Naslov izvornika: Leon Uris TRINITY

LEON URIS

Trojstvo

Ovo je djelo posveeno mojoj eni Jill, koja je jednako toliko dio ovih
stranica koliko i irski narod.
elim od srca izraziti zahvalnost na suradnji Diani Eagle, iji je istraivaki i
predani rad znaio golem prilog, te Javnoj knjinici u Denveru. Bilo je i mnogo
drugih ije su izjave i struna miljenja omoguili ovo djelo. Samo me njihov
prevelik broj spreava da im se poimence zahvalim. Na alost, neki od njih ne
mogu ili ne ele biti spomenuti, jer se irska povijest nastavlja. Oni koji su mi
pomogli znaju tko su i njima vjena hvala.
Nema sadanjosti ni budunosti - postoji samo prolost koja se neprestano
ponavlja - sada.
Eugene O'Neill - Mjesec za nakaze

PRVO POGLAVLJE
SVIBANJ 1885.
Jo se jasno sjeam prvog velikog udarca u svom ivotu. Iz susjedne kue
zauo se vrisak. Potrao sam prijeko, u kuu jednako poznatu kao i moj dom.
Djeca Larkinovih - Conor, Liam i Brigid - stajala su prestravljeno i razrogaenih
oiju u lonici, gdje je na strunjai od jelovih granica leao stari Kilty.
Progurao sam se do Conora.
- Djed je mrtav - ree on.
Njihova mati, Finola, u osmom mjesecu trudnoe, kleala je glave pritisnute
o stareva prsa. Tada sam prvi put vidio mrtvaca. Bio je votano blijed i kotunjav,
razjapljenih bezubih usta, a staklene su oi zurile u mene. I ja sam zurio u njega
sve dok mi one jabuice nisu gotovo iskoile iz duplji.
Oh, bio je to trenutak stranog otkria. Mi, djeca, vjerovali smo da stari Kilty
ima vilinsku mo i da e ivjeti vjeno, a tu je bajku podupirala injenica to je bio
najstariji ovjek koji je preivio veliku glad; uz to, bio je i junak fenijskog ustanka,
i 1867. godine, utamnien i strano muen za svoje sudjelovanje u pobuni.*( Fenijci
(po Bratoljubu Klaiu) ili feniani (ELZ) - pripadnici tajnog revolucionarnog pokreta Iraca za
zbacivanje britanske vlasti. Naziv potjee od Feni, imena drevnih stanovnika Irske, i gelske rijei
feinne, jedne od legendarnih druina irskih ratnika koja je u 2. i 3. stoljeu, s herojem Finnom
na elu, branila Irsku. Kad je J. Stephens, u razdoblju nakon neuspjelog irskog ustanka (1848),
osnovao 1858. godine Fenijsko bratstvo ili Irsko republikansko bratstvo, pokret se brzo proirio
po svim zemljama gdje je bilo Iraca.)

Bilo mi je tada jedanaest godina. Kilty je, otkako sam pamtio, bio smuen,
sjedio je zgren uz vatru i nesuvislo mrmljao. Bio je to drag starac, koji je ivio
due no to se oekuje, ali nitko nije nikad ozbiljno pomiljao na to da bi mogao
umrijeti. Mala Brigid poe plakati.

- t! - presijee je mati otro. - Nee plakati dok djed ne bude poloen na

odar kako se pristoji. Kua je okruena vilama koje nestrpljivo ekaju da provale
unutra, a tvoj e ih pla osokoliti da to uine i otmu nam njegovu duu.
Finola se s mukom pridie i grozniavo se baci na posao. irom je otvorila
prozore i vrata da pusti zle vile van, a zatim brzo zastrla zrcalo da sakrije lik
umrlog.
- Liame, ti e pronijeti vijest. Ne zaboravi otii u staju i do konica te stoci i
pelama objaviti da je Kilty umro. Ako to ne uini, vile e odnijeti njegovu duu.
-Lomila je ruke i kukala. - Oh, Kilty, Kilty, bio si dobar ovjek! - A onda se okrene
meni. - Seamuse!
- Da, go - odgovorih.
- Poi svojoj majci. Treba mi pomo njezinih spretnih ruku da ga spremim.
Conore!
Conor ne odgovori. I dalje je zurio u djeda. Protresla ga je za rame. Conore!
- Da, majko.
- Popni se do tresetita po oca.
Brigid se spustila na koljena i uurbano se kriala.
- Na noge i pomozi mi, Brigid - zapovjedi Finola, jer je le bio enski posao.
Liam pojuri najprije u vlastitu staju. Vidio sam ga kroz poluotvorena vrata
kako govori kravama. Conor se polagano natrake udalji iz izbe ne skidajui oiju
s djeda.
Vani ga lako bubnuh akom u miku.
- Hej, ako odemo prvo do moje kue, otpratit u te potom do tresetita. Preskoismo kameni zidi koji je dijelio nae kue. Moju mater, Mairead O'Neill,
zatei emo, kao i sve matere Ballyutogua, prignutu nad ognjitem. Kad smo
utrali u kuu, upravo je na ognjite iznad zapaljenog treseta lancem podizala
veliki bakreni kotao.
- Dobar dan vam elim, go O'Neill - ree Conor. - Mi smo, na alost, u
alosti.
- Kilty Larkin je umro - rekoh ja.
- Ah, tako je to - uzdahnu moja mati i prekrii se.
- A ga Larkin te treba da ga spremite. Mati je ve skidala pregau.
- Conore, ti e s bratom i sestrom noas spavati ovdje - ree.
- Ja bih na bdjenje - odgovori on.
- O tome e odluiti tvoja mati i otac. Ima li uza se soli?
- Oh, Boe, svi smo na to u uzbuenju zaboravili. Mati prie udubini u zidu
kraj ognjita te iz velike
posude zahvati naprstak soli za moj dep, za Conora i za sebe - da nas
sauva od zlih vila.
- Idem na tresetite s Conorom - dobacih joj, izjurivi za njim.
- Ne zaboravite rei pelama i kravama - dovikne ona za nama.
- To ve obavlja Liam.

Nae je selo lealo otprilike stotinu metara iznad morskog rukava Lough
Foyle, a naa su se rascjepkana polja protezala jo sto i pedeset metara u brdo.
Neka su bila jedva neto vea od velike sobe u naoj kui, i samo su rijetki umjeli
pouzdano rei ije je koje. Svaka je vrtaa bila opkoljena zidiem, a oni su padine
opleli kamenitom paukovom mreom.
Conor je trao kao da ga gone zli dusi, ne zastajui dok se nije daui
prepentrao preko posljednjeg zida. Spustio se na zemlju znojan, drhtav i jecajui.
- Djed - protisne drhtavim glasom.
Conoru Larkinu bilo je dvanaest godina. Bio je moj najbolji prijatelj i uzor.
Jako sam elio da ga utjeim, ali nisam znao kako.
Moja najranija sjeanja bila su povezana s Larkino-vima. Bio sam najmlai
u obitelji, posljednje dijete. Sestre su mi sve bile ve odrasle i poudane, a najstariji
brat Eamon bio se iselio u Ameriku i postao vatrogasac u Baltimoreu. Srednji brat,
Colm, u devetnaestoj, bio je osam godina stariji od mene kad je Kilty umro.
Conor i ja otegosmo malo s polaskom, jer je dan rijetko kad bio tako jasan, a
Vidik tako sjajan. Ballyutogue, to znai mjesto nevolja, uznosito se steralo po
istonoj strani Inishowena, nekoliko milja na sjever od Derryja u grofoviji
Donegal.
S mjesta na kojem smo stajali mogli smo obuhvatiti pogledom sve; svu otetu
zemlju koja je sad pripadala Arthuru Hubbleu, grofu od Foyle. Vidik je bio tako
jasan da smo preko zaljeva Foyle vidjeli sve tamo do Derryja i obalu od Muffa do
Molvillea. Ba ispod nas na obali leao je gradi, sa svake njegove strane pruale
su se u dugakom nizu pravilne etvorine blistavo zelenih protestantskih polja, a na
svakoj je stajala bogata seljaka kua od kamena na dva kata, pokrita kriljevcem.
Gornje selo, u kojem smo ivjeli mi katolici, lealo je u vritini, a njegov
ludi labirint kamenih zidia uspuzao se visoko u divlje obronke.
Conor vrsto zagrize usnice da suzbije suze.
- to misli, je li ve li istilitu? - upitah.
On odmahne glavom elei rei da ne zna, zatim sa zemlje podigne kamen i
hitne ga niz brijeg. I ja bacih jedan, jer sam obino inio to i Conor.
- Hajd'mo, goljo - ree on, okrene se i zakasa puteljkom prema tresetitima.
Da stignemo onamo, trebalo nam je gotovo cijeli sat.
uvar tresetita uputi nas onamo gdje su Tomas Larkin i moj otac, Fergus
O'Neill, sjekli treset. Tamo je sloj treseta bio debeo. Po etvorica radila su svojim
lopatama tono kao strojevi, reui treset na kocke, koje su izvlaili koloturom,
slagali u uredne kamare da se sue. Nakon nekoliko tjedana, kad se naposljetku
voda iz njih posve iscijedi, kocke bi postale lake i spremne za loenje. Osuene
kocke tovarili su u niz magareih zaprega i odvozili na prodaju u mjesto.
Nai su ljudi za svoj rad dobivali petnaest posto treseta, a ostalo je odlazilo u
Derry kao gorivo za lordove tvornice ili se prodavalo protestantskim farmerima,
duanima i kuanstvima. Conor je ve ponekad radio u tresetitu, a dogodine ili
tako nekako i ja u mu se pridruiti u suhom razdoblju, u svibnju.

Tomasa Larkina nije bilo teko uoiti jer je bio pola tijela vii od mojega
oca, koji je kopao uz njega. Bio je naoita ljudina. Ugledavi Conora, odloi lopatu
i mahne mu iroko, no odmah osjeti sinovljevu napetost.
- Djed! - krikne Conor, potravi ocu u naruaj.
- Da - uzdahne Tomas Larkin cijelim pluima. - Da. -Zatim sjedne na zemlju
i uzme Conora u krilo. Jako sam zavidio Larkinovima. Naravno, iskreno sam volio
svojega oca i majku, Colma i sestre, ali i kad bih dobro promislio, ne bih se mogao
sjetiti da me ikad itko od njih zagrlio. U Ballyutogueu ni jedna obitelj, osim
Larkinovih, nije javno pokazivala osjeaje. U tome su oni bili drukiji.
Naposljetku bi se u posljednji as odvukli unutra i uvukli kao prebijeni psi u
dvije ili tri posljednje klupe, spustili se na koljena, prekriili i zabusali u prsa da
obave to moraju i opet budu mirni tjedan dana. Premda su svi mrzili tu dunost,
ipak se nisu htjeli zamjerati susjedima ili upniku.
Dooley McCluskey nikada nije proputao da poslije mise prvi stigne u svoju
krmu, malo prije usoptalog stada oajniki osuena grla.
Siavi s tresetita i zajednikih panjaka, morali smo proi kraj crkve. U
potpunom muku pokuali bismo se provui mimo crkve u nadi da se upnik moda
negdje zaokupio samotnim razmiljanjem. Nekoliko mukaraca preskoilo bi preko
zida i puzalo, zaklonjeno njime, jarkom. Nekolicini bi uspjelo da prou neopaeni,
ali bi se tada na popritu pojavio otac Cluny, na novi kapelan.
Sa stratekog poloaja koji je onemoguavao bilo kakav uzmak, otac Lynch
dao bi svom pomoniku znak, na to bi ovaj zazvonio na prokletu veernju... bong,
bong, bong... Mi bismo po dunosti popadali na koljena kao posjeena stabla, dok
je otac Cluny plaio one koji su namislili pobjei kao jato jarebica svojim... bong,
bong, bong, bong, bong, bong, bong, bong... Zatim bi otac Lynch izaao,
kotunjav, zgren i namrten, mumljajui jednolino... aneo Gospodnji
navijestio Mariji... a mi bismo odmrmljali... i ona zae po Duhu Svetom...
zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti meu enama...
...a mukarci kradom, bolna srca i usta suhih kao suho rijeno korito, bacahu
pogled na Tomasa Larkina, koji bi prkosno udario ravno prema krmi Dooleyja
McCluskeyja. Prialo se da je McCluskey tako krt da e radije ljutiti krumpir u
svojem depu nego da ga s kime podijeli. A ipak je svake veeri astio Tomasa
Larkina piem da bi s njim ostao na dobroj nozi, jer je ovaj bolje nego orunici
umio dokrajiti svaku svau ili postii da razbijaj plate polomljeno.
Naveer onog'dana kad je Kilty umro mukarci su se vukli prema selu nakon
jo jedne izgubljene runde s veernjom. Tomas izae s Conorom iz McCluskeyjeve
krme ba kad sam opraivao koljena. Otac Cluny, kapelan koji je tek nedavno
doao iz sjemenita Maynooth u grofoviji Kildare, uznemireno je tapkao crkvenim
puteljkom prema nama. Za sveenika bio je umjereno podnoljiv, a njegova
prisutnost znaila je da smo imali nekoga tko e nas uiti itati i pisati. Bio je
nespretan, ve ugojen od osam funti krumpira na dan i premalo kretanja, i brzo je
poeo oponaati kretnje oca Lyncha, prilazei nam s rukama zadjenutim u
reverendu i pozdravljajui nas nekakvim pobonim papinskim mahanjem.
- Otac Lynch i ja dijelimo tvoj bol.

- Zahvaljujem vam na tome - odgovori Tomas.

- Mogu li s tobom prozboriti koju? - upita kapelan.
- Da.
Otac Cluny naznai podizanjem obrva da je razgovor osobne prirode, a
Tomas mu na isti nain dade na znanje da nas ne misli udaljiti. Kapelanu kao da je
odjednom ponestalo hrabrosti, pa nekoliko puta duboko uzdahne.
- Ima neto to mora znati - poe. - U posljednjim trenucima ivota tvojeg
je ljubljenog oca odjednom spo-pao strah, pa je poelio da majka Crkva poniti
njegovo izopenje i da od nje zatrai oprost.
- Kilty... oprost. Eh, ti nisi pri zdravoj, ovjee.
- Ne, istina je. Otac Lynch mu je osobno podijelio svete sakramente, nema ni
tjedan dana.
- Ta hajde. Kilty bi prije uzeo otrova. A zato otac Lynch ne izae da sam
objavi tu klevetu?
Kapelanu znoj orosi elo.
- Znajui to obojica osjeate, drali smo da e biti najbolje ako ja objavim
vijest.
- Jok, ja u to ne vjerujem. - Odbivi to, Tomas se okrenu i poe, ostavivi
oca Clunyja da divlje gestikulira i da se bespomono pjeni.
- Oe - javi se Conor - istina je.
Tomas zastane, okrene se sinu i pogleda ga zateeno.
- Istina je - ponovi Conor.
- Zaboga, ini mi se da govori ozbiljno - ree Tomas.
- Zbog sela, svoje obitelji i potovanja prema pokojniku, molim te da se ne
mijea kad Kiltyja unesemo u crkvu da odsluimo zadunicu.
- Kilty? Zadunicu?
- On se vlastitom, slobodnom voljom vratio u krilo Crkve, i tu elju moramo
potovati.
- Ali, ovjee, to mi to zbori? Kako bi se takvo to moglo zbiti?
- Kad sam poduavao djecu u vaem selu, upoznao sam Kiltyja. Tu i tamo
bih ga obiao... samo smo razgovarali... sasvim nedune stvari. inilo se da mu to
pomae. Prije tjedan dana, slutei da mu se blii kraj, spopala ga je oajnika
potreba da se ispovjedi.
- Ne vjerujem ti, oe Cluny. Tebe je ona zubobolja od ovjeka, otac Lynch,
poslala u prljav zadatak, i nesumljivo na nagovor i s blagoslovom moje vlastite
ene... da mu utjera strah u kosti!
- Bog mi je svjedok - promuca otac Cluny, pocrvenjevi i ustuknuvi - i moj
sudac. Proklinji me koliko ti drago; kad ovjek trai oprost, moja je dunost jasna,
i nita drugo nisam nastojao doli spasiti njegovu besmrtnu duu.
- Ohhhh - zarei Tomas - sve je to preprozirno... svojim nagovjetajima o
paklu satjerao si ga u rog i pobonim brbljarijama oduzeo mu jedino dostojanstvo
koje je imao.
- Nije uope bilo tako, oe - usprotivi se odluno Conor. - Djed je ponekad,
sve do posljednjeg dana, vidio stvari jasno. Rekoh mu da e ti bjesnjeti, ali je on

zahtijevao pomast. Conore, rekao mi je ako sluajno postoji zagrobni ivot,

neu da bude kao ovaj koji sam proivio. Djed je rekao da jednostavno nee
riskirati da iznova mora trpjeti kao to je trpio na zemlji.
- Zato mi to nisi rekao, nego si iza mojih lea sudjelovao u toj prokletoj
uroti?
- Jer smo znali, oe, da bi ti to pokuao sprijeiti.
- I bih, svakako! Izrabiti bolesna starca koji vie nije zdrava razuma!
- Bio zdrava razuma ili ne, djed je imao pravo na posljednju elju.
- A ti si se ustoboio protiv vlastita oca!
- Jok, tata. Drao sam stranu Kiltyju.
Zavlada zastraujua tiina. Kaem vam, Tomas Larkin odjednom kao da je
dvostruko narastao. Nikada neu zaboraviti pogled kojim je svakog cd nas
odmjerio. Na licu mu nije bilo ni ljutine, ni mrnje, nego krajnji prezir -prezir
kakav samo vrlo snaan ovjek moe osjeati prema slabiima. Okrenuo se i
krenuo uzbrdo. Conor potri za njim.
- Oe!
- Idi kui, Conore - ree Tomas tiho.
- Tata! - preklinjao je Conor.
- Idi kui, dijete. Moram biti sam.
DRUGO POGLAVLJE
Kilty Larkin doimao se veliajno onako ispruen na odru u velikoj sobi. U
cijeloj grofoviji Donegal nitko nije bio ravan mojoj materi Mairead kad se radilo o
pranju, brijanju i ureivanju mrtvaca za odar. Povrh toga, bila je primalja u
Gornjem selu, i doekala na ruke svu Larkinovu djecu, inilo se da je polovicu
svojih noi probdjela pomaui rodiljama. A sve dok u gradi nije doao
protestantski lijenik, esto su je pozivali i u protestantske kue da pomogne pri
tekim porodima.
Kad smo stigli do kue, u dvoritu je Kiltyjevu slamaricu prodirao plamen jo jedna mjera da se odbiju zli dusi, a unutra, na daske oslonjene na etiri stolca,
poloili su mrtvaca i kao sveca pokrili finom bijelom ponjavom ... osim lica, ruku i
krupnih nonih palaca, svezanih uzicom da se ne bi povratio kao duh. Oko glave
treptale su svijee, a uz noge koio se par novih cokula da uzmogne lake proi
istilitem. Kapci su mu bili priklopljeni kao da spava, na prsima mu lealo novo
raspelo isklesano od kamena, a oko sklopljenih ruku omotana krunica. Za ivota
nikad nitko nije vidio starog Kiltyja kako moli, no sad se onako ispruen i divan
odjednom doimao poput samog svetog Kolumba!
ene iz sela i stariji ljudi koji vie nisu radili teake poslove na polju doli
su prvi; Finola ih doekivae na vratima.
- Dijelim tvoj bol.
- To je teak gubitak.
- Nek' vrag ne sazna dok godina ne umine.
- Kako si mi, draga moja?

- Trpim... trpim - istisnula bi Finola.

Prilazili su mrtvacu, uzdisali divei se sjajnom djelu moje matere i Finole.
- Nikad nije bio sliniji sebi!
Kleknuli su, brzo izmolili Oena i okupili se zatim u dnu sobe. Brigid je
napunila desetak malih glinenih lula duhanom, kojem se u ovakvim prilikama
pripisivalo nadnaravno svojstvo, i nudila ih naokolo sa zdjelom duhana za
mrcanje da tako ubrzaju Kiltyjevo putovanje i uskrsnue.
Zaklali su tri janjeta i u golemu kotlu skuhali juhu; a, ispekli tuce hljebova
od brana i krumpira, a i u naoj se kuhinji uurbano poslovalo jer se oekivalo
mnogo alobnika.
Mnoga smo jela izbjegavali, jer su starije ljude podsjeala na nae
siromatvo u vrijeme velike gladi, a prvo je od takvih bio sir. No ipak je sira na
bdjenju uvijek bilo, netedimice nagomilana u drvenim zdjelama. Finola je trala
amo-tamo, pozdravljala alobnike, jurila k ognjitu, pa opet gostima, nutkajui ih
da jedu. Grabei prstima sir, mrmljali su: - Pojest emo ovo jelo licom punom
alosti.
Gortaci su oduvijek bili manje ili vie siromani, ali su Larkinovi,
zahvaljujui svojoj upornosti i snanim mukarcima, imali uvijek vie od ostalih.
Imunost se u nas mjerila time koliko je tko maslaca mazao na kruh. Nedaleko od
najgornjih redova kamenih zidia lealo je maleno polje treseta u koji su dubli
rovove i u njih spremali maslac da se ne uegne. Sad je Liam odande dovukao dva
golema kabla, ime se dalo na znanje da se na ovom bdjenju nee tedjeti ni u
emu.
Finola je bila prava arobnica u tuenju maslaca, koji se spravljao tono po
njezinim uputama, a prialo se da je tajnu dolijevanja sirutke kako bi sprijeila
grudvanje nauila od vila. Njezin je maslac bio pravi barun... mastan, gust,
gladak, divota!
Osim poznate injenice da je Conor bio moj najprisniji prijatelj i uzor, jedna
od nagrada za zadravanje u Larki-novoj kui bila je svakog dana krika kruha s
maslacem. - Ne tedi s maslacem - rekla bi mi Conorova mati, i tada bih ga
natovario deblje od kruha. Razmazivao sam ga velikodunim potezima kao
protestanti buku na kamenju svojih kua. Ugledavi Liama kako vue dva golema
kabla, zakljuih da je pogodan trenutak da kleknem do Kiltyjevih nogu i izmolim
nekoliko Zdravomarija. Ba kad sam ih domolio, u sobu uvedoe magarca onih
udovica koje su pekle rakiju; donio je koare pune boca. Juha se ve bila dobrano
zgusnula, a soba napunila duhanskim dimom, kad je neoekivano stigao i sam
Dooley McCluskey, taj legendarni gulikoa, opasan svojom pregaom i s
polucilindrom na glavi, stisnutih oiju kao uvijek, jer je u svojoj krmi neprestano
napeto zurio u tamu da se uvjeri nije li ga tko prevario za pie. I pazi ovo! Dooley
McCluskey donio je sa sobom tucet boca viskija, sve zapeaeno dravnim
peatom, a od toga krca Kilty Larkin nije mogao dobiti boljeg priznanja. Kua je
sad bila tako krcata da bi jedva provukao slamku izmeu ljudi koji su se gurali i
ispred kue, sve tamo do staje.

Iznenada galama na dvoritu presta te zavlada grobna tiina, koja zapljusnu i

kuu. Pojavio se Tomas Larkin. Dok je prilazio ocu i stao nad njim, gosti se
razmaknue kao more u Bibliji.
Kako su svi znali da je Kilty zatraio pomast, u kui zavlada strana
napetost. Hoe li Tomas pasti na koljena ili sve porazbijati? Naposljetku je sjeo uz
Kiltyja i njeno poloio svoju ruku na oevu. Svi u kui jednoglasno uzdahnue s
olakanjem. Conor mu prie i obojica se zgledae s neznatnim tunim smijekom u
oima.
- Da - ree Tomas - ... da. - Dooley McCluskey skine svoj polucilindar,
zadri ga iznad srca, a drugom rukom hitne Tomasu bocu viskija, koju ovaj jednim
gutljajem gotovo dopola ispije. Nato uze lulu od Brigid, potapa je po glavi i
povue se u kut.
Svi u sobi ponovno odahnue.
To je bio znak Finoli da pone naricati. Istisnula je prodoran krik koji
prodrma kuom, pala na koljena i poela puzati k leu.
- Kilty! Kilty! Znala sam da nas ostavlja kad sam sino svojim oima
vidjela vilu smrti!
Na ovo se svi otrijeznie. Uplaeno mrmorenje ispuni sobu.
- Uistinu?
- Gdje, mila moja?
- Rei u vam - dahtala je Finola, drui, od pomisli na straan dogaaj... Pola sam u staju... tamo - pokazala je rukom - da nahranim kokoi. Bacila sam
pogled na dragog Kiltyja, kad odjednom vidjeh kako se nebo mrai... ba kao i
onomad kad nas je napustio stari Declan O'Neill...
- Da - svi se sjetie toga. Ljudi su se kriali i, kao da ih je privukla neka sila,
primakoe se narikai, koja je pala u zanos.
- Kako se bilo smrknulo, kresnuh ibicu i propeh se na prste te pripalih
fenjer, a inei to probode me neto poput ledena noa, tako da zadrhtah i moje se
neroeno edo uzvrpolji. Fenjer se sam od sebe utrnu, a ja ga, drui, jo est puta
upalih; i uvijek se iznova gasio uranjajui u grobni mrak!
Isuse, kakav je muk zavladao u sobi! Dlanovi se smoili, a usta presuila da
su se jezici zalijepili o zube.
- A tada - stenjala je Finola - pojavi se svjetlost sama od sebe. Okrenula sam
se sasvim polagano od fenjera i u dnu staje ugledala svjetlucanje. Bojei se prii,
nisam mogla razabrati tijelo, ali lice je bilo zastrto velom...
- Sveta Marijo - ree netko.
- Kosa je bila duga i vrana s crvenim pramenovima, a na velu krvave mrlje i
suze.
- Vila smrti Dooreena O'Neilla! Razumije se! I sama sam je vidjela kad je
umirao moj ljubljeni Caley! - povie jedna od udovica, koja se bavila peenjem
rakije.
Zaori vika i krici, no Finola sve to nadglasa.
- Nasmijala se kao da kokodae i zaridala... ,Kilty... Kilty... Kill-tee... Killtee' posiui za mnom... zatim se rasplinula... nestala u samu zemlju...

- To je bio znak!
- Kilty! - vrisne Finola. - Slatki moj Kilty Larkine! Bog te volio, Kilty! Oh,
to nas ostavi, voljeni Kilty! -Jecajui ljubila mu je noge...
- Djede! - krikne Liam, i tada sve etvoro, Finola i njezino troje djece,
oajniki zaplau, dok je Tomas mirno sjedio u svom kutu otpijajui
McCluskeyjev viski. Finola je naricala sa arom koji bi smekao i sam kamen,
upajui prstima laneni pokrov na Kiltyju i urlajui iza glasa. Liama spopade
histerian napadaj, te je vriskao dok se nije u grevima presavio na tie. Otac ga
podie, uze ga na krilo i zakrili svojim ruetinama, pa Liamovo trzanje postupno
prijee u jecanje.
Finola je naricala sve dok alobnici nisu zapali u pravu groznicu... bila je
najbolja narikaa na cijeloj istonoj obali Inishowena, a njezina tualjka za mrtvim
tako snana da su se svi otimali za nju pri bdjenjima. Ve godinama, od smrti
roditelja, nije jojiumro nijedan bliski roak da ga oali, i sada je davala sve od sebe
u elji da Kiltyja otpremi u grob s najveim sjajem.
Conor i Brigid ubrzo se iscrpie plaem i prikljuie Liamu na Tomasovim
koljenima, no Finola nastavljae ekstazu svog izvanrednog bola. Kako sam bio
prilino sitan, a Tomasovo krilo prostrano, i ja se ugurah u nj.
I mnoge druge ene, meu njima i moja mati, ponesene Finolinim arom i
omamljene rakijom, naricale su na koljenima, i tako se naposljetku iz kue orila
glasnija rika nego iz grla dvije tisue goveda na sajmeni dan u Derryju.
Finolino lice pobijelilo je kao kre na zidu upnog dvora a kosa joj se
zamrsila kao busen morskih algi. Potoci suza umrljali joj obraze, kapajui s nosa,
brade i kutova usnica, a znojila se kao da je kuhaju u kotlu. Napet trbuh grio se
tako jako da se pobojah do e se dijete roditi tu uz noge umrlog.
- Dosta je bilo vaeg prvog bdjenja - ree nam Tomas - sad svi trkom
Seamusovoj kui i u krpe! - Otro je presjekao Conorove prigovore i zatim nas
izgurae iz kue s opomenom da se vie ne vraamo.
Kako u kui vie nije bilo moje brae, dijelio sam leaj samo s Colmom, a
on e ovu no probdjeti trei za djevojkama. U jednoj izbi gdje je noila i perad
imali smo prostranu mekanu strunjau ispunjenu jelovim granicama, dovoljno
iroku za nas etvoro. Polijegasmo tijesno jedno uz drugo. Sjeam se da sam,
premda mi je Conor bio najbolji prijatelj, uvijek kad bismo svi spavali zajedno,
nastojao lei do Brigid, jer iako sam Conora volio, leati uz Brigid bilo je drukije,
a to sam zamjeivao ve tada. Slutio sam da je elja da se priljubim uz Brigid bila
u nekoj vezi s grijesima na koje nas je otac Lynch upozoravao, ali sam se
jednostavno priinjao da to ne znam, jer je uz nju bilo ugodno. Uostalom, Liam i
Brigid su ubrzo namrtvo zaspali, a Conor i ja ostadosmo budni.
- Conore?
- Da?
- Spava?
- Ne.
- to misli, to sad rade?
- To uistinu ne znam.

- Ne moe zaspati?
- Jok. U glavi mi zuji.
Malo zatim upitah - ... Conore, spava?
- Ne.
- Bi li nas tvoj tata jako epao kad bismo se vratili i sakrili na tavan? Pa
Kilty ti je bio jedini djed, i znam da bi volio bdjeti uz njega.
Zavlada tiina; vagao je za i protiv. Malo potom Conor izusti arobnu rije...
- Hajd'mo, goljo.
S velikim oprezom iskliznusmo iz kue i kriomice kao kradljivci stoke na
lordovu imanju prebacimo se preko zida. U Larkinovoj je kui sad bilo tako buno
da ne bi uli ni da je na nju navalio par pobjenjelih bikova. Conor prisloni ljestve
pod tavansko okno, i mi se uzverasmo pa se ukopasmo u sijeno, guei dahtanje.
Na tavanu su inae spavala Larkinova djeca. Osim prozora, bila su tu jo dva
otvora s poklopcima kojima se silazilo u kuu: jedan za ljestve u sobu, a nasuprot
njemu drugi za ljestve u staju, gdje su drali stoku, konja i perad. Larkinovi su
svinje drali vani u oboru. S tavana smo imali sjajan pregled nad svime to se dolje
zbivalo.
Glasno naricanje sada je umuknulo, stariji ljudi povukli su se natrag u svoj
kut, puili lule, kartali i prepriavali zgode. Nekoliko manje djece tralo je naokolo
sipajui papar u ajnike i zdjele sa mrkavcem, to izazva provale kihanja, a ispred
kue se momci i djevojke povukli u mrak da igraju zaloga i lanog vjenanja.
Usred sobe nekoliko mutikaa, previe nespretnih da se zabavljaju s djevojkama,
trcahu jedni druge vodom da im proe vrijeme, dok je odmah pokraj odra skupina
zrelih mukaraca odmjeravala vjetinu preskakivanja preko metle drei drak
objema akama. Nasuprot njima, s druge strane odra, klealo je desetak ena,
molilo i naricalo. Polijevanje vodom bilo je na vrhuncu, kad borci dodae kao
municiju krumpire to prolijetahu opasno blizu ena zanijetih molitvom. Ispod
prozora na dvoritu Finolin brati Donall MacDevitt, iz susjednog sela, podnese
pod nos bocu etera dizaima utega i preskakivaima kamena plota. Zaas su bili
oamueni i ludo glavinjajui smijali su se jo glasnije, umiljali da su ptice pa
pokuavali sletjeti s krova ili zida. Pri tom su se ludo izubijali, to ih uope nije
boljelo. Netko zaigra u gusle a drugi u gajde, te oni koji nisu pjevali
revolucionarne pjesme zapraie nogama da je sve letjelo; udovicama se uskomea
krv naoigled tog raspojasnog mukog oSilja, a to nije slutilo na dobro. Izbi
prepirka oko spornih stvari, a takve su bile gotovo sve... Ah, bile su to sjajne
karmine, uistinu veliajne! Da nije bio mrtav, Kilty bi bio najponosniji ovjek!
Jamano je zadivio svetog Petra i sve anele tolikim odanim prijateljima.
- Psst! - upozori me Conor munuvi me laktom. Netko se uspinjao ljestvama.
Ukopasmo se u sijeno tako da su nam provirivali samo nos i oi. Zamalo eto
Billyja O'Kanea, koji pomoe Bridie O'Doherty da se popne u sjenik. Za tili as
poe natezanje, hihotanje i zavlaenje ruku pod djevojine suknje. Ja i Conor
grevito smo drali jedan drugog da ne prasnemo u smijeh. Iznenada Billy i Bridie
prekinu igru i brzo se sakriju u sijeno - netko se drugi sad penjao ljestvama. Istog

trenutka Maggie O'Donnelly i moj brat Colm uljezoe na tavan i smjesta poee
izvoditi istu igru.
Na sreu otac Lynch i otac Cluny nisu bili pozvani na bdjenje, ali svi smo
znali da su u nekom mranom kutu zauzeli busiju te prikupljaju dokaze o
besramnosti, golotinji, kletvama, ispijanju etera, ljubakanju i svim onim tjelesnim
grijesima s njihova beskonana popisa.
Otac Lynch je ak branio momcima da etaju istom stranom ceste kojom i
djevojke, motrei uvijek u svakom skupu kao kobac ne dotiu li se pripadnici
razliitih spolova, ne izmjenjuju li zaljubljene poglede i, tako mi svega, umio je
ak pogoditi ako je tko makar i mislio o tome. Njegov glogov tap nasadio je
vorugu na mnogu glavu kad je poput same boje strijele ubadao njime u stogove
sijena po Ballyutogueu.
Bilo je dobro to se upnik noas nije zatekao u kui Tomasa Larkina, jer je
gore na tavanu bilo ve vraki tijesno. Naa se zabava pretvori u strah kad
vidjesmo to parovi izvode. Ba kad je postalo najzanimljivije, dogodi se neto
strano. Sijeno me u nosu tako pokakljalo da sam udario u kihanje. Po cijelom se
sjeniku uzdigoe glave.
- Isuse!
- Majko sveta, smiluj se!
- Rekne li popu, ubit e te, Seamuse - dreknu moj vlastiti brat.
Prokuljali su s tavana kao da je poar. No naa se zabava ubrzo nastavi, jer
nam pozornost privukoe dolje u staji Dinny O'Kane i Bertie MacDevitt, koji su se
mlatili do besvijesti... Udarci su bili slabo naciljani i bez prave snage, ali su
poplaili krave - dojit e tjedan dana ukiseljeno mlijeko.
Ta je tua prijetila odavno, jer je izmeu O'Kaneovih i MacDevittovih bilo
zle krvi.
O'Kane i MacDevitt bili su se uortaili, a to je moralo zlo svriti. Jednog
dana, u miroljubivu raspoloenju, od-luie zajedniki kupiti konja. ivotinju su
naumili nabaviti s poetka proljea za oranje, a kad i posljednje poa-nju, prodati
je da namaknu novca kako bi zimi prehranili svoje obitelji. Stoga je kupnja i
prodaja konja bila ozbiljan posao.
Da bi platio svoju polovicu konja, Dinny O'Kane prijee preko mora i
zaposli se u liverpulskim dokovima u vrijeme utovara stoke, a za svoju polovicu
Bertie MacDevitt ponjeo bi Dinnvjev urod.
Uvjereni da su obojica veliki znalci konja, uputie se u Carndonagh na
sajam. Na povratku, uvjereni da su nasamarili prodavaa, kraljevski su se
zabavljali.
No Dinny zakljui da je u tom ortakluku izvukao krai kraj jer je morao
raditi u Engleskoj, a da nepravda bude vea, Bertieju je bacanjem pismo-glava
pripalo pravo da se prvi poslui konjem.
A onda je dola propast: samo to je poorala Bertiejeve njive, raga dignu sve
etiri i odape. Otada su se stvari strano zamrsile.
Sad su obojica kruila stajom, vie omamljena rakijom nego udarcima koje
su si dijelili, podjarivani O'Kaneovima i MacDevittovima, O'Neillovima, koji su

stali na stranu O'Kaneovih, i O'Dohertvjevima, koji su navijali za MacDevittove.

Situacija se poela zaotravati. No tad se pojavi miritelj u osobi Tomasa Larkina.
inilo se da je krupan kao njih dvojica zajedno - desnom je obujmio Bertieja oko
pasa i podigao ga sa zemlje, a lijevom rukom drao Dinnyja podalje.
- Gospodo, gospodo - korio ih je.
Borci su se i dalje grozili akama, pazei da pri tom ne oeu Tomasa,
dobacujui jedan drugom prigodne napomene.
- Sudarit u vam tikve ako ne prestanete - ljutnu se Tomas, no arke su ve
buknule po cijeloj staji.
- Pa dobro, onda predajem stvar ocu Lynchu. Bitka presta kao presjeena.
Tomas i gladijatori spustie se u sijeno. Hvatali su zrak i utirali ogrebotine.
- Prihvaam Tomasovu presudu ako je i ti prihvati -zadihano e Dinny.
- Samo zbog mira i uspomene na pokojnika - ree Bertie - jer ti si odvratan...
- No, no, no - prekine ih Tomas.
- Onda? - upita Dinny.
- Onda dobro...
Tomas zatrese glavom.
- Da, moram promisliti. To je zavrzlama za Solomuna. Ima li tu kakva
kapljica da razbistrim pamet? - Zatim potegne silan gutljaj i otare usta ispustivi
moan ah.
- Po mojem, ortaci jednako dijele tetu kao i korist.
- to sam ti govorio? - ree Dinny gurnuvi Bertieju aku pod nos.
- Umukni dok ne zavrim - zapovjedi Tomas. - Posudit u ti svojeg konja,
Dinny, da poore njive, pod uvjetom da Bertie poanje tvoj urod.
- Ali mi tada neemo imati konja za prodaju, Tomase!
- Da, to vam je kazna to ste htjeli prevariti prodavaa ...
- Ali...
- Ali...
- uli ste moju presudu, gospodo. A ako posluate moj savjet, postarat u se
da svatko u selu doda neto od svog uroda pa ete prezimiti... pod uvjetom da vie
zajedno ne kupujete konje, jer ne prepoznajete ni konjsko dupe, sve da vam konj i
sere po cokulama.
Nainivi to udo, Tomas usta, povue Dinnyja i Bertieja na noge i ree da
bi bilo mudro kad bi si tu pred njim pruili ruke...
- Poinju s krunicom.
Nakon izljeva ope alosti zainjene eterom, alkoholom i izobiljem jela, sad
je bio krajnji as da se svi spuste na koljena i pomole. Finola iznova zapuza prema
odru, i dok je to radila, osjetih da me spopada munina. Uvijek bi mi pozlilo kad su
dospjeli do moljenja krunice.
Ako me ne budu pustili u nebo, bit e to zbog krunice. Premda sam se trsio
da o njoj ne mislim neprijazno, Bog zna sve, pa i moje najskrovitije misli, on zna
da sam najmunije trenutke svojega ivota proveo s krunicom. Jedno je puzdano a to je da je nitko nee morati moliti uz moj odar.
Stresao sam sijeno s odjee, spustio se na koljena i sa zebnjom uzdahnuo.

- Ah, ne mora s nama moliti, Seamuse - ree Conor. Bio sam previe
uplaen a da bih se usudio ne moliti.
- Moemo se priinjati da spavamo ili se vratiti u vau kuu.
- Ne - zastenjao sam. - Bog bi to ionako znao.
- Nemoj sad da ti pozlije - upozori me Conor.
Prekriio sam se... Vjerujem u Boga oca svemoguega, stvoritelja neba i
zemlje, i u Isusa Krista, sina njegova jedinoga, Gospodina naeg, koji je roen od
Marije djevice, muen od Poncija Pilata, raspet, umro i pokopan, trei dan ustao
iz mrtvih...
Zavrio sam taj dio prije svih da udahnem malo zraka. Dolje su svijee
dogorijevale bacajui lude sjenke na usukano, blijedo lice Kiltyja Larkina. Vani se
iznenada razmahao vjetar - puhao je s mora, a kad je zafukao kroz tavan, znao
sam da e ubrzo nadoi oluja. Dok su alobnici molili dalje, spopadala me sve vea
munina, te sklopih oi i stisnutih zubi nastavih moliti... znak kria, etiri Oenaa,
est Potuj oca svojega, pet Muka Isusovih i trideset i pet Zdravomarija...
- Prva muka - zastenje Finola - muka u getsemanskom vrtu.
Bili su umorni, robovi rada s izbrazdanim licima i uljevitim rukama, koji su
tu proivljavali i svoju vlastitu smrt, pokoravajui se u bijednoj slabosti otrici
tajne koja im cijela ivota prijetei stoji pod grkljanom... prepriprosti i preumorni
da se usprotive... odvie zaplaeni da trae istinu... utonuli u utnju, jer bez nje...
to im jo preostaje u to bi mogli vjerovati? Pet minuta... deset minuta... petnaest
minuta... busaj se u prsa, ponikni glavom... moli, moli, moli. Tko je od njih uope
jo znao to izgovara? Tko je to ikad doista znao osim upnika, a njega ne moe
pitati.
Zbog Kiltyjeve due odluio sam da noas budem dobar, pa sam se upinjao
dok me od toga nije zaboljela glava mislei na muku dragog Isusa. Primorah se da
osjetim njegove muke, jer je tako trebalo biti, zato to je Isus bio tako dobar, a ja
grean. Odluio sam okusiti slani znoj i pognuti se pod teretom kria da krv
prokaplje s moje krune i prsne iz mojih zapea kao nikad dotada.
Oh, sranje, eludac mi se dizao. Conor e bjesnjeti.
Vani se nebo zacrnilo kao onog dana kad su raspeli naeg gospodina Isusa, a
sada je sam Bog osobno gledao dolje Larkinovu kuu i mene, jer on zna da mrzim
krunicu. Prepao sam se osjeaja koje nisam mogao sakriti jer me Bog promatrao,
pa sam se jo jae trsio da osjetim muku Isusovu.
- Oe na, koji jesi na nebesima...
- Zdravo Marijo, milosti puna...
Koliko je dosad bilo? Mislim trideset i etiri, ali ne bih ih smio brojiti jer je
to grijeh, treba voljeti krunicu...
U ime Oca, Sina i Duha Svetog...
Dvadeset minuta... dvadeset sati... dvadeset i tri minute ... ponikni glavom...
busaj se u prsa... ponekad se sve smijea, pa onda to i nije tako zlo. Pri moljenju
krunice bar sam jednom na tjedan povraao. to sam jae nastojao da mislim na
Isusa i njegove muke, to sam vie povraao. Naprosto nisam znao to u.
Trideset minuta... etrdeset minuta... etrdeset godina u pustinji...

- Isuse, alaj si blijed, Seamuse. Bljuvat e? Ja... ja, pokuat u da ne

bljujem...
- Prestani moliti.
- Moram dovriti, Conore. Sad smo kod kajanja, a ako to izmolim bez
zapinjanja, moda me Bog nee kazniti.
- Zato bi te Bog kaznio?
- Jer mrzim krunicu...
- Ej, ne boj se. Moj otac kae da prvo i prvo Bog nikad nije stvorio tu
prokletu krunicu, a drugo, on te ak niti ne slua.
Kad god je tako govorio, Conor me plaio.
- uti. Ako ne prestane, morat u se ispovjediti da sam te sluao.
- Eh, moj otac kae da Bog ima vanijeg posla nego da slua kako jedan
popianac moli krunicu.
Pritisnuh dlanovima ui da ne ujem.
... - O, Spasitelju moj, oprosti mi to sam te uvrijedio, jer si beskrajno dobar
i grijeh moj te rastuuje. Prezirem sve svoje grijehe...
Conor me epa za zapea i silom skine moje dlanove s uiju.
- Kakve grijehe! Pa tebi je tek jedanaest godina! Istrgnuh se, zaronih u
sijeno, zadrah dah, zaepivi ui vrsto, vrsto...
- Prezirem sve svoje grijehe - molio sam ludim zanosom - i elim ih okajati
tvojom dragocjenom krvlju; speri s due moje sve mrlje grijeha tako da ist tijelom
i duhom mogu dostojno prii najsvetijem sakramentu, tvojem ola-taru...
Kad me Conor povukao na noge, jecao sam i drhtao, a on me obujmi kao to
je njega njegov otac na svojem krilu.
- Smiri se, goljo... Ja u te uvati.
Mnotvo okupljeno u kui poe se beskrajno umorno podizati i veina se
oprosti te se iznureno razie kuama; samo roaci i najblii prijatelji ostadoe da
nastave bdjeti uz odar.
TREE POGLAVLJE
Jo sam drhtao od svoje najnovije nevolje s krunicom, kad gore od zaljeva
navale dobro poznati kini oblaci i izliju se na selo.
Larkinovi su na poetku stoljea dobjegli u Donegal i jo su se nakon
osamdeset i pet godina drali obiaja grofovije Armagh da svoje krovove pokrivaju
slaui redove snopova jedan nad drugi, dok smo mi na jednostavniji nain
povezivali slamnate krovove vrbovim ibama. I ni za najeeg pljuska nikad ni
kap nije prodrla kroz krov Larkinovih. Bili smo u suhu, uukani kao poljski
mievi u vrei penice, i upravo smo tonuli u san, kad nas iznenadan amor dolje u
sobi ponovno privue nad otvor.
Stigao je Daddo Friel, najbolji pripovjeda u cijelom Inishowenu! Conor i ja
malo smo znali o ivotu u svijetu, uli smo o njemu samo od drugih na sajmovima
ili od putujuih kotlokrpa, ili kad su se nai roaci vratili preko vode s rada u
Engleskoj. Jedina knjiga koju smo imali bio je raskupusani katekizam. Dolazak

jednog pripovjedaa bio je za nas uzbudljiv dogaaj, jer je on potpaljivao plamen

nae djeake mate. Daddo Friel je vrlo tovan pripadnik onog osobitog ljudskog
soja koji umije iscrpno priati o dogaajima koji su se zbili stoljeima ranije.
Hramao je i desno mu je oko bilo gotovo slijepo, a ni na lijevo nije vidio
mnogo bolje. Tomasa povede k odru. Znalakim rukama blago je preao po leu.
- Da, to je bila ljudina... prava ljudina - ree, a dvije slane suze potekoe mu
niz lice.
- Tomase, skini mu tu mokru odjeu. Potpuno je promoila - ree Finola.
Odmah zatim treset bi iznova raspaljen, stari Daddo udobno smjeten i
zagrijan aom rakije, pa jo jednom i jo jednom. Kad se proulo da je doao,
ljudi se iznova okupie ekajui da progovori, to on ubrzo i uini neobino jasnim
glasom za svoju dob.
Daddo je svoja sjeanja uvijek poinjao 1803. godinom, kada se rodio. Ta je
godina ula u povijest po vjeanju Roberta Emmeta, koji je spremao ustanak.
Emmet je prkosio Britancima odravi s optuenike klupe nezaboravan, nadahnut
govor. Po tome kako ga je Daddo citirao, moglo se pomisliti da je bio osobno u
sudnici, a ne na prsima svoje matere.
Od Emmeta preao bi na veliko i magino ime Daniela O'Conella,
prepriavajui kako su Kilty i on pjeaili sto i pedeset kilometara da uju
oslobodioca gdje govori na masovnim skupovima od milijun i vie ljudi. Kako je
Daddo bio ugledan pripovjeda, nitko nije mario da provjerava kilometre ili
istinski broj onih koji su sluali O'Conella.
Tada bi na red dolazio fenijski ustanak 1867. godine i godina i etiri mjeseca
koliko su on i Kilty proveli u tamnici u Derryju, gdje su ih od jutra do mraka
muili. Uvrede koje Daddo nije priajui upuivao Britancima drao je u priuvi za
majku Crkvu, koja je obojicu iskljuila.
Kad se Daddo Friel oborio na katoliku Crkvu i biskupe, svi su se, pa i ja,
uzvrpoljili, jer sam se toga dana ve dovoljno nasluao krivovjerstava. No Daddo
je bio prevalio osamdesetu, a kad je netko tako star, sluaju ga s potovanjem.
Premda je bio u punom zamahu i premda e svoje sluatelje prikovati jo
sate i sate, nisam due mogao suzdravati san. Njegov se glas poeo mijeati sa
umom kie, a kapci su mi strano oteali.
Kad sam se probudio, bilo je jutro. Conor je bio zaspao uza sam otvor
nastojei upiti svaku rije. Oduljah se k prozoru. Vani je bjesnjela prava ulsterska
oluja, s tako jakim vjetrom da je kia padala gotovo vodoravno. Dolje u sobi lealo
je razbacano prilino mnogo ljudi, neki smotani kraj ognjita, drugi isprueni na
stolu ili na sastavljenim stolcima, mnogi su spavali naslonjeni o zid. ak je i staja
bila puna gostiju, koji polijegae u prazne pregrade.
Tomas Larkin sjedio je nepomino uz Kiltyja. Oi su mu bile podlivene
krvlju kao usoljenoj kombri. Odjednom mi zamre srce: sve troje ljestve za tavan
bile su odnesene, a mi zarobljeni. Prodrmah Conora i aptom mu saopih na
poloaj. ekali smo u nadi da e Tomas ustati i pruiti nam priliku da neopaeni
siemo. Finola mu prie, pritisne svoj nabubreli trbuh o njegova lea i pogladi ga
po kosi. To to su se tako rado doticali kod Larkinovih mi se jako svialo.

- Gadno vrijeme - ree Tomas ne podiui pogled.

- Ljuti li se na mene to je Kilty primio pomast? Stresao je glavom.
- Zapravo ne. Nisam se drugom mogao niti nadati. Uinjeno... je uinjeno.
- Nemoj bjesnjeti na oca Lyncha. Nema od toga koristi... a osim toga,
Tomase, upnik i nije tako tvrd.
- Tvrd? Najmeka stvar na njemu su njegovi zubi.
- Tomase - molila je - ta nee valjda napraviti sablazan na misi?
Pogledao ju je, osmjehnuo se i potapao je po ruci...
- Ne brini - ree.
Finola olakano uzdahnu, a onda se pograbi za trbuh.
- Dijete se uasno rita. Mislim da eli izai prije vremena. Ah, pogledaj se.
Vidjela sam ve momke boljeg izgleda na bdjenju. Poi i opari se. Potpalit u ti
vatru...
- Ne, ne putam te van po toj kii. - Podigavi pogled k tavanu, prostrijeli
nas oima. - Dakle, naprijed, silazite obojica.
Uhvaeni na djelu, objesismo se o ruke i s muklim udarcem skoismo u
sobu, stavi u stav mirno pred To-masom.
- Koliko se sjeam - ree Tomas - poslani ste u susjedstvo na spavanje. Je li
tako?
- Da, oe. - Conor proguta pljuvaku.
- I onda?!
- Nismo mogli zaspati.
- Ali nas je krunica uspavala - dodah brzo.
- Zapalite vatru u kupaonici - zapovjedi nam - i bolje da bude dobro
ugrijana. U protivnom, znam dva derana kojima u oderati kou.
Odlanulo nam je zbog blage kazne, pa odbrzasmo. Kupaonica je bila mala
okrugla kamenjara u obliku konice, koju je dijelilo nekoliko obitelji, a sluila je
da se jarom olakaju reumatine boli, esta boletina u ovom vlanom podneblju.
Nabacasmo hrpu slame na vatrite i poslagasmo tucet tresetnih cigli na nju,
tad sve prekrismo eljeznom reetkom i na nju navalismo rijenog kamenja. Slama
je uskoro potpalila treset, pretvorivi kamenjaru u pe. Tomas Larkin ue gol,
sjede pognut na stoliicu i stenjae da se Bog smiluje, dok smo mi bijesno
raspirivali vatru sve dok se treset nije skroz-naskroz zabijelio. Kad je bio dovoljno
raspaljen da prikuha i samog vraga, podigosmo zajedniki vedro vode, kaljui i
znojei se da Tomasu pokaemo kako se trsimo, te ga izlismo po kamenju. Zapita
vrua para tako jako da nam umalo ne rastopi nokte. Iz Tomasa potee rakija i znoj
kao potoci u proljee. Potom on ispuza kroz niski otvor i baci se, bubnjajui
objema akama po prsima, u ledenu baru ispred kamenjare.
- Ah, boanstveno! Boanstveno! - urlao je. Vidjevi da se iz kupaonice die
dim, susjedi u istom ili jo gorem stanju doteturahu na zajedniku parnu kupelj.
Drugi dan karmina zapoe s dolaskom gostiju iz udaljenih mjesta. Poslije
podne vjetrovi su otpuhnuli kiurinu prema kotskoj, a ostali su razderani oblaci
to su ubrzano plovili; kroz njih je provirivalo varljivo sunce.

Ugodnu tiinu prekinu kotrljanje kotaa. S raskra su prilazila kola koja je

vukao lijep i osobito krupan konemarski poni. Oko kola skakala je gomila djece, a
mnoga su se potrpala u njih. Zaprega stane ispred kue Larkinovih, izazvavi
neobino uzbuenje. Desetak uslunih ruku isprui se da pomogne sii Kevinu
O'Garveyju.
Zatitnik i branitelj zakupaca dovezao se sve od Derryja da osobno oda
posljednju poast Kiltyju Larkinu.
ETVRTO POGLAVLJE
Moja mati esto je zavravala svoj govor ovim rijeima:
- Seamuse, moj dragi deko, dao Bog da kad naraste i pusti bradu bude
upola takav ovjek kao Kevin O'Garvey.
Po vanjtini nitko ne bi Kevina OGarveya drao tako znaajnim. Bio je
nizak rastom kao i moj otac, a moj je otac bio najnii ovjek u selu i inio se jo i
niim radi ispupena trbuha. Kevinova lubanja bila je gola, okruena samo
vijencem sijedih uperaka koji su se podigli uvis kad je skinuo svoj visoki, kruti
eir.
34
Oi si mu samo mogao nazrijeti, onako rasplinute iza debelih stakala
naoala. U odijevanju se od nas razlikovao trietvrt kaputom od finog tvida, no
pomnijim razgledanjem opaalo se da je barunasti okovratnik pomalo otrcan i
cijelo odijelo prilino olinjalo.
Kevin O'Garvev bio je na predstavnik, voa Zemaljskog saveza grofovija
Donegal i Derry, koji je skinuo teret kmetstva sa seljaka zakupaca. Kad je Savez za
nas izborio prevelike povlastice, proglasili su ga, razumije se, protuzakonitim;
Charlesa Stewarta Parnella zatvorili su u Kilmainham, u Dublinu, a istodobno
Kevina O'Garveyja u Derryju. Njemu taj zatvor nije bio nepoznat, jer je do tada
ve dvaput bio gost Krune kao lan Tajnog republikanskog bratstva fenijaca.
Kevinu O'Garveyju nije nipoto bilo lako biti Kevin O'Garvey, jer je u ivot
stupio kao nahoe, to je za mnogu djecu znailo gotovu smrt. Preivio je i dospio
u najstranije sirotite u Ulsteru, a kad mu je bilo sedam godina, unajmili su ga,
kako se obino radilo sa siroadi, da za robovsku plau slui na bijednoj farmi pod
upraviteljstvom lorda Hubblea. U devetoj godini dospio je u popravilite zbog
krae, pijanstva i uvrede Krune; iz popravilita u ubonicu, pa amo-tamo nekoliko
puta. Bio je na najboljem putu da postane nepopravljiv, kadli se uplela sudbina:
poslae ga za pokus k nekom protestantskom odvjetniku u Ballymoney, gradi ne
vei od mrlje, no u stanovitoj mjeri napredan i dobrostojei jer je sluio kao
eljezniki depo za rudnike eljeza. Tu je Kevin O'Garvey, radei kao sluga u
konjunici, zapoeo svoju udesnu karijeru: uz svijeu je sam nauio itati i pisati,
a tom munom trudu duguje svoj slab vid. Bio je tako bistar da ga je odvjetnik
uzeo u kancelariju, i za neobino kratko vrijeme Kevin je izvanredno sastavljao
pravnike spise. Kasnije je postao jedan od malobrojnih katolikih odvjetnika u

Ulsteru, vratio se u Dublin i posvetio tome da pobolja ivotne uvjete irskih seljaka
i stanovnika bijednih gradskih etvrti.
Nama je zakon bio neto neobino, tako tue kao obiaji afrikih plemena.
Premda se na ivot odvijao u okviru zakona, zakon ga je odreivao i tlaio, uvijek
smo u njemu gledali neku velebnu i mistinu snagu koja je bila izvan naega
poimanja. Svi koji su bili povezani sa zakonom - Kruna, sudovi i vojska, koji su
nam itali ukaze - bili su tirani. Oni su nam nametali igru po svojim pravilima i na
svojem jeziku, koji su samo oni razumjeli. Slabo smo znali svoja prava, a
mogunosti kako da se koristimo zakonom nikako. Zakon je bio toljaga koja je
pripadala lordu Hubbleu i protestantima, i od njihovih kneevski odjevenih sudaca
i peatima posutih dokumenata nismo se mogli ni na koji nain braniti.
Tad se pojavio Kevin O'Garvey: umio je itati njihove statute i slomiti
njihovu mo. Engleze je zaprepastilo to se naao branitelj croppyja*( Croppy =
oianac; podrugljiv naziv za irskog buntovnika iz 1798.) koji se slui njihovim vlastitim
orujem. Ismijao je njihove odvjetnike i doveo sudove u veliku nepriliku kad je
njihove uskogrudne propise okrenuo protiv njih samih. Ubrzo im je postao kost u
grlu. Pokuali su manje-vie sve: mito, prijetnje i naposljetku tamnicu, no kad god
se Kevin O'Garvey naao u zatvoru, zbivale su se udne stvari: na zagonetan bi
nain izgorjela, na primjer, lordova lovaka kua. Vlastima se nije svidjelo da se
takvi kao mi odjednom snalaze u zakonima, no jo im se manje svidjela
podudarnost udnih sluajeva sa zatvaranjem Kevina O'Garveyja.
Ljubezno je pozdravio Larkinove, a starom Kiltyju odao poast, na to ga
okruie i on s beskrajnim strpljenjem saslua bezbrojne pritube.
Druge veeri bdjenja Conor i ja zakljuismo da ne bi bilo pametno po drugi
put u tako kratkom vremenu izazvati Tomasov bijes, pa poosmo u moju staju da
malo prodrijemamo dok ne pone krunica. Liam i Brigid ve su vrsto spavali, a
moj brat Colm, umoran od pia, etera i natezanja s djevojkama, leao je nauznak
razjapljenih usta kao ptice to moli crva, hrui tako glasno da smo se pobojali da
ne probudi Kiltyja iz mrtvih.
Iz kue Larkinovih dopirali su glasovi, i uroena radoznalost namami nas da
se priuljamo i povirimo kroz pritvoreno krilo vrata. Oko vatre, otpuhujui dim iz
lula, sjedili su tijesno jedan uz drugog moj otac Fergus, Tomas, Daddo Friel i
Kevin O'Garvey - tako dojmljiv skup kakav je Ballyutogue mogao samo poeljeti.
Conor i ja poesmo se uzbueno doaptavati, znajui da to moe znaiti samo
jedno: krajnje tajnovit sastanak zbog republikanskih poslova.
Odjednom Tomas, kao da je oima vidio kroza zid, naglo povue krilo vrata,
a mi posrnusmo u sobu.
- ovjek bi pomislio da e ovi posranci poumirati od pomanjkanja sna ree.
- Uvjeren sam da samo oponaaju tebe - odgovori Kevin.
Tomas je znao da sad vie neemo moi usnuti, pa pogleda Kevina, a ovaj
kimne - bilo nam je doputeno da ostanemo! Velika ast, uistinu. U drugu ruku,
nikad nisu od nas skrivali nita to se ticalo republikanskih pitanja. Nai su prvi

junaci bili bjegunci pred Krunom, koje smo u selu krili i krijumarili do idueg
sklonita tajnog pokreta.
- Donesi nam od udovica bocu - ree Tomas Conoru, a meni pokae kut. Da si mi manji od makova zrna.
Kad se Conor vratio, stisnuli smo se u kut paljivo pratei svaki dim i pogled
okupljenih oko vatre. Boca zareda, i svaki gutljaj poprati moan irski uzdah
kajanja.
- Kilty nas ostavi u zao as - ree Kevin. - ak i kao pola ovjeka snano je
djelovao svojim ugledom.
- Da - sloi se moj otac - mueva kao to je on nee ovdje biti tako skoro.
- Ti e morati popuniti prazninu nastalu njegovom smru, Tomase - ree
Kevin.
Tomas zatrese glavom.
- Neu, a niti mogu, zamijeniti Kiltyja.
- Ti si to ve radio otkako ga je snaao prvi udar. Htio ti to ili ne, svatko e
se sad obraati tebi. Nee im moi zatvoriti svoja vrata, kao to ni ja nisam
mogao.
- To je sudbina Larkinovih - ree Daddo.
- Ne znam - miljae Tomas. - Jedna je stvar rjeavati seoske prepirke i rei
ovjeku s kim e dijeliti svojeg konja. No nastaviti Kiltyjev rat protiv Britanaca...
ne, to nije za mene!
- Mora to preuzeti, Tomase. Ulazimo u novo doba. Prvi put u sedam stotina
godina seljak zakupnik ima pravo glasati, i tvoja e briga biti da svatko u ovom
kraju to i uini.
- Kladite se na pogrenog konja - odgovori Tomas.
- U Engleskoj pue nov vjetar. Vjetar reforme.
- Mora da su douli za revoluciju koja se u prolom stoljeu odigrala u
Francuskoj - odgovori Tomas.
- Gladstone je drukijeg soja od aristokracije - nastavi Kevin.
- U Gladstonea se moe pouzdati kao u sise moje stare krmae - prekine ga
Tomas. - Zagrebi mu pod kou, i pronai e tipinog Engleza s tipinim
engleskim srcem. Jo se nije rodio koji bi shvatio da smo neto drugo, a ne narod
majmuna. to nam je njihov prokleti parlament ikad udijelio osim lukavo sroene
bijede...
- Prestani se propinjati - presijee ga Daddo. - Zar ne vidi da nam Kevin
hoe neto rei.
Uvijek sam se iznova udio kako je Daddo, skoro slijep i tako star, po visini
ili drhtaju glasa ili ak po duini predaha izmeu misli, mogao naslutiti neije
raspoloenje. I ovaj put je imao pravo, jer smo bili svjedoci rijetkog oklijevanja
Kevina OGarveya.
- to nam pokuava rei, Kevine? - ponovi Daddo.
- Na iduim izborima kandidirat u se za poslanika istonog Donegala u
Donjem domu.

Pomislili biste da su se one vile to su se jo uljale naokolo ekajui priliku

da otmu Kiltvjevu duu odjednom sunovratile u nau kuu i svakog pretvorile u
kamen. Toliko su se svi zaprepastili. Kevinu je jo u uima zvonio vlastiti glas.
Boca opet poe od ruke do ruke, u utnji, ali brzo. Conor i ja poplavismo od
suzdravanja daha.
- Isuse - promrmlja naposljetku moj otac.
Tomas se prvi pribrao i tiho funuo. - Pretpostavljam -ree - da e lord
Hubble platiti tvoju kampanju, i svi e te protestanti i oranjci ponijeti na ramenima
u London. A major Hamilton Walby, koji to poslaniko mjesto dri trideset godina,
doekat e te da te smjesti i oprai sjedalo.
- Nisam ni pomislio da bih ga osvojio bez borbe, no ako ne ostanemo
besposleno sjediti na guzicama, imat emo dovoljno glasova.
- Pa sve da i uspije nadglasati majora Walbyja, i lorda, i cijelu tu bratiju nastavi Tomas igrajui ulogu zlogukog - to e s majkom Crkvom?
- O tome si nisam pretjerano razbijao glavu - odgovori Kevin zaobilazno.
- Meni je to jasno kao zaljev za puna mjeseca - dalje e Tomas. - Posvuda u
Inishowenu budi se stari republikanski pokret. Q'Garvey za Donji dom i ubrzo e
njegovo gospodstvo, kad ustanovi da bi croppyji mogli imati dovoljno glasova,
nervozno bubnjati prstima po stolu. Brzo! U glavu! Njegovo gospodstvo i nekoliko
drugih s istom nevoljom svratit e malo u Armagh naem kardinalu. Ah, Vaa
uzoritosti, vrlo se radujemo uspjenom razvitku i napretku rimokatolike Crkve.
Taj se razvitak ne smije ugroziti ili skrenuti! Oni e Njegovu svetost smotati
svojom dobronamjernou, kao da su osobno oslobodilac Daniel O'Connell.
Preuzvieni, razmatrali smo pitanje vaeg idueg velikog koraka... novi zakon za
vas... novi kolegij... nove povlastice... nove subvencije i poveani prilozi s nae
strane za vae dobrotvorne svrhe. Vlada Njezinog Velianstva ide u prilog svemu
tome, znate. Meutim, taj e program biti ugroen ako bi ti bezbonici fenijci
pokuali prodrijeti u Donji dom, a vi znate to bi to znailo za majku Crkvu!
Fenijci! Upravo ta vrst ljudi koju ste iskljuili iz Crkve. Bila bi prava alost, Vaa
svjetlosti, gledati kako sve vae postignute prednosti ponovno propadaju. S
najveim potovanjem predlaemo da porazgovarate s vaim biskupima i
savjetujete im kako da se ponaaju. I otac Lynch i svi ostali takvi oevi osudit e
vas sa svake propovjedaonice u Donegalu. Ima li dovoljno glasova da nadglasa
Isusa, Mariju i sve svece?
Moj otac pocrvenje, a ja se pokuah zavui u vlastiti eludac. Jo nikad
nisam u cigla dva dana uo toliko bogohulnih rijei. Tomas se, govorei, razjario,
no Daddo i Kevin bili su ve predugo u bitki a da bi se jo uzbuivali.
Malo je ljudi, ukljuivi tu i upnika, moglo ukoriti Tomasa. Jedan od takvih
bio je Kevin, drugi Daddo, a Tomas je sad sjedio izmeu te dvojice. Moj se otac iz
opreza nije mijeao u razgovor, samo je tresao glavom mislei na posljedice. Kevin
je namjerno usporeno punio lulu, putajui da zapjenjeni Tomasov bijes splasne.
- Ako si se ispuhao - ree Kevin naposljetku - pokuat u ti objasniti o emu
se radi. Parnell rauna da bi mogao uvesti irsku stranku u britanski parlament s
nekih sedamdeset i sedam mjesta. Sedamdeset mjesta to je, znaj, nesumnjivo

jeziac na vagi izmeu liberala i konzervativaca. Njegova e cijena za suradnju s

Gladstoneovim liberalima biti samouprava u Irskoj...
- Vi previe polaete na Parnella - presijee ga Tomas.
- Na kraju krajeva, Parnell je bogati protestant, zemljoposjednik. O, da,
umije on dobro govoriti, no koristi se nama i naom bijedom za stjecanje osobne
vlasti. To nije bilo pravedno, i Kevin ljutito pogleda Tomasa.
- Bio bih ti zahvalan, Tomase Larkine, da zaepi! Parnell je za ovu zemlju
uinio vie od svih rimskih popova zajedno.
- Pa to nije tako prokleto mnogo!
- Rei u ti jednom zauvijek tko je Charles Stewart Parnell i ne zaboravi to...
On je Irac.
- Jednako kao Smith O'Brien i Isaac Butt - umijea se Daddo - koji su
mnogo vremena utroili da mene i Kil-tyja uvedu u Mladu Irsku i Zemaljski savez.
I oni su bili protestanti... a da ne spominjemo Wolfea Tonea i Roberta Emmeta,
koji je u godini mojega roenja pogubljen u Libertiesu u Dublinu. Bio je objeen,
vuen i raetvoren, a njegovu je krv upila zemlja. I on je bio protestant, ali u
prvom redu Irac.
- Bog ti pomogao, Kevine - ree Tomas pomirljivo, preavi k trijeznoj
logici i hladnijem razmatranju - ali to nema nikakva smisla. To je prljava igra u
koju sebe uvaljuje i bijedna obmana koju nam ocrtava. No uzmimo da
pobjedniki doe sa sedamdeset poslanika u London i primora Gladstonea da
izglasa zakon o autonomiji ... reci mi... reci mi poteno... hoe li Gornji dom uloiti
veto... hoe ili nee?
- Nije stvar u tome.
- Nego u emu onda, do avola?
- U tome da se borba nastavi na novom polju... da poduzmeno prvi korak u
novom smjeru koji nam se otvara...
- Ima jednako toliko izgleda u pravedan postupak na njihovim sudovima
koliko i da pobijedi u izvlaenju slamki na sajmu u Derryju.
- Ne - usprotivi se Daddo, a njegov je ostarjeli glas sada zvuao umorno. Kevin se mora boriti na svoj nain, kao to smo se svi mi prije njega borili na svoj.
Zar eli rei da su cijela Kevinova borba i prava koja je izborio bili uzalud?
- Takvo to ne bih nikad ustvrdio - ree Tomas - ali zato ovo: na kraju
preostaje samo jedno, ono to lord Hubble i Kruna shvaaju... uskratiti
najamninu... pokrasti stoku... pobiti njihove lihvare... bojkotirati lordovska polja
kad su mu potrebne nae ruke. No nemojte ii u njegov salon i nemojte pokuavati
igrati njegove drutvene igre. Nikad nee njegovi zakoni olakati na ivot, nego
nae starodrevne metode koje je potvrdilo vrijeme.
- Dosad su njegove starodrevne metode bile vraki djelotvornije od naih odgovori Kevin. - U svemu tome ima jedan grijeh, Tomase, a taj je da me ti
pokuava uvjeriti da prestanem nastojati.
Na prostoriju nalegne kolebljiva utnja. Moj otac poloi jo treseta na vatru,
dok su ostala trojica slijedila svoje misli. Tomas poe polagano etati sobom goredolje, jo neraspoloeniji. Bijesno je prstima provlaio kroz kosu i sve ee

udarao akom o dlan druge ruke. Ostali su se za to vrijeme primakli k vatri,

ekajui njegov zakljuak. Stao je, rairio ruke kao da ih eli jednim pokretom
smrviti, zatim zamahnuo kao da u zraku hvata misli.
- Nas prodiru dvije irske tlapnje. Kao narod, podvrgli smo se kranskoj
fantaziji koja je oslabila na razum i bacila nas na koljena da puemo puni osjeaja
krivnje k jednom zastraujuem Bogu, kojeg nismo smjeli upoznati ... samo zato
da moe opstati neka nejasno definirana, mistina zemlja s onu stranu brda. A onda
ona republikanska fantazija, koja nas ispunja lanom, djetinj-skom smionou kad
se u krmi razmeemo svojom muevnou i jedan drugom priamo kakvi smo
hrabri momci; slavimo djela koja nikad nisu ostvarena i hranimo se republikanskim
geslima o osloboenju koje nikad neemo doivjeti. Nikada! Samo ne pogledati
istini u oi! Nikad se ne oslobaamo naih fantazija dovoljno dugo da bismo sami
sebi pogledali u oi i rekli: Eto, takvi smo. Polja su stvarnost. Zakupnine su
stvarnost. Kiltvjeva smrt je stvarna, kao to je bio stvaran i njegov tegoban ivot.
Ne, mi smo uhvaeni u fantazije o vilama, o smijeku majke Boje i njezinim
obeanjima o zagrobnom ivotu, o bijegu iz tamnice, kojih nije bilo. Mate su tvoj
posao, Daddo, to si shanachie.
- Da - potvrdi starac. - Problem je u tome to nai jadnici nisu Tomasi
Larkini. Oduzmi veini mukaraca i ena fantazije, pa nee moi izdrati taj
posrani ivot. Matanje nije nita drugo do gutljaj rakije da zatomi bol. Zar je to
takvo zlo? I eli li mi rei, Tomase, da onom tamo Conoru nije doputeno da ima
nekoliko svojih snova?
Tomas nam prie prijetei.
- Neka Conor zna da nisam Kiltyjev sin, samo njegov sljedbenik. Da je
njegovu ocu vano jedino da obrauje zemlju, plaa dugove, prehrani djecu te
svoja polja u dobru stanju preda dalje. Utoni u irske fantazije, mome, pa e ti to
naposljetku zdrobiti prsni ko kao golema stijena kad se otkine od brda i sravni
kuu.
Promatrao sam njihova izmuena, umorna lica, nadajui se da e ih oivjeti
kakva iskra, no oni su jedan drugom ve oduzeli sve divlje irske snove, pa kad je
Tomas saopio Kevinu da e ga poduprijeti, u njegovim rijeima nije bilo vie
nikakva oduevljenja.
- ao mi vas je - ree Tomas - jer im Zakon o autonomiji zaprijeti, moete
sa sigurnou oekivati mrnju nahukane gomile oranjaca koje e urlajui traiti
nau krv. Jesi li toga svjestan, Daddo?
Poluslijepe stareve oi zurile su u daljinu, a niz obraza tekle su mu suze.

PETO POGLAVLJE
Moj otac i Tomas izaoe da isprate Kevina O'Garveyja. Kua je jo bila
puna ljudi, i stoga nam naredie da Daddi spremimo leaj ispred ognjita. Dok sam
pripremao strunjau od sijena pokrivi je majinom divnom tuhicom od gujeg
paperja koju je prije mog roenja kupila od nekog trgovca na sajmu u Muffu za
novac od prodanih jaja, Conor poe da od udovica donese jo jednu bocu rakije.
Podjario sam vatru, a kad se Conor vratio, poloi Daddi bocu u ruke.
- Bez obzira na to to sad govori, tvoj je otac neko bio najvei sanjar meu
nama. Poznajem Tomasa od roenja. .. bio je sigurno upola manji od ovog ovdje
Seamusa kad smo ga Kilty i ja u kolima vozili cijelim Donegalom da uje Daniela
O'Connella.
Ostarjelim grlom, putem ve dobro utabanim mnogim galonima, potee sad
estita porcija viskija.
- Pomozi mi do strunjae - ree Daddo.
Conor i ja povedosmo ga do slamarice, a njegovi zglobovi kripahu kao da
su labavo zavareni. Prislonili smo ga leima o zid i uvukli fitilj fenjera, tako da je
slab sjaj dopirao samo od ara vatre eravice. To to sam bio tako malen imalo je
svojih prednosti: skutrio sam se uz Dadda, dok je Conor privukao tronoac.
- Najvei sanjar meu nama - ponovio je Daddo polagano, skidajui ovoje s
ruku. Ukazae se zglobovi oteeni od reume. Poprskao ih je viskijem, utrljavao ga i
stenjao, s mukom pruajui i savijajui prste.
- Tomas nije nita manje Larkin od Kiltyja, premda postupa drukije.
Poznavao sam sve Larkine. Znao sam tvog pradjeda, Ronana, kao i tvoje
prastrieve. Obitelj je pobjegla neposredno prije mojega roenja iz Armagha u
Inishowen... bilo je to 1803. godine, one iste kad su u Dublinu objesili Emmeta.
Bili smo odrvenjeli, zaneseni arolijom starog shanac-hiea koji se uzdizao na
finom tkanju mata, dok su mu misli igrale poput nestanih vila. Samo s dvojicom
sluatelja, punih strahopotovanja, Conorom i sa mnom, traio je po prolosti
trenutak kada je poela odiseja Larkinovih.
Prije svretka XVII stoljea Irci su potratili snage u tucetu ustanaka protiv
britanskog gospodstva. Najvei buntovnici bili su O'Neillovi, koji su se samo u 17.
stoljeu pobunili triput. Njihove je zemlje najveim dijelom zaposjelo britansko
plemstvo, razvlastilo ih, a zemlju podijelilo desecima tisua kota koje je dovelo u
Irsku. Ulster je bio koloniziran kao prekomorski posjed da bi branio Krunu od
katolikih starosjedilaca.
Pod Oliverom Cromwellom unitenje Iraca dostiglo je vrhunac. Razbivi jo
jedan ustanak O'Neillovih, Cromwell je zaplijenio i posljednje ostatke njihovih
nekadanjih posjeda oko Inishowena i Ballyutoguea i njima isplatio zaostale plae
svojim oficirima i vojnicima. Kad je Cromwell dovrio svoj posao, katolfci su
posjedovali manje od pet posto vlastite zemlje, a veina je bila stjerana na zapad od
rijeke Shannon... u pakao ili Connaught.

Da slomi svaki budui duh pobune i osigura osvojeno, jedan parlament

britansko-protestantskog sastava donosi kasnije slijedee kaznene zakone kojima
su Irci svedeni na kmetove bez ljudskih prava:
Nijedan katolik ne smije posjedovati zemlju.
Nijedan katolik ne smije glasati.
Nijedan katolik ne smije obavljati javnu slubu.
Nijedan katolik ne smije raditi u dravnoj slubi.
Nijedan katolik ne smije posjedovati oruje.
Nijedan katolik ne smije posjedovati vrijednost veu od pet funti sterlinga.
Nijedan se katolik ne moe u Irskoj ili izvan nje obrazovati u kolama.
Nijedan katolik ne smije privreivati vie od vrijednosti treine svoje etve.
Nijedan katolik ne smije raditi kao odvjetnik, lijenik, trgovac ili u
slobodnom zvanju.
Katolika vjera bila je veim dijelom zabranjena, bez mogunosti da
izobrazi nove sveenike, a sveenici kolovani u inozemstvu bili su stavljeni izvan
zakona.
Svi katolici morali su plaati desetinu protestantskoj Crkvi.
To je izazvalo tajne mise; sveenike koji su se vraali iz Evrope hvatali su,
vjeali i etvorili na trgovima ulsterskih gradova.
Conor potajno povue dim iz lule to ju je napunio i pripalio za Dadda.
- Najmraniji trenutak Engleske - zakljui Daddo. I kao da je osobno uo te
rijei, poe navoditi Edmunda Burkea: Ti su kazneni zakoni bili majstorija tako
zla kakvu moe smisliti samo zla ljudska mata da bi Irce svela na prosjaki tap i
ponizila ih. Daddo je otpuhnuo dim i uzdahnuo. - Upravo to im je bila svrha i,
dapae, jednom je jedan lord kancelar izjavio da prema zakonu uope ne postoji
takvo to kao to je rimokatoliki Irac. E, pa tako su nas estito priklijetili da se ni
najbjedniji londonski prosjak ne bi mijenjao s irskim seljakom.
Daddo je drao bocu rakije ispred lica kao da je doista moe vidjeti.
- A ude se to mi toliko pijemo. Kao da to nije bio jedini izlaz da potpuno
ne poludimo zbog toga kako su nas udesili. Ali, djeco... ak i u najteim nevoljama
sauvali smo na stari jezik i nikad nismo prestali pisati pjesme i skladati glazbu, a
tako smo se bjesomuno priklijetili o vjeru, kao i o bocu... kao to znate, vae sam
oeve poduavao pod vedrim nebom.
Brojni kotski doseljenici dobjeali su u Ulster zbog vjerskih progona koje
su provodili Englezi. Prezbiterijanci su se ubrzo nali pogoeni mnogim kaznenim
zakonima kao manjevrijedni neanglikanci. To je potaklo kotsko-irsko
iseljavanje iz Ulstera u Novi svijet. Tamo su prezbiterijanci postali temelj
amerikog pionirskog pokreta, vojnici u revolucionarnoj vojsci, preci mnogih
velikih Amerikanaca, meu njima niza predsjednika drave, i kima Kanade koja
je upravo nastajala. Oni prezbiterijanci koji su ostali u Ulsteru bili su liberalnih
pogleda i duha srodnog potlaenim katolicima. Pripadali su prvim republikancima.
Da bi se zatitili od zloupotrebe, Udruili su se protiv zemljoposjednikog
plemstva i njegovih utjerivaa. Pripadnici grupa elini momci, Osvit dana,

Hrastovo srce - napadali su nou da tlaiteljima utjeraju strah u kosti i odre

zakupnine i seljaka prava u granicama ljudskog.
Potkraj 18. stoljea u dublinskom parlamentu dolo je do dramatine
promjene. Nova pokoljenja - imuni protestanti iz graanske klase, meu njima i
potomci Cromwellovih ljudi, nadahnuti zasadama francuske revolucije - poee
sebe smatrati u prvom redu Ircima. Nisu htjeli vie djelovati kao bezvoljno orue
Krune, nego su i sami poeli teiti da se oslobode od Engleske. U duhu te reforme
parlament u Dublinu postupno je ukidao sramotan kazneni zakonik, i u
devedesetim godinama 18. stoljea katolicima bi doputeno da zakupljuju zemlju.
Glad za zemljom bila je tako golema da su katolici pri svojim ponudama za
zakup zanemarili sav oprez i zbilju te bili spremni zaloiti i duu da ga dobiju.
Poeli su nadbijati prezbiterijance, potkopavi time njihov povlaten poloaj i
izazvavi u njih bijes, sjrah i paniku, te se pripadnici Osvita dana, koji su dotad
napadali zemljoposjednike, okrenue protiv nove opasnosti - katolikih
starosjedilaca koji su htjeli ponovno zadobiti svoju zemlju.
Katolika Obrana odgovori na nasilje nasiljem, a esto i sama uini prvi
korak. Ulster postade poljem sukoba pljakakih pohoda katolikog seljatva
gladnog zemlje i prezbiterijanskog koje je vrsto zasjelo na nju.
- Otprilike u to vrijeme stupili su na poprite Larkinovi iz Armagha - ree
Daddo. - Tvoj pradjed, Ronan, bio je voa Obrane u ovoj grofoviji. Godine
1795. doe do odluujue bitke izmeu Osvita dana i Obrane. Odigrala se
nedaleko od mjesta Armagha na tzv. vjebalitu i protekla krajnje silovito.
Poginulo je trideset naih ljudi, meu njima dva brata Larkina. Ronan taj sukob
nije poveo, ali je morao priskoiti upomo naim snagama. Na alost, moram rei
da su bitku dobili protestanti.
Bili su tako opijeni pobjedom da su je usporeivali s pobjedom kralja Vilima
Oranjskog nad Jakovom na rijeci Boyne, sto godina ranije, te su njemu u poast
promijenili ime u oranjce... od kojeg nam se uvijek najei koa.
Time smo se zauvijek, naa prvotna prezbiterijanska braa i mi, razdvojili.
Britansko plemstvo se otada obilno sluilo prezbiterijancima u primjeni starog
pravila: podijeli, pa vladaj.
Savez za osloboenje Irske bio je udna sastava. Duhovno i politiko
vodstvo preuzeli su ljudi anglikanskog podrijetla, kojem se prikljuilo katoliko
seljatvo. Ove dvije frakcije labavo je povezivala zastava Ujedinjenih Iraca. Vodio
ih je beznadni sanjar i usamljenik Theobald Wolfe Tone, koji se odbio od klase iz
koje je bio ponikao.
Tisue Iraca, ostaci potuenih vojski, tijekom povijesti bjeale su k obalama
prijateljski naklonjene Francuske. U posljednjem desetljeu 18. stoljea Pariz je
bio ispunjen atmosferom pobune. Tamo je Wolfe Tone zagovarao irsko pitanje.
Katolika Francuska osjeela je stanovitu sklonost prema katolikoj Irskoj,
dovoljnu da 1798. uoi ustanka Ujedinjenih Iraca postane neodluan saveznik.
Cilj Ujedinjenih Iraca bio je ravnopravnost katolika. Poslije seljakih ratova,
ulsterske je prezbiteri]ance obuzeo smrtni strah za opstanak. Kad se ustanak

razmahao, tisue oranjaca dobrovoljno su se prikljuile kraljevskim konjikim

jedinicama i okrenule u krvoednoj osveti protiv katolika.
Na jugu Irske, u Wexfordu, ustanici su izborili prolaznu pobjedu. No malo
zatim, kad se u jednoj oluji to je desetkovala brodovlje, invazija s mora koju su
poduprli Francuzi preobratila u slom, ustanak je propao. Dvije godine kasnije,
1798. godine, francuske jedinice iskrcale su se u Irskoj. Bile su opkoljene i
zarobljene.
- U Ulsteru su prezbiteri]anci u britanskim konjanikim jedinicama inili
tako krvava nedjela da je jedan britanski zapovjednik, zgranut, podnio ostavku.
Svaki seoski trg u Ulsteru bio je crven od krvi to je prskala s kaznenog stupa ree Daddo kad je poeo opisivati strana djela oranjaca, dobrovoljaca u engleskim
jedinicama. - Da bi doznali imena lanova Obrane i Ujedinjenih Iraca, muili su
ljude tako da su doivotno ostali bogalji. Lord Cornwallis, koji je u amerikim
kolonijama morao iskusiti to znai izgubiti revoluciju, pobrinuo se da mu se to ne
dogodi drugi put. Bjesnilo u progonu katolika dostie vrhunac dolaskom
velanskih pukovnija i hesenskih vojnika iz Njemake, odlunih da nadmae
pokolj to su ga izveli prezbiteri] anci.
Moje srce i eludac podjednako su trpjeli kad je Daddo priao o strahotama
suzbijanja ustanka. Zamumljao je neku pjesmu, no glas mu je bio tako hrapav da
smo ga jedva uli. Ipak smo je prepoznali - prezbiterijanci su je esto pjevali
dvanaestog srpnja, kad su slavili svoju pobjedu.
Bijedni croppyji, znali ste za svoj smrtni as, Kad uste naih stranih
bubnjeva glas. U spomen Vilimu digli smo barjak, A va zeleni ubrzo u krpama
osta znak. Dolje, dolje, croppyji, padajte na tlo!
Kad je sve svrilo, Wolfe Tone bio je zarobljen. Ubio se u tamnici. Tvrdi se
da je pobijeno oko pedeset tisua naih. Ne na bojnom polju. Veina je bila
hladnokrvno umorena. Ronan Larkin i brat mu pobjegoe i sakrie se u planinama
Mourne.
Iz tog ustanka niknuo je novi, trajni poredak. Prezbiterijanci su se zauvijek
otuili od katolika. Potvrdili su svoju vrijednost i odanost Kruni i time utemeljili
ulstersko naelo fanatine odanosti britanskoj monarhiji. Tragedija je bila u tome
to su dvije seljake stranke bile natjerane u sukob, a iz njega je izaao jedan
pobjednik -britansko plemstvo, koje je prvotno bilo prisvojilo zemlju.
Ronana je naposljetku izdao neki dounik. Pamtite, momci, kaem vam da
su dounici kuga irskog ivota. uvajte ih se cijelog svog vijeka. Doveli su ga
dolje s Mourne u Armagh, okovana lancima, i svezali o kazneni stup na trgu.
Bievali su ga deveterostrukim knutom tako strano da su mu se gole kosti bijelile
ispod rastrgana mesa. A zatim ga okrunie kipuom smolom.
- Isuse - proaptah.
Conor nikad nije progovarao kad se uzbudio. Samo bi zamirio i cijelo bi
mu se tijelo zloguko napelo.
- Kad su odstupili, nije u njemu bilo vie od iskre ivota - nastavi Daddo. Namjeravali su nastaviti sutradan; rasjei ga i odrubiti mu glavu, nataknuti je na
koplje za primjer svakom croppyju koji bi se pokuao pobuniti.

U noi se posljednji iz njegove skupine, meu njima i dvoje njegove brae

to preivjee, priuljahu, svladae straare, skinue Ronana s kaznenog stupa,
bacie ga u kola i odjurie. Jo se nekako odrao na ivotu. Tri brata Larkina
dokopae se, uz pomo tajne organizacije, Inishowena i Ballvutoguea ba na
prijelazu u 1800. godinu. Kako vie nije bilo upotrebljive zemlje za zakup, uzee
kamenjar na uzvisini od dvjesto metara - tako visoko u divljem vrijesku da je
zemlja jedva bila bolja od gole stijene. Dizali su kamen istei polja, a kamen
slagali u ograde. Zatim su gore nosili zemlju - dva vedra po ovjeku - mijeali je s
morskim travama i algama dok nije postala plodna.
To su vrijeme preivjeli lovei potajno ribu u zaljevu Foyle, gdje je lord
Hubble imao sva ribolovna prava. Tako su krivolovom postali prvi uspjeni ribari u
tom kraju. Za dvije godine ve su pobrali urod, a s vremenom su uspjeli napornim
radom poveati obradivu povrinu i etvu sa svojega zakupa.
Od onog batinanja, Ronan nikad vie nije bio potpun ovjek. Zaeo je samo
tri sina, od kojih je najstariji bio Kilty... da, to je bio momak i po. Bio je roeni
prkosnik.
Daddino iznenadno oduevljenje prenijelo se i na nas. Dok je Kilty u
susjednoj kui leao posljednju no na odru, dozivao je jedan smeurani shanachie,
koji je s nama, s dvoje djece, upijao toplinu vatre, njegovu legendu u ivot. Kasnije
sam bezbroj puta sluao o djelima Kiltyja Larkina, no nikad to nije bilo tako kao
ovo prvo kazivanje.
- uli ste ve da samo svinje vide vjetar, ali kaem vam da ga je i Kilty
Larkin mogao vidjeti. Dolazio je i odlazio s vjetrom, njegovi prepadi bili su kao
djela nevidljive kose i nijednom ga nisu iznenadili.
Kad je Kilty nakon Ronanove smrti preuzeo zemlju, imao je ve svojih
planova. Tako je jednostavno odbio da plaa desetinu anglikanskoj Crkvi. Doli su
orunici - prljavi irski prebjezi - i naplatili dug od njegove etve. Domalo nesta na
tajnovit nain njihov zapovjednik i tek ga je dva tjedna kasnije voda izbacila na
obalu kod Donagree Pointa. Bio je to signal novog doba.
Ve godinama ni jedan zakupnik nije obnavljao kuu niti unapreivao polja,
jer ako bi to uinio, poveali bi mu zakupninu s obrazloenjem da je posjed
vredniji. Kilty je, meutim, prouavao protestantska imanja dolje u nizini,
vjerujui da oni imaju bolje metode. to god je mogao, to je primijenio, a i
uljepao je svoju kolibu, odijelivi svinje i kokoi od kue i obijelivi zidove i
plotove. Razumije se da mu je agent smjesta udvostruio zakupninu.
Takvo ponaanje zemljovlasnika izazvalo je mjesni rat. Ali ovaj put se
orunici nisu nali nasuprot slabo organiziranoj skupini ruilaca ograda, nego
vjetoj i odlunoj udarnoj grupi koja je znala kako se nanose tete. Pravi vrhunac
bio je Kiltyjev majstorski potez: bojkot polja grofa od Foyle u vrijeme etve. Iz
kotske su doveli radnu snagu koja je obavila etvene radove pod zatitom
orunikih puaka.
No grofovski posjedi bili su razasuti, a orunika malo i narijetko. Jo prije
nego to su vojnici stigli kao pojaanje, pridoli radnici bili su temeljito zastraeni,

etva spaljena, a dounici ubijeni. Gubici lorda Hubblea iznosili su tisue funti
sterlinga.
Odmazda stie u obliku protjerivanja sa zemlje, poveanih zakupnina i
javnog bievanja.
- U predveerje 11. srpnja 1843. Kilty se vinuo do epskog trenutka - ree
Daddo sad gotovo pjevajui. - Svi su protestanti od slavljenja kralja Vilima bili ve
poplavili. Kilty tad izbaci jedan predivan mamac. Nekom ovjeku, u kojeg je
sumnjao da je dounik, dojavljeni su lani podaci o pripremama za napad na sam
lordov dvorac, Hubble Manor. Pali su u stupicu i poslali onamo sve orunike i
vojnike, tako da na cesti prema Derrryju nije nitko straario.
Neto slino tome nije se vidjelo od drevne keltske Cooleyjeve pljake stoke
do dananjeg dana... ja... osobno... jahao sam s lijeve Kiltyjeve strane, a pun
mjesec obasjavao nam je put...
Stoni obori na obali u Derryju pucali su koliko je grla ekalo otpremu u
Englesku. Navalili smo takvom snagom da mi je popucalo remenje na izmama,
sruili ograde i nagnali stoku u panian trk. Za sat smo utjerali vie od dvije tisue
najboljih Hubbleovih grla u Lough Foyle, gdje se stoka utopila, a mi dali petama
vjetra.
Dounika koji je svojim gospodarima dojavio pogrenu vijest snae strana
smrt od njihove ruke. Ostali dounici poee krzmati da pruaju podatke. Premda
se dobro znalo da je to bilo djelo Kiltyja Larkina, bojali su ga se zatvoriti, ali jo
vie ostaviti na slobodi.
Daddo zahihota sjetivi se cijelog sluaja, koji je, nema sumnje, tijekom
vremena u svojem sjeanju jo i iskitio.
- Kilty je postao prvi zakupac koji je sjeo s njima za stol da pregovara.
Postigao je da se ukine desetina. Morate znati da se to zbivalo davno prije bilo
kakvih zatitnikih saveza. Da, bila je to, momina. Mnogo godina kasnije ja i
Kilty postadosmo fenijci. Taj ustanak nije ba bio znaajan a nas iskljuie iz
Crkve za sudionitvo, kao onomad Ronana i njegovu brau zato to su pripadali
Ujedinjenim Ircima.
Misli su mu odlutale...
- Crkva je oduvijek mazala svoj kruh engleskim smeem ... - Daddu
odjednom izda glas i on uutje da podmae grlo; bio je umoran i arobne su se
misli pobrkale ... - Oh, kakav je to sjajan prepad bio... Conore...
- Da - ree Conor digavi se s tronoca i kleknuvi pred shanachiea, koji
isprui ruku da opipa djeakove obraze i kosu, nasmijavi se nakakvim brundavim
smijehom.
- Kiltyjeva sjenka bila je tvom ocu teak teret, jer je imao svojih snova,
jednako kao i ti. Njegove snove ubila je glad. Nakon velike gladi nitko vie nije bio
isti, bezobzira na to kakvi smo bili prije, i vie ni jedan dan nije protekao bez
straha pred njom... Conore...
- Da, Daddo.
- Tomasa bi noas lako moglo spopasti ludilo. Osjetio sam da nadolazi. Svi
Larkini bili su bjesomuni... Ronan... Kilty, a i tvoj otac. Noas e ga obuzeti.

Conor izae. Zaas je iza kue pogledom traio oca.

Conor se odupre rukom i preskoi zid izmeu kua. U susret mu doe glasna
molitva. Krzmajui gurne vrata. Posvuda u sobi kleali su ljudi, molei i udarajui
se ritmiki akama u prsa, zazivajui svece, koji su ih jamano s nekog nepoznatog
mjesta na nebu promatrali.
Conor preleti pogledom skup, traei oca. Finola je kleala nedaleko od
odra, lica uronjena u ake, potpuno izmuena ovim dugim glasnim naricanjem.
Polagano je podigla pogled, koji se susretnu sa sinovljevim. A to je bilo dovoljno.
Conor se tiho povue. No je bila neobino zvjezdana. urno proe kraj
desetak kua i zaokrene niz breuljak prema krmi. Iz nje nije dopiralo ni svjetlo ni
zvuk. Conor gurne vrata. Kad se sa kripom otvorie, zapuhnu ga gusta para
viskija.
- Oe.
Tomas podigne pogled i zatrepta, ne prepoznavi djeaka.
- Kilty - promrmlja, a glas mu je zazvonio prestravljeno - sav je krumpir
pocrnio. Zgnjilio, pred mojim oima. Boe moj, to emo sad, Kilty?
- Oe, to sam ja, Conor. Imao si straan san.
- Oh, Isuse, pomozi nam. Pomrijet emo. Svi emo poumirati.
ESTO POGLAVLJE
Toga svibanjskog jutra kad su zvona Sv. Kolumba zvonila za Kiltyja,
katolika polja bila su pusta.
Lijes podigoe sa etiri stolca, koja zatim prevrnue prema starom obiaju, a
taj je nalagao i to da mrtvac bude iznesen s nogama naprijed.
Finola je morala ostati u kui, jer trudna ena, ako sudjeluje u pogrebu i
zadesi je prokletstvo mrtvih, moe roditi mrtvo dijete.
Kako osim Tomasa u Larkinovih nije bilo drugih odraslih mukih glava,
lijes su na ramenima nosili prijatelji i susjedi, smjenjujui se u krugu svakih
nekoliko metara. Tomas je koraao neposredno iza njih, ruku i ela oslonjena na
Kiltyjev lijes. Djeca su ila uz oca. Za Tomasom je desetak mukaraca nosilo
lopate; iza njih svrstalo se u povorci cijelo selo.
. Otac Lynch u crnoj ukopnoj halji, koju su kao i njegovu drugu odjeu
vezom ukrasile seoske ene, poe u susret procesiji. Kad stie do nje, pjevajui i
prskajui svetom vodicom okrene se i povede k crkvi.
Na vratima u crkveno dvorite Tomas stane ustranu, a alobnici navrnue za
lijesom. Predosjeaj neizbjene svae pojaao se kad su upnik i kapelan pokuali
sve ljude dozvati u crkvu i zatvoriti vrata. Conor gurne Brigid i Liama unutra, a
sam se vrati k ocu, koji je nepomino stajao kraj dvorinog ulaza.
- Neu unutra - ree Tomas. - Poslije mise doi po mene u krmu. Oprostit
u se od Kiltyja nad rakom.
Otac Lynch uputi se k Tomasu lica naborana i stisnuta kao orahova ljuska.
Kretnjom ruke otjera Conora; ovaj se na to pridrui seljacima, koji su stojei ispred

portala, a ipak na pristojnoj udaljenosti, radoznalo pratili razvoj. Otac Lynch im

zapovjedno dobaci da se vrate u crkvu.
- ekamo tebe - zaiti upnik Tomasu.
- Ne... neu ja na tu misu.
- Zar si poludio?
- To bi i Kilty uradio da je ostao pri zdravoj pameti. Evo ti tvojeg novca za
misu.
Uvjebana upnikova ruka strelovito, kao zmija u skoku, epa novac, a
zatim se primakne blie.
- Tomase Larkine, grijeh koji se sprema poiniti teak je i opasan. Ako ne
ue, neu sluiti misu.
- U tom sluaju - odvrati tiho Tomas - tvoj e grijeh biti jednako teak kao
moj. Znam da ti je to teko razoaranje, jer si tako dugo ekao slatku pobjedu da
Kiltyja i Tomasa Larkina vidi u Sv. Kolumbu istodobno... jednog ispruenog, a
drugog na koljenima u molitvi za njegovu besmrtnu duu. No Bog ionako nee
znati tko smo mi kad imamo sveenike koji ne umiju moliti "na irskom jeziku... jer
su takvi Englezi.
- Ti se nee popeti ni dotle da vidi istilite. A sad idi unutra i iznesi
njegov koveg iz moje crkve.
- Dobro...
No otac Lynch ga hitro epa za rukav.
- Ne, ekaj. To ne valja. Ako doe, odsluit e misu badava... pod uvjetom
da nikome ne oda.
- Ne, odnijet u ga. Bit e ionako sretniji tamo gore u brdima.
Sveenik je znao da je vjera njegove pastve bezgranina. Pokoravali su se
krotko. No kraj sve te vjere, neto je bilo jae - njihovo pamenje. Svi su znali da
je Kilty primio posljednju pomast. Otac Lynch, ija vlast jo nikada nije bila na
kunji, sad se dvoumio. Dapae, spopao ga grdni strah i od njega mu izbije znoj.
Oni ispred portala primakoe se blie. upnik je osjeao njihov dah.
- Za volju pokojnikove due - ree povienim glasom da ga i oni uju - i
zbog mira i utjehe tvoje nedune ene i djece...
- I za spas upnikova obraza - prekine ga Tomas, okrene se i odmarira.
- Kao Kristov predstavnik, bacam na tebe, Tomase Larkine, vjeno
prokletstvo u ovom ivotu za sve vijeke i nemoj mi cvilei doi po oprost, jer ti ga
ja neu dati! Seljaci uasnuto ustuknue.
Tomas se polagano vrati nekoliko koraka, tresui glavom.
- Ah, oe, ti si prava muka - ree i krene k McCluskeyjevoj krmi.
Razbjenjeli se upnik polagano okrene svojoj skamenjenoj pastvi, koja se
nato otvorenih usta povue u crkvu. Borei se da povrati vlast nad sobom, upnik
je molio za onaj dan - mjesece ili godine udaljen - kad Tomas Larkin, puzajui na
koljenima i cvilei, bude molio oprost. Prolazei laom, govorio je sebi da je on,
dodue, milostiv ovjek, sposoban da oprata, koji nee likovati u osveti, ali da e
ipak moliti za taj trenutak. A tada, da bi njegova bila zadnja, odlui da ne ita za
Kiltyja dugu misu i da ne izae na groblje da nad grobom dri poseban govor.

Gurnuo je novac u dep, popeo se na propovjedaonicu i okrenuo se pastvi, koja

pade tako jednoduno na koljena kao da su je oborili jednim hicem.
SEDMO POGLAVLJE
Nije stvar bila u tome da Dooley McCluskey nije potovao mrtvaca. Kod
obinog ukopa bio bi zatvorio krmu do poslije mise. No Kiltyjeva je smrt dovela
iz gradia ovamo gore veliku delegaciju protestanata, od koje veina jednako tako
nije htjela stupiti u crkvu sv. Kolumba kao to se ni dobar katolik ne bi pokazao u
prezbiterijanskoj crkvi sv. Andrije ili anglikanskoj sv. Jurja. A naposljetku, ne
moe tek tako ostaviti svoje susjede da besposleno stoje na cesti. Osim toga, on je
poklonio tucet boca za bdjenje i jamano je bio ovlaten da namakne gubitak.
Dok su se Tomasove oi u niskoj prostoriji krme navikavale na polumrak,
prisutni skinue eire i malo prignue glave. Jedan po jedan zbunjeno se izraavali
svoju suut. Luke Hanna, predradnik u lanari koji se godinama sukobljavao s
Kiltyjem i Tomasom, kao najstariji uze rije. Iznosio je hvale kakve Kilty za ivota
nikad nije uo. Kilty i Luke bili su vei dio ivota protivnici, no protivnici koji su
uspjeli proglasiti krmu zajednikim prostorom i piti zajedno bez metea.
Litanija Lukea Hanne bila je mjeavina olakanja to se rijeio starog
smutljivca i alosti zbog smrti jednog tako monog ovjeka.
- Vidio sam kako se ponio otac Lynch - ree Luke i gurne Tomasu au
viskija.
- Ah, osmijeh toga ovjeka kiseo je kao prologodinja rabarbara.
- Hoe li imati neprilika s njim?
- Sad se bojim samo to e mi rei ena.
Na radost Dooleyja McCluskeyja, Tomasa su neprestano nudili piem. Kad
je Conor stigao, Tomas se ve opasno ljuljao.
- Kopaju grob, oe - ree.
Tomas otare usta nadlanicom, glasno podrigne i poe za sinom.
Otac Lynch ukinuo je najjezivije obiaje nad grobom, na primjer da
mrtvaevu ruku urone u kabao mlijeka kako bi se vrhnje diglo. S druge strane,
obnovio je omraenu tradiciju da odijeli mukarce od ena, pokopajui svaki spol u
njemu odreene redove. Kako bi izbjegao ponovni susret s Tomasom, upnik je
prepustio posljednje molitve i prskanje posveenom vodom ocu Clunyju.
Dok su se mukarci smjenjivali u kopanju, veina ostalih alobnika tumarala
je grobljem posjeujui grobove svojih roaka, upajui korov i puei lule. Pola
tuceta ena naricalo je nad lijesom, ali ne onom stranom tualjkom kao na
bdjenju. Bio je to lirski pla s osjeajem za ritam molitve ostalih, tako da se sve
zajedno stapalo u neku primitivnu melodiju.
Kad je Tomas stigao, spustie lijes u zemlju i pokrie ga. Svaki alobnik
prie i baci kamen na nj dok se nije oblikovao humak. Mukarci tada pooe po
dvojica i trojica u McCluskeyjevu krmu, a ene natrag u selo.

Fergus O'Neill sjede prekrienih nogu na Kiltyjev grob. Bertie, s usnama jo

oteenim od tunjave s Dinnyjem O'Kaneom, stane uz njega i zasvira u frulu, a
Fergus poe recitirati:
Avaj, jao,
Sjest u, sastati se s tminom,
Zelenog je stijega vojnik pao,
Plaite za Kiltyjem Larkinom.
Avaj, jao,
Oarao on je fenijce,
Desetinu ukinuo,
Bog s tobom Kilty Larkine.
Avaj, jao,
U svijet glad protjera susjede,
Al' svoju zemlju on je zadrao,
Zbogom ostaj, Kilty Larkine.
Nakon petnaestak daljnjih kitica pjesma je zavrila, no tijekom godina bit e
joj pridodano jo stotinu stihova. Kilty je dobio pohvalu heroja, pjesmu spjevanu
njemu u ast. Fergus i Tomas ostadoe na grobu, a Bertie je svirao dokle god su
mu to oteene usnice doputale. Naposljetku Conor, Liam i Brigid krenu kui, a
Tomas ostade na oevu humku sam, sve dok se mrak nije spustio na Ballyutogue.
U sitne none sate Conor gurne vrata McCluskeyjeve krme. Unutra su
stajali samo njegov otac, Luke Hanna i dvojica protestanata, te McCluskey, koji je
brojio svako toenje. Conor povue oca za rukav. Tomasove oi bile su podlivene
krvlju, i njegovu se sinu uini da mu oca ponovno obuzima ludilo.
- Oe, doao sam da te vodim kui.
- Van! - povie Tomas.
- Moram znati kad e kui - uporno nastavi Conor.
- Kad dospijem, tada u doi.
- Onda u priekati.
- Ponavljam: van! Ne prija mi pie kad oko mene postajkuje deran.
- Sjest u u kut i biti miran.
- Ti, ini se, trai batina!
- Moram ekati. Obeao sam mami da u te dovesti kui.
Tomas podigne ruku kao da e sina udariti nadlanicom, ali je Conor zurio u
njega bez straha, s mrvom gaenja. Tomas ljutito spusti ruku, zastenje i zabrunda,
poee se po kosi i bradi i naposljetku popusti pod Conorovim upornim pogledom.
- Ah, Kriste - uzdahne, odloi au i krzmajui krene za djeakom u no.
Duboko je udahnuo studen, travama natopljen zrak i podupro se o Conora, te
utke, praeni samo umom vjetra i mirisima polja, pooe.
- Pretpostavljam da je mati ula o mojem malom razgovoru s ocem
Lynchem?
- Da, ula je.
- Oh, vidim ve kako je otegnula lice. Od njega e vrhnje biti kiselo cijela
dva tjedna.

Nadomak kue Tomas se pribere. Istisne nekakve zvukove samosaaljenja,

koje jo podvue bolnim irskim stenjanjem.
- Conore, sine, zato ne bi ispriao materi da sam u krmi izgubio svijest?
Da, to. Pao sam, a Fergus je nadoao te me odveo svojoj kui da se ispavam.
- Mati ne bi povjerovala da si se sruio. Svatko zna koliko moe popiti.
- Nee upaliti, ha?
- Jok.
- Onda sjednimo u staju dok u toj prokletoj glavi ne prestane brujiti.
Tomas je posrtao uza zidove, uutkavajui krave. A dok je Conor palio
fenjer, klonuo je u sijeno.
- Oe, sve e biti u redu. Nisi uradio nita loe.
- Dobar si ti deko. Jednog e dana i o tebi pjevati pjesme.
- Ne bi li radije u postelju?
- Radije ne. Nisam jo dorastao onome to me ondje eka.
Tomas vrsto protrlja glavu da rastjera zbrku koja je u njoj zavladala,
izazivajui muninu, kuckajui u lubanji, smuujui mu pogled, sapliui jezik.
- Znam, oe, koliko si volio Kiltyja, i ja u jednako tako za tobom aliti.
Tomas se srui na lea i poe se bacati amo-tamo.
- A ja u se brinuti da ostane iv, kao to je to Kilty inio za mene. O,
Boe... o, Boe...
Disao je glasno i u muci, a stoka se poe mekoljiti.
- Kilty! - povikao je. - Kilty!
Oevo jecanje upalo je Conoru srce. Plakao je videi kako div dre;
Tomasova golema lea pognula su se od naprezanja, a iz prsa otkidalo se stenjanje
kakvo Conor jo nikada nije bio uo. Naposljetku se stialo, pretvorivi se u tihe
sitne uzdahe.
- Sve to nema smisla, Kilty. Sav je krumpir pocrnio... pomrijet emo...
pomrijet emo...
OSMO POGLAVLJE
- Divna slika! - ree Finola uniavi u staju.
- Osjea se jadno - ree Conor ispriavajui oca.
- Nema sumnje - ree ona, s mukom se nagnuvi nad mua da ga pogleda
izbliza. - Vidjela sam ve i bolje ljude kako deru sijeno.
- On se ne pretvara, mama - ree Conor. - Doista je gotov.
- A mi emo se za tu njegovu lu/iost morati kajati do Svih svetih. Najbolje
e biti da ostane tu i pripazi da se ne ugui u vlastitoj ui, a ako bude buio, izlij
mu vedro vode na glavu. - Prezirno se okrenula i izala.
- Conore.
Pogledao je gore u tavan. U otvoru se ukaza Liamova glava i Brigid koja je
trljala oi.
- Otac se vratio?
- Da.

Liam spuzne po ljestvama i poe razgledavati oca.

- Uistinu, kao da ga je netko dobro ispljuskao.
- Glupost, on se samo odmara - otkree Conor.
- Ostat u s tobom. Moemo ga uvati naizmjence - ree Liam, uzbuen
mogunou da bude oev zatitnik.
- Sam u se brinuti o njemu. Hajde, spavaj dalje. Liam se oprezno
suprotstavi nedvojbenoj zapovijedi.
- I ja bih trebao ostati...
- Odlazi!
Liam razmisli da li da se usprotivi, ali se ipak pokorno povue pred bratovim
autoritetom. Conor uvue fitilj fenjera i pripremi si mjesto u sijenu. Tomasove ake
su se otvarale i stiskale, grabei sijeno. Pri tom je isprekidano stenjao. Conor je
dugo sjedio i zatim zadrijemao, no na svaki oev trzaj i on bi se trgnuo. Tomas se
probijao vijugavim munim putem, i u tome mu nitko nije mogao pomoi.
Posve iznenada, staju obavi grobna tiina, tako da je Conor zauo svoje
disanje. Tad osjeti snaan zamah vjetra, od kojeg se najeio. Plamen fenjera
zatreperi. Kad se ugasio, staja je utonula u gustu tminu. Conor poe pipati oko
sebe, a uto se krave uznemirie kao da je u staju uao neznanac.
Iz jedne pregrade, upravo ondje gdje je Finola vidjela vilu smrti, izroni neka
udna svjetlost, bolje rei sjaj. Conor se prestravi.
Svjetlost je skakutavo treperila kao da pokuava nai izlaz iz staje.
- Tko je tamo? - uspije propentati Conor drhtavim glasom.
- Samo ja - doe odgovor.
Djeaku se stisne grlo. Uini mu se da prepoznaje glas, ali ne zna iji je, a
nije mogao razmisliti. Zapuzao je na rukama i koljenima da bolje vidi. Svjetlost se
priblii obasjavajui neku muku spodobu.
- Tko... tko... si? Razlijee se podrugljiv smijeh.
- Oh, tu se zbiva neto ludo - ree Conor i skoi na noge u namjeri da bjei.
No sjeti se da e tako oca ostaviti samog. Da vrisne to glasnije moe? Prozirni se
lik pri-mae.
- Pogledaj me, Conore.
Djeak se izazovno postavi izmeu spodobe koja se pribliavala i ispruena
oca. Stisnuo je oi da bolje vidi.
Bio je to netko koga je doista poznavao, ali nikako nije mogao ustanoviti
tko. Vidio je obris ovjeka, snanog, odjevenog za rad u polju, miiavih ruku i
velike upe kovrave crne kose. Conor je zurio u kosu; takvu je ve vidio, samo
bijelu poput snijega i u uvela ovjeka.
Spodoba se nasmije i otkrije jake bijele zube. Ne, nije to taj ovjek, jer je
onaj bio krezub.
- Priznajem, malo sam se promijenio - ree ovjek -ali ti bi me morao
prepoznati.
Glas! Taj glas!
- Daddo? - upita Conor nesigurno.
- Valjan deko!

Conor polagano prui ruku pred ovjekovo lice.

- Zato to radi?
- Vidi li me?
- Pa razumije se da te vidim.
- Ali ti si skoro slijep.
- Ah, to. Upamti da sam, kad si me posljednji put vidio, bio etrdeset godina
stariji.
- Pa to je bilo sino!
- Dakle, ako eli da ovaj razgovor nastavimo, mora prihvatiti neke
injenice, na primjer moju prisutnost.
Nisam uvijek bio slab i poluslijep. Ni Kilty. Na nesreu, ti nas obojicu
pamti takve. Prije etrdeset godina obojica smo bili momci od oka. Dodue, nikad
nisam bio ljudina poput Kiltyja. Bio je tako snaan da je mogao golim rukama
lomiti kamenje.
ovjek zakorai prema njemu, a Conor sumnjiavo ustukne. Mogao je to biti
Daddo u mlaim godinama. to ga je due prouavao, to je slinost bila vea.
Daddo se sad poe udobno smjetati, odnekle je stvorio velik vr rakije i iz njega
otpije dug gutljaj. Pogledavi Tomasa Larkina, zatrese glavom i prui vr Conoru.
Conor se zamalo zagui u kalju nastojei da opaku tekuinu potisne niz grlo a
istodobno mu polaska to s njim postupaju kao s odraslim.
- Da li ti je ikad priao o velikoj gladi?
- Ne, zapravo nije.
Sluao je poput veine djece ulomke o gladi, prie shanachiea, apat oko
vatre u zimskoj noi. Uzreice o gladi, to se jelo da se preivi, kakvi su strahovi
proivljeni ... sve nejasno i tajnovito isprepleteno. Kad god se raspreo razgovor o
tome, Tomas Larkin bi uutio. Prolo je otada gotovo pola stoljea, a sjeanja i
posljedice jo su ivjele u svakoj kui i svakom polju Ballyutoguea.
- U sebi nosimo nekoliko soba. Najljepa je otvorena obitelji i prijateljima ree Daddo. - U njoj pokazujemo svoje najbolje lice. Druga je osobna, spavaonica,
u nju imaju pristup samo malobrojni. Postoji jo jedna u koju ne putamo nikoga...
ak ni nae ene, ni djecu, jer tu ive nae najskrovitije misli koje ni s kim ne
dijelimo. Ima jo jedna soba, tako tajna da u nju ak ni mi ne ulazimo. Tamo
zakljuavamo sve zagonetke koje ne moemo rijeiti i sve boli i tuge koje elimo
zaboraviti. Kiltyjeva smrt otkljuala je i posljednju sobu u Tomasu Larkinu, i sva
je gorina izala.
Conor baci pogled na oca koji je sad djelovao posve smireno. I dalje je bio
na oprezu, jer je Daddova pojava mogla biti samo djelo vilenjaka. Dodue, inilo
se da Daddo nema zlih namjera, ali oprez ipak nije bio naodmet.
- Tomas je u vrijeme velike gladi bio otprilike tako star kao ti sada, a i vrlo
slian tebi. Kilty i ja bili smo vrlo bliski. Tada sam ivio u susjednom selu i u
prepadima bio mu pomonik u kojeg se najvie pouzdavao. Tako sam u tanine
znao sve to se dogaalo. Da bi shvatio kako je moglo do toga doi, mora znati
to se u to vrijeme dogaalo...

Nakon neuspjele bune Ujedinjenih Iraca Wolfea Tonea 1798. godine,

Englezi su odluili da se vie ne nateu ni sa kakvim slobodarski nastrojenim
parlamentom u Du-blinu.
Zbog toga je britanski premijer William Pitt smislio ujedinjenje kojemu je
jedina svrha bila potpuno politiko potinjavanje Iraca.
Irski potkralj, Cornwallis, zapoeo je najprije kampanju ograniavanja prava
dublinskog parlamenta kako bi ga natjerao da se nakon pet stotina godina
postojanja, raspusti. Kad je to postigao, britanskom kriu sv. Jurja i kotskom sv.
Andrije bio je dodan kri sv. Patricka na zastavi poznatoj kao Union Jack, koja se
otada vila nad tzv. Ujedinjenim Kraljevstvom.
Irskim su biskupima Britanci platili lojalnost i podrku tom planu obeavi
katolicima ravnopravnost.
U Maynoothu je tada uspostavljeno veliko uilite pod engleskim nadzorom
i vodstvom, kako bi se stvorio britanski oblik katolicizma i postupno oslabili stari
keltski i normanski oblici.
Ujedinjenje je bilo prisilan brak. Ircima je rasputanjem dublinskog
parlamenta bila oduzeta svaka mogunost da upravljaju sudbinom Irske.
Malobrojni irski poslanici s jo neznatnijim glasom gubili su se u golemom
Westminsteru. S pomou svojih slugu Engleska je mogla nesmetano upravljati
Irskom iz sramotnog Dublin Castlea.
Od ujedinjenja prolo je vie od etvrt stoljea dok je prvi irski katolik uspio
sjesti na poslaniko mjesto u Westminsteru. Za to je bila potrebna divovska linost
Daniela O'Connella. Dok je on dominirao politikom borbom Iraca, inilo se, da su
ciljevi ravnopravnosti ostvarljivi. Tada se O'Connell posvetio jednom drugom cilju
-opozivanju ujedinjenja... otcjepljenju od Engleske. To se nije moglo ostvariti.
- Vidi sad - ree Daddo - zato su predstojei izbori tako vani. Ve se
osamdeset i pet godina u ovom stoljeu borimo za autonomiju, dublinski parlament
i ukidanje ujedinjenja.
Conor kimne shvaajui.
- Zato je etva zakazala? - upita.
- To se prije ili kasnije moralo dogoditi - odgovori Daddo, ustane i malko se
protegne. Ushodao se zatim gore-dolje, jer kad god je o tome progovorio, uvijek se
uzbudio.
- Sve ono fino naklapanje politiara nije mnogo koristilo nama - ree. Croppyji su ostaH i dalje najjadniji i najsiromaniji seljaci svijeta, a majka Crkva to je nau nevolju jo pogoravalo - trsila se da Englezima pomogne da nas
poengleze. Nai sveenici nisu vie molili na starom jeziku. U kolama i knjigama
nikad se nije spominjala irska povijest ni irske legende. Kulturu su spasili
shanachie i uitelji, koji su, poput mojega oca, ili od sela do sela i tajno
poduavali iza ivica, priajui nam starodrevne prie i bajke.
Daddo naglo prekine svoj hod, jer su ga ta sjeanja rastuila i zamaglila mu
oi. Spustio se na stoliicu i jednolinim glasom nastavio.
- U rujnu smo spremali krumpir, ba kao i sad. Ako je godina bila plodna,
jedva smo izdrali zimu, a sredinom ljeta uvijek je vladala oskudica, jer je hrane

bilo malo. Tko je imao bilo to da zaloi, zalagao je. Ostali su sve dublje zapadali u
dug, posuujui od lihvara. Vjeno smo ivjeli u sjeni gladi, a kad se uzme u raun
napolica, desetina anglikanskoj crkvi i potpuna obespravljenost, stoka i svinje
ivjeli su bolje, jer smo u oima Engleza bili manje vrijedni od ivotinja.
Oko 1800. Irska je imala osam milijuna itelja. Dva do tri milijuna nisu
imala zemlje ni posla, lutala su bez cilja, prosila ili krala po selima. Ni u
gradovima za njih nije bilo kruha, jer su u Ulsteru Englezi dizali tvornice, luke,
poduzea, ceste ili kole... samo protestantima. Gradovi su bili stjecita bijede,
preplavljena desetinama tisua prosjaka, starih i mladih, kojima je na kraju
preostajala jedino ubonica. Takva je bila Irska koju je stvorila Engleska.
Neko su vrijeme obojica utjela, Conor nastojei shvatiti to je uo, a Daddo
razmiljajui o vremenu neposredno prije katastrofe.
- Kad sam ja bio djeak, ljudi su se rano enili. Bili su zadovoljni s malim
komadom zemlje, otcijepljenim od obiteljskog zakupa. estice su postajale sve
manje, dok na kraju u Inishowenu i nije bilo zakupa veeg od est hektara.
- Krumpir je postao glavna hrana. Na taj se nain cijela obitelj mogla
prehraniti s nekoliko jutara zemlje, jedini potreban alat bila je lopata za kopanje
gredica, a svako je tlo bilo prikladno. Jedan bi ovjek pojeo na dan prosjeno etiri
do est kilograma krumpira, a ljuskom se hranila perad i svinje. Krumpir kao hrana
i treset kao gorivo bili su osnova da moemo preivjeti.
Kako se broj stanovnika poveavao, a estice smanjivale, zemlja je postajala
preoptereena i iscrpljena. Potpuna ovisnost o jednoj jedinoj kulturi morala je
dovesti do katastrofe.
Borbeni duh Tomasa Larkina, koji eto tamo mirno lei, unitila je glad
jednako kao i irski narod.
DEVETO POGLAVLJE
RUJAN 1845.
- Oe! Strie Aidane! Strie Cathale!
Kilty Larkin i njegova dva brata iskapali su i posljednje krumpire iz redova;
sad se okrenue i ugledae malog Tomasa kako tri uzbrdo, mae i doziva ih.
- Oe! Strie Aidane! Strie Cathale!
Kilty baci aku gomolja u grubo pletenu koaru na taljigama i uspravi se bio je doista visok ovjek. Trojici brae trebalo je samo za stajanje poprilino tla,
tako su bili snano graeni. Kad je Kilty obrisao elo, zamah vjetra mu podie
vlasi tako da je izgledom podsjeao na crvenokosog Mojsija. Njegov sin protetura
ono nekoliko posljednjih metara uzbrdo.
- Ej, Tomase, uspori malo.
- Mati - dahtao je - trai da smjesta doete, svi.
- Da, a to je? - upita Cathal.
- Neto se udnovato dogaa s krumpirom.

- No, to bi to moglo biti? Juer je jo bio posve dobar. Thomas strese

glavom i snano se ugrize za donju
usnicu da ne zaplae.
- to se dogodilo? - upita Kilty.
- Pred naim je oima pocrnio.
Braa se zbunjeno zgledae, a onda se okrenue i potekoe nizbrdo. Kad su
dotrali do kolibe od kamena i treseta kamo su se spremale zalihe, ve se oko nje
okupilo ena i staraca. Kiltyjeva ena Mary, Aidanova Jenny i Cathalova Siobhan
bile su meu njima.
Kilty se progura do Mary. Lice joj je bilo zgreno od straha, epala ga je za
ruku i nijemo pokazala na spremite. Uao je, a braa za njim. Iz \jrhom punih
koara dopirao je otar, uegli vonj. On zagrabi aku krumpira i promotri ih
stiui oi u polumraku. Bili su crni i u aci se zgnjeie u mokru kau. Zagrabi
dublje u ko. Svi krumpiri bili su crni. Tada sva trojica izruju koaru za koarom,
sve do samog dna spremita. Svugdje isto.
- Majko Isusova! - povikao je Aidan.
- Zaboga, tie - presijee ga Kilty. Sva trojica skupie glave.
- to misli, to je to? - upita Cathal.
- Nemam pojma - ree Kilty.
- Misli li da bi to mogla biti gnjile? - promrmlja Aidan.
- Nemam pojma - ponovi Kilty. - Takvo to jo nisam vidio.
- Sjeam se kako je na otac priao da se u Armaghu neko zbilo neto poput
ovog. Krumpiri su bili iskopani potpuno neoteeni i zdravi, a odjednom su
zgnjilili.
- Priekajte malo - ree Kilty i poe brzo razmiljati. -Cathale, izvuci se to
neprimjetnije i uzmi vreu. Uzmi nekoliko pilia i jedno prase, odvoji ih u staji od
ostalih ivotinja i daj im ovo da jedu.
- Dobro.
- A mi, hajdemo van i dr'mo se hrabro, zaboga.
Ba kad su izali, prioe tri susjeda s vijestima da se i s njihovim zalihama
dogodilo isto. Kako se skup irio a zbunjenost rasla, sve se oi upravie u Kiltyja.
On se drao prilino sabrano, govorio tiho i ohrabrujue, i svi su se donekle
umirili. Samo je Mary, jer je ve petnaest godina bila njegova ena, umjela
proitati iza njegova mirnog lica oaj.
Nekoliko sati kasnije Cathal je dobio odgovor. ivotinje nahranjene crnim
krumpirima uginule su. Kilty razasla brau i Tomasa na sjever u Moville, u
unutranjost u Glencaw Hill i na jug u Muff da okupe glavare klanova. Kad su svi
kasno nou stigli, crkva je bila puna zaplakanih ena na koljenima i smrknutih,
prestraenih mukaraca.
Skup se odrao na staroj, ruevnoj normanskoj tvravi, kilometar i pol od
sela. Svi mukarci iz Ballyutoguea bili su ondje. Prvi uze rije Daddo Friel i saopi
da je krumpir u njegovu selu Crockadawu poeo gnjiliti jo dan ranije.
Poslije dueg, dubokog muka izbi panina vika. Kilty se umijea i pokua
stiati provalu sve veeg straha.

- Kad se raziemo, neka svaki od vas ocijeni svoj poloaj, i tada ete mi
javiti koliko vam treba da prezimite i za proljetnu sjetvu. Kad to saznam, imenovat
u sebe i Daddu poslanstvom koje e poi u Derry da razgovara osobno s glavnim
upraviteljem posjeda, MacAdamom Rankinom.
- Taj e nam prljavi pas ba mnogo pomoi.
- Traim da svi uutite. Mi smo imali sukoba s MacAdamom Rankinom, ali
se jo nikad nije dogodilo da izgubimo cijelu etvu naeg osnovnog usjeva. ak i
Rankin mora shvatiti da njegovom gospodstvu neemo biti ni od kakve koristi ako
pomremo od gladi.
To se inilo loginim. Grof od Foyle morao je imati napoliare ako je htio
stjecati i odrati svoje bogatstvo. Morat e nahraniti koko koja mu nosi zlatna jaja.
- Recite mi koliko vam je neophodno - ponovio je Kilty odluno - a Daddo i
ja emo to nastojati iskamiti da odrimo tijelo i duu na okupu. U meuvremenu
ne smijete posuivati od lihvara i, za ime svega, ne irite paniku.
Okrijepljeni Kiltyjevom vrstoom, ljudi se razioe ispunjeni nadom.
Larkinovi su se sastojali od tri obitelji s dvadeset glava. Kilty je bio
najstariji, pravi sin Ronana, koji se borio u ustanku 1798. i uinio zemlju koja
nikad ranije nije rodila plodnom. Kilty i Mary imali su etvoro djece, tri djeaka i
malenu djevojicu, od kojih je Tomas, sa etrnaest godina, bio najstariji. Tomas se
propeo visok i snaan kao svi Larkini, ali je bio sanjar koji sniva i danju. Svaki
mogui trenutak prosjedio je na koljenima shanachiea i lutajuih uitelja.
Cathal, srednji Kiltyjev brat, bio je duboko zabrinut to nije imao mukog
nasljednika nego etiri keri, od kojih je najstarijoj bilo sedamnaest, a ni jedna jo
nije bila udana.
U najmlaeg brata Aidana bilo je estoro djece; najstarijem sinu bilo je devet
godina.
Braa su bila vrlo slona, i ta im je sloga u tekim situacijama davala vie
snage. Obiteljski savjet pretresao je sad poloaj mirno i s pouzdanjem. Prva im je
briga bila da osiguraju kako e prezimiti kad plate zakupninu. Od svog dijela uroda
mogli su izdrati, ali e im do proljea ponestati novca za sjeme i druge trokove.
Odluili su da jedan od njih prijee preko mora u Englesku na rad u
dokovima i kasnoj etvi. Kilty je imao najvie izgleda da dobro zaradi, a i inae je
bio jedini koji je dolazio u obzir.
Aidan nije imao nikoga tko bi za njegove odsutnosti umjesto njega obradio
polja, a jednako tako ni Cathal. Dvije njegove keri mogle su mu, dodue, pomoi,
ali nisu umjele same obraivati njegov dio.
Tomas je bio sposoban da radi gotovo kao i odrastao mukarac, kad bi se s
oblaka spustio na zemlju. Kilty mu je objasnio kako je znaajno i odgovorno stajati
na elu obitelji, i djeak obea da e uiniti sve to treba.
Sve u svemu, pokazalo se da su Larkinovi u posve dobru stanju i da se nee
morati potruditi mnogo vie nego inae. No po izvjetajima susjeda i okolnih sela
pokazalo se da su izgledi drugih mnogo crnji.
Oboruani tonim podacima o potrebama zakupaca u podruju posjeda grofa
od Foylea, Daddo Friel i Kilty upute se u Deny da potrae MacAdama Rankina.

Naposljetku, sve se svodilo na to da postignu odgodu plaanja dijela

zakupnine. Htjeli su Rankina nagovoriti da napoliarima ostavi stanovit broj grla i
drugog uroda da se prehrane time umjesto krumpirom.
Dva i pol stoljea katoliki su zakupci u Inishowenu vodili krvave borbe s
devet grofova od Foyle, ali sve je to sad bilo prolost. Kazneni su zakoni davno bili
ukinuti, a iz Engleske je dopirao duh reforme i nagodbe. Ve dobre dvije godine
Kilty nije izveo ni jedan noni prepad. Pregovaranje vie nije bilo neobino.
Kilty i Daddo nadali su se uspjehu. Naposljetku, bila je 1845. godina,
razgovarat e s civiliziranim ljudima.
DESETO POGLAVLJE
Tomas se prevrne na lea, potresajui zrak snanim hrkanjem, koje prekine
Daddovo kazivanje. Shanachie iskoristi odmor da se okrijepi, i opet ponudi Conoru
vr. Nakon prolog gutljaja Conoru se malo smuilo u elucu i sad uljudno odbije.
Tomas se prevrtao i naposljetku se isprui na trbuh te hrkanje prijee u tihi pisak.
- to se zbilo kad ste ti i Kilty stigli u Derry i potraili upravitelja?
Daddo se gorko nasmije.
- Doista smo razgovarali s njim, s MacAdamom Rankinom.
- Rankin? Od iste obitelji koja i danas upravlja posjedima?
- Ba od tih. Ali MacAdam je bio pravi Rankin. Tako vjet da bi i vjetru
izmamio krv. Bio je tako lukav da su mu mnogi nai ljudi vjerovali. Naposljetku govorili su - on je prije dvije godine bio spreman platiti nau desetinu ako Kilty
prestane s nonim napadima.
- to vam je rekao?
- Znojio se iz svih pora, toliko se trsio da nas ljubeznou odvrati od naih
zahtjeva. Rekao je da strahovito ali, da je i samom lordu javio da se vrati u Ulster
i da zamoli vladu za pomo. A cijelo vrijeme dok se priinjao kako suosjea s
naom nevoljom uzimao nam je mjeru za lijes, jer je davno prije gnjilei odluio
to e s napoliarima.
Daddo strese glavom, udei se jo i sad MacAdamovu izdajstvu.
- Jo dok je razgovarao s nama krajnje ozbiljno, razmiljao je kako da nas
to prije otpremi Bogu na istinu. Ako ita mora upamtiti, onda upamti ovo,
Conore: nikad nemoj sjesti da pregovara s tim ljudima! Oni su poput koza koje
vire kroz ivicu; znaju vie varki od najvee nitarije, a njihovi pojmovi o asti ne
pristaju ni svinji.
MacAdam je imao starijeg brata, Owena, bijedu od ovjeka, nesposobna da
sam upravlja imanjem, pa su ga drali kao dobrovoljnog krvnika. A bio je tu i
jedan neak, Glendon, koji je pohlepno ekao dan kad e preuzeti posao. Bilo je to
gadno drutvo, ti potomci triju pokoljenja upravitelja imanja. avolsko, doista
avolsko...
Tih mjeseci boravili su grof i grofica od Foyle, lord Morris Hubble i lady
Beatrice, u Daarsu, svom dvorcu na jugu zemlje, nedaleko od Kinsalea. Daars je

stekao stanovit ugled kao najotmjeniji salon u naselju umirovljenih visokih

britanskih pomorskih oficira i aristokracije koja je ondje ljetovala.
Vijesti o gnjilei krumpira bile su glavna tema svih razgovora. Zapravo je
niz nepredvienih odlazaka iz Kinsalea gotovo upropastio sezonu jedrenja.
Na upit lorda Hubblea, MacAdam Rankin uvjeravao je njegovo gospodstvo
da je u Hubble Manoru sve u najboljem redu. Ipk predloi da se uvedu neke mjere
opreza. U svakom sluaju, pisao je Rankin, nema potrebe da njegovo gospodstvo
uri kui izlaui se mukotrpnoj vonji koijom du cijele zemlje.
Obitelj Rankin sluila je grofove u svojstvu upravitelja gotovo jedno
stoljee. U onih deset godina kada je MacAdam upravljao posjedom, ovlasti i
povjerenje upravitelju bili su znatno proireni. To je lordu Morrisu i lady Beatrice
omoguilo da u Daarsu i Londonu bezbrino uivaju u drutvenim razbibrigama.
Grof odgovori na Rankinovu poruku dopustivi mu da postupi u smislu
svojih prijedloga i javi mu da e zakupiti mjesta na potanskom brodu koji kree iz
Queenstowna do Londona za nekoliko tjedana i tako se vratiti kui morem, kao i
obino.
Premda je Rankin zahtjeve Kiltyja Larkina odgodio i tako umirio katolike
zakupce, najvea mu je briga bila da izazove meu njima paniku koju bi popratili
nezakoniti istupi.
Stariji brat Owen, uvijek spreman za takve poslove, bude poslan u Dublin
Castle sa zahtjevom da vlasti odobre niz izvanrednih mjera. Grofovi su
pokoljenjima odravali veze i prijateljstva u vladinim krugovima, pa se Rankin
uzdao u to da e vlast zahtjevima hitno udovoljiti.
Mladi Glendon otplovi u London s drugim upraviteljima i plemiima da
izloi vladi gledita protestantskih, angloirskih zemljoposjednika.
Rankin porui grofovim odvjetnicima da pripreme pravna sredstva ako bi
bilo potrebno postupiti protiv katolika.
Najdjelotvorniju zatitu lordovih interesa u samom Ballyutogueu i oko njega
predstavljala su velika naselja odanih protestanata, koji su se tamo bili naselili prije
otprilike dvjesto godina. Bili su to prezbiteri]anci koji su kao kolonizatori doli iz
kotskih nizina i tada od Engleza dobili zemlju kao plau za svoje usluge
Cromwellu. Ipak, ivjeli su tu izdvojeno od glavnine ulsterskih protestanata, i to je
u njima budilo osjeaj da su opkoljeni neprijateljskim susjedima s planinskih
vritina.
Taj je temelj protestantskog straha bio prikladno orue u zalihi smicalica
MacAdama Rankina, koje je lako mogao potaknuti na djelovanje. Propast uroda
krumpira pruala je lukavom upravitelju priliku koju nije htio propustiti.
- Mora shvatiti - ree Daddo - da je gnjile bila jedan od rijetkih dogaaja
koji nisu bili vjerske prirode, jer je unitila i krumpir protestanata. Bili su u
ozbiljnim tekoama, premda njih nikad nisu titali takvi tereti i siromatvo kao
nas. MacAdam Rankin upadao je u njihove oranjske dvorane i crkve obeavajui
im da e im grof pomoi da izdre, a istodobno upozoravajui ih da oekuju
najgore od croppyja. Da bi ih pridobio, protestante nije trebalo u to jako uvjeravati.

Jo su piali u gae, naricali i propovijedali o strahotama katolike bune prije dva

stoljea.
Upravo pri kraju svih priprema Owen Rankin vrati se iz Dublin Castlea s
doputenjem da ponovno uspostavi u istonom Donegalu odred dobrovoljake
milicije. A kakvi su to divni momci bili! Bio je to odred rezervista koji je u
baratanju biem, noevima, paleu i muenju nadmaivao svaku ulstersku etu od
Cromwellovih vremena do ustanka Ujedinjenih Iraca. Strah koji se rodio iz njihova
izdvojena poloaja uvijek se iivljavao u sadistikom mahnitanju.
- Kao protuuslugu za grofovu pomo, MacAdam im energino preporui da
svaki sposoban mukarac prione oruju kako bi zatitio zemlju i steena prava.
Oranjci izvukoe stari barjak, stresoe s njega prainu i istakoe ga na kasarni u
Ballyutogueu; svirali su i bubnjali hu-kake pjesme protiv croppyja, i ubrzo svi
katolici shvatie to se sprema.
- Ne bih te prekidao - ree Conor - niti sumnjam u tvoje tvrdnje, ali odakle
zapravo zna to se zbivalo u Dublin Castleu ili na skupovima oranjaca?
Daddo se zagleda u njega isprva zapanjeno, zatim potiteno.
- Ti mi ne vjeruje, Conore?
- Pa, vjerujem - odgovori Conor - ali sve je to donekle udno; i da si
etrdeset godina mlai nego u zbilji i tako proziran da kroz tebe vidim stranji zid
staje, i da mi pria o dogaajima o kojima jedva da si mogao znati...
- Dosta! - Daddo je ustao odmahujui ogoreno rukom. - Misli li da bih se
trudio da ovdje sjedim cijelu no da nisam elio da sazna? A osim toga - glas se
stia i poprimi prizvuk tajnovitosti - shanachie zna kako da dozna.
- Od vila?
- Nisam naumio odavati svoje tajne, a neu ni svoje povjerenje tratiti na
sumnjiavca. Ako ti je pravo, odlazim ...
Na te rijei njegov se lik pred Conorovim oima poe rasplinjavati.
- Ne idi! - povie Conor. - Molim te!
Daddo prestade blijedjeti i ree neraspoloeno:
- Ima stvari u koje ne valja sumnjati, kao, na primjer, u ono to sad vidi i
slua.
- No otac i Kilty uvijek su mi govorili da posumnjam u sve, a osobito da ne
smijem povjerovati u upnikova prevelika uda. Ali asna rije, Daddo, nije mi ni
na kraj pameti da shanachiea usporeujem s prostim upnikom - dodao je brzo.
- No vidi, sad mudro misli - ree Daddo - i zato u nastaviti. -1 bez imalo
muke opet se prihvati niti svojega pripovijedanja. - U Dublinu Owen Rankin dobi
slubenu naredbu da povea odred orunika. Oh, u naem ivotu ti su ljudi bili
prava poast. Nikad za sve nae sinove nije bilo dosta zemlje, i tako nisu imali
drugih mogunosti da zaslue kruh nego da postanu orunici. Mrzili smo orunike, jer nas je Kruna tako upotrebljavala protiv nas samih. Gnjile krumpira bila
je savrena prilika za novu regrutaciju. Tisue obitelji, ionako na rubu propasti, sad
su bile osuene na unitenje. Mala nagrada pri novaenju, orunika plaa, mita i
potajna nada da e ih sin koji slui u orunicima zatititi - dostajali su da odred

preraste u cijelu vojsku. Britanci drugo nisu mogli niti poeljeti - njihov prljav
posao obavljali su katolici.
Sad je Kilty prozreo Rankinovu igru. Uvijek do tada uspijevao je da nas
odri na okupu, no ovaj put bilo je drukije. Nikad jo ljudi nisu bili tako
zastraeni. A onda je propala i svaka nada u pobunu, jer je neki izdajniki otpadnik
odao nae skrovite oruja. Svaku je katoliku kuu ispunila panika. Lihvari
zaredae selima, i oni zdvojniji meu nama prepustie im se na milost i nemilost,
posuujui novac uz neprihvatljive kamate; i dok su drugi bjeali u nabujale
orunike redove, stotine pooe preko mora da potrae posla u Engleskoj.
Britanci poduzee niz koraka da suzbiju skok cijena hrani u Irskoj: ukinuli
su zatitne carine na uvoz ita i dopremili goleme terete amerikog kukuruza, koji
je uglavnom dospio u ruke pekulantima.
Da bi se svladala kronina nezaposlenost, u Irskoj su tada ve nekoliko
godina bili na snazi zakoni o siromasima, zasnovani na ubonicama. Dok je u
Engleskoj ubonica bila prihvaen oblik ivota, Ircima je ona bila posebno
odvratna, jer se njihov nain ivota zasnivao na zajednici, i ubonica im se inila
tek malo manje stranom od smrtne osude.
Vlada je predviala i velike javne radove, uglavnom izgradnju cesta.
Nedostajala je, meutim, jedna politika linija, rjeenje irskog pitanja na
najvioj razini. I u samoj Engleskoj dolo je do drutvenog previranja izazvanog
nemoralnim klasnim sistemom, koji su naplavili valovi industrijske revolucije.
Pa to, dakle, ako su Irci u nevolji?
U najboljem sluaju smatrali su ih udnim ljudima, laljivom, lijenom,
pijanom, neobrazovanom, nezahvalnom bagrom, svakako nevrijednom da ivi na
razini civiliziranog Engleza, prema kojem pokazuje tako malo odanosti.
Kolonizatori koji su profukali zemlju upotrijebili su raspravljajui o sudbini
Irske, svaki mogui pritisak da spase vlastitu kou.
Poslije duge utnje Conor klekne da osluhne oev dah, tako je Tomas bio
utihnuo.
- Ne brini - ree Daddo - vrsto spava.
- Da - ree Conor i zijevne.
- Zar nisi i ti pospan?
- Ne. Htio bih uti sve do kraja - ree Conor.
- Onda prii blie, kao to obino ini, da ne moram preglasno govoriti.
Conor na koljenima i rukama prepue sijenom i smjesti se uz Daddove noge.
- Kad je oko 1800. tvoj pradjed Ronan Larkin doao iz Armagha u
Ballvutogue, Engleska je vodila ratove na mnogim ratitima u Evropi, pa su
potrebe vojske bile velike. Svako jutro irske zemlje bilo je zasijano itom, jer ono
je donosilo zlato. Time su mnogi panjaci bili uniteni.
Poslije Waterlooa potranja ita se smanjila, i posjedi su odbacivali sve
manji i manji dobitak. Velika plemika zemljoposjednika imanja su propala.
Mnogi od toga plemstva ivjeli su iznad svojih mogunosti, a mnogi su se
kockanjem do grla zaduili. Imanja su bila prezaduena i optereena hipotekama.

MacAdam Rankin i njemu slini ivjeli su od postotka na ubranu zakupninu,

pa im je ilo u raun, da iz svakoga iscijede i posljednju kap. Najvee irsko
prokletstvo bili su zemljoposjednici, a u trenutku gnjilei krumpira oni su se
pokazali u svojem najgorem svjetlu. Pred britanskom vladom nije se nalo pitanje
kako da preivi narod to su ga Englezi osvojili, nego aristokracija koju su naselili
na nau zemlju.
Ostale plodine, osim krumpira, te su godine dobro rodile i u zemlji je bilo
hrane u izobilju da se svi prehranimo, pod uvjetom da ona ostane u Irskoj, ali
prezadueno plemstvo moralo ju je prodati drugdje.
Vlada je zauzela stav 'nemijeanja... neka se poslovi odvijaju kao obino,
bez uplitanja drave.
Zima je bila pred vratima, a croppy nije imao nita osim punih koara gnjilih
krumpira. Upravitelji dobara pourili su s ubiranjem zakupnine, i uskoro su stoni
obori Londonderryja i drugih irskih luka pucali od mesa koje je ekalo da ga
otpreme u Englesku.
Navalie duboki mrazevi, zakovravi najprije lie, zatim ogolivi breze i
obojivi breuljke rom. Ballyutogue je zebao. Tek tada se u Londonderryju
iskrcao Morris Hubble, deveti grof od Foyle.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Hubbleovi su, inilo se, iz godine u godinu iznova zaboravljali da Irsko
more moe biti jednako neugodno kao i irske ceste. Ni arm, duhovitost ili panja
nisu mogli odagnati grofiinu muninu. Skinuli su je s potanskog broda napola
onesvijetenu i brzo otpremili u Hubble Manor, gdje se smjesta povukla u svoje
odaje, izjavivi da se ne osjea dobro.
U Inishowenu je povratak grofa od Foyle svake godine bio dogaaj prvoga
reda. ivot je smjesta potekao ustrije, a ove su godine, uz uobiajene poplave
drutvenih i slubenih poziva i molbi za audijenciju, teke okolnosti izazvale
uzbuenje vee no obino.
Dok se grof zadravao u kui sreujui razliite stvari i pruajui lady
Beatrice priliku da se oporavi, iz Harrowa stie na kolski raspust mladi Arthur s
dvojicom kolskih drugova. Grof je zakljuio da e mu to pruiti priliku da osvjei
odnose sa sinom.
Nakon roenja triju keri, kasni Arthurov dolazak na svijet bio je dobrodolo
olakanje, jer je s njim bilo osigurano produenje loze. U djetinjoj dobi djeak je
pokazivao krhkost neobinu za muke lanove Hubbleovih. Nije ba bio na ponos
svojem ocu. Zapravo, Arthur je bio takvo razoaranje da se lord Morris pitao hoe
li se on kasnije uope moi valjano iskazati u obiteljskoj pukovniji.
Morris je niz godina uzaludno pokuavao svojem sinu uliti muevnosti napornim sportovima u kojima se eliilo tijelo. No kad god je otac jae pritisnuo,
sin je uzmicao traei majinsku i sestrinsku zatitu. Otar oev sarkazam poticao
je Arthura na to da se jo jae uani. Jo mu nije bilo osam godina kad je poeo

mucati i dobivati napade zaduhe, koji su se pogoravali kad god se vraao u

Hubble Manor i stao pred tako dojmljivu oevu pojavu.
No drugih sinova vie nije bilo. Otrijenjen tom injenicom, Morris Hubble,
koji je sebe drao prosvijeenim ovjekom, pokuao se pomiriti. Ono to je
prieljkivao u sinu i ono to je dobio bile su dvije razliite stvari. Nastojao je
zatomiti svoj bijes, sve dok se on nije pretvorio u gadljive uzdahe i suzdrano
mrmljanje. Premda se grof trudio da potisne vidljive znakove svojega razoaranja,
pomanjkanje tjelesne agresivnosti u mladia, njegovo mucanje, obrambeno dranje
i izrazita ljepukastost nikad u njemu nisu prestajali izazivati rnuninu.
Arthur je ipak odavao da je bar otrouman i inilo se da dobro prolazi u
koli. Kao jedinac, bio je i jedini nasljednik i od roenja je nosio naslov viscount
Coleraine. Morris je doao do uvjerenja da je stanovita udaljenost meu njima
najpametniji nain opstanka i bio je zahvalan to je Arthur doao s drugovima.
Tako su igre upoznajmo se, to su ih otac i sin igrali svake godine, mogli svesti
na najmanju mjeru.
Nastanjeno krilo Hubble Manora poe se puniti, jer su iznenada jedna za
drugom stigle tri keri, njihovi muevi i pola tuceta unuadi. Mlade dame bile su
se mudro poudale. Iako je plemika obitelj Hubble postojala u Inishowenu ve
dvjesto i pedesetak godina, lord Morris i svi njegovi predasnici smatrali su
grofoviju dijelom engleskog tla, a sebe Englezima. Bili su ovdje da u zemlji koja
nije bila u potpunosti kolonija, ali ni potpuno suprotno tome, predstavljaju
Englesku. Ulsteru, izvoru njihova bogatstva i moi, poklanjali su malo lojalnosti,
jer im je ostao tua zemlja, a Irska tuinska planeta. Radilo se o tome da se odri
prisutnost Engleske u Ulsteru, i dvije grofove keri bile su u toj igri neprekinutog
trajanja udane za sebi sline. Beatrice je spretno uspjela sprijeiti da ih ne privuku
ari britanskog dvora.
Srednju kerku, lady Beverly, vjeto su i mudro udomili udavi je za sina
bogate obitelji ulsterskih kota, koja se lanarama u Belfastu brzo uzdigla. U
Engleskoj bi Beverlyna svekra i svekrvu moda smatrali nedostojnim grofovskog
stalea, ali se ovdje, vani, veze sa kotskim obiteljima nisu ocjenjivale kao znatniji
drutveni pad. Industrijska revolucija stvarala je nove velike imetke i trebalo je
uzeti u obzir okolnosti vremena, kao i injenicu da su bili geografski odvojeni od
matice zemlje. Za nekoliko godina Beverlyjin mu e dobiti plemstvo, a ako se
bude ponio kako treba, ni titula peera nije bila iskljuena.
Dolazak keri i unuka bio je pravo sredstvo da se lady Beatrice rijei svojega
neraspoloenja.
Prije desetak godina Morris Hubble uzdignut je od viscounta Colerainea u
grofa od Foyle, naslijedivi posjed teko optereen dugovima to ih je njegov otac
namakao klaenjem i troei na ene. Stari je grof umro u Zapadnoj Indiji
sunajui se u naruju izvanredno lijepe, mlade, tamnopute ljubavnice. ivio je u
velikom stilu i umro od bolesti koja se u pristojnom drutvu ne spominje,
zatomljujui bolove boanskim velom opija.
Jedna od prvih mjera Morrisa Hubblea bila je da ukloni Owena Rankina s
poloaja glavnog upravitelja i zamijeni ga njegovim mlaim bratom MacAdamom,

ovjekom izvanredne pameti. To je zauvijek ogorilo Owena, koji je, meutim,

istini za volju oduvijek izgledao ogoren. Taj je potez dramatino promijenio
stanje grofovskog imetka.
Lord Morris se takoer prvi u svojoj obitelji upustio da na novim principima
posluje sa svojim zakupcima. O'Neillovi i njihovi tradicionalni istomiljenici, ije
su zemlje bile raskomadane u grofovske posjede, bili su najratoborniji klan u
Irskoj. U Inishowenu je ta injenica bila jo i pogorana, jer je grofovski posjed bio
osamljen. Tu su prepadi croppyja bili sastavni dio naina ivota, to je jasno
pokazao Kilty Larkin kad je dvije tisue Hubbleovih goveda utjerao u Lough
Foyle.
Izgledalo je da na croppyja vitlanje biem ostavlja slab dojam. Poslije
francuske revolucije rasplamsala se reforma seljatva u cijeloj Evropi, a neke
njezine misli prodrle su napokon i na Britanske otoke. U osvit doba razuma, lord
Morris se opredijeli za pregovore te pristankom da e plaati napoliarsku desetinu
Crkvi zadobije prilian ugled i razdoblje mira. A zapravo je MacAdam, spretnim
manipuliranjem zakupnine, cijeli iznos desetine ponovno utjerao od zakupaca.
Premda je s vremenom Morris dao MacAdamu vee ovlasti, i dalje je
savjesno nadzirao svoje poslove. Usprkos njihovoj uskoj povezanosti, grof je ostao
rezerviran, zahtijevajui da se upravitelj strogo pridrava pravila ponaanja. Bio je
obiaj njegova gospodstva da se ni s kim drugim ne savjetuje osim s MacAdamom,
obino odmah nakon povratka, u viesatnim sjedeljkama.
Sad je u tom maratonskom sastanku lord Morris mirno i neuurbano krio
svoj put debelim raunskim knjiurinama, povremeno podiui pogled da bi
postavio pitanje na koje je upravitelj uvijek imao spremne odgovore.
Morris se neupadljivo uklapao u veliku knjinicu podijeljenu u redove
basnoslovnih knjiga uvijek nadohvat ruke. Bili su to svesci koje su uvezivala i
opremala dva pokoljenja knjigovea, dovedenih iz Firence u dvorac samo za taj
posao. Knjinica je uivala glas najveeg privatnog mjesta za obrazovanje u
ku]|urnoj pustinji koja see sve dolje do granica Dublina.
Lord Hubble sjedio je za pisaim stolom od jako izglaana ruina drva,
uokviren velikim izbeenim prozorom s grofovskim grbom iz obojena stakla:
Crvena ruka Ulstera i troglavi plavi grifon, optoen latinskim motom Jo jedan
juri u slavu kralja. Na drugom kraju etrnaest metara duge dvorane visio je
divovski uljani portret britanskog oslobodioca Irske, kralja Vilima Oranjskog, djelo
sir Godfreyja Knellera, dvorskog slikara iz toga razdoblja. U skladu s ulsterskom
tradicijom, on je kraljicu Mary nadomjestio bijelim konjem. Slika je bila udom
spaena kad je u jednoj seljakoj pobuni razoreno jedno krilo dvorca.
Premda nadomak ezdesete, grof je jo imao stas mladog pjeadijskog
oficira u otmjenom trietvrt kaputu od prugastog panjolskog sukna iznad prsluka
od kineske svile. Njegove snane, dobro oblikovane noge bile su u bijelim
konatim jahaim hlaama, kovrava kosa, jo neproarana sjedinama, padala je u
gustim valovima na rub okovratnika, a zalisci su mu bili potkresani u visini usta.
Jedini znak zrelih godina bio je lornjon, koji je upotrebljavao za itanje sitnijih
slova.

MacAdam Rankin bio je naprotiv nizak, okretan ovjek u neglaanom

debelom kamiru, koji je naginjao kotskoj jednostavnosti.
Kraj pisaeg stola stajala su etiri engleska kovega od pletene trstike s
potrebnim knjigama i papirima. Poto je prouena i posljednja knjiga, oba se
ovjeka zagledae jedan u drugog u samotnoj utnji, koju je prekinulo samo
zveckanje liica u njihovim alicama s ajem. U svjetlu koje je sivjelo ugasilo se
iskrenje arenog stakla. Lord Morris otklopi svoju tabakeru optoenu dragim
kamenjem i uze naprstak duhana za mrkanje.
- to je uzrok? - upita naposljetku.
MacAdam pomae svoja bolna lea i slegne ramenima.
- Prema Peelovoj komisiji, neka vrst gljivice. I u Americi i u Evropi
posljednjih godina propadali su urodi krumpira, ali ne ovako. Moja je teorija da su
se klice koje su izazvale gnjile morale namnoiti za jakih kia uoi etve.
Morris nekoliko puta besmisleno udari akom po stolu, zatim skoi sa stolca
i doslovno se baci na klupu u udubini prozora, zagledavi se sumorno kroza nj.
- Ovdje je kao u vojnikom logoru - ree ozlovoljeno.
- U ovom ili onom obliku, ovdje je uvijek kao u vojnikom logoru odgovori Rankin, koji je takoer ustao da se protegne i trljao upaljene oi.
- Nadao sam se da u Inishowenu prolijevanje krvi pripada prolosti.
- Dragi Bog zna da ste pridonijeli i vie od svog dijela da ga sprijeite.
Lord Morris se ueta s rukama na leima. Proao je duinom knjinice,
zaustavivi se ispred kamina i portreta kralja Billyja.
- Nadam se da vae gospodstvo uvia da sam iz opreza bio primoran
poveati broj ovdanjih orunika.
- Da, no moemo li se pouzdati u orunike? Vie od devedeset posto su
katolici.
- Uradit e to im bude nareeno - odsijee MacAdam. A s obzirom na
okolnosti, svaki bi od njih izdao vlastitu mater za nekoliko ilinga. Kao dokaz htio
bih spomenuti da su nam dounici odali gdje je bila skrivena glavnina njihova
oruja. Ovaj put neemo imati na vratu pobunu Kiltyja Larkina.
Kako su se pribliavali biti stvari, obojica zauzee mnogo udobnije mjesto
ispred kamina. Ispitivali su sad s laganom zabrinutou svaki novi korak, jer je
pred njima leala neugodna odluka. Rankin je zahvalio Bogu to su luke ostale
otvorene te mogu izvoziti u Englesku i primijeti da bi u protivnom polovica
ulsterskih vlastelina propala.
- to se uje, to smjera vlada? - upita lord Morris. -Mislim, u pogledu
napoliara.
- Izgradnju cesta. Ako ih bude mogla natjerati da rade. Ako ih bude na to
mogla natjerati. Spominju se i kuhinje za siromane.
- No to mislite, gospodine Rankine, koliko e biti gladni?
- M'lorde, po mojem iskustvu, vjerojatno su od etve dovoljno pokrali i
posakrivali u brdima.
- No ako se glad proiri?
- Tad e to, moram rei, biti briga vlade.

- Gospodine Rankine, nisam li u hrpi molbi vidio jednu za dozvolu ribarenja

u zaljevu izmeu Carrowkeela i Drunga?
MacAdam se nadao da e taj papir proi nezapaeno. Na njegovu licu, tamo
gdje ga nije prekrivala brada, iskoe crvene mrlje. Lord Morris je sad ustao sa sofe
ispod slike Vilima Oranjskog tako da se inilo da to pitaju obojica.
- Dakle?
- Ja je ne mogu preporuiti - odgovori upravitelj.
- ak ni ako doe do ozbiljne nestaice hrane?
- M'lorde, tamo ve dvije stotine godina postoje sela odanih protestanata ba
zato da tite grofovska prava na ribarenje.
- Zar nema dovoljno ribe ako doe do teke oskudice, gospodine Rankine?
- Ne na raun odanih podanika.
- Mislim da razumijem to elite rei, ali moglo bi doi do krize, moda ak
do prave opasnosti.
Kad je sad MacAdam Rankin ustao, iznenada se od savitljivog sluge
preobrazio u ovjeka obuzeta pravednim gnjevom. Oi mu zasuzie dok je svoje
estoke rijei podvlaio ljutito ispruenim, debelim kaiprstom.
- Ovaj narod obitava ve dvije tisue godina na otoku. Dvije tisue godina, a
nema pomorske tradicije, ni brodograditeljske, ni tradicije moreplovaca, ni ribara.
Tisuu godina slagali su kamen na kamen bez buke dok im mi nismo pokazali
kako se to radi. Moji preci s majine strane naseljeni su ovdje u Inishowenu da
propovijedaju istinsku vjeru i poduavaju kraljev jezik. No starosjedioci su odbili
pravog Boga, i umjesto toga odluili da se skrivaju po spiljama i nastave sa svojim
poganskim obredima! Bog zna da smo ih nastojali obratiti, ali su oni odbacili naeg
Gospodina! Od lijenina ne moete stvoriti karakterne ljude.
Prodornost njegova glasa odjednom probije i njegove vlastite ui te on uuti,
hvatajui nuno potreban zrak, i sam poneto zauen svojom provalom.
- Ovo ovdje, gospodine Rankine, moglo bi lako postati pitanje ivota i smrti.
- To ve jest pitanje ivota i smrti, m'lorde. Njihovog ili naeg. Ako
dopustimo tim ljudima da siu u Lough Foyle i podignu ribarska sela, nikad ih se
neemo otarasiti. Mnoit e se i dalje kao muhe, tako da e za deset godina zaljev
biti prazan, kao to je sad iscrpljena zemlja.
MacAdam se povue cijelom duinom knjinice do etvrtog kovega, koji je
ostao zakljuan, otvori ga i rasklopi poznatu veliku kartu te je rairi po stolu. Lord
Morris je smjesta prepozna - bila je to karta zapletenih, nepovezanih estica
katolikih zakupaca. Sad su na njoj bile vee povrine oznaene tamnijom bojom.
- Rjeenje lei u jednoj jedinoj rijei, onoj istoj o kojoj godinama
raspravljamo - ree MacAdam - a ta je okruenje. Ako mognemo iseliti zakupce s
ovih osjenanih podruja, mogli bismo smjesta nekoliko tisua jutara jalovih
oranica pretvoriti u bogat panjak, koji e hraniti samo stoku, a ne gladna ljudska
usta. Rijeili bismo se ratovanja oko desetine, buna, prikupljanja zakupnine, tajnih
pecara, idolatrije... Bili bi tu samo panjaci i tisue i tisue grla stoke koja bi se tu
tovila za trite, to spremno eka u Engleskoj.

I bez pitanja lord Morris je pogodio da je taj koveg ispunjen odlukama o

istjerivanju na kojima nedostaje samo njegov potpis. Lice mu se otegnulo i on se
spusti za pisai stol.
- to je s tim ljudima? - upita promuklo pokazavi koveg.
- to je s njima, m'lorde? Unitili su zemlju svojom glupou i nainom
obrade i uskratili sebi nau samilost odbivi se od Boga i kraljice.
Iznenada lord izgubi svoj aristokratski sjaj.
- Koliko ih ima?
- Za poetak dvadeset posto od ukupnog broja zakupaca. Do proljea bit e
ih jo. M'lorde, to mi ne predstavlja nikakvo zadovoljstvo, ali brojke ne lau.
Prenapuenost je tako golema da e za nekoliko godina gotovo svako raspoloivo
jutro biti zasijano krumpirom samo da se prehrane. Zato su etve podbacile.
Moramo misliti o gnjilei kao o skrivenom blagoslovu, poruci Svevinjeg da se
zemlja spasi za one koji to zavreuju.
MacAdam Rankin bio je pragmatiar, i njegova provala religioznog ara
djelovala je promaeno. No u Irskoj, a osobito u Ulsteru, Biblija je jednako kao i
ma bila glavno sredstvo pragmatizma. Nepokolebljivo uvjerenje da su njihovo
tumaenje Boga i Boje rijei, njihova krepost, njihova pobonost koja se oitovala
u potpunom predavanju jedino pravilni, bilo je temelj prezbiterijanskog ulsterizma.
Tako je MacAdam udesno ostajao u svojoj ulozi, ak i kao debelokoni trgovac
kakav je bio.
Na trenutak lordu Morrisu doleti mgsao da sazove skup vlastelina, zatvori
luke i nahrani ljude. Zamisao nesta jednako brzo kao to je i dola. Irska je bila
opljakana sve do ruba propasti i takva bi mjera izazvala masovne bankrote zbog
neplaenih hipoteka. I sam lord imao je rauna na vie tisua funti koje
jednostavno ne bi mogao platiti ako ne izveze urod i stoku u Englesku.
- Vi ste cijelo vrijeme imali ovlatenja da potpiete ove naloge za
istjerivanje, gospodine Rankine.
- Ne zazirem od istjerivanja u uobiajenom toku poslova, m'lorde, ali za
takvo to ne mogu preuzeti odgovornost. To je krupna odluka. Ona se tie vaeg
ivota, a naposljetku vi ovdje predstavljate Krunu. Ako potpiete, pobrinut u se za
ostalo.
- Hvala, gospodine Rankine - ree lord Hubble promuklo. - Pozvat u vas
kad mi zatrebate.
MacAdam kimne i lako se nakloni.
- Hvala vam, m'lorde.
Od munog prevrtanja misli, pri emu je griskao aku, Morrisa Hubblea
obuze teka glavobolja. Uao je sluga i tiho pripalio svijee jer se smrailo. Njihov
plamen obasja uglaani mahagoni najgornjih regala.
Lord Morris poe u tupoj boli tumarati prostorijom i inilo se kao da ne zna
to bi poeo. Pretraivao je redove traei rije utjehe, i ruka mu se sama od sebe
zaustavi na maloj knjiici Alexandera Popea. Plamen svijee titrao je na stranici
dok je itao glasno, glasom jednolinim od zdvojnosti.
Vjera, zbunjena, svoga svetog plama skrila sjaje,

I neopaeno, morala nestaje.

Nit' javni, nit' tajni plamen ne usudi se obasjat' mrak;
Nigdje ljudske iskre, ni boanskog sjaja trak!
Jao! Kaosa strano carstvo opet se obnovilo,
Pred njegovom razornom rijei gasne svako svjetlo:
Tvoja ruka, veliki Anarhiste, zastor sputa nad nama,
I sve prekriva vjena, sveobuhvatna tama.
Poslije kratke vjenosti uzeo je iz kovega prvi snop naredaba za
istjerivanje, uredno povezanih crvenom vrpcom. Razvezao je vor, uzevi
najgornji dokument. Ruka mu je tako drhtala da ga je morao rasprostrti po stolu da
moe itati. Ticao je jednog malog zemljita od esnaest jutara razbacanog po
bregovima i podijeljenog sad na devet estica. Neki Grady MacGilligan. Bez
sumnje neko krezubo stvorenje, od pia crvenih oiju i smrdljiv. Sve mu je ivo
dolo pred oi: koliba, kraj vatre prolazi uvela ena s kravom na konopcu, gomila
vritave djece, raspela i biblijske izreke, jedina soba u kojoj eprkaju kokoi.
Morris skine poklopac sa svog pera i umoi ga u tintarnicu. Kad je
zakripalo, prestraeno podigne pogled.
- K vragu!
Kraj pisaeg stola stajao je mladi Arthur.
- to njuka ovuda? - Mladi pocrvenje.
- Oprosti, oe. K-k-ucao sam, ali t-ti nisi o-o-odgov-vorio.
Evo ga opet s tim njegovim prokletim mucanjem! Morris odbaci pero.
- Dakle! to hoe?
- H-h-htio sam s-s-samo p-posuditi jednu knj-knjigu. U tom trenutku ue
lady Beatrice.
- Ah, tu si, dragi - zapjevala je. - Vidjeli smo da je gospodin Rankin otiao.
Svi su okupljeni u salonu. Brooke e nam proitati nekoliko poglavlja iz novog
romana Charlesa Dickensa ivot i doivljaji Martina Chuzzlewita.
- Zar nema boljeg tiva za nae unuke od toga prokletog radikala!
Beatrice trgne ramenima i istodobno savije obrve, dok se Morris borio da se
savlada, ispriavi se za svoju provalu.
- ao mi je. Veeras imam mnogo posla. Molim, nastavite bez mene. Ja u
samo malenkost poveerati ovdje.
- Kako eli.
- I, Beatrice - povikao je za njom kad je stigla do vrata. - Mijenjamo plan.
Otputovat emo iz Hubble Manora za etrnaest dana. Uredi da se neto od stvari i
posluge poalje naprijed i pripremi kua u Londonu. Neko se vrijeme neemo
vraati u Irsku.
- Govori li to ozbiljno, Morrise?!
- Ne raspravljaj... sa... mnom, Beatrice - ree on naglaeno - ne elim se
prepirati.
Ona ostade, potpuno zateena, stajati na mjestu, zatim se okrene na petama.

- Razgovarat u s tobom kasnije kad bude pristojno raspoloen - ree i ode

zalupivi vratima.
Arthur se primakne stolu.
- O-o-oe, mogu li to...
- Ne, sine - uzdahne Morris. - Samo pokuaj jednog dana shvatiti... i budi
velikoduan.
DVANAESTO POGLAVLJE
Tomas je dva sata leao posve mirno; jedva da se i pomakao. U
meuvremenu se Daddi od govora osuilo grlo. Shanachie je tako esto dizao vr
da se i njemu samom malo smutilo. Protegnuo se, oetkao rukom sijeno i
nesigurno poao k vratima staje. No je bila ugodna, odozdol prema vrhu brda
puhao je topli vjetar. Daddo iz bunara izvue vedro vode i gurne u nj glavu, pa
onda sjedne na zid, izlizan na tom mjestu od pokoljenja Larkinovih stranjica.
Conor je hodao za njim do vedra i do zida...
- Jesi li znao - ree Daddo - da na nebu sjaji zvijezda za svakog Irca i Irkinju
koji je morao preploviti more?
- Ne, to nisam znao.
- Ni ja - ree Daddo. - To sam upravo sada izmislio. Ali mora biti tako.
ekao sam ovdje, ba na ovom mjestu, dok se Kilty opratao s Mary i braom. Kad
su nam odbili da lovimo ribu u zaljevu i otkrili nae oruje, strano smo se prepali;
znali smo da e za nekoliko dana, u najboljem sluaju nekoliko tjedana, poeti
istjerivanja. To je bilo vie od onoga to je Kilty mogao podnijeti.
Mary, Kilty, Aidan, Cathal i tvoj otac Tomas izali su iz kolibe i krenuli do
raskra kao pogrebna povorka, trsei se da progutaju svoju bol. Tamo je Kilty
stao, prikupio svu svoju odvanost i rekao:
- Dalje neete.
Tomas je tada bio otprilike tvoje dobi, moda neto stariji. Upitao je smije li
poi s nama do trga u Ballyutogueu. Kilty kimnu i uze ga za ruku. Na prilazu
gradiu iznenada moradosmo sii s ceste da propustimo dvije koije, koje su
dojurile i stale ispred anglikanske crkve. Dvorite je bilo ispunjeno svjetinom koja
je ekala grof ov dolazak. Kako smo zastali, Hubble i njegov sin, ovo isto koato
eljade koje je sada grof, prooe kraj nas nadohvat ruke. Bio je neobian trenutak
kad su se Kilty i grof zgledali oi u oi. Zatim grof pobrza i nesta u unutranjosti
crkve, a puk nagrne za njim.
Vrijeme nas nije razoaralo. Udarilo nevrijeme s grmljavinom i munjama i
estokim pljuskom koji cijepa kamenje. Kao da je svaki Irac na nebu lio suze nad
nama.
Prevezli smo se nekim stonim brodom u Englesku i nali u Liverpooleu
kratkotrajan posao na istovaru, ali to je bilo sve. Jedini posao koji smo zatim mogli
dobiti bio je u kanalima. Tako smo cijelog dana ispod Liverpoola gurali talog iz
kanala. No tvoj je otac oduvijek umio sjajno akati, pa mu uspije dobiti posao

izbacitelja u nekoj opasnoj krmi u irskoj etvrti Liverpoola. Daddo sie sa zida i
malo se isprsi pred Conorom.
- Prije etrdeset godina - ree - kako me sad vidi, pjevao sam poput
modrovaljke na grmu arbutusa. Da, umio sam ja izvijati balade da bi i aneli
zaplakali. Dok je Kilty odravao red, ja sam za pol novia ili novi pjevao i
priao prie. Od zarade na ienju kanala i u krmi uspijevali smo utedjeti
nekoliko funti, koje smo kad god smo mogli, po putujuim sveenicima slali kui u
Irsku.
Najbri nain da zaradimo bio je konja ozime penice, to se plaalo po
jutru. Kad smo traili posao, uvijek bi poslovoine oi zapele za Kiltyjev golem
rast. Pokositi pet ili est jutara na dan zaas bi smlavilo svakog obinog ovjeka,
ali Kilty Larkin, kojem Mary i mala djeca nisu izlazili iz glave, mogao je
odvaljivati dan na dan est do osam jutara. Kosio je tako bjesomuno da su dvije
skupine vezaa morale skupljati za njim da odre korak. Na hranu smo obojica
troili manje od est penija na dan, a noili smo u jarcima da utedimo.
Kad je ozima penica bila pokoena, tisue zdvojnih Iraca krstarilo je
Engleskom traei bilo kakav posao. Bili smo dobrodoli kao i gnjile.
Daddo neko vrijeme gledae u nebo, tresui glavom i brundajui, jo uvijek
ne vjerujui u ono to se odigralo prije etrdeset godina.
- Bili smo potpuno obeshrabreni - nastavi glasom u kojem je jo odjekivao
oaj - pa smo skovali oajniki plan. Pratili smo sajmove i vaare. Ja sam pozivao
ljude na okladu, a Kilty se sa svakim dobrovoljnim protivnikom boksao golim
akama. Moda si^e pitao zato su mu ake bile tako iznakaene a lice izudarano.
Borio se vie od stotinu puta. Nerijetko su meevi trajali tri ili etiri sata, pljuvao je
zube, a krv je tako liptala da mu nisi prepoznavao crte lica. Dodue, nekoliko je
borbi izgubio, ali su ga najprije morali udarcima onesvijestiti da prekine borbu.
Jadni djed - proapta Conor. Daddo prekine svoju priu i pogled mu je dugo
prelazio umornom zemljom.
- Osamsto etrdeset i esta - proaptao je s vidljivim bolom - bila je godina
kad je Bog napustio Irsku. Gnjile udari ponovno, i urod krumpira bi potpuno
uniten.
Izgoni su se sustavno nastavili. etiri ili pet puta na tjedan mala eta
orunika domarirala bi u Ballyutogue iza Owena Rankina, koji ih je predvodio s
fanatinim uitkom, dok je njegov brat MacAdam na svojoj karti spajao jednu
osjenanu esticu s drugom.
Orunici bi opkolili kolibu rtve. Jedna bi grupa tada ula i izbacila obitelj.
Vrisak i molbe nisu pomagali. Otpor je bivao bezobzirno skren.
Owen Rankin proitao bi uredbu protiv buntovnika, uz napomenu da se
izvrenje odluke kraljiinog suda ne smije prijeiti. Zatim bi proitao odluku o
iseljenju. Napoliar, njegova ena, roditelji i djeca s nemonim uasom gledali su
kako ovnom rue njihov dom da se u njemu ne bi moglo vie stanovati, a sve to
moe gorjeti spaljuju. Sjedali su zgreni, kao omamljeni, na taljige natovarene
najnunijim stvarima, dok su orunici, svrstani opet u redove, marirali do
slijedee kolibe i odavde do idue.

Owen Rankin proitao je uredbu protiv buntovnika pred tucetom, deset

tuceta, tisuu ljudi, dok su udarci ovna desettisuestruko odjekivali Irskom. Kolibe
su se ispunile beskunicima. Kad su i njih poruili, stotine tisua provali na ceste,
po vjetru i kii, traei po padinama hranu kao teglea stoka.
Kilty je uspio svoju obitelj odrati na ivotu. Aidan je bio najmlai brat s
najbrojnijom obitelji i najkrtijom zemljom. Ubrzo je postalo jasno da e, ak i ako
svi rade kao jedan, propasti. No na no savjetovali su se o tome i molili ga da
svoju obitelj podijeli izmeu Mary i Cathala, a zemlju napusti. Ostali su se
iscrpljivali da njemu pomognu, a svi bi imali boljih izgleda da je on htio tako
postupiti.
No Aidan i njegova ena Jenny nikako se nisu mogli odluiti, i jednog jutra
vod orunika opkoli kuu, a Owen Rankin poe itati uredbu protiv pobunjenika.
Bio je to posebno lijep trenutak za Rankine, jer su godinama ekali priliku da se
osvete Larkinovima. No... Owen nije uspio doitati, jer je Aidanu pao mrak na oi;
iskopao je skrivenu muketu i raznio mu glavu.
On i Jenny tri su se sata opirali orunicima, dok njega nisu ustrijelili, a nju
ranili. Orunici provalie u kuu te nju i estoro sitne djece uz vrisak i otimanje
odvedoe, a kuu sruie.
- to je bilo s njom, Daddo?
- Otpremili su je u Derry i izveli pred sud. Optuili su je da je pomogla u
ubojstvu Owena Rankina i oprla se orunicima Njezinog Velianstva.
Zimi 1847. ponovo zaredae ledene kie. Gladi se sada pridruio njezin
ubojiti saveznik - bolest.
Mladi Tomas uze na sebe da pronae tetku Jenny i njezinu djecu. Do
Derryja je trebalo pjeaiti vie od dvadeset milja. Skupine mravih, odrpanih,
protjeranih seljaka, njihove ene i djeca kopali su cestu za nekoliko penija na dan,
teturali i padali u studeni i kii, na putu koji nije vodio nikamo.
MacAdam Rankin dobio je veliku dravnu pomo i naredio svojim
nadniarima da podiu visoke kamene zidove oko grofova zemljita i ribarskih
podruja. Zidove gladi. Ma koliko se ljudi trsili, njihovi su ih britanski nadglednici
grdili da nisu ni od kakve koristi jer ne obrauju svoju zemlju.
Kako se Tomas bliio Derryju, otvorena su polja sve gue bila posuta
prosjacima. Na tisue ih je lealo ondje bez krova nad glavom i zalogaja hrane.
etrdesetogodinji starci i starice, petogodinji ili estogodinji mali ljudi i ene.
Njih su iz Derryja protjerale ete prosjakih batinaa, nesretnika koji su i sami
bili prosjaci, a sad su zaraivali nekoliko penija na dan da sprijee porast
prosjakog stanovnitva.
Zakon o siromasima i ubonice bili su Ircima osobito tui, jer su njihove
gole, poput spilja mrane hale znaile konaan gubitak svake nade i dostojanstva.
Tomas je najprije otiao onamo. Ubonicu je sad opsjedalo nekoliko stotina
vriteih, napola izludjelih ljudskih kostura, koji su preklinjali da ih puste unutra,
puui jedan preko drugog da se doepaju siromake kuhinje, gdje su ih hranili kao
svinje. U dvoritima ubonice stajale su manje daare prepune umiruih od
groznice, koji su jo samo tiho hroptali na samrti.

Djeak je proao red za redom, od slamarice do slamarice, satima je traio

bez uspjeha. etiri dana uzalud je lutao Derryjem, dok ga nije srvala glad.
Naposljetku, ve sasvim zdvojan, potrai starog upnika koji je u Armaghu
poznavao njegova djeda Ronana, a taj mu saopi da su Jenny osudili, odveli u
zatvor i bacili u samicu. Djecu su otpremili u sirotite.
Idua tri dana Tomasa su protjerivali od zatvora, ali se on uvijek iznova
vraao, sve dok mu neki straar ne obea da e ispitati stvar. Tomas tada sazna da
su njegovu tetku Jenny etiri dana po dolasku nali mrtvu. Nitko, ini se, nije znao
ili brinuo to je bio uzrok smrti; no kako je bila jako pobona, malo je vjerojatno
da je sama sebi oduzela ivot. Moda je umrla od tuge, moda od rana, moda... od
ega drugog.
Potraga za djecom bila je jo strasnija, jer ako su se ega vie bojali od
ubonice, onda je to bilo sirotite. Stari upnik primi Tomasa u svoj dom i poslije
jo jednog munog tjedna dobije privolu da Tomas udje u sirotite. U smradu i
vlanosivom svjetlu lealo je na podovima stotine i stotine djece u krpama. Koa
im je bila osuta plavim mrljama i krvarila je od uznapredovalog skorbuta; bila su
puna ui i grozniava. Pomonice u sirotitu bile su napola lude, potpuno iscrpljene
radom. Vonj smrti mijeao se s molbama upuenim Bogu, no on ih oito nije uo.
Djeca Aidana i Jenny Larkin nikada nisu pronaena, niti se o njima ita ulo.
Tomas je krenuo natrag u Ballyutogue. U jarcima je sad lealo na desetke
mrtvaca. A tek je prolo pola zime. ivot u zajednici, klju ranijeg opstanka, bio je
protjerivanjem sa zemlje razoren, a s njim i sam ivot.
Seljaci, preponosni da umru pred oima susjeda, oteturali bi u brda, u jame
tresetita da tamo doekaju kraj. im je mukarac otiao preko mora ili umro,
bliio se kraj i ostalim lanovima obitelji.
Leali bi u svojoj stranoj muci zgreni i pokriti kojekakvim dronjcima koje
su uspjeli ponijeti... mati, dojenad, svi nepomini i tiho jauui, koe napete preko
kosti, puni gnojnih rana i oteeni od vodene bolesti.
esto bi jedno ili vie njih danima lealo mrtvo meu ivima.
Za one koji su mogli smoi novac za lau jedini je izlaz bio iseljenje.
Premda su prema britanskim zakonima Irci bili Britanci, Englezi su prema njima
bili neprijateljski raspoloeni i trsili se da im sprijee ulazak u zemlju.
Britanske su vlasti svim sredstvima i bez obzira na to pod kakvim uvjetima
nastojale iseljevanje Iraca svrnuti u Kanadu i Ameriku. Brodove za prijevoz stoke
pretvarali su u brodove za ljude, i na stotine tisue Iraca naputalo je domovinu.
Bio je to poetak najpotresnije od svih tragedija Irske: izvoz njezina najveeg
bogatstva - njezina naroda.
Kilty i ja proivljavali smo u Engleskoj teka vremena. Veze s domom bile
su gotovo sasvim presjeene. Ono nekoliko raspoloivih sveenika provodilo je
svaki svoj sat u danu piui pisma, ali primiti pismo iz Irske bilo je gotovo
nemogu pothvat. Naposljetku Kilty dobije poruku da se vrati kui.
Poloaj Larkinovih sve se vie pogoravao. Odluili su da posljednjim
novcem plate Cathalu i njegovoj obitelji put u Ameriku. Tri dana prije polaska
saznalo se da taj brod ne postoji i da su ih lihvari prevarili.

MacAdam Rankin, urei se da dovri posao, unajmi brod i ponudi

zakupcima besplatan put da bi tako uklonio i posljednje croppyje s grofovske
zemlje. Veina iseljenikih brodova ionako nije bila drugo do plovei mrtvaki
sanduk, no onaj to ga je unajmio Rankin bio je najgori brod smrti za cijela trajanja
gladi. Polovica je putnika pomrla na putu, meu njima i dvije Cathalove najmlae
keri.
Daddo ponovno prie vratima staje i pokae na Tomasa, koji je spavao u
sijenu.
- Tvoj otac, koji tu lei, na svoje je oi gledao kako jedno za drugim umiru
njegova sestra, braa i mati i pokopao ih vlastitim rukama. Svi su oni umrli sa
zelenom pjenom na ustima, kao toliki nai prije njih. Zelenom od trave koju su jeli.
A onda ga je obuzela vruica. Zapalio je vatru od treseta i sjeo kraj nje s
nekoliko korjenia i boba, ekajui svoj kraj. Tako ga je zatekao Kilty.
TRINAESTO POGLAVLJE
Kad se na obzorju zaljeva pojavilo prvo slabo svjetlo, Daddo i Conor vratie
se u staju. Daddov je glas bio sasvim slab od napornog, dugog prianja. Udobno se
namjestio i pozvao Conora da legne, a glavu poloi u njegovo krilo. Milujui
djeaka blago po kosi, pourio je da zavri svoju priu prije nego to ga danje
svjetlo otjera.
- Kad je Kilty prebolio svoju stranu bol, uloio je sve svoje snage u to da se
sa svojim jedinim sinom Tomasom, tvojim ocem, odri na ivotu. Iskuali su koje
su od biljaka, to su rasle visoko u planini, jestive. Sretnog dana naletio bi kakav
kuni, ponekad bi neto ukrali protestantima, iako su ovi bili naoruani do zuba.
Ubrzo je Kilty shvatio da e, ako ele preivjeti, morati loviti ribu u zaljevu.
Sakrili su platnen un u visokoj travi kod Tri drveta. Nou bi odveslali tihim
zamasima do jednog od koljeva izmeu Bijelog i Crvenog dvorca; donde je put
bio tako podmukao kao i put u Novi svijet, kojim je plovio sv. Brendan. Mnoge
sam noi odlazio s njima. Kad bismo preplovili taj teak put, gotovo bi nam stijene
otoka pri pristajanju porazbijale glave... poskakivali smo na visokim valovima, a
onda, gurnuti njima, letjeli kao strijela na alo. Tlo je bilo klisko kao sluz iz nosa.
Gurnuli bismo amac na alo i prije svitanja sakrili ga meu stijene.
uljali smo se po otoku plazei veinom potrbuke da nas orunike patrole
s kopna ne otkriju. Otkidali smo koljke s kamenja, postavljali zamke jastozima i
danju lovili ribu na konjsku strunu. Ponekad su nam sveci bili skloni, pa bismo u
mreu uhvatili galeba ili koju pticu selicu. Kad ba nita nismo ulovili, preostale su
nam koljke i jestive alge.
Daddo duboko udahne.
- Ah, Conore, mislim da pune tri godine nismo okusili drugo doli alge i
koljke. Jo i danas osjeam njihov okus u ustima. Hrana gladi. Mi bismo na otoku
natrpali eluce da preostalu lovinu moemo ponijeti susjedima. Leei u zaklonu,
ekali smo zatitu mraka. Bila je prava mora kad se dignuo vjetar i podigao valove.
Mnogih dana pripili bismo se o stijenje, obujmivi jedan drugog da nas valovi ne

odvuku, a more je udaralo po nama, guei nas I tukui kao tijesto. Bili smo sretni
kad se smrknulo i mi se dovukli natrag, klatei se na valovima poput ljuske.
Conor, drei glavu u Daddovu krilu, nije vie mogao suzdravati suze koje
su navirale cijelu no; sad kad je shanachie zavravao svoju priu tiho je plakao.
- U Americi su se Cathal, njegova ena Siobhan i dvije preivjele keri, u
bijednom predgrau nedaleko od eljeznikih tranica, pridruili siromanim
Ircima. ene su sluile u bogatim bostonskim kuama za pedeset centi na dan.
Njihovi se poslodavci nisu razlikovali od naih vlastelina. Cathal je radio to je
morao. eljeznica je plaala dolar na dan. Gotovo sve to su zaradili slali su kui u
Irsku da odre roake na ivotu. Upravo su Irci koji su pobjegli od gladi izgradili
eljeznice i kanale Novog svijeta.
Kad je i etvrta etva za redom propala, Englezi se umorie od irske gladi i
vie nije stizala gotovo nikakva pomo. Vrata u Englesku bila su Ircima pred
nosom zatvorena. U petoj godini gladi u Irskoj je umrlo milijun ljudi od gladi i
bolesti, a jo ih se milijun iselilo. Oni sretnici koji su se dokopali Amerike odrali
su na ivotu one u Irskoj. Amerikanci su velikoduno dali milijune dolara za
pomo Irskoj.
- Cathal se vie nikad nije vratio u Irsku. Kad jednom ovjek ode, poklanja
svu svoju ljubav novoj domovini, jer ono to je morao napustiti bio je gorak korov.
Dakako, oni pjevaju dirljive pjesme, liju pri tom krokodilske suze i jednom
godinje stupaju u povorkama odjeveni u zeleno ... ali se vie ne vraaju.
Zatim je dolo vrijeme kad je ak MacAdamu Rankinu i njemu slinima
postalo jasno da je previe dobrih seljaka otilo. Preivjeli su smjeli zakupiti vee
povrine, a i zakoni su se promijenili, tako da je irski seljak mogao kupiti zemlju.
Nakon svega ovoga razumjet e kako to da trideset i dva jutra ove zemlje
zauvijek pripadaju Larkinovima i zato se tvoj otac time toliko ponosi...
Zrake danjeg svjetla prodrle su u staju, u pregradu, i pale na Conorovo lice, a
njihova toplina i svjetlost probudie ga iz duboka sna. Ni Dadde ni oca nije bilo!
Conor skoi na noge i zbunjeno se obazre.
- Ah, tu je usnula Trnoruica - oglasi se Finola s tronoca za munju. Pomislila sam da se nikad nee probuditi.
- Gdje je otac?
- Gore na tresetitu. Bio je krajnji as da se prihvati posla.
Conor iskoi na dvorite i smeteno se osvrne. Uronio je lice u studenu vodu,
potrao k zidiu, prebacio se preko njega i odjurio k O'Neillovima.
- Daddo! - zazvao je.
Starac je sjedio za stolom i zdjelom kae.
- Daddo!
- Ako sam slijep, nisam gluh. Tko me to tako glasno zove?
- Ja sam, Conor.
- Bog te blagoslovio, sinko.
Conor se priulja k stolu i radoznalo ogledavae starca. Dakako, nije to bio
onaj isti ovjek s kojim je cijelu no propriao. Bio je to tek onaj stari Daddo.
- Daddo... gdje si bio prolu no?

- Odmarao se, razumije se.

- Jesi li kamo odlazio?
- Prestar sam da potrkujem naokolo; a osim toga, tugujem za Kiltyjem.
- Jesi li... hou rei... Isuse, ne znam to govorim. Daddo, neto u te upitati.
Jesi li nekad dobro pjevao balade?
- Da, i te kako. O mojem divotnom glasu priaju se prie. To si jamano uo.
- A... jesi li u vrijeme velike gladi bio s Kiltvjem u Engleskoj?
- Dakako. To zna svatko.
- A jeste li kradomice lovili ribu na grof ovim otocima?
- Kao i svaki smion ovjek u okolici. Ali emu, ako smijem pitati, ta velika
inkvizicija?
Conor uroni lice u ake, nastojei razbistriti stvari.
- Ah, to je zagonetka.
- to je zagonetka?
- ini mi se da mi se sve pomijealo. Prie, i snovi, i sve stvari.
- Ah, shvaam - ree Daddo. - Moda su te noas posjetili vilenjaci?
Conor se poee po kosi.
- Bilo je tako stvarno.
- Dakle, posjetili su te. Ali ponekad, Conore, znamo ve pojedine dijelove, i
treba nam samo vila da ih sve sastavi. Ako se to zbilo, moda ima dara da i sam
jednom postane shanachie.
Conor pogleda na vrata, a noge brzo pojurie za oima.
- Zbogom, Daddo, sretan ti povratak kui!
Trao je do raskra kao da ga vrazi gone, a tamo naglo uspori te pobono
ue u groblje. Kiltvjev grob jo je bio prekriven cvijeem i glinenim lulama. Conor
se spusti na koljena i prekrii.
- Oh, djede, bio si doista velik ovjek. I ja u postati Larkin kojim e se
jednog dana ponositi.
Conor nagne u trk i ne zaustavi se dobru milju dok nije sustigao mukarce
koji su ili k tresetitima, predvoeni - kao uvijek - njegovim ocem.
- Oe! Oe!
Kad Tomas ugleda sina, obradova se.
- Polake, Conore. Uvijek juri.
- Mogu li danas raditi s tobom?
Tomas ogrli sina oko ramena i tako nastavie putem uzbrdo.
- Razumije se - ree. - Bit e to sjajno.

DRUGI DIO
ORANJCI
PRVO POGLAVLJE
LIPANJ 1885.
Major Hamilton Walby, narodni poslanik, posjednik vojnog odlikovanja,
Viktorijina i britansko-indijskog kraljevskog ordena, bio je naprasit ovjek.
Usprkos svojim ezdeset i trima godinama, jahao je bijelog arapa besprijekorno
uspravno, obilazei svoje carstvo brzim kasom kao da e svakog trena nagrnuti u
juri.
Vlastelin mjesta i opine Lettermacduff oholo se ponosio time to je njegov
okrug najanglikanskiji u grofoviji Donegal. Gotovo svaki bira bio je nasljednik
kromvelovskog plijena.
Prvi Walby koji je zakoraio na irsko tlo bio je Isaiah. U 1649. uivao je
stanovit ugled kao Cromwellov oficir. Naime, kapetan Isaiah istakao se u
krvoproliu u Droghedi, u kojem je iz pobone osvete zaklano nekoliko tisua
katolika, zajedno sa enama i djecom. Pokolj u Droghedi odobrio je Cromwell
osobno, opisavi ga kao pravednu boju kaznu nad barbarskim nevrijednicima.
U slijedeih tristotinjak godina, pokoljenja Walbyja koja su slijedila uglavnom nisu
promijenila to miljenje o starosjediocima.
Kapetan Isaiah je za plau dobio darovnicu od oko etiri tisue jutara zemlje,
nasilno oduzete O'Neillovima, i krunsku povlasticu za opinu Lettermacduff.
Isaiah ju je nastanio vojnicima svojega nekadanjega puka, a zemlju podijelio na
zakupnike estice. Nova zaplijenjena zemljita rasprodao je dostojnim Englezima
po tri penija za jutro.
Sadanji posjednik major Hamilton Walby nastavljao je neprekinutu
obiteljsku tradiciju sluenja Kruni. Kupio je oficirski patent i povlastice koje su
pripadale tom inu.
U Indiji, s Ulsterskim strijelcima, mogao je u guenju pobune sepoya razviti
svoju sklonost za akciju. Bila je to osobito krvava pria koja se odlikovala
posebnom okrutnou na objema stranama, pobunjenikoj i engleskoj, okrutnou
kojom bi se stari Isaiah ponosio. Nain ubijanja bio je nadasve nadahnut. Ulsterski
strijelci, nasljednici glasovite ulsterske konjike dobrovoljake milicije, bili su
odluni da ni u emu ne ostanu nadmaeni. Uhvaene pobunjenike doveli bi
paradnim korakom, uz svirku neke ivahne stare oranjske ili ulsterske koranice,
na vjebalite. Proitana je osuda, a onda su zarobljenika privezali o topovsku cijev
i top opalili. Taj nain smaknua postao je tako popularan da su ga manje
nadahnuti pukovi doslovno ukrali, pa je naposljetku preao u opu upotrebu.
Opina Lettermacduff pripadala je najimunijim posjedima, slina poneto
engleskom krajoliku, a nijedan drugi irski posjed nije bio vjerniji Kruni od ovog.

Walbyjevi su stekli svoje umjereno bogatstvo lanom. U toj obitelji svaki je novi
nasljednik postajao stup zajednice.
U 17. i 18. stoljeu, prije Zakona o ujedinjenju, lanovi obitelji Walby bili su
poslanici u engleskom parlamentu u Dublinu. Poslije ujedinjenja postalo je poslaniko mjesto za Istoni Donegal u Donjem domu u Westminsteru vlasnitvo te
obitelji. Sam major Hamilton Walby drao ga je ve gotovo tri desetljea. S
Walbyjima u Donjem domu i Hubbleima u Gornjem, politika dobrobit vjernih
doseljenikih naselja bila je temeljito osigurana.
Tad stie smjela novost da fenijac i zastupnik Zemaljskog saveza, Kevin
O'Garvey, postavlja zahtjev na poslaniko mjesto zemljoposjednika Walbyja u
Donjem domu.
Na tu neuvenu drskost, Hamiltona Walbyja obuze takvo bjesnilo da se
njegov kuni lijenik pobojao nee li vlastelina udariti kap. Tjedan dana boja
majorova lica rijetko je bila bljea od boje izlazeeg sunca. Naposljetku se smirio
toliko da se samo jo tiho pjenio kad se njegov zet i najblii suradnik, A. J. Pitkin,
vratio iz Dublin Castlea s umirujuim vijestima. Kako se od prolih izbora broj
biraa jako poveao, jedna e krunska komisija veinu okruga preispitati i zatim,
gdje bude potrebno, ispraviti granice. Premda to, dodue, nije bilo izriito reeno,
stanoviti okrui, poput Walbyjeva Istonog Donegala, mogli bi se spretnim
ispravljanjem gurnuti u pravu kolonu.
Majora Walbyja pozvae da u Pitkinovoj pratnji prisustvuje zasjedanju
komisije i dade svoj savjet u toj stvari. Walby nacrta nove granice svog izbornog
okruga koje e zajamiti da lojalna veina pobijedi, a njemu i dalje osigurati
njegovo poslaniko mjesto. Njegovi prijedlozi budu prihvaeni, granica jo
poneto dotjerana i nanovo povuena, tako da su njezini kraci sezali u unutranjost
poput ispruenih prsta, obuhvaajui i najudaljenije otoke protestanata. Istodobno
su brojni katoliki gradii i sela, koji su oduvijek bili unutar granica tog okruga,
sada iskrojeni tako da njihovi glasovi postanu nedjelotvorni.
Komisija otputova, ne sazvavi javni skup i ne sasluavi O'Garveyjeve
prijedloge, a svoje zakljuke razaalje potom. Istoni Donegal bio je doista
groteskno prekrojen te je sliio hobotnici. Komisija o tome nije nikom morala
polagati rauna, a protiv njezine odluke nije bilo priziva.
Kad mu je Dublin Castle priskoio u pomo, kako se i pristoji, Hamilton
Walby odahne i zadovoljno se vrati nadziranju svoje opine i svog glasovitog vrta
s ulsterskim ruama.
Dotad je malokoji croppy u Istonom Donegalu vjerovao da Kevin O'Garvey
ima bilo kakvih izgleda. No umjesto eljenih rezultata, drsko je prekrajanje
izazvalo jak suprotan uinak. Daddo Friel, usprkos svojoj starosti, zareda od sela
do sela objavljujui O'Garveyjevu kandidaturu, a Tomas Larkin poe njegovim
stopama. Kad su vijesti o tome doprle Walbyju do uiju, on se najprije razbjesni, a
onda postade sumnjiav.
- To ve postaje prokleto neugodno - ree A. J. Pitkinu kad se proulo da su
croppyji u samoj njegovoj opini odrali zbor sa vie od stotinu ljudi. - Vjerovao
sam da smo se novim granicama rijeili te gnjavae, Pitkine. to ovi ljudi misle?

- ovjek bi pretpostavio - odgovori Pitkin poto se po obiaju dva puta

nakaljao - kako doista vjeruju kako imaju dovoljno glasova da pobijede.
- Glupost, pa to je besmisleno. Uostalom, ti si bio sa mnom kod komisije.
Postupili su potpuno u skladu s naim prijedlozima.
Atwell Pitkin zaprka nejasno, to je znailo da neugodne vijesti tek slijede.
A. J. je bio na stanovit nain dobar momak, ali ne ba pouzdan. Bio je odabran za
enika Heather Walby jer je bio vjet pravnim i raunskim poslovima. Vlastelin
zlokobno skupi obrve i promjeri svog zeta najstroim vojnikim pogledom. Pitkin
problijedi, a glas mu zapiti.
- Postoji mala sumnja u to da je naa veina osigurana.
- to!? - alica na stolu poskoi od udarca.
- Ali, majore, mislite na svoj tlak!
- Ja (aka po stolu), hou (aka po stolu), znati (aka po stolu); TO SE, DO
VRAGA, DOGAA?
Pitkin otare elo koje se naglo oznojilo i skupi snagu da se suprotstavi sve
jaem bijesu pred sobom.
- Muila me mala sumnja, pa sam ponovno pregledao popis zakupaca koje
nam je ustupilo njegovo gospodstvo, kao i raspoloive javne podatke. Kao to
dobro znate, katolici su krajnje nemarni u prijavljivanju roenih i umrlih. Toga
smo svjesni, zar ne?
Majorove obrve bile su tako namrtene da se inilo kako e se spojiti s
brkovima.
- Dalje, Pitkine!
- Sa svim tim dolascima i odlascima i njihovim nainom mnoenja ne
moemo biti sigurni u njihov toan broj, zar ne?
Lice Hamiltona Walbyja opet je poprimilo onu stranu boju. Zaurlao je na
zeta da poe u Dublin Castle i s komisijom jo jednom pretrese pitanje granice
izbornog okruga. Pitkin tada izvue drugu kartu.
- Zapravo sam smjesta onamo otiao.
- I?
- Rekoe da je bolje da ne diramo u to - promrmljao je.
- to si rekao?
- Rekao sam da su savjetovali da se okanimo toga.
- Castle ti je to rekao?
- Pa, ini se da bismo jedino na taj nain mogli proiriti granice i obuhvatiti
jo vie naih biraa, da se ispruimo sasvim dolje do predgraa Londonderryja.
Tekoa je u tome to i Londonderry posie prema Ballyutogueu iz istih pobuda.
Vidite, sve to mogli bi liberali nanjuiti i doi u Irsku da istrae... nepravilnosti.
- Nepravilnosti? Kakve nepravilnosti? Sav taj prokleti mete ionako su u
prvom redu prouzroili ti prokleti liberali svojom prokletom reformom. To je kraj
imperija, i nita drugo.
Nakon estoka praskanja Hamilton Walby obino bi hladnokrvnom urbom
prionuo k poslovima. Pitkinu bi zapovjeeno da zatrai audijenciju kod katolikog
biskupa Geralda Nugenta. Lord Hubble je iz praktinih politikih razloga

irokogrudno prilagao dobrotvornoj biskupovoj djelatnosti, a te se politike drao i

major. Ni biskupa Nugenta ni kardinala armakog nije trebalo podsjeati na to da
je u Hubbleovim i Walbyjevim rukama leala sudbina zakona naklonjenih Crkvi.
Na njihovu podrku u izglasavanju takvih zakona moglo se raunati samo tako
dugo dok se odravalo naelo ruka ruku mije...
Pitkin je podnio dvostruki zahtjev, a biskup je pokazao da je spreman
suraivati. Potreban je toan cenzus, a to se prebrojavanje moglo najbolje postii s
pomou upnika Njegove milosti. Drugo, upnicima bi trebalo dati upute da svoje
upljane na jasan nain obavijeste kako e Crkva oijukanje s fenijskim
agitatorima smatrati grijehom.
Rezultati prebrojavanja dooe brzo i, usprkos prekrajanju okruga, brojani
podaci zahtijevali su da se o njima trijezno promisli. Katolika s pravom glasa bilo
je samo za nekoliko stotina manje od protestantskih biraa. A. J. pokua smiriti
majora tvrdnjom da su katolici previe nezainteresirani da bi svi izali na biralita i
da e, nadalje, poruka biskupa Nugenta ubrzo stii do upa i uiniti svoje.
- Svatko zna - ustvrdi Pitkin na kraju - da ti ljudi rade ono to im kae
upnik.
Hamilton Walby nije bio posve uvjeren u to, no nekadanji dani u
Ulsterskim strijelcima govorili su mu da ne moe biti uzmicanja pred
neprijateljem. Proklet bio ako u bilo emu promijeni dranje. Nastavit e kao i
dosad, pojavit e se na nekoliko sajmova i, kao to je uobiajeno, posjetiti
anglikanske kongregacije u okolici. No premda se prikazivao oholo bezbrian, nije
se mogao otresti straha da je obiteljsko nasljedstvo, poslaniko mjesto u Donjem
domu, ugroeno, a Boe sauvaj da on bude taj prvi Walby od vremena ujedinjenja
koji e ga izgubiti.
Stvari su se zaotrile na sajmu u Buncrani. Bio je to velik dogaaj u godini
kojem su prisustvovali gotovo svi s poluotoka Inishowena. Premda je to podruje
bilo preteno naseljeno katolicima, sajam je privlaio i mnogo prezbiterijanskih
seljaka iz Ballyutoguea. Dok je vlastelin kao obino ocjenjivao cvijee i konje, na
drugom je kraju sajmita Kevin O'Garvey odravao zbor.
Radoznalost da uju rijei fenijca i zemaljskog ligaa okupila je mnotvo
prebziterijanaca oko govornice, koju su uvali Larkinovi ljudi. Moglo je doi do
nereda, jer su orunici odbili da tite zbor, tvrdei da O'Garvevjeva dozvola za
dranje govora nije propisno potvrena. Kevin odlui odrati zbor usprkos
moguoj guvi, jer je znao da mu se vie nee tako brzo ukazati prilika da govori i
protestantima.
Popeo se na govornicu u pratnji vrstih croppvja, od kojih su mnogi neko
odlazili u none prepade. Meu njima izgledao je jo manji, no taj dojam nesta im
je preao na stvari koje su se ticale svakog seljaka u okolici. Bio je lan
Zemaljskog saveza i odvjetnik te je poznavao sve smicalice vlastelinskih
upravitelja i zemljoposjednika. Aluzije namijenjene protestantima bile su mnogo
istananije od onih upuenih croppvjima, na primjer kad je pregovorio o
smicalicama s cijenom lana kojima je svakom prisutnom sluatelju izvuen novac
iz depa.

Ako je i bilo kakvih namjera za izazivanje nereda, te su se brzo prometnule u

napetu panju kad je O'Garvey uputio poziv Hamiltonu Walbyju da doe na
govornicu i objasni tko je to zelenae opskrbio novcem da ga posuuju seljacima
uz goleme kamate. Walby je, manipulirajui s otkupnom cijenom lana, natjerao
stotine prezbiterijanskih seljaka u dug; zatim su im Walbyjevi agenti dali
pozajmice, a kad ih seljaci nisu mogli vratiti, pripojio je stotine i stotine
prezbiterijanskih jutara svojem posjedu.
Kad je sadraj O'Garveijeva govora dopro do vlastelina, njegove odane
legije s novim uasom vidjee kako se major i njegova pratnja hitro udaljuju sa
sajma a da vlastelin nije zavrio svoj ocjenjivaki posao.
Optube ostadoe bez odgovora, a lojalisti u nezgodnu poloaju.
Luke Hanna, ilava stara momina, otprilike majorovih godina, vodio je ve
dvadeset godina lanaru lorda Hubblea. A. J. Pitkin poveo je Lukea mirisavom
divotom majorova vrta, ali im se iznenada isprrjeie dva neugodna momka: otri
majorovi bullterijeri.
Major digne pogled s gredica, umiri miljenike, odloi alat i svue rukavice.
- Dobro to ste doli, Hanna.
Sva trojica pou u zastakljenu verandu. Walby je znao da Luke samo
iznimno ne pije, pa zapovjedi da donesu bateriju boca. Jedan od pasa skoi majoru
u krilo, i odavde je s tihim rezanjem pratio svaki Lukeov pokret.
- Prionite, Hanna - ree Walby. - Pozvao sam vas jer vas elim upotrijebiti
kao glasnogovornika. Kao to znate, idui izbori imat e nekih novina.
Luke podie ruke, ograujui se.
- Nisam politiar.
- Ali ste akon u vaoj crkvi i veliki metar u oranjskoj loi. Znate to ljudi
govore i misle.
- to biste zapravo htjeli saznati, gospodine?
- Hmmm. Ima li nezadovoljstva, mrmljanja i slino?
- Da budem otvoren?
- Otvorenost je ovdje na mjestu, zar ne, Pitkine?
- Da, tako je - potvrdi Pitkin.
Dok je Luke vagao rijei, major namrti obrve i poe gladiti psa dok ovaj
nije prestao reati.
- Momci misle da je vrijeme da nam kaete koliko je sati - ree Luke.
- Mislim da biste to trebali objasniti - primijeti Pitkin.
- Pa eto, uzmite upadicu na sajmu u Buncrani. Tamo je bilo nekih prilino
otrih optubi. Moda je trebalo na njih odgovoriti.
- Glupost - presijee Walby. - Ne oekujete valjda da se uputam u
vrijeanje s bandom grubijana. Ili?
Luke sleghe ramenima i otpije gutljaj.
- Sluajte, Hanna - ree Pitkin ozlojeeno - jamano nitko ne vjeruje toj
gomili fenijskih lai.

- Stvar je ovakva, gospodo. To ne moe izmijeniti nae ljude. Nita od onog

to im Kevin O'Garvey kae nee utjecati ni na jedan na glas. Nai su momci
odani do sri. Ali oni dre da biste im vi mogli uzvratiti malo lojalnosti.
Walby i njegov pas zaree istodobno, u uvjebanom ritmu. Pitkin i major
ve su bili raspravljali o mogunosti da oranjce regrutiraju za ometanje
O'Garveyjevih zborova. To se, dodue, inilo preuranjenim, jer su se morali uvati
svega to bi moglo privui panju sa strane. Neki mete koji bi primamio novinare
mogao bi lako iznijeti na vidjelo i stvar s promjenom granica glasakog okruga.
- Neete valjda rei da major nije zastupao interese lojalista u parlamentu? odree Pitkin.
- Pa da pokuam objasniti to sam hito rei odgovori Luke. - Mi smo
majora slijedili bez zbora i pogovora. Vremena su se promijenila, i moda major
sada treba nas, kao to mi trebamo njega. Stoga vam elim rei ovo: dosad se niste
nimalo trudili da nam odate i najmanje priznanje. Mislim da biste ubudue trebali
malo promisliti o naoj suradnji. Samo zato to nismo anglikanci ne znai da nismo
dobri, lojalni protestanti.
- Shvaam - ree Walby.
Luke uspije svladati svoju radost. Vlastelinu, koji je sad bio primoran da
izae iz svog zaaranog malog zamka i potrudi se oko onih istih ljudi koje je
cijelog ivota nipodatavao, bit e to bolna kazna. Svakako, bili su lojalni i,
dakako, bili su protestanti, ali Luke je znao ime ih major dri. Otpadnicima. Svaki
neanglikanac bio je otpadnik, ovjek drugog reda.
- Vjerojatno ste primijetili da se na nae ljude moe najsnanije utjecati s
pomou naih sveenika, koji nam nikad nisu u crkvi i u oranjskim redovima
dopustili da zaboravimo svoju dunost prema Kruni. Po mojem miljenju, trebali
biste se odluiti da sudjelujete ovog ljeta u proslavama 12. srpnja i sveanostima
primanja uenika u red. Pokaite se u javnosti, ako shvaate to hou rei.
Kad je to sluilo njegovoj svrsi, Hamilton Walby mogao je pozelenjeti od
srdbe. Inae je posjedovao krajnje bistar um koji je radio jasno i brzo. Ovaj put je
sauvao mir, jer mu je bilo potpuno jasno to je Luke mislio.
- Zar ne mislite da bi vai ljudi, zbog nedostatka osobnog kontakta u
prolosti, moje iznenadno pojavljivanje drali... ovaj... malo prozirnim?
- Mislit e da time napokon priznajete njihov znaaj - odgovori Luke
nezaobilazno. - To bi se moglo nazvati novim politikim poretkom stvari.
Pas osjeti nezadovoljstvo svojeg gazde, zarei i bude zato protjeran s krila.
Taj prokleti savez nije bio Walbyju po udi. Nimalo. to ako odbije da pravi od
sebe budalu i paradira naokolo u njihovim idiotskim kostimima? No, to onda?
Koga e birati? Fenijca?
Luke se, kao da je itao njegove misli, osmijehne i udari.
- Ako ne budete stupali s momcima, mogli bi oni istaknuti vlastitog
kandidata.
Time je dobio odgovor na svoje pitanje. Major se okrene Pitkinu i u pravom
stilu zapovjednika drekne neka se prihvati izradbe programa njegovih javnih
nastupa.

- Kako sam rekao na dolasku - nastavi Luke - nisam politiar, ali biste ipak
morali razmisliti i o injenici da se va okrug poveao. - Luke pokae palcem u
smjeru brda.
- Predlaete li vi, Luke, da major ode gore i upusti se s katolicima?
- Zar to ne bi znailo da se s tom demokracijom pretjeruje?
- Pravo ili krivo, oni su birai - odgovori Hanna. -Mislim da biste dokazali
da imate mnogo karaktera kad biste stali licem u lice s njima i pokazali im da ste
ovjek koji se dri svojih uvjerenja.
- No oni nemaju ni najmanjeg pojma o fer pleju - ree Pitkin. - Oni e sve
zabrljati.
- U tome vam moram proturjeiti - ree Hanna. - Ja sam cijeli svoj ivot s
njima poslovao, bez tekoa.
- Nikad, gospodine moj, nikada! - zakrijeti Walby.
- Tako je, tako je - odzva se kao jeka Pitkin.
Pokazalo se da se nikada preobratilo u oajniko trodnevno rvanje.
Novi zahtjevi da prvi put u ivotu primijeni propovijedanje o ravnopravnosti
bili su zbunjujui.
Prezbiteri]anci su pokoljenjima pokuavali stei poloaj jednak
anglikanskom. Iz povijesti je bilo jasno vidljivo da su prezbiteri]anci u poetku
naseljavanja u Ulsteru bili u savezu s katolicima. Kad je to sluilo njihovim
ciljevima, priklonili su se Kruni i otada su neprestano pokuavali anglikancima
nametnuti savez.
Walby je mrzio strastvenu evangelistiku prirodu pre-zbiterijanske crkve i
drao je sirovom, pompoznom, srozavajuom i krajnje nestvarnom. Major je dosad
brino uspijevao u vrijeme ljetnih parada o?putovati u Englesku i izmaknuti svoj
toj oranjskoj larmi.
Razmislivi trijezno, major je mogao zakljuiti da su prezbiterijanci, usprkos
svojim nedostacima, prihvatljivi. Bili su potpuno odani. U stanovitom smislu bili
su Britanci. Bili su protestanti. Nieg reda, dodue, ali ipak protestanti. Bilo je
potrebno da se s njima blagonaklono nagode, kako bi irski posjedi bili osigurani za
Krunu. U Istonom Donegalu u tome je on osobno snosio odgovornost. No dok se
s prezbiterijanskom stranom dalo ivjeti, katolika je bila potpuno neshvatljiva.
Dosad je dostajao jedan posjet biskupu. Ti su crkveni ljudi znali pravila igre. No
sad se naao pred odvratnom injenicom da stvarno mora vrbovati katolike
glasove da bi mogao zadrati poslaniko mjesto u Donjem domu, koje je pripadalo
njemu i samo njemu.
Malo je prostakih misli i rijei o Gladstoneu i liberalima preostalo koje nisu
preletjele Walbyjevom glavom i ustima. Ti su se ljudi zavjerili da razore
kraljevstvo. Otkad kolonizator daje domorocima pravo glasa? Bilo je ve dovoljno
apsurdno izglasati takve preinake Zakona o ujedinjenu koje doputaju irskim
katolicima da sjede u britanskom parlamentu. Zaboga, svatko je znao da Par-nell i
njegova banda ekaju da razvrgnu ujedinjenje i uvedu autonomiju. Bi li ita
izmeu neba i zemlje moglo biti razornije od dublinskog parlamenta sastavljenog
od fenijaca, koji nisu imali ni pravo ni sposobnost da sami sobom upravljaju?

U svoj toj muci prevladavala je jedna elja. Gubitak poslanikog mjesta bio
bi nezamisliva katastrofa i vjena sramota obiteljskom imenu. Stvari su sad bile
poneto neodreene, ali dobar oficir procijeni svoje gubitke, pre-stroji svoje snage i
napadne.
I time je njegovo rvanje bilo zavreno.
Bong! Bong! Bong! - zvonila je veernja, i ljudi koji su se umorno vukli
raskrem popadae na koljena kao da ih je prostrijelila lumbarda. - Zdravo Marijo,
milosti puna...
Tomas mirkajui ue u zamagljenu McCluskeyjevu krmu. Nakon dana
provedenog u polju vonj u krmi uinio mu se upravo boanskim. McClusky po
tezgi gurne k Tomasu njegovu svakodnevnu mjeru.
- Kako ide, Dooley? McCluskey izdui lice.
- Slabo, Tomase. Zaepljenost - zastenje. - Imam same uzlove u trbuhu.
Mahnuo je glavom prema mranom kutu, gdje je Luke Hanna sam sjedio
pred bocom.
- Halo, Luke. to te dovodi k nama u ovo doba dana? -kimne Tomas.
- ekam tebe. - Luke ponovno natoi Tomasu. - Evo, zalij grlo.
- Slainte.
- Slainte - uzvrati Luke zdravicu.
Luke strese glavom kao da ni sam ne vjeruje to e sad izustiti.
- Major eli s momcima iz tvog sela odrati politiki zbor.
- Jel'? Vue me za nos?
- Ne vuem.
- Ma nemoj - ree Tomas.
- Da, to je injenica.
Doolev, koji je obino bio gluh i nijem, sada fune.
- Isuse - ree Tomas. - Jedina prilika kad vidimo Hamiltona Walbyja jest kad
galopira naim poljima za onim dragim malim lisicama. Zar taj ovjek uistinu
vjeruje da e kod nas osvojiti glasove?
Luke se poee po bradi.
- Ovako ti je to, Tomase. Ti zna to ja mislim, a ja znam to ti misli.
Moda nee koristiti. S druge strane, to moe koditi? Ako novi zakoni
zahtijevaju stanovita prilagoavanja, treba se o tome miroljubivo nagoditi.
- To zvui razborito - ree Tomas. - Pretpostavljam da je major spreman
istom mjerom uzvratiti Kevinu O'Garveyju.
- Eh, znao sam da e to iznijeti, Tomase. Sve je to jo novo, a ljudi kao
Hamilton Walby ne mogu odjednom podnijeti vie udaraca. Nemoj prebrzo gurati,
ovjee. Daj da odrimo zbor ovdje i vidimo to e se zbiti.
Tomas slegne ramenima.
- Zato ne? Reci majoru da je dobrodoao.
Dooley McCluskey tad predloi da se zbor odri na raskru ispod starog
hrasta, poznatog pod nadimkom vjeala. Ono bi bilo prikladnije ofl stare
normanske kule, ree, jer u skupu takve prirode i opsega e nee izostati.

Luke i Tomas pljunue u ake i rukovae se da potkrijepe dogovor, a zatim

izau iz krme na put. Tu je jo odjekivala zvonjava.
- Kako to da si se spetljao s majorom? - upita Tomas. Luke pritegne pojas i
protegne se u hladnom veernjem zraku.
- To nije vano, jel'da? Hou rei, nije vano tko sjedi u Westminsteru:
Walby ili O'Garvey. Ti i ja, Tomase, znamo da je sve to igra rijeima. Dok ivimo
nee biti zakona o autonomiji; doklegod u Engleskoj postoji Gornji dom, koji
raspolae pravom veta. Ja u i dalje est dana u tjednu odlaziti u lanaru, a ti na
svoja polja. Nita se zapravo nee promijeniti.
Tomas je Kevinu govorio o okrutnim razoaranjima smionih novih
poetaka. On i Luke poznavali su stvarnost.
- Da - ree Tomas - tako je to, tako.
DRUGO POGLAVLJE
Sir Frederick Weed koraao je ustrim tempom koji su pripisivali jednom od
njegovih veih brodskih strojeva. Kad je stigao na pola svog puta obilaska to ga je
obavljao svakih petnaest dana, njegova pratnja prijee u polukas kako bi s njim
odrala korak. Glavni suhi dok stajao je tono u sredini golemog industrijskog
bloka, i Weed nestane u teretnom prostoru jednog broda koji je bio na popravku.
Inspekcijski obilazak postao je na neki nain tradicija. Tom su prilikom
upriliavana munjevita savjetovanja s ininjerima i majstorima i donosile se odluke
na licu mjesta. Sir Frederick je u hodu izdiktirao svom pomoniku Kendricku i
itavoj eti sekretara, koji su se usprkos hladnom zraku svi bez iznimke
preznojavali, poplavu naredbi i obavijesti.
Iz teretnog prostora pourio je u svoju upravo proirenu radionicu brodskih
strojeva, divovsku halu povrine dva hektara. Sir Frederick je mnogo polagao u
zamisao trostruko-ekspanzionog stroja radi poveanja kotlovnog pritiska koji je
tjerao njegove nove brodove s dva vijka do ivahnih brzina od osamnaest vorova.
Neuveno! No ovo doba bilo je doba neuvenih stvari, i sad su njegovi graditelji
snovali brodove od deset tisua tona!
Weed je mnoge od svojih tisua radnika poznavao po imenu. Pri obilasku
glumio je drugarstvo, diplomatski sasluao pokoju pritubu ili prijedlog, potapao
jednog po leima, drugom stisnuo ruku, izgovarao rijei lanog ohrabrenja.
Njegovo tijelo, rano oelieno sportom, malo se zaoblilo, ali stas mu je jo
izazivao potovanje, a njegova cigara uvijek je tinjala kao vjena vatra.
Iz radionice strojeva povorka odmarira do kanala kralja Vilima koji je cijelo
zemljite dijelio na dva dijela. Sir Frederick nije nikad proputao da se zaustavi na
sredini visokog mosta. Odanle je pogledom mogao obuhvatiti sve: suhe dokove,
velike natkrivene hale u kojima su bile smjetene valjaonice, kovanice, pilane,
skladita, radionice za popravke, proizvodne radionice. S june strane kanala strila
su uvis etiri dimnjaka njegove eliane i tvorila najpoznatiji znak raspoznavanja u
Belfastu; kraj njih se dizala nova radionica lokomotiva. Odavde se moglo
sagledati, ugnijedeno u belfaskom zaljevu, sve to je pripadalo Weedovim

brodogradilitima i elianama. Kanal kralja Vilima bio je izgraen kao glavni

vodeni put izmeu rijeke Lagan i Krunskog otoka, koji se, sad isuen, pridruio
onim trima tisuama jutara zemljita s tvornicama, perivojima i igralitima.
Zemljite je doista bilo jednako golemo kao ono Harlanda i Wolffa, koje je pola
milje dalje na jug lealo na Viktorijinom kanalu.
Sir Frederick se nije mogao nasititi pogleda.
- Lijepo - ree - vraki lijepo.
S obiju strana kanala izgledalo je kao da je roendan kraljice Viktorije. Tu
su leprale tisue zastava i praporaca Union Jack i Crvena ruka Ulstera. Zapravo se
na neki nain kraljiin roendan slavio cijele godine, jer se odmah iza Weedovih
tvornica uzdizalo jednolino more kua od crvene cigle, nazvano Istonim
Belfastom - najlojalniji protestantski bastion u cijelom kraljevstvu.
U tvornicama je bilo etrdeset razliitih oranjskih loa, loa varilaca, loaa,
skladitara, tesara, limara, transportnih radnika, brodograditelja, stolara... Bila je tu
ak i jedna loa za namjetenike na vodeim poloajima, koja je odreivala
politiku ostalih, a na njezinu elu stajao je sam sir Frederick. Od 9640 radnih
mjesta, 9217 su popunjavali protestanti iz Istonog Belfasta i Shankilla. Od njih su
8500 bili lanovi oranjskog reda.
eliana se mogla pohvaliti otvorenim Siemens-Martinovim peima s
dovoljno kapaciteta da proizvedu sve to treba jednom brodogradilitu i tvornici
lokomotiva, najveem dijelu irskih eljeznica i lavovski dio svih ostalih elinih
proizvoda.
Iza valjaonice sir Frederick je izgradio odjel za istraivanje, jer je razvitak
brodova i vlakova napredovao nevjerojatnom brzinom. Novi oblici i
revolucionarna poboljanja u gradnji strojeva, brodskog trupa i kotlova revolucionirali su svjetsku brodogradnju. Vrhunac toga jo se nije mogao sagledati. Nije
bilo opasnosti da e sir Fredericku ponestati ideja. Belfast je mogao zahvaliti u
prvom redu njegovu aru to je postao svjetsko sredite brodogradnje, a ni njegov
zanos za gradnju eljeznica nije mnogo zaostajao.
Industrijska revolucija koju je pokrenuo parni stroj dovela je britanski genij
do novih vrhunaca. Princ Albert bio je zaetnik jedne velike industrijske izlobe
koja e svijetu pokazati britanska dostignua. Godine 1851. ona je odrana u
Kristalnoj palai u Hyde Parku. Tamo je roena oznaka viktorijansko, kao
oznaka jednog doba i pripremljena pozornica epohi nevienog napretka. Sama
Kristalna palaa bila je majstorsko djelo viktorijanske tehnike, pruajui prvi
znaajan primjer upotrebi prefabrikacije.
Kako je para otkrivala sve vie i vie tajni, britanskim pronalazakim
velikanima uspijevalo je iznai mnotvo tehnikih novosti. Parni eki, parni
bager, parni malj, parnu hidrauliku i parom tjerano vitlo. Graditelji su dobili parom
tjerano orue brzog djelovanja, a ratarstvo parne poljoprivredne strojeve. Parne
turbine snanog uinka tjerale su mamutske brodove po morima, a druge su parne
turbine proizvodile energiju u centralama. Nove metode proiavanja eljeza
otvorile su put proizvodnji elika i elinih cijevi, iz kojih su proizvedeni nosai za
zgrade i mostove nesluenih veliina. Arhitekti i ininjeri pridodali su svijetu takva

uda - kao to su na primjer velianstven kej na Temzi i luki kompleks u

Liverpoolu.
Para je omoguila i revoluciju transporta. Ona je Britance izvukla iz njihove
otone izolacije i pretvorila ih u vodeu svjetsku silu iji su brodovi i eljeznice
bili ravni njezinim dravnicima i topovima. Rocket, prva praktina moderna
parna lokomotiva, pridonijela je vie od svega tome da Engleskoj pribavi vodstvo
na kopnu ravno njezinoj premoi na moru.
Lavovski dio svjetskog brodarstva plovio je pod zastavom Union Jack, svaki
je kontinent ugoavao gomile britanskih graditelja pruga, a ustrina kojom su
posvuda polagali britanske tranice i gradili kanale zapanjila je svijet.
Plameni simbol tog vremena bio je Isambard Kingdom Brunei, koji je
izgradio prugu Great Western Railroad i dvadeset i pet drugih eljeznica,
konstruirao prvi podvodni tunel, izmislio irokotranu prugu, porinuo u more prvi
oklopljeni brod za kojim je slijedila armija najveih, najbrih dotad brodova, uveo
telegraf u eljeznice, izmislio turbinski pogon i potaknuo izgradnju tunela i
vodovoda, lukih postrojenja i suhih dokova, eljeznikih mostova i viseih
mostova zapanjujue smionih raspona - Brunei, mali div, iji su zahtjevi
potaknuli tucete pronalazaka koji su oblikovali svijet.
Thomas Brassey je opskrbio britanskim tranicama ostatak svijeta. Gradio je
eljeznike pruge u svim kutovima i krajevima kugle zemaljske, u Indiji i
Norvekoj, Kanadi i Francuskoj, u Argentini, Italiji, Australiji, Poljskoj i na
Mauritiusu. I pruge Kalkuta - Ganges, Varava - Galatz, Be - Trst.
Takvi i mnogi drugi bili su podanici britanske kraljice.
Meu njima sir Frederick Murdock Weed nije bio najbeznaajniji. Kao
mladi kot, stekao je neke lovorike radei u svojstvu pomorskog arhitekta i
ininjera u velikim brodogradilitima na obalama Clyde.
Privuen nizom inovacija koje je donio ameriki graanski rat, preplovio je
ocean da ih proui; osobito ga se dojmila brza preobrazba okolopljenog broda u
eline ruitelje blokade kakve je gradila Konfederacija.
Bio je pun ideja, no starosjedilake tvrtke u Glasgowu, Liverpoolu i
Newcastleu uvijek su ga iznova razoaravale. Trebalo je potraiti nova podruja; a
da bi iao ukorak s gigantima tog vremena, pronalazaki duh iao je ruku pod ruku
sa smionim poduzetnitvom. Stoga je Weed razmotrio drugu obalu Irskog, mora, i
ono to je tamo vidio, svidjelo mu se. Oko Belfasta je i ranije postojala mala, ali
sposobna, brodograditeljska industrija. Harland i Wolf f izgradili su brodogradilite
i dobro napredovali. To je pomisao da presijee svoje veze s matinim otokom
uinilo prihvatljivijom. Drutvo Belfast City Corporation postojano se irilo i u tu
svrhu isuilo zemljita na uu rijeke Lagan; a u Belfastu je postojala i jezgra
spretnih brodograditelja, koji su doselili iz kotske.
S poetnom glavnicom od nekoliko tisua funti, Weed je otkupio jedno malo
brodogradilite na osam jutara na Krunskom otoku netom spojenom s kopnom.
Krenuo je u napad jednakom silovitou zbog koje je stekao slavu izvanrednog
igraa rugbyja.

