Professional Documents
Culture Documents
Orhan Pamuk-Tiha Kuca
Orhan Pamuk-Tiha Kuca
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
vino, moda bih i ja zaspala kao i ti, ali - ja ionako ne elim taj runi
san. Ti bi pio po dvije boce: pijem da rastjeram umor od
enciklopedije, i da mi se um razbistri, a ne iz uitka. Poslije bi
spavao razjapljenih usta, hrui, a ja ne bih mogla prevladati
gaenje od rakijskog smrada koji se dizao iz tih usta - tog mranog
bunara u kojemu se pare abe i korpioni - ne bih izdrala pa bih
bjeala. Hladna eno, jadna eno, hladnija od leda, bezdunice! Da
popije barem jednu au, moda bi shvatila! Daj, popij, Fatma,
izvoli, gle, nareujem ti, zar ne misli da si duna pokoravati se
muu? Misli, misli, jer su te tako nauili: e, ako je tako, ja ti
nareujem! Popij, neka grijeh ide na moju duu, hajde pij, Fatma, za
dobro svoga uma, gle, mu to od tebe zahtijeva, hajde, preklinjem
te - za Boga miloga, ova e me ena unititi! - dosta mi je samoe,
preklinjem te, Fatma, hajde barem jednu au, pa zar se ti to meni
usuuje protiviti?!
Ne, ne, ja se ne dam obmanuti tom lai! Nikada nisam pila. Samo
jednom. Iz znatielje. Nikoga nije bilo kraj mene. Na vrhu jezika
okus limuna, soli i otrova. A onda sam se prepala, pokajala i odmah
isprala usta, nekoliko puta isprala au te paljivo priekala da
vidim hoe li mi se vrtjeti u glavi i sjela da se ne bih sruila na pod;
bilo me je strah: dragi Boe, nije valjda da u i ja biti pijanica kao on!
Ali nita se nije dogodilo. Kasnije sam shvatila: ejtan sa mnom ne
moe imati posla.
Gledam u strop. Jo ne mogu zaspati; hajde da barem malo
ustanem. Otila sam, polagano raskrilila aluzine, ne moram se
bojati: ni komari ne idu na mene. Malko sam gurnula prozorska
krila, vjetar se smirio; mirna no: smokvino lie miruje. Pogledam,
Re-depovo svjetlo je ugaeno: sigurno je odmah zaspao, ta nema
taj patuljak o emu misliti, on odmah zaspi. Kuhanje, malo moga
rublja i kupovina, to su sve njegove brige, a na kraju se i to svede na
trule breskve, i to nakon to se satima vue po ulicama.
Ne mogu vidjeti more, ali mislim o tome odakle dokle se prua, i
kako mu i ne moemo vidjeti kraja: veliki, veliki svijet! Kad nema
onih bunih motora i amaca u kojima sjede goli golcati, volim ga,
lijepo mirie. ujem i cvrka. U tjedan dana preao je put ne dui
TT
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
tS
objesiti maku o rep - hajde da pitam, pomislim, a onda uviam da
su me oni ve zaboravili: ne gledaju oni mene, nego odmjeravaju
moju sobu, ne zanimaju ih moja pitanja, misle o sebi, a ja sam opet
sama, posve sama...
Ispruila sam se i s tanjura uzela jednu kajsiju, jedem i ekam. Ne,
nikakve koristi. Ovdje sam, medu stvarima, a ne medu mislima.
Gledam to je na stolu. Pet minuta do ponoi. Pokraj sata kolonjska
vodica, kraj nje novine, kraj njih maramica. I tako stoje. Promatram
ih: pogled mi putuje po njima i gladi ih, ali ve su me na toliko toga
podsjetile da vie nije ostalo nita to bi mogle prizvati. Samo
obina boica kolonjske vodice, novine, maramica, klju i sat: tik-tak, tik-tak, a nitko, ak ni Selahattin, ne zna to je vrijeme. asak,
pa za njim jo jedan, pa jo jedan; plaha i nemirna moja misli, ne daj
da te zaustavi koji od ovih trenutaka, poskoi, izii, idemo van,
hajde, iziimo iz ovoga vremena i ove sobe. Pojela sam jo jednu
kajsiju, ali - jo uvijek sam tu. Kad mi se to dogodi, kao da jo
paljivije promatram stvari oko sebe, i uvijek se pokuavam
zavarati i zastraiti istom milju: kad ne bi bilo ni mene ni ikoga
drugog, stvari bi zauvijek ostale na istome mjestu, i tada nitko ne bi
mislio i pitao se to je ivot, ba nitko!
Ne, nisam se uspjela zavarati. Ustala sam sa stolice, otila u zahod,
oprala se i poistila, i vratila se ostavivi ondje pauka koji visi u
kutu. Okrenula sam dugme pa se stropna svjetiljka ugasila, gori jo
samo ona pokraj uzglavlja, idem u krevet. Vrue je, ali ne mogu bez
jorgana, to u: to je neto to se moe zagrliti, pod to se mogu
zavui, skriti se. Spustila sam glavu na jastuk, ekam i znam da san
nee odmah doi. Blijedo svjetlo lampe udara u strop; sluam cvrka. Vrue ljetne noi!
Ali - kao da su nekada ljeta bila jo toplija. Pili bismo limunadu, i
erbe. Ali ne na ulici, od onih ljudi s bijelim pregaama; majka bi
govorila: kod kue emo napraviti, Fatma, isto i fino, pa emo piti;
vraamo se iz arije, u duanima nita novo. Naveer ekamo oca:
doi e pa e priati, a mi emo sluati; mirie na duhan i zakaljava
se. A jednom je rekao: Fatma, ima jedan doktor koji bi te enio.
Nita ja ne odgovaram. Ima, kae, jedan doktor, ja utim, a ni otac
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
zajedno s olovkom.
"Jel' sad u redu?" ree. "Veer smo pomaknuli dva mjeseca
unaprijed. A ti e dati petsto lira!"
I tako je napokon izvadio i dao tih petsto lira. Ovo je jedini pravi
nain, i samo nai glupi profesori turskog vjeruju da se pristojnou
neto moe postii. Toliko sam se razljutio da je i meni dolo da mu
napravim neto runo. Taman smo izlazili, a ja zastadoh: iz kule od
bresaka koju je sloio pred vratima izvukao sam jednu od
najdonjih. Imao je sree, stari gad: kula mu je ostala itava. Stavio
sam breskvu u torbu. Zatim smo zali kod berbera.
A on je drao glavu jedne muterije: prao ju je pod slavinom.
Pogledao nas je u ogledalu.
"Dajte mi dvije, deki" rekao je ne putajui glavu koja mu je bila
meu rukama.
"Ako elite, moete ih uzeti i deset" predloio je Mustafa."Pa ete ih
ovdje prodavati."
"Daj mi dvije, rekao sam, to mi je dovoljno" odgovori berber. "Zar
niste vi iz Drutva?"
Dvije karte! Tad sam odjednom poludio:
"Ma kakve dvije, kupit e deset!" I izbrojim deset karata i pruim
mu ih.
ak se i Serdar zaudio. Tako je, gospodo, sad ste vidjeli: kad mi
pukne film, ja sam takav! Ali berber karte nije uzeo. "Koliko je tebi
godina?" upitao me.
I nasapunana glava u berberovim rukama odmjerava me preko
ogledala.
"Jel' nee kupiti?" rekoh.
"Osamnaest" odgovori mu Serdar.
"Tko te iz Drutva poslao?" nastavi. "Jako si vatren."
Nisam znao to bih rekao pa sam pogledao Mustafu.
"Nemojte se ljutiti" ree Mustafa. "On je jo nov. Ne poznaje vas."
"Vidi se da je nov. Hajde, dajte mi dvije karte."
Iz depa je izvadio dvjesto lira. A moji su prijatelji mene odmah
zaboravili i sporazumjeli se s njim, malo je nedostajalo da mu i ruku
poljube. Znai, ako poznaje one iz Drutva, ovdje si car. Da barem
nije kupio ni jednu! Izvadio sam dvije karte i pruio mu. Ali se nije
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
klupi, a kad sam ugledao kiosk za lutriju, pomislio sam na oca; nije
mi bilo do toga da na njega mislim, ali svejedno sam mislio,
1 promrmljao ono to bih mu htio rei: Najvanija stvar u ivotu
nije matura, tata!
Doao je vlak, uli smo. Serdar i Mustafa opet se potajno doaptavaju. Kau neto ili se naale tako da od mene naprave budalu. Ja
se tad pokuavam sjetiti neega to bi dobro sjelo na njihovu alu,
ali mi ne padne odmah na pamet, i dok smiljam to bih im
odgovorio, oni se, vidjevi na mome licu zbunjenost, jo vie smiju,
pa se ja naljutim ili im, ne uspjevi se suzdrati, neto opsujem, i na
kraju po njihovu smijehu uvidim da su od mene napravili jo veu
budalu. Tad poelim ostati sam; kad je sam, ovjek moe s mirom
razmiljati o velikim stvarima koje bi u ivotu mogao napraviti.
Ponekad ne razumijem te njihove ale, namiguju jedan drugome,
evo ba kao i sad dok ponavljaju: akal! Kakva li je to ivotinja? U
osnovnoj koli bila je jedna djevojica, jednom je na nastavu
donijela enciklopediju, ivotinjsku enciklopediju, kae naprimjer
tigar, otvori "T" i pogleda... Da je sad tu ta enciklopedija, mogao
bih pogledati "akala" ali ta mi djevojica ne bi dala da pogledam:
Ne diraj, zaprljat e mi je! Pa to je onda donosi u kolu, glupao...
Kasnije se ta djevojica preselila u Istanbul, naravno, govorili su da
sam se zapitao to ekamo; kao da sam zaboravio da ekamo
gospodina Zekeriju pa mi se uinilo da ekamo nita ne ekajui.
Tad je doao neki momak slian nama i pruio nam po cigaretu.
Inae ne puim, ali sad sam uzeo. Izvadio je upalja u obliku
lokomotive i J zapalio nam cigarete. jmm
"Jeste li vi idealisti5 iz Dennethisara?"
"Jesmo" odgovorio sam. -^^H
"Kako je tamo?" j^^B
to to ovaj zapravo pita, mislio sam. Cigareta je imala prljav ok^^B
Kao da sam ostario.
"Gornja mahala je naa" rekao je Serdar. |
"Znam" rekao je taj momak. "Ali pitam vas za obalu. Za tuzlanske
(
komuniste."
vi
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
"A nisam ni dobro" dodao sam. Malo smo utjeli. "Hajde, idemo u
kavanu!" rekao sam.
"Ne, ne. Idem u duan. Imam posla."
I otiao je. Tako je to: kad ti otac ima duan, i ti ima zanat, lako ti
je! Ali ja se jo uvijek kolujem, nisam odustao od kole kao vi.
Samo, kako je to udno: ipak sam ja onaj s kojim najvie zbijaju ale.
Siguran sam da e Serdar naveer u kavanu stii prije svih, i svima
rei ono o akalu... Pusti, Hasane, nemoj se zamarati; pa i nisam,
krenuo sam uzbrdicom.
Gledam kamione i automobile koji preda mnom jure prema
Dennethisaru ili Daridi kako bi stigli na trajekt, i nekako mi je
ugodno misliti o tome da sam sam. Mnogo je toga u ivotu,
vjerojatno je tako, ali ti, eto, eka. Ovako to meni izgleda: stvari
koje bih elio da se dogode potrebno je dugo ekati, a kad se i
dogode, ne dogode se onako kako sam ih ja zamiljao i oekivao;
kao da su se sve urotile protiv mene: dolaze polako, polako, a dok
se snae i pogleda, ve su i prole. Kao ovi auti to me obilaze.
Poeli su mi ii na ivce; moda e koji stati pa me povesti da se po
ovoj vruini ne moram penjati uzbrdicom, ali - kao da je ikoga briga
za tebe. Poeo sam jesti breskvu, ali se nisam uspio smiriti.
Da je barem sad zima, tako bih volio sam proetati po plai; vrata bi
bila otvorena, i ja bih uao na praznu pjeanu plau, ne bih se
morao ustruavati ni pred kime: valovi bi dolazili i udarali u obalu,
a ja bih trao ili hodao, ili koji put poskoio da mi se ne smoe
cipele, i razmiljao bih o svom ivotu, o tome kako u jednoga dana
sasvim sigurno biti jako vaan, i kako e me tada drukije gledati ne
samo ovi momci, nego i djevojke; i ne samo da se ne bih osjeao
ovako muno kao sad, nego mi, kad bih sad mogao razmiljati o
tome to u biti, ne bi bilo ni na kraj pameti Serdaru predloiti da
idemo u kavanu, bio bih sam sebi dovoljan, samo da je sad zima.
Ali k vragu, zimi se mora u kolu, i jo i oni bolesnici od profesora...
A onda sam ugledao onaj bijeli anadol6 kako se uspinje uzvii-com.
Dok se polako pribliavao, shvatio sam da su unutra oni, ali kao da
sam se postidio pa sam se, umjesto da im mahnem, okrenuo.
Pribliavali su se, pribliavali, i zatim proli i nastavili ne
prepoznavi me. Dok su me obilazili, na tren samo pomislio da sam
www.onlineknjige.com
se moda zabunio. Jer, dok smo bili mali, Nilgun nije bila toliko
lijepa! Ali onaj debeli za volanom, to ne moe biti nitko drugi osim
Faruka. Kako je debeo! Tada sam shvatio da neu ii kui, nego u
se spustiti nizbrdicom i otii do njihove kue pa pogledati kroz
vrata, moda ugledam svoga patuljastog amidu pa e me on uvesti
unutra i tako u ui - naravno, ako me ne bude sram - pozdravit
emo se, moda u ak i Baki poljubiti ruku, a onda u pozdraviti
njih, jeste li me prepoznali, jako sam porastao, rei u, da, da, rei
e, prepoznali smo te, kako smo bili dobri prijatelji dok smo bili
mali, zar ne, razgovarat emo, razgovarati, nekada smo bili tako
dobri, razgovarat emo i tako u i ja moda zaboraviti svu ovu
svoju zlovolju i muku ako sad odem onamo.
4Dok se anadol tekom mukom penjao uzbrdicom, pitao sam: "Jeste
li ga prepoznali, malci?" "Koga?" pitala je Nilgun.
"Onog deka u plavom pokraj ceste. On je nas odmah prepoznao."
"Onoga visokog?" pitala je opet. Okrenula se i pogledala, ali ve
smo se bili udaljili."Tko je to bio?" "Pa Hasan!"
"A tko je Hasan?" rekla je zbunjeno. "Redepov neak."
"Kako je porastao!" zaudila se. "Nisam ga prepoznala." "Sramota!"
rekao je Metin."A to nam je prijatelj iz djetinjstva." "Pa zato ga ti
nisi prepoznao, ako je tako?" pitala ga je. "Nisam ga ni vidio... Ali
im je Faruk pitao, shvatio sam o kome se radi."
"Ma bravo!" rekla je. "Ba si pametan."
"To je znai ono na to misli kad govori kako si se ove godine
promijenila od glave do pete: zaboravila si svoju prolost" rekao je
Metin.
"Lupeta..."
"One knjige koje si proitala, sve si zaboravila zbog njih" nastavio
je.
"Ne lupetaj, kaem" odgovorila mu je.
Zautjeli su. Nastala je duga tiina. Proli smo uzbrdicu kraj koje je
svake godine sve vie runih betonskih zgrada i uli medu
preostale vinograde i vrtove treanja i smokvinih stabala. Na
tranzistoru je svirala bezlina i lagana zapadnjaka glazba. Kad smo
izdaleka ugledali more i Dennethisar, sjetili smo se, vjerojatno,
www.onlineknjige.com
uzbuenja koje smo znali osjeati kad smo bili mali - to sam shvatio
po tiini - ali to nije dugo potrajalo. Spustili smo se nizbrdicom ne
razgovarajui i proli kroz preplanulu i bunu masu u kratkim
hlaama i kupaim kostimima. Dok je Metin otvarao dvorina vrata,
Nilgun mi je rekla: "Daj svirni!"
Uvezao sam auto u dvorite i pogledao, sjetan, u kuu: svaki put
kad doem, kao da je sve starija i praznija. Oljutila se boja
drvenarije, brljan je s bonog zida preao i na prednji, smokvina
sjena zakrila je Bakine zatvorene aluzine, reetke na prozorima u
prizemlju nestaju u hri... udno sam se osjeao: kao da je u ovoj
kui postojalo neto udno to prije zbog navike nisam primijetio, a
sad sam to naslutio sa strahom i zebnjom. Zagledao sam se u
Redepovu i Bakinu vlanu i grobnu kunu tamu koju su
razotkrivala zbog nas rastvorena glomazna krila velikih ulaznih
vrata.
"Hajde izlazi, to sjedi?" govorila mi je Nilgun.
Izila je iz auta i krenula prema kui. Tad je ugledala Redepovo
nezgrapno tijelo od kojega ovjeku doe stid; izletio je, uznemiren,
kroz malena kuhinjska vrata i pribliavao joj se gegajui se. Zagrlili
su se i poljubili. Na tranzistor smo svi zaboravili pa je jo uvijek
svirao; iskljuio sam ga i iziao iz auta u tihi vrt. Redep je opet bio
u onoj jakni koji mu skriva godine, a imao je i onu udnu, tanku
kravatu. Zagrlili smo se, poljubili.
"Zabrinuo sam se" rekao je. "Kasnite."
"Kako si?"
"Eh" rekao je kao da se srami, "dobro je. Namjestio sam vam
krevete, priredio sobe. Gospoda vas oekuje. Jeste li se vi to jo
udebljali, gospodine Faruk?"
"Kako je Baka?"
"Dobro... ali se... Dajte da uzmem vae kufere." "Kasnije emo ih
uzeti."
Popeli smo se stepenicama za Redepom. Iz nekog sam se razloga
razveselio tracima svjetlosti to su se u pranjavu kuu probijali
kroz aluzine, i mirisu plijesni; sjeao sam ih se otprije. Kad smo
doli pred Bakina vrata, Redep je zastao i udahnuo; oi su mu na
trenutak zasjale prepredenjakim veseljem:
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
"Sjea li se ovoga?"
"Molim?"
"Vjerojatno nikada ne ulazi ovamo."
Pranjavu lubanju spustio sam na rub tronoca zatrpana papirima.
Uzeo sam neku staklenu cijev i poigrao se njome kao dijete te je
stavio na jednu od plitica zahrale vage. Redep je utei stajao na
pragu i sa strahom promatrao stvari koje sam ja doticao: stotine
boica, staklene krhotine, sanduke, komade kostiju u jednoj kutiji,
stare novine, zahrale kare, pincete, knjige na francuskom o
anatomiji i medicini, kutije pune papira, slike ptica i letjelica
zalijepljene na drvene podloge, stakla za naoale, krug podijeljen na
sedam boja, lance, ivau mainu iju sam pedalu znao gaziti kao
mali igrajui se koijaa, odvijae, kukce i gutere pribodene na
daske, na stotine praznih boca s natpisom "Uprava monopola"
ljekarnike boice sa svakakvim prahovima obiljeene
naljepnicama, i jedan up pun epova od pluta...
"Jesu li to epovi, gospodine Faruk?" pitao je Redep.
"Da. Ako e ti za to koristiti, uzmi."
Valjda se bojao pa zato nije ulazio u sobu; uzeo sam ih i dao mu.
Kasnije sam naiao i na mjedenu plou na kojoj je arabicom pisalo
da doktor Selahattin pacijente prima ujutro od dva do est, a
popodne od osam do dvanaest7. Pomislio sam kako bi bilo da je
ponesem u Istanbul - ne samo zato to je izgledala simpatino, nego
i kao
42
uspomenu - ali je neki udan strah, pa ak i gaenje prema svemu
to ima veze s povijesti i prolosti bilo jae: bacio sam je u prainu,
meu druge stvari. Zakljuao sam vrata. Dok sam s Redepom iao
prema kuhinji, kroz stepenice sam ugledao Metina. Nosio je kufere
gunajui.
5Nakon to sam odnio Farukove i Nilgunine kufere, skinuo sam se,
obukao kupae gae i ljetne stvari, uzeo svoj puni novanik, siao,
sjeo u stari i truli anadol i krenuo. Kod Vedatovih sam iziao iz
auta. Osim slukinje u kuhinji, oko kue nije bilo nikakva pokreta.
Proavi kroz dvorite, otiao sam iza kue: polako sam pogurao
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
Samo, ako emo pravo, dobro se slae s naom sestrom. Nek' rade
to im volja, nije to moja briga, ali sve ovo to mene snalazi dogaa
mi se zato to je ona toliko zaglibila u ideologiju da joj se novac
gadi, a on je tako mlitav da ne bi ni prstom maknuo da ita zaradi.
Na onom zemljitu jo uvijek zjapi ona glupa, udna, odurna kua."
"Zar tamo vie ne stanuju tvoja baka i onaj, kako bih rekao, onaj koji
kod nje radi?"
"Stanuju. Ali to bi im bilo da stanuju na jednom katu apartmana
koji bi se tamo mogao izgraditi? Tad ne bih morao cijelu zimu
provesti gnjavei se s debilnom bogatakom djecom, objanjavajui
im gdje je osnova hiperbole i kakva je veza izmeu osnove i fokusa
i koeficijenta r i sline stvari, razumije li me? Ja idue godine
moram otii studirati u Ameriku pa kako god bilo, a gdje da naem
novac?"
"U pravu si" rekao je, i bilo mu je vjerojatno malo neugodno. I ja
sam se osjeao nelagodno jer sam se uplaio kako bi Vedat mogao
pomisliti da sam protiv bogataa. Malo smo utjeli.
"Hajde, idemo sad na more" rekao sam zatim. "Da, sad se valjda i
Dejlan probudila." "Pa ne moramo ii onamo." "Svi se ondje
okupljaju."
Ustao je iz kreveta u kojemu je dotad nepomino leao; na sebi nije
imao nita osim kupaih gaa; tijelo mu je bilo preplanulo,
njegovano i spokojno. Protegnuo se s uitkom, bezbrino i
ravnoduno.
"I Funda je rekla da bi dola."
ivciralo me njegovo tijelo, a moda i kojeta drugo. "Pa dobro,
neka dode." "Ali spava."
