Izdava TZG P. GOLJA d.o.o.

Trebnje

Za izdavaa Bruno Mirt

Naslov

izvornika

Stella Alexander
The Triple Myth
A Life of Archbishop Alojzije Stepinac
Boulder (Columbia University Press), New York 1987
Stella Alexander 1990
Preveo Mate Maras
Recenzenti eljko Kruelj Franjo enko
Likovno rjeenje presvlake Vladimir Rozijan
Likovno grafika obrada Marijan Horvat
Naklada 5000 primjeraka
Tisak
ZAGREB, Samobor 1990
ISBN 86-2673-001-6

TROSTRUKI MIT:

IVOT ZAGREBAKOG
NADBISKUPA ALOJZIJA
STEPINCA

Zagreb

1990

Ova je knjiga posveena s ljubavlju i zahvalnou

Vladi i Mariji i drugim prijateljima u Jugoslaviji i
inozemstvu koji su mi tako velikoduno pomogli

IZVORI.....................................................................................9
UVOD....... .................. ......................................................... 11
Prvo poglavlje

MLADOST I KASNI POZIV .............................................. 14

Drugo poglavlje

MLADI NADBISKUP-KOADJUTOR.............................. 22

Tree poglavlje

NEUSPOSTAVLJENI KONKORDAT ............................. 29

etvrto poglavlje

KATOLIKA AKCIJA.................................................... 36

Peto poglavlje

IVOT BISKUPIJE: PRVIH PET GODINA .................... 41

esto poglavlje

VATIKAN I USTAE .............................. ........ ................. 49

Sedmo poglavlje

STEPINACI USTAE .......................................................... 56

Osmo poglavlje

RAZOARANJE .................................................................. 69

Deveto poglavlje

SLOM .......................................................... ............. ............. 81

Deseto poglavlje

SUKOB S NOVIM VLASTODRCIMA ......................... 86

Jedanaesto poglavlje

PRVO SUENJE ZA RATNE ZLOINE ...................... 101

Dvanaesto poglavlje

SUENJE NADBISKUPU STEPINCU.......................... 105

Trinaesto poglavlje

ZATVOR IKONFINACUA.... ................ ........ .... .........

130

etrnaesto poglavlje

SMRT I POKOP NADBISKUPA KARDINALA........ 146

Petnaesto poglavlje

TRAJNE POSLJEDICE...................................................... 150

BILJEKE........................................................................... 154
BIBLIOGRAFUA.............................................................. 164

IZVORI
Premda je o kardinalu Stepincu mnogo pisano, obinom istraivau dostupan je samo jedan
primami izvor, godita Katolikog Lista, poluslubenih biskupijskih tjednih novina. Postoje i
druga dva izvora, ali nisu dostupna: (a) Stepinev slubeni dnevnik koji su vlasti otkrile i
zaplijenile prigodom jednog pretresa nadbiskupskog dvora 1950. i (b) dnevnik to gaje od
prosinca 1951.do 10. veljae 1960. vodio pater Josip Vranekovi (1924-1965) koji je ivio sa
Stepincem za vrijeme njegove konfinacije u rodnom selu Kraiu. Prvi je sada navodno u
Beogradu, u arhivu saveznog ministarstva pravde, a vidio gaje Jakov Blaevi, javni tuilac na
Stepinevu suenju; on gaje upotrijebio u svojim memoarima Ma a ne mir i citirao nekoliko
izvoda koji se ne mogu provjeriti. Drugi je oito u Rimu u posjedu franjevca Alekse Benigara
koji je napisao dugaku i detaljnu Stepinevu biografiju. Koliko se moe provjeriti, on nije
dopustio nijednom drugom istraivau da ga vidi, ali je obilno iz njega citirao, te mu je posluio
kao glavni izvor za drugu polovicu njegove knjige. 1l Stepinac je Vranekoviu kazivao svoju
ivotnu priu, a Vranekovi ju je svaki dan biljeio. Zapisi su potajno iznoeni iz Jugoslavije u
Italiju, po nekoliko listova svaki put, i to oevidno nikad nije bilo otkriveno. Pria je izvanredna
ako je istinita, ali jo nijedno drugo objanjenje nije ponueno pa se zasada mora prihvatiti.
Valja imati na umu da sirovu grau dnevnika ini Stepinevo iznoenje dogaaja po sjeanju
kad nije imao pristupa svojim arhivima; ali graa sadri i Vranekovieve izvjetaje o mnogim
dogaajima koji su se zbili potkraj Stepineva ivota; Vranekovi je bio svjedokom tih dogaaja
i zapisao ih je u vrijeme zbivanja. Mora se pretpostaviti da su ti zapisi toni. Osim toga Benigar
je imao pristup biskupijskim arhivima koji nisu stavljeni na raspolaganje drugim istraivaima;
meni je pokazan dio te grae (Vranekoviev opis Stepinevih posljednjih dana i smrti, te neke
ciklostilom umnoene propovijedi) kad sam godine 1970. pisala knjigu Church and State in
Yugoslavia since 1945 (Crkva i drava u Jugoslaviji poslije 1945; Cambridge University Press
1979). Vranekovi takoer nairoko citira iz dnevnika Masuccia, tajnika apostolskog izaslanika
opata Marconea, ali Masucci, prema navodima jednog drugog suvremenika tih dogaaja koji
gaje poznavao, nije uvijek pouzdan svjedok.
Navela sam jo nekoliko sekundarnih izvora, od kojih su najvaniji: Suenje Lisaku,
Stepincu itd., Zagreb 1946, slubeni prijepis Stepineva procesa, koji je toliko patvoren da se
ne moe smatrati primamim izvorom; The Case of Cardinal Stepinac (Sluaj kardinala
Stepinca; autor R. Pattee, Milwaukee 1953); i Le Dossier du Cardinal Stepinac(autor T.
Dragoun, Pariz 1953). Dr. Pattee, profesor na Sveuilitu Laval, bio je opunomoenik
vodeih lanova amerike katolike hijerarhije (on zahvaljuje nadbiskupu kardinalu
Stritchu iz Chicaga, nadbiskupu Hurleyu iz St. Augustinea, koji je igrao odreenu ulogu u
tim dogaajima, i monsinjoru Carrollu, generalnom sekretaru Katolike dobrotvorne
konferencije iz Washingtona); pater Dragoun, dominikanac, bio je rektor Hrvatske
katolike misije u Francuskoj. Obojica su imala slobodan pristup mnogim dokumentima iz
vatikanskih arhiva; Pattee ih je imao u prijevodu. Godine 1984. zatraila sam od kardinala
Casarolia, dravnog sekretara Vatikana, doputenje da vidim originalne vatikanske
dokumente koji su ve pokazani Patteeu i Dragounu, ali moj zahtjev je odbijen.
Manje vaan sekundarni izvor je knjiga Mladi Stepinac, koju je napisao D. Baton
1975, citirajui pisma to su ih razmijenili Stepinac i Marija Horvat tijekom kratkotrajnih
zaruka 1923.
1 Dvaput sam se susrela s paterom Benigarom u Rimu godine 1981. Imao je tada 89
godina i bio je nedostatkom vjeto sluio da bi uo samo ono to je elio. Na kraju drugog
razgovora bilo je jasno da mi Hj1 pokazati, ali bio je vrlo ljubazan i darovao mi je dva
primjerka svoje knjige.

Tendenciozniji izvor su memoari Jakova Blaevia, Ma a ne mir, svezak III,

objavljeni 1980. On je bio javni tuilac na Stepinevu suenju i o tome opirno pie,
citirajui spomenutu publikaciju Suenje. Memoari su u ovom kontekstu zanimljivi
uglavnom zbog citata iz Stepineva slubenog dnevnika koji su vlasti otkrile i zaplijenile
1950, prekasno da bi se mogao upotrijebiti na suenju. Ti se citati ne mogu provjeriti jer
dnevnik nije dostupan istraivaima, ali ne sadre nita to Stepinac nije mogao napisati;
nije tajna da se on jednako gnuao i bojao komunizma i masonstva.
Obilato sam navodila jugoslavenski i strani tisak iz onog doba da bih prenijela
suvremene reakcije; zagrebaki dnevnici Vjesnik i Narodne novine donosili su dnevne
izvjetaje s procesa koji su kadto potpuniji nego Suenje. (Moramo biti donekle oprezni
kad je rije o izvjetajima inozemnog tiska; njih su katkad slali dopisnici koji su malo znali
o Jugoslaviji i koji su mogli pogrijeiti ili pobrkati imena osoba, naroito sveenika.) Ima i
novijih izjava i rasprava; neke od njih biljee Novi prilozi (1984) dr. Vladimira Dedijera,
koji je u to vrijeme bio blizak s komunistikim rukovodstvom. Napose je zanimljiv niz
lanaka u obliku intervjua sa dr. Josipom Hmeviem koje je objavio Dnevnik (Novi Sad,
31.12.85. do 24.1.86.). Dr. Hmevi je bio savezni javni tuilac u doba Stepineva suenja i
tijesno je suraivao s Titom i hrvatskim rukovodstvom, ukljuujui i Blaevia. On baca
novo svjetlo na motive i linosti koje su povezane s odlukom da se Stepinac izvede pred
sud.
Slobodno sam navodila i pisanje jugoslavenske tampe poslije 1980. obraujui
ponovno zanimanje za Stepinev sluaj. Te lanke citira AKS A (Aktualnosti Kranske
sadanjostij, katolika tjedna novinska sluba iz Zagreba.Napose sam zahvalna katolikim
izvorima koji su bili suvremenici dogaaja i poznavali sve glavne osobe drame; od njih
potjeu mnoge pojedinosti koje su upotpunile priu.
Iznimno su me zaduili prof. Phyllis Auty, Peter Hebblethwaite, Vladimir Pavlini i
Stevan Pavlowitch sa Sveuilita Southampton, te dr. Mark Wheeler sa Sveuilita London
(School of Slavonic and East European Studies) koji je proitao rukopis i dao mi mnoge
dragocjene savjete.
U Londonu, 1986.

UVOD
Neki ljudi postaju mitom jo za ivota; u Jugoslaviji poslije drugog svjetskog rata postojale
su mone snage koje su nadahnjivale tvorce mitova. Partizani su oslobodili zemlju od
okupatora; saveznici su im pomagali i davali opremu, ali oni su odluno prisvajali sve zasluge za
vlastito osloboenje. etiri rame godine Nezavisnom Dravom Hrvatskom vladale su ustae,
skupina ekstremnih hrvatskih nacionalista, koji su proglasili odanost katolikoj vjeri, iako se ini
daje to vie bila izjava o hrvatskom kulturnom identitetu nego stvarno vjersko odreenje. Bili su
protusrpski i protuidovski orijentirani, a za vrijeme predratnog izbjeglitva ivjeli su pod
zatitom MussoUnia. Vratili su se u Jugoslaviju hitajui ispred talijanskih okupacijskih snaga,
prodavi dalmatinsku obalu za obeanu talijansku podrku, odluni da uspostave istu
hrvatsku dravu, oienu od srpskih elemenata. Nadmaili su svoje njemake pokrovitelje u
okrutnosti prema znatnoj srpskoj pravoslavnoj manjini: 'protjerivali su ih, ubijah ili nasilno
prekrtavali na katolicizam, ubili su tri njihova episkopa i vie od dvije stotine svetenika te jo
tri stotine protjerali iz zemlje, sruili mnoge crkve i spalili cijela sela. Budui da je Stepinac bio
zagrebaki nadbiskup i predsjednik konferencije katolikih biskupa prije, za vrijeme i poslije
rata, istaknuti nacionalni prvak koji nije prikrivao ushienje kad je stvorena samostalna hrvatska
drava, napokon osloboena od srpske dominacije u Kraljevini Jugoslaviji, Srbi su smatrali daje
on jedan od odgovornih za sve to. Komunisti, koji su se mnogo ranije bavili idejom o skupini
nezavisnih, federativnih nacionalnih drava na jugoistoku Evrope, vratili su se konceptu
Jugoslavije s ravnopravnim narodima pod komunistikom vlau i poveli borbu pod zastavom
bratstva i jedinstva, to je i danas jedan od njihovih najomiljenijih slogana, a u svakom sluaju
predstavlja plemenitu ideju. Stepinac je oevidno bio rtvovan za tue grijehe.
Ve se bio oblikovao mit oko Mihailovia, voe snaga otpora koje su bile vjerne srpskoj
dinastiji i izbjeglikoj vladi, ljutog neprijatelja partizanskog pokreta. Saveznici su mu godine
1943. uskratili pomo i dali je djelotvornijim i agresivnijim partizanima, naroito nakon
prikupljanih dokaza da su Mihailovieve snage suraivale s Talijanima u njihovim okupiranim
zonama, esto da bi obranili Srbe od ustakih napada.
Nakon pobjede novi komunistiki vlastodrci morali su ozakoniti svoj poloaj igoui svoje
protivnike kao izdajice. Mihailovi je postao simbolom velikosrpskog nacionalizma, uhvaen je,
suen i pogubljen; sad je novoj vlasti bilo potrebno simbolino hrvatsko rtveno