Prvi smioni potez Fredericka Weeda bio je da udvostrui duinu

uobiajenog oceanskog parnog broda i jedrenjaka, a da mu nije poveao irinu. U
poetku su se gromoglasno smijali njegovim dugakim, uskim iglama, nazivajui
ih Weedovim lijesovima. Nikad mu se vie nisu smijali. Opremio je brodove
novim palubnim konstrukcijama i jedinstvenom konstrukcijom trupa ispod vodene
povrine, tako da su se brodovi pokazali ne samo stabilnijima nego i brima od
svih ostalih.
Dok su pristizale narudbe, nastavilo se isuivanje Krunskog otoka, njegova
je povrina udvostruena i utrostruena. Weed se s udesnim uspjehom prebacio sa
eljeznih brodova na eline. Njegov genijalni postupak dobivanja elinih slitina i
upotreba prefabriciranog materijala zajamili su mu vidljivu prednost pred
drugima. Kad je 1878. dobio plemiku titulu, imao je ve vlastitu tvornicu
brodskih strojeva i valjaonicu elika te bio najvei poduzetnik u pokrajini Ulster.
Bez prestanka je iz brodogradilita na rijeci Clyde odvlaio najbolje ininjere i
najdarovitije brodograditelje svih vrsti. Propadanje Liverpoola kao
brodograditeljskog sredita ubrzo se odrazilo u porastu brodogradnje u Belfastu.
Sredite i srce njegova djelovanja bili su vrsto ukotvljeni u Istonom Belfastu,
koji su esto spominjali kao druga kolonizacija Ulstera.
Posljednja etapa sir Frederickova obilaska bio je istraivaki i konstrukcijski
odjel. Proavi brzim korakom dvije tisue kvadratnih metara, na kojima su bili
smjeteni njegovi arhitekti, strunjaci i crtai, sir Frederick ostade nasamo sa
efom odjela, izvanrednim metalurgom Walterom Littlejohnom.
Najtei problem s kojim su se sada bavili brodograditelji jedva je bio naet.
Lijevanje i runo varenje pojedinih ploa pokazalo se najskupljim i najsporijim
poslom u gradnji metalnih brodova. Walter Littlejohn se s nekim od svojih
potinjenih ve gotovo tri godine bavio sir Frederickovom manijom da pronadje
nain spajanja brodske oplate bez zakovica.
Najnoviji pokusi zavrili su prije nekoliko dana, i opet s neuspjehom. Da bi
proizveli vri elik, ispitano je ezdeset novih slitina. Najbolja formula ugraena
je u trup jednog pokusnog broda od sto tona. Brod su oteglili do otoka Rathlin,
kamo je Sjeverni kanal izmeu Irske i kotske tjerao snane valove, i tamo ga
ukotvili u nezatienu zaljevu. Dva mjeseca izdrao je teko udaranje valova, a
onda se raspao, kao i ostali prije njega.
Sir Frederick preleti Littlejohnov izvjetaj. Rukom je otpraio pepeo cigare
koji je pao na ispisani papir. Oi su mu suzile.
- Do sto avola, Littlejohne, bio bih se zakleo da smo ovaj put uspjeli.
Walter Littlejohn bio je umoran i obeshrabren, od ega je izgledao bljei no
inae. Njegove tanke usnice gubile su se ispod objeena brka. Na Weedov upitni
pogled slegnuo je ramenima.
- Ista stara pria, sir Frederick. elik se pokazao previe loman bez
zakovica, temperatura taljenja preniska, a naa tehnika zavarivanja naprosto jo
nije tako daleko.
- Vjerovao sam da smo je savladali novim plamenikom.

- Svojstva etilena jo su sporna. Kad bismo moda mogli konstruirati bolji

plamenik...
- Moda, moda, moda - ree sir Frederick - da pas nije stao i srao, zeca bi
epao.
Littlejohn se smjesta povue u se kao zatvorena koljka, a Weed jo jednom
preleti izvjetaj.
- Moramo poveati postotak nikla i mangana. to kaete?
Littlejohn skine naoale, zapeem protrlja oi i namjerno iskljui sve misli.
- Dakle, to, to, to, to? Strunjak digne ruke uvis. Weedova aka tresne o
stol.
- Za Isusa Boga, znam da postoji put i ne mogu vie podnijeti ta posrana
razoaranja!
- urba je neprijatelj istraivanja - odgovori Littlejohn.
- Oh, zaboga, Littlejohn! Ovo je 1885! Posvuda u Liverpoolu znaju za na
program. Nekakav posranac e nas preduhitriti.
Littlejohn se smeteno poee po glavi.
- eline slitine jo su u povojima - ponovio je po tisuiti put neumornom
biku koji je juriao na crvenu krpu. - Trebat e nam jo deset godina da pronaemo
odgovarajuu tvrdou elika, ukoliko netko sluajno ne izmijea toan sadraj
pravih boca i ne nae udotvornu formulu. Pa ak i onda kad to bude, trebat e
nam godinu dana da konstruiramo odgovarajui oblik trupa i razvijemo metode
zavarivanja.
Wedd prijetei isprui prst.
- Ako nas u tome neki posranac preduhitri, bit e to moja smrt! elim taj
prokleti brod vie od bilo ega.
- Mi emo i dalje raditi to god budemo mogli - promrmlja Littlejohn.
Jednoprena koija sir Fredericka ekala je ispred istraivakog odjela i uz
topot kopita odvezla ga natrag prema glavnoj upravnoj zgradi, gdje se udubio u
ostale poslove.
Posljednji list papira, koji je Kendrick poloio na njegov stol, ponovno
izazva sir Frederickov bijes. Jedna izvaredna komisija Donjeg doma zavrila je
prouavanje sve veeg problema industrijskog otpada u Ujedinjenom kraljevstvu.
U zakljuku je istaknula da je Belfast najtee pogoen grad Britanskog otoja, jer
je tamo stupanj oneienja zraka dostigao takvu opasnu razinu da ugroava ivote
ljudi oboljelih na dinim organima. Nadalje, industrijski otpaci (osobito od
Weedovih eliana) u zaljevu Belfasta oneiuju more. Odvjetnik sir Fredericka
moli sad njegov stav koji e podastrijeti opoziciji u parlamentu.
Sir Frederick zgrabi pero i na naslovnu stranicu izvjetaja narka:
GLUPOST! Kendrick ue s ajem na posluavniku, i dok je s pisaeg stola
uklanjao spise, zurio je bez rijei u izvjetaj komisije.
- Poaljite ga jednostavno natrag - zapovijedi Weed.
- Bez dodatnog komentara, sir Frederick?
- Ah, pa dobro, napiite ovo. To je ista besmislica koju je prije dvadeset
godina posebna komisija pokuala naprtiti platnarama. Sve zajedno nije nita drugo

doli pokuaj liberala da sprijee napredak i ide ruku pod ruku s tradicionalnim
nastojanjem da se zatre ivot Belfasta. Ako ele oistiti prljavtinu, neka prionu
istiti svoju vlastitu u gradovima Midlandsa. Razvoj Belfasta ne smiju ugroziti
politike spletke itd., itd., itd.
Odetao je k prozoru. Belfast se nije vidio od oblaka dima.
- Oneienje zraka i vode, ma nemoj! A to da rade ovi ljudi ovdje, da
poumiru od gladi? - Sirena najavi est sati. Iz tvornice prokuhaju tisue radnika.
Gomile zaaenih mukaraca s kapama od tvida stupale su u nejednakom ritmu
prema tunim redovima kua od crvene cigle. Kad je njegova vojska doticala
titove kapa pozdravljajui, sir Frederick je pokroviteljski kimnuo. Vratio se k
pisaem stolu dok jo ni polovica nije bila napustila tvornicu.
- Kad stie vlak brigadira Swana?
- U sedam i trideset - odgovori Kendrick.
- Dobro. Poaljite po njega koiju. ekam ga u hotelu.
- Vrlo dobro, sir - ree Kendrick i udalji se.
Sir Frederick je polagano gasio vatru svog grozniavog mozga alicom aja
pomijeanog s konjakom. Zatim dopusti svojim mislima da odlutaju k najnovijem
prodoru njegova carstva.
Kad je prije vie godina odluio da izgradi vlastitu elianu, Weed je u
srednjem i sjevernom Ulsteru pokupovao stanovit broj malih rudnika eljeza. Time
se ujedno poeo baviti i uskotranim brdskim prugama. Njegovo veliko zanimanje
za vlakove dovelo je ga do izgradnje irokotranih pruga, zatim do planova i
izgradnje jednog prototipa lokomotive koja se proula kao Red Hand Express .
Njegovom nemirnom duhu nije dostajalo to je njegova pruga Belfast i
Portrush tekla i neto dalje od srednjeg Ulstera. Najnovija fiksna ideja bila mu je
da posjeduje prvu eljezniku prugu koja e prolaziti cijelim Ulsterom. Od
Belfasta do Sligoa. A poslije, tko zna?
Weed je povjerio svojoj energinoj desnoj ruci, brigadiru Maxwellu Swanu,
da ispita situaciju. Arthur Hubble, grof od Foyle, bio je tamo na zapadu vlasnik
stanovitog broja malih pruga. Obratili su se Glendonu Rankinu, koji je vodio
grofove poslove. Odgovor je bio suzdrljiv, ali prijazan. Na to je Maxwell Swan
poslan na pregovore u Londonderry.
Sir Frederick baci pogled na sat. Swan e za neto vie od sata stii u
Belfast. To ga raspoloi, i on se odjednom stade smijati. Cijela energija toga
borbenog duha slila se u elju da presijee vrpcu.
SIR FREDERICK WEED OSVAJA ZAPADNI ULSTER!
TREE POGLAVLJE
Dok je sir Frederick Weed razvijao svoj ljubavni hir sa eljeznicom,
pokupovao je i itavu kompoziciju vagona za osobnu upotrebu. Uvjereni ljubitelj
svega amerikog, dugo je ve oboavao salonske vagone Georgea Pullmana i
raskone izvedbe Webstera Wagnera.

Manninga Fitcha, koji je konstruirao luksuzne kabine na Weedovim

parobrodima, poslao je u Ameriku sa zadatkom i odobrenjem da proui i kopira
njihov rad. Weedovi osobni vagoni izraeni su zatim u njegovoj tvornici. Osim
salona za zasjedanja s vodeim namjetenicima, bio je tu osobni vagon sir
Fredericka, opremljen svakovrsnom raskoi, pa vagon za transport njegove
ragbijake momadi na godinjoj turneji po engleskom Midlandsu i tri manje
elegantna vagona. S lokomotivom Red Hand Express na elu, takav vlak bio je
admiralski brod na suhom.
Vlak je jurio Tempelpatrickom u smjeru Monkstowna, gdje se breuljkast,
zimzelen krajolik sputao u ravnicu prema moru, gusto posut kuama i oivljen
ljudima -znak da je nadomak Belfastu.
U vlaku je sjedio samo jedan putnik.
Osamljeni ovjek u tamno izglaanom sjaju mahagonija i panjolske koe sir
Frederickova poslovnog vagona linije Belfast i Portrush bio je umirovljeni
brigadir Maxwell Swan, doktor prava, vlasnik vie odlikovanja, meu njima i
ratnog kria za zasluge i komandanta Kraljevskog viktorijinog reda. Njegova inae
prosjena pojava upadala je u oi zbog obrijane glave s prodornim, sjajno plavim
oima.
Swan, roen u Ulsteru, povukao se poslije etvrt vijeka provedenih u slubi,
jo u etrdesetim godinama iz vojske, u kojoj je bio prilino tajnovita linost to je
neprimjetno putovala pozadinom kraljevstva onamo gdje su zaprijetile guve.
Njegov je zadatak bio da otkrije gdje vru pobune i da ih ugui u zametku. Iza
pozornice indijskog ustanka, maurskih ratova u Novom Zelandu, u Pekingu i u
afrikim podrujima, gdje je likvidirao Aante, manevrirao je u najveoj tajnosti.
Posljednje godine u slubi Krune Swan je proveo u Dublin Castleu, gdje je
dokazao svoje majstorstvo u angairanju dounika za otkrivanje tajnih i
pobunjenikih organizacija. Njegove protumjere bile su nemilosrdne, glatke i
konane. Nikakvo udo to ga je, kad se povukao iz vojske, sir Frederick prigrabio
davi mu da vodi poslove u vezi s radnitvom.
U Ulsteru su se pobono drali naela, da svoje radnitvo dre u
desetogodinjem zaostatku za radnitvom u Engleskoj. Swan je pokrenuo smrtnu
borbu protiv neugodnih tajnih sindikalista i ostalih agitatora, izgradivi temeljitu
mreu dounika kojoj nitko nije mogao izbjei.
U Belfastu se to moglo jednostavnije ostvariti nego drugdje. Sva radna snaga
bila je usredotoena u Istonom Belfastu i Shankillu, gdje su obiteljskim ivotom
gotovo posve ravnali oranjski redovi i Crkva. Jedva da se koji radnik usudio
oprijeti da pristupi redu i time izloiti srdbi velikog metra, propovjednika i svojih
susjeda.
Veliki metar, koji se u svojoj moi oslanjao na oranjski red, imao je, kao i
sveenici, posebnih punomoi da ljude zapoljava i otputa. Swan je potakao sir
Fredericka da podupire oranjski red, da mu ak i sam pristupi i osnuje
gentlemensku lou.
Dok su oranjci imali mo nadzora, sveenstvo je utuvljivalo ljudima kao
Oena da je ulsterski puk odabran puk, nadaren dvjema vrlinama: pobonou i

marljivou, izabran da provede djelo Boje u Irskoj. Oevi su zavjetali svoje

oranjske krute eire sinovima i kupovali uenika mjesta u brodogradilitu da
osiguraju tamo prisutnost svoje obitelji. U dvostruke uvane bastione Istonog
Belfasta i Shankilla moglo je prodrijeti tek bijedno malo intelektualnih misli,
liberalnih ideja, radoznalosti ili sadraja.
Ako bi tu zaprijetila opasnost od kakvih neprilika, upotrijebljeno je
jednostavno lukavstvo, koje je uvijek djelovalo. Strah od katolika, tih bezbonih
pogana i lijenina, bio je neprekidno poput otre britve pritisnut na njihova
zapea. Odanost, oranjska lojalnost, protestantska lojalnost, odanost Kruni,
neprijateljstvo prema sindikalizmu bilo je nagraivano zaposlenjem, a o njemu je
ovisio kruh. Skretanje od te potpune odanosti moglo je znaiti da e posao moda
dobiti katolik.
Swan je cijelom Ulsteru pokazao kako se primjenjuje osnovno naelo divide
et impera ako se katoliki i protestantski radnici razdvoje i neprestano hukaju na
meusobnu mrnju. Bio je neumoljiv, tvrd i uzoran u svojem nainu rada.
Dareljivi prilozi u pravilne svrhe odbacivali su stvarnu korist. Njegovi specijalni
odredi, sastavljeni od bivih boksaa, akaa, dounika, detektiva i uhoda, bili su
jednako djelotvorni. U Weedovim brodogradilitima i elianama vladao je mir, a
Belfast je u organiziranju radnitva godinama zaostajao za industrijskom srednjom
Engleskom.
Maxwell Swan je brzo napredovao prema vrhu, dok naposljetku nije postao
stalna sir Frederickova desna ruka. Uvijek se drao u sjeni i odatle obavljao prljave
poslove, to je omoguavalo Fredericku Murdochu Weedu da o sebi u javnosti
stvori sliku dobrotvora koji voli zajednicu.
Kod Newtownabbeya se ukaza uzburkan belfastski zaljev. Vlak je vozio uz
obalu prema sjevernim predgraima, zatim polaganije lukom gdje je miris duhana,
kave i kudelje otro i neugodno ispunio zrak, a kad je Red Hand Express itei
uao u krajnju stanicu u ulici York, Swan ugleda s druge strane labirinta kanala i
dokova, skladita i tvornica, dimnjake Weedova brodogradilita i eliana.
kljocnuo je bravom svoje torbe za spise, zakopao svoj kockasti ogrta s
pelerinom, izaao iz privatnog vagona i popeo se u koiju koja je ekala kraj
perona.
Hotel Antrim bio je jedinstven dragulj meu belfast-skim otrcanim hotelima.
Stajao je u Victoria Streetu nekoliko blokova od Donegal Squarea i Komore za lan,
u srcu belfastskih kulturnih, upravnih i trgovakih sjedita.
Sir Frederick je kupio hotel zajedno s prugom Belfast i Portrush i dao ga
opremiti tako raskono kako se inae u Irskoj ne pamti. Cijeli etvrti kat preureen
je u njegovu rezidenciju da tu moe stanovati kad je u gradu i smjetati
brodovlasnike, direktore eljeznica, odlinike, aristokraciju i ljude s titulama.
Njegov osobni stan sastojao se od deset soba opremljenih ostacima iz
njegovog glavnog sjedita, Rathweed Halla na Holywood Hillsu.
Weed se udobno smjestio u salonu i pio drugu au estokog Bushmill
viskija, dok je njegov sobar mirno skupljao kaput, kravatu, eir, rukavice, tap i

cipele i onda mu pruio kaput smokinga i papue. Kad je sir Frederick toio treu
au, uplovi u sobu njegova ker Caroline u dugakoj toaleti i okiena nakitom.
Ah, Caroline! Ozraio se smijekom iznutra i izvana. Caroline, njegova
radost, Caroline, njegova nevolja. Caroline, jedino dijete udovca Weeda. Bilo joj je
dvadeset i osam i bila je prelijepa, ali dovesti je dovde bio je divovski pothvat.
Kad je prije vie godina umrla njezina majka, Caroline je pola na putovanje
po Evropi, koje je zavrilo kratkim, katastrofalnim brakom. Pometen u svojim
nastojanjima da je ukroti i razoaran u naporima da je uda i dobije prikladnog
mukog nasljednika, sir Frederick se poigravao milju da se sam ponovno oeni.
No na tb se nije mogao odluiti. Ljubav prema keri ipak je prevagnula.
Dok se obavljalo ponitenje njezina braka, Caroline se vratila u Belfast i
poneto se smirila. Pokazivala je neke korisne, vrste crte, koje su odavale da je
moda ipak istesana iz Weedova drva. Otac je elio da u njezinim rukama i rukama
njezinih sinova vidi budunost. Caroline je ostala tvrdoglava, ali je razvila otar
poslovni duh i kad god je s balkona hotela Antrim pogledala ona etiri dimnjaka,
nije bilo sumnje u to kakve su njezine ambicije. Sir Frederick je ve postajao
nestrpljiv u pogledu nasljednika, ali je znao da tu temu valja nainjati oprezno.
Oboje se toplo pozdrave. Te je veeri u Belfastu gostovala baletna trupa iz
Rusije, izvanredan dogaaj koji je dobrim dijelom omoguilo Carolinijio
pokroviteljstvo. Veina kulturnih dogaaja izazivala je u sir Fredericku dosadu,
osim ako ga nije osobno zanimala koja glumica ili pjevaica kojoj je malo udvarao.
Potpomagao je kulturu jer je Caroline oboavala kazalite. To ju je uinilo
salonskom lavicom i zadralo u Belfastu.
- Tko je veeras taj sretnik? - upita sir Frederick.
- Markiz Monaghan, otac, majka, dvije kerke i onaj sin.
- Oh, oni.
- Hoe li nam se pridruiti, Freddie?
- Radije u se povui u svoju staru radnu sobu - ree Weed, mirkajui. Oekujem brigadira iz Londonderryja. Je li ti posebno stalo?
- Nije, naravno - odgovorila je, navlaei dugaku rukavicu na vitku ruku i
bacivi jo jedan posljednji kritiki pogled u zrcalo. - Ima li kakvih vijesti o tome
to je Max postigao?
- Ne, i sm sam vraki radoznao. Izbivao je gotovo cijeli tjedan.
- No, to moe samo znaiti da je pregovarao dobro i ilavo - ree ona.
- Nadajmo se, nadajmo se.
Brundajui, podigao se polagano iz naslonjaa - viski se poeo primjeivati i njeno je utipnuo za obraz.
- Ostani budan i ekaj me, Freddie - ree ona. - Zaboljet e me glava
dvadesetak minuta poslije posljednje zavjese. Umirem od elje da ujem to je
bilo. Oh, uostalom, sutra je primanje u Ratweed Hallu. Ima u trupi nekoliko dama
kojima bi moda poelio pokloniti malo panje prije nego to otputuju u Dublin.
- Balerine? Te su obino vraki premrave.
Dok je sir Frederick leao u svojoj golemoj mramornoj kadi, glava mu je
poslije jo jednog viskija klimala. Njegov je sluga prigledavao da sir Frederick

posve ne klizne u vodu. Otro kucanje po vratima kupaonice irom otvori Weedove
oi. Maxwell Swan ue, a sir Frederick otvori hladnu vodu na glavu da je razbistri.
Brigadir sjedne kraj kade, upre se nogama o nju, nagne svoj stolac unatrag te
otpije malo od svog sherryja.
- Dakle, Max, kad emo presjei vrpcu za Londonderry?
- Bit e bolje da neto popijete - odgovori Swan. Jedan dug pogled u te
zapovjedne oi rekao je Weedu sve.
- Gdje je, do vraga, zapelo?
- Gotovo svugdje.
- Do sto avola! K vragu, pomozite mi! - zaurlao je, diui se iz vode poput
kita koji izranja. Ogrnut velikim runikom kao stari Rimljanin, stropotao se u
spavaoj sobi na tapeciranu klupu i nagnut naprijed zagledao se u svog suradnika.
Swan je razmiljao odakle da pone.
- Procijenili smo da Glendon Rankin vodi posjed Hubbleovih prilino
zastarjelo. Naravno, obojica smo znali da lord Arthur gotovo nikad ne dolazi u
Ulster i da moramo pregovarati s Rankinom. Time hou rei: vjerovali smo da
Rankin ima slobodne ruke i punomo da s nama pregovara...
- Da, da.
- ... u uvjerenju da e lord Arthur prihvatiti Rankinove prijedloge i tako
dalje...
- Da, da, da, da.
- Eh, sir Frederick, k tome je pridolo neto novo. Roger, sin lorda Arthura,
bacio se u posao dovde - ree pokazujui dlanom u visini oiju.
- Viscount Coleraine? Blagi Boe, mislio sam da je negdje u vojsci... u
Indiji... Kini... ili drugdje.
- Naprotiv. Mladi Hubble ve dvije ili tri godine nije u vojsci i postao je vrlo
aktivan. Rekao bih da se sprema preuzeti u svoje ruke sve - od podruma do tavana.
- Hubble? Roger Hubble? Nekakav zbrkani tip, koliko se sjeam. Osim toga,
zar nije jo jako mlad?
- Oito ga niste ve dugo vidjeli.- Sir Frederick se zamisli.
- Pa, kad promislim, pet ili est godina. to mislite, koliko mu je sada?
- Oh, trideset, tako nekako.
- Bistra glava, ha?
- Lukav kao Disraeli. Taj e Glendona Rankina jo prije kraja godine poslati
k vragu.
- Bogami, to je zanimljivo - ree Weed. - Hubbleovima je ta odurna obitelj
Rankin vodila grofoviju - oh, boe, pokoljenjima.
- Upravo to - odgovori Swan. - Roger Hubble je sad jako odluan da
srednjovjekovno leno postavi gospodarstveno na novu osnovu. Smjesta je rekao da
ne moe nastaviti sa zakupcima kao s glavnim izvorom svog dohotka. Brzo i tiho
upustio se u raznovrsne pothvate - laneno platno, rudnici, razliite tvornice.
Jednako tako, vrlo me se dojmila konsolidacija koju je postigao preobrazivi
goleme povrine u zemljite za uzgoj lana i u panjake.

- Morate znati, Max - ree Weed - da Caroline veeras gleda balet sa starim
Monaghanom. Taj se pljuckavi zaostali stari blesan grevito dri i svojeg
posljednjeg, do neba zaduenog jutra zemlje, dok potpuno ne osiromai.
- Eh, mladi Hubble je ve shvatio da je zemljoposjedima odzvonilo - sloi se
Swan.
- Vi ste, dakle, pregovarali s njime osobno?
- Prva dva dana odraavali su privid da se sve odvija posredstvom Glendona
Rankina. Roger Hubble je tako nastojao saznati to smjeramo a da se ne mora
izjasniti ili obvezati. Poslije toga ostali smo za stolom samo jo nas dvojica, kao da
Rankin niti ne postoji.
Sir Frederick se koprcao ispod runika da oslobodi ruke i pripali svoju
cigaru.
- Rekli ste da je lukav.
- Jako.
- Zato, do vraga, omia nee prodati te govnarske male dijelove pruge?
Ovako kako sad lee ne moe s njima nita poeti, a mora ipak znati da moe
postii lijep dobitak ako ih se rijei.
- On krajnje sumnjiavo gleda na vae pobude - ree Swan.
To je pogodilo cilj. Brundajui, Weed navue kupai ogrta, prie
dvostrukim balkonskim vratima i pogleda dolje na iroku glavnu ulicu.
- Prokletstvo, Max, elim tu transalstersku prugu vie nego ita.
Brigadir ostane hladan na ovu varijaciju stare teme. Prije alsterske pruge
Weed je vie od iega elio izgraditi parobrod od dvanaest tisua tona, a prije toga
zavareni brod, a prije njega je lokomotiva koja moe svladati ezdeset milja na
sat... bila ono to je elio vie od iega.
Weed se opet okrene.
- Otputujte ponovno u Londonderry i udvostruite sadanju ponudu. Ako
odbije, bit e rata!
- To nee koristiti, sir Frederick.
- Glupost. Dosta para, pa uvijek ide.
- On ima, kae, vie razloge - ree Swan - da ne eli da ikakav korov, ikakvi
weeds raste na zapadu.
-Ja... u... mu... zdrobiti... ta... njegova... muda...
Maxwell Swan kaiprstom otro zagrebe elavi potiljak kao da ga je ubo
komarac. ekao je hoe li gazda ponoviti ratnu i kastracijsku prijetnju. Kad su se
slike na zidu prestale ljuljati, postane sir Fredericku jasno da mu je Hubble
presjekao put. Uslijedila je muna utnja, za koje je shvatio kako stvari stoje i
ekao pragmatini savjet svojeg suradnika.
- Vidim samo jednu mogunost, a to je savez - ree Swan.
Weedovo kiselo lice preobrazi zloban osmijeh.
- Shvaam - ree sjajei. - Uzet emo mladog Hubblea u posao, a kasnije ga
- pljesnuo je rukama - izbaciti.
Swan zatrese glavom.
- On je prebistar za to. Ako se s njim spojite, raunajte da e to biti zauvijek.

Ako je sir Frederick na bilo to polagao, onda je to bilo odravanje vlastite

neovisnosti kao jedinog korijena njegove osobne moi. Brigadir je to znao.
Prijedlozi su, dakle, morali potjecati od neke druge procjene.
- Vi znate da mi je to mrsko, Max.
- Toga sam svjestan - odgovori Swan. - No nisam htio stvar konano
prelomiti. Hubble je vaim interesom zapanjen i podboden. Ostavio sam stvari
otvorene. On e uskoro putovati u Daars da obie lorda Arthura. Moda bi bilo
dobro da ga pozovete da se na putu zaustavi u Belfastu.
Sir Frederick je odavno nauio itati onaj posve poseban sjaj u oima
Maxwella Swana.
- to se to kuha u toj vaoj avolskoj glavi, Max? Swanu uspije proizvesti
neto slino osmijehu.
- Caroline i Roger Hubble - ree.
ETVRTO POGLAVLJE
Kakav znaajan dan kad je on, major Hamilton Walby osobno, doao do
raskra da govori croppyjima. Bilo je to prvi put za est stotina godina engleske
okupacije i gospodstva da su se seljaci Ballyutogua sastali na demokratski zbor s
njima.
Bio je istodobno moj dvanaesti roendan. To je znailo da u bar nekoliko
mjeseci, dok on ne navri trinaest, biti istih godina kao i Conor.
Drvo koje smo zvali vjeala bilo je doista prikladno mjesto za taj veliki
dogaaj. Nitko ne zna pouzdano koliko je ljudi visjelo na vjealima, no sigurno
stotine ako ne tisue, i to je drvo bilo trajni podsjetnik prisutnosti Krune i stoljea
tlaenja.
Nai momci vjeani su u velikom broju kad je elizabetinsko osvajanje
dokrajilo vladavinu monog O'Neillovog klana. A jo ih je vie povjeao predak
sadanjeg vlastelina, Isaiah Walby, u Cromwellovim ratovima. Vjeali su ih u
jakobitskom ratu protiv Vilima Oranjskog, i za kaznu zbog vrenja katolikog
bogosluja u vrijeme kaznenih zakona, i tijekom seljakih ratova, i u pobuni Toneovih Ujedinjenih Iraca. Usput spominjem da je tada konjika dobrovoljaka
milicija na ovom istom mjestu obavljala bievanja, smaknua, uranjanja u kipue
ulje i nabijanja na kolac. Naposljetku su tu vjeani fenijci. I u meuvremenu vjeali
su nae momke zbog razliitih izdajnikih poslova, kao to je opiranje orunicima
kad su ih doli protjerati s ognjita ili ako smo uzimali od svoje vlastite etve da ne
pomremo od gladi.
Svake se godine nadugo raspravljalo da li da posijeemo vjeala. Nismo
bili previe ganuti njihovom prolou, ali to je bilo jedino pristojno drvo koje je
preostalo u okolici. Daddo Friel kae da je jedno cijeli Inishowen bio obraten
velikim hrastovim gajevima, a crnica je bila duboka pola metra. Onda je uma
posjeena, a hrast upotrijebljen za izgradnju engleske flote za rat protiv panjolske
armade. Ubrzo poslije toga dola je erozija tla. Zapravo, kae Daddo, jedino to

Britanci nisu odvukli jest kamenje, a i njega bi pouzdano bili otpremili da je ita
vrijedilo.
Larkinovi, ije je miljenje u takvim pitanjima obino prevagnulo, rekoe
neka vjeala ostanu kao trajni podsjetnik na to to smo bili - kao da to jo ne
znamo - i tako je drvo i dalje, u dobru i zlu, prualo sjenu naim najznaajnijim
institucijama, crkvi sv. Kolumba i krmi Doolevja McCluskeija.
Vlastelin stie na najdivnijem arapu kojeg sam ikad vidio, pruajui sjajnu
sliku u svojem crvenom trietvrt kaputu, visokom svilenom eiru i kao zrcalo
uglaanim izmama. Dojahao je sam, kao da nam je htio dati na znanje da je sran
i istodobno pun vjere. Mjesto je bilo vrlo dobro odabrano. Nas nekoliko stotina
croppyja, kad usporedi s njim jedna odrpana gomila, stajali smo naokolo na
pristojnoj udaljenosti, dok je otac Lynch doekivao vlastelina blebetanjem kao da
doekuje samog papu.
Tomas i moj otac povedu zatim vlastelina naokolo da se upozna i
porazgovori s ljudima, ali zapravo smo mi njega i on nas gledali kao bia s drugih
planeta. Po Tomasovim rijeima prije zbora shvatili smo da to treba biti miran
skup. I bilo je mirno, kao nedjeljom poslije mise: neki su mukarci sjedili u krmi,
drugi obilazili grobove roaka ili ubijali vrijeme sjedei do zida i bacajui kamenje
ili pismo-glava. Nekoliko ena povuklo se u pozadinu, izbjegavajui da priu
preblizu, jer politika je muki posao.
Conor i ja zauzeli smo mjesta tono ispred govornice podignute za ovu
priliku. Kad je zbor poeo, gomila se polagano primae govorniku. Kasnije se jo
jae priblii, jer su se majorove rijei slabo razumjele. ovjek bi pomislio da e
netko tko je kolovan u Trinity Collegeu u Dublinu umjeti jasnije govoriti svojim
vlastitim jezikom. Svi su se tako uutjeli da si mogao uti leptira.
- Ulazimo u sjajno novo doba - poe vlastelin - koje je osvanulo poetkom
ovog stoljea, kad je kri sv. Patricka bio zdruen s onim sv. Andrije i sv. Jurja u
Union Jacku, koji tako ponosno pozdravljamo. Ujedinjeno Kraljevstvo nas je
ujedinilo u jedan narod, pod jednim kraljem.
KAD JE HAMILTON WALBY OVO REKAO, BIO SAM NAVRIO TEK
DVANAEST GODINA. ALI, BEZ ZAMJERKE, BIO SAM IPAK DOVOLJNO
STAR DA PO UVODNOJ PRIMJEDBI RAZABEREM DA E TO BITI
GADAN DAN ZA OBJE STRANE. NE SAMO DA NISMO BILI UJEDINJENI,
NEGO SMO NAPROTIV BILI RAZDVOJENI PLANETAMA I ZVIJEZDAMA,
MLIJENIM STAZAMA I SVJETOVIMA.
- Ujedinjenje koje nas je uinilo Ujedinjenim Kraljevstvom donijelo je Irskoj
velianstveno britansko nasljee ...
DAKLE, DVANAEST GODINA MOJEG IVOTA I PET STOTINA
GODINA PRIJE TOGA GOVORILI SMO SAMO JEDNO: DA NIKAD NISMO
JAKO POAENI KAD NAS DRE BRITANCIMA.
- Doba u kojem je najvei niz reformi i demokratskih zakona, koje je ikad
potaknuo jedan parlament...
EH, PA ZAR NE ZNATE DA SU IRCI PREMA KELTSKOM PORETKU
IMALI DEMOKRATSKO DRUTVO JO PRIJE 1171. KAD STE NAU

ZEMLJU POASTILI SVOJOM PRI-SUTNOU? I ZAR NE ZNATE DA JE

ZAOSTALO BRITANSKO PLEMSTVO, CAK I NAKON TO SU IDEJE
FRANCUSKE REVOLUCIJE PREPLAVILE I OSLOBODILE EVROPU,
SPREAVALO SVAKU PREDODBU O SLOBODI?
- ... a sad je taj neusporedivi pravedni sustav proiren na sve podanike
Njezinog Velianstva...
NA PRIMJER KAO U PJESMI KATHY, ZATVORI VRATA!, KAD SU
IRCI U VELIKOJ GLADI POKUALI POBJEI U ENGLESKU. AH, PLODOVI
BRITANSKE PRAVDE: KAZNENI ZAKONI, PROTJERIVANJA S NAE
ZEMLJE, DESETINA ANGLIKANSKOJ CRKVI, DA SPOMENEM SAMO
NEKE.
- ... nizom socijalnih mjera kakve jo nikad ranije nisu bile dostupne
prosjenom graaninu...
UBONICE, DJEJI RAD, ZATVOR ZA DUNIKE, EMIGRACIJA U
BRODOVIMA - LIJESOVIMA.
- ... do opsenih javnih radova...
IZGRADNJA ZIDOVA GLADI, CESTA KOJE NIKAMO NE VODE.
- ... Zakonom o ujedinjenju vraena je puna sloboda ispovijedanja vjere...
POTO NAM JE STOLJEIMA BILA USKRAENA I TAD VRAENA
ANGLICIZIRANA, LIENA SVE GELSKE UZVI-ENOSTII UDESNOSTI.
- ... kole...
NIPOTO ZA CROPPYJA U OVOM SELU, JER U NJIMA NE
PODUAVAJU IRSKI JEZIK, NI IRSKU POVIJEST, NI O IRSKIM
MUENICIMA, NI IRSKO NARODNO BLAGO.
- ... sloboda politikog izraavanja.
OSVOJENA KRVLJU DANIELA O'CONNELLA TRI DESETLJEA
POTO JU JE OBEALO BRITANSKO ZAKONODAVSTVO. A TO SMO
ZAPRAVO DOBILI? SAMOVOLJNO PREKROJENE GRANICE IZBORNIH
OKRUGA I PRAVO GLASA KAO POVLASTICU KLASA.
- Razumije se, to je samo uska skica prolosti. Nego, vas i mene ovdje
zanima nastavak agrarne reforme. Dopustite da odmah kaem: ja se potpuno i
posve zalaem za zakon koji e svakom od vas dati pravo da kupi zemlje u
neogranienoj koliini.
ZAKLEO BIH SE DA SAM UO KAKO SU KILTY I RO-NAN LARKIN
ZASTENJALI U GROBU. ZAPREPAU-JUE JE, DOISTA, VIDJETI TOG
OVJEKA NA GOVORNICI I UTI TO NAM GOVORI, A DA NIJE NI
NAJMANJE SVJESTAN DA SMJETI KUPITI ZEMLJU KOJU SU NAM
UKRALI NIJE NIKAKVA POVLASTICA KOJOM BISMO SE TREBALI
PONOSITI... OSIM U OClMA KONJOKRADICE.
- Bit stvari, gospodo, jest ovo: uniju s Engleskom treba poto-poto sauvati.
Kamo bismo, kad ne bi bilo britanskih trita, prodavali? Ostali bismo bez
povlatenih carina i trgovinskih pogodnosti, koje sad uivamo kao britanski
podanici. Vea katastrofa ne bi nas mogla zadesiti.

UISTINU, MAJORE, TO BI ZA IRCE MOGLO BITI KATASTROFALNIJE OD TOGA DA BUDU SLOBODNI LJUDI U VLASTITOJ
ZEMLJI? KAKVA BI KATASTROFA BILA VEA?
- Gdje bismo prodavali nau stoku ili na lan? Kamo bismo bez britanskih
brodova i bez zatite britanske mornarice prevozili nae proizvode? Dakle eto, mi
uivamo ne samo prednosti najnaprednije kulture svijeta nego emo u neposrednoj
budunosti imati jo i veih probitaka. Vaa vlastita Crkva potpuno se s time slae.
Va pastir, vae duhovno vodstvo, u to je potpuno uvjereno.
POTPUNO UVJERENO.
Birako pravo donosi sa sobom teku odgovornost. Pred nama je pitanje:
hoemo li i dalje ivjeti u blagostanju, mirno, kao jedan ujedinjeni narod, ili emo
dozivati tragediju i kaos autonomijom? I sve koristi, sve prednosti britanskog
dravljanstva, svu slavu naeg imperija, svu slavnu pobjedonosnu budunost...
izgubiti? Kaem, vrijeme je da mi, britanski graani, zbijemo nae redove i drimo
zajedno. Da biste iste savjesti mogli dati svoj glas, traim od vas jedno: savjetujte
se s vaim upnikom ...
Major Hamilton Walby stie do kraja svog nadutog govora. Zagledao se
zabrinuto u smrknuta lica ljudi koja nisu odavala ni negodovanje, ni ljutnju, ni
odobravanje. Tomas upita ima li tko kakvo pitanje Nije bilo ni jednog. Odmah
zatim mukarci se razioe mirno, naizgled malo umorniji, i zagazie cestom
uzbrdo k svojim poljima.
Ubrzo smo ispod vjeala s vlastelinom ostali samo Conor, ja i otac Lynch.
Walby prie Ijutito stisnutih zubi prekrasnom konju i baci se na sedlo. Pogledom je
pratio ljude koji su se uspinjali k vritinama. Uvjeren sam da je to bio onaj isti
pogled kojim je na elu Ulsterskih strijelaca negdje drugdje u kraljevstvu juriao
na nezahvalne domoroce.
Promrmljao je nekoliko nerazumljivih rijei, podbo konja i odgalopirao.
Bubanj lambeg bio je kotska izmiljotina. Tutnjio je zagluno i
zastraujue. Svrha mu je bila da neprijatelj, kad ga uje, izgubi hrabrost. Lambeg
je bio divovski bubanj, promjera metar i pol, a visok vie od pola metra. Po napetoj
koi udaralo se tekim bambusovim palicama, privrenim o bubnjareva zapea
konatim remenjem.
Lambeg bi obino oslikali prizorima kakve protestantske pobjede nad
croppyjima ili slikama koje su veliale kralja Vilima ili za uspomenu portretom
kojeg poginulog brata. Svaka oranjska loa imala je svoje lambege. Loa
trezvenjaka u Ballvutogueu nije u tome bila iznimka.
U nas se svake veeri u vrijeme veernje javljalo neto udnovato. Mnogi su
tvrdili da je to djelo vilenjaka, jer ga nisu umjeli pametnije protumaiti. Odjednom
bi nastala neobina tiina, koju bi odmah popratio udan vjetar to je puhao iz
gradia gore k nama, donosei i najtie zvukove. U tom trenutku veeri lambeg je
mogao ruiti kamenje na udaljenost od gotovo dvije milje.
RAT A TAT TAT A TAT TAT! RAT A TAT TAT A TAT!
Conor i ja doekali smo nae oeve na raskru kad su silazili s polja.
Bubnjevi kao da su cijelo vrijeme tutnjili.

Sva etvorica zagledali smo se dolje u gradi.

- to glasnije bubnjaju, to vie nas se plae - ree Tomas.
- Da, to je tono - potvrdi moj otac.
- Vidite, momci, oni moraju udarati u bubnjeve da bi sami sebi i drugima
dokazali kako se ne boje i da nas zaplae.
- To ne razumijem, Tomase Larkine - rekoh.
- Da, oe - doda Conor - zato bi se oni bojali? Pa orunici su na njihovoj
strani.
- Kevin O'Garvey ih plai. Najvie se boje pomisli o jednakosti.
Govorkalo se da vlastelin ne mari mnogo za oranjske redove, no oito je to
bilo prije naeg zbora. Jedva je odgalopirao od vjeala, i ve je poeo pola
svojeg dana provoditi u dvoranama oranjaca u okrugu. ini mi se da se i on
prepao, jer su se oranjci i on odnosili jako prijateljski.
RAT A TAT TAT A TAT A TAT! RAT A TAT TAT A TAT!
A veernji vjetar donosio nam je divlje pjevanje:
Stara je al' lijepa,
Njene boje su opojne,
Noena kod Derryja, i Aughrima, Enniskillena i kod Boyne.
Moj otac je nosio ju mlad,
U ona davno prola vremena,
A dvanaestog i ja u sad
Ponosno, earpom obavit ramena.
Bong! Bong! Bong! pozivalo je zvono na veernju. Bong! Bong! Bong!
Otac i ja pobono se spustismo na koljena, dok je Tomas krenuo k Dooleyju
McCluskeyju, a Conor ostao zuriti u smjeru glavnog trga u Ballyutogueu.
Aneo Gospodnji navijestio Mariji...
I ona zae po Duhu Svetom. Zdravo Marijo...
RAT A TAT TAT A TAT A TAT?
Odani i srani su nai
vrsti protestantski momci u boju,
Pouzdani i vjerni do jednog,
I miroljubivi kad izvre dunost svoju...
Molimo te, Gospodine, ulij svoju milost u srca naa, da mi, koji smo
poslanstvom anela Bojeg, tvojeg sina, spoznali roenje ovjeka,...
Oranjci, pamtite kralja Vilima,
I oeve koji s njim u vojni,
Borie se za nau slobodu
Na obalama zelenim, na Boyni.

... kroz njegovu muku i raspee na kriu budemo dovedeni do pobjede

uskrsnuem, tim istim Isusom, naim Gospodinom.
RAT A TAT TAT TAT A TAT A TAT!
Amen.
Amen.
PETO POGLAVLJE
Brigadir Swan pokuca, stupi iz svoje kancelarije u sir Frederickovu i poloi
izvjetaj na njegov stol.
- Zaboga, to je ilo brzo - ree Weed. - Nemojte mi priati kako ste to izveli.
Ne elim uti.
- Niti neu.
Weed zadovoljno protrlja ruke, zatim srebrnim karama rasijee crvenu
vrpcu.
strogo povjerljivo: imovinsko stanje, nekretnine, prihodi i Cista vrijednost
poduzetnitva FOYLE LTD.
A. HUBBLE - GROF OD FOYLE, R. HUBBLE -GLAVNI POSLOVOA I
NASLJEDNIK.
- Kako ste to izveli? - upita Weed.
- Stare nepogreive metode. Dvije glavne veze: jedan ovjek u Dublin
Castleu, jedan u poreznom uredu. Jedan nezadovoljnik, bivi ef u Rankinovu
uredu, nedavno otputen.
- Sjajno!
- Mislim da ete na posljednje etiri stranice nai ono to traite.
Sir Frederick nasadi naoale na nos i nagne se nad izvjetaj.
Gospodarske povrine, stoarstvo i ribarstvo 24 000 jutara ume i panjaka;
3 300 grla stoke, od ega izvoz u Englesku 1 500 komada na godinu;
4 000 jutara pod lanom;
2 200 jutara uma, lovita i perivoja, vrtova i povrtnjaka u produetku
Hubble Manora;
Znatna ribolovna prava u Lough Foyle i rijeci Foyle.
Zemlja pod zakupom
90 000 jutara na 30 godina, rimokatolikim zakupcima. Otkako se Robert
Hubble aktivno ukljuio u Poduzetnitvo Foyle Ltd., pokrenut je tajni plan za
ogranienje povrine u zakupu na 50 000 jutara. To se smatra poeljnom
povrinom koja bi omoguavala poljoprivredne ciljeve grofovskog posjeda.
Preostalo zemljite bit e prodano sposobnijim katolicima ili pripojeno grofovskim
panjacima.
a) Sve estice koje ne odbacuju korist ili su zaduene proglaavaju se
izuzetim iz zakupa, te e biti otkupljene ili na drugi nain iskljuene iz zakupa.
Time e se smanjiti prenapuenost i iskorijeniti slabiji katolici. Veina tog
zemljita slabo se obrauje da bi se prehranile prevelike obitelji i ne pridonosi

gospodarskom planu grofovskih posjeda. Preobrazba tog tla u panjake omoguit

e poveanje grofovskog stonog fonda, koji ionako predstavlja glavni izvor
prihoda posjeda od poljoprivrede.
b) Preostale katolike estice bit e poboljane i opremljene alatima, kako bi
se obrazovala zajednika sirovinska baza potrebna za opskrbu grofovskih tvornica.
S obzirom na grlate zahtjeve liberalizma i zemljine reforme, koje podiu
preteno Westminster i katoliki agitatori, lord Roger je ovom poslu pristupio
krajnje oprezno i vjeto. Po njegovoj procjeni za ostvarenje svih planova sa
zemljom bit e potrebno deset godina. Stara taktika prisilnog ruenja napoliarskih
koliba nadomjetena je krajnje profinjenim i istananim pravnim manevrima,
kojima Roger Hubble, ini se, majstorski vlada.
Na 20 000 jutara zakupci su protestanti. To je pouzdano i poeljno
stanovnitvo, 90% prezbiterijansko, veinom potomci seljaka koloniziranih na
poetku 17. stoljea. Njihove estice su vee, zemlja bogatija. To stanovnitvo
smatra se nunim, zbog izoliranog poloaja grofovskih dobara.
Jo 35 000 jutara u vlasnitvu seljaka od Cromwellove ere. Vlasnici su 90%
anglikanci. Opini Lettermacduff je posjed obitelji Walby. Farme su velike do 600
jutara i vrlo imune; stanovnitvo pouzdano, marljivo i lojalno. Njihova
proizvodnja je potpuno usklaena s politikom grofovskih dobara.
etiri obalna sela s mjeovitim anglikansko-prezbiterijanskim seljacima,
vlasnicima zemlje. Prvotno su uspostavljena da tite grofovska ribolovna prava od
katolikih krivolovaca. Protestanti plaaju godinju pristojbu za pravo ribolova u
zaljevu Foyle.
Ostale nekretnine Hubble Manor
Daars - ljetna rezidencija, Kinsale, grofovija Cork.
Kua u gradu, Hubble Square, London W. 1.
7-8 000 jutara zemlje u Warwickshireu, Engleska, preteno pod penicom, u
napolici.
Opseno suvlasnitvo rudnika, grofovija Powys, Wales (toni brojani
podaci nisu raspoloivi).
Hubble Square, London, W.l. Ove prvorazredne nekretnine izgradio je na
poetku osamnaestog stoljea Erskine Hubble, esti grof od Foyle. Otprilike
polovicu od ezdeset gradskih kua na trgu podigao je Hubble za unajmljivanje na
kratak rok. Preostala zemljita vezana su uz obitelj te se izdaju u stogodinji zakup
za privatnu izgradnju kua.
Tvornika postrojenja, iskljuivo vlasnitvo, nasljedstvo
Lanara i platnara, Ballyutogue Tvornica vunenih tkanina, Londonderry
Foyle - preradba ribe
Nove steevine, iskljuivo vlasnitvo Pruga Little Northern (Portrush,
Coleraine i Limavady)
Witherspoon i McNab, tvornica koulja, Londonderry. Jedna od tri najvee u
Ujedinjenom kraljevstvu. Doles i Doles, pecara, Milford Trgovaka kua Norton,
Liverpool Limavady Crystal

Kapital u postotku veem od polovice Brodogradilite Londonderry,

Londonderry L. i L. potanska linija. Linija Londonderry - Liverpool posjeduje
osam putniko-teretnih brodova od 800 do 4 000 tona, od toga dva oceanska.
Linija prevozi oko 50% proizvoda koji se izvoze i uvoze iz Londonderryja. Linija
Donegal (Londonderry - Sligo) L.C. i D. linija (Londonderry, Cladudy i Dungiven)
Dionice ili kapital u postotku manjem od polovice Rudnici, grofovija
Tyrone, Inishowen kamenolomi, Cavan rudnici, kanadski kositar i olovo, Ltd.
Po tradiciji u Londonderryju i u razliitim irskim bankovnim institucijama i
brojnim polujavnim organizacijama tipa fundacija, Hubbleovi dre poloaj
direktora. Obiteljski imetak, koliko smo mogli ustanoviti, nije optereen veim
dugovanjima. Brojni bankovni krediti slue za financiranje poslovanja ili
proirenje kapitala. Iako su gotovinske rezerve ograniene, obrat gotovog novca je
znatan. Raznovrsnom proizvodnjom, koju je uveo Roger Hubble, u velikoj je mjeri
uspjeno otklonjena ranija ovisnost o prihodu od zakupa. Slabo rentabilne ili
deficitne grane, kao pruga L. C. i D. i Limavady Crystal, dobici Witherspoon i
McNab itd. pokrivaju, tovie i vie nego pokrivaju.
Pod upravom Rogera Hubblea poduzetnitvo Foyle postupno je ponovno
aktivirano.
O cjelokupnom imetku vrlo je teko dobiti tone brojane podatke, ali prema
naoj procjeni on predstavlja istu vrijednost od 2 500 000 do 3 000 000 funti
sterlinga. isti prihod obitelji iznosi poslije odbitka poreza, otplata kredita i novih
ulaganja otprilike 200 000 funti na godinu.
Sve u svemu, lord Roger pokazuje potpuno suvremen poslovni smisao.
Povrnim promatranjem moglo bi se zakljuiti da su promjene koje je proveo
uslijedile prenaglo, ali je on razvoj oito dugo pratio i, im je stvari uzeo u ruke,
dokrajio zastarjele metode. Ubudue e industrijski rast i smanjivanje sitnih
seljakih posjeda vjerojatno napredovati mnogo polaganije.
Sir Frederick otrese pepeo s izvjetaja i pogleda nasmijeeno Swana.
- Tako mi Boga, staro se zlato ne moe nadbiti. Bit e da je to lukava eljad
kad je ovoliko postigla u tom siromanom kraju.
- Izgleda da je tijekom gladi Morrts Hubble u Irskoj predvodio u ukidanju
zakupa da bi zaradio novaca i financirao lihvare. Tvrdi se da su njegovi agenti
tako, doslovce badava, naglodali vie od milijun jutara. Kad se slegla praina
uzvitlana velikom gladi, prodalo je njegovo gospodstvo tu istu zemlju uz stostruku
dobit.
- Glad, a? To se zove pretvoriti katastrofu u trijumf. ini mi se da je taj
Roger izdjelan od istog drva kao i njegov djed. Max, uputite mu srdaan poziv da
nas posjeti na putu u Daars. Ne, ekajte. Sam u to uiniti.
Ljude koji se nisu dali zastraiti od sir Fredericka Weeda moglo se izbrojiti
na prste jedne ruke... i jo bi tri prsta preostala. To dvoje bili su Maxwell Swan i
Caroline Weed. Drugih nije bilo. Kroenje Caroline ostalo je neispunjen zadatak.
Njezina majka Livia bila je njeno bie, na prvi pogled potpuno neprikladna
druica nezgrapnom Fredericku Weedu, no on ju je naprosto oboavao. Prije osam
godina Livia je umrla u epidemiji gripe, ostavivi obitelj bez mukog potomka.

Tad je Carolini bilo dvadeset godina, bila je odgojena u Evropi i njeno

maena. Ve je imala prilinu zbirku odbijenih prosaca, od ijih bi kosti mogla
sloiti itavu malu piramidu. Premda je naslijedila majinu ljepotu, najvie je
iskazivala, od oca naslijeenu, ulnost i sklonost k neovisnosti.
Sir Frederick je pokuavao nadoknaditi gubitak supruge nastojei Carolinu
pretovriti u domaicu svog doma i svoju pratilicu i utanaiti za nju takav brak koji
e nju opskrbiti, a njemu pribaviti tako arko oekivane muke nasljednike.
Caroline se protiv tih nastojanja pobunila na olimpijski nain - pobjegla je u
Francusku i sakrila se u nekoj bohemskoj mansardi. Tri puta se otac zaricao da e
je pustiti neka umre u siromatvu, tri puta je omekao, tri puta mijenjao obeanje,
prelazio Kanal i dovodio je kui, Ta je igra trajala tri godine.
U svom oajanju sir Frederick je ve pomiljao na to da se ponovno oeni
kako bi dobio sina, no tad se umijeala sudbina u liku Marca de Valentija,
ljepukastog ali osiromaenog talijanskog grandea u potrazi za imunim engleskim
i amerikim damama. Taj je aristokratski ljubavnik u Firenci pobudio Carolinin
interes. Slijedilo je kratko osvajanje na juri. Caroline bude navedena da prijee na
katolicizam u jednoj sumnjivoj ceremoniji koju je obavio neki mladi duhovnik sa
svjetovnom slabou prema novcu. Jedva je izgovorila tu zakletvu, a ve se zatekla
pred drugim oltarom razmjenjujui brane prisege. Sve se to odigralo za nepun
tjedan.
Ono to ju je na tom ovjeku isprva opinjalo gotovo se smjesta rasplinulo.
Pokazao se kao dosadan paun, sve u svemu nespretan ljubavnik, a prednost
njegova vitka stasa ponitavao je uvijek prisutan oblak enjaka. Carolina pobjee
iz branog kreveta.
Marco de Valenti bio je odvalio toliko mravih godina da se nije dao tek
tako otpisati. Caroline pobjee na sjever u vicarsku, a za njom drei se za srce,
busajui se u elo, maui rukama, naputeni mladoenja. U St. Moritzu uspjela je
zamesti trag i poslati zdvojni brzojav: U POMO, TATA, zatim se sakrila
uvjebavajui dramski prizor u kojem e cviljeti molei oprotaj i krvariti od
kajanja.
Otac stie opijen pobjedom i baci se na procjenu tete. Grof Marco de
Valenti bio je tvrdokoran momak od kojeg si se mogao obraniti samo baranom
vatrom od funti sterlinga. Sir Frederick, koji nije proputao priliku da svoju
prednost temeljito iskoristi, izjavi Carolini da ju je spreman otkupiti, ali postavi
vrste uvjete. Zauzvrat to e je izvui iz neprilika Caroline e se morati vratiti u
Ulster, preuzeti svoje dunosti kao gospodarica Rathweed Halla, nai prikladnog
mua britanskog porijekla i zauvijek prestati s tim glupostima po Evropi.
U zavrnom velianstvenom napadaju bijesa Caroline Weed je liila hotelski
apartman zavjesa, porazbijala vaze i drugo krhkije posoblje u vrijednosti od etiri
stotine funti, poprativi to izrazima kakve u tom elegantnom starom hotelu jo
nikad nisu uli. Cijeloj predstavi prisustvovao je sir Frederick, savijajui se od
smijeha.
Caroline othramlje natrag u Rathweed Hall i povue se u podue
samooienje. Pokazalo se da postii rastavu od Marca de Valentija nije tako

jednostavno. U pogledu njezina prelaska na katoliku vjeru grof se pokazao

najmanje plemenit od svih plemenitih Rimljana. No nije u pitanju bilo samo da se
udovolji de Valentijevu apetitu za novcem nego i da se sauva anonimnost
Weedovih, jer, s obzirom na ugrijanu atmosferu u Ulsteru, u oranjskim redovima i
anglikanskim krugovima, govorkanja o udaji Weedove keri za jednog papista ne
bi proizvela dobar dojam.
Brigadir je dobio izriite naredbe da u najveoj tajnosti postigne ponitenje
braka. Pred njim su leale goleme zapreke, a moralo se postupiti po vatikanskim
propisima. Swan je zaobiao najnie instancije i obratio se izravno irskom
kardinalu. Odanle je onda krenuo dugi trag mita sve do Rima, gdje je kupljen
najbolji odvjetnik za crkveno pravo u Svetom gradu, koji je zatim sa svoje strane
podmazao put do izravne peticije vikarijatskom tribunalu. Tribunal je zatraio
odluku Sacra Rote, koja je za Vatikan obavljala ponitenje brakova.
Usprkos otvorenoj kesi i vezama na najviim mjestima, teoloke igre
rijeima potrajale su gotovo tri godine i tek tada je Carolinin sluaj stigao pred
Sacra Rotu. A to se jo smatralo neuobiajeno brzim. Swan je dokazao svoju
vrijednost.
Caroline je morala pretrpjeti najvea ponienja. Pozvali su je u Rim da pred
porotom lanova Sacra Rote da izjavu, te su je danima ispitivali o svakoj minuti
njezina odnosa s de Valentijem. Svaki seksualni pokret, uitak i perverzija bili su
izvueni na svjetlo. Nije smjela preutjeti ni jednu intimnost iz bojazni da bi
peticiju mogli odbiti. Carolinu su do iscrpljenosti ispitivali mozgovi izbrueni u
britkim crkvenim labirintima i stupicama. Nije ostala poteena ni jednog osobnog
ponienja.
Naposljetku je Caroline u svoju obranu izjavila da nije znala to brak donosi,
da je imala potajnih sumnji i stoga navela lane injenice pri stupanju u brak, i
naposljetku je priznala da nije namjeravala imati djece.
Tri godine i dvadeset tisua funti kasnije brak je proglaen ponitenim, a ona
milostivo ekskomunicirana iz katolike Crkve. Tim je procesom poniavanja
Caroline Weed postala ovjenija. Swan je svoj posao obavio tako isto da se tek
malo i neodreeno aputalo o tome, a i to je ubrzo zanijemilo kad je Caroline
postala sredinja linost u kulturnom, dobrotvornom i drutvenom ivotu Belfa-sta.
Od djevojke je sad postala ena. Ona i otac pokazivali su preutno
razumijevanje za obostrane slabosti. Carolinine nove ljubavne afere odigravale su
se u najveoj diskreciji u njezinom oboavanom Parizu, u drutvu slikara, pisaca i
muziara.
Caroline i sir Frederick uivali su u jednoj od rijetkih tihih veeri u hotelu
Antrim, neoptereeni poslovnim ili drutvenim obvezama. Poslije veere povukli
su se u sobu za biljar.
- Engleska partija ili amerika, Freddie?
- Engleska. Je li ti pet za rundu previe?
- Ti poinje.
Caroline je brzo utvrdila da otac nije usredotoen na igru. Glatko je dobila
dvije runde i bila na dobrom putu da dobije i treu. Kad je promaila jedan udarac,

sir Frederick je zapisao bodove i priao k stolu. Opalio je jedan sluajni pogodak, a
kad se pripremio za slijedei udarac, ona ree:
- Ti i Max snujete da me protjerate u Londonderry, zar ne?
Umalo da nije tapom proparao ohu.
- Nipoto. Molio sam te samo da prema viscountu Coleraineu, dok bude
ovdje, bude donekle ljubazna. Ako nam uspije promijeniti njegovo miljenje, imat
u prugu koja e prolaziti cijelim Ulsterom, a ti zna koliko to elim.
- Zaboga, Freddie, ti si bijedan laac... Da vidimo to imamo tu na stolu.
- Ti si mi namjerno pokvarila igru... namjerno.
- ini mi se da ti upravo tu igru uvijek pokvarim - ree ona.
- Odloi taj prokleti tap, dosta mi je - ree on.
- Duguje mi deset, petnaest, ako eli predati ovu rundu.
On izbroji novanice, mrmljae naoko zgaen dok je ona drsko gurnula
novac u izrez na grudima, a zatim joj namignu.
- uj me, Caroline... ja sam razuman ovjek.
- Ti si najnerazumniji ovjek u Evropi.
- Pa dobro, to s viscountom Coleraineom tek mi je tako proletjelo glavom.
- Onda ga opet tek tako izbij iz glave.
- Prije nego to pobjesni, molim te da ozbiljno promisli. Hou rei, bar
pogledaj tog momka.
- Ve sam na to pomislila - ree Caroline ozbiljno - ali svaki put kad vidim
ma i malu iskru mogunosti, padne mi na pamet Hubble Manor, taj odvratni,
groteskni, prethistorijski mauzolej. Bili smo tamo prije deset godina i jo mi je
vonj plijesni u nozdrvama. Oh, boe, Freddie, kad pomislim da bi me osudio na tu
oajnu rupu.
- Pa, onda pregradi to prokleto mjesto!
- Da pregradim? Londonderry? Rogera Hubblea? Cijeli taj Zapad je jedna
kulturna sramota, jedna mora. A koliko se sjeam Roberta Hubblea, on je budalast,
bijedni snob, koji pue kad se smije.
Sir Frederick bolno uzdahne.
- Zato moram biti vjeno proklet to tvoja jadna, krhka, draesna majka nije
vie mogla imati djece?
- Ah, Freddie, prestani s tom istom pjesmom.
- Zaboga, pa ne traim da se smrtno u njega zaljubi. Samo se udaj za tog
pasjeg sina, proizvedi nekoliko nasljednika, pa onda leti u Pariz i orgijaj ostatak
ivota s cijelom umjetnikom kolonijom.
- Ti si nizak, prljav, ogavan ovjek.
- Glupost!
Vrata se zalupie za njom i ponovno jo jednom kad je poao za njom u
predvorje i uao u njezinu spavaonicu prije nego to ju je uspjela zakljuati.
- Za milog Boga, Freddie, sad samo nikakvih sranih napadaja, nikakvih
pomisli kako brzo starimo, nikakvih suza ni rekvijema za mamu, nikakvih
prijetnji sa siromatvom i molim nikakvih glupih pria da to eli vie nego ita
drugo u ivotu!

Razoruan, slegnuo je ramenima i snudio se da je gotovo izazivao

saaljenje.
- Ali vjerojatno to doista elim vie od svega - ree.
- Da - ree ona s razumijevanjem - mislim da je to istina.
- Oprosti to to kaem, Caroline, ali ponekad poelim da te taj de Valenti
zadrao dovoljno dugo da napravi sina. Katkad sam jako potiten. Caroline, ti si mi
sve. Hou da sve pripadne tvojim sinovima. Je li to pogreno? Molim te, ne tjeraj
me da se po drugi put oenim. -Otvorio je vrata do ode.
- Freddie.
- Da, malena?
- to bi uinio kad bi znao da sam nesretno udana?
- To nije pravedno pitanje.
- Ali ga ja ipak postavljam.
- Ako i dalje bude odbijala svaku pomisao o braku i sve prosce prije nego
to ih uope upozna, tad, Caroline, ne daje mi drugog izbora do da po drugi put
osnujem obitelj. Kako moe sklopiti sretan ili nesretan brak s nekim koga ne eli
upoznati? No da odgovorim na tvoje pitanje: to zapravo imamo osim odanosti
jedno prema drugom i osjeaja da smo produili lozu? Kad bi bila nesretno udana,
mislim da bih te molio da izdri dok ne osigura potomke i savjetovao ti da
potrai razonodu gdje moe.
Spustila se na rub kreveta.
- Da, ti si realan. Nadala sam se da bi ovako moglo potrajati zauvijek.
Pogrijeio si stvorivi jedno carstvo i poloivi njegovo bogatstvo pred moje noge.
Zato bi ti imao manje instinkta od jednog lososa koji putuje uzvodno ili vuice
koja prelazi tundru da bi dobila mladunad? Freddie, volim te. Strano je od mene
to ti uskraujem jedino to si me ikad molio.
Njegova ruka dotakne njezino rame, a ona pritisne obraz na nju.
- Tko zna - ree ona - moda je taj Hubble ipak posve pristojan momak.
Voljela bih da ta njegova prokleta kua nije tako... ah, Freddie, otii ve jednom.
ESTO POGLAVLJE
Rathweed Hall bjelasao se u blistavoj raskoi na jednoj uzvisini Holywood
Hillsa upravo izvan vidika istonog Belfasta. Od tog vidika, koji je poticao
potitenost, palaa je bila zatiena velianstvenom mijeanom umom od sitkaomorike, gloga, joha, tisa i jasika. Glavna zgrada bila je tako smjetena da su se
kroz jednu aleju vidjela Weedova brodogradilita i eliane te dalje od njih belfastski zaljev.
Rathweed Hall nije bio tako golem kako to obino bivaju ladanjske palae.
Nije imao vie od trideset do etrdeset soba, ovisno o tome to je tko brojao, a
stajao je na skromnih sedamdeset i pet hektara breuljkastog i umovitog zemljita.
Ipak je bio jedinstven u Irskoj, esto usporeivan s malim dvorcima na Loirei u
Francuskoj.

Prva se lady Livia a zatim Caroline odrekla kienosti, tamnog drva, dosadne
teine i pretjeranosti tipino viktorijanskog stila, te su pustile u sobe zraka i svjetla,
upotrijebivi najnovije proizvode umjetnika dovedenih iz drugih zemalja koji su
predstavljali desetak razliitih kultura.
Livia je ustanovila preteno talijansku notu kue bijelim talijanskim
mramorom, njeno iliastim, protkanim ruiastim i crvenim pramenovima, tako
jedinstvenim i sjajnim da je o njemu priao cijeli Ulster. Prizemlje, predvorja,
stubite, saloni i stupovi bili su preteno od bijelo-ruiastog, prelazei tad u
privatnim odajama na gornjim katovima dramatino u tamniji breccia mramor i
zeleni verde anticos. Ta opasnost da mramor prevlada ublaena je s 1800
kvadratnih metara savonerijinih sagova, od kojih je svaki bio zamiljen kao
protutea prostora u kojem lei. Pod velikog salona prekrivao je sag veliine devet
puta dvanaest metara, svilenkasta sjaja, protkan zlatnim i srebrnim nitima, istkan u
Perziji.
Svi stropovi u drugom i treem katu, predvorja i mnogi zidovi bili su
oslikani frizom modrikastih i alabasterskih boja u stilu kole brae Francini, na
kojem su bile u slijedu prikazane cijela kotska i irska mitologija.
Od Colea su naruene tapeta s prizorima iz ulsterskog ivota. Njima su bili
prekriveni zidovi u prostorijama koje nisu bile namijenjene drutvenom ivotu, u
djejim sobama, oruarnici, sobi za biljar, za dorukovanje, za kartanje, za puenje
i u knjinici. Prizori su bili izraeni u drvorezu. Nakon to su otisnuti za Rathweed
Hali, ploe s drvorezima bile su unitene.
Caroline je u kuu unijela francuski ugoaj. Da presvue veliku zbirku
pravog Chippendalea, nagovorila je Frangoisa Bonvja, tadanjeg vodeeg parikog
dekoratera, da na Dalekom istoku potrai kineske damaste i rijetke brokate iz
razdoblja Mongola i Mandua.
Meu zbirkom venecijanskih bruenih zrcala u pozlaenim okvirima od koje
je zastajao dah, visjeli su naizgled bezbrojni gobleni, tapiserije Karchera i
Bouchera, od kojih je jo jae zastajao dah. Sve je bilo tako odabrano da prui
dojam prozrane euforije - svaka grka vaza, svaki zasebni svijenjak, svaki
umjetniki predmet. Jedini predmeti u kui koji su naginjali teini bili su masivni
radovi od bekog laka u odajama sir Fredericka.
Prema tradiciji koja se potovala od davnine, malo je irskih plemenitaa
troilo svoj novac u Irskoj. Sir Frederick je odao priznanje svojoj odabranoj
domovini u obliku tri tuceta kristalnih lustera iz Corka. Onaj u glavnom predvorju
teio je vie od tone i visio na skrivenim elinim nosaima izlivenim u Weedovoj
tvornici. Porculan, raskoni servis za sedamdeset osoba, potjecao je iz Limogesa, a
srebrni pribor izradio je Garrard po svojem vlastitom nacrtu.
No neeg nije bilo - ukrasnih vrtova, ni staje, osim za zaprene konje, ni
kraljiinog portreta, ni kapelice, ni stupa za zastavu i ni jednog jedinog grba, to su
takoer bili dokazi snobizma suprotnog od ustaljenog.
Jedva je sir Frederick doao u Ulster i otvorio svoj prvi skromni suhi dok,
zakljuio je da u njegovoj kancelariji mora visjeti jedna Turnerova slika broda. Tad
je jo njegova kesa bila tanka, a uljena slika za kojom je eznuo skupa. Vei

dobitak na kocki omoguio mu je da kupi Parni brod u pliini, djelo koje je

postalo prethodnik kasnije najglasovitijoj privatnoj umjetnikoj zbirci u Ulsteru.
Kad je potom proirio svoje zanimanje na eljeznice, kupljen je jo jedan Turner,
Vlak u meavi, jedno od prvih ulja uope na kojem je naslikan vlak.
Umjetnost je raala umjetnost s uobiajenim arom. Pljakaki pohodi u
Veneciju i panjolsku donijeli su u njegov ivot Hieronymusa Boscha i Goyu. U
bizarnoj suprotnosti s istim linijama kue i njezinom suzdrljivosti, u palau je
ula legija muenih golih tjelesa, oboavatelja Sotone, udovita u paroksizmu
perverzija, crnih misa, grotesknih satira poluovjek - poluzvijer. Boschov Vrt
trnja i Goyini Ranjenici bili su svrstani pod naziv neprocjenjivi. Sir
Frederickov najvei pogodak i osobni uspjeh kao sakupljaa bilo je otkrie est
originalnih crtea koje je Goya upotrijebio u svom majstorskom djelu Los
Caprichos sastavljenom od osamdeset grafika.
Lady Livia se alila da kua ratuje sama sa sobom i poinje sliiti ludnici.
Na njezinu blagu pobunu nisu se osvrtali, sve dok nije bila na smrtnoj postelji. Tad
joj je sir Frederick obeao da e stvari dovesti u red. Odrao je rije i sagradio prvu
od dviju znaajnih pokrajnih zgrada Rathweed Halla, mali muzej za vei dio
zbirke.
Zgrada, koje je unutranjost bila gotovo ravna pohranjenim umjetnikim
djelima, bila je otvorena javnosti na kraljiin roendan i u mnogim druginj
prilikama tijekom godine.
Carolinina ljubav za sve francusko donijela je u Rathweed Hall novu bujicu
umjetnina. U svojim prekidanim i uvijek iznova uspostavljenim ljubavnim
odnosima s Parizom bila je suoena sa svakim novim valom umjetnina i umjetnika.
Bili su to njezini prijatelji i ona im je esto pozirala. Mnogi od njih bio joj je
ljubavnik. Bili su nepoznati i djela su im se prodavala za male novce. esto je
Caroline imala pravo prvog izbora, prije nego to su bila prodana na drabi u Hotel
Drouotu za nekoliko stotina franaka. Sir Frederick nije nimalo mario za to smee
i odbijao je da ga objesi na zid. U Carolininim sobama vrvjelo je od Maneta,
Moneta, Sisleyja i Pissarroa. Nekom stanovitom Degasu bila je model za tucet
skulptura od ice u seriji Savitljiva plesaica, a jedan drugi, Renoir, slikao ju je
dva puta, kao Mladu enu u umi i Engleskinju. Ta je djela otkupila
poziranjem. Najozbiljniji od njezinih ljubavnika, Claude Moreau, ovjekovjeio ju
je u jednom strastvenom izljevu golu, u ulju, u crteu i akvarelom.
Sir Frederick je poklonio zbirci panju tek kad mu se francuski kolega,
brodograditelj Gustave Caillebotte, obratio s ponudom da otkupi cijelu Carolininu
kolekciju uz cijenu koja bi im donijela upravo nepristojnu dobit. Ponuda je
pobudila njegovu sumnju, i ispitivanja su pokazala da se tamo u Parizu uistinu
neto dogaa s tom novom umjetnou. Objesio je njezinog Renoira (jedan od
slikarevih malobrojnih vitkih modela) u muzej i potom ustanovio da i sam
neobino mnogo vremena troi na promatranje te slike. Jednog dana odlui podvlaei to udarcima ake po stolu - da Carolininom francuskom smeu da na
raspolaganje cijelu jednu galeriju.

Sve u svemu ovjek bi pomislio da je opremanje Rath-weed Halla

zahtijevalo cijeli jedan ljudski vijek, ali u sluaju neumornog Fredericka Weeda
tome nije bilo tako. Palaa je, zahvaljujui agentima koji su obili cijeli svijet i
vojsci strunjaka i majstora, bila zavrena u biblijskom roku - za sedam godina.
Roger Hubble, viscount Coleraine i nasljednik grofovije Foyle, stigao je u
brlog. Lisice su smjesta stupile u akciju, ali teko je bilo rei tko je koga lovio.
Roger Hubble posjedovao je sva oekivana svojstva. Prihvatljivu,
plavokosu, zdravu, solidnu englesku vanjtinu. Malo je bio previsok i malo
previtak, s neto izduenim udovima to mu je davalo pomalo djeaki izgled. Bio
je prilino ugodan s vrlo malo razdraljivih osobina: prebrzo je otkrivao zube u
ukoenom smijeku i malo se trzao kad se oekivalo da stoji mirno. Inae je
njegovo ponaanje bilo ugodno. Caroline i sir Frederick upoznali su jednog krajnje
prosjenog ovjeka, koji nije pokazivao svojstva to ih je zamijetio Maxwell Swan.
Prvog dana prevladavala je povrna pristojnost i pomanjkanje sadraja. Roger je,
koliko se pristoji, pokazao da ga se dojmio Rathweed Hall, Weedova
brodogradilita i eliane te Weedova vladavina balfastskim ivotom. Na veeri za
gospodu u njegovu ast u patricijskom klubu ostao je potpuno zakopan, a ako je
Caroline probudila u njemu bilo kakve ljubavne osjeaje, nije to pokazao.
Upravo ta neprobojnost poela je jednako zbunjivati oca i ker Weed.
Jamano je ipak neto kuhalo iza Hubbleovih beutnih sivih oiju. Sir Frederick je
pretpostavljao mukarce sline sebi, otvorene momke. Ovaj je ovjek, ini se,
ocjenjivao i zakljuivao a da to nije objavljivao. Jednom ili dvaput Caroline je
zamijetila na njegovu licu strelovit izraz zastraujue snage, koji je, inilo se, bio u
neskladu s njegovim znaajem, no odmah je skliznuo natrag u ono to je naizgled
bio, pristojan i prosjean. Potaknuo je upravo toliko zagonetki da interes potraje.
Drugog dana sir Frederick pozove Rogera da otputuje s njim do njegove
pokusne pruge na poluotoku Newtonards. Jedna od Weedovih sposobnosti, nipoto
najmanja, bio je njegov majstorski dar za prodaju. Lokomotiva Red Hand
Express bila je na putu da pobudi ozbiljno zanimanje i izvan Irske. U njegove
prodajne metode pripadala je godinja turneja njegove ragbijake momadi kroz
engleski Middlands njegovim vlastitim vlakom koji je vukao najnoviji model
lokomotive Red Hand.
eljeznice su, kao i parobrodi, bili u usponu, a Britanija je u tome - osim u
Americi - u svijetu predvodila. Engleska pokusna pruga, Liverpool & Manchester,
prigovorila je Weedovim tvornicama, i premda bi narudba te linije naravno
koristila ugledu, sir Frederick je imao veih planova. Britanija i Evropa brojile su
svoje nove pruge u desetinama milja, a Amerika i Kanada svoje u stotinama i
tisuama.
Za godinu dana odrat e se u ikagu, eljeznikom sreditu Amerike, dotad
najvea industrijska izloba. Sir Frederick je odluio da sudjeluje i u konkurenciji s
Baldwinom i svim ostalim velikim amerikim lokomotivama izbori svoj udio u
poslu.
Ujediniti oba razliita eljeznika sustava bio je teak problem i trebalo je
konstruirati smiljenu lokomotivu. Uobiajena britanska lokomotiva bila je manji i

dotjeran stroj za kratke razdaljine. Radni dijelovi britanskog stroja bili su

pokriveni, savreniji i trebalo ih je redovito odravati. Naselja i farme u Engleskoj
-bile su nablizu, tako da su eljeznike pruge bile ograene plotovima, a tranice
tako pouzdano poloene da su lokomotive u punoj brzini mogle sigurno prelaziti
skretnicama i zavojima i nije im ak bio potreban reflektor.
U Americi, naprotiv, razdaljine su se odraavale u veliini lokomotiva. Na
otvorenim prugama Zapada udaljenost izmeu dviju stanica esto je iznosila
stotine milja. Stoga pruga nije bila ograena, tranice manje uredno poloene, a
odravanje lokomotiva nije se provodilo ni izdaleka tako strogo.
Bilo je to natjecanje izmeu brzog, dugoprunog, amerikog golijata i
britanske urice.
Lokomotiva Red Hand bila je pokuaj nagodbe: srednje velik stroj jo
uvijek dovoljno precizan za britanske pruge, ali dovoljno robustan za duge pruge.
U australskim savanama ta je lokomotiva ponjela upadljiv uspjeh, to je
Weedovim ljudima dalo nade da bi mogla svladavati amerike i kanadske prerije.
U prodaju su se Amerikanci doista odlino razumjeli. Sir Frederick je znao
da klju lei u jednoj jedinoj rijei: BRZINA. Odluio je da u Chicago dopremi
jednu kompaund lokomotivu koja je postigla rekord probivi granicu od stotinu
milja na sat, brzinu o kojoj se sanjalo.
inilo se da je taj cilj na dohvatu. Littlejohn je uspjeno preinaio nacrt
jednog modela pacifikog tipa lokomotive konstruiranog prvotno za Novi Zeland.
Vuni dio na etiri kotaa i dva tendera nosili su petnaest metara dug, ezdeset tona
teak, vitak stroj. Njegovih dvanaest pogonskih kotaa imalo je promjer vei od
dva metra, pri emu je hod stapa vrlo paljivo povean s trideset i pet na etrdeset i
jedan centimetar - jo uvijek jedva neto vie od polovicu hoda stapa najveeg
amerikog kolosa.
Gornji spremnici za vodu bili su uklonjeni sa stroja i smjeteni s
rezervoarom za vodu u tender, koji je sadravao etrnaest tisua litara i mimo toga
est tona ugljena. A to je bila otprilike samo polovica goriva i vode od uobiajene
u Americi.
Ono to ju je inilo moguom konkurenticom bio je kompaund sistem
dvostruke upotrebe pare s pomou jedne dvostruke stubline, sustav s kojim se
Amerikanci nisu mogli mjeriti.
Red Hand je sad mogla svladavati jednake razdaljine kao njezina
amerika protivnica, vui isti teret uz potronju vode i ugljena za pola manju, a
veom brzinom.
Littlejohn je krzmajui popustio nekim od najnesuvislijih amerikih
zahtjeva. Neki od pokretnih dijelova ostavljeni su nepokriveni tako da ih
strojovoe mogu podmazivati. Ventili i ruice za upravljanje premjeteni su tako
da strojovoa moe stajati u desnom dijelu lokomotive. Littlejohn je bio zbunjen
time to Amerikanci zahtijevaju da upravljaju s pogrene strane. inilo mu se to
potpuno besmislenim, ali morao je svladati svoje neslaganje.

Tri ranija iskuavanja brzine izazvala su nove preinake, tako da je sad Red
Hand 367 na ravnoj pruzi Greyabbey-Portaferry redovito razvijala devedeset
milja na sat u vjetoj ruci odlinog strojovoe Cockburna i loaa Henryja Hogga.
Rjeenje je bilo muno blizu.
Skupina se vrzmala na poetku pokusne pruge. Sir Frederick je kruio sa
svojim ljudima i Littlejohnom oko svojeg djela. Porazgovarao je sa strojovoom
Cockburnom sveanim priguenim glasom, kao trener uvjeren u pobjedu koji
svojem dokeju daje posljednje upute. Jo jedna mudra izreka, i onda, poeljevi
im uspjeh, poe k promatrakom tornju. S platforme tornja mogao se sagledavati
vei dio od tri milje pruge na kojoj se mjerila brzina. Toranj je bio telegrafom
spojen sa startom i ciljem. Tiinu koja je titila prekidalo je samo kuckanje tipke,
koja najprije najavi kratak zastoj, a zatim poetak pokusne vonje. Svi na
promatranici podigoe svoje dalekozore i durbine. Ritmiko pojavljivanje dima
izmeu drvea u daljini najavi juri na rekord.
- Eno je, dolazi!
Prva od pet vonji objavljena je otrim piskom, a kad je Red Hand prela
preko startne linije, brojni satovi s kazaljkama koje pokazuju sekunde poee
mjeriti vrijeme.
Lokomotiva se pojavi na jednom blagom zavoju, zatim pojuri ravnom
prugom. Kad je protutnjila mimo tornja, ovaj se zatrese od pritiska eljeza na
eljezo. Crni oblak adje ispuni plua promatraa, koji su pritisnuli dlanove na ui
da se zatite od zaglune buke. Red Hand kao da je dala sve od sebe da postigne
tu najveu brzinu, zatim je poela nestajati, nestajati, nestajati.
Zavlada napeta tiina koju prekine kuckanje telegrafske tipke.
- Devedeset i est cijela dva.
Poslije razoaranja nastupi opet nemirna nada. Poela je vonja u obratnom
smjeru. Osamdeset i devet cijela tri. Potitenost.
Trea vonja e odluiti o biti ili ne biti. ak je i stoiki Littlejohn epao
ogradu; usnice su mu se osuile, a srce zalupalo, jer se ve golim okom razabiralo
da je to izvanredno brza vonja. Sir Frederick grizao je vrh svoje cigare kad je
Red Hand protutnjila. Ludo je elio da mu slubeni mjera vremena potvrdi
vrijeme i javi da je cilj premaen. Devedeset i osam milja, tono.
Svi zastenju kad je bacio ruke uvis i zaurlao. Obje posljednje vonje nisu
imale praktine vrijednosti. Zavlada potienost i zaredae zajedljivi prijekori, a
krug oko sir Fredericka razmae se da on uzmogne ljutito mahati rukama. Na
povratku u tvornicu zatvorio se u direkcijskom vagonu u mali odjeljak. S tvornike
pruge u brodogradilitu odjurio je bez rijei u svoj ured i iza sebe zalupio vratima.
Brigadir Swan mu dade deset minuta vremena da svoj prekipjeli bijes malo ohladi,
a zatim se odvai ui.
- Prokleti pasji sin! - pozdravi Weed svojeg suradnika. - Taj prokleti pasji
sin! Mogli smo to postii, posve sigurno. Cockburn ju je zaguio, eto to je!
Kukavica! Trebalo je samo jo za pola okreta otvoriti nekoliko prokletih ventila, za
etvrt. Kukavica bez srca i muda! Uistinu vie nema pravih mueva, Max. Obojicu
otpustite, smjesta!

Swan poloi pred sir Fredericka dva lista papira.

- to je to, do vraga?
- Njihov otkaz. Obojica, Cockburn i Henry Hogg, ne ele ostati.
Weed podere papire i baci ih u koaru.
- Eh, pa nee se oni tako jeftino izvui. Kakvo, kakvo, kakvo objanjenje
moe Cockburn pruiti? Kakva tu moe biti izlika za takav jedan uinak?
- Nikakva. On tvrdi da je ventile do kraja otvorio.
- Prikladna pria!
- On kae da lokomotiva ne ide bre, sir Frederick. On ju je danas tjerao
daleko preko njezinih granica.
Weed je koraao gore-dolje.
- Razumije se da ne ide bre. Rekao sam tom prokletom Littlejohnu da
povea promjer kotaa na ezdeset centimetara. Samo deset malih posranih
centimetara vie. Rekao sam mu to im sam prije est mjeseci vidio nacrte.
ezdeset centimetara promjer, Littlejohn. To su bile moje rijei, Bog mi je
svjedok. Gdje je, k vragu, Littlejohn?
- On vas radije ne bi vidio dan-dva.
- Ah, doista? Pretpostavljam da imate i njegov otkaz?
- Nemam, ali rekao je ako spomenete promjer od ezdeset centimetara da
vam kaem da bi u tom sluaju lokomotiva danas bila razasuta po cijeloj grofoviji
Down. Rekao je da ste ionako imali sreu to se to u treoj vonji nije dogodilo.
- Glupost! Sve same gluposti! - Objesio je glavu, navrnue suze. - Poduzmite
neto kod Cockburna i Hogga, hoete li, Max? Nagradu, potapite ih po leima.
Poaljite ih dolje u moju ribiku kuu neka upecaju par lososa. Recite Littlejohnu i
njegovim ljudima da emo se nai odmah ujutro. Da vidimo moe li se 367 jo
malo poboljati. Inae moramo smjesta graditi novi stroj. Sad nam ve ponestaje
vremena.
Swan kimne i uputi se k vratima.
- Ah, uostalom, va gost sjedi u mojoj kancelariji i nestrpljivo pogledom
bui zrak.
- Oh, Hubble. Zaboga, potpuno sam zaboravio na njega. Uvedite ga ovamo.
Spustio se za pisai stol, prouavajui podatke 367 po tisui put, zdvojno
traei mjesto gdje bi se jo mogla poboljati. Nije elio da mora tako ka^no poeti
jo jednom od poetka. Roger Hubble ue i otkrije zubalo u suosjeajnom
osmijehu. Vrag neka ga odnese, pomisli sir Frederick, ako sad kae prokleti peh.
- ao mi je to ste imali peh - ree Roger. - Uistinu neugodno.
- Da - zarei sir Frederick pa ponovno ustane i ushoda se gore-dolje da
ohladi svoj bijes. Svladavanje nikad nije bilo njegova jaka strana, i premda ga je
Swan upozorio da ne navali previe izravno na Hubblea, dva dana beznaajnog
brbljanja i k tome sudbina Red Hand 367 bili su za njegove ivce previe.
Roger je sjedio na dubokoj klupi uz prozor i zurio u kompleks zgrada i
brodogradilita, kad se Weed odjednom zaustavi i okrene na peti.
- Zato mi, k vragu, neete prodati Donegal liniju i tu posranu malu L. C. &
D.?

Roger ga mirno saslua.

- Jeste li jako protiv toga da razgovaramo o tome? -produi Weed.
- Pa, pretpostavljam da emo o tome razgovarati, bio ja protiv ili ne odgovori Roger.
Weed se vrati svojem pisaem stolu, energino povue ustranu krila kaputa,
sjedne i potrai odgovarajue spise.
- Vidite, Hubble, obje linije su prilino propale, vozni park je u jadnom
stanju. Ponudili smo vam trostruko vie no to sve zajedno vrijedi i, tovie,
pomaemo vam da se izvuete iz gadne situacije.
- Vjerovao sam da sam brigadiru dao jasno na znanje da linije nisu na
prodaju.
- Rekao bih da je to krajnje alosno. ak sam spreman da na ortakoj osnovi
uloim tisue funti da linije ponovno osposobim. ini mi se da biste moda trebali
misliti na dobrobit vaeg dijela Ulstera. To je za dobro Zapada, znate.
Roger polagano ustane s klupe pod prozorom i prie pisaem stolu, sjedne
nasuprot sir Fredericku, isprui noge i pogleda ga ozbiljno i upitno. Njegove sive
oi potraie Weedove. Gledali su se a da ni jedan nije trepnuo.
- Doista? - ree Roger
- Posve sigurno, gospodine. Svako ae e uvidjeti da za Zapad jedna
eljeznica preko cijelog Ulstera moe znaiti samo dobitak.
- Tako vi mislite - ree Roger.
Sir Frederick poee svojom punom rukom nadlanicu druge.
- ini mi se da ste cinini, lorde Rogere. Recite, sumnjate u moje porive?
- Pa naravno - odgovori on, ustane i ponovno prie k prozoru.
Po prvi put se nagovjetaji Maxwella Swana o Rogeru Hubbleu potvrdie.
Doista prokleto hladan tip, pomisli Weed.
- to zapravo time mislite?
- Da je briga za zapadni Ulster vama potpuno strana. Naprosto besmislica.
Weed dodue nije uspio sakriti svoju ljutnju, ali ju je potisnuo.
- Samo nastavite - ree.
- Rado - odgovori Roger. - Pa, vidite, jedna je od tragedija Irske u tome to
Engleska, osim u Belfast, nije drugdje uloila ni iling u industrijalizaciju. Postali
smo zemlja srednjovjekovnih lena, osuenih na propast. Mi u Londonderry smo,
na na skroman nain, poslovno sredite Zapada. Naa slaba mala industrija i luka
su za stanovnitvo sve dolje do Galwaya naprosto poetak i kraj, eljeznika baza,
distribucijski centar, itd., itd. Pruga koja bi vodila cijelim Ulsterom bila bi
neprikriveni pokuaj pljake Londonderryja, unitenja njegove prirodne uloge,
krae njegovih dobara i svoenja na petu rupu na svirali Belfasta.
- Dakle moram rei da je vaoj drskosti ravna jo samo vaa bujna mata ree sir Frederick, pokuavajui se prikazati uvrijeenim, ali se pri tom drao tako
obrambeno kao netko uhvaen na djelu.
- Potedite me toga, sir Frederick - ree Roger. - Vi znate i ja znam da e,
ako se izgradi takva eljeznica, va prvi korak biti da sruite nae cijene prijevoza
robe morskim putem. Omoguit ete Englezima da jeftinije od nas prevoze do

Belfasta, i tad ete daljnji prijevoz do Londonderryja i natrag obavljati vi

eljeznicom. Prvo to e propasti bit e brodarske linije u Londonderryju, jer e
Belfast nadzirati sav prijevoz tereta. Naa luka e propasti, a ono malo
konkurencije to moemo ponuditi u brodogradnji prestat e postojati. Belfast e
nau prirodnu ulogu nadomjestiti Weedovim brodovima i lokomotivama Red
Hand.
Sirena objavi kraj rada, i mase radnika prokuljae. Veeras sir Frederick nije
stao na svoje uobiajeno mjesto uz prozor da primi izraz tovanja svojih legija.
- Ovdje lei razlog svemu - ree Roger, pokazavi na radnike u prolazu. Belfast je srce protestantske Irske, Londonderry je zalee. Belfast mora, da bi
zadrao neoboriv poloaj, monopolizirati zaposlenost i industriju. Vi ne moete
dopustiti da Londonderry ili katolika Irska odvuku bilo to od blagostanja. Sve je
to belfastska urota da proguta sve, eljeznice, luke, tvornice. Kad unitite svojom
bezgraninom prodrljivou svaku mogunost konkurencije i nas natjerate u
ovisnost, morat emo jesti mrvice s vaeg stola. Vi shvaate to mislim, zar ne, sir
Frederick?
Frederick Weed je shvatio jedino to da se sukobio s ovjekom jednako
bezobzirnim kao to je i on.
- Vaa tvrdnja je luda, potpuno besmislena - ree.
- Moda - sloi se Roger. - Uzmimo da je moja sumnja potpuno neosnovana.
Ipak, prola mi je glavom. Neu da sebi kasnije mogu predbaciti da sam loe
pretpostavio, zar ne?
- Problem s vama na Zapadu je da ste malo luckasti. Skloni ste utvarama.
- Oh, nema sumnje da smo u naoj izolaciji pomalo nervozni. Ali poslije
izbora neete vi dragi ljudi ovdje u Belfastu tako spremno otpisivati Londonderry.
Otpisivanje Zapada odavno je bilo dio plana.
- Nisam siguran da vas razumijem - ree Weed oprezno.
- Parnell nas hoe stjerati u tjesnac. Obojica to znamo. Blagi Boe, moda
emo ak izgubiti poslaniko mjesto u Donjem domu u naoj grofoviji. Kad
Parnell i papinska limena muzika uu u Westminster, on e parlamentu podmetnuti
nekoliko tvrdih oraha.
- Da - prizna Weed - lukav je to pasji sin. Volio bih da radi ovdje za mene,
to vam mogu rei.
- Kakvi su dakle vai planovi, sir Frederick?
- Mi razmiljamo dalje od izbora. Parnellova pobjeda e, vie od ieg,
ujediniti sve suprotne protestantske grupe, i to u opem strahu pred Zakonom o
autonomiji. Oivljeli smo stranku za ouvanje unije. To je jedini odgovor.
- I podii ete zid oko Ulstera? - prekine ga Roger.
- Tako je. Gola je istina da su tri june irske pokrajine izgubljene. Kako ste
sami rekli, one su unitene jednim zastarjelim sustavom raspodjele zemlje. Jug je
pretovaren katolicima.
- Onda je stvar u tome - ree Roger - sprijeiti Parnella da dobije Ulster,
tono?

- Tono - ree Weed tiho. - Pripremamo se da potaknemo sveenike da

svakom novoroenom utisnu R za reformaciju u elo. Oslonit emo se na nau
pobonu prezbiteri]ansku brau u kotskoj. Uvui emo Westminster.
- Kako? - upita Roger. - Kako?
- Dat emo im na znanje da imperij poinje i svrava ovdje u Ulsteru.
Izgubite li Ulster, izgubili ste sve. Iznudit emo trajnu uniju s Engleskom...
- ak i ako to znai izuzeti Ulster iz Irske?
- Je li to ono to elite uti, lorde Rogere?
- Htio bih znati kako mislite drati Ulster. Mi smo ovdje u odnosu na
katolike malobrojni, zar ne?
Weedu je postalo nelagodno. Dobro je znao na to Roger Hubble cilja.
- Da vam ja kaem to smjerate, sir Frederick?
- Molim...
- Spremni ste podrezati veliinu Ulstera, nije li tako? Zamiljate Ulster u
kojem vas katolici brojem i prirastom nee nadmaivati, a to znai otpisati Zapad.
- Nisam tako uvjeren da smo spremni od bilo ega odstupiti - branio se
Weed.
- Ali pomiljali ste na to... da odustanete od Zapada, zar ne?
- Naravno. Mala, izolirana protestantska zajednica ne moe se odrati u
moru neprijateljskih starosjedilaca. To je jedan od razloga zato se urimo da
uspostavimo vodstvo Belfasta... prije pada. Moramo utvrditi granice jednog
upotrebljivog Ulstera, takvog Ulstera koji bismo mogli odrati.
- A Londonderryja se moemo odrei?
- Zbog jednog upotrebljivog Ulstera, moda.
- Tada, sir Frederick - ree Roger brzo - pretpostavljam da ste potpuno
spremni stupiti pred oranjske velike metre i izjaviti da je sir Frederick osolsno
otpisao njihov sveti grad, Londonderry... iz poslovnih pobuda. to mislite to e
tada rei o dobrom starom sir Fredericku?
- Na to, k vragu, vi ciljate? - drekne Weed koji vie nije mogao obuzdavati
bijes.
- Po mojem miljenju, moete idovu rei da vie ne smije u Jeruzalem, a
muslimanu da vie nee u Meku, ali neka vam se Bog smiluje ako oranjcu kaete
da ne moe vie stupati oko zidova Derryja!
Frederick Weed problijedi pred ovjekom kojeg je tako jako potcijenio.
Odjednom ga je obuzeo neobian osjeaj koji je moda bio strah. Primijetio je po
napetom, uagrenom pogledu sivih oiju da e ga Hubble tui na njegovu vlastitom
oranjskom popritu.
- Pokuavate li nas ucijeniti da zadrimo Londonderry?
- Pa razumije se da to inim - ree Roger ponosno. -Vi ste sklopili vrst
savez s Engleskom da spasite sebe, a mi se povezujemo s vama iz istih razloga. Vi
imate svoje adute za to - bastion imperija, lojalnost, industrijsku vanost. I mi
imamo svojih aduta. Mi smo sveti grad Londonderry, bez kojeg ne moe postojati
upotrebljiv Ulster. Vi ucjenjujete Englesku da postignete uniju, mi ucjenjujemo
vas.

- Vi se ne uputate u besmislice, je li tako, Hubble? -ree Weed.

Rogerovo loe raspoloenje odjednom se prometne u mladenaku
bezbrinost. Gurnuo je ruke u depove i skoio na noge s uzdahom.
- Sve je to dio Ulstera, a Ulster pripada Engleskoj. Mi tu zamiljamo
budunost u kojoj bi jedna irska pokrajina trebala biti odsjeena od Irske. Na koji
nain, pod kakvom izlikom... prijetnje protiv domovine, vjerskog bjesnila? Bilo
ega.
Roger upita sir Fredericka moe li se posluiti jednom cigarom. Bila je
opasana Weedovom osobnom oznakom, ali je Roger znao da je to Villar & Villar,
Barquinero Havanas ili moda Exceptionales Rotchild. Odrezao je krajeve, pripalio
je i zamiljeno otpuhnuo dim.
- Mi smo u tom svi zajedno, vi to znate. Londonderry, Belfast, sve zajedno.
Weed nije odgovorio, ali je znao da je Roger Hubble pristupio odabranoj
skupini, sad ih je bilo troje, koju on nije mogao zastraiti.
SEDMO POGLAVLJE
Neslubena veera kojoj je prisustvovalo dvadesetak sir Frederickovih
prijatelja, industrijalaca i aristokrata bila je prireena u njegovoj gentlemenskoj
loi oranjskog reda. Otprilike jednak broj vodeih slubenika I inenjera Weedovih
brodogradilita i eliana takoer je bio prisutan. Caroline, jedina ena, preuzela je
ulogu domaice.
Veera se odravala u Sunanom paviljonu, jednoj od proslavljenih
pokrajnjih zgrada Rathweed Halla, na osminu smanjenoj replici velike Crystal
Palace u kojoj se prije tri i pol desetljea odravala industrijska izloba u Londonu.
Sunani paviljon sadravao je malu polukrunu dvoranu, koja je lady Liviji i
kasnije Carolini omoguavala da odravaju privatne koncerte, recitacije,
predavanja i kazaline predstave. Sir Frederick je ovdje prireivao boksake i
rvake meeve. Ona je istodobno sluila i kao dvorana, naj pretenciozni] a u
Ulsteru, za sastanke oranjaca sir Frederickove gentlemenske loe.
Razgovor za sir Frederickovim stolom sastojao se preteno od ogorenih
rasprava o predstojeim izborima, koji su se zaotrili na jedno jedino pitanje, irsko
pitanje.
Kao uvijek, svojem bijesu dali su maha Ellery Chillingham, markiz od
Monaghana, i Thurlow Ives, najvei vlasnik strojnih tkaonica u Belfastu. Oko stola
kruila je nepristojna karikatura prikazujui Paddyja, irskog anarhista,
majmunoliko bie kako nutka Parnella da probode maem plemenitu Britaniju koja
titi krhku zaplakanu Hiberniju. To je potaknulo zagriljiv ton... izdaja
Gladstoneovih liberala... papistiki agitatori usuuju se kandidirati za parlament...
oporezivanje belfastske industrije ako se obistini Zakon o autonomiji... trebalo je
Parnella zadrati u zatvoru, kad su ga tamo imali... otkad se domorocima
podjeljuju biraka prava... jo jedan agrarni zakon, i nai irski posjedi su gotovi... i
sve to pod vodstvom Rima...

- Ako s tom irskom ruljom ne moemo izai na kraj ak ni na naem otoku zapue kroz nos lord Monaghan
- kako do vraga moemo oekivati da emo izai s takvima na kraj u Indiji i
drugdje? Kaem vam, ovdje je borbena linija i ovdje se moramo drati.
- Tako je, tako je - javi se Thurlow, tuckajui licom po ai. - Tako je, tako
je.
Sir Frederick je govorio zapanjujue malo. Roger je radoznalo motrio
njegovo dranje.
- Izvanredan chutney - pohvali Ives Caroline, vaui.
- Dajte molim vas da va kuhar poalje recept Marthi.
- Samo mango i Bengal Club zaini od Harrodsa - odgovori ona.
Dok se lord Monaghan spremao za drugi napad na Parnella, Weed utone
dublje u misli.
Poslije veere gosti preselie u glavnu dvoranu Sunanog paviljona, prostor
ispod visoke staklene kupole slian kazalinom koji se izmjenama mogao
viestruko upotrijebiti. Sad je u sredini bio podignut boksaki ring s odgovarajuim
brojem stolova oko njega za goste. Duhanski je dim stvorio, dok se sluio konjak,
sportsku atmosferu. Za zabavu se brinula jedna skupina boksaa s Jamaike, koja je
bila na putu u London, i najbolji momci iz okolice. Caroline sjedne u prvi red
izmeu oca i Rogera te pripali tanku cigaru. Roger potisne svoju zlovolju.
Najavljena je prva borba. Dva perolaka pijetla pokazala su u meu od est
rundi izvanredno boksako umijee i lijepe udarce a da nisu jedan drugom nanijeli
tee tete. U drugom meu pobrao je Jamaikanac estitih batina, krv je iknula do
stolova. Drao se hrabro i gledaoci su dovikivali Dr' se mome, no na kraju
desete runde odvukli su ga s ringa. Roger je bio Carolininom blizinom mnogo vie
oparan nego boksanjem. Tijekom posljednjeg mea nije skidao oi s nje.
Posljednji Jamaikanac bio je snaan tekokategornik, smee koe koji ue u ring
blistav od znoja, to je isticalo sjajne miie ruku i tijela. Njegove oi usaene
duboko u poput duhan smee obraze gledale su nepomirljivo.
Pri predstavljanju poklonio se na sve etiri strane, a zatim uputio izravan
pogled Carolini, koja uzvrati. Naklonio joj se, isprsio i malo rastegnuo usta. Dok su
ponavljali pravila, ona je netremice motrila njegovo nervozno lupkanje rukavicom
o rukavicu, svaki duboki udah, skaku-tanje amo-tamo na vrcima prstiju. Protivnik
mu je bio dobro poznati belfastski borac s prilinim brojem pobjeda, pleati luki
radnik tijela tetovirana do korijena kose.
Crno se pripilo u klinu o bijelo, jeali su i puhali, udarajui. Carolinine oi
suzie se u nekakvom zanosu u proreze, dok su se obojica iznad nje rvala, znoj
jednog mijeao se sa znojem protivnika, a oba su se zdvojno borila da izbjegnu
unitavajuim udarcima. Carolinin obraz se lagano trznuo svaki put kad je crni
primio udarac, kad je iskrivio lice, kad je navalila krv iz njegova nosa, kad
bjeloonice zabijelie poslije tekog udarca. Disala je bre i dublje, dok su obojica
zadavali udarce po pravilima.
Kraj je doao iznenada kad je luki radnik naletio na desni direkt koji mu
gotovo odrubi glavu i istodobno ga usporeno obori na pod. Pljesak i povici

sjajno, bravo zaorie kad je crni jo jednom obiao ring, klanjao se, pokazivao
bjeloonice, dahtao, pun voruga. Njegov posljednji naklon, dug, obostrano
orgazmian trenutak, bio je upuen Carolini. Roger je bio ponesen.
- aicu za laku no? - upita sir Frederick, kad je s Rogerom uao u svoje
odaje.
- Vrlo rado.
- Divan sport - ree sir Frederick. - Mislim da e onaj krupni crnjo uspjeti u
Londonu. U zdravlje.
- U zdravlje.
- Iskreno reeno, meni su borbe po starim londonskim pravilima s golim
akama, borba do kraja, bile milije. Queensberry je od toga napravio djeju igru.
Da, pomisli Roger, to bi se i Carolini, bez sumnje, vie svidjelo.
- Moram rei, sir Frederick, bili ste neto zamiljeni ranije, mislim u pogledu
izbora.
- Lord Monaghan je prokleta budala. On i svi ostali nastavljaju s tim svojim
glupostima s ukoenom gornjom usnom i rasipaju nae snage time to postavljaju
kandidate na mjesta gdje nemamo izgleda za pobjedu. Jednako besmisleno dri se i
svoje proklete zemlje. Ljudi poput njega ne ele otvorenih oiju sagledati to se
dogaa. Eh, probudit e se dan nakon izbora.
Vei dio svoga ivota Frederick Weed je s ljudima razgovarao s visoka. Bilo
mu je prilino teko da se privikne na neustraenog sebi jednakog sugovornika.
- Rogere - poeo je polagano - mnoigo sam razmiljao o naem jueranjem
razgovoru. O potrebi da se spasi Londonderry u Ulsterskom planu. Htio bih vas
posjetiti, pogledati stvari i utvrditi ima li mogunosti da suraujemo.
- S najveim zadovoljstvom - odgovori Roger.
- Hou rei, stranka za ouvanje unije tek se poela probijati. Bilo bi moda
dobro u opi plan ukljuiti neke nove misli o Zapadu.
Roger kimne, skromno primivi svoju pobjedu.
- Recimo da se pozovem u Hubble Manor za Dan uenika. Imate li tamo
propovjednika koji umije zapaliti sluateljstvo? Nekog tko moe objaviti buduu
liniju stranke? Mislim takvog koji moe pretvoriti skup vjernika u zaplakanu
masu?
- Ah, nemamo nita to bi bilo ravno belfastskim putujuim
propovjednicima. Solidne prezbiterijance, solidne anglikance.
- Imam ovjeka za vas, Olivera Cromwella Maclvora. Taj e uzburkati krv
svih estitih ljudi. Istinski poboan propovjedaoniki bubnjar. Zato ne biste
udesili da propovijeda u katedrali?
Roger se malo osmijehnuo.
- Pokrtenje Zapada?
- Da, tako neto.
- Pod jednim uvjetom - ree Roger.
- A taj bi bio?
- Da povedete Caroline sa sobom.
- Mislim da biste tu stranu posla morali obaviti sami -ree sir Frederick.

Muzej Rathvveed Halla pruao se neposredno iza njegove velike terase. Bila
je to etvrtasta zgrada s otvorenim dvoritem u sredini. Svaka galerija bila je
dugaka etrdeset metara i nadstropljena ostakljenim iljastim krovom da propusti
danje svjetlo. Pod, drukiji u svakoj galeriji, izvela je tvrtka Dulton Ceramic iz
Londona, a na kraju svake galerije bio je drukiji prozor od raznobojnog stakla
izveden prema jednoj od Boschovih slika.
Rogera se dojmilo Carolinino temeljito poznavanje Weedove umjetnike
zbirke. Gotovo je sve na njoj bilo dojmljivo, pa ak i ono to je njega
zaprepatavalo, bilo je zaprepatavajue dojmljivo. Roger je bio uznemiren. Kako
se treba odnositi prema eni koja je jednako pametna kao i on? Imao je straan
osjeaj da Caroline nikad ne odlae svoju nadmo, da je uvijek gospodarica
situacije i da radi upravo ono to joj se svia. Tvrava mu se inila prevrstom da
na nju juria.
Zaokrenuli su u galeriju muzeja gdje je visila njezina zbirka francuskih
impresionista, ba kad se neoekivano pokazalo ulstersko sunce.
- Osjeate sunce? - rekla je. - to ne bismo sjeli u dvorite i sauvali najbolje
za kraj? Svjetlo e za desetak minuta ondje biti najljepe.
Pogled na Sv. Kolumba potakao bi vas da pomislite kako mi ovdje ivimo u
izobilju. Da, crkva sv. Kolumba bila je mnogo vea i ljepa od protestantskih
crkava u gradiu. Kad joj je ovjek prilazio od naih bijednih kueraka, doimala se
kao predvorje neba. Pitali biste se kako i zato ljudi koji se prehranjuju krumpirom
i usoljenom haringom podiu tako velebne spomenike Svemoguem.
Pokoljenjima nam je bilo zabranjeno da slavimo Boga na na starinski nain.
Britanski kazneni zakon primoravao nas je da sluimo mise u spiljama i na
skrovitim planinskim panjacima. Kad je tada, s poetka XIX stoljea, uvedena
sloboda ispovijedanja vjere, majku Crkvu obuzela je graditeljska groznica, usprkos
tome to je time seljatvo ostalo u stranom siromatvu.
Otac Lynch (Bog blagoslovio grofoviju Tipperary koja nam ga je poslala)
vladao je u svojoj upi kao kakav aneo osvetnik. Prva stvar koju sam nauio
poslije oevog i majinog imena bila je mo oca Lyncha kojom je ulijevao strah.
Bila je potpuna, jer je ukljuivala sveeniku nepogreivost i vlast nad naim
najskrovitijim mislima. Nita se nije smjelo zatajiti pred prijetnjom njegove
nepresune bujice kazni. Toliko smo vapili za jednim uenim ovjekom, nekim tko
bi umio itati i pisati i jo bi k tome predstavljao mistinu vezu s drugim svijetom,
da smo ga uzdigli na poloaj vladajueg poglavara. Otac Lynch nam je pruao
jedan san, makar i neodreen, za koji smo se mogli prihvatiti da bismo na
zlosretan ivot mogli bolje podnositi. Spoznao sam to je strah kad se na me oborio
njegov bijes jer sam se ogrijeio o njegovu iskljuivu vlast. U oca Lyncha je popis
povreda pobonosti bio beskrajan... jednostavno neiscrpan.
Kilty Larkin, sad pokojni, bio je 1867. iskljuen iz Crkve zbog sudjelovanja
u fenijskom ustanku. Njegov sin Tomas je radi toga rijetko zalazio u Sv. Kolumba.
U naoj napetoj situaciji htjelo se smionosti da prkosi Crkvi, a Tomas je to bio;
jo i vie - bio je neokrunjeni kralj. upnika je to ljutilo, jer u jednoj upi nisu
mogla biti dva poglavara.

Nedjeljna je misa bila doista alosna pripovijest: polovica mukaraca iz sela

stajala bi uza zid nasuprot crkvi kao stoka koja eka da je odvedu na klanje,
nadajui se izuzeu koje se nikad nije dogodilo.
Vijest aptom zareda tresetitem, i ljudi su, jedan drugim, odlagali lopate i
skidajui kape prilazili Larkin vima da zatim proslijede niz brijeg.
Dugi silazak protee u tiini. Conor je vrsto dra oevu ruku, a obojica su
stisnula zube. inilo se da je ,do raskra, gdje smo Conor i ja svakog jutra ekali
da predamo mlijeko, prolo pola vjenosti. Ovdje, stotinu metara iznad mora,
poinjalo je Gornje selo i odavde je vijugala glavna cesta dolje u Ballvutogue i k
Loughu. Ballvutogue je bio uredan, pravilan, trijezan protestantski ulsterski gradi
s duanima, lanarom i mlinom, mljekarom i gradskim kuama. Na glavnom trgu u
sreditu gradia kasarna kraljevskih irskih orunika i dravni uredi svjedoili su o
posvudanjoj prisutnosti Njezinog Britanskog Velianstva. Sve to dolje, gradi i
protestantska imanja, bilo je neko O'Neillova zemlja, koju su prigrabili preci lorda
Hubblea i naselili je kotima koje su doveli sa sobom ili je podijelili vojnicima
Olivera Cromvvella kao plau.
Na raskru je stajala kua jedinog imunog katolikog trgovca, Doolezja
McCluskezja, vlasnika krme i malog svratita. Protestanti su bili fanatini
branitelji trezvenosti i ne bi kaljali ruke voenjem jednog takvog lokala. No
McCluskezjeva krma stajala je izvan vidokruga njihovih gromoglasnih
propovjednika i zagrienih prezbiterijanskih supruga tankih usnica. I tako smo ve
vidjeli prezbiterijanske trezvenjake tako tretene da si ih mogao objesiti o konopac
za rublje da se ispavaju.
Katolici su veinom pili neku vrst domaeg viskija, prozirnu planinsku
rakiju peenu u tajnim pecarama koje su se mogle rastaviti i prenijeti to bi dlanom
o dlan pred samim nosom financima i kraljevskim irskim orunicima. Stvarna
podjela odvijala se u tajnoj rakijanici, u staji, upravo za to pregraenoj, skrivenoj
u selu. U Ballvutogueu i mnogim drugim selima Inishowena bila je tradicija da se
peenje i prodaja viskija prepusti nezbrinutim udovicama.
Preko puta McCluskeyjeve krme, na drugoj strani ceste, uzdizala se naa
druga mona institucija, crkva sv. Kolumba, nazvana po utemeljitelju Derrzja i
prekomorskom misionaru koji je prije vie stoljea priveo tisue Engleza i kota
kranstvu. Gotovo svaka druga crkva u Donegalu i Derrzju bila je posveena
njemu.
- Pravo kaete - odgovori Roger.
Uli su u nutarnje dvorite kroz teka bronana vrata i prili golemoj fontani
koja je potjecala iz razruenog lombardijskog dvorca i bila tako preraena da se
sad sastojala iz jednog reda zdenaca u ijem se srebrnom i zlatnom mozaiku
zrcalilo svjetlo. Vrt je bio posut besprijekornim odljevima grkih kipova.
Fontana je poticala na razmiljanje. Roger je pustio da ga opara mrmorenje
vode, a istodobno je prouavao lijepo smeokoso bie kraj sebe na mramornoj
klupi. Sutra e otputovati dalje u Daars da posjeti oca. Ako je mislio poduzeti prvi
korak, pomisli, bolje e biti da pone.

- Vidite, Caroline - ree - prouio sam vae imovinsko stanje, a i vi

vjerojatno moje. Siguran sam da smo obostrano impresionirani. Hoemo li nae
zbliavanje nastaviti ili ostati na ovome?
- Kako ivim s Freddijem, nauila sam na svakovrsna iznenaenja odgovori Caroline. - Da vam saopim najnovije vijesti, Freddie je vie vama
impresioniran nego ja.
- Privremeno, nadam se. Znate, vi ovjeka prokleto zastraujete. Jesu li se
svi mukarci s vama osjeali glupavo?
- Gotovo svi - odgovorila je otvoreno.
- Pretpostavljam da je to za vas sport.
Prekriio je ruke na leima i proetao uz bazene. Caroline shvati da e i
njega, poput svih ostalih, natjerati u bijeg. Nije joj, dodue, bio osobito zanimljivih
uzbudljiv, ali ga nije htjela otjerati. Bilo bi pogreno ojaditi Freddija. Sve u svemu,
Roger je bio najbolja mogua partija ... samo... oh, Boe, trebalo se oko njega
toliko truditi. Samo da se smiono upusti u brak, dobila bi doista odgovor je li
sposoban. Pola je za njim.
- Radujem se to ste doli - reklame - i htjela bih da postanemo prijatelji.
Roger to primi kao pristojnost bez posebna znaenja.
- Caroline - ree - ova situacija predstavlja za mene problem. Nemam ni
najmanjeg pojma kako bih se ponaao da vam se svidim. - Zaeljao je prstima
kosu pjeane boje i zatim rairio ruke razoaranom kretnjom. -Vidite - nastavio je
- veinu od svoje trideset i dvije godine proboravio sam u kolama za djeake,
mukoj momadi, mukim klubovima, i u vojsci. Nisam homoseksualac, ali
boravak u tim svlaionicama ustajala zraka uinio je da sam vjerovao kako
napornim sportom i hladnim tuem mogu svladati svoje osjeaje. Moje dosadanje
iskustvo sa enama bilo je ogranieno na prilino jednostrane bludne situacije.
- Draesna ispovijed - ree Caroline.
- Ne radi se o tome da se neu moi potvrditi, uvjeravam vas. Kad doe
vrijeme, obavit u svoj posao posve dobro. Znate, Caroline, da budem iskren,
nisam o seksu mnogo razmiljao dok nisam upoznao vas. Pretpostavljam da vam je
do njega prilino stalo.
- to time hoete rei, Rogere?
- Pa, ovaj, vi ste se ponekad time bavili?
- Bila sam udana kratko vrijeme i inae sam bila dobro paena i tu sam
panju uzvraala. Naravno, govorkalo se kojeta. to biste eljeli znati, Rogere?
- Pa, pria se da ste skloni... strancima.
- Glasine su osnovane i prilino istinite - ree ona. Roger pocrvjenje i
zamuca.
- Koliko vam je do seksa zapravo stalo? - upita ona.
- Pretpostavljam - ree on sad opet vrstim glasom - da e mi postati prilino
vaan kad jednom dokuim ono bitno u njemu. Vidite, otkako sam izaao iz
vojske, bavio sam se samo time da dovedem poslove u red.

Carolinu je zabavljala njegova iskrenost. Uzela ga je za ruku i povela natrag

u muzej, u galeriju francuskih impresionista, dajui mu pred svakim novim
umjetnikom kratko tumaenje.
Roger je zurio u malo platno s ploicom, Engleskinja, svrativi pogled
nekoliko puta s nje na platno kao da je to jedino on otkrio.
- Sjajno, nevjerojatno lijepo. Tko je taj Renoir?
- Jedan moj dragi prijatelj. Rogere, to ste zapravo uli o mojoj sklonosti za
strance?
- Ne mnogo. Uistinu. Pretpostavlja se da ste imali nekoliko ljubavnika...
Francuza... umjetnika.
- ini li vam se to nepristojnim?
- Ne. Prolost svakog ovjeka je njegova stvar. Ako elite znati istinu, uvijek
sam zavidio svojem ocu i njegovoj ljubavnici.
- Clari Townsend-Trowbridge?
- Da, Clari.
- to vam se na njoj svia?
- To to je glumica. to ive u stanovitom smislu u grijehu. A ona doista ima
predivne grudi. Svia mi se njihov svim nijansama obogaen odnos. Oni jedno
drugo potiu. Divno ih je gledati.
- Znai, dakle, da na moju enskost ne gledate kao na uprljanu i oteenu
robu.
- Upravo suprotno, uistinu. Ne mogu zamisliti to bi me moglo jae potititi
od tjelesne ili duevne veze s jednom djevicom. Problem je kako moe mukarac
koji je tek izaao iz vojske izai na kraj sa enom koja je kadra da ga onesposobi?
Nastavio je gledati sliku, spustio je ruke klatei njima i njiui se na prstima
i petama.
- Jeste li dobro poznavali te momke?
- Vrlo dobro. Ponekad sam im jedino ja mogla kupiti platna i boje.
- Vjerojatno su se oduevljavali vama kao modelom?
- Govorili su da im se moje gipko englesko tijelo svia. Biste li ga htjeli
vidjeti?
- Vae tijelo?
- Nekoliko slika.
Roger prekrii ruke na leima i otkrije zube.
- Pretpostavljam da bi to bilo potpuno na mjestu.
- Poite.
Roger Hubble nije jo nikad vidio ili pomirisao tako njeno bijelu i putenu
sobu. Prozrane zavjese od voilea i velika zrcala razbijali su oblaastu pozadinu iz
mramora. Iz boudoira vidjela se isprekidana reetka od sitnog plavog perzijskog
mozaika i kroz nju u pod ugraena kada, koja je mirisala po uljima i mirisnim
solima. Promrmljao je neto o tome kako je to divno mjesto za kupanje, a onda mu
se oi zaustavie na zidu, na aktovima koje je naslikao darovit ovjek, oito vrlo
zaljubljen u model. Poloaji tijela bili su izazovni, primamljujua panorama
putenosti.

- Sviaju vam se?

- To nije prikladan opis. Zanosne su.
- Claude Moreau - ree ona.
- Jeste li ga jako voljeli?
- Bio je odvratan pokvarenjak.
Roger prie i gotovo dodirne slike, zatim se okrene k njoj. Stajala je u
sredini sobe vitka i prelijepa. Njezini prsti povukoe vrpcu na bluzi i zatim je
namjerno polagano raskopae.
- Moda biste se htjeli osobno uvjeriti da li je Moreau pogodio slinost?
Roger obori pogled i bespomono odmahne rukama.
- Rugate mi se, Caroline. Znate da vam nisam dorastao, pa se poigravate sa
mnom. Na to nemate nikakva prava.
- Pogledajte ovamo, Rogere, i recite mi to vidite? Uradio je to. Bila je gola
do pasa.
- elite li me pogladiti?
- Moda nisam tako buran ljubavnik kao vai Francuzi, ali nisam vaa luda.
Ne doputam da se sa mnom postupa kao s marionetom. Kad vas budem htio, bit
e to na moj prosjeni nain.
Caroline se neprirodno nasmije da prevlada poraz.
- Ah, zaboga - rekla je - poite pod va hladan tu.
Sir Frederick je zahtijevao da Roger nastavi putovanje u Kinsale u njegovom
privatnom vagonu - gesta nedvojbenog znaenja. Dogovorili su se da se za est
tjedana nau u Hubble Manoru i sudjeluju na proslavi Dana uenika u
Londonderrvju. Sir Frederick e dovesti svog novog propovjednika koji e odrati
propovijed u protestantskoj katedrali. U toj e prilici nastaviti razgovore od
zajednikog interesa.
Osobni vagon je tono odgovarao onom to se moglo oekivati od
Fredericka Weeda. U glavnome je bio kopija amerikog vagona Georgea
Pullmana, a opremom produetak Rathweed Halla na kotaima. Osim brokatom
presvuenog salona i blagovaonice, sadravao je malu radnu sobu, dvije
spavaonice, kuhinju i zaseban odjeljak za enske putnike.
Roger je poslije prijateljskog oprotaja sa sir Frederickom mrzovoljno sjedio
u elegantnom salonu. Premda se radovao razvitku odnosa s Weedom, Caroline ga
je porazila. Nikad do tada nije dopustio da ga obuzme kakva ena, nikad nije za
nekom arko udio ili poelio makar i kratku vezu s nekom enom kojoj on ne bi
bio nadmoan. Bio je temeljito zbunjen.
- A, tu ste, Rogere.
Kad je Caroline ula, prisilio se da namjesti ravnoduni izraz.
- Jeste li protiv jednog suputnika do Dublina? Imam metar dug popis stvari
koje moram kupiti.
Roger svlada poriv da je zagrli. Bilo bi to upravo ono to je ona oekivala,
ali bi ga drala budalom. Napravio je gestu koja je trebala pokazati da je vlak
vlasnitvo njezina oca.

Zaas je unijeta njezina prtljaga i vlak polagano krene s Victorijinog

kolodvora u arenilo jugozapadnog Belfasta. Poslije kratkog stajanja u Lisburnu
zakotrljao se prema obali.
- Dala bih se nagovoriti da s vama poem u Kinsale - ree Caroline
naposljetku.
Roger proguta iznenaenje i radost te odgovori namjerno hladnim tonom.
- Prokleta smola - ree dobroodigranim razoaranjem - ali netko me eka u
Daarsu. Da budem iskren, vi biste mi bili drai. Moda biste doli sa sir
Frederickom u kolovozu u Hubble Manor?
Caroline se ukoila od ovako paljivo sroenog odbijanja; nije mogla
razabrati govori li istinu ili je to taktian potez. Bilo to bilo, nauila je isto to i
njezin otac: da ne potcjenjuje toga ovjeka.
OSMO POGLAVLJE
DAARS KOD KINSALEA, GROFOVIJA CORK, SRPANJ 1885.
- Koija lorda Arthura upravo je prola podnojem breuljka.
- Hvala vam, Cronine - ree Clara - pit emo aj u odajama njegova
gospodstva.
Clara poe k postranom ulazu i promatrae koiju dok se lagano uspinjala uz
brijeg. Daars je stajao na najviem breuljku iznad zaljeva Summer Cove, njegovi
vrtovi i zemljita sputali su se padinama i otvarali prekrasan pogled na zaljev sve
do Kinsalea. Odavde se moglo vidjeti mimo Charlesove tvrave otvoreno more, po
kojem je mala flotila punih jedara urila u zatitu luke pred nadolazeom olujom.
Malo kasnije Arthur Hubble, deseti grof od Fovlea, skrene koiju s glavnog
puta na sporedni ulaz, gdje dva konjuara prihvate uzde i pomognu mu da sie.
- Rano si se vratio - ree Clara. - Je li plovidba bila ugodna?
Prekriio je ruke na leima, isturio bradatu eljust i pourio stubama k ulazu.
- Olujna i gadna - ree i proe mimo nje. Clara prieka da se osui i ugrije.
- Dobili smo brzojav, dragi. Roger stie danas potanskim brodom iz
Dublina. Mogao bi biti tu do veere.
Arthur nezadovoljno zaguna. Clara je znala da on voli svojeg sina, ali
premda je Roger rijetko dolazio, Arthura je svaki put spopala tjeskoba. Mrzio je
sve poslovne odluke. Dapae, Rogerov dolazak u ovo doba godine znaio je da
dolazi po njega da ga odvue na Dan uenika u Hubble Manor. Obino bi tad
ponovno poeo mucati. Clara je bila sretna to Roger u Daars dolazi sam, bez onog
odvratnog Glendona Rankina. Otkako je Roger napustio vojsku i zagrizao u
poslove grofovije, upravitelj je potisnut u pozadinu. Premda Rankin nee doi,
poslao je prije Rogerova dolaska uznemirujue pismo koje je izazvalo jo veu
napetost nego obino.
Cronin postavi pribor za aj, zatim iznese malo postolje s brijaim priborom
te se povue. Clara privrsti podbrada oko Arthurova vrata, paljivo oelja

njegovu bradu i podreza je u savrenom etvrtastom obliku vjetinom koju je

stekla dok je jo bila glumica.
Lord Arthur povue ladicu svojeg pisaeg stola i ponovno proita
Rankinovu poslanicu. Zapoinjala je opirnom muiteljskom povijeu odanosti
obitelji Rankin grofovskoj kui koja se oitovala u stoljeu i pol vjerne slube.
Rankin nije propustio spomenuti presudnu rtvu svojeg ujaka Owena, ustrijeljena
na dunosti pri istjerivanju jednog zakupca koji se opirao. Dalje je pisao da je lord
Roger bio dobrodolo obogaenje za tvrtku. Zatim je opreznim rijeima izrazio
bojazan da je Rogerov prijelaz s poljoprivrede na industrijalizaciju lakomislen.
Rascjep izmeu sina i upravitelja zasnivao se na obostranom duhovnom
stavu i postajao je sve vei. Roger e i ovaj put iznijeti ideje za nova velika
ulaganja.
Razlog tome to za proizvodima lanene industrije vlada takva potranja
lei u tome to pamuk poslije propasti u amerikom graanskom ratu nije potpuno
povratio svoja trita. Ali, vae gospodstvo, pamuk opet prodire, a lanena
industrija moe prekonoi zapasti u krizu. Takvo to sam ve doivio. Opasno je
prodavati solidnu zemlju za ovakvu vrst pekulacije.
Rankin se tad alio na radikalne ideje agrarne reforme koje su se
rasprostranile Evropom, ali je ustrajao na tome da se one ne mogu primijeniti u
Irskoj, gdje za njih nema uvjeta. Katoliki seljak bi, kad mu nadglednik ne bi
govorio to da uradi, jednostavno izazvao zbrku.
Pismo je zavravalo poplavom upozorenja na katastrofu. Rankin je
objavljivao mranu budunost koja je to vie predviala potpunu propast to vie
grofovski posjed bude upleten u ulaganja u tvornice.
Gradovi su preplavljeni nezaposlenim katolicima, koji ive u uvjetima to
vode ne samo k epidemijama i kriminalu nego unapreuju i papistike i
anarhistike ideologije. U gradovima bi bilo nuno da se Hubble upusti u
beskonane probleme kola, bolnica, ubonica i dobrotvornih akcija. Zato bi
zapravo, dokazivao je Rankin, grof morao biti uvuen u takvu gradsku gnjile?
Kad je lord Arthur vratio pismo u stol, zastenjao je od pomisli na mune
izglede iduih dana. Clara poprska njegovo lice mirisnom vodicom, utrlja je u
njegovo tjeme i na tranutak ugodan osjeaj nadvlada njegovu ljutnju. Malo
briljantina na bradu da se sjaji, ealj i zrcalo. Prouavao je zavreno djelo s
divljenjem.
Stigli su primjerci Timesa od proteklog tjedna. itali su, prepriavali o emu
se govori, ali Arthur je bio vidljivo nesretan.
- Artie.
- Da, anele.
- Postoji li mogunost da Rogera odgovori od toga da idui mjesec
putujemo u Hubbie Manor? Prije dvije godine si ustrajao na tome, i kua se nije
raspala.
Kako je Clara pogodila u sr njegova neraspoloenja, zakopao je lice dublje
u novine

- Tamo je tako turobno - nastavila je - a meni doista ne priinja zadovoljstvo

da budem skrivena kao obiteljski idiot. Ti su ljudi tako prokleto licemjerni. Moglo
bi se pomisliti da si ti jedini lan Gornjeg doma koji ivi s ljubavnicom.
- C-C-C-Clara.
- Ali, Artie, ne mora mucati. Govorim ti to godinama.
- Ja ne recitiram Shakespearea na londonskoj p-p-po-zornici i mogu m-mmucati kad zaelim.
- To je jedino zbog ega se prepiremo. Priinjam se sama sebi prostitutkom.
Hubble Manor je jednako mraan, mrk i pljesniv kao i ti kreposni Ulsterani, i oni
su ti zbog kojih se osjeam kao prostitutka.
- Samo nikakvih scena, ako smijem moliti.
- Neu rei vie ni rijei - ree ona i skoi na noge. Bila je neto via od
njega, a kad je sjedio, to je bilo jo vidljivije. - Ne uviam zato se mora oblaiti
kao clown u onaj smijeni tvrdi eir i naranasti okovratnik. Izgleda kao prosti
lakrdija iz kakvog varijetea u Sohou. Loa trezvenjaka iz Ballyutoguea, dakako, i
ti s okamenjenim strihninskim smijekom na licu stupa s tim neopranim
seljacima, neotesanim, grubijanima i njihovim pristavim popovima.
- Jesi li konano z-z-za-zavrila?
- Neu vie prozboriti ni rijei.
- Sluajno ta mrana, pljesniva, licemjerna kua plaa mnogo skupih navika
koje si stekla, draga moja.
- Oh, ide mi na ivce, Artie.
- Jednom na godinu pozvan sam na malu sveanu paradu u mjesto koje plaa
nae trokove. Ove godine politika situacija zahtijeva vie nego ikad moju
prisutnost. Neki prokleti fenijac navaljuje na poslaniko mjesto starog Walbyja. Ti
jednostavno nema pravo da zbog takve sitnice pokree godinji rat.
- Kad je to takva sitnica, zato si onda svaki put, prije Rogerova dolaska,
potpuno smlavljen?
Mali lord Hubble podie se oznojena ela i drhtavih ustiju sa stolca. Pokuao
je progovoriti, ali nije uspio, pa nesigurno zakorai u spavau sobu i zagleda se
dolje u zaljev a da nije nita vidio.
Neko je stajao pred svojim ocem, u onoj uasnoj knjinici u Hubble
Manoru, oeve oi bile su crvene i staklaste, a do njega koveg s ve donesenim
presudama o istjerivanju... Arthur Hubble proveo je cijeli ivot potiskujui grinju
savjesti zbog zidova gladi, mrtvakih brodova, naloga za istjerivanje i gladi, ali
nikad nije doputao da ta grinja utjee na elju da ugaa svojim sklonostima.
Odavno se pomirio s injenicom da nema snage za upravljanje grofovskim
dobrima. Bio je jedini grof u obitelji koji nije sluio u odreenom puku, ni u
upravnoj ili kolonijalnoj slubi. Umjesto svega toga rano se oenio i napustio
trudnu enu otiavi u mornaricu. Kad se njegovu ocu, Morrisu, pribliio kraj, on
je sve poslove prepustio MacAdamu Rankinu i kasnije Glendonu Rankinu.
Kad je Roger odrastao, Arthur je vrlo rano na njega prebacio odgovornosti
da bi on sam mogao nesmetano slijediti svoje razonode. No nije raunao na
Rogerovu revnost, koja je bila slina gorljivosti njegova oca Mor-risa. Roger je

uzeo stvari u ruke i potpuno zanemario tradicionalnu povezanost grofovskog

posjeda sa zemljom. Sad ga je tjerao u zastraujue odluke, kojima je ranije tako
vjeto izmicao.
- Artie - ree Clara priavi mu s lea - ao mi je.
- Ima potpuno pravo, Clara. Neu se dati primorati da odem u Ulster. Ostat
u uporan.
Privinula se uz njega da ga utjei, znajui da mali lord t ne govori istinu, ali
je htjela bar da sad osjea kako je doista hrabar.
Roger se nadao da e moi nekoliko dana jedriti i loviti morskog psa
modrulja prije nego to prijee na stvar, ali je uvidio da to nee biti mogue.
Arthur je svom sinu bio samo u jednom nadmoan: u golfu. Kad je drugu rupu
postigao s pet a estu s etiri udarca i onda poeo mucati, Roger je znao da e biti
bolje da obavi razgovor.
Kod doruka predloi da malo projae, i Arthur je shvatio da je to znak za
razgovor izmeu oca i sina. I njegov je otac Morris uvijek vodio razgovore s njim
na jahanju. Sad ih je i on obavljao tako, samo to je Roger preuzeo ulogu oca, a on
je ponovno bio sin. Kad su se na konjima udaljavali iz Daarsa, Arthur se osjeao
kao djeak kojem e oitati bukvicu, pa se pokua pribrati.
Na jug od Summer Covea pojahae upropanj preko livada osutih utilom
maslaka. Kod Rinncurrana uzdizale su se na stijenama rta zidine Charlesove
tvrave od opeke, obrasle brljanom, utvrde koje su gledale dolje na uski prolaz
koji izlazi na otvoreno more.
Tvrava je bila izgraena polovicom sedamnaestog stoljea na mjestu
dvorca Barry Og, i pokoljenja novih gospodara su je proirivala, tako da je
naposljetku postala prilino zamana. Jedan se njezin dio jo upotrebljavao kao
britanski garnizon.
Lorda Arthura su prepoznali i sveano propustili kroz vrata. Jahai usmjerie
svoje konje k jednoj naputenoj, oronuloj kasarni i pustie ih da pasu u travom
obraslom dvoritu, a sami se popee stubitem k jednom proirenju na starim
vanjskim zidinama tvrave. U nadi da e Rogera natjerati u povlaenje, lord Arthur
mu smrknuto prui pismo Glendona Rankina. Roger ga proita i vrati.
- Bojim se da je stari Rankin dopjevao - ree Roger otro. - Namjeravao sam
s tobom porazgovarati o njegovoj otpremnini.
Arthur se ukoi od prepasti.
- Ne bih se prenaglio... oito, moram se u velikoj mjeri osloniti na tebe, ali
potrebno je mnogo vremena, jako mnogo vremena, dok ovjek shvati svu
zamrenost odnosa, a obitelj Rankin se ve vie od stoljea bavi time.
- Glendon Rankin nema ni najmanjeg pojma o tome to se danas odigrava odvrati Roger kratko.
- Hou rei, Rogere, kad se potpuno upozna s Poduzetnitvom Foyle, tvoje
e se sudjelovanje odgovarajue poveati. Ne moemo tek tako odbaciti stoljetno
iskustvo Rankinovih.
Roger energino odbaci oprezne oeve prigovore.

- U proteklih deset godina donesena su tri krupna zakona o agrarnoj reformi

- ree - a poslije iduih izbora izbit e potpuno ludilo oko reforme. Glendon
Rankin nije nita drugo do sakuplja zakupnine. On ne zna ama ba nita o tome
kako se moe izai na kraj s novim zakonima ili Zemaljskim savezom i on se ne
moe vie probijati zastarjelim metodama zastraivanja.
- No prerano je za tebe, Rogere, da zna sve protumjere.
Roger objasni svoju zamisao o potpunom nadzoru, od posijanog sjemena do
zgotovljenog lanenog platna koje e prevoziti Hubbleovi brodovi i prodavati
Hubbleovi duani. Bila je to zamisao koja se jednako trebala primijeniti na vunu,
stoku i rude. On e odbaciti tisue jutara zemlje koja je donosila niske zakupnine i
preobraziti je u gospodarski korisne povrine. to se tie industrijske strane,
Londonderry je idealno podruje jer tamo vlada kronina nestaica posla i radna
snaga je najjeftinija na Britanskom otoju.
To to je Roger iznosio prelazilo je oevo poimanje. A k tome Arthur je
saznao za prijateljstvo to se poelo razvijati izmeu njegova sina i sir Fredericka i
gajio je stanovit oprez. Znao je Weeda kao tiranina i gusara. Oita Rogerova
naivnost u pogledu Weeda ozlovoljavala ga je.
Lord Arthur pljesne biem po otvorenom dlanu druge ruke i poe dalje po
zidinama.
- Put kojim ti kree pun je tekoa.
- Moramo napustiti poloaj zemljoposjednika ili propasti - ree Roger. Takva je dananja stvarnost.
- Otvoreno reeno, Rogere, krajnje sam uznemiren stanovitim socijalnim
oblicima tog kretanja.
- Nisam siguran da znam to misli - odgovori njegov sin.
- Pribliavamo se kraju stoljea koje je donijelo mnogo - kako da to
nazovem? - prosvijeenosti. U posljednje doba mnogo sam itao neke nove
filozofije iz Evrope. Cijela industrijska revolucija ima mrano nalije. Ne samo
ono to Rankin spominje kad govori o pogrekama i zlu urbanizacije. Otvoreno
reeno, meni se ne svia osobito runa avet djejeg, sirotinjskog i enskog rada i to
da naim tvornicama izravno pridonesemo bijedi gradova.
Arthur se, rekavi to, osjeao dobro. Bila je to smiona izjava koja je
odraavala socijalnu svijest. Promatrao je zateeno lice svojeg sina s valom
zadovoljstva. Dobro je stjerati ga u njegove okvire, pomisli. Prokleto je pretjerano
siguran u sebe. Treba mu potkresati krila.
- Zna li to ja mislim, oe? - ree FSoger.
- O emu?
- O tvojoj grinji savjesti i novoj svjetskoj prosvijeenosti. Mislim da si
vraki licemjer.
- Kako molim?
- Rekao sam da si vraki licemjer. Na imetak temelji se na bezobzirnoj
kolonizaciji, konfiskaciji zemlje i eksploataciji najjeftinije radne snage na svijetu.
to misli koja je cijena devetogodinjeg katolikog pastiria i to dobiva
seljakinja koja kod kue tka lan?

- Tu postoji razlika, Rogere.

- Kakva razlika?
- Zemlja i seljaki poslovi prirodan su nain ivota koji nepromijenjen traje
ve stoljeima. Bez obzira na to tko posjeduje zemlju, seljak je posvuda isti.
Tvornice i gradovi stvoreni su umjetno, i sve zlo koje ide uz to nastalo je umjetno.
Rankin ima u tom pogledu pravo.
Roger se razljuti.
- Zaboga, ovjee, zaboga! Naprosto ne vjerujem svojim uima. Ti trai
prosvjeivanje. Eh, ja u radije tebe prosvijetiti u tome to sam otkrio prouavajui
knjige naeg posjeda. Ima li ma i najblaeg pojma to u njima pie?
- Rankin je uvijek zastupao interese grofovskih posjeda ...
- Ne zna, jer si izbjegavao knjige kao gubu. Ali to to si imenovao
zastupnika ne oslobaa te prljavtina koje je on poinio u tvoje ime.
- Za-z-zabranjujem nastavak takvog razgovora...
- Zabranjuje, doista? Eh, pa nee sii s ovog zida dok ne saslua - ree
Roger, obie oca i stane lice u lice s njim, nabreklih vratnih ila od bijesne vike: Tvoje uzdravanje, tvoja pohlepa su nas, otkako si postao grof od Fovlea,
priklijetili o zid. Jedna prokleta rastronost za drugom. Dvije bezvrijedne trkae
ergele, vila u junoj Francuskoj, Clarini neuveni pohodi po duanima, jahte za
desetke tisua funti; samo tvoji rauni kod krojaa odjenuli bi polovicu
Londonderrvja. No sve to bilo je posve u redu jer nisi htio znati to je Glendon
Rankin morao raditi da namakne tvoje prokleto uzdravanje. Izvlaio ga je iz usta
tvojih zakupaca, to je. Za svakih deset funti sjemena koje je prodao u proljee, u
jesen je pobirao pedeset. Za svaki zakup koji je istekao traio je mito da ga obnovi.
Ima li ikakva pojma koliko je ljudi protjerano sa zemlje pod tvojom humanom
vladavinom? Koliko je naloga za istjerivanje potpisao Rankin u tvoje ime? Oh,
oe, ima jo mnogo toga, mnogo vie toga...
Arthurov bi zvizne, ali ga Roger zaustavi podlakticom.
- Nemoj biti smijean, oe. Ti udara kao kakva ena. Arthur se preobrazi u
drhtavu hrpu kad ga je sin zgrabio i viknuo mu u lice.
- Ti nisi nita bolji od mene ili svog oca, grofa zvanog Glad, kojeg prezire!
Nimalo bolji, stoga me ubudue potedi svoje petparake filozofije.
- J-j-jesi li napokon z-za-zavr-io?
- Nisam! Od sada ja upravljam poduzetnitvom... sa svime. Dobivat e
svoje prokleto mjeseno uzdravanje, ali neu da se mijea. Ili ja, ili se ti zajedno
s tvojim Glendonom Rankinom moe objesiti.
- Rogere - zacvili Arthur - Rogere! - I zdvojno epa sina za ruku. - Sine
moj... ti to ne misli ozbiljno...
Roger se energino oslobodi iz oevih ruku.
- Na alost, moram zahtijevati da to utanaimo pismeno.
- Moj vlastiti sin... ucjena!
- Doista nije, oe. Ja u se smjesta povui, i to sa spoznajom da e te
Glendon Rankin u tri godine otjerati u bankrot.

- Dobro... dobro... - proapta Arthur. - Razmislit u o tome. Dat u ti

odgovor.
- Ne, oe. Ti si cijeli ivot potratio besposleno razmiljajui i izbjegavajui
istinu. Odgovorit e mi sad i ovdje.
- Zgranut sam, sasvim, potpuno zapanjen!
- Za to nema razloga - ree Roger hladno. - Do ovog je moralo doi, jer si
me puno prerano postavio na svoje mjesto. Ti si me dotjerao dovde, oe. Dotjerao
si mene da bi otklonio krv sa svojeg praga.
Za Arthura nije bilo drugog izlaza do da skoi sa zidina. Jedan zagluni jek
trube samo pojaa njegovo uzbuenje. Odjek preglasnih zapovijedi nekog
narednika dopre do njih. Roger je ostao uporan bez mnogo rijei. Bio je to glatki
rez. Ono malo borbenosti koje je njegov otac imao rasprilo se. Arthur sad
progovori planim glasom.
- to u, zaboga, rei Glendonu Rankinu?
- Jedno jednostavno pismo s tvojim potpisom bit e dovoljno. O ostalom u
se ja pobrinuti.
- U redu. - Proao je mimo Rogera kao ovjek osloboen iz ome koji trai
zraka.
- Oe, ima jo jedna stvar. Arthur se okrene.
- Politika situacija nije jako ruiasta. Kad sam bio u Belfastu, pitali su me
da li bi se mogao nekoliko puta pokazati u javnosti za vrijeme proslave Dvanaestog
srpnja. Ja sam za sada pristao u tvoje ime.
- Na to nisi imao pravo.
- Rekao sam, situacija nije jako ruiasta.
- Londonderry i Hubble Manor su ve dovoljno zlo. Ve petnaest godina
nisam bio za Dvanaestog u Belfastu. Osim toga, to u cijeli mjesec do Dana
uenika u Londonderryju?
- Hamilton Walby je u ozbiljnoj nevolji. Tvoja je prisutnost u tom mjesecu
potrebna.
U tom posljednjem rvanju o nezavisnost sa svojim sinom, Arthur Hubble
prikupi sav bijes koji je smogao. Roger je znao da se on opire prije svega zato to
e propustiti najvei dio drutvene sezone u Kinsaleu i navui na se Clarin bijes.
Arthur ree zajedljivo:
- Odbijam da se izvrgnem mjesec dana bubnjanju, sitniavim govorancijama
i histerinom urlanju himni. Ja... ne... idem! - S tim rijeima sie po tronim
stubama u dvorite i baci se na konja.
Roger poe za njim, sagne se i podigne rezu na ogradi.
- Otputovat emo prekosutra - ree poslovno. - Brzojavio sam majci u
London. Da se ouva vanjski privid, najbolje e biti ako se u ovo vrijeme u
javnosti pokaete zajedno. Majka e nam se pridruiti u Belfastu. Predlaem ti da
poalje Claru na put u Pariz ili u Italiju.
Roger podbode svojeg konja i ostavi oca na konju nepomina.

DEVETO POGLAVLJE
Naposljetku lord Arthur poe bez opiranja.
U Belfastu, Dvanaestog srpnja, vozio se u dugom redu otvorenih koija
punih aristokracije anglo-irskog protestantskog porijekla. To je trebalo da bude
jasni podsjetnik na vezu Ulstera s domovinom. Desetak glazbi predvodilo je tisue
oranjaca iz nekoliko stotina loa ureenom cestom do Finaghy Fielda, gdje je
zametnut prijetei ton, kao i svake godine, i protestantski Belfast ponovno podjaren
toliko da je samo za vlas izbjegnut sukob.
Povratak u Belfast bio je gorko razoaranje za Rogera, koji se pripremio na
novu maju borbu s Carolinom. No ona je otputovala u Pariz, i pomisao da se tamo
zabavlja s Claude Moreausima jako ga je uznemiravala.
Poslije velianstvenog Dvanaestog povukoe se Hubbleovi na svoj posjed
nedaleko od Londonderryja, gdje se
Roger i Arthur zaposlie da uvrste lovite Hamiltona Walbyja i da se
otarase Glendona Rankina.
Rankin je dobio svoj otkaz u obliku hladnog, bezlinog pisma. Dobit e
primjerenu doivotnu mirovinu i pravo na uporabu grofovske ljetne kue u
kotskoj. Progonstvo bez sueljavanja. Bila je to jednaka taktika koju je on
primjenjivao da bi se s grofovske zemlje rijeio neeljenih zakupaca i neprijatelja.
Rankin je znao kako bi to ilo dalje. Ieprkat e mnotvo nerijeenih
zlodjela i zloupotreba protiv zakupaca i naprtiti ih njemu da bi se spisi o njima
mogli zatvoriti. Poslije njegova odlaska bit e putena u opticaj govorkanja o
njegovim prijevarama. Tada e Roger Hubble velikoduno dati javnu izjavu kako
ne eli da se obitelj, koja je grofove sluila tako odano, blati i da puta da stvari
legnu bez istrage. Glendon Rankin je i sam dovoljno esto posluio kao krvnik te
je znao da rtva nema nikakvih izgleda, pa ni onda kad je rtva on sam.
Naposljetku se i on povue mirno.
Protestanti nisu ni o emu drugom govorili nego o dolasku lorda Arthura u
Hubble Manor, njegovu zalaganju za Hamiltona Walbyja i ouvanju unije s
Engleskom. Uoi Dana uenika na zemljitu Hubble Manora podignuti su golemi
atori u kojima e okupljeni jesti i spavati, a Londonderry se pripremao za novu
bitku za Ulster. Podzemni tokovi ljetnog vrenja prokuljali su na povrinu iz
najdubljih izvora pravednog bijesa, spremni da na najsvetiji dan oranjaca snano
provale.
Uoi velikog dogaaja Inishowen je tri dana za redom bievala bura, koja je,
inilo se, svjedoila da je i sam Svemogui osobno uoio situaciju u Ulsteru i
glasno objavio svoju suglasnost. Hubble Maitor uzdrhtao je pod udarcima bia,
dok su jarke munje i tutnjava gromova oivjeli stare sablasne prie o dvorcu.
Lord Roger je radio u knjinici ne dajui se smetati pucnjavom i
praskovima, te podie glavu tek kad se na vratima ulo uporno kucanje.
- Naprijed.
Njegov otac ue oito uznemiren.
- Da, oe?

- Netko je stigao.
- Tko?
- Neki sveenik Maclvor.
- Maclvor? To mi ime nije poznato.
- Bolje e biti da ga pogleda. Neobian tip - ree Arthur.
Roger poe za ocem u glavno predvorje. Tamo je stajao ovjek od nekih sto
i ezdeset i pet centimetara. Vani, nova salva udaraca groma protrese krov dvorca.
ovjek je bio zaogrnut u mrku, prezbiterijanski sivu kockastu pelerinu, a glava mu
je bila pokrivena mekim pustenim eirom iroka oboda. Premda ga je do ulaza
dopratio sluga s kiobranom, bilo je na njemu tragova kie. Lice mu je sjalo od
vode, a sa ruba eira je kapalo. Roger mu prie. Doljakovo lice bilo je glatko kao
u djeteta, a usnice tanke. Oi su izazovno motrile.
- Moj sin, viscount Coleraine - ree Arthur.
- Oliver Cromwell Maclvor - odgovori propovjednik zvunim baritonom,
koji je opovrgavao njegov malen rast.
- Ne mogu se prisjetiti - ree Roger. - Jeste li doli s kojom od oranjskih
loa?
- Trebalo je da doem sa sir Frederickom Weedom. Poranio sam.
- Oh, da, oprostite mi - ree Roger.
- Na putu sam obavio jo neki boji posao i stoga doao sam.
- Pozdravljam vas najsrdanije. Oe, sveenik je pozvan ovamo na zahtjev
sir Fredericka. Propovijedat e u katedrali. Vae putne torbe?
- Ve su se pobrinuli o njima.
- Jeste li veerali?
Maclvor se osmijehne neobino cinino.
- Kad se ovjek bavi bojim poslom, ponekad zaboravlja na jelo.
- Onda molim, osuite stvari, a mi emo vam poslati neto gore da prigrizete.
Kod kamina bit e vam ugodno. Mogu li vam se kasnije pridruiti?
- Kako god elite - odgovori Maclvor i poe za slugom po stubitu.
Pola sata kasnije Roger se zaustavi pred propovjednikovim vratima i pokuca.
Iz sobe se zauje tiho, nejasno mrmljanje, koje se sa zapusima oluje ulo sad jae,
sad slabije. Roger po drugi put snano pokuca i ne dobije odgovora. Prigueno
krkljanje ponuka Rogera da provali u sobu.
Oliver Cromwell Maclvor sjedio je ispred vatre klatei se naprijed-natrag
poput starog idova u molitvi, naizmjence krkljajui i prigueno daui.
- Zar vam nije dobro? - upita Roger.
Odgovor je bio nerazumljiv. Roger prie blie da baci pogled na
propovjednikovo lice. Blistalo je od znoja, oi mu bijahu uzvraene da se vidjela
samo bjeloonica.
- Reverend Maclvor!
Ovaj se trgne iz transa i skoi na noge.
- Tko vam je rekao da uete! Prekinuli ste me! Van! Van!
Roger zaueno uzmakne.
- Ne... ekajte - ree Maclvor i spusti se natrag u stolac. - Oprostite mi.

Pogledao je uvis, a po obrazima potekoe mu suze.

- Znate li kako je to kad s vama govori Gospodin? Ne, razumije se da ne.
Nitko to ne zna. Molim... molim, ostavite me nasamo...
Kad je Roger izaao, Maclvor mirno prie umivaoniku, uroni lice u vodu,
zatim svojski prione k jelu, prilino oduevljen svojom glumom.
Strani lambezi tutnjili su od sela do sela poput plemenskih vijesti na crnom
kontinentu. Oranjci u kiltovima stajali su ispred oranjskih zbornih mjesta u
gradovima, selima i naseljima, ispunjajui zemlju svojim bubnjanjem. U vrijeme
ljetnih parada ni jedno mjesto nije bilo poteeno od tutnjave bubnjeva i ni jedno
dovoljno udaljeno za drski plesni paradni korak u povorci.
Za Dvanaesti srpanj sleglo se u Belfast na desetke tisua ljudi da proslave
svoju potfjedu nad katolicima kod rijeke Boyne 1690. No vrhunac slavlja bit e u
njihovom svetom gradu Londonderryju, gdje e odati poast svojem spasitelju,
Vilimu Oranjskom.
Stizali su vlakovima iz Coleraine i grofovije Tyrone, grofovija Donegal i
Farmanagh i dolje iz Dublina. Doplovili su samo za to unajmljenim brodom iz
Belfasta i grofovija Down i Antrim, iz Kanade, Engleske i kotske, gdje su u
Glasgowu oranjci bili najgorljiviji.
Londonderry je bio ponovno opsjednut, no ovaj put potomcima nekadanjih
svojih branilaca. Kad su sve bratske kue bile popunjene, po breuljcima uz obalu i
na zemljitima Hubble Manora pruile su se skupine atora nalik drevnim
vojnikim logorima.
Svaka kua i koliba lojalnih obitelji istaknula je Union Jack uz bok
ulsterskoj Crvenoj ruci.
U glavnim gradskim ulicama i na trgovima podignuto je stotine slavoluka,
okieno cvjetnim girlandama i portretima oboavanog kralja Billyja i kraljice
Viktorije te natpisima BOE BLAGOSLOVI IMPERIJ, BOE UVAJ ULSTER,
PAMTIMO 1690! i BOE UVAJ NAU KRALJICU.
Klanovi su toga svetog dana hodoastili u sveti grad da proslave pobjede
stare stoljea nad papistima i croppyjima na Boynei i kod Enniskillena, kod
Aughrima, na trgu i Dolly's Brae. I danas, na najsvetiji dan od svih svetkovina,
pobjedu unutar bedema Derryja.
Na obali istono od Inishowena, s obiju strana rijeke Foyle, krijesovi su
obasjali nebo paklenim bojama. U Londonderryju, u Irskoj ulici, u luci i na starom
gradskom bedemu odjekivala je otrcana pjesma Protestantski momci, a za peni
dobar je oranjac mogao udariti nogom u stranjicu papinu sliku i priliku od krpa.
S obzirom na predstojee izbore, u kojima su i katolici dobili pravo glasa,
ovogodinja je obnova protestantskog ara poprimila oblik svetog rata.
DESETO POGLAVLJE
Drhtao sam od uzbuenja kad mi otac ree da u s njim u Derry na sastanak
svih kandidata Irske stranke iz triju grofovija. Pohitao sam poznatim putem ukoso

dvoritem i preko zida do kue Larkinovih. Iz nje je dopirala glasna Tomasova i

Finolina prepirka i ponukala me da se zaustavim ispred staje.
- Gadan trenutak da te pozovu u Derry - rekla je Finola - kad su oni poludjeli
oranjci spremni na divljanje.
- Mislim da je Kevin O'Garvey taj sastanak sazvao namjerno - odgovorio je
Tomas. - Hoe da steknemo pravi dojam o trenutnom rasploenju protestanata.
- Kao da ga ne znamo kraj tog njihovog bubnjanja po cijeli dan i do pola
noi. Kao da ne ujemo iz krme te njihove strane pjesme. Gotovo se ovjek vie
ne usuuje do crkve... ali to ti ne moe znati.
- Ah, eno, tvoj glas bi mogao razbijati kamenje.
- Kao da nije dovoljno to ti odlazi u Derry nego mora voditi i Conora, je
li?
- On e te bubnjeve morati sluati cijelog svog ivota, eno. to prije sazna o
emu se radi, to bolje.
- A Liam ih valjda nee sluati? Misli li da je pravedno da Conora vodi a
Liama ostavlja, kad si ve upro da vue djecu u Derry? to e biti s Liamom?
- Netko mora obaviti poslove. Conor kao najstariji ima prednost.
- Hajde, reci to Liamu. On se ljuti i ima pravo. Ovog ljeta ve trei put
odlazi s Conorom, a Liama ostavlja.
- Sad je dosta! - ree Tomas tonom koji je oznaio kraj razgovora. Premda
mi je Conor bio najbolji prijatelj, Finola je imala pravo. Tomas je uvijek preskakao
Liama, a ovoga je to jako ogoravalo. Conoru je bilo nelagodno to mu se daje
tolika prednost. Pokuao je to vie puta objasniti ocu, ali je Tomas ostao gluh. Nije
bilo dvojbe u to tko mu je ljubimac.
Nakon pristojne stanke uao sam u kuu Larkinovih i objavio da u i ja u
Derry. Vijest je bila primljena hladno, jer Tomas samo naredi Conoru i meni da
upregnemo konje u kola kojima emo svi zajedno putovati. Bile su to velike taljige
sa etiri kotaa i visokom ogradom od dasaka; sluile su za utovar etve a ponekad
i za prijevoz ljudi - nije to ba bila koija njegovog gospodstva s etveropregom,
ali dovest e nas do Derryja.
I Daddo Friel, koji je obilazio okrug korteirajui za Kevina O'Garveyja i
stoga je spavao u kui Larkinovih, ekao je prijevoz u Derry. Tomas ga izvede iz
kue i podigne na kola gdje smo ga Conor i ja udobno smjestili u sijeno. Posjedali
smo svaki s jedne stareve strane, jer bila je rijetka ast voziti se s njim tako dugo i
dobiti odgovor na sva pitanja koja nam padnu na pamet.
Moj otac ubaci u kola vreu s hranom i sjedne na vozako sjedalo uz
Tomasa. Tad su se morali oprostiti od svojih ena, a one su stajale tako smrknute
kao da odlazimo na na posljednji put do vjeala. Moji roditelji nisu marili da
javno iskazuju osjeaje, ali Larkinovi bi se obino prije svakog puta zagrlili i
poljubili. No danas Tomas samo mahnu, popusti konicu i potjera konje.
Tri noi ranije orunici su kod udovica izveli podmuklu i uspjenu raciju i
razorili njihovu pecaru. Osim toga zatvorili su i skladite rakije u selu. Selo je
gadno oednjelo i stoga moradosmo stati kod Dooleyja McCluskeyja da za put
kupimo nekoliko boca legalnog viskija.

Tomas zaustavi konje u hladu vjeala, a moj otac skoi s kola i poe u
gostionicu. Tih dana raskre je bilo puno trezvenjake brae iz gradia i doljaka
koji su prispjeli na oranjske sveanosti.
- Seamuse! - povie Tomas prema stranjem dijelu kola.
- Da.
- Gurni glavu u krmu i pogledaj to je s tvojim ocem -ree Tomas. - Bolje
se ne izlagati dok ta gomila ovdje postajkuje.
Toionica je bila ispunjena zabranjenim duhanskim dimom i vonjala po
zabranjenom pivu i zabranjenom viskiju. Polovica trezvenjake brae bila je mrtvo
pijana. Stisnuo sam se na ulazu i promatrao kako moj maleni otac, ne gledajui
lijevo ni desno, kri put kroz buno mnotvo.
Dooley McCluskey drhtao je od uzbuenja zbog brzine kojom je povlaio
ilinge preko tezge. Stigavi do tezge, moj otac nervozno zabubnja prstima ne bi li
svratio pogled krca na sebe.
- Treba nam est boca - ree mu - pola na Tomasov, a pola na moj raun.
McCluskey je mrzio veresiju i zbog nje svaki put stenjao, no kako su boce
bile za Tomasa Larkina, ipak ih, brundajui, iznese. est je boca bilo previe, otac
ih nije mogao sam nositi, stoga se progurah da mu pomognem.
- Hej, Paddy - javi se neki glas iza mog oca. O joj, to nije slutilo na dobro.
Pripadao je nekom doljaku koji se privukao k tezgi i oito zakljuio da je otac
premalen a da bi predstavljao neku osobitu opasnost.
- Hej, Paddy - ponovio je - vidio sam te kako dolazi. Ako bude jo
polaganije plazio, susrest e na povratku samog sebe.
Dooley nervozno oblizne suhe usnice i gurne boce preko tezge. U prostoriji
zavlada tiina. Svi su gledali jadnog Fergusa.
- Oh, ta to je ispiutura.
- Ne gubi vrijeme s njim, Malcolme, na njemu nema masti da ispee jaje.
- Da nema uiju, eir bi mu spao na ramena.
- ujem da je pustio zaliske jer mu je brat ponio brija u Ameriku.
- Pazi da mi ne posrne s tim bocama, Paddy.
Otac prui dvije boce meni, a sam, priinjajui se da nita ne uje, uze
ostale. No sad mu taj Malcolm preprijei put. Ja sam se u meuvremenu progurao
do vrata.
- Gore po ljestvama, dolje po uetu... Bog blagoslovi kralja Billyja i poserem
ti se na papu. Je li tako, Paddy? -ree taj tip Malcolm.
- Makni mi se s puta - izusti otac tiho.
- Da, ali ne prije nego to izmoli jednu Zdravomariju. U toionici je bilo
tiho kao u crkvi. Dooley McCluskey
se nekoliko puta prekrii, dok su moj otac i taj Malcolm mjerili jedan
drugog. Malcolm se oito nije alio. Bio je pijan, podmukao i krupan - gadna
kombinacija. Tad osjetih nekog iza lea. Hvala Bogu, bio je to Tomas Larkin.
Ljudski se zid ispred mojeg oca raspline, a ostade samo Malcolm. Otac proe
mimo njega i izae netaknut. Nezadovoljno mrmljanje poprati Malcolmovo
kukavno dranje. On nato povue svoje hlae i znaajno krene prema Tomasu.

- Stani brate Malcolme - pozove ga Luke Hanna.

- Ne zaustavljaj ga, Luke - ree Tomas. - Htio bih upoznati tog brata.
No brat Malcolm je, inilo se, bio sretan to ga je netko odvratio, te se
mrmljajui i brundajui vrati k tezgi. Kad je Tomas zakoraio za njim, Luke mu
stane na put.
- Zaboga, Tomase - ree.
Tomas Larkin promjeri cijelu toionicu onim svojim razornim prezirom.
- Izbaci ga - ree Lukeu.
- Hou.
Luke poe za Tomasom iz krme i poloi mu ruku na rame.
- ao mi je, Tomase.
- Ti si to mogao sprijeiti.
- Ne ljuti se. Oni su, da tako kaem, kao djeca na prvom proljetnom sajmu
poslije ljute zime. Naprosto razigrani. Ne bih bio dopustio da se bilo to dogodi.
- Znam je dobro kakvi su - odgovori Tomas.
- Malcolm nije lo momak. Kod svoje kue nije gori od mene.
- Moda. Moda su, kad su sami, posve podnoljivi. Ali kad su u gomili i
nose tu prokletu earpu, postaju opor ivotinja.
- Hej, stani malo...
- opor prokletih, prljavih, prodrljivih ivotinja. Njih dvojica bili su
veinom prijatelji. Ako nita drugo a ono su bar nauili kako da se podnose. Sad su
obojica bili povrijeeni. Moj otac odvede Tomasa, a uvrijeeni Luke Hanna ostane
stajati ispod vjeala.
Velianstveno sam spavao i sjeam se ulaska u Derry samo u polusnu. Vatre
i bubnjevi razbili su mrak i tiinu noi. Proli smo kroz neprijateljske poloaje na
breuljcima oko grada. Svi kotski klanovi bili su u svojim logorima, uzbueni
sutranjom bitkom. Mi smo bili u nizinama gdje su se nekad okupila naa plemena
odjevena u krzno, oboruana kopljima i lukom, gdje je na kralj, s parom vujaka
na remenju, pozvao svoje poglavice k vatri da se posavjetuju kako da protjeraju
uzurpatore.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Premda je kua Kevina OGarveya u Bogsideu bila lijepa kao i svaka druga,
Teresa O'Garvey je ispred kue sadila krumpir a iza nje drala svinje i perad.
Gredice krumpira, ostatak iz vremena gladi, bile su neka vrst osiguranja, a
ivotinje su drali zato to bi ih netko uvijek darivao Kevinu umjesto odvjetnikog
honorara.
Kevin je iznad staje podigao kat i tu su noili lanovi Zemaljskog saveza
koji su bez prestanka dolazili sa sela u grad s raznim podnescima. Tu smo sad i mi
spavali.
Od uzbuenja to smo u Derryju, probudili smo se jo prije pijetlova. Nai
oevi i Daddo Friel ve su bili otili. Brzo smo se odjenuli, poprskali na pumpi lica

i pourili u kuhinju, gdje se uz kau i zobene kolae okupilo tucet ili vie
posjetilaca.
Tomas nam je rekao da se tog dana sami zabavimo jer e oni biti zauzeti i
strogo nas opomenuo da se drimo dalje od proslave Dana uenika. Izali smo iz
kue O'Garveyjevih depova oteanih sa po dva penija i s tekom dilemom da li da
tu neuvenu svotu potroimo u pekari ili u slastiarnici. Kad smo, rvajui se s
odlukom, prolazili ispod gradskog zida, poe nam se iz sredita grada rugati
glazba, a stup u spomen protestantskom sveeniku Walkeru, koji je spasio Derry
od opsade kralja Jakoba, iskrsne pred nama poput otre opomene. Po nainu kako
je Conor pogledavao uvis mogao sam razabrati to mu se vrze glavom.
- Znam to misli - rekoh. - Oevi e nam oguliti kou. Osim toga, tamo
gore je preopasno.
Za djeaka poput Conora Larkina iskuenje je bilo preveliko.
- Ti moe ostati, ako hoe - odsijee. - Nai emo se kasnije.
- Conore! ekaj, idem s tobom.
Zapravo nisam htio ii, ali ni ostati. O Isuse, Patrie i Marijo, srce mi je
tuklo pod grlom dok smo jurili uzbrdo vanjskom Biskupovom ulicom, i ja se
kriao svakih deset metara. Ispod Biskupovih vrata Conor naglo uspori, i ja se ve
ponadao da e kakvo udo promijeniti njegovu nakanu. Nije promijenilo.
- Ponaaj se kao protestant! - ree mi on.
- Kako? Pogledaj moju kosu. Crvena je kao plamen. Ako me uhvate, oiat
e me.
- Eh, nije vano izgubiti kosu sve dok ti glava ostane na ramenima.
Uli smo u etvrt zabranjenu za nas, unutarnju Biskupovu ulicu. Tamo smo
vidjeli vie Union Jack-zastava i ulsterskih barjaka no to ih je moglo postojati.
Gurnuo sam to sam prirodnije i nenapadnije mogao ruke u depove, nastojei
dokazati svoju bezbrijjost fukanjem, ali su mi usta bila presuha ak i da pljunem.
Smionost mi je vidljivo porasla kad sam uoio da nas nee zamoiti u katran i
uvaljati u perje. Potrali smo na krunite zida i odatle smo mogli promatrati
komeanje u gradu. Odjednom svjetina nagrne Biskupovom ulicom, prijee trgom
i svrne dolje k Shipquay Gate, gradskim vratima najbliim rijeci Foyle.
- Oh, pogledaj, Conore! - povikao sam, pokazujui most.
- Isuse! - ree on. - Isuse!
Brzo smo Se nali na najboljem vidikovcu u cijelom Derrvju i odatle gledali
razrogaenih oiju.
Preko mosta Carlisle, uz glazbu koja je tretala Naprijed Kristovi vojnici!,
kuljala je crna masa. Za njom su se kotrljale pozlaene koije pune visokih linosti
i aristokracije. Prepoznao sam lorda Hubblea sa sinom i majora Hamiltona
Walbyja. Za koijama sveano su marirale legije oranjaca u tvrdim crnim
eirima, crnim odijelima i s crnim smotanim kiobranima - sve u skladu sa crnim
razjapljenim ustima. To crno more i njegovi crni valovi bili su poprskani kitama
naranastih ljiljana, simbola oranjskog reda, i divljim karanfilima u spomen kralja
Billvja, koje su oranjci, ve prema tome jesu li pripadali purpurnoj, grimiznoj,
crnoj ili plavoj loi, nosili zataknute za eirom, u zapuku ili udjenute u earpu.

Uz to su se raznobojnim vrpcama na prsima hvastali svojim vojnikim

zaslugama za kraljicu.
Slijedile su glazbe, glazbe i opet glazbe. Nabrojio sam ih sedamdeset. Ispred
zastave svake loe stupali su gajdai, frulai, bubnjari i harmonikai. Premda nismo
umjeli jako dobro itati, razabrali smo neka imena. Bila je tu loa Oliver
Cromvvell i Branitelji Derrvja, pa Sinovi kralja Vilima i Vjerni plavi momci
Colerainea i Odani pekari Belfasta i Lojalni luki radnici Londonderrvja (nazivali
su Derry Londonderryjem) i asni borbeni momci Enniskillena i Momci imperija
i, razumije se, Potpuni trezvenjaci iz Ballyutoguea. Na drugim barjacima i na
bubnjevima pisalo je Vjera naih otaca, Pamtimo Boyne, U slavno sjeanje,
s ljubavlju i potovanjem, na dobrog kralja Billyja.
Svaku lou predvodio je propovjednik. ovjek uz njega nosio je barunast
jastuk s biblijom u staklenoj kutiji a na njoj krunu. Uz nosaa Biblije stupao je
drugi s isukanom, blistavo osvjetlanom sabljom. A ja sam bio uvjeren da smo od
svih krana mi najlui!
Navirali su preko mosta i niz ulicu Foyle uz obalu, prolazili kroz gradska
vrata Shipquay u sredite grada opasano zidom, uzbrdo i glavnim trgom mimo
tribine na kojoj su sad stajali svi dostojanstvenici. Proavi trg, redovi su se
rasipali, i neki se zatim popee stepenicama na bedeme. Tamo je ve bilo tako
gusto da se nisu mogli pomai, ali su i dalje stupali na mjestu i njihov topot muklo
je odjekivao. Nanizali su se iznad siromakog dijela Bogsidea ispunjenog
straarama.
Jedni su pjevali jednu pjesmu, drugi drugu, glasovi su se sukobljavali i loe
zvuali. Conor i ja progurasmo se u blizinu dvadesetak lambega poredanih u
jednom redu. Bubnjari su mahnito udarali. Konato remenje oko zapea zasjeklo
im se u meso i ubrzo je koa bubnjeva bila poprskana krvlju.
Jo se pamti onaj dan,
pred vie do dvjesta ljeta,
kad preko zida Derryja ne smjede
pomoliti glave, buntovnika eta.
Jer Jakoba smo i njegove ljude,
odbili od Biskupovih dveri,
maem i titom, sa srcem u ruci,
u bijeg smo natjerali zvijeri.
I dok potocima krv se lila,
mnogu dugu zimsku no,
znali smo da je uz nas Bog,
i da e nam u pomo do.
Na taj smo bedem hrabro stali,
na smrt spremni i na boj,
i pobjedniku stekli slavu,
i uzdignuli barjak svoj.

Zvidei i trubei, urlajui i bez prestanka bubnjajui posizali su u depove i

prosipali bakrenjake dolje na Bogside. Poeo sam tako drhtati da me Conor morao
ogrliti.
- Papinske svinje!
- Dolje Parnell!
- Neemo Zakon o autonomiji!
- Seremo na papu!
I tad nam nebo pomo posla, usliav molitvu strasnu, nemono uasnut
Jakob vidje, gdje brvno na Foylei prasnu.
Kad brod na valu brvno razbi barjak to plutae sam trinaest djeaka uenika
radosno izvue van.
Za boj spremni, bez uzmaka, hrlimo tamo gdje dunost nas zove, sa srcem u
ruci, maem i titom, uvamo stare bedeme ove.
Bilo mi je tog dana dosta protestanata. eznuo sam da siem s bedema, dolje
u okrilje Bogsidea i mojeg oca, ali Conor Larkin sve se vie uzbuivao, pa me
vukao za ruku trgom. Oh, Isuse, kako mi se moja crvena kosa inila crvenom!
Oranjci su se raspali u male, nepovezane skupine, mnogi su jo stajali na
bedemima, drugi su plesali na ulicama i mahnito pjevali.
Tad svi krenue prema anglikanskoj katedrali, kamo su se u pratnji oruriika
ve bili uputili dostojanstvenici s tribine.
- Vidi - ree Conor - eno opet grofa od Foyle i cijele hrpe njihovih.
- Oh, Conore, molim te, molim te, hajdemo odavde. Ali Conora je katedrala
privlaila poput divovskog
magneta, to nije moglo dobro svriti. Crkveni trg punio se visokim
linostima, pridizale su cilindre, klanjale se damama, sveano se rukovale i ulazile
u crkvu.
- Idemo unutra - ree Conor.
epao sam eljeznu ogradu. Conor me stane vui.
- Hajde, goljo, uvui emo se otraga. - Kad sam shvatio da misli ozbiljno,
jo jae zgrabih ogradu. - uj, Seamuse, kad jednom uemo u zvonik, ne mogu nas
vie opaziti, a odanle moemo vidjeti sve.
- Conore - preklinjao sam - zna da je smrtni grijeh ui onamo. Za to i za sve
ono to smo danas izveli gorjet emo u paklu deset tisua godina.
Ispustio me i krenuo prema zvoniku sam. Ni sam ne znam kako sam se
naao uz njega. Smjekao mi se i bubao mu u rebra dok smo se uljali gore u
carstvo bez kraja i konca.
Misa je bila odsluena na jednolinom engleskom. Lord Arthur Hubble
sjedio je iza oltara u jednom od akonskih stolaca, koje su sad zaposjeli vlastelini,
oranj-ski veliki metri, aristokracija, vojne linosti i visoki inovnici. Izvana je lord
.Arthur djelovao smireno, no u njemu je kuhalo. Napokon e taj strani mjesec
zavriti, i on e iz te ulsterske more moi pobjei Clari.
Bacio je pogled na Rogera u obiteljskoj klupi. Progutao je Rankina kao mia
s krznom i repom i upustio se u pothvate koji su Arthura uasavali. Do Rogera
sjedio je Frederick Weed, grubijan i nasilnik, s izgledom zadovoljnog sitog maka.

Arthur se nemirno promekolji u stolcu nalik na prijestolje. Do njega je

uasni sveenik O. C. Maclvor orgazmino puhao, to je Arthura jo vie
uznemiravalo. inilo mu se prostakim to im je uope palo na um da takvu osobu
dovedu u katedralu.
O. C. Maclvor osjeao je nelagodnost lorda Hubblea. Usprkos svom glatkom
licu i prividno aneoskom izgledu, umio je ljude oko sebe uzvrpoljiti. Prouavao je
unutranjost katedrale kao vuk koji se pribliava svom plijenu.
Enoch Maclvor promijenio je ime ba kao to je mijenjao i sve drugo kad je
to sluilo njegovoj svrsi. Dananji je dan trebao biti divovski skok za njega, no ako
ga je to uzbuivalo, nije to niim odavao. Blago se smjekao i kimnuo svom
zatitniku sir Fredericku dolje na klupi meu monicima i bogataima.
Odsad e ekati pravi trenutak i sluiti tim monicima i bogataima dok mu
bude odgovaralo. Nee vie propovijedati u vjetrom ibanim atrama gdje vjernici
daruju penije, niti dovoditi groteskne predstave s lanim obraenim jezuitima u
Belfast, ni jeftino se kreveljiti u izvoenju hinjenih crnih misa da bi zastraio
pastvu, niti izvoditi trikove s iscjeljivanjem, niti otimati maloljetne katolike
obraenike koje je on prosvijetlio, nee vie biti tobonjih udovica, ni lanih
teolokih diploma. Od danas e propovijedati u pravim hramovima Bojim, a ono
visoko i mono ubre tamo dolje nauit e da ga potuje... ne, da ga se boji.
Zure u mene, mislio je. Htjeli biste znati, zar ne, to vam taj maleni ovjek
moe rei? Eh, pa samo ekajte, drage duice, samo priekajte.
- ... Sa zadovoljstvom ustupiti propovjedaonicu danas, na Dan uenika, bratu
Oliveru Cromwellu MacIvoru, koji nam je doao iz Belfasta za ovu sveanu priliku
- ree anglikanski biskup dostojanstveno i sie s propovjedaonice.
Oliver Cromwell Maclvor ustane. Njegov sitan rast i djeaki izgled izazovu
mrmljanje. Polagano, smiljeno, zakoraio je prema svojoj sudbini. Frederick
Murdoch Weed brzo pokae palcem prema gore i namignuvi potapa Rogera po
leima.
Maclvorov trietvrt kaput i hlae do ispod koljena bili su stroga kroja kakav
su itavo stoljee nosili jednostavni kotski propovjednici ispunjeni arom
reformacije i pobonou. Tromim pogledom preleti svoje sluateljstvo,
upravljajui njime teatralnim gestama. Kad je privukao potpunu pozornost,
gromoglasno grune...
- Kult Sotone caruje! - Tutanj njegova glasa prestrai vjernike. - Povijest
nam ukazuje da se kult Sotone i buenje uvijek iznova ponavljaju - kult Sotone i
buenje. Od velike reformacije traje neprekidna borba protiv zla, i kad god nas je
ono gurnulo do ruba, doli su aneli da nas spase, da nas oiste, da u naoj zemlji
ponovno uspostave istou.
Sumnje su nestajale. S grlenim R u rijei reformacija, i kao da muklo udara
izgovarajui rije bog, preao je u ritam i naglaavanje koje je u potpunosti bilo
njegov vlastiti pronalazak. Razornom snagom u rijeima tkao je opinjavajuu
priu o narodu, suprotstavljajui dobro reformacije katolikom zlu u igri kraljeva i
kraljica za englesko prijestolje. Rogeru se sve to inilo presitniavim, ali ga je
istodobno zapanjila snaga kojom je Maclvor prikovao sluateljstvo.

- Kad su sotone u Vatikanu pokuale da nas gurnu u tminu, Oliver Cromwell

je pokrenuo snaan izvor pobonosti i oistio ovu grijehom opsjednutu zemlju.
Maclvor sie s propovjedaonice i ushoda se od jednog kraja oltara do
drugog, okreui se redovima dostojanstvenika, lomei ruke, glave pognute u
dubokoj poniznosti, dozivajui bijes, sputajui glas da vjernike kao prijatelje i
sebi jednake uljulja u povjerenje, a zatim ih izrui. Putao ih je da pogaaju... hoe
li sad udariti otro ili blago? Hoe li hvaliti ili osuivati? Sve je, inilo se, bilo u
njegovoj moi, neobinoj moi, koja je usisivala, satirala, tjeila.
- Gdje vlada Rim, tamo zadah trulei ispunja zrak a poronost ulice. Jer Rim
je kaljua! Papizam znai vjenu no, propast demokracije i slobode!
Glas mu sie s visina te se stia toliko da su svi bili primorani napeto sluati.
U tim napola proaptanim odlomcima Oliver Cromwell Maclvor oda vjernicima da
on s Bogom ima poseban odnos i da njegovim posredstvom mogu najbolje, ako ne
i jedino, doi do odrjeenja. Paljivo vjebanje glasa i glume i to to je kao
putujui propovjednik proputovao jug Sjedinjenih Drava odbacivali su sad sjajne
plodove.
- Dakle, prijatelji - ree utjeno - u tiini svog razmiljanja molio sam znak i
dogodilo se da sam dobio nedvojbenu poruku. Jedno znam pouzdano, prijatelji.
Znam zato ste ovdje. Znate li vi zato ste doli ovamo? Vjerujete li da je to sluaj?
Uutio je i upro prstom u sredinu katedrale.
- Zna li ti? - A zatim na Rogera Hubblea. - Zna li ti? - Obojica, Roger i
biskup, pocrvene. Sad kad je izdvojio jednog od monika, Maclvor tresne akom
po propovjedaonici. - Bog mi se ukazao u noi i objavio da ste vi njegov izabran
narod! I rekao je da vam zapovjedim da spasite njegovo najplemenitije djelo,
reformaciju! Ustajte, vojnici Boji, ustajte!
U oi Olivera Cromwella Maclvor navrnue suze.
- Kako je on dobro odabrao svoje bojite! Opsada Derryja 1689. nije bila
nipoto beznaajan trenutak povijesti. Bog je doveo jednostavne, potene, radine,
pobone protestante, podanike reformacije, u zidine Derryja i rekao ... Ovdje se
bije moja bitka. Bog je potaknuo onih trinaest posveenih uenika da zatvore
gradske dveri pred papistikom vojskom! A... unutar tih svetih, krvlju poprskanih
bedema... umirali su sinovi u naruju majki. Majke... u naruju svojih mueva, a
starci na rukama mladih. Mladi, aneoski u dui ista, srca, podigoe oi k Bogu i
umirahu slavei njega. Tisue naih voljenih predaka umrlo je u toj okrutnoj i
neljudskoj papistikoj sramoti. Usprkos izdaji otpadnikog Lundyja koji se prodao
neprijatelju, nisu se dali slomiti. Usprkos gladi, usprkos okrutnosti vjetra i kie, oni
su... znali... da moraju ustrajati i izboriti Boju bitku. A Bog je gledao dolje i
rekao: Da... vi ste moji, a ja sam va. A vi znate to je Bog tad uinio, zar ne?
Bog je razbio branu na rijeci Foyle, dokrajivi tako opsadu i oslobodio svoj
narod!
Po prvi put u tom asnom Bojem hramu zaori pljesak, a ljudi poskakae na
noge.
-...a kasnije, prijatelji - ree Maclvor, plivajui na valovima oduevljenja
koje je potaknuo - na Bovnei, gdje su otpadniki Jakob i njegova papistika rulja

uali ekajui bitku, na voljeni kralj Vilim, ranjen u desnu ruku, uze ma u lijevu
i na konju bijelom poput alaba-stera baci se u njegove redove. Uzdrhtavi, Jakob se
okrene i pognut pobjee, a njegova rulja za njim, i time je zauvijek dokrajena
vladavina Rima!
- Aleluja!
- Boe, titi kralja Billyja!
- Sjetite se zidina Derryja!
- Isuse! Ja te vidim... Isuse!
Nesuzdrani povici ispunjavali su crkvu sve dok Maclvor nije podigao ruke i
prekinuo ih. On se tad obori na njihov nemar i naputanje drevnih obveza. Tako ih
je estoko korio da su se njihove aleluje pretvorile u cviljenje i pokoru. Sad je
doao trenutak da ih on, Maclvor, izvede na put pravednosti. Hubbleovi, otac i sin,
bili su posve poraeni vlau tog ovjeka nad mnotvom. Maclvor stie do vrhunca
svoje velike arije.
- Mi smo nasljednici velianstvenih pobjeda na Bovnei i u Derryju. Naa
sloboda, na ist, poten protestantski ivot, na povlaten poloaj, na parlament sve je to posveeno svetom vodom Boyne! Boe, hvali naeg spasitelja, Vilima
Oranjskog, koji nam je poklonio slobodu ... pravdu... Boji strah... slava, slava,
slava!
- Isuse, spasi me!
- Oe, ja ti se vraam!
- Aleluja!
- Boe, uvaj brata Maclvora!
Dok su povici odzvanjali s greda katedrale i bujali, O.C. Maclvor zareda
prolazom lae dijelei blagoslove, dodirujui ruke, dobacujui uobiajene rijei, a
onda se vrati na propovjedaonicu i rairi ruke da prigrli svu svoju novosteenu
djecu.
- Pomolimo se - ree, na to biskupu odlane. Polagano, klonulih koljena, u
mjeavini straha i oboavanja, pastva se podie. Kad su pognuli glave, u
mukarcima je kipio pravedan bijes, a na enskim eirima drhtalo papirnato
cvijee.
- Hoe li nas blagosloviti, Boe? Obeao si mi da e to uiniti. Mi smo
tvoj narod i u gorkoj smo nevolji. Crni oblak papinstva ponovno se nadvio nad na
voljeni Ulster. U ovom istom trenutku kad slavimo tebe, nau demokraciju, nau
slobodu, na miroljubiv i skruen kranski nain ivota i nau voljenu kraljicu,
papini zastupnici snuju, ak i ovdje u naem svetom gradu Lnndonderryju, nau
propast. O, Boe, blagoslovi svoje kianske vojnike i udijeli im snage da budu
spremni za vjenu borbu protiv sotonskih bogohulnih papista... amen.
Conor i ja uli smo svaku rije. Iz zvonika moglo se ui u crkvu ba nad
samim korom. Tamo smo se sklupali ispod ograde i povremeno provirivali. Sad
smo se oduljali natrag u zvonik i rairenih nogu, da stepenice ne bi kripale,
silazili tiho, tiho, tiho, okolo naokolo. Naposljetku smo se spustili. Podigao sam
rezu. Vrata su bila zakljuana! Sveta majko Boja, pomozi mi! I Conor pokua,

ostala su zakljuana. Bila su tu jo jedna vrata, ali bili smo sigurni da se kroz njih
iza oltara ulazi ravno u crkvu.
- Bit e bolje da se pritajimo dok ne isprazne crkvu -proaptah.
- To ne moemo - odgovori Conor. - to emo ako i ta vrata zakljuaju?
Onda moemo umrijeti u zvoniku.
- Oh, Boe, mene je strah.
- To nam nee pomoi - ree Conor. - Ako hoe sauvati glavu, a i kosu,
poni je upotrebljavati.
Moje oi vidjee slavu,
Kako dolazi Gospod,
I kako gazi vinograd,
Gdje zasaen gnjeva je plod.
- Jamano moete jae pjevati u slavu Boju - povie taj straan
propovjednik. - Glasnije vi tamo na galeriji da vas on mogne uti! Pjevajte tako da
on doe u Ulster i spasi nas! Pjevajte, brao, pjevajte sestre, pjevajte!
- Conore - rekoh ja - da priekamo i pokuamo pronai izlaz kasnije.
- Moda - odvrati Conor - ali kako emo ga nai u tmini?
- Conore, bojim se.
Umjesto nas odluku je donio radoznali sluitelj, koji je zacijelo uo nae
glasove pa je otvorio vrata zvonika; stajao je tamo, zastraujua prilika visoka oko
dva i pol metra, i preprijeio nam put.
- Naprijed, tri! - povie Conor i trgne drugo krilo. I eto nas - rtvene janjadi
na anglikanskom oltaru.
Gloria, gloria, aleluja! Gloria, gloria, aleluja! Gloria, gloria, aleluja! Njegova
istina nastupa...
Propovjednikov glas zaori crkvom.
- Ah, vas tamo na balkonu ujem, pjevate mnogo bolje od ovih tu dolje. Zar
ete vi dolje dopustiti da vas oni na balkonu nadjaaju?
Upravo kad se okrenuo, uletjesmo pravo u njega, i prije nego to se itko
uspio sabrati, spuznusmo s oltara. ene su vriskale kao da smo mievi u lordovoj
smonici. Conor pojuri srednjim prolazom, a ja za njim.
- Zaustavite ih!
Jedan stari vratar s oranjskom earpom zakri nam put. Conor prigne glavu i
iz punog ga zaleta tresne u trbuh; vratar se srui hvatajui zrak, a mi preskoismo
tijelo i oajniki potekosmo k vratima. Kad su popustila, posrui protrasmo
predvorjem pa niz glavno ulazno stubite.
- Ponaaj se prirodno! - zapovjedi Conor.
Uspjelo nam je to samo nekoliko koraka, jer odmah nato istrae za nama
viui kao da smo im ukrali njihove zlatne svijenjake. Letjeli smo kao ljetni
kometi po sjevernom nebu, trali krivudajui kroz mnotvo mrtvo pijanih koji su
jo slavili. Na sreu, reagirali su mnogo polaganije od nas. Zasljepljujuom
brzinom doepasmo se Biskupovih vrata, odmaknuvi donekle od progonitelja iz
katedrale. Odavde je, hvala Bogu, trebalo trati jo samo nizbrdo.

Pao sam i sigurno sam udario licem o kaldrmu, jer mi se u glavi zavrtjelo, a
kad sam se pokuao osoviti, skljokah se; nije mi ostalo ni toliko daha da zazovem
Conorovo ime. Zapuzah, s uasom gledajui kako Conor nestaje.
- Prljavi mali papistiki izrod!
Skutrio sam se to sam bolje mogao. Od udaraca nogom inilo mi se da e
mi popucati rebra. Oito sam se ispruio, jer kad sam pogledao gore, ovjek je bio
nada mnom, vitlao je akama i drmao me istodobno. Pomislih ve da mi je
odzvonilo, kad ugledah Conora s velikim kamenom u ruci. Zamahnuo je, i udarci
prestadoe -ovjek se bez svijesti srui do mene.
Conor me osovi na noge. Vidio sam ovjeka s napola zgnjeenim licem,
jeao je, a iz usta i nosa tekla je krv. Hramljui pokuah trati. Conor me podupre.
Vika nas ponovno sustigne, i oko nas zaprati kamenje. Conor se srui
pogoen u lea. Pomogoh mu da ustane, podupirali smo se uzajamno i hramali
dalje, a progonitelji su bili sve blie. Oh, Boe, oe! Boe, majko moja! Conore...
umrijet emo...
Tad se dogodi udo! Odjednom rulja zasta i poe uzmicati, a na nju poletje
sitno i krupno kamenje. Oh, hvala Isusu, bile su to estite katolike kamenice iz
Bogsidea, koje su nam titile odstupnicu! I tako smo se nekako izvukli.
Sjedili smo na opinskom bunaru hvatajui dah i plaui i poslije se odvukli
do vode da se operemo i smislimo to emo slagati oevima da nam povjeruju. Bili
smo raskrvavljeni, a odjea u krpama. Pomiljali smo da pobjegnemo i poaljemo
im pismo, moda ak da iselimo u Boston. Mora da smo sjedili cijeli sat dok nije
naiao jedan sveenik i za ruke nas poveo Kevinu O'Garveyju.
Stajali smo pred Tomasom gotovo jednako ustraeni kao i kad smo bjeali iz
katedrale.
- Nekoliko djeaka je naulo da imamo po dva penija, i cijela jedna banda...
- Da, moglo ih je biti deset ili dvanaest.
- Da, i ve odraslih.
- Trali su za nama s palicama.
- I noevima.
- A jedan je imao ak pitolj.
- Jeste li sigurni, momci, da je bilo ba tako? - upita Tomas.
Conor pogne glavu, zatrese njom i promrmlja neto.
- to si rekao, Conore? - upita njegov otac. Conor ponovi, ali i opet neujno.
- Ponovi tako da te mogu uti.
- Bili smo u protestantskoj katedrali - ree on, a potom obojica udarismo u
pla.
- Pa dobro - ree Tomas - naite dva jasenova pruta, vratite se ovamo i
sputajte hlae.
Uinili smo kako nam je bilo nareeno i ekali golih stranjica. Tomas je,
kao i uvijek kad je bio ljut, izgledao dvostruko krupniji. Savio je jasenov prut
akom i nagnuo se nad nas. Mislim da se ovaj put ak i Conor pomolio.
- Kajete li se? - upita Tomas.

- Da, ja se kajem - rekoh ja. - Jo se nikad nisam toliko kajao... nikada...

nikad... nikad.
- Ne, oe. Meni je samo ao to je njihova crkva tako puna zla.
Tomasov uzdah sigurno je ulo pola Bogsidea. Odbacio je prut i spustio se u
slamu, rukama podboio glavu i suzbijao suze to su mu navirale od smijeha.
- Zadali ste nam uasnog straha. Navucite te svoje smijene hlae i doite
ovamo.
Ne vjerujem da mi je ikad bilo tako toplo, dobro i udobno kao tada u krilu
Tomasa Larkina, koji nas ogrli svojim ruetinama.
- Eh - uzdisao je uvijek nanovo - eh, sad znate. Ta gomila tamo dostatna je
da ovjeka otjera natrag u katoliku vjeru, to je pouzdano.
U katedrali je reverend Oliver Cromwell Maclvor bjesnio; dva mala
papistika avola oskvrnula su crkvu. Hukajui pastvu, izveo ju je iz crkve,
pjevajui gromoglasnim baritonom Naprijed Kristovi vojnici! Krenuli su za njim
pjevajui, ispunjeni gnjevom. Odmarirao je na trg i odrao jo jednu propovijed
pod vedrim nebom, podbadajui ih rijeima punim mrnje kao trozubima
osvetnikih avola. S trga masa prokulja, traei neto na emu bi svom bijesu dala
oduka, kruei najprije bez odreenog cilja, a zatim krene prema Bogsideu, sve
bjenja i divljija.
DVANAESTO POGLAVLJE
Moj je otac utrao u O'Garveyjevu staju i uzbueno ispriao da su
protestanti pomahnitali. Tomas i Fergus morali su se javiti odboru za obranu
Bogsidea, mobiliziranom za Dan uenika. Conor i ja trebalo je da se sklonimo u
sredite Bogsidea, gdje emo biti sigurniji. Tek tada smo primijetili da su se vani
uskomeali.
- Ja u s ocem - ree Conor.
Fergus O'Neill bio je blag ovjek kakvog Inishowen prije njega nije vidio.
Po prvi put u ivotu vidio sam ga kako se na nekog okosio.
- Sklonit e se sa Seamusom na sigurno mjesto! -povikao je. - Dosta nam je
bilo vaih prokletih budalatina za danas. Hajde, miite se!
Conor se ne pomae. Na licu mu je bio ispisan odgovor - poruka tvrdokorne
upornosti.
- A ti, Tomase, ne podravaj ga! Neu da mu razbiju glavu, a ja da to moram
objasniti Finoli.
- Ferguse, za Boga miloga...
- Ne, ne, ne! Neu se predomisliti!
- Onda ga mora svezati i odvui - ree Tomas. - Neu ni jednom svojem
sinu zapovjediti da u takvom trenutku bjei.
Videi da su se dvojica urotila protiv njega, moj se otac baci na balu sijena i
uhvati rukama za glavu.

- Mairead me lijepo molila da ne vodim djecu u Derry. A Finoli sam se

zakleo na raspelo da neu dopustiti da se takvo to dogodi. ovjee, ta tamo vani je
poludjela rulja koja nas hoe linovati.
- Takva e rulja postojati uvijek, Ferguse - ree Tomas. - Ako joj se Conor
ne suprotstavi danas, sutra e ona opet biti ondje.
Moj je otac zdvojno mahao rukama i krio prste.
- K vragu, nemoj mi to uiniti. Preuzeo sam odgovornost i moram s jednom
od tih ena ivjeti.
- Idem s ocem - ponovi Conor.
- Oh, Isuse - zastenje moj otac.
Nisam bio poznat po smionosti, osim u prilikama kad je uza me bio Conor.
Nije mi se stidjela pomisao da protuslovim ocu ili da stanem pred pobjenjelu
gomilu protestanata, ali tako je bilo.... bio je to trenutak kad djeak mora postupiti
kao odrastao ovjek. Kako bih mogao ivjeti u Conorovu susjedstvu ako ga sad
napustim? Sklopio sam oi, stisnuo ake i propetljao:
- Ako me pokua otpremiti na sigurno mjesto, pobjei u i potraiti Conora.
Umijem gaati kamenjem jednako dobro kao i svaki drugi deko u Ballvutogueu.
To je injenica. Pitaj Conora. Hajde, pitaj ga.
Kevin O'Garvey zaviri u staju.
- Bolje e biti da se javite odboru za obranu! Tamo vani je doista zakuhalo...
i odvedite ove djeake na sigurno mjesto.
Zatim je dugo vladala utnja.
- Sveci i muenici! - progovori tada moj otac gorko. - Jedino to u ovoj
zemlji proizvodimo - svece i muenike. Bog neka nam pomogne, Tomase, ako smo
pogrijeili.
- Znam - odgovori Tomas.
- Najbolje e biti da poemo svi zajedno - ree moj otac - na ovjek od
odbora za obranu je dolje u William Streetu.
Izali smo iz staje onako kako smo i ivjeli, jedan uz drugog.
Izvan gradskog zida William Street je bila glavna kucavica izmeu Bogsidea
i trgovakog sredita dolje na obali. Odbor za obranu znao je iz starog iskustva da
se u svakom sukobu pridolazilo William Streetom. Rasporedili su nas na raskre
William i Rosville Streeta, gdje je bila podignuta pomona barikada od prevrnutih
kirija-kih kola i gomila kojekakvih odbaenih stvari. Conor i ja prikljuismo se
skupini djeaka koji su prikupljali razasuto kamenje i vadili kaldrmu. Tomas i
Fergus su nekoliko blokova dalje evakuirali starce, veinom slabe i nesposobne da
se brane, koji su stanovali u podruju koje je u sukobima uvijek bilo prvo na udaru.
Bowie Moran, sjedokos stari bogsideski veteran iz desetak sukoba, bio je
zapovjednik na naoj barikadi. Dijelio je naredbe kao kakav krunski general. Kad
su se nai oevi vratili, naa je barikada sjajno izgledala, a krupno i sitnije kamenje
nagomilano na visoku gomilu. Bilo je tu nekoliko tuceta mukaraca i djeaka;
mnogi su bili naoruani batinama.
Mnogi mrmljanjem iskazae da im je odlanulo kad se nekoliko skupina
orunika pojavilo u William Streetu.

- Nemojte se zavaravati lanim nadama - upozori ih Bowie. - im pone

borba, nestat e ih poput dima.
A onda, nestalo me! Crna ljudska masa koju smo tog dana ve vidjeli jurnula
je sa Stranda, ispunivi ulicu od ruba do ruba. Kao to je Bowie Moran prorekao,
orunici su nestali s vidika. Urlici oranjaca bili su sad jo manje ljudski nego ranije
kad su slavili. Veina je bila oboruana drkama od sjekira ili duicama za bave s
dugakim avlima na kraju. Razbijali su izloge duana, ulazili unutra, bacali robu
na ulicu i onda sve palili.
Proli su mimo nae barikade a da ni jedna strana nije otvorila vatru i bacili
se na evakuirane kue, razbijajui vrata. Ubrzo je zavonjalo od stupova crnog
dima. Neki nai momci htjedoe prihvatiti borbu izvan barikada, ali ih Bowie
zadra. Ree da orunici ekaju samo na to da pohapse nae rasute pojedince.
Do sumraka svaki katoliki duan na William Streetu bio je u ruevinama, a
cijeli blok od trideset kua spaljen do temelja. Kad su unitili nezatienu imovinu,
okrenue na barikade. Navaljivali su u valovima, bacajui kamenje s povicima:
- Smrt papistikim svinjama!
- Dolje s croppyjima!
- Jebi papu!
- Pobijte izdajice!
Smoio sam hlae od straha i poelio da je Fergus uspio nagovoriti Tomasa
da nas skloni na sigurno mjesto. Bilo je... pa... kao u stranom snu... val za valom
juriao je na nas i zasipao nas kamenjem i svime to je letjelo.
- Boce s benzinom! - krikne Bowie.
Sve zapaljivo na barikadi plane, mi ustuknusmo kaljui i nastojei nogama
satrti plamen. Tad su provalili! Kia kamenja popada ravno meu nas. Vriskao sam
nad ocem koji je pao, pokuavajui ga odvui u pozadinu. A kad sam ugledao
Tomasa Larkina na leima, obamrijeh od uasa. Leao je nepomino, a iz glave
mu je tekla krv. Nada mnom crni val zapljusne barikadu i unakrsna vatra kamenja
zamrai sunce. Neki ljudi odvukoe Tomasa i mog oca u pozadinu. Oranjce doeka
tua kamenja iz kaldrme. Ulica je bila puna krvi, jedni su trali drei se za glavu,
grili se na zemlji ili leali nepomino, a drugi meusobno divljaki udarali.
Conor je stajao kraj Bowiea borei se za desetoricu, a moram rei da sam se
i ja nabacao kamenja. Potisnuli smo protestante, suzbili i njihov idui juri, ali su
za njim slijedili novi.
Tomas Larkin, premda polumrtav, pojurio je naprijed, i podiui napadae
iznad svoje glave, vitlao ih natrag kao da je podivljao. A i mi kad smo provalili
preko barikade. Gonili smo protestante niz William Street, osutoj ve desecima
njihovih ranjenika. Prestrojili su se, vratili se jo jednom i stisnuli nas o zid.
Spasila nas je letea eta odbora za obranu, sve sami majstori u bacanju kamenja
omom, i nanijela protestantima teke gubitke.
Premda na poloaj poslije ovog nije vie bio izloen masovnom napadu,
uli smo razbijanje stakla i krikove sve dok mrak nije donio novi uas. No je
odmicala muno polagano. Oranjci su prostaki kleli i u skupinama podmuklo

napadali. Sa zida Derryja nije prestajala padati kia kamenja i baklja na Bogside,
zapalivi jo nekoliko redova kueraka.
Protestantima uspije prolazno provaliti i preko drugih barikada, ali ih je
letea eta bacaa kamenja svugdje gadno udesila.
Britanski vojnici cijele se noi nisu pomakli iz svojih kasarna na drugoj
obali rijeke. Sve do zore; tada je postalo jasno da je odbor za obranu Bogsidea
slomio oranjcima kimu. Mislim da to nitko nije oekivao. Kad su vlasti prebrojile
gubitke, pokazalo se da su protestanti vie primili nego podijelili, pa je zabava
prekinuta.
U William Streetu bilo je stakla i kra do koljena, a u drugim prilazima
Bogsideu jo i gore. Izgorjelo je osamdeset kua, pet je katolika ubijeno, a stotine
ranjeno. Vojska i orunici zatvorili su sve izlaze iz Bogsidea iz straha da ne
zaredamo po protestantskim etvrtima. Najtunija od svega bila su lica naih
oeva. Istina, poveli su nas u Derry da nam pokau mrnju oranjaca, ali ovo nisu
oekivali. Morali su priznati da je to nae nasljedstvo, oskvrnjenje snova,
neopoziva stvarnost Irske.
A Conor i ja izgubismo tada zauvijek nau nedunost.
TRINAESTO POGLAVLJE
Odaziv na propovijedi sveenika Maclvora, onu u katedrali i kasnije pod
vedrim nebom na burnom skupu na trgu, bio je neoekivan. Djelovale su s obzirom
na sve veu prijetnju croppyja kao dobrodoao svje poticaj, ponovna potvrda
starog kursa i poziv trubom na kriarski rat. Ionako su mnogi oranjci ve mrmljali
to su njihovi prezbiterijanski propovjednici iskazivali obrambeni stav i uaneno
dranje, a anglikanska Crkva mlakost i slabokrvnost.
Maclvor je bio energian fundamentalist sa arom i poletom, izvanredan,
svet ovjek. Major Walby, koji je ranije prezirao takvu vrst propovijedanja,
osvjedoio se sad u njegovo djelovanje i spoznao da bi ga se moglo upotrijebiti kao
sjajno i hitno potrebno politiko sredstvo. Walby stoga zamoli Maclvora da radi
daljnjih nastupa na skupovima ostane u okrugu. O.C. Maclvor pristane, jer se sad
upustio u to da prua duhovne pozajmice oekujui povrat uz visoke kamate.
U trenutku kad su izbili neredi, Hubbleovi i Weed bili su ve u okrilju
Hubble Manora. Lord Arthur je jo iste noi pourio natrag u Daars.
Prije proslave Dana uenika Roger i sir Frederick dva su dana pretresali opi
plan koji bi Londonderry povezao s Belfastom, u sluaju da se Ulster odvoji od
Irske. Sporazumjeli su se o nekim temeljnim stvarima koje su stajale na putu
ozbiljnim pregovorima.
Zatim je nastupilo zahlaenje. Roger je oito bio ozlovoljen to Caroline nije
dola. Pomisao da se ona zabavlja u Parizu vrijeala ga je. Sve se to onda prelilo
na Dan uenika, koji je, dobrim dijelom Weedovom zaslugom, zavrio tako krajnje
neugodno.
Sir Frederick je naslutio da bi njegovi osjetljivi razgovori s Rogerom mogli
ostati bez uspjeha, pa odlui da prije povratka u Belfast epa bika za rogove.

Sat prije puta sjedio je potpuno odmoran u svom apartmanu i ekao da mu

Roger prui priliku. On to ne uini, a vrijeme je odmicalo.
- Znate - poe tad sir Frederick - imam dojam da vam je neto na srcu, a htio
bih odavde otputovati uvjeren da smo postigli vrst sporazum.
- Nije nita, uistinu nita - odgovori Roger.
- Ta hajde, dragi moj, vi se zbog neeg ljutite. Caroline?
- Nipoto - odgovori Roger prebrzo.
- Zbog ega, dakle?
- Pa moda e biti bolje da se objasnimo - pristane Roger - ako namjeravamo
nastaviti nae razgovore. Zabrinut sam zbog onog propovjednika kojeg ste doveli
ovamo i zbog nereda koje je izazvao.
Weed se smjekao.
- Na vaem mjestu ne bih brinuo. Ta valjda ste uli kako vas zbog toga
hvale.
- Upravo me to brine. Zato bi ljude radovalo sve ono krvoprolie?
- Zato to su probueni. Zato to su uli ono to su eljeli uti. to se sad
vie ne osjeaju tako naputeni.
Roger zatrese glavom.
- Sve to zauuje. Postupaju s njim kao s prorokom. Blagi Boe, ta gdje ste
samo pronali to strano stvorenje?
Sir Frederick slegne ramenima, raskine omot cigare i omirisa je.
- Znate kako je u Belfastu. Svatko tko je glagoljiv i ima deset funti u depu
moe unajmiti atru i u nekoliko se mjeseci potvrditi kao baptist, prezbiterijanac,
metodist ili to slino.
- Taj je ovjek izazvao nerede - ree Roger jo uvijek u nevjerici.
- To je alosno - promrmlja Weed neiskreno. - Rogere, ne bih htio da me
smatrate preuzetnim, ali vi ste upravo poduzeli prve korake u politici i jo ste u
tome poetnik. A pokrajina je, kao to dobro znate, jo u embrionalnom,
izoliranom i sterilnom duhovnom stanju. Osjetili ste potrebu da se prikljuite borbi
za odranje Ulstera, ali mislim da vam nije posve jasno kako danas i u ovo vrijeme,
kad zapadnemo u tekoe, naprosto ne moemo traiti pomo vojske. To su
izmijenili Gladstone i cijeli taj prokleti liberalizam. Moramo se osloniti na puk, ma
kako se to inilo odvratnim. Temelj nae moi je protestantsko jedinstvo, Oranjski
red, ako hoete. to naem dobrom alsterskom puku nedostaje u kulturi i svjetskoj
mudrosti, to on nadoknauje prividnom pobonou. To je priprost mentalitet.
Moe se nahraniti i usreiti s nekoliko mrvica zastarjelog vjerovanja kojima zaini
njihovu svakodnevnu zobenu kau. Maclvor, ma koliko moe biti vama i meni
odvratan, umije rei upravo ono to ti ljudi ele uti, a nema boljeg naina da se
postigne njihovo jedinstvo od toga da se u njima potakne pravedan bijes... sveti
gral... kriarski pohod... takva vrst besmislice.
Sluga ue i javi da je privatni vlak sir Fredericka stigao i da eka na
sporednom kolosijeku nedaleko od Hubble Manora. Roger smjesta otpremi
ovjeka i prstima zdvojno proelja kosu.

- Moda je to u Belfastu uobiajeno, ali ja ovdje neu dopustiti namjerno

izazivanje nereda.
Sir Frederick ustane sa stolca, zakopa prsluk, prie Rogeru i pokroviteljski
mu poloi ruku na rame.
- Svidjelo se to vama ili ne, Oliveri Cromwelli MacIvori ipak su najjae
oruje u naem arsenalu.
Roger proeta nekoliko koraka, zatim se vrati i upita, gledajui zabrinuto:
- Jeste li ve razmiljali to bi se dogodilo kad bi Oliver Cromwell Maclvor
odluio preuzeti inicijativu?
Weed se nasmije.
- To je potpuno nemogue. Ja ga drim u svojoj vlasti, bezuvjetno mi je
obvezan. On to zna.
- Za sada, moda. Sami ste rekli da je lukav, astohlepan, bezobziran i
darovit avao. Tri dana sam ga paljivo motrio. On nas mrzi. Do prije dva dana
nije se mogao probiti u Hubble Manor ili u londonderijevsku katedralu. Mrzi nas
jer zna da njega i njegove brbljarije proziremo i da ga koristimo da poslui naoj
svrsi. Ali kaem vam da on, negdje u dnu svoje iskrivljene, sitne crne due, stremi
da preuzme igru, da uzme sve u svoje ruke.
- To je malo dramatino, zar ne? Ako sve tonije promotrite, on nije mnogo
vie od darovitog agitatora, i ako bi ikad dolo do biranja, puk bi bio dovoljno
razborit da ostane uz nas. Ljudi dobro znaju na kojoj je strani kruh namazan
maslacem.
- No jesu li uistinu dovoljno razboriti? - pitao se Roger. - uli ste besmislice
koje su progutali. Zastrauje pomisao kakvu hipnotiku mo ima on nad njima i da
bi se ona mogla okrenuti protiv nas.
- Dragi Rogere, uvjeravam vas da nikad nee doi dan kad vojska i
tvorniari nee moi nadzirati jednog O.C. Maclvora. Upotrebljavat emo ga samo
tako dugo dok svoj kruh zarauje u nau korist.
- I ja bih vas jednako ozbiljno htio uvjeriti da ete zakljuiti kako je opasan
im samo gikusi vlast. Imat e rulju u depu, i mi emo biti nemoni. Vi se sad
povezujete s njim jer vjerujete da je to za dobro Ulstera. Neptvoreno reeno,
mislim da oijukate s avolom.
Weed namjesti svoj najdobroduniji smijeak.
- Razumije se da oijukam s avolom - ree. - Upravo se o tome u Ulsteru i
radi.
Dok su sluge iznosili sir Frederickovu prtljagu, Roger je i dalje ostao
nervozan. Weed odbaci cigaru u kamin.
- Kolonizacija je teka stvar - ree - ali pogledajte to nam je u Irskoj u igri.
elite li to izgubiti, ili poduzeti to treba?
- Kad cijena postaje previsoka? Svjesno sklapamo jedan odvratan savez za
drugim, s manijacima poput Maclvora, kako bi odrali zastarjeli mit o reformaciji i
mogli vladati gomilom. Namjerno primjenjujemo mrnju i fiziko nasilje kao
politiko oruje.

- Razvedrite se - ree Weed - ta to u ovom ili onom obliku radimo ve

stoljeima.
- I stvaramo udovinu rasu. To me plai... ti Ulsterani sa svojim nezdravim
vjerskim arom. On je poruga zdravom razboru.
- Pa, sve ovo ovdje poruga je zdravom razboru - ocijeni Frederick Murdoch
Weed. - Ako se to od nas zahtijeva, tada to moramo uiniti, ukoliko vi ne znate
kakav drugi nain da grofovska dobra zadrite kao dio Ulstera, a Ulster kao dio
Engleske.
Roger u obrani rairi ruke.
- Ponekad vjerujem da se polagano guimo u mrei vlastitih intriga. - Poli
su dugakim hodnikom i sili irokim stepenitem. Sir Frederick se zahvali
sluinadi koja ga je posluivala te pohvali domaicu i glavnog kuhara, ostavivi
kuvertu koja je potvrivala njegovo priznanje. Roger ga otprati do koije.
- Trebat ete nam u stranci - ree Weed. - Nadam se da emo ostati u vezi.
- Za ouvanje unije... da, stojim vam na raspolaganju.
- I, Rogere, ne brinite pretjerano zbog nereda. Naposljetku, i to je samo
jedan krvavi sport, a to kodi sve dok vjeruju da je krv prolivena u plemenitom
nastojanju?
- Sretan vam put - ree Roger, kimnuvi koijau. Gledao je kako se koija
udaljuje dugom alejom topola i nestaje kroz glavna vrata.
ETRNAESTO POGLAVLJE
Vidio sam ve i ljepe krumpire od Conorova i mojeg lica i lica naih oeva.
Bili smo posuti oteklinama i masnicama. Ni Conor ni ja nismo mogli podignuti
desnu ruku, toliko nas je boljela od bacanja kamenja. Iduih dana bili smo zauzeti
uklanjanjem barikada, raiavanjem kra i smjetajem beskunika u opinske
kue gdje e se o njima brinuti. Bilo je to vrijeme ispunjeno suzama i bijesom.
Petoro katolikih rtava sahranjeno je poput muenika. Za lijesovima stupao je
cijeli Bogside, bilo je tragine pompe i plamenih govora, koji idu uz to.
Dok smo mi s prividnim mirom pretraivali izgorjele ruevine, posvuda su
se vrzmali britanski vojnici i pojedinane bande oranjaca. Momci od odbora za
obranu Bogsidea straarili su na isturenoj liniji od vanjske Biskupove ulice do
Iniscarn Roada, od William Streeta do Brandywella.
Glavni skup zbog kojeg smo i doli u Derry morao se odgoditi zbog nereda,
a to je u neku ruku bilo dobro, jer se nas etvorica u takvu stanju ne bismo usudili
kod kue izai enama na oi.
Stara kraljevska bolnica na uglu Blight Lane i Stanley's Walka, u kojoj se
umiralo od groznice u vrijeme gladi, bila je odavno naputeno i propalo zdanje,
kad su neke organizacije dole na pomisao da je ponovno osposobe jer je Bogsideu
nedostajala prikladna dvorana za skupove. Sad se nazivala Celtic Hall i bila
sveope sastajalite. Tu su Irska stranka a i Zemaljski savez imali svoje sredite.
Dvorana je bila mala - primala je samo nekoliko stotina ljudi - ali ju je vrijedilo

pogledati. Visile su ondje zastave i zeleni barjaci sa zlatnim harfama i'ak je jedna
mala glazba svirala, neznatno ratimano, buntovnike pjesme.
Conor i ja smo uranili i zaposjeli stolce u prvom redu kako bismo mogli
sjediti naim oevima do nogu.
Duh koji nas je prije dvije noi poticao da se uspjeno obranimo sad se
zarazno irio. Skupu je predsjedavao O'Garvey, a iza njega bili su sveano
poredani svi kandidati Donegala, Tyronea i grofovije Derry, i kako je koji bio
predstavljen, zaorio bi pljesak i zasvirala glazba. Svi su o izborima govorili jako
optimistino. Bilo je zatim slubenih izvjetaja razliitih odbora, najava daljnjih
skupova i zaredao je eir za priloge. U ve zagrijanu raspoloenju Kevin
O'Garvey predstavi glavnog govornika - doputovao je ak iz Dublina - uzbudljivog
ovjeka po imenu Michael Roche, odjevena sukladno svom imenu, naime kao
elegantni Dublinac. O Rocheu, vodeem lanu stranke, govorilo se da je bliski
suradnik samog Parnella. Premda je i sam bio katolik, oito je bio izdjelan iz
drukijeg drva nego stanovnici Bogsidea i zakupci.
Rocheovi su bili stara plemika normanska obitelj, koja se ubrajala meu
znaajne irske grofove, no kad je Michael Roche uzeo rije, prozborio je naim
jezikom.
Njegov otar, zvonak, snaan glas dopirao je do posljednjeg reda:
- Osvojit emo ezdeset do ezdeset i pet mjesta, i ovaj put nas nee
odgurnuti ustranu kao siromane roake. Irska stranka, koja se bori za autonomiju,
stajat e izmeu konzervativaca i Gladstoneovih liberala poput jezica na vagi, i
tako mi Boga, primorat emo vladajuu stranku da plati cijenu za nau podrku!
To je pokrenulo sluatelje i potaklo ih na glasno odobravanje.
- Ako pogledate oblik mojeg nosa i posluate moj glas, znat ete da sam i ja
samo jedan Paddy. Ne dajte se prevariti mojom odjeom i mojim imenom... Ja
sam jednako tako Mick kao svaki ovjek u ovoj dvorani, i ne drem ni pred
jednim Englezom. Ponavljam vam iz vlastitog iskustva u Westminsteru da nas
nikad ni jedan Englez nee razumjeti, ali dokle god moramo s njima poslovati,
Gladstone je za to meu njima najbolji. Gladstone zna stvarnost irske autonomije.
Mi ne elimo vie biti otrcan, udan narodi koji savjetnici i ministri Njezinog
Velianstva ignoriraju. Sa Charlesom Stewartom Parnellom na elu sami emo
krojiti svoju sudbinu!
Moram rei, to je uzburkalo nau krv, i Michael Roche bi od svih gromko
pozdravljen. Podsjetio je na uspjehe koje smo postigli Zemaljskim savezom i
naom beskrajnom borbom s Krunom i pozvao odrpanu legiju pred sobom da
ubudue svoja nastojanja udvostrui i utrostrui.
Kad je naposljetku sjeo, cijelo je sluateljstvo stajalo i pljeskalo.
Konano Kevin uspije uspostaviti red i zapita ima li pitanja. inilo se da
Michael Roche ima spremne odgovore jo prije nego to smo pitanja izustili, tako
je bio pametan. Posljednji ustane Tomas Larkin. Zavlada duboka tiina, jer se u
maloj dvorani Tomas uinio jo veim, a svi su ve bili saznali za njegova junaka
djela na barikadi u William Streetu.

- Preostaje jedno jedino pitanje - ree Tomas - koje se od samog poetka

prijetei nadvilo nad sve. Pitanje na koje ne znam odgovoriti kad me pitaju i koje
baca u oaj.
ak i ako izborimo Zakon o autonomiji, to moe sprijeiti Dom lordova da
uloi veto?
- Na ovo u ja odgovoriti! - povie netko iz zadnjih redova.
Glave se okrenue. Tamo straga sjedio je jo jedan kico.
Michael Roche skoi na stolac i glasno zatrai da ga sasluaju.
- Gospodo! Panja! Danas ujutro u hotelu primio sam Parnellov brzojav
kojim izraava krajnju zabrinutost zbog ovdanjih nereda. Javio je da e, ako ikako
bude mogao, jo danas doi u Derry. Gospodo! S velikim zadovoljstvom i radou
predstavljam vam prisnog prijatelja, ovjeka kojeg je Irska pozvala a on se tom
pozivu odazvao, naeg vou... CHARLESA... STEWARTA... PARNELLA!
Ah, sveta majko, nikad nisam pomislio da u doivjeti da ga vidim svojim
oima! Dolazio je, koraajui mirno sredinom dvorane, kao Isus po moru.
Uspravan! Visok! Suzdrljiv! Divan! Sveta majko, alaj je bio lijep, kao sam Isus!
Svi su se popeli na stolce i vikali iz petnih ila, plakali i poskakivali, dok je on
mirno, kao u nedjeljnoj etnji, stiskao ruke to su mu se pruale ususret, kimajui
poput kralja - na vrhovni poglavica, slavljen od svojih ratnika, nepokolebljivo
dostojanstven.
Kad je stigao u sredinu dvorane iza redara koji su mu krili put, zaorie
povici:
- Parnell! Parnell! Parnell!
- Parnell! Parnell! Parnell! - bujalo je poput monog zbora potresajui grede
i diui se k nebu. Dok su mu pomogli na govornicu, vrhunac je bio zagluan i
kako nije prestajao, mahnuo je.
- Parnell! Parnell! Parnell!
S podignutim rukama zamolio je tiinu, i u trenu se sve stia da se mogla
uti igla u padu.
- Tko je postavio pitanje? - upitao je s jakim britanskim naglaskom.
- Tomas Larkin iz Ballyutoguea.
- Kiltyjev sin?
- Da.
- Doista sam poaen - ree Parnell. - Moete li to zamisliti! Charles
Stewart Parnell stajao je tako blizu mene da sam mogao ispruiti ruku i dotaknuti
ga, a on ree da je poaen to je upoznao Tomasa!
- Stvar je u tome, Tomase i svi vi ostali koji ste razmiljali o istom pitanju,
da ovo nije borba od jednog dana. Tu borbu jedan jedini zakon nee dokrajiti. To
je rat, rat koji e prestati tek kad Irska postigne potpunu nezavisnost. Juer su bitke
vodili Wolfe Tone i O'Connell, bitke za zemlju i za vjersku slobodu. Danas vodimo
bitku za autonomiju, sadanju strategiju u tom ratu. Ovim izborima elimo postii
da Irska i irsko pitanje postanu najvaniji pojedinani problem britanske politike.
Primijenit emo svaku parlamentarnu taktiku koja nam je na raspolaganju i

sadanju tendenciju k liberalizmu potpuno iskoristiti. Jedan veto Gornjeg doma e

rvanje o Zakon za autonomiju samo odgoditi ali ne i onemoguiti.
To je bilo dovoljno jasno da sam i ja mogao shvatiti. Parnell je tad govorio
tiho i saeto o svakom problemu o kojem je bio pitan. Njegova mirna i logina
odlunost poticala je i djelovala zarazno. Conor je sluao otvorenih usta poput
mladog sokola. Kad je skuptina zavrila, prvi je stigao do Parnella, i premda su se
oko njega natisnuli, pred mojim se oima zbila arobna stvar. Conor Larkin i
Charles Stewart Parnell kao da su bili sami samcati u dvorani, sporazumijevali su
se bez rijei i inilo se da je svaki u onom drugom dotaknuo neto to je skriveno
duboko u njemu. Ispruio je ruku i prihvatio Conorovu, a Conor iskrivi lice od
boli, i mislim da je Parnell tada uoio Conorove ozljede i masnice. Smjesta je
shvatio.
- Ti si sin Tomasa Larkina?
- Da, zovem se Conor.
- Stanujem u Donegal House. Ako svrati, recimo za sat, mogli bismo malo
popriati.
- Ah, sir, to ne bih mogao, ne bez mog prijatelja Seamusa.
- Pa naravno, mislio sam obojicu.
Bio sam tako uzbuen kad smo se bliili Donegal Houseu da umalo nisam
povratio. U predvorju tiskali su se politiari, molioci i posjetioci, ali to da kaem:
sam Michael Roche ekao je na nas i poveo nas mimo svih u salon Charlesa
Stewarta Parnella.
I tu smo stajali sami pred njim. Bio bih se najradije spustio na koljena i
poeo moliti, ali sam se stisnuo uz Conora i nastojao razborito odgovarati na
pitanja. Parnell je razgovarao s Conorom - inilo se beskrajno dugo - gotovo punih
deset minuta i tad uze neto s pisaeg stola.
- Htio bih ti darovati ovu knjigu, Conore. I, naravno, podijeli je sa
Seamusom.
Conor oblizne usnice i napne se da proita naslov. Zatresao je glavom i
vratio knjigu.
- Bila bi teta da ovo date meni - ree. - Bit e gubitak ako to poklonite
meni.
- Eh, ti namjerava jednog dana dobro nauiti itati, zar ne?
- Da, to hou, gospodine Parnelle.
- Sauvaj je do tada. Naslov joj je Ljudska prava, a napisao ju je Amerikanac
Thomas Paine. Sadri neke jako vane misli koje bi ti trebao znati.
Turnuo je knjigu natrag u Conorove ruke, a Conor, na rubu suza, obori oi.
- Gospodine Parnelle - proaptao je - kako to da rtvujete svoje vrijeme na
niticu poput mene?
A Charles Stewart Parnell isprui ruke i lijevom dotakne Conora a desnom
mene.
- To je jedan od naih najveih problema ovdje u Irskoj. Predugo smo se
osjeali niticama. Ti si i te kako netko i neto, Conore Larkine... razumije me,
mome?

- Da, razumijem vas - ree on.

Kad je Conor natrake izlazio iz sobe, nisam se mogao svladati da ne
pritrim Parnellu. Bacio sam mu ruke oko vrata i rekao:
- Bog vas blagoslovio, gospodine Parnelle.
Cijelu smo no probdjeli u sijenu pod dojmom tog trenutka, jer nismo htjeli
da proe. Conor je listao knjigu i traio u njoj rijei koje je znao. Ve pozno stie i
Tomas da pregleda nae ozljede i poloi nas na spavanje. Bio je pomalo tuan.
Doveo je Conora u Derry da mu razbije iluzije i pokae runu stvarnost. A sad je u
Conoru zaplamsala vatra koja za ivota nee ugasnuti, i to je njegova oca teko
uznemirilo.
PETNAESTO POGLAVLJE
Sir Frederick energino pokuca na vrata jabuicom svog tapa. Caroline ih
nestrpljivo otvori. Njezin srdaan zagrljaj svjedoio je da joj je njegovim dolaskom
odlanulo. Vremena su se promijenila, zakljuio je. Prije je morao proeljavati
Rive Gauche da je pronae u kakvoj od Boga zaboravljenoj strmoj etverokatnici.
Premda je njezin hotelski apartman bolje pristajao njezinu poloaju, jedva da je bio
u skladu s njezinim starim bohemskim nainom ivota. Bila je neobino blijeda i
na rubu ivaca.
U svojem pismu nije ga dodue pozvala da doe u Pariz, ali nije rekla ni da
ne doe. Podtonovi i ono to je proitao izmeu redaka dostatno su ga uznemirili
da prijee Kanal. Poto je unajmio apartman na dnu hodnika i pojeo prvi francuski
obrok za kojim je uvijek eznuo, polagano je napredovao do sri njezine nespokojnosti.
- Jesi li pronala kakve dobre slike?
- Postaju rijetke - odgovori Caroline. - Impresionistika kola rtva je svojeg
vlastitog uspjeha. Sad ima previe loih imitatora, a cijene Corota i Ingresa
naprosto su sablanjive.
- Hmmm. - Pokuao je zaobilazno. Caroline je postajala sve razdraenija.
- A jesi li se inae dobro zabavila?
- Uope nisam, k vragu, a ti to dobro zna - odsijee ona.
- to se dogaa, Caroline?
Pola je k balkonskim vratima, otvorila ih i stupila na balkon. Divan trg
Vendome i oivljena kolonada preko puta pruali su savrenu sliku.
- Ne vjerujem da su svi slikari odjednom napustili Pariz - ree on.
- ini se da su svi ostarjeli - primijeti ona - a i ja. -Neto je popravljala na
penjaici u loncu. - ini mi se da napredujem. Mladi ljudi su mi krajnje dosadni,
drski, hvastaju se muevnou koju jo nisu stekli, i najvjerojatnije nikad niti nee,
i jadni su ljubavnici. Njihove direktne konjike jurie nikad nee zamijeniti
istananost. ak i vjerni stari Claude Moreau provodi dane po otrcanim kavanama,
koje su mi se ranije inile sjajne, i beskrajno pria o stvarima to sam prije drala
sudbonosnim ili zabavnim. Stubite do njega je previsoko, krevet pretvrd, a voda
prestudena. Zbog uloga neprestano oslanja nogu na stolac i jastuk, a bolest

podrava jer ne prestaje piti goleme koliine jefinog crvenog vina. Prokleta je
pijanica. Ah, Freddie, bilo mi je grozno.
Istodobno su uzdahnuli.
- Pa to da radimo? - upita on.
- Treba prestati bjeati, mislim.
Studeni vjetar potjera ih natrag u salon. Njezine prve rijei predaje trebalo je
da ga ispune stanovitom zluradou, ali znao je da je jedan od najmonijih oblika
njihove obostrane ljubavi bio potovanje i divljenje njezinoj nezavisnosti. Stoga je
alio to je vidi poraenu.
- Mislim da mi se cijelo zadovoljstvo u ivotu zasnivalo na tome da tebi
pobjegnem - ree ona. - Dokle god sam to - bez obzira na to koliko smijeno mogla opravdati, to me vrlo zabavljalo. Bilo je veselo, dokle god su se strast za
uitkom i egocentrina razmetljivost mogli racionalno objasniti. Sada je odjednom
nestalo sadraja ivota. Vie me ne raduje i ne oduevljava da se vozim na vrtuljku
i ne priinja mi zadovoljstvo izazivati tvoj bijes. Mislim da je dolo vrijeme da
ponem zaraivati svoje uzdravanje, a sve ukazuje na to da je Roger Hubble moje
uzdravanje.
Weed raskopa prsluk i okovratnik te razvee kravatu.
- Jednom sam rekao da u dopustiti da sklopi slab posao, ali neu pristati da
se upusti u neto to te moe unesreiti.
- Nije Roger Hubble taj koji me ini nesretnom, samo ono to on znai, kraj
ludosti, injenica da Caroline Weed silazi i postaje zrela.
- Vjeruje da bi mogla pokuati s njim?
- Ako se u to upustim, Freddie, uinit u sve da bude kako valja.
- Mislim da je to kraj igre u kojoj sam i sam uivao -ree Weed. - Nerado
priznajem, ali bilo je zabavno. Volio bih da mogu rei da sam oduevljen tvojom
odlukom.
- Freddie, ja elim zaraditi svoje uzdravanje. Samo, ta me je spoznaja
zgranula.
Kimnuo je.
- Kad se sve to slegne, mislim da e znati da si donijela zdravu odluku. On
je doista neobian ovjek.
- Mogu li ti neto rei? Pomalo ga se bojim. Cijelo vrijeme govori o
nevanim stvarima, a uistinu me prozire skroz naskroz i puta me da tjeram svoje
smijene igrice.
- Znam to hoe rei - ree njezin otac. - Brigadir je to prvi uoio. On je
uvijek ispred tebe i eka da ga sustigne. Mislim da emo na kraju krajeva oboje
trebati Rogera. On ima istanan osjeaj za susprezanje, takt u pregovaranju, ruku
na bilu vremena i sokolovo oko za budunost. Razmilja; njegova prokleta glava
prava je stupica. Nikad ga nee zatei da slijepo bikovski navaljuje kao Weedovi.
Pazi, taj e ovjek biti jedna od kljunih osoba u odluci za Ulster.
Pijui aj, svatko se za sebe mirio s tom injenicom.
- Sad kad je Rubikon prekoraen - ree ona - mogla bih si ak dopustiti da se
zagrijem za to to mi predstoji.