"Onda idi i probudi je" rekao sam ne gledajui njegovo tijelo, nego
golu enu na zidu.
"Pa da, da je probudim, zar ne?"
Otiao je probuditi sestru. Malo kasnije vratio se i zapalio cigaretu s
takvom strau kao da mu je ivot pun problema pa ne moe bez
cigarete.
"Ti jo uvijek ne pui, zar ne?" pitao me. "Ne."
Nastala je tiina. Pomislio sam kako se Funda sad u krevetu
izleava i mekolji se. Popriali smo malo o besmislenim stvarima,
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
Dok sam iao po lealjku, kroz otvorena vrata donjega kata ugledao
sam onaj strani namjetaj: meu takvim namjetajem kreu se
bogati i nesretni brani parovi iz amerikih filmova dok se, drei
ae s viskijem, prepiru i galame jedno na drugo zbog branih
problema. Kao da me je miris toga namjetaja i bogatstva i luksuza
pitao: to ti radi ovdje, ali malo sam razmislio pa mi je laknulo: ja
sam pametniji od svih vas! Pogledao sam vrtlara koji je jo uvijek
zalijevao vrt, uzeo lealjku, vratio se i rairio je bez ikakvih
problema, sjeo kraj njih i sluao ih odsutan, razmiljajui o tome
jesam li se zaljubio ili nisam.
Fafa je priala o stvarima na temu "na je razred prava ludnica" a
kako ju je prijateljica iz razreda Dejlan poticala govorei joj: daj
ispriaj jo i ovo, daj jo i ovo, kad su sve prie napokon zavrile,
ve sam se skuhao na suncu, i k tome sam jo uvijek bio neodluan.
Da ne bi pomislili kako sam divljak koji ne zna za alu, kasnije sam i
ja odluio podijeliti s njima koju od takvih debilnih pria, pa sam im
detaljno prepriao kako smo u naoj koli iz ravnateljeve sobe
ukrali ispitna pitanja, ali im nisam rekao koliko smo novaca zaradili
tako to smo ta pitanja prodali glupoj bogatakoj djeci jer bi sve
krivo shvatili, i ta moja mala akcija na koju sam bio prisiljen jer
nemam bogatog oca koji bi mi za roendan ili koji drugi besmisleni
dan poklonio ovaj Omega sat na mojoj ruci uinila bi im se runom,
mada njihovi oevi od jutra do mraka vrte iste takve poslove. Uto
smo zauli strahovitu buku motornoga amca koji se pribliavao.
Svi su se okrenuli i pogledali. Shvatio sam da je taj koji dolazi
Fikret. Pribliio se velikom brzinom, kao da e udariti u mol, a onda
zastao podigavi val. Tekom je mukom iziao na kopno.
"Kako ste, ljudi?" pitao je i kratko me odmjerio.
"Da vas upoznam" rekao je Vedat. "Metin, Fikret!"
"to pijete, narode?" pitala je Dejlan.
Svi su traili Coca-Colu.
Fikret ak nije ni odgovorio, samo je napuio usne i odmahnuo
rukom u smislu: nisam dobro, ljut sam... Pogledao sam, ali nisam
uspio shvatiti je li se Dejlan zbog toga zabrinula ili nije. Ali shvatio
sam neto drugo: odavna ja znam takve igrae kao to je Fikret: taj
izigrava osobnost! Ako si ruan i glup, jedino s brodom koji je bri
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
samo recite.
"Tono" podrao me Vedat. "Ovaj momak je uasno pametan, to
zna cijela kola!"
"Sedamnaest puta etrdeset devet?" pitala je Dejlan. Rekao sam:
"833!" "Sedamdeset puta etrnaest?" "1008!"
"Kako moemo znati da je to tono?"
Bio sam uzbuen, ali sam se samo smjekao.
"Da donesem papir i olovku?"
Nisi mogla izdrati moj iritirajui smijeak, Dejlan, pa si skoila sa
svoga mjesta i potrala medu onaj grozomorni namjetaj te se malo
potom vratila s papirom s logom nekog vicarskog hotela, sa
srebrnom olovkom u ruci i inatom na licu.
"33x27=?" "89i" "I7X27 = ?" "513" "81x79 = ?" "6399!" "17x19 = ?"
"323!""Nije, nego 373!""Pomnoi jo jednom, Dejlan, molim te!"
"Dobro,da,323!""99x99 = ?""To je najlake: 9801!"
Rasrdila si se, Dejlan, toliko da sam ti se gadio.
"Stvarno, sve si natrebao!"
Samo sam se smjekao i mislio kako one banalne i jadne knjige u
kojima pie da sve ljubavi poinju mrnjom moda i govore istinu.
Kasnije je Dejlan Fikretovim amcem skijala na vodi, a ja sam
potonuo u razmiljanja o suparnitvu i vjerojatno sam odmah
shvatio da u o tome razmiljati cijelu no, jer - k vragu!: sad sam
ve i vjerujui mislio da sam se zaljubio.
6.
Probudio sam se, ustao, zavezao kravatu i obukao jaknu i iziao.
Mirno, blistavo lijepo jutro! Na granama vrane, vrapci. Pogledao
sam u aluzine: sve su zatvorene; spavaju, sino su kasno legli.
Gospodin Faruk je pio, a Nilgun ga je gledala. A Gospoda je
odozgor neprestano neto dovikivala. Nisam ak ni uo kad se
Metin vratio; da ih kripa ne bi probudila, polako sam pumpao
vodu, zapljusnuo lice hladnom jutarnjom vodom pa uao unutra,
odrezao dvije krike kruha, uzeo ih, otiao do kokoinjca i otvorio
vrata. Kokoi su se uskokodakale i rastrale. Dva sam jaja kucnuo s
uega kraja, popio ih i pojeo kruh. Skupio sam i ostala jaja, ostavio
vrata kokoinjca otvorena i krenuo u kuhinju, kad gle!: Nilgun se
probudila, uzela torbu, ode nekamo. Kad me je ugledala,
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
"Ti itaj svoje novine!" rekao joj je. "Ja razgovaram s bratom." Uao
sam donijeti mu aj. Stavio sam nove krike kruha da se zapeku.
Odnio sam mu taman, jak aj. "elite li i mlijeko, gospodine
Metine?" "Svi su pitali za tebe" rekao je. "to se to mene tie?"
odgovorila mu je Nilgun.
"Nekada ste bile najbolje prijateljice" rekao je Metin."Bile ste
nerazdvojne, a sad si proitala nekoliko knjiga pa ih omalovaava."
"Ne omalovaavam. Samo ih ne elim vidjeti."
"Omalovaava. Ako nita drugo, mogla bi ih barem pozdraviti."
"E, neu ih pozdraviti. I to onda?" odgovorila je.
"elite li mlijeko, gospodine Metine?" pitao sam opet.
"Vidi? Sva si u ideologiji. Jako si sirova."
"Zna li ti to je uope ideologija?" odgovorila mu je.
"Kako ne bih znao!" rekao je. "Imam sestru kojoj je mozak svjee
ispran, svaki dan je gledam!"
"Glupane!"
"Hoete li i mlijeko, gospodine Metine?" "Djeco, smirite se" umijeao
se gospodin Faruk. "Neu mlijeko" odgovorio je Metin.
Potrao sam u kuhinju, okrenuo kruh. Isprali su joj mozak. Dok se
iz svih mozgova ne iiste sva prljavtina, sva praznovjerja i lai,
nema nam spasa, govorio bi gospodin Selahattin, zbog toga ja ve
godinama piem, Fatma, zbog toga! Nalio sam si alicu mlijeka i
otpio pola. Kad se kruh zapekao, odnio sam ga.
"Dok se Baka na grobu bude molila, i vi se molite" govorio im je
gospodin Faruk.
"One molitve koje me je teta nauila, sve sam ih zaboravila" rekla je
Nilgun.
"Kako si ih brzo zaboravila!" dobacio je Metin.
"Pusti, i ja sam zaboravio" rekao je gospodin Faruk. "Hou rei,
samo podignite ruke kao i ona, da se ne alosti."
"Ne brini, podii u" rekao je Metin."Meni takve stvari nisu
problem."
"I ti podigni, Nilgun, moe?" zamolio je gospodin Faruk. "I stavi
neto na glavu."
"Moe" odgovorila je.
"Nije li to suprotno tvojim ideolokim uvjerenjima?" pitao je Metin.
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
pluima, sine, i govorila da se, ako nita drugo, barem na tom poslu
pokua zadrati, moda e te postaviti za poslanika, neka si
kajmakam, gle, sad e na tebe red da postane valija; ne, majko, vie
ne mogu izdrati, sve je to odurno, runo, majko; jao, jadno edo
moje, zato i ti, kao i svi drugi, ne moe lijepo od kue na posao i s
posla kui, ali znam, rekla sam jednoga dana, rasrdila sam se pa
sam rekla: jer si lijenina i kukavica, eto zato!, isti si kao tvoj otac,
nema hrabrosti za ivot ni da se pomijea s ljudima, zar ne, lake
ih je, dakako, optuivati i sve ih mrziti; nije tako, majko, ne, ti ne
zna, svi su odurni, ne mogu vie izdrati ni kao kajmakam, tamo s
jadnim seljacima, bijednom sirotinjom, tako i tako postupaju i tako
ih unitavaju, a i ena mi je umrla, neka djecu uzme njihova tetka, a
ja u dati otkaz i ovamo se doseliti, molim te, majko, nemoj se u to
mijeati, ja u ovom mirnom kutku ve godinama o tome mislim,
"Hajdemo, Bako, ve je jako vrue!"
elim sjesti i u samoi pisati o istini; ne, ne mogu to dopustiti,
"Priekajte jo malo, gospodine Metine."
ne moe ovdje ostati, idi pa se lijepo ukljui u ivot, Redepe,
nemoj da bi mu sluajno davao hrane, odrastao je ovjek, neka svoj
kruh zaradi svojim rukama; nemoj, majko, molim te, nemoj me u
ovim godinama sramotiti
"Kad bi barem netko malo poistio te grobove..."
pred svijetom; utite, stid vas bilo, ne date mi mira ni da s vaim
ocem provedem koji trenutak, pa vidim i ja prljave ivotinjske
tragove po grobovima, zar nam je ovako bilo sueno, ali ja sam te
tada pitala pije li, utio si; sine, zato, ta jo si mlad, hajde da te jo
jednom oenimo; dobro, a to to namjerava raditi ovdje od jutra do
mraka, u ovoj pustoi?; uti, zar ne, ah, znam, i ti e kao i tvoj otac
sjesti pa poeti pisati one besmislice, uti, tako je, nije li tako, ah,
sine moj, kako da te nauim da nisi ti odgovoran za sve
70
krivnje i grijehe i nepravde; ja sam jadna i neuka ena, gle, sad sam
bez ikoga svoga, izruguju se sa mnom, a da vidi ovaj bijedni ivot
kojim ivim, i koliko sam nesretna, kako plaem, pokrila sam lice
maramicom i pognula se,
"Dosta je, Bako, dosta je, nemojte vie plakati. Opet emo doi..."
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
72
8.
Ba su odlazili kad je njihova baka poeljela pomoliti se jo jednom i
tad je skupa s njom jedino Nilgun podigla ruke Allahu, jedino
Nilgun, da: Faruk je izvadio maramicu veliku kao arav i brisao
znoj, amida Redep drao je svoju "Gospodu" a Metin je ruke
gurnuo u stranje depove traperica, vie mu se nije dalo ni
pretvarati da se moli. Molitvu su na brzinu i bezvoljno priveli kraju,
a onda se baka opet zanijela, pa su je s obiju strana uhvatili pod
ruku i odveli. Kad su mi okrenuli lea, slobodno sam pruio glavu
iza zida i bunja i lijepo ih pogledao: kakav smijean prizor: dok ju
je s jedne strane drao onaj debeli div po imenu Faruk, a s druge
patuljak koji mi dode amida, baka je, ogrnuta onim udnim,
stranim ogrtaem, izgledala kao kakva zastraujua lutka u
prevelikoj odjei, ali je svejedno izgledala i nekako smijeno. Ipak,
nisam se smijao, i moda sam se, Nilgun, ak i uplaio, jer - bili smo
na groblju, i pogledao sam onaj rubac koji ti tako lijepo pristaje, i
tako ti lijepo ornata glavu, a zatim sam pogledao tvoje tanke noge.
Kako udno: porasla si i pretvorila se u prekrasnu djevojku, ali
noge su ti jo uvijek kao tapovi.
A nakon to ste sjeli u auto i otili, ja sam se izvukao iz svoga
skrovita, u koje sam se skrio da ne biste to krivo protumaili, pa
sam i ja pogledao te tihe grobove: ovo vam je djed, ovo majka, a ovo
otac, a ja sam vidio samo vaeg oca, sjeam ga se: dok bismo se mi
igrali u vrtu, on bi ponekad provirio kroz aluzine iz svoje sobe
i vidio bi da se igrate sa mnom, ali ne bi nita prigovorio. Prouio
sam za njega Fatihu, i jo malo postajao besposleno, samo sam se
kuhao na suncu i sluao cvrke, i mislio o nekim udnim stvarima,
neke udne, tajnovite misli, stresao sam se i sav se zbunio, kao da
sam popuio cigaretu. Pa sam iziao iz groblja, i sad idem, vraam
se, matematika je na stolu ostala otvorena. Jer prije sat vremena sjeo
sam za taj stol, i ba dok sam gledao kroz prozor vi ste proli
uzbrdicom u bijelom anadolu, a kako sam medu vama spazio i
baku, shvatio sam kamo idete; kad sam se sjetio groblja i grobova,
nisam mogao ni misliti na dosadnu i glupu matematiku koja mi
ionako ne ide u glavu, i rekoh: hajde da odem i da ih vidim, kad
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
1 N a zatim joj je pozlilo. Ali nije bilo nita ozbiljno. Nilgun i ja smo
se smijali i alili, kad nas ona odjednom mrko pogleda, i glava joj
pade na prsa. Uzeli smo je pod ruku, odveli gore i stavili u krevet te
joj zapea i sljepoonice namazali kolonjskom vodicom koju je
Nilgun donijela. Nakon toga otiao sam u svoju sobu i popuio
prvu cigaretu nakon jela. Kad smo shvatili da e s Bakom sve biti
dobro, sjeo sam u anadol koji je na suncu prokuhao i krenuo. Nisam
iao glavnom cestom, nego putem za Daridu. Potrudili su se pa su
i taj put asfaltirali. Neka od stabala treanja i smokve jo su uvijek
na svome mjestu. Ovamo sam kao mali s Redepom dolazio toboe
u lov na vrane, a zapravo u etnju. Ono to smatram
karavansarajem, trebalo bi biti neto nie. Po vrhovima su
izgraene nove mahale, i jo se grade. U Daridi nisam vidio nita
novo: desetogodinji Ataturkov spomenik!
U Gebzeu sam odmah otiao kajmakamu. Kajmakam se promijenio.
Prije dvije godine za tim je stolom sjedio neki trule sit ivota, a sad
sjedi mladac koji bez prestanka igra i rukama i nogama. Nije uope
bilo potrebe da prema unaprijed smiljenom planu iz torbe izvuem
fakultetsko izdanje svoga doktorskog rada kako bih ga se dojmio,
da kaem kako sam arhiv ve i ranije posjeivao te da je i moj
pokojni otac bio kajmakam. Rekao mi je da idem za ovjekom
kojega mi je dodijelio. Taj je momak nazvao Rizu kojega
sam upoznao za prijanjih boravaka, ali ga nismo nali jer je bio
otiao u dispanzer. Dok se Riza ne vrati, ja se odoh malo proetati,
predloio sam.
Proavi uskim prolazom ukraenim viseim kopriviima, iziao
sam u ariju. Prvo sam krenuo prema dolje. Na ulicama nije bilo
nikoga ivog. Jedan se pas mlatarao cestom, u eljezariji je neki
ovjek popravljao plinsku bocu. Izlog papirnice nisam ni pogledao;
skrenuo sam te sam, skrivajui se pod uskim sjenama pred
duanima, otiao do damije. Zatim sam se vratio i sjeo pod platanu
na malenome trgu, popio aj da se razbudim te, sluajui radio iz
kavane, pokuavao zaboraviti na vruinu: bilo mi je drago to su
me ostavili na miru, ba lijepo!
Kad sam se vratio u kajmakamovo sjedite, Riza je bio doao;
ugledao me je, prepoznao me i obradovao se. Dok on ne nade klju,
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
duge vonje brodom kad se pone rijediti magla koja vas je cijelim
putem zamarala i pojavi se djeli kopna pa vas zadivi svakim
svojim stablom, kamenom i pticom? Tako se u mojim mislima, kako
prevrem po ovim papirima, odjednom ukazu tisue ivota i pria
koji su na njima isprepleteni. Tad se oraspoloim, uz zakljuak kako
je, eto, povijest to to u mojoj glavi oivljava mnotvom ivota i u
bezbroj boja. Kad bi me pitali da objasnim to je to, ne bih mogao
objasniti. Jer to e ionako asak kasnije nestati, ostavivi za sobom
samo udan okus. Tad u se uplaiti beznaa i besmisla i ponovno
pokuati misliti o tome to mi je upravo izmaknulo. Zapalit u
cigaretu i zamisliti se ne bih li to naao, ali k vragu, na ovakvim je
mjestima zabranjeno puiti.
Moda sam, itajui jedan sidil, pomislio da u taj osjeaj uloviti
tako da zapisujem sve to proitam. Poeo sam pisati u biljenicu
koju sam izvadio iz torbe. Stanoviti Delal tvrdi da mu je neki
Mehmet psovao. Rekao mu je: "Ti si razmetljivac!" Meutim, pred
kadijom je to porekao. Delal ima svjedoke koji se zovu Hasan i
Kasim i tvrde: da, psovao je. Kadija je pak Mehmeta zamolio da se
zakune. Mehmet to nije mogao. Datum toga dogaaja izbrisan je,
nisam ga prepisao. Zatim sam proitavi prepisao kako je jedan
Hamza nekoga Abdiju postavio za svoga staratelja. Zatim kako je
preuzet rob ruskoga porijekla imenom Dimitrije. Njegov je
gospodar bio Veli-beg iz Tuzle, i sad je odlueno da ga se opet vrati
tome
St
gospodaru. Proitao sam i to je sve snalo pastira Jusufa uhapena
zbog goveda koje je izgubio. Tvrdi da ga nije ni prodao ni zaklao.
Izgubio ga je. Na kraju je njegov brat Ramazan jamio za njega pa je
tako puten iz tamnice. Zatim sam proitao jedan ferman. Iz nekog
razloga nareuje se da brodovi natovareni penicom ne pristaju u
pristanita u Gebzeu, Tuzli i Eskihisaru, nego da idu pravo u
Istanbul. Neki je Ibrahim rekao: "Ako ne budem iao u Istanbul,
neka moja ena bude slobodna s tri rijei10" a kako doista nije iao
u Istanbul, njegova je ena ustvrdila da je slobodna. Ibrahim pak
tvrdi kako u Istanbul nije iao, ali namjerava ii, te da u svojoj
zakletvi nije naveo koliko vremena treba proi. Zatim sam gledajui
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
ili na grob.
"Dajte, ljudi! Rastuili ste me" rekla je Dejlan, ustala i nekamo
otila.
"Hajdemo neto raditi!" "Da, hajde. Idemo nekamo!"
Fafa je podigla pogled s asopisa koji je drala u rukama: "Kamo?"
"Na neko zabavno mjesto!" rekla je Gulnur. "Idemo kod Tvrave!"
predloila je Zejnep. "Pa tamo smo bili juer" rekao je Vedat. "Idemo
onda u ribu!" Dejlan e.
Turan je pokuavao otvoriti poklopac kreme za sunanje: "Ne moe
u ovo doba."
"Zato ne bi moglo?"
"Idemo u Tuzlu!"
"Uasno je vrue" rekao je Fikret.
"Poludjet u!" rekla je Dejlan srdito i bezizlazno.
"S vama se ba nita ne moe napraviti" zakljuila je Gulnur.
"to, sad znai ne idemo nikamo?" pitala je Dejlan.
Nitko nita nije odgovorio. Nakon duge tiine, Turan je ispustio
poklopac kreme koji se dokoturao do Dejlanine noge i tu se
prevrnuo.
Dejlan ga je utnula, odletio je u vodu. "Krema nije moja, Hulijina
je", rekao je Turan.
86
"Kupit u joj drugu" odgovorila je Dejlan, dola i sjela pokraj
mene.
Razmiljao sam volim li je ili ne volim; vjerovao sam da je volim:
prazne, glupe misli nesnosne sparine... Turan je ustao i gledao u
more s mjesta s kojega je poklopac pao.
"Ne!" viknula je Dejlan i skoila s mjesta. "Nee ti ii po
poklopac!"
"Dobro, ti ga donesi."
"Ja?" rekla je Dejlan. "Zato bih ja? Neka ga donese Husein!" "Ne
lupetaj" odgovorio je Turan, "ja u ga dohvatiti." "Ja u" rekao sam,
"maloprije sam iziao iz mora." Ustao sam. "Ba si dobar" rekla mi je
Dejlan, "i razuman, i dobar" "Hajde, da vidimo" rekao je Turan.
Pokazao je prstom kao da mi nareuje.
"Neu!" rekao sam odjednom. "More je hladno." Fafa je prasnula u
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
kui."
"U kojoj staroj kui?" pitala je njezina mama.
Rukovali smo se, pitala me je to mi radi otac, a ja sam odgovorio i
dodao kako u ii studirati u Ameriku.
"Mi emo u Americi kupiti kuu. Ovdje vie nitko ne zna to nas
eka. Koje je najbolje mjesto u Americi?"
Rekao sam joj nekoliko informacija o geografiji, klimatskim
uvjetima, stanju stanovnitva i neke druge brojke, ali nisam bio
siguran slua li me jer nije gledala mene, nego moje gae i kosu, kao
da postoje neovisno o meni. Kasnije smo malo porazgovarali o
anarhiji i ovom loem stanju u Turskoj i tako to, kad se i Dejlan
ukljuila:
"Mama, je li to taj pametnjakovi sad tebe uhvatio?"
"Kako si nepristojna!" rekla je njezina majka.
