Professional Documents
Culture Documents
3 PDF
3 PDF
043
S. Piulin, I. Mekjavi
ljuska,
kupola,
cilindrini zid,
teorija ljusaka,
proraun,
metoda konanih elemenata
Key words
S. Piulin, I. Mekjavi
shell,
dome,
cylindrical wall,
theory of shells,
analysis,
finite-element method
Mots cls
S. Piulin, I. Mekjavi
coque,
dme,
mur cylindrique,
thorie des coques,
analyse,
mthode des lments finis
. , .
,
,
,
,
,
Pregledni rad
Dan je kratki povijesni pregled izvedenih tankih betonskih ljusaka, cilindrinih zidova i kupola.
Predstavljena je teorija tankih ljusaka primijenjena u proraunu interakcije kupole, prstena i zida kako
bi se dala usporedba tih rezultata s rezultatima dobivenim proraunom metodom konanih elemenata.
Istaknuto je da su se rezultati prorauna metodom konanih elemenata pokazali vrlo pouzdanim te se
preporuuje uporaba te metode pri projektiranju navedenih vrsta konstrukcija.
Subject review
A brief historic overview of realized thin concrete shells, cylindrical walls, and domes, is given. The
theory of thin shells as applied in the analysis of interaction between the dome, ring and wall, is
presented in order to compare such results with those obtained through analysis according to the finiteelement method. It is emphasized that the results obtained by the finite-element method have proven to
be very reliable, and so this method can be recommended for the design of such types of structures.
Ouvrage de syntse
Un bref aperu historique des constructions existantes des coques en bton, des murs cylindriques, et
des dmes, est prsent. La thorie des coques minces comme applique dans l'analyse d'interaction
entre le dme, l'anneau, et le mur, est labore afin de permettre la comparaison de ces rsultats avec
ceux obtenus par l'analyse selon la mthode des lments finis. Il est soulign que les rsultats obtenus
selon la mthode des lments finis sont trs fiables et, pour cette raison, la mthode peut tre
recommande pour l'tude de ce type des constructions.
,
. ,
, ,
, . ,
,
.
Schlsselworte
S. Piulin, I. Mekjavi
Schale,
Kuppel,
Zylinderwand,
Schalentheorie,
Berechnung,
Methode der endlichen
Elemente
bersichtsarbeit
Dargelegt ist eine kurze geschichtliche bersicht ber ausgefhrte dnne Betonschalen, zylindrische
Wnde und Kuppeln. Vorgestellt ist die Theorie dnner Schalen, angewendet in der Berechnung der
Interaktion der Kuppel, des Rings und der Wand, mit dem Ziel des Vergleichs dieser Ergebnisse mit den
Ergebnissen der Berechnung nach der Methode der endlichen Elemente. Man hebt hervor dass sich die
Ergebnisse der Berechnung nach der Methode der endlichen Elemente als sehr zuverlssig zeigten, so
empfiehlt man die Bentzung dieser Methode beim Entwurf der angefhrten Konstruktionsarten.
Autori: Prof. dr. sc. Sreko Piulin, dipl. ing. gra.; doc. dr. sc. Ivana Mekjavi, dipl. ing. gra., Sveuilite u
Zagrebu Graevinski fakultet, Zagreb
GRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106
1097
S. Piulin, I. Mekjavi
ljuske optereene osno-simetrino bile dobro teorijski
definirane prije Prvoga svjetskog rata.
Kod kupola je situacija bila drukija. Postojea membranska teorija smatrala se zadovoljavajuom, a ak i danas
omoguuje prihvatljiv preliminarni proraun. Kao poticaj za praktinu primjenu kompletne matematike teorije, ukljuujui savijanje, posluila je 1922. izgradnja polukuglaste kupole za Zeissov planetarij u Jeni, Njemaka. Ova prva tanka betonska ljuska promjera 16 m i debljine 3 cm izvedena je tzv. metodom Zeiss-Dywidag kao
rezultat suradnje Waltera Bauersfelda (1879.-1959.) iz
kompanije Zeiss i Franza Dischingera (1887.-1953.) iz
kompanije Dyckerhoff&Widmann [2, 3]. Projektant kupole Bauersfeld iz Zeissa postigao je laganu konstrukciju s pomou geodetske kupole od eline mree (mree
Zeiss) koja nakon torkretiranja ostaje ubetonirana kao
armaturna mrea.