- Izvrsno! - ree sir Frederick - tako neka bude. Pa onda, da pokuamo, zar
ne?
Putovanje u Hubble Manor bilo je prividno poduzeto da se zakljue
pregovori to su ih vodili lord Roger i brigadir Maxwell Swan. Suhi dok Caw &
Train, ljevaonica i tvornica strojeva bili su tvrtka skromnog opsega za preinake i
popravak brodova iz Londonderryja i sjeverozapadne Irske, povremeno i onih
oteenih u nevremenu. Tvornica brodogradilita je zapravo iskljuivo
opskrbljivala eljeznim proizvodima tri grofovije. Sir Frederick je uputio
velikodunu ponudu svim dioniarima, osim lordu Rogeru, za otkup njihovog
dijela, da bi tako postao jednakopravan suvlasnik. Ta je transakcija obvezivala
Weeda da modernizira Caw & Train, jer je pogon bio, poput veine u
Londonderryju, prilino zastario.
To to je Weed kupio polovicu suhog doka imalo je prije simbolino nego
praktino znaenje. Ta je gesta nedvojbeno ukazivala na to da sir Frederick i ostali
belfastski industrijalci priznaju Londonderryju pravo na njegova vlastita trita.
Osim toga bila je to nenapisana potvrda da je Zapad povezan s Belfastom u
politikom planu za Ulster, bez obzira na to kako e on izgledati. To je jamstvo
bilo golema pobjeda Rogera Hubblea te je stvorilo povoljnu atmosferu za buduu
suradnju izmeu oba kraja te pokrajine.
Jedva je ugovor bio potpisan, Roger i sir Frederick poee ispitivati
mogunost za podizanje moderne tvornice lokomotiva i radionice za popravak
strojeva. To je ukazivalo na to da e moda doi do spajanja eljeznica u
transalstersku liniju.
Iako su pregovori voeni paljivo odvagnutim rijeima, nije ipak moglo biti
sumnje u skriveni smisao, koji je prisutnost Caroline Weed samo jo potcrtavalo.
Roger je to obavio igrajui. Prema svemu to je kipjelo ispod povrine odnosio se s
hladnokrvnom ravnodunou. Bilo je to prvi put da se netko tako poigravao s
ocem i keri Weed. No Roger nije likovao a niti se napuhavao zato to je bio
nadmoan.
Hubble Manor i Londonderry uinili su se Carolini oajnima, gotovo
neprihvatljivima. Dvorac je i sad sadravao onu istu zapraenu zbirku uspomena
koje se sjeala od prije niz godina. Po njezinu sudu, trebalo je duboko posegnuti u
dep i utroiti godine na to da se osposobi za stanovanje. A Londonderryju nita na
svijetu nikad nee moi oduzeti provincijski peat. Ako je Ulster bio kulturna
pustinja, Londonderry je bio samo arite tog tla. Ali je sam po sebi predstavljao
neki izazov. Preureenje Hubble Monora moglo bi biti zabavno, a pomisao da bi
moda mogla pokuati civilizirati Londonderry imala je zanimljive aspekte.
Caroline se polagano mirila sa situacijom a da nije osjetila elju da joj izbjegne.
Meutim, pojavila se zapanjujua zapreka; Roger ni na koji nain nije odavao to
misli. I dalje je bio Ijubezan domain, no jednako toliko i zakopan. Carolini je
postalo jasno da e ona morati preuzeti ulogu napadaa.
Jednog kasnog poslijepodneva dotumarala je u Long Hall, dio nekadanjeg
dvorca koji je u poarima i pljakama ostao prilino netaknut. Long Hall bila je
golema dvorana gotovo gotske smionosti, a njezinu su povijest dokumentirala ulja

nadljudske veliine na zidovima na kojima je bila ovjekovjeena cijela grofovska

loza.
- Ah, ovdje ste - dovikne Roger s drugog kraja. - Kako ste, za ime svijeta,
uli ovamo?
- Stranji je ulaz bio otvoren, vani je kiilo, a Freddie me odmalena uio da
se uvijek pred kjom sklanjam.
Roger namrti nos zbog vlage i sumraka.
- ini mi se da bi dvorani dobro dolo malo dotjerivanja. Nije se, koliko
znam, upotrebljavala otkako moj otac ne ivi u dvorcu.
- Ovo drutvo zastrauje. - Caroline pokae na nizove slika na zidovima
dugakim etrdeset i pet metara, po kojima je dvorana nazvana dugom dvoranom.
- Galerija hulja - ree Roger.
Zakoraio je nekoliko koraka i zastao ispred Calverta Hubblea, prvog grofa
od Foyle, utemeljitelja loze. Podigli su pogled prema klasinom portretu ratnika
koji jae upropanj na elu konjice u juriu.
- Lorda Calverta nisu zadovoljavale sitnice - ree Roger. - Kad je glavnina
Elizabetine flote pristala u Kinsaleu da dovri podjarmljivanje neugodnih Kelta i
otpadnikih Normana, Calvert se odvojio, pojahao obalom sve do Lough Foyle i
prisvojio svaki centimetar zemlje kojim je proao.
Roger se zanjie na vrcima prstiju, izvodei pri tom rukom svoje tipine
kretnje, koje su se Carolini ve poele sviati.
- Za svoje usluge Calvert je dobio barunsko leno, jedva dostatno da podri
njegov apetit. Njegov mu plodan um pomoe uvjeriti kralja da Ulster treba
kolonizirati. Kupujui zemlju po peni za jutro, utemeljio je grofoviju i tad
poprodao opine zajedno s gradovima po pet stotina funti. Dobro seljako imanje
na zemlji O'Neillovih stajalo je pet funti. Takva se prilika nije mogla odbiti, i tako
su tisue lojalnih kota dole u zemlju.
Ubrzo je gramljiv momak posjedovao zemlje na obje strane Foyle,
ribolovna prava u zaljevu i od svakog je broda koji je isplovio ili uplovio u
Londonderry ubirao pristojbu. irei se dalje na istok izmislio je naslov vis-counta
Coleraine, koji ja nosim sa stanovitim zaziranjem.
Naslov viscounta Coleraine bio je izmiljen za budue muke nasljednike da
bi se naselja oko Coleraine i ua rijeke Bann mogle svojatati kao dio grofovskog
posjeda. Ali jao, sudbina je htjela da se Calvert sukobi s Chicheste-rima, koji su
prisvajali lena od istoka na zapad, kao to je on radio sa zapada na istok. Kau da
se lord Calvert pjenio kao vukodlak kad je Chichesteru podareno pravo na ribolov
na rijeci Bann i u Lough Neaghu.
Caroline se tako srdano nasmijala da je na trenutak zazvualo kao da se to
smije njezin otac.
- No tim se udarcem Calvert nije dao smesti - nastavi Roger - nego je
marljivo radio dalje. Kako bi osigurao obranu grofovije, smislio je nov domiljati
plan: nagovorio je kralja da cijeli grad Derry da u zakup londonskim cehovima.
Ustanovljeno je asno irsko drutvo da provede taj plan, a grad je preimenovan u
Londonderry - to ime starosjedioci ni danas ne priznaju. Kao opunomoenik prve

engleske kolonije, lord Calvert je nadzirao ili manipulirao svim trgovakim,

poljoprivrednim, vojnim, politikim i novarskim poslovima sve do svoje prerane
smrti od pia i razuzdanog ivota u dobi od etrdeset i etiri godine.
- Osjeam da me elite zgranuti - ree Caroline.
- Zgranuti vas, zaboga, nikako - ree Roger, udaljujui se brzo. - injenica je
da sam prema Calvertu bio velikoduan. Doite ovamo - ree nastojei potisnuti
osjeaj izazvan njezinom blizinom.
- Ovo je moj osobni kandidat za Hubblea koji je nadmaio sve ostale
Hubble. Sidney, broj tri. Kad ovjek gleda to energino, plemenito dranje, nikad
ne biste vjerovali da je bio asmatian kepec, no usprkos tome zapanjujui general.
Bio je Cromwellov ovjek u zapadnom Ulsteru i u tom je svojstvu predvodio tri
najglasovitija pokolja u irskoj povijesti. Kako u britanskoj riznici nije bilo novca za
plaanje Cromwellovih ludosti, katolike, kao to znate, iselie na zapad od rijeke
Shannon, i tri milijuna jutara njihove zemlje bi zaplijenjeno, od ega lord Sidney
prigrabi koju stotinu tisua za sebe. Lukavo je od toga velike dijelove podijelio
meu Cromwellove vojnike za zaostalu plau i tako uspostavio osobnu vojsku u
svojoj grofoviji. Konjika milicija, koja je ponikla od tih vrstih momaka, stekla je
zastraujui ugled... i to ne bez razloga. Ostali preci bili su u razliitom stupnju
manje znaajni ljudi.
Caroline i Roger dospjee do prednjeg ulaza u dugu dvoranu, zatvorenu ve
godinama.
- Moj djed, lord Morris, nazvan grof Glad - ree Roger - i moj otac, jedini
grof u pomorskoj uniformi. - Iznenada Rogerova rjeitost presui te on nelagodno
uuti.
Caroline prie teko oteenoj kovanoj ogradi koja je zagraivala veinu
ireg dijela predvorja.
- Divna je - ree - trebalo bi je obnoviti.
- O tome nisam nikad mnogo razmiljao - odgovori Roger.
Dodirnula je ogradu, pogledom je odmjerila sve do njezina gornjeg ruba, a
onda se odluno okrenula Rogeru.
- Moda bih to ja trebala uiniti za vas - odvrati.
- Shvaam to mislite - odgovori Roger nelagodno.
- Rogere, jednom ste rekli da nemate pojma kako biste mi se svidjeli. Sada
sam ja u istom poloaju. Vi ste zagonetka, izmiete mi. to ste naumili sad kad ste
postigli da vam Weedovi jedu iz ruke?
Roger Hubble pocrveni i, izbjegavajui njezinom upornom pogledu, povue
se u jedan zapraeni izrezbareni stolac visoka naslona, slian prijestolju.
- Zapravo sam - ree - o toj stvari mnogo razmiljao.
- I to ste zakljuili?
- Vi ste nevjerojatno razmaeni, lukavi i despotski, a ja ne elim provesti
ostatak svog ivota zapodijevajui s vama jednu borbu za drugom. Ne elim vam
gledati u oi i pitati se kakve vam sad lukave misli prolaze glavom. Da citiram
dragog sir Fredericka, mogu vraki lijepo ivjeti bez svih tih enskih spletaka. A ne
elim ni svaki put kad drui od pohote pogledate oznojene miice kakvog

polunagog radnika, zapadati u ljubomoran bijes. Neu da postanem revan

budoarski akrobat pun straha pred bandom nepoznatih pustopanika i zavodnika.
Sad je ponovno nastupila ona stara Caroline, velianstveno uzvijenih lea.
- A ako ba hoete znati, ja ne elim taj va prokleti naslov, ne elim
potroiti ostatak svog ivota da ovu jezivu ruevinu osposobim za ljudsko
stanovanje, a na vama nema nieg tako vraki divnog!
- Imate potpuno pravo, Caroline - odgovori Roger tiho. - Nita nije ba tako
privlano, u tome je stvar.
- I k tome jo taj Londonderry!
- I u tome imate potpuno pravo. Vi ne pripadate u kolonije kao prognanik.
Uvjeren sam da ste zamijetili da ovdje nema portreta Hubbleovih ena. Bile su
odabirane po svojim skromnim odlikama i sposobnosti za raanje. to se mene
tie, mislim da bih i ja bolje proao s nekom priprostijom, pokornijom i glupljom.
- Prokleti pas! - povikala je i prodrmala eljezna vrata u elji da izae.
- Bojim se da emo morati izai na drugom kraju -ree on.
Okrenula se bijesno.
- Bezobraznik! - i projurila mimo njega. Dvorana je bila vrlo dugaka,
dovoljno duga da poniznost, svojstvo inae Weedovima nepoznato, nae put do
njezina srca. U sredini dvorane usporila je i zastala drui u zebnji dok joj nije
priao s lea. - Ne znam to mislite o meni kao eni - rekla je nesigurno - ali ja se
ne bih nikada udala a da muu ne poklonim svu svoju ljubav.
- Poteno od vas, Caroline, to to kaete, ali ja sam konvencionalan ovjek.
Ne bih mogao trpjeti enine ljubavne afere. Tono uzevi, pomalo sam
staromodan.
- Do avola, to jeste - ree ona. - Rogere, ja znam da ste vi gazda u kui.
Slegnuo je ramenima.
- Ah, samo stoga to sam malo silovit s nekim kome je to novo, ipak nemam
volje da igram Petrucchia kod tvoje Katherine. Ukroena goropadnica nije nikada
bio moj omiljeni Shakespeareov komad.
Ispruila je ruke, primila ga za miice i tijesno se privi-nula.
- Da pokuamo i vidimo kako e ii - molila je - molim, ti me ludo
uzbuuje.
Rogerove sive oi omekaju i prvi put otkako ga je znala, nije u njima bilo
napetosti. Kimnuo je krzmajui.
- Mislim da bih to volio - ree.
Lovaka kua Hubbleovih, Knockduff, leala je u brdima na suprotnoj strani
Inishowena, izmeu Lenana i Dunree Headsa, pruajui nezaboravan pogled na
Lough Swilly.
Uza svu nesigurnost, koja ga je spopala kao budueg Carolininog
ljubavnika, Roger Hubble bio je samo ovjek, a naposljetku on nije bio spreman da
izgubi nju... jednako kao to ni ona nije bila spremna da se odrekne njega. U tom
spoju dviju jakih linosti, koje su se meusobno do kraja tovale i bile spremne da
se u odreenim podrujima podvrgnu nadmoi drugog, partnerstvo se
primjenjivalo preutno, ali do kraja, u pravom smislu rijei. Voljeti snagu drugog,

poveavati je, upijati i unositi u sebe, umjesto da je mrzi i napada. Konano

uvrenje te veze bilo je neka vrst straha, straha da ne izgube jedno drugo. Nakon
to su dovde doli sami i sad otkrili da pripadaju jedno drugom, taj je strah
zauvijek dokrajio nadmetanje meu njima.
Kao svadbeni dar svom tastu, lord Roger spoji svoje eljeznike pruge sa sir
Frederickovim, stvorivi tako prvu transalstersku liniju, a viscountessa Caroline
ue u carstvo Hubbleovih da nastupi svoju vladavinu.
ESNAESTO POGLAVLJE
Pribliavali smo se etvi nesigurna koraka. Izbori su se teko i prijetei
nadvili nad nas. Nicale su glasine, brzo kao prijetee ljetne munje. Prialo se da e
otkupne cijene vune, ita i mesa beznadno pasti i da e doi do ogranienja
trgovinskih povlastica koje Irska uiva i do uvoenja carine. Zaredae prie i o
povienju zakupnina i istjerivanju. Dok su otac Lynch i drugi predstavnici Boga i
Krune grmili protiv krivovjernih fenijaca, major Hamilton Walby preobrazio se u
demagoga po uzoru na sveenika O. C. Maclvora. Zemljoposjednikova je nevolja
bila da je sve nerazumljivije mljeo to je vie zapadao u bijes. U poetku umjerena
izborna kampanja pretvorila se u ratniku vjebu fanatizma. Zakon o autonomiji,
Kevin O'Garvey i Parnell postali su najprljavije engleske kletve.
etva je uvijek bila razdoblje zebnje, jer je predstavljala zbir jednogodinjeg
rada i odgovor na pitanje kako emo preivjeti zimu.
Hamilton Walby uspio je u nas usaditi strah od odmazde ako bi Irska stranka
pobijedila.
Kraljevsko irsko orunitvo, koje je osiromaene seljake momke bijedno
plaalo a mito i dounike pretvorilo u svakidanjicu, ustanovilo je da su Hamilton
Walby i Roger Hubble sad krajnje dareljivi. Oko naeg vrata visjela je
nezategnuta oma jer su orunici prionuli da otkriju prave ili osumnjiene
buntovnike i pohapse politike sumnjivce.
Bili smo uzdrmani. Ljudi poput Tomasa Larkina i Dadde Friela imali su
pune ruke posla da odre jedinstvo. Kad su se pribliili izbori, zaprijetie nam
zapljenom, odvratnom mjerom koja se ve desetljeima nije provodila. Ako je
zakupac kasnio sa zakupninom ili otplatom kamata na zajam, zaplijenili bi mu
stoku i orue. Orunici bi postupili na samu rije zemljoposjednika i esto bez
odluke suda. ovjek kojem su oduzeli stoku i orue bio je prinuen da od lihvara
posudi novac uz pretjerane kamate kako bi mogao platiti otkupninu i dalje se
prehranjivati. esto su stoku odvodili u obore milje daleko od zakupeva doma. Na
tako daleku putu tamo i natrag goveda bi gubila toliko na teini da je hrana
utroena na ponovno tovljenje znaila gubitak svake zarade na ivotinji.
Kevinu O'Garveyju i Zemaljskom savezu trebalo je vie od dva tjedna
pravnog natezanja da obustave pljenidbe, ali do tada nam je ve poruka bila jasna,
a teta nanesena.

Zatim je objavljeno da e se sva biraka mjesta u naem okrugu nalaziti na

gradskim trgovima ili usred podruja gusto naseljenim protestantima. U stara
vremena zemljoposjednici su upotrebljavali obojene glasake listie da mogu
nadzirati izbore, i Bog neka se smiluje zakupcu koji bi glasao protiv njih. Premda
su na ovim izborima bili zabranjeni raznobojni listii, morali smo glasati okrueni
neprijateljskim susjedima, a to je bilo gotovo isto.
Tjedan dana prije izbora iskuano je posljednje prljavo sredstvo. U svim
katolikim opinama istaknuti su raspisi o jednotjednim radovima u kamenolomu,
na prugama, gradnji cesta i kanala za nekoliko stotina radnika. Smicalica je bila u
tome to su uzimali samo ljude s pravom glasa, koji bi se tako na dan izbora zatekli
daleko od svojih sela. Nae bi ljude otpremili sve tamo do Sligoa i Meatha, premda
je i tamo bilo na stotine nezaposlenih.
Sve u svemu, namjera je bila da se iz okruga udalji vie od pet stotina
glasova i tako zajami pobjeda Hamiltonu Walbyju. Samo seoska budala ne bi
prozrela to bijedno podmiivanje, ali je na poloaj bio takav da mu se malo tko
mogao oduprijeti. Ljudi su zakljuivali da e se Walby ovako ili onako neizostavno
doepati pobjede, pa da bar mogu pokupiti nepredvienu jednotjednu zaradu. Bilo
je to u manjoj mjeri ponavljanje onog to se odigralo 1800. godine kad su Britanci
podmitili dablinski parlament da se raspusti i pristane na uniju s Engleskom. To je
tada postignuto imenovanjem novih irskih peerova u Gornji dom i s nekoliko
beznaajnih poslanikih mjesta u Donjem domu. Sadanje mito nije ni izdaleka
bilo tako znaajno, no ipak jednako prljav posao.
Suzbiti se moglo samo na jedan nain. Thomas Larkin, Daddo Friel i ostale
voe Irske stranke sjeli su i naposljetku odluili da onaj tko se prijavi na rad bude
izopen. Ako je Hamilton Walby posegnuo u svojoj taktici u prolost, mi smo
posegli u jo stariju. Izopenje je bilo posljednje oruje koje smo posjedovali
protiv naih ljudi. Kanjavanje izopenjem s pomou opeg bojkota u naem
tijesno povezanom nainu ivota bilo je kazna koju bi malo koji ovjek izdrao.
Ona je mogla znaiti da susjedi nee s njim progovoriti dok je iv.
Takva je dakle bila atmosfera u Ballyutogueu uoi prvih slobodnih izbora
poslije stoljea britanske vladavine.
Conor i ja poli smo s Tomasom dolje do glavnog trga; bio je to najdui,
najosamljeniji hod mog ivota. Napetost je bila neuvena. Znali smo da
zemljoposjednik i oranjci nee sjahati tek tako te smo bili pripravni na sve. Ostali
mukarci iz Gornjeg sela zastali su na krianju ekajui da vide hoe li Tomas
proi. Sve ih je obuzeo strah. Nae je ljude cijeli izborni tok zbunjivao, kao da je to
dodatni teret koji nisu bili voljni ponijeti.
Jo no prije Tomas nam je povjerio da mu je ponueno mito da udvostrui
svoje imanje dobrom zemljom a da se ne zaduuje. Mislim da nam je to rekao kako
bi nam bilo jasno da on glasanjem gubi vie od bilo koga drugog.
Kad smo nas trojica prispjeli na trg, izgledalo je kao da se tamo odrava
skup oranjaca bez bubnjeva. Doekala nas je utnja, runa, prodorna utnja i
pogledi uagrenih, mrnjom ispunjenih oiju. Biralite je bilo u kancelariji suda,
onog istog koji je gotovo dvjesto godina dijelio pravdu croppvjima. ekali smo

mirno, dok zvono nije objavilo sat kad se otvaralo biralite, a tad zakoraismo
preko trga.
udno, u susret nam prie Luke Hanna. Bio je uvijek razborit ovjek, ali kao
jedan od najviih velikih metara okrenut sebi slinima. On i Tomas mjerili su se
cijelu vjenost. Luke je bio smeten, oito nije oekivao da e se Tomas pojaviti.
Mito je bilo odbijeno, a on u to nije mogao povjerovati. On i zemljoposjednik
temeljito su se preraunali kad sta mislili da su nali cijenu.
- to ti je na srcu, Luke?
- Bolje e biti da za dobro svojih ljudi promisli kakve e tetne posljedice
izazvati tvoj postupak - ree Luke estoko.
- Pusti me proi - ree Tomas. Luke Hanna se prestrai.
Mora sprijeiti Tomasa Larkina, a ostali e tad ustuknuti poput stada ovaca.
Tunjava nije dolazila u obzir, jer bi se kasnije u istrazi previe toga moralo kriti.
- Ove godine neemo otkupljivati lan - ree Luke. - I neka nitko od vaih ne
trai posao gonia na dokovima.
Pred Tomasovim prodornim pogledom Luke uzmakne korak, a zatim, dok je
Tomas prolazio, epa ga.
- Ne budi lud, Tomase. Vidio sam plan po kojem e vam oduzeti treinu
polja. Ako tvoji ljudi danas glasaju, provest e ga, a ti e biti odgovoran za to ue
li onamo.
Polagano, kao u linu, oranjci okupljeni oko trga, pri-oe blie. Tomas ih
promjeri s neprimjetnim smijekom.
- Ni jedna trule koja nam je ikad unitila polja ne moe se mjeriti s
ljudskom trulei to je k nama dola preko Irskog mora. Zato ne objavite rat
svojem neznanju?
S tim rijeima Tomas Larkin ue u sudnicu, potpie se i zatrai biraki listi.
Conor i ja vidjeli smo svojim oima kako ga je gurnuo u glasaku kutiju. Kad je
zavrio, stao je skrtenih ruku van uz vrata, okrenut zapjenjenoj gomili - najmirniji
i najjai ovjek koji je ikad ivio.
Na rezultate izbora trebalo je ekati danima. U Ballyutogueu je sve prolo
dobro, no u drugim mjestima bilo je sukoba. Povukli smo se u nae kolibe da
doekamo zimu. Usprkos prijetnjama da nam nee dati posla, preko mora u
Engleskoj bilo je uobiajnih poslova te oni sa slabim izgledima da izdre zimu
krenue na muan put.
One veeri kad je stigla vijest vladalo je nevrijeme, ni gore ni bolje od
uobiajenog studenakog potopa. U Larkinovoj kui okupilo se desetak ena,
meu njima i moja mati, da naivaju ipku na otkano platno. Tim veernjim
poslom privreivale su jo nekoliko penija u kuu. Okupljale su se u jednoj kui da
pritede svijee.
Tomas i Fergus su neko vrijeme popravljali konjsku ormu, zatim iznesoe
dasku vlastite izradbe za glink. Bila je to jedina igra kojoj je otac bio vjetiji od
Tomasa i svaki put je oduevljeno podvrisnuo kad je udario kamen ili bacio
dvostruko. Za Conora i mene, postojala je samo jedna knjiga, a to je, naravno, bio
katekizam, koji smo preitavali po milijunti put.

Iznenada se izvana zau takva buka da je nadjaala buru. Prvi sam pritrao
vratima. Nije bio nitko drugi do Kevin O'Garvey na kolima i pola sela iza njega;
ljudi su vriskali kao vile kad najavljuju smrt. Kevin upadne u kuu do koe
prokisao i zadihan, jer je sve od Derryja jurio kroz no kao lud da nam donese
vijest: smijao se i plakao istodobno i vikao: pobijedili smo!
Svi zapadoe u histeriju i ubrzo prionue k piu. Jo nikad se nije ulo za
takvo bdjenje kakvo je te noi odrano za majora Hamiltona Walbyja, vlastelina
Lettermacduffa.
U studenom 1885. godine bude Kevin O'Garvey izabran zajedno sa
osamdeset i pet drugih lanova Irske stranke u britanski parlament. Nakon stoljea
britanske okupacije pitanje irske slobode nee nikad vie sii s pozornice.
Parnellova zvijezda bila je u zenitu. Sudrljiv ovjek koji je najglasnije
govorio kad je sluao druge, koji je u svojoj nutrini plakao zbog nepravde, plah
ovjek tako suverene moralne snage, protestant a borac za prava katolika,
zemljoposjednik anglo-irskog podrijetla, voa bezemljaa, taj u Cambridgeu
kolovan duh koji je jedini uspio okupiti i voditi konglomerat divljih Iraca. Da,
doista, Charles Stewart Parnell bio je neokrunjeni kralj Irske.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Nakon Parnellove pobjede alsterska protestantska zajednica planula je
uglavnom onako kako je to Frederick Weed prorokovao. On se dobro pripremio da
ujedini razliite elemente. S jezgrom stranke za ouvanje unije, koju je ve
osnovao s nekoliko stotina plemia iz gospodskih loa, pokret su zapravo iznijele
oranjske loe u pokrajini.
Sad su se oranjske organizacije bacile na to da ispune svoju predodreenu
ulogu. Od vremena kad su se prije sto godina, u doba seljakih ratova, proirile,
bile su izgubile ugled. Plemstvo i vlast kanjavali su prezirom grubo ponaanje
sirovih razbijaa. Ipak, u cijeloj promjenljivoj prolosti tih organizacija, oranjski
duh, koji je teio da ponizi katolike starosjedioce, proimao je protestantsku
zajednicu.
Premda je oranjska organizacija povremeno bila zabranjivana, i dalje bi
djelovala krijui se ispod prozirnih dobrotvornih drutava ili klubova vinske brae.
Tijekom 19. stoljea vjerska je mrnja postala trajnom znaajkom alsterskog
ivota, i oranjska je organizacija tada promijenila svoj umrljan izgled; banda
razbijaa preobrazila se u bedem protiv papista oslonjen na reformaciju. Dok su
njezine loe u britanskoj vojsci morale ostati tajne, u Engleskoj, Kanadi i kotskoj
oranjski su se redovi mogli slobodno iriti.
Ugled je bio osiguran kad se prikljuilo sveenstvo, lanovi anglikanske
Crkve i aristokracija. Nekad bahati zemljoposjednici i industrijalci uvidjeli su da
stari poredak nestaje; jednostavno vie nisu mogli pozivati u pomo vojsku i
bezobzirno gaziti starosjedioce. Bila je potrebna nova jezgra vlasti, vlasti koja e
se oslanjati na mase, a oranjski red bio je tu da to omogui. Njegovim posredstvom

stvoreno je politiko oruje - stranka za odranje veze s Engleskom, Unionistika

stranka koja je sve protestantske elemente ujedinjavala pod jednim barjakom.
Poslije izbora sir Frederick pouri u London da osigura podrku. U
nadolazeu oluju sad se bacio sir Randolph Churchill. Bio je pripravan da
proputuje pokrajinu i tako se poetkom 1886. iskrcao sa sir Frederickom u Larneu.
Mladi Churchill bio je uvjereni, krajnje konzervativni imperijalist tridesetih godina
koji je mrzio Gladstonea i liberalizam. No pretjecalo mu je mrnje i za Parnella,
tog irskog anarhista, koji je sad za vlastite ciljeve manevrirao i pregovarao s
objema engleskim politikim strankama.
Taj blistav, ali krajnje nepouzdan, aristokrat zakljuio je da bi Gladstoneova
vlada pala kad bi on uspio sprijeiti donoenje predstojeeg Zakona o irskoj
autonomiji. To bi vratilo konzervativnu stranku na vlast i k tome za desetljea
pokopalo Parnellova nastojanja. Stvarni Churchillov pokreta bila je njegova
bezobzirna, neograniena osobna ambicija. Lukavo je izraunao da mora igrati na
oranjsku kartu, otputovati u Ulster i iskoristiti stare strasti u protestantskoj
zajednjci koja je Parnellovom nadmonom pobjedom pokolebana i razbjenjena.
Protestantski Ulster doekao ga je rairenih ruku.
Za svoj medeni mjesec Caroline nije odabrala tradicionalnu Veneciju,
panjolsku ili slino, nego osamu divljeg i tajanstvenog poluotoka Bere na
jugozapadu Irske. Ubrzo je Roger spoznao da mu je Caroline otvorila vrata za koja
je vjerovao da e mu dok ivi ostati zatvorena. Za kratko je vrijeme doivljaj
prihvatio, izloio mu se i ak se potrudio da i sam poneto otkrije. Ukazao se put
za duge razgovore, ugodna otkrivanja samog sebe, a sve to pripremilo je poprite
za dublje i smionije zajednike pothvate.
Idilu mladenaca prekinuo je neoekivani dolazak sir Fredericka. Nakon to
se obilno izjadao, zatraio je da se s obzirom na hitnost situacije vrate u
Londonderry, da Roger sredi stvari na Zapadu, dok on bude sa Churchillom
obilazio Istok. Obeao je da e se za ovo ometanje kasnije oduiti i poslati ih u
jedno egzotino mjesto Sjeverne Afrike koje e ispuniti njihova naj erotski ja
matanja, takvo mjesto o kojem ak ni Caroline ne sluti.
Churchillov kriarski pohod pretvorio se u neoekivan uspjeh. Divovski
skupovi u belfastskom Ulster Hallu i u istonim grofovijama zapalili su ionako ve
usijane strasti. U Engleskoj se pak povealo zanimanje za probleme Ulsterana.
Vjerni lanovi liberalne stranke, koji su se zaloili za Zakon o autonomiji, zbunie
se, a njihovi se vrsti redovi pokolebae. Churchill je iskoritavao svoju prednost.
Kad je napustio Belfast, u gradu su tri dana bjesnili nemiri protiv katolika.
U Lurganu je lord Randolph, putujui osobnim Weedovim Red Hand
Expressom u unutranjost, pronaao magini klju, ratni pokli, koji je ponovio
pred oduevljenim masama u Portadownu, Armaghu i Dungannonu.
- Zakon o autonomiji nee se douljati kao tat u noi k vama - ponavljao je
uskipjelim protestantskim masama. - Uvjeravam vas da je u ovom, za vas
najcrnjem, trenutku stotine tisua engleskih srca i ruku spremno da vam pomogne,
da se za dobro ili zlo udrui s vama i dijeli vau sudbinu. Kaem vam ponosno,
ponizno i odluno: ULSTER SE NE PREDAJE, OD SVOG NE ODUSTAJE!

Dok se Churchillova kampanja irila, u svim novinama Ujedinjenog

kraljevstva dreali su naslovi ULSTER SE NE PREDAJE, OD SVOG NE
ODUSTAJE! Roger se pridruio kampanji stigavi upravo na vrijeme na skup u
Ballymeni i tamoje s rezerviranim oprezom promatrao kako Churchillovo
arobnjatvo jednako elektrizira sve drutvene slojeve - od plemstva do priprosta
ovjeka. Poslije skupa Roger se sa svojim tastom i Churchillom povukao u dvorac
lorda Taggart-Roycea, baruna od Ballymene, i zauzeo za to da se posljednji skup
odri unutar zidina Derryja. Naposljetku, taj je grad bio najsvetiji simbol
prisutnosti oranjaca, protestanata i Krune, i to bi bolje osmislilo zavrni trijumf?
Churchill ocijeni da je zakljuak logian i pristane.
- Imamo tamo stanovite probleme kojih drugdje nema - nastavi Roger, kad je
njegova elja prihvaena. - Prorijeena naseljenost, nedovoljna povezanost i
osjeaj izolacije ...
- Mislim da to nazivamo opsadnim mentalitetom - uskoi sir Frederick.
- Upravo tako - sloi se Roger. - Htio bih da taj skup bude nadmona
potvrda nae odlunosti da zadrimo Zapad. Bilo bi vrlo korisno kad bismo prije
glavnog skupa sazvali poseban sastanak u Hubble Manoru. Mogli bismo okupiti
sve voe iz triju grofovija, valjano ih organizirati, zagrijati i slino.
Churchill se navikao sasluati sir Frederickove savjete te mu i sad dobaci
upitan pogled. Weed je iznova bio zadivljen zetovom lukavou. Okupiti sve
mone i utjecajne ljude u Hubble Manoru i na prepad preuzeti politiko vodstvo
zapadnog Ulstera, bilo bi majstorsko djelo. Roger bi tako jednim potezom postigao
ono za to su njemu u Belfastu bile potrebne godine.
Dobro dakle, mladiu, pomisli Weed, eli me nadmudriti, ali to e te skupo
stajati. Povukao je dugi dim iz cigare, razmiljajui kako da odgovori.
- Osim to Roger ima opravdanog interesa, to je i openito razborita
zamisao. U vodstvu, Zapadu doista treba jedno sredite i jedan snaan voa nove
Unioni-stike stranke. Na stranu obiteljski obziri, Roger i Caroline su svakako
najprikladniji da to ostvare.
astohlepni se ljudi meusobno razumiju. Bilo je na redu obostrano
ekanje po leima.
- Samo na jednom bih uznastojao - ree sir Frederick
- da se zajami uspjeh skupova. Volio bih da jedan od glavnih govornika
bude sveenik O. C. Maclvor.
Po prvi put u njihovu poznanstvu sir Fredericku se uinilo da se Roger
trznuo, te osjeti slast pobjede.
- Prilino sirov momak, po mojem miljenju - ree Churchill - ali ima
aroban utjecaj na mase, to mu moram priznati.
- Da, i vai su najuspjeniji skupovi bili oni u kojima je i on sudjelovao.
Dakle, to kaete, gospodo?
- Ja se slaem - ree lord Randolph.
- Rogere?
- Dobro... vrlo dobro... - odgovori Roger. Premda su joj obiaji Hubble
Manora bili jo tui, viscountessa Coleraine bacila se u pripreme. Pozvala je

vojsku kuhara, slugu, uvara, stolara, liilaca i konjuara. Dvorac, a osobito Long
Hali, bili su oieni i toliko ulateni koliko je vrijeme doputalo. Podignuti su
atori za noenje i prehranu, a iz Belfasta stie vlak s namirnicama i orkestrom,
pjevaima i glumcima gostima za zabavu.
Roger se spremao za svoju novu ulogu odbacivi najprije staru mrzovolju
prema oranjskoj organizaciji. Svim velikim metrima u tri grofovije razaslani su
pozivi, zapravo prikriveni nalozi. Majstorskom domiljatou lorda Rogera svaki je
protestantski sveenik automatski postajao lan nove Unionistike stranke. I njima
je savjetovano da dou.
Dok su se pripreme u urbi nastavljale, viscount i viscountessa Caroline
otputovali su u Cookstown da osobno uvedu lorda Churchilla u Zapad.
Poslije Boe uvaj kraljicu i zdravice kraljici, viscount Hubble gotovo
plaho prijee s ela stola na govornicu, suelice mnotvu od est stotina osoba.
Iznad njih, na jednom kraju dvorane, s otvorenih greda visila je golema dravna
engleska zastava Union Jack. Na drugom kraju visila je jednako velika ulsterska.
Iza Rogera po cijeloj irini dvorane visio je golemi natpis: ULSTER SE NE
PREDAJE, OD SVOG NE ODUSTAJE!
Sir Frederick je promatrao sve pripreme i trenutak istine s trunom zavisti.
Brzina i svijest o zajednikim ciljevima koji su udruili Rogera i njegovu ker
naglo su oboje gurnuli u prvi plan. Prvo istupanje nove viscountesse u javnost
potpuno je zaslijepilo tu zbirku mrkih ulsterskih mukaraca.
No sir Frederick nije niti slutio kakav potez njegov zet sprema. Lord Roger
gotovo plaljivo pristupi govornici i pozdravi prisutne kao da eli rei: - Ovo je
velik dan za vas priproste ljude, jer smo, evo, svi zajedno u istom amcu.
Kad je Roger poeo nabrajati dugu povijest pljaki Hubble Manora, Weed
shvati da to on prisvaja pravo na vodstvo na osnovi tradicije jednog starog roda.
No dovde je bilo jo sve u redu. Ali tad Roger mirno objavi da je upravo lord
Randolph doao na misao da se najvaniji skup njegove turneje odri u
historijskom Long Hallu. Pripisujui Hubble Manoru pretjerano znaenje,
predstavljao je sebe sreditem zapadnog alsterskog svijeta. Bio je to prvi Rogerov
udarac.
Premda su se svi u dvorani okupili u zajednikom cilju, Roger nije doputao
sumnju da su upravo on i plemstvo kumovi, zatitnici i voe protestantskih masa.
- Zamoljen sam da prezumem vodstvo unionista na Zapadu i smjerno
prihvaam tu ast.
Niti je bila Churchillova zamisao da se skup odri ovdje, a ni iija da mladi
Roger bude voa unionista, no nitko nije htio opovrgnuti njegovo drsko prisvajanje
vlasti i time razbiti jedinstvo skupa, pa tako sastanak proe bez primjedbe.
Sir Frederick se pitao jesu li Roger i Caroline cijelu stvar zajedno smislili i
kako e je daleko tjerati.
- Osobito me raduje to mogu predstaviti prvog govornika koji e vam
govoriti o problemu presijecanja privrednih veza s Engleskom. Meni, dakako, nije
potrebno da ga upoznajem jer je moj tast, a jamano ni vama, jer tko u Ulsteru nije
uo za sir Fredericka Murdocha Weeda?

Dok je Roger iznosio svoju blistavu hvalu, sir Frederick je zgnjeio opuak
svoje cigare i iskapio jo jedan gutljaj gina a ne vode pred oima prisutnih
sveenika trezvenjaka. Gunajui i malo pognut poe prema govornici skrivajui
svoje nezadovoljstvo zbog Rogerove smicalice i stisne svom zetu ruku da time
iskae jedinstvo Istoka i Zapada, alsterskog bogatstva, moi, anglo-irskog
stanovnitva i svih zapovjednika unionistikog broda.
- Nemojmo gajiti nikakvih iluzija o posljedicama Zakona o autonomiji poe sir Frederick. - On bi protestantima anglo-irskog podrijetla u Irskoj zadao
smrtni udarac. Doli smo u Ulster, vai preci i ja - ree poistovjeujui se s
obinim pukom kao ranije Roger - i stvorili iz siromane gline pravi raj. Treba
samo pogledati neznanje i nemo triju drugih irskih pokrajina da biste spoznali tko
je ovdje neto uradio. I upravo ti isti zaostali ljudi, predvoeni Parnellom,
politiarima iz pivnica i papistikim limenim glazbama, tako su krajnje drski te
tvrde da e oni, koji ni sami sobom ne mogu upravljati, upravljati Ulsterom.
- Nikad!
- Nikakve kapitulacije!
- Ulster e se boriti!
- Neka Bog uva Ulster!
Dio prisutnih ustane, no sir Frederick im mahne da ponovno posjedaju.
Pogledom je preletio skup i vidio ljude svjee oprane i oiene na svetim
oltarima, sve osjajene dobrotom.
- Na dobar ivot, va i moj - nastavio je - stvoren je premonom
inteligencijom, godinama tekog rada, lojalnou i svrhovitou. Tua sila u
Dublinu, koja nema privrednih sposobnosti, samo eka da mu zada smrtni udarac!
Roger osjeti gibanje u dvorani. Podignuo je pogled. U jednom od uskih
pokrajnih ulaza stajala je njegova blistava, lijepa ena. Osmijehnuli su se jedno
drugom u znak da je oboje zadovoljno velikim dogaajem. Svakim trenutkom
njihova je mo jaala, i prvi slatki okus zajednike slave ispuni ih ponosom.
- Moete li jedan jedini trenutak - zatutnji sir Frederick - zamisliti parlament
u Dublinu u kojem odluuju irski seljaci? Trita, trgovinske povlastice, carinski
ustupci, koje sad uivamo kao lanovi Ujedinjenog kraljevstva, preko noi bi
nestali i mi bismo se nali u izravnoj konkurenciji s Engleskom.
Dakle, moja gospodo, predstavite sebi te ljude u njihovom parlamentu u
Dublinu... zamislite kako bacaju poglede prema granici, na alstersko bogatstvo.
Tko e, to mislite, biti oporezovan dok ne iskrvari? Mi! Mi u Ulsteru plaat emo
uzdravanje tih triju jadnih pokrajina!
To je ljude u Long Hallu pogodilo u ivac. Njihovi su lako uzbudljivi ivci
zatitrali, znoj izbio, a rupie kojim su brisali znoj negdje bi drugdje mogli drati
bijelim barjaiima predaje, ali ne u Long Hallu.
- Uz parlamenat u Dublinu ni jedna jedina farma, ni jedan jedini posjed ne bi
vie bili sigurni. Zemlja za koju su vai preci krvarili dobila bi zakone kojim biste
pali u trajno kmetstvo. Autonomija bi granice izbornih okruga tako prekrojila da bi
protestantski Ulster postao politiki nemoan. Autonomija bi znaila da vie ni
jedan jedini lojalni protestant ne bi sjedio u upravnoj slubi jer bi nju natrpali

desecima tisua sebi slinih... isplaujui plae i naknade iz vaeg poreza. Vi, vae
ene i djeca bili biste suoeni s policijom koju bi oni sastavili. Nali biste se
suoeni s njihovim zakonima, a ne moram vam rei kakvu biste zatitu i pravdu
dobili od njih! Je li to Ulster o kakvom su vai preci sanjali kad su doli i pokuali
prosvijetiti pogane?
Sir Frederick uuti iz potovanja prema svojem sve veem uzbuenju, obrie
znoj s ela i baci pogled na svoje biljeke. Sad u im, pomislio je u sebi, zadati
jedan lijep niski udarac.
Gromki glas stia se sad u pravi drhtaj.
- Kao ovjek - poe posljednje reenice - koji upoljava tisue naih lojalnih
ljudi, proivio sam mnogo puta muke more koje se uvijek iznova vraa. Kad
dablinski parlament pone provoditi autonomiju, nee proi ni dan a ve e
obznaniti zakone o paritetu kako bi se u svakoj tvornici lojalni protestanti
zamijenili katolicima. Poteni ... odani... bogobojazni ljudi bit e, u znak
zahvalnosti zato to su pokoljenjima postojano, odano i nepokolebljivo sluali,
plaeni izbacivanjem na ulicu. Radije u zatvoriti svoje pogone nego otpustiti
protestante! To sam dao na znanje svakom lanu Gladstoneove stranke.
Demokratski Ulster mora ostati slobodan, s pomou Bojom i nae plemenite
kraljice!
Sveenik Maclvor micao je ustima u nijemoj molitvi da pokae kako je
iskljuivo on u vezi s Bogom, sklapao ruke i kimao dok je moan glas govornika
dopirao do njega. Uistinu je ekao svoj trenutak i ljutio se u sebi. Sir Frederick je
uspio prisvojiti dobar dio uzbuenja ovog trenutka.
- Na veliki dobroinitelj, sir Frederick Weed, rekao vam je to e se zbiti s
vaom zemljojm i vaim zaposlenjima. Ja e vam rei to e se dogoditi vaim
duama. O, Boe! Ne ostavljaj nas! Sami smo, no je, a mi okrueni
neprijateljskim divljacima!
- Amen!
- Isuse, spasi nas!
Stisnue se eljusti i pesnice. Novi znoj izbije ispod prijanjeg.
- Autonomija znai vladavinu Rima! - povie propovjednik i triput ponovi za
sluaj da tko nije uo.
- A vlast Rima znai da e prvi in papistima napuenog dublinskog
parlamenta biti uvoenje desetine koju ete od svojeg znoja i potenog rada morati
plaati katolikoj Crkvi. Desetina za blaga koja e strpati u vatikansku riznicu!
Desetina za gradnju kienih katedrala uzdu i poprijeko protestantskog Ulstera!
Desetina za zlatnu i srebrnu sveeniku odjeu!
Zatim opie kole u kojima e poduavati katoliki sveenici i redovnice,
sveuilita pod vodstvom isusovaca i malu protestantsku djecu koju primoravaju
da klee po poganskim obiajima. Njegovo plastino opisivanje rimske bludnice,
katolike Crkve koja e derati protestantsko meso poput crva, zaplailo ih je da su
odrvenjeli od straha.
Lord Randolph Churchill dosad jo nikad nije uo nita slino ovim trima
govorima. Shvatio je da je u Hubble Manoru i Londonderryju posluio kao okvir

za Hubble-Weedovu borbu o vlast. Spretno ga je u to uvalio trolist alsterskih

grubijana. Premda su oni jedan drugog koristili u zajednikom nastojanju da svaki
ostvari svoje ambicije, odluio je da se odsad uva tog drutva i ne dopusti mu da
tako prostaki zloupotrebljava Krunu. Nisu uope bili gentlemani i sam Bog zna
to su sve bili kadri uiniti da bi njihova prljava mala pokrajina ostala britanska.
Promatrajui okupljeno drutvo, sa strahom je zakljuio da bi ono, kako bi pod
maskom lojalnosti spasilo sebe, dovuklo ovamo cijelu britansku vojsku. Lord
Randolph zahvali svojim domainima, i uvidjevi da je uzbuenje gledalaca
iscrpljeno, ugodi svoje primjedbe na tihu, tugaljivu iskrenost.
- Doao sam u Ulster tuna srca, ali se vraam u Englesku s olakanjem.
alostan sam kad vidim Ulsterane kako nou vjebaju po poljima drvenim
pukama da bi se pripremili za obranu svojeg boga, svoje kraljice i svoje slobode.
Ipak, ohrabren sam, jer mi je desetak tuceta, ne, stotine britanskih oficira obealo
da e, ako zatreba, doi i voditi vas u bitku.
Moja je najdublja molitva da vai glasovi odjeknu u svakom kutku Engleske.
Gladstoneove pristae dobro e promisliti o tekim posljedicama donoenja jednog
zakona o autonomiji. A ja molim Boga da vau djecu i moje drage sinove,
Winstona i Jacka, nikad u ivotu ne mui irski problem.
Dok su se Roger Hubble i sir Frederick valjukali u svojem trijumfu,
Churchill, taj Englez nad Englezima, govorei s najveim engleskim patosom,
potaknu sluateljstvo na rodoljubne suze.
- Parnell je u sveto carstvo Westminstera doveo odvratne ljude; ljude ija su
nam gledita tako tua kao ona Kineza ili crnaca; ljude kojima on potpuno
gospodari i koji su se posvetili unitenju britanskog imperija. Vi, hrabri drugovi,
stojite u prvim redovima naeg velikog imperijalnog pothvata i ne smijete
uzmaknuti. Zaduujem vas da te linije branite ba kao to ste obranili bedeme
Derryja. Po duhu, vjeri i stvarnosti postoje dvije Irske. Irska koja je lojalna Kruni,
mora ostati u imperiju.
Podigavi uvis ruku kao da dri punu au za zdravicu, zavrio je pjesnikim
tonom.
- Plovi dalje, o, dravo brode... plovi dalje, o velika unijo... zar Ulster od
Britanije netko da odsijee? Tako mi Boga koji nas stvori, nee!
Uinak putovanja lorda Randolpha Churchilla Ulsterom odjekivao je
Britanijom. Novinstvo je pokrenulo otrovnu kampanju protiv Parnellove izdaje, a
Gornji je dom zbio svoje redove, pripremajui se da bilo kakav pokuaj donoenja
autonomije sprijei vetom. Oranjci su nali grlate saveznike u Engleskoj i gorljivu
brau u prezbiteri]anskoj kotskoj.
Od pomisli da bi lojalni britanski podanici u Ulsteru mogli biti prodani
odvratnim Ircima, u Engleskoj - gdje je protuirsko raspoloenje uvijek tinjalo bukne javno ogorenje.
Oranjci nisu prestajali prijetiti, tako da je mogunost graanskog rata u
Irskoj samo jo poveavala pritisak.
Naposljetku se jedinstvo liberalne stranke uzdrmalo. Devedeset
Gladstoneovih manje znaajnih poslanika prie protivnikom taboru i glasa s

kjinzervativcima za odbijanje ionako razvodnjena Zakona o autonomiji. Rezultat

konanog glasanja bio je 341 prema 311.
Gladstoneova vlada je pala. Randolph Churchill, glavni uzronik tog pada,
bio je nagraen poloajem ministra financija i voe konzervativaca u Donjem
domu.
Oranjska je karta bila baena.

TREI DIO
PLANINSKA KOLIBA
PRVO POGLAVLJE
LIPANJ 1885.
Tjedan dana nakon pogreba Kiltyja Larkina, rano pred zoru, doe k
O'Neillovim Tomas sa svoje troje djece.
- Finoli je vrijeme - ree.
Mairead, koja je u glavi drala kalendar za vie od dva tuceta trudnih ena,
namrti se.
- To je vie od mjesec dana prije roka. Sigurno ju je uzbudilo bdjenje za
Kiltyja.
Fergus povede djecu u staju, smjesti je u pregradu za spavanje i nabaca na
sebe odjeu.
- Smjesta u doi prijeko da ti pravim drutvo - ree Tomasu kao to je to
radio u svim drugim prilikama. Dohvati svoju dasku za glink i nekoliko minuta
poslije ene poe i on.
Sati su se otezali, i naposljetku se Tomas uznemiri. Svaki glasni krik iz
spavaonice dozivao mu je u pamenje zla iskustva. Mairead je obino prolazila
amo-tamo i alila se, ali toga jutra nije ni jednom napustila spavaonicu. U zoru oba
mukarca zapadnu u drijem i zatim u dubok san. Kad ga je netko snano prodrmao,
Tomas skoi.
- Tomase... Tomase... - zvala ga je Mairead.
- E? - zastenje on.
- Ne namjeravam te plaiti, ali imamo tekoa. Mislim da bi trebao poslati
po dra Cruikshanka. - Na te rijei babice koja je bez lijenike pomoi iznijela na
svijet vie od stotinu djece Tomas uznemireno skoi na noge.
- to ne valja?
- Dijete pogreno lei. Mislim da mu se oko vrata omotala pupkovina. Ako
ga izvuemo silom, moglo bi se uguiti, ali sam Bog zna, mnogo due ne moe
ostati unutra.

Poslali su Conora. Popeo se na starog konja oraa I upropanj odjahao iz

Gornjeg sela u ranu jutranju maglu. Kopita su tutnjila po kaldrmi na trgu.
Zaustavio je konja ispred kue lana Cruikshanka, privezao kljuse, priao
vratima, duboko udahnuo i zalupao alkom. Otvorila je lijenikova ena.
- Moja mati ima tekoa u porodu i Mairead O'Neill me poslala po doktora.
- Tko je to? - vikne lan Cruikshank s vrha stubita.
- Jedno od katolike djece iz Gornjeg sela. Kako se zove, sine?
- Conor Larkin, a moj otac Tomas. Mama se zove Finola.
- Da - povie lijenik dolje. - Poi u staju, Conore, i osedlaj vranu kobilu.
- Oh, Bog vas blagoslovio, doktore - ree Mairead i povede ga smjesta u
spavaonicu. Prestraeni dolaskom lijenika, Liam i Brigid douljali su se natrag u
kuu.
- Hoe li mama ozdraviti? - plaui upita Brigid.
- Pa naravno. I ranije je bilo takvih malih tekoa. Nije to nita ozbiljno tjeio ju je Tomas. - A sad hajde natrag u O'Neillovu kuhinju i pobrinite se da
dobijemo neto za doruak.
U Ballvutogueu se loe vijesti nisu morale vidjeti, namirisati niti uti lebdjele su u zraku. I tako su se zabrinuti susjedi uskoro okupili ispred Larkinove
kue. Neke su ene pokuale Tomasa obodriti priajui mu svoja vlastita muna
iskustva u porodu.
Krici iz spavaonice postae glasniji. Tomas istjera iz kue sve osim Fergusa,
i dok je Fergus molio, Tomas se zadubio u sjeanja.
Tri godine nakon vjenanja Finola je jo bila neplodna. Premda je djecu bilo
teko prehraniti, ona su i dalje bila mjerilo seljakova bogatstva, a za enu nije bilo
gore sramote nego da ostane nerotkinja.
Svaki svoj budan trenutak Finola je provodila molei Boga da joj dade da
zatrudni.
Posavjetovala se sa seoskom mudrom enom, koja propisa koru od jasenova
prua, gnjeenje krumpira na ognjitu, prosipanje soli na odreen nain i svakojake
druge postupke ne samo da zatrudni nego da vile Finolino dijete ne zamijene
vilenjakom.
Potkraj druge godine Finola posjeti etiri razliita sveta vrela i prespava
dvije noi u planinskoj spilji, koja je, po kazivanju, bila Brigidina te se zakle da e
prvu ker nazvati imenom svetice. Prvo se dijete rodilo mrtvo.
Tree godine braka pola je na strano hodoae do Crough Patricka,
pjeaei do svetog brda u grofoviji Mayo i natrag, dvjesto i pedeset kilometara.
Tamo se prikljuila desecima tisua vjernika i cijelu se no uspinjala na vrh s kojeg
je Patrick protjerao zmije iz Irske.
Penjala se bosonoga - zajedno sa seljacima i redovnicama, prosjacima i
sveenicima koji su u svojoj dubokoj vjeri traili pomo ili olakanje od
svakodnevnih muka. Teturajui stazom i padajui na koljena na odmoritima,
Finla je, okrvavljenih nogu, ponavljajui bez prestanka svoju zdvojnu molbu da
dobije djecu, u zoru stigla na vrh.

Finola Larkin bila je nagraena udom: rodila je zdrava djeaka, Conora.

Kasnije, nakon golemih tekoa, izmeu pobaaja i jo jednog mrtvoroeneta,
roeni su Brigid i Liam.
Dan je ve zastraujue odmakao kad je lan Cruikshank, potpuno iscrpljen,
izaao iz spavaonice.
- Dobio si sina - ree.
Tomas napne ui ali ne zau nita. Obuze ga strah.
- Zato ne plae? - proapta.
- Vrlo je sitan i umoran.
- Moja ena?
- I ona je jako umorna. Htio bih razgovarati s tobom, ovjee.
- Da, doi ovamo i popij gutljaj aja. Ta ti si potpuno izgladnio.
- aj e mi dobro doi, a moda i gutljaj viskija.
- Da, da, doi samo.
Fergus je ve bio pristavio kotli. Podjario je vatru i nestao. Kad se umio, dr
Cruikshank uze tronoac, sjedne uz vatru nasuprot Tomasa i umorno poe mijeati
u alici.
- S malim se zamrsilo - ree.
- to ne valja, doktore? - upita promuklo Tomas.
- Doao je prerano, kako zna, i uz velike tekoe. Ima tekuine u pluima.
Mairead O'Neill grije kamenje koje e poloiti ispod njega. Ne putaj nikoga blizu,
ak ni djecu.
- Kakvih ima izgleda?
- Pa tako. Moda bi ipak htio poslati po sveenika da mu podijeli
sakramente, za svaki sluaj.
Tomasu se lice stegne.
- Ti se prokletnici uvijek nekako uvuku u spavaonicu - ree. - Tamo su u
svadbenoj noi, poto su jadnoj eni kojeta nabajali da u njoj izazovu strah i
osjeaj krivnje. Svime se koriste osim razborom. Pa ak i na smrtnoj postelji strah
nadvladava ljubav. U eninoj utrobi strah se toliko ukorijeni da treba oprati grijehe
i jednodnevnom djetetu.
- Zato ne ostavi po strani svoje osjeaje, ovjee? Tvoja je ena mnogo
pretrpjela. to e biti s tvojim brakom ako joj to uskrati?
Tomas ustane, gurne ruke u depove i mrano se zagleda u ene s crnim
rupcima koje su stajale pred kuom.
- to e uiniti? - prionuo je dr Cruikshank.
- Poslat u po prokletog popa! Uvijek se svri na tome, nema drugog izlaza.
- Tekim korakom prie vratima i naglo ih otvori. - Conore!
Djeak je bio nedaleko. Tomas ga povue u kuu i zatvori vrata.
- Iuljaj se kroz staju i ne govori nikom nita. Dovedi oca Lyncha.
- Mama? - zadrhta Conor.
- Dijete.
Tomas poloi kocku treseta na vatru, premda to nije bilo potrebno i
promumlja neto lijeniku o tome da e mu poslati zaklano janje za plau.

- Htio bih da mi kae neto o zdravlju tvoje ene -ree lan Cruikshank. - Je
li i prije imala tekoa?
- Da, svi su porodi bili teki. etvoro je djece izgubila pobaajem, a dvoje se
rodilo mrtvo.
- Je li ikad zbog toga bila kod lijenika?
- Lijenika? Prije tebe nije bilo lijenika odavde do Derryja. Jedino ega
imamo u izobilju su popovi, a jedini savjet koji joj je ikad itko podijelio bio je da
moli.
- Na alost, njezine se tekoe ne mogu rijeiti molitvama.
- to time misli?
- Je li u trudnoi neobino oticala? Mislim u zglobovima i oko oiju?
Tomas potvrdi.
lan Cruikshank zabrunda i primakne se vatri. Nekoliko puta svrne pogled na
Tomasa.
- Tamo unutra imamo ozbiljan problem, Tomase. Mislim da je bolje da o
tome porazgovaramo. - Pruio je svoju au da mu ponovno natoi, iskapio je
jednim gutljajem i nelagodno uzdahnuo. - Kao to zna, dolazim ee u Gornje
selo. Prije nekog vremena kod jednog poroda trebalo je odluiti da li da se rtvuje
dijete ili mati. ena je histerino zahtijevala da poaljem po oca Lyncha. Tomase,
iz vjerskih razloga sveenik me primorao da spasim dijete a enu pustim umrijeti.
Majku petoro djece! Nisam imao drugog izbora, bio mi je za vratom. Zna li o
kome govorim?
- Meari O'Malley?
- Meari O'Malley - ponovi lijenik.
- O, Isuse, nisam to znao... jadna dua.
- Danas smo bili u istom poloaju. Tvoja ena to ne zna. Kad sam uvidio to
se zbiva, na nekoliko trenutaka sam je omamio. Rekao sam Mairead da moemo
spasiti Finolu ili dijete. Ona je to zapravo ve pogodila. Mairead se sloila sa
mnom da spasimo tvoju enu i zaklela se da e tajnu ponijeti u grob. - Thomas
zakopa lice u ake. -Ne smije vie roditi - ree lijenik naposljetku. - To bi je ubilo.
Golema aka Tomasa Larkina beskrajno njeno otkrije pelene s
novoroeneta. Nije bio vei od ptiice, jarko crven, borio se s disanjem.
- Vidi ga, malog Daryja Larkina - ree - jo jedna lopata u glinu.
U Finolinim oima pojavi se luaki izraz. Bile su uokvirene crvenilom,
koa joj je bila bijela poput krea, a kosa raupana.
- Nikad - prostenjala je.
Tomas uze njezinu ruku i poljubi je.
- Finola, ljubavi, maleni je u opasnosti, ali znam pouzdano da emo ga
izvui. Eto, sigurno je kao to sad ovdje sjedim, da e deko doivjeti da pusti
bradu. Samo sad je tu mala tekoa i nee koditi ako primi posljednju pomast.
Finola je zdvojno jecala i nije se dala utjeiti.
- Bit e dobro s njim - ponavljao je Tomas, ali ga ona nije sluala pa
naposljetku uuti.
Jecanje prestade.

- Plaamo grijehe koje si ti navukao na nau kuu -ree ona. - Na nama je

prokletstvo zbog tvojeg hulenja protiv Crkve. Bog nas kanjava!
Tomas spusti glavu na rub postelje. Vrata se otvore. Podigao je pogled: otac
Lynch stajao je na vratima u svojoj najmranijoj pozi koju je uvao za trenutak
smrti. Ozbiljnost situacije primora ga da prikrije val likovanja koji ga je
zapljusnuo: Bog je pobijedio Tomasa Larkina.
DRUGO POGLAVLJE
Sa svim raspucanim zidovima Hubble Manora od pjeenjaka nije se moglo
uiniti mnogo, no preureenje unutranjosti pokrenuto je sa arom tipinim za
Weedove. Poslije dvomjesene inventure izbaene su suvine stvari - na veliku
radost muzeja, ubonica i crkvi. Juno krilo, u kojem se nalazila veina pomonih
prostorija, bilo je napadnuto s jednakom estinom s kojom je napadala vojska
Jakova II u ratovima s Vilimom Oranjskim. Kad su teretnim vagonima odvezene
trule grede i buka, preostali su samo goli zidovi.
Lord Roger je u poetku rogoborio, zatim je popustio i sad se radovao
preureenju kao i svemu to je njegova ena poduzimala. Caroline je imala, osim
organizator-skog dara i poleta svojeg strogog oca, jo i izvanredan ukus. ak su i
trokovi bili umanjeni sve veim brojem fuzija sa sir Frederickom, koji je tako
opipljivo iskazivao zahvalnost zbog sree svoje keri.
Caroline je na neodreeno vrijeme unajmila tri najbolja arhitekta iz tvrtke
koja je gradila Rathweed Hall i postavila ih na elo cijelom tabu darovitih
suradnika. Za juno krilo stvoren je potpuno novi plan. Stigla je vojska radnika,
obrtnika, majstora, umjetnika, dekoratera i nakupaca koji e u Londonu i Evropi
pronai namjetaj, tkanine, ukrasne predmete i umjetnine.
U prizemlju junog krila nastala je nova kuhinja golemih razmjera po
nacrtima glavnog pomorskog arhitekta sir Fredericka, a po uzoru na najljepu
kuhinju na Weedovim oceanskim brodovima.
Kuhinja je dopunjena modernim stajama, spremitem za koije, spremitem
za orme, konjunicama, staklenikom, klijalitem, drvarnicom, spremitem za
ugljen, kokoinjcem, ostavom za srebrninu, slastiarnicom, pekarnom, praonicom
sua, etirma smonicama, dvjema hladnjaama, ostavom za divlja, sunicom,
oruarnicom, pecarom, sobom domaice, brusionom noeva, spremiten cipela,
sobom za etke, spremitem porculana, spremitem za pribor glavnog sobara,
spremitem za pribor drugog sobara, skladitem kovega, mljekarom, komorom za
rublje, podrumom za vina, ostavom jakih alkoholnih pia, ribarnicom i
kotlovnicom s mamutskim kotlom, takoer po uzoru na brodske.
U jednom dijelu toga krila izgraene su radionice za odravanje: stolarija,
tapetarija, radionica zastora, kolarija, kovanica, klesarija, umjetniki atelier i
krojanica za desetak velja. Ostatak junog krila sadrao je dvadeset apartmana i
soba za vanije osoblje poput glavnog kuhara, glavnog koijaa i nadglednika
odravanja. Veina ostale posluge koja je ivjela u dvorcu bila je smjetena
nedaleko od gospodarevih odaja. Preostali od sto i pedeset slubenika - vrtlari,

lovouvari, uvari dvorca i zemljita, konjuari i sluge - stanovali su u kuama

podalje od dvorca ili u Ballyutogueu.
Kad su se radovi na junom krilu razmahali, Caroline je angairala Victora
Lessauxa, suradnika i uenika Viollet-le-Duca, najboljeg svjetskog majstora za
restauraciju dvoraca. Lessauxu je povjereno da Long Hallu vrati njegov prvotni
sjaj, pa je i on doveo potrebne klesare, rezbare i staklare za vitrae. Pokazalo se da
je najtee obnoviti djelomice unitenu pregradu od kovana eljeza u predvorju.
Lessaux je uvjerio lady Caroline da to treba obaviti na kraju, kad sve ostalo u
dvorani bude zavreno. Poslije oklijevanja pristala je jer je znala da je pregrada
francuskom majstoru nepoznanica, pa mu je odluila dati to vie vremena da rijei
njezinu tajnu.
Arhitekti i dekorateri izradili su planove za preinaku odaja glavnog
stambenog dijela u sjevernom krilu i nekih tridesetak soba u srednjem krilu gdje su
bili smjeteni glavni saloni i drutvene sobe, sobe za dame, zimski vrt, sobe za
muziciranje, za kartanje i velike blagovaonice. Jedino je knjinica ostala netaknuta.
Iskuani su najnoviji graevni materijali. U dio dvorca kojim se slue
gospodari ugraeno je centralno grijanje zajedno s kotlovima za vruu vodu, neto
jo nepoznato u ovom dijelu Ulstera. U jednom nadahnutom i smionom trenutku
Caroline narui osvjetljenje strujom koja se proizvodila u samom dvorcu - prvo u
cijeloj Irskoj, pa je i sir Frederick zanijemio od uda.
U vrijeme dobrovoljnog izgnanstva lorda Arthura u Daars, kuanstvo se u
dvorcu, jer nije bilo u njemu stalne domaice, bilo jako pojednostavnilo. Ionako se
uvijek kuhalo jednostavno. Sad su strunjaci dovedeni iz Londona cijelo osoblje
iznova obuili, a prvi kuhar i dva pomona unajmljeni su u Parizu.
Caroline je navaljivala na Lessauxa da pouri radove na Long Hallu, a sama
se bacila na slabokrvni kulturni ivot Londonderryja. Zajamila je najamninu
jednom usnulom kazalitu, pobrinula se za svjee snage i ugovorila niz koncerata,
kazalinih predstava, predavanja i ak varijetetskih veeri. Svaka druina i virtuoz
na gostovanju u Dublinu i Belfastu putovali bi sad i u Londonderry. U Long Hallu
esto su se prireivale privatne predstave.
Jedne veeri u kasne sate pokaza Caroline Rogeru prve gotove planove
djeje sobe u sjevernom krilu i na taj mu nain objavi da je zatrudnjela. U poetku
su je ujutro spopadale munine, no zatim se rascvjetala kao da joj je povjerena
sveta zadaa da donese na svijet proroka. S obzirom na njezino ranije
slobodoumno miljenje, nitko ne bi pomislio da e misao da e roditi nasljednika
moi u nje izazvati tako jak osjeaj ispunjenja. U toj je ulozi uivala. Nije to
povjerila Rogeru, ali je prvi put bila ravna ocu... bila mu je ravna... u njezinu se
tijelu dogaalo neto to sir Frederick nije mogao izvesti.
Roger je prihvatio njezinu trudnou bez velike buke. Ionako se to jednom
moralo dogoditi. Sir Frederick je naprotiv bio izvan sebe od radosti i uzbuenja.
Prvu radost nadvladala bi povremeno panina briga za kerino zdravlje. Iz
zabrinutosti svakih je etrnaest dana dolazio u Hubble Manor, to je vrlo
neuvjerljivo prikrivao poslovnim posjetama. No nikog nije uspijevao zavarati.

Njegova je zabrinutost sve vie rasla jer je Caroline jo i u estom mjesecu

radila punom parom. Pri posljednjem posjetu zatekao je njezin budoir pretvoren u
kancelariju, ispunjen planovima, uzorcima, trokovnicima, isplatnim listama... na
vratima su se smjenjivali poslovoe i francuski kuhari s pritubama. Nosila je
debele naoale za rad, sagnuta nad svoje papire, ne obraajui panju na
neprestano oevo mrmljanje. Sir Frederick, meutim, nije bio ovjek koji e svoju
ljutnju skrivati, pa je sve glasnije prigovarao.
- Hajde, Freddie, van s time - rekla mu je kad je primijetila da e prasnuti.
Posegnuo je za cigarom, ali se sjetio njezina stanja i zadjenuo je natrag. Ona
posegne rukom preko stola, uze iz njegova depa cigaru, skine s nje omot, odgrize
kraj, pripali je i prui je njemu.
- To ne bi smjela, Caroline - ukori je on i smjesta ugasi cigaru.
- Zato ne?
- Nije dobro za dijete.
- Ah, Freddie, to je budalatina.
On zabrunda i prikupi svoju smionost.
- Pa, dakle - poe - nedavno sam govorio s drom Chadwickom. Sluajno sam
naletio na njega u Patricijskom klubu. Razumije se, raspitivao se o tebi i tako smo
doli na... na tvoje stanje. I on dri da bi ti taj tvoj posao ovdje mogao tetiti...
Roger je ulazei u budoir uo posljednje rijei, prignuo se i poljubio enu u
obraz. Po njezinu izgledu inilo se da sir Frederick ima malo razloga da brine, jer
Caroline jo nikad nije tako blistala.
- Za nekoliko tjedana bit e u sedmom mjesecu. Ne moe se i dalje penjati
deset metara visokim ljestvama i na rukama i koljenima puzati tim stranim
podzemnim hodnicima gdje polau cijevi! - Okrenuo se Rogeru, traei njegovu
podrku. - Nije li tako, Rogere?
- ini se da Carolini nije nikad dosta uznojenih radnika - odgovori on. - Bio
bi rado dodao kako je trudnoa povoljno djelovala na eninu erotiku i da bi moda
dobro uinio da je trajno dri u tom stanju.
Weed primijeti njihove zaljubljene poglede i kretnje.
- Odvratni ste, oboje. - Protrljao je ruke i postavio pitanje - posluivi se
svojim starim trikom - na takav nain da je preostao samo jedan odgovor. Uostalom, valjda e ubrzo otii u koju dobru privatnu kliniku u London? Zapravo
sam zamolio starog Chadwicka da se raspita o nekim i...
- Freddie - prekine ga Caroline.
- Pa ti e svakako posljednje vrijeme provesti u Londonu, nije li tako?
- Dijete e se roditi ovdje, u Hubble Manoru - rekla je tiho i odluno.
- Ali... ali... ali... zar ste oboje poludjeli! Rogere, pa nee se valjda dati od
nje tako smotati.
- ini se da Caroline mene slua jednako toliko kao i tebe. Osim toga, meni
se ta misao svia. Deset pokoljenja grofova i viscounta proizvelo je pedesetak
djece, a ovo e biti prvo koje e se roditi na irskom tlu.
- Ne mogu odobriti tu sentimentalnu budalatinu. Caroline e domalo biti
trideset i ona nije nikakva katolika rasplodna kobila.

- Lijenik kae da sam zdrava kao funta sterlinga.

- Lijenik? Kakav lijenik? I o tome hou s vama razgovarati. Kakvog vi to
lijenika imate ovdje? - ree glasom koji postade pitav.
- lana Cruikshanka, prilino sposobnog ovjeka - odgovori Roger.
- Cruikshank, Cruikshank, Cruikshank?
- On ima golemo iskustvo, Freddie - ree Caroline -porodio je veinu djece s
ove strane Inishowena.
- Dakle, ja nisam o tom Cruikshanku jo nita uo. Jeste li se raspitali o
njegovom kolovanju, vojnoj slubi, njegovim klubovima? Gdje taj Cruikshank
ima praksu?
- U Ballvutogueu.
- Ballvutogueu? Kae u Ballvutogueu?
- Da, Freddie.
- Ballvutogue? Jedan seoski lijenik e poroditi mog unuka?
Lice sir Fredericka se ukoi kao da e ga udariti kap. Kad je njezin otac
ljutito skoio na noge, Roger prui podrku eni, poloivi joj vrsto ruku na rame.
Veinom je sir Frederick svoje napadaje bijesa glumio, ali ovaj je bio pravi. I dalje
ih je gledao zapanjeno. - Ti dakle ostaje pri toj ludosti?
- Dijete e se roditi ovdje - ponovi ona.
Zbunio se. Tu se nije dalo uiniti nita, savreno nita. Nikakvim golemim
svotama novca ne bi uspio postii da udovolje njegovim eljama, nikakvim ih
prijetnjama iskamiti.
- Smjesta u poslati u Dublin... ne, u London da ovamo dou pogodni ljudi
koji e se postarati da... taj Cruikshank obavi svoj posao kako valja.
- Freddie, Freddie, on je vjerojatno u jednoj jedinoj godini suoen s vie
tekih poroda nego Chadwick za cijela ivota.
- Eto! Upravo to i mislim! Ti dakle priznaje da e porod biti teak.
- Ni govora. Kaem da je taj ovjek dorastao svakoj situaciji.
- Zahtijevam - ree on podvlaei rijei udarcima ake po stolu - da mi se
kae tko e mu biti pomonik.
Roger i Caroline izmijenie kratak pogled. Roger potapa enu po ramenu i
ispravi se... - Babica.
- Sad je doista dosta tih prokletih besmislica!
- Freddie, molim...
- Neu vie doi ovamo - udario je po stolu za potkrepljenje - dok se ne
opameti. to se tebe tie, Hubble, zgranut sam i razoaran. Ako doe do nesree,
samo e je ti imati na savjesti.
Sir Frederick odjuri, ostavljajui za sobom glasne dokaze svog bijesa: tresak
vrata i topot nogu. Roger htjede krenuti za njim.
- Pusti ga - zapovjedi Caroline. - Sad je razjaren i ne moe se s njim razlono
razgovarati. Pusti ga neka udara glavom o zid. Vratit e se.
Roger zabrinuto proelja rukom kosu.
- To mu je prvo unue, Caroline. Pokuat U ga smiriti.
- Ne! - ree ona otro.

- Gledaj, jo e se naposljetku zbog ovog jednako uzrujati kao i on.

utke i nepopustljivo nasadila je debele naoale i poela listati planove na
svom pisaem stolu. Roger je zamiljeno gledao u smjeru kamo je nestao Weed.
Bio je u stupici izmeu dvoje najtvrdoglavijih tirana u Ulsteru koji su naumili
doivotno tjerati svoju prepirku. Jo jedan korak, znao je, i mogao bi biti uniten u
unakrsnoj vatri njihove ljubavi i mrnje.
Dva posljednja mjeseca prooe a da ni Caroline ni njezin otac nisu
popustili. Roger se osjeao istisnut, gotovo poput tuinca. U svojim strastima
Weedovi se niim nisu dali pokolebati. Poslovne razgovore sa sir Frederickom
Roger je vodio posredstvom brigadira Swana. Na Hubble Manor slegla se tiina, a
otac i ki i dalje su trpjeli od svoje tvrdoglavosti. Ni jedno nije znalo kako da
premosti jaz i prvo progovori ili bar dade neki znak. Kako se bliilo vrijeme
poroda, razdoblja utnje postajala su razdoblja napetosti. Jednom ili dva puta
Roger je odluio da probije led, da sam ode u Belfast, ali Carolinin ultimatum bio
je neopoziv.
U noi koja je poela s lakim ali zamjetljivim grem i zatim bolovima,
Roger poalje, kad je predah izmeu bolova bivao sve krai, po dra Cruikshanka i
povue se s Carolinom u odaje posebno opremljene za taj trenutak.
Prolo je nekoliko sati, za kojih je Roger drao njezinu ruku i mjerio razmak
izmeu trudova.
- Hoe li ostati ovdje, Rogere? - upitala je.
- Dokle god moj eludac izdri, a onda neu dalje od susjedne sobe. Suzdravao je ljutnju to Cruikshank jo nije stigao.
- Ah, Rogere - ree ona - ti si divan ovjek. Tako se radujem zbog nas oboje.
I doista oboavam sve na tebi.
- Ta hajde, viscountesso, to kaete i svakom radniku.
- Ti si takav plahi djeai kad izvodimo nae igre. U ovom posljednjem
mjesecu smislila sam neke divne stvari koje emo raditi kad sve ovo proe. Ti me
iz nekog ludog razloga neprestano uzbuuje. To je neto tako... prokleto divno
englesko...
- Caroline, dovodi me u nepriliku. - Prignuo se k njoj i proaptao: Sluinad je nedaleko.
- Mislim da je odavno primijetila to je s nama - rekla je i uzela njegovu
ruku, gurnula je meu svoja bedra i predloila da se jo jednom ljube, ovdje i
smjesta. Roger pocrvenje kao paprika i nakalja se da suzbije ljutnju. Ona ga
vre epa i zgri se. Bol je sad bila jaa nego u prolom trudu. Roger kriom
pogleda svoj sat, potom uvi iz predvorja umove, odahne.
U sobu ue dr Cruikshank a za njim niska, zdepasta ena. Po odjei i dranju
Roger je zakljuio da je katoliki-nja, najvjerojatnije ena zakupca.
- Oprostite, milorde - ree lijenik - imao sam hitan sluaj u kamenolomu.
Roger uzdigne obrve i tako izree neizgovoreno pitanje: to bi u
kamenolomu moglo biti vanije od viscountesse?
Cruikshank, koji je prao ruke u umivaoniku, shvati i odgovori s jednako
prikrivenim predbacivanjem.

- Morao sam amputirati. Survalo se kamenje. Jadnik, izgubio je obje noge. Lijenik je poruivao - da se kamenje ne bi survavalo - da se u lordovskom
kamenolomu poduzmu bar najosnovnije zatitne mjere. Kad su se prestali mjeriti,
lijenik pristupi postelji. - Je li sve u redu, lady Caroline?
Kimnula je potvrdno.
- Koliko je izmeu trudova?
- Neto manje od sedam minuta - ree Roger. Lijenik potrai u torbi
stetoskop, prisloni ga na njezin trbuh i zatim na srce.
- Imamo jo neto vremena. Ovo je Mairead O'Neill -ree. - Porodila je
stotine djece posve sama. Gospoa O'Neill je najbolja babica s kojom sam ikad
radio.
Caroline kimne da shvaa zato je odabrao ba nju, no ne pozdravi i ne upita
nita. Mairead je, ak i u ovoj situaciji, ukazano kamo pripada, no ona nije marila.
udnije joj se uinilo to nije bilo pitanja koja su joj inae prvorotkinje uvijek
postavljale.
Caroline osjeti da nadolaze boli. Kad su nastupile, ukoila se i oblio ju je
znoj, ali ona ne pisnu nego je gledala babicu kao da kae ,Nee me uti vikati jer
sam ena jednako jaka kao bilo koja druga, i ja u ti pokazati to je hrabrost'.
Mairead otare znoj s Carolinina lica i opipa joj bilo.
- Bit e bolje za sve nas, a i za vas, ako se opustite, m'iady. Tad sve ide
mnogo lake. - Kad ni drugi trudovi nisu izmamili krik, Mairead je pogleda
saalno. Prignula se k njoj tako da ostali nisu mogli uti. - Neete nita dokazati
niti dobiti svojim dranjem. Svi smo jednaki kad doe do ovog, draga.
- Ne mogu - proapta Caroline - ... ne mogu. Lijenik povue Rogera u
stranu.
- Sve tee kako treba - ree. - Ga O'Neill e sad pripremiti vau enu, lorde
Roger. Mislim da biste trebali ekati vani.
- Odluili smo da to izdrimo zajedno, dokle god budem kadar.
lan Cruikshank zaguna. Neobino, pomisli, ali ba simpatino. udan par
to dvoje, tvrdoglavo kao vragovi, ali i u tome jednoduno. Poeao se po glavi,
traei prigovor, zatim pristane. - Pa, onda pripazite da niste na putu.
Vani se no zacrnila, i premda su boli postale neizdrive, Caroline nije
zavikala. Sedmog sata trudova Mai-read potapa lijenika koji je zadrijemao.
- Dolazi - ree.
Roger je stajao kraj kreveta drei eninu ruku.
- Pritisnite, m'lady - ree Mairead - tako je dobro, pritisnite, najdraa,
pritisnite...
- Freddie! - vrisne Caroline u trenutku Jeremvjeva roenja. - Freddie!
Freddie! Tata! Tata! Tata!

TREE POGLAVLJE
Finola je donijela najstraniju odluku svojeg ivota. Odluila je da je
provede i izdri sva ponienja, jer u njezinim su oima njezini grijesi bili golemi.
upni dvor bila je najljepa kua u Gornjem selu, a tako je po crkvenoj
tradiciji moralo biti. Nije bila graena kao priproste seljake kue, nego je imala
kat poput domova imunih protestanata u Ballyutogueu. upnikova gazdarica,
udovica O'Donnelly, pusti Finolu u kuu i uvede je u malenu ali lijepu sobu s
udobnim, tamnim namjetajem, koji su prije dvije godine kupili upljani.
- A kako je mali Dary? - raspita se otac Lynch o djetetu.
- Takvo je dijete jedno od stotinu - ree Finola ponosna na ljubimca. - Dary
e biti malen, njeniji od ostalih, ali zdrav, za to u se pobrinuti. Uvijek u biti
zahvalna majci Bojoj to mu je spasila ivot.
Otac Lynch primi zahvalu u ime djevice.
- A ti, Finola? Kakva te hitna stvar vodi ovamo? Nervozno je meu prstima
vrtjela rupi od fina lanena platna i trsila se da se pribere.
- Mnogo toga mi je na savjesti, oe. To to ti sad hou rei trebalo je da
ispovjedim ve odavno.
Otac Lynch se uspravi i namrti.
- Oe - proaptala je, oborila oi i glas joj od stida onemoa - ve sam
gotovo dvadeset godina ena Tomasa Larkina i grijeim otkako sam udana. Uzvrpoljila se, a onda izlanula: - Uvijek sam uivala u radostima tijela.
Sveenik skoi, sklopi ruke na leima i uzdigne lice k nebu.
- Ah, tako - uzdahne. - Hoe li mi ljubezno objasniti tu primjedbu?
- Gotovo uvijek sam uivala u spolnom inu - proapta ona.
- To nije prirodno, zna.
- Znam.
- to ti zapravo ini uitak?
- Sve - zacvili ona.
Otac Lynch privue stolicu i priblii lice njezinu.
- To to si mi rekla, krajnje je ozbiljna stvar. Ako hoe da te dobro
savjetujem, mora se ovdje na licu mjesta oistiti. Jesi li spremna?
- Da... spremna sam.
- Pogledaj me, Finola. - Pogledala ga je iz kuteva oiju i pocrvenjela od
krivnje. - Moramo o tome razgovarati potanko - zapovjedi sveenik.
To je bilo poniavajue, ali morala je otrpjeti ako je htjela da joj se nebeska
vrata ikad otvore. Ispovjedila je jedan tjelesni uitak za drugim, cijelo brdo
neudorednosti i smrtnih grijeha kakve otac Lynch nije uo u trideset i pet godina
to je predstavnik Boji. Pa ta je ena uivala u svemu! Golotinji, tipanju,
pljeskanju, grickanju, poljupcima, trljanju ak i po prijekora vrijednim organima.
inilo se da to dvoje ba nita nije izostavljalo, ak su i jezikom dodirivali jedno
drugo! Kad je Finola zavrila, plakala je. Lice oca Lyncha bilo je pepeljasto.
- To su neprirodne radnje koje ti je priapnuo avao! Ona je jecala, on se
ushodao.

- Mislila sam da je to moda pogrebno, oe, ali dokle god smo to radili da
bismo dobili djecu, a ja nisam mogla sprijeiti da mi se to svia, vjerovala sam da
to nije pravi uitak nego neka vrst svetog doivljaja s mogunou da zatrudnim.
- To je prokletstvo - ree pop. - Znam mnogo ena koje su imale tjelesnih
osjeaja, ali ni izbliza tako vulgarnih poput ovih koje si opisala.
- Oh, oe, od ega je to?
- To nas Bog neprestano u liku ene podsjea na prvi grijeh - odgovori on. Najgore je to se nisi prije ispovjedila. Jesi li bar molila da se rijei takvih
osjeaja?
- Ne jako iskreno. Priinjala sam se da ne znam to su. Odmahivao je
glavom.
- Bar ti je ostalo toliko vjere da trai pokoru.
- Pokora je samo jedan dio problema - ree ona. - Sve se svrilo s Daryjevim
porodom, koji je, kako znate, bio jako teak. Dr Cruikshank je upozorio Tomasa, a
kasnije i mene, da u umrijeti ako budem jo raala.
Taj prokleti Cruikshank, pomisli pop. Uvijek se plete u Boje djelo i pria
enama takve gluposti. No usprkos svojoj moi, otac Lynch bio je prerazborit da bi
izazivao lijenika. Posljedice bi bile strane kad bi savjetovao eni neka ne slua
lijenika i kad bi ona umrla.
- Znam da je to grijeh protiv boanske dunosti - ree Finola - i bila sam
posve spremna da snosim posljedice, ali Tomas lijenika shvaa ozbiljno. Oh, oe,
osjeam u svojem srcu da nas to Bog kanjava za ono to je Tomas uinio kad je
umro Kilty...
- O kakvom se dakle problemu radi? - upita pop.
- Sad kad mi se zdravlje povratilo i premda se bojimo da ne zatrudnim, oboje
jako elimo da u postelji ponovno budemo mu i ena.
Sveenik se razbjesnio. Poslije svega to mu je ispovjedila, ipak je htjela
tovariti grijeh na grijeh. Kako mu je ljutnja bujala, tako je rasla i njegova odluka da
je oisti od avola koji je zarobio njezinu duu.
- Poinila si dovoljno zla pokuavajui prevariti Boga time to si tjelesno
uivala i to zlo jo poveala nastavljajui s uicima iz godine u godinu a da ih nisi
ispovjedila. Dovoljno je zlo to po savjetu jednog protestanta naputa svoju
dunost prema Bogu i prestaja raati djecu, ali ne moe biti teeg smrtnog grijeha
nego eznuti za spolnim inom samo za volju spolnog ina!
- to da uinim, oe? Tomas i ja ivimo kao dva tuinca.
- Reci mi po istini. Spavate li jo u istoj postelji?
- U tome i jest nevolja. Spavamo - jecala je. - Leimo jedno uz drugo a da se
ne dotiemo, znajui da se nikad vie ne smijemo ljubiti. On svaku no odlazi u
krmu, a kad naposljetku doe kui, padne u postelju, pijan. Ujutro jedva
progovorimo koju rije. - Finola stisne zube nastojei izgovoriti to joj je bilo na
jeziku, ali ne uspije.
Znala je da u mjesecu ima dana kad ena moe opiti bez straha da e
zanijeti i htjela je od sveenika izmoliti privolu da to radi tada, ali joj je ve bilo
jasno da joj to nikad ne bi dopustio, toliko se gnuao nje.

- Oh, oe, pomozi mi - zaplakala je i pala na koljena. Krzmao je neko

vrijeme, a onda joj zaprijeti koatim prstom...
- Uzrok tim neprirodnim i zlim eljama je taj to zanemaruje majku Crkvu.
Umjesto da si poputala napasti, trebalo je da se godinama prije ispovjedi. Trebalo
je da uvrsti svoju duu i da u sebe primi bol, dobrotu i milosre Isusa i Marije.
Teko si uvrijedila Boga!
Finola Larkin glasno zaplae.
- Sretna si, eno, to tvoja crkva sve oprata. Jesi li pripravna da se
podvrgne Bojoj nadzemaljskoj moi oienja?
- Sve u uiniti!
Ostala je kleati dok je otac Lynch razmiljao.
- Tvoj je sluaj poseban. Moram moliti da dobijem savjet. Zaklinje li se da
e pokoru vjerno izvravati?
- Da, oe, da.
- Tim e molitvama naposljetku stei snage da ivi s Tomasom na jedini
mogui nain... kao sestra s bratom. Nikad mu se vie ne smije podati u spolnoj
izopaenosti, jer bi taj grijeh bio neoprostiv. Dakle, ekam tvoj odgovor ... ili to, ili
pakao!
- Ja... ja obeajem...
- Dakle, dobro - ree on. - Kako je tvoj grijeh doista teak, neu se izloiti
opasnosti da pokora ne bude dostatna. Mora pristati da jednog od svojih sinova
da Crkvi. Siguran sam da e taj in ponukati Boga da tvoj sluaj milostivo ocijeni,
da ti udijeli bri oprost na zemlji i skrati vrijeme u istilitu.
- Tomas e se boriti protiv toga fla mu sin postane sveenik - povie ona
plaui.
- To je tvoja najvea zadaa, Finola Larkin. Mora toga ovjeka na
koljenima vratiti k Isusu.
- Oe, on bi moda radije umro.
- Nee, ako izvri svoju dunost. Ne smije mu dopustiti da zaboravi da su
te njegovi grijesi, njegova pohota doveli do ovog. Kad se naposljetku vrati majci
Crkvi, i njemu e to dati snage da se odrekne svojih strasti i s tobom ivi u miru
kao sa sestrom.
Ne pomogavi joj da ustane, okrenuo se i poao k vratima.
- Sad moram razmisliti. Kad zavrim, poslat u po tebe i naloiti ti pokoru.
ETVRTO POGLAVLJE
U jesen 1886. zbio se velik dogaaj u mojem ivotu -otvaranje nacionalne
kole za djecu zabaenih sela. Otac Lynch nije prijateljski doekao to, kako je on
drao, uplitanje u njegovo osobno carstvo, no bio je primoran utjeti, jer biskup
Nugent nije htio ogoriti Britance. Otac Lynch nije zapravo morao brinuti, jer u
Gornjem selu gotovo nitko nije niti pomiljao da svoje dijete poalje u nacionalnu
kolu. Ne samo da je veina bila za to presiromana nego je u vrijeme gladi nestalo
i mnogo od prvotne irske ei za znanjem.

Nae su oeve kolovali putujui uitelji, poput oca Dadde Friela i njega
samog, koji su idui od sela do sela poduavali na suncu iza ivica. Bili su dijelom
pjesnici, dijelom keltski uenjaci, ali i pravi uitelji sa zadaom da odre stari jezik
i narodno blago. Kad su nestali oni, nestao je s njima u naem dijelu zemlje i irski
jezik.
Jedinu poduku koju smo Conor i ja dobivali davao nam je jedanput tjedno
kapelan, otac Cluny, a ta nije mogla proizvesti nikakva uenjaka.
Bio sam mukotrpno prikupljen ostatak, posljednje dijete u obitelji. No to je
imalo svojih prednosti. Ljeti sam, dodue, odlazio na pau, ali sam inae uglavnom
bio besposlen i majka me mazila. Zapravo nije bilo pravog razloga da ne pohaam
nacionalnu kolu, osim to su se moji roditelji bojali da u biti baen u more puno
protestantskih morskih pasa. No ja sam molio i navaljivao dok nisu popustili.
Conor nije o koli nita govorio, ali nije trebalo sumnjati u to to je nakanio.
Kad sam mu saopio radosnu vijest, odluio je da i on to izbori. Poli smo mimo
raskra do rubova prvih polja i tamo ekali cijelo poslijepodne. Conor je sjedio
leima oslonjen o zidi, gledajui na put, iekujui oca, nervozniji i nesigurniji no
ikada.
Do prije nekoliko mjeseci obiavao je svakog dana dolaziti ovamo pred oca.
S Larkinovima se zbivalo neto udno. Tomas se otresao na djecu, a svi su znali da
sve vie pije. Mnogi su drali da jo tuguje za starim Kiltyjem, premda je on umro
prije vie od godinu dana.
Kad je toga dana siao s brda videi da ga Conor eka, lice mu se ozari.
- Mogu li s tobom razgovarati, oe? - upita Conor.
- Svakako, sine, im uem i operem se.
- Htio bih s tobom razgovarati odmah.
- Pa ako je tako vano - odgovori Tomas sjedajui na zid. - to ti je na srcu?
- Seamus e u novu nacionalnu kolu - ree Conor.
- Znam to. Fergus i ja dugo smo o tome razgovarali.
- Pa, nekako sam se nadao, zna, naa obitelj i O'Neillovi uvijek sve rade
zajedniki, pa bih i ja moda trebao ii u kolu sa Seamusom.
Smjekao sam se da pokaem kako je to i moja elja, ali sam se udio
Conorovu oprezu. Obino se bacao na stvar bez mucanja i okolianja.
- To je neto drugo a ne kad upregne dva konja za oranje - ree Tomasu. Takvu odluku mora svaka obitelj donijeti potpuno sama i neovisno. O'Neillovi su u
drukijem poloaju. Seamus ima starijeg brata koji pomae Fergusu. Meni su tvoje
ruke potrebne.
- Razgovarao sam o tome s Liamom. On ne eli u kolu, a krupan je gotovo
kao i ja, moe raditi sve to i ja. Obeajem da u svoj dio posla obaviti i neu pasti
na teret.
Tomas se razljuti.
- Nisi smio o tome raspravljati iza mojih lea!
- Nije to bilo iza tvojih lea, oe. Liam hoe moj posao. Neprestano me
gnjavi da mu ga prepustim i najsretniji je kad je s tobom na poljima.

Tomas polagano sie sa zida, duboko se zamislivi. Znao je kako Conor

umije biti tvrdokoran i uini mi se da nije htio pitanje rijeiti zapovijeu.
Conorova molba inila se loginom...
- Da zna, nisam ja protiv kole - ree Tomas, koji je, ini se, htio postupiti
razborito. - S druge strane, tebi ne treba mnogo naobrazbe, vjerojatno ve zna
dovoljno.
- Ne znam - odvrati Conor. - Znam samo katekizam.
- A to, k vragu, misli da e te uiti u onoj koli? - odsijee Tomas, ve
ljutit. - O Irskoj ne znaju nita i nimalo za nju ne mare. Uit e englesku povijest,
engleske zakone, pozdravljati englesku zastavu i pjevati Boe uvaj kraljicu.
Nee te, ne brini, nauiti legendu o Finnu MacCoolu ili Coolevjevu otmicu
stoke. Te nacionalne kole uspostavljaju samo iz jednog jedinog razloga - a taj je
da stvore lojalne britanske podanike.
- Ali, oe - molio je Conor - hou nauiti itati da mogu itati sve, i zbrajati,
i mnoiti, i od ega su nebo i more. Kunem se da u zaepiti ui kad budu
poduavali britanske stvari.
- Ne... nema smisla, mome, nema smisla. - Pokuao je otii, ali ga Conor
optri i stane mu na put. - Mama je rekla...
- Jezik tvoje majke otar je poput noa. Mogla bi u praznoj kui zapodjeti
svau! - Proao je mimo, zatim se okrenuo i malko smekao. - Conore, da ti neto
kaem. Nee ti trebati toliko znanja. Tvoj je kruh ve ispeen. Dobit e zemlju.
Tomas je Conoru poklonio svoje najvrednije dobro, zemlju. Od vremena
gladi zakon je branio podjelu imanja. Zakup ili vlasnitvo morali su se predavati
nedirnuti samo jednom nasljedniku. esto je roditelj nasljedstvo zlorabio kao
ucjenu, i djeca su se o njega estoko natjecala. U pravilu je otac ekao do
posljednjeg trenutka i odluku donosio tek na smrtnoj postelji ili kad su mu sinovi
iseljavali.
- Rekoh da e zemlja biti tvoja - ponovi Tomas.
I Conor je stajao nepomino i nijem. U tom se trenutku, znao sam, meu
njima odigravalo neto strano.
- Nita zato - ree Tomas, prikrivajui pozlijeenost -sutra e se probuditi i
spoznati to to znai, mome, i glasno zapjevati od radosti. - Ispruio je ruku
prema sinu, onako kako sam to ve sto puta vidio, i ekao uzvrat svoje ljubavi. No
uzvrata nije bilo. Tomas spusti ruku i kao da je na moje oi ostario. Krenuo je niz
put, a onda ljutito viknuo prema nama. - S ocem Clunyjem je takoer svreno!
Neu vie da mi ti prokleti popovi poduavaju djecu!
S tim rijeima zamae u McCluskeyjevu krmu.
PETO POGLAVLJE
Prvog dana bilo je u nacionalnoj koli estero katolike djece; brzo smo se
sprijateljili. Sveano otvorenje odravalo se u dvoritu ispod britanske zastave, i mi
smo drhtali stojei zbijeni na hrpi. Pozdravila nas je blistava nova uionica, jo
puna vonja boja i latila, ispunjena protestantskom djecom u ukrobljenoj odjei i

kripavim cipelama. Stisnuli smo se u stranje klupe, i dok je u nas zurila golema
slika kraljice Viktorije, ekali sudbonosnu uiteljevu pojavu.
Jedan visok mrav i na izgled krhak ovjek stupio je pred nas poput biskupa
koji se sprema da objavi nae prokletstvo. Kad je ravnalom pokucao o stol,
pomislio sam da e mi srce iskoiti u prolaz izmeu klupa.
- Zovem se Andrew Ingram - ree. - Rodom sam iz Edinburgha u kotskoj.
Za nekoliko dana upamtit u vaa imena. Poduavao sam pet godina u nacionalnoj
koli u Walesu, i kad sam saznao da ovdje trae uitelja, zatraio premjetaj u
Irsku. Nikad nisam zaboravio ljepotu Donegala, gdje sam ljetovao u djeatvu, a
budui da sam i kot, volim pecati ribu.
Bilo je oito da nije bio podrijetlom seljak i inio mi se preblagim za ljude
kao to su potomci kromvelovaca, Ulsterana i croppyja. No nije prolo nekoliko
minuta, a ve ga je stavio na kunju Lukeov unuk, Sandy Hanna, najvei i
najilaviji djeak u koli. inilo se da je Sandy kadar izdrati i vie od toga da ga
krhki gospodin Ingram kroti jasenovim prutom: Sandy je kripao kriljcem po
svojoj ploici da je zvualo kao da tko ugaa gajde.
Gospodin Ingram prestane govoriti i okrene se u opem hihotu Sandyju
Hanni.
- Ti, tamo!
Sandy se priini da ne uje i kripae dalje. Gospodin Ingram sie u
uionicu, proe izmeu klupa i stane iznad njega. Nismo se usudili disati, a kamoli
maknuti.
- Kako se zove?
- Sandyhanna - odgovori ovaj kao da je to jedna rije. aci ponovno
zahihotae u znak podvale Sandyju.
- Sandy, bit e ljubezan i ustati kad govori meni ili razredu! - Sandy se
protegne na noge. Bio je jednako visok kao i uitelj, a upola iri od grabljanja
sijena. -Uguraj koulju u hlae - ree mu uitelj.
Sandy ovla promuva rubove koulje i izazovno prekrii ruke. Gospodin
Ingram se naizgled ljubezno osmijehne. Meni se poelo initi da je njegovo blago
ponaanje krajnje varljivo i stoga sumnjivo. Okrenuo se od Sandyja i progovorio
uenicima.
- Drago mi je to mi se tako brzo ukazala prilika da vam objasnim nekoliko
jednostavnih pravila. Kad ih svi dobro upamtimo, a ti osobito, Sandy, lijepo emo
se slagati bez ikakva zapinjanja. - Oh, bio je to hladnokrvan ovo, i pomalo je to i
Sandyju Hanni postajalo jasno. Gospodin Ingram polagano i odluno prie k
njemu. Sandy se poe vrpoljiti, ali ve je bio umijesio kau i sad ju je morao
pokusati. Pod upornim pogledom gospodina Ingrama Sandy se premjesti s noge na
nogu i nekoliko puta proguta slinu.
- Ja nita ne drim do prutova i poniavanja jer elim pretpostaviti da emo
se svi ponaati kao dame i gospoda.
Taj gospodin Ingram nas je zbunjivao, ali smo ga istodobno paljivo sluali.
Sandy se slomio poput ovjeka kojeg sveenik kori pred cijelim selom.

- Ti e se ispriati svojim drugovima, Sandy, a meni obeati da e se odsad

vladati pristojno. U protivnom... otii e kui i vratiti se tek kada bude spreman
da se ponaa kako valja.
U povjerenju, mislim da bi se Sandy bio najradije ispriao, ali je sad ve
predaleko odmakao.
- Nisam uinio nita zbog ega bih se morao ispriati -ree pomalo
neodluno.
Gospodin Ingram mu okrene lea, poe k svojemu stolu i sjedne.
- Izai iz kole - ree jednako tihim glasom kao dosad. Sandy se ne pomae.
Sad je prekipjelo. Sve se oi uprijee u ovu dvojicu kad se gospodin Ingram vraao
s onom istom mirnom odlunou.
Ono to je zatim uslijedilo bilo je strelovitije od udarca glogova tapa oca
Lyncha. Gospodin Ingram epa Sandyja Hannu za ruku i zahvatom dostojnim
Finna MacCoola okrene ga oko osi, drei mu u kripcu podlakticu, zapee i aku,
sve jednom svojom rukom. Kad ga je izbacio kroz vrata poput snanog topa
Athlone, Sandy vrisne!
Bili smo potpuno i sasvim opinjeni. Za Sandyja Hannu, koji je najprije
stajao u dvoritu plaui i tad dopuzao natrag u uionicu molei da ga ne alje kui
te potom izmucao najdirljiviju ispriku kakvu samo moe poeljeti, sve je bilo
svreno.
Poslije ovog u razredu vie nikad nije bilo neposlunosti.
Svaki od nas je ustao, rekao svoje ime i selo, a oi gospodina Ingrama ostale
su pasti na est uzdrhtalih papista koji su se odali imenima O'Neill, O'Kane,
O'Connor, O'Doherty, O'Bannon i O'Toole.
- Postoji jo jedno pravilo koje svaki od vas mora jasno shvatiti - ree. - Svi
smo ovdje jedna obitelj. - Tad nas, ispustivi O i Mac ispred naih imena,
rasporedi po klupama abecednim redom.
Ne znam kako bih zapravo opisao svoje osjeaje prema gospodinu Ingramu.
U mojem kratkom ivotu, a i veem dijelu kasnijeg, uvijek je bilo nekog tko nas je
tlaio, bilo oranjci ili agenti zemljoposjednika, lihvari, orunici ili nai vlastiti
popovi. Gospodin Andrew bio je prvi ovjek u mojem ivotu, ako ne ubrojite
Charlesa Stewarta Parnella, koji je u meni izazvao osjeaj da sam ravnopravno i
punovrijedno ljudsko bie.
Veina je protestantske djece ve bila u stanovitoj mjeri kolovana. Mi smo
daleko zaostali. Gospodin je Ingram utroio nebrojeno mnogo dodatnih sati da nam
pomogne. Ubrzo su sve djevojice bile zaljubljene u njega, a kako sam rekao, ni
djeaci mu nikad kasnije nisu zadavali mnogo briga. Stekao je iskustvo u Walesu,
poduavajui djecu rudara, a ni ona nisu ba bila gomila mekuaca.
Nekoliko mjeseci poslije njegova dolaska protestantski sveenici u okolici i
veliki metri oranjskih loa poee mrmljati i gunati protiv njega. Nisu im se
sviale neke od knjiga kojima se sluio, jer su navodno vrvjele tetnim idejama.
Prigovarali su i da previe vremena troi na pjesnitvo i prirodopis, a premalo na
englesku povijest i protestantsku vjeru.

Proirie se prljava govorkanja da je morao napustiti Wales jer je s njim

zatrudnjela neka djevojka, a druga su opet tvrdili da voli djeake i da je zato postao
uitelj. Podizala se oluja i sazivani su sastanci, koje je izdrao zahvaljujui svojem
svojstvenom mirnom dostojanstvu. Dva puta je pozivan pred kolski odbor, ali je
svoje ispitivae zbunio opsegom svojeg znanja te pokazao takvo poznavanje
Biblije da su se skamenili i uutjeli i sami sveenici.
Meu uenicima je gospodin Ingram bio nadasve obljubljen. esto se bavio
njihovim osobnim problemima i svojim nastojanjem stvorio nepristrano pribjeite
u kojem su prevladavali suosjeaj i razbor u sredini u kojoj je toga inae bilo malo.
Pomisao da bismo ga izgubili, uasavala nas je.
Tad je Bog poslao anela ni u kakvom drugom liku nego u liku lady
Caroline Hubble osobno, koja ga, svjesno potcjenjujui, pozove u dvorac da
poduava djecu nekih inozemnih radnika. Kad se proulo da je gospodin Ingram
prisustvovao predstavama i koncertima u Long Hallu pa i sam tamo recitirao
pjesme, njegovi protivnici uutjee... hvala Bogu.
Sve to sam u nacionalnoj koli uio pamtio sam jer sam to uio najprije za
sebe, a zatim da pouim Conora. Svaki dan me ekao na raskru, i dok su mi jo
stvari bile svjee u pameti, zavukli bismo se u staru normansku kulu i proli
gradivo toga dana. Ja bih mu priao to se tog dana zbilo u razredu, tako da se
osjeao kao da i on ide u kolu, a svu je djecu poznavao po opisu.
Poslije nekog vremena Conor me saekivao neto nie na cesti kod
kovanice Josiaha Lambea. Ta je kovanica sa arobnim ognjitima ispred kojih se
ocrtavala silueta miiavog gospodina Lambea, pod ijim su udarcima ekia u
izvoenju krajnje tajnih, od vilenjaka preuzetih formula, vrcale iskre, bila za
Conora izvor uda.
U ivotu sela kova je po vanosti bio odmah iza sveenika. Gospodin
Lambe mogao je svakako biti tako vaan da nije bio protestant Gornje je selo
izgubilo svojeg kovaa u velikoj gladi. Tad je otac Josiaha Lambea, koji je kovao
za protestante, poeo raditi i za katolike. Po nepisanom pravilu, uvijek je za
pomonika uzimao katolika i jo jednog za uenika; na taj nain radio je za obje
zajednice.
Conora je dvadeset puta potjerao iz kovanice, ali se Conor po dvadeset i
prvi put vratio, i to sluajno upravo onog dana kad je kovaev uenik preao kao
kalfa kovau u Clonmany. Zatekao sam Conora kako nogom gazi podnonik
dvostrukog mijeha, a tjedan dana kasnije izraivao je ve avle, Bio je tako
uzbuen da biste pomislili kako ih je on osobno izmislio.
- Ovdje, u ovom sanduku, to su tapetarski avli -pokazivao je - a ovo su
ukrasni, ovo potkivaki klin i zakovice. - Moj Boe, kako je cvao! Nakon to sam
uraeno dobro razgledao, jako sam ga pohvalio. Takve sam klince, razumije se, i
ranije vidio, ali te nije iskovao Conor.
Tomasu se to, dodue, nije svialo, ali s praktinog stanovita nije mogao
prigovoriti. Liam je mogao sasvim dobro cijelog dana raditi na polju, a novac to
ga je Conor poeo donositi kui bio je obitelji previe potreban a da bi ga se mogla
odrei. Tako je Conor postao novi Lambeov uenik.

U kasnu jesen jedan je dan bio kolski praznik. Nije to bio neki blagdan,
neto poput Boia i dravnog praznika, nego blagdan koji su u Ulsteru slavili
samo protestanti. Sastao sam se s Conorom kod kovanice i odjahao s njim dolje u
gradi da mu pomognem pri raznoenju robe. Kad smo sve posvravali, Conor
povede konja u staju gospodina Lambea i tamo ga smjesti, a zatim smo se pjeice
vraali u Gornje selo. U predgrau zausmo iz prezbiterijanske crkve glasno
pjevanje.
- Protestanti dre misu zahvalnicu za etvu - rekoh znalaki - zato je kola
zatvorena.
- Na emu se zahvaljuju? - upita Conor.
- Ne znam tono.
- Ja to ne razumijem. Ta zna kako nae roditelje pred kraj etve, kad
dospijeva zakup a dolazi zima, obuzima nervoza.
Slegnuo sam ramenima.
- Gospodin Ingram nam to nije objasnio.
- Ta sluaj ih to pjevaju. To je udno, ako mene pita. Hajde, da zavirimo.
- O, Isuse, ne - rekoh uzmiui. - Kad smo posljednji put bili u
protestantskoj crkvi, umalo nas nisu ubili.
- Ta hajde, goljo - ree on i na prstima poe uza stepenice. Kad sam se
uvjerio da postoji izlaz i da moemo bez tekoa umai, prioh i ja prednjom
prozoru, pa se zablenusmo unutra kao dvije koze kroz ivicu. Od onog to sam
vidio zastade mi dah. S obiju strana oltara bile su naslagane velike hrpe hljebova i
snopova penice. Bilo je tu repe, kupusa, velikih bundeva, mrkve, pastrnjaka i
luka, sve ulateno i oprano, te koara neobinih oblika punih oraha. Jo i krupnih
sonih jabuka, rajica i bobica, pa svakovrsnih jela koja smo rijetko viali, a nikad
ih nismo okusili. Ispod oltara lealo je punjeno prase, janjad i purani iskieni za
sveanost. Propovjednik je rairenih ruku hvalio Bogu za bogatu etvu i u svojoj
radosti svi su iznova glasno zapjevali.
- Idemo - ree iznenada Conor.
Gurnuo je ruke u depove i odetao do ceste, sve muke, to je ukazivalo na
to da je utonuo u duboko razmiljanje, da je pozlijeen ili oboje.
- Moda je njihov Bog bolji od naeg - rekoh za probu.
- Ma kakvi, zemlja koju su ukrali je bolja.
Hodao sam pola koraka iza njega sve dok nismo stigli do kole. Conor
zastane. Oi mu zasuzie, a miii lica drhtali su mu, tako je vrsto stisnuo zube.
- Bolje e biti da izlane - rekoh.
- Nita neu lanuti.
- Pa vidi se na tebi, Conore, a ja neu provesti cijeli dan s tobom ako bude
bijesan.
- Ah, idi k vragu.
- Hej, Conore, znam tajni ulaz u kolu - rekoh. Zapravo i nije bio tako tajan,
jer gospodin Ingram nikad nije zakljuavao stranja vrata. Conor krzmajui poe
za mnom. Oima je pohlepno razgledao klupe i plou ispisanu aritmetikim
zadacima.

- Evo ovdje sjedim ja - rekoh - a do mene je ona djevojka o kojoj sam ti

priao da mi donosi jabuke, medenjake i sve one stvari za jelo.
Conor pogladi rukom moju klupu, zatim klizne na moje sjedalo, prekrii
ruke i isprsi se, kao da e ga gospodin Ingram sad prozvati.
- Ah, dobar dan gospodine Ingrame - rekoh. - Prolazio sam, a moj najbolji
prijatelj Conor Larkin htjede pogledati moju klupu.
- Zdravo, Conore. Ja sam Andrew Ingram.
Conor mu nepovjerljivo prui ruku. Gospodin Ingram nije morao pitati zato
on ne pohaa kolu. Ve je bio obiao sve sveenike u okrugu da ih nagovori neka
svoje upljane potaknu da alju vie djece u kolu, ali s malo uspjeha.
- Conor ita i pie - rekoh ponosno.
- To mi je drago uti - odgovori gospodin Ingram.
- Seamus me poduava.
- Razumijem. Eh, ti ima dobra uitelja. Seamus, je jedan od mojih najboljih
uenika. Ubrzo e mi oduzeti posao.
- Nemajte brige, gospodine Ingrame - rekoh. - Ja to radim samo zato to mi
je Conor najbolji prijatelj.
- To me raduje, Seamuse. Najljepe to se moe dogoditi uitelju jest da
proizvede svoje misionare. Postoji li kakva mogunost, Conore, da doe u kolu?
- Na alost, prezaposlen sam. Ja sam, znate, uenik kod gospodina Lambea,
a radim i za oca. Osim toga, moj otac ne cijeni kolu... - Pokuao sam laktom
uutkati Conora, ali on nastavi... - On kae da vi ovdje ne uite nita doista irsko.
- Razumijem - odgovori gospodin Ingram, ne pokazujui nikakve ljutnje.
Premda se Conor trsio da ne pokae kako ga to zanima, nije se mogao
svladati a da ne gleda police s knjigama koje su se pruale od poda do stropa po
cijeloj jednoj strani uionice. Od pogleda na njih njegov se namjeten ponos topio,
jer je njegova elja bila vie nego oita.
- to misli, Conore, da ti posudim jednu knjigu?
- Koju to?
- Pa, da vidimo. Moda, bismo mogli nai neto irsko, ak i u kraljiinu
carstvu. Evo jedne. Bardska tradicija srednjoirskog razdoblja.
- O emu je to?
- Oprosti, vjerovao sam da zna sve o Irskoj. Ova je o irskim dvorskim
pjesnicima u srednjem vijeku. Prije nego to ovjek zagrize u prave revolucionare,
mislim da bi se morao potkovati u ranijoj povijesti Irske. To je zanimljiva povijest,
zna. Vjeruje li da bi mogao pokuati ... nije preteka.
- Moda e biti dobra - ree Conor nepovjerljivo primajui knjigu. - Svakako
u je vratiti.
- Nema urbe. Vrata su uvijek otvorena. A kad je bude donio, sam uzmi
drugu. Samo mi na stolu ostavi obavijest. ,
Vrata su otvorena, doista! Conor je proetao uz redove knjiga, pasui oima
po udesnom carstvu, premda ni polovicu naslova nije mogao proitati. Gledao ih
je kao u snu, dok mu je ruka sama od sebe dodirivala hrptove.

- Ako ti preostane vremena - ree gospodin Ingram - recimo jedan sat na

tjedan, mogao bi poslije obuke svratiti da popriamo o onom to si proitao.
Ponekad, kad sam ita, mogu se stvari initi zamrenim i zbunjujuim, i tada ne
kodi malo objanjenja.
- Mogao bih.
- Na taj u se nain moi uvjeriti i poduava li te Seamus i dalje, a moda i
izraditi za tebe nekoliko zadataka.
Conor prie k vratima, ali ga je neto prijeilo da izae. Vratio se gospodinu
Ingramu i sav se napeo da nae prikladne rijei. No poklon koji je upravo primio
toliko ga je ispunio da nije znao to da kae.
- Jako vam zahvaljujem - ree naposljetku i istri.
Conor Larkin oduvijek je imao zlatne ruke. Otkako pamtim izraivao je za
seosku djecu igrake a za svadbe i sveanosti odjeu od slame, lijepe rezbarije i
raspela sv. Brigid koja titi od zlih duhova i druge talismane koji uvaju kuu i
staju od vatre, vilenjaka i poasti. Pleo je od konjske strune niti za pecanje i mree,
kaveze za leptire a u popravljanju namjetaja i alata bio gotovo jednako spretan
kao i Tomas.
U Lambeovoj kovanici taj se Conorov dar razmahao. Ne samo da je kovao
plugove, lopate, arke i potkivao konje, nego je uskoro napredovao i do izradbe
kotaa i klepanja, a sve je predmete opremao tako neobinim ukrasima da je
gospodin Lambe u udu ekao glavu. Drke arki, klijeta za ognjita i zaklade
dobivali su prekrasne vitiaste uzorke, pa ak ni u samom Derrvju nije bilo tako
lijepih tronoaca kao to su bili njegovi. Sve to je Conor radio nosilo je njegov
poseban peat i sretan bi bio onaj komu je za roendan poklonio kuhinjski pribor
ili svijenjake.
Conor nije uz nakovanj stajao i udarao po njemu kao to je to radio gospodin
Lambe. Obigravao je oko njega poput plesaa iz Inishovvena, a eljezo je izvlaio i
vijao kao kad slikar slika na platnu ili pjesnik razgovara s modruljanom. Vjena je
zasluga Josiaha Lambea to je Conora poticao, premda je uenik brzo dostizao
majstora.
Kad sam ga promatrao kako se u kovanici razvija, postade mi jasno da on
Larkinovu zemlju zapravo ne eli naslijediti. Conor nikad ne bi otiao tako daleko
da to otvoreno kae, jer bi to oca pozlijedilo, ali se, kako je postajao vjetiji
kovanju, sve vie tuio od obitelji i svaki je slobodni trenutak posveivao uenju.
S druge strane, Liam je uvijek bio uz oca, na njivama, sijekui treset u
tresetitima, orui, kopajui lijehe za krumpir. Liam Larkin bio je duom i tijelom
seljak, ali to Tomas zbog svoje ljubavi prema Conoru nije mogao uvidjeti.
alosno je bilo to su se Conor i Tomas voljeli jednako kao i prije, samo su
sada jedva progovarali rije. Ta su dva jaka ovjeka gotovo namjerno ranjavala
jedan drugog utnjom, kreui se k toki s koje nije bilo povratka.

ESTO POGLAVLJE
Gospodin Ingram je zatraio da svatko tko ima roaka koji je iselio iz Irske
digne ruku. Sve se ruke do jedne podigoe. Roaci su veinom bili u Americi. Nas
estoro katolike djece imali smo roake u velikim gradovima poput Bostona i
Baltimorea. Dobar dio protestanata iselio je godinama ranije i proirio se cijelom
Amerikom, a mnogi i Kanadom. Najvanija polugodinja zadaa bila nam je da
napiemo nekom roaku dugo i podrobno pismo ili priu o sebi.
Ne mogu se sjetiti svog brata Eamona, jer je iselio prije nego to sam toliko
narastao da ga upamtim. Jedina fotografija na kojoj je bio i on prikazivala je
skupinu vatrogasaca na nekom pikniku u perivoju, a na njoj smo ga jedva
razaznavali. Nije nam se esto javljao, moda jednom na godinu. Posebno se
sjeam onog pisma u kojem nam je saopio da je ime Eamon promijenio u
ameriki oblik, Ed. Razumije se, uvijek je o Boiu stizao veliki paket, a kad je
umro djed, Ed je poslao novac za lijep nadgrobni kamen, kako je to bio obiaj. Na
groblju oko Sv. Kolumba mogao si raspoznati tko ima roake u Americi.
Sjeam se kako sam sjedio kraj vatr nastojei smisliti poetak pisma i
pogledavajui majku. Prvi put mi pade u oi da se postarala. Promatrao sam je
kako radi malo pognuta, jer vie nije hodala uspravno. Neprekidno je podjarivala
vatru da je odri, jer se vjerovalo da e se kua u kojoj vatra utrne ubrzo sruiti. U
vrijeme gladi susjedi su odravali vatru u domovima iseljenika da im dom bude
topao kad se vrate u Irsku. Razumije se, nisu se vratili, vatre su se ugasile a kolibe
sruile. Eto, s tim sam zapoeo svoje pismo.
Sve su ene u Ballvutogueu prerano starjele. Beskonani poslovi u kui, na
polju i u staji tjerali su ih da od jutra do mraka rade kao robinje. Bile su uvarice
obiaja, raale su djecu i pomagale, poput moje majke, stotinama tue djece da
dou na svijet. Kad sam je upitao koliko je djece porodila, osmijehnula se svojim
gotovo bezubim ustima i rekla:
- Toliko jamano ne znam ni brojiti. Da je tada, kad sam poela, moj sin
polazio kolu kao sada ti, znala bih ti rei.
ene su se morale brinuti i za etverononu mladunad u staji i za to da
krave prou pokraj vatre, to je donosilo sreu, i o vjeanju krieva sv. Brigid i
granica oskorua da bi se odvratili zli dusi i postarati se da u dralu kose bude
zatvoren cvrak i da novo sjeme bude izmijeano s pepelom za sreu. Moda nisu
umjele itati, pisati i brojiti do velikih brojeva, ali su svakako morale mnogo toga
znati da sauvaju sve stare predaje, donesu na svijet nove ivote i da ive
odravaju u ivotu.
Kad bi se spustila veer i mukarci u krmi prionuli uz vr ili posjedali da
igraju glink, ene bi se okupile u kui, oko vatre, uz jednu svijeu ili fenjer i vezle
na platnu za lordovsku tvornicu. Oi su im uvijek bile obrubljene crvenilom od
napora, ali ono nekoliko penija koje su zaraivale vezom bilo je prijeko potrebno u
kui.
Uz tolike sate rada na dan i raanje svake godine, nije bilo udo to su
sijedjele, gubile zube i grbile se mnogo prije vremena. U njihovom ivotu bilo je

malo radosti. ak su i veselje ponosne mlade djevojke koju prose i radosti u

trenutku vjenanja prebrzo prolazili.
Nije im preostajalo nita drugo do da sve dublje tonu u svijet pria svojeg
vjerovanja koji im je pomagao da izdre, jer je obeavao zagrobni ivot, dug
odmor i prestanak njihovih patnji. Mnoge koje nisu mogle uroniti u san o Isusu i
Mariji zavrile bi u ludilu.
Kad je cijela etva bila spremljena a zakupnina plaena, nastupilo bi vrijeme
predaha, jer je naa zemlja bila presiromana da bi je obraivali za zimskih
mjeseci. Bilo je potrebno da obraste travom kako bi se prehranila stoka i ovce.
Zimi su se zainjala djeca, a novoroenad ela idue godine istodobno kad i
krumpir.
Bilo je i kratkih predaha: za dugih, olujnih zimskih dana i noi, ili za bune
sveanosti kakve svadbe, koja je bila slina bdjenju. Mladoenja bi izvrio lanu
otmicu mlade, ponosno dojahavi na konju, zatim bi u sveopu zabavu provalili
slamnati momci preobueni u brodolomce koje je more izbacilo na obalu. No s
roenjem prvog djeteta svadbena pjesma ubrzo bi se stiala, a s drugim, treim i
etvrtim posve zanijemila, pretvorivi se u jednolinu svakidanjicu. A djeca su se
sveudilj dalje raala, jer je prestati raati znailo odrei se snova o ivotu s Isusom
i Marijom s onu stranu groba.
Mi mlai smo svakog drugog tjedna u normanskoj kuli plesali i pjevali
narodne pjesme. Polovica momaka iz naeg sela mogla je mirne due pjevati u bilo
kojem aneoskom zboru, a druga polovica jednako je darovito svirala gajde. Otac
Lynch je strogo propisao pravila za sve mjeovite skupove i straario nadzirui da
se provodi boja volja. No nikad mu, ma koliko se trsio, nije sasvim polazilo za
rukom odagnati avla.
Drugo bunije okupljanje odvijalo se u seoskom skladitu rakije i u krmi
gdje su pjesme i prie bile ispunjene revolucionarnim duhom, a pjesnici se
nadmetali u plemenitom naporu.
Vrijeme u Inishowenu, gdje je oluja slijedila za olujom a nevrijeme se
nadostavljalo na nevrijeme, pogaalo je mukarce koji su imali manje posla jo
tee nego ene. Kad bi naravi uskipjele, Tomas Larkin imao je pune ruke posla da
sprijei obiteljske svae.
ini se da je samo Conoru i meni bilo dobro. Bio sam sretan u razredu
gospodina Ingrama, a Conor u kovanici gospodina Lambea. Zimi je imao mnogo
posla, jer je trebalo popravljati orue i iskovati novo, a uz to isporuiti narudbe
kamenoloma.
inilo se da proljee uvijek u posljednji trenutak spaava Ballyutogue. Oko
prvog oujka mukarci su ve nestrpljivo tapkali rubovima okolnih i dalekih njiva
da vide je li zemlja dosta ovrsnula i zabrinuto pogledavali zaljev molei se za
lijepo vrijeme. Ako je do Sv. Patricka zemlja bila prekopana, a do Velikog petka
krumpir zasaen znailo je da e nam srea biti sklona. Tomas Larkin je uglavnom
organizirao sve zajednike seoske radove i sastavljao radne grupe. On je takoer
odreivao kad e zapoeti poljski radovi.

- U ime Boje - rekao bi, pljunuo u vjetar te bacio aku sijena uvis da svrne
oluje, a zatim okrenuvi konje na sretnu stranu zaorao prvu brazdu.
Tomas i moj otac, moj brat Colm a kasnije i Liam uzeli bi motike, dugake
uske motike i poeli kopati lijehe za krumpir. Ja sam im donosio vodu. Zemlja za
krumpir kopala se runo. Bila je to mrea jaraka i breuljaka kojom se ne samo
potpuno iskoritavao pad zemljita nego i odvodila voda da se sprijei gnjile a
istodobno osigura da kie doplave hranjivu odumrlu travu i humus. Nijedan plug
nije bio ravan runom radu i svako je krumpirite odavalo poneto drukiji nain
obradbe pojedinca.
im su gredice bile gotove, ja bih sa svojom majkom a Brigid s Finolom
zasadio sjeme. Saenje je bilo enski i djeji posao. Bio sam jo premlad za lopatu,
ali upravo dovoljno odrastao da se stidim raditi sa enama. Sanduk za sjetvu bio je
starinski drveni pribor kroz koji je sjeme padalo u rupe. Taj su dio posla obavljale
ene, a djeca su iza njih zatrpavala rupe malim vilama.
etiri gomolja u svaku rupu, jedan za gavrana, jedan za vranu, jedan da
zgnjili, a jedan za hranu.
Poslije krumpira sijali su se ostali usjevi, a kad je zaljetilo, najmlai djeaci
u obitelji odlazili su da na planinskim panjacima uvaju stada.
Mairead i Finola savjesno su se brinule za svinju, tu tajanstvenu ivotinju,
jedinu koju su vile nadarile sposobnou da vidi vjetar. Svinja je bila dareljivica
koja bi naposljetku platila zakupninu i zato su njezina teina, dobrobit i broj
prasadi u leglu bili krajnje vani.
im su na poetku svibnja prvi usjevi bili ponjeveni, mukarci bi preli u
tresetita da za suhih mjeseci sijeku treset. Rezali su ga i suili te tako osigurali
udjel za vlastite potrebe. U to godinje doba uvijek je bilo napeto. Idui mjesec bio
je lipanj i njime bi poeli mjeseci puni briga koje smo doekivali s
praznovjericama i molitvama. To je bilo vrijeme u godini kad je vladala oskudica
hrane i krme. Kad je osvanuo srpanj, svi bi zajedno na trenutak predahnuli.
Dvanaesti srpnja, na dan oranjskih sveanosti, prvi put se kosila trava, a ubrzo i
penica, jeam i zob, tim redom.
U blagoslovljenom listopadu iskapao se krumpir i, premda je ve od gladi
prolo trideset i pet godina, nitko je jo nije zaboravio. Ako su krumpiri tjedan
dana poslije etve jo bili zdravi, mogli smo s olakanjem odahnuti.
Ubrzo zatim mnogi bi mukarci potjerali ovce i stoku u Derry i tad odlazili
preko mora da u Liverpoolu ili gdje drugdje u Engleskoj potrae zaradu na
dokovima. Ako je sve dobro prolo, ako nije udarila kakva prirodna nedaa, ako su
se prekobrojni lanovi obitelji poudali, iselili ili preselili u grad, ako je u posnim
mjesecima hrane i krme doteklo i nije trebalo posuivati teke novce, seljak je
mogao izdrati do idue godine. Tanka nit odranja bila je tako lomna da zapravo
nije niti trebalo veih nedaa da bi nas zbrisale, dovoljne su bile i manje, one koje
nikad nisu izostajale: gubitak nekoliko grla, bolest, djelomina teta na usjevima ili
kakav drugi neoekivani napadaj na nae mrave zalihe da nas surva u poloaj iz
kojeg se vie ne bismo mogli pridii. ovjek je mogao predahnuti jedino kad je
posljednji put posjetio groblje sv. Kolumba.

Kad su Rankini otili s grofovskog posjeda a upravljanje preuzeo sam

viscount Coleraine, uinilo nam se da smo se rijeili tekog tereta. Razumije se,
grdno smo se prevarili.
Lan je za nas bio dobar usjev; uzgajali smo ga zajedniki na nekoliko veih
estica podalje od sela. No jednog dana Luke Hanna donese vijest da Hubbleovi
vie nee od nas kupovati lan, nego e ga sami posijati na svojim prostranim
poljima; ostatak e kupovati od protestanata. Od nas se trailo da polja lana
pretvorimo u panjake i poveamo broj stoke, ali bi prijelazno vrijeme donijelo
katastrofalne gubitke, a k tome je uzgoj stoke bio mnogo nesigurniji posao od
uzgoja lana.
Viscount Coleraine nije bio dosta dugo u poslu da zna kakve posljedice
moe izazvati bojkot. Kad su se u grofoviji proirili stari znaci nezadovoljstva i
otpora, uspije Kevin O'Garvey u ime Zemaljskog saveza njegovom gospodstvu
protumaiti da se za naknadu naim gubicima moraju nai druge mogunosti.
Bojei se neprilika, lord Hubble, a to mu se mora upisati u dobro, smjesta ishodi
dravna sredstva za izgradnju cesta, udvostrui broj radnika u kamenolomu i
naposljetku s Gornjim selom sklopi pogodbu da ono obrauje i anje njegova polja
lana.
Blagi Boe, kako je to bio prljav, odvratan, gadan posao! Stabljike je trebalo
upati iz zemlje s korijenom; mi djeca vadili smo one koje su odrasli berai
propustili. Pri kraju dana ovjek bi tako odrvenio od sagibanja da se itav sat nije
uspio izravnati.
Kad su stabljike bile povezane u strukove, potapali smo ih u umjetna jezerca
ili u jaz da bi tamo istrunule sjemenke. U vodi se lan moio dva tjedna, a gnjile su
sjemenke tako zaudarale da bi i zlog duha potjerale preko Irskog mora. Tad je
nastupao pravi posao za nas djecu, koji me uvrstio u uvjerenju da iz mene nikad
nee postati poljodjelac. Morali smo zagaziti u tu gnjilu, ueglu, smrdljivu, a k
tome i sluzavu baru, izvui strukove, stresti svaki i rukom rasprostrti stabljike da se
sue. Bilo je to gore od moljenja krunice.
Kasnije bi mukarci stabljike ponovno povezivali u snopove da se jo vie
osue i slagali od njih visoke kamare. Naposljetku bi Luke Hanna odvezao lan
taljigama u tvornicu, gdje su ga ispreli, otkali i platno izbijelili.
Spomenuo sam etvu lana uglavnom zbog smrada koji ivo pamtim.
Bilo je crkvenih godova i starih sveanosti kad smo uspjeli umai otrom
pogledu oca Lyncha i zaplesati tijesno priljubljeni, kockati i kladiti se, piti, osvajati
cure i tui se. Bilo je i hodoaa na sveta vrela ili sveta mjesta, ali mi se ona nisu
osobito sviala, premda su ih nae majke shvaale ozbiljno i primoravale i nas da
ponekad poemo. U Donegalu su vrlo tovali Sv. Brigid i Sv. Kolumba, ali je
najznaajniji svetac, kao i posvuda u Irskoj - bio Sv. Patrick. Daddo Friel je priao
da su mnogi katoliki obredi ovdje vrlo stari te da su ih zapravo zapoeli druidski
sveenici u keltsko vrijeme, kao primjerice hodoae na Croagh Patrick, jedan od
najviih vrhova u Irskoj, kamo su se hodoasnici penjali bosonogi. Samo je troje iz
Ballyutoguea poduzelo to daleko putovanje u grofoviju Mayo; jedno od njih bila je
Finola Larkin, i kao to svatko zna, bila je za to nagraena Conorovim roenjem.

Na prvi dan mjesenog sajma, koji se obino odravao na blagdan, Conor i

ja bili bismo od jutra u sedmom nebu. Osvanuli bismo prvog dana na sajmitu u
Muffu ili Movilleu, u Buncrani ili Culdaffu, obijesni kao kakvi kicoi iz Derryja.
Bilo je tamo atora s rabljenom odjeom iz kotske i s kuhinjskim i
poljodjelskim alatima, momaka nabruenih za tunjavu i djevojaka, a ponekad
konjskih utrka, zabranjenih borba pijetlova, putujuih grupa sviraa, pjesnika,
glumaca, pjevaa balada, pripovjedaa, gomila sukna u balama, koara, igraaka i
varalica s kockarskim igrama.
Conor i ja imali smo uvijek nekog vanog posla na sajmu, na primjer da
kupimo rabljene cipele. Dan ranije napunili bismo depove talismanima da bi nas
pratila srea te da na sajmu susretnemo kotlokrpu koji e nam za nekoliko
bakrenjaka proreci budunost i sve one strane stvari uz to. Kod kue bi nam
nabrojili na to moramo paziti i ega se kloniti. Kotlokrpe koji nisu proricali
pokazivali su svoju vjetinu u trgovanju konjima, a njihove ene i djeca ratrkali bi
se sajmitem prosjaei.
Daddo Friel ispriao je Conoru i meni da kotlokrpe nisu Cigani, nego Irci
kao i mi, koji su se prije mnogo pokoljenja otisnuli na ceste, kad su im, poslije
uguenih pobuna ili gladi poruili domove. Jednom na godinu ulogorili bi se sa
svojim kolima kod naih vjeala na krianju. Doputali smo im da logoruju, a
oni nam zauzvrat nisu gotovo nita krali. Mi u Ballyutogueu vjerovali smo da
prijaznost prema njima donosi sreu. Obavili bi svoj godinji posao, pokrpavi sve
cinane i limene posude te popravivi kotlove za tajno peenje rakije i krenuli
dalje. Bio je jadan taj ivot kojim su ivjeli. Doktor lan Cruikshank ustanovio je
Dan kotlokrpa, pa ih je tada, jednom na godinu, besplatno pregledao i podijelio im
lijekove.
Drugi je dan sajma bio pravi sajmeni dan. Sve obiteljske i klanovske
prepirke to su se sakupile prvog dana sad su mogle prasnuti. Kako je mnotvo
raslo, tako se poveavao broj orunika. Mirotvorci poput Tomasa Larkina bili su
neprestano u poslu. Ponekad nije pomagalo nita, i o znaajnijim tunjavama se
zatim idue zime nadugako prepriavalo u tajnoj seoskoj toionici.
Glavnog dana sajma ustro se trgovalo. U proljee smo traili dobra konja, a
ene su novcem privrijeenim prodajom jaja kupovale tkanine. U kasno proljee
prodavala se stoka i vuna od prvog strienja da bismo mogli platiti prvu polovicu
zakupnine. Jesenji su sajmovi bili jo vaniji. Tko je imao nagraenu kravu ili
ovcu, tome se oskudna godina mogla prometnuti u uspjenu. U jesen se odravala i
u godini posljednja draba goveda koja po ugovoru nisu pripadala njegovom
gospodstvu. Tad smo se ujedno unajmljivali za gonie stoke do luke kako bismo
mogli pod kraj listopada platiti drugi obrok zakupnine.
Sjeam se i krijesova koje smo palili prvog svibnja, lomaa u ivanjskoj noi
kad je svatko napeto oslukivao hoe li uti zov kukavice to je znamen dobre
etve, i veeri uoi Svih svetih, najvee svetkovine od svih, jer je tada krumpir ve
bio spremljen, zakupnina plaena i cijeli je kraj vrvio vilama, duhovima i jahaima
bez glave.
A tada bi ponovno nastupila zima.

Od svih stvari koje pamtim iz Ballyutoguea srcu mi je najdrai jedan

dogaaj koji se svake godine obnavljao, a izazvala ga je glad. Cesto se dogaalo da
smo u onim ljetnim mjesecima kad smo puni brige ekali prvu etvu gladovali.
Poslije velike gladi Kilty Larkin uspio je sklopiti ugovor s Hubbleima kojim smo
stekli pravo prikupljanja morskih algi u zaljevu.
Cijelo selo - mukarci, ene i djeca - preselilo bi dolje na obalu i udomilo se
u naputenom ribarskom selu.
Daddo Friel nam je priao da su prije gladi berai alga radili goli, to je
istodobno bilo praktino i udobno. No kako su nai dragi popovi preuzeli da svaki
put blagoslove taj pothvat, nije nam preostajalo drugo do da se drimo morala, pa
su nam ostale gole jedino noge.
Kad smo Conor i ja zali u djeaku dob, dopustili su nam da upotrijebimo
noeve, srpove i osobito nabruene motike. Na obali bilo je pripremljeno mnogo
metara smotanog ueta. Za oseke isplovili smo u naim amcima od nakatranjena
platna do polja alga ispred obale, pri emu su dva amca vukla po jednu splav.
Tomas i Fergus radili su i u amcima jedan uz drugog, reui alge i slaui
ih na splav, kao to su cijela ivota obraivali svoja polja rame uz rame. Colm je
radio s ocem, a Liam, Conor i ja zajedno smo uz Tomasa obavljali posao jednog
pomagaa. Ubrzo su splavi zaredale od polja algi do obale i natrag. Oni na obali
povezivali su hrpe algi i morske trave, zatim ih vukli runo mekanim pijeskom do
vreg tla u koje kotai taljiga nee pod teretom utonuti. Odavde su se kolima i
koarama na magarcima alge prenosile do dugaka zida, gdje su ih istresali i
razastirali da se sue. Dok jo Kilty nije onemoao, predvodio je taj dio posla.
Kilty i ostali stariji seljaci prebirali su trave rasprostrte na suncu, istei ih od
tisua ljutura i muula koje su se zaplele u njih i razvrstavali alge po vrstama i
upotrebi.
Istodobno su moja mati, Finola i Brigid gacale morem do slabina da poberu
alge i trave naplavljene olujama. Rezale su ih i prenosile na obalu koliko god su
mogle ponijeti u naruju.
Ako je oseka nastupila nou, radili bismo uz fenjere. Kad su poupane sve
alge uz obalu, a more bilo mirne, isplovili smo s naim oevima kao posada na
esnaest unova u dublje vode, podrezali cijelo polje algi i dovukli ga do obale
poput nasukana kita.
U prava branja algi ubrajalo se i vaenje koljki. U noi su skupine djeaka i
djevojaka iskapale ladinke i jakovske kapice, trgale ostrige i muule s kamena. Taj
smo posao Conor i ja najvie voljeli, jer smo ve tjednima prije izabirali djevojke.
Jedne godine bila je to Alanna, prva djevojica koju sam poljubio, te Lissy... a
poduzimali smo i vie od toga. Bila je tu zatim Brendt O'Malley, koja je pristajala
gotovo na sve, pa sam je ak dijelio s Conorom. Otac Lynch i otac Cluny nastojali
su nadzirati vaenje koljki, ali mi smo bili dovoljno lukavi da ih zavaramo. Oni su
motrili nas, a mi njih. Tako smo se izvjetili u oponaanju ptica da je veinu bilo
teko razlikovati od glasanja crvendaa. Vaenje koljaka bilo je najljepi dio
berbe algi, no poslije njega tjednima se ilo na ispovijed.

Razvrstavanje algi bio je teak i prljav posao. Neke smo upotrebljavali za

krmu, neke za spravljanje joda, a neke i za gnojivo. Bilo je i jestivih algi, moja ih
je majka mijeala s krumpirima, a od neke druge vrsti pravila se elatina i njome
zgunjavalo mlijeko i maslac.
Du obale gorjele su vatre, na njima su se alge spaljivale i kuhale da poslue
za pripremanje sapuna i bjelila, a druga se vrst mekala da bi njome konzervirali
koljke. Ljuture koljaka smo mljeli i pravili bjelilo. Nekoliko tjedana nakon
berbe algi nae su kue blistale, svjee oliene.
Poslije vaenja koljaka s djevojkama, sveano jelo najbolje je prijalo.
Onima koji su preivjeli veliku glad u ustima je jo bio gorak okus algi i ljutura.
Po tradiciji, svi smo mrzili hranu koja se jela u vrijeme gladi, ali za oskudice u
ljetnim mjesecima ona je predstavljala razliku izmeu punog i praznog eluca. A
kako nisam doivio veliku glad, ne bi mi nita znailo da umrem s vonjem koljki,
to su se kuhale u velikim kotlovima, u nozdrvama.
Alge su bile sluzave, voda prljava i ljepljiva, a zapah od njihova spaljivanja
tako straan kao i zadah trulog lanenog sjemena. Bio je to najnii rad croppyja, ali
kad se sjetim noi obasjanih fenjerima i spavanja s djevojkama na pijesku, bio je to
ujedno i na prvi korak u ljubavni svijet odraslih.
Toliko smo toga radili u Ballvutogueu zajedniki. Molili se i obraivali
zemlju. Radost pri roenju, suze na vjenanjima, tualjke i bol u smrti, sve se to
doivljavalo u zajednici. Ali u ivotu nisam nita toliko volio kao berbu algi.
Pisao sam o tome opirno bratu Edu. Znam da je i on sve to u djetinjstvu
doivio, no ve je dugo u Americi i moda je na to zaboravio, pa sam pomislio da
e mu biti drago ako ga podsjetim.
SEDMO POGLAVLJE
Brat Ed je odgovorio da ga je moje pismo jako obradovalo i da se ponosi to
idem u kolu. Rekao je da je to vrlo vano, osobito ako ikad odluim iseliti.
Zamolio me da mu i dalje piem, a u posljednjem stupcu ponudio da e mi slati iz
Amerike knjige. Eh, a to je bilo kao da pred seoskog pijanca postavi rakiju, jer
knjige su bile rijetke kao zimsko sunce.
Conor i ja iscrpno smo pretresli stvar, jer knjige za kojima smo eali uope
ne bi bilo lako primati. im je iz Amerike stigao kakav paket, svi u selu su to znali.
Ne bi prolo ni deset minuta a ve bi otac Lynch zabio svoj nos u to. Zatraio bi da
vidi knjige, uzeo bi ih, spalio i u nedjelju propovijedao o smrtnom grijehu.
Conor i ja skovali smo stoga oajniki plan. Conoru se zamisao nije odve
svidjela, no knjige su bile i previe primamljiv mamac pa je odluio da sudjeluje.
Redovito, svakih etrnaest dana, dolazio je gospodinu Ingramu i ve je
proitao neke rane irske pisce: djelo Edmunda Burkea o francuskoj revoluciji,
Olivera Goldsmitha i Gulliverova putovanja Jonathana Swifta. Zapravo je Conor
itao mnogo vie od svakog, osim od gospodina Ingrama.
Potraili smo gospodina Ingrama u koli u vrijeme kad smo znali da e biti
sam, i doista, sjedio je u svojem uredu ispravljajui zadae. Osmjehnuo se i rekao:

- Zdravo momci - gurnuvi papire u stranu. - to vas dovodi k meni?

- Jedna vrlo vana stvar - odgovorio sam i pruio mu Edovo pismo. - Tie se
posljednjeg stupca.
- Tako, tako, knjige iz Amerike. Vrlo uzbudljivo. Postat e vrlo imuan
momak, Seamuse.
- Da, ali potrebna nam je vaa pomo. Moete li nam savjetovati to da
poalje?
- Vrlo rado.
- Postoji jo jedan mali problem - rekoh. - Ako dobijem paket, otac Lynch e
istog trena pokucati na naa vrata.
- Gotovo nieg i nema to bismo smjeli itati - doda Conor.
- Tad moramo smisliti kako da to izbjegnemo - ree gospodin Ingram
smjekajui se - ... ako ve niste togod smislili.
Obojica smo se premjetali s noge na nogu, ekali u neprilici glavu i trsili
se da to bolje iskoristimo nae ograniene sposobnosti za la.
- Ne mogu zamisliti kako - rekoh.
- Hajde onda da vidimo. Kako bi bilo da Ed alje knjige meni? - Na tu
natuknicu Conor i ja zasjasmo.
- Oh, to je sjajna ideja, zato se toga nisam sjetio? -rekoh. - Ali, ne bismo
htjeli da zapadnete u neprilike -dodao sam brzo.
- U kakvu bih nepriliku mogao upasti? - upita on.
- Ako to otac Lynch ikad sazna, pobjesnjet e - ree Conor.
- ini mi se da sam se zamjerio svim protestantskim sveenicima u okrugu.
Nije vano ako im se pridrui i jedan katoliki - ree on.
Ve na putu do kole Conor se udnovato drao i imao sam dojam da e sve
pokvariti.
- Ne, to ne smijemo uiniti - rekao je sad. - Ako to otac Lynch sazna, nee
vie ni jedno dijete pustiti u kolu, a mi ne moemo preuzeti odgovornost za takvo
to.
- Ne mogu se sloiti s tobom, Conore - odgovorio je gospodin Ingram. - Ako
to uini, onda je za to odgovoran on, a ne vi.
- Ne, to bi bilo pogreno - ustrajao je Conor.
- Jedino pogreno je pokoriti se tiraniji. Tvoje je pravo da sazna sve to
eli.
- Ne, nije.
- Jest. S tim si pravom roen, nemoj ga se sad tako lakomisleno odricati.
- Postoji jo jedna opasnost - ree Conor. - Ako oranjci doznaju, istjerat e
vas odavde.
- ini se da imamo strano mnogo problema - odgovori Andrew Ingram. Na sreu, oni nemaju ni najblaeg pojma o tome to se nalazi izmeu korica
knjiga. Slutim da elite knjige o Irskoj.
Conor i ja razmijenismo poglede.
- Zapravo... - rekoh a glas me izda... Naslonio se u svojem stolcu,
smjekajui se.

- Niste valjda pomiljali na malo buntovnike literature, momci?

- O, ne, gospodine, nipoto - rekoh ja.
- Upravo to hoemo - ispravi me Conor.
- Dogovoreno - ree gospodin Ingram.
Mislim da smo ostali stajati razjapljenih usta, jer se gospodin Ingram
prihvatio ispravljanja zadaa, a onda dignuo pogled na nas.
- Jo neto? - upita. Stresli smo glavama.
- Onda budite ljubezni i zatvorite vrata kad izaete. Gospodin je Ingram,
dakle, s nama skovao stranu zavjeru. Osobno je napisao Edu pismo, i potkraj
proljea stigoe iz Amerike etiri dragocjene knjige, meu njima autobiografija
Theobalda Wolfea Tonea, i svezak revolucionarnih pjesama i lanaka Izlazak
mjeseca. Tomasa je s nekim usjevima i s nekoliko legla prasadi zadesila zla srea,
to je nagrizlo obiteljsko novano stanje, pa je Conorova zarada u kovanici
postala jo vanija. Usprkos tome Tomasa je jo vie zabrinulo to to se Conor
tuio zemlji i domu. Liam je sad obavljao gotovo sve Conorove poslove, a Conor
postao tuinac u vlastitoj kui - kad nije bio u kovanici, zabio bi nos u knjigu i
napinjao vid uz svijeu. Po obiaju, mlai je sin - dakle Liam - odlazio ljeti na
planinske panjake, dok je najstariji ostajao da radi uz oca.
No sad je iskrsnuo problem, a ja sam se te veeri kad je Tomas donio odluku
zatekao u kui.
- Liam e ostati sa mnom na imanju - objavio je iznenada. - Ti e, Conore,
gore u planinsku kuu sa stokom.
Conor se zapanjio.
- A zato?
- Zato to si se ovdje pokazao potpuno beskorisnim.
- Ali, oe, to e biti s mojim poslom u kovanici?
- Razgovarao sam s Josiahom Lambeom. On e te ponovno zaposliti na
nekoliko sati dnevno kad se vrati s panjaka i prisjeti se da si prije svega seljak.
U protivnom, moe sasvim zaboraviti kovaki posao.
Oh, Tomas je bio tvrd. Takvog ga nikad nisam vidio. Bilo je oito da Conora
alje u istilite za kaznu i da su njegove rijei neopozive. Conor je stajao blijed
dok se svijet oko njega ruio i jo mu je prijetilo da izgubi posao. Tomas je raunao
da e ga to tako prestraiti te e se opametiti.
- Je li to jasno, Conore?
- Da - ree Conor, ustane od stola i izae iz kue. Dostigao sam ga dolje na
putu i okrenuo ga.
- Pusti me - odsijee on. - Razumijem vrlo dobro. Vidim to hoe.
- Oh, Conore, zaboga, ponekad mislim da si gluplji od kakva oranjca. Sluaj,
ovjee, imam etiri nove knjige i k tome sve to odaberemo iz knjinice
gospodina Ingrama i cijelo ljeto na raspolaganju gore u planinskoj kolibi. Moemo
guzice odrati itajui a da nas nitko ne gnjavi i da se ne moramo skrivati!
- Oh, Isuse, goljo, na to nisam niti pomislio! - Zagrlio me tako burno da mi
je umalo otkinuo glavu. - Hajdemo sutra ujutro gospodinu Ingramu da izaberemo
preostale knjige.

Bili smo dva najsretnija djeaka u Inishowenu. Kad smo natovarili magareu
zapregu provijantom, pretvarali smo se da smo alosni i pazili da dobro sakrijemo
knjige, jer e nas Tomas pratiti do kolibe u planini.
Conor i Tomas jahali su na ragama tjerajui pred sobom ovce i krave dok su
psi kruili oko njih. Ja sam u kolima bio na zaelju. Zaokrenuli smo u unutranjost
u smjeru zapada, mimo irokog pojasa tresetita, krajolikom koji se iz
breuljkastog uskoro pretvorio u bregovit. Do cilja bit e nam potrebno tri dana
ako sve bude ilo kako valja.
Ne vjerujem da su Tomas i Conor u ta tri dana razmijenili i desetak rijei.
Treeg dana stigli smo do prvih Uzvisina Crocknamaddyja i poeli se uspinjati k
planinskom stanu, koji se nalazio na sedlu izmeu Slieve Sneigha i Slieve Maina
na etiristo i pedeset metara. Naa se skupina penjala pod budnom pratnjom
jastreba i orlova zlataa.
Planinska koliba stajala je u sjeni lijepog umarka aria ispred potoia koji
se sputao sa Slieve Sneigha. Bila je to malena, okrugla kuica, promjera otprilike
pet i po metara, graena poput konice, od kamenja naslaganog bez buke, pokrita
planinskom travom, a na nju se naslanjala niska ostava za zalihe.
Istjerali smo imie koji su se ugnijezdili, zatim s kola skinuli slamarice,
lonce i zdjele, kacu za maslac, alat, nekoliko stupica i pecaki pribor, svijee,
nekoliko vrea krumpira, suhi grah i zobenu kau. Od prethodnog ljeta uvijek je
ostajalo dovoljno treseta da se potpali vatra i odrava tako dugo dok ne nasijeemo
i osuimo novu hrpu.
Dok je Tomas palio vatru, Conor i ja odmjerismo tono stotinu sedamdeset i
etiri koraka uz potok do gustih grmova borovice i tu iskopasmo nae skriveno
oruje. Sve je oruje bilo isto i suho, dobro namateno i zamotano. Odabrao sam
jednu samaricu, a Conor, koji je bio bolji strijelac, uze jednu malokalibarsku
puku. Preostalo smo oruje zamotali i poloili natrag u skrovite. Kad se smrailo,
svezali smo konjima prednje noge, oistili oruje, poveerali i umorni polijegali.
Ujutro je Tomas obiao planinske livade. Busenasta trava bila je gusta,
proarana divljim cvijeem. Uz potok busovi paprati, borovice i mlad vrijesak bit
e dobra hrana ovcama. inilo se da je nekoliko ribnjaka, runo iskopanih i
obnavljanih svake godine, puno ribe.
Na livadi ratrkalo se jo desetak ruevnih koliba. Kad smo jo bili sasvim
maleni, Daddo Friel je pripovijedao da su to stanovi vila koje su neko bile aneli,
zbog obijesti izagnani iz neba. Kasnije, kad smo bili vei, rekao nam je da je to
najvjerojatnije bio logor Finna MacCoola, a jo kasnije je tvrdio da su to ruevine
iz vremena provala Vikinga. No najvjerojatnije su to bile kolibe naih predaka.
Na je planinski stan bio u prvorazrednom stanju i samo ga je trebalo malo
dotjerati, uglavnom zamijeniti snopove trave na krovu, to se moglo obaviti za
nekoliko dana rada. Conor i ja pregledali smo jedno malo tresetite nedaleko od
kue. Bilo je jako vlano i izgledalo je da emo, kad popravimo kolibu, morati
najprije isjei treseta za loenje kako bi se on mogao osuiti.
Kad smo se vratili, Tomas je ve svezao konje za magareu zapregu,
spreman za povratak u Ballvutogue. Prilazei da se s njim oprostimo, opazismo da

mu se lice trza od suspregnuta bijesa. Sve nae knjige, one etiri iz Amerike i etiri
od gospodina Ingrama leale su jasno vidljive u kolima. Zagledali smo se u njih
uasnuto.
- Zar ste pomislili da poslije pedeset godina to orem i kopam neu znati
koliko tei vrea graha? - rekao je, otkrivajui nae skrovite. Na trenutak obojicu
je bio svladao takav strah da se nismo usudili braniti na razoreni svijet.
- Zato ste to pokuali izvesti iza mojih lea? Conor se posve umirio kao
uvijek kad se tlo pod nogama treslo.
- Pomislio sam da nee shvatiti - ree.
- Shvatio sam da ti je glava u oblacima, premda ovdje dolje ima dovoljno
tekoa.
- Moda se jedino tamo gore mogu nai odgovori -odvrati Conor.
- to misli kamo e te odvesti taj put, Conore? Nikad nikog od nas nije
odveo drugamo do na vjeala. Radi upravo obrnuto, mladiu, priprema samom
sebi pakao na zemlji. Bolje e biti da ovdje gore promisli o kojeemu prije nego
to se vrati kui. - Tomas se popne na vozako sjedalo, pljesne magarca po
sapima i kola se zakotrljaju. Conor potri i epa uzde.
- Kad stigne kui, poalji ovamo Liama, jer ja u otii!
Tomas smjesta sie. Zapeem ruke udari Conora u lice tako da se opruio.
Potrao sam k njemu i stao ispred njega da ga ne udari ponovno. Tomas je stajao
nad nama bjesnei, a Conor podie pogled dok mu je iz ustiju i nosa tekla krv.
Kunem se da su obojica bila jednako strana. Tomas Larkin se prvi slomio. Vratio
se kolima, stajao tamo pune tri minute, zatim posegnuo u njih i pobacao knjige na
zemlju.
- Tata! - povikao je Conor, potrao k ocu i obujmio ga rukama. No ovaj put
je Tomas ostao skamenjen. Zatim je skinuo sinovljeve ruke sa sebe i popeo se na
kola.
- Prije nego to opali, osiguraj se da e i pogoditi. Nemoj ispucati svu
municiju ve prvog tjedna. Do vienja u jesen.
S tim se rijeima odvezao.
OSMO POGLAVLJE
Kad smo popravili kolibu i nasjekli treseta, bacili smo se na pribavljanje
zaliha. Svjeeg mlijeka od stada nikad nam nee ponestati. Mogli smo ga kiseliti ili
istui maslac i jesti ga s krumpirima. Iz ovjeg mlijeka mogli smo praviti sir.
Traili smo hranu kao stanovnici kamenog doba, skupljajui pune vree gljiva koje
su rasle na vlanom tlu ispod crnogorice, ili brusnice - tri ili etiri razliite vrste koje su se mogle jesti sa slatkim vrhnjem, i tisue jestivih pueva koji su obitavali
uz rubove ribnjaka. Kad smo pobrali brusnice, okuali smo sreu u pecanju.
Pastrve i crvenperke bile su dugake i do ezdeset centimetara. Na prvi ulov
izrezali smo na ploke i usolili za dane kad riba nee htjeti zagristi, a kosti i crijeva
ostavili smo na suncu da privuku crve koje bismo mogli upotrijebiti kao mamac.

Conor poloi zamke za zeeve i vjeverice, od kojih smo neke ulovili i

pukom. Ostava se polagano punila i tako smo se mogli posvetiti naim knjigama,
pri emu su nam drutvo bile avke, svrake i gavrani. Veselo su traili hranu oko
kolibe, istei je i svakog dana postajui sve povjerljiviji, tako da su nam ubrzo jeli
iz ruke.
U svitanje pojurili bismo da posvravamo nae poslove da bismo mogli
itati. Kad je zaljetilo, naveer je bilo vidno sve due. Prodrijemali bismo izmeu
lova, ribolova i munje, ostavljajui razgovore za none sate kako bismo utedjeli
svijee. Mislim da je preostalo malo toga to nismo tog ljeta pretresli. Knjige su
nas poticale na sanjarenja i enju; jednog smo se trenutka borili i umirali kao
muenici za slobodu Irske, a idueg putovali u tajanstvene krajeve s onu stranu
Ballyutoguea.
Ponekad su svraali kotlokrpe u svojoj vjenoj skitnji ili drugi pastiri s niih
panjaka. S vremena na vrijeme poneki bi bjegunac zatraio sklonite za jedan dan.
Kako to nisu bili zloinci, bilo je uobiajeno da im se prui utoite. Uz nae pse i
oruje bili su sigurni, i rijetko se dogaalo da bi koji bjegunac kome nanio kakvu
tetu, jer bi time povrijedio staro pravo pribjeita. Uvijek su se prikazivali
borcima za slobodu Irske, navodei da su zbog suprotstavljanja Kruni pali u
nemilost, premda sam Bog zna zato su ih zapravo gonili. Davali smo im hranu,
putali ih da se jedan dan odmore, pa bi zatim otili dalje do druge skupine
sigurnih planinskih koliba na Crocknamaddyju.
Jedna od glavnih tema koja nas je sve vie zanimala bile su stvari seksualne
prirode. Ove godine jako e nam nedostajati berba algi, jer smo se obojica bavili
milju da unaprijedimo nae znanje s Brendtom O'Malley. Toliko toga nismo znali,
da smo razmiljali ne bismo li se trebali obratiti gospodinu Ingramu da nam da
knjiga o tome. Conor je vjerovao da nam on to jamano ne bi zamjerio.
Mora da je to bilo nekako oko Ivanja kad je doao, jer je cijele noi bilo
svjetlo i mi smo toliko itali da smo zatim pola dana drijemali nad naim pecakim
tapovima.
Psi su nas lajanjem opomenuli da dolaze neznanci. Izali smo na
osmatranice i na obzorju ugledali dva jahaa s parom magaraca natovarenih
zalihama. Kad su prili blie, naa srca poskoie od radosti! Jedan je jaha bio
Andrew Ingram, u to nije bilo sumnje. Pojurismo mu u susret da ga pozdravimo.
Na nae zaprepatenje, jaha na drugom konju bila je ena.
Bili smo predstavljeni gospoici Enid Lockhart, uiteljici u nacionalnoj koli
u Muffu. Skrivajui svoje uenje, pruili smo joj ruku, pretvarajui se da njezina
prisutnost ovdje nije nita osobito.
Gospodin Ingram ree da bi htio nekoliko dana ovdje pecati. Kakav sretan
sluaj!
Oko pola milje od nas stajala je jedna koliba jo u pristojnu stanju.
Pourismo da je uredimo za njega i njegovu prijateljicu, to nam uspije za kratko
vrijeme. Kad smo im zatim pomogli istovariti, priredio nam je gospodin Ingram
najljepe iznenaenje naeg ivota - jo est knjiga. Nikad neu zaboraviti naslove.
Udrueni voe, poslije ustanka u godini 1641, i Povijest Irske Johna Mitchela,

pa Povijest irskog ustanka u 1798. Bilo je tu i djelo ivot i doba Daniela O'
Connella i ivot lorda Edwarda Fitzgeralda Thomasa Moorea. Posljednja je
knjiga doista bila za Conora, jer mu je cijelo tijelo drhtalo kad je proitao naslov.
Bio je to engleski prijevod velikog keltskog epa Coolevjeva otmica stoke, dio fenijskih pria o Finnu MacCoolu, kraljici Maeve i Cochulainnu, jedna vrlo
uzbudljiva drama poznata i kao irska Odiseja, najljepi stihovi koji su ikad napisani
u Ulsteru.
- Eh - ree gospodin Ingram videi kako smo izbuljili oi od uzbuenja - ove
bi morale dostajati da podgriju dobre stare pobune. ini se da u Philadelphiji
postoji jedna izrazito fenijska knjiara i da ju je tvoj brat Ed otkrio. Otmica stoke
je moj dar iz Dublina.
Jo nismo smogli rijei a ve je istresao svoju vreu i iz nje se iskotrljae
dvije biljenice i desetak olovaka.
- Moda bi bilo dobro da pri itanju pobiljeite neke misli. Gospoica Enid
e vam rado pokazati kako se prave biljeke.
Naposljetku se pribrah te mu zahvalim, a Conor je i dalje ostao nijem od
oduevljenja. Uzeo je puku, dobacio da e se brzo vratiti i krenuo sa psima preko
livada. Poslije kraeg izbivanja vratio se nosei prilino krupna fazana. Bio je to
njegov nain da zahvali gospodinu Ingramu.
- Znao sam da je tamo - rekao je Conor uzbueno. -Nedavno sam mu otkrio
gnijezdo i ekao prikladnu priliku.
Pokazalo se da je gospoica Enid Lockhart posve izuzetna kuharica.
Pripremala je jela za koja nae majke nikad nisu ule. Ispunila je pticu svakojakim
zainima, gljivama i puevima, polila nadjev rumom i zatim ispekla fazana na
ranju. Jeli smo jaja to smo ih izvadili iz gnijezda jednog orla zlataa, brusnice s
vrhnjem i pili aj s krijumarenom rakijom - dobili smo je u zamjenu za drugo od
nekog putujueg kotlokrpe. A oboje nije ni rije primijetilo na to da mi pijemo
rakiju.
Gospoica Enid bila je vrlo ljupke vanjtine, ako vam se sviaju krhke
protestantske ene. inilo se da jednako tako nema predrasuda kao ni gospodin
Ingram, jer je upravo ona primijetila kako bi rakija dobro pristajala uz jelo kad
bismo je imali. Inae ne bismo nikad iznijeli krag njima pred oi. Po njihovu
ponaanju nije bilo teko zakljuiti da se namjeravaju vjenati.
Mislim da smo se Conor i ja vrlo ponosili to se izmeu nas etvero sklopio
preutni savez. Neoenjeni se parovi, pa makar bili protestanti, nisu tek tako skitali
po planinama. Da se takvo to proulo, bilo bi to podiglo licemjerni gnjev svakog
propovjednika u Inishowenu. To to su nam vjerovali, a da nas ak nisu niti
posebno upozorili da utimo o tome, vrlo nas je zbliilo, i mislim da smo obojica
znali da gospodin Ingram ima posebno mjesto u svojem srcu za svoja dva papista.
Pripalio je svoju lulu i zagledao se u livadu koja se natopila mekim ljubiastim i
purpurnim bojama zalazeeg sunca, i svi smo uzdisali od zadovoljstva.
- Tko svira frulu? - upitala je gospoica Lockhart.
- Ja. Nauio me moj otac Fergus. On je pjesnik naeg sela.
- Pa, bi li?

Bilo je posve tiho, samo je lak povjetarac ljuljao vrijes, i zvuk moje frule
mijeao se skladno s usamljenim ivotinjskim glasovima i tranjem, igrom i
valjanjem pasa oko nas. Tonovi to sam ih proizvodio iskreno su me ganuli, jer jo
nikad nisu tako divno zvuali. Kad sam zavrio, Conor otpjeva jednu staru
pastirsku pjesmu tako smirenu i divnu kao i krajolik oko nas.
- Naprosto predivno - rekla je - to to ste obojica izveli.
- Uvijek sam smatrao da emo, kad dospijemo u nebo, zakljuiti da je to
prilino prihvatljivo mjesto. Nae zemaljske potrebe i brige tada e zauvijek
nestati. Meutim, treba se prisjetiti da tamo upravljanje mora predstavljati
uznemirujui problem s obzirom na sve one milijarde dua.
- O tome uistinu nikad nisam razmiljao - rekoh.
- Na primjer, preseljenje dua u istilite i iz njega.
Netko ih mora sve pobiljeiti i drati na oku da vidi jesu li pogodne da
ostanu. Uvjeren sam da je svatko rasporeen na neki posao, koji se njemu ili njoj
svia, ali organizacija je jamano neviena. Poslije boravka od est ili sedam
stoljea moglo bi to zadovoljstvo malo dosaditi.
Takvu ocjenu neba nismo, razumije se, od oca Lyncha nikad uli i
pretpostavljali smo da se tamo gore sve rjeava arolijom. Izlaganje gospodina
Ingrama o logistici nebeske uprave bilo je svakako za nas otkrie.
- Da prijeem na stvar - ree on - ini se da osim mirnih moramo proivjeti i
burne trenutke, da bismo uistinu mogli shvatiti i cijeniti mir. U ovom trenutku na
ovoj livadi uhvatili smo trenutak mira. Ovo ovdje i ovo sad je raj, zar ne?
- Da, to je raj - potvrdi Conor.
- Pobrkali smo uvjerenje da su nebo i raj jedno te isto. Sve dok smo sposobni
trenutke raja doivjeti ovdje, moramo to cijeniti, jer moda u nebu raj neemo nai.
- Bravo! - ree gospodjica Lockhart.
- Imate pravo - rekoh - nebo ne moe biti bolje od ovog ovdje. - Zatim sam
ponovno svirao frulu, a poslije svi zajedno otpjevasmo nekoliko kotskih pjesama,
u emu nas je gospodin Ingram predvodio.
Conor zastane uz potok i baci kamen u mirno jezerce na drugoj obali.
- Bit ete zadovoljni ulovom crvenperki, posebno sada kad se sakupljaju
oblaci.
Gospodin Ingram protrlja ruke - jo je bio u raju.
- Pokazat u ti, mome, kako Skot lovi ribu.
- Pa, okuajte se - odgovori Conor. - Ponekad ovjeka prati udna srea.
- Kasnije, kad zaviri u moju koaru, pripazit e to govori.
- Nastojte uhvatiti bar toliko da se svi etvoro najedemo - ree Conor. - Idem
sad za svojim poslom. Vidjet emo se kasnije, gospodine.
- Conore! - zaustavi ga uitelj otro.
- Da?
- Ne misli li da bi trebalo da porazgovaramo? Conor uzdahne i kimne.
- Vjerojatno. - Sjeo je na obalu, a noge spustio u vodu. - Otac vam je rekao
gdje smo, zar ne?
- Da, on - potvrdi gospodin Ingram, unuvi i sreujui svoj pecaki pribor.

- to vam je rekao?
- Mnogo toga. Prije svega da si ti seljak.
- Bio sam tako sretan u kovanici i s knjigama. Zato me tjeraju da pri tome
osjeam grinju savjesti? I zato mi, zaboga, prijete da u se morati odrei
obojega?
- Zar ne zna odgovor, Conore?
- to ste rekli mojem ocu, gospodine Ingrame?
- Rekao sam mu da ovjeku zato to je seljak ne smijemo uskratiti svjetlo i
ljepotu koja se moe nai u knjigama. Seljak ima jednako pravo kao i svatko drugi
da svoj razum obogati.
- Jeste li upoznali mojeg brata Liama?
- Nastojao sam.
- Liiam je dobar momak. Jedina elja mu je zemlja i da slijedi oca. Otac to
zna, a zna i to ja elim. Mogao bi obojicu usreiti kad bi uinio ono to je zapravo
samo po sebi razumljivo.
- Zna li on to?
- Moda se prikazuje da ne zna. Zato, gospodine Ingrame?
Uitelj odmahne glavom.
- Dri da e te knjige i ideje odvui iz Ballvutoguea. Boji se da e se sav
predati borbi za slobodu Irske. Po njemu, taj put vodi u bijedu i smrt, a on nee da
Larkinova loza utrne. Larkini su svi odreda bili snani ljudi, voe, kakav Liam
nikada nee postati.
- No zar ja to kao kova ne mogu biti?
- Ne. Tvoj otac beskrajno cijeni zemlju, a to je u irskog seljaka jae od
ivota. Conore, svaki roditelj s kojim sam razgovarao rekao mi je da svu svoju
djecu jednako voli. Veina u to zapravo i vjeruje. Ali to nije tako. Ti si svojem ocu
drai od ostalih. Kao to zna, tragedija je Irske to ljudi iseljavaju. Kad te vidi s
knjigama, sa zanatom, oajan je jer on ne zna drugi nain da zatvori svoj ivotni
krug nego da tebi namre zemlju.
- Ja volim svojeg oca, gospodine Ingrame, ali... ali... Uitelj ga s
razumijevanjem ogrli oko ramena.
- Veina roditelja naposljetku uvidi da e im djeca poi svojim putem.
Moda im se to ne svia, ali se naposljetku s time pomire.
- No moj to otac nikad nee uvidjeti, to mi elite rei?
- To bi bilo kao da je prestao disati.
- A to da radim? - upita Conor drhtavo.
- Obojica, ti i ja, keltskog smo soja. Znamo da takvi mogu stotinu godina
izdrati da s drugim ne progovore rije. Jednom e morati stati pred njega i
saopiti mu svoju odluku.
- Ne mogu, gospodine Ingrame, ne mogu to uiniti.
Pa lijepo, mome, pomisli Andrew Ingram, samo nastavi i zadri sve to u
sebi danima i godinama. Jednom e ti ipak ponestati snage, i taj e dan tada biti
strahovito bolan.
- Conore?

- Da?
- Spava?
- Ne vie jer si me svojim pitanjem probudio.
- Odluio sam to u uraditi s njom.
- S im?
- Biljenicom koju mi je dao gospodin Ingram. Napisat u povijest Irske
kako je ja vidim.
- Sjajno. Spavaj dalje.
- A to e ti sa svojom?
- Nisam jo odluio.
- Ah, lae, ovjee. Vidio sam te kako pie u nju. to to pie?
Conor ne odgovori pa sam ga ponovno upitao.
- Pjesme - ree naposljetku.
- Mogu li ih proitati?
- Moda kasnije. I nemoj mi zavirivati iza lea, ili u ti jednu opaliti. A sad
napokon spavaj, da?
- Conore?
- Da.
- Ona je ljubezna.
- Tko?
- Gospoica Enid Lockhart.
- Da, ima pravo - sloi se Conor.
- Jesi li ikad razmiljao kako bi bilo postati sveenikom? - upitah.
- Ah, za Boga miloga, Seamuse.
- Moja mi mati uvijek neto prikriveno nagovjeuje. Mislim da je to razlog
to me pustila u nacionalnu kolu. Kae, ta to u, naposljetku, zapoeti sa svojim
ivotom?
Colm e dobiti zemlju. A ja umijem itati i pisati ba kao kakav sveenik.
Kae da bih kao sveenik bio najvanija osoba u selu, ne, u cijeloj upi, moda
jedina osoba koja umije itati i pisati. A kad bih postao biskupom, bilo bi to kao da
imam vlastitu grofoviju. Tad bih mogao svakom zapovijedati i svatko bi me sluao.
Kakvo je dobro inae, kae ona, od sve te naobrazbe?
- Moja mati hoe da Dary postane sveenik - ree Conor.
- Zbilja? Zar se tvoj otac nee tome oprijeti?
- Kad je u pitanju mali, onda on ne odluuje.
- Kako zna?
- Po tome kako je privezala Daryja uza se. Tek su mu dvije godine a ve nju
oponaa iako sjedi na njezinim koljenima. Nauio je moliti prije nego govoriti.
- Shvaam - rekoh. - Jednom mi je gotovo razbila glavu zato to sam se
izderao na Daryja.
- Majka ne doputa ni da ga tko iskosa pogleda. On ak s njima spava.
Conor se osloni na laket.
- Od mene nikad ne bi postao valjan sveenik. Meni e eva i previe omiliti.

- U tom evljenju mora biti neto dobro kad je to tako greno - rekoh. Zapravo sam se nadao da emo ove godine u berbi algi moi povaliti Brendt
O'Malley.
- To bi bilo neoprezno - ree Conor.
- Zato?
- Ona se bez prestanka ispovijeda.
- Eh, vjerojatno ima pravo. Upamtit u to - rekoh, zatomljavajui svoje
muke porive. - Moda to i nije tako velebno. Nisam jo uo da je to koga radovalo
nakon vjenanja. A pogotovo ne poslije prvog djeteta.
- Moju majku i oca uvijek je to veselilo - ree Conor.
- Ti me vue za nos.
- Ne, uistinu.
- Kako zna?
- Pa i kad su vrata zatvorena, ima pukotina kroz koje se vidi. Uvijek su se
jako smijali kad su to radili, ljubili se i izgovarali svakojake gluposti.
- Ma nemoj!
- Da, jesu. A radili su to tri i etiri puta na tjedan.
- Sveta slamarico!
- Da. Uvijek sam ve kod veere uoio kad su bili raspoloeni za to. Moj
otac bi se zadravao oko ognjita, pljesnuo bi majku po stranjici i tipao je, a ona
bi hihotala. Posve sigurno...
- Hajde! - rekoh. - U mojoj kui pouzdano nije tako. Prislukivao sam svoje
roditelje iz tale i mogu ti rei da nikad nije bilo tako. Otac je strano stenjao, zna,
onako kao neke domae ivotinje, a majka bi se tuila na nekakve bolove i
pourivala ga da dokraji. Ne mogu se sjetiti da su se ikad pri tom zabavljali.
Conore, jesu li Tomas i Finola usprkos svoj djeci uvijek uivali u tome?
- Pa, otkad se Dary rodio, vie nisu. Sjea se kad sam morao otii po
doktora Cruikshanka?
- Da li se sjeam! - rekoh. - Sve su ene stajale ispred kue, ekale i
mrmljale da e Finola umrijeti. Strano sam se bojao.
- Mislim da se u njezinoj nutrini neto dogodilo - ree Conor - jer vie to ne
rade. Ali ranije, prije Daryjeva roenja, izmjenjivali su iste tajne poruke kao
gospodin Ingram i gospoica Lockhart.
- Vjeruje da i oni to rade? - upitah zapanjen.
- Zar si blesav? Ta pogledaj ih.
To je bilo za mene previe, nisam to mogao shvatiti... Spavaju zajedno, a ne
grijee.
- Moda je protestantima, iz nekih razloga koji nama nisu poznati, doputeno
da u tome uivaju.
- Svakom je doputeno - ree Conor.
Ljeto je odmicalo prebrzo, i naa se srca stisnue kad su dani postajali sve
krai. Dolo je vrijeme da siemo. Utovili smo stoku i pomogli tucetu teladi na
svijet a da nismo ni jedno izgubili; ovce su se zaokruile od vune poput velikih
bijelih oblaka to su prolazili nebom.

Liama poslae s kolima i konjima po nas. Zakopali smo nae oruje, izvukli
iz potoka mree, pokupili stvari, ugasili vatru i sa suzama u oima krenuli sa Slieve
Mainea.
Bio sam zavrio svoje biljeke o irskoj povijesti i namjeravao ih darovati
gospodinu Ingramu. Posljednje veeri Conor mi je dopustio da proitam jednu od
njegovih pjesama.
AROBNA LIVADA
Penjem se na livadu arobnu
Kad osvane dug i jasan dan,
Da vila smrti se javi,
U njenoj tvri ekam sam.
Jasno ujem Wolfa Tonea glas
Kako iz mraka tamnice svoje,
Doziva sve sinove i keri irske,
to za plugom i ognjitem i u staji stoje.
Oko luta livadom arobnom
Gdje raste klekovina niska,
I nigdje vidjet' iva bia.
Zar je sve to ala vilinska ?
Sputam se livadom arobnom
Kad je smea i etva kad je u blizini,
Al Toneov glas mi ne da mira,
Na ustanak me zove po mjeseini.
Conor Larkin, 1887, 14 godina.
Kad smo prelazili rijeku Crana, bacismo posljednji pogled na mjesto gdje
nam se otvorio jedan drugi svijet, koji nas je pozivao, gdje smo upoznali cijeli krug
nae irske tragedije. Bilo je to mjesto gdje se vrijeme zaustavilo u trenutku kad
smo spoznali raj.
DEVETO POGLAVLJE
Godinja doba su dolazila i prolazila. Nije bilo velikih promjena, samo se
umor naeg naroda, koji je muno teglio u beskonanoj svakidanjici izmeu borbe
za opstanak i ispraznosti, poveavao. Njegov se korak usporio, a molitve ljudi da
ih obavije posljednji san postajale su ustrije. Sve su ea bivala amerika
bdjenja kako su sinovi i keri iseljavali, a roaci i susjedi se okupljali da ih oplau
kao da su umrli, jer kad bi jednom napustili Irsku, otili bi zauvijek.
Vjenanje gospodina Ingrama i gospoice Enid Lockhart nije nipoto
iznenadilo. Conor i ja bili smo pozvani u crkvu i na primanje, ali iz razumljivih
razloga nismo otili. Promatrali smo obred s crkvenih vrata. Poslije njega odrano
je primanje u Hubble Manoru, jer je Andrew Ingram u meuvremenu stekao
osobitu naklonost lady Caroline. Promatrali smo kako uzvanici ulaze kroz glavna

vrata. Moram priznati da je lady Caroline bila najljepa ena koju sam ikad vidio.
Kad su se Ingramovi vratili s branog putovanja iz kotske, Conor i ja poo-smo
da ga posjetimo. Conor je od eljeza iskovao najljepi par draa za knjige koji je
ikada vien i darovao ih kao vjenani dar u ime nas obojice. Mislim da je gospodin
Ingram bio iskreno ganut. Nije nas pitao zato nismo doli na vjenanje jer je znao
razlog. Meu nama bilo je mnogo neizreenih stvari zato to smo ih i ovako
shvaali.
- I ja bih vama htio neto darovati - rekao nam je. -Gospoica Enid...
gospoa Ingram ima nekoliko obiteljskih biblija, zato bih htio da vama poklonim
svoju. - Conor i ja zurili smo u nju kad ju je poloio na pisai stol, jer je to bila
najopasnija zabranjena stvar koju si mogao zamisliti.
- kotski seljaci su vrlo siromani i moraju teko raditi - ree gospodin
Ingram. - Dodue, nikad nisu bili u tako teku poloaju kao vi, ali im ivot nije bio
ni svetkovina.
Rukom je pogladio Conorove drae za knjige i osmijehnuo se, zatim prie
prozoru, prekriivi ruke na leima onako kako je to esto radio u razredu.
- Jedva da su znali to drugo itati osim Svetog pisma. Naveer, prije
spavanja uvijek je bio trenutak osobite radosti. Okupili bismo se oko mojeg oca
ispred ognjita, etiri sina i etiri keri, a on bi nam itao iz Biblije. Taj od njegova
oca preuzet obiaj toliko se uvrstio da je on i veina ostalih umjela napamet
recitirati Bibliju. Ona je izvor naeg jezika.
Okrenuo se od prozora.
- Doao sam do spoznaje da na jezik nije tako bogat kao va, ali nije ni
siromaan... vidite, ak i ja se sad izraavam pomalo kao vi. Kad bi bilo po mojoj,
mogli biste Bibliju uiti na svojem jeziku. Vidite, momci, nigdje nisu rijei
izgovorene a misli izraene ljepe.
Conor kimne u znak shvaanja. Nagnuo sam se ispred njega kad je rasklopio
knjigu. Bila je prastara, i svaki je novi nasljednik upisao svoje ime. Od Adaira do
Andrewa Ingrama prolo je vie od dvjesto godina.
- To je velika ast za nas - rekoh - ali nisam uvjeren da smo knjigu zasluili.
- Htio bih da je upravo ti i Conor imate, jer vjerujem da su vas vile, da se
izrazim vaim rijeima, obdarile darom. Hoete li, usprkos ocu Lynchu, primiti
knjigu u duhu nauke?
Conor i ja gotovo smo svisnuli od tuge kad su Andrew Ingram i njegova
mila ena napustili Ballyutogue. Gospodina Ingrama, na prijedlog lady Caroline,
imenovae ravnateljem najvee kole u Derryju.
Otkad smo se vratili s planine, Conor i Tomas nisu prozborili. Conoru je bilo
doputeno da se vrati u kovanicu gospodina Lambea a uz to je marljivo uio kao
uvijek, ali bila je to neiskrena igra koju su igrali. Tomas se i dalje pretvarao kao da
e Conor ostati u Ballyutogueu i preuzeti imanje, a Conor nikad nije otkrio karte i
to rijeima opovrgnuo.
Njihovu je utnju naposljetku prekinula vijest o smrti Dadde Friela. Daddo
je bio ve jako star, ali je to ipak znailo straan udarac. Bio je uz gospodina

Ingrama najznaajniji uitelj u naem ivotu. Odvezli smo se u njegovo selo,

Crockadaw, na posljednje veliko bdjenje koje se odralo u Inishowenu.
Kevin O'Garvey doao je iz Derryja i izrekao posmrtni govor koji bi starog
fenijca ponukao da se u grobu uspravi. No je bila ispunjena priama o Daddi, a
krug njegovih najbliih prijatelja plakao je glasno, lijui suze u ae s rakijom.
Kad je po drugi put zasivjela zora, Kevin se slomio i povjerio nam svoju
tjeskobu zbog politikog razdora koji razjeda Irsku stranku. Charlesa Stewarta
Parnella potisnuli su s vodstva, i Kevin, budui da je bio meu svojima, istrese
svoje prepuno srce.
Parnellovi neprijatelji bili su opor akala koji je neprestano vrebao da skoi
velikom ovjeku za vrat. Godinama ranije, kad je Zemaljski savez proglaen
protuzakonitim, bacili su ga u onu tamnicu irskih muenika, zatvor Kilmainham.
Na kraju su Britanci sami sebi skoili u usta u toj stvari i ponovno je proglasili
zakonitom.
Kasnije su Parnella optuili da je sudjelovao u politikom ubojstvu
britanskog ministra u Dublinu. Njegov tuitelj, Richard Piggot, slomio se tek u
unakrsnom ispitivanju u sudnici i priznao da je optuujue pismo bilo
krivotvoreno. Piggot je kasnije pobjegao u panjolsku i ubio se.
Jo Parnell nije otrpio jednu politiku buru, ve su mu Britanci i opet bili za
petama. Naposljetku je bio uniten kad je iz praine izvuena jedna davna afera. U
poetku Parnellove karijere kapetan W. H. O'Shea bio mu je bliski drugar. O'Shea
ve dugo nije ivio sa svojom enom Kitty. Ona je postala Parnellovom
ljubavnicom i tijekom godina rodila mu troje djece, od koje je jedno umrlo. Parnell
je s Kitty O'Shea ivio ve deset godina kad je njezin mu odluio da zatrai
rastavu braka njezinom krivicom, imenovavi u hladnokrvnoj osveti Parnella
njezinim sukrivcem. Poslije rastave, u kojoj nije nastupila obrana, Parnell se
vjenao svojom ljubavnicom, ali su vrata razdora bila otvorena.
U poetku su se Irska stranka i narod okupili oko njega, ali je ubrzo sa svake
katolike propovjedaonice u zemlji zaorilo prokletstvo na brakolomnike, a ni na
otac Lynch nije zaostao za drugima. Dok su biskupi bjesnili a sablazan se irila,
Gladstone, taj blistavi liberalni vitez zatraio je da Parnell, zauzvrat to e on
predloiti novi Zakon o autonomiji, sie s vodstva Irske stranke.
Predstavnici Irske stranke u parlamentu okupili su se tad u jednoj sobi u
Westminsteru. U borbi to je uslijedila Kevin O'Garvey bio je meu dvadeset
estoricom koji su ostali vjerni Parnellu. Meu voama opozicije, koji su ga
izgurali, bio je i onaj isti Michael Roche koji je tad u Celtic Hallu u Derryju odrao
vatreni govor.
Parnell se vratio u Irsku s Kevinom O'Garveyjom i jo jednom uzaludno
pokuao osvojiti veinu u stranci. Prve noi bdjenja za Daddu Friela Kevin nam je
povjerio da je Parnell iscrpljen etrnaestogodinjom neprekidnom borbom. Bio je
duboko zabrinut za njegovo zdravlje.
- Napola je ukoen od kostobolje i ogoren svojim porazom. Zaklinjao sam
ga da se smiri, ali me on nije htio sluati.

Te su nas rijei zaplaile. Za Conora i mene Parnell je bio poput boga.

Tomas je jo poticao Kevinovo ogorenje govorei uvijek iznova da je sloboda
privienje, a jedini logini svretak su vjeala. Znao sam, razumije se, da su te
rijei bile namijenjene Conoru.
U trenutku kad su Daddu sputali u raku, Kevina pozvae s groblja. Tekli s
glavnog potanskog ureda donio je brzojav koji je dosta esto najavljivao smrt.
im smo se mogli udaljiti, pourismo da pronaemo Kevina i naosmo ga na rubu
sela, zalivena suzama u grevitu plau. Nije mogao govoriti. Conor uze brzojav iz
njegovih ruku, i ja vidjeh kako je strano problijedio.
- Parnell je mrtav!
Saznali smo da se za jednog kratkog posjeta Engleskoj sruio u postelju iz
koje vie nije ustao. Kitty je bila uz njega. Tijelo je bilo otpremljeno u Dublin, gdje
su irski voe za ivota blaeni a u smrti slavljeni. Izljevi iskrenog i lanog bola
nikad nisu bili nadmaeni otkako je poloen uz Damela O'Connella. To se zbilo
godine tisuu osamsto devedeset i prve. Parnell nas je ostavio u dobi od etrdeset i
pet godina.
Velianstvena Irska stranka, koju je iskovao i koja je postala prijetnja
Britancima, sad se raspadala, podvrgnuvi se britanskim zahtjevima. S Parnellovim
nestankom nestalo je i mnogo od irskih nastojanja. Ono to se ugasilo u meni i
Conoru utrnulo je i u irskom narodu. Velianstven prodor za slobodu odjednom je
zbunjeno zastao. Opet smo bili croppyji, izbaeni na studen i gladni, nosom
pritisnutim o staklo izloga... zebli smo ekajui ... ekajui... ekajui...
DESETO POGLAVLJE
- Stigao sam im sam mogao - ree Roger. - Kako mu je?
- Ima rak, Rogere - odgovori Clara mirno; prikupila je cijelo svoje glumako
umijee za taj posljednji in. - Mue ga teke boli. Vi biste, uostalom, morali znati
da nema izgleda u poboljanje.
- Zato me niste ranije obavijestili, zaboga?
- Arthur je vrlo vjet da ono to je stvarno prikazuje kao da nije. Sad to vie
nije vano.
Otac je izgledao strano. Roger se pretvarao da je umiren to oca zatjee u
boljem stanju nego to je pretpostavio.
Lord Arthur leao je oslonjen na jastuke, drei u jednoj ruci cigaretu a u
drugoj au za konjak. Roger se pobuni protiv te nerazumnosti, ali mu otac
odgovori da to vie doista nije vano i da pretpostavlja otii s ugodnim okusom u
ustima.
- Clara mi je podrezala kosu samo radi tebe. Eto, brijaa bar nisi morao
plaati povrh svega ostalog.
- Oe, meni to nije jako aljivo.
- Morat e mi oprostiti moj iznenadan smisao za alu. Ponekad je upravo
dijabolian.
- Sasluaj me ve jednom: ti e ozdraviti.

- Rogere, ta je prokleta stvar strana, uistinu strana. Hajde da se obojica ne

pretvaramo da u se izvui. Reci mi radije kako su Caroline i djeaci?
- Jako su zabrinuti. Caroline se ovog trenutka vraa iz Engleske. Doi e
ovamo im pokupi djeake. Sir Frederick alje svoj osobni vagon da te moemo
otpremiti u Hubble Manor.
- Ne, ne idem nikamo. A ovaj put mislim to ozbiljno.
- Moram na tome uznastojati, oe.
- Ako Caroline moe raati svoje sinove na kuhinjskom stolu u Hubble
Manoru, tad ja imam pravo da umrem u Daarsu. Ne boj se, dragi moj, dobit e
moj le dovoljno rano za pompu i sveani pogreb. Ali Rogere, molim nikakvih
oranjskih glazbi, bez obzira na to koliko je to vano za obiteljske interese. Neu da
me polau u onu obiteljsku grobnicu dok mi u uima tutnji koranica Stara
oranjska frula. Volio bih neto dostojanstvenije, da mi garnizonska glazba iz
Belfasta odsvira kakvu staru pukovnijsku alobnu koranicu. Moda bi Caroline
mogla prikupiti kakav komorni orkestar. Ta djevojka ima tako sjajan ukus,
polaem sve u njezine ruke...
- Oe, sad je doista dosta!
- Spomenuo sam ti svoj smisao za alu.
Roger je kripajui zubima i trzajui licem uvidio da nema nikakva smisla
prepirati se i ljutiti zbog bujice oevih uvreda na vlastiti raun.
- Rogere, svih ovih godina tebi i meni uspijevalo je da se podnosimo. To
potvruje dobru pasminu. - Lord Arthur zakripi zubima i zastenje mahnuvi
cigaretom. -Zgnjei tu prokletu stvar!
- Zar se protiv tih boli ne da nita uiniti?
- Ne, do grla sam pun preparata. Clara mi je ak dobavila lulu opija od
nekog svog starog kazalinog kolege.
Poneto pomae. Pria se da ti i Caroline na kontinentu ponekad to puite.
Caroline je sjajna ena. Kinezi su strano civilizirani. Posjednu bolesne starce, kad
ih epa tako neto, u kut, daju im lulu i puste ih da se ugase. Kako su djeaci?
Iscrpljen ovom pozdravnom govorancijom, lord Arthur na neko vrijeme
izgubi svijest. Oi je otklopio naglo, kao da ga je iz bunila trgnuo strah.
- ovjek mnogo razmilja kad lei ovako dan za danom. Zna li to bih
uinio na tvojem mjestu? Prodao sve i otiao iz Irske. Tko zna koliko je malih
Parnella jo zaeto u dablinskom kalu. Taj se udan narod sad ve oporavio od
gladi i moe biti siguran da u njihovim prljavim stranjim izbama kuha pobuna...
Nakon to je primio svoje lijekove bio je umoran, i kad je sin sjeo da bdije
uz smrtnu postelju, govorio je jo samo u nepovezanim reenicama. Roger i Clara
bili su popili aj bez rijei, a zatim ona na njegovo navaljivanje ode da se odmori.
Usred noi lord Arthur zastenje i osvijesti se.
- Ovdje sam - ree Roger.
- Rogere?
- Da.
- Lijepo je to si doao. Kako su djeaci?
- Vrlo dobro, oe. Krenuli su ovamo u Daars.

- Dobro. Zna, Rogere, mnogo sam ovih dana razmiljao. Novo e stoljee
obavezno zapoeti ustankom ovih ljudi. Trebalo bi da napusti Ulster.
- To je na dom - proapta promuklo Roger.
- Doista? Je li to ikad uistinu bio?
Roger proeta do podnoja oeva kreveta i progovori kao da razgovara sa
samim sobom.
- U svakoj igri treba razmisliti vrijedi li dobit toliko koliki je rizik. Mislim da
je kolonizacija vrlo riskantna igra, poput lova na morske pse ovdje ispred Kinsalea.
Otvoreno reeno, mi bismo morali biti posljednji koji se ale na dobit.
- Tako je, dobro je to reeno. Zatitni zid imperija i slino. Ali
predosjeam... da e me Kruna napustiti... nee biti raspoloeni da me slijede
onamo kamo odlazim ...
- Neu da se boji.
- ... a naposljetku... moda nee htjeti slijediti ni onamo kamo ih Ulster
vodi... - Jo ga jedna jaka bol zgri. Roger uhvati omravljelu oevu ruku,
prestraivi se njezine jake vlage i hladnoe.
- Predajem ti - hripao je lord Arthur - nasljedstvo kolonizatora. Poslije
tristogodinje povezanosti s domovinom sa svim onim osjeajima manje
vrijednosti koji nastaju od osvrtanja preko ramena... ponekad eznutljivog...
ponekad izazovnog... ali uvijek... kao onaj koji ostaje po strani. Onima koji su nas
poslali ovamo mi smo tuinci. Tuinci smo i onima koje smo osvojili i
iskoritavali. A sad smo... tuinci i sami sebi...
Roger drui povue gajtan zvonca. Vrata se urno otvorie. Kraj je doao
milosrdno brzo.
Kad je Roger izdao odgovarajue upute za primjeran sprovod, spremio se da
s Caroline i svojim sinovima otprati le u Ulster.
- Jako mi je ao - rekao ie Clari - ali vi ete se morati ovdje oprostiti s ocem.
- To potpuno razumijem. Nikad se nisam osjeala dobro u Hubble Manoru.
Daars je bio na dom. Uostalom, iselit u odavde za otprilike tjedan dana.
- Nema potrebe da urite, naravno. Mogu li vam u emu pomoi, Claro?
Ona slegne ramenima.
- Kamo ete?
- Kamo ve ostarjele prostitutke odlaze.
- Molim vas, nemojte tako! Prema oevoj elji, postoji niz zapisa. Vjerujem
da ete ustanoviti da je sve... prilino ... velikoduno.
- Kao plaa za pruene usluge - rekla je gorko.
- Znam koliko ste voljeli jedno drugo i nisam va odnos ni jednog jedinog
trenutka zamjerao. Sad, molim ...
Pomisao na buduu osamljenost, gorak osjeaj potpune naputenosti i da e
zauvijek biti iskljuena ovlada njome.
Isprsila se u svoj svojoj veliini.
- Mnoge od naih najzabavnijih sati proveli smo izmiljajui naine da vas
muimo. Ponekad, otkako je tu Caroline, doimali ste se gotovo ljudski, ali,
razumije se, znali smo da zapravo nije tako.

Rogerove oi postadoe bezizraajne.

- esto je govorio o tome tko je najgori od Hubbleovih: vi, on ili njegov
otac. Kao to znate, mrzio je samog sebe, ali je bio preslab da se promijeni. Njegov
se otac jednom naao suoen s krizom koju nije izazvao - s glau. Postupio je
opako da bi se odrao. No vi, Rogere, vi hladnokrvno i smiljeno planirate to e
biti za dvadeset godina. Vi ste proraunati tvorac jednog novog nesretnog doba.
Oh, Arthur vam je zavidio na snazi i umjenosti. Momak je pravo udo,
obiavao je rei, ta vidi samo kako krije svu tu okrutnost iza nalija engleske
ljubeznosti.
- Da - ree Roger blago - mogu zamisliti kako ste se s ocem zabavljali.
- Eh, pa vi i Ulster zasluujete jedno drugo - prosiktala je - i ja ne mogu
zamisliti veeg prokletstva. A sad nestanite i ostavite nas da budemo sami jo to
vremena to nam je preostalo.
Roger prie vratima i otvori ih.
- Rogere! Oh, Boe... ao mi je...
- Ne moe se odrei jednoj staroj bludnici njezin oprotajni govor. To bi
doista bilo neodgojeno - ree on i izae.
Hubbleovi s crnim florom na rukavu dopremili su posmrtne ostatke lorda
Arthura natrag u zemlju svojih predaka. Slubena sveanost odrana je u vijenici
Londonderryja, jednom u stanovitom smislu gotskom simbolu vjene moi i
prisutnosti Krune. Bio je to neosporno London, sve do tornja sa satom i
brojanicima okrenutim na sve etiri strane, imitacijom Big Bena iz matinog
grada-imenjaka. Kraljica je poslala visokog izaslanika da oda poast jednom od
njezinih velikih grofova Irske.
Nedugo poslije sprovoda Roger Hubble je na tihoj ali zamijeenoj
sveanosti proglaen jedanaestim grofom od Foyle, a njegov stariji sin, Jeremy,
postao je novi viscount Coleraine.
Dvije godine nakon to je Gornji dom uloio veto na drugi Zakon o
autonomiji uslijedio je jo jedan znaajan smrtni sluaj. Izdahnuo je lord Randolph
Churchill, koji je nastojao stvoriti novu vrst imperijalnog konzervatizma. Kao
majstorski govornik zaigrao je na oranjsku kartu i izazvao pad Gladstoneove vlade
te je za to nagraen visokirjgpoloajima; no njegova ranija nepostojanost potpuno
se razvila u slaboumnost i zatim u ludilo. Umro je, duevno poremeen, u etrdeset
i estoj godini od sifilisa.
JEDANAESTO POGLAVLJE
1895.
Kad sam navrio dvadeset i prvu godinu, obiteljski ivot Larkinovih tekao je
ve po predobro poznatom obrascu - meu roditeljima ravnodunost je
nadomjestila ljubav. Finolin razorni osjeaj posjedovanja prema Daryju prelazio je
sve granice zdravog razuma. Sad je pripadala onoj veini majki u Ballvutogueu
koje su odavno izgubile svaki tjelesni i duevni osjeaj za ljubav. Njezin je dom

sliio svima ostalim: s muem se postupalo kao s kotaem, a sa sinovima kao s

gostima.
inilo se sve pouzdanijim da e, kao to je Conor predvidio, Dary postati
sveenik. ena koja je zaboravila tjelesne radosti ne moe shavatiti da netko za
njima ezne i da mu nedostaju. Takve su ene i te kako voljne da sina gurnu u
celibat, to je uostalom u skladu s najistijom irskom tradicijom. Dary je bio
majin ljubimac, vrsto stegnut u zagrljaj i opremljen naonjacima tako da je
mogao gledati samo u smjeru sjemenita. Godine 1895. u dobi od deset godina ve
je uvelike usvojio sveeniko vladanje. Finola ga je u svemu tome poticala, jedino
ga jo nije oslovljavala s oe.
Tomas je izgubio volju da se bori s tom eninom opsje-dnutou te joj je
ostavio otvorene ruke. Dodue, esto je planuo na Daryja na nain koji mu nije bio
svojstven, ali je bio preponosan da se kasnije ispria.
Jedini je Conor ouvao nesigurnu ravnoteu unutar obitelji. Ispunio je
prazninu koju je ostavio Tomas i Daryju nastojao donekle nadomjestiti oca. Ne
marei za Finoline arke molbe, vodio je svojeg brata u lov, ribolov, u dugake
etnje i opirno s njime raspravljao. Sajamski dan Dary bi esto proveo jaei na
ramenima svojeg odraslog brata. Istodobno, Conor je shvaao Tomasovu muku i
uvao svojeg oca da ne podlegne. Da nije bilo Conora, Larkinovi bi se bili
prepustili irskom prokletstvu - ratovanju u obitelji.
Dary je ostao krhak, no usprkos majinu maenju odrastao je u prijaznog
djeaka. Bio je ljubezan i otrouman, posjedovao je snanu mo uvjeravanja koja
ga je uinila voom vee i jae djece. Bio je shanachie koji izmilja prie i svatko
u selu dijelio je Finolinu radost to je tako osobito dijete.
Upravo zato to je bio sitan, Dary je i sam doao do nekih zakljuaka o sebi.
Otkako je znao da e postati sveenik, smatrao je da je najprea odlika dobra
pastira da otrpi bol i muku kao to ih je trpio Krist. Umio je pobijediti jae
protivnike samom suuti. Njegova sposobnost da izdri i najgori postupak a da ne
prolije suzu plaila je one koji su ga naumili muiti. Dary je zapravo bio u mnogo
veoj mjeri sin Tomasa Larkina nego to je to njegov otac uviao.
Conor i ja odlutali smo meu vinsku brau. To je bratstvo poslije velike
gladi postalo sastavni dio irskog ivota na selu. Stariji mukarci, oenjeni i
neoenjeni, koji su pili s nama dobrim su se dijelom ve pomirili sa ivotom.
Momci naih godina veinom su tapkali na mjestu. Malobrojni e naslijediti
oevinu. Drugi e iseliti, otii u grad... ili se takoer pomiriti sa ivotom. Momci
koje nije zapadala oevina nisu se htjeli uputati s djevojkama, a oni ni djevojkama
nisu bili osobito privlani kao budui muevi. Brak se smatralo neraskidivim.
Udvarati djevojci i ljubakati s njom ako je ne misli vjenati bio je grijeh, stoga
smo se time malo bavili. Ionako bi veina djevojaka pristala na ozbiljno
zbliavanje samo ako je na pomolu bilo vjenanje. Pa kako su Crkva i privredni
odnosi u zemlji izbrisali iz naeg ivota prirodne odnose s djevojkama, traili smo
olakanje u bratstvu pijanica.
Liam je bio dobar, priprost momak koji je svoju sudbinu to ga je ostavljala
bez zemlje prihvaao, ini se, bez ogorenja. Nije posjedovao ni privlanosti, ni

mudrosti, ni snage starijeg brata i oca, i tek malen dio pameti mlaeg brata. Za
Liama, koji je ulazio u dvadesetu godinu, doao je as da odlui hoe li otii ili
ostati i predati se ravnodunosti. Kako je bio obdaren samo prosjenim
sposobnostima, postajao je sve neodluniji. Plaio se nepoznatih, dalekih zemalja,
ali ga je primjer onih koji su ostali kod kue jednako uasavao.
Slabii Ballyutoguea, kojima je nedostajalo smionosti da isele, imali su sve
izglede da cijela ivota ostanu neenje. U najboljem sluaju mogli su upasti u kasni
brak. Postojale su cijele zbirke ostarjelih krezubih ujaka i neudanih tetaka koji
nikad nisu ljubili ili se enili; boravili su u staji ili na sjeniku i na imanju radili za
milostinju od nekoliko penija. Naa su sela bila puna takvih ljudi. Jaki su odlazili, a
irski je narod sve vie slabio. No usprkos prenapuenosti i premnogim
bezemljaima, otac Lynch je ustrajao na tome da ene raaju to vie djece i
zahtijevao da radije u siromatvu tavorimo u Irskoj nego da iselimo tamo gdje
emo ivjeti meu poganskim crnjama i utokocima.
Liam Larkin se sa strahom pribliavao svojem trenutku istine.
Najalosnija budunost od svih nas ekala je Brigid i ostale djevojke; njima
nije preostao gotovo nikakav izbor, i sudbina im je bila zapeaena. Otro su se
natjecale da se dokopaju mueva, premda je brak znaio doivotno ropstvo i
neprekidnu trudnou, ali to im je drugo preostajalo? Mogle su ostati usidjelice,
smeurani krumpiri, ili poi u samostan i zarediti se. Djevojci je bilo mnogo tee
iseliti. Mogunost da proive ispunjen, bogat ivot ini se da nije postojala. Kako
im je od roenja utuvljivan zakon ednosti, kruio je nad njima strah da ne poine
smrtni grijeh kao jastreb nad rtvom. Brigid i njezinim prijateljicama bilo je
uskraeno i olakanje u piu, sportovima i skitnji, koje je momcima bilo
doputeno. Kako e njima biti dugi dani bez smijeha a noi bez radosti! .
Brigid Larkin nije bila ljepotica, no ki dvoje ljudi kao to su Finola i Tomas
nije mogla biti posve runa. inilo se da se zadovoljila time da trai momka koji e
naslijediti zemlju i zauvijek ostati u Ballyutogueu. Ime Larkin jamilo je pristojan
miraz, pa su njezini izgledi u potrazi za muem bili prilino dobri.
Conor! To je bio momina! Taj nije spavao kad se dijelila ljepota. Izrastao je
snaan i visok poput oca, i premda je mogao svakog nairoko i nadaleko nadbiti u
piu i tunjavi, prava mu je snaga bila u blagosti. Kad je taj zapjevao, mogao si
uti anele kako plau, a u njegovim pjesmama, koje smo itali samo Dary i ja jer
on nije bio razmetljiv, bilo je glazbe.
U kovanicu gospodina Lambea svraala je rijeka djevojaka. Donosile su
potpuno neoteene stvari na popravak. Lovile su ga ak i protestantske djevojke.
Conor nikad nije dospio saviti gnijezdo s jednom ptiicom, jer su mu oi uvijek
bile uprte u obzor. Postao je pravi majstor u kovanju, ravan gospodinu Lambeu, a
kako je starac znatno popustio, Conor preuze vei dio poslova u radionici. Josiahu
Lambeu su se na nevolju rodile etiri keri i sve poudale za seljake te se sad
ozbiljno govorkalo da e Conor preuzeti kovanicu. Meu njima razvio se onaj
osobiti odnos koji se raa u mukaraca koji radei rame uz rame oblikuju predmete
od eljeza.

Najee smo se mi, neoenjeni momci, naveer sastajali u seoskoj toionici

ili u krmi te se kartali i kladili na pse u trkama to su se odravale u gradu ili o
bilo to. Larkinovi su iz Armagha, odakle su doselili, prenijeli igru kuglanja na
cesti. Kad se Tomas prestao baviti tim sportom, Conor posta neosporni ampion u
bacanju eljezne kugle teke dvije funte na stazi koja je tekla cestom od Gornjeg
sela do opinske zgrade. I na to smo se kladili, ogoravajui protivnike koji su
eali da Conoru preotmu lovorike.
Conor Larkin bio je na voa. Svi su vjerovali da e on nadomjestiti Tomasa
kad on sie s vodstva, no Conor to nikad nije potvrdio. Vie je bio svojstven sebi u
utljivim etnjama s Daryjem i sa mnom po brdima, uz rijeku, kad je itao kakvu
novu pjesmu. Osam je godina proteklo od naeg ljeta u planinskoj kolibi, ali smo u
srcima jo uvijek bili tamo. Conor i Tomas nastavljali su svoju stranu borbu,
hotei i jedan i drugi provesti svoju volju. Tomas vie nije bio onaj stari, ali je, kao
i Kilty prije njega, meu nama ostao vodea linost. Nakon nekog vremena ostavio
se opijanja i pomirio se s time da bude kod Finole samo kota. Ona se sad vrsto
prihvatila sinova, zastraujui sve djevojke da se ne bi drznule preblizu primaknuti
tom posjedu kojim se irske matere najvie ponose.
Upravo je penica bila ponjevena kad je pristiglo strano pismo
predsjednika Dobrovoljakog vatrogasnog drutva u Baltimoreu: Ed je poginuo na
dunosti. Tijekom godina meu nama se razvio prisan odnos i nikad nisam
prebolio to ga nisam uspio ponovno vidjeti.
Ed je bio osiguran na petnaest stotina amerikih dolara koje je namro meni
pod uvjetom da ih upotrijebim za kolovanje. Njegova je smrt postala moje
osloboenje.
U Ballyutogueu moje je nasljedstvo bilo dogaaj godine. Moete li zamisliti
to su mi sve savjetovali? Otac Lynch je doao izduena lica i natmuren kao oblak
pred prolomom. Govorei tonom od kojeg bi se i slatko vrhnje ukiselilo, tvrdio je
da bih obilnim darivanjem Crkve (mislei sebe) udobrovoljio Svemogueg. Sve je
jae navaljivao, dok je moja majka podupirala njegova nastojanja da me ugura u
sjemenite.
Novaca je i vie nego dostajalo da zavrim koled koji sam elio, no bio sam
uvjeren da ga nikad neu ugledati. Conor me poticao da ne popustim i, hvala Bogu,
tijekom godina dosta se od vrstoe Larkinovih prenijelo na mene te sam u tome
uspio.
Jo se o svemu otro raspravljalo, kad mi je Kevin O'Garvey javio da su
novac i isprave prispjeli. Oko mene bilo je dovoljno vrue da mi otopi kou na
leima, ali po prvi put od okraja u Bogsideu oprijeti se svojim roditeljima,
uspravivi sav svoj rast od metar i ezdeset, objavivi:
- Odlazim u Derry da se posavjetujem s gospodinom Ingramom.
To to je uslijedilo bilo je gotovo nalik na bdjenje -toliko su plakali i
naricali.
- to drugo, za ime svijeta, moe postati sa svom tom naobrazbom nego
sveenik! - dokazivala je moja mati.
- Hou da budem uitelj, a moda i pisac.

- A to je s ocem Lynchem?!
- Otac Lynch zatvara misli, ja ih namjeravam oslobaati.
Moja majka poklopi ui dlanovima da ne uje vie, a otac se poe grepsti po
glavi da sam se pobojao da e proupljiti tjeme. ak i tada kad sam polazio u
Derry, oboje je bilo u Sv. Kolumbu molei za besmrtnost moje due.
Gospodin Ingram bio je ravnatelj kole u Derryju. Gospoica Enid i on imali
su dvoje djece. Nikad se nisam tako ponosio nego kad sam uao u njegovu
kancelariju i ugledao na polici iza pisaeg stola drae za knjige koje smo mu
Conor i ja darovali.
kola za biranje bilo je krajnje malo. Trinity College u Dublinu bio je
nedostian san, ve stoljeima rezerviran za vladajuu klasu, pa sve da se jedan
katolik i elio onamo upisati, biskupi su to branili pod prijetnjom iskljuenja iz
Crkve. Gospodin Ingram mi je predloio novi isusovaki koled u Dublinu, ali je u
svjetovnim predmetima nastavni plan bio posve ogranien.
- ini se da se sve svodi na Queen's College u Belfastu. Boe, kako je to
zvualo zastraujue! Zadao mi je niz pismenih zadataka koje sam rjeavao cijeli
dan. Kad ih je pregledao, pozvao me u svoj dom. Po zabrinutom izrazu njegova
lica i lica gospoice Enid razabrao sam da rezultati nisu dobri.
- U engleskom i u knjievnosti si dosta dobro potkovan, ali ti je potrebno jo
prilino poduke da bi poloio prijamne ispite. Znam tvoju radnu sposobnost i
vjerujem da bi poslije etiri ili pet mjeseci robijakog rada mogao pristupiti.
Poduke! Moji se sni rasplinue, a odvanosti nestade.
- A koliko bi sva ta poduka stajala? - protisnuo sam zamiruim glasom.
- Svira li jo frulu? - upita gospoica Enid.
- Da.
- Kako bi bilo dvije pjesme za veer?
- ini mi se da vas ne razumijem - odgovorih.
- Otkako sam s dvoje djece privezana uz kuu, gorim od elje da poduavam
- odgovorila je. - Na tavanu imamo lijepu sobicu, danju sjajnu za uenje, a nou za
sanjarenje. Spremit emo te kako valja za Queen's. Poi dakle kui, spakuj stvari i
hajde da prionemo.
Ugrizao sam se za jezik i stisnuo petlju da ne zaplaem, ali su mi ipak suze
potekle, a kad sam opet smogao dar govora, rekoh da u se potruditi da im budem
na ponos.
- Ti si to ve mnogo puta uinio - odgovorio je gospodin Ingram.
Vinska braa, sve neiskusni momci osim Conora koji je ve bio pritisnuo
nekoliko protestantskih cura, okupila se na oprotajnu pijanku kod Doolevja
McCluskevja. Savjetovali su mi da ne slomim premnoga srca i tvrdili da u
jamano sve djevojke oboriti s nogu kad doem u Belfast. ... Seamus O'Neill, prvi
student u povijesti Ballvutoguea! Zaradi milijun pa otkupi grofoviju lorda Hubblea...
... svi osim Conora bili su izvan sebe od radosti... on je bio tuan.
... lea su me zaboljela od silnog tapanja a u uima mi odzvanjali povici da
moram osvojiti svijet. McCluskev nas poastio jednom rundom, to je u njega bila

rijetkost osim na bdjenju, a zatim pokazao na sat. Ubrzo e na trgu stati koija za
Derry...
... pred krmom i ispod vjeala jo jednom smo se izgrlili...
... zatim sam McCluskey zadri ostale da bismo Conor i ja mogli sami otii
dolje na trg...
... utke smo dopjeaili i stajali ekajui... ... ubrzo je prispjela koija...
- Zbogom ostaj, goljo - ree on, kvrcnuvi me prijateljski po glavi, zatim
me pljesne po stranjici i pokae na koiju...
... zar u ikad zaboraviti kako je tamo na seoskom trgu Conor Larkin stajao
sam dok smo se s klopotom udaljavali ... naprosto stajao... ruku duboko zarinutih u
depove ... s drsko naherenim kaketom na glavi... pogleda uperena u obzor, tamo
kamo sam odlazio.
DVANAESTO POGLAVLJE
Liam je uao u kovanicu prije samog fajerunta. Conor mu domahne,
izvlaei usijano eljezo iz vatre koje poloi preko komada eljeza na nakovanj i
zaas ga iekia u ljebastu motiku kakvom se veina seljaka u Ballyutogueu
najradije sluila pri iskopavanju krumpira. Zatim je zapovjedio ueniku da na vatru
nabaca pepela i pomete radionicu, razvezao teku konatu pregau i pljesnuo
Liama po leima.
Vani na bunaru umio je lice i dotjerao se. Liam mu tad prui jedno pismo i
promatrae kako se bratovo lice kad je rasparao omotnicu razvuklo u osmijeh.
- Eh, to je momina - ree. - Seamus je poloio sve ispite za prijem u
Queen's College i preselio u Belfast ujaku Conanu. Svratit u na povratku Fergusu
i Mairead i proitati im ovo. - Presavio je pismo i gurnuo ga u dep da ga kasnije
jo jednom proita. Kad se okrenuo da poe, Liam ga uhvati za miicu.
- Juer sam bio u Derrvju - ree naglo od uzrujanja. -Kevin O'Garvey mi je
poruio da doem.
- Zbog ega?
Liam se spusti na golemi kamen pokraj eljeznih oplata za kotae. Poniknuo
je glavom i grizao usnicu.
- Zbog ega? - ponovi Conor, predosjeajui nevolju.
- Sjea se kad sam lani bio u Derrvju na izvanrednoj drabi vune?
- Sjeam se.
- Tad sam obiao i Kevina.
- Zbog ega? - upita Conor uznemireno.
- Zbog iseljenja. Traio je za mene priliku.
Conor se na te rijei prestraeno trgne kao kuni koji se ulovio u zamku, a
glas ga izda. Raskolaio je oi. Liam zagrabi aku ljunka i jedan po jedan
kameni hitne na put.
- Putujem za nekoliko dana - ree naposljetku.
- Zato si tajio? - okomi se Conor.

- Pa, nije ba bila tajna. Svi su znali da sam naumio iseliti. Sad mi se ilo a
sad opet nije. Naprosto nisam znao to u, Conore. Bio sam zbunjen, zna.
Conor je zdvajao, ali je ipak s razumijevanjem tapao brata po ramenu. Ta
mu je vijest pritisnula lea poput nakovnja i pobrkala misli.
- Kamo e, Liame? - uspio je izgovoriti.
- U Novi Zeland - odgovori Liam.
- Novi Zeland! Ne moe otii tamo, ovjee. To je vraki daleko!
- Zato bi to bilo vano?
- O ne, ti si lud, ovjee - ree Conor hvatajui se za slamku. - Nemamo
novaca da te tamo poaljemo, to nema smisla, to uope nema smisla.
Ushodao se i akom udarao o dlan, trudei se da pronae jo jednu slamku.
- Otkai. Tad emo porazgovarati o svemu. Liam zanijee glavom, zauen.
- Ne mogu. Potpisao sam ugovor da u troak putovanja odraditi. Imaju
tamo na jugu zemlje velike raneve i trebaju im ovari, farmeri i gonii. Trebat e
mi dvije godine da otplatim kartu, a onda sam ist. ujem da se tamo moe kupiti
zemlja pa bih za dvije ili tri godine, nakon to odradim put, moda mogao kupiti
neto zemlje.
- Ma uj - povie Conor - to je prokleta prijevara, kao i oni brodovi u
vrijeme velike gladi! Neu ti dopustiti da se upusti u takvo to. Kad te se jednom
doepaju, doivotno e odraivati tu kartu... tako je... ne moe otii, Liame.
Jo zaprepaten bratovom provalom, Liam mahne rukom da ga uutka.
- To je valjan ugovor. Sam Kevin me u to uvjerava. Pokrenulo ga je desetak
irskih iseljenika koji su se tamo obogatili, a Crkva e paziti na nas. Kevin je onamo
ve poslao tri momka iz Derrvja, i svima je dobro.
Conor potiteno klekne na jedno koljeno i smeteno se osvrne oko sebe. Znao
je da se mora sabrati. Postojao je samo jedan nain da se ta stvar rijei.
- Novi Zeland - proaptao je.
- To bolji su moji izgledi - ree Liam.
- Novi Zeland - ponovi Conor kao da su te dvije rijei najtee u tom jeziku.
Potom odluno pogleda Liama. -Rei u ti neto otvoreno. Neu da ode. Ja imam
zanat i zaraujem skoro koliko i kolar. Bi li ostao da otac pristane da zemlju dade
tebi?
Liam strese glavom.
- Sad ti govori ludosti. Mora znati da se nikad nisam ljutio na tebe, jer
zemlja po pravu pripada tebi.
- No ako bi otac pristao.
- On to nee htjeti, znam da nee.
- Ako pristane - ree tvrdokorno Conor - bi li ostao?
- Da - odgovori Liam kao u prieljkivanom snu -nikad drugo nisam niti htio.
O, majko sveta, pa ja poznajem svaki pedalj zemlje na svakom polju i svaki kamen
u svakom zidu. Conore, ledim se od straha kad pomislim da u otii tako daleko.
Nikad nismo o tome razgovarali jer se nisam htio preputati nadama, ali ima tu
nekoliko djevojaka koje mi se sviaju, ja bih se oko jedne potrudio, samo kad... oh,

Conore, o emu to, do avola, govorimo? Tomas nikad ne bi pristao. Sluaj, hou
da zna da ti nimalo ne zamjeram.
Conor snano epa brata za nadlakticu.
- Razgovarat emo s ocem, Liame, i objasniti mu. Liam uzmakne.
- Ti e morati s njim razgovarati. Ja to ne bih nikad mogao ocu rei.
- Dobro, ja u. Ja u to uiniti.
Tomas se sad vraao kui u odreeno vrijeme - kad je krunica izmoljena, a
veera jo nije iznesena na stol. Kad su se Brigid, Dary i Finola podigli s koljena,
mukarci uoe. Poveerali su u uobiajenoj utnji.
- Zar veeras nee vesti ipku, Brigid? - upita je Conor dok je raspremala
stol.
- Zapravo nemam namjeru.
- Hajde, posjeti kakvu prijateljicu... i povedi Daryja.
- Oh, ujte ga - obrecne se Brigid, no prestraeno se trgnula kad Conorova
aka gotovo raspolovi plou stola. Nikad ga nije vidjela takvog. Po ukrtenim
pogledima moglo se naslutiti da e biti svae.
- Najbolje e biti da poslua brata - tiho joj dobaci Tomas.
- Doi, Dary - ree Brigid - ini mi se da e biti frke. -Namjerno je zalupila
vrata za sobom. Tri mukarca sjedila su skamenjena u utnji, dok se Finola, tiho
jadikujui, motala oko ognjita.
- Liam odlazi idui tjedan u Novi Zeland - odsijee Conor.
- Oh, Marijo, spasi nas! - vrisne Finola.
- uti, majko - naredi Conor. Nagnuo se preko stola k ocu unijevi mu se u
lice. - Oe, kaem ti da Liama zaustavi.
Tomas je srkao svoj aj.
- Ja sam kova i neu preuzeti imanje - dalje e Conor. - Reci Liamu da e
ga on dobiti!
Tomas ponovno namjerno polagano otpije gutljaj i polagano spusti alicu,
mjerei sad jednog, sad drugog sina.
- Nee ti donositi odluke o kojima ja odluujem -ree.
- Niti ti o onom o emu bih ja trebao odluiti! - povie Conor.
- Ti si naprosto alostan to ti brat odlazi. To je dio naeg ivota, i nitko se
od nas nee nikad na to priviknuti bez obzira na to koliko puta to doivio. Koliko
sam noi probdio u oaju elei da vas obojicu mogu zadrati. No to u Irskoj nije
mogue, a nee ni biti dokle god budemo zakupnici u vlastitoj zemlji.
- Tomase, budi razuman - preklinjala je Finola. - Ti to moe. Ako eli oba
sina zadrati ovdje, ti to moe. Budi razuman, Tomase...
- Razuman! Tko je ovdje nerazuman? Kako ti gui sve oko sebe i ostavlja
Daryja u mraku...
- Dary nije ni u kakvoj vezi s ovim! - povie Conor. Tomas je ustao i prijetio
akom eni.
- On je krhak jer ti tako eli. Umukni, eno, ili izai! Ovo ovdje tie se
mene i mojih sinova!

Ona se jecajui povue u kut. Tomas uzdahne, prie Liamu i potapa ga po

ramenu.
- Ti shvaa kako mora biti, sine. alit u za tobom.
- alit e za mnom?! - povie Liam i udari akom po stolu. - To je la, oe!
Ti voli Conora! Zato odlazim na najudaljenije mjesto svijeta... zato to ti voli
Conora! Laac! Laac! - On pojuri uz ljestve i baci se na tavan. Conor htjede za
njim.
- Ostavi ga! - naredi Tomas.
Conor zastane, zatim se polagano spusti s ljestava i prie k ocu. Kad je teko
bratovo jecanje doprlo dolje, pogledao je gore u tavanicu. Krupne slane suze tekle
su Liamovim obrazima i bradom.
Conor se isprsi pred ocem.
- Neu tvoju posranu zemlju! - povie.
Tomas posegne rukom prema njemu, ali Conor izmakne.
- Ja sam to zbog tebe, Conore - molio je Tomas. - Ti e ostati ovdje,
mladiu, ti e ostati... avo kojeg poznaje bolji je od avola kojeg ne zna.
- A to je s avolom kojeg Liam ne poznaje?!
- To je njegova sudbina. On to zna. Ah, Conore, djeae, ti si pravi Larkin.
Ti si Larkin koji je u svaijim oima velik.
- Ne, oe! - ree Conor promuklo. - Ti si stvorio Conora koji nikad nije
postojao. Ne elim biti taj Conor! Ja sam ja, prokletstvo, ja sam ja! Nisam ni Kilty,
ni Tomas... Ja sam ja i moram ivjeti!
- Oh, uj me, deko, sve sam uradio iz ljubavi za tebe.
Liamovo jecanje se stialo i oslabilo. Prsti su mu gnjeili i isputali sijeno,
dok su se dva diva, koja su zasjenjivala njegov ivot, obasipala otrovom.
Te iste noi Conor Larkin napusti dom, ni ne osvrnuvi se na njega na
raskru. Zastao je ispred kovanice gospodina Lambea, borei se da opet zavlada
svojim izmuenim mozgom.
- Conore! - odjeknuo je glas malog Daryja iz mraka. -Conore! - On se brzo
okrene i produi niz cestu.
- Conore! - preklinjao ga je glas, pratei ga. Zaustavio se i uo kako sitni
tabani tre k njemu.
Djeakove se ruke oajniki oviju oko njegovih koljena. Conor ga podigne
kako je to tisue puta radio i ogrli ga svojim snanim rukama. Potom ga njeno
spusti na zemlju i strese glavom jer nije mogao govoriti. Dary kimne da je shvatio,
i Conor produi svojim putem.
Dary se vratio kui. Njegov izgled rekao je Tomasu i Finoli sve.
- Najbolje e biti da Liama zamoli da ne ode - ree Finola.
Tomas strese glavom.
- To bi bilo nepravedno prema Liamu - odgovori. -Liam zna da mora otii.
Uvijek je to znao. Ne mogu ga zadravati jer ... kad se Conor vrati ... sve mora biti
spremno... kad se Conor vrati...

ETVRTI DIO
BOGSIDE
PRVO POGLAVLJE
- Tko je tamo? - povie Kevin O'Garvey s prozora na prvom katu.
- Conor, Conor Larkin.
Kevin u hipu otvori vrata svoje lijepe nove kue u ulici Creggan u Derryju i
unese mu fenjer u lice.
-To si doista ti? Pa sad je tri ujutro, Conore Larkine, a ti izgleda kao sam
bijes Boji.
Conor, iznuren, mutnih oiju i obrastao poe za Kevinom u primau sobu,
gdje zatetura na stolac, objesi glavu i spusti ruke meu noge, zurei maglovito u
ilim. Ubrzo za muem ula je i Teresa O'Garvey zakopavajui kunu haljinu.
Bacila je pogled na Conora i rekla:
- Uvedi ga u kuhinju.
U O'Garveyjevoj kuhinji na tednjaku je uvijek krkao lonac s orbom, jer
se nikad nije znalo tko e naii i kada. Napunila je zdjelicu i odsjekla pola hljeba.
- Baci u eludac - rekla je.
Toplo jelo ugodno je grijalo. Conor je drhtao od gladi. Srkao je, kaljao i
mrmljao kako nije okusio nita tri, moda etiri ili pet dana. Lutao je bez cilja,
spavajui po poljima. Kad je posrkao i treu porciju, orba poe djelovati. Na
prekide i u dijelovima ispriao je tu za kuhinjskim stolom svoju priu. Kevin
pogledima saopi eni da e biti bolje ako ih ostavi same.
- Blagi Boe - rekla je i izala iz kuhinje. Kevin se pleo po kuhinji
spravljajui aj.
- To se moralo dogoditi - ree. - Godinama ste se obostrano muili.
- Tjeio sam se da e otac prije ili kasnije uvidjeti. Govorio sam sam sebi da
e promijeniti odluku, sjesti s nama, o svemu porazgovarati i Liamu rei da ostane.
Dok sam tumarao naokolo, pomiljao sam tisuu puta na to da se vratim i da ga
molim da to uini, ali bilo bi to prokleto uzalud. Od kamenog zida mogao bih
oekivati vie odjeka. Kevine, bi li ti s njim razgovarao?
O'Garvey skine svoje debele naoale, protrlja oi a zatim zaeeri svoj aj.
- Mora to uiniti prije polaska Liamova broda, hoe li? - ponovi Conor.
- Ne znam - odgovori Kevin zamiljeno. - Jesi li ikad pomiljao da bi za tebe
moda bilo bolje da nisi u Ballyutogueu?
Conor kimne, napola postieno to mu je doista to palo na pamet.
- Liamove tekoe bi se moda rijeile ako ostane, ali problem Conora
Larkina kakvog ja poznajem nikada. Pitanje nije bilo hoe li otii, nego kada.
- Najgore je u tome to znam da ima pravo. Ne mogu se vratiti - ree
Conor.
- Ne, ne moe. Liam odlazi za nekoliko dana. Hoe li i ti za njim?

- Neu se dati istjerati iz Irske - odgovori Conor.