12

TROSTRUKI MIT

janje da se odri ravnotea izmeu Srba i Hrvata. Da je Stepinac bio otvoren

prema ponudama nove vlasti da s njom surauje i da olabavi veze Hrvatske katolike
crkve s Rimom, moglo se nai nekoliko manjih figura da odigraju tu ulogu; ali Stepinac
je bio sredinji, vodei lik u Hrvatskoj crkvi koji je govorio u njezino ime za vrijeme
rata kad se zbog oteanih komunikacija biskupska konferencija nije odravala u duljim
razdobljima. Stepinac je bio estok antinacist, a isto tako beskompromisan i potpun
antikomunist; o tome postoje neoboriva svjedoanstva. On je prije svega bio odan
katolikoj crkvi, utjelovljenoj u rimskom papi, a zatim hrvatskom narodu koji je
poistovjeivao s katolikom crkvom. *' Laskanje je odbacivao, a na pritiske je smjesta
postajao neosjetljiv. Neodreenost njegovih odnosa s ustakim vlastima za vrijeme rata
potekla je iz injenice da su oni bili Hrvati i katolici, lanovi njegova stada; njima se
mogao obratiti, zabludjele je mogao ukoriti i kazniti, a u svakom sluaju prolo je neko
vrijeme prije nego to je sam mogao povjerovati u najgoru istinu o njima. Tada su
njegovi prosvjedi postajali sve otriji, ali u privatnim okvirima. Tek je u svibnju 1942.
poeo javno koriti njihove postupke u propovijedima. U tom pogledu bio je ranjiv ve
1945, a kad je 1946. uhapen i izveden pred sud, njegovo suprotstavljanje novim
vlastima, njegovi otri prosvjedi protiv konfiskacije crkvenih dobara i kola, svjetovnog
sklapanja braka i drugih mjera, bili su idealna graa za stvaranje katolikog i
komunistikog mita o njemu. Vlasti su se njime obilato posluile, a koriste ga i danas
kad je hrvatski nacionalizam ponovno na dnevnom redu.
Pravoslavni Srbi nisu imali nikakvih sumnji. Premda je Stepinac spasio mnoge
pojedinane Srbe, naroito djecu, i uvijek se odazivao pozivima za pomo ako je ita
mogao uiniti, sve su to zaboravili Srbi eljni osvete za pokolj, za rane i ponienja to
ih je podnijela Srpska pravoslavna crkva i za njezino praktino unitenje na podruju
Nezavisne Drave Hrvatske. To je u najotrijoj formi izrazio protjerani pravoslavni
dalmatinski episkop Irinej (orevi) koji je godine 1948. optuio Stepinca da snosi
glavnu odgovornost za srednjovjekovne progone pravoslavaca u Jugoslaviji za vrijeme
rata, te daje preutno pristao na istrebljenje i prisilno pokrtavanje pravoslavaca; on
je napisao da rimokatolika hijerarhija odluila je jo 1920. da se Jugoslavija mora
sruiti, dodajui da rimokatolika hijerarhija se urotila s talijanskom faistikom
vladom, usprkos injenici da su rimokatolici uivali punu slobodu i jednakost u
Jugoslaviji... Te injenice jasno pokazuju daje duh Svete inkvizicije jo iv u Rimu i da
Rim ne preza od masovnog ubijanja niti od ruenja drava da bi proirio svoje svjetske
ciljeve dominacije.2
Taj mit i danas ivi i gotovo svaki srpski episkop spremanje predbaciti Stepincu ne
zbog onog to je uinio nego zbog onog to je propustio uiniti da bi zatitio srpsko
stanovnitvo pod ustakom vladavinom.
Hrvatski katolici stvorili su oprean mit koji ima veliku snagu i odreenu osnovu.
Ima mnogo dokaza koji svjedoe daje Stepinac, premda bi kao veina dobrih katolika
njegova doba pozdravila povratak otpadnika k pravoj vjeri i njihovu pokornost Rimu,
bio veliki protivnik primjene nasilja i pritisaka; njemu je doista bilo jasno da bi takav
postupak bio protivan kanonu i da obraenje ne bi vrijedilo. Sa zgraanjem je gledao
na pokuaje da se razvrgnu mijeani brakovi, da se Srbi i idovi obiljee vanjskim
znakovima (nije dopustio da obraeni idovi nose utu zvijezdu u crkvi) i da se
konfiscira njihova imovina. Uzevi sve to u obzir, hrvatski tvorci mita prionuli su uz

snagu i postojanost s kojima je on podnosio iskuenje suenja i zatvora da bi naslikali lik

neokaljanog sveca i ispaenog muenika koji je ivo izraen na kipu to stoji na njegovu
grobu u zagrebakoj katedrali, djelo Hrvata Ivan#Metrovia. Stepinac bi sc jednako
hrabro suoio i s mnogo gorom sudbinom, ali njegovo su iskuenje zapravo pomnjivo
ublaile komunistike vlasti, upravo zato to nisu eljele stvoriti muenika. Za razliku od
njegova suvremenika kardinala Mindszentya, s njim se nikad nije grubo postupalo, niti
ga se pripremalo za suenje. Bio je zatvoren u pristojnim uvjetima, imao je na
raspolaganju dvije elije, a trea susjedna elija bila je ureena kao kapela gdje je svaki
dan sluio misu;*2 imao je knjige i pribor za pisanje, a bili su mu doputeni i povremeni
posjeti, nasuprot vrlo razliitoj sudbini drugih sveenika i nekih njegovih kolega
katolikih biskupa/3 Nakon pet godina poslan je da trajno boravi pod nadzorom u upnoj
kui svoga rodnog sela Kraia, sa upnikom Vranekoviem. Vlasti su mu ponudile da
napusti Jugoslaviju ako bi ga papa pozvao u Rim, te da se preseli na obalu kad mu se
pogoralo zdravlje;3 rado bi se bile rijeile sve neugodnijega tereta kad su njihovi odnosi
sa zapadom postali tjenji nakon prekida sa Staljinom i Kominformom. Ali Stepinac je
odbio napustiti svoju biskupiju, nije traio nikakve usluge i nije pristajao ni na kakav
kompromis; na toj nepokolebljivoj vrstoi njegova stava gradi se hrvatski katoliki mit.
Cijela pria jo nije poznata. U dnevniku patera Vranekovia zabiljeeno je sve to mu je
Stepinac rekao o svom ivotu. Njime se opirno posluio franjevac Aleksa Benigar u svojoj
iscrpnoj i temeljitoj biografiji, ali taj materijal nije dosad stavljen na uvid drugim i manje
obvezanim istraivaima. Stepinev vlastiti slubeni dnevnik bio je sakriven potkraj rata, ali su
ga jugoslavenske vlasti godine 1950. otkrile i zaplijenile. Iz njega su se vadili dijelovi u
propagandne svrhe i neki su ga istraivai (npr. Falconi) mogli letimino pogledati, ali ni on nije
dostupan. Jakov Blaevi, javni tuilac na Stepinevu suenju, donosi opirne citate iz njega u
svojim memoarima Ma a ne mir; premda se navodi ne mogu provjeriti, oni potvruju ono
to je ve poznato - da bi Stepinac rado vidio kako se otpadnici vraaju pravoj vjeri, te da se
gnuao i bojao komunizma. Ovdje e se citirati mnogi izvaci uz upozorenje da se ne mogu
provjeriti. Ali postoji razliita druga dokumentacija i opi obrisi kazivanja su jasni. Oni
pokazuju sloenosti, protuslovlja, paradokse i dileme s kojima se suoavao jedan savjestan i
hrabar ovjek, duboke ali nesnoljive pobonosti i znatne inteligencije, s ogranienim
pogledima na svjetovne stvari. ivio je usred apokaliptinih dogaaja, snosei odgovornosti
koje nije traio i koje je s uasom predvidio;4 na koncu se stjee dojam da nije bio dovoljno
velik za svoju ulogu. S obzirom na ogranienja ponaao se vrlo dobro, jamano mnogo bolje
nego veina njegova naroda, i izrastao je u duhovnu veliinu tijekom svoga dugotrajnog
iskuenja. Pria zavreuje da se na nju baci objektivan pogled.

*' Jedan ugledni katoliki teolog iz Zagreba jedanput je rekao piscu: Nevolja je s Hrvatima u
tome Sto misle daje katolika crkva njihovo vlasnitvo.

' Stepineva izjava nekon izlaska iz zatvora, Vjesnik, 3.12.1951.

; Jedan sveenik, koji je poslije postao profesorom na teolokom fakultetu, rekao je piscu da tijekom prvih
devet od jedanaest godina zatvora nije vidio ntfednu ki\jigu. Rijetkim su sveenicima u zatvoru bili
doputeni sakramenti. (Katoliki izvori.)

Prvo poglavlje

MLADOST I KASNI POZIV

Alojzije Viktor Stepinac rodio se 8. srpnja 1898. kao peto od osmero djece Josipa Stepinca i
njegove druge ene Barbare. Josip je ve imao etvero preivjele djece iz svoga prvog braka s
mladom udovicom koja je umrla ubrzo nakon roenja posljednjega djeteta. Trebalo je da se
netko brine za njegovo kuanstvo i djecu; izbor je pao na Barbaru Peni, skromnu, pobonu
djevojku, vrijednu u kui i na imanju, premda nije znala ni itati ni pisati. Josip je bio napredan
poljoprivrednik koji je svu zaradu ulagao u namicanje i obraivanje zemlje; bio je lan velike
obitelji koja je do godine 1878. ivjela kao zadruga u Brezariu, zapadno od Zagreba; bila je to
tipina seljaka obitelj marljivih teaka i pobonih vjernika, koji su se svaki dan okupljali na
obiteljskoj molitvi i slali poneko muko dijete u sveenike. Premda je bila nepismena, Barbara
je gajila visoke elje za svoju djecu; mnogo godina nakon Alozijeva zareenja rekla mu je kako
se tajno zavjetovala da e triput tjedno postiti ako Bog usadi u Lojzeka elju za sveenikim
pozivom, ali ga nikad nije prisiljavala da krene tim putem.
Zavrio je etiri razreda u mjesnoj pukoj koli, pa je 1909., kad mu je bilo jedanaest godina,
poslan u Zagreb u klasinu gimnaziju kao uenik koji plaa kolovanje a ne kao dijete
siromanih roditelja, to e kasnije spominjati sa stanovitim zadovoljstvom1 Maturirao je 1916.,
a nekoliko dana nakon toga, upravo uoi osamnaestog roendana, pozvan je u austrougarsku
vojsku, te je 29. lipnja stupio u 96. Karlovaku regimentu i otiao na estomjesenu obuku na
Rijeci. Benigar primjeuje kako nije podnosio da se pred njim psuje - to gaje zaokupljalo
cijeloga ivota - a nedjeljom poslije mise, kad su drugi kadeti odlazili u javne kue ili traili
sline zabave, on se penjao uz 561 stubu do svetita Majke Boje na Trsatu da slua dmgu
misu. To je bUo potpuno u skladu s njegovim kasnijim razvojem koji je obiljeen ozbiljnou,
pobonou i potivanjem vlastitih naela.
U prvom svjetskom ratu borio se na talijanskoj fronti; u srpnju 1918 . biva ranjen u nogu, te
iduih pet mjeseci provodi kao zarobljenik u nekoliko talijanskih logora gdje se prihvatio uenja
talijanskog jezika. Austro-Ugarsko Carstvo se raspadalo, u Zagrebu se formiralo Narodno vijee,
raale su se nove nacionalne drave; car Karlo IV. raznjeio je vojsku zakletve na vjernost,
stvorena je Jugoslavenska legija da se bori na Solunskoj fronti. Stepinac se javio kao dobrovoljac
pa je 6. prosinca, nakon
potpisivanja primirja i proglaenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, otputen iz logora i
poslan u Solun gdje je proveo Boi u karanteni. Prava borba je bila zavrena i on se, nakon
premjetanja iz Soluna u nekoliko makedonskih gradova, demobilizirao u proljee 1919. i
vratio kui.
Gole injenice ovih zbivanja uzete su iz Benigarove knjige,2 ali ona su ugraena u dulji i
pomalo nelagodan napor da se objasni Stepinevo dobrovoljno pristupanje zajednikoj
jugoslavenskoj oruanoj sili pod srpskim zapovjednitvom. To se dogodilo godine 1918. kad
su junoslavenske zemlje u sastavu Austro-Ugarskog Carstva jo bile proete idealizmom
Ilirskog pokreta; ljudi su sanjali o zacjeljenju osmostoljetnog raskola izmeu katolike i
pravoslavne crkve, o idealu koji je toliko mamo gajio veliki biskup Strossmayer (1815-1905).
U vrijeme kad je Benigar pisao knjigu, hrvatski nacionalizam i jedva prikriveni separatizam bili
su 1970-ih godina opet u punom naletu, i on je morao osjetiti da se takvo podravanje pokreta,
koje bi vie kodilo nego koristilo hrvatskom nacionalizmu, ne slae s ve uvrenim mitom
0 hrvatskom svecu mueniku.
Po povratku doma otac gaje nagovarao da ode na sveuilite, jer je poloio maturu

