoje
pogled od toga prizora. "*73
Ostavljajui po strani moralno razmiljanje u to je
i zbog ega pisac upregao snagu svoga velikog talenta,
koje nije ve od poetka svake analize Andrieva
opusa, treba istaknuti da je ono to je Njego samo u
jednom refleksu Gorskog vijenca, u ljutitom obraanju
Kneza Rade bratu Vladici Danilu, izrazio I"Pridje si im
s koca utekao,/ da Bog da im skapa na engele", st. 543544/, to je Andri nairoko razradio. Tu je Andriev
neoromantizam patoloki krajnji naturalizam.
Sadistiki detaljno iznoenje uasnih pojedinosti nabijanja na kolac, koje ak pripovjedaki ekspresivno
pretee nad patnjama rtve, govori o dubokoj identifikaciji pisca sa likovima muitelja, koje je sam umjetniki stvorio, otkrivajui u njemu jo jednom psiholoku dispoziciju za izraavanjem nastranih radnji i
onih koje izazivaju gnuanje, uas i zgraanje, te morbidan doivljaj umjetniki upravo natprosjeno ostvarenih scena kao vlastitog unutarnjeg rastereivanja
i oslobaanja, pri emu je Radisav, na kraju, ostao kao
izdanak i transparent epske sudbine svoga naroda
nici primerak svoje knjige Na Drini
Na margini, u onom delu
gde se opisuje nabijanje na kolac,
proitao sam rei ispisane tankim
enskim rukopisom: Grozni oveuprija.

e!

Moram priznati, nije mi bilo prijatno. Ali, ta ete, svireposti je bilo

svugde, ja je nisam izmislio.'"
/J andri, 89.1.
73. NO, 52.

201

kako ju je prikazivala romantina historija, i Andri u

njenu umjetnikomslijedu: "Zato je narodu izgledao kao
kip koji lebdi u vazduhu, na samoj ivici skela, visoko iznad
reke."*74 A u posljednjim rijeima njegovim, koje su
"kroz stisnute zube navirale /kaol otegnuto reanje",
Andri je izrazio hriansko, srpsko prokletstvo
upueno Turcima, i njihovim vjersko politikim sljedbenicima koje Andri tim imenom poistovjeuje,iskaz
mrnje u kome se nalazio emocionalno komprimiran
poziv na osvetu:
" - Turci, Turci..., - grcao je ovek sa koca. - Turci
na upriji ... da paski skapavate... paski pomrete",*75
74. Ibidem, 52.
75. Ibidem, 53.
U nastojanju"da ostavi crn utisak na Sokolovievu upriju radi
kuluka i zuluma meu narodom, a
"ne imajui istorijske podloge za
to, komentira Kurtovi, "Andri iznosi onu strahovitu, upravo sadistiku scenu nabijanja iva ovje
ka na kolac i opisuje toliko majstorski minuciozno i tako jezovito,
da se ovjek pita: da li takvo pisanje
dolikuje jednom Iiteratu od ukusa i
zdravog estetskog osjeaja, da Ii je
dostojno dobra i duevna ovjeka
uopte, osobito kad je sam dogaaj
isti plod njegove fantazije i
naroito izmiljen u tu svrhu. Scena
je to od koje se itaocu jei i ne moe da spava od strahovitog uzbue
nja. Ali ona mu je potrebna ne samo za to da stavi tamnu sjenu na
ovo grandiozno djelo, nego da,
uostalolm/ kao i cijela njegova knjiga, ostavi neizbrisiv trag kod itao
ca i nezaboravni bol radi patnje raje
od 'Turaka'. Takav trag i takav utisak oito je, mogu da budu vjena
prepreka bratstvu i jedinstvu, barem u odnosu prema musIimani-

ma." Na ovom mjestu, u kontekstu

svoga doivljaja, Kurtovi daje i
jednu pripovjedako-karakterolo
ku refleksiju na Andrievu linost:
"Istina formalno i opreza radi Ita
osobina, ljigavost kao kod jegulje:
da neto kae i ne kae; da uvijek
ostavlja kapidik za odstupnicu, da
nikad i ni u emu - ak ni u literarnim sukobima struja ne kae
muki jasno i odreeno svoje miljenje, izrazita je u obje knjige INa
Drini uprija i Travnika hronika,
M.R./, karakteristina uopte za
Andria, i ona mu je u najveim
intelektualnim krugovima u Beogradu, jo davno prije rata, donijela
poznati pridjevak - Don Ivo - on
uzima ciganina kao izvrioca kazne, ali se iz svega, naroito iz posljednjih rijei bijednog kanjenika:
'Turci, Turci LI na upriji da paski
skapljete, paski poumirete', jasno
otkriva za im ide cijela ta strana
pria", istie Kurtovi i nastavlja:
"Meutim, i tog bijednog kanjenika i njegovu druinu prikazuje
Andri vrlo simpatino, gotovo kao
narodne heroje i muenike, a
zloinsko djelo njihovo - ometanje i

202

Nije sluajno da se epizoda nabijanja na kolac zavrava sa Pljevljakom, koji je ostao sam na pozornici. Jer
se na taj nain pripovjedaki sugerira historijsko usmjerenje Radisavijeve kletve na Bonjake, "poturenja
ke", kako je Andri Pljevljaka nazivao. A u otkrivanju
njegova duhovnog stanja van sebe i opisivanju njegovih neurotikih reakcija osloboenog straha Andri je
jo jednom podvukao njihov moralno-politiki poloaj u Bosni pod turskom vladavinom, kako ga je on u
dizertaciji, sa prezirnim predubjeenjem, ocjenjivao
po shemi Turci - islam - novi Turci, tj. Bonjaci: "Oseao
je IPljevljakl da bi trebalo neto da kae, ali nije mogao od
silnog uzbuenja koje je tek sada poelo da raste u njemu, da
ga razapinje, kao da e poleteti", - pisao je Andri uvodei
psihologiju straha kao razlog Pljevljakova uea u egzekuciji, ali ne i kao relativizaciju odgovornosti. "Sad
se tek setio Abidagine pretnje da e ga iva namai na
kolac ako ne uspe da uhvati krivca." Jer u osnovi njeruenje gradnje uprije - gotovo
kao patriotsko, to je takoer karakteristino za Andria i to takoer
otkriva tendenciju njegova pisanja.
Strana kazna na kocu lu ovom
sluaju je potpuno izmiljena! kod
Andria je prikazana tako da
ostavlja kod itaoca utisak kao da je
t;;l kazna specijalitet turski prema
raji, iako dobro zna da je to bila u
ono doba i dugo kasnije uobiajena
kazna prema zloincima svuda u
svijetu, pored mnogo drugih isto
tako stranih. U Turskoj se ona
primjenjivala i protiv muslimana
zloinaca, ali nikada samo radi vjerskih razloga, kao to je to bio obiaj
u Evropi linkvizicija!." Na kraju
ovog izlaganja Kurtovi, po shemi
svoga politiko-metodolokog pristupa, pravi suvremenu usporedbu

sa ovom scenom Andrieva romana: "Andri se zgraa radi ove

turske kazne' od prije nekoliko
stoljea i iznosi je pred itaoce da je
oni mjere dananjim arinom, a nije
osjetio potrebu da digne svoj glas i
osudi ono strahovito divljatvo i
bjesnilo koje je vladalo prema pravoslavnim Srbima ba u ono doba
kad je pisao ovo djelo, i kojem
nema primjera u naoj istoriji, kao
to su to inili drugi, meu njima i
najugledniji muslimani u poznatim
rezolucijama i uz opasnost za svoje
ivote. Andri je rnogao to uiniti
bez opasnosti za svoj ivot, jer je
bio u punoj sigurnosti. Zaista je
udna i upadljiva ova injenica. Sve
do danas ne proitasmo ni jedne
njegove rijei u tom pravcu."
!Kurtovi, 191-192./.

203

gove moralno neadekvatne reakcije, pored uasa, nalazio se ne nagon odranja nego ivotni egoizam, "ne_
ka bolna radost to nije njega ta sudbina zadesila, i to je njegovo telo netaknuto, slobodno i pokretno", potpuno u duhu Njegoeve izreke "strah ovjeku kalja obraz esto". Ali
je zluradou njegova grevitog smijeha i ironinim
rijeima pred ovjekom na kocu Andri ponitio ljudsku uviavnost Vladike Danila pred moralnim prestupom "poturica", ostavljajui svoga Pljevljaka, na
kraju ovog poglavlja, kao runog sauesnika, sa svim
teretom turske krivice u Bosni: "Ha, ha, ha! Radisave,
vilo gorska, to si se ukrutio tako? to ne potkopava upri
ju? to rei i grca? Zapjevaj, vilo! Poigraj, vilo! I.. J
Iznenaeni i zbunjeni sejmeni su gledali kako njihov
stareina igra, rairenih ruku, i kako se zapevajui igreajui
gui od smeha, od udnih rei i bele pene koja mu sve vie
izbija na krajevima usana. "'76
Uz ranije jednaenje u imenu posredstvom prihvaene "turske" vjere, i injenicom podanitva Turskoj
Carevini, Andri tako na posredan nain i moralnim
paralelizmom i analogijom nasilja i svireposti, uvruje genetsku liniju Bonjaka kao derivata
Turaka, i njihovih historijskih politikih slijednika, i ne
samo duhovnih nego i moralnih nasljednika, suodgovornih u turskom "historijskom zloinu". Iako je u
uvodnoj napomeni Reniku turcizama, provincijalizama i nekih manje poznatih izraza na kraju ovog
romana napisao, vjerovatno naknadno, sa tenjom
skidanja primisli o stvarnoj tendenciji vlastitog djela:
"Nazivi Turci i turski upotrebljeni su esto u toku prianja
i za bosanski muslimanski svet, naravno ne u rasnom i
etnikom smislu nego kao pogreni ali od davnina uobiajeni
76. ND, 53-54.

204

nazivi."'77 Znajui dobro kolika je sugestivnost umjetnike rijei, i kakve sve negativno moralne konotacije
77. Ve na samom poetku svoje rasprave Kurtovi otkriva Andrievu bitnu, i zloudu, identifikaciju
dva razliita naroda pod imenom
"turskim" koje on za njih upotrebljava, kao osnovu za naslijee
mrnje i krivice: "U prvom redu
upada u oi kod obadva djela o koDrini
jima je rije lu romanima
uprija i Travnika hronika, M.Rl da
Andri dosljedno naziva nae muslimane - Turcima. Zabaenu i, naknadno, na kraju ubaenu, jedva zamjetljivu primjedbu, da taj naziv ne
upotrebljava pisac 'u rasnom i etnikom smislu nego kao pogreni
ali od davnina uobiajeni naziv', rijetko e koji italac uopte proitati,
i ona ne moe da izbrie utisak o
hotiminoj tendenciji pisca u tom
pogledu. Prvo zbog toga to pisac
ne upotrebljava taj naziv samo u
meusobnom odnosu i razgovoru
ondanjeg naeg svijeta, kako je to
zaista i bilo, nego i onda kad o muslimanima iznosi i analizira ak i 'nauno' svoje miljenje on sam, kao
knjievnik, sociolog i filozof, i kritiar i kroniar. Uostalom, kad bi se
drao tih 'uobiajenih naziva' u
ono doba, nazivao bi katolike - latinima, a pravoslavne - hrianima.
Drugo" - pie Kurtovi zamjerajui
Andriu, "zbog toga to nigje i ne
istie etniku srodnost muslimana
sa ostalim naim svijetom nego, naprotiv, pored najgorih moralnih
kvaliteta on u obje knjige prikazuje
muslimane u takvom svjetlu kao da
su oni ne samo neto posebno od
ostalog naroda, nego da su u punoj
suprotnosti prema njemu u svakom
pogledu, pa i u etnikom. Treba
znati da krvno srodstvo i jezik Ipi-

Na

sac je oito samo na to mislio dodanavedenu primjedbu! samo su

jedna, iako glavna strana za utvri
vanje etnike identinosti. Utoliko
je upadniji i ovaj naziv i ovako tretiranje to Andri vrlo dobro zna da
ve dugo decenija postoji opte nastojanje da se taj 'uobiajeni naziv'
eliminie i kod muslimana i kod ostalih dijelova naeg naroda ne samo radi pogrenosti naziva nego
radi optih nacionalnih tendencija i
potreba: On zna da se u tom postigao lijep uspjeh, pa ipak, eto, on
vue to nastojanje u protivnom
pravcu u daleku prolost i, hoe
nee, ima reakcionarno znaenje.
Jo je udnije to dolazi od strane
jednog Bosanca i to ba on nastoji
da odvoji muslimane od ostalog naroda, kad je uopte poznata injeni
ca da ni u jednoj naoj pokrajini
nije narod homogeniji kao u Bosni
po svemu, pa i po osobinama orijentalizma koji pripisuje Andri samo muslimanima. U tom pogledu
do te je mjere homogen narod u
Bosni da je ve davno reeno, istina
u ali, ali vrlo karakteristino: 'da su
Bosanci Turci triju vjera'."
!Kurtovi, 135l.
Na kraju ovog uvoda, kao jo
jednu ra~nu svoga doivljaja ovih
Andrievih djela, "historijskih" hronika i rasprave o njima, Kurtovi
dodaje: "Takvo pisanje o muslimanima, ako nije vlastito uvjerenje pievo /to bi bilo jo tee za piscal moe se tumaiti samo tim to je Andri
oba ova djela pisao u doba Drugoga
svjetskog rata, u psihozi i politikom
raspoloenju Nedieve Srbije prema
njima, u doba kad se je brisalo ak i
ime jednog Osmana ikia sa

jui

205

i historijske optube ovaj etniki naziv za Bonjake

nosi, nezavisno ak od ove napomene koja svojim
odbijanjem zapravo podvlai tendenciju, Andri je
upao u kontradikcije vlastitog iskaza i otvorio pitanja:
zato se ti nazivi upotrebljavaju ako su "pogreni"?
Ako i on sam kae "bosanski muslimanski svet"? Prava
namjera se, meutim, otkriva iz samog djela, iz
Andrieve povijesno-politike ideologije. Imenovanjem Bonjaka "Turcima" on ih stigmatizira kosovskom krivicom i osmanlijskim nasiljem, bez razlikovanja, i opravdava suvremeni revanizam protiv njih. *78
A pisac je vezirovo dobro djelo od poetka relativizirao zlodjelima i nasiljem njegovih podlonika, pa je
tako i izgradnja mosta zapoela u znaku koca i konfrontaciji zasnovanoj na ruenju javne graevine sa
drutvenom svrhom. "Neopisiv strah" je zavladao u atmosferi, koju je Andri moralno zaotrio cininom napomenom Abidaginih pouzdanika"da je osuenik iv; a
kako kripi zubima i progovara s koca lepo i razgovetno, ima
nade da e iveti i do sutra u podne", pri emu ga je
"Merdan... povukao za akire". Da bi, kad je Radisav izdahnuo podvukao moralni uinak njegova djela kao
zajednikog ina, a njegovo muenitvo kao simbol
otpora Turcima sve u skladu kosovske epske ideologije i preobraaja ze:qtaljskog u nebesko i na kraju u historijski mit: "I svi su Srbi osetili neko olakanje, kao nevidljivu pobedu. "*79 "Svi su oseali da je u onom njegovom
stalnom rvanju i morenju s Turcima sada preteglo na njihovu stranu. Smrt je najtei zalog. Usta, dotle zalivena straGajretovog studentskog doma u
Beogradu ljer ni on ne moe biti Srbin!, a sama se zgrada sveano
osvjetala crkvenim obredom poto
se kao "turska" nije osvjetala pri-

likom zidanja". To potvruje i daljnja analiza pojedinih dijclova iz tih

knjiga." !Kurtovi, 136J.

206

78. NO, 363.

79. Ibidem, 56.

hom, sama su se otvarala." I dok su jedni osjeali kako se

on izdvojio i uzvisio, ne mui se pa mu vie niko ne
moe nita, "ni puka ni sablja, ni zla misao ni ljudska re
ni turski sud", drugi su govorili: "Ej, muenik! E, jade na!
- Zar ne vidi da se posvetio? Svetitelj, bolan.", i pred
kandilima molili: "Ah, muenik, pribran je kod Boga kao

da je najveu crkvu sagradio!" "Pomozi nas, Boe, ti Jedini,

potri dumanina i ne daj mu duge vlasti." A majke su govorile djeci: "uti, sluaj mamu i uvaj se, dok si god iv,
Turina, prokletnika!"'Bo
A nasuprot tome priguenom izraavanju neprijateljskih osjeanja, Andri je jo jedanput isturlo Abidagu,
koji je "jo jednom obiao graevinu i, zadovoljan dejstvom

ovoga stranog primera, naredio da se seljak skine sa skela: 'Bacite psa psima.'''Bl Na to su"i oni koji ranije nisu hteli da uju
o ruenju i otporu sada bili spremni da daju mnogo i uine
sve", jer "ovek na kocu postao je opta briga i svetinja",'B2 te
su podmitivi Ciganina kao "stvorenje bez krsta i due",
ugrabili "telo", kako su ga po Andriu nazivali, i kriom
ga sahranili. A Pljevijak je "u nastupu neoekivanog oduevljenja" to nije na kocu, prevrnuo pameu kao po nekoj
oo'

vrhunaravnoj kazni i ispatanju, pa su ga vezali, dok je

on "plakao i branio se i dok je mogao da mie pojedinim delom
tela trzao se i vikao svoje: evo, evo!", - predstavljajui simbol
sudbine vjerskog konvertita i turskog izvrioea. U narodu "poelo je da se apue kako je osueni seljak bio nevin i
kako ga je ovaj Pljevljak uzeo na duu", a "meu Srbima na

Mejdanu, ene su priale kako su vile sahranile mrtvo telo nesrenog Radisava pod Butkovim Stijenama, i kako nou pada s
neba obilna svetlost na njegov grob". 'B3
80. Ibidem, 57.
81. Ibidem, 57-58.

82. Ibidem, 5B.

83. Ibidem, 62.

207

Tako je Andri ovu razvijenu epizodu o Radisavu sveo

opet u legendu iz prvog poglavlja svoga romana, zatvarajui krug ovog antiturskog predanja i arhetipsko epskomistiko izvorite nacionalnog otpora. A sve tekoe u dugotrajnoj izgradnji mosta odjekivale su meu stanovnitvom u recepciji historijskog razdvajanja:

"Viegradski Turci su opet. poeli da sleu

ramenima i odmahuju rukom kad govore o mostu.
Hriani su utali, ali su posmatrali gradnju sa zluradim i potajnim mislima u sebi i eleli joj neuspeh
kao svakom turskom preduzeu. Nekako. u to vreme
je iguman manastira Banje kod Priboja zapisao na
poslednjem praznom listu jednog mineja: "Da je
znano kad Mehmetpaa gradi upriju na Drini kod
Viegrada. I veliki zulum bi narodu hristijanskom
od Agarjana, i teka angarija. S mora su majstore
dovodili. Za tri godine gradie i mnoge aspre
poarie. Vodu su predvojili i pretrojili, ali mosta ne
mogoe namaknuti. "'S4
Abidaga je svojim strogim i neovjenim postupanjem, pored ostalog i radom, to Andri jo jednom ne-

dve i tri stotine, kuluara bez ijedne

pare nadnice, vrlo esto i o svojoj hrani", dok je vezirov no. vac on uzimao za sebe,'ss - doprinio "da narod celog onog
kraja, ne samo raja nego i Turci, tj. Bonjaci, umesto da blagosilja veliku zadubinu, proklinje i as kad je poeta i onog
ko je podie". 'S6 Novi povjerenik koji ga je zamijenio bio
je "zaista posve drugaiji ovek",'s7 reklo bi se "duevan
Turin", pod ijim je rukovodstvom "besplatno kuluenje
ukinuto od prvog dana".ss Desila se samo 'jedna od onih
tano istie, "izmeu

S4. Ibidem, 66.

87. Ibidem.
8S. Ibidem, 65.

ss. Ibidem, 63.

S6. Ibidem, 64.

208

nesrea

bez kojih velike graevine retko bivaju":s9 kada je

kameni blok pritisnuo mladog Arapina, majstorAntonijeva pomonika. "Svi muslimani mukarci izili su
da ga isprate... ", pie Andri otkrivajui pri tome karakteristino svoju diferencijaciju oko nazivanja Bonjaka:
kada se radilo o vjerskoj identifikaciji nazivao ih je
"muslimanima", a u svim ostalim prilikama "Turcima".
Ve kada se ukazao "ceo most na jedanaest monih lukova,
savren i udan u svojoj lepoti", i svijet se poeo iskupljati
na obje obale, Andri je napisao: "Sakupljeni viegradski
Turci posmatraju taj tui rad o tuem troku, kome su oni
punih pet godina izdevali svakojaka imena i proricali najgoru
budunost",*90 distancirajui ih njihovim skeptinim
reakcijama od pravih Turaka. I dok sada svi povlauju
jednom "hodici iz Dua", kako se "carskoj ruci nita nije
otelo" i kako je on govorio "da e ovi pametni ljudi najposlije podii to su naumili", "vidi ti to je vezirska sila i
pamet, gdje okom pogleda tu je hair i beriet", Ahmedaga
eta, "mrzovoljan ovek i tvrdica", jedan od onih skeptinih kakav e biti Ali-hoda, gleda jo uvijek prezrivo
na gradnju: "Ne doao mu povodanj, onaj na pravi
viegradski! Pa e vidjeti ta e od njega ostati!" "Jer, ima u
jednim ljudima bezrazlonih mrnja i zavisti koje su vee i
jae od svega to drugi ljudi mogu da stvore i izmisle",*91
kae Andri odvajajui ovu mrnju pOjedinaca
Bonjaka od one historijsko-mitske prema Turcima kao
osvajaima. Ali ve u narednom komentaru Ahmedage
ete ponavlja simbolinu sliku Abidagina tapa koji
svojom zelenom bojom oznaava islam i svojom predmetnom namjenom tursku vladavinu u Bosni: "Ieste, da
nije bilo Abidage i njegovog zelenog tapa i njegovog zapta i
89. Ibidem, 66.
90. Ibidem, 68-69.

91. Ibidem, 69.

209

zuluma, pitao bih vas ja bi li ovaj Misir-baba mogao svojim

smijehom i sa rukama na leima dovriti upriju", govorio
je on mislei na Arifbega, a u njegovim rijeima je iskrila Andrieva potrnula tendencija.
"Ali eta je bio usamljen izuzetak", napominje pisac,
"radost i oduevljenje samo su rasli i irili se i na okolna
sela", '92 i jaala je u narodu druga, blagodatna strana
izgradnje mosta, koju je Andri izrazio u nizu ivih
slika: stariji su posmatrali "potpuno nove vidike koji su se
otvarali s mosta"; "turski momci su zametali kolo oko
kazana shalvom", "neki Murat, zvani Muta, malouman
mladi iz aginske porodice Turkovia iz Nezuka", naglaava Andri, - "odjednom se ispeo na kamenu ogradu
mosta"'93 i poao po njoj kao to e to orkan uiniti II
jednom od narednih poglavlja, simbolizirajui
podtekstua1no taj hod po opasnoj ivici nad Drinom
kao historijsku sudbinu Bonjaka, kretanje po upriji
kao kulturnom doprinosu Turaka u Bosni, "mnogi su
odlazili niz reku, pola sata hoda, do Kalate ili Mezalina, i
otud posmatrali most, koji se isticao, beo i lak, sa svojih
jedanaest lukova nejednake veliine, kao udna arabeska na
zelenoj vodi, meu tamnim brdima",'94 pie Andri u
vlastitom stvaralakom doivljaju tog egzotinog
uda, koje se kontrastno istie u prirodnom ambijentu.
Opisujui na kraju poetski tatih koji je uzidan na
kapiji, i donosei ga u prijevodu, Andri je prethodno,
kao to je to inio uz svako djelo ili postupak, iz oblasti
ovog njemu tueg svijeta, i ovdje unio akcente
ivotne trivijalizacije: tarih je napisao, pripovijeda on,
"neki carigradski stihotvorac Badi". '95 "Taj Badi je za dobre
pare pisao lake i zvune stihove i umeo veto da ih nametne
92. Ibidem, 70.
93. Ibidem, 71.
94. Ibidem, 72.

95. Ibidem. Popovi, 513.

o ovom Andrievu iskazu Popovi pie: "Ime pisca tariha na

210

velikaima koji su podizali ili opravljali velike graevine.

Oni koji su ga znali (i pomalo mu zavideli) govorili su
podrugljivo da je nebeski svod jo jedina graevina na kojoj
nema tariha iz Badijeva pera. A on je, pored sve lepe zarade
bio sirak i gladnica, veito u borbi sa onom naroitom bedom
koja esto prati stihotvorce kao neko osobito prokletstvo i
koju nikakve plate i nagrade ne mogu zajaziti "*96, iznosio
je Andri, kao svoj komentar razumijevanja sudbine
pjesnika i pjesnike sirotinje, u maniru humanistikog
uopavanja onoga to je prethodnim pripovijedanjem
unizio. Da bi zatim, takoer u potcjenjivakom i
podsmjeljivom osvrtu na ("na") svijet iz kasabe i njihove uene ljude, otvorio predstavu o relativnosti
recepcije knjievnog djela u komunikaciji sa ljudima
razliitoga duhovnog i moralnog ustrojstva, spasavajui tarih, kao i most, od vulgarizacije, ali otkrivajui i
nehotice vlastiti doivljaj i postupak pred likovima iz
prolosti i graom iz historije i predanja.

"Po slaboj pismenosti, tvrdoj glavi i ivoj mati

ovog naeg sveta, svaki je od kasabalijskih uenjaka
viegradskom mostu Ikao i sam tekst tog tariha! zadali su bili mnogo
muke domaim orijentalistima. Andri ga naziva 'carigradski stihotvorac Badi' prema pogrenom itanju
Koste Hermana iz 1889. godine.
Njegovo se ime zatim ponovo i
talo pogreno kao Hadi i Nehadi,
dok ga nije najzad, 1929. godine,
Dervi M. Korkut pravilno deifrovao kao Nihadi, to je ukazalo na to
da se radilo o jednom ve odavno
poznatom pesniku, ali ne "carigradskom" nego sarajevskom. O
njemu je zatim pisao neto due
Mehmed Handi /1935. godine/ i
najzad, pre desetak godina, Hazim
abanovi." U knjizi Islamska epigra-

fika Bosne i Hercegovine, knj. II; Istona i centralna Bosna, Sarajevo,

1977.,117-120., Mehmed MUjezinovi donosi dva hronograma o izgradnji Sokolovieva mosta u Viegradu - hronogram o poetku
gradnje mosta Mehmed-pae Sokolovia i Kronogram o dovretku
gradnje mosta Mehmed-pae Sokolovia. Uporeivanjem se moe
ustanoviti da je verzija hronograma koju je donio Andri u svome
romanu zapravo hronogram o poetku gradnje mosta, ali i to da se
od njega znatno razlikuje u prijevodu, stilu, pojedinim rijeima te u
samom poretku stihovnih cjelina.
96. Ibidem.

211

na svoj nain itao i tumaio Badijev tatih na

kamenoj ploi, koji je kao svaki tekst, baen jednom
u javnost, stajao tu, veit u veitom kamenu, zauvek
i nepovratno izloen pogledima i tumaenjima svih
ljudi, mudrih i ludih, zlih i dobronamernih. A svaki
. od slualaca pamtio je one stihove koji su njegovom
uhu i njegovoj udi najbolje odgovarali. "'97
Andriev pasa o blagotvornom znaaju "mosta sa
kapijom" i ploom, koja je "utala u zidu kao i svaki drugi
kamen", i karavan-saraja pokraj njega, takoer je sadravao simbolinu dimenziju u konkretno-ulnim
slikama: "Sada je drum sa leve obale reke vezan pravo sa
onim krajem druma na zaravanku sa druge strane.", pie
Andri. Muno ekanje i uzaludno dozivanje s jedne
strane na drugu, "sve je to I.. J kao maijom premoeno". '98 A u hanu, istie on, "svaki putnik moe da ostane
jedan dan i jednu no i da ima bez pare dinara konak, vatru
i vodu za sebe, poslugu i konje. "'99 Uz tu zadubinu, i napomenu da ju je podigao ovjek koji je flU detinjstvu, sa
gomilom srpskih seljaia, odveden kao adami-oglan u Stambol", kako istie Andri uvijek u opreznosti da idejno-politiki ne bi otiao dalje od svoje koncepcije o
turskoj vladavini koja je eto iza sebe ostavila i tekovine
kulture i duha i spomenike trajne humane vrijednosti,
- on je uz most psiholoki i moralno vezao bie i ivotnu sudbinu hair-sahibije Mehmed-pae Sokolovia
kao simbolinog prototipa hrianskog konvertita iz
Bosne u Turskoj carevini, povezujui ih motivom bola
od nostalgine "crne, otre pruge" koji se preobrazio u
bol od "crnog seiva" u grudima: kad je pao jednog
petka na ulazu u damiju od udarca noa "jednog sulu97. Ibidem, 73.
98. Ibidem, 74.

99. Ibidem.

212

dog i odrpanog dervia", pie Andri sastavljajui tako

nasiljem dva kraja njegova ivota, "onako razdrijen i
gologlav, krvav, savijen i utonuo u se, liio Ijel vie na
ostarelog i premlaenog seljaka iz Sokolovia nego na
oborenog dostojanstvenika koji je do maloas upravljao
Turskom Carevinom. "*100
Ovim poglavljem romana zavrava se prIca o
Mehmed-pai uklapajui se u politiku situaciju i .
poredak Turske carevine. Jer ni za njegovu pogibiju u
kasabi se dugo nije saznalo, poto "u Turskoj Carevini
nije dozvoljeno da se zle vesti i nesreni dogaaji ire i
prepriavaju ni onda kad se u susednoj dravi dese, a kamoli
kad se radi o roenoj nesrei", *101 a i stranka koja ga je
oborila s vlasti nastojala je da pokopa sjeanje na
njega, to je odgovaralo i njegovim roacima, kae
Andri, dodajui jo jednu crtu u moralnu karakterologiju Bonjaka, "jer su tako rasli i njihovi izgledi da
'se dodvore novim upravljaima, i da im se prolost
oprosti". *102 Da bi zatim preao na "most sa kapijom" kao
monumentalnu umjetniku okosnicu svoga romana i
graevinu koja e obiljeavati ivot kasabe i njenih
itelja "za vreme od preko tri stotine godina", i u odnosu
na vremenitost ljudi i zbivanja trajati kao stalnost
umjetnike graevine i dobrog djela. "Njegova svetla
linija u sklopu kasabe nije se menjala kao ni profil okolnih
planina na nebu, - pie Andri u lirskom zanosu svoje
misli, nadviavajui pred njim prizemnu osnovu svoje
pristrane nacionalno-mitske ideologije.-" U nizu mena
i brzom ocvetavanju ljudskih narataja, on je ostajao
nepromenjen kao i voda koja prolazi ispod njega. Stario je,
100. Ibidem, 75.
101. Ibidem.

102. Ibidem, 76.

213

prirodno, i on, ali na jednoj vremenskoj skali koja je mnogo

ira ne samo od duine ljudskog veka nego i od trajanja
itavog niza narataja, toliko ira da se okom to starenje nije
moglo da primeti. Njegov vek je, iako smrtan po sebi, liio na
venost, jer mu je kraj bio nedogledan. "'103
Tu misao o vremenu "neosetnom za velike graevine",
a "dugom i smrtonosnom za ljude i mnoga njihova dela",
koja se javlja kao koncepcijski lajtmotiv i kompozicijsko-ritamska okosnica, Andri je iznio i u prijelazu na
zbivanja petog poglavlja svoga romana, ali sa napomenom da "onoto nije moglo vreme, uinili su nestalni i
nepredvidljivi uticaji dalekih prilika". '104 "U to vreme, krajem XVII veka, po Bosni se pevalo, govorilo i aputalo mnogo o Maarskoj, koju je turska vojska, posle stoljetne okupacije, stala da naputa," objanjavao je Andri pripovjedaki o vremenu opadanja turske moi i posljedicama
tih "prilika" za Bonjake. "Mnogi je bosanski spahija", isticao je on sada sa razlikovanjem, - "ostavio kosti u
maarskoj zemlji. To su bili, moglo bi se rei, oni sreniji, jer
mnogi se spahija vratio go kao prst u svoju staru bosansku
postojbinu gde ga je ekala tanka zemlja, uzak i oskudan
ivot, posle bogate irine i gospodstva na velikim spahilucima u Maarskoj.",los iznosio je Andri kao historijskomoralnu pouku o poloaju Bonjaka koji su ratovali za
interese Turskog carstva sa projekcijom historijske
sudbine tih konvertita na nisponu njegove moi, da bi
ovaj uvod sveo na propadanje Mehmed-paine
graevine, karavan-saraja u Viegradu kao simbolian
predmet ovog poglavlja. Jer su sa tim turskim
povlaenjem iz Unurovine izgubljena i imanja vakufa ove zadubine. U opiranju toj neminovnosti
103. Ibidem.
104. Ibidem, 77.

105. Ibidem.

214

propadanja Kamenitog hana Andri je izvajao lik

mutevelije Daut-hode Mutevelia, koji je sve inio da
ga "spase i ouva u ivotu". To je bio jedan od onih pozitivnih bonjakih likova ovog pisca koji se odlikuju
predanou i vrstinom pobonosti i moralnog
uvjerenja o dubokom sevabu dobrog djela u javne
svrhe.
"Taj mudri i poboni, tvrdoglavi i uporni ovek", koji se
"pomirio sa saznanjem da je naa sudbina na zemlji sva u
borbi protiv kvara, smrti i nestajanja, i da je ovek duan da
istraje u toj borbi i onda kad je potpuno bezizgledna", istie
Andri s priznanjem, da bi u njegovim rijeima jo jednom produbio moralnu blagodat javnog dobroin
stva: "Ne treba mene aliti. Jer svi mi umiremo samo jednom a veliki ljudi po dva puta: jednom kad ih nestane sa
zemlje, a drugi put kad propadne njihova zadubina. "*106 A
kad ga je smrt zatekla dok je sam popravljao krov na
hanu, Andri je to popratio skeptinim komentarom
svoje nacionalnohistorijske filozofije, sputajui se jo
jednom iz sfera ko smike etike i ljepote u nizine politikog pragmatizma, u vidljivoj koincidenciji sudbine
Turske Carevine i Bonjaka i uzaludnosti njihove postojanosti produavanja tradicije koju smatraju svojom, i opiranju mijenama povijesti: "Bilo je prirodno da
kasabalijski hoda ne moe odrati ono to je veliki vezir
osnovao, a istorijski dogaaji osudili na propast.", *107 kae
on. Kao i sve drugo monumentalno, izuzetno, drukije, velianstveno i veliko, puno strasti, upornosti
kako u dobrom djelu tako u destrukciji, i propadanje
karavan-saraja imalo je simbolian znaaj i historijskoalegorijsku konotaciju: iznutra poeo je naglo da oronjava i opada, a "spolja je savrena kamena zgrada izgledala
107. Ibidem, 79.

106. Ibidem, 78-79.

215

jo uvek nepromenjena, mirna i neunitiva u svojoj lepoti",

pisao je Andri, sve dok ne ostade "nem i opustea i poe
da se kvari i rui kao sve zgrade u kojima niko ne ivi i o
kojima niko ne brine". "108 Ali, uspostavlja Andri i drugu
kontraverznu stranu svoje relacije, onu podtekstualnu
iz svoje teze "most, kome nije trebalo nadzora ni
izdravanja, ostao je prav i nepromenjen i vezivao rastavljene obale i prebacivao ive i mrtve terete, kao i prvog dana
svoga postanka. ""109
Kao umjetniku prijelaza to mu je trebalo da se
spusti meu ivi svijet svoga romana, da istakne
trenutke njegova jednoduja nasuprot stalnosti njegove podijeljenosti. Za kasabu oko mosta najdramatiniji dogaaj bio je "povodanj" kao prirodna
neizbjena stihija, koji je nadolazio u razmacima od
dvadeset do trideset godina, o kome se prialo "o slavama i boiima ili u ramazanskim noima", "jer nita ive
ljude ne vezuje tako kao zajedniki i sreno preivljena
nesrea", u kojoj ljudi "trpe svoje svakodnevne brige u
seanju na vee koje su davno i sreno prole". "IlO A onaj
povodanj u posljednjoj deceniji XVIII stoljea, na kojemu se Andri zadrao, i atmosferu zajednike opasnosti i brige, on je doarao slikom prvaka iz arije
okupljenih gore na Mejdanu u Hadi-Ristanovoj kui,
"poto su smestili eljad po kuama, tursku po turskim,
hriansku i jevrejsku po hrianskim". Ne isputajui
koncepciju svoga doivljaja historije, i ne zaboravljajui da spomene svakodnevni kolorit njihove vjerske
podjele, Andri je pisao: "[zmeani Turci, hriani i
Jevreji. Snaga stihije i teret zajednike nesree pribliili su
108. Ibidem, 79.
109. Ibidem, 80.

110. Ibidem, 81.

216

ove ljude i premostili bar za veeras onaj jaz koji deli i jednu
veru od druge i, naroito, raju od Turaka. ,,*m A nakon
navoenja prisutnih prvaka, on jo jednom napominje: "Tu je jo desetak gazda; ima od sve tri vere,
pomeanih", to u osvrtu na prethodno navoenje
odaje da su njegovi "Turci", na ovom mjestu, zapravo
pripadnici islamske vjeroispovijesti. Kao uvijek nakon
takve konkretizacije jaza i sputanja na tlo nacionalnovjerske podijeljenosti kao opu razinu historije svoga
romana, Andri i na ovom mjestu ponovo podie u
sferu svoje meditacije i mjesto i uesnike ovog skupa
doivljava kao "prolazno ostrvo u poplavi vremena", II
kome se stvara "topao i uzak krug, kao jedna nova egzistencija", *112 u kojoj propada onaj koji "nije bio navikao da
gubi ni umeo da podnese nesreu",*113 da bi poglavlje
zavrio u duhu svoje koncepcije i u skladu sa kompozicijom djela, nekom vrstom legendarno-epske
refleksije istovremenog gnomskog izriaja i vlastite
umjetniko-etike spoznaje: "Tako se na kapiji, izmeu

neba, reke i brda narataj za naratajem uio da ne ali preko

mere ono to mutne vode odnose. Tu je u njih ulazila nesvesna filozofija kasabe: da je ivot neshvatljivo udo, jer se
neprestano troi i osipa, a ipak traje i stoji vrsto "kao na
Drini uprija". "*114 A tim periodinim uznoenjem
iznad historijsko-pripovjedakestvarnosti, Andri je
istovremeno relativizirao i njene antagonizme,
atavizme i njihove arhetipske komplekse, spasavajui
bar na as djelo od asocijacije vremena u kome je ono
111. Ibidem, 83.
112. Ibidem, 83.
113. Ibidem, 84.
114. Ibidem, 88.
Andri e kasnije misao o gubitku bez aljenja, u zavretku ovog

poglavlja, objanjavati Jandriu kao

iskustvo i spoznaju iz svoga'
ivota, koje je on preobrazio u filozofiju svoga djela: "Priznau vam:
ja mnogo alim izgubljeno, ali odjednom i konano prealim /govolino

217

poelo da ivi u itaocima sa

asocijacijama i traumama.

razliitim

recepcija'r.ua,

Nakon ovog poglavlja o propadanju Kamenitog

hana naporednog povlaenja i opadanju turske moi,
te povodnja u kojemu je zajednika opasnost
zbliavala vjerskim "jazom" podijeljene stanovnike, u
poglavlju estom Andri uvodi temu historije. Jer, kae
on, vraajui se svojoj koncepciji, "osim poplava bilo je i
drugih nasrtaja na most i njegovu kapiju; njih je donosio
razvitak dogaaja i tok ljudskih sukoba." Da bi zatim
hroniarski objavio: "Poetkom prolog veka digla se buna
u Srbiji", i nastavio pripovijedanje o njenim odjecima i
posljedicama u Bosni, u Viegradu, kao to ni svako
zbivanje u viegradskom kraju "nerodica, bolest, zulum
ili buna", nije moglo biti ravnoduno onima iz uike
nahije. O tome kako je "buna u Srbiji poela da zadire sve
vie u ivot celog bosanskog paaluka, a naroito u ivot ove
kasabe koja je na sat hoda od granice"'I15 Andri je ispreo
cijelo ovo poglavlje sa posebnim isticanjem podijeljenih strana, sa potpuno oprenim osjeanjima:
"Turaka", tj. Bonjaka, s jedne, i Srba koje tako od ovog
mjesta stalno naziva, dosljedan shvatanju srpske historiografije da je Karaorev ustanak 1804. bio vrijeme stvaranja srpske nacije, pa se ak i sam nacionalno identificira s njima. Na tutanj "Karaorevog topa"
i "vatre koje su ustanici nou loili na Panosu", pie
Andri, povezujui dogaaje i duh otpora i bune i
rio je on u oktobru 1973. I. Ako se
sea te, tako se zavrava i jedno
poglavlje u romanu Na Drini upri
ja." A Jandri je u napomeni dodao
taj zavretak: "Tako se na kapiji,
izmeu neba, reke i brda, narataj

za naratajem uio da ne ali preko

mere ono to mutna voda odnese",
iako je ba u njemu bila sadrana
konotacija na genocid na upriji.
115. Ibidem, 89.

218

odajui

se istovremeno dosljedan u svojoj pristranosti,

"nae ene su se krstile u tami iplakale od nerazumljivog
ganua, a u suzama su im se lomile one ustanike vatre kao
oni avetinjski plamenovi koji su nekad padali na Radisavljev
grob i koje su njihove ukunbabe, pre gotovo tri veka, isto
ovako kroz suze nazirale, sa ovog istog Mejdana. "'116 Da bi
zatim, kao prorok budunosti, uvjeren na ovom
zamahu historije u trajnu suprotstavljenost ova dva
naroda, i odnose neprijateljstva te inverzivnih
osjeaja, u itavu jednom pasau iznio primjere
suprotnih recepcija slika i dogaaja koje su "dobro
videli i paljivo posmatrali i Turci i Srbi, iako su se i jedni i
drugi pravili da ih ne primeuju":117
Ognjevi ustanka, istie Andri sa nacionalnim
imenovanjem, "izgledali su Srbima kao neko novo
sazvee iz koga su poudno itali smele nagovesti", "dok su
za Turke" - pie Andri dosljedno u svome imenovanju
Bonjaka-"to!.../ bili talasi nekog vatrenog mora, koje se iri
tamo po Srbiji i koje, evo, zapljuskuje i planinske kose iznad
kasabe". Srbi su molili Boga da "taj spasonosni plamen!. ..!
proiri ovamo i na naa brda", nastavljao je Andri sa
linim nacionalnim poistovjeenjem, "a Turci su molili
Boga da ga zaustavi, suzbije i pogasi", i dodavao je uz to
u skladu sa svojom ideolokom tendencijom, "kako bi
se osujetile prevratnike namere nevernika i zavladao opet
stari red i dobri mir prave vere". '118 A kad je buna splasnula i nestalo vatara, "Turci su bili zadovoljni", a Srbi
razoarani ali sa svijeu "da ono to je jednom bilo moe
uvek da se povrati", '119 pisao je Andri i kao i uvijek
nakon zavretka zbivanja produavao pripovijedanje
u obliku iskustveno-filozofskog razmiljanja o prirodi
116. Ibidem, 90.
117. Ibidem.

118. Ibidem.
119. Ibidem, 91.

219

tlaitelja

i potlaenih, kao prorok historijske budunosti antagonizma, neprijateljstva i mrnje, koja se

u vrijeme pisanja romana pred njegovim oima odvijala, ostvarujui kontinuitet turske krivice, nasilja i
surovosti iz svoga romana u imenu koje je davao
Bonjacima.
A zatim se opet vratio na most "kao jedinu sigurnu
vezu izmeu bosanskog paaluka i Srbije", i drven ardak
nasred njega, i dogaaje koje je vezao uz njega: na ia
Jelisija iz ajnia i srpsko mome koje je pjevalo "buntovne pesme", koji bijahu pogubljeni u atmosferi kada
je, kako priznaje Andri, "u kasabu l.'; stiglo iz Srbije

nekoliko turskih porodica kojima su ustanici sve popalili",

koje su "irile mrnju i traile osvetu":120 Kada su starca
zaustavili na mostu i zatraili da objasni razlog svoga
putovanja i are na svom tapu, on je, kae Andri,

"kao da govori na pravom boijem sudu, a ne pred zlim

Turcima" rekao da obilazi manastire, "zadubine i
gyobove srpskih careva i velikaa" a da likovi i slova na
tapu oznaavaju "vremena srpske slobode i veliine,
prole i budue", jer "vrijeme vaskrsa pribliilo se".*121
Tuma efko, po pravilu Bonjak, u slubi komandira

strae Anadolca, kako ovdje Andri identificira pravog

Turina koji ne zna bosanski jezik, - muio se da nae
izraze "u svom oskudnom znanju turskog jezika", ali su u
njegovu prijevodu "stareve rijei izgledale sumnjive,
mirisale na politiku i opasne namere", a i efko, kae
Andri stilizirajui njegov lik u smislu zlonamjerne
podlosti, "prevodei okree oigledno rei onako kako je najgore po starevu zanesenu glavu". I sve to u atmosferi
kada "i ovi varoki Turci, dobrovoljci, koji mrko i vano obi-

laze varo", "kao pijani od nekog

120. Ibidem, 93.

ogorenja,
121. Ibidem.

220

od elje da se

svete i da kanjavaju i ubijaju onoga koga mogu, kad ne

mogu onoga koga bi hteli". *122
Drugi kojeg su doveli, Mile, "slabo odeveno srpsko
mome", "inokosan siromah sa Lijeske", pjevao je pred
vodenicom "ono to je uo od drugih da pevaju", pripovijeda Andri objanjavajui u suglasju sa osnovnim
postavkama svoje dizertacije, kojoj se kao okosnica
svoga pripovjedakog opusa o Bosni i Turcima uvijek
vraao kad je trebalo doarati boju i aromu historije:
"u to vreme, kad se "digla" Srbija, narod je od
starinske pesme:
Kad Alibeg mladi beg bijae,
evojka mu barjak nosijae.
napravio novu:
Kad orije mladi beg bijae,
evojka mu barjak nosijae.
U toj velikoj i udnoj borbi koja se u ovoj Bosni
vekovima vodila izmeu dve vere, a pod vidom vera
za zemlju i vlast i svoje sopstveno shvatanje ivota
i ureenje sveta, protivnici su otimali jedan drugom
ne samo ene, konje i oruje, nego i pesme. I mnogi
je stih prelazio ovako od jednih drugima, kao dragocen pIen. "*123
Andri je, meutim, zaboravio da spomene politiku konotaciju ovih promijenjenih stihova, u kojima
orije (Kara ore) zamjenjuje Alibega, ali od ovog
mjesta u pripovijedanju naziv "Turci" jednako Bonjaci, sa lokalnom konkretizacijom "olujaki", "orahovaki" poznatom iz Andrievih proza, dobiva na
uestalosti i uzrokovanju optube mladia i to pod
zakletvom: "da je pevao buntovnike pesme i to u trenutku
kad su oni prolazili i da se odupirao kad su hteli da ga veu".
122. Ibidem, 94.

123. Ibidem, 95.

221

A na zakletvu se nadovezuje egzekucija po kratkom

postupku, sa. usporenjem samo pri starevu oprotajnom dijalogu sa mladiem: "Krvnik, koji je bio jedan

od vojnika, brzo je svrio posao i prvi prolaznici, koji su sa

brda silazili zbog pazarnog dana i prelazili preko mosta,
mogli su da vide njihove dve glave na novim, vornavitim
koevima, uz ardak, a krvavo mesto na kome su poseeni na
mostu, posuto ljunkom i ugaena. "*124
"Tako je ardak otpoeo da 'radi''', kae Andri, kao
mjesto izvrenja kazne za "krivce u vezi sa ustankom".
Umjesto ljudske komunikacije most je postao poprite
ubijanja, nasilje je unitilo drutvenost. A u tom
sumarnom opisivanju "kolac" je opet, uz bacanje tijela
s mosta u rijeku, imao simbolinu ulogu historijskog
povezivanja etapa nasilja: "Tu su im odsecane usijane ili

prosto nesrene glave i naticane na kolje koje je bilo postavljeno oko ardaka, a tela su im bacana s mosta u Drinu, ako
se niko ne bi javio da otkupi i sahrani obezglavljen le." Ali
ovog puta krvnik nije bio Ciganin, ve "debeo i mrk
Anadolac", koji je "svoj posao vrio sa zadovoljstvom i
astoljubivo",

pie Andri i sa cinizmom razlike izmeu

njegova dobroudnog lika i profesionalnog ponaanja
opisuje njegov lik. Ali vrhunac u ovoj gradaciji
okrutne ironije on je ostavio Ciganima: Kad su ustanici, pie Andri po historijskoj uzronosti zloina i
kazne "popalili sela iznad kasabe, ogorenje kod turskog
sveta prelo je meru", pa je jednog dana osvanula na
kocu i glava nevino pogubljenog viegradskog paroha, "a Ciganad su mu usadila cigaru u mrtva usta ".*125 A
kad je ustanak u Srbiji jenjao i ardak na kapiji sagorio, "ona je opet postala za kasabu ono toje oduvek bila",
svodi Andri svoju historiju nasilja u vremena mira,
124. Ibidem, 98.

125. Ibidem, 100.

222

kao to je inio na kraju svakog poglavlja okrutnosti i

nereda, ali ne zaboravlja da pripomene bar u predaji
kako su majke klele nestanu djecu: "Dabogda ti
Hajrudin perin raeljao! Na kapiji te majka poznala!", *126
odravajui tako uvijek ivom razinu nasilja kao
podsvijest svoga djela, da ne bi ostala u predjelima
pripovjedakog zaborava, i u filozofskoj stalnosti i
nepromjenljivosti mosta koja brie sve prolazno i efemerno u vremenu.
Uporeujui pripovjedaku radnju romana sa
stvarnim zbivanjima u Viegradu i istonoj Bosni u
vremenu kada ga je Andri pisao treba istaknuti da
nije Andri samo tendenciozno slikao tursku vladavinu kao historijsku krivicu Bonjaka, nego je
iznosei bune Srba, protjerivanje muslimana iz Srbije
umjetniki, ak skoro diskurzivno nagovjetavao srpsku mitsko historijsku prijetnju prema Bonjacima,
povezanu s "turskom krivicom" kao naslijeem i
posljedicom vjerske i kulturne identifikacije a odvajanjem od hrianskog porijekla, kao njihovu
budunost i historijsku sudbinu njihova bitka i
opstanka, koja se ve realizirala kao stvarnost zbivanja
u vremenu pisanja romana, mada on svoj roman nije
do tog trenutka doveo, ali ga je prema njemu idejno,
afektivno i pripovjedaki pristrano otvorio. Ovaj
roman je bio zapravo pripovjedako-sugestivnaanticipacija genocida iz Drugoga svjetskog rata, produena tendencija, podrazumijevanje rezultata historije, - ali sa autorovim znanjem suvremenih zbivanja
djelovao je usto kao neko opravdanje zasluene kazne
pradjedova na unucima. I nije sluajno da je Andri II
126. Ibidem, 101.

223

romanu preskoio na kraju meuratno doba formiranja svoje inovnike i knjievne karijere, i moralnog
podreivanja svoje umjetnosti, jer bi otvorio zaboravljene pretince svoga vlastitog bia, i spustio se u pliake
ivotnog pragmatizma sa visina mudrog tumaa povijesti koju samo umjetnost nadilazi i prevladava,

Andri

i u sedmom poglavlju nastavlja lanac

knjievnih anticipacija kasnijih zbivanja i koincidencija u Drugome svjetskom ratu kao vremenu pisanja
romana, analogija agresije Srba iz prolosti na
Bonjake kao Turke iz svoje epsko-romantiarske
tradicije i genocida nad njima. Luk toga vremenskog
raspona a u osnovi iste zloude radnje u kojoj je vjerska mrnja prelazila u pokolje i protjerivanje sa ciljem
osvajanja i ienja teritorija Bosne od nekranskog
ivlja, u recepciji bonjakog itaoca imao je smisao
knjievnog opravdavanja zlodjela kao prolou
zasluene kazne, dok je u doivljaju srpsko-hrianskog itaoca imao ulogu da kosovsko-tursku krivicu djelotvorno svede na osvetu nad slavenskim
nasljednicima "turske vjere" i historijski moralno
motivira suvremeni zloin genocida nad njima. Time
je ovaj Andriev roman otkrivao dosljednost njegovoj
dizertacijskoj ideologiji o pogubnosti turske vladavine
i duhovnog utjecaja, a unutar svoje strukture - jedinstvo koncepcije i kompozicije uz punu komunikaciju
stvaraoca preko djela sa srpskim itaocem, nudei mu
dosljednost epsko-romantiarskog moralno-patriotskog stava kao oslobodilakog ponaanja u podlozi
historijsko-suvremene genocidne radnje..
Tako Andri, sa pripovjedakom poshipnou
224

dogaajno-emocionalnog punjenja vodi osnovnu

koncepcijsku nit svoJe romaneskne hronike: govori o
decenijama iz sredine XIX stoljea, kada je "Turska
Carevina dogorevala u tihoj groznici", a mea izmeu
bosanskog i beogradskog paaluka poela "da dobija
izgled i znaenje dravne granice~', to je utjecalo i na
"meusobne odnose Turaka i Srba", pri emu su se "Stari

Turci" mrtili, treptali oima u neverici kao da ele da rasteraju neprijatno privienje, srdili se, pretili, dogovarali".*127
Onaj lanac karakteristinih zbivanja romaneskne
turske prolosti kao analogija suvremenosti njegova
stvaranja nastavlja se iz prethodnog poglavlja i u
ovome: Ustanike vatre kao znakovi prijetnje na strmoj i goloj kosi iznad Viegrada, *128 pristizanje
"turskih", tj. muslimanskihporodica iz Srbije "kojima
su ustanici sve popalili", *129 paljenje sela iznad kasabe i
"ogorenje kod turskog sveta"*130 kao provokacije i
zaotreni akcenti romaneskno-hronike radnje
produavaju se u slici "alosne povorke izbeglica iz Uica"
kada su "Turci /. ..! morali da napuste i poslednje gradove po
Srbiji". *131 Dok su viegradski Turci sjedjeli na kapiji
ispunjeni vizijama "nejasnih pohoda i ratovanja" i slikama l'neke udne, neumerene sile i raskoi", *132 "pojavie se
prvi uiki muhadiri na mostu"*133 kao anticipacija
izbjeglica pred etnicima iz Drugoga svjetskog rata:
"Mukarci su veinom ili peice, prani i

pogrueni, a na sitnim konjima klatile su se

umotane i zabuljene ene ili nejaka deca, uvezana
meu denjkovima ili meu sanducima. Poneki
ugledniji ovek jae na boljem konju, ali nekim
127. Ibidem, 102.
128. Ibidem, 90.
129. Ibidem, 93.
130. Ibidem, 100.

131. Ibidem, 104.

132. Ibidem, 105.
133. Ibidem, 106.

225

pogrebnim kasom i oborene glave, tako da jo vie

odaje nesreu koja ih je ovde doterala. Ima ih koji na
konopiu vode jednu kozu. Neki nose jagnje u
naruju. Svi ute, ak ni deca ne plau. uje se samo
bat konjskih kopita i ljudskih koraka i jednolino
. kloparanje bakrenih i drvenih predmeta na pretovarenim konjima.
" Pojava tog premorenog i raskuenog sveta ugasi odjednom ivot na kapiji", - pie Andri pripovjedaki objektivno ali upravo tim i sa jednom notom sauesnitvau
jadu njihova progonstva.
" Stariji ostadoe na kamenim klupama. Mlai
poustajae i napravie sa obe strane kapije iv zid;
izmeu njih je prolazila povorka. Neki od kasabalija
samo su sauesno gledali u muhadire i utali,
drugi su im nazivali merhaba i pokuavali da ih
zadre i ponude ime, ali se oni nisu ni obazirali na
ponude i jedva su odgovarali na pozdrave. Samo su
grabili da za vida stignu na konak uOkolitima.
Bilo ih je u svemu oko sto i dvadeset porodica.
Preko sto porodica odlazi u Sarajevo, gde ima izgleda da e biti smeteni, a petnaestak ostaje ovde u
kasabi; to su veinom oni koji ovde imaju nekog
svoga. '134
"Jedan jedini od tih premorenih ljudi", - pripovijeda
Andri svodei ovu sliku i nehotice, kao iskustvo, u
pripovjedako-historijsko prozrenje i proroanstvo
suvremenih dana, - "po izgledu neki siromah, inokosan
ovek, zastade za trenutak na kapiji, napi se obilno vode i
primi ponuenu cigaru" i ree, otkrivajui Andrievim
posredstvom stranu koincidenciju zloina nad
Bonjacima kao proizvod prethodnog izlaganja nji134. Ibidem, 106-107.

226

hove "turske" historijske krivice, i motivaciju osvete i

kazne za osmanlijska nasilja kroz historiju: "Vi sjedite
ovde i te!eriite, a ne znate ta se iza 5tanievca valja. Mi evo
pobjegosmo u tursku zemlju, ali kuda ete vi bjeati, zajedno s nama, kad i na ovo red doe? To niko ne zna niti ko od
vas misli na to. "*135 Izdvojena iz pripovjedakog konteksta i antiturskog romanesknog kontinuiteta sa koncepcijskom epsko-romantikom nasilniko-mueni
kom potkom, ova scena izgleda kao da ju je pisao neki
'bonjaki pisac, tolika je realistika objektivnost njenih
slika. A takav je i njen nastavak, kritian prema tome
svijetu kao iz naturalistikih proza Osmana-Aziza,
koje je Andri dobro poznavao. U komentaru ove
scene on, naime, dodaje daljnji prilog bonjakom
mentalitetu Viegraana u skladu sa svojom vlastitom
opom predstavom o njihovoj duhovnoj tromosti,
ovoga puta o neosjetljivosti za tue nevolje, koje bi i
njih u budunosti mogle stii, kao dijelu kasabalijske
psihologije i obiljeju njihova pogleda na ivot: "Ali
ve sutradan, sve je opet bilo po starom, jer kasabalije ne vole
da pamte zlo i ne mare da brinu brigu unapred; u krvi im je
saznanje da se pravi ivot sastoji od samih zatija i da bi
ludo i uzaludno bilo mutiti ta retka zatija, traei neki
drugi, vri i stalniji ivot koga nema. "*136
Kao jednu od opasnosti koja se, pored ratova i buna, nadvijala nad kasabu sredinom toga stoljea, Andri je zabiljeio i morije kuge i kolere u Sarajevu....."U
tim sluajevima" - pie on navodei sa pozitivnim odnosom hadis, predaju Vjerovjesnika, - "kasaba se pridravala uputstava koja je, prema tradiciji, jo Muhamed dao
svojim vernicima za njihovo dranje u sluaju zaraze: 'Dok
bolest vlada u nekom mestu, ne idite tamo, jer se moete za135, Ibidem, 107,

136, Ibidem, 108,

227

raziti, a ako ste u mestu gde bolest vlada, ne idite iz tog mesta jer moete zaraziti druge.'" Ali je istovremeno biljeio
i reakcije mjetana, koji se "ne pridravaju ni najspasonosnijih uputstava, ak ni kad potiu od bojeg Poslanika,
ako nisu "silom vlasti" primorani na to", *137 i uz to nain
da se zabrana saobraaja izigra mienjem zaptija, kao
nove pojedinosti u kompleksu bosanskomuslimanskog mentaliteta, to se u mnogome poklapa sa pripovjedakom kritikom ovog svijeta od strane njegovih
vlastitih pisaca, samo to je to reeno iz tuih usta i u
kontekstu historije razvitka duha i psihologije Bonjaka pod turskom vladavinom i utjecajem orijentalno-islamske kulture sa Andrievim apriorno negativnim
predznakom.
Nakon svega toga, na kraju poglavlja, po ve ustaljenoj strukturno-kompozicionoj shemi komentara i
opservacije iznad vremena i prostora, Andri se vraa
mostu kao stalnosti nad vremenitou ivota i pojava
mjerenih ljudskim mjerilima: "A ivot na kapiji se obnavlja uvek i uprkos svemu, i most se ne menja ni sa godinama
ni sa stoleima, ni sa najbolnijim promenama ljudskih odnosa", - istie Andri relativizirajui i historijske omraze,
sukobe i ispatanja iz prethodnog svoga izlaganja, ali i
uz neizbjenu suprotnu recepciju iskuenika iz stvarnosti suvremene pisanju djela koja je to doivljavala
kao irelevantnost njihovih patnji i ponitavanje zloina
nad njima u proticanju vremena i zaborava, jer, kae
Andri, - "Sve to prelazi preko njega isto kao to nemirna voda protie ispod njegovih glatkih i savrenih svodova. ''*138
137. Ibidem. Popovi, 510. Ovaj
fragmenat Popovi svrstava meu
one"gde se ne bi imalo bilo ta ozbiljno primetiti, ali bi se naravno,
moglo i tu o svakom ponaosob po-

razgovarati". Ovaj hadis, meutim,

zaista postoji u zbirkama iskaza
poslanika Muhammeda.
138. Ibidem, 110.

228

"Nisu samo ratovi, kuge i seobe toga vremena udarili na

ovaj most i prekidali ivot na kapiji", - vraa se Andri
okosnici svoga djela u rezimeu dotadanjih zbivanja.
"Bilo je i drugih, izuzetnih dogaaja ... ",'139 kae on i
navodi kao jedan od njih "priu o dva /muslimanska!/
viegradska zaseoka, o Veljem Lugu iNezukama". '140 A ta
pria koja se pre obliila u pjesmu, sadri motiv i baladesknu tragiku sevdalinke, koju Andri genetski prati
i teorijski lucidno objanjava, i to ne samo sutinu
osobena ljubavnog osjeanja u njoj i drutvenu podlogu traginog zapleta davanjem djevojke za nedragoga, nego i proces upjesmljavanja zbiljskog dogaaja i
sudbine njegove pripovjedaki stvarne junakinje. Uz
njegovu koncepciju o utjecaju turske vladavine i islama na mentalitet i karakter Bonjaka, ova epizoda se
vezuje dimenzijom stvarnoga patrijarhalnog autoriteta u porodinim odnosima, a protiv slobode individue
u izboru branog druga, nasuprot oholosti ponosu i
uznoenju ljepotom kao izrazom begovskog mentaliteta. Pa iako je to uzrok tragine sudbine lijepe Fate
Avdagine, ova epizoda ne djeluje toliko tendenciozno
koliko uviavno i receptivno, jer raa poetsku ljepotu,
pred kojom je Andri, sa svojom koncepcijom o
pogubnom utjecaju Istoka, uvijek ustupao, putajui
ovdje ipak da zrai primisao kobnosti nepopustljive i
nehumane patrijarhalne tradicije i volje u ljubavnim
odnosima. S jedne strane, on je iznio kako je "oduvek
kod nas tako da po jedna devojka u svakom narataju ue u
priu i u pesmu svojom lepotom, vrednoom i gospodarstvom. Ona je onda za tih nekoliko godina cilj svih elja i nedostini uzor; na njenom imenu se pale mate, oko njega se
rasipa oduevljenje mukaraca i plete zavist ena. To su ta
139. Ibidem, 111.

140. Ibidem, 112.

229

izuzetna bia koja priroda izdvoji i uzdigne do opasnih visina", zapoinje Andri svoju epizodu sasvim romantiarski, stvaranjem pretpostavke osjeanja drame ve u
samom izuzetnom liku djevojke. "Zato se u pesmi o Avdaginoj Fati (o takvim izuzetnim stvorenjima pesme niknu
odnekud same!) pevala: 'Mudra li si, lijepa li si, /Lijepa Fato
Avdagina!,,*141 Moda je to isticanje sredine u Fati i
stvorilo erotiku narcisoidnosti koja je prerasla u erotiku odbijanja prosaca, koja je ipak na kraju formalno
poklekla pred oevim rjeenjem njene sudbine, zajedno sa pitanjem njegove trgovake asti i obaveze u dogovoru sa ocem mladog i upornog Nailbega. Da nije
bilo prie "kako je lepa, ohola i mudra Avdagina ki, za koju
u celoj Bosni nije bilo prosca, nadmudrena i ukroena", *142
koja je u djevojci, sa psiholokim previranjem bez nalaenja izlaza pod pritiskom oeve volje, pojaala dramu u njoj i odluan otpor odbijanja, i samog kobnog
raspleta zbivanja, ne bi bilo ni sevdalinke ni njene
tragine ljepote. Andri to pojaava razvijanjem
osjeanja putene, ulne samoerotike u djevojci. Tako
da njen skok sa mosta u Drinu, poslije vjenanja na
putu u kuu Nailbegovu, predstavlja ne samo mrtvu
taku kompromisa izmeu oeve volje i njene odluke,
izmeu "oevog da, koje je vee kao i ono ne",*143 nego je
i logian ishod psihologije sevdaha kao osobene
ljubavi pod '1eredom kao pod oklopom", kako je Andri
pisao, u osobenim drutvenim uvjetima turske vladavine u Bosni, meu Andri~vim "Turcima", koji se
sam naporeivao sa zapadnjakim shvatanjima individualne slobode ene (naravno bez asocijacija na
stroge kanone crkvenog braka). Slika lea koji je "nabu141. Ibidern, 114.
142. Ibidem, 118.

143. Ibidem, 120.

230

jala ukasta voda izbacila" i koji je "leao u nekom,

mokrom pesku", kao posljedica tog sukoba erotskog
odbijanja i patrijarhalnog morala koji proishodi
smru, koju je Andri dao sa istim afinitetom kao i u
pripovijeci Smrt u Sinanovoj tekiji, sputa pripovijedanje u nizine naturalizma, da bi se poglavlje zavrilo
lirskom apoteozom ljepoti sevdalinke, koja ostaje
iznad vremena i zbivanja. "Svet je u kasabi jo neko
vreme prepriavao dogaaj pa zatim poeo i da zaboravlja.
Ostala je samo pesma o devojci koja lepotom i mudrou sja
iznad svega, kao da je neprolazna. "*144 Kao to je i cijela
ova pria ostajala u dubokoj umjetnikoj recepciji
bonjakog itaoca kao izraz njegovih vlastitih
osjeanja i djelo njegovih stvaralaca i njegove
knjievnosti. Na ovakvim odlomcima, koji su se s
doivljajno-moralnim prignuem njihovoj sadrini
izdvajali iz Andrieve mitsko-romantike nacionalnopolitike koncepcijske vertikale, zasnovana je bila
meuratna tvrdnja da je Andri "najbolji muslimanski
pisac".
Ovim se poglavljem ujedno zavrava i pripovijedanje o turskoj vladavini u ovom romanu-hronici, i
to na rasponu ljepote mosta i ljepote sevdalinke kao
umjetnikih tekovina ovog razdoblja. Po ustaljenom
stilsko-kompozicionom ritmu akcenata neprolazne i
monumentalne ljepote ljudskog djela na kraju svakog
poglavlja, kao jednom od vidova strukture romana.
Unutarnji ritam ovoj hronici davali su dogaaji antagonizma, sukobljenosti i mrnje, turske - bonjake surovosti prema Srbima i njihovim bunama kao posljedicama nasilja u Andrievu idejno-koncepcijski dosljednom prikazivanju ipripovijednom predoavanju.
144. Ibidern, 123.

231

Na toj liniji historije kao stalnog ponavljanja antagonizma i nasilja Andri nastavlja i na poetku
narednog, novog poglavlja pripovijedanje kako se
"sedamdesetak godina posle Karaoreve bune, zarati I..';
opet u Srbiji i odmah granica odgovori ustankom." i kako
opet "planue i turske i srpske kue na visovima, u lijebu,
Gostilji, Crniima i Veletevu", uz naturalistiko emocionalno intenziviranje slikom: "Prvi put posle toliko
godina opet osvanue na kapiji odseene glave pogubljenih
Srba. To su bile mrave i kratko oiane seljake glave
spljotena potiljka, koata lica i dugih brkova; kao da su iste
one od pre sedamdeset godina". Da bi nakon toga dao psiholoko stanje poznato iz bonjake knjievnosti preporoda u doba austrougarske vladavine, pred ulazak
austrijske vojske, ispunjeno glasovima da "sultan
predaje Bosnu bez otpora", uz novu evokaciju .seobe
Bonjaka u Sandak, "meu njima je bilo i takvih jporodical koje su se pre trinaest godina doselile iz Uica, ne hotei
da ive pod srpskom vlasti. "'145 I poto u austrougarskom
razdoblju ostaju bez moi i vlasti, i nasilja prema
Andrievu prikazu, koje dijele s Turcima, pisac se
ovdje vie bavi njihovom psihologijom tromosti, oportunizma u novim uvjetima, koja je nastala pod utjecajem islama i turske vladavine kao njihove zatitnice.
Andri je, naime, nakon ope uvodne intonacije
kao prototip ove psihologije kreirao lik Alihode
Mutevelia, koji nosi ovo poglavlje, i koji u alternativi
otpora i preputanja, emocija i razbora, staje na stranu
protivnika opeg ustanka, kakvih je likova bilo u
bonjakoj knjievnosti preporodnog razdoblja. Na
razini Andrieve politike ideologije on ponitava historijsku injenicu patriotskog suprotstavljanja Bo145. Ibidern, 124.

232

njaka nadmonoj austrijskoj sili, koja je izmeu dva

rata esto isticana kao njihov doprinos borbi protiv
tuina, dok u kompleksu Andrieve karakterologije
stoji kao pojedinost njihova oportunizma mlakosti i
uzdrljivosti, Alihoda je ovdje predstavljen kao glas
razuma i skepse u navali fanatinih emocija i bojovne
strasti otpornika, slino rezonerima iz romana
Osmana-Aziza i Edhema Mulabdia, koje je, skupljajui grau, Andri paljivo itao, i njihovih naknadnih
spoznaja o probitku i odranju ovog naroda, koji se
odjednom naao izmeu Istoka u opadanju i Zapada
u usponu civilizacije i moi. Stoga nije udno to je
ovu polarizaciju Andri razradio, kao daljnje obiljeje
njihove konvertitske karakterologije, u dijalogu
Alihode sa pomonikom pljevaljskog muftije
emsekadia Karamanlijom, koji je ostao "da dalje
ubjeuje viegradske Turke o potrebi njihovog uea u
optem ustanku":146 I muftija je znao "da Viegraani
nisu nikad uivali glas oduevljenih ratnika i da vie vole da
ludo ive nego da ludo ginu, ali ga ipak iznenadi mlakost i
uzdrljivost na koju je naiao", pie Andri izazivajui, u
sistemu svojih recepcijskih natuknica, suvremenu
sugestiju i analogiju na njihovo ponaanje i pogibiju u
Drugome svjetskom ratu, da bi zatim reljefnije dao
meu njima Alihodu, jednog od potomaka
Sokolovieva mutevelije Daut-hode, koji su se isticali
"potenjem i otvorenou", a koji je imao, kao i u svim
drugim stvarima, "odvojeno miljenje, uporno ga branio i
tvrdoglavo ostajao pri njemu", i tako nehotice podravao
"duh otvorenog otpora protiv muftijinih ratobornih namera","147 "U njegovom sluaju" - pie Andri posve u
duhu Osmana-Aziza i Mulabdia, ali s tendencijom
147. Ibidem, 125-126.

146. Ibidem, 124.

233

dokazivanja tradicionalnoga bonjakog konvertitskog oportunizma i konformizma -"nije moglo biti govora ni o kukaviluku ni o verskoj mlakosti. Isto kao i muftija ili ma koji od pobunjenika, on je mrzeo tuu hriansku
silu koja dolazi i sve ono to ona moe da donese. Ali videi
da je sultan zaista prepustio Bosnu vabi i poznavajui svoje
sugyaane, bio je protivan neorganizovanom narodnom
otporu koji moe samo da donese poraz i nesreu uini
teom. "*148 I dok je, na drugoj strani, Karamanlija, iji je
lik Andri i izgledom satanizirao ("oi gyozniave, a elo
i obrazi puni oiljaka kao kod padaviara"; "silovita i
neumerena priroda, fanatik nezdravih ivaca"), slian
Hadi Loji iz Anikinih vremena), u dijalogu s
Alihodom ''brzo lj el gubio strpljenje i prisebnost i obarao
se na svaki znak sumnje i kolebanja kao da se radi o vabi
samom"*149 - on mu je upadao u rije otrim replikama:
"...A ja sam mislio da vi hoete da istjerate vabu iz Bosne i
da nas za to skupljate. "*150 "Vidim ja da se tebi gine 1.../,
samo ne znam to trai drutvo za taj oravi posao. "*151
A kad je, nakon sloma ustanka, po drugi put naiao
da organizira otpor na upriji, Alihoda je bio "teko potresen zbog nesree koja se pribliavala", "ogoren kako moe
samo da bude pravoveran musliman koji vidi da se neumitno
pribliava tua sila pored koje ovaj drevni islamski red nee
moi dugo opstati", i na Karamanlijeve uvrede "on je odgovarao gotovo tuno: Misli ti, efendija, da je meni ovdje lako
iv ekati da ugledam vabu na svome? Kao da mi ne vidimo
148. Ibidem, 126.
149. Ibidem, 127.
150. Ibidem.
151. Ibidem, 128.
"Dosljedan toj negativnoj liniji
prikazivanja muslimana", pie Kurtovi, nastavljajui okosnicu svoje
rasprave iznoenjem novih pojedi-

nosti, ovog puta Andrieva predstavljanja bonjakog otpora austrougarskoj okupaciji, i to u idejnoj
optici vlastite srpske idejne orijentacije, "Andri opisuje ak i njihovu herojsku borbu protiv austrijske okupacije kao nerazuman, upravo komian otpor... 'budala' i

234

ta nam se sprema i kakva vremena idu? Znamo mi gdje nas

boli i ta gubimo; znamo dobro..."*152 I na njegovo nazivanje izdajnikom i preporuivanje "da se pokrsti jo pre nego
to stignu vabe", on je mirno odgovarao: "Nisu mise ni
stari krstili pa neu ni ja. Ja, efendija, niti hou sa vabom da
se krstim nit sa budalom da idem na vojsku. "*153
Najistaknutija scena ovog poglavlja predstavlja
ishod i rezultat historijske sudbine Bonjaka u Andrievu sagledu i ironinoj optici. Nemoan prema stvarnom neprijatelju, a ogluavanju Viegraana na njegove rijei da e s njima upriju braniti i eh-Turhanija
"iz muslimanskog narodnog verovanja", pri emu je irio
ruke pokazujui kako e "dobri" stajati, i sam "izgledao
/. ../ kao visok, crn i tanak krst sa almom na vrhu,
Karamanlija je upravio sav gnjev na Alihodu zaklinjui se
"da e prikovati upornog hodu na kapiji, kao jazavca, da
tako doeka vabe protiv kojih nije hteo da se bori ni dao
drugima da to ine":154 A kad su se pojavili Austrijanci
na obroncima Lijeske on je svoje zaricanje i ispunio:
.'vjerskih fanatika' sa 'nezdravim
nervima' I.. J kako on, inae,
prikazuje pljevaljskog muftiju i njegove saradnike i privrenike looJ
orav posao u kojemu se samo
glupo gine u borbi sa zaistinskom
silom, ordijom jedne carevine, pobjednike, bljetave i sigurne u
sebe", kako sve to izriito veli
Andri. "Ovakvim i slinim pohvalama Austriji i okupaciji, i ovakvim
i jo gorim pogrdama o ustanicima
Isigurno radi toga to su to bili muslimani u najveoj veini!, Andri
ciniki kalja jednu lijepu stranicu
nae narodne istorije." Sa toga
kritikog gledita Kurtovi posmatra i ulogu Alihode u prikazu ovih
predokupacijskih zbivanja, podvlaei kako Andri "sa naroitom

poentom istie 'pametno rezonovanje'. Ali-hode, jer ni ovaj ne voli

Ikao ni svi munasipije - oportunisti/ da se izlae opasnostima ni
za kakvu ideju nego odvraa svijet
od borbe i u tome uspijeva u svome
Viegradu. Interesantno je da je to
jedini musliman koga Andri simpatino prikazuje", zapaa Kurtovi, "ali ga je narod", kako Andri
pie lnaravno sa ogorenjem radi
takvog "divljatva" zaslueno kaznio, istina kasno i pred sam ulazak
vaba u Viegrad, prikovavi ga za
uho uz direk na samoj Sokolovie
voj upriji."/Kurtovi, 209/.
152. Ibidem, 129.
153. Ibidem, 130.
154. Ibidem, 131.

235

"Naredio je svome seizu, inae kovau po zanimanju, oveku divovskog rasta i ptijeg mozga, da
vee Alihodu i da ga tako vezana prikuje desnim
uhom za onu hrastovu gredu to je ostala od nekadanjeg ardaka, uljebljena izmeu dva kamenita
basamaka na kapiji". *155
Oslikana usporeno, sa istom perverznom postupnou opisivanja dijelova radnje, ova simbolino-zna
kovita scena uvredljivog prikivanja Alihode djeluje
kao uzvratan i cinian historijski pandan Radisavijevu
nabijanju na kolac na rasponu poetka i svretka turske vladavine i duhovnog utjecaja na formiranje,
identitet i sudbinu Bonjaka. ITl kad se sve razbeglo pred
vabom koji se sputao u kasabu, - pie Andri, - hoda je
ostao u tom udnom, i bolnom i smenom poloaju, osuen
da nepomino klei", "varo izgleda izumrla a most pust kao
da je smrt sve po njemu zbrisala. Ni ivih ni mrtvih nema
da ga brane, samo na kapiji ui nepomian Alihoda sa glavom priljubljenom uz direk... "*156 A kad su honvedi prili
da mu izvuku ekser, "kroz suze hoda je, kao u neobinom
snu, gledao na vojnikovoj levoj miici belu, iroku traku i na
njoj velik i pravilan krst od crvenog platna./.../ Taj krst mu
je plivao i poigravao u suzama i, kao ogromno privienje, zaklanjao ceo vidik", istakao je Andri po drugi put pobjedniku simboliku krsta, ovog puta kao humanost, da
bi zatim nosilac toga znamenja Alihodi "zavio ranu i
preko zavoja nataknuo njegovu ahmediju IT. *157
A nakon ovog vanjskog, alegorijskog opisa, Andri
je iskazom Alihodina duevnog preivljavanja
definirao svoj doivljaj historijskog poloaja njegova
svijeta u kontinuitetu ideologije svoje dizertacije.
155. Ibidem, 132.
156. Ibidem, 133.

157. Ibidem, 134.

236

Kada je na drugoj strani uprije proitao proglas

generala Filipovia, od tih 'carskih rijei' odjednom mu je
bilo jasno da je svreno sa njim, sa svima njegovima i svime
to je njihovo, svreno jednom zauvek, ali na neki udan
nain: oi gledaju, usta govore, ovek traje, ali ivota, pravog
ivota nema vie. Tui car je poloio ruku na njih i tua vera
zavladala. "*158 ".. Doe ovako vreme da ovek propadne tako
da ne moe ni, da izgine ni da ivi, nego trune kao direk u
zemlji i svaiji je samo nije svoj. " Odlazei s mosta uinilo
mu se da ga je "ona bela, iroka hartija vapskog proglasa
presekla po polovini kao bezglasna eksplozija i da tu zjapi
provalija; da jo stoje pojedini stubovi levo i desno od toga
preseka, ali da prelaza nema, jer most ne vezuje vie dve
obale, i svak ima da ostane doveka na onoj strani na kojoj se
u tom trenutku zadesio". *159 A kada ga je susreo onaj
vojnik s crvenim krstom na rud, koji ga je otkovao, i
pitao neto na nerazumljivom jeziku pokazujui na
njegov zavoj, "hoda pomisli da mu nudi jo neku pomo i
odmah se ukruti i namrgodi: "Mogu ja, mogu. Niko meni ne
treba. "*160
Tako je simbolino Austrija oslobodila jednog Bonjaka od nasilja turske vladavine, samo to je u Andrievu unutarnjem uoblienju to bio austrijski vojnikbolniar sa znamenjem crvenog krsta, a nasilnik bio
Bonjak ostraen u otporu kranskoj dravi, dok je
predmet nasilja bio takoer Bonjak koji se razumom,
a po liniji politikog oportunizma, suprotstavio otporu .
protiv tog nadmonog neprijatelja. Ono to je povezalo ovo i naredno poglavlje to su bila naela nove vOjne
vlasti iz proglasa ("da uini kraj neredima", "da vrati
mir i blagostanje", "da e im svima ivot, vjera i imetak
158. Ibidem, 135.
159. Ibidem, 136.

160. Ibidem.

237

/biti! zatieni")*161 i kratka besjeda pukovnika, sa iznevjerenim oekivanjima "predstavnika sve tri vere".
Andri je, meutim, i u njemu kao okosnicu djela produio stilsko psiholoko podvlaenje tradicionalne politike podijeljenosti i antagonizma. Pred ulazak austrijskih trupa "u turskim kuama /vladala je/ potitenost i

zabuna, u hrianskim oprez i nepoverenje": "Turci se boje

vabe, Srbi vabe i Turaka", *162 pie Andri,. a u liku popa
Nikole, jednog od trojice prvaka na kapiji, rezimirao je
historiju turske krivice i mrnje i osvete: oca su mu
"Turci posekli na ovom istom mestu", a on sam je "beao

/.. ./ nekoliko puta u Srbiju i sklanjao se od mrnje i osvete

nekih Turaka", ali "Odavno sam i ja drugu pamet stekao i
nai Turci otkojrili", *163 govorio je on u ali sa izvjesnim razlikovanjem "naih Turaka" od onih pravih; sad
je on "olienje srpske crkve i svega onoga to narod naziva i
smatra hrianstvo m", i kroz ariju prolazi kao svetenik "od drevnih vremena, kad jo svet nije bio ni podeljen
na sadanje vere i crkve", *164 pie Andri podcrtavajui
vjersku podjelu u pripovjedakoj suvremenosti djela.
Izvjesno nijansiranje on pokazuje uz lik Mula-Ibrahima, pop-Nikolina prijatelja iz vremena kada su "odnosi izmeu dve vere postali snoljivi", *165 kojemu nita
nije bilo teko kad se radilo da se "nekom muslimanu pomogne", *166 kako pie Andri, koji e naziv u poglavljima austrijske vladavine zamijeniti unarodnosnom
smislu njegovo dotadanje dosljedno nazivanje Bonjaka Turcima. Tu je i Husein-efendija koji ima "najveu biblioteku u kasabi", i koji pie hroniku najvanijih
dogaaja u njoj. *167 Ali kad je pop-Nikola "u ime
161. Ibidem, 134-135.
162. Ibidem, 137.
163. Ibidem, 138-139.
164. Ibidem, 139.

165. Ibidem, 143.

166. Ibidem, 141.
167. Ibidem.

238

prisutnih svetenika svih vera" rekao pukovniku na

mostu "da su oni, zajedno sa narodom, voljni da se pokore
sili koja dolazi i da e uiniti sve to je do njih da se odri mir
i red koji nova vlast trai", a on odgovorio odmahnuvi
korbaem: "Dobro, dobro! Zatitu e imati svi koji se budu
dobro vladali. A ve red i mir moraju da odravaju posvuda.
Drugaije ne mogu sve i da hoe. ", svi su bili razoarani
"nakon nemirne noi u kojoj je "neki od njih /Bonjaka! ve
video sebe kako ga odvode pravo u surgun, u daleku
Nemaku, da nikad vie ne vidi ni svoje kue ni kasabe", a
"neko se /Srbi/ seao prianja o Hajrudinu, koji je nekad
sekao glave na toj istoj kapiji", "168 pie Andri u evokaciji historije nasilja. Da bi se na kraju poglavlja, njegovim knjievnim posredstvom i svoenjem, i jedni i
drugi simbolino suglasili u opem komentaru: "Pop
Nikola, naavi opet svoj osmejak od zlatnih iskara kojima je
hrabrio i sebe i hodu, izgovori svoju i hodinu misao:
"Krvava rabota ova vojska, Mula-Ibrahime!" "Ppppravo
kae, kkkkrkrvava, - mucao je Mula Ibrahim, diui obe
ruke i pratajui se pokretima glave i izrazom lica. ""169 Ta
suglasnost u odnosu prema treem, austrijskoj vojsci,
kao arhetipski potencijal istog bia i bitka, ali
sadravajui tursku nominaciju za Bonjake, Andri je
produio i u narednom poglavlju iskazom o prvim
danima a~strougarskog poretka, u poplavi stranih
doljaka, pri emu mu se izmakao izraz "/koji dolaze! da
ive sa nama" kao vlastito mjesto i sudionitvo u tOj historiji kolonizacije tuinaca i austrougarskog. poretka.
"Ali u kuama - pie on - i to ne samo turskim nego i srpskim, nije se nita menjalo. Tu se ivelo, radilo i zabavljalo
po starom nainu. ""170 Da bi naglasio kako se, meutim,
/

170. Ibidem, 151.

168. Ibidem, 146.

169. Ibidem, 148.

239

"spoljni izgled kasabe menjao vidno i brzo" i kako su se u

ivotu "stara shvatanja i stare vrednosti sudarili /.../ sa
novima, meali meu sobom ili iveli uporedo, kao da ekaju
ko e kog nadiveti".'17l
Tom rijeju "nadiveti", stavljenom pod upitnik
ivotnih i obiajnih sila, Andri je zapravo otvorio historijsko-socioloki stvarni raskol u bonjakom svijetu
kao neminovno i historijski logino iskuenje i dramu
njihova islamsko-orijentalnog bia formirana pod
utjecajem turske vladavine pred ekspanzijom zapadno-kranskog svijeta, s kojim sw oni stoljeima ratovali uvajui svoj vatan na granici Carstva. Stoga ih
Andri, po tom osjeanju identifikacije i otpora, i naziva dalje Turcima, pratei njihovu agoniju nesnalaenja
kao historijsku pouku svoje dizertacije o kransko
islamskom antagonizmu na podruju Bosne i
Bonjacima kao neprirodnome nacionalno-vjerskom
izdanku, imeli na stablu hrianskog slavenstva,
osuenom na ivot bez budunosti.
Epizoda sa emsibegom Brankoviem iz Crne
predstavljala je dokaz ove Andrieve imanentne teze i
dok se obini svijet "po prirodnom zakonu 1.../ odupirao
svemu to je novo, ali nije" u tome iao do kraja", ova pria
je bila izraz "dublje, istinske drame borbe izmeu starog i
novog", koja se odigravala "u izuzetnom pojedincu",
kakvi su meu Bonjacima uistinu postojali. "Od prvog
dana okupacije" - pie Andri o ovom historijski
traginom liku, ali patriotski postojanom, u pasivnom
otporu, ali bez suuti, bez izlaza i bez sociolokog
komentara - "on se ne zaustavlja nigde u varoi, ne razgo-

vara ni s kim i ne gleda oko sebe. U Brankovia kue ne sme

da ue ni jedan komadi nove nonje ni obue ni nova alat171. Ibidem, 151-152.

240

ka ili nova re. Nijednom od sinova ne da ni u kakav posao

koji je u vezi sa novom vlasti, unuad ne puta u kolu. Od
toga cela njihova zajednica trpi tetu; meu sinovima se
osea nezadovoljstvo zbog stareve tvrdoglavosti, ali niko ne
sme i ne ume ni jednom rei, ni pogledom jednim da mu se
usprotivi. "'172 Dolaze mu samo oni "koji, reeni da istraju u svom prkosu do kraja, nisu voljni nipoto i ni u emu
da se poklone pred stvarnou":173. A "razgovor je obino o
nekoj novoj nerazumljivoj i mrskoj meri okupatorskih vlasti
ili o turskom svetu koji se sve vie prilagoava novom redu
stvari. Svi oni oseaju potrebu da pred ovim oporim i dostojanstvenim ovekom razastru svoja ogorenja, svoje bojazni
i nedoumice. I svaki razgovor zavrava pitanjima: kuda ovo
vodi i gde e se zaustaviti? Ko su i ta hoe ovi stranci koji,
izgleda, ne znaju ta je odmor i predah, ni mera ni granicar' 174 Ovaj karakteristian lik i psiholoku atmosferu oko njega Andri je svakako stvorio na osnovi
djela bonjake proze austrougarskog doba (i
Svetozara orovia: Ibrahimbegov oak), ali za razliku
od njihovil~ pisaca nije kritiki i aktivistiki pristupao
takvom stavu mrnje, nepomirljive odbojnosti
zatvorenosti i fanatinog konzervativizma, ve on
ostaje Wadan, bez sociopsiholokog produbljavanja,
kao da prisustvuje loginom razvoju historijskog
propadanja i zasluenoj kazni zbog nekog, jo uvijek
ivog, praroditeljskog grijeha. Ta realna slika psiholokog stanja Bonjaka toga doba, inae, dobija drugu
intonaciju i pripovjedaki dojam u kontekstu Andrie
ve turske historijske vertikale i "turske krivice" kao
ishod i rezultat njihova konvertitstva i duhovno-kulturne alijenacije.
172. Ibidem, 152.
173. Ibidem, 152-153.

174. Ibidem, 153.

241

"A u treoj godini okupacije umro je emsibeg bez bolovanja. Presvisnuo je ne izgovorivi nikad onu gorku re koju
je stalno valjao u starakim ustima i ne stupivi vie nogom
u ariju gde je sve polo novim tragom. "*175 Komentirajui sudare "stalnih i nepromenijivih navika domaeg sveta"
sa "novinama koje su tuinci i njihov poredak donosili"
prirodnim iskustvom da je "ono to je staro i domae bilo
redovito osueno na poputanje i prilagoavanje". *176 Ali ne
proputajui da u to razmatranje unese nacionalnohistorijsku dimenziju iz dizertacije: "Primeivalo se
samo da sada na kapiju dolaze i Srbi i Jevreji sve slobodnije,
u sve veem broju i u svako doba dana, ne vodei rauna kao
nekad, o Turcima i njihovim navikama i pravima.", *177 jedino "ene, u svom liku, nisu se nikad zadravale ni sedele na
kapiji, ni hrianske ni, pogotovo muslimanske". *178
Meu zbivanjima koja su zahvatala kako "Turke"
tako Srbe pod austrougarskom vladavinom Andri II
romanu iznosi regrutaciju u etvrtoj godini okupacije,
"koja je izazvala ivu uzbunu u narodu, naroito meu Turcima", koji su se prije pedeset godina bili pobunili protiv sultanova uvoenja nizama "jer nisu hteli da obuku
kaursko odelo i meu na sebe kaie koji su se ukrtali na grudima i tako stvarali mrski simbol krsta", pie Andri jednostrano i tendenciozno, svodei ustanak Bonjaka
pod Gradaeviemna otpor protiv sluajne simbolike
krsta na nizamskim uniformama. "A sad su morali da
obuku to isto omraeno 'tijesno odijelo' i to jo u slubi tueg
cara i tue vere. "*179 Alihoda je jo pri prvom popisu
stanovnitva i numeriranju kua naslutio da li to va178. Ibidem, 158.
179. Ibidem, 172.

175. Ibidem, 154.

176. Ibidem, 156.
177. Ibidem.

242

bo namjerava da kupi ljude na kuluk ili na vojsku i

preporuio: "Da diemo odmah bunu, mi za to vojska nismo. To i Bog vidi i ljudi znaju. Ali ne moramo ni da posluamo sve to nam se nareuje. "*180 A kada je otpoelo regrutiranje mladia 1882. "bez razlike na veru i stale", "u
istonoj Hercegovini" - pie Andri s tenjom objektivizacije zbivanja i pored nerazgovijetne identifikacije i
apsurdnog imenovanja Bonjaka - "izbio je tada otvoren
ustanak u ko"! su ovog puta uestvovali pored Turaka i Srbi". *181
Zbog ustanka i hajduije uspostavljena je straa na
kapiji mosta, i tu se zbila epizoda sa vojnikom
Gregorom Fedunom i "turskom djevojicom", opisana
potpuno u duhu romantiarskih kransko-zapad
njakih predstava o tajnovitoj i egzotinoj ulnosti
ene sa islamskog Orijenta i doivljaja njene magnetine erotske privlanosti. Andri se i u ovoj epizodi pokazao kao stranac koji je Bonjake muslimane
posmatrao samo pojavno, povrno, kao objekte i
uopeno, u recepciji kranskih predrasuda o njihovu
svijetu, bez mogunosti da prodre u njihovo izvorno
duhovno, kulturno i historijsko bie. Kao ilustracija
njegova uopavanja, ili namjernog nerazlikovanja, ali
u svakom smislu zapadnoromantikog doivljaja,
moe posluiti raspon imenovanja protagonistkinje
od "turske djevojice" d<\"musllmanske djevojke":
"Jednog dana, nekako u vreme ruka, prola je
pored strae jedna turska devojica. Bila je u onim
godinama kada se turske devojke jo ne kriju, ali ne
idu vie ni potpuno otkrivene nego se ogru tankom
velikom boom koja im zaklanja celo telo, ruke i
kosu, podbradak i elo, ali ostavlja jo nepokriven
181. Ibidem.

180. Ibidem, 174.

243

jedan deo lica: oi, nos, usta i obraze. To je ono

kratko vreme izmeu detinjstva i devojatva, kad
muslimanska devojka edno i radosno pokazuje dra
jo detinjastog a ve enstvenog lica koje e moda
ve sutra pokriti fereda zauvek. "'182
U tome je bio zaplet erotsko-psiholoki mamac i
zamka, pojaana svijeu "da nita u ovoj zemlji /. ../ nije
tako zazorno i toliko opasno kao dirnuti muslimansku
enu",'183 - za provoenje hajduka Jakova ebrlije, u
odjei "stare Turkinje", preko mosta u Srbiju, koje je
izvela njegova ena preobuena u "muslimansku
devojicu". Pobuna protiv regrutacije zapoeta u
romanu reakcijama Bonjaka, zavrava se emotivnim
opisom odlaska prvih regruta iz kasabe i naricanjem
srpskih majki, koje jure drumom za regrutima koje
"nepoznati car odvodi u nepoznatu zemlju, na nepoznata
iskuenja i poslove", '184 isto kao u scenama odvoenja u
adami-oglane, dajui djelu ritam historijske analogije
i presjecajui na precizno odreenim mjestima
historijski tok egzistencije Bonjaka epsko-ustanikim
slikama i epizodama iz drugoga naporednog toka koji
pripovijeda o hrianskim seljacima, hajducima i
povaroenim Srbima, akcentirajui njihova antiturska
i antimuslimanska osjeanja.
Uoljivo

je koliko je u daljnjem pripovijedanju

i tolerantniji prema austrougarskoj
vladavini u Viegradu, koja je prodorom zapadne
urbane civilizacije i kranske kulture predstavljala
suprotnost dotadanjem duhovnom i kulturnom
razvoju, iako je i ona bila tuinska, na drugom jeziku,

Andri uzdrljiviji

182. Ibidem, 177-178.

183. Ibidem, 179.

184. Ibidem, 192.

244

i okupatorska po svome osnovnom odreenju. Tako

postaje jo reljefniji Andriev antiislamski stav iz koncepcije i ideologije njegove dizertacije (ali i njegov
oportunizam osobito u recepciji vremena itanja njegova djela neposredno nakon njemakefaistike okupacije i etnike suradnje s njima).
A kako je dizertaciju zavrio sa krajem turske vladavine i elaboracijom duhovnog utjecaja koji je ona
proizvela na razvoj Bosne i njena stanovnitva, bilo je
sasvim prirodno, budui da je piui historijsku
hroniku pretpostavljao odreenu dokumentarnost u
njenoj podlozi, da sada iznese svoje opservacije o utjecaju austrougarske vladavine na duhovni i kulturni
razvoj Bosne, iz ugla Viegrada. "ivot u kasabi pored
mosta bivao je sve ivlji", - pie Andri na poetku etr
naestog poglavlja, - "izgledao sve sreeniji i bogatiji, i
hvatao ravnomeran korak i dotle nepoznatu ravnoteu... "'185 U dalekim gradovima, iz kojih se carevalo i
185. Ibidem, 195.
"Samu okupaciju Bosne i Hercegovine Andri tretira bez ijedne
rijei gorine i osude, gotovo kao
blagodat narodu /komentira Kurtovi Andrieve opise ovih austrougarskih vremena sa naglaenom
emocijom tadanjeg politikog opozicionara, komparativno svodei na
kraju ovo svoje izlaganje u Andriev osobni oportunizam iz doba
Drugoga svjetskog rata pod devizom iz Mosta na epi: "U utanju je
sigurnost"./To potvruju kako gornji citati tako i oni iz proglasa generala Filipovia, komandanta austrijske vojske, kojim se obeavaju te
blagodati, a koje Andri ujedno i
navodi. Naravno, i karakteristino
za njega, on nikako i ne spominje
austrijska divljatva u doba tih bor-

bi niti vjeanja i streljanja iza okupacije, niti kasnije neprijateljsku i

.eksploatatorsku austrijsku politiku
u Bosni i u samom Viegradu, a neposrednoj blizini uprije na Drini,
eksploataciju ili, tanije, devastaciju
ume dragocjenog crnog bora, iako
opisuje dogaaje sve do Prvoga
svjetskog rata. Ne opisuje nirazornu politiku Austrije u irenju svae
i mrnje meu jednokrvnom braom triju vjera. O svemu torne ne
pie nita, iako pie istorijski roman. Zar sve to ne dokazuje punu
nerealnost ovog njegovog knjievnog djela?" "Vrlo je karakteristino
njegovo gledanje /nastavlja Kurtovi/ na gradnju eljeznike pruge
Sarajevo -Viegrad, kao blagodat
narodnu. On ne spominje ba ni jednom rijeju neprijateljske impe-

245

upravljalo, vladalo je tada doba "relativnog blagostanja i

prividnog, jrancjozefskog mira", "varljive blagodeti" i "fatamorgane od komfora, sigurnosti i sree", kae Andri i
dodaje s civilizacijskim prezirom: "A u zabaenu bosansku kasabu dopirali su od svega toga ivota XIX veka tek
izlomlfeni odjeci, i oni samo u onoj meri i onom obliku u
kome je ta zaostala orijentalna sredina mogla da ih primi
i na svoj nain shvati i primeni. "*186
A uz tu sliku pojavnosti otvorio je odmah refleksiju
razvoja, kao anticipaciju onog to e se dogoditi i to se dogaalo pred
njegovim oima u doba pisanja ovog djela. Pored rada,
zarade i sigurnosti, to je bilo dovoljno da spoljni ivot
i ovde krene, pie Andri stavljajui navodnike kao
neku svoju naknadnu ogradu, "putem usavravanja i
napretka"; - "sve ostalo je potiskivano u onu mranu pozadinu svesti gde ive i previru osnovna oseanja i neunitiva
verovanja pojedinih rasa, vera i kasta, i tu, prividno mrtva i
pokopana, spremaju za docnija, daleka vremena nesluene
promene i katastrofe, bez kojih narodi, izgleda, ne mogu da
budu, a ova zemlja pogotovu. "*187
Interakciju izmeu nove vlasti i utjecaja orijentalne
sredine u kojoj je uspostavljena Andri je opisao li
fata1istikog nasluivanja budueg

rijalistike namjere Austrije prema

naem narodu, radi kojih je ona jedino i gradila i radi koje je bila prava uzbuna u Bosni /opstrukcija u
bosanskom saboru srpskih poslanika pri raspravljanju i odobravanju
kredita! i Srbiji, pa i u Hrvatskoj
kod naprednih ljudi, to je sve njemu vrlo dobro poznato. Valjda radi
toga o tome ne pie to je pisao svoje djelo u Beogradu pod njema
kom okupacijom pa je utanje o to-

me bilo munasip /oportuno/, kako

mi to u Bosni kaemo. Ja ovo spominjem radi toga da se uporedi njegovo benevolentno gledanje na
gradnju ove pruge sa gledanjem na
Sokolovievu upriju kojoj odrie
svaku vrijednost i korisnost i napada je radi potpuno izmiljenih intencija Sokolovievih politikih i
stratekih."/Kurtovi, 209). .
186. lbidem, 195-196.
187. lbidem, 196.

246

osnovnoj kontroverzi. Pored utiska vrstoe i trajnosti,

"ona je bila bezlina, posredna i ve zato lake podnoljiva od
bive turske vlasti. Sve to je svirepo i grabeljivo u njoj, bilo
je prikriveno dostojanstvom, sjajem i osvetanim formama.
Svet se bojao vlasti, ali onako kao to se boji bolesti i smrti,
a ne kao to strepi od pakosti, bede i nasilja." A njeni
nosioci, "svojim zvanjem, koje je ovde izgledalo veliko, svojom mirnoom, i svojim evropskim navikama, oni su narodu, od koga su se toliko razlikovali, ulivali poverenje i
respekt a da nisu izazivali zavisti ni stvarne kritike, iako
nisu bili ni prijatni ni voljeni. "*188 Ovim izuzimanjem
suprotnou Andri je s politikim oportunizmom
otupljivao svoje jukievsko kulturno opredjeljenje
prema austrougarskom Zapadu nasuprot otvorenog
odbijanja turskog Istoka, izraavajui istovremeno
moru prisile da se ivi u toj istonjakoj sredini ne
samo kao ope mjesto psiholokog stanja svih zapadnjaka u Bosni nego i kao vlastitu recepciju tog ivota i
duha. "... Posle izvesnog vremena" - pie on - "nisu se ni ti
stranci potpuno mogli oteti uticaju neobine orijentalne sredine u kojoj su morali da ive. "*189 To vjersko-civilizacijsko gotovo rasno moralno razgraniavanje austrougarske i turske vlasti Andri je, meutim, savladavao u vlastitom pristranom doivljaju i u recepciji
kranskih stanovnika Bosne i Viegrada. Iako "nije
novi ivot znaio ostvarenje onoga to su oni u krvi nosili i
oduvek u dui eleli", mada su "i muslimani i hriani,
ulazili u njega sa mnogovrsnim i apsolutnim rezervama, ali
"tajnim i skrivenim", - "veina se, posle kraeg ili dueg
kolebanja, preputala novoj struji, poslovala, sticala i ivela
po novim shvatanjima i nainima":190
190. Ibidem, 197.

188. Ibidem.
189. Ibidem.

247

"Nije nova egzistencija bila nita manje uslovljena i

vezana od stare, turske - pie Andri sa ogradom, ali
odmah ukljuuje kriterij nasilja kao osnovu svoga
sveukupnog odnosa prema turskoj vladavini, - "samo
je bila laka i ovenija, a te veze i ti uslovi bili su sada daleko
i veto postavljeni da ih pojedinac nije neposredno oseao."
"Nova drava, sa svojim dobrim upravnim aparatom, uspevala je da na bezbolan nain, bez nasrtaja i potresa izvue iz
naroda poreze i namete koje mu je turska vlast otimala neracionalnim, grubim metodama ili prostom pljakom", '191
objanjavao je Andri s objektivizrnom prema austrougarskoj vlasti i s kritikom prema turskoj upravi,
ostavljajui otvorena za sebe sva politika vrata u
suvremenosti pisanja djela, i budunosti njegova
itanja, onako kako se je njegov roman mogao bez
zazora i primjedbe itati i da je njemaka okupacija
postala stalnost nakon Drugoga svjetskog rata. U isto
vrijeme, upravo epsko-romantikim sataniziranjem
turske vladavine on je imao osiguranu srpsku, a i
hrvatsku, politiku podrku u bilo kojem ishodu ratnih zbivanja. "Poroci su se kanjavali i zadovoljstva plaala
tee i skuplje nego nekad, samo su zakoni i naini bili drugi
i ostavljali svetu, i u tome kao i u svemu drugom, iluziju kao
da je ivot odjednom postao iri, raskoniji, slobodniji", '192_
zavravao je Andri svoju karakterizaciju austrougarske vladavine kao reda, ali i perfidnog poretka
ispod privida obilja bogatstva i ivotnih oblika. A kao
ilustracije toga ivota kako se reflektirao na Bonjake,
"u kome su se sva zadovoljstva, koja su se dotada krala i
krila, sad su mogla da se kupe i javno prikazuju", '193
Andri je u "Hotelu zur Briicke" iznio jednu scenu sa
191. Ibidem, 198.
192. Ibidem, 199.

193. Ibidem.

248

begovskim nehljeboviem", ''jednim begom iz

koji, "mlad, bled, ukoena pogleda, prosipa svako
pie koje mu donesu, nalazi manu svemu i trai kavge sa
ukuanima i gostima" i "uzdie za Lotikom" uneuslianoj
ljubavi i bezrazlonoj ljubomori", *194 a uz to je Andri
nagovijestio i Lotikin odnos sa Alibegom Paiem
''jedinim ovekom u kasabi za koga se "smatra da je uspeo da
zadobije Lotikinu naklonost, stvarno, i nezavisno od svakog
rauna". *195 Ono to su bonjaki pisci austrougarskog
razdoblja samo uopeno kritiki iznosili, a oni izmeu
dva rata sa vie slika i psiholokih pojedinosti pripovijedali, Andri je pripovjedakom animacijom izloio.
"mlaim

Crne",

Kao i uvijek kada se iz njegova pripovijedanja

dobijao dojam da ivot i historija podjednako zahvataju sve stanovnike Bosne, Andri je pravio rezove i
ubacivao epizode u podijeljenosti i suprotstavljenosti
Turaka i hriana u njoj, o razliitom osjeanju, doivljavanju, shvatanju i narodne poezije i predanja,
razliitom interesu historije i suvremenosti, kao bitnu
koncepciju cjelokupnog njegova stvaranja i elju da se
ona ne zaboravi, to u ovom romanu otkriva i funkciju ovog djela u zbivanjima suvremenim njegovu
stvaranju. I u petnaestom poglavlju je opu rakijaku
atmosferu u Zarijevoj mejhani, probila, po ve
isprobanom Andrievu obrascu, narodna epska pjesma kao evokacija nacionalno-mitske tradicije, i agonalno odredila sluaoce, kao i u treem i estom
poglavlju romana. I ovdje je guslar Crnogorac kao i
onaj prilikom ometanja izgradnje mosta, "isposniki
mrav, sirotinjski odeven", "upadljivo povuen", koji se
"pravi... nevet i ravnoduan, pa ipak se vidi da ima drugih
195. Ibidem, 207.

194. Ibidem, 205.

249

i drugaijih misli i namera nego to mu izgled kazuje", pri

emu Andri ne moe da savlada nacionalnu romantiku u ovom opisu: "U njemu se nevidljivo rvu mnoga
suprotna i nepomirljiva oseanja, a naroito veliina onoga
to nosi u dui sa bedom i slabou onoga to moe da izrazi
i pokae pred drugima." I on se, kao i njegov prethodnik
iz treeg poglavlja, "kao arolijom menja" kad se zvuk
gusala i njegova glasa sliju u intonaciji i on poklikne
uvodne stihove: "Procviljeo sitan bosioe: / Tiha roso, to
ne pada na me?" a "pri tim prvim stihovima njih sve
redom, i Turke i hriane, proe jedan isti drhtaj neodreene
udnje i ei za istom rosom, koja ivi u pesmi kao i u svim
njima, bez razlike. "*196 Meutim, u mikroritmu Andrievih etnopsiholokih antiteza i obrata i povratna
zajednika recepcija ove pjesme izmee se u epski
agon. Ili, kako Andri nastavlja: "To ne bio sitan
bosioe ... " i diui veo sa svoga poreenja pone da nabraja
turske i srpske stvarne elje i sudbine koje se kriju iza figura o rosi i bosioku, kod slualaca se odmah dele oseanja i
razilaze suprotnim putevima, ve prema tome ta je ko i
ta u sebi eli, nosi i veruje.", i svi "samo gledaju u aicu
pred sobom, gde na sjajnoj povrini rakije naziru eljene
pobede, gledaju bojeve i junake i slavu i sjaj kojih u svetu
nigde nema":197 Iako je u poetnoj figurativnoj pretpostavci Andri pogrijeio jer je bosiok karakteristian
za srpske narodne pjesme, on je glavnu ideju ove
scene o razilaznim putevima daljnjeg doivljavanja
pjesme dobro izrazio, nastavljajui lanac svojih historijsko-nacionalnih podsjeanja.
A zatim je bez prijelaza nadovezao nastavak prie o
orkanu, ve obraene u pripovijeci orkan i vabica,
197. Ibidem, 213.

196. Ibidem, 212.

250

koji poinje uz ruk uZarijevoj mejhani, gdje orkan

sa svojom nekadanjom ljubavi slui za razbibrigu i
dumbus gazdama i begovima, da bi ga uvukli u razgovor o lijepoj siroti Pai iz Dua, iz ije je avlije baen
struk kalopera na orkana. Povijest o orkanu u
ovom romanu, od okrutne ale na njegov raun i
nare ene ljubavi prema njemu do tragedije kada se
ona odvede kao inoa za starog bezdjetnog Hadi
Omera, Andri je razvio u umjetniki najljepe lirsko
poglavlje svoga romana, na ijem zavretku na svirepi
izazov "Ubij se, kad nisi bio kadar da otme Pau od onog
uturuma" i predbaaj straha, orkan kao krilat igra po
ogradi mosta iznad Drine, nadilazei opasnost i sva dotadanja gruba zadirkivanja i podsmijehe, na putu ka "svetloj
eljenoj stazi velikih podviga":198 Sve uz bogatstvo
pojedinosti koje sklapaju mozaik atmosfere austrougarskog doba i ivota Bonjaka: od podatka o
Jamaica-rumu za "Bonjake u poslednjem stadiju alkoholizma", pri emu Andri ne grijei jer je sve do
godine taj naziv za ovaj narod bio uobiajen, iako ga
on u svome romanu, vjeran srpskoj nacionalistikoj
proskripciji toga imena, ni na jednom mjestu nije
upotrijebio; pa preko tumaenja ta kazuje struk
kalopera baen iz djevojake ruke ("Ja venem za tobom
ko ovaj otkinuti list, a ti nit me prosi za sebe nit me puta
za drugoga");"199 preko epizode o hrabrom isamozata198. Ibidem, 225.
. Na Jandrievo pitanje da li je
postojao orkan, o kome Andri
.\?ie jo u pripovijetkama orkan i
Svabiaz i Mi/a i Pre/ac, Andri je
odgovarao: "Postojao je orkan,
kako da nije, pomalo nastran i siromaan ovek, poznat u celoj varoi.
ini mi se da sam ga najcelovitije

dao u pripoveci 'Mila i Prelac'. On

je za mene isto to i modeli koje
sreemo na slikarskim platnima; svi
ti ljudi koje su majstori palete
portretisali su postojali. Tako je i
kod nas pisaca, prema torne, sve su
rnoje linosti postojale ili su mogle
da postoje."!Jandri,162-163./.
199. Ibidem, 217.

251

jnom pregaranju Hadi Omerove prve ene nerotkinje i njenoj odlunoj i iskrenoj preporuci muu da
dovede jo jednu enu, i o podjeli "varokih Turaka"
na dva tabora o tom pitanju, - do pjesme kojom prisutni uz povik "Rum za orkana!" raspa1juju siromaha u
igri njegovom ljubavi sa lijepom Paom, koju su oni
izmislili: "Akam geldi, sunce zajde, / Na tvom licu jote sja
/ ne kako navodi Andri: "vie ne sja", jer se ne vezuje
uz naredne stihove: Da mi se je ogrijati / Na sunau kraj
tebe. "*200
svoenju

"dvadeset godina pod okupacijom" od

poetka esnaestog poglavlja Andri nije napisao nita
zlo i nasilno o austrougarskoj vladavini, svakako i
zbog toga da napravi to veu razliku od onih osmanlijskih vremena prije nje. To je uostalom proizlazilo i iz
njegovih pogleda na politiku i kulturnu historiju
Bosne, iz samog njegova u osnovi kranskog bia. Jer
austrougarsko doba je bilo suprotno turskome,
kranski zapad se s njime vratio u Bosnu, s kojim je
osmanlijska vladavina svojim dolaskom, prema
Andrievu isticanju, presjekla sve veze u Bosni i zaustavila njen kulturni i duhovni razvoj.
Tih dvadeset godina pod austrougarskom vladavinom, kae Andri, bile su "srazmerno najdui period
mira i materijalnog napretka to ga je kasaba ikad zapamtila", a izgledalo je po njima i "kao da nestaje traginih
akcenata u ivotu evropskih naroda".*ZOl ak je i oglas na
kapiji, gdje je nekad bio prilijepljen proglas generala
Filipovia, o atentatu talijanskog anarhiste Lukenija na
caricu Jelisavetu proao "bez pravog razumevanja i
dubljeg uea". Ali je Andriu posluio za njegovo
U

200. Ibidem, 218.

201. Ibidem, 227.

252

povezivanje historije u romanu, da se ne bi izgubila

antiturska okosnica.
I dok su djeca pronala svirepu igru sa jedinim
Talijanom u varoi nazivajui ga ni kriva ni duna
Lukenijem, "jednom krugu uglednih, ljubopitljivih i neukih Turaka arilija objanjavalo jel viegradski muderis
Husein efendija ta su i ko su ti anarhisti",'202 po starim
knjigama svoga uitelja Arap-hode, fatalistiko-filo
zofski, kao o Boijem odreenju: "Tako je ljudski ivot
udeen - i sam Bog jedini tako je hteo - da uz svaki dram
dobra idu dva drama zla, da na ovoj zemlji ne moe biti
dobrote bez mrnje ni veliine bez zavisti..." "To naroito
vai za izuzetno velike, pobone i slavne ljude. Uz svakog od
njih raste, uporedo sa njihovom slavom, i njihov krvnik i
vreba priliku, pa nekad je uhvati pre a nekad posle. "'203 I
kompozicijski i koncepcijski u okviru historijskih
evokacija kao ritmu ove hronike muderisova komentiranje se svelo u sudbinu Mehmed-pae Sokolovia,
koji je "tri sultana sluio i bio mudriji od Asafa, koji je i ovaj
kamen na kome sjedimo svojom snagom i svojom
pobonou podigo", - takoer "od toga noa poginuo" jer
"pored sve svoje sile i mudrosti, od te dekike nije mogao
""'204
pob7eC1
.
Na taj vid fatalistike karakterologije "Turaka
arilija" Andri je nadovezao skepsu A1ihode "s kraja
toga srenog stolea i poetka novog", kada su poele
pripreme za popravak mosta, kao Andrieva formalno
koncepcijskog i kompozicijskog leit-motiva, idejne
teme koja se stalno ponavlja drei ovu raznovrsnu i
raznorodnu grau na okupu. Pri tome se Andri
pokazao i historijski taan u jednom iskazu povodom
202. Ibidem, 229.
203. Ibidem, 230.

204. Ibidem.

253

Alihodei kako je on bio "jedan od retkih varokih musli-

mana koji nije prihvatio nita od novina i promena koje su

stranci doneli, ni u nonji, ni u shvatanjima, ni u govoru, ni
u nainu trgovine i poslovanja", jer je upravo te godine
1900. istakrluto ime "Musliman" kao vjersko-nacionalna oznaka ovog naroda u politikoj nudi zbog srpsko-hrvatskog protivljenja bosanskoj nacionalnosti,
historijski imanentnoj upravo njemu. Kao Andriev
idejno, psiholoki i kompoziciono integrativni lik, koji
traje iz turskog u austrougarsko doba fiziki i sudbinom vezan za upriju, i kao ovjek "svoje glave i odvojenog miljenja", odvajanja od opeg ponaanja drugih,
i stalne sumnje u sve to je dolazilo od tuina i u sve
to strastveno odudara od ustaljenih tokova vremena,
on je i pod ovom vladavinom "godinama ustajao protiv
svega to je vapsko i strano", ali je sada bio "pomalo
zamoren i razoaran", pri emu se "njegova poslovina
uoljivost

pretvara u jetkost i njegova borbenost u

mrano

ogorenje","205

i najradije se zatvarao u sobiak pozadi

duana, koji je nazvao tabut, nalazei tu "svoju misao o
sudbini sveta i hodu ljudskih stvari", "206 Ali nije mogao da
ne kae svoju kompozicijski proroku misao "da ne
valja to diraju u upriju", jer "kao to danas popravljaju,
tako e je sutra ruiti","207 s kojom e Andri u 1914.
godini zatvoriti radnju svoga romana i sudbinu historije u njemu. A kao to je u svojim misaonoiskustvenim uopavanjima identificirao Andria tako
je i u reakciji na napomenu da upriji od popravke
nee nita biti dosizao razinu Andrieve knjievne
filozofije: "Zna li ti da rije jedna rui gradove, a kamoli

ovoliki rum. Na

rijei

je sazdan sav ovaj boji dunjaluk. Ti

205. Ibidem, 234.

206. Ibidem, 235.

207. Ibidem.

254

da si pismen i ilumli, kao to nisi, ti bi znao da ovo nije

graevina kao to su druge, nego od onih to se za boju
ljubav i bojom voljom podiu; jedno vrijeme i jedni ljudi je
grade, a druga vremena i drugaiji ljudi rue, " I navodio je
sudbinu Kamenitog hana, na ijem mjestu sada
"krmad roku i vapska borija svira":208 A u prilog
vjerovanju da je "poslije esme, najvei sevap sagraditi
upriju i najvea grehota dirati u nju", pripovijedao je
legendu kako je prva uprija postala kada, po
Allahovu nalogu, molei "rairie krila i svijet stade da
prelazi preko njihovih krila","209 Ali njegova skepsa u
tome vremenu i meu sugraanima bila je gluha: "Svi
su ga sluali s podsmeljivim ljubopitstvom i prividnom
panjom, ali niko u kasabi nije delio njegovo miljenje ni
imao razumevanja za njegov pesimizam ni njegove zle slutnje koje ni on sam nije umeo da objasni i potkrepi dokazima". "210
Takav je, jetko ironian, sumnjiav i zloslutan, ostao
i kad je Austrija poela graditi "istonu eljeznicu"
kroz Bosnu, o ijem se politikom i strategijskom
znaaju mnogo pisalo u svijetu, navodi dvostrano
Andri, a u kasabi se sve pojavljivalo "pod posve bezazlenim, ak privlanim vidom", u smislu "novih izvora
zarade za mnoge", "211 mada "to nije vie /bilaj ona laka,
sigurna i bezbrina zarada iz prvih godina posle okupacije",
korigira Andri prethodne slike obilja isticanjem
skakanja cijena robi i naglim propadanjem onih koji
su se obogatili na poetku okupacije,"212 A kad je
eljeznica proradila "leva obala, i sa njom most, potpuno
su umrtvljeni":213 Na isticanje brzine putovanja
208. Ibidem, 236.
209. Ibidem, 237.
210. Ibidem.

211. Ibidem, 239.

212. Ibidem, 240.
213. Ibidem, 241.

255

eljeznicom, "nepoverljivi, svojeglavi" Alihoda, i

Andriev karakteristian i psiholoki najpotpuniji lik,
odgovarao je jetko: "Ako ide u dehenem, bolje ti je da
ide polako; /. ../ ti si budala kad misli da je vabo pare troio
i mainu proveo samo zato da bi ti mogao bre putovati i
poslove svravati. Ti vidi samo da se vozi, a ne pita se ta
maina odvlai i dovlai osim tebe i takvih kao to si ti. "*214
Uprkos tome svijet je "odlazio joo./ i sada na most i sedeo
na kapiji, /. ../ ali je putovao pravcem i nainom na koji su ga
upuivala nova vremena", komentirao je Andri mulabdievski (Mulabdi: Nova vremena). "1 brzo se i lako jsvijet! pomirio sa milju da put preko mosta ne vodi vie u svet
i da most nije ono to je nekad bio: veza Istoka sa Zapadom",
zavravao je Andri svoju misao o historijsko-civilizacijskom prijelomu koji je donijela Austro-Ugarska
u Bosnu, i stvarnom okonanju utjecaja turske vladavine na njen duhovni i kulturni razvitak, koji je
ostao prisutan jo jedino u biu Bonjaka. "A most je i
dalje stajao, - zavravao je Andri na isti nain i ovo
poglavlje uvijek kada je ostajao bez daljnih rijei
komentara, i kada je prethodno pripovijedanje ostavljao otvorenim da rezonira u itaocu, -" onakav kakav je
oduvek bio, sa svojom veitom mladou savrene zamisli i
dobrih i velikih ljudskih dela koja ne znaju ta je starenje ni
promena i koja, bar tako izgleda, ne dele sudbinu prolaznih
stvari ovoga sveta. "*215
"Ali tu pored mosta, u kasabi sa kojom ga je sudbina vezala", - nastavlja Andri, u karakteristinom prijelazu,
svoje pripovijedanje u sedamnaestom poglavlju, "dozrijevali su plodovi novih vremena. " Ti plodovi"novih
vremena" nisu, meutim, bili savrenije gazdovanje i
modernije obrada zemlje kao kod Mulabdia, nego je
214. Ibidem, 241-242.

215. Ibidem, 243.

256

bila "godina 1908. i s njom veliko uznemirenje i neka mukla

pretnja koja od tada nije vie prestajala da pritiskuje kasabu", "poelo se sve vie da govori o politici",*216 kae on, da
bi u toku pripovijedanja izdiferencirao ko su bili nosioci najveeg negodovanja prema meunacionainoj
politici austrougarske vlasti, a ko njene pristalice, i nastavio tako vlastitu koncepciju o viestoljetnom ivotu
u Bosni i odnosima u njemu. "U Sarajevu su osnovane
verske i nacionalne stranke i organizacije, srpske i muslimanske", - pie on nazivajui od sada Bonjake vjerskim
imenom, a ne "Turcima", i zadravajui odnos samo
izmeu ova dva naroda kao da Hrvata nije ni bilo, - "a
odmah zatim osnivani su njihovi pododbori u kasabi. U kasabu su stizali novi listovi koji su pokretani u Sarajevu. Osnivane su itaonice i pevaka drutva. Prvo srpska pa muslimanska i, na kraju, i jevrejska. "*217 U atmosferi nacionalnog buenja, novih knjiga i ideja koje su donosili studenti iz Bea i Praga, Andri je, moda naknadno,
uinio i klasno-politiku koncesiju novoj Jugoslaviji,
istiui "mlade kalfe", rije "trajk" i broure o socijalizmu i proletarijatu. A u tome kontekstu "seljacima je govoreno o agrarnom pitanju, o kmetovskom odnosu o beglu
kim zemljama".*218 Rezultat tih "novih vremena" bio je
andrievski: "Ljudi su poeli da se dele i okupljaju, odbijaju i privlae po novim merilima i na novim osnovama, a
snagom starih strasti i drevnih nagona. "*219
Nakon promjene na prijestolu u Srbiji 1903. i promjene reima u Turskoj osjetio se "ivlji rad i pritisak
vlasti", a "policija je hapsila i kanjavala globom mladie
zbog neopreznih izjava i zabranjenih srpskih pesama",
konkretizirao je Andri ovu situaciju politikih previ218. Ibidem, 245.
219. Ibidem, 246.

216. Ibidem, 244.

217. Ibidem.

257

ranja. "Velik beo plakat", "prilepljen na kapiji, ispod same

ploe sa turskim natpisom" nije bio za Andria samo dramatina taka ove uzburkane atmosfere, nego je bio i
govor slika, saetak historijske sudbine Bosne, a
Alihoda pred tim plakatom, koji je sluao njegovu
sadrinu "jer proglas nije bio i na turskom jeziku i hoda
nije umeo da ga ita",'220 simbolino je predstavljao turski atavizam i tvrdokornost u njemu i narodu kome je
pripadao sa svom svojom nastranou. Ali je predstavljao i evokaciju prevrata 1878. u sumi linih doivljaja posljednjeg "turskog" nasilja i cininog
oslobaanja od nosioca "crvenog krsta" kao neshvatljivog humanog obiljeja:
"Alihoda oseti kako ga zabride desno uho ispod
bele ahmedije, i kao da je jue bilo, izie mu pred oi
svaa sa Karamanlijom, ono nasilje koje je tada nad
njim izvreno, pa crven krst kako pliva u suzama,
dok njega vapski vojnik paljivo otkriva, pa beD
plakat sa ondanjim proglasom na narod."'221
Nakon itanja teksta proglasa, u rasponu od isticanja pozitivnih tekovina austrougarske vlasti ("da su
namjesto sile i zuluma stupili red i sigurnost, da se rad i
ivot nalaze u stalnom razvitku, da se oplemenjujui uticaj
umnoene obrazovanosti pokazao i da se pod zatitom
ureene uprave moe svak plodovima svoga rada veseliti") i
odluke o uvoenju "konstitucionalnih ustanova",'222
garancija meunacionalne ravnopravnosti, ''jednakoga
prava sviju pred zakonom: sudjelovanje pri donoenju
zakona i u upravi zemlje; jednake zatite sviju vjeroispovijesti, jezika i nacionalne svojstvenosti"'223 - Andri je
izrazio razliita reagiranja prisutnih. "Pred unutarnjim
220. Ibidem, 247.
221. Ibidem.

222. Ibidem, 248.

223. Ibidem, 249.

258

pogledom" Alihodi se naizmjenino inilo da "ili ne vidi

nita ili vidi neto to ne razume i to ne sluti na dobro", da
bi sve to relativiziralo u spoznaju da "u ovom ivotu
nita nije iskljueno i svako je udo moguno",224 "da i
zemlje i pokrajine, a sa njima i ivi ljudi i njihova naselja,
idu od ruke do ruke kao sitna para, da pravoveran i dobronameran ovek ne nalazi na zemlji mira, ni onoliko koliko mu
za njegov kratki vek treba, da se njegovo stanje i imanje
menja nezavisno od njega i protivno njegovim eljama i
najboljim namerama".225 Kad je zavrio itanje "ovek u
konom kaputu" je zavikao da ivi "Njegovo Velianstvo
na Car!" " - iviooo! - viknu onaj dugaki Ferhat to pali
optinske fenjere, kao poruen. " A nasuprot tome odobravanju, "svi se ostali u istom trenutku utke razioe". "Jo
nije dobro ni pala no toga dana kad je veliki beli proglas
pocepan i baen u Drinu. .Sutradan je uhapeno nekoliko
srpskih mladia pod sumnjom da su oni to uinili ... "226
Po Andrievu ustaljenom strukturno-kompozicionom modelu da sva dramatina ivotna zbivanja u
kasabi poinju ili se zavravaju na upriji na Drini, i
sada, kada su se poele rasporeivati jedinice po selima du srbijanske granice, zapoeli su i tajanstveni
radovi na mostu, to je izazvalo mrko podozrenje
Alihode Mutevelia. Andri je otkrivanje ove tajne
ispripovijedao na historijski i misaono alegorian nain, u skladu sa svojom dizertacijskom predstavom
Bonjaka i sa koncepcijom samog romana. Obavjetenje da se most zapravo minira u vojne svrhe rekao je
Alihodi jedan beg iz Crne sa karakteristinim
imenom Brankovi, uz koje se u srpskoj romantikoj
224. Ibidem.
225. Ibidem, 250.

226. Ibidem.
227. Ibidem, 252.

259

historiografiji vezivao pojam izdaje, dok se na drugoj

strani prihvatanje islama od strane Bosanaca karakteriziralo kao izdajniki irenegatski, "poturenjaki"in
u odnosu na "vjeru pradjedovsku". Taj Muhamedbeg
Brankovi "sluio je vojsku u Beu, ostao tamo kao
Liingediener, i doterao do jeldvebela". *'227 A da knjievni
cinizam konformizma i izdajnitva bude jo vei
Andri je u zagradi napomenuo da je taj beg "bio unuk
onog emsibega koji se posle okupacije zatvorio u svoju
Crnu i presvisnuo od jada, i koji se i danas spominje meu
starim Turcima kao nedo~tian primer moralne veliine i
doslednosti":228 Na njegovo zaobilazno objanjavanje
prirode radova na mostu Alihoda je imao samo jedno
pitanje koje se, nasuprot vojnom pragmatizmu, irilo
u prostorima etike dobrog djela raena za Boiju
milost: "Ama sve je to lijepo, dobar si ovjee, ali znaju li oni
da je ovo vezirov hair, da je za duu i za boji hator graeno
i da je haram i kamen sa njega odbiti?"*'229 Na to je lice
bega - feldvebela, u ulozi ivog primjera za Andrievu
negativnu karakterologiju Bonjaka, dobilo "neki lukav
i utiv izraz, nepomian, slep, gluh, kakav ljudi mogu da
steknu samo dugogodinjim radom u drevnim i trulim
administracijama, u kojima se diskrecija odavno izrodila u
bezdunost a poslunost u kukaviluk", da bi odmah
zatim uzeo izgled "one nasmejane vedrine u kojoj se beka
dobroudnost i turska utivost sastaju i meaju kao dve
vode", *230 Prema zbunjenom Alihodi ostajao je "veiti
228. Ibidem. A kada je 1972. godine bio u posjeti Viegradu, Andri je pokazao Ljubi Jandriu tadanjeg predsjednika opine Hilmyu Brankovia i rekao: "Seate li
se Semsibega Brankovia iz romana
Na Drini uprija.! ...! Ovaj Brankovi
je njegov potomak. Pogledajte sa-

mo kako je uglaen, gizdav i naoit

u svemu. Kako taj urne lepo da me
doeka! On bi mogao da pristane
kao visoki dvorski dostojanstvenik
u kojoj god hoete zapadnoevropskoj zemlji." !Jandri, 176.!.
229. Ibidem, 254.
230. Ibidem.