- Sluaj, mladiu, spao si s nogu. Hajde da noas ne razbijamo glavu s time.
Zna gdje je izba iznad staje...
- Da.
- Neu da se prenagli. Moram u London na zasjedanje Donjeg doma. Ostani
ovdje i razmiljaj bar dok se ne vratim. Obeaje li?
Conor obea i kad je to uinio obuze ga takva iscrpljenost da je jedva
doteturao do staje. Uze fenjer, poe se uspinjati ljestvama i proapta:
- Hvala.
- Nema na emu - odgovori Kevin.
- Pozlijedio sam oca. Duboko sam ga pozlijedio.
S prozora spavae sobe Teresa je motrila dok se svjetlo u staji nije utrnulo.
- Jadni mladi - rekla je.
Kevin se ushodao uz podnoje postelje.
- Ve sam se do sada trebao priviknuti na to da odlaze. Kakav smo mi
neuspio narod! Otpravljamo svake godine na tisue ovakvih momaka i djevojaka,
poklanjamo svoje bogatstvo a zadravamo slabe. Koliko ih jo moemo izgubiti a
da ne propadnemo?
- Ti si odlutao, ovjee - ree Teresa. - Larkinovi su ti uvijek bili na srcu.
- Da, ali se zapravo radi o tome, Teresa. Parnell... - Kod spomena tog imena
glas mu zataji. - Parnell i ja znali smo satima o tome razgovarati. ovjek se prisjeti
svega toga kad treba izgubiti jednog poput Conora.
- Moda bismo ga nekako mogli zadrati ovdje.
- To moramo. Postoji mjera do koje se moemo odricati. Conor e moda
uspjeti. Nee tako lako potonuti.
- Vrati se u postelju.
vrsto se omotao pokrivaem, ali je i dalje zurio u strop. Teresa posegne
rukom, skine mu naoale i odloi ih na mramornu plou ormaria.
- Da je bar Parnell iv. Tad je uvijek bilo nade...
Liam izae iz luke kancelarije. Conor je ekao na uglu. Podigao je Liamov
otrcan pleteni koveg i pooe komad puta dalje.
- Svi papiri u redu?
- Da.
- Da vidimo. - Conor otvori veliku omotnicu s ispravama punim igova,
peata i naljepnica. - Mati moja! - uskliknuo je. - Rabat, Tunis, Aleksandrija,
Sueski kanal, Aden, Bombaj, Cejlon, Dakarta, Perth, Melbourne i Wellington.
- Za veinu nikad nisam ni uo - ree Liam. - Ti jesi, zar ne, Conore?
- Na stanovit nain. Seamus i ja razgovarali smo o tome i proitali nekoliko
knjiga. Oh, to su neobini krajevi, i kad pomislim da e etati onuda, osjetiti i
omirisati ih! ovjee, pred tobom je fantastian doivljaj!
- to zna o Novom Zelandu? - upita Liam uzdrhtala glasa.
- Nikad nismo dospjeli dalje od Australije. Ali ovdje sam svratio u knjinicu.
Zapravo nije bilo mnogo o njemu. Koliko sam uspio razabrati, ini se da je to
lijepa zemlja. A tek putovanje! Ti si pravi sretnik, Liame.

Zaokrenuli su za ugao prema Prince's Quayu i stali kao ukopani kad

ugledae zarali stari teretnjak Nova Scotia. Liamu pozli. Rukama je pritisnuo
eludac, oblio ga znoj. Sklopio je oi i okrenuo se zidu.
Brat ga potapa po ramenu, no on to nije osjetio. Conor se zdvojno, iako bez
nade, obazirao nee li se Tomas iznenada pojaviti na pristanitu i pozvati ih.
Oh, Boe, oe! Molim!
- Tako se bojim - istisne Liam.
- Samo zato to ti je to novo i nepoznato. Deset minuta nakon odlaska bit e
opet onaj stari, a poslije dva mjeseca plovidbe bit e gotov osvojiti Novi Zeland i
nita te nee moi zadrati. - Liam se okrene i, prvi put u svom ivotu, baci u
Conorovo naruje, tresui se cijelim tijelom i jecajui nezadrivo. - Ta saberi se zaite Conor- nisi ti prvi momak iz Irske koji se popeo po toj dasci.
Stresao ga je, vrsto, zatim blago, ponovno snano i opet njeno. Liam se
otkine i drui zagleda u brod. Ovlaio je jezikom usne, duboko udahnuo i
nesigurno kao da lebdi krenuo pristanitem na svoj put u tuinu. Pokazao je
isprave i bio proputen. Teresa i Kevin stajali su na obali kao uvijek. Ve mnogo
godina ispraali su trone brodove. Napunila je koaru onako kako ih je punila
godinama - usoljenom i suenom hranom da se nae kao dodatak prehrani na putu.
I rijei na rastanku progovorili su u neprilici kao i sve dotad.
- Ne ljutim se na oca, ni na tebe - ree Liam.
- Neka te Bog titi, Liame - uzvrati Conor.
- Neka taj isti Bog i tebe uva. ini mi se sada da e on tebi vie trebati nego
meni - ree Liam.
Kad je Kevin otputovao na zasjedanje u Westminsteru, Conor poe traiti
posao.
- Vae ime?
- Conor Larkin.
- Ubiljeit u vas u popis onih koji ekaju.
Obiao je brodogradilite, suhi dok i kolare, proao pristanita od Buncrana
Roada do Letterkenny Roada, teretni kolodvor u Watersideu s druge strane mosta,
raspitivao se u svakoj staji i svakoj radionici s kovanicom.
- Ime?
- Larkin.
- ao mi je, sve je popunjeno.
- ujte, vidim vlastitim oima da vam u radionici nedostaje jedan ovjek.
- ao mi je, mjesto je popunjeno.
Uvjeren da e se njegova vjetina sama dokazati gdje god dobio posla,
Conor se ponudio da pone kao uenik.
Objasnili su mu da se uenika mjesta moraju kupiti, da je cijena visoka, a
da ionako ni jedno nije slobodno.
U dva tjedna spoznao je kako se odvijaju stvari u Derryju. Caw & Train
Graving Dock bio je najvei poslodavac kovaa i metalaca. Tvornica je automatski
i bez konkurencije dobivala sve javne i veinu privatnih narudaba. To se ve bilo
vrsto udomailo. Manjim metalskim radionicama tvornica je davala poslove u

podnajam dokle god su postupale onako kako im je bilo reeno. Sve radionice od
Caw & Train pa do najsitnijeg vazala bile su vlasnitvo protestanata i upoljavale
iskljuivo protestante. Katolike kovanice bile su sitne radionice u katolikim
etvrtima koje su se muno odravale i nikad nisu dobivale poslove od Caw &
Traina. Jedini vei katoliki poslodavac, jedna pivovara, spaavala je katolike
kovanice od propasti, povjeravajui im svoje potkivake i kolarske poslove.
Ako je ovjek imao katoliko ime, bio je automatski iskljuen iz svakog
boljeg posla. Ako ime nije bilo oito katoliko, njegova je vjera brzo utvrena
preispitivanjem njegove pripadnosti crkvi, koli i oranjskom redu. Nastavak tog
sistema u Derryju bio je zajamen prodajom uenikih mjesta koja je malen broj
katolikih obitelji mogao sebi priutiti, a ako su i smogle novaca, mjesto vie ne bi
bilo slobodno.
Nakon to je iscrpio sve mogunosti u svom zanatu, Conor se baci na
traenje kakvog drugog posla. U Derryju je bilo mnogo predionica i tvornica
koulja, no one su gotovo iskljuivo upoljavale ene i djecu.
Temeljna misao sistema u Derryju postajala je nedvojbeno jasna. Katolicima
su preostajali samo najnii poslovi. Graevni poduzetnici imali su dugake popise
radnika koji su ekali posao. ak i u zaposlenih katolika morala je cijela obitelj,
ena i djeca, raditi u predionicama i tvornicama da bi preivjeli.
Mogli su raditi samo kao vratari, smetlari, istai kanala, sluge, bolniari u
ubonicama i ludnici. etrdeset posto katolika bilo je nezaposleno. Na svako
slobodno radno mjesto bacalo se pedeset ljudi. Dodue, ukazalo se nekoliko
nadniarskih privremenih poslova u stonim oborima na doku ili na popravljanju
pruga, ali se Conor nije htio natjecati na tetu ljudi koji su morali hraniti obitelj.
Tako je izgledao sistem u Derryju to ga je organizirao Roger Hubble.
Jeftina enska i djeja radna snaga i golemi rezervoar nezaposlenih, tako da
tvorniari mogu konkurirati u Engleskoj i nuditi uz niu cijenu. Sve dok je Ulster
unutar carstva i uiva trgovinske povlastice, za njegovu industriju to je dobitak.
Premda je iseljavanje desetkovalo rezervoar radne snage, biskup Nugent i propisi
njegove crkve skrbili su da Derry zadri najvii prirataj na Britanskom otoju i u
Evropi. Smrad derijevskog sistema ubrzo je ljude u Bogsideu doveo do stagnacije predavali su se letargiji ili muci iseljenitva.
Kako je svaki novi dan svravao kao i prethodni, Conor se sve kasnije
vraao u svoj sobiak iznad staje. Traio je utjehu u knjinici, no nije se mogao
usredotoiti na itanje, a kako je tamo esto svraao, naiao je i na neprijateljski
prijem. Knjinica nije bila zato tu da se u njoj zadravaju besposleni, pa su se
pobrinuli da se tamo ne osjea ugodno.
Oluja na moru otetila je dva broda koje dovukoe u luku na hitne popravke.
Dva tjedna Conor je radio kod Caw & Train po esnaest sati u smjeni i pokazao
vjetinu ravnu drugima i bolju od veine izuenih kovaa. Dodue, u toj su
protestantskoj utvrdi rogoborili protiv zapoljavanja jednog papista, ali ga je
njegov rast zatitio od osobnih zadjevica, a osim toga svi su znali da radi
privremeno.

U samom brodogradilitu Conor je u punoj mjeri iskusio odvratnost

derijevskog sistema. Bilo je oito da posla ima i da kovae trae, no zaposlenja su
se uvala iskljuivo za lojaliste kao plaa za njihovu lojalnost, i kad su iz
Weedovih tvornica u Belfastu stigla estorica posuenih kovaa, Conoru preko
noi otkazae.
Taj obrat doveo je Conora, tek dva mjeseca nakon dolaska, gotovo do sloma.
Iznenadan dolazak Josiaha Lambea u Derry pozdravio je s osjeajem olakanja i
straha.
Josiah Lambe bio je jednostavan ovjek koji je radio s katolicima i za njih.
Jo u mladosti izuzeo se od rairenog uvjerenja da Ulster mora biti bojite za
reformaciju. Premda je kao prezbiterijanac bio prilino poboan, prava mu je vjera
bila kovaki zanat. Nikad nije nosio oranjsku earpu.
Kad je dolo vrijeme da se povue, govorkalo se da e Conor Larkin
preuzeti kovanicu. To je za protestante u Ballvutogueu bilo utoliko snoljivo to
su Larkinovi ak i kao protivnici uivali odreen ugled. A neudane djevojke uope
ne bi prigovorile da se to obistinilo.
Josiah je razbijao glavu nad nenadanim Conorovim odlaskom. Nadao se da
e se moi povui s posla s dohotkom dostatnim za ostatak ivota, no kako je
Conor otiao, nije se mogao odluiti da kovanicu proda tuincu. Josiah stoga
otputuje u Derry, pronae Conora i smjesta prijee na stvar, ponudivi mu
kovanicu. Tvrdio je da bi Conor mogao odraditi cijenu u prihvatljivo vrijeme i jo
uz to dobro zaraivati za ivot. Pogodba je bila jednostavna, jer je stari kova i sam
bio jednostavan ovjek.
Nakon poraznog iskustva u Derryju u Conorove misli sve se ee uvlaila
slika mirnog ivota u maloj kovanici ispod raskra, meu prijateljima koje je
cijela ivota poznavao. No iako je pokazivao neodlunost, ipak ga je neka
nevidljiva ruka zadrala ne putajui ga da se vrati.
- Zato ne potrai savjeta od nekog kome vjeruje? -upita stari Lambe.
- Kevin je jo u Londonu. Svakog dana ustaje i lijee s tuim problemima.
Nisu mu potrebni jo i moji.
- Ne mislim OGarveya, premda je on sjajan ovjek. On ni ne bi bio
objektivan, a osobito ne u tvojem sluaju.
- Ne misli mi rei da potraim jednog sveenika, zar ne?
- O, ne, mladiu. Sveenik bi bio jo neprikladniji. Conore, ti ima dobrog
prijatelja u Derryju koji je malko povrijeen to nisi smatrao pogodnim da doe k
njemu.
Conor skrene pogled osjeajui se kriv.
- Zar se moda boji razgovarati s Andrewom Ingramom? ,
- Mnogo sam puta bio u iskuenju da to uinim. Kod kue Larkinovi neto
znae, no ovdje sam samo jedan od nezaposlenih, bezlinih promaaja iz Bogsidea.
- To ti u oima Andrewa Ingrama nikada nee biti, ba kao ni u mojima.
Zar misli da on ne zna zato nisi doao k njemu? Zar te nije bar malo stid?
- Da, stid me.
- Rekao mi je: Conor bi trebao vie cijeniti nae prijateljstvo.

- Ima pravo, Josiah, bojim se. Bojim se da u uti istinu.

Enid Ingram izvede svoju djecu iz Andrewova kabineta, zatvorivi vrata za
sobom.
- Sjajni momii - ree Conor. - Seamus mi je o njima mnogo puta pisao.
- Jednako tako je i njima priao o tebi. Ti si ovdje neka vrst malog
boanstva, zna.
- Momak dobro napreduje u koledu - ree Conor. Gospodin Ingram se
osmijehne i poe dalje od toga.
- Mislim da smo svi znali da e Seamus postati neto osobito.
Conor ga pogleda s molbom.
- A ja?
Andrew Ingram napuni lulu sa stanovitom zamiljenou koja je odavala
neku tihu brigu; sjedine na sljepooicama i prve duboke brazde starosti kao da su
odraavale njegove osjeaje. Promatrao je snanog mladog ovjeka, o kojem je
toliko znao, udnim pogledima.
- Neki od nas predodreeni su za stanovite stvari -poeo je. - Ja sam to,
hvala Bogu, rano ustanovio i uspio se pomiriti sa samim sobom u uskom okviru
koji mi je bio dan. O svima nama od trenutka naeg roenja vodi se knjiga. Kad
bismo je samo mogli otvoriti i saznati to nam doista predstoji! Tekoa je u tome
to gotovo svi utroimo vei dio ivota da bismo shvatili to smo od samog
poetka trebali znati.
- to je meni odreeno? - upita Conor.
- Pa, ti se nee vratiti, Conore - rekao je odluno.
- Mislim da mi je to sad i samom jasno. Ali neu se dati niti otjerati iz ove
zemlje.
- Toga sam svjestan i to me boli.
- Boli, gospodine Ingrame... samo stoga to ne mogu podnijeti nepravdu?
- Boli, jer e potroiti svoj ivot u nastojanju da neto protiv toga
poduzme. Nije pogreno boriti se protiv nepravde. Pokuat u ti samo rei ono to
ti je nastojao saopiti otac.
- to...
- Nee nai mira dokle god u tvojim uima odjekuju glasovi. - Conor ustane
i mahne rukama da eli rei kako je to besmislica.
- Ne znam to ste u mojoj knjizi proitali, ali varate se.
- Doista?
- Kako biste to mogli znati?
- Conore, postoje odreeni trenuci u ivotu svakog ovjeka kad on potpuno
oivi. Oivi kao nikad inae, tako da svojom ivou osvijetli i samo nebo.
Razumije se, neki tu sposobnost nemaju, a drugi je, ini se, posjeduju samo u
spolnom inu. Taj ulomak, taj trenutak kad iskra vrcne, to si zapravo istinski ti,
tvoja dua, tvoje bie. Ja to ponekad osjetim u sebi kad sluam velikog glumca
recitirati Shakespearea. Preobrazim se, postajem jedinstven, potpun. Mi smo
prijatelji, Conore, pouzdano znam da sam taj trenutak u tebi esto uoio.
Conor problijedi.

- Zar mi izriete osudu, gospodine Ingrame?

- Ne, no ako to shvati i prihvati, bit e ti lake.
- Recite mi to itate u mojoj knjizi, gospodine Ingrame ... recite mi!
- itam kako se Conor Larkin iz Ballyutoguea pridruio maloj skupini
istomiljenika jer doista nije imao drugog izbora. Ta braa svaki leaj u bilo kojoj
skrivenoj, oronuloj sobi smatraju svojim domom. U poetku ga raspaljuju parole i
takav osjeaj pravde koji pobuuje strahopotovanje. Poslije kie udaraca i
razoaranja parole postaju sjenke bez sadraja, i na kraju, usprkos svim njegovim
naporima, vrlo se malo toga mijenja.
- Ah, to je ludo, ovjee, meni nije takvo to pisano! Andrew Ingram
namjerno neko vrijeme ne odgovori.
Lula je dobila gorak okus te je odloi, a oi mu se ovlaie.
- Onog dana kad je Seamus otiao u Queen's, Enid i ja smo cijelu no
razgovarali pitajui se to e postati od naa dva buntova papista. Te sam noi
udjenuo oznaku u jednu knjigu i rekao: Moda e Conor jednog dana svratiti i
pitati zato se nalazi u takvom poloaju. eli li je vidjeti, Conore?
- Knjigu istine? - proapta Conor.
Ingram prie policama i izvue jedan svezak. U njemu je bila oznaka.
Otvorio je stranicu i stao izvjebanim glasom itati:
Bezbrojne sile naoruanih dua,
to kraljevstvo njegovo omrznue,
I meni to se privoljee,
Silu svoju na njegovu digoe,
U borbi neizvjesnoj,
U dolini nebeskoj,
I prijesto njegov uzdrmae.
Da l' bitku emo izgubiti?
Neemo izgubiti: nepokoriva volja,
I udnja za osvetom, i mrnja besmrtna,
I hrabrost ne predaju se i ne uzmiu nikad,
I postoji li ita nepobjedivo?
Pruio je Conoru svezak Izgubljenog raja, a Conor ga rasklopi na prvoj
stranici gdje je bilo upisano: Mojem voljenom ueniku Conoru Larkinu, vojniku u
neizvjesnoj bitki.
DRUGO POGLAVLJE
Od asa kad su Liam i Conor otili, Finola vie nije imala mira. Trebalo je
ozbiljno razmisliti o nasljedstvu zemlje. Tomas nije htio vjerovati da se Conor nee
vratiti, no Finola je znala da je tome tako. Za nju su oba njezina sina otila, i to
zauvijek. Dary je bio na putu da postane sveenik, provodei dobar dio vremena u
crkvi sv. Kolumba kao administrant ili u drugim poslovima.

Tako je samo Brigid dolazila u obzir kao nasljednica. Jednostavna, pobona,

radina Brigid bliila se sedamnaestoj i bila predmet mnogih tajnih razgovora i
lukavih planova matera koje su motrile situaciju poput kobaca. U Ballyutogueu
bilo je nekoliko mladia koji e naslijediti zemlju, a ti bi mogli i gore proi nego
oeniti se jednom Larkinovom i dobiti njezin miraz. Kako god okrenuli, odgovor je
uvijek bio Seamusov stariji brat Colm; bliio se tridesetoj i bio ba odgovarajue
dobi da naslijedi imanje. Finoli je bilo posve logino da se povezivanjem Colma i
Brigid i njihovih imanja okrune dobri susjedski odnosi koji su trajali cijeli vijek.
Imanje bi tad obuhvaalo vie od dvadeset i pet hektara te bi se oni ubrajali u
najimunije katolike u okolici.
Ipak je to bila osjetljiva tema, ak i izmeu tako bliskih prijateljica kao to
su bile Finola i Mairead. Mairead je bila, kako je to ve uobiajeno, spremna
iskopati oi svakom mladom enskom stvoru koji bi se njezinom Colmu previe
primakao. Da je bilo po tradiciji, Mairead bi na njega utjecala da ostane neenja pa i tada ako bi Fergus prvi umro i ona obudovjela. Pomisao da bi morala dijeliti
svoju kuhinju s nekom drugom enom bila joj je nezamisliva. No Finola je znala
da Mairead gaji duboke i majinske osjeaje prema njezinoj keri, a u sluaju da
ona obudovi bile bi dvije kue na raspolaganju i pitanje bi se rijeilo tako da jedna
drugoj ne smetaju. Finola stoga oprezno uze stvar u ruke. Na svoju veliku radost
utvrdi da se i njezina draga prijateljica ve pozabavila istim razmiljanjem.
Fergus i Tomas znali su to se plete u glavama njihovih ena, a i nije trebalo
biti osobito vidovit i pogoditi to to obje kuhaju. Obojica su preutno dala svoj
blagoslov. Tomas naprosto nije spomenuo mogunost da bi se Co-nor mogao
vratiti.
Sve se na izgled odvijalo u najljepem redu, osim jedne sitnice: Brigid,
djevojka mila i neduna, nije o zavjeri niti slutila, jer joj nitko nije o tome nita
rekao, pa je na svoju ruku poduzimala neke korake.
Dok je Liam radio na zemlji, Conor u kovanici, a Darvju branili da bilo to
radi, Brigid je gotovo dvije godine muzla krave i odvozila mlijeko na raskre gdje
se predavalo. Na raskru i ispod vjeala susretala je Mylesa McCrackena, koji
je onamo dolazio po istom poslu. McCrackenovi su u Ballyutogueu imali
najmanju, najsiromaniju, najkamenitiju zemlju na najviem poloaju u vrijesku.
Meutim, siromatvo nije oduzelo Mylesu pristalu vanjtinu, a na neki nain
podsjeao je Brigid na njezina brata Conora.
Njihove se oi poee pri svakodnevnom susretanju traiti i nakon nekog
vremena stizali su na raskre sve ranije i ranije, jer su, a da to nisu, izrekli, htjeli
biti nasamo. Zapinjali su u razgovoru i ni jedno nije odavalo svojih sve dubljih
osjeaja. Uvijek su se osigurali da e oboje biti na mjesenom sajmu ili plesu, a
dogaaj poput bdjenja ili svadbe znaio je da e moi satima biti zajedno, premda
nikad nisu progovorili o svojim pravim i sve dubljim osjeajima.
Uvijek budna Finola naslutila je neprilike uoivi kako je Brigid stalo da
svakog jutra ode na raskre. Jednog ju je dana pratila sve do crkve sv. Kolumba,
ula neopaeno u nju i zapalila nekoliko svijea za svoje odsutne sinove. S
prikladnog mjesta kraj ispovjedaonice mogla je motriti raskre i vjeala te

potvrditi svoje sumnje. Oboje se gledalo pogledom bolesnog teleta. Myles

McCracken bio je najgore to ih je moglo zadesiti. Obitelj je bila tako siromana da
je morala brojiti mrvice to ih je bacala pticama. Myles je bio srednji od sedam
sinova te nee naslijediti ni krumpirovu lupinu.
- Bit e bolje da porazgovaramo s Brigid - objavi Finola te veeri Tomasu. Vrijeme je da razmislimo o nekom prikladnom rjeenju za nju.
Tomas zabrunda u znak da mu to nije nepoznato.
- Pretpostavljam da si ve dobro promislila tko bi takvo rjeenje trebao biti?
- Kad bi tvoje oi vidjele dalje od ae, opazio bi da se Colm O'Neill trudi
oko nje.
- A pretpostavljam da ste obje, ti i Mairead, ve obavile sve pripreme.
- A ja pretpostavljam da u Ballyutogueu nema bolje partije - odsijee ona.
- A ja pretpostavljam da niste namislile oba imanja spojiti, ili jeste?
Finola je znala da mora oprezno napredovati, jer bi spajanje imanja znailo
prihvaanje injenice da se Conor nee vratiti, a to Tomas ne bi nikad priznao.
- Nipoto - ree ona. - Drim da oni jedno drugom dobro pristaju a i poznaju
se cijela ivota. Dakle, jesi li za to ili nisi?
Tomas objesi ruke.
- Isuse - uzdahnuo je. - Kad taj Colm samo ne bi bio tako dosadan. Pravi
tikvan. Zar Brigid doista mari za njega?
- Kakve to veze ima sa enidbom? - upita ona.
- Kod nas je to neko imalo veze - odgovori on.
Moda se kad je to rekao u njoj probudila iskra sjeanja, no ako je i bilo
tako, Finola je prikrila svoje osjeaje toei ravnoduno aj i zagovarajui dalje
svoje stanovite.
- Ako eli znati do koga je njoj stalo, rei u ti. Stalo joj je do Mylesa
McCrackena.
- One visoke ake jada?
- Ba do njega. Gomila golaa, ti McCrackenovi. Na cijeloj obitelji nema
mesa koliko na jednom paru maica.
Ni to se Tomasu nije svidjelo. Otkako su mu sinovi otili, borio se sa
sumnjama i nije vie elio donositi nikakvih presudnih odluka. Myles McCracken
doista je znaio neprilike.
Ma kako Brigid i bila naivna, nije mogla a da ne razabere da se neto oko nje
kuha. Colm je svraao tri uzastopne veeri a to ju je uznemirilo. Bio joj je doista
stari prijatelj, najstariji od svih, no nikad nije mogao biti ita drugo do prijatelj. Sad
joj je nespretno pokuavao udvarati, pa je time ugrozio ak i njihovo prijateljstvo.
Brigid je jako voljela svojeg brata Conora, ali je osjeala da se on nikad vie
nee vratiti, pa je poela gajiti vlastite elje u pogledu imanja. Njezin dotadanji
oprez pretvorio se u neizreenu odlunost. Kad je plan matera postao preoit,
zarekla se da e se Colmu O'Neillu oprijeti.
Mlade Ballyutoguea smislila je kako da izbjegne paski svojih roditelja i
oima oca Lyncha; zamjenjivali su jedni druge u poslovima i uvali strau na
mjestima ljubavnih sastanaka. Ruevina stare normanske kule bila je savrena

promatranica svih prilaza i jedan jedini straar mogao je jednostavnim ptijim

zovom upozoriti desetak parova.
Myles je ekao kod pjeakog mosta na obali potoka, nasuprot kule. Prela
je k njemu, uzee se za ruke i poljubie u obraz, jer je to bio manji grijeh, zatim
nestadoe u jasenovom umarku.
- Nedostajala si mi, Brigid.
- I ti meni.
- Kad se tvoja mama tri dana zaredom pojavila s mlijekom na raskru, znao
sam da je posjumnjala.
- Ni govora - laga Brigid. - Ja sam obavljala tee poslove jer nju bole lea.
- Oh, dobro je to ne sumnja - ree Myles.
- Myles - rekla je Brigid otro - elim da me poljubi.
- Svakako - odgovori on i poljubi je u obraz.
- Ne. Poljubi me u usta.
- U usta!
- Da, i zagrli me pri tom.
Podigao je u obrani ruke i uzmaknuo.
- Zaboga, zar si poludjela? To je jako opasno. Moemo zapasti u kojekakve
neprilike.
- Razgovarala sam o tome s Abbey O'Malley. Njezina sestra Brendt radila je
to do udaje, ak i s Conorom i Seamusom.
- Zaboga, zamisli da se to dogodi?
- to bi se moglo dogoditi?
- Pa ti zna to.
- Od poljubaca se ne moe zanijeti - ree ona.
- Ali to moe dovesti do kojekakvih stvari.
- Hoe li ili nee?
- Tvoje me ponaanje zastrauje, Brigid Larkin.
Ona ga obujmi rukama, privue na svoje grudi i strastveno poljubi u usta.
- Sveta bogorodice! - Ustuknuo je i otvorenih usta sjeo na kamenu gromadu.
- Nije ti se svidjelo, Myles?
- To je najbolje to sam ikad iskusio.
- Hajdemo se onda i opet ljubiti.
Ubrzo su otkrili bitno. Mylesov razum popusti u uzbuenju te je rukama
milovao njezinu kosu, obraze, ramena i ak se odvaio da jednom ili dvaput
dodirne njezine dojke. Od uzbuenja stisnue im se grla i eludac. Poee stenjati i
znojiti se. Prva se uplaila Brigid te prekine igru. Stajali su hvatajui zrak,
boanski zbunjeni.
- Ljuti li se na mene, Brigid?
- Oh, ne, ne, ne. Nisam znala da neto moe biti tako uzbudljivo, ak vie od
molitve bogorodici.
Mayles zaplee omamljeno i zatopta nogama.
- Mora da smo poludjeli.
- Misli li da smo pretjerali? - upita ona.

- Ne, ne to. Mislim zato to je postalo ozbiljno. U to se ne smijemo upustiti.

Ne mogu za tebe uiniti ba nita na ovom svijetu.
- Mylese, McCrackene, posluaj me. Moda se ubudue ne bismo smjeli
tako uzbuivati, ali elim te i dalje viati.
- A emu? Mi smo tako prokleto siromani. Ne mogu ti pokloniti ak ni
prljavtinu s vrata, jer nam treba kao crnica na polju.
- eli li me viati ili ne? - pitala je.
Oborio je glavu. Na trenutak je gotovo obamrla. No tad je podigao oi i
rekao:
- Da.
Brigid potri preko mostia, mimo kule i trae bez zaustavljanja sve dok
nije stigla bez daha kui.
- Kasni - doeka je majka. - Maslac se nee sam istui.
Brigid se tijelom odvrne da sakrije dahtanje i rumenilo.
- Oprosti, sad u ja to - ree i okrenu k staji.
- Brigid! - pozove je Tomas. Okamenila se.
- Colm e svratiti veeras. eli te u nedjelju poslije mise provozati u
unajmljenoj koiji.
Nije trebalo sumnjati to to znai!
- Nije mi ba dobro, tata. Zaboljelo me grlo. Mislim da e biti bolje ako
legnem.
- A ja mislim da e biti bolje ako pokloni malo vie panje gospodinu
O'Neillu - dobaci Finola.
Brigid se naglo okrene i - ne razmiljajui - izlane prve prkosne rijei u
svom ivotu.
- Ako toliko voli Colma, budi ti paljiva prema njemu. - A onda se na zvuk
vlastita glasa ukoi.
- Ne smije tako razgovarati s majkom - ukori je Tomas.
- Htjela bih ti samo rei - nastavi Finola - da se ugovara veza izmeu vas
dvoje.
- S time ne elim imati nikakva posla! - povikala je Brigid i pobjegla u staju.
Finola skoi, posegnuvi za ibom, no Tomas joj se hitro isprijei na putu.
- To je zbog tog Mylesa McCrackena! Taj mi nikad nee zakoraiti u kuu!
Tomase, zapovjedi joj da s njim prekine!
Tomasa epa strah od jo jednog katastrofalnog upletanja u ivot svoje
djece. Maknuo se s puta i teko se spustio za stol.
- Neu dopustiti da nam ta djevojka prkosi! Radije u je strpati u samostan! zakriala je Finola.
Tomas zatrese glavom.
- Ne - ree tiho.
- Otii u ocu Lynchu i primorati ih da ispovjede to su poinili iza naih
lea!
- Ne, to nee - rekao je i opet tiho. - Neka se mirno istutnji s mladiem,
nee joj nakoditi.

- Jesi li poludio! - Njegova ju je utnja jae zbunjivala nego bijesne rijei. Zar ne vidi koliko djevojaka svake godine stupa pred oltar s djetetom u trbuhu? bjesnila je. - To hoe!
Pogledao ju je, a lice mu je bilo ispunjeno sjeanjem.
- Hou da upozna kako je to kad ovjek voli - ree Tomas - pa makar samo
jednom i samo za kratko. Moda e joj kasnije koristiti ako bude znala da ju je
makar kratko vrijeme neki mladi oajniki elio. Mora barem toliko doivjeti,
eno, barem toliko.
TREE POGLAVLJE
Kad je Kevin O'Garvey bio prvi put izabran u Donji dom, unajmio je sobu u
pansionu Midge Murphy nedaleko od Jamaica Roada u jednoj od londonskih
irskih etvrti, neposredno do prodornih mirisa i cvileih kolotura trgovakih
dokova Surreyja, odakle se kratkom vonjom podzemnom eljeznicom ispod
Temze stizalo do parlamenta.
U prvom desetljeu to ga je proveo u Westminsteru njegov se nain ivota
malo promijenio. Napredovao je do najbolje sobe u Murphyjinoj kui i uivao neke
povlastice koje su odgovarale njegovu poloaju. Midge je potjecala s otoka Arana i
nije bila nagla u sklapanju prijateljstva, a kuu u kojoj je ivot bio usredotoen u
kuhinji vodila je strogo. Malobrojnima je bilo doputeno da ulaze u kuhinju, osim
za vrijeme obroka, a jo manjem broju da se u njoj zadravaju, i samo je Kevin
imao slobodan pristup. Poslije veere upotrebljavao je jedno udubljenje kraj
smonice za svoju kancelariju.
Inae je sve bilo po starom. Kevin je svake veeri ordinirao u jednoj loi u
Clancyjevoj gostionici nekoliko blokova dalje od pansiona. Gostionica je bila puna
irskih lukih radnika, i tu je beskonaan red zemljaka traio Kevinovu pomo.
Poslije Parnellove smrti, Irska stranka se raspadala jer joj je nedostajala njezina
prijana snaga, a O'Garvey je bio jedna od malobrojnih linosti u njezinim
redovima.
Kad je kal industrijske revolucije nabujao toliko da je to prevrilo mjeru,
Donji dom imenuje izvanrednu komisiju kojoj je povjereno - budui da je potreba
za reformom zakona postala hitna - da ispita radne uvjete u industrijskim
podrujima. Od samog poetka O'Garvey je postao vodea linost u komisiji te
uvrstio Ulster u popis podruja za ispitivanje.
Prvo ispitivanje izvreno je u engleskom Midlandsu, u podruju BradfordLeeds. O'Garveyju je povjereno da sastavi nacrt izvjetaja i proirile su se glasine
da e biti porazan. U industrijskoj alsterskoj zajednici zabrinutost zbog predstojee
istrage bila je sve vea. Tad stie porazna vijest da je O'Garvey osobno odabrao
tvornicu koulja Witherspoon & McNab u Londonderryju kao svoj glavni cilj.
Kako je Kevin do kasna radio na izvjetaju, otkazao je uobiajeni veernji
sastanak kod Clancyja. Nekoliko dana prije no to je zavrio, pojavio se u kuhinji
Midge Murphy neki mladi iz gostionice.

- Neka velika zvjerka vas trai - ree pruajui Kevinu omotnicu. U njoj je
bila posjetnica brigadira Maxwella Swana. Kevin je oekivao da e ga alsterski
industrijalci u sve napetijoj situaciji potraiti, a Swan je bio prikladan predstavnik.
Swanu je oito osobito bilo stalo da komisija ne doe u Witherspoon & McNab, jer
je u to vrijeme svoju djelatnost dijelio izmeu Belfasta i Derryja, gdje je u
Hubbleovim poduzeima gradio meu radnicima istu vrst dounikog sistema
kakvu je ve uveo za sir Fredericka.
Kevin prikupi papire, odnese ih u svoju sobu, osvjei lice u umivaoniku,
odjene svoj izlizani aket i otputi se u gostionicu. Uz rub plonika stajala je
brigadirova koija. Kad je Kevin uao, u gostionici je vladala neobino priguena
atmosfera, izazvana radoznalou zbog elavog neznanca vojnika dranja koji je
ekao u Kevinovoj loi. Svi su se natisnuli oko tezge da bi mogli baciti pogled u
ogledalo iza nje.
Swan ree da bi bilo bolje kad bi tako povjerljiv razgovor vodili negdje
drugdje, i tako se ubrzo odvezoe. Koija se zaustavi nedaleko od parka
Southwark, te oni krenu po vlanom maglovitom nonom zraku perivojem. Kod
jedne klupe stanu i sjednu.
- Ovdje nas, ini se, ne mogu uti nae obostrane uhode - ree Kevin.
Swan se rukama osloni o drku svog tapa i zagleda bezizraajno u sve
guu vjenu maglu.
- Moramo se povremeno podsjetiti da lord Roger pripada vaem izbornom
okrugu i da ima jednako pravo kao i bilo tko drugi da vam podnese zahtjev i iznese
svoje stanovite.
- To je tono - odgovori Kevin - ali ja svoje birae obino ne susreem na
klupama u perivoju.
Swan se ledeno nasmije i istodobno u znak priznanja dotakne tapom rub
svojeg eira.
- Razumljivo je da smo u Ulsteru zabrinuti zbog predstojeeg dolaska
izvanredne komisije. - Pribliavao se sri problema. - Industrija u Ulsteru uloila je
golema sredstva i sve polae na tkalake strojeve. Otkako se Amerika potpuno
oporavila od graanskog rata, pamuk opet konkurira prodaji lana. Trite lanom je
u najboljem sluaju vrlo nestalno, a sve to ugroava njega potkapa i sam Ulster.
Istraga u tvornici koulja Witherspoon & McNab, trenutano najveoj u Britaniji,
mogla bi zadati smrtni udarac cijeloj lanenoj proizvodnji. Po naem bi miljenju
bilo u interesu Ulstera kad izvanredna komisija ne bi dola na podruje Belfasta i
Londonderryja i lanara uope.
- Govorite besmislice, Swan. Bojite se da vae prljave makinacije ne izau
na vidjelo, nita drugo.
Swan je predvidio da e O'Garvey, ako se zametne prepirka, biti
nepopustljiv.
- Dopustite da spomenem neka praktina stanovita -ree udarajui drugim
smjerom. - Broj jedan - jo uvijek je gledao u daljinu - Witherspoon & McNab
upoljava vie od tisuu katolikinja. To je poduzee najvei poslodavac u
Londonderryju i obrazuje zajedno s ostalim tvornicama koulja osnovu privrede.

- Broj jedan je toan - ree Kevin.

- Broj dva - nastavi Swan. - Ta tvornica najvie donosi lordu Rogeru. Mi u
otroj konkurenciji nastojimo da nae mehanike tkalake stanove uinimo
rentabilnima. Bilo kakva istraga i zakon koji bi na to uslijedio toliko bi smanjili
dobit da bi se poduzee tek pokrivalo, pa bi nas to primoralo da tvornicu
zatvorimo. Privreda Londonderryja bi se slomila, a posljedica bi bila opa kriza.
Kevin O'Garvey u nevjerici odmahne glavom i nasmije se.
- Ne mogu vjerovati ovom to sluam. Vidite, preispitali smo situaciju u est
tvornica u Bradfordu i Leedsu i svugdje su nam vlasnici priali iste proklete
pripovijesti: da dopustimo eksploataciju radnika, ili e zatvoriti. Pokuajte sa
svojom ucjenom gdje drugdje, ovjee. Sve dok moete zaraditi i pola penija, i
dalje ete raditi.
- Recimo da vam donesem brojane podatke koji dokazuju da ne moemo
dalje ulagati i istodobno nastaviti s poslovanjem?
- Pa onda zatvorite. Nema razloga da vae poduzee i dalje odravate
pretpostavljajui da to moete na raun svojih radnika. I u Bradfordu su ve radni
uvjeti dovoljno strani, ali se ni u emu ne mogu usporediti s prljavim, bunim
tkaonicama u kojima se raa suica i kostobolja - a ono to u meni izaziva jezu to
je zgrada Witherspoona & McNaba. Ona nije nita drugo do tinjajua esterokatna
bomba. Vi nemate nipoto pravo da svoje koulje ukraavate monogramom od
ljudske krvi.
Maxwell Swan je ostao krajnje ravnoduan.
- Dakle, dobro - ree - obojica smo iznijeli svoje stanovite. Sad emo prijei
na praktine strane.
Kevin je znao da posluje s hladnokrvnim tipom koji jo nije niti poeo troiti
svoju municiju. Swanovi kirurki zahvati u razbijanju poetaka sindikata uvijek su
se pokazali krajnje djelotvorni. Dok je promatrao Swana, grevito se trudio da
potisne svoj bijes.
- Tad e dakle izvanredna komisija doi u Londonderry - nadovee Swan - i
provesti istragu. Bit e izraen otar izvjetaj koji e zagovarati donoenje novih
zakona. to mislite da emo u meuvremenu mi uiniti?
- Prijetiti zatvaranjem. A kad se ta lana prijetnja raskrinka, zastraivat ete
radnike da ne daju izjave.
- Da, manje-vie. Borit emo se s vama za svaki pedalj. Da biste progurali u
Donjem domu nove zakone, stajat e vas svaki put jednu, dvije, tri godine estoke i
ogorene borbe. U takvim okolnostima doi e tek do razvodnjene nagodbe i na
kraju zakona koji e se lako moi zaobii. Drugim rijeima, moete biti sigurni S.a
emo nae vlasnitvo braniti do krajnjih granica.
- Oh, Boe - ree Kevin - kakav su prljav plan Hubble i Weed skovali za
Deny! Sve na dvije razliite razine. Gornja razina pribavlja dovoljno dobrih
namjetenja da u vaem svetom gradu stanovnitvo ostane odano. Donja razina je
manipulacija s ljudskim biima kao sa stokom. Umjesto da u gradu gdje su tisue
bez posla izgradite novu industriju, drite ga namjerno u siromatvu i ostavljajte

nas da se upamo kao gladni psi i da doslovno molimo da bismo smjeli za

sramotnu plau rintati u vaim smrtonosnim stupicama.
- Vi to gledate preotro, O'Garvey. Ima u tome stanovitog reda, davno
utvren sistem. Nasljednici tog sistema ne ele ga se tek tako odrei. Zar doista
vjerujete da Bogside za pedeset godina nee vie biti isti Bogside? Vjerujete li
uistinu da e nekoliko jadnih malih zakona promijeniti odnose?
- To ste govorili i o Zemaljskom savezu - odgovori Kevin. - Nisam uzalud
ivio, jer smo ipak vraki promijenili taj sistem na selu, a promijenit emo ga i u
vaim prljavim tvornicama.
- Jo za vaeg ivota? - upita Swan.
- To nije bitno.
Swan odbaci cigaru na stazu i zgnjei je vrkom svojeg tapa.
- A kad biste dobili priliku da odnose u Bogsideu smjesta promijenite?
Kevin se ukoi.
- Da nastavim?
- Ne zanima me novac, ako ste to mislili.
- Zaboga, ta nisam toliko lud da bih vas pokuao podmititi.
- Zato ne? Vai su ljudi pokuali potkupiti svakog pojedinca u Irskoj stranci
- i ne bez znaajnih uspjeha.
Swan se uspije osmjehnuti.
- Da nastavim? - ponovi.
- Da, ali moe se dogoditi da ustanem i odem.
- Prije nekoliko godina obrazovali ste zajedno s Frankom Carneyjem i ocem
Patrickom McShaneom drutvo za financiranje malih poduzetnika i slinih.
Pothvat je propao.
- Jer ste nas, bojei se katolike konkurencije, poeli suzbijati.
- Bilo kako bilo, uzmimo da se drutvo iznova opskrbi sredstvima i da se
potpie tajni dogovor za uspostavljanje vie novih poduzea u katolikoj zajednici.
Osim toga, recimo da moete kupiti pedeset uenikih mjesta na godinu i da vam
bude zajameno da e vam ona biti na raspolaganju. Kako bi to djelovalo u
Bogsideu? to vam je najpree? Ponos? ast? Radna mjesta za mukarce?
Kevinu O'Garveyju ponestae rijei. Bio je oekivao gotovo sve da komisija
ne doe u Londonderry, ali ne ovo. Bogside, izvor zdvojnosti, gdje mukarci
tumaraju bez nade i gdje se nikad nita stvarno nije poduzelo da bi se suzbilo
siromatvo ili potaklo samopotovanje. To to je Maxwell Swan sotonski zakuhao
bila je mrvica nade. No koliko je ta mrvica bila hitna? to je drugo preostajalo?
Kevin je znao da mu predstoji dugogodinji strateki rat i da e svoje snage i
snage svoje oslabljene stranke morati suprotstaviti jednom svemonom sistemu
koji je operirao u vlastitim sudnicama. Prihvati li borbu za industrijske reforme,
nee joj za svojeg ivota sagledati kraj.
Ako sad prihvati novac da bi mogao pruiti nadu tamo gdje nade nikakve
nije bilo, je li to podmiivanje ili nije? to je cijena? Znao je da e odvratna
poduzea poput Witherspoona & McNaba i dalje postojati bez obzira na sve.
Njegova borba u Zemaljskom savezu bila je stara borba zbog koje je Irska krvarila

stoljeima. Kako su skupo platili svoje uspjehe! Borba za industrijsku reformu bit
e jo i ogorenija. to doista moe jedan ovjek uiniti vie nego dati traak nade
svojem zdvojnom narodu?
Da, Swan je imao spremne odgovore na sva pitanja. Kad namire dugove
Bogsideskog drutva, niz e godina drutvu pristizati tajna sredstva za podupiranje
malih poduzetnitva i kupnju uenikih mjesta. Zato, zaboga, ta pomo nije mogla
doi iz jednostavne ljudske potrebe da se pomogne? Zato su ene i djeca morali
svoj ropski rad u tvornicama obavljati u tako jadnim uvjetima? Zato? Zato jer se
tamo ostvaruju profiti. Zato? Zato to je sistem u Derryju, sistem u Ulsteru takav i
jer je svaki nagovjetaj pomoi katolicima zabranjen. Zato sve mora poto-poto
ostati u tajnosti.
Kevin O'Garvey muio se tri tjedna - razdiran slikama smrdljivih radionica i
nepojmljivih odnosa u tvornici koulja. Te su se vizije borile s drugima u kojima je
vidio oaj u oima stanovnika Bogsidea, izmuene oi koje su mu svakog dana
razdirale duu. iji je glas glasnije vikao? Nadu... smjesta! Nadu smjesta! NADU
SMJESTA!
Izvanredna komisija Donjeg doma za probleme industrije putovala je u
Ulster na preporuku Kevina O'Garveyja, poslanika Irske stranke. Nije obila ni
Belfast ni Londonderry nego industrijski grad Ballyomalley, napredni
eksperimentalni grad izgraen novcem kvekera. Tamo je komisija zatekla najbolje
radne i ivotne uvjete u toj pokrajini, i Ballyomalley je naposljetku bio naveden
kao sjajan primjer naprednog Ulstera.
ETVRTO POGLAVLJE
Celtic Hali bio je sa svojim igralitima i sportskim povrinama oaza u
beznadnoj movari Bogsidea. Gelsko atletsko udruenje, GAU, to je oivljavalo
stare keltske sportove a uz njih i poneto nacionalnog ponosa, proirilo se Irskom
mimo svakog oekivanja. Bogside je uvijek bio mjesto koje je prualo malo
povoda da se probudi irski ponos. Sad su hurling, igra slina hokeju, i gelski
nogomet svake nedjelje poslije mise privlaili na pranjava igralita guste gomile.
Nekoliko godina nakon GAU-a osnovano je i slino gradsko udruenje na
vioj razini, Gelski savez, koje se uzimalo za oivljavanje starog jezika i kulture.
Te su organizacije bile legalne, premda je svatko znao da se pod platem
GAU-a i Gelskog saveza obavljaju republikanske djelatnosti koje su se ve bliile
granici pobune. Uzdizanje irske povijesti i irskih buntovnika, to se u Savezu
njegovalo, bilo je u suprotnosti sa stoljetnim nastojanjima vlasti da se kolonija
anglizira. Te je izvore irskog nacionalizma Kruna smatrala opasnim klijalitem
buduih fenijskih agitatora, stoga je djelatnost tih organizacija i glasnijih njihovih
lanova brino pratila.
Nije udo to je Conor, koji je esto svraao u oskudnu knjinicu Saveza, u
poetku doekan nepovjerljivo. Takav krupan neznanac mogao je lako biti
pripadnik posebnog odjela policije ili Dublin Castlea, koji se nastojao ubaciti meu
njih. Trebalo je stalno biti na oprezu od uhoda, tih gubavaca irskog ivota.

Conor je iscrpio sve mogunosti da se zaposli, ali bez uspjeha. Sad je

odluio otii iz Derryja. Teresa O'Garvey je to naslutila i dojavila svom muu u
London, a Kevin mu na to posla pismo te ga podsjeti da je obeao ostati dok se on
ne vrati iz Donjeg doma. Dok je Conor ekao Kevina, dotumarao je na mjesto gdje
su se okupljali nezaposleni mukarci da vode besposlene razgovore - mukarci
poput njega, jedva s pola penija u depu, tako da je ak i mala utjeha u obliku ae
piva bila luksuz.
Nakon svakodnevnog posjeta knjinici obiavao je po-stajkivati na
igralitima i promatrati trening. To je potaklo uobiajeno raspitivanje, i tek tada se
otkrilo da stanuje kod Kevina OGarveya. Kako je to bila pouzdana preporuka,
prihvatie ga ljubeznim kimanjem.
- Halo, vi tamo! Dugajlija!
- Ja? - pitao je Conor.
- Da. Treba nam jo netko za trening. Hoete li uskoiti kao lijevi pomaga?
- ao mi je, ali ne razumijem se mnogo u tu igru.
- Jeste li ve igrali?
- Samo nekoliko puta.
- Za trening e biti dovoljno.
Conor je ve igrao nogomet, veinom onaj koji su koti donijeli u Ulster, ali
nekoliko puta i gelski. Razumije se da je bio dovoljno snaan i k tome brz trka.
Bit i sadraj gelskog nogometa sastojali su se u tome da se gruba sila okupi na
hrpu, pri emu jedan igra mora imati sposobnost da skae vie od ostalih da bi
doekao loptu i sigurno je zadrao. Navodno je igra bila stara kao i sv. Patrick, a
svetac-zatitnik je vjerojatno bio zamislio pomagaa upravo takvog kakav je bio
Conor. Conor je kao i veina seoskih djeaka preskakivao poput srndaa kamene
ograde im je prohodao, a uz to je sa svojim od kovakog rada oelienim rukama,
natprosjenom tjelesnom snagom i visinom od metar devedeset i jedan te gotovo
stotinu kilograma imao za tu igru znaajne preduvjete.
Tek to je zakoraio u polje, jedan stalan igra u plavom dresu pojuri s
loptom prema ljjemu. Napada zastane, spretno izvede lani manevar bokom i
nogom i pokua proplesati mimo. Conor dodue izgubi ravnoteu, ali uspije oepiti
plavi dres, i jednim vrlo djelotvornim, premda nestrunim, zahvatom treskom ga
oboriti na zemlju. Lopta odleti u jednom smjeru, trka u drugom, i tamo je puzao
na rukama i koljenima hvatajui zrak. Zatim se teturajui podigao i prijetei akom
poao na Conora.
- Blesane jedan - povikao je - pa to je samo trening!
- Oprosti. Jesam li togod pogrijeio?
- Zamalo me nisi ubio, prokleti tupane. - ovjek jo sav uzdrman otklimata,
zatim stane i vrati se. - Hej, ao mi je - ree i isprui ruku. - Malo sam se osupnuo,
zna. Zovem se Pat, Pat McShane.
- Ja sam Conor Larkin. Nisam te htio tako jako.
- Nita zato. Poslije treninga astit u te kriglom kod Nicka Blaneyja.
Trener i meneder Bogsidera, Covey Quinn, promatrao je sa zanimanjem
mladog Larkina, koji je, inilo se, uio pravila igre u trku. Cooey, jedan od

najveih igraa gelskog nogometa u Derryju, krivonogi napada, bio je od samog

osnivanja lan GAU-a. Zavrivi karijeru igraa, stvorio je od Bogsidera znaajnu
pokrajinsku momad. Godine koje je proveo u sportu malo su pridonijele tome da
napuni depove, jer je to bio ist amaterizam, igralo se o ast s natruhom
nacionalizma.
Jedva je trening svrio, a Cooey prie Conoru.
- Dobar dan, dugi, ja sam Cooey Quinn.
- O vama sam ve uo - ree Conor i predstavi se.
- Koliko si puta ve igrao?
- Najvie tri ili etiri. Prijeko u Inishowenu igrali smo samo kotski nogomet
s protestantskim momadima.
- Ostaje neko vrijeme u Derryju?
- Da.
- Mislim da ima dara za vraki dobrog pomagaa. Ako bude redovno
dolazio na trening, osobno u se postarati da naui nekoliko trikova.
- To je lijepo od vas, ali ja sam u potrazi za poslom.
- Ovdje ga nee nai, pa e biti pametnije da malo trenira. - Cooey odmjeri
Conorov rast, zatim se primakne i ree povjerljivo: - Zapravo se moe usput
zaraditi iling, dva.
- Kako?
- Neka bolja gospoda u publici se klade na nas, pa ako pobijedimo... no,
razumije...
- Nisam niti sanjao da bih na taj nain zaraivao za ivot - odgovori Conor.
- Zato ne pokua, ako nema pametnijeg posla? Conor slegne ramenima.
- Zato ne?
- Dobro, doi sa mnom preko k Nicku Blaneyju da upozna momke.
Lokal Nicka Blanevja bio je najljepi u Bogsideu: iste podne ploice,
ulaten mahagoni, zrcalo iza tezge s natpisom CARNEYJEVO DERRYJEVSKO
PIVO - pretendent na Guinessovo prijestolje, demonstracija lokalnog ovinizma.
Nick - nekadanji boksa - bio je u svoje vrijeme trei u srednjoj kategoriji u cijeloj
Britaniji. Da se protivniku nije posreilo te ga je onesposobio jednim udarcem,
tako je uvijek priao, bio bi imao anse da se bori za ampionat. Kod Blanevja je
sjedilo mnotvo stalnih gosti - uposleni mukarci ili mali poduzetnici. Sportai su
bili njihovi prisni prijatelji, a oni uvijek spremni da igraima plate au piva.
- Dobro si mi ti izrastao - ree Mick McGrath, od glave do pete prava
zvijezda Bogsidera, visok kao hrast i samouvjeren. Ispruio je snanu apu u znak
dobrodolice. - Koliko si teak, Larkine?
- Ne znam tono. Moda nekih dvjesto funti.
- Isuse, upravo to nam treba - ree Mick.
- Okladio bih se da udara kao otkvaena pivska kola -ree Pat McShane s
ruba okupljenih. Conor baci pogled prema njemu i pocrvenje. Pat McShane nosio
je sveeniki ovratnik.
- Sveta Marijo, spasi me - promrmlja Conor - pa je oborio jednog sveenika!

Kad su se svi upoznali, Conor, jo uvijek zbunjen, prie ocu McShaneu.

Sveenik se zabavljao njegovom smetenou i u irokom osmijehu otkrije dvije
rupe u zubalu, to je odavalo da se davno prije Conora ve s nekim bio sudario.
- To ne razumijem, oe - ree Conor.
- Prouio sam cijelo Sveto pismo i nigdje nisam naao ni jednu jedinu rije o
tome da sveenik ne smije igrati gelski nogomet.
- Ali biskup Nugent? Zar se on ne^srdi?
- Samo kad Bogside izgubi.
Conor, koji jo nije susreo takva sveenika, zurio je i dalje smeteno u Pata
McShanea, no ovaj je ve imao iskustva s doljacima sa sela. Otac McShane bio je
izdjelan iz drukijeg drveta nego ravnoduna i prosjena veina to je punila
sjemenita. Potjecao je iz obitelji s Juga, koja se nedavno obogatila te je prije nego
to se odluio da stupi u red dvije godine studirao u Cambridgeu.
Ubrzo su Conor i otac McShane postali dobri drugovi, jer obojici je, u
stanovitom smislu, svijet Bogsidea bio stran. Brzo su utvrdili da ih povezuje
pjesnitvo i knjievnost. Ostali sveenici u Bogsideu i sami su se razlikovali od
dogmatiara kakve je Conor susretao, ali otac Pat bio je drukiji ak i od njih.
Zapravo je on tajno bio na elu Gelskog saveza, i kad je Conor pozvan na skup, bio
je to njegov najsretniji dan u Derrvju.
Na svakom prilazu naputenoj staji u Lone Moor Roadu bile su postavljene
strae. Tek kad je dan signal zrak je ist uli su u malim skupinama po dvoje i
troje. Bili su mladi, siromani i bijedno odjeveni, i na Conorovo iznenaenje
polovica su bile djevojke iz predionica i tvornica koulja. U staji se popee
ljestvama na sjenik, gdje je gruba lanena ponjava prijeila da svjetlo pada na ulicu.
Unutra je bilo polumrano te su jedva razabirali jedni druge. Govorili su tihim,
suzdranim glasovima, a ipak se osjealo uzbuenje i prkos.
Conor je doao s Mickom McGrathom i Cooevjam Quinnom, a prisutni ga,
kad su ga predstavili, pozdravie nijemim stiskom ruke i kimanjem.
Maud Tully, malo stvorenje s krupnim smeim oima, zamoli da je
sasluaju.
- Priite blie - ree - da ne moram govoriti glasno. -Oko tridesetak prisutnih
koji su ispunili sjenik posjeda u krugu oko nje. - Otac Pat je upravo poruio da je
pozvan k postelji jednog teko bolesnog upljana.
Zau se opi uzdah razoaranja.
- Rekao je da e doi ovamo im bude mogao. Predlaem da u
meuvremenu ponemo diskusiju o veeranjoj temi, Theobaldu Wolfeu Toneu.
Prisutni se razoarano zgledae. Kad mu je otac McShane rekao o emu e
se predavati, Conor je ponio svoju biografiju Wolfea Tonea, ali je sad utio.
- Zna li tko dovoljno o Wolfeu Toneu da pone? -upita Maud.
Kako se u odgovor ponovno zau nijeno mrmljanje, Conor neodluno digne
ruku.
- ini se da imamo malo sree - ree Maud. - Na se novi brat, Conor
Larkin, javlja dobrovoljno. Zato ne doe ovamo, Conore?

Ustao je s poda i poao k Maud, praen radoznalim aptom. Njegov je

krupan rast u tijesnom sjeniku bio jo upadljiviji. Maud mu pokae da sjedne na
sanduk, i dok je sjedao ostali se zbie jo vie. U tom zaaranom trenutku sve ih je
vidio kao Conora i Seamusa kako ozareni sjede do Daddovih nogu, eljni i gladni
poduke.
- Nadam se da me neete drati neskromnim - poe. -Ne bih nikad mogao
odrati predavanje kako to umiju ueni ljudi, poput oca Pata. - Posegnuo je u dep
i izvukao tanku knjiicu s naslovom ivot i doivljaji Theobalda Wolfea Tonea
kako ih je on sam napisao i iz njegovih dnevnika prepisao njegov sin William
Theobald Wolfe Tone.
- U poetku moram rei - poe Conor - da naa republikanska stremljenja
imaju tradiciju koja se vraa na niz rodoljuba protestantskog podrijetla. Ona see
od Roberta Emmeta, Nappera Tandyja, Henryja Joyja McCreckena, Thomasa
Davisa, Isaaca Butta, do samog osnivaa Gelskog saveza, Douglasa Hydea.
Dvojica od tih protestanata bila su jednako vana za katoliku borbu za jednakost i
irsku tenju za slobodom kao i sam oslobodilac Daniel O'Connell. Spominjem
Charlesa Stewarta Parnella, gubitak koji nikad nije nadoknaen, a veeras u vam
govoriti o ocu svih irskih republikanaca, Theobaldu Wolfeu Toneu.
U prostoriji zavlada grobna tiina.
- Wolfe Tone rodio se u Dublinu dvadesetog lipnja tisuu sedamsto ezdeset
i tree - produio je glasom u kojem se osjeala nelagodnost. No ubrzo Conor
osjeti da je s ljudima okupljenim oko njegovih nogu uspostavio kontakt.
Nelagodnost zamijeni neobian osjeaj moi, jer su ga njihove oi i ui napeto
pratile i brzo je osvajao njihove misli. Odjednom sve one godine to je sluao
Daddove prie, njegovi razgovori s Andrewom Ingra-mom i sve knjige koje je
proitao u ppljima i uz svijeu poee u njegove rijei tkati onu jedinstvenu irsku
aroliju, i on skrene u zrnce fantazije, zainjajui prianje sokom i alom. Conor se
odjednom prometne u shanachiea i pria je tekla kao da je osobno prisustvovao
dogaajima.
Sve potanko slijedio je burnu povijest prvog od velikih rodoljuba: zavjet u
Belfastu da e ujediniti Irsku, bijeg u Ameriku, utjecaj francuske revolucije,
spletke u Parizu da bi zadobio pomo, bura na moru to je razbila francusku flotu,
drugi neuspjeli pokuaj iskrcavanja u Lough Foyle, zarobljavanje, suenje, smrtna
kazna... samoubojstvo.
Oi Conorovih sluatelja koji su sjedili kao prikovani bile su zamagljene a
obrazi vlani. Dugo je vladala grobna tiina.
- Bravo!
Svi se okrenue. Otac McShane bio se popeo neopaen i sasluao kraj tog
fascinirajueg predavanja.
- Posljednja runda, gospodo, molim - objavi Nick Blaney.
Conor je zapravo cijelu veer elio razgovarati s ocem Patom, ali Cooey
Quinn i Mick McGrath tapali su ga po leima, predstavljajui ga naokolo i dizali
mnogo praine.

- Da, bila je to sjajna veer - ponavljao je Cooey bez prestanka - svi su

oduevljeni. Ako naui igrati nogomet kao to umije govoriti, postat e
neslubeni gradonaelnik Bogsidea, Larkine.
- Svakako - potvrdi Mick.
- Nadam se da neu, to lei kao prokletstvo na mojoj obitelji - ree Conor.
- Gospodo, gospodo - preklinjao je Nick Blaney.
Iz ustajalog vonja derijevskog piva njih etvorica stupie u zadahe i zvukove
bijede, uporne kao i neizljeivi osip. Otac Pat naglo stane kao da se bojao ponovno
proi tim istim ulicama. Neka zalutala pijanica mokrila je na svete zidove, runa
galama kune svae ispunjala je zrak praena dreavim plaem djeteta, zaplaenog
a vjerojatno i gladnog. U mraku su stvarali djecu, u usporedbi s brojem stanovnika
vie djece nego bilo gdje drugdje u kraljevstvu. Djecu koja kasnije jedu napoj i
rintaju u tvornici koulja, djecu koja bacaju pola penija na zidove, stare i u golim
sobama nalik na redovnike elije ekaju smrt.
Otac Pat oslonio se kratko na Conorovo rame.
- Kad bismo barem neto mogli uiniti - proapta. Conor kimne.
- Jednog u dana otii odavde - ree Mick.
- Svakako - primijeti Cooey - to svi kau.
- Pazi to ti kaem, otii u.
- Idete li naim putem, oe? - upita Conor.
- Moram prigledati svojeg upljana. Bojim se da nee preivjeti ovu no.
Conor i Mick pratili su pogledom Cooevja i oca Pata, koji nestadoe u
prljavoj ulici s nizom kua velikih kao za lutke, dok je zbor gladnih maaka
zavijao u nebo. Zatim podigoe ovratnike da se zatite od hladnoe i krenu uz Leck
Road. Nad njima je strio derijevski bedem i posvuda prisutan stup s kipom
reverenda Walkera s prstom uperenim u polumjesec, vjeni straar koji se
podruguje ljamu dolje u Bogsideu.
- Cooey dri da u ovdje strunuti. On je lud. Na alost, ovdje nema zapravo
niega to bih ja mogao raditi.
- Zar nisi nita nauio, Mick?
- Bio sam neko vrijeme mesarski uenik, to je sve. Godinama sam ekao
priliku da radim na gradnji, ali bez uspjeha... usprkos tome, upamti, neu ovdje
propasti.
Mick se kratko osvrne.
- Do vraga, Conore - proapta - prate nas jo od Bla-neyja.
Conor se okrene. Dva policajca iza njih uspore korak, a onda se ponovno
primaknu.
- Netko te ve zapazio - ree Mick.
- Kako to?
- Tvoje dananje predavanje. Kladim se da te dre agitatorom iz Dublina.
uj, tamo na uglu emo se rastati i onda trkom.
- Nee ii - ree Conor. S gornje strane ulice pribliavala su im se jo
dvojica u civilu sa tapovima, tako da su bili opkoljeni. Mick izvue remen iz hlaa
i tako ga omota oko ake da je velika mjedena kopa visila i djelovala kao mlatilo,

istodobno se prigne i podigne neuvreni kamen iz kaldrme. Dao je znak Conjru.

Istodobno se okrenue i pojurie ravno na iznenaene policajce koji su ih slijedili.
Conor podlakticom odbije jedan udarac palicom, dok je Mick zavitlao kopu
policajcu u lice. Ovaj krikne, pokrije rukom posjekotinu od oka do usta i srui se
na koljena. Mick ga onesvijesti kamenom.
Drugi se policajac baci na Micka i tresne ga dva-tri puta palicom. Mick se
srui, no kad se policajac nadnio nad njega, Conor ga akom udari meu oi.
Pokuao je izvui Micka iz zbrke tjelesa, ali uto pritre druga dvojica i udarcima
tapova obore ga na tlo.
- Fenijske svinje!
Kad se Mick pridigao, dobije izmom u eludac. To mu oduzme dah, on se
zgri i poe povraati. Conor se izvijao na tlu da izbjegne tuu udaraca to su
pljutali po licu i rebrima. Klonuo je, no kad su se protivnici bacili na ispruenog
Micka McGratha, u njemu uskipi. Obrnuo se i takvom snagom tresnuo jednog
napadaa akom u eludac da je ovaj zateturao. Mick je bio obliven krvlju i
bljuvotinom. Conor ga pridri jednom rukom, a drugu prijetei isprui prema
preostalom agentu, koji pogleda svoja tri onesvijetena druga, toboe pokua
napasti, no kad je Conor ispustio Micka i krenuo na njega, okrene se i nagne u
bijeg.
Svjetla planu, zauju se povici i ubrzo zatim odjeknu Bogsideom policijske
zvidaljke.
Policija je pokuala sluaj zatakati - kao uvijek kad su u pitanju bili
sumnjivci iz Gelskog saveza, ali o smjetaju trojice policajaca u bolnici priao je
cijeli Bogside. Izbor polomljenih noseva, popucalih rebara, ozljeda i izbijenih zubi
poslije trominutnog susreta bio je znaajan. Da bi sauvali obraz, proirena je pria
da je policajce napala banda od dvanaestak razbijaa.
Time je sluaj, to se ticalo vlasti, slubeno bio okonan, ali ne i za
stanovnike Bogsidea, jer su oni znali to se uistinu zbilo.
PETO POGLAVLJE
Nakon povratka Kevina OGarveya, nekoliko su mjeseci osnivana nova
poduzea uz novanu pomo iznenada uskrsnulog Bogsideskog drutva.
Najsveanije se ,otvorila jedna pekara, dvije gostionice, jedno prijevoznitvo piva,
jedna uara, tiskara i mala prodavaonica kune radinosti. Osim toga odjednom se
ispraznilo desetak uenikih mjesta u brodogradilitu, na obradbi ribe i u radionici
za popravak lokomotiva. Ta su mjesta po prvi put prodana katolicima, a kupovinu
je omoguilo Bogsidesko drutvo. U mrak je prodrla tanka zraka svjetla, i nekoliko
se ljudi vedra lica kretalo naokolo, to se odavno nije pamtilo.
Frank Carney, kicoki pripadnik trolanog odbora Bogsideskog drutva,
ponosio se svojom ulogom dobroinitelja. Bio je najbogatiji katolik Derryja,
vlasnik pivovare i velika zvjerka u gradskoj politici. Svoj je uspjeh potvrivao
brokatnim prslucima, njegovanim izgledom i zlatom - satom i lancem, dugmadi za
manete, prstenju i zubima. Carneyjevo divljenje samom sebi bilo je beskrajno, jer

se munim radom probio iz Bogsidea prema vrhu. Premda su mnogi njegovi

poslovi bili sumnjivi, bio je lojalan prema svojima i odan Crkvi.
Otac Pat McShane, najmlai lan odbora, podijelio je novim pothvatima u
Bogsideu svoj blagoslov, uputio ih na njihov sveti put, a kooperenje prepustio
Carneyju.
Kevin O'Garvey bio je uvijek najei borac za Bogside, kao to je nekad
najrevnije radio za Zemaljski savez. No sada se inilo da Kevina ova iznenadna
provala aktivnosti malo raduje. Conor je smjesta uoio da se u odsutnosti u Kevinu
zbila promjena u samoj njegovoj nutrini -uvijek je bio otvoren, a sad se odjednom
povukao u sebe. Porazgovorio je o tome s ocem Patom te zakljuie da je to cijena
burnih godina, da je Kevin moda ostario, a u to obojica nisu htjela povjerovati.
Premda mu pravi uzrok nije bio jasan, Conor je znao da njegov prijatelj nije vie
onaj prijanji.
Kad je odbor Bogsideskog drutva pozvao Conora u Celtic Hall i dao mu
zadatak da podnese trokovnik za otvaranje jedne kovanice, uinilo mu se to
pravim udom, jer je ve bio naumio napustiti grad. Kad se njegovo uenje zbog
iznenadnog obrata slegnulo, bacio se na posao, zakljuio da e naputena staja u
Lone Moor Roadu biti pogodna da se preuredi za kovanicu i k tome jeftina.
Veliku utedu namislio je Conor ostvariti i time to bi sam izradio veinu alata.
No postojao je jedan problem: bila mu je potrebna znatno vea pozajmica no
to se odobravala za druge nove radionice. U Bogsideu se ve dugo osjeala
potreba za prvorazrednom kovanicom, a on je predviao i vie od obine
radionice. elio je kovanicu koja ne bi izraivala samo uobiajene predmete i
obavljala kovake radove, nego takvu u kojoj bi se mogao baviti i izradbom
ukrasnog kovanog eljeza.
Otac McShane i Kevin O'Garvey su poslije kratkog opiranja i kresanja
trokovnika dali svoj pristanak. Frank Carvey se, naprotiv, smjesta oduevio. On je
ve odavno bio glavni mecena nogometnih i hurlinkih momadi, a Conor Larkin
je uostalom bio uzlazea zvijezda na sportskom nebu. Kovanica treba da bude
ponos Bogsideskog drutva - tako je rekao. Bilo je dubokog uzdisanja, ali je zajam
naposljetku odobren. Radionica je od samog poetka dobro krenula. Mick
McGrath i dva mladia iz momadi dobili su tako prva prava uenika mjesta u
ivotu.
Conor je teio da se to prije posveti svojem umjetnikom kovanju, ali ga je
u tome spreavalo to to su mu pomonici bili poetnici i to je uope vladalo
potpuno pomanjkanje iskusnih katolikih kovakih majstora. Stoga je kao
predradnika uposlio jednog protestanta s druge obale Foyle. Zvao se Tippy Hay.
Trebalo je da Tippy vodi posao i obuava uenike, dok bi se Conor sav posvetio
proizvodnji.
Tippy je bio prvorazredan radnik, no ve prestar i prepolagan za rad u
kovanici Caw & Traina, gdje je bio zaposlen trideset godina. Kad su narudbe
navalile, dobivao je dovoljno posla da se odri nad vodom, no inae je bio
nezaposlen i opasno naklonjen piu. Tippy je bio tako zahvalan za ovu drugu

priliku koja mu je dana da je pie smanjivao toliko da je mogao poteno obaviti

posao, a iskazao se i kao vrstan uitelj.
Povremeno, u sluajevima nude kao to je bila havarija broda, Tippyja su
pozivali u Caw & Train, no sada on direktoru Royu Bardwicku odgovori da odbija
posao.
Nekoliko tjedana kasnije nali su ga na cesti onesvijetena i strpali u bolnicu.
Prva vijest bila je da ga je pie naposljetku dokrajilo, ali su tragovi tekih batina
koji se nisu dali prikriti doveli do toga da se tvrdilo kako je to bila osveta
katolikih batinaa. Tippy nije htio odati imena svojih napadaa. Tek poslije
nekoliko mjeseci izlanuo se u pijanstvu da su njegovi nekadanji drugovi iz Caw &
Traina i braa iz oranjske loe zahtijevali da napusti Larkinovu kovanicu. Kad je
to odbio, pretukli su ga za primjer drugima. Osim toga poslali su poruku Conoru da
e ga trpjeti samo dotle dok se bude drao granica koje su mu odreene.
Conor nije uspio nai odgovarajuu zamjenu te je udvostruio svoje radno
vrijeme na osamnaest sati na dan da uzmogne proizvoditi niz proizvoda: ravaste
ekie, turpije, noeve, sjekire, bradve, runa svrdla, noeve za strug, svrdla za
buenje rupa, arke, avle, kare, reze, klinove, kvake, vjetrokaze, okove za kola i
amce, lopate, kuke, drae i sve alate koji enama trebaju u kuhinji. Kakvoa
njegovih proizvoda bila je najbolja u Derryju a cijena nia, pa ipak bolje
eljeznarije izvan Bogsidea nisu prihvaale Conorovih proizvoda. Prodavao ih je u
svojoj kovanici, kamo je usprkos preutnom bojkotu dolazilo sve vie
protestantskih kupaca, jer tednja nije bila vezana uz vjeru a bila je staro kotsko
obiljeje.
- Pokuaj kod Larkina, moda e to nai tamo.
- Larkin e vam sve napraviti po narudbi, a cijena je umjerena.
Dobra kakvoa proirila mu je glas, i dok su kupci u poetku dolazili
povremeno, sad je njihov priliv bio stalan.
Bilo je, dodue, prikrivenih prigovora zbog toga Conora Larkina koji je,
znalo se, upleten u fenijsku djelatnost, a moda i u tunjavu s policijom, no
usprkos tome njegov je uspjeh pomalo rastao.
Potkraj prve godine Mick McGrath i oba druga uenika ve su bili toliko
uznapredovali da su mogli svladavati neke manje zadatke. Jedan od dvojice
preostalih kovaa koji su radili u Bogsideu umre, a drugi, stari Clarence Feeny,
porazgovori s Conorom i zakljui da mu je probitanije raditi kao Larkinov
predradnik nego za vlastiti raun. Njegovim pristupanjem Conor naslijedi itav
posao za pivovaru Franka Carneyja, koji je obuhvaao konjunicu, kolariju i
bavariju s prilinom proizvodnjom buradi. Sin Clarencea Feenyja postade jedan
od novih uenika, i ubrzo je Conor upoljavao tucet ljudi, meu njima jednog
prodavaa i jednog vozara.
Kako je stari Clarence brinuo o dnevnom poslu, Conor se sad mogao
posvetiti cilju na podruju ukrasnog kovanog eljeza, za ime je teio.
Put mu je otvorio Frank Carney naruivi kovana vrata za kapelicu koju je
svojim novcem dao sagraditi u katedrali sv. Eugenija. Posao je ispao tako dobro da
je sam biskup Nugent naruio propovjedaonicu od kovanog eljeza, prvu takvu u

ovom dijelu Irske. Slijedei biskupov primjer, niz crkava od Limavadyja na istoku
do Ballyshannona na zapadu narui razliite predmete. Conoru se crkveni posao
nije ba sviao, jer je zamiljao kako ga brojni oci Lvnchi plaaju novcem to su
ga upljanke tekom mukom privredile prodajom jaja, ali ga jednako tako nije
mogao odbiti.
U drugoj godini postojanja kovanica je poela odbacivati malenu, ali
osjetnu dobit. To je bilo to upadljivije to je niz ostalih poduzea Bogsideskog
drutva propao.
ivot u Bogsideu bio je podnoljiv ako si se zvao Conor Larkin. Pripadao je
malom, odabranom krugu nezagrienih intelektualaca oko Andrewa Ingrama, oca
Patricka McShanea i fakulteta u Magee koledu. Pod zatitom grofice od Foylea,
lady Caroline Hubble, razvio se u Derryju i razmjerno pristojan kulturni ivot.
U Gelskom savezu i na nogometnom igralitu bogsideskog atletskog saveza
Conor je postao dobro poznata pojava. Cooey Quinn i Mick McGrath uinili su od
tehniki sirovog Conora grubo djelotvornog igraa koji u gostionici Nicka
Blaneyja nikad nije morao sjediti ispred prazne krigle.
Kad je Conor Larkin stajao okruen navalom a lopta je letjela prema njemu,
hvatale su je njegove ruke nepogreivom sigurnou, a njegova je tjelesna snaga
zastraivala. Ako mu je protivniki igra doao u ruke, morao se pomiriti s grubim
postupkom. Gledaoci su ulagali visoke oklade na Conora, a iz toga je pritjecao
malen, ali redovit, prihod uz pie kojim su ga astili.
Conoru se to jednako malo svialo kao i crkvene narudbe, ali ga je Patrick
McShane uvjeravao da je i vie nego dobro ako se meu ljudima koji nisu uspjeli
pojavljuje kao njihov bolji Ja. U mulju Bogsidea mukarci su, da bi zaboravili
stvarnost, pili i kockali. Kladili su se bez novaca. Kocka je bila nain ivota, ba
kao i gubitak i zelenai. Izbjei utjerivaima stanarine i zemljarine pripadalo je
jednako tako u nain ivota kao i injenica da su stare ene radile. Mukarci su
gubili svoj ponos i utapali se u rasplinutim snovima. Conor Larkin i Mick McGrath
bili su junaci u sredini koja je eala za junacima.
inilo se da se Conor za sada smirio te se ak poeo ogledati za trajnom
vezom. Bila je tu Maud Tully iz Gelskog saveza, koja je od svih ena koje je
upoznao imala najotriji um, i Gillian Peabody, protestantska uiteljica sa svom
uglaenou i armom, obrazovane dame.
I jedna i druga pratile su ga na kulturne priredbe. Bilo je i drugih - sve su
dolazile u obzir. Trenutno se Conor uljuljavao u vjerovanje da je pobijedio Bogside
i derijevski sistem.
Uspjeh Andrewa Ingrama tekao je usporedno s Conorovim: imenovan je
oblasnim nadzornikom nacionalnih kola od Strabanea na jugu do Dungivena na
zapadu.
Uoi premijere jednog desetodnevnog festivala Shakespeareovih djela Enid
Ingram doeka Conora na vratima svojeg stana u Academy Roadu sa zdvojnim
izrazom lica.
- Veeras e, na alost, morati izai s udanom starom kokokom - ree. Andrew je do grla zatrpan spisima.

- Oh, kakva teta. Ali na svretku festivala ponovit e Kralja Leara.

- Nadajmo se da e Andrew do tada obaviti taj posao. Ponekad se pitam
zato je prihvatio tu novu dunost. Uostalom, kad sam ula da dolazi sam, dala
sam Andre-wovu ulaznicu Gilliani Peabody. Nadam se da ne zamjera.
Conor zabrunda i pogleda nestano Enid.
- Nije ti valjda na pameti neki lov na ljudsku glavu?
- Ma to ti misli?! A, uostalom, moglo bi te snai i gore - ree, pokuca na
vrata muevljeve radne sobe i ue.
Andrewu se na licu opaao teret novog posla. Pozdravio je oboje i
podrugljivo se potui na zahtjeve koje postavlja upravni posao - godinji budet i
ponude izvoaa - ree i pljesne po debeloj hrpi spisa na pisaem stolu.
- Lijep nain za obrazovanog ovjeka da dotraje svoje posljednje dane.
Na vratima zazvoni.
- To e biti Gillian - ree Enid i ostavi Andrewa i Conora, koji razmijenie
znalake poglede.
- Enid je ensko. Od pogleda na sretnog neenju njezina enska krv zakuha.
Ona polae na svog konja u utrci za Conora - ree Andrew.
- Gillian je ugodna djevojka - primijeti Conor - no ve sam s njom ovaj
tjedan izaao. Ne brini, mi emo se izvrsno zabaviti.
- Ne uri, Conore. Ti si u poloaju da sam odabere. No ona uistinu nije loa.
Iz predsoblja im do uiju dopre ensko avrljanje.
- Jo neto, Conore, prije no to uu.
- Da?
Andrew skine naoale, protrlja oi zapeem i kimne prema ponudama
izvoaa.
- Moe li svratiti poslije predstave? Ja u tada jo raditi. Ima neto o emu
bih htio s tobom razgovarati.
Kad je Conor otvorio vrata radne sobe, Andrew Ingram podigne pogled
trgnuvi se iz dubokog razmiljanja. Bila je prola pono. Kimnuo je Conoru da
zatvori vrata i udobno se smjesti. Kad je Conor objesio aket preko naslona stolca,
na stolu iskrsne boca kotskog viskija i dvije ae.
- Htio bih da pogleda ovo ovdje - ree Andrew i gurne prema njemu snop
povezanih papira.
- to je to?
- Kovaki radovi za okrune kole i sportska igralita u idue dvije godine.
Popravci stolova, plotovi, eljezni predmeti, motke za zastavu, nove ograde. Kao
oblasni nadzornik, ja sam i lan gradskog vijea Londonderryja. Ovaj drugi svezak
sadri prijedloge za gradske potrebe proizvoda od eljeza, stupove ulinih
svjetiljaka, klupe, predmete od kovana eljeza. K tome pripada gradska i policijska
staja. - Ispio je gutljaj viskija.
- Predosjeam da se toga vie neu rijeiti ako ih dotaknem - ree Conor.
- Htio bih da jo neto pogleda. - Gurnuo je prema Conoru i trei svezak. To je ponuda koju je Caw & Train podnio prije dvije godine za otprilike jednaku
koliinu posla.

Dugo su se i znaajno gledali, potom se Conor prihvati stare ponude. Ingram

premjesti stolnu lampu blie i povea plamen tako da je bacio Conorovu sjenu na
stranji zid. Mladi ovjek otvori korice, kratko pogleda prvu stranicu, zatim odloi
svezak.
- Dakle?
- Malo preskupo - ree Conor.
- Koliko?
- to eli znati, Andrew?
- Koliko je preskupo?
- Pljaka - ree Conor, ustane i prie prozoru; odgurnuo je ipkasti zastor i
zagledao se u koiju koja je prolazila.
- Koliko?
- Ako su ostale brojke sline ovima na ovoj stranici, trae vie od pedeset
posto previe.
- Hoe li proitati ostalo? Conor nijeno odmahne glavom.
- Caw & Train postoji od 1855. Ve etrdeset godina izvode taj posao za
grad i za sve kolske okruge u zapadnoj polovici grofovije, a da ni jednom nije
zatraena ponuda nekog drugog.
- Da pogodim to misli? - upita Conor tiho.
- U kakvom je stanju tvoja kovanica? Conor slegne ramenima.
- Moe li to preuzeti ili ne? Conor se okrene od prozora.
- Nije stvar u tome, i ti to zna. Oni pola posla daju dalje malim radionicama
na obali. Svatko moe obaviti taj posao. No isplati li se otvarati ta vrata? Meni je i
bez toga dobro.
- Prikazat u ti i drugu stranu. Mogao bih s time to utedimo na ovom
ugovoru otvoriti novu kolu u Dunnamanaghu. Tamo ve osam godina na to
ekaju. Imaju razborita sveenika i taj mi je obeao da e prvi razred imati
etrdeset uenika.
- uj me, ja sam do grla zaduen kod Bogsideskog drutva. Ne bih nikad
mogao pristati a da to ne pretresem s Kevinom O'Garveyjom, a on je u Londonu.
- Ba dobro.
- Moram tucetu mukaraca i njihovim obiteljima dati kruh. Ti si na dobroj
nozi s lady Caroline. Zato je ne zamoli da se zaloi za tvoju novu kolu?
Andrew se napeta lica nagne preko pisaeg stola i ree podvlaei rijei
ravnalom kao kakav uitelj.
- Zato to naobrazba nije Hubbleov milodar. Osim toga nova kola ne smije
postati predmetom nekih tajnih dogovora. Cijela pokrajina zaudara po pogodbama
sklopljenim iza zatvorenih vrata.
- Zaboga, Andrew, ta ja se tek sad poinjem oslanjati na vlastite noge.
- Zao mi je to sam potaknuo taj razgovor.
- Nisam kukavica, ti to zna.
- Ne mora nita objanjavati, Conore. No jedno je u visinskom zraku u
planinskoj kolibi sanjariti o otporu. Ti e ovdje postati znaajan ovjek.
- A to e biti s tobom, Andrew? Unitit e tvoju karijeru tek tako.

Ingram se nasloni u stolcu i uzdigne ramena.

- To je moja karijera, Conore. Znam samo da se novcem koji su ukrali kako
bi stvorili lanu konjunkturu te platili i drali u aci lojalne podanike u
Londonderryju svako dijete u ovoj grofoviji moglo kolovati. To je alsterizam,
Conore. Nisam, razumije se, neki idealist Gelskog saveza ili irski pivniki
revolucionar kao ti. Ja sam naprosto jednostavan stari uitelj.
- Nema pravo ovako sa mnom govoriti!
- Ne, mislim da ne. Vjerojatno godina dana udobna ivota uspijeva
razvodniti srdbu to ju je ovjek osjeao zbog nepravde.
Conor uzme svoju au, isprazni je i zagleda se u upornog ovjeka nasuprot
koji ga je svojim rijeima htio podbosti i pozlijediti. Iznova je dolio u au, iskapio
naduak, a onda objesio glavu, stojei posred sobe pokuavi dva-tri puta
prigovoriti, ali ne nae rijei. Vratio se k pisaem stolu, okrenuo sveske i izvadio
pero iz draa.
- Sveta Marijo, pomozi nam! - ree.
ESTO POGLAVLJE
Od trenutka kad je Conor podnio svoju ponudu, kovanicu su uvala etiri
uenika naizmjence straarei. Ugraen je i jednostavan ali djelotvoran ureaj za
uzbunu koji je pokretao parnu sirenu ako bi tko pokuao otvoriti vrata ili prozore.
Mogla se uti u Celtic Hallu i na igralitima gdje se trajno zadravala mala vojska
besposlenih.
Sirena je zapitala prvi put usred noi nekoliko sati poto su otvorene
zapeaene ponude u Gradskoj vijenici Londonderryja. Frank Carney se pokuao
uvui u kovanicu i sad je kipio od bijesa. Kad je sirena uutkana, Frank se popne
na tavan gdje je stanovao Conor.
- Zato mi nitko nije spomenuo tu prokletu sirenu?! -upita.
- Bio bih je sa zadovoljstvom iskopao da sam znao da me ti eli posjetiti u
dva sata ujutro.
Frank je grmio u prostoru ispunjenom knjigama. Njegovo zlato i pokost nisu
vie blistali nego su potamnjeli, tako je Carvey bio raupan i razdraen.
- Isuse, drao sam te pametnim momkom. Sad si zabrljao. Puna sam se etiri
sata izvlaio pred ljudima iz Caw & Traina i vijenicima. to si, do vraga, mislio?
- Jedini moj grijeh je da sam lopova uhvatio u krai -odgovori Conor.
- Sluaj, ti razgovara sa mnom, Frankom Carneyjem. Mi moramo s tim
ljudima ivjeti, mladiu. Tu svinjariju treba ispraviti. Mora svoju ponudu povui.
- Ne vidim zato bih.
- Blesane jedan, gdje si bio cijele godine? Prekrio si sva pravila igre.
- Nisam ja stvarao ta pravila i nemam namjere da po njima ivim.
- Tako, nema namjere, ha?
- Ne.

- Onda upii ovo iza uiju, Conore! Duguje Bogsideskom drutvu gomilu
para, i ne moe bez nae privole podnositi nikakve proklete ponude! Izbacit emo
te iz posla, ba kao to smo ti ga i dali.
- Stani malo, Frank - ree Conor blago. - Da sam znao da je posudba vezana
uz stanovite uvjete, ne bih je nikada bio prihvatio. Ako hoe rei da ste iza mojih
lea sklopili pogodbe u vezi s mojom kovanicom, onda je zatvorite!
- Ne vjerujem ti ni rijei! Cijeli je ivot u Bogsideu jedna jedina pogodba.
to misli kako ja, do vraga, vodim svoju pivovaru? Misli li da onih sedam
gostionica na protestantskoj strani rijeke pripada meni, jer se njima sviaju moja
irska duhovitost i arm? Ne .mora te jebene stvari nazivati po imenu. To je takav
nain ivota, ovjee, i samo vjet ovjek moe sebi prokriti put.
- Meni jo nitko nije rekao da sang vjet - odgovori Conor.
- Glupost! eli igrati junaka sa svojim mudrim predavanjima u Gelskom
savezu, a sad jo i tom ponudom zaigrati nekog jebenog heroja! - Carney se epa
za srce koje je snano tuklo i utone, hvatajui zrak, u stolac. -Kaem ti ovo jasno i
glasno, Larkine - zastenjao je. -Neu dopustiti da me zbog tebe unite. Neu
ponovno na poetak - poslije duga puta koji sam proao.
- to ne pogladi nekoliko siroadi po glavi, ne daruje biskupu dva zlatna
svijenjaka, pa priaj svakom kako si dobar katolik?
- Prokleta svinjo! - povie Carney i baci se na Conora. Udarci mu budu
otklonjeni be tete, potom ga Conor epa za revere, upravo onoliko snano da
njegova namjera postane jasna, te Carney splasne.
- Nisi u formi, Frank, ne bi se smio naprezati. - Carney gunajui otklima do
stolca i tad rukom pokrije eludac koji ga je zabolio. - Oni od mene oekuju da tu
guvu sredim - jeknuo je. - Sutra ujutro u razgovarati s ljudima od Caw & Traina,
i bolje e biti da me ne izaziva. Ili e parirati, ili u tvoj duan dati zatvoriti.
- Pripazi, Frank, da ne padne kad silazi ljestvama. Bio bi to teak gubitak.
Jo za sumraka Conor izae, proe mimo svetih zidina i dalje uz obalu
Foyle. Kao uvijek, zastane malo kod carinarnice i sjeti se dana kad je njegov
zaplaeni brat iselio pitajui se, jae potiten nego ikad, nee li to biti na kraju
krajeva sudbina svih njih! Iza Magee Collegea poinjao je put, stara cesta koja je
vodila kui. Svitanje ga zatee kod Madam's Banka izmeu dva svjetionika, Pennyburna i Crooka, na posljednjem rijenom zavoju. Odavle je Derry sa morem
kriljastih krovova i dimnjaka izgledao tako miroljubivo.
U daljini na tornju vijenice otkuca sat sa etiri lica podne. Conor je jo
sjedio na klupi u gradskim vrtovima koji granie s Madam's Bank i gledao
besciljno preda se.
- Dobro jutro.
Conor zaviri preko ramena i ugleda oca McShanea, koji sjedne na drugi kraj
klupe.
- Jednom sam te ve bio ovdje zatekao, pa pomislih da si moda opet tu. Svi
imamo omiljeno mjesto za razmiljanje.
- Odavde sve izgleda tako mirno - ree Conor. - to radi Frank?

- Ah, taj je digao stranu prainu. Trenutano je glasanje u Bogsideskom

drutvu neodluno. Jedan glas za, a jedan protiv Larkinove nepromiljene ponude.
Franku je jasno da e se Kevin prikloniti meni i stoga je cijelo prijepodne proveo s
ljudima iz Caw & Traina da spasi svoje dupe.
- Trebao sam odavno znati da e on sebi kupiti put u nebo.
- Frank je utjelovljenje krajnje korupcije sistema. To da domoroci dobivaju
posao od kolonizatora u suprotnosti je s osnovnom dogmom alsterizma i svim
civiliziranim pravilima, dragi moj. Oito si znao to radi kad si podnio ponudu, a
Frank sebi nee dati prerezati grlo time to bi ti dao podrku.
- to vi mislite o tome, oe?
- Ja sam glasao za tebe.
- To nije odgovor na moje pitanje.
Sveenik svrne u stranu svoje mladenako lice, na kojem se ogledala
stanovita enja i zamiljenost.
- Moja je prva reakcija bila turobna rezignacija. Zar nisu prilike dovoljno zle
a da sebi tovarimo jo i ovo? No tad sam promijenio stanovite. Prije ili kasnije to
je moralo doi, a uvijek sam se nekako nadao da e ti biti taj koji e moi izazvati
preokret.
Ustali su i proetali uz lijehe rua.
- Andrew Ingram, to je momina - ree sveenik. - Brine li zbog njega?
- Zbog njega? Ne. Ve dugo je on to snovao. Slian je mojem ocu, tih je.
Gotovo sam cijelu no mislio na svojeg oca. Sjetio sam se kako je sam samcat
prelazio trg u Ballyutogueu da prvi put glasa otkako ivimo. Tomas je to uinio
bez mnogo buke. On na svoj nain svakog dana ostvaruje revoluciju. Zabrinut sam
za Conora Larkina. Cijelog ivota pripremao sam se na odreeni trenutak i govorio
sebi: kad bi samo neto postojalo to bih mogao uiniti! A kad je takav trenutak
doao, od straha sam ostao bez daha. Rekao sam Andrewu: idi k lady Caroline i
zamoli je da ti pomogne, uini to hoe, ali mene izostavi iz igre. Jedna ponuda s
trokovnikom nije ba ono to sam zamiljao pod ustankom. Prozreo me, oe Pat;
ja sam pivniki rodoljub, jedan od mnogih kakvima Irska vrvi.
- Rekao sam ti da sam u sebi zastenjao kad sam uo za ponudu - odgovori
sveenik. - To je jednako onom to si ti osjetio. Svi zaboravljamo tko smo i zato
smo ovdje. Ponekad se, poslije nekoliko brutalnih prizora u Bogsideu, odvuem
gore u svoju sobu, gledam dolje na ovaj prljavi grad i pomiljam kako bih rado bio
obian ovjek koji trai obine uitke.
- elite me obodriti, oe Pat.
- Ni govora. Nisam Kristova slika i prilika; samo limena kopija. Misli li da
jo nikad nisam pomislio na enu?
Odjednom Conor spozna kakve je paklene muke taj ovjek podnosio i osjeti
strahopotovanje.
- Nije ni grijeh ni propust ako ovjek u jednom trenutku straha odustane nastavi Pat. - Propust je samo tada ako ne spoznamo to smo uinili. Frank Carney
je ugovorio sastanak izmeu tebe i Royja Bradwicka, direktora Caw & Traina.
Hoe li s njim razgovarati?

- Moram znati je li tko iz odbora sklopio kakav dogovor u pogledu moje

kovanice.
- Ja nisam. Preostaju jo dvojica. Vjerojatno nije ni Kevin. Tako preostaje
jo jedan.
- Nee koristiti ako razgovaram s njim - ree Conor.
- Ali niti tetiti. Sad si ti ravan njemu, i mislim da ne bi nipoto trebao poeti
na isti nain na koji su se oni odnosili prema nama.
inilo se da se Roy Bardwick u kapelici Franka Carneyja u katedrali, kamo
su ga tajno uveli, ne osjea ugodno. Prostorija je bila puna okienih slijepih kipova
rimskog poganstva. Otac Pat otvorio je reetkasta vrata, uveo Conora i potom su
udaljio. Obojica prisutnih premjeravahu jedan drugog. Bardwick je bio krupan,
gotovo jednako visok kao Conor, a bio bi ak takav da ga njegovih sedamdeset
godina nije malo pognulo. Gusta mu je kosa bila bijela, ali kad su se rukovali,
stisak mu je bio vrst. Na trenutak prizor podsjeti Conora na sastanke njegova oca i
Lukea Hanne kad je za svoje ljude htio iskamiti malo predaha. Roy Bardwick je
bio star, ali vrlo miran i siguran u sebe.
- Poznajem vas, Larkine. Ve sam vas jednom vidio.
- Prije vie od godinu dana radio sam u suhom doku kad se dogodila
havarija.
- Tono, kad su dva kanadska parobroda poslije oluje doplovila oteena u
luku. Pamtim svako lice. Prijeimo na stvar. Frank Carney me, naposljetku, uvjerio
da o vaoj ponudi nije imao pojma.
- Frank je rekao istinu.
- Dakle, bila je to vaa i Ingramova zamisao.
- Moda. Kad smo ve poeli otvoreno, kako je zapravo bilo s Tippyjem
Hayem?
- To nije bilo moje djelo, Larkine. Volim starog Tippyja. Takve se stvari
dogaaju a da se o njima ne raspreda. Ne donose se pismene zapovijedi.
- Ali niste poduzeli nita niti da to sprijeite - ree Conor.
- A zato bih? - ree Bardwick, a njegova se tvrdoa polagano poela
oitovati.
- U ije ime govorite? - upita Conor.
- U ime svih i u vlastito. Dok sam ovdje sjedio i na vas ekao, razmiljao
sam kako da se postavim. Prijetnje nemaju nikakva smisla, jer da ste ovjek koji e
ustuknuti, ne biste bili niti podnijeli ponudu. Mislim da e biti najbolje da
razgovaramo otvoreno.
- Nastavite.
- Znam to ste htjeli, a znam i to je Ingram elio postii. Sad u vam rei to
ja osobno elim. Meni je sedamdeset i za dvije godine otii u u penziju. Vie od
etrdeset godina proveo sam u brodogradilitu, od dana kad se poelo graditi. Ako
mi ova narudba izmakne, sve to moe doi u pitanje. Ne govorim o novcu, samo o
principu. Shvaate li to mislim?
- Da.

- to se tie Ingrama, gradsko je vijee spremno da preispita svoj budet s

obzirom na nove kolske potrebe. Ingram e svoju kolu u Dunnamanaghu dobiti
dogodine.
- Tad preostajemo samo ja i Caw & Train - ree Conor.
- Poslije Carneyjeva objanjenja da je to vaa vlastita akcija i da ste
tvrdokorni, sjeli smo i donijeli prihvatljiv prijedlog. Neki su bezuvjetno htjeli rat s
vama. Ja nisam jedan od tih. Moda e doi do novog poretka stvari, no na to jo
nismo spremni. Moji ljudi u toj stvari postaju vrlo nervozni.
Polazei od pretpostavke da rat nikom od nas nee koristiti, predlaemo vam
da svoju ponudu povuete ili da ne uloite albu ako bude ponitena. Gradsko e
vijee nai neki tehniki razlog, manjkava dokumentacija ili slino. Ponuda Caw &
Traina bit e prihvaena. Kao to znate, velik dio posla daje se dalje. Ve trideset
godina sve male kovanice na obali ovise o toj zaradi, i mi se moramo starati o tim
ljudima.
- A moj dio?
- Spreman sam da potpiem podnajamni ugovor s vaom kovanicom za
dvadeset posto poslova koji e se izvoditi u doku.
Conor pogleda na krvareeg Krista u mramornim rukama Djevice srneih
oiju. Rukom je pogladio sarkofag. To je, dakle, bio izlaz! Mogao je doi do
neoekivane dobiti, a da ne razbije nos. Osnovni princip ivi i daj drugom da ivi
bio je gotovo ugodan, i u svakom polaganju rauna morali bi ga smatrati pobjedom
i prodorom. No pretjerano visoka ponuda bi prola. Tko bi je platio ako ne njegov
vlastiti narod neopisivim ivotnim uvjetima? Bila bi to ponovno jedna pogodba
sklopljena u tajnosti, i premda bi sistem protiv volje odstupio jedan in, odrao bi
se i dalje jednako podao kao i sada.
Bardwick rasklopi rupi i snano se usekne.
- Kao to sam rekao, Larkine, ne pokuavam vas zastraivati, ali bili biste
budala kad biste vjerovali da e vam ostati slobodne ruke ako odbijete ponueno.
Suraujte neko vrijeme na taj nain s nama dok se moji ljudi ne priue na misao o
konkurenciji.
- Otprilike dvije godine, dok se vi ne izvuete?
- Kad jednom budem u mirovini, bit e mi svjedeno to e se dogoditi.
- Kad sam bio djeak - ree Conor - imali smo u naem okrugu jednog starog
zemljoposjednika. Taje obitelj pokoljenjima drala poslaniko mjesto u Donjem
domu. Moete li zamisliti do kakvih je prijetnja i gruvanja u prsa dolo kad se i
jedan lan Zemaljskog saveza kandidirao? Dajte nam vremena da se priuimo,
vikali su uz zastraivanje. Ali vrijeme promjene bilo je dolo, lan Zemaljskog
saveza je pobijedio, a ivot je tekao dalje. ao mi je, gospodine Bardwick.
Starac se bio sukobio ve s mnogo izazova, i sada ponovno a da nije
pokazao ni srdbu ni prijetnju. Vrijeme ga je poduilo kako da postupi. Pokuao je
stvar zaobii, no znao je da e je provesti.
- I meni je ao - ree.
Kad su ponude objavljene i posao dodijeljen, Conor je bio na oprezu. Tjedni
se prometnue u mjesece, posao oko kovakih radova za kole i gradske zgrade bio

je u punom zamahu. Veina protestantskih kovanica na obali dobila je iste

narudbe kao i u vrijeme kad su sklapali podnajamne ugovore s Caw & Trainom te
njihovih bojazni nesta. Samo u suhom doku i u podrunim oranjskim loama bujao
je bijes i dalje. Dugo pamenje bilo je najbitniji dio ivota u Ulsteru. U Bogsideu
se sv. Sinellu pripisivalo osobito znaenje; na spomendan tog sveca odravalo se
uvijek veliko hodoae do Lough Erne u grofoviji Fermanagh, u ast jednog od
dvanaest irskih apostola. Sluajno se sad taj dan podudario s danom kad je gelska
nogometna momad iz Bogsidea putovala u Enniskillen na tradicionalni veliki
susret. Kako su se oba dogaaja odigravala u istom kraju, unajmljen je izvanredni
vlak, i Bogside je gotovo posve opustio.
uvanje kovanice zapalo je toga dana uenika Aherna, najstarijeg sina
Clarencea Feenyja. Majstor je zamijetio koliko se njegov sin zbog toga alosti.
Kako je Clarence uz to bio zakasnio s jednom narudbom za crkvu, saopi u petak
Ahernu da moe putovati s momadi, a on sam e preuzeti uvanje kovanice.
Plamen je obavio sav posao. Kovanica Conora Larkina izgorjela je za
nekoliko minuta nakon izbijanja poara. Alarmni ureaj uope se nije oglasio.
Poarni strunjak, doveden iz Belfasta, nije mogao pronai nita to bi ukazivalo
na podmetanje vatre, premda je bilo mnotvo dokaza. U pretrazi zgarita nije
naeno stotine malih alata i orua koja nisu uope mogla gorjeti. Veina veih
alata bila je unitena na drugi nain a ne vatrom. Izvjetaj mrtvozornika glasio je
da je Clarence Feeny vjerojatno zadrijemao poto je sam sluajno izazvao poar u
kojem je potom stradao. Kako je mnogo pio, postoji razlog za pretpostavku da je u
to vrijeme bio pijan. Premda od lea nije ostalo gotovo nita, izvjetaj je propustio
spomenuti da je lubanja na etiri mjesta bila napuknuta.
Tjedan dana kasnije itav je posao,za gradsko vijee u Londonderryju i
okrunu upravu nacionalnih kola prenesen na Caw & Train.
SEDMO POGLAVLJE
Jedna godina kajanja nije uspjela zacijeliti rane Kevina OGarveya. Ljudi su
govorili da nije nikad uspio preboljeti Parnellovu smrt. Ali pravi uzrok promjene u
njemu ostao je tajna, i ponekad su samo otac Pat i Conor mogli s njim razgovarati.
Kevin je alio zbog nagodbe koju je sklopio s Maxwellom Swanom gotovo
od prvog trenutka. Njegove su ga none etnje uvijek vodile mimo tvornice koulja
Witherspoon & McNab. Izjedao ga je gorak osjeaj krivnje. Spisi s pritubama
radnika i molbama za pomo gomilali su se i ostajali bez odgovora, jer im je on
zapeatio svaku mogunost prosvjeda.
Sve zajedno bio je lo posao, jer su samo malobrojna poduzea Bogsideskog
drutva napredovala, a mnoga su propala. Uenika mjesta nisu sama po sebi
mogla ukloniti stalnu nezaposlenost niti poboljati ekonomsku situaciju u
Bogsideu.
Kevin se pribliavao georgijanskoj palai u kojoj se nalazila uprava
poduzetnitva grofa od Foyle. Korak mu se usporio, zastao je kao uvijek i bacio

proklinjajui pogled na esterokatnicu dolje u ulici, tamnicu to se dizala uvis,

mrana, zaguljiva, puna prljavtine i opasnosti - tvornicu koulja. Iznova ga
pritisne kamen u prsima.
U prizemlju palae sjedili su redovi namjetenika u bijelim kouljama sa
zelenim titnicima nad oima i ene u dugakim suknjama. Jedan pomonik
povede ga gore u spartanski ured, gdje je u kripavom konatom stolcu sjedio
brigadir Maxwell Swan. Pozdravie se uljudno, ali hladno. Kevin se zagleda kroz
prozor na rijeku. Iz udaljenosti cjelina je, kao i toliko toga u Donegalu, bila
slikovita - breuljkast vilinski grad na zavojitoj rijeci. S ovog poloaja, meutim,
perspektiva je bila drukija, jer se trule proirila svuda i mrlje su izbile na vidjelo
kao u stare nenaminkane djevojure. Okrenuo se, oistio naoale i umorno sjeo
nasuprot Swanu.
Brigadir je bio utroio mnogo sati da iznova preispita svoju pogodbu s
O'Garveyjem. Ni nepopustljivi radniki voe, ni fenijci ili buntovnici u kolonijama
nisu ga nikad uspjeli zastraiti. On je ljude uklanjao, i jedino se on mogao oprijeti
Fredericku Weedu. Ali taj O'Garvey ga je uznemiravao. Moda ga je pogreno
ocijenio, preraunao se. O'Garveyjev ivot bio je uvijek pun prokletstva -prijetnje,
batine, zatvor, iskljuenje iz Crkve. Nita nije tog ovjeka odvratilo s njegova puta
ili ga potaknulo da promijeni miljenje, nita... osim tog mita.
Maxwell Swan drao je sebe krajnje lukavim jer je u O'Garveyju, koji je
prolijevao krupne suze zbog ljudi u Bogsideu, otkrio slabost i iskoristio je
dobacivi Bogsideskom drutvu nekoliko mrvica. Da li je pogrijeio? Premda nije
bilo posljedica i O'Garvey je odvratio istragu izvanredne komisije od Derryja,
Swan se nije mogao oteti osjeaju da iz svega toga nije isplivao suh. Njegovog
suzavjerenika oito je muila grinja savjesti. To su oda-vale duboke brazde oko
O'Garveyjevih oiju i upalo, izmueno lice. Maxwell Swan bio je opravdano
uznemiren slikom koja mu se ukazala.
- Tko je poinitelj? - upita Kevin. - Dva dana prije poara vien je na drugoj
obali voa jedne od vaih najspremnijih eta palikua iz Belfasta.
- Nisam znao da ste uza sve jo i detektiv - glasio je odgovor.
- To moram biti kad na plai drite mrtvozornike i tzv. strunjake za
podmetnute poare iz Kraljevske irske policije.
Swan zauzme vojniku pozu, njegov duboki glas zvuao je uvjerljivo, a oi
mu gledae otro kao elik.
-- to onda? Mi neemo dopustiti, a to vrlo dobro znate, da u Londonderryju
ma i jedan ugovor izmakne Caw & Trainu i da se time stvori presedan. Vi morate
preuzeti svoj dio odgovornosti, O'Garvey. Trebali ste saopiti vaim ljudima
pravila kad ste im davali zajam.
- Oh, veina ih je ionako ve znala. Zbog toga su i propali.
- Nije moja krivnja ako su vai ljudi nesposobni da vode nekoliko
jednostavnih radionica.
- Naravno da su nesposobni! Pokoljenjima su bili pot-injavani i to ih je
onesposobilo! Ja sam im lagao. Rekao sam im; evo vam nekoliko funti, otvorite
poduzee! No oni nisu imali nikakvih izgleda jer ste vi iskoristili njihovo neznanje

i jo im oduzeli dah onemoguivi svako nadmetanje. A ja sam enama tamo

prijeko, na drugom kraju ulice, u naoj odvratnoj tvornici jo gore slagao, i svaki
put kad sam prolazio Bogsideom, plakao sam od stida. Trebao sam glasno
protestirati dok je to jo bilo u mojoj moi.
Swan se nakalje.
- Ne osjeam se odgovornim za vaa mrana razmiljanja, a na kraju krajeva
ovdje se nee nita promijeniti.
- Moda ne, ali ja imam moi da i vas povuem u pakao.
- Bolje bi bilo da budete oprezni.
- Zato? Da svoje ivotno djelo dokrajim sporazumom s jednom zvijeri
poput vas?
Swan uspije prikriti svoje osjeaje, no za njega, koji golu pandu straha jo
nikad nije osjetio, bilo je to naprosto uasno. Oblije ga ona ista suha ledena
hladnoa koju je i sam izazvao u tolikih ljudi. eznuo je da popije vode, no znao je
da e, ako za njom posegne, njegova ruka izdajniki drhtati. Napokon slegne
ramenima.
- Radite, do vraga, to god hoete.
- I hou - odgovori Kevin i ustane.
- Dajte da porazgovorimo - istisne Swan, i sam zapanjen svojim iznenadnim
poputanjem.
- Na mali plan, va i moj - ree Kevin - doveo je dotle da je nekoliko ljudi
steklo dostojanstva. Kako su ga sad okusili, bez obzira na to u kako maloj mjeri,
neete ih ponovno moi potiniti. Mi tu i tamo prekidamo omu koju ste nam
namaknuli. Bacili ste se na Larkina, ovjeka koji je rekao: hajde, momci, ponosite
se sobom, i htjeli ste ga unititi. No vi ete njegovu kovanicu iznova sagraditi i
vratiti mu njegov ugovor.
- A ako ne?
- Oh, da, zavjerenici imaju uvijek poneto skriveno u depovima. - Kevin
baci na stol omotnicu s podacima o njihovu sporazumu da za mito specijalna
komisija ne doe u tvornicu koulja. - Treba li vam pola sata da to proitate?
- Ne treba - odgovori Swan - znam to pie.
- A znate i gdje se nalazi original?
- Kod nekog novinara u Londonu, pretpostavljam, s uputama kada i zato
treba original objelodaniti.
- Ugodno je raditi s ovjekom poput vas. ovjek utedi mnogo vremena na
objanjenjima.
Swan je grozniavo razmiljao. Bio je prilino uvjeren da je Garvey spreman
za svoj udjel u cijeloj stvari otii u zatvor. Koliko objelodanjivanja mogu
Hubbleovi i Weedovi izdrati? Izmeu njega, lorda Rogera i sir Fredericka nije
bilo nieg napismeno u pogledu tog sporazuma. Ako stvar izae na velika zvona,
to je znao, morat e svu krivnju uzeti na sebe da izbavi svoje poslodavce. Bio bi
dokrajen kad bi njih pokuao u to uvui. Osim toga preesto je obavljao tajne
poslove a da ne bi znao to bi Weed uinio kad bi ga odao.

Sjajna se pozlata runila s Maxwella Swana, a eljezo ispod nje pretvaralo u

prah. Bio se ve sukobio s mnogim fanaticima, spremnim da idu do krajnosti, no
jo ni s jednim koji je imao u pripremi takav protuudarac. O'Garvey se, inilo se,
upravo radovao mogunosti da sam sebe uniti, a spasi duu.
Kakva ga je to neobina pomisao uope dovela k O'Garveyju? Na kraju je
moda spasio tvornicu koulja i jedan dio industrije od propasti, ali je istodobno
irom otvorio vrata konkurenciji u Londonderryju.
Ako stvar izae na vidjelo, sablazan koja e izbiti prenijet e se i u
parlament i dovesti upravo do donoenja onih zakona koje je pokuavao sprijeiti.
Witherspoon & McNab bi neizostavno smjesta postali predmetom istrage.
Nije se smio upustiti u igru s O'Garveyjem, jer ljudi poput njega daju se sa
slau objesiti za svoje piljive male ideje. Swan, veliki manipulant, sam je sebi
namaknuo omu.
- Larkinova kovanica bit e ponovno izgraena i dobit e ugovor.
Zahtijevam da mi svi primjerci ovog majstorskog djela budu izrueni i da mi
zajamite da neete sastaviti ni jedno drugo.
- Uitak je, brigadiru Swan, s vama poslovati. Kevin nasadi eir.
Swan zapadne u nevieni bijes.
- Znate to se dogaa ljudima koji ne dre rije!
- Da, ini mi se da znam.
- Znate da ste proigrali ivot ako me izigrate.
- Znam.
- ini se da se trsite da ga odbacite, stoga vam obeajem da Larkin i neki
drugi vai prijatelji nee preivjeti dana ako ne odrite rije.
- Znam - proapta Kevin.
- A od sada se pobrinite da vai ljudi ostanu u Bogsideu, gdje im je i mjesto!
- Bojim se da me nee posluati. Zbogom, gospodine. Swanov bijes nesta
isto tako naglo kako ga je bio I spopao, i on se spusti u svoj stolac.
- O'Garvey - ree drhtavim glasom. - Zato?
- Zato? - ponovi Kevin. - Moj otac, kojeg nisam poznavao, slijedio je
O'Connella, naeg osloboditelja. Slijedio ga je s istim oboavanjem kao ja Parnella.
O'Connell i Parnell bili su ljudi mira i dostojanstva bez trunke nasilja. Nagrada im
je bio niz izdaja vaeg prljavog, laljivog parlamenta, koji ih je na kraju unitio.
Vidite, brigadiru, doao sam do spoznaje da sam cijelog ivota igrao unaprijed
dogovorenu igru jer sam je igrao na vaem popritu, po vaim pravilima. Ah, vi tu i
tamo malo ustupite kad poloaj postane teak, ali u pozadini svega uvijek je
britanska himbenost. Naposljetku e morati doi do ustanka. Tek sad mi je jasno da
e to biti jedini nain da vae proklete stranjice izbacimo iz Irske.
OSMO POGLAVLJE
Kad su stanovnici Ballyutoguea izdisali, inili su to jeei od boli, ali kad su
udisali, uzdisali su u nijemom olakanju. Blaeni otac Lynch podlegao je
iznenadnom sranom napadaju. Kad je njegova presvijetlost biskup Nugent, i sama

ve krhka, itala sveanu misu zadunicu, iskazivali su potresne vanjske znakove

svojeg bola. Poslije pogreba ovjeka koji je etiri desetljea bio njihov sveenik, sa
upe se digao veliki crni oblak i odletio preko Lough Foylea prema kotskoj.
Otac Cluny, koji je od kapelana unaprijeen u upnika, bio je neusporedivo
dobroudniji ovjek, a kako vie nije bilo oca Lyncha da ga podbada na sitniavu
tiraniju, vladao je blaeni mir.
Brigid Larkin bliila se svojem dvadesetom roendanu; a time ni njezin
dvadeset i prvi nije bio daleko, a od njega je za veinu neudanih djevojaka
poinjalo nelagodno doba. Kad je djevojka prekoraila tu granicu, bila je u
ozbiljnoj opasnosti da ostane usidjelica, a broj usidjelica u selu je rastao. Prestala
bi biti predmetom planova i utanaenja. Njezino utljivo rvanje s Finolom
poprimilo je oblike koji su svjedoili o larkinskoj tvrdokornosti i runoj navici da
ljudi ive zajedno a ne razgovaraju. Njezin odnos s Mylesom McCrackenom teglio
se od jednog alosnog sastanka do drugog. I dalje su se tajno sastajali, drali za
ruke i alili na svoju sudbinu, potom se rastajali neispunjeni i mrzovoljni.
Mylesu bi esto dozlogrdilo te je tad putao maha svojem bijesu, odbijao da
se sastane s Brigid ili prijetio da e otii iz Ballyutoguea i time zastraivao Brigid.
Njezina jedina mogunost da ga umiri sastojala se u tome da mu dopusti nekoliko
neobuzdanih trenutaka strasti, koje bi naglo prekinula kad bi dostigli prag najteeg
smrtnog grijeha. Poslije svakog takvog prizora slijedili su dani puni grinje savjesti
i razoaranja.
Brigid je postajala sve nervoznija, razdraljivija i spopadali su je napadaji
histerije. Finola je tvrdila da je to djelo vila koje su opsjele Brigid. Pomalo je i
Brigid u to povjerovala i poela sumnjati u svoje duevno zdravlje.
Doklegod je otac Lynch bio iv, previe se bojala ispovjediti grijehe to ih je
poinila s Mylesom. To je jo pogoravalo njezinu muku, i ona je bila meu onima
kojima je smru starog sveenika najvie odlanulo. Konano, pomislila je, mogu
otii ocu Clunyju.
Smiljeno je odabrala dan ispovijedi. Kad je stupila u crkvu sv. Kolumba i
vie se nije mogla okrenuti, drhtala je zato to je svoje grijehe sve do tada tajila.
Molila je da doista ne poludi, kako je to njezina majka pretpostavljala, i da se za
nju i Mylesa dogodi udo. Na kraju dugog popisa elja molila je da dobije snagu
da se odupre spolnom odnosu s Mylesom dok se ne budu mogli vjenati.
- O sveta djevice Marijo, majko Boja, moj ljubljeni aneo uvar i svi
blaeni aneli i sveci na nebu, molite za mene da se estito ispovjedim i od sada
ivim u potenju da mogu doi k vama u nebo i slaviti naeg ljubljenog Gospodina
za vijeke vjekova.
Oblivena suzama izmolila je dvaput molitvu pokajanja zato to je uvrijedila
Boga. Molila je dok nije pala u zanos i tako opsjednuta ula u ispovjedaoni^u te
tiho pokucala.
Vrataca se otvorie.
- Oprosti mi, oe, jer sam sagrijeila. Oe, molim te oprosti mi, jer ve tri
godine grijeim.
Tanak glas oca Clunyja lako se mogao prepoznati.

- To je ozbiljna stvar koju mi iznosi. U emu se sastoji tvoj grijeh, dijete

moje?
Poslije zdvojne utnje, u kojoj se Brigid bavila milju da pobjegne,
nakaljala se, prignula posve blizu vratacima i proaptala:
- Molim vas shvatite me, oe; sve svoje druge grijehe redovito sam
ispovijedala, sve kojih sam se mogla sjetiti.
- Razumijem, dijete moje.
- Oe - zastenjala je - oe...
- Da, dijete moje.
- Ah, oe - protisnula je - ve tri godine izmjenjujem s jednim mladiem
grene poglede i dodire. Mi... smo se ljubili... i grlili.
- Razumijem - odgovori glas strogo. - Jesi li to radila samo s jednim
mladiem?
- Naravno, samo s jednim!
- Kako si to esto radila?
- Prije dolaska ovamo nastojala sam se sjetiti. Vjerojatno sam se i stotinu
puta s njim sastala. Polovica od toga bili su sastanci na tajnim mjestima. Koliko se
sjeam, na svakom tajnom sastanku sam ga najmanje dvadeset puta poljubila.
- Trenutak, dijete moje. To bi bilo najmanje tisuu poljubaca.
- Najmanje - potvrdi Brigid raunicu oca Clunyja.
- Reci mi, dijete moje, jesu li bili jako strastveni?
- O da, jako. A ja sam mu ve dvije godine prije nego to sam ga poljubila
dobacivala grene poglede.
- Jesu li to svi tvoji grijesi?
- Pa... - glas joj je drhtao. - Nekoliko puta me milovao ... ne vie od dvadeset
ili trideset puta... i to samo kratko... i... i...ja sam njega milovala... jednom... dva, tri
puta.
- Je li to sve?
- esto sam greno mislila, tako esto da to uope ne mogu prebrojiti.
- Kad si posljednji put greno razmiljala o tom mladiu?
- Poteno reeno, ba - prije nego to sam dola na ispovijed.
U slijedeih pol sata Brigid je sve tono opisala -valjala se s njim u travi i u
sijenu, pritiskivala svoje tijelo o njegovo, to je bilo tako ugodno da mu je
dopustila da je dira po grudima i tri puta izmeu nogu, ali je uvijek bila odjevena.
Od smrti oca Lyncha sasluao je otac Cluny ve mnotvo zaostalih
priznanja. Mnoga su bila ozbiljnija od ovog, neka bezazlenija. Ve je razmiljao o
tome da podijeli opi oprost prije nego to polovici upe podijeli pokoru.
Naposljetku e jo od pustog moljenja zgnjiliti etva.
Prije nepuna dva dana sasluao je otac Cluny ispovijed jednog mladia koja
je tako oito pristajala ovoj to ju je upravo uo; znao je da je rije o Mylesu
McCrackenu i Brigid Larkin. Povezivanje razliitih ispovijedi sjajno ga je
zabavljalo. U svakom sluaju u ispovjedaonici ove upe jo neko vrijeme nee biti
dosadno.

Tomas Larkin je u svojoj kui bio sam, a na njivi se najvie oslanjao na

Brigid. Pribliavalo se novo stoljee, a s njim u stanovitoj mjeri nove nade, no
njega se to malo ticalo. Sinovi su mu otili, a prijatelji jedan za drugim zakopani na
groblju sv. Kolumba. Toliki mladi ljudi su iselili i toliki od starih se umorili od
ivota. Ali smrt je posizala dalje, nije otimala samo ljude. Njezin vonj proimao je
cijelo selo, ak i cijelu zemlju, jer i zemlja je bila stara i izmodena kao i oni.
Tijekom dana Tomas se valjda stotinu puta osvrtao na polja kao da je
oekivao da e se na putu to vodi gore pojaviti Conor ili barem Liam. ivio je od
sjeanja na Conorovu ruku u svojoj, na Conorove radosne oi upravljene u njega s
puno ljubavi i potovanja. Koraao je sve sporije. Provodio je sve vie vremena u
parnoj kupelji da otjera reumatine muke, od kojih su mu se ukoile ruke i
neprestano ga boljela lea.
Jednog dana preleti tresetitem apat kao da je prisutan uljez. Premda bi se
za oca Clunyja jedva moglo rei da je uljez, dolazio je na tresetite samo kad se
zbila nesrea. Prolazio je mimo rezaa dok nije naao Tomasa, koji se uspravi,
odloi lopatu i sa sveenikom poe k skupini patuljastih hrastova, odakle ih ostali
nisu mogli uti.
- Hvala vam to ste doli, oe Cluny.
- ini mi se da je prikladno rei kako je brdo dolo k Muhamedu.
Tomas se nasmije. Otkako je otac Lynch preminuo, sveenik je sazreo u
samostalnu linost i postao prilino ugodan ovjek.
- Moja prisutnost ovdje s tobom izazvala je svakovrsna nagaanja, a i sam
sam ve pomalo radoznao, Tomase.
- Da - ree Tomas. - Ne bih htio da se ini kako nemam potovanja..., ali
mislim da ne bi bilo posve pravo kad bih ja doao u crkvu, a osim toga danas je
sjajan dan za etnju.
- Ovdje smo oito na neutralnom tlu - sloi se pop.
- Dakle znate, oe, htio bih naprosto s vama popriati. Ne mislim se
ispovjediti, ali treba mi savjet, a drim da ste vi pogodan ovjek za to.
Otac Cluny kimne pun unutarnje radosti, jer je znao da je to za Tomasa
Larkina divovski korak, te sam sebe jo jednom podsjeti na to da ne djeluje
licemjerno.
- Radi se o slijedeem, oe. Ja sam stvari prokleto pokvario. - Thomas
oblizne usne i uzdahne na irski nain. - Htio bih neto popraviti prije, dakle, prije
nego to doe moje vrijeme.
- to popraviti, Tomase? Larkinove se oi ovlae.
- Mislim da sam ak i ja doao u meuvremenu do spoznaje da se Conor
nee vratiti. Prolo je vrijeme da sam sebe zavaravam. Treba neto promijeniti.
Vidite, umijeao sam se u ivot svojih sinova, i to je urodilo strahotom. To to vam
elim sada rei mora ostati strogom tajnom.
- Moe se pouzdati u to, Tomase.
- esto imam vrtoglavicu. I napadaje kad gotovo nita ne vidim. Uspio sam
to zatajiti pred Finolom i Fergusom O'Neillom.
- Ne misli da bi trebao potraiti dra Cruikshanka?

- Ah, to nije tako vano. to se sa mnom mora dogoditi, dogodit e se.

Vano je da se isprave greke. elim da se Liam vrati kui i da on dobije zemlju.
Biste li mu u moje ime napisali pismo?
Otac Cluny se nespretno podie, jer je bio teak ovjek, nespretan i slab.
Promatrao je Tomasa koji je i dalje zurio u zemlju.
- A to e biti s Brigid? - upita sveenik.
- Radim sve to i zbog nje - odgovori Tomas. - Finola e me jamano
nadivjeti, a ona tog mladog McCrackena nikad nee prihvatiti. No ako se Liam
vrati i preuzme imanje, morat e Brigid odbaciti nade da e ga naslijediti. Pritedio
sam nekoliko funti, a Conoru dobro ide u Derryju. Zajedniki bismo morali smoi
toliko da Brigid i njezinom momku platimo put preko oceana, da se mogu uzeti i
otii odavde.
Otac Cluny se trudio da slijedi zamisao. Zvualo je jednostavno, a ipak...
- Ne znam, Tomase. To je smion plan. Toliko toga moe zapeti.
- A to da drugo uinim, oe?
Sveenik nije bio ba dosjetljiv ovjek i tako ne uzmogne predloiti nita
bolje.
- Napisat u za tebe pismo Liamu. Nee koditi, a moda e ak ispasti kako
valja.
- To je lijepo od vas. Volio bih biti tamo u Novom Zelandu kad mu njegov
sveenik bude itao pismo. Bit e sretan.
Tomas nesigurno ustane i u tom trenutku spozna otac Cluny koliko se
njegovo stanje pogoralo, kako se pred njegovim oima postarao. Tomas umorno
pogleda stazu koja je vodila gore k tresetitu, k lopatama to su vjeno ekale.
Neprestano se uvjeravao da e nekako izdrati dok se Liam ne vrati kui, tad e se
moda moi malo odmoriti.
- Htio bih pokuati da se zbliim i s Daryjem - ree Tomas. - Vi ga vidite
mnogo ee nego ja. On je dobar deko, znate, usprkos nekim problemima u
njegovom odgoju. Jasno mi je sad da e postati dobar, vrlo dobar sveenik.
To neoekivano priznavanje Crkve udilo je oca Clunyja, koji je Tomasa
promatrao sumnjiavo. Tomas je htio jo neto rei, no zapne, i obojica su stajala
zbunjeno utei. Naposljetku Tomas svojom odlukom prekine utnju.
- Ima jo neto - ree. - Sjetio sam se toga dok smo govorili o Daryju. Ne
znam kako da vam to kaem, oe, ali ako se sa mnom neto dogodi... pa, pokuat
u to rei drukije. Finola je morala svoj ivot dijeliti sa mnom, i premda ve dugo
meu nama nije ba sve u redu, neko smo se divlje i jako voljeli. Najmanje to
mogu uiniti za tu enu koja je dijelila moj krevet jest da potraim oprost. Uradit
u to zbog njezinog duevnog mira. Dakle da znate, ako obolim, moete to obaviti
smjesta.
- Tomase Larkine, ti mi ne govori istinu.
- Ne, ne, to je cijela istina - uvjeravao je Tomas.
- Nema drugih razloga da trai oprost?
- Pa, elio bih biti pokopan uz Kiltyja.
- ao mi je, Tomase, u takvu se pogodbu ne uputam.

- Sluajte, oe, vi ste sveenik. Dunost vam je da mi podijelite oprost.

- Ja u ti ga dati, ali ovdje i sada, i ti e ostatak svojeg ivota marljivo
dolaziti u crkvu.
- Ah, oe Cluny, svi ste vi jednaki. Nemojte pokuavati od mene stvoriti
uzor.
- Zna da to ne bih uinio.
- Zato mi onda ne date oprost neposredno prije pomasti?
- Prvo, nisi mi rekao svu istinu zato trai oprost. A drugo, neu da Conor
na mene onako bjesni kao to si ti bjesnio na oca Lyncha na Kiltyjevu pogrebu.
Tomas poee bradu i zaguna.
- Shvaam to mislite.
- Dakle dobro. Od sada e redovito dolaziti na misu. Neu da mi upljani
iza lea apu kako sam te na smrtnoj postelji primorao.
- Da, da. Shvaam. Ja u o svemu jo promisliti.
- Svakako, nema urbe. Dakle, ako veeras doe k meni, napisat emo
pismo Liamu.
DEVETO POGLAVLJE
Conor je onesvijeten tresnuo o tle. Dok je Cooey Quinn utrao uz bolniare
s nosilima na igralite, uzbuenje gedalaca bilo je na vrhuncu. Pet zadahtalih
bolniara podigoe Conora i poprijeko bacie na nosila, tako isluena da su se
smjesta polomila i Conor tresne na zemlju. Prema Cooeyjevim uzbuenim
uputama, bolniari zgrabe Conora za ruke i noge i odnesu ga izvan linije.
Mick McGrath, koji je bio upleten u sudar, puzao je na rukama i koljenima,
stenjui. Dva igraa ga zgrabe ispod pazuha, odvuku s polja i ispuste pokraj
Conora. Mick pokua ustati, no srui se licem u prainu.
- Nastavi igru! - povie linijski sudac nadglasavajui ope uzbuenje.
- Za majku Boju! - urlao je Cooey, gurajui svojim najboljim igraima
naizmjence pod nos miriljivu sol.
- Probudite se, momci! Probudite se radi Cooeyja, hajde! Prokletstvo,
maknite se svi odavde, dajte mjesta!
Mick s mukom rasklopi oi i zaokrui glavom u kojoj je tutnjilo, da bi je
razbistrio. Cooey ga pljusne.
- Tko sam ja? - upitao je.
- Pucaaaj! - povie Mick. - Pucaaaj!
Od tutnjave nogu zadrhti zemlja kad se igra premjestila opasno blizu
ozlijeenim igraima. Cooey stane ispred njih, zamae uzrujano rukama da jo ne
pregaze njegove deke. Igrai odjure u drugom smjeru.
Mick se polagano pribirao, staklenih oiju. Trudio se da okupi krv u ustima,
ispljune je zajedno s jednim zubom, zatim se zagleda u Conora i postupno shvati
to se odigralo.
Uskoroje i Conor reagirao na miriljivu sol. Oslonio se na laktove. Obojici
izlie u lice vedro vode. Cooey je skakao na aut-liniji amo-tamo, prijetio akom

funkcionarima, urlao svojoj oslabljeloj momadi, proklinjao protivnika, zatim se

vratio Conoru i Micku preklinjajui.
Poslije nekog vremena Conor se uspravio i jo pravodobno povukao Micka
za dres uvis da vide kako su Strabane Eagles Bogsiderima dali isti gol i preli u
vodstvo. Doktora Aloysinsa Malonea provedoe kroz guvu. On na vrhovima
prstiju zaviri u oi Conoru a potom Micku, postavi im nekoliko pitanja, na primjer,
protiv koga igraju, kako im se zovu braa i sestre, a kako suigrai te na kraju
pitanja iz katekizma. U meuvremenu je kvrga na Conorovoj glavi natekla kao
jaje, a oko se smanjilo u prorez. U odsutnosti glavnih igraa Bogsidera Strabane
prijee u estoki napad.
- Hej, Mick - ree Conor - to kae?
Mick se osmijehne, a krv mu je trcnula iz usta. Obojica otkaskaju natrag na
igralite, a gledaoci zaurlaju kao poludjeli. Cooey je plakao od sree i istodobno
vikao neka se uvaju. Bogsideri se ohrabrie i okupie, ali susret zavri nerijeeno.
Bar Nicka Blaneyja vie je podsjeao na klaonicu nego na krmu. Sportai i
igrai bili su raspoloeni i pozdravljali se meusobno prije GAU banketa u
proslavu finala momadi iz Derryja.
Cooey Quinn se poslui laktima da prodre do Conora i Micka vodei za
sobom nekog otmjenog gospodina. Cooey je bio smrknut kao da ga je potraila
vila smrti.
- Ovo je Derek Crawford - ree nesretno. - eli s vama razgovarati.
Kico je bio snaan ovjek, kvrgavih ruku, a po tragovima na licu moglo se
zakljuiti da se prije i sam bavio nekim borbenim sportom.
- Moemo li otii nekamo gdje emo biti sami? - upitao je.
Probili su se polagano iz Blaneyjevog lokala, pri emu su igrae uvijek
iznova tapali po leima, i poli niz ulicu do Conorove nanovo izgraene
kovanice. Conor otpusti nonog straara i prione lijeiti Mickova nateena usta.
Derek Crawford se osvrne po radionici i osloni nogu na jedan niski nakovanj.
- Sjajna igra - ree. - Da li vam je Cooey rekao tko sam?
- Nije.
- Derek je menader East Belfast Boilermakersa - ree Cooey.
Spominjanje najbolje ulsterske ragbijake momadi postiglo je eljeno
djelovanje. Bio je to klub Weedovih brodogradilita i eliana, jedina
profesionalna momad u Irskoj, gotovo toliko slavna kao i sam nacionalni tim.
- Odmah u prijei na stvar, momci - ree Derek Crawford.
- Ja sam na proputovanju kroz pokrajinu u potrazi za novim talentima. Ve
imamo pod ugovorom tri igraa iz nacionalne momadi, iz momadi koja je
pobjedom nad kotskom, Engleskom i Walesom preotela za Irsku majstorstvo od
Velike Britanije. Nepotrebno je rei da Amaterski savez zbog toga vie i bjesni, a
isto je nepotrebno rei kakvu emo momad na taj nain idue sezone poslati na
teren. Pozivam obojicu gospode na pokusnu utakmicu u Belfast. Kladim se da
obojica mogu izboriti mjesto u momadi.
- Sveta majko Boja - promrmlja Mick kroz nateene usne.
- Mi nismo ragbijai - ree Conor.

- Svatko tko umije igrati gelski, mi to zovemo, enjak*( Engleski gaelic

(gelski) i garlic (enjak) u izgovoru su vrlo slini.) - Crawford uuti ekajui smijeh moe nauiti i ragbi. Imamo klub juniora, vie-manje amaterski, ali vi imate sve
uvjete da jo prije kraja sezone igrate u momadi Boilera.
- Sveta majko Boja - ponovi Mick.
Derek Crawford slikao im je zapanjujuu sliku. Neizostavno e dobiti posao
u brodogradilitu, uz najmanje funtu plae tjedno, i jo deset ilinga (ispod stola)
po utakmici dok igraju u juniorima. Kad kasnije prijeu u prvu momad, dobivat
e funtu po utakmici i premije za pobjedu.
Mick, kojem se glava od sudara nije jo oporavila, gotovo je pao od
velikodune ponude u nesvijest. Crawford bez stanke nastavi sa svojim
hvalospjevima, kujui u zvijezde odlunost sir Fredericka da ima najbolji klub na
svijetu. Na kraju je jo uslijedio oduevljeni opis godinje turneje momadi po
srednoj Engleskoj... u privatnom vagonu ekspresnog vlaka Red Hand. Conor je
utio. Covey je bio potpuno uniten.
- Ah, to je sjajna ponuda - ree Mick.
- Da, a to je s katolicima u brodogradilitu? - dobaci Conor otresito.
- Kad se radi o Boilermakersima, postoji samo jedna vjera: pobijediti.
Gotovo polovica naih momaka su katolici. Ja osobno nita ne polaem na to
posrano sektatvo, i dokle god ste u momadi, imat ete pristojan posao i nee biti
nikakvih problema u brodogradilitu. Osim toga, ako nekoliko godina dobro igrate,
budunost vam je osigurana. Sir Frederick daje mojim momcima uvijek
velikodunu otpremninu.
Conor epa Micka za rukav prije nego to je stigao dati pristanak.
- Moramo jo o tome razgovarati s Cooeyjem - ree.
- Svakako, deki. Bit u do sutra ujutro u Donegal Houseu. Nemojte, za ime
svega, dopustiti da vam ta sjajna prilika izmakne. Bila bi to uasna pogreka.
Na banketu u sveanoj dvorani Celtic Halla dva igraa Strabane Eagles i
Mick i Conor od Bogsidera bili su izabrani u momad grofovije Derry, koja e
igrati u prvenstvu Irske. Bacanjem pismo-glava odlueno je o treneru: izbor pade
na Cooeyja Quinna, a njegov suparnik bude imenovan pomonikom. Dok su ostali
igrai bili u najboljem raspoloenju, kako se pristoji na slavlju obiju momadi
grofovije Derry, Mick i Cooey su sjedili kao da su im sve lae potonule. Mrano su
utjeli i izmjenjivali natmurene poglede sve dok se dvorana nije ispraznila, jer je
uskoro polazio zadnji vlak za Strabane, pa je ostalo samo nekoliko ljudi.
Conor kimne ocu Patu koji zatvori vrata kad se i posljednji pivopija udaljio.
Mick htjede umai, ali ga sprijeie.
- Neu ostati niti govoriti dokle god se Cooey prema meni odnosi kao prema
kakvom podlom izdajniku.
- Upravo to i jesi - odvrati Cooey. - Zar moda nisi uo veeranje govore ili
rijei oca Pata o znaenju naih igara? Ogledaj se malo po ovoj dvorani, Mick
McGrath, pogledaj, molim te, slike na zidu. To znai, ovjee, da mi nae igre u
naoj vlastitoj zemlji igramo i ne idemo van da igramo britanske jebene igre...
oprostite mi na tim rijeima, oe, ali ja sam potpuno uniten.

- Glupost! - ree Mick.

- Glupost, tako? Zar nije dovoljno zlo da vrijea ideale na kojima je
utemeljen GAU? Ne, ti mora kidnuti od svojih drugova kad imamo ansu da
osvojimo prvenstvo Irske! To je gola izdaja, i ti to zna.
- Razbit u ti glavu! - protisne Mick kroz nateene usnice.
- Polako, polako - ree otac Pat. - To je bilo malo preotro, Cooey.
- Mislite? Trebali ste uti tog slatkorjeivog Dereka Crawforda. On je
vrbovao i ona dva igraa Strabane Eaglesa i bogzna koliko iz momadi grofovije.
Govno je njemu stalo do nas, oprostite oe. Molio sam ga da svoje ogledne
utakmice odgodi dok ne odigramo finalne susrete, no mislite da bi on to uinio? On
naveliko obeaje i nudi zaposlenja koja nikad neete vidjeti.
- Provjerio sam njegove tvrdnje, Cooey - ree otac Pat. - Oni su
profesionalna momad i ne mogu zimi odravati pokusne utakmice, to je jasno. On
ne bi dao Micku povratnu kartu za Belfast da ne misli ozbiljno.
- Karte ga nita ne stoje. eljeznica pripada njegovu efu.
- uti, Cooey! - ree otac Pat otro. - to ti misli, Conore?
- Mene se to ne tie, ja ne mogu iz Derryja - ree Conor.
- Hvala Bogu da postoji netko tko je jo lojalan -primijeti Cooey.
- To nema veze s lojalnou - ree Conor. - Imam radionicu, ne mogu otii.
- A to je sa mnom? - upita Mick moleivo. Conor slegne ramenima.
- Hajde, Conore, odgovori mu - ree sveenik.
- Zamiljao sam da e Mick za godinu-dvije postati poslovoa u kovanici,
ali kad bih s njim govorio u etiri oka, rekao bih mu da radije ode odavde. Mislim
da bi trebao otii, Mick. Ako se ne uspije kvalificirati za Boilermakerse, moe se
uvijek vratiti k meni.
Cooey Quinn problijedi. Zbijenom, krivonogom Cooevju bilo je trideset i
sedam i proao je dob kad se ovjek zanosi sanjama. Njemu u njegovo najbolje
vrijeme ne bi nitko bio ponudio pokusnu utakmicu kod Boilermakersa. Gelski
nogomet? Igra za siromane deke na kamenitim, korovom obratenim terenima za
aku penija. Krma puna dojueranjih junaka koji neumorno piju. Cooey e i dalje
razvoziti bave piva, a njegova ena i djeca rintat e u tvornici koulja dok ne isele
ili ne umru. A ipak su Bogsidersi bili sve ime se ponosio. Ne, jedino to je imao u
ivotu. On, Cooey Quinn, otkrio je Micka i Conora i od njih napravio igrae. On
im je dao njihov irski identitet, koji su, ini se, ve pri prvoj ponudi nekog tuinca
bili spremni odbaciti.
- Kako to, oe Pat - zareao je Cooey - da svaki put kad u Derrvju imamo
ovjeka koji neto vrijedi taj odavde ode?
- Jer u Derryju ovjek u najboljem sluaju moe stii gornju razinu
stagnacije.
Cooeyja je sve to porazilo, a Mick McGrathu, bilo je to s jedne strane
smijeno zbog njegovih o usta, ali vie od svega alosno, jer je suze prolijevao ,
snaan mladi koji je malo kad plakao. Conor ga pokua utjeiti, ali ga Mick
odgurne, okrene lice zidu i udarae akom o nj.
- Gledaj to si postigao, Cooey! - otrese se Conor. Mick se naglo okrene.

- Pogledajte me, k vragu! Uskoro e mi biti trideset, a dok Conor nije

otvorio kovanicu, radio sam za cijela ivota samo dvije godine. Zaboga, moram
barem pokuati. Ti nema pravo da me uvjerava da sam podli izdajnik.
- Cooey Quinn - ree otac Pat - ovdje se slama dovoljno snova. Ne smije
ovjeka koji ima izgleda na uspjeh prijeiti da doivi jedan sunan dan.
- to je s mojim snovima, oe? - upita Cooey. Osvrnuo se i promotrio
fotografije sirovih igraa. Za trenutak vidio je sebe na jednoj snimci, kao to je
esto inio kad je sjedei na kolima slijedio svoje misli. Tu je bio, njegova
fotografija visila je na zidu, vea od svih ostalih, a kraj nje uramljen izvjetaj o
njegovom junakom djelu. COOEY QUINN, objavljivao je naslov belfastskog
Telegrapha,
SLAVNO
LIJEVO
KRILO
BOILER-MAKERSA
VLASTORUNO S TRI POGOTKA POBIJEDIO BRIGHOUSE RANGERSE.
PRODOR NAJSLAVNIJEG RAGBIJAA IRSKE! COOEYJA QUINNA
POZDRAVLJAJU TISUE! COOEY QUINN, IME KOJE E UI U ANALE!
Priao je Micku s lea i bocnuo ga u rebra.
- Kako je Conor ve rekao, ovdje si uvijek dobrodoao. Naprijed, Mick,
hajdmo prijeko u Donegal House da porazgovorimo s tim Crawfordom.
Otac Pat i Conor krenue automatski prema gostionici Nicka Blaneyja,
borei se protiv otrog vjetra.
- A ti, Conore?
- Ne znam, oe. Nee se na ovom zavriti, zar ne?
- Bogside nam prije ili kasnije namee svoju volju, ali i on pripada Irskoj.
Moda je on Irska.
Odlazili su jedan za drugim svi momci koji su imali imalo petlje, jer se nisu
htjeli zadovoljiti gornjom razinom stagnacije. Pisma Seamusa O'Neilla bila su
kanali u ogledni svijet. Izazivala su ga. Nastojao je sauvati poziciju, koju je
stekao, ali su ga vanjske okolnosti u tome ometale. Redovi napola ruevnih
straara, prljave ulice,uzaludan trud da ne propadnu, oaj koji je zagoravao
ivotni polet. Njegov vlastiti uspjeh ga je titio, a svaki novi dokaz tog uspjeha
samo je jo vie dodavao teini mlinskog kamena.
Mick e dobiti priliku i moda se vratiti dovoljno slavan da se doivotno
suna u tom sjaju. Je li Derry doista cijela Irska? Je li on kraj puta?
Stao je na asak i zurio u kovanicu, u novu graevinu od cigle podignutu
munim radom.
- Jesi li to ti, Conore? - povie uenik koji je bio na strai.
- Da.
- Dobro je da si doao.
Kad je uao, pritri mu sestra i zagrli ga.
- Mora k ocu! - povie u plau.
DESETO POGLAVLJE
Ne samo da je Ballvutogue bio malen, ve su s njega otpali svi tragovi
protekle ljepote. Selo je preko noi osijedjelo, traljavo od starosti. ak je i

protestantski dio sa svojim velikim seljakim gospodarstvima odavao znakove

propadanja.
Conor Larkin uspinjao se polagano od seoskog trga stazom svojega
djetinjstva - poraen time koliko ga je sjeanje varalo. Kapci na nacionalnoj koli
bili su zatvoreni. Kovanica gospodina Lambea nije bila vea od treine njegove
vlastite, puna nespretno izraenih alata, a vodio ju je doljak s druge morske obale.
Vjeala su polagano umirala. Doley McClusky se toliko postarao da je Conora
neko vrijeme ispitljivo mjerio prije nego to ga je prepoznao.
Brigid je zahtijevala da Conor prvo svrati k ocu Clunyju. Sveenik mu ree
neka se spremi na drastinu promjenu na svom ocu i zatim izvadi jedno pismo.
- Ovo je dolo kao odgovor na pismo to sam prole godine napisao za
Tomasa. Kao to vidi, potrajalo je nekoliko mjeseci dok nije stigao odgovor.
Nekoliko dana nakon to sam mu to proitao naprosto se sruio na polju.
Kad je Conor rasklopio pismo, otac Cluny napusti sobu.
Christchurch, Novi Zeland 3. svibnja 1898
Tata.
Potrajalo je neto vremena dok sam mogao odgovoriti na Tvoje pismo koje
je stiglo prije vie mjeseci, jer najblii sveenik ivi u Christchurchu, a to je daleko
od mog mjesta stanovanja. Sveenik koji pie ovo pismo zove se otac Gionelli,
Talijan je, ali katolik, i moli te da ga ispria zbog njegovog manjkavog engleskog.
Odradio sam svoje putovanje na jednom velikom ranu nedaleko od
Dunedina. Mislio sam da u tamo morati ostati dvije godine, ali Conor mi je
poslao novaca i tako sam kartu brzo otplatio. Poeo sam odmah tedjeti. Ovdje su
uvjeti drukiji, jer vlada trai dobre farmere i dobiva se zajam da moe po niskoj
cijeni kupiti zemlju. Kaem ti, drukije je nego kod kue. To ne vjeruje, je li ?
Ovdje ne samo da nema zemljoposjednika ili agenata nego nitko osim irskih
doseljenika nije nikad uo za zelenae. Ljudi su ovdje veinom Englezi, ali se ne
ponaaju kao takvi, jer su doista ljubezni. ak se i s crnim uroenicima dobro
slau.
Potkraj prole godine uspio sam djelomice prikupiti novac za zemlju a za
ostatak sam dobio, zajam. Znam da nee vjerovati, ali imam dvjesto etrdeset
hektara i gotovo tisuu ovaca. Uspio sam sagraditi malu kuu, plaati otplatu i
samo za osam godina bit u jedini vlasnik svoje farme.
Ponekad me kraj podsjea na Inishowen jer je tako zelen, ali zemlja je bolja
i nema toliko ljudi. Nekih dvadeset i pet kilometara od mene stanuje jedna
katolika obitelj. Englezi, ali dobri katolici, a imaju ker imenom Mildred.
Udvarao sam joj se i porazgovarao s obitelji. Vjenat emo se im obavimo
strienje ovaca. udno je to: jer sad je svibanj, a poinje zima - ovdje je to
obrnuto. Mildred je kolovana u jednom samostanu u Aucklandu, i kad se uzmemo,
pisat e ee u moje ime.
Bio bih najradije zaplakao kad sam primio tvoje pismo. Tako sam ti
zahvalan to si mi htio dati imanje, ali ne elim vie otii iz Novog Zelanda.

Reci mami da svake veeri molim krunicu i veernju, a kad se oenim s

Mildred, imat emo katoliki dom - dakle zbog toga ne mora brinuti. Pozdravi mi
sve moje stare prijatelje. Poseban pozdrav aljem Brigid i Daryju. Conoru sam
otplatio jedan dio novca i ponovno u poslati poslije strienja. Prilazem neto
novca za tebe. Moe ga na poti promijeniti za irski novac.
Tvoj sin Liam.
Tomas je leao u dubokom snu. Premda je Conor bio spreman na najgore,
ipak ga je zgranulo ono to je ugledao. Oprezno je poljubio oca.
Finolin stari neoenjeni brati, Rinty Doyle, primljen je na imanje kao
nadniar te je spavao u staji. Rinty je malo govorio, svima se uklanjao s puta i kao
da je bio utjelovljenje doma koji se rui. Osedlao je konja za Conora da ode u
mjesto po dra Cruikshanka.
eerna bolest, rekao je lijenik. Laboratorijski nalazi bili su ozbiljni.
Bolesnikovo stanje izgledalo je bezizlazno, jer nije bilo lijeka koji bi poremeenu
izmjenu tvari to je unitavala tijelo promijenio. Koliko je lijenik uspio ustanoviti,
Tomas je obolio prije najmanje godinu dana, i bilo je pravo udo to jo nije pao u
smrtonosnu komu.
Moglo bi se Tomasa jo godinama odravati na ivotu, ali bi ga za to trebalo
prevesti u bolnicu u Derry i drati ga na tono propisanoj dijeti. Hvala Bogu,
pomislio je Conor, on i Liam raspolau s dovoljno novaca da to omogue.
- Morate znati - ree Cruikshank - ta je bolest zapravo neizljeiva, a bolesnik
vrlo prijemljiv na infekcije, kojima se tijelo ne moe oduprijeti. Za sada tvrdoglavo
odbija da ode od kue.
- to e se dogoditi? - upita Conor.
- Postoji opasnost da oslijepi, izgubi koji ud, da oboli srce ili bubrezi. Tomas
Larkin ne smije tako umrijeti. Nagovorite ga da ide u Derry.
- Uinit u to budem mogao - obea Conor.
Rinty Doyle skuha lonac aja, dok je Conor sjedio uz oca. Rinty je bio miran
sitan ovjek, spreman da radi za hranu i leaj. Bio je proao pedesetu, a jo je bio
dovoljno snaan da obavi prilino svakodnevnog posla i da zajedno s Brigid i
Finolom odri gospodarstvo. Fergus i ostali seljaci brinuli su se da Tomasova polja
budu obraena.
Kad se Tomas pomakao, Rinty tiho izae. Tomas zamrmlja u snu. Conor
otkrije pokriva jer se otac oznojio. Njegove omravjele ruke bile su pune ireva i
osipa, dah mu je vonjao na aceton.
- Conor?
- Da, oe.
- Jesi li to doista ti ili opet sanjam?
- Ja sam ovdje, tata.
- Oi su mi slabe. Daj mi ruku.
Nekad snaan stisak sad je bio slabaan. Tomas prstima opipa Conorovo
lice.
- Kako je u Derryju?

Meni je dobro.
- Jesi li ve uo za pismo to mi ga je poslao Liam?
- Da.
- Dvjesto etrdeset hektara ima, momak. Pa to je gotovo imanje kakvog
baruna. Zar ovjek ne bi trebao od radosti zapjevati? A ti si doista dobar brat kad si
mu poslao novac... Neprestano eam. Bi li bio tako dobar?
Conor pomogne ocu da sjedne i podupre ga. Tomas je od napora pri gutanju
podrigivao.
- To je od bolesti. Moja crijeva ve su posve zarala od tolike vode koju
popijem. - Tomas prikupi snage, silio se da vidi i da se smjeka. - Vjerojatno zna
da je Finola uzela u kuu Rintvja Doylea.
- Da.
- Dobar je to stari momak, ali nisam mogao zamisliti da bi muko eljade
bilo spremno da mu ena zapovijeda i da do kraja ivota spava u staji. Ah, ta to to
priam. Pogledaj mene. Preivio sam veliku glad, da bih pokleknuo pred enskom
boleu.
- Samo naprijed, tata! U novom stoljeu oni e suiti sijeno, a ti e ih
promatrati.
Ako budem htio, rekoe njegove oi sinu. Popio je jo malo i onda nastavio
sa svojim mislima.
- Prije nego to me skrhala bolest vidio sam na polju neto strano. U
Ballvutogueu su ljudi njegova gospodstva iskuavali jedan parni stroj. Moe li
zamisliti da parni stroj ore zemlju? Obavljao je posao dvadesetorice, a rekoe da e
moi raditi i druge poslove.
- Nee nikad doivjeti da stroj ogrne krumpir - umirivao ga je Conor.
- Da, ali stroj koji obavlja ljudski posao! Moda upravo u pravo vrijeme
odlazim s ovog svijeta. to to zapravo znai?
- To ti ne mogu rei - laga Conor, koji je s Andrewom Ingramom satima o
tome raspravljao.
- Mislim da znam - proapta Tomas. - S vremenom e nam doi kraj.
- Kako to ovjek moe rei?
- Kako ovjek moe neto drugo rei? - odgovori Tomas. - Kad jedan stroj
obavlja posao dvadesetorice, tad devetnaestorica moraju napustiti zemlju i odseliti
u grad. Oni koji odu u grad nee sami proizvoditi sukno, graditi svoje kue ili sijati
hranu. Morat e sve kupiti i zato raditi u tvornicama za drugim strojevima koji
proizvode stvari to oni moraju kupiti. alosno je, ali strojevi na selu za nas su
mrtvaka zvona. Nestat e svega za to smo se borili. Stroj e postii ono to glad i
Britanci nisu uspjeli zajedno. A gradovi e biti vei, runiji i prljaviji.
- Previe govori, tata. Izmorit e se.
- Tri sam godine ekao da govorim, a ako budem jo ekao, morat u to
obaviti na nebu. Conore, moram ti rei neto jako vano.
- to, tata?
- Otac Cluny je poboan ovjek i inae u redu. Postao je uz Fergusa mojim
najboljim prijateljem... Conore... Conore... zatraio sam oprost.

- Doista, oe? Jesi li siguran?

- Da. Na kraju ivotnog puta gledamo drukije na sve. Conor se osvrne po
maloj spavaonici u kojoj se rodio on i njegova braa. Otvorio je prozor da pusti
unutra svjeeg zraka, a novi ipkasti zastori, koje je Finola objesila, zaleprae u
sobu.
- Zato, tata?
- Nisam ocu Clunyju rekao cijelu istinu - objasni Tomas. - On mora poslije
moje smrti ivjeti dalje, i ja ga nisam htio jo vie opteretiti.
- Zato, tata?
- Duan sam to svojim susjedima. Zajedno smo doli na svijet i zajedno smo
ivjeli. Bilo je i malo radosti, no za one koji su ostali jedno razoaranje za drugim.
Svi oni umiru. Ako im sad mogu pokazati da sam pronaao put k Bogu, ostavljam
im batinu, neto za to se mogu prihvatiti. Moda e im to malo olakati da izdre
do kraja... Ne mogu ih ostaviti same, bez nade...
- Razumijem te, tata, ali sluaj me, nee ti tako brzo od nas. Kunem ti se.
- lan Cruikshank je fin ovjek, doista fin ovjek, ali ne umije vjeto lagati. A
kad smo ve pri tome, neu u bolnicu u Derry, hvala lijepo.
- Ali ti mora.
- Ne idem ni u kakvu bolnicu u Derry, hvala, ne. Conor ga uzme za ruku.
- Ne znam to ti je Cruikshank rekao. Ti nisi bolestan kako misli. Tebi je
jo gore.
- Zaboga, deko, zar misli da ne znam kako je sa mnom?
- Onda nemoj dizati toliko praine oko toga! Bit u uz tebe u Derrvju i
dolaziti svakog dana.
- To bi svakako bilo privlano.
- Dakle, doi e?
- Ah, Conore, kako moe eljeti, da tvoj otac ode u mrani bolniki
zatvor?! Ne mogu napustiti svoju zemlju ni svoje prijatelje.
- Ne, prokletstvo, sasluaj me. Ako ne doe u Derry, zna li kako e to
svriti? Propast e, tvoje oi, tvoji noni prsti, tvoje ake, tvoje srce. eli li to? Conor je tako drhtao da je izgubio dah i glas ga je izdao. - Neu da to doivim!
Tomas isprui ruku prema njemu i opet se osmijehne.
- Pogledaj ga, tri naokolo poput kokoke koja je upravo snijela jaje. Zna da
ne mogu otii. Ti to zna, zar ne, deko?
- Da - ree Conor plaui - znam.
- Onda je stvar svrena. Moe li neko vrijeme ostati ovdje?
- Mogu, oe.
Tomas ne ree vie nita. Smirio se. Iz strogih naputaka dra Cruikshanka
znao je da bi za njega bilo pogubno kad bi pio alkohol. Pao bi u komu iz koje nema
povratka u ivot. Tomas je za takvu mogunost sakrio pod strunjau pola litre
viskija. Odluio je primiti oprost i tad se otrovati, jer samoubojstvo je bilo teak
grijeh. Vjerojatno e dugo ostati u istilitu, tamo e tada moi razluiti stvari i
braniti svoje stanovite. Ali za sada se time nije morao baviti, jer Conor je bio uz
njega i tu e ostati.

Dani su prolazili. Conor i Dary bdjeli su uz Tomasa i za tih dugih sati Conor
je priao svojem bratu oev i djedov ivotopis. Dary je odavno shvatio zato je
izmeu njega i oca takav jaz, no usprkos tome volio je Tomasa i uvijek je vjerovao
da je on sam tome kriv. Sad se ljubav i snana obiteljska povezanost, koja je ranije
Larkinove inila neranjivima, ponovno probudila.
Isprva je Tomasov oprost rastuio Conora, no zatim se primirio. Bio je s
ocem Patom vrlo prisan i upoznao je drugu vrst sveenika, sveenike u Bogsideu,
sveenike koji su tajno djelovali u Gelskom savezu. Njegova mrnja prema Crkvi
uglavnom se ublaila. Otac Cluny, uvijek pri ruci Tomasu i spreman da ga utjei,
pridonio je atmosferi poputanja. Naposljetku se Conor pomirio s oevom eljom,
no sebi je prisegnuo da on to nikad nee uiniti.
Ubrzo je uoio pritajenu borbu izmeu Brigid i majke, jer se Finola gotovo
jednako tragino promijenila kao i Tomas. Potpuno se prepustila strahovanju da su
vile opsjednule Brigidin razum te da danju i nou kuju spletke kako da joj otmu
zemlju, a nju bespomonu otjeraju.
Kad je Tomas bio budan, nikad nije proputao spomenuti da mora Brigid i
Mvlesu pomoi da odu iz Ballyutoguea kako bi iskupio nevolju koju je nanio
svojoj djeci. Conor je o tome zapoeo razgovor pred ocem Clunyjem, no sveenik
se nije izjasnio, jer se s jedne strane bojao da ne povrijedi ispovjednu tajnu, a s
druge da ne potakne pogrenu odluku. Jednog jutra, dva tjedna po dolasku, Conor
opazi kako se Brigid otputila prema normanskoj kuli, sastajalitu s druge strane
mosta, koje je poznavao iz svojeg djeakog doba. Prepustio je strau uz bolesnika
Daryju i krenuo sa sestrom. Brigid je u nervoznom oekivanju etala gore-dolje.
Conor se douljao mostom i neoekivano iskrsnuo pred njom.
- Sve je u redu - rekao je.
Ona se obazrela kao uplaena kouta spremna na bijeg i brzim koracima
krenula k mostu. Conor je na pola puta epa za ruku.
- Smiri se, djevojko! elim ti pomoi. Hou tebi i Mylesu pomoi da se
uzmete.
- Ne moe samo tako jednom u tri godine banuti i svakom odrediti kako da
ivi - odgovori ona.
- Mi smo jo uvijek jedna obitelj i ne smije vrijeme mjeriti kao minute na
kakvom satu ili milje na oceanu. -Brigid pokua proi mimo njega, no on ju je
vrsto drao.
Pokuala je osloboditi ruke, a onda popusti.
- Ja sam luda. Zar nisi uo da sam luda. Vile su me opsjednule.
- Mama je ta koja je izgubila pamet! Nastoji te uvjeriti da si poludjela. Ti si
stoga tako nervozna i razdraljiva jer sebi uskrauje potpuno prirodne elje.
- One nisu prirodne! - povikala je. - Grene su i ja sam kanjena.
Conorova ublaena gorina protiv crkve opet se prometnula u ljutnju i
negodovanje. Protisnuo je nekoliko kletvi, udarajui akom o dlan, onda epa
sestru koja je jecala i protrese je.

- Ti si prirodno, estito, zdravo ljudsko bie s prirodnim, estitim, zdravim

eljama dvadesetogodinje djevojke. eli ljubiti svog momka. eli spavati uz
njega. U tome nema nita greno!
- To ne mogu sluati!
Ni pla u snanom bratovom zagrljaju, ni elja da povjeruje njegovim
rijeima nisu uspjeli okrznuti svetu tvravu graenu dva stoljea koja iskljuuje
razbor, a zadrava osjeaj krivnje. No barem je prestala plakati.
- Ti ne vjeruje da sam luda, zar ne, Conore?
- Ne vjerujem. Nisi luda.
Smirila se, uzela ga za ruku te se zajedno vratie preko mosta prema
golemom kamenu na kojem je tako esto sjedila s Mvlesom.
- Malena, mora prekinuti tu igru s mamom. Ona je sada u takvu stanju da ne
bi bakreni novi zamijenila za zlatni. Unitit e se ako tako nastavi. Zaboga, zar
eli poi za Colma O'Neilla?
- Colma ne mogu vie podnijeti!
- Ta i zato bi? Ima snanog, zgodnog momka koji te voli, Brigid, a to
vrijedi vie od dvjesto hektara ovog kamenitog tla. Povest u vas oboje u Derry i
nauiti Mvlesa kovakom zanatu. Brigid se odmakne i strese glavom.
- Ne.
- Zato, zato? to moe izgubiti osim podmukle igre sa starom enom koja
je izgubila razum?
- Mrzim Derry - ree ona. - Tamo sunce ne grije. Ne ljubi te kao sunce u
Ballyutogueu. Kad je tamo vrue, pali ti tjeme i topi mast s tijela. Poslije kie u
zraku nema svjeine. ovjek glavinja kao da su mu noge upale u ilovau, a zrak
nad Bogsideom tako je teak kao da die u pjeanoj oluji. Plaim se Derryja.
Bojim se krijesova i bubnjanja prijeko uz obalu i runih tunjava, svaa mueva i
ena, njihove djece pune krasta i vjene bijede. Ah, ti eli dobro, Conore, ali doi
e dan kad ti ili Myles neete imati posla, i on e stajati pod bedemom i kockati o
penije, dok ja budem radila u tvornici koulja ili nekom istila zahod, a iz
Mvlesovih oiju nestat e tovanja i mukosti.
Conor objesi ruke. Boe moj, pomislio je potiteno, Boe moj, kako ima
pravo! Ponovo joj je priao s lea i poloio ruke na ramena.
- Ako misli da mora ivjeti na zemlji, nje ima u Novom Zelandu i vie
nego dosta, a tamo je Liam koji e vam obojima pomoi da uspjeno zaponete.
No otiite odavde dok jo moete.
- Ne, Conore. Moda ovo imanje nije bilo dosta dobro za nekog poput tebe,
no bilo je dobro za tri pokoljenja Larkina, a tako mi majke Boje, ja sam jednako
tako Larkin kao svatko od nas.
Okrenuo ju je i uzeo njezino lice u svoje dlanove.
- Zar bi tebi to toliko vrijedilo da izgubi svojeg momka?
- Zato ne moe razumjeti da nije svatko na ovom svijetu kao ti, spreman da
bez straha ode u nepoznati mrak? Ja nemam poput tebe glavu za uenje, tvoj arm
koji osvaja ili tvoju snagu. Ja sam priprosto, staromodno eljade. Volim svaki

kutak u naoj kui. Tu mi je mjesto. Plai me svijet izvan Ballyutoguea. Htjela bih
svake noi navui na se nau kuu i u nju se umotati.
Conor lagano poljubi sestru u obraz, drae je trenutak vrsto, zatim se
okrene i sam se vrati u selo.
Ubrzo se pojavi Myles. Zaljubljeni se upitno zgledae.
- Sve sam uo - ree Myles.
- Ah, doista? - proaptala je.
- Moda Conor ima pravo. Ako odem u Derry, nekoliko godina odradim,
utedim novaca i nauim zanat, mogao bih se vratiti kao gotov ovjek.
- Ne - odgovori ona - nitko se ne vraa u Ballyutogue.
- Ah, Isuse - ree Myles - ta na je poloaj u kui beznadan. Sad je na meni
red da iselim. Moja braa u Americi poslala su mi novac za put. Ne mogu dulje
ostati, Brigid, ovdje nemam nikakvih izgleda osim da postanem kao Rinty Doyle.
Znam, nisam tako jak kao Conor, ali neu da postanem niiji nadniar. Zar ne
uvia, djevojko, moram otii!
Brigid se sve zavrtjelo. Napola se spustila na kamen, lice joj se iskrivilo,
luaki pogled vrati joj se u oi.
- Razgovorat u s Conorom - ree Myles. - Otii u s njim u Derry i uiti.
Ako budem u Derryju, neu morati preko mora... moi u te ponekad posjetiti.
- Ah, Myles - naricala je - Myles, Myles, Myles...
- Vidjet e, uspjet emo. Za godinu - dvije bit e ovdje zemlje, a ja u imati
novaca da je kupim. Vidjet e.
Kad je Conor izaao iz kue, Tomas je spavao. Ubrzo se probudio. Vidio je
tek nejasne sjenke, a u njegovoj lijevoj nozi kljuvala je strana bol.
- Conore?
- Conor je na tren otiao - ree Dary. - Ja sam uz tebe, tata.
- Jesi li to ti, mali Dary?
- Da, tata, zar me ne vidi?
- Kako ne - laga Tomas - samo su mi oi pune pijeska. - Bol je sijevala u
njegovoj lijevoj nozi kao da ga tko pri usijanim araem.
- Dary - zastenjao je - molim te potri po oca Clunyja. Hou s njim govoriti.
- Da, tata.
Kad je deko odjurio, Tomas skupi posljednje snage i iskopa ispod strunjae
bocu s rakijom.
Conor je stigao do kue istog trenutka kad je dr Cruikshank sjahao s konja.
Stariji se seljaci primakoe blie u pritajenom strahu, jer ako je Tomas Larkin
doista umro, to ih je stranom jasnoom opominjalo da je doao i njihov as. U
sobi su svi kleali u tihoj molitvi.
Finola, Dary i otac Cluny okruili su postelju. Conor i dr Cruikshank
istodobno opazie praznu bocu. Lijenik je podigne i oba mukarca razmijenie
kratak pogled. Kad je dr Cruikshank izaao iz sobe, Conor poe prema staji.
Ubrzo lijenik doe za Conorom, dodirne ga po ramenu i obojica se udaljie
od kue sve do potoka izvan sela.
- Koliko jo? - upita Conor.

- Nekoliko sati, moda dan ili dva.

- to se dogodilo?
- Znao je da to znai kraj ako popije alkohol. Nedavno sam ga upozorio na
to i ponovio upozorenje. Ali sumnjao sam da je sakrio bocu.
- Zato je niste pokuali pronai? - upita Conor.
- Mislim da poznajem Tomasa.
- Dopustili ste, dakle, da poini samoubojstvo - ree Conor u iznenadnom
bijesu.
- Moe li podnijeti istinu, mladiu? - upita lijenik. Conor ustukne drui.
- Tvoj je otac jutros oslijepio. Moram sad k njemu da mu amputiram nogu.
- Oprostite, doktore Cruikshank - prostenje Conor.
- Ne boj se, mladiu. Obavit u to to bezbolnije budem mogao.
Conor je drui ekao dok dr Cruikshank nije otiao, zatim je bez cilja
glavinjao naokolo, pao na koljena, zgrio se u svojoj boli i povratio na stazu.
- Tata! - povikao je u muci. - Tata!
esnaest je dana leao Tomas Larkin, Kiltyjev sin, u bunilu. Cijeli je
Inishowen drhtao. Seljaci i Fergus O'Neill oboljee od straha kako e ivotu gledati
u oi bez Tomasa Larkina. Njegovo snano srce nije se htjelo predati, kao da
odbija to to je sebi uinio.
Sedamnaestog dana div se srui.
JEDANAESTO POGLAVLJE
inilo se da Caroline Hubble s godinama postaje jo ljepa. Ve deset
godina ta je elegantna i oaravajua ena, sad na pragu etrdesete, bila sredite
kulturnog ivota zapadnog Ulstera. Brani par Hubble bio je trajna tema
ogovaranja - Rogerovu drutvenost smatrali su Carolininim majstorskim djelom, a
Carolininu pitomost njegovim. Tvrdilo se da su oni neka vrst arobnog para u
kojem djeluje jedan duh u dva tijela u savrenom trajnom spoju.
U uskom krugu irskog drutva nije manjkalo prikrivenog kikota zbor
njihovih dugih boravaka na egzotinim mjestima, aputanja o opijumskim
orgijama i drugim ispadima daleko od puritanskog Ulstera. Prepriavalo se i o
njihovoj lovakoj kui u irskim brdima, koja je navodno bila opremljena kao
fantastina erotina slika, i o skrivenim odajama u dvorcu ureenim poput atora,
obloenim zrcalima. Njihov je javni ivot ostao uzoran, njihov osobni ivot muio
je druge svojom zagonetnou.
Roger se uvrstio kao politiki ef zapadnog Ulstera. U svojem poduzeu
neumorno je nastojao na tome da se rijei neeljene zemlje i da se umjesto
zemljoradnje preorijentira na stoku i lan te na ono to su njegove tvornice trebale
kao sirovine. Niz obiteljskih sporazuma s Weedom uvrstilo je posjede, tako da je
teko bilo rei gdje poinje Hubble a zavrava Weed i obrnuto. Njihove mjere bile
su tono sraunate prema planu po kojem bi se Ulster otcijepio od ostale tri
pokrajine ako bi se ostvarili irski zahtjevi za slobodom.

Iz braka potekla su dva sina i nasljednika: Jeremy, koji postade viscount

Coleraine kad mu je otac naslijedio grofovski naslov, i Christopher, roen godinu
dana poslije Jeremyja. Bili su po prirodi posve razliiti i dopunjavali jedan drugog
- ispunjenje snova njihova djeda. Jeremy, miljenik sir Fredericka, bio je izdjelan od
starog drva, pravi momi iz kojeg e postati pravi mukarac. Christopher je od
samog poetka odavao Rogerovu promiljenost, tako da e njihova suprotnost
stvoriti savreni spoj za voenje obiteljskog carstva.
Kad je pitanje nasljednika bilo rijeeno, smirila se i sir Frederickova
neobuzdana strast za ekspanzijom. Sad mu je bilo vie stalo da sredi i uvrsti
posjed, usmjeruje ulsterski plan i odgaja unuke. Zapoeo je vlastitu kampanju da
dobije titulu baruna. Izraen je plan za podupiranje prikladnih dobrotvornih
zaklada, posjeivanje odgovarajuih konferencija, sudjelovanje u pogodnim
odborima i korisnim javnim funkcijama.
Vidio je sebe kao baruna od Hollywooda, moda ak viscounta. Ovo
posljednje nije uope bilo tako nepristupano. Zaslueno mjesto u Gornjem domu,
prikladan zakljuak, duno potovanje. O da, brundao je Weed zadovoljno,
Caroline je po njegovu sudu dobro uspjela, njezin brak sjajno funkcionira, a Roger
mu je bio poput vlastita sina.
Obnova Hubble Manora potrajala je gotovo est godina i navodno stajala
tristo tisua funti. Dvorac je postao dom kojem su se svi divili.
Ipak, ostalo je jo jedno udovite: reetka od kovanog eljeza u Long Hallu.
Bio je to trn u oku i neprekidni izazov. Dva puta je Caroline dovodila majstore,
jednog iz Italije i jednog iz Njemake. Talijan je morao, nakon to se s hvalisavim
oduevljenjem bacio u teak zadatak, poslije vie mjeseci ustuknuti pred tajnom
reetke i odustati. Kad je uz divlje kletve odjurio iz Ulstera, pronala je Caroline
Joachima Schmidta koji je uivao glas najznaajnijeg evropskog majstora za
restauriranje umjetnina od eljeza. No reetka je odbijala odati svoje tajne i rugala
se sustavnim napadima njemakog majstora koji se sluio historijskom logikom.
Kad je Schmidt, poraen i kimajui glavom otputovao, Caroline je pala u napast da
reetku ukloni i nadomjesti je reetkom od rezbarena drva. No time bi priznala
poraz, a to joj nije doputala njezina tvrdoglavost naslijeena od oca.
Gary Eagan, novi uenik, gurne glavu izbuljenih oiju u Conorov ured i
palcem pokae u smjeru radionice.
- Progovori, Gary - ree Conor.
- Neka fina dama je vani. Dola u koiji s koijaem i slugom. Pita za vas.
- Dobro, uvedi je.
Rad u kovanici zapne, svi su stajali zurei dok je lady Caroline Hubble sa
suknjama podignutim od crna poda proutala kroz radionicu.
- Gospodin Larkin? - upitala je s vrata.
- Da - odgovori Conor i ustane. Osvrnuo se po dupkom punoj prostoriji. Gary, popni se u moju sobu i donesi dami jedan isti stolac. - Ispruio je ruku, ali
ju je opet povukao da ne uprlja lady Caroline.
Gary zajedno s jednim pomonikom unese stolac, ali u uredu nije za njega
bilo mjesta. Conor se zabrinuto ogleda.

- Da li bi vam bilo nezgodno da poemo prijeko Nicku Blaneyju? Kod mene

je tako pretrpano da polovica stvari stoji na cesti.
- Nimalo.
Kad ju je vodio kroz radionicu, rad iznova zapne. Conor zastane na vratima.
- Danas nije O'Connellov roendan! - povie.
Kod Nicka Blaneyja narui kriglu pive i sherry za damu.
- Htjela bih s vama razgovarati o jednom poslu - ree lady Caroline - ali
najprije da se predstavim.
- Samo seoska budala ne zna tko ste. Zapravo sam vas ve jednom osobno
susreo, ali mislim da me nisu predstavili.
- Doista? Gdje?
- Prole godine na festivalu Shakespeareovih djela. Moja je radionica bila
jedna od malih mecena, jednako kao to prilae za koncerte i operne predstave.
- Divno. A vi pripadate redovitim posjetiocima?
- Da, svakako. Ne proputam ni jednu predstavu. A u vaem pogledu itam
pitanje to jedan kova moe traiti u koncertnoj dvorani, zar ne? Poznata je
injenica da je sv. Patrick bio Rimljanin koji je ivio u Engleskoj, a nai su ga
obalni razbojnici zarobili i odvukli u Irsku. Manje je poznato, ali isto tako istinito,
da je i Shakespeare prije poetka svoje karijere poduzeo tajno putovanje u Irsku da
naui pravilnu primjenu engleskog jezika. Moje se zanimanje za Shakespearea
probudilo kad mi je shanachie ispriao ovu istinitu priu.
- Ta nemojte, Larkine! - smijala se Caroline. - Vi ste strani.
- Pitanje nije kako to da ja poznajem vas, konteso, nego kako to da vi znate
za mene?
- Vidjela sam balkon koji ste za roendanski dar izradili Andrewu Ingramu,
a Andrew mi je pokazao i druge vae radove.
- Ah, to sam mogao misliti. A sad elite da doem u Hubble Manor i vidim
mogu li to uiniti s reetkom u Long Hallu?
Caroline se smjekala, zatresla glavom i priprijetila prstom.
- No, konteso, vi ste u stanovitom smislu javna svojina, a kako se bavim
kovanjem, uo sam pripovijesti o reetki. Ve sam se pitao kad ete se spustiti na
dno i potraiti mene.
Caroline je bila zateena. Stajati na prijateljskoj nozi s umjetnicima bilo je
jedno, ali posve je bilo drugo kad netko zaboravi gdje mu je mjesto.
Ovaj se mladi ovjek vidljivo radovao njezinoj neprilici.
- Recite, gospodine Larkine - odgovorila je namjerno odsjeeno - jeste li
uvijek tako drski?
- Samo kad imam neto to muterija nuno treba. Znate, ne bih bio ovjek
kad se ne bih ponosio to ste naposljetku morali potraiti ovdje u Derryju, usred
Bogsidea, ono to u cijeloj Evropi niste mogli nai.
Caroline je pomiljala na to da mu pokae gdje mu je mjesto i da ode. S
druge strane ve je dovoljno dugo poslovala s majstorima a da ne bi znala da oni
sebi prisvajaju umjetnika prava. Nije nikada uistinu pomiljala na to da bi jedan
katoliki Irac mogao pripadati toj kategoriji. Ta ju je prokleta reetka muila ve

godinama. Zapravo nije niti vjerovala da je taj Larkin sposoban za neto u emu je
Joachim Schmidt zakazao, ali sad je ve sve polo tako daleko da je morala
poduzeti jo i taj posljednji pokuaj.
- Mogu li vas sutra prije podneva oekivati u Hubble Manoru? - ree.
- ao mi je, konteso, moja radionica je zatrpana poslom. Ne mogu doi prije
idueg tjedna.
Zato je, do avola, morao to rei, pitao se Conor. Znao je, dakako, da mu je
kao jednom od grofovskih croppyja bilo zadovoljstvo da kontesi od Fovlea udijeli
malu, zasluenu pouku, ali zar to nije bilo i zato to je ona ljepotica? Ili je bilo
oboje?
Caroline podie au s dobro prouenom hladnoom. Conor je znao da je
ve deset godina ekala i da je taj posjet bio njezin posljednji izlaz. Sad je
razmiljala. eli li on potvrditi svoju mukost, umjetniku linost ili uspostaviti
osnovu budue ravnopravnosti? Bio je lijep mladi i vjerojatno je to i predobro
znao. Bila je tu i ta zapanjujua stvar s njegovim nevjerojatnim kulturnim
stremljenjem. Pa dobro, mome, pomislila je, neka ti bude.
- U redu, dakle do iduega tjedna - ree.
Golema bronana vrata Long Halla se rastvore. Conor poe pun
strahopotovanja predvorjem do reetke kao siromaan redovnik koji prilazi papi.
Upitao je lady Caroline moe li se dvorana bolje osvijetliti i postoje li kakve
originalne skice reetke.
- Na alost, crtei su uniteni u jednom od ratova -ree ona. - Imam samo
planove arhitekta od posljednje restauracije dvorane i nekoliko tumaenja
Joachima Schmidta i prije njega Tustinija.
- Da, sve bi mi to moglo zatrebati. Volio bih da mi date visoke ljestve i
otprilike sat vremena da to razgledam. Vjerojatno u vam tada moi rei neto
razborito.
Kad se Caroline povukla, Conor se upozna, kako se pokazalo pod rasvjetom,
s njenom kompozicijom iz kovana eljeza. Svako zavareno mjesto bilo je
pokriveno listiima i viticama - klasini primjer repouss dekoracije. Od reetke je
sada preostala otprilike treina originala. U punom sjaju bila je dvanaest metara
visoka i jednako toliko iroka. Pripadala je vjerojatno onim dvama ili trima
najvelianstvenijim komadima koji su ikad iskovani, pomislio je.
- Oh, Boe - proapta Conor Larkin - oh, Boe, Boe moj.
Dva sata kasnije lady Caroline se vrati praena slugom koji je nosio
posluavnik s ajem. Nacrti, koje je prije toga poslala, leali su rasprostrti na stolu
s debelom hrastovom ploom, koji je Conor primaknuo reetki. Njegovi crtei bili
su pomijeani s ostalima. Bio se zadubio u njih kad mu je radoznalo pogledala
preko ramena.
Osjetivi njezinu prisutnost, dignuo je pogled, ispustio olovku i rekao neto
to je trebalo izraziti da je promatranje tog djela bilo neka vrst pobonog
doivljaja. Pogled mu je i dalje bio uprt u reetku kao pogled zaljubljenog u
oboavanu nagu enu.
- Tijou - rekao je - Jean Tijou.

U tom trenutku Carolinino oekivanje splasne. Nadala se da e se pokazati

dostojnim njezinih potajnih oekivanja. Bio je tako samosvjestan. A sada se
pokazalo da ne razlikuje izmeu pravog majstora i vrlo dobrog plagijata. Ipak,
trebalo je ostati milostiv. Bilo bi to loe ponaanje poniziti jednog katolikog
obrtnika.
- Da, znam - ree ona. - Svi su mislili da je to Tijou. I Schmidt u poetku. Na
alost to nije Tijouov rad.
- Tijouov je - ponovi Conor uporno.
Carolinino strpljenje bilo je na kunji. Nije se htjela upustiti u neku dugaku
raspravu o toj stvari.
- To je nemogue - ree. - Mi smo tu stvar istraili i uz pomo jednog
oksfordskog povjesniara.
- to mislite iji je onda? - upita Conor.
- Taj Jean Tijou bio je francuski protestant koji je prebjegao u Oranje u
Nizozemskoj. Znamo da je oko 1690. doao s kraljem Vilimom u Englesku i da ga
je Vilimov i Marijin dvor pomagao. Njegovi radovi nastali su izmeu 1690. i 1710.
Nema nikakvih podataka da je ikad doao u Ulster.
- No doao je - prekine je Conor.
- Gospodine Larkine, imamo pisma koja svjedoe da je ova reetka iskovana
oko ezdeset godina prije Tijouova vremena, a ta se pisma ne mogu opovrgnuti.
- To nije tono - ree Conor kratko. - Sastavili ste pogrene podatke.
Kad je slegnula ramenima, Conor je stajao u gotovo odsutnom ushitu ispred
reetke.
- Gospodine Larkine, htjela bih znati o emu govorite. Conor se vrati k stolu,
srkne aja i zahvali joj na panji.
Preispitao je crtee, rkao je neto, a kad mu se neto od tajne reetke
otkrilo, odloio je olovku smjekajui se.
- Daddo Friel je vjerojatno znao o ovom dvorcu toliko kao veina grofova
koji su ovdje ivjeli.
- Hoete li mi molim vas rei tko je Daddo Friel?
- Tko je bio - ispravi je Conor. - Bio je shanachie, majstor u prianju pria.
Moj najbolji prijatelj i ja bili smo njegovi vjerni sluatelji. Znao nam je satima, ak
i danima, priati.
- Zar vam je on rekao da su obalni razbojnici oteli Tijoua iz Engleske?
Conor se nasmijao.
- Ne zamjeram vam ovo - ree on. - No, ozbiljno, Daddove prie potvrdile su
se kao nepogreive kad su se ticale ovdanjih opsada i buna.
Caroline se nije mogla oteti dojmu da se na nju djeluje s poneto irskog
arma, no bila je previe radoznala da bi prekinula razgovor i previe zbunjena u
odnosu na samog Larkina; inilo se da je tako siguran u ono to govori.
- U vrijeme seljake bune 1641. godine - poe Conor- predvodio je grof od
Foyle, kako znate, Cromwellove snage protiv ustanika. Jednom je opkolio pet
stotina croppyja, doveo ih u Long Hali i zatvorio iza eljezne reetke. O muenju,
gladi i pokolju koji je uslijedio ne moram govoriti.

- Nikad nisam ula za takav sluaj - primijetila je.

- Imam djelo britanskog historiara Wycliffa u dva sveska o buni u
zapadnom Ulsteru; izdalo ga je prije godinu dana oksfordsko sveuilite. Njegovi
izvjetaji zapanjujue su slini onima Dadde Friela.
- Dalje - ree ona kratko.
- injenica je da je reetka postala omraeni simbol.
Jo i sada se u mojem selu govori kad majka hoe zastraiti dijete: Strpat
u te iza grofove reetke!
Caroline se uspije osmjehnuti, ali se istodobno opomene da se ne da potpuno
smesti.
- Pri opsadi Derrvja 1690. napala je Jakobova vojska Hubble Manor. Glavni
joj je cilj bila reetka. Bila je potpuno unitena, kao i vei dio Long Halla i
tadanjeg dvorca.
Dovde je, pomisli Caroline, narodna predaja kao povijest prihvatljiva.
- Iz zahvalnosti za usluge Kruni poslao je kralj Vilim grofu u Hubble Manor
Jeana Tijoua osobno da nadomjesti razorenu reetku.
Carolinina samouvjerenost je kopnila. Bila je zbunjena. Bilo je logino da je
original razoren. Vremenski i povijesni dogoaji ukazivali su na to da je reetka
bila novijeg datuma no to je ona mislila i moda je doista potjecala od Tijoua. No
u tu je priu bilo utkano toliko irske fantazije, a uz to se znalo da su shanachie
umjeli sramno lagati.
- Godine 1720. dolo je do kratkog lokalnog ustanka -nastavi Conor. - Long
Hali je ponovno bio sravnjen, a kad se krov sruio, bile su dvije treine Tijouove
reetke unitene. Preostalo je ovo to sad ovdje gledamo.
- Gospodine Larkine, elite li time rei da je va shanachie u stvari uo za
Jeana Tijoua?
- Ne po imenu, ali u prepriavanju tadanjih buna neprestano se spominjao
Francuz. Nae se selo uvijek ponosilo, i to je bila tradicija, da sveenik zapisuje
dnevne dogaaje u upi. Poslije vaeg posjeta prolog tjedna poao sam u svoje
selo i posudio svezak iz toga razdoblja. Pisan je gelskim, ali spominje se da je
trideset naih ljudi otilo u dvorac Hubble, kako se tada nazivao, da radi na obnovi
Long Halla, gdje se podie prekrasna reetka od kovanog eljeza pod vodstvom
jednog Francuza.
Caroline Hubble je utjela.
- Dijelim vau sumnju, konteso - nastavi Conor. -Pojedini dijelovi pristaju
jedni uz druge, ali konaan, uvjerljiv dokaz lei ovdje - ree pokazujui reetku. Svaki umjetnik ostavlja tragove tipine za sebe, a na ovoj reetki posvuda nalazite
Tijoua. Ja to mogu jasno raspoznati, kao to i vi moete jednog impresionistikog
slikara. Ta reetka nije mogla biti izvedena ezdeset godina prije Tijouova
vremena. Tad su radovi bili pregrubi, pregusti. Samo je on stvarao ipku od eljeza
i putao da lie lepra kao da ga vjetar tjera niz rijeku.
Conor prelista nove planove za restauraciju, nae to je traio i rasprostre
papir. Bile su to arhitektonske pojedinosti za pojaanje nosivih greda i temelja
Long Halla, potrebne da bi se reetka uvrstila.

- Napomena je na francuskom.
- Da, novu obnovu dvorane izveli su Francuzi iz Le Ducove kole.
- Da. Ne razumijem tono, ali zar to ne bi moglo znaiti da su u razmacima
od po metar pronaeni nosivi klinovi i druga uvrenja koji nisu ni u kakvoj vezi
sa sadanjom reetkom?
Okrenula je planove i pribliila lornjon oima, zatim ga zapanjeno
pogledala.
- Da, to ovdje pie.
- Zar ne biste iz toga zakljuili da su ti klinovi morali sluiti za dranje jedne
starije reetke?
- One koja je u Cromwellovim ratovima razorena? -upitala je uzbueno tako da je, dakle, Tijou doista kasnije iskovao novu?
- To je moj zakljuak - ree Conor.
- Gospodine Larkine, mislim da vam se moram ispriati. Bila sam vrlo
skeptina. Kao to znate, ta je stvar doista vrlo temeljito istraena.
- Eh, ali oni nisu imali Dadda. Sad je pitanje to da radimo?
- Vjerujete li da biste mogli reetku nadograditi potpuno vjerno ovome to je
od nje preostalo?
Conor zanijee glavom.
- Doite, konteso, elim vam neto pokazati.
Prili su tako blizu reetki koliko su jo mogli razabirati prostim okom, i on
prstom prijee po sipki koja se sa zamahom uvijala u puasti oblik i iz koje je
naposljetku propupalo eljezno lie u neprestano opetovanom uzorku.
- Na ovom mjestu moete svojim oima raspoznati gdje Tijou zavrava a
gdje njemaki majstor Schmidt poinje. Nije drukija samo veliina alata i liva,
nego se i sastav eljeza mijenja. Stanovite vrste eljeza, kao i ulja ili mramor,
dobivaju od razliitih sastojaka posve svojstven karakter. No najvanija je razlika
ipak u tome da se jedan majstor ne moe poistovjetiti s drugim. Schmidt je sjajan,
ali zar bi Cezanne mogao naslikati jednu savrenu kopiju Renoira?
- Razumijem to hoete rei - rekla je ponesena.
- Tijou je morao znati da stvara majstorsko djelo poput svoje reetke na
bunaru u Hampton Courtu. Ugradio je stupice da se osigura da se od ove reetke
nikad nee moi izraditi duplikat. Kopija da, ali ne duplikat. Pogledajte, molim
vas, te vitice u ovom ovdje kutu. Tijou je bez sumnje njihovu izradbu povjerio
ljevorukom kovau. A to se tie ovog talijanskog pokuaja restauracije u gornjem
dijelu, to je razlika kao izmeu Verdija i Wagnera.
Caroline mu nije nita pokazala ili spomenula to bi ukazivalo na to da je i
Talijan radio na tome, no Conor je oito umio itati reetku kao knjigu, i ona vie
nije namjeravala iskuavati njegovo majstorstvo. Sjala je od radosnog uzbuenja
da je to doista Tijou, pravo besmrtno djelo u svojoj vrsti.
- to da radim, Larkine? - upitala je, ali tek to je izrekla rijei, ve se
pojavio traak sumnje da bi mogao pokuati stei njezino povjerenje i iskoristiti ga
da dobije narudbu koja bi mu u cijeloj zemlji osigurala ugled. -to biste mi
savjetovali?

- Da je reetka moja, ne bi bilo izbora - odgovori Conor. - Meni Tijou znai

toliko koliko vama Leonardo. Treina Tijoua vrijedi koliko stotinu Conora
Larkina. Ja je ne bih dirao. - Kad je Conorov pogled prelazio reetkom, Caroline
odlui da nikad vie ne posumnja u njegove pobude. - Poneto bi trebalo paljivo
restaurirati a ove lane njemake i talijanske dijelove ukloniti.
- Biste li to preuzeli?
- Rado bih pokuao.
Dogovorili su da Conor jednom tjedno dolazi u dvorac i radi na samom
mjestu.
- Voljela bih znati gdje ste uili.
- Ah, to. Ta na raznim nevjerojatnim mjestima. U maloj kovanici u mojem
selu kod jednog izvanrednog majstora i pod jednim drvetom .
- Pod drvetom?
- Tamo najee itam. Zatim je tu jo radionica jednog dobrog starog
klesara u Derryju, koji je vrlo vjet u oblikovanju. Mislim da je klesarstvo jedan od
najstarijih zanata u svijetu. Stoljea stariji od pisanja, ak i od kovanja - i zato
kamenoresci moraju poneto znati. Pitao sam ga o tajni klesanja, i on mi ree neka
prouavam lie. Conore, rekao je, ni dva lista nisu jednaka.
- Tijou je dakle Tijou, a Schmidt je Schmidt.
- Da, otprilike tako.
Caroline ga ostavi samog da moe zavriti jo nekoliko crtea i povue se u
svoj budoar. Buka djeaka koji su se vani igrali privue je na prozor. Dolje na
tratini igrali su Jeremy i Christopher s nekoliko gostiju iz Engleske ragbi.
Carolinina panja usmjeri se na Larkina koji je iz Long Halla stupio u perivoj.
Bio je dobro graen mukarac sa snanim tijelom nalik na ona koja su joj se
ranije svidjela u boksaa i sportaa, no taj je dojam mijenjao smotak crtea pod
njegovim pazuhom. Izgledao je tako strano irski sa svojim nakrivljenim kaketom
i slatkorjeivou, ali je nevjerojatno dobro poznavao svoj zanat. Odjednom lopta
poleti k njemu, on je spretno zaustavi nogom, podie je vrhom cipele i snano
utne. Lopta odleti put neba kao da se nee vie vratiti na zemlju. Djeaci su
najprije stajali otvorenih usta, zatim pojure prema Conoru i namole ga da
dvadesetak minuta igra s njima.
Roger je naveer uvijek donosio spise u Carolinin budoar, kamo su dali
postaviti dva pisaa stola jedan nasuprot drugom da bi mogli jo zajedniki raditi.
Usred hrpe pisama dala mu je na znanje da eli s njim razgovarati.
- Mislim da bismo konano u pogledu reetke ipak mogli nai rjeenje.
Roger odgurne svoj posao u stranu, duevno spreman da uje kako je nala
nekog maarskog kovakog majstora iji e glasni poklici ubrzo odjekivati
hodnicima dvorca.
Caroline mu potanko ispria kako je vjerojatno kralj Vilim naruio reetku
kao dar i nadomjestak za razorenu reetku.
Roger je tragao po svojem sjeanju, ali mu nita nije palo na pamet to bi
nadopunilo priu.
- Svia mi se misao da staru reetku restauriramo i zadrimo - ree.

- I meni - odgovori Caroline.

- Taj ovjek mora da raspolae znaajnom naobrazbom kad je pronaao tu
cijelu povijest.
- Moram ti odmah rei, on je katolik iz Londonderryja.
- Ti me vue za nos.
- Ne, istina je, dragi. On bi mogao biti najbolji kovaki majstor kojeg smo
ikad imali ovdje, i smatrala sam da je bolje ako te upozorim da moe upozoriti
druge.
- Mislim da to moemo podnijeti. Iskaite demokraciju i slino. to si rekla,
kako se zove?
- Conor Larkin.
- Larkin? Kova? U Londonderryju?
- Tono.
- Larkin. Takva obitelj postoji ovdje u okolici ve dugo. Fenijci, mislim.
Prije otprilike godinu dana Swan je s njima morao rijeiti jednu teku situaciju. U
vezi s Caw & Trainom.
- Nee mi valjda pokvariti raun?
- Razumije se da neu - ree on. - Otvoreno reeno, ne sjeam se svih
pojedinosti. Nita zato. Provjeri svakako je li poten i pouzdan. Ta ti zna kako ti
ljudi prokleto malo vrijede.
- Predosjeam da e taj biti sasvim u redu - odgovori Caroline.
DVANAESTO POGLAVLJE
Otac Cluny stigao je u kuu Larkinovih svladan uzbuenjem jer je od Liama
primio pismo s dvadeset funti za podizanje najljepeg mogueg spomenika za
Tomasa.
Conor narui kod svojeg prijatelja klesara u Derryju prikladan spomenik i
doda jo i vlastitog novca da se i Kiltyju moe postaviti ljepi kamen. Kad su oba
bila gotova, dopremio ih je u Ballyutogue, zajedno s iskovanom reetkom koja e
ograivati grobove Larkinovih. Brigid, Dary i Finola uvijek su predano njegovali
obiteljske grobove. Sad su se isticali i lijepim nadgrobnim kamenjem, poklonom
sinova koji su uspjeli u svijetu i mislili na obitelj.
Liamovo je pismo javljalo i to da se oenio Engleskinjom Mildred i da ona
oekuje dijete. Dok se na drugoj strani zemaljske kugle jedan novi Larkin spremao
stupiti u ovaj svijet, drugi se Larkin u Ballyutogueu spremao da ga napusti. Dary je
navrio etrnaest godina i dolo je vrijeme da stupi u biskupsko sjemenite. Premda
je sve ve bilo odreeno prije niz godina, rastanak je bio vrlo bolan.
Ponovno je Finola spremila ono malo stvari to je svaki njezin sin
posjedovao u istroeni koveg, koji je prije mnogo godina kupila od nekog trgovca
na tko zna kojem sajmu. Posljednji put se ustrala oko Daryja dajui mu svakojake
savjete i s mukom suspreui suze.

Kad je otac Cluny doao, uzela je sina za ruku i teka koraka pola niz put.
Na svim kuama vrata su bila otvorena i ule su se oprotajne rijei koje su ve
tako esto izgovarane.
- Neka te Bog titi, Dary.
- Neka taj isti Bog uva i vas.
Obitelj je predvodila povorku ena u crnim rupcima do crkve, gdje su
pripaljene svijee i izmoljene molitve, zatim Dary poe sam na groblje i ree svom
ocu, kojeg nikad nije istinski upoznao, zbogom. Deko zastane na raskru i uzme
od sestre koveg.
- Dalje u sam - ree, ponavljajui oprotajni pozdrav est u Ballyutogueu.
Finola ga zagrli i zatim pusti.
- Zbogom, Dary - ree Brigid. Mali se osmjehne i poe.
- Tako je sitan - zajeca Finola - tako siuan i slab. U tom trenutku Brigid je
bila u iskuenju da tjei svoju majku, ali se prepala dodira. Otac Cluny promatrao
je obje ene pun saaljenja. Bio bi najradije Brigid zapovjedio da ode. Myles
McCracken bio je u Derryju i radio ondje za Conora; kua Larkinovih postat e
mauzolej. No otac Cluny je utio. Ve odavno je nauio da utke dijeli patnje
svojih upljana, a tim patnjama nikad nije bilo kraja.
U kui Larkinovih vladala je strasna praznina kad je svaki njezin stanovnik
poao u svoju eliju: Finola u svoju lonicu u kojoj je nekad spavala s Tomasom i
izrodila djecu, Brigid u potkrovlje koje je dijelila s braom, Rinty Doyle u staju da
to manje smeta. Obavljali su svoje poslove kao da je svatko poloio samostanski
zavjet utnje te progovarali samo najnunije.
Kako je Myles McCracken otiao, Finoline bojazni se djelomice slegoe.
Obino je prekidala utnju samo da Brigid otrim govorancijama nagovori da poe
za Colma O'Neilla. Brigid je utjela dok je mogla a onda bi joj tako srdito odsjeklate se Finola umorila od navaljivanja. I sluaj Colm postao je jedna od stvari o
kojima se utjelo.
Brigid nije nikad bila zgodna, ali je, dok je Myles bio ovdje, uspijevala
pokazati malo draesti. A sad je porunjela. Mrzila je samu sebe jer ju je
neprestano svrdlala misao koliko bi joj ivot bio bolji da joj je majka mrtva. To je
uvijek iznova ispovijedala, ali poslije svake ispovijedi gnjev na Finolu bio bi jo
vei.
Ubrzo se njezin ivot vrtio u tom vjenom krugu: elji da joj mati umre,
osjeaju krivnje, ispovijedi i pokori. Poslije nekog vremena poela je zaboravljati
kako je Myles izgledao. Zaboravila je slatke i bolne osjeaje koji su je proimali
kad je preko mosta hitala u njegov naruaj. Sve je to izblijedilo kao da Myles nikad
nije postojao. A kad je njegova slika izblijedila, izblijedila je i njezina mrnja na
majku.
Brigid Larkin se potpuno pomirila s tim da ostane neudana. Postala je
nesposobna da ljubi ili mrzi sa strau.
Dvanaest kilometara od Derryja, tamo gdje je most vodio preko rijeke
Burntollet, uspinjala se jedna sporedna cesta do umovitog sljemena, gdje se
uzdizalo zidom opasano sjemenite Srca Isusovog, redovnika sv. Kolumba.

Dary Larkin bio je jedan od osam aka koji su uli kroz vrata to su budila
strahopotovanje. Veina je imala glatke obraze i mekane ruke, to je ukazivalo na
to da ih je pazila njena majka. Neki su doli puni ara kao Dary, a neki na
navaljivanje preoptereenih obitelji. Za neke e to biti samo kratak izlet, neuspjeh.
Ostali e dvanaest godina putovati sve dok ih ne zarede.
Dary preda sve svoje vlasnitvo osim krunice. U postrance smjetenoj
zgradi, u kojoj je stanovalo dvadeset drugih aka, dodijeljena mu je elija veliine
dva i pol puta tri metra. etiri godine ona e mu biti dom; bila je priprosta,
opremljena grubo istesanim namjetajem, kamenita poda, a jedno raspelo na zidu i
izblijedjela slika srca Isusova bili su mu jedino drutvo.
Prvog dana upoznali su onu posveenu brau koja e im biti uitelji, iz reda
Kranske brae. im je u dvoranu stupio prelat, kratko im je zapovijeeno da
pokleknu. Stari mravi prelat izree dugoasnim jednolinim glasom, a da uope
nije vidio lica zaarena od oekivanja ili ukoena od zabrinutosti, zato su u
sjemenitu i to se od njih oekuje; jednako bez strasti objavljene su im dogme
siromatva, trezvenosti i poslunosti i pravila koja su se sastojala od neprekinutog
niza drugih lekcija i potpune poslunosti.
Mehanizam koji je pokretao sjemenite funkcionirao je s malo rijei
izreenih aptom. Kimanje i mahanje dalo je svakom pokretu neto lebdee.
Krunica se molila sa ustrim naglaavanjem, hrana se mijenjala prema
godinjem dobu i uvijek je bila loa, satovi ispunjeni klasinom podukom bili su
ispit izdrljivosti, a pokornost je bila bezgranina.
inilo se da se brat Dary osjea dobro, iako su mnogi drugi, patei od straha
ili usamljenosti, tiho kriom prolijevali suze. Odmah u poetku Dary se iskazao
kao osobito jak karakter, jer se, otkako je pamtio, za ovo bio spremao.
Myles McCracken i Conor postali su najbolji prijatelji. Myles je marljivo
prionuo da naui kovaki zanat, jer se nije nadao da bi mu se ikad pruila takva
prilika.
Mimo njegova posla u kovanici izobrazili su ga Conor, Mick McGrath i
Cooey Quinn u prilino dobra igraa gelskog nogometa, a uz to je igrao i hurling.
No Myles nije bio samo dobrodolo pojaanje za GAU nego i u Gelskom savezu,
gdje se trudio da pronae svoje irsko korijenje.
Djevojke su ga progonile jer Myles je ispunjavao najvaniji preduvjet za
brak, imao je stalan posao. Bio je gotovo jednaka rasta i pristale vanjtine kao
Conor, pjevao je balade moda jo i ljepe od svojeg prijatelja, a svojim je
smijekom mogao ptici izmamiti crva iz kljuna. Kako je do tada bio siromaan kao
crkveni mi i nepoeljan, uivao je, naravno, u nenadanoj panji djevojaka. On e,
razumije se, Brigid ostati vjeran, nauiti zanat, vratiti se njoj kao gotov ovjek s
novcem i od nje traiti to ranije nije mogao. Takav je bio njegov plan. Dok to ne
postigne, nije se mogao odluiti da je obie, jer bi bol bila nepodnoljiva. Ali kad
zaradi novaca, tad e sve biti drukije!
U poetku je spavao u jednom kutu kovanice, kasnije je preselio gore
Conoru. Novac za brodsku kartu koji nije upotrijebio dobio je brat na kojem je bio
red da iseli, tako da su u Ballyutogueu ostala jo tri McCrackenova sina. Najstariji

e naslijediti gospodarstvo, a za dva posljednja e braa koja su iselila ili napustila

Ballyutogue poslati novac za brodsku kartu. U to je odlazio velik dio Mylesove
zarade. Ipak, u depu mu je sad uvijek zveckalo nekoliko bakrenjaka, to u poetku
nije mogao shvatiti. Kad mu je prvi put poveana plaa, unajmio je za sebe sobu,
prvu u ivotu. Conor je postao pomalo oprezan. Iako Myles nije odstupao od svojih
namjera prema Brigid, nije pokazivao mnogo spretnosti da se obrani od djevojaka.
- Sluaj me dobro, Myles - upozorio ga je Conor - postavljaju ti stupice.
Pripazi da ti hlae ostanu zakopane, jer e na kraju i iz tebe postati bogsajdski
beskunik.
- Ta o emu ti to, Conore - branio se Myles - ja sam vjeran Brigid.
- U srcu moda, ali ta stvar meu tvojim nogama nema srca, a jo manje
savjesti. uo sam da si veliki ljubavnik.
- Zaboga, ovjee, samo se malo zabavljam. Zna, samo se zabavljam.
- Upravo to su govorili i svi bokci prije tebe.
- Ne boj se, ne dam se ja uhvatiti.
Ali Mylesove rijei nisu bile u skladu s njegovim djelima. Biti traen u
velikom gradu, daleko od seoske strogosti i siromatva, bilo je previe neodoljivo.
Conor se sve vie zabrinjavao.
- Ako ve mora imati djevojke, onda, zaboga, ne muti s katolkinjama.
Izmeu svih tih Zdravomarija, plaa i osjeaja krivnje nema mnogo radosti u tome.
Osim toga imaju ubojite namjere.
Myles je opet odbijao.
- Poznajem neke zgodne protestantske djevojice u Claudyju a i u
Dungivenu - ree Conor. - S njima se moe istutnjiti do mile volje i bez ikakvih
obaveza. Dakle, ne uputaj se s katolikim djevojkama!
Usprkos dobronamjernim savjetima, Mylesove su oi lutale od djevojke do
djevojke i naposljetku se zaustavie na Maud Tully. Govorkalo se da su Maud i
Conor par, no tome je bilo ve vie od godinu dana. Kad je Maud poela ozbiljno
shvaati njihov odnos, Conor se povukao. Vrlo mu se sviala, osobito kao pratilica
na kulturnim priredbama, ali je previe otvoreno teila da se uda. Osim toga vie
ga je privlaila Gillian Peabody.
Maud Tully bila je pametno, pristalo, ivahno stvorenje od devetnaest
godina koje je od svoje desete radilo u tvornici koulja Whiterspoon & Nab. Od
njezine desetero brae sedam je preivjelo djeju dob. Ni jedan od njezine brae
nije nikad imao stalan posao. Otac jj je bio ve trideset godina nezaposlen, izuzev
kratkih razdoblja. Kad su mu sinovi iselili, postade Henry Tully prijazan, navoran i
krezub pijanac, po izgledu dvadeset godina stariji nego to je bio, nikad posve
trijezan. Maudina mati i obje sestre radile su u tvornici koulja na akord, zaraujui
u prosjeku etiri penija na sat.
Maud Tully je strastveno teila da izbjegne sudbini Bogsidea. Svoj prvi
traak nade nala je u Gelskom savezu i aru irskog folklora. Marljivo i energino
uila je itati i pisati, prouavala je stari jezik i mnogo razmiljala o politici i
poeziji, nacionalizmu i ljudskim eljama.

U Ballyutogueu nije bilo djevojke poput nje, a to je potpuno opinilo

ovjeka poput Mylesa McCrackena. Kad su nedjeljom etali uz obalu rijeke
odlazei iz grada, Myles bi esto bez pravog razloga poeo pjevati. Potraili bi
kakvo drvo pod kojim mu je itala iz knjiga i priali su o stvarima o kojima u
Ballyutogueu nikad ne moe uti ako nisi tako pametan kao Conor ili Seamus
O'Neill. Myles nije namjeravao Maud usporeivati sa svojom pravom ljubavi,
Brigid, ali je i protiv volje morao uvidjeti razliku. S Brigid je uvijek bio tuan i
krajnje uzbuen, Maud ga je poticala na smijeh.
Te je veeri u kolovozu pritisnula takva vruina da se usijana praina na
zidinama Derryja uskovitlala. Conor je gol do pasa i oznojen sjedio nad crteima
nove lijepe narudbe - tekih svijenjaka za crkvu u Buncrani.
Iznenada se pojavi Myles blijed kao smrt. Conor podigne poged i prestravi
se. Prepao se da je Myles obolio jer je stenjao i hvatao zrak.
- to je s tobom, ovjee?
Myles je lomio prste. Po izmuenom licu tekle su debele suze.
- Maud Tully! - protisnuo je. - Dobit e dijete. Conorova aka tresne Mylesa
po ustima, tako da je Myles natrake posrnuo i pao preko nakovnja. Sjedio je
oamuen, u glavi mu je tutnjilo. Zatreptao je u nevjerici, dok je Conor stajao nad
njim, potom obrisao zapeem usta i izvukao okrajak koulje da obrie krv.
Conor spusti ruke, vrati se svojem pisaem stolu, klone u stolac i pokrije
lice. Myles se podupre na ruke i noge, digne na noge i otklima do ulaza; lice mu je
bilo ve poplavilo.
- Ostani ovdje! - grakne Conor.
Myles se okrene, jo nesiguran na nogama i bez rijei. Stajali su jedan
nasuprot drugom itavu vjenost.
- ao mi je - proape Conor.
- Ne, ima potpuno pravo da me ubije.
- Ne, Myles, nemam na to nikakva prava.
- Ne zna, Conore, koliko alim zbog svega toga. Toliko si iz ljubavi za
svoju sestru uinio za mene.
- uti, ovjee. Svi smo uniteni jer se drugi ljudi mijeaju u na ivot.
Nisam pozvan da se mijeam u tvoj.
Conor s ljubavlju potapa Mylesa po miici, a to je ovoga jo vie postidjelo.
- Mrzi li me?
- Ne mrzim te - ree Conor. - Voli Maud?
- Da, volim je. Ne znam kad je poelo, ali doista je volim.
- Bit e najbolje da odmah potraimo oca Pata.
Maud Tully nije bila prva djevojka iz Bogsidea koja je trudna stupila pred
oltar, pa tako sramota nee dugo potrajati. Svadbena veera u Celtic Hallu bila je
osobite vesela i puna nade, jer ako e itko uspjeti izai iz Bogsidea, onda e to
pouzdano uspjeti Maud.
Conor je raunao da e Myles za dvije godine postati izueni kova i moi
samostalno raditi. Tad je imao dvije mogunosti: da iseli, jer su izueni kovai
svuda u svijetu traeni, ili da preuzme kovanicu negdje u okolici. Maud je,

dodue, eljela ostati u Irskoj, ali je i druga mogunost bila prihvatljiva. Njezina
odlunost da Mylesu pomogne stati na noge bila je jaka i neiscrpna. Ve su se
mnoge djevojke na dan vjenanja zarekle da e to uiniti, no tko je poznavao
Maud, znao je da e uspjeti tamo gdje su druge zakazale.
Nagovorila je Mvlesa da otkae sobu i preseli k njezinoj obitelji da utede na
stanarini. Mala kua bila je vjeno prepuna, pa su se morali zadovoljiti jednom
udubinom u kuhinji, koju su naveer pretvorili u spavaonicu ogradivi je
pokrivaem. Maud e do djetetova roenja raditi u tvornici koulja, a svaki peni
naumili su tedjeti.
U poetku se Myles grozio i bojao braka, no sad kad mu je uz bok stajala ta
sitna enica, straha je nestalo. Prisegao je da e i on njoj prinijeti rtvu kao to se
ona rtvovala te da e naveer dulje raditi u kovanici i odrei se svake raskoi i
razonode, jer je znao da je stekao neto izvanredno. Dvije godine nee znaiti
nita; brzo e proi, a onda e im ostatak ivota sjati sunce.
TRINAESTO POGLAVLJE
Svakog utorka prije zore Conor je pojahao konja, i jo se dvorac nije
razbudio, a on je ve bio u kovanici ili na skelama za poslom. Lady Caroline je
posao duboko zanimao. Svojoj osobnoj tajnici dala je uputu da toga dana ne
obavlja obaveze izvan kue. Poslije doruka pojavila bi se u Long Hallu, gdje je
Conor pregledavao plan za taj dan, i svake se veeri vraala sa zakuskom i ajem
da pogleda koliko je napredovao.
Poslije podizanja skela oistio je Conor reetku kiselinama, elinim
etkama i smirkom od dva stoljea starog taloga, re i ae od poara. Pri tom je
postupno otkrivao Tijouove tajne. Majstor je izradio reetku u dijelovima i
koloturom ih postavio na njihovo mjesto. Naknadno je svaki spoj pokrio i zavario,
tako da ga je samo drugi majstor mogao otkriti.
Starost i nemarno odravanje bili su samo dio problema. Reetka je bila jo i
iskrivljena, oteena kuglama, poarima i uruavanjem krova; to je trailo da
centimetar po centimetar donosi odluke to da zamijeni, gdje da pojaa i to moe
dodati da pristaje starim filigranskim radovima, liu i bilju.
Nakon vie tjedana rad je poeo poprimati profinjen sjaj. Conor je gajio
duboko ukorijenjeno neodobravanje zbog rada u Hubble Manoru, a i Carolini je
bilo jasno da je to izniman sluaj. Silio se da potisne utjelovljenu mrnju, staru
pokoljenjima. Reetka je kao isto umjetniko djelo zahtijevala cijelo njegovo
struno znanje, osim toga znao je da je vrhunski doivljaj raditi na neem to nikad
vie nee susresti, i to ga je potpuno zaokupilo.
Conor se od stvarnog ivota u dvorcu drao daleko i taktino otklanjao
tenje itave ete enske sluinadi. Po lijepu vremenu jeo je sam vani na tratini
ispod drveta, po loem je ostajao u Long Hallu.
Razvilo se samo jedno prijateljstvo - s Jeremyjem, viscountom Coleraineom,
kojeg je mnogo vie zanimala umjenost da visi naglavake s grana i pljuje dalje
od drugih od njegova naslova. Jeremy se svaki put pojavljivao ispod Conorova

drva s loptom u ruci u pratnji tuceta drugova i molio da s njima malo zaigra. Kad je
vrijeme bilo kiovito, motao se po Long Hallu, a tu povlasticu nije uivala ak ni
lady Caroline; bio je pri ruci dodajui alat, obavljajui u osnovi uenike poslove.
Kad su se ublaile njegove predrasude, one koje su Larkinovi gajili prema
Hubbleovima, morao je priznati da mu se svia nain na koji je lady Caroline
iroko otvarala ruke svojoj obitelji, a isto tako i njezin odnos prema muu.
Ogovaranje je bilo more na kojem su plutali svi veliki posjedi, i on nije mogao
preuti ukanje da se kontesa usprotivila svojem muu i ocu zato to eli sinove
zadrati u Ulsteru umjesto da ih poalje u Englesku u kolu.
Conoru su utorci postali vani i iz drugog razloga osim zbog reetke, i to ga
je toliko ljutilo da je utjecalo na njegovu sabranost u radu. Otresao se i na Jeremyja
i tjerao ga van. Kad je zamijetio da se duevno sve vie otvara, namjerno je izmeu
sebe i obitelji Hubble podigao ogradu.
Caroline je taj razvoj promatrala s ljutnjom. Jeremy, koji se oito nalazio u
dobi oboavanja junaka, nije se dao smesti. Jednog utorka sjedila je u svojem
budoaru, odakle je vidjela Conora koji je itao pod drvetom. Odjednom k njemu
dotri Jeremy s loptom u ruci.
- Danas nemam vremena za tebe - otrese se na njega Conor.
- Ta doi, molim te, Conore.
Conor ljutito ustane, uze loptu iz djeakovih ruku i udari je da je odletjela
daleko.
- Sad nestani i nemoj me vie smetati!
Jeremy je bespomono stajao i zurio u njega, a onda u suzama otri po loptu.
Conor je gledao za njim, gadei se svojeg ponaanja i zatim ode.
Da razgovara s njim ili naprosto prijee preko toga? Zar to ne bi bilo suvie
povjerljivo prema plaenom potinjenom? Ili je Conorov poseban poloaj to
zahtijevao? Dok je jo razmiljala, opazi da je zaboravio knjigu ispod drveta i
odlui da mu je odnese. Dok je drala u ruci knjigu, obuze je nesavladiva
radoznalost, jaa od osjeaja da je nepristojno zavirivati u ono to je nekome
najsvetije, i ona je ponese u svoj budoar.
Tamo legne na sofu. Zaueno je uzvila obrve proitavi naslov Kalevala
od Eliasa Lonnrota. Taj je finski ep, iroko istkana narodna legenda, sliio keltskim
sagama. U sredinu knjige bilo je zadjenuto nekoliko slobodnih listova. Na nekima
je bilo crtea, oito za reetku, drugi su bili irkani Conorovom rukom nizom
kratkih stihova. Oklijevala je jo asak, o onda poela itati.
BISKUPI SU SIPALI PROKLINJANJE
PARLAMENT OKAJAVAO ISKUENJE
TRI PUTA NA SMRT GA OSUDIE
LANE POUKE PRODANE USNE BLJUVAE
RTVU ZAHTIJEVAE
PARNELL JE MRTAV PARNELL JE MRTAV I DUA IRSKE S NJIM U
GROBU LEI

Gadim se kaljue ove pod zidinama Derryja,

Pobjegao bih iz ovog svinjca Bogsidea,
No, ovako ranjen, da li bih ikad mog'o nai spokoj
Kao bludnica iseljena na obali tuoj?
Ako jednom odem, nee me vie nikada
ZaboljeV ovaj pogled na zidine Derryja.
Al' kamo poi, ovjee? Da 1' tamo daleko, stran?
II' ostat' u umornoj zemlji svojoj sputan?
Ni zabava, ni uici koje bih mog'o poeljeti,
S radou etve algi ne mogu se usporediti,
Kad je na usnama Okus mora slan
I kad si poput ptice slobodan
S djevojkama, od etve morske trave mokrim
I u punom cvatu s grudima njihovim.
OE LYNCH
POKLONI SE, KLEKNI, NIICE PADNI,
IN SKRUENOSTI SPOJI S PONIZNOSTI
KRIVNJA, STRAH, POKORA,
SLIJEPE PRATI BEZ PAMETI
ISPOVIJED, POKAJANJE, GRIJEHA
OPROST KRVAV JE IVOT,
SMRT JE SIGURNOST.
Put u Derry
Domovi nam srueni,
Glau opkoljeni,
Usta zelena od trave.
Jesmo li konji il' krave?
eluci nam nabrekli,
Groznica prijeti,
Smrdljive utrobe ekaju nas brodovi smrti,
Jesmo li konji il' krave za prijevoz satrti?
Leeva gomile,
Na lomaama gore,
Bog uva nau dobru kraljicu...
Bio je tu jo jedan dugaak, nedovren, mistian sonet posveen njegovu ocu
i tek napola povezano rkanje o uzbudljivosti nogometa, o nekom prijatelju
Seamusu O'Neillu i lutajuem uitelju koji poduava u prirodi.
Caroline je problijedila, zaklopila knjigu i brzo se vratila na tratinu. Conor se
vratio i traio knjigu. Ona mu je prui.
- Na alost, moram priznati da sam bila bestidno radoznala - ree ona.

- Nije vano spomena - odgovori tiho Conor. - Svi smo jednaki. Mislim da je
jo jedan lo pjesnik jedino to Irskoj doista ne treba.
- Gospodine Larkine, kaite mi, molim vas, otvoreno da li vas smeta to
ovdje radite?
Conor je promatrao svoje ruke. Crnilo kovanice nikad se nije dalo posve
ukloniti, kao ni ugljena praina iz plua rudara.
- Gajim osobnu naklonost prema vama - odgovorio je izbjegavajui odgovor
na tipino irski nain.
- to se tie lorda Hubblea, on se prema meni odnosi poteno, a mladog
Jeremvja i Christophera zaista volim.
- Vi ste mojem pitanju vrlo spretno izbjegli - ree ona.
- Da, imam podvojene osjeaje.
- Hoete li rad na reetki dovriti?
- Na to sam se obavezao.
- Ali to radite protiv volje? - navaljivala je.
- Ja u je dovriti iz dva razloga - ree on. - Zloin bi bio spoznaja da se s
jednim takvim djelom moe neto uiniti a ostaviti to neuinjeno. Dovoljno sam
umiljen da vjerujem kako neete nai boljeg od mene.
- U tome se s vama slaem - odgovori ona. - A drugi razlog?
- Kad se kasnije susretnemo ili ujemo jedno za drugo, moda to nee biti u
tako ugodnim okolnostima. Ovo je bio neobian i lijep odnos. Radovalo bi me kad
biste i u Jeremyju mogli sauvati nekoliko ugodnih sjeanja na mene. Ne znam
zato mi se to odjednom ini tako vanim, ali tako je to.
- Hvala vam na tome - ree Caroline.
Kako se posao bliio kraju, poigravala se Caroline Hub-ble milju da izmisli
narudbu kako bi Larkina i dalje uposlila, no odmah bi tu misao odbacila. U igru
su stupile stvari koje je bilo bolje izbjei.
Jednog je dana reetka bila dovrena, i Conor se oprostio.
Jedan od izvora snage u braku Hubbleovih bilo je preutno shvaanje da se
dvoje ljudi moe predano voljeti a da pri tom ipak mogu osjeati prirodno
divljenje, ljubav, pa ak i tjelesnu udnju prema nekom drugom.
Dokle god su Caroline i Roger meusobno doputali takve misli i dokle god
su o tome otvoreno razgovarali, nije bilo potrebno da skrivaju udnju. Rogeru nije
trebala nikakva osobita otroumnost da spozna kako njegovu enu u svakom
pogledu privlai taj Larkin. Caroline je oduvijek osjeala sklonost za miiave,
oznojene radnike, a oboje je svakako vrijedilo za Larkina. Do sada ako je Caroline
ili Rogera spopala takva prolazna naklonost, bili bi to na vrlo slobodan i ugodan
nain raspravili. U odnosu na Larkina Rogera je smetalo to ga Caroline nikad nije
spomenula. Bilo je to kao da ga prvi put vara time to ba tu elju nastoji zadrati
za sebe. No kad se zajedniki ivot tako jako temelji na velikodunosti i
povjerenju, kao u njih dvoje, bilo bi neprikladno navaliti kao ljubomorni bik na
Larkina. Ipak mu je i protiv volje odlanulo kad je reetka bila dovrena.
Te veeri nakon Conorova odlaska pojavi se Roger na veeri uznemiren.

- Trebala bi prigledati Jeremyja - ree Carolini. - Gore je u svojoj sobi,

plae. - Kasnije, kad su igrali biljar, Roger prekine utnju koja je trajala ve itavu
veer. -Cijela je kua u alosti. Zar je Larkin zaveo toliko naih djevojaka?
- To bih ja posljednja saznala.
- Jesi li ga zapravo doista dobro upoznala? - upita Roger.
- Ne, drao se podalje.
- Dakle, Jeremyja se doista dojmio.
- Ragbi i slino.
Da li da kaem ili ne, pitao se Roger, ciljajui udarac. Odluio je da kae.
- Je li te zapravo jako privlaio?
- Mislim da jest - odgovori Caroline.
- Moda si to trebala spomenuti.
- Bio mi je simpatian na neki nain koji uznemiruje i u stanovitom smislu
trijezni. On je snaan, otrouman ovjek, i predosjeam da emo o njemu jo uti.
Ne mislim samo na njega, nego na sve njih. Dao mi je priliku da upoznam nae
neprijatelje. ovjek se lagano zgrozi kad pomisli da je ova zemlja puna takvih
ljudi.
- Da - prizna i Roger. - Otac je o tome govorio na smrtnoj postelji. Ali dokle
god brigadir Swan pazi na poduzee, bit e sve u redu do kraja naeg ivota.
- A Jeremvjeva i Christopherova?
Roger se nasmije tom ozbiljnom obratu, odloi svoj tap na stalak i zagrli
enu.
- Reetka je doista sjajna - ree. - Raduje me da je jednom zauvijek
dovrena.
Nakon est mjeseci Dary dobije doputenje da u nedjelju primi posjetitelja i
napusti podruje sjemenita. S druge strane mosta Burntollet postojalo je zgodno
umovito mjesto zvano The Ness, s draesnim vodopadom Shaneov skok,
prozvanim tako po jednom legendarnom Robinu Hoodu iz Derryja, koji je navodno
uspio pobjei skoivi preko slapa.
Onamo je Dary poao na piknik s Conorom. Ubrzo su vjeverice skakutale
oko njih, a ptice cvrkutale ekajui mrvice. Conor se smjekao bratu. Daryju je
tako dobro pristajalo da mu ivotinjice bez straha jedu iz ruke. Conor je uvijek
osjeao saaljenje za Daryja, lijepo, maleno i njeno stvorenje, jedva prikladno da
snosi ivotne terete. A ipak, sjedio je ovdje potpuno sabran i ispunjen unutarnjim
mirom.
Dary je znao da u bratu kuha kao da e prsnuti. Proitao je Conorove brige
iz njegovih novih pjesama, a Conor je cijeli dan nagovjetavao da je razoaran. Uz
to je jo prezirao sveeniki poziv i iznosio uobiajene primjedbe o Daryjevoj
izgubljenoj slobodi.
- Pogledaj - ree Dary iznenada - ja sam sretan. Vrata sjemenita nisu
zakljuana. Uvijek netko misli da je nesrea kad mu brat postane sveenik.
Moda ima pravo, Dary, pomisli Conor, ako postane sveenik kao Pat
McShane. Ali vidio sam kako je zanos nestao iz oiju oca Pata i opazio one
prolazne trenutke ljudske enje. I ti e patiti, i ti e gjadovati.

- Jo nije bilo sveenika koji se nije morao boriti s iskuenjem - ree Dary,
kao da je itao bratove misli. -Ne vjerujem da u biti prvi.
- Ti si za dijete vraki prepametan - zaguna Conor.
- Ti e prsnuti, Conore. Kai mi, zaboga, to je s tobom.
Osloboen dunosti da uti, koju je sam sebi nametnuo, Conor odgovori:
- Ne znam, Dary. Moda je to zbog one proklete reetke u dvorcu. To je bila
neobina situacija. Bio sam srcem i duom zagrizao u jednu stvar i na mjestu koje
utjelovljuje sve simbole nepravde. Svidjela su mi se djeca, a svidjela mi se i ena.
Moda i vie no to mogu priznati. Rad na reetki bio je poput sna. Nisam mogao
doekati utorak. Bez toga se osjeam usamljeno, a prezirem se zbog toga.
- Raspirio si plamen koji si trebao gasiti. Nisi htio da u ljudima koje mrzi
od roenja vidi bilo to bi zavrijedilo ljubav. Htio si da ih ne voli. elio si da
budu iskljuivo zli da bi tvoja mrnja bila opravdana - ree Dary.
- K vragu, Dary! Ti prozire ovjeka da ga to moe zgroziti.
- Ti si mi brat, Conore. Nisu Hubbleovi ti koji ti nanose bol, a ni reetka...
- Ah, iz tebe e jamano postati vraki sveenik - ree Conor, lien
mogunosti razborite obrane.
- to je dakle, Conore?
- Ako eli znati, mali Dary, proetaj sa mnom Bogsideom. Pogledaj
moleive oi slabunjave djece, mrave i ostarjele, starih ljudi od deset i jedanaest
godina i staklastih izraza lica njihovih izmodenih oeva, i molim te, pogledaj sve
te ilave mlade Irce, koji zgrbljeni pod hladnom kiom, s rukama duboko u
depovima trate dan za danom sve dok ne pou za svojim posljednjim snom u
Ameriku. I skupinu mladih tvornikih radnica koje se vuku kui preumorne da
pjevaju, vole ili trae radost, koje doputaju da im prave djecu dok ne ponu
teturati i ne izgube i ono malo ivota to je u njima. A bljuvotina u jarcima, tua
akama i glasna vika kojom daju oduka svojem razoaranju iivljavajui se jedan
na drugom kao ivotinje. A oni gore u Hubble Manoru koji se brinu da irski
majmuni ne znaju drugo do gnojiti svoje kanale. Izdao sam Conora Larkina, to je!
Oko mojih crijeva raste sloj masti od novca koji nikad ne presuuje, vjene
krigle pive, i tako sam prokleto zadovoljan sam sa sobom da njihov pla uope vie
ne ujem. Ne ujem ga, jer ga ne elim uti. Hou mir, ali mira ne moe biti. Zna
li zato? Na meni je prokletstvo, kao to je i na imenu Larkin. Prokletstvo se vraa,
uvijek iznova, da me podbada! Ronan! Kilty! Tomas! A sad i ja! to su Irci u
ljudskom rodu? Jesmo li kuni? Jesmo li poast? Zar naim suzama nikad nee biti
kraja?
uli su zvoniti na veernju, znak da je njihovom zajednikom danu kraj.
Dary baci malim prosjacima posljednje mrvice. Braa se vratie preko mosta
puteljkom do sjemenita i zastadoe ispred ulaza; znali su da e do idueg vienja
proi mnogo vremena.
- Premda nee mnogo pomoi, pomoli se kad-tad za mene - ree Conor.
- To sam uvijek radio.
- Svakako, to znam, maleni. Gledao sam te kako moli jo otkako si
prohodao. Ti si to, razumije se, uvijek preutio. Reci mi, Dary, to moli za mene?

