Mateusz-Milan Stanojevi

Konceptualna metafora: temeljni pojmovi, teorijski pristupi i metode

Mateusz-Milan Stanojevi

KONCEPTUALNA METAFORA
Temeljni pojmovi, teorijski pristupi i metode

Zagreb 2013.

Sadraj

1. Uvod ...................................................................................................................... 7
1.1. Metafore: pjesnike, ali i mnogo vie od toga ..................................... 8
1.2. Ciljevi knjige .............................................................................................. 15
2. Kognitivna lingvistika: ovjek, um, tijelo, drutvo i jezik .................... 19
2.1. Logike teorije znaenja u usporedbi s kognitivnom lingvistikom 20
2.2. Kako se razumijemo: kognitivnolingvistiki pogled ......................... 24
2.3. Ogranienja u procesu konstruiranja znaenja: stabilnost i
varijacija ....................................................................................................... 27
2.3.1. Utjelovljenje ................................................................................ 28
2.3.2. Kultura, drutvo i ustroj znanja ................................................ 29
2.3.3. Zakljuak....................................................................................... 33
2.4. Jezik i diskurs: uporabni model i konstrukcijski aspekt jezika ......... 33
2.5. Zakljuak.................................................................................................... 35
3. Kognitivne sposobnosti i metafora .............................................................. 37
3.1. Uvod............................................................................................................ 37
3.2. Konstruiranje znaenja, kognitivne sposobnosti i kognitivni
procesi .......................................................................................................... 39
3.2.1. Panja............................................................................................. 40
3.2.1.1. Profiliranje .................................................................................. 40
3.2.1.2. Metonimija ................................................................................. 41
3.2.1.3. Razina detaljnosti ...................................................................... 44
3.2.1.4. Dinaminost ............................................................................... 47
3.2.1.5. Zakljuak .................................................................................... 48
3.2.2. Usporeivanje.............................................................................. 49
3.2.2.1. Kategorizacija ............................................................................. 49
3.2.2.2. Konceptualna metafora ............................................................ 54
3.2.2.3. Lik i pozadina ............................................................................. 55
3.2.2.4. Zakljuak .................................................................................... 57
3.2.3. Odabir perspektive ...................................................................... 57
3.2.4. Ustrojavanje ................................................................................. 60

Konceptualna metafora: temeljni pojmovi, teorijski pristupi i metode

3.2.4.1. Proces shematiziranja i predodbene sheme ............................. 62

3.2.4.2. Sposobnost ustrojavanja i gramatika ......................................... 65
3.2.4.2.1. Stvari i relacije ..................................................................... 66
3.2.4.2.2. Omeivanje ......................................................................... 67
3.2.4.2.3. Shematiziranje situacija ....................................................... 69
3.2.4.3. Zakljuak .................................................................................... 71

3.3. Dinaminost konstruiranja znaenja: meudjelovanje

dinaminih procesa i ustaljenih znanja ................................................. 71
3.3.1. Ustroj znanja: koncepti i domene, profiliranje, kulturni
modeli ............................................................................................ 73
3.3.2. Konceptualna i jezina motiviranost ....................................... 77
3.4. Mentalni prostori: povezivanje statinosti i dinaminosti ............... 78
3.5. Zakljuak.................................................................................................... 82
4. Konceptualna metafora u kognitivnoj lingvistici .................................... 83
4.1. Motiviranost konceptualne metafore: preslikavanja i njihova
djelominost .............................................................................................. 84
4.2. Dvostrukost konceptualne metafore: konvencionalnost .................. 90
4.2.1. Od inovativnih do historijskih metafora ................................ 90
4.2.2. Kriteriji odreivanja (ne)konvencionalnosti ........................ 95
4.3. Razina detaljnosti: hijerarhijski ustroj metafore ................................. 98
4.4. Konceptualne metafore i kultura ........................................................... 100
4.5. Zakljuak: konceptualni pristup konceptualnoj metafori ................ 103
5. Konceptualna metafora u dijakroniji, u umu, diskursu i izvan
jezika ...................................................................................................................... 105
5.1. Dijakronija i metafora .............................................................................. 106
5.2. Metafora i um ............................................................................................ 112
5.2.1. Metafore i istaknutost ................................................................ 112
5.2.2. Metafore, analogije, konvencionalnost i preslikavanja ........ 115
5.3. Metafora u diskursu .................................................................................. 119
5.4. Jednoosjetilna i vieosjetilna metafora .................................................. 124
5.5. Zakljuak.................................................................................................... 127
6. Metode istraivanje konceptualne metafore ............................................. 129
6.1. Kako doi do odgovarajuih podataka o konceptualnim
metaforama? ............................................................................................... 130
6.1.1. Metodoloki ideali: dobra istraivanja .................................... 131
6.1.2. Uporabni model, diskurs i korpus ........................................... 132
6.1.2.1. Podaci u diskurzivnom pristupu ............................................... 133

 
5
6.1.2.2. Podaci u korpusnom pristupu ................................................... 139
6.1.3. Zakljuak: kako doi do podataka? ......................................... 143
6.2. Kako tumaiti dobivene podatke? ......................................................... 145
6.3. Zakljuak.................................................................................................... 151

Uvod u istraivanja ................................................................................................. 153

7. Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to znamo:
istraivanje ciljne domene ............................................................................... 155
7.1. Zato ba srednjoengleski i ljubav? ........................................................ 155
7.2. Metode istraivanja .................................................................................. 157
7.2.1. Korpus i rjenici .......................................................................... 157
7.2.2. Nemetaforika znanja o ljubavi ................................................ 158
7.2.3. Razine semantiko-gramatike analize ................................... 161
7.2.4. Mogue potekoe pri analizi: praktini primjeri ................. 162
7.3. Rezultati...................................................................................................... 164
7.3.1. Prva razina: predatribucija i metafora ..................................... 165
7.3.2. Druga razina: lve kao dio vee skupine ................................. 170
7.3.3. Trea razina: lve kao sudionik glagolske radnje i
metafora ........................................................................................ 176
7.4. Zakljuak.................................................................................................... 181
8. Metafora u oima promatraa ........................................................................ 183
8.1. Izbor jezika, rijei i konstrukcije u oima ......................................... 184
8.2. Metode istraivanja ................................................................................... 185
8.2.1. Korpusi i rjenici ......................................................................... 185
8.2.2. Postupak........................................................................................ 186
8.3. Predistraivanje......................................................................................... 188
8.3.1. Znaenja rijei oko, eye i oko u rjenicima ............................... 188
8.3.2. Kulturni modeli ........................................................................... 190
8.3.2.1. Kulturni model gledanja ............................................................ 190
8.3.2.2. Kulturni model komunikacije .................................................. 193
8.3.2.3. Kulturni model osjeaja ............................................................. 194
8.3.3. Zakljuak....................................................................................... 195
8.4. Rezultati istraivanja: znaenjske skupine i njihova gramatika
obiljeja ....................................................................................................... 195
8.4.1. Oi kao dio tijela ......................................................................... 196
8.4.2. Suze u oima ................................................................................. 196
8.4.3. Oi kao odraz ............................................................................... 197
8.4.3.1. Intermezzo: oi kao gledanje ..................................................... 201

Konceptualna metafora: temeljni pojmovi, teorijski pristupi i metode

8.4.4. Oi kao svjedoenje nekoj situaciji .......................................... 202

8.4.5. Procjena neke situacije ................................................................ 204
8.5. Rasprava...................................................................................................... 207
8.5.1. Kulturne slinosti i razlike ......................................................... 211
8.6. Metodoloki komentar i zakljuak ........................................................ 212
9. Zakljuak ............................................................................................................. 215
Izvori i rjenici .......................................................................................................... 219
Literatura ................................................................................................................... 221
Indeks imena ............................................................................................................. 247
Indeks pojmova ........................................................................................................ 253

1.

1. Uvod

Metafora je jo od najranijeg doba razmiljanja o jeziku, retorici i knjievnosti bila

zanimljiva misliocima, koji su se od samih poetaka pitali kako je mogue da za neku
stvar ili pojavu moemo koristiti neki izraz koji se u svom temeljnom znaenju koristi za neki drugi. ime je to uvjetovano i kako to da ljudi to mogu initi? Neke su se
druge teorije pitale je li to moda znaajka jezika, a ne ljudi pa je kod njih temeljno
pitanje bilo koja znaajka jezika omoguava metaforinost.
Brojni su teorijski, filozofski, jezini i knjievni pregledi metafore, koji polaze od
isto tako brojnih definicija (v. npr. Black 1962; Richards 1971; Ricoeur 1975; Lodge
1977; Sacks 1979; Ortony 1993; witek 1998; Gibbs 2008). Ova se knjiga temelji na teoriji konceptualne metafore koja je nastala 80-ih godina 20. stoljea, a kao
njezin se poetak uzima knjiga Georga Lakoffa i Marka Johnsona Metaphors we live
by (1980), odnosno Metafore prema kojima ivimo. Teorija konceptualne metafore
vrlo je privlana istraivaima jer na jednostavan nain moe objasniti mnoge vrste
podataka vezane uz metafore. Ipak, upravo u njezinoj jednostavnosti i intuitivnosti
lee i mnoge zamke vezane uz teoriju i istraivaku praksu. Osim toga, u posljednjih tridesetak godina tota se promijenilo u teoriji konceptualne metafore, a jedno od vanih pitanja kognitivne lingvistike danas jest upravo pitanje na koji nain
prouavati konceptualnu metaforu (v. npr. Steen 2011). Najzad, unato razdoblju
od trideset godina od objavljivanja Lakoffova i Johnsonova djela, na hrvatskome jo
uvijek nema knjige koja bi na jednom mjestu dala jedinstven pregled teorije konceptualne metafore.1 S obzirom na to, ova knjiga opisuje i pokazuje gdje se i kako
moe koristiti konceptualna metafora (iju definiciju ostavljamo za potpoglavlje
3.2.2.2) u objanjavanju jezinih pojava, ujedno upozoravajui istraivaa na mogue zamke. Nudimo, dakle, nove teorijske i praktine prijedloge vezane uz istraivanje
1

To, dakako, ne znai da ne postoje lanci koji se bave metaforom na razliite naine. Evo kratkog
izbora radova pisanih na hrvatskom: ic Fuchs 1991a; ic Fuchs 1992; Stanojevi 1999; BrdarSzab i Brdar 2003; Brozovi Ronevi i ic Fuchs 2003; uli 2003; Buljan 2005a; Stanojevi
i Parizoska 2005; Berberovi i Delibegovi 2006; Mili 2008; Krikovi 2009; Marini i ivi
2009; Stanojevi 2009a; kara 2011; Filipovi 2012. Dakako, osim navedenih postoje i brojni
drugi, posebno neke doktorske disertacije (npr. Suac 2007; Tonkovi 2011; Schmidt 2012) itd.
Znanstveni skupovi Hrvatskog drutva za primijenjenu lingvistiku gotovo redovito donose barem
nekoliko takvih radova.