260

i veno jednaki most", napisao je na kraju Andri, razvisliku iznad "nemirne povrine Drine", kao

jajui njegovu

da je svoje pravo stvaralako lice i prikrivenu a sutinsku namjeru pripovijedanja, koja se nalazila iza
dogaaja hronike, naglo zakrivao velom i izrazom filozofskog razmiljanja o trajnosti velikih graevina
nasuprot vremenitosti zbivanja mjerenih ivotima
pojedinaca i naroda.
Poputanje zategnutosti oko "aneksione krize" Anje sagledao, kao i uvijek kad se radilo o krupnim
dogaajimai velikim potresima u romanu, u razliitim
osjeanjima dva naroda u Viegradu. "... Ono nije donedri

la istinsko smirenje duhova ni kod Srba ni kod muslimana u

kasabi", - pisao je on nazivajui jedne nacionalnim a
druge vjerskim imenom u slijedu svoje dizertacijske
ideologije i jugoslavenske politike prakse - "ostavilo je

samo skriveno razoaranje kod jednih a talog nepoverenja i

straha od budunosti kod drugih. "*231 Tu vjekovnu diferencijaciju, koju je on do maksimuma hipostazirao i
pripovjedaki izdvajao te psiholoki podvlaio, pravei od nje historijsko naelo i proroanstvo budunosti,
on je kao bitnu strukturu svoga djela koja se filozofski
prelama na mostu i u kasabi, isticao ne samo u agonalnim i politikim antagonizmima nego i u mozai
kim pojedinostima kulture i drutvenog ivota: "Te godine otvorene su dve banke, srpska i muslimanska", pie
on: 232 U drutvima, itaonicama, kafanama "gramofoni

struu i krete turske mareve, srpske rodoljubive pesme ili

arije iz bekih opereta, ve prema gostima za koje sviraju":233 A kao ironian primjer tradicionalne politike
233. Ibidem, 257.

231. Ibidem, 256.

232. Ibidem.

261

identifikacije Bonjaka Andri iznosi kako "varoke

age i efendije" na kapiji komentiraju novinske vijesti o
tursko-talijanskom ratu: "Lakomo sluaju ta se pie po
novinama o mladom i junakom turskom majoru Enverbegu, koji bije !talijane i brani sultanovu zemlju kao da je potomak Sokolovia i uprilia, /.../ i duboko i iskreno strepe za
sudbinu daleke turske pokrajine u Africi. ","234, pie Andri,
dodajui u nastavku pripovijedanja kratko: "1 tako je
dola jesen 1912. godine, a zatim 1913. godina, sa balkanskim ratovima i srpskim pobedama. "'235 Da bi te dogaaje
psiholoki-emocionalno razvio u razliitim odjecima
kod stanovnika kasabe, sa referencom na vremena
turskih represalija u slinim prilikama:
"Pre nego to su pismeni ljudi mogli da se razaberu u protivrenim novinskim vestima, rat
izmeu Turske i etiri balkanske drave ve je izbio
i krenuo svojim drevnim putevima preko Balkana. A
pre nego to je svet pravo shvatio smisao i zamaaj
rata, on je stvarno zavren pobedama srpskog i
hrianskog oruja. l sve se to zavrilo daleko
odavde, bez ognjeva po granici, bez jeke topova i bez
odseenih glava na kapiji. "'236
U duhovima mjetana su fIti dogaaji izazvali itave
oluje /s jedne strane/ najveih zanosa i /s druge/ najdubljih potitenosti", Jer je i to, pie Andri pratei
dosljedno svoju viziju historije, liU kasabi primljeno sa
potpuno suprotnim oseanjima i kod Srba i kod muslimana,
jedino po snazi i-dubini njihova su oseanja bila moda jednaka. Dogaaji su prevazili sve nade jednih, a sva strahovanja drugih izgledala su opravdana", pisao je Andri s
nagovjetajima, kao i uvijek kada bi doao do ivice
236. Ibidem, 259.-

234. Ibidem, 257-258.

235. Ibidem, 258.

262

otvorenosti, da bi to sve ukljuio u ope kretanje historije na ovim prostorima: "elje koje su stotinama godina letele pred sporim hodom istorije, sad nisu vie mogle da
je prate i stiu u njenom fantastinom letu na putu najsmelijih ostvarenja. "*237
Historijsku sudbinu Bonjaka Andri je na ovom
mjestu doveo do dramskog preokreta dogaajem
kada je "siva srpska peadija" zamijenila turski asker
du cijele granice izmeu Bosne i Sandaka, ime je
nestalo trornee izmeu Austrije, Turske i Srbije, a
turska granica "povukla se odjednom za vie od hiljadu
kilometara, ak negde tamo iza Jedrena":238
Za most na Drini, koji je u ovom romanu od poet
ka simbolizirao Bonjake, i kako ga treba knjievno
itati, njihovo bie i njihov kulturni i politiki poloaj,
pie Andri, "ova promena je bila presudna". Njegova historija i njegova sudbina zapravo je alegorija bitka i eg- .
zistencije Bonjaka. "eleznika veza sa Sarajevom umrtvila je, kao to smo videli, sve njegove veze'sa Zapadom", pripovijeda Andri sa dubinskim upuivanjem recepcije, - "a sad je napreac prestala i veza sa Istokom. Upravo
taj Istok, koji ga je stvorio", - sputa Andri sondu u
podtekstualnu razinu svoga izlaganja, srnu sutinu
mosta kao simboline predstave nastanka, bia i historije ovog naroda - "i koji je do jue jo bio tu, istina prodrman i naet, ali stalan i stvaran kao nebo i zemlja, sad je
iezao kao privienje ... " "Veliki kameni mosr, - potcrtava
Andri jo jedan put njegovu drutveno-komunikacijsku ulogu s umjetnikim podrazumijevanjem i analogijom istovijetnosti, - "koji je po zamisli i pobonoj odluci
vezira iz Sokolovia trebalo da spaja, kao jedan od beouga
imperije, dva dela carevine, i da 'za bolju ljubav' olakava
237. Ibidem.

238. Ibidem, 260.

263

prelaz od Zapada na Istok, i obrnuto, bio je sada stvarno

i od Istoka i od Zapada i preputen sebi kao
nasukani brodovi i naputene bogomolje." Ali se na kraju
odlomka, kao i uvijek, ispravlja, podiui svoj komparativan stvaralaki doivljaj na razinu alegorijske
slikovne izriitosti i konkretne ulne pojavnosti, i
zavrava poznatom temom smirivanja u romantiars
koj beskonanosti trajanja: "Ali on je stajao jo isti onakav kakvog ga je video veliki vezir pred unutarnjim pogledom
sklopljenih oiju i kakvog ga je ostvario njegov neimar:
moan, lep, trajan, iznad svih promena. "*239
Most, i Bonjaci kao unutarnji simbol, ostaje tako
kao gola graevina, izraz ljepote u duhu, transcendentalno etiki postojan, ali ispranjen svojom
neposrednom funkcionalnoui konkretnim bivstvovanjem, praktinom ulogom u ivotu i vremenu.
Dubinska podtekstualna dimenzija ovog simu1taniteta Andrieva doivljaja i pripovijedanja nastavlja se,
meutim, dalje.u pripovjedaki otkrivenim raspravama "potitenih varokih muslimana starijih ljudi" iz sredine 1913. godine, koji sa uzbuenjem komentiraju
geografsku kartu sa buduom podjelom Balkanskog
poluostrva, u pievoj prikriveno zluradoj interpretaciji njihova psiholoko-etnikog stanja i raspoloenja: "... Turska vlast se !u njihovu djetinjstvu!
pruala od Like i Korduna pa do Stambola, a od Stambola
sve do neodreenih pustinjskih granica dalekog i neprohodnog Arabistana". "A 'turska vlast' - napominje Andri
sa akcentom za nemuslimanske itaoce - "to je velika,
nedeljiva i neunitiva zajednica Muhamedove vere,
sav onaj deo zemnog ara 'gde ezan ui'." Pamte oni za
svoga vijeka kako se ta vlast povlaila iz Srbije u
odseen

239.Ibidem.

264

Bosnu, pa iz Bosne u Sandak, ali sada su evo doivjeli

"da je ta vlast" odjednom otplasnula i "povukla se negde
u nedogled, a oni su ostali ovde, kao vodeno bilje na kopnu,
prevareni i ugroeni, preputeni sebi i svojoj zloj sudbini",
nastavlja Andri, a u sagledu njegova naziranja na historiju turske vlasti i bosanskih "Turaka" njegove rijei,
koje su izraz stvarne psiholoke atmosfere toga vremena i Andrieva itanja bonjakih pisaca, dobivaju
u vertikali djela prizvuk neke zasluene tragike, kao
posljedice praroditeljskog grijeha, vjerskog i kulturnog odbjeglitva i politike identifikacije s
"turskom vlasti", a poloaj u kome su se nali on psiholoki otkriva kao stanje nedoumice izmeu vjere u
Boije odreenje i nemogunosti racionalnog
objanjenja svega to se dogodilo: "Sve je boje davanje,
i sve je to, nesumnjivo, obuhvaeno odredbama bojeg
promisla, ali je teko oveku da shvati sve ovo... "*240
U koncepciji suprotstavljenosti vjerskih i historijskih interesa i sinhronitetu nacionalne razliitosti
Andri je opisao kako, nasuprot ovim danjim razgovorima "potitenih varokih muslimana", "nou, do u kasne
sate, sede na toj istoj kapiji mladii iz srpskih kua i pevaju
glasno i prkosno pesmu o srpskom topu, a niti ih ko globi ni
kanjava":241 I to je simbolina slika: na mostu vezira
srpskog porijekla, koji su njihovi starenici ruili kao
emanaciju turske vlasti, a na njemu razgovore vodili
viegradski Bonjaci, koji su prihvatili "tursku" vjeru i
njihovu upravu kao svoju, sjede sada srpski mladii
zatvarajui luk mitsko-nacionalne svijesti. Kao nastavak te historijske linije srpskog ideala i suprotstavljanja Andri uvodi temu tzv. Mlade Bosne, naciona241. Ibidem, 262.

240. Ibidem, 261-262.

265

listike

omladine koja je u Srbiji gledala pijemont ujedinjenja: meu tim mladiima su se primjeivali i studenti i aci koji su dolazili iz Sarajeva da "omrknu ovde
na kapiji, ali ne osvanu sutradan u kasabi, jer ih viegradski
mladii prebacuju utvrenim kanalima u Srbiju". *242
U nastavku pripovijedanja Andri je zapravo, s
patosom mladalakog sjeanja, iznio genezu ove
omladinske tajne organizacije, uz linu apoteozu
njenim srpsko-integristikimidejama, kojima se i sam
kao mladi priklanjao, a meu kojima nije bilo mjesta
za Bonjake kao autohton bosansko-slavenski narod
islamskog kulturnog kruga, koji je Andri s dubokim
animozitetom idejno-historijski odbijao. Preko ljetnog
raspusta dolazili su u kasabu sarajevski gimnazijalci te
"pravnici, medicinari, filozofi sa univerziteta iz Bea, Praga,
Graca i Zagreba", *243 pripovijeda Andri, a u njegovim
iskazima se jasno vidi njihova politiko-nacionalna
koncepcija i pravoslavni mistiki zanos rtve za nju.
Jer, "poneseni o pravu naroda na slobodu i oveka pojedinca
na uivanje i dostojanstvo", "oni donose slobodoumna
shvatanja drutvenih i verskih pitanja i zanos oivelog
nacionalizma, koji je u poslednje vreme, naroito posle srpskih pobeda u balkanskim ratovima, porastao do opteg
verovanja, a kod mnogih mladia do fanatine elje za delom
i linim rtvovanjem":244
U patetinom romantiarskom zanosu, ponesen
vie emocijama apoteoze i rekvijema asti, ali i
vlastitim meuratnim politikim pragmatizmom s
kojim je mogao stupiti i u poslijeratni ivot, Andri je
odstupio od realistikog prikazivanja i izraza, i II
podignutom tonu idealistike identifikacije, sa izvjes242. Ibidem.
243: Ibidem, 263.

244. Ibidem, 264.

266

nom iskustvenom objektivacijom i zadrkom iz starijih

godina, on je iznio svoj pogled na ove mladie, potpuno u stilu Knjievnog juga i politiki egzaltirane literature o ovom predmetu koja se ideoloki uklopila u
politiki sistem Drave SHS i estojanuarske kraljevske diktature jugoslavenskog unitarizma, bez
Bonjaka.
"...Oni su da misle kako hoe, da sude o svemu
slobodno i neogranieno; oni su smeli da govore ta
hoe, i za mnoge od njih te rei su bile isto to i dela,
one su zadovoljavale njihove atavistike potrebe za
. junatvom i slavom, silovitou i razaranjem, a nisu
povlaile za sobom obavezu na delanje ni neku
vidljivu odgovornost zbog izreenog. ~', pisao je on i
nastavljao: "Teko je zamisliti opasniji nain da se
ue u ivot i sigurniji put ka izuzetnim delima i ka
potpunom slomu. Samo najbolji i najjai meu
njima bacali su se zaista sa fanatizmom fakira u
akciju i tu sagarali kao muice, da bi od svojih
vrnjaka odmah bili slavljeni kao muenici i
svetitelji (jer nema narataja koji nema svoje
svetitelje) i podizani na pijedestal nedostinih
uzora", "245
Tako je zakljuivao Andri prividno kritiki, ali sa
stvarnim osjeajnim istovjeenjem mistiko pronicanje ovoga omladinskog nacionalizma.
Uvodei istovremeno ovu omladinu sa srpskim
akcentom u zavrni tok historije Bosne, Andri je svodio i svoju hroniku i ideologiju svoje teze u zavrnicu
svoga djela. "Ovaj narataj", - poeo je Andri svoju
opservaciju sa prividnom distancom, - " koji sada pretresa filozofSka, drutvena i politika pitanja na kapiji, pod
245. Ibidem, 266.

267

zvezdama, iznad vode, samo je bogatiji iluzijama; inae u

svemu slian drugima. Ion ima oseanje i da pali prve vatre
jedne nove civilizacije i da gasi poslednje plamenove druge,
koja dogoreva." Ali je zavrio sa patetikom njihovih
vlastitih pjesama u prozi, ispunjenih mistikom ideala i
rtve: "Ono to bi se za njih naroito moglo kazati, to je: da
nije bilo odavno pokoljenja koje je vie i smelije matala i
govorilo o ivotu, uivanju, i slobodi, a koje je manje imalo
od ivota, gore stradalo, tee robovalo i vie ginulo nego to
e stradati, robovati i ginuti ovo. "*246 Da bi ovom kontekstu dodao na kraju sliku mosta, ovog puta ispunjenog
novom etikom sadrinom, naponom ovog narataja
kao simbolinog vraanja u prvobitno bie njegova
tvorca Sokolovia: "Sve je izgledalo kao uzbudljiva i nova
igra na ovom drevnom mostu koji se na meseini julskih noi
belasao ist, mlad i nepromenljiv, a savreno lep i jak, jai od
svega to vreme moe da donese i ljudi da smisle i uine. "*247
Nakon ovog romantinog patosa, u devetnaestom
poglavlju se Andrieva interpretacija omladinske psihologije nastavlja ex ponto, ali realistiki, u obliku
dijaloga zastupnika nacionalistikih i socijalistikih
ideja meu njima, te dvojice njihovih neto mlaih
drugova, u kome se politike rasprave konkretiziraju i
na historiju i poloaj Bonjaka kao glavnog pripovjedakog toka Na Drini uprije. Tako je historijsku
evokaciju, u modernom tumaenju, o turskoj i austrougarskoj vladavini Andri izrazio u rijeima
nacionalistikog pjesnika Stikovia: "Od Karaorevog
poziva: 'Svaki svoga ubijte subau!' rjeavaju se socijalna
pitanja na Balkanu putem nacionalnih oslobodilakih pokreta i ratova. I sve ide savreno logino: od manjega ka veem,
247. Ibidem, 267.

246. Ibidem, 266-267.

268

od regionalnog i plemenskog ka nacionalnom

dravotvornom. Zar nisu nae pobjede na Kumanovu i
Bregainici u isto vrijeme najvee pobjede napredne misli i
socijalne pravde?"*248 A u dijalogu izmeu svoga istovjetnika Tome Galusa, "pesnika i nacionalistikog govornika, suparnika Stikoviu" i njegova kolskog druga
Fehima Bahtijarevia, pod kojim se imenom podrazumijeva kontaminacija Murata engia i Fehima
Bajraktarevia, kasnijeg profesora. orijentalistike na
Univerzitetu u Beogradu, Andri je izrazio svoje
shvatanje o Bonjacima kao nastavak svoje doktorske
dizertacije,ali ovaj put sa dodanim austrougarskim
razdobljem i sa rezimeom historije utjecaja turske vladavine na njihov duhovni razvoj. Ovaj portret i autoportret Andri je uradio s umjetnikim realizmom, sa
mnogo karakteristinih,autentinihi linih pojedinosti, s ciljem da dade to veu uvjerljivost njihovim pogledima na ivot i politiku, a s tenjom da u tom dijalogu doe do izraaja shvatanje karakterologije Bonjaka i njihove sudbine u suvremenosti i budunosti.
Tako je pripovjedaki ilustrirana dizertacija u obliku
ovog romana-hronike dobila na kraju svoj epilog i
zakljuak. "Galus je pisao stihove i bio aktivan lan revolucionarnih nacionalistikih akih organizacija", *249 pisao je
Andri o sebi u ovom liku. "... A Bahtijarevi je neobino
utljiv, gord i povuen kao pravo begovsko unue", *250 - zapoeo je Andri svoj pripovjedaki kontrapunkt, da bi
ga nastavio u izboru studija ove dvojice maturanata:
"Galusov otac bi eleo da mu sin lu Beu! studira tehniku,
a sin bi hteo da ide na filozofiju", *251 dok je Bahtijarevi
248. Ibidem, 272.
249. Ibidem, 275.

250. Ibidem, 274.

251. Ibidem, 275.

269

oekivab "da dobije dravnu stipendiju dabi studirao

orijentalne jezike u Beu":252 "Galus mu dokazuje da e
pogreiti ako uzme orijentalistiku", "253 a sve njegove ideje, rasprave, dokazivanja, zakljuci u prilog tome
predstavljaju konkretizirane teze o Bonjacima iz Andrieve dizertacije, produene u suvremenoj romantino-idealistikoj viziji o buduoj dravi Junih Slavena. I dok Gaius govori, ovog puta kao i Andri tada ijekavski, na drugoj strani Bahtijarevi uti i razmilja u
Andrievom pripovjedakom predstavljanju.
"- Tu se vi muslimani, begovski sinovi esto varate",
poinje Andriev Gaius svoju sociopsiholoku i kulturnohistorijsku analizu, obraajui mu se vjerskim
imenom, da bi sam Andri na drugom mjestu istog
poglavlja izdiferencirao opi naziv "Turci" novim
oblikom "Osmanlije","254 jer otkako nema Turske na
granici Bosne, ni u romanu nema vie "Turaka", pa
nastavlja:
" Zbunjeni novim vremenima vi vie ne osjeate
pravo i potpuno svoje mjesto u svijetu. Vaa ljubav
prema svemu to je orijentalno samo je jedan savremeni izraz vae 'volje za moi'; za vas su istonjaki
nain ivota i miljenja najue vezani sa jednim
drutvenim i pravnim poretkom koji je bio osnov
vaeg vjekovnog gospodstva. I to je razumljivo. Ali
to ne znai nipoto da vi imate smisla za orijentalistiku kao nauku. Vi ste orijentalci, ali se varate kad
mislite da ste pozvani da budete orijentalisti. Vi
uopte nemate zvanje ni prave sklonosti za nauku.
- Vidi!
- Ne, nemate! /. ../ I kad to tvrdim, ja ne kaem
nita uvredljivo i nepovoljno. Naprotiv. Vi ste jedi252. Ibidem, 276.

253. Ibidem, 277.

270

na gospoda u ovoj zemlji, ili ste bar bili to; vi ste

kroz stoljea irili, utvrivali ili branili to svoje
gospodstvo, maem i knjigom, pravno, vjerski i
vojniki; to je od vas stvorilo tip ratnika, upravljaa
i vlasnika, a ta klasa ljudi nigdje u svijetu ne njeguje apstraktne nauke, nego to preputa onima koji
nita drugo i nemaju i ne mogu. Za vas su pravne
studije i privreda, jer vi ste ljudi konkretnih znanja.
Takvi su uvijek i svuda ljudi iz gospodujue
klase. *255
A na Bahtijarevieve primjedbe da to znai "da
ostanemo neprosvijeeni" i da "mi danas nismo gospodujua
klasa", GaIus odgovara skeptiki:
"- Niste, razumije se da niste. Prilike koje su od
nekad nainile to to ste izmijenile su se odavno, ali
to ne znai da se i vi moete mijenjati istom brzinom. To nije prvi ni posljednji sluaj da jedna
drutvena klasa izgubi svoju podlogu, a da ona
ostane ista. Pogodbe ivota se mijenjaju, a jedna
klasa ljudi ostaje ono to je, jer samo takva moe da
postoji, i takva i propada' *256
254. Ibidem, 284.
255. Ibidem, 277-278.
256. Ibidem, 278. "Svoje pravo
miljenje o muslimanima i svoje
tendencije o njima Isvodi Kurtovi
svoju publicistiko-kritiku raspravu o idejnoj podlozi Na Drini llpri
je! otkriva Andri najdrastinije u
dijalogu dvojice studenata, Galusa i
Bahtijarevia, i teoretski ih obrazlae kako se nie navodi. Gaius
predstavlja i fiziki i intelektualno
samog Andria iako on nastoji, ne
znam zato, da to prikrije njegovim
vapskim porijeklom, i iako je poznato da je on to ime dao sebi u

najraniJIm

pripovijetkama /"Ex
netaan podatak/o
To se uostalom vidi po biografiji
Gaiusovoj IOoJ, istina nimalo skromnoj kad sam o sebi onako pie, ali
koja predstavlja jasno samog
Andria po iznesenim detaljima
kao i po tome to je on bio tada u
Viegradu jedini takav stranac
'katolik-Hrvat'. Bahtijarevi treba
da predstavlja miljenje i raspoloenje tadanje muslimanske
inteligencije, pa je zato u njemu
'sve ugueno i prigueno'." /Kurtovi, 209./. "Zato je Andri izabrao
ba takvog predstavnika konzerva-

ponto"I." Ito je

271

A kad se pojavio mjesec i osvijetlio plou sa turskim

napisom na mostu razgovor je okrenuo prema onom
tivca i 'begovskog sina', koji ne
shvata ni irinu nacionalne misli, ni
kulturni ni drutveni progres, kad
je dobro znao da je bio vrlo lijep
broj muslimana kulturno i drutveno naprednih, nacionalno visoko svjesnih koji su uestvovali
najaktivnije u revolucionarnom
pokretu ondanje omladine, oduevljeni do te mjere da su vrili
atentate, da su hapeni, sueni i
slati u logore; oni su uestvovali i u
I Svjetskom ratu za nacionalnu slobodu i krv su svoju liIi i uestvovali
u balkanskim ratovima i ranije u
komitskim etama - ak i protiv
istovjernih Turaka? Ipita se
Kurtovi, iznosei drukiju, stvarnu
istinu o ovom Andrievu liku, i njegovoj bonjakoj generaciji, pratei
njegovu sudbinu sve do njegove
smrti!. Ta generacija u svojoj veini,
i kasnije, napredna muslimanska
inteligencija uestvovale su vrlo
brojno i u Drugom sVjetskom ratu
kao borci i ilegalci Narodno-oslobodilakog pokreta, dok se je
Andri nalaziq u dubokoj pozadini,
piui u punoj linoj sigurnosti ova
dva svoja djela i mirno pratei
razvoj dogaaja, sudbonosnih za
cio svijet i za nas naroito. Utoliko
je markantnije to je Andri ba
odabrao ovakav tip intelektualca Bahtijarevia, kad se i to zna da je u
ono doba bio jedini, ba tako kolovani Bonjak, Andriev drug,
Murat engi. Taj pravi potomak
stare begovske porodice bio je onda
i kroz cio ivot vrlo napredan. Kao
lan
napredne revolucionarne
omladine bio je 1914. godine
zatvoren i optuen od austrijskih
vlasti. Bez imetka, iako beg, svojim
radom zasluivao je nasuni hljeb.

Bio je inovnik i kasnije direktor

Srpske banke sa kapitalom i
upravom Srba pravoslavnih u
Viegradu. Kao istaknuti antifaista
bio je zatvoren i zvjerski ubijen od
ustaa u Travniku. I.. J U svakom
sluaju !komentira Kurtovi Andrievo
preinaenje
ovog lika
uoavajui u tome razloge negativne vjersko-nacionalne namjere
kao jo jedan dokaz pieve integralne rasistiko-politike ideologijel imao je Andri u Muratu mnogo
realniji i za kroniku vjerniji tip
muslimanske inteligencije. Iz slijedeih citata i analize vidjee se
oito da je takvog Bahtijarevia
uzeo samo radi tendencije da to
impresivnije dokae nemogunost
da se muslimani uopte mogu prilagoditi savremenim idejama
nacionalnog i drutvenog napretka,
ak ni oni kolovani, nego da
'moraju propasti' ako im on izriito
prorie 'dubokoumnim' svojim
obrazlaganjem, i bez imalo suzdrljivosti 'kree im to u lice'. Istina
on, govorei o tome ponegdje i
opreza radi - kao i uvijek veli da se
to odnosi na begovske sinove i
begovsku klasu, ali ove karakteristike koje daje kao uzroke svemu
tome: konzervativnost, orijentalni
mentalitet i nain ivota, zaostalost
u zapadnom smislu itd., sve su one,
prema Andriu, svojstvene svim
muslimanima i on ih, rekosmo ve,
samo tako i tretira kroz sve svoje
knjige. On oito nastoji da italac
primi ba tako miljenje, jer za
Bahtijarevia i sam veli da on
uopte nije begovski sin, nego sin
obinog dravnog slubenika, kadije /erijatskog sudijel, koji, dakle,
nema 'ni itluka ni dirluka' nego

272

koji ga je podigao, pri emu je "Galusov glas bio mnogo

i izrazitiji", jer je govorio saetim formulacijama

jai

ivi od svog rada, od svoje plate."

Ali najbolje govore o tome /izdvaja Kurtovi u prilog svojim zakljucima! slijedei kratki izvodi i
citati: Gaius, recte - Andri, odvraa
Bahtijarevia da studira orijentalistiku, jer 'vi begovski sinovi'/.. .! 'va
istonjaki nain ivota i miljenja'!.../'vaa ljubav prema svemu to
je orijentalno'/...fne znai nipoto
da vi imate smisla za orijentalistiku
kao nauku',/.../'vi uopte nemate
zvanja ni prave sklonosti za
nauku'. Preneraenom Bahtijareviu zbog ovakvih rijei i uvreda,
Gaius, ciniki i na nain koji najbolje kazuje pravu kolu njegova
vaspitanja, odgovora: 'I kad to
tvrdim, ja ne kaem nita uvredljivo i nepovoljno' i 'umirujui' ga on
obrazlae to time to su stoljea od
njih stvorila...'tip ratnika i vlasnika'
koji... nigdje u svijetu ne njeguje
apstraktne nauke nego to preputa
onima koji nita drugo nemaju i ne
mogu. Da ne govorim o naunom,
sociolokom apsurdU ove posljednje njegove tvrdnje i da ne iznosim
nebrojene dokaze iz kulturne istorije da su vrio brojni naunici bili li
danas jo jesui iz vladajuih klasa
feudalnih i kapitalistikih visoko
kulturni, te da su dali ogroman
doprinos optoj kulturi ovjeanst
va, jasno je, da Andri pod ratnicima i vlasnicima lod rijei - vlasti
misli na muslimane kao kolektiv,
jer su oni to kroz vijekove u turskoj
teokratskoj dravi bili, a ne samo na
klasu begova, aristokrata, za koje
turski zakoni nisu ni znali, nego
samo priznavali line sposobnosti
bez obzira na porijeklo. I u Bosni je
velik broj begova nastao tim putem.

Gaius dalje 'dokazuje' uvrijeenom

i zabezeknutom Bahtijareviu da
ovakva klasa ljudi', sa ovakvim
osobinama i mentalitetom mora da
...'propada', jer...'vi se ne moete
mijenjati istom brzinom' kao to su
se... 'odavno izmijenile prilike koje
su od vas nekad nainile to to ste'
pa zato morate ostati ono to ste, ili,
'ako hoe,/ak?!/ ono to ste bili', a
to znai, u promijenjenim prilikama, da je neminovna posljedica ta
da moramo propasti, zakljuuje
ciniki Andri da 'veli,koduno
umiri' svog druga..."
"Nikakve sumnje nema /svodi
Kurtovi na kraju raspravu o
romanu Na Drini uprija/ da je
Andri pri izlaganju ovih svojih
misli i pri donoenju ovih
zakljuaka mislio na muslimane
kao kolektiv. To potvruju i gornji
citati kad se analiziraju kako treba,
a naroito kad se uzme u obzir da
Andri kroz cijelu svoju knjigu,
zapravo kroz sva svoja djela,
prikazuje muslimane, i to bez iznimke - begove i sve ostale samo u
tom svjetlu. On ih i ne karakterie
drukije nego kao orijentalce sa
svim negativnim osobinama Istoka
i, jednako kao i svi sljedbenici
zapadnjake rimske kulturne nadmenosti, ni on ne priznaje Istoku
nita pozitivno. Njegova je tendencija, prema ovim i mnogim drugim
citatima i prema sadrini cijele
knjige, toliko jasna da italac zaista
ne moe ni stei drugo uVjerenje
nego ovo kako se ovdje iznosi, ma
koliko Andri ponekad formalno
nastojao da prikrije ovu tendenciju
i ovu svoju misao tobonjom Ijigavom ogradom, sa dvije napo-

273

dizertacije; nadovezujui se "na prolost i budunost

naroda i njegove kulture i civilizacije".*257
"- Ti ima pravo, - govorio je GaIus lu nastupu
nacionalne i rasne posesivnosti, ali kao da parafrazira
iz svoga ugla stihove Baagieve pjesme Mehmed-pai
Sokoloviu Velikomu/,
" To je morao biti genijalan ovjek. Nije on prvi
ni poljednji ovjek nae krvi koji se istakao sluei
tue carstvo. Mi smo dali na stotine takvih ljudi,
dravnika, vojskovoa i umjetnika, Carigradu,
Rimu i Beu. Smisao naeg narodnog ujedinjenja u
jednu veliku i monu, modernu nacionalnu dravu
ijeste u tome to e tada nae snage ostajati u zemlji
i razvijati se tu i davati svoj doprinos optoj kulturi
pod naim imenom, a ne iz tuinskih centara.

/ .. ./
- I ti misli da bi Mehmedpaa Sokolovi, da je
ostao kao seljako dijete tamo gore u Sokoloviima,
postao ono to je postao i da bi izmeu ostalog podigao i ovu upriju na kojoj mi sada razgovaramo?
- U ono vrijeme, naravno, ne bi. Ali na kraju krajeva, nije Carigradu ni bilo teko podizati ovakve
graevine kad je nama, kao i tolikim ostalim pokorenim narodima, uzimao ne samo imetak i zaradu nego i najbolju snagu i najistiju krv./.../ - Ali kad mi
jednom steemo svoju narodnu slobodu, onda e na
novac i naa krv biti samo za nas i ostajati nama".
Tako je Andri isticao tada uobiajeni pojam "krvi"
kao rasnu oznaku nacionalnog porijekla i ne mislei
mene o 'begovskim sinovima' i o
'klasi na umoru'. Nauno, sa sociolokog gledita, pravi je apsurd,
zapravo mirie na rasizam, kad se
pripisuje cijelom jednom kolektivu

osobine manjine sve kad bi one i

bile tane za manjinu." !Kurtovi,

219-220J.

274

257. ND. 278.

kakve konotacije ona izaziva kod bosanskomuslimanskih italaca, i kakve e asocijacije ona tek izazivati u
budunosti. A dalje je istaknuto kako e sve" biti samo
i jedino za podizanje nacionalne kulture koja e nositi na
peat i nae ime i koja e imati u vidu sreu i blagostanje
najirih slojeva naega naroda" *258 Sve je,dakle,
zavreno u integralistikom unitarnom tonu.
"Bqhtijarevije utao", pie Andri, Iri to utanje, kao da je
najivlji i najreitiji otpor, izazivalo je Galusa i nagonilo ga
da podigne i pootri notu. "*259 Od ovog mjesta i Andri
naputa ton rasprave i prelazi, s vlastitim objanjenjem i napomenom o svemu kao o iluzijama i eljama
na kraju; to je trebalo predstavljati pripovjedaku distancu, - prelazi u patriotsko-idealistiku patetiku i
apoteozu "rase" i "rasnog genija":
IrOn je ivou koja mu je bila uroena i
renikom koji je tada vladao u omladinskoj nacionalistikoj literaturi nabrajao planove i zadatke revolucionarne omladine. Sve ive snage rase bie
probuene i stavljene u dejstvo. Pod njihovim
udarcima raspae se Austro-Ugarska Monarhija,
ta tamnica naroda, kao to se raspala evropska
Turska. Sve antinacionalne i reakcionarne sile koje
danas sputavaju, dele i uspavljuju nae nacionalne
snage bie pobeene i potisnute. Sve e to moi biti
izvedeno, jer je duh vremena u kome ivimo na
najbolji saveznik, jer su i napori ostalih malih i
porobljenih naroda sa nama. Savremeni nacionalizam trijumfovae nad konfesionalnim razlikama i
zastarelim predrasudama, oslobodie narod stranih
258. Ibidem, 279.
259. Ibidem, 279.
Nadovezujui

tvrdnju da u

se na vlastitu
historij-

Andrievim

skim pripovijetkama i romanima

"nema gotovo nijedne linosti koja
karakterie vrijeme i prilike ondanje sredine, sve su one, za ocjenu

275

nenarodnih uticaja i tuinske eksploatacije. I tada e

se roditi nacionalna drava. /...!
prilika i vremena nerealne i unesene su u romane sluajno, jednako
kao i prie i slike lu mozaikoj
strukturi. Andrievih "hronika",
M.R.!, i zajedno s njima", - Kurtovi
je opet uzeo za primjer njemu vremenski i ideoloki bliskog Bahtijarevia: "Na jedan prigovor, da Bahtijarevi nije tipian za tadanju
muslimansku inteligenciju INn
Drini uprija/, Andri u neprilici odgovara: Pa bilo je i takvih." Uzimajui za osnovu tada vladajuu teoriju proze o "tipinim karakterima i
tipinim okolnostima", on je izveo
zakljuak o Andrievu oito tendencioznom predstavljanju: "da preko ovakvih specijalno biranih netipinih linosti i dogaaja, u vezi s
njima, sugerie svojim majstorskim
perom i autoritetom, itaocima i
buduim pokoljenjima da su one
zaista tipine, i da ih na taj nain
truje tom netanou, a to ne znai
samo nerealnost nego i neto gore
od nerealnosti - zlonamjernost."
"Da dokaem gornju tvrdnju Inastavlja Kurtovi/, uzimam ponovno
Bahtijarevia. Jedno radi toga to
taj tipini karakter' potie iz 'okolnosti' koje su i Andriu i meni vrlo
dobro poznate - iz godine 1914 - pa
ne moram da traim istorijske
podatke, a drugo to je Andri jedino taj tip obradio ne samo literarno
nego i 'nauno' - 'socioloki' tavie
upustio se i u antropologiju Inajzamreniju granu nauke po kojoj,
ko zna, kako bi ispao i sam pisac!
dokazujui njegov persijski izgled i
nagovjetavaju persijsko porijeklo
njegovo, to je ne samo udna pojava nego i karakteristina, dokaz
vie kako Andri nastoji i u tom

pravcu da prikae u ovim djelima

muslimane kao poseban, stran
kolektiv u ni\em narodu." Istiui
ponovno da je Bahtijarevi "nerealan predstavnik ondanje muslimanske inteligencije", Kurtovi
kae da je i "Andriu vrlo dobro
poznata iva, upravo revolucionarna akcija tadanje muslimanske
napredne inteligencije u svakom
pravcu. On zna, da je bio upravo
heroizam sa njihove strane postaviti pred muslimanske mase onakvo
rjeenje nacionalnog pitanja i
uestvovati u njemu najaktivnije u revolucionarnim organizacijama,
u atentatima, u kornitskim etama
po Turskoj prije Balkanskog rata, u
Balkanskom i Prvom svjetskom
ratu, i to uvijek protiv Turske kojoj
je bio na elu Sultan halifa Ivrhovni
starjeinal muslimana. Njihov
poloaj bio je utoliko tei, a njihova
progresivnost i idealizam utoliko su
uoljiviji to je, kako sam ve rekao
u prvom dijelu ovog prikaza,
nacionalna misao u ono doba krivo
i jednostrano, vjerski i ovinistiki
shvaena ak i od dobrog dijela
srpske i hrvatske inteligencije, o
emu su se muslimanske mase osvjedoavale na svakom koraku
javnog i privatnog ivota, i to su
one trecajui od takvog shvatanja i
takvog rjeenja naeg nacionalnog
problema, smatrale tadanju muslimansku naprednu generaciju izdajnicima i neprijateljima svojim "Vlasima". I.. .! Isto tako Andri zna
da se ta generacija zalagala za
savremeno tzv. obligatorno rjeenje
agrarnog pitanja, .za princip da
zemlja pripadne onom ko je
obrauje - seljaku kmetu - usprkos

276

Gaius je zatim 0plslvao preimustva te nove

nacionalne drave koja e oko Srbije kao Pijemonta
okupiti sve June Slovene na osnovu potpune plemenske ravnopravnosti, verske snoljivosti i
graanske jednakosti. "*260
torne to je bilo najmanje kmetova
muslimana, a najvie zemljoposjednika muslimana, i usprkos torne to
je muslimanska javnost, pod
uplivom i vodstvom begova, bila
energino protiv takvog rjeenja.
Zar i to nije veliki dokaz progresivnosti i idealizma tadanje mlade
generacije? 1.../ Andri vrlo dobro
zna i za njihov progresivan i vrlo
pozitivan rad i staranje Inaroito
preko kulturnog drutva "Gajret"I
oko podizanja novih kolovanih
kadrova. Zna i to da se ta generacija uporno zalagala za kolovanje i
savremeno vaspitanje muslimanskog enskinja, za njihOVO uee u
drutvenom ivotu i razvoju, ak i
za otkrivanje, to je sve u ono doba
prije 50 godina bio pravi revolucionarni potez."/286./. Kad sve to
zna Ipostavlja pitanje Kurtovi/,
"zar je smio Andri i kad kod pravoslavne inteligencije nazire ak i
daleki budui napredni razvoj Ina
to u se i kasnije osvrnuti!, zar je
smio Andri tu muslimansku generaciju predstaviti dananjoj i
buduoj italakoj publici - konzervativnom ireakcionarnom Ipreko
Bahtijarevia/ i, zar je smio rei da
je u njoj 'sve ugaeno i prigueno'?
Zar moe jedan pisac od renomea
da ne uoi ovako eklatantne pojave
progresa ive stvarnosti? Meni je
glavno da ovim nepobitnim inje
nicama dokaem i nerealnost i neobjektivnost Andrievu u iznoenju 'tipinih karaktera', a s tim i
neopravdanost visoke literarne

ocjene i nagrade Andrievih djela

sa gledita pomenute teorije svih
mjerodavnih teoretiara i kritiara.
Bilo bi isuvie opirno zadravati se na ostalim njegovim tipovima da se to isto dokae; morala bi
se pisati cijela studija - istorijska i
socioloka. Jasno je da Andrieva
namjera da preko tih isto tako nerealnih tipova, kakve on, uostalom,
jedino i dosljedno bira, prikae
karakteristike muslimana u Bosni
kroz vijekove, i to kao kolektiva. /.../
On prikazuje muslimane tako
Ipodvlai Kurtovi svoju tvrdnju
Andrievim tekstom! da se oni
uopte ne mogu prilagoditi savremenom progresu, da "moraju ostati ono to su", odnosno ak"ono to
su nekad bili" /kakav logiki i socioloki apsurd!?1 i da radi toga moraju - "propasti" l ...!, da su nesposobni za kulturu Ikulturunfiihigl.", u
okviru "starinskog shvatanja "ratnika i vlasnika", preko "tipova
naroito biranih inaturalistiki
prikazanih", uz tvrdnju "o nemogunosti progresa meu muslimanima" i "proricanje njihove propasti", iznosei upravo suprotne
injenice o pravoj stvarnosti, vitalnosti i razvoju Bonjaka do 1914. i
dalje do poetka Drugoga svjetskog
rata, "iako je IAndri/ pisao i izdao
ova svoja djela INn Drini upriju i
Travniku hroniku, M.R.I za vrijeme
rata, u doba kad je svak, pa i on,
rnogao da vidi jasno netanost te
njegove tvrdnje".lKurtovi, 302./.
260. Ibidem, 279-280.

277

itava jedna ideologija rasistikog osporavanja i

politike optube, kojoj je dodana i klasna eksploatacija, bila je saeta u GaIusovu, tj. Andrievu govoru. Kao
da je on otvorio sve brane unutarnje nepodnoljivosti,
ali uvijeno u retoriku uvjeravanja i logiku genetike
posljedinosti. Tu je bio i historijski teret krivice i
optube vjekovnog gospodstva zasnovanog na
turskom drutvenom i pravnom poretku vladavine,
koja je utvrivana i branjena vojnom silom, kulturom,
pravom. Uz to odricanje prave sklonosti i sposobnosti
za humanistike nauke Bonjacima, njihovo odbacivanje na Istok i orijentalno-rasna identifikacija; zapravo osporavanje sposobnosti za adaptaciju Zapada i za
opstanak u okviru njegove civilizacije sa svojim stvaralakim udjelom, te osuda na dotrajavanje u promijenjenim vremenima i ivotu, kao nevesela perspektiva budunosti. Sve uz ograivanje od bilo kakva
vrijeanja, zlonamjernosti i zluradosti. A na utnju
Bahtijarevievu, koja je svakako znaila odbijanje
takvog naina miljenja i takve perspektive naroda
kome je pripadao, Galus je Andrievskim posredstvom mijenjao ton historijsko-civilizacijske osude na
neveselu budunost u patetiku vizije drave Junih
Slavena okupljenih oko Srbije, koja je, kao to se vidi
iz romana, za Bonjake znaila samo stranu protivnosti i neprijateljskih namjera:
"- Vidie, Fehime", - uveravao je zaneseni GaIus
svoga druga, kao da je to stvar ove noi ili sutranjeg
dana - "vidie, ostvariemo dravu koja e biti najdragoc-

jeniji prilog napretku ovjeanstva, u kojoj e svaki napor

biti blagosloven, svaka rtva sveta, svaka misao samonikla,
noena naom rijei, i svako djelo sa peatom naeg imena.
Tada emo stvarati djela koja e biti produkt naeg slobodnog
278

rada i izraz naeg rasnog genija, djela prema kojima e sve

to je uinjeno u stoljeima tue uprave izgledati kao nedostojne igrake. Premostiemo vee rijeke i dublje ponore.
Sagradiemo nove, vee i bolje mostove, i to ne da vezuju
tue centra sa pokorenim pokrajinama, nego da spajaju nae
krajeve meu sobom i nau dravu sa cijelim ostalim svijetom.
Jer, o tom vie nema sumnje, nama je sueno da ostvarimo ono emu su svi narataji prije nas teili: dravu, roenu
u slobodi i zasnovanu na pravdi, kao jedan dio boje misli,
ostvaren na zemlji. *261
Ali, rijei koje je GaIus govorio u recepciji bosanskomuslimanskog itaoca poslije Drugog svjetskog rata zvuale su
kao lani, ubilaki cinizam.
Bahtijarevi je, kae Andri, na sve to "utao", njegovo "izdvojeno, teko i uporno /.../ utanje, dizalo se, osetno i stvarno, kao neprelazan zid u tami, i samom teinom
svoga postojanja poricalo adluno sve to je onaj drugi govorio":262 Njegov unutarnji monolog, srezonancom
istonjake filozofije i izrazom bonjakog mentaliteta,
kao komentar Gaiusove nacionalnoidealistike egzaltacije stavom o vremenitosti ovjeka i ljudskih
odnosa u vjenosti, - jednaio se na ovom mjestu s
Andrievim pripovjedakim razmiljanjem o trajnosti
mosta u mijenama historije i zbivanja mjerenih ljudskim vijekom: "Temelji sveta i osnovi ivota i ljudskih
odnosa u njemu utvreni su za vekove" - umovao je
Bahtijarevi: " To ne znai da se oni ne menjaju, ali mereni
duinom ljudskog ivota izgledaju veni. Odnos izmeu
njihovog trajanja i duine ljudskog veka isti je kao odnos
izmeu nemirne, pokretne i brze povrine reke i njenog
stalnog i vrstog dna ije su izmene spore i neprimetne. I
262. Ibidem, 281.

261. Ibidem, 280-281.

279

sama pomisao o promeni tih 'centara' nezdrava je i

neizvodljiva. To je isto kao kad bi neko zaeleo da menja i
pomera izvore velikih reka i leita planina. /..J Trajna dela
na zemlji ostvaruju se bojom voljom, a ovek je samo njeno
slepo i pokorno orue. Delo koje se raa iz elje, ovekove
elje, ili ne doivi ostvarenje ili nije trajno; u svakom sluaju
nije dobro. /.. J A zaista veliki ljudi, kao i velike graevine,
niu i nicae tamo gde im je bojim promislom odredeno
mesto, nezavisno od praznih, prolaznih elja i ljudske
sujete. "*263 "Ali Bahtijarevi /podvlai Andri na kraju/
nije izgovorio nijednu od tih rei. Oni koji, kao ovaj muslimanski mladi, begovski unuk, nose svoju filozofiju u svojoj
krvi, ive i umiru po njoj, ali ne umeju da je iskau reima
niti oseaju potrebe za tim. "*264
I "poslednju godinu hronike o mostu na Drini",*265
1914., Andri je zavrio sudbinom Bonjaka, u obliku
Alihodina komentara na politika zbivanja, u vertikali historije i njegove smrti, na kraju djela. Iskazom
da e godina 1914. "uvek ostati izdvojena", kako "bar
izgleda onima koji su je preiveli", Andri se, prividno
postrani a stvarno kao jedan od tih, i sam opredijelio
za patetinu impresiju nemogunosti izraza onoga
"to se tada sagledavalo u dnu ljudske sudbine, iza vremena
i ispod dogaaja": "onih kolektivnih drhtaja koji su odjednom zatresli masama", "talasanja u ljudima, koje je ilo od
nemog ivotinjskog straha do samoubilakog oduevljenja,
od najniih nagona krvolotva i podmukle pljake do
najviih podviga svetakog rtvovanja u kome ovek prevazilazi sebe i dodiruje za trenutak sfere viih svetova sa
drugim zakonima". *266 Ali je istakao da je to "bilo vreme
263. Ibidem, 281-282.
264. Ibidem, 282.

265. Ibidem, 304.

266. Ibidem.

280

na granici dveju epoha ljudske povesnice, a otud se mnogo

jasnije video kraj one epohe koja je tu zavravala nego to se
nazirao poetak nove koja se otvarala." "Tada se jo za nasilja trailo opravdanje i za zverstva nalazilo neko ime) pozajmljeno iz duhovne riznice prolog veka") iznosio je Andri
svoje opaanje koje je odjekivalo suvremenou ali se
steralo i u budunost u svojoj primarnoj strahovitosti)
i ogoljenosti zlodjela. Da bi, nakon toga) ljeto 1914.
godine) u kontrapunktu, u "seanju onih koji su ga ovde
preiveli", oznaio "kao najsvetlije i najlepe leto koje se
pamti, jer u njihovoj svesti ono sja i plamti na itavom jednom dinovskom i mranom horizontu stradanja i nesree,
koji se protee do u nedogled.", '267 izmjenjujui tako subjektivni doivljaj sa realistinim opservacijama historijske atmosfere, kako je ona dopirala do Viegrada.
Vidovdanski atentat tako koincidentan sa kosovskim
porazom i njegove posljedice Andri je izrazio u razliitoj recepciji Srba i Bonjaka, isto kao to su i Kosovo
razliito kroz stoljea doivljavali, iako su pod Gradaeviem upravo Bonjaci porazili na istom polju sultanovu vojsku. I dok su nacionalno gorljivi Srbi prebjegli
preko granice smatrajui "rat je tu, i nama je svima sada
mesto u Srbiji", '268 u ariji su se "ljudi... podelili na progonjene i one koji gone": "Za nekoliko trenutaka" - pie
Andri sa zadrkom moralne objektivnosti - "zbrisana je

koja je poivala na vekovnoj tradiciji, u kojoj je uvek bilo

i pritajene mrnje, i surevnjivosti i verske netrpeljivosti i
osvetanih grubosti i svirepstava ali i ojstva i merhameta i
oseanja za red i meru, oseanja koje je sve te zle nagone i grube
navike dr1llo u snoljivim granicama i, na kraju, mirilo ih i
podvrgavalo optim interesima zajednikog ivota. "'269
arija

268. Ibidem, 323.

267. Ibidem, 305.

281

Ali je u tome poremeaju, kao i uvijek u trenucima

historijskih kriza i bonjakih politikih iskuenja u
romanu, Andri opet istakao Alihodu Mutevelia,
svoga najpozitivnijeg ali i najtraginijeg misleeg lika,
prosvijetljenog ivotnim iskustvom i mudrou
staloene tradicije i racionalne svijesti jednoga malog
muslimanskog naroda izmeu dva kranska, na
vjetrometini dvaju svjetova, koji je ostavljen da
promilja o sebi i svojoj sudbini. I dok je "ve sutradan
posle objave rata Srbiji poela po varoi da krstari eta uckora","sastavljena od Cigana, pijanica i drugih besposliara,
uglavnom ljudi koji su odavno u zavadi sa dobrim
drutvima i u sukobu sa zakonom", sa Husom Kokoarem
na elu, junakom Andrieve ratnookupacijske pripovijetke Svadba, na Alihodinu duanu se sastalo "nekoliko
uglednih varokih Turaka", opet "Turaka", pie Andri na
zavrnoj taki svoga historijskog luka, svi "bledi i
zabrinuti sa onim tekim i ukoenim izrazom na licu koji se
uvek javlja kod ljudi koji imaju ta da izgube, kad se nau
pred nenadanim dogaajima i krupnim promenama",*270
Alihoda odbija svaku pomisao o bilo kakvu ueu u
uckoru, i "naroito Iselokomio na Nailbega, koji je za to da
se primi oruje i da se umesto Cigana oni kao ugledni ljudi
stave na elo muslimanskih dobrovoljakih odreda",*271
Iznevjeravajui pieve namjere ali njegovim pripovjedakim posredstvom, kae Alihoda njemu, izriui
historijsku promisao za Bonjake, pouku o njihovu
pravom poloaju i vlastitom interesu izmeu dva
kranska naroda, kao izraz realizma i perspektivu
politike mudrosti od tada pa daleko u budunost,
koja je u kontekstu pieve dizertacijske ideologije i
269. Ibidem, 324.
270. Ibidem, 325-326.

271. Ibidem, 327.

282

dinamike koncepcije romana mogla izgledati, u

recepciji nemuslimanskih italaca, kao potvrda njihova tradicionalnog odroavanja, renegatstva i na kraju
iznevjerenja pradjedovskog porijekla i suvremene
nacionalne izdaje patriotizma: "Zar ti ne vidi da se vlasi
preko nas biju i da e se na kraju sve o nau glavu obiti?",
pita ga Alihoda dokazujui "da za 'tursko uho' nema
dobra ni na jednog strani i da svako njihovo meanje moe
biti samo tetno":272 Potom, Alihoda nastavlja sa realnom svijeu umjesto svijeu romantiarske historijske tragike:
"- Odavno nas niko ni za ta ne pita, i ni u to
ne rauna. Uao je vabo u Bosnu, a ni Sultan ni
esar ne upita nas: je li izun, begovi i turska gospodo? Pa se digoe Srbija i Crna Gora, dojueranja
raja, i uzee pola Turske Carevine, a nas niko i ne
pogleda. I sada, udari esar na Srbiju, a nas opet
niko nita ne pita, nego nam daju neke puke i
benevreke da budemo vabi hajkai i da mu nagonimo Srbijance, kako ne bi on morao tur derati po
arganu. Pa zar tebi, bolan ne dolazi u pamet ovo:
kad nas za tolike krupne stvari kroz tolike godine ni
za to ne upitae, otkud sada ova milost od koje
rebra pucaju? A ja ti kaem, da su ovo krupni
rauni i najbolje e biti onome ko se u njih ne
umijea vie nego to mora. Ovdje je na granici
poelo da se para, ali ko zna dokle e otii. Ima neko
iza ove Srbije. Drukije ne moe biti. "*273
U narastanju dramskog intenziteta represalija nad
Srbima koji e kulminirati, kao i vie puta prije toga u
zbivanjima ove hronike dajui joj politiko-ideoloki
ritam, javnim vjeanjem dvojice seljaka"-kmetova i
272. Ibidem.

273. Ibidem.

283

jednog graanina Vaje Lianina pod optubom"da su

ih videli kako u noi daju svetlosne signale prema srpskoj

granici",'274 i pred okupljenom svjetinom, vojnicima,
"izmeanim sa turskom seoskom sirotinjom i varokim
Ciganima", u tom narastanju ostale su da rezoniraju
Alihodine rijei: "Zapamti da su stari ljudi davno rekli:
Nije vrijeme dolo da ginemo, nego da se vidi ko je
kakav. ",'275 i nakon toga njegovo demonstrativno zatvaranje duana, "iako je postojala izriita naredba vojne
vlasti da sve radnje moraju da budu otvorene".'276
Zavrnica romana tako je u mnogome bila, nesvjesno
ili svjesno, alegorijska, jer je reflektirala sudbonosne
dogaaje za Bonjake iz vremena kad ga je Andri
stvarao, ali je pripovjedaki vidovito, voen logikom
svojih historijskih iskustava i saznanja i logikom
razvoja politikih dogaaja, stvarao. A uz to je
anticipirala ne samo psihologiju nego i konkretna zbivanja koja e se desiti daleko nakon toga, dokazujui
koliko je bilo snano historijsko osjeanje srpsko-muslimanskog antagonizma kao nacionalno-ideoloko
utemeljenje njegove dizertacije i njene pripovjedake
perspektive u budunosti.
"etvrtog ili petog dana u rano jutro, kad je

most opet bio pretrpan komorom koja je sporo oticala

kroz tesnu ariju, zau se otar i neobian fijuk
iznad kasabe, i nasred mosta, pored same kapije,
udari granata u kamenu ogradu. Parad eleza i
kamena zasu konje i ljude, nastade guva, propinjanje konja i opte beanje. Jedni su beali napred,
u ariju, a drugi natrag, drumom kojim su doli.
Odmah padoe jo tri granate, dve u vodu a jedna
276. Ibidem, 331.

274. Ibidem, 329.

275. Ibidel11, 328.

284

opet na most, meu sabijene ljude i konje. Za tren

oka most ostade prazan; na istini koja je nastala videla su se, kao mrke pege, preturena kola, mrtvi konji i ljudi. 1.../ Od toga dana ta brdska baterija sa Panosa gaala je stalno most i kasarnu pored njega.
Posle nekoliko dima, opet jednog jutra, zau se sa istoka nov zvuk, negde ispod Golea. 'Glas topa je bio
udaljeniji ali dublji, a ispaljene granate gudile su tee nad kasabam. To su bile haubice; u svemu dve.
Prvi meci padoe u Drinu, zatim na prazan prostor
pred mostom, gde otetie okolne kue, Lotikin hotel
i oficirsku kasinu, a onda stadoe u pravilnim razmacima da gaaju sigurnije i to samo most i kasarnu. Ve posle jednog sata kasarna je gorela. Vojnike
koji su pokuali da gase, tukla je brdska baterija sa
Panosa rapnelom. Najposle prepustie kasarnu njenoj sudbini. Na vrelom danu gorelo je sve to je
drveno, a u dogorele ruevine padale su s vremena
na vreme granate i ruile ponutricu zgrade. Tako je
i po drugi put poruen Kameniti han i od njega ponovo nainjena gomila kamenja. 1.../ Od celog tog
desetodnevnog bombardiranja nije ni inae na mostu nastala nikakva vea teta. 1...1Jedino su granate
koje su pogaale sam kolovoz na mostu ostavljale u
nabijenom ljunku plitke rupe i razrivena mesta, ali
to se nije moglo ni primetiti dok se ne stupi na sam
most. Tako je u celoj toj novoj oluji koja se sruila na
kasabu i pokretala iz korena i preturala drevne
navike, ive ljude i mrtve stvari, most stajao i dalje
beo, tvrd i neranjiv, kakav je bio oduvek. *277
Tako je zavravao Andri, po svome nadvremensko-filozofskom obiaju i kompozicijskom stereotipu i
277. Ibidem, 331-332.

285

ovo dvadeset i drugo poglavlje, ali je nastavljao prizore i slike srpskog granatiranja s brda Viegrada, na
Drini uprije i sada ponovno Turaka kako poe da
naziva Bonjake, kao projekciju iz pripovjedakohis
torijskog vremena i njemu komparativne suvremene
stvarnosti u proroanstvo buduih zbivanja u ovom
gradu i Bosni, ali bez austrijsko-njemakogokupatora.
"Zbog stalnog bombardovanja obustavljen je po
danu svaki vei saobraaj preko mosta: civili prelaze
slobodno, pa i vojnici pretravaju pojedinano, ali
im krene malo vea grupa, sa Panosa zaspu rapnelom. Posle nekoliko dana stvorila se izvesna
pravilnost. Svet je uoio kad je paljba ivlja, kad je
slabija, a kad se potpuno obustavlja, i prema tome se
kree i svrava najnunije poslove, ukoliko ga austrijske patrole u tome ne spreavaju. /.. J Brdska
baterija sa Panosa puca samo danju ali haubice iza
Golea javljaju se i nou i pokuavaju da ometaju
prematanje trupa i prenos komore sa jedne i sa
druge strane mosta. I.. J Graani ije su kue u
sreditu varoi, u blizini mosta i druma, preli su sa
porodicama na Mejdan ili u druge zaklonjene i
udaljene mahale, kod roaka ili poznanika, da bi se
sklonili od bombardovanja. To beanje sa decom i
najnunijim stvarima podsea na one teke noi kad
bi na kasabu naiao 'veliki povodanj'. Samo to
ovoga puta ljudi raznih vera nisu pomeani ni
vezani oseanjem solidarnosti i zajednike nesree, i
ne sede zajedno, traei u razgovoru pomoi' i
olakanja kao nekad. Turci su po turskim kuama a
Srbi, kao okueni, po srpskim. Ali i tako rastavljeni
i podeljeni, oni ive manje-vie jednako. Zbijeni po
tuim kuama, ne znajui ta da rade sa dugim vre286

menom i svojim brinim i zbunjenim mislima,

dokoni i praznoruki kao pogorelci, u strahu za ivot,
u neizvesnoti za imanje, mueni suprotnim nadama
i eljama koje, naravno, i jedni i drugi kriju. l../
Nou se svi pretvaraju da spavaju, iako u stvari ne
moe niko oka da stisne. Govore apatom, iako ni
sami ne znaju emu taj oprez kad i onako svakog
asa grune top as srpski as austrijski. Uao u svet
strah od 'davanja znaka neprijatelju', iako niko ne
zna ni kako se ti znakovi daju ni ta to zapravo
znai. l ..! U muslimanskim kuama je neto ivlje i
slobodnije. Tu ima mnogo starih ratnikih nagona,
ali probuenih u nevreme, zbunjenih i obezglavljenih u ovom dvoboju u kome se iznad njihovih
glava nadbijaju dve artiljerije, obe hrianske. Ali
ima i brige, velike i skrivene, ima i nesrea bez izlaza
i vidljivog reenja. "*278
Pria

Mujage Mutapdia Uianina Alihodi, u

ovoj atmosferi smrti i razaranja, zapravo je Andrieva
rekapitulacija "zle sudbine ovog estitog, nesrenog oveka
i istinskog muslimana", *279 kako ga Alihoda u njegovoj
psiholokoj interpretaciji doivljava. Ta objektivacija,
ali u tuoj recepciji, izraz je Andrieva srpskopolitikog oportunizma, ali je istovremeno i most
neposredne komunikacije sa bonjakim itaocima
vlastitim razmiljanjem nad historijom njihovih
nedaa uslijed vjerske, nacionalne, kulturne i politike
konverzije koja se nalazi u podlozi itava njegova
racionalnog saznanja i doivljaja razvoja i sudbine
ovog naroda. To je ilustrativna historija njihovih izbjeglikih seoba i stradanja jo od srpskog ustanka
278. Ibidem, 333-334.

279. Ibidem, 337.

287

pod Karaorem, koja se na kraju ove ispovijedi

zavrava u neizvijesnosti sudbine, ali se u recepciji
bonjakih italaca i stvarnim zbivanjima produava
izvan pripovjedakihokvira sve do nae suvremenosti, zapravo ona je anticipira, ona se pokazuje
proroanska prema izreci "historija se ponavlja".
Ta pria poinje od njegovih nepunih pet godiria
"kad su Turci morali da napuste gradove po Srbiji", pri
emu su "Osmanlije /. ..! otile u Tursku", a njegov otac,
''jo mlad ovek, ali ve ugledan i jedan od prvih uikih
Turaka, reio je da pree u Bosnu", sa nekoliko stotina
uikih muhadira, "gde je bila jo turska vlast". Kad je
dola austrougarska okupacija, "on je smatrao da nije
vredelo beati od jedne hrianske vlasti da bi se ivelo pod
drugom", pa je zajedno s porodicom "napustio Bosnu,
zajedno sa jo nekoliko porodica koje nisu htele da vek
provode u zemlji 'gde zvono kuca' i preselio se u Novu Varo,
u Sandaku", gdje je i umro. A kad je doao Balkanski
rat 1912., "u otporu koji je turska vojska oko Nove Varoi
dala srpskoj i crnogorskoj vojsci, uestvovao je i Mujaga."
Otpor je, kae Andri, "bio kratak, i ne moe se kazati ni
da je bio slab ni bezuspean sam po sebi, pa ipak, kao nekim
udom, kao da se sva sudbina rata i tolikih hiljada ivih ljudi
reava ne tu nego negde daleko, nezavisno od svakog otpora,
jaeg ili slabijeg, turska vojska je ispraznila Sandak", i
Mujaga je morao "da bei natrag u Bosnu, pod onu istu
vlast od koje mu je otac pobegao", postavi tako po trei
put izbjeglica. "] sad, evo, posle svega dve godine toga
tekog izbeglikog ivota u kasabi, naila je ova oluja u kojoj
on vie ne moe i ne ume nita; jedino to mu ostaje to je da,
zabrinut, prati njen tok i strepi od njenog ishoda i
zavretka. "*280
280. Ibidem, 336-337.

288

Ispovijed Mujage Mutapdia zavrava se tako u

bezizlazu opstanka, na ivotnom i moralnom raskru.
"Ovo je dolo, moj Alihoda, da se nema kud", kae on na
kraju zatvarajui vlastiti krug. "Bog jedan vidi da smo i
otac mi rahmetli i ja sve inili da ostanemo u istoj vjeri i
pravom turijatu. Ded mi je ostavio kosti u Uicu; danas
mu belim nema ni traga od mezara. Oca sam ukopao u
Novoj Varoi i ne znam da do danas i njegov mezar nije
vlaka stoka pogazila. Mislio sam da u bar ja umrijeti
oVdje, gdje jo ezan ui, amei evo mi se ini da je pisano da
nam se sjeme zatre i nikome za grob ne zna. Boja volja tako
hoe, ta li? Samo vidim da se vie nema kud. Dolo ono vrijeme u kome se kae da prava vjera nee imati puta ni izlaza,
do jednog: da svisne. Jer, kud sam prist'o? Da poem sa
Nailbegom i sa uckorima i da poginem sa vapskom pukom
u ruci, osramoen i ovog i onog svijeta, ili da sjedim ovako i
ekam da Srbija zastupi i ovdje i da doekam ono od ega smo
pedeset godina bjeali po muhadirluku, iz mjesta u
mjesto? "*281.
Bez dizertacijskih pretpostavki i polazita iz prvih
poglavlja romana, i pieve ivotne, kulturne i politike identifikacije sa srpstvom, rijei ovog Andrieva
lika mogle bi se uzeti kao pievo saivljavanje sa
tragedijom Bonjaka. Sa tim prethodnim znanjima i
sjeanjima na ove Andrieve tekstove, one djeluju kao
prirodan razvoj njihove pogrene sudbine i pad u
bespue pred unitenjem. U sastavu sa Alihodinom
historijskom skepsom, ove gorke bonjake rijei o
sebi epilog su mitsko-epske i tradicionalno historijske
radnje u romanu, logian zavretak dizertacije, alegorija suvremenosti njihova stradanja u Drugome
svjetskom ratu na istoj upriji, u istom gradu, u istoj
281. Ibidem, 337-338.

289

oblasti Bosne, ali su u isto vrijeme i otvoreni iskaz za

nagovjetaje historije budunosti, koje od ovog
romana ine djelo bez nade za ovaj narod.
N a drugoj strani ove Andrieve romaneskne
naporednosti dvaju naroda sve je drukije: "U srpskim
kuama, koje su sabijene oko crkve na Mejdanu, naprotiv,
nema ni albi na prolost ni bojazni od budunosti; samo
strah i tegoba sadanjice". A ispod toga "sve je isto, kako je
bilo ranije i oduvek; isto pritajeno sluenje kao nekad, pre
vie od sto godina, kada su na Panosu gorele ustanike vatre,
ista nada, isti oprez, i ista reenost da se sve podnese, ako
drugaije ne moe da bude, i ista vera u dobar kraj, tamo
negde na kraju krajeva. "*282
Roman ulazi u finale proroanski asocijativno i
zbiljski komparativno do naih dana, nastupa u
atmosferi topovskog bombardiranja mosta i pUkaranja po okolnim brdima, kada je "vei deo graanstva
napustio varo koja je stajala izmeu dve vatre", a "most jo
uvek stajao kao osuen, ali jo u sutini nedirnut i ceo,
izmeu dva zaraena sveta". A historija Bonjaka u
romanu zavrava se ciniki u nizu simbolinih slika:
smru Alihode Mutevelia, jedinog ovjeka meu
njima od dalekovidog razuma i sumnje, koji gleda iza
stvari i zbivanja, i to smrt zajedno sa ruenjem mosta
uz koji ga je sudbina tako neumitno vezivala.
Povuen u mali sobiak pozadi duana, koji je on
sam nazvao tabutom, mrtvakim sandukom, "gde se toliko puta sklonio od nasrtljivog sveta",*283 Alihoda je najprije, u "slasti samoe, mira i zaborava", mislio u sebi kako je "ovih nekoliko dasaka dovoljno 1.../, uz boju pomo, da
pravovremeno oveka zakloni i spase kao udotvorna laa od
283. Ibidem, 353.

282. Ibidem, 338.

290

svake bede i napasti, i od bezizlaznih briga i od ognjenjih topova kojima se iznad njegove glave biju dva dumanina, oba
nevernika, i to jedan gri od drugog". "284 "u tom trenutku",
- pie Andri, sugerirajui simbolino da unato povlaenju za Bonjaka, ma kako bio promiljen, realan, razuman, skeptian i nepovjerljiv, nema mira ni u tabutu, - "hoda oseti kako seija pod njim suknu u vis i adie i
njega kao igraku; kako se njegova "slatka" tiina prolomi i
sva odjednom pretvori u tutanj i gromku lomljavu koja ispuni vazduh, porazi sluh, i postade sveopta i uhom nemerljiva", "kako neto teko udari u duanski krov i kako tamo
iza pregrada stade zveket i prasak metalnih i drvenih predmeta... ""285 Kad se osvijestio spoznao je da je to kamen
od mosta, koji je toliko volio i potovao, sada prekinutog davno ukopanim aktiviranim eksplozivom. "Niz
ariju se zau neko dozivanje, glasna srpska komanda i
uurbani koraci koji su se pribliavali. ""286 Sve to je n,,kon toga slijedilo bila je svjesna agonija. A u munon\
i sporom koraanju kui, uz osjeanje da ga "sve vie
gui njegovo roeno srce i noge otkazuju poslunost", "287 on ..
je mislio, opsesivno, osuen na miljenje, kako "nije
dovoljno jednoj strani lea okrenuti pa da prestane da nas
goni i mui", spoznajui naknadno kob pasivne neutralnosti; tvrdoglavo uz to svjestan da je "uvek l ..f on bio
u pravu, uvek, u svemu i protiv svih", ali "da sada ni to vie
ne moe da ga ispuni zadovoljstvom": "isuvie je bio u praVU!""288 Njegova uroena skepsa pokazala se kao
stvarnost i kao mistino-moralno predvianje. Njegove sumnje u austrijsko dotjerivanje uprije sad su se
obistinile, sad su je "digli u lagum kao da je stena u plarzJ'00

284. Ibidem, 355.

285. Ibidem, 356.
286. Ibidem, 359.

287. Ibidem.
288. Ibidem, 360.

291

ni a ne zadubina, hair i lepota". "Gd najtvreg i najtrajnijeg poeli su da odbijaju", - mislio je on jetko, - "od bojeg
uzimaju. I ko zna gde e se zaustaviti! Evo je i sama vezirova uprija poela da se osipa kao erdan; a kad jednom po
ne, niko ga vie ne zadra. "*289
U prkosu oporbe Alihoda se,meutim, ni u posljednjim danima nije predavao, barem svojim mislima.
Prihvatajui apsurd graenja i razgraivanja, ali ne
gubei nadu u postojanje i moralnu trajnost plemenitih ljudi i njihovih dobrih djela, on je mislio dalje:

"Ali neka 1.../, ako se ovde rui, negde se gradi.

Ima valjda jo negde mirnih krajeva i razumnih ljudi koji znaju za boji hatar. Ako je Bog digao ruke od
ove nesrene kasabe na Drini, nije valjda od celog
sveta i sve zemlje to je pod nebom? Nee ni ovi
ovako doveka. Ali ko zna? /. ../ Ko zna? Moe biti da
e se ova pogana vera to sve ureuje, isti, prepravlja i doteruje da bi odmah zatim sve prodrla i poruila, rairiti po celoj zemlji; moda e od vascelag bojeg sveta napraviti pusto polje za svoje besmisleno
graenje i krvniko ruenje, panjak za svoju nezajaljivu glad i neshvatljive prohteve? Sve moe biti.
Ali jedno ne moe: ne moe biti da e posve i zauvek
nestati velikih i umnih a duevnih ljudi koji e za
boju ljubav podizati trajne graevine, da bi zemlja
bila lepa i ovek na njoj iveo lake i bolje. Kad bi
njih nestalo, to bi znailo da e i boja ljubav ugasnuti i nestati sa sveta. To ne moe biti. "*290
U tim mislima je izdahnuo Alihoda, izuzetni protagonist orijentalne etike i mudrosti i bosanskog inada
i sumnje: u pomirenju i suglasju sa Andriem, koji se,
s njegovim posljednjim mislima na kraju, i sam opet
289. Ibidem.

290. Ibidem, 361.

292

vinuo, iz historije nasilja i protivnosti, u predjele vje

nosti, dobra i ljepote. Kao da se luk promisli tariha sa
viegradske uprije spustio na Alihodu, pri emu je
suvino bilo Andrievo razmiljanje o njegovoj vje
nosti i ljepoti.
U vezi sa ovim otimanjem Andrieve umjetnosti i
etike rijei iz sistema njegove dizertacijske i knjievne
ideologije moe se zakljuiti dabi mnoga njegova
pripovjedaka opaanja, misli, iskustva, ocjene, prognoze i uopavanja o Bonjacima u ovom romanu, ak
i ona skeptina, nepovoljna, kritika u odnosu prema
njihovu karakteru, moralu, psihologiji, - ostala kao
umjetniki realizam knjievne povijesti bez obala, ali
sa maticom sugestivne vjerodostojnosti u dubokom
koritu knjievne istine, i u recepciji borijakih itala
ca, ne samo kao dvostrana slika dogaaja i psiholokih
stanja, kao prognoza budunosti i pouka da do takve
ne doe. Samo da ih Andri nije uokvirio i obojio svojom nacionalno-politikomjednostranou i pristranou pod vidom mitsko-romantike metahistorije> i
isto takvom romantikomiskljuivou etike simpatije i antipatije, sa imanentnom sugestijom da je za
Bonjake jedini izlaz u vraanju Sokolovievim korijenima, u protivnom nee imati mira ni u vlastitom
tabutu, kao to ga nije imao ni Alihoda Muteveli.
U podlozi pripovjedakog tkiva Na Drini uprija, kao
i drugih Anrlevih historijskih romana i pripovijedaka,
nalazila se jedna koncepcija djelatnog vjersko-nacionalnog antagonizma i mrnje kroz historiju kaorazvijena sr njegova doivljaja Bosne, koji se nije mijenjao jo od njegove doktorske dizertacije. To je misao
o Bosni kao zemlji mrnje. Ona, meutim, nije samo
293

Andrieva, nego je varijanta naslijea srpsko-pravoslav-

nih mitova, zapisa na crkvenim knjigama i epskih pjesama, predaja o turskoj, kosovskoj krivici, koja to negativno osjeanje, zamjenom teza Turin - Bonjak, ali
identifikacijom istog narodnog karaktera pod turskim
imenom u svome pripovijedanju, uz stvarnu istovijetnost islamske vjere, koncentrira i namee kao teret
historije na Bonjake i kada su se Turci povukli iz junoslavenskih zemalja; ali je to koncepcija i katolikih
franjevakih spisa, osobito iz prve polovine XIX stoljea.
Tako se kao izriita i karakteristina vertikala sa
utokom u Andriu pokaZUje niz iskaza ove ideje, bez
drugog izlaza osim nasilja, u Matije Maurania, Ivana
Kukuljevia, Ivana Franje Jukia, koja nosi neskrivenu
puninu optube jednog naroda, a produava se imanentno, u afektivnoj recepciji djela, reaktivnim konsekvencama koje ta krivica podrazumijeva. "Krani i
Turci mrze se strano meu sobom: nu neka bi i to bilo
samo da se krani jedne i druge ispovijedi malo bolje
gledaju", - pie Maurani 1842. u svome Pogledu u
Bosnu, *291 ali Andri drugi dio njegova zapaanja
nigdje ne razvija. U odlomku obimnog putopisa Pogled
u tajersku, Be, Petu i Poun, koji je 1847. iziao u
Danici horvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj, Ivan
Kukuljevi iznosi i rijei jednog Bosanca hrisljanina .
kojeg je na putu sreo: "Moj brate, ta e da bude iz
takove zemlje, gde zbog vere brat na svojeg merzi
brata, a svima ovima poturice s turskimi paami i
spahiami sablju verh glave dere?"*292 A Juki 1851. u
291. !Matija Maurani!: Pogled
u Bosnu ili kratak put u onu krajinu
uinjen 1839-40. po Jednom Domorodcu. Zagreb, 1842. Pet stoljea hrvatske knjievnosti, 32. SIT. 234.

292. Ivan Kukuljevi: Pogled u

tajersku, Be, Petu" i Poun, Danica
horvatska, slavonska i dalmatinska,
1847., 6./6. Il/, str. 23.

294

Zemljopisu i Povjestnici Bosne

istie:

"U Europi neima

drave, da su gdje jedni druge radi zakona progonili,
kao to ovdje progone i tlae do dananj.eg dana Turci
krane, koji su jednog roda i podrijetla, al ta je narod
i narodnost, to kako Turci, tako i krani ne znadu."*293
Od ovih iskaza nije teko povui liniju na
Andrievu dizertaciju i njegove historijske romane i
pripovijetke, jer su Maurani i Juki, uz druge,
nesumnjivo predstavljali njegove knjievne i idejne
izvore. U Pismu iz 1920. godine on e u pismu Maksa
Levenfelda iznijeti svoj traktat koji poinje rijeima:
"Bosna je zemlja mrnje i straha; .. "*294 A u Omerpai
Latasu e napisati: "Sarajevo nije grad zloina, bar ne

javnog i krvavog; pre bi se moglo rei da je grad mrnje, a

mrnja lako nalazi ;WVe povode i u svemu vidi sve nove
potvrde za svoju opravdanost". *295

293. Ivan Franjo Juki: Zemljopis

i Povjestnica Bosne, Sabrana djela L
F. Jukia, 1., Sarajevo, Svjetlost,

1973., str. 310.

294. Ivo Andri: Pismo iz 1920. go-

dine, Sabrana djela Ive

Andria,

knj.

9., Deca, Zagreb, 1967., str. 220. i d.

295. Ivo Andri: Omerpaa Latas,
Sabrana djela Ive Andria, br. 16.,
Sarajevo, 1976., str. 259.

295

. j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j
j

TREI DIO

I.

("TRAVNIKA HRONIKA")

Pored "viegradske hronike", Andri je u Travnikoj

hronici obiljeio i uveo u knjievnost i drugo mjesto
svoga ivota u najranijoj mladosti. Ali, za razliku od
"viegradske hronike", u ovoj se glavna radnja koncentrira i odigrava meu strancima, konzulima sa
Zapada i veziriina Osmanlijama sa Istoka. Bonjaci
ine u ovom romanu pozadinu, ambijent ili predmet
razgovora, i ogledaju se u pokretima i reagiranjima
arijskih i mahalskih masa, ili su oni epizodne individualizirane linosti, iji se doprinos i uloga iscrpljuje
i zavrava u okviru jednog poglavlja ili jedne epizode,
te, najzad, tu su jo travniki begovi u Lutvinoj kahvi
koji, u Prologu i Epilogu, uvijek uzdrljivi i skeptini
ali sa vjerom da sve biva i prolazi u vremenu i Boijem
odreenju, komentiraju vanjsko-politika zbivanja
kako ona do njih dopiru, podstaknuta dolaskom i
odlaskom konzula. Trajanje uprije u vremenu, kao
misao relativnosti zbivanja, individualnih sudbina i
povijesti u viegradskoj hronici ovdje simboliziraju
oni, travniki begovi, i njihovo iskustvo, koji ostaju isti
dok ljudi i dogaaji prolaze. Pisana u toku Drugog
svjetskog rata i zavrena "u Beogradu, aprila meseca

299

1942.",*1 Travnika hronika, pored turske "historijske

krivice", nabaene utjecajem turske vladavine, kao i u
djelu Na Drini uprija, kulturom i mentalitetom
Osmanlija na lea Bonjaka, nosi u mozaiku provokativnih slika i mnogo analognih refleksija suvremenih
zbivanja, te, uz "horizont oekivanja" za historiju
srpske knjievnosti i italake publike, sadri i "horizont odbijanja" meu bonjakim itaocima. A da je
toga Andri bio svjestan svjedoi opet biljeka pred
tekstom Renika turcizama, provincijalizama i nekih
manje pooznatih -izraza, koja glasi, kao i u romanu Na
Drini uprija, podvlaei zapravo jo jednom ideoloku
sutinu i Andrievu historijsko-moralnu sugestiju pojmova na koje se odnosi, stavljajui smiljeno Bonjake
u istu mitsko-povijesnu ravan sa Osmanlijama: "...
Nazivi Turci i turski upotrebljeni su esto u toku prianja i
za bosanski muslimanski svet, naravno ne u rasnom i
etnikom smislu, nego kao pogreni, ali tada uobiajeni
nazivi."*2 Od strane Srba, naravno, a s njegove strane
tendenciozno, s identifikacijom.
Prolog u Travnikoj hronici, pored intonacije
hronike i ekspozicije historijskog trenutka, ima i ulogu
da prikae sociopsiholoku prirodu bonjka~kogbegovata u tome razdoblju osmanlijske vladavine, osobito
u crtama samouvjerenosti u vlastiti poloaj i
neosjetljivosti za sve promjene oko njih i preputanja
vremenu da sve rijei. A Sofa u Lutvinoj kahvi, gdje se
"za vreme letnjih meseci, to jest od poetka maja pa do kraja
otkobra, to je, po davnanjoj tradiciji, mesto na kom se posle
podne, oko iindije, sastaju travniki begovi i ugledniji ljudi
I. Ivo Andri: Travnika hronika,
Zagreb, 1967., S.d., II str. 470.

lU daljnjem navoenjU: THI.

2. Ibidem, 471.

300

koji su priputeni u njihovo drutvo"'3 - predstavlja prostor gdje se pretresaju dogaaji i stvara javno mnijenje
. kao na Kapiji uprije u "viegradskoj hronici", Jer Sofa
je imala, pie Andri, "svoje utvreno drutveno i politiko znaenje" i "to je na Sofi reeno, pretreseno i
zakljueno, to je bilo gotovo isto toliko koliko da je reeno
meu ajanima, na Divanu kod vezira",'4 Na ovom mjestu
pripovijedanja ulazi u Travniku hroniku dokumentarna podloga, njeni "istorijski izvori", koje je Andri obilato koristio, to pokazuje studija Midhata amia.'5
Ekspozicija Travnike hronike i politiki mentalitet
begova susreli su se u krupnoj novosti koju je na Sofu
iz Livna donio Sulejman-beg Ajvaz. Tamo mu je neki
Splianin sa prikrivenom zluradou nagovijestio da
e u Travnik stii Bonapartin konzul i da im sad valja
ivjeti s njim."Takva vremena dola", - rekao Splianin. '/1 konzul e sebi nai posla; sjee pored vezira da nareuje
i rasporeuje, da gleda kako se vladaju begovi i age a kako
raja, i da sve javlja Bunaparti, " A dalje: "im vidi Austrija
da ste primili francuskog konzula, zatraie i ona da primite
i njenog, a za njom e doi Rusija..,"'6 "To nit je bilo niti
moe biti", - suzbijam ja vlaha /pripovijeda Sulejman-beg
izraavajui stav travnikih begova, a pisac dodaje
uzgred nacionalno-vjersku invektivu kao jednu od
koordinata bonjakog menta1itetal, "nikad nama niko
nije u nae poslove zavirivao, pa nee ni taj."
Ova vijest je, pie Andri, mada im se po licima to
nije moglo primijetiti, ipak uznemirila i inae zabrinute begove, u to doba kad je "francuska vojska... ve godinu dana u Dalmaciji, Srbija ne prestaje da se buni". '7 I
3. Ibidem, 9.
4. Ibidem, 9-10.
5. Midhat ami: Istorijski izvori
Travnike hronike Ive Andria, Sa-

rajeva, V.Maslea, 1962. lU daljnjem navoenju: ami/.

6. TH, 10.
7. Ibidem, 11.

301

dok su jedni smatrali da je pretjerana, drugi govorili

"da su takva vremena dola l .. .! da se niemu ne treba
uditi", trei su se tjeili "da je ovo Travnik - Travnik! - a
nekoja mu nedrago kasaba i palanka, i da se njima ne mora
i nemoe desiti ono to se drugima deava".s Lik najstarijeg i najuglednijeg meu njima, na iju su rije svi
ekali, Hamdi-bega Teskeredia Andri je opisao u
skladu sa rijeima koje e izrei i koje e postati rezultanta zajednikog miljenja i iskustveni izraz njihovih
osjeanja. Bio je to "krupan starac, sporih pokreta, ali jo
uvek snanog tela dinovskih srazmera. Mnoge je ratove
proao i dopadao i rana i ropstava, a imao je jedanaest sinova i osam keri i mnogobrojno potomstvo od njih. Brada i
brkovi su mu retki a celo otro i pravilno lice opaljeno, puno
oiljaka i modrih pega od jedne davnanje eksplozije baruta.
Teki oni kapci olovne su boje i sputeni nisko. Re mu je
spora ali jasna. "'9
Simbolina slika i prilika orijaa i junaka, stamene
udi i karaktera, koju je Andri s dubokim pripovjedakim razlogom, istakao u samom Prologu svoga
djela kao simbol tvrdoglave postojanosti tradicije u
vremenima koja su mijenjaju, slian Sokolovievoj "na
Drini upriji", i s ijim e komentarom u Epilogu i
zavriti Travniku hroniku.
On je prekinuo sva nagaanja, slutnje i bojazni, a u
njegovim rijeima Andri je izrazio svoje shvatanje
begovskog mentaliteta kao nastavak i zavrnu taku
S. Ibidem.
"Kakvo dobro moe doi kad
su carevi zavaeni", iznosi Andri
skeptiku psihologiju Travniana,
jednaei se s njima unaziranju
historije pod turskom vladavinom,
"narodi se krve i zemlje gore? Nov
vezir? Nee biti bolji nego gori od

ranijeg, a pratnja mu je nepoznata i

mnogobrojna, izgladnela, sa bogzna kakvim novim prohtevima. lA
najbolji je onaj koji je doao do
Priboja, pa se odatle vratio u
Stambol i nikada nogom nije stupio
u Bosnu.'/"
9. Ibidem.

302

karakterologije ovog sloja u svojoj dizertaciji: "Sve

treba sluati i pamtiti, ali ne treba sve odmah srcu uzimati.
I sa tim konzulima, ko zna kako je. ]adoi ja ne doi. A i da
dou, nee Lava potei naopako, nego opet ovuda kuda i
tee. Mi smo ovdje na svome, a svaki drugi koji doe na
tuem je i nema mu duga stanka. Vojske su ovdje padale pa
se nisu mogle dugo zadrati. Mnogi je ovdje doao da ostane,
ali mi smo svakom dosad u lea pogledali, pa emo i njima,
ako ba dou. Sad ih jo nema na pomolu. A to je taj tamo
traio u Stambolu, to jo ne mora biti gotova stvar. I dosad
je mnogi mnogo kojeta traio, ali ne biva sve to ko trai..."
A zatim je nastavio mislei na Bonapartu: "Pa i da bude!
Valja vidjeti kako e biti i koliko e biti. Niija nije do zore
gorila, pa nee ni toga... toga... "*10 Ta Teskeredieva
izreena misao o relativnosti ljudskog u vremenu, tj.
ovjeka u historiji, koja e se iz ovog Prologa u luku
raskriliti iznad svih zbivanja u Travnikoj hronici sve do
Epiloga prelazei u gnomiku, bila je, ovdje bosanskoistonjaki obiljeena, ona ista Andrieva misao,
sutinski inspirirana orijentalnom filozofijom, koja je
svako poglavlje Na Drini uprije uzdizala iznad
dogaaja, nadviavajuiak i Andrieva dizertacijom
odreena miljenja o Turcima, o Bonjacima kao njihovu etniko-kulturnomderivatu, o islamu i Istoku, i
njegove subjektivne simpatije na strani hrianske
srpske strane u povijesti Bosne pod turskom vladavinom. Postojala je samo kompozicijska razlika: dok je u
"viegradskoj" ona bila strukturni lajtmotiv sa aroTravniana pred

10. Ibidem, 11-12.

Dvadeset i sedam godina nakon izlaska Travnike hronike Andri

je pripovijedao Jandriu o vezirskim vremenima ovog grada,
istiui sa naklonou postojanost

svojim upravljai
ma i spletkama iz Stambola koje su
se svijale oko njih i njihova vladanja: "Stotinu pedeset i tri godine
stolovala je vezirska uprava u ovoj
vavroi; od 1697. sve do 1850., ini

303

mom orijentalno-islamske filozofije o graevini kao

zadubini i dobrom djelu, koji je davao ritam
knjievnoj historiji djela, u Travnikoj hronici je ona
predstavljala Rahmenerzahlung djela i obiljeje
bosanskog begovskog mentaliteta. Ovdje se uz nju,
kao kriterij konkretne datosti, prilagala i misao
domovinske autohtonosti kao jakog poloaja Bonjaka
u izrazu bega Teskeredia, prema emu su konzuli
bili u slabom poloaju jer su "na tuem", pa im stoga i
"nema duga stanka".
U analizi Travnike hronike, otkrivanju pieva stvardoivljaja i pripovjedakog postupka, u
povezivanju njegovih idejnih pogleda sa njihovim
alakog

mi se. Prvu vezirsku stolicu preneo

je ovamo Halil-paa, jer su Sarajevo
sravnile sa zemljom ete Eugena
Savojskog. U vreme vojnog jaanja
Bosne u Otomanskom Carstvu,
Ferhat Sokolovi, prvi paa bosanski, preneo je namesniku stolicu iz
Travnika u Banju Luku, a ahinpaa ju je docnije vratio u Travnik.
Od tada se tu izmenjaIo blizu
osamdeset vezira, to znai da
uprava jednog vezira nije u proseku trajala ni pune dve godine.
Nikad se nije moglo znati iji e se
konci smrsiti nad vezirovom
glavom. Neki nisu ni osvanuli u
Travniku, a ve su bili smenjeni.
Tako je jedan doao do Priboja i tu
ga je stigao sultanov ferman kojim
mu je javljeno da je smenjen i da se
odmah vrati u StamboI."/Jandri,
138-139./. Ali je Andri istovremeno
u tim naslagama historije pod
turskom vladavinom traio i crte
tajnovitosti i skrivanja u karakterologiji Travniana, i isticao, bez
ranijih negativnih osjeanja, sa

razumijevanjem i emocionalnim
suglasjem, okrutnost turskih namjesnika i prema Bonjacima: "Vezirski vakat /...1 ostavio je dubok
trag u ljudima ove varoi, tako da
se Travniani i danas osvru oko
sebe pre nego to stupe u razgovor
s vama, a i tada divane tiho i s vidnim oprezom. Onako kako se
nekad govorilo stotinu pedeset i tri
godine - okrenute glave i s prstom
na ustima - govore ljudi, s malim
razlikama, i danas. A kako i ne bi
kad su njihovi preci svojim oima
gledali kako Delaludin-paa see
ezdeset najvienijih bosanskih begova dovedenih na prevaru."/Jandri, 139./. A to je bilo, kako
poredi Jandri ispod teksta,
istovjetno Andrievu iskazu u Prii
o vezirovom sioIlu: "Nema svedoka i
nikad se nee moi znati kako je
bilo mogue namamiti tako iskusne
i ugledne ljude u takvu klopku i
poklati ih usred Travnika, kao ovce,
bez glasa i otpora."

304

izvoritima, posebnu vanost ima razgrtanje

Andrieva teksta u poredbenom odnosu sa njegovim
izvorima. Taj dio "istorijskih izvora Travnike hronike
Ive Andria" obavio je Midhat ami i godine 1962.
objavio u svojoj knjizi. *11 Zato se ve od Prologa
Andrievu tekstu naporedo postavljaju izvjetaji
Pierrea Davida i putopisa o Bosni Chaumette Des
Fossesa, *12 uz pitanje ta je on iz njih o Bosni, Bonjacima, Turcima, Istoku i islamu preuzimao, ta je u njima
mijenjao, isputao, dodavao i posebno izotravao, i u
koju svrhu, sa kakvom namjerom?
Kao izvor za Andriev Prolog ami je naveo jedan
odlomak iz Chaumetteova putopisa u kojemu se.
uvodno istie da su "obiaji imunijih graana isti kao
i obiaji Turaka s juga", ali se razlikuju samo po tome
"to se janiari, i uopte uzevi svi Turci u Bosni koji
imaju neki stvaran uticaj u upravljanju ovom pokrajinom, bave mnogo politikom". Ova konstatacija je u
Andrievu Prologu razvijena u sadrini razgovora
prisutnih i posebno u rijeima Sulejman-bega Ajvaza i
Hamdi-bega Teskeredia, a zanimljiva je i po nazivu
"Turci u Bosni" koji i Chaumette upotrebljava ali u
alternaciji s nazivom "muslimani" u nastavku svoga
teksta. Clhaumette dalje pie kako ima, nedaleko od
vezirova Konaka, "jedna kavana" Ikod Andria
11. Midhat ami
12. Ibidem, 12., bilj. 4.; 17., b.
17.; 17., b.16. To su slijedei izvori
koje ami iznosi na navedenim
stranicama svoje knjige: Izvjetaji
Pierrea Davida u Arhivu Ministarstva inostranih poslovau Parizu Correspondance consulaire et commerciale, Travnik, 1 /1806.-1810J, 2
11811.-1812J, 3/1813.-1815J; Cau-

mette Des Fosses IAmedeel, Le voyage en Bosnie dans les annees 1807
et 1808, Paris, 1822.; izvjetaji
konzula Paula von Mittessera i
Jacoba von Paulicha u Dvorskom i
dravnom arhivu u Beu. Umjesto
navoenja ovih izvora, mi navodimo odgovarajue stranice u
amievoj knjizi na kojima se oni
spominju.

305

slikovito opisana "Lutvina kahva"/, u koju navraaju

dva do tri puta dnevno Ikad Andria: "oko iindije"j
eski-age (stari janiari) i muslimani iz samog mjesta".
U Andria je to drutvo ue, ekskluzivnije i zatvorenije: on kae da se tu sastaju "travniki begovi i ugledniji ljudi koji su priputeni u njihovo drutvo", i to jo
odlunije pojaava rijeima da "u to doba dana niko se
drugi od graana ne bi usudio da sedne i pije kafu na
toj uzvisini" jpodvukao M.R./, tj. na Sofi u Lutvinoj
kahvi, to sve govori o Andrievoj namjeri da romantiarski istakne silu, koja je kod njega uvijek bliska
nasilju, i vladajui utjecaj bonjakih begova. I taj utjecaj je Andri, u odnosu na Chaumettaa, pojaao do
kraja, vjerovatno i zbog toga da kasnije izrazitije
pokae koliko su osmanlijski veziri, iz vremena koje
obuhvata Travnika hronika, drali do toga i kako su
okrutnou, nasiljem i izazivanjem straha suzbijali
politiki pritisak begovata. Stoga, dok Chaumette pie
kako se "nakon ovih vijeanja, prvaci /. ../ sastanu i
pou veziru, na divan, i podnesu mu neku molbu,
koju im rijetko odbije", Andri to iskazuje kao svrenu
stvar: "... to je na Sofi reeno, pretreseno i zakljueno, to je
bilo gotovo isto toliko koliko da je reeno meu ajanima, na
Divanu kod vezira. "'13
"Poetkom 1807. godine stale su da se deavaju nebine i
dotle nepoznate stvari u Travniku", poinje Andri svoje
pripovijedanje u prvom poglavlju, ali ve u narednom
pasusu prividno suprotnom reenicom da "nikad niko
u Travniku nije ni pomislio da je to varo stvorena za obian
ivot i svagdanje dogaaje", on skree na opis mentaliteta Travniana povezujui sve to karakterologijom

306

iniciranu proglogom, i onim to ga uvjetuje s teorijom

o utjecaju geografske i klimatske sredine i svijeu da
su roeni da ive u vezirskom sreditu Bosne.
Osnovno osjeanje koje je njegove stanovnike ispunjavalo bilo je, po Andrievu miljenju, "da su oni
odnekud drukiji nego ostali svet, stvoreni i pozvani za
neto bolje i vie". '14 "To je vailo u prvom redu za Turke
koji ive u samoj varoi", - kae Andri najprije u predstavljanju vjersko-nacionalne strukture stanovnitva
na svoj poznati nain "pogrenim, ali tada uobiajenim
nazivom", da bi nastavio s vjersko-klasnim razlikovanjem: '54.li je ak i raja od sve tri vere /.../ bila ispunjena istim
oseanjem, samo na svoj nain i shodno svome stanju. To je
vailo i za samu njihovu varouijem je poloaju i rasporedu bilo neeg naroitog, osobenog i ponositog. "'15
Pod utjecajem geografsko-klimatskih uvjeta ovog
grada '16 u "uskoj dolini kojom po dnu protie Lava a sa
13. Ibidem, 83-84. TH,9-10.
14. TH, 13.
15. Ibidem, str. 13.
16. TH, 13-14: "Njihov grad to
je u stvari jedna tesna i duboka
raselina koju su narataji s vremenom izgradili i obradili, jedan
utvren prolaz u kom su se ljudi
zadrali da ive stalno, prilagoa
vajui kroz stolea sebe njemu i
njega sebi. Sa obe strane rue se
brda strmo i sastaju pod otrim
uglom u dolini u kojoj jedva ima
mesta za tanku reku i drum pored
nje. Tako sve lii na napola rasklopljenu knjigu na ijim su stranicama,
s jedne i s druge strane, kao
naslikani, bate, sokaci, kue, njive,
groblja i damije. jooj Nikad niko
nije izraunao koliko je sunanih
sati priroda uskratila ovome gradu,
ali je izvesno da se sunce ovde doc-

nije raa i ranije zalazi nego u ma

kojoj od bosanskih mnogobrojnih
varoi i varoica. To ne poriu ni
Travniani, ali zato tvrde da sunce
nigde ne sja tako kao nad njihovim
gradom."
Godine 1972., vozei se cestom
koja vijuga pored Lave, Andri je
iznosei svoj stvaralaki dOivljaj i
ublaavajui recepciju djela kod
bonjakih italaca tonovima prisnosti, priao Jandriu kako je nastao ovaj uveni opis Vezirskog
grada na poetku Travnike hronike:
"To je bilo 1917. godine kad su me
iz mariborske kaznione internirali
. ovamo. Zamislite sunja, uz to jo i
bolesnog mladia, koji je doputovao u Travnik, sam, bez prebijene
pare u depu i bez ikoga svoga u
gradu u kome je roen. Na ulazu u
varo zanela me ova slika kojoj sam

307

strane je araju vrela, jazovi i potoci", *17 u kom su ljudi

ivjeli "prilagoavajui kroz stolea sebe njemu i njega
sebi", *18 "sa vezirskim Konakom pred oima", *19 stvorene
su, po Andriu, osnovne crte njegovih itelja: raaju
se i ive narataji "otporni i svemu dorasli", "uzdrljivi i
oprezni", ali skloni "da se podsmehnu", sa "oseanjem mere

i granice",

"sposobnou

za poznavanje sveta i ljudi uopte",

ali "vie od svega sa gordou" koja je "sva unutarnja, vie

jedno teko naslee i muna obaveza", i "predaju jedno drugom ne samo utvrene telesne i duevne osobine, nego i
zemlju i veru". *20 Te, prema Andriu, zajednike
osobine u romanu se, meutim, reduciraju na
TravnianeBonjakekao tradicionalni vladajui sloj,
koji stvara i nosi javno mnijenje i ima utjecaja na vlast
i politike prilike, kao na kolektivnog junaka nasuprot
vezirima i konzulima, s kojim djelo otpoinje i s kojim
se zavrava. Jer su im dolazili dani "kada bi im njihov
ostao duan sve dok knjigu nisam
napisao: kad bolesnog i uvreenog
oveka zanese neka slika, ona ostaje kao trajan peat sve dok u vama
ima ivota! Zamislite tog istog
mladia koji docnije nekoliko puta
dolazi u Travnik, opet sam, s
belenicom u ruci, luta ulicama i
pred radoznalim svetom unosi
podatke o varoi, vezirima, damijama, nazivima ulica i zgrada. Bojao
sam se da mi togod ne promakne.
Petnaest godina nosio sam prtljag
svojih papira, a onda u Beogradu u
doba okupacije, poele su strahovite muke pisanja. Najtee je bilo
prikazati ljude, njihovu meru i
granicu, preneti u roman boju i
naslee kasabe." /Jandri, 137J. A to
se odnosilo na produetak ovog
opisa o karakterologiji Bonjaka Travniana, koji u cijelosti glasi:

"Tu, na vodi, tajanstvenoj, nestaloj i

monoj stihiji, raaju se i umiru
narataji Travniana. Tu oni rastu,
slabunjavi i bledoliki, ali otporni i
svemu dorasli; tu ive, sa vezirskim
Konakom pred oima, gordi,
tankovijasti, gizdavi, probirai i
mudrice; tu posluju i stiu ili sede
dokoni i sirotuju, svi uzdrljivi i
oprezni, ne znaju za glasan smeh,
ali umeju da se podsmehnu, malo
govore, ali vole apatom da ogovaraju; i tu se sahranjUju, kad im
doe vreme, svaki po svojoj veri i
svojim obiajima, u podvodna
groblja, pravei mesta novom,
slinom narataju."nH, 14J.
17. Ibidem, 14.
18. Ibidem, 13.
19. Ibidem, 14.
20. Ibidem, 14.

308

nam udarao u nos i kad bi u sebi poeleli da ive mirno i

bezbrino, u nekoj od onih obinih, neslavnih kasaba koje se
ne pominju u obraunima careva ni u sukobima drava i koje
nisu na udarima svetskih dogaaja ni na putu slavnih i
vanih linosti". '21
A nakon predstavljanja ambijenta i ljudi Andri
govori o suvremenim politikim zbivanjima, koja prijete poremeajem ustaljenog ivotai poloaja, upotrebljavajui opet karakteristian naziv "vremena" u
smislu neke historijske stihije nad kojom ljudi nemaju
moi ni kontrole. "Vremena su postala takva" - kae
Andri identificirajuise s 'ITavnianima, a dopunjavajui njihovu karakterologiju - "da se niem prijatnom nije

moglo nadati, da dobro nije moglo doi". "Zato su gordi i

lukavi Travniani eleli da uopte nita ne doe", da se ivi
"bez promena i iznenaenja", u miru, i "Bog da nas sauva
od slave, od krupnih gostiju i velikih dogaaja". '22 Ali u retrospektivi zbivanja krajem XVIII i poetkom XIX stoljea on mijenja pripovjedaku poziciju, postavljajui
se, u skladu sa koncepcijskim opredjeljenjem svoje
dizertacije, kao i u romanu Na Drini uprija, na liniju
hriansko-muslimanskog antagonizma s politiko
ideolokim prignuem prema hrianskoj, tj. srpskoj
strani: Jo od povlaenja Turaka iz Maarske, iznosi
Andri kao opu podlogu za niz zbivanja u Travniku,
povratnici age i spahije "bili su ozlovoljeni i kivni na sve
to je hriansko". "S druge strane", - pie on, - "ti isti
21. Ibidem, 15.
22. Ibidem.
Andri je kasnije ovu historijsku anegdotu o veziru jo jednom
pripovijedao Jandriu: "Tako je
jedan doao do Priboja i tu ga je stigao sultanov ferman kojim mu je

javljeno da je smenjen i da se
odmah vrati u Stambol. Pa su
Travniani uz kahvu zbijali alu:
"Koji je vezir najbolji?" - "Najbolji
je onaj to se iz Priboja vratio!"
!Jandri, 138-139J.

309

ratovi XVIII veka, koji su Turke potiskivali iz susednih

hrianskih zemalja i vraali ih u Bosnu, izazvali su kod
hrianske strane smele nade i otvarali dotle nesluene
vidike", - istie Andri isto kao u Na Drini upriji, - a to
je moralo uticati i na odnos raje prema "carstvujuoj
gospodi Turcima", - izrie on citatom iz srbulje, te nastavlja agonalnu dvostranost toga odnosa:
"Obe strane, ako se u toj jazi borbe moe govoriti
o dve strane, borile su se svaka na svoj nain i sredstvima koja su odgovarala prilikama i vremenima.
Turci su se borili pritiskom i silom, a hriani strpljenjem, lukavstvom i zaverom ili spremnou na
zaveru; Turci za.odbranu svoga prava na ivot i svoj
nain ivota, a hriani za sticanje toga istog prava.
Raja je oseala da joj Turci postaju sve tei, a Turci
su uviali sa ogorenjem da se raja pohasila i da
nije ono to je nekad bila. "*23
Zatim je poetkom XIX stoljea doao ustanak li
Srbiji "kao vidan znak novih vremena i novih naina borbe",
koji je zadavao "sve vie brige i nezgode, tete, troka i
gubitaka celoj turskoj Bosni pa i Travniku", ali su
Travniani govorili o njemu snipodatavanjem. *24
Napoleonova ratovanja su ih, meutim, vie okupirala, unosei "nemir, pokret i uzbuenje", osobito otkad
im je doao za vezira Husrev Mehmed-paa, sa svojim
potovanjem za Napoleona i sve francusko, to je
"uznemiravalo i drailo travnike Turke". *25
Andri

tako nastavlja svoju opsesionu temu vjersko-nacionalnog podvajanja i antagonizma, "sukoba

tako suprotnih interesa, verovanja, tenja i nadanja" od
25. Ibidem, 17.

23. Ibidem, 16.

24. Ibidem, 17.

310

koji se stvaralo ''jedno grevito klupko", *26 i u pripovjedakoj koncentraciji na "konzulska vremena". Iako se
"svi Travniani, bez razlike, vole da I.. J prave ravnodunU
da izgledaju neosetljivi", "domai Turci su bili zabrinuti", pie Andri za Bonjake u Travniku, - "i zlovoljno su
pominjali mogunost dolaska konzula", dok su se
"hriani, kako katolici tako pravoslavni, radovali l .. J
takvim vestima i prenosili ih i pretakali od usta do usta,
kradom i apatom, nalazei u njima povod za neodreene
nade i za izglede na promene". Ali je i meu njima, priznaje Andri, svako od njih "posmatrao stvari svojim
oima i sa svoje esto protivne, take gledita", *27 otvarajui
tako i nehotino teorijski problem relativnosti recepcije i "horizonta oekivanja" u zavisnosti od vjerskonacionalnog i kulturno-povijesnog identiteta svake
skupine u vienacionalnoj i multikulturnoj sredini.
"Katolici, koji su u veini", - razdvajao je Andri interese
i nade meu onima nasuprot Bonjacima, - "matali su
o uticajnom austrijskom konzulu koji e donijeti pomo i
zatitu monog katolikog cara iz Bea. Pravoslavni, koji su
malobrojni i poslednjih nekoliko godina stalno gonjeni zbog
ustanka lt Srbiji, nisu oekivali mnogo ni od austrijskog ni
od francuskog konzula, ali su u tome gledali dobar znak i
dokaz da turska vlast slabi i da dolaze dobra il spasonosna
nemirna vremena. I odmah su dodavali da, naravno, 'bez
ruskog konzula nita biti ne moe'. ", "28 zavravao je
Andri ovu politiku razdiobu paradoksalnim oeki
vanjem pravoslavnih da dolaze "dobra i spasonosna
nemirna vremena" izraavajui onaj isti duh nade u
nemiru i buni koji je romantiki-povijesno zasnovao u
Na Drini upriji.
28. Ibidem, 18-19.

26. Ibidem, 16.

27. Ibidem, 18.

311

To je bilo ono "grevito klupko" koje je Andri

spomenuo, ali u kome su se dvije kranske strane uvijek zbliavale kada su tonule lae Bonjacima, to je
Andri biljeio i pripovjedaki isticao. Svoju politiko
psiholoku analizu Andri je, meutim, i u ovom
romanu vie posveivao Bonjacima, "travnikim
Turcima", stvarajui tako u njima psiholoku dramu
njihova opstanka i kobi zbog njihove pogreke u historiji, koji su bili "isuvie mudri i ponosni da svoje
uzbuenje pokau, ali ga u razgovorima u etiri oka nisu
krili". *29 "Odavno njih mui i zabrinjava saznanje" - pisao
je on u prikazu njihove kolektivne duevne strepnje i
poniranja u historiji - da je "carska taraba na granicama
posrnula i da Bosna postaje razgraena zemlja po kojoj gaze
ne samo Osmanlije nego i kauri iz bela sveta, u kojoj ak i
raja die glavu drsko kao nikad do sada. A sada treba da
navale i neki kaurski konzuli i uhode, koji e na svakom
koraku slobodno isticati vlast i silu svojih careva. Tako e,
malo-pomalo, doi kraj dobrom redu i lijepoj tiini' turske
Bosne, koju je i ovako ve odavno sve tee braniti i uvati.
Boja je volja da vlada ovakav red: Turin do Save i vabo od
Save. Ali protiv toga jasno bojeg nareenja radi sve to je
krteno i cima tom ogradom na granici i potkopava je danju
i nou, javno i tajno. "*30 A kad je poelo da se govori "o
grbu i zastavi koji e biti vidno i trajno izloeni na zgradi
stranog konzulata", "te dve krupne i vane rei Turci su
29. Ibidem, 20.
30. Ibidem, 20.
Ovdje Andri slijedi rijei
Matije Maurania o "Turcima" i
"vabama" kao podaniko-drav
noj pripadnosti: "Nai ljudi svakoga iz turske zemlje zovu Turina,
kao to i Turci nemakoga podanika svakoga zovu vabom." /Pogled

u Bosnu, ili kratak put u onu krajinu,

uinjen 1839-40. po Jednom Domorodeu, drugo /fototipsko/ izdanje,
Zagreb, 1938.,5. Karakteristian
areal "lepe tiine" koji Andri pripisuje bosanskim muslimanima,
Bonjacima, pod navodnicima ne
znamo odakle ga je preuzeo.

312

izgovarali retko i sa mrtenjem a hriani esto, zlurado i

apatom ",'31 otkrivajui negativnu osjeanjno-moralnu
podlogu prema Bonjacima u ovoj njihovoj nadi i
tenji. U pasau posveenu osjeanjima na ovoj drugoj strani Andri se neprikriveno, gotovo patetino
kranski, nacionalno i klasno poistovijetio s
pravoslavnom rajom i njenim idealima: "Od te cigle tri
rei razvie se barjak! - mnogome je siromahu bar za sekundu postalo svetlije u kui, prijatnije u praznom stomaku i
toplije u tankom odelu; od te tri proste i neodreene rei
mnogome je rajetinu poigralo srce, zabletao vid od nekih
jarkih boja i zlatnih krstova, i pobedniki zaumile u uima,
kao vihor, sve zastave svih hrianskih careva i kraljeva. Jer,
ovek moe od jedne rei da ivi, samo ako u njemu ima jo
reenosti da se bori i borbom odrava u ivotu", '32
zavravao je Andri svoje romantiko-povijesne
opservacije, kao i uvijek, sa utokom u misaonom filozofsko-etikom uopavanju, i preobraavajui konkretan nacionalni ideal u ideju ovjekove borbe za ivot.
Vlastitu krivicu zbog nacionalne izdaje koju je
uinio ambasadorskim potpisom pakta sa Nijemcima
u Berlinu Andri je i u ovom romanu, kao i u Na Drini
upriji, pripovjedaki iskupljivao zamjenom teza, isticanjem historijske krivice Bonjaka u svrhu pravdanja
suvremenih zloina nad njima, i ponovno se
utvrivao u mitsko-romantiarskim idealima i zanosima srpske historije. Skloniji, kao i svi mladobosanci,
velikosrpskoj nego socijalistikoj ideji, to oitovanje i
pripovjedako poistovjeenje u romantikoj historiji
srpskog naroda Andriu je bilo iskupljenje i ulog za
opstanak i budunost poslije Drugoga svjetskog rata
pod zatitom srpske kulturno-politike javnosti. Stoga
31. Ibidem, 19.

32. Ibidem, 20-21.

313

je i u ovom romanu historijsko zbivanje u pozadini

ivota i djelovanja konzula, dosljedno i bez izuzetka
izotreno u "tursko"-hriansku i bonjako-srpsku
dihotomiju, a s njim i sva osjeanja, sve politike akcije i reakcije predstavijene kao neka romantiarska
slika crno-bijelog svijeta i ivota, zaeta jo u mitskoagonalnojprolosti. Zbog toga je i poetak ivota sa
konzulima, dolazak male ozeble i umorne povorke
francuskog konzula ana Davila *33 "krajem februara,
poslednjeg dana ramazanskog posta"'34 obiljeen tim
suprotnim dvojstvom:
"...Povorka je prola kroz optu ravnodunost travnikog
sveta. Turci su se pravili kao da je ne vide, a hriani nisu
smeli da je upadljivo posmatraju. "'35
Ve

od poetka drugog poglavlja vidi se jasno da je

Davilov doivljaj orijentalne Bosne i Bonjaka
duhovno-etiki saobrazan Andrievoj dizertacijskoj
koncepciji, samo to je u radnji izraen sa vie pojedinosti i konkretno-ulnih slika: sav je iz negativne
sfere, romantiarski krajan, emocionalno zatamnjen i
dijabolino ekskluzivan, mada ami u svojoj knjizi o
historijskim izvorima Travnike hronike smatra da
Davilov ivot u Travniku, sa svim svojim neprijatnostima, "nemirom koji mu je priinjalo stanovnitvo, nezgodama koje su dolazile od njegovih odnosa s turskim vlasti33. ami, 31-32.
ami iznosi kako je Andri
naao ime svoje glavne linosti. U
potpunom obliku ono je glasilo:
Pi erre- La uren t-J ean-Ba p tiste
David, kao to se vidi u rukopisima
izvjetaja francuskog konzula, dok
ga je Andri "Neto izmijenio" i
"obino /ga! navodi u skraenom

obliku: an Davil"/32./. "Sve line

osobine ovoga junaka - istie ami
- /kao i osobine drugih junaka i
junakinja! - fiziki i moralni portret,
fizonomija, temperamenat - plod
su pieve mate. Pa ipak, istorijska
podloga ostaje solidna." /31-32./.
34. TH, 21.
35. Ibidem, 22.

314

ma", - ima historijsku podlogu u dokumentima, ak i u

pojedinostima, koje Andri "povezuje s drugim podacima, izmiljenim". *36 Voen splitskim Jevrejinom
Pardom, Davi! je odsjeo u kui Josifa Baruha i osvanuo, pripovjedaki simbolino, "na prvi dan ramazanskog bajrama", i osvanuo u egzotinoj i neprijatnoj
kakofoniji zvukova i svirke bez harmonije, o emu
svjedoi ve ovlaan stilistiki pogled na nekoliko
redaka te istonjake atmosfere:
"Iz grada je dopirala pucnjava topova i prasak
dejih puaka, ui je pamla ciganska svirka.
Jednolino su tukla dva bubnja a na njihovoj
mranoj pozadini izvijala je zurla i pirlitala nepoznate melodije sa neoekivanim zavojima i prekidima."*37
Ovaj Andriev pasa o bosanskoj muzici (kao i
Davilovo kasnije razmiljanje u povodu proslave
Napoleonova roendana) "predstavljaju odjek" jednog
pasaa u izvjetaju Pierrea Davida, u kome on istie
razliku izmeu sveanosti, balova i muzike na Zapadu
i "varvarskih serenada koje mi prireuje ponekad paina
muzika. I.. .! Na primjer, izuzev na Bajram, /...1 oni dolaze sa
svojim oboama, koje paraju ui, i sa svojim zaglunim bubnjevima... "*38 U svome opisu Andri je ovu osnovu
razvio do nesnoljivosti "za Evropoljanina koji je osuen
da ivi ovde". U Andrievoj interpretaciji Davilova
sjeanja nema, meutim, onog "izuzev na bajram",
nego se istie da oni upravo "uz Ramazan i o Bajramu
paraju ui Evropljaninu... "*39
"N eobino", "neoekivano"su esti a rijeiti izrazi u
opisu Davilovih utisaka, koji imaju uporita u Davi36. ami, 43.
37. TH, 23.

38. arni, 132-133., f. 3.

39. TH,42.

315

dovu izrazu o Bosni kao "negostoljubivoj zemlji",'40 a

od njih se dalje prostiru drugi u nizu koji vodi do gaenja i odvratnosti, govorei o duhovno-emocionalnoj strukturi ovog junaka kao recipijenta i iza njega, u
stvaralakoj dubini, samog pisca. Ta spoljanja atmosfera orijentalski se slagala sa aromom Baruhove kue
gdje je konzul odsjeo, u kojoj su "mrtina i obilna jevrejs-

ka jela, meavina panske i orijentalne kuhinje, donosila...

teak zadah zejtina, prena eera, luka i raznih zaina",'41
kransko-zapadnjaki distanciran odnos Andriprema Jevrejima u bosanskoj sredini ostat e karakteristino da traje u cijelom djelu, sve dok ga nije malo humanizirao u dvadeset osmom poglavlju pri kraju
romana. U toj jevrejskoj kui, koja se po nainu obita- .
vanja i ivota orijentalski jednaila sa bosanskomuslimanskim kuama, u koje konzul nije mogao da ue pa
ni da ih opie; "teko se /Davili privikao na nenavikli niski

i taj
ev

leaj na podu, od koga mu se zanosila glava, i na miris vune

u punim i nedavno "ispucanim" duecima. Budio se esto,
jer ga je obuzimala vatra od sparine pretrpanih vunenih dueka i jorgana i palila silina istonjakih jela koja se teko jedu i jo tee vare".42 Zbog svega toga mu je "sadanja java liila pre na neki san u kom ovek biva naglo baen u u
dnu, daleku zemlju i doveden u neobian poloaj". '43
A kad je krenuo u prvu posjetu veziru utisci su
dosegli egzotino-dijabolinu kulminaciju. Iznosei
briljivo i pripovjedaki metodino sve pojedinosti
kao i uvijek kada je opisivao scene i dogaaje
neovjetva, uasa i rugobe o Turcima i bonjakom
svijetu, i oslobaajui se stvaralaki tamnih napona
posvijesti vlastite due, Andri o tome pie:
40. ami, 44.

42. Ibidem, 24-25.

43. Ibidem, 25.

41. TH, 23-24.

316

"Sve dok nisu zaokrenuli u glavnu ulicu ilo je

dobro i konzul je zaista mogao biti zadovoljan. Ali
im su doli do prvih turskih kua, nastade neko
sumnjivo dozivanje, lupa avlijskih vrata i muebaka
na prozorima. Ve od prve kapije jedna devojica
otvori samo mal~ jedan kanat i izgovarajui nerazumljive rei stade sitno da zapljuckuje na ulicu,
kao da vraa. Tako su se redom otvarale kapije i
podizali muepci i za trenutak pomaljala lica, puna
mrnje i fanatinog zanosa. Zabuljene ene su pljuvale i vraale, a deaci izgovarali psovke, praene
opscenim pokretima i nedvosmislenim pretnjama,
pljeskajui se po stranjici ili pokazujui rukom
kako se ree grkljan. "
Za prolazak konzula i njegove pratnje na putu za
Konak u audijenciju veziru Andri je naao slikovit
opis u Davidovu dnevniku i iskoristio ga do kraja u
svome pripovijedanju, samo to je pri tome napravio
jednu inverziju: konzulov opis je razdvojio na dva
dijela, i prvo dao put kroz mahale a poslije toga prolazak kroz ariju, dok je kod Davida to opisano na
obrnut nain. "...ene su hitro otvarale muepke na prozorima da bi hraknule na moje odijelo koje jesve blistalo
od zlata", a "taj svoj in su popraale kletvama nevjernika i zatvarale su muepke s lupom, kao da hoe da izraze
negodovanje zbog asti koja je ukazivana jednom psu",
pisao je David, - dok je Andri ta "ispoljavanja vjerskog
fanatizma" razvijao, preraivao intenzivno u grubim,
prijeteim pojedinostima mrnje i odbojnog gaenja:
kako prvo jedna djevojica otvori kanat "i izgovarajui
nerazumljive rei stade sitno da zapljuckuje na ulicu kao da
vraa", zatim su se "redom otvarale kapije i podizali
muepci", nastavlja Andri kao da su se ene pokazi317

\'ale pred strancima, pogotovu kranima, i pomaljala

lica "puna mrnje i fanatinog zanosa"; "zabuljene ene su
pljuvale i vraale" ponavlja on da pojaa utisak animoziteta, "a deaci su izgovarali psovke, praene opscenim
pokretima", ali, jo vie, "i nedvosmislenim pretnjama,
pljeskajui se po stranjici ili pokazujui rukom kako se ree
grkljan", *44 Iz ovog poreenja se moe vidjeti koliko je
Andri svojim dodacima intenzivirao Davidovu sliku
prolaska kroz mahalu. Put kroz ariju David je opisao
kratko: "Turci, uei na epencima svojih duana, puei
nemarno, jedva su se udostojili da se obazru, ve ak da
podignu oi da bi vidjeli novog gosta...", a Andri je taj
opis, slijedei ignoranciju ari1ija prema strancima, na
isti nain proirio, ponavljanjem pojaao i doveo do
vlastitog zakljunog komentara: "Na epencima Turci
duandije ili njihove muterije puei ili 'pazarujui'; "sa
obe strane ulice nepomina, kruta lica"; "niko nije prekidao
posao ni puenje ni podigao oi da pogledom udostoji tako
neobinu pojavu i sveanu pratnju"; "poneki duandija je
zakretao glavu, kao da trai neku robu po rafovima", Na
kraju je slijedom ovih opisnih pojedinosti Andri istupio iz svoga teksta i neposredno, izriito i stilistiki
pojaano zakljuio: "Samo orijentalci mogu ovoliko mrzeti
i prezirati i ovako pokazati mrnju i prezir. "*45 To je
44. TH, 28., ami, 88.
45. ami, 88. TH,

29-30.
"Revolt i demonstracije muslimana
protiv francuskog konzula /komentira Kurtovi/, sve da su i bile
onakve kakve ih on /valjda prema
konzulskim izvjetajima/ opisuje,
predstavlja Andri kao divljatvo, a
ne kao njihov protest, opravdan i
zapravo simpatian patriotski gest
u doba kada se zaista - istorijska je
to istina - radilo o tom da Bosna i

Hercegovina kao prirodno zalee

tada francuske Dalmacije pripadnu
Francuskoj, a prije toga i poslije
toga - dobro je poznata i ta istorijska istina - da je Austrija uporno
nastojala, i u tom najposlije uspjela,
da se pripoje ove pokrajine Austriji."
"Karakteristino je /nastavlja
Kurtovi poredbeno dalje u svom
komentaru! da, suprotno prikazivanju muslimana u ovom otporu

318

zakljuak iz kojeg izbija sam iktus Andrieve koncepcije o Bonjacima, koji se od dizertacije kao emoprema tuinskom zavojevanju,
vikara i zamjenika franjevakog
manastira fra Julijana i sve fratre,
Andri vrlo simpatino prikazuje,
iako su oni bili uvijek glavni
oslonac propagande i aspiracije
stranih kranskih zavojevaa,
naroito Austrije, i iako veli da i oni
vide jedini spas u 'zamjeni turske
vlasti sa kranskom', naravno
tuom." Nidjeti TH, 258., M.R./."
Uz ovako shvatanje rjeenja naeg
nacionalnog problema u ono doba i
u ovakvoj konstelaciji evropskih
prilika, naravno je, nai muslimani i
nisu imali drugog izbora nego
nasloniti se na Tursku. Tim prije to
su imali strano iskustvo iz ranijih
vremena: bukvalno ih je nestajalo
dokle god je dopirala Austrija ili
bilo koja druga drava. Ba u to
doba, o kom Andri pie, bila je
Bosna puna jadnih izbjeglica, naih
muslimana iz Srbije radi ustanka u
njoj i radi austrijske okupacije
Srbije, desetak godina prije ustanka, gdje im nije bio mogu ni fiziki
a kamoli vjerski opstanak. Takvo je
bilo ondanje shvatanje, pa zato
dogaaje iz tog vremena treba posmatrati iz tadanje, a ne iz dananje
perspektive i aspekta, ako elimo
da ih istorijski i nauno prikaemo.
tavie, istorijska je istina da nai
muslimani u ono doba nisu gledali
ni iz daleka na Tursku sa onim povjerenjem i oduevljenjem kao njihovi sunarodnici drugih vjera na
Austriju i Rusiju, kako gornji navodi St. Novakovi /ima i vrlo mnogo
drugih! potvruju." Kurtovi, 165166./. "Ba u to doba i ranije /obrazlae Kurtovi odnose izmeu
Bonjaka i Osmanlija njihovim
bunama i pokretima protiv Ca-

rigrada/, od god. 1793. buktio je

pokret Pasmandia !Bonjaka iz
Tuzle/ u Vidinu, koji je iao za tim
da otrgne sve nae krajeve ispod
Carigrada, kako saglasno govore
nai i strani istoriari, i koji je tada
imao u Bosni vrlo mnogo pristaa,
prema tvrenju St. Novakovia i
drugih naih istoriara. Kasniji
ustanak Zmaja od Bosne, Gradae
via, a zatim Ali-pae Rizvanbegovia, takoer to potvruju.
Izmeu Osmanlija i bos. muslimana, kako sam Andri veli u
"Travnikoj hronici" pravdajui naravno Osmanlije! postojao je i u ono
doba veliki antagonizam i nepovjerenje. Nai muislimani su dobro
znali za stranu korupciju i nesposobnost u Carigradu. Sve je bilo
na prodaju: zakupi poreza, trgovake porivilegije - osobimo strane
- spahiluci, zijamet itd, mali i veliki
poloaj u dravnoj slubi, kadija,
pae i upravnici cijelih pokrajina,
pa ak i poloaj vezira Ikako veli
A.F. Miller: Mustafa paa Bajraktar,
izdanje Akademije nauka SSSR!.
Vidjeli su svu propast u koju srlja
Turska i s njom u prvom redu i nai
krajevi, ali pri dilemi uz nju ili koju
kransku dravu, izbor njihov bio
je jedan jedini - uz Tursku. U tom i
jest tragedija njihova i svih njihovih akcija i pokreta to nisu
mogli nai svoj samostalni put, jer
su se morali oslanjati na dravu
osuenu jo onda i mnogo ranije
na propast."
"Sve to i mnogo vie treba da
zna onaj ko hoe da pie kroniku ili
istorijski roman /prigovara Kurtovi Andriu na osnovu tada vladajue ideologije i teorije knjievnostil, osobito kad je zahtjev vremena

319

cionalno-etiki lajtmotiv ponavlja u svim njegovim

djelima: mrnja u velikom intenzitetu prema svemu
to je hriansko, odnosno kransko. I dok je to u
recepciji bonjakog itaoca izazivalo utisak historijske
krivice i suvremene prijetnje, - u doivljaju srpskih i
hrvatskih italaca stvaralo je knjievnom sugestijom,
kao kontrareakciju i povratni negativni refleks na
Andrievo predstavljanje, to isto osjeanje mrnje
prema Bonjacima kao Turcima, pojaano do afektivno-djelatnog stupnja osvete.
Nakon ovoga Andriu je bio suvian Davidov iskaz
motivacije i objanjenje, koje bi oslabilo utisak njegova
zakljuka, da "ova ispoljavanja vjerskog fanatizma nisu
bila mrska vlastima; da su se one plaile da se ne zamjere narodu uguujuiih; a naroito kad dolaze od ena
i djece, obiaj je bio da se ona toleriu kao da dolaze od
bia koja je bog obdario slabim razumom, podlonim
zabludama i kojima treba kroz prste gledati."*46
"Divlji narod, prosta svetina, - aptao je konzul na ovo
ponaanje vezirov lijenik Davna, - mrze sve to je strano i
tako svakog doekuju. Najbolje je ne obraati panju." I jo:
"To su bosanski divljaki obiaji i naini. "*47 A Davil je, pi-

da se to

realistiki

obrauje. Aprioristika

dijalektiki

shvatanja
zasnovana na starinskom i ovinistikom vaspitanju, i optereenosti
kao posljedici toga, treba odbaciti.
U tom sluaju niko, pa ni Andri,
ne moe tvrditi da su pomenute
demonstracije bos. muslimana prema francuskom konzulu bile samo
radi Turske i u njenu korist, nego
obratno, da je to bilo, u isto vrijeme
i mnogo vie, patriotski akt za
odbranu svoje ue domovine koja
je li to treba znati! kroz cijelo vrijeme turske vladavine imala svoj

poseban poloaj, mimo sve pokrajine turskog carstva, u kojoj je

Osmanlija smatran uvijek tuinom.
IOsim pogdjekojeg vezira i ponekog inovnika nije ih nikad ni bilo u
Bosni.! ta vie, cijeli, naroito
ekonomski poredak u Bosni, nije
bio kao u ostalim krajevima Turske,
nego se pretvorio - po tvrdoglavoj
rasnoj tradiciji - odnosno postao je
mnogo sliniji naem starom srednjovjekovnom feudalnom poretku." !Kurtovi, 176-177./
46. ami, 88-89.

320

47. TH, 28-29.

e Andri, liU njemu nasluivao kakav 1flora biti ivot ove

ka sa Zapada koji svoju sudbinu prenese na Istok i zauvek vee svoju sudbinu sa njim. "'48 A tu karakterizaciju Andri
e kasnije negativno produbiti, potpuno na liniji svoga
shvatanja o pogubnoj ekspanziji turskog uticaja:
. liTi stranci, koji ovako /. ../ ostanu da ive na
Istoku, u veini sluajeva prime od Turaka samo
rave, nie strane njihovog karaktera, nesposobni da
uoe i usvoje ijednu od njihovih dobrih, viih osobina i navika. "'49
A moda se u tom iskazu i sam oslobaao vlastitog
kompleksa. Ta ogromna diskrepanca, duhovna, kulturna, moralna, ulazila je meutim, u samu osnovu
strukture ovog djela, kao osjeanje beznadeno i
beskonano podijeljenog svijeta koje su nosili i David
i Davil i, konano i bitno, sam Andri u svojoj dui.
Zapravo u svim ovim i:z;razima animoziteta, podijeljenosti i potpuno prekinutog razumijevanja nalazio
se zapravo njihov stvaralac Andri sa vlastitim
duevnim emocionalnim i idejnim naponima. Jer
vlastita mrnja trai, i zahtijeva, osjeanja i izraze
mrnje u drugima( ak i na suprotnoj strani, ona se
patoloki projicira uz vlastito olakanje, a kod Andria
u Bosni ona postaje ak univerzalna, kao kod Ivana
Franje Jukia. Nakon ignorancije illzle ravnodunosti"
od strane lITuraka duandija ili njihovih muterija" prilikom prolaska kroz ariju, Andri jo dva puta saeto
ponavlja prizore ove mrnje, pIjuckanja i poniavanja
koja su u njemu izazivali lIstrepnju" i" gaenje", da
pojaa razlog za llernu uarenu liniju, koja boli"'50 u
konzulovoj svijesti.
48. Ibidem, 29.
49. Ibidem, 40.

50.Ibidem, 31.