- Zar je to vano?
- Pa, reci mi. Mislim da moram znati.
- Molim da mojega brata Conora ne ubiju britanske puke.
ETRNAESTO POGLAVLJE
Nitko nije pouzdano znao da je tri i trideset ujutro, ali su se u to doba poeli
buditi ve iz navike. Kuica u nizu u Sparrow Laneu, sagraena jo u 18. stoljeu,
sa samo jednom spavaonicom, sad je bila manje pretrpana jer su od osmoro djece
obitelji Tully preostale samo dvije keri. Henry i ena mu Bessie spavali su u
spavaonici. Najstarija ki Peg, njezin mu i etvoro djece spavali su u dnevnoj
sobi. Maud i Myles morali su, jer je prednost da ne budu smetani postojala samo u
jednom zastrtom udubljenju u kuhinji, ustati prvi. No su provodili tijesno ogrljeni
i tako su leali do posljednjeg trenutka dok se dijete ve snano ritalo, jer je Maud
bila u sedmom mjesecu. Kad se Maud uspravila na strunjai, djelovala je samo
upola tako visoka kao u zbilji, tanke ruke i sitne grudi inile su se slabanim kraj
njezina nabreknuta trbuha. Odijevali su se utke, nauenim kretnjama ljudi koji su
ivjeli u prepunjenim prostorima i budili se u mraku.
Myles je smotao strunjau s poda i ugurao je pod stubite, dok je Maud prije
izlaska sunca prva pola u studen, u stranje dvorite na zahod i pumpu.
Bessie, Peg i njezina ki Deirdre, koja je nedavno poela raditi u tvornici,
jele su za doruak ostatke mljevene svinjetine s krumpirima. Jeli su crvenih oiju,
u polusnu, u jutarnjoj tuposti u pratnji gromoglasnog hrkanja He-nryja Tullyja, koji
je odspavljivao svoj vjeni mamurluk. Pegin je mu takoer ostao u postelji,
stisnut s troje preostale djece na jednoj jedinoj strunjai.
Kad su zavrili, sjedoe Maud i Myles za stol da dorukuju jaje, jedno od
dva koja su si svakog tjedna priutili. Ona je u malu mreicu smotala ruak:
svinjsku kobasicu, jedan krumpir, jabuku i aj. Pripalila je svoj fenjer i izala u
hladan mrak, u kojem joj se vidio dah. Myles je uvijek pratio enu do tvornice,
premda se kovanica otvarala tek dva sata kasnije. To je vrijeme utroio na
prekovremeni rad ako je bilo posla, uio u Conorovoj kancelariji gelski ili itao
knjige o kovanom eljezu iz njegove bogate zbirke.
U pokrajnjim ulicama posvuda su se palili fenjeri kad su ene kao u
pogrebnoj povorci kretale na posao koji je poinjao u est, k Witherspoonu &
McNabu i drugim tvornicama i predionicama. Maudina neaka Deirdre nedugo je
navrila jedanaestu i prikljuila se, zajedno sa stotinama druge djece u Bogsideu,
alosnoj povorci koja je nestajala u crnom drijelu londonderijskih tvornica.
Myles je ogrlio enu rukom da je bar malo zatiti od otre studeni. Bit e to
osobito teak dan, jer su u tvornici grijale samo pei glaaonice u drugom katu, a
Maud je radila predaleko od njih a da bi se tom toplinom mnogo okoristila. Zima je
jo vie pogoravala zlo, jer je Maud rijetko, osim nedjeljom, vidjela danje svjetlo.
Kad se budila, bio je mrak, a kad se s rada vraala kui, opet je ve vladao mrak;
bilo joj je kao rudaru sjeverno od polarnog kruga.

Bila je uasno umorna, ali se nije htjela predati. Doi e ljeto i bit e svjetla.
Ta e godina i pol proi kao u snu i tada e moi zauvijek napustiti Bogside. Oboje
zastadoe nasuprot tvornice i ukoeno promatrahu kako guta svoju ljudsku hranu.
Kad su se unutra poele paliti plinske svjetiljke, njihov slab sjaj prodre kroz prljave
prozore, koji se osvijetlie tek mutno ukasto. Maud se svakog dana polaganije
uspinjala na peti kat, poputajui protiv volje teretu u svojem trbuhu.
- Mrzim ovo mjesto jer te nema i zbog toga to ti ono nanosi - mrmljao je
Myles. - Odrat u si ruke radei da ti to nadoknadim.
- Ponekad samu sebe mrzim - proaptala je - jer sam te tako arko htjela
dobiti, poto-poto, i stidim se to te koristim da se izvuem iz Derryja.
- Govori tako samo zbog svojeg stanja. Neu vie sluati o tome. To e
proi, Maud, poput loeg sna. Raduj se onome to nas eka! Veeras se odrava
skup saveza s predavanjem oca Pata, a u nedjelju emo poslije mise vlakom u
Convoy da pogledamo kovanicu koja je na prodaju.
- Vjeruje li doista da e ekati dok ne bude spreman?
- Obeao mi je to, ali ne mari ako ne prieka. Bit e jo drugih za kupnju.
Spremala se da prijee u tvornicu. Myles je ogrli oko ramena.
- U moje dvadeset i tri godine nita nisam posjedovao osim tvoje ljubavi,
Maudie. Bez tebe nisam nita. S tobom sam sve.
- Naprijed, mladiu moj - rekla je, tipnula ga za obraz i primorala se na slab
smijeak. - Nije tamo gore tako zlo; cijeli dan mogu misliti o tebi.
Djevojke su prolazile mimo Mylesa i Maud McCracken koji su stajali
ogrljeni izmjenjujui poljubac kao gotovo svakog jutra. Moglo se pomisliti da su se
tek zaljubili jedno u drugo a ne da je Maud ve u osmom mjesecu. Myles je jedva
podnio gledajui je kako nestaje u mranoj zgradi. Naglo se okrenuo, a mrak ga je
gotovo smjesta progutao. Deirdre je trkala uz svoju tetku. Maud pogleda prema
petom katu i uzdahne!
- Hajde, milo, dajmo njegovu gospodstvu njegovu funtu mesa.
Londonderijski gradski oci drahu da su Angus Wit-herspoon i Simon
McNab poludjeli kad su uli za planove obojice da u Abercorn Roadu podignu
tvornicu koulja. Pisala se 1870. godina, a obojica doseljenih kota mogla su se
pohvaliti fantastinim uspjesima. Koulje su se proizvodile u nizu malih radionica i
veim dijelom u kuama na sic. Prije uvoenja reformnih zakona poduzetni je
par koristio radnu snagu iz sirotita, zatvora i popravilita. Godine 1870. bili su
izgledi za lan bolji nego ikad, jer je tada pamuk na svjetskom tritu zbog
amerikog graanskog rata dospio na najniu toku, dok je u prodaji lana naprosto
vladala velika potranja.
Zamisao da male, razasute pogone sakupe u jednoj velikoj, suvremenoj
zgradi odreenoj za masovnu proizvodnju bila je sjajna. Jo je sjajnija bila sama
zgrada. Godine 1873. strala je ve u nebo Londonderrvja este-rokatna kamena
gromada, najvee arhitektonsko djelo izgraeno ikad u ovom dijelu Irske. Gradnju
je omoguila primjena divovskih upljih stupova od lijevana eljeza. Svaki od est
katova bio je zamiljen kao dio jedinstvenog cjelokupnog plana za proizvodnju
koulja na tekuoj vrpci.

U prizemlju u Abercorn Roadu nalazile su se kancelarije poduzea,

neposredno iza njih na lijevoj strani kue zaprimala se roba i izdavalo platno. Na
desnoj strani prizemlja stizala je koulja gotova za otpremu te se u stranjem dijelu
iza zgrade, gdje se nalazila i velika staja, utovarivala u jedna od mnogih zatvorenih
kola koja su ondje ekala.
Bijele i obojene bale lanenog platna otpremale su se na lijevoj strani zgrade
runim dizalom u najvii - esti - kat, u krojanicu, jer se tamo prirodno svjetlo
moglo najbolje iskoristiti. Simon McNab, genij za proizvodnju, konstruirao je
mimo golemih krojakih stolova i McNab - kare koje su etrdeset centimetara
dugim sjeivima mogle rezati sedam slojeva platna i time jednim krojenjem
iskrojiti sedam komada.
Krojai su bili mukarci. Premda je lan tee obraditi nego pamuk, za
krojenje arobnog broja sedam bila je potrebna, posve jednostavno, snaga. Poto je
kroja skrojio sedam rukava, depova, prednjih i lenih dijelova po kroju, svezao
ih je u zamotak i oznaio na cedulji boju, veliinu i kroj.
- Potrkalo! - povikao bi. - Zamotak, zamotak!
Djevojice od devet do etrnaest godina odravale su dotok i odtok robe od
krojakih stolova, nosei pod svakom rukom jedan zamotak, ukupno etrnaest
skrojenih koulja. Odvozile su se u desnom dijelu zgrade drugim dizalom, izlazei
u petom, etvrtom i treem katu. Na svakom od tih katova radilo je dvije stotine
radnica za ivaim strojevima koji su se pokretali nogama, a mnogo manje ena
ilo je rupice. Naunica je predavala snop kod jednog odreenog stroja i vraala se
s lijevim dizalom natrag u krojanicu, odravajui tako neprekinut krug u opticaju.
velje bi skinule cedulju sa zamotka. Jedna cedulja, jedna koulja, peni za
koulju, tri do pet koulja na sat. Zatim su u ta tri kata stupale u akciju velje
rupica. Izraivale su rupice, naivale dugmad i pasicu za ovratnik. To su bile
odabrane radnice s tjednom plaom od funte i dva ilinga.
Dovrena je koulja sad putovala u drugi kat, u parnu kupelj, glaaonicu. U
etverokutnoj prostoriji stajalo je dvadeset i pet pei na ugljen pokraj stolova za
glaanje. Zamreni naivci i porubi zahtijevali su ensku ruku na glaalu. To su
radile petnaestogodinje, esnaestogodinje djevojke koje su zavrile zanat. Pet
uenika, buduih krojaa, odravalo je vatru u peima. Drugi kat Witherspoona &
McNaba bio je predvorje pakla u kojem je zimi i ljeti ljudska izdrljivost bila na
svom rubu. Glaarice su tu ostajale jednu do dvije godine, dok se nije u gornjim
katovima upraznilo mjesto za ivaim strojem.
Jo nie, u prvom katu, koulje su opremali etiketom, slagali i pakovali, a to
su obavljale starije ene koje vie nisu mogle deset sati na dan raditi za ivaim
strojem. Na taj su nain mogle zavriti svoj radni ivot bez datjnih tjelesnih ili
duevnih napora, ali s upola manjom zaradom - dvanaest ilinga na tjedan.
U prizemlju se gotova roba, nekih trideset tisua koulja na dan, otpremala u
skladita i trgovake kue u gradove s kolodvora, odakle se razvozila po Irskoj, ili
iz luke za Englesku i na svjetsko trite.

Kad je Simon McNab zamislio i gradio svoju tvornicu, o svemu je poveo

rauna - osim o injenici da su tisuu i sto ena, tri stotine mukaraca i dvjesto
djece koje je tamo zapoljavao - ljudska bia.
Ve poslije nekoliko tjedana poboljao je proces rada. No osim. za
prizemlje, gdje su radili vodei namjetenici, knjigovoe, prodavai i
modelari,nije za zgradu bilo predvieno redovito odravanje. Oekivalo se da
svaki radnik i radnica svoje radno mjesto odrava istim, to je bilo nemogue.
Ljepljive naslage prljavtine pokrivale su pod, zatamnile stupove i zacrnile
prozore. Jo je najbolje bilo krojaima, jer su se jedino njihovi prozori prali prirodno je svjetlo ubrzavalo proizvodnju. Kroz preostale tvornike prozore nije se
moglo vidjeti. Na svakom je kutu bio samo jedan jedini zahod za otprilike dvjesto
radnika i radnica. Ni njih nisu istili, pa su se za nekoliko godina cijevi tako
zaepile da vie nije dotjecala voda. Zadah mokrae i izmeta prodirao je sve do
radnih prostorija, i mukarci i ene radije su satima zadravali nudu nego da se
poslue tim zahodom.
McNabov plan nije mislio na neprekidno dotjecanje sirovine, tako da su na
stubitima, odmoritima i u hodnicima neprestano leale gomile bala platna i
pridonosile sveopem neredu.
Za ciglu godinu dana prozori su se tako zaepili prljavtinom da vie nije
bilo ni najmanjeg strujanja zraka, i radnici su svakim udahom uvlaili u plua
prainu i platnena vlakna.
Radne prostorije bile su osvijetljene nizom plinskih arapica, iz tedljivosti
nikad dokraja izvuenih, te su irile sivkasto svjetlo, nedovoljno da se posao obavi
tono.
Izmeu predradnika u tri kata gdje se radilo na akord vladalo je bjesomuno
natjecanje. Onaj tako je najvie napravio bio je nagraen, a na najslabijeg je vren
nemilosrdan pritisak, tako da su radne snage tjerane do granice izdrljivosti.
Uz takav postupak" ljudi su poslije nekoliko godina propadali. Deset sati na
dan, est dana u tjednu za ivaim strojem izvrgavalo je tijelo neprirodnom naporu,
i malo je ena zavravalo bez tekih oboljenja kime i zatiljka. Vid su nemilosrdno
naprezale, a zbog pomanjkanja svjeeg zraka i prodiranja praine trpjele su od
kalja. Tuberkuloza je bila bi Bogsidea, a od reume nateeni zglobovi koili su
ljude u dugim vlanim zimama bez grijanja.
Najgora su bila ljeta. Vruina koja je izbijala iz pei i glaala u drugom katu
uzrokovala je da se temperatura u toj prostoriji penjala iznad etrdeset i pet
stupnjeva, a stupovi od lijevana eljeza vodili su toplinu u gornje katove, tako da
se cijela tvornica pretvarala u krunu pe.
Buka strojeva koja je opsjedala sluh svih radnika i radnica prekidala se samo
dvadeset i pet minuta na dan za podnevna odmora. Kako je guva na stubitima
onemoguavala da se izae iz tvornice, jelo se za ivaim strojem.
Ipak su uvjeti bili bolji nego u danima prije reforme zakona, kad je radna
snaga veinom potjecala iz zatvora i sirotita, a manjim se dijelom radilo po
kuama. Zarada se tada kretala oko est penija na dan. Kad je trebalo djevojaka

izvana, morale su spavati u tvornici i smjele posjeivati svoje obitelji samo

nedjeljom. Doista, uvjeti su se poboljali.
Maud je stigla do odmorita u petom katu - svaki korak bio je prava muka i, sopui, vrsto se drala ograde, dok se bjesomuno udaranje srca nije usporilo.
Peg je ogrli oko ramena, podupre je i povue iza hrpe bala da je ostali ne uju.
- Dobro mi je, Peg.
- K vragu, kako moe to rei? Ta pogledaj se, kost i koa. To ti je prvo
dijete, trebala bi bolje paziti na sebe. -Peg opipa vlano sestrino elo. - Veeras u
razgovarati s Mylesom.
- Ne, neu to, Peg.
- Zaboga, tvoj mu zarauje za oboje.
- Treba nam novac ako se hoemo izvui odavde.
- Od toga nee nita imati ako se pri tom uniti.
- Nemoj govoriti s Mylesom.
- Ipak u to uiniti.
- Obeajem da u za nekoliko tjedana prestati raditi.
Maud proe kraj sestre u radionicu. Oko nje se sve vrtjelo. Dvije stotine
djevojaka... dvjesto strojeva. Preko volje zapaljeno plinsko svjetlo. Nesigurno je
prila stolcu ispred stroja, kao ve dvije tisue puta prije toga... samo jo nekoliko
puta, a onda tek poslije djetetovog roenja... Poslovoa se uetao gore-dolje drei
svoj govor prije poetka rada. Peti je kat unatrag tjedan dana zaostao u proizvodnji
za oba druga. Ako estito ne povuku, bit e potrebne promjene! Maud zakopa
svoju vunenu jaknu da se zatiti od hladnoe. Ubrzo e kroz stupove doprijeti iz
drugog kata malo topline. Hvala Bogu to radi kraj stupa! Da samo ne mora i ljeti
sjediti uz njega! Odrezala je prste na vunenim rukavicama da joj ruke ostanu tople
a da ipak moe posluivati stroj. Na stroju ju je ekao smotak od sedam koulja.
Rasjekla je konopac, uzela etikete i spremila ih u dep na pregai. Sedam penija za
sedam koulja. Sedam penija za slobodu. Sedam penija za kovanicu u Convovu.
Na petom katu ne bi bilo odvie zlo, samo da nije uspinjanja po stepenicama.
Hladnou zimi je i vie nego izravnavala injenica to ljeti do nje ara iz drugog
kata nije dopirala u punoj snazi. Peg je sjedila za strojem pokraj nje, a Deirdre im
je iz krojanice donosila posao.
Jadna Deirdre. Za nju e za nekoliko mjeseci poeti gorko razdoblje u
glaaonici na drugom katu, koje e potrajati godinu ili dvije. Tad e slijediti peni
za koulju. Njezina neakinja, Deirdre, i njezina mati, Bessie, najstarija i najmlaa
meu njima. Bessie je bila izraena, etrdeset etverogodinja ena koja je svoje
posljednje dane provodila u odjelu za pakovanje.
Deirdre stupi izmeu Maud i Peg te svojoj majci prui jedan zamotak.
- Upravo svie - ree. - ini se da e dan biti lijep. Moda bismo mogle u
podne jesti na krovu.
Te ugodne misli prekinula je sirena koja otrim piskom objavi est sati i
pokrene u radionici strahovitu urbu.
Poslije jednog sata Maud je zaboravila na bolove i muku gaenja pedale,
prignutog sjedenja, dijete, studen, buku i kaos. Bila je u Donegalu, u Convovu,

posred draesnih valovitih breuljaka, stojei na ulazu u Mylesovu kovanicu, sa

sitnim djetecem na rukama i jednim drugim koji se drao njezine pregae; Myles
je podigao pogled s nakovnja, miiav i aav, osmijehnuo se, obrisao znoj s ela,
zatim oprao lice i ruke, pa je poljubio, te priljubljeni pooe pod veliko drvo
izmeu kovanice i njihove kuice, gdje je prostrla za ruak...
Angus Witherspoon, ortak koji je upravljao poslovima, osjetio je da za
trgovinu lanom nailazi nepovoljan vjetar, jer se ponovno pojavio pamuk. On i
Simon McNab bili su ostarjeli, bez prikladnih nasljednika i posjedovali su vie
novaca nego to su do kraja ivota mogli izdati. Kad se pojavio ozbiljan kupac u
osobi grofa od Foylea, bilo je vrijeme da se rijee tvornice.
MacAdam Rankin, zastupnik lorda Arthura Hubblea, naruio je od jedne
ugledne graevne tvrtke da ispita stanje zgrade; ona ustanovi niz uznemirujuih
greaka. Time je Rankin stekao povoljan poloaj u pregovorima. Tvrdio je da je
potrebno najmanje 200 000 funti da bi se tvornica dovela u red. Dok su vlasnici
dokazivali da je zgrada sigurna od poara, arhitekti su utvrdili da e eljezni
stupovi prsnuti, ako se u poaru usiju i poliju vodom. To bi moglo prouzroiti
ruenje cijele zgrade.
Da bi neki od stupova mogli biti uklonjeni, predloili su ugradnju elinog
kostura i uvoenje sustava za gaenje poara te stepenite za nudu. Osim toga
potrebno je podii skladite da hodnici ne budu zaepljeni nagomilanim balama.
Naposljetku su jo smatrali potrebnim temeljitu obnovu: veinu prozora treba
promijeniti, ugraditi zraenje i grijanje i konstruirati bolje stolce za ene -a sve to
da bi se postigla vea produktivnost.
MacAdam Rankin je sve to spretno koristio da bi smanjio prodajnu cijenu
tvornice. Kad su Witherspoon i McNab prodali, preporuke arhitekata bile su
odloene i nikad se nije po njima postupilo. Stara zgrada tavorila je mrano dalje
kao i do tada i svake se godine sve vie osipala, jo prljavija i opasnija.
Kad je Rankin nestao s pozornice i lord Roger preuzeo stvari u svoje ruke,
lan je opet imao vrhunsko mjesto na svjetskom tritu i tvornica je radila punom
parom. Razgledao je zgradu jedan jedini put i poslije toga vie nije stupio nogom u
neki od katova, osim u prizemlje. Kako je imao u rukama proizvodnju lana i
tkaonice, odbacivala je tvornica koulja goleme dobiti, otprilike pola milijuna funti
na godinu, a tim je novcem lord Roger dobrim dijelom financirao svoje spekulacije
sa eljeznicama, brodovima i drugim poslovnim granama. Od vremena do vremena
govorilo se o tome da sa zgradom treba neto poduzeti, ali to je bilo prazno
brbljanje. Nije preduzeta nikakva obnova, pod izgovorom da trite lanenog platna
moe ponovno zakazati. Najvanija i temeljna politika Poduzetnitva Foyle bila je
da tvornicu treba do krajnosti iskoristiti.
Kako je briga za obnovu stare zgrade ili izgradnju nove na taj nain gurnuta
u stranu, glavni je problem sad bio u tome da se ne dopusti u tvornici rad
sindikalnih agitatora. Na tom polju je u Weedovim tvornicama u Belfastu Maxwell
Swan ve odavno dokazao svoju sposobnost. Poto je osobno u tvornici izgradio
sistem uhoda, odredio je da njegov prvi pomonik, Kermit Devine, ostane u

Londonderryju i bude pri ruci lordu Hubbleu. Premda je Devine bio katolik, ve je
tri desetljea odano sluio Kruni kad ga je Swan odmamio iz Dublin Castlea.
Devineova pijunska mrea ne samo da je bila ravna onoj u Weedovom
brodogradilitu nego je on sastavio i jedan odred fanatino odan grofu. Ti su ljudi
bili uvijek pri ruci, gotovi da dokau svoju spremnost u razbijanju sindikata na
svakoj razini, u svakom zadatku, u svako doba. Pa ipak je mirno odvijanje rada kod
Witherspoona & McNaba uvijek bilo u pitanju. Radna je snaga bila gotovo
iskljuivo katolika, ne ona vrst lojalnih radnika kakvu je sir Frederick upoljavao
u svojim belfastskim pogonima, pa je trebalo dan i no bdjeti da anarhisti ne dobiju
priliku.
Tono u devet lord Roger je stigao u sredite Foyleovog poduzetnitva.
Georgijanska palaa u Abercorn Roadu bila je od tvornice koulja udaljena jedan
blok kua, i s prozora gornjeg kata mogla se vidjeti. Posljednjih dana bilo je ba
zgodno u uredu, jer je njegov tast imao sjajnu novu igraku s kojom se zabavljao.
Ve vie godina u domovini je bilo tekoa zbog telefona. Nacionalno
drutvo bilo je u privatnim rukama i inilo se da ugroava telegrafski sistem,
dravni monopol kojim je upravljao Glavni potanski ured. Dok je parlament
raspravljao o tom pitanju i imenovao izvanredne istrane komisije, telefon se nije
mogao razvijati. Posvuda u gradovima rasla je potranja za novim prikljucima, ali
su ice povuene od jedne kue do druge bile rune i nespretne, a vlada je
polaganje podzemnih vodova nerado odobravala. Odbijene su i dozvole za
dalekovode izmeu gradova.
Sir Frederick se od samog poetka zaljubio u telefon i ukljuio s velikim
ulogom u podrunicu Nacionalnog telefonskog drutva u Ulsteru, koja je izgradila
prvu cem tralu za pretplatnike u Belfastu. Izvan Engleske moglo se stvarima lake
manipulirati, i sir Fredericku uspije, poslije jednogodinje bitke, dobiti pristanak za
otvaranje jednog voda od Belfasta do Londonderrvja, koji je proveo du svoje
eljeznike pruge kroz Ulster.
Dalekovod u Ulsteru poinjao je u jednoj centrali u Weedovom
brodogradilitu a zavravao u sreditu Foyleova poduzetnitva - jo jedan uspjeh
dinaminog sir Fredericka.
Lord Roger je u svoj ured dolazio dva puta na tjedan, ponedjeljkom i
petkom, da zapone i zakljui tjedne poslove. Toga za gospodarenja njegova oca
nije bilo; sve je dospjelo u ruke potinjenih, pa je imetak poeo propadati.
Uz osobnog tajnika Ralpha Hastingsa Rogeru je bio neprestano pri ruci i
Kermit Devine, sluei kao svakodnevni kurir do dvorca i natrag. Devine nije bio
dorastao Swanu, ali bi, svaki put kad su se sindikati pokuali umijeati, stegnuo
svoju gustu mreu uhoda. Bio je neupadljiv, nepokolebljivo odan ovjek na pragu
ezdesetih godina; nezgodne poslove, kao to je batinanje ili otmica ili to je ve za
odravanje mirnog reda bilo potrebno, obavljali su njegovi ljudi.
Poslije razliitih jutarnjih sastanaka sa svojim tvornikim i tkaonikim
direktorima, eljeznikim i brodskim ravnateljima te advokatima dolazio je red na
igraku. Lord Roger je dva put na tjedan, obino u podne, vrlo iscrpno brbljao sa

sir Frederickom. Osim toga je na djedovu radost jednom tjedno dolazila u

Londonderry Caroline s oba djeaka. ista radost, taj telefon, ista radost!
Ovog petka bilo je deset minuta do dvanaest kad je lord Roger nazvao, tono
u trenutku kad je izbio poar.
Terry Devlin upravo je navrio esnaest godina i punih pet godina
naukovanja u drugom katu. Dobio je najviu plau dostupnu njemu, devet ilinga
na tjedan, i bio prvi na redu da napreduje u krojanicu. To e biti predivan dan,
znak mukosti. Imat e stalan posao, nevjerojatna rijetkost u Bogsideu, i moi e
sad kad bude imao iling-dva u depu odlaziti u gostionice. Terry je radio u glaaonici s djevojicama iste dobi, koje su odrastale u djevojke. Mnoge su ga ve
privukle, ali nikad nije imao priliku, da im iskae svoje osjeaje. inilo se da su
uvijek, prije nego to se poteno stigao sprijateljiti, postajale velje na jednom od
gornjih katova. Kad postane kroja, moi e, ako bude htio, kojoj od njih udvarati.
Bio je to dug i gorak put, a u ljetnim je mjesecima pomiljao da nee
preivjeti vruinu, ali sad, s obzirom na unapreenje, sve te muke nisu bile
uzaludne. Prije prijekida za ruak njegov se posao sastojao u tome da iz pei
izvue pepeo i eravicu i iznese ih u kante. Terry Devlin kleao je redom ispred
pei koje je posluivao, otvarao vrataca ispod arita i praznio pepeo u dva vedra.
Kad ih je napunio, odnio ih je stenjui pod teretom iz glaaonice.
Oi su mu se morale brzo prilagoditi na tminu, jer je plinsko svjetlo na
odmoritu bilo uvijek zaklonjeno hrpama gotovih koulja. Danas je tamo bilo
nagomilano dvije tisue koulja, tako da gotovo nije preostalo mjesta za prolaz.
Terry ustraeno zadri dah. U mraku je bilo teko razaznati otvor dizala koji nije
bio ni ograen ni uvan. Tijekom godina ve je nekoliko ljudi palo i usmrtilo se,
meu njima i njegov najbolji prijatelj. Drugi su proli s tekim ozljedama kad ih je
u otvoru za dizalo stisnula o zid i zdrobila kabina koja se upravo sputala.
Poao je oprezno dalje, ali je iznenada posrnuo preko hrpe koulja koju nije
vidio, pao i rasuo oba vedra puna pepela. Uplaeno je skoio na noge, pomislivi
najprije na koulje, koje su se vjerojatno uprljale. to da uini? Da pokua prikupiti
pepeo i neprimijeen se oduljati? Ili da poe po fenjer? Ne, netko bi ga pri tom
mogao vidjeti. Bilo je premrano da poisti... moda bi trebalo otvoriti vrata
glaaonice... ne... ne... vidjet e ga. Kad bi njegova nespretnost izila na vidjelo,
moglo bi ga to stajati njegova ivotnog sna - da postane kroja.
Stajao je tamo drhtei i cvilei i grizao prst. Odjednom zaprepateno rairi
oi videi kako komadi eravice progriza snop koulja. Crveni prsten u platnu
postajao je vei i dublji, a iz njega se uzdizahu male vitice dima. Terry pojuri kroz
hrpe koulja k polici uz zahod, gdje je stajalo vedro s vodom, zgrabi ga i pljusne bilo je prazno, dno je propalo od re! U tom trenutku deka spopadne beznadna
panika, i dok je zdvojno trkarao naokolo traei pomo, zasue ga koulje kao
pipci mekanog polipa. Trgnuo je rukama uvis da ih zbaci, pri tom ustuknuo, i noge
mu skliznue preko ruba otvora za dizalo. Terry se sunovrati u dubinu, ali njegov
krik nisu uli jer ga je zagluila sirena koja je najavila podnevni odmor.
Peg i Maud su, kad je zaparala sirena, urno ustale od stroja, a odmah im se
prikljuila i Deirdre. Ako budu dobre sree i stubite ne bude prepuno, stii e za

etiri minute na krov, a za silaz im treba jednako toliko. Tako e moi punih
sedamnaest minuta ostati na krovu.
Po lijepu vremenu su krojai iz najvieg kata krov preputali djevojkama.
Oni su uivali prednost da rade pri danjem svjetlu i dobro zraenom prostoru.
Ionako je ve toliko djevojaka nastojalo da po etirma eljeznim ljestvama dospije
kroz otvor s poklopcem gore, da bi bilo nepoteno guvu jo poveavati... osim ako
je koji htio udvarati djevojci, jer je to bila prilika da nekoliko minuta provede s
odabranicom.
Osim to je bio kavalir, ovjek je, ako je djevojkama pomogao pri penjanju i
sputanju, mogao pozvan ili nepozvan zaviriti pod suknju.
Svaka ena je radosno uzdahnula kad je dospjela do obilja svjetla i zraka, i
ubrzo ih je na krovu bilo ezdeset ili sedamdeset. Prionule su o svoje rukove i
uivale u lijepom pogledu na zavoj rijeke.
Maud McCracken je jedina gledala dolje na Bogside. Odavde je gotovo
mogla razabrati kovanicu u Lone Moor Roadu. Hvala bogu, tjedan samo to nije
proao. U nedjelju e eljeznicom u Convoy da razgledaju kovanicu. Nosila se
milju da prestane raditi. Ovaj je tjedan bio osobito muan, a bolje nee biti. Danas
se s posljednjim snagama popela uza stubite, a oko podneva samo to se nije
onesvijestila. Peg je imala pravo. Mora prestati. Myles bi se zabrinuo da se ona
srui i da je moraju iznijeti. Divno bi bilo probuditi se u ponedjeljak i ne morati se
vratiti u tvornicu nego tek kad rodi.
- Peg - rekla je odjednom - mislim da je sutranji dan moj posljednji radni
dan.
Njezina se sestra nasmijei i potapa je po ruci.
Posljednjih petnaest minuta telefonskog razgovora s Belfastom lorda Rogera
je neprestano ometala nekakva buka izvana. Poela je s podnevnom sirenom.
Njegov je ured bio smjeten u stranjoj strani zgrade, tako da nije mogao vidjeti to
se dogaa. Veza je bila slabija nego obino, to je pridonosilo njegovoj srditosti.
Dvadeset i pet minuta poslije dvanaest bilo kakvu pomisao da nastavi razgovor
dokrajilo je zavijanje vatrogasnih kola koja su pristizala Abercorn Roadom. Lord
Roger zavie sir Fredericku da e kasnije, im opet nastupi tiina, pokuati
nastaviti razgovor.
U tom trenutku Kermit Devine trgne vrata.
- to se, do vraga, vani dogaa, gospodine Devine?
- U tvornici gori - ree Devine i otvori dvostruka vrata u susjednu prostoriju
za konferencije, iz koje se vidjela Abercorn Road i zgrada Witherspoona &
McNaba. Obojica vidjee kako se radnici s obiju strana zgrade u meteu guraju na
ulicu kao da je sajam.
S razliitih strana pristizala su kola sa mrkovima i vodom vuena konjima,
za njima kola za spaavanje s ljestvama i opremom i prskalice na parni pogon, u
koje su bila upregnuta po tri konja. U policijskim kolima stie vie policajaca, koji
oslobode prostor za rad na gaenju i naprave kordon.
- Ne izgleda odvie zlo - promrmlja Roger pokazujui na tanku spiralu dima
to je prodirala iz drugog kata.

- Pogledajte, mlorde, na krovu!

- Zaboga - proape Roger i vrsto se uhvati za zastor. Koljena mu
pokleknu, no brzo se pribere. Gore su stajale ene i vritale. Ako stvari pou
krivim putem, doi e do katastrofe. Trgnuo se da razmisli. Razmisliti! Razmisliti?
Nije vrijeme da se gubi glava!
- Gospodine Devine, moramo svakako ostati prisebni.
- Potpuno se slaem s vama, sir.
- Jesu li vai ljudi spremni?
- Svakako, sir.
- Dobro. Moda emo morati izdati posebne upute, ako stvar ne bude
smjesta sreena. - Roger je koraao gore dolje, rukom proeljavao kosu i
promatrao sve vee uzbuenje na cesti. - Sjeate se kakvih smo neugodnosti imali
s Kevinom O'Garveyjem zbog ove zgrade?
- Da, sir. Na sreu, on je sada u Londonu.
- No, za to moemo zahvaliti Bogu. Idite preko, razgovarajte sa
zapovjednikom vatrogasaca neka vam to podrobnije opie situaciju. U prolazu
recite telefonistici da me spoji sa sir Frederickom i da dri liniju dok ga ne
pronau!
Devine kimne i udalji se. Roger je promatrao kako stup dima to je prodirao
iz drugog kata postaje sve deblji, dok je iz zgrade kuljalo sve vie ljudi. Kad je
pogledao prema krovu, uini mu se osoba Kevina OGarveya sve zloslutija. Ako bi
bilo rtava, Kevin O'Garvey e otkriti stvar, a ovaj put posljedice mogu biti
katastrofalne. Proklinjao je sebe to nije posluao Swanov savjet i rijeio se
OGarveya kad je za to postojala mogunost. Sad je za takve spoznaje bilo
prekasno. Sve je postalo kristalno jasno. Stara e pogodba prodrijeti u javnost,
osim ako OGarveya ne pretekne i ne otarasi ga se. U protivnom, postoji ak
mogunost da bude podignuta tuba zbog ubojstva iz nehata. Kako reformisti
imaju veinu u parlamentu, sablazan bi bila porazna... sve bi ih odvukli pred sud...
Kad su prvi plamenovi liznuli s postranog tvornikog zida, Roger pouri
natrag u svoj ured i strgne slualicu.
- Gdje je, do vraga, moj razgovor sa sir Frederickom?
- Oprostite, sir, ovdje vlada neka zbrka.
Stari Ben Haggartv, dugogodinji poslovoa krojanice, stigao je s nekoliko
mukaraca kroz zaklopna vrata gore na krov kad su prvi prameni dima zakolutali
oko njega.
- Moje dame! Moje dame! Molim - povikao je i podigao ruke da odvrati
paljbu pitanja. - Ta smirite se! -Opkolile su ga. - ini se da je u drugom katu izbio
mali poar - ree. - Vatrogasci su ve ovdje i za nekoliko minuta sve e biti u
najboljem redu. Nema nikakve opasnosti.
Uslijedi uzdah opeg olakanja, i Haggartv zatrai jo jednom da uute.
- Zgradu emo uredno isprazniti. Molim vas da se ne gurate niti ne tiskate.
Treba poto - poto izbjei paniku. Moji e vas ljudi odvesti dolje, imamo fenjere, i
za deset minuta bit ete na ulici. Jedna po jedna, jedna po jedna.

Dok je Ben Haggartv govorio, samo je Maud uspjela prozreti njegovu

mirnou i naslutiti katastrofu koja je prijetila.
Moda je to samo zamiljala, ali je na neki nain u tom trenutku znala da e
umrijeti. Dok je Ben jo govorio, spretno je gurnula Deirdre prema silazu. Jo prije
osam godina i sama je izgledala kao sada Deirdre, siroto dijete ulice. Maud
pogleda djevojicu koja jo u svojem ivotu nije doivjela trenutak prave sree i
stvori odluku. Ona sama doivjela je nekoliko sretnih trenutaka, iskru nade koju joj
je donio Gelski savez, nekoliko raspojasanih trenutaka s raspojasanim mladiima,
tu i tamo malo smijeha. S Mvlesom je provela noi ispunjene sreom - s njim i
njihovim zajednikim snom.
Deirdre nije jo nita imala.
Ben Haggarty se trudio da osigura red i ene poee uz pomo mukaraca
silaziti ljestvama.
- Ti e sad dolje, srce - ree Maud Deirdrei - ja u malo priekati. Sa svojim
trbuhom samo bih cijelu stvar zadrala.
- Tad u ekati s tobom, tetko Maud - odgovori djevojica.
Maud joj zalijepi snanu zaunicu.
- Uini to ti kaem! - zapovjedi.
- ula si tetku Maud - ree joj mati. - Silazi, ja u ovdje ekati s njom.
- Zato si me udarila?
- Silazi!
Peg vrsto epa sestrinu ruku kad se djevojica, jo sasvim smetena,
prebacila preko ruba i nestala. Dolje se buka pojaa, dok je zamah vjetra s rijeke
pronio preko krova oblak dima.
Roger je kao lud trao iz kancelarije u sobu za konferencije i natrag
promatrajui kako se plamen bez zastoja i sve bre penje po zgradi. Bezbroj puta je
dignuo slualicu. Vani se krika pojaala kao da se neto dogodilo to on nije
mogao vidjeti. Naposljetku se Kermit Devine zadahtan vrati.
- Na alost, stvar ne izgleda dobro.
- Ta recite ve jednom!
- Koliko se moe razabrati, poar je izbio u jednom od donjih katova i penje
se kroz otvore za dizala i stubita.
- to je sa enama na krovu? Koliko ih je tamo gore?
- To ne znamo, sir. Dvije je zahvatila panika i skoile su dolje. Vatrogasci su
razapeli svoje mree pod njima, ali su ih one proparale i razbile se o kaldrmu.
- Za milog Boga! Zar je taj prokleti kapetan idiot ili to? Zato, do avola, ne
naslone svoje ljestve na kuu?
- One dopiru samo do etvrtog kata.
Roger se sabere to je vie mogao. Kad su obojica razmijenila pogled pun
shvaanja, pojavi se Rogerov pomonik Ralph Hastings.
- Ne bih vas htio uznemiriti, mvlorde, ali savjetovano nam je da napustimo
ovu kuu. Osobno sam razgovarao sa zapovjednikom vatrogasaca i on kae da
nema nikakve opasnosti da se poar proiri dovde, ali da bi bilo bolje ne stavljati
nita na kocku.

- Da, da, Hastingse, u redu. Neka svi napuste kuu. Ja u kasnije doi za
vama.
- Sir, ne mogu dopustiti...
- K vragu, Hastingse, istite se odavde! - vikne Roger, gurne ovjeka van i
zalupi za njim vrata. Zatim se potpuno miran vrati natrag k pisaem stolu.
- Na to mislite, gospodine Devine?
- Moji ljudi stoje u pripravnosti i ekaju vae upute. Jednog sam poslao
mjesnom zapovjedniku sa zahtjevom da uputi u Hubble Manor vojnike za zatitu
kontese i vaih sinova.
Roger kimne.
- Zatraio sam takoer da ostatak garnizona u Londonderrvju i Donegalu
bude u stanju pripravnosti da u sluaju civilnih nereda moe nastupiti i opkoliti
Bogside. Glavno je pitanje O'Garvey. Da je ovdje, moji bi ljudi uredili stvar.
- Moramo se postarati da iz Londonderrvja ne prodre nikakva vijest o poaru
dok ne razgovaram sa sir Frederickom - ree Roger. - elim da svi telegrafski
vodovi iz glavne pote budu prekinuti i da ni jedan vlak ne napusti grad. Moete li
to osigurati, gospodine Devine?
- Da, sir.
- Dobar posao.
Kermit Devine pouri. Roger se vrati u sobu za konferencije i vidje jo kako
je tvornica nestala u plamenu.
Deirdre se provukla natrag na krov dozivajui majku i tetku. Polovica ena
kleala je i vapijui molila, ostale su trale naokolo vriskajui histerino. Oblaci
dima zacrnili su nebo, a ar plamena koji je opkoljavao krov pretvarao ga je
polagano u usijanu plou tednjaka.
Maud ogrli neakinju i saslua njezin nepovezan izvjetaj da su se neke
probile, a onda se stubite stropotalo tako da su preostale potjerane natrag. Kad su
prvi plamenovi liznuli preko ruba krova, izbije oaj i ludilo; ene su ustuknule na
jedan ugao. Peg je vriskala, trala bez cilja naokolo, tukla po vatri i glavinjala
potpuno luda natrag. Jedan plamen liznuo je uz njezinu sukpju, i ona u posljednjem
napadaju uasa skoi s krova. Maud je samilosno pokrila Deirdrei vidik.
- Zdravo Marijo - rekla je sputajui se na koljena -blaena meu enama...
moli za nas sada i u asu smrti nae.
Roger zakalja kad mu je dim uao u nos. Vikao je u telefon, ali nije
pomagalo. Sad je ve osjetio kako dopier vruina. Izvukao se iz aketa i otkopao
ovratnik. Jedan se zdvojni trenutak borio s milju da odustane od telefonskog
razgovora, ali je uvidio da bi to moglo znaiti kraj svih njih.
- Halo! Halo! - urlao je slab, ali blagoslovljen glas kao da se nastoji probiti
preko cijelog Ulstera.
- Freddie, hvala Bogu. Tko je u centrali?
- Ja, sir, Devine.
- Dobro to si me opet nazvao, Rogere...
- Ovo je hitno! Sluaj paljivo!
- Govori!

- Tvornica koulja gori. Jesi li uo?

- Da... dalje!
- Bit e rtava. Ti zna kakvu e to reakciju izazvati.
- Sluaj, Rogere! Otpremi Caroline i djeake smjesta odanle.
- Ne, ne, ne. Nismo osobno u opasnosti. Za sat e jedna vojna jedinica biti u
Hubble Manoru. Zabrinjava me Kevin O'Garvey. Razumije me, Freddie?
- Zaboga... tono...
- Upravo tako. Jednom nas umalo ve nije odao. U ovim okolnostima
sigurno e nas dokrajiti. Halo, Freddie ... halo... halo Freddie, on je sada u
Londonu.
- Razumijem te, Rogere. Imamo sree. I brigadir je tamo. Ali Rogere, ako
ovdje sve bude u redu, potrajat e nekoliko sati dok pronaem Swana. Do tada e
se vijest o poaru ve proiriti.
Kad je val usijanog zraka potresao prozore a za njim uslijedio debeli oblak
dima, veza oslabi. Rogerove oi napola oslijepie, on se osu znojem i dobije
napadaj kalja.
- Halo, Rogere, halo, halo.
- Da, Freddie, evo te opet. Sve telegrafske i telefonske veze su prekinute, a
vlakovi iz Londonderrvja ne voze. Imamo vjerojatno vremena do sutra ujutro, dok
se panika slegne.
- Smjesta u poduzeti sve. Predlaem da Caroline i djeake poalje u
lovaku...
Veza je ponovno zamrla. Roger bijesno strese slualicu. Hastings se vrati.
- Mlorde, morate napustiti kuu! - epao je Rogera za ruku i izvukao ga iz
kancelarije.
Kad su dospjeli do stubita, Roger povie Devineu da napusti telefonsku
centralu i prekine veze, zatim sva trojica poure na ulicu.
S Witherspoon & McNabom se vie nije moglo nita uiniti. Bila je rtva
bjesomune vatre, lomaa koja je gutala sve!
Conor Larkin i Myles McCracken stigli su do policijskog kordona kad je
tua tjelesa popadala s krova.
U tom trenutku voda iz cijevi za gaenje, koje su prskale sve do treeg kata
prodre u eljezne stupove. Jedan za drugim prasnu. Hropui isprva u smrtnoj
borbi, cijela zgrada zadrhta i zatim se brzo nakrivi. Podovi poee pucati i cijepati
se kao u potresu i kat za katom se kao lavina urui.
PETNAESTO POGLAVLJE
Brigadir Maxwell Swan neumorno je prikupljao podatke o stvarnim i
moguim neprijateljima, anarhistima i konkurentima - to je u njega bio
svakodnevni posao. Svojom djelatnou na suzbijanju buntovnih elemenata postao
je posljednjih godina osobito vrijedan sir Fredericku. Svakodnevno kretanje,
navike i svojstvenosti jednog tako znaajnog ovjeka kao to je bio Kevin O'Garvey bile su u Swanovoj glavi katalogizirane.

Kad ga je sir Frederick pronaao, stvar je dobro izgledala - bila je sretna

okolnost da su on i O'Garvey bili u Londonu i da je lord Roger sauvao takvu
prisutnost duha te nije dopustio da vijesti prodru iz Londonderry]a.
U Londonu je bilo vie ljudi koji bi Swanu smjesta bili na usluzi. Neki od
njih bili su bivi oficiri i dounici. Drugi su bili irski katolici koji su u Dublin
Castleu za njega izvodili tajne operacije, potom doli u Englesku i tu zauzeli dobre
poloaje. Ti su mu bili obavezni. Swan se smjesta dao na posao da nae prikladne
izvritelje.
Tono est sati nakon to ga je sir Frederick obavijestio, Swan ue u
Kolonijalni klub, gdje je odsjedao kad je bio u Londonu. Prvi butler, Tompkins,
doeka ga u predvorju.
- Dobar veer, brigadire - ree Tompkins ispod glasa, kako je u klubu bio
obiaj, uzimajui Swanov ogrta, tap i eir. - uli ste novost, sir?
- Nisam, bio sam zauzet.
- Straan poar u Londonderryju. Postoji bojazan da ima mnogo rtava. Ako
se ne varam, jedna od tvornica lorda Hubblea.
- Uasno - ree Swan.
- Sir Frederick vas je prije etrdeset minuta pokuao dozvati kablofonom.
Dopustio sam sebi da izvidim za koje ste vrijeme rezervirali svoj stol i da naruim
razgovor za to vrijeme.
- Ah, vrlo dobro, Tompkinse. Popit u svoju au serija u salonu
zapovjednika i tamo ekati poziv.
- Vrlo dobro, gospodine.
Swan, usamljenik i u oficirskom klubu, uputi se svojem uobiajenom stolcu
u salonu, skrivenom iza jednog stupa, i zakloni se novinama dok nije uspostavljena
telefonska veza.
- Halo, Freddie, ovdje Max.
- Ima li to nova u Londonu? - pitao je Weed.
- Vijesti o nekom poaru u Londonderryju. Prvi izvjetaji stigli su prije
otprilike pola sata. Ozbiljna stvar? - upita Swan.
- Vrlo ozbiljna. Nekoliko desetaka mrtvih, bojim se. Toan broj e se saznati
tek za dan-dva.
- Uasno.
- Jesi li uspio odrati svoj dogovor, Max?
- Da, sve je proteklo krajnje povoljno. Pregovori su bez smetnje uspjeno
zavreni. Posao je sklopljen i zapeaen. Osobno sam prisustvovao konanom
potpisivanju.
- Sjajno. to se ove sezone daje u kazalitu?
POZNATI POSLANIK IRSKE STRANKE NESTAO
London, 5. prosinca 1899. (Reuters)
Scottland Yard izvjetava da je g. Kevin O'Garvey, poslanik u parlamentu
(Irska stranka, istoni Donegal) prije etiri dana nastao iz svog londonskog stana
u Southwarku, Jamaica Road. Na traenje njegove gazdarice, ge Midge Murphy,

rutinski su izvrena ispitivanja njegovih roaka na njegovim uobiajenim mjestima

zadravanja i u njegovom stanu u Londonderryju, koja nisu otkrila nikakvih
tragova ili povoda za njegov nestanak.
O'Garvey je posljednji put vien u petak naveer u Neptune Roadu u
Southwarku, u gostionici Clancy, kamo uglavnom zalaze irski luki radnici,
sezonci i doseljenici. Gospodin O'Garvey bio je u tom lokalu dobro poznat,
svraao je onamo vie puta na tjedan i tu primao svoje irske birae. Vlasnik
gostionice, g. Enda Clancy, vidio je O'Garveyja kako je oko est sati naveer
izaao iz lokala u pratnji jednog mladia koji ga je potraio. Mladi ovjek nije bio
poznat u lokalu, ali g. Clancy i drugi iz njegova su govora i dranja zakljuili da
potjee iz Irske. On se, meutim, u lokalu zadrao prekratko, tako da nije bilo
mogue dati toan lini opis.
Na ispitivanju inspektora Arnoida Shepherda od Scottland Yarda Clancy je
izjavio da u situaciji nije uoio nita neobina. Kevin O'Garvey bio je poput
sveenika ili lijenika - rekao je. Uvijek su ga pozivali u pomo u hitnim
sluajevima. To je potvrdila ga Murphy rekavi da je O'Garvey esto odlazio po
poslovima molitelja.
Na pitanje o O'Garveyjevom zdravstvenom stanju i dranju u posljednje
vrijeme, inspektor Shepherd je rekao: "Nije zamijeeno nita neobina. O'Garvey
je bio krajnje pouzdan u svojim navikama i postupcima, obino jv do gostionice i
natrag do svog stana prolazio perivojem Southwark. Temeljita pretraga parka
nije donijela nikakve rezultate, izvijestio je Sheperd.
O'Garvey je biran u Donji dom prije petnaest godina kad je Parnell
zabiljeio trijumfalnu pobjedu, i bio poznat po svojoj irsko-republikanskoj
djelatnosti. Njegova dugotrajna prolost aktivnog fenijca openito je poznata,
dodao je Shepherd, i mora da je pri tom stekao nebrojeno mnogo neprijatelja.
Njegovi su birai lako mogli do njega, stoga se ne moe iskljuiti eventualni
zloin.
Lord Roger i sir Frederick iskoristili su svoje utjecaje do krajnosti. eljeli su
brzu, konanu istragu sa to manje huke, premda je britansko novinstvo nagrnulo u
Londondery. Rairile su se glasine da je poar djelo anarhista ili fenijaca - teza
koju su novinari smjesta preuzeli.
'Istrana komisija poela je u malom okviru, ali u odgovarajuem sveanom
i vanom tonu, s pregledom zakona o zustiti od poara, sigurnosti i radnim
uvjetima, koji praktiki nisu postojali. Smjesta je utvreno da nisu povrijeeni
nikakvi zakonski propisi. Cijeli niz strunjaka dao je sveane izjave da zgrada
nije uope mogla gorjeti, osim ako poar nije podmetnut, to je podupiralo teoriju
o anarhistima, odnosno fenijcima, koju je novinstvo tako spremno doekalo. Osim
toga najvei broj rtava bio je meu okupljenima na krovu, a oni su se nalazili
tamo suprotno propisu poduzea. Ni jedan od strunjaka nije bio podvrgnut
temeljitijem unakrsnom ispitivanju, a radnike iz tvornice nisu drali strunjacima
ili sposobnima za ocjenjivanje pitanja u vezi s poarom, a nisu smjeli nita izjaviti
o radnim uvjetima koji su proglaeni nebitnima. Nitko nije spomenuo to je ene
potaklo da se popnu na krov i da li je tko uope znao da postoji propis koji to

zabranjuje. Pri kraju prvog dana rezultat istrage bio je da je zgrada na dan
katastrofe u normalnim okolnostima bila potpuno neopasna i nezapaljiva. Na
poetku drugog dana istrage zatraio je ef policije, na uenje komisije,
doputenje da postupak prekine i poeo itati priznanje jednog palikue. Stanoviti
Martin Mulligan, poznati fenijac i republikanac, potpisao je pred tri svjedoka u
eliji londonderijskog zatvora priznanje da je potpalio zgradu. Na alost, zakljuio
je ef policije, u meuvremenu je naen Mulliganov le. Oito je poinio
samoubojstvo neposredno nakon priznanja, objesivi se u eliji o svoj remen.
Pokazavi udesnu djelotvornost, samo nekoliko minuta kasnije istupila je itava
eta svjedoka koji su izjavili da je Mulligan neko kratko vrijeme radio kao
konjuar kod Witherspoona & McNaba, ali je zbog pijanstva u slubi otputen.
Kasnije su ga opetovano uli u krmama prijetiti da e spaliti tvornicu. Jednako
tako se javno hvastao nebrojenim fenijskim i republikanskim protuzakonitim
pothvatima.
Nije spomenuto da je Martin Mulligan bio bezazlena stara luda koja se ve
godinama nije trijeznila i esto badava noila u policiji, a zatim se opet vraala
svojoj stvarnoj djelatnosti - skitnji. Ni jedan svjedok nije iskazao da se Marty
nebrojeno puta hvastao i drugim izmiljenim djelima te da je sve to bilo samo
blebetanje jednog otupjelog alkoholiara. Nitko nije utvrdio da ga je na dan poara
vidio u okolici, ili pokuao protumaiti zato poar nije podmetnut nou. Nitko nije
u zapisnik izjavio injenicu da Martin nije uope imao remen, nego je nosio
naramenice i da je samoubojstvo samo po sebi krajnje neprihvatljivo.
Usprkos svoj toj povrnosti nije bilo nikoga tko bi stvari stjerao u red.
Kevina O'Garveyja, borca za Bogside, nije bilo. Da je bio ovdje, bio bi dokrajio tu
nedostojnu komediju, jer je imao i previe dokaza protiv zgrade i previe iskustva
u takvim postupcima da bi dopustio takvu karikaturu od istrage. Ali Kevina
O'Garveyja nije bilo.
Vrhunac svega bio je kad su tri svjedoka pod prisegom potvrdila priznanje
Martina Mulligana. Dvojica, koji su ga uli, bili su ef policije i jedan advokat
Hubbleovih, koji je istodobno bio i lan gradskog vijea Londonderryja. Premda se
u ta dva gospodina i njihove motive moglo sumnjati, trei je svjedok zapeatio
stvar jer je pripadao najuglednijim katolicima u Londonderryju.
Frank Carney je prisegao da je uo rijei Martina Mulligana.
Priznanje je prihvaeno i istraga jo prije Boia proglaena zavrenom.
ESNAESTO POGLAVLJE
Nastupila je mrana vladavina uasa. Kad se paljevina naposljetku ohladila,
kopali su po zgaritu, pretraivali pougljenjele ostatke, i to se vie rtava
pronalazilo, to je oaj bivao vei. Tko nije pronaao voljene hvatao se za ludu nadu
da je neki svetac u njegovom sluaju izveo udo, ali uda nije bilo. Nestali su bili
mrtvi, to je bilo sve.
Veina od etrdeset koji su skoili s krova bila je do neprepoznatljivosti
unakaena i leala u jezivom redu, zgrena i polomljena u mrtvanici, tom

stranom mjestu koje je odjekivalo od krikova kad je jedna oajna obitelj za

drugom prepoznavala komad odjee, prsten ili cipele. Leevi izvueni ispod
uruenih zidova bili su u jo gorem stanju. Najveim su dijelom tako pougljenili da
ih se nije moglo prepoznati. Broj mrtvih preao je stotinu, a jo stotinu osoba
lealo je s tekim opeklinama u bolnici.
Uglavnom su rtve pripadale onim sedamdeset i dvjema enama koje su zanemarivi propis tvrtke - potraile sedamnaest minuta sunca na krovu.
Dvadesetak meu njima bilo je trudno.
Deset krojaa, od kojih je veina ostala da ene izvede iz zgrade, bilo je
zdrobljeno ili su se uguili kad se zgrada uruila, kao i pet vatrogasaca, kad su
prsnuli stupovi.
Preostale rtve bile su djeca, u svemu osamnaest, izmeu devet i petnaest
godina.
Obitelj Tully izgubila je tri ene. Drugi su izgubili toliko ili jo vie. Za one
koji su zadobili opekline nije bilo odtete ili bolesnike naknade, a
neidentificirajne, pocrnjele leeve zakopali su u zajedniki grob.
U to vrijeme voena je i zavrena istraga. Mrani se Boi pribliavao.
Nastupilo je dvadeseto stoljee - drugdje u svijetu slavljeni simbol nade.
Tjednima je Bogside bio paraliziran od boli. Ionako oslabljene snage i ivci
ponovno su bili rastrgani i potreseni. Spaavanje asti pomou istrane komisije
nije iznenadilo, jer se nitko nije mogao sjetiti da je ikad pravda pobijedila. Tako su
komisije Krune ve i ranije postupale u Derryju, i tako e opet postupati. Ljutita
strast da udare na tlaitelje i muitelje bila je iscrpena. Provale boli i bijesa na
pogrebima isplakane su na grobovima, a napola poludjeli preivjeli molitvama su
ih istjerali iz due. I tad ih je stara letargija, staro pomirenje s tragedijom tjeralo
dublje i dublje u hokus-pokus Isusa i Marije i da potrae utoite u alkoholu i
drogama. Bogside je bio Bogside.
etiri mjeseca su prola dok se razgovori i ivot u Bogsideu nisu postupno
normalizirali, dok bol nije polagano poela poputati. U to su vrijeme ljudi bili
previe omamljeni da bi shvatili kako Kevin vie nije meu njima. Od njega nije
bilo nikakva traga. Kad se bol zbog crnog petka ublaila, spopala ih je sa
zakanjelim djelovanjem nova bol - spoznaja da je njihov voa u borbi mrtav.
Tih mjeseci Conor Larkin nije se mogao izvui iz mrane omame. Bio je jak,
a oni slabi, no njegov je duh bio mutan i otupio, oi crvene. Iz njegova snana
tijela otjecala je snaga, poezija iz njegova srca, a pjesma s njegovih usana. Klizio je
nizbrdo, postao takav kakva su bila sva njegova pripita bogsajdska braa i zapadao
u neobine trenutke munog smirenja, kad je njegov mozak bio natopljen
otupljujuim dinom. Svakog je dana postajao sve mrzovoljniji, jedva je
odzdravljao onima koji su ga oboavali i prezirao ih zbog tog oboavanja. Ne
znam ja nikakvih udesnih rjeenja, branio se nijemo od njihovih gladnih pogleda,
nemam nikakvih rjeenja.
Jedino to ga je, ini se, sauvalo da potpuno ne isklizne bila je zdvojna elja
da Myles McCracken ne propadne. Uzeo ga je k sebi, sluao njegovo beskrajno,
oajniko oplakivanje, brisao mu suze, odijevao ga, hranio ga i no na no

razgovarao s njim. Ma kako bila duboka rana, inilo se na neki nain da je rjeenje
za Mvlesa jednostavnije. Oito ga je nalazio u neprekidnom pijanstvu. Opijao se u
krugu koji nije imao poetka ni kraja, od boleivosti preko nesuvislosti do potpune
tuposti. Conor je drao da jo nije vrijeme da ovjeku oduzme njegov narkotik, jer
je bez njega smjesta zapadao u snaan napadaj muenja samog sebe. Za sada mu je
alkohol bio potreban jednako kao zrak za disanje. Moda e, molio je Conor, kad
ok popusti, jo biti vrijeme da Mylesa epa za ramena i trenjom i udarcima od
njega opet napravi ovjeka. Sad ne. Nikakvih ukora, samo paziti i ekati dok
ozdravljenje ne pone i biti uz njega da mu pomogne. Conor je molio da za Mylesa
bude povratka, no za sada je bio naprosto aka jada.
Ako se izuzme Myles McCracken, onda je Conorova utuenost bila odraz
cijelog Bogsidea. Duhovi su bili toliko smueni da su misli izgubile svaku
vrijednost, i poslije sna ovjek nije osjeao elju da se probudi nego samo da opet
zaspi. Ali ni san nije donosio nikakav odmor, jer san je znaio moru od gnojnih
rana i ljudskih goruih bombi koje su udarale u zidine Derryja, od golemih kotlova
punih kipueg ulja koje su lijevali s krunita tih zidina dolje i utapljali stare
prosjake, od koatih maaka koje djeci grebu oi i gromovitih bubnjeva na elu
beskrajnih redova u crno odjevenih mukaraca koji su s naranastim krievima u
ruci stupali u pogrebnoj povorci, od polja bijela od kae gnjiloga krumpira i od
stotine ena koje je opkolila bjesomuna vatra, a one ne mogu provaliti reetku od
kovana eljeza.
Bogside je prodirao Conorovu volju. Bogside ga je sisao ivog. Bogside je
pobijedio.
Biskup Nugent umro je u osamdesetoj godini, bezidejni crkveni glavar ija
su tri desetljea vladavine u biskupiji bila obiljeena osrednjou. Bio je priprosti
sveenik iz Derryja s govornikim darom i njuhom za crkvenu politiku; rjeavao je
okolnosti pragmatino, uglavnom oteui tako dugo dok nije bio siguran da je u
svakom problemu na neopasnoj strani. Trule i propadanje Bogsidea nisu toga
ovjeka pokretali ni na to drugo do na otrcanu molitvu.
U njegovom posljednjem desetljeu razvila se ta neodlunost u nesposobnost
da donese jasan sud, i biskupija je tako ivotarila u nekoj vrsti teoloke
ropotarnice. Biskupa su okruivali strogi crkveni dogmatiari, koji su ga izolirali i
kovali planove za razdoblje vrste ruke.
Bogside je uvijek bio kamen kunje. Nedostojni ivotni uvjeti u njemu raali
su liberalne sveenike koji su postupali na svoju ruku i ak slobodnije tumaili
crkvene zakone. Kad je biskup Nugent duhovno postao senilan, provela je jedna
grupa takvih sveenika pod vodstvom oca Patricka McShanea svoje ideje i prilino
olabavila pravila, tako da ona odgovaraju njihovim interesima i interesima njihove
okupirane pastve. Ti su sveenici prili Gelskom savezu da opet oive irski jezik i
kulturu, to je bilo u suprotnosti sa stavom Crkve i britanske vlasti.
Dok je Nugent leao u smrtnom hropcu, zbie se njegove dvorske strae,
obrazovae jedinstvenu frontu i predloie kardinalu u Armaghu Charlesa
Donoghuea za Nugentova nasljednika. Donoghue bude izabran.

U Irskoj jedva da je postojala apsolutnija vlast od vlasti jednog autokratskog

biskupa koji je bio u britanskoj milosti. Novi biskup Donoghue smjesta je sebi
osigurao autoritet, donijevi niz odluka za pokoravanje otpadnika u Bogsideu.
Doktrina je zahtijevala nepokolebljivo pridravanje najstroeg tumaenja
katolicizma. Pokornost sveenika i laika postala je novi poredak. Liberalizmu u
Bogsideu doao je kraj.
U tjednima poslije crnog petka u Bogside su nagrnuli sindikalisti, reformisti
i republikanci, a mladi sveenici izjavie solidarnost s njima. To je ukupnoj vlasti
bilo nesnoljivo, bez obzira na to radilo se o oranjcima, protestantima, Englezima,
grofu ili novom biskupu Donoghueu. On je iskoristio trenutak da stvari sredi na
odrjeit nain.
Otac Pat ue u kovanicu ba kad su otpremna kola bila na odlasku. Conor
je sjedio na koijakom sjedalu. Sveenik se obradova vidjevi ga obrijana, isto
odjevena i prilino trijezna. Sjeo je pokraj Conora kad je ovaj otpustio konice i
utke se odvezoe u zidom opkoljeni grad kamo je trebalo dostaviti naruenu robu.
Sveenik tad pokae u smjeru gdje e biti nesmetani. Privezali su konja na
vjebalitu i pjeice poli dalje k zidu. Odatle Bogside prostrt pod nogama nije
izgledao tako loe. Nizovi skladnih, simetrinih, kriljastih krovova to su se
uzdizali i sputali i natkritih dimnjaka iz kojih su se dizali tanki stupovi tresetnog
dima pruali su sliku svojevrsne ljepote. Miris tresetnog dima bio je, kao uvijek,
izvanredan. Nali su zatieno mjesto gdje su mogli biti nesmetani.
Otac Pat je jednako kao Andrew Ingram odustao od toga da Conoru
predbacuje zbog oajnikog opijanja, koje je trajalo ve mjesecima; znali su da e
se on opet trgnuti kad potone do sampg dna. Taj je obrat oito poeo.
- Tamo dolje poinje se ivot opet polagano micati -ree otac Pat - a i u tebi.
- Ja u ivjeti, jer ne elim umrijeti - ree Conor - ali ovo je mjesto mrtvo.
Bilo je mrtvo ve prije crnog petka i prije nestanka Kevina O'Garveyja. No sad
nee nikad vie dii lice iz blata. Brinem zbog Mylesa. Izgleda da s njim ne mogu
nita postii, oe Pat.
- Vrijeme je, Conore, da ga pusti, jer e inae jo i tebe povui sa sobom.
- Na to se ne mogu odluiti, naprosto ne mogu.
- Myles McCracken je roen da gubi - ree sveenik. -Dvaput se odvaio na
ljubav, i oba je puta zavrilo katastrofom. Nikad vie nee svoje srce povezati s
tuim. Previe e se bojati.
- No pribrati se i ivjeti, oe Pat... to mora.
- Neki mogu prevladati tragediju i ak postati veliki. Veina to ne moe, a
Bogside vrvi od takvih.
- Znam to mislite. O tome sam i sam razmiljao... to e biti s njim?
- Previe se boji povratka, a jo vie da ide dalje. Tapkat e na mjestu.
Bogside e ga progutati i od njega napraviti bezazlenog starog pijanca koji se
zadrava u alkoholinom blaenstvu da se zatiti od svojih mora.
Conor je znao da je taj sud okrutan, ali toan; bile su to rijei koje on sam
nije htio izgovoriti. Tako je to dakle. Slabi su ostajali i propadali - kao uvijek u
Irskoj.

- Ja odlazim, Conore - ree otac Pat iznenada. Conor se trne, sklopi oi i ne

prisili se da zadri suze.
Opet ga svlada bol proteklih mjeseci. Krvareeg srca okrene se svojem
prijatelju.
- ini mi se da smo otac Eveny, otac Keenan, otac Mallory i ja prevrili u
grijesima - ree sveenik nastojei ostati ravnoduan.
- Zaboga, oe! Ne jo i to, uza sve ostalo! - prasne Conor.
- Da, tako je to. U tom poslu nema nagodbe s Bogom.
- Bog, to je besmislica. Ne alje vas Bog odavde, nego taj prokletnik biskup!
- Radije se ne bih s tobom uputao ni u kakvu jezuitsku raspravu o tome tko
to radi i zato. Premjeten sam, odlazim, jednostavno tako.
- Kamo? Kad?
- Provest u nekoliko tjedana u molitvi u sjemenitu da se oistim i
prosvijetlim. Moi u vidjeti Daryja. A onda, k vragu, uvijek sam elio iz
Bogsidea.
- Kamo, oe?
Kao na znak upalie se plinske svjetiljke i rastrgae nadolazeu tminu. Otac
Pat mladenaki slegne ramenima, ali Conor se nije dao otresti.
- Ah, postoji tako negdje sjajan- stari sveenik, otac Clare, koji vie ne moe
na kraj sa svojom upom. Presiromana je a da je mogao dovoljno utedjeti da ode
u mirovinu, a na se red, kao to zna, ne brine za ostarjele sveenike.
- Kamo, pitao sam?
- U najudaljeniji kut carstva biskupa Donoghuea. Na sjever od Carrigarta na
poluotoku Rosguillu.
- Prokletstvo! Ne mogu zamisliti da u polupraznim crkvama izumiruih
keltskih mistika itate litanije u vjetar.
- ao mi je, Conore, ali i oni imaju pravo na sveenike. - Uhvatio je
Conorove ruke. - Ili u tamo, ili iseliti u Ameriku, no ni ja se jednako tako ne dam
istjerati iz Irske kao ni ti. Osim toga - ree smijui se - to Americi upravo treba: jo
jedan irski sveenik.
Conor s mukom potisne ogorenje. Otac Pat ga pusti i utone u dugu utnju.
- Moram se ispovjediti - proapta naposljetku.
- Ne razumijem vas.
- Rekoh, moram se ispovjediti. Hoe li me sasluati, Conore?
Otac Pat proee nekoliko koraka po zidu, dosta daleko da vidi izgorjeli
kostur Witherspoona & McNaba. Iza njega je bio mrak.
- Mi smo se dogovorili, Frank Carney i ja, da emo utjeti. Otprilike u
vrijeme kad si ti doao u Derry bilo je Bogsidesko drutvo potpuno bez novaca,
praktiki mrtvo. Odjednom je dobilo kapital posredstvom Kevina O'Garveyja. I
tvoju su kovanicu otvorili tim novcem. Ni Frank, ni ja nismo nikad pitali odakle
novac potjee, jer zaista nismo htjeli znati. Oduvijek smo sumnjali da je Kevin
uzeo mito od lorda Hubblea za to to nije vodio istragu protiv tvornice.
- Za milog Boga! Ne elim nita vie o tome uti!
- No morat e, mladiu.

- Ne, Kevin ne bi takvo to uradio, ne, prokletstvo, ne, ne, ne!

Prekinuo se. Htio je pitati... je li htio? Je li uistinu htio? Oi su preklinjale
neka ga ne sile da povjeruje.
- Nema stvarnog dokaza - ree otac Pat - samo pretpostavka. Rekao mi je, ne
jednom ve stotinu puta, koliko mrzi tvornicu, i naposljetku, jednom, da e
pokrenuti istragu protiv nje. Iznenada je od toga odustao. No svatko u Bogsideu
sklopio je svoj pakt s vragom. Frank je to uinio kad je dao svoj iskaz o poaru
pred istranom komisijom. ovjek ne mora biti vidovit da bi mogao zamisliti tko
ga je pritisnuo i zato je dao takvu izjavu. I ja sam sklapao pogodbe. A i Kevin.
- Ne!
- Samo da bi jednom u ivotu mogao vidjeti nekoliko bijednika kako se
smjekaju. Ne moe zato ovjeka osuditi, Conore. Bio sam tako zdvojan da sam
htio napustiti sveeniki poziv. ak sam pomiljao na samoubojstvo. to god
Kevin O'Garvey uino, uinio je za druge. I ne zaboravi, uradio je to i za tebe!
- Da - promrmljao je s razumijevanjem Conor. - Bilo bi mi teko da ne
uinim to isto za njega.
- Vidi, dakle, svi smo samo ljudi. Hubbleovi i Englezi dre nas tako
temeljito u aci da nisu odgovorni samo za nau bol nego nam protiv volje
dodjeljuju i nae sitne radosti. To je Kevin kupio - jedan radosni trenutak za
nekoliko ljudi. Oni imaju mo ak da rasporeuju i usmjeruju nae nade.
Iznenada se Conorovo lice ukoi od jedne pomisli.
- Vjerujete li da su ga ubili?
- Ne, to ne vjerujem. Bogside ga je ubio. Moda je uo za poar, moda i
nije. U svakom sluaju, ne bi poslije toga dugo ivio.
- O Boe, meni je zlo, oe Pat. Dua mi je prazna. Bolestan sam - stenjao je
Conor.
- To je rasko koju ti sebi vie ne moe priutiti. Ovdje dolje e se sve vie
oslanjati na tebe.
- Ne - zastenjao je Conor - ne. - U svjetlu fenjera bacao je sjenu: ruku
duboko zakopanih u depove, besciljno je zurio u nebo, zatim prie prijatelju. - Ja
nisam njihov otac Pat. Nisam njihov Frank Carney. Ne mogu sa svojim
neprijateljima sklapati nagodbe. Ne mogu niti tumarati meu tim izgubljenim
duama i nijemo moliti. Ne mogu pruati svoj drugi obraz. Ne mogu raditi ili biti
ono to nisam. Moram nai svoj put, oe. I ja odlazim.
- Kamo e, Conore?
- Govore o tome da se bratstvo u Belfastu i Dublinu nanovo organizira.
- Zna da tome neu dati svoj blagoslov.
- Ja vas to niti ne molim.
- Vjerojatno te je nemogue uvjeriti da je to pogrean put.
- Bacite jedan pogled onamo dolje, oe! Moete li mi rei da je va ili
Kevinov put bio bolji? Jednom, u prolazu, Kevin me pogledao i rekao da emo na
kraju morati organizirati ustanak, da drugog puta nema. Dvadeseto stoljee je
poelo, oe. I ovu zemlju mora obasjati malo svjetla. Ne moemo vie ostati u
mraku.

Conor sie ljestvama iz svoje sobe ocu Patu. Myles je leao gore, bez
svijesti i u stranom stanju.
- Sutra u neto poduzeti s njim - ree Conor. - Morat e u bolnicu ako ne
prestane s tim. - Hodao je radionicom gore-dolje, pogledao sad ovaj sad onaj
iskovani predmet I u svojem uredu punom planova i crtea uvukao stijenj na
svjetiljci. - Smijeno, upravo sam poloio posljednju ratu zajma. Sad ova prokleta
kua pripada meni.
Oba mukarca krenue pognute glave, ruku duboko zakopanih u depove,
bijednim ulicama od Blight Lanea do Stanley's Walka, gluhi na pozdrave, dobar
veer, oe Pat, dobar veer, Conore. Dok je sveenik obavljao svoj posljednji
posjet, Conor je ekao vani, zatim se vratie gostionici Nicka Blaneyja. Pribliivi
se, uli su pjesmu. Ve dugo nije nitko u Bogsideu pjevao. Nije to, dodue, bio
lijep glas jednog Mylesa McCrackena, ali ipak bila je pjesma.
Oh, Danny djeae, uje li zov gajda
od dola do dola i tamo na padini brijega...
Kad su uli, zaorie uobiajeni glasni pozdravi, no njima je danas na licima
bilo jasno ispisano loe raspoloenje, te se svi tiho povukoe na kraj tezge da im
naprave mjesta.
Vrati se ljeti, kad zazeleni livada ili zimi u zasnijeeni tihi dol...
Tri ae viskija, i za njima pivo za ispiranje, brzo su popijene. Conor i otac
Pat pokazae svoje ae.
Tad u biti tu, u suncu ili sjeni.
O Danny djeae, o Danny djeae, kako te volim.
Svi su u gostionici plakali, tako je bilo lijepo.
- Jeste li vi Conor Larkin, osobno? - upita neki dendi.
- Da.
- Ja sam Sammy Meehan iz Clevelanda, Ohio. Doao sam posjetiti oev i
djedov grob. Mogu li vam stisnuti ruku i pozvati vas i asnog oca na pie? ovjek ustukne korak, zaprepaten suzama koje su tekle Conorovim licem. Conor
isprui svoje snane ruke, epa Sammyja Meehana ispod pazuha, podie ga uvis i
posjedne na tezgu kao da je perce.
- Otpjevat u naem prijatelju Yankeeju malu pjesmu o ustanku! - povie
Conor. Glas mu se prelomi i odjekne utihnulom prostorijom.
Moe li mi dakle, Seane O'Farrelle, rei gdje emo se sresti ?
Na starom mjestu na rijeci, tako dobro znanom.
Zazvidi koranicu u znak kad nas spazite na obali,
s pijukom na ramenu,
KAD NA NEBU IZRONI MJESEC.
Conor izlije jo jedan viski u grlo.
- Zar u sam pjevati? - vikne i tresne au o zid.
Dok je Nick postavljao novu au i punio je, vladala je nelagodna i
bojaljiva utnja.

Otac Pat kimne flautistu i harmonikau, poloi Conoru ruku na rame te

upadne svojim osamljenim glasom.
Iz mnogih glinenih zidova oi zure u no,
Mnogo junako srce trai, udarajui glasno, svjetlo koje se pali.
apat kroz dolove proe kao usamljen zov vila smrti,
Tisuu sjeiva zasvjetluca
KAD NA NEBU IZRONI MJESEC.
Jedan za drugim, ponosno, beznadno, izazovno, pridruie se drugi glasovi.
Da, oni su se borili za jadnu staru Irsku,
i gorka je njihova bila sudbina,
oh kakvim slavnim, ponosom i bolom ispunja ime devedeset osma!
Al hvala Bogu, jo kucaju srca u ovo gorue podne, koja e njihovim
stopama poi KAD NA NEBU IZRONI MJESEC.
PETI DIO
UTI ZVONII
PRVO POGLAVLJE
Roen sam sitan i nikad nisam jako porastao. U Queen's Collegeu nisam
osvojio neku veliku pobjedu, a niti izgubio igru. U Belfastu je O'Neilla bilo
dovoljno da mi ponude postelju i da me prehrane. Queen's College primao je
uobiajen simbolian broj katolika, ali sam tamo doista naao slobodoumno
utoite, kakvo se moe oekivati od jednog sveuilita. Doao sam do uvjerenja
da e Queen's - kao zrcalo drutvenih previranja i esto kao njihov predvia jednom postati izvor republikanskih tenji.
Mislim da je moto obitelji Hubble najbolje opisivao politiko podneblje koje
je prevladavalo potkraj 19. stoljea. Bilo je urezano u vitrai iznad obiteljske krune
u knjinici Hubble Manora i glasilo je, prevedeno s latinskoga, JO JEDAN JURI
U SLAVU KRUNE. Stara dama Viktorija u Buckinghamskoj palai bliila se
osamdesetoj, a njezino je ime tom dobu ve bilo utisnulo peat vrhunca imperijalne
moi. Upravo u pravi as, za dijamantni jubilej njezine vladavine, doli su opet na
vlast njezini konzervativni ministri.
Ircima je jubilej bio odvratan. Tim se dogaajem uzdizao cijeli taj otrcani
imperij - bio je to podsjetnik da smo potlaen narod, prvi koji je bio koloniziran i
sveden na ropski poloaj u dravi. Tijekom jog velikog slavlja mnogi su Irci tiho

objavljivali da stara gorina nije nestala i da e naem dugotrajnom

republikanskom zimskom snu ubrzo doi kraj.
Na elu s Gelskim atletskim udruenjem GAU-om i Gelskim savezom,
nacionalistiki je duh rastao, a oivlja vanje keltskoga bilo je u punom zamahu. Dr
Douglas Hyde, utemeljitelj Saveza, bio je poput Emmeta, Wolfea Tonea i Parnella
protestantskog podrijetla, ali usprkos tome pristaa keltskog nasljea i
republikanac.
U Londonu je proslava Viktorijina dijamantnog jubileja bila pokvarena
bojktom Irske stranke, a u Irskoj neredima i govorima koji su nedvojbeno ukazivali
na to da se pie novo poglavlje irskog pitanja.
Ve trideset i pet godina stara je kraljica tugovala za muem, spavala ispod
fotografije sto je prikazivala njegove posmrtne ostatke na odru i svako su jutro
sluge morale pripremiti njegovu odjeu. Irska je donekle nalikovala Albertovu
leu. Parnellova smrt unitila je sve prednosti koje su republikanci postigli od
vremena velike gladi i neuspjeha fenijskog ustanka, ali sada kad se britanski
imperij spremao na JO JEDAN JURI U SLAVU KRUNE, mi smo ustajali iz
mrtvih i sa svoje strane spremali JO JEDAN JURI ZA IRSKU.
Kad sam poslije prekretnice stoljea poloio diplomski ispit, nisu me nipoto
zasuli ponudama za namjetenje. Pripadao sam sad aci obrazovanih katolika koje
s jedne strane anglikanci nisu sasvim prihvaali, a s druge su se vlastiti ljudi na
njih mrtili zbog liberalnog protestantskog obrazovanja. Probijao sam se piui za
jedne male i, jasno, siromane katolike belfastske novine i povremenim
poduavanjem. Takoer sam pomalo i pisao - pjesme, kazaline komade, eseje. Ni
Britanci, ni Irci nisu drhtali od snage mojeg pera, ali sam tako taio svoj keltski
apetit.
Od velikih zvukova, koji su odjeknuli u proslavama jubileja, imperijalno
raspoloeni napuhanci zapali su u euforino stanje. Apetit Velike Britanije za
prigrabljivanjem sve veeg broja zemalja bio je nezasitan, i od osvajakog zanosa
Britanija je bila slijepa za strujanje nezadovoljstva i prevrate, koji su se sve vie
pomaljali u njezinim podjarmljenim narodima.
Opijenost od jubileja prelila se u jo jedan imperijalistiki prodor, no taj je
postao znaajna obratnica u povijesti. Ta razmetljiva i skupa avantura, koja se
temeljila na odavno poznatoj pohlepi, uzrokovala je prve pukotine u bezgraninom
britanskom carstvu. Cecil Rhodes, prototip imperijalista, nije se zadovoljio time da
nadzire izobilje dijamanata, zlata i drugih blaga koja su dotjecala iz kolonije Cape i
drugih junoafrikih posjeda. Polakomio se za Transvaalom, te je, primijenivi
grubu i surovu silu, pripojio susjedne drave u jednu veliku britansku uniju.
Transvaal je bio nastanjem veinom Burima, ilavim ljudima nizozemskog
podrijetla. Kad su bili primorani na rat, zgranuli su Engleze svojom gerilskom
taktikom brzog prebacivanja snaga i zasjeda. Britanske trupe, tradicionalno slabo
pokretne i sa zastarjelom taktikom, pretrpjele su u neoekivanom naletu Bura niz
razornih poraza.
Ministarstvo rata dolo je do uznemirujue spoznaje da Englezi na svojem
putu do svjetskog imperija ve desetljeima nisu koristili modernu, bijelu, dobro

naoruanu vojsku. Kao reakciju na to poslalo je sada u borbu vie od pola milijuna
vojnika iz jedinica cijelog imperija. Irska je uskoila s Kraljevskom irskom
pjeadijom, Ulsterskim strijelcima, Inniskillinzima i teritorijalnom pukovnijom
Hubbleovih Coleraine-strijelcima. Opet smo doivjeli staru sudbinu da nae
ratnike sposobnosti dokazujemo u tuim a ne irskim uniformama i na bojitima
daleko pd kue, u tuem ratu. t Gdje god su se Englezi tukli, uskrsnula bi poneka
simbolina irska jedinica u redovima protivnika. Burski rat nije bio iznimka.
Nekoliko pustolova, veinom amerikih Iraca, nekoliko preostalih fenijaca i novih
republikanaca koji su traili vodstvo, okupie se u irskoj brigadi da se tuku na
strani Bura. Premda brigada nije nikada imala vie od nekoliko stotina ljudi,
njezina je propagandna vrijednost ipak bila velika. U Baltimoreu, Bostonu,
Philadelphiji i New Yorku irska svijest se tako uzbudila kao posljednji put u
vrijeme velike gladi. U Dublinu je otvoren u sreditu grada transvalski odbor,
lanovi kojega su bili novi republikanci i koji se hranio sve jae rasplamsanom
vatrom ponovnog keltskog buenja.
Tad sam ja stupio na pozornicu.
Vodio sam u Belfastu, s grozniavim uzbuenjem, malu no glasnu
podrunicu transvalskog odbora. Sredinom 1901. godine pristupio mi je jedan
sindikat irsko-amerikih novina traei da kao njihov dopisnik odem u Junu
Afriku.
Kad sam stigao u Transvaal, teke borbe bile su uglavnom zavrene.
Brojana nadmo Britanaca iscrpila je izdrljivost i hrabrost Bura. Oni su se i dalje
opirali u malim pojedinanim prodorima, koji, meutim, nisu imali prijanje
udarne snage.
No kad sam stigao, dogodilo se neto drugo - neto to je zgranjavalo i
uasavalo, to je britansko pripojenje pretvorilo u Pirovu pobjedu. Sto tisua i vie
Bura, mukaraca, ena i djece, stjerano je na okup i strpano u, kako su to Englezi
zvali, koncentracioni logor. Jo trideset tisua Bura nalazilo se u zarobljenikim
logorima. Zemlja im je bila oduzeta, kue i urod spaljeni.
Kad je britanski parlament ponovno nametnuo Zakon o ujedinjenju (kao
prije jednog stoljea IRCIMA), tisue Bura poumiralo je iza bodljikave ice. Broj
rtava u koncentracionim logorima iznosio je trideset tisua, od ega su dvadeset
tisua bila djeca.
Uspjelo mi je, uz mito, ui u najzloglasniji od tih logora u Bloefonteinu, te
sam poslao niz od dvadeset izvjetaja o uvjetima koji su ondje vladali. Moji
izvjetaji nisu doprli samo do italaca male skupine listova iji sam bio dopisnik,
jer su bili objavljeni ne samo u Irskoj nego posvuda na evropskom kontinentu i u
samoj Engleskoj. Neki drugi novinari i kvekerka Emily Hobhouse podrali su me u
otkrivanju britanskih nedjela.
Dok su se engleski generali pjenili od bijesa, britanska javnost, koja je u
vrijeme jubileja pokazala tako histerinu radost zbog imperijalistikih osvajanja,
naglo se otrijeznila. Velika glad u Irskoj prije pedeset godina, izazvana gnjilenjem
krumpira, nije je dirnula. No sad je bila ogorena postupkom prema Burima.

Mislim da je u Transvaalu posijano sjeme iji ce plodovi posvuda u

imperiju, kao i u svim buduim svjetskim carstvima, iriti nezadovoljstvo. Neto
izvanredno ljudsko stavljalo je u pitanje drevne obiaje osvajanja i porobljavanja.
U 20. stoljeu zbit e se neto to e sruiti prastari poredak.
Znao sam da e Irska i irski narod biti meu prvima koji e na to postavljati
pravo.
Dok sam boravio u Transvaalu, umro je moj otac Fergus O'Neill. Posljedni
put vidio sam ga na bdjenju za Tomasa Larkina i znao sam da taj teki gubitak
nee dugo preivjeti. Pola stoljea su u radosti i tuzi zajedno obraivali svoje njive.
Drukije nije moglo biti. Fergus je cijelog ivota slijedio Tomasa, pa ga je morao
slijediti i na groblje sv. Kolumba.
Ostale su starice, Finola i moja mati Mairead, s najslabijima od naeg roda Brigid i Colmom.
Svojim lancima o koncentracionom logoru u Bloefonteinu nisam ba omilio
Englezima, ali se oni u nekim stvarima dre zakona. Tako nije bilo mogunosti da
progone novinara jer je obavljao svoju dunost. No kad sam se vratio u Irsku, ime
mi je bilo vrsto upisano u stanovitom popisu neprijatelja Dublin Castlea, dok sam
u republikanskoj stranci, koja je rasla, bio mali junak.
Dublin je bio proet novim ivotom. Milijuni rijei potekli su iz irskih pera
svi ispunjeni prastarim nadama. Osnovano je nacionalno kazalite. Autori su ga
uzdigli do suvremene Atene. Tu sam se odlino smjestio.
Moja potraga za Conorom Larkinom bila je bezuspjena. Bio je napustio
Derry ubrzo nakon poara u tvornici koulja i nestanka Kevina O'Garveyja. Neki
su tvrdili da su ga vidjeli kako poput due u istilitu luta Irskom. Potom je nestao.
Nisam znao kamo je otiao, no to mi je slomilo srce. Premda Irskoj doista nije bio
potreban jo jedan autor, prionuh peru, jer sam se svojeg bola mogao osloboditi
samo tako da piem o naem djetinjstvu u Ballyutogueu. Napisao sam komad o
naem ljetu u planinskoj kolibi, i svaki redak bio je kao zov u tmini upuen njemu.
Jednoga dana moja je molitva usliana. Iz Novog Zelanda dolo je Liamovo
pismo. Bio je dobio Conorov brzojav iz angaja. Conor je bio na brodu na putu u
Christchurch.
DRUGO POGLAVLJE
Belfastska su zvona zvonila, a grad na rijeci Lagan pripremao se da slavi dan
Gospodnji. U Shankillu, na Sandy Rowu, u istonom Belfastu i drugim uporitima
Kalvina, Luthera i Knoxa, bila su vrata krmi neprijatno zatvorena, a Bojih
hramova neugodno irom otvorena.
Iz te mone armade crkava, tih bojnih brodova za velike bitke reformacije,
ule su se kantate sline opijelima koje su odzvanjale poput posmrtne koranice
neke tragine simfonije. Od rada ogrubjele ruke drale su izlizane pjesmarice, a
glasovi su ili vlastitim putem iznad, ispod i mimo kora koji se trsio.
Doite, vi siroti, greni i nemoni,
Slabi, patni i bolni,

Isus eka da vas spasi,

Pun ljubavi, snage i milosti,
On je moan, on je voljan,
Vie neete sumnjati.
Prijeko u Andersontownu, du Fallsa i u Ballymurphyju obavljali su katolici
svoj posao s Bogom i blaenom Djevicom u brzim tihim misama od etrdeset
minuta.
U Belfastu je protestantizam Engleza i njihove kotske brae bio znatno
ozbiljnija stvar, jer tu je bila ukopana nepokolebljiva prva borbena linija
napadnute vjere, i nigdje nisu On i njegov Sin bili tako fanatino objavljivani.
Lucy MacLeod probudila se drui. Tjedni koje je brojila prometnuli su se
u dane i ubrzo e biti jo samo sati. Jo jedna nedjelja i tad e se moi, kad zazvone
zvona, okrenuti u postelji i pokraj sebe opet osjetiti mekog, snenog i njenog
svojeg Robina.
Njegova e turneja od dvanaest tjedana u Sjevernoj ragbijakoj ligi po
engleskom Midlandsu zavriti i on se vratiti kui. Otkako je prije est godina bio
pozvan u momad, svake je godine uoi njegova puta strahovala, ali nikad se nije
potuila. Njezin je mu bio lan East Belfast Boilermakersa - to je predstavljalo
velik uspjeh, a novac koji im je to donosilo pritedio joj je rad u tvornici.
Dok se odijevala, Lucy se divila milujui obline svojeg tijela, ne krhkog ili
blijedog, nego dobro i vrsto graenog, onako kako je to Robin volio. Krupna prsa
s lijepim ruiastim bradavicama, koja nisu izgubila nita od vrstoe. Sjedila je
ispred ogledala zamislivi kako sjedi pred Robinom, a on se leima naslanja na
krevet, oiju uarenih da mu suze teku. Iskuavala je podrobno to e obui, kako
se namirisati, s kakvim ga lijepim stvarima iznenaditi.
Lucyno sanjarenje prekine neumoljivo kucanje sata. Protiv volje se obukla.
Kad je vrsto utegnula steznik, zakopala iznad svojeg baroknog stasa cvjetastu
haljinu, zakljui da je jo uvijek draesna i okruni se eirom iroka oboda s
vrpcom, perjem, cvijeem i velom.
- Matthew! - pozvala je sina.
Djeak, koji je sa svih svojih deset godina ve odavao osuenog malog
ovjeka, ue. Pomno ga je odmjerila i zakljuila da je prikladno odjeven za crkvu.
- U koliko sati stie tatin brod?
- Ta to zna jednako dobro kao i ja - odgovorila je. - U petak u podne.
- Mogu li izostati iz kole, mama?
Ona ga blago, ali ipak sa stanovitom vrstoom, tipne za uho.
Njihova mala kua u Tobergill Streetu sliila je susjednoj, u kojoj su
stanovali djed Morgan i baka Neil, kao jaje jajetu. Kao i svake nedjelje, svratili su
k njima i rekli koliko se raduju to im se Robin za nekoliko dana vraa.
Djed Morgan bio je pojava koja je izazivala strahopotovanje. U svojem
dobro krojenom sivom kaputu, svilenom cilindru i bijelim rukavicama koje su
skrivale grube ruke izgledao je elegantno poput kralja na kakvoj fotografiji.
Izvukao je svoj zlatni depni sat iz prsluka i otvorio poklopac na pero. Morgan
MacLeod radio je od dana kad su 1878. godine otvoreni Weedovo brodogradilite i

eliane i u dva i pol desetljea nije ni jedan jedini dan izostao zbog bolesti.
Govorili su o njemu da e raditi jo i na dan svojeg pokopa. Svatko mu se divio.
Bio je poznat u Shankillu i u mnogim drugim dijelovima Belfasta. akon, veliki
metar svoje oranjske loe i poslovoa brodskih tesara u suhom doku Big
Mabel.
Jedina koja nije pristajala u tu inae savrenu sliku pobonosti bila je
Matthewova tetka Shelley. Samo se ona uspjeno opirala djedu Morganu i
mnogobrojnim udvaraima, ogovaranju susjeda (koje je zanijemilo) i svakom tko
je pokuavao ometati njezinu nevienu neovisnost.
Na svoj nain bila je upravo toliko MacLeod kao i Mathewov tata i djed,
pravo udo. Morganova prisutnost ak je i u Robinu izazivala nesigurnost. No
tetka Shelley nije uope tajila injenicu da ponekad zapui cigaretu, ita zabranjene
knjige, a subotom i nedjeljom nestala bi a da nikom ne bi objasnila kamo ide i s
kime. Mattu se inila lijepom, ak i ljepom od njegove majke. inilo se da se djed
Morgan pomirio s njezinim ponaanjem, ali je ipak nastavljao igru mislei: moda
e naposljetku neto pobonosti prenijeti i na svoju ker.
Morgan potapa Matta po glavi, kao i svake nedjelje a esto i radnim danom.
Ali tapanje je u nedjelju imalo osobito, znaenje. Sat je ponovno izvaen, dokaz
nestrpljivosti zbog bake Neil. Svi su ve bili na okupu, kad je Neil sila u jednako
cvjetastoj haljini i jednako tijesno utegnuta kao i njezina snaha.
Zatim MacLeodovi izaoe na ulicu i prikljuie se povorci pobonih. Bilo
je kao da je Belfast za nedjeljno balzamiranje ostao bez kapi krvi. Sve je bilo
proeto pobonou, njihova odjea, djedova brada kao i same Matthewove
kripave lakaste cipele. Kimnuli bi ukoeno i istodobno kad su prolazili mimo
susjeda u etnji, a ovi su uzvraali ukoeno i jednako istodobno. Teret njihove
vjere lebdio je nad njima poput tekog albatrosa i usjekao se duboko u izbrazdana,
uozbiljena lica.
Tu je zdenac krvi, boli, Iz ila Immanuelovih to se proli; A grenike koje ta
spere rijeka, Oisti od svake krivnje, grijeha.
Vjerujem i vjerovat u, Da je Isus umro za me, Prolio da je krv na kriu, Da
oslobodi od grijeha me.
Reverend Bannerman prilino se dobro drao. Njegova pastva sluala ga je s
raznolikim marom. Cak je i jezino bogatstvo evanelja bilo izreeno
suhoparnou ovjeka koji u sebi nema drugih odlika osim automatske kreposti. S
obzirom na osrednjost reverenda Bannermana i njegove male vojske kolega,
nagurali bi se vjernici u crkvu, odgrmjeli crkvene pjesme i odrijemali propovijedi
kao zarobljenici jednog mjesta koji se boje da budu negdje drugdje.
Matthew MacLeod bio je zatvoren u mranu eliju od tamnoobojenog drva.
Lea su ga boljela u tanko pojastuenom barunastom stolcu boje graka, boje koja
e ga do kraja ivota ispunjati gaenjem. Nad njim se talasao ocean cvjetovima
okienih eira, celuloidnih bijelih ovratnika i navotenih brkova.
- Ne mijeajte se s vinopijama - upozoravao je propovjednik bez zanosa - ne
gledajte vino kad je crveno Nakaljao se kao ovjek koji bi pljunuo, ali se ne
usuuje.

Na kraju ono ujeda kao zmija i bode kao guja.

Matthew je brojio cvjetove na eirima, zatim vitice na drvenim stupovima,
potom traio lica u arama drva na naslonu u stolcu ispred sebe. Bila je tu glava
lisca, jedan klaun i moda enski eir, ako se mata malo podjari.
Govorei o trezvenosti reverend Bannerman se umjereno zagrijao, to je bila
krajnja granica njegova gnjeva, te je osudio netrezvenjake ma gdje oni bili.
Matt se krajnje oprezno prignuo, provirivi mimo dugakog reda monih
prsa i upeatljivih brada. Na kraju reda jednako je izvirila mala, vrpcama okiena
glava. Matt joj mahne prstom, mala uzvrati, zatim on razvue lice u grimasu, a ona
takoer, pa on isplazi jezik, a potom i ona. Jedna teka, autoritativna ruka spusti
mu se na iju i povue ga natrag u red.
Krv Isusova, dragocjena, Na Kalvariji prolivena, Za buntovna i grena, za
tebe prolivena!
Sve dalje i dalje probijali su se kiticama, pri svakom novom retku slabila je
para koja je nadimala njihova plua. Matthew je mogao uti priguene zvukove
izvana. Tamo su djeca pjevala uti zvonii.
Zatim su spomenuti oni kojih se trqba sjeati, pa bazari, sijela za ivanje,
sakupljanje priloga u dobrotvorne svrhe, izvanredne mise, objedi, muki klubovi,
dobrotvorne damske akcije, bolesnici koje treba posjetiti, oranjske priredbe.
Orgulje su zagrmjele! Slijedio je gromoglasni solo supruge najveeg
darovatelja, potpuri u Kristovu slavu u kojem su rijei osramotile melodiju
"Londonderry Air. Matt se oprezno poee po jednom laktu, zatim po drugom, i
tada se, kao da mu elektrine struje jure gore-dolje po leima, poeo njihati. Njihao
se i njihao. Djed Morgan ga srdito pogleda, i Matt odrveni.
- Pijanci e osiromaiti, a opijenost e ovjeka odjenuti u prnje... svaki e
ovjek biti nagraen prema svojem radu.
Neprestano nove varijacije glavne alstorske teme - dobrobiti rada. Matthew
je ve kao desetogodinjak znao da su protestanti radiniji od katolika, a
prezbiterijanci od anglikanaca ili baptista. Biblija je bila prava zbirka primjera
kakav uzvieni poloaj dobiva marljivost i kako je, naprotiv, grena i pokvarena
lijenost - uz pijanstvo dobro poznata slabost katolika. Nije moglo bili .sumnje Iko
je na Bojoj strani i uz koga je Bog.
Drugi sat je dobrano odmakao, kad je Matthewa iz drijemea grubo trgnuo
udarac lakta; automatski je skoio na noge.
to moe sprati mrlje moje?
Samo krv Isusova!
to moe spasti bie moje?
Samo krv Isusova!
Oh, dragocjena je ta rijeka,
Od koje sam ist poput snijega!
Pozdravljanje u predvorju nije nipoto bilo povrno, jer je Morgan MacLeod
bio vrlo cijenjen ovjek. Danas se razgovor vrtio oko povratka njegova slavnog

sina Robina. Matthewa, kojeg je djed vrsto drao za ruku, jo su vie puta
potapali po glavi, tipnuli za obraz i ponavljali da je deko pljunuti Robin.
Nekih pet-est puta Morgana povukoe u stranu i tiho zamolie da osigura to
i to mjesto u brodogradilitu ili da kae dobru rije u prilog tom i tom unapreenju.
Kao oranjski veliki metar, Morgan je naslijedio tu posebnu mo u belfastskoj
shemi.
Sunce! Napokon sunce!
Matthew, kojeg je djed jo vrsto drao, enjivo je gledao pogansku djecu
koja su igrala nogomet s limenkom ili krpenjaom i skakala preko ueta pjevajui
uti zvonii.
Za nedjeljnim rukom Morgan je ponavljao i analizirao rijei reverenda
Bannermana, da ne bi sluajno zaboravili sveenikovu poruku. Dotle je djeaku
bio apetit nepovratno upropaten. Korili su ga to ne jede i upozoravali neka
pripazi da se ne uprlja jer je dan jo dug.
Idua runda s Bogom bila je tema dugake rasprave djeda i bake Neil. Ona
je htjela na veernju u veliku, blistavu novu Spasiteljevu crkvu u Shankillu da
slua reverenda Olivera Cromwella Maclvora. Tamo se bar nee dosaivati,
pomisli Matt. S druge strane bojao se tog reverenda Maclvora. Bilo je poznato da
su, kad se on zapjenio, posvuda u crkvama ljudi padali u nesvijest, drugi su se
dizali vritei i grei se, a neki se bacali na tle u podnoju propovjedaonice.
Djed je bio duboko nepovjerljiv u pogledu Maclvora, i ove je nedjelje on
pobijedio. Svojeg konja drali su u jednoj staji dvije ulice dalje, i Matthew poe s
djedom da ga upregnu. Djeaka potom vrsto stisnue izmeu majina i bakina
steznika, pa se povezoe u etnju uz obalu rijeke, u gradsku okolicu, gdje je u
atorima putujuih propovjednika vladala prava groznica kasnog vjerskog ludila s
gromoglasnim propovijedima ispunjenim vjenim prokletstvom koje ne treba
olako shvatiti.
Putujui propovjednici dolazili su i odlazili na razliitim vjerskim plimama.
Svatko obdaren govornikim darom i s nekoliko ilinga u depu mogao je ubrzo
stei naslov i ui u posao. Tad se trebalo samo osvrnuti naokolo i potraiti pogodne
pridolice za buenje.
Nakon to je djed Morgan po posljednji put toga dana itao Bibliju, Matthew
je s majkom poao kui. Ubrzo e se vratiti njegov tata i idua e nedjelja biti
drukija. U Belfastu je bilo crkava po svaijoj mjeri, a njegov je tata odabrao jednu
u kojoj su mise bile posebno kratke i ugodne. Uvijek je bila izvanredno dobro
posjeena. Ostatak nedjelje provest e u zabavi.
Njegov e tata, dakako, ponovno s*momadi na turneju. Matthew je kleei
uza svoj krevet po prvi put toga dana zbiljski molio. Molio je da onih nedjelja, kad
njegov otac bude u Engleskoj, smije otii u zatvor da bi izbjegao poplavu kreposti.

TREE POGLAVLJE
CHRISTCHURCH, Novi Zeland, 1904
Vlak uspori kad je preao rijeku na sjever od Christchurcha i poeo obilaziti
botaniki vrt toga zelenog grada. Na peronu Conor spazi novozelandske Larkine:
Liama, koji se oito bez uspjeha trsio da djeluje elegantno, jednu prilino okruglu
enu iroka osmijeha, a to je bila njegova ena Mildred, i etvoro djece, dva
djeaka i dvije djevojice s cvijeem u rukama. Svi su djelovali uplaeno.
Zbunjeni stisak ruke ubrzo se pretvorio u zagrljaj, a napetosti nesta kad je
Conor uzeo svoje neake u zagrljaj i ponudio im da pretrae njegove depove.
Ogrlice od poludragog kamenja iz Hong Konga za djevojice i depni satovi za
djeake. Sretna skupina veselo brbljajui krene prema kolodvoru da doeka vlak za
unutranjost.
Liam otkrije da su bratove sljepooice proarane sjedinama.
- Ti si mnogo putovao - ree on - sad e se malo odmoriti.
- Da - ree Conor tiho - to e biti divno.
Ballyutogue, farma Mildred i Liama Larkina, nalazila se oko osamdeset
kilometara dalje u unutranjosti, otprilike u sredini najueg mjesta na otoku. Od
Kowi Busha produili su putovanje koijom sve do mjesta u predbreju
Novozelandskih Alpi, gdje se rijeka Waimakariri rui put mora.
Zemlja se zelenila u svim nijansama sve do ultramarina. Kua koja ih je
oekivala nije bila koliba slamnata krova, nego jednokatna drvena kua ljepa od
bilo koje na protestantskim gospodarstvima u Inishowenu. Sam Liam Larkin bio je
s dvjesto pedeset hektara masnih livada i oranica i s najmanje dva trajno uposlena
nadniara poput kakva zemljoposjednika.
Tjedan dana su djeca, Spring i Madge, Tomas i mali Rory, sluali divne
prie o moru i mornarske pjesme. Mildred i neudate djevojke s imanja u okolici, a i
mukarci, bili su sasvim zabljesnuti.
Conor i njegov brat razgovarali su cijele noi. O svemu samo ne o
Ballvutogueu, o Kevinu O'Garveyju, Finoli i Irskoj. Mnogo su priali, ali nita nisu
rekli. Na kraju Liam nije znao mnogo vie do da je Conor proveo petnaest mjeseci
u Australiji, a preostalo vrijeme na moru.
Liam se teko spusti za okrugli stol. Mildred donese alicu za njega i za
sebe, zatim skine kecelju i oboje je jednoglasno mijealo aj.
- Jesi li razgovarao s njim? - upita ona.
- Ne, jo nisam.
- Pa ve je dva tjedna ovdje, srce.
Liam je promatrao kocke na stolnjakii i prstom prelazio malom
poderotinom. Njegova ga ena potapa po ruci i oni podjednako srui ispie svoj
aj.
- Nemoj gubiti vrijeme - ree Mildred odluno. - U okolici ima sto dvadeset
hektara najbolje zemlje, a Smithovi su spremni da je odstupe gotovo badava. Zna,
srce, mi bismo mu je sami mogli kupiti.

- Ta o tome se ne radi, Millie.

- Dosta s oklijevanjem. Zato mu je u oima taj pogled kad gleda preko
breuljaka? Znam kad ovjek ea za zemljom.
- Svi smo tako izgledali kad smo doli ovamo - ree Liam. - Ova nas zemlja
podsjea na nau domovinu.
- Zar mi hoe rei da je za obrazovana ovjeka poput Conora prirodno da se
naprosto pokupi i, ne rekavi nikom ni rijei, pet godina luta svijetom?
- Kad je u pitanju moj brat, to je posve prirodno -odgovori on. - On je
drukiji, Millie, ima neobine osobine o kojima nitko nita ne zna. Kad sam uo da
e doi, pobojao sam se. Cijelog ivota bio sam u njegovoj sjeni. No kad sam vidio
kako pati, bilo mi ga je ao. Ne znam hoe li on ikada nai ovo to mi ovdje
imamo.
Mildred se odgega do pei, nabaca u nju drva, prigleda lonac u kojem je
neto krkalo i promijea u njemu dok nije bila zadovoljna. Bili su braa, ali kao da
i nisu bili. Conor im je dao sunanog sjaja ali je pri tom otkrio mrak u svojoj
nutrini. Pet godina je tinjao. Tko bi to izdrao? Vratila se k stolu. Na Liamovu licu
vidjelo se da se osjea krivim to ne moe nimalo utjecati na Conora.
- Moda e, kad neko vrijeme tu pozivi - ree Mildred vie u nadi nego
uvjereno i sa enskom raunicom - kao ti i svi mladi Irci primijetiti kako je ova
zemlja divna.
Liam strese glavom.
- Nemoj kovati planove.
Proao je tjedan, pa jo jedan. Jedne veeri Conor objavi da e se odvesti u
Christchurch da potrai posao na kakvom brodu. Na brodu se uvijek trae kovai,
pa nee dugo potrajati dok ne nae neto prikladno. U kui zavlada potitenost.
Liam je jahao uz cvijeem obrastao breuljak do mjesta okrunjena hrastom
divovskih grana. Bio je ondje pet stotina puta: kad je stekao prvi komad zemlje,
kad je isprosio Mildred, sa svojom djecom. esto je u potoku ispod drveta pecao,
ali se nikad nje usudio matati da e jednog dana gotovo sve to se s ovog mjesta
moe zaokruiti pogledom pripadati njemu. Privezao je konja i zavirio u Conorovu
koaru za ribe. Bila je prazna.
- Ne daje im ba mnogo prilike - ree.
- Meni se ini da su ovdje ribe malo lukavije nego kod kue - odgovori
Conor.
- Tako dobru vodu s pastrvama nee nai ni u Irskoj. Da vidimo - ree Liam
ispitujui muhe. - S ovom muicom u ovo doba dana lov je uvijek uspjean. Odsue svoje izme velingtonke, i za nekoliko minuta imao je na udici jednu
pastrvu, privukao je k obali i na novozelandski nain podvukao vrh izme pod nju
te je hitnuo na obalu.
- Dobar posao.
Liam se zadovoljno nasmije i oba se brata naslone na deblo. Liam prui
Conoru bocu i ree:
- Potegni.
Liam je slika i prilika sretna ovjeka, pomisli Conor smjekajui se.

- Sad ti mogu rei ono to mi je ranije zapinjalo u grlu - primijeti Liam. Zavidio sam ti kad si s ocem ili Seamusom O'Neillom sjedio ispod drvea poput
ovoga. Sad kad posjedujem vlastito drvo iznad vlastite rijeke znam kako to moe
goditi. Ti i ja smo na neki nain zamijenili mjesta.
- Da, raduje me to te vidim takvog, Liame.
- Mi ne elimo da ode, Conore - ree iznenada Liam. -Ako sam ti nekad
zavidio, to je sad prolost. Hou da i ti bude sretan kao ja. elim da ostane ovdje.
- Mislim da to nije za mene - ree Conor tiho.
- A to te vue natrag?
Conor ne odgovori, ali je njegova utnja mnogo toga rekla.
- Ja ovoj zemlji dugujem sve - ree Liam. - Istina, moja je ena Engleskinja,
a djeca Novozelanani. Istina, slavim kraljev roendan, ali to je na tome? Volim
ovu zemlju. Smijeno, izvan Irske i Engleske svi ljudi vole Irce.
- To je sudbina naeg naroda - ree Conor.
- Ako mene pita, kaem k vragu s Irskom! to nam je ikad pruila osim
jada?
U Conoru uskipi ljutnja, no smjesta i splasne. Liamove rijei vrijedile su za
njega i sve one koji su otili. Za njega, Conora, nisu vrijedile. Pet se godina
pokuavao osloboditi Irske, ali bez uspjeha. Conor umorno ustane. Liam je zurio u
njega, bilo mu je ao i malo se bojao za brata.
- Nisam to tako mislio - ree on.
- To je sudbina naeg naroda - ponovi Conor.
- ekaj, Conore, nemoj jo sii. Neto mi je na savjesti. Poinio sam neto
nevaljalo. Prije nekoliko godina javio mi se Seamus O'Neill, koji je cijeli svijet
prevrnuo traei tebe. Obeao sam mu da u ga obavijestiti ako ikada doe
ovamo. Ovo je pismo stiglo prije tvojeg dolaska. Kad sam te ugledao i spoznao da
ti treba mira i odmora, Mildred i ja smo zakljuili da pismo zatajimo da ti moda
ne bi opet nanijelo bol. Zadrali smo ga u nadi da e ostati ovdje. Kako sad
putuje u luku da potrai brod...
Pruio mu je omotnicu.
- Oprosti.
Conor je zurio u pismo, ne otvarajui ga. Liam kao da je znao to e biti u
njemu, polagano odvee konja i ostavi brata samog.
... svakog dana u Dublinu duh postaje ivlji. Kazalite i skupovi, savezi i
leci. To je val koji sve vie raste, moe ga sad razaznati prostim okom. Ja sam
usred svega toga, a javljaju se toliki izvanredni ljudi, voljni da prinesu rtve. Prvi
put u ivotu mogu rei da se ponosim to sam Irac u Irskoj...
... dolazi, Conore. Moda e potrajati jo nekoliko godina, ak desetljee, ali
nita vie ne moe zaustaviti bujicu...
... prisjeam se planinske kolibe i bezbrojnih sati za
kojih smo govorili o tom trenutku. Ah, taj trenutak, taj trenutak, taj trenutak.
zar je mogue da nee biti ovdje kad on osvane?
... opet se rodilo bratstvo. Dodue, maleno je i slabo, ali ojaat e. Moe li
izgovoriti rijei Irsko republikansko bratstvo a da se ne najei ?

...Za ime Boje, Conore... vrati se kui...

ETVRTO POGLAVLJE
Cijelu smo no razgovarali, ali Conor je samo usput spominjao svoju
odiseju. Poutjeli smo asak i gledali prvo jutarnje svjetlo iznad ravnih krovova
georgijanskog Dublina.
Moj se stan u Cornmarket High Streetu nalazio u etvrti pisaca i glumaca
izmeu zloglasnog Dublin Castlea i znamenite Guinnessove pivovare na vratima
sv. Jakoba, nedaleko od Libertiesa, jedne od najgorih etvrti bijede u Evropi.
Liberties je odavno bilo arite nemira. Unutar mojeg trokuta postojala je, dakle,
sveprisutnost Krune i pravi izvor revolucije, te bezbrojna pivska burad. Poloaj
mojeg stana bio je prikladan za svaku priliku.
Conor ispusti zastor. Strpljivo sam ekao da se povjeri. Jedan dan i jedna
no za koje smo pili i oprezno pipajui napredovali doveli su ga ponovno k rubu. U
svitanje je jasnije vidio i sad se manje bojao pogledati stvarima u lice.
- Kad mi je nakon poara otac Pat McShane priao o pogodbi koju je
vjerojatno sklopio Kevin O'Garvey, nisam mogao vie ostati u Derryju. Kevin je
cijelog ivota pokuavao igrati igru po njihovim pravilima, u njihovim sudnicama,
u njihovom parlamentu, kao Parnell i O'Connell. Na kraju su ga Englezi jednako
prevarili kao i sve nas. Oh, oni su varalice dina govora i uzvienih misli, ali
unato tome varalice. Iznenada sam krajnje jasno spoznao da nas O'Garvevji i
Parnelli mogu voditi samo do odreene toke naeg puta. Oruani ustanak, i samo
oruani ustanak je stvarnost koju e Englezi shvatiti. Otiao sam iz Derrvja da
potraim ono mjesto u Irskoj gdje jo ivi Republikansko bratstvo.
Cijelu godinu lutao sam cestama od Donegala do Corka, od Galwaya do
Dublina, od Belfasta do Kerryja, od Wexforda do Sligoa. Ali Irskog
republikanskog bratstva nije bilo nigdje.
Strah od gladi je ostao. ak i nakon to nam je ukrao nau muevnost,
unitio nae snove i rasuo nae sjeme, lebdio je strah od gladi i dalje nad nama
poput monog crnog oblaka sve do u drugo pokoljenje. Vidio sam irski narod
slomljen, lien volje da se pobuni, podloan, podjarmljen, napola pobudalio. Htio
sam ih epati za vrat, stresti i proderati se neka budu ljudi, ali bili su psi. Igrali su
pasje igre, lajali s lanom smionou, smionou koju nisu imali. Psi koji su se
zadovoljavali time da po svojim poljima trae otpatke i svoju djecu alju u grad
prosjaiti. Bez naobrazbe, bez nastojanja, bez srdbe. ivjeti u maglovitim
iluzijama.
Da, Seamuse, nije bilo Bratstva ni sposobnosti za gnjev. Od razoaranja bio
sam tako slomljen da sam uinio ono to sam se zakleo da nikad neu. Dopustio
sam da me protjeraju iz Irske. Ah, ne Englezi, nego ravnodunost naega vlastitog
naroda.
Conor se spustio na rub mojeg kreveta, pognutih ramena, i tako je zurio u
pod. Na asak je podigao glevu i ogledao se po sobi, kao da jo oekuje udo.
Uvukao sam plinsko svjetlo i pustio sivilo dana da ue.

- Cijela je Irska bila jedan veliki Bogside. Nisam vie mogao s gola brda
vikati u gluhe ui, zbog toga sam morao otii. Ta ti to shvaa, zar ne? Morao sam
otii.
- Da.
- I pronaao sam na narod ponovno... tamo vani... istai svjetskih kanala,
borci u tuim ratovima, vjeni putnici na kugli zemaljskoj, skriveni u malim
Bogsideima posvuda na majci zemlji, radoznao narod, rod prokletih mueva i ena,
tako dragocjen, tako drag, tako vrijedan, a ipak tako umoran i slomljen.
Vidio sam jedan Bogside za drugim, djelo kolonizatora. Crne Bogside u
Africi, crvene Bogside na Karipskom otoju, ute Bogsid u Aziji, smee Bogside u
Indiji. Mi smo bili oni, a oni mi. Kako emo jo dugo ostati u tom prokletom
drskom britanskom stisku? Grozniava mozga vratio sam se na more.
Kratko vrijeme proveo sam u Australiji. To je vrlo potena zemlja. No gdje
god sam osjetio malo spokoja i mira, inilo mi se da osjeam dim zapaljena treseta
i ujem pjesmu iz McCluskevjeve krme, i tada bih se usred noi probudio okupan
znojem. Pokuao sam, Sea-muse, trudio sam se, ali svijet nije bio dosta velik da
pomuti sliku Irske ili skine irsko prokletstvo s moje due. Izdao sam samog sebe i
pobjegao natrag na more.
Tamo vani, na nonoj strai, mogao sam naposljetku biti sam. Odjednom
sam osjetio da stojim mirno i gledam u svoju nutrinu i mogao sam vidjeti kako je
svijet s druge strane obzorja poludio.
Opet je priao k prozoru, odmaknuo zavjesu i gledao van. Tiho sam hodao
sobom i pripremao doruak.
- Ne mogu tvrditi da u mnogom pogledu ovu zemlju ne mrzim, ali mogu rei
da je nikad vie neu napustiti.
- Bratstvo je tako maleno da se jedva vidi, ali su to muevi koji osjeaju tako
snano kao i ti. Moda e potrajati godinama, ali prisiem ti, Conore, uzletjet emo
na krilima zlatnog feniksa.
Barrymore je doao iz grofovije Cork. Butler iz Clare. O'Bourne i Nolan
doli su iz Dublina, a Gannon iz Kerryja. Bio je tu Madigan iz grofovije Kildare, a
iz Ulstera Larkin i ja. Bili smo paljivo izabrani a okupili smo se u jednoj sobi
iznad pekare u Marrowbone Laneu, u srcu Libertiesa.
Pred nama je stajao ovjek, nekadanji div, mali narodni junak i veteran
fenijskog ustanka. ezdeset i sedme godine uhvatili su ga pri napadu na jednu
oruniku stanicu. Bilo mu je tada tek esnaest, no bio je snaan te su ga usprkos
njegovoj dobi zatvorili u Brixton u Engleskoj. Nakon pokuaja bijega, mjesto
boravka u idua dva desetljea bilo mu je pola tuceta zatvora, gdje je bio gost
Krune i poniavan na sve mogue naine. Sjeam se da sam kao student u
Queen'su vidio crtee na kojima je bilo prikazano kako su ga primorali da kleei,
s rukama svezanim na leima, jede kao pas.
Poslije putanja iz zatvora i odlaska iz zemlje povremeno se pojavljivao u
Kanadi, Australiji i Engleskoj, gdje bi okupio trojicu ili petoricu starih fenijanca,
sve dok naposljetku nije otplovio u Ameriku, gdje je ivjelo dva milijuna Iraca.

Bio je revolucionar duom i tijelom. Odbijao je bilo kakve odnose sa

enama, ako mu se koja uope toliko pribliila. Nije pio ni kapi alkohola, jer je
htio zadrati bistru glavu da moe voditi ljude, baratati s eksplozivom i donositi
odluke. Stvarnost tamnikih elija i tajnih sastajalita poput ovoga uinili su da je
bio cinian prema krilaticama i banalnostima. Ipak se iznad uzglavlja njegova
kreveta ljuljalo raspelo kao stari podsjetnik iz djeakog doba, da ne raskine
potpuno s Crkvom, koja ga je igosala i iskljuila. Bio je istinski revolucionar, i
njegov dolazak u Dublin oznaio je ozbiljnost pokuaja da se Irsko republikansko
bratstvo opet oivi. Zvao se Long Dan Sweeney.
Meu nama nije bilo ovjeka koji nije odrastao na krvi koju je on prolio.
Kad je Long Danu bilo dvadeset i pet godina, ve je imao kao snijeg bijelu
kosu. Koa mu je odavala onu nezdravu ruiastu bljedou kakvu uzrokuje
pomanjkanje sunca. Lice mu je bilo hrapavo i ispucano. Vrijeme i Englezi tako su
ga dokrajili da se esto preputao cininom osobenjatvu. No mi smo ga sluali
jer on je bio revolucija.
- Nadam se da vam se ne uri - rekao je skoro bezlinim glasom. - Samim
time to ovaj ovdje brat Seamus O'Neill i nekoliko njegovih kolega pisaca i
politiara grme rijeima kao oluja nad Aranom, irski narod nee izai na ulice i
ustati. Irci su - ree s nedvojbenim prezirom - gotovo jednako toliko nai
neprijatelji kao Britanci. Predugo su bili podjarmljeni. Kad napustite ovu sobu,
utuvite u svijest da e veina mrziti vas i sve to pokuavate uiniti. Englezi su
savreni majstori u hukanju Iraca protiv Iraca.
Posegnuo je pod jastuk na svojem krevetu, izvukao jedan revolver tipa
Webley i zamahnuo njime da smo svi mogli vidjeti u cijev.
- Dounici su poast za na opstanak. Pogledajte dobro jedan drugog i ne
vjerujte nikom jlrugom.
Klik, klik, ulo se kad je napeo kokot i naciljao.
- Dounici e biti uniteni bez milosti. - Svi smo se trgnuli i prignuli kad je
okinuo. Revolver je bio prazan. Sa tropotom ga je odbacio na stol. - Bez milosti ponovio je.
- Mi smo narod poznat po smionosti u gostionici. Oni s druge strane oceana
zamiljaju da su Irci ako se na dan sv. Patricka obuku u zeleno i razmetljivo
stupaju gore-dolje ulicama svijeta. Mi smo nenadmaivi u budalastom iskazivanju
nae enje za starim krajem. Ali u zbilji oni ne mare za nj. Upitajte sebe, vi, ija
su braa preko mora... Zanima li on njih doista vie od toga simbolinog
prolijevanja suza jednom na godinu? Mi smo sami, vi i ja, sami. Ovdje, sami.
Tamo prijeko, sami.
Long Dan Sweeney nije to rekao zagrijano ni hladno, nije bio ni ogoren ni
zanesen. Jednostavno je rekao to jest.
- Primamo stanovitu potporu iz Amerike, gdje postoji aka odanih koji nas
pomau. Bez njih bili bismo izgubljeni. S njima moemo postii neke ciljeve.
Moramo prije svega izgraditi organizaciju i pripremiti planove za onaj dan kad e
irskom narodu naposljetku prevriti. Neki e od vas moda doivjeti taj dan, ali ne
raunajte s tim. I ne nadajte se ne znam emu! Za sada smo potpuno nedjelotvorna

skupina koja zastupa jedan potpuno nedjelotvoran narod. Nitko ne ivi tako
neorganizirano kao Irci. Iupat ete sebi kosu pri pokuaju da ostvarite jednu
jednostavnu zamisao.
Pitate se, dakle, emu tratimo vrijeme? to imamo, na emu moemo
graditi? Naposljetku, mi smo slab, podjarmljen, zbunjen narod pun dounika. Rei
u vam to imamo. Mrnju Engleza. Oni nas se jednako toliko boje koliko nas
mrze. Zato? Jer njihov imperij nije potpuno siguran tako dugo dok i jedan jedini
fenijac ne miruje, dok se trojica kao mi sastaju u sobama poput ove. Englezi znaju
da e se Irci prvi dii protiv njih i da stoga njih moraju skriti prve. Mi, vi i ja i
Irsko republikansko bratstvo smo vrak otrovne strelice, a ako mi probijemo
britansku kou, naa borba i nae ideje proirit e se do njihovih kolonija irom
svijeta. To je ono to imamo.
Dok smo mi razmiljali o njegovim znaajnim rijeima, on je trljao ake. I
one su bile prije vremena ostarjele i navorane, ali su jo zadrale legendarnu
veliinu: dvadeset i pet centimetara od runog zgloba do vrha srednjaka.
- Neprijatelj sjedi u sobama obloenim mahagonijem i propisuje zakone po
kojima je zakonito kolonizirati narode koji ne ele biti kolonizirani. Zakone po
kojima se vode ratovi, po kojima je zakonito da se izgladnjuju narodi, po kojima
izvode sve to im se prohtije. S velikim ponosom objanjavaju da te zakone donosi
parlament koji je majka svih parlamenata i da oito stoga moraju biti pravedni, a
svatko tko se usprotivi tim zakonima, nema pravo. Od nas se, kao od potinjenog
naroda, oekuje da ivimo po njihovim zakonima, tuemo se po njihovim
zakonima i pokoravamo se po njihovim zakonima. Ali mi nemamo njihovu vojsku
i njihovo oruje i ne moemo se boriti po njihovim zakonima te emo morati kad
se borba razmae donijeti vlastite zakone. Sad smo po njihovim zakonima
izopeni... ubojice, fanatici, anarhisti, revolverai, ili kako ve te nitarije nazivaju,
i time podobni da nas njihova samozvana pravda uniti.
Nije njihov samo zakonik nego i novinstvo i novinari da nas razgolite svijetu
i obiljee kao luake. A mi ne raspolaemo sredstvom da im odgovorimo. Moramo
biti spremni da doekamo optube i bijes ne samo vlastitog naroda nego i cijelog
svijeta. Njihovo novinstvo e nas progoniti bjesomuno i pakosno. Urlat e da su
nai postupci u suprotnosti s njihovim zakonima.
Nagnuo se preko stola i po prvi put pokazao uzbuenje kad je akama udario
o stol.
- Ako nita drugo ne upamtite, upamtite ovo: ni jedan zloin koji ovjek
poini za svoju slobodu ne moe biti tako velik kao zloini onih koji mu slobodu
uskrauju. Mi neemo ostaviti Engleze da pocrkaju ako doe glad, neemo njihov
narod rasuti svijetom, neemo im uskratiti pravo na englesku zemlju. Nae vojske
nee patrolirati londonskim ulicama. Nai sudovi nee ih vjeati.
Polazimo u borbu kojoj moe nauditi nemilosrdna propaganda, kojoj veina
naeg vlastitog naroda nije sklona, ali Bog, i samo Bog e naposljetku odluiti koja
je strana u svojim nastojanjima bila prava, a koja opaka.
Dakako, nikad neemo doivjeti dan da im se suprotstavimo u otvorenoj
borbi i ravni u oruju, stoga e oni nau taktiku igosati kao kukaviku. Ali mi

imamo vlastitog oruja. Mislite na to da Englezi u cijelom svojem arsenalu ili

svojoj imperijalnoj moi nemaju nita ime bi mogli suzbiti ovjeka koji se ne da
slomiti. Irski jezik, irsko samoportvovanje i naposljetku irsko muenitvo nae su
oruje. Moramo biti sposobni da trpimo bol u takvim razmjerima da oni izgube
sposobnost da nam bol nanose. To i samo to e ih na kraju krajeva slomiti.
Muenitvo.
Znam da nas je odmjeravao. Tko bi se mogao slomiti, tko izdati, tko e se
isprazno razmetati. Tko je stvoren za muenika.
Iznenadio nas je kratkim smijekom i sjeo na stolac iza stola.
- To je vae prvo i posljednje predavanje - ree. -Znam da gorite od
radoznalosti da saznate neto o navodnom skrovitu oruja u Engleskoj. Takvo
skrovite postoji.
Long Dan nastavi s priom o brodovima koji su se vraali iz burskog rata.
Veina je stizala u Liverpool. Jedan je donio teret runog oruja i puaka, a u luku
je uplovio u vrijeme trajka lukih radnika. Poslae jednu vojnu jedinicu da
pretovari oruje na pripremljene teretne vagone. U tipino birokratskoj zbrci za
pretovar bila je upotrijebljena irska pjeadija, i neki iz nje dojavie stvar Bratstvu u
Engleskoj.
Vlak je napustio Liverpool samo s lakom pratnjom, u smjeru jednog arsenala
u unutranjosti. Na otvorenoj pruzi izazvano je iskliznue, koniar, osoblje i
strae bili su uklonjeni, vagoni opljakani i sadraj utovaren u kola koja su ekala.
Kad je vlak ispranjen, dignut je u zrak da bi sve djelovalo kao nesrea.
Opljakano oruje smjeteno je u naputeni rudnik i kasnije prenijeto u zaputena
okna drugih ugljenokopa. O svemu tome gotovo se i nije pisalo, da ministarstvo
rata ne bi dolo u nepriliku. Vlak je bio tako temeljito uniten, da se nikad nije
saznalo jesu li Englezi znali da je oruje nestalo ili nisu.
- Bio je to jedan od rijetkih sluaja - ree Sweeney s neuspjelim iskrivljenim
smijekom - kad nam je neto doista uspjelo a da nismo zabrljali.
Naa je najhitnija zadaa da se to oruje prenese iz Engleske u Irsku i
sakrije. Kad Bratstvo za tri ili etiri godine dovoljno ojaa da obrazuje udarne
grupe, Englezi e budno paziti na krijumarenje oruja. Za sada su nemarni. Sad je
pravi trenutak da se oruje prenese i sakrije na irskom tlu. elim da svatko od vas
tono proui svoju okolinu i da mi podnese plan.
Long Dan ponovo uzme pitolj.
- I nemojte nikad zaboraviti to sam vam rekao o dounicima.
PETO POGLAVLJE
Nismo imali nikakvih mogunosti da se Britancima na bojnom polju
suprotstavimo jednakim orujem. Nae je oruje bilo oruje pobijeenih:
tvrdokorna sposobnost da istrajemo i sauvamo nau kulturu, smisao za alu i,
ponajvie, jezik. Mi, Irci, nikad u neprilici za rijei, sad smo probili branu u
euforiji gelskog uskrsnua.

Bilo je to vrijeme kad je Dublin preao od asopisa radnikog pokreta,

Connollyjeve Radnike republike, k Ujedinjenom Ircu Arthura Griffitha, listu
koji je dobio ime po ustanku od prije jednog stoljea. Arthur Griffith bio je u
Transvaalu i vratio se kui s vizijama o slavi. Maud Gonne, legendarna ljepotica iz
jedne protestantske, anglo-irske zemljoposjednike obitelji, osnovala je Keri
Irske, putovala zemljom zauzimajui se za probleme seljaka i stanovnika bijednih
gradskih etvrti. Drutva mladih Iraca i klubovi Wolfea Tonea irili su se kao
umski poar. U Americi se gelski klan probudio iz zimskog sna.
Na politikoj fronti je pitanje autonomije za vrijeme posljednje vladavine
konzervativaca mirovalo vie od jednog desetljea. John Redmont, nasljednik
Parnellove Irske stranke, podbacio je. Sit nesposobnosti, Arthur Griffith je
utemeljio novu stranku, Sinn Fin, Mi sami.
Za sada je Sinn Fin bila jo tako slaba kao i nejako Bratstvo, ali je ipak
privukla mnoge najbolje glave i postala glavni zastupnik republikanskih misli.
Nisam sumnjao da je zadaa Sinn Fina da izbori rat rijeima, kao to e
naposljetku Bratstvo voditi rat orujem.
U tim uzbudljivim danima bila je bit ponovnog oivljavanja objavljena u
jednom manifestu koji je nosio potpise Williama Butlera Jeatsa, Lady Gregory i
jednog ovjeka po imenu Edward Martyn.
Namjera nam je da svakog proljea izvodimo u Dublinu stanovita keltska i
irska djela, koja e, ma kakva bila kvaliteta, biti pisana krajnje ambiciozno i da
tako izgradimo keltsku i irsku kolu dramskog stvaralatva... Dokazat emo da
Irska nije kolijevka lakrdije i neozbiljnosti, kako je prikazuju, nego drevnog
idealizma. Pouzdajemo se u to da e nas cijeli irski narod, umoran od toga da ga
pogreno prikazuju, podrati u provoenju zadae koja je izvan svih politikih
pitanja to nas podvajaju.
I tako je roeno nae narodno kazalite u kojem nam Irci pruaju najbolje to
je u njima, dajui nam ponositog i monog zastupnika. Autor protiv Krune, glumac
protiv artiljerije i bajoneta Krune.
U proljee 1905. bio je u Mechanic's Institute Theatre u Abbey Streetu
prikazan moj komad Planinska koliba. Postigao je zapaen uspjeh. Kasnije je to
kazalite postalo poznato pod imenom Abbey Theatre, irsko nacionalno kazalite,
nae najljepe dostignue kao naroda.
U noi nakon premijere, Irsko republikansko bratstvo poalje Conora
Larkina u Belfast, najmraniji kut zemlje. Nareeno mu je da tamo ivi normalno i
da se dri podalje od uoljivih republikanskih djelatnosti. Trebalo je da se upozna
sa sredinom i izradi obuhvatan plan grada, da obie gostionice i slua to se govori.
Kasnije e se povezati s nekoliko pouzdanih starih fenijaca i oprezno potraiti
nekoliko novih, nai sigurne kue i skrovita za bjegunce.
Prije svega Conor je trebao izvidjeti prua li Belfast mogunost da se u njega
prokrijumari nae oruje iz Engleske.
Dok sam studirao u Queen's Collegeu, upoznao sam Belfast kao neobian
grad u irskom krajoliku. Ako je na Jugu dolo do buenja, do Belfasta jedva da je
doprlo ita od toga. Bilo je, dodue, neto slabih aktivnosti na podruju rada i

nekoliko glasila, kao Shan Van Vocht (Starica iz Irske), ali veina je imala samo
malo pretplatnika, a republikanska stvar vodila se iz malih, bijednih izba s
oskudnim sredstvima.
Belfast je bio srce protestantskih naselja. Grofovije Down i Antrim nikad se
nisu mogle pohvaliti velikom katolikom zajednicom. Kad su se 1600. ovdje
naselili prezbiterijanci, Belfast je bio movara. Gotovo cijelo prvobitno
stanovnitvo dolo je s prezbiterijanskih seljakih gospodarstava obiju susjednih
grofovija. Seljaka tradicija ivljenja i rada u zajednici, koju su donijeli u Belfast,
dala je gradu izgled skupine meusobno povezanih sela.
I zemljoposjednici su svoj utjecaj premjestili u grad. Tako je lord Donegal
postao jedan od najbogatijih vlasnika nekretnina na Britanskom otoju. etvrti,
koje su kasnije postale etvrti bijede, i jednolinost crvenih kua od opeke bile su
njegovo djelo. Na kraju je dobio zasluenu nagradu: sam se unitio kockarskim
dugovima.
Sa zakanjenjem od pola stoljea ukljuio se 1800. godine i Belfast u
industrijsku revoluciju, s tekstilnom industrijom koja je bila jedna od najprljavijih
u cijelom kraljevstvu. Zadah belfastskih etvrti bijede dizao se iz otvorenih kanala
i brda otpadaka, iz tavionica, kunih pivovara, mokraom i amonijakom
natopljenih dvorinih zidova izmeu kojih su vodile uliice iroke dva metra. U
njima je zaostajala prljavtina, a zrak i svjetlo nisu imali pristupa. Obitelji s
dvanaest i vie lanova ivjele su stijenjene u bezdane rupe bez vode i zahoda.
Malobrojna javna kupalita nisu nipoto dostajala da svladaju pritisak prljavtine.
Otvorene rane, slijepljena kosa i krljava tijela bili su znaci raspoznavanja
sirotinje.
Tkalaki stanovi tutnjili su zagluujue, obraujui najprije pamuk a zatim
lan uz pomo ena i djece, jer je Belfast, kao i Derry, bio grad enske radne snage.
Kako je potranja lanenog platna neprestano kolebala izmeu opadanja te velike i
slabe potranje, bilo je ono nekoliko penija na tjedan nesigurna zarada, pa su tisue
predilja i tkalaca iselili u Ameriku.
U prva dva stoljea u Belfatu nije bilo katolikog stanovnitva u
znaajnijem broju. Kad su se doselili prvi katolici, liberalni kotski prezbiterijanci
su ih tolerirali. Tada su zapoela masovna doseljavanja katolika u grad, onih
protjeranih sa zemlje, onih koji na zemlji nisu imali posla ili su gladovali, pa se
dranje prezbiterijanaca iz temelja promijenilo.
Katolici su osnovali svoja mala sela oko crkve kao sredita. Kako su
dolazili u velikom broju, nisu bili dobrodoli ni eljeni. Gurali su se u postojei
poredak, u kojem nisu imali udjela ni prava glasa. Bili su tuinci u Belfastu,
upadai. Kad se njihov broj poveao, katolika su se sela na zapadnom dijelu
grada spojila, a ostala su postala izolirane enklave. Ono to je prvotno bilo niz
naselja jedne zajednice u Belfastu, razvilo se u naselja dvaju neprijateljskih
klanova ograenih koljem.
Kad je tkalaki stan na paru potaknuo eksplozivan rast industrije uz rub
belfastskog zaljeva i u gradovima neposredno na jug od njega, du vodenih putova

niknulo je na stotine tkaonica. Slomom pamuka u vrijeme amerikog graanskog

rata Belfast je odjednom postao glavno svjetsko sredite za lan.
Kad je 1878. Frederick Weed, uz ostale, poeo graditi svoje mono
brodogradilite, po prvi put su tisue mukaraca dobile posla. Bili su to gotovo
beziznimno protestanti, veinom iz istonog Belfasta i Shankilla, dijelovima grada
koji postadoe Weedove osobne utvrde.
Belfastska industrija proirila se i na druge grane, kao na proizvodnju tekih
strojeva, ratne opreme, eline uadi, destilaciju alkohola, preradbu duhana,
mlinove, suhe dokove i jedno znaajno sredite morskog brodarenja.
Ni tada ni bilo kada kasnije nije se moglo izbjei da odvratan industrijski
otpad oneiuje zrak oko zaljeva. Ve 1870. zagaenje je bilo tako strano da su
istrane komisije izraavale teku zabrinutost zbog tetnih posljedica oneienja
zraka i vode za stanovnitvo. Ta su upozorenja bila jalova, jer se tkalaki stan,
parni eki i stroj za zavarivanje niim nisu dali zaustaviti.
Protestantske etvrti bijede i okolica luke bili su legla kriminala i
neovjenosti. Katolike etvrti bijede bile su kloake ije su granice policija ili kler
rijetko prelazili. U tim su etvrtima esto harali kolera i tifus, a tuberkuloza je bila
mnogostruko ea nego inae u kraljevini. Neobrazovani, skorbutom mueni
drutveni gubavci i tjelesne ruevine ivotarili su u prljavtini tu gdje morala vie
nije bilo. Prosjaci, djevojure, prilenici, kola koja pobiru oboljele od groznice,
ubonice, udarci noem, kraa, glad, gubitak pameti, narkotik, alkohol - bili su
svakodnevna pojava. Kad nije bilo borbe pasa ili pijetlova da se na klaenje uloi
posljednji peni, tjerale su majke svoje mrave sinove na borilita da se meusobno
mlate do krvi.
S druge strane geta tvorile su velike, etvrtaste viktorijanske graevine bez
mate sjajno proelje koje je zaklanjalo trule. Trgovake, industrijske i upravne
zgrade protezale su se i dalje, a na etalitu uz more nicale su gospodske palae te
najnovije zlatne obale svijeta.
Zlatno doba nemira u Belfastu poelo je prokletstvima putujuih
propovjednika koji su rigajui vatru drali siromano protestantsko stanovnitvo na
otrici britve. Golemi skupovi na otvorenom, koje su prireivali reve-rendi Drew,
Cooke, Hanna i njima slini, izazvali sii u godinama 1813, 1832, 1835, 1843,
1852, 1864, 1872, 1880, 1884, 1886. i 1898. divlje nerede. U Belfastu prolijevanje
krvi nije poelo u 20. stoljeu. Govornici su hukali sirotinju protiv sirotinje;
protestantske zajednice u Sandy Rowu, Shankillu i istonom Belfastu i katolike u
Fallsu, u Poundu i Divisu razbijale su jedna drugoj glave.
Vladalaka struktura bila je isprepleten savez unionistike stranke, oranjaca i
elemenata protestantskog klera. Cilj njegovog gospodstva bila je trajna
manipulacija podvajanjem radnike klase, povezana s potpunim nadzorom
policijskog i upravnog aparata.
Oliver Cromwell Maclvor - sljedbenik Drewa, Cookea i Hanne - uklapao se
u taj plan kao najstraniji od svih propovjednika kojeg su se najvie bojali.
Ustolien sad u sjajnoj crkvi Spasitelja u Shankillu, raspolagao je snanim
utjecajem i moi.

Maclvor, kojeg je Frederick Weed obilno novano pomagao, svojim je

govorima oko prekretnice stoljea snano utjecao na raspoloenje; na njegovu rije
Shankill bi zapadao u oduevljenje ili zdvojnost, mogao je stanovnike izazvati na
kriarski pohod. Bio je ovjek koji je masama prenosio elje gospodara, i njegova
je zadaa bila jasna. Maclvor je bio uvar mitova, ovjek koji se rugao kranstvu,
jer nigdje u svijetu nije politiko boanstvo staro dvjesto godina zadralo takvu
bezgraninu vlast kao Vilim Oranjski. Maclvor je bio njegov glasnogovornik s ovu
stranu groba.
Da bi potpomogli duhovnu mo reverenda Maclvora, Weed i njegovi
prijatelji opskrbili su ga praktinom moi. Kao jedan od vodeih belfastskih
oranjaca, Maclvor je raspolagao pravom da upoljava ljude u Weedovim
tvornicama i nizu drugih tvornica i tkaonica. Jedna njegova rije mogla je nekom
ovjeku pribaviti zaposlenje ili ga izbaciti na ulicu.
U Shankillu je njegovom pomoi sir Frederick sjajno drao stvari u aci.
Brigom Maxwella Swana i Spasiteljeve crkve u Shankillu elja ljudi da trae
osloboenje od industrijskog jarma je otupila. Maclvor i njegova vjena
reformacija iskljuivali su kulturu, ljepotu i slobodu miljenja. Spasiteljeva
crkva u Shankillu bila je simbol i pojam alsterizma.
Kad je osvanulo 20. stoljee, Belfast je za Veliku Britaniju bio znaajan
imbenik. Bio je industrijski div, izvor prihoda za lojalne, besprijekorna kolonija
koja je svoje politike otpadnike sama policijski nadzirala, stanovitom broju
osiguravala blagostanje, a odabranim divovsku dobit. Belfastska trgovina i
privreda bile su neodvojivo povezane s injenicom da je to britanski grad, i svaka
pomisao na autonomiju ili republikanstvo budila je strah i bijes.
Belfast je bio dva stoljea u zakanjenju - brod upravljan po feudalnim
naelima na kojem su nelojalni domoroci i dalje bili kanjavani samo s neznatno
malim udjelom u bogatstvu, radu i moi.
Podjela radnike klase bila je temeljno naelo da se posjednikim slojevima
osigura pritjecanje bogatstva, a iskljui napredak i slobodoumna misao.
U Derrvju su kolonizatori podigli zidinama okruenu utvrdu na isturenom
poloaju, koju su neprijateljski katolici zauvijek opkolili i opsjeli. Belfast je bio
drukiji. Hotimino stvoren takvim. Roen kao mongoloidno dijete britanskog
imperijalizma.
Andrew Ingram i Long Dan Sweeney rekoe Conoru Larkinu da mu je
sueno da bude vojnik u neizvjesnoj bitki. Kad je stigao u ovaj golemi vrtlog od
crvene cigle, nije bilo grada koji bi vie od ovoga bio poprite neizvjesne bitke.
ESTO POGLAVLJE
Ardyone je bila jedna od malih etvrti odsjeenih od glavne katolike jezgre
u zapadnom Belfastu, opkoljena protestantskim Woodvaleom, Cliftonyilleom i
Shankillom.
Conor je napustio svoje sklonite, sobu u Flax Streetu, i uputio se Crumlin
Roadom, jednom od glavnih ulica. Bila je subota, veer kad se odlazilo u

gostionice, uoi dana Gospodnjeg. Snani momci iz brodogradilita i ostali fiziki

radnici tiskali su se oko tezgi, lijevali niz grlo Guinessovo pivo i razgovarali brzim,
odsjeenim belfastskim narjejem. Govor je bio grub. Humor grub. Grubost je bila
njihova oznaka, kojom su se kitili i hvastali. Grubi mukarci raspoznaju i potuju
snane ljude, stoga je i Conor nesmetano prolazio Crumlin Roadom.
New Lodge, malo podalje, bio je druga katolika enklava. Conor proe
mimo policijske stanice koja je bila spremna za subotnje tunjave na rubovima
protivnikih etvrti, ali i unutar samih zajednica, zaokrene u Shandon Lane i
zastane otprilike u sredini jednog otrcanog niza niskih kua s obrvama od bijelih
cigli iznad vrata i prozora. Pokucao je i pustie ga unutra bez pozdrava. Long Dan
Sweeney za malim etverouglastim drvenim stolom podigne pogled. Zatim malo
jae izvue stijenj dok su se nagnuli nad rasprostrt gradski plan. inilo se da se
nita bitno ne zbiva, prelazili su od jedne krme do druge u katolikim etvrtima,
od crkve do crkve, nekoliko mirnih pitanja o nekom starom bratu ili poznatom
ranijem simpatizeru. Conor i ostali bili su slini sitnim, plutajuim elijama bez
odreena oblika, koje pipajui trae uporita da bi zadobile oblik.
Sve je bilo zakopano u glavama nekoliko ljudi. Dok su agitacija i pritisak
rijei pogaali u cilj ili u prazno, klizili su stvarni voe Bratstva u sjeni. Conor je
ve spoznao da je strpljenje bitan dio revolucije. ovjeka puna eluca nisu nikakve
rijei mogle potjerati na ulicu, a gladnog nije nijedan zakon mogao sprijeiti da to
ne uini. Long Dan Sweeney nije se urio. Ve odavno nije vjerovao u blistava
uda i prestao se zavaravati. Postupao je smiljeno poput kirurga.
Katoliki e Belfast naposljetku biti upleten u neku vrst ulinih borbi.
Potanko je izuavana taktika Bura, jer e biti potrebne male, pokretne borbene
grupe koje e uz podrku katolikog stanovnitva moi vezati brojne
konvencionalne jedinice. Moda to nije bilo u skladu s pravilima donesenim u sobi
obloenoj mahagonijem, ali trebalo je izjednaiti nejednake anse i ismijati,
ogoriti i iscrpsti strpljenje jedne nametljive vojne moi.
Koliko dugo? Jo dva izbora, moda tri, i konzervativci vie nee biti na
vlasti u Engleskoj. Ponovno e se progovoriti o Zakonu o autonomiji, ali vjera u
Johna Redmonda i Irsku stranku bila je slaba. Redmond e pokuati. Redmond
nee uspjeti. Narod e se postupno prikloniti stranci Arthura Griffitha Sinn Fein.
Jo jedna propala etva, jo jedna gospodarska kriza, jo jedno razoaranje u
Englezima, i ljudi e se okrenuti Bratstvu. Bratstvo e biti spremno, dodue
maleno, ali organizirano u zbijene jedinice s jezgrovitim planovima.
Belfast je smuivao pamet. Long Dan zaguna da je grad neprestano samo
korak od ludila. Znao je da Larkinu nije lako. Svugdje drugdje, u Corku, Dublinu,
Gal-wayu, vani na selu, stanovnitvo je bilo preteno katoliko. Bratstvo je uvijek
moglo nai simpatizera na kljunom poloaju, a u odlunom ispitu snaga poduprla
bi ga veina stanovnitva. U Belfastu je sve bilo pod protestantskim nadzorom i
ultrabritansko - uprava, luka, prijevozna sredstva, orunitvo, sve. Do ustanka
Bratstvo e, dodue, imati nekoliko dobrih borbenih jedinica iz smrdljivih
katolikih etvrti bijede, ali e preostalo stanovnitvo ostati odano Kruni. Bratstvo
bi jedva moglo nai nekog utjecajnog koji bi bio spreman da ga potpomogne.

Long Dan presavije bez rijei pohvale ili kritike gradski plan s preostalim
podacima koje je Conor prikupio.
- Znam kako da prokrijumarimo oruje - ree Conor. Dan kimne.
- Pokuat u se namjestiti u Weedovom brodogradilitu.
Dan zapanjeno namrti elo.
- U njegovim tvornicama radi deset tisua ljudi, od ega jedva dvjesto
katolika, ima dakle toliko izgleda kao boca gina u nekoj krmi Tipperaryja. No
ako i uspije ui, to e dobiti?
- Vlastitu luku - ree Conor.
- Nastavi.
- Ne znam koliko nadziru luke drugdje u Irskoj, ali ovdje u Belfastu je
nadzor otar. Postoji marljiva carina u kojoj su inovnici gotovo beziznimno
protestanti.
- Tako je posvuda - ree Sweeney.
- Weedove tvornice imaju neku vrst vlastitog pristanita. Onamo trajno,
gotovo svakodnevno, pritjee rijeka materijala i brodova iz Engleske ili odlazi u
Englesku. Nema gotovo nikakva osiguranja, a ono nekoliko isluenih carinika ne
nadzire gotovo nita. Ne znam kako, to, gdje, kad ili zato, ali htio bih ui onamo i
osvrnuti se.
Jedina slabost Longa Dana bila je njegova sklonost k duhanu. Zamiljeno je
otegnuo svoje dimom obavijeno lice. Kakva ideja! Krijumariti oruje ba kroz
najmoniju protestantsku tvravu u cijeloj Irskoj, Weedove tvornice! Bilo je ludo,
a pri tom tako izvanredno jednostavno.
- Pokuaj ne moe tetiti - ree on. - Ti si, dakako, ve razmislio kako e
tamo dobiti posao.
- Da, o tome imam odreenu predodbu - odgovori Conor.
Sweeneyjev cinizam nestane.
- A ta bi bila?
- Jedan ili dva stara prijatelja. Stari buntovnik razmisli. Kimnuo je.
- Pokuaj.
- Da.
Boilermakersi i istonog Belfasta imali su napornu sezonu koja je prijetila
da e zavriti katastrofom. Poslije uzastopnih poraza protiv Batleyja, Rochdale
Hornetsa i Wigana hranio se njihov trener Derek Crawford veinom tabletama od
ugljena, Lavalleovom mjeavinom protiv uloga i razliitim standardnim lijekovima
za svoj kronini crijevni katar. Prije turneje po engleskom Midlandsu trebalo je
odigrati jo pola tuceta utakmica u Belfastu, a od Rathweed Halla nadolje sve do
krma ulo se nezadovoljno gunanje navijaa.
U svojem uredu ispod tribina stadiona Boilermakersa prouavao je Crawford
popis igraa svih amaterskih klubova u okolnim grofovijama i pri ton* glasno
pucketao zglobovima prstiju. inilo se da spasa nema.
- Naprijed - zagunao je kad se ulo kucanje na vratima.
Conor ue u poprilinu sobu i prie pisaem stolu s rebrastim poklopcem.

- Vjerojatno me se ne sjeate. Prije nekoliko godina ispili smo u Derryju

zajedno au. Pozvali ste me na okusnu utakmicu za ulazak u va klub. Larkin.
Conor Larkin.
Crawford zatrepe ne prepoznavi ga.
- Bogside - podsjeti ga Conor.
- Zaboga, to mora da je bilo prije stotinu godina.
- Da, davno je tome. Upravo sam siao s broda i htio bih se nastaniti u
Belfastu, stoga traim posao i momad.
- Bogside? Igrali ste gelski nogomet, zar ne?
- Tono, ali prije dvije godine igrao sam ragbi u sjevernoj ligi u Australiji. S
Melbourne Outbacksima.
Crawford promotri sijede vlasi na Conorovim sljepooicama i njegovo
vjetrovima i suncem utavljeno lice.
- Koliko vam je godina, Larkine?
- Trideset i jedna.
Trener zgri lice - zavijalo mu je u crijevima - i strese glavom.
- Dakle, mi nismo poluludi Outbacksi. Ove su mi godine tri igraa
podbacila, svi mlai od vas. Ta je igra preteka za starce.
- Ja sam dovoljno vrst - uvjeravao ga je Conor blago. Crawfordu se svidjelo
kad je ovjek bio samosvjestan.
Kopkao je po svojem pamenju i nejasno se prisjetio da ga se tada Larkinova
snaga dojmila. Crawfordove oi ga promjere od glave i do pete. Larkinova pojava
niim nije odavala da je oslabio. S druge strane mu je njegovo dvadeset
petogodinje iskustvo trenera i igraa govorilo da ovjek ne moe tek tako sii s
broda i biti primljen u klub.
- to igrate?
- Pomagaa.
Zaboga, pomisli Crawford, upravo ono to nam je najnunije. Bart Wilson je
devet godina igrao na tom mjestu i odjednom zakazao. Momad se sad nije mogla
u guvi probiti jer joj je naprosto nedostajalo snage u prvom redu. S druge strane...
jedan napada u ragbiju ne silazi tek tako na igralite s broda.
- Vjerujete doista da biste to mogli, ovjee? Conor slegne ramenima.
- Ovdje sam. U ovo doba sezone ne moete nita izgubiti ako pokuate sa
mnom.
- Dakle dobro, Larkine, pokuat emo - ree Crawford s velikodunom
gestom - ali nemojte se zavaravati glupim nadama... je l'?
- Uz mjesto u momadi ide i posao, zar ne?
- Ako budete primljeni u klub.
- Ja sam kova.
- Tako, kova - ree Crawford. - Doxie!
Njegovu zovu odazove se jedan zbijeni trbuasti pivopija koji je u
ragbijakim hlaicama djelovao smijeno. Na njegovom okruglom crvenom irskom
licu bio je zgnjeen nakrivljen nos i druge uspomene od sluenja sportu.

- Doxie O'Brien, trener juniora i moj pomonik. Ovo ovdje je Conor Larkin,
jedan od vaih iz Londonderryja. Htio bi odigrati probnu utakmicu. Igrao je garlic i
zatim ragbi u australskoj sjevernoj ligi... s Outhouseima iz Sydneyja ili tako neto.
Pogledaj ga.
Dok su Conora poslali van da prieka, Crawford izvue iz pisaeg stola bocu
irskog viskija.
- Ti bi se trebao kloniti toga s tim svojim bolovima u trbuhu. - Crawford je
preuo Doxiejeve rijei i estito potegnuo.
- Meni se njegov borbeni duh doista svia - ree kao odgovor na Doxiejev
upitni pogled.
- Tono ga se sjeam. Jak kao elik.
- Glupost. Sad kad su nas srezali, dobacuje svakom visokom lukom
radniku i ledaru eznutljive poglede. Nije isto sruiti gomilu mravih Iraca ili igrati
u Sjevernoj ligi. to mi, do vraga, imamo ovdje, djeji vrti?
- A to je s australskim Outcastsima...
- to oni tamo znaju o toj igri?
- Dosta da sir Frederick planira da idemo na turneju tamo dolje, da. Iskuaj
ga!
- Za Boga miloga...
- Brii, Doxie!
Stadion Boilermakersa, biser s osamtiaest tisua sjede-ih mjesta i jednom
od prvih elinih tribina, bio je takoer jedna od sir Frederickovih muica. Neko
je on bio ragbijaki as u Cambridgeu, pomaga u guvi, kojeg su dugo pamtili.
Nakon studija u Cambridgeu osvojio je osam trofeja u kotskoj nacionalnoj
momadi i jo dva u irskoj nacionalnoj momadi kad je preselio u Ulster. Ubrzo
nakon otvaranja brodogradilita osnovao je East Belfast Boilermakerse, svoj drugi
ja i spomenik svojim nekadanjim sportskim uspjesima. Trenirao je momad I
igrao zajedno s tesarima i zavarivaima, dok ga zahtjevi njegova rastueg imperija
i sve vei tjelesni opseg nisu primorali da odustane od aktivne igre, ali njegovo
zanimanje za taj sport nije nikad popustilo. Weed je izgradio klub koji je postao
ponos Ulstera, strah i trepet irskih momadi i koji je u Engleskoj zadobio znaajan
ugled. Doveo je igrae koji su uivali posebnu panju, namjete-nja i pogodnosti.
Time su on i Boilermakersi upali u veliku raspravu o profesionalizmu u ragbiju.
Nije samo sir Frederick nego i industrija engleskog Midlandsa, gdje su igrai
bili rudari i tvorniki radnici, zanemarivala odredbe amaterskog sporta, pa su igrai
dobivali obilne dodatke u novcu. Kad su morali birati da raspuste svoje klubove,
istupili su iz prvotnog ragbija-kog saveza i utemeljili Sjevernu ligu za
profesionalne momadi. Boilermakersi joj pristupe i postanu prva i jedina irska
profesionalna momad.
Osim plae, besplatnog stana u Bangoru i uporabe lovake kue u kotskoj,
i novi je stadion Boilermakersa odmamio Dereka Crawforda od Brighouse
Rangersa, koji su u stanovitom smislu djelomino bili njegovo djelo. Stadion je
leao na zemljitu uz brodogradilite, okruen gustim ulsterskim zelenilom.
Pozadinu su tvorile luke brane, navozi, suhi i mokri dokovi te etiri sjajna

dimnjaka eliane, a jo dalje aurno plava irina belfastskog zaljeva. Osobna loa
sir Fredericka sa salonom na krovu bila je jedinstvena, izlobeni prostor za trofeje,
nevieno raskona s vlastitim barom i blagovaonicom.
Jednako su tako bile jedinstvene i svlaionice za igrae ispod tribina, s
ormarom za svakog igraa i tuevima sa sapunom i runicima koje je pribavljao
klub. Uz to drutvena prostorija za igrae, jedina u cijelom Ujedinjenom
kraljevstvu, s koom presvuenim stolcima, biljarom, ploom za strelianje i
barom s neiscrpivom zalihom Guinessova piva.
Nije bilo udo to je svaki momi u Belfastu koji je odrastao u mladia
sanjao da postane lan Boilermakersa, jer je to znailo najbolji posao, slavu u
svojoj sredini, turneju engleskim Midlandsom i priliku da zarauje dvostruku
plau.
Kad su Conor i Doxie O'Brien izali kroz tunel na igralite, upravo je
zapitala tvornika sirena i radnici su u gomilama krenuli uz kanal kralja Vilima. S
limenkama za ruak u ruci i prainom radnog dana na licima usporili su korak i
neki su ak zaostali da naas pogledaju junake na treningu.
- Nemoj se zavaravati - ree Doxie kroz zube.
- To sam danas ve uo.
- uj, ovjee, sir Frederick i Crawford nemaju nita protiv toga to smo ti i
ja katolici ako si dovoljno dobar da igra za klub. Ali ve imamo jednog katolika
vie nego to je uobiajeno, i prije nego uzmu jo Jednog, morao bi biti barem
upola bolji.
- To i jesam - ree Conor.
Kad su igrai uli na teren i krenuli prema tunelu, odmjerie Conora s
mrnjom i potovanjem. Znao je da ga vau i da e, iduih sati, dana i tjedana biti
udaran i tuen te e morati dokazati da je vrijedan da bude meu njima. Nekoliko
hladnih pozdravnih rijei bez rukovanja.
- Uostalom - ree Conor - ovdje je prije otprilike osam godina na pokusnoj
utakmici bio jedan momak iz Derryja, zvao se Mick McGrath. Razgledao sam neke
fotografije momadi. Nisam ga mogao pronai.
- McGrath iz Derryja? Katolik?
- Da.
- Mutno se sjeam. Nije napredovao dalje od juniora. Bio je ozlijeen, zatim
je radio u brodogradilitu. ini mi se da sam uo da je otiao. Ispitaj nekoliko
sveenika u Belfastu, moda e ga uspjeti pronai.
- Conore! Conore Larkine! - povie jedan glas.
- No to je iznenaenje. Jeremy Hubble osobno! Kako si, mali?
Viscount Coleraine nije jo bio mukarac, ali ni djeak; sa svojih devetnaest
godina bio je neto izmeu, jo nedorasla biljka.
- Pa daj da te vidim, Jeremy. Koliko jo treba da se pone brijati?
- Conore, strano se radujem to te vidim.
- I ja. Kako tvoja draesna majka?
- Bit e oduevljena kad uje da sam te susreo.
- A tvoj brat Christopher?

- Ah, on je u Londonu, studira na visokoj ekonomskoj i pravnoj koli. Pravo

i ekonomiju... i slino.
- A ti radi ovdje kod djeda? Jeremyjev smijeak podsjetio je na majin.
- Ja uim za crnu ovcu. Na svretku godine trebalo bi da idem u Trinity u
Dublin, ali djed i ja skovali smo zavjeru da s momadi odem na turneju. Ja sam
stalan lan podmlatka, zna. - Jeremy prekine kad je primijetio da je Conor u dresu
i njegovo ljepukasto lice zasja. - Zar e igrati za Boilermakerse?
- Vjerojatno - ree Conor i poloi ruku deku na rame. - Ne elim, naravno,
nikakvih prednosti na raun naeg prijanjeg prijateljstva, ali ako me prime u
momad, radit u u brodogradilitu. Moda bi mogao rei majci za mene...
- Da, a to bi elio raditi, Conore?
- Ah, to je malo ludo.
- Ne, reci mi, ja to traim.
- Jo odonda kad sam bio tvojih godina elio sam raditi na vlakovima. Bio
bih vrlo sretan da me prime za kovaa u radionici lokomotiva.
Jeremy se opet osmjehne, namigne mu i otri tunelom da se presvue. Conor
se radovao sretnom sluaju. Stvari su se za njega razvijale povoljno. Kad bi samo
uspio da ue u tu prokletu momad, Jeremy bi ga ve ugurao u radionicu.
Nekoliko dana nakon svojeg prvog nastupa Conora ponovno pozvae na
trening. Prozvali su ga nezadovoljno kova, a pokuaji da ga iskljue iz kluba
pokazali su se skupim.
Ve nekoliko minuta nakon prve guve Conor se uvijek naao s loptom u
rukama i bio prisiljen da istri. Loptu su mu dodavali polagano i netono, da bi
obrana imala priliku da se okupi. Tek je poloio ruke na loptu, ve su se tjelesa
sudarala uz najraznovrsnije podmetanje nogu, udarce ispod trbuha, glavom,
podlakticom, koljenicom i koljenom.
Conor odlui da im ne uzvrati milo za drago nego da igra ragbi. Pregazio bi
manje obarae, a neke krupnije onesvijestio. Njihova elja da ga smlave postupno
je slabila, jer su se morali brinuti da sami ostanu itavi.
im je Conor potvrdio da je sposoban da se odri, dole su na vidjelo druge
prednosti njegove igre. Njegov je udarac bio snaan poput eksplozije bombe a u
dodavanju i hvatanju lopte bio je savreno sigurne ruke. Driblanje mu je bilo
inteligentno u koritenju prolaza i kutova da presijee put brim progoniteljima...
Ako je sustigao trkaa, taj bi zavrio na tlu. Najsvjetlija mu je toka bila
sposobnost da loptu donese do protivnike linije, gdje se zastraujuom snagom
probijao kroz protivnike obarae.
Usprkos zaudnoj igri, Conor ni izdaleka nije bio besprijekoran igra i
mogao se zbog svojih pogreaka gadno opeci.
Derek Crawford i Doxie O'Brien drali su uputnim da ga uvrste u juniorsku
momad u nadi da e se bre razvijati nego stariti.
Kad god je Derek Crawford bio pozvan u sir Frederickov ured, to bi
neizostavno poremetilo ionako osjetljivu ravnoteu u njegovu elucu. Pribliavao
se zgradi kao da ona stoji na kraju duge, zaljuljane daske. Na svoje iznenaenje,

trener opazi da sir Frederick nije namrten kao inae, a jo ga vie zaudi to je
lady Caroline etala ,po sobi.
- Derek - ree sir Frederick bez okolianja - lady Caroline osobno zanima taj
Larkin.
- Da, gospodine - odvrati Crawford s uzdahom olakanja - lord Jeremy je
rekao neto slino. Larkin je ranije radio u Hubble Manom?
- Da, to je tono - ree Caroline.
- Kakav je? - upita sir Federick. Crawford se poee po bradi.
- Ima sve preduvjete... Jak kao jeb... oprostite, mylady, jak kao bik. Odline
ruke, dobro puca, ali znate, mi smo Boilermakersi, a ovjek je preao tridesetu.
Jednostavno ne znam kako bi izdrao taj napor iz tjedna u tjedan. Zatim su tu jo
finese igre. D se to naui, treba vremena i iskustva.
- Larkin je izuzetno inteligentan - ree Caroline, ime je problem previe
pojednostavnila. - On e te stvari brzo shvatiti.
- Moda, ali ja ne elim i dalje gubiti utakmice samo da njemu omoguim
izobrazbu.
Sir Frederick je bubnjao prstima po stolu i pogledao se s keri.
- to biste rekli, Derek, da ga postavimo kao rezervu?
Dosad je Weed bio prilino prijazan i nije nita zahtijevao. Crawford je
primijetio da je prijedlog sadravao i stanovitu otrinu.
- Kad bih ime mogao pripomoi da napreduje!
- to vam za to treba, Derek? Craword je nervozno tapkao.
- Kad bismo mu, na primjer, mogli posve usmjereno davati privatnu poduku.
Po mojem miljenju Robin MacLeod zna od svih nas o ragbiju najvie. Ako sir
Frederick ne bi imao nita protiv da MacLeod ranije prestane s radom i svakog
dana dva ili tri sata prije redovnog treninga radi s Larkinom?
- Slaem se. Naprijed, uredite to. Crawford uzdahne jer se njegov eludac
bunio.
- Postoji jo jedan mali problem. U klubu imamo ve est katolika. Sedam
jo nikad nismo imali. Ako Larkin doe u momad, igrat e na mjestu Barta
Wilsona. Ali Bart je dugogodinji lan, znate, a to bi moglo ostale uzbuniti. Mislim
rei, Bart igra veliku ulogu kod oranjaca. Moglo bi u cijelom istonom Belfastu
loe odjeknuti to ga usred sezone zamjenjujemo jednim katolikom.
- Oh, glupost - zabrunda Weed. vakao je okrajak cigare, odgrizao ga i
zamiljeno vrtio izmeu usana. -Osobno u pozvati Barta k sebi i predloiti mu da
u interesu kluba odstupi. Dobit e mjesto poslovoe, tako da nee biti na gubitku.
- U tom sluaju - ree Crawford - on e se u interesu momadi ponijeti
lojalno i sve prigovore uutkati sam. -Ustao je i s vidljivim olakanjem otiao.
Weed podigne ruke pokazujui da je kapitulirao pred eljama svoje keri.
Ona ga tipne za obraz i ree mu da je srce.
- Uostalom - doda ona - zar e Larkin raditi u potkivanici?
- Hmm, da, pretpostavljam, pa on je kova ili neto tako.

- Jedva, Freddie. Ta vidio si njegov rad u dvorcu. Mislim da ba nije

prikladno da takav kovaki majstor potkiva konje. Jeremy je sluajno saznao da bi
Larkin volio raditi u kovanici radionice lokomotiva.
- uj, Caroline, ljudi tamo vrlo ozbiljno gledaju na svoje unapreenje. Ne
mogu cijelu tvornicu izvrnuti naglavce.
- Zna ega sam se sjetila? Bilo bi sjajno kad bi Larkin neto iskovao to bi
ti mogao darovati novoj vijenici. Shvaa, ako bude radio na posebnoj narudbi,
nee biti nikakvih tekoa s godinama slube i svom tom sitniavom zavisti.
- Zaboga, ti si na sve mislila. Dakle dobro. To je vie nego to sam ti mislio
odobriti, ali uinit u to. A sad druga polovica pogodbe. Jeremy e na turneju s
momadi.
- Freddie, ja se nisam pogodila.
- O da, jesi, a ja sam tebi upravo skinuo i svoju vlastitu koulju s lea.
- Freddie, taj te deko vrti oko prsta. Ako elimo da ga prime u Trinity, mora
neizostavno uzimati privatnu po-duku. On ne moe tek tako otkasati u Midlands.
- Ipak, moe.
- Christopher je godinu dana mlai od Jeremyja, a ve je prevalio pola
svojeg tekog studija.
- Quid pro quo, najdraa Caroline, protuusluge mora biti. Ja sam preokrenuo
sav ustaljeni red svojeg poduzea za tog Larkina, a ti izvoli odrati svoj dio
pogodbe.
- Ti si podlac. Roger e pobjesnjeti. On se glasno nasmije.
- Roger je tvoja briga, draga. Osim toga taj tvoj Irac u momadi je
prvorazredan argument.
- Ne razumijem.
- Moe li biti boljeg zatitnika za Jeremyja od tog Larkina? Dobri stari
prijatelji i tako dalje.
Caroline se zagleda u njegov objeenjaki osmijeh i shvati da e on provesti
svoju volju.
- U redu - uzdahnula je - ali prepusti meni da to objasnim Rogeru kad budem
smatrala da je prikladno.
SEDMO POGLAVLJE
Matthew MacLeod i aica prijatelja pritisnuli su nosove uz prozor malene
kuhinje, gotovo pretijesne za Matthewova oca i Conora Larkina.
- To je on! - povie Matt. - Conor Larkin!
- Oh, pogledaj samo kako je krupan! S takvim bi nogama jo dugo ostao
stajati i onda kad bi ga oborili metkom.
- Moj tata kae da bi taj mogao protrati kroz zid od opeke. Juer na
treningu postigao je zgoditak dok su trojica visila na njemu.
Kue MacLeodovih u Tobergill Roadu, koje su stajale jedna uz drugu,
predstavljale su neto izuzetno. Glava obitelji, Morgan, bio je poslovoa u suhom
doku Big Mabel, nepokolebljiv oranjac i vjernik. Njegov sin Robin bio je jedan

od najboljih ragbijaa u Belfastu. Kad god je Robin doveo kui kolegu iz momadi,
susjedstvo se uzbudilo.
Robin MacLeod bio je oaran Conorom Larkinom od trenutka kad su se
susreli na igralitu. Conora je opet Robin u mnogome podsjeao na Micka
McGratha. Slino graen kao Mick, vrst, brz i odvaan, dopadljiv s upom
pjeano zlatnih kovra: Robin je bio mozak i upaljiva iskra na igralitu
Boilermakersa, i kad mu je povjereno da poduava Conora, smjesta su se izvrsno
sloili.
Matta su ispraili iz kue, ali je Lucy neprestano ulazila i izlazila iz kuhinje.
Upravo kad su se htjeli ozbiljno prihvatiti posla, pojavi se Morgan.
- To je doista osobito zadovoljstvo - ree tresui Conorovu ruku.
Nakon te razmjene uljudnosti doe na red Neil i zatim jo niz susjeda koji su
htjeli razmijeniti povjerljivu rije s novim Boilermakersom da bi kasnije u krmi
mogli priati to su saznali. Mjesto lijevog pomagaa nije odreivala pripadnost
vjeri. Vana je bila momad. Conora su prihvatili kao jednog od boljih pripadnika
njegove vjere, ovjeka koji ima zanat kao i oni.
- Zaboga, ne putaj ta zatezala ovamo da moemo - raditi! - povikao je
Robin Lucy nakon jednog novog prijekida.
- Da radije prijeemo k meni? - upita Conor.
- Ne, za nekoliko dana e se zadovoljiti i pustiti nas u miru.
Robin je pripremio program da Conora upozna s nainom igre njihova kluba
i jednog po jednog protivnika, sa svim finesama i pravilima. Jako ga se dojmilo to
kako se Conor duhovno prilagodio igri. Te sezone igra Boilermakersa nije nikoga
uzbudila, osim eludac Dereka Crawforda. Robin je odluio da iz Conora napravi
tako dotjeranog igraa da ga prime u momad i na turneju u Midlands.
Tijekom tjedna svaki pojedinac iz kruga oko dvije krme Tobergill Roada
svratio je da ih pozdravi. Svi osim Shelley MacLeod. Conor se sa svima osjeao
ugodno, ali mu je natuknuto da je Robinova sestra malo udna, na neki nain
uobraena.
Kako je Shelley znala da njezin brat opet poduava jednog novog igraa,
pomno je izbjegavala njegovu kuu. Bila je prava djevojka iz Shankilla i dala se
ponekad nagovoriti da zajedno sa svima poe na subotnje pivo, a zatim bi se opet
neko vrijeme drala rezervirano i rijetko se mijeala sa svojima. Robinovi drugovi
bili su dodue poteni, ali ipak jednolino, grubo drutvo ogranienog dometa i
elja. Jo jedan novi igra malo ju je zanimao.
Ali ak ni Shelleyno zaziranje nije moglo pomutiti osobit ugoaj pri
Conorovim predveernjim posjetima. Obitelj je bila njime oparana. U obje kue
osjealo se nekakvo gibanje, to je njegov dolazak pretvaralo u dogaaj. Nakon to
ga je Shelley dva tjedna brino izbjegavala, njezina zdrava radoznalost zahtijevala
je da joj udovolji.
Najavila je da e u subotu doi na veeru. I Conor je bio pozvan. Ve je
samom svojom vanjtinom upeatljiv, pomislila je, za pola glave vii od Robina i zamijetila je to kad su ih upoznavali - cijelu glavu vii od nje. Zatekla je sebe kako
zbunjeno mrmlja pozdrav dok je vrsto drao njezinu ruku i bez rijei je

promatrao. Samo mu je pogled odlutao s dugake crvene kose do nevjerojatno

zelenih oiju. Ispunila ga je udna glad, ne od pohote, nego glad istraivaa koji je
iznenada neto otkrio. Jednostavno su stajali i zurili jedno u drugo dok njihov
zanos nije prekinut time to su Matthewa pokupili s ulice. Shelley je dobila priliku
da svoju ruku izvue iz Conorove i Matthewa odvue na temeljito pranje, to ovaj
doeka glasnim prosvjedima.
Morgan u ast veeri odstupi od svoje trezvenjake uloge i popije au s
mladima, zatim opet zauzme sveano dranje. Ceremonijalno se smjestio na elo
stola. Poravnao je svoje naoale, premda to nije uope bilo potrebno, jer je Bibliju
uvijek citirao napamet. Rasklopio je knjigu koju je nasljeivalo ve pet pokoljenja
i nakaljao se u znak ostalima da poniknu glavama.
Ali ovo treba da radite: neka svatko govori istinu blinjem svom i neka se
slui istinom i stvara mir u torovima svojim. I neka nitko ne osjea zla u srcu
svojem za blinjega svog, i ne iznosite lanih zakletvi, jer sve to mi je mrsko, ree
Gospodin.
Poto je objavio svoje prihvaanje Conora Larkina, sklopi knjigu i prigne
glavu. U tom trenutku spazi kako njegova ki i Conor iznad Matthewove glave
otvoreno zure jedno u drugo. Iz svoje mladosti znao je da je u njegovoj kui
buknuo najstariji od svih poara. Jo nikad nije vidio svoju ker tako ponesenu niti
je slutio da je sposobna za to. Shelley je uvijek bila tako pribrana.
- Hvala ti, o Gospodine, za tvoje bogate darove i za prisutnost jednog novog
prijatelja koji je poastio na dom. - Morgan podigne pogled u oekivanju da e se
Conor prekriiti ili htjeti dodati koju rije. Kako nije bilo odgovora, ree amen.
Poslije jela preli su u primau sobu, gdje je pe irila ugodnu toplinu. Lucy
je sjedila neudobno na klavirskoj stolici, kad ih Morganov glas natjera da zajedno
zapjevaju. Kod etvrte pjesme nesta sveope ukoenosti, a Conor unese
raspoloenje time to je otpjevao jednu prastaru baladu iz Donegala, glasom koji
nitko nije od njega oekivao. Matt zatrai da zapjevaju jednu plamenu oranjsku
pjesmu, na to zavlada kratka zbunjenost koju ubrzo izgladite poletnom Dolazim
kroz ra.
Kad su se Matthewu sklopile oi, Robin ga odnese kui, a i ostali se jedan po
jedan udaljie, tako da su Conor i Shelley ostali sami. Vratila se nelagodnost koju
su osjeali prilikom upoznavanja.
- Bila je to divna veer - ree Conor. Skinuo je kapu s kuke i izaao.
Nakon dugog tjedna Shelley je pokucala na Lucyna kuhinjska vrata i ula.
Conor je bio sam, redao je na stolu papire s biljekama i s njih dignuo pogled.
- Mislim da su Lucy i Matt legli. Robin je otiao u gostionicu po pivo.
- Znam - rekla je. - ekala sam da ode. - inilo se kao da je srasla za pod,
oito srdita na samu sebe to je popustila elji da ga vidi i jo mu to sad i rekla.
- Svake sam vas veeri ekao - ree Conor. - Raduje me to niste due
oklijevali.
Shelley je cijelog ivota dostajalo jedva vie od otra pogleda da odbije
drske momke iz Shankilla. Htjela je Conoru rei to ga ide, ali nije mogla biti
gruba prema njemu. Njegova je primjedba jednostavno bila tona. Ona ga je

izbjegavala; on je ekao. inilo se da ga vie ne moe izbjegavati. elja je tijekom

tjedna postala neodoljiva i neugodna.
- Dakle? - upita Conor.
- Dakle to? - odgovorila je Shelley jo uvijek zapanjena svojim
ponaanjem.
- Hoemo li se sastati, Shelley? - ree on bez okolianja.
- Je li sutra naveer dosta brzo? - odgovori ona.
OSMO POGLAVLJE
Sir Frederick je oduevljeno pristao na Carolinin prijedlog da se u
brodogradilitu proizvede neto od kovana eljeza i u ime obitelji Weed pokloni
novoj vijenici u Donegal Streetu. Larkin dobije nalog da podrobno razgleda
gotovo dovrenu zgradu i dade odgovarajui prijedlog. Moglo bi se pomisliti da e
golema graevina biti sredite glavnog grada Irske ili bar jedne pokrajine, a ne tek
grada s etiri stotine tisua stanovnika.
Vijenica, sagraena na mjestu gdje je stajala i stara burza lana, bila je
golema, okrunjena kupolom koja je strila pedeset i pet metara iznad Belfasta kao
hvalospjev industrijskoj sranosti grada.
Conor potisne svoju mrnju protiv tog projekta, jer ga je on ipak u Weedovu
poduzeu doveo upravo na ono mjesto koje je elio. Odluio se za dvokrilna
reetkasta vrata izmeu predvorja i velike dvorane koja je zapremala cijelo istono
proelje kvadratine zgrade.
S obzirom na to da je Belfast bio sdrno sredite onog tromog, pobonog
alsterskog mentaliteta, Conor zakljui da neto slino njenom ipkastom radu
jednog Tijoua ili talijanske kole ne dolazi u obzir. Stoga je zamislio rad u stilu
njemakog baroka s primjesom reforma'cije. Glomaznost tog stila doputala mu
je da krila reetke ispuni razliitim starim grbovima i simbolima napretka, to e
uzbuditi alstersku krv.
Conor je bio nacistu s tim da je sir Frederick sakuplja umjetnina i ovjek od
ukusa i da mora paziti da ga ne uvrijedi. Istodobno je reetka trebala skladno
pristajati zgradi, kraju i narodu ije je sredite bila. Uputio se uskim rubom izmeu
vrlo profinjene ale i velianja.
Nakon mjesec dana osobno je podnio iscrpan nacrt. Sir Frederick pripali
neizbjenu cigaru, rairi crtee i ugodno se zaudi. Bilo je tu neeg, a opet je neto
nedostajalo. Dobre ideje bile su sjajne. S loim ukusom se Conor, ini se, umio
izvanredno obraunati. Weed je prouavao Larkina jednako kao i crtee, zabavljen
i istodobno odjednom s potovanjem. Znao je da je to taj ovjek izveo ovako
sasvim svjesno.
- Sluajte, Larkine, elite me povui za nos?
- Jeste li vidjeli unutranjost zgrade?
- Hmm, zapravo u novije vrijeme nisam.
- Moda biste je trebali pogledati.
- No da, priznajem da je to stopostotni Ulster.

- Smijem li vam predloiti da crtee pokaete gradskim oima i sasluate

njihove primjedbe? - predloi Conor.
Upravo to je Weed i uinio. Bili su svi do jednoga oduevljeni. Larkin je
pogodio ono pravo; nacrti su bili odobreni.
Kad god je jedan katolik prodro u podruje Weedovih tvornica, koja su inae
bila rezervirana iskljuivo za protestante, trebao je biti spreman na tekoe. One su
sada bile ograniene na najmanju mjeru time to je Bart Wilson, ije je mjesto u
Boilermakersima Conor preuzeo, unaprijeen za poslovou u jednoj valjaonici da
bi se stiali uzburkani duhovi. On je osobno poveo Conora naokolo da ga upozna
sa svima, i time bitno pridonio da su ga utke prihvatili. lanovi sir Frederickove
ragbija-ke momadi uivali su poseban poloaj. Osim toga inilo se da Larkin ne
puca ni na ije mjesto u radionici, jer je radio na jednom specijalnom poslu za sir
Fredericka. No na objema stranama prevladavalo je hladno dranje i izbjegavanje.
Radionice za proizvodnju lokomotiva pruale su se od same eliane po
junoj obali kanala kraja Vilima, nasuprot brodogradilitu. Na glavnu montanu
halu, gdje je u jednoj od kovakih radionica Conor radio, nadovezivao se niz
manjih radionica. Conor je tamo bio dobrodoao kao i gubavac, ali su ga Veinom
ostavljali na miru.
Kako se po volji mogao kretati naokolo, potanko je razgledao divovski
kompleks. Negdje na tom prostranom terenu mora postojati slaba toka, stranja
vrata u Ulster, kroz koja bi se moglo prokrijumariti oruje iz Engleske. No kad je
proao jednu po jednu zonu, klju mu je kao za inat neprestano izmicao. Jedan za
drugim, svaki put koji je obeavao zavravao bi u slijepoj ulici. to se izvana inilo
nepovezano voenim pogonom, bilo je daleko nepropusnije no to je Conor
oekivao. Sav materijal, svi tereti i kretanje bili su strogo nadzirani. Sve da i uspiju
dopremiti oruje iz Engleske u Weedovu privatnu luku, to tada? Kako bi ga mogli
istovariti u brodogradilite i odatle izvui? inilo se to potpuno nemoguim. Ipak,
bar on je bio unutra, a negdje su morala postojati i stranja vrata.
Tumarao je od valjaonice do navoza i dokova, biljeei u pameti pedalj po
pedalj da to kasnije prenese na papir. Oko mu je postalo brzo raunalo. Tragao je
dok ga njje poela zabrinjavati njegova sloboda kretanja. Ako ga etiri ili pet puta
vide na istom mjestu kako nita ne radi nego samo promatra, to e prije ili kasnije
privui pozornost.
Od poetka je elio raditi blizu tvornice lokomotiva, jer je ona bila u samom
sreditu kompleksa. Iz razloga koji ni njemu nisu bili jasni, predosjeao je da e
ondje neto pronai. Tvornica lokomotiva bila je posve blizu njegove kovanice i
ondje je mogao s lakoom vie puta na dan ulaziti i izlaziti jer se sprijateljio s
Duffyjem O'Hurleyjem, strojovoom osobnog vlaka sir Fredericka.
Strojovoa Red Hand Expressa ko^ji je probio zid od sto milja na sat bio
je Duffy O'Hurley iz grofovije Tipperary, potpomognut loaem Calhounom
Hanlyjem, svojim urjakom. Duffy je preivjeo sve rane opasnosti eljeznice,
izmeu ostalog brojne sluajeve kvara konica i spojke, iskliznua i jedan teak
sudar. Bio je kirija koji je vozio vratolomnom brzinom uz mnogo crnog dima i
veliku potronju ugljena. Sprega O'Hurley i Hanly bila je u zvanju koje je stvorilo

legende jo mrvicu legendarnija. Sir Frederick ih je namjestio u jednom trenutku

potpunog razoaranja, premda su bili katolici. Kad su Calhoun i Duffy u prvoj
pokusnoj vonji protutnjili ravnom prugom od Newtonabbeya, sa sto i est milja na
sat, nagradio ih je sir Frederick doivotnom slubom na svojoj osobnoj lokomotivi.
Nita nije moglo pokolebati Weedovu lojalnost, ak ni neprestano prigovaranje
njegove keri na O'Hurleyjev grub nain vonje.
U trajnu privlanost lokomotive Red Hand ubrajalo se neprestano
dotjerivanje sjajnog temeljnog tipa i sir Frederickov osobni napor da stroj uvijek
iznova prikazuje javnosti. Istodobno s turnejom Boilermakersa u Midlandsu, u
Engleskoj je objavljivan i propagandni pohod.
Svake je godine ispred osobnog vlaka s novim slavljem ukopan najnoviji
model lokomotive. U industrijskoj Engleskoj oekivali su dolazak vlaka i
pozdravljali ga kao neku sajamsku atrakciju. Lokomotiva, tender i osobni vagoni
bili su obojeni bojama Ulstera i sve do dimnjaka osvjetlani, puni zastava i okieni.
Sir Frederick je osobno ugoavao budue kupce i novinare u briljivo smiljenim
dnevnim vonjama i piknicima sa ampanjcem. U svakom gradu upriliene su
vonje za kolsku djecu i natjecanja, a pobjednici su se smjeli voziti sprijeda s
O'Hurleyjem osobno. Snimke najnovijeg sir Frederickova ponosa neizostavno bi
dospjele u britansko novinstvo. Niz osoba, bliskih vladaj uim krugovima, proirio
je glasinu da mu samo zbog njegovih bizarnosti nije jo dodijeljen naslov baruna.
No one su pripadale najboljoj tradiciji onih poletnih graditelja te ere koji su bili i
njezini vrhunski prodavai.
Duffy O'Hurley je sjajno pristajao u okvir: Irac kao iz slikovnice, koji je
uivao u svojoj ulozi, ivopisni dodatak, uvijek sa alom na ustima, uvijek spreman
na okladu, uvijek u drutvu i uvijek s punom aom u ruci.
Kad nije bio na putu sa sir Frederickovim vlakom, motao bi se po radionici
gdje su sastavljali lokomotive, poput oca koji oekuje roenje djeteta, nadzirui
konstrukciju novog modela. Budui da je odgovornost za uspjeh lokomotive
naposljetku snosio on, obilazio je oko nje i pazio na svaku i najsitniju pojedinost.
Kad nije bio u radionici, nalazio se na stadionu Boilermakersa, jer da nije
postao najvei strojovoa Irske, bio bi jamano postao njezin najvei igra ragbija.
Igrai su tog snanog, grubog ovjeka savrenih ivaca prihvaali kao sebi
jednakog i jedino je on uivao pravo da se zadrava u njihovoj drutvenoj
prostoriji. Zbog njegova posla i prisnog ophoenja s momadi, u svakoj gostionici
koju bi poastio svojim posjetom doekivali su ga kao junaka.
Conoru i Duffyju O'Hurleyju nije bilo nimalo teko da se brzo sprijatelje.
Larkinova kovanica nalazila se u najbliem susjedstvu tvornice lokomotiva, a
Duffyja je ona vrlo zanimala. Larkin je bio, poput njega, znaajan ovjek, umjetnik
u svojem zanatu, kao to je i on bio meu strojovoama, obojica su bili katolici (i
ponekad se osjeali osamljeni u tvornici) i obojica su, tako rei, bili lanovi
Boilermakersa.
Conor je smjesta osjetio u O'Hurleyju mogueg saveznika te poeo uzvraati
Duffyjeve posjete. Tom prilikom nauio je potanko rad lokomotive Red Hand.
Duffy je s najveim zadovoljstvom, bez kraja i konca, objanjavao i najsitniju

pojedinost. Conor se potrudio da njihovo prijateljstvo ostane neusiljeno i nije

ispitivao O'Hurleyjeve sklonosti, navike ili prolost.
Njega nije toliko zanimala sama lokomotiva, nego tender s vodom i
ugljenom, te vonje koje vlak obavlja tijekom godine.
Jednog je dana stajao Duffy poslije treninga na svojem uobiajenom mjestu
za tezgom u drutvenoj prostoriji igraa. Kipio je od uzbuenja jer je za tjedan
dana trebalo da iskua svoj novi stroj.
- to se dogaa s lokomotivom kad turneja zavri? -pitao je Conor.
- Ostaje u osobnoj sir Frederickovoj upotrebi dok idue godine ne izrade
novi model.
- Putuje li on mnogo?
- Ah, ne previe za neoenjena orvjeka, veinom u Derry i natrag. Jedna ili
dvije vonje do ljetne rezidencije u Kinsale, ponekad do Dublina i moda pet puta
u godini prijeko u Englesku. Ali uvijek je prvorazredno.
- Da, to je dobro, a to se dogaa sa starom lokomotivom kad je zamijenite
novom?
- Vjerovao ili ne, uvijek postoji milju dugaak popis ljudi koji je hoe kupiti.
Svaka ua od maharade i svaki vlasnik zlatnog rudnika u Junoj Africi htio bi
svoju osobnu lokomotivu, makar i rabljenu. Na popisu imamo etiri junoamerika
generala. Zar je eli kupiti, Conore?
- Moda - odvrati Conor mirno. Stranja vrata u Ulster upravo su se
otkrinula.
DEVETO POGLAVLJE
Markets, malena katolika enklava, leala je na rijeci Lagan, uklopljena
izmeu plinare i skupine skladita i tvornica. Sastojala se iz jednog reda ruevnih i
gotovo propalih kua iz 18. stoljea. Kliska kaldrma bila je pokrivena slojem
prljavtine. Conor je koraao po njoj tako oprezno da se pod njegovim nogama ne
bi razbilo jaje. Pronaao je prolaz u jedno dvorite na kraju uliice. Ulina ploa
ve odavno nije bila itka. etiri djevojice, preskakujui ue, isprijeie mu se na
putu.
Naprijed, nazad, uti zvonii,
Naprijed, nazad, uti zvonii,
Naprijed, nazad, uti zvonii,
Ja u vam biti gospodar.
Slijedite me u Londonderry,
Slijedite me u Cork i Kerry,
Slijedite me laki, njeni,
Jer ja u vam biti gospodar.
Jedan, dva, tri, na lijevo rame svi,
Jedan, dva, tri, na lijevo rame svi,
Jedan, dva, tri, na lijevo rame svi,
Ja u vam biti gospodar.

- Dobro jutro, djeco - ree Conor, kad se ue prestalo ljuljati. - Traim

Cyrilov prolaz.
- To je ovdje, gospodine.
- Znate li moda gdje stanuje Mick McGrath?
Smjesta su zanijemile, pune nepovjerenja prema ovjeku koji bi mogao biti
utjeriva dugova. Conor se osmijehne.
- Bez straha, nisam inkasator. Ja sam stari Mickov prijatelj iz Derryja.
Pogledale su jedna drugu upitno da li da pobjegnu, a onda najmanja istupi,
uze Conora za ruku, odvede ga na kraj dvorita i pokae prstom. Zatim brzo otri.
Dok se osvrtao, Conor potisne uzdah. Golemi rezervoar plinare uzdizao se
nad dvoritem i zakrilio sunce. Kad je pokucao na vrata, netko se u unutranjosti
kue uurbano pokrenuo. Conor pokuca iznova, glasnije. Iz kuta oka spazi kako ga
netko promatra kroz pukotinu na prozorskom kapku.
Conor zalupa.
- Otvorite. Ja sam prijatelj.
Zau se izdajniki djetetov pla. Conor opet zalupa i vrata se malo otkrinu.
Mick McGrath zatrepta od navale dnevnog svjetla. Tako je bio propao da ga se
jedva moglo prepoznati.
- Tko je? - upitao je promuklo.
- Conor Larkin iz Derryja.
Vrata se otvore jo malo i otkriju ruevinu Micka McGratha. Nesigurno se
prisjeao.
- Zaboga - ree - to si doista ti.
Conor gurne vrata. Zapuhnu ga pljesniv vonj i zadah ljudskog isparavanja.
- Oprosti to nisam prije otvorio na tvoje kucanje -ree Mick. - Utjerivai me
imaju na zubu. Nesmiljeni su, samo da se doepaju svojih prokletih stanarina.
Conor ue u sobu. U sivoj sobi, gdje su se ljutili zidovi, ugleda staricu koja
se ljuljala u stolcu, mumljajui sama sa sobom. Oito nije bila posve zdrave
pameti.
Jedna mrava ena ukoena pogleda sjedila je nakrivljena, leima oslonjena
na zid, na krevetu.
- Moja ena Elva. Nije joj ba dobro.
Dijete zavriti. ena posegne natrake rukom, uze dijete i gurne mu mlohavu
sisu u usta. Kad je dijete poelo sisati, enu spopadne kaalj, a kad nije mogla
dalje, odgurnula je dijete, ispljunula i posegnula za bocom rakije. Dijete je
nastavilo vriskati.
- Mene... mene danas tako boli glava... pui e mi -ree Mick.
Conor poe k vratima.
- Obuci se - ree. - Nai emo se u krmi na uglu Little May Streeta.
Kad je zatvorio vrata, stajale su ondje one etiri djevojice koje su ranije
pjevale uti zvonii i zurile. Osjeao je kako ga sa svih strana dvorita motre
skrivene oi.

- Hajde, miite se - ree on i proe mimo njih. Istrusio je nekoliko rakija i

ispirao ih Guinessom, kad je Mick napokon stigao i sjeo do njega. Conor mu
primakne bocu, ne pogledavi ga. Mick brzo iskapi i smjesta opet napuni au.
Ruke su mu drhtale i razlile neto od tekuine, tako mu je alkohol bio potreban.
- Kako si me pronaao?
- Tko zna? Pita i pita.
- Zato ne brine za svoje poslove?
- Oprosti - ree Conor i ustane. - Moe isprazniti bocu.
Mick ga epa za miicu.
- Nemoj otii.
Sjedili su utke dok nisu dopola ispraznili bocu.
- Igrao sam u juniorskoj momadi - ree Mick. - Napredovao sam, Conore,
napredovao. Drali su me doista na oku da me prebace u prvu momad. Jo nikada
mi nije ilo tako dobro. U potkivanici sam zaraivao vie od funte na tjedan,
depovi su mi bili puni novca i uskoro sam trebao prijei u prvu momad. Ah, k
vragu, to sad imam od toga.
Conorova ruka, ugodno topla, leala je na njegovom ramenu, i on se sjeti
kako je bilo slavno kad su zajedno igrali za Bogsidere. Odvratio je pogled od
zrcala iza tezge da se ne mora gledati.
- Stanovao sam s Elvom i njezinom starom obudovjelom majkom. Onom
bakom koju si vidio. Bila je etvrta ili peta utakmica, ne sjeam se vie tono.
Pamtim samo da je Doxie O'Brien motrio svaki moj pokret jer su me htjeli
prebaciti u momad.
- to se dogodilo? - upita Conor.
- Koljeno. Po cijelom stadionu moglo se uti kako puca. Bol je bila tako
strana da sam cijelim putem do bolnice vikao kao dijete. Strahovito su me
zgnjeili. Dan i no sam razbijao glavu, jer sam znao da vie nikad neu moi
igrati, i uvrtio sam sebi u glavu da e mi odrezati nogu. Od tih prokletih bolova
izgubio sam razum, shvaa, i pobjegao iz bolnice.
- Ti mora da si doista spavao kad je Bog dijelio pamet - zabrunda Conor.
- To je bilo od boli. Elva i njezina mati bile su udesne prema meni.
Siromane poput crkvenog mia, ali su se brinule da imam pia i tako sam to
pretrpio. Nakon nekog vremena bol je popustila... jo me ponekad boli, zna, ali ...
tu dolje je sve prilino zgnjeeno. A ti, Conore?
- Ja sam se mnogo skitao.
- Da, prialo se da si otiao iz Derrvja.
- Da.
- Igra jo.
- Da, ostat u neko vrijeme u Belfastu. Treniram s Boilermakersima.
- Onda poznaje Doxieja O'Briena?
- Da.
- Budui da je i on katolik, poao sam k njemu zbog posla u kovanici. Bio
je poten prema meni. Dokle god igra u momadi, u redu je da tamo radi, ali Bog
neka ti se smiluje ako nisi lan. Nita mi nije pomoglo to sam na utakmici za

njihov prokleti klub postao bogalj. Ti zna to se moe dogoditi kad ovjek radi u
kovanici koja je puna uarenog eljeza a ne trpe ga.
Mick zasue rukav i pokae ruan oiljak od opekotine.
- I na leima imam jedan. Pala mi je u suhom doku usijana zakovica sa skele
na lea.
- Zaboga, Mick, u Belfastu postoji na stotine kovanica.
Mickove oi ispune se suzama. Drhtao je tako jako da mu je Conor morao
napuniti au.
- Znam. Iz polovice su me izbacili. Nisam se mogao odvratiti od pia. Kad je
Elvinu mater snala prva kljenut, drao sam da se moram o njima brinuti.
- to je tvojoj eni? - upita Conor.
- Grebenala je u tvornici platna od svoje dvanaeste godine. Trebalo bi da
vidi te posrane tvornice ovdje. Neke su velike kao pola Bogsidea. Prozori su tako
zahukani parom iz stroja da kroz njih ne prodire sunce, djevojke stoje dvanaest sati
bez predaha bosonoge na mokrim podovima. Prvo ih buka onesposobi, omeka im
mozak i izda ih sluh. Zatim im se vlaga uvue u zglobove i zgri ih. A nakon
nekog vremena lanena praina im uniti plukja. Dvije njezine sestre grebenale su
prije nje. Umrle su prije tridesete. Sve radnice koje grebenaju lan vjeno su pijane
da bi to mogle izdrati.
Conor narui jo jednu bocu i u nepravilnom ritmu zabubnja akom po tezgi.
- Moe li se opet trgnuti, Mick? Ja u ti pomoi. Conorova ponuda nije ga
se dojmila. Mick je bio gotov.
- Nema smisla, samo e opeci prste. Vidio si nas. Neemo vie dugo. - Na
to je prasnuo u smijeh i time je dao Conoru na znanje da ne gaji bezizgledne nade.
- Reci, Conore Larkine, kako je s tvojim ragbijem?
- Bit u dobar jo nekoliko sezona.
- U juniorima, ha?
- Sudjelovat u u turneji kroz Midlands s prvom momadi.
Po prvi put Mickovo lice zasja.
- Turneja! - ree kao da je upravo ugledao majku Boju. - Ah, ujem da je
sjajna! Svi nose klupske akete, sir Frederick vas smjeta u prvorazredne hotele,
svake veeri golemi govei odresci i toliko viskija i piva koliko moe polokati. A
ujem, da i on osobno putuje s vama, smjeste te u osobni vagon, i on se uvijek
kladi za dvadeset funti kod jednog kladioniara. A dobit ide momadi, ako
pobijedi. Isuse, to je turneja! To je jedino zbog ega mi je ao. Sve bih dao za
jednu sezonu na turneji.
- Hja - promrlja Conor i klizne s visokog stolca. Mick digne ruku odbijajui,
premda je ponueni novac
nuno trebao.
- Nemoj vie doi, Conore - ree - nemoj vie doi. Imam posao, raznosim
ugljen za jednog Elvinog roaka. To ne donosi mnogo, ali nama mnogo niti ne
treba.
- Zbogom, Mick - ree Conor.
- Zbogom, Conore.

DESETO POGLAVLJE
Njihov nedjeljni izlet uz Belfast Lough zavrio je lijepo, u priguenoj
eleganciji Old Inna u Crawfordsburnu, starom restaurantu sa zidovima od opeke i
niskog drvenog stropa s gredama. Pili su aperitive na verandi, s koje se silazilo u
vrt s predivnim alsterskim ruama. Conor narui veeru.
Mali natkonobar kimao je odobravajui ili davao brino savjete pri izboru
svakog jela, zatim bi se poklonio.
- Hvala, gospodine, vrlo dobro, gospodine. Va e stol biti spreman za
nekoliko minuta.
Shelley MacLeod bila je neodoljiva. Radila je u jednom modnom salonu i
umjela je istai svoje prednosti. Iz malene svlaionice dolje na plai izala je kao
preodjevena Pepeljuga. Bila je u zelenoj svilenoj haljini koja je pristajala uz
njezinu njenu put, s upravo tonim izrezom. Kad je oboje, jedno uz drugo, stupilo
u lokal, zavladala je gotovo mrtva tiina. Conor je zurio u Shelley kao to je inio
ve cijelog dana i vrlo esto prije toga.
- C onore Larkine, ti me strano kvari - ree ona.
- Dijamanti se ne mogu pokvariti - odgovori on. Shelley je tog dana zapadala
u due nelagodne utnje, to nipoto nije odgovaralo njezinom uobiajenom
dranju. Sad je bila istinski nervozna i htjela zapaliti cigaretu, ali je zadrala ruke u
krilu. Plamsaj vatre u kaminu u dubini verande obasja njezin profil nemirnim
sjajem. I opet jedan velianstven dan. Onaj divni trenutak kad je gurnula vrata, s
koarom za piknik u jednoj ruci i rezervnom odjeom u kovegu do nogu, kako je
obje zasjalo i olakano uzdahnulo kad su se ugledali, vesela vonja eljeznicom do
Helen's Baya, nemirna vonja po uzburkanom zaljevu, koncert limene glazbe u
Bangoru i sad, kruna svega, ta polagana, umorna vonja natrag u Belfast. Ve je
bilo dosta takvih dana, ali neto je jo strano nedostajalo. Tako su se zbliili, bilo
je tako prisno, tako ispunjeno beskrajnim razgovorima. Ona ga, sam Bog zna, nije
htjela tjerati na odluku, ali ako je u njemu postojala kakva mrana toka, onda e je
otkriti prije nego to stvar krene dalje.
Conor je zamijetio njezino nutranje gibanje, pa i on uuti. Srkali su iz aa, a
onda Shelley svoju odluno odloi.
- Conore - ree odsjeeno.
- Da.
- Meu nama neto nije u redu. To je svaki put oitije.
- to to?
- Na primjer, kad se grlimo, ljubimo, kotrljamo po travi, znai da sam posve
oito luda za tobom. Izali smo u mjesec dana petnaest puta ili jo ee, ali ja ne
shvaam to njeno meusobno dodirivanje i tvoje gladne poglede. Zato nisi
pokuao spavati sa mnom?
- Pokuao sam, u najmanju ruku u sebi. Ne znam tono to me sputava.
Moda jednostavno ne bih htio biti jo jedan grubijan iz Shankilla.
- Zna posve tono da je ovo drukije - ree ona.

- Neto u ti rei: ti mi ulijeva strah. U prvom redu, ti si neto najljepe to

sam ikad vidio.
- Sluaj, Conore, to ne vjerujem... uz sva ta mjesta koja si obiao, i sve
mogue stvari koje si izvodio, i ene koje mora da si ljubio.
Dignuo je au prema konobaru koji prie da je iznova napuni.
- Ne daj se prevariti mojim dobrim izgledom - ree on smijui se s lakom
samokritikom. - Mi smo zaostalo drutvo, zna. Mnogi se mukarci u mojem selu
ene tek poslije pedesete, mnogi nikad, mnogi nikad nisu ljubili. Mislim da u nas
druge stvari imaju prednost. Ja sam doista neobian Irac jer volim ene vie od
alkohola. No inae se dosta starih obiaja zalijepilo za mene.
Nije ga morala pitati je li ikad bio zaljubljen, znala je, a znala je i to da
momci poput njega, ma kako vanjtinom izgledali muevno, uzmiu pred takvim
pitanjima.
Conor je tako prokleto privlane vanjtine, pomislila je dok je on traio
rijei. Podigao je glavu malo potiten.
- Dok sam jo bio mladi, ugledao sam jednog dana jednu lijepu gospou.
Bila je kontesa i htio sam je zbog toga mrziti, ali bilo je posve nemogue. Viao
sam je s vremena na vrijeme, uvijek kroz ivicu. Zatim, jednog dana, razvilo se u
meni prijateljstvo prema njoj. Utjelovljavala je moje potajne predodbe o savrenoj
eni. Kamo god sam poao i kad god sam nekoj eni pogledao u oi, morao sam
usporeivati, i nikad ni jedna nije bila slina kontesi. No tebi, Shelley, ona ne moe
pruiti au vode, i ne znam pravo to da radim i da li bih s time mogao izai na
kraj.
- Ja nisam iz porculana, Conore - proaptala je. -Ispod ove svile ja sam samo
belfastska djevojka.
Promatrali su se, i prvi put u ivotu Conor je ustuknuo pred jednom enom.
Poto je njegova obrana bila uzdrmana, bio je smeten.
- Kunem se Bogom, Shelley, ini mi se da se bojim. Ako te uzmem, bit e
drukije. Bojim se da neemo moi ostati povrni. Plaim se da u htjeti
posjedovati i tvoju duu i progutati te. To sam tako prokleto dugo izbjegavao,
nisam siguran...
- to se tebe i mene tie - rekla je jednostavno - bori se samo protiv sebe.
- uj me, djevojko - branio se odjednom - ima stvari koje ti o meni ne zna.
- A i stvari koje ti o meni ne zna - odgovorila je. Shelley je prestala s igrom.
Vie nije bilo straha, ni ponosa, nikakve neizvjesnosti osjeaja. Njezine zelene oi
gotovo su arile kad se na njega naslonila i poloila svoju ruku na njegovu. Rekao si da si oplovio svijet tragajui. Jesi li traio neto to ivi i die, ili je to bila
samo tvoja predodba?
Conor strese glavom.
- Rekao sam ti da su stvari koje su u nas na prvom mjestu drukije - ree
slabim glasom. - Moe li mi vjerovati da u svemu to sam tamo vani traio nikad
nije bilo ene?
- Posegni za mnom, Conore.
- Tako bih to volio.

- Daj da ti to izravno i jednostavno kaem. Proivjela sam previe zlih dana.

Jo nikad nisam susrela ovjeka poput tebe i nemam namjeru da tu priliku iz
stidljivosti propustim. elim te zgrabiti i zadrati da vidim ima li ega drugog na
ovom svijetu i je li togod od toga namjenjeno i nama.
Conor podie njezinu ruku na usne i dotakne vrke prstiju. Kad se konobar
vratio i kimnuo, ustadoe. Conor ogrne Shelleyna ramena njezinim alom, i oni
pou za konobarom u drvom obloenu i cinanim suem ureenu lovaku sobu.
Vonja vlakom natrag u Belfast bila je muka, jer sad je bila probuena
tjelesna pouda koju je Conor jedva obuzdavao. Bio je grubo istrgnut iz svoje
povuenosti, skinut s visokog i uzvienog mjesta s kojeg je promatrao igre slabih i
blijedih. Sam je sebi bio prejak za takve besmislice. Kad ovjek to o sebi vjeruje a
dokau mu suprotno, uinak je to razorniji.
Jednom je rukom ogrlio Shelley, dok se ona pospano i mazno na njega
naslonila i prstima poigravala njegovom kouljom. Tolike su kod njega
pokuavale, ali se on dosad uvijek uspio suzdrati.
Omamljujue je bilo osjeati njezinu kou, a strast u njezinim oima
uzbuivala ga je. Sklopio je oi i naslonio glavu na prozorsko staklo koje je
hladilo, premda je tako jasno osjeao trenju vlaka. Izvana se oboje inilo ugodno
umorno i smireno, ali je njegov dah pratio duboko Shelleyno disanje sve dok
njihovo istodobno udisanje i izdisanje nije zadobilo ritam ljubavnika. Jo su se
tjenje sljubili. Proao je prstima kroz njezinu mekanu kosu, njeno joj pogladio
potiljak, vrcima prstiju dotaknuo njezine trepavice.
Vlak uspori. Razdvojie se i poravnae odjeu. Pogledao je kroz prozor i
odjednom se trgnuo kad su klizili pored Weedovih brodogradilita i eliana.
- Belfast! Belfast! Queen's quay! Posljednja stanica! - Umorni izletnici siu.
Fijaker se kotrljao opustjelim Shankill Roadom, dok su njihova srca snano
udarala, i zaokrenuo u malu ulicu s gusto nanizanim kuama, gdje su poneki
zakanjeli ljubavni parovi stajali u kunim veama. Inae je sve bilo pusto.
Shelley drui otvori kuna vrata, zgrabi Conorovu ruku i povue ga u
predsoblje. Bacie se jedno drugom u zagrljaj. Bilo je tu! Brzo, divlje, potpuno.
- Conore - uzdahnula je - povedi me nekamo!
Ve je bio gotovo izaao, a Shelley za njime, kad njihov zanos presijee
strana stvarnost. Bilo je ve jako kasno, i mogli su otii samo u njegovu sobu, no
tamo je sve vrvjelo crteima, kartama i biljekama o brodogradilitu i tvornici
lokomotiva.
On se sabere i vrsto zagrli Shelley.
- Zaboga, zamalo sam zaboravio. U stanu mi je jedan drug iz Dublina.
Moramo ekati do sutra.
- Sutra - dahnula je - zar e doista osvanuti sutra?
- Da, sutra.
Otkako je upoznao Shelley, u njemu se malo-pomalo neto zbivalo i sad se
sve sruilo na nj. Nije mu se sviao trenutak kad ju je napustio. Nije mu se svidio
put od Tobergill Roada do Ardoyne. Stigao je do svojeg stana i polagano se popeo.
Samoa ga nikad nije smetala. Knjiga i zatim druga knjiga i boca - nita mu drugo

nikad nije trebalo. Misli su mu bile najdrae drutvo. Noas mu je samoa postala
neprijatelj. Zurio je u krevet. Bio je prazan. Conor je eznuo za Shelley.
Njegov je pad bio brz, razoran i u svojoj snazi potpun.
Dopustio je da Shelley danima prodire u njegove misli, da ga odvraa od
posla. Sad je preplavila ta skrivena podruja. Skinuo je aket, zavrnuo rukave i
oslonio se na svoju nekad neiscrpivu zalihu volje i discipline. Rairio je karte i
nacrte po stolu i usredotoio se na njih svom snagom koju je smogao.
Kako bi izgledalo Shelleyno tijelo ?
Srdito je odgurnuo papire, ustao i poao prema kuhinjskom ormaru, gdje
otepi bocu viskija.
Kakav bi osjeaj bio pomilovati njezine grudi? Da li bi uzvratila na njegovo
milovanje?
Conor se baci na krevet. Nakon kratkog vremena prevrtao se neudobno s
jedne strane na drugu. Misli su mu odlutale drugim posteljama na drugim
mjestima. Osjeao je stanovitu srodnost sa svim onim enama koje su leale kraj
njega, voljele ga, a da on tu ljubav nije istinski uzvraao. Kako je esto naoigled
njihovih suza odigrao lanu suut i cijelo vrijeme elio da ustanu i odu kui! Kad
je poelo? Gotovo prvog dana. Kad je ujutro ustao i znao da e je vidjeti, bio je to
dan na krilima.
- K vragu!
Skoio je s kreveta i s novom odlunou vratio se k stolu. Pred oima mu
nejasno iskrsne lik kontese Caroline. Uvijek je bio nejasan, jer je ona zapravo bila
vilinska princeza, iluzija onog to mu je odgovaralo. On je namjerno odredio da
mu bude idealom. Ako ikada naem takvu enu, tad u se oko nje potruditi. U
tome je bila igra. U tome je bila varka. Znao je da je nikad nee nai i zato se
mogao osjeati sigurnim. Sad je Shelley MacLeod razorila njegovu prastaru obranu
i svela ga na ovjeka posve istog kao to su bili drugi, s jednakim prokletim
slabosti/na, a takve je saaljevao.
Sutra e leati gola na ovom krevetu. Istrait u je, upoznati u je, svojim u
je ustima ljubiti, svaki njezin pedalj. Uzet u je.
Kao da njegovo gaenje nad samim sobom nije dostajalo, sad ga je ta ludost
jo pogorala. On je bio u Bratstvu, pripadao je Bratstvu, a to se ulje i voda ne
mogu pomijeati.
Shelley lei tamo, gleda ga... te oi...
Razumije se da je mislio o enama. Bilo je dugotrajnih plovidbi bez
pristajanja. Povremeno mu je ena ak i zatrebala. Ljubavna zgoda, ako se zbila,
bila je ugodna, ako nije, zadovoljio se s manjim. Nikad se nije toliko zagrijao da
nije vladao sobom ili odustao, nakon zrela razmiljanja. Nikad nije mislio na neku
odreenu enu, a jo manje eznuo za njom. Bio je kadar da je grdno pozlijedi.
udno, nikad nije mnogo razmiljao o tome pozljeuje li druge. Nemilosrdno je
zahtijevao od njih da se bave njegovim nedokuivim duhom.
Shelley, Shelley, kakva draest, previe ljupka da se povrijedi...
Bio je srdit zbog toga to je iznenada sukobljen s vlastitim slabostima, muio
ga je sukob s Bratstvom, bio je smlavljen spoznajom da e mu moda zatrebati

neija snaga. Premda se poigravao milju da bi mu se takvo to jednog dana moglo

dogoditi, ipak nije nikada u to ozbiljno vjerovao. A sad su se njegove misli vraale
k njoj, a time i k istoj udnji. Kako su noni sati prolazili, jedno je postalo
izvjesno - nita ga ne bi moglo sprijeiti da se sutra ne sastane sa Shelley.
Kad se ta misao neopozivo uvrstila, zamisao mu se sve vie sviala, i on se
vie poeo radovati neobinom dosegu osjeaja, nego da im se opre. Sad kad se
predao Shelley, brojio je sate kad e je dovesti ovamo.
Ponovno se zakopao u crtee i papire. Long Dan e uskoro doi u Belfast, i
Conor je elio da mu moe dati odgovor. Odjednom zamijeti da se zagledao u nacrt
tendera koji je ve tisuu puta pregledao. Neto je tu bilo drukije! U jednom
zlatnom trenutku ugledao je posve jasno pred sobom rjeenje zagonetke. Zurio je
mutna pogleda u njega i uzdahnuo u nevjerici. Bilo je tako jednostavno! Tako
prokleto jednostavno! Moda je to zbog njegova zamagljenog stanja u glavi.
Pojurio je k izljevu, napunio ga vodom i zaronio glavu da je razbistri, zatim
izdvojio sve crtee tendera. Da, bilo je tono!
- Zaboga, to je! - povikao je. - To je! Naao sam! Naao! Naao!
JEDANAESTO POGLAVLJE
Prorezi Sweeneyjevih oiju bili su staklima staromodnih naoala neobino
uveani. Trepui je promatrao izbliza Conorove crtee i proraune. Na veini je
bio prikaz tendera i presjeci.
- Dakle dobro, objasni mi posve polagano to ovdje vidim - ree on.
- Zapravo je sasvim jednostavno - ree Conor, nagne se preko Danova
ramena i upotrijebi olovku kao tapi. -Tender moe primiti est tona ugljena i
etrnaest tisua litara vode. Spremnik ugljena lei sprijeda, njegova podna ploha je
kosa pod kutom od etrdeset i pet stupnjeva da bi ugljen silom teom neprestano
klizao naprijed.
- Da, to vidim.
- Ostatak tendera je spremnik za vodu u obliku slova U koji lei s obiju
strana rezervoara za ugljen i ispunja stranji dio vagona. Ima oblik debele petkove
poloene oko spremita za ugljen.
- To sam shvatio.
- Rezervoar za vodu je skrovite. Puni se kroz zaklopac koji se nalazi gore
na stranjem dijelu tendera. Namjeravam izrezati dva paljivo skrivena poklopca,
dovoljno velika da se u rezervoar spuste dva limena sanduka nepropusna na vodu,
po jedan sa svake strane.
- Sanduci e se, dakle, prevoziti uronjeni u vodu.
- Tono. Oruje e biti u njima. Da se sve utovari i istovari, treba samo
spustiti razinu vode, otvoriti zaklopac i poslati unutra ovjeka koji e sanduke
otvoriti.
Sweeney nakubi usta, sve se inilo jednostavnim.
- Dva sanduka oruja istisnula bi prilino mnogo vode, zar ne?

- To iz vie razloga nee igrati nikakvu ulogu - ree Conor. - Duffy O'Hurley
je u eljeznikim krugovima poznat kao silovit voza iji stroj juri obavijen crnim
dimom. On potroi pola goriva vie od prosjenog strojovoe, stoga neprestano
ukrcava. Nitko ne broji komade ugljena koji sagore u osobnoj lokomotivi sir
Fredericka. Nama se radi o tome da ne budemo neumjereni nego da sagradimo
dovoljno male sanduke kako se gubitak zaliha vode ne bi primijetio.
- Koliko puaka?
- U svojim proraunima oslanjao sam se na standardnu puku britanske
vojske u burskom ratu, Lee-Enfield.
- Vei dio i jesu Lee-Enfield - ree Dan.
- S obzirom na njihovu veliinu i teinu, moe se prevesti pedeset puaka po
sanduku, dakle stotinu u svakoj vonji.
Fukanje ajnog kotlia ponuka Dana da skine naoale. Protrljao je oi
izmuene po zatvorima, zakuhao aj i napunio njime dvije neoprane ae.
- Najljepe u toj zamisli jest to to vlak pet puta na godinu putuje u Englesku
i natrag. Ukrcava se na trajekt Weedove brodarske linije koji pristaje neposredno
kod brodogradilita i eliana. Oruje moe ostati u luci ili se voziti uzdu i
poprijeko Irske, sve dok se vlak ne skrasi.
- Skrasi?
- Doveze prazan samo sa strojovoom i loaem. On, osim toga, bezbroj
puta vozi u Derry, Dublin i Cork. Moe oruje dostaviti bilo kamo na jednoj od tih
pruga. Nekoliko minuta stajanja nou na nekom seoskom krianju moe osigurati
brz pretovar.
Stari fenijac se izvjebao da nikad ne pokae uzbuenje ili reakciju. Sad dok
je po drugi i trei put razmatrao plan, bilo mu je to teko. Bez oruja, u Irskoj se
nije moglo naprijed, nisu mogli obrazovati borbene skupine, provesti nikakvu
pravu izobrazbu. Kad je preuzeo odgovornost za prebacivanje oruja, htio je imati
na raspolaganju vie planova da bi mogao posegnuti za ostalima ako jedan zakae,
a da ne odustane od cijele operacije. Larkinova ideja bila je sjajna, ali kako se dugo
mogla koristiti? Pet stotina puaka na godinu, ako sve proe dobro. No jo nije bilo
nikakvih drugih prihvatljivih mogunosti.
- to e trebati? - upita Sweeney.
- Dvije stvari: prvo, moe li oruje prebaciti iz skrovita u Engleskoj u
Liverpool? Vlak uvijek stie onamo i odanle se vraa.
Dan kimne potvrdno; to je bilo mogue.
- Drugo, trebat e mi radionica, najbolje u Liverpoolu, da pregradim tender i
napravim limene sanduke.
- Imamo tamo dobrog ovjeka. Daj mi popis materijala. Koliko je vremena
za to potrebno?
- Najvie nekoliko sati. Izrezat u otvore tako da se prostim okom nikako
nee moi otkriti.
- S mojim oima svakako nee - ree Dan. Larkin je na sve mislio, zakljui.
Htio mu je nekako odati priznanje, no smogne tek toliko da ga jednom potapa po
ramenu i zatim se opet ushoda sobom. Larkin mu se sviao, pa se radovao svojim

dolascima u Belfast. Njegovi sastanci s Larkinom bili su ugodni, taj je ovjek

uvijek imao kakvu povoljnu vijest. inilo se da je pogodan za vou. No
Sweeneyjeva dugogodinja samodisciplina nije odobravala prisne odnose. Svi
mukarci do kojih je ikad drao bili su mrtvi. Bilo je pogreno sprijateljiti se s
ljudima posveenim smrti. Njegove se misli vrate planovima.
- Sve se, dakle, svodi na strojovou i loaa - ree Sweeney. - to je s
njima?
Connor slegne ramenima.
- Ne znam ba previe. Red Hand je potpuno povjerena O'Hurleyju. On
moe obavljati pokusne vonje s njom, odvesti je na popravak ili izmjene, to ovisi
o njegovoj slobodnoj odluci.
- Zna li to o njemu?
- O'Hurley je pravi Irac, samac, otprilike ono to moe oekivati od
eljezniarskog soja. Krupan, vrst, simpatian. Loa mu je, ini se, privren.
Oenjen je O'Hurleyjevom sestrom. Pijan ko metla kad ne ubacuje ugljen.
Pretpostavljam da e se prikljuiti O'Hurleyju. Obojica su iz Tipperaryja, ve su
deset godina kod Weeda na plai, piju kao spuve, ali na posao uvijek dolaze
trijezni i uivaju u njemu. Moj odnos s njima vrlo je dobar.
- Odravaj i dalje normalno prijateljstvo ree Sweeney. - Nemoj
pokuavati ispitivati. Ako usput naie na kakve putokaze, to bolje. Ne smije
stavljati nita na kocku spominjanjem oruja. Imamo nekih veza u Dublin Castleu
pa emo se tonije raspitati o obojici. Trebaju ti jo crtei?
- Ne, sve znam napamet.
- Spali ih!
- Da.
- Moram o tome jo porazgovarati s nekim ljudima. im dobijemo podatke o
O'Hurleyju i Hanlyju, doi u u Belfast. Bit e, kao obino, obavijeten. Moda u
idui put morati doi nekamo drugamo. O^dje je sve izloeno pogledu.
Conor prikupi papire i nabije kaket.
- Ne zaboravi me u molitvi, Dane. U subotu naveer igram prvi put u
Boilermakersima. Moli da ne slomim nogu i ne ostanem na suhom.
- Uspjet e, Larkine.
Kratko su se rukovali. Kad je Conor krenuo k vratima, Sweeney je ve
sjedio za stolom i bavio se drugim pitanjima. Podigao je pogled.
- Conore.
- Da.
- Dobar posao.
- Hvala, Dane, najljepa hvala.
DVANAESTO POGLAVLJE
Jo e potrajati nekoliko sati dok Shelley ne izae iz salona. Conor se
odvezao prvim elektrinim tramvajem, novim ponosom Belfasta, u Gresham Street
i tamo siao. Vladala je guva kao na sajmu. Ulica je bila puna ulinih prodavaa

koji su nudili ledeno, aromatizirano mlijeko; s kola brusaa noeva vrcale su iskre,
orguljice su svirale nekolicini slualaca, a dvojica nosaa plakata prolazila su lijeno
pokraj sedlarskih, postolarskih i krojakih duana. Conor se gurao kroz mnotvo
do niza trgovina ivotinja s druge strane otvorene trnice Smithfield. Uzgajati
golube listonse u stranjim dvoritima bila je sada obljubljena razonoda, a upravo
se bliio roendan Matthewa MacLeoda.
- elite, gospodine?
- Htio bih par prvorazrednih goluba listonoa.
Trgovac ocijeni Conora po ogrtau i hlaama od kamira kao dobrostojeeg
gospodina. Mahnuo mu je da ue i tajanstveno ga poveo u stranji dio duana,
zatim polagano, zaljubljeno svukao pokrivala s jednog kaveza s parom lijepih
bijelih golubova.
- Ogrliari - ree trgovac - jo nikada nisam imao ljepi par.
Nakon kratkog cjenkanja Conor plati i ugovori s ovjekom dostavu na
Matthewov roendan; zatim se vrati u guvu, prolazei uz antikvarijate. S ugla su
dopirali glasni udarci bubnja.
- Alkohol je propast, sluga Sotone i razbija kranskih obitelji! - vikao je
jedan neumjereni propovjednik umjerenosti, drei u ispruenoj ruci bocu s
alkoholom u kojoj je plivao veliki komad mesa. - elite li da vaa jetra ovako
izgledaju?
Conor produi u Royal Street, lijepu, iroku ulicu koja je vodila do nedavno
dovrene vijenice. Njegova eljezna vrata trebala su biti predstavljena javnosti
neposredno prije poetka turneje. Knjinica burze lana, koja je ranije stajala na
zemljitu vijenice, bila je preseljena na suprotnu stranu ulice. Conor je kopao po
inozemnim novinama i asopisima, pregledao katalog i predbiljeio se za neke
novije naslove.
Kako mu je jo ostalo vremena, vratio se u Grand Central Hotel, proao
predvorjem te mramornim stubitem siao u brijanicu. Jedan je stolac bio prazan.
- Brijanje i vrui oblozi, imam samo dvadeset minuta vremena.
Brija je odmjerio muteriju i potom pogledao na zid gdje su stajale zdjelice
za sapunicu pojedinih muterija, veinom trgovakih putnika.
- Ja nemam ovdje zdjelicu - ree Conor.
Uenik mu pomoe skinuti aket, ovratnik i manete i potom se vrati s prvim
vruim runikom. Kad se Conor udobno smjestio, brija poe s uobiajenim
pitanjima.
- Poslovno putovanje? Posjet? Odakle? Kamo? - Naotrio je britvu,
razgledao Conorovu bradu, opet je naotrio, jo jednom promotrio bradu. - A kako
elite brijanje?
- utke - ree Conor.
Shelley MacLeod sjedila je ve od svanua kao na iglama. Probudila se, kao
ve nekoliko noi, u Conorovu naruju i sjetila se svoje trijezne odluke koju je
sada htjela provesti. Conor ju je u svitanje dopratio kui i produio svojim putem k
Weedovim tvornicama. Stigla je u salon madame Bianche u Bedford Streetu
vidljivo uzbuena.

Bianche Hemming bila joj je najbolja prijateljica a istodobno i poslodavka.