Konceptualna metafora: temeljni pojmovi, teorijski pristupi i metode

konceptualne metafore. Bavimo se konceptualnom metaforom prvenstveno kao tekstualnim fenomenom, tako da u tom podruju dajemo i studije i primjere. Ipak, kako
bismo pokazali realnost konceptualne metafore, spominjemo i druge pristupe koji
idu ruku pod ruku s tekstualnima pogotovo psiholingvistiki i neurolingvistiki
pristup. Dajemo i pregled osnovnih pojmova, koji je u skladu s najnovijim istraivanjima u ovome podruju, a svu terminologiju navodimo na hrvatskome.
Preostaje nam jo iznijeti kome je namijenjena ova knjiga. To ostavljamo za kraj
ovog uvodnog poglavlja. Naime, da bismo mogli poblie odgovoriti na navedeno pitanje, moramo nakratko razmotriti to je konceptualna metafora, kako se manifestira i kako je moemo prouavati. To je najlake uiniti na primjerima, koji e pokazati
da je konceptualna metafora vezana uz jezik, kulturu, spoznaju i ovjeka te da je, s
obzirom na to, valja prouavati imajui na umu njezinu sveobuhvatnost. U nastavku
navodimo primjere koji pokazuju da su metafore dio pjesnikog i svakodnevnog jezika, frazeologije i leksika, dio ustaljenog znanja i nae kreativnosti u diskursu, jezika
i uma, sinkronije i dijakronije, jezine i nejezine djelatnosti.

1.1. Metafore: pjesnike, ali i mnogo vie od toga

Kad se kae metafora, obino pomislimo na knjievnost, tonije na pjesnitvo. Na
primjer, u prvoj strofi poznate Cesarieve pjesme Povratak (Cesari 1990, 38):
(1)

Ko zna (ah, niko, niko nita ne zna. / Krhko je znanje!) / Moda je pao trak
istine u me, / A moda su sanje.

Jezini izraz trak istine razmjerno emo spremno opisati kao metaforu jer se rije
trak (u znaenju koje se javlja u pjesmi) obino koristi za opis suneva ili mjeseeva
svjetla (a ne za opis apstraktnih pojmova kao to je istina), i to ponajvie u knjievnosti. To potvruju i jezini podaci iz Hrvatskog nacionalnog korpusa primjeri poput
trak istine u prenesenom su znaenju razmjerno rijetki, veina se primjera odnosi
na kolniki trak.2 Primjeri su mahom iz radova Gjalskog, Kamova i Kumiia, a uobiajeni su izrazi trak mjeseine i trak sunca. Izraz trak istine ne javlja se uope.
Dakle, izraz trak istine opisuje istinu kao trak svjetlosti, to ga ini metaforikim.
Pojavljivanje metafora i drugih stilskih figura u pjesnitvu sasvim je uobiajena stvar.
Nije pretjerano rei da je metaforinost jedan od kljueva koji koristimo pri razumijevanju poezije i to ne samo lokalno na razini strofa i jezinih izraza (kao to
je trak istine), nego i globalno na razini itavih pjesama (pa je tako Cesariev
Slap pjesma o ivotu, a ne samo o izgledu slapa) ili veih djela (primjerice Zoraniev roman Planine tumaimo kao domoljubnu alegoriju, a ne samo kao pjesnikovo
2

Svi hrvatski primjeri, ako nije navedeno drukije, preuzeti su iz Hrvatskog nacionalnog korpusa,
dostupnog na www.ffzg.hr/hnk. Kraa rasprava o korpusu nalazi se u 6. poglavlju (potpoglavlje
6.1.2).

1. Uvod

putovanje da bi zaboravio ljubavne jade). Metaforinost je jedna od vanih znaajki

poetske funkcije jezika.
Svrstamo li metaforu samo u domenu pjesnitva, zaobilazimo nekoliko vanih
dijelova svakodnevnih izraza. Premda je trak istine pjesnika metafora koja nije
uobiajena u svakodnevnom jeziku, to ne znai da svakodnevni jezik ne obiluje metaforikim izrazima. Pogledajmo jedan primjer novinskog stila, obraajui posebnu
pozornost na izraz zamazati oi:
(2)

eljeli su mojim uhienjem prebrisati vlastite propuste iz prolosti, javnosti

zamazati oi, tovie, stvoriti kod iste privid vlastite odgovornosti.