1 pokazivao sklonost prema knjigama i uenju.3 Ujesen 1919. otputovao je u Zagreb, obiao
razne fakultete i napokon se odluio za agronomiju koja bi mu omoguila da pomae ocu na
ve znatno velikom obiteljskom imanju. Postao je aktivan lan Katolikog akademskog drutva
Domagoj, revno obavljao vjerske dunosti i uvidio da mu raskalaeno ponaanje kolega
studenata nije nimalo vie po volji od nekadanjeg ponaanja vojnih kadeta.4 Benigar zaista to
navodi kao glavni razlog zato je odluio napustiti studij na kraju prvog semestra, ne pristupivi
ispitima, da bi se vratio kui i pomagao ocu koji je sve vie stario. Otac je bio svjestan daje
Lojzek najsposobniji od sve njegove djece, pa je prema njemu uvijek bio stroi nego prema
drugima; nije ga razveselila sinova odluka i pokazao je svoje nezadovoljstvo, ali Barbara ga je
uzela u zatitu i podvostruila krunice i molitve. Lojzeka je zapala dunost da se brine o jednom
od najveih oevih posjeda u Kamenarovu gdje je provodio radne dane, dolazei doma
subotom popodne i nedjeljom. Pristupio je mjesnom ogranku Katolike mladei i sudjelovao,
skupa s tisuu i petsto drugih mladih Hrvata, na meunarodnom skupu katolike omladine u
Bmu 1922., nosio veliku hrvatsku zastavu na elu hrvatske skupine i stekao nekoliko
doivotnih prijatelja.3
Tada je Josip poeo misliti kako je vrijeme da se Lojzek oeni i to mu je rekao;6 posebno su
se isticale dvije-tri obitelji ije bi keri donijele bogat miraz i Josip mu je natuknuo da izabere
jednu od njih. Veliki posjed u Kamenaro vu prenijet je na njega da bi imao dom za svoju
buduu nevjestu i to gaje napokon potaknulo da uini prvi korak. Ali crnje birao po svojoj volji
i odluio pisati Mariji Horvat, keri svog uitelja iz puke kole, pamtei je kao dobru
kransku djevojku s kojom bi mogao zasnovati pravu kamlikii obitelj. Ona se s obitelji bila
preselila u Zagreb i prosidba putem pisma ju je iznenadila. Odgovorila je da pristaje, ali usput
gaje upozorila da je ona siromana a on bogat i da bi to poslije moglo biti na utrb skladnog
braka. On je odgovorio frjffef se vie nada da e ona donijeti obilje Bojih blagoslova i obeao
da nikad nee ni spomenuti njezino siromatvo. Udvaranje se obavilo potom i oni su
razmijenili mnogo pisama.7 Traio je od nje da nijednog dana ne propusti otii u crkvu i
moliti Boji blagoslov za njihov brak, a u drugom pismu 4. sijenja pie joj da mu ne doe u
Krai da ga posjeti, jer ne bi elio da na nju padne ni trunak ogovaranja; usput ju je zamolio
da se ne brine ako joj ne pie esto.
Marijina pisma, nakon formalnog pristanka, bila su prisna, aljiva, peckava, ak pomalo i
koketna. Odmah se s njim sloila da treba izbjei ogovaranje, ali se nadala da e on uskoro
doi da posjeti nju i da se upozna s njezinom obitelji. Ali vrijeme je prolazilo, a on je nije
pohodio i pisma mu nisu bila osobito esta. U njezinim se pismima poeo polako javljati
znak nestrpljenja:
Ja se koji put nabacim nekom alom, pisala je, a Ti se odmah prihvati ozbiljna razglabanja.
Ti si moj Savonarola. Smijem li te zamoliti da me tedi od prodika?

On se branio daje potreban ocu u Kamenarovu.

Zar tvoj otac nema vie ni jednoga sina? Da li e moi doi na vjenanje?

Njegova su pisma, kad ih je pisao, bila njena ali suzdrana i obino su sadravala
duhovne savjete. Ona mu je rekla da ne pije vino i ne jede meso jer je tako bolje za njezino
zdravlje; on joj je otpisao da se uzdri od vina i mesa ne zbog svoga zdravlja nego zbog rtve
ad maiorem Dei gloriam (na veu slavu Boju). Ona je odgovorila s malim ogorenjem da
to nije nikakva rtva, da joj je tako zapravo drae; ivot ionako donosi mnogo vee rtve ada
ih ovjek i ne trai. S veselou je opisala svoju potragu za jednostavnom elegancijom u
odijevanju, koju ne moe svaki put nai; eto, to je rtva. Deset dana poslije, jo ne dobivi
odgovora, napisala je: A sad Te molim da me ne pusti tako dugo ekati Tvoje pismo jer to
nije nimalo kavalirski. Kad joj je napisao daje to vie voli to su dulje razdvojeni, to joj nije
polaskalo. Odgovorila je da njezina obitelj poinje postavljati pitanja.
Postajala je sve nesretnija. Poslala mu je dugako pismo u kojem je opisivala to e im
sve trebati za novu kuu, koje pripreme treba obaviti za vjenanje, kakvo bi odijelo eljela da
on nosi (crno nee, pa Te molim da kupi lijepo tamno-plavo), da bi na kraju provalili

njezini osjeaji:
Srdaan i topli pozdrav. Poslala bih Ti i kulec, ali Ti se stidi, crveni se... O, moj Lojzek!
(...)
Lojzek, jo promisli, jesam lija za Tebe. Bolje sada nego kad bude prekasno!
On joj je otpisao, jednako neveseo:
Bio sam hladan kao led, a ipak uivao... Krv nije voda...
Zar ona ne razumije razliku izmeu zaruka i vjenanja; a oni se jo nisu ni zaruili kako
dolikuje. Vidio je mnoge brakove koji su propali zato to se suprunici nisu susprezali u
doba zarunitva. Blago ju je ukorio to dovoljno ne slavi svoju zatitnicu, Blaenu Djevicu.
Kod Tebe ima mnogo natruhe lanog liberalizma, a to je posljedica itanja svakakvog tiva
koje nikada ne rada dobrim plodom. Vidi kako Te skrila jedna mala upadica kojoj ne zna ni
pravoga razloga. A to bi bilo da dou vee nesree?
I zatim je nastavio vrlo ozbiljno pokuavajui da joj objasni svoje gledite:
Ja se smijem tim modernim nazovi-junacima, i mukim i enskim, koji - nemajui vrste vjere
- padaju i pod najmanjim neprilikama. A kod nas je dovoljan samo jedan pogled na raspetog
Spasitelja i mi se, saviti pod teretom ivota opet diemo pa krepkim srcem i puni veselja,
stupamo dalje ivotnim putem. Zato sam Ti ja dosele uvijek ozbiljno pisao, da shvati ivot u
pravom svjetlu. Mi smo putnici na zemlji i bez kria nije mogue dospjeti k cilju, a u branom
ivotu podupirat emo jedno drugo. Brak ima, dakle, ve tu uzvienu svrhu uz onu glavnu:
raanje i odgoj djece koja e nakon nas tovati Stvoritelja i iriti njegovu slavu. (...) Da se ne bi
kolebala tamo i amo, izbacit u iz naeg doma svaku knjigu i novinu koja ne die duhom
Kristovim. (...) Rijei napokon sama pitanje, jesi li za mene! (...) Ljubi Te Tvoj - Lojzek.
Napokon je rekao to misli. Ali Marija je sada shvatila stoje preuzela na sebe pa je
ustuknula. Znala je da nije u njezinoj moi da bude onakva ena kakvu on od nje oekuje.
Osjeam strah da neu moi odgovarati dunostima koje su na vidiku toga moga novog ivota.
(...) No, ispitavi se, i poznavajui svoju narav, znam da je bolje da odustanem ako ve
poinjem kolebati. Ja sam, istina, pristala na Tvoju vrijednu ponudu i to dobrovoljno! Pristala
sam iz vie razloga, a odustajem samo zbog jednoga. No, u tom jednom nalaze se svi. Razabrala
sam da nismo jedno za drugo. Za sve sam drugo znala - mislim na Tvoje dobre strane - ali tu
Te, eto, u pravoj toki, nisam znala. (...) Ti si tako dobar ovjek, tako sjajna i zamamna partija i
ja znam da bolje neu i ne mogu imati. Sve to ja znam i poimljem, ali znam i sebe. (...) Bolje,
dakle, da nanesem Tebi malo zlo kako bih sprijeila veliko i nepopravljivo. Ako je mogue,
molim Te, zadri me u uspomeni kao svoga prijatelja kao to u ja Tebe. (...) Ja u se i nadalje
moliti za Tebe, za Tvoju sreu i za bolju drugaricu nego to bih bila ja.
Vratila mu je prsten teka srca i sa suzama u oima. On je nije pokuavao navesti da
se predomisli nego je otpisao kratko i bez uvodnoga pozdrava:
ao mije od srca to sam Te trgnuo iz Tvoga mirnog ivota i zadao Ti tolike duevne muke.
Silno alim Tvoje drage roditelje kojima sam bio naprtio nepotrebnu brigu oko Tvoje opreme.
(...) Ako ikada doznam da si u nevolji, od srca bih ti rado pruio bratsku ruku pomonicu. (...)
Kad sam primio Tvoje pismo, jednim asom sruene su sve moje lijepe osnove. Cijelu no
iznevjerio me i moj inae tvrdi san. U mom srcu bjesnila je borba, ali ve ujutro pobijedila je
volja. Moj ivot tee mimo i veselo dalje. Poimljem da ena teko svladava svoje srce, ali ne

svlada li ga, moda e Te moriti alou itav ivot. Osjeam dunost da Ti jo neto kaem.
Naslutio je da ju je uvrijedio a nije mu bilo ni na kraj pameti da to uini; ali istina je bila,
kako joj je objasnio jednim primjerom, da bi ga uvijek prije privukla sirota kna koja trai
hrane za svoje dijete nego mlada, lijepa, otmjena ena okruena haraima.
I posljednju kap krvi, ako ustreba, rtvovati za pobjedu kranske misli u Hrvatskom narodu koji
je ve poeo izdisati pod uplivom materijalizma.

Vratio joj je njezina pisma i zamolio je da uniti njegova, poeljevi joj svako dobro u buduem
ivotu.
Marijine su slutnje vjerojatno bile tone. Ona gaje potovala i pisala mu da ga se pomalo plai, ali je
dvojila da to moda nije najbolja osnova za brak; priznavala je vlastitu potrebu za toplinom i strau pa
se na svoj obazriv nain jasno izrazila kako osjea da toga nema. Njezin tuni usklik: Ali me ipak
nemoj zaboraviti jer - kako rekoh - meni treba topline puno, puno ve u poetku razmjenjivanja
pisama pokazuje koliko je bila svjesna svojih potreba. Na zarukama je vidjela kako se on posramio i
zacrvenio kad je netko napomenuo daje mora poljubiti. To nije sakramenat, rekao je i uzmaknuo. To
je bila malo pretjerana ednost ak i za ukrobljena srednjoevropskog mladia iz 1920-ih godina.
Njezinu je odluku odmah prihvatio, moda i s tragovima olakanja; nikad vie nije pristupio nijednoj
drugoj.
Ali i dalje je bio bez odreenih nakana, neodluan to bi inio u ivotu. Njegov bivi razrednik u
gimnaziji, veleasni Josip Lonari, rano gaje uoio kao neobina djeaka i mogueg budueg
sveenika, pa je nastavio pratiti njegov ivotni put; bio je uvjeren da u Lojzeku tinja poziv i da ga treba
samo potaknuti da to sam spozna, a u svakom sluaju trebalo je da nastavi kolovanje koje je prerano
prekinuo. Godine 1924. pisao mu je i natuknuo, ne izravno nego u prikrivenoj prispodobi, da svrha
njegova ivota lei u sveenikom pozivu. Stepinac je odmah razumio o emu on govori i bio je
duboko potresen, kao to e kasnije priznati.8 I dalje pun sumnji otputovao je u akovo na zbor
Orlova, jednog od drutava Hrvatskog katolikog pokreta, gdje se upoznao s Franjom eperom,
mladiem koji je upravo bio maturirao i spremao se poi u jedno rimsko sjemenite. Lojzek mu je
povjerio kako i sam razmilja o sveenikom pozivu i kako eli poi u Innsbruck, gdje je studirao
njegov stric, kanonik Matija Stepinac, i gdje su se predavanja drala na njemakom jeziku. Nije elio
nastaviti studij u Zagrebu koji bi bio pun njegovih starih prijatelja i gdje bi mu teko bilo uiti u miru.
Ponovno je posjetio Lonaria i rekao mu daje napokon nakanio stupiti u sjemenite, samo se nije
mogao odluiti kamo bi poao. Lonari je ve bio razmislio to bi najbolje bilo, pa mu je rekao da
nakon te konane odluke o pozivu poe u Rim da studira na Gregorijanskom sveuilitu, kod
isusovaca; otac mu je bogat i moe plaati pristojbe i njegovo uzdravanje. U posljednji gaje as jo
morila sumnja hoe li moi pratiti predavanja na latinskom jeziku nakon osam godina izbivanja iz
kole, ali nekoliko dana provedenih s posuenom Tanquerayevom raspravom o dogmatici zajamilo
mu je da jo moe izlaziti na kraj s jezikom; kao to e sa zadovoljstvom izjaviti mnogo godina poslije,
hrvatske gimnazije bile su ravne svim gimnazijama u Evropi.
Dr. Lonari napisao je sjajnu svjedodbu za rektora Germanicuma (jednog od kolegija na
Gregoriani), a injenica da je kanonik Matija Stepinac bio njegov stric pomogla je da odmah bude
primljen.9 Prilino je udnovato to o tome nije razgovarao s roditeljima, nego je bez uvoda iznenadio
majku kad je sve ve bilo ureeno;
vijest je doekana s velikom radou a otac nije potezao pitanje novca. Napokon je u listopadu 1924. u
svojoj dvadeset estoj godini krenuo u Rim gdje e provesti iduih sedam godina.
U Germanicumu je vladala samostanska atmosfera i stroga disciplina, ali taj kolegij je bio na glasu
kao iznimno sretno mjesto gdje skladno ivi velik broj nacionalnosti.10 Studenti su odlazili na
Gregorijansko sveuilite da sluaju filozofiju i teologiju. Ljeta su provodili u domu koji se nalazio
trideset kilometara istono od Rima, daleko od velike gradske vruine, a postojao je jo jedan dom u
Sabinskim brdima zapadno od Rima za krae boravke. On je prilino patio od nesnosne ege i na
poetku studija pitao se kako e izdrati jo etiri godine.11
Nema nikakva podatka o posjetima rodnog doma tijekom tih sedam godina, niti je sauvano ijedno