Ali nije priekala da dovrim to sam htio rei, nego se pokupila. A
ja sam tad otiao, sjeo na lealjku i razmiljajui promatrao Dejlan
koja je ula u more pa izila, pa jo jednom ula u more i izila, i
ostale. Kad su kasnije svi posjedali na lealjke, naslonjae i na beton,
poela je ona nevjerojatna tromost pod suncem, a ja sam opet
razmiljao. Pred oima su mi oivljavale ovakve stvari:
zamislio sam sat ostavljen na betonu pred naim besmislenim i
golim nogama opruenima iz lealjki: taj sat koji je leima okrenut
bezlinom betonu oslukivao nau tiinu i rijei koje nisu imale ni
poetka ni kraja ni sredine ni dubine, pa ak ni povrine, i tugaljivu
i
glupu glazbu, gledajui licem u nepomino sunce, pobrkao je malu
kazaljku s velikom i morao priznati da vie nee moi nita mjeriti,
da je zaboravio to je ono to je prije mjerio i da je izgubio vrijeme, i
tako se misao sata vie nije razlikovala od misli kakva
lakomislenika koji pokuava shvatiti o emu sat razmilja.
Kasnije sam mislio kako Dejlan volim mislima nalik ovima. I jo
sam do pola noi mislio o istim stvarima.
11.
Netko mi je pokucao na vrata. Zatvorila sam oi, ni glasa nisam
pustila, ali vrata su se otvorila. Bila je Nilgun. "Bakice, jeste li
dobro?"
www.onlineknjige.com
Nita nisam rekla. Neka vidi moje blijedo lice i nepokretno tijelo pa
nek' shvati koliko se muim.
"Bolje ste, Bako, vratila vam se boja u lice."
Otvorila sam oi i razmiljala, mislila sam kako me oni nikada nee
razumjeti i kako e se samo smjekati s neiskrenom radou i
plastinim boicama kolonjske vodice, a ja u uvijek biti sama sa
svojim patnjama, sa svime to je iza mene, i sa svojim mislima.
Dobro, pustite me na miru s lijepim, istim mislima.
"Kako ste, Bako?"
Ali ne putaju. Ja pak nita neu rei. "Dobro ste spavali. elite li
togod?"
"Limunadu!" prozborih odjednom, a kad je Nilgun otila, opet sam
ostala sama s lijepom, istom milju: toplina nakon blagoga sna jo
mi se zadrala na obrazima i u mislima: razmiljala sam o snu, o
onome to sam sanjala: djevojica sam, u vlaku koji naputa
Istanbul, a kako vlak napreduje, vidim vonjake, jedne u drugima,
lijepe, stare vonjake; Istanbul je daleko dok smo mi u vonjacima
kojima se ne vidi kraja. Pa sam se sjetila onih prvih dana:
razmiljala sam o koiji, o vjedru od kojega zakripi kota na
zdencu, o ivaoj maini i njezinoj pedali koja prede u spokoju
svoga vremena; pa
sam razmiljala o smijeku, o suncu, bojama, neoekivanoj radosti,
0 upravo ovoj sadanjosti, Selahattine, i o onim prvim danima sam
mislila: kako smo, kad sam se u vlaku razboljela, sili u Gebzeu... I
kako smo, nakon one muke i bolova po hanskim odajama u
Gebzeu, preli u Dennethisar jer je ondje zrak dobar... Pristanite
naputeno nakon to je izgraena pruga, nekoliko starih kua,
nekoliko kokoinjaca, ali kako je zrak tu divan, zar ne, Fatma?
Nema potrebe da idemo daleko! Smjestimo se ovdje! Bit emo blizu
Istanbulu i tvojoj majci i ocu pa se nee alostiti, i k tome emo se,
im vlada padne, zaas vratiti! Napravimo ovdje kuu!
Tad smo znali dugo, dugo etati zajedno: toliko je toga to se u
ivotu treba uiniti, govorio bi Selahattin, doi da ti malko
pokaem svijet, kako je dijete u tvome trbuhu, rita li se, znam da e
biti djeak i nazvat u ga Dogan11 da nas uvijek podsjea na ovaj
novi svijet koji se raa, da ivi u pobjedi i sigurnosti i da vjeruje da
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
Ti si je napravila?"
"Ja sam je napravila, Bako" rekla je Nilgun."Redepu su ruke bile
masne, kuha."
Lice mi se stisnulo i bilo mi te je ao, dijete, to da radim, jer gle:
patuljak je i tebe odavna obmanuo; zna on kako se to radi,
podmukao je. Razmiljala sam o tome kako se zavukao medu njih,
kako ih je zbunio pa im svojim odurnim i malenim biem nametnuo
krivnju i obmanuo ih jednako kako je obmanuo i moga Dogana, o
tome sam razmiljala. Pripovijeda li im? Glava mi je od oaja pala
na jastuk pa sam se, sirotica, sjetila one strane i bijedne misli koja
mi nou rastjeruje san.
Zamislila sam kako im Redep objanjava: da, Gospodo,
pripovijedam im, kae, vaim unucima rije po rije opisujem sve
to ste uinili meni i mojoj majci i mome bratu, Gospoo; neka
doznaju, trebaju to znati, jer sad, kako je lijepo pisao i moj rahmetli
otac - uti, patulje! - dobro, rahmetli gospodin Selahattin, sad vie
nema Allaha, postoji samo znanje, sve moemo doznati, trebamo
znati, neka znaju: znaju jer sam im rekao i sad mi govore: siroti
Redepe, naa te je Baka znai tako zlostavljala, i jo te uvijek
zlostavlja; jako nam te je ao, osjeamo se krivima, zato sad nema
potrebe da pere masne ruke i muti limunadu; nemoj raditi, lijepo
sjedi i pusti posao, ti ionako ima prava na ovu kuu, govore mu,
jer Redep im je rekao, je li im rekao: djeco, zato je va otac,
gospodin Dogan, zadnje bisere vae Bake prodao i odluio novac
dati nama, je li im
tako rekao? Kad sam ovo pomislila, uinilo mi se da u se uguiti.
Glava mi se s gnuanjem digla iz jastuka!
"Gdje je?"
"Tko, Bako?"
"Redep! Gdje je?"
"Dolje je, pa rekla sam vam, Bako. Kuha." "to ti je rekao?"
"Nita, Bako" odgovorila je Nilgun.
Ne, nee im rei, nee se usuditi, Fatma, ne boj se, podmukao je, ali
je i plaljiv. Uzela sam limunadu kraj uzglavlja i malo otpila. Ali
opet sam pomislila na ormar.
"to ti radi ovdje?" upitala sam odjednom.
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
mene.
"Bojala si je se?" rekoh. "Zato si je se bojala?"
"Jako je mrana ta slika, Bako!" odgovorila je. "Bojala sam se njegove
brade, i pogleda."
Kutiju sam izvukla iz njezina skrovita mjesta u ormaru, otvorila je i
dugo nisam mogla odluiti to u rtvovati: prstenje, narukvice,
dijamantne igle, moj emajlirani sat, biserne ogrlice, dijamantni
broevi, dijamantno prstenje, dijamanti, moj Boe!
"Ne ljutite se na mene zato to sam rekla da sam se djedove slike
bojala, zar ne, Bako?"
Na kraju je Selahattin sjajnih oiju trei siao stepenicama drei u
ruci jednu od rubinskih naunica koju sam mu predala prokli-njui,
i tek to sam ula da je siao, ve sam znala da e ga idov
prevariti: ak nije ni potrajalo dugo. S onom udnom torbom u ruci
i kapom na glavi, idov je izlazei kroz dvorina vrata ovako
govorio: opet vi meni piite, ja u svaki put doi.
Svaki put je doao: kad je godinu kasnije s istom torbom doao po
drugu naunicu, opet je na glavi imao istu kapu. Osam mjeseci
nakon toga, kad je doao po prvu od mojih dijamantnih narukvica,
kapu kakvu je on imao na glavi morali su nositi i muslimani. Kad je
doao po drugu dijamantnu narukvicu, nismo vie bili u 1345.,
nego u 1926. godini. I kad je doao po drugu dijamantnu narukvicu,
opet je imao istu torbu i neprestano se alio na posao, ali za lijepu
slukinju vie nije mogao pitati. Moda i zato to za otputanje ene
vie nisu bile dovoljne dvije rijei, nego se moralo na sud, mislila
sam. Obrok koji su jeli taj put i tijekom godina koje e uslijediti
morao je skuhati Selahattin: ja se, kao ni za njegovih kasnijih
dolazaka, ni tada nisam maknula s mjesta i sjedila sam u sobi i
mislila: tko zna, mogue je da je idovu sve ispripovijedao. Tako
smo se spasili slukinje i dvoje kopiladi i sve dok Dogan tu
kopilad, od kojih je jedno bilo patuljak, a drugo epavo, nije naao i
doveo sa sela, u kui smo ivjeli sami. To su bile najbolje godine. Te
veeri Selahattin se zadubio u novine koje je idov ostavio: na
trenutak sam pomislila da u novinama pie sve, sva krivnja i grijeh i
kazna koju sam izvrila pa sam se uplaila i pogledala, ali osim
slika muslimana s kranskim kapama, u novinama nije bilo niega
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
cijene, jednako kao i bro s topazom sljedee godine, ali novac koji
je troio na knjige nije prepolovio. Kad je Selahattin, koji se sad ve
potpuno predao ejtanu, jo jednom pozvao idova, opet je izbio
rat. Nakon toga idov je doao jo dvaput: za prvoga dolaska dala
sam iglu s rubinskim mjesecom i zvijezdom, a za drugoga bisernu
iglu za koju je rekao "pusti, nije vano" Tako je Selahattin vlastitim
rukama prodao i sreu te je, nekada nakon onoga najnevjerojatnijeg
i najveeg otkria, spremajui se da idova jo jednom pozove,
umro. Kad je moj siroti i naivni Dogan uzeo dva dijamantna prstena
s po jednim kamenom, koje sam paljivo skrivala, da bi ih razdao
kopiladi koju je doveo, moja kutija konano je ostala posve prazna.
Pomislila sam kako sad stoji prazna u ormaru.
"O emu razmiljate, Bako, dajte recite!"
"Ni o emu" rekla sam odsutno. "Ne razmiljam ba ni o emu."
ini
12.
Vratiti se kui naveer, nakon cijeloga dana provedenog po
ulicama, slino je povratku u kolu nakon praznika. Sjedio sam sve
dok se kavana nije zatvorila, i dok su svi, jedan po jedan, odlazili
kuama, ekao sam ne bi li se pojavio netko tko e neto napraviti,
ali osim to su mi po tko zna koji put ponovili ono "akal, akal"
nitko nije nita uinio.
"Hasane, sine, nemoj izigravati akala, nego lijepo idi kui pa ui
matematiku!"
Idem, uspinjem se uzbrdicom, ne bojim se nikoga jer volim mrak:
tihi mrakj samo su cvrci tu, sluam ih i u tami nazirem svoju
budunost: putovanja u daleke zemlje, krvavi ratovi, tektanje
mitraljeza, radost ratovanja, povijesni filmovi u kojima galioti
veslaju, bievi to uutkuju runo zavijanje grenika, uredne vojske,
tvornice i kurve: posramio sam se, uplaio sam se samoga sebe.Ja u
biti velik ovjek. Gotova uzbrdica.
Tad mi se odjednom dua stisnula: svjetla nae kue! Zastao sam,
osmotrio: naa je kua kao grob u kojemu gori svjetlo. Uz prozor
nema pokreta. Prikrao sam se i pogledao: majke nema, otila je
spavati, a otac je zaspao zavaljen na seiji, eka me; neka eka, ja u
se tiho uvui kroz prozor svoje sobe i lei. Otiao sam, pogledao:
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
krt! Deki,
108
govorila bi Nilgun, te ribe kasnije bacite u more, teta je, govorila bi,
nije li? Teko je s njima biti prijatelj, znam. Od glavoa se moe
napraviti juha, ubaci krumpira i luka i eto ga.
Zatim sam promatrao jednoga raka. Budui da se stalno neime
bave, ti su rakovi uvijek zamiljeni. Zato sad tako igra nogom i
klijetima? Ti rakovi kao da znaju mnogo vie od mene: im se
izlegu, svaki je od njih ve pravi stari mudrac. ak i oni mladi,
bijela i meka trbuha, i oni su ve kao starci.
Pa se povrina vode zatalasala i dno se vie nije vidjelo, i kad su oni
koji su u meuvremenu stigli poeli ulaziti u vodu, dobrano su je
zamutili. Bacio sam pogled na ulaz i ugledao ovo: ula si ti, Nilgun,
s torbom u ruci. Krenula si na ovu stranu plae, ila si prema meni.
Pribliavala se, pribliavala, pa odjednom stala i skinula utu
haljinu i jedva da sam vidio da ima plavi bikini kad je prostrla
runik i legla i nestala. Iz torbe je izvadila neku knjigu i poela
itati. Vidio sam joj ruku koja je u zraku drala knjigu, i glavu.
Razmiljao sam.
Preznojio sam se. Prolo je mnogo vremena, jo uvijek ita. Pa sam
si, da se osvjeim, lice zapljusnuo vodom.Jo je prolo mnogo
vremena, a ona je jo uvijek itala.
Pomislio sam: kako bi bilo kad bih otiao i rekao: zdravo, Nilgun,
doao sam plivati, kako si? Ljutila bi se, mislio sam: iz nekoga
razloga sjetio sam se da je godinu dana starija od mene. Otii u
kasnije, neki drugi put.
Kasnije je Nilgun ustala; kako je lijepa, pomislio sam. Odjednom se
bacila u vodu i poela plivati. Pravo pliva, ode prema puini ne
osvrui se prema stvarima koje su joj tamo ostale. Ne brini, Nilgun,
ja pazim na te stvari; jer jo je uvijek plivala ne okreui se. Kad bi
netko htio, mogao bi doi i prevrtati po njezinim stvarima, ali ja ih
uvam, nita im se nee dogoditi.
Pa sam ustao i otiao do njezinih stvari. Nitko ne gleda. Ionako je
Nilgun moja prijateljica. Sagnuo sam se, pogledao korice knjige koja
je stajala na stvarima: neki kranski grob i uz njega dva uplakana
starca. "Oevi i sinovi" pie. Pod knjigom je ona uta haljina; da
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
gotovo zimi. A dok sam pisao, pred oima mi je cijelo vrijeme bio
pakleno vru ljetni dan. A moda je to bio i sunani oujski dan.
Zatim sam proitao zapisnik sudske parnice koju je pokrenuo
kupac jednoga roba protiv njegova starog vlasnika jer se, nakon to
je za njega dao est tisua aki, ustanovilo da taj rob arapskoga
porijekla na nozi ima ranu. Kupac je, jasno, u srdbi, dao popisati
kako je nasjeo na rijei prijanjega vlasnika i koliko je duboka i
ozbiljna ta rana. Polio
slije sam proitao sve to je zapisano o jednom zemljoposjedniku
koji je ojaao toliko da se njime morao baviti Istanbul. Iz sudskih se
zapisa na jednom drugom mjestu vidi da je taj isti ovjek bio suen
i prije dvadeset godina zbog prijevara koje je poinio radei kao
uvar u pristanitu. Iz fermana sam nastojao dokuiti kakve je sve
nepodoptine taj ovjek imenom Budak poinio u Gebzeu. Kao da
vie nisam slijedio trag kuge, nego njegov trag. Pretpostavio sam da
sam dobro shvatio kako je taj ovjek u jednom sluaju nepostojee
zemljite dao zapisati u deftere i tako ga uinio postojeim te ga
potom, nakon to je dvije godine iz vlastita depa za njega plaao
porez, zamijenio za neki vinograd da bi zatim novoga vlasnika
nepostojeega zemljita proglasio prevarantom i izvukao se iz cijele
te prie. Mada je ta pria, koja bi, inilo mi se, pristajala Budaku,
bila samo moja pretpostavka, sudski zapisi nisu je mogli
opovrgnuti. Oslanjajui se na potvrde za nju koje daju neka mjesta
u zapisima, dobrano sam se namuio ne bih li je osmislio. Jako sam
se obradovao kad sam vidio da i neka druga mjesta potvruju
njezinu ispravnost. S groem koje mu je davao vinograd, Budak se
u staji nekoga drugog ovjeka poeo baviti vinarstvom i
nezakonitom prodajom vina. S uitkom sam proitao kako je, kad
su ga na sudu neki od ljudi koje je u toj trgovini iskoristio napali, on
na njih nasrnuo i ee nego oni na njega. Kasnije sam doznao da je
u Gebzeu dao izgraditi jednu malenu damiju. Zaudio sam se
sjetivi se kako je u onoj knjiici o poznatim ljudima iz Gebzea onaj
profesor povijesti ovome ovjeku i njegovoj damiji posvetio
nekoliko stranica. Budak kojega je on zamiljao bio je posve
drugaiji od mojega: u knjizi se govori o cijenjenom, staloenom
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
Gebzelija Veliki Budak! Nije loe! Da nije samo Budak, nego Budakpaa, bilo bi moda jo i bolje. Tko zna, moda je kasnije i postao
paa. Mogao bih napisati tekst o tome kako je postao paa i na
poetku teksta dati opi pregled prve etvrtine 16. stoljea. Ali kad
sam se sjetio dosadnih detalja lanka, raspoloenje mi je splasnulo,
toliko da sam kasnije u jednom trenu pomislio da u zaplakati.
Pokuao sam se utjeiti da je to od piva, ali njegovo je djelovanje ve
prolo. to da radim, itam, jadan.
itam zapovijed poslanu kako bi se uhitio spahija Tahir, sin
Mehmeta, koji se dao u hajduiju. Pa zapovijed koja zabranjuje da
vinograd u posjedu Ethem-pae gazi stoka koja dolazi iz okolnih
sela, i jednu koja govori to se treba uiniti s Nurettinom za iju se
enu mislilo da je umrla od kuge, da bi se ustanovilo kako ju je
zapravo otac nasmrt pretukao; to sam samo proitao, nisam
prepisao. Poslije sam u biljenicu od rijei do rijei prepisao dugu
listu cijena u ariji. Pa sam proitao dogovor sklopljen pred ejhom
Fethulla124
hom prema kojemu e Pir Ahmet, sin Omerov, u osam dana vratiti
svoj dug Hamamdiji Mehmetu. Zatim sam proitao zapisnik koji
govori da su Hiziru, sinu Muse, usta zaudarala na vino. Pa sam se
htio smijati, ali nije ilo: za to bi trebalo popiti jo koje pivo. Dugo
sam itao sudske zapise, ne razmiljajui ni o emu i ne zapisujui;
dopadalo mi se to sam, iako sam sad ve vjerovao da nita ne
traim, cijelo vrijeme bio napet kao da slijedim kakav trag. Na kraju
sam, kad su mi se oi umorile, zastao i pogledao u osunani
podrumski prozor. Preda mnom su se vrtjele misli i prizori:
Zato sam ja postao povjesniar? Kao sedamnaestogodinjaka neko
me vrijeme to zanimalo, eto, samo zato. U proljee mi je umrla
majka, a otac je, ne doekavi mirovinu, ostavio mjesto kajmakama i
povukao se u Dennethisar. Ja sam pak to ljeto proveo u Dennethisaru prevrui po oevim knjigama, u etnjama po vrtovima i obali,
razmiljajui o onome to sam proitao. Kad bi me pitali, odgovarao
bih da u biti lijenik, da, i djed mi je bio lijenik. Na koncu sam
ujesen otiao i upisao povijest. Koliko je ljudi koji su poput mene
doista elei izabrali povijest za svoj zanat? Rasrdio sam se: Selma
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
126
za njih u krivu, glup i besmislen te e zaboraviti vlastite gluposti; u
svemu tome, Faruk e stui malu bocu rakije, pa ako Nilgun dotad
ne legne, moda e joj ispriati kako je potjerao svoju enu i
vjerojatno u ga, kad se pred zoru vratim, opet zatei kako je
klonuo za stolom i zauditi se mislei odakle takvom jednom stvoru
pravo da me zadirkuje svaki put kad mi daje svoj truli auto. Kad si
ve toliko pametan i inteligentan, zato si onu lijepu i razboritu
enu doveo do toga da te morala ostaviti? ive na zemljitu koje bi,
kad bi ga se prodalo, vrijedilo 5 milijuna, ali jedu iz odbijenih
tanjura, s rasparenim vilicama i noevima, soljenka im je stara
boica za lijekove na ijem je epu Redep zahralim avlom
izbuio rupice, i bez rijei gledaju kako jadna Baka jede rasipajui
na sve strane. Stigao sam do Dejlaninih hodajui. Njezini mama i
tata sjedili su pred televizorom, kao i svi ostali zaostali bogatai ili
siromasi koji nemaju nikakve druge zabave. Zaostali glupi bogatai
ne znaju to je zabava! Siao sam na obalu, svi su ve bili ondje,
nedostajao je jedino vrtlar koji od jutra do mraka zalijeva dvorite
kao da je lisiinama zavezan za kraj mrka. Sjeo sam, posluao: "to
emo sad, ljudi?"
"Jo malo, kad mama i tata legnu, gledat emo videor "O ne, pa zar
emo cijelu veer provesti ovdje?" "Meni se plee!" rekla je Gulnur i
malo se zanjihala u ritmu neke zamiljene glazbe.
"Mi emo igrati poker" rekao je Fikret. "Ja neu."
"Idemo u amlidu na aj."
"Pedeset kilometara!"
"I meni se plee" rekla je Zejnep.
"Idemo na turski film, gledat emo i ismijavati ga."
"Joj, dajte recite kamo da idemo..."
Gledao sam kako se mirkajue svjetlo svjetionika na dalekom
otoku odsijava na povrini mirnoga mora i udisao miris cvijeta
kozje krvi, i djevojaka, i parfema.
Mislio sam da Dejlan volim, ali me istovremeno neki osjeaj koji
nisam mogao definirati od nje udaljavao: jednako kao to sam u
krevetu do zore razmiljao, znao sam da bih joj trebao objasniti
sebe, ali to sam vie razmiljao, sve mi se vie inilo da taj "ja"
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
jako je loe i tako to, ali kako je glazba bila jako glasna, uskoro su
odustali i od razgovora. Kasno uviaju da ono to kau nije
vrijedno
daha koji u to utroe. Poslije su ovako zakljuili: nita od ovoga,
hajde, dosadno mi je, idemo, hajde, idemo nekamo dalje, hajde!