U primjeru (2) ljudi koji su na vlasti uhitili su osobu o kojoj je rije kako bi sprijeili
da javnost shvati njihove vlastite propuste iz prolosti. Za razliku od primjera (1),
rije je o ustaljenom izrazu: u korpusu se javlja 40 primjera razliitih oblika glagola
zamazati i mazati s rijeju oi, a ustaljenost izraza potvruje i njegovo pojavljivanje
u frazeolokim rjenicima (Matei 1982; Menac, Fink-Arsovski i Venturin 2003).
to se tie znaenja, ustaljeni izraz (za)mazati oi nekome govori o radnji koju netko
ini da bi sprijeio nekoga drugog da shvati pravo stanje stvari, koje je obino nepovoljno. Primjeujemo da se znaenje temelji na metafori kad nekome doslovno
zamaemo oi neim, onemoguujemo mu da neto vidi, a metaforiko mazanje
oiju odnosi se na sprjeavanje razumijevanja. Openito rekavi, radi se o metafori
prema kojoj vidjeti neku stvar ili radnju ujedno znai i znati, odnosno biti svjestan
da se ona dogaa.
Osim u okvirima jednog jezika, konceptualne metafore djeluju i u okviru vie
njih. To ukazuje na injenicu da je sposobnost metaforizacije opeljudska, a nije vezana uz govornike pojedinog jezika. Na temelju toga nadalje se moe pretpostaviti
da je konceptualna metafora nain ustroja naeg znanja. Vratimo li se na frazem (za)
mazati oi komu, nije sluajno da se u izrazu zamazuju ba oi (a ne primjerice nos ili
ruke) jer oima gledamo, a upravo gledanje veemo uz znanje. To se oituje u mnogim frazemima koji u sebi imaju sastavnicu oko ili njezine ekvivalente u raznim jezicima. Primjerice, istraivanje engleskih, hrvatskih i poljskih frazema pokazalo je da
ima mnogo frazema koji imaju sastavnicu oko, a odnose se na razumijevanje situacije
(Stanojevi, Parizoska i Stanojevi 2007). Pogledajmo nekoliko hrvatskih, engleskih
i poljskih primjera. Osim to nekome moemo (za)mazati oi, moemo mu i baciti
pijesak (prainu) u oi da ne bi shvatio stvarno (nepovoljno) stanje stvari. Sukladno
tomu, u poljskome takoer bacamo pijesak u oi (sypa piaskiem w oczy) ili sapunamo oi (mydli komu oczy), a u engleskome nekome moemo navui vunu preko
oiju tako da ne vidi (pull the wool over somebodys eyes). elimo li nekome omoguiti da shvati pravo stanje stvari, u hrvatskome emo mu otvoriti oi, ba kao i u poljskome (otwiera komu oczy na co). U engleskome e se nekome oi otvoriti uslijed

10

Konceptualna metafora: temeljni pojmovi, teorijski pristupi i metode

nekog dogaaja, koji emo onda zvati otvaraem oiju an eye-opener. Najzad, ako
gledamo samo jednim okom, onda emo neto slabije vidjeti, to motivira izraze poput zamiriti na jedno oko u hrvatskome, przymkn na co oczy (dosl. pritvoriti oi
na neto) u poljskome i turn a blind eye (dosl. okrenuti slijepo oko) u engleskome.
Navedeni primjeri pokazuju da konceptualna metafora prema kojoj se gledanje povezuje sa znanjem na neki nain sudjeluje u navedenim frazeolokim jedinicama u
tri razliita jezika (ime emo se detaljnije pozabaviti u 8. poglavlju). To ukazuje na
injenicu da (barem ovi) frazemi nisu sluajne veze rijei, nego motivirane konstrukcije. Dakle, konceptualna metafora motivira jezine konstrukcije.
Primjeri koji povezuju gledanje i svjetlost sa shvaanjem nisu nuno frazeoloki,
nego mogu biti i leksike jedinice. Nekoga prosvijetliti znai omoguiti mu da neto
shvati (ba kao to se trak istine u (1) odnosi na razumijevanje istine!), razjasniti
znai uiniti neto jasnim odnosno providnim, pa stoga i razumljivim. Kroz prozirni
materijal poput stakla moe se neto vidjeti, pa se zato iza njega nita ne moe sakriti.
Na isti nain se kroz prozirnu parolu mogu vidjeti (odnosno razumjeti) neije prave
namjere, kao u sljedeem primjeru:
(3)

zaklanjajui se iza prozirnih parola koje ne mogu sakriti njihove prave

namjere.

Uopavanjem na temelju ovog i prethodnih primjera pokazujemo paradigmatsko

djelovanje konceptualne metafore metafora koja povezuje znanje i gledanje vjerojatno nije samo sluajna injenica, nego je mnogo vjerojatnije da je rije o metafori
koja je djelomice odgovorna za ustroj leksikog znanja. Metafora nije samo ukras u
pjesnikom jeziku, nego nain svakodnevnog izraavanja.
Osim to se koristimo postojeim metaforama poput onih navedenih u primjerima (2) i (3) metafore i sami konstruiramo u svakodnevnom diskursu. No to nisu
nuno pjesnike metafore, koje slue kao ukras, nego one predstavljaju nain izraavanja kojim u komunikaciji elimo objasniti neto sloeno i apstraktno. Tako se neka
istraivanja bave zajednikim konstruiranjem znaenja u diskursu primjerice injenicom da se ljudi u razgovoru slue razliitim metaforikim izriajima koje zajedniki nadograuju, mijenjaju, i sl. (npr. Cameron 2003; Semino, Heywood i Short
2004; Cameron i Deignan 2006; Cameron et al. 2009; Kimmel 2010). Pogledajmo
jedan metaforiki primjer iz korpusa engleskog govornog jezika koji sadri diskurs
iz visokokolskih ustanova.3 U razgovoru iji dio ovdje navodimo (v. Okvir 11) pet
studenata razgovara o objektivizmu, pokuavajui odgovoriti na neka pitanja koja im
je zadao nastavnik. U dijelu razgovora koji nas zanima javlja se samo troje govornika,
od kojih dvoje (oznaenih kao S1 i S4) ozbiljnije doprinose raspravi. U podcrtanim
3

Korpus MICASE (Michigan Corpus of Academic Spoken English) dostupan je internetski na

adresi: http://micase.elicorpora.info/.