njegovo pismo obitelji; bio je uao u razliit svijet. Papa je bio Pio XI. koji je za cilj svoga pontifikata
uzeo da obnovi sve u Kristu. Godine 1925. ustanovio je post Krista Kralja koji je imao posebno
znaenje za Stepinca; kad je postao zagrebakim nadbiskupom, uvijek ga je proslavljao velikim
procesijama, a poslije u doba rata neke od njegovih najotrijih prosvjednih propovijedi protiv
barbarstava ustakog reima izgovorene su na zavretku tih procesija. Pio XI. gajio je duhovni ivot
crkve pruanjem podrke laikom apostolatu u pokretu Katolika akcija; poslije ga je i Stepinac
osnovao u Hrvatskoj s namjerom da naposljetku obuhvati sve postojee organe Hrvatskog katolikog
pokreta, te gaje trajno i ushieno podupirao. Nekoliko papinih enciklika preporuivalo je pojaanu
vjersku revnost, to je Stepinac svim srcem prihvatio.
Zareen je ujesen 1930. u crkvi posveenoj sv. Petru Kaniziju,12 jednom od svetaca to ih je
kanonizirao Pio XI., a mladu misu je rekao u crkvi Santa Maria Maggiore na blagdan Svih Svetih. U
srpnju idue godine poloio je posljednje ispite na Gregorijanskom sveuilitu, stekao naslov doktora
teologije i vratio se u zaviaj ostavivi za sobom visoko miljenje o svom radu i karakteru.
Jedna od prvih briga bila mu je da slui misu u seoskoj crkvi u Kraiu gdje je krten. Pratila ga je
sveana procesija od roditeljske kue do crkve, njegov stari razrednik dr. Lonari odrao je
propovijed, a prijatelj dr. Franjo eper i mladi bogoslov Josip imeki pomagali su mu kao akon i
subakon. S tim emo se ljudima jo susretati.
Stepinac je odmah elio prionuti k poslu upnika, osjeajui daje osobito prikladan da radi meu
seljacima iz kojih je potekao. Podnio je molbu da mu se dade upa, ali nadbiskup Bauer je odluio da
ga dovede u Zagreb u svoju kuriju; imenovao gaje ceremonijarom, dao mu sobu u dvoru i plau od
500 dinara mjeseno. Dunost mu je bila da prati nadbiskupa na putovanjima i u ceremonijalnim
zgodama, te da radi u kancelariji. Javljajui o tome prijateljima u Germanicumu pobono je primijetio
da svi putovi u slubi Bojoj vode u nebo i uzeo kao svoje naelo izreku sv. Franje Salekoga
Nita traiti, nita ne odbiti. Njegova je pobonost bila neobino snana; opazivi ga jednog dana
kako uranja u duboku molitvu, Bauer je kao prelat od krvi i mesa s primjesom ironije uskliknuo:
Jezu, Marija, Lojzek je preve poboni lovek!13 Ali nikad nitko nije rekao da njegova pobonost
nije posvema iskrena, a
on je bio dovoljno inteligentan i energian, kad je ve stekao samopouzdanje, da
razorua zajedljive zamjerke.
Ekonomska kriza koja je uzdrmala cijelu Evropu poetkom 1930-ih godina ve se
oevidno osjeala u Jugoslaviji i stanje meu siromanim slojevima, osobito na selu,
bilo je vrlo teko. Na Stepinev nagovor nadbiskup Bauer je 25. studenoga 1931.
izdao okrunicu kojom je osnovao ustanovu Caritas na podruju zagrebake
biskupije s ograncima u svakoj upi, da usklauje sav postojei dobrotvorni rad.14 Na
elo Caritasa postavljen je Stepinac koji se s oduevljenjem prihvatio posla.l} ini se
da su iskrsnule neke tekoe s ve postojeim dobrotvornim organizacijama, ali on je
radio skupa s Antunom Metzgerom, naelnikom dobrotvornog rada u biskupiji, pa su
ujesen 1933. pripremili statut koji je Bauer odobrio 20. listopada iste godine.16 Statut
se temeljio na naelima koja e upravljati cijelim buduim Stepinevim radom sa
svjetovnjacima; nadzor je bio u rukama sveenstva na svim stupnjevima, s
centraliziranim ustrojstvom pod vlau nadbiskupa Osnovna jedinica bio je upni
odbor; ti su odbori spadali pod seoske akonate ili gradske upe koji su se opet
pokoravali glavnoj biskupijskoj upravi na elu s vikarom kojega je imenovao
nadbiskup. Na to mjesto bio je postavljen dr. Mijo Meimurec, a Stepinac je imenovan predsjednikom zagrebakog gradskog odbora i lanom biskupijskog odbora.17
Godine 1933. zavladala je opa bijeda. Jedna od prvih Stepinevih akcija na elu
zagrebakog Caritasa bilo je otvaranje pukih kuhinja i poticanje ljudi da im daju
dobrovoljne priloge; jedna takva kuhinja bila je u samom nadbiskupskom dvoru.1*
On se stalno nalazio meu sirotinjom, posjeujui naselje straara koje je niklo na
smetitima staroga sajmita, idui od kue do kue po dalekim bijednim
predgraima, esto ispranjavajui vlastite depove19 Naroito je bio zabrinut za

najsiromanije studente na sveuilitu i uspio je osnovati posebnu zakladu da za

njih petnaest do dvadeset osigura toplu kuhinju gdje bi se mogli dolino hraniti;20
istodobno je poticao sve studente da se sami bave dobrotvornim radom dajui
novac i pohodei sirotinju. Godine 1934. on je s kolegama pokrenuo malu
publikaciju Caritas za koju je napisao nekoliko nepotpisanih lanaka.
U isto vrijeme nadbiskup Bauer ga je zaduivao ponekim osjetljivim upnim
radom. Nakratko je bio poslan u Samobor gdje je primirio jednu upu u kojoj je bilo
dosta nevolja.21 upnik u Svetom Ivanu Zelini, naprednom mjestu napola puta
izmeu Zagreba i Varadina, umro je u veljai 1933. i upljani su eljeli da omiljeni
sveenik koji je privremeno obavljao upniku slubu bude imenovan njegovim
nasljednikom. Bauer je osjeao daje toj upi potreban stariji i poznatiji upnik.22 Ali
sveenik je bio miljenik upljana i oni su reagirali s neoekivanom estinom;
obnovili su svoje zahtjeve i naposljetku poslali nadbiskupu pismo u kojem su mu
otvoreno rekli da im ne alje nijednog sveenika osim upnika Vedrine. Bauer je
odaslao Stepinra da ih ponovno privede u poslunost, imenujui njega privremenim
upnim sveenikom, a pateru Vedrini je naredio da mu preda dunost. Mjetani su se
pobunili; odmah. su strpali Vedrinu u upni dvor, zakljuali ga i postavili danononu
strau oko kue. upljanke su se brinule za njegovo kuanstvo, a nijednom drugom
sveeniku nije bilo doputeno da stupi u upni dvor ili crkvu. Kad je stigao Stepinac,
nije mu
doputeno da ue, pa se smjestio u gostionici.2* Otpratio ga je dio okupljenih ljudi koji su mu
viui prijetili i psovali ga. Sutra ujutro crkva je jo bila zakljuana; odvezao se autobusom
do susjednog sela da odslui misu, odluivi da se vrati u Zagreb jer nije bilo nikakva izgleda
da ita vie postigne s mjetanima. Ali kad je ispriao Baueru to se desilo, nadbiskup je
pokazao vrata i rekao: Natrag!
Otiao je natrag i dva idua tjedna svaki dan putovao u susjedno selo da slui misu. Tada
je Bauer pismeno zaprijetio dae iskljuiti mjesto iz bogosluja i sakramenta, ali uzalud.
Stepinac se pripremio za dugu opsadu. Susjedni upnik, Vilim Cecelja (o kojem e jo biti
rijei), doao mu je u posjet i izvijestio daje ispred kue zatekao uzbuenu gomilu ena i
djece koji su mu prijetili i psovah ga, a neki su ak pljuvali prema njegovu radnom stolu. Ali
Stepinac je sve to primao spokojno i mimo; bio je odluan ostati do kraja. Poslije nekoliko
dana poao je do crkve u pratnji lokalnih andara. Vrata su bila zakljuana, ali on je ekao u
tihoj molitvi dok se vrata nisu napokon otkljuala, te je uao24 Potom je otiao do upnoga
dvora, naruio taksi, pratio Janka Vedrinu do Zagreba i odveo ga u duhovni stol.25 Benigar
ne nagaa je li sam Vedrina bio upleten u ponaanje svojih upljana, ili je pak bio nevin
dodatak njihovu pretjeranom zanosu.
Stepinevo se strpljenje dotle isplatilo. Ali ostajao je jo jedan vaan problem; otkad su
poele nevolje, nije bilo nijednoga krtenja, a mrtvi su pokapani bez obreda. Ponovno se
vratio i rekao upljanima da e prema crkvenim odredbama svi oni koji u roku od mjesec
dana ne donesu dijete na krtenje biti kanjeni po kanonskom zakonu; sutradan se poela
slijevati rijeka novoroenadi. Kako se bliio svibanj, mjesec Blaene Djevice s posebnim
Marijanskim sveanostima, objavio je dae svaki dan obavljati slubu Boju u njezinu ast.
Prvi dan skupila se aica vjernika, ah on je odrao propovijed i o tome se prosuo glas.
Idueg dana dolo ih je vie od trideset, a potkraj tjedna crkva je bila dupkom puna. Na
koncu hpnja Bauer mu je napokon naredio da se vrati u Zagreb i na njegovo mjesto poslao
novog upnika.

To ipak nije bio svretak prie. Slijedee godine, kad je Stepinac na svoje i na svaije
zaprepatenje bio imenovan nadbiskupom-koadjutorom, novi sveenik u Svetom Ivanu
Zelini Zvonko Stefanec upitao je Stepinca bi h bio spreman, protivno uobiajenoj praksi,
odrati propovijed za vrijeme neke upne misije; to bi pomoglo da se nekolicina onih koji se
jo nisu pokajali privede k dunosti. Stepinac je prihvatio poziv i za temu uzeo Isusove rijei:
Ako tko hoe ii za mnom... neka uzme kri svoj i neka me slijedi. Podsjetio je pastvu na
ono to se dogodilo minule godine: Sve opratam to sam onda doivio i kada su mi pljuvali
u lice i kad su mi pisah pisma puna prostote, psovki, kletava i izrugivanja, sve to opratam
svima iz dubine svoga srca. Tada je neku enu obuzeo takav strah daje glasno zavikala: Ja
nisam! Ja nisam! On je nastavio: Mnogobrojna pisma koja sam primio proitao sam, bacio
u ko i rekao: Boe, oprosti im jer ne znadu to ine... Nikad nisam bio osvetljiv, i danas mi
nije ni na kraj pameti da se komu osveujem. Ali iako opratam sve to je bilo, naglasujem
posebice da sam traio i da u uvijek traiti poslunost poglavarima, i neu dopustiti da itko
dira u crkvenu stegu.26 Njegovo mimo, nepopustljivo opratanje moralo je ponajprije
ulijevati strah.

Drugo poglavlje

MLADI NADBISKUP-KO ADJUTOR

Tu je propovijed odrao kad je njegov ivot ve bio krenuo neoekivanim novim tokom.
Nadbiskup Bauer proslavio je te godine osamdeseti roendan, i premda je svom okupljenom
sveenstvu koje je dolo da mu estita rekao kako osjea da je u punoj snazi i sasvim
sposoban za svoj rad,1 okolnosti u biskupiji sve vie su zahtijevale da se potrai nasljednik i
osigura kraljeva privola. Prema ugarsko-hrvatskom zakonu koji je jo bio na snazi u novom
kraljevstvu, ispranjena stolica nakon smrti nosioca asti bez imenovanog nasljednika ulazila
je u interkolar i dunost je obavljao kapitulami vikar, dok se traio nasljednik, jedna treina
biskupijskih prihoda odlazila je dravi. Budui daje bio potreban kraljev pristanak za
imenovanje svakog biskupa M i budui daje Zagreb bio u politikoj opoziciji prema
Beogradu, moglo je proi dosta vremena dok bi se naao i prihvatio neki kandidat U
meuvremenu kapitulami vikar ne bi imao vlasti da uvodi nikakve promjene ili inovacije,2 a
biskupija bi pretrpjela goleme financijske gubitke.
Ovdje je potrebno zaustaviti se naas i razmotriti politiku pozadinu. Kad je Jugoslavija
osnovana u prosincu 1918., to je bio izraz sna o junoslavenskom jedinstvu, ostvarenje ilirske
ih jugoslavenske ideje koja je opsjedala matu mnogih Hrvata, Slovenaca i Srba to su ivjeli
pod Habsburgovcima. Ali granica koja dijeli istono kranstvo od zapadnoga tee po sredini
zemlje, s katolikim Hrvatima i Slovencima na sjeveru i zapadu te pravoslavnim Srbima i
Makedoncima na jugu i istoku. Podruje Bosne i Hercegovine lei s obje strane razdjelne crte
i na njemu ive katoliki Hrvati i pravoslavni Srbi zajedno s Muslimanima, potomcima
Slavena koji su pod Turcima Osmanlijama preli na islam. Postoje i manjine - Madari u
Vojvodini sjevento o Beograda koji su katolici i protestanti, te muslimanski i katnli^lrj Aihanri
na jugu Srbije i u Makedoniji - kao i prilian broj mijeanih sredina izmeu glavnih naroda od
kojih je najznatnija srpska manjina to ivi meu katolikim Hrvatima. To su uglavnom
potomci Srba koji su bjeali pred turskim progonima i dolazili na poziv Habsburgovaca to su
ih naseljavah u Vojnoj krajini da brane sredinju Evropu od osmanlijskog prodiranja. Godine
1881. to je podruje ukljueno u Hrvatsku* Slavoniju i katoliki Hrvati morah su se priviknuti
na trajno nastanjene skupine Srba, s posebnim vjerskim povlasticama, koje su inile 25 posto
lokalnog stanovnitva.
Po svretku prvog svjetskog rata sanjalo se da se ti razliiti slavenski ogranci ujedine u jednu
dravu.
Vjerski element u hrvatskom i srpskom nacionalizmu imao je duboke korijene. Katoliki
teolozi u Hrvatskoj od 17. stoljea nadalje osvrtali su se na slavenske apostole irila i Metoda
koji su propovijedali kranstvo meu balkanskim narodima u 9. stoljeu, prije nego to se
raskol 1054. okamenio u konaan raskid izmeu Rima i Carigrada; naglaavali su
odgovornost Grka za rascjep i poslanstvo Slavena za ponovno ujedinjenje. To se u 19.
stoljeu razvilo u irilometodsku ideju, vjerski izraz ilirske ideje koja se radovala vjerskom
objedinjenju katolika i pravoslavaca te savezu slavenskih naroda protiv strane dominacije.
Pokret je produbio ideje postojee unijatske crkve i sve vie propagirao duh ekumenizma i
tolerancije; njegove pristae, meu njima i sveenik Franjo Raki, blizak prijatelj akovakog
biskupa Strossmayera, hrabro su priznavali teoloku izvornost pravoslavlja i time izazivali
mnoge kritike.
Srbi su s druge strane upravljali poglede u svog sveca zatitnika i utemeljitelja Srpske
pravoslavne crkve Svetog Savu, koji je ivio u 13. stoljeu nakon posvemanjeg raskola i
postao simbolom jedinstva srpskog naroda u nezavisnoj crkvi s vlastitim nacionalnim,
kulturnim i drutvenim identitetom, konceptom svetosavlja koji je i danas iv. Pokreti
unutar hrvatske katolike crkve prema jedinstvu doivljavali su se sa srpske strane kao napad
na pravoslavlje, osobito na pozadini unijatskih tendencija u habsburkom carstvu. A kako su
se religija i nacionalnost sve vie poistovjeivale i meu Srbima i meu Hrvatima, doktrinarni
i duhovni spor izmeu dviju crkava odraavao se u politikom sukobu izmeu Hrvata i Srba
koji se razbuktao 1920-ih godina, nakon stvaranja nove drave.3
Javio se temeljni nesporazum kad je osnovana nova drava; Srbi su sebe smatrali
sreditem oko kojeg bi se okupile ostale junoslavenske zemlje, Pijemontom Jugoslavije, dok