321

Rijeju "gaenje" Andri je neoromantiarski

napravio prijelaz od duhovno-etikog u fiziko
osjeanje, i povezao sva ula u naponu odvratnosti
prema orijentalno-bosanskom svijetu i ambijentu.
"Nesrazmernu iroku kapiju" vezirskog Konaka on je
tada, i mnogo puta kasnije, doivio "kao runa dinovska usta iz koji bije i bazdi zadah svega onoga to u ogromnom konaku ivi, raste, troi se, isparava i boluje." Pored
mnotva vezirovih dostojanstvenika, uvara,
besposliara i ankoliza, tu je bio i "neodreen broj konja,
krava, pasa, maaka, ptica ili majmuna". "Ali i", - kae
Andri s tenjom izazivanja stuivanja i univerzalne
romantiko-negativne predstave ovog svijeta - "iznad
svega oseao se teak i muan miris kravljeg masla i loja od
koga nenavikla oveka muka hvata. Taj podmukli miris pratio bi konzula, posle svakog prijema, po ceo dan, a pomisao
na njega izazvala mu je stugu i elju za povraanjem.
Izgledalo mu je kao da je ceo Konak poroet tim zadahom,
kao crkva tamjanom, i da je on prodro ne samo u ljude i odela
nego i u sve predmete i zidove. "'51

Iako je ami u svojoj studiji napisao: "Portreti trojice vezira koji su se smjenjivali u Travniku od 1806. do
1814. /Mehmed-paa, Ibrahim-paa, Siliktar Ali-paa/,
sa njihovim fizikim i moralnim crtama, gotovo su u
potpunosti piev izum", a zatim priznao da je neka
obavjetenja u izvorima, "naroito u prepisci i
dnevniku Pjera Davida", Andri iskoristio "mijenjajui
ih, razvijajui...", iz uporeenja Andrieva portreta
vezira Mehmed-pae i slike koju je David dao u svome
dnevniku vidi se karakter Andrieve intervencije: od
Davidova iskaza: "Jako sam se iznenadio naavi jednog
51. Ibidem, 31.

322

Turina

tako uglaenog, tako duhovitog..." Andri je

napravio: "Vezir je za jednog orijentalca neobino iv,
ljubazan i otvoren... "*52 Davidovu iskazu da je vezir bio
"komunikativniji od svih Osmanlija /koje je dotad
vidio/, i, to meu njima predstavlja rijetkost, smijao se
pri razgovoru", Andri je najprije dodao da je vezir bio
"hrabar, bistar, lukav, reif', te preobrazio Davidov iskaz
u skladu sa tom karakteristikom - da mu je lice "bilo...

otvoreno i nasmejano"; "to je bio jedan od onih ljudi koji u

stalnom osmejku kriju svoje pravo raspoloenje... "*53 Ali je
u razgovoru Davila sa vezirom Husrev Mehmedpaom ova dva ovjeka, stranca u Bosni, izjednaio u
jednom, u preziru prema domaem bosansko-muslimanskom svijetu, ime je napravio razliku izmeu
Osmanlije i Bonjaka iznevjerivi ovim svoje naelo
istovjetnosti, ali je uspostavio pripovjedaku taku
gledita kao vlastiti doivljaj udahnut u ivot konzula
u Bosni u isto vrijeme inspiriran njihovim utiscima o
njoj, - kao psihologiju druge strane, tako da Travnika
hronika izgleda kao jedinstven i jednostran memoarski
tekst o Bosni "konzulskih vremena", sa potpunim
odsustvom simpatija prema bonjakomsvijetu. "Vezir
nije propustio" - pie Andri s pripovjedakim posredstvom u tom jednaenju stranaca naspram domorocima - "da u razgovoru podvue divljinu ove zemlje, grubost

i zaostalost naroda. Priroda je sirova, ljudi nemoguni. to

da se oekuje od ena i dece, stvorenja koja bog nije obdario
razumom, u jednoj zemlji u kojoj su i mukarci plahoviti i
neuglaeni. "*54 Tako je u Andrievoj interpretaciji govorio vezir, "hrabar, bistar, lukav, reit" urijanac, uz
dodatak prezira prema enama i djeci proitan u
52. ami, 70., TH, 34.
53. ami, 70., TH, 36.

54. TH, 35.

323

Davidovu dnevniku, u osvrtu na scene koje je Davil

na svom putu do Konaka doivio, mada je posve neuvjerljivo, neshvatljivo i protivno muslimanskim
obiajima da su se pred strancima "otvarale kapije i
podizali muepci" i iz njih "zabuljene ene pljuvale i
vraale", *55 kao to je to opisao Andri. Ali sve je bilo u
funkciji zapadno-romantiarske, u osnovi kranske,
odbojnosti kao psiholokom frontu prema tom orijentalno-egzotinom islamskom svijetu, kao potpunoj
moralnoj, obiajnoj, kulturnoj i duhovnoj sferi i
stanitu zlih i prijeteih demona. To je bio neprelazan
zid, koji se prema Andrievu dizertacijskom uvjerenju
i pripovjedako-idejnim iskazima nije mogao prirodno ukloniti, ak ni civilizacijskim posredstvom, zbog
uroenosti njegove povijesne i duhovne predstave, tj.
rasno-genetskih optereenja izazvanih predrasudama
o tursko-islamskom utjecaju u duama Evropejaca i
krana. A kad se vraao, konzula je pratio osjeaj
romantiarske strepnje, koji e ostati u dubini njegovih doivljaja u Bosni, kao antipatija i osjeanje
nelagode: "Istina, Turci po duanima bili su mrki i nepomini, nn.merno oborenih pogleda, ali iz kua nije bilo ovoga
puta ni psovki ni pretnja. Sav najeen, Davil je imao oseaj
da ga iza drvenih muebaka posmatraju neprijazne i ljubopitljive mnoge oi, ali bez glasa i pokreta. "*56
Na poetku treeg poglavlja Andri pie otkrivajui
ujedno i jednu dimenziju svoje vlastite pripovjedake
umjetnosti: "Kao to se deava junacima u istonjakim
priama i Davilu su u njegovom konzulovanju najvee
tekoe bile postavljene na poetku. "*57 Iako ga je Andri
55. Ibidem, 28.
56. Ibidem, 37-38.

57. Ibidem, 39.

324

"uinio prosjenim

u svakom pogledu" nasuprot historiaru Paulu Pisaniju koji je "iznenaen aktivnou i

hrabrou koju je pokazivao ovaj konzul u Bosni",
"ivei meu fanatiki neprijateljskim stanovnitvom", '58 Davil je od poetka Travnike hronike
glavni junak svakog njena poglavlja: u njemu se
iznose njegovi lini doivljaji, kroz njegovu optiku se
prelamaju zbivanja, njegova recepcija se jednai s
pievom, Andri se duhovno, kulturno, estetskoromantiarski, emocionalno i idejno poistovjeuje s
njim u odnosu prema Bosni i svijetu koji ga okruuje,
a iznad svega U odnosu stranca sa katolikog evropskog Zapada prema bonjakoj sredini. Taj pripovjedaki postupak odbojnosti prema Turcima, islamu kao
nasilju, Bonjacima s kojim je Andri zapoeo svoj
pripovjedaki rad, upotpunjen romantino-povijes
nim i kritiki jednostranim saznanjima u radu pri izradi dizertacije, i uvjerenjem da postoji ne samo etiki
nego i estetski antagonizam izmeu Zapada i Istoka,
kongenijalno se i prirodno susreo sa Davidovim
Caumetteovim i (Mitesserovim) slikovito i knjievno,
ali politiki i idejno izotreno pisanim tekstovima,
dnevnikom, izvjetajima, pismima, putopisom o Bosni,'S9 i dobio u njima ne samo dokumentarnu grau
nego neku vrstu podsticaja i potvrde vlastitog doivljaja, uvjerenja i koncepcije. Andri vie nije morao da
se oslanja samo na svoju invenciju i matu, gotova graa je bila pred njim i on ju je samo stvaralaki inkorporirao u tok svoga pripovijedanja. Ne samo neobian i
udan, nego divljaki brutalan utisak o Bosni i njenim
stanovnicima, na jednoj strani, i pojedinim vezirima
na drugoj, Andri mozaiki slae i p~ete kao dijaboli58. ami, 46.

59. Vidi fusnotu 12.

325

nu mreu egzotike, nastranosti, nelagode i uasa, u

koju stranci sa Zapada, ali i sa Istoka, bivaju uhvaeni
i uvueni u svijet neprijateljstva i mrnje, nesnosne
munine i psiholokog zlostavljanja. Dovoljan je samo
pregled tih esto uzgrednih Davilovih osvrta, napomena, zapaanja, i Andrievih uopavanja i tumaenja
pa da se sklopi taj opi utisak koliko je turska vladavina prekinula razvoj hrianskog duhovnog ivota u
Bosni i odvojila ga od evropskog svijeta, kao da bi se
on po sebi bez nje razvijao pravolinijski i bez zastoja,
na romantiarskimpredstavama pretkosovske historije. U psihologiji jednog naroda iju povijest prati niz
poraza koji se sklapaju u kompleks nie vrijednosti
kompenzacija se javlja u pronalaenju drugog naroda
kao uzronika svih kobi i nosioca historijske krivice, i
u njegovu moralnom, duhovnom i kulturnom uniavanju. Svojom jednostranou Andri je odabrao put
svoje knjievno-politike identifikacije na iskuenjima
vlastite ivotne karijere. Poistovijeen sa Davilom, kojem inae mnogo knjievno duguje u ovom djelu, Andri je biljeio svaku njegovu negativnu refleksiju o
Bonjacima: "Bosanski Turci su sa nepoverenjem i mrnjom gledali na prisustvo francuske vojske u Dalmaciji", *60
pisao je on. "Uzalud su francuske vlasti u Dalmaciji tampale prijateljske proglase na tursko stanovnitvo. Te proglase, pisane nekim probranim knjievnim turskim jezikom, nije niko hteo da ita, a ko ih je itao nije mogao da ih razume.
Nita nije pomagalo protiv uroenog nepoverenja celokupnog muslimanskog stanovnitva koje nije htelo da ita ni da
uje ni gleda, nego je ilo samo za svojim dubokim nagonom
samoodbrane i mrnje prema tuincu i neverniku koji se
pribliio granicama i poinje da ulazi u zemlju. "*61 A kad je
60. TH,44.

61. Ibidern, 45.

326

svrgnut Selim III, "prosveeni sultan reformator", i poloaj Husrev Mehmed-pae doveden u pitanje, "bosanski Turci su likovali", pie Andri. "'Svrgnut je aur-sul
tan' govorili su hode po epencima, 'a sada dolazi vrijeme da se oisti sve blato to se posljednjih godina nalijepilo na istu vjeru i pravi turijat: otii e Topal-vezir i povesti
svoga prijatelja konzula, kao to ga je i doveo. "'*62 '.I\. kad je
vezir osujetio izvrenje katil-fermana, poslana preko carskog
kapidibae, koji je zatim naglo umro u Travniku",*63 "varoki Turci" su se povukli u razoaranu utnju. '.I\.li oni
su isto tako bili vrsto uvereni" - pie Andri iznosei njihovu ekskluzivnu karakterologiju kao i uvijek u mnoini sa opim osobenostima, ovog puta postojanou
uvjerenja i ponosa, - "da e prava i ista vera pobediti i da
treba ekati. A niko ne ume tako da eka" - dodaje Andri
meui prvi put jedan naziv u navodnike - "kao pravi,
bosanski 'Turci', to jest ljudi tvrde vere i kamenitog ponosa,
koji mogu da budu plahi kao bujica i strpljivi kao zemlja. "*64
Na fonu tih zbivanja i tog skupnog mentaliteta
Andri je likom i karakterom individualizirao vezirova
zamjenika Sulejman-pau Skopljaka, "Bosanca... iz
dri, meutim, pronalazei karakte-

62. Ibidem, 47.

63: ami, 94., 96., TH, 51.

ristine

Na podatku o nainu smrti

carskog kapidibae, koji se nalazi
u Davidovu dnevniku, i njena opisa koji je dao Andri - ami iznosi
"kojim Ijel sredstvima" Andri "iz
pozamljene grae sainio uspjelu
scenu". David navodi rijei svoga
tumaa o kapidibainim neobi
nim pokretima: "Ono to vas udi,
nije nita drugo do dejstvo otrova
koje je on popio u nekom erbetu ili
u findanu kafe." Tako, komentira
ami, "P. David konstatuje jednu
injenicu luinak otroval. I.. .! An-

pojedinosti, prikazuje stvar

nam da vidimo "uinak otrova"."Mi bismo dodali: kao jo jednu sliku u orijentalnom pandemoniju svoga djela. l
navodi to mjesto u Travnikoj hronici: "A kad je kapidibaa, umoran i
rasparen, iziao iz kupatila, osetio
je odjednom bolnu, vrelu e koju
nikakvo pie nije moglo da ugasi.
Pijui sve vie, on se trovao sve jae. Pre mraka pao je, hukui kao
ovek kome gore usta i ponutrica, a
zatim se ukoio izautao ..."
64. TH,56.
plastino, omoguuje

327

jedne od prvih begovskih porodica", i to kao duhovno-kulturnog hibrida na prijelazu prema Osmanlijama
koliko po liniji "bosanskih" Turaka",!...! vrstog znaaja,
ljudi tvrde vere i kamenitog ponosa", toliko u vezi s njegovom ulogom u historiji, u prvom srpskom ustanku,
to Andri nikad nije proputao: "Tih dana se sa Drine
vratio vezirov ehaja Sulejman-paa Skopljak, poto je, kako
se u konaku govorilo, potpuno razbio srpske ustanike",
izvjetavao je Andri, a zatim ga opisao. "Visok, ilav,
tanak u pasu i pored odmaklih godina, plavih Islavenskih!
M.R.loiju otra pogleda, to je bio ovek koji je video mnoge
ratove /kao i Teskeredi, M.R./, stekao velik imetak,
postao paa bez laskanja i bez mnogo mita. Bio je strog u
miru i svirep u ratovanju, gramljiv na zemlji i bez mnogo
obzira pri sticanju, ali nepodmitljiv, zdrav, i bez osmanlijskih poroka. /.../ Prema strancima i on je bio, kao i
Osmanlije, i spor i nepoverljiv, i lukav i uporan, a pored toga
jo i odsean i grub u govoru. "*65 On e se u Travnikoj
hronici javljati samo u vezi s ratovanjem Bonjaka u
Srbiji, a svojim likom, karakterom i ponaanjem stajat
e, kao prototip mlae generacije, na drugom kraju
raspona mentaliteta i suvremene predstave ovog naroda koji je Andri zapoeo sa Teskerediem.
Da su Davidovi izvjetaji bili Andriu osnova slike i
atmosfere o Travniku, bonjakom svijetu i drugim
stanovnicima svjedoi ve poetak etvrtog poglavlja:
"Za vreme tih prvih nekoliko meseci Davil nije prestajao u
svojim izvetajima da se ali na sve na to se jedan konzul u
ovakvim prilikama moe da poali. alio se na zlou i
mrnju domaih Turaka... "*66 U krug zbivanja u francuskom konzulatu i oko njega uao je i mladi Defose,
65. Ibidem, 57.

66. Ibidem, 61.

328

sa svojim liberalnim idejama i politikim pogledima,

ivom radoznalou za svijet i ivot oko sebe i
"namerom da napie knjigu o Bosni"*67 (koja e biti jedan
od znaajnih Andrievih izvora). "("On zna turski jezik
kakav se ui u koleu Luja Velikog u Parizu, ali ne zna ovaj
kojim goiJore Turci u Bosni", pisao je Davil.), *68 navodi u
zagradi kao tue Andri poluotkrivajui svoje
izvore. *69 "On je privlaio ljude svojim irokim osmejkom i
svetlim oima", kae Andri, ''jedino su travniki begovi
ostajali i dalje nepristupani", "ali arija nije mogla da
ostane ravnoduna prema 'mladom konzulu'''.*7o
Ali je Andri i primjere dobrog dodira i likove
moralno ispravnih ljudi ponitavao pridjevenim crtama mrnje i nasilja koje su pretezale dobre osobine. To
pokazuju sluajevi glavnih linosti na pazaru, koje je
"mladi konzul" upoznao. Tu je na prvom mjestu
Ibrahim-aga kantardija, savjestan starac, strogog i
dostojanstvenog dranja, ijoj "meri nema prigovora",
koji se kantaru ne da suvie ni pribliiti, jer: "Mjera je
vjera, i dah joj moe nauditi. A moja e dua za ovo goriti, a
ne tvoja. "*71 Ali ga je, s druge strane, kako iznosi
Andri, "Defose video kako bezduno bije seljaka hrianina .
na sred trga i naoigled sveta" samo zato to je prislonio
desetinu dralica za sjekire "uz oronuo zid koji okruuje
neko zaputeno groblje i ruevine starinske damije": "Zar
je za tebe damijski zid, krmak krmski, da na njega prislanja svoje pogane dralice. Jo ovdje zvono ne kuca i vlaka
borija ne trubi, domuze od domuza!"*72 ("Doavi kui
67. Ibidem, 73.
66. Ibidem, 73.
69. ami, 53. U Dnevniku
Pierrea Davida napisano je neto
drukije: "On je znao turski jezik
kolea Luja Velikog, ali je slabo
poznavao turski jezik Turske". "U

prevodu, Andri je dodao: u

Parizu, i zamijenio je Tursku
Bosnom", dodaje ami.
70. TH,73.
71. Ibidem, 75.
72. Ibidem, 75.

329

Defose je zabeleio: 'Turska vlast ima dva lica. Njihovi postupci su za nas nelogini i neshvatljivi i stalno nas dovode
u nedoumicu i uenje.')", "73 navodi opet u zagradi
Andri. Lik Hamze Telala je vezan uz preoblienu narodnu anegdotu, koja ilustrira agonalnu podijeljenost
i Srba i Bonjaka i pristrano obavjetavanje o istom
sukobu jedne i druge strane. "Jednom prilikom pre nekoliko godina", - pripovijeda Andri o Hamzi Telalu - "kad
je Sulejman-paa Skopljak iao sa vojskom na Crnu Goru i
popalio Drobnjak, Hamzi je nareeno da objavi veliku
tursku pobedu i da vie da je sto osamdeset crnogorskih
glava odseeno . Neko od onih koji se uvek sakupljaju oko
telala upita glasno: 'A koliko je naih poginulo?' 'E, to e
vikati onaj telal na Cetinju', odgovorio je mirno Hamza i
produio da vie to mu je nareeno. ""74 U dubini ova
anegdota otkriva i mehanizme Andrieva pristranog
pripovjedakog postupka u ovom djelu na osnovu
samo jednostrane kranske recepcije bosanskomuslimanskog svijeta i zbivanja u Travniku, i to od strane
stranih zapadnih konzula, te vlastite umjetnike interpretacije, sukladne s njima, koja je kod Andria ve
formirana od samog poetka njegova knjievnog
rada. A kako e se dalje taj stranski doivljaj zbivanja
u tim vremenima politiki razliito meusobno
usloiti pokazuje, pored Davila, prisustvo Defosea i
dolazak Miterera, uz specifian odnos takoer stranih
vezira Osmanlija. "Ludi vabo" je bio trei ovjek iz
arije kojeg je "mladi konzul" upoznao. "... Kako Turci
ne diraju budale", o njemu se arija brinula, ali i tjerala
s njim "uvek istu grubu alu", pie Andri: pazarnim
danom dali bi mu da popije i "turili u ruke toljagu" da
"zaustavlja hrianske seljake" i da ih "talumi", a oni su
73. Ibidem, 75.

74. Ibidem, 76.

330

bjeali "uz smeh mladih duandija i besposlenih aga",*75

pa je tako jednog dana naletio i na Defosea, koji ga je
mirno ukrotio. Ovu scenu uzeo je Andri iz Pogleda u
Bosnu Matije Maurania, ali joj je dao drukiji
zavretak i, to je jo bitnije, "jednog Turina seljaka"
na kojeg je "Ludi vabo" nasrnuo - zamijenio
Defoseom. *76
U odnosu prema Bonjacima Andri je Defos~a
pripovjedaki postavio nasuprot Davilu, za to je imao
75. Ibidem, 76-77.
76. "Ludi vabo" je bio poznat
ve godinama u travnikoj ariji,
pie Andri: "To je bio malouman
ovek nepoznata porekla, odnekud
iz preka. I kako Turci ne diraju budale, on je iveo tu, spavajui pod
epencima i hranei se milostinjom.
Bio je divovske snage, i kad bi popio malo rakije, u ariji su terali sa
njim uvek istu grubu alu. Pazarnim danom dali bi mu da popije
poli-dva i turili u ruke toljagu. Ludak je tada zaustavljao hrianske
seljake i poinjao da ih talurni uvek
istim reima:
- Halbrechts! Links! Marsch!
Seljaci su se sklanjali ili nespretno beali, jer su znali da to ludi vabo radi po nC\govoru Turaka, a vabo ih je razgonio uz smeh mladih
duandija i besposlenih aga." tTH,
76-77./.
U Andrievu izvoru, Pogledu u
Bosnu Matije Maurania, opis ovog lika i njegovih postupaka dat je
na slijedei nain:
"Onda je bio u Travniku jedan
ludi starac /valjda iz Dalmacije, jer
je poneto talijanski znao/ kOjega
su zvali "Ludi vaba". U nogah je
bio traljav /razglavljen/, a inio je
svakojake ludorije po ulicah. Pae

ili kakvi age bi mu dali po jedan

turskih! da s
onom njegovom tojagom tue vlahe po varou i da jih po vapski ui
egzercirati. A on, da jim se bolje dopade, ne bi iao daleko od naega
dvora, nego kad bi kakvi siromaniji vlasi prolazili, trao bi za njimi i
vikao: Holbrehc, holblinks, halo
mar! a vlasi bi bjeali." !Matija Maurani: Pogled u Bosnu ili kratak put
u onu krajinu uinjen 1839-40 po Jednom Domorodcu, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, 32., Zagreb, Zora-

beluk/ptak,5groah

MH, 1965., 212./

Do ovog mjesta opisa Andri i

uglavnom slau, s tim
to je Andri neke pojedinosti izmijenio. U sceni koja slijedi, kada Ludi
vabo napada prolaznika, Andri
odstupa od svoga izvora: kod njega
je to Defose, a kod Maurania "jedan Turin seljak", dakle Bonjak;
Defose ukroti nasrtljivca, dok ovaj
I"krst lipovi" kako ga on naziva!
napadne na Turina toljagom, tako
da on pobjegne "jednom Turinu u
duan", uzme handar da posijee
vabu a on pobjegne preko mosta.
Andri je, prema tome, bitno u vjerskom identitetu zamijenio napadnute u sceni "turskog" nasilja koje
se realizira preko jednog stranca.
Maurani se

331

uporita i u dokumentima, kao dvije razine svoga

vlastitog intelektualno-stvaralakogbia: dok je mrzovoljni Davi!, slian Andriu, preporuivao Defoseu
opreznost, ''jer se nikad ne zna ta ovaj pakosni, sirovi i
dokoni svet moe da izmisli i uradi", '77 "'mladi konzul' je "i
dalje obilazio okolinu", "prilazio bez i najmanjeg snebivanja
ljudima" i razgovarao s njima tako da su "u ariji govorili s divljenjem" o njemu; dok je Davil kao i Andri, "u
svome ogorenju, sve to je tursko i bosansko primao sa
odvratnou i nepoverenjem", njega je istovremeno
"draio mladiev optimizam, njegova elja da prodre dublje
u prolost, obiaje i verovanja ovoga sveta; da za njihove
mane nae objanjenje; da, na kraju, otkopa njihove dobre
strane, izopaene i zatrpane neobinim okolnostima pod kojima su prisiljeni da ive. "'78 Defoseovo traenje
"objanjenja" bonjakom mentalitetu, isticanje utjecaja
"prilika", istraivanje uzroka predrasudama i
zloupotrebama, nastranim i suprotnim postupcima,
"potreba da sve to ovde vidi objasni i opravda"'79 to je
srdilo Davila, - otkrivali su analitikog Andria iz dizertacije, iako su se njegova razmatranja u njoj apriorno svodila na jedno, na pogubnost turske vladavine
za duhovni ivot u Bosni. U tom smislu je ilustrativna
njihova rasprava o mentalitetu "domaih Turaka" na
primjeru njihova odnosa prema putevima. Dok je
Davil govorio: "ja mislim da ne postoji danas u Evropi
tako besputna zemlja kao to je Bosna. I.. .! Ovaj narod,
mimo sve ostale narode sveta, ima neku nerazumljivu, perverznu mrnju prema putevima, koji u stvari znae
napredak i blagostanje, i u ovoj zlosrenoj zemlji putevi se ne
dre i ne traju, kao da se sami rue. "'80 - Defose je isticao:
77. Ibidem, 77-78.
78. Ibidem, 78.

79. Ibidem, 80.

80. Ibidem, 78.

332

"Dok god se u Turskoj ovako vlada i dok su u Bosni ovakve

oprilike, ne moe biti govora o putevima i saobraaju.
Naprotiv, iz razliitih pobuda i Turci i hriani podjednako
su protivni otvaranju i odravanju svih saobraajnih
veza. "*81 I navodio je rijei dolakog fratra: "... to je gori
put, to su turski gosti rei", "dok god u Travniku Turci vladaju, boljeg puta ne treba", koji mu je ak u povjerenju
priznao: "Izmeu nas reeno, kad ga Turci i oprave, nai
ljudi ga kod prve kie ili snega isprovaljuju i raskopaju If, *82
upravo kao to je Radisav ometao ~idanje na Drini
.uprije. '/1 drugi je razlog u Turcima samim", - sagledavao je Defose politiki interes druge strane. - "Svaka
saobraajna veza sa hrianskim inostranstvom znai isto
to otvarati vrata neprijateljskom uticaju, omoguavati mu
uticaj na raju i ugroavati tursku prevlast. "*83
Sutinska suprotstavljenost miljenja izmeu
Davila i Defosea bila je u tome to je konzul "Turke i
Bosance" smatrao po prirodi "zaostalim narodima", te
da "zaostalost ovoga sveta dolazi u prvom redu od njegove
zloe", "uroene zloe", kako kae vezir. "U toj zloi mogu
se nai sva objrtnjenja", - naglaavao je on, dok je
Defose postavljao pitanja "a kako onda objanjavate tu
zlou samu", "otkud im ona?" i ostajao pri svome
gleditu "da su i zloa i dobrota jednoga naroda produkt
prilika u kojima on ivi i razvija se". *84 ami je u svojoj
studiji istakao za ovaj dijalog izmeu Davila i Defosea
da je on Andriu "pruio priliku ne samo da bolje naslika
linosti, suprotstavljajui ih, nego i da izrazi svoje sopstvene
81. Ibidem, 79.
82. Ibidem. ami, 60. Za ovaj
iskaz ami je naao u Putovanju u
Bosnu Chaumetle Des Fossesa ree
nicu kojom se e Andri inspirirao:
"Stanovnitvo Doca, da bi ogadilo
muslimanima posjete, pokvarilo je

kaldrmu i raskopalo puteve koji vode u njegovo selo." Zanimljivo je da

se ovdje upotrebljava rije "MusuImans".
83. TH,79.
84. Ibidem, 80.

333

poglede i misli o mnogim pojavama i stvarima". *85 Stoga tu

podudarnost i treba shvatati kao izraz duhovne srodnosti pisca sa njegovim likom kakav se u stvarnosti
pokazivao.
Ioshvatanjima knjievnosti Davil "nije mogao da
razgovara s Defoseom". Izmeu njih je postojala suprotstavljenost klasiciste i romantiara (u ijoj se simbiozi,
meutim, stilsko-psiholoki nalazio Andri): "Davil je
sebe nazivao 'ubeenim uenikom velikog Boaloa' i u lanci
ma, koje niko nije pomiljao da pobija, odluno zastupao
strog klasini pravac, branei poeziju od preteranog uticaja
mate, od pesnikih smelosti i duhovnog nereda. "*86 Ali je u
njegovoj Aleksandridi, zamanom eposu o Aleksandru
85. am i, 59., 60-61.
ami je uz to istakao da se te
diskusije, "ne jednom, tiu predmeta o kojima je upravo raspravljao omet u svome Putovanju u
Bosnu, i moda - takav se bar stie
utisak - fragmenti rukopisa su
upravo podstakli pisca da unese
neke od tih diskusija u svoju priu,
ili su ga ak i nadahnuli za njih". A
da je Andri pri tome pravio selekciju i adaptaciju Defoseovih iskaza,
pokazuje odlomak koji ami navodi: kako je uo jednog glasovitog
katolikog propovjednika "kako se
u svojoj propovijedi trudi da sistematski dokae da je Muhamed
satana u ljudskom liku; i kako,
zatim, kae, govorei o jednom
odsutnom kalueru iz Kreeva, da
ga je nebo toliko voljelo da bi
rijetko prole dvije nedjelje a da mu
golubica ne donese kakvo pismo od
svete Bogorodice." 1601 Andri je,
pie ami pratei refleks toga
odlomka u Travnikoj kronici Ividi
TH, 81./ "unio dosta izmjena u svoj
tekst", pored ostalog, "on ne po-

minje Muhameda" 161/ kao satanu

ne htijui da ovaj izraz Vjerske
mrnje pripie bosanskim katolicima. - Za ovaj odnos prema
Muhamedu Andri je, meutim,
imao i blii izvor, Pogled u Bosnu...
Matije Maurania, u kojemu slino
pie: "Siromasi fratri trude se lu
Travniku, M.R./ koliko vie mogu
.za narod od muhamedanske vjere
odvratiti li oito pred svojim pukom govore proti Muhamedu i njegovu zakonul. Kad sam ja kui
doao, onda me pred svimi Turci
zapita Beg-Filipovi: 'to je govorio
prator Itako oni kau! kod mise?'
'Nije, rekoh, nita, sluio je misu.'
'Eh', kae, 'zar ti misli da ja ne
znam? Nije jo nikada prator misu
sluio da ne bi opsovao i Turke i
Muhameda.' IPogled u Bosnu ili
kratak put u onu krajinu uinjen
1839-4 po Jednom Domorodcu, Pet
stoljea hrvatske knjievnosti, knj.
32., Zagreb, Zora-MH, 1965., str.
210./
86. TH, 82.

334

Velikom, u stvari njegovu "zamaskiranom duhovnom

dnevniku", kao i kod Andria u njegovoj Travnikoj
hronici i Na Drini upriji, "ivela 1.../ i Bosna, oskudna
zemlja sa tekom klimom i zlim ljudima, ali pod imenom
Tauride. /.../ Tu je bila i cela Davilova li Andrieva! odvratnost prema Azijatskom duhu i Istoku uopte, izraena !-l
borbi njegovog junaka protiv daleke Azije. "*87
Andri, meutim, kao pisac ne bi bio dosljedan stilsko-psJholokoj strukturi Bosne i njena svijeta, koju je
imao u sebi, kada bi ostavio utisak ove zemlje sasvim
razliito doivljen u dva ovjeka iz iste evropske sredine. Stoga je i napomenuo kako je "na svoj nain i
Defose 1.. ./ plaao hara novoj sredini i neobinim prilikama", pri emu je rije "neobino" bila suprotna svemu
obinom na evropski nain. ".. .1 on je patio od amotinje
i 'bosanske tiine' i oseao kako ga ova zemlja i ivot u njoj
nagrizaju, zamaraju i nastoje da saviju ili slome, i tako
izravnaju sa svim ostalim oko njega. "*88 Jo kad je iz Splita
kretao za Bosnu osjetio je "kao stezanje nevidljivog
obrua" da je svaki korak. .. "tei, svaka odluka sporija, a
izvrenje neizvesno, dok iza svega, kao stalna pretnja, vrebaju nepoverenje, oskudica i nezgoda." "Tako se javljao
Istok", *89 zakljuio je Andri. A na prevoju iznad Klisa
"zapahnula ga je, otud sa bosanske strane, dotle nepoznata
tiina jednog novog sveta": "Nasluivala se Bosna, mukla
zemlja, i u vazduhu se ve oseala studena patnja bez rei i
vidljiva razloga.", *90 pisao je Andri romantiarski
neizvijesno ali sa otvorenim ulima "mladog konzula"
za susret sa ukletom atmosferom Bosne, da bi, nakon
neugodnog dijaloga s jednim fratrom, vrlo indikativno, otkrivajui svoje zapadnjake izvore, pripisao
87. Ibidem, 83.
88. Ibidem, 88.

89. Ibidem. 88.

90. Ibidem, 89.

335

Defoseu neveselu misao: "Ovo je ve poela sluba';..'; I

to su dakle te tesKoe i te borbe o kojima se ita u memoarima starih konzula na Istoku. "*91 Sjetio se na tome putu,
kasnije, posmatrajui sjevernjaki pejsa Bosne sa
nestvarnom svjetlou ispod oblaka, "da je travniki
konzul u svojim izvetajima Turke i Bosance esto nazivao
divljim Skitima i Hiperborejcima",*92 o emu svjedoi i
ami.*93 "Tako je mladi gospodin Defose uao u Bosnu",pisao je Andri na kraju ove nevesele retrospektive, "koja je odrala obeanje i ostvarila pretnje sa prvog susreta,
i sve ga vie obavijala otrom i hladnom atmosferom ubogog
ivota, a naroito svojom tiinom i amotinjom, sa kojom se
mladi rvao ovako mnogu no, kad san nee na oi a pomoi
nema niotkud. "*94
Dolazak austrijskog konzula u Travnik Andri je
opisao manje opirno, valjda i zbog manjeg dokumentarnog materijala, ali sa istim reakcijama"" domaih
Turaka", dok su ostali takoer bili podijeljenih
osjeanja ve na same vijesti o toj novini: "Katolici SU
likovali i fratri su bili spremni da se stave u slubu novog
konzula isto onako predano i srdano kao to su hladno i sa
nepoverenjem doekali francuskog. Pravoslavni su, gonjeni
zbog ustanka u Srbiji, izbegavali odgovor o tome ali u poverenju i dalje uporno tvrdili da nema konzula bez ruskog
konzula'. *95 I dok su "Osmanlije u Konaku... leno, prezrivo
i dostojanstveno utali", pie Andri sa smiljeno mutnim razlikovanjem, "domai Turci" su Austriju doivporeenje

91. Ibidem, 91.

92. Ibidem, 93.

ponavlja, dok se u
iz Defoseova dosjea, veli:
"Ja nazivam ovu uasnu zemlju
drugom Tauridom: doista Skiti nisu
bili svirepiji lod Bosanaca!".
94. TH, 93.
95. Ibidem, 94-95.
treem,

93. ami, 45:

U jednom dokumentu David

pie: "Ovaj elini narod, i koji je
sauvao toliku slinost sa Hiperborejcima", a u drugom to isto

336

ljavali kao "blisku, stvarnu i dobro poznatu opasnost", da

bi svodei svoje turske, historijski opotuujue vjersko-etnike predstave o Bonjacima na pojam rasnog,
i udaljavajui ih tako jo na jedan nain od slavenskih
naroda s kojima ive, zakljuio: "Nepogrenim instinktom rase/koji je pojam inae odbijao unepomeni
Reniku, M.R./ koja dri zemlju i gospodari ve stoleima,
iskljuivo

na osnovu jednog ustaljenog poretka, oni su

oseali svaku i najmanju opasnost koja je pretila tome
poretku i njihovom gospodarstvu. " Oni su dobro znali da
dolazak konzula irom otvara put "izmeu neprijateljske
tuine i njih", kojim i"za njih i njihove interese i svetinje ne
moe da doe nikakvo dobro, a moe svako zlo". '96 Stoga je,
pie Andri, na Davnino pitanje koji mu je konzul miliji, francuski ili austrijski, jedan arilija C?dgovorio
posloviki rijeima iz Kapetanovieva Narodnog blaga:

"Jedno arov, drugo garov. Ono pas a ovo mu brat. "'97

I austrijskom konzulu pukovniku fon Mitereru,
pie Andri, dogodilo se pri dolasku isto "to se gotovo

redovno deava strancima koji dolaze u Tursku zbog nekog

posla s Turcima', koji ga ve na prvom koraku "ozlovolje,
zamore i unize". A doek od strane "domaeg turskog
sveta" nije bio ni bolji ni gori od onoga prireenog
Davilu: "Novi konzul ispraen je kroz ulice psovkama i
pretnjama ena i dece, na njega je pljuvano sa prozora, a
odrasli ljudi po duanima nisu ga udostojali jednog pogleda."'98 Stoga su "zajednika nezgoda i slinost sudbina" te,
i pored razliitih politikih interesa,

"zajednika gorina

zbog nedostojnog i tekog ivota na koji su obojica osueni",

zbliila konzule u "oveanskom razumevanju dvojice sapatnika":99 Sve utiske koje je Andri iznio u doivljaju
96. Ibidem, 95.
97. Ibidem, 95.

98. Ibidem, 98.

99. Ibidem, 100.

337

Davila u Bosni i njegovu odnosu prema Bonjacima,

on je sada s naglaavanjem ponovio i negativno
romantiarski produbio iznosei zajedniku sudbinu
obojice konzula. Oni su zapravo vodili dvostruke
ivote: diplomatski, sa meusobnim smicalicama,
uhoenjem, intrigama, otvaranjem poiljki, borbom
za vei utjecaj kod vezira, i lini, "prisiljeni da se na toj
tuoj i neprijatnoj zemlji rvu i nose", njih je "teak ivot i

zla sudbina upuivala /.../ jednog na drugog". "Obojica su,

pored meusobne borbe", - pie Andri podiui do kraja
pregradu izmeu zapadnog i istonog svijeta, - "morali
da izdravaju svakodnevnu borbu sa turskim vlastima,
sporim i nepouzdanim, i sa domaim Turcima, neverovatno
upornim i zloudnim." Da bi ih na kraju povezao ivotom u istom prostoru Travnika meu bonjakim
stanovnitvom, koje je opisao pridjevima sa negativnim prefiksom:

"to je glavno, obojica su morali da ive u ovoj

orijentalnoj varoici, bez drutva i prijatnosti, bez
ikakve udobnosti, esto i bez najpotrebnijeg, meu
divljim planinama i surovim svetom, da se bore sa
nepoverenjem, netanou, neistoom, bolestima i
nedaama svake vrste. Ukratko, da ive u sredini
koja oveka sa Zapada najpre rastroi, zatim ga
uini bolesno razdraljivim i tekim i sebi i drugima, da ga najposle, s godinama, potpuno izmeni,
savije i mnogo pre smrti sahrani ugluvoj ranodunosti. "*100
Andrieva romantiarska

apsolutno negativna slika

bonjakog svijeta dobila je tako univerzalistiko
zaokruenje, postala je struktura Andrieve Travnike
hronike ista u cjelini i u pojedinostima. Mada ni zapadlOD. Ibidem, 103.

338

njaki svijet stranih konzula, na drugoj strani, nije bio

ispunjen nekim nogo svjetlijim tonovima, ve preteno osjeanjimamunine, skuenosti, tekoa, i on je
bio odreen i negativno pojaan surovom klimom i
mentalitetom Bosne i njenih muslimanskih itelja.

Od dolaska Jozefa fon Miterera, i osobito njegove

supruge Ana Marije, u radnju Travnike hronike udvaja
se i udvostruava stranska recepcija Travnika,
bonjakog svijeta i vezira, koja je do tada bila svedena na Davila i njegova pomonika, otkrivajui ogroman jaz odbojnosti izmeu evropskog Zapada i
bosanskog Istoka. Kada je fon Miterer iz Zemuna premjeten za generalnog konzula u Travniku, Ana
Marija je "poela... najpre da besni i plae, izjavljujui da
ona nee iz jedne napola turske palanke, gde je dosada
amila, da ide na 'na pravo tursko groblje', i da ne da ni svoje
dete 'u Aziju':lOl A kad je poela da preureuje starinsku Hafizadia kuu, padala je u faze obeshrabrenosti,
osjeajui "kako nered i neistoa ove orijentalne zemlje
nasru odasvud",'102 i ogoreno predbacivala muu "to
ih je doveo ovamo i kroz suze traila da odmah napuste ovu
prljavu i nesrenu zemlju". '103 Jedan od dogaaja koji je
izazvao u njoj plimu odvratnosti, a istovremeno otkrio
Andrievu bolesnu okolnost ka runom i nakaznom,
bilo je vienje "ispucalih kao borova kora, utih i crnih,
glomaznih i krivih, teakih nogu", koje "nikakva nega,
hrana ni lekovi ne mogu... popraviti ni izmeniti":104 Sline
reakcije odbojnosti imali su i slubenici konzulata,
Rota koji se kao i tuma francuskog konzulata Davna
101. Ibidem, 110.
102. Ibidem, 112.

103. Ibidem, 113.

104. Ibidem, 112.

339

"bio saiveo sa turskim svetom, navikao na njegove obiaje i

naine i na onaj neljudski ivot koji je prolazio u stalnom
druenju ali i stalnoj mrnji, nadvikivanju i nadmetanju s
Turcima, sa rajom svih vera i s putnicima svake vrste. "*105
Crnoj i odvratnoj slici Bosne i njena izopaenog
bonjakog svijeta Andri je tako kroz cijelo djelo
dodavao nove grube i prijetee poojedinosti i nove
namaze mraka, stvarajui predstavu sveopoe
munine koja je plavila strance u ovoj zemlji prijetei
da ih potopi i udui. A nepodnoljivost i mrnju
izmeu hriana i Turaka, tj. Bonjaka, iz romana Na
Drini uprija Andri je u Travnikoj hronici proirio na
odbojnost, odvratnost i mrnju izmeu kranskog
Zapada i islamskog Istoka.
U prikazu onog godinjeg razdoblja kad "niti je vie
jesen niti poinje zima", u poglavlju sedmom, Andri je
openito

iznio kako to nevrijeme podnose

"domai

ljudi, navikli i otvrdli", da bi zatim napisao s namjerom

da prui priliku za nova negativna opaanja o Bosni i
domaem svijetu: "Druga je stvar sa strancima koje je

sudbina bacila u ovu usku dolinu koja je u to doba godine

tamna i puna vlage i promaje, kao apsanski hodnik":106 Kao
prve meu tim strancima u Travniku on je opisao
osmanlijske itelje u Konaku, u koji je "ula vlaga sa
amotinjom kao bolest": Vezir "po deset puta danu kae

svakome od svojih ljudi sa ironijom: "Lepa zemlja, prijatelju,

Blagorodna zemlja! ta smo ja i ti bogu zgreili i sudbini
duni. A svaki mu opet odgovara sa nekoliko krupnih i
neljubeznih rei o zemlji i podneblju. "Pasji zaviaj", kae
teftedar. "Ovo je da medvedi proplau!", ali se vezirov
zemljak i silahdar Junuz-beg. "Sad vidim da su nas
105. Ibidem, 121.

. 106. Ibidem, 124., 125.

340

poslali da ovde izginemo"! tvrdi Ibrahim-hoda..."*107

Sulejman-pau Skopljaka, koji je kod Andria protutip
"domaeg Turina", "gledaju kao udo" kad se vrati sa
jahanja po varoi, a on "neosetljiv za njihovu osetljivost
l .. .! sedi, prav, hladan i tvrd, meu ovim zebljikavim i
podrugljivim strancima",*108 a kad on izie "nastavljaju
da se podsmevaju i da grde Bosance i Bosnu i nebo nad
njom":109 I dok se nezadovoljstvo istonih stranaca
odnosi samo na vrijeme, zapadni stranci nastavljaju
izlive svoga uenja i potcjenjivanja, prezira i
ogorenja prema ovim ljudima u Bosni, "zemlji
mrnje", koju niko od njih ne voli, a osueni su da ive
u njoj. Izuzetak je Defose kojemu je sve to vrijedno
panje i prouavanja. I dok Davi! odmahuje: 'flh... i
ovaj Travnik i na sto milja oko njega, sve vam je to blatna
pustinja, nastanjena bednicima od dve vrste: muiteljima i
muenicima, a mi smo nesrenici koji moraju da ive meu
njima"*1l0, on dokazuje da ovaj kraj "nije poustinja"
nego je "raznolik, u svakom pogledu zanimljiv i na svoj
nain reit"; "narod je, istina, podeljen na vere", - istie on
kao jedini stranac sa razumijevanjem, ali ipak
andrievski, s obzirom na prilike koje su ga formirale," pun sujeverja, podvrgnut najgoroj upravi na svetu i stoga
u mnogome zaostao i nesrean, ali u isto vreme pun
duhovnih bogatstava, zanimljivih karakternih osobina i
udnih obiaja; u svakom sluaju, vredi potruditi se i ispitati
uzroke nesree i zaostalosti. "*111 A kao ilustracije svojih
107. Ibidem, 126-127.
108. Ibidem, 127.
109. Ibidem, 128.
110. Ibidem, 129.
111. Ibidem, "Iz ovih sjajnih
misli i drugih isto tako sjajnih
opaanja Defosovih/134-143;?ispl o
Bosni i narodu u njoj Inarod u

Bosni nije kriv za svoju zaostalost

nego nesretni sticaji prilika i "uprava najgora na svijetu", a on je pun
duhovnih bogatstava, zanimljivih
karakternih osobina itd., kako veli
Defosel ne povlai Andri konzekvencije, ne akceptira ih i ne
analizira socioloki i psiholoki kao

341

pogleda u tvrdnje da je "malo krajeva u svijetu koji su

manje pusti i jednolini" on iznosi nalaze svojih arheolokih istraivanja, u kojima se na pedalj u dubinu
nalazi na grobove iz prastarih vremena, i poripovijeda
im legendu o porijeklu i sudbini Karahodia, iji je
predak, kad se Turska morala povui iz Slavonije,
ostavio jedan kazan kao znak biveg bogatstva i
amanet"da nikad ne izostanu iz rata koji se bude vodio protiv vabe 1.../ da im se jednog dana vrati gospodstvo koje su
izgubili u Slavoniji", a ako bi vabe prele Savu "da brane
oskudne njive u Zabiiju dok mogu, a kad vie ne mogu, da
bee dalje 1.../ sve do krajnjih granica Carstva... "*112
Sklon predajama sa egzotinom mistino-etikom
aromom, Andri posredstvom Defosea objanjava
danononi "sjaj iz Abdulah-paina turbeta" i iznosi, kao
svijetlo prozrenje u svojoj mranoj panorami Travnika
i Bosne, historiju ovog pae "poreklom iz ovih krajeva",
koji je "ostao... u uspomeni sveta kao blag i pametan upravlja", a ''jedan hroniar je - navodi Andri - zabeleio ... da
"za Abdulah-paina vladanja siromasi nisu znali ta je
zlo", *113 ali napominje, sa historijski rjeitim prizvukom, obesnaujui taj utisak, i da ga ostavi u
neizvjesnosti ubistva ili samoubilakogina: '~ umro
je, kako kau, od otrova.", nasilno kao i svi Andrievi
dobrotvori, ali je preutio patriotski razlog zato je
paa ispio poslani otrov. Jo prije svoje smrti, pie
to bi to uinio svaki knjievni
hroniar i romanopisac od renomea
ve po svojoj dunosti, nego prelazi
preko njih kao da nisu ni reene.",
komentira Kurtovi./ Kurtovi, 177178./.
112. Ibidem, 130-131.
113. ami, 56-57. arni otkriva

ovaj Andriev izvor, to je Ljetopis fra

Nikole Lavanina IGlasnik Zemalj-

skog muzeja, 1915., 26./, u kome uz

zapiS o Abdulah-painoj smrti pie:
"... i za njegova vladania siromasi
nisu znali to je zlo". Uz to navodi i
drugog ljetopisca, koji kae za
njega: "Csovik posve dobar, siromaha i raje mila majka" IDr. Julijan
Jeleni, Ljetopis franjevakog samostana u Kreevu, GZM, 1917., 81./.

342

Andri,

zavjetao je svoje imanje tekiji i drugim islamskim ustanovama i odredio da mu u turbetu "pored
groba gori danju i nou votanica neobine debljine". "Neka
Svevinji rasvetli njegov grob", pisalo je, po Andriu, na
pokrivau od zelene ohe kojom je bio prekriven. Ta
predaja je za Defosea predstavljala udesno otkrovenje Bosne, a paina oporuka "zanimljiv dokument,
karakteristian za ljude i prilike", *114 a da ni Andri ni njegov lik nije ni pomislio na mis tiko znaenje svjetlosti
u islamu i posebno usufizmu.
Razgovor je dobio nov pravac kada je Andri uveo
u pripovijedanje "otegnut glas nerazumljive pesme, kao
lelek sa dna nekih voda", muki glas koji je "pevao uhodu,
prekidao pesmu i opet prihvatao posle nekoliko koraaja". *115
Ve sama stilska intonacija Andrieva pripovjedakog
motiva sa epitetom "nerazumljive" uz pjesmu, koji
oznaava pregradu jezika za strance koji je sluaju, i
poreenje sa "lelekom", kao izrazom patnje i poziva u
pomo, prirodno se nadovezala na Davilovu nestrpljivu reakciju: ':Ah, ta muzika! Boe moj, ta muzika! vajkao se konzul, koga je bosansko pevanje dovodilo do
oajanja. "*116 Tada je razgovor o Bosni i bonjakom
svijetu od antropologije preao u etnografiju,posred114. Ibidem, 57. ami istie da
Safvet-beg Baagi govori o Abdulah-pai u djelu Znameniti Hrvati,
Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini /Zagreb, 1913., 2./ te, "izmeu
ostalog, da je popio boicu s otrovom", dok je njegov tragini kraj
Baagi opjevao u drami u stihovima Abdullah-paa, uz napomenu:
"Sve je to, sigurno, bilo poznato Ivi
Andriu". Ali ami, kao ni Andri,
ne zna razlog ispijanja otrova, koji
Baagi u svome djelu iznosi: "Kad
nije htio pristati, da se Pounje pre-

dade Austriji, opremili su mu iz

Carigrada flaicu otrova, koju je
popio pred carskim ulakom i rekao
poznate rijei: 'I glavu u svoju dati,
a kamena jednog ne dam' !Ba
vererum, bita verrnem"/. Taj in, sa
navedenim rijeima i njihovim razlogom, Baagi je opjevao i u drami
Abdulah-paa, Sarajevo, 1900., a
iznio ga je i u svojoj Kratkoj uputi u
prolost Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1900., 110-111.
liS. TH, 131-132.
116. Ibidem, 132.

343

o Musi Pjevau, iji je to glas bio, koju je

Andri iznio u prianju ivog i radoznalog Defosea. A
lina sudbina Muse Krdalije, koji se zajedno s bratom
zagledao u istu djevojku, i "prosili je obojica" a "dali je
starijem", nosila je zapravo karakteristike i senzibilitet
baladeskne sudbine sevdalinke, njene ljubavi sa
preprekom i traginim obrtom, koja je nalazila analogan izraz u pjesmi "ovoga pijanice i bekrije koji svako vee
ide istim putem kui, teturajui i pevajui isprekidano i promuklo svoju otegnutu melodiju. "*117 Taj udni, egzotini,
izolirani glas bez rijei, bez smisla, kao bitno nepotpuna recepcija, uz romantiarska predubjeenja
vlastite kulturne sredine, vie aluzivno sugerira i
konzulsko nerazumijevanje Bosne i njena svijeta
upravo zbog neznanja jezika i zatvorenosti informacijske relacije, koja zapravo predstavlja za stranca
"bosansku tiinu", i ujedno objanjava Defoseovu
uviavnost prema njemu dok on otvara nejasne
pojave i trudi se da nae objanjenja za sve to vidi i
uje. I dok je Davi1 o Musi Pjevau tvrdio "da taj grlati
i pijani sused nije neki izuzetak, nego pravi izraz jedne sredine kojoj su rakija, nerad i grubost svake vrste glavne
oznake"*1l8, Andri mu je nasuprot postavio Defosea
koji je to pobijao, objanjavajui da takvih ljudi ima u
svim sredinama, da njihovo postojanje "pokazuje samo
koliko su vrste veze i neumoljivo strogi zakoni drutva,
religije i porodice u patrijarhalnom ivotu", i da "to vai za
Turke kao i za raju svih vera". *119 Ali je posljednji iskaz
pisac ipak prepustio tvrdokornom Davi1u, koji je, u
potrebi dase naknadno prepire, "pisao brzo i bez zaustavljanja" i konano utvrivao svoje uvjerenje o pjesmi
stvom

prie

117. Ibidem. 132.

118. Ibidem. 134.

119. Ibidem, 134.

344

Bonjaka kao izrazu njihova divljeg i zloudnog mentaliteta, pozivajui se i na svoje francuske prethodnike:
"Sluao sam kad ovaj narod peva i video sam da
i u pesmu unosi istu onu divljinu i nezdravi bes kao
i II svaku drugu funkciju svoga duha ili svoga
Jizikuma. itao sam u putopisu jednog Francuza,
koji je pre vie od sto godina proputovao ove krajeve
i uo ove ljude, da njihovo pevanje lii vie na pasje
zavijanje nego na pesmu. Meutim, I.. j ja nalazim
da je u pasjem zavijanju daleko manje zloe i okorelosti srca nego u pevanju ovih ljudi kad su pijani
ili prosto zaneseni svojim besom. /..j 1 doao sam do
zakljuka /.. j da je to samo jedan nain da izraze
svoje skrovite strasti i zle prohteve... "
I dok mu je fon Miterer rekao "to je drevni iskonski
jad", on je jo jednom, na kraju svoga zapisa, podvukao: "To je besnilo divljaka koji su izgubili naivnost."*120
ami je ustanovio da je francuski putopisac, koga
Andriev Davi! spominje, zapravo Poullet, i naveo
odlomak iz njegova putopisa o pjevanju u Bosni,
podudaran sa iskazom Andrieva junaka: "Neu vie da
govorim o arima toga pjevanja za koje ne mogu da naem
bolje uporeenje od cianja jednog psa koji hoe da izrazi
svome gospodardu radost koju osjea to ga opet vidi. " *121
I dok je Davi! ozlojeeno pisao o muzici, Defose je
razmiljao o svome neprestanom dodiru sa "smrtonosnom bosanskom tiinom" i stalnoj borbi s njom, koja u
raspravi ovog njegova usamljenikog unutarnjeg
doivljavanja postaje obrt u neto jezivo, nesnosno i
neljudsko, tako da se sastavlja dvostruki krug nepro121. ami, 191., f. 14.

120. Ibidem, 138-139.

345

bojnosti istonog i nerazumijevanja zapadnog svijeta

u Andrievoj Travnikoj hronici. "Nju ltiinu! je nalazio
svud oko sebe", interpretira Andri, kao sveznajui
pripovjeda, Defoseovo razmiljanje. "U arhitekturi
kua ije je pravo lice uvek okrenuto u dvorite, a nemo,
prkosno nalije na ulicu; u nonji ljudi i ena; u njihovim
pogledima koji mnogo govore, jer su im usta nema. l u
samom govoru, kad se ve osmele da govore, on je bolje razlikovao znaajna zastajkivanja nego rei same. Oseao je
uhom i po smislu kako tiina prodire u svaku njihovu
reenicu izmeu rei i u svaku re izmeu slova l.../.
Razabirao -je njihove samoglasnike bez boje i bez jasne
granice /. ../. l samo pevanje, koje ponekad dopre s puta ili iz
neke avlije, nije bilo drugo do jedan dug lelek, zatrpan
tiinom na izvoru i na utoku, kao sastavnim i najreitijim
delom pesme. " Nije to bila poetika tiine o kojoj je govorio Andri u doivljaju Defosea, nego prekid i zapreka sveukupne komunikacije stranca sa bonjakim svijetom, od drukijeg govora preko sveukupnog kulturnog bivstvovanja do romantiarske simboline
apsolutizacije skrivanja i zatvaranja u sebe, koje je
Andri uveliao i pojaao do sveukupne nastrane
atmosfere i bizarnog mentaliteta: "Pa i ono od ivota to
se looJ nikako nije dalo uutkati ni moglo sakriti l..J i to je
poreklinjalo za skrovitem i utanjem i sa prstom na ustima
bealo u bezimenost i tiinu kao i prvu kapiju. Svaki ivi
stvQr, i same stvari. sve je strepilo od zvuka, sklanjalo se od
pogleda i premiralo od straha da ne bi moralo da izgovori
neku re ili da ne bude nazvano pravim imenom", pisao je
Andri u ekspresionistikom pounutranjenju stvari i
pojava i izraavanju supstancije zloguke strepnje i
tajanstvenog straha kao esencije ovog bonjakog
bitka.
346

Tako se Defose preputao previranju misli o

bonjakom svijetu "gledajui te ljude i te ene, presamiene, zakukuljene i uvek neme, bez osmejka i pokreta!"
/dok je Andri zaboravljao njihovu dinamiku sliku
pri dolasku konzula i kasnijim pobunama arije/, i
"vie ga je gonilo da sazna njihove strahove i nadanja nego
njihov stvarni ivot koji je bio uutkan i umrtvljen do te
mere da je od ivota imao samo ime. "*122
"Preturao je svoje dnevne zabeleke, slagao ih i
razraivao. Muno i polako rasla je njegova knjiga o Bosni,
sve od 'stvarne stvarnosti' - pisao je Andri kao da je u
njemu gledao sebe nad graom svojih knjievnih
hronika, - "Bez reitosti i lepote stila, bez optih razmatranja /kritiki je on opservirao Chaumetteov
poutopis/, polako su se slagale stranice, tvrde, glatke,
hladne i jednostavne kao odbrana od te podmukle i
zavodljive istonjake tiine /vraao se Andri na
romantiarsko-ekspresionistikidoivljaj odsustva
dodira i saobraanja, nerazumijevanja izmeu dva
svijeta! koja sve stvari zamagljuje, razmekava, mrsi i koi,
ini ih dvosmislenim, viesmislenim, pa i besmislenim, dok
ih ne odvue nekud izvan domaaja naih oiju /kao
jedinog ula koje je preostaloj i naeg razuma u neko
gluvo nitavilo, a nas ne ostavi slepe, neme i bespomone,
ive zakopane i na svetu odeljene od sveta"*123, opisao je
Andri ui priznanju vlastite ogranienosti i nemoi
doivljajnog suglasja i razumijevanja, i bespovratnog
ostajanja na jednoj, svojoj strani kUlture, duha, civilizacije, ivota i mentaliteta.
Ni odnos austrijskog generalnog konzula prema
Bosni nije bio mnogo drukiji, u interpretaciji Ive
122. TH, 141.

123. Ibidem, 143.

347

Andria,

ali je on ovaj svijet poodnosio u interesu

svoje slube. U ovoj noi razgovora i razmiljanja
stranaca o tome njima tuem, neobinom, zanimljivom ili nesnosnom svijetu fon Miterer je za
veerom ve imao reazgovor sa enom, koja je "uz

pla,

pretnje i preklinjanja traila od pukovnika da pie u

Be i da trai premetaj iz ove strane divljine", uz rijei "da
e 'uzeti svoje dete' i napustiti i Travnik i Bosnu i njega".*124

A kad se je, s obeanjem da e jo veeras napisati

molbu za premetaj, povukao da nastavi rad na
velikom referatu za vojne vlasti u Beu, u ijem je
uvodu bio, kao lini izliv, napisao samo to da ga pie

"da prekrati duge veeri jednolinog ivota na koji je stranac

u Tavniku", *125 ponovo je dola Ana Marija, pridavljena plaem, sa uzvikom oaja: "Jozef, za Boga miloga!"*126 Molba za premjetaj sa razlozima, dokazima i
objanjavanjem "da u Travniku, u sadanjim prilikama,
moe da ivi samo osoba bez porodice"'*127 bila je za fon
osuen

Miterrera krajnja mogunost ishoda iz ''jednolinog

ivota", a za Ana Mariju jedini spas "iz ove strane

divljine".
Novu linu nedau, i neuspjeh francuske diplomacije, Davil je doivio kad je saznao da je Mehmedpaa smijenjen. Mada ferman o smjenjivanju jo nije
bio stigao, i sam vezir je, pie Andri, ve u mati
gledao "drskog i plaenog tatarina, koji ivi od takvih vesti

i od nezdravog ljubopitstva arije i nieg sveta", "kako

upada u varo, jurei na konju, pucajui biem, i vie iz
svega grla imena smenjenog i novoimenovanog vezira.Mahzul Mehmed-paa, mahzul! Hazul Sulejman-paa,
124. Ibidem, 144.
125. Ibidem, 145.

126. Ibidem, 147.

127. Ibidem, 149.

348

Popovi je za ovaj iskaz rekao

da pred njim "stojimo u nedoumici":129 U odjeku
vezirova smjenjivanja u Davilovoj dui Andri je
dobio priliku da jo jedanput, po svome
pripovjedakom obiaju, podvue njegov nepromijenjen doivljaj Bosne i Bonjaka. Tako je vlastiti
pripovjedako-stvaralaki doivljaj Bosne kao zemlje
mrnje i Bonjaka kao svijeta tamnih nagona i
zloudih postupaka, iz meuratnih pripovjedaka i Na
Drini uprije, Andri u Travnikoj hronici izraavao
posredstvom stranaca, kroz iskaze i dojmove evropskih konzula i prosvijeenih turskih vezira, koji su mu
tako sluili i kao dokaz evropske "nepristranosti" i
potvrda vlastitih osjeanja, iako se sve svodilo na
tradicionalni kransko-evroposki, antiislamski i
romantika-orijentalni sindrom.

hazul!"'128 Aleksandar

"Sluajui Mehmed-pau kako sa usiljenim mirom govori o svome odlasku Ipie Andri o Davilu/, on se oseao
prevaren, neshvaen i naputen u ovoj studenoj zemlji,
meu podmuklim, zlim i nerazumljivim svetom kod koga se
nikad pravo ne zna to misli ni osea, kod koga ostanak
moe da znai i odlazak, kod koga osmejak nije osmejak ni

128. Ibidem, 152-153.

129. Popovi, 512-513.

U nastavku ovog komentara Popovi govori o Andrievim omakama i proizvoljnostima i oblasti orijentalne filologije, istiui da je to "kategorija
za koju se u delu Ive Andria moe
nai najvie elemenata": "Utisak
koji se dobija iz izvesnog broja od
tih tekstova je taj, da veliki pisac
nije bio upuen, ne samo u jedan
od tri 'orijentalna' jezika larapski,
turski, perzijski!, nego ni u jednu
od te tri knjievnosti, to je ipak
zauujue. Tim pre to se radilo o

problemima iz Andrieve line

struke, i to njemu koji je poznavao
razne evroposke jezike, osnovni
svetski prirunici iz tih oblasti nisu
mogli biti nedostupni. I...! Daleko bi
nas odvelo kad bih ja danas pokuao da citiram i analiziram sve fragmente iz ove kategorijel na koje
sam naiao u toku zadnje godine za
vreme ponovnog itanja Andrie
vih dela. Naveu zato samo nekoliko - od dve vrste takvih odlomaka. U prvom - radi se o nepoznavanju detalja. U drugom - o nepoznavanju osnovnih elemenata."

349

'da' nije 'da', kao to ni 'ne' nije potpuno 'ne'."*130 Bilo je to

zatvaranje negativnog dojma pred sveukupnim
'Istokom Turaka, kako Osmanlija tako i Bonjaka u
rasponu od odbojnosti do licemjerstva. A taj utisak mu
je i sam Mehmed-paa na rastanku sa svoje strane
izrazio, izuzimajui pri tome Sulejman-pau
Skopljaka: 'A vama, dragi prijatelju, elim zdravlje i sreu
i uspeh, alei to neu moi biti uz vas u tekoama koje ete
uvek imati sa neprosveenim i varvarskim bosanskim svetom. /.../ Da sam hteo da budem glavosek i tiranin, ja sam'
mogao ostati na ovom mestu i zauvek pokoriti' ove
praznoglave i nadmene begove, ali ja to nisam i ne elim da
budem... "*131
130. TH, 154. Nasuprot Defoseu, Andri "zajedno s Davidom, u
mrnji prema Bosni i muslimanima
Ipie Kurtovij, prema tom "podmuklom, zlom i nerazumljivom
svetu" u vezi sa spomenutom,
izmiljenom scenom u vezirskom
konaku, veli:"I u najmanjim stvarima treba izbaciti svoju misao slobodno i potpuno, skresati je ljudima u lice, pa neka se oni posle grizu
zbog nje, a ne zadravati je u sebi i
rvati se posle s njom kao s vam-.
pirom". "I Andri je zaista skresao
u lice muslimanima svoju misao o
njima u ova svoja dva djela, da izbjegne hrvanje s vampirom koji mu
razdire grudi Inadovezuje se
egzaltirano-kritiki Kurtovi, i nastavlja istiui realistike i moralne
aspekte njegova pisanja: Kakva je
ta misao vidi se i po ovom do sada,
a vidjee se i iz daljnjeg izlaganja
Inagovjetava Kurtovi jer nakon
ovog dijela u njegovoj studiji slijedi analiza Na Drini uprije sa istih
moralno-idejnih pozicija/o Vidjee
se da on za sva zbivanja u vezi s

muslimanima, ima u sutini prosto

vulgarno shvatanje najveih ovinista, obinih pismenih arinlija.
Radi svega toga, a osobito radi
gornjih rijei, potrebno je i pravo je
da se i Andriu skree u brk: da je
njegovo pisanje u punoj suprotnosti ne samo sa realizmom, sa plemenitou i dobrom voljom pravog
literata, nego i sa idejom bratstva i
jedinstva, jer on, mjesto tolerancije
i meusobne ljubavi, sije netoleranciju, da ne kaem mrnju meu
jednokrvnom braom. Takva i tim
duhom die ova "Travnika hronika".
/Kurtovi, 178./.
131. TH, 155. "Mnogobrojni su
takvi primjeri negativnog i nerealnog prikazivanja Bosne Ipie
Kurtovi slijedei svoju idejnu i
estetsku koncepciju/, i muslimana
napose, u "Travnikoj hronici", i ne
mogu se svi ni nabrojati. Zapravo
cijela knjiga ima iskljuivo tu tendenciju. Katolici, pravoslavni i
jevreji mnogo se manje obrauju
ali sa simpatijama i u mnogo boljem
svjetlu. ta vie i pravi Turci-

350

U konzulovim osjeanjima pri konanom rastanku

od vezira, koji je cijenio Francusku i njenu kulturu,
dolo je ak do izvjesne ispravke opeodbojnog evropskog odnosa prema orijentalcima, koji e i Andri u
svojim kasnijim tekstovima s priznanjem ublaavati.
Uostalom i reenica koja to u ovoj prilici iskazuje
stilizirana je ne kao Davilov utisak ve kao Andrievo
pripovjedako uopenje. "U odnosu sa orijentaicima" komentira on -" ima uvek tako pojedinosti koje nas prijatno iznenade i uzbude, iako znamo da nisu toliko znak
naroite panje ni linog potovanja koliko sastavni deo njihovog drevnog i neiscrpnog ceremonijala."*132 Konzul je,
meutim, vezirove simpatije prema Francuskoj ocjenjivao iz svoga ugla, vie racionalno i logiki, i dolazio
je do zakljuka da "Francusku, francuski nain ivota i
francuska shvatanja" stranci "vole... po zakonu protivnosti;
vole u njoj sve ono to ne mogu da nau u sopstvenoj zemlji
a za im njihov duh ima neodoljivu potrebu... " *133 Ali se
sjetio tada i jednog doivljaja koji je nosio kao neto "i
uvredljivo i neprijatno", u kojemu su zapravo dole do
izraaja evropske egzotine predstave o orijentalnom
nainu ivota i vezirova reakcija na to kao "oveka
druge civilizacije". Udovoljavajui vezirovoj elji da ga
obavijesti o francuskom pozoritu, on je odluio da
mu proita nekoliko scena iz Racineova Bajazeta.
itajui scenu u kojoj Bajazet povjerava Amurata na
uvanje su1taniji Roksani:
Osmanlije. Poznato je, naime, da
Osmanlije, naroito u to doba, nisu
imali osjeaja ljubavi za Bosnu i
Bosance, i da su smatrali Bosnu kao
oiti teret i nesreu za Tursku
carevinu, a bosanske muslimane,
kao netrpeljive, rasne svoje protivnike, uzrokom nesree Turaka i

Turske carevine. Stranim konzulima travniki vezir-Osmanlija

otvoreno govori to svoje miljenje
/...1 i Andri ga rado usvaja da
dokae svoju tezu u istom pravcu."
!Kurtovi, 177 J.
132. Ibidem, 156.
133. Ibidem, 157.

351

"Vezir se namrtio, ali je sluao dalje suvoparni

Davnin prevod i patetino konzulovo itanje. Ali
kad je dolo do objanjenja izmeu sultanije i
velikog vezira, Mehmed-paa je prekinuo dalje
itanje, smejui se slatko i odmahujui rukom.
- Pa taj ne zna ta govori - rekao je vezir strogo i
podrugljivo - otkako je sveta i veka nit je bilo niti
moe biti da veliki vezir upada u harem i razgovara
sa sultanijama.
Vezir se zatim jo dugo smejao iskreno i glasno,
ne krijui da je razoaran i da ne razume smisao
ni vrednost takve duhovne zabave. l kazivao je to
otvoreno, gotovo grubo, sa bezobzirnou oveka
druge civilizacije.
Uzalud je Davil, neprijatno dirnut, nastojao da
mu protumai znaenje tragedije i smisao poezije.
Vezir je neumoljivo odmahivao rukom.
- Imamo, imamo i mi tako raznih dervia i bogomoljaca to recituju zvune stihove; mi im dajemo
milostinju, ali nikad ne pomiljamo da ih
izjednaimo sa ljudima od posla i ugleda. Ne, ne, ne
razumem. "*134
Bila je to jo jedna ilustracija nerazumijevanja
izmeu dva svijeta, na primjeru kada jedan knjievni
stvaralac iz kranske Evrope pie djelo iz turskoislamskog jo dvorskog ivota, a da ga uopoe
dovoljno ne poznaje, vie na osnovu egzotinih predstava i romantinih matenskih nagaanja o njemu,
njegovu mentalitetu i njegovim obiajima. A to se u
recepciji Bonjaka moglo odnositi i na Andria i njegova djela o njima i njihovu ivotu, duhovnom i kulturnom svijetu, to ga je u njihovim oima inilo
134. Ibidem, 158.

352

naivnim ili lanim, tendencioznim, ak zlonamjernim.

I za ovu epizodu Andri se obilno posluio
Davidovim dnevnikom, ak je, pie ami blagonaklono, "vodei rauna o autentinosti, pisac... unio
neke krae fragmente, gotovo doslovno", i navodi
odgovarajui odlomak iz' Davida naporedan i
uglavnom istovjetan Andrievu tekstu. Ipak je pritom
Andri poneto isputao i mijenjao: najprije Husrefpain razlog, kojeg nema u Andriu: "uo sam da vi u
vaim pozoritima prikazujete dogaaje koji su se kod
nas desili." A upravo neizvorno i krivo prikazivanje
dogaaja sa sultanova dvora uRasinovom Bajazetu
bilo je razlog vezirovoj reakciji. Teorijski to je bila ilustracija razliite predstave dogaaja i recepcije ivota
tursko-islamskog svijeta u djelu jednog zapadnjakog
pisca, koje izaziva dojam neistinitosti i besmisla i odbijanja u veziru kao turskom sluaocu, ak bez obzira na
njegove simpatije prema francuskoj kulturi. Mjesto
spornog doivljaja bila je, kako pie Andri, scena "u
kojoj je govor o tome kako Bajazet poverava Amurata na
uvanje sultaniji Roksani", a ami, na kraju ukazuje da
je to bio i "jedan mali Andriev lapsus", jer u
Rasinovoj tragediji "sultan Amurat povjerava svoga
brata Bajazida Roksani" . Andri je, zatim, preskoio
Husref-painu primjedbu iz Davidova teksta: "Nikad,.
rekao mi je Husref, sultan nije poverio i ne daje takvu
vlast jednoj eni iz svoga harema, pa makar ona bila i
sultanija", ali je preuzeo u svojoj stilizaciji paino
uenje: "Zar veliki vezir ikad ulazi u sultanov harem. A
gdje mu je onda Kislar-aga?" Saeo je, zatim, Davidov
opis vezirova smijeha i "zajedljivih primjedbi", kao i
odgovor na Davidovo inzistiranje na ljepoti Rasinova
stila: "Ba ja marim za njegov stil /.../ ako je bez ikakvog
353

smisla ono to govori". Ali je zadrao naravno, pain

negativan komentar o derviima iz Davidova teksta:

"Vidio sam ja vrlo rjeitih luaka. Ima ih i meu naim

jakirima i derviima, ali mi nimalo ne vodimo rauna o
onome to oni govore. " Najbitnije, meutim, za problem
duhovnog, kulturnog i povijesnog nerazumijevanja
istonog svijeta, i odsustva naklonosti prema njemu,
od strane Zapada, to je i osnovna kontroverza
Travnike hronike i cjelokupnog Andrieva stvaralakog
doivljaja i izraza, Andri je iz Davidova odlomka
ispustio: "Vi nas u Francuskoj vrlo slabo poznajete ako
o nama sudite po tim slikama."'135
Odlazak Mehmed-pae "u najveoj tiini" bio je,
meutim, "znak za uzbunu travnikih Turaka", dok je
Andriu i to bio povod da prikae pojavu "zatvaranja
arije" kao protesta i pobune rulje protiv vlasti.
'fravnika arija, kao i sav bosanski begovat, pie
Andri, "nije krila

svoje nepoverenje i svoju mrnju", lopet

kao najfrekventniju rije iz oblasti

emocija kod Andria! prema Selimu III i
njegovim reformama, koje su imale "da poslue strancima kako bi potkopali i iznutra razorili Carevinu", '136 a to je
esto izraavala i u svojim odnosima prema veziru
Mehmed-pai. Sam povod zatvaranja arije bio je
neznatan, i vezan za nekog Mehmeda, Hercegovca u
slubi Francuskog konzulata, "omraenog /zbog toga!

"mrnju"

bonjakih

kod domaih Turaka", koji se bio oenio "mladom ilepom

Turkinjom koja je dola iz Beograda rodu u Travnik", a
pokazalo se da jenjen bivi mu Bekri Mustafa jo iv,
iako su etiri svjedoka potvrdila da je umro od pretjeranog pia. arija se umijeala da "napakosti
omraenom Ifrancuskom/ kavazu Mehmedu", a kad je
135. ami, 102-106. lli, 158.

136. lli, 161.

354

kadija odbio da, na golu rije, vrati enu, skoila je

v v.." ."137
cars1Ja
Izvor za ovu epizodu Andri je naao u izvjetaju
Pierrea Davida koji je objavljen u knjizi Mihajla
Gavrilovia Ispisi iz pariskih arhiva IGraa za istoriju
prvoga srpskog ustanka!."138 Tu su izneseni svi glavni
elementi prie i zapletni motivokavazu Mehmedu,
koji se, pie Andri, oenio "nekom mladom i lepom
Turkinjom koja je dola iz Beograda rodu u Travnik. ena je
bila udata u Beogradu za nekog Bekri Mustafu. I.. .! etiri
svedoka, sve travniki Turci, potvrdili su zakletvom da je
Bekri-Mustafa umro od preteranog pia "139 i da je ena slobodna. ""140 /. ..I... Pojavio se odjednom taj Bekri-Mustafal.. .!
i potraio svoju enu. ""141 Andri je, meutim, u skladu
sa svojom selekcijom i prilagoavanjem informacija
na tetu Turaka a u prilogu hriana, osobito Srba,
preutio razloge njihova dolaska u Travnik. Jer u
izvjetaju pie drukije: "Jedan od mojih kavaza, koji
. je pobjegao iz Beograda za vrijeme pokolja Turaka od
strane Srba i koga nazivaju pasjim robom otkako je
kod mene u slubi, oenio se jednom Turkinjom koja
je takoer umakla istom pokolju. Taj ovjek, koga su
137. Ibidem, 161-162.
138. Mihajlo Gavrilovi: Ispisi iz
pariskih arhiva /Graa za istoriju
prvoga srpskoga ustanka/o Beograd, SANU, IZbornik za istoriju,
jezik i knjievnost srpskoga naroda/, 1904., str. 842. Davidov izvjetaj
iz ovog zbornika citira ami. Navodimo prema amievoj knjizi.
139. ami, 201. Podatak da je
potrebno da "etiri osobe posvjedoe da su uli kako je umro" mu ene Andri je uzeo iz Chaumetteova
Putopisa kroz Bosnu...
140. Popovi, 511. Na iskaz "na

to je kadija privenao enu", prema

kome "izgleda kao da su se obe radnje odigrale jedna za drugom u
kratkom vremenskom razmaku,
ako ne i istog dana", Popovi napominje da je to "po islamskom pravu
nemogue" jer "ena-udovica mora
da saeka posle utvrene smrti svoga mua jedan odreeni vremenski
period, pre nego to moe stupiti u
novi brak", "taj period traje /po
Kur'anskom propiSU, II, 234-236.1
etiri meseca i deset dana".
141. lli, 161-162.

355

smatrali mrtvim, pojavio se nedavno i zatraio svoju

enu."*l42 Uz to je Andri izmislio lik Bekri-Mustafe,
ije je ime uzeo iz narodne pripovijetke, i uklopio ga u
svoju priu podatkom da je "drao kafanu u jednom
ardaku na Dorolu" te da se pojavio u Travniku "istinabog mrtav pijan, ali iv". *143 A izmijenio je i ishod
zapletnog motiva, koji je kod Davida da je "saglasno
turskim zakonima, kavaz... vratio enu i miraz, i od
kadije je dobio uvjerenje o razvodu", dok je u
Andrievu djelu "kadija odluno odbio da pijanom oveku,
na golu re, vrati enu", to je kod ovog pisca bio razlog
da "skoi arija".*144 U Davida je taj razlog bio drukiji:
'JJi kako su Bosanci iskoristili tu stvar da vrijeaju
Francuze i napadaju na njihove povlastice, opet su se
uzbunili i otili pod vezirove porozore da viu: ar
Alah! Na osvetu, u ime boga, protiv roba nevjernika!"
Itj. kavaza/.*145 Andri je u negodovanje protiv
"omraenog Mehmeda" dodao tendenciozno i rijei: "koji
slui afire i jede krmetinu", i jo ga proirio i na "papazkadiju".*146 A kada su, pie David, kavaza odveli "pod
drvee gdje se vjeaju hriani", on se "pozvao na
svoje janiarsko pravo" la rije janiar "ima maijsku
mo na ove divljake"l, on je odveden u tvravu, ali su
na prijetnje Davne "najzad odluili da nam kavaza
vrate".*147 Andri je to stvaralaki preradio u smislu
svoje prie, sluei se uz to i "nekim injenicama" iz
izvjetaja konzula von Mittessera,koji je takoer'
opisao taj dogaaj.*148 ami je u svoenju ovih
Andrievih pozajmica i modifikacija dobro uoio da je
Andri za epizodu o uzbuni travnike arije imao
142. ami, 108.
143. TH, 161-162.
144. ami, 108. TH, 162.
145. ami, 108.

146. TH, 163.

147. ami, 108-109.
148. Ibidem, 109.
356

pred sobom problem "da joj pronae i odgovarajue

uzroke i odredi taan i odgovarajui trenutak", te da je
"enidba konzulovog kavaza kod 1. Andria tek povod
za uzbunu, dok su joj uzroci mnogo ozbiljniji i dublji:
mrnja protiv nevjernika, protiv stranaca i njihovih
slugu, protiv pristalica reforama Selima III/francuskog
konsula, Mehmed-pae, kadije, kavaza/:149
Svoju socioloko-politiku analizu fenomene
arije Andri je zapoeo jo prije ove eksplozije: kako
po nekoliko godina arija radi i uti, "a pri svemu tome
prati sve to se deava, obavetava se, "kupuje" vesti i
glasove, prenosi ih apatom, izbegavajui svaki zakljuak i
izraz sopstvenog miljenja". "Tako se polako i neprimetno
stvara i uobliava jedinstven duh arije", "150 zakljuuje
Andri, da bi najposlije postao "tvrdo i odreeno uverenje o kome vie nije potrebno ni govorit i koje se jo samo u
delima ispoljava". *151 Zanemarujui bitnu sociolokodemokratsku osnovu i psihologiju mase kao mehanizam njenih protesta, Andri je istakao samo ariju
kao neman i anarhine i nasilne vidove ispoljavanja
njena nezadovoljstva i ogorenja. "Nemogue je prozreti
logiku tih arijskih uzbuna, - razmiljao je on stavljajui
naglasak na brutalne instinkte njihovih bonjakih
nosilaca, - slepih, besnih, i redovito neplodnih, ali one imaju
svoju logiku isto kao to imaju svoju nevidljivu tehniku,
zasnovanu na tradiciji i nagonu. Vidi se samo kako buknu,
besne i jenjavaju. ""152 A da bi svoja razmatranja dramatizirao u nizu surovih dinamikih slika, on daje opis
zbivanja na glas "zatvorila se arija!" "To su sudbonosne
i teke rijei", - Objanjava Andri, - "njihovo znaenje je
svakome jasno. ,; I iznosi faze uzbune: kada najprije na
149. Ibidem, 112.
150. TH, 159.

151. Ibidem, 159-160.

152. Ibidem, 160.
357

tu rije "provrvi liz mahala! sitan turski svet, onaj koji

nema ta da izgubi koji samo kod uzbuna i promena moe
neto da dobije", a pred njega iskoe jedan ili dvojica
poredvodnika "grlatih, nasilnih, nezadovoljnih, potuljenih i nastranih ljudi", koji e se, kad uzbuna proe, "opet
izgubiti u svoju bezimenu sirotinju I.. J ili ostati da ame u
nekoj apsani". I to traje "sve dok se ma ta ne razbije, ne
zapali, dok ne padne ljudska krv, ili dok se uzbuna prosto ne
istutnji..."
"Tako se desilo i ovoga puta",*153 sveo je Andri svoja
razmatranja u aktuelnu radnju djela potcrtavajui
osobito motoriku fanatinog bijesa i elemente vjerske
mrnje najprije prema kadiji, "koji je venao BekriMustafinu enu, a inae je bio poznat kao pristalica
Selimovih reformi i vezirov ovek", koji "u stvari i nije kadija, nego murtatin, gori od svakog popa", zatim prema
."omraenom Mehmedu, koji slui afira i jede krmetinu",*154 da bi se razdraena svjetina slegla pred Francuski konzulat. I dok je Sulejman-paa Skopljak uredio da se konzulov momak Mehmed zatvori u tvravu, Davna je odbio svjetinu od konzulata prijetnjama i uvjeravanjem "da su novi sultan i francuski car
najvei prijatelji". *155 Ispadi protiv francuskog osoblja
su, meutim, jo trajali u Andrievim opisima
satanizacije svjetine da bi iz njih na kraju jo jedanput
izvukao supstanciju mrnje kao najdublju osnovu
bonjakog mentaliteta. "Za konjanicima liz konzulata!
je trala varoka deurlija i zasipala ih sve vie Igru dama
snijega!. Iz svih kapija istravali su mukarii,rumenih
obraza i divljeg pogleda, alakali i dozivali se: - Eno krsta!
Udrit-Udri afire!-Otkupljuj se, krste lipovi!"*156 "Na ulica153. Ibidem. 160.
154. Ibidem, 163.

155. Ibidem, 165.

156. Ibidem, 167.

358

ma su ih Ifrancusku poslugu! sretali pogledi puni mrnje.

. Duandije su odbijale da im prodaju ma ta. I.. J Davil je
oseao kako mrnja protiv njega i Konzulata raste svakim
danom. inilo mu se da vidi kako e ga ta mrnja prosto
otplaviti iz Travnika. looJ I sva posluga se oseala nemona,
gonjena i nedovoljno zatiena od opte mrnje. Samo
uroeno oseanje stida i privrenosti dobrim gospodarima
spreavalo ih je da napuste toliko omraenu slubu. Jedini
Davna je ostao nepokolebljiv i neustraivo drzak. Ova
mrnja to se zgunjavala sve vie oko usamljenog Konzulata u Travniku njega nije zbunjivala ni plaila", sugerirao
je Andri stilski, uestalom frekvencijom ovog pojma,
mrnju, kao duhovni etimon Bosne i Bonjaka, da bi
joj u nastavku suprotstavio Davnino iskustvo kao
vlastito promiljanje i iskustvo svoga vienja historije:
"On je ostao nepokolebljivo veran svome naelu;
da nekolicini monika, koji su na vrhu, treba dosledno i bezobzirno laskati, a svemu ostalom samo
pokazivati silu i prezir, jer se Turci boje samo onoga
ko se ne boji i zaziru jedino od jaega od sebe. Takav
neljudski ivot odgovarao je potpuno njegovim
shvatanjima i navikama. "'157
Poglavlje deveto u Travnikoj hronici, uz Andrievo
iskustvo svoga vienja historije, predstavlja romantiarsko stanite demonskih likova, u ijem su opisu
svi izrazi iz sfere neobinosti, nastranosti i uasa,
"muzej udovita", kako ih nazva Davna, koji sainjava
ju novi vezir Ibrahim Halimi-paa i njegova "neobina
tevabija". Svi odreda neugodni i nastrani i egzotino
uvrnuti, neim optereeni i u neemu prirodom, sudbinom i ivotom prikraeni i sakati, svaki od njih sa
157. Ibidem, 169-170.

359

romantiarskim

paradoksom u svome biu, negativnih osobina u odnosu prema drugima od kojih je .

najmanja krtost a normalna mrnja, sa vezirom na
elu, koji je bio "suta protivnost Mehmed-pae", vie
kadaver u Andrievu opisu nego ljudsko bie, "teki,
nepomini i hladni Osmanilija ija je pojava plaila i odbijala." Poslan poslije zbacivanja Selima III u Bosnu "kao
le to se sklanja s oiju","158 pie Andri, "to je bila jedna
ruevina koja se kretala" 1...1 sa jedinom veliinom
uasa. ""Kad bi mrtvaci mogli da se kreu, oni bi ivima ulivali moda vie straha i iznenaenja, ali manje onog hladnog
uasa od koga se koi pogled, zamire re i sama ruka se
povlai natrag. ""159 I ljudi koje je sa sobom doveo "bili su
veinom na svoju ruku","gomila robova, poverenika~
tienika i posluge, usvojenika, domazeta i roaka
neizvesnog i neodreenog stepena srodstva, ankoliza i
nehljebovia svake vrste"."160
Ni jedan od njih nije imao pozitivnu osobinu a da
ona nije bila potisnuta drugom suprotnom i opakom,
koja je ostajala kao dominanta njihove prirode, i svaki
je u sebi nosio neku tajnu' muninu: Tefdedar Tahirbeg, "mozak Konaka", vezirova "desna ruka i pero u ruci",
jo u koli zbog uenosti i pameti nazvan "Bunar znanja", "161 "na levoj slabini nosio je ivu ranu, koja se po nekoliko puta u godini zatvarala i otvarala" , - pisao je Andri
sklon slikama rugobe, odvratnosti i uasa. - "Od toga je
bio pognut u. pojasu i spor u hodu. Zimi i za vreme jugovine
javljali su se bolovi i nesanice i tada je morao da pojaava
meru alkohola i sredstava za spavanje. ""162 Svakog jutra u
isti sat, "zakljuan i sam, on je, grevito stegnutih vilica i
161. Ibidem, 176-177.
162. Ibidem, 178.

158. Ibidem, 172.

159. Ibidem, 173.
160. Ibidem, 176.

360

skupljenih obrva, paljivo ispirao svoju ranu imenjao

meleme i zavoje." Ali je "taj teki i veiti bolesnik bio... jai
od zdravih i vetiji od jakih", *163 pisao je Andri
egzotinom romantiarskom paradoksu: "Podjednako je
poznavao erijat, vojsku i financije. Znao je persijski i grki.
Pisao je savreno i imao svoj Divan stihova koje je sultan
Selim poznavao i voleo." U kontrapunktu nizanja ovih
likova, sa pomaljanjem Andrieve knjievno osupstancijalne mrnje, kao "suta protivnost Tahir-begova i
njegov nepomirljivi i nemoni protivnik bio je haznadar
Baki, istoimen sastavljau tariha na drinskoj upriji,
"telesna i duevna nakaza, udovina maina za raunanje,
"ovek koga su svi mrzeli i koji nita drugo nije ni traio",
"pakosni osobenjak" kojeg je vezir drao pored sebe "po
nekom svom sujevernom nagonu, kao neku amajliju koja
porivlali na sebe svu mrnju i sve zlo, izbliza i izdaleka".
"To je bila "vezirova kuna zmija", kako je govorio Tahirbeg. " Bio je to jedna od onih Andrievih "bolesnih tvrdica", "bez line sree i uivanja", "sav posveen samoivom
oboavanju samoga sebe i borbi protiv izdataka, ma kakvih,
ma gde i ma kome", uz to jo "bezgranino svirep i zao".*164
Patologiju bia Andri je uskladio sa patologijom izgleda ovog ovjeka, "sa oima koje se nikad nisu smijale", on
je "izgledao kao velika zborana meina koja bi splasnula
itei kad bi ovek samo iglom UbO",*165 da bi ovaj svoj
romantiarski lik do kraja satanizirao u zatvorenom
krugu nasilja i mrnje, koji je Andri briljivo
izgraivao iz djela u djelo kao supstanciju turskog
Orijenta, koja je zatrovala sve do ega je duhovni i
politiki doprla na kranskom Zapadu, u kome je
podrazumijevao Bosnu: "... Baki nije bio samo smena
163. Ibidem, 179.
164. Ibidem, 180.

165. Ibidem, 181.

361

tvrdica i samoiv osobenjak, nego i opada, dostavlja i

klevetnik koji je mnogome zagorao ivot i ne jednog rastavio s glavom. "*166. "Sve to je ivelo u Konaku mrzelo je
ovoga haznadara, a on ih je mrzeo sve, zajedno sa ostalim
stvorenim svetom. "*167 Ta romantiarska predominacija
mrnje proizlazila je iz Bakijeva psihopatskog odnosa
prema svima koji ne udovoljavaju njegovu bolesnom
nagonu za tvrdilukom. Tu se spajao Andriev romantiarski doivljaj zloudnog Orijenta sa naturalisti
kim pripovjedakim postupkom. "Manijak u tednji i
raunanju, nije hteo da dri pomonika ni pisara. I.. J
Uhodio je sve po konaku, tukao i otputao mlae, dosaivao
veziru dostavama i panjkanjima protiv starijih, preklinjanjem da zabrani i sprei rastur i tetu. I.. J Plaao je pijune
da mu javljaju u kojoj sobi gori svetlost due nego to treba,
merio je koliko ko jede i pije, brojao u bati strukove luka,
im se iz zemlje pomole. "*168 - pisao je Andri uz vlastito
oslobaanje, koje e nai svoj pravi izraz u Gospoici.
Ali je rijei najveeg prezira prema Bakiju izgovorio
kroz usta vezirova lijenika Eref-efendije, da dovri
predstavu ovog svoga apsolutno negativnog lika, kao
stvaralaku provalu vlastite mrzovolje i nagomilanih
osjeanja najnie vrste:
"Krmak nee o njega da se otare, ali je trebalo to
poznavati nekad. 1...1 Preko pedeset godina to
gamie ovim bojim svetom, kalje, kie, stenje, pue
i oduhuje na sve strane kao izbodena meina. I.. J Ali
to njemu nije smetalo I.. J da brzinom zmije i
snagom bika ini zlo, svakojako zlo, svemu i
svakom. Ja se isto tako bunim kad za njega kau da
je tvrdica. Ne, to je uvreda za tvrdice. Jer tvrdica
166. Ibidem.
167. Ibidem, 182.

168. Ibidem.

362

voli novac ili bar svoj tvrdiluk, i spreman je da za

njega rtvuje mnogo, a ovaj ne voli nita i nikoga
osim sebe, a mrzi sve na svetu, ive ljude i mrtve
stvari."'169
A da bi ga lokalizirao u radnji, jer veina od ovih
likova-portreta ne funkcionira dalje u njoj, Andri je
zapisao kao u paradoksu o ovom orijentalnom negativcu: "Hvalio je Bosance to su jednostavni i uzdrljivi i
to im sirotinja nije nestrpljiva i to ne trai i ne napada kao
carigradska ili solunska, nego utke i strpljivo sirotuje. Nije
mario Travniane, jer je primetio da vole nakit i da se gotovo svi odreda lepo nose."'170 Nakon karikaturalnog
portreta tefter-ehaje Ibrahima i komandanta vezirove
"garde" Behdeta, "nepopravljivog kockara i lentine",
datih u Davilovu utisku a posredstvom Davne, na
kraju je Andri zakljuio da je "u ovom belosvetskom
nanosu" "taj Bosanac" Sulejman-paa Skopljak, koji je i
kod ovog vezira obavljao dunost ehaje, tj. vezirova
zamjenika, bio ''jedini ovek za koga se sa izvesnom sigurnou moe raunati da ono to obea ima nameru da odri
i moe i ume da izvri.", iako je vie razumijevanja i
naklonosti pokazivao prema austrijskom nego prema
francuskom konzulu. '171
Kao neki lirski intermeco u tom svijetu nastranosti
i opaine djeluje epizoda o mladalakoj ljubavi berberskog egrta Salke Maluhije prema Agati, keri austrijskog konzula. Od one vrste ljubavi sa preprekama
kao u sevdalinci, i ova nema mogunosti ostvarenja,
ak doivljava neugodne trenutke buenja, jer, kako.
kae Andri, "i sanjana lepota se plaa"'m amarima
majstora kad bi ga uhvatio u ljubavnoj rasijanosti,
169. Ibidem, 184-185.
170. Ibidem, 183.

171. Ibidem, 187.

172. Ibidem, 192.

363

Salko je po erotskom zanosu i vIzIJama

slian

orkanu, i njega je ljubav tjerala "da se vere i cepa po

ipraju u Hajizadia ogradi i da sepenje na drveta kako bi

bar oima video konzulovu ker Agatu".*173 Tada bi "zaboravio potpuno svet i gubio oseanje o vremenu, mestu i
srazmerima svoga roenog tela", "i tek posle, kad bi se digao
da ide, on bi osetio koliko su mu utrnule podvijene noge i
kako ga bole prsti na rukama i nokti puni zemlje i kore". *174
A kada je ona jednog dana u erotskoj samoi poela
"da igra nasred crvenog ilima", Salko se, pruajui ruke
prema njoj, sa dreveta s kojeg ju je posmatrao, preturio u bau konzulata i zaglibio u mulj i blato deriza.
Jedanaesto poglavlje i sredinje po romantiarskoj
"ljepoti uasa" i djelatne mrnje koja je prela u zloin,
Andri je, poslije ovog intermeca kao prozrenja iste
mada naruene ljepote, zapoeo rijeima romantiarskog paradoksa kao neke vrste uopenog alibija
za svoj pripovjedaki postupak i prizore u njemu: "Sve
se u ovoj zemlji s vremenom okretalo u iznenaenje i sve je,
u svakom trenutku, moglo postati protivno od onoga to
izgleda. "*175
Kao uvodnu pozitivnu prijelaznu postavku iznenaujueg dogaaja koji e se zbiti, .on je iznio
Davilovo opaanje da novi vezir Ibrahim-paa nije
prosto "telesno udovite i duhovna mumija",*176 "nije
nepristupaan kao to izgleda na prvi pogled", *177 da i on
ima svoj stalni predmet razgovora, a to je bio "pad njegovog gospodara Selima III i njegova, Ibrahim.,.paina, lina
tragedija, usko povezana za taj pad; od te take irili su se
njegovi pogledi na sve strane"; "kroz taj dogaaj on je gledao
173. Ibidem, 188.
174. Ibidem, 189-190.
175. Ibidem, 203.

176. Ibidem, 204.

177. Ibidem, 203.

364

Bve to se u svetu oko njega deava i naravno da je sve, tako

gledano, izgledalo mrano, teko i beznadno":178 A od te
teme "nije bilo daleko do Bosne i prilika pod kojima u toj
zemlji moraju da ive i vezir i konzuli", "179 pie Andri u
jednaenju osjeanja stranosti i munine kao da su mu
potrebni svjedoci za vlastite romantiarsko-satanis
tike doivljaje i izraze ustupanja, prezira i gaenja.
I kao to kod Andria nije bilo niega sasvim svijetlog i dobrog u ovoj zemlji i Bonjacima,'tako ni njegov
junak Ibrahim-paa "nije nalazio dovoljno otrih rei i
crnih slika im bi poeo razgovor o Bosni i Bosancima","180
uzimajui konzula za istomiljenika i sapatnika. Po
uzoru na Davidov izvorni iskaz ''Bosanci su bivoli, koje
treba ubosti dvadeset puta da bi uinili dvadeset koraka",
ali mijenjajui karakteristiku tromosti u jogunluk,
Ibrahim-paa je govorio Davilu: "Krdom divljih bivola
ovek bi lake upravljao nego ovim bosanskim begovima i
ajanima. ""181 Govorio mu je on sa osjeanjem krajnje
distance dopounjavajui posredno Andrievu karakterologiju Bonjaka zapoetu jo u Davilovu doivljaju, i osjeanju svoga prethodnika Husref Mehmedpae, da bi nastavio stalan prezir i nepovjerenje u
treem licu: "To je divlje, divlje, divlje i nerazumno, grubo
i prosto a osetljivo i nadmeno, svojeglavo a prazne glave.
Verujte mi kad vam kaem: ovi Bosanci nit imaju oseanja
asti u srcu ni pameti u glavi. Oni se takmie u meusobn
im svaama i podvalama, i to je jedino to znaju i umeju. l
sa tim svetom ja treba sada da smirujem ustanak u
Srbiji. ""182
I dok je Davil u "vezirovom pesimizmu" osjeao dodirnu taku sa ovim ovjekom "u ovom grubom turskom
181. Ibidem, 205-206. ami, 72.
182. lli, 206.

178. Ibidem, 204.

179. Ibidem, 205.
180. Ibidem, 205.

365

svetu bez zraka razumevanja i bez traka ovenosti koja bi

njemu, nesrenom stranom konzulu, bila pristupana", da
bi se tada desilo to ih uasom dijeli, oduzimajui mu
"nadu da e u ovim krajevima ikad nai 'zraak
ovenosti''', *183 - Andri se kao pisac, koji stoji iza svojih likova, otkrivao sa svojom dubokom i integralnom,
neobjanjivom i bespovratnom mrnjom prema Bosni
zbog Turaka pod kojima je podrazumijevao, i pod koje
ime je podvodio, i Bonjake, i demonskog duha Istoka
u njoj, o kojoj je, i o moralnoj rugobi, nasilju i zloinu,
napisao daleko mnogo vie opaanja negoli o ljepoti i
ovjenosti, poistovjeujui se u tome objektivno
pripovjedaki sa likovima svojih stranaca, ali idui
svakom stranicom i dalje u inventivnosti stvaranja
neovjenih slika i prizora, i njihovu predoavanju u
Davi!ovoj recepciji, koja je narastala od osjeanja
neobinosti i nastranosti preko osupnutosti mrnjom
do munine i gaenja. Kao to je i ranije u toj gradaciji neovjetva Andriu romantiarski sluio paradoks
kao obrt nepredvien i nezamisliv, zapravo ne obrt
nego skok u jo vii stupanj kompresije uasa, konzul
Davi! je "sa uenjem i oajem I.. J sebi govorio da tvrda
kola Istoka trajeveito i da u ovim zemljama nema kraja
iznenaenjima, kao to nama prave mere, stalnog suda ni
trajne vrednosti u ljudskim odnosima". *184
I dok je Pljevljak u Na Drini upriji bio vie posrednik .prilikom nabijanja Radisavana kolac, u ovom
djelu Andri je ulogu vinovnika scene uasa, bez koje
ne bi bilo one vertikale grozomornih egzekucija na
kocu, na vjealima, davljenjem, namijenio ovog oputa
Bonjaku, koji je kao lik inae uvijek stajao postrani
zbivanja u Travnikoj hronici i uivao neto malo
183. Ibidem, 207.

184. Ibidem.

366

Andrieve

naklonosti u interpretaciji konzula. Ili, kako

se to kae u slijedu Andrieva pripovijedanja: Kad je
vezir jednog dana "iznenada pozvao oba konzula u isto
vreme, to inae nije bio obiaj", odmah im je ispriao
"kako je njegov ehaja Sulejman-paa sa bosanskim trupama
preao prole nedelje Drinu i unitio najjai i najbolje
ureeni srpski odred koji su 'ruski oficiri' obuili i predvodili", te "izrazio nadu da posle ove pobede nema vie Rusa
u Srbiji i da je to verovatno poetak kraja celog ustanka". *185
A zatim je "po slobodnom delu velike sobe prostrta ...
asura", detaljno opisuje Andri dodajui sa cininim
raskolom moralnog uinka ove radnje da bi pojaao
sadistiku ravnodunost otkrivanja paradoksalne
sadrine prizora: "Za to vreme posluga donese konzulima
limunadu i nove ibuke. "*186 "Na asuru" - poinje Andri,
kao i uvijek mirno, opisivanje najbrutalnije i najjezivije scene u djelu - "poee da sipaju odseene ljudske ui i
noseve u znatnoj mnoini, neopisivu masu ubogog ljudskog
mesa, usoljenu i pocrnelu od usirene krvi. Hladan i odvratan
zadah vlane soli i ustajale krvi proe Divanom. Iz kroanja
i arara povadie neke eire, opasae i fieklije sa metalnim
orlom na njima, a iz dakova crvene i ukaste barjake, uske
i opervaene zlatom, sa slikom svetitelja u sreditu. Za
njima ispadoe dve-tri ripide i tupo lupnue o pod. 1 najposle
donesoe snop bajoneta vezanih likom." "To su bili trofeji
pobede nad srpskom ustanikom vojskom koju su Rusi organizovali i predvodili", koncentrira Andri ovu scenu u
okvir ironikog politikog komentara, da bi je ponovo
potvorio predstavom vjerskog antagonizma: "Neko
nevidljiv, iz prikrajka, ree dubokim molitvenim glasom:
'Bog blagoslovio islamsko oruje'. Svi prisutni Turci odgov186. Ibidem, 208.

185. Ibidem.

367

anse nerazumljivim mumlanjem. "'187 Za OVU. scenu

imao literarnog porethodnika niti posrednika. Ona je moda preuzeta iz nekog drugog izvora,

Andri nije

187. Ibidem. Ove scene ami

nije naao u Andrievim dokumentarnim izvorima, samo spomen
"niske uiju odseenih mrtvima" u
poglavlju o kaznama Chaumetteova poutopisa Iami, 128, f.5J.
Trnvnikn hronika nema nijednog
Iza pisao je Kurtovi u uvodu ove
scenel, ama ba nijednog iole simpatinog tipa iz nae bosanske muslimanske sredine. Ba obratno, svi
su oni izvrgnuti ruglu i ironiji, svi
su oni bili idioti i degenerici, ili
nevaljalci, krajnje netolerantni,
poodmukli, nekulturni ljudi la ko je
u to doba, prije 150 godina, bio od
njih kulturniji u Bosni!/, ubice i,
ukratko, pravi divljaci koji uivaju
u otkidanju aurskih noseva i u
vrenju najgorih zloina." /Kurtovi,

136J.

"Meu ostalim lnastavio je on/,

kao dokaz za to Andri iznosi jednu
odvratnu i nemoguu scenu u vezirskom konaku, prireenu naroito za stane konzule, kako "Turci"
tj. bosanski muslimani, istresaju iz
vrea krvave i ve smrdljive noseve
i ui raje Imeu njima ui inoseve
djece i ena! koje su poklali negdje
na saboru pored crkve; kako u tom
uivaju i licemjerno hvale Boga
radi tobonje pobjede nad ustanicima, a sve to samo radi toga da u tu
'pobjedu' uvjere strane konzule; da
tim postignu neki politiki cilj, da
steknu benevolenciju evropskih
sila i da ih 'osvjedoe' u mo i snagu
drave, kako sve to tvrdi Andri.
Da ostavi to dublji utisak radi te
ogavne scene kod itaoca, on opisuje razumljiv oaj ovjeka, fran-

cuskog konzula, njegovo strahovito

i uzvik: 'Da li e se ovaj
svijet ikada probuditi i kultivisati?'
Kao odjek i odgovor na ovo pitanje
izbijaju ispod Andrievog pera ove
udovine i karakteristine rijei:
'Ali buenja nema, jer ova niska
strahota, to je dno stvarnosti. To su
ljudi! Tako rade najbolji meu
njima.' I.. J Moe li se i zamisliti
luzvikuje Kurtovi! vea uvreda i
oevidnija netolerancija prema muslimanima? To miljenje, uostalom,
karakteristino je za itavo djelo
Andrievo kad opisuje muslimane.
Sve da je Andri i naao neki trag II
konzulskim izvjetajima o tome
jasno je li po mjestu gdje se ta scena odigrala, i po glupoj pretpostavci i da se time ne moe postii pozitivno miljenje o turskOj snazi! da
su ti iZVjetaji izmiljeni i da su imali politiku tendenciju - potrebu hitnog 'osloboenja' Bosne okupacijom neke od zapadnih-sila, odnosno podjele Turske prema ondanjoj
koncepciji rjeenja tzv. Istonog
pitanja u Evropi. Meutim, karakteristino je i to lnapominje
Kurtovi! da je pisac upravo taj pasus objavio u Politici kao reklamu i
kao kareakteristikum tog djela pred
tampanje, odmah uza osloboenja
- dakle u doba kada je u Beograd u,
uslijed poznate propagande i akcije
internacionalnih klerofaista da to
vie krvno zavade Srbe pravoslavne sa muslimanima, jo vladalo
kod izvjesnih krugova uvjerenje da
su muslimani 'taj neprosveeni i
varvarski bosanski svet'"
uzbuenje

368

drugog vremena, druge zemlje, ili je zaista izraz

mate i odustajanja,u ovom sluaju, od
pripovijedanja o Bosni i Bonjacima posredstvom
stranaca. Ali je svakako jo jedno svjedoanstvo njegove sklonosti prema uasnom i sadistikom, kao
nekom mranom pranjenju morbidnih unutarnjih
napona, a istovremenom afektivnom punjenju "turske
krivice" Bonjaka. U komentaru krvavih pojedinosti
navedene satansko-romantiarske scene moe se
uoiti da je Andri inzistirao na onome to u itaocu i
svojim izgledom i mnoinom izaziva uas i reakciju
zgraanja,a odbojnosti, osobito naglaskom da je to
ljudsko meso, da su to dijelovi lica ubijenih, poripremljeni za demonstraciju barbarskog dokaza o pobjedi:
"masa ubogog ljudskog mesa", kae on s hladnom i kamenom posmatrakom objektivnou, "usoljena", "pocrnela od krvi", koju kanibalski istresoe iz sepeta i harara kao povre za ljudsku ishranu, - dve u vizuelnoj
predstavi vukodlakogi kanibalskog, i u reakciji fizi
kog gnuanja, odvratnosti od raspadajueg zadaha,
dovoljno za unutarnji pokret povraanja kao krajnji
domet utiska surovosti i zloina i romantiarske satanizacije Bonjaka istovremenom agresijom na sva ula
italaca, koja kod jednih spontano izaziva poriv osvete
i kazne, a kod drugih nevjericu, odbijanje ili podlijeganje historijskoj krivici starenika pred sugestivnoekspresivnim slikama "ljepote uasa" Ive Andria.
Reakcija konzula na romantiarsku gnusobu ina
pripovjedaki je bila sasvim prirodna i realistina:
pieve

"Davil, koji ni u snu nije mogao oekivati ovakav prizor,

oseti kako mu se podie stomak i limunada gora u ustima i
preti da udari na nos. Zaboravio je na ibuk i samo gledao u
fon Miterera kao da od njega oekuje spas i objanjenje.
369

Austrijanac je i sam bio bled i pogruen..." Ali kad on prvi,

"navikao na slina iznenaenja", estita veziru i "bosanskoj
vojsci", i Davi! uini isto, savladavi "strah i gaenje". "188
Ali Andri ne naputa isprianu scenu, ve je jo
jedanput, pogledom Davilovih oiju, ponavlja da
pojaa utisak odbojnosti: "Mrtvi predmeti od koe i metala bili su dvostruko mrtvi i leali su tu, alosni i naputeni,
kao da su posle stolea iskopani i izneseni na sunce.
Neopisiva masa odseenih uiju i noseva leala je mirno; oko
nje razasuta so, crna od krvi kao zemlja i pomeana sa
plevom. Iz svega je bio tanak, hladan i otuan zadah." Nadao se Davil, odvraajui pogled na fon Miterera, " da
e prizor pred njim ieznuti kao runo privienje, ali
pogled mu je svaki put nailazio na iste predmete, neverovatne ali stvarne i neumoljive u svojoj nepominosti. ""189 uvjerava Andri itaoca.
Nastavak utiska ovog prizora Andri iznosi u
Davilovoj dui: "Probuditi se!", mislio je brzo Davi!,
"probuditi se, stresti sa sebe ovu moru i izroniti na sunce,
protrti oi i udahnuti malo istog vazduha!" Ali buenja
nema, jer ova niska strahota, to je dno stvarnosti. To su ti
ljudi. To je njihov ivot. Tako rade najbolji meu njima", "190
- dodaje Andri sa svoje strane u direktnoj pripovjedakoj solidarnosti sa svojim likom, sa pokazivanjem
jo jednom na neposredne izvrioce koje je prethodno
pripovjedaki otkrio. ''Davi! opet oseti kako mu stomak
navire u grlo i mrak se hvata pred oima", "191 dovrava
Andri ovu svoju tendenciozno odabranu sliku
moralnog i civilizacijskog raskolaIstoka i Zapada, koju
nije mogao nai u historijsko,.dokumentarnim
izvorima za svoje djelo, zavrava je sasvim u duhu
188. Ibidem.
189. Ibidem, 209.

190. Ibidem.
191. Ibidem.

370

osnovne koncepcije svoje teze. U rezignaCIjI I

zb1ienju istom sudbinom, pripovijeda Andri,
konzuli su se sutradan dugo rukovali i "gledali bez rei
jedan drugog kao dva brodolomnika" a u otkrovenju fon
Miterera da je "oruje... bilo oteto od neke srbijanske ete,
a zastave i sve ostalo poticalo je od obinog pokolja koji je
ogorena i dokona vojska izvrila nad bosanskom rajom,
negde kod Zvornika, za vreme neke crkvene sveanosti", *192
ostala je neizreena Andrieva sugestija pravdanja
njemu suvremenih zloina druge strane kao historijskog duga kazne i osvete. Da bi opet sve to prebacio
u sferu Davilovih razmiljanja o ljudskom moralu i
turskom mentalitetu, sve u postupku pripovjedake
objektivacije i saivljavanje sa svojim likovima, kao
neke vrste svestranog pretresa sobom postavljenih
pitanja i predstavljenih dogaaja:
"emu ta la? Ipitaose Davili. Otkud ova uzaludna,
gotovo detinjska svirepost? ta znai njihov smeh i ta njihov pla? ta krije njihovo utanje? li nastavljao je nakon
ovih uopenih a rijeitih pitanja u odnosu na svoju
suvremenost:I I kako ovaj vezir, sa svojim visokim
shvatanjima, i naoko estiti Sulejman-paa i mudri Tahirbeg mogu da pripremaju ovakve stvari i ak da prisustvuju
ovakvim prizorima iz nekog drugog, nieg i stranog sveta?
Koje je njihovo pravo lice? ta je ivot a ta sraunata
gluma? Kad lau a kad govore istinu?"*193 U komentaru
na otvore ovih pitanja Andri je, opet preko Davilove
psihologije izrazio apsolutnu nemo spoznaje turskomuslimanskog svijeta od strane jednog zapadnjaka:
on je osjeao "da nikad nee uspeti da nae razumno merila za ove ljude i njihove postupke", *194 jer je sve to na jed192. Ibidem, 209-210.
193. Ibidem, 210.

194. Ibidem.

371

nom apstraktno pripovjedakom planu bilo logino,

sva ta romantika gnusoba i licemjerje, za ovjeka
predstavljena kao racionalista, sve je bilo van razuma
i moi mjerila i objanjenja.
I dok je prizor na vezirovu Divanu ostao u sferi
mentaliteta i morala, dogaaj sa novskim
kapetanom Ahmet-begom Ceriem, za Davila se otvorio rjeitije, kao diplomatska igra suparnikih sila i
politika aluzija i sugestija, i on je vidio "ta je turski
teror, i ta mogu la i nasilje udrueni, i sa kakvim silama
ima da se bori u ovoj prokletoj varoi".*195 Ceri je u
gorljivosti elje da se proslavi na granici isticao svoje
veze sa Francuzima i austrijskom komandantu slao
prijetnje u tom duhu. A kad je zalaganjem
Austrijanaca sa Porte stigao katil-ferman za njega i
ukor za vezira, i kad je Ceri domamljen u Travnik
zlouptrebom Davilova imena i baen u tamnicu, ve
sutra je objeen jedan Ciganin "to je nazvao Boga
novskom kapetanu",*196 a nakon Davilove bezuspjene
intervencije kod vezira, koji je odjednom postao
"hladan i dalek", kapetan je "ubijen iz puke, na spavanju"
pod izlikom da je pokuao da bjei. Davil je tada rekao
sam sebi u potpunom otuenju da "postupak ovog sveta
ne sme meriti svojom merom ni primati svojom osetljivou,
inae e u najkrae vreme bedno propasti. "*197
Dok za scenu "odrezanih noseva i uiju:" nije mogao
nai uporita u Andrievim dokumentarnim izvorima,
ostavljajui je preutno kao tvorevinu pieve mate,
ami je za ovu epizodu o smrtio Ahmet-bega Ceria
ustanovio da je Andri imao pripovjedaki povod i osdrastinosti

197. Ibidem, 215.

195. Ibidem, 211.

196. Ibidem.

372

novu za nju u izvjetajima Davila i von Mittesera. Sa

nekoliko pojedinosti uzetih iz tih dokumenata, kojima
je dodao druge, romansijer je, uoava ami bitnu Andrievu intenciju, navodei njegove rijei kao romantiarski izraz Davilovih razmiljanja o sudbini Ceria,
"naslikao ne samo jednog predstavnika bosanskih muslimana nego i ono primitivno divljatvo ovih vremena,
"nezdravih prilika i sredina, gde vladaju: slepi sluaj, samovolja i niski nagoni", kada 'jedan astan ovek" moe
"nezadrljivo.../da propadne/ pod pritiskom dogaaja" i
kada se moe desiti "da se oko oveka na koga sluajno
pokau prstom odjednom zavitlaju dogaaji, kao virovi vode
ili svrdlovi praine pod vetrom, i ovek tone bez pomoi".'198

Ovo poglavlje komparativno sloenog doivljavanja bosanskih zbivanja meu strancima Andri je
zavrio potresom koji je vezir Ibrahim-paa doivio
vijeu "o novom dravnom udaru u Carigradu i traginoj
smrti biveg sultana Selima III". '199 Meutim, na izraze
sauea i sanduk !imunova koje je i Davil tim
povodom poslao veziru, on je odgovorio ljubeznim i
vedrim pismom.
Znajui kakav je teak udarac za vezira bila
Selimova smrt, Davilu je to bilo 'jedno od onih udnih
iznenaenja koja ovek doivljuje na Istoku". Ali konzulo,.
vo "uenje bilo bi jo vee da je mogao da vidi vezira odmah
posle primljenih vesti iz Cargirada", '200 dodaje Andri
upotrebljavajuiove izraze "iznenaenje", "uenje" kao
blai utisak ovog Osmanlije na konzula i otvarajui
tako novu epizodu o turskoj surovosti i paradoksima
vezirova ponaanja. Jer, kad je primio vijest "vezir je ne
198. ami, 116. TH, 214.
199. TH, 217.

200. Ibidem, 218.

373

se ni na koga isto tako savreno izgovorio suru za

pokojnike i predao rahmet za duu onoga koga je voleo vie
nego ita i ikog na ovome svetu", ali kad se povukao u
svoj ator "pao je kao protac na duek i poeo da kida sa
sebe odelo i opremu kao ovek koji se gui" - pie Andri
zapoinjui znalaki detaljan opis brutalne epileptike
scene. '201 Daljnje izlive morbidnog optereenja
vezirove prirode Andri je nastavio u gradaciji da bi
glavni ostavio za sam kraj ovog poglavlja kao romantiarsku kulminaciju turskog satanizma. Vezir je pozvao Davila da ga izvijesti o svom obilasku ratita i "s
istim prezirom je obuhvatio i pobunjenike i bosansku vojsku
koja je ila porotiv njih", to je inae bila historijska
pozadina "konzulskih vremena" u Andrievu psiholokom izotrenju i idejnoj stilizaciji:
"Video sam to je trebalo da vidim - govorio je
vezir Davilu - i moje prisustvo u tim zabaenim
krajevima postalo je izlino. Rusi, koji su poomagali
ustanike u voenju operacija, napustili su Srbiju.
Ostala je pobunjena, zavedena raja, i nije dostojno
Otomansog Carstva da se jedan bivi veliki vezir sa
njom neposredno hvata u kotac. To su bednici,
pozavaeni izmeu sebe, koji e se samo iskrviti i
pasti nama pred noge. Tu ne treba kaljati ruke. "'202
Taj Andriev iskaz stavljen u usta veziru po sutini
podozrenja slagao se s njegovim izvorom - rijeima
Mehmed-pae upuenim Davidu po povratku sa
Drine, ali ih Andri iz oportunizma nije naveo
doslovno: "Srbi su, veli mi, neporijatelji dostojni prezira;
htio bih da imam takve neprijatelje u borbi protiv kojih ovek
moe da stekne veu slavu... "'203 A Davil je, komentira
osvrui

203. ami, 123.

201. Ibidem, 218-219.

202. Ibidem, 220.

374

Andri ponavljajui

Davilu isti utisak kao pri

vezirovoj obmani s ratnim trofejima, "gledao tajkip bola
koji tako mirno i dostojanstveno lae", jer je znao da su
njegove rijei bile "u punoj protivnosti sa stvarnou",
razmiljajui istonjaki: "Tok dogaaja u ivotu ne zavisi
od nas, nikako ni vrlo malo, ali nain na koji emo dogaaje
podneti zavisi u dobroj meri od nas samih, dakle na to treba
troiti snagu i obraati panju na tO!"*204 A poslije toga
razgovor je doao na Sultana Selima, o ijem je
knjievnom daru, uenosti, vladalakoj sposobnosti,
junatvu i plemenitosti vezir odrao nadahnut i dirljiv
monolog, *205 da bi se, opet u paradoksu emocionalnosti i okrutnosti, pri posljednjim rijeima okrenuo
tumau "sporo i kruto kao kip koga nevidljive ruke guraju,
i svoj mrtvi, strani pogled kamene statue uperio /0/ na
tumaa kome se prekide re i jo jae povi kima", i "to je bio
kraj razgovora za taj dan". A Davi! je "meu onih nekoliko
najteih strahota koje je u toku godine doiveo u Travniku,
zabeleio taj avetinjski pogled ive statue".*206
Na kraju mu je jednog dana "vezir ispriao sve
pojedinosti poslednjeg ina Selimove i, ustvari, svoje
tragedije", "i videlo se da mu je mnogo stalo da ba o tim
pojedinostima opirno pria", pie Andri poinjui
vezirovu priu podrobno i sistematino i ne zaobilazei ni jedan brutalan pokret sa sadomazohistikom
u

204. TH, 220.

205. Ibidem, 221. Popovi, 513514."Pisao je i sam" - pie Andri u
ovom vezirovu govoru -"pod
imenom Ilhami INadahnuti!, stihove, koji su bili uivanje za
upuene. I ja se seam njegove
pesme, koju je sastavio onoga jutra
kad je stupio na presto. Boja
milost dosudila mi je presto
Sulejmana Velikog', tako je

poinjala, ini

mi se." Aleksandar
uz taj navod dodaje slijedei komentar: "...Nesretni Selim
Trei I.. J je rnogao poeti svoju
pesmu' na bezbroj naina, ali
svakako ne onako kako nam je
ovde prikazano, jer bi se to kosilo i
sa svim obrascima divanske poezije, i sa osnovnom osmanskom
dvorskom etiketom."
206. TH, 222.
Popovi

375

zornou

sultanova ubijanja, u svome poznatom postupku pripovijedanja strahota uasa i gnusobe, koji je
je nesumnjivo, pored ideolokog, nacionalnohistorijskog, imao i vlastiti psiholoki razlog. Iznosei kako su
ubice zatekle suiltana "dok je klanjao iindiju" i kako se
Kizlat-aga bacio na njega, "koji-je u tom trenutku kleao i
elom dodirivao ilim", a robovi ga hvatali za ruke i
noge, dok su drugi razgonili noevima poslugu,
Andri je za trenutak usmjerio svoju panju na konzula, koji je "odjednom osetio kako mu proe jeza kroz kimu
i, sluajui samo napola, iznenada pomislio da ima pred
sobom luda oveka i da je vezirova unutranjost jo
udovinija" i poremeenija nego njegova neobina
spoljanost: "Lud je, o tom ne moe biti sumnje", govorio
je konzul u sebi, "lud je!,,"21J7 A potom se ponovo vratio
veziru sa struno psihijatrijskim komentarima o njegovu nainu priopovijedanja uasa i gnusobe kao da
se osvre na svoje vlastito iznoenje satanskih scena i
svjedoi o pritiscima tajnih unutarnjih nagona, kao da
vri vlastitu psihoanalizu, da ispisuje sopstveni psihograf, i otkriva u samoposmatranju svoju sklonost ka
uasnom i potrebu za njegovim iskazivanjem:
"A vezir je nepokolebljivo nastavljao svoje prianje nekim
molitvenim glasom, kao da ne govori oveku pored sebe nego
u nekom unutarnjem dijalogu, i sve je vie navodio, paljivo
i savesno, i najmanje pojedinosti kao da je to od neobino
velike vanosti, kao da vraa i vradbinom spasava sultana
koga nije mogao spasiti. Gonjen tom nerazumljivom ali
neodoljivom potrebom, bio je reen da glasno ponovi sve to
je od odbeglog oevica uo i to je sada lealo u njemu.
Oigledno vezir je preivljavao dane prolaznog ludila. To je
bila vrsta opsesije kojoj su razlog i sredite propast Selima
207. Ibidem, 223.

376

III. A te svoje muke on se bar delimino oslobaao prikazujui jednom dobronamjernom strancu celu dramu, onako
kako je po njegovu shvatanju izgledala."*208
tJ nastavku interpretacije vezirova pripovijedanja
Andri je iznio daljnje pojedinosti borbe sa sultanom,
pri emu je jedan od ubica "uhvatio sultana za monje" a
drugi mu "prebacio tetivu preko... glave" i "zakrenuo nekoliko puta lukom, steui sve vie omu oko vrata". *209 Kao
dokumentarne izvore za opis ove scene ami je naao
kod A. de Juchereana te slijedom njega jo dvojice
pisaca Jouannina i Rabbea. Pri tome istie da nije
naao "nijedan drugi izvor koji bi zadravao mnogobrojne
pojedinosti, lascivne i dramatine", mislei na
Juchereanov iskaz kako je Kizlar-aga "uhvatio svoju
rtvu za mjesto neobino osjetljivo, stezao bjesomuno i
ilavo":210 Meutim, izvor sa tim pojedinostima postoji kod Hammera, ali se odnosi na smaknue sultana
Osmana: nakon tri neuspjela pokuaja "konano mu
debedija porebaci ular preko vrata, a Ogri mu smrvi
spolovilo. "*211 Postupak davljenja i fiziki izgled umiranja u razdjelima Andri je dao beutno i tako
doivljeno kao da je prisustvovao tome inu. Na kraju
je iznio kako je vezir zavrio svoju priu "kao da se, s
olakanjem, budi iz sna u kome je dosad govorio", *212 to
se moe porediti sa oslobaanjem unutranjih napona
pri procesu knjienog stvaranja.
"Bezbrojna su i raznovrsna iznenaenja koja oekuju
oveka sa zapada, koji je naglo baen na Istok i prisiljen da
tu ivi..." poinje Andri novi lajtmotiv povezivanja
208. Ibidem, 224.
209. Ibidem.
210. ami, 120-121.
211. Josepoh von Hammer: His-

torija Turskog /Osmanskog/ carstva, 2.,

Zagreb, 1979., 208. Drugo izdanje

originala izilo II etiri torna 1836. II
Peti pod naslovom Geschichte des
Osmanischen Reiches.
212. TH, 225.

377

svoje teme o Istoku, tj. Bosni pod osmanskom vladavinom, i to karakteristinim izrazom zapanjenosti iz
oblasti neoekivanog, drukijeg, udnog, egzotinog
za Evropljanina, i teko podnoljivog, jer je on
nepripremljeno prisiljen da ivi u tom njemu stranom
ambijentu. A u nastavku ove uvodne reenice on veli
otvarajui do kraja kontrast utiska zapadnjaka prema
Istoku, opet pod izrazom "iznenaenja", kod Andria
kao prve faze obrta u suprotno: "... ali jedno od najveih
i najmunijih iznenaenja javlja se u pitanjima zdravlja i
bolesti". *213 Suprotno od bolesti na Zapadu, koja se
"pobija i ublaava ili bar krije od oiju zdravog, veselog i
radinog sveta, naroitom organizacijom zajednice, konvencijama ili osvetanim oblicima drutvenog ivota", ovdje se
ona ''javlja i razvija uporedo i naizmenice sa zdravljem, vidi
se, uje i osea na svakom koraku", istie Andri da bi
otvorio demonski kaleidoskop runoe, sakatosti,
sramnih bolesti i mentalne zaostalosti, i zaokruio
predstavu o bonjakom svijetu posredstvom zapadnjakog doivljaja njegova ivota:
"Ovde se ovek lei kao to se hrani, i boluje kao
to ivi. Bolest je druga, tea, polovina ivota.
Padaviari, luetiari, lerozni, histerici, idioti,
grbavi, hromi, mutavi, slepi, kljakavi, sve to vrvi na
belom danu, gamie i puzi, bogodarei milostinju ili
prkosno utei i gotovo gordo nosei svoj strani
nedostatak. Jo je sva srea to se ene, naroito
turske, kriju i umotavaju, inae bi broj bolesnika
koje ovek susree bio jo jednom ovoliki."*214
Na ovoj taki egzotinog prikrivanja rugobe Andri
se poziva na francuske konzule i sakriva iza njihovih
dojmova:
213. Ibidem, 229.

214. Ibidem, 230.

378

"To i Davil i Defose pomisle uvek kad vide kako

seoskim strmim putem slazi u Travnik neki seljak i
vodi za ular konja na kome se ljulja ena, sva
umotana u feredu kao vrea puna nepoznate muke
i bolesti. ""ZI5
Kao to e i u povodu Davne napomenuti sa
pripovjedakom distancom: "Kao veina zapadnjaka koji
ostanu sticanjem prilika na Istoku i saive se sa Turcima, bio
je zaraen dubokim pesimizmom i sumnjom u sve", "Z16 to
ukazuje i na Andrievu vlastitu skeptinu prirodu.
Kao primjer "sumnje u sve" on je u nastavku opisa
travnikih lijenika iznio sluaj slikara fra Luke
Dafinia kojemu se "deavalo da ga zovu i preklinju da lei
nekog bolesnog Turina ili Turkinju, pa posle tue i njega, i
manastIr, to je bolesniku krenulo nagore ili to je umro",
Pored primjera vjene zavalnosti jednog bega koji mu
je govorio: "Ja kad na noge stanem, ujutru, ja tebe pomenem, prvog poslije Boga.", bilo je i sluajeva crne nezahvalnosti kao to je bio dogaaj sa histerinom nevjestom Mustaj-bega Miralema, koji na osnovi zapisa u
manastirskom tefteru globa i izdataka, Andri mnogo
opirnije iznosi: kako su fratra odveli u zatvor pod
optubom da je "bacio sihre na snahu" lu zapisniku joj
je dao "tetne hapove"l, i kako su ga raskovali i pustili jer
je snaha "izjavila da je fratra potvorila u trenucima svog
bezumlja". "Z17 Kada se uporedi Andrieva verzija ovog
Z15. Ibidem,
Z16. Ibidem.
Z17. Ibidem, Z41-243.
"Andri vadi iz manastirskih teftera podatke Ipie Kurtovi} o plaanju globa radi pojedinih neuspjelih sluajeva lijeenja 'Turaka' koje je vrio 'likar fra Luka' i iz njih
ispreda dugaku priu, vie iz raz-

loga da izvrgne ruglu prostotu, netoleranciju i nasilja muslimana nego da, kao hroniar i pisac istoriskog romana, osvijetli, istoriski i
socioloki, ondanja shvatanja cijelog naroda u Bosni u tom pogledu,
kao to to ine ostali pisci. On istie
te zaostale pojave i shvatanja samo
kod muslimana, a zaboravlja da se

379

dogaaja

sa njenom dokumentarnom osnovom, moe

na osnovu poreenja, utvrditi da je
Andri, u skladu sa svojim negativnim doivljajima
Bonjaka i Turaka i crnom slikom Bosne, izvrio bitne
izmjene, i da mu ne treba vjerovati: umjesto katoliku
Ivanu Peli, kome je ''fra Luka/!! Dafini eim lu zao as ga
se zaeimio!", prema zapisu iz Ljetopisa franjevakog
samostana u .Kreevu, dao "zorli melem" i od "toga Ijel
umro", u Andria je ''fra Luka IV Dafini, heim lu zao as
ga se zaheimiol" dao Bonjanki "Miralemovoj snahi
tetne hapove". '218 Prema tome, dogaaj je stiliziran
se,

meutim,

isto tako narod sve tri vjere obraao, u svojoj zaostalosti iprimitivnosti, i onda i ranije i sve do danas,
i fratrima i popovima i hodama da
itaju molitve i piu zapise kad ih
bolest i nevolja snae. Dobronamjeran bi ovjek, naroito danas,
mogao da osjeti i u ovom naivnom
i sitnom primjeru dokaz o toleranciji, dokaze istovjetnosti, prostodunosti i naivnosti naeg naroda, i
upotrijebio ga kao lijep argumenat
za bratstvo i jedinstvo, a ne kao razlog da jo i tim potencira i probudi
suprotnosti i sukobe meusobne
koje nam je donijela nesrena prolost. Globe, makar i za dobronamjerno nadriljekarstvo, koje je Andri
povadio iz manastirskih teftera i
koje su primjenjivale, i danas primjenjuju sve drave, nije po svoj prilici trpio sam fra Luka i nisu smjele
objektivnom piscu dati povoda da
iz njih izvlai onakve zakljuke. I...!
Naravno, Andri ne spominje mnogo vee predrasude i zaostalost ondanjih katolikih masa niti strahovito, nehumano iskoriavanje svih
predrasuda i zaostalosti od strane
pojedinih svetenik-fratara, iako i
ove podatke daju konzulski izvje-

taji odnosno knjiga Defosova, koja

je u Francuskoj doivjela nekoliko
izdanja. Tolika je 'objektivnost' i
'realnost' pieve kronike o Travniku.", komentira Kurtovi komparativno i zakljuuje inzistirajui na
objektivnom realizmu knjievne
hronike.lKurtovi, 177./.
218. ami, 75-76. Ne ulazei u
Andrievu priu, ovu preradu ljetopisnog zapisa, koju ami naziva
"sitne izmjene," navedene su u
knjizi ovim redom: ".. .Dogaaj koji
se zbio u Kreevu 1794. godine
transponovan je u drugo mjesto
/Travnik! i u drugo doba loko
1809./; 1.../ prezime franjevca je
ostalo isto, dok mu je ime zamijenjeno /Tomo i Luka!; Ivan Pelo, katolik, zamijenjen je muslimankom
/Miralemova snaha!, ija je istorika
upravo ispriana; smrt 'pacijenta' je
preutana ljer junakinja prie nije
umrla!; globe 'mubaira' Ipisac popravlja greku ljetopisca u: mubairi i za "han -arach" su izostavljene
Ipisac je smatrao moda da ih ima
previe!; usljed posljednje izmjene,
iznos je smanjen: sa 846 na 148
groa; najzad, pravopis je modernizovan."