1. Uvod
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26

S1:

























[S3:

S1:















S4:

S1:

[S4:

S1:

okay fundamental, inescapable and irreducible

u redu fundamentalno, neizbjeno i nesvodljivo
the definition of fundamental was,
definicija fundamentalnoga bila je
that upon which everything else in a given context depends.
ono o emu sve ostalo u danom kontekstu ovisi.
so, when I think of that I think I think oznai, kad pomislim na to, pomislim na, pomislim na
of a of just a a tree okay in my mind. ()
na, na stablo, stablo mi je na umu ()
now, inescapable, to me says that all knowledge, depends on it.
a neizbjeno, to mi znai da sve znanje ovisi o tome.
so this to me lowers, basically its saying
dakle, to kao da mi snizi, to zapravo znai
its that it is the root of all branches of everything it is at the root.
to znai da je to korijen svih grana, svega to ide iz korijena
you know because uh fundamental is saying that,
jer ono fundamentalno to je kao da kae
its the root within a certain context.
da je to korijen u nekom kontekstu.
now inescapability is saying it is the root,
a neizbjeno znai da je korijen,
in all contexts, of knowledge.
u svim kontekstima, korijen znanja.
I dont know I thought that.
ne znam, to ja mislim.
okay]
u redu
and then ()
a onda
and then uh I then when I thought about irreducible was that,
a onda kad sam razmiljao o nesvodljivom i tome
there is no, basically my tree thing will fall downema, zapravo moja teorija stabla pada
okay my tree analogy would totally fall down here
moja analogija sa stablom tu sasvim pada
because Im saying that, theres nothing that comes before it
jer zapravo, ako ne postoji nita to doe prije toga
theres no knowledge that, it depends on.
nema znanja o kojem to ovisi.
so, I was in a sense itd be like a tree without roots.
onda ja, to bi onda bilo kao drvo bez korijenja.
but, I <LAUGH> dont know, (instead of )
ali ja <SMIJEH> ne znam, (umjesto)
or without ground.
ili bez zemlje.
what,
to,
is that what you mean? ]
na to si mislio?
without, yeah (exactly.)
bez, da (tono na to).

Okvir 11. Namjerna metafora: drvee bez korijenja (http://quod.lib.umich.edu/

cgi/c/corpus/corpus?c=micase;cc=micase;q1=tree%20okay;view=transcript;id=SGR999MX115; pristup 2. listopada 2011.)

11

12

Konceptualna metafora: temeljni pojmovi, teorijski pristupi i metode

dijelovima vidi se nain na koji oni zajedno konstruiraju i razgrauju jednu metaforu, koja se odnosi na opis pojma fundamentalnoga. Rasprava poinje od toga da se
fundamentalno definira kao neto to je neizbjeno i to se ne moe svesti na neto
jednostavnije (redak 1). Zatim govornik S1 predlae metaforu stabla (redak 5) koje
je korijen svih grana (redak 8) te navedenu metaforu opisuje u kontekstu znanja
ako je neko znanje neizbjeno ono je korijen znanja u svim kontekstima (reci 11 i
12). Ipak, zatim shvaa da ta analogija nije uspjena za drugi aspekt opisa onoga to
je fundamentalno a to je injenica da se ne moe svesti na neto drugo (reci 16-20).
Ako se neto ne moe svesti na neto drugo, onda bi to, u smislu metafore stabla, bilo
stablo bez korijenja (redak 21) ili, kao to domee govornik S4, bez zemlje (u koje je
zasaeno; redak 23), s im se slae govornik S1 (redak 26).
Rije je o namjernoj metafori koju govornici konstruiraju da bi pokuali promijeniti sugovornikov pogled na ono o emu se govori (Steen 2008, 222). Iz navedenog
se primjera takoer vidi i zajedniko konstruiranje i razgradnja metafore govornik
S1 predlae metaforu, u jednom ga asu podrava govornik S3 (redak 14), a zatim
je razgrauje zajedno s govornikom S4. Iz ovoga se primjera vidi da se metaforom
u svakodnevnom jeziku moemo sluiti i razmjerno kreativno ne samo koristei
se ve gotovim konstrukcijama i leksikim izrazima, nego i kombinirajui ih u nove
elemente za potrebe, primjerice, objanjavanja. Takoer, vidljiva je i procesualnost
metafore metafora nije gotov proizvod za kojim emo posegnuti kad nam je potreban, nego je ona proces. tovie, u naem primjeru metaforu u prostoru diskursa
zajedniki konstruiraju (odnosno razgrauju) dva govornika. Dakle, metafora je i
intersubjektivna.
Metafore se konstruiraju meu ljudima kao kulturnim jedinkama. Stoga je lako
pretpostaviti da e se meu razliitim kulturama i razliitim jezicima javljati slinosti i razlike. Rije je o kulturnoj varijaciji koja se javlja na svim (simbolikim) razinama jezika (od leksike i frazeoloke razine nadalje). Vratimo li se na hrvatske, poljske i engleske frazeoloke primjere, moemo vidjeti slinosti i razlike meu njima.
Pogledajmo opet primjere zamiriti na jedno oko, przymkn na co oczy (dosl. pritvoriti oi na neto) i turn a blind eye (dosl. okrenuti slijepo oko). Svi ti primjeri
iskaz su iste metafore, prema kojoj neto ne elimo vidjeti (odnosno znati). To se na
jezinoj razini opisuje na razliite naine: kao mirenje na jedno oko (u hrvatskome), mirenje na oba oka (u poljskome), odnosno okretanje slijepog oka. Razlike su
zamjetne no prvenstveno se svode na jezinu realizaciju iste metafore. Vee se razlike
meu jezicima i kulturama mogu javiti u nainima na koji se razliite metafore veu
u opsenije kulturne modele (koji nisu nuno samo metaforiki) na temelju kojih
shvaamo svijet (i ivimo svoje ivote). Tako u hrvatskome srce shvaamo kao sjedite ljubavi prema nekome, dobrohotnosti, hrabrosti i sl. Zato za zaljubljenost crtamo
srce, kaemo da netko ima veliko srce ako je dareljiv i dobar prema drugima ili da