Ustali smo. Novac je dao Fikret. Vedat i ja pretvarali smo se da
bismo htjeli sudjelovati u plaanju ili barem dati svoj dio, ali Fikret,
kao to smo i oekivali, nije dao ni da pisnemo o tome. Uto sam
vidio da ostali lupaju po staklima Turgajeva BMW-a pa sam otiao i
pogledao: Hulija i Turan zagrljeni su zaspali na stranjim sjedalima.
Zejnep se nasmijala sretna i zadivljena, kao da je razdragana
ljubavlju koju sama proivljava.
"Pa oni ionako uope nisu ni izili iz auta" rekla je kasnije.
Pomislio sam da je, eto, mogue da momak i djevojka mojih godina
zagrljeni spavaju poput "pravih ljubavnika"
Sjeli smo u aute i krenuli. Dok smo izlazili na cestu za Ankaru,
Turgajev se auto zaustavio kraj lubeniara na uglu. Turgaj je iziao i
pod plinskom svjetiljkom o neemu porazgovarao s lubeniarom.
Zastala su sva tri naa auta, lubeniar se okrenuo i pogledao ih.
Malo potom Turgaj je doao i kroz prozor Fikretu rekao ovo:
"Ne da, kae da nema."
"Mi smo krivi" odgovorio je Fikret, "previe nas je."
"Kae da nema?" ukljuila se Gulnur. "to emo sad?"
"Ako vam se pije, idemo barem to kupiti."
"Ne moe, ne pije mi se. Idemo u neku ljekarnu."
"to ete kupiti u ljekarni?"
"to kau drugi?" pitao je Fikret.
Turgaj je otiao do drugog auta. Brzo se vratio. "Kau da idemo
kupiti pie." Krenuo je, pa zastao. "Jo nismo popunili bankine,
kau."
"Dobro" odgovorio je Fikret, "razumijem."
Krenuli smo. Prije nego to smo stigli u Maltepe, ugledali su jedan
auto; bio je natovaren kuferima, stranji mu je dio sjedio.
"I to mercedes'", viknuo je Fikret. "Idemo, narode!"
Farovima je Turgajevom autu poslao znak, a s naim malo usporio i
pustio ga naprijed. Gledali smo: Turgajev je BMW priao
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
"Kamo vi to idete?"
"Vozamo se!"
Prodava je s razumijevanjem kimnuo, pospan i umoran: "Ahaa... S
djevojkama..."
Htio sam neto rei - kao da je to to u rei jako vano i kao da i on
ozbiljno eka moju izjavu - ali moji su poeli trubiti. Otrao sam,
sjeo u auto. Pa gdje si, govorili su, jo ga zbog tebe neemo stii. A
mislio sam da je to gotovo; oito da nije bilo. Pourili smo i opet ga
ugledali nakon Pendika: polako se penjao uzbrdicom, poput
umorna kamiona. Ovaj put prvo je Turgaj priao s lijeva, i dok je
mercedes gurao udesno, Vedat mu se odmah ubacio sdesna, a mi
smo mu doli straga toliko da smo mu dodirivali branik. Tako smo
ga stisnuli u klijeta iz kojih bi se mogao izvui jedino ako bi vozio
bre od nas. Neto kasnije doista je ubrzao i pokuao nam izmai,
ali nije uspio. Nae trube nisu prestajale svirati; gurali smo ga
dodirujui ga farovima. Otvorili su prozore i glazbu nabili do kraja,
pruali ruke i udarali po njegovim vratima, naginjali se kroz
prozore pjevajui... Zbunjeni je mercedes, stisnut meu nama, bez
stajanja prestravljen trubio pridonosei i sam toj stranoj buci u
kojoj smo tko zna koliko dugo jurili izmeu kua, mahala i tvornica.
Na kraju, kad je gastarbajter shvatio da mu je najbolje usporiti, za
leima su nam se poeli nakupljati autobusi i kamioni pa smo bili
prisiljeni napokon se pozdraviti s njim i ostaviti ga. Dok smo
prolazili pokraj njega, okrenuo sam se i pogledao radnikovo lice u
sjeni dugih svjetala: inilo se da nas vie ne vidi. Natjerali smo ga
da zaboravi svoj ivot, svoje uspomene i budunost.
Nisam razmiljao, pio sam vino.
Kroz skretanje za Dennethisar proli smo bez zaustavljanja. Pa su
odluili pritisnuti jedan anadol u kojemu se vozio stariji brani par,
ali su ipak odustali. Dok smo prolazili ispred kupleraja iza
benzinske, Fikret je zatrubio i signalizirao svjetlima, ali nitko nita
nije pitao. Nakon to smo se jo malo vozili, Dejlan je viknula:
"Gledajte to u ja sad napraviti!"
Okrenuo sam se i pogledao i vidio da je Dejlan noge pruila kroz
stranji prozor. Vidio sam kako njezine duge i preplanule noge, u
svjetlima auta iza nas, izgledaju kao oprezne, promiljene,
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
smiju se; ima i pedalu, smiju se; zato tap uzimate sa sobom u
krevet, smiju se; da vas provozamo autom, Bako, smiju se; kako je
lijep taj vez na vaem kunom ogrtau, smiju se; zato niste glasali
na izborima, smiju se; zato stalno prevrete po ormaru, smiju se;
pa kad bih ih pitala zato se vi tako neprestano smijete im me
pogledate, opet bi se smijali i govorili ne smijemo se, Bako, i opet se
smijali. Moda i zato to su im otac i djed itav ivot preplakali.
Teko mi je.
Kako bi bilo da patuljka probudim pa zatraim aure? Da udarim
tapom o pod, dii se, ta otkud u ovaj sat, Gospoo, rekao bi
patuljak, i jo u ovo godinje doba, nemojte sad na to misliti nego
lijepo spavajte, a ja u vam sutra... to radi ovdje ako mi nisi ni od
kakve koristi, ha? Gubi se! Odmah bi otiao i njima prenio: ja
mnogo toga podnosim od ove vae Bake, djeco, mnogo! Dobro, ako
je tako, zato si jo uvijek ovdje, to radi ovdje taj patuljak, zato se
nije kao i njegov brat pokupio i otiao? Zato, Gospodo, rekao bi,
zato to, kao to i vi znate, kad nam je ono rahmetli gospodin
Dogan rekao: evo vam ovi novci, Redepe, Ismaile, uzmite i ivite
kako elite, savjest me je dovoljno namuila zbog grijeha moje
majke i oca, dosta mi je toga; kad je rekao uzmite ove novce,
razumni je Ismail rekao: dobro, hvala ti, brate, i uzeo novce i kupio
si ono zemljite na kojemu je sagradio kuu, ta znate, juer ste idui
na groblje proli kraj nje, zato se sad pretvarate da ne znate za to,
ta niste li vi ta koja je jednoga od nas uinila epavim, a drugoga
patuljkom? uti! Odjednom sam se prepala! Sve on obmanjuje, zato
se bojim. Sve je to zato to je moj Dogan bio kao aneo; to ste mu
138
to rekli da ste mu izvukli te novce, pokvarena kopiladi; a za tebe,
sine, u kutiji vie niega nema: doi pa pogledaj ako eli, zbog
tvoga pijanog oca nita nije ostalo; majko, molim te, ne govori tako
o ocu, vrag odnio i novce i dijamante, sve zlo i dolazi od novaca; daj
mi tu kutiju, bacit u je u more, ili - ne, upotrijebit u je za koristan
posao, majko, gle, piem pisma, zna li, poznajem ministra
poljoprivrede, bio je generacija iza mene, pripremam nacrte zakona,
kunem se da e to ovoga puta neemu i koristiti, majko, dobro,
dobro, eto ti kutija, ne elim je, ali molim te da mi se barem u pie
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
momak, pa zar se cijela stvarnost svodi na toliko, osim toga, de Passeta je krivo razumio, a Bonnesancea nije ni proitao, i k tome rije
jraternite pogreno koristi, ali to ti tu ima ispravljati, uostalom,
ako i ispravi, tko e to shvatiti, glupai, ovaj e te narod shvatiti
samo ako mu sve objasni jednostavnim rijeima, muim se i patim
ne bih li im nekako objasnio znanstvena otkria, u tekstove
ubacujem poslovice i narodne izreke sve u nadi da e me te
ivotinje tako lake razumjeti; da, tako je vikao Selahattin, a ja sam
se toga sad, eto, prisjeala, kadli zauh brujanje auta koji je morao
proi nakon onoga zadnjeg auta.
Zastao je pred dvorinim vratima. Dok mu je motor mumljao, vrata
su se otvorila pa sam zaula glazbu: kako je to samo udna, kako
runa glazba! Razgovarali su, sluala sam ih:
"Sutra ujutro kod Dejlan, moe?" viknuo je netko.
"Moe!" odgovorio mu je Metin.
Pa je auto odjurio zavijajui i riui. Metin je proao dvorite,
lupkajui otvorio kuhinjska vrata, uao, preao one stepenice kojih
je pet, proao kroz sobu koju je Selahattin zvao blagovaonica pa
zatim opet po stepenicama - njih je devetnaest - a dok je prolazio
pokraj moje sobe, odjednom sam pomislila da poviknem: Metine,
Metine, doi ovamo, dijete, priaj mi gdje si bio, to se zbiva vani,
hajde, pripovijedaj mi, kamo ste ili, to ste sve vidjeli; da mu
kaem: hajde priaj, probudi mi znatielju, zabavi me, ali on je ve
uao u svoju sobu. Dok izbrojim do pet, on e se svui i tako se
baciti na krevet da e se kua stresti, evo, stresla se, i dok opet
izbrojim do pet, sigurno e i zaspati, tri, etiri, pet, eto, sad je ve
sigurno lijepo zaspao mladenakim snom, jer kad si mlad, tako se
lijepo spava, zar ne, Fatma?
Ali ja nisam mogla spavati ni kad sam imala petnaest. Uvijek sam
neto oekivala: vonju u koiji koja e nas ljuljukat!, sviranje
klavira, dolazak tetkinih keri, odlazak onih koji dou, pa emo
jesti i dok jedemo ekati da ustanemo od stola, i jo neko iekivanje
koje ponitava sva iekivanja i ono to u tome iekivanju ekamo,
a ovjek nikada tono ne zna to je to. I na kraju, nakon to je prolo
devedeset godina, vidim da su mi misli svime time ispunjene, kao
blistava voda koja se u mramornome bazenu nakupila curei iz
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
Uzeo sam ealj, dobro je, itav je, stavio sam ga u dep. "Nema
pojma ni o emu. Glupi akal!"
Opalit u mu jednu, pa to? Okrenuo sam se i krenuo prema plai.
Psovao je za mnom i vikao da sam se zaljubio u bogataicu. Ne
znam je li tko od prolaznika uo. Bilo me je stid.
Kad sam doao do plae, pogledam: Nilgun je otila. Poela me
hvatati panika, ali kad sam bolje pogledao, shvatio sam da nije
otila, torba joj je jo bila ondje. Izvadio sam ealj iz depa i
priekao da izie iz vode.
Kad izie, otii u i rei ovaj ti je ealj ispao, Nilgun, naao sam ga
na putu, nee li ga uzeti, pa zar nije tvoj? Uzet e i rei hvala.
Nema na emu, odgovorit u, nema ti meni zato zahvaljivati, sad
mi zahvaljuje, a juer me na ulici nisi htjela ni pozdraviti. Ispriat
e se. Ma nema se to ispriavati, rei u, znam da si ti dobra
djevojka, na svoje sam oi vidio kako si na groblju sa svojom bakom
ruke podigla na molitvu. Tako u joj rei, a kad me pita to jo ima
kod mene, rei u da mi matematika i engleski slabo idu. Ti
studira,
zar ne, ako to dobro zna, mogla bi me poduiti, rei u. Naravno,
rei e, dodi k nama. Tako u moda otii i k njima, i tko god nas
vidi kako sjedimo i uimo za istim stolom, nee ni pomisliti rei
kako nas dvoje pripadamo razliitim svjetovima. Mi emo za istim
stolom sjediti zajedno, tako emo sjediti. Zamislio sam se.
Zatim sam je ugledao u hrpi drugih ljudi: izila je iz mora, brie se.
Noge samo to mi nisu same od sebe potrale! Kad je obukavi utu
haljinu s torbom krenula prema izlazu, iziao sam s plae i pourio
prema bakalu. Vidio sam da dolazi za mnom. Dobro je.
"Daj mi jednu Coca-Colu" rekao sam uavi kod bakala.
"Odmah!" odgovorio je.
Ali je zatim otiao i poeo se tamo s nekom starom enom
razraunavati, valjda ba zato da bi me Nilgun kad stigne zatekla
kako ovdje stojim besposlen. I hajde, na kraju je starica otila,
otvorio je bocu i pruio mi je udno me pogledavi. Bocu sam mu
zgrabio iz ruku i povukao se u jedan kut duana, ekam. Ti e ui,
a ja u piti iz svoje boce, kakva sluajnost, sreli smo se kod bakala,
zdravo, rei u, kako si, hoe li me poduiti engleski, pitat u.
www.onlineknjige.com
ekao sam, ekao, i kad si ti, Nilgun, ula, nisam te vidio jer sam
bio zagledan u bocu koju sam drao i zato te jo uvijek nisam
pozdravio. Dobro, a to je s tobom, zar ni ti mene dosad nisi vidjela,
ili si me vidjela, ali me opet nee pozdraviti? Ali nisam je gledao.
"Imate li ealj?" rekla si, Nilgun, ti odjednom.
"Kakav ealj?" pitao je bakal.
Meni je krv iknula u lice.
"Moj se izgubio" rekla si,"treba mi bilo kakav ealj." "Ima samo
ovih" rekao je bakal. "Hoe li vam odgovarati?" "Da vidim"
odgovorila si.
Pa je nastala tiina i kako vie nisam mogao izdrati, okrenuo sam
se i pogledao te, Nilgun. Lice sam ti vidio sa strane: kako si lijepa!
Koa ti je kao u djeteta, a nos malen.
"Moe" rekla si, "uzet u jedan od ovih."
Ali bakal nije odgovorio, nego je krenuo prema eni koja je u tom
trenutku ula. A ti si tad pogledala oko sebe i ja sam se prepao: da
ne bi pomislila da se pravim da te ne vidim, ja sam te prvi
pozdravio:
"Zdravo" rekao sam, i ti si odgovorila: "Zdravo."
150
Ali meni se dua stisnula jer kad si me ugledala, lice ti se nije
razvedrilo, nego je izgledalo kao da ti je netko dodijao; to sam vidio
i pomislio: ja ti se, znai, ne sviam, ja sam ti, znai, dosadan. Tako
sam se ondje ukipio s bocom Coca-Cole u rukama. Poput dvoje
stranaca stajali smo nas dvoje kao ukoeni kod bakala.
Onda sam pomislio: ima pravo, u pravu je to me ne eli ni
pogledati u oi, jer mi dolazimo iz razliitih sredina. Ali sam se i
zaudio; zato ovjek odbija pozdraviti drugoga, zato ga bez
ikakva razloga gleda neprijateljski, tako sam se udio: novac je sve i
sve je trule, sve je loe! Prokleto bilo! Uit u matematiku, pomislio
sam, dobro, tata, idem sjesti i uiti matematiku, dobit u i
svjedodbu i baciti je preda te!
Nilgun je kupila crveni ealj, a meni se odjednom uinilo da u
zaplakati, ali sam se zatim jo i vie zbunio. Jer rekla je ovako:
"Dajte mi i novine,Republiku*."
Jako sam se zaudio. Gledao sam izbezumljen: uzela je novine
www.onlineknjige.com
poput djeteta koje nikad nije ni ulo za krivnju i grijeh i bez imalo
nelagode krenula prema vratima kad sam potrao za njom s bocom
u ruci.
"Ti znai ita komunistike novine!" viknuh.
"Molim?" odgovorila je i milo me pogledala. Pogledala me
pokuavajui razumjeti to se zbiva i zatim shvatila to sam rekao,
zgranula se i otila bez rijei.
Ali neu te ja pustiti, pomislio sam. Neka sve objasni, i ja u njoj
objasniti. Ba sam iziao i krenuo za njom, kad pogledam: u ruci mi
ona glupa boca Coca-Cole\ K vragu! Vratio sam se, izvadio novce i
platio, priekao kao zadnji kreten da mi vrati ostatak i da nita ne
posumnja, ali pokvarenjak nikako da mi ga da, moda ba zato da
bi mi ti umaknula, ne znam.
Kad sam iziao i pogledao, Nilgun je otila, odavna je ve skrenula
za ugao. Da potrim za njom, stigao bih je, ali nisam trao, brzo sam
hodao, naokolo ima ljudi koji gledaju: guva od kretena koji idu na
plau, u ariju, jedu sladoled... Brzim sam se korakom popeo
uzbrdicom, pa se spustio, malo potrao, pa opet hodao, a kad nije
bilo nikoga, trao sam, ali kad sam na uglu skrenuo, vidio sam da je
sad ne mogu stii ni da trim najbre to mogu. Svejedno sam
IST
nastavio i doao do njihovih vrata i pogledao kroz eljezne preke
ograde: iz dvorita je ula u kuu.
Pa sam ondje sjeo pod kesten preko puta i malo razmislio. Sa
strahom sam razmiljao o komunistima i o svim njihovim maskama
i o tome kako i koga sve mogu zavarati. Ustao sam, stavio ruke u
dep i krenuo nazad: u depu mi je jo uvijek onaj zeleni ealj!
Izvadio sam ga i pogledao, kako bi bilo da ga slomim, ali neu, ak
mi se ni to ne da. Ondje gdje poinje kaldrma, bila je kanta za
smee. U tu sam kantu bacio tvoj zeleni ealj, Nilgun. Nastavio
sam ne okreui se. Sve do bakala. E tu mi je neto palo na pamet.
Kako bi bilo da malo s tobom porazgovaram, bakal-efendija? Nismo
li ti rekli da te novine vie ne prodaje? Kakvu kaznu eli, kai, da
ujem! Moda bi i otvoreno rekao: ja sam komunist, i ta je djevojka
komunist, i te joj novine prodajem zato to je to moje uvjerenje.
Odjednom mi je bilo ao Nilgun, jer dok je bila mala, bila je tako
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
povijest...
Jo mi se neko vrijeme pred oima vrtio taj besmisleni plan ije bi
izvrenje trajalo trideset godina, ili ak do kraja moga ivota,
ostvarujui se u obliku gluparanja, junaenja, iskvarenih oiju i
ivanih bolesti. S uzbuenjem sam razmiljao o nebrojenim
stranicama koje u ispisati. A onda sam osjetio kako cijeli taj
uzvieni prizor - odnosno zavaravanje i idiotarija, ba zato jer mi se
na trenutak uinio uzvienim - polako pada u vodu.
Prije svega, im ponem na papir stavljati prva slova toga to sam
kanio napisati, preda mnom e iskrsnuti prvi problem: to god da ja
namjeravao, to to u napisati, mora imati nekakav poetak.
Nadalje, kako god da pisao, injenice moram posloiti nekim
redom. A sve e to htio-ne htio itatelju nametnuti dojam da tu
postoji nekakav red i smisao. I to budem vie bjeao od toga, sve e
mi manje biti jasno odakle da se prihvatim posla i to bi trebao biti
moj sljedei korak. Jer ljudski um e, sklon starim navikama, u
svakom redanju traiti ureenost, u svakom podatku simbol i
znaenje, a priu koju ja pokuavam iznad svega izdii neprestano
e vraati medu injenice. Beznadan, pomislio sam ovako: nema
naina kojim bih povijest, a jo manje ivot, mogao pretoiti u rijei!
Kasnije sam pomislio
156
kako bi jedini put za to bio promjena ustroja naih mozgova: da
bismo ivot mogli spoznati, svoje ivote moramo promijeniti. Htio
sam to jo i bolje opisati, ali nisam uspio. Iziao sam iz restorana i
vratio se ovamo.
O istom sam razmiljao i itavo popodne: ne postoji li nain da tu
knjigu napiem i kod ljudi izazovem uinak kakav bih elio? Da bih
u sebi oivio osjeaj za koji mi se inilo da ga nikome neu moi
opisati, neprestano sam ponovno prelijetao ono to sam napisao u
biljenicu.
Dok sam itao, sam sam sebe odgovarao od toga da se dam zani-jeti
bilo kojom priom; neka to bude ba ono to bih htio uiniti u svojoj
knjizi: neka ovo itanje bude samo besciljno lutanje po podacima...
Maloprije sam, eto, bio pomislio da mi je to i uspjelo, ali sad ve
sumnjam u taj udni uspjeh. Sunce se jo vie spustilo, prolo je pet,
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
da je takva."
"Dobro, to sad, je li ta djevojka komunist?" pitao je Mustafa. "Ili ti
to mene vue za nos?"
"Ne" rekao sam."Tako je. Pa objanjavam vam, sluajte... Kad sam je
ondje vidio onakvu, dok se molila, malo sam se, to priznajem,
zbunio. Jer kad je bila mala nije bila takva. Znam ja kakva je ona
t76
bila kad je bila mala. Nije bila loa, ali nije bila ni dobra. Ne znate vi
njih. I tako, kako sam neprestano razmiljao, na kraju sam se malo
pobrkao. Zanimalo me kakva je sad i tako to. Tako sam zbog te
znatielje krenuo za njom i poeo je pratiti, malo i iz zabave..."
"Bijedni, besposleni dangubo!" rekao je Mustafa.
"Zaljubio se, to je!" zakljuio je Jaar.
"uti!" rekao je Mustafa. "Kako si doznao da je komunist?"
"Dok sam je pratio" rekao sam. "Ne, zapravo, nisam je vie pratio.
Taj put sluajno je ula kod bakala gdje sam ja pio Coca-Colu i
kupila Republiku. Tako sam shvatio."
"Samo si po tome shvatio?" pitao je Musatafa.
"Ne, ne samo po tome" rekao sam i malo poutio, a zatim rekao ovo:
"Svako je jutro dolazila i kupovala Republiku i nijedne druge
novine. Uope nisam sumnjao. Osim toga, vie se ne drui s
ovdanjim bogataima."