Suradnja Bauersfelda i Dischingera nastavljena je ponovno
u Jeni 1925. izvedbom prve plitke kupole s vlanim prstenom, promjera 40 m, debljine 6 cm i visine strelice od
samo 7,87 m. Ovdje je, meutim, zbog plitkosti kupole
bio potreban kruti prsten na nagnutom rubu ljuske, dok
u kupoli oblika plata kugle zbog nepostojanja horizontalne komponente meridijalne sile, takav prsten nije bio
potreban. Ovaj spoj izmeu tanke ljuske i debelog prstena izaziva diskontinuitet u ponaanju ljuske dovodei do
znatnog savijanja, to je potaknulo J. W. Geckelera da
1926. pronae odgovarajuu matematiku teoriju za kupole koja je jednostavna za primjenu u projektantskoj
praksi. Uoivi da je savijanje bilo ogranieno na podruje
u blizini rubnog prstena, Geckeler je pojednostavio matematiku teoriju do te mjere da se postupak razvijen za
cilindrine ljuske moe rabiti za kupole [1]. Kad postoji
sumnja u tonost takvoga priblinog rjeenja, korisna su
numerika rjeenja (3. poglavlje).
Radikalna razlika izmeu proraunskih ideja prije 1922.
i onih koje su uslijedile nakon suradnje kompanija ZeissDyckerhoff&Widmann u Jeni moe se utvrditi usporedbom triju kupola: bazilike Sv. Petra u Rimu (1590.), hale stoljea u Breslau (danas Wroclaw, Poljska, 1913.) te
jedne od nekoliko oktogonalnih kupola na vienamjenskoj hali u Leipzigu (1929.) (slika 1. i tablica 1.). Panteon, izgraen 125., bio je najvea zidana betonska kupola
(slika 2.) sve dok njegov raspon od 44 m nije 1913. premaila armiranobetonska rebrasta kupola u Breslau. Ipak,
unato armiranobetonskoj izvedbi, kupola u Breslau teila je 63 % teine kamene kupole Sv. Petra. Najvea
promjena zbila se nakon 1922., pojedina kupola hale u
Leipzigu tei jednu treinu konstrukcije u Breslau iz 1913.
Izgradnja plitke kupole u Jeni 1925. premaila je dvadeset stoljea stari maksimalni omjer raspona L i debljine
h, L/h50 u gradnji zakrivljenih ploha (kupola Panteona
GRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106
S. Piulin, I. Mekjavi
u Rimu, 125.) [4], dosegnuvi omjer L/h667 koji je vei od onog prirodne ljuske jajeta. Godine 1929. Dischinger je svladao poligonalni tlocrt uz pomo zajedno sastavljenih ljusaka u obliku samostanskog svoda (hala u
Leipzigu s omjerom L/h845). Daljnji kvalitativni skok
u omjeru raspona i debljine do kojega dolazi 50-ih godina 20. stoljea oznaava izvedba dvostrukih ljusaka Esquillanove CNIT-ove izlobene hale u Parizu (raspon
206 m, ukupna debljina ljuske 12 cm - L/h1700).
Leipzig
Breslau
Sv. Petar
5700
75
2160
4000
65
6340
1600
42
10000
panjolski inenjer Eduardo Torroja (1899.-1961.) proveo je sustavno istraivanje armiranobetonskih ljusaka
30-ih godina 20. stoljea, a meu njegovim prvim projektima bila je krovna ljuska hale trnice u Algecirasu
(1933.) (slika 3.). Sferna kalota - kupola radijusa zakrivljenosti 44,20 m, debljine 9 cm, raspona 47,6 m, oslonjena je na osam vertikalnih stupova meusobno povezanih prednapetim betonskim poligonalnim prstenom
(to je vjerojatno prva primjena prednapinjanja kod ljusaka dvostruke zakrivljenosti) [5].
GRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106
S. Piulin, I. Mekjavi
Meutim, obino nije mogue ili nije poeljno primijeniti oslonce tangencijalno na meridijan na rubu kupole.
Kupole se uglavnom oslanjaju na vertikalne oslonce;
stupove ili zidove (slike 6. i 7.).
Iako je panjolski inenjer Torroja bio Nervijev suvremenik i dijelio iste ideje o konstrukciji, on se razlikovao
osobito po svom pristupu gradnji. Torroja se vie zanimao za oblik i istou projekta nego za jedostavnost
izvedbe: Najbolje konstrukcije ne moraju biti najjeftinije. Njegov stvaralaki opus moda nije bio tako opsean kao Nervijev i Maillartov, ali je zasigurno bio raznovrsniji, radio je s elikom i ziem kao i s betonom [6].
Najsofisticiraniji projekti, kao to su Maillartov Cement
Hall, Nervijeva mala sportska dvorana, te Torrojina
krovna ljuska dvorane trnice, iziskuju samo jednostavniji proraun. Ovi konstrukcijski oblici razvili su se bez
prethodnog iskustva s izvednim ljuskastim konstrukcijama i bez vrste matematike podloge. Dok inenjeri
kao primijenjeni znanstvenici razvijaju nove i stroe
proraune, oslanjajui se danas na sloene raunalne
sustave, inenjeri kao projektanti razvijaju nove i suptilnije oblike oslanjajui se na vrlo jednostavne proraune i opseno iskustvo na temelju opaanja ponaanja
izvedenih konstrukcija i modelnih istraivanja [1, 7].
3 Proraun kupola i cilindrinih zidova
Kupole oslonjene tangencijalno na nagib meridijana na
njihovu rubu razmatrane su u [1].
Uoeno je da su momenti savijanja openito mali i ogranieni na usko podruje uz rub kupole.
1100
Slika 7. Gainesville Performing Arts Center, Texas, SAD, armiranobetonska kupola promjera 39,6 m; strelica 7 m; visina
zida 5,5 m (tehnologija Monolithic Dome, 2005.)
N'
V=N' sin
Slika 8. Reakcije na rubu kupole
Membranska reakcija N' ne moe se prihvatiti vertikalnim osloncem te se zbog nedostatka bonog pridranja
(ukruenja) na rubu kupole pojavljuje horizontalni pomak. Rezultirajue sile u kupoli mogu se odrediti kombiGRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106
S. Piulin, I. Mekjavi
(b)
D
10
=
D
20
=
aq
(2 + ) sin
Eh
(1)
(2)
V
(a)
(c)
20
R
y0
d'
R
10
= cos +
R
20
=
12r 2eN'
Ebd 3
(3)
(4)
hD
cos i
2
y0 =
d
d'
2
(5)
20
V
(a)
12 y0e r 2 N'
d 2 Ebd
D
R
20 = 20
+ 20
10 10
N'
a 2q 1 +
cos sin
Eh 1 + cos
a2
H sin 2
Eh
(6)
(b)
Izvodi za jednadbe pomaka (greaka) na rubovima dobivenih prema membranskoj teoriji i korekcija zbog jedininih rubnih utjecaja koji su proizali iz momentne
teorije mogu se nai u [1]. Kompatibilnost je postignuta
GRAEVINAR 62 (2010) 12, 1097-1106
D
=
12
2 2 a 2 sin
M
Eh
D
21
= 2 2
a2
H sin
Eh
(7)
(8)
1101
D
22
=
S. Piulin, I. Mekjavi
D
(9)
3(1 2 )
.