Jedan pogled na Shelley, i ona je urno sprovede salonom u svoju kancelariju.
Shelley objasni da nije bolesna.
- Jesi li vidjela Davida? Jeste li se svaali? - upita Bianche.
- David se ne svaa, ti to zna. Ponekad poelim da to radi.
Bianche kimne s razumijevanjem.
- Ti si mu doista posljednjih tjedana esto dala koaricu. Trebao se pobuniti.
- To on ne bi uinio - ree Shelley. - Prekinut u s njim.
- Jesi li sigurna u odnosu na Conora Larkina?
- Ne znam. Kako se to moe znati? Dolo je tako naglo. Ah, sjajno je i
divlje, ali ne znam hoe li potrajati dan ili godinu. Znam da je Shelley dobro
pogledala Shelley. S Davidom se ne mogu ovako igrati. - Promatrala se nevoljko u
zrcalu. - Izgledam uasno.
- Ostani ovdje i priberi se.
- Za deset minuta dolazi lady Dryden na probu.
- To u ja preuzeti - ree Bianche.
Shelley je zurila pet minuta u telefon prije nego to je skinula slualicu i
okrenula brojanik; javila se centrala.
- etri-devet-dva, molim - ree ona.
- Uprava, odjel Ulster.
- Molim, spojite me s gospodinom Davidom Kimberleyjem.
- Ovdje Kimberley.
- Davide, na telefonu Shelley.
Brzo se osvrnuo kancelarijom, kao uvijek kad je ona zvala, kao da se htio
uvjeriti jesu li vrata zatvorena i da li tko slua. Glas mu prijee gotovo u apat.
- Da, to je?
- Htjela bih veeras s tobom.razgovarati, prije nego to otputuje u Dublin.
- To e biti prilino teko - odgovori on.
- Na alost, vano je - ustrajala je ona.
Znao je da je moralo biti vano, jer se gotovo i nije dogaalo da ga je to
molila. Otklopio je svoj kalendar i preletio razgovore predviene za kasno poslije
podne.
- Odgovara ti etri sata?
- Da, vrlo dobro.
Sada je bilo devet. Sedam sati. Shelley se pripremi na to da e vrijeme tei
muno polagano.
David Kimberley je problijedio. Shelley je posljednjih tjedana nekoliko puta
otkazala. Bilo je prilino jasno da je izlazila s drugim. To se ve dogaalo.
Strahovao je da e taj dan za Shelley doi. Njezina sveana ozbiljnost poela ga je
muiti.
Nakon prvih sastanaka s Conorom Larkinom Shelleyn se smireni ivot
poremetio. On je bio neto potpuno novo, neto to nije pristajalo ni u Shankill ni u
posjednike stalee. Zapravo ga nisi mogao svrstati ni u kakvu kategoriju, samo
njegovu vlastitu. Isprva, bila je zbunjena kad ju je pozvao na veer pjesnitva s

mranim izgledom da e morati izdrati dva sata recitiranja. Tad je od njega dola
prva zraka svjetlosti. Prije nego to su uli u dvoranu, razgovarao je s njom o tome,
objasnio joj skrivena znaenja, nijanse, naizgled zbrkana mjesta, muke samog
pjesnika. A kad su s govornice odjeknule rijei, odjednom se tamo gdje nikad nije
bilo nieg pojavilo neto. Sve ostalo - kazalite, koncerti, predavanja -bili su
dragocjena otkria za njezin duh.
Bile su to kasne veeri, kad ih je najpotpunija razmjena misli to ju je
doivjela s jednim mukarcem zadrala zajedno do iza ponoi i kad je vrijeme
letjelo a da to nisu niti primjeivali. Shelley je osjeala kako beskrajno ezne da
upije njegove misli, ali bilo je to vie - neobjanjiva pojava neke ludosti koja je
izvirala iz valova nepatvorene radosti. Bila je oduevljena kad je bio sretan, jer je
osjeala da se nije lako smijao, a ona je otkrila kako da ga nasmije. Dok su se
jedno drugoga brzo oslobaali, dobivala je prisutnost drugog i radovanje zbog
njihova sastanka novo znaenje. Oboje je prualo ruke nastojei oajniki da se
preko prostranog, mranog i praznog prostora dotaknu.
Zatim je dola ona nedjelja i no poslije nje i noi nakon ove. Kad su se
ljubili, vjerovala je da e je to uzdii iznad svega to je ikad doivjela. Nije niti
slutila da jedan mukarac moe biti tako njean, obziran i blag, a ipak nadmoan.
Bio je najstrastveniji od svih mukaraca, a pri tom se sjajno svladavao i mogao ju
je rijeima i pogledima jednako uzbuditi kao i dodirom. Uzbudio bi je ve kad je
samo zurio u prazno. Od samog poetka vinuli su se visoko i nikad se nisu spustili
na zemlju.
Shelley MacLeod pripadala je posve malom broju ena koje su uspjeno
izbjegle predodreenu sudbinu radnike klase u Belfastu, njezinom ogranienom
izboru tvornica ili, u boljem sluaju, braku s ovjekom stalnog zaposlenja. Bilo je
nekoliko uiteljica, sekretarica, bolniarki, inovnica milosrdnih drutava i slino,
ali je izbor bio vrlo ogranien.
Od djetinjstva je bila drukija - neobino povuena djevojica s krupnim,
tunim zelenim oima. U budnom stanju usamljeno je sanjarila da je otmjena dama
odbjegla iz Shankilla.
Kad je bila starija, svjesno se trudila da govori bez trunka nejasnog
belfastskog akcenta, dri se uspravno i ponaa pristojno. Njezina iluzija bila je
obrana protiv uvijek prijeteeg siromatva i protiv runoe prouzroene
neurotinom majkom, koja je zamraila svaki ivot s kojim je dola u dodir.
Otrovna u koju su pljuvali fanatini propovjednici proela je svaku stanicu
njezine majke, prevukla njezin dom plijesni i muila njezina mua i djecu. Shelley
se privinula uz brata Robina, jedinog prisnog prijatelja u mladim godinama, i alila
oca koji je bio bespomoan u sukobu s jednom sve luom enom. Njezina majka
bila je jedna od belfastske sirotinje, i to ju je rano dokrajilo.
Kad je Robin pobjegao na more, Shelley vie nije mogla izdrati, te utee u
Englesku, zataji svoje godine -petnaest - i uspije dobiti namjetenje sobarice u
jednoj gospodskoj kui u Essexu. Taj joj je posao doputao vrlo malo osobne
slobode. ivjela je dalje u svojoj iluziji koju je otmjen ivot u njezinoj okolini
samo jo pothranjivao i o kojem je u svojoj malenoj sobici zdvojno sanjala. Jo se

vie povukla u sebe kad je ustanovila da je predmet izrabljivanja kojem se zbog

niskog poloaja priznaje jadno malo dostojanstva. Dva krajnje neugodna iskustva,
jedno s glavnim sobarom a drugo s jednim od poslodavkinih sinova, bili bi unitili
jednu manje odlunu prirodu. Povuenost koja je uslijedila bila je djelomino ista
odlunost da se probije iz vrsto zatvorenog klasnog sustava.
Kad joj je majka umrla, Morgan doe k njoj i zamoli je da se vrati u Belfast.
Osjeao se odgovornim to njegova ki mora tako ivjeti, i Shelley se vrati kui.
Nakon to je oalio eninu smrt kako se pristoji, poe Morgan snubiti Nell
MacGuire, etrdesetogodinju usidjelicu, postojanu pripadnicu njegove crkve. Nell
je imala zavidno namjetenje guvernante djece baruna i barunice od Bellyfalla,
lorda i lady Temple-Wythe.
Kad je Nell prihvatila Morganovu enidbenu ponudu, zamolila je lady
Temple-Wythe da Shelley uzme na njezino mjesto, makar na pokus, i premda
djevojci jo nije bilo dvadeset, godine u kojima je sama sebe odgajala pomogle su
joj da potpuno uspije. Vrlo se sprijateljila s barunicom, i kad je lord Temple-Wythe
umro od kljenuti, postade udoviina pratilica i pouzdanica. Shelley je odgajala
djecu mirno i sa srcem.
Kad se preudala, lady Temple-Wythe preselila se u Englesku. Premda je
Shelley bila barunici i djeci bliska, nije namjeravala ostariti kao guvernanta.
Pomogla je svojoj dobroiniteljici u tekim vremenima i uinila korak prema
svojoj vlastitoj financijskoj nezavisnosti. Bilo je vrijeme da u tom smjeru poradi
dalje. Usprkos baruniinim molbama, ostala je u Belfastu.
Modni saloni u Belfastu mogli su se nabrojiti na prste jedne ruke, i jo bi
tada dva prsta bila suvina. Tko si je mogao priutiti, kupovao je odjeu u vrijeme
sezone u Londonu ili putovao u Pariz.
Onih nekoliko elegantnih duana radilo je za plemstvo i nove bogatae
Zlatne obale. Lady Temple-Wythe je tijekom godina ostavila u salonu Blanche
Hemmings nekoliko tisua funti. Ta je naklonost bila uzvraena tako da je Blanche
ponudila Shelley namjetenje.
Shelley se sjajno prilagodila poslu. Imala je arma, ali i mrvu snobizma, a sa
svojim je muterijama postupala taktino i bez nametljivosti. Nitko nije zamjeivao
da potjee iz Shankilla. Njezina najistaknutija osobina bila je neovisnost.
Kad se sprijateljila s Blanche Hemmings, bila je upuena u diskretnu igru
kako se armiraju mukarci koji umiju otvoriti lisnice. Mukarci koji su uzdravali
ljubavnicu bili su osobito pristupani i rastroni. Svake godine odlazila je u
London u kupovinu, imala je toliko oboavanu nezavisnost, malu skupinu
prijateljica u modnoj struci i drutveni ivot izvan Shankilla.
No Shelley je ustanovila neto to je ve bila nauila u Engleskoj kao bolja
kuna posluga. Bogati slojevi nisu bili nita manje ustri a jo mnogo Spretniji u
lovu na ene od mukaraca u Shankillu. U svojem susjedstvu je zastraila mogue
udvarae, a to se pokazalo kao dobro i loe. Nije morala svoje subotnje veeri
provoditi tako da se oslobaa iz neeljenih zagrljaja ili dosauje u sportskom
svijetu nekog mua.

No bilo je meu njima i zgodnih momaka, ija je stra-stvenost sama po sebi

bila privlana. S njima se nije ozbiljno uputala jer nije htjela da joj cilj postane
ivot u Shankillu. ivot u Shankillu, u kojem su njezin otac I brat imali uspjeha,
mogao je ponuditi mnogo nepatvorenih radosti. Za njih obojicu njihova okolina
znaila je isto to i ivotna radost.
Imuni svijet nije priznavao Shelley, osim kao predmet izrabljivanja. ak ni
u njezinoj prisnosti s lady Temple-Wythe nikada nije bilo ni traga jednakosti.
Kod madame Bianche postade joj jasno da je uhvaena izmeu suprotnih
krajeva drutvenog i kulturnog ivota. Za gospodu koja su dolazila u salon, Shelley
je bila dama kojoj se daju ljubavne ponude, ali nju nikad nisu shvaali ozbiljno.
Ta je igra tekla neprestano. Dobivala je pozive za vikende u lovakoj ili
ladanjskoj kui dok je madame na zabavnom putovanju u Evropi, ili su joj nudili
stanove u gradu ili na obali kao gnjezdace. U najboljem sluaju pozivali bi je na
krstarenje ili ljetovanje. Veina djevojaka njezina podrijetla i poloaja smatrala je
najveom poasti ako bi ih izbrali za metrese. Shelley je mislila drukije. U
Shankillu su mukarci bar bili poteni u svojoj strasti. Osim toga meu
aristokracijom je vrvjelo od dosadnih tipova.
Nekoliko se puta iz iste usamljenosti upustila u kakvu aferu. Uvijek su to
bili mukarci privlane vanjtine i prilino poteni, ali ona nije htjela igrati
metresu. Ostala je potpuno neovisna, nije primala novac, nije postavljala nikakvih
zahtjeva i nije pravila scene. Uputala se u ljubavne veze jer je to htjela i trudila se
da iz svakog kratkog susreta izvue ono najbolje.
Nije vrijedilo. Uvijek je slijedilo otrenjavajue jutro i razoaranje, a to ju je
ponukalo da se jo dublje povue u sebe. Zaviala je Bianchi Hemmings na
njezinu frivolnom cinizmu, ali ta igra nije bila za nju.
Njezin je poloaj bio odreen matematikim pravilima, i nakon nekih
kratkih afera u kojima je opekla prste sve se vie povlaila na jedino mjesto gdje je
osjetila toplinu, u oev dom i u bratovu blizinu.
Jednog su dana u salon doli Kimberleyjevi. David je bio drukiji, vrlo
prijazan ovjek s neobinom potrebom za suosjeanjem. Upustila se u to jer se
umorila od igre; a i samoj joj je trebalo topline. Prekrila je nepisani zakon da se s
oenjenim mukarcem nikad ne uputa u ozbiljne veze, i oni naoe pribjeite
gdje su se mogli skloniti od oluja svakidanjice i muka osamljenosti.
Shelley je znala od samog poetka da je on u nemoguem poloaju. Bio je
izdanak bankarske obitelji, oenjen i potpuno ukorijenjen u svojoj drutvenoj klasi.
Brak je bio sklopljen bez ljubavi. On i njegova ena ostali su stranci pod istim
krovom, ali su ve deset godina odravali privid uspjela braka zbog javnosti.
David je po obiteljskoj tradiciji dobio upravno mjesto u Dublin Castleu, u
upravi Ulstera, ali je polovicu svojeg vremena provodio u Belfastu. Njegova je
ena ostajala gotovo uvijek u Dublinu ili putovala u London.
Morgan MacLeod nije mogao prihvatiti Shelleyne moralne zasade. Usprkos
tome rijetko se prepirao s njom, jer je bio svjestan da je njegova ki jednako
samostalna kao i on sam. Potisnuo je svoje predodbe o tome to se pristoji i
tugovao to e njegova ki imati u najboljem sluaju polovian ivot. Shelley je

trebalo njezino mjesto u njegovoj kui. Osobito e joj biti potrebno onog dana kad
afera doe do neizbjenog kraja.
Morganov brak s Neil MacGuire postao je snaga koja je uvrstila istinski
obiteljski ivot. Ona je bila pobona ena i uspjela je popraviti mnoge nevolje koje
su njegova djeca pretrpjela u djetinjstvu i mladenatvu. Kue to su stajale jedna uz
drugu u Tobergill Roadu postale su vidljiv znak njegova ispunjena ivota.
Sad je samo jo molio da Shelley preboli vezu s Davidom Kimberleyjem. Za
Shelley je bilo bolje da proivi sate s Davidom nego da se preda negdje na sredini
puta izmeu sigurnosti i dosade koja je prati.
Stan u Stranmillis Gardens krio je gotovo pet godina uspomena, sudionitva
u najboljem to su jedno drugom u ovim okolnostima mogli dati. Bil je toplih
veeri, njenih noi, odmora od napora svakidanjice. Sve se to sad inilo tako
sivim i jalovim.
David Kimberley je djelovao bljei, bespomoniji, ljepi no ikada kad je
tamo sjedio kao osuenik, ruku objeenih u krilu i pognute glave. Odrao je
dugaak, napola promrmljan monolog pun kajanja, rijeku osjeaja krivnje,
tubalicu punu smetenosti, samooptube i samosaaljenja. On ju je ponizio, rekao
je plaui, iskoristio njezinu mladost, ostavio ju je da i dalje radi kao prodavaica
jer je imao premalo petlje da se suprotstavi svojoj obitelji i svojoj eni.
Shelley ga je sluala kao uvijek, savreno strpljivo, potom je sjela uz
njegove noge, poloila glavu u njegovo krilo i izljubila mu ruke. Kad je iscrpio sve
rijei, ustala je i izloila mu odluno svoje stanovite.
- Uope nije bilo tako. Nitko me nije primorao i ja nita ne alim. Kad god
smo se sastali, eljela sam biti s tobom.
- Vidi, u tome je stvar - tuio se - bila si prepotena. Nikad nisi nita traila.
Moda bih se bolje obraunao s obitelji da si postavljala zahtjeve.
- Davide, Davide. Obojima je bila potrebna sigurna luka. Nju smo imali. Sad
elim iz nje izai.
Dok je traio neto o to bi se mogao prihvatiti, ispuni ga oaj.
- Voli li me?
- Sve to sam ikad kao ena poznavala ili osjeala, bilo je u ovoj sobi s
tobom. Ali imali smo to smo htjeli, i to je prolo. Ono to sam trebala, za mene je
prolo. Ti mi mora rei da je pravilno to odlazim i da eli da odem...
- Jesi li me ikad voljela?
- Davide, ne pitaj!
- Ali ja to inim. to sam ja tebi bio, osim neka vrsta odbojnika?
- Jedino to smo ikad dijelili - ree ona - jest soba, krevet i neto vremena.
Nikad nismo dijelili sunev sjaj, vjetar ili osjeali kiu. Kad god smo bili zajedno,
uvijek je to bilo tako uurbano da nikada nismo nali vremena da budemo to
jesmo. Ljubav ne moe dozrijevati u jednoj sobi. Ona mora proizai iz onoga to se
sve dijeli: radost, enja, neuspjesi, sve. To je jedini pravi put k ljubavi.
Drhtao je cijelim tijelom tako ga je duboko pogaala njezina hladnoa i
promiljen stav.
- to se dogodilo? Nasmijala se tiho.

- Jedne sam noi - ree ona - primijetila da se smijem. Smijala sam se i

smijala dok mi suze nisu potekle i zaboljelo me u slabinama. Jo nikad nisam takvo
to doivjela. Sutradan sam se probudila s posve neobinim osjeajem. Otila sam
u salon, razgovarala s Bianche, ispriala joj sve i pitala je to je to sa mnom.
Zaboga, Shelley, rekla je, ta ti si naprosto stretna, nita dugo.
Sad je David Kimberley shvatio svoj poraz. Moj Boe, tono. Nikada je nije
uistinu usreio. Od vremena do vremena pruao joj je uitak, ali jedino to im je
zaista bilo zajedniko bio je bijeg od obostranih razoaranja. Nali su u svojem
odnosu stanovitu putenu pomamu, ali nikada sreu.
- udno - ree Shelley - osjeti po prvi put sreu, a ak niti ne zna to je to.
- Taj... ovjek. Voli li ga?
- elim da ga zavolim. Moda emo se voljeti, moda i ne. Znam samo da
moram pokuati. Ne smijem to propustiti.
- ekat u. Pokuaj. Ja u ekati - ree on.
- Ne, Davide. Moram jedno dokrajiti prije no to ponem drugo. Ne bi bilo
poteno prema svima nama - rekla je odluno.
- Zna li on za mene?
- Da.
- Razumijem. Ima li odnos s njim? - Glas mu je zvuao hrapavo. Shelley ne
odgovori.
- Pitam, ima li odnos s njime?
- Nema smisla da sebe mui.
- elim znati!
- Pa dobro, spavali smo zajedno.
Udario ju je po licu. Shelley primi udarac; uzvratila je saaljenjem. David
Kimberley zajeca, padne na koljena i vrsto je ogrli.
- Nisam to tako mislio. ao mi je. Molim te, oprosti mi.
- Znam da ti ovo mora biti strano - ree ona.
Valovi zdvojnosti su se stiali. Nikakva provala osjeaja, nikakvo
preklinjanje, nikakva obeanja ne bi mogla nita promijeniti. Dolo je vrijeme.
Moda e ak biti lake jer vie nee osjeati krivnju. Bila je u svemu tako potena,
toliko mu je pruila. Sabrao se da se ponese kao mukarac, ustao, spustio ruke i
okrenuo se k njoj.
- Nadam se da e ostati sretna i biti to jo i vie. Zasluuje to - ree
hrapavo.
- Nadam se da e i ti nai neto sree. Stresao je glavom.
- Na alost, nemam hrabrosti da kao ti prekinem ili neto poduzmem. U
svakom sluaju, pruila si mi mnogo lijepog i uvijek mi pritedjela scene. ao mi
je to ja tebi ovu nisam mogao pritedjeti. Hvala ti na svemu. To mislim ozbiljno.
Doi k meni kao k prijatelju ako me ikad zatreba.
Pogladila ga je po obrazu.
- ao mi je to ti nanosim ovu bol, plakat u za tebe.
Conor je promotrio brijaev rad u zrcalu, pohvalio ga i platio, a potom se
popeo u hotelsko predvorje.

Shelley bez daha stupi u hotel i zdvojno se stane osvrtati kad nije smjesta
ugledala Conora. Otkrili su jedno drugo na suprotnim krajevima prostranog
predvorja i krenuli u susret - sretni.
TRINAESTO POGLAVLJE
Conor i Shelley brojili su svoje usklaene korake kad su se kroz guduru
penjali do svjetlucava ljenjakova gaja poloenog tristo metara iznad zaljeva.
Prolazei padinom Cave Hilla, usporie korak da bi poslije uspona opet doli do
daha i naoe nesmetano mjesto podalje od belfastskih etaa i njihove djece to
skau naokolo. S tog sjenovitog mjesta pruao se vidik na grad. Premda je bila
nedjelja, jo su nad njim visili dim i para proteklog tjedna.
Conor je bio zamiljen. Njegovo desno oko, od jueranje igre gotovo
zatvoreno, bilo je runih duginih boja. Bio je igrao krajnje otro da dokae kako se
u njemu nisu prevarili, i to je bio glavni razlog da su Boilermakersi osvojili prvu
pobjedu u sezoni.
Shelley prevue prstom po udarenom oku i pokua ga jednim arobnim
dodirom izlijeiti. Subotnja utakmica bila je za MacLeodove uvijek obiteljski
dogaaj. Od vremena do vremena Shelley je zbog brata dolazila na utakmicu, ali je
taj sport nalazila grubim i podmuklim. Nije je se nikad istinski ticao, sve dok nije
vidjela Conora kako lei slomljen i nepomian.
Pobjegla je sa svojeg sjedala, sakrila se ispod tribine i plakala obuzeta
iznenadnim strahom kojim nije mogla vladati. Dotada turneja nije imala za nju
nikakva znaenja, jedino je saaljevala Matthewa i Lucy. Sad je bila bolno svjesna
da Conora nee biti dvanaest stranih tjedana.
Shelley je leala na leima u travi, crvena kosa joj je sjala izmeu
tamnozelenih vlati, a na suncu joj je put bila bijela, gotovo prozirna. Conor se
oslonio na lakat i ljubio je u obraz, elo, vrak nosa i oi.
- Jesam li vam ikad rekao kako sam sretan to sam vas upoznao, lijepa
damo?
- Ne, nikad - odgovori ona.
- Tad u ti to rei sada. Cijeli sam ivot tumarao kroz ljudske gomile. Vidio
sam enska lica u crkvi i sluao pjevanje nezainteresiranih sveenika. Gledao sam
mukarce kako se vraaju s oranica i na zvon veernje padaju na koljena. Vidio
sam opore gradove i cijelo vrijeme susretao prazne oi i pusta srca. Tada jednog
dana pogledah, i sve je bilo drukije nego inae. Rekao sam sebi: bio bih najgora
luda da tek tako proem kad sam primijetio da se neto dogodilo.
Oi joj se ispune suzama.
- Kakva srea - proaptala je - upecala sam pjesnika. Svi tvoji umiju baratati
rijeima.
- Da, mi smo lukavo i spretno drutvo, jer rijei su sve to imamo. No one su
samo tvoje vlastite misli to ti se vraaju. Ti me potie da kaem stvari koje ne
elim dulje kriti i ne bojim se uti kako ih moj glas izgovara.

Shelley se otkotrlja od njega, sjedne, strese travu s kose i haljine, potom

nasloni obraz na koljena i tiho zamumlja melodiju.
- uti zvonii - ree Conor.
- Da. To sam pjevala kad sam bila mala i preskakivala ue ili kad bi me
ostavili samu. Mnogo sam sanjarila.
- to misli tvoja obitelj o nama? Nalaze li da si loe odabrala?
- To ne vjerujem. Vide kako sam sretna. Mislim, kad to znaju, sve ostalo e
se samo od sebe urediti. Iza njihova pobonog dranja zapravo ima mnogo
ljtubavi. Osim toga, Conore, ne bi uope nita znailo to oni misle.
- To ti kae, ali nije tako. MacLeodovi strastveno osjeaju jedni za druge,
to ti ni sama ne zamjeuje. Svatko od vas vrlo snano sudjeluje u ivotu drugog.
Sunce je izalo iz oblaka i nju prelije iznenadna toplina. Opet je legla u
travu, ispruila se i uzdahnula od zadovoljstva.
- Reci mi neto bestidno, Conore. Poludim kad mi ape u uho nepristojne
rijei.
Nasmijao se, poeao po glavi i pogledao u nju.
- Dakle, kaem ti sasvim otvoreno da si za protestantkinju u krevetu sasvim
prihvatljiva.
- to ne kae! Navodno katolike djevojke imaju neprozirno staklo izmeu
nogu.
- Nemoj se zavaravati, djevojko. Vani na panjaku ima mnotvo
raspojasanih katolikih kobila koje nisu ule ni rijei od onoga to pria pop. Osim
toga nisam imao na umu ba tu usporedbu. Mislio sam zapravo na one mnoge
djevojke koje sam imao na plovidbi po morima.
- Na primjer? - rekla je otro.
- Pa, recimo one na Baliju. Ah da, one na Baliju.
- A to je na njima tako vraki sjajno?
- Pa, prije svega gostoljubivost. I dranje. I odjea, ili pomanjkanje odjee. I
smea koa. Ona je tako svilena kakva se nalazi samo na tim otocima. Odgojene su
da slue mukarcu, a tako i treba. Od djetinjstva razvijaju putenost, njenost,
atmosferu, nain maenja koji zapadnjakoj eni potpuno nedostaju. Ah, kaem ti,
od same pomisli na to zavrti mi se u glavi. Fantastino! Naprosto fantastino. I
nema tu stida, zna. Kad dvije ili vie njih sudjeluju, osobito sestre...
Ona se baci na njega i srui ga na lea te ga poe kakljati po osjetljivim
mjestima.
- Ne tako divlje! - molio je. - Ti si pretemperamentna za mene.
Shelley uzdahne i strese kosom.
- Zna li to je tako divno?
- Ne mogu zamisliti.
- Kad ponemo. Kad doe k meni, okrene me na trbuh i cijelo mi tijelo
tako vjeto miluje. Tvoj je dodir tako njean, od njega poludim, a ti iz njenosti
prelazi u vrstinu pa opet u njenost i pronae ba svako pojedino mjesto.
- Ja samo sluam poruke koje ti alje. Ti si ta koja mi kazuje to da radim.
- Doista? - upitala je ozbiljno.

- To je injenica.
- Zar to nije udno? Pogledaj me, ovjee! Postajem divljakinja... Idem
ulicom i kaem sebi; ja sam divljakinja, i kad me mukarci pogledaju, pomislim:
mome, izgubio bi razum kad bi znao kako sam divlja. Zna, moda u pocrvenjeti
kad to kaem, ali cijeli dan mislim na to to u nou raditi s tobom. Oboavam to!
- Ti si doista odurna.
- Znam, zar to nije divno? Misli li da nee svaki puta biti bolje?
- Svakako ne uskoro.
- Ah, bilo je dugoasno dok nisam susrela tebe. A pri tom sam vjerovala da
sam najsjajnija ljubavnica na svijetu. Kako sam to preivjela? Zna li, Conore, to
je teta?
- Nemam pojma.
- Nikad nee iskusiti kako je to kad ti nekoga ljubi. To je strana teta.
Nikad nee znati kako je to kad se sva ta snaga u tebe prelije.
Priljubili su obraze.
- Slagao sam - proapta on - ti si bolja od bilo koje djevojke s Balija.
- Ah, Conore, gdje si samo nauio ljubiti? Zagledao joj se duboko u oi.
- Postoje ljubavi, a postoji i ljubav sa Shelley. To su dvije potpuno razliite
stvari. To si me ti nauila.
Sjedili su, drali se za ruke, i odjednom Conor kao da je odlutao. Uvijek mu
je iznova padalo na um. Bilo je prisutno kad je ljubio, igrao ragbi, u kovanici.
Uvijek je lebdjelo nad njim. Prije ili kasnije morat e joj ispriati zato je plovio
morima. Prije ili kasnije izai e na vidjelo njegovo traganje za Bratstvom. Za sada
je zdvojno elio da je to vie posjeduje, a sve ostalo da odgurne. Sad je bilo
previe zanosa da bi se vrtuljak zaustavio, ali se sve neprestano vraalo Sweeneyju,
tenderima i oruju.
- Hej ti! - rekla je.
- to?
- Napustio si me.
- Razmiljao sam o turneji i odlasku.
Iznenada Shelley ustane i poe k rjibu breuljka gdje se strmo ruio prema
gradu obavijenom parom. Kad je osjetila da joj je priao, naglo se okrenula. Pogled
i glas joj otvrdnu kao da ne pripadaju posve Shelley.
- Zna li to se odigralo ovdje na Cave Hillu? - upita ona.
- Navodno ovdje ima jazbina drevnog keltskog kralja MacArthura.
- Ne, ne to. To to se zbilo moglo se odigrati ba na ovom mjestu. Ovdje je
prije svojeg putovanja u Ameriku 1795 godine, stajao Theobald Wolfe Tone
okruen svojim Ujedinjenim Ircima i zarekao se da e se vratiti kako bi oslobodio
Irsku.
Conor se obeshrabri.
- Zato mi to pria?
- Nema ti iskljuivo pravo na irsku povijest.
- Zato to kae, Shelley?

- Nisam ni ja budala. Misli li da ne znam kamo lutaju tvoje misli? Vjeruje

da ne slutim ime se bavi? elim samo da se to ne isprijei izmeu nas, jednako
kao to ne bih dopustila da to uini moja obitelj!
- To se nee dogoditi - ree on. Privukao ju je i vrsto je drao. - Ne, to se
nee dogoditi. - Izali su na stazu. - Ti i ja - ree - mi smo stigli na cilj.
- Bili smo ondje ve prve veeri kad smo se upoznali. Trajalo je tako dugo
dok nismo odluili da ga potraimo. Ti si mi otkrio poeziju i glazbu, Conore.
Spremna sam, ovjee, i odluna da sve dam za to.
Zastao je, njegova krupna ruka njeno pogladi njezinu kosu, a njezin
strastveni pogled ga prostrijeli. Do tog trenutka jo nikad nije uzvratio takvom
pogledu.
- Kad turneja zavri, dobivamo tjedan dana dopusta -ree on. - Potraimo
neko mjesto u Engleskoj ili kotskoj. Neko divlje, osamljeno gnijezdo s plamsajem
vatre u noi.
- Bit u tamo - odgovorila je ona.
Gurnuo je svoje ruke pod njezine i podigao je od zemlje tako da su se gledali
u oi. Zagrlio ju je i poljubio.
- Volim te, djevojko - rekao je - volim te.
ETRNAESTO POGLAVLJE
Kako je Sweeney najavio, mjesto je ovaj put bilo drugo. Drugo, ali ipak vrlo
nalik na sobu u Shandon Laneu i onoj u Dublinu. Usred katolike etvrti
Ballymurphy bilo ga je tee otkriti.
- Jo nismo saznali dosta o O'Hurleyju i Hanlyju da krenemo naprijed - ree
Long Dan, hodajui po sobi. - U njihovom rodnom gradu i izmeu Tipperaryja i
Lime-ricka uvijek je bilo jake fenijske djelatnosti, ali nismo uspjeli nai nita to bi
njih neposredno povezivalo s republikanskim idejama. Pamte ih samo kao divlji
vozaki tim prije no to ih je sir Frederick Weed odveo na sjever. Jesi li ti togod
saznao?
- Zapravo nisam - ree Conor.
- Openito se katolici poput te dvojice, kojima novano dobro ide, dre
daleko od veze s republikancima. Veina je potpuno lojalna Kruni.
Conor kimne. To je bilo i njegovo miljenje. Kako je Sweeney rekao, ljudi
puna trbuha ne tre na ulicu i ne bune se, a to je eludac puniji, to su manje skloni
tome.
Sweeney si priuti cigaretu. Obino se ispriavao zbog svoje slabosti, no
dodao bi da bez nje ne bi bilo revolucionara.
- Imamo zamisao koju emo slijediti - nastavi Sweeney. - O'Hurley se ne
prostire prema svom pokrivau. Previe troi i neprestano je u svojoj banci u dugu
-poznata irska crta. Moda se takva ovjeka moe kupiti.
- Zar to nije riskantno? - upita Conor.

- I da i ne. - Sweeney slegne ramenima. - U ovom poslu sve je riskantno.

Glavno je, tvoj plan nam se svia. Ponekad je bolje kad ti je ovjek duan. Kad ga
jednom ima u aci, moe iznenada osjetiti dotad nepoznati osjeaj rodoljublja.
- Tko e maki objesiti zvonce o vrat? - upita Conor.
- Ti se u to ne paaj. Prilikom turneje netko e prii Hurleyju. Kad igrate u
Bradfordu?
Conor zamiri da se u duhu prisjeti redoslijeda utakmica.
- Bradfordu? Pred sam kraj turneje. Jedna od dvije ili tri posljednje
utakmice.
- Dobro. Kad doe u Bradford, saznat e hoe li O'Hurley suraivati ili
nee.
- Zato Bradford? - upita Conor.
- Govori li ti to ime Brendan Barrett?
- Brendan Sean Barrett? - Long Dan kimne.
Brendan Sean Barrett bio je jo jedan od onih manjih fenijskih junaka i
pjesnika znanih svakom djeaku odgojenu u republikanskoj kui. Barrett je, kao i
Long Dan, upoznao britanske zatvore iz vlastita iskustva. Bio je uitelj i zatim
pisac, idealist i zagovornik usnulog pokreta. Dugi je niz godina proveo u Americi u
tamonjem, jednako tako usnulom, klanu Gela. Slavu je najvie stekao time to je
bio prvi republikanac koji je u zatvoru trajkao glau. - Tihi otpor - nazvali su to
novo oruje, po vlastitoj volji nametnuto muenitvo. Nakon dvadeset i etiri dana
gladovanja Barrett je proveo svoje zahtjeve. O tome su spjevane pjesme.
- Brendan je na ovjek u Engleskoj - ree Sweeney. -On je kanal kojim
dotjee novac amerikog klana i uvar naeg skrovita oruja.
Conor nijemo kimne da shvaa, nastojei u najboljoj Sweeneyjevoj tradiciji
prikriti lupanje srca.
- U Bradfordu e s njime stupiti u vezu i on e ti saopiti hoe li O'Hurley
suraivati ili ne. Ako hoe, tad e ti Brendan dati daljnje upute gdje i kako e se
pregraditi tender. U Bradfordu e potraiti Callaghanov pogrebni zavod u Wild
Boar Roadu, u etvrti Wapping. Callaghan e pripremiti sastanak. Na Brendanovu
glavu raspisana je visoka nagrada, stoga kod sastanka primijeni najvei oprez.
Pouzdaj se u svoj sud. Ako osjeti da te prate, priekaj do kraja turneje i tada
ponovno otputuj u Bradford.
- Da, sve sam upamtio.
- Jo neto. Brendan e ti uruiti veu svotu novca. Tri tisue funti. Nemoj ih
izgubiti!
- Trudit u se. Jo neto?
- Da. Nakon turneje ima tjedan dana dopusta. elim da ga upotrijebi da u
Londonu i Manchesteru uspostavi jo neke veze.
Conor se ukoi i problijedi. Ovaj put nije smogao snage da sakrije svoju
reakciju.
- uj, Dane. Bio sam s istraivanjem u brodogradilitu, nonim obilaenjem
etvrti, ragbijem i redovnim poslom dvadeset sati na dan na nogama. Nakon

devetnaest utakmica u dvanaest tjedana turneje bit u gotov. Imam planova za

dopust.
- Promijeni ih! - odsijee Sweeney. Conor duboko udahne i stisne zube.
- Ne vjerujem da u to uiniti - ree.
Oba mukarca zurila su jedan u drugog iznad klimavog stola.
- ena?
- Moda.
- Otkazi joj - tiho naredi Sweeney.
- Neu.
Long Dan sa tropotom odgurne stolac. Ustao je, gurnuo ruke u depove i
dugo, vrlo dugo ostao leima okrenut Conoru. Pokazao mu je lice tek kad je donio
odluku!
- Plan se otkazuje. Iskljuen si iz Bratstva. Odlazi!
- Ne idem! - povie Conor, prestraen svojom neoekivanom provalom.
- Rekoh ti, izbaen si, i imao si sree to si izaao sada. Igra tek to je
poela, i ja te ne drim izdajnikom. utjet e dakle, o svemu to si uo. Da je stvar
odmakla, zna to bi s tobom bilo, zar ne?
- Mogu zamisliti - ree Conor trpko.
Sweeney se vrati stolcu, duboko uzdahne, udari svojom snanom akom po
stolu i pokae vrata.
- Zar ne moe jo jednom promisliti, Dane? Razgovarat u s djevojkom i
otkazati dopust.
- Dobro dakle. Moda tvoja dua pripada djevojci, ali tvoje dupe pripada
Bratstvu. Da ili ne?
- Da - ree Conor tiho.
- Tko je ta djevojka? - upita Sweeney.
Conor je bio utuen tim prvim pravim porazom u svojem ivotu.
- Sestra jednog suigraa.
- Katolikinja?
- Ne.
- Bit e najboije da je ostavi.
- Sluaj me, Dane. Rekao sam da u otkazati dopust, ali ne postoji pravilo
koje zabranjuje da ima enu.
- to se tvojeg ivota tie, Larkine, ja sam tvoj zakonik. Poznavao sam
mnoge pametne momke koji su vjerovali da se moe oboje, ali svi su bili proklete
lude, svi do posljednjega. Ako tu djevojku doista voli, bilo bi bolje da promisli
to e uiniti od njezina ivota. Pakao, da, uinit e pakao od svakog trenutka
njezina ivota! Hoe li se ovaj put vratiti, ili e se njegov mozak prosuti ulicom? *
Conor prijee sobom i nasloni se na zid.
- Meni je trideset i jedna - ree trpko. - Tako dugo sam ekao, Dane. Ja
volim, ovjee. Samo zato to ti to nikada nisi osjetio ne smije mene osuditi i ne
moe to istjerati iz mene. Prokletstvo, ti nema osjeaja!
Sweeneyjev gnjev naglo popusti, posivio je kao pepeo.

- U tome ima potpuno pravo - bilo mi je esnaest kad su me bacili u

tamnicu.
- Oprosti - ree Conor - nisam to smio rei, ao mi je.
- Nitko mene nee aliti! - povie starac. - Ako hoe znati, Larkine, imao
sam neko osjeaje, ali tome je tako davno da se vie ne mogu sjetiti kako je
izgledala i kako joj je bilo ime. Njezino je ime postalo za mene besmislena rije...
Aileen... Aileen... O'Dunne. Danova sa ramena objesie. - Nemoj misliti da te ne
poznajem, mladiu! -zahroptao je. - Zar ne zna da je Dan Sweeney nazvan po
Danielu O'Connellu i misli da on nije u oevoj planinskoj kolibi pisao pjesme? Ne
vjeruje da sam na Parnellovom grobu plakao i pobjegao na more! Misli li da
nisam dopuzao natrag u Irsku i radi toga sam sebe zamrzio.
Conor zakopa lice u ake. Kad je podigao glavu, pogledao starca u lice,
uasnuo se kad je u vremenskom zrcalu ugledao strano ostarjela samoga sebe.
- Uzmi svoju djevojku i poi na dopust! - ree Dan.
- Bolje e biti da me ne pusti, Dane. Moda se neu vratiti.
Stari Sweeney zamumlja znalaki.
- Vratit e se - ree. - Glupani poput nas uvijek se vraaju. Idi dakle i
istutnji se. Kad doe tvoj as, moda e sjeanje na nju jae osvijetliti tvoju eliju
nego to je to bilo kod mene.
Conor je trenutak drao ispruenu ruku, zatim je povue i povijenih ramena
poe k vratima.
- Ubudue - ree Sweeney, opet onaj preanji - nee se ogluiti ni o jednu
zapovijed! Mi smo zbrkana mala vojska, ali ne sumnjaj u nau disciplinu! Bez
oklijevanja u ti spraiti metak u koljeno, ba kao to bi to i ti trebao uraditi ako
zatreba. Molit u da tvoj zadatak uspije... a i za tebe. A sad se gubi, k vragu!
PETNAESTO POGLAVLJE
Pratnja koja se sastojala od grofa i kontese od Foyle, visconta Colerainea, sir
Fredericka Weeda, kao i osoblja, razliitih slugu i pomagaa, sie iz niza koija na
keju broj tri Weedova brodogradilita i eliana, gdje je ekao noni trajekt za
Liverpool.
Na keju su pomalo ispreno stajali Derek Crawford, Doxie O'Brien i
Boilermakersi ipred nekoliko stotina radnika koji su se zajedno s limenom glazbom
iz etiri oranjske loe okupili za podnevnog prijekida. Niz gradskin i drugih
odlinika stajao je suelice momadi i vlasnika poduzea, naduti od elje da im
zaele sretan put.
Sir Frederick obea nadmone pobjede, kapetan Robin MacLeod se zarekne
da e Ulsteru vratiti ast. Odlinici nisu tedjeli s priznanjima. Glazba je svirala,
navijai su urlali hura dok se momad uspinjala na palubu.
Na palubi parobroda vladalo je veliko uzbuenje, tapali su jedan drugog po
ramenu, jer je postojala iskra nade da bi se katastrofalna sezona mogla spasiti.
Iznenada prisutnost jakog Conora Larkina i kupnja dvojice gospode igraa ulile
su nove nade. Gospoda igrai bili su amateri visokog ranga koji su se istaknuli u

sveuilinoj i nacionalnoj momadi. Sir Frederick ih je primamio u profesionalce s

nekoliko zveckavih novia i za slavu Ulstera.
Robin i Conor, naslonjeni na ogradu, promatrahu predstavu na molu,
vrhunac koje je bio dolazak bogato okiene ekspresne lokomotive Red Hand.
Gomila je Micala. Duffy O'Hurley i Calhoun Hanly primie poast
ekspirijanskom samouvjerenou i odvezae stroj 'na palubu. Conor nije skidao
pogleda s tendera.
Tko e se obratiti Dufiyju? Gdje i kada e se to zbiti? Kako e obojica
reagirati? U Bradfordu e to saznati... Samo mirno, dotad ima jo tri mjeseca.
Samo mirno.
- Shelley je sino ispriala Lucy i meni sve.
- to sve?
- Rekla nam je da e doi poslije turneje. elim ti samo napomenuti da se
zajedno s tobom radujemo. Hej, Conore, ta ti se dri kao da ti je uginuo pas
miljenik.
- Oprosti. Drago mi je da vas dvoje nemate nita protiv. Samo, dugo je jo
do tada.
- Nije vano, vrijeme e brzo protei.
Nakon to je Red Hand smjetena na palubu, dovukla je jedna ranirna
lokomotiva osobne vagone sir Fredericka. Sve u svemu bila su etiri - jedan za
vlasnika, jedan za momad, jedan za osoblje i jedan za goste. Osobna tajnica lady
Caroline, Njemica s licem snjene meave, rasporeivala je red kovega u razliite
kabine. Na palubi, Jeremy Hubble ugurao se izmeu Robina i Conora, glazba je
svirala Auld Lang Syne i brod se poeo odmicati od keja.
- Gospodin Larkin?
Conor se okrene, a jedan od slugu urui mu omotnicu s porukom ispisanom
rukom.
Dragi g. Larkine.
Radovat e me da poslije veere provedem neko vrijeme u vaem drutvu.
Ako vrijeme bude povoljno, moemo se nai na palubi. U protivnom vas molim da
doete u nau kabinu.
Caroline Hubble
Roger Hubble je godinje putovanje Boilermakersa smatrao svaim samo ne
radosnim, ali ipak potrebnim umirenjem za Fredericka i svoju enu. Njegov je
radni program bio i vie nego ispunjen, i on je krtario sa svakom minutom.
Roger je postao jedna od najistaknutijih linosti alsterskog ivota,
najmoniji unionist Zapada. Savjesno je obavljao svoje dunosti u Gornjem domu i
istodobno se do kraja zalagao u koncernu Hubble-Weed. Ve tri godine bio je
izvanredni savjetnik za razvoj Ulstera, to mu je bilo dodatno optereenje, ali mu je
pribavilo velik utjecaj u buduem oblikovanju pokrajine.
Da Caroline nije zahtijevala da predahne, Roger bi bio potpuno zarobljen
dravnim i gradskim poslovima. Ove je godine krajnje energino ustrajala na tome
da popusti uzde, bar tako dugo da moe uivati u londonskoj sezoni.

Roger je rkao za malim brodskim pisaim stolom po nekim izvjetajima

kad je Caroline u dugakoj kunoj toaleti izala iz susjedne kabine i pogladila ga
po kosi. Sada ju je oboavala, bila je tako lijepo proarana sjedinama. Nagnula se
odostraga nad njega i pobrinula se da njezine dojke dotaknu njegov zatiljak, a nos
osjeti bogati miris njezina parfema. Kad je uoio to joj je na umu, skinuo je
naoale, mrvicu ozlojeen to ga upravo u ovom trenutku zavodi. No, kad god je
Caroline zahtijevala panju, dobivala bi je. Odloio je pero i odgovorio na ponudu.
Caroline natoi au serija i poe mu trljati zatiljak - to je na njega uvijek
djelovalo - dok se nije dobroudnim brundanjem predao.
- Mora se u Londonu zabaviti i ak nastojati da uiva bar u nekoliko
ragbijakih utakmica.
- To nee biti tako lako. U idua tri mjeseca neu moi Freddieja primorati
da makar i malo radi. Zna li to je taj ovo uinio? Unajmio je jednog osobnog
fotografa i nekog inovnika koji nee raditi nita drugo nego sastavljati vijesti za
novine. Na turneji se ponaa poput djeteta.
- Ta pusti ga - ree ona - sada ga vie ne moe promijeniti.
- Osim toga ini mi se - nastavi Roger - da se tebi ragbijako ludilo jednako
svia kao i njemu.
- Pria se da se Freddie popeo u brda Mourne i mjesec dana plakao kad je
saznao da mu je prvoroeno dijete ensko. Za mene je bilo pitanje asti zavoljeti
ragbi.
Roger skine aket smokinga, raskopa manete i ovratnik koulje, zatim
uroni lice u lavor, uzdahne osvjeen i otare se ispred zrcala.
- Vidim kako svake godine sine.
- Svia mi se onaj runi mali na desnom krilu - ree ona. - Bazdi mu iz usta,
pristav je, ima ute zube i kosu metar dugaku. Ali kaem ti, ta njegova vrsta,
mala stranjica pod svilenim gaicama jednostavno je zanosna. Ima ve nekoliko
tjedana to sam bacila oko'na njega.
- Grozna si, Caroline.
Sjela je prekrienih nogu na krevet.
- Doista, doista uzbuuje kad ih gleda nakon igre, uznojene, krvave, blatne i
smradne do neba.
- Zaboga, eno, to si starija, to je s tobom gore.
- ujem ih kako apu, Rogere. Kau da jo uvijek dobro izgledam. Doista. Roger na to uzvrati pomilova vi joj nogu odozdo prema gore i napola poljubi,
napola zagrize njezinu stranjicu. Caroline je uspjela, iskra izmeu njih je planula.
Kad se ponovno odijevao zakopavajui svoju krutu koulju, griskala je
usnicu razmiljajui kako da pone.
- Dragi - poela je.
Roger je shvatio znak i radoznalo sjeo uz nju.
- Tie se Jeremyja - rekla je.
- to je s naim udovinim djetetom?
- Freddie i deko bit e potpuno smlavljeni ako on ne sudjeluje u turneji.
Jeremy ve dvije godine sanja o tome.

Rogerovo bezbrino raspoloenje vidljivo se promijeni.

- Ne budi cjepidlaka, Rogere - molila je. Potom uvidje da ga to uope nije
dirnulo i izgubi smionost. Zurio je samo u nju, onim podlim hubbleovskim
pogledom. - K vragu, reci neto!
- Dosta mi je te zavjere - ree on i podie dlan do oiju - dovde mi je dola.
Imamo, hvala Bogu, jo jednog sina koji je odluio odbiti taj vid prosvjeivanja.
Caroline uzvrati.
- A ja sam sretna, ne, presretna, to Jeremy Hubble nee postati nikakav
rukovodei inovnik, nego veliki, dlakavi, smrdljivi igra ragbija.
Roger prezrivo zaguna i prie k zrcalu da zavri s odijevanjem.
- Bilo je dosta teko pomiriti se s injenicom da on, zahvaljujui svojoj
majci, polazi taj uasni koled u Dublinu, umjesto neku potenu kolu. Gotovo je
tragino to ste se vas dvoje, ti i on, zavjerili da zanemarite njegovo uenje tako da
je ak i njegovo primanje u Trinity postalo neko junako djelo. Kad napokon
pone tamo studirati, nemam nita protiv ako za tu provincijsku straaru bude igrao
ragbi, ali neka me vrag odnese ako misli kad odraste pola svojeg ivota provesti
krvarei za East Belfast Boilermakerse.
Caroline doeka tu provalu utke. Roger primijeti kako je gorko razoarana,
potapa je i ree potpuno ozbiljno.
- S Jeremyjem imamo problem. Neu ga usporeivati s Christopherom, ne,
to neu. Neu ti se obraati ni argumentom da se radujem ulasku obojice naih
sinova u tvrtku. U pitanju je Jeremyjev nain miljenja, njegov sanjarski stav,
njegov mentalitet ragbijakog igralita kao da je itav svijet jedna jedina zabava.
On e morati preuzeti velike odgovornosti, odgovornosti s kojima e morati izai
na kraj.
- On je drag, on je armantan i sam vrag je u njemu -ree ona. -A ja
poznajem ovjeka koji svojem ocu do danas zamjera to mu je natovario sve te
odgovornosti prije nego to je za to bio spreman.
Tu Roger spusti etku za kosu.
- To uope nije isto. Ja nisam Arthur, a Jeremy nije Roger. Moj otac je to
uinio da bi se mogao predati svojim uicima. To, vjerujem, o meni ne moe rei.
- Nisam namjeravala spomenuti nita neugodna, ali deku je devetnaest i
ima pred sobom cijeli ivot da slui Bogu, domovini, Ulsteru i koncernu. Popusti
uzde. Ako ga sad zatvorimo, moda emo kasnije morati raunati sa smetenim ili
neprijateljskim sinom. Nekoliko prokletih godina ne znae nita. Roger podigne
ruke.
- Da, milostiva, potpuno se slaem. Molim, primite moju narudbu za deset,
ne, neka bude tucet ekspres lokomotiva Red Hand. Jo nikad nisam susreo
prodavaa tvojeg formata.
- Rogere, reci mu da moe sudjelovati u turneji.
- Ne, ti mu to reci. To je tvoj dar, tvoj i Freddijev. Freddie e morati preuzeti
svu odgovornost za njega.
Pobjedniko zvono zvualo je uplje. Caroline isprui noge i ustane.
- Sjea li se stanovitog Conora Larkina?

- Da, vrlo dobro.

- On sad igra u klubu.
- Znam.
- Jeremy ga oboava. Larkin je dobar, razborit ovjek. Dvanaest tjedana u
njegovom okrilju moda je najbolje to deku moe poeljeti. Postoji cijelo
morestvari koje Larkin moe otkriti Jeremyju.
- eli li time rei da je taj Larkin prikladniji da 'se brine o naem sinu od
njegova vlastita djeda?
- elim rei kad postoji takav problem, utjecaj izvana moe najbolje
djelovati. Jeremy e u ovom trenutku svojeg ivota biti prijemljiv za nekog velikog
brata.
Tako dakle, u tome se sastoji cijela urota, pomisli Roger. Preao je u
pokrajnji salon; Carolina ga prepusti njegovim mislima.
Kad je Roger na Freddiejevom pisaem stolu ugledao nacrte za vrata, poklon
belfastskoj vjenici, prepao se Larkinova povratka. Taj ovjek i Kevin O'Garvey
bili su prisni prijatelji. O'Garvey je preutio njihovu pogodbu, da bi Larkinova
kovanica bila ponovno sagraena.
Roger je bio od poara tvornice koulja uznemiren. to je ma i najmanje
podsjealo na to, budilo je njegovu podozrivost. Vie od godinu dana neki su
novinari njukali naokolo pokuavajui diskreditirati izvjetaj komisije. lanci o
radnim uvjetima u toj zgradi bili su muni. Na sreu, Frank Carney nije porekao
svoju tvrdnju da je uo priznanje palikue. Zato ih je Carney estito ucijenio.
Roger je saopio Freddieju svoje bojazni zbog Larkinova povratka i tek tad
saznao da su se Jeremy i Caroline za njega zaloili. Larkina su dva mjeseca pratili
Swanovi ljudi. Nisu otkrili nita sumnjiva. Knjige, koncerti, obilasci gostionica i
zatim jedna ena, sestra kapetana momadi. Larkin je bio ist.
Dakle dobro, i to sada? Roger je znao da bi mu Carolina mogla uzvratiti
ako se njezinom zahtjevu energino suprotstavi. U prvom bi redu Caroline drala
da je ljubomoran, to u njihovom braku jo nije bio sluaj. S druge strane bi napad
na Larkina moda mogao njegovim mislima o poaru i O'Garveyju dati nove
hrane. Bilo je mnogo bolje popustiti i prema van pokazivati da ne gaji nikakvu
mrnju prema Larkinu.
A to je s ostalim?
Kako je esto u ivotu poelio da se zblii s tom slabom huljom od oca? Zar
to nije bio pravi razlog da se bacio u samostalno osvajanje zapadnog Ulstera? A
Caroline? Caroline koja mu je otvorila vrata svih onih divnih prostora u ivotu koje
inae nikad ne bi upoznao. Caroline, njegov najbolji prijatelj, veliki brat, njegova
ljubavnica i uz to njegova ena. Caroline je vodila otru bitku protiv engleskog
sistema koji je odbijao roditeljsku odgovornost aljui sinove u hladno, bezlino
izgnanstvo - u internate, u vojsku, u dravnu slubu. To je njemu nanio njegov
vlastiti otac. Christopher je to htio iz vlastita poriva. Dakle, to je bilo u redu. No
Jeremy se bunio.
Roger zastane na vratima.
- Ti to jako eli, zar ne? - upita.

- asna rije, mislim da je to najbolje.

- Je li Larkin pristao da se brine o Jeremyju?
- Ne.
- Moda bi bilo bolje da ti s njime porazgovara, ne ja -ree Roger.
- Da, moda - potvrdi ona.
Plovidba, koja je te noi bila neobino mirna, pruila je priliku da se odigra
drugarstvo. Koati, grubi igrai sjedili su najpristojnije to su mogli za
zajednikim sveanim stolom u svojim najboljim odijelima. Nedavno najmljena
gospoda igrai i aristokracija trudili su se svojski da se ponaaju kao obini ljudi. U
ovom preokretu utvrenog drutvenog poretka gotovo svi su se osjeali nelagodno.
Bilo je nekoliko panje vrijednih iznimaka, koje je Roger Hubble te veeri
paljivo promatrao. Njegov tast se osjeao kao kod kue. Ve je esto sjedio za
stolom tih razbijaa lubanja. Caroline, njegova ena, koja je esto blagovala s
umjetnicima ispiuturama, nikad nije gubila prisutnost duha. Njegov sin Jeremy
uivao je u prijateljstvu tih grubih, snanih mukaraca... a Conor Larkin kao da nije
pripadao ni jednoj klasi. Taj bi svugdje bio kod kue, pomisli Roger. Obitelj je
pobijedila u igri za premo.
Lordu Rogeru bilo je tako nelagodno kao da su ga uhvatili u grijehu, a
jednako su se osjeali i igrai.
Kad je proradio bar, ukoenost prisilnog zajednitva se ublaila. Roger se
brzo povue u svoju kabinu. Sir Frederick i njegova gospoda igrai ubrzo su se s
Derekom Crawfordom i Robinom MacLeodom udubili u duboku strateku
raspravu. Jeremy se muvao izmeu igraa koji su pili. Voa navijaa, Duffy
O'Hurley, poveo je pjesmu, dok je njegov loa, Calhoun Hanly, spavao za jednim
stolom u kutu. Doxie O'Brien svirao je klavir koliko su mu slomljene koice
doputale, a pjesme - ni oranjske, ni republikanske - slijedile su neutralno jedna za
drugc/rn objavljujui nesektako bratstvo.
More je bilo osobito mirno. Caroline se udobno smjestila na lealjci, pokrila
je koljena dugakom haljinom i u blagoj, kasnoj noi sluala donekle skladno
pjevanje.
Conor izae na palubu, osvrne se, spazi je i sjedne na rub stolca uz nju.
- Kako se dri reetka u Long Hallu?
- Ta e izdrati nekoliko stoljea, ako ne bude ustanaka - ree ona. - Dugo
ste izbivali. Gdje ste bili i zato ste - otili?
- Jednostavno romantino putovanje oko svijeta. Nisam otkrio mnogo
vrijednog, osim da dobra stara Irska zapravo nije tako loe tlo.
- Sretna Irska - ree ona. - Postoji li i neka jednako sretna dama?
Conor se osmijehne.
- Ne znam koliko je ona sretna.
- To me raduje zbog vas.
- Dosta dugo mi je trebalo. - Promijenio je temu. - Vi ste u tako sjajnoj
kondiciji da biste mogli igrati na mjestu naeg brania. Rekli ste da elite sa mnom
razgovarati. Zbog Jeremyja, zar ne?
Caroline kimne.

- To sam i mislio.
Mjeseina je oboje primamila do ograde.
- Sva ta posebna panja kad sam htio ui u klub, i tad sam ak dobio vlastitu
kovanicu u tvornici i narudbu ...
- Samo zasluena gesta prema starom prijatelju - ree ona. - A mogu dodati
da biste sve to postigli i bez moje pomoi.
- Jeremy je svakog dana na treningu - ree Conor. -Nas smo se dvojica
oduvijek dobro slagali. Mislim da u osnovi znam do ega vam je stalo.
- On se jo mora temeljito istutnjiti, kao svojedobno ja, a i moj otac. Tek mu
je devetnaest i uope nam se ne uri da ga strpamo u strogi red.
- Da, a vi ste dobra majka kad to uviate. Ako ovjek ima sree, zaljubi se,
to je neto. U protivnom je jedino uistinu lijepo bilo djetinjstvo. Na tome se zatim
napajamo cijelog ivota. Ljubav daje ivotu eerni preljev. No ako je ne naemo...
moramo postizati za uspomenama iz djetinjstva, dok je ne naemo. U Jeremyjevu
sluaju je iduih nekoliko godina vrlo bitno za njegov duevni rast.
- Deko vam se divi, to znate.
- Ah, momii uvijek stvaraju junake iz velikih klipana, dok ih jednog dana
ne nau pijane u jarku.
- Hoete li ga uzeti pod svoje okrilje?
- Smijem li s vama razgovarati otvoreno?
- Naravno.
- Mi ne bludniimo i ne loemo do est ujutro, ali deko e momadi
smetati. Mene to previe ne brine, prilino sam sam i mogu u tome paziti na njega,
ali mi nismo ba iz istog susjedstva. Bio bih dosta udan svat kad bih jednog
viscounta vukao irskim etvrtima nekih prilino runih gradova.
- Zar ne mislite da bi to bilo dobro za njega kad e jednom postati grof od
Foyle?
- Vi ste doista vrlo pametna ena. No mogue je da Jeremy pobere nekoliko
republikanskih buha.
- To bih stavila na kocku, ako bi deko mogao pobrati i poneto drugo od
Conora Larkina.
- Nasmijao se.
- Tko na kome primjenjuje irsko laskanje?
- Dakle, uzet ete ga pod svoje okrilje?
- Trebalo bi vam bar jednom dobro ispraiti tur - ree on. - Uvijek postiete
sve to zaelite.
- Ne uvijek, gospodine Larkine - odgovori ona i zagleda mu se u oi.
Conor se zbuni. Primorao se da nita ne uzvrati i vrsto zgrabi ogradu da joj
se ne bi primaknuo. Caroline ne uzmakne; nije pokuala svoje rijei opozvati, a ni
otii.
- Kako ujem, proveli ste nekoliko godina na moru. Jeste li ikad mislili na
mene? - upitala je.
- Kad je ovjek sam tamo vani, no na no, prije ili kasnije misli o svemu.
- To nije odgovor na moje pitanje.

- Da, mislio sam na vas.

- A to ste mislili? Conor se tiho nasmije.
- Nema smisla da vam to kaem. Nitko ne bi mogao ostvariti te misli.
- Dakle, sama injenica da ste obilazili palubu ne daje vam iskljuivo pravo
da sanjarite. I ja sam mislila na vas.
- Ah...
- Ah, takoer bi bilo besmisleno da vam o tome priam. ak ni Conor
Larkin ne bi mogao ostvariti moje matanje.
- ini mi se - zamucao je - da je vrijeme da se neto popije prije spavanja.
- Trenutak, Conore - rekla je vrsto. - Pustite da vam jo kaem da ste jedan
od najsimpatinijih ljudi koje sam susrela. To nee dovesti ni do ega, ali ne
osjeam da bi bilo pogreno dijeliti Jeremyjeve osjeaje za vas. Laku no, Conore.
- Lady Caroline.
- Da? - rekla je i okrenula se.
- Pazit u dobro na deka.
- To znam. - Otila je.
Neko je vrijeme promatrao more i pri tom se sam sebi sve vie gadio.
Majstorski je iskoristio svoje prijateljstvo s njom i Jeremyjem. Naveo je deka da
mu pomogne da sudjeluje u turneji i da mu postane drug. Prije toga je oboje
upotrijebio da dobije posao u brodogradilitu, da bude primljen u momad i da
stekne u poslu poloaj koji mu je omoguio slobodno kretanje. A sad je, kao
nenadmaiv zaklon, dobio jednog britanskog aristokrata za tienika. To je moralo
zatititi njegovu djelatnost od svake sumnje. Simpatija prema neprijatelju nije
postojala u Sweeneyjevu rjeniku. Sweeneyja bi uasnulo da zna to on osjea za
te ljude.
Conora je neto vuklo dalje do Red Hand Expressa, koji se ljuljao u ritmu
broda. Priao je tenderu i poloio ruku na njega.
- Hej, tamo!
Conor se zateeno okrene. Duffy O'Hurley, koji je uvijek malo hramao kad
je bio pripit, doklimata do njega. -to to radi, Conore?!
- etam da u ovom uzbuenju razbistrim glavu.
- Da, tako je. Tvoja prva turneja. Ah - zastenjao je - ta pogledaj samo tu
ljepoticu. Red Hand, najbolja. Oprosti na tom izljevu sentimentalnosti, Conore,
ali uvijek siem dolje da svojoj lokomotivi poelim laku no.
O'Hurley je obiavao sugovornika svom snagom lupnuti po leima. Conor je
ve dva puta vidio kako je Calhounu Hanlyju nakon takva znaka prijateljstva
izletjelo iz usta lano zubalo. Primio je O'Hurleyjevu simpatiju samo s lakim
trzajem. Kakav e biti odgovor kad bude postavljeno pitanje, pitao se Conor.
Koliko je jo dana do Bradforda i do sastanka s Brendanom Seanom Barrettom?
ESNAESTO POGLAVLJE
Od brae Larkin doao je samo Dary iz sjemenita Maynooth. Conor je bio u
Engleskoj, a Liam, naravno, predaleko.

Brigid je gotovo cijelu vjenost prostajala ispred kue. Dugo je ekanje

zavrilo. Majin je grob bio zasut zemljom, posljednja molitva izgovorena. Sad je
kua bila njezina, a i zemlja. Polagano je prila vratima i neodluno ih otvorila kao
da ulazi prvi put. Sve je bilo kao i prije, a ipak posve drukije. Oima je preletjela
sobom. Mjesto kraj ognjita sad e biti njezino, a veliki lonci bit e osvjetlani kao
nikad prije. Lanci i klupe, zaklad i stupa za maslac i svijenjaci... sve to je vidjela
pripadalo je njoj. Sutra e proetati oranicama i zbrojiti to posjeduje.
Hodala je iz sobe u sobu, pogladila svako svoje vlasnitvo, potapala perine,
obrisala neto nakupljene praine I zamislila kako e sve drati istim tako da ni
jedna kua nee biti ravna njezinoj.
Ula je u spavau sobu i stala uz podnoje kreveta u kojem je roena ona i
njezina braa. Tomasova i Finolina postelja. Polagano je prila sa strane kao to je
radila kad ih je njegovala, potom se ispruila na leaju, zakopala glavu u mekane
jastuke i sklopila oi koje se ispunie suzama.
Kasnije se vratila u dnevnu sobu, podjarila vatru kako to ini samo
kuedomaica, i poloila novi treset na nju. Tada je skuhala svoj prvi ruak i
prostrla stol za sebe i Rintyja Doylea. Najprije je sjela na Finolin stolac, zatim se
predomislila i poloila svoj tanjur na mjesto gdje je sjedio Tomas kao glava
obitelji.
- Rinty! - viknula je prijeko u staju, a potom gurnula glavu unutra. - Rinty,
gdje si? - Nije mu bilo traga. Bijesna, prebaci rubac preko ramena te se vrsta
koraka uputi stazom do raskra i energino ue u McCluskeyjevu krmu.
Svi mukarci uz tezgu skinue kape iz potovanja i sjeanja na njezinu umrlu
mater. Stari McCluskey, napola slijep od starosti a i slaba sluha, zatrepta oima.
Sitan, smeuran Rinty sjedio je sam u najdaljem kutu i uivao u ai derijevskog
piva.
- A, tu si! - rekla je otro. - A tko ti je zapravo dopustio da se naljoska?
- Naljoskam? eno, trijezan sam kao otac Cluny. Pijem aicu u sjeanje na
tvoju pokojnu majku, neka se Marija smiluje njezinoj dui.
- Bog joj dao vjeni mir - ree Billy O'Kane kraj tezge.
- Bog blagoslovio sve prisutne - doda Rinty i podie au.
- Smjesta da si krenuo kui, inae veeras nee biti aja.
Rinty ponieno pogleda mukarce za tezgom. Svi uvukoe vratove. On
mljasne, u elji da iskapi posljednji gutljaj, no zatim se preda i odvue iza Brigid
na cestu.
- Ta je, bogami, zubata - primijeti McCluskey.
- Od ove ne bih htio ni polovicu.
- Zaboga, ovjek bi pomislio da su oenjeni.
Kad su se vratili kui, Brigid zalupi vrata i bijesno uspravi lea da bi ovjek
ve od sama pogleda na nju izgubio hrabrost.
- Nemam nita protiv toga da ovjek od vremena do vremena popije koju
au, ali ja se neu muiti nad tom vatrom a da tebe nema ni na objedu. Odsada me
mora pitati kad hoe k McCluskeyju ili u toionicu. Je li to jasno?
- Da - zacvili on.

- Naprijed, poni s krunicom.

Rinty se poee po glavi i pokua prosvjedovati.
- Mogu li s tobom progovoriti razumnu rije?
- Govori!
- Htio bih rei, oboje smo ovdje sami, svatko je svoj gazda. Ako, na primjer,
prvi dio, ja, naveer u ai nalazim utjehu, zato ne bih popio kriglu, dok drugi dio,
ti, moli krunicu? Na taj e nain oba dijela zadovoljiti svoje nune potrebe.
- Neka ti Bog oprosti, Rinty Doyle.
- Ja sam mukarac i imam svoja prava.
- Bilo ti je doputeno da se udalji od Boga jer je moja jadna mati posljednje
godine bila previe bolesna da se prepire s jednim poganom u svoja vlastita etiri
zida.
- Ja imam svoja prava, razumije, imam svoja prava.
- Dokle god ivi pod ovim krovom, molit e krunicu i odlaziti na misu.
Htjela sam ti dopustiti da preseli na sjenik ali ostat e u tali dok naem
gospodinu Isusu Kristu ne da to mu pripada. A sad na koljena, Rinty Doyle!
Rinty pogleda prema nebu, ali odande ne doe nikakva pomo. Zamahnuo je
rukama i mrmljajui spustio se uz Brigid na koljena.
Oboje je ivjelo ivotom kao da Brigid upravlja velikim imanjem. Molitvi
nije bilo - kraja. Ni jedna kua u Gornjem selu nije se tako temeljito istila,
dotjerivala i redila. Svaka mrlja bila je uljez kojeg je trebalo prognati, svaki tanjur
osjajen, svaka tkanica tono na odreenom mjestu. Prljave izme, duhanski pepeo i
drugi mukaraki otpaci i njihovi uzronici smjesta su se kanjavali.
alosno je pri tom bilo to Brigid nije sebe tako dobro njegovala kao svoj
dom i polja. Udebljala se, pa i ono malo mladenake draesti to je imala nestade
kad je stupila na prag tridesete. U Ballyutogueu lijepa vanjtina nije nikad bila tako
vana kao zemlja, a gospodarstvo Larkinovih bilo je jo uvijek najbolje. Stoga se i
tridesetogodinji neoenjeni momci i stariji od njih poee muvati oko nje, no bila
je to doista tuna hrpa, i Brigid samo to ih nije tjerala vilama. Bratstvo ispiutura
ubrzo ju je zaobilazilo u velikom luku.
Iduih mjeseci Brigid izazove svaije divljenje, tako je spretno umjela voditi
svoje poslove. Nakon to je jadnog Rintyja od pustog rada gotovo stjerala u grob,
unajmila je jo jednog dalekog bratia za nadniara. Organizirala je kunu
proizvodnju rublja te prodaju po boljoj cijeni nego u radu na komad, a i inae je
potvrdila da posjeduje neto od bistrine i sposobnosti Larkinovih.
Liam i Conor poslali su novac za Finolin nadgrobni kamen. Mlai sin, koji
je u Novom Zelandu stekao veliko bogatstvo, poslao je ak novaca da se krov kue
prekrije crijepom. Liam je takoer bio prvi sin iz Ballyutoguea koji je poklonio
crkvi prozor od obojena stakla.
Nakon to je izmoljena posljednja molitva dana, pregledala bi Brigid, prije
lijeganja, svoje carstvo i sluajne neobavljene poslove. Potom je svake veeri
obiavala izvui ladicu komode i odatle izvaditi izblijedjelo pismo koje je tako
davno stiglo od Conora. Bilo je to pismo s vijeu da se Myles McCracken nee

vratiti u Ballyutogue. Samo je nekoliko rijei umjela proitati sama, ali je znala
pismo napamet i bilo je od presavijanja i rasklapanja ve otrcano.
Uslijed raznih okolnosti Myles e se u Derryju oeniti.
- to su razne okolnosti? - pitala je oca Clunyja kad joj je prvi put proitao
pismo.
Sveenik ree da ne zna, ali da je to ionako svejedno, Myles je sad oenjen, i
ona ga ne smije ponovno vidjeti.
Srce joj je eznulo za Mylesom kad je saznala za poar, te je nakon nekog
vremena opet dola popu i molila ga da pie Conoru. Moda bi mogla, kad proe
godina dana, posjetiti Mylesa. Ali Conor vie nije bio u Derryju, nitko nije znao
kamo je otiao. Otac Cluny posluno otputova u njezino ime u Derry. Vratio se s
tunom vijeu da su Mylesa odveli u ludnicu.
Taj je ritual Brigid obavljala tako redovito kao to je molila krunicu. Opet je
prila ladici, ugasila svjetiljku i legla u krevet za kojim je cijeli ivot eznula.
- Bio si glup, Mylese. Da si priekao jo osam godina, leao bi sada pokraj
mene.
Njezine se oi brzo sklopie, tako je bila umorna od rada na gospodarstvu i
mnogobrojnih molitva.
Uslijed raznih okolnosti Myles e se u Derryju oeniti ...
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Turneja!
Ni kraljevski posjet ne bi mogao izazvati veu napetost i sveaniji ugoaj od
ragbijake groznice. East Belfast Boilermakersi pripadali su malobrojnim
istaknutim momadima koje su dolazile u crnu industrijsku zonu Lancashirea i
Yorkshirea. Momad je uivala mistian glas da je sastavljena od divljih irskih
napadaa.
DOBRO DOLI BOILERMAKERSI objavljivao je razapeti transparent kod
vijenice. Dostojanstvenici i limene glazbe izlazili su na doek. Kladioniari su
prihvaali oklade, mjesne novine pohlepno se bacale na novosti. Uvijek je bilo
lanaka na naslovnoj stranici i obino nagovjetaja nepostojeih kladionikih afera
ili glasina o seksualnoj orgiji u zoru. Krme su irom otvarale vrata, a dame za
razonodu zauzimale istaknute poloaje.
Sir Frederick je neprestano drao velike govore u kojima se hvalio da
njegova najnovija Red Hand lokomotiva s Duffyjem O'Hurleyjem u vozakoj
kabini moe postii brzinu veu od sto i deset milja na sat. On, Duffy i Calhoun
Hanly bili su oduevljeni redovima kolske djece koja su ekala da mogu
razgledati basnoslovne privatne vagone; govorio je na gradskim skupovima i u
privatnim klubovima o industrijskoj moi Ulstera, rag-biju, svojim prilozima u
dobrovoljne svrhe i unionistikoj politici. Prireivao je rastrona primanja sa
ampanjcem i kavijarom za muterije i budue kupce u drugom desetljeu
ispunjenja svaijeg sna iz djetinjstva.

U danima i tjednima koji su uslijedili Conor je esto poelio da je Mick

McGrath mogao sudjelovati u turneji, jer tada ne bi cijelog ivota za njom eznuo.
Velika turneja bila je velika iluzija.
Osim veih gradova, Bradforda, Leedsa, Hulla i pojasa liverpulskih
predgraa, u zgusnutom tekstilnom pojasu, ostali su imali pedeset do sto tisua
stanovnika - rune gomile kua s jednolinim mirisima i bojama, pune pr-ljavtine,
koje su sve rigale isti tetni otpad kao i Belfast. Golemi govei odresci iz mate
Micka McGratha bili su ilavi, presoljeni i prepeeni, a elegantni apartmani kripave, mrane, adjave sobe u drugorazrednim kolodvorskim hotelima. Dosada i
enja za kuom bile su stalne pratilje bolova poslije utakmica. Utakmica!
Istrali bi u svojim zeleno-naranasto-bijelim dresovima s alsterskom
zastavom na leima, a alsterskom crvenom rukom na prsima. Tribina bi se tresla
do klicanja. Na igralitima Batleyja, Halifaxa, Swintona i u ostalim gradovima
zelene su povrine bile rijetke, na njima su stajale trule drvene tribine, sa deset do
trideset tisua oduevljenih, gadno pripitih ragbijakih fanatika u napola
besteinskom stanju. Kladioniari su izvikivali anse u klaenju, a mali djeaci
izvana dovikivali:
- Hej, mister, dignite me preko plota, molim, mister, dignite me preko
ograde!
GOD SAVE THE KING.
Sakaenje je poinjalo na igralitu i na tribini.
U profesionalnom susretu nije bilo sitniavosti. Nejasna slika igraa u trku,
sudar tjelesa, zbrka udova, jedan ostaje leati, ne mie se, zatim se gri, polagano,
polagano dolazi k svijesti, ponovno se gri kad osjeti ig boli, lopta jedri visoko
zrakom i pada u gomilu igraa, dva se ljudska zida s praskom sudaraju, pomagau
u trku zaokreu u gruboj navali vratom tako da mu je zamalo odsijecaju, ali on
teturajui ustaje, otklima opet u guvu, laktovi i ake rade u borbi prsa u prsa,
jedan trka se probija, otresa i vue svoje napadae, koji osujeeni isteu lica.
Muka Dereka Crawforda uvijek je podjednaka, osim kad mu u crijevima
ludo zavija. Doxie O'Brien tri neumorno amo-tamo uz crte, dovikuje se s
igraima, proklinje suce, uzvraa poruge publici.
U svlaionicama ispod tribina, gdje je praina visoki strop obojila bolesnim
sivilom, radi se inventura. Raspucale drvene klupe savijaju se i njiu pod teinom,
prodoran vonj znoja jedne generacije zauvijek je proeo sve. Iz tueva prti hladna
voda, a na podu rastu hrpe malih promoenih runika. Doxie O'Brien muva se
meu igraima, broji izbijene zube, otvorene rane koje treba saiti, iaenja,
razbijene nosove, naprsla rebra, kvrgava koljena, zastraujue plave masnice.
- Dobra igra, momci - kae sir Frederick, koji upada u prostoriju nalik na
mrtvanicu.
Jedna ili dvije gvineje po ovjeku, k tome jo dvanaest ilinga za svakog udjel u sir Frederickovoj okladi. Vraki dobar vlasnik kluba. Takav je samo jedan.
A zatim drugarstvo poslije utakmice! Nakon to su uloili sve snage da jedni
druge pretvore u bogalje, protivnici si padaju u dugoj nonoj pijanci u zagrljaj. Pije
se da se zaborave bolovi. A tek enske! Otklimatati kooperno s jednom maznom

lutkom prije nego to nastupi mrtvaka ukoenost i onemogui zakljunu

predstavu dana.
S kovaem Conorom Larkinom, koji se uio zanatu u napadakoj liniji, i
obojicom gospodom igraa, koji su pokazali svoj kalibar nacionalne momadi,
uspjeli su East Belfast Boilermakersi u Lancashireu djelomino povratiti svoj
dobar glas; tijekom dva tjedna ostali su pobjednici u susretu s Leighom,
Oldhamom, Salfordom i Runcornom. Sad je predstojala utakmica protiv Wigana,
koja je bila osobito vana.
Wigan, premda jedan od najmanjih gradova u Sjevernoj ragbijakoj ligi,
imao je izvanrednu, borbenu momad. Sad kad su se crveno-bijeli sudarili sa
zeleno-naran-asto-bijelim, ostala je jedna od najnemilosrdnijih igra od postanka
ovjeka, neodluna gotovo osamdeset minuta.
U posljednjim trenucima pretegnula je izdrljivost. Kako su igrai Wigana
svakodnevno odlazili na posao, moglo bi se pretpostaviti da su Boilermakersi u
boljoj kondiciji. No dugi treninzi i naporan program susreta bili su jo optereeni
dugim nonim sjedeljkama s nemoguim koliinama piva. Njihova navalna snaga
bila je slomljena. Jedini je kova imao dovoljno snage da svojim glasovitim
snanim prodorom postigne zgoditak.
Ulsterska zastava vijorila se visoko nad Lancashireom. Yorkshire je zadrao
dah i drhtao.
Argyle Dixon, divlji vepar od ovjeka, na mjestu si-draa dijelio je
policijski posao s kovaem, oduzimajui protivnicima svaku elju za
razbojnitvom. Nepotrebna grubost prema jednom Boilermakersu bila je smjesta
uzvraena. U ligi je postalo poznato da Argyle Dixon ima pomagaa kojeg se treba
priuvati. Do dolaska u Huli momad je imala jednaki broj pobjeda kao i gubitaka;
predstojalo je jo est utakmica. Derek Crawford je bio izbavljen, a sir Frederick
oduevljen.
Nakon nekoliko utakmica obitelj Hubble se rasula. Lord Roger je izvrio
svoju dunost prema obitelji i otputovao. Caroline se uskoro povratila drutvenom
ivotu u Londonu. Dok je Roger volio ostajati u Londonu, Caroline je neprestano
putovala vlakom na sjever da uhvati subotnju utakmicu.
U to se vrijeme Jeremy strahovito trsio da hoda Larkinovim stopama. Conor
je sa svojim tienikom postupao kao s mladim sokolom - nije doputao nikakvo
ozbiljnije naputanje gnijezda. Sam je dijelio sobu s Robinom Mac-Leodom, ali je
Jeremyja drao na oku. Mladi je smio poneto popiti, ali ga se strogo uvalo od
runih strana nonih skitnji. To je Jeremyju prualo priliku da ue u gostionicu i
prostaci s momcima, ali ga je paljivo titilo od neprilika. Razgovori o enama,
pie i ragbi pruali'su mu privid grube muevnosti, u emu je uivao.
Conor je majstorski umio mladiu pribliiti svoju ljubav za napisanu rije i
svijet misli. Jeremy je toliko oboavao Conora da je zakljuio kako knjige, ako ih
Conor voli, jednostavno moraju biti dobre. Obojica su imala mnogo vremena za
duge razgovore uz au piva i obilazak kazalita i koncerata. Deko je bio oaran
Cono-rovim opisom ljepota i radosti Dublina, to mu je dalo poticaja za
predstojee studije u Trinity koledu. Lady Caroline se udila malim, ali

znaajnim, promjenama u svojem sinu. Bilo je to ljeto Jeremyja Hubblea u

planinskoj kolibi.
Huddersfield izgubi protiv munjevitih Boilermakersa, a isto i Brighouse,
nekadanja Derekova momad, a ta je pobjeda uvijek bila zadovoljstvo.
Iznenada je osvanulo studeno, vlano jutro, premda je bilo tek kasno ljeto.
Jedno od onakvih jutra kad ovjek moe vidjeti vlastiti dah. Privatni vlak klizio je
preko smee, prljave rijeke Ayre i uao u kolodvor Leedsa bez fanfara, jer je bilo
jo vrlo rano. Igrai izaoe jedan za drugim, pognutih ramena, sneni, i krenue
kratkim putem preko trga do hotela.
Conorove oi ovlaie se od otre magle. Bio je gotovo ukoen, ali ne od
studeni. Ve se deset tjedana trsio da ne misli na Bradford. Svaki put kad ga se
sjetio, brojio je tjedne, jo osam, sedam, etiri, a etiri su napokon bila mjesec
dana. Sad su preostala samo jo dva tjedna.
Idua stanica bio je Bradford.
Brendan Sean Barrett bit e u Bradfordu. Barrett e mu saopiti to je
poduzeto oko Duffyja O'Hurleyja. U bezbrojnim gostionicama alio se sa
strojovoom i pri tom se uvijek iznova pitao. Koliko se puta popeo u vlak zurei u
tender?
Zbilo se neto neobino. Oduevljenje planom za prijevoz oruja sve je vie
slabilo. Sam sebi nije htio priznati, ali dotjerao je dotle da je potajno elio da od
plana odustanu. Moda je Hurley odbio kad su mu pristupili? Moda e, kad on
doe u Bradford, Barrett biti u bijegu, tako da s njim nee moi doi u dodir.
Moda e ga Barrett naprosto otpustiti. Tada bi sve bilo rijeeno.
Sve rijeeno? to je htio da bude rijeeno?
Sva ona ljeta za kojih je sanjario kako da se ukljui u borbu, sve one sanje o
rodoljubima i osloboenju i sve one nemirne noi na palubama brodova to se
ljuljahu na valovima nai e u Bradfordu ispunjenje. Trenutak kad Brendanu Seanu
Barrettu strese ruku bit e trenutak kojem je posvetio ivot, prvi impuls ustanka.
Zato za tim sad prestaje eznuti?
Leeds... zatim Bradford. Conorovim mislima nije vie gospodarila majka
Irska, nego Shelley MacLeod.
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Kiilo je.
Conor ue u hotelsku sobu, strese vodu s odjee, otvori vrata susjedne sobe i
baci pogled unutra.
- Gdje je Jeremy?
- S djedom - ree Robin dignuvi pogled sa svojeg novog romana Jamesa
Granta Ljubavnik Letty Hyde.
- Nije mi rekao da e izai.
- Ti tog deka uva kao da je duevno poremeen. Conor se spusti u
pojastuen, od starosti uleknut naslonja, prebaci nogu preko ruice i listajui poe
po knjizi traiti stranicu gdje je prestao itati.

- Morat e pripaziti na Alfieja Newtona - ree Robin. Govorio je o

Conorovom protivnikom igrau iz Leeds Loinersa. - Da, znam, znam.
- Prava muka, taj Alfie. Jedini igra u ligi s kojim Argyle ne moe sam na
kraj. Tog ne moe zaustaviti ni judom.
- Argyle mi je odrao predavanje o njemu, Doxie mi je odrao predavanje o
njemu, a isto i Derek. Svi mi ve tjedan dana trube o Alfieju Newtonu. -'Conor
nemirno skoi i pomno se pogleda u malom zrcalu iznad umivaonika. Prstom
prijee po brazgotini od nedavne ozljede na obrazu.
- Nju ne smije pokazati Alfieju Newtonu - ree Robin kao da je dobio znak.
Conor zaguna i baci pogled kroz prozor kao da je neko udo moglo
zaustaviti kiu. ak se i kia inila crnom. Prtala je poput ulja po kaldrmi koja se
stapala s mranim sjajem mokrih redova crijepom i kriljevcem pokrivenih
krovova. Sve se vani kretalo zgureno i jadno. Conor opet ijedne i uzme knjigu, no
ubrzo osjeti Robinov nemir i podigne pogled preko ruba knjige. Na Robinovom
licu ogledao se osjeaj krivnje, i Conor je slutio to njegov drug smjera.
- Trebam te da me veeras pokrije - propenta Robin.
- Svakako. Kod nje ili ovdje?
- Ovdje. Udana je.
- U koliko sati?
- Oko pola osam. - Robin odbaci svoju knjigu na stoli. - Smatra me
svinjom, zar ne?
- Ne - odgovori Conor.
Robin se ushodao uskom sobom amo-tamo kao u kavezu.
- Mora znati, ovjee, ja volim Lucy, i kod kue ne skitam, ali nakon deset
tjedana ovakvog sranja...
- Umukni. Nismo u ispovjedaonici.
- uj, moram ti objasniti. Ti u stanovitom smislu pripada obitelji, i ne bih
htio da o meni ima pogrene predodbe.
- Ne mora mi nita objanjavati - ree Conor.
- To me ubija.
- to.
- To to sam oenjen a tako se ponaam, dok ti eka samo na Shelley.
Vjeran si joj. Zbog toga se loe osjeam.
- Ne sekiraj se. Svatko ima drukije potrebe. Znam da voli svoju enu i
djeaka.
- Ti si u redu, Conore. Boe, kako sam bjesnio kad sam uo da u sobu
dijeliti s tobom, s katolikom, i jo k tom neenjom! Na turneji sam uvijek bio s
oenjenima, i ako tada jedan drugog pokriva, moe to objasniti tako da zvui
opravdano. Razumije to hou rei. No ba to mi se svia na tebi, ti si kako valja.
- Bez brige, Robine. Robin prie prozoru.
- Kakvo sranje od kie!
- Da.

- Momci postaju nervozni. Njuim to. Deset tjedana na turneji, i k tome ta

prokleta kia. Moe se okladiti da e jo prije kraja tjedna izbiti nekoliko tunjava.
Boe moj, alaj si ti miran!
- Moda - ree Conor. Ti niti ne sluti, Robine, pomislio je.
- Misli li mnogo na Shelley?
- Razmiljati o njoj nije neugodno.
- Da - ree Robin. - ini mi se da poslije Lucy i Matta najee mislim na
nju. Ti si srekovi. Shelley je uistinu neto, da, svakako. - Robin se isprui na
istroenom krevetu, poloi ruke pod glavu i zanese se u uspomene. -Nitko ne bi
pomislio da se jedno tako smijeno dijete moe razviti u lijepu enu. - Pripalio je
cigaretu i otpuhnuo kolut dima prema stropu.
- Zna li, i ja sam pobjegao i neko vrijeme plovio.
- Shelley mi je o tome priala.
- Ah, bilo je beznadno. Kad je tko u Belfastu siromaan, tad je doista gadna
sirotinja.
- Naravno, mi nemamo monopol na siromatvo - ree Conor. - No kad
odraste na selu, to moe malo ublaiti runou siromatva. To sam uoio kad sam
doao u Derry. Kod kue smo ipak uvijek imali susjede, a oni su jedni druge
pokoljenjima pomagali. Uvijek postoji neto to moe zasijati, a ako to zakae,
ima uvijek neto to moe loviti. U gradu te to opkoli potpuno drukije, osjea se
potpuno nemonim.
- Upravo tako - ree Robin. - Kaldrmu ne moe jesti.
Njegove su oi na grubom, dopadljivom licu bile izraajne, a svjetlost to je
dolazila izvana isticala je njegove snane crte.
- Ako ovjek nema zelenih njiva, mora ih izmisliti.
- I polja sa utim zvoniima...
- Svakako, Shelley ti je priala o tome. Ah, znala je tu pjesmicu pjevati
satima. Kad smo dovoljno odrasli, moda joj je bilo devet ili deset, odlazili smo u
pustolovine. Uli bi u tramvaj i provercali se pokraj konduktera, drei se kao da
su nai roditelji ve proli i platili za nas. Na krajnjoj stanici u Maloneu izmolili
bismo vonju na kolima do sela. Tamo je bilo zeleno, istinski zeleno. Kad bismo
ga ugledali, vritali smo od radosti. Nae omiljeno mjesto bio je Shawov most,
mali kameni prijelaz preko Lagana u najprostranijem i najzelenijem polju koje
moe zamisliti. To je bilo najmilije mjesto, moje i Shelleyno, i poetna slova
naih imena jo su ugrebena u ogradu mosta. - Sjeo je na krevet. - Zaboga, kakve
govorancije drim.
- Volim sluati prie o Shelley - ree Conor.
- Shelley i ja - ree Robin nasmijano - uvijek smo u donjem rublju skakali s
mosta u rijeku. Bilo je to opasno, ali tad jo vode nisu bile oneiene i rijeka je
bila ista, svjea i duboka. A onda bi obino stizao kakav lep. Za jedan peni jahao
bih magarca po obali uz rijeku i vukao amac, dok je Shelley drala kormilo tako
da je vozar mogao pola sata odspavati. Uvijek su imali nekog jela, i ako smo
dovoljno uporno zurili u njih, podijelili bi ga s nama.

Za dobra dana prikupili bismo etiri ili pet penija prije duga povratka kui.
im bismo stigli u Shankill, trali bismo trgovcu voem na kraju nae ulice i
pokazali mu novac; on bi nam dopustio da iz bave za otpatke odaberemo petnaest
ili dvadeset natueniln voaka. Pobrzali bismo do jedne zaklonjene daare i trpali
u sebe dok nas nije zabolio eludac. Smijeno, zar ne, najivlje se ipak sjeamo
jela?
Odjednom se Robinovo lice iskrivi.
- Jednog dana - ree - Shelley bi se bila utopila kad smo skoili s mosta da
nije bilo Boje volje i ja je spasio. Jo je vidim kako lei na obali, mokra joj kosa
preko lica, potpuno nepomina. Bila je strano ledena kad smo je uspjeli osvijestiti,
pa smo je morali otpremiti u bolnicu.
Ti zna Morgana. Dobar je koliko je krupan, ali kad je srdit, malo tko bi ga
se usudio taknuti i vilama. Kad ju je jedan lijenik donio kui, epao me Morgan
za iju i tako me izlemao da sam mislio da neu ostati iv. Je li ti Shelley priala
zato sam otiao na more?
- Da.
- A zato si ti otiao, Conore? -Conor ne odgovori.
- Gadan je taj Belfast - ree Robin. - Mi smo uvijek bili Shankillovci i luki
radnici. Morgan radi u Weedovim brodogradilitima i elianama otkad postoje, a
njegov je otac radio u manjim brodogradilitima. Kad je bilo posla, ivot je mogao
biti podnoljiv, osim za onih stranih nedjelja sa svim tim pobonim blebetanjem.
Kad nije bilo posla, oaj je uasavao. Strah na licima mukaraca i muka to se
praznih ruku vraaju svojim obiteljima smuivala im je pamet i okrenula ih protiv
susjeda. Nama naa zaposlenja tako nuno trebaju da nas time mogu ucijeniti kao
vrkom bodea pod grlom. U tome lei pola krivnje za netrpeljivost izmeu tvojih i
mojih ljudi.
Robin MacLeod se sjeao svoje matere kao ene kojoj se strogost religije
tako duboko ukopala u duu kao brazde na njezinu licu. Smijeh za nju nije
postojao, samo glasna molitva.
- Ah, lice joj je bilo poput zimske noi, a srce kakvo ide uz to. Kad nije
grdila, znailo je da jo nije svanulo. U tekim vremenima optuivala je Shelley i
mene za nae tekoe, koje je drala kaznom Bojom zbog njezine pokvarene
djece.
Beskrajni Morganov ponos nije doputao da Shelley ili ja radimo u nekoj od
tvornica. Nakon jednog vala sveopeg otputanja svae su postale tako estoke da
sam pobjegao na more, a Shelley u Englesku.
Moja je mati, na sreu, bila rano osloboena svojih zemaljskih patnji; molila
je i pjevala aleluja do posljednjeg daha. Kasnije se Morgan oenio dragom Neil,
tako bogobojaznom kakvu samo u Shankillu moe nai. Molio nas je da se
vratimo, jer, rekao je, ako nismo na okupu, nismo nita. ini mi se da mnogi u
Belfastu tako misle. Bolje je ivjeti u tim kuercima nego se rasuti svijetom i
izumrijeti.
Liam je otiao, ja sam otiao, Dary je otiao. Nae se sjeme rasulo. ... naa
loza slabi...

Vrata se naglo otvore i Jeremy Hubble oduevljeno ue.

Conor pogleda na sat. Bilo je neto poslije sedam.
- Navuci neto suho, idemo malo prigristi - ree deku.
- Veera je tek za sat - pripomene Jeremy.
- Veeras bih htio pojesti neto poteno. A poslije! U gradskom kazalitu na
programu nije nita manje nego Opsada Ladysmitha
- Sjajno! Ide li s nama, Robine?
- Moram s Doxiejem i Derekom pretresti planove za me protiv Leedsa.
Jeremy pogledom proee od Robina do Conora.
- Volio bih da sa mnom ne postupate uvijek kao s djearcem - ree.
Pobjeda nad Leeds Loinersima izborena je u slasti i blatu pred dvadeset est
tisua promoenih gledalaca. Igra je tek zapoela kad je strani Alfie Newton
(doista pravi nosorog u ljudskoj spodobi) iz slijepog kuta pojurio ravno na
Conorovu brazgotinu. U blizini je bio Argyle Dixon, koji pravodobno upozori
Conora. On se okrene, sagne glavu i elom doeka Alfieja tono meu oi; pri tom
mu razbije ve vie puta smrskan nos.
Alfie se u prijekidu igre pribrao, ali poslije vie nije bio onaj preanji.
Argyle i Conor pokrivali su ga naizmjenino kao flaster, ne dajui mu uope da
die. Jo prije poluvremena Alfie je po prvi put u deset godina izaao iz igre.
Nakon toga dobili su Boilermakersi svaki skup, a konaan rezultat glasio je 24 za
East Belfast i 3 za Leeds. Bio je to najblistaviji trenutak sezone.
Poslije igre Conor je dugo sjedio na klupi i pritiskao mokru krpu na nateeno
elo kojinu je udario Alfieja Newtona. Nije ga muila bol, nego spoznaja da je
vrijeme isteklo. Bradford i Brendan Sean Barrett ekali su na kraju puta.
Drugovi su ga jedan za drugim potapali po leima i otili iz svlaionice da
slave, sve dok nisu ostali samo Jeremy i Robin.
- Samo vi idite - ree Conor - ja u doi.
I oni odoe, a ono malo svjetla to je preostalo poprimilo je onu odvratnu
sivocrnu boju. Sjedio je dalje, glave podboene dlanovima, i zurio u prazno. Stari
uvar pobirao je runike, kleo zbog nereda i ribao pod jednako grbav i kripav
kakav je bio i on sam.
Conor odglavinja do pipe i opere se hladnom vodom. Starac se dalje tuio da
njegovu poslu nema kraja i kako sad opet mora oistiti jedan svinjac, a onda opazi
Conorovo elo.
- Oj, drukane - ree - gadno si nabio lubanju. Reci, nisi li ti kova?
- Da, ja sam kova - promrmlja Conor.
Conor je potom ipak doao na proslavu u Old India House i dopustio sebi da
ga neko vrijeme zasipaju laskanjem i piem. Gostionica se orila od pjesama,
lidskih pjesama, belfastskih pjesama, skliskih kabaretskih ansona, rudarskih
pjesama, sentimentalnih irskih balada.
Zatim su se, kao i uvijek, katolici izgubili k svojim ljudima, u male irske
etvrti, kakvih je bilo u srcu siromanih dijelova grada. Krme Chapel Towna i
Quarry Hilla ostale su otvorene za svoje junake.

Jeremy Hubble morao je natrag u hotel i cijelim je putem uzaludno

prosvjedovao. Conor je proslijedio u Tooleyjevu gostionicu da primi priznanje
svojih zemljaka. Doao je kova, to je dogaaj koji dugo nee zaboraviti, i sjeanje
na nj ublait e bijedu njihova ivota.
Duffy O'Hurley, Doxie O'Brien i Calhoun Hanly primali su estitke u
jednom uglu lokala. Duffy je bio neobino obuzdan te noi, nimalo buan kao
inae. Usred metea pogled mu se sastane s Conorovim. Duffy sasvim polagano
kimne i nazdravi mu aom.
DEVETNAESTO POGLAVLJE
BRADFORD
Robin je pipao u mraku, pronaao svjetiljku i pripalio je. Conor je stajao uz
vrata i zakapao svoj aket boje graka. Robin se osloni na lakat, zatrese glavom
da otjera san i pogleda na sat.
- Treba mi svjeeg zraka - ree Conor.
- Zaboga, ovjee, ta prolo je jedanaest. Sutra nas eka prokleto teka
utakmica.
- Znam. Neu dugo ostati.
Robin se potpuno razbudio. Zbaci pokrivae i sjedne na rub kreveta.
- Sluaj, Conore, to je to s tobom? Posljednja tri dana prava si skitnica.
- Lezi ti samo i spavaj dalje.
- Je li u dananjem Shelleynom pismu bilo togod neugodna?
- Nita - odsijee Conor.
- Blagi Boe!
- Oprosti... malo sam napet.
- Nemoj se prekasno vratiti. eka nas teka utakmica. Posljednji fijaker
stajao je ispred hotelskog ulaza. Koija i konj su spavali. Conor lagano prodrma
ovjeka. Konj frkne.
- Kamo, gospodine?
- Gore u Wapping.
- Neki odreeni lokal?
- Ne, vozite naprosto u neku gostionicu u donjem dijelu Boulton Roada.
Kad su krenuli, Robin ih je iz treeg kata pratio pogledom. Spustio je zastor
i stresao glavom. Ah, k vragu, to ga se to tie. inilo mu se nevjerojatnim da bi
Conor varao Shelley. Ti katolici su doista smijeni u svojoj navici da sami bazaju
naokolo. Robin se zavue natrag u krevet, ugasi svjetiljku i navue pokrivae.
Conor sie s fijakera kod katedrale gdje je Boulton Road skretala u
Cheapside i poe pjeice dalje u unutranjost irske etvrti. Doli su u gomilama u
Bradford bjeei ispred gladi, iz niega u nita, istaice, pralje, torbari,
preprodavai, rudari, prosjaci, grebenari, kopai kanala. Prljavtina je raala trule.
Zaudaralo je.
Prie mu jedan policajac.

- Oprostite, kako u nai Wild Boar Road?

- Jo pet blokova, onda desno.
- Hvala vam. - Conor ue u jo tiu ulicu, dok nije ostao sam s ulinim
svjetiljkama. Krerte jo malo dalje. Doao je do kratke ulice, udahnuo i oklijevao,
osvrnuvi se po deseti puta. Niz kua dalje neto se dogaalo, gorjelo je svjetlo i
neki su ljudi ulazili. Sabrao se, krenuo onamo i zastao nasuprot samog
Callaghanovog pogrebnog poduzea. Kroz zastrta staklena vrata ulazili su i izlazili
alobnici-ene s crnim rupcima i radnici s kaketima.
Conor prijee ulicu i ue.
Kleali su u molitvi oko posmrtnih ostataka Vincenta O'Cooneyja iz
grofovije Cork, neka se Bog smiluje njegovoj dui. Vincent O'Cooney, star trideset
i dvije godine, poginuo u rudniku ostavivi udovicu Mary i devetero djece.
Prostorija je bila ispunjena sjenama koje su bacale u svjetlu svijea
okamenjena lica vjernika. Jedan vremenom izmoden sveenik umorno je
izraavao svoju suut. Malo tko je plakao ili naricao, bili su preumorni.
- Jeste li pokojnikov prijatelj?
- Poznavao sam ga samo povrno - ree Conor. Pogledao je naokolo
nastojei razabrati tko bi mogao biti Callaghan, potom se spustio na koljena i
prikljuio molitvi. Oima je, dalje ispitujui, klizio licima. Kad je molitva zavrila,
otvorie se kao na znak stranja vrata i jedan ovjek izae. Crni kaput bio mu je
iznoen, a prugaste hlae otrcane u skladu s okolinom.
Sad gotovo svi izau u no, samo je udovica ostala bdjeti uz mrtvaca. Kad se
prostorija skoro ispraznila, Conor ustane, otare s ela znoj koji ga je oblio i prie
ukopniku.
- Gospodin Callaghan? - upita naposljetku. ovjek kimne.
- Vi ste ovdje stranac - ree on.
- Ja, ovaj, sam s pokojnikom neko vrijeme drugovao. Sve ovo me
prestrailo. Sluajno sam prolazio kroz Bradford i... ovaj... doznao sam u jednoj
krmi za to...
- elite li doi u stranju sobu i odmoriti se? Izgledate umorno - ree
Callaghan.
Conorove usnice su se osuile. Prvi put ga je obuzela slabost kao da e se
sruiti. Sve se poelo vrtjeti... Callaghan ga prihvati za lakat da ga odvede.
Conor ostade na mjestu. Okrenuo se i gotovo istrao iz prostorije.
DVADESETO POGLAVLJE
Mnogi Velani igrali su u momadima Sjevernog ragbijakog saveza, ali
nisu imali vlastite profesionalne momadi. Nakon odigranog prvenstva sir
Frederick je utanaio dvije prijateljske utakmice izmeu Boilermakersa i velkih
igraa, sabranih u momad od samih zvijezda. Susreti su objavljeni kao
utakmice Irske protiv Walesa, a odrani su u Swanseu i Cardiffu pred prepunim
tribinama poludjelih navijaa. Premda su Velani imali vie odlinih pojedinaca,

Boilermakersi su godinama igrali zajedno kao momad i oba teka susreta dobili
bez muke.
Sezona je zavrila trijumfalno. Sir Frederick je kovao planove za
profesionalne turneje po Australiji, Novom Zelandu i Francuskoj i dokazivao na
svoj uvjerljiv nain da bi se Wales trebao ukljuiti s vlastitim momadima u
Sjevernu ragbijaku ligu.
Nakon zavretka turneje i prije dopusta od tjedan dana priredio je sir
Frederick oprotajnu veer. Proslava se, uz sudjelovanje velkih igraa, odravala u otmjenom lokalu u mjestu poznatom pod imenom The Mumbles, na pola puta
izmeu Thistleboona i Oystermoutha u zaljevu Swansea. Conor je brzo napustio
zabavu jer je rano ujutro namjeravao vlakom otputovati u Liverpool da doeka
Shelleyn brod. Njegov tienik, lord Jeremy, ostao je pod paskom Robina
MacLeoda.
U pet ujutro zauje Conor udaranje na vratima i pijan od sna otetura kroz
sobu. Otvorio je vrata i, ugledavi svojeg druga, irom otvorio oi. Robin MacLeod
izgledao je zlo. Conor ga povue u sobu i zakljua vrata.
- Mala prepirka - protisne Robin kroz nateene usne odbivi time sumnju da
je bio pretjerano popustljiv.
Conor ga odvede k umivaoniku, opere ga spuvom i pregleda.
- Dakle, to se dogodilo?
- Pa, da se sjetim... Mislim da je bilo oko dvanaest kad si otiao iz hotela
Lord Pembroke, zar ne...?
- Da, tono.
- Dakle, bilo je tako. Bio je uprilien mali izlet, razumije se, u jednu od
boljih kua... u samom Thistleboonu, molim lijepo. Nekoliko naih i nekoliko
Velana. Ja, pa Argyle, Big Brett, O'Rourke i Clarke, oh, sjajno smo se zabavljali.
Sve se odigravalo na potpuno dostojanstven nain...
- Da, to mogu zamisliti.
- U svakom sluaju Brett se prilijepio uz jednu maku, prve klase, s dudama,
no da, zna ve... a svi znamo kako se Brett ponaa kad popije jednu previe...
nakon nekog vremena svi smo zakljuili da bi je Big Brett trebao malo prepustiti i
ostalima. A ti Velani umiju biti posebno ogavni. Iznenada, u inae
dostojanstvenom skupu iskrsne prljavi, smrdljvi nacionalizam. I premda je Big
Brett gnusan pasji sin, morali smo ga braniti jer je to za nas Irce bilo pitanje asti...
- ree Robin i srui se na stolac.
Zgrio se i vrisnuo kad je Conor prao jednu duboku rasjekotinu.
- Dolo je, dakle, do tunjave - ree Conor.
- Cijela je straara rastavljena u komade. Tunjava divotnih razmjera. Tijela
su letjela zrakom, namjetaj u paramparad, djevojke udarile u vrisku. Jedna od
najljepih veeri mojeg ivota. U svakom sluaju posreilo mi se da nestanem ba
kad je dolazila policija. Umakao sam ovamo neopaen. Bojim se da su ostali malo
pritvoreni - zastenjao je.
- To je sir Frederickov problem. Robin tragino uzdahne i obori glavu.
- Moram ti neto vano rei - ree.

- to jo?
- Da vidim mogu li ti to objasniti... vidi... dakle... jo je netko bio s nama...
Conor naglo otvori vrata pokrajnje sobe. Jeremyja nije bilo!
- Prokletnie!
- Ali Conore, mome, ne uzbuuj se!
- Prokleti pasji sine!
- Moram ti rei s najiskrenijim arom, ponosni smo na momia. Jednog je
Velana oborio istim knock-outom. Ba se dobro zabavljao s jednom krupnom
plavojkom, sretan kao prase u blatu...
- Robine, ubit u te!
- Sluaj, Conore, ja sam tvoj drug, mi smo gotovo roena braa. Smiri se,
smiri se!
- Gdje je on?
- Pusti me najprije i smiri se...
Viscount Coleraine uhapen poslije tunjave u javnoj kui, itala je
Caroline, drui od srditosti. Bacila je novine na sag i s hrpe na ajnom stoliu
uzela druge. Noni provod mladog lorda. Nasljednik grofa od Foyle izgubio zube
u nonom natezanju s damama. Pa jo jedne: Lord Jeremy dijeli knock-oute u
obrani drugova.
Neobino pitom sir Frederick sjedio je poklopljeno u golemom stolcu u
najdaljem kutu salona hotelskog apartmana trudei se da bude to neupadljiv, ali
bez uspjeha, jer mu je Caroline gurnula novine pod nos.
- Pogledaj ovo smee! Svake jeftine novine na Britanskom otoju koje se
bave sablaznima pune su toga!
- Da, prljava stvar - promrmlja Weed - uasno, uasno novinarstvo!
- Freddie, govorim s tobom o odvratnom ponaanju tvojeg unuka!
- Bura u ai vode - branio se slabano sir Frederick. Ona se bijesno okrene
Jeremyju koji se premjetao s noge na nogu kao na eravici.
- Jo mi jedanput tono ispriaj to se dogodilo, i to po istini. Vjerojatno je
tvoj otac ve stigao i zaas e biti ovdje. Istinu, Jeremy, istinu!
Kad je Jeremy otvorio usta, Caroline - ugledavi rupu od dva izbijena zuba
koja je dobro pristajala uz napukle usnice i pocrnjelo oko - razvue lice.
- Istinu! - bijesno ponovi dok se on nakaljavao.
- Dakle, majko, svi smo bili na veeri u Lord Pembrokeu, samo smo slavili,
onako drugarski i to jo uz to ide, kad netko ree da je... ovaj... u planu neko
drutvo...
- Misli prostitutke - ree Caroline.
- Da, ovaj, tako bi se moglo rei. Poslije veere Conor, gospodin Larkin,
rekao je, doi mali...
- Zove te mali?
- To je nadimak, majko, od milja. Mali, rekao je gospodin Larkin, vrijeme je
da odemo...
- Dalje - naredi Caroline.

- E, ja sam mu rekao da u odmah doi... s jednim drugim lanom

momadi...
- Kojim to?
- Ne zahtijevaj da ogovaram.
- Kojim... pitala sam!
- Kapetanom, gospodinom MacLeodom.
- Znai da te je Robin MacLeod poveo na tu zabavu, je li tako?
- Vie-manje. Ispitao sam gdje e se zabava odrati i vratio se u hotel,
gurnuo glavu u Conorovu sobu, rekao laku no, potom se iuljao i pridruio
ostalima.
- I kasnije, oko etiri ujutro, odvukli su te kao obinog kriminalca u
policijskom automobilu... bez hlaa... od glave do pete krvavog. Mogao si barem
nestati kad je zapoela ta odvratna tunjava.
- Dakle, majko, ne ostavlja se vlastita momad tek tako na cjedilu, zar ne?
Caroline se naglo okrene Freddieju, koji je obeshrabreno sjedio u svojem
stolcu.
- On lae da ne bi upleo gospodina Larkina.
- Ne laem, majko. Conor ne bi takvo to odobrio.
- Dolo mi je jednako tako do uiju da ti je Conor Larkin dopustio da se
upusti s nekom prostitutkom u Hullu i ak je poveo u Halifax. Je li to istina ili
nije?
- Ne posve, manje ili vie, moglo bi se rei - promrmlja sir Frederick.
- Je li Conor Larkin dopustio da se nekoliko tjedana drui s jednom
kurvom?
- To je tono - uskoi Weed. - Larkin je doao k meni i ispriao mi da se
Jeremy zapleo u djetinjastu ljubavnu aferu koju shvaa ozbiljno. Pretresli smo
stvar i zakljuili da je pustimo da ide svojim tokom. Da smo je prekinuli, bilo bi s
djeakom svakojakih neprilika.
- Djed ima pravo - ree Jeremy. - Vjerovao sam da je volim. Conor,
gospodin Larkin, htio je da se sam uvjerim kakva sam budala.
- Eh... to je doista bila sjajna turneja - ree Caroline. -A isto ti je tako
dopustio da se opija u svakoj krmi u Engleskoj?
- Ne mislim, majko, da je Conor odgovoran za to. Dopustio mi je dvije ae
piva na dan, a on svakako nije odgovoran za to ako sam se potajno oduljao... kako
sam obino i radio.
- Recite gospodinu Larkinu da ue!
Uavi, Conor se uputi ravno k Jeremyju i pregleda njegove ozljede. Jeremy
postieno obori pogled.
- Tc... tc... tc, to je sramota, Jeremy - uzdahne Conor.
- Zar vi tako snosite odgovornost za malodobnog djeaka? - upita lady
Caroline glasom koji je drhtao od bijesa. Conor slegne ramenima.
- Trenutak, Caroline - umijea se sir Frederick. - Oito je da Larkin s ovim
dogaajem nije imao veze.
- Ah, sad mi je jasno. Sva su hrabra gospoda umoena u tu kau.

- Da budem iskren - nastavi sir Frederick - ja sam bio taj koji je organizirao
to... kasnije slavlje.
- Freddie! Ti si odvratan! A to se tie vas, gospodine Larkine, odgovorit
ete mi na nekoliko pitanja.
- Bolje da ne oekujete istinite odgovore. Ta vi znate da smo svi mi
psihopatski lasci. Ako mi dopustite...
- Ne - zapovjedila je - ne doputam vam. - Pola je prema njemu, podigla
ruku i zamahnula da ga pljusne. Conor isprui ruku prije nego to je udarac dospio
pasti i epa je za zapee dovoljno vrsto da joj da na znanje kako je pretjerala.
- Ako to jo jednom uradite - ree - isprait u vam tur pred vaim sinom i
ocem.
- Bravo, Larkine - ree sir Frederick.
Conor oslobodi potpuno zapanjenu lady. Ona odbaci srditu masku i
odjednom prasne u neobuzdan smijeh.
- Ah, vi ste sjajni, Larkine! - povikala je.
Sir Frederick skoi sa stolca i pridrui se smijehu. Jeremy se polagano i
nespretno premjetao s noge na nogu, razotkrio krezubu vilicu i smijao se. I Conor
se smijao s njima.
Caroline zagrli sina i zaplae.
- Sve je u redu, majko - ree Jeremy - a ti bi uivala da si vidjela kako sam
udesio onog tipa. Conor me nauio kako se zadaju kratki udarci.
U tom trenutku na pozornicu stupi Roger Hubble. Smijeh se presijee kad je,
svladajui gnuanje, zastao na pragu. Prezirno je promjerio jedno po jedno.
Ledeno, kao to je i uao, okrene se da ode.
- Oe! - povie Jeremy. Potrao je sobom i zakrio Rogeru put. - Oe promrmljao je ponovno - oe.
Roger mu opali zaunicu i izae.
- Jeremy! - povie Caroline.
- To nije trebao uiniti - ree sir Frederick otro. Deko pritri Conoru
Larkinu traei utjehu. On ga ogrli i poe ga tjeiti.
- Hajde, dobro je, mali, nije to nita.
DVADESET I PRVO POGLAVLJE
Blackpool je bio sablasno pust, Shelley i Conor bili su gotovo jedini na
dugakom etalitu uz more. Oko njih bio je samo pijesak i more, prodorni krici
galebova i udaranje valova. Sva neizvjesnost koja se nakupila dok su bili
razdvojeni nestala je u trenutku ponovnog sastanka.
Ono to je u Belfastu zapoelo dobilo je u ovom sivom gnijezdu krila,
njena, gotovo nadzemaljska krila. Nisu bili ni ivi ni mrtvi, ve su lebdjeli u
beskraju, u golemom, bezvremenskom prostoru. Smjesta su spoznali da bi se ovo
putovanje moglo nastaviti u vjenost, da bi mogli zajedno istraivati, a da se nikad
ne vrate, jer je pred njima bilo beskonano ljubljenje, svaki put novo, svaki put

potpuno drukije. Moda su njihova tijela mnogo puta ponavljala isto, ali su to
njihova srca osjeala svaki put drukije.
Stajali su pred jednom spiljom koje je ulaz preprijeila golema kamena
gromada, no ona se pomakla. Zajedno su uli, jer se samo udvoje moglo onamo.
Otvorie im se vjenosti kad su spoznali da imaju jedinstven dar neprestanog i
potpunog obnavljanja, neke vrsti lebdenja, koje se beskonano nastavljalo. Shvatili
su, ispunjeni uasom, da su otkrili nirvanu.
Za Conora Larkina je as kad je ljubio Shelley bilo vrijeme obrauna.
Dotjerao je sam sebe do granice koja takvu ljubav nije doputala, ali je u
posljednjem trenutku ustuknuo. Pobjegao je iz Callaghanova pogrebnog poduzea.
Morao se prvo nai sa Shelley, vidjeti je jo jednom prije nego to se konano
obavee, ustanoviti je li to to osjea stvarno ili samo neka pjesnika mata.
Od samog poetka Shelley se uuljala i pobudila sumnju u smjer kojim je
htio usmjeriti svoj ivot. Potakla ga je da se pita nije li zapravo uvijek eznuo za
ljubavlju ene. Moda je nikad nije shvatio dok se nije pojavila Shelley. U njezinoj
toplini naao je, prvi put otkako je postao mukarac, smirenje, a to je smirenje bilo
bezgranino. Ona mu je pruala spokoj. Njegova sumnja u sebe prometnula se u
unutarnju borbu. Znao je da nije mogao uiniti odluan korak i ui u Callaghanovu
stranju sobu, a da prije ponovno ne vidi Shelley.
Svake noi a i danju ulazili su u spilju da lebde i ubrzo bi se nali meu
milijardama zvijea, istraivajui u mrei udesa. Kad su vjerovali da su postigli
najveu nirvanu, pronali bi novu jo uzbudljiviju... iznova i opet iznova.
Dok su sati u Blackpoolu odmicali, Brendan Sean Barrett, Long Dan
Sweeney, Bratstvo, tended i oruje sve su vie blijedjeli.
Osim nekoliko tumarala, u hotelu nije bilo nikoga.
Nadola je iznenadna kasna oluja, zapjenila valove i ispunila nebo jarkim
munjama. Izali su iz sobe na balkon i opinjeno promatrali velianstvene
bljeskove to su obasjavali razbjenjele zapjenjene valove.
Odluka je pala tako brzo, tako jasno. Stojei iza nje, epao ju je za ramena.
- Hou da te odvedem - ree. - Hoe li poi?
- Moji su kovezi cijelog ivota ekali spakovani -odgovori ona. Conor je
zurio u enu iji se obris ocrtavao ispred olujnog mora. - Znam da si zrelo
promislio u tih dvanaest tjedana. Moda je sve jasno, Conore, no jesi li siguran?
Jesi li potpuno siguran?
- S tobom mogu uspjeti, Shelley, s tobom u uspjeti.
Te su noi spavali malo, jer je bilo stvari koje je jo trebalo otkriti. Kad su
klonuli da se odmore, ostadoe vrsto ogrljeni, milujui jedno drugo i ponavljajui
kako e otii. Svanulo je, oluja se smirila, a oboje ljubavnika bilo je tako iscrpljeno
i spokojno kao i more.
Conor tiho i radosno ree...
- to vie razmiljam, to se vie odluujem za Australiju. Tamo moemo
postii to god zaelimo dokle god imam njih. - Podigao je ruke.
- Kamo god ti hoe - prela je.

Pokrio je njezina lea poljupcima i milovao je na nain koji ju je uvijek

iznova uzbuivao ma koliko da je bila iscrpljena.
- Tako sam sretan - ree on. - Vjenat emo se prije nego to brod isplovi i u
Australiji sii kao mu i ena.
Shelley je plakala od sree. Uzeo je s ormaria rupi da moe otrti oi i
obrisati nos. Kad se potom leima naslonio na naslon kreveta, privinula |e uza nj
to je vie mogla i promatrala ga dok je grozniavo razmiljao.
- Uzet emo jedan od iduih brodova, odavde iz Engleske. Otputovat u u
London i pobrinuti se za putne karte i nae dokumente. Ti e natrag u Belfast,
spakuj nae stvari i zatvori moj tekui raun.
- Zar nee sa mnom?
- Neu natrag u Irsku - proaptao je. - Neu natrag -ponovio je. - Ne vee me
nita tamo...
Poloila je prste na njegova usta da ga uutka.
- Ne reci nita vie, Conore, samo koliko me voli.
- Da te volim? Zar si poludjela? Tvoje su dojke premalene, pjeva pogreno,
hoda kao po ravnim tabanima, ne moe popiti i, to je najgore, stoji uspravno
kad moli.
Proveli su dan u etnji na obali, uvijek nanovo uvrujui se u odluci,
neprestano u bliskom dodiru. Za veerom oi su im se milovale u predigri nove
pustolovine u koju e krenuti te noi.
Conor je zapalio vatru u kaminu, i dok se ona uurila na sofi i grijala,
ponavljali su svoje planove. Zatim Conor sjede za pisai stol da napie pismo
Robinu, Seamusu O'Neillu i Jeremvju. Prekine ga kucanje na vratima. Bio je
gospodin Thornton, vlasnik hotela.
- Oprostite to smetam - ree - no dolje je jedan gospodin koji eli
razgovarati s vama.
- Sa mnom?
- Pitao je za Conora Larkina.
Conor slegne ramenima; mora da je neki mjetanin koji ga poznaje kao
igraa ragbija, a to i ree na upitan Shelleyn pogled.
- Mora da je to, jer nitko drugi ne zna da smo ovdje. -Odjenuo je aket,
poljubio je i rekao: - Evo me za nekoliko minuta, ljubavi.
Gospodin Thornton pokae na dugaku verandu iza predvorja okrenutu
moru.
- On vas eka tamo vani, gospodine Larkine. Conor izae, zakopa se da se
zatiti od studeni i osvrne se oko sebe. Nad morem, koje se prilino smirilo, srebrio
se gotovo pun mjesec. Na drugom kraju verande ekao je onizak ovjek opinjeno
zurei u valove. Conor mu prie s lea.
- Traili ste me?
ovjek se okrene. Conor se skameni! Prvo je pomislio, da je... ne, to je bilo
nemogue. Priao je blie jer je vjerovao da ga mjeseina vara. ovjek je bio
prilino star i pognut, ali ta slinost...
Conor smeteno strese glavom... zar je to mogue?

- Kevin O'Garvey? - izusti promuklo.

- Da, to sam ja - odgovori Kevin. Nije bilo sumnje, bio je to njegov glas!
- Ta to mora biti neka obmana!
- Ne, to sam doista ja. Znam da je to straan ok za tebe. Nisam te, na alost,
mogao unaprijed upozoriti.
- Trenutak - ree Conor - ja u to ne vjerujem.
- Promijenio sam se, znam, no pogledaj me dobro, pokuaj se pribrati i ja u
ti sve objasniti.
Conor se ne pomae, njegov razum se zamagli pri pokuaju da se brzo
prisjeti injenice oko Kevinova nestanka. Bilo je teko, jer je tada i sam bio smrtno
zaplaen.
- Ah, boe, u glavi mi je pravi mete.
- Znam, kao da te tko udario. Moemo li sjesti i razgovarati?
Conor kimne i napola se skljoka u stolac za ljuljanje, a Kevin privue drugi,
nasuprot njemu.
- Gdje da ponem? ekaj, da vidim. Iz razloga koje u ti zaas objasniti,
nisam od svojeg nestanka ni s kim u Derrvju stupio u vezu osim s ocem Patom, a
njega sam zakletvom obvezao da uva tajnu. Kad je otac Pat premjeten iz
Bogsidea, pisao mi je da te je morao izvijestiti kako sumnja da sam s Hubbleovima
sklopio neku pogodbu da bih odustao od istrage u tvornici koulja.
Conor krzmajui kimne, jo uvijek u naporu da razbistri glavu.
- Pretpostavljam da si mi to jako zamjerio. Conor opet kimne.
- Mora pokuati shvatiti kako mi je bilo kad sam saznao za poar. Bio sam
jednako odgovoran za tu stotinu mrtvih kao i da sam osobno zapalio zgradu. Uas
zbog toga umalo me nije satro. Uz to, i moj cijeli ivot bio je promaen. Ah, mislio
sam se vratiti u Derry i podnijeti sve, ali nisam mogao, nisam imao snage, Conore.
Pretrpio sam ivani slom, bio sam duboko potiten. Shvaa li?
- I ja - odgovori Conor. - Bol zbog toga me naposljetku protjerala iz Derryja.
Ne mogu uope zamisliti kako je to na tebe djelovalo.
- Pobjegao sam - ree Kevin.
Conor se naglo podie sa stolca koji se dalje prazan ljuljao.
- Ne mogu vjerovati to to ujem. Sve je to ludo privienje. Ako ne sanjam,
kako si mogao znati da sam ovdje? Nitko ne zna da sam u Blackpoolu, a najmanje
duh Kevina O'Garvevja.
- Rekao mi je Brendan Sean Barrett.
- Tog ovjeka nisam nikada vidio. On to ne moe znati.
- Zaboga, Conore, ljudi iz Bratstva nisu budale. Jedva si stupio na englesko
tlo, ve su te otkrili. U svakom gradu vae turneje motrili su na te pripadnici
Bratstva. Callaghan je bio na kolodvoru kad si u Bradfordu stupio iz vlaka... Jo ti
se na licu vidi da sumnja u sve to kaem. Eto, jesi li prije dva tjedna bio u
Callaghanovu pogrebnom zavodu u Wild Board Roadu ili nisi, i zar nisi odanle
pobjegao a da nisi s njim uspostavio vezu?

Conor je zurio u njega malo bezglavo. Ako je bio duh, tad je taj duh bio
doista dobro upuen. Promatrao je izbrazdano lice, gotovo opustoeno bolom, ali je
pred njim nesumnjivo bio Kevin O'Garvey.
- Dakle to je stvarnost - ree Conor.
- Da, stvarnost.
-Kako si saznao da sam u Blackpoolu?
- Oito si zaboravio da sam od fenijskih vremena lan Bratstva. Uvijek sam
odravao vezu s njim, za svih ovih godina njegova mirovanja. Kad su me birali u
parlament, smjesta sam pripomogao da se u Londonu stvari ponovno pokrenu.
- Priaj dalje - proapta Conor.
- Brendan Sean Barrett primio je pismo Dana Sweeneyja, upravo kad si
stigao s igraima. Dao nam je zadatak da te neprestano pratimo. - Kevin palcem
pokae hotelsku zgradu. - ena, vjerujem. Preispitali smo vae karte za vlak i
rezervaciju hotela kad si otputovao iz Swansea.
- Tako dakle - ree Conor potpuno obeshrabren. -Bratstvo sumnja u mene.
- Sam si rekao Sweeneyju da s tom enom misli ozbiljno. Brinuo je samo iz
opreza.
- Imao je pravo - ree Conor. - Ti si se, dakle, sve ove godine krio u
Engleskoj.
- Zapravo nisam. Kad je izgorjela zgrada Witherspoona & McNaba i ja
odluio pobjei, drugovi su za mene pronali sigurnu zemlju, gdje odvjetnik moe
raditi i zasluivati kruh a da ga nitko nita ne pita.
- Kamo si otiao?
- U Paragvaj. Trebalo mi je tri godine da se vratim priblino normalnom
ivotu. Razumije se da nikada nisam izgubio vezu s Bratstvom. Poeo sam
putovati za Bratstvo. S paragvajskom putnicom mogao sam slobodno ulaziti u
Ameriku i Englesku.
- I cijelo to vrijeme nisi nikoga od nas obavijestio da si iv!
- Samo oca Pata. On je sveenik i mogao je javljati to je s mojim
prijateljima i s Irskom. Da sam obavijestio koga drugog, bio bih prouzroio samo
jad i bol.
- A to je s tvojom enom?
- Vjeruj mi da sam zbog toga prolio mnogo suza. No Teresa je znala od dana
kad je pola za mene da sam fenijac. Uvijek je shvaala da ima vanijih stvari od
nas dvoje. Vidi, Conore, mene su pamtili kao pobornika Zemaljskog saveza, kao
odvjetnika koji se borio za svoj narod. Cijenili su me, moda ak voljeli. Ne bih
nita postigao da sam vam se javio, samo bih bio razorio tu sliku.
Conor prestade hodati gore-dolje i sabere se...
- Zato si doao ovamo?
- Donio sam novac amerikog klana u Englesku. Tri tisue funti. Predao sam
ga Brendanu Seanu Barrettu da ga izrui tebi. Kad su momci zakljuili da si se
udno ponio poto si pobjegao od Callaghana, sastali smo se da se posavjetujemo.
Uvjerio sam ih da e meni rei istinu jer smo vrlo stari prijatelji.

- Rei u ti istinu - odgovori Conor. - Reci Barrettu da sam sit svega. Ti me

dovoljno dobro poznaje da moe jamiti za moje potenje. Nadam se da ima
toliko povjerenja u mene te e mi vjerovati kad ti kaem da nikom nisam
spomenuo Bratstvo.
- Ne boj se, Conore, nitko te zbog tvojeg postupka nije drao izdajnikom.
Svi smo znali da postoji ena.
- Pa dobro, Kevine. To je poten raskid, nitko nikome nita ne duguje.
- Svakako. Tebi je dakle dosta. Zbog ene?
- Da, zbog ene.
- Toliko je voli?
- Da.
Kevin tuno kimne.
- S Teresom je bilo posve drukije. Bila je jedna od naih, katolkinja. Znala
je da sam fenijac i da nikada ne mogu odustati. Shvaa li, Bratstvo se nije nikad
moglo isprijeiti meu nas.
- Ona nije kriva - ree Conor - odluku donosim ja. Sve bi uinila to traim,
ali naao sam neto to volim vie od irskih muka.
- To je tvoje sveto pravo. Bratstvu e biti ao. Stari su te drugovi vrlo
cijenili.
- Volim svoju enu - ree Conor vrsto. - Volim je... na nain koji ti ne bi
shvatio.
- Mora da je uistinu tako.
- K vragu, Kevine, pogledaj to je ljubav za Irsku od tebe uinila!
- Da, to je tono. Sad sam u dobi da o tome mnogo razmiljam. Zapravo sam
u ivotu poinio dvije velike greke. Prva je to sam pokuao sklopiti savez s
avlom u osobi Rogera Hubblea. Druga je to sam pobjegao. Trebalo je da se
vratim u Derry i izloim se posljedicama svojeg ina, pa ak da sam morao ostatak
ivota provesti u zatvoru i izgubiti ljubav svojeg naroda. ivio sam u paklu
zaborava, Conore. Zaborav nije mjesto gdje ovjek moe opstati. On znai ivjeti
kao mrtvac, gore nego mrtav, u enji da umre.
- To kamo ja odlazim nije zaborav - uzvrati mu Conor. Kevin zaustavi
ljuljaku i umorno ustane.
- Vjerujem - ree - znam da si sve smislio. Conor ga epa za miku.
- Dri me izdajnikom, zar ne?
- Kako bih to mogao? Drao sam te u naruju kad si bio djetece. Pratio sam
svaki korak u tvojem ivotu. Tomasov sin, pa izdajnik? Nikada. Ti nas ne moe
izdati, za to nisi sposoban. Ali sebe moe, a to je jo gore, moe izdati tu enu.
Australija, zar ne?
- Kako zna?
Kevin slegne ramenima.
- Bio si tamo godinu dana. Ta je zemlja najudaljenija od Irske. Nadajmo se
da je dovoljno daleko. Nadam se da ti to ime nee nikada sluati kao to sam ja.
Sjeanja, govorkanja, lica u prolazu, rijei koje uje... to moe ovjeka s
vremenom unititi. Nadajmo se da nee saznati kad izbije ustanak. To bi te ubilo.

Rekao sam Brendanu Seanu Barrettu da nee koristiti da te potraim. Rekoh mu:
Conor Larkin je ovjek koji zna to hoe. Ne brini, oruje emo ve nekako
prebaciti. Eh, ostao sam due no to sam zapravo namjeravao. Bog neka je s
tobom, Conore.
Conor zarine ruke u depove i samo kimne, ne pokazavi elju da se
srdanije oprosti. Dao je time Kevinu na znanje to je odluio i da ga treba pustiti
na miru. Kevin kimne i poe dugakom verandom.
Umjesto da krene u predvorje, siao je stubitem na obalu i tekim se
korakom vukao po pijesku, kao da su mu noge sisaljke. Iao je prema vodi.
- Stani! - povikao je Conor. - Stani! Ide u pogrenom smjeru!
Kevin, ini se, nije uo, i Conor pomisli da je i slijep. Hodao je dalje obalom
k rubu mora gdje je pijesak otvrdnuo, i potom zakorai ravno u vodu.
- Stani! - povie za njim Conor i potri stepenicama. Odjednom vie nije
mogao dalje. Upao je u pijesak kao u neku stupicu. Uzalud se muio da se
oslobodi, gledajui s uasom kako Kevin gazi u sve dublju vodu.
- ekaj! ekaj!
Kevin je postojano iao dalje dok mu voda nije dosegla do pasa, pa do prsa,
zatim mu preplavi lice i nestade ga...
- Stani! Stani! Stani!
- Conore, probudi se! Conore! Conore!
Tekom mukom podigao je glavu s jastuka. Sobu je ispunilo danje svjetlo,
zastor se nadimao u blagom, toplom povjetarcu. Objema akama grevito je stezao
zguvanu plahtu, zatim osjeti kako se Shelley zdvojno privi-nula uz njega, trljajui
mu prstima iju.
- Conore! - povikala je.
Glava mu klone na jastuk, leao je daui i ekao da se udaranje srca smiri,
zatim ustao iz kreveta, odvaio se da baci samo kratak pogled na Shelley, koja je
zabrinuto zurila u njega.
Na pisaem stolu leala su dva pisma. Tree je bilo dopola napisano. Prestao
je pisati kad je k njemu prila Shelley. Ljubili su se i usnuli.
utke se odjenuo, uzeo zalogaj doruka i rekao da e sam proetati obalom.
Vratio se nakon vie od sata kad se oslobodio zlog djelovanja more. Uavi
u hotel, trgnuo se. Uz recepciju stajali su Shelleyni kovezi! Pourio je stubitem
gore i gurnuo vrata. Sjedila je ukoeno u putnoj odjei na rubu stolca.
- to je, k vragu?
- Otprilike za sat polazi vlak za Liverpool - ree ona. -Stie na vrijeme da jo
uhvatim parobrod za Belfast.
- Pa trebalo je da putuje tek sutra. No ako se eli prije vratiti, otputovat
emo, razumije se, ve sada.
Nije odgovorila, i to mu je reklo sve to je trebalo; tad opazi da su joj kapci
crveni. Isprva se tako prepao da nije smogao rijei.
- Nemoj tome pridavati toliko znaenje - ree zatim -bio je to samo lo san.
- Bojim se da je to prvi od mnogih - odgovorila je.

- Shelley, najdraa, posluaj me. Upravo sam tamo vani o tome razmiljao i
znam to je bitno. ovjek je bitan, a sve ostalo nije nita. to si naposljetku
postigao ako nema ljubav ene? Jedino to moe ukloniti smrad i muku svijeta
jest dvoje ljudi sposobnih da jedno drugom budu utoite.
- Ne moemo ivjeti u utoitu - rekla je tiho. - Tko to pokua, postaje jalov.
- Shelley...
- Pusti me da doreem. Mukarac mora uiniti ono to mora. A i ena mora
uraditi to to mora. to mora biti, treba uiniti, bez obzira na to kakve e muke
prouzroiti. Tek tada smo zasluili pravo da jedno u drugom naemo utoita da
bismo podnijeli zla vremena. A kad opet doe as, moj dragi, morat e izai i
suoiti se sa svime, zajedno sa svim smradom i mukom.
- Ne - ree Conor - to ti neu nanijeti. Naposljetku bih se naao sukobljen s
tvojom obitelji. Bio bih neprijatelj tvojeg oca i tvojeg brata. Ako te povedem
natrag u Irsku, propast e.
- A ako pobjegnemo, ti e propasti.
- Shelley, to to imamo je novo, jer smo vjerovali da to nikad neemo imati.
Zastraujue je epati to, odsjei prolost, ali zajedno imamo snage i nau ljubav.
Shelley MacLeod ostala je potpuno mirna. Njezina nepomuenost usred
provale vulkana jo je poveala njezinu ljepotu.
- Zar ne zna, Larkine, da mogu sa svime izai na kraj osim sa snovima
jednog Irca. Oni e nas progoniti ma gdje se pokuali sakriti. To to smo ovdje
otkrili postat e plitko, a kad te obuzme gorina, to e se snano okrenuti protiv
nas. Koliko dugo moemo odgaati, Conore? Kako dugo se pretvarati? Godinu,
dvije ili tri? Prije ili kasnije e nas dostii, a mi emo dotle potroiti sposobnost da
se protiv toga borimo. to tada?
- Shelley, neu natrag u Belfast! Neu vie ivjeti za tu prokletu stvar. To je
prljavo prokletstvo. Shelley, poi sa mnom...
- Pa da te gledam kako umire, ovjee? Slomljen, kao tvoj otac. Misli li da
te tako malo volim?
- Shelley, preklinjem te! Izmaknula se njegovoj ruci i ustuknula.
- Tko je Kevin O'Garvey? - povikala je. Conor ostade stajati kao ukopan.
- Tko je Brendan Sean Barrett? Ah, Conore, nekoliko divnih dana bila sam
se uljuljala u uvjerenje da moemo uspjeti. Ali sam neprestano, u oluji naeg
milovanja, osjeala kako u tebi vri. Ah, ovjee, ja te toliko volim... gotovo
dovoljno da pobjegnem...
Stajao je kao nekad div, njegov otac, nemoan protiv sila koje su ga dovele
dotle. Bespomoan od boli, lamatao je rukama... nemoan da vrisne... previe
utuen da zaplae...
- Bit u u Belfastu - dahne ona - a i ti. Radit e io uraditi mora. Ako bude
jako zlo, ako bude sam, ako se bude bojao, doi u k tebi. Uvijek u ti doi. Ako
se udam, napustit u branu postelju da doem k tebi.
Conor zaglavinja na verandu i pridri se za stup, drui cijelim tijelom. uo
je njezine korake... i tada... tropot vrata koja se zatvaraju. Polagano se okrenuo.
Shelley je otila.

ESTI DIO
PRVO POGLAVLJE
1905.
Ukopnik Dudley Callaghan stupio je u vezu s Conorom u bradfordskoj
etvrti Goit Side. Zajedno su priekali da se smrai i odpjeaili do Braddockova
stovarita ugljena u Pol Alley. Jedna utljiva debela starica otra pogleda otvori im
vrata susjedne male kue i povede ih kratkim, mranim hodnikom u praznu
pljesnivu sobu. Callaghan se naslonio o zid i zurio preda se poput slijepca. Conor
sjedne na jedan od dva stolca, koji zakripi pod njegovom teinom. ekali su.
Proao je sat a da nisu prozborili.
tropot u dvoritu potaknuo ih je da dignu pogled te su jo zamijetili sjenku
koja je uurbano prola mimo crnih lupa ugljena i ula u kuu. Vrata su se otvorila,
i Brendan Sean Barrett ue; pogledao je Callaghana i dao mu glavom znak da
otie.
Bio je omalen ovjek, ukaste puti, s oima koje mora da su uvijek bile
upaljene. Odjea mu je bila kao u pravog uitelja, ali deset godina stara i jedva da
je ikada bila izglaana. Oboje, ovjek i odijelo, bili su pohabani od starosti. ivci
su mu, ini se, bili prilino naeti, to su potvrivale i jake duhanske mrlje na
prstima desne ruke. Bio je pjesnik iji su snovi nestali.
Barrettova namjerna neprijaznost odgovarala je prirodi ogorenog
intelektualca koji se prema svojoj publici odnosio s potcjenjivanjem. Iz njega su
strujili prezir i sumnjiavost. Nije volio gotovo nikoga, pa ni nove mlade ljude koji
e jednom preuzeti pokret. Stao je za stol kao da je to stol guvernera, s
neizbjenom cigaretom u izazovno ispruenoj ruci.
- Callaghan je izvijestio da si doao u njegov pogrebni zavod u Wild Boar
Roadu i otiao a da nisi uspostavio vezu - ree, smjesta prelazei u napad.
- Da.
- Zato?
Conor se pribere jer je morao suraivati s tim ovjekom koji ga je pokuao
stjerati u kripac i s kojim se osjeao nelagodno.
- Dan Sweeney me upozorio da budem oprezan. Predosjeao sam da bi me
mogli pratiti.
- to te na to ponukalo?
- Kad sam se zaposlio u brodogradilitu u Belfastu, prva dva mjeseca
slijedili su me Weedovi ljudi. Igram u Weedovu klubu. U Swanseau je izbila
tunjava i bilo je zamjeranja. Osim toga nisam se htio javiti Callaghanu u prostoriji
punoj ljudi. Mogao je tamo biti netko tko nije doao samo da se pomoli za mrtvog.
- Jo to?

- Imao sam osobnih problema. Moda znate za njih, a moda i ne. Rijeeni
su.
- Kakvih?
- Jedna ena. Svreno je.
Brendan Sean Barrett ga je mjerio nepromijenjenim izrazom prezira, zatim
otkopa dugme na aketu i razvee pojas s novcem omotan oko pasa te ga gurne
preko stola.
- Urui ga osobno Danu Sweeneyju.
Conor ga uze, podigne koulju i omota ga oko pasa.
- Tamo su tri tisue. Mislim da bi trebao prebrojiti.
- Nema potrebe - ree Conor. - Mi jedan drugome povjeravamo mnogo vie
od novca.
Kutovi Barrettovih usana neznatno su se podigli.
- Kreemo s orujem. Pristupili smo O'Hurleyju i Hanlyju, suraivat e.
Conor se morao na trenutak pribrati, spopala ga je prolazna slabost. Zatim
uzvrati na Barrettov nepokolebljiv pogled.
- Koliko smo im morali platiti?
- Odakle ti ta pomisao?
- Odakle tebi pomisao da sam budala? Ne znam previe o njima, ali znam da
u njihovim ilama ne tee ni kap republikanske krvi. Previe im je dobro i vole
svoj poloaj.
Barrett opukom pripali novu cigaretu i poee zapee ruke koje samo to
nije prokrvarilo od svrbea.
- Ima pravo, naravno. Morali smo ih kupiti. Funtu po puci, stotinu za
svaku poiljku.
Conor lupi akom o stol.
- Prokleti lupei! Pa to je pola od cijene samih puaka!
- Mi smo ih dobili gotovo badava, moglo bi se rei. Moda emo idui put
za tebe nai neku revoluciju po snienoj cijeni. Sluaj me i zatim ponovi. Produi
noas u Liverpool. Unajmi sobu u hotelu Moorfields nasuprot lukom kolodvoru
na uglu Pali Malia i Titheborna...
- Poznajem taj hotel.
- Dobro. Nemoj izlaziti iz sobe. Potrait e te Owen O'Sullivan ili jedan od
njegovih sinova, Brian ili Barry. Onaj tko doe uspostavit e vezu, iskazat e se
tako da e ti pruiti primjerak moje broure Krajnja tiranija. Ti e se javiti
rijeima Oh, to je napisao u zatvoru Strangeways. A osim toga oni znaju tko si
ti, a ti e znati tko su oni. Potpuno su pouzdani.
- Zna li Duffy O'Hurley da sam ja taj?
- Ne, jo ne. Stvar bi mogla propasti. Tu je jo osjetljivo pitanje kako dovesti
lokomotivu u O'Sullivanovu ljevaonicu. Ako sve bude u redu kad stigne u
Liverpool, odvest e te sutra u est u O'Sullivanovu radionicu na uglu Waterloo
Roada i Boundary Streeta. Jedan kolosijek ulazi izravno u njihovu ljevaonicu.
Oruje i svi potrebni materijali koje si zahtijevao za pregradnju bit e tamo.
Conor ponovi sve, na Barrettovo zadovoljstvo. Barrett ustane.

Conor se htio raspitati za pojedinosti. A elio je saznati i neto o ovjeku

koji je stajao suelice. Htio je uti o Barrettovim davnim junakim djelima,
lancima, trajku glau, no ovjek pred njim bio je ruevina, sjena, koja se nimalo
nije trsila da bude uljudna, a kamoli prijazna.
Mogu ti uostalom rei, Larkine, da ne drim mnogo do tog plana.
- Zato?
- Sve slino, to pokuamo, poe po zlu. Ako cijena za prebacivanje tog
oruja znai izloiti ljude poput Sweeneyja, onda je u tome vie tete nego koristi.
No Dan Sweeney je zapovjednik nae nepostojee vojske, a on vidi stvari na svoj
nain. Ja ih gledam drukije. Meutim, ja sam samo jedan glas u vrhovnom vijeu.
- Brendan Sean Barrett isprui ruku s nezainteresiranou biskupa koji prua prsten
na poljubac. - Odlazim. Saekaj deset minuta prije no to krene.
Conor ga je pratio pogledom kad je kliznuo skladitem i nestao u noi.
Dudley Callaghan se vrati.
- Uvijek je tako ljubezan? - upita Conor.
- Sago rio je. Radio sam na leevima u kojima je bilo vie ivota. Sve je u
njemu mrtvo, osim njegova mozga. Taj odbija da prestane raditi. Nekad je to bio
ovjek kojeg si mogao voljeti. Bio si poaen ako si smio sjediti do njegovih nogu
i sluati ga.
ekali su odreeno vrijeme, potom se razili svaki na svoju stranu. Dudley
Callaghan smjesta krene da izvue prvu stotinu puaka iz njihova skrovita i
pripremi ih za prijevoz u Liverpool. Conor otputova onamo nonim vlakom.
U liverpulskim dokovima lijesovi upueni u Irsku nisu bili nita neobino.
Vie od polovice Callaghanovih muterija vraala se u staru domovinu da bude
tamo pokopana, a jednako je bilo u svim malim Irskama po engleskim
gradovima.
Te iste noi stigla su nonim ekspresom u teretno skladite lukog kolodvora
dva lijesa, svaki sa po dvadeset puaka Lee-Enfield Mark I. Jo tri dovezao je
jutarnji potanski vlak, a svi su bili adresirani na O'Sullivanovu ljevaonicu za
opremanje ukrasima i daljnju otpremu u Irsku. Odlueno je da lijesova bude toliko
i da teina svakog odgovara otprilike teini lea kako ne bi izazvali sumnju.
Ubudue, kad se taj kanal uvrsti, Callaghan e lijesove slati u eim razmacima
da ih uskladite u Liverpoolu i dre u pripremi.
Brian i Barry O'Sullivan, obojica su prela dvadesetu, doli su u teretno
skladite s dvojim kolima ravnog dna, preuzeli kovege i odvezli ih u ljevaonicu,
koja je bila nedaleko.
Conoru Larkinu sati su se muno otezali. Bio je to prljav dio posla - osama u
praznoj sobi. Poderan zastor, krevet provaljenih pera, ivot u polusjeni. Odsada e
mu osamljenost i ekanje biti brat i sestra. Krajnjom mukom svladavao se da ne
misli na Shelley i ne ezne za njom. Razmiljanje o takvim uspomenama unitilo
bi ga. Pred njim su bile godine toga... morao je uiti. Bio je sad Sweeneyjev i
Barrettov uenik. Kamena gromada ponovno je zakrila ulaz u spilju u koju vie
nikada nee ui.

Nije mnogo pomagalo ni to se ushodao sobom i to je svakih nekoliko

minuta gledao na ulicu ili na sat. Disciplina. Samoa. ekanje.
Uzeo je brouru Krajnja tiranija, koju je kupio na jednoj tezgi antikvarnih
knjiga. Bila je zguvana od upotrebe. Brendan Sean Barrett bio je previe
arogantan da ga pita da li ju je itao, ali je ipak u njemu bilo dosta tatine da kae proitaj to, mladiu, i ja sam neko neto znaio. - NAPISAO BRENDAN SEAN
BARRETT u eliji zatvora Strangeways, Manchester, 1880.
Britansko podjarmljivanje Irske predstavlja najgnusniju od svih okupacija. U
stanovitom pogledu ona je jo okrutnija od panjolske okupacije Hispaniole (Kuba,
Puerto Rico, Santo Domingo i Haiti).
panjolci su sistematski unitili dva milijuna indijanskih starosjedilaca i
nadomjestili ih uvezenim crnim robovima, zbrisavi tako jednim udarcem
indijansku kulturu. Isto tako razorili su i tri prvobitne amerike kulture, Maya,
Azteka i Inka.
Britansko osvajanje u podrujima poput Indije, Zapadne Indije i njima
slinim pokazuje drukiji koncept. Tim zemljam[a Britanci su vladali sklapajui
sporazume s lokalnim vladarima, maharadama i plemenima koja su bila lojalna
Kruni. Premda su domoroci usvojili mnogo od britanskog zakonodavstva,
obrazovanja, jezika i dravne uprave, Kruna se prema njima odnosila rezervirano i
svaka strana zadrala je svoju vlastitu kulturu.
Osvajanje Irske pokazuje povratak panjolskom tipu okupacije koja je
razarala zateeno. panjolci su ubijali i staro nadomjetali novim. Britanci su
pokuali nametnuti novo starom, putajui da starosjedilako umre ili preivi, kako
im je ve iz ekonomskih razloga odgovaralo.
Namjera Britanaca bila je ne samo da zaposjednu, zavladaju i eksploatiraju
Irsku nego i da zbriu keltsku a nametnu anglikansku kulturu narodu kojem je ona
potpuno tua. Podmuklo, orujem, prisilom i toboe na zakonima zasnovanom
manipulacijom, Britanci pokuavaju oduzeti Ircima jezik, vjeru, predaju,
knjievnost, tradicije i obiaje. Krajnji je cilj, dakle, da irski narod najprije ukope,
a zatim da ga pretvore u anglikance...
Sat na vijenici poe odbijati, a istodobno netko pokuca na vratima. Conor
ih otvori. Pred njim je stajao pristali mladi irske vanjtine.
- Larkin?
- Da.
- Barry O'Sullivan.
- Ui, Barry.
- Donio sam vam brouru Krajnja tiranija, ali vidim da je ve imate.
- Da, to je ta to ju je napisao u zatvoru Strangeways. Na to se obojica toplo
porukovae. Conorove torbe bile su spakovane, jer ih zapravo nije niti otvarao.
Barry uze jednu, a Conor zategne remen oko druge, kratko se osvrne po sobi i
zatim izaoe.
Kad su izbili na obalu kod Novog keja, Conor poe raunati udaljenosti i
mogue zapreke. Bili su na pristanitu Prince's Dock, koje je obuhvaalo luki
eljezniki kolodvor, kamo su stizali vlakovi za prijevoz morem u Belfast. Ovdje

je uvijek ekao ekspres Red Hand kad je bio u Liverpoolu. Tranice su dalje tekle
paralelno s Bath Streetom, koja e nakon nekoliko blokova pretvarala u Waterloo
Road. Nestajale su u Boundary Streetu. Na cimeru je pisalo O'SULLIVAN I
SINOVI, LJEVAONICA ZVONA I RADIONICA ZA POPRAVKE. Tranice su
vodile ravno u ograeno dvorite i zatim u prostranu zgradu.
Na ulazu ekala su ih dva ovjeka.
- Moj brat Brian, moj otac Owen. Conor Larkin. Brian je po izgledu mogao
biti Barryjev blizanac,
premda je bio nekoliko godina mlai. Stari O'Sullivan bio je rodom iz
Kerryja, ovjek nasmijana lica koji je pobuivao dojam da cijela ivota nije bio
drugo do republikanac. Glavna radionica ljevaonice izazivala je divljenje s cijelim
nizom kalupa eljeznikih, brodskih i crkvenih zvona i pomorske opreme. U
radionici su obavljali raznovrsne popravke, veinom na malim ranirnim
lokomotivama koje su se upotrebljavale u dokovima. Bila je tu i potpuno
opremljena kovanica s dizalicom i kolotur-nicima.
- Ima sjajnu radionicu, Owene. Kad stie na vlak? , - U osam i po.
- Doi, Larkine, pokazat u ti to smo izradili.
Dok su izlazili na dvorite, Owen O'Sullivan mu je priao o svojoj odanosti
pokretu, pohvalio se da je sve stvorio svojim rukama i objasnio pridolici tota o
sebi. Bio je, doista, jedan od tisua tajnih pomagaa u irskim etvrtima Engleske i
u samoj Irskoj koji e, kad zatreba, biti korisni. To je Conor jasno uoio prilikom
turneje.
Otkljuali su jedno veliko drveno skladite i uli. Tu su ekale zalihe
votanog platna i vedra s mau za podmazivanje koje je Conor zatraio, a i elini
lim potreban da se pokrije i sakrije otvor koji e izrezati na spremniku za vodu.
Bila su gotova i dva sanduka za oruje izlivena od tanke bronce i potpuno
nepropusna.
- Tako mi svega, Owene, pa to je umjetniko djelo. Nisam oekivao neto
tako dotjerano. Prikladni su za kraljevski lijes.
- Ah, to, k vragu - odgovorio je - izradio sam ih za Bratstvo. Sviaju ti se,
ha? Sm sam izradio kalupe, a deki su mi nou nakon to su radnici otili kui
pomogli da dovrimo plou. - Udaljio se do najdaljeg kraja da-are i pokazao pet
lijesova na zemlji. - Tu su tijela.
- Od Callaghana?
- Od Callaghana. Dragi pokojnici upueni na posljednje poivalite u Irsku.
Barry, dodaj mi polugu.
Poklopac uz kripu popusti pod njegovim pritiskom. Unutra su leale puke.
Sva etvorica zurila su u njih.
- Trebali bismo rei neto znaajno - ree Owen. Conor se prigne i podigne
jednu puku. Prouavao ju je od otvora cijevi do kundaka, isprobao zatvara,
povukao okida, otklopio nian, naciljao, zatim je predao Owenu O'Sulliwanu.
Prstima je protrljao ugljenu prainu na svojim rukama i zagunao. Zakljuio
je da su bile skrivene u ugljenim oknima u okolici Bradforda.

- U stranom su stanju. Ne znam gdje e ih sakriti u Irskoj ni koliko emo

vremena imai da ih oistimo. Najbolje e biti da ih ovdje to bolje zatitimo. Vidim
da imate pare u radionici.
- Da, tako je.
- Neka se momci prihvate posla. Izvucimo zatvarae. Trebat e nam limeno
bure s vruom sapunicom i jo jedno s istom vodom, a osim toga para. Potom
emo ih namazati mau i dobro umotati u votano platno.
- Jesi li upamtio, Barry? - upita otac.
- Da, sir.
Bronane sanduke, elini lim i puke odnijeli su u glavnu radionicu. U
osam i po je ienje oruja bilo u punom zamahu. Brian izae da izvidi to je s
vlakom. Nita na vidiku. Bilo bi ga teko dovesti tono na minutu. Kako je ienje
puaka dobro napredovalo, Conor ree mladiu da ostane straariti.
Devet sati. Nita.
Minute su prolazile, a napetost je rasla. Puke su bile oiene i spremne.
Prvi je bronani sanduk prikopan o kolotur spreman da ga dignu i spuste u tender.
Devet i po.
- to da radimo? - upita Owen pokazujui prve znakove nervoze.
- Dajmo im jo deset minuta, a onda e biti pametnije da sklonimo oruje
odavde za sluaj da su pogreni ljudi saznali za njega. Ima li kakvo skrovite,
Owene?
- Pobrinuli smo se za to.
- Deset minuta - ree Conor. - Natovarit emo ih i sakriti, a potom u otii
da razvidim to je s O'Hurleyjem. Ta hajde, Owene, to si se tako smrknuo.
- Nisam se ovome nadao. Callaghan je rekao da je s vlakom sve u redu.
- Vjerojatno je razlog zakanjenju beznaajan.
Pet minuta je prolo, pa deset. Upravo kad je Conor htio narediti da uklone
oruje, uurbano unie Brian.
- Dolazi.
Vrata su sa tropotom irom razmaknuli. Red Hand Ekspres progura se
unutra. U lokomotivi bio je Duffy O'Hurley sam; nesigurno se iskobeljao iz nje.
Oi su mu bile mutne, a dah vonjao po mjeavini razliitih irskih viskija. Conor mu
prie.
- Ti si to, dakle - ree O'Hurley. - To sam i mislio ...
- Gdje si, do vraga, bio?!
O'Hurley izmuca priu kako ga je sir Frederick u posljednji as poslao na
vonju. Nije stigao potraiti O'Sullivana i obavijestiti ga. Conor je znao to se
zapravo odigralo ... strah u posljednjem trenutku. Morao je odluiti da li da prii
povjeruje ili da odustane od plana. O'Hurley se napio da prikupi hrabrosti, a ak i
za sto funti po vonji moda je to bila loa pogodba.
- Gdje je Calhoun? - otro e Conor.
- Ja... ja... ja... sam mislio da nije potreban. Ostavio sam ga u jednoj krmi...
- Ima nas premalo, a izgubili smo na vremenu. Gdje je?
O'Hurley se poee po glavi, nastojei se prisjetiti. Bezuspjeno.

- to ete uiniti mojoj miljenici? - zacvilio je. Conor je pogledom prelazio

sa utljivih mukaraca na oruje i na tender. Zatim odlui.
- Briane, daj ovoj ispiuturi kave. A ti se otrijezni!
- Ali sam si rekao da je prekasno... - promrmlja O'Hurley.
Conor ga epa za koulju snagom kakvu nije poznavao.
- Ti e suraivati i nemoj izmicati. Jesi li razumio, Duffy? - O'Hurley
slabano zajei.
- A sad se priberi - zarei Conor. Popeo se na tender i pomaknuo poklopac
otvora kojim se ulazilo u spremnik za vodu. - Taj jebeni rezervoar je pun, a
spremnik za ugljen isto. Prokletstvo, Duffy, zar ti nije nitko rekao da to doveze
prazno?
- Isuse... ao mi je... sve sam pobrkao.
- Izvezi lokomotivu u dvorite i ispusti vodu, potom otii i potrai tog svog
prokletog loaa. Briane, bit e bolje da ti i Barry ponete izbacivati ugljen.
- to ete uiniti mojem djetecetu?
- Zavei, izvezi vlak i ispusti tu vodu. Moramo nadoknaditi izgubljeno
vrijeme.
Kad je vlak bio izvuen, Owen poloi ruku na Conorovo rame.
- Zavrit emo na vrijeme - ree tiho. - ovjek se prepao. Vidio si ve
preplaene ljude. Samo to ovaj sluajno vozi vlak koji nama treba i ne moemo ga
zamijeniti drugim.
- Jo razmiljam da li da odustanem.
- Conore, vraki predugo smo ekali. A to je jo gore, morat emo
suraivati jo s mnogo ustraenih ljudi dok ne zavrimo. Bolje e biti da ga smiri.
- Najradije bih mu pljunuo u lice, Owene, to je. Stotinu funti! - Zatim
pogleda starijeg ovjeka. Tog trenutka je znao da je O'Sullivan jedan od voa.
Svakog je za tili as smirio, dok je Conor kolebao izmeu ljutnje i neodlunosti.
- Mislim da e, kad se dublje upustimo u ovo, neki od naih najboljih ljudi
moda imati neiste pobude ili napadaje straha. Najbolje je da sada ne donosimo
sudove, nego da obavimo posao.
- K vragu, ponekad sam pretjerani individualist - proapta Conor.
Kad je tender bio ispranjen, Conor i Owen O'Sullivan poee aparatima za
rezanje raditi precizno kao kirurzi. Na vrhu tanka izrezan je otvor, u nj su sputeni
bronani sanduci, privreni zavrtnjima i potom ispunjeni pukama. Kad je to
obavljeno, vratili su tanku elinu plou na mjesto da pokrije varena mjesta. Potom
je rezervoar napunjen vodom.
O'Hurleyjev strah se tijekom noi kad je vidio kako su savreno obavili
posao slegnuo. Ako ovjek za njega nije znao i namjerno ga traio, ne bi ga nipoto
otkrio.
Sat prije svitanja Red Hand se otkotrlja iz O'Sullivanove ljevaonice na sir
Frederickov parobrod na Prince's Docku. Odredite: Belfast.
Boilermakersi su se okupili za svoj trijumfalni povratak u Ulster, premda
bez obitelji Hubble. Lord Jeremy je bio prognan u Trinity College u Dublinu, a

grof od Foyle se jednom zauvijek oslobodio svake obaveze da se prikazuje

zainteresiranim za taj klub.
U Weedovu brodogradilitu lokomotiva je tjedan dana stajala u svojem
drvenom spremitu. Osmog dana nakon povratka, Duffy O'Hurley, sad olienje
smirenosti, potrai Conora u kovanici i obavijesti ga da e uskoro na put.
Vlak je doao po lorda Rogera u Derry i odvezao ga u Dublin, gdje se u
Castleu svakog mjeseca odravalo zasjedanje o privrednim pitanjima. Roger je
ostao u Dublinu, a vlak se prazan odvezao natrag u Belfast. Na putu, nedaleko od
Droghede, stao je na sporednom kolosijeku gdje je ekao natkriveni kamion i etiri
lana Bratstva. Razgrnuli su gornji sloj ugljena, smanjili razinu vode, skinuli
poklopnu plou i za nepunih pola sata bronani sanduci ostali su bez svojega blaga.
Irsko republikansko bratstvo dobilo je svoju prvu poiljku oruja u 20.
stoljeu.
DRUGO POGLAVLJE
1906.
Mrano raspoloenje u glavnom tabu Unionistike stranke je guilo. Nakon
noi ispunjene zabrinutim telefonskim razgovorima, telegrafska tipka, izvijestivi u
punoj mjeri o poraznim vijestima iz Londona, prestala je tipkati. Konzervativna je
stranka, zajedno sa svojim alsterskim saveznicima, unionistima, u izborima
hametice potuena. Zavrilo je petnaest godina vladavine imperijalistiki
nastrojenih.
Sir Frederick i lord Roger izali su iz sobe za vijeanje i krili put kroz
okupljene potresene lojaliste. Weed u nekoliko rijei ree otprilike da e se Ulster i
dalje boriti protiv Zakona o autonomiji, usprkos nadmonoj pobjedi liberala.
Pobrao je mlaki pljesak.
Vani je obojicu razoaranih pozdravio hladan jutarnji zrak. Dok su u sivom
svjetlu ili niz Great Victoria Street, tiinu je prekidalo samo kuckanje njihovih
tapova i klopot konja koji je vukao njihovu koiju za njima. Stigavi do hotela
Antrim, smjesta su se povukli u sir Frederickov apartman, gdje im se ubrzo
pridruio brigadir Swan da procijene tetu.
Nije bilo bojazni da e zemlja zapasti u neko iznenadno republikansko
strujanje, ali je bilo pouzdano da e pitanje Zakona o autonomiji ponovno izbiti na
svjetlo dana. Koliko e nova nacionalistika stranka Sinn Fein dobiti?
Od razgovora o Zakonu o autonomiji alsterskim se krugovima industrijalaca
jeila koa. Njihov konkurentni poloaj temeljio se dobrim dijelom na tome to su
pokrajinu u pogledu radnikih nadnica i radnih uvjeta uspijevali drati u zaostatku
deset godkia za Engleskom. Swanu, Hubbleu i Weedu ni najmanje nisu bile
potrebne nove brige.
Izbori su na udan nain imali i dobru stranu. Ranije su liberali, da bi mogli
obrazovati koalicijsku vladu, uvijek trebali Irsku stranku. Irci su za svoju podrku
dobivali obeanje da e se ostvariti Zakon o autonomiji. Ovaj je put pobjeda

liberala bila tako nadmona da Irce vie nisu trebali. Sami i bez irskog pritiska,
liberali su pokazali da se ne ure Ircima podijeliti samostalnost. Dakako, za
unioniste je posljednja mogunost obrane od Zakona o samoupravi bila i sada veto
u Gornjem domu. Roger je zamiljeno utio.
- Vidim da si se ozbiljno zabrinuo - primijeti Weed.
- Sve se svodi na to da emo, naposljetku, opet morati zaigrati na oranjsku
kartu. Moda opet i opet.
Ta se mrana prognoza potvrdila kad se pojavio sobar.
- Oprostite, sir Frederick. U predvorju je reverend Maclvor, eli s vama
razgovarati.
- Oh, prokletstvo - zaguna Weed - taj mi danas doista ne treba. Recite mu
da se ne osjeam dobro.
- Ne, ekajte malo - ree Roger. - Da ujemo to je prosvijeenom na srcu.
Oliver Cromwell Maclvor se tijekom godina doepao mnogo vie moi nego
to su njegovi dobroinitelji predvidjeli. Njegova Spasiteljeva crkva u Shankillu
bila je uvijek prepuna, i to to vie nije trebao sir Frederickovu pomo ojaalo je
njegovu pohlepu i ambicije. Svojevoljnim dekretom utemeljio je novu sektu Opu
prezbiterijansku crkvu, ostvarivi protestantsku verziju jedne skoro papinske
drave.
Da podupre svoju novu crkvu, sagradio je kraj Spasiteljeve crkve u
Shankillu Opu pVezbiterijansku misionarsku kolu i Teoloki centar. Crkve te
nove sekte niknule su u Londonderryju, Lameu, Istonom Belfastu i Dungannonu,
a jo ih je tucet trebalo biti izgraeno. Jedna tiskara tiskala je desnom rukom
Maclvorovo doslovno evanelje namijenjeno masama, a lijevom prokletstvo Rima.
Kad se njegova mo nad masama proirila, ubacio se u oranjski red, postigao
visok poloaj te se poeo motati i oko unionistike stranke. Sve vrijeme dok se
uspinjao vlasti su podnosile njegov estok rjenik i povremeno poticanje na
nerede, jer se to uklapalo u sveopu alstersku shemu. Roger je esto upozoravao sir
Fredericka da je Maclvorova sve vea neovisnost opasna, ali je Weed bio uvjeren
da e ga uvijek moi obuzdati.
Kad su Olivera Cromwella Maclvora uveli u salon, oslanjao se - kao i uvijek
- na svoj magnetizam. Oekivao je da bude ponuen ajem, pa stoga nije niti
odbio.
- Svi smo iscrpljeni od dviju probdjevenih, molitvama ispunjenih noi - ree.
- Tragian dan za krane. -Srknuo je aj tako da se sir Frederick trgnuo.
- Oito smo svi malo obeshrabreni - ree sir Frederick - ali uglavnom ne
predviamo neke drastine promjene. vrsto vjerujemo da do nekog ozakonjenja
irske nezavisnosti nee jo mnogo godina doi, a Gornji e nas dom jamano
poduprijeti s vetom kad bude vrijeme.
Maclvor odloi alicu i digne pogled svetiji od sveca, kojim je raspaljivao
svoju pastvu, premda je u salonu imao slab uinak.
- Ulster je uao u dolinu sjene. Nije vrijeme za igre rijeima s protestantskim
stanovnitvom ove pokrajine iji je sam opstanak ugroen.

Roger se pokuao uivjeti u toga ovjeka. inilo mu se oitim da Maclvor

njuka kako bi se snaao u nekoj vrsti odmjeravanja snaga. to je zapravo
zamiljao, kakvu on ulogu ima u tome? Na koju e kartu igrati?
- Usuujem se rei, reverende - nastavi razgovor sir Frederick - da bi nam se
pretjerano reagiranje u ovoj fazi razvoja moglo razbiti o glavu. U dodiru sam s
mnogima od tih liberala. Jedno je za politike kampanje obeavati Ircima
autonomiju, a drugo izvriti to obeanje. Doista ne mislim da moramo udarati u sva
zvona. Priekajmo da vidimo kakve su im namjere. Mislim da e pitanje Zakona o
autonomiji biti stavljeno na led.
Na te rijei Maclvor pobjesni.
- Ne razumijem kako to da ne moete proitati to jasno pie na zidu. Ne
shvaam zato ostajete skrtenih ruku kad nam je pod vratom bode.
Naravno, pomisli sir Frederick, stara sklonost toga ovjeka prema biblijskom
sjaju, prijeteim katastrofama i vizijama propasti svijeta. Sve to pripadalo je gorivu
za njegove pei. No propovjednikov ton i dranje su se promijenili. inilo se da se
za sada pretvorio iz sudionika u promatraa. Lanom spontanou zavaravao je
svoju pastvu, ali je Weed znao da taj ovjek nikad nije spontan nego da naprestano
rauna. Kako je samo dugo ekao politiku katastrofu? Posljedice izbora jo se
nisu osjeale, a ve je, inilo se, u alsterskom ivotu nastajalo neto novo.
- Vi moete i dalje oklijevati - ree Maclvor - ali ja sam spreman da na
katastrofu koja se strovalila na nas odgovorim nadahnutom boanskom objavom.
Pozvat u cijelu pokrajinu na kriarsku vojnu u koju emo uvrstiti svakog
kranina, mukarca, enu i dijete, da brani slobodu i svoje britansko nasljee.
Swan i Roger razmijenie pogled kad su opazili kako se sir Frederick trudi
da obuzda svoj bijes. Weed namjerno otro izvadi cigaru i, ne pitajui Maclvora
smeta li mu dim, pripali je.
- Miljenja sam da biste trebali biti oprezni - ree on tonom koji je oito
odavao da je to naredba.
- A ja sam miljenja da mi u toj stvari ne treba va savjet - odgovorio
Maclvor.
Tako je, dakle, bilo! Pupkovina je bila presjeena. Snip! Eto tako.
- Problem je vae samozadovoljstvo - nastavi Maclvor. - Vi ste neprestano
proputali da uoite opasnosti, koje su sve vee. Odgovarali ste na te sotonske
papistike zavjere smirivanjem. Protekle tri godine gledali ste skrtenih ruku kako
kruna otkupljuje tisue hektara protestantske zemlje da bi je zatim smjesta gotovo
poklonila tim istim ljudima koji su se zakleli da e nas unititi.
Weedova je strpljivost bila pri kraju.
- Sluajte - odrezao je - Zakon o zemljovlasnitvu nije uradio nita drugo
nego preuzeo optereenu, beskorisnu zemlju od zaduenih zemljoposjednika.
- I dao je papistima!
- Gospodo - uskoi Swan - svi smo mi potreseni izborima. Mislim da bismo
morali pustiti da protekne neko vrijeme i tad kad budemo opet sposobni jasno
misliti, sjesti i razmisliti o naoj novoj strategiji.

- Moda su se s vremenom vai interesi i interesi obinog puka ove

pokrajine nepopravljivo razili - odgovori Maclvor.
- Da li da to shvatim kao prekid meu nama, reverende? - ree Weed
odsjeeno.
- Moete to shvatiti, sir, da se ne osjeam vie obavezanim da sluam va
savjet ili odluke. Moda ete uskoro vidjeti kako se rote mali ljudi od Shankilla do
Londonderryja koji se ne mire tek tako s tim da im otmu njihovu slobodu i koji e
zahtijevati da njihovo vodstvo krene novim smjerom.
- Vi ste to ve odavno isplanirali, zar ne? - ree sir Frederick tiho. - Ve
petnaest godina lovite u mutnom i ekate da konzervativci izgube vlast. Do
vienja, reverende Maclvor.
Prije nego to je propovjednik mogao uzvratiti bujicom bijesa, Swan ga je
uhvatio za lakat i izveo. udno, sir Frederick nije planuo na uvredu. Bio je
potresen.
- to misli o svemu tome, Rogere?
- Oito nam je uruen zahtjev za rastavu - ree Roger.
- Glupost! Ja jo uvijek upoljavam pola Belfasta. Ako oni tamo ne znaju tko
im daje kruha, tad e ubrzo ustanoviti.
- Kako? To nee biti tako lako. Zar bi ti se moda dalo da ode u
reverendovu crkvu i s njime raspravlja s propovjedaonice? Zna, Freddie, ba
takva prokleta stvar zbila se i u Engleskoj prije etrdeset godina. Gladstone je
istupio s reformom i vodio kampanju izvan svojeg izbornog okruga. Uspio je
privui mase, i prvi put u engleskoj povijesti narod je odbacio mudre savjete vladajue klase i plemstva i odluio se za puke reforme i puke politiare koji su mu
bili bliski.
Sir Frederick je znao da Roger ima pravo. Ulster je u odnosu prema
Engleskoj namjerno dran u zaostalosti. Dok su Gladstoneovi liberali gurali
reformu, Irska i Ulster bili su upleteni u nacionalistiku borbu. Jedna se stranka
borila za Zakon o autonomiji, a druga protiv njega. Irska je i dalje zaostajala u
socijalnoj preobrazbi, i tako se stvorio zrakoprazan prostor. S porazom konzervativaca i Ulster je objavljivao da i on odbacuje starodrevnu vladavinu plemstva i
trai vlastite glasove iz puka.
- Ne moemo vie raunati s tim da e nas ljudi ovdje automatski i slijepo
slijediti - ree Roger.
Sir Frederick poprimi pepeljastu boju, toliko ga je sledenila tonost
Rogerove raunice.
- Maclvor sebe dri dovoljno jakim da se ugura u prazan prostor i ispuni ga.
On e okupiti staru gardu Ulsterana i pokuati je politiki predvoditi.
- Ja u ga onemoguiti, pa makar tc^bio moj posljednji in na ovoj zemlji zaprijeti Weed.
Roger Hubble, vjeni pragmatiar, kao da je bio skeptian.
- Na je problem u tome to smo Maclvora i mnotvo malih Maclvora
svjesno naturili masama kao nae glasnogovornike i izvjebali ih da njih sluaju.

Stvorili smo udovite i nemamo nikakve prave mogunosti da saobraamo sa

Shankillom, osim posredovanjem tog udovita.
S Weedove cigare padne pepeo. On ga nesvjesno otprai sa svojih hlaa.
- Ti si mi neprestano govorio da e se ovo dogoditi.
- Uvijek sam se nadao da emo se negdje usput moi otarasiti Maclvora i
njemu slinih. Ali bili smo toliko obuzeti suzbijanjem Zakona o autonomiji da smo
ga morali zadrati. Dosta sam dugo osobno suraivao s Ircima u Dublin Castleu da
uvidim kako su to uglavnom estiti ljudi. Ponekad sam vjerovao da bismo se mogli
s njima nagoditi i sporazumjeti. No uvijek se izmeu nas isprijeila ta golema
oranjska neman koju smo sami stvorili. Mislim da su Englezi i Irci uvijek
uspijevali izazvati jedni u drugima ono to je u njima najgore.
- Taj prljavi mali gad vjeruje da on moe nadomjestiti vladajuu klasu Irske.
Hvala bogu to Kruna nije istog miljenja. Mislim da bi u odlunom odmjeravanju
snaga ak i liberali stali uz nas.
- Danas da. No onog asa kad alsterska bilanca bude negativna, Engleska e
nas ostaviti na cjedilu.
- Jesi li doista uvjeren u to, Rogere? Vjeruje li istinski u to?
- Ti i ja, mi smo ovdje da predoimo dobit. Sto e biti kad je vie ne budemo
mogli postii?
- Kako da suzbijemo Maclvora?
- Za sada neemo poduzimati nita. Uskoro e uvidjeti da ne moe
napredovati sam, pa e se vratiti da se s nama nagodi.
- S tim se lupeem neu pogaati, nikada!
- Oh, Freddie, moda nee biti tako zlo. Moda e doi do nekih pomicanja
moi, ali Maclvor jo uvijek zastupa nau stvar. Moe li zamisliti kako bi
katastrofalno bilo kad bi Maclvor bio neki Gladstone? Kad bismo se iznenada nali
suoeni s glasom koji se obraa masama zauzimajui se za socijalne i radne
reforme? Moemo biti zahvalni to je obavio svoj posao da estiti alsterski puk
odri u njegovoj vjeri u reformaciju. On je pas koji je ovladao samo jednom
vjetinom. On e se brinuti da katolike i protestantske mase i dalje ostanu
razdvojene i jedna protiv druge. S njegovom pomoi dobit emo na vremenu.
TREE POGLAVLJE
Nedjelja zareenja.
Za Daryja Larkina doao je veliki dan nekoliko godina ranije nego to je
uobiajeno, a to je mogao zahvaliti prilino zamanom nasljeu obiteljske
inteligencije. Tijekom kolovanja vie je puta naglo napredovao i sad je bio meu
najmlaima koji su ikad zareeni u sjemenitvu sv. Patricka u Maynoothu.
Irska je veinu svojih proizvoda izvozila u skromnim koliinama, osim
iseljenika, Guinnessova piva, donegalskog tvida, waterfordskog kristala i...
sveenika. Sveenika za skrb oko irskih iseljenika irom svijeta i misionara koji su
odlazili u krajeve kamo nitko do irskog sveenika nije htio otii. Dary Larkin je
odabrao misionarski red.

Kad se opredijelio za taj red, brzo mu je bilo odobreno posljednje

napredovanje. U dablinskom University College, kojim je upravljala Crkva,
uvedena je nova katedra afrikih jezika i njoj prikljuena odabrana mala skupina
sveenika. Kad je Dary Larkin primljen u redove tamonjih studenata, dobio je
njegov biskup papinskom odlukom pristanak da ga zaredi.
U ivotu irske obitelji bio je veliki dogaaj kad se neki njezin lan
zareivao. Premda smo Conor i ja drukije mislili, ipak smo upoznali mnogo
slobodoumnih wolfetoneovskih republikanaca meu sveenstvom, i tako je
uzbuenje dana zarazilo i nas.
Na veer uoi dogaaja doekao sam Conora na dablinskom kolodvoru.
Vidio sam ga tada prvi put nakon mnogo mjeseci. Bio se grdno promijenio; svi su
tragovi mladosti nestali. Nije vidio svoju dragu Shelley MacLeod otkako se vratio
u Belfast, i bol koju je trpio zbog toga jasno se vidjela. Premda se Conor s tim
pomirio, inilo se da je nikad nee uistinu preboljeti. Kako je i dalje ivio u
Belfastu i samo nekoliko minuta hoda od njezina doma, mora da mu je to svakog
dana nanosilo bol, ali Conor je bio Conor, pa nisam oekivao da e sa mnom
mnogo govoriti o njoj.
Znam pouzdano da je Conor u tom trenutku elio otii iz Belfasta, no bio je
u stanovitom smislu rtva vlastita uspjeha. Kao izvanredan igra ragbija ostao je sir
Frederickov ljubimac i dalje imao ulogu neke vrsti starijeg brata Jeremyja
Hubblea.
Premda je bio dodijeljen odreenoj kovanici u brodogradilitu, mogao se
kretati potpuno slobodno i veinom je radio na posebnim poslovima i narudbama.
Ponekad je izraivao kovane predmete u Rathweed Hallu, sir Frederickovu domu.
Za nae svrhe Conorov je poloaj bio savren.
U kazalitu Abbey prikazivalo se moje drugo dramsko djelo. Conor je
obeao da e nakon Daryjeva zareenja ostati nekoliko dana u Dublinu i pogledati
ga. Kad god sam imao priliku da s tim momkom razgovaram cijelu no, bila je to
prava sveanost. Tjednima sam se tome radovao. No sad kad je do toga dolo,
ustanovio sam daje postao strano povuen.
Strpljivo sam ekao provalu do koje je obino dolazilo negdje pri pola
ispranjene boce, no ovaj put se samo jo jae smrknuo. Razgovarali smo o sve
veem uspjehu Bratstva i krijumarenju oruja. Nakon ragbijake turneje sir
Frederickov divni osobni vlak napravio je etiri uspjena putovanja u Englesku i
vratio se s dvije stotine puaka, to karabina i deset tisua arera s nabojima.
Cijela je operacija bila majstorsko djelo. Glavna Conorova briga bilo je muiavo
dranje Duffyja O'Hurleya, koji se neprestano okretao kako je vjetar puhao.
Conor je predloio jo jedan plan; kako da sakriju oruje u zemlji. Bratstvo
je poznavalo naklonjene sveenike u Belfastu, Dublinu, Corku, Derryju, Newryju,
Wa-terfordu i Mallowu, gradovima na pruzi kojom je najee saobraao Weedov
vlak. Nakon to je oruje izbaeno iz vlaka, ubaeno je u lijesove i leevi
pokopani u crkvenim grobljima uz pomo takvih sveenika. Nadgrobno kamenje s
prezimenima Carrick, Cassidy, Conroy, Coughlin, Concannon ili Considine

oznaavalo je gdje lei oruje, kao i kamen na kojem je stajalo ime Elva, 18791904, s uklesanim Odana Erinova ki.
Sutradan rano ujutro Conor i ja vratili smo se na kolodvor u Amiens Streetu
da doekamo Brigid. Kad je sila, pozdravila nas je smeteno, jer dotad nije nikada
putovala tako daleko ni u tako velik grad.
Nije se ba moglo rei da se s godinama proljepala. Brigid je za tu sveanu
priliku obukla haljinu kupljenu u Derryju koju moda nikada vie nee izvaditi iz
ormara.
Haljina i ona bili su si potpuno tui i nisu jedna drugoj pruale nimalo
utjehe. Brigid je osim toga i hramala jer su je uljale nove cipele. Bez obzira na
izgled, bilo je pozdravljanje za tu znaajnu priliku dugo i srdano.
Preli smo na kolodvor u Westland Rowu, odakle se kratkom vonjom
stizalo do Maynootha u grofoviji Kildare, gdje je na mjestu drevnog Fitzgeraldova
dvorca u divnom spokojnom krajoliku stajalo sjemenite sv. Patricka.
Oko podne vrvjele su na tratini ispred crkve obitelji okupljene iz cijele
zemlje. Pola ih je djelovalo jednako izgubljeno kao i Brigid. Crkva je pruala sve
to oko moe poeljeti; prekrasna gotska graevina podizana trideset godina i
doslovno rukom umjetnika ukraena mramorom, drvom i mozaikom. Samo je kor
mogao primiti petsto vjernika. Kad smo uli u golemu lau visokog stropa koji je
budio strahopotovanje, napetost i veselo iekivanje u nama jo su se poveali.
Sveanost je zapoela ritualnim pranjem ruku i nogu, a potom uz
gromoglasne zvukove monih Stahlhutovih orgulja kandidati uoe u lau. Ili su,
od glave do pete odjeveni u bijelo, u misnim kouljama, naglavnicima, misnikom
ruhu, pojasima i stolama.
Meu njima bio je i sitni Dary, jo uvijek najmanji i upola pametniji od svih.
Osmijehnuli smo mu se, a i on nama, kad nas je opazio, a Brigid se pridruila
vojsci ena koje su mrcale.
Biskup se pojavi u pratnji dvojice sveenika i zauzme mjesto na svojem
stolcu.
- Neka istupe oni koji e se zarediti - objavi akon. -Martin MacRannall.
- Spreman sam.
- Edwin O'Meagher.
- Spreman sam.
- Dary Larkin.
- Spreman sam.
- Pearse MacSheehy... - sve dok nije prozvano svih dvadeset kandidata.
- Jesu li dostojni? - upita biskup kad su se svi poredali ispred njegova stolca
nalik na hrpu ostriene bijele ovje vune.
- Svjedoim da su prema ispitivanju meu Bojim ljudima i po preporuci
uitelja, utvreni dostojnima.
Biskup jednolino proguna neto napamet o njihovom buduem ivotu i
dunostima. Ispitivao ih je o njihovoj dostojnosti i zaprisegnuo ih, a potom se
bacie pred njim na mramorni pod, pretvorivi se u oblak usijan do bjeline.

Nakon to su predstavljeni, izabrani, podueni, ispitani, zaprisegnuti i

pozvani na molitvu, zajednika sveana misa dospjela je do litanije svetaca.
Boe, smiluj se! Boe, smiluj se!
Kriste, smiluj se! Kriste, smiluj se!
Boe, smiluj se! Boe, smiluj se!
Sveta Marijo, majko Boja!
Moj i za nas!
Sveti Mihajlo!
Moj i za nas!
Svi sveti aneli! Moj i za nas.
Sveti Josipe! Moj i za nas!
Sveti Ivane Krstitelju!
Molite za nas!
Sveti Petre i Pavle!
Molite za nas.
Sveti Andrija!
Molite za nas!
Sveti Ivane!
Molite za nas!
Sveta Marija Magdalena!
Molite za nas!
Sveti Josipe!
Molite za nas!
Sveti Lovro!
Molite za nas!
Sveti Ignacije Antiohijski!
Molite za nas!
Sveta Agnezo!
Molite za nas!
Sveta Perpetua i Felicija!
Molite za nas!
Sveti Gregore!
Molite za nas!
Sveti Augustine! Molite za nas!
Sveti Anastazije! Molite za nas!
Sveti Bartole!
Molite za nas!
Sveti Martine!
Molite za nas!
Sveti Benedikte! Molite za nas!
Sveti Franjo i Dominie! Molite za nas!
Sveti Franjo Ksaverski! Molite za nas!
Sveti Ivane Vianneyski! Molite za nas!
Sveta Tereza!
Molite za nas!
Sveta Katarina! Molite za nas!
Bila je to potresna ceremonija, a Conor i ja dovoljno smo voljeli Daryja da
potisnemo nau gorinu protiv vjere i sudjelujemo u njegovom sveanom danu.
No kad su poeli nabrajati svih dvije stotine i sedamnaest sveca, od Abbe do
nae voljene majke od Joughala, uvukao se u moj eludac poznati stari osjeaj
munine. Otkako sam otiao iz Ballvutoguea nisam molio krunicu.
Na pola puta kroz sve irske svece, sve irske svece u kotskoj, sve irske
svece u Engleskoj i sve irske svece u Evropi postalo mi je teko da ostanem miran.
Prije samo nekoliko tjedana bio sam napisao esej u kojem sam postavio
pitanje to je poganstvo ako nije injenica da dvjesto i sedamnaest svetaca djeluje
poput polubogova? Nai se ljudi rue na koljena u pobonoj molitvi ispred slijepe
slike. Crnca nekog afrikog plemena proglasili bismo za to neznabocem.

Zar nije poganski moliti kip za plodnost oranica i ena, za kiu u sui i sunce
kad napadne snijet? Odbaciti take ispred krinja ispunjenih svecima, moliti sveca
za pobjedu u sportu, da kazni neprijatelja, da nestanu bradavice, da pomogne u
pronalaenju zlata i da se maslac ne uegne?
Koliko smo svjetla, koliko istine propustili svojom slijepom poslunou?
Bismo li u protivnom mogli podnijeti nae siromatvo i kmetstvo? Jesu li nam bile
potrebne lane nade da ublae muku naeg ivota?
U svemu tom sjaju to je budio strahopotovanje razmiljao sam o toj moi...
toj stranoj tajanstvenoj moi nad jednim inae prosvijeenim narodom. Zar u
veini ljudi postoji neka uroena slabost kojoj je potreban misterij da bi mogli
opstati?
Sveti Turniuse! Moli za nas!
Sveti Tutilo! Moli za nas!
Sveti Craik Ultane! Moli za nas!
Sveti Fosses Ultane! Moli za nas
Sveti Ursinuse! Moli za nas!
Sveti Aosta Ursuse! Moli za nas!
Sveti Wiro i Plechelm! Mofi za nas!
Naa Gospa od Youghala! Moli za nas!
NAA GOSPA OD YOUGHALA.
'Uspio sam!
Svi sveci Boji! Molite za nas!
Boe, smiluj nam se! Boe, spasi nas!
Od svega zla! Boe, spasi nas!
Od svih grijeha! Boe, spasi nas!
Od vjenog prokletstva! Boe, spasi nas!
Tajnom svojeg utjelovljenja! Boe, spasi nas!
Tvojom smru i uskrsnuem!
Boe, spasi nas!
Dolaskom Duha Svetog!
Budi milostiv prema nama grenicima!
Vodi i titi svoju svetu Crkvu!
Odri naeg papu i sve sveenstvo u svojoj svetoj vjeri!
Podijeli mir i slogu svim narodima!
Blagoslovi ove izabrane!
Blagoslovi ove izabrane i uini ih svetim!
Blagoslovi ove izabrane, uini ih svetim i sauvaj ih za svete dunosti!
Isuse, Sine Boji, Kriste, uslii nas!
Boe, spasi nas! Molimo te, uslii nas! Molimo te, uslii nas!
Molimo te, uslii nas!
Molimo te, uslii nas! Molimo te, uslii nas!
Molimo te, uslii nas!
Molimo te, uslii nas! Kriste, uslii nas!

Dok je blago svjetlo nebeskog nadahnua ispunjalo golemu dvoranu i

trenutak se sve vie primicao, biskup je molio dugo, duboko i zduno, potom
dotakao njihove ruke i glave, nataknuo mitru, sveano im pruio hostiju i udijelio
im poljubac mira.
Vani na tratini u provali olakanja i rijeci suza fotografi su odlino poslovali
ispred golemog zvonika, jer e ta fotografija visiti u pedeset tisua irskih kua i
koliba. Iznova i uvijek iznova okupljeni su iskuavali tu potovanu rije - oe.
- Oe Dary - jecala je Brigid. - Oe Dary.
ETVRTO POGLAVLJE
Moj kazalini komad Hodoasnikova no nije, dodue, potpuno propao,
ali nije ponjeo ni uspjeh. Sadrao je nekoliko iskriavih trenutaka,, meu njima i
jedan dirljiv monolog prije zavretka, govor s optuenike klupe pri kojem ni jedno
irsko oko nije ostajalo suho.
Ako je u Hodoasnikovoj noi postojao aneo spasitelj, onda je to bila
Atty Fitzpatrick, koja je tumaila glavnu ulogu. Kad je prihvatila ulogu, kau da se
pjev mojeg srca uo sve do Tralee.
Sa svojim gostionicama i sportskim priredbama Dublin je prije svega bio
svijet mukaraca. Nae dobre katolike djevojke marljivo su uile katekizam,
raale djecu i u svjetska se pitanja nisu mijeale. No gelski je pokret proizveo niz
izvanrednih ena posve drukijeg kova. Veinom su bile engleskog podrijetla,
podbodene stoljeima nepravedne britanske vladavine. Ni jedna od njih nije bila
ljepa, ni jedna ivlja od Atty Fitzpatrick, neke vrsti irske Ivane Orleanske. Sam
Long Dan Sweeney ju je opisao kao najboljeg borca u Bratstvu i ponekad jedinog
mukarca u vrhovnom vijeu.
Dola je na svijet kao ki lorda i lady Royce-Moore, starosjedilake
zemljoposjednike obitelji u grofoviji Galway. Do svoje dvadesete Atty RoyceMoore ve je za sobom imala nekoliko sezona punih drutvenog uspjeha te
kolovanje u Londonu i u Evropi. Bijeda seljaka duboko je se dojmila, te se prije
svojeg dvadeset i prvog roendana odbila od svoje vlastite klase.
Prvi put je Irska ula za Atty kad je ona naslijedila itav obiteljski imetak.
Smjesta ga je podijelila prodavajui budzato estice seljacima koji su ih obraivali
od pravremena. Taj je korak potresao plemstvo i Engleze sve do njihove
imperijalne sri, ali joj je istodobno pribavio naklonost naroda.
Atty je neprestano bila u pokretu. Ako je u Wexfordu ili Waterfordu izbio
trajk zbog stanarina i zemljinog poreza ili je kakva epidemija zadesila Liberties u
Dublinu ili je na zapadu uestalo protjerivanje sa zemlje, ona se nala u prvim
redovima pobunjenika. Zbog njezine djelatnosti dva put su je zatvorili, a hvalila se
da namjerava prije nego to zavri svoj posao biti gost Krune u svakom zatvoru u
Irskoj. A pri tom je bila samo ena.
Zapravo ne samo. Bila je gipka ljepotica, stasita poput kipa, via od
veine mukaraca, gotovo utjelovljena slika same Majke Irske.

To to je pola za Desmonda Fitzpatricka inilo se tako prirodnim kao i

vrijesak u irskim brdima. Fitzpatrick je bio izdanak jedne od onih starih
normanskih katolikih obitelji koje su prvobitno u 12. stoljeu osvojile Irsku za
Engleze. Postupno su se Normani tako potpuno stopili da su postali vei Irci od
samih Iraca. Tijekom stoljea stare obitelji Morrisi, Fitzgeraldi, Barryji, Rocheji,
Burkeji, Plunketti, Joyceji, Fitzgibboni i Fitzhughi prolazili su bolje od croppyja.
Prije svoje integracije bili su moni irski grofovi. Kad su katolici polagano izali iz
svojeg mranog doba, naa srednja i gornja klasa koja nije bila engleskog
podrijetla, potjecala je najveim dijelom od Normana.
Mladi Desmond Fitzpatrick bio je jedan od prvih Parnellovih sljedbenika,
odvjetnik koji se u sudovima sa zapanjujuim uspjehom borio za stvar seljaka. Kad
su se vjenali i preselili u Dublin, bacie se Atty i Desmond s nesmanjenim arom
u pokret za gelsku obnovu. Atty je prela na katoliku vjeru i rodila troje djece, a
uz to je neumorno nastavljala sa svojim radom. Fitzpatrickovi su potpomagali
novoosnovano nacionalno kazalite, a ona je nalazila vremena da sudjeluje i kao
glumica, uglavnom da bi pomogla novim piscima.
Kad je Arthur Griffith osnovao politiku stranku Sinn Fein, Fitzpatrickovi su
se smjesta prikljuili i postali jedni od prvih tajnih lanova probuenog Irskog
republikanskog bratstva.
Desmond Fitzpatrick se u trideset osmoj godini sruio mrtav u Four Courts
branei jednog croppyja. Bio sam ondje kad se to dogodilo.
Mi koji smo voljeli Atty brino smo je pazili, jer smo se bojali strane
tragedije. No umjesto oekivanog povlaenja u sebe, Atty se protiv svoje boli
borila fanatinom odanou pokretu. Desmond Fitzpatrick postao je jedan od prvih
naih novih muenika, a njegova udovica blistavo mu je odavala poast. A ipak,
ponekad sam se pitao kako je zapravo bila jaka njihova meusobna ljubav.
Zakljuio sam da se prava snaga njihove veze zasnivala na obostranoj ljubavi
prema republikanstvu i da im je ona u njihovu braku bila vanija nego odnos
izmeu mukarca i ene.
Sve to objanjava zato su se mojem komadu osmjehivali kad je ona,
nekoliko mjeseci nakon to je obudovjela, prihvatila ulogu.
Bio sam nervozan kao prostitutka u Vatikanu kad je Conor doao na
predstavu Hodoasnikove noi i nakon zavretka me pohvalio medvjeim
zagrljajem.
Otili smo iza pozornice da potraimo Atty i dogovorili da jo svratimo u bar
hotela Jury, gdje su se okupljali kazalini i novinski krugovi.
Svatko je svakog poznavao. Svi su znali Atty Fitzpatrick. Kako je bila jedina
ena u vrhovnom vijeu Bratstva, dobro je znala da je Conor smislio plan za
prebacivanje oruja, da je glasovit kova-umjetnik i izvanredan igra ragbija. U
trenutku kad su se upoznavali znao sam da je izmeu njih planula iskra. Conor ve
dugo nije imao pravu enu i oito mu se Atty svidjela. A ona je dovoljno dugo bila
udovica da misli podjednako.

Budui da u tome moja nazonost nije bila potrebna, sjetih se iznenada da

jo moram napisati vijest za novine i rekoh im da u im se kasnije pridruiti u
Juryju.
Ako je Atty Fitzpatrick ula u neki lokal, rijetko je ostajala nezapaena. Ona
i Conor zauzee mjesta u glavnoj prostoriji, gdje su joj mnogi prilazili da je
pozdrave. Pijuckali su iz svojih aa, a onda se sjetie da Seamus O'Neill nije
doao.
- Da mi je samo znati to je s njim? - ree ona.
- Vjerujem da je momak jednostavno ljubezan pa misli kako bih volio s
vama razgovarati nasamo - odgovori Conor.
Atty se to odmah svidjelo. Veina mukaraca pokuavala se razmetati
pravei se vana u njezinoj nazonosti ili se, kraj njezine impozantne pojave,
povlaila u sebe.
- elite li to? - upitala je.
- Nisam potpuno siguran - ree on. - I sam sam ve neko vrijeme jednako
osamljen kao i vi. Ne mogu rei da je to jednako teko kao bol za izgubljenim
muem, ali ne mogu tvrditi da i to nije vrlo bolno. Kad je pravi trenutak da se
ovjek pone oporavljati? Vjerojatno je prirodno da ovjek tako razmilja kad
upozna nekog poput vas.
Atty odvagne rijei, ovjeka i situaciju. Nitko nije uistinu znao kako je
gubitak Desmonda bio straan. Jedni su govorili da je hrabra. Znala je da je drugi
dre bezosjeajnom. Veinu svojeg ivota provela je u svijetu mukaraca.
Neobino je u tome bilo da je ona postavljala uvjete. Malobrojni su bili odnosi
kojima nije od samog poetka mogla ravnati ili kasnije manipulirati po elji. Taj
krupni momak bio je privlaan, osvjeavajui i nimalo neozbiljan. Ulijevao je
prilino potovanje.
- Osamljen sam, Atty - ree Conor otvoreno, gledajui u velike smee oi,
koje su dirale do suza pola Dublina.
Polagano je poloila svoju ruku na njegovu.
- I ja - rekla je.
Idue je veeri kazalite bilo zatvoreno i Atty ga je pozvala svojoj kui u
predgrau Rathgar, juno od Dublina, do kojeg se stizalo kratkom tramvajskom
vonjom. Kua Atty Fitzpatrick bila je jedna od niza georgijanskih dvokatnica u
Garville aveniji s glatkim proeljem, jarkoobojenim vratima i sjajnim mjedenim
okovima.
Attyne proleterske sklonosti svravale su kod ulaza. Bio je to besprijekorno
ureen dom, ukraen mnogim lijepim predmetima. Djeca su joj izgledala draesno
i bila, inilo se, naviknuta na dolaenje i odlaenje nepoznatih ljudi kao i na duu
odsutnost roditelja po poslovima pokreta. Nakon veere, tijekom koje se Conor
svjesno trudio oko djece, ona nestadoe kao na znak, kao da su znala da majka i
doljak ele razgovarati o republikanskim poslovima.
- Doi - rekla je i izala iz salona. Odvela ga je u najvii kat i otvorila vrata
jedne od ulinih soba. Bila je to mjeavina intimnog salona, knjinice i radne sobe,
smjetena uz spavau sobu, u koju su se bili povlaili ona i njezin mu. Sad je to

bila soba uspomena, ispunjena njegovim rukopisima, pravnikim knjigama,

fotografijama i drugim dokumentima ivota koji su proivjeli za pokret. Prva dva
mjeseca nakon Desmondove smrti gotovo i nije izlazila iz te sobe. A kad je to
jednom uinila, nije vie u nju stupila do ovog trenutka.
U malom kaminu s mramornom policom Conor je zapalio treset vjetinom
deka sa sela, i im je omirisao njegov dim, prenio se onamo. Razgovarali su o
poloaju seljaka na zapadu, Zemaljskom savezu, kovanim vratima i tamnicama.
Priali su o sadanjem ivom strujanju u Dublinu i o stranim zemljama.
Razgovarali su o oruju i Bratstvu i o teko ostvarivom republikanskom snu.
Zatim je doao trenutak kad Conor vie nije mogao ostati a da ne postane
muno.
- Kasno je, Atty - ree - bolje e biti da sada odem.
- Kao da smo sada tek poeli - odgovorila je. - Ah, ja sam poznata
brbljavica. Na predavanjima i sjednicama vijea govorim kao opsjednuta vila
smrti. Dan Sweeney mi je ve mnogo puta rekao da uutim. Ali nikad zapravo
nemam prilike da s nekim ovjekom razgovaram nasamo. Ponekad razgovaram sa
Seamusom, ali nas tada netko u kakvoj krmi pljeska po leima ili se urimo
poveerati da stignemo na sastanak ili na predstavu. Des i ja smo katkada ovdje
razgovarali i zgranuli se kad smo vidjeli da je zadanilo. Shvaa?
- Da - ree Conor. - Kad je ljubavnik ujedno i najbolji prijatelj, tad je dvoje
samo sebi cijeli svijet.
- Ah, Boe - rekla je - ja tu igram osamljenu udovicu, a mrzim saaljenje.
- Ne brini, no doista mislim da uskoro polazi posljednji tramvaj za Dublin.
- Conore - rekla je - poloi jo jednu kocku treseta na vatru. Ako ti pobjegne
tramvaj, dolje u sobi do djeje je jedan krevet. Ova kua slui kao pribjeite i za
sastanke koji traju cijelu no, pa su djeca navikla da ujutro tamo zateknu neznance.
- Dobro dakle - odgovori on. Natoio je jo malo konjaka. - Ti si izvanredna
ena, Atty, i ubrzo e prebroditi svoju tugu.
- to te ponukalo na to da to kae?
- Zato to najvie od svega voli svoju snagu. Ne znam postoji li neto to bi
te moglo slomiti.
Razmiljala je da li je to pohvala ili zamjerka.
- A ti?
- Meni je samoa strano teka. Dok nije bilo Shelley, nikad mi nije smetalo
da budem sam. Otkad nje nema, mrzim svaki trenutak samoe. - Sjeo je na pod i
zagledao se u raspaljeni treset, ona je uinila isto i oboje je bilo zadovoljno to je
neko vrijeme svako slijedilo svoje misli. Zatim je zapazila da se zadubila u misli o
Conoru. Taj je ovjek uznemiravao. Za razliku od gotovo svih mukaraca koje je
poznavala, nije se bojao svojih slabosti i jedva se trsio da ih skriva, a svoju
mukost uope nije isticao. U ovoj sobi nije joj preostalo nita drugo nego da ga
usporedi s Desmondom.
Larkin je bio duboka i tiha voda. Seamus joj je priao da bi s vremena na
vrijeme iz njega provalila pjesnika bujica, ali je u njemu esto dozrijevala
godinama. U njemu svakako nije bilo nita od Desmondova izazovna, upadljiva

dranja. Des je volio sebe, volio svoje zajedljive primjedbe u sudnici, volio je zvuk
svojeg glasa kad je govorio, osobito je volio ono to je radio za Irsku, jer ga je to
obasjavalo slavom.
Soba je bila topla i ispunjena putenou kao uvijek, ali ne zbog Desa i Atty.
Njezina je putenost bila namijenjena pokretu. Zar to nisu ona i Des uvijek eljeli?
Ta stvar, koju su zajedniki poduzimali, postala je njihovo ivotno djelo. Poslije
njegove smrti satima je o tome razmiljala. udno, ali u toj se sobi nikada nisu
ljubili. Je li pokret bio za oboje oslonac koji ih je titio od njih samih? Zar su znali
da ne mogu jedno drugom dati ljubav koju su troili na pokret?
Sve ono to je znala o Conoru Larkinu ukazivalo je na to da on nije nita
manje odan pokretu. Ali posjedovao je i sposobnost da se potpuno u sebi posveti
voljenoj eni. Des joj je dao slobodu koju je traila u braku. Od nje je malo
zahtijevao, jer je uivao sam u sebi. Conor Larkin e ovladati svojom enom i u
njezinim oima postati jedini. Atty je to znala.
Bi li mogla takvo to podnijeti ? Koliko je ena naslutilo tu snagu i pobjeglo
od njega? Koliko je drugih poeljelo da je iskua i nije uspjelo? Zar se moglo s
takvim ovjekom upustiti u povran odnos? Bi li bio toliko jak da je primora da
promijeni psihu kako bi ga zadrala?
Zastraivao ju je, ali i tako strano privlaio. Kako bi bilo imati po prvi put
ovjeka koji e ovladati njome? Atty je zadrhtala.
- Voljela bih te ponovno vidjeti - rekla je iznenada. -Za nekoliko tjedana
komad e se prestati izvoditi. Zato ne bih tad dola u Belfast? - To je ve i prije
rekla mukarcima koje je poeljela, ali...
- Polaskan sam - odgovori Conor. - Na alost, tvoja e te slava pretei i upast
e svakom u oko poput divne statue, to ti i jesi. Otvoreno reeno, Dan Sweeney i
vijee bili bi opravdano protiv toga da se pokazujemo zajedno u javnosti, osobito u
Belfastu.
- Na to nisam mislila. Bi li ti doao u Dublin?
- Ne mogu esto odlaziti, a da kaem istinu, ne osjeam se previe lagodno
meu svim tim rjeitim intelektualcima. Razumije se da Seamusa volim, ali se
ovdje ne osjeam doista kod kue.
- Velika veina od toga to kau je brbljarija, sve samo pripovijedanje.
Svatko govori i govori. Arthur Griffith, Yeats, Seamus O'Neill, Atty Fitzpatrick ree ona.
- Rijei su naa municija, Atty.
- Nemoj sebe tako potcjenjivati. Kad svi govornici ispucaju svoju municiju,
Bratstvo e ovisiti o aci ljudi poput tebe da obavi posao. A osim toga, ni ti ne
oskudijeva ba na rijeima. itala sam neke tvoje pjesme.
- Seamus ne bi trebao pokazivati okolo tu ropotariju. Ve odavno nisam
nita napisao.
- Trebao bi.
- Dan mi kae da u za to imati i previe vremena kad dospijem u zatvor.
Ponovno ih zapljusne val nelagodnosti.

- Smijeno - ree Atty tiho. - Uvijek sam se ponosila time to sam privlana,
ali i kadra da nekoga odbijem. Teko mi ovo pada, Conore. Jo nikada nisam
molila nekog mukarca da me odvede u krevet...
Conor ustane i povue je na noge. Zagrlio ju je i poljubio, drei u naruju
punokrvnu enu. Zatim odstupi korak.
- Mislim da bismo to trebali odloiti da dozri.
Atty problijedi, a na oi joj navru suze. Bila je opravdano povrijeena.
- Ponijela sam se kao prava budala.
- Osamljena si, treba ti ovjek, to je posve prirodno. Ti si izvanredna ena,
Atty, i ne bih te htio povrijediti time da se s tobom upustim u povran odnos.
Uspjela je odglumiti smijeh.
- To je za mene novo iskustvo.
- Ja te ne odbijam, djevojko. Razumije se da sam na to pomislio onog asa
kad smo se sreli. Samo, shvatio sam kako bi bilo nepravedno tebe ljubiti dok u dui
jo oplakujem Shelley. Moe li to shvatiti?
Ako dotad nije znala, sad je shvatila: igra s tim ovjekom ugrozit e njezine
granice, razbiti njezinu samostalnost i njezino samozadovoljstvo, koje je uspjela
sauvati u uspjenom braku i uz troje djece. On e joj otkriti takva podruja u njoj
samoj gdje jo nikad nije bila. Jedan ludi trenutak eznula je da ga odvede u
susjednu sobu, u mrak, i da mu kae neka se pretvara ili isplae na njezinim
grudima ako eli. Ali plaila se, jer jo nikada nije takvo to poklonila nekom
mukarcu.
PETO POGLAVLJE
U mjesecima nakon izbora iskoristio je Oliver Cromwell Maclvor panini
strah pred novim Zakonom o autonomiji Irske i iznio na vidjelo planove kojima se
hranio petnaest godina mukotrpnog ekanja krvlju, svjetlou i
zrakom. Upotrijebivi svoje crkve irom pokrajine kao glasnogovornike,
posluio se prastarim alsterskim strahovanjem.
- Kad te Gospodin Bog tvoj povede u zemlju koju e osvojiti i kad ih
Gospodin Bog tvoj izrui tebi, ti treba da ih smrvi i potpuno uniti, ne smije se s
njima nagoditi, niti iskazivati milost... jer ti si sveti narod po Gospodinu Bogu
tvojem i on te odabrao da bude odabran narod meu svim narodima...
Roger Hubble je ispravno zakljuio da e Maclvor i dalje sluiti njegovim
interesima, usprkos lomu meu njima. Propovjednik je u sredini gdje je sve do
neba vapilo za socijalnim promjenama iznosio malo novog, podgrijavajui i
servirajui uvijek jedno te isto staro jelo. Ve su tri stoljea tu istu pjesmu
utuvljivali alsterskim protestantima, sve dok nije od roenja postala neodvojiv dio
njihova ivotnog stava. Bili su jedna strana irskog trojstva uz britanske gospodare i
starosjedioce, te su ih i dalje odvlaili od stvarnog problema, poboljanja ivotnih
uvjeta narodnih masa.
I opet je izvuena stara pria da su poput drevnih Hebreja u potrazi za
obeanom zemljom izabrani narod u Bojim oima. Jedina je novost bila u tome

to je poduzet prvi korak da se odbaci prastara tradicija u politikom sljedbenitvu

plemstva. Zapravo, dolo je samo do gotovo neprimjetne smjene strae. No
Maclvor je hipnotizirao mase i postao sve neumjereniji u vlastitoj viziji svoje
proroanske moi. Gdje nije bilo crkve, odravali su skupove buenja u prepunim
atorima. Gdje nije bilo atora, odravali su masovne skupove pod vedrim nebom.
Deset godina ranije osnovao je Kristove vitezove, elitnu skupinu, uski krug
najpravovjernijih. Njihova prava svrha, naime da postanu jezgra koja e pokretati
svjetinu, ostala je tajna do pogodnog trenutka.
Dok je njegova biblijska vatra harala Ulsterom, spretno je preobrazio
Kristove vitezove u predstrau za obranu protestantske vjere od sljedbenika
Sotone, papista i otpadnika, kao da ve nije s potpuno istom svrhom postojao
oranjski red. Maclvorov je plan zahtijevao privatnu vojsku. Vitezovi, bivi vojni
oficiri i brojni nezaposleni oru-nici bili su u svojstvu predvodnika grupa
izvjebani u izazivanju nereda. Premda se Maclvor, zakonski uzevi, odvaio na
tanak led, vlasti su oklijevale i ostale skrtenih ruku. U nekoliko mjeseci stvorena
je eta koja je taktikom zastraivanja potpuno ovladala situacijom u okolici, po
naredbi pustoila i rastjerivala skupove sveenika koji su mislili drukije, jer je
samo jedno uenje bilo pravo - uenje Olivera Cromwella Maclvora.
Kao preko noi nicale su nove ope prezbiterijanske crkve u Armaghu,
Lisburnu, Carrickfergusu, Coleraineu, Bangoru i Lurganu. Bile su popunjene
sveenstvom izobraenim na brzinu u etveromjesenom teaju u njegovoj
teolokoj koli, a zaredio ih je sam Posrednik.
Na poetku godine 1907. izazvali su Kristovi vitezovi u katolikom podruju
Downpatrick nemire protiv namjetanja trojice katolikih uitelja u novoj javnoj
koli. Kako su zavrili uspjeno, taj je incident posluio kao nagovjetaj krupnijih
stvari koje su trebale uslijediti u Belfastu i Derryju kasnije te godine.
Kad je Oliver Cromwell Maclvor pripremio udarne ete i svoje institucije
razgranao po cijeloj pokrajini, izveo je udar. Otputovao je u London, gdje je
mogao raunati s najveim publicitetom, sazvao konferenciju za novinstvo i
objavio osnivanje lojalistike stranke.
- Posluno smo slijedili stari poredak, a za nae napore bili grubo izigrani.
Prosti kranski puk Ulstera, iji je ivot najvie pogoen, namjerava sad sam
odluivati o sebi i budunosti svoje pokrajine. Ovo je narodna stranka. Razdoblje
podlonosti staroj vladajuoj klasi je svreno. - Na to objavi bojni poklik stranke:
NA JEDINI ZLOIN JE LOJALNOST.
Sad je, dakle, bio razotkriven veliki plan: Opa prezbiterijanska crkva
Olivera Cromwella Maclvora, Kristovi vitezovi Olivera Cromwella Maclvora i
lojalistika stranka Olivera Cromwella Maclvora, Otac, Sin i Duh Sveti... jednog
nipoto svetog trojstva.
Godina 1907. poela je nemirno. Na selu su provedene brojne reforme i s
njima je nastupilo razdoblje relativnog blagostanja. arite siromatva bilo je
posve oito u gradovima, koji su bili u bijednom stanju. Samo u Dublinu gotovo
polovica stanovnitva ivjela je u stanovima od jedne prostorije za cijelu obitelj. U
veini sluaja to je znailo da u jednoj sobi ivi est osoba. Ljudsko ponienje

prevrilo je svaku mjeru, a Britanci su, osim u lojalnim grofovijama Antrim i

Down, malo ulagali u industriju da ga ublae.
Kad se saznalo da je radniki pokret drugdje postigao uspjehe, protestantska
radnika klasa Ulstera preispitala je vlastitu situaciju i ustanovila da nije nimalo
ruiasta. Protestantskom je radniku poelo polagano svitati da su ga iskoristili. Taj
je poloaj moglo poboljati samo jedinstvo s katolikom radnikom klasom.
Izbili su trajkovi i po prvi put u belfastskoj turobnoj povijesti dolo je do
pregovora izmeu katolikih i protestantskih radnika.
Unionistike oranjske organizacije bacie se svim snagama u protunapad.
Oliver Cromwell Maclvor, koji zapravo nije imao vlastita programa osim programa
leinara koji se hrani truplom, nadmaio je sve u borbi da radnika klasa ostane
razdvojena. I opet se potvrdilo predvianje Rogera Hubblea da e propovjednik
nesvjesno raditi u njihovu interesu.
Usprkos opem nemiru i sve veem problemu s radnitvom, sir Frederick
Weed je nastavio na svoj nain nastupati kao dobroinitelj i ovjek koji brine o
ljudima. Njegova najnovija zamisao bila je da pokrajini pokloni eljezniki i
pomorski muzej, koji e izgraditi nedaleko od stadiona Boilermakersa.
Tako je nakon turneje Conor dobio zadatak da popravlja lokomotive
predviene za muzej. U meuvremenu, Red Hand Express je jo dva puta vozila u
Englesku, otpremivi lorda Rogera u Dom lordova i natrag, a drugi put je sir
Frederick poduzeo podue poslovno putovanje. Oba je puta O'Hurley odvezao vlak
u O'Sullivanovu ljevaonicu i utovario poiljku oruja.
Kako je otprema oruja dobro tekla, poeo je Conor razmiljati o poveanju
tereta. Htio je ugraditi dodatna skrovita u osobne vagone i lokomotivu. Postojao je
bezbroj mogunosti da se spretno ugrade pomini poklopci, lana vrata i ak na
donju stranu vagona privrste sanduci.
Kad su nacrti najnovijeg modela lokomotive Red Hand bili gotovi i trebali
prijei u proizvodnju, Conor je imao vrst plan. Spremao se da sa svojim
zamislima upozna Duffyja O'Hurleyja i izvede dio preinake u samoj tvornici dok
stroj i tender budu u gradnji.
Ta je zima bila porazno duga i samotna. Ni jedan jedini put nije vidio
Shelley MacLeod. Ne jednom je nou molio da ga Dan Sweeney premjesti iz
Belfasta, no u dubini due je znao da je to nemogue tako dugo dok se oruje
prebacivalo preko brodogradilita. eznuo je za danom kad e mu Sweeney
povjeriti da pone prikupljati male udarne grupe za Bratstvo i kad bude mogao
suraivati s ljudima koji misle i govore o istoj stvari.
- Prerano je za udarne grupe - ree Dan - puno prerano. Strpljivost je eliksir
revolucije.
Conor je izgubio volju za kazalite i sve one stvari na koje je neko troio
svoju neiscrpnu radoznalost. Jednom prilikom otputovao je u Dublin samo zato da
posjeti Atty Fitzpatrick, ali nije koristilo, jer se nije mogao osloboditi Shelley.
Pomisao na proljetni ragbijaki trening isprva ga je radovala. Opet e se
sastati na igralitu sa starim drugovima i osloboditi se bar jednog dijela
nagomilanog razoaranja. Ali kad je izlazio na igralite, jasno mu je izala pred oi

injenica da ga eka trideset nepotednih utakmica. Pribliavao se trideset i petoj

godini. Pred kraj prole sezone trebalo mu je nekoliko sekundi vie da se nakon
snanog sudara podigne na noge, a pola dana due da iz tijela nakon igre nestane
ukoenosti. Prole godine bila je tu uzbudljiva Shelleyna blizina, tijesno drugarstvo
s Robinom i isti uitak u drutvu razigranog Jeremyja Hubblea. Svega toga vie
nee biti.
Jeremy je i dalje svakog tjedna pisao Conoru i izvjetavao ga o uzbuenjima
koje je doivljavao kao mlad ovjek u razvitku. Uspjeno je zavrio prvi semestar
u Trinity Collegeu i javljao da se udebljao vie od dvanaest funti i da e igrati u
prvoj momadi Trinityja. Nadao se da e ga izabrati u nacionalnu reprezentaciju,
kao neko njegova djeda, i da ali to vie nee moi putovati s Boilermakersima.
Kad bi se susreli na radilitu, Conor i Robin bi jedan drugom kimnuli na
pozdrav, ali nisu razgovarali. Prvog dana proljetnog treninga Robin prie Conoru.
- Mislim da e biti najbolje da porazgovaramo - ree Robin. Poli su iza
tribina da budu nesmetani.
- Znam da nam je obojici vraki nezgodno - poe Robin - ali morat emo
pola godine biti u tijesnoj vezi.
Bilo bi za nas, a i za momad, najbolje da meu nama vladaju pristojni
odnosi.
- To i ja mislim - ree Conor.
- Dobro, pretpostavljao sam da e to tako shvatiti.
- A kako su Lucy, Matt, tvoj otac i Nell?
- Ne moe biti bolje. Matt raste kao korov, i ti mu jako nedostaje. A ako
eli znati, i meni.
- Robine, ne znam to vam je Shelley ispriala, ali ni jedan od naih
problema nije bio ni u kakvoj vezi s vaom obitelji.
Robin polagano strese svojom kovravom glavom.
- Nije rekla ni rije o tome, a ni o drugom gotovo nita.
- Kako joj je? - proapta Conor.
- Jadno, ovjee.
- Vratila se opet onom Kimberleyju? Robin strese nijeno glavom.
- Sveti Isuse, ne znam to se zbilo, ali ini se da vas to oboje ubija.
- Neke stvari nisu mogle valjati. Bilo bi ludo da smo pokuali.
- Ima li to to s... - Robin se presijee. - Pustimo to, mene se to ne tie.
Sluaj, Conore, nemoj shvatiti osobno, ali s obzirom na okolnosti, razgovarao sam
s Derekom i rekao mu da e biti najbolje ako ove godine ne dijelimo istu sobu na
turneji.
- Svakako, razumijem - odgovori Conor.
- Dobro dakle, hajdemo onda na nae slavno primanje. Prvi sastanak
momadi uvijek se odvijao u sir Frederickovu salonu na krovu tribina. Meu
trofejima prijanjih uspjeha, pravom rudniku zlata i srebra, svake su se godine
drale zanosne govorancije. Nakon predstavljanja novih potencijalnih igraa, koje
su ocjenjivali po tome koliko su spremni da sebi daju razbiti glavu, bila je bez
trunka stida ispriana povijest momadi, zapravo povijest i vizija jednog ovjeka.

Zatim je meneder otvoreno rekao da imaju neospornih izgleda da osvoje

prvenstvo, a njegov pomonik dodao da podmladak jo nikad nije bio u boljoj
kondiciji. inilo se da su ta trojica irskih obraenika, Weed, Crawford i O'Brien,
prisvojila sve raspoloivo foliranje. Sauvavi najbolje za kraj, sir Frederick je
izbacio mamac - turneju po Australiji o kojoj se vode pregovori... naravno, ako
momad pobijedi.
Kad su preli u drutvenu prostoriju igraa, Duffy
O'Hurley je ve bio na svojem mjestu uz pipu Guinessova piva. Conor ga
nije vidio nekoliko tjedana, za kojih je doradio svoje planove za proirenje
prebacivanja oruja.
- Ah, kvadra ove godine sjajno izgleda, u vrhunskoj je kondiciji i borbena zagrmi Duffy. - uj, Doxie mi ree da imamo samo jedan cilj: prvenstvo. Tu se
slaem s njim. Neemo poeti sezonu s gubicima kao prole godine.
- Da - ree Conor. - Borit emo se ilavo.
- ujem da se neto pria o Australiji. Boe, ve se vidim kako jurim onim
beskrajnim razdaljinama.
- Nadam se, bez mene u vlaku. uj, Duffy, mome, ve dugo nismo zajedno
nita popili.
- Bio sam toliko na putu da su se kotai izlizali. U mjesec dana samo sam
jednom noio u Belfastu.
- Kako bi bilo da danas poveeramo zajedno i poslije iskapimo nekoliko
aa? - ree Conor.
- Zato ne, Conore, zato ne? To zvui sjajno.
Duffy O'Hurley stanovao je u udobnom hotelu Balmoral u Lisburn Roadu,
u etvrti o kojoj se, kad se dobronamjerno govorilo, reklo da je izmijeana. Kao
ovjek iji je poloaj nadilazio vjerske granice, Duffy je uivao u svojoj slici i
statusu. Stanovao je nedaleko od sestre i urjaka, Calhouna Hanlyja, i svojeg
najboljeg prijatelja Doxieja O'Briena.
im ga je Duffy uveo u svoj apartman, Conor se uznemirio. Krupni
strojovoa imao je pogled kakav je inae imao oko ponoi, a tek je bilo sedam sati
naveer. Boca na stolu bila je dopola ispranjena; oito je pio da se ohrabri, jer je
pokazivao nervoznu potrebu da se povjeri.
- Ve sam htio s tobom porazgovarati, ali zna, sir Frederick me je sasvim
dokrajio. Neprestano odlazi u Dublin Castle zbog tih radnikih trajkova.
- to ti je na srcu, Duffy?
- Prije svega neu da tko u Bratstvu bjesni na mene. Uradio sam sve to ste
traili. Razgovarao sam s Calhounom sad kad bude gotova nova lokomotiva i s
obzirom na predstojeu turneju. Mi elimo prekinuti. Godina dana toga sranja je
dosta.
- Zar je to polo po zlu?
- Nita odreeno, jednostavno mi je toga dosta.
- Trenutak nije pogodan da se prekine. Plan lijepo napreduje, a mi jo
moramo prebaciti mnogo oruja.

- Ovim tempom to e potrajati deset godina, a prije ili kasnije jamano e

netko zabrljati.
- Treba vam vie novaca? - upita Conor tiho.
- Ne, zapravo. Ionako ga propijem ili prokockam. ovjee, to je ta prokleta
napetost. Pola dana i noi provodim izmiljajui isprike kako da dovedem stroj
onamo, pa opet natrag. Ubija me i to sranje da ga dopremim u Owenovu ljevaonicu
svaki put kad smo u Liverpoolu. A onda ponekad vozim po dva tjedna Irskom to
posrano oruje u tenderu. To moje zdravlje ne moe izdrati, Conore.
- Jo jednu sezonu mora izdrati - ree Conor odsjeeno. - Izradio sam
planove da u svakoj vonji poveamo poiljku na tisuu puaka.
- Oh, sranje - zastenje O'Hurley. - Predosjeao sam da e razrezati sve
vagone. Vidio sam to - kao prikazanje u kakvom udu - kad sam uo da je sir
Frederick dao konstruirati novi vagon. Rekao sam Calhounu tono ovo: Kad to
Conoru dopre do uiju, pretvorit e vlak u putujui arsenal. ovjee, elim se
izvui iz toga prije nego to novu lokomotivu izvezu na tranice. Ako si zamislio
da pregradi te vagone u samoj tvornici, izbij si to iz glave. To bi bilo ue oko
vrata.
Duffy je bio prilino pijan. Conor je uvidio da je ovjek na rubu ivanog
sloma. Bilo bi besmisleno da ga sad priklijeti. U tom stanju i s tim
temperamentom mogao bi poiniti grubu greku ili u pijanstvu neto izbrbljati.
Conor natoi sebi viskija, promatrajui kako se strojovoa bori s uzbibanim
grudima i brie oznojeno elo.
Conor iskapi au i ustane.
- Moram o tome porazgovarati s nekim ljudima - ree.
- Samo nemoj, zaboga, pomisliti da u bilo to uiniti protiv Bratstva. im
budu oni sanduci izvaeni iz tendera, moja su usta zapeaena, i ti im to mora
rei.
- Smiri se, ovjee, ta smiri se.
Sad kad je odvalio muku da to skine s due, Duffy proguta pljuvaku i
gotovo se srui u naslonja.
- Htio bih znati samo jedno, po istini, bez izmotavanja - ree Conor.
Duffy ga pogleda opet ustraen.
- Zna li za to jo netko osim tebe i Calhouna?
Duffy se oda svojim zbunjenim, izdajnikim krzmanjem. Naglo je svrnuo
pogled s Conora, jer je znao da e biti bolje da se pribere.
- Ne - odsjekao je prebrzo.
- Mislim bilo tko, ukljuujui i tvoju sestru.
- Kako ti je to palo na pamet?
- Zato jer pije kad se boji, a kad pije, brblja. Doxie O'Brien je tvoj
najbolji prijatelj i s njim mnogo pria. Zna li Doxie?
- Kunem se majinim grobom da ne zna.
- Nadam se zbog Doxieja i tebe da je to istina.
- To mi mora vjerovati, Conore.
- Nisam siguran. Za nekoliko dana doi u opet.

Oliver Cromwell Maclvor nastavio je podizati uloge, postao je dvostruko

drzak i otvoreno se podrugivao svojim bivim gospodarima. Ako je postojalo
arite njegove mrnje, tada je to bila injenica da ga je plemstvo preziralo, da ga
nikad nije prihvatilo kao ravnopravnog, nikad mu ukazalo potovanje za kojim je
udio. Naumio je da e to to ga neprestano potcjenjuju skupo platiti.
Kad je u izvanrednim izborima za popunjenje zastupnikog mjesta u
belfastskom gradskom vijeu - to je zastupniko mjesto za etvrt Shankill drao
jedan unionistiki Weedov pouzdanik, a ispranjeno je njegovom smru - trebalo
odluiti, Maclvor je najprije pomislio da se sam natjee, ali je rizik bio prevelik.
Ako izgubi, bio bi to straan udarac za njegovu jo nejaku lojalistiku stranku.
Umjesto toga odabrao je ovjeka meu svojim sljedbenicima koji je stekao neto
ugleda te se za stupanj isticao iznad masa i bio prikladan odgovor snobovtini
aristokracije.
Za prvog kandidata koji e zastupati lojalistiku stranku izabrao je
pukovnika Howarda Huntlyja Harrisona, vojnika u mirovini i titularnog
zapovjednika MacIvorovih eta. HHH, kako su ga svi zvali, bio je ogranien,
ogoren upljoglavac koji se neprekidno alio na to da su ga zakinuli za vii in u
vojsci i za plemenitaku litulu. Mogunost za osvetu vidio je u tome da igra
vojnika na elu Maclvorovih eta.
Naknadni izbori za zastupnika Shankilla postadoe odluno pitanje. Maclvor
je naslutio da je generalni trajk koji je potresao Belfast poljuljao Weedov poloaj i
minirao vjerske granice, tako da su se katoliki i protestantski radnici udruili.
Brigadir Maxwell Swan imao je tih dana pune ruke posla sa situacijom u
tvornicama, a da bi mu stvar jo oteali, poee Maclvorovi ljudi u brodogradilitu
otvoreno voditi propagandu za HHH. Kad se tome nitko nije suprotstavio,
nastavie Kristovi vitezovi s time da u vrijeme podnevnog prijekida odravaju
javne molitve, tjerajui radnike da im prisustvuju. Taktika je bila jednostavna. Koji
je put do vlasti mogao obeati bri uspjeh od toga da Weeda izazovu u njegovom
vlastitom carstvu i rascijepe njegove snage? Swanove specijalne jedinice sad su
imale dodatni zadatak da brino prate djelatnost Posrednika.
Bilo je predveerje uoi oranjskih parada i ispred svake loe u pokrajini bili
su ve pripremljeni lambezi, a milijuni zastava cvali su poput divljih cvjetova.
Weedovo brodogradilite i eliana djelovali su poput bombe koja jo nije
eksplodirala.
- O'Hurley se boji - ree Conor. - On sam nije ba pametan, a njegov je loa
jo dvostruko gluplji. Nemam dokaza, ali uvjeren sam da je sve izbrbljao Doxieju
O'Brienu.
Long Dan je proivio ivot meu zidovima koji su se ruili na njega, ali ipak
jo nije postao imun na to. Bratstvu je oruje bilo nuno potrebno.
- Tipino - zareao je. - ini mi se da nam ne preostaje drugo do da
obustavimo operaciju.
- Ne posve - odgovori Conor. - Moramo je jo jedanput izvesti. Nacrti su
gotovi. Ako vlak bude u tvornici samo nekoliko tjedana, mogu izvesti preinake.
Weed e sa starom lokomotivom prije nego to je prodaju jo jednom u Englesku.