380

tako dabi se mubairova intervencija protiv fratraljekara, koja svjedoio zatiti katolika kao i muslimana
od strane vlasti, preusmjerila sa smrtnog sluaja Ivana
Pele na "tetne hapove" odnosno lijeenje Miralemove
snahe u Andrievoj verziji, jer pisac taj primjer jednake strogosti zakona i jednakog postupanja vlasti u
doba osmanlijske vladavine nije mogao pripovjedaki
iznijeti jer bi mu poremetio koncepocijU o diskriminaciji i nasilju iskljuivo prema hrianima, koju je
zasnovao u svojoj dizertaciji.
Kolonja se je, iznosi Andri, meu travnikim
lijenicima odlikovao po tome to je prouavao "verski
ivot ne samo raznih hrianskih crkava nego i islamskih i
drugih istonjakih sekta i verovanja". '219 ~ je i "sa
travnikim muderizom Abduselam efendijom... vodio uene
rasprave o istoriji islamskih verovanja, jer je poznavao dobro
ne samo Kuran nego i razne teoloke i filozofske pravce od
Abu Hanife do Al Gazalia. Svakom prilikom on je i ostalu
gospodu iz travnike uleme neumorno i bezobzirno zasipao
citatima iz islamskih teologa, koje oni u veini sluajeva nisu
poznavali. If, pie on otkrivajui svoju tendenciju da i na
ovom primjeru pokae superiornost zapadnjaka i u
vjerskim pitanjima nad zatucanouistonjaka,ak i u
oblasti islamske teologije i filozofije, da bi je na kraju
uobliio u pripovjedako potcjenjivanje i cinizam. U
komentaru ovog mjesta Aleksandar Popovi kae:
"Ovde je, ini mi se, teko bilo ta odreenije rei, mada
'citati iz islamskih teologa' odaju odmah predrasudu tipinu
za evropski nain miljenja. Kao to se vrlo dobro zna,
'islamski teolozi' kao i obina islamska ulema, citiraju vrlo,
vrlo retko bilo ta drugo osim Kur'ana i Hadisa. "'220
219. TH, 249.

220. TH, 250.

381

Popovi,

511-512.

Meutim, kao to je i prije volio da svoje ideje mee u

usta svojih likova, stvarajui privid pripovjedake distance, i ovdje se Andri, koji je "imao... jedinu, nezdravu
II/ ali veliku i neobinu strast: da prodre u sudbinu ljudske
misli, ma gde se ona javljala i ma kojim pravcem ila",
izrazio rijeima Sulejman-pae Skopljaka: "Nije najvea
budala onaj koji ne umije da ita, nego onaj koji misli da je
sve ono to proita istina. "*221
Raspravu o Bosni i Bosancima Andri nastavlja i u
trinaestom poglavlju, ali sada u dijalogu izmeu
mladog fra Julijana Paalia, u ijem prezimenu je ve
natuknuo bonjako porijeklo a u izriaju tvrdou
misli i rijei I"Mi smo Bonjaci ljudi tvrde glave"*222/, i
"mladog konzula", radoznalog i liberalnog Defosea, koji
je od njega traio obavjetenja o katolicima i radu
fratara. Taj dijalog po svojim idejama i tumaenjima
takoer proizlazi iz Andrieve dizertacije: "Obojica su
se slagali da je ivot u Bosni nebino teak i narod svih vera
bedan i zaostao u svakom pogledu", pripovijeda Andri,
ali je fratar kao i on "sve svodio na tursku vladavinu",
tvrdei, u duhu bosanskih franjevakih iliraca, da
"nikakvog boljitka ne moe da bude dok se ove zemlje ne
oslobode turske sile i dok tursku vlast ne zameni
hrianska":223 Defose je, naprotiv, "traio razloge i u
hrianima samima", tvrdei, kao i Andri, da je turska
vladavina stvorila u svojim hrianskim podanicima
"izvesne karakteristine osobine, kao pritvorstvo, upornost,
nepoverenje, lenost misli i strah od svake novine i svakog
rada i pokreta". "Nastale u stoleima nejednake borbe i
stalne odbrane", objanjavao je on njihovu genezu, "one
su i prele 1.../ u prirodu ovdanjeg oveka i postale trajne

221. TH, 251-252., 252.

222. Ibidem, 260.

223. Ibidem, 258.

224. Ibidem.

382

crte njegovog karaktera", i zakljuivao s preporukom:

"Nastale od nude i pod pritiskom, one su danas, i bie
ubudue, velika prepreka napretku, ravo naslee teke
prolosti i krupne mane koje bi trebalo iskoreniti. ""224
Izenenaen upornou "kojom se u Bosni ne samo Turci
nego i ljudi svih ostalih vera brane od svakog uticaja, pa i
najboljeg, opiru se svakoj novini, svakom napretku", Defose
je u svojim pitanjima iznosio i uzroke pojave sasvim u
duhu produktivne Andrieve dizertacijske i knjievne
ideologije: "Kako je moguno" - pitao je Defose - "da se
ova zemlja smiri i sredi i da primi bar onoliko civilizacije
koliko njeni najblii susedi imaju kad je narod u njoj podvojen kao nigde u Evropi? etiri vere ive na ovom uskom,
brdovitom i oskudnom komadiu zemlje. Svaka od njih je
iskljukiva i Strogo odvojena od ostalih. Svi ivite pod jednim nebom i od iste zemlje, ali svaka od te etiri grupe ima
sredite svoga duhovnog ivota daleko, u tuem svetu, u
Rimu, u Moskvi, Carigradu, Meki, Jerusalimu ili sam bog
zna gde, samo ne onde gde se raa i umire. I svaka od njih
smatra da su njeno dobro i njena korist uslovljeni tetom i
nazatkom svake od tri ostale vere, a da njihov napredak
moe biti samo na njenu tetu. I svaka od njih je od netrpeljivosti nainila najveu vrlinu i svaka oekuje spasenje
odnekud spolja, i svaka iz protivnog pravca. "225
225. Ibidem, 259.
"Negativnost bosanskih muslimana - Andri dokazuje Ipie Kurtovi/ .i drugim podacima iz konzularnih izvjetaja Ina koje i oslanja
pisanje ovog djela kako je istaknuto
u naslovu knjigel i usvaja iz njih
miljenje ondanjeg francuskog
konzula Davida lAndri ga stalno
naziva Davilom - svi ostali nai pisci
Davidom kako mu i jest njegovo
imel ovjeka sa mentalitetom i

shvatanjima jezuitske kole iz vremena pred revoluciju, a ne miljenje "mladog konzula" Defosa, koji
je dijete francuske revolucije i ije
je miljenje lu razgovoru sa fraJulijanom! o problematici Bosne, b
jedinstvu naroda, o potrebi bratstva
i zajednikog nastojanja na kulturno i ekonomsko uzdizanje itd.
daleko bolje i socioloki obraenije,
jo onda, prije 150 godina, nego
Andrievo u dananje doba. Poto

383

Kroz monolog Levantinca Ko 10 nje, u petnaestom

poglavlju, Andri je izrekao i neke vlastite dileme
ovjeka na raskru dva svijeta, kranskog i islamskog. Obraajui se Defoseu uz razumijevanje lIoveka

sa Zapada, koga njegov usud dotera u ove krajeveII, i liza

koga iveti u Turskoj znai kretati se po otrici noa i pei se
na tihoj vatriII, *226 Andri je zatim metnuo u usta
Kolonji i dio vlastite

otuenike ispovijesti:

IINiko ne zna ta znai roditi se i iveti na ivici

dva sveta, poznavati i razumevati i jedan i
drugi, a ne moi uiniti nita da se oni objasne
meu sobom i zblie, voleti i mrzeti i jedan i drugi,
kolebati se i povoditi celog veka, biti kod dva
zaviaja bez ijednoga, biti svuda kod kue i ostati
zauvek stranac; ukratko: iveti razapet, ali kao rtva
i muitelj u isto vreme. 11*227
izmeu

Za Andria taj beznadeni poloaj razapetosti nije

bio samo historijski, izmeu kranske Evrope i turske
Bosne nego i suvremeni, izmeu srpstva i hrvatstva,
alegorijski izraen pod vidom identifikacije i u govoru
i poloaju duhovno neopredijeljenog IIhrianina sa
Levanta":

liDa, to su muke koje mue ljudi hriani sa

Levanta i koje vi, pripadnici hrianskog Zapada, ne
moete nikad potpuno razumeti, isto kao to ih jo
manje mogu razumeti Turci. To je sudbina levanje sve u punoj suprotnosti sa njegovim ostalim pisanjem ne moe se
zapravo ni shvatiti radi ega je
Andri uopte to naveo iz konzulskih uspomena, a naroito ove
Defosove rijei: '...svi ivite pod
jednim nebom i iz iste zemlje...', pa
je zato potpuno pogreno shvatanje sljedbenika jedne vjere kad
misle "da je njihova korist uslovlje-

na tetom i nazatkom drugih vera"!.. .! i da je nesrea svih u tom

"to su od netrpeljivosti nainili
najveu vrlinu" /oo.! i to svaka vjera
"oekuje spasenje odnekud spolja i
svaka iz protivnog pravca" ...
!Kurtovi,

384

177.!.

226. Ibidem, 286.

227. Ibidem, 286-287.

tinskog oveka, jer je on poussire humaine, ljudska

I
praina, to muno promie izmeu Istoka i Zapada,
ne pripadajui ni jednom a bijena od oba. To su ljudi
koji znaju mnogo jezika, ali nijedan nije njihov, koji
poznaju sve vere, ali ni u jednoj nisu tvrdi. To su
rtve fatalne ljudske podvojenosti na hriane i
nehriane; veiti tumai i posrednici, a koji u sebi
nose toliko nejasnosti i nedoreenosti; dobri znalci
Istoka i Zapada i njihovih obiaja i verovanja, ali
podjednako prezreni i sumnjivi i jednoj i drugoj
strani. Na njih se mogu primeniti rei koje je pre
est vekova napisao veliki Delaledin, Delaledin
Rumi: 'Jer samog sebe ne mogu da poznam. Niti
sam hrianin, ni Jevrejin, ni Pars, ni musliman.
Nit' sam sa Istoka ni sa Zapada, ni sa kopna ni sa
mora. To su oni. To je jedno malo, izdvojeno
oveanstvo koje grca pod dvostrukim Istonim grehom, i koje treba jo jednom da bude spaseno i otkupljeno a niko ne vidi kako ni od koga. To su ljudi sa
granice, duhovne i fizike, sa one crne i krvave linije koja je usled nekog tekog i apsurdnog nesporazuma protegnuta izmeu ljudi, bojih stvorenja,
izmeu kojih ne treba i ne sme da bude granice. To
je ona ivica izmeu mora i kopna, osuena na veiti
pokret i nemir. To je trei svet u koji se sleglo sve
prokletstvo usled podeljenosti zemlje na dva sveta.
I

To'

10 Je...

"*228

Rijei koje je Kolonija na kraju, postajui "sve tii i

sve udniji", "gotovo apatom ali nekim toplim glasom"
uputio Defoseu bile su, meutim, kao u duhovnom
obrtu, pune pomirljivosti i nade, neto kao refleks
Andrieva integralistikog ideala iz mladih dana, u
228. Ibidern, 287-288.

385

izriaju

i viziji ovjeka koji smatra da se "ne gubi /.../

nijedna ljudska misao ni napor duha" i koji vjeruje:
"... Sreemo se i razumeti svi, ma kuda sada ili i ma koliko
lutali."*229 To je bio, i ostao, jedini izraz optimizma i
nade u ovom odsudno razmeenomAndrievu djelu.
Otkrivajui, povjerljivo apatom, Defoseu slojeve
prastarih civilizacija ispod islamskih svetita u
Travniku kao kozmiki fenomen vremena, duha i
povijesti, on je odjednom poeo da govori mnogo
glasnije: "Vi razumete, sve je to jedno u drugom, povezano,
a samo naoko izgleda izgubljeno i zaboravljeno, rastureno,
bez plana. Sve to ide, i ne slutei, ka jednoj meti, kao konvergentni zraci dalekom, nepoznatom aritu. Ne treba zaboraviti da u Kuranu stoji izrino: 'Moda e bogjednog dana
izmiriti vas i vae protivnike i izmeu vas uspostaviti prijateljstvo. On je moan, blag i milosrdan. '*230 Dakle, nada
postoji, a gde postoji nada... Vi razumete?"*231 Da li se tada
i Andri misaono poistovijetio s njim, ili je to bila
romantiarska teozofska egzotika jedne njegove
linosti? U formalnom i romanesknokoncepcijskom
smislu.
229. Ibidem, 289.
230. Ibidem, 290. ami, 57.
Radi se konkretno o Jenidamiji, koja je nekad bila crkva
Svete Katarine, i da se na njoj vide
tragovi jo iz rimskog doba, za to
arni nalazi u narodu predanje
meu katolikim stanovnitvom,
koje je zabiljeio Ivan Kukuljevi
Sakcinski u svojoj knjizi Putovanje
po Bosni..., Zagreb., 1858., 98., dok je
rimske ostatke ustanovio dr. Jozo
Petrovi u separatu S arhe%gom
kroz Travnik iz asopisa Narodne
starine, 1931., 13. Za ovaj i druge
primjere iz Travnike hronike koji

imaju svoje legendarne ili dokumentarne izvore, a koje je Andri

rnogao itati, ami zakljuuje:
"Dakle, romanopisac ne. izmilja
lane istorije, ve biljei istinite i
njenice." Torne se ipak mora dodati: ali ih esto prilagoava, skrauje ili dopunjava vlastitom matom, stilski izotrava u funkciji svoje pripovjedake vizije ili idejnog
usmjerenja.
231. lli, 290. Popovi, 510.
Popovi napominje da Kolonjin navod "u tom obliku u
Kur'anu nisam naao, mada moda
i postoji."

386

Oito

je bilo, meutim, poreenje izmeu jednog

zapadnjaka i neukih muderisa iz Andrieva
ranijeg poglavlja, ali je ovaj pasa o Zapadu na Istoku
i ovaj navod iz Kur'ana ipak bio nagovjetaj izvjesne
snoljivosti i otvor za Andrieve kasnije Znakove pored
uenog

puta.
Poglavlje esnaesto, nakon ovih rasprava o ivotu
ljudi sa Zapada na Istoku i opstanka razliitih vjera na
istom prostoru, ponovo nosi naglasak nacionalnog
antagonizma i zaotrenja kao nijemi negativan odgovor na pitanja zajednikog ivota, kada prevladaju
sirovi atavistiki nagoni mase u situaciji slabe i
plaljive vlasti i poretka. Andrieve rijei nisu vie
pomirljive niti imaju nade, nisu izrazi adaptacije, nego
su opet rijei mrnje, nasilja i surovosti i ubijanja. Pri
tome je ipak Andri u iznoenju nasilnih dogaaja
napravio jedno razgranienje meu njihovim
uesnicima. "im je za Sulejman-paom i vezir otiao na

Drinu i sva vlast i ceo poredak ostali na slabom i plaljivom

kajmakamu, i opet se, po drugi put, iznenada zatvorila
travnika arija ... ", napisao je on o poetku zbivanja i
odmah tu uzbunu karakterizirao kao "bes rulje" koji je
ovog puta bio usmjeren "protiv Srba koji su pohvatani po
raznim
krajevima Bosne i dovedeni u Travnik, pod sumnjom
\
da su odravali veze sa pobunjenicima u Srbiji i spremali
slian ustanak i u Bosni", dodajui istovremeno da je taj
bijes bio uperen "isto toliko i protiv osmanlijskih vlasti,
koje su optuivane zbog slabosti, podmitljivosti i izdaje". *232
A zatim je politiki i klasno objasnio uzroke toga
nezadovoljstva, njegovu politiko-socijalnustrukturu
te ulogu "bosanskih Turaka" u pozadini te zloude
232. TH, 293.

387

uzbune, koja se u potpunosti uklapala u Andrievu

opu koncepciju mentaliteta Bonjaka.
"Oseajui jasno da ih ovaj ustanak u Srbiji
ugroava u onome to im je najdre i najblie i da ih
ovaj vezir, kao i sve Osmanlije, ne brani kako bi tre. balo, a da sami nemaju vie snage i volje da se brane,
bosanski imuniji Turci su padali u onu nezdravu
razdraljivost jedne ugroene klase i svetili se za sve
to pustom samovoljom i jalovim svirepostima. Za
njima se esto povodila i varoka sirotinja, i to upravo ona najnia koja nije ni imala ta da izgubi. "*233
"Danomice su dovoeni Srbi, vezani i izmueni ljudi sa
Drine ili s krajine pod tekim ali neodreenim krivicama",
pisao je Andri sa isticanjem bezakonja kao uvoda u
anarhino nasilje svjetine, jer "nikog nije bilo da ispita
njihove krivice ni da im sudi". Dovoeni su najprije "po
jedan ili po dvojica, pa u gomili, na desetine, graani, popovi
ali najvie seljaci", "kao u krater raspaljenog vulkana oni su
ovih dana ubacivani u uzbunjenu travniku ariju, koja im
je bila krvnik bez ispita i suda". *234 Formalno, poetak ove
233. Ibidem, 293-294.
234. Ibidem, 294. U svezi s ovim
mjestom i pripovijedanjem o ubijanju Srba u vrijeme Prvoga srpskog ustanka, a nastavljajui svoju
raspravu o knjievnoj "istini" i historijskoj istini u Ive Andria,
Kurtovi pie: "Andri te dogaaje
izdvaja iz opteg zbivanja onog
vremena do te mjere da i Srbe
pravoslavne u Bosni predstavlja
gotovo iskljuiVO tako da oni nisu
imali nikakve veze sa ustankom u
Srbiji, da stradaju potpuno nevini,
da se mue i ubijaju 'bez ispita i bez
suda'. To 'bez ispita i bez suda'
ostavlja takav utisak /htio ili ne htio
to pisad kao da je te zloine vrila

muslimanska masa po svom 'priroenom zloinakom' instinktu, a ne

sud i ondanji poredak. Taj utisak
postOlje jo jai to pisac dovodi u
isti poloaj jo jednu takvu, zaista
nevinu rtvu Ikoja se pukim
sluajem spasila od izvrenja kazne/ nekog fojnikog katolika, Kulijera. Meutim, istorijska je istina sasvim drukija i ona je ponos pravoslavnih Srba u Bosni. Oni su u
velikom broju uestvovali direktno
u ustanku u Srbiji jo od poetka
njegovog i pomagali ga u svakom
pogledu. A kad je Karaore, ba u
tim godinama preao 'Drinu vodu
plemenitu', da sjedini Bosnu sa
Srbijom, njihovo je uee ba u tim

388

scene nasilja i muenja Andri je donio u promatranju

Defosea kao svjedoka: "Defose je i pored Davilovih
molbi i opomena iziao i gledao kako su dvojicu ljudi
Cigani muili i pogubili, nasred marvenog pazara." U
Putovanju u Bosnu Chaumettea des Fossesa, istie
ami, zaista se nalazi jedan odlomak pod naslovom
Kazne sa opisom vjeanja /a ne kako Andri navodi:

"kako se izvravaju smrtne presude nad rajom i pobunjenicima"/, koji je posluio Andriu kao podsticaj za
ovu epizodu, razvijenu u pojedinostima: da su

"obina

kazna... vjeala, kako za Turke tako i za raju":235 "Govorilo

se" - nastavlja dalje Andri svoje pripovijedanje - "da
su ih uhvatili u trenutku kad su u upljim tapovima hteli
da prenesu neka pisma sarajevskog vladike u Srbiju." N a
ovom mjestu se Andri posluio jednim odlomkom iz
dnevnika Pierrea Davida, koji jasno svjedoi kako je
Andri izvrio politiku redukciju i stilizaciju: "Jedan

srpski emisar /.../ bio je uhvaen u trenutku kad je htio da

Drinu i vrati se Karaoru. Kod njega je naeno
pismo crnogorskog vladike upueno Srbima i Rusima; vladika je pisao da oni mogu raunati na sve Srbe u Bosni, da on
zna da su oni vjerni i gotovi da se izjasne im se bude za to
ukazala prilika. Ovo pismo je kompromitovalo sve
stanovnitvo. "*236 'fl. uzavrela svjetina je vikala" -

pree

borbama vrlo veliko i masovno.

Medvjea je, dakle, to usluga pravoslavnim Srbima u Bosni u ocjeni
njihovih pregnua i rtava u prolosti, i istorijski netana, kad ih Andri prikazuje kao nevine t. j. kao
da nisu uestvovali u tim velikim istorijskim dogaajima, u borbi protiv feudalnog poretka, koji je tada
vladao u Bosni i Srbiji /zakljuuje
Kurtovi potpuno u duhu historijskog materijalizma i klasnih odnosa/o udo je da je inae vrlo oprezni

Andri u

to upao, kad mu ova djela

imaju sasvim drugu namjeru. Valjda ga je zanijela i zavela njegova
glavna misao, odnosno zaveo ga je,
kako on kae, 'crni vampir', koji mu
'razdire grudi' i koji ga je prisilio da
'skree u lice' svoje miljenje o
bosanskim muslimanima. A crni
vampir je, zaista, vrlo slab vodi istine i objektivnosti." !Kurtovi, 148149./.
235. ami, 130, 128. f. 5.
236. Ibidem, 126-127 f. 4.

389

/
Andri svoj opis ovog dogaaja - "i protiv
dvojice nesrenika, i protiv Cigana i sejmena i pretila da pogazi i odnese i rtve i krvnike. ""237 Nakon opisa dovoenje te dvojice ljudi, kojima su "na elu i slepoonicama
iskoile ... ravaste ile i izbijao obilan zno/" Defose se, pie
Andri,"koji je dotle mirno posmatrao, naglo okrenu i zae
u drugu ulicu", i "tako nije video ono najtee i najgore". "238

produava

To najtee i najgore, scenu inkvizitorskog muenja i

pogubljenja, kojoj Defose nije prisustvovao, opisao je
Andri neposredno kao da je gleda, zorno, postupno i
bezosjeajno: kako su "dvojica Cigana", opet Cigana a
ne Turaka ili Bonjaka, "svojoj rtvi obavili ue oko vrata"
i kako je svaki "poeo da vue i zatee svoj kraj od ueta",
a "ovek je poeo da krklja i kolaa oima, da se baca nogama,
da se uvija u kukovima i klati kao lutka na zategnutom koncu"; kako je na to "svet oduevljeno i radosno odgovarao
i svojim uzvicima, smehom i pokretima pratio njegove pokrete" kao da su eljeli, pie Andri sa razumijevanjem, da
u tim tuim mukama "nau olakanje za sebe i za svoje
neodreeno

ali duboko i opte oseanje nezadovoljstva". "239

''Ali kad trzanje davljenika postade samrtniko i njegovi pokreti neverovatno strani i fantastini, oni koji su bili najblii stadoe da se okreu i da uzmiu" - nastavlja Andri
hladno i bezobzirno pripovijedanje ove suprotne ljudske reakcije, - jer "ovo to se odjednom stvorilo pred njima
bilo je bol i muenje za njih same" pa je "svet, iznenaen i

uplaen, stao odjednom da

odvraa

glavu i da se sklanja", u
cininom paradoksu ponaanja: dok su ovi "uasnuti
blizinom neoekivanih muka /. ../ nastojali da se probiju i pobegnu", drugi su, mnogobrojniji, ne znajui za strahotu, "nadirali sa svih strana ka gubilitu", mijeajui se u
237. TH. 294.
238. Ibidem, 295.

239. Ibidem.

390

sa potpuno razliitim izgledom i osjeZa to vrijeme, nastavljao je Andri, detaljno, zagledano i bezosjeajno, opis zbivanja na gubilitu, koji su mogli da vide samo najblii ili oni sa uzvienih mjesta, "oba davljenika su pala onesveena, prvo
jedan pa drugi", a "Cigani su im pritrali, dizali ih, polivali
guranju, u

tui,

anjima. *240

vodom i udarali pesnicama i grebali noktima", i "muenje je

nastavljeno": "Opet je sa dve strane zasukivan i stezan konopac, opet su dvojica ljudi poigravali i ropotali, samo sad
krae i sa smanjenim otporom", opet su najblii poeli da
bjee, a masa ih vraala natrag "pred prizor od koga su
hteli da pobegnu",na isti nain kao to je i Andri ponovo predoavao uasne slike muenja. Jedan "soJta Jaunskog lica" dobio je epileptian nastup i pritijenjen svjetinom ostao stojei "bez svesti, sa zabaenom glavom, kao
kre bledim licem i penom na usnama", *241 dodaje Andri
da istakne bonjaki kolorit gubilita i orijentalno-nastranu duhovnu aromu ambijenta, kao i uvijek, preko
sveenika.
.
liTri puta se ponovilo muenje" - ponavlja opet i
Andri sa hladnim cinizmom - "i svaki put su oba oveka

mirno ustajala i paljivo podnosila vrat pod konopac za novo

davljenje", a "kad nisu mogli da ih povrate za etvrto davljenje, Cigani prioe oborenim ljudima, koji su leali
poleice, udarie svakoga od njih nekoliko puta nogom u prepone, i tako ih dotukoe. "*242 A u njegovu osvrtu na
krvnike i njihovo ponaanje poslije toga ina osjeao
se prijelaz istog profesionalnog odnosa porema poslu
i njegovu obavljanju:

"Cigani su savijali s?oje konopce, omotavali ih

oko lakta i ekali da se malo razie svet pa da nas240. Ibidem, 296.
241. Ibidem, 297.

242. Ibidem, 297-298.

391

tave posao. Nestalna pogleda, oni su, izmeu dva

pokreta, lakomo i uzbueno puili cigare koje im
neko dodade" /.../ "Malo docnije, leevi dvojice
nepoznatih muenika obeeni su na naroitim
vealima, na zidu ispod groblja, tako da su se mogli
dobro videti sa svih strana."
A njihov izgled mira i fizike uzvienosti simbolino je, kao pieva sugestija historijskog momenta,
podsjeao na Radisava na kocu u romanu Na Drini
uprija:

"Njihovi likovi opet su se izduili, i oni su dobili

preanji izgled i postali opet onako pravi, i vitki i
bratski slini jedan drugome. Izgledali su laki kao da
su od hartije. Glave su im postale male, jer se
konopac upijao duboko ispod podbratka. Lica mirna
i beskrvna, a ne pomodrela i iznakaena kao kod
onih koji bivaju ivi obeeni, a noge sastavljene i
stopala malo napred isturena, kao u zaletu."*243
ami je ustanovio da se Andri u opisu samog
izvrenja kazne uglavnom drao Chaumetteova izlaganja, ak se nailazi "i na neposredne tragove
putopievihreenica", ali ukazuje, s knjievnim razumijevanjem, i na neke Andrieve modifikacije: da suhi
Cahumetteov opis kako su delati stegli vrat zloincu
'!\ndri slika izrazima veoma impresivnim"; kako
pronalazi "druge slikovite pojedinosti"; kako se kod
Caumettea muenje ponovilo dva puta, a kod Andria
tri puta, te kako je Andri izostavio njegovu pojedinost da "delati gnjee na kraju genitalne organe
akama", sa napomenom da se ta pojedinost nalazi u
sceni o pogibiji Selima III, ali ne komentira Andrievo
jezivo razvijanje scene poslije pogubljenja, nabijanje
243. Ibidern, 298.

392

glave na kolje i izlaganje leeva psima, *244 u

produetku pripovijedanja.
.
Na kraju slike dvaju objeenih leeva Andri je
ponovo uveo Defosea kao svoga knjievnog svjedoka,
koji ih je takve "video I..'; kad se vraao kui, oko
podne": i/~t('gnutih vilica, svesno reen da i to vidi roenim
oima, potresen, ali u jednom sveanom mirnom raspoloenju, mladi je gledao dva uzdignuta lika". *245 A kod kue
je u svoju knjigu o Bosni, podvlai Andri kao da se
poziva na dokument, unio, "verno i stvarno, zaseban
stav o tome 'kako se u Bosni izvravaju smrtne presude nad
rajom i pobunjenicima'''. *246 Poslije toga je, pie Andri,
pred zgradom Austrijskog generalnog konzulata, nai
njeno novo "novogubilite", na kojem je "vezirov delat
Ekrem sekao glave, koje su onda nabijali na kolje". *247 Da bi
u nastavku opisao masovnu egzekuciju u atmosferi
mrnje i antagonizma, pojaanu sa novim pojedinostima uasa, koje su se u recepciji italaca naporeivale
sa suvremenim zloinima druge strane kao odmazda
za "turska" nedjela, koja je Andri sa umjetnikom sugestivnou iznio.
"Jo iste veeri dovedeno je na taj trg desetak
krajikih Srba, seljaka, i pri svetlosti fenjera i lueva
pogubljeno, uz ciku i halakanje, jurnjavu i poigravanje ostrvljenih Turaka. Glave pobijenih ljudi
nataknute su na kolje. Cele noi do u Konzulat je
dopiralo reanje gladnih, varokih pasa, koji su se
odmah iskupili. Na meseini se videlo kako psi
zaskakuju uz kolac i trgaju komade mesa sa
odseenih glava. "*248
244. ami, 128-129.
245. TH. 298.
246. Ibidem, 299.
247. Ibidem.

248. Ibidem.
Nedovezujui se

sanja

Kurtovi

393

na scenu istreKonaku,
o ovim prizorima pie:

odsjeenih'noseva u

dogaajima

.te "potpune anarhije" u Travniku

je ustanovio "jednu logiku krvi i izvitoperenih
nagona". Da li je pri,tome imao i primisao njemu suvremenih zbivanja u Bosni, to nije nigdje otkrio, ali su se
ona alternativno nametala u recepciji italaca na srpskoj i bonjakoj strani kao kazna i kao nametnuta historijska krivica.
U

Andri

":..Sa istom tendencijom i sa specijalnim akcentom opisuje Andri

divlju psihu muslimanske mase u
Travniku prilikom muenja i vjeanja Srba pravoslavnih godine 1807,
i prikazuje to, takav je bar utisak,
kao priroenu narav muslimana.
Sve te scene 1...1 strane i jezive,
iznosi tako produbljeno i detaljno, i
sa takvim knjievnim zadovoljstvom da se ovjek udi i jednom i
drugom lnasluuje Kurtovi pSihopatoloku, sadistinu osnovu u njihovu doivljaju i izrazu, i nastavlja
sa racionalno-etikim kriterijem/o
Pri itanju tih redaka samo od sebe
mi se nametalo pitanje: Je li mogua pretpostavka da Andri sa svojom obrazovanou, sa poznavanjem nae, barem, bosanske problematike, i sa renomeom koji uiva,
nije svjestan od kolike je tete takvo
pisanje za nau sredinu, koliko je
negativno po bratstvo i jedinstvo la
on formalno zastupa tu masu! i koliki utisak neizbrisiv i najgori Inaravno sasvim netaan! ostavlja o etici
naih muslimana? Najbolje je da
kao dokaz iznesemo nekoliko citata. On pie, nimalo se ne usteui,
da su se ta strana divljatva vrila
uz 'ciku i halakanje, jurnjavu i poigravanje ostrvljenih Turaka' 1.../ jer
svaki eli da doprinese odbrani
vjere i dobrog reda, i svak je sa najboljim uvjerenjem i svetim ogore-

njem htio ne samo svojim oima

nego i rukama da uestvuje u
'ubijanju i muenju izdajnika' 1...1
'Ljudi su ili na stratite kao to se
ide u svetinju kod koje se nalazi u
dotvorno ozdravljenje i sigurno olakanje za svaku muku'."!Kurtovi,
147-148./.
"Zaista prema ovim citatima
/komentira Kurtovi! lima i drugih!
ne moe biti gorih divljaka Ijednaki
su onim Robitlsonovim ljudoderima kad vre svoje vjerske obrede
pri klanju svojih rtava-ljudi!; takav je utisak neizbrisiv i nezaboravan kod itaoca, osobito kad ga pisac kapacitira znalakim i rafiniranim prikazivanjem stranih pojedinosti tih zloinstava i psihikih
proivljavanja rtava i podivljale
mase. Upadna je i ta pojava, kako
to citati jasno govore, da je Andri
uzeo kao glavni motiv za ta divljatva - vjerski osjeaj i shvatanja. A
uostalom, i pored jasnoe gornjih
citata u tom pogledu, on taj motiv
kao glavni kod 'poludjele i pijane
mase' direktno i istie rijeima njenim: 'Turi se vlae, dok je vakat:
Mislim da ne treba daljnjeg komentara i analize ovih citata, jer oni, jednako kao i oni koji slijede, govore
samo po sebi o stavu Andrievu
prema naim muslimanima. Karakteristini su u tom pogledu za oba
njegova djela." !Kurtovi, 148-148./.

394

Iako je Andri u djelu bio konkretan u svome

prikazivanju jer je u egzekuciji Srba svojevrsno sudjelovala bonjaka svjetina i saglaava1a se s njom:
"Svak je goreo od elje" - objanjavao je Andri ne ostavljajui lahko ovu temu - "da doprinese odbrani vere i
dobrog reda, i svak je sa najboljim uverenjem i svetim
ogorenjem hteo ne samo svojim oima nego i rukama da
uestvuje u ubijanju i muenju izdajnika i ravih ljudi koji
su krivi za sva velika zla u zemlji kao i za svaku linu nezgodu i radnju svakog pojedinog od njih. Ljudi su ili na
stratite kao to se ide svetinji kod koje se nalazi udotvorno
ozdravljenje i sigurno olakanje za svaku muku. Svak je hteo
da sam privede po nekog buntovnika ili uhodu i da lino
uestvuje u njegovom kanjavanju i odreivanju mesta i
naina izvrenja kazne. I svaali su se i tukli oko toga,
prenosei sav ar i sve ogorenje u to meusobno razrauna
vanje." ak su "i deaci od pedlja" - nastavljao je on do
krajnosti optube i uasa - "dozivali I.. .! jedan drugog,
trali zadihani, maui dugim turom, da bi svoje male
noeve natopili u krvi pogubljenih i da bi posle vitlali njima
i plaili mlae od sebe po mahali. "*249 U Andrievu
249. lli, 301. "Ali moram u vezi
s tim Ivjeanjem, M.R./ i sa vremenom koje Andri opisuje, rei
nekoliko rijei, samo koliko je najneophodnije, da dokaem istorijsku i stvarnu nerealnost takvog pisanja, iako bi se o tome moglo i moralo mnogo pisati /komentira Kurtovi, stavljajui sve to u kontekst
vremena tih zbivanja, ali spontano
istiui njihovu recepciju koja je
bila "u ono doba drukija nego kasnije"/. Slinih dogaaja, vjeanja i
ubistava koje opisuje Andri zaista
je bilo i moralo biti na tako velikoj i
vanoj istorijskoj prekretnici naeg

nacionalnog razvoja, t.j. u doba

Prvog srpskog ustanka i u sukobima izmeu potlaenih i privilegisanih, u borbi za vlast. Istorija
ne pamti da je jedna klasa na vlasti
dobrovoljno bez borbe predala
vlast iz svojih ruku. S druge strane
shvatanje o svemu tome - o nacionalnim, socijalnim, ekonomskim,
kulturnim, naroito vjerskim problemima - bilo je u ono doba drukije
nego kasnije, u daljnjem razvoju
naeg graanskog drutva, a
sasvim drukije nego u socijalisti
koj epohi listie Kurtovi klasno,
politiki!, specijalno u shvatanju o

395

demonskom kovit1acu razularenih nagona "izbijale su

davno zatrpane mrnje i stare pizme oivljavale", "hvatani
su nevini ljudi ili su se deavale kobne zamene i nesporazumi". *250 U tu zaotrenu atmosferu Andri je uveo
svoga Levantinca Kolonju, a sudbina koju mu je namijenio bila je nagrada za njegovo univerzalistiko
razmiljanje o ljudima podijeljenim vjerama i civilizacijama, i zavrni akcent na kur'anskom iskazu
nade. Dijalog izmeu Kolonje i nekih "golaa Turaka" u
odbranu ''jednog oveka, vezanog i izubijanog"*251
svrsi zahvata vlasti. Bilo je zaista
stranih sluajeva u toj borbi i na
jednoj i na drugoj strani. I nai i
strani izvori /naroito ruski Voeni
zbornik 1864 - ruski vojni arhivi
iznose strane podatke o pravoslavnim Srbima meusobno, a prema
muslimanima naroito. Za ono
doba i za balkansko shvatanje onog
vremena nije toliko ni udna ta
nesrena pojava, osobito kad se
uzmu u obzir sve okolnosti i nisko
kulturno stanje naroda !kae
Kurtovi, a zatim nastavlja komentar poredbenom metodom svoje rasprave na relaciji prolih dogaanja
u Andrievoj optici naprema neposrednim suvremenim zbivanjima pred ivim svjedocima, sve sa
kriterijem vladajue marksistike
ideologije i stilske formacije socijalistikog realizma/. Stranija je
injenica to se ti instinkti pojavljuju i iza 150 godina, usred XX vijeka,
u prolom-ratu. To treba da zabrine
svakog patriotu i to treba lijeiti.
Zaista nije put za to onaj koji je
izabrao Andri. Koliko je god jasno
vidan /ak i po guslarevoj narodnoj
pjesmi! ekonomski momenat kao
uzrok tadanjim i kasnijim ustancima kod nas, vidno je isto tako
pomueno shvaanje svih ostalih

gore pomenutih problema, narovjerskih, to je potpuno razumljivo kad se uzme u obzir kulturni nivo naeg naroda u ono doba
i sve okolnosti koje su na to uticale,
naroito vanjska propaganda sa
imperijalistikim
tendencijama.
Bilo je to jasno i naim burUjskim
piscima u prolosti, pa su, pored
sve svoje pristranosti, ipak vrili
kakvu-takvu analizu i determinaciju u opisivanju dogaaja iz toga
vremena, a kod Andria nema
uopte nikakve dijalektike. On
pojedine dogaaje /izmiljene ili ne
- svejedno/ jednostavno vodi i izdvaja iz ostalog istorijskog zbivanja i
istorijske neminovnosti; opisuje ih
same za sebe i iz njih izvlai onakve
zakljuke o naim muslimanima i
to kao kolektivu, kako gore navedoh i citatima potkrijepih. Zar se
takva literatura moe nazvati realistikom i istorijski deterministikom? Zar takvo pisanje odgovara jednom renomiranom piscu i
akademiku uopte, a naroito kad
pie istorijski roman ili knjievnu
hroniku?", pita se Kurtovi sa
ito

ogorenjem.lKurtovi,148/.

396

250. !bidem.
251. !bidem, 302.

fojnikog graanina,

nekog kuliera, Andri je dao u

stilu tvrdoglave upornosti, koja se, na drugoj strani,
izmetnula u brutalni prkos, sve u andrievski cininoj
atmosferi dosoljavanja islamom, dok su "sa dve
munare, jedne u blizini a druge dalje, hode I.. J uile ezan i
glasovi su im se ukrtavali Il/, napregnuti i zatalasani": "E,
ako hoe da zna, vodim da objesim psa kao i ostale pse. " l. J
"Lopovluk, bezobrazluk, razbojnitvo! Iprotestirao je na to
Kolonja/. Vi sultanu obraz kaljate. Razbojnici! Poturice! vikao je stari lekar" Injegoevsko-andrievski!. "uti, jer
e i ti visiti pored ovoga." "Ko, ja? Taknuti me ne sme,
poturice pogana."*252 To su bili elementi gradacije svae,
a vrhunac je doao u romantiarski egzotinoj,
paradoksalnoj sceni, zapletnoj za simbolian zavretak
Kolonjina ivota:
"Visoki ovek se iskosi malko i viknu izazivaki
na svoje ljude:
- Je li opsovo vjeru i sveca? Jeste li uli?
Oni potvrdie.
- Vjeajte obojicu odmah.
Nastade guva oko Kolonje.
- Ko, veru? Ko, sveca? Znam ja bolje islam od
tebe, kopile bosansko. Ja sam... ja sam... ; vikao je
Kolonja, otimajui se, zapenuen i potpuno izvan
sebe.
- Veajte psa afirskog!
Kroz trku i otimanje ule su se samo nejasne
Kolonjine rei, kao. zadavljeno krkljanje:
- '" Turin. .. jesam Turin, bolji od tebe.
Tada se umeae oni arijski ljudi i otee lekara
od golaa. Njih trojica bili su sada svedoci kad je
starac jasno i glasno i po tri puta izjavio da prihva252. Ibidem, 303.

397

ta istu veru kao svoju i da je kao takav postao

neprikosnoven. Sad su ga vodili kui, paljivo i
sveano kao mladu. "*253
"Vest olekarevom turenju bila je iznenaenje", pie"
Andri,

ali je Rotu, koji je poao. da ga obie praen

uzvicima "nepoznatih ljudi divljeg izgleda" "Turi se,
vlae, dok je vakat!", *254 njegovo ponaanje zbunilo i

253. Ibidem, 304. Popovi, 507.

Za zavretak ove scene Popovi pie otkrivajui Andrievu neupue
nost: "to se tie ahade /formule
kojom se svjedoi pristupanje islamu ili potvruje svoje pripadanje
islamskoj zajednici! valja podvui
da bi i jedna jedina stareva izjava
bila dovoljna."
254. 11i,304-305.
"to se tie povika: 'Turi se,
vlae, dok je vakta' /komentira Kurtovi Andrievu tenju da svoju
knjievnu "istinu" predstavi kao
historijsku istinu!, sluajno' iznesenog - u vezi se dogaajem o poludjelom 'doktoru' Kolonji koji se
'poturio' - a koji uzvik treba da istakne nain i metod nasilnog prevjeravanja uopte, u to i ranije doba
turske vladavine, prijetnju da e se
svakom dogoditi sve najgore ako se
ne 'poturi' mislim da nije potrebno
mnogo govoriti o istorijskoj neta
nosti tog netanog i uobiajenog
tendecioznog tvrenja, zapravo elje da i taj utisak ostane kod itaoca
to dublje i izrazitije kao istorijska
istina." !Kurtovi, 149/.
U nastavku svog izlaganja Kurtovi navodi pravu historijsku istinu, koja o torne govori drukije,
na osnovu djela kritike historiografije: "Dovoljno je da citiram naeg istoriara VI. Skaria, koji o tom
veli ovako: 'Ja u istai samo fakat,
da XIX vijek ne bi zatekao ni jednog

hrianina,

niti bilo ijedne crkve i

manastira da je Islam iren dravnom silom' !Kalendar Gajret za
1941./. U opovrgavanju takvog tendencioznog tvrenja i VI. orovi
postavlja isto pitanje: 'Otkud bi se
dralo toliko hriana pod turcima
sve do XIX vijeka?' IVI. orovi:
Jugoslavija/. Ba obratno, prema pisanju ovih i drugih naih istoriara,
ostalo je iza turske vladavine mnogo vie crkava i manastira, i pravoslavnih Srba - razmjerno - nego ih
je ranije bilo. Slino o tom piu i
ostali nai istoriari, iako iz tog, kao
ni iz drugih slinih injenica, ne
povlae pravilne konzekvencije u
odnosu na muslimane. Tvrdnja, dakle, o nasilnom prevjeravanju davno je otpala kao istorijska istina:
zadrava se samo jo kod nekih
knjievnika kojima nije stalo do istorijske istine nego idu za tim da se
na jevtin nain istaknu kod zaostale
ovinistike arije i da mrnjom na
'Turke' dokau svoj 'patriotizam'
/kako ih je ironizirao jo prije pola
stoljea J. Skerli!. Nasilnog sistematskog i masovnog prevjeravanja
u tursko doba zaista nije bilo nikad,
tada ni ranije /detaljnije o tom u
mom lanku 'Poturi se plahi i lakomi' - Kalendar Gajret 1941./
... "!Kurtovi, 164-165./. Nasuprot
torne, istie on, takvog prevjeravanja je "bilo ... i tada i ranije i kasnije u svoj Evropi". "Mnogo je krvi

398

smrtno prepalo, kad mu je on povjerljivo rekao "kao da

kazuje neku vanu tajnu": ('/Uejhiselam kae: 'ejtan poput
krvi krui kroz ljudsko telo.' Ali Alejhiselam kae jo: 'Vi
ete zaista videti svoga Gospodara kao to vidite mesec o
utapu. NI) - "Lud, lud, /govorio je on konzulu/. im
ovek govori o Bogu i avolu mora da je lud... "*255 Do sveane ceremonije turenja, meutim, nije dolo, jer je
Kolonja naen mrtav na putu sa razbijenim tjemenom. A kad je dolaki upnik doao da razvidi
stvar oko sahrane i pobjegao "pred tapovima i
nadacima uzbuenih Turaka", njega je "ve bio opremio
hoda jer su ona tri graanina potvrdila da je lekar dragovoljno, i po tri puta, jasno izjavio: da je spreman da primi
tursku veru i da je i sada bolji mumin od mnogoga koji
turkuje po travnikoj ariji". *256 Tako se zavrila romantina sudbina uenog Levantinca, razapetog izmeu
Istoka i Zapada, koji je u srdbi izjavio emu je na svojoj sredokrei bio i daleko i blizu, kao primjer ovjeka
"pod dvostrukim Istonim grehoml', o kome je Sulejmanpaa Skopljak konzula Mitereru suho izjaviQ da je
proliveno u zapadnoj Evropi radi
razlike u vjeri, mnoga divljatva i
muenja provoena su samo radi
drukijeg shvatanja
pojedinih
dogmi, vodili su se strani i krvavi
vjerski ratovi. ak usred XX vijeka,
ba u doba kad je Andri pisao ovu
knjigu, u naim krajevima se vodila
divlja i krvava akcija za nasilno prevjeravanje pravoslavnih Srba i
katolika pa se, udna je to perfidnost i ironija, nastojalo da se i za to
okrive muslimani, kako govore o
tom mnogi dokazi, meu njima i
slubeni akt Ministarstva pravosua i bogotovlja NDH od 26
rujna 1941 broj 3448 i Ministarstva

unutranjih djela - prema raspisu

Velike upe Krbave Psat broj 3226
od 2 listopada 1941 god. IPrepis u
Gazi Husrevbegovoj biblioteci Sarajevo!. Da li je Andri tada
razmiljao o tom nasilnom prevjeravanju? Da li je to sve osudio
javno? Zato ba u to doba igoe
muslimane radi toga, za davno
prola vremena? Zar nije mislio o
tome da takvo pisanje ide u prilog
perfidnim intencijama klerofaista,
da odijum njihovih djela prenese
na muslimane?" !Kurtovi, 165./.
255. Ibidem, 306.
256. Ibidem, 306-307.

399

"ovjek /. ../ bio takav da njegovim tvrenjem nit', hrianska

vera mnogo gubi nit, turska mnogo dobija". "257

Povratak Sulejman-pae sa ratita, pie Andri,

ubrzao je smirivanje pobune arije, a on je kao ovjek
drukiji od ostalih i lik pieve posebne poripovjedake panje, slian Alih-hodi iz Na Drini uprije,
posluio Andriu da kroz njegova usta izrekne neka
zapaanja o raji i gospodarima. Najprije ih je otro
zapitao: "Otkad je to arija uzela na sebe da sudi i izvrava
presude, ko im je dao to pravo, i gde im je bila pamet za
poslednjih desetak dana." "Kae se, raja se odmetnula", nastavio je on kao ovjek "koji je do jue gledao mune i
ozbiljne stvari u Srbiji; raja je neposluna i nevaljala. Jeste.
Ali treba znati da raja ne die svojom duom, nego slua dah
gospodara. /. ../ Uvijek se gospoda prvo iskvare, a raja samo
prihvati. A kad se jednom raja otme i pohasi, idi slobodno pa
trai drugu, jer od te nema vie nita." A zatim je iznio
svoj primjer postupanja prema raji na priliku
"duevnog Turina" iz Cvijeeve dinarsko-rasne karakterologije: "Nama je Bog, slava mu i ast, dao dvije stvari:
da imamo zemlju i da dijelimo pravdu. E, sad, ti podvij noge
na iljtetu a pusti neke poturice i golae da sude, pa se ne
brini kako e ti se kmeti pobuniti. Kmetovo je da radi a agino
da ga pazi, jer i travka treba i rosu i kosu. Ne ide jedno bez
drugog. Vidi me /. ../, pedeset i pet mi je godina punih, pa ja
i danas do ruka obigravam sve itluke oko Bugojna. Ama, u
mene nema rava i neposluna kmeta. ""258
Svoje predoavanje Bosne i raspravu o njenu vjerski raznolikom razliitom i suprotstavljenom stanovnitvu Andri je, u recepciji i iskazima konzula, nas258. Ibidem, 308.

257. Ibidem, 310.

400

tavio i dalje kao pozadinu linih zbivanja ili kao predmet razgovora ili razmiljanja. Davil se pri tome razlikovao od Defosea, prema pri emu Andri dodaje:

"Jer i vrline jednog oveka mi primamo i cenimo potpuno

samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara naim
shvatanjitna i sklonostima. " Ono to se deava oko njega
i njegove porodice Davil je tumaio, u Andrievoj
interpretaciji, "uroenom zloom i varvarskim nainom
ivota ovoga sveta", dok je Defose, kao i Andri, nastojao da tim pojavama "nae razlog i objanjenje u njima

samima i prilikama koje su ih stvarale".*259

O prilikama na meunarodnom planu, u povodu
Napoleonovih osvajanja i pobjeda, Andri je kao izraz
osmanlijsko-diplomatske filozofije stavio u usta
teftedara Tahir-bega slijedee rijei relativizma i
morala na strani pobjednika, koje su zbunile Davila
kao jo jedna misterija Orijenta: "Va car je pobednik, a

pobednika svak vidi u sjaju ili, kako kae persijski pesnik:

"Pobednikovo lice je kao rua"*260 - zavrio je lukavo i nasmejano teftedar." To su bile koordinate povijesnomoralnog poloaja konzula u Bosni. A izmeu ovih
statinih psiholokih i opisnih' situacija o turskobonjakom pandemoniju Andri je i ovdje ubacio
dinamiki motiv, incident austrijske konzulovice Ana
Marije sa "varokim Turinom, nekim Ibrom valom,

poslednjim ovekom u varoi, koijaem i pijanicom, koji je s

vremena na vreme vrio i posao krvnika, otimajui zaradu
Ciganima".*261 Kada je ona u samilosti prema konju,
kojeg je valo nemilosrdno ibao, "pritrala i poela
suznih oiju da vie na koijaa i seljaka", on joj je zaprijetio
i izmahnuo biem. *262
259. Ibidem, 313.
260. Ibidem, 315.

261. Ibidem, 317.

262. Ibidem, 317-318.

401

Vraajui sad ovaj motiv ponovo na raspravu, ovog

puta na Defosea, Andri je izjavio: "graa za njegovu
knjigu o Bosni potpuno je spremna". *263 Zavrne rijei njegovih istraivakih iskustava i zakljunih uopavanja,
koje su bile prosudbe tumaenja ivota u Bosni i odnosa meu njenim stanovnicima, - Defose je iznio u razgovoru sa fra Julijanom Paaliem. Pri tome je kao ta
ku odmjeravanja uzroka i posljedica imao pred oima
Turke i njihovu vladavinu i njihov utjecaj, upravo kao
i Andri u svojoj dizertaciji, samo to je u tome, kao
Andriev portparol, iao i dalje u dubinu problema i
budunost ivota u ovoj zemlji. "Ovoj bi zemlji trebalo
kola, puteva, lekara, dodira sa svetom, rada i pokreta," govorio je Defose prosvjetiteljski, ali je dodavao: "Ja znam da vi,
dok traje turska vlast i dok se ne uspostavi veza izmeu Bosne i Evrope, nita od toga ne moete postii ni ostvariti". *264
Stoga je liberalno sugerirao fratru da bi bar oni trebali
djelovati da pripremaju svoj narod i prosvjeuju ga,
umjesto to se vezuju za ''jeudalnu, konzervativnu politiku reakcionarnih evroposkih sila", osuenih na propast. *265 "Vi vidite" - isticao je on nunost takvog podsticajnog rada - "da je narod u Bosni podeljen na tri ili ak
na etiri vere, podeljene i zakrvljene meu sobom, a svi
zajedno odvojeni neprelaznim zidom od Evrope... " I nastavljao je po liniji Andrieve etnopsiholoke i moralne analize uzroka stanja katolikog puka u Bosni koju je on
naznaio u svojoj dizertaciji: "U toku stolea va se narod
u mnogome toliko izjednaio sa svojim tlaiteljima da mu
nee mnogo vrediti ako ga Turci jednog dana i napuste a
ostave mu, pored njegovih rajinskih mana, i svoje poroke: lenost, netrpeljivost, duh nasilja i kult grube sile. "*266
265. Ibidem, 321.
266. Ibidem, 321.

263. Ibidem, 319.

264. Ibidem, 320.

402

"Vi vidite da nijedan narod, nijedna zemlja u Evropi ne

zasnivaju svoj napredak na verskoj osnovi... ",*267 nastavio
je Defose iskazivanje Andrieve opsesivne teme, koje
je preko njegove mladobosanske ideologije utvrivalo
ideologiju aktualnog jugoslavenstva. A poto mu je fra
Julijan neprekidno isticao osnovni princip crkve /"ta
e nam prosveta bez vere u Boga?" "Nesrea je iveti bez
Boga i izneveriti se veri otaca. "/, *268 on ga je upitao na
andrievski nain: "Zar vi zaista nikad niste pomislili da
ovi narodi koji se nalaze pod turskom vlau, i koji se nazivaju raznim imenima i ispovedaju razne veroispovesti,
moraju jednog dana, kad turska imperija padne i napusti
ove krajeve, da nau zajedniku osnovicu svoga opstanka,
jednu iru, bolju, razumniju i oveniju formulu ... " "Mi
katolici tu formulu odavno imamo /odgovarao je fra
Julijan dosljedn%~~ Ta formula je credo rimske katolike
Crkve. Nama bolje ne treba." Ali Defose je ostao pri
svome liberalno-evropskom shvatanju i izveo sugestiju za novom osnovicom udruivanja naroda u Bosni:
'ali vi znate da svi nai sunarodnici u Bosni i na Balkanu
ne pripadaju toj crkvi i da joj nikad neete svi pripadati. Vi
vidite da se niko u Evropi ne udruuje vie na toj osnovi.
Prema tome, treba traiti drugi zajedniki imenitelj. "*269
Jo je ami istakao da Defoseu Andri "imputira, ponekad, svoje sopstvene misli i ideje o osloboenju i odgoju narodnih masa, o vjerskoj netoleranciji ili toleranciji u Bosni, o
osloboenju i ujedinjenju jugoslovenskih naroda, o Istoku",*270
ali Andri ipak svoju misao kroz usta Defosea nije mogao
izgovoriti do kraja jer se radilo o "konzulskim vremenima"
na poetku XIX stoljea, ali je izrazio svoju skepsu u nje269. Ibidem, 322.
270. ami, 55.

267. Ibidem.
268. Ibidem, 321.

403

govu razmiljanju prilikom konanog naputanja

'fravnika. Posljednje to je vidio na tome odlasku bila je
tvrava, pored nje damija i desno od tvrave kua u
kojoj je stanovao Kolonja. Odlazei prema Turbetu
Defose je mislio "na njegovu sudbinu i na onaj udan noni
razgovor s njim": "...Vi ivite ovde, ali znate da je to prolazno i
da ete se pre ili posle vratiti u svoju zemlju, u bolje prilike i dostojniji ivot. Vi ete se probuditi iz ovog komara i osloboditi, ali
mi nikad, jer za nas je on jedini ivot. "*271
Ali Andrievo pripovijedanje o bonjakom svijetu
u osamnaestom poglavlju djela, nakon Defoseova
odlaska, kao da je ulo u neto mirnije vode, kao da
nije mogao umjetniki odrati romantiarsko-demon
sku tenziju nasilja, grubosti i rugobe prema konzulima, ali nije dozvolio ni da se ona zaboravi. Tu promjenu odnosa, kao da se narod na njih ve navikao, Andri je otvorio meu enskim svijetom: "] u turskim kuama, /pripovijeda on uz podsjeanje/, gde se o stranim
konzulatima nije govorilo bez sujevernog pljuckanja, znalo
se do u pojedinosti kako francuska konzulovica kupa i uspavljuje decu, kakve su haljinice na njima, kako su oeljana i
kakve su boje trake koje im vezuje u kosu. "*272 A kad se
gospoa Davil porodila, "mnoge begovice su poslale- poklone i Ciganku da upita kako je konzulovica. U porodiljinoj
sobi su poreani darovi. Tepsije sa baklavom; urmaice, naslagane upopreko kao to se slau cepanice; vezovi i trube beza svilenika; buklije i stakla rakije ili malvasije, zaepljene sa
nekoliko listova sobnog cvea. "*273 Tu ljudsku prijelaznost
preko djece, u ovom intermecu romana, Andri je izrazio i u liku Munare, koji svoju veliku alost to sa
271. TH, 325.
272. Ibidem, 326-327.

273. Ibidem, 328.

404

svojom mladom enom nema djece preobraava u gai u tihi smijeak kada gleda djecu gospoe Davi!.
Ali Andri nije mogao odoljeti svome pripovjedakom
porivu a da bar nekom neobinom osobinom ili nastranom pojedinou ne povrijedi harmoniju ovog lika
i dosljednost postupka. Tako je Munarin opis zapoeo rijeima da je to bio "gluvonemi vrtlar Munib"; *274 a
uz poklone su, po njegovu pripovijedanju, begovice
poslale i Ciganku da upita za njeno zdravlje, to je nosilo primisao neeg nedolinog. Ali je na kraju poglavlja ipak zakljuio da se "narod svih vera polako I.. .! privikavao na konzulate i kad je vidio da ih sve dosadanje tekoe
i neprilike nisu oterale iz Travnika, poinjao da se miri, da
radi sa njima i da rauna na njih u svima svojim poslovima
i navikama". *275 ak se desilo i "udo" pri dolasku novog austrijskog konzula fon Paulia: ve pri ulasku u
Travnik, pie Andri, "mladoliki i stasiti fon Pauli, na dobrom konju, privukao je na sebe sve poglede i izazvao ljubopitstvo i prikriveno divljenje i kod onih koji to nikad ne bi
priznali". "Oni koji su ga videli priali su onima koji se nisu
desili u ariji ili na prozoru kakav je zorli i naoit novi austrijski konzul I"Ne fale' mu vjere!"(276 A kada je poao
na prvi divan veziru, "svet je posmatrao povorku, traio
pogledom novog konzula i utke jo dugo gledao za njim.
Turske ene su posmatrale iza svojih muebaka, deca su se
propinjala na ograde i zidove, ali niotkuda nije bilo nijednog
glasa, nijedne pogrdne rei. Istina, Turci po duanima ostali
su jednako nepomini i mrgodni. ",*277 - dodaje Andri
vjeran svome izuzetku na kraju svakog pozitivnog
opisa bonjakog svijeta i likova iz njega.
nue

274. Ibidem, 330.

275. Ibidem, 335.

276. Ibidem, 337.

277. Ibidem.

405

Poglavlje dvadeseto, sa svojim mirnim vremenima

poslije Bekog mira 11810. i 1811. godinel Andri je sveo
na francusku trgovinu pamukom koja se vodila preko
Bosne i ulogu francuskog konzulata u tome. A priu o
pamuku, Francuzima i Bonaparti nije otvorio meu
begovima ni u ariji, nego u jednom pijanom drutvu
bez ugleda, u bai Muse Krdalije, vie da iznese njihov doivljaj ovog svijeta i odnos prema njemu i da
demistificira bekrijski ivot i meraklijski mentalitet iz
kruga narodne pjesme i romantike. Stoga su svi likovi
ne samo ljudi nie vrste, skloni pretjerivanju i lahkom
ivotu na rubu neaa, nego su mahmurni leerni,
lijeni i troma duha i slaba karaktera. "... Ispod velike
kruke eerke prostrta serdada, na njoj ostaci jela, jildani i
sud sa rashlaenom rakijom", meu ve opisanim likovima u ovom romanu Musom Pjevaem i Hamzorn
telalom, "napola sjedi napola lei Murat Hodi, zvani Ljuljhoda". *278 To je jedan od onih Andrievihlikova koji su
nosili primisao zla i rugobe, sveenikog obrazovanja
koji je u raskolu sa islamom i islamskim moralom, ali ne
izrod iz reda asnih nego njegov tipski predstavnik: "...
Iz bolje travnike kue i uio je nekad kole, ali mu rakija nije
dala da zavri ni da bude imam u Travniku, kao to su bili toliki iz njegove porodice." "Pria se /kazuje Andril da je iziao
pred muderisa i ispitnu komisiju pijan, tako da se jedva drao
na nogama, ljuljao i povodio u hodu"; "muderis ga je tada
odbio od ispita i nazvao Ljulj-hoda. "*279 Duevno
optereen izbacivanjem iz reda svojih vrnjaka, pie
Andri posihoanalitiki, on je elio da to kompenzira
"kakvim izvanrednim podvigom". "Kao mnoge neuspele
ljude, malene rastom a ive duhom, i njega je izjedala skrivena i suluda ambicija da ne provede vek do kraja ovako sitan,
278. Ibidem, 350-351

279. Ibidem.

406

neugledan i neznan, ,nego da zadivi svet ni sam ne zna kako,

gde i ime", "ali sve se vie hranio laima i varao sam sebe
velikim reima":28o Ovog puta se razgovor vodio o tome
kako doi do novaca, kojih im je ponestalo, a sveo se na
francuski pamuk, kao nain lakog dobitka, na kojemu
se obogatio Ljulj-hodin amida: "Svijet izumio pa krade,
Ipie Andri uopeno ali ne kae jesu li to katolici ili
pravoslavni nego te rijei stavlja u usta muslimanu/. 1.../
Kradu po hanovima gdje kiridije zanoe i rastovaraju konje.
1...1 Iziu djeca iz sela, sakriju se u grmlje pored puta i otale
noiima prosijeku vreu na ponekom denjku. Kako je put
uzak i zarastao u grmlje, pamuk pone da ispada i da se hvata
na granju s obje strane puta. im karavan proe, djeca zau
i pokupe pamuk u kotarice, pa se opet sakriju i ekaju novi
karavan. "*281 A kad "rakija iz njega propeva", nakon
melanholine sevdalinke, Ljulj-hod~ se otvara putajui na volju "bezumnim reima": '54h, da mi se je sresti s
njime.. ,j.../ Sa njim, sa Bunapartom ? Da se ponesemo nas
dvojica, duu mu afirsku, pa koga srea poslui. 1.../ Ako on
mene savlada, neka nosi moju glavu. Ako ja njega oborim i
sveem, nita mu ne bih, samo bih ga vezana proerao kroz
ordiju i naerao ga da plaa sultanu araa, isto kao i onaj poslednji obanin ispod Karaule. "*282
Tako ova epizoda, bez vee organske veze sa
konzulima i vezirima kao nosiocima glavne radnje,
ima, meutim, svoje mjesto u mozaiku nastranog,
grubog i primitivnog mentaliteta bonjakog svijeta,
koji ini nekad podlogu nekad pozadinu za pievo
romantiarsko odmjeravanje Istoka prema Zapadu.
Razmiljanja, iskazi i razgovori konzula ipak su
Andriu ostali glavni oblik izraavanja svojih ideja o
280. Ibidem.
281. Ibidem, 353.

282. Ibidem.

407

Bosni, Bonjacima, orijentalno-islamskom svijetu,

inei tako svojevrsnu enciklopediju razjanjavanja
pojmova iz ove oblasti, glosar iz ugla, aspekta i spoznanja zaopadne kranske Evrope. Poto sa novim
austrijskim konzulom fon Pauliem nije imao bliih
dodira, za Davila su "ostajali...razgovori sa Ibrahimpaom i ljudima iz Konaka", *283 posebno teftedarom
Tahir-begom.
Prilikom pripremanja nove vojske na Srbiju 1812.
vezir se alio na "Bosance", kako ih je u Andrievoj
pripovjedakoj interpretaciji nazvao: "Gde da naem
deset hiljada ljudi i kako da ih ishranim i opremim? Ipitao
se on, otkrivajui uz to jedno Andrievo jeziko razlikovanje: kada govore Bonjaci oni se izraavaju
ijekavski kao svojim prirodnim govorom, a kada govore stranci, Francuzi ali i Turci-Osmanlije, Andri
upotrebljava ekavicu, podrazumijevajui time da im
rijei prevodi sa drugih jezika/o Kad tri Bosanca ne moe
zajedno sastaviti da se ne posvaaju ko je prvi Ive, poslednji nije nijedan, to se zna/. Pa i da uspem u svemu tome, ta
vredi kad ovi bosanski junaci nee da se bore s one strane
Drine i Save lotkriva Andri zanimljivu politiku
refleksiju/. Tu, na bosanskim granicama, prestaje njihova
hraborst i njihovo poslovino junatvo. ",*284 govorio je
vezir s ogorenjem i potcjenjivanjem.
Tahir-beg je u iskazima svojih opaanja i spoznaja
bio rjeitiji, prihvatajui svaku temu otvoreno, ali u
mjeri diplomatske rjeitosti. Od lirskog uzbuenja u
povodu djece, proljea, sa uvoenjem pjesnikovih
rijei: "U deci se obnavlja i isti reka oveanstva", *285 on je
283. Ibidem, 259.
284. Ibidem, 360.

285. Ibidem, 361.

408

prelazio u hladno razmatranje o prirodi ratova i

odnosa prema njima na Istoku i Zapadu, izraavajui
pri tome i Andrieve zapadnjake poglede o zavojevakom islamu, koji su, izreeni kroz usta muslimana,
dobivali na teini karakterizacije. Gledajui Davila
"pogledom kakav se vidi u kuna i lasica, okretnih zverki koje
kolju i piju krv ali ne jedu meso zaklane ivotinje", "286
Tahir-beg je ustvrdio da "izmeu hrianskih drava traje
slobodan rat ve stoleima", a na primjedbu Davilovu da
i "nehrianske, istone drave ratuju", on je objasnio
potvrujui Andrievu tezu: "Ratuju. Samo razlika je u
tome to islamske drave ratuju bez pritvorstva i protivrenosti. One rat smatraju oduvek kao jedan vaan deo
svoje misije na svetu. Islam je i doao u Evropu kaoratujua
strana i do danas se u njoj odrao ili svojim ratovanjem ili
blagodarei meusobnim ratovanjima hrianskih drava.
jiznosio je on andrievski pouno/. Dok hrianske
drave, koliko ja znam, osuuju rat u toj meri da uvek jedna
na drugu bacaju odgovornost za svaki rat, i osuujui ga ne
prestaju da ga vode. ""287 A u nastavku Tahir-begova
upravnim govorom objektiviziranog izlaganja Andri
je iznio svoju vlastitu zebnju, ne od muslimanskohrianskog ubijanja, koje je bilo datost sa pievom
pristranou, nego od meuhrianskog sukoba u
Evropi i Bosni, kojim se njegovo djelo suvremeno
aktualiziralo u cijelom rasponu od pada osmanlijske
vladavine do Drugoga svjetskog rata: "Obratite panju
pa ete videti da je tano da gde god proiri hrianska
Evropa svoju vlast, sa svojim obiajima i ureenjima, tu
doe i rat, meuhrianski rat. Tako je i u Africi, tako u
Americi, tako je u evropskim delovima Osmanlijskog
Carstva koji su potpali pod neku hriansku dravu. I ako bi
287. Ibidem, 362.

286. Ibidem, 361-362.

409

se ikad, po volji sudbine, desilo da izgubimo ove krajeve i da

ih osvoji neka hrianska zemlja /. ..1, sa njima bi bilo isto.
Tako bi se moda moglo desiti da se, kroz sto ili dvesta godina, na ovom istom mestu gde vi i ja sada razgovaramo o
mogunosti tursko-hrianskog rata, kolju i krve meu sobom hriani, osloboeni ispod osmanlijskog gospodstva. "'288 Pri tome se, pie Andri, dodajui tim rijeima
obiljeje turskog poniavanja i zluradosti, "Tahir-beg...
smejao glasno svojoj viziji. "'289 Ta pokretljivost pripovijedanja, uz stalnost ideje, izmeu pisca i njegova objektiviranog i subjektiviranog lika, ta promjena take gledita sluila je Andriu da kae sve a da prikrije sebe,
da i u demonskom iskazu nae izlaz za sebe izvan odgovornosti, a moralnu teinu da svali na drugoga. Ali
on ponekad nije uspijevao da prigui ili posreduje negativne napone prema muslimanima, islamskom svijetu smatrajuiih historijskim krivcima i smetnjom evropeizacije. Tako je na ishodu, u ponovnom osvrtu na
razgovor sa Tahir-begom, a nakon Davnine grube karakterizacije toga ovjeka "koji se smru lei a ivi od droga", Davil izrazio u mislima jo jedno zapadnjakou
enje nad ovim svijetom orijentalne Bosne: "... udno,
kako ovde niko nema milosti ni onog prirodnog saaljenja,
koje se kod nas spontano javlja pred svakim tuim stradanjem /kao da je govorio Andri u njemu, bez uoavanja
osjeanja merhametal. U ovim zemljama treba biti prosjak
ili bogalj na ulici, pa da se izazove saaljenje. looJ Sto godina
ovek da ivi ovde, nikad se ne bi mogao naviknuti na ovu
suvou srca u govoru, ovu vrstu moralne golotinje, i grube
neposrednosti, nikad ne bi mogao ovrsnuti toliko da ga ona
ne povredi i ne zaboli."290 A odmah nakon ove jed288. Ibidem, 363.
289. Ibidem.

290. Ibidem, 364. o dolasku Alipae u Bosni, nakon smjenjivanja

410

nostrano uopene karakterizacije, bez ikakvoga prijelaza, kao sugestiju uzroka i razloga te grubosti mentaliteta i tvrdoe srca, Andri zapisa:

"Nad njima jeknu glas mujezina sa arene

damije, odjednom i plahovito kao eksplozija. U tom
otrom glasu drhti i pdliva se neka silna, borbena i
gnevna pobonost koje su prepune, izgleda, mujezinove grudi. Bilo je podne. Javi se i drugi mujezin sa
neke nevidljive damije. Glas mu, uzbuen i dubok
ide kao pobona i revnosna senka za glasom
arijskog mujezina. "'291
Bila je to, knjievnom sugestijom izraena, Ankoncepcija geneze moralnog mentaliteta sa
ishoditem u tursko-islamskoj vladavini, i ujedno
drieva

Ibrahim Hilmi-pae, Vladislav Skari u knjizi Sarajevo i njegova okolina

od najstarijih vremena do austroguarske okupacije, Sarajevo, 1937., 168.,
pie slijedee: "Novi vezir Alipaa
Derendelija trebao je stii u Sarajevo 5. maja 1813. U susret mu izioe velikodostojnijci iz Sarajeva
na Kozju upriju. Tamo je bio napravljen jedan paviljon /kiosk!, pred
kojim je paa trebao sjahati s konja,
pa da ga tu pozdrave i poslue ga
kavom i erbetom; Ali on ne sjaha i
ravo primi Sarajlije rekavi im: 'Ja
sam umoran i hitim u Sarajevo. Nikako neu da primam vae kave,
niti mi je ugodno poklonstvu ljudi
one varoi, koja se ravo pokazala
prema prijanjem veziru IIbrahimHilmipai/ i nije se ustruavala zabraniti mu da prenoi u varoi: l../
Ove rijei zaprepastie Sarajlije i
oni se urno vratie. Vezir se krenu
u Sarajevo pola sahata iza njihova
odlaska. Pratnja mu nije bila vrlo
velika. U njoj je bila muHa, jenjia
raga, vezirovi dvorjani i 1200 Ar-

nau ta. Vodio je sa sobom i dva velika topa, to je uplailo Sarajlije, jer
do tada ni jedan vezir nije dolazio s
topovima. /.. J U Sarajevu, gdje je
sve bilo uplaeno, govorilo se da se
vezir nee zadrati due od tri
dana. Ali je on sam govorio, da e u
Sarajevu ostati 6 mjeseci. /.. J Dan
dva docnije dvojica njegovih kavaza napadoe na dvojicu Sarajlija, pa
ih odvedoe i svakom udarie po
200 batina. Kada je kazna bila
izvrena, izie vezir iz svoje sobe,
pa se kao tigar baci na ona dva jadnika, stade ih udarati i gaziti ih
nogama prijetei im noem, koji je
bio izvukao. /..J Vezir je bio neto
ljut i na jevreje ili je bio lakom na
njihov novac, pa se oekivalo svata. Njihove je glavne ljude tih dana
pohapsio. Za vezire se veli, da je bio
vrlo surov i da je poinio dosta zala
ulazei u Bosnu. Sada su Sarajlije
alile za prijanjim vezirom, koga
su klevetali u Carigradu."
291. Ibidem, 364-365.

411

njegoevski odbojna recepcija ezana bez pojma o njegovu plemenitom znaenju, koji je Andri romantiarski opisao i asocijativno stilizirao kao izraz militantnog islama, kao vjere srdbe i bijesa, saglaavajui se
asocijativno s ve prikazanom predstavom bonjake
divlje, surove i fanatine svjetine pri pobuni arije.
Dok je u ulima i duama evropskih romantiara
Orijent doivljavan kao egzotini svijet opojnosti i
zanosa, fantazije i arome, Andri u dvadest treem
poglavju svoga djela govori o "orijentalnom otrovu". I to
na primjeru mladog Fresinea "koji je doputovao da
/Davilu/ usmeno izloi teko stanje ''francuskog hana" u

Sarajevu":292 "Mladi ovek je bio potpuno obeshrabren.

Omraveo, kosa mu se proredila na temenu, lice dobilo nezdravu boju. Davil je primetio da mu podrhtavaju ruke i izbija gorina u glasu. One mirne jasnoe kojom je sve predviao i rasporeivao kod svoje prve posete looJ potpuno je
nestalo". Opisuje Andri, a zatim zauzima Davilovu
posmatraku poziciju i komentira: "Istok, mislio je Davil
Isa Andrievim osjeanjima iz kojih je ovaj pisac
gledao, uopavao i objanjavao svijet osmanlijske
Bosne iskazujui sebel sa onim nesvesno zluradim ljud-

skim zadovoljstvom sa kojim kod drugih otkrivamo i posmatramo tragove bolesti koja i nas mui, Istok je prodro u krv
ovom mladom oveku i podrovao ga, uznemirio i ozlojedio. "
A zatim se Andri ponovo vraa poziciji pisca kao posmatr~a i nastavlja: "Mladi je zaista bio gorak i

obeshrabren. Ono razdraljivo nezadovoljstvo sa svim i

svaim, koje napada i osvaja ljude sa Zapada koji dou
poslom u ove krajeve, ispunjavalo ga je oigledno celog i on
nije imao snage ni da ga savlada ni zadri u sebi. lool
292. Ibidern, 380.

412

Njegovi predlozi su bili radikalni. Treba sve likvidirati, to

pre to bolje, i potraiti druge puteve, preko druge neke
pokrajine u kojoj se moe iveti i raditi s ljudima. "*293
"Davilu je bilo jasno da je mladi ovek zaraen "orijentalnim otrovom" /konstatira Andri/ i da je u onom stadiju bolesti u kom ovek, kao u groznici, niti vidi stvarnost
niti moe pravo da sudi, nego je svakim nervom, svakom
milju u stalnoj raspri i borbi sa onim to ga okruuje. "*294
"Orijentalni otrov" u Andrievoj psiholokoj dijagnostici manifestira se tako u potpunom razoarenju,

obeshrabrenosti i gorini, u razdraljivom nezadovoljstvu svim i svaim, u radikalnim prijedlozima koji

trae prekid svih poslova i aktivnosti u Bosni, i u
bespovratnom bijegu iz te zemlje. Najzad, u
Fresineovoj spoznaji koliko su "ovi Bosanci nepouzdani,
oholi, sirovi i podmukli", koja je zapravo gotovo prijevod
stvarne reenice kako ju je donio Pierre David. *295 A
tom psiholokom nalazu Andri je priloio i
Fresineovu kliniku sliku nezdravosti, podrhtavanja
lica "na kome su se nasluivali tragovi ravog varenja i

razlivene ui". *296

Proirujui

ovaj prikaz slike i uzroka "orijentalnog

otrova" daljnim crtama turskog mentaliteta, Andri je
iznio Ibrahim-paino reagiranje na vijest iz Carigrada
o pomoru u njegovu haremu: "Kuga koja poslednjih

nedelja mori po Carigradu uvukla se i u vezirovu kuu na

Bosforu. "*297 "Eto, kuga nije mogla izostati. Morala je doi,
zbog naih grehova. Mora da sam i ja grean, dok je i u moju
kuu ula", govorio je v~zir "hladnim glasom kao da gov293. Ibidem, 381.
294. Ibidem.
295. Ibidem, 381. ami, 138:

"Tek

poslujui

meu

s Bosancima, ivei
njima, ovjek doista uvidi do

kog stepena su oni licemjerni,

oholi, surovi i vjerolomni."
296. Ibidem, 383.
297. Ibidem.

413

ori ustima od kamena",

etiku

videi

u tome dublju duhovnouzronost. Odbijajui odluno objanjenje da

nevine linosti i kue stradale sluajnim

prenoenjem klica ove opasne zaraze", on je isticao: "Ne.
Od greha, od greha sve to dolazi. Narod je u prestonici izgubio razum i obraz. Sve je pomahnitalo i dalo se u trku za
uivanjima, za raskoem. " Svodei sve to na nemar
su i

"svetaki

vlasti, on je nostalgino napominjao kako se za vladavine sultana Selima "greh...u prestonici progonio,
suzbijalo se pijanstvo, nevaljalstvo i nered". *298 A na
Davilov pokuaj da ga primiri ukljuujui se u njegov
sustav rasuivanja "kako izmeu greha i kazne mora doi

najposle do ravnotee i kako e valjda tako biti kraja i

ispatanjima", on je odluno odgovorio: "Bog je jedan.
On zna meru. "*299
U mozaiku tursko-bosanske pozadine konzulskih
zbivanja Andri je iznio i sluaj sa Ismailom Raifom,
ustvari poturenim alzakim Jevrejom, koji je stupio u
slubu najstarijeg sina Sulejman-pae Skopljaka,

"razmaenog i uputenog gospodiia, sklonog mnogim

porocima a naroito piu, i ni u emu nalik na svoga oca,
lukava i pretvorna, ali hrabra, ista i radina oveka". Kada
je Davna otkrio konzulu da on nije provokator nego
pederast, on se samo uhvatio za glavu: "O, ooo! ta jo
nee naii na ovaj Konzulat."*300 A u tu oblast Davilova
zapadnjakog zgraanja ili bar nerazumijevanja
osmanlijskih postupaka spadao je i "turski obiaj da u

citiraju stihove kao neto naroito vano i

znaajno, ali nikad nije mogao da vidi u emu je stvarni
smisao citiranih stihova i gde je njihova veza sa predmetom
o kome je re, a stalno je oseao da im Turci daju vanost i
toku

prianja

300. Ibidem.

298. Ibidem, 384.

299. Ibidem.

414

znaenje koje on

ne moe da oseti i pogodi", *301 to je zapravo predstavljalo odsustvo prave recepcije uslijed
razliitosti duhovno-kulturnog svijeta koji je konzul
nosio u sebi, i nerazumijevanja turskog koji mu je bio
ne samo tu nego i odbojan. U tu oblast Davilova
zapadnjakog zgraanja ulazila je i "Tahir-begova orijentalska panja od koje se oveku koa jei". *302 Kao i postupak "turske dece iz ~aanskih kua" prema onima koji
su u zimskoj gladi i studeni primali "kaursku hranu" i
novac od Francuskog konzulata. "Gladei! Jesi li se najeo
krmetine? Gladei!", *303 vikali su za njima.
Opaanja o turskoj Bosni te odnose Bonjaka i Osmanlija, iznesene neposredno ili ee doivljajno posredovane Davilom, zatim njegove utiske iz susreta sa
vezirima, Andri je iznosio, sa psiholokom podozrivou i isticanjem zaotrenih akcenata i osjeanja nie
vrste, i u daljnjem prianju hronike o konzulima kao
sredinju temu svoga cjelokupnog stvaranja. Tako je,
kada je Ibrahim-paa iznosio konzulu simpatije prema
Francuskoj kao razlog svoga smjenjivanja, dodao u
zagradi: "Davil je dobro znao da je to jedna od onih orijentaiskih lai ili poluistina koje krue meu istinskim vezama
i uslugama kao lane pare meu pravima. "*304 A u iskazivanju "odnosa prema Bosancima" Andri je veziru
dao neposrednu rije: "Ovom narodu, verujte mi, treba
otriji i svirepiji vezir. Istina, kau da me sirotinja po celoj
zemlji blagosilja. A to jedino i elim, bogati i silni me
mrze. "*305 - poeo je on svoju ispovijest konzulu u
Andrievoj interpretaciji Davidova zapisa toga razgovora, u kojemu Ibrahim-paa stvarno isto kae:
301. Ibidem, 397.
302. Ibidem, 399.
303. Ibidem, 402.

304. Ibidem, 407.

305. Ibidem, 408. arni, 157 f. 8.

415

/Unato

molbi da se vrati u Carigrad, sultan smatra dal

"treba da jo ostanem meu ovim narodom neukim, tvrdim
i nepoverljivim, koji bi trebalo da ima okrutnijeg i
bezdunijeg pau nego to sam ja. Ja se toga bojim /. ..!Kau
da me sirotinja blagosilja. To je sve za im teim. Znam da
me mrze bogati ljudi i oni koji se bogate nepravde inei." A
na odlasku I"naputajui ovu tunu zemlju"j"306 jo
jedanput se poistovijetio s njim u osjeanju iste sudbine dvaju stranaca u nepodnoljivoj i neprijateljskoj
zemlji: "Sa svaim se ovek rastaje, pa je i nama vreme
dolo. Mi smo se nali kao dva prognanika zatoeni i zavejani ovim groznim narodom. Ovde smo odavno postali prijatelji i biem o to uvek, ako se ikad opet naemo na nekom
boljem mestu. ",*307 rekao je on Davilu, slijedei gotovo
doslovno ovaj iskaz u Davi10vu izvjetaju.! "Mi smo
dva izgnanika, rekao mi je na kraju Ibrahim-paa. Nae prijateljstvo, koje se zaelo u zemlji snjegova i opakog naroda
Bosne, bie utoliko vre i bie nam milije ako se ikad opet
vidimo u boljoj zemlji. "I, *308 "mada nije odlazio kriomice i
praen optom mrnjom kao nekada Mehmed-paa":309
Po sistemu kontrasta i u ritmu naglaene zloe i
nasilja novi vezir Siliktar Ali-paa dramatizirao je ivot
u Travniku ve prema najavi u pismu koje je Ibrahimpaa s puta poslao Davilu: "... Mogu samo da kaem:
neka se Bog smiluje sirotinji, i svakome onome koji nema
zatite. Sad e Bosanci da vide... 11*310 Nadmaujui daleko
sve svoje negativne slike Bonjaka, Andri je u opisu
Siliktar Ali-pae pedantno skupio i povezao sve crte i
oblike osmanlijske surovosti i nasilja i to usmjerene
306. TH, 410.
307. Ibidem, 409.
308. ami, 160. f. 15.

309. TH,l11.
310. Ibidem, 413.

416

prema Bonjacima, ak je iami, poredbeno faktografski pouzdan, ali psiholoki povran, na kraju
poglavlja o dolasku Siliktar Ali-pae u Travnik, nakon
usporedbi Andrieva teksta sa Davidovim izvjetajima, zakljuio: da Andri "vri izbor izmeu injenica i
pojedinosti sadranih u dokumentima" i da ga
"naroito l .. .! interesuje ovaj put sve to izaziva uas,
strah i trepet, sve crte i djela koja prikazuju okrutnost
novog vezira: globe i zatvori, batinjanja, smaknua i
ubistva", a"da bi pojaao taj utisak okrutnosti, pisac se
nimalo ne ustruava da izmijeni izvjesne injenice, da
ih preuvelia... "*311 Smisao Andrievih razvijanja
Davidovih kratkih iskaza je "isti kao i smisao izmjena:
istaknuti, uiniti reljefnim sve to odie uasom, sve
to pokazuje divlju i okrutnu prirodu ovoga vezira da
bi njegova slika bila jo okrutnija i svirepija, da bi od
nje stvorio simbol turskog despotizma", zavrava
ami, traei za to opravdanje u politikim tezama
srpske historiografije: jer od tog despotizma "su stoljeima patili jugoslovenski narodi/!!"; "nije li upravo
ovaj vezir u krvi uguio srpski ustanak?", *312 pita se
ami, i ne slutei zapravo da tim rijeima otkriva
neprekidne stvaralake politiko-idejne intencije
samog Andria jo od njegove doktorske dizertacije i
prvih proza.
Dolazio je "sam i go kao hajduk u umi" pie Andri u
navodnicima, "ali sa hiljadu i dve stotine dobro oruanih

Arnauta 'opasnog izgleda' i dva velika poljska topa, a pred

njim je iao glas neuraunljivog krvoloka i najsvirepijeg
vezira u Carevini", irei strah pred sobom. Iste pojedinosti o Siliktar Ali-pai iznio je u svome izvjetaju i
konzul David kao Andriev neposredan izvor: "Nezir
311. Ibidem, ami, 165. f. 6.

312. ami, 168.

417

vodil sa sobom samo mulu, janiar-agu i ukuane, kao i hiljadu dvesta Arnauta dosta opakog izgleda. Osim toga ima
dva velika poljska topa.../.../ Pria se da je to strahovito
svirep ovjek. Grad je sav preneraen... Jednom rijeju, pred
njim ide strah i trepet. "'313
Kad su mu se na putu izmeu Pljevalja iPriboja
topovi u blatu zaglavili, "vezir je /kad je stigao uPribojl

zbog toga posekao sve dravne inovnike bez razlike /oo./ i

dvojicu najuglednijih ljudi iz arije"izadravajui se u
svakoj kasabi "odmah Ije/ uvodio svoj red: udarao namet,
sekao nepokorne Turke, hapsio ugledne ljude i sve Jevreje bez
razlike":314 A na ulazu u Sarajevo, pie Andri slijedei
Davidove iskaze o painoj grubosti, kad su mu najugledniji bezi i arijski ljudi izili u susret, "odbio je

grubo da primi to izaslanstvo, viui glasno iz svoga atora

da mu se odmah gube s puta, a on e one koji mit budu
potrebni nai u njihovim kuama", a ve "sutradan su u
Sarajevu bili pohapeni svi bogatiji Jevreji i nekoliko najuglednijih begova. Jednoga od njih, koji se samo usudio da
upita zato ga hapse, vezali su i batinali u prisustvu
vezirovom. "'315
''Ali njegov stvarni dolazak u Travnik, nain na koji je
primio ajane i odrao s njima prvi Divan, prevrili su glas
koji mu je prethodio",'316 otpoeo je Andri dramatino
sredinju epizodu uasa u ovom poglavlju, u kojoj se
poklopila sva ona sklonost ka romantinom i morbidnom koju je on sam nosio u sebi sa stvarnim elementima opisa ovog dogaaja u Davidovim zapisima.
Toga dana je na elu povorke "prvo uao odred od tri
stotine vezirovih Arnauta", a pred vezirovim konjem

"iao je jedan ogroman delija

drei

sa obe ruke velik i go

ami, 7-8. f. 7.

313. Ibidem, 169-170.

314. TH,413.
315. Ibidem, 413-414.

316. TH,414.

418

ma pred

sobom". Naveer su izvrena "hapenja Jevreja i

uglednijih ljudi, po naelu da se 'drukije razgovara sa
ovekom koji je jednu no prenoio u zatvoru''', a ko god je
za njima zaplakao ili se poalio "bio je batinan". Pri
tome je Ali-paa slijedio princip "da niko toliko ne plaa,
da bi se oslobodio, kao Jevreji i da niko posle ne iri tako strah
po varoi kao oni". Uz njih su "odvedeni /. ../, vezani i baeni
u tvravu" gvardijan samostana u Guoj Gori i
jeromonah Pahomije. Zatvoreni zbog ubistava ili
krupnijih kraa sutradan su izvedeni iz tvrave i "jo
o izlasku sunca poveani na raskrsnicama grada".*317
Dramatinost ovih uvodnih zbivanja Andri je koncentrirao na prvi vezirov divan u Konaku i pojaao je
opisom "tiine od koje dah staje i utroba premire" i
napomenom da je Ali-paa bio poznat upravo po tome
"da je umeo da stvori, podrava i iri takvu atmosferu straha koja je savlaivala i lomila i one ljude koji se niega pa ni
smrti ne boje". Poslije itanja sultanova fermana, vezir
je sakupljenim ajanima prvo saopio smrtnu osudu
travnikog kajmakama Resim-bega. 'Ali-paini udarci
su bili strani naroito po tome to su bili neoekivani i
neverovatni", pie Andri u komentaru nakon toga,
nehotino otkrivajui neoekivanost inevjerovatnost
kao osobine romantiarskog naina vlastitog pripovijedanja pojedinih dogaaja u ritmu svoje hronike. Ali
ne zaboravlja da besprimjernom najavom njegova
pogubljenja u petak blasfemino i tendenciozno
povee dan posebne molitve sa ovim okrutnim inom,
pod vidom svirepe nihilistike karakterizacije Ali-pae
kao ovjeka kome nita nije sveto, da bi "na ovu vest
dolo posluenje, kafa, duvan i erbe"*318 kao demonski
ciniki intermeco. Vrhunac aluzivnosti vezirove
318. Ibidem, 415.

317. Ibidem, 414-415.

419

poruke okrutnim primjerom Andri je, slijedom

Davidova zapisa, dao nakon toga: dok je stari i
potovani Hamdi-beg Teskeredi govorio nekoliko
rijei u odbranu kajmakama, koji je okrivljen da je
zamjenjujui biveg vezira "tako labavo i neuredno vodio
stvari da je dva puta zasluio smrt", jedan od momaka se
"sudari lako sa jednim ubukdijom i obori mu jednu
lulicu", a "vezir, kao da je samo to ekao, sevnu oima, nagnu se ustranu, izdui trup i baci se velikim noem, koji je
drao negde pored sebe, na ukoenog momka. Nastade trka
meu momcima, koji su izvodili nesrenika oblivenog krvlju,
i jo vea ukoenost meu ajanima i begovima koji su gledali
preda se, svaki u svoj fildan, zaboravljajui na ibuke koji
su se pored njih dimili. "*319
U svome izvjetaju David je, sa manje pojedinosti,
o ovoj sceni pisao: 'M-paa se bacio noem na jednog od
svojih slugu, u prisustvu svih uglednih ljudi iz 1Tavnika,
zato to nije posluivao kako treba. Ova tako nagla strogost prenerazila je sve prisutne."*320 "Jedini je lnastavlja
Andri! Hamdi-beg zadrao mir i prisebnost i dovrio svoju
odbranu starog kajmakama... "*321 Odgovor i prijetnja
vezirova bila je izraz scene koja se netom odigrala,
nalik na slian monolog Delaludin-pae u Baagie
voj povjestici. "Ja nisam doao da se laemo i kroz kami
ljubimo ili da spavam na ovom iljtetu - zavrio je vezir nego da uvedem red u ovoj zemlji koja se do Stambola
proula po tome to se ponosi svojim neredom. I za najtvru
glavu ima sablja. Glave su na vaim ramenima, sablja je u
mojoj ruci a carski ferman mi je pod jastukom... "*322 A tu
svoju namjeru objasnio je drugim rijeima Davilu na
prvoj audijenciji, dok se, u poznatom Andrievu
321. TH,416.
322. Ibidem, 416.

319. Ibidem, 415-416.

320. arni, 167, f. 10.
420

rijei i izgleda, "smejao glasno, a oko usta i

potkresanih brkova i brade igrao mu je neki mlad i vragolast
izraz": *323 "Ja verujem da njima nisam porijatan. Ali nisam
ja ni doao zbog toga da se njima svidim. Oni su budale koji
hoe da ive od praznog gospodstva i drskih, velikih rei. A
to ne moe da bude. Dolo je vreme da se i oni opamete. "*324
"Neka govore ta hoe /. ../, ali verujte da u ja uterati ovom
svetu zapt i red u kosti", nastavljao je vezir Davilu da bi
ponovo preokrenuo ton i namjere svoga govora: 'A vi
se ne obazirite ni na to, nego to god vam treba, doite
pravo k meni. Moja je elja da vi budete mirni i zadovoljni. "
"To je bilo prvi put", - komentira Andri na kraju, - "da
Davil ima pred sobom jednog od onih potpuno neukih,
sirovih i krvavih osmanlijskih upravljaa o kojima je dosada
znao samo iz knjiga i prianja, "*325 kao to je i on sam za

paradoksu

ovu scenu bacanje noa saznao iz njegovih stvarnih

zapisa.
Andri je zavrio svoje pripovijedanje etikim
razmiljanjem o strahu kao strukturnoj atmosferi
ovog poglavlja, kao to je pojam "orijentalnog otrova"
bio arite jednog od prethodnih. Ali dok je "orijentalni otrov" ulazio u strance baene na Istok, strah od
okrutnog vezira uvlaio se u travnike begove. ak se
i motiv "Lutvine kahve", kao mjesta superiornih razgovora o sudbonosnim pitanjima, s kojim je djelo
zapoeto, po drugi put pojavio u ovom asu kritiko
moralnog poniknua: "Sofa u Lutvinoj kafani stajala je

pusta, iako je prolee nastupilo i lipa nad njom poela da

zeleni. Sve to su se travniki begovi usudili, to je da
ponizno zamole vezira da oprosti kajmakamu njegove greke
/iako niko nije znao kakve/ i da mu, s obzirom na nje323. Ibidem, 418.
324. Ibidem, 417.

325. Ibidem, 418.

421

govu starost i ranije zasluge, pokloni ivot. "'326 Ali je

prethodni traktat, kao razvijena Njegoeva misao o
strahu /koji! ovjeku kalja obraz esto", ostao kao
Andriev komentar njihove poniznosti, nasuprot
bahatosti na uvodu knjige:
"To je bio onaj veliki strah, nevidljiv i nemerljiv, ali
svemoan, koji s vremena na vreme nailazi na ljudske zajednice i povije ili pootkida sve glave. Tada mnogi ljudi, obnevideli i zalueni, zaborave da postoje razum i hrabrost i da sve
u ivotu prolazi i da ivot ljudski, kao i svaka druga stvar,
ima svoju vrednost, ali da ta vrednost nije neograniena. I
tako, prevareni trenutnom maijom straha, plaaju svoj go
ivot mnogo skuplje nego to on i vredi, ine podla i niska
dela, poniavaju se i sramote, a kad trenutak straha proe,
oni vide da su taj svoj ivot otkupili po suvie visokoj ceni ili
ak da nisu bili ni ugroeni, nego samo podlegli neodoljivoj
varci straha. ""327 Ali bilo je u tim rijeima i vlastitog
suoenja i psiholokog rastereenja iskazom: rezonanci Andrieve kjerkjegorovske strepnje, i vjeitog straha
nad vlastitom egzistencijom ovjeka na razmeu
vjera, nacija i kultura, ivotom i slubom opredijeljenog na suprotnoj strani, u stalnoj brizi da to ne
pogrijei, da se ne oda i da se ne ugrozi.
Negativan, odbojan ili bar podozriv odnos prema
Orijentu, njegovoj kulturi, duhu i nainu miljenja i
osjeanja, koji je sjedinjavao zapadnjake tuince u
Bosni kao jednu od suprotstavljenih strana u ovom
djelu, zasnovan na strukturi romantiarski krajnjih
kontrasta, kontraverzi i konfrontacija, Andri je u glavi
dvadest estoj iskazao i kao politiki interes, a ne samo
vlastitu elju za jedinstvom kransko-evropskogsvijeta, u situaciji kada se poelo govoriti o predstojeem
If

327. Ibidem.

326. Ibidem.

422

ratu izmeu Austrije i Francuske. tako je i uzdrljivi

fon Pauli rekao Davilu: "U svakom sluaju, kao dva
asna oveka

i Evropljanina, koji su u vrenju svoje

dunosti baeni u ovu zemlju i prisiljeni da ive pod
izuzetnim okolnostima, mislim da ne bi trebalo da se pregonimo i klevetamo pred ovim varvarima, kao to se to moda
deavalo ranije.", to se poklapalo sa Davidovim zapisom:
"Izjavio mi je da, kada god ne budu u pitanju politiki
interesi, on nee nita manje biti Francuskoj na usluzi l.J Ja
sam njemu uinio slinu izjavu, i mi emo obadvojica
sauvati, i pored rata /.. J dranje i osjeanja dvaju asnih
ljudi, koji e izbjegavati, u zemlji varvara, klevetanje svojih
naroda i vlada, u koju greku je padao prethodnik g. Paulia
za vrijeme prolog rata. "*328 A Davil mu je odgovorio,
istie Andri u

navodnicima, koji upuuju na original-

ni izvor: "... Svi pripadnici zapadnih drava, bez razlike,

sainjavaju

ovde na Orijentu jednu jedi.nu porodicu, ma

kakve bile inae nesuglasice koje u Evropi postoje izmeu
njih". U Davidovu izvjetaju ta reenica doslovno
glasi: "Strani narodi na Orijentu inje uvijek jednu te
istu porodicu, ma kakva bila razmimoilaenja izmeu
njih u Evropi..."*329 Kao dogaaj vrhunskog zanimanja na drugoj strani, Andri je istakao sipljivo objavljivanje Hamze Telala "da je Bog blagoslovio islamsko oruje

velikim i pravednom pobedom nad pobunjenim nevernicima,

da je Beograd pao u turske ruke i da su i poslednji tragovi
nevernikog ustanka u Srbiji zauvek satrveni. "*330 Ali je u
isto vrijeme ponovo istakao prvotni motiv rezerviranog reagiranja bonjakih uglednika, koji su sve odmjeravali dosljedno svome mentalitetu i u skladu sa svojim probitkom: "Begovi i arijski ljudi ne bi bili ono to
328. Ibidem, 428. ami, 172., f. 8.
329. TH, 429. ami, 174., f. 13.
423

330. TH, 430.

jesu - travnika gospoda - kad bi se iskreno i glasno

obradovali ma emu, pa ak i pobedi turskog oruja. Svi su
samo uzdrljivo i dostojanstveno vakali neku re, jednoslonu i beznaajnu, ali nisu smatrali za vredno ni nju
glasno da izgovore. Jer, koliko je dobro to e se Srbija umiriti, toliko je nezgodno to e se Ali-paa vratiti kao pobednik
i biti s njima, po svoj prilici, tei i gri nego to je dosad
"'331'
blO.
A u razgovoru Davila sa Ali-paom, kad se vratio sa
pohoda, Andri je ponovo istakao srpsku temu na
brutalan osmanlijski nain, koji je strukturno-stilizacijskim postupkom i kompozicijskim poretkom u
poglavlju dovodio u vezu sa osnovnim agonalnim
raspoloenjem i politikim dranjem Bonjaka u istoj
osmanlijskog dravi:

"- Zna li se gdje je sad voa pobunjenika, Crni

- pitao je Davil, a pitao je upravo za to jer je
uo da je Karaore prebjegao u Austriju.
- Ko to zna, i ko o tome vodi rauna gde taj luta
- odgovorio je. prezrivo vezir.
- A nema opasnosti da mu neka drava ukae
gostoprimstvo i pomo, i da se on posle opet vrati u
Srbiju?
1kziru ljutito trgnue miii u uglovima usta pa
se onda savie u osmejak.
- Taj se nee vratiti. Uostalom, ne bi imao ni
kuda. Jer, Srbija je opustele tako da za mnogo godina jo nee ni taj ni iko drugi pomisliti da u njoj
die ustanke. '332
Drugi dio ovog dijaloga Andri je naao u
Davidovu izvjetaju: "...To ustanika jezgro, primijetio
sam Ipie David/, moe opet postati opasno." - "Ne,
ore?

332. Ibidem, 433.

331. Ibidem, 430.

424

odgovorio je on Ivezir/, jer je Srbija gotovo

opustoena, a njene voe nee u njoj vie nai ljudi da
podignu na ustanak" ... "*333
A nakon vijesti o progonstvu smijenjenog Ibrahim
Halili-pae i iznenadnoj smrti njegova tefdedara Tahirbega "kako se kae: od srane kapi", za Davila se, i za
Andria, jednom istom slikom u snijenom sumraku
zatvorio krug spoznaje otvoren njegovim davnim
pogledom i razmiljanjem. "Mislio je o kamenom turbetu
na osam uglova, pored koga je godinama prolazio, o plamenu
te svee, koji veeras jedva prodire kroz maglu, a koji su on i
Defose nekad nazivali veitom svetlou', o postanku toga
turbeta, o istoriji Abdulah-pae koji u njemu poiva, "*334
pie Andri, ne znajui za mistiko znaenje svjetlosti
u kojoj se ovjek spaja sa boanskim biem.
Simboliku molbu sa Abdulah-paina nadgrobnog
pokrova Andri je sveo na zaludan, sluajan ivot
smanjen na jednu ovosvjetsku elju poslije smrti, i
propratio racionalnom ironijom i uenjem zapadnjaka u konanoj bitnoj spoznaji o nepojamnosti povijesne egzistencije i duhovnog sklopa bonjakoga
muslimanskog svijeta. Pokazala se jo jednom duboka
razliitost struktura duha i temeljna podijeljenost
recepcije pojmova i pojava zapadnjaka, s jedne strane,
i bonjakog itaoca, s druge: ono to je imalo svoj
smisao u tome svijetu, to je u doivljaju Davila i
Andria bilo bez smisla i upotrebe, a ipak se iracionalno-etiki nastavljalo u vremenu beskraja, kao romantikoj dimenziji Andrieve pripovjedake umjetnosti.
Stoga je Andrievo razmiljanje od natpisa, ako je
takav postojao, do uenja imalo jedini mogui put i
333. ami, 177. f. 11.

334. TH, 437.

425

razinu i predstavljalo potpun prekid obostranog razumijevanja, zapravo mimoilaz bez povratka:
"Kameni, niski sarkofag, pokriven zelenom
ojom na kojoj pie: 'Neka Svevinji rasvetli njegov
grob!' debela votanica u visokom, drvenom
. svenjaku, koja danju i nou gori nad tamnim
grobom, u nemonom naporu da postigne ono to od
Boga moli ovaj natpis, a to Bog, izgleda, nee da
uini. Paa, koji se jo mlad popeo visoko i sluajno
doao u svoj rodni kraj da umre. Da, svega se sea,
kao da je to svaija i njegova roena sudbina. Sea se
kako je Defose pre odlaska ipak uspeo da vidi i da
proita Abdulah-pain testament, i kako mu je ivo
i opirno priao o tom.
Znajui kako je malo svetlosti u ovoj dolini, paa
je uvakufio kue i kmetove i ostavio jo i u gotovini,
a sve samo zato da bi mu nad grobom, dok je sveta i
veka, gorela bar ova jedna velika votanica. I sve je
jo za ivota utvrdio i osigurao, pismeno, kod kadije, sa svedocima /.. .1. Da, taj paa je znao kakvih
mranih veeri i maglovitih dana ima u ovom tesnacu, gde njemu valja do sudnjega dana leati, znao
je i kako ljudi brzo zaboravljaju i ive i mrtve, izneveravaju obaveze i kre obeanja. I dok je bolovao u
jednom od ovih ardaka, a bez izgleda na ozdravljenje, bez nade da e oi ikad vie videt iri vidik od
ovoga, jedino to ga je u njegovom neizmernom jadu
zbog proputenog ivota i prerane smrti moglo, bar
malo da utei, bila je pomisao na ist pelinji vosak
koji e mu nad grobom sagarati mirnim, bezglasnim
plamenom, bez dima i ostatka. Zato je sve ono to je
velikim naporima, junatvom i pameu stekao u
svom kratkom ivotu, dao za ovaj plamiak koji gori
426

nad njegovim nemonim ostacima. U nemirnom

ivotu nagledavi se zemlje i ljudi, video je da je
vatra osnov stvorenog sveta: ona pokree ivot i ona
ga unitava, vidljivo ili nevidljivo,. u bezbrojnim
oblicima i razliitim stepenima. Stoga su njegove
poslednje misli bile posveene vatri. Dabogme, ovo
malo plamena nije mnogo ni sigurno i, verovatno,
nee do kraja dotrajati, ali je sve to se moe: jednu
taku mrane i studene zemlje trajno osvetliti. A to
znai ozariti, pa ma i samo jednim zrakom, sve oi
koje ikada tuda prou." '335
Kao zapadnjak, inkarniran u Davilu, koji ne moe
da osjea i misli drukije od svoga pogleda na svijet,
mogue islamsko-mistiko tumaenje poruke Andri
je odmah ponitio blasfeminom upotrebom Boga, a
duhovnu simbolinu svjetlost izjednaio sa fizikom
svjetlou, koje je "malo /.../ u ovoj dolini" tamnog vilajeta, kako je Andri Bosnu u svome djelu stalno
predoavao. Od nedostatka te ovosvjetske svjetlosti,
znajui "kakvih mranih veeri i maglovitih dana ima u
ovom tesnacu", napravio je jedini razlog opruke: "da bi
mu nad grobom, dok je sveta i veka, gorela bar ova jedina
velika votanica", koja je uz to simbol kranskog
bogosluja nad pokojnikom, isputajui iz nje, nevjerovatno, bilo kakve obrede molitve za duu umrlog
koji se reguliraju vakufnamom, sve u smislu stilizacije
na odnos bosanskog mraka i ovjekove zemaljske
potrebe za svjetlou. Na kraju je preko "mirnog i bez;.
glasnog plamena" svijee preao na materijalistikisimbol vatre, kojoj su Abdulah-paine "poslednje misli bile
posveene", da bi se vratio opet plamenu svijee kao
izvoru i utoku svoje misli, koji moe bar 'Jednu taku
335. Ibidem, 437-438.

427

mrane
znai

i studene zemlje /Bosne/ trajno osvetliti", a to

"ozariti/.../ sve oi koje ikada tuda prou", i time

ostaviti spomen na sebe. To je bio potpun, logian i

pripovjedaki dosljedan doivljaj Istoka na Zapadu.
Na pojavnoj razini, sve ono sluajno i nemono
pred Boijim odbijanjem, ono to je Abdulah-paa
uvakufio kao ratniku i ivotnu tekovinu i za ivota
pismeno utvrdio i osigurao kao garanciju izvrenja, uz
poznavanje ljudi kako iznevjeravaju obaveze i kre
obeanja, sve to lino i povijesno iskustvo o ljudima,
zemlji i ivotu, i sva ta ovosvjetska elja i nada, isprazna i relativna za Davila i Andria, - ulazili su u oblast
ranije definiranog "istonog otrova", koji izaziva
najprije uenje a zatim postepeno poodlijeganje
njemu barem iluzijom povrnog razumijevanja, Stoga
Davi!, i Andri, i kae nakon svega: "Da, udna

zavetanja, i udni ljudi! Ali ko je proiveo ovde koju godinu

i provodio svoje noi ovako pored prozora, taj sve to lako i
dobro razume. "'336
A nakon Davilovih sJecanja na protjeranog
Ibrahim-pau i na Tahir-begov navod perzijskog pjesnika "Pobednikovo je lice kao rua", za koji mu je ostao
duan odgovor: "Da, lice pobednika je kao rua, ali lice
pobeenoga

je kao grobljanska zemlja, od koje svak bei i

i nakon estog gledanja na Abdulahpaino turbe, Andri zapisuje kao neki epilog toga
Davilova dana, i jo jednu promisao o Bosni na kontrastnom rasponu svetlosti turbeta i harama rakije:

glavu

okree,"'337

"Ostala je samo tuna votanica iz turbeta i, na protivnom

kraju varoi, jo jedna vatra, drukija i vea od nje. To u
336. Ibidem, 438.

337. Ibidem.

428

nekoj kaari peku rakiju, kao i svake godine u ovo doba. "*338
Bio je to ujedno pripovjedaki otvor za proroanstvo
boijeg ovjeka Marka iz Dirnrija o sudbini "jadnih
hriana".

Zanimljivo je da se posljednji mjeseci Davilova

boravka u Travniku zavravaju 1814.,kao to se jedno
stoljee kasnije,1914., zavrila Na Drini uprija; i jedno
i drugo djelo u atmosferi terora i straha. Vezir je, sa
svojim arnautskim odredima, "bivao celoj zemlji svakim
danom sve tei i nepodnoljiviji", a "meu muslimanskim

svetom

poelo

je sve vie da hvata maha nezadovoljstvo"

zbog toga nasilja, i to ono "muklo, koje dugo tinja, ali kad
izbije, vodi u krv i u pokolje", dodaje Andri zloudu
krvavu crtu Bonjaka i kada se bune protiv despotizrna. A rasli su i vezirovi "ispadi protiv begova i najugled-

nijih Turaka":339
Na ovom mjestu svoga pripovijedanja, mada
vezano, kao i uvijek, za Osmanlije i Bonjake, Andri
je napisao i rijei neprolazne mudrosti, koja je
nadmaavala povod i irila se u sfere sveljudske etike
i filozofije: "Jer nasiljem se mogu izvravati prepadi i
postii

korisni preokreti, ali se ne moe trajno upravljati.

Teror kao sredstvo vladanja brzo otupi. To zna svako, osim
onih koji su prilikama ili svojim nagonima prisiljeni da teror
vre. A vezir nije drugog sredstva ni poznavao /vraa se
Andri ponovo svome povodu/o On nije ni primjeivao
da je u begovima i ajanima ve "umro strah" i da njegovi
ispadi, koji su u poetku zaista izazivali paniku, sada ne
plae vie nikoga, isto kao to sve manje mogu da ohrabre
njega samoga. Oni su ranije drhtali od straha, ali su sada
339. Ibidem, 444.

338. Ibidem, 439.

429

bili "obamrli i ohladili se", dok je, naprotiv, on drhtao od besa

zbog svakog najmanjeg znaka nepokornosti i otpora, pa ak
i zbog njIhovog utanja. "'340
Davilove pripreme za seobu iz Tavnika sa padom
Napoleona predstavljale su Andriu mogunost da jo
jednomrekapitu1ira njegove doivljaje Istoka, ovog
puta uz ispovijest Salomona Atijasa, koji je doao da
ponudi Konzulatu svoje novane usluge. Njegove
rijei o sudbini Sefarda nakon izgona iz panjolske
Andri je sti1izirao kao neku neumitnu sudbinu bez
krivca i razloga, u svijetu koji im, kao ni drugim
strancima nije naklonjen, a izbjegao je da istakne da su
i oni i Arapi-Mauri istjerani kao inovjernici iz
kranske Evrope pod terorom inkvizicije, i da su
poslije toga doli u Tursku i u njoj nali zatitu vjere i
opstanka. U Andrievoj interpretaciji ispovijesti o sudbini njegova naroda, dolazi zapravo do izraaja
Andriev doivljaj ivota Jevreja u funkciji njegova
pripovijedanja o turskom Orijentu u Bosni i poloaju
stranaca i inovjernika u njoj: "... Digao nas je iz nae
otadbine, jedinstvene Andaluzije, strani, bezumni, bratoubilaki vihor, koji i danas ne moemo da shvatimo" i
"badona Istok, a ivot na Istoku nije za nas lak ni
blagosloven... " "...Naa je muka u tome" - govori Andri
kroz njegova usta ponovo orazapetosti oduenog
ovjeka - "to nit' smo mogli da potpuno zavolimo ovu
zemlju kojoj dugujemo to nas je primila i dala nam utoita,
nit' smo mogli da zamrzimo onu koja nas je nepravedno
oterala i prognala kao nedostojne sinove", i pod kojom se
podrazumijeva kranska panija, da bi monolog
zatim prevagnuo protiv Bosne: "... Ali ovde nas je ivot
suvie pritisnuo i unizio. "'341 "ivimo izmeu Turaka i raje,
340. Ibidem.

341. Ibidem, 460.

430

bedne raje i groznih Turaka. /..J Pamtimo jezik nae zemlje,

onakav kakav smo poneli pre tri veka i kakav se vie ni tamo
ne govori, a smeno natucamo jezik raje sa kojom patimo i
Turaka koji nad nama vladaju. jpriznaje Andri kroz tua
usta da i "Turci" govore jezikom koji je istovjetan
jeziku hriana i krana/, i nastavlja dalje o nevoljama
Sefarda u Bosni/. I...! Savijamo se i sklanjamo pred svakim,
zlopatimo se i dovijamo, to se kae: na ledu vatru loim o,
radimo, stiemo, tedimo, i to ne samo za sebe i svoju decu
nego za sve one koji su jai i drskiji dd nas, i udaraju nam
na ivot, na obraz i na kesu.", kae on priznajuina kraju
razlog njihova izbjegavanja, pred kojim je ustupala
domovina, jezik i nacija: "Tako smo sauvali veru zbog
koje smo morali da napustimo svoju lepu zemlju, ali izgubili
gotovo sve ostalo. "'342 Vjera tua i svoja, koju su Defose
i Kolonja relativizirali jedan liberalistiki, drugi univerzalistiki, za Andria u Bosni, ponajprije u vidu
islama, predstavljala je povijesni predmet smutnje i
izvor antagonizma, ili raspoluenosti bia i hibridnu
krivotvorinu, a iznad svega rasadnik mrnje i neprijateljstva prema inovjerniku. Ali on nije iskoristio
injenicu izgona Jevreja iz panije zbog nekranske
vjere, to bi nosilo konotaciju genocida nad Bonjacima u Drugome svjetskom ratu, nego ih je rijeima prenio u Bosnu, gdje ivot fInije lak ni blagosloven", na Istok
"groznih Turaka". To je spadalo u njegov romantiarski
pripovjedaki postupak isputanja
dobrote i
nakalam1jivanja i stilizacije rugobe, svoenja svekolike ljudske patnje na Turke, uzete zajedno s Bonjacima, i na islam kao na sinonime povijesnog nasilja i
duhovnog mraka, to je jo na poetku svoga
knjievnog rada odluno zasnovao u svojoj dizertaci342. Ibidem, 461.

431

ji. A arniev komentar Andrievih "refleksija o bosanskim Jevrejima" da njegova "razmatranja dobivaju
utoliko veu ovjeansku vrijednost to su napisana u
toku drugog svjetskog rata, kada su Jevreji u itavoj
Evropi, a pogotovo u Jugoslaviji, doivljavali najsvirepije progone, i na najbezduniji nain bili tamanjeni",'343 ogranien je i defektan u svojoj produenoj
recepciji, jer prelazi preko genocida nad Bonjacima u
istom ratu, za to ni samo Andrievo djelo ne prua
moralnog podsticaja, prebacujui ih kao narod u historiji samo na stranu nasilja, i imanentnog ispatanja
zbog toga.
. Davil je, meutim, i svjetlo iz Abdulah-paina
turbeta, i Atijasovu ispovijest, i njegov vlastiti boravak
. "u varvarskoj zemlji, u kojoj sam bio osuen da ivim"'344
kao po nekoj sudbinskoj kazni, i poetak pisanja
tragedije o prosvijeenom sultanu Selimu Treem na
osnovu dugih razgovora sa Ibrahim-paom, i pjesma
Muse Pjevaa "kao dozivanje davljenika koji tone"'345 i
"svi poslovi i napori u vezi sa Bosnom i Turcima" koji su ga
"vukli... ka zemlji, sputavali islabili", - osjeao kao narastanje i haranje "dejstva orijentalnog otrova/ koji muti
pogled i podgriza volju, a kojim je od prvog dana poela da
ga zapaja ova zemlja". '346 Stoga, u svoenju svih tih
doivljaja i sjeanja, "kao da je odavno napustio Travnik,
/Davili nije vie mislio na Bosnu, ni ta mu je dala ni koliko
mu je oduzela", Ipie Andri zakljuujui ovu hroniku
doivljaja turske Bosne u dui stranaca, i svojoj vlastitoj dui/o Oseao je samo kako odnekud pritiu snaga i strpljenje i reenost da spasava sebe i svoje. "'347
343. arni, 185.
344. TH, 463.
345. Ibidern, 466.
346. Ibidem.

347. Ibidem, 467.

"Radi ovakvih "podataka" i
radi ovakvog shvatanja II svih 500
stranica ovog svog djela Andri i
432

Epilog Travnike hronike, koji se odvija na istom

mjestu, u Lutvinoj kahvi, ali na razmaku "vie od
nema nijedne lijepe rijei o bosanskim muslimanima, nema je ba ni
o jednom ovjeku, barem kao iznimci - radi vee ubjedljivosti i
interesantnosti samog djela, /Zakljuuje Kurtovi povrijeeno u
svojim evokacijama komijske
prelaznosti, topline i ljepote mentaliteta Bonjaka u odnosu prema
drugim narodima s kojima od
starine ive/o Nema je, udno je to
za pjesnika i knjievnika Bosanca,
ni o sevdalijskoj i patrijarhalnoj
Bosni, uopte, ni o svom rodnom
mjestu, vezirskom gradu Travniku,
u pjesmi opjevanom, u kome je
nikao onaj najsuptilniji izraz nae
narodne poezije i najnjeniji
osjeaj: da je djevojka zapalila cijeli
grad 'crnim okom kroz srali pender' ba u to doba, kako i sam pisac to veli, ali samo kao uzgrednu
kroniku napomenu. Izraz je to i
osjeaj, kao uostalom sva muslimanska enska poezija, - koji nimalo ne govore o divljatvu inekulturi
muslimana, ili barem travnike sredine. Ljepotu izraza i suptilnost
osjeaja ovih 'divljaka' u toj poeziji
lo emu smo i ranije govorili!
naroito je isticao na Vuk, a poznato je da je ba ta poezija zadivila
i velike strane pjesnike, meu
njima i samog Goethe-a/. obrazlae
Kurtovi u junoslavenskom i evropskom kontekstu plemenitosti i
ljepotel. Andri zaista grubo grijei
prema njima i kao kroniar, i kao
pjesnik i knjievnik, i kao ovjek.
On ak ide tako daleko da nosioce
ove poezije patrijarhalne i za muepke povuene muslimanke, predstavlja kao prostu ulinu mangupad: kako pljuju francuskog konzula pomaljajui se javno na pendere

i na vrata, usprkos tom to i on i

svak zna da je to upravo bilo
nemogue, da je potpuno nerealno
i da je u suprotnosti sa tadanjim i
mnogo, mnogo kasnijim shvatanjima i obiajima. Kolika je samo razlika u prikazivanju Bosne i naroda
u njoj, muslimana i, naroito, muslimanki - izmeu Andria i antia,
Sv. orovia i gotovo svih naih
knjievnika, iako su pisali i pjevali
u doba graanskog nacionalizma i
usred najveih politikih sukoba,
osobito radi agrarnog pitanja?
luzvikuje Kurtovi s moralno suprotnim poreenjem/. Da, ali Andri
je ve odavno izgubio svaki sentiment prema Bosni: ona mu je
suvie 'primitivna i divlja', suvie
istonjaka; smetaju mu otkucaji
satova sa crkava i Sahat-kule, jer ne
otkucavaju istovremeno /kao nigdje na svijetu! i mora da bjei iz
Bosne, kako je to rekao u jednoj
svojoj pripovijetci IPismo iz 1920.
godine, M. R./ !Kurtovi, 165./.
Prema Kurtovievu miljenju "ni sa
estetske strane l ...! Andrieva djela
ne mogu zadovoljiti". "Estetika
Ipie oni nipoto nije samo stil i
forma, l.. .! estetika u knjievnosti,
kao i uopte u umjetnosti, nije
neto samo za sebe l .../. Pri pisanju
svog djela pisac mora da zadovolji
uz vanjsku formu /lijepu rije i stiV
i osnovne moralne zahtjeve
estetike pri opisu linosti i dogaa
ja, da uzdie i oplemenjuje duu i
osjeaj itaoca na plemenit pravac u
ivotu - ovjeanski. Drugim rijei
ma: estetika i etika u knjievnosti
najue su povezane meusobno.
Bez pozitivne moralne tendencije i
bez pozitivnog moralnog uinka u
tom pravcu i nema i ne moe biti

433

sedam godina" od vremena Prologa, mje samo

Rahmenerzahlung, nego ima .konkretan kompoziestetike u jednom djelu...", istie
Kurtovi, oslanjajui se naroito na
lanak u asopisu 'MisI/o', 1919. broj
1, i poziva itaoca da ponovno
"proita samo podvuene citate u
ovom prikazu i da proita iz ovih
djela i one strarie scene o kojima
sam govorio, i siguran sam da e se
i on sa mnom saglasiti da izrazi i
nekultume uvrede u tim citatima
ne samo nemaju etike nego su i
suprotne njoj, a da opisi scena
znae upravo iznakaenost svakog
estetskog osjeaja." /Kurtovi, 313/.
Nedovezujui se na svoje ve
izreene kvalifikacije, da Andri
Bonjake karakterizira "kao orijentake sa svim negativnim osobinama Istoka", kome "ne priznaje...
nita pozitivno", da on tendenciozno "pripisuje cijelom jednom
kolektivu osobine manjine sve kad
bi one i bile tane za manjinu", to
je "nauno, sa sociolokog gledita,
pravi... apsurd, zapravo mirie na
rasizam", da krajnje nerealistiki
prikazuje nau problematiku u
prolosti i sadanjosti /Kurtovi,
22fJ./, te dok se "u svim pravim,
naroito historijskim romanima,
esto moe saznati vie nego ak "iz
knjiga svih profesionalnih istoria
ra, ekonomista i statistiara toga
perioda skupa uzetih" /navodi on
prema vladajuoj teoriji knjievnosti/, dotle se kod Andria ne
moe saznati nita od svega toga";
"naprotiv, kod njega je sve mrano
i pomueno, zasnovano na 'isto tako
mranim, proizvoljnim, isto subjektivnim refleksijama - na isto
pjesnikoj intuiciji" /285./, - Kurtovi u zakljuku istie: "Jednaka su
u tome pogledu oba njegova djela,

pisana za vrijeme rata - "Na Drini

uprija" i "Travnika hronika", a
slina su im gotovo sva njegova
djela /pripovijetke!. Andri, udno
je i karakteristino- to, uvijek voli da
bira one teme koje postavljaju muslimane u suprotnosti sa ostalim
sunarodnicima i komijama drugih
vjera...", pie Kurto.vi i uzima,
nasuprot tome, primjere dobrih
odnosa u prolosti izmeu Bonjaka i drugih naroda u Bosni.
"Oito je...! kae on afirmativno/ da
je u narodu bila uvijek i ostala kao
glavna misao - bratstvo i jedinstvo,
ili, starinski reeno: dobri komijski
odnosi. Tako je bilo i kroz svu nau
prolost. Ti su odnosi pored svih
naih nesrea bili tako dobri i toliko
karakteristini da pravom patrioti i
dobronamjernom literatu mogu
pruiti bezbrojan niz primjera o ljepoti due naega cijelog naroda, o
njegovoj toleranciji, o ovjenosti
itd., da na svemu tome uvruje i
podie njegovu etiku i produbljuje
bratstvo i jedinstvo, a ne da ga rui
/istie Kurtovi s tekom politikom
optubom na Andria/. Pored
kmetstva /kumstva! M.Rj i pobratimstva, uobiajenog izmeu sve tri
vjere u Bosni, dobro je poznato da
se nikada nije provelo nijedno
veselje /enidba, udaja itd./ a da u
njemu nisu uestvovali komije bez
razlike na vjeru, da nikad nije
proveden praznik !Boi, Uskrs,
slave, Bajram i slino/ bez
meusobnih estitanja i ponuda;
da se nikad nije sagradila kua,
staja, isto ni bogomolja i slian
objekat bez meusobne pomoi u
radu i novcu: bez uea komije u
uobiajenim mobama nikad se nije

434

ciono-pripovjedaki smisao iskustvenog sagledavanja

i povijesnog zatvaranja konzulskih zbivanja i uspona i
pada osvajaa Bonaparte u doivljaju i promiljanju
travnikih begova. A sredinja misao o prolaznosti
svega u vremenu i trajnosti zbivanja po Boijoj volji i
odreenju, sa islamskim ishoditem, iz usta Hamdibega Teskeredia koja se filozofski formulira u fatalizmu i predestinaciji, strukturno-koncepcijski integrira
obavio kakav vei poljski rad
/kosidba, etva, okopavanje itd./. O
tom svem pisali su ponekad nai
stari knjievnici, a Andri u svojim
djelima ne samo da baca sve to u
zaborav !iako je, sigurno, doivljavao lino takve sluajeve, i barem
uz Ramazan iftario i sijelio sa muslimanima u najboljem raspoloenju/, nego pria samo o mrnji i
nasilju, o krvi i nou." !Kurtovi,
220-221./. Uoavajui da se knjievna "istina" u djelu velikog pisca
doivljava kao historijska istina,
koja ako je ispunjena tendencijom
mrnje moe djelovati pogubno,
Kurtovi istie: "Radi takvog pisanja /Andri, na alost, nije jedini u
tomi naa mlada generacija i ne
moe stei drugo uvjerenje nego da
je u naoj prolosti zaista tako i bilo.
I to, to dalje sve gore, sve se vie
udaljuje od prave istine u meu
sobnim odnosima i o ivotu naeg
naroda u prolosti. Sve se manje
obrauju sjajni primjeri dobrih
meusobnih odnosa u prolosti
/pie Kurtovi sa aljenjem, moralistiki/, sve se manje istiu i njeguju humanost, tolerancija i ljepota
osjeaja, prave opte ovjeanske
duhovne vrijednosti koje su /pored
svih grubih pojava u prolosti
naoj, osobito u prolom ratu/ ipak
osnovna crta due naeg naroda,

one moralne vrijednosti koje su

glavni uslov kulturnog razvoja
uopte i bez kojih se ne moe ostvariti ni na kulturni napredak, niti
pravo bratstvo i jedinstvo, ni na
opstanak uopte." !Kurtovi, 243244./. Zavravajui svoju radnju
Kurtovi je jo jednom podvukao
da su ova Andrieva djela "pravi
anahronizam za nau dananjicu,
da utiu vrlo negativno na bratstvo
i jedinstvo, da su upravo opasna za
tu ideju koju jo dugo i uporno
treba izgraivati, osobito radi
stranih dogaaja iz prolosti, i da
izazivaju oporavdano negodovanje
kod velikog dijela naih ljudi, a kod
muslimana pravi revolt" - istakao je
on iz recepcije bonjakog naroda,
iz njegova iznevjerenog horizonta
oekivanja, iz horizonta odbijanja
Andrievih djela o njihovoj prolosti i mentalitetu. "Opravdan je to
revolt do te mjere /zavravao je
Kurtovi! da e se on, bez svakog
daljnjeg obrazlaganja i bez obzira
na sve gornje izneseno, najbolje
shvatiti ako se postavi pitanje: Da li
bi i kako bi reagirali Srbi pravoslavni, Hrvati katolici ili ma koji dio
naeg naroda kad bi neko i
pokuao da ih prikae u slinom
svjetlu, a kamoli u onakvom kako je
Andri
prikazao muslimane?"
!Kurtovi, 365./

435

djelo a mistiki ga otvara i proiruje od bespoetka do

beskraja, ali sa naglaskom na tromosti, ekanju da se
stvari same rijee ili da ih drugi obave, i vlastitom
preputanju sudbini andrievski idejno usmjerava na
osnovnu crtu u mentalitetu bonjakog svijeta.
U atmosferi uzdrljivih i sumornih razgovora i izvijesnosti "ustanka i otpora protiv nepodnoljivog i ludog
vladanja Ali-paina", pie Andri, vijesti o Napoleonovim porazima i njegovoj abdikaciji, o odlascima
konzula iz Travnika, travniki begovi primaju "kao glas
o nekoj pobedi": svi su zadovoljni "to e nestati tih

stranaca, sa njihovim drukijim i neobinim nainom

ivota, sa njihovim drskim meanjem u bosanske poslove i
prilike", *348 podvlai Andri bitnu dvostranost i suprotstavljenost duha, razliitost kultura i povijesti kao
neprijateljstvo politike, naporednost stalnog
meusobnog odbijanja u strukturi ove pripovjedake
hronike, koja se konstituira i ogleda upravo u suprotnim pogledima na stvari i doivljavanju zbivanja, da
bi se preko stranica djela prelila u dvojnu recepciju
italaca, sa svim moralnim reakcijama koje proizlaze iz
Andrieve romantiarsko-povijesne stilizacije na
polaritet dobra i zla, svjetla i mraka, izmeu stranaca i
domaih, izmeu Zapada i Istoka, krana i "Turaka".
Teskeredi progovara kao Andriev glasnogovornik travnikih begova, a u njegovim rijeima odzvanjaju Gunduli ali i njemu nepoznati Aga Dede o
sultanu Osmanu i preokretima ljudske oholosti i sudbine u mijenama vremena: 'fl sjeate li se !kae
zamiljeno i oteui ree Hamdi-begl kakva je onda

uzbuna i povika bila zbog tih konzula i zbog toga

...toga...Bunaparte? Te Bunaparta ovdje, te Bunaparta
348. TH, 469.