"Svako je jutro kupovala Republiku" rekao je Mustafa, "a ti si to od
nas skrivao jer si jo uvijek bio zaljubljen u nju i jurio je, je li tako?"
"Nije" odgovorio sam. "Jutros je kupila Republiku"
"Ne lai, razbit u te" viknuo je Mustafa."Sad si rekao da je svako
jutro kupovala Republiku"
"Svako je jutro ila bakalu i ondje neto kupovala, ali ja nisam znao
to kupuje" rekao sam. "Jutros sam vidio da je to to kupuje
Republika"
"Ovaj lae" rekao je Serdar.
"Ne znam" rekao je Mustafa. "Sad e dobiti svoje. Jurio je za
djevojkom svjestan da je komunistkinja. Dobro, a to su ovi eljevi?
Hou istinu."
"Rei u" odgovorio sam. "Jednoga od njih izgubila je dok sam je
pratio. Tad sam ga skupio. Znai, nisam ga ukrao... A drugi je ealj
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
mua koji zna kako se treba ponaati na Semino rame stavio ruku i
rekao ba dobro, zar ne, ma da, ba jako dobro, odgovorio sam, a on
je rekao to je divan dogaaj, zaruili smo se, zar mi nee estitati, i
opet smo se poljubili, a Sema samo to nije zaplakala i ja sam se
zbunio i ba kad sam htio umaknuti, Vedat me opet uhvatio i jo
smo se jednom poljubili, bojim se da e ona Engleskinja vidjeti kako
se ljubimo pa e pomisliti da smo pederi i sjetim se kako je u koli, u
spavaonici, svakome bilo najvanije nekoga proglasiti pederom,
prokleti bili, manijaci, bolesnici, kreteni nastrani, tko nije bio
dlakav, bio bi gotov, hvala bogu da sam ja dlakav, jesam li, pa
jesam, moe se rei da jesam, ako poelim, mogu pustiti i brkove,
ne bi mi ni loe stajali, ja sam bradat, dodue, jednom me je
ivotinja Sulejman uhvatio za dupe, ali sam se i ja, dok je spavao,
popeo na njega i naplatio mu to tako da sam ga pred cijelom
spavaonicom osramotio, jer ako tako ne uini, ti te uspaljeni luaci
samelju kao to su uinili i onom jadnom Demu, divljaci, divljaci,
ali smiri se, Metine, zato se uzrujava, sljedee si godine u Americi,
ali pred tobom je jo jedna go183
dina koju mora pregrmjeti u ovoj kretenskoj zemlji, i Faruk i
Nilgun, ako ja nagodinu ne odem u Ameriku, tad ete mi i vi platiti,
mislio sam i na kraju na svu sreu naao kuhinju i ondje ugledao
Huliju i Turana; Hulija je plakala, a Turan je elavu glavu gurnuo
pod slavinu, kad me ugledao, uspravio se i odjednom me gadno
udario akom, a kad sam rekao ma gdje su te boce i ae, rekao je
ae su ondje, ali nije pokazao gdje su, ponovno sam pitao gdje su,
eno ondje, odgovorio je, ali opet nije pokazao i dok sam ja traio
otvarajui i zatvarajui ormare, Turan je Huliju zagrlio i ljubili su se
grizui se, kao da jedno drugom pokuavaju isisati zube, mislim
kako bismo i mi mogli tako, Dejlan, i onda isputaju i neke udnije
zvukove i Hulija je, oslobodivi svoja usta od Turanovih, rekla proi
e, duo, proi e, a Turan se odjednom raspalio i rekao to ti zna o
vojsci, vojska je za muke, rekao je i raspalio se jo vie, tko ne
odslui vojsku, nije muko, riknuo je trgnuvi se iz Hulijina
zagrljaja, i jo me jednom odvalio u leda, jesi li ti muko, bitango,
kae mi, i jo se smije, zar ne, zar si toliko siguran u sebe, dobro,
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
jako i kako je njezin otac zapravo dobar ovjek mada je pomalo kao
pravi Turin, a ja kaem kako ih naalost ba ne poznajem i kako su
moji roditelji umrli, a Dejlan kae kako bi voljela obii svijet i
studirati novinarstvo i biti novinarka i nemoj gledati na ovo to sam
sad, kae, mi se ovdje uvijek zabavljamo, nita ne radimo, ali ja ne
elim biti takva, htjela bih biti kao ona ena, kako joj je ono ime, ona
talijanska novinarka, zna, ona koja uvijek intervjuira poznate,
razgovara s Kissingerom ili s Enverom Sedatom, da, znam da treba
biti obrazovan da bi se bilo kao ona, ti si pomalo takav, ali ja ne
mogu sjediti za knjigom od jutra do mraka, imam i ja pravo na
ivot, gle, ove sam godine razred prola bez problema, elim se i
zabavljati, ne moe se stalno itati, u naoj je koli bio takav jedan
deko, puno je itao i na kraju poludio, odveli su ga u ludnicu, to ti
misli, Metine, i ja ne govorim nita, samo mislim da si lijepa, a ti
jo uvijek pria, o ocu, koli, prijateljima, planovima za budunost i
o tome to misli o Turskoj i Europi i lijepa si, lijepa si dok ti na lice
pada svjetlo ulinih svjetiljki to se probija kroz kronje, lijepa si
dok potee dimove tuna lica, kao da si jako zamiljena i zatrpana
naj-zapetljanijim ivotnim problemima, lijepa si dok zabacuje
uvojak s ela, moj boe, toliko lijepa da ovjek odmah s njom poeli
imati dijete, odjednom rekoh: kako bi bilo da odemo na plau, gle
kako je lijepa, nema nikoga, mirna, aha, odgovorila je, moe, i uli
smo i dok smo hodali po tihom pijesku, Dejlan skida cipele i
uzima ih u ruku i hodali smo obalom dok su njezine noge na
pijesku odsi-javale svjetlo koje je dolazilo ne znam odakle, ona je i
dalje priala
187
0 koli i o onome to eli napraviti u ivotu, a zatim je onim lijepim
nogama zakoraknula u mranu i tajnovitu vodu i ja sam osjeao
kako je i kraj mene i nedohvatna, i dok je zapljuskivala vodu i
objanjavala mi, meni se inila sirova i bezduna i prokleta i obina
i nevjerojatna i ubojita i nita vie nisam vidio osim tih njezinih
nogu koje su vodu zapljuskivale poput ribica, govorila je kako bi
odsad htjela ivjeti kao prava Europljanka, nije me sluala, osjeao
sam vlanu i ljepljivu zaparu i miris alga i mora i miris njezine koe
i gledao sam one svjee i ivahne i zavodljive noge mislei kako
www.onlineknjige.com
smo sami, kad sam odjednom obuven uao u vodu i zagrlio te:
Dejlan, ja te jako volim, to to radi, rekla je prvo smijui se, volim
te, rekao sam i pokuao je poljubiti u obraze, Metine, jako si pijan,
rekla je, a onda se vjerojatno uplaila, na silu sam je izvukao na
obalu i naslonio se na nju tako da smo se prevrnuli na pijesak i dok
se trzala poda mnom i dok mi je ruka traila i stiskala njezine grudi,
ne, rekla je, ne, ne, Metine, to to radi, zar si poludio, pijan si, ja
sam govorio ja te jako volim, a Dejlan je rekla ne, i ja sam ljubio
tvoje obraze i ui i vrat i udisao tvoj nevjerojatan miris, a ona me
gurnula, i ja sam opet rekao jako te volim, a kad me opet gurnula,
poludio sam: odakle ti pravo da me gura kao da sam zadnji
prostak, tad sam je jo jae pritisnuo, podigao sam joj suknju i eto:
one duge, preplanule, nevjerojatne noge sad su pod mojim prstima,
i ono toplo tijelo za koje sam mislio da je daleko i nedostino sad mi
je, eto, medu nogama, kao san, ne mogu vjerovati, otkopao sam i
patent na hlaama i jo je uvijek govorila ne moe i gurala me,
zato, Dejlan, zato, toliko te volim, jo me je jednom gurnula,
valjamo se po pijesku kao pas i maka i prevremo i kako glupo,
eto, sve je beznadno, valjamo se i ona jo uvijek govori ne moe,
pijan si, dobro, dobro, nisam ja ba takva bitanga, evo, gotovo,
putam te, a to bi bilo da smo se, ali ne, nisam ja silovatelj, samo da
te malo poljubim i da shvati da te volim, govorio sam, od vruine
se nisam mogao suzdrati, samo to, kako je sve otrcano i
besmisleno i glupo, dobro, pustio sam te, nek' se tvoje tijelo izvue
ispod moga, nek' mi se uznemireni penis u hladnom i glupom
pijesku spusti a da nije doao na svoje i dobio to je htio, dobro,
dobro, putam te, zatvaram patent
1 licem okrenut u nebo uzaludno gledam u zvijezde, pusti me na
188
miru, moe, idi i odmah ispriaj svojim prijateljicama, ljudi, uvajte
se, Metin je pravi udak, napao me, nasilnik, grubijan, to je ionako
otpoetka bilo oito, nije nita drugaiji od silovatelja ije slike
izlaze po novinama, moj boe, plakat u, Dejlan, pa dobro, i ja u
skupiti svoj kufer i vratiti se u Istanbul, gotova je avantura u Dennethisaru, da bi se u Turskoj leglo s lijepom djevojkom, potrebno je,
znai, biti milijuna ili je oeniti, dobro, shvatio sam, sljedee sam
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
stolice u ovo doba noi, ne noi nego jutra, zdravo, rekao sam, da
vas upoznam, Dejlan, Faruk, moj stariji brat, rekli su drago mi je i
osjetio sam odurni alkoholni zadah iz usta moga brata i da ih ne bih
dugo ostavio nasamo, odjurio sam gore i brzo promijenio arape i
cipele, a kad sam se spustio, Faruk je ve bio poeo:
Korak po korak uveer, taj bijedni Naili pristie Svijet itav vrijedan
nije ove patnje iekivanja.
govorio je, jasno, razumjeli ste, od Naila je, ali kad je to odreci-tirao,
debeli se uzepurio poput pijetla, kao da je on to smislio, pa je jo i
nastavio:
Tako sam opijen da ne mogu pojmiti to je svijet, Tko sam ja, tko je
vronoa, to je vino rujno.
odrecitirao je i dodao ne znam ije je ovo, to je iz Evlijina Putopisa;
Dejlan je otvorenih usta gledala u tu osmanlijsku bavu i
pripremala se za dalje sluanje kad sam ja, da brat ne bi nastavio,
pitao hoe li mi dati kljueve auta, mi idemo, hajte sa sreom,
rekao je, hajte sretno, ali pod jednim uvjetom: neka mi lijepa
gospoica odgovori na jedno pitanje, da, ja ne uspijevam pojmiti to
je svijet pa recite vi, gospoice Dejlan - Dejlan, zar ne, kako lijepo
ime - gospoice Dejlan, kaite, molim vas, to je svijet, na to nas
to upuuje sve ovo, ova stabla i zvijezde i stol i prazne boce, da, to
kaete, pitao je i Dejlan ga je pogledala ljupko i srdano, ali nita
nije rekla, samo mi je uputila srameljiv pogled koji je govorio "ti to
bolje zna" i ja sam da bih razgovor skrenuo s ove teme i da nas
pijani brat pusti na miru rekao: ovjee, i Bakina lampa jo uvijek
gori, pa smo se na trenutak svi okrenuli i pogledali gore i pomislili
na nju, a zatim sam rekao hajde, Dejlan, idemo, otili smo i sjeli u
plastini anadol i dok smo, pokrenuvi motor, izlazili, pomislio
tot
sam to e Dejlan misliti o tom dvoritu koje mirie kao groblje, o
staroj kui i pijanom, debelom bratu i o meni, i sav sam se najeio,
sigurno misli: da, onaj tko ima takvu kuu, auto i obitelj, nou
spopada djevojke na pustoj plai, ta to bi drugo, ali ne, Dejlan,
sve ti elim objasniti, mora me posluati, mislio sam i skrenuvi
krenuo uzbrdicom, kamo emo, pitala je Dejlan, da se malo
provjetrimo, odgovorio sam i nita nije rekla, i eto idemo i mislio
www.onlineknjige.com
sam: sad u joj objasniti, ali kako nisam znao kako da ponem, samo
sam sve vie gazio po gasu, i kad smo sletjeli nizbrdicom, muio
sam se pitajui se kako bih trebao poeti, poela je uzbrdica, pa smo
se opet spustili, a ja joj jo uvijek nisam poeo objanjavati, ali sam
toliko gazio po gasu da se anadol poeo tresti, ali Dejlan nita nije
rekla, pa dobro, jo sam vie nagazio, na zavoju se zadnji kraj auta
zanio, ali Dejlan opet nita nije rekla, i izili smo na cestu Istanbul Ankara i gledajui vozila koja su prolazila pitao sam, samo da neto
kaem, hoemo li koje pritisnuti, Dejlan je odgovorila hajde da se
vratimo, puno si pio, pa dobro, zar se ti to hoe spasiti od mene, ali
ako nita drugo barem me posluaj, elim ti objasniti, mislio sam,
priat u ti i ti e me razumjeti, ja sam dobar ovjek, ak i ako
nisam bogat, znam ja jako dobro to vi mislite i kojim se pravilima
pokoravate, i ja sam kao vi, Dejlan, sve ti to elim rei, ali dok se
pripremam izgovoriti, sve mi izgleda uasno otrcano i dvolino i
tad jedino mogu jo jae nagaziti na gas, pa dobro, ako nita drugo,
barem shvati da nisam nitkov, jer nitkovi se boje, a ja se ne bojim,
gle, s ovim trulim autom idem 130 na sat, boji li se, moda emo i
umrijeti, i dalje gazim po gasu i kad uskoro pone nizbrdica,
poletjet emo i umrijeti, i kad umrem, prijatelji u uenikom domu
meni na spomen organizirat e pokerski turnir, novcem koji skupite
od bogate kopiladi barem mi grob pokrijte mramorom, magarci, i
jo sam jae nagazio, ali Dejlan je i dalje utjela, i tad sam pomislio
kako je smrt sada doista blizu kad odjednom, moj boe!, nasred
ceste ugledah kako se neki preetavaju kao da su na plai, i kad
sam uspanien stao na konicu, auto se kao amac okrenuo na
stranu i poeo kliziti, i dok je iao tono prema njima, oni su se s
kantama u rukama rastrali i auto je jo malo klizio pa izletio na
njivu, udario u neto i tad se motor ugasio i uli smo cvrke; pitao
sam: Dejlan, jesi li se uplaila, jesi li
tq7
dobro, dobro sam, rekla je, zamalo smo ih pregazili, i kad sam vidio
da nam prilaze i da su im u rukama kante s bojom, shvatio sam, oni
piu po zidovima, anarhisti, i kako mi se sad nikako nije dalo s
trojicom probisvijeta zapoeti s priom tipa "dobro je prolo, zato
ne pazi, ovjee" odmah sam pokuao upaliti auto, ali nije ilo i jo
www.onlineknjige.com
sam jednom pokuao i, hvala bogu, pokrenuo se, i dok sam vozio
naprijed-natrag ne bih li auto izvukao na cestu, one su tri bitange
dotrale i poele psovati, zakljuaj vrata, Dejlan, rekao sam, i dok
su nas njihove psovke zasipale, jo sam uvijek iao naprijed-natrag i
tad je jedan od tih kretena vjerojatno podletio pod auto jer je
dreknuo i poeo akom udarati po stranjem dijelu, ali zakasnili ste,
kreteni, ja sam se izvukao na cestu, eto, hajte dovienja, mi smo se
spasili; malo dalje ugledali smo neke koji su jo uvijek pisali po
zidovima: Nova mahala bit e komunistiki grob, i Turke e spasiti
od ropstva i tako to, fino, fino, aferim, ako nita drugo, barem nisu
komunisti, mi smo im brzo umaknuli, jesi li se uplaila, Dejlan,
pitao sam, ne, rekla je, i htio sam da jo malo razgovaramo i
dogaaj prepriamo jedno drugome, ali odgovarala je jednom
rijeju; u povratku smo zautjeli i vozili se bez rijei, doli smo i kad
sam auto parkirao ispred Turanove kue, Dejlan je izletjela iz auta
i potrala unutra, a ja sam pogledao: autu se i nije nita posebno
dogodilo, da je onaj debeli koji mi dode brat plau dao da promijeni
ove izlizane gume umjesto to je troi na rakiju, ne bi nam se ovo ni
dogodilo, hajde dobro, dobro smo proli, i uao sam u kuu i
ugledao njih, polijegali su po naslonjaima, kauima i podu,
izvaljeni, lee napola oamueni, omamljeni, kao da neto ekaju,
smrt ili pokop ili da se neto vano okona, ali kao da se boje ne
samo toga to ne znaju to ekaju, nego i svih svojih kua, motora,
auta i novaca i stvari, pa su sad beznadni i uprazno ekaju to to ne
znaju to je, evo gle, Mehmet jede trenje i polako i paljivo iz usta
vadi kotice i kao da je to najvanija stvar koja se na svijetu moe
napraviti paljivo ih baca Turgaju na glavu, a Turgaj, leei na
mokrome podu, uredno psuje svaku koticu koja ga udari i
bespomono stenje, a ja tad shvaam da jezero na podu potjee od
mrka koji je kroz prozor provuen u sobu i iz ijega kraja jo uvijek
kapa, i od prevrnutih boca i od bljuvotine, i vidim da Zejnep spava,
a Fafa sledena pogleda prevre
po nekom modnom asopisu, Hulija poljupcima zasipa Turanovu
glavu, a on hre otvorenih usta, a ostali s cigaretom u ustima
sluaju Dejlan koja prepriava pustolovinu, i ja tad vie ne nalazim
to bih trebao misliti i to bih, kako, zato i gdje trebao uiniti, pa se
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
sve srediti, u redu, kaem, dobro ste obavili svoj zadatak, hvala
lijepa, kaem pa poklopivi slualicu izidem iz ureda i dok s
brojnom pratnjom ulazim u veliki salon, na tisue zastupnika
doekuje me na nogama i s pljeskom, i dok sa zanimanjem ekaju
moje obraanje, ja u mikrofon kaem: prijatelji, Idealistiki
gromoviti pokret ovoga trenutka ispunio je sve svoje dunosti,
upravo saznajem da smo unitili i zadnja crvena legla u Tundeliju
i naem pograninom gradu Karsu, Idealistiki dennet vie nije
san, prijatelji, i dok im govorim kako u Turskoj vie nije ostao ni
jedan ivi komunist, moj pomonik neto mi apne na uho, ma
dajte, zar tako, kaem, dobro, odmah dolazim, i nakon to proem
beskrajnim mramornim hodnicima, u zadnjoj od sto soba s
naoruanim uvarima i vratima koja se otvaraju jedna na druga
ugledam tebe, vezana si za stolicu i pomonik mi kae: sad je
uhvaena, voo, ova je ena navodno kolovoa svih komunista,
kae mi, a ja odgovaram: odmah je odveite, ne dolikuje nam da
jednoj eni veemo ruke, ak ni to; odveu te i ja kaem ostavite nas
same, molim vas, i moj pomonik i njegovi ljudi lupe petom o petu i
pozdravivi izlaze, i kad zatvore vrata, ja te pogledam, ima
etrdeset godina i jo si ljepa, zrela ena, i dok ti nudim cigaretu,
pitam te jeste li me prepoznali, drugarice Nilgun, jesam, kae sa
sramom, prepoznala sam, i nastupi trenutak tiine, a nas dvoje
odmjeravamo jedno drugo i ja odjednom kaem: mi smo pobijedili i
Tursku nismo prepustili vama komunistima, kaje li se, da, kae,
kajem se, pa kad ugledam da ti ruka koju si pruila da uzme
cigaretu drhti, kaem ti: smirite se, ja i moji prijatelji enama i
djevojkama nikada ne bismo naudili, smirite se, molim vas, mi smo
dokraja odani tisuljetnoj turskoj tradiciji i zato se nemate ega
bojati, kaem, neu vas kazniti ja, nego e vam presuditi sud
povijesti i naega naroda, kaem, a ti odgovara kajem se, Hasane,
kajem se, a ja kaem kakve koristi od zakanjeloga kajanja, naalost
nije mogue da postupim prema svojim osjeajima i oprostim vam
jer sam prije svega odgovoran pred naim narodom, govorim ja
tako i pogledam kad ono: auuu, pa ti se svlai, skinula si se i
prilazi
199
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
200
pa ugleda vrata, noge ti same od sebe moraju usporiti i ti e se i
nesvjesno, s jednom rukom na leima, nagnuti i otvoriti joj vrata,
izvolite, vi prvi, znam ja kako se razgovara sa enama i djevojkama
kao to ste vi, ooo!, vi puite, i to na ulici, nema veze, slobodno
puite, to je i vae pravo, nisam ja zaostao, kres!, otprve vam upalim
cigaretu upaljaem u obliku lokomotive i sa enom razgovaram kao
i s bilo kojim mukarcem ili prijateljem iz razreda, slobodno, ne
pocrvenim, ako poelim i malo se potrudim i s djevojkom mogu
razgovarati, a da se ne smetem i ne zarumenim; tad bi se djevojke,
kad vide kakav sam, postidjele jer su o meni krivo mislile; ma
kakvo trganje novina! Moda Mustafa i nije mislio ozbiljno.
Dodijalo mi je more i jedrenjaci, ustao sam, vraam se na plau.
Mustafa je to rekao samo kao alu jer i on zna barem toliko da se
prema djevojkama ne smije runo ponaati. Sad kad mi Mustafa
kae: to sam rekao da bih te provjerio, da vidim jesi li doista nauio
da disciplina znai poslunost do kraja! Nema potrebe da
zlostavlja tu djevojku koju voli!
Kad sam doao do plae, pogledam, Nilgun je stigla i legla kao i
inae. Toliko sam pospan da se ak nisam ni uzbudio. Gledam je
kao da gledam u spomenik. Kasnije sam sjeo, Nilgun, tebe ekam.
Moda Mustafa i ne doe, mislio sam. Zaboravio je, odustao je ili je
zaspao. Stie rulja koja uri na plau: auti iz Istanbula, u rukama im
koare i napuhane lopte: oevi, majke, djeca, odurne, glupe obitelji:
svi ste vi krivi, svi ete dobiti to zasluujete. Mrzim ih.