Predlaem da oslobodimo O'Hurleyja i Hanlyja obaveza pod uvjetom da prevezu

taj posljednji tovar.
- Koliko?
- Oko tisuu Lee-Enfield, moda i vie.
- K vragu, Conore, to da kaem? Zna to to za nas znai, a zna i to je na
kocki.
- Mislim da bismo trebali pokuati. To e biti pogodba. Jedno putovanje,
tisuu puaka, a onda emo obustaviti operaciju.
Dan je akom bubnjao po stolu.
- Ne izvlaim se od odgovornosti, ali o ovom mora odluiti ti, samo ti.
- Naprijed! - ree Conor. Long Dan kimne.
- im zavri s preinakom, hou da napusti "Weedove tvornice. Mi imamo
za tebe pametnijeg posla nego da igra ragbi po Engleskoj.
- Da, iskreno reeno, spreman sam. Tamo postaje odvratno, Dane, prokleto
odvratno. Molitveni skupovi i mise, pozivanje na nerede. Gadno mjesto.
- Ha - ree Dan smijui se - to je Belfast, takav je Belfast uvijek bio.
Po Conorovu novom planu trebalo je u spremnik za vodu ugraditi jo dva
bronana sanduka, jedan u rezervoar ugljena, a na razliitim mjestima ispod
vagona jiiz ploa koje e tvoriti lana dna. Cilj: tisuu puaka.
- O tome se radi, momci - ree Conor pogledavi prvo Duffyja O'Hurleyja,
pa Calhouna Hanlyja. - Ne elim nikakvih rasprava o tome, osim ako iskrsnu
tehnike potekoe. Vi ete prebaciti oruje, ili snositi posljedice. - Loa kimne u
znak da je shvatio.
- Duffy?
- Da, ali zakuni se da je to posljednji transport, zakuni se.
- Dajem vam svoju rije.
- Dobro - ree O'Hurley.
- Poet emo s tim da jo u tvornici preinaimo to god uzmognemo. Ostalo
e biti obavljeno u Liverpoolu.
Conor ustane i baci na stol snop novanica.
- Evo pola unaprijed. Kao potvrda da vam vjerujemo. Bratstvo e drati rije
u svemu. Razumijete, u svemu.
ESTO POGLAVLJE
Bio je etvrti srpnja, ameriki Dan nezavisnosti. Ba kao to su se Ulsterani
poistovjeivali s drevnim Hebrejima doavi u obeanu zemlju Ulster, jednako
snano su se poistovjeivali sa svojom kotsko-irskom iseljenikom braom u
Americi.
Osim toga svaki je povod za mimohode limene glazbe bio dobrodoao.
Sezona parada pribliavala se divovskim koracima. Weedovo brodogradilite i
eliana plivali su u oceanu crveno-bijelo-plavih Union Jackova i bezbrojnim
oranjskim parolama.

Bilo je to i vrijeme glasina. Kao i svake godine, irili su razmahani jezici

nove glasine praene bubnjanjem lambega. Glasine da je engleski parlament
prodao Ulster, o papinim planovima, o zavjeri katolika da postignu jednakost u
Ulsteru uz pomo radnikih trajkova, o jo veoj gospodarskoj krizi.
Oko podne trebao se odrati, kao svake godine, skup kod suhog doka Big
Mabel, na kojem e uz svirku oranjskih limenih glazbi i govora biti proslavljen
ameriki praznik. S obzirom na predstojee naknadne izbore, lojalistika je stranka
zahtijevala da pukovniku Howardu Huntlyju Harrisonu bude doputeno da se
jednako kao unionistiki kandidat obrati skupu. Kad je to uskraeno, proirila se
glasina da e Kristovi vitezovi izazvati neprilike.
Conor je radio istodobno na lokomotivi i na restauraciji u napola zavrenom
eljeznikom i pomorskom muzeju na drugom kraju tvornikog Okruga. Toga
dana bio je u zgradi muzeja sastavljajui jednu Folkstone lokomotivu
Jugoistone eljeznice iz 1850. Kad se primaklo podne, ostao je sam jer su svi
otili dolje na dok Big Mabel na proslavu. Podigao je pogled s razasutih dijelova
vidjevi kako u zgradu ulazi Robin MacLeod, zadihan kao da je trao.
- Halo - ree Conor radoznalo. Kad je ugledao Robinovo prestraeno lice,
prvo je pomislio da je neto zadesilo Shelley.
Robin se osvrnuo da se uvjeri jesu li sami.
- Moram ti neto rei - protisne zadahtano. - Traio sam te posvuda...
- to se dogodilo?
- uj, ovjee, ne postavljaj pitanja, nego se ne vraaj u tvornicu.
Zvui Dixieja dopirali su s etiri stotine metara udaljenog doka Big
Mabel, gdje se odravao koncert. Conor je smjesta shvatio. Nemiri! Gotovo svih
dvjesto katolika u tvornici, meu njima i momci iz momadi, radili su u valjaonici
bakra nedaleko od radionice lokomotiva. Iz nepoznatih razloga taj je zanat bio
jedini koji ovamo nije prenijet iz kotske. Kad god je u tvornici dolo do neprilika,
uvijek su prvo izbile u toj radionici. Conor se prepadne! Duffy O'Hurley i Calhoun
Hanly, bili su danas u radionici lokomotiva!
- Bit e nereda, zar ne?
- Ne pitaj, nego nestani.
- Maclvorovi ljudi, ti vitezovi...
- Sluaj, ovjee, hoe li ve otii!
- Jesi li siguran?
- Da, siguran sam. Morgan je to saznao u crkvi.
- I to mi je neka prokleta crkva - opsuje Conor. - Jesi li upozorio ostale?
- Ne mogu, Conore, ne mogu. Ne bojim se za sebe, ali previe bi lako bilo
zakljuiti tko je to uinio, a to bi Morgana moglo stajati glave.
- To su tvoji drugovi!
- Ili oni, ili moj otac. Momci iz kluba e se sami snai. Ali... ali... morao sam
upozoriti tebe, bez obzira na sve.
- Makni mi se s puta! - ree Conor.
- Neu te pustiti da se vrati onamo, Conore. Ne marim za druge, ali ti si mi
poput brata.

- Nisam ti ja nikakav brat! Svaki put mi je pozlilo kad sam uao u tvoju kuu
i vidio objeenu tvoju prokletu jebenu oranjsku earpu! A sad me pusti proi, mali!
Robin ustukne korak, a prste isprui prema Conorovim prsima.
- Ne mogu te pustiti.
Conor ga pokua gurnuti ustranu. Robin ga dva puta udari akom u lice,
dodue bolno, ali ne uspije zaustaviti udarnu snagu krupnijeg ovjeka. Kovake
Conorove ake epaju Robina i bace na tie kao vreu. Kad je pourio mimo njega,
Robin brzo uspuza na koljena i s lea grubim zahvatom srui Conora na pod.
Valjali su se po podu, nastojei dohvatiti neki oslonac, udarajui jedan drugog
bjesomuno koljenima i laktima.
elio bih da sam u Dixieju, hura, hura.
Conor se prvi osovi na noge, ali ga Robin nije putao. Opet se njegove
krupne ruke oslobode, stajali su licem u lice udarajui jedan drugog, dok Robin
nije posrnuo i pod udarcima ustuknuo. Teturao je napola omamljen. Conor ga
stisne rukama tolikom snagom da je Robinu ponestalo daha. Lice mu pocrvenje,
zakoluta oima i izgubi svijest. Conor ga ispusti. Robin klone na pod. Conor
jednim trzajem otvori vrata. Najkrai put vodio je poprijeko, preko sportskog
igralita, cestom uz kanal i preko visokog mosta do postranog zida eliane.
Robin MacLeod se nekako uspio dii na noge i s lea se bacio na Conora.
Bum, u potiljak, fljas, fljas. Conor se naglo okrene, i dok je Robin jo sakupljao
snagu za posljednji napad, pogodi ga neoekivani udarac, a za njim straan
bubotak u eludac. Dok se Robin ruio na koljena, Conor ga cipelom tresne u
vilicu, podigne ga uvis i udarcem ake onesvijesti.
Kad se Johnny vraa kui, stupajui, hura, hura.
Pisak sirene objavi podne!
Pod Conorovim stopama topila se trava a tribine su postale nejasne. Uz
kanal kralja Vilima do mosta. Ustrao je uz stepenice i na sredini trenutak zastao.
- Oh, Boe!
Rulja od nekoliko stotina ljudi ila je u susret maui batinama s avlima,
eljeznim polugama, kljuevima za odvijanje matica i zakovicama. Potrao je
dalje, niz stepenice do reda malih pomonih radionica i uletio u valjaonicu bakra.
- Izgredi! Izgredi! Katolici van na istona vrata!
- Izgredi! Izgredi! Katolici van!
Dok su mimo njega mukarci trali na stranja vrata, on se vratio na prednji
ulaz i ugledao kako oni drugi ve naviru mostom. Osvrnuo se. Katolici su se urno
sklanjali, ali njihova prednost nije bila velika.
- Radionica lokomotiva! - dahnuo je - radionica lokomotiva.
Prouljao se uz zgrade i zastao na uglu spremajui se da pretri brisani
prostor upravo kad je rulja dospjela do valjaonice bakra i provalila unutra.
- Papistike svinje!
- Smrt Taigima!
- Pobijte ih!
- Jebe papu!
- Izdajice! Conor potri.

- Eno jednog!
Zahvaljujui tonom poznavanju radionice, pronaao je najkrai put do
poslovnice, gdje su Duffy i Calhoun ljenarili ne slutei kakav je vani kaos. epao
je obojicu i izvukao ih iz prostorije.
- Zar si poludio!
- Izbili su neredi!
- Oh, sveti Isuse!
Conor se zdvojno ogledavao traei izlaz. Nije ga bilo. Kroz mutna stakla
nazirali su se izgrednici, koji su opkoljavali zgradu.
- Na lokomotivu, brzo! - zapovjedi Conor. - Sakrijte se u kotao!
- Popni se ovamo k nama - povie Duffy.
- Ne, oni znaju da sam ovdje. Sve e razbiti da me pronau, a tada e otkriti i
vas. Brzo, brzo, idite!
Kad su nestali, privremeno se sklonivi na sigurno mjesto, Conor ostane
stajati tek toliko da predahne i da se sabere, zatim krene prema glavnom ulazu, koji
je tog trenutka pod pritiskom gomile popustio. Kad su ljudi vidjeli da je miran i
nenaoruan, naglo su stali.
Vessey Bain, najistaknutiji od vitezova u tvornici, kome u mrnji na katolike
nije bilo ravna, siktao je od bijesa, no znao je da napad na Larkina nee biti laka
stvar.
- Mii se s puta, Larkine - zarei Veesey - tu su Taigi i mi emo ih se
doepati.
Conor se ne pomae.
- Jebeni papistiki kukin sin! Nisi ni ti nikakva iznimka!
- Weedov dupelizac, to si ti!
- Da. Dokraji tog prokletnika!
Prije nego to je Vessey stigao odluiti, doleti iz gomile pola tuceta
zakovica. Jedna pogodi Conora u sljepooicu i on se stropota bez svijesti.
Doao je k sebi kad su ga polili vodom. Pokuao se osloboditi, no bio je
svezan, ruku razapetih o bice kotaa lokomotive.
Kako su ostali praznih ruku, jer je uzbunio katolike, naumili su da se iskale
na njemu. Vessey Bain mu pljune u lice i znojei se i napola guei od bijesa, udari
ga bjesomuno nogom u cjevanicu. Dok su ostali urlali da ga treba dotui, prevlada
onaj neobian titraj samoodranja.
- Smrt je predobra za njega - zarei Vessey. - Udesimo ga za svagda. Pustite
Joeya Hookera na njega!
Hooker je neko bio prilino uspjean boksa srednje kategorije, dok nije
dobio jedan nezgodan udarac. Sir Frederick mu je dao posla kao socijalnom
sluaju. Kako Hooker nije znao samostalno misliti, nagovorio ga je Vessey Bain da
postane Kristov vitez, jer se htio okoristiti njegovim akama.
Hooker se budalasto nasmijao svezanom ovjeku. Bup, bup, bup udarale su
Hookerove aetine po Conorovom licu, bup, bup, bup. Jedan direkt u trbuh,
buum!

Poslije svakog udarca Joey Hooker glasno je svojim slomljenim nosom

srkao zrak.
DOK JE OKO NJEGA KLICANJE BILO SVE GLASNIJE, STAJAO JE
PONOVNO U RINGU BRANEI TITULU AMPIONA ULSTERA U
SREDNJOJ KATEGORIJI. LIJEVO OKO BILO JE ZATVORENO OD
UDARCA, ZATETURAO JE I NASLONIO SE O UAD, ZATIM NASRNUO
MAUI, POSKAKUJUI, UDARAJUI... UDRI, JOEY. UDRI! URLAO JE
NJEGOV MENEDZER, A GOMILA POE GROMOGLASNO ODOBRAVATI
KAD JE NAVALIO. UDRI! UDRI! DOTUI GA, JOEY, UBIJ GA... IMAS
GA, JOEY... UDRI... UDRI... UDRI...
SEDMO POGLAVLJE
Calhoun Hanly prisloni Conora na zid, a Duffy O'Hurley prekopa mu
depove i pronae klju. Kad su se vrata otvorila, Conor pokua zakoraiti.
Posrnuo je u predvorje i sruio se na podnoju stubita.
Oba snana mukarca pomognu mu na noge, poloe njegove ruke oko svoje
ije i povuku ga uza stube. Kriknuo je i presavio se kad ga je probola otra bol. S
mukom su napredovali stepenicu po stepenicu dok naposljetku nisu dospjeli do
odmorita. Kad se Duffy okrenuo da otkljua vrata, Conor se skljoka na koljena,
pridri se za ogradu, povue na noge, zatetura u sobu, srui se opet i otpuza do
kreveta; epao je plahte da se povue gore, no otkotrlja se na lea, sruivi
pokrivae na sebe.
Calhoun kresne ibicu, pronae plinsku svjetiljku. Svjetlo se polagano
proiri. Tad obojica ptitre Conoru da mu pomognu.
Shelley istupi u sredinu sobe i prie mu. Conorove oi bile su tako
pomodrele i oteene da su od njih ostali prorezi, usnice rasjeene da nije mogao
govoriti. Nije vrisnula, samo se pripila uz njega kao da joj ivot visi o niti, borei
se sa suzama i muninom.
- Dignite ga na krevet i pomozite mi da ga razodjenemo. - Kad mu je Hanly
skinuo koulju i hlae, odvratila je pogled. Od slabina do ramena Conorovo tijelo
bilo je crno i plavo od udaraca.
Pokrila je lice rukama. Duffy je rukom obuhvati oko ramena da je podupre.
- Kako je?
- Prilino je zgnjeen. ivali su mu u ustima, pola rebara je polomljeno i ima
nekoliko manjih lomova na podruju jagodica. Po licu i glavi sve je puno zaivenih
mjesta. Lijenik mu je snimio glavu. Hvala bogu, tamo nije nita oteeno.
- Zato ga niste ostavili u bolnici?
- Rulja se jo klati naokolo. Conor se toliko osvijestio da je uspio rei da ga
odvedemo. Nazvao sam nekog u Dublinu u njegovo ime. Na putu ovamo neki su
oboruani momci... ne pitaj vie.
- Ja u se brinuti o njemu.
- Da, doi ovamo, djevojko.

Duffy otvori zamotak s lijekovima, meu kojima je bila ampula morfija i

prica. Proitao je lijenikove upute, zatim sve troje namjesti Conora u krevetu i
dade mu injekciju.
- Hvala - ree Shelley.
- Nema na emu. Da nije bilo njega, bio bih sad mrtav. Pazit e na njega, je
li?
- Bit e sve u redu - ree ona.
Zasunula je vrata za njima, brzo prila skrovitu koje je ugradio ispod
slivnika, napipala njegov pitolj i drei ga na krilu sjela uz krevet da straari.
Dvadeset sati kasnije pustila je Shelley, omamljena od nesanice, neto
svjetla u sobu. Odgurnula je zastor, dignula kapke i pogledala na plonik, gdje su
dva ovjeka s rukama u depovima besposleno stajala oslonjena na zid. Jedan
laktom gurne drugog i dok su gledali gore, jedan prstima dotakne kaket i kimne
joj davi joj tako na znanje da je kua pod straom.
Conor trepne i s mukom otvori proreze oiju zatim zastenje od boli. Pokuao
se sjetiti to se dogodilo. Polagano podie ruku s pokrivaa i opipa svoja usta,
zavoje na glavi i ui. Jake boli prijeile su gotovo svaki pokret, a svaki udah
uzrokovao je snano probadanje.
- Shelley...
- Tu sam.
- Shelley.
- Nemoj govoriti, dragi. Pretrpio si strahote. Lijenik je bio ovdje i otiao.
Rekao je da bi drugi ovjek na tvojem mjestu ostao bogalj ili umro. Trebat e
nekoliko tjedana da uzmogne ustati, a bolovi e potrajati mjesecima, ali je
pouzdano da e posve ozdraviti.
- Vode.
Upotrijebila je svu svoju snagu da ga uspravi u krevetu. Pola ae potee mu
po bradi i vratu jer nije mogao stisnuti usne.
- Robin je smjesta dotrao kui, zatim u salon da mi saopi da si se
suprotstavio izgrednicima. Dola sam ovamo i ekala. Ona dvojica eljezniara
donijela su te ovamo. Conore... neu te vie napustiti.
Kad ga je polagala natrag na krevet, iz kutova oiju tekle su mu suze.
- , . Ovako nije bilo dobro, ovjee. Radije bih umrla nego da iznova
proivim takvih devet mjeseci.
Njegovo grcanje potakne i njezin pla.
- Nema smisla da me izbaci, jer u se svaki put kad to uini jednostavno
vratiti - ree ona. Tapkao je prstima naokolo dok mu nije pruila ruku.
- Nije vano to ti radi, Conore. Meni je to svejedno. Ne traim nemogue.
elim od ivota samo ono vrijeme koje moemo provesti zajedno. Nita drugo.
- Shelley... unitit u ti ivot.
- Svakako, to si ve uinio. ivjeti daleko od tebe je najstranije unitenje
koje mogu zamisliti. uj me. U ovo sam potpuno sigurna: kad izae na ova vrata,
nikad te neu pitati kamo ide i to radi. Nikad neu traiti ni minutu tvojeg

vremena koju mi dobrovoljno ne moe pokloniti. Ali kad obavi svoj posao, ekat
u te tamo gdje bude tvoja postelja...
OSMO POGLAVLJE
Frederick Murdoch Weed i brigadir Swan odgovorili su na izgrede
munjevitom brzinom. Kad su se drugog jutra gomile muvale uz kanal kralja
Vilima, a katolici doli na posao, dolo je do novih sukoba. Kako "dan ranije nisu
mogli utaiti svoju krvoednost, Kristovi vitezovi su bili izvan sebe. Jedan je
katolik ubijen, a drugi teko povrijeen.
Swanov specijalni odred utvrdio je tko su bili kolovoe i jo istog dana
izdane su naredbe za hapenje. Te iste veeri bili su Vessey Bain, Joey Hooker i
dvadeset drugih vitezova uhapeni, optueni za poticanje izgreda, nanoenje
znatnih teta u tvornici i ubojstvo katolikog radnika te odvedeni u zatvor u
Crumlin Roadu bez mogunosti da budu puteni uz kauciju.
Radnicima u tvornici saopeno je da su svi osumnjieni tako dugo dok se ne
dokae njihova nedunost. Uz prijetnju trenutnog otkaza zabranjeni su daljnji
molitveni skupovi i okupljanja Kristovih vitezova.
Reverend Maclvor, koji je bio u Cookstownu, smjesta se vratio u Belfast i
najavio protestni zbor pod vedrim nebom ispred gradske vijenice. Pozvao je
pukovnika Harrisona i vodee vitezove da sastave plan zbora koji je trebao zavriti
marem do zatvora u Crumlin Roadu. Sastanak je neoekivano prekinuo dolazak
predstavnika javnog tuilatva, koji ih obavijesti da je uskraena dozvola za zbor,
da e okupljanje biti protuzakonito, a posljedice, ako se oglue na odredbu, otre.
Dok su se formirale borbene linije, Maclvoru dojavie da su vojne kasarne u
Hollywoodu, Lisburnu i Bainbridgeu u stanju pripravnosti. Vojska e - uz podrku
policijskih jedinica - ui u Belfast ako bi Maclvor odluio da se oglui na zabranu.
Ranije su takve sitnice kao to su dozvole za skup na otvorenom samo ovla
traene i nadzirane. Izgredi koji bi uslijedili redovito su bili usmjereni protiv
katolika, te su ih smatrali prikladnim sportom za ublaavanje napetosti i strahova
protestantskih radnika. Poslije takvih nereda, ako su bili teki, obino bi istrana
komisija osudila ponaanje, ali je rijetko netko bio pozivan na odgovornost.
Ovaj put je pobuna bila uperena protiv Fredericka Murdocha Weeda, a zbor i
mar protiv jedne kaznene institucije Krune. Bila je to posve drukija igra. Oliver
Cromwell Maclvor je moda privukao mase, ali je tandem Hubble-Weed
pokoljenjima uivao ugled u Dublin Castleu, s vojnim zapovjednicima bio u
prisnom prijateljstvu i tijesno povezan s pravnim i sudskim vlastima.
U slijedeih nekoliko sati morali su reverend i njegovi ljudi uoiti razliku
izmeu zastraivanja gotovo nezatiene katolike enklave i pokuaja da se uhvate
s Krunom. Maclvor se prepade odlunog odmjeravanja snaga i objavi da je dobio
boansku poruku te eli izbjei daljnje prolijevanje krvi.
Po tradiciji, vrhunac parada donosio je sa sobom usporen rad u Weedovim
tvornicama. Mnogi od radnika htjeli su da od sredine srpnja do sredine kolovoza

budu slobodniji kako bi mogli sudjelovati u brojnim oranjskim proslavama. Glavna

je svetkovina bila slavnog dvanaestog srpnja, kad su se okupljale loe i limene
glazbe iz cijele Irske, kad se mariralo kroz Belfast i odravao zbor na Finaghy
Fieldu. Sutradan je slijedio drugi golemi zbor u Scarva Castleu, gdje se svake
godine obnavljala bitka na Boynei. Oranjske noge bile su cijeli mjesec u pokretu,
sve do vrhunca proslave, Dana uenika u Londonderryju.
U to doba godine postajali su sve popularniji radniki dopusti. Putnika
drutva, koja su u Engleskoj postojala ve vie desetljea, poela su se uvoditi u
Ulsteru i organizirati skupna putovanja u Englesku i junu Irsku po posebnim
cijenama.
Da bi se svemu tome udovoljilo, radilo se u smjenama, tako da je polovica
radnika radila, a druga polovica bila na odmoru. Ove godine doe kratka obavijest
da e Weedovo poduzee od 10. srpnja do daljnjeg biti zatvoreno. Tim potezom sir
Frederick je pogodio u sr stvari. Bila je to, ma kako vjeto prikrivena, obustava
zarada s izravnim ukazivanjem na Olivera Cromwella Maclvora kao krivca.
Osmog srpnja, dva dana prije predvienog zatvaranja tvornice, u tri ujutro
cijeli je Belfast probudila strana eksplozija u Shankillu. Popucali su prozori u
krugu od gotovo jednog kilometra, a no se zasljepljujue rasvijetlila.
Kad se praina slegla, Ope prezbiterijanske misionarske kole i teolokog
centra vie nije bilo.
Premda je podmetanje bombi bilo pripisano sindikalnim agitatorima,
buntovnicima i papistima, veina je ljudi mislila drukije. Kratki se rat, inilo se,
svodio na jedno jedino pitanje: predstojee izbore za ispranjeno predstavniko
mjesto Shankilla. Ako pobijedi pukovnik Howard Huntley Harrison, to bi znailo
uspjeh jednog pukog kandidata i upozorenje da se novi poredak, usprkos otrim
protumjerama vladajue klase, trajno ukotvio.
No ako pobijedi Weedov unionistiki kandidat, bio bi to teak udarac
Maclvorovu dugotrajnom snu.
Velika, udobna kua Doxieja O'Briena nalazila se nedaleko od sveuilita
Queen's i botanikog vrta u lijepoj belfastskoj etvrti gdje su imuni katolici bili
dobrodoli. Blizina sveuilita stvarala je ugoaj liberalizma, koji jfe u Belfastu
istodobno znaio suzdrljivost od vjerskog fanatizma. Katoliki uitelji, odvjetnici,
lijenici i ljudi poput Doxieja O'Briena, koji su tu stanovali, bili su pretenciozno
svjesni svojeg povlatenog poloaja.
Doxiejev najbolji prijatelj, Duffy O'Hurley, stanovao je samo nekoliko
uglova dalje, kao i Hanlyjevi. Bila je to lijepa okolica za podizanje djece.
Mjesec dana nakon izgreda u brodogradilitu Conor je uspio stati na noge.
Rebra su mu jo bila vrsto povezana zavojima, ali su boli od rana bile
podnoljive.
Doxie je, napuhan samosvjeu i ponosom, pokazivao Conoru kuu,
predstavio mu svoju bezbrojnu djecu, od koje je jedno dobilo ime po pokojnoj
kraljici, a drugo po Fredericku Weedu. Naposljetku se smjestie u Doxiejevoj
osobnoj izlobenoj sobi oblijepljenoj fotografijama. Doxie otepi bocu viskija,

razmeui se kakvoom pia kao i kuom, namjetajem i lijepo odjevenom

djecom.
- to se dogaa, Doxie?
- Kao to zna, sir Frederick je zadrao momad na plai, premda je tvornica
zatvorena, i veina od njih potajno trenira u Rathweed Hallu.
- To sam uo.
- Dereku i meni saopio je u povjerenju da e i ove godine prirediti turneju.
Bila bi teta otkazati. Mislim da imamo anse da osvojimo prvenstvo. Uostalom,
bio sam tako slobodan i razgovarao s lijenikom, a on kae da e otprilike za est
tjedana moi opet igrati.
Conor ne odgovori. Doxie je bio dobar igra i dosta upotrebljiv trener, ali se
nije umio pretvarati. Sa svojom Bushmills cigarom etao je sobom gore-dolje,
oito zabrinut.
- Vjerojatno zna da ni jedan katolik nije doao na trening.
U tome je, dakle, bila stvar. Conor se pitao zato je Frederick Weed odabrao
Doxieja za svojeg posrednika. I on sam bio je u dobrim odnosima sa sir
Frederickom. Jedini mogui razlog bio je katoliki problem, a taj bi njih dvojica
mogli bolje pretresti nego on i Doxie. Conor je ponovno uoio to to je ve znao,
naime da Englezi ni poslije stoljea ophoenja s Ircima nisu o njima gotovo nita
nauili.
- Nije udo to se nisu vratili - ree Conor. - Vrlo vjerojatno bi proli kao ja.
- Svakako, to je tono - prizna Doxie. - Uostalom, razgovarao sam sa svakim
pojedinano. Zna, budui da smo svi iste vjere, sir Frederick mi je povjerio da
opet okupim obitelj, da tako kaem. Njemu je do toga jako stalo, a i meni osobno.
Treba uzeti u obzir i turneju po Australiji.
Doxieja je uzrujavalo to mu Conor nije odgovorio.
- Eto, u tome je stvar, Conore. Ako ti sazove katolike igrae i s njima
porazgovara, oni e se vratiti na trening. Sir Frederick mi je rekao da ti kaem da
si klubu potreban i ako ne bude mogao igrati.
- Obavijestit u te - ree Conor, ustajui da ide.
- Ti se prokleto udno ponaa! - plane Doxie zdvojno. Trebao mu je
odgovor. - Duan si sir Fredericku malo lojalnosti.
- Za to?
- Za to? Zaboga, ovjee! Zar nije dao zatvoriti Vesseyja Baina i Hookera?
A zar nisi bio s Robinovom sestrom dva tjedna na dopustu u Bantry Bayu? Zar te
nije cijela obitelj, Jeremy i lady Caroline, osobno posjetila da se ispria? K vragu,
gdje je tvoja odanost?
- Dan nakon to su mene napali ubili su Nappyja Flynna. Tako su ga
isprebijali da ga ena i osmoro djece nisu prepoznali. A Dick Talbot, koji je
dvadeset godina radio u tvornici a sad e do kraja ivota sjediti u invalidskim
kolicima? Nee dobiti ni jednog jedinog ilinga!
- Do avola, pa ne moe sir Frederick podupirati svaku boju udovicu i
bogalja u Belfastu! Takav presedan bio bi opasan. ovjek se mora starati za sebe,
ni manje, ni vie.

- Svakako, on je dobar prema svojim majmunima ljubimcima, ali nemoj

umiljati da su Hookera i Baina zatvorili zbog mene. A to se tie Larkina i Weeda,
mi smo kvit. On je od mene dobio ono to je platio, dakle potedi me toga
trabunjanja o lojalnosti.
Doxie je lomio prste. Nije mogao priznati da je turneja po Australiji njemu
samom beskrajno vana. Weed i Crawford obeali su mu da e ga tamo smjestiti
kao trenera i menedera novog kluba u Sydneyju. Morao je katolike igrae
dovesti ponovno na igralite.
- Sve si pogreno shvatio, Conore. Sva ta agitacija radikala i anarhista
izludila je protestante i nahukala na izgrede. Weed je izgradio svoje poduzee
vlastitim rukama.
- Svakako, Doxie. Dobro je to to neki katolici poput tebe tako dobro
shvaaju.
Doxie se zacrveni, zatim digne nos.
- Moe mi moju lojalnost zamjerati koliko hoe. Bio sam Irac iz zalea, ^
jednom nogom u jarku a drugom u grobu kad su me on i Derek prihvatili. Vraki si
u pravu, lojalan sam i mislim da je vrijeme da mu se i ostali katolici u momadi s
kojima tako poteno postupa odue. Osobno mi je rekao da vie eli da osvojimo
prvenstvo nego bilo to na svijetu. Na nama je da mu ga pribavimo.
- Zaboga, Doxie, kad e dobiti polucilindar i oranjsku earpu?
- Jebi se ti, Larkine! Znam ja to ti sprema!
im je to izrekao, zanijemio je i ustraeno rairio oi.
- to ja to spremam? - upita Conor tiho.
- Nita, nita. Ja... ja... samo sam htio rei... ne mogu podnijeti nelojalnost
prema sir Fredericku.
Conor poloi ruku Doxieju na rame.
- Nemoj praviti gluposti, ovjee!
DEVETO POGLAVLJE
- Sino je otiao vlak za Englesku - ree Conor Danu Sweeneyju. - udne
ptice, taj Duffy i Calhoun. Doli su k meni kao dva djeteta koja mi neto duguju
zato to sam ih spasio. U drugom vagonu imaju vlastite spavae odjelke, s bravom
i vlastitim kljuevima. Spremni su ih, bez dodatnih trokova, napuniti pukama.
Doista su nepredvidivi, kao vrijeme.
- To je dobra vijest. Koliki e biti ukupan teret?
- Ako uraunamo dva dodatna sanduka koje e zgotoviti Owen i ono to sam
sam ugradio u tvornici, kao i oba spavaa odjelka, moi emo smjestiti dvije tisue
puaka i dvadeset tisua arera.
Sweeney odbaci olovku, zafuka i gurne ruke u depove. Hodajui goredolje zapalio je cigaretu i povukavi est-sedam puta popuio je do kraja.
- Dvije tisue - proaptao je kao da otklapa poklopac s gusarskog blaga. - To
zastrauje.

Conor ga jo nikad nije vidio uzrujana. Sweeney dopusti sebi trenutak

slabosti, zatim upet prevlada njegova uobiajena tvrdoa.
- Siguran si da O'Brien zna?
- Duffy tvrdi da ne zna, no ja mislim da zna.
- Hoe li utjeti?
- To e pokazati vrijeme.
- Dvije tisue puaka. Teko je stvoriti sud, Conore. Kaem ponovno: ti radi
s tim ljudima, ti mora donijeti odluku.
- Ako Doxie zna, tada znade i to da e to biti posljednja poiljka. On zna
jednako tako da sumnjam u njega. Zna da sam doveo katolike natrag u momad i
omoguio mu da dobije posao u Australiji. Sve u svemu, ako zna, trebao bi drati
jezik za zubima. A s druge strane moglo bi biti i obrnuto.
- Hoemo li ili neemo, Conore?
- Za dvije tisue puaka moramo neto staviti na kocku. - Dan kimne.
- Obavijestit u Owena O'Sulliwana da stvar kree. On e brzojaviti
Seamusu kad oruje bude utovareno. Kako e dugo Weed ostati u Engleskoj?
- Samo jo nekoliko dana. Za Dan uenika vraa se u Derry. - Conor
zastenje od boli koja ga je probola u leima.
- Kako napreduje ozdravljenje?
- Sporije nego to sam zamiljao. Sweeney se kratko, prezirno nasmije.
- Pria se da e se Bain i Hooker izvui bez kazne. Hoe li to poduzeti?
Conor ga sumnjiavo pogleda i zanijee glavom.
Takva je pitanja postavljao Long Dan kad je htio neto saznati. Postavio ga
je namjerno. Mnogo je razmiljao o Larkinu. Larkin e uskoro otii iz Belfasta. Do
sada se inilo da je pogodan za vodee mjesto. Dan je bio spreman da ga prebaci u
vijee, no bilo je nekih stvari za koje je morao biti siguran. Bi li Larkin mogao
povui obara i na one koji su ga pretukli gotovo do smrti? Treba li Conorovo
pomanjkanje elje za osvetom pripisati njegovoj sposobnosti rasuivanja ili
slabosti?
- Sjeam se kad smo ja i Brendan Sean Barrett bili u zatvoru Strangeways i
Brendan im je htio pokazati. Priredili su pravi pakao fenijcima. Cijeli mjesec su ga
hranili bljuvotinama. A taj ih je pasji sin samo gledao i smjekao se. Kao da ih
hoe istjerati iz koe. Naposljetku je poeo trajkati glau, potpuno ih izbezumio i
natjerao da pokleknu. Mnogo godina kasnije naletjeli smo u Americi na direktora
zatvora. Tamo je odselio kad se povukao u mirovinu. Brendan ga je samo
bezbrino gledao.
- I?
- Jednostavno se smjekao.
Dan isprui svoje dugako tijelo i vjenom ibicom pripali vjenu cigaretu.
- I ja sam neto slino doivio. U tvornici je dolo do tunjave, jedan je
ovjek ubijen, a mene su s ostalima optuili za ubojstvo i smjestili u eliju smrti.
Odatle sam mogao vidjeti kako podiu vjeala. Kad su bila gotova, tamo je bio taj
straar, Harold Barr se zvao... Harold Barr... - Stareve oi jo su se srdito krijesile
kad se toga sjetio. - Harold Barr me svake noi tjerao do vjeala, svezao mi noge i

putao da naglavce padnem kroz poklopac. Duina konopca bila je takva da je tek
nekoliko centimetara nedostajalo da mi se glava razbije o kameni pod. Barr me nije
putao dok mu nisam otpjevao kakvu irsku pjesmu ili se onesvijestio.
- I?
- Susreli smo se sluajno. Bio je na ljetovanju pecajui oko Lough Derga na
rijeci Shannon.
- Jesi li se smjekao?
- Slomio sam mu iju golim rukama i bacio ga u jezero.
- Kakvu mi to drevnu parabolu pria, Dane?
- Odlazi iz Belfasta, kao to zna. Ne znam jo kamo. Htio bih da doe u
vijee i znam kakve bi zadatke obavljao.
- Kakve?
- Morao bi mnogo putovati.
- I donositi odluke da lomim vratove umjesto da se smjekam?
- Tako neto - odgovori Sweeney. - Ako te prebacim na posao koji sam
mislio, moda e biti primoran da uvijek bude na nogama.
- Govori jasno sa mnom, Dane.
- Bio sam zadovoljan kad si se prole godine vratio iz Engleske. Trenutak
sam pomislio da emo te izgubiti. Rijei koje ti sad govorim su rijei iskusnog
starca. Bilo mi je ao to si se vratio onoj eni. Ako u pokretu bude promaknut,
kako to elim, bila bi ista katastrofa da i dalje ivi s njom. Mora s njom
prekinuti, Conore.
- Ne - ree Conor tiho. Polagano je ustao, trgnuo stol s poda, okrenuo se i
zavitlao ga u zid da se smrskao.
- Zna to hou rei, Dane?
Dakako, bilo je takvih trenutaka. Trenutaka kad su mu se suprotstavljali.
Larkin ga je tako avolski zbunjivao. U mnogim je stvarima bio tako smion, tako
pametan... a ipak tako pun ljudske slabosti. Bi li doista povukao obara na svojeg
najgoreg neprijatelja? Da li je bio ovjek koji je spreman pridonijeti krajnje osobne
rtve? Nije li preveliki individualist, poput Brendana Seana Barretta? Sweeny se
kolebao bi li prihvatio izazov, zatim iznenada gurne ruke u depove i skrene
pogled s ukoenog ponosnog ovjeka pred sobom.
- Znam to hoe rei - promrmlja. - Neu nikad vie spomenuti njezino ime.
DESETO POGLAVLJE
Prola je kriza koja je za Fredericka Weeda poela s padom konzervativne
vlade. Radniki nemiri, generalni trajk i prijetnja sindikata bili su samo bura u
ai vode.
Na kraju se pokazalo da radnici, zato to su tako dugo bili tlaeni i to je
toliko nesloge bilo izmeu katolika i protestanata, jednostavno nisu imali
izdrljivosti za pobjedu.
Njegov privatni rat s Oliverom Cromwellom Maclvorom pokazivao je iste
rezultate. To to su Vessey Bain i hukai nereda u tvornici smjesta bili uhapeni a

MacIvorovo sjemenite razoreno bombom, potreslo je Shankill i istoni Belfast.

Sezona parade izgubila je polet, a ton govornika nije vie bio otar, nego umjeren.
Kad se pribliavao kraj parada, glavna je briga bila hoe li Weed opet pustiti
poduzee u pogon.
Konana Weedova pobjeda dola je u izborima za Shankill, u kojima je
kandidat unionista oteo kandidatu lojalista, pukovniku Howardu Huntleyju
Harrisonu, osamdeset posto glasova. Dodue, ljudi su moda bili razoarani
aristokracijom, ali nisu bili spremni da svoju sudbinu povjere Maclvoru ili
liberalnim idejama koje bi dovele do nezavisnosti Irske.
Oliver Cromwell Maclvor lizao je svoje rane, progutao ponos i, da bi spasio
ugled koji je naglo blijedio, zamolio sir Fredericka za sastanak.
Weed je pustio Maclvora ekati tjedan dana, a onda ga pozvao u Oxford,
gdje je u Magdalen Collegeu drao niz ljetnih predavanja odabranoj skupini
industrijalaca i vodeih namjetenika.
Kad su se nali licem u lice u njegovu stanu s pogledom na rijeku Cherwell,
bila je to posve drukija situacija nego prilikom njihova posljednjeg sastanka. Sir
Frederick mu je puhnuo u lice zabranjeni duhanski dim i potegnuo zabranjenog
viskija.
Reverend je dokazivao da je posrijedi ozbiljan nesporazum. Odbio je bilo
kakvu odgovornost za nerede i pripisao ih prevelikom aru nekih Kristovih
vitezova, kojima iz kranske ljubavi za blinjega treba oprostiti.
O svojoj lojalistikoj stranci rekao je da ona nikad nije namjeravala izazvati
unioniste, nego da je samo eljela da se jae poistovjeti s narodom u lokalnim
problemima. Naposljetku je htio znati kako dugo sir Frederick namjerava drati
zatvoreno poduzee, jer se u Shankill i istoni Belfast poeo uvlaiti nemir i strah.
Postoji li mogunost da se stvari opet usklade, pokae nekadanja sloga da bi se
obodrili duhovi?
Dok je Maclvor izlagao, Weed je hladno zurio u njega.
- Poinili ste glupu greku - ree. - Htjeli ste se doepati vlasti i pali pri tome
na dupe.
- Ne znam to vas je potaknulo na taj zakljuak - ree Maclvor.
- Dosta brbljanja - odsijee Frederick Weed. Sveenik problijedi, ali ne od
srdbe, jer u ruci nije imao ni jedne karte. - Moda e za pedeset godina neto od
tog pukog gladstoneovskog sranja doprijeti do alsterskih masa, pa e one, Bog im
pomogao, slijediti ovjeka kakav ste vi. Ovdje i sada ostaju, meutim, odluke u
rukama ljudi koji su najsposobniji da s njima izau na kraj. Jesam li dovoljno
jasan?
- Doao sam ovamo u duhu pomirenja - ree Maclvor.
- Doli ste jer ste bili potpuno poraeni. - Ustao je, sklopio ake na leima,
priao visokom prozoru i zagledao se u ljupki zavoj rijeke. Ostao je leima okrenut
Maclvoru dok je govorio: - Na nesreu, mi jo imamo stanovit broj zajednikih
interesa i pred nama su teke godine. Ma koliko ste odvratni i usprkos tome to vas
se elim rijeiti, imate jo jednu potrebnu funkciju. Vjerujem da ete je odsad
obavljati a da mi ne prireujete neugodnosti.

Prvi put Oliver Cromwell Maclvor nije znao to da kae. Osjeao se

omamljen i nemoan, no kad su mu Weedove rijei polagano prodrle u svijest, bio
je zahvalan za pomilovanje. Kapitulirao je rijeima:
- Mislim da smo nali osnovu za jedno novo razumijevanje.
- Dobro. Otputujte u Liverpool i ekajte me tamo. Doi u za nekoliko dana.
Nastavit emo zajedno u Londonderry na proslavu Dana uenika i tom ete
prilikom dati jasno na znanje da u pitanjima nacionalne politike potpuno
podravate unionistika naela. Pojavit u se nekoliko nedjelja za redom u vaoj
crkvi, a vi ete tad s propovjedaonice objaviti da e se, zahvaljujui mojoj
dareljivosti, ona tamo vaa teoloka glupost ponovno izgraditi. Kad sve to bude
izvedeno na moje zadovoljstvo, objavit u ponovno putanje u rad mojeg
poduzea, ali ni trena prije. I drite te vae proklete Kristove vitezove daleko od
mojih poslova.
Vratio se k stolu i namjerno otpuhnuo dugi tanki dim u propovjednikovo
lice.
- Moete otii.
Maclvor se uurbano povue. Kad je rukom dirnuo kvaku, Weed ustane i
udari akom po stolu.
- Maclvore!
Sveenik stane kao ukopan.
- Kako vam je samo palo na pamet da bi jedan laljivi mali duhovni pustolov
mogao sruiti tristo godina iskustva u imperiju i uzurpirati Fredericke Murdoche
Weede od Ulstera?
Osmog kolovoza Seamus O'Neill primio je od Owena O'Sullivana iz
Liverpoola slijedei brzojav: SRETAN ROENDAN. BOG TE POIVIO DVIJE
TISUE GODINA. VOLIMO TE. OBITELJ.
Dan kasnije Conor se sastao na ruku u hotelu Grand Central s Duffyjem
O'Hurleyjem. inilo se da je Duffy bio prilino miran dok su govorili glasom tiim
od tiine u blagavaonici.
- Kako izgleda vlak?
- Kao prokleti putujui arsenal, eto tako. Bit u sretan kad to zavri.
- I ja - ree Conor. - Pretpostavljam daje s O'Sullivanom sve proteklo
glatko?
- On je umjetnik. Sve je dobro skriveno. S druge strane, ne bih to predugo
elio vozikati okolo.
Konobar prie i oni promijene razgovor.
- Kako ti je sada?
- Bolje. Juer sam .nekoliko puta udario loptu. Uglavnom zbog morala
momadi.
- Misli li da e ove sezone igrati?
- Moda, a moda i ne. Pozvali su me da putujem s klubom. Momci su jo
potreseni izgredima.
Dignuli su pogled i naruili. Konobar se udalji.

- Sutra odlazim iz Belfasta - ree Dtif fy. - Ostavit u sir Fredericka i pratnju
u Derryju na proslavi. Za sada se ini da u prazan Velikom sjevernom prugom u
Dublin.
- Da vidimo... Strabane... Omagh... Portadown... Newry...
- Tako je.
- Nikad jo nismo iskrcavali u tom kraju. Vidjet u mogu li stvar
organizirati. Kad e pouzdano znati?
- Kad stignemo u Derry, pitat u sir Fredericka kakvi su planovi za vlak.
Trebali bismo stii kasno popodne.
- ekat u u glavnoj poti od pet sati dalje da me nazove. Tako u imati
dananji dan i pola sutranjeg da neto organiziram.
- Zaboga, skini te proklete sanduke s moje ljepotice.
- Trsit u se. U toj stvari mislimo jednako.
- Conore.
- Da?
- Znam da sam to radio za novac, ali nakon onoga, to si ti uinio za mene i
Calhouna, drago mi je to sam to uradio.
10. kolovoza, 1907.
Conor je strpljivo itao svoj asopis, pogledavajui od vremena do vremena
veliki zidni sat u telegrafskom odjelu glavne pote na Royal Avenue i Berry
Streetu. Otkucao je osam.
- Gospodin Larkin.
Sklopio je asopis i priao alteru.
- Va poziv iz Londonderryja je naposljetku dobio vezu, gospodine. Moete
u kabinu broj etiri.
- Halo.
- Halo, ja sam. Dobro sam putovao. ao mi je to se nisam mogao javiti
ranije.
- U redu. to kae?
- Kreem odavde sutra naveer oko devet ili deset putem o kojem smo
razgovarali.
- ekat emo te.
Conor je uo uzdah olakanja.
- ekat emo te od, recimo, deset i po dalje. Signal e biti negdje izmeu
Beragha i Pomeroya. Zna sporedni kolosijek koji mislim?
- Nedaleko od Sixmilecrossa?
- Da, Sixmilecrossa.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Stari Rinty Doyle je alosno skonao. Jedva se jo uspijevao dovui do
krme i toionice, a na polja vie nikako. Bez prestanka se tuio na bolove od zuba

do nateenih zglobova. Kad ga je oborila upala plua i groznica, sve mu se popelo

u glavu. U noi prije puna mjeseca spuznuo je s tavana i u spavaici sumanut
otrao na polje.
Tek idueg jutra pronali su ga seljaci kad su ili na posao. Stari Rinty
isprijeio se uzvitlane spavaice s batinom u rukama, na ulazu u zajedniki
panjak.
- Silazite s moje zemlje! - krijetao je i vitlao glogovim kolcem. - Van s
moje zemlje!
Tko je poznavao Rintyja znao je da nikad nije posjedovao neto vie od para
uzica za cipele a kamoli zemlju, te je smjesta razabrao da je siao s uma.
Poli su po Brigid, kojoj samo to nije odvalio glavu kad mu je prila. A kad
su mu se mukarci odluno primakli, otrao je dalje uzbrdo, bacao kamenje na njih
i bez prestanka vikao:
- Van s moje zemlje!
Kako staroj dobriini nisu htjeli nanijeti nikakvo zlo, pozvali su oca Clunyja.
Ni njega Rinty nije prepoznao. Nakon duge rasprave poslae nekolicinu u mjesto i
ovi se vrate s drom Cruikshankom. Dotad se Rinty ve bio sakrio u spilje gore u
vritini. Bezuspjeno su ga traili cijeli dan; mrak ih primora da prekinu traganje
do jutra. U noi su ga svi uli i vidjeli na punoj mjeseini kako gore iznad kua tri
amo-tamo i pitavim glasom poput duha krii:
- Van s moje zemlje!
Drugog jutra nali su ga mrtvog. Premda je Brigid sa starim momkom
postupala otro, bila je ponekad i prijazna prema njemu, zadrala ga je i tada kad
ve nije cijeli dan nita mogao raditi i brinula se da pristojno jede i da ima toliko
deparca da moe sebi priutiti svake veeri au piva. Zapravo je toliko drala do
starog Rintyja da ga je dala zakopati u grob Larkinovih, premda je bio tek daleki
roak. Tko je poznavao grobove Larkinovih znao je da su to bili najljepe
njegovani humci u Inishowenu, i za tako beznaajna ovjeka kakav je bio Rinty
bila je vrlo velika ast da tamo dobije svoje posljednje poivalite.
Brigid je ve odavno trebala snanog poljskog radnika, i kad je Rinty bio
pokopan, dala se na to da ga nae. Tad se umijea neobina i nepredvidiva sudbina.
Jedne noi bila je i Mairead O'Neill osloboena tereta premnogih godina,
ostavivi svojeg sina Colma u tekoj situaciji. Kad je Colmova majka umrla,
Brigidino se srce smeka.
Ona i Colm ivjeli su jedno uz drugo cijeli ivot a da Brigid nije u njemu
nalazila nita osobita. Kad su dijelili pristale vanjtine, ostao je zakljuan u ormaru,
a njegova je linost pristajala njegovoj vanjtini.
ivot s duhovima i uspomenama postao je druga Brigidina priroda. Sjeala
se pristalog Mylesa McCrackena, ija je slika svake godine postajala blistavija.
Sjeala se svojeg junakog otpora Tomasu i Finoli (Boe, smiluj se njihovoj dui)
kad su joj pokuali naturiti Colma, a da se ne spominje njezina jednako junaka
obrana prava na zemlju. Bila je uvarica onog to je od obitelji preostalo.

S druge strane, Colm se nikad nije mnogo brinuo ni o emu. Od kolijevke pa

do majine smrti nije dragocjeni sin u kui ni prstom maknuo za sebe. Dokle god
je Mairead bila tu nije ak nauio poteno namazati maslac na kruh.
Nije stvar bila u tome da je Colm u srednjim godinama odjednom postao
privlaan, samo vie nije bio tako nezanimljiv. Kako su im kue a i oranice bile
jedne uz druge, dovelo je to do mnogih razgovora o obostranom interesu, o
trgovini konjima, obraivanju polja i slinom. Kad mu je umrla mati i on ostao
zdvojno bespomoan, Brigid nije mogla drugo do da pokae kransku ljubav za
blinjeg. Colm je sjedio u kuhinji Larkinovih to je ee mogao, dok je Brigid
obavljala kune poslove i alila se kako je naslijedila stalnog kotaa koji jede
besplatno.
Poneku je veer doputala Colmu da sjedi uz njezinu vatru. Bio je doista
posve bezazlen, otpuhivao je zadovoljno dim iz lule, a, dakako, imali su svoje
farme da o njima raspravljaju.
Nije Brigid bila potpuno i sasvim bez prosaca. Ponekad bi koji svratio. No to
su bili mukarci najmanje dvadeset godina stariji od nje, u ijim je oima zasjalo
svjetlo tek kad bi ugledali njezin lijepi dom i plodna polja. Bila je to tuna i otrcana
hrpa, u kojoj su udovci s gomilom djece, koji su traili kunu robinju, bili jo
najbolji.
Ako se odravao ples ili svadba, sajam ili bdjenje, inilo se posve prirodnim
da oni ije kue i polja cijeli ivot lee jedni uz druge dou zajedno... Ali svakako
ne kao budui brani par.
Brigidina nesklonost prema Colmu, koja se nakupljala godinama, ublaila se
i pretvorila u trpeljivost. Bez sumnje je imao nekoliko ugodnih strana. Bio je dobar
poljodjelac i trgovac. Plaao je na vrijeme najamninu i dugove. Pio je umjereno.
Dapae, svakog dana molio je sa svojom blaenom majkom krunicu i nikad nije
propustio misu.
Kako su prolazili mjeseci, godinje dobi i godine, prihvatila je Colma
O'Neilla kao razborita ovjeka, divila se njegovim prednostima i nalazila da mu
nedostaci nisu tako zli kako se nekad bojala. Uoila je za njihova svakodnevna
druenja da se Colma ne bi moglo oznaiti kao otra ovjeka. Nikad nije akom
lupao po stolu kao njezin otac i brat. Uinit e to mu se kae sve dok ga hrane,
dok mu gori vatra i dok su mu krave podojene. Nikad u ljutnji nije podizao glas na
nju a jo manje ruku. Sve je to bilo krajnje pohvalno.
Postojala je jo jedna stvar. Krevet. Bio je tako prazan. No pomisao da ga
dijeli s Colmom i dalje joj je bila sasvim odvratna. Jedva da je bio bolji nego nita.
Krevet je bio taj koji ju je uznemiravao. Bila je nevjesta i neiskusna, pa bi to i u
najboljem sluaju bilo teko. S Colmom bi bilo nemogue.
Ako bi se ipak odluila da poe za njega, ne bi smjela u bojem domu dati
sveta obeanja a da u svom srcu pri tom ne slae. Svaki mukarac ima svoja brana
prava, a ena svetu dunost da raa djecu. Da li bi se mogla na.to odluiti?
Dugaak razgovor s ocem Clunyjem pribavio je odgovor na neka od pitanja.
Pop joj dade na znanje da nee biti jedina ena u Ballyutogueu koja seksualni
odnos s muem osjea kao rtvu. Bog niti nije imao namjeru, ree sveenik, da

spolno zdruivanje bude ugodna strana braka. Tjelesne radosti su same po sebi
straan grijeh, i svaka dobra katolkinja morala bi znati da one u braku ne smiju
imati nikakvu ulogu.
Vano je, naglasio je otac Cluny, da Brigid vie ljubi Isusa i Mariju no to se
grozi pomisli da kao ena i majka ispuni svoje kranske dunosti. Kad jednom
bude naistu da ljubav prema Bogu pretee, moi e prihvatiti neugodnost seksa.
Otac Cluny je doista bio mudar i dao je Brigid mnogo povoda za
razmiljanje. Da, zakljuila je poto je iscrpno porazmislila i molila, ona dovoljno
ljubi Boga da svlada odbojnost. Zar, naposljetku, nije isto tako osjeala veina
ena u Ballyutogueu?
etva je bila spremljena, a bila je dobra. U to godinje doba dani i noi bili
su dugi, i Colm je sve vie vremena provodio u njezinoj kui. Usprkos svojoj
ljubavi za Boga, nije se mogla posve pomiriti s milju da s tim ovjekom legne.
... tako je jedne zimske veeri sjedio ispred njezina kamina poput lorda u
dvorcu i igrao glink sa svojim najboljim prijateljem Mugginsom Maloneom... nije
dugo potrajalo da doe ono to je moralo doi...
- Bila bih vam zahvalna kad ne biste dovlaili blato iz pola sela i raznosili ga
po mojoj kui...
... na to se Muggins utke povukao u krmu Doolevja McCluskevja...
... Colm je ostao, poeao se po glavi i osvrnuo se traei izdajnike
blatnjave tragove.
- Uope se ne vidi nikakvo blato - ree - pa mi smo izme ostavili u staji
prije nego to smo ovamo uli.
- Pa moda ste to ovaj put uinili - rekla je odsjeeno -ali meni se ini da
pola dana moram za tobom istiti i udovoljavati eljama tvojeg gospodstva.
Colm se opet poee po glavi, brundajui poe k stajskim vratima, spusti se
na stranjicu i poe navlaiti svoje izme.
- A kamo si se sad uputio, Colm O'Neill?
- Kui.
- Ili k Doolevju MeCluskevju?
Ne smije se zaboraviti da je Colm bio miran tip i da nije prebrzo shvaao
zavijene poruke. No ova je bila posve jasna. Ustao je gunajui:
- I tamo mogu otii ako mi se prohtije - ree - mi, naime, nismo vjenani.
Istina, otkako je umrla njegova voljena majka, ona se u mnogome za njega
brinula, ali doputala je sebi da se mijea u njegovu slobodu. Tu mu je slobodu
Mairead jamila otkad se rodio, i ona je pobijala bilo kakvu elju da je kakva ena
ugrozi. A sad mu je Brigid Larkin iznosila na vidjelo zle strane braka.
Zato ne bi pio kod Doolevja McCluskevja? etva je bila spremljena.
Zakupnina plaena. Zato to, k vragu, ne bi uinio?
Jednako jasno svitale su Brigid neke nove misli. Postoje prokleto glupi
ustupci koje mukarci zahtijevaju, i ona e morati biti tako pametna da se s tim
pomiri ako ga eli nagovoriti na brak.
- Ah, ta hajde, Colm - zacvrkutala je. - Imam kotli na vatri i aj samo to
nije gotov.

- Neu nikakva aja - durio se on. - Hou neto otro. Smirila ga je donijevi
bocu rakije, a zatim mu priala kako, otkako je njegova pobona majka preminula,
ne prestaje misliti na njegovi dobrobit.
Na to je uslijedila praktina diskusija o stranom rasipanju kad postoje dvije
kue, polja i sve dvostruko. Novac koji bi se mogao utedjeti dosizao je vrtoglave
svote.
Colm je sluao s pola uha, jer se bavio time da iskua svoj tek otkriveni
autoritet. Iskapio je zaredom nekoliko aica rakije, to je njegovu hrabrost znatno
povealo. Ustao je teturavo, duboko udahnuo i muki krepko podrignuo.
- Vidio sam ja kako si postupala s Rintyjem Doyleom. Stara je dobriina
puzala kao dukela. I kad ve govorimo o psima, tako dugo neu doi ovamo dok
moj pas nije dobrodoao da kraj mene lei uz kamin. Pa ti, eno, iz ove kue pravi
odgojni zavod. ak se i krave boje u tvojoj tali srati!
- Sveta majko, Colme, dri jezik za zubima!
- Zato? - upitao je zanosei se. - U tali srati, U TALI SRATI!
- Moe otii.
- I hou. Ni polovicu od toga ne bih htio - pucnuo je prstima - ni polovicu.
- I nemoj mi dopuzati natrag!
- Ne, neu, tako dugo dok moji prijatelji i moj pas nisu dobrodoli, a mogu ti
rei i to da me Fanny O'Doherty ne smatra tako odvratnim...
- Ma nemoj!
Kad je ostala sama, Brigid gorko zaplae. Sad je bila upuena na samu sebe i
nije imala nikoga. Bilo je strano, ak ni Colm O'Neill je nije htio.
Proao je tjedan a da nije svratio. Svake veeri obilazila je sobe i promatrala
sterilizirani svijet koji je stvorila. Nije, hvala Bogu, bilo nikakva prljavca da blati
po kui. Tako je moglo biti do kraja... ako ushtije...
Kad su se Brigid i Colm vjenali, nije bilo nikakve osobite sveanosti. Stariji
neenje i udovci bogato obdareni djecom tresli su glavom u sumnji. Colm je,
dodue, postigao neke povlastice, no koliko e potrajati dok ona opet ne pone sa
svojim zabrundavanjem?
Nakon svadbe poela se Brigid poigravati milju o ponosu majinstva. No,
ma koliko da je eljela to, nije nimalo eljela Colma. On je bio gotovo jednako
neiskusan kao i ona, uz to plah i s vrlo malo sposobnosti da se prilagodi novoj
situaciji.
No na no razodijevali su se odvojeno, jedno od njih brzo bi se uvuklo pod
pokrivae da ga drugo ne bi vidjelo. Zatim bi leali nepomino, lea o lea, ne
razgovarajui i ne dotiui se, a da ni jedno od njih nije znalo kako da to promijeni.
Uskoro su svakodnevni naporan rad i veernje pie uinili svoje, i Colm je
prekinuo napetost time to bi gromoglasnim hrkanjem objavio da je zaspao.
Za nekoliko mjeseci stanovite stvari Brigid nisu vie bile vane, na primjer
to su Colm i njegov dukac naputali svoje mjesto uz kamin i odlazili k Dooleyju
McCluskeyju. Otvoreno reeno, njoj bi zapravo odlanulo kad bi on otiao, jer se
tada mogla bez uobiajene nelagodnosti svui i lei u postelju.

Godinja doba nadolazila su i prolazila a da Brigid nije objavila da je

zatrudnjela, i tako su mudre stare koke Ballyutoguea kokodakale da je Larkinovoj
lozi doao kraj.
DVANAESTO POGLAVLJE
Shelley je itala neizgovorene poruke. Znala je iz ranijeg iskustva da e
Conor uskoro krenuti u tajanstveni svijet koji s njim nije mogla dijeliti. Prvi je
znak bio to je uzeo dopust. Poduzee je jo bilo zatvoreno, no on se svakog dana s
klubom odvozio u Rathweed Hall na trening. Rekao je da e izostati tri dana, due
nego ikad prije.
Toga dana i veeri izbjegavao je pie, to je bio znak da je elio zadrati
bistru glavu. Kad god je sam odlazio, nije nita pio.
Najjasnije je to prepoznala po nainu kako ju je te noi ljubio. Bez estine,
napola budan i napola u snu, najnjenija izjava, pokuaj da se minute produe u
beskraj.
Budilica ih je dozvala u stvarnost. Ostali su jo nekoliko minuta leaja,
zatim zamiljeno zapoee dan.
Usprkos vanjskoj Shelleynoj bezbrinosti, svatko je bio potpuno zaokupljen
mislima drugog, znajui to on sluti. Conor je osjeao kako njezin strah raste dok
je ekala da joj on neto kae.
Shelley mu nije spomenula anonimna prijetea pisma. Primila je tri takva,
svako je rigalo otrov i opisivalo je kao najgoru drolju zato to je ivjela s
katolikom. Svako je prijetilo smru zbog njezina neuvenog zloina.
Jo prije toga bio je tu udarac zbog loma s obitelju. Bilo je oito prihvatljivo
to je godinama odravala tajni odnos s oenjenim ovjekom, meutim to to je
otvoreno ivjela s jednim katolikom bilo je nepodnoljivo. Morgan je zapovjedio
ukuanima da je ne smiju viati i spominjati u njegova etiri zida. Jedini je Robin
prkosio ocu te je i dalje odravao sa sestrom prilino turoban odnos. Ostali su se
pokorili. Shelley i Conor preselili su iz stana u Flax Streetu u jednu snoljiviju
etvrt nedaleko od Cavehill Roada, ali ni jedan kraj unutar Belfasta nije bio
dovoljno dalek.
- Hou da ostane kod Blanche - ree joj Conor za dorukom. Obeala je da
e ostati. - Ovaj put je to vrlo vano. Nee me biti nekoliko dana. Moglo bi biti
malo riskantno, stoga obavijesti Robina da si kod Blanche. Ako to zakae, moda
e morati naglo napustiti Belfast. Bolje e biti da Robin zna. Otputuj u Dublin i
potrai Seamusa ili Atty Fitzpatrick.
ekala je dok je ustao od stola i tek tada poela drhtati. Jo nikad joj nije dao
takve upute. Oito e opasnost biti vea. Conor se vrati s jednim pitoljem, koji
poloi na stol.
- Uzmi ovo - ree.
- Zar ga ne bi ti trebao nositi?
- Ili u uspjeti ili neu. Ovo nee na to utjecati. Shelley je zurila u oruje i
stresla glavom.

- Zna da ga ne bih mogla upotrijebiti.

- Bila si spremna da puca kad si sjedila uz moj krevet i straarila - ree on.
- To je bilo drugo - ree Shelley.
Conor slegne ramenima i prikopa preko ramena tobolac s orujem.
- U tome je nevolja s nama obojima, curo. Ni ja nisam siguran da bih mogao
povui okida. Moj zapovjednik to posve tono zna.
- Mislim da si mi takav drai - ree ona. Conor pogleda na svoj sat i otegne
lice.
- Najvjerojatnije emo, kad se vratim s tog puta, zauvijek otii iz Belfasta.
Radujem se tome. Svaki put kad se vratim ovamo osjeam kao da sam uao u
ludnicu.
Shelley mu ne ree nita o snu koji joj se neprestance vraao. Bila je posve
sama i sve su ulice bile potpuno mrane. Ila je beskrajno dugo ulicama u
redovima kua od crvene cigle, kroz labirinte, u slijepe ulice i nigdje ni znaka
ivota. Probudila bi se znajui da je to privienje smrti.
Conor velikim gutljajima ispije aj, nae aket i kaket. Dopustio je sebi jo
jedan posljednji dugi pogled. Bit e dobro ako otiu iz Belfasta. To mjesto nije bilo
prikladno za jednog katolika i jednu protestantkinju.
Razbijai iz Sandy Rowa imali su jo srediti raune zbog toga to su Vessey
Bain i Joey Hooker zatvoreni. U nekim krmama i oranjskim loama razgovor o
tome nije prestajao. Oni bi to jednako tako zaboravili kao bitku kod Boyne ili
bedeme Derryja.
A sljedbenice Olivera Cromwella Maclvora gorijele su od elje da se sa
svoje strane obraunaju sa Shelley, koja je osramotila svoju potenu i pobonu
obitelj.
Conor i Shelley prislonie obraz o obraz.
- Bez obzira na to to se dogodilo, ovo to je bilo jedino sam eljela - rekla
je.
- Bez obzira na to to - ree Conor i ode.
Long Dan Sweeney doao je u Belfast im je stigao brzojav Owena
O'Sullivana da je oruje na putu. Kad je Conor izvijestio o kretanju vlaka, Sweeney
poalje po Kellyja Malloya iz Dungannona.
Kelly je bio cvjear, uzgaja raznih podvrsta divne alsterske rue, po emu
je bio prilino poznat u istonom dijelu pokrajine. Bio je titularni voa
danganonskih klubova, koji su niknuli u tom kraju s gelskom obnovom. Bili su
prvi srodnici Drutava Wolfea Tonea i ostalih republikanski nastrojenih grupa na
sjeveru.
Ujedno je bio lan Irskog republikanskog bratstva.
U svojem poslu trebao je stanovit broj kola za prijevoz i prisne veze s
branima u kraju gdje je neprestano ispitivao svojstva tla, koliine vode i gnojiva
te upotrebljavao I dijelove njihovih povrina za uzgoj nekih grmova za izvoz.
Kelly je smatrao da moe u otprilike tridesetak sati, koliko mu je preostalo,
organizirati iskrcavanje oruja. Trebat e okupiti dovoljan broj simpatizera i
pronai dobro privremeno sklonite. U brdima oko Omagha bilo je mnotvo

naputenih planinskih koliba, trapova i rudnikih okna. Sixmilecross je bio

odabran kao najpogodniji sporedni kolosijek jer ga je titila uma.
Kad je Kelly otiao, Dan Sweeney uoi Conorovu potitenost.
- to je, Conore? - upitao je smjesta.
- Ti bi to morao znati. Pet minuta prije Kellyjeva dolaska rekao sam ti da je
ovaj put opasnije nego dosad. Prokleto dobro zna da moda imamo posla s
izdajnikom. To je Kellyju trebalo rei. Ja sam spreman na taj rizik, ali bar znam da
on postoji.
Long Dan je prouavao Conora, jer je njegovo miljenje o njemu bilo i dalje
podvojeno. Kad god je htio promaknuti Conora u vijee, spopale su ga sumnje u to
da li je pogodan. Larkin mu je kao ovjek i dalje izmicao, a moda e biti prekasno
da ga tek u kriznoj situaciji posve shvati.
- Zapovjednik je duan obavijestiti svoje ljude - odsijee Conor. - Misli li
da jedan britanski oficir ne bi to izvidnici objasnio?
- Ve sam ti jednom rekao, Conore, da ne moemo igrati po britanskim
pravilima. Kao to si mogao uoiti iz naeg razgovora, izmeu Dungannona i
Omagha imamo etiri lana Bratstva. etiri ovjeka, shvaa. To je sve, vie
nemamo. Prije nego to ovaj rat zavri, ti e desetak puta morati poslati u smrt
dobre ljude, a da to oni nee znati... ako si uope kadar to uiniti...
- Moda nisam.
- Moda nisi, doista - ree Dan. - Ovdje treba donijeti samo jednu odluku, a
ostalo je sve beskorisna retorika... te su puke vanije od Kellyja Malloya, ljudi
koji e njemu pomagati i od Conora Larkina!
Conor je kasno popodne siao u Sixmilecrossu s putnikog vlaka, razgledao
okolicu, i ono to je vidio svidjelo mu se. S ovu stranu gradia, koji se sastojao od
jedne glavne ulice, sve je izgledalo potpuno neupadljivo, i doista je tu postojao
zabaeni sporedni kolosijek okruen drveem, kao to je Kelly Malloy obeao.
Jedan ogranak ceste vodio je ravno u brda prema Ballygawleyju, k planinskim
kolibama i naputenim rudarskim oknima.
Conor produi pjeke u smjeru Carrickmorea, raspita se za farmu Sterlinga
McDadea i pronae je.
Rano naveer poee stizati jedna po jedna kola iz Malloyeva vrtlarstva u
Dungannou, Coalislanda, Pomeroya i Ballygawleyja. Do sedam sati svi su bili na
okupu; etiri brata i jo est simpatizera, ukljuivi Kellyja i Conora te estora
kola. Raspodijeljene su grubo skicirane karte okolice na kojima su bila oznaena
skrovita. Sterling McDade, najruniji od svih Iraca, bio je najbolje upoznat s
okolicom, jer se skitao brdima vie od pedeset svojih ljeta. Pod svjetlom svjetiljke
objanjeni su im pojedinani zadaci i rute. Conor je raunao da e istovar oruja,
zajedno s odvijanjem ploa i raznim drugim problemima, potrajati dva sata. Pod
uvjetom da vlak stigne na raskre do ponoi, Sterling je pretpostavljao da bi
oruje moglo biti spremljeno prije svanua.
Conor je promatrao ljude, koji su dalje raspravljali o pojedinostima plana.
Bila su to lica iz Ballyutoguea, utavljena, navorana, poput koe, lica ljudi kojima
doista nije trebalo objanjavati to ine i zato. Bili su to Kiltyji, Tomasi Larkini i

Fergusi O'Neilli svojih sela koji su ivjeli u oskudici u sjeni oranjske histerije i
britanske arogancije, opori momci, svi zajedno: Irci.
Do osam i po svaki je ovjek, na Conorovo zadovoljstvo, znao sve o svojem
zadatku. Zatim McDadeova ena, draesna suprotnost mua, i njegove keri iznesu
na stol nekoliko predjela, toplu juhu da se ugriju eluci i domai kruh.
Puili su lule i zurili u vatru, dok su minute pribliavale ureeno vrijeme.
Kelly Malloy izae i vrati se oko devet i trideset s vijeu da je ef stanice u
Omaghu telegrafski obavijeten da e Red Hand Ekspres proi oko jedanaest.
Prema ocjeni trebao bi u Sixmilecross stii petnaest minuta poslije ponoi. Premda
su vijest oekivali, sve ih je prestravila. Conor im dade nekoliko minuta vremena
da se priberu, a potom je bilo vrijeme da krenu.
- Pa, prijatelji, jo jednu kapljicu prije nego to izaemo u no - ree Sterling
McDade.
- Ne alkohol - ree otro Conor, a zatim se nasmije. -Bolje e biti da svi
zadrimo bistre glave. Sutra ujutro emo proslaviti.
etvrt sata poslije deset s McDadeove farme kola krenue pojedinano
prema Sixmilecrossu u razmacima od nekoliko minuta.
Conor stie prvi i pregleda okolicu. Nita sumnjivo. Kad su kola jedna za
drugima pristigla, smjetena su na pripremljena mjesta u zaklon, a ljudi se okupie
dolje uz tranice. Deset minuta do ponoi sve je bilo spremno. Konjima su
nataknute zobnice da jedu i da ne rzaju.
Pono. Conor je promatrao nebo zahvalan to su oblaci prekrivali mjesec i
jo jae zamraili okoli. Kimnuo je Sterlingu McDadeu, koji upali fenjer i stane
na prugu da dade znak strojovoi.
Dvije minute poslije ponoi. Malo nie na prugu doklimataju iz krme u
gradiu dva pijanca, odlue da sjednu i malo se odmore, zatim poee redati svoje
pjesme.
Conor zdvojno pogleda niz prugu na McDadeov poloaj i zatim se obrati
ostalima.
- Tko ih poznaje?
- Ja - ree Adam Sharkey.
- Uzmi svoja kola, odvezi se do njih i ukloni ih odanle.
- A to e biti s mojim teretom.
- Morat emo se snai s jednim kolima manje. Svaki neka utovari sto
komada i dva ili tri sanduka municije vie. Jeste li razumjeli?
- Da - proaptali su, a Sharkey se pojavi iz zaklona. Skinuo je zobnice sa
svojih konja, popeo se na sjedalo, opustio konicu i izvezao kola na cestu. Stao je
ispred nonih pjevaa.
- Dobra veer Jerry Hayes i tebi George Gleeson.
- Vjerujem da je to Adam Sharkey ili njegov duh. Ali to radi tu usred noi?
- Imao sam gadan obraun sa svojom starom. Jo se smjeka kiselo kao
prologodinja rabarbara. Mogu li vas odvesti kui i prenoiti u tvojoj staji noas,
Jerry? - ree silazei k njima i povlaei ih na noge. Kad su obojica zateturala na
suprotne strane, Adam Sharkey ih vrsto usmjeri prema kolima.

Dolje na pruzi McDadeov fenjer davao je znakove! Penjite se, prijatelji,

samo se prebacite i drijemajte... penjite se...
im je Adam Sharkey pokrenuo kola, do Sixmilecrossa dopru etiri slaba
zviduka. Suputnici u kolima udarie u pjesmu.
Ellen O'Connor, Ellen, srce moje!
Reci da me voli, reci da se vraa brzo
Neka te aneli dobri uvaju na putu
Od svega zla tite, dok se ovamo ne vrati...
- Samo mirno, momci - proapta Kelly Malloy. Uskoro je Sterling McDade
klatio svojim fenjerom amo-tamo, amo-tamo. Klopot vlaka sad se jasno razabirao.
Usporavao je od koenja. Napetost osmorice na raskru je rasla. Kad je vlak
zaokrenuo blagim zavojem i pojavio se, Conor poalje ljude po kola. Vlak se sve
vie pribliavao. Konica je cviljela i lokomotiva je sopui usporavala. McDade
je trao uz nju i prebacio skretnicu, zatim vlak polagano otklopara na sporedni
kolosijek.
- Hajdmo! - povie Conor.
Kola se dovezu usporedno s vlakom i stanu, konji su se propinjali zbog
iznenadnog prekidanja njihova poinka i neobinog posla.
- Ispustite vodu iz rezervoara! - povie Conor gore u lokomotivu. - Darren i
Carberry, izvucite ih iz spremnika! - ponovio je njihove zadatke. - Kelly, uzmi
svoje odvijae da skinemo ploe s donjeg dijela!
Kelly Malloy se provukao izmeu kotaa pod vagone, legao na pragove i
pripalio fenjer, a Conor skoi na lokomotivu da izmijeni nekoliko rijei sa
vozaima.
Ugledao je nepoznata lica!
- Bjei! - zaurlao je skoivi s lokomotive. - Zasjeda! U tom trenutku zrak
ispuni tutnjava od dvjesto pari cokula kad su vojnici poeli skakati iz vagona.
- Uhapeni ste!
Conor se otkotrlja pod vagon prema Kellyju Malloyu. Uspio je baciti jo
jedan pogled na raskre, kamo je pristizalo jo jedno pojaanje kamionom.
- Pozor! Pozor! - viknuo je zapovjednik u megafon. -Ne moete pobjei!
Uhapeni ste! Tko se makne, bit e strijeljan!
- Mati Boja!
- Zasjeda!
- Pozor! Pozor! Ne opirite se! Ruke uvis i okupite se kod lokomotive!
Vojnici koji su iskoili iz vlaka brzo stvorie kordon oko skupine
krijumara. Svi vojnici iskoili su na lijevu stranu vlaka. Conor laktom gurne
Kellyja i pokae na desnu stranu. Kelly kimne. Otkotrljali su se po desnoj strani,
koja nije bila uvana, preko ruba nasipa i prignuti se uljali prema kraju vlaka, gdje
su nekoliko metara dalje opazili grmlje iza kojeg bi se mogli sakriti.
- Tamo su jo dvojica!
- Stoj!
- Stani, uje li, stani!

- Pucaj!
U trenutku kad su dospjeli do grmlja, no propara puana vatra. Kelly
Malloy vrisne i srui se na lice. Conor klone... zapljusne ga udan osjeaj... noge
mu otkazu... bacio se u zaklon.
Shelley je sjela i vrisnula; srce joj je burno udaralo, licem se cijedio znoj.
Vrata se naglo otvore, Blanche Hemming uleti u sobu, pripali svjetlo i ogrli
prijateljicu.
- Conor! Conor! '
- Smiri se! To je bio samo san!
- Blanche! Vidjela sam! Obliven je krvlju!
- Pssst... molim te... molim te... Shelley...
- Dovedi Robina - dahtala je - Blanche, dovedi Robina... moram iz
Belfasta... smjesta
TRINAESTO POGLAVLJE
ekali smo, napola poludjeli, bilo kakvu vijest o katastrofi kod
Sixmilecrossa. Prvo je stigla Shelley McLeod s bratom i ja sam je odmah smjestio
u kuu gdje e biti sigurna.
Zatim smo saznali.
Kelly Malloy je bio mrtav, Conor Larkin teko ranjen. Sterling McDade i
brani Carberry, Darren, McGovern, Gorman, Gilroy i McAulay sjedili su u
zatvoru Mountjoy. Prijeko u Engleskoj zatvoreni su u Brixton Owen O'Sullivan,
njegovi sinovi Barry i Brian te Dudley Callaghan. Bio je to fijasko, potpuna
katastrofa za Bratstvo.
Kad smo sutradan otvorili novine, jedva smo povjerovali svojim oima.
Englezi su u svojem nepromiljenom maru pucali u vlastiti gol. Kraljevski ured za
informacije hvalio se kako je razbio jedan dobro organiziran lanac krijumara
oruja Irskog republikanskog bratstva koji se mjesecima sluio jednim kanalom.
Dalje je bilo tono opisano kako je za tu zavjeru upotrijebljen privatni vlak sir
Fredericka Weeda.
Godinama Dublin Castle nije htio priznati postojanje Irskog republikanskog
bratstva. U svakoj je prilici bilo tumaeno da takva organizacija postoji samo u
glavama nekih senilnih fenijaca. No kako je takva nepostojea organizacija mogla
prebacivati oruje u Irsku? Britanci su, u urbi da se pohvale, priznali da je njihova
dugogodinja propaganda bila la. Odjednom je katastrofa kod Sixmilecrossa
zadobila posve drukiju dimenziju. Plan je po svojoj smionosti nalikovao onim
ludim pothvatima koji osvajaju irska srca, te je stoga bio doekan s humorom koji
mi shvaamo, no Britanci nikad nee. Cijela Irska prasnula je u dug, gromoglasan
smijeh. Prekasno je Dublin Castle uvidio to je uinio i njihova lica pocrvenjee od
sramote koju su pretrpjeli. Time to su priznali da postojimo pomogli su nam do
takvog stupnja popularnosti kakav sami nikada ne bismo postigli.
Tako je irski pas odbio da legne, a Bratstvo je ivjelo dalje. Dok je
aroganciju smijenila nelagodnost (a i ef ureda za informacije je bio smijenjen),

dospjela je vijest o naem pokretu do svakog kutka zemlje. Dublin Castle postao je
na najvei reklamni ured, jer se Sixmilecross od poraza pretvorio u udesnu
pobjedu. Oruje smo izgubili, ali smo osvojili panju nacije i moda tisue ljudi
spremnih na borbu.
Robert Emmet McAloon, zgureni stari pravniki arobnjak, prisan prijatelj
Desmonda Fitzpatricka, naslijedio je nakon Desmondove smrti svu odgovornost za
republikanske pravne poslove.
Skoio je u obranu, ali je udario u kameni zid.
Upravitelj zatvora Mountjoy saopi mu da mu je nareeno da uhvaene kod
Sixmilecrossa izolira i ne dopusti nikakvih posjeta. Boravite Conora Larkina
zadrano je u tajnosti. Znali smo samo da je iv i uspjeli mu dojaviti samo jednu
jedinu poruku, naime da je Shelley napustila Belfast.
Robert Emmet McAloon bio je rijetko otrouman taktiar. Dovoljno se dugo
rvao sa zaostalou protuirskih zakona a da bi se dao zaplaiti. Sud na njegove
zahtjeve nije odgovorio tri tjedna. Kad je sve jae navaljivao, dobije odgovor
vrhovnog britanskog suda u Irskoj, Four Courts, da je u ovom sluaju dokinut
habeas corpus. Sud je naveo nekoliko od vie stotina prinudnih zakona koje je u
19. stoljeu primijenio protiv Iraca.
Na to se Robert Emmet McAloon posluio drukijom taktikom. Britance je
jo bolio taj sluaj te su eljeli povratiti ugled. lanovi vijea Bratstva imali su
visoke poloaje u zakonski priznatoj stranci Sinn Fein i skovali planove kako bi uz
pomo stranke mogli povesti kampanju, angairati govornike, prikupiti novac,
svratiti opu pozornost na ljude sa Sixmilecrossa te pobuditi negodovanje i
simpatije. Atty Fitzpatrick je malo tko bio ravan u ulinom govornitvu, a ona je
bila spremna za nastup.
Ubrzo nakon to je Sinn Fein najavila niz javnih protestnih zborova, stigao
je iz Engleske sir Lucian Bolt u svojstvu izvanrednog tuioca u sastavu dravnog
tuilatva. Bolt nije nipoto bio prijatelj Iraca jer je za svojeg poslanikog mandata
u Donjem domu progurao neke od najgorih zakona protiv nas. U republikanskim
krugovima trebalo ga se uvati. McAloon je bio miljenja da je vlada naposljetku
zauzela stav u ovom sluaju i da e sir Lucian Bolt uskoro stupiti u vezu s nama...
Imao je, kao i obino, pravo.
Brendana Seana Barretta potajno su prebacili u Irsku, gdje je po naem
miljenju bio sigurniji nego u Engleskoj. Zajedno s Danom Sweenyjem, Atty i sa
mnom Barrett je bio veza Bratstva s McAloonom i Sixmilecrossom.
Nakon Robertova prvog sastanka sa sir Lucianom nali smo se u elegantnoj
knjinici jedne "'povjerljive kue u Ballsbridgeu. Robert Emmet bio je u mislima
neprekidno u sudnici i etao ispred nas kao da smo porota.
- Privremeno sam pristao - poe on - da otkaemo protestne zborove.
Atty ispusti glas negodovanja.
- Sir Lucian oito nastoji postii nagodbu. Na putu ovamo bilo mi je
doputeno, dakako neslubeno, da posjetim sedmoricu u Mountjoyu. Nije udo to
nam ranije nisu pustili da ih vidimo. Bili su zvjerski mueni.

Brendan Sean Barrett i Long Dan nisu pokazali iznenaenja. Za njih je to

bila stara pria.
- Natjerali su ih da stoje do dvadeset sati uza zid, s kapuljaom na glavi,
raskreenih nogu i ruku, bez hrane i vode ili mogunosti da obave nudu. Gorman
mi je pokazao gadne opekotine od cigareta. Po Gilroyu su vie puta mokrili, a
McDadea primorali da bosonog tri hodnikom po krhotinama stakla. Svi su izjavili
da su im dali neto to uzrokuje povraanje i privienje.
- Stare, ali pouzdane metode - ree Sweeney.
- Dakako da su hukali jednog protiv drugog. Trebalo je da odaju samo ime
ovjeka koji je, ini se, umakao. Znali su samo da ih je Kelly Malloy vrbovao za
taj posao, a Kelly je mrtav.
McAloon spusti svoje sedamdesetogodinje kosti u jedan golemi konati
naslonja da se trenutak opuste.
- to je s Conorom Larkinom? - upitah.
- Navodno nije u Mountjoyu. Obeali su mi da u ga za odreeno vrijeme
moi vidjeti. Kaem vam to jer sam za sada pristao da e tvoje pero, Seamuse, i
tvoj jezik, Atty, utjeti.
- to po tvojem miljenju smjera vlada? - upita Dan. Robert Emmet
McAloon nagne se naprijed u stolcu,
tipne svoj navoran vrat, a onda isprui kaiprst.
- Po mojem bi Britanci najradije sve zatakali i izbjegli uzbuenja javnosti,
iz tri razloga. Broj jedan - ree, prstima druge ruke primi kaiprst i zaklima njime nita ne bi Bratstvu toliko koristilo koliko jedan otar proces i dugogodinje kazne.
Tono?
Kimnuli smo.
- Broj dva - nastavio je pridodavi srednjak. - Situacija u Evropi. Slae se,
Brendane?
Brendan Sean Barrett kimne.
- Rat u Evropi je neizbjean - ree. - Engleska je upravo s Rusijom i
Francuskom sklopila trojni savez protiv pakta Njemake i Austro-Ugarske. Jedan
od starih argumenata kojim Engleska opravdava okupaciju Irske jest, kako znamo,
blokada morskih putova; oni ive na otoku, a na zemljopisni poloaj je takav da je
za njihovu obranu nuno da vladaju naom zemljom.
- Tono - ubaci McAloon. - To u njima moe uzrokovati bolestan strah.
Vjerojatno zamiljaju kako se jedno ojaano Irsko republikansko bratstvo uputa u
oijukanje s Nijemcima da bi dobilo oruje.
- Pa to onda? - dobaci Barrett. - Kad doe vrijeme, mi emo se, htjeli to oni
ili ne, obratiti Nijemcima.
Boby rairi ruke.
- Eh, oni sjede oko dugakog mahagonijevog stola i tjeraju te igre zato to
odbijaju neizbjenost situacije te razmiljaju o tome kako da je to vie odgode.
- Broj tri? - upita Atty.
- Broj tri - nastavi odvjetnik - moda je najpresudniji. Protestanti se u
Ulsteru, kako je poznato, ve godinama naoruavaju. Oito je to karta na koju

Englezi ele zaigrati. Obrana ovog ranjivog britanskog boka morala bi ostati u
rukama lojalnih podanika, nije li tako? Britanci ne mogu javno odobriti
krijumarenje oruja u Ulster, a da to isto ne priznaju i Jugu. To je, dakle, preutno
odobravanje. Jednostavno okreu lea, zatvaraju oi i epe ui. ele naoruani
protestantski Ulster kao branu u sluaju krize oko autonomije i rata u Evropi. U
ovom trenutku ele prikazati kako postupaju jednako prema svima. Ako ljudima sa
Sixmilecrossa podijele otre kazne, nai e se suoeni sa zahtjevima da to isto
uine i s krijumarima oruja u Ulsteru.
- Drugim rijeima - ree Atty - nas treba oboriti i progoniti nae akcije
krijumarenja, a na Sjeveru ih proputati.
- Tako je - ree Robert Emmet McAloon - tono tako. Ispruio je noge
koliko je mogao, ruke prekriio na iji i zagledao se u strop kao da je tamo njegovo
sluateljstvo. - Po mojem dobro promiljenom stanovitvu, sir Lucian Bolt je
spreman na blagu presudu, recimo, nekoliko godina, da zauzvrat utimo o stanju
zatvorenika i ne sazivamo javne skupove.
Uslijedila je dua utnja, jer smo to morali najprije probaviti. Atty e se
morati odrei svojih nastupa u javnosti, kojima se toliko ponosila. to se mene
ticalo, ve sam iz istog egoizma htio Conoru pritedjeti dvadeset godina iza
reetaka. Najtee je to pogodilo Dana Sweeneyja, koji je bio suoen s
organizacijom Bratstva. Ako se povrno gledalo, morao je prieljkivati javne
protestne akcije da bi dobio nove lanove. No upravo se Sweeney najgorljivije
zauzeo za suzdrljivost. U ovom stupnju razvoja Bratstvo bi veim prilivom
lanova postalo strano ranjivo. Jo nisu bili stvoreni tabovi, zapovjednitva i
jedinice. Jo nisu bili izraeni postupci za preispitivanje kandidata. Englezima bi
bilo lako natrpati nae redove dounicima.
to bismo, dakle, u ovom trenutku, zapoeli s nekoliko tisua ljudi? Nismo
imali oruja da ih obuimo, a nismo raspolagali ni dovoljnim brojem sigurnih
mjesta gdje bismo takvu izobrazbu mogli provoditi. Danove rijei su nas sve
uvjerile. Uputili bismo se u najveu opasnost da primimo previe ljudi prije nego
to budu stvoreni potrebni temelji.
- Moramo polagano graditi, ovjeka po ovjeka - ree Dan. - U sadanjem
trenutku mora svaki novi regrut biti pouzdan pripadnik. Kad dobijemo deset dobrih
ljudi u Corku, deset u Derryju, deset u Galwayu, moi emo prijei na obrazovanje
jedinica. Dijelim Bobbyjevo miljenje da bismo trebali s Lucianom Boltom postii
nagodbu.
Kako smo Atty, Dan i ja bili sporazumni, okrenusmo se Brendanu Seanu
Barrettu, koji je za veeg dijela rasprave utio. Bio je ogoren, moda i vie nego
to je bilo potrebno, i ne mogu rei da sam u tom ovjeku osjetio ma i traak
ljudske topline.
- Oito, nadglasan sam - rekao je sarkastino.
- to ti je na srcu, Brendane? - zaguna Dan.
- Ova je zemlja bezizlazno osiromaena. Radniki trajkovi su se slomili
zato to smo previe iscrpljeni i pogaeni da bismo se branili. Bilo bi neophodno

prodr-mati ljudsku svijest. Sad nam se prua mogunost za to. Ako je ne zgrabimo,
moe vrlo dugo potrajati da nam se opet ukae, a moda nikada vie niti nee.
- A ja ipak smatram da je preuranjeno - odgovori Dan. - Ako sad otvorimo
svoje redove, Britanci e se infiltrirati i smrviti nas za mjesec dana.
Brendan Sean Barrett die ruke u znak predaje, dok smo mi ostali kimnuli
McAloonu da se nagodi sa sir Lucianom Boltom. Cijeli ivot Barrett je doivljavao
poraze, pa jedan vie nee znaiti nita. Ustao je prvi, poao k vratima, zatim se
okrenuo.
- Reci mi, Bobby, a i ti, Dane, kad ste to nauili?
- to? -upitali su istodobno.
- Da Irac moe s Englezima sjesti za stol i pregovarati a da pri tom ne
najebe.
ETRNAESTO POGLAVLJE
Dok je Robert Emmet McAloon pregovarao sa sir Lu-cianom Boltom, trudio
sam se da ustanovim kako je dolo do zasjede u Sixmilecrossu. Nisam morao dugo
tragati.
Jednog jutra osvane u redakciji mojeg lista Terry O'Rourke, Conorov suigra
u Boilermakersima, i poe se raspitivati o meni. Terry je potjecao iz stare
republikanske obitelji i znao je da smo Conor i ja prijatelji.
Conor je u klubu meu katolicima bio voa kojem su se divili, i nakon
Sixmilecrossa momci su poduzeli sve da utvrde to se zbilo. Zatim poslae Terryja
k meni. Moje republikanske simpatije nisu bile nikakva tajna. Terry je vjerovao, a
da to nije izravno rekao, da u priu proslijediti Bratstvu.
Doista je Doxie O'Brien - jednako kao i Duffy - bio izdajnik. U jednom od
svojih estih pijanstava Duffy O'Hurley je izbrbljao ime se bavi. Doxie i jo jedan
katolik iz momadi su sluali. U jednoj drugoj prilici sam je Terry uo kad se
Duffy s Doxijem objanjavao zbog toga to nastavlja raditi za Bratstvo.
Zatim je Doxie vidio da mu se prua ivotna prilika. Njegova je sudbina i
srea ovisila o tom zaposlenju s ragbijem u Sydneyju. Odluka nije bila konana i
najvie je ovisila o tome kako e Boilermakersi igrati i hoe li otii na turneju u
Australiju. Doxie je zdvojno elio taj posao, koji je uvelike ovisio o raspoloenju
njegova dobroinitelja, sir Fredericka Weeda. Posao je bio tako zamaman da je
Doxie bio gotov na sve kako bi se dodvorio sir Fredericku i sebe potvrdio.
Doxie je navodno otputovao u Derry i Duffyju postavio ultimatum.
Naposljetku je Duffyja uvjerio da mora otii k sir Fredericku i sve mu ispriati, a
zauzvrat e moi raunati s osobitim obzirom.
Sve je to, inilo se, bilo tono, jer su Doxieja strogo uvali, a njegova je
obitelj ve bila preselila u Australiju. Dio pogodbe izmeu McAloona i sir Luciana
Bolta sastojao se u odredbi koja je prijeila Bratstvo da se osveti.
Dok su ostali sudionici Sixmilecrossa ekali u zatvoru, Duffy i Calhoun
priznali su krivicu i bili osueni na manje od godinu dana zatvora. inilo se
pouzdanim da e i njih poslati nekamo daleko.

Konana je pogodba naposljetku ispala otprilike onako kako je Bobby

predvidio. Osim Conora, s kojim jo nisu doli u dodir, ostali sa Sixmilecrossa e
priznati krivicu i dobiti od jedne do dvije godine zatvora po manje strogim
paragrafima zakona. Zauzvrat, Bratstvo nee prirediti nikakvih skupova u korist
zatvorenika, nee se svetiti dounicima, a k tome sam se i ja morao obvezati da
neu o tome pisati.
Bilo je to u stanovitoj mjeri milo za drago. Englezi mi nikad nisu oprostili
moje lanke o koncentracionom logoru u burskom ratu. Nitko nije pouzdano znao
jesam li lan Bratstva, ali u moje simpatije nije bilo sumnji. Dovoljno su se bojali
mojeg pera, da ga uutkaju. Conor je, dakako, zadran kao talac da osiguraju
utnju.
inilo se da su za sada obje strane zadovoljne. Postojanje Bratstva bilo je
sad opepoznato, a obje su strane dobile na vremenu, to im je i trebalo. U jednom
je Brendan Sean Barrett imao pravo: im budemo spremni a Englezi se budu
uljuljali u uvjerenje da je irsko pitanje rijeeno, kao to su ranije povjerovali, mi
emo se obratiti Nijemcima zbog oruja.
Bobby nas je ponovno sazvao i tad smo ga nali u dilemi. Bilo mu je
doputeno da posjeti Conora, ali je Conor odbio razgovor. Sporazum je bio
miniran, no nitko nije tono znato zato.
Dan je bjesnio i dao je svojoj ljutnji maha objavljujui svoje sumnje u
Conora.
- Bio je svakako dobar ovjek - objasnio je - ali je preveliki individualist, a
ima, iskreno reeno, jo i drugih slabosti, zbog kojih sam se ve zabrinjavao.
- Trenutak, Dane - uskoio sam. - Ako se u njemu neto zbiva, budi siguran
da je o tome pomno promislio.
- Bratstvo mu je poslalo branitelja, a on se sustee da s njim govori. To je
neposluh. Nema pravo da sam donosi takve odluke. Htio bih znati to se tu, do
vraga, zbiva.
Brendan Sean Barrett ree sa znalakim izrazom lica:
- Svi slutimo to je naumio, zar ne, Dane?
- Mogu zamisliti. Zabrljat e nam gadno cijelu stvar ako pokua neto na
svoju ruku. Nemoj mi sad samo servirati kakvu svoju uenu glupariju, Barrette. Mi
smo organizacija s pravilima i disciplinom, i on se mora pokoravati.
- Ima u tome jedan problem - prekinuh ga. - Ti si bio taj, Dane, koji nam je
priao ono to elimo uti i u to elimo od djetinjstva vjerovati. Ti sve premazuje
laima tako debelim kao maslac to je Conorova mati mazala na moj kruh. Ne tedi
s maslacem, uvijek je govorila. Eh pa, Dane, zar se boji onoga o emu si nam
priao... zna ve... sposobnost jednog jedinog ovjeka da podnosi muke vrijedi
koliko cijela jedna vojska. Ta ti zna, Dane, monolog o muenitvu. Navodim
rijei Dana Sweeneyja, naeg idola: Englezi nemaju oruja u svojem arsenalu ili
imperiju da skre ovjeka koji se ne da slomiti i tako dalje i tako dalje.
- ujem tvoje rijei, Seamuse, ujem te. K vragu, tono zna da u ovoj
organizaciji moram nositi vie od jednog eira. Ponekad, kad su preda mnom
novaci, moram ih nastojati odueviti. Ali sam u svakidanjici trezven organizator

jedne tajne vojske. Nai e se popisi jo dovoljno rano popuniti muenicima. Za

sada jo nismo u poloaju da ponemo bitku.
- Svakako, to ve znam - priklopi Brendan Sean Barrett zajedljivo prije nego
to sam uspio bilo to rei: -Dane, kae da emo poeti kad svoje jedinice
obrazuje, obui, naorua, kad planovi budu spremni. Dan pritie na svoje
arobno dugme i izgovara besmrtne rijei ... Znak za ustanak, drugovi! No fenijski
ustanak nije zapoeo tako, zar ne?
- Znam kako je zapoeo, i znam kako je za nas obojicu svrio.
- Zato misli da e ovaj put biti drukije? Uza sve nae matanje i
planiranje, tajne skupove i sve krijumarenje oruja, izvest emo na ulicu samo
nekoliko tisua ljudi. Nita neemo postii bez oruja koje pojedinac nosi u svojem
srcu. To je ono to imamo u Larkinu i toga se bojimo. Rei u ti kada e zapoeti,
Pane, ni prije, ni kasnije. Poet e kad jedan ovjek sam zakljui da mu je dosta.
Drui smo sluali. Sweeney uzrujano proelja prstima svoju sijedu kosu,
to je za njega bilo neobino, a tajac poremeti jedino Robert Emmet McAloon, koji
je u oekivanju nae odluke kuckao naoalama po zubima. Atty? - upita Dan.
Meni se ini da su Englezi napravili dobar posao kad su nas uutkali. Slaem
se s Brendanom da bismo trebali ustati i dii galamu dok imamo priliku za to, a
narod nestrpljivo eka da nas uje.
Dan je glasno uzdahnuo kad nas je jedno za drugim pogledao. Nadglasali
smo ga. Sklopio je oi i protrljao ih zapeima.
- Primam vae miljenje na znanje - ree on. - Kao glavni zapovjednik, ne
smijem zastupati stanovite suprotno onom to drim za sigurnost organizacije
nunim. Odluio sam Bobbyju dati upute neka od Engleza zatrai dozvolu da
Seamus u svojstvu starog prijatelja posjeti Conora. Seamus e Larkinu prenijeti
poruku neka zajedno s drugima prizna krivicu. Ako nee, Bratstvo vie nee bit
obvezano ili za njega odgovorno. - Podigao je pogled. - Namjeravate li moju
odluku nadglasavati?
Teko smo progutali i prihvatili njegov ultimatum.
- U redu, Bobby. Saopi sir Lucianu da pristajemo. Pokuat emo nagovoriti
Larkina. Ako se ne pokori, bit e izuzet iz nagodbe.
Jedan tapski vojni automobil dovezao me iz Dublina u grofoviju Kildare,
gdje su na tajnom mjestu drali Conora. Nakon vonje due od sata proli smo
strau britanskog vojnog logora na Curraghu. Temeljito su me pretresli i odveli u
praznu sobu zatvorske zgrade. ekao sam... Prolo je sedam tjedana od
Sixmilecrossa.
Kad su se vrata otvorila i Conora gurnuli u sobu, borio sam se sa suzama
olakanja i boli. Bio je okovan oko vrata, pasa, ruku i cjevanica.
- Zdravo, goljo - rekao je promuklo, povlaei nogu u koju je bio ranjen.
Lijeva ruka i rame bili su jo debelo povijeni i u omi - posljedica drugog metka
koji ga je pogodio u lea. Oi su mu bile duboko upale, okruene crnim
kolobarima, brada i kosa slijepljene i smrene, a jabuice iskoile. S tijela je
nestalo mesa.

Zagrlio sam ga i zajecao jer se nisam mogao svladati. Okrenuo se, spustio na
klupu uza zid i upitno pogledao straara, mladog deurnog oficira koji je trzao
nosnicama poput kunia.
- Pozvat u vas ako mi zatreba posluga - ree Conor. Oficir prezirno
zaguna, izae, zakljua i zasune vrata.
- Ima li soba ui? - upitao sam.
- Ne, zaboga - odgovori Conor. - Prosut e ti moda mozak, ali previe su
naduti a da bi se spustili tako nisko i tajno prislukivali. Kako je Shelley?
Kimnuo sam.
- Dobro, odlino. to se tebe tie, mislim da smo za vrijeme gladi pobirali
krumpire koji su bolje izgledali.
- Ove godine neu moi igrati ragbi - ree on i podigne koulju. Sklopio sam
oi ugledavi njegovo izmrcvareno tijelo koje je uasno izgledalo u svim
nijansama crvenila. Privukao sam stolac, pribliio usta njegovom uhu i sve mu
ispriao. uo je tad prvi put da je Kelly Malloy mrtav i da su Callaghan i
O'Sullivanovi takoer uhapeni.
Zatim mu objasnih ostalo. Izdaju Doxieja O'Briena, koju je nasluivao, i
tajne pregovore s Englezima. Rekoh mu kako sam se radovao da e se izvui s
lakom kaznom.
- Shvaam tekoe Bratstva - proape Conor - ali jo jasnije shavaam
vlastite probleme. Sve razumijem, dane i noi za kojih sam itao knjige; lutanja i
razmiljanja. Sve godine traenja. Sve to razumijem.
- to si naumio? - povikao sam prestraeno.
- Nisam jo sasvim siguran. Znam samo to neu uiniti. Vidi li, goljo, ne
moe se u ivotu jednostavno ekati da zvijezde budu na pogodnoj putanji da
bismo donijeli odluku bez obzira na to radi li se o braku, o sjemenu, o raanju
djece ... ili o ustanku. Ah, mi moemo sebe varati i rei da emo ekati dok stvari
ne budu povoljne, ali, vjeruj mi, oni mogu ekati due od nas. Mi moemo
pregovarati, ali e nas oni izigrati. Nakon to smo tristo godina leali u blatu i nai
se govori vrtjeli u krugu, moramo povui crtu i pogledati to kao narod vrijedimo.
Moda uope ne zasluujemo slobodu, zna. Moda nismo za to zreli. No moramo
to utvrditi. Moda nisum pogodan za Bratstvo jer ne mogu vie obuzdati bijes u
sebi bez obzira na to to mi zapovjedili.
- uj, ti nisi onaj pravi. Omamili su te batinama. Pouzdaj se u mene samo
ovaj put i slijedi me, Conore!
Njegov me smrknut pogled probo.
- Pogledaj me, ovjee, pogledaj me i reci mi da ne inim to inim. Ja sam
Conor Larkin. Ja sam Irac, i dosta mi je.
Postidio sam se. U mojoj zdvojnoj elji da ga spasim to sam zaboravio: bio
sam gotovo spreman odbaciti principe svojeg opstanka. Uistinu je znao to ini. I
ja sam u tom trenutku znao da nekako moram nai naina da prekrim obeanje o
utnji.

PETNAESTO POGLAVLJE
Tvrdokorno kucanje po mojim vratima probudilo me iz duboka sna.
Zaglavinjao sam iz kreveta, pipao okolo, mrmljao da dolazim, pripalio svjetlo u
sobi i prebacio ogrta za kupanje. Studeni zrak ranog jutra ponukao me da naslutim
kako je u pitanju neki posao Bratstva.
Kakvo ugodno iznenaenje kad sam otvorio vrata i ugledao pred sobom
visoku, dobro graenu Atty Fitzpatrick.
- Odjeni se! - zapovjedila je. - Dolje eka automobil. -Kako mi sama od sebe
nije nita vie povjerila, nisam nita niti pitao. Bilo je etiri i trideset. Dok sam se
oblaio, Atty poloi kotli na vatru. Popili smo alicu aja i pojeli ostarjele ostatke
iz mojeg momakog kuhinjskog ormara, zatim izaosmo u hladnou koja je
ujedala.
Voza je bio neki momak iz Bratstva vjet mehanici, koji dopusti Atty i
meni da se na stranjem sjedalu sklupamo. U trzajima smo krenuli i zatim se
vozili pustim ulicama na jug.
- Nekako prije jednog sata nazvao me Robert Emmet McAloon - ree Atty. Englezi su zakazali suenje Conoru i ostalima za danas prije podne.
- Sad je pet ujutro i nedjelja. Kamo se to vozimo, k vragu?
- Ne znam tono. ini se da su negdje u brdima Wicklow pripremili neku
provizornu sudnicu.
- Oh, to je prljavo - rekoh.
Shvatio sam pogodbu tako da e Englezi odrati suenje pred zaprisegnutim
sudom u nekom malenom, neupadljivom gradu gdje nee izazvati mnogo panje i
zavriti prije nego to uzmogne doi do protesta. Oito su dogovor izigravali
koliko se dalo. U to vrijeme, u nedjelju ujutro i na tajnom mjestu - sve je to
sumnjivo zaudaralo na proces iza zatvorenih vrata.
Atty je dalje priala da je Bobby tek tada pristao kad su Englezi odobrili da
Atty i ja prisustvujemo kao promatrai. Time im je opet uspio spretan ahovski
potez, jer smo oboje bili obvezani na utnju.
- Meni se sve to nimalo na svia - mrmljao sam nezadovoljno.
Kad smo za sobom ostavili i posljednje predgrae, Dundrum, vozili smo
dalje na jug. Ubrzo je cesta ula u breuljke u podnoju brda Wicklow, prolazei
tihim, usnulim Enniskerryjem, krajem koji je pripadao Powers-courtu, velikom,
impozantnom dvorcu iz granita s okolnih brda, koji je u ratovima bio neprestano
razaran i opet iznova podizan te naposljetku predan vjernom sljedbeniku Krune,
Richardu Wingfieldu. Posjed od desetak tisua hektara odgovarao je veliinom
otprilike posjedima Hubbleovih, a kad se tome pribrojilo jo daljnjih stotinu
barunskih i grofovskih posjeda,- moglo se zamisliti kome je to u Irskoj pripadalo.
U svakom sluaju, posjed je sluio kao ulaz u predivan planinski svijet.
Premda je naa vonja bila sudbonosna i hladna, nehotice sam osjeao da sam
ivnuo od prizora kad se zastor noi podigao sa uma, vodopada i potoka, u kraju
sitnih ljudi i seljaka to su ivjeli u umama. Atty i ja bili smo poneseni

mnogostranom ljepotom s onu stranu Great Sugar Loafa, vie gore, mimo
Roundtree i brdskog rezervoara dablinskih vodovoda.
Slijedili smo tok Avonmore sve do mjesta gdje u dolini Clara presijeca
rijeku Glenmacnass - samo vilinski skok od mistinih starih ruevina keltskog
samostana Glendalougha, koji je bio levo od sv. Kevina.
Pola milje dalje Atty ree vozau da skrene na staru vojniku cestu koja je
prolazila izmeu istonih i zapadnih vrhunaca brda. Nakon ustanka Wolfea Tonea
bili su je sagradili Englezi da buduim pokoljenjima ustanika otmu skrovita u
planinskim umama. Malo kasnije stali smo ispred brklje.
Jedan britanski kapetan vrlo uljudno zatrai da pokaemo nae papire, zatim
su nas pretraili. Vozau naredie da eka s automobilom, dok smo se Atty i ja u
jednom vojnom teretnjaku vozili jako zavojitom cestom u sjenu Lugnaquilla,
najvieg brda u cijeloj Irskoj. Kamion se naposljetku zaustavi na mjestu gdje je Ow
tekla nizbrdo prema Aghavannaghu.
Stigli smo do prastare kasarne, golemog, etverokutnog zdanja na tri kata, u
kojem je jo bila stacionirana jedinica koja je nadzirala to podruje. Bila je
neobina sluajnost da je Charles Stewart Parnell jednom posjedovao lovaku kuu
u Aghavannaghu, kojom se sluio John Redmond, sadanji irski stranaki voa.
Inae, nismo se mogli nai u zabaenijem i udaljenijem kraju.
Kasarna je bila okruena vojskom u bojnoj spremi. Morali smo se ponovno
legitimirati i opet nas pretresoe prije nego to su nas propustili. Naposljetku nas
neki major Westcott uvede u naputenu oruanu, koju su preuredili u privremenu
sudnicu.
Tamo smo Atty i ja sjedili dva sata pod straom majora Westcotta i desetine
njegovih ljudi. Neposredno prije dvanaest sati dvorana se poela puniti. Prvi je
doao Robert Emmet McAloon, nakon probdjevene noi nemarnije odjeven no
ikad. Bacio je snop svojih spisa na braniteljev stol, kimnuo nam i razmijenio
aptom nekoliko rijei u pozdrav.
Zatim stie sir Lucian Bolt. Ledeni svat, doista, mramorni stup s oima.
Zatvorenici, svi osim Conora, uoe kloparajui i zveckajui u dvoranu. Bili
su okovani i lancima vezani jedan o drugog, u pratnji desetak grenadira s
nasaenim bajonetama; morali su se stisnuti na jedinu klupu uz postrani zid
dvorane.
Izgledali su alosno, ti brani iz krajeva gdje je uspijevao jo samo vrijesak,
ali nisu djelovali zastraeno. Roeni posred vjeite bitke, poinili su zloin time to
su kao i njihovi oevi nastavili borbu. Borba protiv Engleza nije izazivala nikakvu
grinju savjesti, jer je to bio nain ivota kakvim su posvuda u Irskoj u malim
Sixmilecrossima bili navikli ivjeti. Republikanci, koji ak ni u svoja najbolja
vremena nisu osobito sjajno izgledali, sada su od zatvora i posebnog zlostavljanja
nalikovali oporu opasne zvjeradi.
Podigao sam pogled i ugledao Conora kako ulazi; bio je neobrijan, hramao
je, upalih obraza. Dobacio nam je kratak osmijeh. Zamijetio sam u Attynu pogledu
da je sva ljubav za koju je bila sposobna bila namijenjena njemu. Imajui potrebu
da nekoga dotakne, epala je moju ruku; njezina je bila vlana i drhtava. Conora

su -izdvojeno od ostalih - vezali o debele eljezne obrue na zidu kao da vani eka
gomila da provali i da ga oslobodi. utljivi pokreti oko njega i neobian nain na
koji je sir Lucian Bolt zurio u njega odavali su da Englezi osjeaju
strahopotovanje za snagu toga nepokorena ovjeka.
Grubi zidovi, okovani zatvorenici, pretjeran broj vojnika, sve je to
uzrokovalo da je dvorana vie nalikovala na prizor iz vremena nakon francuske
revolucije nego jednoj britanskoj sudnici. Nedostajala je samo rulja na galeriji i
giljotina na dvoritu.
- Ustanimo!
Sir Arnold Scowcroft s pratnjom uplovi u dvoranu u svojem raskonom
ogrtau prikladnom za krunidbenu sveanost i zauzme mjesto za stolom
predsjedavatelja. Sve je bilo zaas obavljeno. Proitane su optube, petnaest
toaka, kraa dravne imovine, protuzakonito prebacivanje, lanstvo u ilegalnoj
organizaciji, sve do povrede razliitih paragrafa i prinudnih -zakona. Kako je
prethodno bilo dogovoreno, optueni, koje je zastupao Robert Emmet McAloon,
priznali su krivnju u dvjema tokama, to su tuitelji prihvatili. Trinaest toaka je
zanemareno po obostranom sporazumu, i optueni su prebaeni u odgovornost
jedne neimenovane kaznene institucije, gdje e im kasnije biti dosuena kazna.
Zatim ih izvedoe iz dvorane.
- Jo imamo obaviti zasebno suenje optuenog Larkina, vaa svjetlosti ree sir Lucian.
- Dovedite zatvorenika na optueniku klupu - naredi sudac, a onda se poe
smijati. - Kako vidim, nemamo optuenike klupe. Dakle, dovedite ga ovamo pred
stol.
Conora otkvaie s obrua i grubo povedoe naprijed. Gak i u lancima i
dronjcima izgledao je impozantno, a njegovo izazovno dranje to je jo podvlailo.
Neizrecivo sam se bojao.
- Gospodine McAloone, je li tono da je zatvorenik odbio branitelja?
- Tono je, vaa svjetlosti.
Scowcroft je motrio Conora s prezirom, kakav je mogao osjeati samo
engleski plemi prema jednom croppyju.
- Proitajte toke optunice!
Optube protiv Conora Larkina sveano su proitane. Vrhunac je bila
optuba za veleizdaju najtee vrsti. Sudac jo jednom otro promotri Conora, zatim
ree prijetei:
- Vi ste svjesni, zar ne, posljedica ako nastavite tu aradu bez branitelja?
Conor se polagano osvrne dvoranom.
- Jednog sam potpuno svjestan: da se ovdje odigrava arada - ree on. U
dvorani nasta smrtni tajac.
- to imate rei u svoju obranu? - upita naposljetku sudac.
Conor je utio.
- Upiite, ne priznaje krivicu - naredi sudac.
- Moj odgovor ne glasi tako - ree Conor.
- Biste li to moda objasnili sudu?

- Da - ree Conor. - Ne priznajem postojanje ovog suda, a jo manje njegovu

legalnost.
Bobby nas pogleda smeteno, ali sa ivim zanimanjem.
Arnoldu Scowcroftu trebalo je neto vremena da to probavi, zatim se opusti.
Zakljuio je da bi sebi nakon duga putovanja u ovo zabaeno mjesto, i budui da je
sve ostalo tako brzo obavljeno, mogao priutiti malo zabave. Naslonio se u svojem
stolcu, kimnuo i pozvao Conora da se izjasni.
- Sud bi zanimalo uti kako je optueni Larkin doao do tog zakljuka.
- Ovaj je sud protupravan jer je vaa prisutnost na irskom tlu protupravna odgovori Conor.
- A na emu optueni zasniva tu tvrdnju?
- Na engleskom obiajnom pravu.
Na to mogu rei samo da je onaj tko umije dobro oslukivati mogao uti
kako su se Charles Stewart Parnell i Daniel O'Connell u grobu okrenuli.
- Odvedite ga! - ree Scowcroft i mahne rukom. Bobby skoi na noge.
- Optuenom pripada pravo da govori u svoju obranu - ree navodei jedan
od temelja britanskog prava. -Dakako, ako sud ne zakljui unijeti u zapisnik da je
bio uutkan.
Sir Lucian priskoi sucu u pomo.
- Kruna nema nita protiv.
- Spreman sam dopustiti optuenom Larkinu da govori - ree sudac - ali ga
unaprijed upozoravam da ovdje stoji pred sudom i da se njegovo obrazlaganje
mora ograniiti na predmet suenja i samo na to. Moete nastaviti, Larkine.
Conor zakorai nekoliko koraka prema sudakom stolu i gledae naizmjence
sir Luciana Bolta i sir Arnolda Scowcrofta.
- Postoje tisue presedana u engleskom obiajnom pravu u kojima je jedan
jaki susjed na ovaj ili onaj nain primjenom sile pokuao slabijem susjedu nametni
ti volju. Engleski su sudovi uvijek takvu primjenu sile osuivali kao protupravnu.
Nije mi dostupna neka estita pravna knjiica da poduprem svoju tvrdnju, ali u,
ipak, navesti desetak primjernih sluajeva koji su vam jamano poznati.
Zatim Conor odri najsjajnije predavanje koje je itko od nazonih uo.
Isprva nitko nije mogao povjerovati da ovjek u dronjcima i lancima umije tako
govoriti, zatim nas je govor sve ponio. Navodio je sporove dobro znane svim
pravnicima u kojima je bila proglaena protupravnom primjena sile meu
susjedima u gradovima, meu seljacima, meu zemljoposjednicima, gradskim
zajednicama, grofovijama i izmeu britanskih pokrajina na Otoku; Walesa protiv
Engleske, kotske protiv Engleske. Zatim jo nabroji desetak odluka koje su
veinom donijeli kolonijalni sudovi u presuivanju sukoba izmeu neprijateljskih
plemena, klanova ili pokrajina u nekoj od kolonija. Posljednji niz primjera odnosio
se na meunarodne sporove u kojima su Britanci posredovali i, u skladu s
engleskim obiajnim pravom, izjavili da primjena sile jaeg susjeda prema
slabijem ne moe biti zalo-nita osnova za rjeavanje spora.
- Svojim engleskim obiajnim pravom tvrdite da elite sa svojim susjedima
ivjeti u zemlji i svijetu u kojima sila nije doputena u rjeavanju sporova, jer sila

sama po sebi ne predstavlja pravo. Kao to znamo, Irska je po svim definicijama

susjed Engleske.
Publici je zastao dah. Mislim da je sir Luciana Bolta, sir Arnolda Scowcrofta
i ostale Engleze koji su uli Conorove rijei zapanjilo to takva dubokoumna
teorija dolazi od predstavnika naroda koji je, po njihovu iskrenu uvjerenju, bio
manje vrijedan. Osjeao sam kako pravnici predosjeaju da ne sluaju isprazno
govorenje, osueno da se zaboravi jo u dvorani, nego tvrdnju koju e svaka
okupirana zemlja to ezne za osloboenjem preuzeti. Ako je englesko obiajno
pravo bilo produetak Bojeg vrhovnog zakona, tada su doista bili u nezgodnu
poloaju da objasne svoj imperij.
- Da je Engleska zauzela stanovite: mi emo uzeti Irsku jer smo jai i mi je
hoemo zbog eksploatacije, moda bi vaa prisutnost ovdje bila shvatljiva.
Meutim, Englezi su se svim silama trudili da stvore zakonitu osnovu za ulazak u
Irsku. Oito su htjeli buduim naratajima rei: To je bio razlog to smo doli
ovamo. A to je bio instrument legalnosti za englesku invaziju na Irsku? Papinska
bula objavljena 1154. godine, kojom vama podjeljuje moju zemlju. A tko vam je to
dao Irsku? Taj je dokument izdao jedan engleski papa na zahtjev jednog engleskog
kralja... da bi nagomilao carstva za svoje sinove ... Vi maete tim dokumentom i
kaete ove, 1908. godine: To je nae pravo na Irsku. Je li to bilo zakonito ak i
onda? Zar je Irska pripadala papi? Zar nije prema engleskom obiajnom pravu
oruana invazija ponitila zakonitost papinske bule?
- Vaa svjetlosti - ree sir Lucian, ustajui. - Ne vidim zato bi se sud trebao
izvrgavati neemu to se srozalo u fenijsku tiradu.
- Nisam uo da je optueni rekao ita to bi prelazilo odrednice suda odsijee McAloon.
Scowcroft je prstima bubnjao po stolu. Stvar je dospjela tako daleko da se
bojao kako e o Larkinovoj tezi morati donijeti sudsku odluku, a on je bio sudac
koji se nadasve ponosio time da se pridrava slova zakona.
- elim uti ostatak Larkinova govora.
Conor udahne, prie jo korak sucu i ree uperivi prstom u njega:
- Pod pretpostavkom da je engleska prisutnost u Irskoj postignuta na pravno
sumnjivim osnovama, nemaju kasniji postupci tobonje pravne prirode zapravo
nikakav pravni temelj. I ovdje lien mogunosti da se koristim nekom pravnikom
knjinicom, mogu navesti koje etiri stotine zakona protiv irskog naroda koji
britansku prisutnost podupiru, potiu i proiruju, za koje se smiljeno nastojalo
razoriti jednu staru kulturu zakonima nespojivima s bilo kakvim pojmom Boga,
demokracije i zakonitosti, zakonima koji su u suprotnosti s vaim javnim
prisizanjem da irskim divljacima donosite kulturu.
Prekinuo se, gutnuo nekoliko puta da iz usta protjera suhou i malo
zakaljao.
- Doneseni su zakoni - nastavi Conor glasno - da se uniti keltski oblik
katolicizma, koji je u vrijeme kad su se Engleska i evropski kontinent grili u
najmranijem srednjem vijeku bio svjetlo i cvat zapadne civilizacije. Kad je va
pokuaj da nam nametnete reformaciju propao, objavili ste svoje zakone, a irske

biskupe sramotno potkupili, da biste nam umjesto keltskog katolicizma nametnuli

anglokatolicizam potpuno tu irskoj prirodi. Jednako su tako objavljeni zakoni da
se iskorijene na jezik, naa napredna narodna vlast, naa privreda, obiaji i
predaje. Vaa zakonska osnova za opravdanje toga leala je u vaem uvjerenju da
smo manje vrijedan narod, nesposoban ak da u vlastitoj zemlji ivimo s vama
jednakopravno; ako smo i dalje eljeli ovdje ivjeti, morali smo postati Englezi. Vi
ste pokuali svijetu i svojem vlastitom narodu dokazati da smo manje vrijedni i da
vam to daje pravo da s nama postupate kao sa stokom. Ne, stoku hrane, Irce
naprotiv u Irskoj smiljeno izgladnjuju. Nakon to ste stvorili presedan koji Irce
predstavlja kao divljake, a samo ih vi moete spasiti od samih sebe, izgradili ste
imperij u kojem spaavate i crne, i ute, i smee divljake od njih samih.
Sad se ushodao gore-dolje zveckajui lancima, no nitko nije pomiljao na to
da ga zaustavi.
- Ta desetljea, pokoljenja i stoljea smijenog iskrivljanja zakona i Boga, ti
prinudni zakoni koji slue samo vama, zakoni objavljeni kad god vam zatrebaju, ta
lana ujedinjenja nametnuta narodu koji ih ne eli, uvijek su se provodili s
potpunim nipodatavanjem divljaka. Nijedan Englez ne pita divljaka kako bi on
elio da se njime upravlja, jer je to oito od Boga poklonjeno pravo vae sjajne,
napredne zapadne civilizacije i vae majke svih parlamenata. Ljudi koji u ovom
trenutku vode vau vladu isti su koji su prije nekoliko godina sjedili u zadnjoj klupi
parlamenta, javno se uasavali i zgranjavali zbog postupka prema Burima. No
danas su se ta fina gospoda doepala vlasti, pa je njihove suuti i osjeaja za
pristojnost na udesan nain nestalo, kao uvijek kad su u pitanju Irci.
- Zar se ovo mora nastaviti? - povtkao je sir Lucian.
- Da! - zagrmi McAloon. - Da, da, da!
- Ja stojim ovdje u svijetu punom ljutitih glasova koji se podiu i nee dulje
trpjeti da njihovim ivotom manipuliraju zle muice pohlepnih ljudi. Prije nego to
zavri ovo dvadeseto stoljee, vidjet e kako zavezujete svoj zaveljaj i kako vas iz
svakog kuta svijeta izbacuju uz porugu i grdnju. Vi ste gomila prokletih licemjera
koji se prikazujete svijetu kao nasljednici drevnih demokracija, dok su vam ruke
ogrezle u krvi, a va je parlament sredite te sprdnje. Vama je u svemu tome samo
do jednoga: do novca!
- utite! utite! - povie Scowcroft zajapurenih obraza kad se oslobodio
opinjenosti.
Conor zabaci glavu i prasne u smijeh, dok su ga straari opkolili.
- Ali, vaa svjetlosti - viknuo je - ak i najnii Irac ima pravo da govori s
optuenike klupe!
- Uutkajte optuenog!
- ega se bojite? Nitko me ne uje. Za to ste se vi postarali.
Dok su Conora drali, prigne se major Westcott k sucu.
- eli li vaa svjetlost da optueni bude iiban?
- Da, uinite to! - povie Conor. - Dosta s obmanom da u u tom istom
ljubeznom narodu koji je uveo kaznene zakone nai pravdu.
Sir Arnold se s mukom pribere i kretnjom ruke otpusti majora Westcotta.

- Sud je bio prevelikoduan. Optueni nam vie nee biti potreban.

- Sud? - podrugne se Conor. - Ja ne vidim nikakav sud. Vidim jednu sobu
skrivenu u brdima Wicklowa. Nema zakonika, novinara, nikakvih ispitujuih oiju
nepristranih glava. Sir, zar ovo elite nazvati britanskom sudnicom?
Sudac se skamenio od uasa.
- elite li mi rei da sam ovamo dopremljen da biste sebi pritjedili trud oko
pravednog suenja, ili da je ovo pravda koju ste zapravo namijenili Ircima?
Zveckajui lancima, Conor se okrene i prostrijeli pogledom svakog ovjeka
u dvorani. Svi svrnue pogled.
- Sud? Ta to je samovoljni sud kao onaj iz najmranijeg srednjeg vijeka,
dijabolino poimanje pravde, povratak inkvizicije. Mislite li to ozbiljno? - Conor
se dovue do sudakog stola, nagne se i pogleda sucu u oi. ovjek zatrepta.
- Vi ste tuinac u mojoj zemlji, gospodine. Na kraju e vaa patvorena
zakonitost biti raskrinkana i vi ete osramoeni ispuzati iz Irske.
Uslijedio je tajac, dug, straan tajac.
- Zatvorenik e biti vraen u samicu - ree sudac drhtavim glasom - a sud e
se posavjetovati o sluaju.
Kad je Scowcroft pourio iz dvorane, sudski se posluitelj prodere.
- Ustanimo!
ESNAESTO POGLAVLJE
Kad se otkrilo da je Irsko republikansko bratstvo upotrijebilo privatni vlak
sir Fredericka Weeda za krijumarenje oruja, Weed je neko vrijeme bio teko
povrijeen. Ljutnja je prerasla u bijes kad je doznao da bi ljudi od Sixmilecrossa
trebali proi s laganim kaznama. Sazvao je lorda Rogera i savjet unionista i
zahtijevao da se donese djelotvoran zakon koji bi dokrajio Irsko republikansko
bratstvo.
Kljuni ovjek bio je Alan Birmingham, zaduen za disciplinu poslanika
vladaj ue liberalne stranke. Birmingham se za sada zadovoljavao time da irsko
pitanje razmatra bez urbe. Liberali su pobijedili velikom veinom, Irska im
stranka nije bila potrebna za koaliciju, i stoga nisu namjeravali uriti sa zakonom o
autonomiji. Birminghamu je bilo jasno da je prolazan prisilan brak s Ircima
ozlojedio mnoge njegove ljude i da u dnu due stoje na strani alsterskih unionista.
Val protuirskog raspoloenja, koji je u zemlji buknuo nakon dogaaja kod
Sixmilecrossa, uvjerio je Birminghama da je na pomolu nov strogi zakon. Posvuda
u zemlji dolo je do napada na geta male Irske i ponovno su se uli glasni povici
da sve te nitavne fenijske svinje treba iseliti. Sadanje raspoloenje, ali i
njegovo poznavanje pojedinosti Conorova govora pred sudom, uinili su da je bio
voljan sjesti s opozicijom i raspravljati o odgovarajuem zakonu.
Dogovoren je sastanak u Rathweed Hallu. Sir Frederick i lord Roger
zastupali su unioniste, Birmingham liberale, sir Philip Huston, odgovoran za
disciplinu konzervativaca u parlamentu, sudjelovao je u ime svoje stranke, a sir
Lucian Bolt kao izaslanik kabineta i savjetnik.

Bila je to svemona skupina hladnih raundija koja se sastala sa sebi

ravnima. Prisutnost Alana Birminghama dokazivala je da on nee prijeiti
donoenje protuirskih zakonskih mjera. Bio je ve svjedokom da su protuirska
raspoloenja prouzroila pad vlade, i ostali prisutni znali su da e on sudjelovati u
igri.
Sir Frederick pokae svojom cigarom preko uglaanog stola od mahagonija.
Glas mu je drhtao od uzrujanosti.
- Svoje osobno ponienje mogu podnijeti, ali ne mogu podnijeti da gledamo
kako se na ovom tlu obrazuje vojska izdajica kojoj je samo jedno na umu: da nas
silom otjera s otoka.
- Tako je! Tako je! - ree sir Philip Huston. Bio je sklon da na sjednicima
povremeno zadrijema ili zatetura, ali mu je razum bio otar. Anketirao je
konzervativce i svi su gotovo do jednog bili spremni poduprijeti otre mjere za
odranje unije. - Mi smo toga siti. Znamo tono s koliko glasova raspolaemo rekao je Birminghamu. - Oito stvar sad ovisi o vama.
Alan Birmingham morao je odvagnuti stvari. Udvaranje Irskoj stranci, koje
se zainjalo pa prekidalo, bilo je dobrim dijelom stvar nude. Za sada koalicija nije
bila potrebna, i tako je odnos bio prilino hladan. No Birmingham je znao da
liberali ne smiju posve raskinuti s Ircima, jer se poloaj mogao promijeniti.
- Ja se neu, da se tako izrazim, upustiti u korektivne zakone slubeno u ime
liberala. Ovdje sam jer su nunost i hitnost posve oite. Spreman sam skinuti svoj
slubeni eir i odloiti ga. Rei u svojim ljudima: znate, to je za mene pitanje
savjesti te ja osobno podravam taj zakon. Vi uinite isto, svaki pojedini po svojoj
savjesti. Shvaate li, gospodo, to mislim?
Svi su dobro shvatili.
- to misli, Alane, koliko glasova moemo dobiti od vaih ljudi? - upita sir
Philip.
- Oh, pretpostavljam stotinu. Zajedno s vaim snagama raspolagat ete s
dobrom veinom.
Sir Frederick se smjekao. Birmingham je bio lukava glava. Podupirao je
zakon desnom rukom, a lijevom zadravao da ne doe do svae unutar njegove
stranke.
- Sir Luciane - ree Weed specijalnom opunomoeniku Krune - je li premjer
promijenio miljenje prema blagom stavu prema IRB?
Lucian Bolt bio je prokuani progonitelj Iraca koji je prema tome narodu
osjeao gotovo bolesnu mrnju. Odluka kabineta da postupi oprezno protivila se
cijelom njegovom ustrojstvu. Bio je dovoljno stvaran da uvidi kako e Irsko
republikansko bratstvo prije ili kasnije prikupiti potrebne snage i truditi se da od
Nijemaca dobije oruje. Zato mu dati vremena? To moe samo odgoditi odluku
do koje je za nekoliko godina moralo doi. Ovdje i sada trebalo je primijeniti
pritisak da se bore za svaki pedalj puta. Bilo je to jedino rjeenje.
Jedina stvar koja ga je zadravala bila je potreba da se zatiti alsterska
protestantska zajednica. Ona je morala imati oruje. Novi zakon predviao je
mogunost izbora. Bit e pitanje ocjene koga valja progoniti a koga ne. Ona e

omoguiti dravnom tuiocu da povue IRB na odgovornost, a istodobno da

protestantima dopusti daljnje naoruavanje.
- Potpuno sam spreman da neposredno nakon objavljivanja novog zakona
sudim tim ljudima od Sixmilecrossa shodno tom zakonu i odmjerim im kaznu koju
zasluuju.
Weed udari akom po stolu, odobravajui.
- Izvrsno!
- Ne postoji li o tome neki sporazum s Robertom Emmetom McAloonom? upita Birmingham oprezno.
- S obzirom na Larkinovu tiradu, ne smatram ga vie valjanim - odgovori
Lucian Bolt.
- Htio bih da to sasvim raistim - navaljivao je Birmingham. - Zar Larkin
nije izuzet iz dogovora?
- Vjerujem - odgovori sir Lucian - da je McAloon Larkina na to nagovorio.
- Doista to mislite? - ree sir Philip Huston. - Koliko sam shvatio, McAloon
je bio dobrano ljut to je Larkin odbio da surauje.
- To je samo prokleto pretvaranje - odgovori sir Lucian. - Treba jednostavno
ispitati injenice. Taj je Larkin branin, seljak bez naobrazbe, mornar u trgovakoj
mornarici koji se nikad nije uzdigao iznad kovaa. On oito ne bi mogao razviti
takve teorije da ga McAloon nije naputio.
- Kad se bolje razmisli, vjerovatno imate pravo - promrmlja sir Philip. Moram rei da je zapisnik bio jako zanimljiv. Moji su ljudi o tome nairoko
raspravljali. Vi ste bili ondje, sir Luciane, kako se vas dojmio?
- Bio je zabavan, rekao bih. Ta znate kakvi ti ljudi mogu biti. Upravo
dovoljno ludosti da izazove odobravanje dablinske rulje a to je i bila svrha. Stari
Scowcroft ga je pustio da malo predugo blebee. - Sir Lucian ustane i obrati se u
najboljem sudnikom stilu ostalima da potcrta svoje izlaganje. - Hajde da nam sve
bude jasno. Upustili smo se s McAloonom u sporazum jer smo u tom trenutku
htjeli izbjei viku javnosti. Sada smo u drukijem poloaju. Na putu smo da
izglasamo zakon i tad te ljude postavimo pred sud i odmjerimo im zasluenu
kaznu. Irci e, oito, dii galamu, a tada naa pogodba s njima vie nee vrijediti.
Svrha se od trenutka kad smo ga sklopili promijenila.
Sir Philip ga pogleda jednako upitno kao i Alan Birmingham. Bili su
svjedoci oite prijevare.
Lucian Bolt se pretjerano snano nakalje.
- Osim toga, ja tvrdim da je McAloon prekrio dogovor time to je Larkina
potaknuo na takvo dranje.
- Zanima me, Freddie - zablebee ponovno sir Philip na opu nelagodnost. Ti si imao posla s tim Larkinom. Kakav je to tip?
- Na to u ja odgovoriti - umijea se Roger Hubble. -On je podli irski
pokvarenjak. One vrste koja je ujedinila sve to je najgore u njegovu narodu. To je
laac, spletkar, ovjek koji e prerezati vrat najboljem prijatelju. Mladog Jeremvja
je gotovo opinio svojim sportskim pothvatima i vodio djeaka u javne kue, na
pijanke i odvratne tunjave. - Sir Frederick je oborio pogled i poelio da zaepi ui.

- U svojoj je obmani otiao tako daleko da se mojoj eni predstavio kao majstorski
kova, stekao njezino povjerenje, a svi znamo, dakako, kako je zloupotrebio
prijateljstvo tri lana moje obitelji da provede taj plan s orujem. Lukav je, vraki
prelukav. - Roger naglo uuti, uoivi da svi zure u njega jer se sav zapjenio. - On
je... nanio svima nama mnogo nevolja...
- Prokleto dobar ragbija - zabrunda sir Philip odsutno. - Vidio sam ga kad je
postigao tri boda u pet minuta protiv Oldhama. Skoro mi je puknulo srce.
- U meni nema ni trunka osvete - ree sir Frederick - ali oslanjam se na sir
Luciana; on e se pobrinuti da Larkina doivotno spremi iza reetaka.
- To mi je namjera.
- Hoemo li nastaviti, gospodo? - ree sir Frederick, kucajui po stolu da
probudi panju sir Philipa. - Dakle, do sada smo se sloili. Nadam se da se svi
oslanjamo na rijei sir Luciana da izmeu dravnog tuioca i tzv. Irskog
republikanskog bratstva ne postoji nikakav dogovor i da sir Lucian ima otvorene
ruke da stvar sa Sixmilecrossa rjeava energino i primjereno novom zakonu.
Alan Birmingham i Sir Philip kimnue malo neodluno, ali ipak klimnue.
- Unionistika stranka ne eli predloiti nacrt zakona jer bi se to moglo
protumaiti kao osvetniki in, a to mi, sam Bog zna, uope ne pada na pamet ree Weed. -Nagovorio sam sir Philipa da prijedlog iznesu konzervativci. Moemo
li tad raunati i vaom preutnom podrkom na neslubenoj osnovi, Alane?
- Takav je dogovor - ree predstavnik liberala.
- Mi u Ulsteru oito smo najvie zabrinuti i najblii itavoj stvari - ree
Roger Hubble. - Stoga sam zamolio sve sudionike da nama prepuste sastavljanje
nacrta zakona. - Roger ostane na nogama i podijeli svima po jednu kopiju. - Ja u
ga zbog jednostavnosti nazvati Zakonom o pritvoru i izvanrednim ovlastima, a ako
me elite pratiti, proitat u uvodni dio.
Uslijedi nasaivanje naoala i ukanje papirima.
- Poinjeni su stanoviti zloini - itao je Roger - neobine prirode u vezi s
politikom pobunom koji nisu postojeim zakonima i uobiajenim sudskim
postupcima dovoljno obuhvaeni. Ovim se opunomouje dravni tuilac da takve
zloine, kad su poinjeni, imenuju i svrsta u kategoriju kako bi im se moglo suditi
u okviru ovog zakona. Odluka o tome je iskljuivo u nadleosti dravnog tuioca ree Roger, dignuvi pogled s papira. - Jedini on i samo on odluuje.
Kad su nekoliko sati kasnije dotjerane sve pojedinosti, sir Frederick je,
rukujui se na rastanku, pokazao oduevljenje.
- Eh - rekao je zlurado - utvrdili smo lijep niz novih pravila igre.
Sir Philipe se, koji je napola zadrijemao, protegne i primijeti da je ugodno
raditi u takvom ambijentu kad to ve mora trajati tako dugo. Rukom je pogladio
are uglaanog drva stola.
- Rekao bih da je to nigerijski khaya mahagoni, kad ne bih znao da je neto
drugo - hvastao se svojim iskustvom kolonijalnog oficira.
- Imate potpuno pravo, sir Philip - ree Weed. - Caroline ga je sluajno
otkrila. Quintana Roo.
- Quintana Roo?

- Da, jedna zabaena pokrajina u Meksiku. Najljepi mahagonij na svijetu,

zar ne? Morao sam poslati po njega vlastitu ekspediciju.
etiri dana nakon konferencije u Rathweed Hallu britanski je Donji dom
velikom veinom izglasao Zakon o pritvoru i izvanrednim ovlastima.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Dva dana nakon izglasavanja Zakona o pritvoru i izvanrednim ovlastima
Conor je izveden iz elije kasarne Arbor Hill u Dublinu. Okovanih ruku i nogu i s
kapuljaom preko glave, kao obino, prebaen je nou u jednu prostoriju takoer
nalik kazamatu u podrumu Dublin Castlea.
Posjeli su ga na stolac, privezali ga o nj i pred njega dovukli dugaak stol a
da mu nisu skinuli kapuljau. Sjedio je tako vie sati, bez hrane, vode i mogunosti
da obavi nudu, dok su ga izvana nadzirali kroz otvor na vratima.
U vrijeme koje nije mogao odrediti skinuli su mu kapuljau, a u prostoriju su
istodobno ula etiri ovjeka. Trojica, vojni oficiri, posjedae za stol nasuprot
njemu. etvrti je bio sir Lucian Bolt, koji sjedne za jedan manji stol. Oficir
najvieg ina, pukovnik Hibbert, nakalja se kroz velik strav brk.
- Optueni Larkine, nalazite se pred sudom predvienim Zakonom o pritvoru
i izvanrednim ovlastima. Sir Lucian Bolt je ovdje u svojstvu specijalnog tuitelja
javnog tuilatva te e vam objasniti pravila igre, da tako kaem.
- Zato ne prestanemo s tom besmislicom? - odgovori Conor. - Podijelite mi
moju kaznu, pustite me na zahod i da se ispavam.
Major Disher s desne strane pukovnika i major Joung s lijeve prouavali su
opasnog fenijca. uli su da je to prilino divlji svat. Bio je doista zloudna pojava i
ne daj boe da mu skinu lance.
- Stvar e biti obavljena prema propisima - ree pukovnik. - Savjetujem vam
da suraujete.
- Pukovnie, vi izgledate kao poten ovjek. Kako su vas uspjeli uvaliti u
tako glup posao? Dunost i tome slino? K vragu, proli put u onoj rupi koju su
nazivali sudnicom bar je bila zastava.
- Posljednji put vas pozivam da suraujete.
- Pa dobro, drem od radosti to e mi biti udijeljena kraljeva pravda...
- Straa!
Vrata se naglo otvore i unutra provale etiri vojnika s pitoljem u ruci.
- Zaepite usta optuenom - zapovjedi pukovnik. Conoru svezae krpu preko
usta tako da su prokrvarila.
On se nagne u stolcu, prevrne se na tle, zatim se pomae . tako da mi je
ostao okrenut leima. Pukovnik naredi strai da ga usprave i da mu dre glavu za
kosu kako bi bio primoran gledati suce.
- Moete nastaviti, sir Luciane.
Lucian Bolt poravna svoje naoale, ustane, i drei novi zakon pred sobom
proita najvanije lanove.
Iskljuivo je pravo dravnog tuitelja da odluuje koga treba izvesti na sud.

Nikakvi drugi pravni uvjeti nisu potrebni.

Svaka osumnjiena osoba moe se uhapsiti i bez naloga za hapenje
pretresti.
Osumnjieni moe neogranieno dugo biti pritvoren bez optube ili prava na
putanje uz kauciju.
Osumnjieni nema pravo na branitelja.
Na zahtjev dravnog tuitelja osumnjieni moe biti izveden pred trolani
vojni sud.
Na takvom suenju ukidaju se svi formalni pravni postupci i propisi o
dokazima.
Suenju ne moe prisustvovati ni jedan drugi pravni zastupnik osim
predstavnika dravnog tuilatva.
Zabranjeno je voditi zapisnik o postupku; potreban je samo saeti izvjetaj
suda. u
Optueni ne moe pozvati svjedoke, to moe samo sud.
Sud je ovlaten da proglaava osude od oslobaajue, kazne zatvora u
neogranienom trajanju, do smrtne kazne.
Osuenik nema pravo albe. Samo smrtnu kaznu preispituje via vlast.
Sir Lucian upita trojicu oficira je li sve jasno i ree da su takve mjere, iako
mrske engleskom zakonodavstvu, jedino sredstvo da se suzbije pobuna takve
prirode. Trojica oficira izjavie da se potpuno slau. Potom sir Lucian proita toke
optunice i saetim prikazom dogaaja zavri dokazni postupak Krune.
- U interesu fer pleja - ree pukovnik Hibbert - trait u od strae da odvee
usta optuenom i dopustiti mu da govori u svoju obranu. Upozoravam ga unaprijed
da sud nee trpjeti nikakvih podvala.
Conor pokua pljunuti. Pljuvaka nije bila sona, no neto ipak uspije
pogoditi pukovnika Hibberta u lice. On ga polagano otare ne sputajui pogled sa
svoje rtve. Trojica oficira i sir Lucian povuku se na vijeanje i za tri minute se
vrate.
- Sud Njegova Britanskog Velianstva u okviru odredaba Zakona o pritvoru
i izvanrednim ovlastima proglaava gorespomenutog Conora Larkina krivim po
svim tokama optunice. Osueni e biti predan kaznenom zavodu, koji e se
odrediti kasnije, na izdravanje kazne u trajanju od pedeset godina. Sud nadalje
utvruje neprijateljsko, izazovno i buntovno dranje optuenog na suenju i
osuuje ga na disciplinsku kaznu od dvadeset udaraca biem. Rasprava se prekida
na jedan sat, a potom nastavlja protiv ostalih optuenih u tzv. sluaju Sixmilecross. Zahvaljujem, gospodo, to ste obavili svoju dunost, hvala vam, sir Luciane.
Boe, uvaj kralja.
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Neka tvoje srce ne podlegne napastima, neka ne zaluta na njezine putove.
Njezin je dom put u pakao koji vodi dolje u komore smrti!

Zna li da grenici nee naslijediti kraljevstvo Boje? Ne dajte se zavarati:

ni bludnici... ni brakolomci... ni lopovi... ni klevetnici... nee naslijediti kraljevstvo
Boje.
Srijedu za srijedom nakon dogaaja kod Sixmilecrossa sestrama
pomonicama Kristovih vitezova drani su strastveni govori o bludu Shelley
McLeod. Bila je to zorna nastava, previe strana i jasna da bi je mogle smetnuti s
uma, a Maclvor je vrsto odluio da je svakoj eni u svojoj crkvi ureze u mozak.
Svake srijede, na zavretku sastanka pomonica, pojavio bi se Maclvor u
drutvenoj dvorani da skup zakljui molitvom i podijeli nekoliko mudrih rijei.
- Jednako kao to se Sodoma i Gomora i susjedni gradovi koji su se predali
bludu i traili tue meso istiu kao primjer i pate osueni na vjeni pakao, tako i ti
prljavi fantasti oskvrnjuju tijelo, preziru gospodstvo i kleveu...
Stajao je molei, ruku rairenih, uzdrhtalih tankih usana, oiju punih suza.
- Sestre! Kranske majke, keri, ene. Vi ste obeaene. Djevojura je
pobjegla, ali nije izmakla pogledu ni osveti Gospodina. Koja majka meu vama
nee uzdrhtati od uasa i bijesa pri pomisli da vaa vlastita djevianska ki lei,
tijelo uz tijelo, s jednim papistikim izdajnikom! Ne smijemo dopustiti da popusti
naa budnost u traganju za djevojurom koja je svojem narodu nanijela tu sramotu.
Ne smijete nikad zaboraviti tu stranu pouku na svojem putu k istoi i pravednosti
svih ena...
Kue MacLeodovih u Tobergill Roadu bile su oznaene nevidljivim
Kainovim znakom. Oko njih zavlada utnja, najokrutniji oblik susjedskog
muenja, prekid'ana samo provalom pogrda. Tjednima nije nitko uputio rije
Morganu ili njegovu sinu. Po Lucy su pljuvali, bacali povre, polijevali je mrkom.
Matta su toliko puta tako pretukli da su ga roditelji premjestili u internat privatne
kole. ak su i dobroj Neil bacali otpatke u lice.
Neko su vrijeme Morgan i Neil prkosno nastavili dolaziti u Spasiteljevu
crkvu u Shankillu, krei put kroz gomilu svojih donedavnih susjeda pretvorenih u
led. Tada je Maclvor iznosio primjedbe pune mrnje i time davao osnovni ton
ponaanju ostalih.
Mnogi od MacLeodovih prijatelja izvan susjedstva drali su da oni nisu
krivi. Premda Morgana i Robina nisu mogli optuiti za njezine postupke bilo je
jasno da ni jedan vie nikad nee zauzeti istaknut poloaj u oranjskom redu.
Na poslu je bilo isto. Mnogi stari drugovi prilazili su im potvrde kako su uz
njih. Nekoliko se susjeda odvailo da uini to isto, ali ne mnogi, jer su se bojali da
e ostali prema njima postupiti jednako.
Zarazna atmosfera mrnje, koja u Ulsteru nikad nije jenjavala, uzrokovala je
da Kristovi vitezovi i njihove pomonice nisu zaboravljale Shelley MacLeod.
Maclvor im je davao na znanje da je sve to mnogo gore za ene, jer je grenica bila
ena, i da je Shelley MacLeod moda odraz skrivenih elja svojstvenih svim
enama. Stoga sve moraju snositi neto od te krivnje.
Dostojanstvo Morgana MacLeoda i njegove obitelji zahtijevalo je da istraju i
ne bjee. Kratko vrijeme raspravljali su o odlasku, ali nisu pripadali onoj vrsti ljudi
koja puni iseljenike brodove i nisu se htjeli dati protjerati sa svojeg mjesta.

Jednog dana Morgana je u brodogradilitu epala strana bol u grudima.

Ponestalo mu daha, zaglavinjao je i sruio se sa skela s visine od est metara.
Slomio je kimu.
Preko noi je Olivera Cromwella Maclvora obuzelo kransko milosre.
Odmah idue nedjelje objavio je da su sad grijesi zalutale keri pred Bogom
potpuno okajani i da treba poeti opratati.
Ispunjeni stidom zbog svojeg ponaanja, ljudi su sad dan i no molili za
Morgana MacLeoda, koji je lebdio izmeu ivota i vjene tmine.
Kutija je bila prazna. Robin je zgnjei i odbaci u koaru za otpatke. Uao je s
perona k prozoru efa stanice.
- Je li dablinski vlak toan.
- Da, stie na vrijeme.
Robin je bio tako uzbuen da je otpremniku upao u oi. Ve etrdeset
minuta etao je gore-dolje kao u kavezu, mrmljajui neto u bradu, sjedao krei
prste i puei jednu cigaretu za drugom. Starac je znao da mnogi neznanci dolaze
ovamo u Lisburn doekati ljude s kojima se nisu eljeli pokazati u Belfastu. Pristao
momak, lijepo odjeven, po svemu sudei kradom od ene doekuje prijateljicu.
Robin pogleda na sat. Jo deset minuta. Prie kisoku.
- Kutiju od dvadeset Players Navy Cut. - Vratio se na peron uvlaei dim i
zurio niz tranice.
Robin nije bio siguran je li postupio pametno. Prvi mjesec nakon
Sixmilecrossa bio je mora. Govorio je sebi da moe izdrati pritisak, ali se ak i
momad podijelila. Najprije su uklonili sve katolike, a kad su se vratili, odvajali su
se u male grupice i sijevali oima, nisu pili s ostalima, i to je bilo jo gore, nisu
igrali za ostale. Bilo je tako zlo da je sir Frederick morao otkazati turneju po
Australiji.
Otkako je Shelley ivjela s Conorom, Morgan je zapovjedio da se njezino
ime vie nikad ne izusti u kui. No to tla je unitavalo, izjedalo njegovu nutrinu,
potkapalo mu ivot. Morgan je znao da Robin potajno via Shelley, ali je utio,
nita nije pitao, nije slao pozdrave ni svoj blagoslov, nita. Ali Robin je znao da
otac satima sjedi sam u njezinoj sobi kad misli da u kui nema nikoga. Bol ga je
potpuno obuzela.
Zatim je doao Sixmilecross, i progon susjeda potaknut oevom crkvom
dostignuo je vrhunac. Ako je njegova sestra djevojura, tad je i Djevica Marija
djevojura, jer je Shelley bila najljepa, najpotenija ena na svijetu. Potena kao
Lucy. Kao Neil. Nikad nije nikoga povrijedila, nikad ni o kome rekla zlu rije.
Morgan je nakon Sixmilecrossa pokuao okupiti ukuane, ali je naoigled
propadao. Svake veeri itao im je Bibliju, traei mjesta koja su pozivala na
pokajanje, nastojei doprijeti do njih da pusti unutra svjetlo ljubavi.
Koliko je jo onih koji stanuju u glinenim kolibama i temelj im je u praini,
koji su zgnjeeni kao moljci? Unitavaju ih od jutra do veeri; nestaju zauvijek i
prije nego to postanemo svjesni... umiru neprimijeeno.
Poseri se na susjede, Morgane, htio mu je doviknuti Robin. Ne trudi se da ih
opravda ili prokune...

Potom Morgan poe itati o smrti, uvijek o smrti. One noi prije sranog
napada govorio je o smrti glasom slomljenim od umora. Tad im je posljednji put
itao...
Slavimo Gospodina, naeg Boga, prije nego izazove tminu, a tvoje noge
posrnu na mranim brdima. I dok traga za svjetlom, on ga preobrati u sjenku
smrti, i sve z.avije u stranu tminu. Ali ako ne eli uti, moja e dua jecati na
tajnim mjestima zbog tvojeg ponosa; i moje e oko jo vie plakati... i osuiti od
suza...
- Robine, tvoj otac! Pao je sa skele na doku Big Mabel!
Stijeno vjena, otvori se,
Daj da se skrijem u te;
Da me znoj i krv vrela,
to s tvoga tee tijela,
Oiste od grijeha...
Prokleti licemjeri, koji se okupljate oko kue, nariete i molite. Vi ste ga
ubili, vi, prokleti licemjeri!
- Nisam mislio zlo, Robine...
- Molimo za njega...
- Hoe li mi pruiti ruku, Robine MacLeod...
- Odavno se nismo vidjeli, Robine...
- Hoe li s Lucy doi k nama na veeru...
Licemjeri! LICEMJERI! PROKLETI PRLJAVI LICEMJERI!
Kad se s pruge zauo zviduk, Robin se trgnuo. Istisnuo je ar opuka i
gurnuo ga natrag u kutiju, automatska gesta tedljivosti od godina provedenih u
brodogradilitu, i pribrao se kad je vlak usporio i stao na peronu.
Dok su zakanjeli putnici, pogledavi ih, nestajali u noi a vlak nastavio put
prema Belfastu, Shelley i Robin stajali su zagrljeni. Po strastvenom zagrljaju ef
stanice je zakljuio da je imao pravo. To je dvoje, pomislio je, jako zaljubljeno.
Robin povede Shelley k jednoj klupi.
- Kako mu je?
- Odmah u ti sve ispriati.
- Moemo li u Belfast da ga vidim?
- Ne noas.
- Jesi li mi osigurao sobu?
- uj, sjea se starog Cappyja O'Dwyera? On je... ovaj... katolik. Igrao je za
na klub kad sam ja prelazio iz juniora u prvu momad. Bili smo onda vrlo bliski.
Mnogome me nauio. U svakom sluaju, stari se Cappy dobro potkoio otkako je
napustio momad. Mislim da ima monopol na pecare u brdima Mourne. ak ima
svratite, zamisli. Tamo e biti sigurnija.
O'Dwyerovo svratiste sluilo je trima svrhama: razliitim krijumarima
viskija, republikancima na bijegu i prijateljima u pratnji ena koje nisu bile njihove
supruge. Kuhinja je bila topla i ugodna. Bilo je unke i pilee juhe koja je kipjela u

velikom bakrenom loncu te drugih jela, kao kuhanih svinjskih koljenica, pirjanog
mesa od kunia i vonih torti. Cappy se ponosio svojom kuharskom vjetinom.
- Sad u vas ostaviti same - rekao je. - Tvoja draga Mustru moe servirati
kad zaelite.
Shelley ga tipne za obraz i zahvali mu.
- Tamo je elektrino dugme i jedno kraj uzglavlja, treba samo pritisnuti, i ja
u doi iz velike kue. Samo se udobno smjesti i ostani dokle ti se svidi.
- Hvala ti na svemu, Cappy - ree Robin.
- Nema na emu - odgovorio je gledajui u Shelley pogledom koji je govorio
da je prijateljica Conora Larkina njemu dobrodola kao i kakva svetica.
Pripremali su se kao da e jesti, ali ubrzo su odustali. Oboje je oklijevalo da
progovori, a zatim Se Shelley naglo okrene od pei.
- Reci mi otvoreno kako mu je?
- Morgan umire - odgovori Robin. - Ne eli vie ivjeti. Hoe umrijeti.
- Shvaam - proaptala je i klonula na stolac kraj stola. - Mislim da me mrzi,
otkako...
- To je zato jer te toliko voli. Poeo je umirati onog dana kad si otila, ali
nije znao kako da doe k tebi. Samo ga elja da te jo jednom vidi dri na ivotu.
Svakog dana te zove. Inae te ne bih molio da doe.
Promrsila mu je kosu, a on se bezuspjeno pokua osmijehnuti. Bio je blijed
od iscrpljenosti, a oi su mu bile krvave od pia. Znala je da joj je brat, usprkos
svoj napadakoj snazi na igralitu, slab ovjek i da je otac bio njegov oslonac i
njegova lu. Robina e, vie od bilo koga, smrviti ako Morgan umre.
- ini se da sam vam svima nanijela mnogo patnji - rekla je.
Robin strese glavom.
- Kriv je taj prokleti Belfast! - povikao je. - Zato ne mogu ostaviti ljude na
miru?! to se njih tie koga ti voli? - Uutio je.
- Nitko te u obitelji ne optuuje, Shelley. Kad sam te nakon Sixmilecrossa
odveo iz Belfasta, priznajem, prokleo sam dan kad si se rodila. Proklinjao sam te
zbog onog to su Matt, Lucy i Neil morali pretrpjeti. No Morgan nas je ponovno
osvijestio. Morgan nam nije dopustio da nas prodere ona ista mrnja koja je
obuzela nae susjede. Postidio me... zato to sam te... na trenutak... prestao voljeti.
- Ovaj je grad lud, poremeen od svoje mahnitosti - ree Shelley. - Oh,
Robine, uzmi Matta i Lucy i otii. Otii bilo kamo.
Robin drhtavim rukama pripali cigaretu, zatim nae bcu viskija u ormaru.
- Najstranije od svega je - zastenje - to im je Morgan opraato ak i kad su
pljuvali na njegov dom. Zna... oni su nai susjedi... Shelley, kad sam plovio, bojao
sam se. Svake godine kad putujem u Englesku, plaim se. Bojim se ak kad u
nedjelju odem iz Shankilla. Vidi... u brodogradilitu, i na igralitu, i u Shankillu,
ja sam netko. Kad odem iz Belfasta, nisam nitko i nita. Morgan me tome nauio.
Boe... nikad nisam bio ponosniji od onog dana kad mi je Morgan predao svoj
polucilindar i kad su me primili u njegovu lou te sam smio stupati uz njega dok su
svirali Dolly's Brae. Nikad nisam htio pozlijediti katolike. Nikad nisam sluao
one propovjednike koji su propovijedali mrnju protiv njih. Conor je rekao da mu

se smuilo kad god je vidio moju oranjsku earpu, ali ja sam je nosio samo da
mogu biti s ocem, a tada smo on i ja bili kralj i kraljevi Shankilla. To je prokleta
bit cijele stvari: ak i nakon ovoga to su uinili ne mogu otii. A kad odemo na
ljetovanje, Lucy se tako prestrai da je prenapeta da sa mnom spava. Ne poznajemo
nita drugo do naih malih kuica. Tamo smo kod kue, shvaa, to je na dom u
kojem se osjeamo dobro.
Poslije dviju aa Robinovo se lice sjajilo od znoja.
- Kako si mi ti, malena?
- Osamljeno - proaptala je. - eznem za njim. eznem za tobom.
- Matt je pitao za tebe, Lucy takoer. - Robin se uspravi i prikupi ono
hrabrosti to mu je ostalo, ali nije uspio prikriti drhtaj u svojem glasu. - Kako je
Conor?
Zurili su jedno u drugo, potom on zdvojno posegne za njezinom rukom.
- Nikad nisam Conoru zamjerio to je katolik. Isuse, pa ja ak ne razumijem
zato se mi borimo jedni protiv drugih! Shelley, pitaj momke u momadi! Pitaj
Cappyja O'Dwyera! Pritisni zvonce, pozovi ga ovamo i upitaj ga jesam li ikad ma i
jednu zlu rije rekao protiv katolika! Ne znam zato me Conor izudarao i osuo
grdnjama kad sam ga samo pokuao spasiti. Udario me jer sam nosio oranjsku
earpu! Shelley... Shelley... mora mu rei da ga volim kao brata!
Shelley mu prie, privue njegovu bradu na svoje grudi i ljuljae ga kao da
je djeai...
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Heather Tweedey bila je zla stara usidjelica iz susjedstva. Ve etrdeset
godina stanovala je s majkom u istoj kui u Malvern Streetu. Kad je starija ena
poela poboljevati, Heather je preuzela majin posao kitniarke i izraivaice
kienih sjenila. Kasnije je uz to obilazila muterije prodajui steznike izraene po
mjeri.
Jednom, prije nekih trideset godina, imala je udvaraa, udovca iz
brodogradilita s etvoro male djece. Upravo kad je njihovo udvaranje zaplovilo u
ozbiljne vode, Heatherinu majku zadesi straan napadaj koji je iziskivao
danononu njegu. Prosac potrai prikladniji teren, a Heather vie ne nae drugoga
prosca spomena vrijedna. Mimo posla i brige za dragu staricu gore u spavaoj sobi,
ivot joj se vrtio oko crkve i evanelja. Mukarce, je mrzila jer su nosili taj
zastraujui i zli alat izmeu nogu. I Heather je, poput njezine majke, postala
mrzovoljno i zajedljivo eljade.
Bog blagoslovio dan kad je prije dvadeset godina doao u Belfast kao
spasitelj Oliver Cromwell Maclvor, istinski Isusov uenik, ist i krepostan, okupan
dobrotom. Zavoljela ga je na prvi pogled, njegovo slatko blistavo puteno lice,
mekane blage ruke, svetost njegova predivnog duha. Heather je o svemu tome
utjela, kao i ostale dame u crkvi koje su osjeale slino.
Propovjednik je tono znao da predstavlja dramatinu suprotnost neotesanoj
gomili iz tvornice i brodogradilita. Bio je djearac - Isus, koji je budio u njima

najdublje majinske instinkte, a istodobno i seksualne elje. Poticao je to lukavim

aluzijama na mjesta u Bibliji koja obilno govore o tjelesnim uicima. U jednoj od
svojih najznamenitijih propovijedi, Maclvor je opisao Isusa kao to se naivnoj, ali
ugodno uzbuenoj pastvi u izletu u seksualne fantazije ne ba jako prikriveno
opisuje ljubavnik ...
... ni jedna aronska rua nije tako bijela, poput ljiljana i snijega, kao on...
On je miris mirte... Njegove usne, sone i strastvene, pune su meda... Njegovo
tijelo je boje zlaanih polja... Od njegovih poljubaca obuzima nas slabost i
drhtaji.
Heather Tweedey bila je od samog poetka vjerna sljedbenica Maclvorove
crkve, najpredanija ena u pastvi, najneumornija radnica. Obilazila je bolesnike,
poduavala u nedjeljnoj koli, predvodila u drutvenim dogaajima i prikupljanju
milodara. Za svoj rad nagraena je poloajem stalne predsjednice Pomonica
Kristovih vitezova.
Heather je ve godinama sanjarila o Maclvoru. Te misli nije se usuivala
povjeriti ni jednoj ivoj dui i jedva ih je i sebi priznavala. Bile su to najskrovitije
tajne mesa. Ne ono grubo stenjanje koje je sluala kroz zidove tanke kao papir, ni
sanjarenje o runom mukom alatu. Njezini su uici bili uzvieni i lijepi, uzdignuti
u krajolik nalik na oblake s harfama i anelima. Sanjarenja neuprljanih osjeta.
Snovi u kojima je... njezin ljubavnik... bio... Krist u liku Olivera Cromwella
Maclvora. Kad je bila nagnuta nad svojim velom, doputala je sebi da sanjari i
danju i esto ustajala s udnom vlagom meu nogama.
Oliver! Najdrai spasitelj!
Kao predsjednica Pomonica sazivala je svake subote naveer u svojoj kui
sastanak odbora. U toj maloj, intimnoj grupi razgovor o Oliveru nije prestajao.
Oboavala je subotnje veeri. Ostale bi kovale u zvijezde i oboavale njezinog
tajnog ljubavnika, a ona je znala da e te noi zaspati i doivjeti opet one
zabranjene uitke.
Dame su bile odana grupa, fanatine u svojem ivotnom djelu. Heather nije
spoznala da i one pripadaju Pomonicama uglavnom iz istog razloga kao i ona, jer
su to bile udate ene. Kako bi Oliver mogao njima toliko znaiti. Ali znaio je.
Heather je jedva doekala da osvane as subotnjeg sastanka. Muevi su otili
u gostionice, a one u njezinu kuu. Kad se okupilo svih est lanica odbora, a
majku je spremila na spavanje, posluila je aj. Prasnula je uzbueno saopavajui
im novost.
- Vidjela sam djevojuru - istisnula je. - Shelley Mac-Leod osobno, unjala
se po bolnici Victoria.
Kad se uzbuenje slegnulo, uvjerila ih je da je oi nisu prevarile.
- Sino sam bila tamo da bdijem s Arabellom Forbes. Kako se starom
Lawrenceu blii kraj, a ja sam tako sprijateljena s Arabellom, bolniarke su mi
dopustile da ostanem i nakon vremena za posjete. Bilo je ve jedanaest kad sam
odlazila i prolazei hodnikom zaustavila sam se kod vrata Morgana MacLeoda da
se pomolim. Bila su odkrinuta, i gle, tamo je uz njegovo uzglavlje, sjedila ona u
slici i prilici, drei mu ruku, namazana i crvenokosa kakva ve jest.

- to misli to da poduzmemo? - upita Ade MacDonegall.

- Trebali bismo smjesta otii na policiju.
- Ne, ta prljava kuja nije poinila nikakav graanski prekraj.
- Potraimo savjet reverenda Maclvora - ree Mae Duncan.
- Ne - odsijee Heather. - Ne, mi ga moramo zatititi. Sluajte, uvijek sam
oznaavala svako mjesto koje je citirao. Ona to su se ticala Shelley MacLeod
obiljeila sam crvenim. - Rasklopila je svoju Bibliju. - Ako ih paljivo proitam,
poruka je potpuno jasna.
Vrata elije su se otvorila. uvar Hugh Dalton ue i zastane ispred
Conorova leaja, prigne se i prodrma ga iza sna.
- Ti si na redu, Larkine - ree. Conor se prevrne i protegne.
- Kakva teta to pri buenju moram ugledati tvoje lice, Daltone. Slatko sam
sanjao. to si rekao?
- Mora sa mnom.
Conor ugleda kvintet uvara oko vrata elije.
- Ah, tako, kraljevska pratnja. Dobar dan, gospodo. eka li moja koija?
Kamo emo? U hotel Russell na St. Stephen's Green na veeru s nadbiskupom? Ili
u Tower da mi odsijeku glavu.
- Do postolja za bievanje.
- Oh, da, postolje. Njega sam ve prije nekog vremena rezervirao. Poeo
sam vjerovati da do tog sastanka nikad nee doi.
- Hoe li nam praviti neprilike? - upita uvar.
- Kako da to, do avola, znam? Nisam jo bio bievan. Dalton kimne
straarima.
- Bolje e biti da mu nataknete narukvice. Stisnuli su mu lisicama zapea,
ve crvena od okova. Hugh Dalton bio je krupan ovjek koji je posivio i otekao od
godina na radu po zatvorima. Bio je u zatvoru Portlaoise jedan od malobrojnih
uvara katolika, vrijedan ovjek sposoban da dri na uzdi katolike iskrenim ili
lanim suosjeanjem. Gurnuo je u Conorovu ruku komad tvrde gume.
- Metni to u usta i zagrizi. Pomoi e ti malo.
Dok su ga vodili mimo elija ostalih ljudi osuenih za nejasna republikanska
zlodjela, poee oni udarati po svojim vratima, u sav glas hrabriti Conora i psovati
Krunu.
Dok su republikanski poklii glasno odjekivali, povorka se spusti u podrum.
Ravnatelj Greenleaf, nadstraar Hyde, zatvorski lijenik Fraiser i uvar Inch, koji
je obavljao bievanje, ve su ekali. Conora svukoe do pasa.
Nadstraar proita slubeni spis kojim je izdan nalog za bievanje. uvar
Inch odabere i iskua jedan korba. Imao je devet pletenih konatih jezika od
metra, s olovom na kraju da se ne raspletu.
Conora gurnue k drvenom postolju za bievanje, u kojem su bile izdubene
vodoravne udubine za bokove i prsa. Nagnuli su ga na postolje, svezali lancima
ruke i noge te oko pasa vrsto stegnuli remenom. Oko vrata mu namakoe konati
okovratnik da ne bi slomio iju.

- Dvadeset udaraca. Brojite, gospodine Daltone. Moete poeti, gospodine

Inch.
- Jedan.
Na Conorovim irokim leima iskoie ruiaste pruge.
- Dva.
Boja potamni.
- Tri... etiri... pet...
Kad je bi udario, Inch je tako zaokrenuo olovne krajeve da su se smotali
ispod Conorova otkrivenog pazuha i upali meso kao rezance kupusa. Inch se
poeo znojiti i svaki put kad je snagu svojih stotinu i dvadeset kila ulagao u udarac,
zastenje.
- Devet... deset...
Zastao je hvatajui dah, kad se jedan rep bia prekinuo. Okrenuo se stalku i
odabrao drugi deveterostruki knut. Dok je to radio, promatrai su stajali, ne miui
se; samo se lijenik prignu pod stalak da zaviri u rtvino lice.
- Odjebi - ree Conor.
- Nastavite, gospodine Inch.
- Stali smo kod deset - ree Hugh Dalton. - Jedanaest ... dvanaest... trinaest...
Conor ispljune gumeni komad... Ah, oni vjeaju mueve i ene, jer nose
boje zelene...
- to taj, do vraga, radi!?
- Mislim da bi se moglo rei, gospodine upravitelju, da pjeva.
- Gospodine Inch, ako budete udarali kako valja, prestat e...
Kad bijasmo ludi, ljuti i divlji, Tra la la la li,
Engleska nam prie kao majka djeci...
- etrnaest... petnaest... esnaest...
Iz gliba njeno nas je podigla,
Od pia i zloina nas odvikla.
- Devetnaest... dvadeset.
Provalila je crvena bujica, more krvi, krvoprolie. Upravitelj nezadovoljno
frkne, bievalac je znao da su njegovi dani odbrojani. Lijenik uurbano opipa
bilo, poslua srce, podigne mu prstima kapke.
Conor Larkin mu se osmijehne.
Podigao se i sve obuhvatio pogledom.
- Zadrite svoja posrana nosila - ree. - Ja u pjeice.
- Nije vam dobro, gospodine? - upita policajac. Inspektor Holmes odvrati
pogled. Osjeao je slabost i vrtoglavicu. Oslonio se na zid.
- Boe svemogui, Boe na nebesima - zastenjao je.
Shellevna crvena kosa leala je - slijepljena guim, tamnijim crvenilom
njezine krvi - odrezana na podu. Lice joj je groteskno oteklo od stotine udaraca
ekiem. Nali su je u sredini slijepe ulice, iza bolnice, privezanu o stup svjetiljke.
- Tako neto jo nisam vidio... u trideset godina slube... - proape
inspektor. - To je djelo luaka.

- Ne samo jednog - ree detektiv MacCrae. - Rekao bih da je upotrijebljeno

est i vie razliitih oruja. Nabrojio sam vie od pedeset uboda noem. Dobro,
spustite je.
Na uskom kraju ulice, gdje je desetak policajaca prijeilo pristup radoznaloj
gomili, zauju se strani krici. Jedan policajac dotri natrag detektivu MacCraeu.
- to se tamo dolje dogaa?
- Njezin se brat pokuava probiti ovamo.
- Zaboga, ne putajte ga! Ne smije ovo vidjeti. Drugi detektiv prie iz
slijepog kraja uliice.
- U kanti za smee nali smo njezinu ruku.
Oi inspektora Holmesa zurile su u rijei narkane na zidu: PAPISTIKA
KURVA.
DVADESETO POGLAVLJE
Onog asa kad je Conor saznao za Shellevno ubojstvo, upravitelj Greenleaf
sazvao je sve straare. U Portlaoiseu nalazili su se i ostali osueni sa Sixmilecrossa
i oekivala se posebna napetost.
uvar Hugh Dalton odreen je po uobiajenoj logici katolik katoliku da
osobno bez prijekida straari nad Larkinom. Tijekom svoje slube Dalton je bio
stotinu puta svjedok da kanjenik sazna za smrtnu tragediju izvana. To je ljude
slamalo bre od bilo koje druge nedae. Nakon prvog tjedna potpune praznine i
omame, kad duh naprosto odbija da radi te iskljuuje misao i bol, patnik e obino
pokazati znakove ivota ili smrti.
Conor nije prozborio ni jedne rijei niti prolio jednu suzu. Sjedio je na rubu
prine, leima prema vratima. Jedine kretnje, osim da obavi nudu, bile su da uzme
licu-dvije hrane, poneki gutljaj vode ili da naas padne nauznak na leaj i zaspi.
Danju i nou jednako. Odbijao je sve posjetioce, poruke, zapovijedi. Sjedio je u
zoru, danju, naveer, nou, nijem, slijepo zurei.
Hugh Dalton je vidio ljude koji su se tako ponaali nekoliko tjedana, i kad to
vie nisu mogli izdrati, slomili se.
Iako je Larkin jedva pokazivao znakove ivota, ni po emu se nije moglo
zakljuiti da e iz njega provaliti. Tjedan, dva, tri, etiri, pet, est, sedam, osam.
Sjedio je, zurei u prazno. Uvijek jednako.
Novi republikanac, novine na etiri stranice, iskrsnule iz dablinske etvrti
Liberties, bile su, inilo se, djelo Seamusa O'Neilla, ali za to nije bilo dokaza.
Rasturanje je bilo paljivo smiljeno da list dospije mimo Dublina u svaki kut Irske
i preko mora u irske etvrti od Manchestera do Glasgowa, od Glasgowa do
Londona. Podigao je silnu prainu.
Novi republikanac zapoeo je prvi broj Conorovim velianstvenim
govorom s optuenike klupe ilegalnog suda u kasarni Aghavannagh. Nutarnje
stranice donosile su podroban prikaz krenja dogovora koje je Irsko republikansko
bratstvo sklopilo sa sir Lucianom Boltom. Posljednja stranica ralanjivala je

paragrafe Zakona o pritvoru i izvanrednim ovlastima i njihovo znaenje, Larkinove patnje i krenje rijei u odnosu prema ljudima sa Sixmilecrossa.
Jo se tiskarska boja Novog republikanca suila, a Atty Fitzpatrick je ve
povela povorku republikanskih govornika u dvorane i na ulice, da na golemim
skupovima u Dublinu, Corku, Galwayu, Derryju i Limericku dre plamene govore.
Bila je na putu u samo sredite vrtloga, objavivi mar na Belfast. U tom trenutku
su je pritvorili, navodno zbog njezine sigurnosti, i odveli na palubu jednog brodazatvora, ukotvljenog u Kingstown Harboru, juno od Dublina.
Dokle god je stvar jo bila u sreditu panje, upravitelj Greenleaf bio je
obvezan paziti da se Larkinu nita vie ne dogodi. Conora premjestie u eliju po
strani od glavne zatvorske zgrade, a Hugha Daltona odredie za neku vrstu njegova
osobnog uvara.
A zatim je ubijena Shelley MacLeod.
Pri kraju treeg mjeseca sve je jo bilo isto.
Conor nije zaplakao i nije bilo znaka da je dosegao dno svoje boli. Ni Hugh
Dalton ni itko drugi nije takvo to jo doivio. Poeo se pitati nije li Larkin enuo i
odluio je da silom uspostavi kontakt s njim.
Danima je pokuavao razgovarati s Conorom, bez uspjeha, ali je svakog
dana opaao neznatan nagovjetaj da je Conor svjestan njegove prisutnosti i da ga
prepoznaje. Jedna lica hrane vie, minuta-dvije hoda po eliji... sitni, sitni znaci.
Nakon nekoliko tjedana Dalton pokua opet. Dovukao je stolac nasuprot
Larkinu i ponovno se nagnuo k njemu.
- Zna tko sam - ree - vidim da me prepoznaje. Vidim da podie glavu
kad otvaram vrata. Znam da me sada uje.
Conor odvrati glavu. Dobar znak, ustanovi Dalton.
- Kad si saznao da je tvoja ena mrtva, neto ti je reklo da mora ivjeti. Da
nije, sad bi ve bio mrtav. Ljudi koji hoe umrijeti umiru. Neto te tad sprijeilo da
umre i sad te u tome prijei. Zato, ako hoe ivjeti, bolje e biti da s tim
zapone.
Conor nekoliko puta znaajno uzdahne.
- Meni je zapovjeeno da ti pomognem na noge i da te ponem izvoditi u
etnju na dvorite. Ne mora se bojati da e jo tko biti tamo. Bit emo tamo samo
ja i ti kad se ostali vrate u svoje elije. Sam u te pratiti.
Uzdasi prijeu u sve ujnije krkljanje, prve glasove koje je Conor izustio u
gotovo etiri mjeseca.
- ovjee, dosta si pretrpio. Nemoj me siliti da tome jo pridodam. Hoe li
etati sa mnom, Conore?
Conorova usta otvorie se drhtavo.
- Reci mi to hoe rei, Larkine!
- Daltone - zajeao je kao da govori u upljoj cijevi. -Spreman sam da
idem... povedi me u gumenu eliju... neka me nitko ne vidi...
Conor bude brzo i neopazice otpremljen dolje u obloenu samicu i osiguran
lancima da se ne bi mogao ubiti.

Samo ga je Hugh Dalton uo. Trideset sati uzastopno Conor Larkin urlao je
svoju bol zazivajui zdvojno tisuu puta njezino ime, upajui lance, guei se u
suzama i povraajui.
- Shelley! Shelley!
Hugh Dalton nije takvo to jo doivio. Poslije cijele noi i polovice drugog
dana, pao je na koljena i molio da Larkin izgubi svijest...
No krici su jeali dalje... slabiji... slabiji... slabiji...
- Shelley... Shelley... Shelley...
Nakon jednog dana i jo jedne cijele noi Conora izda glas, ali je ponovno
kriknuo kad god bi, s ruba nesvijesti, doao k sebi. Zatim zapadne u ukoenost i
srui se potpuno, dokraja iscrpljen.
Pred kraj proljea, u dane kad je izlazio u etnju s uvarom Daltonom, u
Conora se vrati traak ivota. Neto boje i neto snage. I dalje je bio izdvojen iz
glavne zatvorske zgrade. Posjeti su bili zabranjeni. Javno negodovanje se
nastavljalo, i on je vlastima ostao ranjiva toka. Dok su etali on i Dalton, malo su
razgovarali, ali se Conor poeo radovati svakodnevnom kruenju po dvoritu.
- Od sutra sam premjeten na drugi posao - ree Dalton kad su proli mimo
posljednjeg straarskog mjesta i uli u kamenito dvorite.
Conor ne uzvrati nita, ali je bio razoaran. Proetali sulugom poprenom
stazom do podnoja zida, okrenuli se i poli natrag.
- I dalje e te drati izdvojeno. Moda e zaeljeti da ponekad s nekim
progovori. Moda bi trebao poeti nedjeljom odlaziti u crkvu.
- Obraa se pogrenom katoliku - odgovori Conor.
- Ti si tvrd, Larkine. Kad gledam unatrag trideset godina koliko sam u tom
poslu, mogu se sjetiti samo jednog ili dvojice takvih. Nekako sluajno uvijek su
bili republikanci. Stari Long Dan Sweeney, to je bio tvrd orah, a i Brendan Sean
Barrett.
Conor uspori korak i podozrivo pogleda Daltona.
- U stvari - ree uvar - sino sam s njima veerao. Conor zastane i sjedne na
klupu. Posljednjih dana ve se bilo uobiajilo da zatvorenik Larkin i uvar Dalton
eu, razgovaraju i sjede u zatvorskom dvoritu, tako da ni straari na zidu ni
kanjenici u elijama nisu tome pridavali panju.
- Sluam - ree Conor.
- Morali smo ekati dok me ne smijene s ove dunosti. Htjeli smo da proe
dosta vremena da sumnja ne padne na mene.
- uo sam imena tih ljudi, ali ih ne poznajem - ree Conor. - Kako ovjek
poput tebe nalazi takve ljude?
- Posredovanjem Seamusa O'Neilla.
- Zbilja, nisam znao da taj Seamus poznaje te ljude. - Mislio sam da je to
mogue - ree Dalton, skine kapu i obrie znoj s unutarnjeg ruba. - Samo moja
pretpostavka.
- Doista misli da bih trebao ii na misu?
- Podnesi zahtjev da pomae pri misi ove nedjelje.
Otac Dermott e tvoje ime poslati u upravu, kako je uobiajeno.

- to e mi to donijeti?
- Prva nedjelja svakog tromjeseja je neka vrst dana opih posjeta. To e
biti u nedjelju, petog srpnja, za etiri tjedna.
- to se dogaa?
- Nekoliko stotina kanjenika dobra ponaanja smije primiti posjete. Svi
zajedno odlaze na misu kao neka obitelj. Obino svakog tromjeseja desetak i vie
sveenika iz cijele zemlje posjeuje kanjenike, prenosi njihove poruke kuama,
savjetuje ih, donosi pisma.
- Zanimljivo.
- Crkva je mala. Toga dana slui se moda osam ili deset misa. Mnogi od
sveenika koji dou smjenjuju oca Dermotta i itaju misu. Ostali obavljaju posjete
i savjetodavne poslove. Toga dana ima mnogo muvanja i sigurnosne mjere ne
mogu se strogo provoditi. Ponekad nastaje takva guva kao na irskom bdjenju.
Ako sad pone odlaziti na misu, init e se posve prirodnim da to uini i za etiri
tjedna.
- Iz moje prolosti vidi se da nisam vjernik.
- Mnogi su ovdje otkrili vjeru. Nee ti odbiti zahtjev da smije pomagati na
misi.
- to e se zbiti?
- Dobit e daljnje upute kad toga dana ue u sakristiju prije posljednje
mise.
- Jesi li kad uo za ley fuga, Daltone?
- to je te?
- Stari panjolski obiaj: zatvorenik ustrijeljen na bijegu. Nain da se otarase
nepoeljnih. Kako u znati da to nije namjetaljka?
- Seamus O'Neill ree da ti predam ovu poruku: da su u brdsku kolibu onog
ljeta doli gospodin A. I. i gospoica E. L. Ree da je poruka potpisana imenom
goljo.
- to e biti s ostalima?
- Briu kroz tunel istog dana.
- Zato to radi, Daltone?
- Ne znam, doista. Mislim da se nikad nisam privikao gledati kako od
republikanaca prave kau. Poeo sam razmiljati na to se svodi mojih trideset
godina. Na uvlaenje u britanske guzice. Katoliki uvar-ljubimac koji e drati
momke u stezi. Htio sam neto saznati o tebi. itao sam primjerak Novog
republikanca. Potom sam otputovao u Derry da me ne bi tko prepoznao i posluao
Atty Fitzpatrick. to je u tome tako neobino? Ja sam Irac. Bit e bolje da
nastavimo hodati.
NEDJELJA, 5. SRPNJA, 1908.
U subotu iz vlakova na pruzi Great Southern koji staju u Maryborough silo
je neobino mnogo putnika da posjete kanjenike u zatvoru Portlaoiseu.

U nedjelju u pet i trideset ujutro vrata zatvora se sa kripom otvorie za

otprilike dvjesto obitelji i nekoliko desetaka sveenika koji su doli po dunosti.
Posljednja misa poela je u podne. Zatvorenik Larkin, koji je pomagao pri
misama ve od deset sati, vrati se u malu sakristiju uz crkvu da bude posljednjem
sveeniku pri ruci kod odijevanja.
Kad je pokucao, povukoe ga unutra, a otac Dary Larkin pokrije mu dlanom
usta. Jedan drugi sveenik brzo zakljua vrata sakristije.
Conor se osmijehne prvi put u mnogo mjeseci.
- Ovo je otac Kyle - ree Dary. - Pristao je da bude rtva grube igre koju
emo odigrati.
Dary posegne u svoju torbu za misno ruho i izvue konopac, kapuljau,
povez za usta i toljagu. Otac Kyle svue sa sebe ruho i ostane u rublju. Plan je bio
jasan i jednostavan. Otac Kyle, bliski Daryjev prijatelj, pretvarat e se da ga je
Larkin napao, oteo mu odjeu i pobjegao odjeven u sveenika.
- Da bi to izgledalo vjerodostojno tresnut u oca Kylea ovom toljagom - ree
Dary. - Neka mi to Bog oprosti, Kyle.
Drugi sveenik sklopi oi i ree podrugljivo: Vri svoju dunost, Dary, a tebi
sretno, Conore.
Dary stisne zube, podigne toljagu i bubne vieg sveenika po elu spretno
naciljanim udarcem da izazove kvrgu i masnicu.
- Krvari. Kako ti je, Kyle?
- Malo mi se vrti, ali inae je dobro. Conor navue sveeniko ruho, zatim
pomoe Daryju da svee i zaepi usta prijatelju. Zaas gurnue oca Kylea u jedan
ormar, koji potom zakljuae. Svi sveenikovi dokumenti bili su u Conorovim
rukama, i on ih brzo pobere. Pomogao je Daryju navui misnu odjeu za posljednju
misu toga dana. Pisak objavi podne.
- Ostani u sakristiji - ree Dary. - Odmah nakon mise dolazim da se
presvuem. Prikljuit emo se okupljenim sveenicima i posjetiocima ispred crkve.
- Nee li drugi sveenici opaziti da nema oca Kylea?
- Oni koji ga poznaju takoer su moji prijatelji. Natuci eir na lice... tako je
bolje. Vi ste pristao sveenik, oe Conore. - Dary udahne duboko. - Nadam se da
u odsluiti misu a da se ne odam. - Otvorio je vrata sakristije i uao u crkvu sa
stranje strane.
Pola milje odatle Sterling McDade provukao se jednim prastarim
podzemnim hodnikom i izaao na povrinu u gustiu uz rijeku. Carberry, Darren,
McGovern i Gorman sa Sixmilecrossa ili su za njim. McAulay i Gilroy odluie
da ostane u zatvoru.
Bjegunci su smjesta skriveni u lano dno jednih kola sa sijenom i
otpremljeni u pouzdanu kuu na nekom seljakom imanju nedaleko od Abbeyleixa.
U tom trenutku Conor Larkin je, okruen dvadesetoricom sveenika, proao
kroz glavna vrata zatvora Portlaoisea.

SEDMI DIO
JEDNA STRANA LJEPOTA
PRVO POGLAVLJE
Brigadir Maxwell Swan stigao je u Hubble Manor u pratnji Warrena
Wellmana Herda, mrano raspoloen. Nakon kratkog pozdrava zakljuae se s
lordom Rogerom u knjinici i posjedae ispred velikog mramornog kamina ispod
portreta kralja Vilima Oranjskog, gdje su pokoljenja Hubblea razmiljala i donosila
odluke.
W. W. Herd bio je neupadljiva, mrava i bezbojna pojava kojoj ovjek ne bi
pripisao njegovu majstorsku spretnost u svojstvu privatnog detektiva. Dok ga nisu
primamili u Hubble-Weedov koncern, izvrsno je zaraivao izglaivanjem
pronevjera. Swan je morao ponuditi stanovitu otkupninu da ga dobije, no Herd je u
proteklih sedam godina dokazao da se svaki uloen novi isplatio.
Sir Fredericka su konkurenti esto dovodili u bijes ili ponienje bilo
pronalaskom koji je on trebao izumiti, ili kakvom dovitljivom prodajnom
politikom. Sir Frederick je smatrao da mora postojati nain na koji bi unaprijed
saznao to konkurencija smjera. W. W. Herd je sjajno rijeio problem.
Uspostavljanjem male ali nevjerojatno djelotvorne grupe postao je utemeljitelj i
prethodnik industrijske pijunae. Herdovi ljudi radili su ve pet godina a da nisu
bili otkriveni i bezbroj puta su prisvojili ideje sir Frederickovih kolega, graditelja
brodova i eljeznica. I Roger se takoer tako domogao cijelog niza patenata,
osobito za svoje mehanike tkalake stanove.
Kad je Swan povjerio Herdu da nadzire neku naoko beznaajnu lakomislenu
djevojku, ovaj je znao da se iza loga krije neto mnogo znaajnije no to se na prvi
pogled inilo.
Roger je nestrpljivo bubnjao prstima po naslonu pojastuene sofe dok je W.
W. Herd otkljuavao torbu i izvlaio izvjetaj od vie stranica.
- Ustanovit ete da je gospodin Herd radio s uobiajenom temeljitou - ree
Swan.
Detektiv poloi izvjetaj na stoli za aj.
- Na alost, sumnje vaeg gospodstva bile su potpuno opravdane - ree
nekim promuklim aptom.
Roger dopusti sebi jedan teak rezignirani uzdah i uze izvjetaj. Nosio je
datum 15. veljae 1909. i na prvoj stranici pisalo je: DJELATNOSTI G.
JEREMYJA HUBBLEA. STROGO POVJERLJIVO. SAMO DVA PRIMJERKA.
Roger ga ponovno odloi a da ga nije otvorio.
- Mislim da e biti bolje ako zamolimo Caroline da smjesta doe - ree
lupnuvi po zvoncu i potom naredi sluzi da poe po nju.
im je Caroline ula uoila je to je na stvari.
- Draga, htio bih ti predstaviti gospodina Herda, g. W. W. Herda.

Caroline kimne, a mali se ovjek lako nakloni.

- Gospodin Herd je ve niz godina u naoj slubi - ree Maxwell Swan.
- U kojem svojstvu? - upita Caroline izravno.
- Stanoviti posebni zadaci u vezi s industrijskim poslovima - okoliao je
Swan.
Caroline je znala da se iza toga moe sakriti mnotvo grijeha.
- Kakvi zadaci? - inzistirala je.
- Gospodin Herd je po profesiji privatni detektiv -ree Roger.
- A to ste to istraivali to vas donosi u Hubble Manor?
Roger prui svojoj eni izvjetaj. Ona baci jedan pogled na njega, odloi ga i
pogleda jednog po jednog prisutnog. Po glasu koji je pratio lady Caroline, Herd je
znao da bi to moglo biti vrlo dugo popodne.
- A to je Jeremy zapravo uinio? Da li se bjesomuno skitao, je li divlji
homoseksualac, pui li drogu, podmiuje profesore ili je napravio goleme kartake
dugove?
- Ne, ne, ne. Nita slino - ree Swan.
- Gore - ubaci Roger. - Spava s jednom djevojkom, katolkinjom. Podaci: ki
krojaa, jedno od jedanaestero djece, sve djece ulice u Libertiesu. Djevojka je
nepismena, velja u oevoj radionici. Pred nama je moda katastrofalna situacija.
Djevojka je, ini se, trudna. Bog zna ije je dijete, ali Jeremy preuzima
odgovornost za to! Dakle, vidi, imat emo pravog grofa, zajedno s kopiladi. Roger
skoi sa sofe i potkrijepi se konjakom.
- Kako si to otkrio? - upita ona.
- Niz stvari mi je bilo sumnjivo - ree Roger - a Jeremyjeve prole ljubavne
afere potakle su me na to da tako zakljuim. Njegova neprestana odsutnost za
vikenda i praznika, to to je otpustio slugu Donaldsona, kojeg sam mu osobno
dodijelio, i drugi povodi naveli su me na zakljuak da se iza naih lea odvija
nekakva svinjarija.
- Shvaam - ree Caroline - i tako si dao svojeg sina potajno pratiti.
- Naeg sina - ispravi je Roger.
- Nisi pomislio da moda prije o tome porazgovara sa mnom? - upita
Caroline.
Rogerovi miii na licu napee se kad je stisnuo zube. Oh, evo je opet,
pomislio je, skae u Jeremyjevu obranu, premda je poinio neto to se ne moe
obraniti. Kako li se samo usuuje! No zato bi ovaj put bilo drukije?
- Lord Roger je bio krajnje uzrujan - uskoi Swan -Nije htio i vas uzbuivati
dok ne bude potpuno siguran.
Caroline se okrene od mua detektivu.
- A to ste to otkrili, gospodine Herde? - ree ona.
W. W. Herd se revno nakalje. Saopavanje loih vijesti zapanjenim
roacima omoguavalo mu je da na trenutak bude glavna linost na pozornici.
- Shvaam kakav to ok znai za vas, mylady.

- Nitko nije okiran, samo sam radoznala, gospodine Herd - ree ona i
detektiv shvati da ni on a ni njegova profesija nimalo ne uivaju njezinu naklonost.
- to ste otkrili i kako ste to otkrili?
U nelagodnoj i napetoj atmosferi, Herd je stajao ispred portreta kralja Billyja
promatrajui prikriveno poraenog oca i neobino razdraenu kontesu.
- Veim dijelom bio je to rutinski posao - poe on. -Kao to znate, va sin
ima stan na Merrion Squareu nedaleko od Trinity Collegea. Kako je prilino
drueljubiv, bio je stan vaeg sina neka vrst drutvenog sredita za njegove
drugove. Kad je otpustio svojeg slugu, gospodina Donaldsona, koji je lordu Rogeru
bio odan, bilo je jasno da mladi gospodin eli biti... ovaj....
- Poteen radoznalih oiju? - ree Caroline.
- Moglo bi se rei, da - sloi se Herd. - Kad gospodina Donaldsona vie nije
bilo, moglo se nesmetano nastaviti sa stanovitim djelatnostima.
- Kakvim djelatnostima? - odsijee Caroline.
- Uh, uobiajenim za studente. Pijanke. Seksualni domjenci. Budui da je
lan ragbijake momadi, a i inae obljubljen, Jeremy je obino okruen gomilom
prijatelja. Velikoduno je ponekad posuivao prijateljima sobu za randevu, i tako
dalje, i tako dalje.
- to zapravo elite rei s tim i tako dalje, i tako dalje? - ree Caroline.
- Ovaj, mylady, to sve podrobno pie u izvjetaju.
- Vi ste ga napisali, gospodine Herd. Uvjerena sam da ovjek vaeg iskustva
pamti svaku rije.
W. W. Herd shvati da mu je pokazano gdje mu je mjesto. Kontesa nije
nipoto bila smetena, nego se oborila na njega kao kakav branitelj u unakrsnom
ispitivanju. Ponovno se nakaljao, ovaj put zbog sve vee nelagodnosti.
- Kao to znate, konteso, to je velik stan s pet spavaih soba. Njegovog
gospodstva, jedne sobe za slugu, jedne za dvije slukinje i dvije spavaonice za
goste. Tijekom vikenda te su esto upotrebljavali prijatelji da tamo noe s
razliitim damama. Mimo toga ponekad su i poslije podne bile upotrebljavane za
domjenke. U proteklih nekoliko mjeseci nekih dvanaestak puta.
- Zanimljivo - primijeti Caroline. - Kako ste doli do tog broja?
W. W. Herd oblizne suha usta.
- ini se da ste iscrpljeni, gospodine Herd - ree ona. -Da pozvonim za aj,
ili vam je moda drae neto jae?
Rekao je da bi volio gutljaj viskija, iskapio ga i udaljio se pri tom sa sredita
pozornice, sjeo utke na rub stolca i pogledom zatraio pomo od Swana, no ovaj
mu je ne prui.
- Molim, nastavite - ree Caroline.
- Doao sam do tog podatka posve jednostavno. Kad je gospodin Donaldson
bio otputen te se vratio u Hubble Manor, sprijateljio sam se s novim slugom lorda
Jeremyja, nekim gospodinom Wordlockom, kao i s dvjema slukinjama koje
stanuju u stanu.
- Pod prijateljstvom elite rei da ste ih uvrstili u svoju platnu listu.
Herd ponovno pogleda Swana traei pomo.

- Tako je - odgovori brigadir.

- I na taj nain ste uspjeli obaviti tono prebrojavanje, ili da kaem,
izbrojavanje tjelesa - ree Caroline.
Detektiv kimne.
- A Jeremyjevi prijatelji su vie-manje iz dobrih obitelji. Utjecajni ljudi.
- Da, mylady.
- ije bi se obitelji mogle moda naljutiti kad bi saznale da njihove sinove
uhode.
Herd brzom kretnjom podigne ruku da pobono obrani svoju profesionalnu
ast.
- Uvjeravam vas da je sve, ama ba sve, potpuno tajno i da postoje samo dva
izvjetaja.
- I jednako ste sigurni da sluavke nikad nee brbljati o tom... prebrojavanju
tjelesa?
- Prisegle su da e utjeti - ree on i pocrvenje.
- A kako je s djevojkama koje su sudjelovale u domjencima, kako vi to
kaete?
- U tome je problem - ree Herd.
- Prostitutke?
- O, ne, mylady, zapravo ne. Znate, mnoge od njih su katolkinje.
- Da li vas to na bilo koji nain uznemiruje ili iznenauje, gospodine Herd? upita Caroline.
- Ja nemam nikakvih miljenja - odgovori Herd. - Ja samo istraujem i
izvjetavam o tome to sam saznao.
- I to ste saznali?
- Pa, neke od djevojaka stanuju oko Trinityja ili su zaposlene u lokalima u
koje svraaju studenti.
- Lake djevojke?
- Da, neke od njih.
- A moda je to drugim djevojkama bio prvi ljubavni doivljaj ili su bile
jako zaljubljene. A moda su, gospodine Herd, neki od parova bili tajno oenjeni?
Trzanje koje je W. W. Herd uspio svladati odjednom se nakon deset godina
opet javilo i lijevi mu kapak poe nesavladivo treptati.
- Moram prosvjedovati, mylady. Nemam nikakvih osobnih interesa i nisam
ni s kim u zavadi.
- Niste li malo preotri prema gospodinu Herdu? -ree Swan.
- Oprostite - ree Caroline. - Naravno, vi ste samo obavljali svoj posao, zar
ne?
- Da, mylady.
- Da se razumijemo. Jeremy je posljednjih godina postao obljubljen meu
svojim kolegama u Trinityju, prireivao je pijanke u svojem stanu i preputao
povremeno nekim manje imunim prijateljima stan za horizontalnu aktivnost.
- Da, mylady.

- Neto prilino normalno to se moe oekivati od normalnog studenta u

njegovim okolnostima - ree Caroline.
- Premda ne dajem miljenja, sloio bih se s time -ree Herd.
- Vi njegov stan ne biste nazvali bordelom?
- Nipoto, mylady.
- I poto ste temeljit ovjek, ispitali ste kako Jeremy ui, pretpostavljam, i
ustanovili da je prilino marljiv, da nije podmiivao profesore niti pokuavao
varati tako da njegove radove obave odlini studenti.
- Nisam ustanovio nita slino.
Roger je promatrao predstavu sa sve veim bijesom, ali se suzdravao. Na
nekim mjestima htio se ve umijeati i dokrajiti razgovor, no odlui pustiti
Caroline da dovri svoju igru kako ne bi izazvao jo jednu dodatnu scenu. Ali bio
bi volio da je pokazala malo vie gnjeva zbog Jeremyjeva ponaanja, a malo manje
uitka u muenju gospodina Herda.
- Dakle dobro, gospodine Herd - nastavi Caroline -voljela bih saznati neto o
djevojci s kojom se Jeremy upustio.
Tu je Herd poelio da uzme u ruku izvjetaj, ali je znao da to kontesa nee
dopustiti. Pomiren s time da e morati to proi korak po korak, izvukao je malu
biljenicu iz nutarnjeg depa i nataknuo naoale.
- Djevojka se zove Molly O'Rafferty. Ona je jedna od sedam keri i
jedanaestero djece nekog Bernarda O'Raffertyja, vlasnika krojanice u Duke
Streetu, oko dva bloka dalje od Trinity Collegea.
- Jesam li pravo shvatila vae rijei da je ovjek vlasnik duana?
- Da, mylady. Krojanica radi ve vie od dvadeset godina i vrlo je
obljubljena kod mlade gospode s Trinityja.
- Je li to unosan posao?
- Prilino - ree Herd, listajui biljenicom da podupre svoju tvrdnju.
Maxwell Swan je svojim ledenim oima zurio u Caroline. Znao ju je odonda
kad je bila jo mlada djevojka i promatrao opinjeno kako vodi obranu svojeg sina.
Pitao i kakav li e to biti prizor izmeu nje i Rogera kad dokraji Herda. Moda e
Roger i sir Frederick dobiti borbu protiv djevojke, ali ako pri tome sebi nakopaju
na vrat Carolinin bijes, mogla bi to biti skupa pobjeda.
- Ah, evo, tu je - ree Herd, jo jednom proistivi grlo. O'Rafferty ubire
godinje znatno iznad tri tisue funti iste zarade. Svu je svoju djecu izuio za
krojae i velje. Posao vodi kao obiteljsko poduzee. Kuna radinost visoke
kvalitete, moglo bi se rei. Rad je po irskim mjerilima vrlo vrijedan. ini se da ih
uzima u posao kad zavre kolovanje.
- Jesam li tono razumjela, rekli ste kolovanje?
- Da, mylady.
- Ne bih eljela proturjeiti svojem muu, ali oni su znai obrazovani?
- Da, mylady.
- Koliko?
- Pa djevojke su polazile kole etiri do osam godina.
- Privatne?

- Da, mylady.
- U samostanu?
- Da, mylady.
- A djeaci?
- Jedan je diplomirao u Maynoothu. Sad je sveenik u Kilkennyju. A to se
tie ostale trojice... da vidim... svi su zavrili kolovanje do koleda.
- Rade li svi u krojanici?
- Ne, mylady. Osim sveenika, jedan je vlasnik krojakog salona u Londonu,
a trei je iselio u Chicago. I on ima svoje poduzee. Preostali sin, Bernard mlai,
poslovoa je i naslijedit e posao ovdje u Dublinu.
- A sedam djevojaka?
- Pet je udano, a dvije su dovele svoje mueve u posao. Molly i mlaa
djevojica, koja je jo u koli, neudane su.
- Sve u svemu, dakle, obitelj O'Rafferty je pouzdana, obrazovana,
dobrostojea i ugledna.
- Ne iznosim miljenja, ali tako bi se moglo zakljuiti.
- Dakle, Bernard O'Rafferty nije tipian bezvrijedni, lijeni Irac, niti ovjek
koji svoju zaradu zapije i prokocka?
- Ne, mylady, on ak nema ni svojeg kladioniara.
- Ni neku bijednu straaru u Libertiesu? - glasilo je idue Carolinino dobro
naciljano pitanje.
- Ne, mylady, oni imaju vrlo pristojnu kuu u Harold's Crossu.
Roger skoi.
- Mi cijenimo tvoju temeljitost, Caroline, ali ne vidim u kakvoj je to vezi s
problemom.
- Ali, dragi - odgovorila je blago - ti si bio taj koji je potaknuo ovu istragu, a
ja jo nisam posve sigurna u emu je problem. Molim vas, produite, gospodine
Herd.
Roger opet utone u stolac, pepeljasta lica, okruen znaajnom tiinom. Zar je
mogue, moe li se i zamisliti da e se Caroline pomiriti s tom katastrofom?
- Molim vas, nastavite, gospodine Herd - ponovi Caroline.
- Ispriajte mi sve o djevojci.
U tom trenutku vidljivo je omekala, zurei mimo dugakih, visokih redova
knjiga u velianstven vitra na drugom kraju knjinice, boje kojega su bljesnule u
suncu.
Herd je prtljao oko svoje biljenice, trudei se da odgonetne vlastita sitna
slova koja su bila gotovo neitka.
- Dakle, visoka je metar ezdeset i teka...
- Ne, ne - prekine ga Caroline - recite mi kakav bismo dojam o njoj stekli
kad bi sad ula u knjinicu.
inilo se da gospodin Herd, osloboen svojeg slubenog tereta, po prvi put
pokazuje neto ljudskosti.
- Rekao bih da je vrlo lijepa. Da, doista zanosna.
- Kad ju je Jeremy upoznao?

- Prije sedamnaest mjeseci. Na obali Liffey stoji jedna studentska krma,

zove se Lord Sarsfield. Tamo Molly O'Rafferty naveer pjeva balade.
Izvanredno je obljubljena.
- Lijep glas?
- Da, gospoo. I ja ponekad odlazim u Sarsfield samo da je ujem - ree
pomalo povjerljivo.
- Koliko joj je bilo kad je upoznala Jeremyja?
- esnaest.
- Da li ju je bio glas lake djevojke?
- Ne.
- Vi ste to temeljito ispitali, zar ne? Je li bila djevica kad ju je moj sin uzeo?
- Da, koliko sam mogao utvrditi.
- A u mjesecima kad su ivjeli zajedno, je li spavala s drugima?
Herd zapne. Znao je to mu je dunost, ali je jednako dobro znao da nije
preporuljivo kontesu praviti budalom.
- Ne, mylady, nije - ree odvrativi pogled od Swana i lorda Rogera.
- Znam da ne volite iznositi miljenja, gospodine Herd, ali biste li rekli da se
Jeremy i Molly O'Rafferty iskreno vole?
- Trenutak - prekine Roger. - Takvo to nimalo ne zadire u djelokrug
gospodina Herda. Bio sam krajnje strpljiv, Caroline, i tono znam to smjera.
Mislim da je najbolje da te stvari raspravimo ti i ja nasamo. eli li jo to pitati a
to ne pie u izvjetaju?
- Samo jo jedno - ree Caroline. - Sumnja se da je djevojka trudna. Odakle
to znate?
Herd problijedi.
- Mogu li to nai u izvjetaju? - upita Caroline.
- Ne - odgovori on promuklo.
- ekam odgovor.
- O tome radije ne bih govorio. Brigadir Swan e posvjedoiti moju odanost
vaoj obitelji, konteso, ali privatni detektiv ima izvore za dobivanje podataka koji
moraju ostati strogom tajnom.
- Drim da vi neete odavde dok to ne saznam.
- Mislim da e biti bolje ako to kaete lady Caroline -ree Swan.
- ao mi je, ali moram odbiti.
- Tad u vam ja rei - uskoi Caroline. - Otili ste djevojinu sveeniku i
primorali ga da prekri ispovjednu tajnu time to ste zaprijetili njezinom ivotu,
nije li tako, gospodine Herd?
U knjinici zavlada tajac.
- Oh, Boe - povie Caroline - ne priinjajte se da ste zgranuti, Rogere, ni vi,
Max. To je tako neumjesno.
- Kako si to doznala?! - povie Roger resko.
- Na sin mi je ispriao, eto tako.
- Jeremy ti je rekao! Jeremy!

- Sveenik je poludio od uzbuenja zbog toga na to ste ga primorali te je

doao Jeremyju moliti oprotenje i potom se sam prijavio svojem biskupu. Kakva
banda zlikovaca!
- Pa... pa ti si sve to znala. Znala si cijelo vrijeme i primorala nas da
odigramo cijelu ovu aradu...
- Da, znala sam, Rogere. Znala sam za Molly O'Rafferty od dana kad ju je
Jeremy upoznao. Vidite, gospodo, gadno ste se namuili ni za to!
S tim rijeima Caroline uzvieno napusti knjinicu ostavivi ih zapanjene.
DRUGO POGLAVLJE
Atty Fitzpatrick zatvori za sobom vrata ladanjske kue. Prola je sobom i
zastala ispred stolca za ljuljanje u kojem je Conor sjedio mlitavo kao veinom kad
je bio budan. Na trenutak je podigao pogled prema njoj, zatim se ponovno
zagledao u pod.
- Svi smo se razboljeli od brige za tebe - ree ona. - Ni o emu drugom
nismo govorili.
Nije uzvratio.
- Ostat u neko vrijeme uz tebe.
- Pobjegla bi da si pametna - promrmljao je.
- To mi svojstvo jo nitko nije predbacio - odvratila je.
- Ne troi vrijeme na mene, Atty. Ne elim da me itko saaljeva. Odnesi
svoju majinsku ljubav drugome. Nisam vie vrijedan toga truda.
- ivi ako moe, Conore, umri ako mora, ali ne moe due ostati u tom
paklenom stanju.
- Ne zna to se u ovoj sobi odvija, Atty. Ako ostane, to e te muenje i jad
ubiti.
Nije se micala niti odavala da misli otii. Od njegova bijega iz zatvora
Portlaoise neprestano je mislila o njemu. udno, udno, udno. Atty Fitzpatrick,
pravedan borac koji se uvijek iznova posveivao stvarima pokreta. No u svemu
tom predavanju nije se nikada uistinu sasvim predala jednom jedinom ovjeku.
Nikad se istinski pretoila u drugo ljudsko bie. eznula je da sve to prui Conoru
Larkinu bez nade u uzvrat, samoispunjenje ili makar zahvalu. Zato?
- Neu ti dopustiti da potone, ovjee - rekla je vrsto.
Conor je pogleda radoznalo.
Oh, Boe, kriknula je u sebi, kakvu bol trpi. Jedno mu je oko divlje skliznulo
u drugom pravcu; tako zure luaci. Moram neto poduzeti.
- Dodirnut u te, Conore - rekla je. - To nee biti dodir Shelley MacLeod.
Nikad je vie nee osjetiti. Ali to to e osjetiti mene jest ivot. ivot u meni eli
se pretoiti u tebe. Nemoj se boriti protiv mene, molim te, ne brani se.
Krzmajui, bojaljivo je ispruila ruku i spustila je blago na njegovu glavu.
Prihvatio je to bez radosti ili protivljenja. Posve polagano Atty se primakne, dok
nije stajala nadohvat. Rukama je privukla njegovu glavu k svojem trbuhu i snano
je privinula.

Neko je vrijeme ostao ukoen, potom sklopi oi, zastenje, rukama ogrli
njezin struk i ukopa se u suut koja je izvirala iz svake njezine pore.
Dunleer, posjed baruna Louisa de Lacyja, leao je sablasno u mjeseevu
krajoliku Connemare, u grofoviji Jalway. Dobro je obuhvaalo tisue hektara
zemlje i tucete od stotina jezera kojim je kraj bio posut. Zemlja se pruala sve do
Dvanaest Bena, vrhunaca od golog stijenja. Benbauna, Bencorra, Benbreena,
Benbracka i ostalih Benova, koji su strali iznad movarnih panjaka i arobne
obale pune skrivenih spilja, ala i strmih fjordova. To tajanstveno de Lacyjevo
carstvo bilo je ljudskom oku gotovo nepristupano, pravo udo pustoi. Ako se
ovjek spustio u podnoje brda, ugledao bi vodeni svijet posut otocima koji se
pruao od zaljeva do otvorena mora.
De Lacyji su bili staro normansko katoliko plemstvo, led na od glasovitih
obitelji Galwaya, koja je ivei pokoljenjima u divljini Connemare postala
ekscentrina. Posjed Dunleer bio je dio toga traginog nasljea, kraj u koji je
Oliver Cromwell otjerao Irce u izbjeglitvo.
Sadanji barun, od milja zvan lord Louie, bio je upravo zavrio sjajnu
karijeru u britanskoj mornarici i konzularnoj slubi te se povukao na Dunleer da
uzgaja konemara-ponije i nastavi s istraivanjem svega gelskog, ime je bio
opsjednut.
Lord Louie je takoer bio vatren republikanac, a to nije tajio. Potajno je bio
lan Irskog republikanskog bratstva.
Nije dodue pripadao vrhovnom vijeu, ali je uvijek bio u vezi s Long
Danom Sweeneyjem i Dunleer je u planovima Bratstva imao vano mjesto.
Jo istog dana kad je pobjegao, Conora dopremie u Dunleer i tu ga sakrie.
Duboko ranjen i povuen u sebe, Conor je podnosio ili prepoznavao samo jednog
ovjeka u svojoj blizini - Atty Fitzpatrick.
Ali ni Atty nije mogla doprijeti do njega. Zaista doprijeti. Veza je bila tek
toliko jaka da sprijei da ga pakao ne prodre. Uspjela ga je natjerati da izae iz
kue, gdje ga oaj nije toliko razdirao, i u sigurnoj udaljenosti jahala za njim kad je
odlutao u podnoje Dvanaest Benova, gdje je beskonano razmiljao iznad
razasutih jezera i otoka, sumornih granitnih ravni i panjaka. U toj gorkoslatkoj
divljini vraao se u mislima na mjesta i stvari koje Atty nije poznavala.
Nije nita zahtijevala, a sve je davala. Njezina je strpljivost bila beskrajna, a
nagrada su joj bili sitni znaci njegova povratka ivotu. Razbijenom, ali unato
tome, ivotu.
Premda je se Conor doticao, leao uz nju, esto se u njezinom naruju lomio,
nije pokazivao ni malo seksualne elje. Atty se pitala nije li to u njemu zauvijek
umrlo.
Kad se Conor polagano vratio u ivot, dolo je vrijeme da napusti Dunleer.
Vrhovno vijee uputilo je lorda Louiea da se u Londonu obrati njemakom
ambasadoru s kojim je uspostavljena povoljna veza. Bratstvo je imalo iste namjere
kao i Nijemci, naime da onemogui Engleze, pa time i osnovu za meusobnu
suradnju. Ugovoren je sastanak na moru.

Mjesecima kasnije, jedne noi u listopadu 1908, lord Louie de Lacy i Conor
Larkin siu u oblinje ribarsko selo Roundstone, gdje je bila usidrena barunova
jahta Grainne Uaile. U zoru kliznue iz zatona i zaplovie mimo rta Slyne na more,
gdje ih je ekao mali njemaki teretnjak Baden-Baden.
Dva tjedna kasnije Conor prijee kanadsko-ameriku granicu da bi stupio u
vezu s Joeom Devoyem, voom amerikog gelskog klana. Zadaa mu je bila da
prikupi novac za ilegalne novine i oruje, dva najbitnija orua ustanka.
Za Conorove odsutnosti Bratstvo se gotovo i nije poveavalo. Bilo je slabo i
nije uspijevalo privui mase. Imalo je samo jedno naelo: osloboenje od
Engleske. Kao revolucionarni pokret, pribavljalo je sebi legalnost ubacujui se u
Gelski savez, Atletsko udruenje, radnike sindikate, stranku Sinn Fein, skaute,
intelektualna drutva, ak i u crkvu.
No Bratstvo je sitniavo tono pisalo udbenik za budue revolucionare toga
stoljea, u koji je Conor neizbrisivo unio svoje ime. Njegovo naelo nepriznavanja
britanskih ustanova na irskom tlu i neposlunost prema britanskim vlastima postalo
je opeprihvaenim kamenom temeljcem u borbi protiv kolonizatora.
Da se irski narod nije digao na svoje gospodare, uglavnom se moglo pripisati
utjecaju crkve. Tu i tamo su se malobrojni sveenici na svoju ruku poistovjeivali s
pokretom, no biskupi su bili skloni Bratstvu kao i avao svetoj vodi.
Crkva se zapravo najvie bojala slobodoumnih misli koje je irilo
graanstvo. Suvremeni Dublin bio je kaljua s najviom smrtnosti u Evropi, za
kojom je Moskva daleko zaostajala. No crkva je bila ogoren protivnik sindikata,
gelske obnove i svega tog intelektualnog mudrovanja koje je dovodilo u pitanje
njezin nepopustljiv stisak. Osim toga u gradovima su evala tajna drutva, iji se
lanovi nisu povjeravali u ispovjedaonicama. Crkva je osuivala tajna drutva,
premda ni jedno nije bilo tako tujnovito kao ona sama.
U gradovima su se raale opasne ideje - kao osloboenje od britanskog
gospodstva. Oito bi svaki pokret koji bi osvojio nezavisnost traio i osloboenje
od totalitarizma crkve. U svojoj politici prema crkvi Englezi su odobravali
povlastice i iskljuiva prava koja je trebalo tititi.
Glavna mo crkve bila je na selu. U udaljenim malim selima i gradiima
upnik je mogao nametnuti doktrinarnu vlast koju gotovo nitko nije osporavao ili
joj se suprotstavljao.
Godine 1908. Vatikan je sasuo neobino ulje u nemirne Irske vode svojom
enciklikom Ne Temere.
Obiaj je bio da u mijeanim brakovima sinovi primaju oevu vjeru, a keri
majinu. Nakon stoljea svetih ratova, inkvizicija, kriarskih pohoda, reformacije i
protu-reformacije, dvadeseto stoljee je pozdravljeno kao poetak prosvjeivanja.
Pokazalo se da tome nee biti tako.
Ne Temere je jednim udarcem uinila mjeovite brakove nevaeim, osim
ako su sklopljeni u katolikoj crkvi, pod uvjetom da djeca iz takvih brakova od
roenja budu odgajana kao katolici. Ne Temere baci Irsku natrag u mrani srednji
vijek. Fanatinost te odredbe odgovarala je najgorim predvianjima zapjenjenog

protestantskog alsterskog klera. Oliveri Cromwelli, Maclvori nisu gubili vrijeme, a

ni jedna bartolomejska no ne bi bila donijela vie goriva njihovoj mahnitosti.
Dva mjeseca nakon dolaska Conora Larkina u Ameriku, na suprotnoj
polovici zemaljske kugle provelo je Irsko republikansko bratstvo svoje prvo
suenje i smrtnu kaznu. Jedna specijalna jedinica pronala je i otela Doxieja
O'Briena, sudila mu i proglasila ga krivim za najgnusniji irski zloin, dounitvo.
Poto je pismeno priznao, smaknut je jednim jedinim hicem u glavu.
TREE POGLAVLJE
Hubble Manor je tjednima bio potpuno obamro. Sobarice iz gornjih odaja
koje su mijenjale posteljinu ispriale su da grof i grofica cijelo to vrijeme nisu
zajedno spavali; nisu zajedno ni jeli, a sve su zajednike obaveze otkazali.
Roger je prvi preao niiju zemlju i uao u enin budoir. Caroline je jo
pokazivala slabe posljedice nijemog ratovanja. Iznova i iznova je pretresala svoje
argumente, opravdavala svoj gnjev, besano se prevrtala, pomiljala na predaju, i
svaki put iznova ustrajala u nepopustljivosti.
to da sada kae? Da prasne ili da zauzme pomirljivo dranje? Znala je kako
su Rogerova stanovita duboko ukorijenjena. Bavila se milju o kapitulaciji. U
svakom sluaju Roger e biti suta mirnoa, to je bilo pouzdano. Roger nije nikad
tako dugo svrdlao po nekom problemu a da nije postao nepopustljiv. Pazi, nemoj
prasnuti, rekla je samoj sebi. Nemoj dopustiti da te natjera u bijes.
- Mislim da bismo ipak morali pokuati razgovarati -rekao je - imajui na
umu da jedna jedina pogreno usmjerena iskra moe sve ovo raznijeti. Stvar je
ozbiljna, toliko, strano, strano ozbiljna. Najgora to nam se u naih dvadeset i pet
zajednikih godina dogodila.
Caroline se polagano pridigne iz lealjke. Kosa joj je bila sputena, dugaka
i putena, kako ju je nosila u postelji; nije bila naminkana. U posljednjih nekoliko
tjedana neke su se borice na njezinom licu produbile, ali je usprkos tome bila
izvanredno privlana.
- Ti si me ponizila - ree on. - U oima brigadira i Herria, ali i u tvojima,
mora da sam ispao potpuna budala.
- To te dakle mui, to si ispao smijean?
- I to. No uistinu je boljela tvoja i Jeremyjeva zavjera iza mojih lea.
- Zavjera? Kakva zavjera? Deko mi je prije mnogo mjeseci pisao da je do
uiju zaljubljen, ali me molio da to ne kaem njegovu ocu. Objasnila sam mu da to
mora uiniti sam, ali se on bojao. Otac ne bi shvatio, to je rekao, otac ne bi shvatio.
To je potcjenjivanje stoljea. Otac nikada nije shvaao, od prvog dana njegova
ivota. Otac je napravio karijeru od neshvaanja.
- Jesi li sve rekla?
- Uhode iz poduzea u spavaoj sobi tvojeg sina, Rogere! Zato nisi naruio
da ih fotografiraju u krevetu?! Roger podigne ruku da je uutka.
- Zanemarit u aluzije koje si uplela u svoje primjedbe.

- Aluzije, k vragu - odree ona -to su optube. Njukala, koja broje plahte i
runike. Najogavnija, najgnusnija stvar za koju sam ikad ula.
- Jeremy Hubble nije sin tamo nekog preprodavaa zeleni. Nita na ovom
svijetu ne moe promijeniti injenicu da e postati dvanaesti grof od Foyle. On je
logian i zakonit nasljednik zemljoposjeda i tvornica procijenjenih na desetke
milijuna. Moje je ne samo pravo nego i dunost da titim interese ove obitelji...
kojoj pripada i tvoj otac.
- Da si mladiu pruio prijateljstvo, moda bi s problemom doao k tebi.
Roger se sarkastino nasmije.
- Divno, kako se sve to iskrivljuje da ja postajem krivac za sve.
Pretpostavljam da je moja krivnja i to sam mu otac i to se rodio kao viscount
Coleraine.
- Kakve to veze ima s time da se mladi zaljubio?
- Svakakve, Caroline. Mladi ima obaveze cijelog ivota, koje takve
romantine besmislice iskljuuju.
- Da, jadni Jeremy je bez svoje ili nae krivnje viscount Coleraine. Na alost,
on nije tako lukav kao to je bio njegov otac kao viscount Lord Roger se nije
uputao ni u to manje od staleki odgovarajueg braka sraunatog do najmanje
sitnice. Jeremy se jednostavno uputio i zaljubio kao kakvo potucalo bez titule. Pa,
Rogere, on je zaljubljen i nije zamolio oca za doputenje. to da, za ime svijeta,
uinimo?
Roger je pustio da se njezin gnjev malo istutnji i prieka dok se nije smirila.
- Po mojem, Jeremy nema ni najmanjeg pojma je li zaljubljen ili kao pas u
aru laje na Mjesec.
- Ne razlikuje se ba jako od svoje majke u istoj dobi -primijeti Caroline
podrugljivo. - Zar nije udno da si moje doivljaje s parikih mansarda nalazio
tako uzbudljivim, a kod sina ti se to isto ini vulgarnim. Ili bi moda htio i mene
zbrisati s popisa?
- Prestani iskrivljavati stvari, Caroline. Problem je u tome to su ga suknje
njegove majke cijeli ivot titile od odgovornosti.
Zurili su jedno u drugo uviajui da su svoj bijes pretjerano i naglo zaotrili,
znajui da ga moraju obuzdati jer su dostigli razinu kad se teta vie nee dati
popraviti.
Caroline se uetala gore-dolje, lomila prste, a oi joj se napunie suzama.
- Rogere - molila je tiho - to hoe od deka? On je jednostavan, priprost,
drag mladi ovjek kojeg prijatelji oboavaju. U njemu nema ni trunke podlosti. Vi
ste jedan drugom tui samo zato to si nastojao od njega stvoriti neto to on nije.
On nije ni opsjednuti industrijski magnat kao Freddie, ni revan Ulsteranin ili
pretendent na neko drevno prijestolje. On nije poput svojega brata Christophera
sav napet da preuzme obiteljsku slavu. Zato ga, zaboga, ne moe prihvatiti
takvog kakav jest i voljeti ga?
Roger je zurio kroz prozor na velianstvenu zelenu plohu, zatim se polagano
okrene.

- Rei u ti to je Jeremy - ree mrano. - On je mora koja se uvijek iznova

vraa, prokletstvo obitelji Hubble.
- Dobro, dakle, ti si to izrekao - skoi Caroline. -Jeremy i tvoj otac Arthur su
jedno te isto. Dragi, stari mucavi Arthur, koji je ivio od milostinje, u strahu od
bubnjeva i mareva, u strahu od ivota. Zakljuak: Jeremy je Arthur.
Roger klone u stolac i neko je vrijeme drao glavu meu dlanovima.
- Borio sam se protiv toga - ree - ali nema nikakva smisla dulje se opirati.
Zna li to znai dii ruke od vlastitog sina? - zastenje. - Znam da bi za jedno
desetljee razorio ono to smo pokoljenjima gradili, ja to znam. I tako e postati
Christopherov tienik... ba kao to je otac bio moj.
- Uredi tako da deko moe ivjeti u miru - molila ga je. Ta on je oduvijek
znao da e Christopher voditi poslove. On je s time sporazuman.
- Ah, Boe, kad bi to samo bilo tako jednostavno -odgovori Roger. - Kakva
sotonska ironija sudbine da je Christopher mlai sin! Nikakav aranman ne moe
promijeniti injenicu da e Jeremy naslijediti titulu. Ta shvati me, Caroline. Ja sam
i samo ja odgovoran za produenje naeg roda. Neu dopustiti da neka protuha
koja nosi tko zna ije kopile postane kontesa od Foyle ...a... ono na budui grof.
- Prestani, Rogere! - povie Caroline. - Prestani! Molly O'Rafferty je
draesno, njeno malo bie koje naeg sina ljubi kao boga. Ne lai! Razgovaraj s
njom, upoznaj je, ali; zaboga, ne govori lai!
- Zar je la da je katolkinja?
- Ona e smjesta promijeniti vjeru.
- Promijeniti! Promijeniti! Kako je to lijepo od nje! Mi nismo neki belfastski
luki radnici koji mijenjaju ene, prebivalita i vjeru!
- Molim te, Rogere, smekaj se u srcu i popusti!
- Ne - rekao je kratko - ne. Sve kad bih i mogao smekati svoje srce... ak i
kad bi ona bila upola onakva kako ti tvrdi, ipak bi bilo nemogue.
- Ali zato?
- Uli smo u arenu u borbu na ivot i smrt. Jo za naeg ivota stutit e se
na nas rat za ovu zemlju. Misli li da mogu dopustiti da ljudi ija je lojalnost od
ivotne vanosti za na opstanak izgube vjeru u nas ...
Caroline je zurila u Rogera kao da ga vidi prvi put. inilo se da nema ni
trunka osjeaja za dvoje mladih, uhvaenih u njegovu mreu, i ni mrvice
popustljivosti. Caroline se uplai.
- Negdje na tom putu - ree drhtavim glasom - morat emo sklopiti mir. Ako
to ne uinimo, morat e Jeremy i Christopher i njihova djeca tu cijelu borbu voditi
iznova. I tad smo samo uspjeli odgoditi jedan Armageddon i tu mahnitost predati
dalje slijedeoj generaciji. Zar ne moemo uiniti skroman poetak i pokazati
posve jednostavno ljudski mladom paru, zaljubljenicima, da u ovom svijetu jo
moe postojati ljubav?
- Ti si dosadna, Caroline...
- Rogere, ti me plai.
- I licemjerna!
- Kako se usuuje!

- Taj zakanjeli gladstoneovski liberalizam krajnje je neumjestan! - ree on,

ustane i zamahne rukom. - Ako se tono sjeam, lady Caroline je bila ta koja je,
stojei u dnu Long Halla, ustro pljeskala kad je Randolph Churchill izvukao
oranjsku kartu. Gdje si bila kad smo tvoj otac, ja i nai prijatelji podijelili Irsku
poput torte? Gdje si bila kad smo nakon poara u tvornici koulja pokrivali nau
prljavtinu? Oh, bila si tamo, da, svakako, jer si vjerovala u ono to smo inili. A
zato? Jer si htjela svojih milijun funti da Rathweed Hall i Hubble Manor uglanca,
da pokupuje umjetnika i kulturna blaga i postane velika, mona dama. Oh, bila
si tamo i te kako, jer su tvoj dragocjeni novac i tvoja skupocjena mo potjecali od
istog imperijalistikog iskustva koje te sad potie da die u zrak ruke i narie...
Ah, Rogere, zato se ne moemo sloiti s tim ljudima? Ti si, gospo, u svojem
zanosu troila vie novaca u jednom tjednu no to su sveukupne plae Weedovih
brodogradilita i eliane i tvornice koulja zajedno. Ti i tvoji dobri mali kuni
katolici ne moete iskupiti tvoje grijehe niti ih, kad to tebi pogoduje, prenijeti na
tvojeg mua ili oca.
Roger je prekoraio granicu s koje nije bilo povratka, ni sada ni ikada.
- to e s njima uiniti?! - povikala je.
- Ve je uinjeno.
- Rogere... to...
- Brigadir i gospodin Herd, koji ti je tako odvratan, saopili su Jeremyju
kako su dva njegova prijatelja prisegla da su imala odnos s Molly O'Rafferty.
Caroline je drhtala cijelim tijelom. Napola luda osvrnula se po sobi i potom
bacila na telefon.
-Freddie... - protisnula je.
- Pritedi sebi napor da zove. Freddie se potpuno slae sa mnom. Svjestan
je i toga da e vjerojatno pasti u histeriju zbog Jeremyja.
- Ali, djevojka... Molly...
- Dobit e odgovarajuu naknadu.
- Dijete, Rogere! Tvoje unue! Zna to se dogaa s nahoadi. Ona ne mogu
preivjeti! A Molly! Ta ljupka djevojka! Bit e osuena kao prosta djevojura,
samo to je nee spaliti na lomai kao vjeticu!
- Ako je mlada dama razborita, prihvatit e nau ponudu da napusti zemlju, a
mi emo se pobrinuti da se dije te anonimno posvoji. Dostajat e joj novca da
pozivi udobno vrlo dugo.
- Tko si ti? Bog? Manipulira ivotom svojeg sina kao da je neka tupa
ivotinja. Rogere, ti si udovite!
- Doista, Caroline? Doista? Tvoj je ljubljeni djeak Jeremy pristao da
povjeruje kako mu je gospoica O'Rafferty bila nevjerna. Zar je njegova ljubav
tako duboka? Vidi, Jeremy se jednom u svojem ivotu mogao postaviti kao
mukarac i poslati nas k vragu. Tad ne bismo imali druga izbora no da djevojku
prihvatimo. Stoga pribroji i Jeremyja u taj opor koji iznenada nalazi tako
nepotenim.
Caroline se skri. Plakala je dugo i grevito, a Roger je nije tjeio, samo je
skamenjeno zurio u nju.

- A to e biti s nama? - upitala je naposljetku.