436

ondje; Te ovo e uiniti, te ovo nee. Svijet mu je tijesan;

njegovoj sili nema mjere ni karara." I nastavlja u osvrtu
na bosanske prilike, sve na jednoj istoj suprotstavljenoj strani: '/1 ovaj na kaurluk bijae digao glavu ko jalov

klas. Te jedni se dre za skut francuskom, te drugi austrijskom konzulu, te trei oekuju moskovskog. Lijepo se
izbezumila raja ipovilenila. "*349 Da bi u drugom dijelu
svoga komentara izvukao iskustvo sudbine i historije:
"Pa, evo i to bi i proe. Digoe se carevi isalomie

Bunapartu. Konzuli e oistiti Travnik. Pominjae se jo

koju godinu. Djeca e se na jaliji igrati konzula i kavaza,
jaui na drvenim pritkama, pa e se i oni zaboraviti ko da
nikad nisu ni bili. I sve e opet biti kao to je, po bojoj volji,
oduvijek bilo. "*350 I kao to se Andri na kraju svakog
poglavlja u "viegradskoj hronici" filozofski sjedinjavao sa mostom i njegovim trajanjem u vremenitosti
ljudskih sudbina i historijskih zbivanja, tako se on i u
Travnikoj hronici duhovno poistovijetio sa rijeima, ali
ne sa biem, Hamdi-bega Teskeredia o opooj prolaznosti i zaboravu ljudske sile u historiji i odreenju
Boije volje. Kada se konkretna imena i zbivanja
doive alegorino i simbolino, ove refleksije kao
gnome mogu se odnositi i na Drugi svjetski rat i sve
osvajake ratove do naih dana zavisno od generacija
italaca, a Bonaparta na zavojevae i nasilnike od
Hitlera pa u budunost, ali univerzalna misao da e
sve "biti i proi" ostaje kao stalnost ljudske mudrosti i
logika egzistencije u vremenu i prostoru.

349. TH, 470.

350. Ibidem.

437

,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,
,

l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
,
l
l
, l
, l
, l
, l
,l
,l

'l

!
l
l
l
l
l
l
l

ETVRTI DIO

I.
("PROKLETA AVLIJA')

Pandemonij Proklete avlije iz kojeg izranja sredinja

povijest o Dem-sultanu Andri je propustio kroz
doivljaje triju svojih likova: pokojnog fra Petra,
sluajnog zatvorenika ove Pandorine kutije i aktivnog
sluaoca pria te posmatraa zbivanja u njoj; anonimnog "mladia", u stvari Andria, koji "dok gleda njegov grob... ustvari misli na njegova prianja",l a u djelu
ih, nakon ovog uvoda, izlae kao svoje autorsko
pripovijedanje o fra Petrovim dogodovtinama;
amila iz Smirne, zatvorenika Avlije i ovjeka
dvostruke linosti sa ivice historijske spoznaje i uivljaja sebe u nju, koji pripovijeda fra Petru povijest o
Dem-sultanu najprije u treem a zatim u prvom licu,
poistovjeujui se postepeno u zanosu prianja s ovim
likom i njegovom sudbinom kao svojoin, te izazivajui
pritom kod vlasti politike sumnje. A poto se i cijela
atmosfera policijskog nasilja i politikih sumnjienja i
progona mogla shvatiti i kao alegorija ne samo austrougarske nego kako monarhistike tako i komu1. Ivo Andri: Prokleta avlija.
Sabro dj., knjiga 14., Zagreb, 1967.,

str. 11. U daljnjem tekstu: PA

441

nistike Andrieve suvremenosti, pisac se i ovdje, kao

i u romanima Na Drini uprija i Travnika hronika i u
svim svojim djelima koja bi romantiarskom
zloudou predstavljanja mogla izazvati politiko
nacionalne reakcije, zaklonio iz historije kao hronike,
. predaje" mita i prie, memoara i putopisa svjedoanstava koja su odgovarala njegovoj ideji i viziji, i
duboko se povukao, iza svojih likova, isturajui ih
ispred sebe kao mogue optuenike na koje moe
svaliti krivicu svojih pripovjedakih iskaza. A
maglovitost povijesti o Dem-sultanu i pripovjedaka
viestrukost prikaza atmosfere Proklete avlije djelovali
su uz to modernije od ijedne njegove historijske proze
sugeriranjem najdubljeg procesa i agregahl0g stanja
prijelaza iz stvarao eva doivljaja u umjeh1inu rijei. *2
U ovom djelu Andri je zaokruio svoju negativnu
predstavu Istoka i Turaka u samom sreditu Osmanskog carstva. Ali je pri tome sauvao vezu s
Bosnom u fra Petru kao oevicu i pripovjedau zbivanja u Prokletoj avliji. Tursko zlo i nasilje se tako
doivljava na svome izvoru i u fra Petrovoj prii vraa
se u Bosnu, susreui se s onim koje je ve nalo izraza
u Na Drini upriji i Travnikoj hronici, kao svjedoanstvo
s druge strane, da jo vie utvrdi predstavu o pogubnom uinku turske vladavine na ovu zemlju i njene
itelje. Andri je pri tome povuen u lik anonimnog
"mladia", koji se javlja u ekspoziciji na poetku
okvirne postavke Proklete avlije, kao i na njenu kraju,
kao svjedok fra Petrova ivota i banalnog posmra,
kao meditator o ovjeku u vremenu i o prii koja ostaje iza njega kao trajnost. Pria i prianje je "mladieva"
- Andrieva opsesija o fra Petru; u opservacijama o
2. Ibidem, 12.

442

nJoJ on je otkrio u osvrtu i vlastite spoznaje stvaralakog procesa, i relativizirao "knjievnu istinu"
koju on iznosi i onu koja je mogla izazvati otpor,
negodovanje ili ak, kad je u pitanju zatvor i policija,

"u mutnom vremenu kad vlast prestane da razaznaje pravog

od krivog",'2 neugodne posljedice. "Sve bi hteo, i po trei
i po etvrti put, da kae kako je lepo umeo da pria. Ali to se
ne moe kazati",'3 pie Andri o fra Petru u "mladievu"
evokativnom doivljaju.
A ta relativizacija pojma i smisla prie o Prokletoj
avliji, posebno prie u prii, one o Dem-sultanu, ostvarena je kroz razliite prizme njenih prenosnika od
kojih svaki uestvuje i u njenu mnogostrukom
stvaranju ostavljajui dijelove vlastitih doivljaja,
dodiruje se ve u ovom uvodnom dijelu okvira sa relativizacijom ljudskog ivota u vremenu. Jer fra Petar je
priao

"kao ovek za koga vreme nema vie znaenja i koji

stoga ni u tuem ivotu ne pridaje vremenu ni redovnom
toku vremena neku vanost",'4 a to je bila i Andrieva

supernaracijska pozicija koja je njegovim djelima s

vremena na vrijeme davala filozofsku dimenziju, relativizirajui zbivanja rugobe, zla i nasilja, historije, mita
i romantike na strani Turaka i Bonjaka. A povod fra
Petrovu zatvaranju u prokletu avliju, i svemu to je u
njoj vidio, bio je upravo iz te osmanlijsko-nasilnike
sfere, koja je, suglasno Andrievoj opoj koncepciji,
svojim utjecajem djelovala na historiju, ljude i
duhovni ivot u Bosni: uskoro po dolasku bosanskih
fratara u Carigrad, pie on, "zbog svojih tekih i.
zamrenih poslova", turska policija je uhvatila "neko
3. Ibidem, 11.

4. Ibidem, 12.

443

pismo upueno austrijskom internunciju", "opirnu predstavku o stanju crkve u Albaniji, o proganjanju svetenika i
vernika". *5
Ve od samog imena ovog zatvora, "Prokleta avlija", koji svojom sintagmom dovodi u vezu pojam
dvorita odreen potencijalom upotrijebljenog turcizrna "avlija" i epitet "prokleta" kao izraz krajnjeg ljudskog negodovanja nad zlom i uasom upuenoga
Bogu, poinje panoptikom gnusobe, gadosti i zloina,
patologije zla i manijatva, svega onoga to je Andri
ve izlagao u svojim prozama, a to je suprotno
ovjenosti i dobroti kao satanistika strana ovog
imaginarnog kontrasta. Politiku aluzivnost Andri
prekriva gomilama kriminalnog svijeta da zagui
svako stilsko izdvajanje i suvremenu sugestiju, alegoriju ovog zatvora, koji je on situirao daleko u
Osmanskoj carevini, u Carigradu, ali ipak fra Petrom
vezano za Bosnu toga vremena. Nakon napomene da
je Prokleta avlija "i veliki rezervoar iz kojeg policija probi-

ra lane svjedoke, "mamce" i provokatore za svoje potrebe", *6

on iznosi itavo mnotvo ljudskih prijestupnika,
zloinaca ipsihopata:
To je, kae on, "pravi izbor najgoreg od najgoreg

to gamie carigradskim pristanitima i trgovima ili

se zavlai po jazbinama na periferiji grada. Obijai,
secikese, kockari od zanata; krupne varalice i ucenjivai; sirotinja koja krade i vara da bi ivela;
pijanice, vesela braa koja zaboravljaju da popijeno
plate ili mehanski razbijai i ukoljice; bledi i potuljeni jadnici koji od opojnih droga trae ono to od
ivota nisu mogli da dobiju i zato uivaju hai,
pue ili jedu opijum, i ne zaustavljaju se ni pred
5. Ibidem, 11-12.

6. Ibidem, 14.

444

im,

samo da bi d05li do otrova bez kog ne mogu;

nepopravljivo poroni starci i nepopravljivo
porokom upropaen i mladii; ljudi sa svakojakim
izvitoperenim nagonima i navikama koje ne kriju i
ne ulepavaju nego ih esto izlau svetu na vidik, a
i kad ih kriju sakriti ih ne mogu, jer progovaraju na
svakom koraku kroz njihova dela. l.'; Ima viestrukih ubica i takvih koji su ve nekoliko puta beali sa
robije i zbog toga su okovani ve ovde, pre suda i
osude; oni izazivaki zvekeu svojim okovima,
psujui besno i gvoe i onog ko je lance izumeo. "*7
Kao da se rasprsla i preplavila oko sebe ona
Andrieva apsolutizacija, koju je izrekao u jednoj od
prvih pripovijedaka kroz usta Mustafe Madara:
"Svijet je pun gada", da bi je u likovima psihopata, sve
odreda "Turaka", tj. Osmanlija i Bonjaka, pronio kroz
meuratne pripovijetke mrane faze, nepromijenjenu
preko prvih zasnova Proklete avlije kroz romane Na
Drini uprija i Travnika hronika i dalje do Omerpae
Latasa. Pri tome je ostao dosljedan u svojoj sklonosti
prema seksualno p05uvraenim lik~vima.
Ve nakon refleksije o "prolaznima koji su zapleteni
7. Ibidem, 15. Na Jandrieva
da je Jedikule ta Prokleta avlija Andri je u augustu
1973. objanjavao:
"Ne" - nasmija se on - "to nije
Avlija. Ona se nalazila nie od
Aja-Sofije, na obali Basfora, i
sluila je kao sabirni centar; posle
presude, zatoenici su ili odlazili u
progonstvo ili prelazili u [edikule
na izdravanje kazne. Njeno ime
na turskom znai Sedam kula.
Valjda ste videli jednu od tih kula,
nagaanje

445

onu iji se iljak nadneo nad vode

Basfora. Tamo su odvoeni na
smrt osueni zatoenici, a gore na
samom vrhu odsecane su im glave.
Kau da je na jednu stranu padao
trup, a na drugu glava! Kad bi
zatoenici prelazili taj poslednji
komad zida - jedino to im je jo
ostalo od ivota - Carigradom bi
odjekivali stravini krici i uzvici
pretnje i prkosa, to je zavisilo od
toga koga vode na gubilite."
!Jandri, 227./.

tamo negde u svojoj zemlji i optueni od vlasti ili oklevetani

od svojih protivnika kao politiki krivci ili buntovnici", '8
pie Andri o

nonom

ivotu u

elijama:

"Okorele, carigradske propalice, koje se ne boje

straara {ne zarezuju nikog, pevaju bestidne pesme
i dovikuju sramotne ponude svojim dilberima u
susednim elijama. 1.../ Velika elija ivi tada samo
zvukom, kao dungla u tami. as se javi neobino
kliktanje, as uzdasi, as, kao recitativ, dve-tri otegnute rei iz pesme, tuna i jalova zamena svakojakih ulnih elja, as nerazumljivi glasovi, grleni i
teki. "'9
Svaki krug zatvorenika ima svoje sredite: "To je
neka grupica kockara ili aljivina, ili je to jedan jedini ovek
koji tiho peva ili recituje masne i smene pesmice Ione koje
je pisao Mula Jusuf u pripovijeci Za logorovanja, M.R./,
ili je neko naivno prialo ili zanesen manijak sa kojim oni iz
kruga jevtino i drsko teraju alu"'lO Ipodvukao M.R.I.
Jedan od takvih oko kog se u Prokletoj avliji stvara
"svakog jutra tanak krug" je "neki Zaim", koji pria "uvek
o istoj stvari" o svojim enama, a drugi ga vulgarno
podstiu, zadirkuju, iivljavajui i svoje vlastite elje:

"Ah, ta! Najurio bih ja nju pa sve da joj je sunce meu nogama a mesec na trbuhu." 'Ah, ta tu ena, ena! Kad ugasi
sveu, svaka je jednaka. "'ll A Zaim je zapravo i "manijak
i neizleivi jalsifikator",'12 optuen da je rasturao laan
novac, koji se, strepei od teke kazne "opija... i zavarava laima, polulaima i poluistinama koje povazdan pria
dokonim ljudima spremnim na podsmeh", 'B jer i to je
pria, koju Andri ovdje podrazumijeva izmeu manijatva i stvaralatva, na tankoj granici mate, lai i
11. Ibidem, 19.
12. Ibidem, 2I.
13. Ibidem, 20.

8. Ibidem, 16.
9. Ibidem, 16.
10. Ibidem, 17-18.

446

poluistine,

otvarajui

s tanjeg kraja svoju teoriju

stvaranja i svjedoei istovremeno
svojim vlastitim tekstom o njoj, nastojei da se oslobodi do kraja i vlastitog tereta prikazivanja romantino
historijske "istine" i odbojne recepcije svojih proza iz
tursko-bosanskog doba - u "knjievnoj istini" stvaralake mate i pripovjedake slobode.
pripovjedakog

Panoptikum Proklete avlije kao atmosfere i freske

likova, s druge strane, dobra, ljudskosti i zakona Andri, meutim, ve u slijedeem odlomku pretvara
u pandemonij patoloko-manijakihstrasti, u ludnicu
i pakao u svome satanistikomdoivljaju turskoga svijeta. Polazei od samog njezina poloaja, bez drugog
vidika osim neba, u svome predstavljanju koje
ponekad svrati na fra Petra kao primarnog pripovjedaa, Andri istie da ovjek-stranacu njoj "ima stalno
oseanje da je negde na nekom avolskom ostrvu", a
zatvorenici iz Carigrada kanjeni su "i time to ne vide i
ne uju nita od svoga grada". *14 Ali ono to Andria zanima je utjecaj "neobinog i stranog ivota Proklete avlije"
na duevno stanje njenih stanovnika. Najprije, "zbog

svega toga Avlija brzo i neosetno savije oveka i potini ga

sebi, tako da stane da se gubi". *15 Dosljedan
romantiarskom maniru runoe

i gadosti i vlastitoj
sklonosti za izraavanjem takvih slika, on dalje nastavlja na manijakalno-depresivnom rasponu kolektivne izofrenije:
'.tl kad se desi da se nebo naoblai i stane da duva

mlak i nezdrav juni vetar, koji donosi zadah morske

trulei, gradske neistoe i smrada iz nevidljivog
pristanita, onda ivot u elijama i na dvoritu
15. Ibidem, 22.

14. Ibidem, 21.

447

postane zaista nepodnoljiv. Muan zadah ne dolazi

samo iz pristanita nego udara iz svih zgrada i predmeta,
/pie on nastavljajuiromantiarsko osjeanje nepodnoljivosti zadaha orijentalne kuhinje u prikazu
atmosfere u bonjakim kuama u Bosni iz svojih
prethodnih djela!;
izgleda da sva zemlja koju je pritisla Prokleta avlija
lagano truli i puta neku vonju koja oveka truje, da
mu zalogaj grkne i ivot omrzne. Huji vetar i kao
nevidljiva bolest pada po svima. l mirni ljudi se usplahire i poinju u nerazumljivoj razdraenosti da
se ljutito kreu, traei kavge. /. ..! l dok jedni tako
besne i sukobljavaju se sa svakim, dotle drugi, stariji i povueni ljudi, ue satima, odvojeni, i
objanjavaju se sa svojim nevidljivim protivnicima
neujnim apatom ili samo grimasama i slabim
pokretima ruke i glave. Izgledaju avetinjski. "*16
Andri to u nastavku i izriito svodi na paroksizam
sveopeg ludila, kao da je sve ono patoloko iz
cjelokupnog "turskog" opusa skupio i koncentrirao u
iu ovog opisa:
"U tim asovima opteg uzbuenja ludilo, kao
zaraza i hitar plamen, ide od sobe do sobe, od oveka
do oveka, i prenosi se sa ljudi na ivotinje i mrtve
stvari. Uznemire se psi i make. Uestano i strelovito stanu da tkaju od zida do zida krupni pacovi.
Ljudi treskaju vratima i lupaju kaikama u limene
sudove. Predmeti sami ispadaju iz ruku. Na mahove
se sve utia od opte, bolesne iznemoglosti. A odmah
zatim u nekim zatvorenim elijama, sa prvim
mrakom, nastane takva opta vika da sva Avlija
16. Ibidem, 22-23.

448

trepti i odjekuje. Njima se redovno pridrue i druge

elije svojom vikom. Tada izgleda da sve to u
Prokletoj avliji ima glasa urla i vie svom snagom,
u bolesnoj nadi da bi negdje na vrhuncu ove buke,
sve ovo moglo poprskati i raspasti se, i svriti na
neki nain, jednom zauvek. "*17
I kao to je "ova udna i strana ustanova" Andrieva
alegorija turskog drutva, i onog koje se stvaralo "pod
uticajem turske vladavine", tako je njen upravnik koncentriran simbol turske vlasti njegovih proza, a u
Prokletoj avliji, i izvan nje, "on je i svojim izgledom i
svima svojima osobinama njeno olienje". *18 Ve u opisu
lika Latif-age, zvanog Karaoz, Andri je dao njegov
duevni, patoloki, i moralni preobraaj:
"Do etrnaeste godine deak je dobro uio i izgledalo je da e poi oevim stopama, ali tada je njegova
ivost poela da se pretvara u bes, a njegova bistrina
okrenula naopakim putem. Deak je brzo stao da se
menja, ak i fiziki. Naglo se raskrupnjao i neprirodno se ugojio. Njegove umne, smee oi stale su da
izgraju kao na zejtinu. Napustio je kolu i poeo da se
drui sa kafanskim sviraima i maioniarima, sa
kockarima, pijanicama i puaima opijuma. "*19
Upao je "u sumnjive poslove i drske podvige svoga
drutva", u kojima on nije sudjelovao neposredno, ali
gdje god se krade, varaju trgovci i otimaju djevojke "moe biti siguran da e i njega tu nedge u blizini nai",
odgovarao je zabrinutom i oajnom ocu o njemu stari
upravnik zatvora. Da ga spase od poroka on ga je uzeo
u svoju slubu i "od ludog oveka, koji je ve bio zauzeo
svoje mesto meu kockarima i gospodskim dangubama,
17. Ibidem, 23.
18. Ibidem, 24.

19. Ibidem, 24-25.

449

postao je dobar i revnostan stambolski policajac",*20

pripovijeda Andri. I "nemilosrdno se okomio na skitnice,
pijanice, secikese, krijumare i svakojake nesrenike i dokonjake iz tamnih kvartova Stambola", dovravao je Andri
razvojnu sliku ovog ovjeka od Latifage do Karaoza,
da bi se nakon toga zagledao u njegovu duu: "Radio
je sa strau, sa neodoljivom mrnjom", istie on ovo njegovo osjeanje "u radu protiv svoga nekadanjeg
drutva"*21 kao neku vrstu osvete nad bivim sobom, a
u skladu sa vlastitom roman tiko-traumatinomlinijom doivljaja Turaka i njihova iskljuivo nastranog
mentaliteta. I dok je raniji upravnik Proklete avlije,
kojeg je on naslijedio, "imao kruti, klasini nain upravljanja", Karaoz je od samog poetka "radio iznutra" i
prema zatvorenicima je vodio "igru, koja je bila potpuno
lina, puna neoekivanih i smelih obrta i smicalica", *22 igru
kao fino sadistiko muenje ili bolesno iivljavanje,
slinu onoj koju su vodili turski veziri i predstavnici
vlasti u njegovim romanima. "Ve prve godine /pie
Andri! on je stekao svoj nadimak Karaoz", dodajui u
objanjenju: "groteskna linost turskog pozorita senki". "[

zaista je ta Avlija i sve to je sa njom ivelo i to se u njoj

deavalo bila velika pozornica i stalna gluma
Karaozovog ivota", /podvukao M.R.j*23 podvlai
Andri psfuopatoloko dvojstvo ovog svoga lika. Ali i

u samom izboru njegova imena "Karaoz" ima simbolike koju Andri ugrauje i razvija u njegovu liku:
Karaoz etirnoloki znai "Crnooki" ili jo simboliki
izvornije "Crno Oko", koje nosi u sebi neku maginu
zloslutnost i koje sve to se zbiva tajno posmatra ili
pronie u najskriveniju dubinu due osumnjienog
22. Ibidem.
23. Ibidem, 28-29.

20. Ibidem, 25.

21. Ibidem, 28.

450

prestupnika. Iz

kue

u kojoj je boravio,

"sluei

se
je

prekim, samo njemu pristupanim puteljcima, Karaoz

mogao u svako doba dana, pravo od svoje kue, neopaen ui
u Avliju. ITako se nikad nije tano moglo znati kad je tu a
kad nije, ni otkud moe odjednom iskrsnuti.! 1.../ Nadzirao
je lino i zatvorenike i njihove uvare. I poznavajui gotovo
svakog od zatoenih, njegovu prolost i njegovu sadanju
krivicu, on je sa dosta prava govorio da "zna kako die
Avlija"." '.fl kad pojedinca i nije znao ba u glavu lu!!, poznavao je onu skitniku ili prestupniku duu u njemu Inastavljao je Andrii i u svakom trenutku mogao je stati pred
njega i nastaviti razgovor o njegovoj ili tuoj krivici. A isto
tako, i jo bolje, poznavao je svakog uvara i njegove dobre i
rave, javne i skrivene osobine i sklonosti. ", *24 slino sveznajuem pripovjedau

u okviru prozne teorije i

prakse. Teak i mlohav tijelom, on je kad bi zatrebalo
"bio iv i brz kao lasica", razvijajui uz to "bikovsku

snagu ". "Iza pospanog i kao mrtvog lica i sklopljenih oiju

krila se uvek budna panja i avolski nemirna idovitljiva
misao. Na tom licu tamnomaslinaste boje nije nikad niko
video osmeh... "*25 Ali "igra oiju u tom licu bila je jedna od
velikih Karaozovih vetina", *26 suglasnih simbolinoj
etimologiji njegova imena: "Crno oko", opasno, urokljivo, svevidee, zbunjujue. "Levo oko bilo je redovno gotovo potpuno zatvoreno, ali izmeu sastavljenih trepavica
oseao paljiv i kao seivo otar pogled. A desno oko
/"Jednooki"! M.R./ bilo je irom otvoreno, krupno. Ono je
ivelo samo za sebe i kretalo se kao neki reflektor; moglo je da
izae do neverovatne mere iz svoje duplje i da se isto tako
brzo povue u nju. Ono je napadalo, izazivalo, zbunjivalo
rtvu, prikivalo je u mestu i prodiralo u najskrovitije kutove

se

24. Ibidem, 27-28.

25. Ibidem, 29.

26. Ibidem.

451

njenih misli, nada i planova /kao pronicanje pripovjedaa M.R./. Od toga je celo lice, nakazno razroko, dobivalo
as straan as smean izgled groteskne maske~ "*27 Maske
iza koje se pripovjeda, kao i Karaoz, nije vidio, uz to
groteskne, sa uveavanjem karakteristinih crta lika i
karaktera. To je oko bilo u optuujuoj suglasnosti s
Karaozovim rijeima, ali se nalazilo u policijskoj
potaji iza njih, imajui u oba sluaja agresiju prijetnje
i efekat straha na drugoj strani. Pozorite sjenki
takoer je sadravalo u svojim predstavama iznenadnost elemenata, takmienje duhovitosti i ironinih
komentara, prepravljanje i skrivanje lika, kontrast i
grubost kao komine efekte, uveliavanj e do
groteske.*28 Naravno da je Andri Prokletu avliju kao
Karaozovo pozorite, i sam ovaj lik, psiholoki
zlokobno i fiziki nasilno preobrazio u satanistiku
deponiju turske podmuklosti, gadosti i zla; Karaoz je

"igrao naroitu igru, bez stida i obzira, bez potovanja drugog ovjeka i sebe sama", "uvek tako kao da se udi i gnua
i nad tim ovekom i nad samim sobom i nad 'stvari' koja je
meu njima". *29 "Da si rekao da si kriv /govorio je on
zatvoreniku cinino i neoekivanoj, jo sam mogao da te
pustim, jer krivih ovde ima mnogo. Svi su krivi. Ali ba nam
jedan nevin treba." /.../ "Neka mi niko ne kae za nekog:
nevin je. /nastavljao je on sadistiki u demonskom
sveobuhvatu krivice i zla/o Samo to ne. Jer ovde nema
nevinih./ ako si u prokletoj, turskoj avliji, M.R./. Je li
preao prag ove Avlije, nije on nevin. Skrivio je neto, pa ma
to bilo u snu. Ako nita drugo, majka mu je, kad ga je nosila, pomislila neto ravo",*30 zaokruivao je Karaoz
27. Ibidem.
28. Metin And: Tehnika i

1983.,8., ID-ll.
29. PA, 30.
30. Ibidem, 31.

struktura karaoz teatra. - Odjek,

452

svoj traktat o sveopoj krivici u Avliji, koji je neodoljivo asocirao i na starenike, historijske krivice
"poturenih", islamiziranih Slavena u Bosni, kojima je
bilo proeto cijelo njegovo djelo poevi od dizertacije, i prije od erzeleza... Ljudi su vjerovali "da u
Karaozu sedi i iz njega govori sam avo, i to ne jedan. "'31
A on je ponekad bio i ovjek nepredvidivih obrta.
Presreo bi onog "nevinog", priao mu naglo unosei
mu se u lice i gledajui ga "kao da e ga proderati": "Phi!

ta ti misli, dokle e ovde da smrdi? Kao da nema dosta

smrada i bez tebe. Odmah da se gubi odavde, jesi li uo?
Kupi prnje i da te moje oi vie ne vide, jer u narediti da te
prebiju kao maku. "'32 Tako je Andri Karaoza stvorio
zapravo kao lik romantiarskii patoloki kontraverzan
u samom svome biu, ali sa predominacijom sadizma
u njegovoj "igri" sa zatvorenicima, kada im je prijetio
"iznosei

svoj

avolski

plan", "tihim ali stranim glasom"

da s njima surauju protiv svojih roaka zbog pronevjera u dravnoj kovnici novca 'Jer inae, dina mi i amana
limana! M.R./, spae to meso sa tebe i nee ga ostati ni onoliko koliko ga ima na deaku od deset godina";'33 i kada ih
je iznenaivao uviavnou, a "njegovi postupci Isul

izgledali ponekad neoveni i suludi a ponekad neuraunlji

vo blagi i puni saaljenja i obazrivosti". '34 I pored albi na
njega sve je ostajalo po starom, pie Andri da bi zatim
patoloko-emocionalni pojam Karaoza i moralno
nastranu sadrinu njegovu proirio na "eeo svet,
raunajui tu i svet iz Proklete avlije": iako je on bio stalan predmet "ogovaranja, podsmeha, psovanja i mrnje,
nekad i fizikih napadaja", svi su strepili od njega, ali i
govorili o njemu "sa nepriznavanim divljenjem", jer su se
33. Ibidem, 38.
34. Ibidem, 35.

31. Ibidem, 33.

32. Ibidem.

453

svi navikli na njega i na svoj nain srodili s njim. *35.

"On je Ibiol deo njihovog prokletstva", *36 izjednaavao je
Andri izriito, integrirao i stapao Karaoza u kontraverznom privlaenju odbojnosti, kao nosioca negativnog turskog mentaliteta sa sveukupnom turskom
sredinom, bez razlikovanja prestupnika od obinih
graana u osjeanju dominantne svojati prema
njemu. U refleksiji na ope Andrievo shvatanje to je
bilo ujedno i diona crta Turaka prema drugim narodima. Uz to i njegovo bitno, historijsko predubjeenje i
vlastita emocionalno-karakteroloka opsesija o
Turcima kao nosiocima negativnog duhovnog,
moralnog utjecaja i uroenog zla. "U stalnoj strepnji i
mrnji, Inastavljao je Andri odnos izmeu Karaoza i
stanovnika Proklete avlijel, oni su postali jedno s njim i
teko im je bilo zamisliti ivot bez njega. I.. j Njegov nain
rada udovian je i ponekad za pojedinca straan, ali u tom
nainu postoji uvek mogunost iznenaenja, u ravom ali i
u povoljnom smislu, kao neka vrsta veite lutrije i stalne
neizvesnosti za apsenika Ipie Andri neodoljivo podsjeajui paljivog bonjakog itaoca na vlastite iznenadne nastupe toplijeg odnosa prema njihovim likovima u njegovu djelu/o jooj Sav taj prestoniki svet poroka i
nereda smatrao je Karaoza svojim; on je bio njihov 'krmak',
'stenica i krvopija', 'pas i pasji sin', ali njihov", *37 kao to je
i Andri izmeu dva rata proglaavan "najveim muslimanskim piscem", tj. piscem koji je uzimao motive za
svoja djela iz bonjakog ivota i uz to bio veliki
umjetnik. Dobar pisac da je ovjek taki, to bi rekao
Maurani.

35.
36.

Ibiem.

Ibiem,

37. Ibidem.
36.

454

U komentaru ovoga lika, na kraju prvog poglavlja

Proklete avlije, progovorio je Andri - "mladi" sa
vlastitim doivljajem fra Petrova prianja i s vlastitim
prenosno-pripovjedakim osloncem na njega. Iz toga
komentara je ponovo izbila romantiarska "ljepota
uasa" u blaoj frakciji "uenja" ili ak kontraverznom osjeanju "divljenja" nad predstavljenim
policijskim sadizmom i turskom svirepou, zlostavljanjem i neovjetvom. Ili, kako Andri pie:
"esto je fra Petar priao o Karaozu, uvek sa
pomeanim oseanjem ogorenja, gnuanje i neke
vrste nehotinog divljenja, sa uenjem koje ni
samo sebe ne shvata, ali i sa eljom i potrebom da to
bolje reima prikae sliku toga udovita, kako bi
postala jasna i onome koji slua i kako bi joj se i on
udio. "*38
Nigdje u djelu nema fra Petrova franjevako
katolikog reagiranja na osmanlijsko neovjetvo u
Prokletoj avliji, niti bilo kakve refleksije na tursko
ponaanje u Bosni, iako je ono u franjevakim
hronikama i djelima iz razdoblja bosanskog ilirstva,
kojima se i Andri u svome pripovijedanju koristio,
izraeno u crnim bojama, sa satanistikim izotrenjem.
Fra Petar sve posmatra, upija, da bi sve prepriao, a
aktivno se ukljuuje samo u povijest o Dem-sultanu
kao slualac, svjedok i posmatra.
Kada se pomolio amil iz Smirne u njihovu
zabaenom kutu prostrane elije, dva Bugarina su
izmijenjali poglede sa fra Petrom, u kojima je bio
"strelovit ali nedvosmislen izraz negodovanja, opreza i odbojne solidarnosti: Turin!"*39 pie Andri kao sveznajui
38. Ibidem, 40.

39. Ibidem, 44.

455

pripovjeda-svjedok otkrivajui

u refleksu antitursku
kransku povezanost pravoslavnih i katolika. Ali je
fra Petra otoplila prema njemu knjiga koju je donio sa
sobom kao neko osjeanje radosti, "neto od izgubljenog,
ljudskog i pravog sveta koji je ostao daleko iza ovih zidova. '40 Iznenadile su ga zatim njegove oi kao kod ljudi
"koji se neeg plae ili stide, neto ele da sakriju", '41 te saznanje u razgovoru fIda Turin nije ohol ni odbojan;':42
Uzdrljivost amilova u govoru, rasijanost pri jelu,
stvorili su u fra Petru pomisao: "Ja ovo razgovaram sa
bolesnim ovekom. "'43 A on ga je podsticao da bude
snaniji i vedriji, i na udan, rijedak nain kod
Andria, u saznanju da je "nesrean ovek ... sigurno"'44 ovaj fratar, kranin, zavolio je Turina. A kad su dvojica straara IfS panjom koja je ovde retka l.'; pozvali
mladia da odmah pree u drugu, za njega odreenu prostoriju", '45 "bez rei oni su se oprostili kao dobri, stari poznanici".'46
ami10v fra Petru nepoznati ivot ispriao je,

nakon toga, Jevrejin Haim takoer iz Smirne, a preko

njega je Andri otvorio svoju teoriju knjievnog
stvaranja, koja se u nekim vidovima doimala i kao
lino pravdanje, osobito sa gledita onih koji su bili
pogoeni Andrievim prozama.
Kao "jedan od onih to celog ivota vode neki svoj bezizgledan i unapred izgubljen spor sa ljudima i drutvom iz
koga su", predstavljao je on lino Haima, flU svojoj
strasti da sve kae i objasni, da sve pogreke i sva zlodela
ljudska otkrije i da zle izoblii a dobrima oda priznanje, on je
40.
41.
42.
43.

Ibidem.
Ibidem, 45.
Ibidem, 46.
Ibidem, 47.

44. Ibidem, 49.

45. Ibidem, 48.
46. Ibidem, 49.

456

iao mnogo dalje od onog to obian, zdrav ovek moe da

vidi i sazna":47 kao i Andri-pripovjeda u svojoj
osobeno strukturiranoj historijskoj imaginaciji.

"Prizore koji su se odigrali izmeu dvoje ljudi, bez svedoka, on je znao da ispria do neverovatnih pojedinosti i sitnica ",*48 nastavljao je Andri uopeno, a nama se
namee njegovo detaljiziranje prizora uasa. A zatim
je otkrio psiholoku identifikaciju pisca s njegovim
likovima, i ak njegov govor kroz njihove rijei, vlastito oslobaanje unutarnjih napona u njima: "I nije samo
opisivao ljude o kojima pria nego je ulazio u njihove pomis-

li i elje, i to esto i u one kojih ni sami nisu bili svesni, a koje

je on otkrivao. On je govorio iz njih. "*49
Najzad, u zagradama, Andri je, dosta racionalno,
oblikom mnoine u koju je i sebe-ovjeka uvrstio distancirajui se od sebe-pisca, uopio moralni aspekat
slobode pripovjedakog stvaranja kao da, iz daljine,
skida odgovornost i sa sebe zbog pretjerivanja i
proizvoljnosti u prianju, uslijed subjektivnosti linih
vizija ili namjera, relativnosti recepcije, i ostavljajui
sve to prosudbi itaoeva razuma i iskustva, to govori
o osnovi svjesnog uobliavanja djela, - sve do "ljudske
istine" kao umjetnikog preostatka na kraju:

"Mi smo uvek manje ili vie skloni da osudimo

one koji mnogo govore, naroito o stvarima koje ih
se ne tiu neposredno, ak i da sa prezirom govorimo
o tim ljudima kao o brbljivcima i dosadnim
prialima. A pri tom ne mislimo da ta ljudska, toliko
ljudska i tako esta mana ima i svoje dobre strane.
Jer, ta bismo mi znali o tuim duama i mislima, o
47. Ibidem, 52.
48. Ibidem.

49. Ibidem.

457

drugim ljudima, pa prema tome i o sebi, o drugim

sredinama i predelima koje nismo nikad videli niti
emo imati prilike da ih vidimo, da nema takvih
ljudi koji imaju potrebu da usmeno ili pismeno
kazuju ono to su videli i uli, i to su s tim u vezi
doiveli ili mislili? Malo, vrlo malo. A tosu njihova kazivanja nesavrena, obojena linim strastima i potrebama, ili ak netana, zato imamo
razum i iskustvo i moemo da ih prosuujemo i
uporeujemo jedne s drugima, da ih primamo i
odbacujemo, delimino ili u celosti. Tako, neto od
ljudske istine ostane uvek za one koji ih strpljivo
sluaju ili itaju./"*50
Haim je otkrio fra Petru amilovo porijeklo i njegovu sudbinu, njegovu prirodu i njegove umiljaje:
Majka mu je bila uvena ljepotica udata prvi put za
Grka, drugi put za Turina, na zgraanje i uz kletve
svojih sunarodnika kao u sluaju Mare Milosnice;
traumatizirana nesretnom smru keri iz prvog braka,
ona je i u gubitku druge keri "traila l ../ i nalazila prst
nekih viih sila i oseala se prokletom i nedostojnom", zanemarujui mua i sina amila. A u amilovu ivotu se
ponovila majina sudbina: "Munjevita ljubav /prema
mlaoj Grkinji/ izmenila ga je potpuno", *51 ali njen otac
je odluno stao protiv toga.
"Mali sam ovek po ugledu i po imetku, ali
nisam mali po veri svojoj i po strahu bojem. I volim
ivot svoj izgubiti i ker, koja mi je jedinica, u more
poslati, nego je dati za nevernika. "*52
A amil je tada, pie Andri suprotno dizertaciji,
prvi puta sa historijskom objektivacijom prema tuoj
50. Ibidem, 53-54.
51. Ibidem, 58.

52. Ibidem, 59.

458

,
vjeri, islamu, sada sa hrianske strane, "tek pravo i potpuno mogao da vidi ono to ranije, zanesen i mlad, nije ni
slutio: ta sve moe da deli oveka od ene koju voli, i uopte
ljude jedne od drugih". "53 Poslije toga je amil ostao na
duhovnom raskru, "i tu se naao usamljen", kao i
Andri na nacio-kulturnom ali sa srpsko-politikom
mimikrijom u svome ispovijedanju.
"Od Crka ga je delilo sve a sa Turcima vezivalo
malo ta." "Postao je ovek koji ivi sa knjigama", "a
druio se jedino sa ljudima od nauke, bez obzira na
to ko su i ta su po veri i poreklu
Da bi se lanjske godine Smirnom pronijeli glasovi
"da su Tahirpainom sinu knjige udarile u glavu", "da je,
prouavajui
istoriju Turske Carevine, 'preuio' i,
zamiljajui da je u njemu duh nekog nesrenog princa, stao
da veruje da je i sam neki nesueni sultan", "ss. To je bio
kompleks izofrene identifikacije ami1a iz Smirne sa
Dem-sultanom, ili istraivaa sa predmetom njegova
prouavanja i pripovjedaa sa njegovim likom na
tanahnoj ivici patologije i genijalnosti, duevnog i
umjetnikog uivljavanja u drugu linost. U Haimovu
skraenom pripovijedanju, za koje je Andriu moglo
posluiti Hammerovo obimno djelo Historija
Osmanskog carstva, raeno prema starim turskim
hronikama, "56 povijest o Dem-sultanu je glasila

":54

53. Ibidem.
54. Ibidem, 59-60.
55. Ibidem, 60.
56. Geschichte des Osmanischen Reiches gerossentheils aus
bisher unbeniitzen Handschriften
und Archiven durch Joseph von
Hammer. Zweite verbesserte Ausgabe. Bd. I-IV, Pesth, C. A. Hartlebens Verlag, 1836. Ovo djelo je u

prijevodu na na jezik izdao Nerkez Smail agi, skraeno u tri toma,

pod naslovom Historija Turskog
/Osmanskogl carstva, Zagreb, '1979.
Skraenja, uz nastojanje da se
ouva piev smisao za lahko
pripovijedanje i potrebna objanjenja, prireiva je dao u uglastim zagradama. "Ustolienje Bajezida II i
sudbina princa Dema" izneseni su

459

ovako: Kada je neko spomenuo amila, njegovu nesretnu ljubav i neobian nain ivota,
''jedan od njegovih drugova rekao je da amil
prouava do u sitnice vreme Bajazita II, naroito
ivot Dem-sultana, i da je zbog toga putovao u
Egipat, na Rod i da se sprema sada ak u Italiju i
Francusku. Devojke su pitale ko je taj Dem-sultan,
a taj mladi im je objasnio da je to Bajazitov brat i
protivnik, koji je podlegao u borbi oko prestola, pobegao na Rod i predao se hrianskim vitezovima.
Posle toga su ga tadanji hrianski vladari drali
godinama u zatoenju, iskoriujui ga stalno protiv osmanske carevine i zakonitog sultana Bajazita.
Tamo je negde i umro, a sultan Bajazit preneo je telo
nesrenog brata odmetnika i sahranio ga u Brusi,
gde i danas stoji njegovo turbe. "*57
A kad je komentar jednog mladia iz drutva "on je
potajni Dem", "ve ga bivi drugovi /.../ i ne nazivaju drukije do Dem-sultan", posredstvom dounika dopro do
valije, koji je pomislio "da i sadanji sultan ima brata kog
je proglasio maloumnim i kog dri u zatoenju "*58 - oko a
mila se tursko-policijski krug zatvorio na razini politike.
!Moda je to i Andriu bio razlog da Prokletu avliju, iako ju je zapoeo jo 1928. dok je slubovao kao diplou devetnaestom poglavlju prvog
torna Smailagieva izdanja, str. 253257., u skraenom obliku. Glavne
etape povijesti o Demu podudaraju se sa Andrievim pripovijedanjem, ali bez Hamrnerove zavrnice, koja kod Smailagia glasi:
"Tako se okona ivot ovog tridesetestogodinjeg princa koji je
proveo trinaest godina u zatoe
nitvu, a bio je rtva kranske i tur-

ske politike, nevjernosti glavara

rodovskog reda, osvajakih planova Karla VIII i nesavjesne udnje za
dobiti, osvetom i umorstvom pape
Aleksandra VI. U narodu ivi
uspomena na njega kao na pjesnika, a lirske pjesme su mu skupili
njegovi vjerni slunici, uvar
peata, i Sadi, defterdar." Istr. 257./.
57. PA, 61.
58. Ibidem.

460

mata u paniji, 'S9 ne objavi u doba kraljevske Jugoslavije zbog analogije sa princom orem.! Knjige koje
su tada nali u ami1ovoj kui, na raznim stranim jezicima, rukopisi i biljeke, izazvale su u valiji takvu mrnju i toliki gnjev da ga je uhapsio uprkos objanjavanju starog kadije da je to "istorija, nauka, a od nauke ne
moe biti tete", i poslao u Carigrad u Prokletu avliju. '60
To je bila druga, realna, krajnost amilova sluaja u recepciji jednoumnog policajca, i ujedno opi odgovor
Andriev onima koji u knjigama otkrivaju analogije i
aluzije, pronalaze alegorije. Od ove take se u prii o
amilu, pored razliitih iznoenja povijesti o njegovu
dvojniku kao njemu, prepliu jo i etiki postulati politiko-policijske podozrivosti i slobode stvaralakog bezazleno patolokog duha, ali u turskom drutvu.
Sve ove razine vanjske i unutarnje radnje Andri je
na~tavio da prati u ovom djelu: od Haimove paranoidne opsesije da ga kontroliraju pijuni, koju je
odavao i "udan i udno usredsreen izraz kakav se vidi na
licima ljudi koji se u sebi rvu sa svojim pogrenim mislima i
uobraenim strahovima", '61 pri emu je Andri dva put
uzastopno upotrijebio rije"udan", vrlo frekventnu
na prvom stupnju njegova odnosa prema Istoku,
preko blasfeminog uea nekog Softe kod Andria
uvijek nekog muslimanskog sveenika ili dervia u
razgovoru oko Zaima o enama kao intermeca, do
ponovne pojave amila iz Smirne pred fra Petrom,
kada je "maloreivi amil poeo /lino!! da pria istoriju
Dem-sultana",'62 u segmentima, i nastavcima, dajui
S9. elimir Bob Jurii: Ivo
Andri

u Berlinu 1939-1941.,

Sarajevo, Svjetlost, 1989., 2S. Na

osnovu knjige Koste Dimitrijevia

Beograd, leS, 1976.,93.

60. PA,63-64.
61. Ibidem, 68.
62. Ibidem, 7S.

Razgovori i utanja Ive Andria,

461

tako ritam neobinoj egzotinoj i udnoj atmosferi

Proklete avlije, koja se, kad ne pue jugo, vraala u te
okvire. U komentaru amilove ponovne pojave
Andri je napisao sa stilski karakteristinim rijeima
slijedee: "Neobino lu njegovu djelu zaista neobino!
M.R.I prijateljstvo izmeu gospodskog mladia, Turina iz
Smirne, i stranca hrianina iz Bosne kao da je za ovih nekoliko dana dok se nisu viali stalno raslo, razvilo se i utvrdilo u ovoj udnoj tamnici /blago reeno"udnoj", ali jedinom mjestu gdje se takvo tursko-kransko prijateljstvo moglo razviti/, brzo i neoekivano kako samo u ovakvim
izuzetnim prilikama moe da bude."63 Ipodvukao M.R./.
Okosnica povijesne prie u petom poglavlju o dva
brata-suparnika, od kojih je stariji "mudriji, jai, blii
svetu i stvarnom ivotu", a drugi "suta protivnost njegova", "ovek kratka veka, zle sree i pogrenog prvog kor~ka,
ovek ije tenje stalno idu mimo ono to treba i iznad onog
to se moe", '64 je po svome zasnovu usmeno pripovjedaka, jo sa naklonou sultana-oca prema mlaem
sinu kao nasljedniku, a po strukturi kontrastnoromantiarska, uz Andrievu nacionalnu refleksiju da
je Demova majka "bila od kneevskog roda iz Srbije"'65
Imoda odatle i pieva naklonost prema njemu, ak
romantiarsko isticanje politikog vjerolomstva od
strane Reda jerusalemskih vitezova/, - slijedi Hammerovo povijesno-hroniarsko izlaganje, '66 to se obi
nim poreenjem moe ustanoviti.
"Mnogo due i ivlje i drukije, i sa drugim smislom
govoreno, bilo je ono to je fra Petar uo od svog novog prijatelja.", pie na poetku estog poglavlja, sa tenjom
63. Ibidem, 74.
64. Ibidem, 76.
65. Ibidem, 78.

66. Hammer, izd.

253-257.

462

Smailagia,

I,

objanjavanja stvaralakog procesa i opravdavanja

subjektivnog preobraaja dokumentarno-historijske
grae, stiliziranja njena, odstupanja od "historijske
istine". U ovu priu se uvukao Andri-pripovjeda
posredstvom arnilova doivljaja. Najprije, ona je
proirena u svome politikom znaaju od prvobitne
konstatacije: "otimanje oko 'sultanovog brata' " i spretna
igra D'Obisona trajali su osam godina.", *67 sa nizom
diplomatskih ucjena, prevara, ali uz Demovo sultansko dostojanstvo, ta pria je u narednom poglavlju
tradiCionalnu, proizilu iz dizertacije koncepciju i
Njegoevu romantiarsku spoznaju: "postoje dva sveta,
izmeu kojih nema i ne moe biti ni pravog dodira ni
mogunosti sporazuma, dva strana sveta osuena na veiti
rat u hiljadu oblika":68 '~ izmeu njih /nastavlja
neposredno Andri svoju temu o tragediji raznovjerstva koje je donio islam, ali imajui pred sobom Dema,
Njegoa neposredno Vladiku Danila i na poseban
nain sebe/, koji je na svoj nain, u ratu sa oba ta zaraena
sveta. "*69 "Carev sin /objanjava on sa asocijativnim
povijesno-knjievnim analogijama i prelijevanjima, ali
i samoispovijedno, s tenjom duevnog oslobaanja
od vlastitih nesporazuma sa svijetoml, carev brat, car i
sam po svom najdubljem uverenju i oseanju, i u isto vreme
najnesreniji od svih ljudi. Prvo izdan i poraen, a zatim
prevaren i lien slobode, usamljen i odvojen od svojih i od
prijatelja, doveden u tragian procep, a celom svetu na
vidiku, kao na sramnom stubu, ali sa gordom reenou u
sebi da u tom poloaju istraje i da ostane ono to je, da ne
izgubi svoj cilj ispred oiju i da ne popusti ni bratu-krvniku
67. PA, 80.

68. Ibidem, 88. Slino kod

Njegoa u Gorskom vijencu: "Krst i

luna dva strana simvola,/ Njihovo

je na grobove carstvo".
69. Ibidem.

463

ni nevernicima koji ga podmuklo varaju, ucenjuju, prodaju

i preprodaju. ""70
Ali pored ovih razmiljanja o antagonizmu i ne-

razumijevanju dva svijeta, tursko-islamskog i

i razapetom /bosanskom!! ovjeku izmeu
njih, bilo je, posredstvom fra Petra, zapadnjaka i
katolikog redovnika, kao amilova sluaoca i
priaoca, vlastitog priznanja i graniene recepcije
tursko-islamskog kulturnog duha, umjetnosti, ideologije.
'fl bilo je u tom prianju Ipie Andri iz pozicije fra
Petra! i njemu potpuno nerazumljivih stvari, kao to su
Demovi stihovi o sudbini, o vinu i pijanstvu, o lepim
deacima i devojkama. amil ih je recitovao napamet i kao da
su njegovi roeni. Bilo je i rei i miljenja koja su ga zbunjivala i bunila, kao to su otri Demovi sudovi o papama i
drugim crkvenim glavarima." Ali je ipak smatrao, ne bez
Andrievauea, u skladu sa svojom ispovjednikom
ulogom ali i sa slobodom knjievnog izraavanja:
"Treba oveka pustiti da kae sve. ""71
A dok je amil slobodno pripovijedao ovu dublju
sudbinu Dem-sultana kao svoju subjektivnu viziju,
fra Petar je primijetio da mu Haim, objektivni ali politiki uplaeni sputani pripovjeda, "nikad ne prilazi za
vreme tih razgovora, nego samo kad ga sretne samog"."72
kranskog,

70. Ibidem.
71. Ibidem, 89. U vezi sa smislom Demovih stihova" o vinu i pijanstvu, o lepim deacima i devojkama", vidjeti: Muhsin Rizvi: Stvaralaki doivljaj i italaka recepcija u
knjievnosti Muslimana na orijentalnim jezicima !Knjievna istorija,
1977.,37.,3-12. Andri oito nije po-

znavao mistiko-alegorijsku poetiku turske divanske knjievnosti, u

kojoj se profana ljubav razumijeva
kao ljubav prema Bogu, a vino i pijanstvo kao metaforiko sredstvo
ekstatinog pribliavanja Njemu.
Stoga su to i njemu, kao i fra Petru
bile "potpuno nerazumljive stvari".
72. Ibidem, 90.

464

Andri

je tako od historijske faktografije preao na

subjektivan pripovjedaki doivljaj injenica, a od
njega na amilovu identifikaciju sa likom i duhom
Dem-sultana, i poeo i sam govoriti rjenikom poznatim iz prikazivanja "uticaja turske vladavine na
duhovni razvoj Bosne", sve u kontrastima, samo u
inverziji emocionalnih odnosa: "Ve treeg dana /pie
Andri! bila je ispriana cela istorija, do tunog i sveanog
kraja, do svetlog, dostojanstvenog turbeta u Brusi, iji su
beli zidovi ispisani najlepim surama iz Korana, kaligrafski
stilizovanim u obliku udnih cvetova i kristala". *73 /Sve je
Andriu na Istoku "udno" ako nije "strano".! Ali
tada je poelo prianje izdvojenih prizora sa svim
73. Ibidem, 91. Popovi, 511.
"Ostavimo na stranu 'svetlo turbe'"
- komentira Popovi - i "udne cvetove i kristale kojima bi takoe
svako ko je video grobnice sultana
u Brusi mogao da prigovori, i zadrimo se na sintagmi 'zidovi ispisani
najlepim surama iz Korana'.
Najpre nije naravno nikada re o
surama /koje su itava poglavlja/,
pa ak ni o ajetima /koji su takoe u
najveem broju sluajeva isuvie
dugaki! nego o fragmentima pojedinih ajeta. I drugo, ne moe se ni u
kom sluaju rei "najlepe sure" jer
je u pitanju sveta knjiga u kojoj su
sve sure, svi ajeti, sve rei i sva
slova podjednako sveta, i ne podleu nikakvim ljudskim merilima.
To je i epigrafski govorei neodrivo, s obzirom da je broj citata
koji se upotrebljavaju za tu vrstu
natpisa i prilino skuen i odavno
ustaljen." - Andri je, u oktobru
1972., u povodu Dem-sultanova
groba govorio Jandriu i o Brusi:
"Ne videti tu varo - znai ne videti
Tursku./.../ Brusa je najlepa turska

varo i iz nje je osvojen svet. Iznad'

stare turske prestonice, koja pomalo podsea na Sarajevo, nalazi se
visoka planina, dva puta vea od
Trebevia. Na njoj uvek ima snega,
pa se svet tu skija preko cele
godine. Zanimljivo je da se to brdo
nekad zvalo Olimp, to znai da su
u tim krajevima nekad vladali Grci.
Kad pomislim na Brusu, ja se uvek
setim tople vode koja greje ceo
grad, starinskih ulica, groblja na
kome su sahranjivani sultani - tu je
i grob Dem sultana o kome sam
pisao u Prokletoj avliji - i na kojem
poivaju dve keri srpskog kneza
Lazara." /Jandri, 146-147./. Jandri
u napomeni ispravlja Andriev
iskaz o Lazarevim kerima: "Knez
Lazar je imao tri keri: Jelenu,
udatu najprije za Balu, a potom za
Sandalja; Maru, udatu za Vuka
Brankovia, i Oliveru, udatu za
Bajazita. Prema tome, samo je
Oliverin grob u Brusi, u Turskoj
!Konstantin Jireek, Istorija Sloba,
Be, 1911, 1918." /Jandri, 147/.

465

pojedinostima. "Nizali su se Demovi sreni i nesreni

dani, njegovi susreti i sukobi, ljubavi, mrnje i prijateljstva,
pokuaji beanja iz hrianskog ropstva, nade i oajanja,
razmiljanja za dugih nesanica i zamreni snovi u kratkim
asovima spavanja, njegovi ponosni i gorki odgovori visokim
linostima u Francuskoj i Italiji, gnevni monolozi u samoi
i zatoenju, izgovoreni ne amilovim nego drugim
glasom. "'74 "Ne amilovim nego drugim glasom",
objanjava Andri taj "teki i odluni trenutak utjelovljavanja, uivljavanja, uosjeavanja i uduhovljavanja"} jer je
amil "sa posrednog prianja tue sudbine preao na ton
line ispovesti i stao da govori u prvom licu":75 Za Haima
je to bila sumanuta identifikacija} za Andria - spontano stvaralako poistovjeenje, i ujedno posredno
aluzivno oienje, moralno oslobaanje od vlastitih
negativnih} nehumanih turskih likova i scena} izvan
razuma a po nalogu mitsko-povijesnih emocija i
strasti, koje je on stvorio. Ili kako Andri monolokiispovijedno} u zagradama} kae:
"/Ja! - Teka re, koja u oima onih pred kojima je
kazana odreuje nae mesto, kobno i nepromenljivo,
esto daleko ispred ili iza onog to mi o sebi znamo,
izvan nae volje i iznad naih snaga. Strana re
koja nas, jednom izgovorena, zauvek vezuje i poistoveuje sa svim onim to smo zamislili i rekli i sa
im nikad nismo ni pomiljali da se poistovetima, a
u stvari smo, u sebi} ve odavno jedno./"76
Uspostavljajui ponovo relaciju "historijske"} i
"knjievne istine"} odnos izmeu "faction" i "fiction", i
uoavajui amilova pripovjedaka odstupanja}
76. Ibidem, 91-92.

74. Ibidem, 91.

75. Ibidem.

466

Andri

je fra Petra predstavio kao ovjeka razuma i

realnosti, ozbiljnih i vjerodostojnih knjiga, koji je
sluao amil-Demovu priu s one strane stvaralake
ivice "u sve veoj nedoumici, sa zebnjom, aljenjem, i teko
prikrivanim nemirom", a uvee bi "prebacivao sebi to ga
jasno i odluno ne zaustavi na putu koji oigledno ne vodi
dobru, to ga ne prodrma i ne trgne iz njegove zablude. Pa
ipak, kad bi se sutradan ponovo nali i kad bi mladi opet
pustio maha svojim nezdravim predstavama, on bi ga opet
sluao, sa lakom jezom i dubokim saueem, neprestano
oklevajui da ga prekine i dozove k sebi. "'77
A i kad bi pokuao da, "uzgrednom primedbom odvoji
amila koji govori, od mrtvog Dem-sultana, od te njegove
patoloke identifikacije, 'inio je to slabo i neodluno':78
Andri se, preko fra Petra, i pored uviavnosti u
duevnu fluidnost stvaralakog procesa, uz ne
sluajno trokratno upotrebljavanje naziva "mladi" za
amila kao to je nazivao i anonimnog sebe kao
sluaoca pokojnog fra Petra u okvirnim poglavljima
djela, - vraao trezvenom stavu. pisca-realiste,
potvrujui tako posredno uvjerenje da je sve ono to
je i sam stvarao radio promiljeno, s planom i namjerom i sa svijeu o uinku oslobaanja vlastitih trauma i podsvjesnih kolektivnih arhetipskih i mitolokih
optereenja u pisanju historijskih proza o Bosni. A
kada bi opet popustio sluajui "mladiev strastveni
apat", postajao je svjestan zajedno sa Andriem da je
"ono to nije, to ne moe i ne treba da bude bilo... jae od
onog to jest, i to postoji, oigledno, stvarno i jedino
mogue", da bi poslije opet prekoravao sebe "to je i
ovog puta popustio pred neodoljivim talasom ludila i to
77. Ibidem, 92.

78.Ibidem.

467

nije uinio vei napor da mladia vrati na put razuma ":79 Iz

cijelog Andrieva prethodnog prikazivanja bilo je
vidljivo da je i pripovjedako, osobito romantiarsko,
stvaranje jedna vrsta hipertrofije mate, neto to nije
stvarnost, nego blaga izofrenija, ali na ovom mjestu je
izvalio iz sebe rije "ludilo" kao neki teak kamen na
dui, jer se i sam sakriven iza fra Petra, "oseao ... kao
sukrivac u tom ludilu",so zbog proputanja da uini ono to
je namjeravao i neprekidno odlagao.
A kad se jednog jutra nije pojavio, fraPetar je ponovo uo njegove sinonje rijei prije rastanka: "Od svega
to svet ima i jeste /govorio je amil kao Dem u prvom
licul ja sam hteo da napravim sredstvo kojim bih savladao i
osvojio svet, a sada je taj svet uinio od mene svoje sredstvo. "'Sl A zatim je Andri u nastavku te psiholoke
interpretacije sam progovorio preko amila koji se
opet vratio u sebe i objektivirao prema Demu. Svoju
opsesivnu temu o dvije antagonistike vjere i kulture,
zaetu u Bosni, Andri je ponovo analogijski pronaao
u Demovoj historijski traginoj situaciji bez izlaza. Na
pitanje "ta je Dem, Dem id?" i na odgovor "rob, to je
malo reeno" on je nadovezao temu odsudnog i neumirnog kriarsko-islamskog raskola i neprijateljskog
. sueljenja: "Vaskoliki obitavani i poznati svet, podeljen na
dva tabora, turski i hrianski, nema za njega pribeita. Jer,
tamo ili ovde, on moe biti samo jedno: sultan. Pobedniki ili
poraen, iv ili mrtav... "'S2
Kad se amil ni drugog ni treeg dana nije
pojavio, Andri je iznio Haimovu priu fra
Petru o njegovu policijskom sasluanju na
rasponu pitanja: "za koga ste skupljali podatke
79. Ibidem, 92-93.
SO. Ibidem, 93.

Sl. Ibidem, 94.

S2. Ibidem, 94-95.

468

o Dem-sultanu?" i odgovora: "prouavao sam

ono to je poznato u naim istorijama" i ponovnog
pitanja: 'I'\. kako to da od tolikih predmeta o kojima
piu knjige i nauka vi odaberete ba taj?",kad to
"nije dobar predmet ni za razmiljanje", "ne preduzima se toliki posao sluajno ni bez nekog
'1' ""83
cl1a
.
Tako je Andri pod mrnju prema policiji, nasuprot
slobodi govora i stvaranja, podvukao i svako pitanje o
njegovu vlastitom knjievnom radu koje bi za nekoga
moglo biti neprijatno, uvredljivo i historijski
optuujue.

Na kraju je amil "priznao otvoreno i gordo da

je istovetan sa Dem-sultanom, to jest sa ovekom
koji je, nesrean kao niko, doao u tesnac bez izlaza,
a koji nije hteo, nije mogao da se odree sebe, da ne
bude ono to je". "84 A iste noi "ako je iv, verovatno su ga preneli u Timarhanu, kraj Sulejmanije, gde
se zatvaraju duevno oboleli. Tu e, meu ludacima,
njegova prianja o sebi kao nasledniku prestola biti
ono to su sve rei i razgovori ludaka, bezopasna
bolesnika matanja na koja se niko ne osvre". "85
A kad se jednog dana uz njega, oborene glave, privio Dem-amil, i on pokuao da ga razgovori da e
ozdraviti, on mu je rekao: "Ne mogu ja /.../, dobri ovee,
ozdraviti, jer ja i nisam bolestan, nego sam ovakav, a od sebe
se ne moe ozdraviti. ""86 To je bio odgovor sebi i drugima i na mnoga druga pitanja, koja su se postavljala
Andriu lino, s traumama i njihovim oslobaanjem, s
njegovim renegatsko-karijeristikim ambicijama,
najzad, stvaralaki.
83. Ibidem, 98-99.
84. Ibidem, 101.

85. Ibidem, 102.

86. Ibidem, 114.

469

Tragom amilovao sluaja, Prokleta avlija se

zavrava kako je i zapoela, u refleksijama sveopeg
ludila. I dok fra Petra, nakon razgovora sa amilom,
hvata strah i od pomisli da se "ovdje i najzdravijem
ovjeku poinje s vremenom... da muti i privia", ali uz
utjehu da osim Avlije "ima i drugog i drugojaijeg svijeta,
da ovo nije sve i nije zauvijek",*87 Haim ga uvjerava "da
ovde i nema zdrava oveka i pri istoj pameti./.../ Sve sam
bolesnik i ludak, i straari i apsenici i pijuni /.../, da i ne
govorim o najveem ludaku, Karaozu":88 Da bi se misao
o Prokletoj avliji, koja je s. fra Petrom pola na put iz
Carigrada u Bosnu, politiko-gnomski artikulirala II
ocjeni jednog kranina, li crnoj Akri, o budunosti
Turske carevine:
'flko hoe da zna kakva je neka drava i njena
uprava, i kakva im je budunost, gledaj samo da
sazna koliko u toj zemlji ima estitih i nevinih ljudi
po zatvorima, a koliko zlikovaca i prestupnika na
slobodi. To e ti najbolje kazati. "*89
A prije toga, na odlasku, sa azijske obale fra Petar je
vidio prvi i posljednji put, i simboliki doivio,
panoramu Carigrada, drukije od Njegoa; "u svoj njegovoj sili i lepoti" i "ljepoti uasa" u sjeanju, izazovno
proniknutu Andrievom milju, u zagradama, o njegovoj sudbonosnoj historijskoj, islamskoj pogubnosti:
'fl pred njima se celom jednom stranom mranog
vidokruga dizao veernji Stamboi, nalik na
vatromet koji je zastao u poletu. Bio je ramazan i na
munarama svih damija goreli su kandilji
trepui kao pravilna sasvea iznad bezbrojnih
gradskih svetlosti. /.../ Fra Petar je jedno vreme
87. Ibidem, 114-115.
88. Ibidem, 116.

89. Ibidem, 118-119.

470

gledao to to je danju Stambol a to se sada mono

i izazovno propinje kao iskriav talas poput nevidljivog neba, u beskrajnu no. /Koliko je trebalo da
se uegu tolika svetlila? Ko e ih ikad moi pogasitili Izgledalo mu je da tu nema nigde mesta za
Prokletu avliju, a ipak je ona tamo negde, na jednoj
od onih malih tamnih povrina, meu gusto razasutim svetiljkama. "*90.
Na kraju se spustio luk "prie i prianja" naporedo sa
pogledom na grob fra Petra "meu nevidljivim
fratarskim grobovima". Kako je zapoela tako se i
zavrila pria o Prokletoj avliji, ali u tonovima sveope
smrti svijeta ovog djela:
"Nema vie ni prie ni prianja. Kao da nema ni
sveta zbog kog vredi gledati, hodati i disati. Nema
Stambola ni Proklete avlije. Nema ni mladia iz
Smirne koji je jednom umro jo pre smrti, onda kad
je pomislio da je, da bi mogao biti, nesreni sultanov
brat Dem. Ni jednog Haima. Ni crne Akre. Ni
ljudskih zala, ni nade i otpora koji ih uvek prate.
Nieg nema. "*91
Sve u relativnom doivljaju "mladia pored prozora"
koji se, svojim refleksijama o pripovjedakom stvaranju izmeu injenica i fikcije, takoer ve poistovijetio s
"mladiem iz Smirne", pa mu "tako izgleda" i "seanje na
priu" /koju je/ osenila misao o smrti. "*92 Ali u panorami
opusa Andrieva jedan drugi vii luk spojio je Bosnu
sa Stambolom i Stambol sa Bosnom u romantiarskom
doivljaju i zlokobno historijskom uvjerenju njegove
doktorske dizertacije.

92. Ibidem, 119-120.

90. Ibidem, 117-118.

91. Ibidem, 119.

471

II.
("OMERPAA LATAS")

Posthumni prireivairomana Omerpaa Latas Nera

Muharem Pervi i Radovan Vu
kovi/ istakli su u Napomeni da se "poreenjem sa istorijskim podacima moe... lako utvrditi podudarnost
Andrieve literarne transpozicije dogaaja i istorijskih
injenica, a od moguih Andrievih izvora za Latasovu djelatnost u godini 1850. pozvali su se na radnju
Hamdije Kapidia Omer-paa Latas u Bosni. Pacifikacija
Bosne /Gajret, kalendar za 1939., Sarajevo, 1938., str. 5071./.*1 U literaturu o Latasu kojom se Andri mogao
koristiti spadaju, meutim i radnje: Ademage Meia,
Omer-paa Latas u Bosni/ Novi Behar, 1/1927-28., 20.,
314-316.; 21., 330-333.; 22., 350-351.; 23., 378-380., i, neto manje, Ahmeda MuradbegoviaOmer-paa Latas u
Bosni 1850-1852. /Zagreb, 1944./, te knjiga Josefa KJts
cheta Erinnerungen aus dem Leben des Serdar Ekrem
Omer Pascha /Michael Lattas/ seinerzeitiger kaiserl.
kJnigl. Dr K.,/Sarajevo, 1885./:2 Pri svemu tome su za
Stoji, Petar Dadi,

1. Ivo Andri: Omerpaa Lntas.

Sabro dj. knj. 16., Sarajevo, 1976. lU
daljnjem navoenju: OLl. Napomena, 307.
2. Dr. Galib ljiva: Omer-paa
Latas lt Bosni i Hercegovini 1850-

1852. Sarajevo, Svjetlost, 1977. Na

kraju ove monografije nalazi se
poglavlje Izvori i literatura, str. 207217. Bibliografski podaci koje na
ovom mjestu navodimo dati su
prema ovom poglavlju.

472

lik, ivot i djelovanje Omer-pae Latasa Andriu bili

posebno znaajni podaci koje su dali Mei i K6tschet.
O privatnom i ljubavnom ivotu Latasovu Andri
je mogao proitati itav niz napisa: Alfred Makanec,
Kletva sarajevskih djevojaka. Familijarni i privatni ivot
serdar Ekrem Omer-pae /Veernja pota, 1928., 2120.,
2-3.; Alfred Makanec, Omer-paa kao carski namjesnik
/Obzor, 1929., 88., 5.; Alfred Makanec, Omer-pain brak
sa Anom Simonis !Jugoslavenski list, 1933., 45., 3.;
Rudolf Zaplata, Privatni ivot Omer-pae !Jugoslavenski
list, 1936.,40., lO., 2.; Rudolf Zaplata, Karlovaki slikar
portretirao je Omer-pau !Politika, /29. VIII, 1933.; Rudolf
Zaplata, Novi momenti iz ivota Omer-pae Latasa
!Jugoslavenski list, 1937., 245., 17. X, 9.; Rudolf Zaplata,
U starom Sarajevu. Kako je Omer-paa oteo enu svog
uraka !Politika, 1933., 8896., 4.; Rudolf Zaplata, U
Omer-painom haremu u Sarajevu 1852. godine
!Jugoslavenski list, 1933., 39., 8. II, 7: 3
Za poglavlja okonzulu Atanackoviu iz druge godine Latasova boravka u Bosni prireivai romana su
spomenuli radnju Ferde iia Bosna i Hercegovina za
vreme vezirovanja Omer-pae Latasa /1850.-1852./ Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, knj.
XIII, Beograd, 1938./, osobito izvjetaje tumaa Plehaeka o Latasovim akcijama u Travniku, sa im se podudara i Atanackovievo pismo Schwarzenbergu u Be,
koje poinje rijeima "Travnik lii na jednu veliku robijanicu",*4 isto kao i u Andrievu tekstu. Nesumnjivo
je, meutim, da u popisu izvora i literature koji je objavio dr. Galib ljivo u svojoj monografiji Omer-paa Latas u Bosni i Hercegovini 1850-1852. /Sarajevo, Svjetlost,
1977./ postoje, pored ovih, i drugi tekstovi koje je An3. Ibidem, Izvori i literatura.

4. Ibidem.

473

dri

mogao itati, ili ih je itao, pripremajui grau za

ovo djelo.
O samom dolasku Omer-pae Latasa u Sarajevo,
opisanom u prvom poglavlju romana, vidi se iz ove
knjige da se o tome, ak pod istim naslovom, mnogo
pisalo, a iv prikaz dogaaja koje je on izazvao dao je
i Vladislav Skari u knjizi Sarajevo i njegova okolina od
najstarijih vremena do austro-ugarske okupacije /Sarajevo,
1937.,201-203.,207-208./. Ne treba zaboraviti ni zavrne stranice Baagieve knjige Kratka uputa u prolost
Bosne i Hercegovine /Sarajevo, 1900., 167-174./,*5 na kojima je opisan boravak Omer-pae Latasa u Bosni.
Meutim,

dublje od dokumentarnih izvora i historijske literature, od pojavnog lika i egzistentne

biografije, roman nazvan od redaktora Omerpaa Latas,
koji historijsko-hronoloki slijedi nakon Travnike
hronike, predstavljao je zavrnu taku knjievnog
oivotvorenja Andrieve dizertacijske antiturske koncepcije i, kao i uvijek, analogijsko iznoenje i pokuaj
oslobaanja od jednog traumatinog optereenje
vlastitog ivota, kompleksa renegatstva. Ovaj roman
je Andri dugo nosio u sebi, i prikupljao grau za
njega, ali je uspio obraditi samo neke prie i odlomke
iz jedne vertikale njegova korpusa, i to one koji se tiu
samog Latasa i kruga likova oko njega i u vezi s njim.
Druga vertikala, koja ini prirodnu, na domaoj historiji zasnovanu i nesumnjivo nerazdvojnu naporednu radnju u cjelini romana, i odnosi se na jo od dizertacije za Andria opsesivnu linost Ivana Franje
Jukia, u poetku zanesena Latasom zbog njegova
hrianskog porijekla i nade da bi mogao posluiti u
5. Ibidern.

474

politikoj borbi sa pobunjenim bonjakim baama na

korist hriana, a koja je ostala, meutim, neobraena,
bez i jednog odlomka u kojem bi ona dola do izraaja,
ak i bez naznake ili bilo kakve veze s njom u
obraenim poglavljima, kao da je pisac elio sakriti
jedan bitan komplementarni dio svoga bia. '6 Oito je
cjelovit kompleks Latas - Juki u interakcijskom odnosu za Andria bio i previe sloen, teak i kontraverzan da biga mogao psiholoki iznijeti i moralno
razrijeiti bez negativnih italakih asocijacija i refleksija na samog sebe u drutvenom i politikom ivotu
monarhistike i socijalistike Jugoslavije. Andri se
stoga jo jednom priklonio jednostranom i krnjem
predstavljanju historijskih odnosa i ranom opredjeljenju iz Mosta na epi: IJu utanju je sigurnost", zatvarajui tako zatitni zid oko sebe i misteriju oko svog

6. Samo je Jandriu, u oktobru

1973., o Jukiu rekao slijedee, to
sVjedoi da je istraivao grau za
njegov lik: "Ivan Frano Juki, to je
svetla 'stavka' u bosanskom kulturnom nasleu. Ja sam u arhivi
pronaao dokumenat u kojem austrijski konzul pie o Jukiu otprilike
ovo: 'Jue mi je dolazio bogoslov
Juki. Mnogo je bezobrazan ovek.
Stalno i uporno govorio mi je o
Rusiji i Srbiji, i kad je u tom bezobrazluku preterao, isterao sam ga
napolje.'" !Jandri, 288./. A u oktobru 1974. je govorio: "Ja upravo
ovih daha itam sabrana dela Ivana
Frane Jukia. To je zanimljiva
linost. On je osnovao prvu
osnovnu kolu u Bosni. Imao je,
ini mi se, etrnaestak polaznika.
On pie da su kolu zajedno
pohaala katolika, muslimanska i
pravoslavna deca. Bio je tu i jedan
akon koji je imao dvadeset i jednu

godinu i bio oenjen. Vidite, jo

onda su deca svih nacionalnosti i
vera zajedno pohaala istu kolu, a
mnogo kasnije, u moje vreme, postojale su odvojene kole. Juki je
bio punokrvan, ugojen; imao je
bUjnu narav. Mnogo se zanimao za
narodne pesme, ali je hramao u
jeziku. Zanimljivo je da sam ja
meu pretplatnicima na Vukov
Rjenik naiao i na ovu adresu: "Fra
Ivan Frano Juki, bogoslov,
Dubrovnik." Mene je, verujte,
mnogo zanimala ta linost. On je
bio za zajednitvo svih naroda u
Bosni; on pie o Kosovu, i tim
povodom se uvek setim Miljanova
koji je pisao da je proklet onaj koji
je prvi posejao razlike u jeziku
izmeu Srba i Hrvata." !Jandri,
382./. Andri, meutim, nigdje ne
govori o odnosima izmeu Jukia i
Latasa, o Latasovoj prevari Jukia i
progonu iz Bosne.
\

475

ivota i djela, koje je inae odavno bilo pod zatitom

vlasti i u njenoj nacionalno-politikojslubi. Po prirodi egoist, zatvoren i nepovjerljiv prema ljudima,
ispunjen osjeanjemugroenosti i vjeitim patolokim
strahom, koji je u poetku nalazio stvaralakogoduka
i Kirkeggardovoj Filozofiji strepnje a ispoljavao se
tokom ivota, pojavno i konkretno, u strahu od oskudice i opsesivnoj brizi za egzistenciju, za ivot, karijeru, za politiki i knjievni ugled, Andri je svoje
komplekse i psiho-neurotike napone kompenzirao i
oslobaao u svojim knjievnim djelima, ali uvijek u
vremenu i atmosferi turske vladavine, od koje nije
mogao tetiti niti mu je ona mogla u ivotu politiki
nakoditi.
Piui u treem licu orenegatu Omerpai Latasu i
raspravljajui uz pripovjedako objektiviranje o moralnim aspektima toga poloaja, Andri je renegatstvo odbijao od sebe. Ali je odavao svoju identifikaciju na svim
onim mjestima gdje je duboko, sa uivljavanjem u duu, ulazio u psihologiju lika, iskazujui samog sebe kojeg je najbolje poznavao, i iznosio i potmulu griu savjesti, ak svjedoenje o Latasovu potisnutom a pravom
biu, oslobaajui se tako i sam napetosti lanog poloaja i unutarnjeg kompleksa, koji je s godinama sve vie jaao u njemu. Ali je kompleks Latasova renegatstva
kao vlastitog, bar djelominog oslobaanja, i bez Jukieve katoliko-hrvatske ekvivalence, izbio kao odrednica ovoga lika, kao da Se Andri pred kraj ivota i sam
preispitivao i obraunavao prvo sam sa sobom, zatim sa
svojim shvatanjima,doivljajima Turaka i Istoka. Ono
to mu je u liku Jukia, da ga je pripovjedaki stvorio,
bilo tee iskazati, to mu je u liku Latasa, pravoslavnog
Srbina-poturenjakabilo lake uiniti, jer je bio zati-

476

en njegovim pravoslavnim porijeklom i historijskom

ulogom. Stoga je u Omerpai Latasu ipak alegorijski napisano djelo "Ivo Andri njim samim" u mnogim bitnim moralnim i psiholokim vidovima.
Ve

u prvom odlomku ovog djela, u poretku kako

su ga dali prireivai mada sa nepouzdanom
hronologijom da li roman poinje s Latasovim mladim
danima, - Andri je otvorio kompleks renegatstva na
vie pojavnih i asocijativnih razina kod Latasa kao
ovjeka porijeklom hrianina: Srbin koji je svojom
voljom preao na islam u neposrednu slubu
Carigrada i Osmanlijama, to historijski asocira i konverziju Bonjaka, koji su, meutim, za razliku od
Latasa, ostali na svojoj "batini", u Bosni, esto protiv
Stambola, kao dravljani Turske carevine, - i tu je
osnovna kontraverza ova dva poloaja, ili kako Andri
kazuje:
"U Sarajevo ulazi carski serasker sa znatnom i
dobro opremljenom vojskom i sa najirim ovlae
njima, a sa zadatkom da lomi i upokori ne pobunjenu raju ili spoljnjeg neprijatelja nego one koji vekovima vladaju Bosnom i koji su se do jue nazivali
sultanovim sinovima: begovat, prvake i c1anove najuglednijih porodica 'od turskog uha'.
1...1 On i ne dolazi da kao vlast vlada i upravlja,
nego da ratuje i kanjava. I, povrh svega, taj serasker, koji je uguio mnoge bune po Carevini, nije niko
drugi do nekadanji liki hrianin, austrijski kadet, koji je pre etvrt veka prebegao u Bosnu, poturio se a zatim se svojim znanjem, vetinom i li
nim zaslugama uspeo do najvieg vojnog poloaja u
Carevini."
477

Ali je tu u dubini iskaza sa ovim porivom bilo i neko

oslobaanje i od, podudarnog sa Latasovim, renegatskog kompleksa u samom piscu, kao katoliku-Hrvatu,
koji je, takoer radi karijere "prebegao" u srpstvo, i u
slubu Srbima, a potisnuo svoje nacionalno-kulturno
izvorite, esto grubim odbijanjem, u ponorni.cu svoga
podsvjesnog bia.
U ovom poglavlju se istovremeno otkrivaju i veze
sa Andrievim prethodnim historijskim romanima: i
Mehmedpaa Sokolovi je porijeklom hrianin, ali
koji je posredstvom"danka u krvi" odveden u Carigrad, vinuo se do najvieg poloaja, a nije zaboravio
svoj zaviaj. I dok je on inio dobra djela gradei
zadubine narodu, Latas je svoje renegatstvo iskupljivao gonei Bonjake kao Srbin u turskoj uniformi i po
nareenju Stambola. Prvaci, koji su vezirima na prolasku kroz Sarajevo postavljali uvjete o njihovu
boravku, sada su znali "da ta vojna sila i njen zloglasni zapovednik dolaze protiv njih i njihovih ivotnih
interesa i navika", da je Latas "istinski vojnik i upravlja,
sa modernim naoruanjem i obuenim trupama, sa
vetinom kolovanog oficira, poturica i karijerist, sa
revnou

najamnika i

bezobzirnou

nevernika i

tuina",*7

otima se Andriu u ovoj karakterizaciji kao

neka vrsta samoodbrane, odbijanja od sebe svake
sline primisli. Ali se "bogati, gordi i lukavi", kao begovi
u Lutvinoj kahvi Travnike hronike, "nadaju da e ipak
uspeti da izbegnu neposredan sudar i oruan obraun, da e
i njega nekako prevariti i "nadurati", i da e mu, na kraju,

pogledati u lea kao to su u prolosti tolikim drugim

pogledali, a da e u Bosni i u Hercegovini ostati stari red,
7. OL, 10.

478

njihov red, "onako kako je oduvijek bilo i kako e uvijek

biti". *8 Meutim, za razliku od raspoloenja pri
dolasku konzula u Travnik, ovdje "sitan svet, naroito
raja od sve tri vere /kako Andri socijalizira njihovu psihologiju/, strepi na svoj nain i za svoj raun, pitajui se ta
sve teko i nepovoljno moe izai za njih iz ovih sukoba i
obrauna izmeu oruane vlasti i bosanskih prvaka i velikaa. "*9 Ali kada je ujahao u grad serasker Omerpaa u
sjaju lika i svite, svjetina je bila, pie Andri sklon kontrastima ali otkrivajui odmah i njegov dvolini lik,
"iznenaena i zadivljena", doivljavajui ga "kao
privienje, i to zaudo blago i dobrosreno", "sa izrazom
strogog dostojanstva i zagonetne blagosti".*10
U nastavak ovog opisa, kao prijelaz ali i po svojoj
sklonosti za pomjerenim likovima, Andri je ubacio
epizodu o "ludom Osmanu", "poznatoj mirnoj gradskoj
ludi", koji je "mrav, pocepan i zadihan" poplaio oficirova bijelca, jedan od zaptija je prihvatio ludaka, a podoficir je psujui dobacio: "U fa lake, pa bijte! Na
mrtvo!,,*n Iako je "muktar Imuhtar!/ Sabitaga" na kraju
preuzeom1adiaod zbunjenog zaptije s rijeima "Ko je
vidio da se ovo bije?",*12 Andri je, sklon seksua1nopatolokim likovima i epizodama ispriao lirsku povijest o njemu, koji je "za nepune dvije godine l .. .! postao
neizleiv bolesnik, i to najtee i najstranije vrste".
Metodom psihoanalize Andri je iznio kako je on
"nekom uroenom uzdrljivou odudarao" od svojih drugova. "Zbunjivali su ga naroito smeli mladiki razgovori,
a na aikovanja, petkom, po mahalama, nije voleo da odlazi.
Zbog toga su ga drugovi esto peckali. A kad bi uspeli da ga
ll. Ibidem, 17.
12. Ibidem, 25.

8. Ibidem, 10-11.
9. Ibidem, ll.
10. Ibidem, 13-14.

479

povuku sa sobom, on se ponaao kao ovek u neprilici i drao

se kruto pred svakom od tih udavaa, manje ili vie skrivenih
iza muebaka ili odkrinutih vrata. Na sve ale iapate
odgovarao je ponajvie zbunjenim utanjem i uvek istim,
lakim, odsutnim osmejkom. "*13 A kad se jednom na
ulasku: u Viegrad, meu kuama nepoznatog zaseoka, naao "lice u lice sa devojkom koja je, otkrivena, prala
ruke i hladila zaarene obraze", a ona iznenaena
vienjem ovjeka-stranca zaklonila lice i pobjegla u
avliju, *14 on je doivio duevnu traumu koja se pretvorila u "skrivenu viziju devojakog obasjanog lica koje zaklanja i gasi njena velika bela ruka". *15 Poetsku sutinu njegove traumatine enje i uroenu dobrotu njegova
bia Andri je umjetniki povezao sa njegovom manijom stvorenom u kritinom trenutku njegova
obeanja na majine nagovore da se eni, koji S11 za
njega postali muenje, da u nemiru tri ulicama traei
"znani osmejak", da zagleda na esmi svaku enu i,
razoaran, s tunim osmijehom kree dalje. A to
hvatanje "veitog i veito nedostinog osmejka lepote"*16
povezalo je zauvijek "ludog Osmana" sa zanesenim
orkanom iz romana Na Drini uprija.
Poslije ovog lirskog intermeca slijedi II ovom
poglavlju epizoda Latasova suoenja sa sarajevskim
prvacima, slina divanu okrutnog vezira Siliktar Alipae sa travnikim ajanima. Razlika je samo u tome to
je Omer-paa domai ovjek, poturenihrianin istog
jezika, dok je Ali-paa Osmanlija; i u tome to Andri
vie ne naziva Bonjake Turcima nego. prosto "muslimanima" kao sljedbenicima islamske vjere. Moda,
13. Ibidem, 18.
14. Ibidem, 19.

15. Ibidem, 20.

16. Ibidem, 26.

480

pod pritiskom negodovanja od strane muslimanskih

italaca, ili stoga to je u ovom sluaju sa hrianskim
Srbinom Latasom teko bilo odrati razliku pod
imenom Turin jer se i on "poturio". Blagi izgled
Latasov prilikom ulaska u Sarajevo poeo je da se
mijenja, izmeui se u negativnu premisu Andriu
dragog kontrasta, otkrivajui njegovo surovo i neprijateljsko lice isto kao to je i mjesto njegova odsjednua, "visoki breg sa pitomim imenom - Gorica - stao I.. .! da
tamni i dobiva zloslutan izgled". *17 Prizor objavljivanja
fermana "koji Omerpai daje neograniena ovlaenja da, u
saradnji sa civilnim guvernerom Hajizpaom, pokupi
nizam meu muslimanima u Bosni i Hercegovini, uvede sve
administrativne mere koje su za to potrebne i pokori sve to
je nepokorno", *18 i atmosferu meu "najuglednijim muslimanskim prvacima" "u ovom gradu ohole oligarhije", koji
su "stegnutih vilica i oborenih oiju" sluali itanje
mladog oficira s "korektnim turskim izgovorom ali
uvredljivo otro i nekako strano"*19 - podudara se sa
poetkom odgovarajueg zbivanja u Travnikoj hronici. *20 A na sjednici koju je Latas nakon toga odrao s
najuglednijim prvacima, Ali-paom Rizvanbegoviem,
Mustaj-paom Babiem, Mahmut-paom Tuzliem,
17. Ibidem.
18. Ibidem.
Kapidi, 51-52.: "Jo iz Novog
Pazara pozvao je predstavnike
plemstva i uleme na sveano itan
je carskog fermana u Sarajevo.
itanje fermana obavljeno je na
Musali Igdje se danas nalazi Banska
uprava! 15. augusta 1850. g. Pored
ostalih vienih velikaa, sveanom
itanju fermana prisustvovalo je
nita manje nego 2 vezira i 10 paa.
Meu najvanije linosti feudalne
bosanske aristokratije treba ubrojiti

sveanom

skupu Ali-pau
Mahmut-pau Tuzlia, Fadil-pau erifovia i Mahmut-pau iz Zvornika.
Carski ferman glasio je na Omerpau ivaliju Hafiz-Mehmed-pau i
izriito traio provoenje reforama.
Tako je Omer-paa, na svean
nain, pun teatralnosti i poze, navijestio bosansko-hercegovakoj feudalnoj aristokratiji novo vrijeme."
19. aL, 27.
20. TH, 415.
na tom

Rizvanbegovia-Stoevia,

481

Mehmed-kapetanom Fidahiem i Fazli-paom erifoviem, *21 njegove rijei su, s poznavanjem njihova
21. OL, 29. "Najvei otpor
/pripovijedao je Andri 1972.
godine/ pruili su Husein-kapetan
Gradaevi i Ali-paa Rizvanbegovi iz Stoca. To je bio Galibpaa, mudar i poznat po svojoj
vrstoj ruci koja mu je obezbedila
devetnaestogodinje upravljanje
Hercegovinom, to je u otomanskim prilikama bila prava retkost.
Jer, poznato je, na primer, d:a je
prosean vek vladavine travnikih
vezira bio svega neto vie od dve
godine. On je, kako kazuju neki
istoriari, govorio raji i Bonjacima:
'Nemate vi vie ta da traite u
Stambolu. Mostar vam je od sada
Stamboi, a ja sam vam sultan u
Mostaru.'" /Jandri, 119-120./. U
Andrievim iskazima o Ali-pai Rizvanbegoviu, koje je davao Ljubi
Jandriu, dominiraju rijei priznanja prema ovom hercegovakom
prvaku i isticanje njegove mudrosti
i zasluga za narod, ali i politika
simpatija iz srpsko-pravoslavnog
ugla. "U nekim starim dokumentima pominje se da je Ali-paa, poput
Gogoljevog iikova, traio hara i
za mrtve due, a neki tvrde da je
nareivao da se hara kupi i za
trudne ene", pripovijeda Andri
iste godine i nastavlja: "Inae, za
Ali-paina vakta dolazi do rascepa
izmeu bosanskog vikarijata i
hercegovakih franjevaca. Zahvaljujui dobrim vezama u Rimu i na
Porti u Stambolu, njemu je polo za
rukom da u Hercegovini zavede
redodravu i da se biskupska stolica nae i u Mostaru. U Dubrovniku
se sastajao sa Njegoem i pomagao
Crnogorcima da se smakne q!asoviti i po zlu pozna ti Smail-aga Cengi.

Izgleda da ga je to i stalo glave.

Omer-paa je uz pomo Skenderbega, ranije grofa Ilinskog, na
prevaru namamio Ali-pau i uhvatio ga. Naredio je da ga posade na
magarca, ali tako da se nezahvalnik
okrene u suprotnom smeru i ivotinju dri za rep. Sad moete misliti
kako je to izgledalo: paa onako
golem i trom kakav je bio sa svojih
osamdeset godina, poluodeven
usred zime, pa jo na magarcu,
jaui natrake. Zanimljivo je da
Prokopije okorilo ostavlja ovakav
zapis o gospodaru Hercegovine:
'Ali-paa je debeo i teak i malo bi
se u Hercegovini nalo konja, koji
su ga mogli nositi.'" /Jandri, 120121./. "U postupkU Omer-pae'
Latasa da takvog Stoanina posadi
na magarca ima ne samo osvete ve
i grozne igre /pripovijeda Andri, a
Jandri napominje da .je tome
dogaaju

posveena

Andrieva

pripovijetka Alipaa iz knjige Kua

na osami/o Hafiz-paa, Ali-pain
mlai sin, iao je ispred magarca, i
ta neslavna orgija trebalo je da
proe itavu Hercegovinu i Bosnu.
Ispred njih je iao telal, i svet je
silom doterivan da uje seraskerove
rei o tome da e Alah i on, Omerpaa Latas kao sultanov izaslanik,
ovako kazniti svakoga ko se bude
protivio reformama. Ali-paa bi s
magarca stoiki odgovarao: 'To je
onaj Vlah Mihajlo ovo od mene
uradio! Ali ja u pobijediti! Mene je
Alah uvijek pomagao, a sad mi
pomae jo i vie.' /oo./ "Negde u
blizini Banje Luke" - nastavlja
Andri - "zanoila je straa koja je
sprovodila Ali-pau i, kau, da je
jednom straaru nehotice opalila

482

bosanskog mentaliteta, od odlunosti prelazile u opasnu prijetnju kao i u Andrievu pripovijedanju od

puka i ubila Rizvanbegovia. Ko e
znati nije li to uinjeno po nareenju Omer-pae Latasa. Grob gospodara Hercegovine nalazi se u
mezarluku Ferhad-paine damije
u Banjoj Luci. Posle AIi-painog
ubistva, sva njegova porodica je
iseljena u Carigrad, gde se asimilovala, a poznati turski penik Arif
Hikmet, kao i pesnikinja Habiba
Stoevi-Rizvanbegovi poreklom
su iz te porodice." !Jandri, 121122./. U zavrnici ovog pripovijedanja Andri ipak svoju simpatiju
prema Ali-pai gasi u njegovu brutalnom postupku prema vlastitom
polubratu: "Inae, ubistvo Ali-pae
Rizvanbegovia bilo je poslednje
koje je liilo na srednjovekovna
smaknua u hercegovakom ajaletu. Meutim, stravian je i nita
manje brutalan bio i obraun pae
Stoevia sa polubratom Hadibegom Rizvanbegoviem. Ovaj
Hadi-beg je, prema prianjima,
bio osoran, pravi razbojnik. Sav
izreetan mecima, on dovikuje AIipai: Pero, Janko, aludirajui na
hriansku vojsku koja je bila u bratovljevoj slubi. Ali-paa mu onako
krvavom prilazi i pita ga: 'ta ti to,
bolan, bi?' 'Ovo si me ti sa svojim
vlasima udesio', odgovori mu
Hadi-beg. A Ali-paa mu se ruga:
'Ma nije, bolan; to su tebe koze rozima izbole!'" !Jandri, 122./.
Meutim, u skladu sa Andrievim
otopljenjem u to doba prema
turskim i bonjakim temama i
likovima, i ranom izjavom Jandriu
"Posebno me interesuju Rizvanbegovii iji je udeo u razvoju
Hercegovine znatan. Jer, ja sam u
izvesnom smislu ostao duan torne

kraju."!Jandri,

33./ - Andriev se
odnos s godinama uvrivao u
stavu priznanja prema Ali-pai
Rizvanbegoviu. "Nekad se u ovom
kraju /priao je 1973. Andri na
putu po Ali-painu zaviaju/ ovek
nije mogao venati ako ne donese
potvrdu da je zasadio deset maslina. To se nekad trailo kao to se
danas trai rodni list. Zanimljivo je
da je takav adet u Hercegovini
zaveo Ali-paa Rizvanbegovi. Zato
u Hercegovini ima. dosta voa."
!Jandri, 255./. A iste godine je evocirao anegdotu o Ali-pai i hercegovakoj peini vjetrenici: "U toj pilji
je vetar udno duvao, pa se mislilo
da je re o svetom mestu i o sastajalitu duhova. Tu je svet dolazio
na obrede, uvek je bilo svetenih
lica, pa je i crkva podignuta. uje
za to Ali-paa Stoevi, te Odlui da
ode tamo. Zatekao je nekog nieg
svetenika, ostali se behu razbeali,
i ponu ga ispitivati: - ta se ovo
uje u peini? - Vjeruje se da je to
sveto mjesto! - A narod, vjeruje li
on u to? - Pa narod, vjeruje! - A iguman, vjeruje li? - Pa, iguman, vjeruje i on! - A ti? - Pa, eto... ja ne vjerujem! - Onda ga povalite i odvalite
mu dvadeset vruih po turu! naredi
paa pratnji. - Zato da ti bude
mimo Svijet? Kad svi vjeruju, vjeruj
i ti!" !Jandri, 291/. Godine 1974., na
izjavu o Ali-pai Rizvanbegoviu
kao "krutom ovjeku i tiraninu",
Andri se usprotivio: "Pustite vi to.
Uveo je Ali-paa prvi kapital u
Hercegovinu, gradio drumove,
sadio voe. On je u svoje doba trgovao s Trstom! Neka svet govori to
hoe, ostala su dela. l../ Mnogi AIipau zovu tiraninom. Nekad je ta

483

divanu Siliktar Ali-pae, *22 a njegove oi su pritom

dobijale "zelen i opasan" romantiarsko-demonski
sjaj.*23 Prvo je govorio o "dugogodinjem odupiranju
bosanskih /sic!/ prvaka da se tanzimat uvede i u Bosni". "Pri
tom je /kae Andri karakteristinoj nastojao da govori
to vie 'bosanski', ali ga je odavao njegov liki izgovor, a kod
pojedinih rei zastajkivao je due. Traio je pravi izraz i, kad
ga ne bi naao, pomagao se turskim." Iznio je kako se cijela
Turska carevina toj reformi pokorila osim Bosne i
Hercegovine, da bi sa izmijenjenim licem, bez maske,
podvukao: '~ to mora biti, to i biva. Svuda, pa i u
Bosni. "*24 Na ciniko-prijeteem rasponu nasmijanosvirepe bezonosti, obraajui se tobo "onim tamo
vaima koji drukije misle i na drugo se spremaju", *25 Latas
se zaticao, kao i Siliktar Ali-paa, proniui im unaprijed u duu i namjere:
"Ja u svriti sve ovo zbog ega sam poslan
ovamo. I vi se varate ako mislite da ete sa mnom
proi kao sa onima koji su prije mene dolazili u
Bosnu radi istog posla. Ovo je drugaija naredba, a
drugi je i ovjek koji treba da je izvede. Ja znam, vi
mislite da ete i ovog puta, po vaem starom nainu,
moi da naoko pristanete na sve, a zatim da mi iz
busije inite tolike i takve smetnje i tekoe da u se
i ja-zamoriti i na kraju vratiti nesvrena posla. A vi
da se smijete iza mojih lea! Ali znajte da ja znam
da vi vazda govorite jedno a mislite drugo.
re imala drugo znaenje. Kod starih Grka, tiranin je otac domovine,
onaj koji se brine o dui i telu naroda. Takav je bio i hercegovaki
vezir. teta je to se nije sauvao
njegov konak u Mostaru. Bio je
smeten u gornjem delu odakle se
pruao pogled na celu varo. Kau:

Ali-paa bi onako visok kao

orluina seo na divan, a ispod njega
se, kao na dlanu, video itav
Mostar... "/Jandri, 318./.
22. TH, 30-34.
23.0L,30.
24. Ibidem.
25. Ibidem, 31.

484

Ponavljate: "Peki, peki efendum!" A pogled vam

govori: "Bosna je ovo, budalo, zemlja koja se povija
ali ne mijenja!" A ja vam opet kaem da ne polaem
nita na vae rijei, da jasno itam vae misli, i da
u tu vau Bosnu, ako bude trebalo, svu prosijati na
sitna sita, tako da se nee znati ni ko je beg ni ko je
aga, i da ni u snu neete pomiljati na vau samovolju i neposlunost. ", '26
govori Andri, kroz usta Latasova, jo jednom o neprijateljstvu i nasilju Carigrada prema Bonjacima, ali ni
26. Ibidem, 31-32.
Andri, kao to se vidi, nije
donio sadrinu fermana u cijelosti,
ali se Latas u govoru koji je odrao
etrnaesterici bonjakih prvaka u
svome Konaku na Gorici, u
Andrievoj interpretaciji, otro i
odluno
nadovezao na neke
stavove i ovlaenja iz ovog fermana koji je u prijevodu objavio
Riza Muderizovi. Naprimjer:
"Poto je moja carska elja da se i
itelji Bosne bez iznimke okoriste s
tim blagodatima, u nekoliko navrata poslao sam moje carske zapovijedi da ih opomenu, ali su oni ostali
pri starom, kao iznimka od drugih
mojih pokrajina, gdje su se provele
ove reforme. l../ Tebe koji si zapovjednik vojsci imenujem, u sporazumu s valijom, kojim carskim ukazom kao opunomoitelja za
provaanje ovih reformi, a za
potvrdu aljem ti sa moga carskog
divana ovaj moj ferman./.../
Meutim, ako se pojave neki besvjesni agitatori koji ne razumiju ove
blagodati za njihovu pokrajinu i
ako se usude protiviti ovim reformama, oni e se tim smatrati buntovnicima. Koliko god je mojoj
carskoj osobi nasilje odvratno i

mrsko, opet je dravna nuda

kazniti sve one osobe koje se usprotive mojim carskim pravednim
namjerama, i zato neka oni nose
grijeh. U sluaju neposluha i
pobune, moja je carska elja da ih
silom moje carske vojske, koja se
nalazi pod tvojom komandom,
pokori i kazni, i time izvede na
pravi put." !Riza Muderizovi,
Dolazak Omer-pae Latasa u
Bosnu, Gajret, 1924., 3., 39./. Prema
Muradbegoviu, nakon proitanog
fermana,Latas je upitao prisutne:
"Hoete li dragovoljno primiti tanzimat? Hoete li pristati na sve
carske zapovijedi bez ikakva protivljenja? Hoete li dati nizam? - Pri
tome nije zaboravio otro im zaprietiti: - Ako dragovoljno ne primite
tanzimat, primit ete ga silom! Jer je
ve dosta bilo vaeg okoliavanja!"
Ta prietnja je zvuila kao izazov.
Skupljeni odlinici, uime svoga
naroda, izjavie, da se dragovoljno
pokoravaju caru i carskom fermanu
i da e sultanu u svaem i u svako
doba biti na usluzi." IAhmed
Muradbegovi, Omer-paa Latas tl
Bosni 1850-1852., Zagreb, 1944., 48./,
prema pisanju Narodnih novina od
8. rujna 1850./.

485

ovdje ne odstupa od istaknutog polariteta dva svijeta,

kranskog za njih simboliziranog u Latasu i islamskog koji su oni predstavljali.
Preko njih, prvaka, Latas je poruivao "svima koji
misle na prkos i neposluh da u ih obui u ove uniforme koje
sva carska vojska nosi, a skrojiti im sve tako tijesno da im
dah staje i oi iz glave skau. Obje u im noge u jednu izmu
sabiti, pa u ih onda mutrati dok ne naue nizamski talum
tako da im ga ni praunuci nee zaboraviti." U njegove
rijei se bila stekla sva mrnja biveg hrianina austrijskog graniara prema Bonjacima, slubeno pokrivena carskom naredbom, a uz to i neka vrsta iskupljenja
vlastite konverzije i slube tradicionalnom neprijatelju, i usmjerila kao osjeanje kompleksa islamiziranog skoroj evia prema onima koji su se u islamu rodili
i srodili se s njime.
"Kaite im Iporuivao je Latasi da se ne uzdajuni u svoju malu pamet ni u svoje plitko lukavstvo, jer im ovog puta nee pomoi. l neka mi ne prilaze sa svojim mitom, kao to su navikli da ine, jer
ta e meni njihovo mito kad, po ovlaenjima koja
imam, mogu da im uzmem glavu i sa glavom sve to
imaju, pokretno i nepokretno!"'27
27. OL, 32. "I pre Omer-pae
muno i krvavo
nosili s begovatom i begovskom oligarhijom, pogotovo onom iz
Sarajeva. Turska je pod pritiskom
Rusije i Engleske bila prisiljena da
sprovede reforme u Otomanskom
Carstvu, ali je sarajevski begova t
bio odluno protiv toga, elei da
sauva samostalnost svoga beglerbegovata. Iz Stambola su, jedan za
drugim, stizali carski fermani,
padale su mnoge glave, a veziri su
prema sarajevskoj ariji primenji-

1...1 veziri su se

vali stroge mere. Pre Omer-pae

Latas, uveni Delaludin-paa,
travniki vezir, pozvao je na divan
ni vie ni manje nego ezdeset i
sedam najvienijih ajana i
kapetana iz cele Bosne. Niko od
njih nije izvukao ivu glavu. Omerpaa Latas je uao u Sarajevo 11.
jula 1850. godine i po preuzimanju
vlasti krvavo se obraunao sa sarajevskim begovatom: posekao je sve
vienije begove i druge uticajne
ljude.", - priao je Andri 1972.
godine Ljubi Jandriu, koji na kraju

486

Tu mrnju, i uz injenicu biveg hrianskog porijekla, elio je iskoristiti Ivan Franjo Juki za svoje antiturske i antimuslimanske ciljeve, o emu Andri nije
dospio nita napisati, uhvaen u klijeta renegatskog i
antiturskog morala, pretvornosti i licemjerstva,
iskrenosti i izdaje. Oigledno se i pred njega, ve na
poetku, kao nerazrjeiv i nepremostiv bio postavio taj
sloen odnos zajednike mrnje iz dva ugla i sa dva
motiva. "I jo neto: neka se niko ne zaklanja za svoju vjeru,
jer ja nisam doao ni da turim ni da kaurim koga Idodavao
je Latas a kroz njega Andri postavljajui "Turina" i
"turenje" nasuprot "Kaurina" i "kaurenje"l, nego da
ovu zemlju uredim tako da u njoj svak ivi mirno u svojoj
vjeri i da se pokorava carskom redu i zakonu. "*28 Da bi
zavrio okrutnije od svih Andrievih osmanlijskih
paa koji su dolazili u kaznene pohode na Bosnu:
"Nita mi ne mogu njihove pogrde, kao ni njihovo oruje,
ako do boja doe; kao to me, poslije, nimalo nee ganuti pla
ni molbe njihove siroadi. I.. J I neu otii odavde dok od njih
ne napravim ili dobre i vjerne sultanove podanike, ili grobne
humke po Bosni i Hercegovini. "*29 A kad je zavrio, bio je
to "sasvim drugi ovek", pie Andri, "blag na rei, sladak
i ivahan", sadist koji je, kao i Karaoz i svi Andrievi
nasilnici "oigledno... fiziki uivao u svojoj nadmonoj
igri. "*30 Bio je to izliv skoranjeg poturenjaka, koji je u
svojoj karijeristikoj mimikriji nastupao agresivno u
ovog iskaza u fusnoti navodi i
izvor: Staka Skenderova, Ljetopis
Bosne 1825-1856. "U vezi s tim/nastavlja Jandri otkrivajui pievu
sklonost za uplitanjem narodnih
anegdota!, Andri nam je ispriao i
priu o sarajevskom hamalu kome
je ena zagoravala ionako teak
ivot, svakodnevno mu zvocajui

kako se navodno mogla udati i za

bega. Poslije sjee begova, ena se
smirila, govorei muu: 'uur
dragom Alahu, to ti meni nisi niko
i nita.'" /Jandri, 119./.
28. Ibidem, 33.
29. Ibidem.
30. Ibidem.

487

ime sultana, a priguivao vlastite hrianske antimuslimanske reflekse, putajui ih na slobodu u Bosni na
one koji nisu potovali sultanove naredbe i za koje mu
se nije moglo prigovoriti. Tako se Latas, kao imaginarni Juki, u ovom djelu naao na sultanovoj strani
nasuprot Bonjacima, oslobaajui svoje renegatske,
andrievske, komplekse nad onima koji su ranije od
Turaka prihvatili islam, ali i neprijateljske porive austrijsko-likih Srba prema Bonjacima na Krajini. I dok
su dosada veinom Osmanlije dolazili u Bosnu da
silom slome otpor i zavedu red, ovog puta je to bio
roeni hrianin iz Like, sa periferije srpstva, koji je to
obavljao u politikom suglasju sa svojim domaim
suvjernicima, koji su se nadali u njegovu pomo i
suradnju protiv bonjakih prvaka.
A kad su napustili Latasovu rezidenciju na Gorici
prvaci su se, zajedno sa onima koji nisu bili na sas-.
tanku kod njega, sastali da u razgovoru procijene
Latasove rijei, kao to su se u Travnikoj hronici, u
brizi ali sa osjeanjem da ipak sve prolazi a oni ostaju,
okupljali u Lutvinoj kahvi oko Hamdibega
Teskeredia. Samo to je Andri ovdje meu njima
napravio dvojstvo: na one "koji biraju rei i dvolie,
nadajui se jo da e i sa ovim carskim ovekom nai neki
nain i sporazum", i druge "koji vie nemaju nikakvih iluzija o seraskeru i spremni su na sve". *31 Oni koji su se
31. ThiMm, 35.
Baagi, 166.: "to se tie
'Tenzimati hajrijje' bosanski i hercegovaki ajani dijelili su se u dva tabora: jedni su bili za kao Babi i erifovi, a drugi, koji su bolje poznavali okolnosti u zemlji proti kao
Stoevi i Tuzli, kako emo poslije
uti; ali poto je carska elja da se

provede tenzimat svi su sveano

obeali potpomagati vladu i Omer
pau. Zaratiti na cara ni jednome
nije bilo ni na kraj pameti."
Izraavajui osjeanja svoga svijeta
prema surovoj misiji Omer-pae
Latasa u Bosni, Baagi je, neposredno prije ovog odlomka
napisao govorei o Latasovoj odlu-

488

okupili u kui Mustaj-pae Babia, ovjeka koji je kao i

ostali bio protiv reforama i ulivao svakom povjerenje,
ti su bili "naroito ogoreni i nepomirljivi". *32 Proitano je
i pismo delegata kojeg su Krajinici poslali u Stambol
da izvidi "ta vlada namerava stvarno da preduzme protiv
Bosne i pobunjenih muslimana" Ikoje Andri naziva tako
da bi ih razlikovao u ovoj situaciji otpora od Turaka, jer
sada ne moe drukijel, u kome se poruivalo: "Na noge,
junaci! Ja sam turskog dina traio od Novog Pazara pa do
Stambola, i nigdje ga nema do u Bosni Igovori Andri kroz
usta delegata, razlikujui upotrebu rijei "turski" u
sintagmi sa "vjerom" kao refleksiju injenice da su
Bonjaci primili islam preko Turaka/. Bio sam u
Stambalu. Ni tamo ga vie nema. Tu mi ree jedan eh: ldi,
sinko, u Bosnu! Tamo je otiao america i hoe da vas kauri
Isk!/. Od njega treba da traite dina, ali ne rijeima, ve
ovako: preko tuca nianei'. "*33 Andri je to pismo
pripovjedakiprokomentirao, sa dobrom historijskom
procjenom bonjakogkrajinikog mentaliteta ali i sa
uoavanjem odsustva realnosti u njemu: "Jezik i stil te
poruke, krajiniki ljut, bio je preotar za ove ugledne i
ci da prihvati akciju: "Taj zakleti
dumanin bosanskih muslimana s
velikom radosti prihirati ponudu i
ode u Carigrad, pa primi nune
upute kako da Bosnu uredi, ali se
ini, da je Omer paa bio upuen s
druge strane, kako treba Bosnu
upropastiti." /166./ Da bi nakon slamanja otpora u Hercegovini izrazio
svoju spoznaju Latasove akcije, ".oo
Sva nedjela, koja je poinio, unitio
dvije pokrajine i u njima onaj elemenat, koji je etiri vijeka pod
crvenim bajrakom/s polumjesecom
i zvijezdom! neumorno vojevo za
Tursku i njezinu mo; da pae zad-

nja dva vijeka ko neprelazan zid

neustraivo stajao na granici i vie
puta spasio je od oite propasti."
32. Ibidem.
33.lbidem.
Kapidi, 54.: Kao vjersko-politike razloge kasnijeg ustanka u
Posavini Kapidi je naveo i slijedei: "Sultan nam alje komandante koji jedu svinjsko meso,
prema tome nisu pravovjerni muslimani nego Maari koji su pobjegli
od svojih domova i hoe nae
sinove da vode u Aziju." /Ratni
arhiv u Beu, Ministarstvo rata, No
6357, Temivar 30. X lS50/'

489

veinom postarije ljude, ali njen osnovni ton - vera, tradicija, samostalnost i otpor! - bio im je blizak i razumljiv. Taj
nain razgovora sa protivnikom - preko muice na puci - bio
im je u krvi. Ioni su i sada, zaboravljajui ono to su malopre uli i videli, i gubei pravo oseanje za srazmere snaga i
stvarne odnose, ve gledali sebe u borbi u kojoj su se oduvek
snalazili kao riba u vodi. "'34 Omer-paino ime je
preueno po pravilu da se o najteem i najneprijatnijem ne govori. Samo je Fidahi, kad ga je neko jedini
put spomenuo, "rekao tvrdo, sa kratkim, mukim uzdahom: lE beli, nema na njemu za dram Turina!"', u smislu
tvrdokornog, tradicionalnog muslimana, to su oni
svojatali kao svoje bonjako obiljeje i sutinu. Andri
je tako ujedno napravio historijski tanu i osnovnu
diferencijaciju Bonjaka prema reformama sa njihovim spojenim tradicionalno-vjerskim odnosom
prema njima. U drutvu kod erlfpae, Fazlipae erifovia, svi su smatrali takoer, mada s manje povjerenja i iskrenosti, "da se tanzimat ne moe primiti, da se
i seraskeru treba odupreti",'35 a domain je, "ivahan i
lukav ovek", "sve okretao na alu i nastojao da smehom
zamagli ozbiljne brige i prave namere svoje i svojih drugova". A kada se poslije ruka naao tamo i neki pjeva
"kratkih i naivnih ili lascivnih pesama", od kojih jednu i
Andri, koji voli da lascivnost pripisuje Bonjacima,
navodi, - meu prisutnima je doekan hladno, da bi se
na kraju nasmijali jedan za drugim zaboravljajui na
ozbiljne razgovore. U odnosu prema begovima i ajanima iz Travnike hronike to je bila velika i dobro
uoena promjena u mentalitetu i politikom jedinstvu
bonjakih, suglasno protoku njihove historije i
34. Ibidem, 35-36

35. Ibidem, 36-37

490

odnosa Bosne prema Stambolu u rasponu od srpskog

ustanka i dolaska konzula, preko Gradaevieve
bune do Latasove intervencije od 1850. godine.
U narednom poglavlju djela Andri je priao blie
Latasovoj vojsci, koja je kao i druge dola u stvari "pro_
tiv domaih begova i monika", s tom razlikom to ova
"dolazi da se bije i ubija, da hara i pali" pod komandom
poznatog "krvnika svih ustanaka u Tursko}", pie Andri
u navodnicima. "Treba prvo slomiti i pokoriti mone i nerazumno uporne feudalce, a zatim utvrditi nizam i uvesti
reforme, ili neto to lii na reforme",*36 objanjava on u
nastavku dobro istiui drutveno-politiku pozadinu
dviju historija dviju "konzervativnih" snaga, od kojih
ni jedna nije imala budunosti: "carigradska vlada
morala je da se slui vojnom silom ireformama', a bosanski
feudalci i pozivanjem na tradicije i na svoja prava i
oruanom pobunom protiv svog zakonitog vladara". Andri
je, meutim, kratko opisao ovu vojsku sastavljenu od
Anadolaca i Arnauta, "kojoj se niko ne moe radovati i
koju niko u Bosni ne smatra svojom", podvlaei tako
odvajanje Bonjaka od Turske carevine, da bi to na
izriit nain objasnio, unosei i novo imenovanje ovog
naroda i islamske vjere u svoje djelo:
IIBegovat vidi u njoj ne samo neprijatelja svojih
.interesa nego slepo i podmuklo orue protiv turske
vjere i drave. Takvo je gledanje i raspoloenje i
ostalih muslimana, jer u tom nema mnogo razlike
izmeu neposredno ugroenih feudalaca i obinih
graana i gradske sirotinje. "*37
A ni raja od sve tri vereI' ne vidi u toj vojsci svoga
II

36. Ibidem, 38.

37. Ibidem, 39.

491

spasioca, podvlai Andri istom sintagmom kao i u

prethodnom poglavlju.*38
Mnogo opirnije, slikovitije i psiholoki dublje
Andri je u toj vojsci opisao "stranaki odred nazvan...
murtad-tabor", sastavljen od "stranaca, hriana i Jevreja,
koji nose nizamske uniforme" i imaju "muslimanska
imena, ali su nevernici i podmukli neprijatelji svega
to je muslimansko". Jer pripovijedanje o kranima u
odnosu i dodiru s turskom vlau i islamskim duhom
i nainom ivota za Andria je bilo, od samog poetka
njegova rada, privlano i suglasno strukturi njegova
historijsko-romantiarskog stvaranja, sklonosti za
"neobinim", nastranim i krajnje suprotstavljenim. I
sam naziv "murtad-tabor" sadri zapravo u sebi tu
kontraverzu: to je "bataljon vojske", odnosno odred
sastavljen od "murtata", a ta rije u kaljia ima dva
znaenja koja se u Andrievu podrazumijevanju
slau: jedno je "izdajica", drugo je "otpadnik od
vjere"i*39 ili kod Andria: izdajica svoje vjere i potajni
izdajica Turske i muslimana.
Jo prije Omer-pae pred njima je dola "runa i
"pothranjivana strahom i mrnjom",
poinje Andri odlomak o "murtad-taboru" romantiarski, zapravo na nain koji proizlazi iz duhovnoegzistencijalne suprotstavljenosti njihova poloaja, sa
svojim ve poznatim podvlaenjem dvaju dominantnih osjeanja njegova doivljaja Bosne pod turskom
mrana pria",

38. Ibidem, 11.

39. Abdulah kalji: Turcizmi u
srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo,
Svjetlost, 1965., str. 475. "Murtat,
murtatin m lari. 1. izdajica. "Murtati su mene oblagali" M.H.

Ill, 14./; "to 'nakoga murtatina

nema'" IK. H. 1,27./. 2. otpadnik od
vjere < tur. murtat < ar. murtiidd ..
- Tabor m lturl 1. bataljon vojske .

Istr. 594./.

492

upravom: straha i mrnje. Objanjavajui dalje izuzetan karakter ovih stranaca, koji su zapravo bili oficiri i
komandanti azijskih, rumelijskih ili arbanakih trupa,
Andri je ovdje iznio jednu karakteristiku iz Travnike
hronike: "svi su oni po svojoj sudbini i svojim navikama bili
povezan ii smatrani kao jedno telo" i nastavio "svi su oni,
posle kraeg ili dueg kolebanja, stupivi u tursku vojsku,
bar prividno primili islam. "*40 Ukupan broj ovih
stranaca, najvie Maara izbjeglica poslije 1848., a
zatim Poljaka koji su se "saiveli ...bolje sa Turcima i
turskim obiajima, jer su ve odavno u turskoj vojsci, gde su
stizali kao izbeglice posle propalih pobuna protiv Rusa,'41 te
neto Nijemaca, Italijana, Grka i Jermena, taj broj nije bio
velik. Ali su oni Ipie AnClri sa dobrim, mada poneto
romantiarskim'razumijevanjem raznolike psihologije
40. aL. 40-41.
41. Ibidem, 40-41.
Kapidi,
50-51.: "Poetkom
maja 1850. god., krenu Emer-paa,
komandant dunavske vojske, iz
Carigrada u Bitolj sa tridesetak
viih oficira, mahom Poljaka i
Maara, koji su prebjegli u Tursku
poslije sloma maarske revolucije
od 1849. god. Karakteristino je da
su ba ti strani, u Turskoj islamizovani bjegunci, inili sr Omerpaine armije. Njegov glavni general-tab inili su oni. U Bitolju su se
nalazile trupe odreene za Bosnu.
Vojska, koju je Omer-paa poveo,
nije bila ni brojem jaka ni dobro
opremljena. Redovna vojska,
nizam, brojila je 8000 vojnika,
uglavnom, pjeaka i 34 topa.
Armijska komora bila je vrlo slaba.
Pri polasku iz Bitolja, uzeo je
Omer-paa pod kiriju 600 rumeliskih konja zajedno sa komordijama-seljacima da gone armisku

komoru. Poto ovi seljaci nisu bili

plaani, bjeali su usput sa svojim
konjima. Manjak se popunjavao
prisilnim rekviriranjem seljakih
konja iz kraje kroz koje je Omerpaa prolazio. U armiji je bio poseban bataljon austriskih bjegunaca,
zvan 'murtad-tabor'. U Skoplju se
pridrui Omer-painoj armiji 2000
neredovnih Arnauta pod komandom uleka, voom iz posljednjeg
njihova ustanka koji je, takoe,
uguio Omer-paa. ulek je bio
amnestiran." ii, 63.: "Carigrad je
/Omer-paa/ napustio 10. maja i u
pratnji 35 oficira, uglavnom
Maara i Poljaka,
krenuo u
Monastir /Bitolj/, sjedite seraskera
rumelijske vojske. Mnogi od ovih
oficira primili su islam, pa su
zadrali inove armija kojima su
ranije pripadali." /Ferdo ii, Bosna
i Hercegovina za vreme vezirovanja
Omer-pa Latasa /1850.-1852./,
Beograd, 1938., 63./.

493

domaeg

stanovnitva!, svojim arenim sastavom, svojim

stranim navikama, esto upadljivim i nastranim postupcima
privlaili optu panju na sebe, kao da ih ima bar deset puta
toliko, i u oima ogorenih bosanskih muslimana Isic!1
izgledali kao legija, avolska legija kojoj se broj ne zna i ije
zloe i sramote kraja nemaju." 1.../ "Raja je u njima gledala
poturenjake i avanturiste, bez najmanjeg razumevanja za
njihovu prolost i traginu sudbinu, a muslimani podmukle
hrianske uhode koji pod maskom islama i carskom uniformom dolaze da iznutra razore lepi mir i ustaljen i ivot
vernih podanika i pravih muslimana. "*42 - kod Andria
nekadanjih "pravih Turaka". Ono to u ovim navodima izaziva uzgrednu, mada ne beznaajnu panju i
itaoca i kritiara jeste obazriva promjena pod pritiskom bonjake javnosti, intervencija redaktora 1976.
godine, a moda izvjesna Andrieva logika zakonomjernost u njegovu nazivanju Bonjaka. U razdobljima
svoga historijskog pripovijedanja u kojima su se oni
do kraja identificirali sa turskom dravom kao sinonimom vlasti i vjere Andri ih zove "Turcima"; u vremenu Latasa, kada se Bonjaci politiki i vjerski odvajaju od Turaka i postavljaju nasuprot njima u pitanju
tanZimata, reformi, Andri ih ne poistovjeuje s
Turcima i ne naziva tako, nego "muslimanima", ak
"bosanskim muslimanima", "muslimanskim svetom",
"muslimanskim ljudima", ne diui ih dodue do
imena naroda, ali mu se omakne i naziv "bosanski
Turci".
U Andrievim iskazima o ljudima iz "murtad-tabora"
bilo je i mnogo vlastite egzistencijalne tjeskobe u srpskoj nacionalno:-kulturnoj sredini, osobito u odnosu
prema onima iz ijeg je narodnog i vjerskog izvorita
42. Ibidem, 41.

494

potekao. Oni su pokuavali odmah, pie Andri, "da

uhvate vezu sa strancima, Nemcima i Maarima, koji su
odranije iveli u Sarajevu", ali se oni "nisu... ni najmanje
obradovali ovim pridolicama, jer oni sami ve godinama
nastoje da se prilagode sarajevskoj sredini u kojoj ive i da se
po zakonu spasonosne mimikrije izjednae bar sa bosanskim hrianima, ako ve ne mogu sa bosanskim Turcima. A
sad su ih ovi neeljeni i kod Turaka tako omraeni ljudi iz
murtad-tabora podseali na njihovo poreklo i dovodili u nezgodan poloaj. "*43 Ali ni kod svoga komandanta Latasa,
"koji je i sam prebeg i poturica, 'glavni i najvei murtatin"',
ljudi iz murtad-tabora nisu imali uvijek odnos razumijevanja ni pune zatite, nego je on bio "pun neiskrenosti i protivrenosti, nejasnih i tajnih oseanja". *44 Sve to je
o Latasu u ovom romanu Andri rekao predstavljalo je
alegoriju samog sebe, ali bez iskljuivosti glavara u
Gorskom vijencu i odlunosti na sprovoenju "istrage
poturica" kao renegata od crnogorskog hrianstva na
tursku stranu, izdajica "vjere pradjedovske", nego
vezano vie uz razumijevanje vladike Danila. Bio je to
moralno-psiholoki profil posrbice, bilans Andrieva
ivota u tuoj ulici, u poloaju stalne budnosti,
neprekidne simulacije i svakodnevnog potvrivanja
svoga opredjeljenja. Stoga lik Omer-pae Latasa spada
meu umjetniki najbolje i psiholoki najuspjelije
likove Ive Andria upravo stoga to je on sebe najintimnije poznavao i najdublje mogao da se iskae. "I
sam nekad begunac i 'murtatin " on nije mogao iskreno i jednostavno voleti svoje oficire izbeglice i poturenjake" lili
"posrbice", govorio je on iz Latasa, da bi odmah potom
prebacio panju na njih govorei opet iz sebe o njima,
jo gorije i traginije, a sve je bilo kristalno prozirno,
44. Ibidem, 42-43.

43. Ibidem.

495

iz due u duu'; Video ih je jasno i znao tano ta su i kakvi

su. U veini oajni beskunici, koji su izgubili jednu domov-

inu a nisu nali drugu, nagrieni ivotom u tuem svetu, sa

spaljenim mostovima iza sebe, bez jasna i slobodna puta pred
sobom, iskljueni iz svakog drutva, osueni da budu verni
vojnici, jer nemaju kud."*45 A zatim ih je opet procjenjivao naspram sebe: ''illi, s druge strane, oni su bili pred
njim stalno kao iv primer nesrenih i neuspelih prebega,
kakav bi i sam bio da nije imao izuzetne sposobnosti i
naroitu sreu, i da nije postao ovo to je. IGle dajui izblie
pojedinog od tih oficira, on nije mogao ponekad da ne
pomisli u sebi: "Ovakav sam i ja mogao biti". Pa bi se
odmah ispravljao: "Ne, nikad ja nisam mogao ovo biti ni

ovako izgledati, jer ja sam neto drugo nego on. "1"*46

"Muilo ga je to unutarnje talasanje i ta potreba za
objanjenjem samim sobom",*47 svjedoio je Andri u
trenutku samoispovijedi i vlastitog oslobaanja. Ali je
tada probijao iz njega strah kao bitno optereenje njegova djela i ivota, strah da se ne oda, da ne bude
otkriven, da bude stalno u duevnoj napetosti potiskivanja, na razini opreza, lane predstave o sebi i
samozatajivanja: ''il jo vie ga je muio strah Iprojicirao
je on sebe u Omer-pau poistovjeujui se umjetniki
s njimi da ga ljudi ne bi vezivali za one nesrenike i gledali

u njemu neku vrstu poglavice murtad-tabora i prvog i

glavnog murtatina. "*48 "Uspavana dua renegata,
uutkana uspehom, slavom i godinama /ispovijedao se
Andri odajui

potisnutu
Ivraajui

se bitno, i izgovarajui prvi puta tu

"renegat"l, budila se ponovo u njemu
se u napon stalnog opreza i samokontrolei i
rije

progovarala ponekad pri bliem dodiru sa ovim ljudima.

45. Ibidem, 43.
46. Ibidem.

47. Ibidem.
48. Ibidem.

496

/.../ I on je svakom prilikom i na sve naine nastojao da

izmeu njih i sebe dri to vee odstojanje i da se u oima
sveta, naroito turskog, ni u emu ne vezuje i ni po emu ne
izjednauje sa njima. "*49 Isto kao to su domai strancikrani

zazirali od murtad-tabora. Kad bi ostao u etiri

oka s nekim od tih oficira, Latas je "esto razgovarao sa
njim prisno i srdano", ali je "menjao dranje" im bi ih
bilo vie, "znajui da biti pravi Turin znai biti prirodno
tvrd, ohol i do kraja hladan i nepokolebljiv", *50 pri emu se
svakom poznavaocu Andrieva ivota spontano
namee zamjena rijei "Turin"-Srbin, "turski"-srpski,
a u renegatskom smislu i obratno. Muio ga je taj dvojni ivot - vidjelo se iz Andrieva pisanja, i bio je potreban samo jedan formalan a odsudan elemenat identifikacije, prijelaz sa on na ja kao u sluaju amila
Dema, pa da se otkrije istovijetnost duevnog kompleksa pisca i njegova lika: '~ njega je ljutila ta slabost

knju je morao da skriva, koju ni sam sebi nije hteo da prizna, i koju je nastojao da prikrije upadljivom strogou i
prezrivim reima koje je uvek nalazio kad je bio govor o tim
strancima. "*51
Bez pravog pripovjedakogprijelaza, osim "kao to
se vidi", Andri je opet, ali hladno i s pogledom iz daljine preao na "murtad-tabor" na kobnom razmeu
dva svijeta: "Sve opreke i razlike izmeu turskog i zapadnjakog naina

ivota sukobljavale su se kod njih i pokazivale

na njima i njihovim postupcima, izvitoperene, u najgorim
vidovima." "Oni su nosili svoju nesreu, - kae Andri, kao zarazu, iz jedne turske pokrajine u drugu. " I nastavljao
u paradoksu kao da lista svoj ivot od mladobosanstva do slube u monarhistikoj Jugoslaviji: "rtve despo49. Ibidem.
50. Ibidem, 44.