a 2h2
Pomaci prstena pravokutnoga poprenog presjeka zbog
sila X1 = 1 i X2 = 1 su sljedei:
12 y02 r 2
R
= 1+
11
(10)
2 Ebd
R
12
R
22
R
= 21
12r 2 y0
N' cos
20
N'
(11)
Ebd 3
(a)
12r 2
(12)
Ebd 3
Ove se veliine izravno kombiniraju s odgovarajuim
pomacima kupole te stoga slijedi
D
R
11 = 11
+ 11
D
R
12 = 12
+ 12
(13)
D
R
22 = 22
+ 22
(b)
D
D
Rub kupole e translatirati, 10
, i rotirati, 20
. Horizontalna komponenta N' cos uzrokuje translacijski pomak
zida prema van te rotaciju ili iz [1]:
W
=
11
W
22
=
(15)
2 3 D
W
=
21
X 1 21 + X 2 22 + 20 = 0
1102
10 10
gdje je
4 =
20
1
2 2 D
(16)
(17)
N cos
W
10
= 3
2 D
(18)
'
N cos
W
20
= 2
2 D
(19)
Pomaci zbog korekcijske sile X1 = 1 i korekcijskog momenta savijanja X2 = 1 sada se odrede dodavanjem
vrijednosti prije danih za kupolu i zid.
D
W
11 = 11
+ 11
D
W
12 = 12
+ 12
(20)
D
W
22 = 22
+ 22
S. Piulin, I. Mekjavi
20
R
20
10
D
10
ew
D
R
11 = 11
+ 11
a od momenta X2 = 1 ponovno:
D
R
12 = 12
+ 12
R
13 = 13
= 1
R
14 = 14
=
23 = -
40
N'
12r 2 y0
24 = -
6r 2
(25)
Ebd 2
(b)
12r 2
(26)
Ebd 3
31 = 13 = 1
Sveukupno je osam pomaka (greaka) u proraunu kupola-prsten-zid; tj. translacija i rotacija kupole (
D
10 ,
D
20
),
R
R
R
R
vrha prstena ( 10
, 20
), dna prstena ( 30
, 40
) i zida
W
40
)
i
(slika 12.). Pomaci (greke) kupole odrede se izrazima (1) i (2), a pomaci vrha prstena iz (3) i (4), s
tim da se umjesto ekscentrinosti e uvrsti et = e + ewsin.
Pomaci podnoja prstena odrede se izrazima:
R
30
= cos +
R
R
40
= 20
=
6et r 2 N'
d Ebd
6 y0 r 2
d Ebd
6r 2
32 = 23 = -
Ebd 2
R
W
33 = 33
+ 33
(27)
(22)
W
W
Pomaci zida 30
= 40
= 0.
(24)
Ebd 3
W
( 30
(23)
30
(a)
6 y0 r 2
d Ebd
R
W
34 = 34
+ 34
41 = 14 =
12r 2 y0
Ebd 3
42 = 24 = -
43 = 34
(28)
12r 2
Ebd 3
(29)
1103
S. Piulin, I. Mekjavi
R
W
44 = 44
+ 44
(30)
R
R
W
= 22
dobije iz izraza (12) a 44
dan je
gdje se 44
idealizirani spoj
tanke ljuske i prstena
6.58 (2.59")
W
prije kao 22
u proraunu kupola-zid (izraz (17)).
15.24
(6")
Ukupno se postave etiri simultane jednadbe kompatibilnosti za rjeavanje etiriju korekcija X1, X2, X3 i X4.
Zatim se korekcije kombinirane s osnovnim jednadbama teorije ljusaka mogu primijeniti u proraunu i usporedbi kupola s prstenom, ili sa zidom, ili s jednim i drugim.
4 Primjer okruglog vodospremnika
Izvedba kupola na cilindrinim zidovima danas je uobiajena u praksi, kao to je prikazano na slikama 6. i 7.
Stoga usporedba rjeenja primjera kupola-prsten-zid
prema teoriji ljusaka i na osnovi metode konanih elemenata (MKE) ima praktian smisao. U tu su svrhu
rezultati MKE dobiveni primjenom raunalnoga programa Sofistik [8] usporeeni s primjerom pronaenim na
stranici 153. u knjizi [1].
Na slici 13. prikazan je prednapeti betonski okrugli vodospremnik kapaciteta 3785 m3. Pretpostavljene karakteristike materijala su: Poissonov omjer = 1/6 = 0,167,
karakteristina tlana vrstoa betona fck = 30 N/mm2 i
modul elastinosti E = 32000 N/mm2 za razred betona
C30/37. Optereenje kupole q = 2,55 kN/m2 (vlastita teina) + 1,76 kN/m2 (promjenljivo djelovanje) = 4,31 kN/m2.