1. Uvod

13

je sran ako je hrabar. S druge strane, u zulu jeziku srce je sjedite ljutnje, (ne)strpljivosti i (ne)tolerancije (Taylor i Mbense 1998, 195). Takve razlike proizlaze iz razliitih kulturnih modela nai sustavi vjerovanja o emocijama razliiti su od sustava
vjerovanja drugih naroda, to moe dovesti i do razliitih metafora ili metaforikih
jezinih izraza.
Sve nam to ukazuje da je metafora istodobno jezina pojava kao i pojava vezana uz na um. Zato neka istraivanja trae potvrde za konceptualne veze na temelju
psiholingvistikih istraivanja (npr. Gibbs et al. 1997; Giora i Fein 1999; Gentner,
Imai i Boroditsky 2002; Gentner i Bowdle 2001; Hsiao i Su 2010). U tim se istraivanjima neki potencijalno metaforiki jezini izriaji na temelju psiholingvistikih metoda (npr. zadataka asocijacija, dovravanja jezinih izriaja, praenja kretanja
oiju, brzine reakcije na jezine i nejezine podraaje itd.) povezuju s modelima konceptualnog funkcioniranja. Moda bismo mogli olako ustvrditi da je veza izmeu
jezika i uma samorazumljiva jezik se ionako u razliitim lingvistikim tradicijama
smatra dijelom uma. To je lako prihvatiti, no ostaje pitanje kako se metafora realizira u umu. Je li i u umu, kao i u jeziku, rije o povezivanju dviju domena, koje se zajedno aktiviraju kad se susretnemo s nekim metaforikim izrazom? Ili je moda ono
to u jeziku nazivamo metaforom rezultat nekih drugih, temeljnijih procesa u umu
(primjerice naela relevantnosti (Vega Moreno 2007) ili kategorizacije (Glucksberg
2001)) pa se jezina metafora u umu ne mora realizirati kao istodobna aktivacija dviju domena? U petom poglavlju prikazat emo istraivanja koja pokazuju da je konceptualna metafora rezultat analokih procesa te da u nekim sluajevima jezine metafore znae istodobnu aktivaciju dviju domena, dok u drugima to ne znae (v. npr.
Steen (2008), to potvruju i neka psiholingvistika istraivanja (npr. Gong i Ahrens
2007)). Javljaju se i brojna neurolingvistika istraivanja, kod kojih se mjeri modana
aktivnost pri procesiranju potencijalno metaforikih izriaja. Kod takvih se istraivanja pretpostavlja da su neki izriaji metaforiki te se u istraivanjima mjeri modana aktivnost prilikom realizacije takvih izriaja. Ta istraivanja uglavnom potvruju
razliitost konvencionalnih i nekonvencionalnih metafora (obrauju se na razliite
naine, moda i u razliitim dijelovima mozga; npr. Mashal, Faust i Hendler 2005;
Arzouan, Goldstein i Faust 2007a; Arzouan, Goldstein i Faust 2007b; Mashal et al.
2007; Lai, Curran i Menn 2009; Diaz, Barrett i Hogstrom 2011), to je u skladu s
postojanjem dviju domena i konceptualnih preslikavanja (npr. Ahrens et al. 2007;
Lai, Curran i Menn 2009).
Ako je metafora dio naeg uma, onda je njezino djelovanje nuno i dijakronijsko,
a ne samo sinkronijsko. Naime, jezine promjene rezultat su procesa koji su uglavnom vezani uz ovjeka kao bie koje ivi u nekom kulturnom i drutvenom okruenju. Dakle, ako postoji potreba za nekim novim izrazom (zbog novog otkria, novog
naina pogleda na svijet i sl.) lake nam je (na nama smislen nain) proiriti znaenje

14

Konceptualna metafora: temeljni pojmovi, teorijski pristupi i metode

nekog postojeeg izraza nego smisliti sasvim nov izraz. Vratimo se na primjer znanja i
gledanja: postoji li onda neki dijakronijski proces koji bi se temeljio na toj metaforikoj vezi? Odgovor je pozitivan. Za hrvatski je dijakronijskim metodama utvreno da
leksem jasan i izrazi s osnovnom jasn- kroz povijest mijenjaju znaenja od vidljivosti i
prozirnosti prema razumijevanju i shvaanju (Raffaelli i Kerovec 2008, 154165). U
15. i 16. stoljeu Maruli i Zorani govore o jasnoj zori, tj. opisuju svjetlost koja se
javlja u zoru. Kad danas kaemo da je neto jasno, uglavnom mislimo na injenicu
da to moemo razumjeti, to potvruju i korpusni podaci (Raffaelli i Kerovec 2008,
159), iz ega se vidi dijakronijska promjena od znaenja vezanih uz svjetlost prema
znaenjima vezanim uz znanje. Uz to, dijakronijske veze izmeu gledanja/svjetlosti i
znanja/razumijevanja dokazane su u svim indoeuropskim jezicima (Sweetser 1990).4
ini se da nam je lake proirivati znaenje postojeih izraza na smislen nain pomou metafore, nego stvarati nove i nove morfoloki i znaenjski nepovezane izraze. Dijakronijsko istraivanje konceptualnih metafora ima smisla, pogotovo ako je
sveobuhvatno, jer moe ukazati na varijaciju i stabilnost koncepata i metafora kroz
vrijeme (Stanojevi 2009a). Konceptualna metafora tako organizira i dijakronijski
aspekt naeg jezika.
Ako je metafora tako sveobuhvatno prisutna u jeziku, za pretpostaviti je da se
moe uoiti i van jezika, u razliitim nejezinim primjerima (za neke primjere v. potpoglavlje 5.4). Vratimo li se na prethodne primjere koji povezuju gledanje i znanje,
odnosno svjetlost i ideje, moemo ih uoiti u svakodnevnom ivotu. Tako e neija zamisao u crtanom filmu ili stripu obino biti prikazana upaljenom aruljom.
arulja oznaava svjetlo, a svjetlo omoguuje da se neto bolje vidi/razumije. To logiki proizlazi iz prethodnih primjera: neto bolje vidimo (tj. razumijemo) ako ima
vie svjetla, a upaljena arulja svijetli, to onda metaforiki oznaava bolje shvaanje. (Ipak, valja zamijetiti da taj nejezini primjer ima svoj odraz i u jeziku, pa
tako moemo rei upalila mu se lampica u smislu sinula mu je ideja (Hrvatski jezini portal, lampica)). Takvi nejezini i jezini metaforiki uzorci ine metaforike
modele znanja tj. metafora moe strukturirati ne samo nae znanje o jeziku, nego
i nae znanje o svijetu.5 Za sada emo samo rei da se to vidi u razliitim aspektima naeg svakodnevnog laikog znanja, primjerice znanju o tome kako funkcionira
4

