Professional Documents
Culture Documents
1. Definisanje sinonimije
Uopte uzev, ukupno znaenje jedne rei odreuju dve komplementarne
komponente osnovno i asocijativno znaenje. Osnovno (ili, deskriptivno)
znaenje, u domenu leksike semantike i pragmatike, predstavlja centralnu,
obaveznu i objektivnu komponentu, koja je zastupljena u znanju veine
2. Diferenciranje sinonima
U gornjoj definiciji istaknuto je da su sinonimi, zbog istovetnosti osnovnog
znaenja, rei koje su uporedive i meuzamenljive u pojedinim kontekstima.
Uporedivost podrazumeva ne samo utvrivanje slinosti nego i utvrivanje
razlika, a upravo su razlike te koje odreuju da li e, i u kojim kontekstima,
sinonimi biti meuzamenljivi. Ovo zbog toga to prema zakonitostima jezike
ekonomije, koja ini jedan od temeljnih principa funkcionisanja svakog jezikog
sistema, u jeziku nije potrebno, a stoga ni opravdano, postojanje vie jedinica
(odn. glasova, slova, rei, reenica) s potpuno istom funkcijom ukoliko do tako
neega doe, jedna od takvih jedinica vremenom ili nestaje iz upotrebe ili
poprima unekoliko izmenjenu funkciju.
Primenjeno na sinonime, unekoliko izmenjena funkcija postie se razvijanjem
izvesnih modifikacija u znaenju, u odnosu na ono osnovno, koje uslovljavaju
primenljivost tih rei u pojedinim situacijama. U sinonimskom nizu obino se
moe izdvojiti jedna, kako se to struno kae, neobeleena re, koja ima samo
osnovno znaenje, pa je stoga opta, neutralna i uobiajena za izraavanje
odreenog sadraja takve su sve podvuene rei u primeru s poetka teksta.
Nasuprot njima, ostale rei u sinonimskom nizu smatraju se obeleenima,
budui da im odreeni znaenjski detalji obezbeuju specifinost, a samim tim i
poveanu izraajnost i/ili efektnost.
Globalno gledano, razlike meu sinonimima uspostavljaju se na tri naina
samostalno ili kombinovano: (1) po asocijativnom znaenju, (2) po dodatnoj
implikaciji, kojom se nijansira osnovno znaenje, i (3) po kolokaciji, odn.
uobiajenom javljanju s drugim reima ili grupama rei. (Pored ovih, razlike se
mogu uoiti i po gramatikim konstrukcijama i po frekvenciji upotrebe, ali se o
njima ovde nee govoriti.) U nastavku, nabrojani postupci diferenciranja
sinonima bie konkretno ilustrovani, pri emu je neophodno naglasiti da se
primeri odnose samo na pojedinana znaenja datih rei. Prvo se navodi
neobeleena re, prema kojoj se one obeleene uporeuju i definiu; jedne od
drugih razdvojene su znakom '~', koji treba itati kao 'u odnosu prema'.
Asocijativno znaenje uzrokuje, u celini uzev, nastanak stilistiki obeleenih rei,
ijim se odabirom doprinosi, u prvom redu, ivopisnijem izraavanju. U tom
smislu rei mogu biti geografski obeleene, dodajui time lokalni kolorit bilo
opisu bilo opisivau,
npr. pas ~ kera i seljak ~ paor (vojvoanske); kaika ~ lica i voz ~ vlak (hrvatsk
e).3 Tematski obeleene rei svojstvene su nekoj tematskoj ili anrovskoj oblasti,
ukljuujui i njima pripadajuu strunu terminologiju,
npr. voleti ~ ljubiti (pesniki); roenje ~ rodestvo(religijski); plata ~ lini
dohodak (birokratski); samoglasnik ~ vokal (lingvistiki); deiji
lekar ~ pedijatar (medicinski); manjak ~ deficit (ekonomski i finansijski).
Rei s interpersonalnom obeleenou, shodno uzajamnim odnosima i ulogama
govornika u konkretnoj situaciji, oseaju se kao vie ili manje formalne, dok
argon oliava krajnju neformalnost,
LITERATURA
Bugarski, R. (1989). Uvod u optu lingvistiku. Zavod za udbenike i nastavna
sredstva, Beograd; Zavod za izdavanje udbenika, Novi Sad.
Lalevi, M. S. (1974). Sinonimi i srodne rei srpskohrvatskoga
jezika. Leksikografski zavod Sveznanje, Beograd.
Pri, T. (1997). Semantika i pragmatika rei. Izdavaka knjiarnica Zorana
Stojanovia, Sremski Karlovci, Novi Sad.
Radovanovi, M. (1986). Sociolingvistika. Drugo izdanje. Knjievna zajednica
Novog Sada; Dnevnik, Novi Sad.
Stanoji, ., Popovi, Lj. (1992). Gramatika srpskoga jezika. Zavod za
udbenike i nastavna sredstva, Beograd; Zavod za izdavanje udbenika, Novi
Sad.
ipka, D. (1998). Osnovi leksikologije i srodnih disciplina. Matica srpska, Novi
Sad.