51. Ibidem.

497

tizma i nasilja u svojoj zemlji, oni su postali sultansko orue

za guenje svih pokreta i nemira u Turskoj, bez obzira na njihove ciljeve, tenje i povode; i sluili su i ginuli u pothvatima koji su u stvari samo brzavali neumitni proces raspadanja ovog osuenog i dotrajalog carstva kome leka nema,
jer su i lek i bolest za njega jednako smrtonosni. "*52 "Njihova zla srea /...; ih je oslobaala obzira igrie savjesti, tako
da se veina bila ostrvila i predala ivotu ulnih uivanja,
nereda i nasilja", *53 pisao je Andri u pokuaju moralnog pravdanja, a "u jednom poroku bili su svi ogrezli".
"Taj porok bilo je pijanstvo. ", *54 kae Andri razvijajui
itav traktat o njemu. U koncentraciji Andrievih li
nih i pripovjedakih trauma, od kojih se oslobaao
prikazima nasilja i rugobe, nakon straha irenegatstva
pojavila se, najzad, i patoloki opsesivna ena, kao i
uvijek u drugima, i to u opisu Latasove vojske, koja je,
bez obzira na razliku uniformi, naoruanja i komandnog kadra, ona ista "osmanlijska vojska, onakva kakva je
od pamtiveka, kakva je bila kad je pre etiri stolea ula u
ovu zemlju, kakva je, bar u svojoj osnovi, ostala, i ostae dok
god bude bilo sultana u Stambolu i njegovih vezira u Bosni",
pie Andri kao ilustraciju svoje uvodne maksime:
"Vreme - tursko vreme koje stoji u mestu - odjednom se
posunovratilo i pokazalo svoje pravo lice. "*55 Ta vojska
"trai i otima to joj je potrebno ili unitava bez nude i
potrebe", ali joj, pored ostalog, treba "i pia, razonode i
ena, jer vojsku sainjavaju ponajvie mladi i dokoni ljudi,
gladnih ula i eljni svega", *56 pripovijeda Andri da bi
52.
53.
54.
55.
56.

Ibidem, 45.
Ibidem.
Ibidem.
Ibidem, 48.
Ibidem, 49-50.
Kapidi, 59.: U vezi s Andri-

evim opisom pljake i nasilja

vojske, osobito nad seoskim stanovnitvom, Kapidi iznosi slijedee na osnovu historijskih dokumenata: "Konzul za njih /Albance u
Latasovoj vojsci! veli da su ravo

498

malo dalje, sa oajnikim pitanjem seksualne gladi,

ponovio ovaj motiv u kretanju razdraene vojske pod
egom i jarom: "edna je i gladna, ali naroito eljna

ena./.../ Ali gde da nau enu ove hiljade mladih ljudi,

ostrvljenih i kivnih, u stalnom pokretu, sa predoseanjem
pokolja i smrti u sebi, kad se sve od nejakog deteta do najstarije babe sklanja ispred njih?"*57 Pa po trei put u viziji
raspaljene strasti, pod morom "proklete ei": 'A iznad
svega toga jednako se iri, talasa, i putuje ono nedogledno
ensko telo, kao vreo, zlatast, razbludan oblak. 11*58 Da bi se
poglavlje zavrilo u jezivom i gnusnom opisu
grupnog silovanja lali turske vojske, dodue nad jednom Cigankom/, koji je jo jedanput posvjedoio da u
Andriu nije iezla bolesna sklonost za prizorima seksualnog sadizma, manijatva, uasa i ljudske rugobe, i
za njihovim potankim iznoenjem u nasilnim i krvavim pojedinostima, kao da se rastereuje od vlastitih
potmulih i zlokobnih sadistikih nagona:

"Na strmini iznad njih nalazile su se neke kolibe

od pletera, naputene, bez vrata i prozora. U jednoj
od njih vojnici su, traei suvog prua, otkrili mlau
Ciganku, naputeno i sumanuto stvorenje. Sedela je
kraj ognjita i neprisebna zurila u pepeo davno
ugaene vatre. Asker je zaglavio vrata te kolibe u kojoj nije bilo mesta za vie od dvoje-troje. ena se nije
branila. Vojnici su se sada podelili: jedni su trali koodjeveni, u najveoj mjeri nadisciplinovani, pljakaju usput i ine
razne ispade. za primjer nedisciplinovanosti Omer-painih vojnika
slui nam izvjetaj od 6-XI-18Sl. Tu
se veli slijedee: 'Vojnici izlaze iz
grada, zauzimaju puteve koji vode
u sarajevsku varo, oduzimaju seljacima silom ugalj i sve to kod

njih nau, pa to onda prodaju maloprodavcima u gradu i utvruju

cijenu otetim artiklima. 'Razumljivo
je da su gladni i gotovo nikako
plaeni vojnici postali strah i trepet
za stanovnitvo naih krajeva.",
pie Kapidi.
57. Ibidem, 50.
58. Ibidem, 51.

499

libi i ekali svoj red, a drugi su, mlai i uzdrljiviji,

sedeli nepomini kraj vatara i, gledajui jednako u
peenicu, okretali lea iskuenju. Za to vreme oni gore su se smenjivali brzo i izlazili jedan z1l drugim iz
kolibe, zbunjeni, oborene glave, Z1lkopavajui koporan ili otirui pepeo sa sebe, i sputali se dole ka izvoru. /.../ U tom trenutku naiao je gornjim putem,
neoekivano, komandir sa seizom. Sjahno je kraj
kolibe iz koje su jednako izlazili vojnici. Kad je drkom od korbaa otvorio vrata, bacio je samo jedan pogled i odmah Z1lkrenuo glavu u stranu. Ugledao je
prizor koji se ne moe dugo gledati. Na zemlji je lealo, jedno, mravo enino telo u slabim trZ1ljima, sa penom na usnama. Dimije i koulja na njoj bili su pocepani askerskim akama u paramparad. Naredio je
seizu da ubaci u kolibu rezervno ebe sa konja, i odmah se spustio na put, viui glasno i gnevno na
vojnike koji su se ve bili rasporedili z1l prolaZ1lk... /.../
Oficir je naredio pokret, ali pre nego to su stigli
da se udalje, mogli su jo jednom svi i da uju i da
vide enu iz kolibe. Izila je i stala pred vrata, ogrnuta ebetom ispod kojeg su visili dronjci njenih
dimija. Povijala se kao ptije strailo na vetru i
zapenuana, izludela, jednako isturajui trbuh
napred, vikala za njima kretavim glasom:
- Gde ste askeri, kurvini sinovi? Ima li vas jo?
Evo, izdovoljite se, psi vam majku potezali! Vrijeme
vas nebesko ubilo, kao to e vas i ubiti! Evo!,,*59 vikala je ona, kunui Turke kao Radisav s koca
u romanu Na Drini uprija.
S ovim romanom Omerpau Latasa povezuje i jo
jedna simbolina scena u toku toga kretanja
59. Ibidem, 52-53

500

seraskerove vojske kao kaznene ekspedicije. Kroz

pusto bez pokreta i ivota, koju Andri sugerira s
nekoliko izuzetnih pripovjedakih poteza, naputenog hana iz ije pojate "protra kao izbezumljen petao",
"nigde ive due", "osim pognuta i prosjaki odevena
oveka", kOji se pokazuje "gluv i nem i malouman",*60
odjednom se naoe u dnu klanca "pred malom, drvenom seoskom damijom", "tronom i starom", koja je
izgledala "pusta i zatvorena". "Tek kad su prili sasvim
blizu Irazvija Andri svoju trostruko simbolinu sliku/,
videli su da na tom tremu ui, ili bolje klei i na podvijenim nogama sedi neki stariji ovek, a pred njim lei na
tabutu u platno uvijen mrtvac. "*61 "ovek koji je kleao
iznad mrtvaca bio je povijen, sa rukama savijenim u krilu,
i nije ni pogledom ni pokretom pokazao da ih primeuje. "*62
Ovu sliku /koja se prvi put pokazala pred anadolskim,
rumelijskim i arnautskim vojnicima"samo denaza i
mrtvac"l, Andri ponavlja, ne bez razloga, jo jednom,
u vienju kapetana Reuf-bega, "koji je posle neuspele
bune, izbegao... iz Maarske u Tursku, stupio u vojsku i
preao na islam": "Kad se odjednom naao pred drvenom
ogradom damije koja je zatvarala klanac i u ijim je
drvenim vratnicama svravao i taj jedini tanki, seoski
put, komandant zaustavi konja naglim pokretom. Pred
damijom, u senci, prizor je bio nepromenjen. Nepomian,
sav umotan mrtvac i elo njegove glave isto tako nepomian, presamien starac.", odjeven "u neke dotrajale i
rasparane ostatke nekad bogatog odela", s li~em koje je
izgledalo "kao premrzlo, kao izubijano, iznakaeno od gra
i nerazumljivog bola, pa skamenjeno", a "u tekim
podonjacima velike, zamuene oi koje ne gledaju i ne
60. Ibidem, 55.
61. Ibidem, 56.

62.Ibidem.

501

vide". 63 Prevedena sa jezika simbolike na jezik

Bonjaka, ova slika kojoj bi
se mogao dati naslov "Kraj iluzija" govori: usamljeni
stari, nekad slavni Bonjak Istarac u ostacima nekad
bogatog odijela! u pustoi, jo islamskom vjerom
Idotrajala damija kojom se zavrava historijski put!
sam uva umrlu Bosnu i njenu slavu lumotanog mrtvaca/ na tabutu, pred sahranu, jer je svega ivog nestalo pa nema ko ni denazuklanjati niti mrtvaca
pokopati. Simbolikom tabuta Andri ovu sliku u luku
historije vezuje za roman Na Drini uprija, samo to je
u tome romanu Alihoda Muteveli sam sebe iva
metnuo u "tabut" da bi se, nemoan i skeptian, sklonio od stvarnosti,064 dok se u Omerpai Latasu u "tabutu" nalazi preminuli ovjek na kraju nispona svoga
ivota, i historije, ali se obje slike jednae na razini
Andrieva proroanstva o traginoj povijesnoj sudbini
Bonjaka. Za stranca-poturenjaka Reuf-bega, kao i za
sve strance u Andrievim djelima, ostala je samo
grevita misao nad ovim prizorom "da tu ne moe biti
pomoi ni saveta, da ne vrede objanjenja i ne pomau pretnje, da iz ovog klanca !bonjake Bosne, M.R./ treba samo
jedno: izai". 65 Jaui dalje na elu svoga odreda,
"zagledan u uzan iseak obasjanog predela koji se kao osvetljen prozor nazirao u dnu klanca, mislio je samo na smrt i
mrtve, na svoje mrtve". 66
Taj xenocomplex: "izai", "pobei, otii, otii" iz Bosne II
sukobu sa osjeanjem "bezizlaza" Andri prenosi i na
poglavlje U veernjim asovima. Ono poinje slikom
Denetia konaka i kompleksom zgrada oko njih, u
koje se uselio Latas sa haremom, poslugom i pratAndrieva vienja historije

63. Ibidem, 57.

65. DL, 58.

66. Ibidem.

64.ND,.

502

njom, i tabom svoje vojske, i romantikom sugestijom

atmosfere "gluve pretnje i neodreene opasnosti oko njih"
kao frakcije Andrieva podsvjesnog izbijanja straha
kroz slike i osjeanja drugih, "opakog i zloslutnog izgleda" nekad vedrih prozora, magaza koje "sad vie
podseaju na tamnice ili prostorije za muenje" u njegovoj
demonsko-stvaralakoj slutnji, tako da se "na dnu
vedrog i pitomog Bistrika stvara... ukleti deo grada, opte
strailo".*67 I dok oni "svesno i namerno" zaobilaze taj
sklop kua, novi stanovnici u njima, po Andrievu
kontrastno-romantiarskom maniru
potpunog
demonskog raskola i satanizacije, gledaju "sa nepoverenjem i prezirom na te graane", koji prolaze mimo njih
"kao potuljene kukavice nejasnih namera i podmukla izgleda", *68 a u njihovim oima "Sarajevo sve vie tamni i gubi
izgled grada, a pretvara se u brlog u kom vrvi i rei neuka i
uboga, osiona i tvrdoglava bosanska rulja". A na drugOj
strani se, pie Andri u tenji za cjelovitou ovog pandemonija, na stvarne nevolje nadodaju lude prie i
mrana matanja:
"Kao da je malo zla koje se danju vidi: povorke
hapenika na lancu, transporti bolesnih i ranjenih
vojnika, karavani konja natovarenih hranom koja se
otima i inae oskudnom stanovnitvu - po sarajevskim kuama priaju da se na ulicama oko
Denetia kua, im se smrkne, iskupljaju ejtani i
igraju kolo". *69
Iz te atmosfere se izvija Andriev kompleks
munine u Bosni i muenja turskom Bosnom u
duama stranaca, poznat jo iz prethodnih njegovih
romana: dva Latasova oficira, Poljak Izet. efendija
67. Ibidem, 60.
68. Ibidem.

69. Ibidem, 61.

503

lKuinskij

i Maar Abdulah efendija INemet AntaV,

prvi "uzdraniji i mirniji", drugi koji "ne vlada vie

sobom, sve vidi crno i ne nalazi dovoljno rei za svoje nai- razgovaraju uvijek isto: "o bedi
izbeglikog ivota, o amotinji bosanskih sela i gradova, o
planovima da se ode nekud, napusti sve ovo jednom zauvek". *70 U njihovim iskazima i razmiljanjima Andri

zleivo ogorenje"

je, meutim, skupio mnogo toga od stvarnosti

renegatskog poloaja, istovremenog oaja i bezizlaza
u sredini za koju se ovjek opredijelio, a koja ga nije
do kraja primila. Major Nemet u ogorenju bez granica uzvikuje da "ne treba iveti u zemlji koja je pod

Turcima; ak ni u takvoj koja je bila pod njima, ma samo

jedan dan JI; "a ako se ve nekim zlim sluajem nae u njoj,
onda treba da bei i da izmeu sebe i nje ostavi razmak najmanje pedeset milja"; "sve samo ne ova beda bez smisla i
dostojanstva", - a zatim pada u skepsu zbog
neodlunostida "ve jednom raskinemo" sa tim ivotom,
i odlazi sa nezavrenom reenicom.*71 A kapetan
Kuinski, kako ih Andri naziva rodnim imenom sugerirajui njihovo turenje samo kao egzistencijalnu
simulaciju, razmilja kasnije sam o munini i bezizlaznosti neuspjelog renegatskog poloaja, pita sam
sebe i sam odgovara, izmeu nade i beznaa,
70. Ibidem, 62.
Skari,

202.: "Hrana turske

vojske u Sarajevu bila je slaba. U

jutro su dobijali vojnici neku slabu

orbu /voda s maslom!, u vee istu
orbu sa komadiima goveeg
mesa i 1 3/4 funte ravo peenog
hljeba. Petkom i nedeljom uvee
dobijali su pilav. Plata im je bila 20
groa mjeseno, ali su je dobijali
neuredno. U vojsci je bilo i
madarskih bjegunaca oko 123 i

drugih narodnosti oko 50. Ovi su

bili nezadovoljni, to ne dobijajU
rakije. Nezadovoljstva je bilo i radi
drugih stvari i bilo je toliko veliko,
da su h~eli svi listom da idu, ali ih
nisu putali, premda je Omerpaa o
njima imao najgore miljenje.
Njihov odred zvao je izdajniki
tabor /murted-tabor/. Oni su
pomiljali i da otkau poslunost,
pa da se protuku do Broda."
71. Ibidem, 62-63.

504

odlunosti

i nemoi:

/Otii!/ "Kuda? Ma kuda, samo negde u svet

reda i svetlosti, razumnih postupaka i jasne ljudske
rei. A gde je to? Gde ima takva zemlja? Kad malo
razmisli i stane da se sea, ti uvia da je nema:
ne moe je biti. Pa ipak, ona postoji. Stvara je ivot
meu ovim planinama, pod ovim uslovima. To je
ona zemlja - koja nije ovo. Njoj te sve vue i ceo tvoj
ivot se svodi na to: kako to pre do nje stii. Kako?
Prosto. Treba samo krenuti, a put sam te vodi i nosi

l "*72
daje.
A zatim sam pisac predoava "drugu, tamnu stranu
slike", s kojom se sve zavrava, kao i uvijek kod
Andria, bez optimizma:
"Iz Sarajeva nema izlaska /misIi Kuinski/. Ima

puteva, ali oni su uski, izlokani, grbavi, goli i neravni kao okosnice, ili podvodni i opasni kao moari.
Lie na zamke. Ne zna pravo kuda vode ni ta te
eka na njima, nepredvieno i nepredvidljiva busija,
ili opasnost od zla sluaja i neeljena susreta. Moe
se zaglibiti ili polomiti a da se ne nae niko da ti
pomogne u ovoj pustinji, gde na dan hoda unaokolo
ive due nema i gde ljudi zaziru i bee od drumova. A moe ti se desiti da te ve pri kraju puta i na
dohvat slobode odjednom, kao u munom snu, presretne asker i da te zaustavi - u ime zakona. "*73
"Stotinu bezakonja si svojim oima video, a nisi mogao
da oseti blagotvornu zatitu zakona u toj zemlji", razvija
Andri

svoj doivljaj Bosne i Turske carevine u recepciji Kuinskog, koja je zapravo u sutini istovjetna
njemu o beskrajnoj udaljenosti ovog neciviliziranog
svijeta od evropske uljuenosti, da bi to slikovito
73. Ibidem, 64-65.

72. Ibidem.

505

predoio u portretu "anadolskog beskunika, nepismena,

nedohranjena, malokrvna i krmeljava, sa praznim prtenim
lancem o boku i umatenim feson na glavi", koji te liS
divljim uzvikom I"teskeran vanni!"1 u ime nekog zakona
zaustavlja". "Pola hajduk, pola prosjak" Igovori Andri s
prezirom u razmiljanju Kuinskog!, na svata lii pre
nego na uvara zakona. /. ../ Oigledno, ni sam nije siguran
ni u svoj zakon ni u svoju vlast, ak ni u puku ni u ruke u
kojima je dri. 1...1Kivan i svega eljan siromah, koji sam ne
zna ni kako je - zlom sreom! - uzet u vojsku ni dokle e
morati da slui u njoj, ni zato je ba on baen u ovu daleku
i nepoznatu Bosnu. 1.../ Ali na tom mestu i u tom trenutku
on dolazi sam sebi odjednom moan, krupan i vaan,
sposoban da se isprei kao carski ovek na carskom drumu, u
ime zakona, i da se tako sveti za sve to u ivotu nije imao i
nee nikad imati. "*74 "Nema cvetnog puta koji vodi iz
Turske", zakljuuje pesimistiki Kuinski "u sudaru sa
tom potpunom bezizlaznou", "trza se... iz svog veernjeg
matanja" i spoznaje da je sve ovo "samo privienje, plod
potitenosti i amotinje". *75

U poglavlju "Na lancu" Andri je, sa neoekivanim

razumijevanjem ranijeg negativnog odnosa, bez
optube i zluradosti, iznio muke bonjakih protivnika reforme, u liku Mujage Talalagia, najistaknutijeg
meu njima, koje okovane u etiri lanca gone put
Carigrada. Pod pritiskom kompenzacije renegatskog
kompleksa, i odbijanja od sebe revnosti s kojom su oni
sluili drugome, ti kod Andria nekadanji "Turci"
opisani su u cininom poloaju da ih "poturenjak"
Latas, s grupom svojih poturenih oficira tlai, dok u
njegovoj kui na irokai, kontrastno opisana, poinje
74. Ibidem, 65.

75. Ibidem, 66.

506

terevenka, koju je priredio pukovnik Arifbeg, ili

"potureni poljski emigrant Ering":76 Ovo pjeaenje
u lancima Andri je izrazio :tI svim fazama fizikog i
duevnog muenja. Dok je "ega... rasla, a od unutarnje

muka koja je vrila u svakom od njih, vezani ljudi posrtali su

i buncali kad od ljutog pia", "pad, ogorenje i patnja i otro
lino oseanje nepravde bili su kod svakog od njih toliki da
su im na mahove davali zaista izgled ljudi u pijanstvu i
bunilu":77 A kad bi neko od njih zateturao kao da e
pasti, pie Andri s priznanjem, "i po nagonu odranja i
po zakonu uljudnosti i uzajamne panje koji ih nije ni ovde
naputao, onaj ispred njih i onaj pozadi prihvatili bi njegov
deo lanca i malko ga nosili dok se on ne pribere". '78 A u njihovoj dui "bol je rastao" do nekog "delirinog iekivan
ja", a s njim i "mrani nesmisao kojim je okovana i gonjena
ova gomila muenih ljudi". Jer "sve je vie za svakog od njih
sve ovo izgledalo ludo i nemogue: i ovaj put, i kazna i neshvatljiva injenica da oni koji su do jue, slobodni i moni,
sami vladali i kanjavali u medlisu ili na svom dobru, sada
naputaju svoju zemlju kao robijai, ostavljajui za sobom
nezbrinutu eljad i rasuto imanje. "'79 Sa duevnom i
76. Ibidem, 67.
77. Ibidem, 70.
78. Ibidem.
79 Ibidem, 71.
Kapidi, 64-65. "Na povratku
iz Posavine u Sarajevo, gdje je stigao 17-XII-1850, Omer-paa je sa
sobom poveo itav transport ustanikih voa i uesnika, vezanih u
lance. Oni bijahu odmah smjeteni
u vojni logor." "Omer-pai se urilo
da to prije odstrani iz zemlje voe
posavskih ustanika i ve 29-1-1891.
otpremljen je prvi transport zarobljenih Bosanaca u Carigrad." "Prilikom odlaska ovog transporta bilo
je dosta Sarajlija koji su sa simpati-

jama ispratili ove zarobljenike. Meutim, ispoljavanja ovih simpatija

nije bilo i publika je ostala nijema i
mirna. Ipak se naao jedan koji je
javno manifestovao svoje raspoloenje i glasno povikao sretan put
nesrenim ljudima, ali se u isti as
vojnici okomie na njega i premlatie ga puanim kundacima. Omerpaa bijae izuzetno dozvolio starom tuzlanskom pai da jae na
uredno osedlanom konju, dok su
ostali jahali na samaricama sa vezanim rukama ili iahu pjeke u lancima." !Dr. arhiv u Beu, G. K. No
192. Sarajevo, 19. XII 1850.; Sarajevo, 30. I 1851./.

507

moralnom saivljenou i razumijevanjem njihova

poloaja Andri je iznosio njihovo neshvatanje ove
"lude i nemogue" injenice, pri emu je izgledalo da sa
narastanjem bola "raste i sazreva i eeo mrani nesmisao" i
da se penje ka vrhuncu na kojem e morati prsnuti i s
njime nestati "sve ovo strano i neverovatno". /JI sve e 1.../

opet doi na svoje mesto i biti kako je bilo pre ove strahote i
pometnje, Ipisao je Andri, pomirljivo, bez ironije i historijskog uenja!. Vratie se vlast i snaga starog reda i
prava, tj. sve ono to su oni oduvek nazivali redom i pravom
i navikli da smatraju jedinim moguim svetom i prirodnim
poretkom",'so dodavao je on slino razgovorima meu
ajanima u Lutvinoj kahvi Travnike hronike. "Ostae
samo strana pria oseraskeru murtatinu i njegovim zlodelima i nasiljima, kao istorija i opomena potomstvu "'Sl
zavravao je Andri, sa identifikacijom, u njihovu i
svoje razmiljanje, otkrivajui vlastiti negativan odnos
prema ovom srpskom renegatu, koji je u njegovu
doivljaju izgubio svaki ostatak ljudskog lika i grinje
savjesti, i ostao na bespuu izmeu dvije vjere i dva
naroda, ostrvljen prema onima koji su daleko prije
njega prihvatili islam i srodili se s njim.
Drugu stranu Latasova li svogal renegatskog
poloaja iz koristoljublja /Njego: "Poturi se plahi i
lakomi."I na putu naputanja rodne obale, vlastite religiozne i povijesno-kulturne sredine, i prelaska na
suprotnu obalu, u tui duhovno-civilizacijski krug, uz
isti odnos nepovjerenja, Andri je izrazio u poglavlju
"Audijencija". On se ovdje formalno-pripovjedaki
odvaja od ispovijednog sebe u Latasu i zadrava u
poloaju objektivnosti izmeu Latasa i ovjeka iz njeSO. Ibidem.

81. Ibidem, 72.

508

gova rodnog svijeta. Omer-paa je elio da "uspostavi

veze sa uglednijim ljudima od sve tri vere", 'S2 pa su tako
stigli u Sarajevo i knez. Bogdan Zimonji sa jo etiri
glavara iz istone Hercegovine, kojima se on htio zahvalitito su odbili poziv da se pridrue otpornicima i
da krenu protiv njegove vojske. Ali je istovremeno
htio da ih obeanjima i darovima vee uz sebe, znajui
da e poslije Bosne dobiti u zadatak da pokori Crnu
Goru. Najprije je primio kneza Bogdana samog, i
poeo oko njega igru srdanosti i pribavljanja povjerenja.
"Bio je uveren da je, govorei tako 'roaki', neodoljiv i
sposoban da gane i pridobije svakog /komentirao je Andri
u zagradama, iznosei, kao reakciju, psihologiju odbijanja renegata od strane njegova vlastitog naroda/o Ali
u tom je bio rtva samoobmane i precenjivanja samog sebe
/.../. Trudei se da govori prisno, neposredno i grubo narodski, on je zaboravljao koliko su ga mnoge godine i veliki
uspon u Carigradu udaljili od naroda kome nikad nije ni
bio posve blizak. Samouveren i siguran u sebe, on nije
mogao da oseti kako mu ispod izvetaenog govora i
ponaanja izbija lana nota koju moe da primeti i oseti
svak osim njega, i koja ima tano obrnuto dejstvo. "'S3 A
kada je Zimonji pokazao oklijevanje i oprez na njegovu srdanost i predloio "da bijasmo... pozvali i moje
drutvo... da svi budu pri ovom razgovoru, zastajkujui
malko, i to na onim mestima gde je otprilike trebalo da doe
Omerovo ime ili njegove titule, koje on zbog neeg oigledno
nije hteo ili nije mogao da izgovori", 'S4 Andri se u radnji
stavio na njegovu stra~u, pa ga ni on vie ne zove
Omerpaa ve Omer u znak iste distance i solidarnosS2. Ibidem, Sl.
83. Ibidem, 83.

84. Ibidem, 84.

509

ti sa Zimonjiem, prikrivajui tako, pripovjedaki, asocijacije na sutinsku istovjetnost vlastitog renegatstva,

otpadnitva, odvajanja sve do izdaje kako se ono smatra u narodu. "nije mi protivno, ali mislim da je bolje da

prvo razgovaramo nas dvojica, kao dvije glave, a poslije

mogu i oni doi", odgovorio je "Omer" i mirno iznio one
take

povezivanja hriana s njime, koje su proizlazile

iz njihova politikog interesa, nasuprot bonjakim
pobunjenicima protiv Hatierifa iz 1839. A kada je,
nakon potcjenjivakih rijei o Ali-pai Rizvanbegoviu, napomenuo da "knez i njegovi ljudi treba da se

Crnogoraca, koji su nepromiljeni, nemirni i brzi na

zlo", da se red "milom ili silom treba da... uvede u celoj
Turskoj pa i u Bosni i Hercegovini", ili kada je govorio o
"novom ili boljem poloaju hriana" i sa pohvalama

uvaju

knezu i njegovoj porodici, - podozrivi i sumnjiavi

Zimonji je reagirao pokretom nelagode ili nijemom
utnjom, da bi na kraju ostao da sjedi "bez rei i pokreta."*85

"Posle laskanja i slabo prikrivenih ponuda dole su na red

pretnje", pie Andri, ali one koje su suglasne psihologiji hriana, protiv "izlapelih begovskih glava", "koje
se pouzdaju u svoje fermane i tapije, a ne znaju da je to
davno prolo i da ti papiri ne vrede ni toliko da se od njih
naloi vatra nasred Sarajeva", istiui da on "nema nikom
da polae raun ni o broju skinutih glava ni o sumama
utroenih dukata", i "teko onom ko to na vreme ne
uvidi!". *86 A kad ga je doekala Zimonjieva utnja i
"zagonetan i uvredljivo uzdrljiv" izgled, on je opet krenuo "lano veselo i srdano, roaki"', da bi na kraju
naredio da dovedu Zimonjieve drugove. *87 Njih je
85. Ibidem, 84-85.
86. Ibidem, 85-86.

87. Ibidem, 86-87.

510

sluao "kao izdaleka, gledajui mimo njih". Pored "munog

saaljenja, pomijeanog sa jakom odvratnou" koje je
oseao prema raji i njenim predstavnicima, pie
Andri u zagradama otkrivajui tamne dubine
renegatskog kompleksa,. "ovi ljudi koji govore jezikom
njegovog detinjstva jo su tei i neprijatniji i izgledaju mu
kao nii stvorovi koji su se za muku rodili, iveli i ostareli,
ali se nisu razvijali i pravo oima progledali", '88 da bi zatim
razgovor sa ZimonjieVim drugoVima zavrio ironiki,
poznatom anegdotom: na njihovo negodovanje zbog
"velikih dacija i svakojakih tereta na nama", on je rekao
poloivi ruke na toke jednoga od njih: "Skinuu ja to
sa vas."'89
Vrhunac bespovratnog i beznadenograskola na
raspeu renegatskog poloaja, "Omerova" navaljivanja na Zimonjia i njegova otpora, i nepovjerenja
prema njemu, odigrao se na ruku udvoje nakon toga.
Andri je opisao Latasa sa strane, pogledom i
zakljuivanjem ZimonjieVim. A on je, suoen sa
"OmeroVim" nastojanjem "da ga laskanjem imienjem
vee za svoju i tursku stvar", u sebi ispisivao Latasov
moralni i psiholoki portret, svjestan opasnosti od
toga ovjeka, "zlice i krvopije, bez srca i obraza, a
pametnog i vetog, i lukavog kao zmija", sa "krvavim
tragovima koji su ostajali za njim kudgod je prolazio po
Turskoj Carevini". '90 "Kad vidi ovako oveka suvie sigurna u sebe i u ono to kae, hitra i slatka na rei, koji ti nudi
to mu ne trai, odobrava to kae, a ostaje pri onom to je
namislio, znaj da je kurva, i kloni ga se koliko moe",'91
komentirao je Andri identificiran sa Zimonjiem. A
"0merpaa" je, u "udnom linom prkosu 1...1da ovu stvar
88. Ibidem, 88.
89. Ibidem.

90. Ibidem, 89.

91. Ibidem, 89-90.

511

tera do kraja", da "ovog seljaka smeka i savije bar malo ka

sebi", "92 priao o "odnosu izmeu vladajuih muslimana"/!!, koji "ne moe ostati ni ovde kakav je doskora bio",
"nego e i hrianin imati pravo da se brani od nasilja i da
od vlasti dobije zatitu i pred sudom zadovoljenje". "93 A kad
je rekao da bi hrianski narodi "bili odsad zaista slobodni, zatieni i u svakom pogledu jednaki sa muslimanima"/!!
te da i oni "treba da imaju - tu serasker odjednom podie
glas - svoje prvake, knezove, vojvode, vrstu svojih vladara
pod sultanovim okriljem" - Zimonji se "odjednom ukruti i
ostade tako oborene glave i bezizrazna lica, zagledan u
l ""94
zemlu
.
"Ti meni ne vjeruje" /kae Andri kroz Omerpaina
usta, iznosei dramatinu scenu ovog susreta renegata
sa svojim suvjernikom i sunarodnikoml. "Ne, ne, ti ne
zna s kim govori", govorio je serasker s podrazumijevanjem svojati. "Ti meni ne vjeruje i ne prima moju rije
kao istinitu", ponavljao je s vremena na vrijeme u
nemoi da .se priblii Zimonjiti, "kao uvreeno i
razoarano", da bi poloio obje ruke na grudi: "Sluaj,

Bogdane, nemoj misliti da sam iznutra ovo to izgledam

spolja. ","95 pokuavao je on da napravi dvojstvo od
sebe sa akcentom na onome unutra, uroenom. A
Zimonji, kao da se u iznenaenju od ovog cinizma
izgubio, ponovo je u magnovenju doivio raniji sukob
sa "opakim Turinom IV i siledijom Dervom Smajeviem",
koji je "obnevideo od besa, naletio svojim konjem pravo na
njegovog" i kada su se, drei se vrsto, otkotrijali u
"duboku vrtau pored puta", iznosi Andri simbolino. "I
sad Ipie Andri otkrivajui psihoanalitiki podsvjesnu
analogiju, ali dodajui ovu pojedinost kao preteg
92. Ibidem, 90.
93. Ibidem, 94.

94. Ibidem, 95.

95. Ibidem, 95-96.

512

nepovjerenja prema otpadniku i kada se poziva na

istost due/, tako uhvuen u kotac sa nekim nevidljivim

protivnikom, kao jedno telo, pada neprestano niza stranu,

dugo, strano dugo, u neku vrtau koja nema dna. "*96
Srbin, Turin, u sukobu, kroz historiju bez kraja - na to
se svodi Bogdanova i vizija iz podsvijesti i Andrieva
iz svijesti od dizertacije do Latasa. A kada se je pribrao,

"pred njim je stajao Omerpaa, jo jednako sa rukama na

grudima, i glasno ga /valjda ve po drugi puti pitao:
- Je li vjera, Bogdane?
- Jeste... vjera - uspeo je najzad da odgovori
odsutno i mehaniki, kao uzetim jezikom.
- E onda, znaj, da pred tobom ne stoji Omerpaa
nego Mio Latas iz Janje Gore. I kad ne vjeruje
mojim rijeima, vjeruj ovom...
Omer je odvojio ruke od grudi, skinuo ivo teki
fes sa modrom kiankom i bacio ga teatralno na beli
divan, a zatim je sastavio tri prsta desne i - prekrstio
se, bez rei, oborenih oiju, skromnim, kratkim i
naviklim pokretima". *97
To je bio vrhunac Latasova renegatskog cinizma u
drami iznenaenja koju je odigrao, moda vjerujui u .
blagotvornost reformi za hriane Bosne, moda u
tenji da naredbu izvri do kraja na obje strane, ali sigurno ostrvljen u mrnji protiv pobunjenih Bonjaka, i Zimonjieva otpora i tradicionalnog uvjerenja, s
druge strane, na koje je Andri prethodnom asocijacijom podsjetio. "Za etrdeset godina svoga ivota Zimonji

je video dosta uda i od Turaka i od svojih, a u porodici, koja

je glavarska, nasluao se ta je sve bivalo i ta sve moe biti.
Znao je dobro da se od oveka moe ovek svaem nadati, i
97. Ibidem, 97-98.

96. Ibidem, 97.

513

da moe doekati i videti i ono to je mislio da se nikad videti ne moe, ali ovo je bilo i suvie neverovatno i neoeki
vano."*98 "Videi velikog i glasovitog seraskera Omer-pau
kako se gologlav 1...1 krstom krsti kao kakav crkvenjak",
Zimonji je ustuknuo, a pogled njegovih oiju "nije bio
samo zauen nego i ubojit i gnevan, uplaen i alovit, i
prezriv i tuan".*99 U tom iskazu stekla su se i
Andrieva lina osjeanja, iskuenja renegatskog
ivota, i otkidanje od njih i ponovno samopotvriva
nje u svijetu kome se svim svojim ivotom, i biem,
predao.
.
Pripovijedanje o Latasu Andri produava u narednom poglavlju, ali ovog puta posredstvom asocijativnog doivljaja koji se otvara inom njegova portretiranja, s pogledom unazad, u povijest i porijeklo u
njemu, i razlaza sa sredinom. Poglavlje je stoga i dobilo naslov To to se zove slikar, Karas koji je stigao "iz
Njemake" liz
Hrvatskel da slika Omer-pau. Za
Andria je to ujedno bila nova varijacija njegove
knjievne teme o strancima u "turskom' svijetu, koju
e on obraditi defoseovski kontraverzno, u obliku
odnosa: slikar !Karasi o Bosni, i Bonjaci o slikanju. "To
je kod raje izazivalo divljenje pomeano sa strahom, a kod
svih muslimana /!I novo i jo vee negodovanje... "*100
U glasinama koje su o tome kruile Andri je uplitao mnogo praznovjerja razvijajui ih do romantiar
ske egzotike, fantastike i groteske, i nalazei njihovo
izvorite li islamu. "'Slika se!' govorili su tiho jedan drugom pravovjerni ljudi koji u ivotu nisu videli ni slikara ni
98. Ibidem, 98.
99. Ibidem.

100. Ibidem, 100.

514

naslikano ivo bie, i pri tom nejasno zamiljali neiste

stvari i vradbine." A oni koji su saznavali i pojedinosti
priali su kako je flU konaku... razapeto platno 'kolik
najvei eref"', kako pred njim "sedi Omer-paa lopet:
Omerpaal!u sveanoj uniformi, sa 'krstatim' ordenima na
grudima,!;..! i "ne smije okom da trepne ni prstom da
makne", jer bi se inae cela vradbina pokvarila,!.. .! a kad
posao bude zavren, paa e ostati na slici kao iv i tako se
potpuno udvostruiti". *101 " ... A njimaje i ovaj jedan Omer
/!I crn i preteak, pa im krv udara u glavu i pred oima se
mrai od pomisli da se taj jo udvostruava. "*102
Fantastinost ove prie preobraavala se, meutim, II
vjerovatno, pie Andri uspostavljajui vezu pripovijedanja, "kad je u pitanju Omerpaa koji, evo ima godina
dana, 'sijee i krmi Bosnu kao lubenicu' i 'ne zna ni za boga
ni za duu, ni za vjeru ni za obraz"'*103 A "velika mrnja na
Omera /!I i sve to je njegovo" prenosila se i "na toga
nekakvog slikara kog su mrzeli kao jedan od mnogih
Omerovih grehova".*104 Tu je Andri ponovo otvorio
svoju poznatu suprotnost izmeu kranina
Evropejca Karas i fanatiziranog bonjakog svijeta,
dodajui mu jo jednu dimenziju nepodnoljivosti i
nepomirljivosti. Dok je Karas flU tesnom, vapskom odelu
a sa nekakvim crvenim fesom na glavi lutao mahalama,
zagledao kue i damije, zastajkivao i crnom pisaljkom skicirao u svom sivom bloku ljude, ivotinje i predele", "svet se
jatio na prozore iza muebaka, i pokazivao ga prstom kao
101. Ibidem.
102. Ibidem, 101. "Kad je Karas
radio pain portret" - pria dalje
Andri /1972. godine/ - "to je za
ondanje prilike bilo ravno udu.
Ispod painog konaka, ljudi su
vodili na priliku ovakav razgovor:
'ta to, bolan, radi taj kaurin s

naim paom?' pitao bi jedan. 'Vele:

slika ga', odgovorio bi drugi. 'A ta
je to?' 'Vele: pravi jo jednog pau!'
'Jami, bolan, pa i ovaj jedan nam je
previe!'" !Jandri, 122-123.1.
103. Ibidem.
104. Ibidem, 103-104.

515

prokaeno stvorenje, neku meavinu od varalice, maio

i krvnika", a na sokaku su se "ljudi i ene sa sujevernim strahom i ogorenjem sklanjali ispred njega da ih ne
bi upisao na svoju prokletu hartiju". 'lOS
On je, noen nacionalnim buenjem i ilirskim
zanosom zagrebakog i karlovakog graanstva,
nakon studija u Rimu i Firenci, doao iz Zagreba, da bi
ga jednog dana "pozvao... Ivan Kukuljevi, potpredsednik
Matice Ilirske i naelnik 'Drutva za hrvatsku povjesnicu', i
predloio mu da putuje po Bosni" i da tamo slika
"Omerpau Latasa, slavnog poturenjaka ". '106 Ovo je bilo
prvi i jedini put da Andri spomene hrvatski preporod, odnosno ilirski pokret u svome opusu, porazumijevajui njegov jugoslavenski karakter, sukladan s
njegovim mladalakim shvatanjima o tzv. Mladoj
Bosni. Karasov doivljaj Bosne bio je od samog
poetka romantian jer se Andriev manir neoromantinog knjievnog slikanja poklopio sa vladajuim
romantizmom toga vremena u kome je stvarao Karas.
"Za mene su se jutros otvorila vrata za Istok", '107 zapisao
je Karas jo na brodskoj skeli na Savi u svoju
biljenicu, oekujui da stigne u Travnik. Iako su mu u
Zagrebu "govorili o Bosni samo nepovoljno, o ravim puteniara

105. Ibidem, 10l.

106. Ibidem, 109. Godine 1974.
Andri je pripovijedao Jandriu:
"Kukuljevi je Omer-pai Latasu
poslao Karasa. On je bio velika ilirska nada, proveo je u Rimu dve
godine, nervno je bio labilan, ali
dobro radio portrete. Slikar je etiri
meseca sedeo u Travniku uzalud
ekajui Omer-pau koji je bio
preao u Sarajevo. Za to vreme
hodao je tamo-arno po travnikim
ulicama i slikao svet. Inae, nosio je
crven fes s crnim kiankarna.

Travniani su za njega govorili da

je sihirbaz, to na turskom znai vra. I.. J Kad je Karas radio portret
Omer-pae Latasa pevuio je i
cvileo, a to je, kau, nerviralo
seraskera. Latas je imao kerku od
etrnaest godina, i umetnikova
dunost bila je da je poduava
slikarskoj vetini. Tu se Karas upoznao i s painicom koja je bila iz
porodice de Simonis, iz Erdelja..."
!Jandri, 355./.
107. Ibidem, 105.

516

vima i nezgodnim konaitima, o udnim ljudima i

neobinim prilikama", "sada kad putuje po Bosni i ivi u
njoj, on vidi i ne vidi sve to; to je glavno, ne osea":
"Otkako je zakoraio u ovu zemlju, on je kao preporoen i
osloboen svega to ga je titalo u Rimu i ubijalo u
Zagrebu." Ali Andri ni ovdje ne zaboravlja da ga vrati
na razinu svoga doivljaja:

"Kad dqbro promisli i trezno pogleda oko sebe, ta

no je sve to su mu govorili, esto je i gore od toga.
Sve on to vidi ali u isti as odmah i zaboravlja. Tano
je da je ivot grub i teak i da neoekivane prepreke
iskrsavaju pred oveka na svakom koraku, ali preko
njih Karas prelazi sa lakoom, sa bezbrigom kakvu
nikad nije poznavao. "*108 jak sa razumijevanjem
toga svijeta, ispisujui istovremeno i novu,
humanu dimenziju Andrieva stvaranja/o

"Na povrini buna i nasilje i strah, a ispod toga

neka drevna beda, ubogo ivotarenje malog oveka,- i
tiho, nezaustavno opadanje ustanova i porodica,
svega to je bilo ili vailo kao ugledno, silno i bogato. "*109
"l ljudi su, istina je" - pie Andri i o Karasovu doivljaju u vlastitim, ve poznatim romantiarskimbojama

sirovi, nabusiti i esto neprijatni, odelom, repokretima; iz mnogih oiju bije umski mrak i nejasna pretnja; i kad su lepi i lepo odeveni, ta lepota je izazivaka, besna, i kao da ne daje radosti ni onom ko je nosi ni
onom ko je gleda." "Pa i priroda sama, u svojoj izuzetnoj lepati, ima neeg to izaziva u oveku potitenost, gotovo
strah. "*110 Ali Karas sve to nadilazi osjeanjem ljepote,
-

"neobini,

ima,

zajedno sa

Andriem

koji mu je dao tu psihologiju:

110. Ibidem, 110.

108. Ibidem, 109.

109. Ibidem, 109-110-

517

"Jest; svega toga ima, ali on prolazi kroz spe to

kao pod anestezijom. Nita ga mnogo ne plai, nita
ne odbija. Koraa lako i slobodno, kao ovek koji se
ne boji vie nikakve neprijatnosti koja dolazi izvan
njega. A za lepotu predela osetljiviji je nego
ikad./.../. Sve bi hteo da uhvati, i zauvek: te senke
koje su vee i dublje nego u drugom svetu, ljubiaste
sutone, mrke bregove i ljupke proplanke na njima,
omorike na sivoj steni koje i usred najtoplijeg letnjeg dana kao da nose malo magle oko sebe, muslimanska groblja, ista, bela i radosno razasuta
po padinama, kao stada... "*m
Kao romantiarskog demona nasuprot pastiru iz
pastorale Andri je, vjeran svome rasporedu likova,
postavio Karasu Mula aira Sofru, koji je, "bar po
imenu, /bio/ kaim u nekoj damiji i zaislen u prihodima
njenog vakufa, ali nije iveo od nesigurne platice toga nestvarnog zvanja, nego od onog to su mu arijski ljudi dobrovoljno davali. Uio je nekad medresu, i to kod dobrih uite
lja, ali se nikakvog posla nikada nije laao. Vek mu je prolazio u itanju i tajanstvenom i vanom prepriavanju onog
to bi proitao. "*112 Tumaei sada svojim sugraanima
"ta je to slika i slikar", Mula air je, kao jedan od estih
Andrievih neukih, zatucanih ili nastranih hoda,
"ukratko i otprilike reeno" - kae Andri obazrivo, "govorio.>.. ovo", o sukobu slikara sa Bogom, a zapravo
sve mimoilazna islamskom uenju:
"Ovaj svet, sa svim svojim dobrima, lepotama i
slastima, prolazan i privremeno dat na uivanje
oveku, koji je i sam jedan od najprolaznijih stvorova u tom svetu, malo trajniji od trave i rose. Zato
111. Ibidem, 110-111.

112. Ibidem, 102.

518

oveka eka beskonaan

ivot na onom svetu, posle

smrti. Tako je Bog, jedini i veliki, hteo i odredio. A
neisti duh, veiti protivnik svih bojih odredaba,
plae nad ovim svetom od srdbe i besa to ne moe
da zaustavi njegove prolazne oblike, da ih uini trajnima, da njima okuje i zarobi oveka na zemlji, i da
mu tako zauvek zatvori vrata raja. Slikanje ovog
sveta, to je pokuaj da se on zadri u svojoj prolaznosti i ovekovei. Lud, bezboan i opasan
pokuaj. Stoga ovek i ne sme da slika ni da vaja
nita od tih prolaznih stvorenja, ni ljudskih ni
ivotinjskih, jer je to protivno bojoj volji i
odgovara satanskim tenjama i namerama. A
onaj ko to ini, taj je zao arobnjak i sihirbaz, avolji
ortak i pomonik, i tako e mu i biti kako radi. Kad
se bude, na onom svetu, svima sudilo, njemu e
onda rei: "De, stvori sada, ovde, i oivi likove koje
si za ivota hteo da zadri smrtnom rukom na prolaznoj hartiji!". I kako on to nee moi, bie baen u
oganj pakleni, zajedno sa svojim bezbonim slikama; slike e se pretvoriti u plamen i pepeo, a on e
ostati da gori i da se mui veito, po zasluzi. "*113

o tome koliko ovo jo jedan put otkriva Andrievu

romantiarsku

proizvoljnost i povrnost nad injeni

cama iz oblasti islama, a tenju da oslobodi do kraja
svoje demonoloko-egzotine doivljaje bonjakog
svijeta, pisao je Aleksandar Popovi: "Da sam nekom

113. Ibidem, 103. To isto je 1974.

godine pisac govorio Jandriu:
"Slikari su arobnjaci" - veli Andri.
- "Njima se ne pie dobro u
Kuranu. Kad umru i dou pred
Boga, ovaj e im kazati: 'Hajde sad

ovde stvarajte likove.' Kako nee

moi da ih stvore, Bog e ih uzeti za
perin i strmoglaviti u pakao. Jer,
prema svetim knjigama, samo je
njemu, Bogu, dano da iznova
stvara likove." !Jandri, 354./.

519

sreom imao za ovopredavanje tri puta vie vremena

nego to je to moglo biti, ovaj bi fragment zahtevao
jedan dui komentar. Ovako u biti prinuen da
kaem najosnovnije, u nekoliko turih reenica:
Andriev junak Mula air deklamuje ovde jednu od
onih Iza islamologa najuobiajenih/ osvetalih predrasuda, uvijenih u jednu pseudoorijentalnu formu, o
tobonjoj zabrani crtanja i slikanja u islamu, zaboravljajui ili ne poznavajui tri injenice.;Prvo- da arapski,
turski i perzijski srednjovekovni rukopisi /kao tepisi,
posue, kutije, vaze i sve mogue ostale stvarice iz
privatnog ivota! vrve hiljadama i desetinama hiljada
crtea i slika na kojima su ovekoveene ne samo sve
vrste ivotinja i ljudi, nego, u jednom izvesnom broju
sluajeva, i sam prorok Muhamed. Drugo - da se taj
nesretni hadis Iija je i,nterpretacija od strane neuke i
revnosno tupe uleme postala u jednom trenutku neka
vrsta nepisanog zakona! odnosno iskljuivo na pravljenje idola, i to u trenutku kada su monoteizam i vera
u jednog jedinog Alaha trebali da budu uvedeni i ozakonjeni. Drugim reima - da se u svakom sluaju, radilo ne o slikarstvu, nego o vajarstvu. I tree - povodom
"smrtnom rukom na prolaznoj hartiji", da je papir Ina
kome bi eventualno neko crtaol mogao biti dostupan
tek tri ili etiri generacije posle datuma ovog
ispravnog ili lanog hadisa. Andri ne pokazuje niim
da zna da li je re o predrasudi i pogrenom
tumaenju hadisa /koji kae neto drugoi. *114

Drugi dio poglavlja "To to se zove slikar" govori o

Karasu u Sarajevu, ekajui na poziv Omer-pae, pri
emu se javlja, nakon" Mare Milosnice", po drugi put u
114.

Popovi,

508-509.

520

Andrievu

opusu, ovjek sa dva lica fra Grgo Marti,

kao njegov vodi u novoj sredini i tuma njenih
neobinih obiaja. Istiui da je Karasa naroitim pismom preporuio Ivan Kukuljevi, Andri je tako
istovremeno otkrio ilirsku vezu i politiko srodnitvo
Zagreba sa Bosnom preko bosanskih franjevaca.
"Dobar si i valjan /govorio je on Karasu vraajui ga iz
zanosa u realnost i upotpunjavajui Andriev doivljaj ovoga svijeta kao prave suprotnosti Zapadul, i drag
si mi, samo ti dvije stvari, brate, nisu dobre za ovu zemlju i
za ovaj na bosanski svijet. Prvo, to voli vino vie nego to
treba; drugo, to ne pazi ta govori ni pred kim govori.
Nego posluaj ti mene: dolivaj uvijek malo vode u vino, a
ono to ima da kae kazuj vie bojama na platnu nego
rijeima pred ljudima. ", "115 dakle, umjetnikom sugestijom a ne izriitou izraza kao i Andri, osim u dizertaciji. II fra. Grginoj kui, pie Andri, Karas je
"mogao poneto da naui i o smislu i znaenju ekanja u
ovoj zemlji i.o ljudima koji ga putaju da eka","116 o emu
Andri razvija itav traktat, posredstvo-m govora
drugih, ozbiljno ili u ali, koji se zasniva na iskustvima
Andrievih stranaca iz Travnike hronike i njihova
odnosa prema vezirima: "Ko u Turskoj nee ili ne ume da
eka, taj, ma kako sposoban bio, nee postii nikad nita,
samo e pokidati svoje roe~e ivce, brzo i uludo utroiti
snagu, pogubiti i poslednje prijatelje i zatitnike - i propasti
bez smisla, bez koristi po sebe i druge.!...! ekanje je ovde,
kako izgleda, neka vrsta ispita i probe. ""117 A postalo mu je
neto jasnije i "ta je to vlast a ta zavisnost od nje i ta
znai ovek koji se, ovako kao Omerpaa, uzdigne do
najviih poloaja i postane'carski ovek', izvrilac sultanove
117. Ibidem.

115. aL, 112.

116. Ibidem.

521

volje, neogranieni sudija i gospodar nad pokrajinama i

ljudima. Sve slui njemu i sve se zaklanja za njegovu mo i
l "'118
vOJu.
Sve je to Andriu bio prijelaz na ono prema emu je
on, kao umjetnik opisivanja, imao najvie pripovjedake sklonosti kada je predstavljao turske pae i
vezire, na ambijent oko Omer-pae koji je sugerirao
atmosferu, ono to je "najtetnije i najgore" - "ono klupko
raznovrsnih slubenika, dvorjana i sluadi raznog ranga i
svake vrste, koje se plete oko visoke linosti i slui kao
neophodan posrednik svakom ko eli da doe do nje", ili kako
je Marti govorio: "Sa paom i nekako, ali sa paalijama
nikako!"'119 A njima je Andri zapravo umjetniki
upotpunjavao Latasov lik. Iz toga "klupka" on je u
ovom poglavlju izdvojio kahvedibau Ahmetagu,
"sina nekog poturenjaka, poreklom iz Makedonije", '120 da
bi pokazao i drugu dimenziju lika svoga gospodara,
"Omerpaino veliko, udljivo i bezobzirno sladostrae", '121
i jo jednom izrazio jedan od opsesivnih motiva svoga
pripovjedakog opusa, koji je proizlazio iz vlastitog
gra erotomanskog napona i oslobaao se esto s
olakanjem u prikazima nastranosti i seksualnog nasi118. Ibidem, 112-113.
119. Ibidem, 113.
120. Ibidem, 114.
121. Ibidem, 119.
Suglasno svojoj erotomanskoj
koncepciji lika Omer-pae Latasa,
Andri je o njegovu intimnom ivotu, pored afektivnih ljubavnih afera
u vezi s njegovim bijegom u Tursku, o emu piu njegovi biografi,
mogao dosta saznati iz niza priloga
objavljenih u novinama: Alfred
Makanec, Kletva sarajevskih djevojaka. Familijarni i privatni ivot serdar Ekrem Omer-pae, Veernja po-

ta, 1928., 2120., 2-3.; Alfred Makanec, Omer-pain brak sa Anom

Simonis, Jugoslavenski list, 1933.,45.,
3.; Rudolf Zaplata, Privatni ivot
Omer-pae,1ugoslavenski list, 1936.,
40., 10., 2.; Rudolf Zapla ta, Privatni
ivot Omer-pae Latasa, Jugoslavenski list, 1937., 245., 17. okt.,
9; Rudolf Zaplata, U starom Sarajevu. Kako je Omer-paa oteo enu svog uraka, Politika, 1933.,
8896., 4.; Rudolf Zaplata, U Omerpainu haremu u Sarajevu 1852. godine, Jugoslavenski list, 1933., 39., 8.
febr.,7.

522

lja njegovih turskih likova. Ahmetaga je "morao da

pronalazi i nabavlja mlade ene, devajke, a poslednjih godina i devojice i deake, da ih privodi kriom od sveta, u
prvom redu od ljubomorne i spletkarske eljadi iz harema, i
da ih uva, prikriva, hrani i podvodi kad treba, a isplauje i
sklanja gospodaru s oiju kad vie nisu bili potrebni i kad bi
mogli postati teki i opasni", *122 Druga osnova
Ahmetagina utjecaja, u funkciji linog interesa, bila je
njegova "revnosna sluba" u kojoj "ne sme da postoji 'ne
znam', 'ne umem' ili 'nema' i 'ne moe'; kad paa trai onda
mora sve znati, sve imati, sve moi i sve umeti? ni na koga
se ne sme obazirati i ni pred im stati". A kada "pohvata
sve konce i pai i okolini", "onda ti upregne druge da rade,
a ti samo pokazuje stalnu revnost i primenjuje najveu
strogost prema njima, dok s druge strane prima od pae
zapovedi, prenosi ih odmah na nie i trai njihovo
bezuslovno i potpuno izvoenje", pisao je Andri zatvarajui znalaki krug Ahmetagine strategije na taki kada
"postane svima neophodan" pa vie ne slui drugom,
"nego paa i sve oko njega slui tebi", *123 Ono nastrano u
liku ovog birokrate bila je "slika sveta" koja se "njemu
objavljivala - jelom i piem, svim onim to se moe usnama
primiti, pod zubima, na jeziku, u nosu ili u drelu osetiti". *124 To je bila neka transformacija oralne seksualnosti preko ula okusa i mirisa u sladostrae od jela i
pia, tako da Ahmetaga "na ono to se nije podudaralo sa
njegovim shvatanjima ili interesima on je odgovarao izrazima pozajmljenim iz tog sveta svojih ula. 'Gubi se, bljutav si
mi i gorak!' - 'Idi, zaudara!"'*l25
Da bi ovaj opis pripovjedaki konkretno doveo do
Latasa, Andri je napomenuo da se Ahmetaga "i sam
124. Ibidem, 117.
125. Ibidem, 118.

122. Ibidem.
123. Ibidem, 116.

523

pomalo gadio toga to je nazivao 'ona rabota"',"126 i

ponekad "razmiljao o seraskerovoj plotskoj poudi kao o
nekom prokletstvu naroite vrste, koje mu je utoliko bilo
manje razumljivo to je, hladan po prirodi, znao samo za
jednu strast, strast izelice i sladokusca". "127 Opisujui
Omer-paino egoistino seksualno otuenje, Andri je
iznio i psihologiju te nastranosti, koja se imanentno
slagala sa njegovim otuenjem od ljudi na putu osvajanja ugleda i moi: "Jer serasker je tako slep i nezasitljiv,
udljiv i samovoljan u svojoj strasti i pohoti /koja se sljedstveno Andrievoj dizertacijskoj koncepciji i umjetniko-etikoj postavci ovog lika svakako razvila i
deformirala "pod uticajem turske vladavine", lodnosno
turskog emocionalno-duhovnog kulturno-civilizacijskog kruga ali i u sferi evropskih pseudoorijentalnih
predstava o hipertrofiji i nastranosti inehumanosti
ove sfere na islamskom Istokul, takojedno sa svojim prohtevima i tako ogrezao u njima, da ene, devojke ideake,
predmete svoje pohote, vie i ne zamilja kao ive ljude koji
su postojali pre nego to ih je on video i poeleo i koji treba
da postoje i posle toga. Za njega je neshvatljivo lnastavlja
Andri opis Latasova egotizma i egoizma u seksualnom ivotu! da ta ljudska bia, pored toga to zadovoljavaju ili treba da zadovolje njegovu strast, imaju i svoj lini
ivot, bez veze sa njim: svoje interese, elje ili zahteve, svoju
kuu, roditelje i prijatelje. Pomisao na to bila je za njega
uvredljiva i srdila ga kao nepotovanje njegove linosti, kao
drskost i ucena od njihove strane. ""128 Ahmetaga je stoga
sve otpore, sukobe i nesporazume u tome podvoenju
rjeavao "kako je znao i umeo", pisao je Andri iznosei
moralni vid njegova posla i nalije "one rabote". Prvo je
128. Ibidem, 121-122.

126. Ibidem, 120.

127. Ibidem, 121.

524

bila jedna "uvena lepotica iz Livna, hrianka, koja je

pobegla od mua zbog nekog turskog momka" i koja nije
htjela da ode od Omer-pae. Ahmetaga je ~e rijeio
udavi je za nekog terziju, kojeg je ena "kao nemonika
napustila osmog dana posle venanja". "129 Po tragu svoje
naklonosti Andri je ovaj sluaj ak dijaloki vulgarno
razradio da bi na kraju iznio kako se ena potom
poalila Ahmetagi "to joj je dao oveka koji nije muko
koliko ni ja to sam'. ""130 Drugo je bio sluaj "etrnaesto
godinje devojice" iz Slavonskog Broda, ija je majka
plaui i prijetei zahtijevala "da joj vrate erku", traiei
da izie lino pred seraskera. "Sto hiljada majki ima u
ovoj Bosni, a jedan je sarasker u Carevini", odgovorio joj
je Ahmetaga, a ona je najposlije pristala "da joj erka
ostane u slubi kod pae" a ona "da prima dvije treine
njene plae". *131 Sav ovaj prethodni potencijal ambicija,
moi i vlasti, nasilja nenormalne pohote Andri je
kompozicijski i psiholoki doveo do slikanja njegova
portreta u elji da usujeti ovjekovijeisebe. Kontakt sa
Karasom otpoeo je, nakon dugog ekanja, naglo i
slubeno: "Vi ste gospodin Karas? - pita ga nemaki i dosta
strogo. - Ja sam, Vaa Preuzvienosti, slikar-umjetnik
Vjekoslav Karas - odgovori slikar hrvatski", "132 prvi put u
Andrievu opusu - hrvatski!, kao to e malo kasriije,
kao da se preispitivao u svome nacionalno-kUlturnom
opredjeljenju, spomenuti u povodu Karasa "zagrebake
graane, oficire i plemie", "zagrebake knjievnike", kao da
je na taj nain krio u mladosti zadanu rije i zakletvu
da e ih zauvijek potisnut.i. i zaboraviti u svome
knjievnom radu. I jo dok su autanti pripremali
prostor za slikanje, a Karas i njegov model su se pro131. Ibidem, 125-128.
132. Ibidem, 131.

129. Ibidem, 122-123.

130. Ibidem, 124.

525

matrali, otpoeo je dijalog dva unutarnja monologa

kao dva svijeta, izmeu Omerpae i Karasa. U Karasu
se na izvjestan nain odslikavala paina vanjtina sa
moralno-psiholokim doivljajem njegova bia koje se
prostiralo i na sve predstavnike vlasti u Bosni, "a paa

je, kao svi slavoljubivi i sujetni ljudi koji su se visoko ispeli

na stepenicama vlasti, u sitnom slikaru neobinog izgleda
gledao samo vetaka koji treba da ovekovei njegov,
Omerpain, lik za sve ljude i za budua vremena, to znai
da je gledao sebe."*133 Ovo je zapravo bio Latasov
doivljaj vlastite sudbine i renegatskog ivota na
usponu u slubi Turske carevine, u Andrievu pripovijedanju, u kome se istovremeno i duboko i Andri
oslobaao sebe. Nakon Latasovih postupaka prema
Bonjacima i njihovih utisaka o njemu, nakon psiholokog prikaza fenomena renegatstva u njemu, ovo je
bio trei ugao njegova predstavljanja, retrospektiva
njegova ivota i otpadnitva i Andrieva lina, ne
metafora rastereenja, nego alegorija u drugome, kao
da je elio da tovar grinje svali na Latasa i podijeli s
njime po istoj analogiji.
Karasovu panju najvie su privlaile Omerpaine
oi kao ulaz u njegovu duu, sa vatrom nekog pijanstva, blijeskom oholosti, i onim otvorima u kojima se
smjenj"uje "as izraz ptice grabilice, as izraz neke
enstvene zavodljivosti", *134 ovaj posljednji udno
nedosljedan Andrievu mukom prikazu Latasova
lika, ali asocijativan za Karasa koji se sjeao "drugih
oiju koje je u svetu gledao i slikao", veino.m enskih, to
je odavalo njegovu prirodu, "ali nikad nije video oi koje
ovako gore od sujete i oholosti":135 To je bio za Andria
133. Ibidem, 131-132.
134. Ibidem, 132.

135. Ibidem.

526

lagvort da na toj moralnoj osnovi razvije jednu

dimenziju u vlastitoj negativnoj, gotovo rasistikoj
karakterologiji Bonjaka, koju su oni nazivali "ponosom". U Andrievoj narativnoj metodologiji to je bilo
asocijativno pripovijedanje: na neki utisak, neku
osobinu, pojam, nadovezuje se razmiljanje, traktat,
epizoda, pisac analogno, podsjeajno pravi ekskurs i
proiruje zahvat sredine, drutva i svijeta, ili vertikalu
historije. "Otkako je preao granicu Turske /razmilja
Andriev Karas sa stilskim podvlaenjem/ i otkako
putuje po Bosni i dolazi u dodir sa narodom i vlastima, njega
progoni to pitanje: otkud ovolika oholost i ovoliko stalno i
bezduno napodatavanje drugog oveka i svega oko sebe kod
svih onih koji su vlast ili imetak bar malo izdigli iznad
drugih?"*136 Od putovanja sa nekim travnikim trgovcem Raidagom svuda isti nadmeni stav i pogled sa
visine. "I posle svuda isto. Travniki begovi, sa mranim,
tvrdim, kao iz kamena klesanim licima, bez drugog izraza do
pustinjske, nepristupne, neplodne i neprohodne oholosti, odavao je Andri jo jednom svoj odbojni doivljaj
Bonjaka kao stalno linu traumu i duevno
optereenje. - Omerpain divan-efendija, Anndnlnc, sa
podbulim licem, kosim oima iz kojih sipn , ['z ir, i
napuenim debelim usnama, koje izgledaju pre kao da e
pljunuti nego izgovoriti re, - prelazio je on zatim na
Turke i poturene strance kao da istie svima zajedniku rasnu, karakternu osobinu pod utjecajem Istoka
i islama. - Ahmetaga, kahvedibaa. Ostali inovnici u
vezirskom konaku u Travniku i Omerpainom u Sarajevu,
svi su manje-vie i svaki na svoj nain isto tako oholi,
mrgodni, nepristupani. ak i kod deaka od deset godina
via se na licu prezriva gordost koja im daje zloud i star136. Ibidem, 132-133.

527

mali izgled", '137 kao u Travnikoj hronici. Tako Andri

ispisuje retke Karasovih razmiljanja da bi na kraju tu
"grubu gordost Turaka" koncentrirao na Latasa: '.fl. sada,
u Omerpainim oima, vidi tu istu oholost, uzdignutu i
izotrenu do strasti, vetine i snage koja nema potrebe da se
mrti i nadima, nego prezire sa osmejkom koji dolazi sa neznanih visina",'138 pie Andri sa opsesivnom opirnou za tu osobinu izgleda i postupanja Bonjaka i
Turaka razliitog porijekla. Po sistemu odmjeravanja
svega u Bosni i bonjakom svijetu sa zapadnom civilizacijom, bez povijesno-kulturnog razlikovanja dva
svijeta, Andri je ovdje napravio poredbu: "! tamo u
svetu iz kojeg dolazi, Karas je poznavao oholost i znao da
manja ili vea nabusitost ide kao neka uniforma uz ime,
rang i poloaj. Pamti dobro lica zagrebakih graana /prvi
put: zagrebakih kod Andria. M.R./, oficira i plemia,
mecenatske osmejke grofa Revickog i drugih, sitnijih austrijskih diplomata u Rimu. /.../ Sve je on to doiveo i zapamtio
Ilak kao licemjerstvo etikecije u prikrivanju istog
takvog stava!, ali ovde je drugaije, ovde se ta oholost, to
preziranje i omalovaavanje drugog oveka javlja svuda, ide
pravo na oveka i udara ga grubo i lino, bez forme, bez ikakva reda i pravila /izraavao je Andri u Karasu kompleks inferiornosti i njegovu izvjesnu kompenzaciju u
svijesti ovog razmiljanja!; oholost kod ovih turskih ljudi
predstavlja stvarnu silu, kao to je snaga miia ili oruja, i
otvoreno slui kao sredstvo u borbi, kao jedan od naina kako
e ovek, drugog oveka pritisnuti, potiniti, iskoristiti ili
unititi", '139 pisao je Andri u Karasovu razmiljanju,
u povodu Omer-pae i ne samo njegova svijeta, s
poreenjem i uzorom na svoje nadmeno okruenje u
137. Ibidem, 133.
138. Ibidem.

139. Ibidem, 133-134.

528

srpskoj politici i diplomaciji, iznosei svoju inhibiciju

preko doivljaja.toga oholog osjeanja u Bosni, u kojoj
se ono pretvaralo u psiholoku i fiziku agresiju kao
integralno obiljeje bonjakog svijeta, izvedeno iz
Latasova skoranjeg renegatstva rAli ovde..';. Prelazei
na Latasa i njegove oi Andri je poveavajui stalno
negativni intenzitet pojma oholosti doao do kvalifikacije na granici razuma, na kojoj te oi sjaju "kao
hladnim ludilom, sjajem neljudske gordosti":140 Tako se
Latas odslikavao pred Karasom, psiholoki poredio u
ranijim doivljajima Karasovim na razini toga
osjeanja i vlastite inferiornosti koje ono kod drugih
izaziva, a u Andrievu najdubljem stvaralakom
doivljaju predstavljao je iZraz vlastitog autoportreta
one takoer trpee, pokorne strane iz svoje dugogodinje karijere uljeza, stranca, renegata i podanika.
Na drugoj strani ovog posmatrakog poloaja,
gledajui "ukoeno, iznad slikarevog desnog

ramena, nekud
u daljinu", "Omer fjef negde u dnu te zamagljene daljine
jasno video sebe kakvim se zamilja i kakvog bi eleo da ga
vidi slikar i da ga docnije gledaju svi ljudi na slici", *141 to
u velikoj mjeri podsjea na izgled likova sa mnogih
naruenih portreta, meu njima i na fotografije Ive
Andria sa izrazom namijenjenim ne samo tadanjosti
trenutka nego i budunosti, kao da je svoju zatvorenu
duu htio pokazati svijetu na nain koji on eli.
Prodirui

kroz opnu narcisoidnosti i sujete u

Latasovu duu Andri je sa umjetnikim doivljajem
bliskim identifikaciji otkrivao samu povodnu sr njegovarenegatskog kompleksa i kompenzacije,
objanjavajui moralni prijestup u njegovoj dui kao
140. Ibidem, 135.

141. Ibidem, 136.

529

osvetu sredini koja ga je povrijedila. On je u podsvijesnoj mati vidio kako "njegov portret u prirodnoj
veliini

visi na zidu, ali ne negde u Sarajevu ili Carigradu,

ne u Turskoj, nego u carskoj galeriji usred Bea, i na njemu
on nije prikazan u uniformi turskog muira nego austri. jskog feldmarala, sa sjajnim zvezdama i kao elik modrom
lentom na grudima, sa ordenom Marije Terezije oko vrata.
Pri dnu pozlaenog okvira bakrena ploica i na njoj pie:
Feldmarschall Michael Lattas 'lJon Castel Grab. "*142
Izlazei

svojim dvojnikim likom kao Dorijan Grej iz

porh<eta i nalazei se i sam, "nevidljivo prisutan" meu
gledaocima, videi kako "kustos objanjava posetiocima
sliku i nabraja sve njegove bitke i pobede" Omer "sa slau

lovi i pije zauene poglede i rei divljenja koje oni upuuju

njegovoj slici, i time se sladi i tako se lei od dugo skrivane
gorine i tajne boljetice svoga ivota, plovi na talasima
javnog trijumfa i potajne osvete za sve to je od te iste
carske austrijske vojske imao da podnese njegov otac,
sramotno raalovani intendantski porunik, i on sam, bivi
kadet aspirant like regimente, vojni begunac i poturenjak
Mio Latas iz sela Janje-Gore. "*143 Kao da se negde u
dubini naporednosti nalazio potisnuti motiv i
Andrieva kompleksa, njegove kompenzacije i
renegatske osvete, taj fenomen udvostruenelinosti,
izmeu nasluivanja i svijesti, Andri je sa dubokom
nostalgijom sugerirao i kao ratio vlastitog stvaralakog, i pripovjedakog, postupanja: "... ta je njegov

pravi lik i ta sve treba da ue u sliku kao neophodan sastavni deo?"*l44 U Latasovoj psiholokoj deformaciji i
uveanju liilosti to je bilo "sve, samo preobraeno i
izmenjeno za venost i potomstvo", iznosi Andri da bi jo
142. Ibidem, 139.
143. Ibidem.

144. Ibidem, 141.

530

jednom podvukao tri psihoanalitika nivoa Latasove

Pored onog koji e se roditi na slici "kao preobraen i izmenjen za venost", "... taj drugi ovek, koji sada
sedi kao model, poznaje Omerpau Latasa, onog pre i posle
seanse, i njegov ivot, javni i tajni, svesni i nesvesni. To je
onaj to se slika, i taj zna sve to je bilo, predvia to bi
moglo biti, sagleda i razume i ono to Omerpaa Latas, onaj
to ivi, nikad ne vidi i ne sluti ni u mislima ni u nonim
snovima. "*145 "Iskrsava pred njim onaj nepoznati a pravi
ivot Mie Latasa iz Janje-Gore, a to je i ivot Omerpae,
silnog i slavnog seraskera koji se, evo, slika onakav kakav je
i kakav je morao da bude", *146 nastavlja Andri svoje
pripovijedanje o Latasu zadravajui se na njegovoj
neizreenoj a zatajivanoj biografiji, kao da, u ovom
trenutku posredne podsvijesne analogije, ispovijeda o
sebi i svome porijeklu ono to nikad nikom nije elio
da kae, ukazujui i na uzroke vlastitog kompleksa
linosti:

otuenosti.

Iz retrospektivnih sJecanja Latasovih, isprianih

posredstvom Andria, vidi se da je on imao kao primaran edipovski kompleks oca, koji je skrivio prekid
njegove karijere, i bio uzrok da potrai izlaza za svoje
145. Ibidem.
146. Ibidem, 143.
Romansiranu biografiju Omerpae Latasa Andri je rnogao sastaviti iz vie izvora, kao to se lijepo
vidi iz monografije dr. Galiba ljive.
. Postoje kod Andria, meutim, i
elementi koji odstupaju od najnovijih historijskih spoznaja. Mihajlo
Latas je roen 25. oktobra 1806., ali
ne u Janjoj Gori, kako pie Andri
IOL, 142/, ve u Ogulinu, gdje mu
je otac Sofronije, porijeklom iz
Janje Gore sluio kao potasnik, a

majka Manda bila domaica Iljivo,

59./, Dok Andri pie da je bio
"prosean ak u pisanju i itanju,
deak se
odjednom pokazao
odlian u raunu" IOL, 149/, ljivo
iznosi: "Vie Omer-painih biografa
slau se u torne da je bio veoma
nadaren i najbolji ak u vOjnoj koli
u Gospiu, pa je brzo napredovao i
postao narednik. Jo tu je osim srpskohrvatskog dobro nauio njemaki, italijanski, francuski i pomalo engleski, a stekao je i solidno
vojno znanje."(59.).

531

ambicije na drugoj suprotnoj strani. Analogija sa

je sasvim mogua, jer ni on nikad nije govorio o svome ocu, ve samo rijetko, iz daljine, u
prepisci, o majci, i okolnosti svoga porijekla uvao kao
potisnutu tajnu, stvarajui oko toga jo za ivota misteriju. Iz prie - sjeanja o djeaku Mii Latasu iz sela
Janje-Gore, koji lei u travi i vidi samo plavo nebo nad
sobom, smatrajui ve tada, svjesno i voljno, "da tako
treba gledati, i jedino iz te perspektive on hoe da gleda, jer
tada gubi iz vida rodnu kuu i okunicu i zaboravlja
/potiskuje! M.R./ svet koji ga okruuje","147 iskrsava njegov otac i njegova majka. On, beznaajan kao linost,
"nii vojnoadministrativni slubenik, u rangu feldvebela,
utljiv i povuen ovek kome nije mrska aica, sa malom
platom i kuom punom dece"; i ona "nepismena, ali pametna i otresita ena","148 koja bdi nad njima. Motiv "da bei
od onog to jeste i da se priblii onom to treba da bude" javlja se ve tada u zasnovu, pojaan trivijalnom krivicom
i ponienjem kazne kada mu krava ode u tetu, i
opim osjeanjem "da e uvek biti i kriv i kanjavan dok
god ostane ovde gde je i ovako kako je". "149 Tako uznoenje
u nebo kao predio spasa otkriva moralno nadahnue i
poriv za duhovnom slobodom, dok rijei "bjeati",
"bjeanje" otkrivaju sociopsiholoki poriv renegatstva
LatasDva, i Andrieva po analogiji. Edipov kompleks
kao razlog odvajanja probijat e na vie mjesta ove
podsvijesno-asocijativne autobiografije. Meu "prilikama i mogunostima da se udalji od onog to jeste i priblii onom to bi trebalo da bude""IS0 nebo predstavlja prostore duha i simbola umjetnosti kao u Andrievoj
ranoj umjetnosti: Latas osjea i bijeli pramiak na
Andriem

147. Ibidem, 143.

148. Ibidem.

149. Ibidem, 144.

150. Ibidem, 145.

532

nebu "kao ispisani znak /koji! mora neto da kazuje", '151 a

nebeski udni vidici nadahnjuju ga "da svim ivim
stvorenjima i mrtvim stvarima oko sebe nadeva nova
imena", koja "uzdiu, preobraavaju" i "nemaju veze sa otrcanim, poznatim reima; ona su iz drugog jezika sa drugog
sveta", '152 i u cjelini predstavljaju dio Andrieve rane,
sublimirane psihologije bjegstva.Ono to ovo
Latasovo evociranje psihoanalitiki skree u pravcu
njegove sklonosti i prevladavanja ivotnog pragmatizma je nacionalno-mitski obojen motiv vojske u osvajanju neke tvrave "kao u guslarskoj pesmi ili priama
koje se itaju u kalendaru", a ti "isue sablju i vikne neto
to znai 'napred"', a "vojska te stie i prestie", nosi i
ostavlja za sobom, '153 mata Mio Latas, da bi mu sve
to rasprio "onaj glas" majke: "Mio, Mio, vidi li, Bog te
ne vidio, gdje ti je krava!"'154 U reakciji na majku, kao
viestruki psihoanalitiki simbol, koja njega u sfere
zagledanog u svome proklinjanju zbog tete naziva
"lentinom i kukavicom" Andri iznosi Latasovu reakciju sa simboliki rjeitom gestom odvajanja, optube i
mrnje, prijetnje i osvete: "Njega! Zagrcnu se od neke
vrele ljutine, tako naglo da mu ona trgnu odjednom na usta,
na nos, na oi. 1 stojei u travi koja mu je dopirala do pasa,
on die desnu ruku sa stisnutom pesnicom u pravcu
odakle je dolazio doziv, ali ne obzirui se na tu stranu, i
ljuto, gorko, bez rei i glasa prokle taj ivot koji nije ivot
a koji njemu ne da da ivi", '155 pie Andri kao da se u
Latasu i sam rano odrie od svega materinskog, to je
usisao sa majinim mlijekom, od jezika, od naroda, od
vjere, od tradicije. "Perspektiva je izmenjena odjednom i
154. Ibidem.
155. Ibidem, 147.

151. Ibidem, 144.

152. Ibidem, 145.
153. Ibidem, 146.

533

potpuno. Vidi samo ono to ne eli i ne voli: svoju kuu

ili kolu, poznate ljude i obine stvari. I vidi i - uje. ", *156
psiholoki hladno, pripovjedakiobjektivno i moralno
neosjetljivo komentira nakon toga Andri.
"Volja za otporom" suenom ivotu krivice i
ponienja, sa svijeu "da e mu sve biti nadoknaeno,
plaeno i preplaeno, kad doe njegov dan obrauna sa ivotom", *157 - vue ga kao pokretaka sila kroz kolu sve
do "mesta besplatnog pitomca u kadetskoj koli u Zadru", *158 a tada dolazi u oevu pismu "nepredvidljiv i
neoekivan udarac koji ga je bacio unazad, do ispod polazne
take njegovog uspona": "Ovog puta pismo je bilo due nego
obino i, kad se odbije neveto uvijanje, sadravao je teku i
neoekivanu vest. Otac je bio suspendovan od slube i stavljen pod istragu. Posluga dravnim novcem? Utaja?
Pronevera? To se nije moglo jasno razabrati. U pismu su se
esto ponavljale rei 'potenje', 'bog' i 'pravda'. Poznajui oca,
mladi je po tome zakljuivao da je stari zaista kriv. "*159 A
to se i obistinilo: "Otac je bio pe11zionisan po kazni, zbog
posluge dravnim novcem, /..J a za sina su se u tom
trenutku svi izlazi potpuno i zauvek zatvorili. "*160 To je bio
zaetak ne samo Latasova ve i Andrieva kompleksa
156. lbidem.
157. Ibidem, 151.
158. Ibidem, 150.
159. Ibidem, 152.
160. Ibidem, 153.
ljivo, 59-60.: "Meutim, ne

postoje pouzdani izvori kojima

bismo mogli pokloniti vjeru kad su
u pitanju razlozi Omer-painog
bjekstva iz Austrije, a ni on sam nije
nikad o tome priao, kako tvrdi njegov biograf dr Jozef Keet."
!Erinnerungen..., 6./. "Poto Omerpaa nije htio da objelodani bilo ta
u vezi sa svojim postupkom /kao ni

Andri o razlozima svoga bjekstva

iz Hrvatske i od svoga svijeta, M.
R./, to su se u narodu i literaturi
sauvale razne pretpostavke", pie
ljivo i iznosi neke od njih. Prva se
u osnovi slae sa Andrievim kazivanjem, to navodi na misao da se
on posluio radnjom Ademage
Meia, u kojoj je ona iznesena:
kako se "Latas 1.../ povjerio hadiAliji Bojiu da je morao pobjei
zbog finansijskih neprilika u koje je
zapao njegov otac; naime, iz kase
kojom je rukovodio Mihajlov otac
nedostajalo je stotinu dukata, a otac

534

krivice zbog drugoga, zbog oca i porijekla, koji se kasnije u Andrievu djelu historijski preusmjerio kao
kompenzacija i sublimirao u kompleks.starenike krivice drugih, konkretno Bonjaka. Latasu je od poetka
bilo jasno "da je na put koji se pred njim upravo otvarao
pala mrana i neprelazna zapreka", jer, ma kakav bio
ishod istrage, za njega je to bio "straan udarac koji dovodi sve upitanje", *161 te da je kasnijom oevom kaznom,
iako je zavrio ispite poloio kao prvi meu drugovima, u njegovu oficirsku konduitlistu ulazila "teka
karakteristika, tako teka da sa njom ne vredi ni otpoinjati
veliku utakmicu to ga oekuje, jer, to bi znailo imati bukagije na nogama u stranoj, nemilosrdnoj trci za najvie
ih je uzeo s namjerom da ih nadoknadi im se nae u povoljnim
finansijskim prilikama. Meutim,
nastupili su veoma teki dani, pa
podoficir Latas nikako nije uspijevao da nadoknadi manjak. Da bi
izbavio oca iz finansijskih nevolja,
koje su mogle da utiu i na egzistenciju cijele porodice, Mihajlo se
ponudio da se rtvuje i rijei problem. U dogovoru sa ocem izveo je
razraeni plan: njegov otac je uzeo
odsustvo da bi posjetio prijatelja
kojem je bio roendan, a za to vrijeme je njegov sin Mihajlo dezertirao, poto je toboe opljakao iz
kase stotinu dukata. Mihajlo se kleo
Bojiu da je njegovom ocu taj plan
pao veoma teko i jedva je pristao
na njega." Iljivo, 59-60., na osnovu
A. Meia Omer-paa u Bosni, Novi
Behar, 1927-28., 23., 379./. Druga
verzija se razlikuje od Andria: Dok
je Mihajlo slubovao u Zadru, njegov otac je izgubio na kartama sto
forinti u srebru, pa je dug isplatio iz
vojnike kase. Za taj prestup bio je
otputen iz slube, a briga za

izdravanje porodice pala je na

Mihajla, poto su njegova dva brata
bila u vojsci. Dakle, morao je da
izdrava oca, majku i sestru, a njegova plata nije bila dovoljna za to
Il.F. Juki, Putopisi i istorijsko - etnografski radovi, Sarajevo, 1953., 203./.
U treoj verZiji se iznosi da su
uzrok dezerterstvu bile novane
neprilike Mihajla Latasa, a ne njegova oca i napad Mihajlov na
pukovnika koji je to saznao /Imbro
Stivi, Omer paa. Istina o njegovu
porijeklu i rodnom mjestu, Obzor,
1934.,134., l./. Ali tivi navodi i da
je neka ljubavna avantura bila
razlog Mihajlova bijega u Tursku, a
to isto tvrde i Rudolf Zapla ta i
Matija Divi, navodei ak i ime
djevojke Smiljane ili Sidonije
Brkljai, ijeg je zarunika Mihajlo
kao svog suparnika ubio /Rudolf
Zapla ta, Neki momenti iz ivota
Omer-pae Latasa, Jugoslavenski list,
1937., 17., 10.; Matija Divi, Omerpaa i njegovo namjesnitvo u
Bosni, Razvitak, 1937., 78., 238./.
161. Ibidem, 152-153.

535

poloaje u austrijskom oficirskom koru". *162 Na ovom

mjestu se namee poreenje Andrieva odvajanja od
Zagreba i hrvatstva i renegatsko priklanjanje Beogradu i srpstvu, vidljivo jo iz njegovih ranih pisama,
jer ni njega kao "mladobosanca" sa monarhistikim
idealom Srbije kao pijemonta nije u Zagrebu uzburkanom republikanstvom ekala bolja inovnika sudbina. Tako se uz vlastiti lini kompleks oca sve daljnje nizanje negativnih poretpostavki za karijeru u mnogom
poklapalo i sa Andrievom ivotnom i psiholokom situacijom na poetku diplomatske slube: "Siromatvo,
nisko poreklo, pripadnitvo pravoslavnoj veri, sve su to bila
teka optereenja, a sada jo i OVO!"*163 Stoga je Andri na
ovom mjestu progovorio odjednom u mnoini, kao da
i sam uestvuje u Latasovoj sudbini, s tenjom ivotnog i duevnog uopavanja i moralnog pravdanja renegatstva zbog egzistencije i osobite karijere:
"U takvim trenucima kad osetimo da nam se tle
izmie ispod nogu i ruke uzalud pruaju u vis, mi
se nagonski hvatamo za ono to dotad nismo znali
da znamo i imamo. Pred nama iskrsavaju zatrpana
iskustva i navike naih predaka za koje nismo
slutili da ive meu nama. U ovakvim asovima
kad je trebalo beati .i od smrti i od sramote, a izlaza
nije bilo nigde, njegovi stari nalazili su jedno
reenje: Turska. !Tu se u sutini paranoidno a
historijski pojavno vezivala kod Andria asocijacija ne samo na bosansko bogumilstvo, nego
i na kransko turenje sa perspektivom izlaza,
martoloka sluba u turskoj vojsci, vazalstvo,
ali preivljavanja ali i ostvarivanja karijeristi
kih elja. / Izbei i pobei tamo kud niko ne ide i kud
163. Ibidem.

162. Ibidem, 153.

536

ne treba ii. To je pomalo i smrt i sramota, i gore

od obadvoga. To znai krenuti u punu neizvesnost
u Tursku, a u Austriji biti igosan i osuen na
smrt s tim da ga moe svak slobodno ubiti. Ali tu se
nasluuje izlaz, mogunost izlaza, beskrajno daleka i neverovatno malena, nesigurna, svetla taka u
tami. Pa ipak, u ovakvim trenucima ovek ponekad i
kroz iglene ui prolazi i nalazi spasenje. "*164
A kada ga je pri naputanju austrijske teritorije u
bijegu iz vojske, po noi i nevremenu, udarila vitka
grana po oima, "kao tanka, vlana i zla ruka", on je,
"mada udarac nije bio toliko teak ni bolan koliko neprijatan
i kao sraunato uvredljiv govorio: "Sve u ja to sprati i
osvetiti", prenosei "hladni, nerazumljivi bes od podmuklog i neoekivanog udarca", i prekinute karijere, sa oca i
kranske Austrije traumatino i patoloki zaslijepljeno na sve oko sebe: '.flh, sve e ovo platiti neko, kadtad gde bilo na zemlji i ko bilo od ljudi. Patie neko teko
i dugo za svaki minut njegove patnje; od ovog njegovog
drhtanja drhtae stotine i hiljade, ne minutim i satima nego
danima i godinama. "*165
.
A kada je Mio Latas stupio na tursko zemljite,
Andri je opet uopavajui psihologijU renegatstva
razvio itav traktat o prijelaznoj meufazi moralnog
procesa na putu iz jednog u drugi svijet. U tom
objanjavanju pod nazivom "poturenjak" podrazumijeva svaki "renegat" budui da i sam Andri tu rije
upotrebljava u alternaciji:
"U svakom poturenjaku koji se uspne ovako
visoko postoji takav ui ili iri, gluv i neprelazan
pustinjski predeo koji rastavlja dva posve
razliita dela njegovog ivota, upija sve dozive,
164. Ibidem, 154.

165. Ibidem, 157.

537

gasi sva ivlja seanja. Bez toga izolacionog pojasa

ne bi se renegat mogao odrati, ni iveti ni napredovati. Ogromna razlika izmeu onog to je bio i
onog to je sada smrvila bi ga u jednom trenu i
pretvorila u mrtvu, bezimenu prainu. IDoenije
. posle vie godina, lnastavlja on u zagradi kao u
linoj ispovijesti/, kad se prebeg ispne na
drutvenoj lestvici i kad moe sebi dozvoliti da se
slobodno opusti i preda odmoru, biva da ta brana
oslabi i da ponekad proputa neto od davnanjih
seanja. Ali tada to nije vie opasno i ne moe biti
sudbonosno, jer se novi ovek ve odavno uvrstio
u turskoj sredini i stvrdnuo u svom novom liku,
a te uspomene same, nestvarne i blede, nemaju nita
od svoje nekadanje razorne snage,/"*166
Vraajui

se ponovo ka Latasu na ishodu historije

prije njega, Andri je zapisao da se na toj turskoj
granici "i on, kao toliki stvarni i legendarni prebezi i
poturenjaci pre njega, napio ove 'vode zaboravne' koja
oveka odrava u ivotu, oslobaajui ga za neko vreme
nepodnoljivih seanja", otkrivajui zapravo mehanizam
psihikog potiskivanja, i da je tu "poelo vreme uspona"
od gotovo osam godina. *167 A u tom razdoblju on je
zabiljeio, pored prijema na imanju begova Filipovia
u Glamou, njegov boravak u kui Ali-age Bojia u
Banjoj Luci, meu "dobrim i srdanim ljudima", kako
blagonaklono pie Andri kao da je promijenio svoje
dotadanje historijsko neraspoloenje prema Bonjacima, sjeajui se moda i svoje nene koja se o
njemu u Viegradu brinula. Kao to je sa istom dobrostivom panjom iznio kako mu je ''Aliaga... jednog dana
166. Ibidem, 158.

167. Ibidem, 158-159.

538

predloio da pree na islam" i kako je to uinio "nekako

oinski i nimalo uvredljivo", na to je "mladi... pristao
posle kraeg razmiljanja", da bi poslije "nauio turski i sve
o turskom nainu ivota":168 Na putu svoga brzog
vojnikog uspona i adaptacije turskoj sredini, a zahvaljujui svome talentu za matematiku i geometrijsko
crtanje, on je zatim od vidinskog pae preao u
Carigrad, gdje je "druei se sa carigradskom ulemom, do
kraja... upoznao naravi i navike toga sveta, ivot vojske i
verske obrede i propise". Nastojei da bude "uzor mladog
oficira i dobrog muslimana", on se "uzdravao /. ..; od pia,
izbegavao drutvo razuzdanih i zaduenih oficira, iao
redovno u damiju", *169 pie Andri iznosei sve elemente vjerske, kulturne i politike mimikrije jednog
renegata na putu ambicije i karijere. A kada se, kao
bivi uitelj mladog sultana Abdul Medida, posvetio
radu na organiziranju vojske i izvoenju reformi, koje
su izazivale otpore, da bi na kraju postao neophodan
168. Ibidem, 159.
Izvori kojima se Andri mogao
koristiti za ovaj pregled Latasova
ivota u Bosni nakon bjega iz
Austrije takoer se mogu ustanoviti na osnovu ljivine monografije.
Pored Kotscheta i Meia, to su
naprije Makanec lO. e., 5./ i Divi
lO. e., 238./ za njegov boravak kod
begova Filipovia u Glamou.
Zatim ivot u kui bogatog hadi
Alijage Bojia na osnovu Muderizovia lO. e., 39./ i Stojana Bijelia
10merpaa, Vrbaske novine, 23.
maja 1933., 3./. Da je Andri itao
Kotscheta pokazuje niz podataka iz
njegova pripOVijedanja koji se
slau sa sjeanjima ovog Latasova
biografa: Latasovo pouavanje sinova vidinskog pae 10L, 160.;
Kotschet, 5-12./; te preko podataka

o njegovim prvim danima u

Carigradu, gdje je bio profesor
crtanja u novoj vojnoj koli, poslije
ega je bio predstavljen sultanu
Mahmutu II, a on ga je postavio za
uitelja princa Abdul-Medida, koji
je kasnije stupio na prijesto, to je
mogao doznati od Meia lO. e.,
315./, do njegova upoznavanja vojne organizacije u Turskoj uz striktno pridravanje islamske religije i
druenje sa ulemom u Carigradu, o
emu Andri pie gotovo istovijetno Kotsehetovim podacima /OL,
62.; Kotschet, 5-12./, samo s razlikom o uenju jezika u Carigradu:
dok Andri iznosi da je "revnosno
uio francuski jezik", Kotsehet svjedoi da je "uio turski".
169. Ibidem, 160.

539

ovjek

"svugde je trebalo uguiti neku bunu", sve ono to

je ostalo "~d onog povuenog, ednog i uzdrljivog oficira",
koji se druio sa obrazovanim i pobonim ljudima, on
je "svukao sa sebe kao zmija kouljicu":170 I probio je iz
njega kao kompenzacija renegatskog kompleksa
povrijeenog samoljublja, vulkan svireposti i zloina,
onaj isti koji je povremeno knjievno manifestirao u
Andrievu djelu prema Turcima i Bonjacima kao jednom nentalitetu sa dva imena, kao nerazumljiva i slijepa osveta koju e mu "platiti neko, kad-tad, gde bilo na

zemlji ili bilo ko od ljudi". "U tim godinama rastao je i nastajao novi Omer", pie Andri ranijim rijeima turskog i
bonjakog

nasilja bez granica i razlikovanja, ali ovog

puta o nekadanjem Mii Latasu a sadanjem Omerpai na vrhuncu slave vojnikih uspjeha i na najniem
stupnju moralnog vida renegatstva. "Ime tog oveka sul-

tanovog poverenja, koji svoju odanost ne mora vie svakodnevno dokazivati, ostajalo Ijel kao simbol straha u pokrajinama koje je smirivao svojim pohodima, ali jo vie krvavim
odmazdama, prevarama i zastraivanjem, muenjima i ubijanjima pojedinaca." - pisao je Andri o njemu prelazei
u ovoj fazi izlaganja njegova lika od ambicioznog
kranskog renegata na manijako-krvoloko sugeriranje mentaliteta i aktivnosti starijih renegata,
kransko-bogumilskihpoturenjaka, Bonjaka identificiranih sa Turcima. On je sada "gazio okrvavljenom

zemljom, koja se, nepredvieno i neoekivano, zove Turska,

ali koja odgovara potpuno zemlji iz njegovih deakih snova,
noen slavom kakvu samo vojni uspesi donose", zatvara on
krug Latasova patolokog kompleksa bezone osvetnike kompenzacije. "U tom svetu krvi, sile, rizika i

raskoa,

pia,

lova, bluda, igre, sujete i gramljivosti, on se

170. Ibidem, 162.

540

kretao slobodno ismelo kao da je roen i odrastao u njemu,

ali ne gubei nita od svoje svee snage, odlunosti i bistrine
u vojnim i politikim poslovima, kao ni u odbrani svojih
interesa i poloaja. "~171 A kad mu je povjerena misija da
vojnom silom umiri Bosnu i Hercegovinu, pie Andri,
"osetio je veliko i novo uzbuenje"~172 kao neki kosovski,
epsko-hajduki atavizam; kao da je svojom osmanlijskom revnou nad Bonjacima zatirao vlastite
renegatske tragove i kompenziraonarasle potisnute
komplekse, sve psiholoki slino Andrievu prikazivanju Bosne i Bonjaka u njegovim knjievnim djelima i oslobaanjU na drugima od vlastite podsvijesne
grie krivice i savjesti. Andri je, meutim, na ovom
mjestu skrenuo sa linije njegova renegatskog kompleksa, koji je do tada od njegova izvorita pripovjedaki pratio izriito, autorski ili u obliku solilokvija
poistovjeivanja, stilski naglaavajui njegove podsvijesne proboje, te istaknuo kao motiv Latasovu elju za
slavom i veliinom bez refleksa na njene duboke kompenzacione uzroke. Pokoravanje Bosne i Hercegovine
vojnom kaznenom ekspedicijom, "to je" - kae Andri

- "znailo potraiti polaznu taku trijumfalnog kruga koji je

uinio za ove dvadeset i etiri godine, i novim uspehom jo
jednom potvrditi svoju pobedu nad roenom sudbinom i
svoju veliinu koju mu niko vie ne porie. "*173 Tada mu je
pri pomisli na to "zastalo /. ../ srce i posle due, bolne stanke
poelo da bije neprijatno ubrzanim i dotad nepoznatim ritmom", a Andri je jedinstvom snanog uzbuenja
pripovjedaki povezao

Latasovu evokaciju prolosti i

tadanjost trenutka portretiranja, jer ga je "isto takvo

nepravilno kucanje srca prenulo... i sada iz

171. Ibidem, 162-163.
172. Ibidem, 163.

173. Ibidem.
174. Ibidem.

541

seanja ... "*174

"Dosta!", naglo se digao serasker. 'fl.ko je tebi dosta, slepa

turska ordo, dosta je, vala, i meni, i tebe i slikanja, i ovog
sveta i svega u njemu", *175 planuo je u sebi gotovim
odgovorom Karas, kao ovjek iz drugog, boljeg i normalnijeg svijeta.
Pored Saida-hanumine traume koja je proizila iz
stida na majku-alkoholiarkui ljubavi prema ocu kao
"najistijoj i najlepoj stvari na' svetu",*176 potpuno
suprotne Latasovu kompleksu, da bi umro u duevnoj
bolnici na kraju, i njena razoarenja sa jednim
pohotljivirn starcem, *177 da bi se konano odluila za
"nepoznatog turskog generala jake ruke i mirna pogleda,
Iza! haremski brak, sigurnost, i feredu pod kojom e nai
mira i zatite", *178 u mozaiku refleksija znaajnih za
nau temu sve ostalo je u ovom djelu ivot Zapada na
Istoku i dojam Istoka u oima i doivljaju ljudi sa
Zapada, osobito tzv. poturenjaka iz interesa. U tu
oblast spada, po liniji Andrieve sklonosti za
iznoenjem seksualno nastranih likova i scena, sada
kod Evropejaca na Istoku, i pria oKostake
Nenianuu, koga je "svet u Sarajevu zvao 1...1, i to prema
bosanskom izgovoru - Kosta", *179 glavnom kuharu i efu
posluge u Omerpainu kuanstvu, u kome se ''jelo...,
spavalo i odevalo i na turski i na zapadnjaki nain". *180 U
Andrievu opisu sklonom traenju uzroka kompleksa
duevnih trauma i seksualnih nastranosti i ovog
ovjeka mutnog porijekla, "kog su jo u majci tukli", on
ga je predstavio kao usvojenika starca sa "doputenim i
nedoputenim strastima", kao ovjeka kojeg je pratio
"uporan glas da je neprijatelj enskog pola, ali ne i uljudnih
175. Ibidem, 163-164.
176. Ibidem, 183.
177. Ibidem, 194-195.

178. Ibidem, 202.

179. Ibidem, 205.
180. Ibidem.

542

i lepih mladia". *181 A njega je koji je u stvari ivio edno

privukla u ovoj epizodi Ana sa Bistrika,
"koja nee ni da uje za njega ni za njegove pare", nego je
postala "milosnica lepog orija Grka",*182 i tu je dolo
do zapleta. "Povrijeen aluzijom da ne treba njoj drugarica'" i ogovaranjem okoline, Kosta na kraju ubija
djevojku a zatim i sebe.
U nadovezu na povijest Kostaevu, Andri ve u
narednom poglavlju, pod naslovom "Posle", razvija
moralna razmatranja o preobraaju likova i injenica u
djelu pripovjedaa, prije svega samog sebe kao neku
vrstu objanjavanja i opravdavanja. "Od Kostaeve

povueno,

jadne drame sa nepoznatom devojkom svak je sad krojio sebi

priu po svojoj meri i prema svojim potrebama i udima", *183
pie Andri da bi zatim u zagradama, zaklanjajui
svoju stvaralaku identifikaciju pod oblik mnoine
iznio egoizam vlastitog stvaralakog morala: "/Tako i

mi, u seanju, iskoriujemo zlosrene pokojnike bez odbrane

i snage, za koje smo moda Bamo po imenu uli, naslanjamo
se i na one kojih vie nema, da bismo se lake kretali kroz svet
ivih,/"*184
I u ostalim likovima ovog poglavlja, spomenutim u
vezi sa Kostaevim sluajem, o kojima Andri po
svome ustaljenom maniru daje portrete, pravei tako
ekskurse od radnje, on je ostavio i otkrio po dio sebe.
U policajcu majoru Sabitu, koji je ne samo po dunosti
nego "i po sklonosti imao oko za ono to drugi ne vide ili
namerno nee da vide", kao i pripovjeda Andri, koji je

"na ljude oko sebe i na njihove ivote gledao mirno i ravnoduno, sve dok se u njima ne pojavi i u njihovim postupci183. Ibidem, 235.
184. Ibidern.

181. Ibidem, 208.

182. Ibidem, 228.

543

ma ne objavi neka protivrenost, nesklad ili pukotina, odstupanje od zakona i propisa i postojeeg reda stvari", kao to
je i Andri imao afinitet prema likovima sa odstupanjem, kod kojih bi "usredsredio ...svu svoju panju na to
naprslo mesto, produbljivao ga i ispitivao do dna, revnosno,
ali bez strasti i linog rauna, bez izline surovosti, sa onoliko lukavstva i nasilja koliko je neophodno"; "u tom poslu
on je bio i savestan i hrabar, i neumoljivo strog idosledan",
pisao je Andri kao da je elio da dade idealnu predstavu o sebi kao stvaraocu: "Svaki svoj posao, i onaj
najsitniji kao i najtei i najkrvaviji, radio je sa istim spokojstvom, kao da je krajnjI i uzvieni cilj svega to on radi
daleko, daleko izvan ovog ivota... "*185.
Nastavak i moralno-psiholoko produbljenje svog
autoportreta u drugima, i kao naknadno samoodavanje svojih odnosa sa bonjakim svijetom, Andri je
napravio opisujui lik kadije Junus-efendije. "... On je...
ostavljao utisak oveka koji ume esto da zaroni duboko u tu
nauku, sve tamo negde do njenog dna, gde se kriju koreni
ljudskih odnosa /pisao je Andri kao da sebe analitiki
posmatra u ogledalu/. Ono to bi sagledao dok se
zadravao u tim dubinama mora da je bilo strano /otkrivao
je on svoju spoznaju kao opravdanje i sklonost ka etici
i "poetici uasa", i nastavljao ispovijedno i duboko
lino traumatino objanjavanje svoje ljudske i
pripovjedake prirode, i odsustva svakog razumijevanja i samilosti.!. Izgleda kao da mu se od toga lice zgrilo
u grimasu hladnog uasa, koju nije mogao docnije, kad se
vratio na povrinu, meu ljude, nikad potpuno da razagna i
zbrie. Ono to je tamo video i saznao ubilo je u njemu veru
u sve drugo osim u golo i tvrdo slovo zakona. Izgubio je
185. Ibidem, 237.

544

svako razumevanje za oveka i poslednji trag ljubavi ili

saaljenja prema ljudima.. .!.. .! ... Umeo je samo da im
sudi, a sudio im je kao da su neiva priroda, pusti pesak ili
mrtvi kamen. "'186
Birokratski vid i egoistini interes Andrieva rada,
poziv pripovjedaa kao neprikosnovenog sudije, i
neka vrsta hladne osvete nad ljudima na osnovu
vladajueg miljenja, nalazili su se ispod svake kvalifikacije lika kadije Junus-efendije: "Od svoje profesije tumaenja zakona i njihove primene na sloene i nepredvidljive pojave ivota - izgradio je sebi visok ivotni poziv, a
ta profesija nainila je od njega stvorenje naroite vrste. /. ..!
To je ovek-sudija koji na svet oko sebe gleda samo kao na
podruje svoga rada i poziva, i pri tome je uvek u miru sa
samim sobom i svojom saveu. A, kao to je poznato, nema
toga dobra, kao ni toga zla, koje ovakav ugledan pravnik
mirne savesti nije sposoban da poini /pisao je Andri, a u

svakoj reenici kao da je umjesto pravnika-kadije

podrazumijevao knjievnika onakvog kako ga je on
shvaao.!

On ima samo jednu ambiciju: da svojim

izuzetnim otroumljem nadmudri i belodanu ivotnu istinu
i ivot sam, i da ih utera u la, samo da bi mogao da zaustavi, izoblii i preda 'zasluenoj kazni' ljudsko bie koje je, u
svojoj bezobzirnoj tenji za sreom, skrenulo sa puta
zakona. "'187 "Straan i kao sablja otar u ulozi sudije", dok
je u linom i porodinom ivotu "obina eprtlja i veliko
nitavilo", Junus-efendija u ocjeni kahvedibae
Ahmetage i spontanoj Andrievoj alegoriji, bio je "veliki bezdunik koji tim svojim otrovnim pravnikim mastilom
moe da upropasti i najboljeg oveka ili iskoreni celu jednu
porodicu, moda i itave gradove i pokrajine". '188 A "istina
188. Ibidem, 242.

186. Ibidem, 24l.

187. Ibidem, 241-242.

545

je /kae Andrii da je Junus-efendija mrgodan, siv ovek

bez svog ivota, bez ikakvih linih radosti ni strasti, osuen
da sudi i kanjava umesto da ivi i uiva. "'189
Trei lik sa traumama Andrieva autoportreta bio je
jedan od Andrievih krtica, slian haznadaru Bakiju
iz Travnike hronike, Sabitov pomonik Idris-efendija,
"na prvi pogled normalni i trezveni inovnik", koji je bio

"duevno bolestan, poremeeni optereen ovek; u korak ga

je pratila teka manija, strah od gladi i siromatva, i nezdrava pohlepa... ", u ijoj je kui vladala "mrzovolja i
nepoverenje". Andri to u zagradama, najprije sociopsiholoki uopava s kontekstualnom analogijom na
tadanju Bosnu, a zatim izotrava do psihopatologije
u pojedincu !"izgleda da se na ivici drutva u kom dugo

vladaju neredi, nasilja i zloupotrebe, esto javljaju ovakve

bolesti u pojedincu oveku i tu, neprimeene, rastu do potpunog besmisla i otvorenog ludila!", '190 da bi zatim opet
progovorio lino ali oblikom mnoine kao nekom
vrstom suglasnosti: "Glad je /. ..I stalni pratilac ivih
stvorenja uopte. Ona je ovekova sudbina na zemlji, i pro-

tiv nje je teko boriti se; opsednuti smo njome, kao u opkoljenoj tvravi, i odbijamo je i zavaravamo samo nepotpuno i
privremeno, jer jo dok jedemo i pijemo svoj deo, mi znamo
da za sve ljude nema i nee nikad biti dovoljno hrane, da
emo i mi sami ubrzo ogladneti i oedneti..."'191 Izetefendijaje svoju "naopaku sliku sveta", koja se "jednom
izvitoperila i otkinula /il nije se vie dala ispraviti ni zaustaviti", kao i Andri, doivljavao ''jo crnje" u Bosni,
"koja ni od prirode nije bogata nekim sjajem i raskoem Isa
razumijevanjem pie Andri/, u kojoj malo njih seju i
189. Ibidem, 242-243.
190. Ibidem, 245.

191. Ibidem, 246.

546

rade, a koju jedu i grickaju i domai i,strani neradnici i gaze

vojske, tako da je u toku godina prosto pojedena i
lii na tale u kojima su gladni konji i drvo sa jasala oglodali. "*192 Ispunjen milju "da se do svega muno dolazi i da
se sve brzo troi i gubi - ide ispred jela i pia, i muti unapred
svako uivanje", *193 Idris-efendija je "to svoje osnovno
oseanje straha od gladi i oskudice /.../ prikrivao koliko je
mogao" a flU oima ljudi s kojima je radio, onje izgledao kao
osobenjak, boleljiv i nedruevan ovek ... "*194
zaraene

Nakon Idris-efendijina portreta Andri prelazi

ponovo na radnju u reakcijama ljudi iz Konaka i izvan
njega. Najprije Saida-hanume, prisustvu Karasa:

"Gospoda umetnici na svojim visinama mrmljaju i brbljaju,

a i ne gledaju ta se dole na zemlji deava, meu jadnim
obinim ljudima", prigovara mu ona zbog neobavijetenosti. A zatim nastavlja monolog u kome Andri jo
jednom izraava stranaki sindrom u Bosni, ali
optube zbog zloina i nemorala prenosi na strancepoturenjake, koje je ova zemlja pokvarila, izbezumila
i promijenila:

"Kakva je ovo zemlja koja e nas sve pojesti? I kakva je ta

banda nitkova i kriminalaca koja se okuplja u ovom Konaku?
Sve sam degenerik! Anela bi pokvarile te lenjtine i pok~
varenjaci. A otkako su doli u ovu zemlju jo su gori."
lobara se ona na "gomilu ljudi koji su iveli oko pae", a
zatim, alei Antoana kako ona naziva Kostaa, koji to
nikad ne bi uinio u svojoj zemlji!: Ali da, ovde bi i ovica

Boija postala ris, tigar./.ool Ovde i vazduh truje oveka i

goni ga u oajanje i ludilo. "*195 U neurotinom reagiranju Saida-hanuma,

meutim,

192. Ibidem, 245.

193. Ibidem, 247.

mijenja predmet svoga

194. Ibidem, 250.
195. Ibidem, 252.

547

bijesa, najprije pitanjem: "Ko je mogao uzeti u kuu tako

opasnog ludaka? I ta je sve trebalo tome evnuhu? Naao je
tu nesrenicu da se na njoj sveti zbog svoje nemoi.", '196 a
zatim ispravkom "... 1 njega su otrovali... ovaj grad i ova
kua u kojoj se samo o krvi i o ubijanju govori", '197 da bi
zatim razvila monolog o bludu u Konaku: "Da, o ubijanju i o bludu! Inaglaava ona ova dva elementa iz
atmosfere oko poturenjaka Latasa, po podsvjesnoj
liniji i svojih vlastitih trauma/o Jer u ovoj kuerini sve je
zaraeno poganim, naopakim bludom, drvo i kamen i poslednja krpa; hleb i voda i vazduh su njime otrovani; a blud
ubija, mora da ubija, jer je isto to i smrt, neprirodna,
sramotna smrt. ", a zatim sav svoj bijes usmjerava na
kahvedibau Ahmetagu. "Stisnutih pesnica, suznih
oiju, ena je prosto sipala psovke, dozivala prokletstvo na te
ljude, na Konak, na Sarajevo i Bosnu, i proklinjala as kad je
u tu zemlju nogom stupila. "'198 I dok ju je Karas doivljavao kao jednu od antikih menada i kao "veliku lepotu, za kojom on gine; la ona sei rasipa u vetar, baca u blato,
i povlai sve za sobom", ona se obratila njemu sa visine
moralnog kriterija umjetnosti: "ta, ta hoete? Krv se
proliva ulicama, a vi, kao da je to voda, kao da su pomije,
hoete da mutite i razmazujete vae boje. Tu pored nas i ubijaju se, a vi, vi: "Hajde da se slikamo!" Imate li vi razuma,
kad ve nemate srca?"'199
196.
197.
198.
199.

Ibidem, 253.
Ibidem, 254.
Ibidem.
Ibidem, 255. Taj cinizam
izmeu umjetnosti i krvolotva koji
su se stekli u Latasovu ivotu
Andri je 1972., u okviru njegove
biografije, evocirao Jandriu. Nakon napomene da je Omer-paa
donio prvi klavir u Bosnu, Andri je
pripovijedao: "Ljudi su ostavljali

poljske radove i silazili na drum, ne

toliko da bi pozdravili silnu painu
ordiju o kojoj je glas stizao pre
vojske, ve da bi na kraju kolone
mogli svojim oima videti to crno
udovite. Njegova ena - Nemica,
Erdeljka poreklom - bila je pijanistkinja, i sad zamislite Omer-pau
Latasa kako danju nemilice see
ljudske glave, a uvee - krvav do
lakata - preputa se tonovima klavi-

548

Toga istog asa poela je da se kree, u suprotnom

pravcu "pria o Kostau "'/' ..1njegovu zloinu i njegovoj li
noj nesrei" i rodila se i "pesma o Kostau i devojci Ipie
Andri odreujui svoje shvaanje usmene epike koja
mu je bila kao inspiracija bliska/, jedna od onih koje se ne
pevaju i ne kazuju glasno, a u kojima junaka lili samo nesrena/ linost moe da ivi vekovima, kao to trag okamenjene koljke traje u krevitoj obali davno nestalih mora". *200
"udnovato kako je svakoj dui u Bosni draga strana pria, utoliko draa i blia to istinski ivot oveku manje radosti i zabave prua Isaopavao je Andri po vlastitoj
sklonosti i doivljaju! Takvo je bilo i ovo kazivanje o stranom oveku koji je, kao toliki drugi njemu slini, hteo svim
sredstvima i po svaku cenu da uhvati tu prokletu, nedostinu i nepojmljivu ensku lepotu, da je privrsti na jedno
mesto, pronikne, i zadri za sebe, a koji u toj elji nije umeo
da se zaustavi, o oveku koji je izbezumljen 'trao za enom'. ", *201 kao i mnogi njegovi likovi od erzeleza do
orkana, da bi zatim svo to razmiljanje sveo na konstataciju iz oblasti teorije knjievnog stvaranja, osobito
onog koje se slobodno odvajalo od stvarnosti, u njegovu sluaju romantika-historijskihproza:
"... Priali su sada svi, a najvie i najbolje oni koji
je nisu svojim oima gledali, jer njih nije obavezira... Latas je u Stambolu bio uitelj
princa Abdulaziza koji je docnije
postao sultan. Kau da je bio dobar
matematiar i izvrstan ratnik. On je
u bojevima tukao Ruse i Rumune.
Svojoj vili u Carigradu, u kojoj je i
umro, dao je ime rumunske reke
Oltenice na kojoj se proslavio kao
ratnik. Ja sam naiao i na podatke o
tome kako je Omer-paa silazio na
more da pozdravi cara Franca
Jozefa, pa kako je odlazio u diplo-

matsku misiju u Be i na balu plesao sa caricom. Kad se vratio, hvalisavo je priao da je vrhunac u njegovom ivotu bilo upravo to to je
on kao Lianin i serasker plesao s
carevom enom! Bio je to silan i
okrutan vojnik; kau da je uguio
esnaest pobuna u Otomanskom
Carstvu!" /Jandri, 123./.
200. Ibidem, 257.
201. Ibidem, 257-258.

549

vala stvarnost", "u njihovim

prepriavanjima,

sve

se ve utrostruilo, dobilo neprirodne razmere, i sve

je dalje raslo, jer su svi imali potrebu da o tom
priaju

ili da sluaju priu", koja je "budila u

graanima mnoge od tih tajnih, neostvarenih i
nepriznavanih elja".*202
Nakraju je, po obiaju, preao u lino kazivanje
oblikom mnoine, nadovezujuise na Kostaevin, ali
odajui pri tom sebe i svoje podsvijesne nagone na
ivici morala:
"Kad bismo svi mi imali mogunosti, hrabrosti i
snage da samo jedan deo svojih matanja i najvrelijih elja pretvorimo u stvarnost, samo u jednom
asu svoga ivota, bilo bi celom svetu i nama samima odmah jasno ko smo, ta smo i kakvi smo, i ta
sve mi ljudi moemo da postanemo i budemo.
Sreom za veinu nas ta mogunost ne postoji i mi
ne prelaZir1lO nikad od matanja i prolaznih
suludih pomisli na dela i oite postupke. Ali onaj
kome se to po njegovoj zloj srei desi, taj nalazi u
svima nama nemilosrdne sudije. U strogosti ili
ravnodunosti prema tom nesreniku ispoljava se i
nesvesno naa dvostruka osveta. Mi mu se svetimo i zato to je naao smelosti da uini to to je
uinio, i zato to je mi nismo nali i neemo nikad
nai. Ili pak iskoriujemo njegovu propast da se
svetimo nekom treem, protiv kog inae ne
moemo i ne smemo nita. Tako je bilo i ovde. "*203
Po bliskoj vezi izmeu osvete i mrnje Andri je
zatim ispisao rijei o Sarajevu, sa istom emocionalno203. Ibidem, 259.

202. Ibidem, 258.

550

moralnom supstancom kao i o Bosni pod "uticajem

turske vladavine", i Bonjacima u njoj: "Sarajevo nije
grad zloina, bar ne javnog i krvavog; pre bi se moglo rei da
je grad mrnje, a mrnja lako nalazi sve nove povode i u
svemu vidi sve nove potvrde za svoju opravdanost." U
ovom sluaju "sva mrnja i osuda padala je na seraskera i
na njegovu vojsku i pratnju",*204 a to je bila mrnja
Bonjaka prema Latasu i poturenjacima kranskog
porijekla, prema "murtad-taboru", prema Osmanlijama koji su doli da ih pokore i kazne.
.A kad je preao na ilustracije toga odnosa, Andri
je, poslije ranijeg psiholoko-moralnog traktata o
matanju i eljama, pustio na volju svojoj romantinoj
mati i pripovjedakim proizvoljnostima injenica: I
air-efendija Sofra je "u svojim itabima ... naao neku
staru izreku: "Neka Bog sauva i onog koji bei i onog koji
goni!"; i sad neumorno ponavlja i u bezbrojnim sofizmima s
lica i nalija okree taj citat, primenjujui ga na Kostaev
slua}", sa aluzijama "na seraskera i na vremena i obiaje
koji su sa njim i njegovim ljudima doli u ovo inae mirno i
uljueno Sarajevo". *205 Andri, meutim, u zagradama
dodaje, stilski posredno, sa svoje strane da se ne bi
pomislilo da je ovo zlo u Sarajevu izolirano dogaanje
u historiji: "Sve zlo, teko i neobino to se u ovom gradu
deavalo i ranije, pre Omera i bez njega, zaboravljeno je ili
proizvoljno stavljeno na njegov raun. "*206 A idueg
petka, pie on, "zvanino je igosan krvavi dogaa}": "U
dvoritu Begove damije drao je pred gomilom zabuljenih
ena svoj 'vaz' imam ]akubovi, poznat zbog svog strogog
morala i otre reitosti. Ne pominjui nesrenog stranca ni
ubijenu devojku hrianske vere, on je napao zle obiaje i
204. Ibidem, 259.
205. Ibidem, 260.

206. Ibidem.

551

navike koje donose stranci, a i upravljae i glavare, jer su

stareine odgovorne za postupke i prestupe svojih poti
njenih i mlaih. I neka niko ne misli da e izmai nebeskoj
/!/,M.RJ kazni zato to je moan i naoruan! Da se sve sablje
ovog sveta, rekao je imam, sliju u jednu jedinu, bile bi samo
slamka jedna prema bojoj sablji koja kanjava porone ljude
i javne i tajne grenike, i one koji ih zaklanjaju. "*207
Aleksandar Popovi je u vezi sa ovim primjerom "raskoraka izmeu injenica i pievih tvrdnji" napisao da
on "moe dati povoda islamologu za zakljuak da veliki pisac nije poznavao nain dranja propovedi po
damijama. Jer va'z /propoved! kao i hutba ne mogu
se ni u kom sluaju obaviti "u dvoritu Begove
damije" nego jedino u samoj damiji, i to hutba od
strane imama /hatibal sa odreene predikaonice zvane
minber, a va'z od strane va'iza, propovednika, sa opet
jednog odreenog sedita, zvanog u naim krajevima
/neto iskrivljeno/ urs. Iz istog razloga apsurd je rei
da je taj va'z dran 'pred gomilom zabuljenih ena' jer
se on dri pred svom pastvom, i mukarcima i enama
/koje se nalaze, razume se, u onom posebnom delu
damije koji im je i odreenl."*20B U romantinoj
napomeni uz ovaj pasus Andri je nakon toga napisao
da "vernici koji su ga sluali nisu razumeli svaku pojedinu

od imamovih rei /. ..1, ali im se svima u velikom strahu njihovom /kae on u blasfeminom dovoenju li vezu
Allaha sa ljudskim orujem i ubijanjem! inilo da uju
fijuk svemone i svuda prisutne Alahove sablje iznad svojih
glava". *209
Zavravajui pripovijedanje o ovom dogaaju u
relativizrnu recepcije, jer mu je svaki odrastao stvor u

207. Ibidem.
208.

Popovi,

209. aL, 260.

50B.

552

ovom gradu "posvetio re osude ili saaljenja, jednu misao

ili jedan uzdah samo", Andri je sve to utopio u atmosferi u kojoj dominiraju dva karakteristina romantino-demonska pojma ovog djela iz njegova tradicionalnog doivljaja Bosne i Istoka: "Jer u te dane se pred

svakim, na jedan ili na drugi nain, otvarao tamni,

nedogledni svet ludila i zloina, drukiji ali ni manji ni
manje sloen od ovog naeg sveta u kom svi ivimo u granicama razuma i zakona. "*210
U poglavlju "Muhsin-efendija i Nikola" obraena su
dva lika, meusobno sasvim formalno i tanko vezana,
vie po liniji Andrieve asocijativne sluajnosti, ali u
dubini prirode ipak u dodiru, karakterom ili organsko-psiholoki, sa renegatskim kompleksom: prvi je
bio uroeni oportunist i poslunik vlasti; drugi,
Mustajbeg, bio je roeni Latasov brat. Muhsin-efendiju su manje zvali njegovim pravim imenom a vie
nadimkom Evet-efendija, koji je objanjavao njegov
poloaj u Konaku. "Postoji pria /pie Andri vezujui
ovaj lik za Istok i sluei se opet usmenom predajom
kao jednim od izvora svoga pripovijedanja! da je na

sultanovom dvoru, u drevna vremena, bio naroit slubenik

je dunost bila da stalno ide za sultanom i reima, pokretima i izrazom lica potvruje svaku i najmanju re njegovu,
da na svako pitanje odgovara sa: Da! Takav gospodin Da-da
bio je i Muhsin-efendija. "*211 Kancelarijski slubenik bez
ija

stvarnog zaduenja, on je kod veine poslova bio

prisutan. "Uglavnom /pie Andri o ovom egzotino
anegdotskom oportunistu/, njegov je posao bio da po-

navlja i odobrava sve to drugi kau,

naroito

211. Ibidem, 264.

210. Ibidem, 262.

553

kad su ti

drugi stariji i vii po svom poloaju, da povlauje svemu to

je zvanino, potvrdno, povoljno i pohvalno, a da suzbija i
zatakava sve to je neprijatno i neskladno, protivno optem
vladajuem miljenju, svako poricanje, sumnju, otpor,
raspru ili obraun." Dajui svakoj pojavi "najpovoljnije
mogue tumaenje", on se sav bio "pretvorio u olieni optimizam", a kad bi se gore na vrhu iznenada promijenilo miljenje, on je odmah okretao "celu svoju evetaparaturu za sto i osamdeset stepeni i brzo je putao u
pogon, sa istom snagom, samo u protivnom pravcu." "...Ni
pred oiglednim injenicama nije priznavao nijedan kvar ili
neuspeh, nikakvu tetu, bolest, tugu ni gubitak Ipisao je
Andri zaokruujui njegov karakteri; sve je za njega
moralo biti dobro, lepo i u redu, ili bar na najboljem putu da
to postane. "*212 Sve do paradoksa, za koji je Andri
opet upotrijebio narodnu anegdotu kako on sree
nekog od posluge kojeg su drugi momci nedavno
premlatili i "ve izdaleka, neobaveteni Muhsin pone da se
kikoe: 'Uranio,
veseo. "'*213 .

mladiu!

Vazda mi bio takav zdrav i

Branei se od njegova "bestidnog laskanja", koje mu

je kao renegatu od karijere moglo goditi, Latas je
jednog dana upitao Muhsin-efendiju: "Nego navraa li
ti do Mustajbega, da ga malo razgovori i razvedri u
bolesti?" A Andri je razvio Mustajbegov lik, kompozicioni i karakterom naporedan Latasu, da izvue jo
jednom na uvid njihovo izvorno a prigueno
nacionalno-vjersko bie, sada prekriveno turskom
odjeom. U vremenu kad je Omer-paa boravio II
Bukuretu, "u onim godinama kad ovek poinje da se

obazire iza sebe, da se prisea svoga porekla i da pomilja na

213. Ibidem, 268.

212. Ibidem, 265.

554

one koji su mu bliski po krvi i roenju ", kae Andri

indikativno jer je i on slubovao u ovom gradu kao
diplomata, sa vlastitim prisjeanjem i razumijevanjem, javio mu se Nikola sa sinom. "Jo tu u Bukuretu i
otac i sin su, u tiini i bez nekog naroitog ceremonijala,
preli na islam. Nikola, sada Mustafa, postao je tako vojni
slubeniku Intendanturi. Deak je poslan u kolu u
Carigrad." - pie Andri uzvraajuijo jedanput strani
u kojoj je i sam cijelog vijeka boravio odgovor na
nepovjerenje i neprihvaanje nikad do kraja kao
svoga, i u isto vrijeme predoavajui im primjere srpskog renegatstva na turskoj strani. Ali se Nikola i
nakog toga pokazao "neradnik i prialo bujne mate a
male pameti",'214 kome se jo povratila i suica. Sve je to
bilo u pripovjedakoj funkciji scene Nikolina proboja
biveg sebe iz svoga renegatskog bia u alkoholikom
deliriju. S vremena na vrijeme bi se zatvorio u svoju
sobu s bardakom rakije, i poslije druge ae poinjao
bi da uzdie, "bijui se nemilice akama u glavu sve dok se
ne rasplae", a zatim se "prekrsti... nekoliko puta zaredom i
krstei

se poinje da izgovara pojedine reenice 'Slavne

molitve' koju je sluao nekad u detinjstvu i ve prilino zaboravio, pa sada govori samo neke odlomke, iskidano i od
besmisla iskvareno, ali usrdno". A pri napijanju on izgovara, po automatizmu

sjeanja,

slijedee rijei: "e

brat na jo robuje i tuguje, po zvijezdi ga poznali, mi ga ne

izdali, ve ...mu pomagali. Daj, Boe, da se oslobodi svaki
suanj i nevoljnik tavnice proklete i tirjanske ruke... ", da se
poslije toga "previje u pasu, bije elom o siniju, uz nerazumljiv apat i grevito jecanje":215 A kad bi se' digao,
"njegovo seanje /bilal je proieno", 'Javljaju se pesme i
215. Ibidem, 271-272.

214. Ibidem, 270.

sss

zdravice", i u jednoj: "Zdrav, Omere, koji si do mene! I ti

Kokane, ako te dopane!,,"216
asocijacije iz podsvijesti, Andri se opet
kompleksu Latasova renegatstva, ovog puta u
surevnjivom doivljaju njegova brata Nikole.
"Iz poslednje reenice izdvoji se jedna re i suknu
kao meteor /pripovijeda oni. Omer. Mio, koji se
neprimetno izmetnuo, pretvorio, okrilatio, i otiao
dalje nego to je iv ovek mogao predvideti, i zasenio sve i svakog, a najvie svoga brata Nikolu.
Omer, strani brat, kome dugo niko nije znao roda
ni plemena, korena ni imena. Ali sad mu se jasno
vidi izvor i put. Od samog poetka taj je bio ovo to
je silda i to e do kraja ivota biti. Zapravo, nita
nije prestao da bude i nita postao. Omer. Zajedno
su njih dvojica sluali ovu istu zdravicu na seoskim
svadbama, samo je svaki primao na svoj nain.
Znai da je Mio ve tada bio i Omer, a da nije tek
prilikom turenja i suneenja u Banjaluci, kao
mladi, izabrao to ime, nego ga je nosio od detinjstva
sa sobom. ""217
I kao saznanje Nikolino Andri izdvaja: "Znai da se
sa njim ne moe izii na kraj, da je njegova igra unapred
dobivena", a zatim: da "njegov brat jede ljude oko sebe, i
to bez mere i kraja, i sve odreda, bez razlike, pau suparnika,
kao i roenog brata i sinovca, nekog buntovnog bosanskog
bega kao i bezimenog redova iz Anadolije". I na kraju
dolazi gorko saznanje u Mustajbegu, da je "proigrao sve
izglede i sve mogunosti i za kog nema vie ivota ni u jednoj vojsci, ni u jednoj veri ni dravi na zemlji", "218 osobito
Po

naelu

vraa

216. Ibidem, 272-273.

217. Ibidem, 273.

218. Ibidem.

556

poslije nekidanjeg razgovora sa bratom u kojem mu

je on hladno preporuio "ili da ozdravi, da se trgne i
da na posao, kao i ostali svet, i to bez kuknjave i ludih pria
i buncanja, nego kao pravi carski oficir, ili da se ubije kao
ovjek. ""219 Tada je doao Muhsin-efendija sa "svojom
udvornikom slatkoreivou" i "vetakim ali nepokolebljivim skladom koji ona oko njega stvara", koja je svojim
apsurdnim optimizmom odjednom navela na
mogunost ovog ovjeka, "koji nije potpuno prestao da
bude Nikola a jo manje postao pravi Mustajbeg", da, u
otporu prema bratu, pomisli: "Istina je da veeras ne vidi
izlaza, ali to jo ne znai da ga sutra ne moe ugledati.!..';
Zar se i onom koji se nalazi nad ponorom samoubistva esto
ne otvaraju nove mogunosti i neoekivani putevi daljeg
ivota?""2'l1J Kod Andria, koji je ivotno i historijski bio
natmuren, kod kojeg se ni jedna pripovijest ni roman
nije zavravao sretno, niti mu je i jedan lik bio naslikan
u svijetlim bojama, ovaj optimizam i kao posljedica
izazova i otpora nije bio knjievno i ljudski prirodan.
Moda je vie govorio o upornosti jednog renegata na
putu koji je odabrao.
U poglavlju "Leto" Andri je dao avetinjsku i glasnu atmosferu ljeta, "u kome samo ovek strada i gine", "221
godinu dana otkako je Latas doao u Bosnu i
Hercegovinu "da uvede savremeniju upravu, ravnopravnost graana bez razlike vere, red i sigurnost, i da, kao
to je sam govorio, ognjem i maem pokori i salomi sve one
koji se tome ve godinama, potajno ili otvoreno, na sve
mogue naine odupiru. ""222 Iako se intenzitet i karakter
nasilja nije promijenio, Andrieva inverzija je u tome
221. Ibidem, 279.
222. Ibidem, 280.