su Hrvati, koji su bili siti podreene uloge u nejednakom savezu s Madarskom, shvatili da bi
to bio savez ravnopravnih naroda: u tome je leala razlika izmeu centralistikounitaristikog i kvazifederalnog koncepta. Srbi su preko volje pristali na to da sve religije
dobiju jednak poloaj; pravoslavlje je bilo dravna religija Srbije i Srpska pravoslavna crkva
nastavila se u novoj dravi ponaati kao da se nita nije promijenilo.4
Nadbiskup Bauer i neki hrvatski biskupi pozdravili su stvaranje nove drave i izrazili elju
da ive u kranskoj ljubavi i dobrim odnosima sa svim priznatim*3 vjerskim zajednicama
u novoj dravi, napose sa Srpskom pravoslavnom crkvom i njezinim vjernicima; podnijeli su
peticiju papi da se dopusti uporaba glagoljske liturgije gdje god to nije dotada bilo ovlateno i
ponadali se da bi to moglo potaknuti slavensku solidarnost i zbliiti dvije crkve.5 Prije nego
to je imenovan nadbiskupom, dr. Bauer je dvadeset godina bio profesor na zagrebakom
Teolokom fakultetu i urednik Katolikog Lista, poluslubenog biskupijskog tjednika, gdje se
koristio svojim utjecajem da se suprotstavi novim liberalistikim idejama u crkvi. Ali on je
podravao i ideje biskupa Strossmayera, a poslije je objavio i lanak Vladimira Solovjeva o
ujedinjenju istone i zapadne crkve. Kad je zatim regent i budui kralj
Jugoslavije Aleksandar posjetio Zagreb 1919., Bauer mu je obeao pokornost. Svim
time doao je ujak poloaj da brani prava katolika i da otro prosvjeduje kad god bi ona
bila prekrena.
Napetosti izmeu Hrvata i Srba naglo su porasle nakon to je jedan crnogorski
poslanik u Skuptini godine 1928. ubio Stjepana Radia, vou Hrvatske seljake stranke.
Taj dogaaj bio je za kralja znak daje parlamentarni sistem propao, pa je 6. sijenja 1929.
proglasio diktaturu; uslijedilo je jaanje srpskog centralizma pod plastom jugoslavenstva.
Tako se jo jae nametnulo pitanje Bauerova nasljednika.
O tome se raspravljalo od 1929. kad se poelo govorkati daje Bauerov tajnik, dr.
Antun Slami, mogui kandidat. Ali on je stigao iz Trsta koji je poslije prvog svjetskog
rata zajedno s poluotokom Istrom pripao Italiji. Jugoslavija je protestirala zbog postupaka
talijanske uprave prema slovenskom i hrvatskom sveenstvu, pa kad je nuncij spomenuo
Slamievo ime jednom lanu kabineta, odbijeno je zbog njegova istarskog podrijetla.7
Pitanje je privremeno bilo odgoeno, ali nakon godine 1930. potraga se nastavila. U
prosincu 1931. predoen je cijeli popis nunciju Pellegrinettiu, ali on nije bio zadovoljan ni
s jednim imenom. Predloeno je jo nekoliko osoba, ali na njih su Vatikan ili vlada imali
primjedbe. Napokon je nuncij, nakon rasprave o tom pitanju s Bauerom, poslao kralju ime
dr. Aleksandra Gahsa. Bio je vrlo poznat i ugledan, ali je dvaput napao kralja u
propovijedima i njegovo je ime smjesta odbijeno; prialo se da je kralj Aleksandar
uzviknuo: Ne mogu vladati dva Aleksandra!8 Malo prije toga, po zavretku jedne
sjednice biskupske konferencije, Bauer se zadrao sa senjskim biskupom Stareviem i u
razgovoru se spomenulo Stepinevo ime;9 Starevi je iznenada rekao: Pa evo vam
nasljednika. Zapanjeni Bauer je kazao da bi to bilo nemogue, jer Stepinac jo nije
dosegnuo kanoniku dob da postane biskupom. Starevi je istaknuo da ima doktorat
Gregorijanskog instituta i da bi mu Rim vjerojatno izdao odobrenje. A to se tie
kraljevskoga pristanka, Stepinac je bio solunski dobrovoljac, i to bi obradovalo kralja koji
bi ga i dalje smatrao rezervnim oficirom.
Bauer je ponio tu ideju u glavi i kad je idui put razgovarao s Pellegrinettiem, rekao mu
je da vie ne zna koga bi predloio osim svoga ceremonijara, dr. Alojzija Stepinca. Nuncij
je bio prilino iznenaen pa se posavjetovao sa svojim tajnikom monsinjorom Bertoliem
koji je odgovorio: Mislim da neu pogrijeiti ako kaem daje to sam Duh Sveti nadahnuo
monsinjora Bauera, dodavi kako bi Stepinac, da je deset godina stariji, ve bio
koadjutor; pitanje bi trebalo razmatrati u najveoj tajnosti, ali to je vrijedno truda.
Nekako u to vrijeme umro je dr. Premu, pomoni biskup i generalni vikar, a Bauerovo
se zdravlje naglo pogoralo. Napisao je nunciju beznadno pismo javivi mu da je teko
bolestan i da ne oekuje oporavak; bojao se da e vlada otezati s imenovanjem njegova
nasljednika ne bi li se dokopala biskupijskih prihoda. Sad je najozbiljnije istaknuo
Stepinevo ime; on je mlad, trebat e mu izuzee od opega pravila, ali Bauer e jamiti
za njega; inae zaista nema nikakve druge ideje.

Pellegrinetti je izvijestio Rim o Bauerovu prijedlogu i poelo je raspitivanje;

Germanicum je izrazio visoko miljenje o njemu kao studentu i priopio da se istaknuo
nakon povratka u Zagreb.
Stupilo se u neformalnu vezu s dvorom u Beogradu i spomenulo Stepinevo ime, pa se
kralj sa svoje strane htio raspitati. Poslao je dr. Srkulja, ministra u vladi, da posjeti dr. Bauera;
Bauer mu je rekao da Stepinac potjee iz bogate seljake obitelji i daje bio dobrovoljac
Jugoslavenske legije na Solunskoj fronti.10
Zatim je Bauer pozvan u Beograd gdje je stupio pred kralja popodne 13. travnja 1934.
Sastanak je bio kratak i srdaan, te premda je kralj naposljetku malo oklijevao, napokon je
dao svoj pristanak na imenovanje Stepinca zagrebakim nadbiskupom- koadjutorom.
Nekoliko dana kasnije dr. Bauer je rekao Stepincu, naglo i bez ikakvih uvodnih
objanjenja: Lojzek, vi ete biti moj koadjutor i nasljednik. Stepinac je u njega gledao bez
rijei, a zatim je prasnuo u smijeh. Bauer mu je ponovio stoje prije rekao, ovaj put vrlo
ozbiljno, a zatim mu je ispriao sve to se dogaalo. Stepinac je bio zapanjen. Pao je na
koljena i zaklinjao nadbiskupa da promijeni odluku, govorei da je mlad i sasvim neprildadan
da vodi tako veliku nadbiskupiju. Tijekom slijedeih nekoliko dana Bauer se dvaput vratio na
temu i rekao mu da je njegovo ime ve predloeno Rimu. Stepinac je odluio uiniti sve da se
izvue iz poloaja koji mu nipoto nije odgovarao. Savjetovao se sa svojim ispovjednikom,
zatim je zamolio nuncija da se zauzme; bio je siguran daje premlad za preuzimanje takve
odgovornosti. Monsinjor Pellegrinetti se blago naalio tjeei ga: Budite mirni! Pogreka da
ste mlad postaje svakim danom sve manja.
Ono to je slijedilo ispriao je sam Stepinac piscu dnevnika Vranekoviu, mnogo godina
kasnije.11 Bauer je u meuvremenu pisao papi, objanjavajui situaciju i molei ga da napie
pismo u kojem e narediti Stepincu da prihvati imenovanje. Kad je stigao odgovor, poslao je
po Stepinca i rekao mu da je slubeno imenovan koadjutorom. Stepinac je ponovio da to
nikad nee prihvatiti i da ga na to nitko ne moe prisiliti. A bi li se pokorio Sv. Ocu ako vam
to naloi? rekao je nadbiskup pokazujui mu papino pismo. Tada je Stepinac briznuo u pla.
Kad je to pripovijedao Vranekoviu, Stepinac je rekao kako je odmah vrlo dobro razumio to
e to znaiti za njega. Bio je uvjeren da e buknuti svjetski rat, da e se morati suoiti s
mnogim rtvama i nesreama te da e moda ak zavriti u Sibiru. Ali on se predao u ruke
Boje i tada uzeo za svoje geslo stih In Te, Domine, speravi (U Tebe se, Gospodine, uzdam).
24. svibnja 1934. Sveta Stolica je telegramom izvijestila Stepinca daje imenovan
naslovnim nadbiskupom Nikopsisa i zagrebakim nadbiskupom-koadjutorom s pravom
nasljedstva; to je idueg dana objavljeno u listu LOsservatore Ronumo, a potkraj tjedna
jugoslavenske su novine bile pune svjeih vijesti. Katoliki tisak napose je iskazivao
zadovoljstvo; Hrvatska straa, organ mone katolike svjetovnjake organizacije
Domagoj, pisala je 31. svibnja kako se veseli suradnji mudrog, iskusnog vodstva
nadbiskupa Bauera s gorijivou i revnou mlaega ovjeka. Poeli su turati telegrami i
pisma s estitkama, medu njima i estitka monsinjora Angela Roncallia, tadanjeg nuncija u
Sofiji i kasnijega pape Ivana XXIII., koji se sa Stepincem susreo za vrijeme svog posjeta
Jugoslaviji dok je on jo bio Baueiov ceremonijar.*5
Stepinac je 30. svibnja 1934. zapisao u dnevnik:"*
s
Zagreba poelo se nestrpljivo u Zagrebu propitkivati tko je koadjutor. Pa kad su danagl stigle
iz Rima prve brzojavne estitke, sa svih strana navalie novinari na mene, te vie nemam
mira ni danju ni nou... Uzeo sam si za lozinku: In te, Domine, speravi..,
U Jugoslaviji vlada danas masonerija. Na alost i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu
ugnijezdila se ta paklena druba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepoten ja, zakleti
neprijatelj crkve katolike, pa prema tome i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja
masonerije ne moe nitko doi na uplivni kakav poloaj. Nije ala uhvatiti se s njom
ukotac, a ipak se mora u interesu crkve, naroda hrvatskoga i same drave Jugoslavije, ako
misli i dalje egzistirati. Jer ovo nasilje koje danas vlada, podrava masonerija...
Posvetio gaje nadbiskup Bauer 24. lipnja 1934. u prepunoj zagrebakoj katedrali;
suposvetitelji su bili vrhbosanski (sarajevski) nadbiskup Ivan ari i splitski biskup Klement
Bonefai da simboliki prikau nazonost cijelog hrvatskog naroda.13 Njegov otac umro je

prethodne godine, ali majka, obuena u narodnu nonju, pratila ga je kroz prolaz izmeu
klupa. Uveer uoi posveenja odrana je procesija sa zubljama, a bilo je i drugih sveanosti
u mnogim vjerskim ustanovama. Cini se daje to bila openito radosna prigoda. Nekoliko
dana kasnije nadbiskup Bauer imenovao je starog Stepineva prijatelja dr. Franju epera
svojim tajnikom. Bio je to poetak radnog druenja koje e potrajati cijelog Stepineva
ivota.14 Naposljetku gaje eper naslijedio i odrao mu pogrebni govor.
***
Jedan od prvih Stepinevih inova nakon posveenja bilo je putovanje u Beograd da
poloi zakletvu odanosti kralju. To je neto to je oduvijek zapinjalo u grlu svakom
hrvatskom nacionalistu. Benigar prelazi preko toga u jednoj reenici, preuzetoj iz Katolikog
Lista,15 izvjetavajui da je otiao u Beograd 2. srpnja, gdje je na dvoru prisegnuo na vjernost
i posjetio nekoliko ministarstava.16 Blaevi citira iz Stepineva dnevnika17 daje nou
putovao u Beograd da iskae svoje potovanje kralju i poloi zakletvu. Najprije je otiao u
nuncijaturu a zatim posjetio sva ministarstva prije ruka; svugdje je bio odmah i vrlo
ljubazno primljen.
uti se i nehotice masonski duh u vladi. Moji posjeti potvrdili su moje prijaSnje uvjerenje da bi
kod Hrvata trebalo malo vie realnog miljenja i gledanja nego idealnog sanjarenja. Mnogo bi se
moglo postii da bi jedni drugima izali otvoreno u susret.