Moda i neu to uiniti, mislio sam. Ta ja nisam takav! Tad bi rekli:
nije komunistkinji mogao novine ni oteti, a kamoli da ih je potrgao!
Nekada je bio idealist, sad je komunist, rekli bi ak; budite oprezni,
toga Hasana Karataa iz Dennethisara ne primajte u svoje redove!
Ne bih se bojao, sam bih napravio velike stvari, svi biste vidjeli!
"Halo! Na noge, bitango!"
Prepao sam se! Mustafa! Odmah sam ustao.
"Je li djevojka dola?" pitao je.
"Jest, ondje je" odgovorio sam. "U plavom kupaem." "Ona koja ita
knjigu?" pitao je i gadno te pogledao, Nilgun. "Zna to treba
uiniti!" rekao je zatim. "Koji bakal?"
www.onlineknjige.com
201
Pokazao sam mu i pitao za cigaretu, dao mi je i otiao i ekao
izdaleka.
Zapalio sam cigaretu; zagledan u njezin vrh, razmiljao sam
ekajui: nisam ja glupan, Nilgun, rei u, ja sam idealist, imam
svoja uvjerenja, juer smo izlaui se opasnosti pisali po zidovima,
gle, ak mi se ni boja s ruku jo nije isprala!
"Gle, pui! Nije li teta? Tako si mlad!"
Amida Redep! U ruci mu mreice.
"Prvi put u ivotu!" rekoh.
"Baci tu cigaretu pa se vrati kui, sinko!" rekao je. "to sad opet
radi ovdje?"
Bacio sam cigaretu ne bih li ga se rijeio."Imam jednog prijatelja s
kojim uim, njega ekam" rekao sam. Nisam ni traio novaca.
"Otac e doi na denazu, zar ne?" pitao je.
Malo je zastao, pa otiao udno se njiui. Kao konj koji, sam
upregnut u kola, ide uzbrdicom: tupa-tapa, tupa-tapa; jadni
patuljak.
Malo kasnije pogledam, Nilgun je ula u more, izila i dolazi. Otiao
sam Mustafi i to mu rekao.
"Ja odoh bakalu" ree. "Ako, kao to si rekao, kupi Republiku, izii
u prije nje i nakaljati se. Zna to u tom sluaju treba napraviti,
zar ne?"
Nita nisam rekao.
"Pazi, ja te gledam, nemoj to zaboraviti!" rekao je i otiao.
Zaao sam u pokrajnju ulicu, priekao. Prvo je Mustafa uao
bakalu. Odmah nakon njega i ti si ula, Nilgun. Uznemirio sam se;
da vre stegnem vezice na tenisicama, rekoh, kad ono ruke mi se
tresu. Dok sam ekao, mislio sam: u ivotu je sve mogue. Onda
sam pomislio ovo i kao da sam se uplaio: moda jednoga dana
ustanem i pogledam, a more pocrvenjelo; ili se moda sad dogodi
potres, Dennethisar se razdvoji, iz plae prokulja plamen. Najeio
sam se.
Prvo je iziao Mustafa, pogledao je prema meni i zakaljao se. Za
njim je izila Nilgun, u ruci joj novine. Gledam u njezina stopala
koja se poput vrabaca na zemlju spuste pa dignu; ako misli da e
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
pokazati!"
"Sutra e to uiniti?"
203
Ali htio sam to sad uiniti! Tako bih sad htio uiniti neto loe: kako
bi bilo da i Mustafu odvalim? Da ga udarim, sruio bi se i ostao
ondje. Da uinim neto loe, neka svi shvate: udaram ga po licu da
me ne vidi i da nitko ne misli da sam kukavica. Jer ne svia mi se
da bilo tko o meni misli to eli. Ja sam posve drugaiji, znate li vi
to, pogledajte moje ake! Ja sam sad posve drugi, ja nisam ja; toliko
sam se rasrdio da mi se uinilo da vidim tu srdbu koja je iz mene
izila pa se ak i ja bojim toga drugoga. ak ni Mustafa nita ne
govori jer je shvatio. Zato to e se poslije i ti kajati, shvatio si, zar
ne?
U duanu nije bilo nikoga osim bakala. Kad smo zatraili
Republiku, mislio je da hoemo jednu pa nam ju je pruio, ali kad
sam rekao hoemo sve, shvatio je: i on se, kao i Mustafa, mene
prepao i dao sve. Nema kante za smee, kae. Novine sam,
rastrgavi ih, razbacao, bacao sam ih sve po tri-etiri. Strgnuo sam i
potrgao i slike golih ena koje je bakal povjeao po vitrini,
pokvarene tjednike, grijehe, odurnost, zlo... Znai ja sam taj koji je
trebao poistiti svu ovu prljavtinu! ak se i Mustafa zaudio.
"Dobro, u redu je, dobro, dosta je bilo!" govorio je. Izveo me od
bakala. "Naveer e doi u kavanu!" rekao je. "A sutra ujutro da si
ovdje."
Prvo nisam nita rekao. Kasnije sam, dok je kretao, pitao za
cigaretu, dao mi je.
204
23edep je, nakon to je odnio moj pladanj od doruka, otiao
l\.u ariju. Kad se iz arije vratio, kraj njega je bio jo netko. Po
lakom i tihom koraku, shvatila sam da je to Nilgun. Popela se
stepenicama i provirila k meni; kosa joj je bila mokra, plivala je,
znai. Otila je. I zatim sve do podneva nitko vie nije navraao u
moju sobu. Leala sam u krevetu i oslukivala svijet. Prvo sam
sluala Nilgun i Faruka koji su dolje razgovarali, a poslije je odurna
subot-nja graja s plae toliko ojaala da ih vie nisam mogla uti.
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
sada... Moda sad ljubi svoju kopilad, objanjava im gdje sve nema
Allaha, moda se i smiju ili moda... Ne misli, Fatma, ne misli!
Vratila bih se u sobu posramljena njegovim nedjelima, uzela bih
igle i pletivo za Doganov prsluk pa bih ekala i ne bih morala dugo
ekati: nakon sat vremena ula bih kako Selahattin izlazi iz kolibe,
malo potom ula bih kako tetura stepenicama jer se vie nije trudio
da ga se ne uje, i dok bi se penjao, ja bih malko odkrinuta vrata
svoje sobe i kroz taj uzani razmak sa zanimanjem, strahom i
gaenjem pratila ejtana sve dok ne bi uao u radnu sobu.
Jednom je, vukui se stepenicama, na trenutak zastao: pogledao je i
vidio da su moja vrata odkrinuta te se, spazivi moje oi, prepao, a
ja sam htjela prikuiti vrata i povui se u sobu, ali bilo je kasno jer je
Selahattin ve poeo galamiti: to si gurnula nos kroz ta vrata pa me
gleda, plaljiva zvjerko! Zato svake noi viri kroz ta vrata? Kao
da ne zna kamo idem i to radim!... Htjela sam zatvoriti vrata i
pobjei, ali nisam mogla pustiti kvaku: kao da u, ako je pustim, i ja
postati sudionicom grijeha! Kasnije se jo vie razgalamio: niega se
ja ne stidim, Fatma, niega! Nije me briga za one bijedne strahove i
vjerovanja kojima je tvoj mozak opleten kao pauinom: ja sam
nadrastao sve gluposti i krivnje i grijehe ovoga Istoka, razumije li
me, Fatma? Uzalud me gleda: stvarima nad kojima ti uiva
gnuati se i optuivati ih, ja se ponosim! Proteturao je nekoliko
stepenica pa se opet izderao prema vratima koja sam jo uvijek
drala jedva primjetno otvorenima: hvalim se i onom enom i
djecom koju mi je rodila!... Ta je ena vrijedna, asna, potena,
otvorena i lijepa! Ne ivi poput tebe, vjeno u strahu od krivnje i
grijeha, jer nije, kao ti, nauila kako se dri vilicu i no, i kako se
izigrava pristojnost! uj to u ti sad rei, dobro me posluaj! Glas
mu vie nije bio prijeko212
ran, nego sablanjiv; meu nama su bila vrata iju sam kvaku po
navici drala i sluala ga: nema tu niega zbog ega bismo se trebali
stidjeti, gaditi ili optuivati, Fatma, mi smo slobodni! Drugi su ti
koji nam oduzimaju slobodu! Ovdje osim nas nema nikoga drugog,
Fatma, zna i sama da ivimo kao da smo na pustom otoku. Poput
Robinsona, prokletstvo zvano drutvo ostavili smo u Istanbulu i
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
istim stolom. Zar ionako ne ponavlja da smo svi jednaki? Ali to nije
rekao. Popio je svoju rakiju, rekao da e sutra u Gebze i bez
ustruavanja ustao i iziao. Odmah sam se popela gore i otravi u
stranju sobu gledala za njim: po snijegu koji je na mjeseini
svjetlucao, posrui je napredovao prema grenome svjetlu kolibe:
idi, vrae, idi, sutra e vidjeti svoje! Sve dok se nije vratio,
promatrala sam snijegom pokriveno dvorite obasjano mjeseinom,
a jedno mi je oko neprestano bilo na blijedoj, prljavoj lampi.
Vraajui se, ovoga je puta uao u moju sobu i rekao mi u lice: dvije
je godine otkako mi je, da bih se od tebe razveo, potreban sud, i uz
to dvije godine otkada, da i hou, ne mogu uzeti jo jednu enu:
nemoj si uzalud umiljati da se radi o neemu drugom! Medu nama
nije ostalo nita drugo osim onoga glupog sporazuma koji zovu
enidbom, Fatma! Povrh toga, prema uvjetima koji su vrijedili kad
smo taj sporazum sklopili, ja te s dvije rijei mogu otpustiti ili
pokraj tebe mogu uzeti neku drugu, samo to za time nisam osjetio
potrebu dok je bilo vrijeme. Razumije li? Jo je govorio i ja sam
sluala. Kasnije se s rijeima da e sutra u Gebze odvukao u svoju
sobu i tamo se skljokao.Ja sam razmiljala promatrajui snijegom
pokriveno dvorite, cijelu sam no razmiljala.
Ali dosta je bilo, Fatma, ne razmiljaj vie! Pod jorganom sam se
uznojila. Pria li im patuljak, pomislila sam. Djeco, kae im, vaa
nas je Baka onim tapom... Uplaila sam se, nisam htjela misliti,
htjela sam spavati, ali ne mogu spavati dok do mene dopire
subotnja graja s plae!
Povukla sam jorgan do ela, svejedno ujem i sad mi je jasno,
mislila sam, sad mi je jasno kako su lijepe one puste zimske noi:
dok je nona tiina moja, a sve lei skamenjeno i mirno, uho
spustim u meku tamu jastuka pa zamiljam pustu tiinu svijeta dok
mi se svijet polako javlja odnekud ispod moga jastuka, polako,
polako, kao da taj glas dolazi iz tla i izvan vremena; Selahattin je
sljedeega
z1a
dana otiao u Gebze. Koliko je Sudnji dan bio daleko tada! U kui
sam bila sama. Koliko su daleko bili mrtvaci koji u grobovima ne
trunu! Kao to sam namjeravala, uzela sam svoj tap, sila
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
pravi ja." "I sad si onaj pravi" rekla je sumnjiavo. "ovjek koji
upravlja sobom i neprekidno se propituje u Turskoj ne moe
izdrati, poludi, u to nema sumnje! Da ne bi poludio, ovjek u
Turskoj mora piti. Nee li mi dati rakiju?" "Evo ti je!""Ha, tako! I
ukljui svoj tranzistor!""Voli izigravati starijeg brata." "Ne
izigravam" rekao sam, "takav sam! Ja sam Turin!" "Kamo e?"
"Prema gore" rekoh s iznenadnim oduevljenjem, "na mjesto s
kojega emo sve to najbolje vidjeti. Sve skupa..." "to to sve?""Ako
sve vidim odjednom, moda.. .""Moda?" pitala je Nilgun, ali ja sam
uutio.
utio sam, utjeli smo, uzbrdicom smo proli pokraj Ismailove kue.
Skrenuo sam na put za Daridu te proavi ispred groblja iziao na
stari, zemljani put koji zalazi za tvornicu cementa; uzbrdicu koju su
kie razorile proli smo drmusajui se. Kad smo stigli
224
na vrh, kia je poela rominjati. Prednji kraj anadola okrenuo sam
prema panorami; parkirali smo se poput mladei koja iz
Dennethisara nou autima ovamo dolazi ljubiti se i zaboraviti da
ivi u Turskoj; pogledali smo: obala koja se od Tuzle do
Dennethisara prua krivudajui, tvornice, ljetna odmaralita,
bankarski kampovi, izgubljeni maslinici, stabla treanja,
poljoprivredna kola, livada na kojoj je preminuo Osvaja, teglja
na moru, stabla, kue, sjene - sve je to nestajalo u kii koja je
polagano nadolazila od tuzlanskoga rta. Vidjeli smo nemirni bijeli
trag pljuska na moru koji se sve vie pribliavao. U au sam nasuo
i ono to je ostalo na dnu boce rakije i popio."Unitit e si eludac!"
rekla je Nilgun."to misli, zato je mene ena ostavila?" pitao sam.
Nastupio je kratak tajac nakon kojega je Nilgun opreznim glasom,
ustruavajui se, rekla ovo: "Ja sam mislila da ste vi ostavili jedno
drugo.""Nismo, samo je ona mene ostavila. Zato to nikako nisam
mogao dospjeti do onoga to je ona htjela... Vjerojatno je shvatila na
to u spasti.""Ma nije ba tako!" "Tako je, tako!" odgovorio sam.
"Pogledaj kiu!" "Ne razumijem." "to? Kiu?" "Ne" odgovorila je
Nilgun posve ozbiljno. "Zna li ti tko je bio Edward G.
Robinson?""Tko?""Glumac iji sam falsifikat vidio u Turskoj. Dosta
mi je dvostrukoga ivota. Razumije li me?" "Ne." "Ako bude pila,
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
"I to je sve to ima rei?" bio sam uporan. Jo sam jae nagazio na
gas. "To je sve, znai?"
"Hajde, Metine, vratimo se, sad je ve sramota."
"Ja nikada neu zaboraviti prolu no!" rekao sam beznadno, gadei se samome sebi, svjestan kakve bljutave gluposti izgovaram.
"Pa dobro, puno si popio, nemoj vie tako!"
"Ne, ne zbog toga!"
"Nego zato?" pitala je nevjerojatno nezainteresirana.
U sve veem oaju, moja je ruka uhvatila njezinu koju je spustila na
sjedalo. Malena joj je ruka bila vrua. Nije ju istrgnula, kako sam se
bojao.
"Ne, idemo natrag!"
"Volim te!" rekoh sa stidom.
"Idemo natrag!"
Uinilo mi se da u zaplakati i jo sam joj jae stisnuo ruku i iz
nekog razloga pomislio na svoju mamu koje se uope ne sjeam i
uplaio sam se da e mi krenuti suze i htio sam je zagrliti, kad
odjednom kriknu: "Pazi!"
Zaslijepio me par snanih, okrutnih svjetala koji je iao na nas;
odmah sam smotao nadesno. Pokraj nas je poput vlaka protutnjao
jedan dugi kamion, trubei runo i prodorno. Kako sam u panici
gazei po konici zaboravio stati na kvailo, plastini se anadol
stresao i zastao i motor je umuknuo. uli su se samo cvrci.
2.31
"Jesi li se uplaila?" upitah.
"Hajde, idemo odmah natrag, kasnimo!" odgovorila je.
Okrenuo sam klju, ali se motor nije pokrenuo. Uzrujao sam se i
pokuao ponovno, ali nije ilo. Iziao sam iz auta i pokuao ga
pokrenuti gurajui ga, ali se opet nije upalio. Ravnim dijelom puta,
do nizbrdice, gurao sam ga toliko dugo da sam duu ispustio.
Zatim sam sjeo u auto, ugasio svjetla da se akumulator ne pokvari i
pustio ga nizbrdicom: poeo se sputati u tiini.
Ubrzavao je; sluali smo dopadljiv zvuk kotaa na mokrom asfaltu i
napredovali nizbrdicom poput broda koji se na otvorenome moru
probija kroz mrklu tamu. Nekoliko sam puta pokuao pokrenuti
motor, ali nije ilo. Kad je negdje daleko sijevnulo, nebo je bljesnulo
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
djevojaka koje sam ikada upoznao i vidio!, promrmljao sam proklinjui dok je Dejlan razgovarala prebacujui teinu s jedne lijepe
noge na drugu, zanosei se od nervoznih pokreta. Ukoio sam se i
ekao ondje, pod kiom, kao da se beznadan i pomiren spremam za
izdravanje kazne koja e mi biti dosuena. Malo kasnije Dejlan je
poklopila slualicu i izila ozarena:
"Fikret odmah dolazi!"
"Ne! Tebe ja volim!"
Otrao sam do auta i javio se egrtu: vikao sam i govorio mu da u
mu, ako auto odmah popravi, dati sve novce koje imam u depu!
"Sad u, sad u" odgovorio je egrt, "ali ovo e te kvailo opet
ostaviti na cesti!"
"Nee! Samo neka proradi!"
Nakon to je jo malo radio, rekao mi je da pritisnem starter.
Uzbuen, sjeo sam u auto i pritisnuo starter, ali nije proradio. Opet
je neto proeprkao i ponovno mi rekao da pritisnem starter, i opet
nije proradio. Nakon to se to nekoliko puta ponovilo, vjerojatno
sam se posve izbezumio od napetosti, srdbe i beznaa.
"Dejlan, Dejlan, nemoj me ostaviti, ne idi, molim te!"
"Ti si se previe uzrujao" rekla je.
Kad je malo zatim na benzinsku stigao Fikretov alfa-romeo, sabrao
sam se i iziao iz auta.
"Hajde, idemo mi odmah odavde, Fikrete!" rekla je Dejlan. "to je s
anadolomT pitao je Fikret.
"Sad e proraditi" odgovorio sam. "Bit u ja u Dennethisaru prije
njega, Dejlan! Ako hoe, moemo se i utrkivati!"
"Moe" ree Fikret izazivajui. "Idemo se utrkivati!"
Dejlan je otila i sjela u Fikretov alfa-romeo. Brzo sam pritisnuo
starter, i, hvala bogu, auto se pokrenuo. egrtu sam prvo dao jednu
od tisuu lira, potom jo jednu. Aute smo postavili jednoga kraj
drugog, spremne za utrku.
"Pripazi, Fikrete" rekla je Dejlan, "Metin je jako ivan."
"Do Turanovih! Jedan, dva..." izbroja Fikret, i kad je rekao tri, nai
236
su auti zakripili i poletjeli kao strijele, hajde, da vidimo, dobro je,
do kraja sam nagazio na gas, ali kako je on prije mene krenuo, ve je
www.onlineknjige.com
na poetku bio prvi, ali jo i bolje, jer ja sam mu duga svjetla uperio
u potiljak i trubim, ak ni s ovim trulim anadolom ne odvajam se od
njega; ne bih te ja nikada ostavio samu s njim! Kod nadvonjaka
sam mu se jo vie pribliio i dok smo ulazili u zavoj pred
uzbrdicom, umjesto da usporim, ja jo jae gazim po gasu jer, jest
da je to moda bljutava i smijena misao, ali sad znam da moram
biti spreman i na smrt ako elim djevojku poput tebe natjerati da
me zavoli, ali pogledaj ti tu nepravdu, ti si u autu toga plaljivca, i
dok je ulazio u zavoj, taj je kukavica, gle, Dejlan, zakoio,
zasvijetlila su mu crvena svjetla i kad sam mu htio doi slijeva, jo
me i izigrao, ne doputa mi da proem, vidi li, moj boe, nema
veeg jadnika od mene, mislio sam, kad sam se odjednom jako
zaudio: alfa-romeo je usporio, a kad je nakon toga dodao gas,
naprosto se, da, pretvorio u raketu, i dok je nevjerojatnom brzinom
napredovao uzbrdicom, njegova crvena svjetla koja su se sve vie
smanjivala, u dvije su minute, eto, jednostavno nestala! Moj boe!
Gazio sam po gasu koliko god sam mogao, ali kako mi je auto trom,
uzbrdicom smo ili kao brza koija, tresui se po rupama, stenjui,
vrag ga odnio, poeo je i kripati i stranji su kotai opet prestali
sluati motor, zbog prokletoga kvaila, i kad sam ga ugasio da mi
jo i motor ne izgori, ostao sam ondje, tako, nasred uzbrdice, ja u
tiini, sam i bez ikoga i kao zadnja budala. I opet su tu bili samo
cvrci, vrag ih odnio.
Nakon to sam nekoliko puta pokuao pokrenuti motor, shvatio
sam da je jedini nain da doem do njih taj da auto odguram do
vrha brda pa do druge strane ravnice i pustim ga da se spusti do
Dennethisara. Krenuo sam gurati, psujui; kia je stala. Nije prolo
dugo, a ja sam ve krepavao od umora; nisam se dao boli u leima,
nego sam nastavio gurati. Kad je kia opet poela rominjati, bol u
leima postala je neizdriva. Povukao sam runu konicu i s
gaenjem utnuo auto. Kasnije sam pun nade mahao nekom autu
koji je dolazio uzbrdicom, ali je taj trubei proao, nije se zaustavio.
Kad je negdje daleko zagrmjelo, opet sam poeo gurati. Sad su mi
ve ile suze na oi, toliko su me boljela leda. Da bih zaboravio na
bol, gurao sam i mislio na njih s gaenjem.
Kad sam kasnije vidio koliki sam komadi puta preao uz toliku
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
"Od tih 12 tisua ja nisam uzeo ni pare, Metine!" rekao sam zatim.
"Kunem se!"
Ali nije izgledao kao da je povjerovao. Htio sam ga zgrabiti i
zadaviti! Klju stoji na svome mjestu. Da barem znam voziti, ah!
Koliko je putova na svijetu, kakvih sve dalekih zemalja ima, kakvih
gradova, kakvih mora!
"Hajde izlazi i guraj ovo!"
Ne razmiljajui, iziao sam na kiu koja je pljutala i gurnuo.