219. Ibidem, 275.

220. Ibidem, 278.

557

potpuna: dosad su u njega Turci i muslimani ugnjetavali hriane, a sada stradavaju Bonjaci od ruke
biveg hrianina. "Generalni konzul nije preterivao kad je
poetkom juna meseca pisao u Beu knezu varcenbergu da

"Travnik lii na robijanicu",*223 pie Andri slijedei historijski izvor i pozivajui se na njega s tenjom da i
sama sebe opravdava u vlastitoj "preteranosti" i
"slikovitom nainu izraavanja", kao to je u podlozi
Travnike hronike imao kao izvor izvjetaje, dnevnike i
djela austrijskog i francuskog konzula i njegova saradnika Des Fossesa, mada su se oni i sami uk1apali u njegovantiorijentalni i antiturski doivljaj Bosne. lova
inverzija drutvenog stanja svojom neobinou,
zaudnou, suprotnim poretkom stvari, doprinosila
je svojim prikazom romantiarskoj Andrievoj viziji:

"Kad vie nije bilo mesta u travniCKoj tvravi, pohapeni

begovi, age i ulema zatvarani su u kasarne, a vojska je sve
vie potiskivala graane iz njihovih kua ... " "I dosad su robijai radili po gradu, ali nikad ih nije bilo ovoliko i nikad nisu
bili od ove vrste. Nekad su radili robijai koji su i u ranijem
ivotu navikli na fiziki rad, a sad rade begovi i ulema, visoki dostojanstvenici i prvi koljenovii. Rade oborenih oiju,
nenaviklim pokretima, u odelu koje ne odgovara tome mestu
ni takvom poslu. ", pie Andri o ovom negativnom "kolu
sree"

stie

ne bez histOrijske pouke i satisfakcije o emu se

dojam kada se prouava cijelo njegovo djelo.*224
A "taj prizor palih veliina privlaio je svet, kao

to to

obino

biva, i ljudi su zastajkivali

223. Ibidem.
Kapidi,

65.: "Travnik lii na

veliku robijanicu" /Dr. arhiv u

Beu, G. K., No 263, a-b, Sarajevo, S.
VI 18SU. Ovaj izvjetaj Andri
razvija, kao to e se Vidjeti, u nekoliko pasusa.

i.zaueno

224. Ibidem, 28I.

Kapidi, 65.: "Muslimani raznog ranga, meu njima mule,
kadije i begOVi, vide se u lancima
kako iste gradske sokake ili
dovlae materijal za njihovo kaldrmisanje:"

558

posmatrali bivu gospodu kako tegle i kopaju i kako

esto nemono putaju alat i stoje nad njim
zamiljeni, kao da se ude kako je tvrda zemlja i
teak kamen. Jedni posmatrai bili su zluradi i
podsmeljivi, gurkali su jedan drugog i izmenjivali
meu sobom aljive i nemilosrdne primedbe, ali
takvih je bilo malo, veina je zastajala kratko i bez
rei 1.../, samo su utke i zamiljeno gledali ta od
sile i gospodstva biva kad na njih udari vei od njih
i kad sila suzbije silu jaom silom. "*225
lA sve to je meu muslimanima /!I bilo 'bolje i uglednije' i to se tako zvalo i takvim smatralo, lnastavlja Andri
prikaz ovog stanja kao u romanu Na Drini uprija pred
Prvi svjetski rat u Viegradul, a to je potedela ili jo nije
zahvatila Omerpaina sablja, povuklo se u kue ili, ako je ba
moralo da izie u ariju, okretalo glavu od nezapamenog
prizora. arijski ljudi sedeli su na svojim epencima, skamenjeni od straha, zgaeni, nemi od ogorenja i bolesni od
negodovanja koje ne smeju da pokau." A mnogi od njih
su pamtili, nastavlja Andri ovo prikazivanje sada
bonjakih patnji kao neko okajavanje prolog ivota,
kao da je okrenuo drugu stranu bosanske historije, -

"kako je ovom istom Travniku, prije tridesetak godina, zloglasni Delaludin paa namamio u svoj konak prve begove i
ajane i poklao ih kao brave. "*226 Ali vie od smrti i patnje
ih je muilo, pie Andri slijedei svoju tradicionalnu
socijalnu predstavu njihova mentaliteta, da je sada

"dolo vreme da argatuju i kopaju i oni koji nikad svojom

rukom nisu sami ni ibuk pripalili, da lance nose oni koji su
oduvek zakone krojili i primenjivali. "*227 Slijedei tu liniju
njihovih unutarnjih preivljavanja

Andri

227. Ibidem.

225. Ibidem, 281-282.

226. Ibidem, 282.

559

je svo to

negodovanje sveo na Latas, jer je svu tu nepodnoljivu sramotu "mogla smisliti samo ova lika poturica,
nekadanji austrijski podoficir, begunac i sluga, a sada
serasker i 'sablja u sultanovoj ruci'. "*228 Tako je Andri ivotno-moralnu liniju renegata Omer-pae Latasa pojavno-pripovjedaki razapeo i zavrio izmeu Bogdana Zimonjia i bosanskih pobunjenih begova.
Naredni odlomak "Vetar" situiran je u Sarajevu, i to
opet sa negativnom atmosferom II ovom gradu. Dok je
to u odlomku "Posle" bila romantiarska atmosfera
mrnje, ovdje je iznesen itav niz kvalifikacija odvratnosti, neugode, jeze, trulei i zla iz oblasti "ljepote
uasa", a u recepciji opet jednog nenaklonjenog stranca, konzula Atanackovia u novembarskoj noi 1851.,
228. Ibidem, 282-283.

rna i opominjati ih protiv koga su

ustali." Kapidi 66.: "Zarobljenici
ja Andri iznosi o Latasu, prema su podijeljeni u tri kategorije. U
Kapidievu dokumentarnom izprvu kategoriju spadaju oni ustanivoru, slijedee 10L, 283-284./: "Ka- ci koji su uestvovali u ubistvu
zivao je da je sve neposlune i obes- vezirova aular-age, Omer-paina
ne begove i gospodu u Bosni pode- parlamentara. Oni se osuuju na
lio na tri kategorije: U prvoj su oni smrt. 1.../ U drugu kategoriju spadakoji su s orujem u ruci ustali protiv ju predstavnici plemstva i voe
sultana i kojima e on skinuti glavu ustanka, kao Fazli-paa erifovi,
'pa da je vea od najvee bosanske Mehmed-paa Bievi i ostali. Oni
planine'. U drugoj su oni koje e e biti poslani u Carigrad i zajedno
okovane poslati u surgun u AzijU, . sa svojim porodicama protjerani iz
ak na krajnju istonu granicu da se
Bosne. S obzirom na Fazli-pau,
malo proetaju i vide kolika je sila u izjasnio se Omer-paa, da posjedusultana na koga su ludo i izdajniki je njegova kompromitujua pisma
ustali, pa da se tamo rashlade i ve nekoliko mjeseci, a poto se
opamete, ako mogu. U treoj su oni rnogao dobro iskoristiti u liferacijadvolini i podmukli ljudi koji su
ma za vojsku, radi toga ga je dosakriom pomagali ustanike, ogovar- da tedio. 1.../ U treu kategoriju
ali njega i carsku vlast i govorili to spadajU obini zarobljenici. Oni e
ne treba; takvima e udariti po sto biti kanjeni dijelom batinama, a
tapova, tako da za mesec dana dijelom tamnicom, pa e onda biti
nee imati na to da sednu, a svaki
puteni kuama."!Dr. arhiv u
i najmanji pokret e im kazivati Beu. G. K. No 263, a-b, Sarajevo, 5.
kakvu ludu glavu imaju na rameni- VII8S1./.
U nastavku ovog pripovijedan-

560

bez ijedne svijetle boje ljepote i radosti. Poeo je od

naslovnog pojma "vjetar", kao uzrokom neurotine
zlovolje, kojim zapoinje dva uzastopna odlomka iz
kojih izbijaju zamraeni pridjevi njegova sugestivnoopisnog stila.
"Sarajevo nije grad mnogih ni estih vetrova
/pie oni. Uglavnom, tu se javljaju dva vetra. Teki
i bljutavi junjak koji se dovalja Sarajevskim poljem, upadne u grad kao u klopku i tu, ne nalazei
izlaz, rei. /naglaava Andri izrazom u
rasponu od fiziki odvratnog do ivotinjske
mrnje/, lupa, bije oko sebe, dok se ne istroi i ne
legne. /Drugi je, takoer, iz oblasti neprijatnih
ali otrijih asocijacija/, severoistoni, studeni
vetar koji pada sa visina i usred bela dana nosi
senku i ledenu jezu planinskih gudura i padina. A
studen i zapara, koje ti vetrovi donose, lee u ovom
gradu dugo i uporno kao zli gosti Ikoji asociraju
demone i neiste sile/, sve dok sami ne iileili
dok ih ne istera snaga protivnog vetra. "*229
"Sarajevo nije grad mnogih vetrova /nastavlja
Andri ponovo o vjetru u sarajevskoj noi, ali
sada sa sputanjem u duu Atanackovia ili
bilo koga, na to upuuju imenice iz oblasti
tjeskobe i samoudubljivanja, podsvijesti i neke
alternativne stvarnosti/o Ali kad oveka mrak i
samoa upuuju na posmatranje i ispitivanje sebe
i svoje najblie okoline, pa i vetrova, i kad sedi ovako
u novembarskoj noi koja je sva jednaka, onda on i
u proizvoljnim, nemutim zamasima vetra trai i
nalazi neki smisao i znaenje. I tada mu se lako
uini ponekad da stvarnost nije samo ono to danju
229. Ibidem, 287.

561

izgleda da jeste, nego da ima i drugo lice; uopte, da

je bez jasno povuenih granica, da krije u sebi i
druge neke mogunosti i verovatnoe van reda
iskustvom utvrenih i imenom odreenih pojava
liznosi Andri na izoidno-matenskom pri.jevoju svoga doivljavanja/, i da moe njima
trenutno i prolazno ali stvarno da nas iznenadi i
zbuni. "*230
Trei pasus je avetinjski romantian, a svodi se na
tronu begovsku kuu, kao simbol prolosti i propadanja i stanite duhova, da bi se nastavio u opservacijama o istonjakoj arhitekturi Sarajeva i drugih
"tirskih" gradova, i recepciji raspadanja i gaenja i
"nelagodnih seanja", ali u takvom stilskom prepletu
identifikacije i emocionalno-psiholokog suglasja da
se ne vidi da li to razmilja Atanackovi ili opservira
Andri. To je inae karakteristian poredak satanizacije svega to je bonjako i tursko, svega to je muslimansko ali koje se Andri ni u ovom djelu nije mogao
osloboditi, otkrivajui jo jednom svoj historijski animozitet prema "uticaju turske vladavine".
"Plamte dve svee zapaljene kao na zakletvu. Napolju
duva i u sobi se osea neki jak, bezimen i za doljaka nov
vetar, kao da se te noi prvi put javlja. On po svemu izgleda neobian. Njegovi talasi nailaze u nepravilnim razmacima, as su mlaki, as hladni, as se sa hukom rue niza
strme strane, as dolaze gotovo neujno, uvlae se kroz sve
vidljive i nevidljive rupe i otvore na kui, tako da ih osetite
tek kad prodru u sobu Ipie Andri a zatim prati zvukove
vjetra u staroj kui, u kojoj zlovoljno ivi Atanackovi,
ili koje se na neprijatan nain sjea Andri!. I po tom se
vidi kako je graena i koliko je zaputena i rabatna ova
230. Ibidem, 288.

562

begovska kua i kakvih sve pukotina ima u njoj. Ona piti,

huji, urlie i tremolira kao drven instrument sa bezbroj
nejednakih piskova. "*231 "Ove istonjake kue lnastavlja
on svoju omiljenu temu sa odnosom i izrazom neprijateljstva/, i kad su bogatake, lie pomalo na ardake i
straarnice Ipie on dajui militantno zaotren"smisao
i znaenje" ovoj arhitekturi u kojoj nema dobra,
nasuprot svima koji su pisali o njoj kao graevinama
po mjeri ovjeka, punim mira i intimne ljepote/. Graa
i raspored prostorija, prostirka i nametaj, sve to izgleda kao

da ljudi ovde ive privremeno i prolazno Ipie Andri u

viziji oruane najezde islama sa Istoka/. Kao da su jue
doli i smestili se, ili kao da e sutra krenuti dalje u svom
pohodu kome se ne vidi kraja. A i grad u kojem je ova kua
spada u vrstu gradova koji su nastali po nudi i zbog
odbrane i celim svojim razvitkom sluili pre svega optim,
viim ciljevima zajednice, Isvakako zavojevakim, vjersko-nasilnikim M.R./, a tek u drugom redu zdravlju i
prijatnosti svojih stanovnika. "*232 - iznosi Andri, onaj
isti koji je na drugom mjestu priznao da je dopro samo
do praga bonjake kue i ivota u njoj, a preko praga
nikad nije preao, da bi zavrio na urbanistikom
karakteru Sarajeva u istom stilu negiranja ne samo
svake ljepote nego i zdravlja za itelje u njemu,
nasuprot brojnim putnicima koji su ga opisivali bez
predrasuda i unaprijed odbojnih osjeanja. "Ta mu se
misao lo primarnosti odbrane u nastajanju Sarajeva,
pie Andri podrazumijevajuiAtanackovia, i mjesta
od kojeg poinju zavojevake akcijel esto puta vraala
u raznim turskim gradovima Ivraa se i Andri ponovo
svojoj koncepciji o integralnosti turskog u Bosni/, pa se
232. Ibidem.

231. Ibidem.

563

javlja i u ovoj sarajevskoj noi u kojoj ovek nije ni za trenutak sam, jer vetar napada sva ula, Ida bi ponovo unio elemenat demonskog zla u osjeanje ovoggrada/, a njegovi podmuklo promenljivi zamasi oseaju se kao stalno
prisustvo nekih neodreenih ali zlovarnih sila koje se
neprestano menjaju i smenjuju. "'233
Ali vjetar se ne osjea samo "kao neiji studen,
uvredljiv i neprijatan dah na licu", koji se "uvlai .... u
malo zadignutu nogavicu pantalona na desnoj nozi i mili tu
najeenom koom kao ljigav dodir vlane alge" Ipazite
samo na upotrijebljene pridjeve neugodne, gadljive
odbojnostiV, nego s njime "sa pojedinim talasima dolt-lZi
muan zadah kue /kao u Konaku u Travnikoj hronicil
koja trune duboko u sebi /kae on simbolino u istom
tonu gaenja/, i naviru neodreeni mirisi kao nelagodna
seanja. "'234 - pie on sa sinestezijskom odvratnou.
Oigledno je Andri pojedine opisne pasae pisao
posebno, izlivajui u njih svoja neprijateljska, mrzovoljna, gadeljiva i odbojna raspoloenja i doivljaje, i
tako se i sam oslobaao od nagomilanih negativnih
potencijala, pa ih onda ubacivao u pojedina poglavlja
kao svoje autorske egzotino-satanistike opservacije
nad tromom radnjom, ali jo ee kao razmiljanja
svojih, sebi slinih junaka. Utisak munine. i tamnih
asocijacija na ovom mjestu nije konzulu Atanackoviu
mogao da popravi ni ''fini ilim iz Korasana", koji pod
zamasima vjetra "kao da hoe da oivi", ni primisli na
fakirska uda i arolije iz pria, a to ni Andri nije htio
ni elio jer mu nije bilo u duhu, nego je samo otvorio
pitanje "ima li u ovoj vetrovitoj noi ieg stalnog i
utvrenog", '235 i iznio romantiku "pomisao na prisustvo
233. Ibidem, 289.
234. Ibidem.

235. Ibidem.

564

nepoznatih sila, na mogunost da je ovaj vetar izvan reda

u prirodi i da bi se moglo desiti neto naroito to bi promenilo sve u oveku i oko njega", da "izmeni prirodu jednog
grada i sadrinu ovejeg ivota":236 Ali, kae Andri u
svome skeptinom nihilizmu koji prati njegov doivljaj Bosne osuene na historijsko propadanje, "stvarnost potisnu praznu matariju " a "trag one hladne jeze uz
kimu ostade i posle toga"*237 kao spoj Andrieve strepnje i munine nakon izliva romantino-demonske pSihoze.
U narednom od razbacanih odlomaka ovog djela
Andri dopunjava Latasovu odbrambenu renegatsku
psihologiju Atanackovievim razmiljanjem o
seraskerovoj lai, i uenjem zato ga je itav sat
sluao "kako raspreda i razastire svoje banalne poluistine i
svoje presne lai" i kako mu je mogao dopustiti "da svoju
la stavi iznad njegove istine". *238 A uz to njegova "levantinska la ima jo i neeg naroito uvredljivog", razmilja
Andri u Atanackoviu s razlikovanjem i potcrtavanjem, jer "ovaj liki poturenjak dodaje tome jo i neku
indiskretnu i silovitu zluradost koje kod pravih Turaka
nema",*239 A sve je to u organskoj vezi sa Latasovim
renegatskim lanim ivotom: "To mu je navika, i mora
tako: a to mu je i korisno, jer la je za njega isto to i vazduh, neophodna atmosfera u kojoj se kree i nalazi nove
mogunosti. "*240 Ali i sa "nepisanim stambolskim naelom"
ostavljanja protivnika u nedoumici i podreenom
poloaju. *241 Na drugoj strani njegova zavaravanja su,
rezimira Andri, "neoekivana priznanja i iskrenost bez
granica", govor o sebi "sa surovom i krvavom
236. Ibidem, 289-290.
237. Ibidem, 290.
238. Ibidem, 293.

239. Ibidem, 295.

240. Ibidem, 296.
241. Ibidem.

565

iskrenou", '242 zavrava Andri, iz dubine vlastite

due, svoj esej orenegatstvu, razbacan po raznim
mjestima ovog djela, i dodaje zajedno sa
Atanackoviem: da "raste broj ljudi koji ga smatraju opasnim laovom i bezdunim cinikom koji ne potuje ni sebe ni
druge..Ali to njega ne uzbuuje. On o tom i ne misli. Ja
nisam video oveka kome je do te mere svejedno ta drugi
ljudi misle i govore o njemu. Za njega je glavno i jedino
vano da u svakom trenutku, kod svakog pojedinog oveka,
laima, istinom, pretnjom, ili neposrednim moralnim ili
fizikim pritiskom - postigne ono to njemu treba. Sve
ostalo: ugled, potenje, moral - nemoral, as i logika, sve on
to smatra reima, koje imaju neku svoju vrednost, kao
rei ... "'243 Da bi svoj esej, na kraju, opet historijski
lokalizirao u Latasovu ivotu: "Koristei se izuzetnim
prilikama u kojima se kree la on se kree samo u
izuzetnim!, taj ovek se svojim podvigom izdigao toliko
iznad svih i iznad svega, da ima svoj svet, svoju stvarnost
i svoju istinu, za sebe, i da ne mora i da ne moe vie da
vodi rauna ni o ijoj drugoj istini i stvarnosti, nego
radi ono to hoe i govori ono to mu treba. A sve oko
njega samo je sredstvo ili smetnja. Smetnju uklanja, a sredstvom se slui. "'244 U ovim rijeima je bio sadran praktini moral jednog renegata, i Andria kao pisca proza
o "Turcima" - Bonjacima u Bosni pod "uticajem turske
vladavine", koje su stvarane djelomino pod utjecajem
antiislamskog i antiturskog sindroma pripadnika
drugih religija i naroda na njenom podruju, ali i po
liniji vlastite negativistike antipatije i, naravno, karijeristikog dodvoravanja veoj i vladajuoj naciji uklapanjem u mitove i epsko-romantiarske konstuense
njene geneze.
242. Ibidem, 297.
243. Ibidem, 298.

244. Ibidem, 299-300.

566

I na kraju poglavlje "Odlazak" kao zavrnica okvira djela, slino onome u Travnikoj hronici, u kome
Andri ponovo kazuje u treem licu mnoine, ali poistovjeujui se iskljuivo sa Bonjacima u "opojnoj srei
u tome to im moemo pogledati u lea i pljunuti im na
tragove". ,iGlavno je da oni odu, da se izgube i nestanu, bar
iz nae zemlje, a mi da ostanemo na svome, da trajemo",
razmilja on o nama, Bonjacima, o Latasu, njegovu
"murtad-taboru" i njegovoj vojsci, "koja je sada ila
uzbrdo i odlazila, desetkovana, osiromaena u odei i nakitu, sa pogaenim sjajem":245 /podvukao LA./. A meu
svijetom na ispraaju sada je ponajvie bilo onih "koji
su eleli da sujeverno, i naravno neprimetno, pljucnu za
vojskom i da proapu u sebi vradbinu i kletvu" /kao u
Travnikoj hronici/: "da, takva kakva je, doveka luta po
svetu, a da nikad ne nae put za povratak u Bosnu ", *246
iznosi Andri, ali bez prezira prema primitivizmu
ovog svijeta, s kojim je opisao scene kada su oni na isti
nain propraali strane konzule kroz mahale Travnika.
Kao da je potpuno promijenio raniji ugao pripovijedanja primarno o Bonjacima i usmjerio ga na
Latasa, na sebe, i u sebe.
Zbog ovog intimnog usmjerenja u vlastitu duu i
potisnutog renegatskog kompleksa, koji se
psiholoko-stvaralaki oslobodio u Omer-pai Latasu
Andri ovo djelo i nije mogao zavriti. Osjeajui
muku psiholoko-moralne introverzije i sloenost
naporednog umjetnikog udvajanja vlastitog
samoiskazivanja i istovremene objektivacije prema
sebi projiciranom u lik drugoga, Andri je trpio stvaralaku nemo samouoblienja u Latasu zbog pritiska
osjeanja

246. Ibidem.

245. Ibidem, 302.

567

vlastite savjesti u svojim poznim godinama, ali jo uvijek prisutne mogunosti analogije i otkrivanja
intimnog moralnog sebe pred italakom javnou.
Stoga je on u razgovorima s Jandriem izraavao nevjericu i formalno odlagao zavretak ovog romana. Ali
je na putovanju po Bosni, kako to svjedoi Ljubo
Jandri u maju 1973., kao dio svoje najdublje intime sa
sobom nosio "nedovren rukopis romana o kome se u
javnosti govori kao o "Sarajevskoj hronici", a koji on
jednostavno zove Beleke o Omer-pai Latasu, Ali-pai
Stoaninu i prilikama u Bosni u doba povlaenja
Otomanskog carstva i dolaska Austro-Ugarske Monarhije.
Meutim, na koricama fascikle stoji jednostavno i
kratko Omer.""247 "Zavreno je oko etrnaest poglavlja", zapisao je tada Jandri, a na njegovo pitanje da li
e tu knjigu uskoro okonati, Andri je odgovorio: '.tl i
zato bih./...! Kau da nijednom oveku dosad nije polo za
rukom da pre smrti zavri sve to je naumio; po emu bih ja .
bio izuzetak. Svakom je sueno da poneto odnese u grob.
Neki dan sam nabasao na Foknerovu misao: "ovek ivi zato
da bi se pripremio da ostane dugo mrtav." A poznato je da ja
ne volim da govorim o onome na emu trenutno radim. Ipak
u vam priznati: ja se ve pomalo mirim s injenicom da
knjigu o Omer-pai Latasu neu moi da zavrim. ""248 Te
iste godine u septembru on je, meutim, krenuo sa
Jandriem da obie "mjesta koja se pominju u njegovom rukopisu o Omer-pai Latasu","249 koji mu se, po
vlastitom priznanju, "zauvek oteo", a "emu je svet, i ne
pitajui, nadenuo ime: Sarajevska hronika". "Sve mi se ini
da mi se i to uznedalo. Ko zna ta e od toga na kraju
ispasti. ""250 etajui Baarijom i govorei Jandriu o
247. Jandri, 202.

249. Ibidem, 229.

248. Ibidem.

250. Ibidem, 232-233.

568

konkretnim uporitima svojih djela rJa nijednu svoju

temu nisam zapoinjao ako bar neto nisam mogao da
stvarno vidim, dotaknem rukom. "1, Andri je ipak priznao: "Lake je meni bilo sa Omer-paom Latasom:
Alifakovac je i sada na starom mestu, znam kakav je bio
Latas, kako se nosio... "*251
U junu 1974. on je konano rekao za rukopis o Latasu, zaklanjajui svoje moralno-psiholoke komplekse potrebom za perfekcijom ovog djela, koju svi od
njega oekuju: "To je kod mene jo presno - kae za rukopis o Latasu. - Ne valja uriti s poslednjim delom. Ja predugo ivim s knjigama da bih tako lako mogao da popustim
pred uveravanjem. Nije lako piscu od koga se oekuje poslednja knjiga. To lii na enu koja se celog ivota naraala enske dece i od koje sad svi oekuju muko. Bolje je da ta knjiga jo neko vreme stoji u zapeku. Neu da tajim: ta knjiga
me sve manje privlai, izgleda da joj je sueno da ostane nezavrena." A na Jandrievo pitanje: Zato? - on je odgovorio: "Pa... opasno je u ovim godinama brusiti tekst, ko zna
ta bi na kraju ispalo. A, osim toga, sve mi se ini da je dolo
vreme kad treba na sve staviti taku. U nameri da napiem
tu knjigu, ja sam sebi liim na voku koja bi htela da raa i
zimi. "*252 Na Jandrievo insistiranje "pitae ljudi zato
niste dovrili knjigu o Latasu" jer "rije je o udnom
vremenu i jo udnijoj linosti", Andri je, uvijajui se
u neprozirni psiholoki ogrta svoje linosti, reagirao s
literarnom asocijacijom, metaforiki alegorino: "On
me gleda i uti" - zapisuje Jandri. - "Jednom su - progovori najzad - zamerali nekom engleskom pesniku to ne peva o onom to mu dua osea dok zvone veernja zvona. A on
se branio, kao i ja to se sada branim, govorei: 'Domai bardi drugi II opevae onol to meni osea dual Kad zvoni ve252. Ibidem, 346-347.

251. Ibidem, 235-236.

569

ernje

zvono. "'*253 Mjesec dana nakon toga rekao je Ja"Jo se pomalo trudim oko Omer-pae Latasa - ree

ndriu:
Andri

kad sam ga danas upitao da li togod pie. - Pi-

sanje, kau, odrava duu pisca. Ali, znate, pomiljam kako

bi bilo najbolje da dignem ruke od te knjige. Ja sam ve prevalio osmu deceniju i moram se pomiriti sa tim. Nisu to vie
one godine u kojima sam pisao ranija dela. Bez sumnje, Gete
je rekao istinu kad je povodom svoje lfigenije napisao:
'tampana re samo je bled odsjaj ivota koji je plamtea u
meni dok sam delo smiljao.' Ja bih se sloio da je, recimo,
moja uprija jedva bled odsjaj onoga to sam preivljavao
piui je, ali i jo blei odsjaj one tvrde i mune stvarnosti u
viegradskoj kasabi u kojoj je pre etiri veka Mehmed-paa
Sokolovi odluio da podigne svoju zadubinu. Nema vie u
meni ni onog plamena na kome bi trebalo da gori dua svakog pesnika opsednutog stvaranjem, ni one nekadanje sigurnosti u koju bih se, iako ovako star, mogao pouzdati. /.../ l
tako - proveravajui se siim pred sobom - poinjem da donosim odluku o odustajanju. Ja mislim da u svemu, pa i u pisanju, treba da postoji mera, i da je ovek obavezan da oseti
trenutak kad treba odloiti pero. "*254 U tome, veoma karakteristinom, poreenju "Latasa" sa romanom Na
Drini uprija on je, zapravo, skriveno aludirao na nedostatak mladalake hrabrosti da, u novim politikim
uvjetima, napie knjigu o renegatu i Bosni iz sredine
XIX stoljea kao to je onako idejno-historijski
bezobzirno napisao upriju. U isto vrijeme, on kao da
nije elio do kraja odati svoje vlastito moralno-psiholoko bie - bi slika o njemu ostala snoljivija i ljepa.

253. Ibidem, 349-351.

254. Ibidem, 370.

570

PETI DIO

I.
(KAZIVANJE LJUBI JANDRIU
I DRUGI TEKSTOVI)
Za razliku od historijskih romana i pripovijedaka, u
kojima je, posredstvom drugih ili ljudskim koloritom
Bosne pod turskom vladavinom, kreiranjem svojih
likova Turaka i Bonjaka i njihova svijeta, mentaliteta i
morala, pisao o Bosni, Istoku, islamskoj civilizaciji, - u
Znakovima pored puta i u kazivanjima Ljubi Jandriu,
Andri razmilja i govori sam, neposredno, izraava
svoju zauenost, odbojnost, negativne emocije, ali
ponekad i razumijevanje, simpatiju izvan antiislamskog sindroma kosovskog mita i svoga katolikog svijeta. Ali esto u ovim iskazima za sebe i za druge,
pisanim ili izreenim da se objave u poznim godinama
njegova ivota ili nakon njegove smrti, probije akcenat
"orijentalnog otrova" i iskaz mrnje pripisane
"Turcima" ili njena objanjenja. Ovakve iskazne
pasae on je ukljuivao i u svoja pripovjedaka djela,
esto uopene mnoinom fiktivnog govornika, ali su
oni u koloritu, atmosferi i u povodu radnje, izraeni u
rijei i misli ili komentaru turskih i bonjakih likova,
ostavljali utisak vee emocionalne otrine, hladnoe,
ispunjenosti zlom i nasiljem. Kada se od njih odvajao
na razdaljinu filozofije historije ili se udubljivao u
psihu i moral njihove ljudske vrste, ili je pak i sebe

573

ubrajao u njihove ljudske slabosti, Andri je to

izraavao uopeno, u zagradama, ili bezlino pluralno, da podijeli odgovornost rijei, suda i zakljuivanja,
i da sugerira gnomiku mudrost iskustva pokoljenja,
produbljenu vlastitim historijskim, moralnim ili psiholokim razmiljanjem. A to je bila jedna vrsta njegova
pripovjedako-esejistikogstila iz Znakova pored puta 'I
Iiji je naslov varijacija Duieva: Staza pored putal i razgovora sa Jandriem, '2 koji su bili vie Andrievi
monolozi, esto potkrijepljeni navodima iz djela velikih pisaca s kojima je Andri bio istomiljenik i asocijacijama na njih s tenjom da se i sam nadovee i
ukljui u dostignua svjetske knjievne mudrosti.
"Odranije znam za Andriev obiaj da u razgovoru
navodi tue misli" - pisao je Jandri. "Jednom mi u ali
ree: 'Eto ta je va ika Ivo: pametnik od tuih misli!'
Ali odmah dodade ozbiljnim glasom: 'ovek nikad nee
pogreiti ako pita i ako se na putu potapa pametnim mislima drugih. ""3 Druga vrsta stila je bila sasvim lina, vie
ispovijedna, sutinski blia naslovima Znakova pored
puta: "Nemiri od veka", "Za pisca", "Slike, prizori i
raspoloenja", "Nesanica", a proizlazila je iz ranog Ex
ponta i Nemira. U njima je pisac esto psiholoki
odavao ono to je u pripovijetkama i romanima, i u
svakodnevnom ivotu, prikrivao, - pa i to uz uvjet da
se ne objavljuje za njegova ivota, htijui da ostane
vlastita misterija i tajna. Ipak, ono bitno to ga je progonilo i pritiskivalo u vlastitoj dui nije mogao ni u
djelima sakriti jer je probijalo iz podsvijesti kao oslo1. Ivo Andri: Znakavi pored puta.
Sabrana djela, knj. XIV, Sarajevo,
1976. U daljnjem navoenju: ZPP.
2. Ljubo Jandri: Sa Ivom An-

driem 1968-1975. Beograd, SKZ,

1977. U daljnjem navoenju: Jandri.

574

3. Jandri, 29.

baanje

potisnutih unutarnjih kompleksa i

napona. Tako da prema tim oducimakoje
nije mogao kontrolirati njegove naznake u Znakovima
pored puta i u govorima Ljubi Jandriu izgledaju kao
zavoenje na drugi put svoje due i svoga bia.
psihotinih

Prireivai Znakova pored. puta !Radovan Vukovi,

Muharem Pervi, Vera Stoji i Petar Dadi/ pisali su
u Napomeni ove knjige da ih je Andri, po vlastitom
kazivanju, poeo pisati od osamnaest godina, ali da
najstariji datirani zapis potjee iz 1929. godine fiz vremena diktature kralja Aleksandra! i 'da ih je pisao
tokom itava svog stvaralakog ivota, i objavio"samo
mali deo ove obimne i izuzetno zanimljive knjige". *4
Nesumnjivo je, meutim, da je mnoge od ovih zapisa
Andri unio u svoja pripovjedaka djela, u zagradama
ako su predstavljali filozofsko-etika razmiljanja o
ivotu, ljudima i drutvenim pojavama, ili bez njih ako
su bili dijelovi karakterizacije likova, prizori iz ivota i
slike atmosfere, te da su mnogi uli u sastav njegovih
eseja o umjetnosti. Znajui kako je Andri krio i izbjegavao od javnosti sve lino iz svoga ivota i stvaranja,
sasvim je prirodna konstatacija: "Ivo Andri nije volio
dnevnike i memoare. Znakovi su knjiga Umesto
dnevnika i Umesto memoara.!...! Znakovi nas uvode u
pievu "stvaralaku radionicu":5 Na kraju svoje
Napomene prireivai su identificirali i dva Andrieva
odlomka iz Znakova, od kojih svaki na svoj nain
izraava mrani i grubi doivljaj Bosne pod turskom
vladavinom. U jednome, koji pripada rukopisima
romana Omerpaa Latas, pie:

4. ZPP, Napomena, 573.

5. Ibidem, 574-575.
575

"Sve mu neto govori da e se mrka pozadina od

istrganog bosanskog predela najednom osvetliti
iznutra i razgaliti i da e se na tom paretu
pavedrine ukazati druga, stvarna, povorka,
uzburkana i nesavrena i ona, ali mirnija i istija,
.vie ljudska a manje zverska i bezumna. Morae se
tako neto desiti, jer sve to ima u oveku od oveka
i ovekovog reda i razuma to eli, nada se tome i
veruje da ne moe ostati na ovome, da ne bi smelo
ostati. Bez odreenog osnova, bez prava, u protivnosti sa svim to se zna, vidi i uje, ali ovek
veruje da sve to nije tako, da je sve ovo, sa svim
ovim odlascima i dolascima, samo san, niz runih
snova, koje snivamo na dugom putovanju u jednu
posve drugu i drukiju stvarnost, u kojoj emo se na
kraju puta nai i probuditi. "*6
Nae vrijeme govori koliko je Andri trajan u svojoj
odbojnosti prema opem zlu i bezumlju, a koliko je
vremenit kada je to zlo romantiarski pripisivao jednoj, turskoj i bonjakoj strani, jer upravo vrijeme
nadolo iza njega je pokazalo da ga treba itati u
nacionalnoj i vjerskoj inverziji oprenih strana koje je
u svojim historijskim prozama postavio po slijedu
kosovskog mita. Drugi odlomak, koji je razraen u
prii "Ranjenik u selu", glasi:
"udna pria o oveku strancu, koji je krajem
XVIII veka, na putu kroz Bosnu, napadnut od
razbojnika, teko ranjen i pljakan. Uzeli su mu sve
stvari od vrednosti, izmeu ostalog i dragoceni
depni sat, u to vreme udo od tehnike. Sad lei u
jednoj seoskoj kui i lei se; u stvari, ne lei se nego
umire, ali nikako da umre. A lake bi se smirio i ras6. Ibidem, 575.

576

tavio sa duom kad bi umeo da razgovara sa

i kad bi znao koji je danas dan i koliko je
sati. "*7
ukuanima

Ljubo Jandri je u uvodu svoje knjige Andrievih

iskaza iznio njegovu tajnovitost o svojoj linosti i
svome ivotu, koja se, zapravo, psiholoki jednaila sa
nekom vrstom straha od pripovijedanja o svome biu
traumatine neiste savjesti i podsvijesnog kajanja, i
njegovu nepovjerljivost prema sagovornicima:
"Uzdran u svemu, ponajvie u razgovorima o sebi,
Andri je s neto manje otpora prihvatao dijalog o
svom knjievnom djelu i to je, nema sumnje, bila jedina kapija koja je vodila do umjetnika."*8 S druge
strane, naknadno zapisivanje prema vlastitom
pamenju bilo je nesigurno i nepouzdano. Makar to
bilo, kako kae, i "da se usred razgovora, onako
napreac, dignem iz stola i, 'nosei' u sebi neku
Andrievu misao, odjurim u susjednu prostoriju i tu je
bre-bolje 'spustim' na hartiju."*9 A kad je biljenicu,
"prvi put, bojaljiv i u krivnji, stavio preda se, Andri
je najprije poutao pred iznenaenjem, a potom,
srui kafu, mirno kazao: - Sad jo i to? - Ovo je za
moju duu! - pourih s opravdanjem. - Pa ta vi zapravo smerate s tim? - Rad bih da poneto, s vaim
doputenjem, unesem u svoju biljenicu. - Taman
posla... pa da to padne novinarima u ake. - Ne, nee.
Velim vam: To je samo za moju duu. - Nemojte me pod
starost navoditi na stid i sramotu. - Htio bih, vjerujte mi,
da odagnam svaku vau sumnju u tom pogledu. Moja
je namjera da poneku pojedinost zapiem, da je
ostavim u svojoj arhivi; pomen e biti valjan ostane li
9. Ibidem, 9.

7. Ibidem, 576.
8. Jandri, 8.

577

u granicama obinosti, i ako se budem trudio da

nigdje ne idem ispod ili mimo vae rijei. - uvajte se vi
da ne poete iznad nje. Znate, ja sam se uvek klonio kazivanja o sebi. Ni po koju cenu ne bih pristao da piem neku
vrstu ispovesti o sebi. To su subjektivne stvari i one uvek
navedu oveka na pogrean put."lO A kad je, nakon
uvjeravanja da e ti zapisi biti namijenjeni arhivu i
muzeju, "privola... bila dobijena", pie Jandri, "malo
pomalo, i ja sam bio posve u vlasti njegovog mira i one
stroge i nijeme utnje koja tako skladno pristaje
mudracima":l1 U neke od njegovih biljenica Andri
je ak. "i sam svojom rukom" unosio "neku svoju
misao, citat koji mu je bio prirastao za pamenje ili
tako neto". On je time elio da mi pomogne, naroito
u sluajevima kad ja ne bih stigao od prve da zabiljeim naum1jeno..."12 I pored prvotnog protivljenja, i
povremenog upozoravanja zapisivaa da uva diskreciju tih njegovih kazivanja, Andriu je ipak bilo stalo
da za ivota progovori o nekim stvarima iz svoga ivljenja i rada, da objasni, da dopuni svoja djela, idui
uvijek samo do granice linog ivota, koji je elio da sa
sobom ponese u grob. A za osiguranje od eventualnog
objavljivanja onoga to on nije elio da se pusti u
javnost, Andri je uvijek imao mogunost da se
odrekne Jandrieva zapisa ili da porekne njegovu
vjerodostojnost. Sasvim u skladu sa postupkom u njegovim djelima, kada je svoje misli izraavao preko
posrednika, bilo da su ih iskazivali njegovi junaci, bilo
da se sluio dokumentarnom graom ili memoarima
stranaca, bilo da ih je sam uopavao ili ih izraavao u
bezlinom obliku. Sve to govori o jaini straha da se ne
10. Ibidem, 9-10.
11. Ibidem, 10.

12. Ibidem, 11.

578

sazna ono to je duboko potisnuto kao niz linih trauma nosio u sebi. Jedini oduak za njih, bilo kao
neposredan izraz ili kao kompenzaciju, on je nalazio u
svojim djelima, a njihovu sutinu mogli su naslutiti ili
dokuiti samo oni koji su ih znali iznutra itati, koji su
mogli uoiti prelivanje psihotinih stanja autora u
stvaralaki proces umjetnika. Za ovu vrstu analize
Znakovi pored puta predstavljaju indikativnu grau,
osobito u funkciji nae teme, kao i iskazi Ljubi
Jandriu i nakon to je on, pri redigiranju svoje knjige
za Srpsku knjievnu zadrugu dvije i po godine nakon
Andrieve smrti, "odluio da iz knjige iskljui suvie
intimne stvari koje treba uvati od javnosti i koje su
kazane s namjerom da ne dopru do svaijih uiju",*l~
to s druge strane taj postupak otkriva Andrievu
namjeru da sve ostalo to je govorio ovom svome
zapisivau treba da doe do javnosti, osobito ono o
njegovu knjievnom stvaranju i poimanju umjetnosti,
bilo da ga potvrdi psiholoki i historijski, bilo da ga
ublai novim saznanjima, bilo da otkrije nove dimenzije i uglove posmatranja. Ali i tada su kompleksi
Istoka i islama, Bosne pod osmanlijskom vladavinom,
Turaka i Bonjaka ostajali isti kao neka vrsta njegove
prisilne neuroze u produnosti od njegovih pripovjedakih djela do ovih paraliterarnih doivljaja,
razmiljanja i komentara.

o Bosni pod turskom vladavinom i o Bonjacima

kristaliziraju se od vremena austrougarske vladavine
dva shvaanja: da je to dodir i oploenje Istoka i
Zapada; i da je to Orijent na Zapadu. AndrievaBosna
u Znakovima pored puta i jo vie u iskazima Jandriu
13. Ibidem.

579

predstavlja sublimaciju tog dvoga. U sutini Andri je

u svojim historijskim pripovijetkama i romanima, kao
to se moglo vidjeti, doivljavao islamski Istok i Istok
u Bosni oima zapadnjaka, sa potcjenjivanjem, nerazumijevanjem i aljenjem, uz pozitivnu pretpostavku kranske civilizacije i genetsku vezu
kriarskog antagonizma i antiislamskog duhovnog
sindroma. Stoga nije udno da se sa Davidovim
dnevnikom stvaralaki saivio; ali je taj stav, doivljaj
i napon umjetniki oslobaao i kompenzirao, u
neljudskim i patolokim likovima tih orijentalaca, u
izlivima surovosti, zla i nasilja toga svijeta. U takvom
posredovanom doivljaju Andri je duhovnim i
etikim antagonizmom Zapada doivljavao i predstavljao Istok kao odsustvo civilizacije, kulture, etike,
kao sinonim okrutnosti, mrnje, licemjerstva, nasilja i
mraka. Sa asketizmom kranstva on je odbijao Istok
kao sinonim ulnosti, a njegove predstavnike kao
psihike optereenike, manijake, koji estoko iskaljuju
svoje bolesne nagone i traume na drugima. Meutim,
upravo zbog te odbojnosti, gotovo traumatino, zbog
tog negativnog napona, nepodnoljivosti i nepodnoenja prisustva ovako doivljenog Orijenta, uz to u
kontekstu balkansko-romantiarskemitsko-historijske
sudbine, - on je bio i Andrieva lina i umjetnika kob
i, gotovo perverzna, opsesija: njega je ovakav Istok
privlaio po unutarnjoj psihikoj sklonosti i drao
maginom snagom i mogunou vlastitog pranjenja
tamnih poriva njegove due i ivota. U tom ukrtaju
privlanosti i odbojnosti, u tom nesigurnom poloaju
dviju strana, Andria i Orijenta, ili dviju opreno
shvaenih civilizacija, silom dovedenih u blizinu i
iskuenje pieve duevne intime - javljao se stva580

ralaki

efekat, zapravo romantiarski afekt, velike

umjetnike snage, razornog psiholokog djejstva i
morala, i reaktivnog historijskog napona.
U svijet Orijenta i Bosne Andri je umjetniko
stvaralaki unosio svoj senzibilitet, svoje komplekse i
traume,svoje vlastite psihotine napone: od strepnje,
straha, neizvijesnosti, uenja, zatvorenosti, utnje,
kriterija kranske duhovnosti i asketizma, do trauma
roenja, djetinjstva.i ivota na suprotnoj strani svoga
svijeta, osjeanja progonjenja, sklonosti slikama uasa
i muenja u inverzijama sadizma i mezohizma,
sumahnutih stanja udvajanja linosti, sve na
ravnotenoj preobraajnoj ivici patologije i umjetnosti. Stoga su "udno", "strano", "neobino" i "otrovno"
najee Andrieve kvalifikacije Istoka, a nacionalnoetiko arite tih doivljaja jeste mrnja, koja je, prema
Andrievoj koncepciji, u vertikali historije Bosne i
njena svijeta, donesena pod turskom vladavinom i
usmjerena prema svemu ostalom hriansko
kranskom svijetu bosanskom ili tuem, ali je izazvala istu takvu historijsku reakciju i s kranske strane
samo, u paradoksu, sa pozitivnim preobraajnim
znaenjem za budua pokoljenja. Ili, kako to Andri u
Znakovima s iskustvenim uopavanjem pie:
"S vremena na vreme deava se u ljudskom
drutvu da se mrnja i gnev izliju iz svog korita,
da porue sve, zasene razum i uutkaju sve bolje
nagone u oveku. Dok besne, izgleda da je smak
sveta i da e umesto svega to postoji, ivi, sja, kree
se i govori, ostati samo mrtvi okean od mrnje i
gneva, sam sebi svrha do veka. Tek dublji i paljivi ji pogled pokazuje da nije tako i da mrnja i gnev ne
unitavaju ivot, nego ga preobraavaju. Tako je
581

sazdan ovaj svet da nas ljubav i razum vode u

stvaranju boljeg reda, ali mrnja i gnev otklanjaju
zlo i neporavdu. Samo mrnja i gnev mogu da
zbriu granice trulih carevina, pomere temelje
tronih ustanova i brzo i sigurno obore krivdu koja
preti da se zacari i ovekovei. Jer mrnja daje snagu
a gnev izaziva pokret. Posle, mrnja se ugasi, gnev
klone, a plodovi snage i pokreta ostaju. Stoga se i
deava da savremenici, u takvim istorijskim
trenucima, vide samo mrnju i gnev, kao apokaliptike zveri a potomstvo, naprotiv, samo plodove
snage i pokreta. "*14
Od ove nieanske i openhauerovske take, u
prirodnom kretanju od historije i drutva Andri se
udubljivao u sebe otkrivajui line psiholoke razloge
stvaralakih poriva, i ovog puta bezlino,upueno kao
savjet, iskustvo i spoznaja - drugima:

"Budite nepoverljivi prema sebi, svojim oseanji

ma i raspoloenjima. Budite nepoverljivi prema sebi
pa neete imati potrebe da budete preterano
nepoverljivi prema celom ostalom svetu. A time ete
biti bolji, pravedniji, svima prijatniji i sami sebi
laki. im osetite optu zlovolju prema svetu i
nepoverenje prema ljudima, vie nego to je to
razumno opravdano i potrebno, odmah budite na
oprezu, ali prema samom sebi, i obratite panju na
svoju unutranjost, jer to je najbolji znak da neto u
vama nije u redu. "*15
Na taj nain on je u Znakovima i Jandrievoj knjizi
vlastitom samoopservacijom u trenucima intervala
objektivacije prema svome stvaranju, esto otupljivao
otricu negativnih, razornih i psihotinih nagona i
14. ZPP, 32

15. Ibidem, 33.

582

traumatine podsvijesti, estetski izraenih u "ljepoti

uasa" i prizorima surovosti istonog svijeta i njegovih pripadnika.
.
Sa ovim knjigama je Andri, zapravo, u karakteristinom oprezu da mu drukije miljenje ne bi u
ivotu nakodilo, makar posthumno uspostavljao liniju moralno-emocionalne oscilacije u svome opusu,
kao neku vrstu iskupljenja pod stare dane, od svega
psiholoki nepravednog, romantiarski pretjeranog i
neistinitog, od mrnje koja zamagljuje oi i razum i
jednostranosti, od uasa i rugobe, i kao traenje oprosta i razumijevanja u isticanju psiholoke motivacije
linog doivljaja likova, dogaaja i pojava I"Slabe i

plaljive ljude strah nagoni da rade upravo ono ega se

najvie boje"*16/; ostavljajui u svojim iskazima znakove
za povratak u ishodite svoga stvaralakog misaonodoivljajnog procesa u djelima koja je napisao, a koji je
II njima etiki proieniji. Stoga je znakovito i sugestivno pisao u uvodnom zapisu ove svoje zbirke:

"Ima narodnih pria koje su toliko opteovean

ske da zaboravimo kad i gde smo ih uli ili itali, pa
ive u nama kao uspomena na na lini doivljaj.
Takva je i pria o mladiu koji je, lutajui svetom i
traei sreu, zaao na opasan put za koji nije znao
kuda ga vodi. Da se ne bi izgubio, mladi je u debla
drveta pored puta zasecao sikiricom znake koji e
mu docnije pokazati put za povratak. /.../ Taj mladi
je olienje opte i vene ljudske sudbine: s jedne
strane opasan i neizvestan put, a s druge, velika
ljudska potreba da se ovek ne izgubi i snae, i da
ostavi za sobom traga. Znaci koje ostavljamo iza
sebe nee izbei sudbinu svega to je ljudsko: pro16. Ibidem, 38.

583

laznost i zaborav. Moda e. ostati uopte

nezapaeni? Moda ih niko nee razumeti? Pa ipak,
oni su potrebni, kao to je prirodno i potrebno da se
mi ljudi jedan drugom saoptavamo i otkrivamo.
Ako nas ti kratki i nejasni znaci i ne spasu od lutanja i iskuenja, oni nam mogu olakati lutanja i
iskuenja i pomoi nam bar time to e nas uveriti
da ni u emu to nam se deava nismo sami, ni prvi
ni jedini. I.. J Takav je ivot da ovek esto mora da
se stidi onoga to je najlepe u njemu i da upravo to
sakriva od sveta, pa i od onih koji su mu najblii. "*17
Ovo je bila prolegomena za razumijevanje njegova
vlastitog intimnog i stvaralakog bia, s tenjom da se
i on sam u njega povrati moralno oien i osloboen
tamnih nagona i uspostavljenog povjerenja prema
svijetu. Naporedo s tim on je izraavao skepsu i relativnost vlastite knjievne istine:
"esto mi se ini da sam potpuno prozreo, ocenio

i izmerio jednog oveka ili jedno njegovo delo, da

znam istinu o njemu. Pa ipak, teko mi je da to
kaem ma kome, a ponajmanje tome oveku samom.
Prosto ne nalazim u sebi snage za to. Utoliko manje
to redovno osea m da moja istina nije cela,
sveobuhvatna i konana. "*18
Ali je Andri, istovremeno, u oscilacijama svojih
razmiljanja, traio psiholoko-etiko opravdanje,
suglasno suenom idejnom viziru svoje dizertacije:

"Muka i jeste u tome to u dugim istorijskim

borbama niko ne moe da ostane neizmenjen. Borei
se, mi uvek imamo pred oima isti konani, daleki
cilj, ali nas borba sama menja; na protivnik i sred18. Ibidem, 44.

17. Ibidem, 13.

584

stva borbe koja nam on namee menjaju nas

neprimetno i esto upuuju pravcem kojim nikad
nismo mislili da idemo. /Turci i raja/o "*19
Da bi se opet, u moralnoj samospoznaji okrenuo sebi:
"Sa strahom li tatim stidom! odavno sam primetio da ne razlikujem lako ni brzo zle ljude i postupke od dobrih, ni pametne od ludih. Nije teko zamisliti kako je kobno i opasno bilo, sa takvim nedostatkom, iveti kao ovek meu ljudima. Kad se to
zna i uzme u obzir, ne treba se niemu uditi. "*20
Od Istoka Andri je volio, i esto navodio, njegovu
mudrost kao obiljeje viestoljetnog iskustva, ali i sve
ono neobino, mitsko i egzotino u njemu, ostajui pri
tome esto na povrini utiska ili sjeanja bez pouzdanosti tvrdnje, osobito kada je u opaanju bila islamska
religija, kako je to uoio Aleksandar Popovi. "Hrabrost, to je strpljenje jednog trenutka", zapisuje on tako, ali
u komentaru to, teei uopavanju, naporeuje sa
svojim uroenim osjeanjem straha: "Ova istonjaka
poslovica nije dovoljno hrabra. Hrabrost je i manje i vie od
toga. Hrabrost se ne ui, ne postizava i ne vri u odreeno
doba, na odreenom mestu. Hrabrost, to je pitanje kako se ko
zaeo i kako je zakoraio u svet pod suncem. "*21 "Islam
smatra morsku vodu neistom i prema tome nedozvolje~om za ritualno pranje vernika pre molitve", *22 pogreno ili nedovoljno upueno zapiSUje on. Na drugom mjestu on navodi:
19. Ibidem.
20. Ibidem, 103.
21. Ibidem, 98-99.
22. Ibidem, 76.
Popovi u vezi s ovim Andrie
vim iskazom istie da on spada u

one primjere koji "govore o veem

raskoraku izmeu injenica i
piev ih tvrdnji", i objanjava:
"Morska voda se u islamu ne smatra ni za neistu ni za nedozvoljenu
za ritualno pranje pre molitve."

585

"Po islamskom verovanju Jovan Krstitelj je, u

razgovoru, upitao Satanu /Iblisa! kad je njegova
vlast nad ovekom najvea. 'Onda kad se ovek
najede i napije' - odgovorio je !blis. Zbog toga je
Jovan Krstitelj reio da bude i ostane uzdrljiv u
jelu i piu. ""Z3 "I u onom to sam itao i, inae, u
svojim matanjima, ja sam uvek nailazio na ideju o
bregu snova na kom nalazimo ostvarenja svojih
najlepih zamisli. as je to bio davno sanjani 'mirni
i rosni breuljak' koji Koran obeava svojim vernicima, as quest'ermo colle... " iz Leopardijevih snova i
stihova. ""24 - pie Andri.
Ali zastaje u svojoj neobavijetenosti ili intelektualnoj nemoi pred duhovnim ivotom Istoka: "Kod ljudi

na Istoku ivot tela, sa svim njegovim procesima, suvie je

otkriven i javan. Naprotiv, njihov duhovni ivot i njegove
manifestacije isuvie su povueni i maskirani. ""Z5
U svome romantiarskom doivljavanju antiIstoka, na drugoj strani svojih razmiljanja, Andri se,
i kad je govorio o paniji, pribliavao turskoj vladavini u Bosni: "Ovu je zemlju otrovao Istok svojim kultom sile

i gospodovanja i zarazila Afrika svojim beznadenim nihilizmom sladostraa, krvi i lenjosti." Zatim, "Ma koliko da
nastojim, ja ne mogu da se setim ni jednog spomenika
panske civilizacije koji nije ili nedovren ili poeo da se
Naprotiv, ona izriito spada ba u
kategOriju voda koje se dozvoljavaju za abdest: "U iste vode ubraja se
kinica, morska voda, riena,
bunarska i voda iz ivih vrela"
/Abdul-Fetah Halifa, Islmn i istoa,
preveo se arapskog Abdulah
. Dervievi, Sarajevo, 1944., str. 6./;
"Razlikujemo sedam vrsta voda
kojim se moe postii ienje

/tahareti er'ijje/: 1. kinica, Z. morska voda, 3. rijena voda, 4. bunarska voda, 5. otopina snijega, 6.
otopina grada /krupe/ i 7. voda sa
izvora" /Muhamed Seid Serdarevi,
Fikh ul-ibadat, Sarajevo, 1968., str.
16./." !Popovi, 507-508/.
Z3. ZPP, 10Z.
Z4. Ibidem, Z68-Z69.
25. Ibidem, 494.

586

rui. tr, *26 pisao je Andri, a na drugom mjestu

nije mogao

izbjei

takoer

svoju negativnu opsesiju Istokom:

"Na Istoku je zemlja jo presna, iva, sa svim svojim

nesasuenim sokovima, snagama i otrovima, "*27 da bi u
Egiptu proniknuo dublje
zaputenosti:

ak

i u ljepotu oronulosti i

"U Egiptu sam video staru gospodsku kuu. Bila

je pusta i zaputena, ali je sve u njoj govorilo o
ljubavi prema ivotu, o divnom smislu za vie, ljudskiji red onih koji su ovo podigli i ovde nekad iveli.
Neka snana a skromna velelepnost! - U jednom
malom dvoritu, ispod prastare, krive i natrule
smokve, jo je stajao oluk od mermera kojim je nekad
proticaia voda - dragocena tenost! - namenjena pticama iz okolnih bata. "*28
"Teko ete nai na Orijentu graevinu koja je
cela lepa, ista, i kojoj se nita ne bi moglo prigovoriti", - uopavao je on u kontraverzi stvari,
duha i ivota.
"Ali s druge strane, ne postoji na Istoku
graevina

koja, ma kako oronula i zaputena bila,

nema bar pedalj zelene bate, ili esmu ive vode, ili
samo jednu jedinu saksiju sa paljivo negovanim
cveem minuice ili rue mesearke. /. ../ To mesto
je dua te trone zgrade. Toga graevine na Zapadu
nemaju. j .. ./ Kad bi u zapadnoj Evropi sa ovoliko
nebrige, neznanja i neizleive lenjosti zapustili
jednu zgradu do ovog stepena, ona bi zaudarala kao
le i trovala sve oko sebe. /. ../ Orijent je divno udo
i najvei uas, jer u njemu granica izmeu smrti i
ivota nije jasno odreena, nego krivuda i
26. Ibidem, 274-275.
27. Ibidem, 309.

28. Ibidem, 275.

587

treperi. "*29 "Sarajevo", - vraao se on zatim u

istoj kontraverzi gradu u kome se kolovao i
mladost proveo. "OrijentaIska, gandijevska golotinja i zaputenost. Rasko u neoekivanim stvarima koje inae nigde i nikom nisu predmet raskoi.
Najhladnija i najzdravija voda na svetu. Najudni
je kue, koje otkako su postale izgledaju ruevne i
sklone padu, koje izgledaju nezdrave, a u kojima se
ivi dugo i prijatno kao malo gde. U govoru ljudi i
ena karakteristini samoglasnici bez boje i jasne
granice, od kojih govor deaka i devojica izgleda
kao nehatno gukanje. I...! Sve je to zatrpano
tiinom. "*30
A u drugom doivljaju on je pisao kao u
Omerpai Latasu:
"Ni u julskim danima Sarajevo nije bez sveine.
Osvane vedro i sunano jutro. Ali im odani i sunce
odskoi, pojave se nad Bakijama i oko Trebevia beli
oblaci, guste bele, srbrnaste i sive mase. I ti oblaci,
poto porastu do neke mere, stoje tako povazdan,
nepomini i teki iznad varoi, koja je u punom
suncu, i sami obasjani suncem. j .. J Dokoni ljudi po
baama i ardacima, pijui kafu i puei duhan,
imaju stalno pred oima te oblake kao bele svilene
carske adore koji u njihovoj mati izazivaju pojave
i prizore nejasnih pohoda i ratovanja i slike udne,
neumerene sile i raskoi. "*31
Od predmeta islamske civilizacije Andri se tako
sputao u duu ljudi Bosne i njihove historije:
"udnovata i naroita vrsta humora koju esto
susreete kod ljudi u Bosni i Hercegovini. Oni svoje
31. Ibidem, 307-308.

29. Ibidem, 307.

30. Ibidem, 292-293.

588

ale kazuju ozbiljna, nepomina lica. A te ale su

tako bliske nimalo aljivoj istini da ih je teko
raspoznati i prihvatiti kao ale. ""32
Uzdran prema svemu u vezi sa Sarajevom, ak i u
onom anegdota1nom, Andri.je pisao:
"U sarajevskoj ariji krui uvek poneka
uzreica, kratka i naoko bez smisla, koju arijski
ljudi ponavljaju neumorno, u svakoj prilici, dajui
joj smisao koji ele i koji im trenutno treba, uvek
aljiv, opscen ili podrugljiv. ""33
Ali mu je bio drag paradoks, izraajna rije i izreka,
i duhovna ravnotea sarajevskih zanatlija:
"Jedan siromaan musliman s Vratnika nije
imao novaca da se ponovi na Bajram. Smogao je
svega toliko da kod Jevrejina Pred imaretom'kalupira' svoj stari fes. A kad je taj fes stavio na glavu i
pogledao se u ogledalu, on je s divljenjem i zadovoljstvom uskliknuo: '''E, ljudi, to haljinka izmijeni
ojeka, to je udo.'''"34 "Onaj to pokriva neki sahan.
Meu skrtenim- nogama mali nakovanj, oi i ruke
se gube u sitnim, dobro sraunatim udarcima ekia.
I dah je podeen prema udarcu. Sav je ovek jedno sa
svojim delom. /.../ Kad se predvee vraaju kui, uz
breg, sa punim zembiljem na leima, teki su od
misli i briga, ali mimi i dostojanstveni, jer se sve u
njima dri u ravnotei. ""35
IIi, prizor koji 'Otkriva psihologiju malog ovjeka:
"Nekadanji Viegrad. U svom irom otvorenom
duanu sedi Ramiz, zvani Ramo Svraka. Pored
njega stoji, na grudima skrtenih ruku, sitan egrt.
- Ramo! To poziva seljaki glas spolja. Duandija
34. Ibidem, 319.
35. Ibidem, 391.

32. Ibidem, 281

33. Ibidem, 318.

589

ne okree glave, ne pomie se s mesta. - Ramo! ponavlja glas, al~peto tie ili manje odluno. Ramo ne
pokazuje ni najmanjim pokretom da je uo. Tiina, a
zatim isti glas, malo izmenjen. - Ramizaga! - Idi
vidi ta hoe! kae Ramo svome egrtu, ostajui na
svom mestu, kao nepomian trijumfator. "'36
lli dosjetka dokoliara !bre i Huse, "kraj starog
turskog groblja":
"ta je, ta si se zamislio i ta li tako duboko
misli? - Mislim neto: kao ti umro, pa te pokopali
u ovo isto groblje. A ja sjedim isto ovako i pijuckam,
ali siim. Pogledam kako iznad tebe pase krava, pa u
~ rei sam u sebi: 'Boe, kako se Ibro promijenio;
" ni o;;;q ovjek, ni dao Bog!' ute jedno vrijeme obojica. A onda se javlja Ibro. - A ja kad budem sjedio
ovdje i gledao tvoj zaputen grob i iste ovakve krave
kako pasu po njemu i, ko krave, ine svoje - rei u
samo: 'Isti istovetni onaj Huso, kakav je uvijek
bio!""37
Ali, u vezi sa smru on je tonuo u skepsu vlastite
spoznaje: "Mislio si da zna ta je to smrt zato to si umeo
da napie nekoliko poetinih rei o turskim grobljima, a sad
vidi da to nema prave veze ni sa ivotom ni sa smru. "'38
Da bi se upitao i odgovorio slijedom historijske teze
svoje dizertacije, ali vie genetsko-filozofski:
"Zato balkanske zemlje ne mogu da uu u krug
prosveenog sveta, ak ni preke svojih najboljih i
najdarovitijih predstavnika? Odgovor nije jednostavan. Ali ini mi se da je jedan od razloga odsustvo
potovanja oveka, njegovog punog dostojanstva i
pune unutarnje slobode, i to bezuslovnog i dosto38. Ibidem, 281.

36. Ibidem, 473.

37. Ibidem, 495.

590

41. Ibidem, 458.

39. Ibidem, 309.

40. Ibidem, 318.

591

U doivljaju kua Bonjaka Andri je oSJecao

tajanstvo izdvojenosti, zatvorenost njihove
porodine intime za ljude iz drugog svijeta:
"Karakteristika muslimanskih kua. im pree turski prag,
nae se odjednom lali odjednom!1 u posve novoj sredini koja
u najmanjoj moguoj meri zavisi od spoljnjeg sveta, okruen
mirom i samopouzdanjem utvrenog, odvojenog i izdvojenog porodinog ivota koji nam svojom tiinom govori da
se sve zna Isve to treba znati!! i danema potrebe da se ita
pita, kazuje i tumai. "*42
Uz tajanstvo kunog i porodinog ivota, u koji nije
mogao prodrijeti pa je zato i ostajao bez bitne estetske
i moralne dimenzije Bonjaka u svome djelu, Andria
je iritirao i njihov ponos kao nain drutvenog
ponaanja koji je u njemu izazivao socijalne komplekse. 'aganagii ive od svoga nama Inlm Iturskil
ponos", - pisao je on i objanjavao sa tenjom uniavanja.
"To izgleda smeno i neverovatno, ali je tako, i to
e vam kazati svak u Sarajevu. 1.. ./ Da ovek stane
da ispituje ovog Aganagia i njemu sline, ta je
upravo taj njihov ponos, na emu je zasnovan, kuda
vodi - ali da ih to pita ne ovde u Sarajevu gde su oni
jedna od pet prvih porodica i gde nikom ne odgovaraju na pitanja, nego da ih pita na nekom sudnjem danu gde nema obmane ni samoobmane, lai
ni uvijanja - niko od njih ne bi mogao dati odgovorn. Pa ipak, tako je, taj ponos postoji; ne bi trebalo da
postoji ni da se naziva ponosom, jer ponos i nije
nego uplja predrasuda, nadmena oholost i drska
varka, ali postoji i naziva se. On je injenica, tetna,
naopaka, oduvek besmislena a danas apsurdna, ali egzotino

42. Ibidem, 441.

592

I ta injenica - aganagievski ponos - uticala je iz narataja u narataj na njihovo miljenje i

oseanje, tako da im je prela u narav i da odreuje
njihove postupke i utie na postupke drugih prema
njima, da i dan danas u stvari od nje ive. Da, ive,
jer oni tu svoju uroenu sposobnost da se nametnu
drskom silom uobraene veliine udiu sa prvim
dahom, jedu celog ivota kao hleb, i ne samo kao
hleb, nego i kao meso i kao kola, troe je i uivaju
kao rasko i otmenost koju im svak bez pogovora
priznaje; i tako im ona postaje drugom prirodom, da
njome primaju i ocenjuju sve oko sebe i da kroz nju
svet gleda njih. I.. j Ali kad bi se drutvo setilo i
usudilo da samo jednom postavi pitanje njihovog
ponosa, ta je on u stvari i na emu je zasnovan,
onda bi moglo dobiti samo jedan odgovor: ni na
emu nije zasnovan, jer ne postoji u stvari; postoji
samo njihova uroena sposobnost da se nametnu, a
ta sposobnost ima snagu stihije, ukroene, u porodine svrhe upregnute, lukavo i bezduno
iskoriavane stihije. I.. j Tako je sAganagiima,
tako i sa onih ostalih nekoliko njima bliskih i slinih
velikih porodica. Jer, na kraju, od lanog novca ivi
se sito kao i od pravog, samo ako ovek uspe da taj
laan novac proturi kao pravi, i ako pri tom uspe da
ostane neotkriven ff, * 43
injenica.

zavravao je Andri s animozitetom i psiho-emocionalnom odbojnou prema ponaanju i dranju

dostojanstva uglednih bonjakih porodica, iako od
toga nije imao ni on ni drugi osobne tete. I to je bio
jedan, unutarnji, razlog to je ovaj narod i njegov svijet, njegova historija, za Andria, i pored prouavanja,
43. Ibidem, 503-505.

593

i nastojanja da ga izvorno doivi, upravo stoga to je

ono bilo selektivno i ispunjeno predrasudama i odbojnom koncepcijom iz njegove nacion~lno-romantine
teze, - ostajao okruen neproninou duha.i karaktera, ivota u historiji i islamskom kulturnom krugu li
sklopu Turske carevine. Kao da je svojim odbijanjem
tog duhovnog utjecaja sam sebi postavljao zaslon
pred vienjem i uvianjem one toplije dimenzije toga
svijeta.
liU Herceg-Novom postoje na nekoliko mesta
starinske esme ili samo tragovi esama. Po
izgraenim prilazima, po zidu ili podzidama vidi se
da su tu neke esme bile oduvek, jo u tursko vreme
a moda i ranije. Neke od tih esa ma ve su presahle
ili zaputene, i tako propale da im se jedva nasluuje
trag. Neke jo teku jakim, svetlim mlazom, a neke
cure ili samo kaplju kao rakijski kazan. Kod nekih je
jo sauvana karakteristina turska lula od kamena,
ve izlizana od ruku i nagriena od vremena, a kod
nekih je potpuno nestala i zamenjena eleznom cevi
docnije austrijske epohe. Neke su utvrivane cementom naeg vremena, a iznad njih su jo vidljivi
tragovi turskog natpisa koji vie niko nee nikad
proitati .../...! Sluajui apat esme pored koje
sedim, ja zamiljam njeno poreklo, njen postanak i
tok do ovog mesta i oblika. Gledam narataje onih
koji su se na njoj napajali ili njenom vodom prali,
kvarili je, mutili, istili i obnavljali kroz razna vremena. Vidim tvrde Turke Novljane kako, zasukanih
rukava i bosi, ue na ovim ploama i uzimaju
avdest. ujem, ini mi se, apat kojim zahvaljuju
Bogu na njegovom daru i mole pokoj i za duu onog
ko je ovu esmu uhvatio, ozidao i uinio je pristu594

panom

svojim savremenicima i onima koji e doi

posle njega. Vidim i redove gradske dece koja pune
svoje krage ili bakrene sudove, ne mislei ni na ta
drugo do na svoju igru i graju: I putnika ponekad
vidim, jednog od hiljada koji su se u prolazu ovde
zaustavljali, traei od skromne esme okrepe i
odmora. Privezavi konja malo podalje, sedi u
dragoj hladovini koju e ve idueg asa napustiti
zauvek. I vojnike neke esto gledam, ratnike prolih
vekova i nestalih carevina, kako se prani i oedneli
nestrpljivo guraju oko sporog mlaza ove vode. "*44
Tako je Andri pripovijedao o tajanstvenoJ:!l i
pomuenom doivljaju historije prolih carstava.
Na drugoj strani, suglasno svojoj koncepciji da je
sve zlo nepovjerenja dolo u'nae krajeve s Turcima,
ali formalno ostavljenOj u sferi nagaanja, Andri je
pisao:
"Razgovaram sa bosanskim seljakom /istona
Bosna/. Dobronamerno i, moda, naivno govorim
mu o vanosti i potrebi higijene. On me gleda sumnjiavo. Oigledno je da nasluuje podvalu i da u
mislima ispituje neke moje zadnje namere, a da
manje slua ono to mu govorim ", - pria Andri
nasluujui u njemu turski kompleks jer je
pranje i ienje dolo sa Turcima u ove krajeve. - "Od tog njegovog pogleda i moja dobra volja
malaksava i re mi se mrzne na usnama. /.../ Kad se
uselilo to bolesno nepoverenje u duu bosanskog
oveka, u vezi sa kojim istorijskim dogaajem i
uzvikuje on
drutvenim promenama?"
proirujui osnovu toga ponaanja: - "Moglo bi
44. Ibidem, 506-507.

595

se mnogo nagaati i nabrajati, pravi odgovor se ipak

ne bi naao. "*45
I nije Andri bez dubinskog idejnog razloga ispisao
ni zapis iz razmatranja Gavre Vukovia o hercegovakom ustanku 1875.-1876.:
"Zaludu su bile proklamacije o jednoj krvi, o jednom jeziku, o jednim obiajima, jer je vjerski fanati-

zam zaslepljivao oi bratske, te nijesu mogle dogledati u istinu i zajedniku budunost. Dokle god
zajednika prosveta i izobraenje naroda raznih
sekta ne doe, nikad se nee doi do solidarnosti
izmeu jednog naroda, raznih sekta, niske kulture."*46
Sve ove Andrieve teme bile su prisutne i u njegovim iskazima Ljubi Jandriu, ali misli, opaanja,
suenja bila su razgovjetnija i moralno blaa, emocionalno stianija i duhovno prisnija. Manje uzdran
od apstrakcije Znakova pored puta, on je sada iao u jasnost prianja iznad podataka, misli, ideja. Kao da je
preko Jandria elio da uspostavi most pomirenja sa
bonjakim itaocima, i da ostane na etikom nivou
Nobelove nagrade, sada bez vlastitih frustracija i paranoidnih kompleksa, u sigurnosti pod njenim okriljem,
i bez romantiarskogugaanja nacionalnim mitovima,
osobito kada je ovaj narod priznat kao posebna
nacionalna injenica i politiki faktor. I u razgovorima
s Jandriem Andri je govorio o islamu i Istoku, ali bez
"otrova" koji je u .svojim djelima do tada redovno uzimao kao njegov sinonim i iznosio kao njegovu sutinsku supstancu. "]z dna due", - govorio je on paradoksalno romantiarskim krajnostima svojih historijskih
45. Ibidern, 488.

46. Ibidem, 502.

596

romana i pripovijedaka, - "mrzim preterivanja bilo koje

vrste. Zato u takvim prilikama upirem prstom na
Muhameda koji je u Kuranu rekao: 'Ne volim one koji
preteruju!,"*47 Na drugom mjestu on ispravlja ovu blasfeminu formulaciju, jer je za sljedbenike islama
Kur'an Boiji govor, a ne govor Muhammeda, i kae:
"Ne stoji sluajno u Kuranu: 'Bog ne voli one koji preteruju. "'*48 Omake ove vrste, koje je utvrdio Aleksandar
Popovi, i mnoge druge historijskog i kulturnopovijesnog karaktera o Bosni, Turskoj, o Bonjacima i
Turcima u suprotnosti su sa Andrievim rijeima, kojima je on htio da istakne i utvrdi znanstvenoinjeniku podlogu svojih djela: "... Znanje stranih jezika znatno mi je pomoglo u traganju za izvornom graom o
istoriji Bosne; ja sam dobar deo mladosti i ivota proveo po
arhivama i bibliotekama u Budimpeti, Krakovu, Carigradu,
Beu, Rimu, Vatikanu, Madridu, Berlinu, Parizu i drugim
gradovima Evrope. Bez preterivanja mogao bih rei da sam
prevrnuo gotovo svaki dokument koji se odnosi na prolost
Bosne, a da ne govorim o tampanoj literaturi. Pa i vie od
toga: morao sam da prouavam turske izvore i turska dokumenta, istoriju turske drave, posebno doktrinu islama i
islamske religije, hrianstva i slino. Bez toga ne bih ni
mogao da piem istorijske pripovesti. "*49

u svojoj sklonosti prema mudrosti i tradicionalnom

iskustvu Andri se preputao i poslovicama Istoka. '''o
vek je duan svome zaviaju' - volio je esto da navodi ovu
istonjaku misao, *50 pie Ljubo Jandri. '~rapska
poslovica veli: 'Jezik slavuja u ropstvo odvodi"', *51 govorio je
47. Jandri, 29.
48. Ibidem, 271.
49. Ibidem, 148.

50. Ibidem, 32.

51. Ibidem, 34.

597

on indikativno u vezi s neprilikama u koje moe pisac

upasti zbog svoga pisanja. Meu islamskim narodima
Andri je vie cijenio Arape od Turaka. '~rapi su svet sa
jakim i dubokim korenom. Njihova kultura zauzima znaajno
mesto u svetskoj kulturnoj riznici", *52 isticao je on. "Za
mravljenje je najbolje posluati Kuran: 'Prestani jesti kad ti
je najslae''', - govorio je on Jandriu. - "A da znate,
Muhamed se, kau, posle posta znao omrsiti sa tri-etiri
hurme. "*53 A zatim bi opet pogrijeio kao u Omerpai
Latasu, to je kasnije ispravio Popovi: "Slikari su arobn
jaci.!...! Njima se ne pie dobro u Kuranu. Kad umru i dou
pred Boga, on e im kazati: 'Hajde sad ovde stvarajte
likove. '*54 Kako nee moi da ih stvore, Bog e ih uzeti za
perin i strmoglaviti u pakao. Jer, prema svetim knjigama,
samo je njemu, Bogu, dano da iznova stvara likove." Da bi
opet, iznova afirmirao arapsku mudrost: 'L1rapi kau:
'ejtan je otac brzine.' Imamo i mi lepu poslovicu: 'Idi mudro,
ne pogini ludo. "'*55 "Lepo su kazali stari Arapi: 'Najbolji su
oni vladari koji trae drutvo mudrih ljudi, a najgori su oni
mudri ljudi koji trae drutvo vladara. ''', *56 govori~ je
Jandriu, a u drugoj prilici je pripovijedao:
"Nekad su vladari u istonim zemljama pa i u
nekim drugim, ak ako sU i bili nepismeni, drali na
dvoru bar po jednog, ako ne i vie pesnika. Oni su
njihovo prisustvo oseali kao potrebu. I kad bi
dolazilo do prevrata, onda bi pobunjenici ubili
vladara, njegove ministre, ali bi obavezno uzimali
ivot i pesnicima."*57
U prijelazu na djela osmansko-islamske arhitekture
u Bosni, Andri je postajao emocionalno uzdrljiviji,
52. Ibidem, 66.
53. Ibidem, 257.
54. Ibidem, 354.

55. Ibidem, 369.

56. Ibidem, 243.
57. Ibidem, 238-239.

598

blii svome kontraverznom doivljaju bonjakog svijeta. I dok je gledajui na munaru i kupolu Begove
damije u Sarajevu, iznad utih kroanja drvea, u
divljenju uzvikivao: "Kakva lepota!", i pred esmom sa
dvije lule u vanjskom zidu harema evocirao svoje
djeake uspomene, - u dvoritu Husrev-begove
Kurumlije medrese u Sarajevu, on je zapitao Ljubu
Jandria:

"Zar vas ne iznenauju tiina i ovaj mir?

Pogledajte i oslunite naas tu sleenu tiinu koju ete
sresti u svim tekijama, medresama, damijama i uopte u
svemu to pripada islamskom svetu. To je neka ledena a
lepa tiina koja vas doeka s nevidljivim zidom. Mene je
muslimanski svet nauio tihosti koja mi je koristan savetnik
u ivotu. joo./ Pokazuje mi elije u kojima su ivjeli

dervii. U svakoj se loilo; na krovu su lijepo izvedeni

dimnjaci s lulom na vrhu. Zatim upire prstom na natpis iznad vrata: "Ovde je zborno mesto dobrih i dom

savrenih." joo./ - Kod muslimanskog sveta primetno je zadovoljstvo sitnim stvarima, to mi se uvek dopadalo - ree
poto smo obili dervike elije...",58 zapisuje Jandri
slijedei greku svoga vodia, jer u tim sobama nisu
ivjeli dervii nego softe, uenici medrese, dok je
derviko obitavalite bilo u susjednom hanikahu.
Meutim, uprkos svojim oscilacijama izmeu "otrova"
i mudrosti, izmeu prijeteeg tajanstva i dobroudnog, zanesenog otkrivanja ljepote, Andri ni na
posmrtnom ispraaju nije mogao proi bez evokacije
islamske molitve u zaviajnoj fugi "viegradske staze"
kao nekog pokajanja koje su mu sluajno, nenamjerno
priredili tovatelji njegova djela: "U trenucima kad me

zamarao i trovao svet u kom sam po zlu sluaju iveo i

se odravao u ivotu", - izgovarao je glumac

udom

58. Ibidem, 125-126.

599

Andrieve rijei

uz zvuke Bachove muzike, - "kad se

vidik i kolebao pravac, ja sam tada pobono prostirao
preda se, kao vernik molitveni ilim, tvrdu, ubogu,
uzvienu viegradsku stazu koja lei svaki bol i potire
svako stradanje, jer ih sve sadri u sebi i sve redom nadvisuje. Tako, po nekoliko puta u danu, koristei svako zatije
u ivotu oko sebe, svaki predah u razgovoru, ja sam prelazio
po jedan deo toga puta sa koga nikad nije trebalo ni silazimraio

t l... "*59

Viegrad, Travnik i Sarajevo bili su za Andria take

u kojima se njegov doivljaj Istoka, u obliku turskog
utjecaja, dodirivao sa Bosnom i Bonjacima, ali po
pravilu na zamraen, zloud, i nastran i zlehud nain,
u hronikama o ova tri grada, kao neka vrsta na selektivnoj grai zasnovane historijske predstave turske
vladavine.. Meutim, u potezu od Znakova pored puta
pisac se Jandriu duhom mnogo otvorenije i emocijama svjetlije iskazivao, sa manje nacionalnoromantiarskih optereenja, a vie blagonaklonosti,
snoljivosti i razumijevanja. Jer to je bilo vrijeme da se,
poslije Nobelove nagrade, i rjeavanja egzistenc~alnih
strepnji i trauma, te upadljivog kulturno-politikog
angairanja, i kod bonjakih italaca popravi utisak o
sebi i ublai dotadanja recepcija njegova pripovjedakog stvaranja. Vidljiva je bila pri tome kod Andria
genetska, ne samo duhovno-kulturna linija od Turaka
prema Bonjacima, nego i suprotan utjecaj, slavenska
asimilacija Turaka. "Kad razmiljam o Bosni i njenim
ljudima, ini mi se da sam celog ivota postavljao sebi pitanje: ta su nam Turci dali, a ta uzeli?" - govorio je Andri
dodajui da se ne protivi izreci da "osvaja uspeva da
59. Ibidem, 392.

600

zadri pokorene zemlje jedino onda ako od pobeenog naroda primi njegove vrline. Moj zakljuak bi se mogao svesti na
to da su Turci za vreme bavljenja u Bosni postupili mudro
to su mnoge stvari preuzeli od domaeg, hrianskog sveta.
Zar zadravanje narodnog jezika u irokoj upotrebi, naina
obrade zemlje, gajenja stoke, mnogih obiaja - to najbolje ne
potvrje? Iako su ostavili mnogo, ipak se mora priznati da su
i oni na podlozi bosanske zemlje, bosanskih ljudi i bosanskog
podneblja trpeli znatne uticaje. ff, *60 to je bilo suprotno
jednostranosti njegove doktorske dizertacije. Bosna u
prolosti Andriu je bila romantiarski uzbudljiva
upravo zbog raznovrsnosti naroda, vjera i civilizacija.
"Teko je" - objanjavao je Andri svoj
doivljaj - "u Evropi nai zemlju koja bi bila tako
zanimljiva kao to je Bosna. Uplitanje svetova,
sukobi, sudbine i zbivanja - sve je to podizalo deo po
deo ove balkanske zemlje. U narodu sam zabeleio
reenicu" - nastavljao je on, iako ju je mogao
nai i kod Karadia i kod Kapetanovia
Ljubuaka - "koja bolje od svih istorijskih i sociolokih rasprava govori o Bosni i njenoj prolosti:
,Otac mi klanja, majka mi se krsti, a ja gledam pa se
kamenim!' Eto, to je povest Bosne. Re je o vremenu
kad ovek nije bio siguran u kojoj e se veri roditi, a
u kojoj umreti. Ako poete za njenim imenom, ko
zna na ta ete sve naii", *61 otvarao je on problem imena Bosne, ali ga nije komentirao.
"Meni je, vidite, draa sredina s meanim stanovnitvom kakva je, recimo, Bosna", govorio je on u
drugoj prilici sa prizvukom suvremenog politikog trenutka. "u duhovnom i materijalnom ivotu takvog sveta ima vie dinamike, pokretake elje
60. Ibidem, 37-38.

61. Ibidem, 142.

601

za prestiom i zanimljive uzajamnosti koja izvire iz

zajednitva. Inae, Bosna i Hercegovina se lepo dopunjuju kao lice i nalije jednog harmoninog predmeta.
Kad bih, kojim sluajem, ponovo dolazio na svet, bio
bih nesrean ako se opet ne bih rodio u Bosni. "*62
A na vie mjesta je iznosio, mozaiki, crte grube,
svojeglave i vrletne bosanske karakterologije u izrekama, postupcima i prizorima Bosanaca i stranaca o
njima, ali i osobine plemenitosti Bonjaka. "... Prvi
doljaci iz Austro-Ugarske zaueno /su! govorili: 'Bosna,
to je: nema, neu i ne moe!"'*63 A "jedan siromaak iz
Viegrada, sevap sirotinja" doao je, u proljee, preduzimau austrijske firme kod kojeg je radio i zatraio da
ga posve isplati: "Je li ti mala nadnica", pita ga preduzima. "Nije", kae siromaak. "Da nisi naao bolji posao?"
"Nisam". "Pa zato onda to ini, ostae ti djeca gladna i
bosa?" "Neka ostanu! Mene zovu i gora i voda, moram ja za
svojim putem, pa ta mi bog dadne.", *64 pripovijedao je
Andri o psihologiji srpskog seljaka.
ivot ene u Bosni, nastavljao je Andri, bio je
nekad "do te mere teak da je jedan mletaki trgovac kazao:
'Vie bih volio biti konje u Veneciji, nego ena u Bosni!"', i
nastavljao je istiui pojam zla u ivotu: "0 tekom
ivotu bosanske ene govore i stihovi narodne pesme koju
sam uo i zabeleio u okolini Travnika: "Poletjela aren-ptica
perja arena,/ U pelje se zavijala od zla vremena,/ Kao moma
od zla vojna prve godine. "",*65 ime je zapravo jo jednom potvrdio svoj doivljaj integralnog zla kao bitne
supstance ivota i historije u Bosni, i usmjereno traganje za njim po diktatu vlastitog bia.
Govorei o Bonjacima Andri je isticao ono tromo,
62. Ibidem, 37.
63. Ibidem, 159.

64. Ibidem, 61.

65. Ibidem, 124.

602

tvrdokorno, nepredvidivo i neobino u njihovu karakteru i njihovim postupcima. Pri tome se sluio i suvremenim anegdotama, kao to je ona o "bosanskoj
tanosti" u dijalogu izmeu zapovjednika austrijske
vojske u Viegradu i jednog mjetanina-trgovca, naravno u vlastitoj obradi i interpretaciji. U nadmetanju
iji e momak obaviti kupovinu u zadanom vremenu,
trgovev se nakon "deset dekika" vratio neobavljena
posla; "nikako da naem nanule", pripovijeda Andri sa
netanom folklornom stilizacijom kao da su Bonjaci
po sokaku u nanulama hodali. *66 A na kraju druge
anegdote, o tromosti i mrzovolji mehandije, prelazei
tako na srpsku sredinu, Andri komentira: "Nije stoga

ni udo I..'; to su prvi doljaci iz Austro-Ugarske zaueno

govorili: 'Bosna, to je: nema, neu i ne moe!"'*67 Ali
Andri cijeni i bosanski duh, "verbalno nadmetanje
izmeu Bosanaca i Hercegovaca", koje se "ve pretvara u
duhovni odnos koji podstie i jedne i druge", te "navodi stihove iz jedne sarajevske narodne pjesme: "Izgorjee
mostarske svijee kontajui sarajevsko blago", i uz to dodaje: "Pitali u Stambolu eh Juju kako je mogao da ostane u
Mostaru, a on e njima: 'Glas Svevinjeg dolazi iz
Mostara. 111*68 Drugu narodnu priu, ovog puta istonu,
Andri

je lokalizirao u Sarajevu. On je naziva

"aljivom", mada ona zaista govori o iskuavanju sudbine u kojU njen junak vjeruje:

"Nekad su se u Bosni mnogo prepriavale aljive

prie. Seam se jedne koja je dugo kruila sarajevskom arijom. Bio je u mahali neki ovek koji je
u svemu bio baksuz. Dvojica uglednih ljudi - aga i
beg - koji su imali sedite u Konaku, odlue da se i
68. Ibidem, 241.

66. Ibidem, 169.

67. Ibidem, 159.

603

sami uvere u baksuzluk toga siromaha. Poalju ga

na Baariju da kupi neku robu i da se preko Careve
uprije odmah vrati u Konak. Kad je ovaj otiao u
kupovinu, vojska rastera sav svet, zatvori upriju i
na sred pustog mosta stavi kesu punu dukata. Aga
i beg stali na prozor Konaka i seire gledajui na
upriju. U tom naie onaj baksuz, mirno prekorai
preko kese i produi u Konak. 'Ama, ta ti bi?' korio
ga je aga. 'Mi ti, bolan, na sred uprije stavili punu
kesu dukata, pa to se ne sagnu da je uzme?' 'Eh,
dragi efendija' - odgovori siromah - 'petnaest godina prelazim ja daba preko te uprije, a kad sam se
sada vraao odluim da prvi put u svom ivotu
preem preko nje murei.'
'Ej, vala, ba si baksuz!', ree aga i svi se u Konaku grohotom nasmeJase. ,*69

II

zavrava Andri svoje pripovijedanje sa naglaskom na

sutini moralnog paradoksa, bez obzira to je njegova
lokalizacija dogaaja sa pogledom iz Konaka na upri
ju bila nemogua.

"Ja bih l .. .! Bosnu nazvao duhovnom domovinom, a kad nekom kraju date takvo ime, sve ste priznali! Bosanski ljudi su prema snazi svoga umea
stvorili svoje obiaje, humor, igre, pesme, zagonetke
i legende, svoj eglen - i to mnogo pre nekih drugih
naroda koji se na sav glas hvale svojim dubokim
duhovnim zaleem", '70
govori Andri u drugoj prilici, podrazumijevajui pod
nazivom "bosanski ljudi" zapravo Bonjake, ali se jo
uvijek, u januaru 1974., ustruavajui da ih tako
izriito nazove.
70. Ibidem, 296.

69. Ibidem, 247.

604

Na pitanje ta misli "o knjievnosti u Bosni", Andri

je odgovarao sumarno, nedovoljno obavijeten o
bonjakoj knjievnosti, slijedei Evansa, kojemu je,
kao zapadnjaku, davao vie povjerenja nego oigled
nim znanstvenim injenicama, koje su o toj temi
odavno bile poznate:

"U Bosni ranije, ak ni u vreme dolaska Austrije,

nije bilo knjievnosti u evropskom smislu te rei. Ali
je zato bila razvijena usmena knjievnost. Evans u
svojim putopisima kae da Bosanci tako lepo priaju
da se njihovo kazivanje moe meriti s mnogim
evropskim pripovedaima, iako su Bosanci mahom
nepismeni. bo koje je mere u Bosni razvijena strast
za prianjem, veli Evans, najbolje se vidi po tome to
se kakav krupan dogaaj - ubistvo, nesrea, sua i
slino - u narodu tako shvata kao da je vanije kazivanje ili pria o tom dogaaju nego i sam dogaaj!
Putopisac dalje navodi da u Bosni nije razvijena
muzika, ali da Bosanci imaju mekano uho za sve to
se zbiva oko njih. "*71
Tako kazuje Andri, a Jandri ispod teksta nalazi
iskaz u Evansa koji je Andrievo kazivanje daleko razvilo.
"Sve me neto vue u Bosnu", govorio je Andri u
junu 1974., uprkos odluci da prestane putovati po svijetu, istiui miljenje austrijskih lijenika da se star i
bolestan ovjek najlake oporavlja i lijei tamo gdje se
rodio. *72 Ali njega je u Bosnu vukao i njen drukiji svijet, u kojemu se uz svojeglavost kriloi dosta mudrosti
i uroenog aristokratizma: "Kad neko u Bosni krene na
odgovarajui

put, a u tom

asu

padne kia, za njega se obino kae: 'Ima

71. Ibidem, 38.

72. Ibidem, 331.

605

jaku nafaku!"', *73 pripovijedao je on. "Kad bi

Viegraani", - vraao se on svome bonjakom
zaviaju, - "primili malo vie vezirskog adeta od ljudi sa
Lave, a ovi, opet, neto od one lakoe u matanju koju poseduju stanovnici pored Drine, gde bi im oboma bio kraj. .. "*74
I mada ju je smatrao "tamnim vilajetom na Balkanu" i
isticao "Turci su Bosnu prozvali: tuhafli vilajet, to znai
"budibagsnama zemlja"", *75 Andri je priznavao ovog
puta suprotno svojoj dizertaciji: "Poklonimo se dobrima
koja su donesena iz Turske l.../. Turci su govorili: 'Kome
Bosna, tome dosta'. A u krajikim pesmama koje je sakupio
Kosta Herman naiao sam na stih: 'Bez Bonjaka nema junaka'.,. "*76
Andri je

od svojih djela pripovjedaki odstupao i

kada je izriita rije o bonjakom svijetu, ne smatrajui ga vie duhovnim i moralnim, drutvenim i kulturnim derivatom Turaka, i njihovim etnikim
izdankom, to je bilo i razumljivo godine 1968. "Govori
mi dugo" - svjedoi Jandri - "o bosanskim
Muslimanima, o njihovoj istorijskoj sudbini i o tome
kako su se u prolosti mnogi trudili, polazei pri tome
svaki od svojih interesa, da ih premame na svoju
obalu; tek sa socijalistikom revolucijom stvoreni su
uslovi za punu ravnopravnost i jednakost Muslimana
sa ostalim narodima i narodnostima Jugoslavije. A to
je znaajno ne samo za jaanje bratstva i jedinstva
nego i za duhovni razvoj samih Muslimana."*77
esto se, meutim, Andri vraao i onom drugome

duhovnom izvoritu svojih

pripovjedakih djela,

73. Ibidem, 230.

76. Ibidem, 247.

77. Ibidem, 37.

74. Ibidem, 68.

75. Ibidem, 385.

606

srp-

skoj narodnoj pjesmi, onoj Vinjievoj, kao kosovskom

arhetipu svoga bia:
"Na moju mladu duu nita nije ostavilo takav
peat kao narodna pesma. Ona me je i u snu i na
javi uzimala za ruku i odvodila na Kosovo, na megdane, u hajduke druine. I danas kad ujem stih
narodne pesme, ja se sav uzbudim i najeim. Seam
se, recimo, pesme' Poetak bune protiv dahija. '; ima
jedno mesto u toj pesmi koje je znalo da me zanese i
oamuti. itajui, ko zna po koji put, te stihove, u
svakom glasu oseao sam suzu: 'Drino vodo, plemenita meo/ Izme'; Bosne i izme' Srbije!/
Naskoro e i to vreme doi/ Kada u ja i tebeka proi
/prei!/,! I estitu Bosnu polaziti. ff'
Ali, Andri je asocirao i druge stihove, po slijedu
svoje psihike nastrojenosti, meu kojima i "onaj
stravian, zaliven krvlju i bolom stih iz pesama o kosovskim
bojevima: Nosi desnu u lijevoj ruci!''', poredei Vinjia
sa ekspirom. Da bi se na kraju, upotpunjavajui i u
ovim kasnim godinama autoportret svoje vlastite
patoloko-umjetnike sklonosti
za krvavim i
muilakim, prisjetio "i onih opornih /oporih?/ a lepih stihova o Bosanskoj krajini koji bi mogli da uu u svaku
antologiju svetskog pesnitva: 'Oj Krajino, krvava haljino,/
S tebe uvijek zapoinju kavge,! S krvi ruak, a s krvi veera,
svak krvave vae zalogaje! I krvavom otire se rukom '. "*78
Poznat po tome da je nerado govorio o izvorima
svojih historijskih proza, Andri je pripovijedao
svome sabesjedniku o tekoama skupljanja dokumentarne grae. "U Dubrovakom arhivu stoji: 'aptom
pade Bosna"', govorio je on smatrajui to posljedicom
izdaje velikaa, a kao svjedoanstvo o duhovnom
78. Ibidern, 230-231.

607

stanju u Bosni pred njen pad, koji on u dizertaciji

naziva "porazom bez slave", on je isticao za Hercega
Stjepana: "Kad je umirao u Herceg Novom nala su se tri
svetenika kraj njegove postelje: bogumilski, katoliki i
pravoslavni. Svaki je raunao da polae pravo na njegovu
duu. Herceg Stjepan se jo nije bio ni ohladio, a Turci su
- uli u Bosnu. On je dosta urovao s njima. Uopte, bosanski velikai bili su razjedinjeni, neki ak i bez ugleda. "*79 U
nadovezu na ove refleksije Andri je napominjao "da
fratri precenjuju arhivsku grau, muslimanski svetenici ne
cene, a pravoslavni potcenjuju", da bi se na kraju osvrnuo i na vlastito zamagljivanje historijskih izvora:
"Meutim, ni mi, ueni ljudi, nemamo adet da uvamo ono
to nam doe do ruke. "*80 Pa i kad ga je Jandri
neposredno upitao "kako ste dolazili do podataka o
istorijskim osnovama vaih romana i pripovijedaka",
on je, s oitom nelagodom, otkrio samo jednog autora,
i onaj izvod iz njegova djela u kojem se govori o dva
svijeta u Bosni:
"Moglo je bar bez tog pitanja.!.. .! Mnogo je lake
danas pisati o starini nego u moje vreme. Sad je
knjievniku sve nadohvat ruke: silne enciklopedije,
zbornici, nauni radovi, publikovana arhivska
graa, leksikoni, prepiska i drugo. Ja sam svoj vid
pogubio po raznim podrumima; stalaama, razasutim dokumentima. Eto, recimo, interesovalo me da li
se muslimanski svet u Bosni bavio zelenatvom. I
doao sam do zakljuka da se nije bavio, ili se bavio
veoma malo. U Sarajevu, na primer, samo se neki
Odaktan bavio tim poslom. U narodu, koji ga je po
zlu upamtio, sauvala se pesma o tome: 'Blago tebi
kukavice sinja,! kad ti nisi Odaktanu duna.' l ..!
80. Ibidem, 236.

79. Ibidem, 235.

608

Seam

se, mnogo ml Je pomogla knjiga na

jeziku koju je napisao Maar Asbot. To je
najbolja knjiga o Bosni, izila u doba AustroUgarske; pristojno je pisana, moda se onda meni
tako inilo, jer drugih izdanja nije bilo. Koliko ja
znam, ta knjiga nikad nije prevedena. Tu sam naiao
na zanimljivu prepisku izmeu nekog Engleza i
sarajevskog kadije. Pie Englez kadiji i moli ga da
mu odgovori ta je i kako je bilo u Bosni pre dolaska
Turaka. A kadija e njemu mudro: 'Ko e znati kako
je sve ovo izgledalo prije nego to nas je obasjala
svjelost islama. 111*81
Kao da je imao neko osjeanje pripovjedake krivice, on je jo ranije uzvraao na prigovore koji su se
javili u studiji ukrije Kurtovia i na negativnu recepciju njegovih romana kod bonjakih italaca. Na taj
nain je istovremeno moralno pravdao svoju romantiarsku viziju Bosne pod osmanlijskom vladavinom i
predstavljanje Bonjaka: "Meni se ipak ini l.J da mi
esto gubimo strpljenje i prerano ocenjujemo pievo delo,
njegovu angaovanost u drutvu i idejni smisao njegove
poruke. Pri tom zanemarujemo injenicu da. su ljudi od pera
nena, razdraljiva i afektivna bia, i da se - uza sve to - bave
menjanjem' i prekrajanjem' sveta po meri svoga suda i
ukusa", - govorio je on nastojei, osnovu tradicionalnog principa "licentia poetica" i suvremenog
shvaanja o autonomnosti stvaralakog doivljaja, da
relativizira pojam konkretne moralne odgovornosti
pisca u odnosu prema italakoj publici, smatrajui ga
imanentnim stvaraocu, napominjui: "] sve to, gotovo
uvek, ine s dobrim namerama. Uostalom, umetnost sama po
sebi navodi pomalo na greh", dodaje on. 'llko nita drugo,
nemakom

81. Ibidem, 353.

609

u takvim prilikama, vredelo bi bar malo saekati, pustiti da

se stvari slegnu i ohlade i da vreme, kao najmerodavniji
sudija, oceni i pisca i njegovo delo. Svi mi moemo i nehotice
po~eiti", uopavao je on problem knjievne krivice,
"ali vreme nee. Ono e oceniti i ije je delo, i u kojoj meri,
angaovana i pro~esivno, i na sud o njemu. I ovde bi se
trebalo prisetiti one turske rei o kojoj sam vam govorio:
sabur, "*82 - naglaavao je on indikativno, uzimajui
pojam koji je imanentan moralnom biu Bonjaka, i
otkrivajui imanentno smisao i cilj ovog svoga iskaza
o knjievnoj greci i moralnoj nepravdi koja se mogla
odnositi samo na ovaj narod u njegovim historijskim
prozama, iz kojega su i potekle reakcije na Andria.
To je bilo vrijeme u oktobru 1968. kad se Andri,
preko posrednika Ljube Jandria, otvarao prema
Bonjacima, da ostavi iza sebe drukijeg traga makar u
budunosti, i prema njihovoj kulturnoj prolosti.
Sarajevo, grad u kojemu je kao srednjokolac ivio,
bilo je kao sredite politike i kulturne historije
privlaan predmet njegova po~ebnog zanimanja. Tako
je, penjui se uz Vratnik, ovaj toponim objanjavao
"mnogobrojnim kapijama /vratima/, to se lepo vide sa obe
strane sokaka",*83 a gledajui "od Dibek-kafane" na
Gornjim ebinama, on je napominjao, okrenut prema
Romaniji, kako "nikad niko nije mogao osvojiti Sarajevo sa
one strane". "Nije bilo takve sile koja se mogla onuda probiti.
Svi su napadi ili odozdo - od Polja. Tim pravcem nadiraa je
i vojvoda Savojski... ", *84 primjeivao je on, a na tom
mjestu Jandri stavlja tri take kao znak svoga ili
Andrieva prekida u pripovijedanju o ovom austrijskom vojskovoi koji je popalio Sarajevo. A na Kozjoj
84. Ibidem, 113-114.

82. Ibidem, 33.

83. Ibidem, 113.

610

upriji Andri

je pripovijedao kako se tu "izlazilo na

sretanje pred one koji su se vraali iz Carigrada, a ispraa li
oni koji su tamo odlazili". *85 Svoj doivljaj Bosne kao
romantinog Orijenta Andri je otkrivao u rijeima:
"Kad god sam na Baariji /.../ ini mi se kao da sam u
Carigradu. Jer ovek moe da proe celu Evropu, ali Istok e
da sretne tek u Sarajevu. "*86 Pri tome je on izraavao
svoju uobiajenu kulturnu prelaznost izmeu Turaka i
Bonjaka, koje je i u ovim razgovorima s Jandriem,
kao i u svojim pripovjedakim djelima, po imenu poistovjeivao. Samo to je ovdje sve to bilo dato u jednom
manje-vie blagonaklonom doivljaju i izrazu, a
afinitetom prema mudrosti i ljepoti, ali i neobinosti
toga orijentalno-islamskog svijeta, kako ga je on stalno
otkrivao i podrazumijevao, i u ijem se razvoju prema
Zapadu Andri pripovjedaki zaustavio. "Turci su
imali lep obiaj da ulicama daju imena zanata. Poznate su i
danas sarajevske ulice s nazivima: Kujundiluk, Bravadiluk, Sarai i slino, a ova do koje smo se popeli dobila je
ime po zanatlijama koje su pravile ebad ... "*87
A svoju estetiku starih zdanja i prolih vremena on
je izrazio u povodu obnavljanja Moria haha: "... Ne
znam da li ste ba sasvim u pravu to elite da obnovite i
stare hanove. Neke stvari moraju otii. Lepota im je u tome
to propadaju; ono to se u lepoti raa, u drugaijoj lepoti
propada; takvi su hladni, a strogi zakoni prirode... " - govorio je on s ambivalentnom namjerom izmeu historije
prema kojoj je on imao negativan odnos i estetike
starine i propadanja koju je otkrivao s pogledom iz
suvremenosti. - "Sve mi se ini da beogradska Skadarlija i
Moria han nisu podizani i za dananje narataje", 87. Ibidem, 114.

85. Ibidem, 160.

86. Ibidem, 182.

611

izjanjavao se on, ali se i korigirao. - ''Ali damije i druge

bogomolje, uprije i sahat-kule jesu... Moda u meni prevladava konzervativan ovek, ali ja bih sada u obnovljenom
Moria hanu silno eleo da vidim kongdije, staru avliju,
magaze, . tale, konje i ormu, drugim reima: sav onaj
bletavi ivot lepog Istoka. A kako u se oseati kad nita od
toga ne naem? Sve moe osim da prolost potekne iz
poetka", - zatvarao se Andri u svoj misaono-emocionalni historijsko-estetski krug. - "Sve osim da prolost
potekne iz poetka. "*88
Ostajala je tako u njegovu stvaralakom duhu, kao
dragocijeni sediment, romantika patina starih vremena kao umjetnika enja i iznos u naslagama historije. Bio je to ujedno osvrt Andriev na sve to je do tada
iz prolosti doivio i historijski napisao, s pogledom iz
vlastite starosti u kojoj je mudrost prolaznosti sa varnicama u vremenu zamijenila afektivnost mladosti,
pritisak linog duha optereenog traumama i psihotikim stanjima.
I pri pogledu na druga stara sarajevska zdanja
Andri je davao komentare od svoje mladosti pa do
suvremenog govornog trenutka, sa sugestijom da se
oni ukomponiraju u urbanistiki razvoj grada. Ali o
muslimanskim grobljima, o kojima je napisao mnoge
nadahnute redove, progovorio je sada s ikonoklastikim pragmatizmom poslijeratne komunistike
vladavine, ali ak u septembru 1973.: "Prvih godina iza
rata najvie smo muke imali sa grobljima koja su bila
zaposela mnogi prostor u Sarajevu. Trebalo je odluiti:
zadrati groblja ili odustati od stambene izgradnje. Bilo je
povuci-potegni, dok na kraju groblja nisu uklonjena... "*89
88. Ibidem, 225-226.

89. Ibidem, 268.

612

Godine 1974., kada je "htio... da se oprosti od ehera", on

je ponovno meditirao o Baariji: "Te razlivene ulice na
Baariji" - veli - "to mi se u detinjstvu najvie dopadalo.

Svi se ti sporedni sokaci, mahala za mahalicom, ulivaju na

ovaj trg na kome stojimo, kao u svoj poslednji vir.
Razvoenje tih ulica liilo mi je na najzamrenije katakombe
na svetu. Bilo je trenutaka kad su mi izgledale kao naveto
razbacan grah. Mada sam se sa arhitekturom ovakvih
graevina sreo jo u Viegradu, sarajevska zdanja potvrdila
su moje uverenje kako svet nije jedan i jednak, ve ispresecan uzdu i popreko, negde manje negde vie, sokacima i ulicama kojima kraja nema, i koji i postoje zato da bi nas naveli
na pogrean trag u ivotu,"*90 govorio je Andri sa
egzotino-romantikim afinitetom doivljavajui simboliku ivota i opstanka. Mjesec dana nakon ovog
boravka u Sarajevu, u junu 1974., on je sa zanosom
govorio Ljubi Jandriu: "Jo ivim od uspomena na to

putovanje. Ipak, u najlepem seanju ostao mi je onaj kratak

boravak na Trebeviu. Gore je bilo kao u nekom nadzemaljskom prostoru: ono sunce, pa svetlost, a ispod nas
prostrto Sarajevo. I u Hercegovini je bilo ugodno... Ali, ona
svetlost sa Trebevia i sad mi sja pred oima kao blesak
munje u mraku", *91 pisao je on lirski, u nadahnuu, kao
da je elio da taj pejsa upije u svoju

staraku

duu.

Sa bonjakih kua, duana i damija, Andri je u

razgovoru s Jandriem, prelazio na srpske, kao da je
htio uspostaviti neku vrstu kontrastne ravnotee, na
Despia kuu kao sredite evropoidnog kulturnog
ivota, ali i patrijarhalnih obiaja, u doba austrougarske vladavine, *92 a zatim je pri pogledu na
90. Ibidem, 368-369.
91. Ibidem, 371.

92. Ibidem, 114-115.

613

Babia bau

objanjavao "da Babii potiu iz stare

porodice koja je primila islam, i da su bili na
glasu kao bogati i ugledni ljudi. Ali je kraj oko njihove bae
nekad bio jedan od najsiromanijih u itavoj varoi. "*93 U
etnji Obalom on je nastavljao svoje kulturnohistorijske evokacije ali sa optubom Zapada u vidu AustroUgarske: "Znate li/.../ da se nekad na desnoj obali Miljacke,
celom njenom duinom, prostirala nadaleko uvena sarajevska arija, ne manje lepa od Baarije. Austrija je sve to
poruila; gledao sam svojim oima kako nestaju zdanja
ranoislamske arhitekture..."*94
hrianske

Andrieve

asocijacije u ovim monolozima i na pismenost Bonjaka bile su drukije nego u njegovim

ranijim iskazima. Tako on navodi stubove "bosanske",
a zapravo bonjake narodne pjesme koji govore ak i
o pismenosti muslimanskih ena, istaknute ve kao
moto za njegovu pripovijetku Knjiga: "Moj mejtefe, moj
veliki strahu, /Vele sam ti straha podnijela,! Dok sam sitnu
knjigu izuila. "*95 A odmah nakon toga, u lancu njegovih kontrastnih asocijacija, Andri navodi stihove
srpske narodne pjesme, u kojima "narodni pesnik nalazi
opravdanje za pogibiju turskog vojnika: 'Al' ne ree Ture
akobogda!"'*96
.Isto kao to esto, kao iskaz ili naporedbu sa antiturske strane, parafrazira Njegoa u vezi sa Bosnom, u
ovom sluaju svoj esej Njego kao tragini junak kosovske
misli: "Ima jedno lepo mesto u biografiji naeg pesnika:
vladika crnogorski se posmatra u venecijanskom ogledalu,
gladi brk i, onako mlad i lep, nita veselije nije mogao da
kae ve: 'Mrki bre, gdje e okapati,/ U Mostaru ili u
95.Ibidem.
96. Ibidem, 155.

93. Ibidem, 116.

94. Ibidem, 154.

614

Travniku. "'*97 U eseju, u nastavku ovih stihova, Andri

je, meutim, svoju refleksiju pripovjedaki proirio u
smislu romantinog doivljaja historije podobna
Njegou i njegovoj poeziji:
"U tom zapadnjakom ogledalu, stvorenom za
rasko, radost i sujetu, umesto svega toga Njego je
ugledao, kao u groznoj viziji, vezirski kolac i strane
engele na travnikom gradu i svoju mladu
vladiansku glavu, odseenu i izloenu podsmehu i
sramu... "*98
Drugi put je Andri izjavio u usporedbi sa
Bonjacima: "Sad sam spreman da verujem Njegou, koji je
kazao: "Nema gre bruke od starosti. "*99 A u Travniku
muslimanski svet apue u molitvi: "Sauvaj nas boe od
rune starosti! 1...1 Nesrea je starijih ljudi to u poznim
godinama ele da zadre pokrete i navike iz mlaih dana.
tono rekli Bosanci: 'Da je kuvet kao to je srklet, bio bi
ibret''', navodi Andri kao bonjaku nasilu sklopljenu
izreku od turcizama.
U jednoj kasnijoj prilici Andri, koji je o knjievnosti Bonjaka na orijentalnim jezicima govorio u dizertaciji s potcjenjivanjem, divi se Vahdetiji: "Pogledajte,
iznenadio sam se naiavi na Vahdetija, pesnika i mislioca
koji je roen u Dobrunu! Molim vas, u onakvom zabaenom
Dobrunurodio se jo onda takav mislilac." I sjeao se dalje
kada je kao djeak boravio u ovom mjestu, "ne znajui
za dve uvene stvari koje su tu blizu mene. Re je o freskama kralja Dragutina i o mudrim pesmama koje je pisao
Vahdeti. Moda ne znate da se u blizini Dobruna nekad
nalazilo i imanje poznatog narodnog i 'mog' junaka Alije
97. Ibidern, 270.
98. Ivo Andri: Njego kao
tragini

junak

kosovske

S. d., XIII, 1967.,12.

99. Jandri, 252.

misli.

615

erzeleza. ",*100

govorio je Andri nakon vie decenija

od pisanja svoje travestije o ovom junaku. "Grdna je

greka bila to smo posle rata bili protiv svake orijentalistike", - otkrivao je Andri ne samo postupak srpskokomunistike

vlasti prema islamskom duhu i kulturi

Bonjaka nego i svoju vlastitu romantinu antitursku
pripovjedaku orijentaciju. - "Srea je" - govorio je
dalje s kajanjem - "Srea je to smo na vrijeme digli glas

protiv toga i sauvali ono najvanije. I ja sam bio potpisnik

mnogih peticija kojima je traena zatita Baarije,
damija, tekija i drugih objekata.", *101 iznosio je on svjedoei

o poslijeratnom komunistiko-srpskom zatiranju spomenika kulture Bonjaka.

Andriu su ipak bile najdrae anegdote kao izraz
dijela mentaliteta Bonjaka, upravo zbog njihove univerzalne aljive supstance. Tako je u svojoj stilizaciji
iznio priu "o starcu koji je ceo vek proveo s bradom":

"Jednom ga nepoznati ovek upita: 'Kad spavate,' da li bradu

stavljate pod jorgan ili preko njega?' 'Ne znam', odgovori
starac. 'Nikad o tome nisam razmiljao.' A u vee, kad je
legao, poeo je da razbija glavu o bradi i prvi put nije mogao
da zaspi. "*102 A u stvari radilo se o istonoj prii i
oo

mlaoj

eni kojoj je hoda dao uputu ta e raditi da

njen mu obrije bradu koja ga je inila starim, pa ga je
upitala slino Andrievoj prii, a on ju je obrijao nakon
to je cijele noi isprobavao kako da dri bradu prilikom spavanja. Isto tako je odstupio i od objanjenja
izreke "provodao je ko Kalaba enu",*103 jer je Kalaba, na
njene prigovore to je nikud ne izvodi, poveo enu u
etnju po perifernim dijelovima okolo Sarajeva. Kao
to je i narodnu anegdotu o majinim ponudama
102. Ibidem, 285.
103. Ibidem, 292.

100. Ibidem, 330.

101. Ibidem, 345.

616

bolesnom sinu predstavio kao vlastito sjeanje na

stvarni razgovor u Viegradu. '104
Ali sve to je i u ovim razgovorima s Jandriem bilo
dio njegova islamsko-turskog kontrapunkta, balansiranja na obje strane. Jer Andri je u jednoj ranijoj prilici, kako navodi njegov zapisiva, iznosio asocijacije i
podsjeanja na Turke sa druge, hrianske strane:

"...Kad su Turci posjekli jednog ovjeka, ali su majka i ena

i najblii roaci, kada su ih doveli da ga prepoznaju, rekli da
ga nikad prije toga nisu vidjeli." A pri pogledu "na mjesec
koji se ukotvio iznad Trebevia", Andri "ree pomalo sjetno": "esto me je u mladosti /...! ovakva sarajevska no
znala da podseti na poznatu narodnu pesmu: 'Oj mjesee,
moj noni putnie, /esto li sam s tobom putovao/ I pri tebi
turske konje krao. 11/'105
Prolazei pokraj groblja na Alifakovcu, on ipak nije
mogao preutjeti asocijaciju na otpor Bonjaka, koje je
poistovjeivao s Turcima, prema austrougarskoj vojsci
u doba okupacije Bosne i Hercegovine: "Ovde lee gi-

njenici iz tursko-austrijskih sukoba iz 1878. godine. Da

znate, Austrijancima je tada silna vojska po Bosni izginula.
Oni nisu vjerovali da mogu naii na takav otpor. Kau da im
je trebalo vie od trinaest hiljada dobro naoruanih vojnika
da bi skrili otpor ustanika i okupirali grad. "'106
O Stocu je Andri razvio itavu raspravu poevi
od napisa Milana Reetara Stolac i Rizvanbegovii,
objavljenog u dubrovakom Sru 1902. Zanimajui se
vie za stihove o Stocu iz narodnih pjesama, Andri je
Reetarovo kazivanje kako je Stolac za vladavine cara
Duana bio selo, koje je on darovao Ljubomiru
Sokoloviu kao nagradu za zasluge, kako je on tu
104. Ibidem, 345.
105. lbidem, 118.

106. lbidem, 115.

617

sagradio grad koji je opkoljen brdima podsjeao na

stolac na tri noge, pa ga je tako i prozvao, - Andri je
izrazio sumnju, smatrajui da je sve to o Stocu,
Rizvanbegoviima iLatasu "zabeleio... onako kako mu je
svet kazivao", flU sirovom obliku". "To su legende, one nisu
proverene i ne odgovaraju istini", govorio je Andri, ali je,
u osvrtu na vlastito pripovij~danje koje se svijalo oko
romana Na Drini uprija, dodavao: "... Meutim, istina je
da su u legendama i mitovima smeteni prarei iprasvest
predaka koji su nas posadili na zemlju. Kad se osvestima od
mitova - a ko zna da li se od njih ikad i do kraja moemo
osvestiti - mi smo ve ljudi. Za bosansko dete, mitovi i legende imaju mo majinog mleka. Neto tajanstveno i
stravino, to postaje nosi sa sobom, ulazi u nas u obliku
drevnih predanja", - govorio je on izmeu historije i legende, izmeu povijesne istine i knjievne istine, otkrivajui svoj afinitet prema romantinom karakteru
predanja koji ulaze u njegovo bie i susreu se sa njegovim stravinim tajanstvima. "Ja sam se l ..! u
knjievnom radu dosta bavio legendama i mitovima:
naroito kad sam istraivao ili pisao o tome kako su nastali
pojedini gradovi, uprije i druge graevine. Neimari naih
gradova behu legende; svako mesto u Bosni sagraeno je na
legendi, i bezmalo svako ima priu o tome kako je i kada
graeno i podizana. Sve su legende, bez razlike zanimljive,
samo to se u pojedinim kazivanjima iznosi ono to je moglo
stvarno da se dogodi, a u nekima opet i ono to nikad nije
bilo osim u mati naeg oveka, a i to ve znai da je bilo ili
je moglo biti", *107 otkrivao je Andri maginu
privlanost ovog njegova knjievnog izvora, koji je po
svojoj prirodi treperio izmeu mate i predajne
stvarnosti. A na izlazu iz Begovine Andri se obratio
107. Ibidem, 258-259.

618

svojim domainima: "Boga vam, recite mi kakva je sudbina stolake porodice Behmen? Kad sam jednom davno bio u
Stocu uo sam ovakvu priu: 'Kad e propasti svijet?' upita
neki ovek jednog Stoanina. 'Kad neko od Behmena postane
kadija', odgovori ovaj." 1.../ - Moglo bi se mirne due rei da
je Stolac stolni i stei grad. Trag Ali-pae Rizvanbegovia
najbolje se moe vidjeti ba u Stocu. Dananja ekonomika
ove hercegovake varoi, njen stari izgled, zdanja, uprije,
drumovi - sve to podsea na pain vak(lt. Pa i na ljudima se
to moe videti. Stoani su ilav i uporan svet. Ja sam dobro
poznavao Asima Behmena. To je bila mudra i estita
glava. "*108
Bilo je u ovome kasnom Andrievu doivljavanju
initime bonjakog svijeta, neke estetske otvorenosti i
topline i etikog potovanja, to se, prema vlastitom
priznanju, ulivalo i u njegovo bie, na suprotnoj strani
stvaralakog doivljaja iz njegovih historijskih proza.
"Lepa je i s nekom ubogom merom bila sainjena ta viegradska slika sveta Igovorio je on u recepciji iz dana
starosti!; u njoj je bilo i obiaja i naslea i filozOfije kojoj bi
pozavideli i najvei mudraci! Seam se, recimo, saveta moje
majke: 'Kad ide u muslimansku kuu, ui na prstima u
dvorite, a onda se dva-tri puta glasno nakalji da te njihove
ene mogu uti - da se pokriju i sklone; stariju eljad poljUbi u ruku, a mlae pozdravi kako valja.'" I nastavljao je
sjeajui se viegradskih avlija ograenih visokim
tarabama: "To to ne volim reklamu 1.../ bosanski je adet u
mene. One visoke tarabe i sad stoje iznad mojih oiju; one su
me nauile da se treba skrivati od sveta i u povuenosti raditi i brinuti svoju brigu", *109 govorio je on otkrivajui sus109. ibidem, 158.

108. Ibidem, 261.

619

ret svoga bia i toga svijeta II tajanstvu zatvorenosti, ili

se zakrivajui za njegovu simboliku.
Ali ta topla intima iz ranih dana prema bonjakom
svijetu meu kojim je ivio iskrila je patinom
priguene ljepote i dobrote, koju je ranije rtvovao i
iznevjeravao uslijed knjievno-politikih razloga zaobilazei moral istine o njemu. "esto sam se izvlaio iz

kole da bih video kako se vuku konopci i pale prangije za

Ramazan; u tome je bilo neke neobjanjive drai!,,*110 U tom
sjeanja

nalazio se i postupak Mujage

Meuseljca, koji ga "godine 1917., kad je bila velika glad i

kompleksu

kad smo vapili za zalogajem hleba", "ugleda... pred svojom

radnjom; mahnuo je rukom i dao znak da uem. Srameljivo
sam koraknuo unutra; a on, znajui da sam gladan, mai se
ispod tezge, izvadi dva kilograma eera i dade mi ih!"*m
Ali najtoplija sjeanja Andri je imao na Ajkunu
Hrelji, koja je radila u kui njegove tetke i svakog
dana ga "kad sam bio manji", vodila preko mosta u
kolu i do smrti ga zvala "moj Ivo",*m a on je spominjao sa zahvalnou: "Stara Ajkuna mi je esto govorila u

Viegradu: 'Bog ti dao laku starost, sinko. "'*113

o muslimanskoj porodici, iz koje je proisticala

ovakva etika, kao duhovna kristalizacija ovog svijeta,
Andri je u oktobru 1973. govorio:
"Nekad kod mulimanskog sveta nije bilo vee
tuine od kunog praga. Ja sam o Muslimanima
mnogo pisao, ali sam se uvao da ne diram u njihov
intimni ivot, odnose u porodici i slino. Ja jednostavno za to nisam bio sposoban, njihov ivot poznat
mi je samo do avlije, dalje - jok. Zato sam esto go110. Ibidem, 167.
111. Ibidem, 166-167.

112. Ibidem, 169-171.

113. Ibidem, 219.

620

vario Skenderu Kulenoviu, pokojnom Hamzi

Humi, Zuki Dumhuru i jo nekima: napiite
togod o muslimanskoj porodici, jer mi iz
hrianskih kua nismo sposobni da to uradimo.
teta je to me nisu posluali. Treba produiti
pripovetku na kojoj su radili Zija Dizdarevi i
Hasan Kiki. "*114
Ta zatvorenost muslimanske porodice i njena mentaliteta za stranca, osobito inovjernika, bila je razlog i
Andrieva neshvaanja Hasanaginice: "Ja tu pesmu
nikad nisam do kraja razumeo. Kaem ja to nekim uenijim
ljudima, a oni e meni: 'Nisi ti jedini.' U tome, ini mi se, i
jeste lepota ove narodne pesme koja se svojevremeno dopala
Geteu i Pus1cinu." Ali je pomou hrianskih ena
nasluivao razlog njena zapleta: "Ja sam donekle
razumevao 'Hasanaginicu' pomou bosanskih ena. Za
vreme prvog svetskog rata pisao sam nepismenim enama iz
Bosne pisma koja su one upuivale svojim muevima, rasturenim po frontovima Galicije, gde li. Pa, recimo, stavim
naslov: 'Dragi Jovo', i napiem sve to mi ena kae. 'Hajde
proitaj mi sad to to si napisao', molile su, pune nepoverenja prema pismu i pisanoj rei. Za njih je tvrdo samo ono to
se usmeno kae i uje. I im bih ja proitao naslov 'Dragi
Jovo', gotovo svaka bi me prekidala reima: 'iv bio, nemoj
to dragi da stavlja, sramota je!"'*115
Ali je ovo svoje prisilno otuenje od due
bonjakog svijeta i njegova intimnog ivota otkrio u
jednom iskazu kao lini potisnuti erotski kompleks i
kompenzaciju u vlastitom prikazivanju Turaka i
Bonjaka na evropski povran egzotino-romantiar
ski nain kao neto tajanstveno, puno ulnosti i
mranih, nasilnih nagona, ostavljajui pri tome zauvi115. Ibidem, 373.

114. Ibidem, 286-287.

621

jek skrivene vlastite politiko-karijeristike razloge u

Kraljevini Jugoslaviji, zbog ega nije mogao dovriti ni
svoga ispovijednog Omerpau Latasa. "Najslae sam
lodao se psiholoki Andri, slaui se u potpunosti sa
ovim nasilnim, nedemokratskim nainom! godine
1945. stavio svoj potpis na predlog Zakona o skidanju zara i
!erede; pokrivanje je uniavalo enu!"*116
Turci su se, meutim, i u ovim kazivanjima
Jandriu, uvijek nalazili u podlozi i u pozadini
duhovno-kulturnog preobraaja bonjakog svijeta,
koji je za Andria bio daleko od njegova evropskokranskog shvaanja kulture i civilizacije, ali ga je
umjetniki magino, kao opsesija privlaio, postajui u
njegovu romantinom doivljaju podruje i prilika
oslobaanja vlastite due od tamnih trauma i sklonosti. Ni sam Andri u svojim refleksijama nije krio svoju
vezanost za Turke. "U Bukuretu", - pripovijedao je on,
- "kao mlad diplomat, najvie sam se druio s turskim diplomatom, nekim Behdetom. Vidite, ni u tuem svetu ne moe
Bosanac bez Turina. "*117 A na drugom mjestu svojih
razgovora on je isticao: "Vidite, ni u modernim nesreama
ne moemo bez Turske", komentirao je on podatak da je
u Evropi po broju saobraajnih nesrea na prvom
mjestu Turska, pa onda Jugoslavija. - "Nadam se /. ..1 da
ste ve imali priliku da u Bosni ujete re sabur, to u prevodu znai strpljenje, isticao je on jo jednom ovu rije i
njen smisao. "To je jedna od lepih istonjakih rei koje su
presaene na nae tle. Ko e znati, moda je to i prva re koju
su Turci izgovorili kad su osvajali Bosnu", - razmiljao je
on u staloenoj viziji svoga doivljaja historije Bosne
117. Ibidem, 242.

116. Ibidem, 125.

622

pod turskim utjecajem. - "Ona dobro pristaje uz nau plahovitu narav i treba je ee imati na umu. "*118 "u moje
vreme l ..! Bosna je drugaije izgledala Igovorio je Andri
u karakteristinoj satanistikoj asocijaciji iz vlastite
suvremenosti na prolost ove zemlje pod turskom vladavinom/. Svud su bili samo crni krovovi sainjeni od
trave, suve paprati i indre, Islikao je on stvarnost
seoskog hrianskog svijeta!. Beda je bila domain na
svakom ili gotovo svakom ognjitu. Niko nije davao, samo se
uzimalo. U narodu se govorilo: 'Turin ordom, fratar torbom/fI,*m A pred "Dibek-kafanom" na Vratniku pitao je
Jandria sa karakteristinim jednaenjem bonjakog i
turskog: "ta mislite, zato ova kafana, i turske kue
uopte, imaju toliko prozora?" I odgovarao: "... Nekad se u
Turskoj bogatstvo cenilo prema broju prozora. ak je i porez
plaan prema broju prozora. "*120
Od Bosne je Andri tako prelazio na Tursku, na
Carigrad i na Brusu. "... Ne videti tu varo - znai ne videti Tursku. l ...! Brusa je najlepa turska varo i iz nje je osvojen svet", - govorio je Andri s estetskom evokacijom
historije bez mrnje. "Iznad stare turske prestonice, koja
pomalo podsea na Sarajevo, nalazi se visoka planina, dva
puta vea od Trebevia. Na njoj uvek ima snega, pa se svet tu
skija preko cele godine. Zanimljivo je da se to brdo nekad
zvalo Olimp, to znai da su tim krajevima nekad vladali
Grci. Kad pomislim na Brusu, ja se uvek setim tople vode
koja greje ceo grad, starinskih ulica, groblja na kome su
sahranjivani sultani - tu je i grob Dem sultana, o kome sam
pisao u Prokletoj avliji - i na kojem poivaju dve keri srpskog kneza Lazara. ",'121 to Jandri ispravlja navodei
118. Ibidem, 29-30.
119. Ibidem, 136.

120. Ibidem, 100.

121. Ibidem, 146-147.

623

Jireeka

/Istorija Srba, Be, 1911., 1918./, prema kojemu

se samo Oliverin grob nalazi u Brusi. *122 Ali Andri, to
je indikativno, ne spominje da se u Brusi nalazi i turbe
sultana Bajazita, iako je on poginuo na Kosovu od
ruke Miloa Obilia.
U odnosu prema turskom mentalitetu, Andri se u
ovim svojim kazivanjima kolebao. "... U starom
Carigradu se i sultan zaustavljao sa svitom kad bi naiao na
hamala; u njih je bila svetinja izraziti potovanje prema tom
oveku, zaustaviti se i propustiti ga sa teretom. ",*123 iznosio je on. A na drugoj strani je "kosovsku krivicu",
nametanu islamiziranim Slavenima u junoslavenskim zemljama kao duhovnim potomcima Osmanlija,
vidio i kod Turaka kao neku vrstu historijskog stida i
skrivanja. Kad mu je Jandri, u augustu 1973., rekao
da je carigradski zatvor Jedi kule bio zatvoren za posjetioce, Andri je najprije iznio predaju o njemu u
romantiarskom stilu turske okrutnosti. A zatim je
komentirao informacijU da je posjetiocima ulaz
onemoguen: "To se Turci sigurno stide svoje prolosti.
Zato da se stide? Pa, molim vas, sve su imperije imale svoja
gubilita i tamnice. Bez toga nisu mogle ni stei ni odrati
glas velike sile. Pa ni crkva u stvaranju svoje duhovne
imperije nije, na alost, imala nimalo meke srce. "*124 Tako
je on zapravo unosio svoj doivljaj otomanske historije u suvremeni turski mentalitet, uz istovremeno relativiziranje injenice gubilita i tamnica kod svih svjetskih imperija. I na Jandrievo kazivanje da u
Muratovu turbetu u Brusi nigdje nije napisano da je
Murat poginuo na Kosovu, Andri je, ovog puta pono122. Ibidem, 147.
123. Ibidem, 161.