- Kad mi je postalo jasno to moram uraditi, spoznao sam to time stavljamo
na kocku, ti i ja. Znao sam samo da ne smijem biti odgovoran za unitenje svoje
obitelji. Kad nas vie ne bude, to e zapravo mariti kako smo zavrili na
zajedniki ivot?
Od njegove tako potpuno ravnodune, hladne otrine ona se najei.
- Ima neto to ne razumijem - rekla je. - Nisam mogla ivjeti s jednim
ovjekom dvadeset i pet godina a da ne naslutim snagu mrnje koju sada osjeam u
tebi. Ti mrzi mene i Jeremyja. Htjela bih znati zato!?
- emu? To sad nije vano - rekao je tiho.
- Hou da znam zato. to smo uinili? Zato... kad... moram to znati,
Rogere.
Krenuo je kao mjesear k vratima spavae sobe. Glas mu je dopirao iz velike
daljine, kao da govori u tunelu... Dogodilo se to tamo unutra... na tom krevetu...
leala si tamo... blistava od znoja, grei se u poroajnim mukama ... i kad je krv
provalila izmeu tvojih butina a ti kriknula u trenutku kad se Jeremy rodio...
kriknula si dozivajui svojega oca...
ETVRTO POGLAVLJE
Treset je gorio irei omaman miris, aa je bila puna viskija, a Conor
Larkin preda mnom. Sudei po vanjtini, uao je u zrelu dob sa svom onom
snagom i ljepotom koje su obiljeavale njegovu mladost i ranu muevnost. Ni
jedna ena ne bi ga odbila, a malo koji mukarac odluio bi se da ga izazove. Imao
je neku mekou, zrelost, svojstvo ovjeka koji je teko patio. Toliko me toga u
njegovu dranju i govoru sad podsjealo na njegova oca, Tomasa.
Kako je bilo s njegovom ranom? Je li jo krvarila kad je razmiljao o
prolosti, ili je tako vrsto zarasla da je u sebi zatvorila bolno sjeanje? Kakve je
obrambene snageu sebi nakupio da se moe odvojiti od nae nesretne zemlje? Je
li Conor otupio i postao druga osoba - na kojoj se to izvana ne zamjeuje - iji su
duh, poezija, gnjev i zastraujua snaga volje nestali?
Je li jo bio onaj stari Conor nakon godine provedene u Americi?
- Dalek put za nekoliko vrea zlata - ree Conor - ali isplatilo se. avolska
zemlja, Seamuse. Moe li zamisliti, jedna jedina zemlja sa etiri razliita vremena
i etrdeset i est drava, svaka vea i gue naseljena od naih etiriju jadnih
pokrajina zajedno? Dok sam se vozio tom zemljom, umalo mi srce nije puklo kad
sam se sjetio da su irski radnici izgradili svaku milju tih pruga. Da, ali stvar je u
tome, najgora etvrt tamo bila je bolja od onog to su ovdje napustili. Zatim,
dakako, mau im pred oima amerikim snom kao s vizijom svetog grala. Samo
posegni i epaj! To im govore od roenja. Tvoj je! Uzmi ga! Ah, a svi oni
samostvoreni bogatuni trude se da prdnu vie od svojih irskih guzica, punei
prozore opskurnih crkava kiastim obojenim staklom u spomen svojih oeva i
matera, koje zapravo ele zaboraviti.
Ispraznio sam au, a on je smjesta opet napuni.

- Moj je problem bio u tome to su oni malobrojni, koji su se jo sjeali

svojih poetaka, htjeli svojim prilogom Bratstvu kupiti put u nebo. Ne vole
poklanjati tajno. Hoe da se o tome vie, kao da je Bog gluh.
- Iz sebinih razloga radujem se to si se vratio, premda to znai da e se
morati kriti - rekoh. - Ilegalne novine izlaze dva puta na tjedan, zahvaljujui novcu
koji si prikupio, a Englezi jo nisu otkrili nau tiskaru.
- Da li to tko ita, Seamuse?
- Mislim da da. Napadaju nas iz krugova koji nas ranije nisu zamjeivali.
Nekome smo trn u oku, to je pouzdano.
Conor se zamiljeno ujede za usnu i odloi au.
- Zato su me pozvali natrag? - upita.
- Dan Sweeney je naredio da ponemo sa stvaranjem odreda. Tebi e
povjeriti uspostavljanje punktova za obuku po farmama simpatizera u cijeloj zemlji
te organizaciju i obuku. Zapovijedat e svime izvan podruja Dublina.
Conor tiho fune.
- Lord Louie je pristao da Dunleer upotrijebimo kao glavnu bazu za obuku.
- Da, to je dobro, ali zato upravo ja? U vrhovnom vijeu ima spremnijih
ljudi za to.
- Na alost - odgovorih - u tom uzvienom tijelu osjetljivo nedostaju iskusni
vojnici, kao i praktini politiari. Sanjari zauzimaju visoke poloaje. Svaka dva
tjedna Danu se smui od njih. Ne jednom, ve tucet puta udario je akom po stolu
kad je iskrsnuo kakav teak problem i glasno zaalio to nisi u Irskoj.
Conor slegne ramenima i ree neto neprikladno skromno.
- Kad sam danas ulazio u kuu, primijetio sam jedan nezadovoljan pogled rekao sam.
Osmijehnuo se obrambeno.
- Kao da si oekivao da e sa mnom doi Atty? - upitao sam.
- Da sam te spalio kao ludu, dobio bih mudar pepeo -ree.
- Smijeno. Atty je imala isti izraz na licu kad me ispraala na kolodvoru.
Dok se vlak udaljavao, mislio sam u sebi: Zar nije udno to ta ena tako izgleda,
a est mjeseci nije od tebe primila ni jedno pismo?
- Dobro, goljo - ree on. - Sluam te.
- Pa?
Gledao je neko vrijeme u plamen.
- Kad je Shelley stradala, uz mene u zatvoru bio je mudar stari uzniar po
imenu Hugh Dalton. Bio sam dospio do dna i tad mi on ree da svaki ovjek u
trenutku najvee muke odlui hoe li ivjeti ili umrijeti. Nije to svjesna odluka,
nego takva koju donosi sam duh. Ja sam oito odluio da nastavim ivjeti... u
ovom ili onom obliku. Pitanje je otada bilo... koliko si kadar ivjeti? Koliko mene
lei u Shelleynu grobu? Odgovor ne znam.
- Moda to treba jo bolje ispitati - rekoh. - Nedostajala ti je Atty?
- Da, jako.
- To ti neto govori, zar ne?

- Da. Zna, Atty i ja smo iskusili neto neobino, uasno. Nije dopustila da
umrem. Bila je sa mnom u tako mranim trenucima u kakvim me ni jedan
mukarac ni ena vie nee vidjeti. U jednom ili drugom obliku, ja sam opet
Conor, a ona Atty. U ono vrijeme, u Dunleeru, bili smo dva potpuno drukija bia.
- A moda ste isti, samo sad odrasli - rekoh. - Potpuna linost, takva kakva
je doista, ne neki izvjetaen ovjek koji svijetu pokazuje svoju sraunatu sliku.
- U Americi sam mnogo razmiljao o Atty - ree on. -U poetku ju je
privlaila moja snaga i moja mo nad njom. Mislim da joj se to nikad ranije nije
dogodilo. Kad je nakon Shelleyne smrti dola k meni u Dunleer, zatekla je slabo
mae koje pue trbuhom. Slabia poput mnogih koje je upoznala. Kako me vidjela
u tom stanju, zna da mogu opet klonuti. Ako Atty u ovjeku namirie slabost, onda
je to, vjerujem, kao kad vuk nanjui krv ranjenog jelena. S vremenom bi dolo do
pitanja tko je od nas dvoje jai. A to u tome moemo nas dvoje dobiti? Polovicu
ovjeka kakvog je neko poznavala? Shelleyn duh koji e bolno lebdjeti nad
nama?
- Praktiki gledano, dragi moj - rekoh - va e ivot od sada biti tijesno
povezan. Zar misli da Atty nije svjesna da ne moe nadomjestiti Shelley?
Bio je neodluan, pa sam ja prionuo.
- Dobro, dakle - ree neposljetku - to ti misli?
- Drim da si jedino ti sposoban iz jedne velike ljubavi prijei u drugu.
Posve drukiju vrst ljubavi, ali usprkos tome veliku. Tebe i Atty toliko toga
povezuje. ak i spoznaja da svaki trenutak moe biti posljednji. Bio bi najgora
luda da to ne okua.
- Moda hou - promrmljao je.
- Hoe li mi dati poruku da je odnesem?
- Ne... znat u kad doe vrijeme... - Conor ispije jo jedan dugi gutljaj, i
mislim da je viski tada uinio svoje. Nisam ga esto vidio pripitog, ali putovanje
kui, prijelaz s broda na brod, tajni prijevoz u Dunleer, toliki razliiti dojmovi iz
Amerike, sve se to sad sruilo na njega.
- Da - razmiljao je naglas - dakle, evo me natrag u Irskoj... uistinu sam
doao i iv sam... samo zna, Seainuse, ovdje se nikad nita ne dogaa u
budunosti, samo i uvijek iznova obnavlja prolost. Mi i Englezi smo poput dva
kometa koji jure svemirom, vukui za sobom rep kozmike praine dug tisue
milja... letimo svemirom, svaki u drugom smjeru, i tad se neizbjeno pribliavamo,
okomljujemo, da bismo se suelice sudarili... ponekad se jedva mimoiemo, tako
da se praina u naem tragu uskovitla i prevre nebom, a od ara naih tijela
planete se u naem tragu skamene... pretvaraju u paru... ite... kovitljajui se u
nevidljiv beskraj. Ometamo poredak u svemiru. I mimoilazimo se cvilei, kreui
se razliitim putanjama u svemiru, kruimo, kruimo, kruimo, sve dok se opet ne
naemo jedan drugom na putu... to e biti ovaj put? Hoemo li se samo oeati, ili
se konano sudariti?

PETO POGLAVLJE
Lord Jeremy Hubble nije jo nikad stupio u unutranjost dablinske etvrti
Liberties; sad kad je uao, bio bi najradije stisnuo nos i prestao disati. Slijedili su
ga pogledom. Od te je bijede tako oito odudarao da se svakim korakom osjeao
nelagodnije. Skrenuo je iz Bridgefoot Streeta u usku Tyndall's Alley i kao po
jajima hodao nepoploenim blatom omeenim s obiju strana bijednim kuercima
punim bezdanog siromatva. Zatim se pribrao, snano pokucao na vrata, te oborio
pogled da ne mora sagledati unutranjost.
- to hoete? - upita ga jedan ovjek.
- Traim Molly O'Rafferty.
- Nije tu.
- Ona je ovdje - ree Jeremy uvjereno. - Hou s njom razgovarati.
- Ako ste onaj za kojeg vas drim, ona takve ljude ne eli vidjeti.
- Sluajte, dobri ovjee...
- Nisam ja va dobri ovjek. Jeremy skupi svu hrabrost i zakorai.
- Ja u sad ui i savjetujem vam da me ne sprijeite. -Uhvatio je vrata prije
no to su se zalupila i gurnuo ih da su se opet otvorila.
- U redu, Finne - povie glas iznutra. - Reci mu da u smjesta doi.
ovjek prezirno odmjeri Jeremyja i vrati se unutra. Molly O'Rafferty ubrzo
izae na ulicu. Jeremy je nije vidio vie od tjedan dana. Posljednjih nekoliko dana
ga je izbezumilo. Molly je ak i u ovoj otrcanoj sredini bila prelijepa. Sama je ila
svoje haljine. Uvijek se jako ponosio kad je ila s njim ruku pod ruku. Jeremy baci
pogled na njezin struk. Jo se nita nije primjeivalo. Jedino su nabubrele dojke
nagovjetale trudnou, i one su ga uzbudile. Glas joj je bio njean i zvonak - u
govoru i kad je pjevala; proljee nedunosti, u skladu s njezinim krupnim crnim
oima, i dugom, poput gavrana, crnom kosom.
- Neu te pitati kako si me pronaao - ree ona - ali te molim kai to ima
rei i otii.
- Tko su ovi? - upitao je mahnuvi glavom prema kui.
- Stari prijatelji.
- uj, moemo li otii nekamo da razgovaramo? Dolje na rijeku?
Na prozoru se zatitniki pokae muki lik. Molly trenutak razmisli.
- Brzo u se vratiti, Finne - ree.
Prebacila je rubac oko ramena i odbila ponuenu ruku. Krenuli su niz
Bridgefoot Street do Usher's Quaya, uz rijeku Liffey sve do jedne klupe.
Pozelenjela bakrena kupola Suda strala je uvis iza smee vode polagana toka. Kad
su stali uz ogradu, Jeremy opet prikupi hrabrost.
- Ni sam ne znam odakle da ponem - ree uzbueno, maui rukama,
proeljavajui prstima kosu i lomei ruke. Nekoliko puta je progutao slinu da
potisne suze. -Doli su u moj stan s Malom Palmerom i Cliffom Colemanom.
Obojica su mi ispriala da su s tobom spavali, zakleli se da govore istinu, pretvarali
se da me ale i izjavili kako je bilo i drugih. Neto me jednostavno nadvladalo.
Nita drugo do bjesomuna ljubomora. Sve zajedno bilo je nestvarno. im su Mal i

Cliff otili, poee me obraivati brigadir Swan i onaj Herd. Mora me shvatiti,
Molly, to je njihov posao. Pravi su majstori u tome. Najprije, kako nanosim
sramotu svojoj obitelji. Zatim druga pria... o tebi i drugima.
Zakripao je zubima i pogledao je, ali nije izdrao njezin pogled.
- Kad su zavrili, doputovao je moj otac iz Londonderryja. Rekao je da sam
im od malih nogu nanosio samo tugu i jade. Izjavio je: Bog zna ije je to dijete.
Rekoe da e se bez obzira na to pobrinuti za tebe kako valja. ak i moj brat
Christopher! Od njega sam oekivao neku podrku, ali mi je taj prasac gurnuo
alstersku zastavu pod nos i odbubnjao mi parole koje sluam od djetinjstva.
Molly se ne pomae, ruke su joj mirno poivale u krilu, a alosne oi
netremice promatrale mladia koji se muio.
- Tvoja obitelj - ree on - jesu li te izbacili? Mislim, jesi li... zna to mislim.
- Ne, nije me izbacila. Ali se podvojila i slomila. Nanijela sam joj najgoru
sramotu. Kad djevojka zapadne u neprilike, zna se to je slijedi. Moram iz kue i
vjerovatno se tamo moje ime nikad vie nee spomenuti.
- Oh, Molly, poinio sam stranu stvar. Kad smo se posvadili i ti otila...
poslije moje pogreke... poeo sam sve povezivati. Prvo me spopala strajna
osamljenost, a zatim sam tek shvatio to sam uinio, povjerovavi im. Otiao sam
Malu Palmeru i primorao ga da kae istinu.
- Mogao si pitati mene, Jeremy, ja bih ti rekla istinu -primijeti ona.
- Znam, pokuala si, ali bio sam lud. Pa prokleta je istina da su Mal Palmer i
Cliff Coleman bili potplaeni sa po dvije stotine svaki.
- Ima dareljivu obitelj, Jeremy. Sije blagodat kamo god segne. I za mene
su se na razne naine postarali.
- Kako postarali!? - Jeremyjev glas zadrhe.
- ini se da u vicarskoj postoje neke vrlo otmjene klinike koje se staraju o
nezakonitoj djeci aristokracije. Saopeno mi je da se sve obavlja pod higijenskim
uvjetima. A ako ba netko iz vjerskih pobuda zahtijeva da rodi, jame ti da e
dijete biti u sjajnim uvjetima usvojeno.
- Molly, zaboga!
- Samo sam te htjela upozoriti na to kako je tvoja obitelj uviavna.
- uj me, draga, meni je zlo. Grstim se nad sobom. Ne mogu te ak niti
moliti za oprotenje. Ali htio bih ga zasluiti i dokazivat u ti svaki dan i svake
noi koliko te oboavam.
- to si naumio uiniti, Jeremy?
Udahnuo je punim pluima i akom udario u aku da oznai koliko je
odluan.
- Otac mi je naredio da odem iz Dublina i bar godinu dana odsluim u
kakvoj javnoj slubi, Ministarstvu za kolonije, konzularnoj slubi ili takvo to.
Nakon toga u u obiteljsku pukovniju. Slaem se. Hou rei, oduvijek sam znao da
me to eka.
- Znam kako su vane obiteljske obaveze - ree ona.
- Zna, ja sam budala, Molly, prava budala. Tijekom cijele ove mune
situacije nisam se sjetio jedne jedine fantastine injenice. Ja sam viscount

Coleraine. Na tome ni moj otac ni itko drugi savreno nita ne moe promijeniti.
Grofovstvo nasljeujem ja i samo ja. Moe me tiranizirati, ako hoe, moe mi
prijetiti, ali mi ne moe oduzeti pravo steeno roenjem. Otii u jednostavno k
njemu i obavijestiti ga da e se Jeremy Hubble oeniti Molly O'Rafferty, i on e
morati zagristi u tu kiselu jabuku. Zar ne vidi, ne preostaje mu drugo nego da te
tada prihvati.
Molly se slabano osmijehne i ispusti tihi glas.
- Rekao bih da ba nisi jako oduevljena - primijeti Jeremy.
Ona potapa rukom po klupi.
- Sjedni tu uz mene, Jeremy, i primi me za ruku. - Kad je uinio to je
zatraila, Molly prstima proe kroz njegovu kosu i njeno prijee obrazima i
bradom.
- Volim djeaka, ljubeznog i blagog, koji se toliko trsi da bude smion
mukarac... ali mu to ba ne polazi za rukom. Volim te, Jeremy, takvog kakav jesi i
ne oekujem vie nita. Poi u s tobom bilo kamo u svijet, osim u Ulster.
Jeremy je pogleda zbunjeno i strese glavom.
- to hoe time rei, Molly?
- Nije mi vano bude li za ivot zaraivao raznoenjem leda, u tamnom
poslovnom odijelu ili kao pipniar u kakvoj gostionici. Prihvatit u te kakav jesi
bilo gdje, ali te neu dijeliti s tom tvojom obitelji.
- Ti... ti zahtijeva da odbacim svoj naslov? Da se odreknem svojeg
nasljedstva?
- Ja to ne elim, ali to je jedini izlaz za Jeremyja i Molly. Poznajem dobrog
starog Jeremyja i znam dobro kako se o njemu moram brinuti.
- Ali, srce, mislim da me nisi shvatila. Kad budemo vjenani i oni te budu
morali prihvatiti, oni e to i uiniti.
- Nije me briga hoe li me oni prihvatiti ili nee, Jeremy. Ja ne prihvaam
njih.
- to?
- To su pokvareni ljudi koji ive u pokvarenoj sredini. Zar doista oekuje da
ivim u njihovoj kui nakon to su mi ponudili novac da ubijem nae dijete?
- Ali... ali...
- Zar oekuje da cijeli ivot nastojim postati enom koja e naposljetku
unititi Molly O'Rafferty? Ako odem onamo i usvojim njihove nazore, koje mrzim,
preuzet u i njihovu mrnju i njihovu lukavost i ekati da tvoj otac umre, te na
kraju postati takva kakav je i on.
- Smuuje me, Molly, ti me smuuje.
- Rei u ti jasno. Na alost, tvoja je obitelj preniska i prebijedna za ker
Bernarda O'Raffertyja.
Jeremy je zurio u nju. Molly ustane i prie ogradi, tamo gdje je prije stajao
on; trenutak je pogledom pratila teglja koji je plovio mimo.
- to hoe da uinim? - upita Jeremy promuklo.
- Poi svojim putem, dragi moj. Radi to ti otac kae. Za bilo to drugo
nema snage.

Nakon nekog vremena postade mu jasno da je rekla istinu. Stidio se

pogledati je. Ta mala djevojka bila je tako prokleto jaka. Odakle joj ta snaga? Tu,
pred njim, bila je razgoliena sva prijetvornost njegove obitelji. A ipak, nije imao
snage da se pobuni. Svaka pomisao na bijeg s njom propadala je kad je zamislio
prljave uliice i bijedne izbe.
Usprkos svim svaama i nesporazumima s ocem, volio je biti Jeremy
Hubble, viscount Coleraine. Volio je tri tuceta svojih elegantno krojenih odijela.
Volio se vozikati u djedovom luksuznom vagonu i astiti piem u gostionicama.
Volio je biti dobar stari drugar Jeremy. Volio je to vie od svega... od Molly...
njihova djeteta... bilo ega. Da ode s njom i gradi se kao da e sve biti u redu, samo
bi odgodilo katastrofu.
- Ne mogu otii s tobom - ree.
- Znam, Jeremy.
Prolo je. Odvaio se podii pogled.
- Ti e, naravno, otii u vicarsku.
- Mislim da neu - ree Molly.
- Ali mora urediti stvar.
- Ne brini zbog toga - rekla je, okrenula se i pola. Jeremy potri za njom i
epa je za ramena.
- Sluaj, moram to znati!
- Neu uza sve ostalo postati jo i sudionik u ubojstvu. Rodit u dijete i
podii ga.
- Oh, Boe moj, Molly!
- Ako se brine zbog sebe i svoje grinje savjesti, sigurna sam da e to s
vremenom prevladati.
- Ali, uzet e novac...
- Jeremy, molim te...
- Molly...
- Moja e se obitelj brinuti o meni. Mi se volimo, premda sam im nanijela
sramotu. Otii u nekamo gdje ni tebi ni tvojoj ljupkoj obitelji neemo smetati.
Imam svojih deset prsta i glas. Ni jednom nee nakoditi ako rodim dijete.
- Daj da ti pomognem. Obeaj da e mi dopustiti da pomognem.
- Obeajem ti samo jedno: nikada vie nee ni jedno od nas vidjeti niti uti.
Molly O'Rafferty, koja jo nije bila napunila osamnaest godina, ostavi
Jeremyja na obali rijeke Liffey. Nekoliko dana kasnije napustila je Dublin i Irsku...
zauvijek.
ESTO POGLAVLJE
Te godine kad se vratio u Irsku, Conor preuze svoju novu ulogu jednako
savjesno i sa arom koji ga je uinio majstorskim kovaem, velikim igraem
ragbija i najbo-Ijim sakupljaem priloga za Bratstvo u Americi. Svoj je ih posredni
zadatak - uspostavljanje logora za obuku na kumama simpatizera - zavrio. U

svakoj pokrajini izvan okolice Dublina, u Connaughtu, Munsteru i Ulsteru, bio je

ustanovljen po jedan glavni logor. Najznaajniji je bio Dunleer u Connaughtu.
Utvren je program obuavanja u rukovanju malokalibarskim orujem,
dinamitom, u ulinim borbama i zasjedama na otvorenom te sabotai. U to vrijeme
Conor je zapravo sastavio vojni prirunik za Bratstvo.
Neprestano je bio u pokretu, nadzirui odrede od Corka do Derrvja, brinui
se za jedinstvo meu zapovjednicima, za veze, obavjetenje, opskrbu, oruje,
lijekove i politiku izobrazbu. Bila je to mala vojska od samo nekoliko stotina ljudi
u svakoj pokrajini, ali je njezinoj tajnosti i spremnosti poklonjena velika panja i
oekivalo se da fanatizam nadoknadi malobrojnost.
Jedna skrovita seljaka kua u zabaenom dijelu Dunleera bila je neke vrsti
Conorova doma. Dvorac i gospodarstva pruali su se uz jezero Ballynahinch i
umu uz podnoje Dvanaest Benova.
Tu su stajali dijelovi starog normanskog dvorca iz petnaestog stoljea s
jednom potpuno ouvanom kulom. Milju duboko u umama, prirodna kotlina koja
se pruala uz jezero Fadda skrivala je od oiju radoznalaca vjebalite Bratstva i
Conorovu kuu.
Ljudi su obuavani u neutvreno vrijeme i u neodreenim grupama, ve
prema tome kad su mogli doi u Dunleer. Bili su smjeteni u starom, obnovljenom
samostanu, na drugoj obali jezera nasuprot Conorovoj kui.
Uredio je kovanicu, u kojoj je izraivao dobre kopije britanskog vojnikog
pitolja Webley i municiju za nj.
Atty je viao rijetko, uvijek po poslovima Bratstva, i inilo se da kao po
dogovoru izbjegavaju svaki osobni doticaj.
Jedne rane jesenje veeri u prvi sumrak zvekne u kovanici zvonce,
povezano s dvorcem, i najavi Conoru da je u logor putena pouzdana osoba.
Poao je k jezeru i kroz dalekozor ugledao osamljenog Jahaa. Kad su konj i
jaha, ostavljajui iza sebe borovu umu, zaokruili oko jezera na kojem se upravo
poela crvenjeti povrina od zalazeeg sunca, postadoe jasno vidljivi.
Bila je to Atty Fitzpatrick.
Njezino dranje na konju bilo je savreno, kao u nekog tko je mnogo
vremena proveo jaei. Razumije se, bila je neko lady Royce-Moore, iz ove iste
grofovije Galway, i dobar je dio svojeg djevojatva provela jaui konemarskog
ponija.
Kad se dostatno primakla, Conor vikne njezino ime, a Atty podbode konja u
galop. Smea joj je kosa vijorila. Kad je stigla, zauzdala je konja i skoila u
Conorove ruke.
- Kakav divan prizor u zalazu - ree Conor.
- Nedostaje mi vjeba i u uasnoj sam formi. Nekad sam bila dobra jahaica
- odgovori ona zadahtano.
- Ne prilazi mi - ree Conor drei je rukama na udaljenosti. - Zaprljan sam
od kovanice. Prije nego to saznam zato si ovdje, jesi li za to da za osvjeenje
malo proplivamo?
- Gdje?

- Goli, u ovom jezeru - odgovori Conor, razvezujui konatu pregau,

skinuvi koulju i hlae i potravi. Bacio se u vodu i zaurlao s bolnim uitkom s
djeakim ushitom koji ga je obuzeo kad ju je ugledao. Udario se po prsima,
zaronio i potom zaurlao.
- Ej, ide li ili ne ide?
- Mislim da bih ila za tobom svakamo, Conore, osim u ovo jezero.
- Onda ui u kuu i donesi mi runik.
Atty se vrati nosei jedan runik u ruci, a drugi je omotala oko sebe; naglo
ga zbaci i skoi u jezero, visoko prsnuvi ledenu vodu. Bila je to nesputana provala
radosti. Drali su se za ruke, skakali gore-dolje vritei i prskajui. Podigao ju je na
ruke i potom bacio u vodu, a zatim oboje bez daha, najeene koe od studeni,
otplivae k obali i energino se poee trljati runicima.
- Isuse! - ree Conor. - Od juer do danas zaboravim kako je jezero ledeno,
hajdemo unutra.
Bila je to estita irska seljaka kua, jer je treset u njoj uvijek tinjao spreman
da se rasplamsa. Dok je sunce naglo tonulo u vodu, brzo se zaario grijui ih,
pored estitog gutljaja viskija. Odjenuli su se zaueni ludim poletom koji je u
njima izazvao ponovni susret. Oboje je mnogo razmiljalo o takvom sastanku i bilo
uvjereno da e biti ispunjen osjeajem krivnje, izbjegavanjem i poluizreenim
istinama.
- No, kakve mi loe vijesti donosi? - upita Conor kad su se prve sjene
mraka douljale s Dvanaest Benova.
- alje me Dan Sweeney. Htio je poslati Seamusa, ali Seamus je sklon
sanjarenju kad je u pitanju veliki brat Conor. Vas dvojica obino odjedrite na
krilima keltske fantazije.
- U ovom trenutku zahvalan sam Long Danu - naali se Conor.
- A osim toga, zamolila sam ga da poalje mene.
Kolibom sune vjetar. Conor je pogledao u nebo, predosjeajui da to vjetar
nosi prve sitne kapi kie. Vrhunci Benova odjednom su se zavili u guste oblake
koji e se skotrljati na jezera.
- Nadolazi oluja - ree Conor. - Juri ovamo jednako brzo kao to se u mojem
kraju sputala iz kotske. Bit e bolje da te prije nevremena otpratim natrag u
dvorac.
- Lord Louie je u Londonu, a ti sad ovdje nema ljudi na izobrazbi. Ako se
dobro sjeam, koliba ima jo jednu spavau sobu.
- Da.
- Zato ne bismo ostali ovdje i pogledali to ima u smonici?
- Moe - ree Conor. Zatvorio je suu i kapke u zadnji trenutak, jer se kia
stutila s Benletteryja kao iz kabla. Atty zapali u tednjaku treset i doda ovog i
onog u orbu, poto je estito pretraila smonicu i kuhinju lorda Louiea. Izmeu
ostalih svojih sposobnosti, dobro se snalazila i u seljakoj kui. Bio ju je vidio u
istoj sobi i prije dvije godine, ali je tada sve bilo zamagljeno da mu se sada inilo
kao da je ovdje promatra prvi put. Kolebao je izmeu elje da je zagrli i osjeaja da
sjedi u klopci.

Jelo je bilo drukije od svakog koje je jeo otkako se vratio iz Amerike.

Oluja je silovito nagrnula. Atty je sjedila ispred vatre, koljena je podigla do
brade i obuhvatila ih rukama. Conor je iznad nje sjedio na tronocu i bez urbe
turpijao i uljio etiri nova pitolja, koje je zgotovio u kovanici.
- Dan je ljut na tebe - poela je.
- Uobiajeno stanje izmeu njega i mene.
- Louie je trebao doekati njemaki brod nedaleko od rta Slyne i preuzeti
poiljku oruja. Ti si naredbu opozvao.
- Da, jesam - prizna Conor.
- elimo znati zato.
- Neu da se njegova jahta vie upotrebljava u te svrhe.
- Na alost, mi to ne razumijemo. Nijemci pristaju da se redovito sastajemo
na otvorenom moru. ak pomiljaju na to da nam oruje poalju podmornicom.
Conor nacilja pitoljem u neki nevidljivi cilj, nategne kokot i pritisne. Malo
je poturpijao, otpuhnuo prah i opet stisnuo okida.
- Stavljamo vie na kocku nego to dobivamo - ree Conor.
- Mislim da to nije zadovoljavajui odgovor - primijeti Atty.
- Krijumarenje orujem s tom jahtom u ovom podruju brzo e lorda
Louiea odvesti na vjeala, a mi emo izgubiti najbolje, najskrovitije i nezamjenjivo
mjesto za izobrazbu koje je Bratstvo ikad imalo na irskom tlu.
- ao mi je, Conore, ali to ne prihvaamo - navaljivala je Atty. - Louie je
svjestan opasnosti i uzima je na sebe. On prihvaa i odluke vrhovnog vijea.
Moda, trebala bih rei, malo bolje od tebe.
- On je ugodan aristokrat, ugledan gelski uenjak, ali inae pomalo budalast
od predugog boravka u mjeseevu krajoliku ovdje u Connemari i preestog
sklapanja brakova meu roacima na dvoru sv. Jakoba. Za Louiea u ja donositi
odluke, bar u pogledu njegove jahte i doma.
- Po mojem, o tome e odluivati vrhovni savjet, kao i dosad - ree Atty.
- Tad predlaem da Seamus sastavi dobar govor koji e lord Louie odrati na
gubilitu prije vjeanja.
- Conore, do avola, ti si svojeglav i neposluan. -Ustala je, nagnula se nad
njega, uzela mu pitolj iz ruke i bacila ga na stol.
- Sjedni, Atty, i sluaj me. U Rondstoneu i u Clifdenu postoje uhode koje
prate svaki odlazak i povratak Grainne Uaile u luku. Postavili su pijune u svaku
uvalu, na svaku obalu u okolici. Kapetan Weatherton iz kraljevske mornarice samo
eka da Louiea udesi. Za pretovar i istovar jedne poiljke oruja na obalu treba
deset do dvadeset ljudi. Moe se o posljednju paru okladiti da e jedan ili vie njih
biti engleski plaenici. Atty se razbjesnjela.
- Zato nam to, k vragu, nisi ranije rekao! - pitala je.
- Oh, pripazi na ton, Atty. Nisi na sastanku vijea. Ako ja ovdje
zapovijedam, onda mi morate dopustiti da ja i prosudim. Neu dopustiti da moje
odluke Dublin mijenja kako mu padne na um. Najprije me moraju uvjeriti da sam
pogrijeio. U protivnom, nemojte me gnjaviti samo zato to imate zbirku irskih
zemljopisnih karata za igranje.

Mrzila je njegov drski tihi nain. Dakako, imao je potpuno pravo, i da se nije
umijeao, vijee bi bilo uletjelo u tragediju. Ali Conor je, i dalje, mimo svojeg
samopouzdanja, ostao jedan od dvojice-trojice ljudi koje je upoznala a da njima
nije mogla ovladati. Nakon prvotne elje da izazove scenu, doekala je njegov
odgovor zaudno mirno.
- Je li Danu jo togod na srcu? - upitao je.
- Jest - ree ona, pripremivi se za mirniju raspravu. -Radi se o odnosu
izmeu tebe i Dana. Zamolio me da s tobom porazgovorim u njegovo ime, jer mu
je teko da o tome sam govori. Ljut je zbog tvoje nezavisnosti, koja se umnogome
suprotstavlja disciplini Bratstva.
- Oh, to Dan umije i sam izrei.
- Ali te ne moe moliti da pristupi vrhovnom vijeu. Potreban si mu,
Conore. Jedostavno te mora dobiti. Nezavisnost, drskost, do avola s tim. ovjek
te treba.
Conor polagano sakupi pitolje i svakog umota u krpu.
- to bih ja tamo radio u raspravama sa svim tim sjajnim dablinskim
intelektualcima? - ree.
- Ti sada vodi pola poslova Bratstva.
- Vijee nije nipoto za mene, Atty.
- Pretrpani smo sanjarima i teoretiarima. Dan mi kae da sam najee ja
jedini praktiar na kojeg se moe osloniti. Kae i to da si ti u godinu dana nauio
vie o oruju, taktici i obuavanju ljudi nego on za cijela ivota.
- Ja bih tamo svakom iao na ivce - branio se Conor. - Ovdje znam to mi je
posao. Ne podnosim beskrajne rasprave koje se stalno vrte u krugu.
- Dan se istroio, Conore. Ovo je u povjerenju: rekao mi je da trai ovjeka
koji e ga zamijeniti.
- Mene?
- Tebe.
Oluja rastvori jedan kapak. Conor ga je dugo promatrao kako mlatara iban
vjetrom.
- Morat u to, s dunim potovanjem, odbiti - proaptao je.
- To mora obrazloiti.
- Rei u ti neto, takoer u povjerenju. Da bih postao zapovjednik Irskog
republikanskog bratstva, morao bih biti laac i iznevjeriti stvari koje znam da su
istinite. Istina je... da ne moemo pobijediti. Ni za stotinu godina ne moemo tui
Engleze orujem, ne moemo ih poraziti za konferencijskim stolom i nikad
neemo pomiriti ljude u Ulsteru. To su istine. Okrutne istine koje ne moe
promijeniti ni fantazija najgorljivijih revolucionara.
Polagano je preao sobom i vrsto je primio za ruke.
- Moemo se jedino nadati slavnom porazu. Porazu koji e uspjeti na neki
nain uzdrmati usnule ostatke naeg naroda i potaknuti ih na niz novih slavnih
poraza. Svaki ovjek u Bratstvu mora se opirati, vikati, neprestano i zagrieno
buditi svijest naroda. Zna, pravi zadatak Bratstva nije da se iri kako bi pobijedilo,
nego da otri zube da taj poraz bude za protivnika to skuplji.

- to bi ti poduzeo, Conore?
- Pobrinuo bih se da ni jedna smrt ne proe utke i neznana. Da volju
Engleza unitimo naom odlunou. -Skinuo je svoje ruke s njezinih i okrenuo se.
- Dakle vidi, Atty, ne bih nikada mogao stvarati snove, jer snova nema, samo
more. Shvaa li to, djevojko?
Zakoraio je nekoliko koraka, a ona poe za njim, takne ga po leima;
okrenuo se, zurili su jedno u drugo.
- Ah, ovjee - ree Atty Fitzpatrick drhtavim glasom. - Tako si mi
nedostajao.
- I ti meni - proaptao je.
- Jednom sam zbog tebe ispala budala, i to me boljelo. I opet u se ponijeti
glupo, ali ne marim. Otkako sam tebe srela, nije mi ni do kojeg drugog a ni do
sebe.
Oboje je stajalo nepomino.
- Ja te samo muim, Atty, i donosim ti bol. Ponekad se plaim, tako si jaka.
Ne znam koliko sam oteen. Ne znam koliko jo mogu pruiti, ni jesam li ve sve
dao. ak imam oiljaka koje mi je zadala naa prokleta crkva... da, ak i to... rekao je.
Attyno lice bilo je ukoeno i blijedo. Sklopila je oi i dopustila suzama da
teku po volji.
- Nisam zaboravio to si uinila za mene, Atty. Ulazila si svake noi u
mraku u tu tamo sobu, skidala ogrta, lijegala uz mene, privijala moju glavu na
grudi i doputala mi da se isplaem. Samo tvojom milou ivim. Bilo mi je u neku
ruku drago kad su me poslali u Ameriku, jer sam se poeo stidjeti svojih suza i
toga to te tako oajniki trebam.
- Zar misli da sam to uradila iz samilosti, Conore? Odjednom sam mogla to
uiniti za nekog! Spoznaja da imam to svojstvo bila je za mene kao da sam se
iznova rodila. A tad si mi to oduzeo. Zna li to za enu znai kad uvidi da toliko
moe dati, a ovjek koji joj je sve to razotkrio odbija je?
- Nisi smjela doi, Atty... nanijet u ti bol...
- Conore! To to je Shelley umrla ne znai da smije ubiti i mene! Ja za
tobom eznem, ovjee!
Klonuo je za stol, okrenut leima.
- Svemogui Boe, ne znam to nas u tome oboje oekuje - rekla je, prilazei
mu s lea. - Ali moram saznati. Umorna sam od ekanja. Ne mogu vie. Conore ...
moja e vrata ostati otvorena i noas ja tebe trebam. Ako ne doe, nikada vie
nee biti otvorena.
- Bjei, ako ima pameti!
- Ne!
Istrao je na kiu putajui da udara po njemu. Oh, Shelley, viknuo je
nijemo, ne mogu vie ostati s tobom... hou ivjeti, Shelley... molim te, pusti me
ivjeti... molim te, pusti me ivjeti... molim te, pusti me ivjeti...
Otvorio je vrata njezine sobe i zakoraio. Svjetlo iz dnevne sobe padne na
nju. Atty je stajala uz krevet. Razvezala je vrpcu na bluzi, ponosito je svukla preko

glave, obnaivi grudi; zatim raskopa suknju i pusti je da klizne na pod. Conor
polagano ue u sobu i udarcem noge zatvori za sobom vrata.
SEDMO POGLAVLJE
Godine 1910. jedna kriza vlade naglo okona desetljee relativnog
politikog zatija i donese sa sobom dva puta izbore.
Vodstvo vladajue liberalne stranke bio je preuzeo Herbert Asquith, koji je
pokuao provesti narodni budet zasnovan na otrom oporezivanju plemstva i
njihovih posjeda. U Gornjem domu prijedlog je odbijen golemom veinom.
Liberali su odavno uvidjeli da se zakoni u prilog narodnih masa mogu izglasati
samo ako se podree mo Doma lordova. Naposljetku je u tu svrhu sastavljen
zakon koji e omoguiti Donjem domu da odbaci veto lordova ako je neki
zakonski prijedlog u tri uzastopna zasjedanja parlamenta dobio veinu.
Da bi proveli taj zakon, liberali zaprijetie da e iz svojih redova pet stotina
lanova proglasiti lordovima i tako osigurati veinu u Gornjem domu.
Engleska aristokracija nije mogla probaviti pomisao da toliki broj obinih
graana bude uzvien u plemstvo, te je, da bi to izbjegla, prihvatila sporni
parlamentarni zakon.
Premda su liberali jo bili na vlasti, u dva izbora njihova se veina u
parlamentu opasno smanjila i povijest se ponovila: Asquithu je trebala Irska
stranka Johna Redmonda da bi obrazovao koalicijsku vladu, i ponovno je cijena za
takvu suradnju bio Zakon o autonomiji. Redmond je imao u ruci jak adut, ali se,
kad su se borbeni redovi obrazovali, pokolebao i pokazao spremnim prihvatiti
jedan razvodnjeni zakonski akt kojim se predviala trajna odanost britanskoj
Kruni, to je gotovo svim Ircima bila odvratno gorka pilula.
Ako je John Redmond imao neki oiti nedostatak, onda je to bila injenica
da je predugo sjedio u Donjem domu, a premalo poznavao irski narod. Odabrao je
svoje borilite s malo pameti kad je stotini irskih poslanika suprotstavio pet stotina
i pedeset protivnika autonomije. Premda je Redmond bio u saveznitvu s
liberalima, oni su bili ravnoduni prema irskim zahtjevima. Usprkos tome, John
Redmond je bio jedini izbor za irski narod, jer su glasovi Sinn Feina i Bratstva bili
jo preslabi i predaleki da bi ga mogao uti.
Mnogo manje naivni bili su alsterski unionisti, koji su, jaki, bogati i
jedinstveni, znali to hoe i mogli raunati s fanatinom podrkom svojih ljudi.
Desetljeima su unionisti smatrali veto Gornjeg doma glavnim bedemom protiv
Zakona o autonomiji. Sad je s tim bilo svreno, i oni su reagirali zastraujue brzo.
Velike voe uvijek stvara vrijeme u kojem nastaju. Malo je ljudi to oitije
potvrdilo od sir Edwarda Carsona. Bio je blistav odvjetnik u nekim od
najznaajnijih procesa onog vremena. Njegovo unakrsno ispitivanje Oscara Wildea
postalo je nenadmaan primjer potpunog unitenja u sudnici. Kao lan parlamenta
vinuo se do visokih poloaja u vladi. Premda roen u Dublinu i kolovan u Trinity
College, bio je skroz naskroz Ulsteranin, utjelovljenje imperijalista, savren sluga
svoje aristokratske klase. Namrgoeni umiljeni bolesnik otrih crta lica, iji su

bezobzirni postupci odavali svojstva potrebna voi u takvoj borbi. Bio je, kao
veina znaajnih ljudi, opsjednut jednom jedinom idejom: u njegovu sluaju da
sauva uniju s Engleskom.
Kad se slegla praina uzvitlana izborima 1910. godine kao i njezine
posljedice, zaprijetio je trei po redu Zakon o autonomiji, koji veto Gornjeg doma
vie nije mogao sprijeiti. Roger Hubble, najrevniji od svih iza kulisa, stao je,
dakako, na Carsonovu stranu, a unionisti listom iza njega. Lordu Rogeru bi
povjereno da s Alanom Birminghamom, voom liberala u parlamentu, ostane u
tajnoj vezi, koju je on njegovao ve godinama. Svrha toga manevra bila je da
sauvaju otvoren put do liberala, a da istodobno Edwardu Carsonu ostanu slobodne
ruke kako bi poveo javnu i parlamentarnu borbu protiv Zakona o autonomiji.
Vrijeme je odnijelo mnogo od naivnosti Alana Birminghama u pogledu
namjera, drskosti i bezobzirnosti ljudi u Ulsteru. Nakon izbora 1906. godine, Roger
Hubble je izgradio i vodio unionistiki Ured za informacije da bi prosvijetlio
englesku srednju klasu. Posljedica je bila poplava gostujuih propovjednika i
protuirskih hukaa po kolama, sajmovima, crkvama i vijenicama. Iz Ulstrra s
stizale propovijedi, predavanja ilustrirana dijapozitivima, bezbrojne knjige i
broure, ponavljajui poruku ilnk ona nije proela glave Engleza. Stare gusle
gudile su napjev tako esto da ga je veina Engleza poela smatrati Svetim
pismom. ULSTERSKI SE PROTESTANT BORI ZA BRITANSKI IMPERIJ I
ZATO MU TREBA POMOI - IRSKI KATOLIK JE NELOJALAN
AUTONOMIJA E UZROKOVATI UNITENJE IMPERIJA.
Ba u tome je i bio procijep Alana Birminghama. Njegova se stranka
nalazila u prisilnom braku s Irskom strankom i bila je obvezna prema autonomiji.
Usprkos tome, veina liberalnih poslanika i veina Engleza podravala je Ulster.
Konzervativci su tu podvojenost iskoritavali za svoje ciljeve. eljni da
odre imperij, tvrdili su da bi bilo koja mjera slobode odobrena Ircima izazvala
irom kolonija lananu reakciju. Podgrijavali su irski lonac jer su bili na strani
veine u tom pitanju i nadali se da e liberali zbog njega slomiti vrat. Na dnu
saveznitva konzervativaca s alsterskim unionistima bilo je nastojanje
konzervativaca da se opet dokopaju vlasti, sav taj liberalizam dokinu i vrate
Englesku starom imperijalno usmjerenom poretku, koji je poeo nestajati.
Kad je Alan Birmingham u svojem kabinetu primio lorda Rogera, bilo mu je
jasno da je u pitanju mnogo vie od irske autonomije. U igri je bio i sam opstanak
njegove stranke, a ovjek pred njim bio je jedan od onih koji su ga htjeli unititi.
Alan Birmingham bio je proizvod trgovake klase te je utjelovljivao jedan
razmjerno nov tip ljudi u britanskoj politici koji je dokinuo monopol aristokracije.
Birmingham je doao u sredite nacionalnog interesa kad je u Donjem domu
gotovo izazvao bunu protiv politike imperija u burskom ratu. Bio je poznat kao
estit, umjeren ovjek koji je spretno umio progurati socijalne reforme, mrske
konzervativcima.
U razbacanoj, knjigama ispunjenoj sobi na Cadogan Squareu vladala je
zamjetna hladnoa kad su oba ovjeka ukrtavala maeve u naizgled nevanu

razgovoru. Birmingham je dostojanstveno ostario: kosu i njegovani brk proarale

su sjedine, a lice mu je bilo gotovo dobroduno i nimalo podozrivo.
Roger je volio s njim pregovarati, jer je bio ugodan protivnik s kojim se
moglo prepirati i kasnije uivati u predstavi.
- Mislim da emo zbog Zakona o autonomiji biti neko vrijeme u vezi - ree
Roger. - Moja su vam vrata otvorena, Alane, a nadam se da to isto vrijedi kod vas
za mene.
- Da - odgovori Birmingham - dobro je znati to drugi namjerava. - Pipkao je
u svojem ovlaenom spremniku cigara, izvukao jednu i pripalio je.
- Potrebno je da se Carson u javnosti dri i dalje nepopustljivo, a naa
povezanost treba sprijeiti da se stvari pretjerano zamute, to bi se moglo lako
dogoditi kad bismo obojica ovisili o izvjetajima iz druge ruke i novina - ree
Roger. - Jasno nam je da vam je Redmond namaknuo omu oko vrata i da je
podnoenje nekog prijedloga zakona o autonomiji neizbjeno. Moete jednako
tako biti sigurni da e ga Gornji dom svaki put odbaciti i iznuditi tri predlaganja,
tako jo moe dvije do tri godine potrajati dok neto stigne kralju na odobrenje.
Moglo bi to biti vrlo dugotrajno potezanje mree. Trebali bismo ostati prijatelji.
- to vai ljudi ele postii? - upita Birmingham bez okolianja.
- Pa, krajnji rezultat jednog zakona o autonomiji mora iskljuiti Ulster - ree
Roger.
- Cijeli Ulster? I grofovije s katolikom veinom? .
- Kartu jo nismo nacrtali, ali za sada mislimo na cijeli Ulster.
- Oito sve ovo nije neko veliko iznenaenje za vas, lorde Rogere.
- Da, Alane, tono. Ali elimo znati pristajete li u principu na autonomni
Ulster ili ne.
Birmingham zabrunda i zamiljeno poe povlaiti dim iz cigare.
- Winston Churchill se jamano ne slae s nekom podjelom Irske, i mislim
da mogu tvrditi da je stranka u tom pitanju podijeljena. U svakom sluaju, John
Redmond je lan naeg tima, i nemam namjeru da neto izbrbljam to moe
nakoditi njegovoj pregovarakojpoziciji.
- Ah, ma hajde, mi znamo da vai ljudi u tome sudjeluju preko volje odgovori Roger.
- Zar nije bolje da znamo nae obostrane namjere? Lisica se igrala s lisicom.
Birmingham je doista elio znati dokle su Roger Hubble i sir Edward Carson bili
spremni ii da bi postigli svoj cilj.
- U ovom sam asu - ree on - spreman predloiti Zakon o autonomiji i boriti
se za njega. Spreman sam izdrati tri zasjedanja, i to e biti zakon koji ukljuuje
cijelu Irsku. To je na stav. Moda e se za mjesec ili godinu dana ublaiti, moda
pootriti. Nisam vidovit.
- A ja mogu najiskrenije rei, ako Ulster ne bude izuzet, Carson e povui
sve konice - odgovori Roger.
- A to elite time rei, dragi moj? -upita Birmingham. Roger se nagne nad
stol nastojei da svojim rijeima da otrine ali da ne pretjera.

- Sve konice, Alane. Druga 1885, samo ovaj put neemo upotrijebiti drvene
puke.
- Graanski rat?
- To nisam rekao.
- Ali spremni ste rastrgati zemlju. - Birmingham ustane, gurne ruke u aket i
tekim koracima proe sobom. - U mojem izbornom okrugu, gore na sjeveru, ima
mala crkva u koju redovno zalazim kad sam ondje. Prole izborne kampanje tamo
je gostovao jedan propovjednik, neki momak iz Belfasta. Poslao ga je unionistiki
ured za informacije; mislim da vi osobno njima rukovodite, lorde Rogere. To
opako malo stvorenje me s propovjedaonice optuilo da sam izdajnik. Ja, Alan
Birmingham, koji sam odsluio sedamnaest godina u mornarici, deset u
ministarstvu kolonija i dvadeset u Donjem domu, odjednom sam izdajica.
Roger podie ruke prividno uasnut.
- Znam kako takvi ljudi umiju biti prerevni. Ma koliko se mi trsili, uvijek e
biti nekih neeljenih osamljenih incidenata.
- Doista? Pa moglo bi se nabrojati mnotvo takvih uasnih pria uperenih
protiv lanova liberalne stranke. Oh, nemojte se priinjati zgranutim. Proitajte
neto od vlastitih izdanja, dragi moj. Pitam vas, to se to, za ime Boga, zbiva kad
vladajuu stranku Velike Britanije opisuju kao bandu bezbonih, bezobzirnih
dezertera? Politiko umorstvo prljanjem karaktera u demokraciji? A vi imate toliko
drskosti da sjedite u mojoj radnoj sobi i iz drugog kuta vaih usta kaete
razumijete, Birminghame, ako nam vi izdajnici ne date to traimo, mi emo se
pobuniti protiv kralja, jer smo spremni sluati samo one zakone koji nama
odgovaraju.
Roger pocrvenje.
- Dragi prijatelju, vi to preozbiljno shvaate...
- Oh, poznajem ja vas, lorde Rogere, a poznajem i Edwarda Carsona.
Poalio sam onog trenutka kad ste me zastraivanjem nagnali da pristanem na taj
odvratan Zakon o pritvoru i izvanrednim ovlastima. Vi uvijek rado udarate po stolu
u ime nekih izopaenih ideja lojalnosti. Znate, kad je cijela ta stvar sa Zakonom o
autonomiji poela, bilo mi je prokleto svejedno, ali sada se ve radujem da vam taj
zakon stjeram niz grlo, zato to, dragi moj, imam svoje miljenje o tome tko su
izdajnici u ovoj igri.
Vratio se k svojem stolcu, spustio se u njega, trsei se da svlada drhtanje, jer
nije bio navikao na takve provale. Roger se pribrao i ak kimnuo da je shvatio.
- Nevolja je, Alane, u tome to to pitanje uvijek uspije zapaliti ljude koji
obino vladaju zdravim razborom. Miljenja sam da ga mi ne bismo smjeli
izgubiti. Trebalo bi da shvatite fanatinu odlunost naih ljudi da ostanu u uniji.
- Vidite, lorde Rogere - ree Birmingham i prolista papirima na svojem
stolu. - Ovo je taj avolski Zakon o autonomiji u svoj svojoj zloudnosti. Irci, po
njemu, ne smiju imati ak ni svoje oruane snage, a da se ne govori o porezima.
Ugovori, trgovina, brodarenje, vanjskopolitiki poslovi, patenti, zakonska sredstva
plaanja - sve to ostaje pod britanskim nadzorom. Ne postoji samo obveza na
zakletve u vjernosti prema kralju, nego si Westminster pridrava pravo da ukida

zakone koje izglasa parlament u Dublinu. - Bacio je papire na stol. - Zar ovo ovdje
vae ljude toliko razbjenjuje?
- Usuujem se tvrditi da ste naivni - zasike Roger. -To je samo njihov prvi
korak. Irci e ga upotrijebiti kao odskonu dasku da nastave s pritiskom.
- Tad vam moram rei da ste vi naivni - odgovori Birmingham. - Svaki, ne
ba bistar, parlamentarni taktiar moe taj zakon upotrijebiti da Irce onemogui jo
stotinu godina. Oni se iz odredaba toga zakona nee nikada izvui. Zato ne
moete uvidjeti da emo Irce, ako im uskratimo tu mrvicu, doista potaknuti na
pristanak? Zakon o autonomiji, koji smo ovdje izradili, najpozitivniji je instrument
koji se moe zamisliti da ih se primiri. -lupio je akom po stolu kako bi podvukao
svoje rijei, a potom se malo tugaljivo nasmijao. - Istini za volju, taj zakon nije ak
ni poetak otplate naeg duga prema Ircima.
- Takva izjava samo dokazuje da nemate razumijevanja za nau odlunost da
se izuzmemo iz dablinskog parlamenta - ree Roger razdraeno.
- Sad mi je toga dosta, lorde Rogere! - odsijee Birmingham odjednom
ljutito. - Prije nego to mi se od vaih uzvienih ideala potpuno ne smui, rei u
vam da alsterski unionizam nije nita drugo do protestantski materijalizam. Vae
razdoblje pohlepe traje ve tristo i deset sramotnih godina savrene zloupotrebe
upravljanja i nepravde bez uzora. Izmodili ste i opljakali Irsku. Nametnuli ste
Ircima goleme poreze. Tako ste manipulirali da je irski seljak najsiromaniji u
zapadnom svijetu, a irski radnik najslabije plaen u Evropi. Unitili ste ivotnu
snagu zemlje izloivi je katastrofalnoj gladi. I protjerali ste vie Iraca iz njihove
domovine nego to ih danas ima u njoj. Vi i vaa parazitska banda sjedite na vlasti
zbog funte sterlinga. Moje je miljenje da ste muzli jedno debelo, masno vime,
gospodine, a pri tom se viteki umatali u Union Jack. Naravno, ljubav za Englesku.
Naravno, ljubav prema engleskom zakonu. Naravno, reformacija. Sve pusta
brbljarija! Preporuam se, gospodine, do vienja!
OSMO POGLAVLJE
STO TISUA NA SKUPU U CRAIGAVONU. SIR EDWARD CARSON
SLUBENO IMENOVAN VOOM UNIONISTIKE STRANKE. OZNAIO
PREDSTOJEI ZAKON O AUTONOMIJI KAO SRAMOTNU ZAVJERU
Izvjetaj Seamusa O'Neilla
23. rujna 1911. Belfast (Irish Overseas Press Service)
U Craigavonu, posjedu kapetana Jamesa Craiga na junoj obali belfastskog
zaljeva, okupilo se danas vie od 100.000 oranjaca i unionista. Jedinice
sastavljene od delegata svih Belfastskih oranjskih loa i loa grofovije Antrim,
unionistikih klubova i enskih drutava uputile su se toga kinog dopodneva iz
srca Belfasta prema Craigavonu. Mnotvo se okupilo na golemoj tratini posjeda,
prirodno oblikovanoj poput amfiteatra. Skupu je predsjedavao grof od Arne, a na
govornici se smjenjivao niz znaajnih alsterskih linosti.

Thomas Andrews, poznata oranjska linost, predstavio ie mnotvu njegova

novog vou, Edwarda Carsona, ovim rijeima: Neemo nikad pokleknuti pred
izdajnikim klikama koje predvodi John Redmond. Neemo se nikad pomiriti s time
da nama upravljaju buntovnici koji ne priznaju drugih zakona osima zakona
Zemaljskog saveza i ilegalnih organizacija.
Pedeset sedmogodinji sir Edward Carson, namrten kao buldog, prihvatio
se vodstva borbenim rijeima.
Ja sad s vama, sa svakim pojedinim od vas, sklapam pakt i s Bojom
pomoi... potui emo tu najsramotniju zavjeru koja je ikad skovana protiv jednog
slobodnog naroda.
Moramo biti spremni... da onog istog jutra kad Zakon o autonomiji bude
proglaen sami preuzmemo odgovornost za upravljanje protestantskom
pokrajinom Ulster... traimo od vas pristanak da u ponedjeljak izvrni odbor
alsterskih unionista odri sastanak... tako da nikada i ni u koje prijelazno vrijeme
ne ostanemo u Ulsteru bez vlade, vlade koja e biti parlament imperija ili emo je
sastaviti mi sami.
Carsonova izjava doekana je zagluujuim odobravanjem, i veina
nazonih politikih promatraa ocijenila ju je kao izjavu nezavisnosti u sluaju da
pokrajina ne dobije ono to trai. Meutim, drugi su bili miljenja da je Carson
lansirao golemi blef. Trea skupina promatraa izrazila je miljenje da su
Carsonove rijei izdajnike.
ULSTERSKI
UNIONISTI
PRIPREMAJU USTAV

NA

BELFASTSKOM

SASTANKU

Izvjetaj Seamusa O'Neilla

25. rujna 1911. (Irish Overseas Press Service)
Neposredno nakon masovnog skupa u Craigavonu, nekih etiri stotine i
pedeset delegata koji predstavljaju vodee ljude unionistike stranke sastalo se u
Rosemary llallu u Belfastu. Sastanak je odran pod predsjednitvom lorda
Londonderryja. Jednoglasno je zakljueno da se, u sluaju da Zakon o autonomiji
bude prihvaen, izvre pripreme za obrazovanje prijelazne vlade.
Jednom drugom odlukom predvia se uspostavljanje komisije koja e
poduzeti hitne korake za sastavljanje i podnoenje ustava za nezavisni Ulster.
Na elu toga odbora stoji grof od Foyle, Roger Hubble.
SIR EDWARD CARSON PRIJETI ORUANIM OTPOROM U ULSTERU
Izvjetaj Seamusa O'Neilla
30. rujna 1911. Portrush, grofovija Antrim (IOPS)
U obilasku pokrajine u svojoj novoj ulozi unionistikog voe, sir Edward
Carson je ponovio izjavu protiv Zakona o autonomiji, koju je posljednjih dana
davao na lojalistikim skupovima.

Neemo se boriti protiv vojske i mornarice, no ako britanska vlada uputi

vojsku i mornaricu da nas istisne, uinit e to na vlastiti rizik. Mi se ne elimo
boriti protiv njih. Neka Bog sauva da jedan lojalni Ulsteran ikad ubije britanskog
vojnika ili mornara, ili ga pokua ubiti. Ali vjerujte mi, svaka e vlast zrelo
promisliti prije nego to se usudi ubiti jednog lojalnog alsterskog protestanta,
odanog svojoj zemlji i vjernog svojem kralju!
ANDREW BONAR LAW NASLJEUJE SALFOURA NA VODSTVU
KONZERVATIVNE STRANKE, PRIDRUUJE SE CARSONU PROTIV
AUTONOMIJE
Izvjetaj Seamusa O'Neilla
12. studenog 1911. London (IOPS)
Andrew Bonar Law, roen u Kanadi, preuzeo je danas vodstvo engleske
konzervativne stranke. Unionisti su time dobili monog saveznika, odavno odanog
alsterskoj stvari.
Od Lawa, iji roditelji potjeu iz Ulstera, moe se oekivati da e se aktivno
suprotstaviti Zakonu o autonomiji. U sluaju pobjede konzervativaca na izborima,
Law bi mogao postati prvi engleski premijer roen u inozemstvu.
VOJNIKA OBUKA UNIONISTIKIH KLUBOVA LEGALIZIRANA
Ekskluzivni izvjetaj Seamusa O'Neilla 25. sijenja 1912. Belfast (IOPS)
Unionistiki klubovi, koje je prole godine u kriznim uvjetima aktivirao
lord Templeton, dobili su dozvole kojim se legalizira njihova djelatnost.
Odlukom dvojice belfastskih sudaca podijeljena im je dozvola da obuavaju i
uvjebavaju vojne vjetine, pokrete i taktiko kretanje.
To udesno i gotovo legalno odobrenje oslanja se na opskurni stupac jednog
zakona od prije stoljea i pol, koji je doputao obrazovanje opinskih obrambenih
jedinica i milicije tijekom seljakih ratova potkraj 18. stoljea.
Slijedei presedan belfastskog suda - diljem Ulstera smjesta je podijeljeno
jo dvadesetak istih dozvola unionistikim klubovima pod pretpostavkom da... se
takvo ovlatenje trai i primjenjuje samo da bi se unaprijedila sposobnost graana
za ouvanje ustava Ujedinjenog Kraljevstva, kakav je sada, i u zatitu graanskih
prava i sloboda.
Dozvole su podijeljene da bi se pribavila zakonita osnova za operaciju,
premda je javna tajna da u cijeloj pokrajini ve mjesecima obuavaju
paramilitaristike jedinice.
Voa cjelokupnog programa je pukovnik R.H.Wallace, poznata linost u
oranjskim krugovima, nekadanji zapovjednik bataljona kraljevskih irskih
strijelaca u burskom ratu. U redovima klubova ima bezbroj bivih oficira i vojnika
britanske vojske.

OTKRIVEN TAJNI UNIONISTIKI FOND ZA ORUJE U IZNOSU OD

MILIJUN FUNTI STERLINGA
Ekskluzivni izvjetaj Seamusa O'Neilla 3. veljaa 1912. Belfast (IOPS)
Kako saznajemo, bogati pristae alsterskih unionistikih klubova osnovali su
bankovni kredit u iznosu od milijun funti sterlinga za kupnju oruja.
Kredit funkcionira pod opim nazivom Fond za izvanredno stanje, a na
elu mu je sir Frederick Weed, istaknuti belfastski industrijalac, i lan upravnih
tijela unionistike stranke i oranjskog reda.
Pomalo je ironino to upravo Weed upravlja tim novcem, jer je prije
nekoliko godina Weed bio rtva Irskog republikanskog bratstva u krijumarenju
oruja u poznatom sluaju kod Sixmilecrossa. Upitan nije li to namjera da se
osveti za to ponienje, Weed je odrezao:
- Osveta nije u mojoj prirodi.
Poznato je da su Weed i njegov zet, grof od Foyle, pridali po 25000 funti,
jednak iznos kao i sir Edward Carson. Popis imena ostalih uplatnika ita se kao
izvadak iz Burkeova kalendara plemstva. Velik dio novca potjee od engleskih
konzervativnih krugova. Govori se da je Rudyard Kipling meu darovateljima u
kategoriji od deset tisua funti.
Kad je Weed upitan za podrobnije pojedinosti o fondu, kategoriki je
zanijekao da e se novac upotrijebiti za kupnju oruja.
- Besmislica - izjavio je Weed. - Fond za izvanredno stanje obrazovan je da
se u sluaju graanskog rata moe provesti evakuacija, bolnika njega i ublaiti
nestaica.
Usprkos Weedovim suprotnim tvrdnjama, otkrivene su neke korisne
injenice. U okviru postojeih zakona, uvoz oruja gotovo je nemogu. Odvjetnici
unionista nali su, kao i u sluaju legalizacije paramilitaristikih klubova, rupu
u zakonu.
Slubeno odobrenim lovakim i streljakim drutvima doputeno je da
uvoze ogranien broj puaka u sportske svrhe. Jedan pregled carinskih i
opinskih zapisnika odaje zapanjujuu statistiku.
Navodnim lovakim i streljakim drutvima izdana su nova odobrenja,
tako da se njihov broj od poetka krize u oekivanju Zakona o autonomiji poveao
za tristo posto. U svakom sluaju, lanstvo u tim drutvima znai i lanstvo u
paramilitaristikim unionistikim jedinicama.
Mimo toga podijeljeno je pojedincima i tvrtkama u Derryju, Belfastu i
drugim lukama pokrajine tucet novih uvozno-izvoznih dozvola s ovlasti da
primaju poiljku oruja.
Premda se izobrazba i vjeba i dalje obavljaju drvenim pukama, cijeni se
da u zemlju ulazi dvije do tri stotine puaka (veinom talijanske proizvodnje) na
tjedan.
Na pitanje o tome, sir Frederick Weed je slegnuo ramenima.
- Sluajno u pokrajini postoji nebbino zanimanje za lov - izjavio je.

Na pitanje to li se to u rijetkim alsterskim umama moe tako masovno

loviti, odgovorio je:
- Morske lastavice, divlji golubovi i tko zna to jo. Poznato je da su banke
posvuda u pokrajini dobile upute da bez pitanja namiruju ekove bez pokria bilo
kojeg paramilitaristikog kluba. Taj se novac nadomjetava ekovima iz Fonda za
izvanredno stanje. Na to je Weed odgovorio:
- Klubovi se bave medicinskim i drugim djelatnostima humanitarne prirode,
kakve bi mogle iskrsnuti u sluaju graanskog rata. To ni na koji nain ne ukazuje
na to da su nepokriveni iznosi bili utroeni na nabavku oruja.
Meutim, nepokriveni ekovi se na funtu podudaraju s ekovima isplaenim
uvoznicima oruja, koji su nedavno dobili uvozne dozvole.
ULSTERSKI UNIONISTIKI FOND ZA IZVANREDNO STANJE
ORUJE ILI LJUBAV PREMA BLINJEM? VOJVOTKINJA OD
SOMERSETA POTVRUJE IZJAVU SIR FREDERICKA WEEDA
Ekskluzivan izvjetaj Seamusa O'Neilla 4. veljae 1912. (IOPS)
Vojvotkinja od Somerseta izjavila je danas da je osnovana organizacija za
pomo alsterskim protestantima u .sluaju graanskog rata. Odbor Ljubav prema
blinjem u Ulsteru trai u Engleskoj mogunost smjetaja za desetke tisua naih
vjernih podanika u Irskoj.
Postojanje toga odbora objavljeno je prilino iznenadno, s obzirom na
jueranje otkrie fonda od milijun funti za narodnu kupnju oruja. Ono podupire
izjavu sir Kredericka Weeda da je Fond za izvanredno stanje namijenjen drugim
svrhama.
WINSTON CHURCHILL DOLAZI U ULSTER NA SKUP POBORNIKA
AUTONOMIJE
Ekskluzivan izvjetaj Seamusa O'Neilla 5. veljae 1912. (IOPS)
Kako saznajemo danas, liberalni poslanik Donjeg doma i prvi lord, Winston
Churchill, prihvatio je poziv liberalne stranke Ulstera da govori u Belfastu. U toj
pokrajini liberali predstavljaju malobrojnu manjinu, te su, otkako je zapoela
ofenziva unionistike stranke protiv autonomije, zapali u ozbiljne tekoe.
Lord Pirrie, belfastski brodograditelj i voa alsterskih liberala, potvrdio je
dogovor.
- Nadamo se - rekao je on - da e Churchillov posjet pridonijeti da se unese
svjetla i razbora u situaciju koja je pretjeranom reakcijom na jednu vrlo umjerenu
izmjenu zakona potpuno izmakla iz ruku.
Pirrie je jo dodao: - Mislim da su ljudi u Engleskoj posve pogreno doli do
uvjerenja da su svi protestanti bez iznimke unionisti. Osim liberala, deseci tisua
obinih, neorganiziranih ljudi koji ne pripadaju strankama, smatraju samoupravu
posredstvom parlamenta u Dublinu odrivim i poeljnim rjeenjem.

Za skup je unajmljen Ulster Hall, vlasnitvo Belfast City Corporationa.

Churchillov posjet zatvorit e krug koji potvruje neobino zanimanje njegove
obitelji za irsko pitanje.
Gotovo na dan, prije trideset i etiri godine, Churchillov otac, lord
Randolph, govorio je s iste govornice, ali je zastupao dijametralno opreno
stanovite. Lord Randolph, koji je izbacio povijesnu oranjsku kartu, odrao je
svoj glasoviti govor kradljivac u noi pred borbenim redovima unionista prolog
stoljea.
POTEZ ULSTERSKIH UNIONISTA DA SPRIJEE CHURCHILLOV
DOLAZAK
Izvjetaj Seamusa O'Neilla 7. veljae 1912. Belfast (IOPS)
Unionistiki su krugovi na objavu da e Winston Churchill govoriti u prilog
autonomiji u belfastskom Ulster Hallu reagirali brzo i ljutito.
Na hitnoj sjednici unionistikih efova u Rathweed Hallu, domu sir
Fredericka Weeda, jednoglasno je odlueno da se Churchillu uskrati upotreba
Ulster Halla.
Pukovnik R. H. Wallace, voa paramilitaristikih unionistikih klubova,
otvoreno je upozorio da se neredi i krvoprolie ne bi mogli sprijeiti. Zaprijetio je
da e njegove snage morati opsjesti dvoranu.
- alosno je - rekao je sir Frederick nakon sjednice -to taj ovjek svjesno
dolazi u ovaj lojalni grad pod mecenatvom Johna Redmonda da propovijeda
izdaju i uprlja tu istu govornicu s koje je njegov otac tako slavno govorio za nau
slobodu.
- Sloboda govora - nastavi Weed - ne odnosi se na izdajice. Churchill je
odbacio svoju titulu po roenju i napustio konzervativnu stranku da bi se svezao s
onima koji ele unititi imperij. On je najprovokativniji govornik u Britaniji, a to
ovdje nije nita drugo do bestidni manevar i uvreda, u vrijeme i na mjestu na
kojem nam jo zvone u uima velianstvene rijei njegova asnog oca.
Na pitanje nije li njegova ocjena Winstona Churchilla pretjerana i
uzrokovana trenutanom klimom, Weed je jetko uzvratio:
Po mojem iskrenom miljenju, sir, Winston Churchill nije nikakav Englez.
CHURCHILL POPUSTIO - ULSTERSKI SKUP ISHLAPIO
12. veljae 1912. Belfast (IOPS)
Kad je Winston Churchill, prvi lord admiraliteta i glavni govornik liberalne
stranke, otprilike trideset i etiri godine nakon svojeg oca stigao danas u Larne,
bio mu je prireen posve drukiji doek nego tada starijem Churchillu.
Okupile su se brojne gomile ije se raspoloenje moglo opisati samo kao
prijetee. Mnotvo je izvikivalo krilatice protiv autonomije, s obiju strana ulice od
kolodvora Midland do hotela Grand Central. Svakih nekoliko metara Churchill je
bio pozdravljen s uvredljivim natpisom ili lutkom s njegovim likom na vjealima.
Mukarci, ije je uzbuenje prijetilo da se prelije u nasilje, bez prestanka su
juriali na njegov automobil, zakrivi mu put, maui akama, pljujui, bacajui

kamenje i prijetei mu na druge naine. U jednom trenutku nadvladali su njegovu

policijsku pratnju i podigavi dva kotaa njegova vozila, snano ga prodrmali.
Nakon urnog savjetovanja s lordom Pirriejem i ostalim mjesnim liberalima,
odlueno je da se skup odri na drugom mjestu, kako bi se izbjeglo krvoprolie. U
posljednjem trenutku odabrano je za zbor igralite ragbija, Parnell Field, u
katolikoj etvrti Falls.
JOHN REDMOND SE ZAUZIMA ZA ZAKON O AUTONOMIJI UPOZORAVA BRITANCE NA PRIJEVARU
Izvjetaj Seamusa O'Neilla 31. oujka 1912. Dublin (IOPS)
Kako se pribliavao as predlaganja treeg Zakona o autonomiji, John
Redmond se, pod sve veim pritiskom Ulstera i nezadovoljstva unutar svoje vlastite
stranke i irom zemlje, obratio masovnom skupu na St. Stephen's Greenu.
Govorei gelski uzbuenim glasom, Redmond je izloio svoj poloaj i dao
mranu politiku prognozu u mjeavini opravdanja i prikrivenih pretnji.
- Ima ovdje mnogo ljudi koji bi unitili britanski imperij da su ujedinjeni...
mi ne elimo unititi Britance, mi elimo samo nau slobodu.
Redmond je dalje rekao da se on osobno nikad nee zakleti na vjernost
engleskom kralju, ali je istodobno izjavio da je predstojei zakon dobar za Irsku,
usprkos tome to je obavezuje na podaniku vjernost Kruni.
... ako ovaj put budemo prevareni, u Irskoj ima ljudi, a ja sam jedan od tih,
koji e savjetovati Gelima da vie nikad s tuincem ne pregovaraju, nego da mu
odsad odgovore otro i s maem u ruci. Neka tuinac shvati da e, ako nas
ponovno prevari, u Irskoj izbiti krvav rat.
S obzirom na pomirbeno Redmondovo dranje u Westminsteru, smatra se da
je njegov ratniki govor bio namijenjen iskljuivo za domau upotrebu, ali i sa
zdvojnom porukom njegovim liberalnim saveznicima da ga ne ostave na cjedilu.
BILTEN
14. travnja 1912. London (Reuters)
Nakon to je trei Zakon o autonomiji prihvaen u Donjem domu sa 110
glasova, u Gornjem domu bio je smjesta odbaen sa 326 prema 69 glasova.
Zakon ponovno dolazi na glasanje na iduem zasjedanju parlamenta potkraj
ove ili na poetku idue godine. Prema nedavno izglasanom parlamentarnom
zakonu, prijedlog novog zakona valja izglasati tri puta da bi se oborio veto
Gornjeg doma.
NEREDI PROTIV AUTONOMIJE I KATOLIKA U CIJELOM USLTERU
4. lipnja 1912. Belfast (Reuters)
Belfastski konfeti, eljezna ploica veliine kovanice od dva ilinga,
izrezana od brodske oplate, upotrijebljena je kao gotovo smrtonosno oruje u

ulinim borbama kad je na stotine brodogradilinih radnika preplavilo katoliku

etvrt Ballymurphy, gaajui svojom municijom ljude i prozore. Do podneva je
sedamdeset ljudi dovedeno u bolnicu.
NA SKUPU U BLENHEIM PALAC SIR ANDREW BONAR I SIR
EDWARD CARSON OSUDILI ZAKON O AUTONOMIJI U DO SADA
NAJENERGINIJOJ, NAJZNAAJNIJOJ IZJAVI
Izvjetaj Seamusa O'Neilla
11. srpnja 1912. Blenheim Palace (IOPS)
U najveoj demonstraciji odranoj do sada na engleskom tlu u znak podrke
alsterskim protestantima okupilo se na zboru konzervativne stranke na posjedu na
kojem su roeni Winston i Randolph Churchill vie od sto tisua ljudi.
Obiteljski dom vojvoda od Marlborougha bio je u punom sjaju, vrtovi i
perivoj primili su mnotvo koje je bilo u borbenom raspoloenju.
Bonar Law dao je dosad najeu izjavu protiv Asquithove liberalne vlade.
Govorei o vladavini liberala kao o jednom revolucionarnom odboru koji je
prijevarom prisvojio despotsku vlast, izjavio je da njegovi konzervativci nee
dopustiti da ih u jednoj obinoj borbi sputavaju ogranienja jednog britanskog
zakona. Bonar Law je zaprijetio da ima jaih stvari od parlamentarne veine
ako bi autonomija za Irsku bila ipak izglasana.
- to se tie alsterskih protestanata - rekao je Law - ako im tko pokua u
korumpiranoj parlamentarnoj pogodbi oteti njihovo pravo steeno roenjem, imali
bi opravdano pravo da se takvom pokuaju suprotstave svim sredstvima, pa i
silom. Nema te granice otpora do koje bi Ulster bio spreman ii, a da ga nisam
spreman podrati, i da ga, po mojem uvjerenju, ne bi poduprla premona veina
britanskog naroda.
Odgovarajui na pitanja o izdajnikoj prirodi Lawove izjave, sir Edward
Carson je odgovorio:
- Ako je to izdaja, neka bude tako. Bar emo imati uza se ono to je u
Engleskoj najbolje.
ALAN
BIRMINGHAM
DAO
OSTAVKU
NA
POLOAJ
PARLAMENTARNOG VOE LIBERALA IZ PROTESTA ZBOG
NEPREKIDNOG POPUTANJA CARSONU I LAWU
Ekskluzivni izvjetaj Seamusa O'Neilla
20. srpnja, London (Irish Overseas Press Service)
Alan Birmingham, posljednjih deset godina parlamentarni voa liberala,
uruio je premijeru Herbertu Asquithu svoju ostavku iz protesta to njegova vlada
ne poduzima nita u vezi s oitim buntovnikim ponaanjem konzervativnog voe
Andrewa Bonara Lawa i voe unionista sir Edwarda Carsona, navodei rijei
Lawova govora u Blenheimu o despotskoj vlasti prisvojenoj prijevarom kao o
kapi koja je prelila au.

- Carson i njegove ubilake horde isukali su ma golog politikog terora rekao je ljutito Birmingham. - On i Bonar Law i dalje ismijavaju britanski zakon i
izvrgavaju javnoj sprdnji liberalnu stranku zbog nae nesposobnosti da ga
provedemo u djelo. Sve to rade smiljeno, korak po korak, da bi iskuali kako
daleko mogu otii, i dok mi stojimo besposleno po strani, oni su svakim danom sve
drskiji i drskiji.
- Doista tu postoji zavjera - nastavio je - koja nije nae djelo, nego djelo
onih koji ele unititi liberalnu stranku i vratiti Englesku vladavini klasa.
Ako ele od sebe napraviti muenika, trebali bismo im to omoguiti. Ako
trae graanski rat, i to bismo im trebali omoguiti. to im, meutim, ne smijemo
dopustiti jest da nekanjeno nastavljaju s drskom izdajom. Ako im bude doputeno
da prou nekanjeno, proriem da emo jo i nakon pedeset godina za to plaati
raun u Ulsteru.
DEVETO POGLAVLJE
Premda se nikom nije sviala misao da se Conor Larkin vrati u Belfast, plan
je zahtijevao organizaciju i vjetu ruku, a to je mogao unijeti samo on. Conora su u
Belfastu po vienju poznavale tisue ragbijakih navijaa i deseci starih prijatelja.
Vijee ga je protiv volje pustilo da se vrati u Belfast.
Kad je Conor podastro svoj plan vrhovnom vijeu, svi su se zgranuli. No
plan je bio tako jednostavan i logian, da su se postupno svi uvjerili da je izvediv.
Na poetku ljeta 1912. u Royal Avenue, glavnoj ulici u sreditu grada,
nedaleko od glavne pote, unajmljene su na drugom katu jedne kue uredske
prostorije. Ploica na vratima nosila je neupadljiv natpis: B.R.I. UVOZ-IZVOZ. F.
Clarke-MacCoy, carinski posrednik.
B.R.I. bila je kratica za Baptist Revival in Ireland (baptistike obnove u
Irskoj) i na prvi pogled se inilo daje to slabo prikriveni agent za nabavu oruja za
tucet paramilitaristikih unionistikih klubova u podruju Inshowena, grofovije
Donegal. B.R.I. je bio jedan od dvanaest ili vie uvoznika koji su dobili dozvole za
carinsko posredovanje. Svatko je to znao, ali ih je rijetko spominjao, jer je njihov
glavni posao bilo nabavljanje oruja za unioniste.
B.R.I. je u svojem poslovanju potpuno podsjeao na ostale opskrbljivake
klubove - od uredskog papira do kancelarija ispunjenih crkvenim potreptinama
koje slue jednom pokretu obnove. F. Clarke-MacCoya su carinici doekivali
kimanjem i migom kad je podizao svoju tjednu poiljku od dva do etiri sanduka
puaka. Formalnosti su se rjeavale brzo, a roba je proputana automatski i bez
pregleda.
Carinska sluba, meutim, nije slutila da su poetna slova B.R.I., ako ih se
italo obrnutim redom, znaila Irsko republikansko bratstvo. Pothvat je
funkcionirao tjedan za tjednom bez i najmanje zapreke. Glavna je briga bila
Conorova sigurnost. Bio je jo bjegunac, ali dobro poznat u Belfastu, i morao je
naizmjence noiti u razliitim pouzdanim kuama, po neutvrenom redu.

Jedan se stan nalazio u vjerski mijeanoj etvrti Finagh, a taj je

upotrebljavao samo kad je Atty kriom uspijevala doi u Belfast. Njezini su posjeti
nuno bili rijetki i prekratki. Veinom su Conorovi dani bili jednolini i
usamljeniki, pa je njezin dolazak ekao poput osvjeavajueg tua za arka dana.
Do jeseni se smirio i posljednji val nereda, no sir Edward Carson i dalje je
povisivao ulog s obzirom na mlako protivljenje vlade. Unionisti su brino planirali
da godinu zavre gromoglasno, pa su odredili 26. rujna za najveu politiku
demonstraciju u povijesti Britanskog otoja.
Ba toga dana trebala je doi Atty, a i poiljka puaka. Iz kancelarije B.R.I.
pruao se pogled na Royal Avenue, glavnu ulicu kojom se kree povorka i kasno
nou, poto je zavrio s papirima, Conor se ispruio na poljskom krevetu u uredu.
Htio je vlastitim oima pratiti unioniste u akciji da moe donijeti odluke.
Bio je tih jesenji dan blagih smeih boja, miran poput nedjelje, premda je
bila tek subota. Buka predionica i tvornica uz belfastski zaljev je utihnula. Vladala
je tiina koja se pruala sve do grofovije Londonderry. Na poljima nitko nije
prevrtao sijeno, a na trgovima, gdje se po obiaju subotom trgovalo pod atorima,
nije bilo gotovo nikoga, dok je priguena pobonost prethodila pravdoljubivoj
oluji.
Glaale su se nedjeljne hlae i svjetlale nedjeljne cipele. U pedeset tisua
gradskih kua i pedesetak tisua seljakih domova sveano su pripremane oranjske
earpe, odlikovanja za zasluge i hrabrost, crni polucilindri, usukani crni kiobrani.
Sve se kretanje odvijalo uz zvonjavu crkvenih zvona. Te neobine subote
razmjenjivali su metodisti, baptisti, prezbiterijanci i anglikanci propovjednike, ali
je poruka bila jednako stara kao i imperijalizam u Irskoj.
Ako je ovjek stajao na najvioj toki Belfasta, Cave Hillu, i paljivo sluao,
mogao je posve pouzdano uti kako pedeset tisua glasova u dvjesto crkava pjeva
jednu te istu himnu.
O, Boe, pomoi naa u vijeku to prohuji,
Nado naa u godinama to e doi,
Utoite nae u buri i oluji,
I na dome vjeni.
U sjeni tvoga trona,
Sveci su tvoji sigurni.
Dovoljna je ruka tvoja mona
Da nitko ne naudi naoj obrani...
To orue krajnjeg prkosa trebalo je da bude zavjet na otpor, krvna zakletva
skuhana iz jedne stare kotske prisege. U alsterskom Sveanom savezu i zavjetu,
epskom dokumentu, nabrojena su zla autonomije, a ona proglaena zavjerom, te
objavljena zakletva vjernosti Bogu i kralju. Poslije izjave vjernosti u zavjetu je
pisalo: Ako bi nam bio nametnut takav parlament (Dublin), mi se nadalje
sveano i zajedniki obvezujemo da neemo priznati njegovu vlast. U pouzdanom
uvjerenju da e Bog tititi to je pravo, potpisujemo se ovdje svojim imenom...

Mukarci, uitelji, sveenici, djeca, koji su svi uili naizust ovu Kiplingovu
pjesmu, esto su je tog jutra ponavljali. U ime svih proitao ju je pastor u velikoj
prezbiterijanskoj dvorani.
Znamo da rat se sprema
Svakom mirnom domu,
Znamo da pakao priprema
Svakom tko ne slui Rimu Uas, strah i prijetnju
Na trgu, ognjitu i polju
Znamo kad sve je reeno,
Nestat emo ako ustuknemo.
Vjeruj, mi se ne hvalimo,
Vjeruj, mi se ne bojimo,
Spremni smo cijenu platiti
Za sve to nam je sveto.
A to e Sjever odgovoriti?
Jedan Zakon, jedna Zemlja, jedan Prijesto.
Ako nas Engleska na to sili
Neemo pasti samo mi.
Nakon to je bojni pokli toga dana objavljen tako rano, ispraznie se velika
bijela katedrala i druge belfastske lae reformacijske armade, te oieni vjernici
izidjoe.
Sredite dogaaja bila je belfastska vijenica - mjeavina katedrale sv. Pavla
i Partenona - kamo je poasna straa od dvjesto i dvadeset oranjaca ukraenih
bijelim palicama, a za njom jo dvije i po tisue, sveano stupala iza izblijedjele
svilene zastave koju je Vilim Oranjski nosio u bitki kod Boyne.
Usred te pompe dokotrljala se pratnja sir Edwarda Carsona, s monicima,
kapetanom Jamesom Craigom i sir Frederickom Weedom, i malom vojskom
lordova, vieg i nieg plemstva, te oranjskih, konzervativnih i unionistikih
glaveina. Velianstveno su se popeli iza nosaa slubenih palica uza stubite u
okruglu dvoranu, gdje je na okruglom stolu leao sveti zavjet, a iznad njega visio
najvei Union Jack na svijetu. Iza stola uzdizala su se velianstvena kovana vrata s
prikazom moi Ulstera, koja je zasnovao i iskovao Conor Larkin.
Kad se pribliio veliki trenutak, anglosaksonski je svijet drhtao od napetosti.
Voe s crnim cilindrima na glavi kuckali su nervozno tapovima srebrnih drki,
dok su se od bljeskanja fleeva dizali oblaci. Ba u tom trenutku Edward Carson
prie stolu, izvue svoje srebrno pero, namijenjeno besmrtnosti, i upie svoje ime
na dokument. Monici jedan za drugim uvrstie savez i ponositim krokom
odstupie.
Zatim otvorie vrata puku. Sve se odvijalo uredno i izvanredno organizirano.
Ako se toga dana htjelo to pokazati, onda to da je Ulster ujedinjena, ponizna i
tnona cjelina. Mnotvo prostruji unutra. U hodnicima vijenice bili su poredani

stolovi u duini od osam stotina metara, na kojima se istodobno moglo potpisati

petsto ljudi, tisuu i petsto u jednoj minuti.
Prva zapea su zagrebena da bi se mogli potpisati krvlju, a stotine su toga
dana uinile to isto.
Cijeli je Ulster u toj predstavi drhtao od uzbuenja.
U Hillsboroughu zavjet je potpisan na mjestu gdje se kralj Billy odmarao. U
Templepatricku potpisivan je na koi jednog lambega.
U Derryju su Dom cehova, na kojem su rupe od zrna svjedoile o
protukatolikim nemirima, uvali vojnici s nasaenim bajonetama, kad su grof od
Foyle i njegova plemenita supruga stigli na elu povorke potpisnika.
Bolesne i stare donosili su na potpisivanje nosiljkama ili kolicima, kao da
idu u Lourdes.
U Ulster Hallu, koji se proslavio oranjskom kartom, potpisivale su ene svoj
zavjet posebno, nita manje fanatino ni malobrojnije od svojih mueva.
Kod klaonica u Monaghanu, na svinjskom sajmu, potpisnici su strgnuli
zelenu zastavu i objeenu lutku s Carsonovim likom.
U podne je u Belfastu nestalo jutarnje discipline, i tisue su preplavile Royal
Street, ekajui da dospiju u vijenicu.
Sa svoje osmatranice u kancelariji B.R.I. Conor Larkin mogao je promatrati
kako mahnito skandiraju, pozivajui Edwarda Carsona da se pokae na balkonu
Reiorm-kluba. Kad su Carson, sir Frederick Weed i Craig stupili na balkon, izbila
je prva provala divljeg oduevljenja tog dana. Tad je na balkon iznesena sveta
zastava s Boyne, i kad su je razvili, deset tisua glava otkri se u poast, a mukarci
i ene bez suzdravanja zajecae.
Tisue automobilskih trublji probijalo je ui krei put North Streetom
prema Royal Streetu ispred legija oranjaca, Purple Marksmen, Black Preceptories,
Royal Scarlets, Garters, Crimson Arrows, Link and Chains, Red Crosses,
Aprentice Boys i kako su se ve zvali, po osam u redu, iza bubnjeva koji su tutnjili
i gajda iz kojih su odzvanjale ratne koranice.
Jo jedna povorka sputala se Howard Streetom, druga je dolazila mostom iz
uporita u istonom Belfastu, trea uz Dublin Road.
inilo se da cijeli Belfast toga dana tei k jaslicama, k sreditu svijeta.
Slijevali su se poput mona slapa, svake minute tisuu i pet stotina
potpisnika, a to se ponavljalo u svakom gradu, u svakom selu cijele pokrajine.
Situacija na ulicama prela je u divlji kaos. Na Cave Hillu zaplamsali su
krijesovi, prastari klanovski znakovi, potom na Divisu, Stromontu i naposljetku u
jednom neprekinutom lancu oko zaljeva, preko breuljaka, do svih alsterskih
gradova. Kad se smrailo, reflektori su meli nebom, a vatrometi osvjetljavali
zaljev.
Ljudi su pratili u stopu Edwarda Carsona dok se vozio s jednog mjesta do
drugog. Penjali su se na stupove ulinih fenjera i silazili do rubova krovova da ga
bar na tren vide. Vukli su njegovu koiju rukama u bezgraninom divljenju prema
svojem novom kralju Billvju i oranjskom Kristu u jednoj osobi. Svi suzdrani

osjeaji divlje provalie kad je Carson s pratnjom krenuo na dokove, gdje su ekale
limene glazbe i zagluujui topovi.
Kad se popeo na noni parobrod za Englesku, pokuao je nadglasati buku
mnotva, viknuvi neka paze da stara zastava lepra i obeao da e ponovno doi, u
miru ili ratu.
Conor Larkin je cijelog dana promatrao zbivanje kao uzet. Kad je Carsonov
brod isplovio, nebo po posljednji put plane, tako snano da je pobijelilo, te je
Conor naas povjerovao da stoji pred ulazom u pakao ili je svjedoio kako ruka
Boja unitava Sodomu i Gomoru.
DESETO POGLAVLJE
- Atty! - povie Conor. Ne dobivi odgovor, pouri grabei po dvije
stepenice odjednom i ue u stan s udnim osjeajem panike.
- Atty!
- Ovdje sam - oglasi se ona izlazei iz kuhinje. Conor uzdahne olakano.
Promotrila ga je i namrtila se. Izgledao je potiteno i potpuno iscrpljen, to mu se
rijetko dogaalo.
- to se zbilo? - upitala je. Stresao je glavom, objesio ruke i spustio se u
naslonja. Atty mu da au viskija. On ga iskapi i prui au da mu natoi
ponovno.
- Jesi li vidjela ita od toga? - upitao je.
- Pokuala sam doi u tvoj ured, ali se Royal Avenue nije mogla proi. Hoe
li vlada ovaj put ita poduzeti?
Conor strese glavom.
- to da urade, Atty? Da bace u zatvor pola milijuna protestanata? Koliko je
tisua onih koji su potpisali zavjet, bilo u vojsci, u policiji ili u samoj vladi? Evo,
daj mi jo jedan gutljaj ovoga... budi dobra. Lukavi su ti prokleti unionisti. Englezi
su na njihovoj strani, a protivnika strana raspolovljena.
Atty mu je prila iza lea. Prstima mu poe masirati iju i ramena. Premda je
elio da se opusti, ostao je ukruen kao daska, pa ona nije mogla pomoi.
Conor dohvati njezinu ruku te je pogladi, onda je ispusti i ispije jo malo.
- Bilo je to majstorsko djelo organizacije i odlunosti. Zastraujue je kako
mogu pola milijuna ljudi naviti poput mehanikih lutaka koje na znak u urednim
redovima mariraju, i tad pritisnuti drugo dugme koje zapovijeda: a sad neka
provali histerija! Zato se, do vraga, nai ljudi na taj nain ne podignu?
- Jer smo potueni, eto zbog toga. Moemo okupiti masu jedino u kakvom
hodoau na neko sveto brdo Bogu za leima, da izgoni zmije i vile smrti iz
zemlje.
- Jedno su dolazili radi Daniela O'Connella - ree Atty. - Dolo ih je na
stotine tisua.
- Da - odvrati on - ali to je bilo prije nego to je irski narod umro.
- to do vraga hoe, ovjee? - naljutila se Atty. - Da ti je otac Larkin ili
kakav oranjski veliki metar s krumpirastim licem? Kad bismo se ponaali kao oni,

tada bismo i postali kao oni. eli li to? Mi smo Irci, zbrkani, praznovjerni i
neorganizirani... ali, pobogu, nee nai pjesnika koji potjee iz Ulstera.
- Vjerojatno ima pravo - promrmlja Conor, pa ponovno posegne za bocom..
Atty ga ovaj puta prijekorno pogleda. Naas ju je pogledao, ali onda ipak otepi
bocu.
- Osim toga - ree on - da su to danas u Belfastu stupali katolici na
potpisivanje zavjeta, postrijeljali bi nas nasred ulica. Svinje! - zaurla iznenada. - Ti
prljavi pasji sinovi! - Ispije au i natoi jo jednu.
- Bijesan si i previe pije - primijeti Atty.
- Tvoji komentari o mojim navikama nisu mi potrebni.
- Moda ipak. Postaje neugodan.
- I vjerojatno ali to si dola.
- To nisam rekla.
- Dala si naslutiti - odgovori on.
- Moe zakljuiti to god eli. Sam Bog zna kakvo je bilo razoaranje i
uas vidjeti danas na ulicama onaj opor ivotinja. Smiri se, ovjee...
- Pokuat u.
- Hoe li to pojesti?
- Ne. Ti jedi - odgovorio je - ja ne mogu.
- Stavit u sve u hladnjak. Nee se pokvariti - ree ona i ode opet u kuhinju.
Vratila se nakon kraeg vremena te mu se oklijevajui priblii.
- Nerado govorim o nekim stvarima kada si u takvom stanju, ali donijela
sam zapovijedi. Mora se smjesta vratiti u Dunleer, ve sutra.
- Tko e se brinuti o oruju?
- O'Leary e preuzeti posao.
- Taj e ga zabrljati - ree Conor.
- Do sada je vrlo dobro igrao ulogu F. Clarke-MacCoy...
- Svaki puta kad ide na carinu, moram mu ponovno izrecitirati reenicu po
reenicu. On e zabrljati - ponovi Conor.
- To je zapovijed, Conore. Dan eli da napusti Belfast. Ve si predugo
ovdje. Znamo da si posljednjih mjeseci zamalo dva puta uhapen.
- Seamus O'Neill previe brblja.
- Hoe li mi i zbog toga praviti tekoe?
- Do avola, neu, kakvog bi to smisla imalo? Ionako ovdje dobivam samo
ostatke iz lonca. Na svaku nau puku protestanti prokrijumare stotinu... kakvog
bi to smisla imalo?
- Moe li jednu minutu utjeti o svojim brigama! -povie ona.
- Nabavi puke, pusti puke. Vraki bih elio da se Dan ve jednom odlui.
- Da si Danu malo vie pomogao u vijeu, moda bi bolje donosio odluke.
- Dan, Dan, Dan - frkne Conor. - Katkada mi se ini da bi bilo bolje da sam
se drao Isusa i Marije. Ba sam sebi naao sjajnog boga.
- Tvoj bog ima rak - ree Atty. Conor je pogleda zaprepateno.
- Dobro si uo - ponovi ona.
Sakrio je lice rukama, zatvorio oi i polagano se zaljuljao.

- Otkad? - upita promuklo.

- Tko zna.
- Kako si saznala.
- Pukim sluajem. U svakom sluaju, on mi je to potvrdio. Nitko drugi u
vijeu to ne zna.
Conor ustane, te se skoro umotao u zastore na prozoru dok je nijemo zurio
van.
Atty mu naposljetku prie, potapa ga po ramenu, uzme mu au iz ruke, te
se pred njim zaustavi u poloaju koji je pozivao na zagrljaj.
- Radujem se to e opet biti u Dunleeru - ree tiho. -U onoj maloj kui bilo
je avolski dobro.
Conor joj naglo okrene lea.
- Zemlja propada pod nogama, a ti misli samo na krevet.
Atty se uvrijeeno isprsi.
- Izlazim da se nadiem zraka - ree.
Conor zauje tresak vrata, pa se ponovno spusti na stolac. Dugo je
nepomino sjedio, tada podigne glavu kao da je bio oamuen, te uzme svoju au
i isprazni bocu.
Probudio se s gadnim okusom u ustima i stranom glavoboljom. Zastenjavi
sjedne.
Atty je nekako uspjelo da ga svue i polegne u krevet. Pipkao je naokolo u
tmini. Ona je leala ukoena na samom rubu kreveta, leima okrenuta i budna, ali
je tvrdoglavo glumila da spava.
Conor otetura do umivaonika, gurne glavu u vodu, oetka zube, potom se
estito promotri u zrcalu. To to je vidio nije mu se svidjelo. Pogleda u spavau
sobu i mumljajui posramljeno vrati se na prstima unutra, uvue se pod pokriva i
priljubi se uz njezina lea.
Atty se ne pomakne niti ne pokaza da zna da se vratio.
Preao je vrhovima prstiju niz njezina lea i po oblini bokova. Nikakva
odgovora. Okrenuo se na lea. Znao je da je budna, da e sve progutati a da ne
spusti ni jednu suzu.
- Ljuti se na mene, i ima potpuno pravo - ree.
Jo je neko vrijeme leala nepomino. Kad se odmaknuo poraen, ona
isprui ruku i posve ga lagano dotakne. Na to se on s olakanjem ponovno okrene k
njoj.
- Jako se ljuti?
- Malo, ne previe - odgovori ona.
- Ne znam to se to sa mnom dogaa. Ve se tri tjedna veselim danju i nou
da u te vidjeti. Isto kao i posljednji i pretposljednji put. Ali svaki put uspijem sve
pokvariti.
- To je zaista posve prirodno - odgovori Atty. - Stalno si pod pritiskom, a
nema se na koga iskaliti. Vjerojatno mora sve istresti na mene. Razumijem to.
Napipao je svjetiljku na ormariu, kresnuo ibicom i upalio je i tada rairio
ruke. Ona mu doe u zagrljaj.

- Ne znam koliko toga mora podnijeti.

- Samo zbog toga, ovjee, to se tu i tamo napije neu te napustiti. Osim
toga. kada si ti u pitanju, nemam ba mnogo ponosa.
- Treba mi cigareta - ree on.
- I meni.
Svezala je svoj jutarnji ogrta samo ovla, tako da se dobar dio njezinih
bujnih oblina razgalio dok je palila cigaretu. Navukao je neuredan kupai kaput i
poao za njom u dnevnu sobu. Jedno vrijeme su puili, zadubljeni u svoje misli, a
onda Atty zgnjei ar svoje cigarete.
- Moram priznati - ree ona - da su mi se vrzmale neke zle misli po glavi
kada smo prvi put zajedno spavali. Taj me nitkov pustio da ekam dvije godine, a i
onda sam mu morala dopuzati na rukama i koljenima. A sada, mislila sam, kada
me eli kao enu, vratit u mu milo za drago. Posve jednostavno, staromodan
ponos, ispunjen osvetom u meusobnoj borbi ena-mukarac... borbi koju nikad do
tada nisam izgubila. Ali zna, Conore Larkine, nemam volje da se borim protiv
tebe. Onog asa kad me dotakne, ve je sve palo u zaborav. Ni jedan mukarac
nije na mene ni izdaleka tako djelovao kao ti... ni Desmond Fitzpatrick, ni bilo koji
drugi. Dragi moj, sve dok ti nisi plakao u mojem zagrljaju, ja nisam bila prava
ena. Ljubav o kojoj nisam imala pojma nagrnula je iz mene. Odluila sam
priekati da zacijeli rana nastala Shelleynom smru.
Sad mu se sasvim primakla, gladei ga po licu.
- Bila bih ekala... pola vjenosti, ako ustreba. No kad sam primijetila da
mogu dati sve od sebe, a ti me odbio... to me isprva gotovo ubilo. Moda ponekad
osjea da si samo pola ovjeka, pun slabosti, ali u mojim si oima, od onog dana
kad si mi dopustio da te obujmim i da se isplae, dvostruki ovjek. Uostalom...
samo tebe elim i ne mogu se braniti protiv tebe kad me dotakne.
- To je tvoja nevolja, Atty. Zasluuje bolje.
- Conore, neemo se valjda razii? - upitala je s prizvukom oaja.
- Neemo, tako dugo dok me bude podnosila.
- Ah, onda e jo dugo potrajati - rekla je odahnuvi. -Mogu li ti pripremiti
togod za jelo?
- Ne...
- Dananji dogaaji duboko su te kosnuli.
- Da - potvrdi on - jesu. U svakom sluaju, bit e dobro otii iz Belfasta. Kad
se ovjek odavde makne, moe zamiljati da taj grad uope ne postoji ili da se sve
nekako moe promijeniti. Ali u dane kao to je dananji, i protiv volje shvati
kakav je Ulster doista.
Sjeli su suelice, i Atty je ekala da joj se povjeri i istrese srce.
- Ako ima Boga - proaptao je naposljetku a vjerujem da ga ima, mora da
tuno trese glavom kad pogleda dolje na katolike i protestante ove pokrajine, jer
zna da je to jedino mjesto gdje ga je avao temeljito potukao.- Kimnula je.
- Uvijek sam vjerovao - nastavio je - da nema savrena dobra i savrena zla
te da dobro i zlo moraju ivjeti zajedno, ak i u jednoj jedinoj eliji, no danas sam,
vjerujem, po prvi put doista vidio Ulsterane. Sam Bog zna da je katolika crkva

poinila svekolike pogreke i pothranila njihov strah od Rima, ali pravi je posao
obavilo britansko plemstvo. Stvorilo je jednu mongoloidnu rasu. Ovi ovdje nee
nikad prerasti razinu neznanja koju su sebi nametnuli. Duh im se pretvorio u
vakuum koji iskljuuje svjetlo i zrak, ideje i ljepotu. Oni su mehanike lutke koje
nee nikada moi uvidjeti da su bijedno zarobljeni ... oh, zaboga, odlutao sam s
teme.
- Ne mari nita, Conore.
- uj, rekla si mi za Dana zato to on eli da preuzmem zapovjednitvo
Bratstva. To je tono, zar ne?
- Da.
- A ja to ne mogu.
- Tvoja bojazan da ne bi mogao pobijediti nije dostatan razlog - ree ona. Kao zapovjednik moi e sebi pribaviti slavnih poraza kakve eli. Mislim da to
Dan razumije.
- Ne, Atty, ne.
- Zato, Conore?
- Zato to neprekidno vidim istine koje razaraju moje iluzije.
- A te bi bile?
- Zaepi ui, eno, jer je to to govorim bogohulno, protivno svakom
republikanskom poimanju. Premda je to istina, nitko je se od nas ne usuuje izrei.
Istina je da imamo jednako toliko izgleda da onoj svjetini tamo vani ulijemo
razbora, a da ljubav niti ne spominjem, kao i da pokuamo zaustaviti vjetar. Tako
dugo dok se zanosimo iluzijom o jednoj jedinoj, nepodijeljenoj Irskoj, Ulsterani e
tu iluziju utapljati u krvi. Ah, evo, problijedila si, draga moja - nastavio je - no to
da, do vraga, ponemo s milijun fanatika? Ti si sama rekla da oni nisu mi, a mi
nismo oni. Oni su tragina siroad ove irske trilogije, kraljevski gubavci Njegovog
Britanskog Velianstva, a mi Irci smo, pobogu, civiliziran narod, a civilizirani
narodi nee dopustiti da milijun gubavaca ivi meu njima i okuuje njihove
zdence. Ja kaem, zazidajte ih u njihovu prokletu koloniju gubavaca, neka pjevaju
svoje proklete himne, udaraju u svoje proklete bubnjeve i vitlaju svojim prokletim
Union Jackima do sudnjeg dana, ali drite ih daleko od naeg ivota... jer emo se
naposljetku od njihove mrnje razboljeti. Ulsteranu je potrebna iluzija da bi
preivio. Ako ih prepustimo njima samima, kako e dugo izdrati dok njihova
mrnja ne bude morala potraiti neto to bi mogla unititi? Koga e moi mrziti
kad nas ne bude? Okomit e se jedan na drugoga kao raskrvavljeni morski psi u
moru. Naposljetku e se okrenuti na plemstvo, koje ih je dotle i dotjeralo, i slijediti
manijake poput Olivera Cromwella Maclvora.
Ah, Atty, zato se dalje zanosimo tim lanim snom? Dajmo im njihovu
prljavu pokrajinu, jer ako to ne uinimo, osudili smo irski narod na vjeno
prokletstvo.
Tek sada je Atty Fitzpatrick doista znala da Conor nikad nee preuzeti
vodstvo Bratstva. No tko e, osim Conora Larkina, ustati i u uragan iluzija vikati
istinu?

JEDANAESTO POGLAVLJE
U danima kad se 1912. godina bliila kraju a vlada se pripremala na drugo
predlaganje Zakona o autonomiji, bio sam neprestano na putu izmeu Dublina,
Ulstera i Londona.
Govori su postali estoki; premijer a i glavni predstavnik liberala, Winston
Churchill, osuivali su korak za podjelu Irske kao nedemokratski. Istodobno smo
znali da je Carsonova taktika izgubila mnogo od svoje estine i drskosti. Premda su
pokuaji unionista da postignu promjene koje bi onemoguile pravu svrhu
predstojeeg zakona, promaili, vrata nagodbi bila su otvorena.
Liberalna stranka ostala je u borbi jer je bila talac Irske stranke, a John
Redmond nalazio se u povlaenju, borei se oajniki da spasi povjerenje. No
posvuda u Irskoj ogorenje je raslo. Carson, Hubble, Weed i njihova grupa mogli
su sebi nekanjeno priutiti svaku drskost. Sam Redmond je na tajnim
zasjedanjima stiavao glasine o Carsonovu hapenju, jer se plaio udarca iz Ulstera
koji bi mogao slomiti njegov ionako slab utjecaj na Zakbn. Sad su i nai neodluni
biskupi bili spremni priznati da je navodna nepristranost vlade samo farsa.
Znali smo da e unionisti uskoro neto poduzeti, i nismo morali dugo ekati.
U moj belfastski ured stigao je poziv da 15. sijenja 1913. doem na konferenciju
za lampu u Rathweed Hall.
Brojnoj eti novinara nita nije bilo drae od poziva u Kathweed Hall.
Obino je to znailo materijala za dui i lanak te besplatno pie i obilan buffet u sir
Frederickovu bogatom stilu. Moji kolege stizali su sat prije vremena i bili su, kad
bi Weed osvanuo, ve dobrano podmazani i pripitomljeni.
Sir Frederick bio je ve prekoraio sedamdesetu, ali je izgubio malo od
svojeg ara i poleta. Kao protivnici, bili smo u neobinom odnosu. Nazivao me
svojim najdraim fenijcem, rijetko je proputao da se naali na raun moje
vjetine da ostale uvijek preteknem za duinu nosa, i davao mi, naizgled u ali,
poruke koje bih trebao prenijeti Bratstvu.
Iskrenje u njegovim oima toga dana govorilo mi je da e unionisti objaviti
neku senzaciju. Ponosno je pogledavao papir u svojoj ruci dok nas je pozvao da se
stiamo.
- Gospodo, mogu li vas zamoliti za panju? - rekao je. - Proitat u vam
kratku obavijest.
Nasadio je naoale oteui u tome vjetinom kakva proslavljena odvjetnika,
nakaljao se i pogledao pedesetak novinara pred sobom, zaustavio se na meni i
rekao da pripazim da mi olovka bude dobro zailjena.
- Vodstvo unionista - poe - ovime, s dananjim danom, objavljuje
obrazovanje Ulsterske dobrovoljake vojske. Na je cilj da pod centralnim
vodstvom okupimo vojsku od sto tisua dobrovoljaca izmeu sedamnaeste i
ezdeset i pete godine za obranu slobode ove pokrajine.
Weed napravi znaajnu stanku da bi nazoni mogli probaviti njegovu
najavu. amor u zastakljenoj dvorani sezao je od nevjerice do glasnog uenja.

Sir Frederick kuckanjem zamoli za panju i nastavi toboe itati tekst koji je
bio nauio naizust.
- Ispitali smo miljenje stotinu i sedamdeset postojeih unionistikih
klubova i sa zadovoljstvom moemo izvijestiti da lanstvo svih ovih klubova
pristupa Ulsterskim dobrovoljcima te e obrazovati njihovu jezgru tako da emo
jednim udarcem stei nekih sedamnaest tisua pripadnika. Daljnja e regrutacija
zapoeti odmah. Namjeravamo obrazovati sve vrste djelatnosti i slube, kao
transportne, sanitetske, obavjetajne, telegrafske itd., itd. I na kraju, gospodo, mi
smo u vezi s lordom Robertsom, koji je, kao to svi dobro znate, bio istaknuti
general u naoj Indijskoj vojsci. Lord Roberts i pukovnik H. H. Pain, takoer iz
indijskih jedinica, izrazili su spremnost da se prime zapovjednitva Ulsterskih
dobrovoljaca.
Kao i obino, prvi je skoio Darwin Dwight iz londonskoga Timesa.
- Jesam li ispravno shvatio, sir Frederick, da e to, zapravo, biti privatna
vojska pod okriljem jedne politike stranke?
- U stanovitom smislu. Meutim, unionisti samo postupaju u skladu sa
eljama premone veine stanovnika.
- A ta e Ulsterska dobrovoljaka vojska unajmiti usluge bivih britanskih
oficira? - inzistirao je Dwight.
- Da - glasio je neuvijen odgovor.
- Sir Frederick - uskoi Tenley iz Maila - kome je ta Ulsterska dobrovoljaka
vojska odgovorna? Kruni? Unionistikoj stranici? to je, tonije reeno, njezin
zadatak i tko u tome ima prednost?
- Ona je obvezana da titi slobodu Ulstera kao dijela Ujedinjenog
Kraljevstva - odgovori Weed.
- Ali ja pitam, sir Frederick, je li mogue da Ulsterska dobrovoljaka vojska
bude upotrijebljena protiv britanske vojske?
- Ne daj Boe da do toga doe, no mi emo pucati u svakog tko nam
zanijee nae britansko nasljee.
- Drugim rijeima - rekoh ustajui - vi ete se boriti protiv britanske vojske
da biste ostali Britanci i ogluiti se o britanske zakone koji vam nisu po udi?
- Ah, moj najdrai mali fenijac - pecnuo je Weed. - Eh, ma kako to izgledalo
neobino, Seamuse, takva je situacija u koju su nas natjerali, a usuujem se rei da
e veina engleskog naroda postupiti jednako, u nau korist.
- Zato su onda Englezi izglasali liberalnu vladu koja je na strani Zakona o
autonomiji... time elim rei, ne preuveliavate li podrku Engleza?
- Ta hajde, Seamuse - uzvratio je, topei se od prisnosti. - Pa vi znate kakav
je stav Engleza u tom pitanju. Znate i to da je taj nepoteni zakon samo zato
ugledao svjetlo dana jer ga je Redmond i njegov opor iznudio. Ima li jo pitanja?
- Jo jedno - rekoh. - Jeste li o zakonitosti te tzv. Ulsterske dobrovoljake
vojske raspravili sa sir Edwardom Carsonom i svojim izvrnim odborom?
- Jesmo.
- Pa, je li ona zakonita ili nije?

- Kao to znate, unionistike klubove i vojnu obuku drali su protuzakonitim

i unoenje oruja smatralo se ilegalnim. Pretpostavljam da e stanoviti krugovi
moda drati nezakonitom i Ulstersku dobrovoljaku vojsku. Vlada zna da je to
protuzakonito, ali po mojem miljenju zbog toga nee prstom maknuti.
- Sir Frederick - zaori iz desetak grla istodobno.
- To je za danas sve, gospodo - rekao je kratko, ustajui. - elim svima
dobar dan.
Dok su novinari pojurili prema glavnoj poti da izvijeste svoje listove,
Darwin Dwight me povue u stranu.
- Mislim da su ovaj put prevrili mjeru - ree. - Vlada mora postupiti.
- Da se okladimo? - rekoh.
- O veeru. Ako zbog ovog ne udare po Carsonu, Asquith e za dva tjedna
pasti.
Uslijedio je niz grozniavih konferencija ureda premijera, kabineta,
ministarstva vojske i Dublin Castlea. Istodobno su tisue onih koji su stupali na
dan potpisivanja zavjeta produile marirati ravno u oranjske dvorane da se upiu u
dobrovoljaku vojsku.
John Redmond i liberalne novine pokuali su stvar prikazati kao Carsonov
blef, ali je iza zatvorenih vrata njihova zabrinutost rasla. Uvjerenje da su liberali
nesposobni da vladaju dobilo je vie pristaa nego ikad prije. No neka otra mjera u
Ulsteru krila je u sebi opasnost da u Engleskoj i kotskoj izazove val simpatija koji
bi mogao znaiti pad vlade.
Konzervativci su vrili pritisak na vladu, i Asquith se pokazao jo
spremnijim na kompromis. Kako su prosvjedi Iraca da su izdani i prodani postajali
sve glasniji, a Ulsterski dobrovoljci iz dana u dan sve brojniji i drskiji, premijer
naposljetku sazove svoje generale u Downing Street 10. Poslije zavrene sjednice
zamjenik efa generaltaba otputuje u svojstvu osobnog kurira u Irsku. Otputio se
smjesta u Camp Bushy, u okolici Roscommona, na rijeci Shannon, gdje su bili
stacionirani King's Midlanderi.
Naredbe: KING'S MIDLANDERI E ZA DVADESET I ETIRI SATA
PRIJEI U STANJE PRIPRAVNOSTI, A TIJEKOM TJEDNA UMARIRATI U
ULSTER.
Zadatak: OSIGURANJE LUKA, ELJEZNIKIH DEPOA, ARSENALA,
MOSTOVA; POJAANJE STANICA IRSKIH KRALJEVSKIH ORUNIKA I
ZATITA NABROJENOG DRAVNOG VLASNITVA.
DVANAESTO POGLAVLJE
General, sir Llewelyn Brodhead, iscrpio se hodanjem gore-dolje po svojem
uredu. S druge strane prozora steralo se zemljite stoljee stare kasarne Armand
Bushy u pastoralnoj osami kraja gdje je rijeka Shannon u irokom toku nestajala u
au i vrbicima Lough Reea. Stari Camp Bushy vaio je kao jedno od
najpoeljnijih zapovjednitava u imperiju, a uz to je jo Engleska bila tako
prikladno blizu.

Brodhead je izvjebao svoju diviziju Midlandera za eventualne dogaaje u

Evropi tako da budu spremni ako izbije rat. Osobito je uznastojao da se diviziji
pripoje Coleraine-strijelci, elitna jedinica iz Ulstera. Uvrtavanje teritorijalnog
puka grofa od Foyle podbolo je cijeli oficirski tab i u jedinicama probudilo
potreban takmiarski duh.
Sve se to sad za sir Llewelyna sruilo prekonoi. Naredba za ulazak u Ulster
bila je neodreena, namjerno neodreena, po Brodheadovu miljenju. Bilo je to
kao da ga alju da zauzme vlastitu zemlju. Prema rijeima naredbe, njegove su
jedinice mogle doi u sukob s Ulsterskim dobrovoljcima, osobito u orunikim
stanicama. Posvuda na liniji vladala je zloslutna tiina, koja kao da je govorila
stari je Brodhead ovaj put doista dobio prenagljenu zapovijed.
Sazvao je svoje oficire i trijezno ih upoznao s naredbom, ali je potajno
oekivao da e stanovit broj oficira iz redova Coleraine-strijelaca predati ostavku.
Nisu ga razoarali, jer je trideset i etiri od trideset i pet oficira toga puka ponudilo
ostavke kad divizija prijee u Ulster.
Neka bude. On e uiniti sve da zadri nemilitaristieki stav kad uu u Ulster.
Naposljetku, prisutnost britanskih trupa u toj pokrajini predstavljala je uvijek samo
posjet starih prijatelja. Ulstersko e stanovnitvo shvatiti da Midlanderi samo vre
svoju dunost.
No to to je, mimo oficira Coleraine-strijelaca, i polovica divizijskih oficira
takoer predala ostavku potpuno je smelo generala Brodheada.
Naredbu je trebalo izvriti za sedamdeset i dva sata, i time je njegova dilema
postala prava muka.
Kapetan Christopher Hubble uao je u generalovu kancelariju i ispred
njegova pisaeg stola otro salutirao. Brodheadovo lice bilo je pepeljasto kad je
mahnuo mladom Chrisu da sjedne.
Christopher je bio spreman da iz brkatih generalovih usta uje svata: od
hitne molbe do paljbe grdnji.
- Znate, Chris, naao sam se u stanovitom kripcu. Prokleto gadan posao,
ha? Nadao sam se da u ga moi odvaliti bez neugodnosti.
- Uvjeren sam da general uvia moj osobni poloaj. Colerainesi su, kako
znate, na teritorijalni puk, sir.
- Doista to shvaam, Chris, doista. Vaa je ostavka ovdje, u sredini ove hrpe.
- Mogu uvjeriti generala da je moj zahtjev uslijedio iz vlastitih pobuda.
Nisam o tome razgovarao s ostalima, sir, i nemam pojma tko je i koliko ljudi
postupilo jednako.
- aj? - upitao je Brodhead, punei svoju lulu.
- Ne, hvala vam, sir.
Brodhead ugasi ibicu, povue dim i zatim ga ispusti. Njegove prodorne
plave oi susretoe prodorne plave oi Christophera Hubblea.
- Smrtni je grijeh u vojsci upustiti se u politiku, znate... ukoliko radikali ne
zloupotrijebe vojsku kao politiki instrument protiv naeg vlastitog naroda. Slaete
li se s time, Chris?
- Potpuno, sir.

- Hoemo li obojica, vi i ja, otvoreno razgovarati?

- Da, sir.
Llewelyn Brodhead se nagnuo preko svojeg stola i, udarajui po stolu
krupnom koatom akom, podvlaio svaku drugu rije.
- Ne sluim trideset i est godina u vojsci Njegovog Velianstva da bih
dospio do ovoga. - Uspravio se i podupro o rairene prste kao da namjerava skoiti
preko stola. - Godinama promatramo kako liberalna stranka nastoji unititi imperij,
komad po komad. Nae imperijalne oruane snage stvorile su i poprimile sistem
opeg reda, koji jo nikad u svijetu nije nadmaen. A sad ti prokleti pasji sinovi
imaju drskosti da nas pokuaju okrenuti protiv lojalnih britanskih podanika. I sve
to zbog ovih ljudi ovdje, koji e oskvrnuti Union Jack, razoriti imperij i usred noi
zabiti nam no u lea.
Brodhead se sabere.
- Za tri dana ulazimo u Ulster, ukoliko ... Prekinuo se namjerno. - Da
nastavim, Chris?
- Molim vas da nastavite, sir Llewelyne.
- Ukoliko - produi Brodhead - mi ovdje u Bushyju ne poduzmemo neto to
e ih primorati da opozovu naredbu. Takvo to bi, razumije se, zahtijevalo posve
osobitu odanost i da se poneto stavi na kocku.
Chris kimne.
- Recimo, na primjer, da do sutra u podne primim ostavke svakog pojedinog
oficira u diviziji, svih stotinu i etrdesetorice. Recimo da ja tome dodam svoju
ostavku, ponesem to u London i stanem s time pred efa generaltaba kao s
gotovom injenicom.
Chris rupiem upije znoj, koji mu je odjednom izbio po licu.
General ustane od stola i ponovno se ushoda dobro utabanom stazom.
- Nazovite to kako hoete, neposluhom, pobunom, nazovite to kako vam
drago, no ako liberali ele da im netko obavi taj prljavi posao, neka znaju da
moraju za to potraiti kakve crnake jedinice. Ako nas pokuaju sve izvesti pred
ratni sud, moglo bi to svakako izazvati otvorenu pobunu cjelokupnog britanskog
oficirskog kora. U najboljem sluaju, vjerujem, uspjeli bismo ih primorati da
opozovu tu ludost da okupiramo Ulster. U najgorem, vjerujem, ukor i povlaenje
Midlandera iz Irske. Nisam potpuno siguran u posljedice, ali imamo jakih prijatelja
svuda, gore i dolje. to mislite, da pokuamo, Chris?
- Mislim da pokuamo.
- Dobro. Vi ste oito pravi ovjek za to.
- Trsit u se da vas ne razoaram, sir.
- Moraju biti svi, do jednoga. Stotinu i etrdeset ostavki do sutra u podne.
Bez iznimaka. To je jedini nain da pobijedimo. Ako bilo to krene po zlu, ja
preuzimam odgovornost.
- Bit e uinjeno, generale.
- Dobro, Chris, sretno, na posao, mome, na posao.

Od trenutka kad je Molly O'Rafferty nestala iz Irske, Jeremy Hubble vie

nije bio onaj preanji. Kad je dolo vrijeme poroda, svim je sredstvima nastojao
doznati gdje se ona nalazi, ali je posvuda nailazio na zid utnje i mrnje.
Kad je stupio u puk Coleraine-strijelaca, neko vrijeme mu je bilo bolje,
zatim se pokazalo da je i u vojsci ivot uglavnom isti. Njegov je mlai brat bio
sainjen od pravog materijala, ambiciozan i pametan. Christopher je, od fizikog
izgleda pa do razuma, toliko sliio ocu da je bio gotovo kopija njegove linosti.
Ubrzo je bio unaprijeen u kapetana i stajao uz bok generala Brodheada kao
savren autant.
U lorda Jeremyja ocrtavalo se pomanjkanje bilo kakvih istaknutih svojstava.
No Jeremy je bio openito popularan kao lan divizijskog ragbijakog tima,
posebno meu mlaim oficirima. Ostao je neusiljen, od njega se bez muke moglo
posuditi novaca i neosporno je bio ugodniji od brata. Osobito je bio prikladan za
ulogu dobrog drugara izvan logora, neprestano je pozivao drutvo u Daars,
Rathweed Hall ili Hubble Manor. U njegovu je drutvu bilo zabavno, obilno se
jelo, odlino pilo, uvijek s mnogo djevojaka i dobre razonode.
Dokle god je oko njega bilo ljudi, Jeremy je bio raspoloen, ali bilo je
razdoblje kad bi sam otiao u Dublin i s nekom traginom nostalgijom tumarao
gostionicama oko Trinity Collegea. Zapadao je u potitenost, koja bi prelazila u
opijanje i zavrila u kakvoj javnoj kui. Jeremy je ostao prosjean. Nikad se nije
digao nad in porunika druge klase niti je bilo izgleda da e se u bilo kojem
obliku istaknuti.
Nakon nekog vremena postade i njegov djed, koji gaje oboavao, bolno
svjestan Jeremyjeve nesposobnosti. On i Roger poee od posjeda sve malo
pomalo odvajati to nije sadrala prvobitna darovnica Krune i bilo zajameno
grofovskim naslovom. Jeremyju je tako ostala titula i posjedi oko Hubble Manora.
Kako se oni nisu mogli sami podmirivati, bit e mu odmjeren prihod koji e mu
omoguiti da ivi poput nezaposlenog iz najvieg platnog razreda, kao to je Roger
uinio i sa svojim ocem.
Jeremy e to odraivati obavljanjem javnih dunosti grofa od Foyle i time
to e se postarati o prikladnom mukom nasljedniku. Sve ostalo bit e u
Christopherovim rukama. Jedini otpor koji je, inilo se, Jeremy uspijevao pruiti
sastojao se u tome da se branio od braka i brige za potomstvo. U tome je bio tako
odluan da je to ak nadmailo matanje o Molly O'Rafferty. Roger i Weed
odluie da ne navaljuju dok ne zavri vojnu slubu, a potom da to pitanje rijee
prikladnom enidbom.
Christopher i Jeremy nisu se niti voljeli niti mrzili, ali su se pomirili s
neobinom sudbinom o redoslijedu njihova roenja i o prednosti njihovih
sposobnosti. Mlai je nekad eznuo za titulom koju nikad nee posjedovati, ali je
kasnije shvatio kakvu e strahovitu mo i bogatstvo on naslijediti, kao i to da time
moe osvojiti vlastiti plemiki naslov.
U obiteljskom krugu samo je Caroline ostala prisna s Jeremyjem. Nije se
sada s majkom esto viao, jer je ona sve vie vremena provodila u Londonu,
daleko od Listera, neslubeno i preutno rastavljena s lordom Hubbleom.

Pono je ve bila dobrano odmakla kad se Christopher uputio u Jeremyjev

stan. Kapetan Christopher Hubble vratio se iz apartmana generala Brodheada s
popisom ljudi koji jo nisu predali ostavke. Isprva je ilo malo tee, ali kako je
groznica rasla, uporita su padala. Dosad su uloili svoj ulog svi, osim jednog:
porunika Jeremyja Hubblea.
Jeremy je bio budan jer je znao da e se Christopher vratiti, te se ekajui
estito napio. Leao je na leima, zurei u strop, dok je Chris, s prezirom
pogledavi praznu bocu i hitnuvi je zatim u koaru za smee, dovukao stolac do
bratova leaja, stao jednom nogom na sjedalo i nagnuo se nad brata. Jeremy je
uznemireno treptao krvlju podlivenim oima.
- Dakle, to je? - upitao je Christopher.
- Otac e jednostavno morati moj portret objesiti u t Long Hallu licem k
zidu.
- Okreni se, ne mogu razgovarati s tvojim leima.- Jeremy sjedne.
- Dakle dobro, dragi moj Jeremy. Evo me ovdje usred noi da s tobom
raistim stvari. Znam da to na papiru lijepo izgleda ako viscount Coleraine iz
istoimenih Coleraine-strijelaca kao jedini oficir u Camp Bushyju odlui da ne
preda ostavku. Znam kako e to neopisivo poniziti oca i djeda. Uviam kako je
tebi zabavno da nam nakopa vjenu sramotu, ali, Jeremy... tko tu koga vara? Ti
nema petlje da to provede.
- Oh, nemam?
- Ne, nema. Znam da ti je samo do toga da ovdje prostojim pola noi viui
i molei te. Do svanua e mi neizostavno uruiti svoju ostavku, pa zato onda
nee biti dobar deko i ne uini to smjesta da mogu otii spavati?
- Odjebi...
- Rado bih to uinio i pustio te da iskusi kad sutra svi tvoji prijatelji skoe
na starog prevrtljivog Jeremyja.
- Nee me primorati da potpiem tu prokletu stvar... ja ne drim nita do
toga... ne mrzim katolike kao ti.
- Oh, ti ne dri nita do toga - ree Chris. - To je tada neto drugo.
Jeremy se izvue iz kreveta i zagleda se dolje na vjebalite.
Christopher otabana prema vratima.
- Izvijestit u generala Brodheada da emo se morati pomiriti s tim da nam
jedan glas nedostaje. - Otvorio je vrata i zalupio njima a da nije izaao iz sobe.
Jeremy se naglo okrene, usplahiren.
- Svinjo! - ree Jeremy.
Christopher izvue iz unutarnjeg depa presavijen list papira, baci ga na stol
i odvrti poklopac svojeg nalivpera.
- Potpii - ree.
Jeremyjevo lice otvrdne. Zurio je u papir, potom u brata.
- Zna, Jeremy, kad bi uspio izdrati, moglo bi ti se dogoditi ono najgore.
Moda bi se ubudue morao brinuti sam o sebi pokuavajui zaraivati za ivot.
- Zar ne moe bar jednom shvatiti? - povie Jeremy. - Imam razloga...
dubokih razloga... ozbiljno. Zar ne moe bar jednom uvidjeti da...

- Kakvih razloga? - upita Christopher hladno.

- To je kao da... pa, kao da neto potpisujem protiv svojeg sina.
- Molly O'Rafferty se nee vratiti, nikada - ree Chris.
- Prestani! Prestani!
- Nee se vratiti - ponovi Chris.
- Ti nema ni iskre osjeaja... ti, prljavi ucjenjivau...
- Oh, prestani cviljeti, Jeremy. Da si mario za svoje dijete, bio bi se
suprotstavio prije etiri godine. Meni je ve pun nos uloge prezrenog, slomljenog
ljubavnika, koji se skita omiljenim mjestima svoje ljubljene. To nije drugo do
prokleta taka, a to ti zna. Zna jednako dobro kao i ja posljedice ako ne potpie.
Dakle, svrimo s tim.
Jeremy se spusti u stolac ispred stola.
- Pretpostavljam da si ti prvi predao ostavku - zabrunda.
- Tono. Moja je stigla dvije minute nakon naredbe o opsadi Ulstera.
- Takvi smo mi, zar ne? Christopher je uvijek broj jedan, a Jeremy stotinu i
etrdeset. - Jeremy se nasmije zgaeno. - Tako je to meu nama. Potpii ovo,
potpii ono. Cijeli moj ivot stajat e nad mnom gurajui papire pred mene.
- Ti bi se s obzirom na obeteenje koje za to prima trebao posljednji aliti.
Jeremy je grizao usnicu, pokuavajui prikupiti hrabrosti za posljednji otpor.
Znoj mu izbije, oima je traio to bi popio, izbjegavjui Christopherov netremian
pogled.
- Ako opet otvorim vrata - upozori ga Christopher -ovaj put u otii i
prepustiti te posljedicama.
Jeremy poe uvlaiti dah, a zatim zajeca. Pogledao je brata s mrnjom,
suznim i staklenim oima, istrgnuo mu pero i narkao svoje ime na ostavku.
- Tko je to bio, Alane? - upita kroz polusan Matilda Birmingham.
- Winston - odgovori njezin mu.
- Churchill? Blagi Boe, pa sad je tri ujutro.
- Znam - odgovori on, istetura iz postelje, otklimata do ormara i poe traiti
svoj kratki kuni kaput. I njegova ena ustane, spremi posluavnik s ajem i ostavi
ga zajedno s Churchillom u radnoj sobi.
Otkako se povukao s dunosti voe u parlamentu, Alan Birmingham postao
je jedan od najglasnijih poslanika stranjih klupa, napadajui bez prestanka
kolebljivo dranje svoje stranke u pitanju Zakona o autonomiji. Zapravo je
Birmingham predvodio grupu buntovnikih liberalnih poslanika u izvrgavanju
ruglu Asquithove bojaljivosti. Premda je pobuna u Camp Bushyju drana u
tajnosti, Birmingham je doznao za nju i znao je da je general Llewelyn Brodhead u
Londonu na tajnom vijeanju s ostalim vojnim funkcionarima.
Churchill ga pozdravi svojim najuspjelijim dranjem kakvo je uvao za
trenutke krize i ispria se zbog dolaska u tako neprikladan sat.
- Imamo razloga vjerovati da ste obavijeteni o toj stranoj stvari s King's
Midlandersima - ree Winston.
- Jesam - odgovori Birmingham.
- Kabinet pretpostavlja da ete sutra u parlamentu htjeti o tome neto rei.

- Vae su sumnje dobro zasnovane.

Churchill zabrunda, i dok je Birmingham nalijevao aj obojici, pripremi se
na drukiji ton.
- Alane - ree polagano - moram vas zamoliti da u tu stvar ne ulazite.
- Nisam siguran jesam li vas dobro shvatio, Winstone.
- Pustite je neka zamre.
- Da nita ne poduzmem?
- Tako je - ree Churchill.
- Stotinu i etrdeset britanskih oficira, zajedno sa svojim generalom,
pobunilo se. Zar predlaete, da uza sve ostalo, jo opratamo i pobunjenicima?
- Nije u pitanju da im oprostimo - odgovori Churchill. - Alane, mi smo punih
dvadeset sati o tome raspravljali. Asquith i kabinet su, uz moje sudjelovanje, doli
do zakljuka da emo, ako te ljude pokuamo izvesti pred disciplinski sud, time
moda otvoriti Pandorinu kutiju.
- Po mojem miljenju, otvarate Pandorinu kutiju ako to ignorirate. Gdje
emo ve jednom povui crtu i rei tim ljudima dosta, Winstone? Kao slijedee,
poet e za bijela dana krijumariti oruje.
- Ali, ali, Alane.
- E, pa rei u vam to bih ja uinio - ree Birmingham razdraeno. Uhapsio bih Brodheada i smjesta ga liio zapovjednitva, poslao ovamo novog
zapovjednika da preuzme diviziju, a ostalim prokletim pasjim sinovima dao tono
sat vremena da svoje ostavke opozovu ili da budu izvedeni pred ratni sud.
- Na sastanku je takvo stanovite bilo prilino nepopustljivo zastupano - ree
Churchill.
- Ali to je jedini put.
Churchill podigne ruku poput prometnog straara.
- To nije nipoto tako jasno.
- to time mislite?
- U ministarstvu vojske nisu Brodheada doekali kao pobunjenika, nego ga
smatraju nekom vrstom heroja.
- Svakako - odgovori Birmingham. - Stara imperijalna militaristika maina
eli prerezati vrat liberalnoj stranci, to znamo. Oni treba da ovdje i sad iskuse tko
upravlja zemljom, Winstone.
- ef generaltaba nas je upozorio na to - ree Churchill - da moramo
raunati s ostavkom bar treine ukupnog oficirskog kora ako optuimo ovu grupu.
Osim toga, desetak i vie generala koji potjeu iz Ulstera nalazi se na izvanredno
znaajnim poloajima.
- Ali, dragi moj, pa to je obina ucjena.
- S obzirom na mogunost rata u skoroj budunosti, Alane, ne moemo
riskirati da izgubimo polovicu naih oficira.
- Po mojem miljenju, trebali bismo te momke pustiti da se povuku. Ako ne
moemo drati u rukama vojsku u jednoj beznaajnoj krizi u Irskoj, kako emo tek,
do vraga, to uspjeti u jednom veem ratu?
- Alane ...

- Ne. K vragu sve, postoji pravo i krivo, Winstone. to e se dogoditi sutra

ako konzervativna stranka takoer zaeli da osnuje privatnu vojsku, a dan nakon
toga mi liberali odluimo to isto? Pobogu, politike stranke u jednoj demokraciji
naprosto ne mogu drati vlastitu vojsku!
- Moram svoju molbu osloniti na to da se mi prema naoj procjeni, naoj
dobro promiljenoj procjeni, ne smijemo upustiti u taj rizik. To bi unitilo nau
vanjsku politiku i povjerenje naih saveznika. Berlinu u ovom trenutku ne bi bilo
nita drae no da polovica naih oficira odbaci uniforme.
- Doista. Znate li vi zapravo u to se uputamo? Ako pokrajina Ulster bude
naposljetku izuzeta iz Zakona o autonomiji, a ja se bojim da nemate petlje da
uinite drukije, ti e unionisti zavesti ondje tiraniju, tiraniju s peatom naeg
odobrenja.
- Nalazimo se neposredno pred ratom, Alane. Naa je najprea dunost da se
pripremimo da taj rat dobijemo. Ne smijemo zbog jedne bure u ai vode riskirati
na oficirski kor. Svi mi, sve vie i vie, dolazimo do spoznaje da se rjeenje za
Irsku mora nekako odloiti.
- Shvaam. Znai da namjeravate opozvati naredbu Midlandersima da uu u
Ulster.
- Upravo to.
Birmingham zatrese glavbm u nevjerici.
- Mi smo osam stoljea u Irskoj slagali pogreku na pogrjeku. Naposljetku
emo u Ulsteru biti isisani. Molim vas, nemojte za dvadeset godina doi k meni i
rei mi naknadno da sam imao pravo. Ako sada ne postupimo odluno, kako to
ovaj trenutak zahtijeva, upast emo do grla u govna i bespomono u njima gacati i
dovijeka se iz Irske neemo moi izvui.
est sati prije nego to je divizija King's Midlandersa trebala ui u Irsku,
naredba je povuena. Divizija je ostala stacionirana u Camp Armand Buchyju.
General sir Llewelyn Brodhead i njegovi oficiri nisu dobili ak ni obian ukor.
Ulsterska dobrovoljaka vojska mogla je postii zakonsko priznavanje, jer je
vlada oklijevala da postupi, i njezin je broj rastao u jednakoj mjeri kao i njezina
drskost. Do sredine ljeta 1913. pristupilo joj je vie od pedeset tisua ljudi, i jo su
pritjecali bre nego to su ih mogli primiti.
Tri pokrajine katolike Irske promatrale su sve to sa sve veim
negodovanjem, dok nije naposljetku posvuda u zemlji planulo.
Potkraj prosinca 1913. u Dublinu je sazvan masovni skup da se obrazuje
protusnaga Ulsterskim dobrovoljcima. Odaziv je bio golem. Sedam tisua ljudi
ispunilo je Rotunda Gardens, preplavilo oblinju koncertnu dvoranu, a za jo pet
tisua nije bilo mjesta.
Objavljeno je osnivanje Irske teritorijalne armije, i etiri tisue ljudi
pristupilo je na licu mjesta. Jezgra te nove grupe bio je niz legalnih organizacija s
jakim republikanskim tendencijama, kao Gelski savez i Gelsko atletsko udruenje.
Dublin Castle i London ivo su eljeli istupiti protiv te teritorijalne vojske i
zabraniti je, ali su s obzirom na Ulsterske dobrovoljce bili nemoni.

Tako je, dakle, izgledala Engleska uoi 1914. godine s dvjema privatnim
vojskama u svojim irskim pokrajinama. London je imao slabu utjehu da je
katolika vojska bila bijedno slabo naoruana i nije poput Ulsterskih dobrovoljaca
raspolagala s vojnicima od zanata u vodstvu. inilo se da je organizirana s
tipinom irskom manjkavou.
No za Irsko republikansko bratstvo bilo je uspostavljanje Irske teritorijalne
armije klju koji otvara zlatna vrata. Ta malobrojna tajna grupa od dvije tisue
ljudi bila je potpuno spremna. Long Dan Sweeney izdao je zapovijed, i lanovi
Bratstva se do jednoga ukljuie u teritorijalnu armiju te brzo prodrijee u gornje
redove zauzimajui kljune poloaje i zapovjednitvo.
Irska teritorijalna armija rasla je iznad svakog oekivanja, dok se London
nije uznemirio. Tada, ali tek tada, Asquith objavi kraj uvozu oruja u Irsku.
Unionisti nisu prosvjedovali, jer je tada njihovo stovarite oruja ve bilo dobro
napunjeno i raspolagali su s premoi od pedeset puaka prema jednoj u odnosu na
katoliki Jug.
TRINAESTO POGLAVLJE
HAMBURG, oujka 1914.
Gospodin Ludwig Boch listao je po svojim spisima, tiho mumljajui neku
pjesmu. Kad se uvjerio da je sve u redu, skupio je papire, gurnuo ih u torbu za
spise i otklopio svoj depni sat. Do sastanka je bilo jo vremena. Pripalio je
cigaretu i zadovoljno puio, promatrajui kako se kolutovi dima ire lebdei
kancelarijom.
Ludwig Boch, onizak debeljko ezdesetih godina, imao je razloga da bude
zadovoljan sa sobom. On nije bio jedan od krupnih trgovaca orujem, onih
tajanstvenih meunarodnih figura koje su tajno putovale amo-tamo kontinetom, ali
si je izborio posebno mjesto i bio na pragu da sklopi posao svojega ivota.
Boch je imao uobiajene veze u vojnim krugovima, ministarstvu vanjskih
poslova, carini i direkciji za oruje. U svojem poslovanju razlikovao se od drugih
po tome to se s najveim uspjehom prebacio na trgovanje s Irskom. Boch je vie
od drugih dobavljaa zastupao stanovite ,da bi za Nijemce bilo probitano kad bi
oruje prodavali objema stranama u Irskoj te sukob protestanata i katolika
pretvorili u trn u boku Engleske.
To je uvjerenje donijelo neoekivanu dobit. Protestantski agenti bili su
spremni kupiti velike koliine oruja i platiti najvie cijene. Posao se morao
odvijati krajnje spretno, jer su se prema van Ulsterani prikazivali fanatino
lojalnima engleskom kralju. Politiki promatrai u ministarstvu vanjskih poslova
potvrdili su, meutim, Bochove zakljuke da e oruje, isporueno Ulsteranima,
vrlo vjerojatno biti upotrijebljeno protiv Britanaca. Njihova lojalnost, kojom su se
toliko busali, nije bila jako duboka. Berlin je bio u to uvjeren. Za Bocha je to
znailo dobru sreu.

Dodue, bojao se da najnovije narudbe nee uspjeti isporuiti. Ulsterani su

traili automatsko oruje i minobacae, koje je imao na raspolaganju samo u
ogranienim koliinama, a njemaka je vojska sad imala prednost u cjelokupnoj
proizvodnji. Bio je oduevljen i ugodno iznenaen, to je i trebalo, kad je iz
Berlina stigao pristanak. U tom poslu bilo je za njega osam stotina tisua maraka
iste dobiti.
Boch je znao da e izvoz oruja iz Njemake, kad izbije rat u Evropi, naglo
prestati, a taj rat bio je utvrena injenica. On i ostali iz te struke luaki su se trsili
da, isporue narudbe prije nego to njihova stravina trita presue.
S ovom isporukom bio je namiren za ostatak ivota. Zakljuit e poslovanje,
iseliti u Argentinu i uivati u plodovima svojega rada.
Nekoliko kilometara od Bochova neupadljivog ureda u Sankt Pauliju
Christopher Hubble je u svojem apartmanu hotela Vier Jahreszeiten nemirno
etao sobom. Do ovog trenutka sve je bila ala, ali sad je postao nervozan. Do
razgovora je imao jo sat vremena. Moda bi trebalo proetati. Posegnuo je za
svojim aketom iz norfolk-tvida i lovakom kapom, koja je pristajala uz njega i
smjesta u njemu odavala Engleza, iziao iz hotela, poavi neuurbano uz jezero
Binnenalster, promatrajui jedrilice, dok sat s vijenice nije otkucao puni sat. Tad
je domahnuo jednom taksiju.
- Schumanns Austernkeller, Jungfernsteig - ree vozau prihvatljivim
njemakim.
Kad je Christopher odsluio vojni rok, bio je ve napredovao do majora,
jednog od najmlaih u vojsci, i bio je u osobnoj milosti sir Llewelyna Brodheada.
Ostao je, kako je tradicija zahtijevala, u aktivnoj rezervi kod Coleraine-strijelaca.
U savjetovanju s ocem i djedom zakljueno je da bi Chris trenutano najvie
koristio u generaltabu Ulsterskih dobrovoljaca. Lord Roberts ga je doekao
raskriljenih ruku.
Chris je dokazao da je momak na mjestu kad je potkraj 1913. vladinom
odredbom da se obustave sve isporuke oruja Irskoj nastala mala kriza. Broj
Ulsterskih dobrovoljaca ve je bio premaio stotinu tisua, a njihov je arsenal
sadravao jednu puku po ovjeku. Lord Roberts i njegov tab bili su zateeni u
pomanjkanju automatskog oruja i lake artiljerije u obliku prijenosnih minobacaa.
Chris je nagovorio svojega zapovjednika da usprkos zabrani porazgovori o tome s
njegovim ocem i djedom, a ovi su se sa svoje strane obratili vodstvu unionista.
Zakljuili su da usprkos suprotnim odredbama vlade priskrbe oruje.
Kupovinu su zajamili industrijalci i plemstvo, a Maxwell Swan otputovao je u
Njemaku da uspostavi vezu s Ludwigom Bochom. Isprva je Boch, njihov
najpouzdaniji dobavlja, mislio da je nemogue to oruje isporuiti s obzirom na
prednost koju je u isporuci oruja uivala njemaka vojska, ali je, na svoje
iznenaenje, dobio privolu. Nakon toga poslan je mladi Chris osobno u Hamburg
da dopremi oruje u Ulster.
Otto Scheer je ve u prvom susretu osjetio odbojnost prema Christopheru
Hubbleu, ali zarada je bila i predobra da bi se dao omesti takvim osjeajima.
Scheer, rezervni oficir njemake ratne mornarice, koji je sluio u podmornicama,

imao je laku grinju savjesti. Znao je da e on i mladi Englez, ako se ponovno

susretnu, biti neprijatelji i najvjerojatnije jedan drugog promatrati kroz ukrtene
crte na viziru.
Zasad je Scheer bio unajmljen kao plaenik, krijumar oruja za te iste
Engleze protiv kojih e se tui. Boch je rekao da je njemaka vlada odobrila
pothvat. E, pa to je bio ludi svijet Ludwiga Bocha. Scheer, mirni kapetan na
Sjevernom i Istonom moru, proeljao je Sankt Pauli i unajmio posadu pustolova
primamljenih zavodljivim dodatkom na opasnost.
Protiv volje, mrmljajui, pristao je da Christopher Hubble bude nominalno
kapetan broda, premda je plovio pod njemakom zastavom.
Pretresli su sve pojedinosti plana od Bochove nabavke i carinskih papira do
puta plovidbe. Da proslavi zakljuenje posla, Boch je naruio rakiju, pie koje je
Christopher drao prostakim, i ruak je okonan mlakim stiskom ruke.
U Hamburgu su proirene glasine da e iz luke isploviti ijedan brod s
orujem namijenjenim bivem meksikom predsjedniku Diazu, koji smilja udar za
povratak na vlast, ali se time gotovo nitko nije dao zavarati. Cijeli je posao i
prejasno nosio peat Ulsterske dobrovoljake vojske.
Naveer 24. oujka 1914. popeo se Christopher Hubble na SS Prinz
Rudolph, vojni teretni brod od devet stotina tona za prijevoz ita. Njegov dvojnik,
SS Prinz Oskar, bio je ukotvljen uz susjedni molo. Chris je pregledao tovar, oko
tri tisue strojnica, tisuu dvjesto minobacaa i nekoliko milijuna arera metaka,
zatim naredio da se zaklopci zapeate i da mu pokau njegovu kabinu, ime je
pokazao kako namjerava voditi taj posao, naime bez rijei, izuzev kratkih uputa
Ottu Scheeru.
Kad je svanulo, Prinz Rudolph je, praen Prinzom Oskarom, plovio uz
Elbu. U Sjevernom moru razara britanske ratne mornarice HMS Battersea
ugleda brodove i pone ih pratiti. Christopher naredi da oba broda produe ploviti
jugozapadnim smjerom kroz kanal, kao da e u otvoreno more.
Kad je Scheeru dao uputu da zaokrene u kanal St. George i tada u Irsko
more, Nijemac se pokoleba. Nije mu se sviao Hubble, njegova mladost, njegov
teret, ni to da hoda po ici na rubu britanskih obalnih voda. Ali prokleti je Englez
ostao neumoljiv, a tisuu funti sterlinga, ugovorenih za taj posao, bilo je vie od
Scheerove jednogodinje plae.
hitno. alarm za efa admiraliteta od hms battersea. ss prinz rudolph i ss
prinz oskar plove na sjever jo pod njemakom zastavom, rudolph vjerojatno
nosi oruje za udv. ekamo upute za pretragu i zapljenu.
Prvi lord admiraliteta, Winston Churchill, drao je da se to moe ocijeniti
gusarskim inom ako bi se popeo na brodove u meunarodnim vodama. Poslao je
hitnu poruku razarau neka i dalje slijedi oba broda, posavjetovao se sa svojim
tabom i ugovorio kasni razgovor s premijerom.
Rat je bio pred vratima, ali poloaj Engleske s obzirom na njezine ugovore s
Francuskom i Belgijom nije bio javno deklariran. Na Churchilla je izvren jak
pritisak da ne uini potez koji bi znaio zauzimanje strane u cijelom sukobu, prije
no to Engleska bude spremna. U pononim konferencijama, najprije u

admiralitetu, zatim u Downing Streetu 10, sloili su se da radije puste Ulsterane u

tom njihovom posljednjem malom koraku nekanjene, nego da u ovom trenutku
izazovu Nijemce.
Samo je na uporno Churchillovo traenje doputeno da Battersea i dalje
prati oba broda, dok je on donosio plan da se brodovi zaustave ako bi se usudili ui
u irske obalne vode. Prinz Rudolph i Prinz Oskar plovili su dalje u Sjevernom
kanalu, koji dijeli Irsku od kotske. etvrte veeri nakon to su isplovili iz
Hamburga pribliavali su se Ulsteru, i trenutak za odluku je uslijedio.
Kad je pao mrak, Otto Scheer pokuca na vrata Christopherove kabine i ue.
- Razara nas jo slijedi - ree.
- Znam. Nastavite prema planu.
- Herr Hubble, posada postaje nervozna.
- Pa to? Samo e ih zatvoriti. Otto Scheer frkne nosom.
- To nije smijeno.
- Nisam niti namjeravao rei neto smijeno. Pristali ste na plan, zar niste,
Herr Scheer? Hou rei, vi Nijemci ste navodno prave puke u provoenju nekog
plana. Niste valjda poeli gubiti ivce?
Nijemac pocrvenje. Christopher se, inilo se, nije dao smesti.
- Onog trenutka kad uemo u irske obalne vode...
- Prestanite s vaim prokletim cviljenjem, Herr Scheer! Svima vama svidjela
se boja engleskih novanica kad smo vas unajmili. Sad obavite svoj posao!
Scheer mrano pogleda ovjeka, upola mlaeg od sebe, potom lagano
prikloni glavu, kao na pozdrav, i okrene se na petama.
- Scheer. Moete rei svojim ljudima da e Battersea do jutra nestati s
vidika.
- Kako to da ste tako prokleto sigurni u to?
- Oni samo pokuavaju bolje blefirati od nas. I, za budue, recite tom vaem
kuharu... ah, nije vano, samo emo jo jednom zajedno jesti. Nekako u to ve
progutati.
Kad je ostao sam, Christopher duboko odahne i nagne se blijed i drhtav. Pri
planiranju sve se inilo tako glatko i jednostavno. Cijela se operacija oslanjala na
injenicu da su sir Edward Carson i vodstvo unionista do sada u svakom blefiranju
vlade proli nekanjeno. Kako su se pribojavali nepredviene konfrontacija na
moru, dobro su se potrudili da ratna mornarica sazna za brodove i njihov teret. Na
taj su nain mogli gurnuti loptu liberalnoj stranci i prisiliti je da ona donese odluku.
Njihov e in izazvati otra nona savjetovanja u Londonu, a ujutro e pratnja
nestati. Takav je, uostalom, bio plan.
Christopher legne na leaj. Jadno malo e spavati do svitanja. A tad, tko
zna? Kad god je zadrijemao, trgnulo ga je privienje vlane zatvorske elije.
Ne smijem dopustiti da me ti prokleti vabe vide u tom stanju, mrmljao je
sam sebi, moram odrati fasadu... Iza sna ga trgne glasan amor. Govorili su tako
brzo da nije mogao nita razumjeti. Kroz okruglo okno prodiralo je sivilo zore.
Priao je umivaoniku, dok mu je srce udaralo, i paljivo oprao lice, poeljao se,
ietkao zube i uspio vrsto zavladati sobom.

Arogantna dranja izaao je na palubu i popeo se ljestvama na most. Posada

dolje ispod njega poe pljeskati i vikati hura. Pred njima je leao otok Rathlin, a
Battersea je nestao bez traga!
Chris sloi ruke na lea.
- Jutro, Herr Scheer - ree raspoloeno. Scheer se osmijehne i kimne.
- Jeste li uspostavili vezu s Oskarom?
- Ja, uinio sam to.
- Onda naprijed, na dogovoreni sastanak.
Otok Rathlin, komad gotovo naputenog kopna u obliku bumeranga, leao je
neposredno uz sjevernu obalu grofovije Antrim. Bio je stoljeima poprite krvavih
borbi sa kotskim i engleskim upadaima, potom posjed viscounta Gagea, pa zatim
naputen i preputen jatima ptica selica koje su same izmeu spektakularnih stijena
i spilja drale svoje domjenke.
Dan ranije iskrcala se na Rathlin rezervna posada bivih pripadnika
britanske ratne mornarice koji su pristupili Ulsterskim dobrovoljcima i ekala brod
s orujem.
Rano popodne, petog dana plovidbe, Prinz Rudolph i Prinz Oskar
uplovie u okrilje Church Baya, bacie sidro i zastavicama obavijestie posadu na
otoku.
Za nekoliko minuta otisnue se amci s posadom i ljudi se popee na palubu
Rudolpha.
U kratkoj ali pedantnoj ceremoniji Otto Scheer preda brod, skinue
njemaku zastavu, podigoe zastavu Ulstera i prekrstie brod u Glory of Ulster.
amci s Oskara pristadoe uz bok i odvezoe njemaku posadu na njihov
brod. Posljednji u odlasku, Otto Scheer, stisne u neobinom porivu simpatije
Christopherovu ruku.
- Imate eline ivce, Hubble - ree Scheer.
- Da, hm, bravo, sretan put kui - odgovori Christopher.
Kad su se popeli na palubu Oskara, Nijemci urno izvukoe sidro i
pourie natrag u Hamburg, dok je Glory of Ulster zadimio prema zapadu, u
suprotnom smjeru. Predveer se brod usidri nedaleko od rta Inishoven Head, gdje
se zaljev Foyle otvara u otvoreno more, i javi radiom da se pripreme za njegov
ulazak u Londonderry idueg jutra.
U toku noi sazvane su sve jedinice Ulsterskih dobrovoljaca i obavile su
plansko zaposjedanje i osiguranje kljunih poloaja u cijeloj pokrajini, kao i
prebacivanje transportnih jedinica u Londonderry.
Do svitanja su Ulsterski dobrovoljci zavrili sa zauzimanjem
Londonderryja, blokirali luku etvrt, a na obali uz glavne dokove Caw & Traina
ekalo je sedamdeset teretnih automobila.
Glory of Ulster plovio je pod vodstvom Christophera Hubblea niz rijeku
Foyle, mimo svjetionika Pennyburn k dokovima, gdje je ekao luki otpremnik
D.E.Swinerton, oficir Ulsterskih dobrovoljaca na dopustu, sa svim potrebnim
dokumentima. Smjesta se popeo na palubu, prolistao brodske teretne deklaracije u
koje je bio upisan materijal za radio-veze i sanitet, potpisao ih i igosao. Dvije

minute kasnije poeo je istovar. Blago s broda Glory of Ulster bilo je u punom
danjem svjetlu, bez prisutnosti policije ili britanskih trupa pretovareno na teretne
automobile i za dva sata konvoj je krenuo prema ranije utvrenom skrovitu. U
jednoj kasnijoj objavi za tisak lord Roberts je izjavio da se radilo o vjebi kako bi
se ispitala djelotvornost stanovitih UDV jedinica, koja je uspjeno obavljena, te
energino zanijekao da se na brodu nalazilo oruje.
Republikanski osjeaji lorda Louiea de Lacyja prekipjee. Suprotno
Larkinovu savjetu, Louie je vrio pritisak na vrhovno vijee Bratstva da na drskost
broda Glory of Ulster odgovore krijumarenjem oruja po bijelom danu, ovaj
put orujem za legalnu Irsku teritorijalnu armiju.
Tri tjedna kasnije usidrio se, u povodu - kako se pokazalo - posljednje
prodaje oruja Ludwiga Bocha Ircima, mali njemaki teretni brod na jednom ne
ba bezopasnom mjestu na obali Inischmorea, najveem od Aranskih otoka, na
izlazu Galway Baya. Na jahtu lorda Louiea Grainne Uaile pretovareno je tisuu
puaka i stotine strojnica, a da se stvar nije niti pokuala zadrati u tajnosti.
Zapovjednik teritorijalne armije u grofoviji Galway izdao je jedinicama
naredbu da svi pripadnici listom izau na dokove, istovare jahtu uz sveane fanfare
i tada odmariraju u sredite grada.
Iz Dublin Castlea naredbe su upuene generalu sir Llewelynu Brodheadu u
Camp Bushy da prebaci jedan svoj puk u Galway kako bi se sprijeili neredi.
Strijelci divizije King's Midlanders stigoe istodobno kad i jedinice irskih
teritorijalaca.
Klicanje i svirka limenih glazbi, koje su pozdravljale dolazak lorda Louiea i
Grainne Uaile ubrzo zanijemie; kad su vojnici s nasaenim bajonetama,
predvoeni osobno generalom Brodheadom na konju, poeli potiskivati mnotvo.
Guranje i natezanje ubrzo se pretvorilo u zvidanje i bacanje kamenja. Kad
su istovarili jahtu, prasnue pucnji u nenaoruano mnotvo. Nakon nekoliko
minuta lealo je pet pripadnika Irskih teritorijalaca mrtvo, a jo dvadeset ranjeno.
U istrazi, koja je uslijedila, i u izvjetaju tvrdilo se da je pri primopredaji
oruja s ,Grainne Uaile vie teritorijalaca trgnulo puke i otvorilo vatru na
vojsku. Strijelci su, tek kad nije bilo drugog izlaza, uzvratili vatrom da bi se
obranili.
Dne 28. lipnja 1914. u Sarajevu je ubijen nadvojvoda Franjo Ferdinand. Pet
tjedana kasnije Engleska se zaratila s Njemakom, Austro-Ugarskom i Turskom.
Zakon o autonomiji bio je spreman za posljednje glasanje i kraljevo
odobrenje, ali je Gornji dom uspjeno dodao amandmane da bi za trajanje rata
odloio izvrenje. Dapae, Carson je postigao klauzulu za budue iskljuenje
Ulstera.
Usprkos tomu Redmond je u Donjem domu, u kojem je vladalo veliko
uzbuenje, ustao i pozvao Irce da se ukljue u rat koji je vodila Engleska. Zatraio
je da se Irskoj teritorijalnoj armiji da oruje kako bi mogla braniti vlastitu zemlju i
osloboditi britanske trupe na irskom tlu za ratne dunosti.
Dok je velik dio stanovnitva pozdravio govor s olakanjem, ministarstvo
vojske doekalo ga je sumnjiavo. Jaka Irska teritorijalna armija nije bila poeljna.

Zakon je izglasan ubrzo nakon izbijanja rata i smjesta stavljen na led... meu
spise koji miruju. Johan Redmond se nije dalje borio, preuzeo je vodstvo
Teritorijalne armije kao jamstvo da e do parlamenta u Dublinu doi.
Istodobno je sir Edward Carson poduzeo lukav korak da zatiti zahtjeve
unionista poslije rata: ponudio je Ulsterske dobrovoljce britanskoj vojsci. To su
lord Kitchener i vodei generali radosno pozdravili. Ustanovljena je jedna divizija
od samih UIsterana s vlastitim oficirima, znakovima i zastavom.
Kad je Redmond to isto pokuao postii za Teritorijalnu armiju, bilo je
ministarstvo vojske manje sklono da katolike jedinice poalje na frontu, te je
pustilo da se odgovor na Redmondov zahtjev otee. Usprkos toj uvredi, Redmond
se i dalje zauzimao za lojalnost prema Kruni i uvrstio u natjecanje koja e strana
rtvovati vie krvi za Engleze da bi ojaala svoje pozicije za pregovorakim stolom
nakon rata.
Deseci tisua irskih katolika javili su se u britansku vojsku, bili primljeni i
doivljeli postupak vojnika drugog reda, kao to su i u vlastitoj zemlji ivjeli kao
graani drugog reda. Bili su svjesnim, melodinim fanatizmom podijeljeni po
razliitim jedinicama. Oduevljenje za engleski rat je blijedilo.
Sredinom 1915. poela se probijati republikanska ideja: Irska i irski narod
nisu imali neprijatelja meu narodima svijeta, osim Britanaca, a Irci su u tisuama
umirali u britanskoj uniformi.
Redmondovo razdoblje svravalo je u potpunom neuspjehu. Poeo je svitati
dan republikanaca.
ETRNAESTO POGLAVLJE
Dan Sweeney bio je omravio kao strailo za ptice. Mjesecima ve nije
naputao Dublin, i put do Dunleera, s noenjem po kuama simpatizera, potpuno
ga je iscrpio.
Dva ovjeka sjedila su ispred kue nedaleko od jezera. Veer je bila topla.
Dan pripali cigaretu i zakalje od boli.
Bolest, koja je razarala njegovo tijelo, malo se ublaila. Govorio je tiho i
zamiljeno tih dana kad se pretvarao u avet Dana Sweeneyja.
- Na posljednjoj sjednici vrhovnog vijea - rekao je -konstituirali smo se kao
privremena vlada Irske i zakljuili da jo za ovoga rata podignemo ustanak.
- To je stav svih? - upita Conor.
- To je stav svih, moj kao i Brendana Seana Barretta.
- udno, mislio sam da e to doi s nebeskim fanfarama. Pojavit e se aneli
s harfama i zborovi e pjevati stare keltske litanije.
- Bez straha, Conore. Kad Irci doznaju za nau odluku, Seamus i na novi
pjesniki brat, Garrett O'Hara, ovjekovjeit e neizostavno taj trenutak u
odgovarajuem aleluja - zboru.
Dan se ponovno nakalje i baci skriveni pogled na bocu koja je stajala
nadohvat Conoru. Conor mu je prui, no Dan odbije.

- Hajde, Dane, ti se nisi nikad zavjetovao na trezvenost a da bih ja to

ozbiljno shvatio.
Dan zaguna i primi bocu, zatim ispije gutljaj sa zadovoljstvom ovjeka koji
je potajno znao poneku popiti. Kad je arenje od pia popustilo, smanjila se bol i
on smijekom pokae da je viski taj koji mu je odsad neophodan.
- Uvjeren sam da nisi putovao sve do Dunleera da bi me obavijestio kako
smo mi vladajue snage jedne nepostojee vlade, jedne jo neizglasane republike primijeti Conor.
- Dobro reeno, pravilno sroeno. Moramo zaustaviti razmahivanje
protestanata - ree Dan. - John Redmond je gotov. Asquith je gotov. Carson je
kraljica plesa. Nita nije dovoljno jezivo a da on s tim ne bi proao nekanjeno.
Vrijeme je da mu damo na znanje kako i mi postojimo.
- Da, i ja tako mislim.
- Za otprilike godinu dana dat emo naim ljudima naredbu da podignu
ustanak - nastavi Dan. - Prije no to pou u bitku, mislim da moraju stei vjeru u
sebe. Moraju znati da mogu pobijediti. Treba nam sad jedna pobjeda da nas ojaa,
Conore. Nikakva poezija ili retorika. Moramo nekog tui, Engleze, Ulsterane.
Bratstvo mora znati da je dobra vojska.
- Potpuno se slaem - ree Conor.
- Ali to da poduzmemo? Od raspravljanja su nam se osuila usta. Veina je
za neki atentat. Najee je bio spominjan britanski kolonijalni ministar Augustine
Bir-rell, pa Carson, Weed, Hubble i Bonar Law. Cak smo razmiljali o tome da
uklonimo Johna Redmonda. Govorili smo o dizanju mostova, prepadima, ak i o
provali u dravnu blagajnu.
- I na emu smo sad, Dane?
- Na tome da sam doao k tebi da te zamolim za pomo. to god zakljuimo
i izvedemo, bit e to moj posljednji in kao zapovjednika.
- to time hoe rei?
- Neko smo vrijeme Atty i ja tajili da u uskoro umrijeti. Kad su to ve i
drugi poeli primjeivati, poslao sam je k tebi u Belfast. Budui da si ponuenu
krunu Rima tri puta odbio, predloio sam za svojeg nasljednika Garretta O'Haru.
On nije osobit vojnik, ali kao entuzijast i obrazovan ovjek nai e sjajnih rijei za
ustanak i dati mu mistinu atmosferu. Moda e se to irskom narodu svidjeti, tko
zna? No sad sam ovdje kod svojeg starog prijatelja i protivnika, Conora Larkina,
jedine eline karike naeg inae poput svile slabog zapovjednikog lanca. Hou
da nam da pobjedu koja nam je tako oajniki potrebna.
- Shvaam - promrmlja Conor.
- Pobjeda je tako divna rije - ree Dan. - Svejedno koliko je kratkotrajna, u
naem fantazijama sklonom duhu sa svakom e godinom bivati sve vea i grijati
nas deset tisua noi. Imali smo tako malo pobjeda. Oni tako mnogo.
Dana ponovno prodrma napadaj kalja i on ljutito odbaci cigaretu. Neobino
je uti ga kako govori kao pjesnik, ustanovi Conor. Kratkorjeiv stari Dan, koji je
uvijek sve izricao s otrom otvorenou. Doista je elio doivjeti zanos jedne
pobjede da moe umrijeti a da sebe ne gleda kao promaaj.

- Imam jednu, dvije ideje - ree Conor.

- Zato sam i doao. Znao sam da e neto smisliti.
- Lord Roberts i ono smee od njegovog uvezenog britanskog taba izgradili
su Ulsterske dobrovoljce u pravu vojsku. No zadrali su jo nekoliko nemarnih
navika iz starih dana. Dijelom i stoga to nas ne cijene kao borbenu snagu.
Bratstvo ignoriraju, a na teritorijalce gledaju s prezirom.
- A koje to navike?
- Na to u tek doi. Usprkos hvastanju da su mase obinih Ulsterana stup
njihove vojske, ni britanski tab ni plemstvo ne vjeruju bez rezerve svojim
vlastitim ljudima. Ne daju u ruke svojim ljudima oruje koje su prikupili. Osim
toga, u nama ne vide nikakvu opasnost, pa nisu ni na oprezu.
- To jest, Conore, to jest.
- To jest, sva su svoja jaja poloili u jednu koaru. itav tovar s broda
Glory of Ulster, i vjerojatno pola arsenala Ulsterskih dobrovoljaca, pohranjen je
na jednom jedinom mjestu... Lettershanbo Castle.
- Naravno, Lettershanbo Castle - ree Dan. - Zato odmah ne planira i
napad na Gibraltar?
Rije je bila o jednoj utvrdi iz 18. stoljea koja je uvala ulaz u Lough Foyle.
Jedini prilaz bila je cesta preko jedne velike dine, a ta se kilometrima daleko mogla
sagledati sa zidina utvrde. Cesta je bila blokirana s etiri uzastopne obrambene
linije. Stigavi do utvrde, napada je morao svladati tri metra debele i est metara
visoke zidine, naikane strojnicama i reflektorima. irile su se glasine da je u
njima golemo skladite oruja, no ono je takvima kakvo je bilo Bratstvo bilo
potpuno nedostino.
- Ti si lud - ree Dan. - Molio sam te za jednostavnu, malu pobjedu, Conore,
na Wellingtonovu pobjedu kod Waterlooa.
- Ti me ve jamano poznaje, Dane, ja uvijek traim sporedni ulaz.
- Daj mi jo gutljaj toga pia - ree Dan. Pogodio je na pravo mjesto. - ini
mi se da smo dva stara, irska pijanca koji se igraju s vilama. Pomislio sam naas da
govori o dizanju Lettershanbo Castlea u zrak.
- Nauio sam na svojim putovanjima po Americi jednu staru pjesmu, koja
glasi nekako ovako... jedan ako je kopnom, dva ako je morem... razmiljam u
smislu broja dva.
Umorne oi Long Dana Sweeneyja suzie se na proreze. Zurio je pune tri
minute u Conora.
- Uiva moju nepodvojenu panju - ree naposljetku. Conor ode u kuu i
vrati se s kartom grofovije Londonderry. Pokazivao je mjesta o kojima je govorio.
- Lettershanbo stoji tono na rtu Magilligan na izlazu Lough Foyle u
otvoreno more.
- Znam gdje stoji, k vragu! - ree Dan mrgodno.
- I ja sam miljenja da se onamo ne moe prodrijeti s kopna, to prekriimo.
Ovdje na rtu Magilligan put za Inishoven na najuem mjestu irok je otprilike
kilometar i po. S obiju strana su male uvale, iz kojih se moe isploviti i pristati.
- Misli na prijelaz sa stranje strane utvrde?

- Da.
- Kako? Obala je na tom mjestu puna opasnih hridina.
- Eh, pa ti zna lude Irce i njihove lude male curraghe od katrana i platna,
koji plove po samoj povrini? - ree Conor lukavo.
- Curraghi... dalje, dalje.
- Dobro. Tamo stoji jedna naputena Martello-kula, gdje moemo sakriti
amce. Odatle do Lettershanboa pjeice je etiri stotine metara.
- Dobro dakle, preplovili smo Lough u curraghima. Sakrili smo ih iza
tvrave. I onda? Stupamo sedam dana i sedam noi oko zidova i ekamo dok ih
Bog ne srui?
Conor sloi kartu i nasmije se.
- Moje je selo imalo pravo na skupljanje algi na izlazu Lougha, nedaleko od
tvrave. Tada je Lettershanbo bio nenastanjen. esto smo veslali prijeko, nekoliko
amaca punih djeaka i djevojaka, na piknik meu ruevinama. Dobro sam
upoznao staru tvravu. U djejem istraivanju otkrili smo spilju s tajnim
podzemnim ulazom u dvorac. Kasnijih godina, kad sam postao kovaki majstor,
Lettershanbo je restauriran. Ja sam ondje obavio velik dio kovakih radova.
Podzemni hodnik jo postoji.
- Pokai mi kartu - ree Dan promuklo. Njegove koate ruke drhtavo su
razvile kartu. Tada se s moleivom radoznalou zagledao u Conora.
- Ne bih valjda jednog ljubeznog starog gospodina poput tebe varao - ree
Conor.
- No zar oni ne znaju za hodnik? Conor strese glavom.
- Zazidan je i prostim se okom ne moe razaznati. Taj bi tunel samo vile
mogle otkriti. On vodi ravno u jedno ognjite u podrumu.
- Sveti Isuse! - Dan protisnu zviduk. - Blagi Boe! Na svojstven nain
Conor razvije svoj plan, majstorsko djelo jednostavnosti. Dan je sad znao zato je
putovao u Dunleer na razgovor s tim ovjekom. Ispitivao je Conora dugo i
temeljito, no ovaj je, inilo se, imao na sve spreman odgovor.
- Zato nam to ve prije nisi rekao? Conor slegne ramenima.
- Znao sam da e vijee traiti ideje kad doe vrijeme za to.
Dan strese glavom u nevjerici. Proli su sve jo jednom i iznova. Plan je
premaivao najsmionije Sweeneyjeve nade. Ne samo da bi polovica oruja i
municije Ulsterskih dobrovoljaca bila jednom jedinom eksplozijom unitena, nego
bi i Bratstvo dobilo na vjerodostojnosti. Jedan takav uspjeh ojaao bi duh
pripadnosti, pribavio osjeaj pobjede. Bio je to udarac od kojeg se Englezi nikad ne
bi potpuno oporavili. Bilo je to jednostavno herojsko djelo, najsmioniji pothvat od
vremena Wolfea Tonea prije jednog stoljea.
- to e ti trebati i koliko vremena?
- Dvadesetak odabranih ljudi i mjesec dana da ih pripremim.
- Imat e ih - ree Dan - a ja u biti jedan od njih.
- Svakako, Dane - naglasi Conor. - Bit e u mojem amcu.

Trebalo im je jedan sat da se priviknu na veliinu te zamisli. Sjedili su u

beskonanom zalazu, pijui i sanjarei. Long Dan, ne suvie navikao na viski,
omeka i sve je vie govorio kao vidovnjak.
- Trebao si nam to rei - ponovi Dan. - Ali sad te vidim, Larkine, sa svom
tvojom zbunjujuom suzdrljivou kojom si se odvojio od igraa i igara, jer si ve
izraunao tko e dobiti a tko izgubiti i jer si se ustezao da zanemari svoje potene
zakljuke.
- Moda ima neto u tome, Dane.
- Ali ja to takoer znam - ree Dan - a igram dalje. Meni to znai sve, ta
iluzija o ustanku. I pitam, to je bolje? Je li lake, za nekog poput mene, biti igra i
drati privid da ne vjerujem u kraj? Zar svi ljudi, na ovaj ili onaj nain, ne varaju
sami sebe, ne vjeaju se o ostatke sna, ma koliko bio nestvaran? Zar je lake biti
Larkin, znati kako e sve svriti i izdvojiti se od sanjara?
- Znam samo to da nikad ne bih mogao svjesno voditi ljude u njihov poraz.
- Pitanje u kojem se moe opriti - ree Dan - u kojem moe dobiti
opekline, doista. Zna, problem sa stvarnou i Ircima lei u naoj priroenoj
nesposobnosti da analiziramo svoje poraze. John Redmond je trebao samo da
proita Parnellov ivot da bi saznao kako e daleko dospjeti s britanskim
parlamentom i kako e zavriti. - Dan iskapi jo jednu i smjesta mu glas postane
nerazgovijetan. - Meutim, na kraju krajeva tlaitelj svojim grekama neizbjeno
ujedinjuje potlaene i izaziva njihov bijes. Pouzdano, kao to sad ja ovdje sjedim
pijan, Englezi e poiniti greku koja e napokon podii Irce.
- Nju su ve poinili - ree Conor. - ini se da nije pomoglo.
- Mislim monumentalnu greku, golemu, stranu greku. Htio bih ih na tu
greku natjerati kad ustanemo Dan najednom glasno krikne od boli.
- Ima li kakav lijek, Dane?
- Tablete.
- Da ih donesem?
- Ne. Ne uzimam ih. Tablete mi zamagljuju mozak. Bol mi bar daje na
znanje da jo ivim. Ti me ljuti, Larkine. Bio bi prokleto dobar zapovjednik.
- Pred nama je mnogo toga - ree Conor. - Idem spavati.
- Spavati? Tko spava? - nasmije se Dan gorko. - Za to emo obojica imati
beskrajno mnogo vremena.
Conor ustane i prie obali, pokupi aku kamenia, baci ih u mirnu vodu i
promatrae kako se krugovi ire. Dan stane uz njega. Starac je izgledao strano.
Odjednom se sruio.
- O emu razmilja ovih dana? - proapta Conor.
- O jednoj djevojci. Mnogo mislim na jednu djevojku -ree Dan. - Zaboravio
sam ak njezino ime.
- Aileen - ree Conor.
- Tako je, Aileen O'Dunne. udno to ga ti jo zna. Ali vidi, usprkos
pomanjkanju ljubavi, ivotu u bijegu i prljavim malim sklonitima, one noi kad
smo se proglasili slobodnim narodom bio sam ondje. I mimo ovog napada i
ustanka ja sam sad dio irske povijesti. To mi nitko ne moe oduzeti.

- Je li to dovoljno, Dane? Je li to dovoljno za taj muki teret praznine koji

smo nosili, znajui da nismo prirodni ljudi i da nikad ne moemo voditi normalan
ivot?
- Mora biti dovoljno. To je sve to imam. Znam samo da lude kao ti i ja od
dana roenja idu prema tamnici.
- Eh, razgovor postaje mraan - ree Conor. - Razmotrimo radije pozitivnu
stranu. Atty moe putovati s naim kostima od grada do grada, kujui nas u
zvijezde i skupljajui priloge, a moja e sestra morati samo priekati moju brau
Darvja i Liama da joj groblje bude popunjeno.
- Conore, htio bih te zamoliti da neto uini za mene.
- Svakako, Dane, sve to hoe, osim da zatraim oprost.
- Prije no to dignemo tvravu u zrak, reci Atty neto lijepo. Mislim da sam
jedini ovjek, ukljuivi tebe, koji zna koliko te ona voli. Reci joj neku la, ako
treba, ali nemoj otii a da joj ne ostavi neto.
- Da, to bih doista trebao, i obeajem da u to uiniti. Dan se pripremi, jer ga
je epao novi val bolova. Ali bol popusti, i on poe u kuu po jo jednu bocu. Kad
se vratio, Conor je stajao na obali i gledao u beskraj. Sjene noi sputale su se,
prkosei suncu. Dvanaest Benova i jezero postadoe nijeme vatre jesenjih boja.
Kad se Dan pribliio, Conor ga udno pogleda kao da vidi nekoga iz drugog
vremena i s drugog mjesta.
- to je? - upita Dan.
- Jedan as... - poe Conor promuklim, tuim glasom.
- to?
- Dane, kakva je smrt?
- Ne znam, Conore. ini se da je ti vidi jasnije od mene. ini se da joj ti
pola vremena gleda u oi.
- Ti se ne eli vratiti s akcije, zar ne, Dane?
- Ne - odgovori Dan. - Reci mi, Conore, koga si maloprije ugledao?
- Svojega oca... Tomasa... esto ga vidim. I uvijek trim na raskre u selu i
putem uzbrdo u susret njemu kad se vraa s polja. On me podie na ruke... Dane...
Dane, bojim se.
- Svakako, znam taj osjeaj. Mi smo ljudi koji malo znaimo i jo manje
posjedujemo. Ti si jednom bio ovjek s imetkom. Bio si nasljednik dvadeset
hektara Larkinove zemlje... i tada si... otiao iz Ballyutoguea.
PETNAESTO POGLAVLJE
Pet tjedana bio sam lan izabranog odreda od dvadeset i dva mukarca i Atty
Fitzpatrick, koji se u Dunleeru pripremao za tajni zadatak. Stanovali smo u
samostanu, jeli, pili, disali i spavali za vjetine, koje nam je na voda, Conor
Larkin, utuvljivao.
Bio sam meu odabranima ne radi svojeg rasta ili hrabrosti, nego da
izvijestim o dogaaju. Cilj je ostao strogo uvana tajna, poznata samo Conoru,
Danu i Charleyu Hackettu, vrlo sposobnom specijalistu za eksplozive.

Vjebali smo nou, uvijek u trku s vremenom, s teretom od etrdeset funti na

leima. Posebno se nastojalo na vonji u curraghima po uzburkanom jezeru, osim
toga morali smo esto puzati po trbuhu po peinama Dvanaest Benova. Nauili
smo se nijemo sporazumijevati znakovima, a to se mijenjalo samo kad se nismo
vidjeli. Tada bismo prelazili na ptije i ivotinjsko glasanje.
Znali smo ovo:
Atty je vozila teretni automobil preureen za pruanje prve pomoi.
Lord Louie specijalizirao se za upravljanje i rukovanje krhkim malim
amcima.
Gilmartin, veteran iz burskog rata i lan vrhovnog vijea, stajao je zajedno s
Danom Sweeneyjem za strojnicom. Gilmartin je bio pomalo hvalisavac, ali i
najbolji vojnik meu nama i istodobno sposoban mornar.
Charley Hackett i njegovi pomagai Jennings i Pendergast vjebali su se u
polaganju ice, oito namijenjenih dinamitu.
Svaki put kad smo vjerovali da smo u sjajnoj formi, Conor bi nas dotukao i
natjerao na daleko bolje rezultate. Bio je tih tjedana odvratan krotitelj, kojji je
traio savrenstvo savrenstva. Ma to to Danu i Conoru bilo na umu, osjeali smo
po njihovim nastojanjima da e biti divovsko.
Na poetku lipnja 1915. raspustili smo logor i po dvojica ili trojica krenuli u
Deny. Tamo smo uspostavili vezu s Darrenom Costellom, zapovjednikom Bratstva
u tom podruju, i potonuli u naem pribjeitu, Bogsideu. Conoru, Danu i
Charleyju Hackettu, za kojima je policija tragala, trebalo je neto due da stignu u
Derry.
Ni kad smo se svi okupili, nisu nam jo nita saopili. Utovarili su nas u dva
teretna automobila i odvezli iz Derryja u kraj koji mi je bio poznat: vozili smo se
prema Ballyutogueu.
Ubrzo nakon to se spustila no zaustavili smo se kraj jedne skupine drvea
na cesti izmeu Balluytoguea i Gornjeg sela i odatle su nas brzo poveli u crkvu sv.
Kolumba, koja je bila neobino pusta. Jedini nazoni seljaci bili su Boyd
McCracken, Mylesov stariji brat, koji je naslijedio jedno od najsiromanijih imanja
u Irskoj, i njegov sin Tim, etrnaestogodinji deko kojeg gotovo i nisam
poznavao.
Nekoliko klupa bilo je uklonjeno, na tie poloene strunjae, a bila je tu i
pokretna kuhinja. Prozori su bili zastrti da svjetlo ne prodire van. U jednom kutu
iza propovjedaonice lealo je dvadeset naprtnjaa od iste vrste s kojima smo
vjebali.
Obilazili smo naokolo, jo radoznaliji nego prije i ne manje napeti, ali nam
je nareeno da ne naputamo zgradu. Conor se nekoliko puta u sakristiji savjetovao
s pojedincima, i naposljetku su nas okupili.
Kraj oltara stajala je jedna ploa i oko nje u polukrugu kovani svijenjaci.
Kad smo se pribliili, nacrtao je Conor kredom na plou neku vrst karte, zatim se
okrenuo nama.

- Od ovog trenutka svi ste obavezni na najstrou tajnost - poe. - Tijekom

dana ostat ete u crkvi. Po mraku moete izai u crkveno dvorite. Vani su strae
koje imaju naredbu da ustrijele svakoga tko napusti dvorite.
To je bio Conor Larkin, vojni zapovjednik. U njegovu glasu nije bilo ni traga
toplini ili humoru, samo autoritet kako je to zahtijevala situacija, i to je bilo dobro.
- Mi se nalazimo u selu Balluytogueu - nastavio je -rodnom mjestu Seamusa
O'Neilla i mojem. Veina seljaka nije u selu, dolje je na prikupljanju algi, koje se
obavlja svake godine. Ni s jednom osobom od onih koje su ostale u selu ne smijete
uspostaviti kontakt. Otac Cluny i Boyd McCracken ve su odavno ovu crkvu i
Boydovu kuu stavili na raspolaganje kao sigurna sklonita.
Najglasniji um bio je plamen svijea. Crkva je bila utonula u blago svjetlo,
koje je rasplakanu Djevicu i krvareeg Isusa obasjalo naranastim sjajem.
- Svi ste do sada pretpostavili niz stvari - ree Conor. Na je cilj negdje u ovom podruju, morat emo prijei preko vode da
doemo do njega, i to emo uiniti nou. Sve tri pretpostavke su tone.
Okrenuo se ploi i zaokruio jednu toku na svom crteu.
- Razorit emo Lettershanbo Castle - ree.
Boe moj! SVEMOGUI BOE! Osjetio sam kako su mi se dlanovi
ovlaili, jezik osuio, a eludac se u napadaju golog, neumoljivog straha zgrio.
Bojao sam se pogledati ostale, ali slutio sam da je i s njima bilo jednako.
- Dobro, sluajte dakle! - ree Conor. - elimo se domoi pedeset tisua
puaka, tri tisue strojnica i minobacaa i gomile od tri stotine tona dinamita. Oznaio je kriiem jedno mjesto na ploi. - Ovo je Balluytogue, gdje smo sada.
Sutra u sumrak kreemo uz obalu u dva teretna automobila. Prvim e upravljati
jedan ovdanji brat, drugim Atty. Taj je opremljen kao stanica za prvu pomo.
Kimnula je.
- Vozimo se do ovog mjesta, neposredno iza kue Ballybrack do jedne male
uvale poznate pod imenom Balfybrack Hole. Tamo e vam lord Louie dati vae
toke na kompasu. Boyd i braa iz okolice sakrili su pet curragha u Ballybrack
Hole za prijelaz. Odabrana je sutranja no zbog mjeseca, plime i oekivanog
vremena. elimo, naravno, da na cilj bude to manje osvijetljen. Ima li kakvih
pitanja?
Nije bilo ni jednog.
- Lord Louie i Gilmartin bili su upoznati s ovim prijelazom neposredno prije
ovog sastanka. Louie?
Lord Louie, koji je uvijek tako neobino tue djelovao u naem drutvu,
ustane.
- Sve bi se trebalo odvijati glatko kao i na vjebi. Dosta smo dugo vjebali
po uzburkanom jeiteru da znamo to moemo oekivati. Moda su valovi ovdje
neto jai, ali prijelaz, ak i u tekim uvjetima, ne bi smio potrajati due od pola
sata. Pazite na struje, imajte kompas pred oima i navucite pojaseve za spaavanje!
- Prijelaz emo obaviti u istim skupinama kao na vjebi. Dan, Seamus, ja i
Charley Hackett u amcu broj jedan. Gilmartinova grupa u amcu broj dva. Lord
Louie u broj tri i tako dalje. Boyd se vozi u Gilmartinovom amcu. - Conor oznai

jo jedan kri na ploi. Vozimo se prema kuli Martello - ree. - Iskrcavanje bi

trebalo biti nalik onom koje smo vjebali na rtu Slyne: jako zapljuskivanje,
podmuklo povlaenje, kamenito tlo. Izvucite amce na suho i prikupite se kod
kule. Pitanja?
- Jesi li siguran da u tom podruju nema patrola?
- Da - upadne Boyd McCracken. - Bio sam tri puta tamo, posljednji put
sino. Kula je naputena, a obala nije uvana.
- Kako stoji s ratnom mornaricom? Zar na Lough Foyle nema patrolnog
amca, osobito nou, zbog krijumara?
- Darren Costello i momci u Derryju izvest e manevar da privuku panju i
pobrinuti se da mornaricu zadre u luci kako ne bi mogla isploviti u Lough Foyle odgovori Conor. - Kasarna Greencastle doivjet e napad, premda je veina
tamonjih vojnika na manevrima u brdima. Imat emo posla samo s trojicom ili
etvoricom straara.
Odobravajue mrmljanje pozdravi Conora kad smo svi shvatili koliko je
misli uloio u ovaj plan.
- Kao to znate, Englezi su podigli Martello-kule kao obrambena mjesta
protiv eventualne Napoleonove invazije. Premda ne bi izdrale paljbu dananjih
pomorskih topova, ipak su jo jako vrste. Dan i Gilmartin e tamo postaviti
strojnicu da tite na uzmak.
Priao je propovjedaonici, uzeo jednu naprtnjau i podigao je uvis.
- Naprtnjae s kojima ste vjebali sadrale su etrdeset funti kamenja.
Kamenje je uklonjeno i nadomjeteno dinamitom. On je zatien protiv vode i ne
postoji opasnost da sam od sebe eksplodira... ali uvajte se da ne etate sa
zapaljenom ibicom.
Nervozan smijeh.
- Od Martello-kule polazimo uz obalu do ove toke... u podruje spilja i
stijena. Za oseke ui ete u oznaenu spilju u vodi do pasa. Trideset metara dalje
morat ete pedesetak metara puzati po trbuhu. Odatle vodi jedan tunel do
Lettershanboa.
Ponovni niz pitanja naas ga zaustavi. Dok je Conor govorio, sjetio sam se
vremena kad smo pobirali alge, kad smo kao nezreli mladii trali za djevojkom...
kako li se ono zvala?
- Cijenimo da nam ne treba vie od pola sata od spilje do tvrave. Ja u
ostati u spilji da odmotam icu i montiram detonatore. Charley i Boyd e vas
povesti u tvravu. Kad stignete do kraja tunela, nai ete se pred zidom od cigle.
Boyde, hoe li nastaviti?
- Da. - Rano ostarjeli, koati Mylesov brat odavao je, premda je proteklo
toliko vremena, poznatu obiteljsku slinost. - Bio sam tri dana u spilji i u tunelu ree on. -Conor mi je dao zadatak da odstranim buku s ciglenog zida. Drao je da
sam pogodan za to, jer osim na poljima radim i u kamenolomu. Radio sam bez
buke, samo s depnim noiem, i olabavio sve opeke da se mogu izvui rukom i
stvoriti otvor dovoljno velik za provlaenje. Kad se provuemo kroz rupu, stiemo
kroz jedno ognjite u podrum. Odatle jednostavno hodnikom do naeg cilja. Mogao

sam se tamo kretati a da me ne otkriju. ini se da u podrumu nema redovitih straa

ili patrola. Usprkos tome, nemojte udarati cipelama!
Boyd podigne uvis par pompootiesa, cipela s gumenim onom za hodanje po
kliskim peinama oko obale koje e istodobno priguiti korake na kamenim
podovima tvrave.
- U sakristiji je hrpa ovakvih. Neka svaki odabere odgovarajui par.
- Charley - prozove Conor.
Charley Hackett, sjedokos ovjek, izbrie plou i nacrta skicu podruma
tvrave.
- Ovdje je kotlovnica - ree. - Pri obnovi ugraeno je centralno grijanje s
jakim grijaim cijevima u svim sobama Lettershanboa. Kladim se da e cijevi
proiriti eksploziju poput telegrafskog voda. Uz Boju pomo nai e na dinamit
put do tri stotine tona dinamita Ulsterskih dobrovoljaca, a taj e graevinu potpuno
razoriti.
- A ako ne bude tako, Charley?
- Onda smo si zadali mnogo truda da*raznesemo nekoliko prozorskih okana.
- Jesi li vidio kako to funkcionira?
- Ne, i neu vam rei svoje miljenje - odvrati Charley. - No ovdje je
strunjak za eksploziv, ije miljenje vrlo cijenim, a i dijelim ga. Dakle, im
stignete u tvravu, slijedite nas brzo i tiho, odloite svoje naprtnjae u kotlovnici i
trkom natrag do spilje. Jennings, Pendergast i ja imamo tada deset minuta vremena
da sve poveemo icama.
Sad Conor ponovno preuzme rije.
- Kod kotlovnice se sastaju dva hodnika. Boyd poznaje to mjesto. Seamus e
tamo stati s automatskim pitoljem za sluaj da dobijemo nepoeljno drutvo. To je
najtea toka u napadu. Ako se sjeate, svi ste jedne veeri u Dunleeru izvlaili
slamke, a ja vam nisam htio rei zato. E pa, Seamuse, ti si izvukao najkrau.
- Kao obino - primijetih.
- Ti e se posljednji povui u tunel. Morate trati kao vrazi, jer kad vi odete,
fitilj ostaje deset minuta bez nadzora. Ako ga otkriju i prerezu, doli smo badava.
Ako doe do napada, Seamus mora tititi fitilj.
Ne bih rekao da se jo nikad u ivotu nisam tako bojao. To sam pritedio za
sutra, ali znao sam da u, usprkos Conorovu mrtenju, voditi povjerljiv razgovor s
Isusom i Marijom... Trgnuo sam se, primijetio neto u ali da ublaim napetost, ali
kad sam to izgovarao, umalo od straha nisam povratio.
- Mi smo se, dakle, ponovno okupili kod Martello-kule - ree Conor - i
prevezli se na obalu na stranu Inishowena. Nadajmo se da smo Lettershanbo
ostavili u ruevinama i meteu, tako da je potjera onemoguena. Atty i jedan od
brae iz Balluytoguea ekat e s oba teretna automobila u Ballybrack Holeu. Ona
e ostati do sat prije svanua, ili dok ne bude sigurna da su se svi vratili koji e se
vratiti. Odvest e vas natrag u crkvu. Prijei emo u Boydovu kuu.
- Koja lei visoko gore u vritini - ubaci Boyd.

- Odatle e nas mladi Tim povesti u brda, gdje moemo lako nestati. Vjerujte
mi, nee vas otkriti. Atty ima nalog da vam podijeli novac i upute. Ii emo gore u
brda jedan po jedan, u razliitim smjerovima.
Conor udari akom u aku i polagano ponovi veinu toaka, a onda mu se
lice smrkne.
- Sutra kreemo. Nema odlaganja. Operacija je tako isplanirana da bude
izvedena istodobno s prepadom koji e Darren Costello izvesti u Derryju, a mi s
njim nemamo nikakvu vezu. Ako more bude olujno i vi potonete, ne moemo stati
i tragati za vama. Ako na obali kod tvrave budete tako teko ranjeni da bi nas vae
spaavanje zadralo, ostavit emo vas. Ako vam ovdje zatreba lijenika pomo,
bit ete ostavljeni. Svi ste se dobrovoljno javili za jednu samoubilaku akciju.
Poduzeli smo sve to je bilo u naoj moi da vas ive vratimo ovamo. Svaki je
zakletvom vezan na utnju. Ako odate Englezima bilo to, a oni vas ne ubiju...
uinit e to Bratstvo... sve jasno?
Bilo je nemilosrdno jasno.
Long Dan Sweeney uinio je nadljudske napore da moe sudjelovati u
akciji, a da ne bude na teret, no bolovi su ga pred naim oima razarali.
- Drugovi - rekao je promuklo - i ti, djevojko, nikad nisam pomislio da u
doivjeti da dvadeset Iraca priprema takvu akciju, a da pri tom ne nastane potpuni
kaos. Ali... ovdje smo mi... a tamo je ona... tamo prijeko. Ne brine nas ako taj
pucanj ne budu uli svi u svijetu, dokle god ga uju u Londonu. Majka svih
parlamenata iskoristila je ovaj rat kao svoju najnoviju izliku da uskrati legitimna
prava irskom narodu. Potpuno je i poetski prikladno da se koristimo tim istim
ratom kako bismo ostvarili nae zahtjeve. Uspjeh ove misije mogao bi lako za ovo
pokoljenje Iraca znaiti postizanje ili propast naih ciljeva. Obavite svoj zadatak
dobro. Ovaj trenutak pripada svima nama i istodobno irskom narodu .... ali jednom
ovjeku osobito. Ima li nam to rei, Conore Larkine?
Tako je to dakle izgledalo, okolo po svijetu, posvuda u ivotu. Sve poinje i
svrava na istom mjestu, zar ne? Conor i ja u Ballyutogueu. Na kraju se svi
vraamo kui. Onakav kakav je sad stajao pred nama, nije vie bio strog
zapovjednik, nego je izgledao kao mladi, zaaren... daleko od nas... kako je to
udno, kako je to jako udno. Bio je okruen mukarcima koji su ga oboavali i
jednom enom koja ga je voljela vie no to se moglo voljeti. On kao da to nije
primjeivao. Je li ovo napokon bilo ispunjenje za njega? Je li naao bar jedan jedini
odgovor svojem dugom, bolnom traenju? Ah, Conore, djeae, Conore, prijatelju
moj. Tako godi u ovom asu biti ovdje s tobom. Ne bih to propustio ni za to na
svijetu. ak ni za dan ustanka.
- Ako meu vama bude nekih koji se nee vratiti, ao mi je to nisam bio
dosta dobar ili temeljit. A to se tie rijei? Pa, ima toliko velianstvenih knjiga i
previe tonih balada koje govore o naoj enji za slobodom. to bi jedna luda
poput mene mogla tome dodati? Kao katolici, nauili smo jo kao djeca vjerovati u
misterije. Neki od onih koji su pokuali prodrijeti u njih, ustanovili su da to uope
nisu misterije. No, postoji jedan koji se opire svim pokuajima da ga objasne.
Nema veeg misterija od ovjekove ljubavi za domovinu. To je najstranija od svih

ljepota. Nema vee tragedije od one koja je snala na narod, jer je, stradajui
pokoljenjima od ruku tuinaca, izgubio snanu ljubav za svoju zemlju. Sutra
otvaramo nau borbu da taj klonuli duh ponovno oivimo.
Zrak na grobu mojeg oca bio je ugodan i svje. Sjeo sam do njega i priinjao
se kao da drim sviralu u rukama i sviram plesnu melodiju, da bih ga nasmijao.
uo sam neki suanj kraj grobova Larkinovih, zatim ugledah Conora i Atty.
Skamenio sam se i poinio neoprostiv grijeh prislukivanja.
- Oh, Boe - proaptala je - dri me vrsto.
Atty je tiho plakala u Conorovu zagrljaju, zatim joj on ree iznad grobova:
- Spoznao sam jo jednu istinu - promrmljao je. -Dogodilo se to tek ovdje i
sada. Ako voli svoju zemlju, mora joj pomoi da ivi i poslije tvoje, beznaajne,
smrti. Ovdje sam okruen svima njima. Moja majka... pradjed Ronan... moj djed
Kilty... i moj otac. Pitao sam se, zar smo mi Larkini ovdje u Irskoj stigli kraju?
Brigid je neplodna, Dary je sveenik, a Liamova djeca nee nikad spoznati da su
Irci. Jasno mi je da sam pokuao poiniti zloin, da se nisam usudio da te trebam,
ali uvijek sam te trebao i potrebna si mi i sada. Vratit u se i elio bih da mi rodi
dijete.
- Plodna sam kao ravnice Kanzasa - ree ona - ali ne smije predugo ekati.
- Da - ree on. - Svakako u se vratiti s ove akcije. Poslije svih maglovitih
utvara, lutanja i paklenih sumnji, sve se svodi na jedno: na tebe, Atty... tebe u
zvati u trenutku svoje smrti. i
ESNAESTO POGLAVLJE
Naa oprema je nekoliko puta pregledana. Cijelog dana razgovarali smo o
tokama sastanka, rutama, vremenskim razmacima, pojedinostima zadataka.
Svakog sata javljao je jedan promatra s uzvisine, odakle se vidio Lough,
vremensku situaciju.
Kasno popodne opaen je britanski patrolni brod kako plovi na jug k uu
rijeke, prema Deryju. Znali smo da e do mraka ostati u luci i tada zapoeti svoju
nonu vonju zbog krijumara.
Veina nas bila je izbaena iz Crkve zbog republikanskog uvjerenja, ali
kaem vam da su, kako su sati odmicali mnogi uz oltar molili bez stida. Pokuali
smo spavati, ali nije nam uspjelo, a kasnu veeru malo tko je dirnuo.
Prvi udarac je bio kad nam je Conor kratko naredio da napustimo crkvu i
uklonimo svaki trag naeg boravka.
Lord Louie vratio se s promatranja neba nezadovoljno brundajui. Vani su
se brzo gomilali oblaci. To je bilo dobro, jer smo se nadali oblanu vremenu. Ali
poznavao sam taj kraj, a tako i Conor, i zapazio sam po tome kako je primio vijest
da se bojao oluje.
Na nebu se hvatao prvi mrak. Darren Costello i pet lanova Irskog
republikanskog bratstva u Derryju izvukoe u Quigley's Pointu, na obalnoj cesti,
ukradeni kamionet sakriven u jednom skladitu krumpira. Postrance na kamionetu
bio je svjeom bojom ispisan natpis KONCKDARA LIVERY COMPANY.

Costello je upravljao automobilom, njegov sin Cassidy sjedio je na sjedalu kraj

njega, a etvorica ostalih bila su skrivena odostraga. Vozili su prema obalnoj cesti
za Derry i k doku Cawley&Traina, gdje je bio usidren Glory of Ulster.
Njemaki brod za prijevoz ita postao je, nakon svoje krijumarske vonje
po bijelom danu s tovarom oruja, slavan. Tisue protestantske kolske djece i
oranjske loe hodoastile su k tom simbolu opsjednutih kao prema svetitu. Jedan
poduzetni gospodin, Edwin Cowley, i sam bivi veliki metar, pretvorio je Glory
of Ulster u izletniki brod za dnevne vonje kojj su unajmljivale oranjske i
unionistike grupe.
Kad se kamionet zaustavio kraj broda, obala je kao uvijek u to doba, bila
gotovo pusta. Costello je znao da se na palubi nalazi jedan jedini uvar. On i
Cassidy izvukoe dva sanduka za aj iz stranjeg dijela kamioneta i popee se
mostiem na brod.
- Halo - povie Darren. - Ima li koga?
Uskoro stari uvar proturi neodluno glavu kroz prozor kormilarnice.
- Tko je dolje? - upita.
- Dovezao sam dva sanduka aja, efe - povie Darren.
- aja? Tko je, k vragu, naruio aj?
- Mr. Edwin Cowley, efe. Za krunu vonju gospoa od trezvenjakog
pokreta, idue nedjelje.
- Prokleto vrijeme za isporuku.
- ao mi je, mister, imao sam defekt.
- Dobro, ostavite ih tamo na palubi. Kasnije u se pobrinuti za njih - povie
uvar.
- Oprostite mi, efe, ali treba mi va potpis. Donijet u papir gore.
Darren se popne po ljestvama, a za njim njegov sin. U kormilarnici Cassidy
je drao pitolj uperen ovjeku u trbuh, dok ga otac nije lupio komadom cijevi po
glavi.
Darren izae, fune, i tri momka izau iz kamioneta. Jedan poe u
strojarnicu, a druga dvojica odmotae uad i skoie na brod. etvrti je ovjek
odvezao kamionet.
Za kratko vrijeme Glory of Ulster bio je pod parom i polagano plovio uz
rijeku Foyle. U perivoju sv. Kolumba, na protestantskoj strani rijeke, bilo je
mnotvo svijeta, koji su tu u kasne sate odravali piknik ili etali. Kad su ugledali
Glory of Ulster, poeli su mahati i pljeskati. Darren Costello im odgovori
piskom sirene.
Klizili su kraj mornarikih dokova i patrolnog amca, na koji se penjala
posada za noni obilazak zaljeva. Kad se rijeka iza svjetionika Clooney proirila,
odnijeli su uvara u strojarnicu. Costello to nije elio, ali ovjek bi kasnije mogao
prepoznati njega i njegova sina. Ubijen je jednim hicem u glavu.
Milju uzvodno rijeka se na jednom mjestu, zvanom Boom Hali, jako
suavala. Upravo tu su ete kralja Jakoba u vrijeme opsade 1689. godine bacile u
rijeku brvno da sprijee ulaz u grad i time dovoz zaliha morem. Posuujui taj

povijesni primjer, Darren Costello upravi brod u taj uski kanal, otvori ventile i
potopi ga na istom mjestu gdje je drevno brvno bilo baeno u vodu.
Glory of Ulster sjedio je sad lijepo u plitkoj vodi na dnu,
onemoguavajui plovidbu u zaljev i zatvorivi patrolni amac u Derryju. Braa su
odveslala na obalu prema kamionetu, koji je ekao na Limayady Roadu, i dala
petama vjetra.
Deset minuta kasnije u kasarni Greencastle brzo i djelotvorno uklonjena je
straa od trojice vojnika.
Onog istog trenutka kad je Glory of Ulster snala njegova sudbina, stigla
su oba teretna automobila do Ballybrack Hole, gdje su u visokoj travi bila skrivena
pet curragha. Gurnuli smo ih na obalu, ukrcali nau opremu i ekali da se spusti
mrak. Conor nas okupi, ispria nam ulogu Darrena Costella u cijeloj stvari i ree
da sad moemo prekriiti britansku patrolu.
Gotovo svake minute pogledavao je na sat i ljutio se na more, koje je sve
jae pljuskalo. Bilo je ve jako uzburkano, a iz gustih oblaka zaprskale su prve
kapi kie. Obino smo s ovog mjesta mogli vidjeti Lettershanbo, no sad je
zlokobno nestao s vidika.
Dok smo se vozili obalnom cestom, bio sam u stranom stanju, tako da se
nisam usudio niti maknuti. Kad nam je lord Louie dao za orijentaciju toke
kompasa, zapao sam u neobino euforino raspoloenje. Neki udan osjeaj da je
sve to nestvarno spreavao je da me ne oblije znoj straha. Bio sam lien straha, u
nekoj vrsti ushita koji me branio od zabrinutosti. Jesam li otkrio tajnu hrabrih u
kreevu?
Conor me ogrli i povue u stranu.
- ao mi je to si izvukao krau slamku - ree.
- Netko ju je morao dobiti.
- Pa nemoj buditi straare tamo prijeko i makni svoju guzicu to bre niz
onaj tunel - ree.
- Ne brini. uj, Conore, moram ti neto priznati -rekoh. - Sino sam na
groblju prislukivao tvoj i Attyn razgovor.
- U cijelom svojem ivotu uspio sam od teba sauvati samo jednu tajnu rekao je, i time mislio na cilj u vrijeme vjebe u Dunleeru. - Zamalo nisam i to
izbrbljao. Dakle, uo si nas?
- Da. Jesi li govorio istinu?
- Hou se vratiti, Seamuse, i elim, s tom enom imati djece.
- Sjajno. - Euforija ili ne, gledao sam u sve mraniju vodu i samo to se od
straha nisam sruio. Conorova me ruka primi za rame.
- Ti nisi jedini - ree on.
Smijeno, nikad nisam pomislio da bi se Conor Lirkin mogao bojati...
smijeno ... Okrenuo se od mene i priao Atty.
- Nee dugo potrajati dok se opet ne vidimo ree joj.
- Bit u ovdje - odgovorila je. Njezine su oi vikale da ga toliko voli da bi
mu oprostila ak kad bi i ono to joj je rekao bila la.
- Sve spremno! - zapovjedi Conor.

- Volim te, Conore - uo sam kako je povikala, ali on to nije uo jer je stajao
uz samu obalu. Potapao me po leima i stao na jedan kraj curragha.
- Ui, Dane. Naprijed, Charley. Dri vrsto kolut ice dok se ne odgurnemo.
Sretno, momci!
Povukli smo amac u vodu, skoili u njega i prihvatili vesla. Prilagoena
neobinom obliku amca, vesla nisu imala pera, nego su bila oblikovana tako da se
njima moglo kliziti po plimi i strujama. Za nekoliko trenutaka uzdignuta prova
proreze bijelu krunu pjene, razdijeli val i nestane iz vidokruga uvale.
Prijelaz nije trebao trajati due od dvadeset minuta, ali je posred morskog
rukava s otvorena mora puhao vjetar, podiui visoke valove i bijesno okreui
amac. Poskakivali smo i s treskom padali natrag sa svakim zaveslajem. Charley
Hackett je drao kompas i poslije svakog treeg, etvrtog zaveslaja ispravljao nam
smjer. Dan je svojim starim oima traio ostale, ali bez uspjeha. Svaka se posada
borila sama. Bilo je sve gore, Charley i Dan crpli su vodu iz amca da ne
potonemo; bili smo skrozk-naskroz mokri, a amac je skakao gore-dolje kao
komadi epa.
Tono u sredini morskog rukava zausmo prodorne krikove.
- Netko tone! - povie Charley. Krikove smijeni dozivanje u pomo.
- Pogledajmo, Conore! - zatrai Charley.
- Sjedni i umukni - naredi Dan. - Sjedni, Charley!
- Naprijed, Seamuse! - povie Conor kripei zubima; ogluio se na zdvojne
krikove u pomo. Jedan nas val gotovo prepolovi i morali smo se svim snagama
boriti da se ne prevrnemo. Voda se prelijevala unutra, a katran i platno cviljelo je i
kripalo prijetei da se raspadne.
- Vozi ravno u valove, Seamuse!
Okretali smo se u krugu. Conor me epa, podigne sa sjedala i preuzme moje
veslo. Dok sam s Danom i Charleyjem izbacivao vodu, uspio je smiriti amac,
zatim se spretno igrao s valovima. Pustio je da amac plee po vodi onako kako je
to radio njegov otac.
- Vidim kopno! - povie Charley.
- Moda emo morati munjevito uploviti na hrptu vala - povie Conor. Charley, Seamus, pripremite se na skok kad vam kaem, epajte provu, podignite
je uvis. Ne dajte da tresne o stijene!
Odjednom smo jurili k obali na hrptu jednog visokog, brzog vala. amac je
jurio... blie... blie...
- Sad!
Charley i ja skoismo u vodu do vrata, epasmo provu da se amac ne
razbije. Izgubih tlo pod nogama, potonuh, val me digne, priklijetih se nogama o
stijenje... gutao sam more i s bolom se odupirao udarcima. Conor mi priskoi u
pomo, pridravajui amac.
- Na obalu! - povie.
Bacismo se prema naprijed. Curragh klizne na pijesak kao da plovi po
staklu. Dan posrui sie, te sva etvorica povukosmo i vukli smo, vukli, vukli na

sigurno. Iznijeli smo strojnicu, sanduk municije, kolut sa icom i nosiljku na kojoj
emo sve to ponijeti.
Potom klonusmo na koljena, dopustivi sebi rasko od jedne minute da se
oslonimo laktima na pijesak i povratimo dah.
- Dosta, ustaj. Dan, Charley, postavite strojnicu! Seamuse, odvuci amac iza
kule! - Uspjelo nam je nekako da pristanemo samo pedesetak metara od naeg
cilja. Conor je zagazio u vodu, tragajui za ostalim amcima.
Muno su pridolazili. Drugi amac bio je udaljen od cilja etiri stotine
metara. Vidjeli smo kako posru i kako se vrte. amac tresne o obalu i razleti se.
Zatim pristane Gilmartin, koji je uz lorda Louiea bio najbolji mornar. Uspio
je pristati na obalu s itavim amcem, zatim se sruio licem na pijesak. Conor i ja
odvukosmo ga vie gore. Znali smo da je jedan amac potonuo, ali jedan je jo
nedostajao. Cnor mi naredi da Gilmartina odvedem do kule.
- Ja u dolje potraiti jo taj amac - ree Conor.
- ekajdahne Gilmartin zasopljeno. Svi smo...
- Jo je jedan vani.
- Ne, oba su potonula. Vidio sam. Pendergast se prevrnuo i potonuo. Uspio
sam ga izvui kad smo prolazili mimo. Bio je mrtav.
- Drugi...
- Lord Louie. Umalo nije preplovio preko nas, ali se amac raspao... oh,
Isuse... Isuse... - jauknuo je Gilmartin.
- Umukni, do avola! - zarei Conor. - Umukni! Naprijed, idemo prema kuli.
Istrana komisija, sastavljena od pomorskih i lukih inovnika te orunika,
polagano se i oprezno popela na palubu Glory of Ulster. Pretraga broda nije
otkrila nita. Mrtvi uvar bio je dobro skriven u nepristupanom, potopljenom
dijelu brodskog spremita.
Dok se komisija zgledavala u nedoumici, na palubi se konano pojavio
vlasnik broda Edwin Cowley. Uslijedilo je zbrkano savjetovanje. Cowley je glasno
vikao kako je sve to oito djelo razbojnika s katolike strane rijeke. Edwinu
Cowleyju je takoer bilo jasno da je to istodobno uvreda svemu estitom u Ulsteru
i samoj Kruni. Sjurio je sa svojeg napola potopljenog broda po svoje oranjske
prijatelje. Osvetit e se oni Bogsideu za ovo.
Vlastima je toga trenutka vie brige zadavala zapreka. Luka Londonderryja
bit e najmanje tjedan dana neupotrebljiva.
- Preostalo nam je jo oko tri stotine funti dinamita -ree Charley Hackett
nakon kratke provjere.
- Hoe li to dostajati?
- To emo znati tek kad ga potpalimo.
- Dobro - ree Conor. - Hajdemo! Svi, osim Dana. Ti e za sada morati sam
posluivati strojnicu.
- Svakako - ree Dan, otare svoje naoale, paljivo ih namjesti, ali ipak nije
dobro vidio.
- Moramo nadoknaditi mnogo izgubljena vremena -ree Conor. - Krenimo.

Nevrijeme, koje nas je tuklo i muilo na prijelazu, sad nam je pomoglo,

titei nas. Conor je odstupio od prvotnog plana da obalom puemo do peina.
Umjesto toga naredio nam je da razdaljinu pretrimo to bre moemo.
Conor i Charley nosili su pri tom na nosiljkama ono to je bilo najtee kolut ice teak dvjesto funti. Boyd McCracken pronae nau spilju. Utrali smo
za njim, skoili u vodu i izali na suho tlo, zatim popadali, daui.
Netko je zapalio svijeu. Bili smo u arobnoj peini punoj svjetlucavih siga.
Boyd pokae malen otvor. Conor privee komad ueta za nosiljku i upregne se u
omu poput konja. Slijedili smo Boyda, jedan za drugim, puzajui po trbuhu.
Puzanje je bilo muenje. S etrdeset funti dinamita na leima i automatskim
pitoljem s municijom morali smo se mjestimice provlaiti otvorom ne irim i
viim od ezdeset centimetara. iljasto stijenje greblo je moje meso, moja
naprtnjaa je zapinjala. Tmina je sve to uinila jo strasnijim.
Mogao sam uti kako je Conor svaki put zastenjao kad je povukao nosiljku
mali komad puta dalje ... stenjanje, udah, stenjanje, udah.
- Urueno! - povie Boyd iz tmine. Ugledao sam slabo svjetlo njegove baklje
dok sam leao meu kamenjem; pozlilo mi je od straha da se ne uguim. Boyd opet
dovikne da moe ukloniti kamenje golim rukama. Prekriio sam se zahvalno kad se
red ponovno poeo pomicati naprijed.
Prolaz muka proirio se u malu spilju. Nije bilo vremena da predahnemo.
Conor, jo u uskoj cijevi, doda ue i svi zajedniki poesmo tegliti da izvuemo
nosiljku. Morali smo upotrijebiti svu snagu. Nosiljku smo pravodobno izvukli, jer
je, premda saivena od etverostruke jedrenine, bila sasvim rasparana.
Conor bakljom osvijetli zidove spilje, zatim se zaustavi.
- Tamo je ulaz u tunel - ree. - Ulazite! Morat emo neto promijeniti. Boyd
prvi, Charley minutu kasnije, zatim Seamus, pa Pete. Ako ica zapne, prvi mora
natrag dok ne pronae to mjesto. Morat u kolut ovdje odmatati sam.
Conor je sebi nametnuo napor koji bi i dva ovjeka s najveom mukom
svladala. Trgnuo se da podigne rukama kolut teak dvjesto funti, dok se Boyd s
poetkom ice uvukao u tunel. Jedan za drugim prihvatismo icu i na etvero
poesmo puzati.
- Stigli smo, momci - ree Boyd i osvijetli zid od opeke.
- Ja u unijeti icu. Ti e za mnom, Charley. Gilmartin ostaje ovdje i pazi
da ica ne zapne. Imamo jedan otar zaokret. Kad dospijemo do kotlovnice, povui
u snano tri puta za znak.
Boyd McCracken oprezno kao obija eline blagajne koji rukuje
kombinacijom poe izvlaiti ciglu po ciglu kao da se radi o slaganju kocki u nekoj
igri i oslobodi rupu iroku da se provue ovjek. Zatim izvue pitolj. Ostali uine
isto. Provukao se kroz otvor, presavio i ispuzao glavom nadolje iz dimnjaka u
ognjite.
Poli smo za njim. Prostorija je bila golema, a plavkastu tminu obasjavala je
samo baklja u ruci Boyda McCrackena. Osvijetlio je naa zaprljana lica i prebrojio
nas. Svi smo stigli, osim Gilmartina, koji je sad uvlaio icu. uljali smo se

kamenim podom do velikih drvenih vrata i povukli zasun. Iz hodnika dopre slabo
svjetlo u prostoriju. Skupili smo se iza Boyda.
On proviri. Hodnik je bio prazan. Pokazao je na druga vrata, udaljena nekih
dvanaestak metara, iskoio u hodnik i poeo se uljati pritisnut o zid. Jedan za
drugim slijedili smo ga i okupili se opet ispred vrata kotlovnice.
Boyd preda Charleyu Hackettu kraj ice, prie k vratima, osloni uho i zatim
ih gurne. S uperenim pitoljem unie. Nita.
Opet signal, i mi uosmo kad je zapalio jedinu arulju u prostoriji. Skinuli
smo svoje naprtnjae i poloili ih ispred najire cijevi, pa izali. Kako se
Pendergast utopio, morali su Charley i Jennings sami povezati icu.
Dok su se ostali urili natrag, Boyd i ja zauzesmo straarska mjesta na
raskriju dvaju hodnika. Bio je to izvanredan poloaj s kojeg se pruao nesmetan
pogled na jedini prilaz podrumu. Ako netko ushtjedne prii ici, morat e
zaokrenuti za ugao i uletjet e ravno u brisani prostor.
Minute su strahovito polagano prolazile... osam... devet ... deset... petnaest...
esnaest. Pouri, Charley, za ime Boje! Jennings protri pokraj mene i da mi znak
da je posao gotovo svren.
Jo tri minute... Charley se pojavi. Istog trena svi se skamenismo. Na
stubite, na kraju hodnika, pala je sjena. Netko je silazio!
Zurili smo. Trenutak sam se ukoio, a zatim... postalo mi je nekako jasno to
treba uiniti.
Mahnuo sam Charleyju da se vrati u tunel i kimnuo Boydu McCrackenu da
uini isto tako.
Gilmartin je ekao uz ognjite i brojio svakog koji se uvukao u prolaz.
Charley i Boyd stigoe istodobno.
- Naprijed, idemo - ree Charley.
- Gdje je Seamus?
- Netko njuka okolo. Seamus mora ostati. Gilmartin prigui jauk i htjede
potrati natrag. Boyd ga epa.
- Nema smisla da svi poginemo. Krei, Gilmartine, u tunel!
Trenutak je oklijevao, zatim se okrenuo i krenuo za ostalima. Dok su puzali
natrag, lagano su pipali icu, oajnike suze tekle su im niz lice zbog tuge za
ovjekom koji je ostao tititi vod. Kad su ve nekoliko trenutaka bili u tunelu,
zaue neto i zastanu.
tektanje strojnice!
- Oh, Boe!
- Naprijed, prokletstvo, naprijed! Moramo natrag do Conora... dalje... dalje...
dalje!
Prignuti i u zdvojnoj urbi, poispadae u spilju u upola krae vrijeme no to
je bilo predvieno.
- Pali! - vikne Charley Conoru koji je stajao uz detonator.
- Seamus! - vrisne Conor.
- Pali! Conore! Pali!

Conor une nad kutijom, s rukom na ruici, divljeg pogleda... - Seamus!

Seamus! Seamus!
- Ima municije samo za jednu minutu. Pali! Prerezat e icu!
Charley Hackett prie detonatoru. Conor skoi kao luak i uperi pitolj u
Charleyevo elo. Ustuknuo je korak, ciljajui prijetei u ostale zatim se srui na
pod, na koljena i istisne jezivim krikom ...
- Oprosti mi!
Legao je na ruicu, pritisnuvi je. Svi se zagledae u nijemom uasu. Nita
se nije dogodilo. No odjednom ih neto kao ibice razbaca po spilji.
Dan Sweeney raskolai oi jer slino jo nitko nije vidio. Zemlja oko
Magilligan Pointa podigla se uvis i poskakivala je kao da e se otkinuti i sruiti u
more. Bilo je svjetlo kao da se otvorilo tisuu podzemlja, naranasto bjesnilo.
Krhotine su udarale po Martello-kuli kao tua.
Jo jedna eksplozija... druga... i trea!
Skupljai algi na suprotnoj obali zaljeva popadae od straha na koljena.
Eksplozije na obali vidjeli su i u kotskoj, a nebo, u trideset kilometara udaljenom
Derryju, rasvijetlilo se kao bijeli dan. More se uzburkalo, ljudi su stisnuli glave
akama da se zatite od zagluujue tutnjave.
Grmljavina je utihnula. Dan Sweeney promotri brisani prostor ispred kule.
Minute su prolazile, zatim zauje u daljini zavijanje sirena.
Tamo! Prijeko na obali. Okrenuo je strojnicu u tom smjeru.
- Mi smo, Dane!
Ostavio je strojnicu, zateturao hitajui niz stube i trgnuo vrata. Dohramali su
unutra, Gilmartin, Conor Larkin, Charley Hackett, Boyd McCracken i etvorica
ostalih, svi izranjeni, premda eksploziju od tristo tona dinamita nisu doivjeli iz
neposredne blizine.
Oistili su rane, podvezali ile, podijelili injekcije mor-fija, povili jedan
drugog zavojima. U daljini se vidjelo svjetlo baklji, i zauo pasji lave.
Conor podigne raskrvavljenu glavu.
- Poi s njima, Gilmartine - ree. - Odvedi ih natrag. Vidi... smirio sam vam
more.
- Moje je mjesto tu, uz Dana - odgovori Gilmartin.
- ao mi je. Zapovijedi su promijenjene.
- Dane - prosvjedovao je Gilmartin - reci mu neka ih on povede natrag.
Dan epa Conora za ramena i prodrma ga.
- Povedi svoje ljude natrag, Conore!
Krv potee iz Conorovih usta, kad je zaustio. Obrisao ju je nadlanicom.
- Jadni mali goljo. Morao je doi. Morao je doi.
- to e biti s Atty?
- To je najokrutnija od svih ala to sam ma i na tren sebi dopustio da
povjerujem kako postoji ivot prije smrti. Uinio sam to sam morao i to mora
dostajati. Vie ne mogu podnijeti.
- Da - proapta Dan. - Taj osjeaj dobro znam. -Starac se obrati Gilmartinu. Otiite to bre i to tie! Mr. Larkin i ja siti smo ovih stranih ljepota.

Kad su prvi pucnji odjeknuli u smjeru kule, usmjerie Long Dan Sweeney i
Conor Larkin svoju strojnicu. Gilmartin potri kroz travu; povukli su veliki amac
prijeko pijeska i zatim se polumrtvi ostaci ukrcae. Kad se amac otisnuo, dvojica
uz strojnicu naciljae.
- Svi smo mi apsurdni glumci na demonskoj pozornici - proapta Conor. Englezi ubijaju Nijemce za slobodu Belgijanca, a mi Engleze za nau slobodu.
Gurnuo je naboj u signalni pitolj i opalio. Raketa se vinula u velikom luku i
osvijetlila polje aa, otkrivi neprijatelja koji se pribliavao. Iz strojnice mu u
susret zateke crveni trag metaka. Zateeni popadae kao pokoeno ito.
Preivjeli poee oprezno napredovati puzajui po trbuhu. Svijetlei trag metaka
opet poleti prema njima kao ubojiti crveni prsti.
GALIPOLJE, TURSKA
Svijetlei trag zrna doleti kad je svjetlosna raketa ponovno osvijetlila bojno
polje. Christopher klizne u blatnjavu jamu, pribere se, zatim dopue do poginulog
oficira i okrene ga na lea. Rakete osvijetlie ovjekovo lice. Bio je to Jeremy.
Njegov brat je bio mrtav.
Sklopio je oi na tren, dok je vatra iznad njega pokazivala da pucnjava sad
traje bez prijekida.
- Major Hubble - zadae njegov narednik, koji je dopuzao k njemu. - Ovi e
nas samljeti. Molim vae naredbe.
- Ja sam za to da pokuamo.
- Ali, sir, neemo se probiti do mitraljeskih gnijezda.
- Jo jedan juri, ovjee, samo jo jedan juri. - Dopuzao je do ruba rupe od
granate, pogledao lijevo i desno na ostatke svojih jedinica, podigao pitolj, iskoio
na polje i pojurio. Slijedili su ga. Turci su ih imali u unakrsnoj vatri. Padali su
pokoeni.
KRALJ I KRALJICA DUBOKO ALE ZBOG GUBITKA KOJI STE VI I
COLERAINE-STRIJELCI PRETRPJELI SMRU OBOJICE VAIH SINOVA,
MAJORA CHRISTOPHERA HUBBLEA I PORUNIKA JEREMYJA
HUBBLEA. NJIHOVA VELIANSTVA IZRAAVAJU SVOJU ISKRENU
SUUT U VAEM BOLU.
PENBURTON, privatni sekretar Buckingham Palae
Vrata Martello-kule zakripe oprezno otkrinuta. Vod vojnika tiho se poe
uspinjati zavojitim stubama. Bili su napeti i na oprezu. Odjednom desetar da znak
da stanu. Primaknuo se, spustio pitolj, uperio ga u dvojicu i promotrio ih.
- Pozovite ovamo zapovjednika - ree nesigurno.
- Samo dvojica? - upita zapovjednik.
- Da, sir, samo dvojica. Nestalo im je municije. Voa ete klee najprije uz
Dana Sweeneyja, zatim uz Conora Larkina.
Lju - lja -ju se... uti zvonii Iju - lja -ju se... zvonii...

Ja u biti tvoj gospodar.

- Stari je mrtav, ali ovaj, ini se, jo ivi, sir.
Slijedi me... Londonderry Za mnom... Cork i Kerry ... tako lagan... i
prozraan.
- Vidite, sir, otvara oi.
- Ne moe govoriti, je li, ovjee? - ree voa. - No, moe se ponositi...
dobar posao...
Shelley... zvonii... Shelley...
- Da donesu nosiljku, sir? -upita desetar.
Voa ete podvue izmu pod Conora i okrene ga na lea.
- Ne, presjeen je napola, jadni avo. Crijeva su mu ispala.
Tata... tata... tata...
- Dajte mi svoj pitolj. Skratit u mu muke. Tata... tata...
Pucanj odjekne od kamenih zidova.
Tata... tata... Atty... Atty... Atty... At...
EPILOG
Kad su Englezi vratili tijela Long Dana Sweeneyja i Conora Larkina,
iskoristio je Garrett O'Hara, zapovjednik Irskog republikanskog bratstva, trenutak.
Obojica su, usprkos zapovijedi Dublin Castlea, bila sveano izloena na odar
u okrugloj dvorani dublinske vijenice.
U obiteljima, gostionicama i kolama pamtili su jo Dana Sweeneyja, irskog
muenika iz fenijskog ustanka prolog stoljea. Conor Larkin nije uivao nita
manju slavu poslije sluaja kod Sixmilecrossa. No sve je to zasjenilo razaranje
tvrave Lettershanbo.
Pod blago osvijetljenom kupolom, kraj stupova, stajalo je dvanaest poasnih
straara Irske teritorijalne armije pod elinim ljemovima.
Tisue su prolazile odajui poast. Nakon tri dana stotinu tisua Dublinaca
krenulo je za lijesom Dana Sweeneyja na groblje gdje su leali Daniel O'Connell i
Charles Stewart Parnell. Sweeney, nepomirljivi fenijac, pokopan je prvi, nakon
govora Garretta O'Hare, koji je trebao promijeniti tok irske povijesti. Govorio je
gelski i igosao stoljee tiranije. Naposljetku se u cijeloj zemlji osjetilo
republikansko buenje.
Atty je dopremila Conora Larkina u Derry jednostavnim pogrebnim kolima,
koja je pratio jedan jedini automobil. No u svakom su gradu uz put bili
zaustavljeni, i djeca su polagala cvijee na lijes, ene plakale, a braa i pripadnici
Irske teritorijalne armije ispratili ih kao poasna straa do idueg mjesta. Tada,
naposljetku, otac Dary Larkin na groblju sv. Kolumba u Ballyutogueu poloi
svojeg brata uz njihova oca na poinak.
Deset mjeseci kasnije, lanovi Bratstva pokuali su na elu nekoliko stotina
pripadnika Teritorijalne armije podii u Dublinu ustanak.
Na Uskrsni ponedjeljak 1916. rodila se, proglaenjem nezavisnosti, jedna
strana ljepota.

Voe ustanka bili su tajno osueni na smrt i u tamnici Kilmainham

postrijeljani. Tamnici Kilmainham - irskoj muionici, u kojoj su bili zatvoreni
Parnell i Wolfe Tone, Emmet i stotine drugih od te iste avolske vrste.
Pogubljenjem tih ljudi Englezi su poinili presudnu pogreku, koja je
neuveno uzbudila irski narod, i time preobratili ustanak u najslavniji poraz.
Kad je sve prolo, dolo je napokon do osnivanja Republike Irske, ali tuga i
nemiri nikad nisu ostavili tu traginu, lijepu zemlju. Jer, kako vidite, u Irskoj nema
budunosti, samo se prolost uvijek iznova obnavlja.

Za vas, BABAC