250
Metin nije gurao, stavio je ruke na bokove i gledao me kao kakav
gospodin. Umorio sam se, odustao, ali on nije povukao runu.
"Umorio sam se!" rekao sam gotovo derui se da nadglasam kiu i
da me uje.
"Nisi" odgovorio je, "jo moe gurati!"
"Pustit u ga!" viknuo sam. "Vratit e se!"
"Tko e mi platiti za onaj novac?"
"Ako ne budem gurao, otii e u policiju, ha?"
Nije odgovorio pa sam jo malo gurao i leda su me toliko boljela da
sam mislio da u se prepoloviti. Na koncu je ipak povukao konicu.
Uao sam u auto. Mokar kao mi. Zapalio sam cigaretu, a kad je
nebo odjednom bljesnulo nevjerojatnom svjetlou i grom udario tu
preda mnom, uutio sam.
"Jesi li se uplaio?" pitao je Metin.
utio sam. Opet je pitao. utio sam.
"Ovdje je udario" uspio sam izgovoriti kasnije. "Evo tu."
"Nije" rekao je. "Udario je jako daleko, moda ak u more, ne boj
se."
"Neu vie gurati."
"Zato?" pitao je."Zato to si se uplaio? Glupane! Nee vie udariti
tako blizu. Nisu li vas to nauili u koli?" Nita nisam rekao.
"Kukavice!" viknuo je: "Jadni i plaljivi neznalice!" "Ja se vraam
kui" rekao sam. "Dobro, a to e biti s mojih 12 tisua?"
"Pa nisam ih ja uzeo!" viknuo sam."Kunem se, kad ti kaem..." "To
e sutra objanjavati nekom drugom" rekao je. "Policiji e
objanjavati..."
Uvukavi glavu medu ramena, opet sam iziao; kad sam poevi
www.onlineknjige.com
gurati shvatio da smo pri kraju uzbrdice, razveselio sam se. Metin je
iziao iz auta, ali mu se vie nije dalo ak ni pretvarati se da gura
kako bi mene bodrio. Samo je s vremena na vrijeme ponavljao
"hajde, hajde" kao da e me to ojaati; kasnije je psovao tko zna kojoj
eni za koju govori da je kurva, ali kao da nije bila samo jedna, nego
da ih je bilo vie jer je govorio pokazat u ja vama. Ja sam prestao
gurati jer nisam ja, kako je ono Serdar rekao, pa da, nisam ja sluga!
2SI
"Hoe da ti platim?" rekao je ovaj put Metin. "Dat u ti koliko god
eli. Samo sad ovo guraj."
Gurao sam zato to smo doli do kraja uzbrdice. Kad su bolovi u
leima postali neizdrivi, zastao sam da mi srce i plua dou k sebi
i nahvataju se zraka, ali je on i dalje galamio, psovao i zavijao. Dat
e mi tisuu lira, kae! Jo sam malo pogurao, zadnjim snagama.
Dvije tisue, rekao je. Pa dobro, opet sam se upeo i nisam pitao koje
ti to novce meni obeava kad ti moji nisu ostavili ni pare. Kad smo
izili na ravnicu, stao sam da predahnem, ali se on opet srdio i
uzvrtio: psovao je i vie se nije preda mnom ustruavao. Pomislio
sam da bi uskoro opet mogao poeti utati auto. Ali je kasnije
napravio neto jo udnije, uplaio sam se: lice je okrenuo kii, psuje
u mrano nebo, kao da Njemu psuje. Uplaio sam se ak i onoga to
sam pomislio pa sam dalje gurao da ne mislim. Kad je nebo, koje je
nad breuljkom jako nisko, zamumljalo i opet zasjalo plavom
svjetlou, i kad je opet tako runo zagrmjelo dok mi se nevjerojatna
plava kia niz kosu i elo slijevala u usta, ja sam gurao, gurao; da ne
bih vidio munje koje su bile sve ee, moj Boe, zatvorio sam oi i
uvukavi glavu medu ramena lice okrenuo zemlji i gurao kao rob:
ja sam bijednik koji je zaboravio sve svoje misli, nitko mene ne
moe kriviti i kanjavati jer sam se pokorio i nisam ni svjestan to
su krivnja i grijeh. Gurao sam trei, osjeajui udan polet kako je
auto ubrzavao. Metin je sad sjeo u auto, drao je volan, kroz
otvoren prozor uo sam da jo uvijek psuje zavijajui, zvuao je kao
mu i ena koji i ne znaju zato su se posvaali, kao stari koija
koji psuje svojim konjima, ali kao da i Njemu psuje. Kao da nije On
onaj koji nas udara gromovima! to misli da si ti? Ja neu biti ortak
niijim psovkama! Stao sam, vie ne guram.
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
da je ovo san jer sam neispavan, jer kad sam udahnuo, sjetio sam se:
unutranjost njihove kue znai ovako mirie, kao prava kua. Ja
sam doao, rei u.
Kad sam doao na gornji kat, polako sam otvorio jedna od vrata.
Pogledao sam i odmah prepoznao odurno tijelo: evo Metina, pokrio
se aravom i spava! Duan mi je dvije tisue lira, pomislio sam, i
rekao je da Allaha nema. Da ga uguim, nitko ne bi primijetio.
Zastao sam, promislio: ostali bi tragovi prstiju. Oprezno sam
privukao vrata i kroz otvorena vrata uao u drugu sobu.
Po bocama na stolu i ogromnim hlaama na razbacanom krevetu,
shvatio sam da je to Farukova soba. I odande sam iziao i kad sam
bez razmiljanja otvorio druga vrata, zadrhtao sam jer mi se uinilo
216
da sam na zidu ugledao svoga oca: kako udno, otac mi je bio
bradat, kao da me iz okvira gledao srdit i razoaran i govorio mi:
ah, ti si naalost pravi glupan. Uplaio sam se. Zauvi promukao i
staraki enski glas, shvatio sam tko je i na zidu i u sobi. "Tko je to?"
Svejedno sam vrata otvorio i pogledao: spazivi naborano lice i
ogromne ui utonule u zguvanim aravima, odmah sam zatvorio
vrata.
"Redepe, jesi li to ti, Redepe?"
Tiho potravi, doao sam do zadnje sobe; dok sam pred vratima
stajao tresui se, opet sam zauo onaj glas:
"Redepe, jesi li to ti? Tebi govorim, Redepe, tko je to bio?"
Zato sam odmah uletio u sobu i zaudio se: ni vas nema u sobi,
gospoice Nilgun! Otkrio sam pokriveni krevet i pomirisao ga pa
ga odmah pokrio da ne bih ostavio kakav trag, jer onaj je staraki
glas opet viknuo, kao da me upozorava da nita ne diram:
"Tko je to, pitam! Tko je to tamo, Redepe?"
Izvadio sam spavaicu ispod jastuka i pomirisao je: mirisala je po
lavandi i po Nilgun. Pa sam je sloio kao da je nisam mirisao i
vratio pod jastuk i pomislio da ostavim plou i ealj: evo tu, tu u
ih ostaviti, na tvome krevetu, Nilgun. Kad ovdje nae eljeve,
shvatit e, Nilgun: koliko je ve dana kako te pratim, volim te. Ali
nisam ih ostavio: da sam ih ostavio, kao da bi sve zavrilo; govorio
sam: pa dobro, neka zavri, ali glas je opet vikao:
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
mene, kai mi, to sve motate iza mojih leda, reci pa nek' uje i sva
ova rulja i nek' se nitko vie ne usudi napadati me pretvarajui se
da je krivo shvatio. Je li Mustafa tu? ekao sam njezinu rije kao da
e sad u trenutku prestati sve klevete i beskrajni strah onoga
nevjerojatnog sna, kad je odjednom viknula:
"Pusti me, luae faistiki!"
Eto: tako je priznala da se udruila s ostalima. Ja sam se prvo
zaprepastio, a zatim je odmah odluio na licu mjesta kazniti pa sam
je i kaznio udarajui je iz sve snage.
27Cim sam shvatio da je onaj koji je udarao pa pobjegao Hasan, a
djevojka koja je leala na zemlji Nilgun, ovako sam rekao: to si
stao, tri, Redepe, tri! Ispustivi mreice, potrao sam, trao sam i
stigao.
"Nilgun" rekao sam, "Nilgun, sreo, kako si?" uurila se kao da
lei u svom krevetu, glavu uzela meu ruke pa se okrenula asfaltu i
drhti. Samo je stenjala, kao da je ne boli tijelo, nego da se gri od
duevne boli pa se u tome stanju nije sjetila zazvati pomo.
"Nilgun, Nilgun" rekao sam i nesvjesno je uhvatio za ramena.
Jo je malo drhtala i plakala. Poslije vie nije stenjala, nego je sa
srdbom i gnuanjem, kao da nekoga kori, a pomalo i kao da se s
kajanjem ali, stisnula aku i poela udarati po asfaltu. Uhvatio sam
je za ruku.
Kad sam je uhvatio, Nilgun kao da je shvatila i vidjela neto to do
tada nije zamijetila: ugledala je one koji su se sjatili oko nas
izvukavi se iz kutova po kojima su se skrivali, one koji su galamili
i dovikivali, i one koji su se u guvi istezali gurajui svoje znatielje
i plaljive glave ne bi li nas jo bolje vidjeli ili jo neto dobacili: to je
vidjela i inilo se da se postidjela. Spremna ustati, okrenula se meni.
Ugledao sam njezino krvavo lice. Moj Boe! Jedna je ena vrisnula.
"Nasloni se na mene, sreo, nasloni se."
260
Ustala je, naslonila se. Dao sam joj svoju maramicu.
"Idemo odavde, idemo kui." "Jesi li dobro?"
"Stigao je taksi" rekao je netko, "uite."
Razmaknuli su se, sjedali smo, netko je dodao moje mreice i
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
svi prestravljeno gledaju kroz prozore, ali je tama smrti koja nadire
unutra privlana poput lijepe i oputene ene; ekamo.
272
Nakon ruka, Nilgun sam jo jednom spomenuo bolnicu, rekla je da
ne eli ii. Otiao sam u svoju sobu, legao, otvorio Evliju elebiju.
itajui sam zaspao.
Kad sam se tono tri sata kasnije probudio, srce mi je nekako udno
udaralo. Nikako se nisam mogao uspraviti i ustati iz kreveta; kao
da je na mene sjeo nevidljiv slon koji mi je i ruke i noge pritisnuo uz
krevet. inilo mi se da bih ponovno mogao zaspati, samo da sam
sklopio oi, ali sam se lijepom snu i sanjarijama odupro i prisilio se
da ustanem. Neko sam vrijeme glupavo stajao nasred sobe; kasnije
sam ovako promrmljao: to je to to se zove vrijeme? to to ja
oekujem kao spas? Bilo je blizu pet, siao sam.
I Nilgun je odspavala; sad je bila budna te je, i dalje leei na
divanu, gledala u knjigu koju je drala u rukama.
"Ionako sam uvijek eljela ovako biti bolesna" rekla je. "Da bih se
mogla izleavati i uivati itajui knjige koje elim."
"Nisi ti bolesna" rekao sam, "tvoje je stanje mnogo tee. Dii se,
vodim te u bolnicu."
Nije ustala. itala je "Oeve i sinove" po drugi put. Poput knjikoga
crva, ne obraajui panju na mene, rekla je da eli itati. Izborio
sam se za priliku za razgovor pa sam joj pokuao nametnuti strah
od smrti, ovoga puta izgovorivi i samu rije, ali se ona smjekala i
ponavljala kako i ne pomilja da je takvo to mogue jer, kako je
rekla, ne misli da ju je ba toliko istukao. Kad se vratila knjizi koju
je drala, malo sam postajao ondje udei se to te nateene, pomodrjele oi ipak mogu itati.
Kasnije sam otiao gore i motao se po sobama traei biljenicu, ali
je nisam naao. Muilo me pitanje jesam li u nju zapisao to o kugi. I
u dvorite sam se spustio traei biljenicu, ali kao da sam
zaboravio da je traim. I kad sam iziao na ulicu, drao me isti
osjeaj: lunjao sam, ali kao da nisam bio posve bez cilja: vjerojatno
sam jo uvijek vjerovao da u neto nai.
Na ulicama i plai nema jueranje ivosti. Pijesak je mokar, sunce
ne grije, a prljavo i bezbojno Mramorno more miruje. Pozatvaranim
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
278
29.
Pono je odavna prola, ali jo uvijek ujem njihovo lupkanje pa me
zanima: to rade dolje, zato ne polijeu i tihu no ne prepuste
meni? Ustala sam iz kreveta, otila do prozora i pogledala dolje: eto,
Redepovo svjetlo jo uvijek obasjava dvorite: to radi tamo,
mali? Uplaila sam se! Podmukao je: im me pogleda, ve mi je
jasno da je sve na meni odmjerio, da je prouio svaki pokret mojih
ruku i da neto kuha u onoj velikoj glavi. Kao da mi sad i noi ele
zatrovati i zaprljati moje misli. Sjetivi se, prepala sam se: da se ne
bih mogla skriti u istu nevinost svojih misli kako bih se oistila od
dnevne prljavtine, nego da bih patila kao i on, Selahattin je jedne
noi doao u moju sobu: sjetivi se, opet sam se uplaila, zadrhtala,
najeila se: rekao je da je otkrio smrt. Opet sam pomislila na to, a
kad sam se jo vie uplaila, povukla sam se od mraka s druge
strane prozora: moja sjena koja je padala na dvorite nestala je, brzo
sam se vratila u krevet, zavukla se pod jorgan i sjeala se:
bilo je to etiri mjeseca prije njegove smrti: vani je puhao sjeverac,
kroz prozore je fijukalo. Naveer sam se povukla u sobu i legla u
svoj krevet, ali kako nada mnom Selahattinovi koraci nikako nisu
prestajali, a i zato to sam se bojala oluje i aluzina koje su tako
udno udarale o zid, nikako nisam mogla zaspati. Tad sam zaula
korake: sve blie i blie: premrla sam od straha! Kad su se moja
vrata otvorila, srce mi je iskakalo iz grudi; mislila sam: nakon
tolikih godina eto ga opet nou u mojoj sobi! Uavi, Selahattin je
neko
279
vrijeme stajao na pragu: "Ne mogu spavati, Fatma!" Kao da nije
pijan, kao da nisam vidjela koliko je za veerom popio! Nita nisam
rekla. Uao je posrui. Oi su mu sjale kao vatra: "Ne mogu
spavati, Fatma, jer sam otkrio neto strano! Noas e me sluati.
Neu dopustiti ni da se s pletivom povue u drugu sobu. Stranu
sam stvar otkrio, moram to nekome ispripovijedati!" Patuljak je
dolje, Selahattine, i jedva eka da mu pripovijeda, mislila sam, ali
nita nisam rekla jer mu je lice postalo tako udno i odjednom je
stao aptati: "Otkrio sam smrt, Fatma, nitko toga ovdje nije svjestan,
www.onlineknjige.com
smrt sam na Istoku prvi ja otkrio! Sad, maloprije, ove noi." Zastao
je, inilo se da se na trenutak prepao svoga otkria, ali nije govorio
kao da je pijan. "Sluaj, Fatma! Ovo zna: slovo 'O' sam zavrio,
makar i mnogo kasnije nego to sam namjeravao. Sad piem slovo
'O'; kao to zna, na red je dola natuknica o smrti22." Znala sam,
dakako, jer za dorukom, rukom i veerom ni o emu drugome
nije govorio. "Meutim, nikako je nisam mogao napisati: danima
ve hodam gore-dolje po sobi i razmiljam zato je ne mogu
napisati. Jer, kao i druge natuknice, i ovu sam namjeravao od njih
preuzeti; mislio sam kako onome emu su se oni domislili i napisali
nemam to dodati, ali mi nije bilo jasno zato se te natuknice nikako
ne mogu prihvatiti. .." Nasmijao se. "Moda zato to sam razmiljao
o vlastitoj smrti, zato to svoju enciklopediju jo nisam dovrio i
zato to sam se pribliio sedamdesetoj, zar tako misli?" Nita ja ne
govorim. "Ne, Fatma, nije tako, ja sam jo mlad, jo nisam priveo
kraju ono to sam zacrtao! Osim toga, nakon ovoga otkria osjeam
se nevjerojatno mlad i io: toliko je toga to se mora napraviti u
svjetlu ovoga otkria, toliko toga da mi jo sto godina ne bi bilo
dovoljno!" Odjednom je zagalamio: "Sve, sve, svi dogaaji, pokreti,
ivot, sve je zadobilo posve novo znaenje! Sad sve vidim potpuno
drugaije. Nakon to sam tjedan dana proveo hodajui po sobi a da
ni jednu jedinu rije nisam uspio napisati, ovo mi se otkrie
odjednom, prije dva sata, objavilo u punom sjaju! Prije dva sata po
prvi put na Istoku ja sam, prvi sam ja otvorio oi i ugledao
Nitavilo, Fatma! Znam, nije ti jasno o emu se radi, ali razumjet
e: sluaj me!" Sluala sam, ali ne zato to sam htjela razumjeti,
nego stoga to nita drugo nisam mogla uiniti, a on je koraao
gore-dolje kao da je u
280
svojoj sobi. "Tjedan je dana kako hodajui po sobi razmiljam o
smrti i pitam se zato su oni toj temi u svojim enciklopedijama i
knjigama posvetili toliko mjesta. Na Zapadu je samo o smrti
napisano na tisue knjiga, umjetnika djela da i ne spominjemo.
Zato toliko preuveliavaju tako jednostavnu temu, mislio sam i
planirao kako u je ja u svojoj enciklopediji veoma saeto iznijeti;
ovako sam namjeravao napisati: Smrt je krah organizma! Tako sam,
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
"Moe li pojmiti veliinu toga otkria, Fatma? Ove sam noi otkrio
onu tanku graninu crtu koja dijeli njih od nas! Istok i Zapad ne
dijele odjea, strojevi, kue, namjetaj, proroci i vlade i tvornice, ne!
Sve je to samo posljedica; njih od nas dijeli ova malena injenica: oni
su spoznali bezdani ponor koji se zove smrt, spoznali su Nitavilo,
a mi o toj stranoj injenici nemamo pojma! Kad pomislim da
nevjerojatno velika razlika potjee od ovako malena i jednostavna
otkria, dode mi da poludim! Ne razumijem kako se u tisuu
godina na ogromnome Istoku nije pojavila barem jedna osoba koja
bi to shvatila. Ako pogleda na izgubljeno vrijeme i ivot, i ti sad
ve moe vidjeti kakav su zamah zadobili glupost i tromost,
Fatma! Ali ja ipak vjerujem u budunost jer sam, eto, uinio prvi
korak: jednostavan, ali i korak na koji se ekalo stoljeima: ove sam
noi ja, Selahattin Darvinoglu, na Istoku otkrio smrt! Razumije li
to govorim? Tako me tupo gleda! Jasno, jer samo onaj tko poznaje
tamu, moe znati to je svjetlost, samo onaj tko zna Nitavilo, zna i
to znai postojati. Mislim o smrti, dakle postojim! Ne! I sva ona
mrtva puhala po Istoku postoje, postoji i ti i to pletivo u tvojim
rukama, ali o smrti nemate pojma! Prema tome, istina se ovako
treba izraziti: mislim o smrti, dakle ja sam Zapadnjak! Ja sam prvi
Zapadnjak koji se pojavio na Istoku, prvi Istok koji je postao Zapad!
Jesi li razumjela, Fatma?" Odjednom je zagalamio: "O, Gospode, i ti
si poput njih, ti si slijepa!" Uzdahnuvi kao da e zaplakati,
zakoraknuo je prema prozoru i ja sam, kako udno, pomislila da e
prozor otvoriti pa skoiti van, u oluju: ponesen zanosom zbog
otkria zadobit e krila i poletjeti, mislila sam, s tim e uzbuenjem
nekoliko puta zamahnuti i potom, shvativi istinu, pasti i umrijeti;
no, Selahattin je samo stajao u sobi i s gaenjem i oajem gledao u
prozor kao da iza zatvorenih i mranih stakala nazire cijelu
domovinu i taj svoj Istok: "Bijedni slijepci! Spavaju! Zavukli su se u
svoje krevete, pokrili se jorganima, mirno spavaju spokojnim snom
svojih gluposti! Cijeli Istok spava. Robovi! Poduit u ih smrti i
izbaviti ih iz toga ropstva! Ali prvo u tebe spasiti, Fatma: sluaj me,
shvati me i kai da se smrti boji!" I tako me opet preklinjao kao i
dok
?8c
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
kasnije je opet poeo: "Sluaj me, Fatma: ako taj strah u sebi
2.86
ne osjea, moe ga izazvati loginim promiljanjem. ivot kojim
ivimo nama Istonjacima ne doputa da taj strah osjetimo. Kad je
tako, a mi emo taj strah dosegnuti logikom, i to ak i bolje nego
oni, pa emo na taj nain postati poput njih. Da bi bila poput njih,
dovoljno je da me poslua i prati logiku nit moga promiljanja.
Sluaj me!" Ali - nisam ga vie sluala. Neka me prepusti samoi
noi pa da s lijepim snom doekam jutro.
Kad me jo jednom omelo lupkanje odozdo, digla sam glavu iz
topline jastuka. ujem kako patuljak tapka po kui, kao da po meni
hoda. to li radi, mali, to li im pripovijeda? Kasnije sam ula da
su dvorina vrata zalupila, uplaila sam se i prepoznala korake:
Metin! Gdje li je bio do ovih sati? ula sam da je glasno uao kroz
kuhinjska vrata, ali se nije popeo gore. Mislila sam: dolje su, sad su
svi dolje i patuljak im pripovijeda. Uplaila sam se: gdje mi je tap,
da vas sve uhvatim na djelu, rekoh, ali nisam ustala iz kreveta.
Kasnije sam ula da koraci idu uz stepenice pa mi je laknulo, ali
sam potom shvatila da su koraci nekako udni: kao da se ejtan
pijan vraa u svoju sobu. Umjesto da pred mojim vratima skrenu i
odu, zastali su; kad mi je netko pokucao na vrata, htjela sam viknuti
kao da se budim iz runa sna, ali nisam.
U sobu mi je uao Metin. "Kako ste, Bako?" rekao je. Tako je udan!