Upisao je svoje ime u knjigu posjetilaca dvora i jedan sat kasnije, na veliko svoje
iznenaenje, dobio pismo od dvorskoga komomika u kojem je stajalo da e ga kralj primiti u
pet sati popodne u palai na Dedinju. U etiri i pol stigao je automobil po njega i on se
odvezao sa dr. Petriem, upnikom crkve Krista Kralja.
Kralj je sjedio u svojoj biblioteci, priao mi hitrim korakom i pruio ruku. Ja sam ga oslovio
slijedeim rijeima: Vae velianstvo! Dozvolite prije svega da vam se predstavim ja sam budui
nasljednik vama dobro poznatog zagrebakog nadbiskupa dra Ante Bauera. Doao sam prije svega
da vam se p^k*nim kao poglavaru domovine nae, ne iz puke formalnosti nego da ispunim rijei

Stepinac je 30. svibnja 1934. zapisao u dnevnik:12*4 im je nuncij otiao Zagreba

poelo se nestrpljivo u Zagrebu propitkivati tko je koadjutor. Pa kad su dan2 stigle iz
Rima prve brzojavne estitke, sa svih strana navalie novinari na mene, te vie nemam
mira ni danju ni nou... Uzeo sam si za lozinku: In te, Domine, speravj i U Jugoslaviji
vlada danas masonerija. Na alost i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta
paklena druba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepotenja, zakleti neprijatelj crkve
katolike, pa prema tome i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije ne moe
nitko doi na uplivni kakav poloaj. Nije ala uhvatiti se s njom ukotac, a ipak se mora u
interesu crkve, naroda hrvatskoga i same drave Jugoslavije, ako misli i dalje egzistirati. Jer
ovo nasilje koje danas vlada, podrava masonerija...
Posvetio gaje nadbiskup Bauer 24. lipnja 1934. u prepunoj zagrebakoj katedra* li;
suposvetitelji su bili vrhbosanski (sarajevski) nadbiskup Ivan ari i splitski biskup
Klement Bonefai da simboliki prikau nazonost cijelog hrvatskog naroda.13 Njegov
otac umro je prethodne godine, ali majka, obuena u narodnu nonju, pratila ga je kroz
prolaz izmeu klupa. Uveer uoi posveenja odrana je procesija sa zubljama, a bilo je i
drugih sveanosti u mnogim vjerskim ustanovama. Cini se daje to bila openito radosna
prigoda. Nekoliko dana kasnije nadbiskup Bauer imenovao je starog Stepineva prijatelja
dr. Franju epera svojim tajnikom. Bio je to poetak radnog druenja koje e potrajati
cijelog Stepineva ivota.14 Naposljetku gaje eper naslijedio i odrao mu pogrebni govor.
* * afe
Jedan od prvih Stepinevih inova nakon posveenja bilo je putovanje u Beograd da
poloi zakletvu odanosti kralju. To je neto to je oduvijek zapinjalo u grlu svakom
hrvatskom nacionalistu. Benigar prelazi preko toga u jednoj reenici, preuzetoj iz
Katolikog Lista,15 izvjetavajui da je otiao u Beograd 2. srpnja, gdje je na dvoru

prisegnuo na vjernost i posjetio nekoliko ministarstava.16 Blaevi citira iz Stepineva

dnevnika17 daje nou putovao u Beograd da iskae svoje potovanje kralju i poloi zakletvu.
Najprije je otiao u nuncijaturu a zatim posjetio sva ministarstva prije ruka; svugdje je bio
odmah i vrlo ljubazno primljen.
uti se i nehotice masonski duh u vladi. Moji posjeti potvrdili su moje prijanje
uvjerenje da bi kod Hrvata trebalo malo vie realnog miljenja i gledanja nego idealnog
sanjarenja. Mnogo bi se moglo postii da bi jedni drugima izali otvoreno u susret.
Upisao je svoje ime u knjigu posjetilaca dvora i jedan sat kasnije, na veliko svoje
iznenaenje, dobio pismo od dvorskoga komomika u kojem je stajalo da e ga kralj primiti u
pet sati popodne u palai na Dedinju. U etiri i pol stigao je automobil po njega i on se
odvezao sa dr. Petriem, upnikom crkve Krista Kralja.
Kralj je sjedio u svojoj biblioteci, priao mi hitrim korakom i pruio ruku. Ja sam ga
oslovio slijedeim rijeima: Vae velianstvo! Dozvolite prije svega da vam se
predstavim ja sam budui npdjftrinik vama dobro poznatog zagrebakog nadbiskupa dra
Ante Bauera. Doao sam prije svega da vam se poklanim kao poglavaru domovine nae,
ne iz puke formalnosti nego da ispunim rijei

Svetog pisma: Boga se bojte, kralja potujte! Doao sam i zato da vaem velianstvu
izloim neke poglede na crkveno politiki ivot u domovini naoj, da me se ne bi
moda danas-sutra krivo sudilo. Ja otvoreno govorim i mrzim zakulisnu rabotu...
Razgovarali su dvadesetak minuta i to se moglo produiti
da nisam ja skrenuo razgovor na prisegu koju jo moram poloiti. Rekao sam kralju
da ja nisam politiar niti u dopustiti svome sveenstvu baviti se stranakom
politikom, ali s druge strane trait u potpuno potivanje katolikih prava. Upozorio
sam kralja da se ne izaziva Hrvate na kojekakve nedoline naine pae i zabranu
samog imena hrvatskog, to sam ja osobno doivio.
Upozorio je kralja da se moe oekivati snana komunistika aktivnost i irenje ako
ne prestane proganjanje radnikih odbora. Samo je katolika crkva dorasla komunistima
i moe ih pobijediti u borbi. Kralj je odgovorio kako je uvjeren daje to istina i kako mu
je drago to je Stepinac govorio tako otvoreno i iskreno; zatraio je od njega da mu se
obrati ako mu ikada ita bude potrebno. Stepinac je tada poloio zakletvu i otiao.25
U dnevniku se nastavlja:
Posjetio sam sutradan sve beogradske katolike upe. Daje vea sloboda i dovoljno
radnika, Srbija bi bila za dvadeset godina katolika.
Blaevi zakljuuje daje ideja pokatolienja Srbije rano pustila korijen u Stepi- nevu
duhu i neizbjeno ga vodila prema upletanju u ratne zloine protiv Srba; to se ini vie
kao primjer neumjesnog oduevljenja, propust da se slijedi vlastiti savjet Hrvatima da
razmiljaju s vie realizma i manje idealizma. Ipak nema sumnje daje razmiljao u
okvirima hrvatske borbe za opstanak; taj izraz upotrijebio je u svom dnevniku est
godina kasnije (17.1.40.), kad su regent Pavle i kneginja Olga posjetili I Zagreb:
... moramo uiniti sve da narod hrvatski ostane zdrav i kulturno jai. To gaje
sauvalo u ovih dvadeset godina, a to e mu pomoi i u budunosti u borbi za
opstanak. Najidealnije bi bilo da se Srbi vrate vjeri svojih otaca, tj. da prignu glavu
pred namjesnikom Kristovim - Svetim ocem. Onda bi i mi konano mogli odahnuti u
ovom dijelu Evrope, jer bizantizam je odigrao stranu ulogu u povijesti ovog dijela
svijeta u vezi s Turcima.
Kad se poslije za vrijeme drugog svjetskog rata suoio s plodovima tih ideja u praksi,
obuzeo gaje uas.
Ubrzo nakon posjeta Beogradu postao je lanom franjevakog treeg reda. Kao
mladi elio je ui u kartuzijanski samostan u Pleterju, ali Bauer mu je uskratio
doputenje.19 Kad je zagrebaki upravitelj treeg reda doao da mu estita na
postavljenju, Stepinac mu je rekao da bi elio postati treoredac i zamolio ga da uprilii
odgovarajuu prigodu. Franjevaki general Leonardo Bello posjetio je Zagreb u rujnu I
te godine da bi prisustvovao proslavi 700. obljetnice dolaska franjevaca u Hrvatsku f
sudjelovao u radu prvog kongresa franjevakih slavenskih profesora. On je 29. rujna,

24 Jakov Blaevi, javni tuilac na suenju Stepincu, objavio je godine 1980.

memoare i neke stranice posveuje Stepincu. Dio onoga to pie preuzeto je doslovno
od Benigara, bez navoenja izvora; prikaz suenja uzet je iz slubene publikacije koja
je objavljena kao vladina Bijela knjiga (Suenje itd). Memoari nemaju indeksa,
bibliografije, izvora ni biljeaka.
*5 Premda je bilo nemogue potvrditi, moe se pouzdano pretpostaviti da su rijei
zakletve bile one to ih je propisivao konkordat izmeu bive Kraljevine Srbije i
Svete Stolice, potpisan u predveerje prvog svjetskog rata, godine 1914.0 novom
konkordatu koji bi zamijenio stari tada su se upravo vodili pregovori, (v. Poglavlje III)

u prisutnosti velikog broja vjernika u franjevakoj crkvi koadjutora kapularom i

opasao franjevakim pojasom, javnim svjedokom Stepineve elje da se poistovjeti s
idealom toga reda i preuzme na se teret svoje slube u duhu strpljivosti i poniznosti
sv. Franje. Ta strogoa i jednostavnost obiljeit ce cijelo njegovo nadbiskupovanje i
pribaviti mu nepopularnost meu nekim kanonicima stolne crkve koji su se bili
navikli na ivot u izobilju pod Bauerovom vlau. Brqj veera i primanja u
nadbiskupskom dvoru naglo se smanjio, a Stepinac je privatno, meu nekim
pretilijim sveenicima, dobio ime boljevikog nadbiskupa.
ig

Tree poglavlje

NEUSPOSTAVLJENI KONKORDAT
U listopadu iste godine politiko stanje u Jugoslaviji dramatino se promijenilo
zbog ubojstva kralja Aleksandra u Marseillesu na poetku slubenog posjeta
Francuskoj. Urotu su skovali ustaki izbjeglice pod vodstvom Ante Pavelia koji
je angairao jednog agenta makedonske organizacije VMRO, uz preutni
pristanak talijanskih i madarskih vlasti.*1 Prepast je trenutano objedinila cijelu
dravu i odgurnula hrvatsko-srpske sukobe u pozadinu. Stepinac je prisustvovao
pogrebnim sveanostima umjesto ostarjelog i bolesnog Bauera, i naredio da se
odre mise za kralja u svakoj upi; osmrtnica u Katolikom Listu bila je puna
tovanja i doista pohvalna.1
Postavljeno je namjesnitvo od tri lana da vlada do punoljetnosti kralja Petra,
tada jedanaestogodinjeg djeaka na kolovanju u Engleskoj. Na elu mu je bio
knez Pavle, strievi pokojnoga kralja, koji nije imao osobnih ambicija i u svim
njegovim postupcima prevladavala je elja da preda nedirnuto kraljevstvo im
Petar dosegne punoljetnost; klonio se novih inicijativa i pokuavao odrati status
quo.
Napetosti izmeu Srba i Hrvata poveale su se pod Aleksandrovom diktaturom
do tog stupnja da je skupina istaknutih Hrvata, predvoena kiparom Ivanom
Metroviem, posjetila kneza Pavla u studenom 1934. da ga upozori na sve
opasniju situaciju; odmah nakon povratka poslali su mu memorandum, koji su
potpisah Bauer i Stepinac, prosvjedujui protiv cenzure tiska i zabrane svih
nezavisnih politikih organizacija, te zahtijevajui da se pusti iz zatvora dr.
Vladko Maek, voa Hrvatske seljake stranke.2 To je izazvalo politiko
komeanje meu Srbima i knez Pavle je optuen daje naruio taj memorandum.
U svibnju 1935. odrani su izbori za Narodnu skuptinu. I Bauer i Stepinac,
slijedei primjer Pia XI., bili su snano protivni sudjelovanju sveenstva u politici.
Bauer je jo u veljai te godine razaslao okrunicu svem sveenstvu zabranjujui
izrijekom svakom aktivnom lanu sveenstva da prihvati kandidaturu bilo koje
politike stranke na izborima.3 Premda je pobijedila vlada s velikom veinom,
bilo je zastraivanja i prijevara; Bauera su toliko uznemirili izvjetaji to ih je
primao daje sam otiao u Beograd u pratnji krievakog biskupa Njaradija da
posjeti kneza Pavla i preda mu dodatni memorandum o brutalnosti andara.
Regent mu je rekao kako zna da su njegove pritube opravdane ali daje nemoan
da protiv toga ita poduzme.4