15.24
(6")
20.32
(8")
38.10
(15")
7.62
(3")
243.84
(8')
6.35
(2.5")
12.70
(5")
os djelovanja N
44.30
(17.44")
y0=15.42
(6.07")
e=10.52
(4.14")
ew=3.81
(1.5")
20.32
(8")
12.70
(5")
idealizirani spoj
prstena i zida
a=2880.36 (94.5')
=28
670.56
(22')
335.28
(11')
670.56
(22')
2697.48 (88.5')
(a)
(b)
S. Piulin, I. Mekjavi
54,53
-11,38
-1,16
h = 10,2 cm
(4 in.)
Sofistik,
MKE
55,63
-10,51
-1,18
Teorija
ljusaka
31,23
391,24
-3,47
Sofistik,
MKE
27,71
353,00
-3,23
Teorija
ljusaka
27,32
487,41
-2,89
Teorija
ljusaka
0
1189,34
0
Sofistik,
MKE
0
1128,00
0
meridijalna sila
N' =
prstenasta sila
N = qa cos
+
1
cos
(31)
Tablica 3.
'
(32)
i dane su u tablici 3.
U Sofistiku je geometrija sferne kupole radijusa a = 28,80 m
generirana uporabom Sofiplus programa. Idealizirana
konstantna debljina kupole iznosi 10.2 cm. Unutarnji
radijus generiranog cilindrinog zida odnosno prstena
U tablici 3. uoava se dobra podudarnost rezultata dobivenih uporabom klasine teorije ljusaka s numerikim
rezultatima dobivenim programom Sofistik. Kao to se
moglo oekivati, membranska teorija daje dobre rezultate kroz cijeli sustav osim u blizini ruba ljuske. Takoer
se uoava da su prstenasta sila i moment savijanja zbog
upetosti kupole vrlo mali u usporedbi s onima koji se
pojavljuju s fleksibilnim prstenom.
-65,67
-43,78
0
Upeta kupola
Teorija ljusaka
-62,60
-11,38
-1,16
Sofistik, MKE
-63,00
-10,51
-1,18
Kupola-prsten-zid
Teorija ljusaka
-38,96
227,07
-10,50
Sofistik, MKE
-41,20
250,30
-11,15
1105
S. Piulin, I. Mekjavi
Usporedba rezultata klasine teorije ljusaka s rezultatima provedenog prorauna pokazuje tonost numerikih
rezultata te mogunost njihove pouzdane primjene pri
proraunu ovih konstrukcija.
5 Zakljuak
391,24
-3,47
31,23
Kupola-zid
Teorija ljusaka
353,00
-3,23
27,71
277,27
-10,94
354,61
-10,94
Kupola-prsten-zid
Teorija ljusaka
Sofistik, MKE
227,07
-10,50
14,74
235,68
-4,18
250,30
-11,15
14,60
247,00
-2,08
bio izmeu onoga to je pragmatino i onoga to je jednostavno mogue. Vano je imati na umu rad ve spominjanih autora, a pritom ne izgubiti ideju o konstrukciji i
obliku zasnovanom na prirodnim zakonima. Razumijevanje ponaanja prijanjih uspjenih ljuskastih konstrukcija kombinirano sa suvremenim numerikim metodama
prorauna moe pomoi inenjerima u projektiranju efikasnih tankih betonskih ljusaka. U prolosti su se inenjeri oslanjali na jednostavne metode runog prorauna
kojima se i danas mogu koristiti i kojima bi se trebali koristiti barem za verifikaciju sloenijih raunalnih prorauna.
LITERATURA
[1]
[5]
Billington, D. P.: The Tower and the Bridge the new art of
structural engineering. Princetown University Press, 1983.
[2]
[6]
[7]
[3]
[8]
[4]
[9]
1106
[10] Ugural, A.C.: Stresses in Plates and Shells, McGraw-Hill, New York,
1981.