"Jeste li dobro?" Nisam odgovorila, ne gledam. "Dobro ste, Bako,
kako biste bili nego dobro, nita vama nije, nita vam ne moe biti."
Shvatila sam: pijan je! Kao i njegov djed! Sklopila sam oi. "Nemojte
spavati, Bako! Neto u vam rei!"Nemoj! "Nemojte sad spavati!"
Spavam i ujem kako se pribliava mome krevetu. "Hajde da
sruimo ovu staru kuu, Bako!" Odavna sam ja to znala. "Da ovu
kuu sruimo, pa na njezinu mjestu izgradimo veliki apartman.
Ulaga e polovinu dati nama. Bit e dobro za sve nas. Vi nita ne
znate." Tako je, nita ja ne znam. "Svima nam treba novaca, Bako!
Ako se ovako nastavi, uskoro se u ovoj kui nee moi pokrivati ni
kuhinjski trokovi!" Naa kuhinja, mislim ja: dok sam bila mala,
naa je kuhinja mirisala po karanfilu i cimetu. "Ako se neto ne
uini, uskoro ete ovdje s Redepom gladovati. Nitko se nee
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
ishlapjela, ja..." Nisam ula! "Neu zbog toga cijeli ivot proivjeti u
zatvoru tih budala, to ne!" Uplaila sam se i njegovu hladnu ruku
osjetila na svome ramenu! Plani se glas pribliio, preklinjao je
zapuhujui me alkoholom, sjeala sam se: nema denneta, nema
dehennema, tijelo e ti u ledenoj tami zemlje ostati samo. I dalje
288
je preklinjao. Oi e ti se ispuniti zemljom, crvi e ti izjesti crijeva,
meso e ti pootpadati."Bako, molim vas!"Po mozgu e ti juriti
mravi, po pluima ti puzati puevi, srce e ti u zemlji vrvjeti
glistama. Tad je odjednom zastao. "Zato su moji majka i otac umrli,
a vi jo ivite?" pitao je. "Kakva je to pravda?" Mislila sam:
obmanuli su ga. Mislila sam: patuljak im dolje pripovijeda! Mislila
sam, ali mi nita drugo nije padalo na pamet. Plakao je; uinilo mi
se da mu je ruka krenula prema mome vratu! Pomislila sam na svoj
grob. Legao mi je na krevet, jo uvijek je plakao. Zgadio mi se. Nije
bilo lako ustati, ali sam ustala, obula papue i uzevi tap izila iz
sobe, otila do poetka stepenica i viknula:
"Redepe, Redepe, brzo doi gore!"
2q
30.
Sjedili smo dolje Nilgun i ja. im sam uo da Gospoda vie, skoio
sam i potrao stepenicama. Gospoda je stajala na vratima svoje
sobe.
"Bre, Redepe!" vikala je. "to se to dogaa u ovoj kui? Odmah mi
reci!"
"Nita" odgovorio sam zadihan.
"Nita, kae" rekla je."Ovaj je pobjesnio! Pogledaj!"
Vrhom tapa pokazala je na sobu, s gaenjem, kao da pokazuje
krepana mia. Uao sam: Metin je potrbuke legao na Gospodin
krevet, glavu zario u vezeni jastuk, trese se.
"Samo to me nije ubio!" rekla je Gospoda. "to se zbiva u ovoj kui
pitam te, nemojte skrivati preda mnom!"
"Nita" odgovorio sam."Nije li sramota, gospodine Metine, hajde
ustanite."
"Kako nita? Tko je zaludio ovoga? Odmah e me odvesti dolje!"
"Pa dobro" rekao sam."Gospodin Metin je malo popio, Gospodo!
www.onlineknjige.com
Eto, to je sve. Mlad je, popije, ali nije naviknut, ta i sami vidite. Nisu
li mu i otac i djed bili takvi?"
"Dosta!" graknula je. "Ti uti! Nisam te to pitala!"
"Hajde, gospodine Metine!" rekao sam. "Doite da vas odvedem u
va krevet!"
Ustao je posrui; dok je izlazio iz sobe, udno je pogledao sli290
ku svoga djeda na zidu. Kad je uao u svoju sobu, inilo se da e
zaplakati:
"Zato su moji mama i tata rano umrli?" pitao je."Zato, Redepe,
daj reci!"
Dok sam mu pomagao da skine odjeu i legne, zaustio sam da
kaem neto s "Allah" kad me odgurnu:
"Kakav Allah?! Glupi patuljak! Sam u se raspremiti, nita ne brini."
Ali umjesto da se raspremi, uzeo je neto iz svoga kufera. Krenuvi
van, zastao je, nekako udno rekao "Idem u zahod" i otiao.
Gospoda je galamila, iziao sam.
"Vodi me dolje, Redepe. Da sama vidim to ondje rade."
"Nita ne rade, Gospodo" rekao sam. "Gospoica Nilgun ita,
gospodin Faruk je iziao."
"Kamo hoda u ovo doba? to si im ispripovijedao? Ne lai!"
"Ne laem" odgovorio sam. "Doite da vas smjestim u krevet." Uao
sam u njezinu sobu.
"U ovoj se kui neto zbiva... Ne ulazi mi u sobu, ne diraj!" viknula
je pa je i sama za mnom pourila u sobu.
"Doite, Gospoo, leite u krevet da se ne umorite" govorio sam joj
kad sam zauo da Metin vie i prepao se. Odmah sam iziao iz
sobe.
Metin mi se pribliio teturajui. "Vidi" rekao je odjednom, kao pravi
pijanac. "Pogledaj to se dogodilo, Redepe!" S ljubavlju je gledao u
krv koja mu je curila iz zapea. Porezao se, ali ne duboko, gotovo
da se samo ogrebao.
"Je li ljekarna sad otvorena?" pitao je.
"Otvorena je" odgovorio sam. "Ali dajte da vam prije dam vate,
gospodine Metine!"
Odmah sam siao. Vadio sam vatu iz ormara.
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
mijeaj."
"Hoete li da i vama donesem orbu?"
"Ah, Redepe" rekao je gospodin Faruk. "Redepe, Redepe."
"Donesi!"
Spustio sam se u kuhinju, i njemu sam priredio. Kad sam je odnio
gore, i gospodin Faruk se opruio, na drugi divan. Razgovarao je s
Nilgun gledajui u strop, smijali su se. Metin je gledao u plou koja
mu je bila u ruci.
"Kako lijepo!" rekla je Nilgun. "Kao prijateljstvo iz uenike
spavaonice."
"Neete li otii gore?" pitao sam ja, kad zauh Gospodu.
Popeo sam se. Dugo mi je trebalo da je smirim i smjestim u krevet.
Htjela je sii, dao sam joj breskvu. Kad sam zatvorivi njezina vrata
siao dolje, gospodin Faruk je klonuo: udno je hrkao, iz dubine;
zvuk je podsjeao na starce koji su mnogo propatili.
"Koliko je sati?" apnula je Nilgun.
"Pola etiri" rekao sam. "Zar ete i vi ovdje spavati?"
"Da."
Popeo sam se gore. Obiao sam sve tri sobe, uzeo pokrivae i
spustio ih. Nilgun je zahvalila, pokrio sam i gospodina Faruka.
"Ja neu" rekao je Metin. Zamiljen je gledao omotnicu ploe, kao da
gleda televiziju. Kad sam se pribliio, vidio sam: ploa od jutros.
"Ugasi svjetlo" rekao je.
Kako gospoica Nilgun nita nije rekla, ugasio sam golu arulju
koja visi sa stropa, ali sam ih svejedno mogao vidjeti. Jer je nejako
svjetlo uline svjetiljke u sobu ulazilo kroz aluzine i padalo na dva
brata i sestru koji su ondje leali, kao da je trebalo naglasiti
Farukovo beznadno hrkanje, i kao da je mene htjelo podsjetiti da se
ovjek, dokle god odnekud dopire svjetlo, makar i slabano, i dokle
god ne zavlada potpuna tama, ne smije bojati. Kasnije sam zauo
isprekidanu i odlunu zriku nekoga cvrka, ne izvana, odnekud
izbliza. Htio sam se bojati, ali kao da nisam mogao, jer sam vidio
kako se ponekad netko od njih pomakne, i mislio sam kako lijep
mora biti san brae i sestara u istoj sobi, dok vas pokriva jorgan
tame i spokojnoga, tunoga hrkanja. Zato to tada ni u snu nisi sam,
ak ni za hladnih zimskih noi ako tako spava, nee drhturiti
www.onlineknjige.com
spavajui u samoi. Kao da su gore u sobi ili u sobi kraj tvoje majka
ili otac ili njih oboje, uju tvoje lupkanje i ekaju te; razmiljajui o
tome, kao da se izgubi u perju mirnoga sna. Tad sam se sjetio
Hasana; iz nekoga razloga bio sam siguran da se sad negdje trese
od straha.
Zato si to uinio? Zato si to uinio? Mislio sam i govorio sam sebi
kako u ondje malo posjediti kako bih jo razmiljao i gledao
njihova tijela koja bi se ponekad jedva primjetno promekoljila,
razmiljat u o priama i sam ih sebi priati sve iznova i iznova, ne,
ne malo, sjedit u do jutra, bojat u se, smjestit u se u toplo srce
straha, kad me prenu Nilgun:
"Redepe, jesi li ti to jo uvijek tu?"
"to ste rekli, gospoice?"
"Zato nisi legao?"
"Krenuo sam."
"Lezi, Redepe, hajde. Meni nije nita."
Otiao sam, popio mlijeka i pojeo malo jogurta i nakon toga legao,
ali nisam mogao odmah zaspati. Vrtei se u krevetu, mislio sam
kako oni ondje, braa i sestra, u istoj sobi zajedno spavaju, pa sam
se sjetio smrti, pa sam se sjetio gospodina Selahattina prije nego to
je umro. Ah, sine moj, tvojim i Ismailovim obrazovanjem nisam se,
naalost, mogao baviti, rekao je. Onaj ovjek kojega su vam
predstavili kao oca poto su vas odveli na selo upropastio vas je, tu
sam, jasno, i ja malko kriv, dopustio sam da vas Fatma onamo
poalje, rekao je, bio sam slab, ali nisam htio Fatmu rasrditi,
trokove koji su mi potrebni za znanost jo uvijek Fatma namie,
njezin je i kruh koji jedete, kao i zlo koje trpite, rekao je, ali rastuuje
me to to su vam oni idioti na selu glave zakreili strahovima. Sad
vas, naalost, vie ne mogu odgajati i od vas izgraditi slobodne
ljude koji e misliti svojom glavom i sami donositi odluke, jako je
kasno, ne samo zato to se drvo savija dok je mlado, nego je kasno i
stoga to sam ja jednom nogom u grobu; vie se ne mogu
zadovoljiti time da prosvijetlim i spasim jednu-dvije osobe, milijuni
jadnih muslimana lunjaju mranim podzemljem, milijuni
omamljenih, bijednih robova koji ekaju svjetlo moje knjige! A
vremena je, ah, tako malo! Zbogom, moj siroti, tihi sine, da ti barem
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
al,
310
prepoznala sam je: to je ljekarnica; kad bi me proglasili bolesnom,
dolazila bi s tom velikom torbom koja bi vie pristajala mukarcima
te bi, da bi mi se umilila i da bi mi to lake zabila svoju otrovnu
iglu, govorila to je slade mogla, smjekajui se: gospodo Fatma,
imate temperaturu, zamarate svoje srce ni za to, dajte da vam dam
jednu injekciju penicilina pa e vam biti lake, zato odbijate, ta vi
ste doktorova ena, pogledajte: ovdje vam svi ele samo najbolje.
Upravo u to zadnje nikada ne bih povjerovala, i na koncu, nakon
to bih malo zaplakala, ostavili bi me na miru s mojom
temperaturom i pokupili se, a ja bih tad mislila: nisu ti uspjeli
otrovati misli pa su se sad okomili na tvoje tijelo, budi oprezna,
Fatma.
Oprezna sam, ekam u strahu. Ali nita se nije dogodilo. Koraci
nisu krenuli stepenicama kako sam oekivala, tiina koja je dolazila
odozdo nije se prekinula. Nakon to sam jo malko priekala, pred
kuhinjskim vratima zaula sam lupkanje i ponovno pourila k
prozoru. Ljekarnica se s torbom u ruci vraa, sad je sama: lijepa
ena tako udno napreduje dvoritem, mladenakim, ivim
korakom: zagledala sam se, bila mi je zanimljiva: na nekoliko
koraka od dvorinih vrata odjednom stade, spusti na zemlju svoju
torbu i iz nje neto izvue: veliku maramicu; briui nos
maramicom, dade se u pla. Tako mi je bilo ao te lijepe ene: kai
mi, to su ti uinili, reci mi, ali ona se pribrala, zadnji put
maramicom obrisala oi, uzela torbu i ode. Prolazei kroz vrata,
okrenula se i pogledala kuu, ali mene nije vidjela.
Ja sam, zabrinuta, stajala na prozoru, kao svijea. Tako me zamorila
ta briga da sam se razljutila na njih: idite napokon, idite, iziite iz
mojih misli, ostavite me samu! Ali jo uvijek ne dolaze, i jo se
uvijek odozdo ne uje ba nita. Otila sam do kreveta. Ne brini,
Fatma, sad e oni opet poeti s onom runom bukom, uskoro, opet
e poeti bestidno veselje i lupkanje. Uvukla sam se u krevet,
mislila: sad e doi, nakon to protutnje stepenicama, Faruk, Nilgun
i Metin ui e mi svaki as u sobu, pognuti se do moje ruke, i tad u
misliti ravnoduno, sa srdbom i zaviu: kako su udne te njihove
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
nikada vie ne vrate, i ja sam u ovoj kui ostala sama samcata! Malo
sam se uplaila i opet viknula da bih zaboravila, ali me nelagoda jo
jae zahvatila. Kao da na svijetu nikoga nije ostalo, ni ovjeka, ni
ptice, ni podmuklih pasa, kao da nema ak ni cvraka koji bi me
svojom pjesmom podsjetili na toplinu i vrijeme: vrijeme je stalo i
jedino
sam ja ostala, i moj prestravljeni glas eto jo jednom uprazno vie, a
tap mi uzalud udara u pod, i kao da me nitko ne uje: samo
ostavljeni naslonjai, stolice, stolovi pokriveni tekom prainom,
pozatvarana vrata, beznadne stvari koje pucketaju same sa sobom:
tvoja smrt, Selahattine! Moj Boe, uplaila sam se i pomislila kako
e se i moje misli, kao i stvari, ukoiti, bezbojne i bezmirisne poput
komada leda, a ja u do vjenosti ostati ovdje, u ovoj tiini. Tad sam
se odjednom sjetila kako bih dolje mogla nai i vrijeme i pokret, pa
sam se prisilila i sila etiri stepenice, ali kad mi se zavrtjelo u glavi,
prepala sam se: tu je jo petnaest stepenica, ne moe sii, Fatma,
past e! Vratila sam se u strahu, ali polagano: dok sam se penjala,
leda okrenutih stranoj tiini, htjela sam se razveseliti i zaboraviti:
sad e oni doi da ti poljube ruku, Fatma, ne boj se!
Kad sam stigla do vrata svoje sobe, nisam se bojala, ali se nisam ni
razveselila: Selahattin je sa svoje slike na zidu u mene gledao da bi
me zastraio, ali ja vie nita nisam osjeala, kao da ni miris ni
toplinu ni okus ni dodir vie nisam osjeala. U sedam sitnih koraka
stigla sam do svoga kreveta, sjela na rub te se opustila i naslonila na
proelje kreveta: zagledana u tepih na podu, vidjela sam kako su
moje misli prazne i uvijek iste; bilo mi je teko: ja i moja prazna
misao stojimo jo uvijek u praznini. Kasnije sam se lijepo ispruila,
a dok sam glavu sputala u krevet, pitala sam se je li vrijeme, stiu
li, ulaze li u sobu da mi poljube ruku; zbogom, Bako, zbogom, Bako,
jesi li spremna? Jo se uvijek nita nije ulo ni sa stepenita ni
odozdo, a kako sam se bojala da me opet ne uhvati znatielja,
mislila sam da nisam spremna, mislila sam kako moram ekati i
jednako kako to inim za hladnih zimskih noi, vrijeme moram
podijeliti na krike, kao da je narana: pokrila sam se jorganom i
ekala.
Znam da e mi, dok tako ekam, doi kakva misao pa me zabaviti.
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
majka tad rekla: molit u lijepo, nisu te knjige za nju, uz to, ona ak
i ne voli itati, a ja sam krajikom oka gledala knjige: bili su tu
Monte Cristo, Xavier de Montepin i Paul de Kock, ali ja sam eljela
Pripovjetku o Robinzonu koju su mi toga popodneva itali. Upitala
sam mogu li je uzeti, i dok je majka opet propadala u zemlju od
stida, njihova je majka rekla: dobro, keri, moe biti kod tebe, ali
nemoj je izgubiti, to je ukru-paina knjiga. Tad sam uutjela te se s
knjigom u ruci posluno zavukla u koiju i sjela.
Na povratku kui, bojala sam se pogledati u lice majci koja je sjedila
nasuprot meni: moje oi, crvene od plaa, gledale su put koji je
koija za sobom ostavljala i prozore ukru-paina konaka koji se jo
uvijek nazirao kad je majka odjednom viknula da sam razmaena
djevojica. Toliko se rasrdila da se nikako nije mogla smiriti: nakon
to je jo neko vrijeme gunala, zakljuila je kako sljedeega tjedna
neu ii u ukru-pain konak. Tad sam, pogledavi je u lice,
pomislila kako je to rekla samo da me rasplae, jer bi me inae takve
rijei rasplakale, ali sad nisam plakala. Osjeala sam, naime, udnu
radost i spokoj, obuzeo me spokoj iji sam razlog otkrila mnogo
kasnije, leei ovdje u ovom krevetu: mnogo kasnije, shvatila sam
da je to bilo zbog knjige koju sam drala u rukama; gledala sam
njezine korice i mislila: neto iz nje toga su mi dana redom proitale
Nigan, Turkan i ukran; nisam sve razumjela, uinilo mi se da je ta
knjiga zamrena, ali sam svejedno razumjela neke dogaaje: jedan
je Englez, jer mu je brod potonuo, godinama posve sam ivio na
nekom pustom otoku, ne, nije bio posve sam jer je imao i slugu
kojega je naao mnogo godina kasnije, ali je svejedno to bilo veoma
neobino. Jako je bilo neobino razmiljati o tome ovjeku koji je
godinama ivio posve sam, da nikoga drugog nije vidio, ali, kako se
koija njihala, bilo mi je jasno da to nije sve, da postoji jo neto
zbog ega sam spokojna. Ni majka se vie nije mrtila na mene, i
kroz prozor sam gledala ne prema naprijed, nego onako kako sam
najvie voljela: okrenula sam se i gledala unazad, ne vie u ukru-pain konak, jer se njega vie i nije moglo vidjeti, nego u put koji
smo za sobom ostavljali, gledala sam u prolost o kojoj je tako lijepo
razmiljati, ali najljepe je bilo to to sam slutila da u zbog knjige
koju sam drala u rukama tu zbrkanu prolost moda moi
www.onlineknjige.com
BILJEKE
1. Uskudar (Uskudar) je istanbulska etvrt.
2. Sinop je grad u Turskoj, na obali Crnoga mora.
3. Tur.: ittihatftlar, prema: Ittibat ve Terakki, udruenju koje se na
hrvatski prevodi kao Jedinstvo i napredak.
4. Tuzla je najjuniji istanbulski okrug, s azijske strane grada.
5. Prema tur. ulkucu. Tako su u Turskoj nazivani pristalice
radikalno nacionalistikih stranaka.
6. Ime automobila turske proizvodnje.
7. Raunanje vremena prema lunarnom kalendaru, kad je dan
poinjao zalaskom Sunca.
8. Crni kamen.
9. Hrvatski ekvivalent ovoga prezimena bio bi Darvinovi.
10. Prema islamskom pravu, mukarac je enu mogao otpustiti tako
da tri puta zaredom kae brakorazvodnu formulu "Putam te'!
11. Tur. Dogan - onaj koji raa, koji ima potomstvo.
12. Kapaliarija je najglasovitija natkrivena trnica u Istanbulu.
13. Babiali je dio grada u europskom dijelu Istanbula gdje su se
nekada nalazile novinske i izdavake kue; onodobno glavno
okupljalite intelektualne svite.
14. etvrt u europskom dijelu Istanbula.
15. Bejoglu je ugledna kozmopolitska etvrt u europskom dijelu
www.onlineknjige.com
Istanbula.
16. Stihovi divanskoga pjesnika Fuzulija.
17. Cigarete.
18. Pinar je poznati turski proizvoa mlijeka.
19. Kompot koji se pravi na dan 10. muharema od svakovrsnog
voa i zrnevlja.
20. Znanje se na turskom kae bilgi.
21. U starijem turskom "stara kua" glasila bi "eski dar" Evlija
elebija pukom etimologijom pokuava otkriti porijeklo imena
Uskudar.
22. Smrt se na turskom kae bluni.
RJENIK TURCIZAMA
aferim uzvik Bravo!
ajan uglednik; pripadnik mjesne oligarhije ajet stavak, ulomak ili
reenica iz Kur'ana ajran mlijeni napitak slian kefiru aka
najsitniji osmanski srebrni novac aman uzvik Milost! amida stric
amin amen
bakal, bakalin trgovac na malo (ivenim namirnicama)
bakalnica malena trgovina ivenim namirnicama
beg plemika titula u Osmanskom carstvu; visoki vojni ili civilni
dostojanstvenik; gospodin, gospodar berber brija
bojadija zanatlija koji se bavi bojenjem ador ator akija depni
no arav plahta
arija trnica, dio naselja u kojemu se odvija trgovaki i drutveni
ivot orba gusta juha defter popis, registar
dervi islamski redovnik, sljedbenik nekog od mistinih redova
divanska knjievnost knjievno stvaralatvo uenih krugova u
okviru Osmanskoga Carstva, nastalo pod utjecajem islamske
kulture
doksat izboeno mjesto na proelju kue s prozorima na tri strane
doner mesni specijalitet
donerdinica ugostiteljska radnja u kojoj se prodaje doner
dehennem pakao
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com
www.onlineknjige.com