Nadbiskup Bauer umro je u prosincu 1937.5 i Stepinac je ponio puni naslov

poloaja koji je defacto sve vie zauzimao. To je politika pozadina na kojoj se moraju
razmatrati dogaaji u Stepinevu ivotu slijedeih nekoliko godina.
***
Dva vana zbivanja obiljeila su to razdoblje: pregovori i potpisivanje konkordata
sa Svetom stolicom koje je izazvalo estok sukob izmeu vlade i Srpske pravoslavne
crkve u kojem su katoliki biskupi bili vie promatrai nego sudionici, te pokretanje
Katolike akcije.
O konkordatu izmeu Jugoslavije i Svete stolice, koji bi nadomjestio nekoliko
postojeih konkordata s raznim dijelovima junoslavenskih podruja, povremeno se
pregovaralo od 1922. Kralj Aleksandar priznao je na poetku svoje vladavine da je
jednakost religija jedina mogua politika nove drave;6 poloaj Srpske pravoslavne
crkve reguliranje zakonom godine 1929., muslimana godine 1936., a konkordat je bio
potreban da se to isto uini za katolike. Kralj se takoer nadao da e formalni
sporazum s Vatikanom pomoi da se smanji trvenje izmeu Srba i Hrvata, takozvano
hrvatsko pitanje koje je za vladu predstavljalo najozbiljniji problem, da e tjenje
vezati katoliku crkvu uz novu dravu i osigurati lojalnost katolika protiv subverzivnih
pokreta, naroito komunizma. Odluno je zahtijevao i da Vatikan ne imenuje biskupe
bez njegova pristanka. Vatikanu je pak bilo potrebno osigurati da poloaj katolika u
novoj dravi bude zatien, a bio je uvjeren daje konkordat najbolje sredstvo za
postizanje toga cilja.*2 Konkordat koji je srpski kralj Petar potpisao uoi prvog
svjetskog rata odreivao je da se mora traiti kraljevo odobreneje prilikom imenovanja
biskupa u beogradskoj i skopskoj biskupiji, i da oni moraju pred njim poloiti zakletvu
na vjernost; to se nastavilo u praksi poslije rata dok se ekalo potpisivanje ugovora s
novom dravom. Pregovori za novi konkordat bili su dugi i krivudavi, i nisu izravno
ukljuivali jugoslavensku hijerarhiju, premda su se u njoj pomno pratili. Bauer je u toj
stvari osobno preuzeo dunost za odnose s kraljem i vlastima uope.7 Biskupi su
poinjali gubiti vjeru u mogunost postizanja sporazuma
o statusu katolike crkve, osobito u pitanjima kolovanja i mjeovitih brakova; kralj
je to slutio, pa kako su se on i biskupi razilazili u mnogim pitanjima, odluio je da ih
zaobie i sklopi sporazum izravno s Vatikanom.
Postojale su takoer razlike miljenja unutar politikih stranaka. Stjepan Radi,
voa antiklerikalne Hrvatske seljake stranke, bio je svjestan utjecaja crkve meu
Hrvatima i plaio se da bi klerikalni elementi u crkvi mogli preuzeti politiko vodstvo
u Hrvatskoj. Poeo je razmatrati mogunost osnivanja Hrvatske nacionalne crkve,
neovisne o Rimu i mnogo blie Srpskoj pravoslavnoj crkvi, pa je zbog toga bio
izloen napadima katolikoga tiska.' Njegove strahove dijelili su i neki srpski politiari,
ukljuujui predsjednika vlade Paia (gotovo sve do njegove smrti 1926.), dok su se
ostali 7fllagali za konkordat upravo zbog velikog meunarodnog utjecaja Rima.
Utjecaj masonerije koja je imala loe u Hrvatskoj i Srbiji, a govorilo se da njezini
lanovi zauzimaju visoke poloaje u vladi i srpskoj pravoslavnoj hijerahiji,*3
iskoritavao se protiv konkordata, dok je kralj Aleksandar podravao politiare koji
su odobravali konkordat u nadi da bi on pridonio konanom rjeenju hrvatskog pitanja
i tjenjoj suradnji s vladom u borbi protiv komunizma.9
Srpska pravoslavna crkva dugo se i ogoreno suprotstavljala potpisivanju ikakva
sporazuma sa Svetom stolicom i sad je osjeala da se ostvaruju njezina najgora
strahovanja. Prvi lan konkordata jamio je katolikoj crkvi obaju obreda (tj. rimskoga
i grkoga) pravo da slobodno i javno vri svoju misiju, kao da su, poalio se sinod,
Jugoslaveni zaostao i religiozno neprosvijeen narod kojemu su potrebne misije, te da
su druge vjere tek polje misionarskoga rada rimokatolike crkve.10 Zatim je postojalo
pitanje razmjerno jednakih dravnih subvencija to je razdraivalo crkvu koja je
podsvjesno osjeala kako ima prava da bude jednakija od drugih vjerskih zajednica.11
Ali odredbe o vjerskoj podui i sudjelovanju sveenika u politici dovele su ih do
bjesnila. Po l. 28. zahtijevalo se da vjerska obuka u svim kolama potuje posebne
religiozne i moralne osjeaje katolikih aka i propisivalo da uitelji u dravnim
kolama, gdje su katolika djeca u veini, budu i sami koliko god je mogue katolici; u
svim kolama gdje je bilo katolike djece morao je postojati broj katolikih nastavnika
razmjeran broju katolikih aka. Katoliki aci nisu bili obvezni sudjelovati ni u
jednom nekatolikom inu, to je znailo da se nisu mogli pridruiti dravnim

proslavama blagdana sv. Save. Zaista, nadbiskup Bauer je godine 1933. izdao strogo
sroenu okrunicu u kojoj zabranjuje katolikim uenicima da sudjeluju u opoj
proslavi 700. obljetnice toga sveca.12 To je jo bilo u granicama vjerske posebnosti i
katolika crkva je sa stanovitim razlogom osjeala potrebu da jesno iznese svoj stav.
Ali idui uvjet odreivao je da u kolskim udbenicima ne bude nita protivno
naelima i vjerskom osjeaju katolika, a Srbi su smatrali daje takvo rjeenje otvoreno
za dalekosene i tetne interpretacije.
lan 8. zabranjivao je duobrinicima da pripadaju bilo kakvoj politikoj stranci ili
da sudjeluju u bilo kojoj politikoj aktivnosti, ali usput je odreivao da se to
primjenjuje i na sve druge vjeroispovijesti, tako da pravoslavni svetenici budu
jednako ogranieni. Neki srpski svetenici bili su lanovi parlamenta i patrijarija je
smatrala da je taj lan neodriv; optuili su Vatikan da se mijea u jugoslavenske
unutranje poslove. S druge strane konkordat je zahtijevao od svih biskupa, nadbiskupa i koadjutora s pravom nasljedstva da se zakunu na vjernost monarhu i njegovim
nasljednicima i dravi Jugoslaviji, te da osiguraju i vjernost cijelog svoga sveenstva
vladi.*4 Bila je to mnogo obuhvatnija prisega nego to ju je odreivao konkordat sa
Srbijom iz 1914., koji je trenutno bio na snazi, i po njoj bi katoliki biskupi bili vrlo
tijesno vezani uz krunu i dravu. Moda na kraju ne bi bilo velike razlike, jer kad su
sile Osovine okupirale i raskomadale Jugoslaviju 1941., katoliki biskupi nisu imali
nikakvih kriza savjesti pri prijenosu pokornosti novim ustakim vlastima prije nego to
je vlada pobjegla a kapitulaciju potpisali neovlateni oficiri; moda je prisega vrijedila
za lijepa vremena a ne za runa.
Srpska pravoslavna crkva pokrenula je kampanju da prisili vladu na povlaenje
konkordata; njoj su se pridruile srpske partije opozicije koje su ugledale divnu priliku
da dovedu u kripac i s malo sree diskreditiraju vladu, napose predsjednika Stojadinovia.13
Neki katoliki biskupi takoer su poinjali sumnjati u sporazum; jedni su mu bili
protivni zato to se utanaivao mimo njih, a veina je ve vjerovala da se nikad nee
ratificirati. Priopili su svoje sumnje Piu XI. ali uspjeli su samo da ga naljute.14
Stepinac je rekao Bogoljubu Jevtiu, predsjedniku vlade prije nego to ga je godine
1935. naslijedio Stojadinovi, da katoliku crkvu ne zanima konkordat osim ako joj se
ne ispune svi zahtjevi.15
Katoliki dnevnik Hrvatska straa pisao je tada da nitko ne smije gajiti iluzije da bi
konkordat mogao ita srediti; bio je u svakom sluaju sasvim nepotreban budui da bi
samo potvrdio de jure ono to je ve bilo de facto u praksi.16
Tekst je napokon sastavljen u Rimu 25. srpnja 1935., na francuskom jeziku.
Predviao je adekvatniju dravnu subvenciju, razmjerno jednaku onoj koju dobiva
Srpska pravoslavna crkva; Vatikan bi i dalje imenovao biskupe, ali bi se savjetovao s
vladom; papa je napokon odobrio pravo uporabe glagoljake liturgije u cijeloj
Jugoslaviji; i Vatikan je odnio vanu pobjedu u trajnoj borbi za mjeovite brakove kad
su katolikim partnerima dana zakonska jamstva da se sva djeca iz mjeovitih brakova
odgajaju kao katolici;17 prijanja praksa, naslijeena od Austro-Ugarskog Carstva,
odreivala je da djevojice slijede majinu vjeru a djeaci oevu. Bauer je ve bio
zabranio svojim sveenicima da zastupaju stranke na izborima 1935.; sad je konkordat
zabranjivao sveenstvu da se ulanjuje i sudjeluje u radu bilo koje politike stranke, a
vlada se sloila da se ta odredba primjenjuje na sve vjerske zajednice.
Tijekom te zime Stepinac je potajno posjetio patrijarha Vamavu; poduzeo je taj
korak nakon mnogo razmiljanja i molitve te savjetovanja s nuncijem, pokuavajui
nagovoriti patrijarha da zauzme pomirljiviji stav prema pitanju konkordata. Ali prema
priopenju Paola Bertolia, tajnika nuncijature u Beogradu od 1932. do 1938., napor je
bio bezuspjean.18 Benigar daje taj podatak u biljeci ispod crte i ne navodi datum
posjeta, ali ga povezuje s Bauerovom izjavom potkraj 1936., kad je prigodom
novogodinjeg estitanja kleru rekao da ali to se srpsko pravoslavno sveenstvo
toliko protivi konkordatu; njihov bi stav mogao samo izazvati vjersku borbu koju
katolici nikako ne ele. Kad se 8. sijenja 1937. sastala biskupska konferencija, kojoj je
prisustvovao monsinjor Pellegrinetti, biskupi su odluili da ne odgovaraju Srpskoj
pravoslavnoj crkvi; konkordat je napisan, rekli su, i oni e mimo ekati njegovu
ratifikaciju.19
Vano je u ovom trenutku imati na umu daje prijestolnica Beograd bio i glavni grad
prijanje kraljevine Srbije. Mnogi Srbi nastavili su osjeati daje nova drava
jednostavno produenje stare, a Srpska pravoslavna crkva nikad se nije prestala