Navedeni je proces toliko dubok da u mnogim sluajevima govornici nisu svjesni navedenih veza,
jer nadilazi granice njihova jezika. Dok je mogue zamisliti da e nakon asa promiljanja pronicavi govornici hrvatskoga povezati glagol prozreti s rijeima prozirnost i prozor, a eventualno i s izrazima poput zoran (kao u zoran primjer) i nazirati, teko je da e bez specijalistikoga znanja moi
povezati strani izraz ilustracija sa svjetlou (to je njegova etimologija iz latinskoga). Navedena
dijakronijska promjena zbog udaljenosti od hrvatskoga vie nije dostupna suvremenom govorniku
jezika.

Znanje o jeziku i znanje o svijetu vrlo su vani pojmovi u kognitivnoj lingvistici, jer se odnose na
vezu jezinog i konceptualnog. Za raspravu o njima v. ic Fuchs 1991.

1. Uvod

15

nae tijelo, znanju o osjeajima, naem laikom shvaanju jezika i mnogome drugome. Podrobne primjere i raspravu o metafori kao nainu ustroja naeg znanja ostavit
emo za kasnije.

1.2. Ciljevi knjige

to je, dakle, konceptualna metafora? Rije je o vezi izmeu dvije domene znanja
koja se oituje na razliitim jezinim i nejezinim razinama u svakodnevnom jeziku, u pjesnitvu, u frazemima, u diskursu, kroz povijesni razvoj jezika. Konceptualna
metafora, ini se, moe biti odgovorna i za ustroj nae spoznaje. Budui da je rije
o tako raznovrsnoj pojavi, postavlja se pitanje kako joj valja prii i kako je valja istraivati? Upravo se tim pitanjem bavi ova knjiga. Njezini su ciljevi stoga trovrsni:
dati nae vienje sveobuhvatnog modela konceptualne metafore, navesti i oprimjeriti metode tekstualnog istraivanja konceptualne metafore te raspravljati o ulozi konceptualne metafore meu drugim kognitivnim sposobnostima.
to se tie prvog cilja, konceptualnoj metafori prilazimo kao jednom od kognitivnih procesa koji se zrcale u jeziku. Jeziku takoer pristupamo kao spoznajnoj pojavi leksik i gramatiku smatramo motiviranim konstrukcijama simbolike naravi.
Dakle, jezik smatramo neodvojivo vezanim uz na um. Temeljna je znaajka jezika da
je on vezan uz nas kao ljude pa se u njemu odraava naa spoznajnost, naa tjelesnost,
naa drutvenost. Ba je takva i konceptualna metafora ona je tjelesna, neuroloka,
spoznajna, jezina (konstrukcijska), komunikacijska, kulturoloka. Prva etiri poglavlja (Kognitivna lingvistika: ovjek, um, tijelo, drutvo i jezik; Kognitivne sposobnosti i metafora; Konceptualna metafora u kognitivnoj lingvistici; Konceptualna
metafora u dijakroniji, umu, diskursu i izvan jezika) daju obrise takvog modela.
Ruku pod ruku s takvim modelom ide rasprava i prikaz vanijih tekstualnih metoda istraivanja konceptualne metafore. Misao vodilja nam je da, bez obzira na to
koju metodu koristili, moramo uvijek imati na umu njezine prednosti i nedostatke,
razmiljajui stalno o tome kako se rezultati primjene upravo te metode uklapaju u
druge mogue rezultate istraivanja konceptualne metafore drugim metodama i s
drugih polazita. Stoga nudimo model istraivanja konceptualne metafore koji se
temelji na kognitivnogramatikom pristupu taj model pokuava rijeiti neke od
problema koji se javljaju kod nekritine analize utemeljene samo na intuiciji. Takav
je pristup potreban budui da mnogi radovi danas konceptualnu metaforu uzimaju
zdravo za gotovo kao jednostavan i intuitivan nain povezivanja dviju domena,
bez velike filozofije ili kriterija pomou kojih se to ini. Ne treba ni govoriti da to
ovu teoriju ini vrlo popularnom jer je ona lako dostupna svima. Ipak, to je ujedno
i zasluno za lou reputaciju kognitivne semantike i teorije konceptualne metafore,
jer se ini da je rije o teoriji kod koje se sve svodi na metaforu (sve se moe povezati
sa svim). Osim toga, s obzirom na to da se ini da je konceptualna metafora danas