124. Ibidem, 227.

624

vo opsjednut kosovskim mitom, reagirao na isti nain:

"E, to kod Turaka ne valja. Kriju, nee da priznaju, a to je
osobina duhovno skuenog sveta. Ja sam to negde rekao u
romanu 'Na Drini uprija"', za to je Jandri pronaao
reenicu: "Jer u turskoj carevini nije dozvoljeno da se zle
vesti i nesreni dogaaji ire i prepriavaju ni onda kad se u
susednoj dravi dese, a kamoli kad se radi o roenoj
nesrei. "*125 Uporeeno sa glasovima o kosovskom
porazu koji su se moralno preobrazili u mit o izboru
"carstva nebeskog", vidi se da je i Andri slutio da se
tu radi o dva razliita mentaliteta i pogleda na historiju. O "sili Otomanskog carstva i uobraenosti njegovih
vojskovoa i dravnika" Andri je naveo po sjeanju
jedan distih ispisan na divanu Mehmed-pae
Sokolovia, koji u njegovoj dizertaciji glasi: "Neka me
ne srdi Evropa, jer mogu na tetu njojzi dignut neprelazan
zid po mei carstva svog", a u njegovu iskazu Ljubi
Jandriu: "Neka me ne srdi Evropa, jer mogu podii I
Neprelazan zid izmeu carstva i nje. "*126 U drugoj prilici,
u junu 1974., u etnji Kalemegdanom, Andri je za
Rospi-upriju pripovijedao: "Turci su joj dali pogrdno
ime zato to ju je Vasa arapi jedne noi kradom provalio",
elei junakom evokacijom srpskog napada izbrisati
historijsku stvarnost zadranu u njenu imenu.
Pokazao je tada Jandriu i Fiir bair /Breg razmiljanja/, a za esmu je istakao da je to jedna od pet
zadubina Mehmed-pae Sokolovia, iako to ne stoji
na njenu natpisu. Priajui o turbetu Damad Ali-pae,
rekao je upliui predajU u historiju: "Ono je i danas
ivo, jer muslimanski svet smatra pau za sveca i dolazi
ovamo. Po tome je ono slino ejh-Jujinom turbetu u
126. Ibidem, 266-267.

125. Ibidem, 228.

625

Mostaru, onom to ga je, kau, podigao Ali-paa Stoevi.

Damad Ali-paa je poginuo 1716. godine pod
Petrovaradinskom tvravom ... "*127
Tako su se Andrieve historijske asocijacije i podsjeanja kretale od Bosne prema Turskoj, od Turaka
prema Bonjacima i natrag, u opsesivnom krugu
"razvoja duhovnog ivota pod turskom vladavinom",
izmeu "turskog otrova" i ovisnikog opoja ovoga
egzotinog svijeta s kojim je on bio sudbinsko-stvaralaki vezan do smrti.

127. Ibidern, 333-334.

626

II.
("ZNAKOVI", "ZNAKOVI PORED
PUTA", KAZIVANJA LJUBI JANDRIU
I DRUGI TEKSTOVI)
Andrieva

eksplicitna neoromantiarsko-demo
poetika i patoloka psihologija stvaranja historijskih proza u njihovu svoenju na Turke i Bonjake
poinje sa njegovim hladnim i bezosjeajnim i moralno ravnodunim iskazom Ljubi Jandriu o sceni nabijanja na kolac u romanu Na Drini uprija, da bi se u
Znakovima pored puta i u razgovorima sa Jandriem
razvijala u varijacijama paranoidnog straha i kompleksoidnih kompenzacija, preko osobenog shvaanja
historije do relativiziranja historijske istine u
knjievnom predstavljanju i motivacije linog doivljaja svojih djela, od iznoenja dokumentarnih uporita
do udjela pieve mate i razliitosti recepcije italaca
raznih sredina i generacija, od linih nacionalnoknjievnih simpatija u historijskom i knjievnom
predstavljanju prolosti do uopavanja u univerzalnim tokovima vremena kao filozofskom proniknu u
svoga pogleda na trajnost umjetnosti u tronosti svijeta. Pri tome su varijacije o ranom osjeanju straha, o
tajni, edipovskoj krivici, zlovolji - bile ne samo
indikacije za potisnute komplekse, nego i spontano
otkrivanje nemirnog bia i savjesti u svrhu unaprijednog pravdanja svoga ivota, morala i duhovno nasnistika

627

tranih i pragmatino-politikih izvorita vlastite historijske proze.

Kada ga je, u aprilu 1972., Jandri upitao da li e se
ljutiti na prijedlog da porazgovaraju o sceni nabijanja
na kolac u romanu Na Drini uprija, a on hladno
odgovorio: '''Zato bih se zbog toga ljutio?', pomalo
zauen mojim rijeima, uz istovremeno priznanje da
nisam mogao ni da spavam ni da jedem' kad je na
nagovor prijatelja unio 'drugu, neto blau verziju', pa
je poslije ipak 'ostao pri svome"', 1 tj. pri prvobitnoj
sceni, - to nije bio samo izraz zadovoljenog sadizma
nego i drastino oslobaanje potisnutog straha o kojemu e on u vie navrata u ovim dvjema knjigama govoriti.
Ni druga refleksija o ovoj sceni, iz 1974. godine,
vezana uz Andrievu enu Milicu Babi rSeam se,
nisam je posluao kad je predloila da ublaim onaj
opis nabijanja na kolac u romanu 'Na Drini upri
ja 2/, ne pokazuje pievo preispitivanje mora1noestetskog uinka ove scene, ve upornost podsvjesnog
nagona i izvjesnu polemiku kapricioznost prema
glasovima njene negativne recepcije kod bonjakih
1ll

italaca.

Unazadni raspon Andrieve psihe od ovih iskaza

prema ranim osjeanjima straha i skrivanja predstavlja niz"znakova" za analitiko-psiholokipristup ovom
piscu, koji, u dodiru sa njegovim ponaanjem II
ivotu, indicira jedno paranoidno stanje njegova
unutarnjeg bia. "Zato pretrnem od svakog i najmanjeg
zvuka? Zato to znam da je iza njega materija u pokretu, a
ja od toga strepim kao od udarcal/,03 pitao se on na
1. Jandri, 88-89.
2. Ibidem, 365.

3. ZPP, 98.

628

poetku

Znakova pored puta sasvim suglasno simptomima neuroze straha na prijelazu u opsesivno-prisilnu
neurozu, pri emu se odreene primisli opasnosti
nameu s takvom jainom da svaki pokuaj njihova
svjesnog odlaganja dovodi do novog unutarnjeg
nemira, intenzivnog osjeanja straha i jo intenzivnijeg nametanja te misli. Na drugom mjestu on se opet
vraao tome neuro tikom osjeanju sa varijacijom
novog razmiljanja: "Ima jedna sama po sebi strana,
misao u kojoj bi se moda moglo nai i utehu za sve i reenja
svega. A to je: moda se je ono od ega strepimo i to sa
strahom, stegnutog grla, oekujemo kao najtei udarac i
svoj konani poraz - ve odavno desilo. Mi to i ne znamo i
sad bez osnova patimo. "*4 Freud je objanjavao neurotiki, bezrazloni

strah pomou libida, praznim seksualnim uzbuenjem bez cjelishodnog olakanja, ili
seksualnom uzdrljivou, pri emu se vri transformacija neiskorienog libida u prividni realni strah,
tako da se neznatna spoljnja opasnost uzima u zamjenu za zahtjeve libida. Na spomenuti iskaz Andri
nadovezuje drugi, psiholoki indikativniji, mada u
pluralnoj stilizaciji, kao paradoksalnu inhibiciju neke
duboke traume: "Tajna se uva najbolje onda kad smo po
neem - po em bilo - i sami zainteresovani da se ne otkrije i

ne objavi; a najsigurnije je uva onaj ko to ini nesvesno.

Inae, nikad ovek ne moe biti siguran da e do kraja
sauvati ni svoju ni tuu tajnu; ona se krije godinama i godinama, a odaje se u jednom trenutku koji ponitava sve
godine vernost i i utanja. /..j Ima i takvih sluajeva da mi
nosimo u sebi neku svoju tajnu, kao skrivenu ranu, klecamo pod njom godinama, reeni da sve podnesemo i da
umremo, ako treba, ali da se ne odamo. A pri tom i ne sluti4. Ibidem, 110.

629

mo da ljudi oko nas odavno znaju za tajnu, poznaju je bolje

nego mi sami, ali iz saaljenja ili obzira ili ravnodunosti
nee to da nam kau ili pokau. "'5
Za Andriev podsvjesni strah i za njegovo skrivanje
"tajne kao skrivene rane" moe postojati itav niz
indikaCija iz nekih pojedinosti njegova privatnog i
javnog ivota koje za njega nisu bile za kazivanje. Prije
svega, poznato je da je Andri nerado govorio o
svome roenju i porijeklu, a bilo je tu pored podsvjesno-psiholokih i pragmatinih, nacionalno-politikih
razloga. Tako se u njegovim rijetkim iskazima o majci
moe slutiti Edipov kompleks: "Inae sam bio jedinac,
jedinac u siromanoj porodici. Eden bi u majke, kako je to
zapisano na steku. Veoma je teko biti jedinac - teko za
roditelje; jo tee za dete. Kako mi je bilo, to samo ja znam!
Nije mi bilo ao da umrem, ali sam strahovao nad majinim
bolom. esto sam u tom zlom vremenu pomiljao u sebi: 'Ne
daj Boe da mi se togod desi, nesrea bi najpre pala na
majku.' Ja sam joj bio sve i sa mojom smru izgubila bi i
poslednju utehu." "Tebe boli moja patnja i daljina, a mene
tvoja neizvjesnost, dok sjedi kraj male svjetiljke; vee nas
krv i bol i svaki me udarac boli dvostruko, jer pada i po Tvom
srcu", pisao je on mnogo ranije u Ex pontu: 6 O ocu je
jednom izrekao slijedee: "Svaije prezime, pa i moje,
zavisi od porekla. Moj otac je iz Sarajevskog polja. I u
Veletovu kod Viegrada ima dosta Andria. Od imena
Andrija su Andrii, sa kratkim naglaskom na prvom slogu;
a od imena Andra, koje je rasprostranjeno po Srbiji, su
Andrii, sa dugim silaznim akcentom na prvom slogu.
Prema tome je lako zakljuiti da je moje prezime nastalo od
imena Andrija, jer sam ja roen u Bosni!"'7 Ali je Andri
7. Ibidem, 178.

5. Ibidem, 110-111.
6. Jandri, 110.

630

na samom poetku Znakova izrazio indikativan prodor

neke podsvjesne psihoze: "Slabe i plaljive ljude strah
nagoni da rade upravo ono ega se najvie boje. ,,*s
Postoji vjerovatno i organski razlog da u emocionalno~tematskom poretku, nakon ovog, slijedi
zapis moralnog straha kao neuropatska opsesija, mysophobia:
"Postoji jedna strana, a vrlo ljudska pomisao,
pomisao na smrt od davljenja u neistoi. Mnogome
od nas vek prolazi u borbi sa neistoom, fizikom i
moralnom, svojom i tuom. Strani su trenuci u
kojima postajemo toga svesni, i da potraju samo
malo due i da ih ne uutkamo zavaravajui se
drugim brigama i mislima, mi bismo se zaista
uguili. A kako da se ovek oisti kad je i misao koja
ga goni da se spasava od neistoe sama neista, jer
esto potie iz zamuenih izvora. I kako da se opere,
kad su i sredstva kojima se pere - neista. "*9
Stoga nije sasvim neobino to je Andri, u oktobru
1974., odbio miljenje nekih kritiara da se u mladosti
formirao pod utjecajem Kirkegarda i njegove Filozofije
strepnje, mada je priznao duhovnu, ak moda psihotinu srodnost s njime, te da mu je ovaj pisac "bio
kao melem, kao neka vrsta duhovne utehe"*10 u mariborskom zatvoru. Drugi podatak za Freudovu analitiku psihologiju u vezi sa Andriem jesu rijei Antuna
Branka imia u njegovu prikazu Lirski feljtonizam Posveeno Ivi Andriu, koji je objavljen u februaru 1919.
u Vijavici, politikom pandanu asopisa Knjievni jug.
Andriev Ex ponto je, po imievim rijeima, "smesa
obinih opservacija i obinih aforizama i obinih
10. Jandri, 378.

8. ZPP, 38.
9. Ibidem, 111.

631

refleksija, od ega nastaju stilizovani reci i idu sve

dotle dok se ne nae kakav efekat za poentu".
Navodei dva odlomka iz Andrieve knjige, o strahu
kao faktoru palanakog ivota, i o njegovu razgovoru
s dvojicom jezuita, imi pie u vezi s prvim
navodom: "Mora da sam vrlo glup kad se ne mogu
domisliti emu ovo psihologiziranje, ulomci iz ove
sitne psihologijice. Je li to ono Andrievo 'sunce kasnih
spoznaja'?", a u povodu drugog komentira psiholoki
aluzivno: "Ne samo protiv jezuita, Ivo Andri ima
otrih rei protiv svih mukaraca uopte. Kako meu
ove pripadam i ja, moram se ograditi ili ako nita
drugo barem mu se za to osvetiti." I u toj poleminoj
namjeri navodi dalje Andrieve rijei o enama, meu
kojima, uza svu svoju "sitniavu pohlepu, tatinu i la",
"nema tako pokvarene ene kod koje nee, nakon dueg razgovora /. ..I bljesnuti traak povjerljivosti i istinskog
osjeanja", nasuprot mukarcima, kod kojih je to, po
Andrievim rijeima, obrnuto, jer "ve nakon dan drugovanja gladno ja i komina odurna sebinost". Svaka tica
svome jatu leti, - odgovara na to imi sa insinuacijom:
"Ja Ivu Andria preputam enama. One vole govoriti
i sluati stvari koje su nama mukarcima potpuno
suvine. Ivo Andri to sam osea i ja nalazim da on
govori poneto dobro u svojoj knjizi: 'Mnogo bi vie trebali da pripazimo na svoje rijei, bar kad ve u godine
zaemo. "'*11

U odbrani od podsvjesnog straha i otkrivanja tajne

svoga bia Andri se sklanjao u samou, odvajajui se
11. Antun Branko imi: Lirski
jeljtolliznm. Posveeno Ivi Andriu. Navedeno prema knjizi: Antun

Branko imi, Sabrana djela, II,

Zagreb, 1960., str. 125-126.

632

od ljudi, kao to je sam, u nastupu iskrenosti, svje~

do io Jandriu: "Celog ivota /..J je sam oko svoje samoe
podizao ogradu, uvrivao je, branei se od onog suvinog
sveta koji kao da se zakleo da raspolae pravom da motri na
na prag i rasuuje o svemu to nam se desi. "*12 Podiui
ogradu oko svoga ivota, on je jo vie strepio od
pogleda u njegovo unutarnje bie, pa je tako zazirao i
od portreta, ']"er slikar ne prenosi na platno lice, ve nau
misao, ne stvara spoljni izgled, ve nas seni iznutra", govorio je on u oktobru 1972. Ljubi Jandriu otprilike ono
to je prikazao u scenama Karasova portretiranja
Latasa, odnosno vlastitog renegatskog bia koje je
izrazio u njemu.
"Kad ovek pozira, on pred umetnikom sedi i
nosi se sa svojom milju, onom koja se toga trenutka zadesila u njemu. U tom asu, nae lice nije nita
drugo do unutarnji razmetaj misli, njen tvrd oblik
i kakvoa, razliito rastureni po elu, u oima i na
koi lica. I ta radi slikar tada; on tumara za naom
skrivenom milju, razvaljuje nam utrobu i prodire
do dna due. "*13
I mrnja kao sutinska i integralna supstanca
Andrieva doivljaja Bosne i bonjakog svijeta pod
turskom vladavinom zapravo je paranoidna predstava i izraz njegova vlastitog mrzovoljnog duevnog
bia. Prvobitno lino osjeanje straha i strepnje koje se
preobrazilo u paranoidno uobraenje da ga svi mrze
od ega se on jo intenzivnije branio skrivanjem i zatvaranjem od svijeta, proirilo se na ivici psihopatologije, u njegov romantiarsko-stvaralaki doivljaj
sveope mrnje zbog vjere u Bosni, a za to je Andri
12. Ibidem, 168-169.

13. Ibidem, 171-172.

633

monake i franjevake politike zapise uzimao kao

povodna svjedoanstva o nasilnoj historiji Bosne, bez
primisli da je svo to kransko stanovnitvo preivjelo
etiri stoljea turske vladavine, i pretvorilo se u
Andrievim djelima s kraja osmanske vlasti u Bosni u
kseonofobiju dovedenu do paroksizma, i to na osnovu
zapisa francuskih i austrijskih konzula kao predstavnika antiislamskoga kranskog Zapada. Ali o toj
mrnji Andri ne pie u Znakovima pored puta niti govori Jandriu jer to tada nije bilo oportuno u uvjetima
politike tzv. bratstva i jedinstva i osude raspitivanja
meunacionalne mrnje, pa su i Andrievi iskazi o
Istoku i islamu, o Bosni pod turskom vladavinom i
Bonjacima bili ublaeni tolerancijom i blagonaklonou, isticanjem istonjake mudrosti i islamskog morala, ljepote umjetnikih djela i kulturnih
spomenika, iako su njegove historijske pripovijetke i
romani knjievno ivjeli i dalje u kulturnom i prosvjetnom ivotu SFR Jugoslavije. Vidi se iz mnogo primjera da su se u "bosanskoj mrnji" i "istonom otrovu"
Andrievih djela bila stekla dva psiholoka izvora,
jedan intimno traumatini, neurotino-psihotini, i
drugi, ivotno egzistencijalni, koji se sastojao u
nacionalno-politikom dodvoravanju monarhisti
kom reimu, uklapanjem u mit turske kosovske krivice i osvete nad Bonjacima kao duhovnom, moralnom, drutvenom, kulturnom i nacionalnom derivatu
Turaka.
I dok je ovaj pragmatini politiko-idejni izvor bio
relativno vidljiv za poznavaoca Andrieva ivota i
rada, ona potisnuta sfera kompleksa i devijantnih
erotskih nagona u Andriu bila je okruena
tajanstvom i skrivanjem, a ipak se stvaralaki izrazila
634

u njegovim djelima u itavu nizu duboko doivljenih

"turskih" seksomanskih likova i patoloki nastranih
scena, sve do poturenjaka Omer-pae Latasa, kao
oslobaanje vlastitih mranih napona, homoseksualnog sadizma i mazohizma. U kazivanjima Jandriu,
Andri je, u jednoj prilici, i ovaj vid svoga unutarnjeg
bia i ivota neenje branio od nasrtljivih knjievnih
radoznalaca kao dio svoje individualne slobode. Pored
raspitivanja "Zato ste pristali da primite Nobelovu
nagradu?", "to je niste odbili kao Sartr", "Zato imate
vilu?" - iznosio je Andri s komentarom: "Ja znam: ni
mrtvog me nee ostaviti na miru" - "slina pitanja postavljali su mi i u vreme kad sam se enio. Ja sam bio sklon da
prihvatim Monterianovu teoriju o tome da je brak jedna
briga vie za onoga koji se posvetio knjievnosti ili nekom
drugom ili naunom poslu. Pisanje je dovoljno teak i tvrd
posao koji do te mere spopadne oveka da mu preostaje malo
vremena, nerava i volje za sve one silne i neprekidne obaveze
koje nalau ivot udvoje,/govorio je on prikrivaji dilemom izmeu svoga umjetnikog zanimanja i potpunou branih obaveza svoj narcisoidni egoizam,
privatnost svoga ivota i tajnovitost svoga intimnog
bia/o Meutim, ja sam - dodue u poznim godinama otiao iz Monterlanove kue i uradio ono to je za me bilo
dobro. Svaki ovek gleda svojim oima na branu
ustanovu. Zato i jedan pisac ne bi imao pravo na to? Ipitao
je on u ijim djelima nije bilo ni opisa brane
snoljivosti a kamoli sklada, ve muenje, munina ili
ak sadizam/o Toliko drugih itelja samotno proivi svoj
ljudski vek, ne elei brak i porodicu, pa zato bi onda
Monterlan ili neki drugi umetnik bili bele vrane?! Inastavljao je on svoj polemiki protunapad sa svojim imaginarnim protivnicama/. Uostalom, ako emo ba monter635

lanovski, onaj pisac je "dozvoljavao" brak u poznijim godinama. Meutim, ja sam imao svoje shvatanje o braku i
uradio sam ono to je za me bilo najbolje. Valjda je jedan
pisac zasluio bar toliko da ga ostave na miru", *14 zaklanjao se on za svoje zage, prikrivajui istovremeno
izostanak socijalnog refleksa prema porodici i ljubavi
prema djeci, kao vlastitu traumu iz djetinjstva.
Andrieva djela, osobito njegovi historijski romani i
pripovijetke, openito, nemaju ni svjetla ni radosti, ni
ljubavi za druge, ak ni za ene kao likove, a i rijetki
erotski dogaaji i osjeanja zatamnjeni su psihopatologijom i promaenou, nesreom i patnjom. Jer
ono to stvaralac nije imao u sebi nije mogao izliti ni u
svoja djela. Nasuprot tome, duboko, traumatino
doivljeni i umjetniki izraeni likovi i scene sa obiljejima paranoje, sado-mazohizma, maniko-depre
sivnih stanja, svjedoe o potisnutim kompleksima i
adekvatnoj psihopatoidnoj strukturi i umjetnikoj
sklonosti Andrieva intimnog bia, koje se oslobaalo
vlastitih destruktivnih napona kreiranjem takvih prizora i likova u romantiarskoj integraciji sveope
mrnje i scenama nasilja i muenja. A objekti su mu po
pravilu bili Bosna, Turci, Bonjaci kao njihov duevni i
duhovni karakteroloki adekvat. U svojim teorijskim
razmiljanjima Andri je podvlaio tu organsku vezu o
odnosu stvaraoca i njegove umjetnosti rijei, o
duevnom uivljavanju i u osjeavanju pisca u najdublje bie njegovih likova, o udvajanju ili ak
umnoavanju pisca da bi svakog od njih psiholokoestetski adekvatno izrazio na kritinoj matenskoj
granici shizofreme psihoze i stvaralakog ina. U
svemu se na kraju postavlja pitanje: zato je Andri
14. Jandri, 276-277.

636

pripovjedaki stvarao upravo takve nastrane patoloke likove i scene uasa, a ne neke drukije,
suprotne njima? Odgovor moe biti samo: po
unutarnjem psihotinom nagonu i neodoljivom
mranom afinitetu vlastite due, koji je bio sukladan s
njima kao njenim duhovnim otiscima i dvojnicima. A
da je u sutini svih njegovih trauma, pored
psiholokog bio i moralni, ~. socijalni kompleks, koji je
udvajao njegov ivot na onaj javni i onaj lani da bi
mogao egzistirati i imati uspjeha u karijeri, i onaj
intimni, pravi, iracionalni, ispunjen strahom i kajanjem zbog neke vlastite krivice, otkrivao je Andri u
Znakovima: "iveti u strahu, kajanju, u stalnom strahu od
straha, ne moi oka sklopiti i ne moi duom danuti, i pri
svemu tome raditi i smejati se i razgovarati, to znai za ljude
kao ja iveti i uspevati meu svetom. "*15 Ali se na drugom
mjestu moralno objektivirao prema tom traumatino
podsvjesnom osjeanju krivice, podvrgavajui ga tvrdom, racionalnom komentaru, nasuprot krivici sa djelatnim uzrokom, kao da se u sebi dvojio izmeu jedne
i druge: "Uroeno osjeanje krivice - nezdravo oseanje
nestvarne krivice, koje je bolest mnogih ljudi i omiljen predmet knjievnosti XIX veka, ne spreava toga istog oveka da
u svom ivotu poini ceo niz nedela i prestupa. I zaudo, te
svoje stvarne grehe on mnogo tee priznaje i mnogo manje
se kaje zbog njih nego zbog onih koje nikad nije poinio, a
koje voli da ispoveda. Vaspitanjem bi trebalo od samog
poetka suzbijati u detetu to bolesno oseanje krivice, a
ponekad mi se ini da bi takve ljude trebalo kanjavati upravo zbog tih njihovih uobraenih greha i prestupa; time bi se
moda ti bolesnici izleili i spreili da poinjaju istinske. "*16

15. ZPP, prema navodu u

50.

Jadria,

637

16. Ibidem, 106-107.

Osjeanje krivice se u njegovim Znakovima sve vie

udaljavalo od podsvjesnog u pravcu moralistikog
samoispovijedanja, kao nekog naknadnog spoznavanja uinaka svoje pripovjedake umjetnosti.
"Zato sam kolebljiv u odlukama pri svakom
poslu pri kom dolaze u pitanje tui interesi ili tu
ugled? Zato zazirem od konanog suda i presudne
rei? Zato, kad takvu re izreem, doputam da me
tako lako pokoleba svaiji prigovor i da me ubedi o
njenoj nepotpunosti ili netanosti? Zato svaki
plitkov i nitkov moe da me uplai tobonjim
posledicama moga suda? l ..! Ne zato to bi moj sud
bio pogrean, nego zato to je moja greka uinjena
jo prije nego to sam doneo svoj sud, u trenutku
kad sam se, voen sujetom ili slabou i obzirima,
upustio da sudim o ljudima i njihovim delima. Jo
tu sam ja pogreio, i od tog trenutka poelo je da me
prati oseanje nemirne savesti, kolebanje u svemu i
bojazan od svega. "*17
Tako se pitao i odgovarao Andri. Ali se njegovo
razmiljanje, na drugom mjestu, o suenju o ljudima
do kraja odvajalo od njegove knjievne proze u moralni relativizam usmene rijei, sasvim suprotan
onome to je zauvijek utvreno pisanim djelom. I dok
je na jednom mjestu pisao: "Ja o ljudima znam samo ono
to oni hoe da mi kau ili to sluajno saznam. A o ljudskim
stvarima sudim sporo i teko, sa mnogo za i protiv, esto i
menjam svoje sudove, a konaan, pun sud donosim mnogo
docnije, esto ga ne donesem nikad. l ..! To je protivno od veine mojih zemljaka"; *18 u drugoj prilici je, godine 1972.,
Jandriu govorio: "Ima trenutaka kad me spopadne strah
pred svakom knjigom, pred gotovo svakim retkom kojim sam

17. Ibidem, 280.

18. Ibidem, 539.

638

hteo da bar neto kaem o svojoj zaviajnoj zemlji, "*19 A u

meuvremenu se preputao uroenoj podsvjesnoj
strepnji, koja se preko egzistencijalnog straha koncentrirala na neizbjeni biologizam - "strah od potpune oronulosti i praznine koju /. ..! otvara misao o neminovnoj i bliskoj smrti",*20 ili se rasplinjavala u "strahu na koji je osuena 'natura' i sve u njoj":21 Na tom rasponu od tog
podsvjesnog, traumatinog straha i paranoidnog stanja prevlaivanja sadistikom slikom, satanistikim likom, apologijom zla i nasilja u svojim historijskim
prozama do moralne more vlastite renegatske karijere
kao osjeanja krivice u koju se uklapalo i njegovo knjievno djelo, razapeto izmeu svijesti i podsvijesti, izmeu opredjeljenja i imanentnih nagonskih sila lili,
kako kae njegov knjievni uzor, Njego: "Strah ovje
ku kalja obraz esto"l - nasluivalo se ili se probijalo
Andrievo intimno bie i ovjek-Andri u vjeitoj budnosti da se ne oda ili da drugi ne otkriju ono to je bilo
s onu stranu drutvenih konvencija i moralnih kategorija. Tako, biem zatvoren za druge, i ivota okruena
ogradom i tajnom, Andri se trudio da slovi kao prorok knjievne rijei, kao mudrac historije i filozof vremena i vjenosti, oslobaajui se na taj nain od svega
intimnog traumatinog i ivotno nastranog kao efemernog u opusu svoje pripovjedake umjetnosti. Sa
takve visine, kao oien od svoga vlastitog bia i njegova izraza u djelu, on je moralistiki poruivao svijetu samoposmatranje zlovolje, ono to ni sam nije mogao uvijek uiniti:
"Budite nepovjerljivi prema sebi, svojim oseanji
ma i raspoloenjima. Budite nepoverljivi prema sebi
21. Ibidem.

19. Jandri, 142.

20. ZPP, 77.

639

pa neete imati potrebe da budete preterano nepoverljivi prema celom ostalom svetu. A time ete biti bolji,
pravedniji, svima prijatniji, i samo sebi laki. im
osetite optu zlovolju prema svetu i nepoverenje prema ljudima, vie nego to je to razumno opravdano i
. potrebno, odmah budite na oprezu, ali prema samom
sebi, i obratite panju na svoju unutranjost, jer to je
najbolji znak da neto u vama nije u redu. "*22
Od moguih prigovora nacionalno-politikomtributu koji je svojim knjievnim djelima priloio karijeri,
on se branio neprikosnovenou pisca. A u strahu od
otkrivanja vlastite biografije kao izraza renegatskog
morala, on je sve vie upuivao na djelo. Kasnije je,
meutim, Andri svjesnije i racionalnije prilazio i svojoj samoi, kada se, superioran kao pisac i nepovrediv
kao dobitnik Nobelove nagrade, nije morao da
objanjava i pravda svojim uroenim strahom ili
nemirom da se ne bi odao u odnosu prema sredini
kojoj je ivotom i djelom predano sluio, da je ne bi
iznevjerio. "Za me kau i to da posedujem sposobnost da se
uvuem u se i da pri tom savladam i osamo i zamor. Seate
se, i Mopasan je cenio samou."*23 - govorio je on 1970.
Jandriu. "Uvek sam voleo da budem sam. "*24 - potvrivao
je on to i 1973., a 1974. je tome dodao, otkrivajui crtu
svoje mrzovolje: "Osim toga, ja ne volim da se druim sa
svakim, jer nemam vremena za dokolicu i kojetarije; opasno
je kad vam duh dangubi na takvim mestima. "*25 A u
zavrnom iskazu o ovoj svojoj osobini Andri je doveo
u dodir oportunizam svoje utnje i svoju poetiku:
"Ja sam okretao onom stranom gde manje biju.
Kad se probudim oseam se lepo ako se misao
22. Ibidem, 33.
23. Jandri, 57.

24. Ibidem, 281.

25. Ibidem, 299.

640

zatekne umeni. ovek nikad nije sam ako je sa svojom milju i sa svojim utanjem. Ne uz pomo
.zvuka, nego utanja, ovek moe da se podigne
iznad svaeg i da poseti predele koji se samo jo u
snu mogu videti. "*26
To je bilo vrijeme kada je Andri stavljao pod kontrolu svoje komplekse i osjeanjajer su u njegovu politiki-egistencijalno stiliziranom ivotu bili izgubili
stvarnosni dio svoje podloge.
Kao to je uvao od javnosti svoju intimu i svoj
ivot ovjeka, tako je Andri krio kao pisac svoje namjere, svoje izvore, svoju grau, usmjerenja svojih djela
i, posebno, onu psiholoku vezu izmeu sebe i svojih
likova, svoga doivljaja historije i islamsko-orijentalnog svijeta. ak je ono romantiarsko-satanistiko,
a nacionalno-politiki tendenciozno to je probilo u
njegovim djelima, kad je za njega prestao interes
takvog prikazivanja, nastojao ublaiti i zalijei priznanjem ljepote i mudrosti u njemu. A kada bi ga ko
upitao o historijskim prozama iz ivota Bosne pod
osmanlijskom vladavinom, on se polemiki suprotstavljao autonomijom djela i okruavao zidom
neprobojne utnje. Ono to je mogao poruiti radoznalom knjievnom svijetu, zavijeno u maglu poetike i
psihologije umjetnikog stvaranja, iako je svoje historijske proze gradio dio po dio, mozaiki, sasvim
racionalno kao i svaku graevinu, - to je upuivao
preko Znakova, a jo vie preko iskaza Ljubi Jandriu,
ostajui tajnom sve do smrti. Tako: "im vidite da neki
kritiar ili istoriar knjievnosti kree vie oko biografije
pisca nego oko njegovog dela, napustite tu lektiru, /pisao je
on u Znakovima/. Iz tog eprkanja po biografiji, iz kritiare26. Ibidem, 380.

641

vih

'poreenja'

autorovog ivota i autorovog dela, i

'zanimljivih zakljuaka' neete saznati nita korisno ni pametno. Razlogje prost: krenuli ste pogyenim putem
koji ne vodi nikud i niem. "'Z7
/
Moda je stoga Andri i pisao svoje Znakove da
izvoenja

uputi svoje kritiare i itaoce na put kojim je on elio

da idu, ali je ipak i nehotice ostavio u njima i omake
za psihoanalitiku identifikaciju izvorita svojih djela
u njegovoj dui. A 1974. godine on je rekao Ljubi
Jandriu, prilino prosto (u odbojnosti, kad mu je on
spomenuo njegov prikaz \orovieve drame Kao vihor
u Hrvatskoj njivi 1918.: "Ne svia mi se vae cunjanje po
mojoj prolosti", ree smijui se. "Ali moram priznati: kad

neko cunja po arhivima, ne mora uspeti, ali ako ne cunja, ni

sluajno mu se ne moe desiti da ne uspe. "'Z8 "Ne volim da
mi zaviruju u duu", rekao je on jo direktnije 1972.
godine, ali dosta indikativno za psihologiju svoga
stvaranja, priznajui posredno da je u svojim knjigama oslobaao svoje tajno potisnuto bie. "Nije re da

bih svoje tajne hteo poneti u gyob. Sve to sam stigao da

uradim u delu je, a ono je dostupno svima; sa mnom je ostalo samo ono to nije moglo da se pretoi u neku od mojih
knjiga: zato bi se svet zanimao i za to?"'Z9 Na to je
Jandri, u napomeni, dodao njegov iskaz iz Znakova:
"Posle nae smrti moete ispitivati i ta smo bili i ta smo
pisali, ali za ivota samo ovo drugo. "'30
Andri je

zapravo i u svome biu i u svojim djelima

krio tajnu psihike deformacije, ili se ona sama krila u
podsvijesti, i nemirne savjesti, koju su kritiari slutili a
itaoci bonjaki fenomenoloki osjeali kao zlonamjerni i zloudi doivljaj njihova svijeta. "Kad sam bio
Z7. ZPP, 269-270.
28. Jandri, 313.

29. Ibidem, 150.

30. Ibidem.

642

mlai

i u boljoj snazi i pisao ovaj roman, - iznosio je

Andri u Znakovima mislei na upriju, - nisam imao
nikog s kim bih mogao da se porazgovorim i posavetujem
/osim svoje due, svoje grae i svoga doivljaja u vremenu pad okupacijom, mogao je dodati, M.R./. Sada,
kad moj roman ima vie od petnaest godina a ja vie od
ezdeset, sad me stalno pitaju nai novinari i knjievni
kritiari o mom romanu i njegovom postanku.!...! To je mala
ironija sudbine da oveka stalno pitaju neto o onom o emu
on nema potrebe da razgovara, i ne eli to, dok o onom o
emu bi hteo da uje tue miljenje - nema koga da pita."*31
Neposredno prije ovog razmatranja o paradoksu
ivota i rada knjievnika Andri je, meutim, sa vie
polemike jetkosti, izrazio ta sve eka objavljeno
djelo nekog svog imaginarnog sagovornika, poevi
od zavisti do zlonamjernosti, proizvoljnosti i
zloupotrebe tumaenja, moralne destrukcije, kao da je
elio da napravi zatitni zid oko njega i unaprijedan
odgovor protivnicima: "Posle pohvala i priznanja dolazi
neizvesna sudbina tvoga dela koje nije vie u tvojoj vlasti, a
jeste u svaijem pomalo, !brinuo se Andri od recepcije i
tumaenja svojih djela i istraivanja njegovih izvora i
intencija, svjesnih i podsvjesnijih, dokumentarnih i
mitskih!. Tvoje dobro nije sklonjeno ni zatieno, kao
graansko imanje./. ../ Naprotiv, ono je nezbrinuto, izloeno
nepredvidljivim opasnostima /govorio je on prikrivajui i
zamjenjujui pisca djelomi: zavisti, mrnji bez razloga,
menama mode i ukusa, svaijem pogledu i dodiru,
namerniku i zlonamerniku, svakom tumaenju, shvatanju i
neshvatanju, nastranosti i slepom sluaju, zloj volji i tupoj
pameti, sumnji i gluposti /nizao je on opasnosti kao da je
unaprijed htio ovim proricanjem da obesnai svaki
31. ZPP, 215.

643

prigovor svaku kritiku, svaku drukiju recepciju prebacujui ih ispod razine morala i dobre volje/. Delo koje
je steklo priznanje izaziva kod mnogih ljudi divljenje i
potovanje, ali kod jednog broja njih i suprotna oseanja i
neoekivane reakcije. Pored njega bi, kao kod muzejskih
eksponata, trebalo staviti natpis: 'Zabranjeno dirati', liao
je on daleko u privatizaciju i administrativnu zatitu
svoga knjievnog djela, u monopol vlastitog doivljaja, miljenja i osjeanja i prisilnu orijentaciju italakog
svijeta u pravcu piscem propisane recepcije/. Ali to nije
moguno, i tvoje delo stoji kao voka pored puta, kao
spomenik bez uvara, a na njemu ispisuju svoja imena i
ostavljaju svakojake tragove dokoni i ogranieni prolaznici.
I.. J Ni iz daleka se ne mogu predvideti ni nabrojati sve
mogunosti i svi rizici koji iz toga proizlaze. Tvoj mir ne
zavisi vie od tebe, ni tvoj ugled ni tvoja lina ast Igovorio
je on kao da govori drugom sebi/o Najbolji dio sebe ti si
otuio i prepustio tuim, nepoznatim mozgovima, tuim
ustima i tuim perima da ga tumae prema svojim shvatanjima, svojim nagonima i interesima lalio se on sebi, svjestan osjetljivih mjesta svojih historijskih romana i
pripovijedaka koja bi mogla povrijediti itaoce
odreene povijesno-kulturne sfere/. Svak ima nad njim
vie vlasti nego ti sam. Ni za ivota ni posle smrti ti nisi vie
zatien ni siguran. Sve moe da ti se desi Izatvarao je
Andri krug nemirne savjesti i podsvjesne strepnje, jer
su se njegove meuratne i neposredno poratne historijske proze pisane za horizont oekivanja srpske - i
hrvatske - hrianske publike, ispunjene kosovskim,
antiislamskim sindromom, odjednom poslije Drugoga
svjetskog rata nale u promijenjenim politikim okolnostima, pod prijetnjom potencijalnog raspitivanja
meunacionalne mrnje i antagonizma!. /..J Na tebi i
644

na tvom delu Igovorio je on sebi gorkol nastojae da se

iskale ikonoklasti koji nagonski ele da sve ono to je
uspravno vide kako izgleda kad je oboreno, manijaci koji vole
da pljunu i prikvase upravo uz tue delo, pogotovu ako
uiva neki glas Iprogovarao je on subjektivno i sujetnoi,
zavidnici koji, ne mogui da poreknu delo, ure da unize i
uprljaju onog ko ga je stvorio lotkrivao je on linu zabrinutost nad svojom linou i biem, koju je cijelog vijeka drao na odstojanju i na visini prema svima oko
sebe/. Potovaoci e te braniti, ali esto i onako kako ne eli
i kako ne voli liznosio je Andri svoje paranoidne
opsesije zbog krivice koju je podsvjesno osjeao i
svjesno prognozirao/. I.. .! Za tvoje delo zaklanjae se i
estiti

borci raznih pravaca i ideologija, ifanatici koji sa njim

nemaju nikakve veze, i sluiti se njime bezobzirno u meri u
kojoj im to koristi i na nain koji im najbolje odgovara. Ne
traei nikad tvoj pristanak, tumaie te proizvoljno, esto i
namerno naopako. Po tuoj volji, a na tvoju tetu bie as
gvelf as gibelin",*32 lobeshrabrivao je Andri svakog
mogueg itaoca i kritiara,

koji ne bi bio njegov apologeta, u ovom analitiko-psiholokiveoma rjeitom i

indikativnom monologu!.
Bilo je u ovim rijeima nesumnjivo i reakcije na
Kurtovievu kritiku i na mnoge usmene iskaze nezadovoljstva umjetnikom tendencijom njegovih proza,
ali i na pokuaje otkrivanja kako intimnog ivota tako
pojedinosti iz Andrieve diplomatske karijere i reimskog prilagoavanja, a da je u svemu bilo i elemenata
nie moralne vrste svjedoi vehementnost tona uz zahtjev o nepovredivosti objavljenog djela i nedodirljivosti pisca koji ga je stvorio, prebacivanja linog u teorijsku sferu komunikacije knjievnog stvaranja.
32., Ibidem, 213-214.

645

Andri je

u toj svojoj odbojnosti prema istraivanju

duhovnih i moralnih izvora stvaraoca iao i tako
daleko da je, zaboravljajui na skromnost i paradoksalnost vlastitih ranijih iskaza, isticao sebe kao uzor
umnosti i uzdranosti zbog ostajanja u pozadini svoga
stvaranja: "Umetnici koji su stvorili svoje umetnic'1co delo,
priznati naunici, vojskovoe, dravnici, ljudi koji su se
istakli linim podvigom i neim zaduili svet - svi oni pre ili
posle izau iz sebe, progovore, i kau javnosti neto o svom
delu, u obliku izjava, polemika ili memoara. Neki to ine
opirno, neki saetije, neki skromnije i pametnije, neki lue
i neumesnije. Retki su oni, umni i do kraja uzdrljivi, koji
odole iskuenju ili pritisku i ne progovore nikad, ostavljajui
svome delu da ono govori za njih listicao je Andri mislei
zapravo na sebe, i pravei od straha da ne povue
lanac istraivanja svoje prolosti i unutranjosti visoko moralno naelo uzdrljivosti od sujete vlastitog
objanjavanja onog to je sam stvorio/. To su oni pravi,
dostojni svoga dela, koji se u tom delu pojave pred svetom i
u njemu i nestanu, ostavljajui dokonoj masi obinih ljudi i
profesionalnim komentatorima sva mogua i nemogua
tumaenja, objanjenja i nagaanja. "'33
Istovremeno Andri je nastojao da presijee sve
puteve do vlastite prepiske i linih svjedoanstava o
sebi i svome ivotu. On nikada nije mogao oprostiti
objavljivanje njegovih pisama Tugomiru Alaupoviu
lali ni faksimila njegove krtenice sa linim podacima
o sebi i svojim roditeljima i o katolikoj vjeroispovijesti/o U vezi s prepiskom Andre Gidea i Roger Martin
du Garda, on je 23. maja 1973., u svome gotovo patolokom zaziranju od izlaganja svoga ivota u javnosti,
33. Ibidem, 241.

646

govorio Jandriu da ~u se "ne dopada idova sklonost da

objavljuje pisma svojih prijatelja", i nastavljao: "Neto
slino, na alost, uradio je i Tugomir Alaupovi sa mnom",
napominjui Jandriu

po ko zna koji put, iako je svoj

strah od javnosti linih iskaza ve bio transformirao u
govorenje onoga to sam eli da se zna u svrhu
stvaranja eljene slike o sebi: "Vi ste skroman i paljiv
ovek. Neete

valjda tim belekama podizati sebi hram; bar

dok sam ja jo u ivotu. "'34 To, meutim, za to je

optuivao Alaupovia nije bilo do kraja tano, kako

napominje Jandri ispod teksta, jer "Tugomir
Alaupovi nije u stvari objavio svoju prepisku sa
Andriem", ve je "u zaostavtini koju je zavjetao
arhivu Franjevake klasine gimnazije u Visokom
naeno /. ..; poslije njegove smrti dvadesetak
Andrievih pisama koja je 1962. godine objavio fra dr.
Rastislav Drlji, la! Andri se ljutio to je to uraeno za
njegovog ivota."35 A neposredno prije toga, 20. februara iste godine, on je rekao Jandriu: "Odmah u vam

kazati: nikakva pisma nisam sauvao; svi smo mi pogorelci,

i ratovi su nam sve odneli." - da bi nastavio opsjednut
onim indiskretnim iz njegova ivota ivanliterarnim
to je on htio zatajiti pred svijetom, to se ve pisalo o
njemu a nije ulazilo u okvir vanvremenskog i vanprostornog portreta koji je on stvarao svojim djelom:
'1'1 i ono /. ..1to se pie o piscima treba primati s velikom rez-

ervom; to ljudi esto

ine

radi novca ili svoje reklame. "'36 -

kao da je elio jo jednom da obespokoji i dezavuira

biografa-kritiara.

zidu, u toj tvravi, kojim je u

komUnistikoj Jugoslaviji okruio svoj dotadanji lini
U tom

Andrievu

34. Jandri, 203.

35. Ibidem.

36. Ibidem, 195.

647

ivot i svoju karijeru u srpsko-monarhistikoj dravi,

sustiglo se u strahu, strepnji i potiskivanju, podsvjesno i svjesno, i vezalo u egzistencijalni vor: tamni
kompleks bia i porijekla, njegove kompenzacije i
oslobaanje vlastitih bolesnih nagona u prozama iz
doba turske vladavine u Bosni, ali i nastojanje da se
zataji ili opravda autonomijom djela i neprikosnovenou pisca sve ono to bi moglo biti ocijenjeno
kao nacionalni ovinizam u predstavljanju Bonjaka u
historiji, radi dodvoravanja vladajuem reimu izvan
klasnog politikog morala i "historijskog materijalizma", nasuprot tzv. bratstvu i jedinstvu jugoslavenskih
naroda. Jer su se u njegovim historijskim romanima i
pripovijetkma na temi Bosne pod turskom vladavinom sjedinili kao doivljaj i izraz, i egzistencijalno
funkcionalizirali, i traumatino-patoloki duevni
porivi i tradicijske inercije antiturskog i antibonjakog animoziteta, i karijeristiko nacionalnopolitiko suglasje proiziio iz epsko-kosovske ideologije i monarhistike hegemonije srpske vlasti. U novoj
dravi, u drugim prilikama i uvjetima, Andri je nastojao da svoje historijsko-moralne stavove ublai i relativizira, da ih misaono objasni u kontekstu opeg
vremena i globalnog prostora svijeta, da ih potisne u
autonomnCJ bie stvaraoca i djela kao u azil, ali su oni
bili toliko izraajni da nisu mogli pomjeriti recepciju
bonjakih italaca ranjenih genocidom u Drugome
svjetskom ratu, koje je Andri bio opteretio krivicom
predaka u slubi Turske carevine i ueem u kuli katurnocivilizacijskom krugu islama, te historijom
,
rakterologijom nasilja i psihopatolokog mentaliteta.

648

Andri

je 1968. godine svoj razgovor o Bosni i

Bonjacima uokvirio sa dva bitna iskaza. "Meni su j .. .!
mnogi prebacivali da nisam ba u najboljem savezu sa
sadanjou i da se zato vraam u prolost, jgovorio je on
kapitalizirajui taj "prigovor" kao izraz politikog
ljeviarstva/. Ja mislim da to nije tano. Pitanje je kako ko
shvata prolost, jrekao je on u nastavku i, vidovito,
otvorio raspravu o zloudoj reverziji historije na
junoslavenskim i bosanskim prostorima.! Za mene su
budunost, sadanjost i prolost delovi jednog beskrajnog
vremena u kome ono to mi zovemo prolou postaje zaas
sadanjost ili budunost - i obratno!"*37 A na kraju je
rekao, poistovjeujui svoje pripovjedako predstavljanje sa historijom, kao u prkos onima koji su u njegovim djelima gledali romantiarski tendencioznu
stilizaciju prolosti: "Dok u meni ima snage i ivota
prouavau prolost, od koje, na alost, na svet bei, a to je
upravo osobina perifernih ljudi", *38 - govorio je on sa
aluzijom na one itaoce koji njegovo pripovjedako
predstavljanje prolosti nisu mogli da podnesu, iako je
on prolost kako kae, "prouavao", tj. nauno
istraivao, to je bilo u suprotnosti sa njegovim
drugim iskazima koji govore o njegovoj umjetnikoj
recepciji historije. Jer na drugim mjestima je on
izraavao i obazrivost u svome pripovjedakom
prikazivanju prolosti, ak je kao svoju vrlinu istakao
"to sam prolost prihvatio za saveznika, strahujui dan i
no nad onim to sam napisao i bojei se da moja re nikad
nee dobiti patinu prolosti i pribaviti je za se", *39 ali je
izvan ovih iskaza ostajao njegov lini doivljaj, ugao
posmatranja i ciljani uinak njegova historijsko37. Ibidem, 36.
38. Ibidem, 40.

39. Ibidem, 273.

649

pripovjedakog rada. A kao moral knjievnog stvaranja u odnosu pisac-djelo-italacon je, u oktobru 1973.,
iznio kao neku vrstu samoispovijedanja odgovornost
pisca i pred recepcijom djela:
"Za pisca je veoma vano da zna ta je sram.
Stideti se - to je sveta stvar. Po tome moemo meriti karakter oveka i njegovu sklonost da se preispita
i proveri pred sebom i drugima. Pisati - to znai
stavljati sebe na probu. Stotinu italaca uzee nau
knjigu i staviti je pored svee. Zar nam moe biti
svejedno s kakvim e oni mislima otii da legnu?"*4o
Bio je to vrhunac Andrieve moralne svijesti djela iz
njegovih potonjih dana~ U uporeenju sa reakcijom
nepoznate itateljke na margini scene nabijanja na
kolac, i Andrieva komentara Jandriu o tome, to je bio
prodor njegova naknadnog spoznanja i savjesti.
Meutim, u narednom kazivanju on je kao izvore svojih historijskih proza iznio epsku narodnu tradiciju,
mitove i legende, saglaavajui umjetniki i historijski s
njom, dok je u svojim djelima romantiarski iao intenzivnije od svojih izvora u polarizaciji historije i njenih
junaka. "U epskim pjesmama nalazimo prolost koja nije
pokojna, neobian opis, mane i vrline ljudi, vrsnou i razgovetnost u izrazu. j .../ Svi mi, neko vie neko manje, vodimo
poreklo iz nae narodne pesme. Mene su najvie privlaile legende u narodnim pesmama ili pripovetkama. "*41 U oktobru
1974. Andri je ponovio da su "narodna svest i epika imali
j .../ daleko snaniji uticaj na me", *42 otkrivajui tako romantiku a ne historijsku podlogu svojih proza iz starije
prolosti. Ali se u pogledu na vjerodostojnost mitskolegendarne predaje ogradio, istiui njihov znaaj za
40. Ibidem, 272.
41. Ibidem, 275.

42. Ibidem, 378.

650

svijest narodnu: "To su legende, one nisu proverene i ne

odgovaraju istini... Meutim, istina je da su u legendama
smetene prarei i prasvest predaka koji su nas posadili na
zemlju. Kad se osvestimo od mitova - a ko zna da li se od njih
ikad i do kraja moemo osvestiti - mi smo ve ljudi. Za bosansko dete, mitovi i legende imaju.mo majinog mleka. Neto
tajanstveno i stravino, to postanje nosi za sobom, ulazi u
nas u obliku drevnih predanja. Prva i poslednja greka pieva
je u nameri da se mitovi prenesu u sirovom obliku. "*43
Tim je Andri otvorio ne samo teorijski problem
odnosa fiction-faction, knjievne "istine" i historijske
istine, nego i pitanje korienja upotrebe i prerade
knjievne grae kao bitnu oblast poetike vlastitih historijskih proZa, pri emu se umjetnika uvjerljivost
doimala kao historijska istina na itaoce koji su bili u
horizontu njena oekivanja, koji su u sebi nosili njen
duh, d~k su je drugi, izvan toga horizonta, doivljavali kao romantiarsko pretjerivanje, historijsku
neistinu i politiku tendenciju.
Varirajui ovu temu Andri je u julu 1973., za bonjake spomenike govorio: "Neke stvari moraju otii. Lepota im je u tome to propadaju; ono to se u lepoti raa, u
drugaijoj lepoti propada: ~akvi su hladni, a strogi zakoni
prirode... ", *44 da bi u septembru iste godine rekao Jandriu apsolutizirajui ljepotu prolosti: "Prednost prolosti nad sadanjim trenutkom je u tome to kod nje naila.,.
zimo na proverenu lepotukakve ne moe odmah biti u
onome to je nastalo danas ili jue. *45
U Znakovima je
knjievnu "istinu" o

Andri

ovjeku

relativizirao i vlastitu
i njegovu djelu rij~ima
45. Ibidem, 245.

43. Ibidem, 258-259.

44. Ibidem, 225.

651

da "redovno oseam da moja istina nije cela, sveobuhvatna

i konana. "*46 Taj relativizam istine kao razliito uslovljenog suda o ljudima on je na drugom mjestU opirnije obrazloio: "Kad sudimo o ljudima, njihovim postupci-

ma i karakterima, treba imati na umu da ljudi, iz raznih

uzroka koji ne zavise od njih, ne mogu svuda, uvek i o svemu
govoriti istinu. Jedni je ne vide, drugi je vide naopako, to je
isto ili jo gore, a trei prosto nemaju snage za taj podvig, jer
to za tu vrstu ljudi i jeste podvig za koji je potreban izvestan
minimum snage koji njima nije dat. "*47 Kao da je htio da
svoje djelo to vie odvoji od sebe kao stvaralaki
gubitak vlastitog bia, da ga osamostali zajedno sa
dijelom sebe, on je pisao: "Postoji u meni jedna

davnanja, verovatno nasleena, misao da u svakoj igri, kao

i u svakoj umetnosti, ovek gubi sebe. Ma koji oblik da uzme
ta misao, hrianski (tako se prvo javila kod mene, jo u de- .
tinjstvu), islamski ili filozofski, izvan svih konfesija i
verovanja - ja oseam da ona postoji i da uvek ima svoju ne
mnogo jasnu i vrlo relativnu, ali nesumnjivu tanost. "*48
Istovremeno sa tim iskazanim razmiljanjima o
apstraktnom procesu stvaranja djela, Andri je otvorio
pitanje o odnosu mate i stvarnosti /fiction i faction!,
izmeu izmiljanja i injenica zbivanja, odnpsu u kojemu se i sam, stvaralaki razapet, sa svojim historijskopripovjedakim djelom nalazio. "Deava se da pisac
!iznosio je on u Znakovima!, nemajui oseanja za

stvarnost oko sebe, pribegava udnom i bezizglednom poslu

da izmilja i ljude i dogaaje, kao to se deava i to da pisac
zapazi pojave oko sebe, ali nema snage da ih izdigne do
visine umetnikog opisa i da ih uini tako ubedljivim da ih
46. ZPP, 44.
47. Ibidem, 200.

48. Ibidem, 200-201.

652

italac

bez otpora i kolebanja prima kao stvarnost /kao to

je Andri svojim umjetnikom sugestivnou uspijevao da od mita, predaje i romantine historije saini
djelo koje ivi kao dogoena zbilja u krugu
istomiljenike publike/. U takvim sluajevima mi
odbacujemo njegovo delo, delimino ili u celosn i potpuno
smo u pravu. Ali biva ponekad pa namizgleda da se linosti
u romanu ili pripovetci ponaaju neprirodno, da se slue
neobinim izrazima, i to nas nagna da posumnjamo u verodostojnost dela i umetniku iskrenost pisca /kao to su i
Andrieve omake i nepoznavanje islamskog uenja
proizvodile negativan utisak kod bonjake publike/.
Da li je uvek taj razlog dovoljan i takva sumnja opravdana?
/pitao je Andri nastojei da relativizira te utiske koji
umanjuju autentinost prikaza ivota, duha, morala i
atmosfere bonjakog svijeta i islamske doktrine i u
njegovim historijskim prozama!. Da li su krug naih
iskustava i snaga nae pronicljivosti toliki i takvi
/zadravao se on na utiscima publike, mimoilazei vrijednosti naunih injenica! da moemo biti sigurni da
znamo sve pogodbe pod kojima ljudi ive, sve mnogostruke
mogunosti njihovih odnosa, svu dubinu i irinu onoga to
su sposobni da urade i da kau u granicama tih odnosa? I da
li bez kolebanja moemo povodom jedne knjige da kaemo:
ovo moe biti, a ovo ne moe, ovo je istinito i stvarno, a ovo
neprirodno i izmiljeno?"*49 - svodio je on cijelo ovo razmatranje o relativizmu i prelivanju stvarnosti i neistine i u svoje djelo, koje je upravo i uslijed toga bilo
osporavano u bonjakoj italakoj javnosti. Jer iz
ovog bezlinog i uopenog iskaza nalazio se zapravo
sam Andri, kao i iza svakog pasaa u Znakovima, sa
svim pitanjima i reakcijama koja su se mogla postav49. Ibidem, 201.

653

ljati njegovim historijskim romanima i pripovijetkama

od strane bonjakih italaca, i njegovo nastojanje da
unese sumnju u njihovu negativnu i odbojnu recepciju, ili da je barem razmeka, i osporavanje njegova
knjievnog prikazivanja kvalificirajui ga kao
izmiljeno. Nastojei da izae iz moralnog tjesnaca
ovakve recepcije, Andri je, s jedne strane, ukazivao
na relativizam knjievne estetike i doivljaja u vremenu, ali ne i u prostoru I"Estetika je podlona promjenama"*so/, a s druge strane je isticao, uvodei u stvaralaki proces pored relacija fiction-faction i novu - function, kao namjeru ili tendenciju, toliko bitnu za
recionalni, smiljeni pragmatini nivo njegovih historijskih proza: "Nije stvar u reima, nego u onom to one
stvarno kazuju ili to bi htele da kau; znai - u namerama
koje imamo upotrebljavajui ih, u smislu koji im dajemo kad
ih izgovaramo ili piemo. ""51 Ali su pri tome ostajala
pitanja: ta je izmiljeno? I u kojU svrhu? I na osnovu
kojih poriva?
Andri je, meutim, u svojim razmatranjima, kao
odgovor osporavateljima njegove istine i zbilje u njegovim historijskim prozama, na vie mjesta isticao
injeninu grau u njihovoj podlozi, pri emu je ipak
ostajalo nerijeeno pitanje njegove vlastite stvaralake
interpretacije i umjetnikog predstavljanja, u smislu
koji rijeima "dajemo kad ih izgovaramo ili piemo".
"Ja sam strastven italac dnevnika, linih zapisa i uspomena
iz raznih vremena i naroda, /pisao je on u Znakovima
podrazumijevajui dokumentarnu grau Travnike
hronike, i to on koji je elio da i poslije smrti ostane
nepoznat i tajanstveni. Proitao sam ih moda na stotine.
Njihovi pisci redovno smatraju da su uvek u pravu i da su
50. Ibidem, 212.

51. Ibidem, 241.

654

uvek bili bolji, plemenitiji ili pametniji od svoje okoline. Ne

seam se izuzetka u tom pogledu. Samo je kod jednih to
miljenje izraeno otvoreno, a kod drugih preutno, ili je
maskirano naelnim razlozima. To je razumljivo. Oni koji
nisu takvi,. ti ne piu dnevnike i ne objavljuju memoare
/pisao je on mislei i na sebe/. Pitam se samo, dok ovo
piem, da li moje zabeleke u ovoj 'zelenoj' knjizi, i u
drugim, nisu nesvesno pisane u istom duhu i sa istim ciljem. ""52 Istovremeno on je otkrivao relativizam i subjektivnost ove memoarske grae I"Ima vie naina da
se lae, jedan od njih su memoari""S3/, koja joj je davala
bitno obiljeje knjievnosti, kao da je elio imanentno
da upozori na linu stvaralaku prirodu svekolikog
knjievnog rada, pa i pisanje historijskih proza.
Istiui

Bosnu kao svoj zaviaj prema kojemu ima

moralnu obavezu, "Ja volim da putujem u Bosnu /.../.

Tamo mi se uho smiri i odmara na kratkim i razvuenim

duinama rei i imena koja sam sluao u detinjstvu", i
navodei istonjaku misao "ovek je duan svome
zaviaju""S4 - Andri je u januaru 1974. taj odnos definirao ali na stvaralakoj razini izvorita duha:

"Ja bih /.../ Bosnu nazvao duhovnom domovinom, a kad nekom kraju date takvo ime, sve ste priznali! Bosanski ljudi su prema snazi svoga umea
stvorili svoje obiaje, humor, igye, pesme, zagonetke
i legende, svoj eglen - i to mnogo pre nekih drugih
naroda koji se na sav glas hvale svojim dubokim
duhovnim zaleem. ""55
U decembru 1974., tri mjeseca prije smrti, on je to
intimnije obrazloio:
54. Ibidem, 32.
55. Ibidem, 296.

52. Ibidem, 275.

53. Jandri, 10.

655

"Kad je Bosna u pitanju, ja nikad nisam niti

mogu biti odsutan. U stvari, ja se nikad od Bosne ni
odvajao nisam. Ono to smatram svojim duhovnim
dosegom - to je dar dobijen od Bosne. Meni je Bosna
. suena, to bi se reklo. Ja sam, za razliku od vas
mladih, progledao i poeo da mislim jo u prolom
veku. Turci su Bosnu prozvali: tuhafli vilajet, to
znai budibogsnama zemlja'... Tek posle oslobodilakog rata, taj tamni vilajet na Balkanu poeo je
snano da se razvija. To mora svakog da raduje. Kad
bi sada kojim sluajem banuli u Bosnu Evlija
elebija, Evans, Giljferding, Kikle i drugi, ne bi
mogli ni da poveruju da je to ona ista zemlja u kojoj
su boravili nekad. 11*56
Ali je unutar ovog iskaza ostao gorak okus historije
Bosne kao "tamnog vilajeta" pod turskom vladavinom, prevladan vremenom oslobodilakog rata za
koje se on politiki zaklonio, i u njemu njegov moralno nedefiniran doivljaj Bonjaka.
A upravo da bi potvrdio vjerodostojnost svoga
knjievnog predstavljanja i opstao pri svome doivljaju Bosne pod turskom vladavinom, Andri je isticao
dokumentarnu grau kojom se kao pisac sluio: "Ja
sam /. ../ kao diplomatski slubenik ili radoznao turist dosta
putovao po stranom svetu i morao sam se esto sluiti stranim jezicima, /pripovijedao je on Jandriu u oktobru
1972./. Pored diplomatske slube, znanje stranih jezika znatno mi je pomoglo u traganju za izvornom graom o istoriji
Bosne; ja sam dobar deo mladosti i ivota proveo po arhivima i bibliotekama u Budimpeti, Krakovu, Carigradu, Beu,
Rimu, Vatikanu, Madridu, Berlinu, Parizu i drugim
gradovima Evrope. Bez preterivanja mogao bih rei da sam
56. Ibidem, 385-386.

656

prevrnuo gotovo svaki dokument koji se odnosi na prolost

Bosne, a da ne govorim o tampanoj literaturi. Pa i vieod
toga: morao sam da prouavam turske izvore i turska dokumenta, istoriju turske drave, posebno doktrinu islama i
islamske religije, hrianstva i slino. Bez toga ne bih ni
mogao da piem istorijske pripovesti. "*57 "Seam se Igovorio je on u junu 1974. Jandriu otkrivajui jedan svoj
izvori mnogo mi je pomogla knjiga na nemakom jeziku
koju je napisao Maar Asbot. To je najbolja knjiga o Bosni,
izila u doba Austro-Ugarske; pristojno je pisana, moda se
onda meni tako inilo, jer drugih izdanja nije bilo. Koliko ja
znam ta knjiga nikad nije bila prevedena. !Josef Asboth,
Bosnien und die Hercegowina, Wien, 1888./ Tu sam naiao
na zanimljivu prepisku izmeu nekog Engleza i sarajevskog
kadije. Pie Englez kadiji i moli ga da mu odgovori ta je i
kako je bilo u Bosni pre dolaska Turaka. A kadija e njemu
mudro: 'Ko e znati kako je sve ovo izgledalo prije nego to
nas je obasjala svjetlost islama'''. *58
Andri se, pored toga, zanimao i drugom graom o
Bosni, od njenih kulturnih spomenika do mentaliteta
njenih itelja. U julu 1973. on je pokazivao Jandriu
monografijU Alada damija u Foi Andreja Andrejevia
!Beograd, Filozofski fakultet, 1972./, tumaio mu
elebijin zapis o Foi iz 1664. na trijemu ove damije i
isticao kako "ovakve knjige imaju neprocenjivu korist za
svakoga, a posebno za pisce koji istauju prolost, ali su...
one za njega dole dockan":s9 "Ja sam po arhivama, bibliotekama i antikvarnicama Isjeao se on u februaru
1974./ prekopavao knjige kao pesak. Boe moj, koliko sam se
samo izmuio prouavajui konzulska vremena u Travniku!
Ja sam se tu dosta istroio. "*60
59. Ibidem, 222.
60. Ibidem, 309.

57. Ibidem, 148.

58. Ibidem, 353.

657

Utiske koje je izazivao kod nekih kritiaraAndri je

komentirao s tenjom da pomjeri ugao vienja njegovih historijskih prizora, istiui pri tome, u
neskromnom refleksu, i ono intimno to je inae tajio,
da bi se ispravio osjeanjem moralistikog straha i
stida nad tim kvalifikacijama, to je sve djelovalo, vie
za javnost, nedovoljno spontano i iskreno, kao
smiljena stilizacija, potkrijepljena Vukovim rijeima:
"Kad itam one koji na osnovu mojih tekstova
piu o meni kao o mudracu i moralisti, ja se najpre
obradujem sujetnom radou, a posle se zamislim i
uplaim i, nakraju, postidim pred sobom. Tada
vidim koliko je bio u pravu Vuk kad je pisao rda je to
sasvim razliito: znati o nekom poslu lijepo govoriti,
i znati ga dobro i pametno raditi'." "61
Na slian nain on je isticao i skromnu portvovanost u svome knjievnom stvaranju, pa je navodio
basnu o mravu koji je poao na abu kao alegoriju
svoga vlastitog knjievnog nastojanja:
"Kad god se povede re o umetnosti, ja se setim
basne o mravu koju sam davno uo u Bosni: 'Sreo
ovek mrava i pita ga: - Kuda e? - Na abu. - Pa
kako e bolan tako malen. - Pa neka. - Umree na
putu. - Pa neka, bar u umreti na svetom putu!'''*62
liZa mene kau da sam pisac-istoriar /govorio je on
]andriu jo u oktobru 1968; da bi istakao moralni
smisao kao humanistiki ciIj svojih historijskih proza/o
Ja sam pre svega pisac, a prolost je za me isto to i lepota za
enu. Meutim, istoriari dolaze na kraju ina da bi prebrojali mrtve i ubeleili ime pobednika - razume se da neko
mora i to; ali pisac je taj koji daje pouku i pomae ljudima
pre zla. ini mi se da se tu negde kriju mo i nemo
62. Jandri, 25.

61. ZPP, 268.

658

knjievnosti. A doklegod traje svet bie zla i potrebe da se

branimo od njega. U namerama ovekovim da se odupre sili
i ponienjima svake vrste, literatura moe mirne due da
kae da je najmanje greiln. ", '63 zakljuivao je on u
odbrani svoga djela argumentom ukazivanja ne zlo
kao osnovnu supstancu svoga doivljaja turske vladavine u Bosni, i na potrebu da mu Se suprotstavimo.
"Sastalo se zlo i gore da se malo razgovore", '64 navodio je
on, u septembru 1970., rijei iz Bosne kao intenzivan
proim njena ivota u historiji. Ali je kasnije, u januaru 1974., otkrio zlo i kao intimnu traumu svoga bia,
koja je svakako uvjetovala i odreivala i njegov
doivljaj Bosne u osman1ijskoj prolosti:
"Mene je zlo s kojim sam stao na noge i koje je
raslo i razvijalo se zajedno sa mnom osposobilo da se
mogu iskljuiti iz buke, razgovora, pa i iz svoje
misli, ako treba. Nalazio sam izlaz u povuenosti i
samotnom vraanju sebi. Ta jazbina me je toliko
puta spasavala od zla, nasrtljivih ljudi, nesree, ak
i od divljenja, od svega to mi se dopadala, a emu se
nisam smeo predavati. "*65
Taj doivljaj historijskog zla u Bosni u Andria je
simboliziran slikom "tamnog vilajeta", iz kojega nas
mogu izvui jedino knjige, kako se on izrazio 1968: 66
A o sadrini toga "tamnog vilajeta" svjedoile su ne
samo njegove historijske proze nego i ambijent njegove radne sobe, kako je opisuje Ljubo Jandri u februaru 1974.: "Iznad vitrine visi Lubardina slika sa motivom
iz Crne Gore; lijevo je stara geografska karta Bosne, desno
jedna minijatura na kojoj je prikazana borba izmeu Turaka
i Hriana ... "*67
63. Ibidem, 24-25.
64. Ibidem, 63.
65. Ibidem, 299.

66. Ibidem, 43.

67. Ibidem, 310.

659

Iako je neto ranije, u oktobru 1971., sa aljenjem

govorio o nestanku svakog traga bonjakih kulturnih
spomenika u Herceg-Novom: "Zanimljivo je - sudei bar
prema elebijinim putopisima - da je Herceg-Novi nekada
imao vie od etrdeset damija. Danas, na alost, nema
nijedne. Nema ak ni groblja sa nianima, ali su sauvana
mnoga turska imena: Tatar-baa, Kanli-kula, Jok-mejdan,
Karata... ""68 Ipak je vrata u emocionalno-duhovnu
pozadinu svojih historijskih proza Andri odkrinuo,
u oktobru 1972., u jednom iskazu Ljubi Jandriu kad je
priznao da su na njegovo duhovno formiranje u mladosti najvie utjecali Poljaci: "Moja domovina nee se
valjda naljutiti ako kaem da sam se u Bosni rodio, a
duhovno progledao u Poljskoj. ""69 Pa iako je to bilo reeno
dosta uopeno, iza tog priznanja se moe nai i jedna
knjievno-idejna analogija: Poljaci su imali tradiciju
velikih historijskih romana, koja je kulminirala u
Sjenkjevievu patriotsko-historijskom romantizmu; u
tim romanima, sa tradicionalnim antagonizrnom
izmeu kranstva i islama, vodi se borba katolikih
Poljaka sa muslimanskim Tatarima.

o svome shvaanju historije Bosne i prikazivanju

Bonjaka u svojim historijskim prozama Andri je u
svojim moralno-estetskim i psiholokim iskazima
Jandriu govorio suzdrljivo i u aluzijama, ali odbrambeno i sa drukijim emocionalnim tonom, sa simpatijama, a ne s historijskom i ljudskom mrnjom. Ali, pri
tome nije mogao izbjei ni reflekse svoga izvornog,
zaotrenog psiholokog i romantino-historijskog
odnosa prema njima, ak predstavljajui neke reakcije
na tursku vladavinu kao prirodne i nune, u kontinu69. Ibidem, 106.

68. Ibidem, 72.

660

itetu sa idejama svoje doktorske dizertacije, to

ponekad probija iz njegovih razmiljanja i opaanja.

"Neko je rekao da jedan narod moe da ouva svoju slobodu

samo po cenu veite budnosti. A vi sad zamislite kakav je to
ivot. ", '70 pie on u Znakovima, a odmah poslije toga, to
opravdava argumentom individualne analitike psihologije: "Slabe i plaljive ljude strah nagoni da rade upravo ono ega se najvie boje. "'n Ali na narednim stranicama Andri svoja opaanja iz politike historije, aluzivna za Bosnu pod turskom vladavinom, uopava i progovara jezikom svevremenosti i filozofije povijesti:

"...Postoje vlade i drave koje se, da bi se odrale, ili da bi

postigle svoje ciljeve, slue onim to je nie i gore u oveku,
i druge koje u istu svrhu apeliraju na ono to je vie i bolje,
to jo ne znai najvie i najbolje. /...; U tom treba traiti kriterij i po tome treba prosuivati njihove izglede za
budunost. "'n Ili: "Kad pratite borbu izmeu dve politike
grupe i elite da znate koja je vie u pravu i ima bolje izglede
na pobedu, vi obratite panju na to koja od te dve strane u
veoj meri upotrebljava la kao sredstvo borbe, i znajte da e
ta strana podlei. "'73 Da bi se zatim pribliio temi svojih
historijskih romana u kontekstu kolektivne psihologije naroda: "Muka i jeste u tome to u dugim istorijskim
borbama niko ne moe da ostane neizmenjen. Borei se, mi

uvek imamo pred oima isti konani, daleki cilj, ali nas borba
sama menja; na protivnik i sredstva borbe koja nam on
namee menjaju nas neprimetna i esto upuuju pravcem
kojim nikad nismo mislili da idemo. /Turci i rajal."'74
Doivljaj historije Bosne pod turskom vladavinom,
oien od satanskog romantizma i nacionalne mito70. ZPP, 38.
7l. Ibidem.

73. Ibidem, 43-44.

74. Ibidem, 44.

72. Ibidem, 44.

661

logije, ali optereen subjektivnim strahom koji je

vjerovatno imao, pored paranoidnoga egzistencijalnog osjeanja, i objektivan razlog u politikim reakcijama bonjake muslimanske publike i neprimjerenosti novom vremenu i shvatanjima tzv. bratstva i
jedinstVa, - Andri je izrazio u anegdoti koju je mogao
nai i kod Karadia i kod Kapetanovia-Ljubuaka.
"Uplitanje svetova, sukobi, sudbine i zbivanja - sve je to
podizalo deo po deo ove balkanske zemlje, - Igovorio je on
u oktobru 1972. Jandriul. U narodu sam zabeleio
reenicu koja bolje od svih istorijskih i sociolokih rasprava
govori o Bosni i njenoj prolosti: 'Otac mi klanja, majka mi
se krsti, aja gledam pa se kamenim!' Eto, to je povest Bosne.
Re je o vremenu kad ovek nije bio siguran u kojoj e se veri
roditi, a u kojoj e umreti. Ako poete za njenim imenom, ko
zna na ta ete sve naii." 1.../ "Ima trenutaka kad me
spopadne strah pred .svakom knjigom, pred gotovo svakim
retkom kojim sam hteo da bar neto kaem o svojoj
zaviajnoj zemlji", *75 govorio je on u nastavku ovog
iskaza Jandriu, inei prijelaz na zlu sudbinu pisca
zbog njegove knjige, ili ak na polemiku sa svojim
imaginarnim neprijateljima, u nizu pitanja upuenim
sebi: "Zato sam kolebljiv u odlukama pri svakom poslu pri
kom dolaze u pitanje tui interesi ili tu ugled? 1...1 Zato
zazirem od konanog suda i presudne rei? .. ", *76 pisao je
on u Znakovima, a na drugom mjestu: "... O ljudskim
stvarima sudim sporo i teko, sa mnogo za i protiv, esto i
menjam svoje sudove, a konaan, pun sud donosim mnogo
docnije, esto ga ne donesem nikad. "*77 - iznosio je on
suenje o ljudima kao vlastitu greku i kao nemirnu
savjest. To je, meutim, bilo u suprotnosti sa njegovim
75. Jandri, 142-143.
76. ZPP, 280.

77. Ibidem, 539.

662

prikazivanjem likova Turaka i Bonjaka u njegovim

djelini.a, koji su u kasnijem sagledu moda i bili uzrok
njegov~ nemira, ak i sa njegovim vlastitim uvjera.;.
vanjem o stvarnosnoj podlozi njegovih proza, kako je
Andri 16. oktobra 1972. govorio Jandriu: "Sve su moje
linosti postojale ili su mogle da postoje". "78 Ali on nije krio
svoje uzbuenje nad Dostojevskim, to je otkrivalo
duhovnu srodnost sa ovim piscem, i izvor psihopatologije vlastitih likova: "Moda u biti nepravedan prema
samom sebi, ajo nepravedniji prema velikom ruskom piscu,
ako kaem da su me najvieuzbudili Zapisi iz mrtvog doma.
U mladosti sam drhtao nad 'Dusima' Dostojevskog... ""79 Jer,
"Dostojevski je pisac /.../ koji je meu prvima u svetskoj
knjievnosti ostavio pejza, odeu svojih junaka, njihov
fiziki izgled, vreme, pa i prostor, kako bi se do kraja mogao
posvetiti ljudskoj dui. ""80 Kao da je htio da podijeli
odgovornost svoga knjievnog kazivanja, on je u
oktobru 1968. govorio Ljubi Jandriu: "ovek nikad nee
pogreiti ako pita i ako se na putu potapa pametnim mislima drugih. ""81 Ali je na vie mjesta krenuo i u paranoidnu polemiku sa svojim protivnicima: 'itko me neko
mrzi - to je njegova stvar; moja je briga da ne uinim nita
to bi izazvalo prezir. Najbolji nain da se ovek osveti jeste
ne vratiti milo za drago", citirao je Andri Epikteta oslobaajui vlastite tjeskobe, i nastavljao zamiljeno,
mada u duhu srpske tradicije: "Drukije je kod nas. Mi
smo osvetoljubiv svet. Ne kae se uzalud kod nas: 'Ko se ne
osveti - taj se ne posveti. "'"82
"Pisanje esto zna da prisedne piscu i da mu umesto
nagrade za besane noi i satrvene nerve donese jo i stotinu
78. Jandri, 163;
79. Ibidem, 153-154.
80. Ibidem, 152.

81. Ibidem, 29.

82. Ibidem, 337.

663

i jednu nepriliku. "*83 otkrivao je on ]andriu u oktobru

1968., i nastavljao "kao da se pravda": "Branko opi je
na aljiv, samo njemu svojstven nain, znao da kae: 'Hm,
lako je Ivi da pie o vezirima, begovima i konzulima iz tamo
ko zna kogvakta. Neka on stisne, pa kae koju i o dananjem
vremenu i njegovim junacima'. "*84 U Znakovima je dao
ak i portret ovjeka koji ivi od uniavanja drugih
nalazei u njemu i psihopatske porive, a u njegovoj
uopenoj stilizaciji nije bilo teko prepoznati Andria
kao pogoenu stranu:
"ovek u etrdesetim godina, sa dozom uroene
osionosti, sa sadizmom razmaenog deaka bez
osnovnog vaspitanja, sa nasleenom sposobnou
preziranja i potcenjivanja drugih ljudi i tuih misli,
dela i postupaka. To njegovo nipodatavanje, koje je
samo sebi svrha, nije stalno ni zasnovano na nekim
utvrenim shvatanjima i pogledima. Ne, ono klizi,
kao svetlost nekog reflektora, preko svih pojava
savremenog sveta i zadrava se udljivo i bez opravdanja, negde due negde krae, uniava, karikira i
svlai nanie sve ono to u tom trenutku osvetljava.
Ali to je jalov i uzaludan trud, jer kad se taj razorni
mlaz svetlosti vrati na mesto na kom je jue sve
poharao, unakazio i polomio, on nalazi sve opet
uspravno, isto i netaknuto. Tada mora da razara i
rui ponovo. I tako veno nastavlja svoj prokleti sizifovski posao. ivi od obaranja, a sam ne biva od
toga ni za dlaku vii. "*85
U junu 1974. on je, meutim, komentirajui
osobinu ljudske destruktivnosti, izrekao jednu vidovitu humanistiku misao o knjievnom djelu u vre83. Ibidem, 34.
84. Ibidem.

85. ZPP. 460-461.

664

menu, osloboenu vremenitosti svakog historijskog

pragmatizma i otvorenu sve do naih dana: "Jer kad
doe do kakva prevrata, mogu se lako i zauvek unititi upri
je, gradovi, damije i crkve, ali knjiga se ne moe razorit l. "*86
Iznosei odbrambene argumente u odnosu prema
svojim konkretnim protivnicima Andri je, u drugoj
prilici, navodio Duieve rijei iz vremena Kraljevine
Jugoslavije, otkrivajui historijsku sudbinu Bonjaka i
odnos knjievne javnosti prema njima, od kojeg nikog
nije mogla glava zaboljeti: "'Vi ste talentovan mlad pisac
/prisjeao se Andri u junu 1974. Duievih rijeiJ,
ostavite se, zaboga, tih efendija i fratara, pa se vratite
Evropi; to je pravi svet.' Razume se da ga nisam mogao
posluati,"*87 pomjerao je Andri, zamjenjujui teze,
zanimanje kritiara svojih historijskih proza na drugu
stranu, komentirajuiovo nagovaranje svojim postupkom kao nekim protivljenjem Duievu nacionalizmu,
mada se u njegovu tadanjem nepristajanju nalazila i
sudbina njegove vlastite karijere, koju je Andri gradio na demoniziranoj slici Bosne pod turskom vladavinom i likova Bonjaka, ugaajui kosovskom
osjeanju svojih italaca i oitujui svoju nacionalnoduevnu srodnost sa mitom vladajueg reima svojim
pretpostavljenima. Jer, objanjavao je on naknadno
argumentom psihologije sredine, "Dui je odrstao u
uslovima nacionalne mrnje", "a ja sam odgajan u duhu
jugoslovenstva", isticao je Andri, distancirajui se tako
zapravo i od sama sebe, svoje srpske nacionalno-kulturne identifikacije i svojih historijskih proza iz toga, i
\

86. Jandri, 359.

87. Ibidem, 327.

\
665

kasnijeg vremena, uz nastojanje da svoju pripadnost

srpsko-hrvatskoj nacionalnoj omladini iz mladih dana
povee sa idejom suvremenoga komunistikog
jugoslavenstva, i da se na taj nain zatiti od eventualnih politikih prigovora. Iako meuratni hrvatski
renegat i reimski pristalica srpske nacionalne kulture
i politike, Andri se u iskazima Ljubi ]andriu, jo u
oktobru 1971., podjednako distancirao kako od
hrvatskog tako od srpskog ovinizma, istiui
jugoslavenstvo kao instrument protivljenja svakom
hegemonizmu. Ali je u junu 1974. vjeto izbjegao
komentar, a kamoli distanciranje, kada mu je Jandri
citirao jedno mjesto iz pisma Ive Vojnovia svome
bratu, u kojemu se, u povodu Ex ponta, kae: "Pisac
mladi katol. Srbin iz Bosne, idealni mladi, Ivo
Andri ...", *88 kao da je jo uvijek raunao na to opredjeljenje kao na politiki kapital. A to je bilo u neskladu
sa njegovim rijeima ]andriu iz oktobra 1971. u povodu napada pojedinih ljudi iz Matice hrvatske na njegovu linost. Jandri u napomeni citira izvjetaj Steve
Ostojia o istupu ime odana na Glavnoj skuptini
Matice hrvatske u Zagrebu 22. novembra 1971., koji
glasi: "Dr ime odan pomenuo je nekoliko delikatnih pitanja: jedno od njih bilo je u vezi sa pojedincima
koji su se, kako je naveo, odrekli svoga naroda.
Pominjui imena Ive Andria i ]orja Tadia, odan je
rekao, izmeu ostalog, da se u Hrvatskoj u poslednjih
sto godina, od nametnute austrougarske nagodbe,
formirala klika oportunista koji su se u AustroUgarskoj zvali nagodbenjaci, a u Jugoslaviji se formirali u orjunae. Potueniu redovima hrvatskog naro88. Ibidem, 329.

666

da, oni su svrili kao malobrojni pojedinci koji su se

definitivno odrekli svoga naroda.,,s9 Nije stoga udo
da je Andri, politiki-moralno povrijeen ovim
otvorenim ubodom u renegatski kompleks, koji je
godinama potiskivao u sebi nalazei mu opravdanje u
egzistencijalno-karijeristikim razlozima, reagirao
"potiteno" ali odluno, ne libei se ni od politikih
insinuacija: "To je pljusak koji ne prestaje. Voleo bih vie

nego ne znam ta na svetu da to iv nisam doekao ... To je

okrutno i podgyejano gyoznim namerama kleroustaa! ta bi
oni hteli od mene? I emu to vodi? Ja to nisam zasluio! Ja
sam za slogu i bratstvo bio celog svog dugog veka, /isticao
je on u novom reimu nakon godina srpskog nacionalizma/o Ja sam bio za jugoslavenstvo jo onda kad je AustroUgarsku trebalo oterati s naeg ognjita... Mi sarajevski

gimnazijalci bili smo protiv hegemonizma bilo koje vere i

bilo kojeg naroda", govorio je on da bi poslije toga
pokazao da su njihov ideal bila samo dva junOSlavenska naroda: "Nae drutvo je nosilo ime naprednjake srp-

skohrvatske mladei, iako je - na drugoj strani - bilo i reakcionarnih tajnih organizacija koje su okupljale omladinu",
napominjao je on obazrivo. "Ne bih voleo da lii na hvalu
kad kaem da sama bio predsednik naprednjake srpskohrvatske omladine u Sarajevu. Mi nismo bili unitaristi,
kako bi to nekom moglo da izgleda /objanjavao je on srpskohrvatstvo kao Jugoslaven - bez unitarizma, to je
bilo teko objasniti! pre bi se moglo rei da smo bili
panslavisti i internacionalisti, a svako ko zdravo rasuuje
zna da panslavizam nije isto to i unitarizam... /odvajao se
on odsudno od toga pojma koji je tada bio predmet
kritike na hrvatskoj strani! Ja sam za jugoslavenstvo bio i
89. Ibidem, 73.
Stevo OstOji: U

emu

su nes-

porazumi, Politika, 23. novembra

1970.

667

1941. godine, kad je Komunistika partija Jugoslavije u sve,

pa i u to, unela marksisNko shvatanje... Ja sam za
jugoslovenstvo bio i 1948, a i danas sam - i pre u da umrem
takav nego da pod starost menjam uverenja!, koji su se i
ovog puta "oslanjali na neku spoljnu silu, obino na sumnjivog i reakcionarnog saveznika", da bi istakao Preradovieve rijei: "Moja nacionalnost je humanitet" kao razlog
uzdravanja od polemike sa tim ljudima, a bojei se
zapravo da bi ona izvukla na vidjelo i druga obiljeja
njegove politiko-diplomatskedjelatnosti izmeu dva
rata. "Mene su i neki srpski ovinisti pokuavali da uzmu
na zub", nastavljao je stoga Andri, da predusretne
napadaje sa ove strane, i zavravajui sa monologom o
ovinizmu koji je "svugde isti i svagda mu je jednaka namera: suprotstavljanje pravoj umetnosti i istinskom
zajednitvu", da bi, nakon smirenja, stao da govori "0
svom knjievnom putu, o umjetnikim principima
kojih se tvrdoglavo drao cijelog ivota", *90 pie
Jandri.

U napomeni uz ovaj iskaz i "umjetnike principe

kojih se lAndri! drao cijelog ivota" Jandri je iznio
da ga je to podsjetilo, mada nije iskljueno i
Andrievim posredstvom, na jedno Andrievo pismo
dr. Mihovilu Kombolu, datirano u Beogradu 14. XI.
1933., u kojemu on odgovara na njegov poziv da sudjeluje u Antologiji novije hrvatske lirike, iji je on redaktor. "Zahvaljujui vam na pozivu lodgovara Andri tada
Kombolu! moram da Vam kaem da mi, sa moga gledita,
ne izgleda razumljivo ni opravdano da se danas izdaje jedna
antologija, ograniena na jedno pleme. Ponajmanje povodom
stogodinjice ilirstva. Izdava i Vi kao urednik imate, izvesno, za to sve razloge. ivei na strani i po strani, ja te
90. Ibidem, 73-74.

668

razloge ne znam a i da ih znam ja bih ih mogao samo

potovati ali ne i deliti. Ne bih nikad mogao uestvovati u
jednoj publikaciji iz koje bi principijelno bili iskljueni drugi
nai meni bliski pesnici samo zbog toga to su ili druge vere
ili roeni u drugoj pokrajini /zaklanjao se Andri za
druge u svome odbijanju, ne objanjavajuitada izdavanje svojih knjiga u Srpskoj knjievnoj zadruzi i
aktivno uee u srpskom knjievnome ivotu!. To nije
moje verovanje od jue nego od moje prve mladosti, a sad u
zrelim godinama takva se osnovna vrednovanja ne menjaju.
Iz Vaeg pisma vidim da Vam je poznato da sam bio jedan od
osnivaa i urednika Knjievnog juga koji je zastupao najire
gledite jedinstva obuhvatajui ne samo srpsko-hrvatsku
nego i slovenaku knjievnost. To je bilo 1917. godine;
godine 1933. ja ne mogu zastupati druke gledite. To su
razlozi, isto knjievne i naelne prirode, zbog kojih alim
to mi nije moguno uestvovati u Vaoj Antologiji. "*91
udno je bilo za Andria, koji je Jandriu govorio

da nema nikakve sauvane prepiske, da su ova pisma

po izuzetku ostala kao dokaz njegova antihrvatstva i
srpskog jugoslavenstva, i da ih je on stavio na uvid
Jandriu za objavljivanje, ili ga bar upozorio na njih.
Jo jedno svoje pismo, ovog puta kao dokaz srpskog patriotizma, upueno za vrijeme Drugoga svjetskog rata Svetislavu Stefanoviu, predsjedniku
Komesarske uprave SKZ, predstavljalo je za Andria
politiki kapital u poslijeratnoj Jugoslaviji, kojim je on
pokrivao svoju diplomatsku aktivnost pred kraj
Kraljevine Jugoslavije, osobito u vrijeme sklapanja
Trojnog pakta, o emu on, kao o linoj traumi, nikad
nije htio govoriti. "Najuasniji je ipak bio trenutak Ipriao
91. Ibidem, 74-76.

669

je on Jandriu 14. oktobra 1972./ kad su Nemci i nedievci

zahtevali od mene da dozvolim pretampavanje svojih dela i
da saraujem u njihovim asopisima i tampi. Napisao sam
pismo i energino odbio ma kakvu saradnju, rekavi da to ne
mogu uraditi, jer moj narod Jsrpski!?, M.R./ pati i strada. I
sada se seam, kao da je juer bilo: jednog popodneva odneo
sam to pismo na potu i poslao ga preporueno. Vratio sam
se kui, spakovao kofer i oekivao najgore. Noima i noima
nisam mogao da spavam oekujui agente da dou po mene
Jgovorio je Andri Ljubi Jandriul. J.. J Neprijatno mi je
kad se danas spominje to pismo i taj dogaaj iz mog ivota
Jpokrivao se on lanom skromnou istiui druge/o
Beograd je bio pun rodoljuba i ne vidim razloga zato bi
mene posebno trebalo isticati. Sline stvari pletu se i oko mog
povratka iz Berlina"*92 Jnapominjao je on sugerirajui
urotu svojih neprijatelja oko sebe, kao da se vraao u
dane ranijih strahova i strepnji/o A istog dana on je
}andriu, u vezi s aktualnom raspravom o varijantama, podvlaio svoje rano i dosljedno opredjeljenje za
ekavicu kao imanentno obiljeje srpske nacionalne
ideologije: "Meni su esto prebacivali to sam svoju ranu
liriku 1911. godine poeo ekavskim narejem, da bih 1912.
godine nastavio da piem ijekavski, a zatim se opet - i
konano - vratio ekavskom izgovoru. Eto, pokatkad se
deavaju i takve stvari! /komentirao je on bezlino kao
da se radi o neemu na to on ne moe utjecati!. Na to
bih mogao samo da kaem, ako bi to moglo bilo koga zadovoljiti: kao to sam poeo sa poezijom, tako je isto i sa
jezikom! /prebacivao se on u sferu knjievnog stvaranja
i stvaralakog izraza/o On je deo knjievnog posla, a u
mom sluaju jo i sastavni deo traganja za izrazom i
knjievnim opredelenjem. Iako pisci nisu lingvisti, ve se
92. Ibidem, 128-129.

670.

samo slue jezikom, ipak se mora priznati da se pisac opredeljuje za onu jeziku varijantu i onaj izraz koji najbolje
odgovaraju njegovim m.islima lobjanjavao je on dosta
maglovito izmeu jezika kao izraza umjetnikog
doivljaja i jezika kao adekvacije nacionalno-mitskih i
nacionalno-historijskih ideja/o Pa i Krlea je u Republici
pisao ekavski sve do 1928. godine Ipozivao se on u svojoj
odbrani!. Ja sam negde napisao da je svaka ijekavska re u
odnosu na ekavski oblik malo dua i malo tunija Iprebacivao se on u oblast stilistike/. Meutim, sretne mene jednom Beli, pa veli: 'To lepo zvui, ali nee biti da je tako. ",
I.. J "Krleaje" - nastavio je kasnije - "nedavno lepo kazao
ta misli o jeziku. Nije vano kako ga ko zove, a razlike i varijante samo ga obogauju. Kad se povede razgovor o jeziku,
uvek se setim poznate Njegoeve pesme 'Pozdrav rodu iz
Bea' koja je nastala negde polovinom prolog veka i u kojoj
Njego, ponesen romantiarskim idejama Vuka Karadia i
Ljudevita Gaja, oduevljeno peva o jedinstvu naeg naroda
i jezika: 'Lepo, lipo, ljepo i lijepo, !belo, bilo, bjelo i bijelo,
llistii su jednoga svijeta, lu pupolj se jedan odnjihali. "'*93
Sve je to - i mitsko-romantini odbojni doivljaj
Bosne i Bonjaka kao Turaka, i nacionalno i kulturno
opredjeljenje i ispovijedanje, i srpski jezini izraz, i
politiko oitovanje - proizlazilo iz Andrieva karijeristiko-egzistencijalnog usmjerenja i taloilo se u
moralno-psiholokom kompleksu renegatstva, koji ga
je podsvijesno titao cijelog ivota kao neka vrsta krivotvorine vlastitog bia, a iz kojeg nije mogao i nije htio
izii, i slagao se u osjeanje egzistencijalne strepnje
koje se izvijalo iz potisnutih tamnih nagona u njemu.
A utei o sebi i svome ivotu, Andri se oslobaao
toga pritiska na umjetniko-stvaralakinain: u nas93. Ibidem, 131-133.

671

tranim i patolokim likovima svojih turskih proza iz

Bosne, u sado-mazohistikim slikama svireposti i
izraavanju integralne demonske mrnje, to je
istovremeno predstavljalo jo jedan prilog identifikaciji sa srpskom nacionalno-mitskom historijom i
najdubljim kosovskim biem ovog naroda.
Da bi amortizirao efekte odbojnosti u novim
drutveno-politikimi knjievno-kulturnim uvjetima,
on je istakao vrijeme kao jednog od glavnih protagonista u svojim historijskim romanima i pripovijetkama, i podredio mu i likove i dogaaje, i moral i
sjeanje u njima. "... Treba imati na umu i to da je vr~me
u mojim pripovetkama i romanima jedno od glavnih lica, da
prostor nije potisnut u drugi plan, da sam graevine
smetao u sredite radnje",. govorio je on Jandriu 15.
oktobra 1972. pomjerajui ljude u gnomiku vremena,
a meui graevine u sredite zbivanja kao oznaku
trajnosti nad ljudskim vijekom. A taj usloeni nain
doivljavanja i izraavanja historije predstavlja filozofsku superstrukturu poetike njegovih proza, i u isto
vrijeme Andriev azil nad stvarnosnirn prikazivanjem
prolosti osmanske Bosne i njenih itelja, i stalno
stvaralako pitanje, ili kako je govorio Jandriu: "Mene
je ve u samom poetku knjievnog rada zaokupljala misao:
kako prikazati oveka u vremenu koje se kree kao iv organizam, i u prostoru bez one statinosti koju ram namee
slici, iskljuujui posmatraa iz likovnog dela. "*94
Prirodno je bilo da se na ovom stupnju knjievne
apstrakcije svojih djela Andri usmjeri i na svoju filozofiju historije kao svoga utoita od njene
romantiarske konkrecije u svojim romanima i
94. Ibidem, 152-153.

672

pripovijetkama: liZa mene istorija nije ponavljanje

prolosti; pre bi se to moglo nazvati pokuajem da se obnovi

igrali, govorio je on u istoj prilici Jandriu, ali se pri tom
aluzivno osvrnuo i na njenu razliitu recepciju, zavisnu od razliitih interesa, smatrajui da su udaljena
razdoblja liena takvih primjesa i doivljaja:

"Kratkovido i skueno gledanje na vreme i prostor, gde se svetovi u koje bi trebalo verovati, rue i
ponovo stvaraju, i proizvoljna procena ve ovrslih
vrednosti, dve su osnovne mrlje koje mi, pojedinci,
unosimo u naa rasuivanja o istoriji, grevito se
borei da za sebe obezbedimo to vei komad zemlje i
neba. Zato ja najblia istini povest o onim minulim
vekovima i poodmaklim razdobljima u koja je
nemoguno smestiti nae zasluge. ""95
Tako je Andri pojavama suvremenosti pokrio
vlastiti interes u prikazivanju daleke prolosti.
Ali je u svojim kazivanjima Ljubi Jandriu od filozofsko-estetskih Objanjavanja povremeno prelazio u
prikrivenu polemiku sa onima koji su imali kritiko
gledanje na njegovo knjievno pripovijedanje historije i njegovu idejnu osnovu, i isticao da e vrijeme ocijeniti njegovo djelo, upadajui i nehotice u vlastitu
zamku filozofsko-moralne uzajamnosti izmeu vremena kao sudije vremenu kao glavnom protagonistu
njegovih historijskih proza. liMeni se ipak ini looJ da mi
esto

gubimo strpljenje i prerano ocenjujemo pievo delo,

njegovu angaovanost u drutvu i idejni smisao njegove
poruke. Pri tom zanemarujemo injenicu da su ljudi od pera
nena, razdraljiva i afektivna bia lumanjavao je on
romantiarsku

vehemenciju vlastitog prikazivanja i

demoniziranja Turaka, Bonjaka i njihova svijeta/, i da
95. Ibidem, 153.

673

se - uza sve to - bave 'menjanjem' i 'prekrajanjem' sveta po

meri svoga suda i ukusa Iskidao je on moralnu odgovornost knjievnosti sa sebe/. I sve to, gotovo uvek, ine s
dobrim namerama lotkrivao je on tendenciju u podlozi
knjievnog stvaranja, ali uz njeno apsolutiziranje na
razini iskljuivog dobra, i s opim pozivom na razumijevanje slobode i autonomije pieva stvaranja/.
Uostalom, umetnost sama po sebi navodi pomalo na greh.
Ako nita drugo, u takvim prilikama, vredelo bi bar malo
saekati, pustiti da se stvari slegnu i ohlade i da vreme, kao
najmerodavniji sudija, oceni i pisca i njegovo delo. Svi mi
moemo i nehotice pogreiti, ali vreme nee Ipravdao se on
elei da odloi vrijeme prosudbe, uz namjeru da i
tada, kao i ranije, ostane reimsko-ideoloki korektan/o
Ono e oceniti i ije je delo, i u kojoj meri, angaovana i progresivno, i na sud o njemu. I ovde bi se trebalo prisetiti one
turske rei okojoj sam vam govorio: sabur",*96 zavravao je
on indikativno, upravo "turskom rei" strpljenja, kao
da mu je ona kao izlaz spasa iznenada probila iz
podsvijesti mrnje, svireposti i odbojnosti. Kasnije, on
je kao teorijski ishod iz moralnih dilema istakao subjektivnost pisca i relativnost recepcije i suda o djelu u
razliitom vremenu i raspoloenju. "esto su me pitali:
koje svoje delo najvie volim? I onda su, kao noeve iz potaje, potezali i onaj drugi, opasniji i tei deo isto pitanje:
zato? Igovorio je on u oktobru 1972. Jandriu ne
mogavi zatajiti svoju zlokobnu podozrivost nad
takvim pitanjima koja su, dodirujui njegov nesvjesni
uroeni paranoidni kompleks i moralnu krivicu
renegatstva, mogla ugroziti njegovu duhovnu i fiziku
egzistenciju/. Meni je to nemoguno odgovoriti Inastavljao je on birajui neutralan poloaj iskaza/o Ja podjed96. Ibidem, 33.

674

nako volim svaku svoju knjigu, pa i onaj razmak izmeu

njih; ja se, prema tome, podjednako odnosim prema svim
svojim delima: onima koja su napisana i onima koja nisam
stigao napisati i koja u, zacelo, odneti sa sobom u grob./. ../
Osim toga, pisac je u takvim prilikama uvek subjektivan i
njegov sud nije nikad pouzdan i realan. Njegov pravi jedini
sud je samo delo, a u sve ostalo to se plete oko njega i dela
ne treba uvlaiti pisca /naglaavao je on paranoidno, da
bi se nakon toga zatvorio u relativizmu djela i njegove
recepcije/: Najposle, svaki sud, pa i piev, posledica je
trenutne impresije, a ta da radimo sa sudom onih koji e
doi posle nas i koji e sa pristojne daljine - trezvenije i pronicljivije od nas - da ocjenjuju nau re. "'97
A u odavanju izvora za svoje historijske proze, od
legendi i mitova i narodne poezije, preko dokumentarne grae, i priznavanja da su sve njegove linosti
postojale, i da je "mnogo toga nauio od obinog nepismenog oveka iz Bosne", '98 te da su mu "pojedinosti koje
sam doznavao od obinog sveta, esto /. ../ vie koristile od
arhivskih podataka do kojih sam tako teko dolazio, jer su
dublje otkrivale sutinu istorijskih zbivanja nego tvrde i
bezdune injenice"'99
Andri se u cijelom tome rasponu fictio-faction vraa na Geotheovu misao: "Prava umetnost je ono to nikad
i nigde nije bilo, a to je najvea istina ivota", '100 zamagljujui do kraja svoj nacionalno-romantini doivljaj
historije i knjievnu tendenciju svojih historijskih proza, koja se iz njegove dizertacije ulivala u njegova djela, svo ono mukotrpno skupljanje arhivske dokumentarne grae sa tenjom da one ponu u doivljaju ita
oca da funkcioniraju kao stvarnosna historija.
97. Ibidem, 104.
98. Ibidem, 143.

99. Ibidem, 222.

100. Ibidem, 163.

675

Romantizam kao stilsko-psiholoki kompleks

je, meutim, izriito spomenuo samo u jednom svome iskazu Jandriu u maju 1973., i to u njegovu svijetlom, idilinom znaenju: "... Kako bi bilo lepo,
bar za. trenutak, preturiti sve te moderne pravce u
knjievnosti i ponovo se vratiti romantizmu. "'101 To je bilo
vrijeme kada je Andri propovijedao poetiku
otvorenog djela, bez pouka. "...Ne volim naravouenija
ni u romanu ni upropoveci", - govorio je on suprotno
iskazu o poukama historije u njegovim djelima.
"itaoevo shvatanje i sauestvovanje u igri je sastavni deo
nae namere. Njemu treba ostaviti dovoljno mesta da
produi tamo gde smo mi stali. ",'102 i stavljao pod kontrolu i svoje vlastite, nekadanje a sada ispranjene,
komplekse i bespredmetna osjeanja.
Nasuprot isticanju zla i potrebe da se branimo od
njega, Andri je, u oktobru 1972., govorio Jandriu
kako je Monterlan "sve nas uio ne samo kako treba pisati
nego i kako treba napadati i tui ono tvrdo i gadno to ovek
nosi u svojoj krvi"'103 kao da se objektivirao prema
vlastitoj optereenoj dui, a godinu dana nakon toga,
u oktobru 1973., on je izjavljivao: "Nita ne prepustiti
sluaju, svesti i strast na razumnu meru i u svaemu, pa i u
najsitnijim pojedinostima, traiti ovenost".'104
Svevremenim i sveprostornim shvaanjem knjievne umjetnosti, suzbijanjem patolokog izraavanja nagona nie vrste, Andri je htio da oko romantino
satanistikih vidova svoga stvaranja stvori zavjesu
filozofskog humaniteta, kao to je i prok1amiranjem
jugoslavenske nacionalne snoljivosti elio da prekrije
svoje ranije knjievno i politiko srbovanje. "Gledamo

Andri

101. Ibidem, 199.

102. Ibidem, 99.

103. Ibidem, 175.

104. Ibidem, 281.

676

se kao to nismo umeli da se vidimo, i govorimo jedno drugom ono to nismo stigli da kaemo. Plete se niz prizora,
itav ivot jedan koji nije prolost ali nije ni sadanjost, nego
pomalo i jedno i drugo", *105 zapisao je on neposredno
poslije rata, 7. augusta 1945. II Sarajevu. A 18. oktobra
1968. on je, na rasponu historije i suvremenosti, govorio Ljubi jandriu: "Znate, kad bi na svet vie znao o
prolosti, ja verujem da bi nestalo i mnogih dananjih nesporazuma. Mnoge pojave o kojima se sada govori, na alost
esto s takvim povrnim prilazom i neukou da to zabrinjava, nisu nastale tek danas, ve mnogo pre nas, i one se mogu
ukloniti jedino dugim i strpljivim radom. Najtraginije je to
to pojedini ugledni naunici i pisci, koji govore u ime ove ili
one nacije, lako podleu psihozi navijanja za svoju naciju, a
svako navijanje povlai odmah za sobom navijaa i na drugoj strani! Jedna uvena Matoeva misao je aktuelna i danas
- i tu sam, ini mi se, prvi put sreo re zajednitvo: Ma
koliko bili razliiti hrvatski i srpski politiki putovi, interesi,
jedinstvo knjievnog jezika upuuje nas, i unato nama, na
zajednitvo kulture''', saglaavao se on tako s Matoem
uoavajui, nakon vlastitog prikaza sukoba hrianst
va i islama u svojim historijskim prozama ali ne spominjui Bonjake, ne spOminjui muslimane - bitnu vertikalu srpsko-hrvatskog antagonizma, kobnu i za sve
ostale junoslavenske narode istog jezika. "Mi moramo
iveti u slozi, zajedno Inastavljao je on u stilu suvremenog politikog govornika, prelazei preko svoga
isticanja mrnje kao integralne supstance u Bosni koju
su donijeli Turci a preuzeli Bonjaci/, svesni razlika
etic'Kih, etnikih, jezikih, istorijskih, knjievnih; razlika koje
su ovde postojale pre pet vekova i sigurno e postojati i pet
vekova posle nas. A zato bismo, opet, molim vas, uvek
105. ZPP, 516.

677

morali polaziti samo od razlika? Zar slinosti nisu velike, i

zar nas one ne upuuju na ono za to je, najzad, pronaen
jedan lep izraz: zajednitvo I.j Mudar i trezven narod
19ovorio je on u jednini! mi emo postati ako postojee
razlikeusmerimo ka onoj vodi koja pokree na zajedniki
mlin. Jer, istorija je pokazala da niko ne moe sam i da
moramo iveti u zajednici. Ni svi zajedno nismo dovoljno
pametni da bismo se nosili sa dananjim svetom punim protivreja, a kamoli svaki posebice. Moda nam najbolja pouka
treba da bude Belfast listicao je on vidovito primjer vjerskog rata u evropskim relacijama, prelazei preko
primjera genocida u Drugome svjetskom ratu u
Jugoslaviji/. Kakvo se god politiko reenje nalo u Irskoj,
katolici i protestanti moraju zajedniki iveti, jer to je neminovnost. Nee niko biti toliko velikoduan da im pokloni
novu, obeanu zemlju. Nema vie toga, a valjda ga nikad
nije ni bilo! 1.../ Za mene je zbliavanje oko zajednikog
ognjita velika tekovina naih promena u novijoj istoriji, i to
bez obzira na razlike, bez obzira na jugoslovenstvo koje nam
jo od 1918. godine nije ba najbolje polo za rukom Igovorio je on sada kritiki o njemu/o Treba uvek imati na umu
da se i mi, i Grci, i Bugari, kao malen svet, kuvamo ukazanu
nad kojim se nadnose veliki i ekaju svoj zalogaj!"*106 zavravao je Andri svoj traktat, a da nije apostrofirao
ono to mu je bilo najblie i najkobnije u nedavnoj
prolosti: zlodjela zlikovaca iz srpskog i hrvatskog naroda i patnje i genocid nad Bonjacima. A u prilogu
ovog iskaza Andri se vratio Bosni i rekao Jandriu s
tenjom uopavanja mentaliteta njenih itelja, u kojemu su zapravo oba elementa, mada II kritikom kontekstu, ve i svojim leksikim porijeklom, pripadala
106. Jandri, 38-40.

678

Bonjacima, narodu bez kojeg ne bi postojao ni Andri

kao pisac ni Andrievo djelo: "Nekad su Austrijanci go-

vorili 1...1 inat i sevap: sve su stvari koje pokreu Bosanca;

razum teko i retko. Ne bih hteo da bilo koga uvredim, i ja
sam deo toga naroda, ali je izvesno da ne poklanjamo
dovoljno panje onim viim, oplemenjenim nagonima koji
stiavaju krv i daju prvenstvo razumu", *107 isticao je
Andri

i kao svoje vlastito obazrenje na sebe i mladih

dana i pokajanje zbog obesputavanja vlastitih negativnih osjeanja i putanja na volju svoja djela tamnim
nagonima svoje due.
Istu tenju uopavanja itelja Bosne na
karadievski nain, ali na razini jezika, Andri je
pokuao da izvede Ljubi Jandriu u martu 1974., ali se
ona opet svela na jezik Bonjaka i Andrievo pozno
pribliavanje njima: "Nisam ja pisao ponaroenim

jezikom, ja sam pokuao da budem to blie mislima naeg

oveka. Jer kad se iz govora bosanskog sveta odstrane
primese tuih uticaja i takozvane politizirane rei, ostaje
neverovatno lep, pravi Vukov jezik. Boe moj, kako su muslimanske ene u Viegradu znale lepo da govore! 'Odskoila
mi malko djeca, nisu vie neja' - govorila je jedna. Za
hodanje po vaarima one su pronale lep izraz: 'sajmati
se., "*108
Svoju romantiarsku identifikaciju sa svijetom
Bonjaka Andri je, meutim, j.o ranije otkrio u
rijeima upozorenja Ljubi Jandriu:

"Pogledajte i oslunite naas tu sleenu tiinu

koju ete sresti u svim tekijama, medresama, damijama i uopte u svemu to pripada islamskom svetu.
To je naka ledena a lepa tiina koja vas doeka s ne107. Ibidem, 40.

108. Ibidem, 314.

679

vidljivim zidom. Mene je muslimansA. svet nauio

tihosti koja je koristan savetnik u ivotu". *109
Tako je govorio on otkrivajui tako i dio svoje due
i bia, svoga osjeanja ljepote, moralno preobraenog
stanja strepnje, tajnovitosti i duhovnog azila.
Kada se uporedi ovaj afinitet po duevnoj i estetskoj srodnosti sa Andrievim rijeima iz pisma
Alaupoviu 6. jula 1920.: "1 sve veliko i lijepo to je
stvoreno, stvoreno je u krvi i znoju, i u utnji", - onda se
vidi koliko je taj svijet bio u duhovnoj i estetskoj sukladnosti sa Andrievim najintimnijim biem, bez obzira to ga je on u svojim djelima, pod pritiskom kompleksa i pragmatizmom ivotne egzistencije, ideoloki
i historijski odbacivao i ruio. Odbacivao ga i ruio, ali
nije mogao bez njega. On je bio i njegova mrnja i njegova ljubav. Logiki kontraverzno, psiholoki mogue,
patoloki ve uoeno, romantiko-estetski karakteristino.

109. Ibidem, 126.

680

Indeks imena
Abdulnh-pnn 342, 343, 425, 426, 427, 428,

Brmlkovii

432

Brkljui,

Abdul-Aziz 549
AMul-Medid 539
Alnupovi, Tugomir 8, 9, 646, 647, 680
AlekSfll/dnr Veliki 334,335
AI/dreje<>i, AI/drej 657
Asboth, Josef 609, 657
Bnbi,

MU5tnj-pnn 481, 489

Mi/icn 628
Bnch, ].5. 600
Bnjezit II 460, 624
Bnjmktnrevi, Fehim 269, 270, 275, 278,
279,280
Bnli, Smnil269
BIII/di, ,\,1" ,; 28, 29, 52, 76, 77, 100, 101,

240

Sidol/ijll 535

Ceri, Al,met I'eg 372, 373

CerIJlIl/tes Snnl!edem, Miguel de) 155
Cviji, JOVIII/139, 143

opi,~ BrnI/ko 664

orovi, SvetDZiII' 241, 433, 642
orovi, Vlndimir 7, 47, 49, 58, 398

Bnbi,

elebijn, Eillijll 656, 657, 660

eli, Demlll102

okori/o, Pmkopije 482

ebrlijll, Jllkov 244
el/gi, Mumt 269
el/gi, Sml1i1-ngll 71, 482

118,133,139
Bnllgi, Snfet-beg 19, 45, 46, 47, 78, 134,
274,343, 420, 474, 488
Bneskijll, Muln MU5tnfn 134
BnJilli, Mijo Vjl!1lce51nv 27, 86
Behmel/, Asim 619
Beli, AlekSfllldnr 671
Bijeli, Stojnll 539
Biogrndlijn, Mehmed-beg 121, 124, 126
BieviL', Mehmed-polI 560
Binu, Otto 49
Bonlo 334
Bogdmwvit', Milml 76, 133
Boji, Alijl1gn 534, 535, 538, 539
BOl/n/lIIrte, Nnpoleo1l 310, 315, 401, 430,

435,436

Bostnlldi, Sulejmnll-pnII 45
Bol/jnk, Slllvoljub 41
BrnI/kovi, ure 36
BrnI/kovi, Hilmijn 260
Brm,kovi, Vuk 465

U indeksu imena izostavljeno je ime

autom knjige i ime pisen ,'iiI' je dido nklualizirmlO u ovoi studiji. Poto se miloga
iml'lla pojavljuju i kao histoniske lit'Jlosli
i kao protagonisti Alldrievill proza,

Dnvid, Pierre 314,315,317,318,320,321,

322, 323, 324, 325, 327, 328, 32.9, 333, 350,

353,354,356,365,374,380,383,389,392,
413,415,417,418,420,423,424,580
Divi, MnJijn 535, 539
De5pit'/613
DunI/ (enr) 617
DizdnreviL~

Zijo 621

Abdlllllh 586
Dui, JOVIII/ 574, 665
Drngutil/ (kril lj) 615
Drlji, frtl Rnstis/",' 647
Dostojevski, Fjodor tvlillllilovi 663
Denlievi,

Dndi, Petlll' 24, 27, 28, 59, 60, 65, 75, 76,
92,100, 101, 117, 118, 124, 133, 134, 139,

472,575

De/nli, Hn5t111-pllII 45
502, 503
Dllml,ur, Zuko 621

Del/etii

imel1a su I1llmerirmw prema tome da li su

spomenuta kno historijske lil1osti, a 111'
kao litemmi jU/wei, u emu je dakako
esto bilo nedoumica.

681

erze/ez, Alijn 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16,

17, 18, 24, 60, 130, 135
odnll, ime 666
uknllovi~

Homer 155
Hreljil', AjkuIIII 620
Huma, Hllmzn 621
HuskiL~ Huseill 141

Nedeljko 87

Ebu Hnllifn 381

Epiklet 663Evnlls, ArtIIr J. 605, 656

llhtl1nijn, Abdul- V"hhr71' ep,'nk 375

Jnlldri, Ljubo 8, 57, 154, 155, 303, 304,
307, 308,309,475,482, 483, 484, 486, 487,

l'vfllslnj beg 112

Fnlllkller Will/inm 568
Fed/l11, Gregor 243
Fidnhi, Mehmed-knpelllJl 147, 152, 482,
490
Filipovi (gelIerni) 147
Des Fosses, Chnllmette 328, 329, 332, 333,
334, 336, 341, 342, 343, 350, 368, 380, 383,
384, 386, 389, 390, 392, 393, 403, 404
Freud, Sigmulld 76, 77,124, 629, 631
Fndilpni,

Gnl Ljudevit 671

Du Gnrdn, Roger Mnrtill 646
Gnrde, Luj 129
GnvmllolliL~ Berislnv 120
Gnllrilovi,~ Mi/mj/o 355
Al-Gnznli 381
Gnzi Husrevbeg 12, 13, 45, 399, 599
Georgijl!1'iL' Bnrtolomej 42
Gide, Alldre 646
Gilj/erdillg, Aleksnlldnr Fjodorovi 6,49, 56
GoetllC, Johnll Wolfgnllg 155, 570
GUlIdIlli, Ivnll 436
Gmdnevi, Huseill-knpetnll 81, 147, 242,

515,516,51'1,548,549,568,569,570,573,
574, 575, 571, 5,B, 579, 582, 596, 597, 598,

599,600,605,606,608,610,611,613,615,
617,622,623,624,625,627,628,630,631,
633, 634,635. 636, 638, 639, 640, 641, 642,
647, 650, 651, 655, 656, 657, 658, 659, 660,
662, 663, 664, 665, 666, 668, 669, 670, 672,
673, 674, 676, 677, 678, 679

Jnspers, Km'1102
Jegell, Osmnll-pnll 45
]elelli, fm Julijtl11 86, 342
Jirdek, KOllslnlllill 624
JOlImIOvi, onie

474, 475, 476, 487, 488, 535

Knilldl, ReimlIlId Friedrich 33, 55

Mehmed-beg 14,112,
113,337,601, 662
KnpidiL~ Hnmdijn 472, 481, 489, 493, 498,
499, 507, 558, 560
Knrtldi, Vuk 150, 151, 152, 153, 154, 601,
Knpetll1lOvi L;ubuMk,

662,671
Knmaoraevi, AlekOl1l1dnr

575
Knms, Vj/'kos/nll 514, 515, 516, 517, 518,
520, 521, 525, 526, 527, 528, 529, 542, 547,

281,319,482, 491

Grnssl, Georg 103

Hndi Loja 112,113,118,119, 120
Mllhnmed 115
Hnli/i-pnn Tbmhim 66, 304, 322, 364, 365,
373,408, 411, 413, 415, 416, 425, 428, 432
Hnmmer, VOli Joseph 44, 377, 459, 462
Hnlldi, Mehmed 134
Herceg Stjepnll 608
HermmlJl, Kostn 12, 14, 26, 41,606
Hikmet, Arif 483
Hitler, Adolf437
Hndijnmnkovi,

76

De Jucl1eremJ A. 377
Juki, Im/l1 Fmllo 41, 45, 46, 294, 295, 321,

548,633
Knukijn, Abdulnh

682

ef. 113
Kemtll'll, SejJ/ldill et: 47, 49, 65
Kiki, HnOl111 621
Kikle 656
Kirkeggnrd, Allbye SirelI 476, 631
KIni, BmIolitlb 36, 40, 84
Kllel!1'i, frn Alila 40
KIIl'evi, OI,,.l'1I 147
Koetschel, Josep/I 103, 120

Kombol, Mi/IOl'il668
Zorall 32, 33, 34, 42, 52,

KollslmlliliOl'i,

54,55,56

KorkuI, Den'i M.
Kral/S, Kllrl49
Kreel1ljakOl'i, Hamdija 120
Krlein, Miroslal' 671
KulilIski 505, 506
Kukulj,,,i, Imll 294, 386, 516, 521
KlllellO/'i SkelIder 621
Kuli/lOl1i 147
Kurlovi, ukrija 318, 319, 320, 342, 350,
351, 368, 379, 380, 383, 384, 388, 389, 393,
394, 395, 396, 398, 399, 433, 434, 435, 609,
645

I11l1lJJ1ill,.fra Nikola 78, 342

ullas, Omer-paa 120, 472, 474, 475, 476,
477, 478, 480, 481, 482, 483, 484, 485, 487,
488,489,491,493,494,495,498,507,514,
516,522,530,531,535,536,539,540,549,
557, 560, 570, 618, 635
Lawr (kllez) 40, 623
Leopardi, Giacomo 586
Leozmc, Slm'ko 66,78,86,102,120,121,134
Luj Veliki 329
Lukelli 252, 253
Ljubo,'i 147
Malrmul II (suItaII) 530
Makallec, Alfred 473, 522, 539
Mamdedijil, Osmo 93
Marako"i, Ljubomir 9
Marija Tereza 530
!vlnrti, fra Grga 103, 110, 111, 120, 521,
522

Martill, du Garda Roger 646

Matasol1iL; Josip 86
Mato, AlItulI Gustal' 677
Maupassmrl Hellri Riflle Albert Guy de..)
640
Maurmri, Matija 118, -294, 295, 312, 331,

119,132

Mit/esser, Paul mil 305, 325

MOlltl/erlalll Hl'l1nj de 635, 676
Mori':; 10, 19, 22
MlII/erizo"i<'i 136, 138
Muderizo"i,

RiZJl 485, 539

Mulmmmed a.s. 334, 520, 597

Mujezillo,'i,', ML'1l1ned 102
Mulabdi, E,l1wm 233, 256
Muradbegol1;", IVrmed 472, 485
Murteda-l'all45
Ncd;" VIa,/aJl 11
Nozmko"i<' Slojall 49, 319
Ostoji Karlo 102
OstojiL' SIelJO 666, 667

Palavestm, Predmg 54
PamuL'irlll, Jmri<'iie 120
Pal1lol'i, MilJI/mg 171
Pelo ImlJl 380, 381
Pertli<' Mulmrem 472, 575
Pe/ro"i Jozo 386
Pelrol1i, Klml<lonle 543
Pelrol1i, Petar Njego 14, 29, 41, 78, 145,
146,147,148, 149, 150, 154, 155, 156, 180,
187,201,204,422,463,470,482,508,614,
615, 639, 671
Popo"i,

Alekl'l7 ]. 109, 120

POpo"iL; Aleksnlldm' 52, 53, 61, 63, 116,
128, 129,349,355,375,381,386, 398, 519,

520, 552, 585, 586, 597, 598

PrL'1og, MilnIl 40, 47, 84, 119, 120
Preradovi Pelm' 668
Pukit! Aleksmrdnr Sergejroi 621
Rnbbe, Wilhem 377
Rncille, JellJl 351, 353
Rn''ki Fralljo 36
Rade (kllez) 201

334,454
MelelItijroi86
Mei,

MeliII, Alld 452

Liubo 57
Miller, A. F. ArIurlI 319
Miljar/ol1, Mark"" 475
MirkO/li, Nikola 11, 65, 74, 75, 78, 93, 117,
MilmilO/'i,

Adernaga 472, 473, 534, 539

I"mr 15

Metro"i,

68.3

Rnnke 37
Re<'lar, Milml 617
Reviezky, Gyula 528
RizVflnbegouiL~ Ali-pna 147, 319, 481, 482,
483,488,510,568,619,626,
RizvnnbegoviL~ Hndi-beg 483
Rizvnnbegovi - Stoevi Hal'il", 483
Riz1ll111begovi6 61 i, 618
Rumi, Delnluddil1 385
Smnnrdi, RndoVfl11174
Snuojski, Eugell 304, 610
Schmidt, Heinrih 52, 54
Schmidt. Heillrich Felix 33, 51, 52, 55
Sehwnrzellberg 473
Seku/i, Isidom 60, 156
Selim III 327, 354, 357, 360, 361, 364, 373,

403,413,415,416,417,418,420,423,425,
432

I111th', A/('ksa 433

emsekadit' (mul)ija) 233, 234, 235, 258
erifol'i, Fl1zli plia '181, 482, 488, 490, 560
imi, AlItulI Bmllko 68,631,632
ii. Ferdo 4i3, 493
knljit~ AbdullIh 492
ljiuo, Galib 4i2, 4i3, 531, 534, 535, 539
tiuh', Imbro 535
umonjn, Nikoill 58
Tndh', Jinja 666
TomnL'ui, Stcflln 36
Truhe/ka, iro 39
TlIz/i,', Mnhmud plln 481, 488

375,376,392,414,432
Sl1I1kespire, Vi/iinm 155, 607
Skerli, Jovnn 58, 150, 398

Uieui,

Skender-beg 482
Skmdt-,., Stnkn 120, 487
Skndl1rski, Osmnn-pan 146, 174
Sknri, Vlndis/au 398,411,474,504
Skopljak, Sulejmnll-/"'a 327, 328, 330, 341,
350, 358, 363, 382, 399, 414
Smnilngi, Nerkez
Sokolovh~ Ferhnt 304
Sokolovit~ Mehmed pna170, 178, 212, 213,
253,274,302,478,570,617,625
Stemn (enr) 185
Stoinllovi, Li. 150
Stoji, Vern 472, 575
Sulejmall Veliki 375
Serdnrevi, Muhnmed Seid 586
Sokoloui, Ljubomir 617
Steji1110/li, Sl/efislnv 669
Sienkiewiez, Hnl1njk 660
Simonis, Ann 473, 522

Vnhdefi 615
VllsiL', KOllmd 120
Vinji{~ Filip 60i

lIzulli,

Augllstill Tin 68
Ismel-plln 120

VojJlovic~,

11:'0 666

Vu,'kouit', Gllura 596

Vutkoui, Rndol'/111 11, 22, 54, 57, 65, 66,
67, 68, 74, 7i, i8, 86, 92, 93, 94, 95, 101,
102,118,119,124,134,139,140,143,472,
575
Vukti,

SIejt111 37

Znplnln, Rudolf 473, 522, 535

Bogdllll 509, 510, 511, 512, 513,
514,560

Zimonji,

nbmlOVi, Hnzim 134

nl/in-pnJl 304
nmi, Midhnt 119, 301, 305 314,315,316,
318,320,322,323,325,327,329,333,334,

336, 342, 345, 353, 354, 355, 356, 365, 368,

372, 373, 374, 377, 380, 386, 389, 392, 393,

684

BILJEKA O AUTORU I
IZDANJU OVOGA DJELA
Prof. dr. Muhsin Rizvi roen je 14. aprila 1930. godine u
Mostaru. Od svoga najranijega djetinstva ivio je u Sarajevu, gdje
se kolovao i proveo cijeli svoj radni vijek. Bio je redovni profesor
Filozofskoga fakulteta u Sarajevu na katedri za junoslavenske
knjievnosti. Umro je 9. juna 1994. godine i ukopan u haremu
sarajevske Ferhadija damije.
Rizviev knjievnoteorijski i knjievnokritiki opus po svome
je obimu i znaaju jedan od najimpozantnijih i najautoritativnijih
u Bosni. U istraivanju i vrjednovanju bonjakoga knjievnog
naslijea, kao i knjievnosti na irem, junoslavenskom prostoru,
uradio je ono to bi u nekim sretnijim vremenima radili timovi
strunjaka, cijele institucije ili udruenja.
Meu znaajnijim izdanjima su slijedee djela: Iznad i ispod
teksta, "Svjetlost", Sarajevo, 1969; Behar (knjievnohistorijska
monografija), Knjievnost Muslimana na Bosne i Hercegovine u
dobu austrougarske vladavine, ANUBiH, Sarajevo, 1973. (a ponovljeno izdanje pod naslovom Bosansko-muslimanska knjievnost u
doba Preporoda - 1887 - 1918, "El-Kalem", Sarajevo, 1990);
Knjievni ivot Bosne i Hercegovine izmeu dva rata, tri toma,
"Svjetlost", Sarajevo, 1983.; Pregled knjievnosti naroda BiH,
"Veselin Maslea", Sarajevo, 1985., Izmeu Vuka i Gaja,
"Osloboenje",
Sarajevo, 1989.; Kroz "Gorski vijenac"
(Interpretacija i tekstualno-komparativna studija o strukturi),
"Svjetlost", Sarajevo, 1989.; Tokovi i stvaraoci knjievne Bosnei,
"Univerzal", Tuzla, 1986.; Panorama bonjake knjievnosti,
"Ljiljan", Sarajevo-Ljubljana, 1994. i dr.
U popratnom pogovoru Panorame bonjake knjievnosti, to
je netom nakon Rizvieve smrti izala u izdanju Ljiljana, stoji da je
iza autora ostala tek dovrena"dvotomna analiza prisustva muslimana u Andrievu knjievnom svijetu..." To je, evo, upravo ova
knjiga (u jednom tomu), koja je, blagodarei estitoj obitelji Rizvi,
povjerena Ljiljanu za izdavanje. Izuzev, uvodne redaktorske
napomene prof. dr. Enesa Durakovia, prijatelja i profesorskog
kolege rahmetli Rizvia, izbjegli smo u ovome izdanju pisanje
irega popratnog teksta, preputajui tako vremenu i itaocima
sud o ovome djelu, kao to je to bio sluaj i sa knjievnim djelom
pisca iji je knjievni svijet, u jednom njegovu aspektu, ovom
iscrpnom analizom aktualizirao prof. dr. Muhsin Rizvi.

685

686

SADRAJ

PRVI DIO
I. ("Put Alije erzeleza")*
II. (Andrieva doktorska dizertacija:
"Razvoj duhovnog ivota u Bosni
pod uticajem turske vladavine")
III. ("Pripovetke, 1924.")
IV. (Pripovijetke,1931.)
V. (Pripovijetke,1936.)
VI. (Esej: "Njego kao tragini junak
kosovske misli")

32
57
94
126
145

DRUGI DIO
I.

("Na Drini uprija")

TREI

I.

159

DIO

("Travnika

ETVRTI

hronika")

299

DIO

I. ("Prokleta avlija")
II. ("Omerpaa Latas")

441
472

PETI DIO
I. (Kazivanja Ljubi Jandriu i drugi tekstovi) ... 573
II. ("Znakovi", "Znakovi pored puta"
i drugi tekstovi)
627
INDEKS IMENA

682

BILJEKA O AUTORU
I IZDANJU OVOGA DJELA

686

U autografu ovoga djela autor nije unio naslove poglavlja, odnosno

naslove Andrievih djela koja je u svojim tekstovima aktualizirao, pa su
ovi naslovi naknadno dodati u zagradama.

687

Muhsin Rizvi

Bosanski muslimani u Andrievu svijetu

1996.
Izdava

NIPP Ljiljan
Za izdavaa
Mensur Brdar
Redakcija rukopisa
prof. dr. Enes Durakovi
Recenzenti
Hadem Hajdarevi
prof. dr. Fahrudin Rizvanbegovi
Lektor
Mevlida olakhodi
Korektori
Mevlidaolakhodi

Lejla

Meanovi

Likovna i grafika oprema

Ismar Mujezinovi
DTP
Informativno Poslovni Centar - Sarajevo
tampa

Delo TR d.d., Ljubljana

Za tampariju
Alojz Zibelnik
Tira
5.000

Izdavanje ovoga djela pomogli su:

Energoinvest Holding D. D. Sarajevo (generalni sponzor), Islamski
kulturni centar - Mostar i Fond za obnovu starog Mostara, Rijaset
Islamske zajednice BiH, Gazi Husrevbegova medresa - Sarajevo,
JP Elektroprivreda BiH, Stranka Demokratske Akcije - Centrala u
Sarajevu, ipad export-import - Sarajevo i dr.