16

Konceptualna metafora: temeljni pojmovi, teorijski pristupi i metode

postala moda, brojni lingvisti esto navode razliite konceptualne metafore bez ozbiljnijih tekstualnih (ili drugih) dokaza i bez jasnih kriterija. Metodolokim se pitanjima bavimo teorijski u estom poglavlju naslovljenom Metode istraivanje konceptualne metafore te u sedmom i osmom poglavlju u kojima se pokazuje primjena
navedenih naela na dva primjera istraivanja na jednom, koje se bavi ljubavlju
u srednjovjekovnom engleskom (Kako su srednjovjekovni Englezi voljeli i kako to
znamo: istraivanje ciljne domene) i drugom, koje se bavi konceptualizacijom oiju
u suvremenom hrvatskom, engleskom i poljskom (Metafora u oima promatraa).
Najzad, trei se cilj provlai kroz cijelu knjigu. Naime, iz primjera koje smo naveli na poetku ini se da bi konceptualna metafora trebala biti jedan od temeljnih
ustrojbenih mehanizama naeg uma. To je takoer i tradicionalni pristup u kognitivnoj semantici konceptualna je metafora model koji je zasluan za ustroj naeg znanja, posebice onoga vezanog uz osjeaje (npr. Kvecses 1986; Lakoff 1987a;
Kvecses 2000). Ipak, novija istraivanja o konceptualnoj metonimiji pokazuju da
su konceptualne metafore u temelju metonimijske (o emu emo govoriti u 4. poglavlju), a isto potvruju i tekstualna istraivanja (v. i 8. poglavlje). Nae znanje moe
biti ustrojeno na temelju metafore, ali ne na najvioj moguoj razini (npr. na razini
teksta ili itavog kulturnog modela; v. 3.3.1). Dakle, premda je konceptualna metafora zasigurno vaan mehanizam koji je vidljiv u razliitim aspektima naeg ivota i
jezika, njezina uloga je vie lokalna nego globalna.
Sve navedene ciljeve ilustrirat emo brojnim jezinim primjerima i primjerima
istraivanja, a itatelju emo pokuati pribliiti stranu (uglavnom englesku i slavensku) literaturu. Knjiga je namijenjena strunoj javnosti te studentima diplomskih
i poslijediplomskih studija, ali ne pretpostavlja poznavanje kognitivnolingvistikog
teorijskog i pojmovnog aparata, ve samo poznavanje temelja lingvistike. Zato njezini teorijski dijelovi mogu posluiti kao udbeniki tekstovi (premda njezina temeljna namjena nije pedagoka), a metodoloki dijelovi kao poticaj istraivaima o tome
kako istraivati konceptualnu metaforu.
Najzad valja rei da je knjiga nastala kao nastavak raznih istraivanja hrvatskoga,
engleskoga i poljskoga koja sam obavio sam ili s kolegama, a integrirani model i cjelovita metoda istraivanja metafore prvi su put predstavljeni u doktorskoj disertaciji
koju sam obranio na Sveuilitu u Zadru 2009. godine (Stanojevi 2009b). Premda
se neke teorijske zamisli temelje na mojem doktorskom radu, tekst koji je pred vama
napisan je za ovu knjigu te nije prenoen iz doktorata, a opremljen je i novim primjerima (koji su uglavnom uzeti iz korpusa i s interneta). Dijelovi istraivanja iz 7. poglavlja temelje se materijalu koji je istraivan u doktoratu (ali su nanovo obraeni), a
dijelovi iz 8. poglavlja metodoloki se oslanjaju na jedno istraivanje koje sam proveo
s kolegama (Stanojevi, Parizoska i Banovi 2009), ali je istraivani materijal sasvim
nov i nanovo obraen. Detalji su navedeni u odgovarajuim poglavljima.

1. Uvod

17

Htio bih jo zahvaliti onima koji su mi pomogli pri izradi ove knjige. Zahvaljujem
urednici Renati Geld za njezine znanstvene poticaje da poboljam rukopis, kao i
za prijateljstvo, podrku, duge razgovore o jeziku i svemu ostalome. Zahvaljujem recenzentima, Nini Tuman Vukovi i Mariju Brdaru, na strpljenju, savjetima i komentarima. Hvala Idi Raffaelli i Aniti Peti Stanti koje su prve itale tree poglavlje
i ukazale mi na dijelove koje je valjalo pojasniti. Anita je i lektorirala rukopis, pritom propitujui neke moje tvrdnje, a taj je dijalog uvijek bio sjajan. Veliko hvala i
izdavau, Damiru Agiiu i njegovom malom, ali monom timu koji se potrudio da
ova knjiga bude im bolja. Najzad, najvee hvala mojoj obitelji: roditeljima, bratu
Mareku i mojoj supruzi Jeleni, koji su me poticali na rad, podravali i trpjeli bez obzira na sve.
Preostaje mi jedino da vam na kraju uvodnog poglavlja poelim ugodne trenutke
uz ovu knjigu, uz nadu da e vam njezino itanje biti zabavno, ali i da e vas, moda,
potaknuti na nova promiljanja jezika. Nova promiljanja su i mali tikleci kojima
se ukazuje na neki problem, empirijske provjere nekih zdravorazumskih pretpostavki, primjenu postojeeg znanja na nov materijal, ba kao i na mijenjanje postojeih
teorija, odnosno stvaranje novih. Ako vas ova knjiga potakne na togod od toga,
njezina e svrha biti ispunjena, a nae poznavanje i shvaanje jezika bolje i bogatije.