ponaati kao uspostavljena dravna crkva. U formalnom protestu koji je patrijarh

Vamava poslao vladi nakon biskupskog sabora odranog 11.-24. studenog 1936.,
govorio je u ime Srpske pravoslavne crkve kao vjerske organizacije i kao nacionalne
institucije, koja zbog svojih velikih usluga u stvaranju drave i odgoja veinske nacije
njezina stanovnitva ima pravo zatititi svoj vjekovni historijski poloaj.20 Nastavio je
zabranjujui svim srpskim poslanicima, senatorima i lanovima vlade da glasaju za
konkordat, pod prijetnjom uskrate svetenodejstva; to je bik) potpuno neustavno, jer
je Ustav u l. 64 osiguravao da poslanici i senatori nisu nikome odgovorni za svoje
glasanje. Debata o konkordatu poela je 19. srpnja 1937. u donjem domu parlamenta;
bila je buna i estoka. Dr. Vojislav Janji, bivi ministar vjere i predsjednik
skuptinskog odbora za konkordat napao je katoliku crkvu i napose unijate, jednu
rimokatoliku sektu, neodmjerenim izrazima kakvi se rijetko uju.21 Pravoslavci su
se uvijek bojali unijata kao sredstva za prodor meu njih i obraanje; Janji je pozvao
sve pravoslavce u borbu protiv unijatizma. U pet sati popodne istoga dana okupila se
gomila svijeta ispred pravoslavne saborne crkve; doli su na poziv iz patrijarije da se
pridrue posebnom molepstviju i litiji za zdravlje patrijarha Vamave koji je ozbiljno
obolio.22
Upozorena tim pozivom, vlada je smjesta zabranila sve javne demonstracije do 1.
kolovoza i dobila obeanje od mitropolite Dositeja da se nee odrati nikakve litije
nego samo molepstvija u sabornoj crkvi. Vie od tisuu ljudi skupilo se u sabornoj
crkvi, a neki su nosili i smotane zastave; doli su iz svih gradskih crkava, predvoeni
svetenicima koji su na sebi imali sveano litijsko ruho, a pridruili su im se i neki
dostojanstvenici, meu njima zagrebaki episkop Dositej, abaki Simeon, banjaluki
Platon, gomjokarlovaki Sava i dalmatinski Irinej (orevi). Izreena su molepstvija
za patrijarha, a kad je stigao dr. Janji, iz gomile se poelo vikati iveo Janji i Dole
konkordat. Odjedanput su razvijene zastave i narod je pokuljao prema crkvenim
vratima; formirala se litija, a episkopi Simeon i Platon pohitae da joj stanu na elo.
Njima se pridruilo nekoliko stotina komunistikih aktivista pod vodstvom Milovana
ilasa, tada mladog studenta agitatora, izvikujui parole i poveavajui opu galamu.23
Izbili su prvi okraji; Janji i neki svetenici pridruili su se napadima na andare koji
su bili zasuti kamenjem; premda je andarima bilo nareeno da ne tuku svetenike u
odedi, episkop Simeon je ozlijeen u guvi i hitno prenesen u patrijariju. Procesija je
napokon rasprena, ali ubrzo zatim poela su brecati velika zvona na katedrali i
nastavila zvoniti svakih deset minuta sve do deset i pol uveer. To je bio tradicionalni
znak daje narod u velikoj opasnosti i raunalo se dae proiriti nemir.
U devet i pol dola su ambulantna kola da episkopa Simeona odvezu u bolnicu, u
pratnji dva svetenika; kola su polako vozila punim beogradskim ulicama u vrijeme
veernjega korza, praena povicima iz gomile da su episkopa ubili banditi i ubice.24
Jedan se svetenik nagnuo kroz prozor, pokazao episkopa ija je glava bila sva u
zavojima i viknuo: Policija ubija vladike; akon pokraj njega je dodao: I gaze po
svetim ikonama.23
U toj namjerno pregrijanoj atmosferi debata u donjem domu nastavila se i zakon je
usvojen 23. srpnja sa 168 protiv 128 glasova. Iste veeri umro je patrijarha Vama- va
ije je stanje bivalo sve loije. Odmah su se poele iriti glasine daje otrovan, i premda
se ini da nije bilo osnove da se u to povjeruje, politika se atmosfera pogoravala.
Vlada je i prije toga bila u ozbiljnoj dilemi. Njezin predsjednik Stojadinovi, koji je
naslijedio Jevtia, poslao je jo 7. srpnja svog osobnog predstavnika dr. Vomaku da
posjeti Stepinca; Vomaka gaje upitao da U bi po njegovu miljenju potpisivanje
konkordata rijeilo hrvatsko pitanje, i rekao mu da je Stojadinovi spreman ako je

potrebno izvriti pritisak na Vamavu prijetei mu da e napraviti skandal

njegovih odnosa sa enama. Stepinac je karakteristino odgovorio da
katolici tiggg hiti sretni ako se ratifikacija postigne takvim sumnjivim
sredstvima. Vomakagaji ponovno vidio 21. srpnja, nakon glasanja, i
zatraio od njega da obznani izjavu y prilog konkordatu, Stepinac je s tim
oklijevao, ali je jasno dao na znanje Vomaki j kasnijim emisarima damu
je drai Stojadinovi kao alternativa vladi Jevtiakojigg snano opirao
konkordatu i nije ga htio predloiti senatu; u svakom sluaju, rekao je,
Srpska pravoslavna crkva je svojim nerazumnim protivljenjem konkordatu
nanijela vie tete dravi nego svi hrvatski emigranti zajedno u posljednjih
deset godina.26 Dok jc Stepinac kao predsjednik biskupske konferencije
morao biti oprezan u izjavama, drugi biskupi su se manje ustruavali, a
sarajevski nadbiskup ari, veliki hrvatski nacionalist, otvoreno je izrazio
svoje nezadovoljstvo konkordatom i zaradio nuncijev ukor.27
Naposljetku je Stojadinovi 9. listopada objavio da konkordat nee biti
predloen senatu za ratifikaciju, jer on ne eli time remetiti vjerski mir u
zemlji. Patrijarija je u svojoj odlunosti da mu stvara smetnje odgovorila
da nije zadovoljna tom izjavom, pa je vlada radi njihova primirenja
napokon 12. prosinca izjavila da se nee predloiti ni taj niti ikakav drugi
konkordat.28
Konferencija katolikih biskupa s rezervom je primila novost o
povlaenju; sad im je postalo jasno da vlada nema dovoljno moi da
osigura stvarnu jednakost izmeu dviju vjeroispovijesti, ni teoretski ni
praktino, te su shvatili da se moraju osloniti na vlastite snage. Na svom
sastanku u listopadu, petnaest dana nakon Stojadinovieve izjave, izdali su
hladnu okrunicu u kojoj stoji da bi bilo ispod njihova dostojanstva kad bi
reagirali na uline nemire; sad su shvatili lanost dvadesetogodinjih
uvjeravanja o jednakosti katolike crkve u Kraljevini Jugoslaviji; oni e
znati kako se brane prava katolike crkve i est milijuna katolika u zemlji;
poduzet e sve nune mjere da se nadoknadi svaka nepravda.29 Knezu
Pavlu nije bila po volji nastala situacija; on je 16. studenog, u isto vrijeme
kad je Stojadinovi nastojao primiriti patrijariju, rekao Stepincu daje
potreban konkordat ako se u zemlji eli uspostaviti red, tvrdei mu da to
pitanje nije definitivno odbaeno. Ali red treba zavesti u Srpskoj
pravoslavnoj crkvi, rekao je, i on mora oprezno postupati.30
I Stojadinoviu je bilo neugodno, a Stepinac, koji je imao nekoliko
razgovora I drugim ministrima, shvaao je njegove tekoe. Na sastanku
izmeu njih dvojice, kad su bili jo nazoni splitski biskup Bonefai i

krievaki biskup Njaradi, predsjednik vlade je rekao da e govoriti

odluno o konkordatu i ponaanju Srpske pravoslavne crkve, uvjeravajui
ih da konkordat mora ostati; Mui u svojoj knjizi,31 iz koje je preuzeta
ova graa, kae kako je teko prihvatiti daje sam Stojadinovi mogao u to
povjerovati.
Kad je Stojadinovi bio u Rimu malo prije nego to e njegova vlada
dati pravoslavnoj crkvi konana jamstva (7.12.1936.), iskoristio je priliku i
posjetio papu Pia XI. da objasni i opravda svoju odluku. Prema njegovim
memoarima, papa je odbacio objanjenje, rekavi da su putovi Boji
tajanstveni i da je oito njegova elja da tako bude. Ali papa je naglasio
svoj trajan interes za crkvu u Jugoslaviji kad je idueg
tjedna imenovao monsinjora Pellegrinettia kardinalom i na ceremoniji se otro
osvrnuo na jalov ishod tolikih godina pregovaranja.32 Vatikan je formalno poslao
protest jugoslavenskoj vladi u poetku 1938. i ponovio da katolici ne smiju doi u
nepovoljniji poloaj od ostalih vjernika; naroito je osuena vlada to poputa pred
nekatolikim pritiscima u pitanjima koja se tiu katolike crkve. Nekako u isto
vrijeme Stepinac je, netom postavi nadbiskupom poslije Bauerove smrti, odbio
zahtjev brojnih vodeih katolika da se odri protestni miting; rekao im je da ne
postoji ravnopravnost meu crkvama u Jugoslaviji i da drugi komentar nije
potreban.33 Ipak konana izjava biskupske konferencije od 4. svibnja 1938. nije
birala rijei; izdano je dugako saopenje iznosei ponovno sve razloge crkve za
pritubu protiv vlade i optuujui Srpsku pravoslavnu crkvu, koju predvode njezini
episkopi i podupiru sve srpske stranke u opoziciji, to se borila protiv konkordata u
skuptini i izvan nje, prijetei ministrima i drugim javnim slubenicima da e protiv
njih poduzeti vjerske sankcije. Biskupi su naveli podruja u kojima katolika crkva
osjea da su joj ugroeni bie i dunosti, naroito u kolama;*3 napali su cenzuru
katolikog tiska koja se ak protegnula na cenzuru biskupskih pastirskih pisama
vjernicima, a zatim krenuli s opom optubom da su dravne vlasti nehajne u
pogledu javne golotinje irei tako moralnu rasputenost u javnim bazenima i
odmaralitima, unitavajui vjerski odnos prema ivotu i stvarajui uvjete u kojima je
crkvi nemogue suraivati s vlastima na zatiti javnog morala. Istodobno su uputili
pismo katolikim vjernicima obeavajui im da e biskupi braniti prava vjernika i
crkve do kraja i pozivajui ih da im pomognu; vrata paklena, obeali su, nee
nadvladati, a oni nee posustati dok se katolicima ne priznaju i zajame prava.34
Ta su zbivanja ostavila muan dojam; ispod povrine rasla je kivnost koja e
*3 Mui, str. 72. Protivno navoenju Muia koji je Hrvat, srpski historiari poriu daje ijedan srpski
episkop bio mason.
u
Zaklinjem se i obeavam pred Bogom i svetim Evaneljem... da u biti vjeran Jugoslavenskoj dravi,
njegovu velianstvu kralju Jugoslavije i njegovim zakonitim nasljednicima, te dau potivati i brinuti se da
moje sveenstvo potuje sa svom odanou kraljevsku vladu. Nadalje, zaklinjem se i obeavam da nei
sudjelovati ni u kakvom inu ili vijeu usmjerenom protiv nezavisnosti, jedinstva ili interesa Kraljevine
Jugoslavije, niti protiv javnoga reda. Neu dopustiti sveenstvu pod mojom upravom da sudjeluje u takvim
inima. Imajui na srcu dobrobit i interese drave, nastojat u spreavati svaku opasnost koja joj zaprijeti.
*5 Vlada predratne Jugoslavije eljela je nametnuti jedinstven sistem kolovanja u cijeloj dravi; katolika
crkva bila je odluna zadrati odgoj katolika u svojim rukama.

divlje izbiti nakon etiri godine kad se krajnji nacionalisti ustae vrate u Jugoslaviju
pod zatitom osvajake talijanske vojske. U isto vrijeme Stepinac je stjecao sve vei
ugled u javnosti, unato ponavljanoj elji da on i ostalo sveenstvo ostanu izvan
politike. Sve vea napetost izmeu Srba i Hrvata neizbjeno gaje vukla na politiku
pozornicu.

etvrto poglavlje

KATOLIKA AKCIJA
Hrvatski katoliki pokret osnovan je u prvim godinama ovog stoljea; bio je to
dio irokog evropskog pokreta koji je potekao iz Italije, a zamah mu je dao papa
Pio XI. enciklikom Ubi arcano (1922.); branio je prava katolike crkve i borio se
protiv liberalizma i sekularizma koji su u 19. stoljeu poprimili jake antireligiozne
i naroito antirimokatolike oblike. Izrastao je iz inicijative krkog biskupa
Mahnia (1850- 1920). Sveenik Bonifacije Perovi, ija knjiga Hrvatski
katoliki pokret predstavlja neprocjenjiv izvor za to razdoblje, kae daje
Slovenac Mahni bio sljedbenik neoskolastiara kardinala Merciera. Bio je
profesor u gorikom sjemenitu, gdje je njegovo energino uenje u prilog prava
katolike crkve protiv drave toliko smetalo austrougarskim vlastima te su
odluile da ga silom maknu iz Slovenije. Bila je prazna stolica u Trstu, ali to je
bilo preblizu njegova zaviaja, pa je biskup s otoka Krka premjeten u Trst a
Mahni imenovan njegovim nasljednikom. Premjetanje nije smanjilo njegovu
energiju. Veina stanovnitva bila je hrvatska, s neznatnom talijanskom
manjinom, i Mahni je poeo uiti hrvatski jezik. Godine 1903. osnovao je list
Hrvatska straa koji je godinama bio ideoloki predvodnik Hrvatskog katolikog
pokreta; poslije je postao organom Hrvatskog katolikog akademskog kluba
Domagoj koji je osnovan 1907. Godine 1909. pojavio se Hrvatski katoliki
djaki savjet za srednjokolce, izrastavi iz niza omladinskih kongresa.
Domagoj i HKDS rasli su i napredovali, irei se meu radnitvom i stjeui
skupine seniora, lanova koji su nadrasli izvorne omladinske druine ali su eljeli i
dalje pripadati organizaciji. Poslije prvog svjetskog rata Domagoj se sve vie
politizirao, a kad je godine 1920. umro biskup Mahni, nestalo je autoriteta koji ga
je drao na okupu i pokret se poeo rascjepljivati izmeu onih koji su htjeli
osnovati politiku stranku i onih koji su eljeli zadrati njegov iskljuivo vjerski
karakter.
Iz Domagoja je poteklo mnogo uglednih linosti meu kojima se osobito
isticao dr. Ivan Protulipac. On je iz njega istupio 1921. da bi pomogao jaanje
Orlova, svjetovne gimnastike organizacije koja je potekla iz eke a u
Hrvatskoj je osnovana 1919. s blagoslovom biskupa Mahnia. Predvodili su je
dva sveenika, Kniewald i Jesih, koji su je pretvorili u vjerski usmjerenu
organizaciju kao protuteu Sokolima, liberalnom i svjetovnom gimnastikom
drutvu koje je takoer poteklo iz eke. Kad je sokolska organizacija uvedena u
Jugoslaviju, identificirala se s jugoslavenstvom, konceptom jugoslavenskog unitarizma
u kojem je neminovno dominirala Srbija, umjesto federalizma koji su Hrvati u nekim
sluajevima prihvaali kao drugo najbolje rjeenje poslije nezavisne vlastite drave.
Crkva se tome od samog poetka protivila.1 Protulipac je bio energian i autoritaran

karakter sa znatnom karizmom; nije podnosio opozicije unutar pokreta a poticao je

razvijanje osobnog kulta meu fanatinim mladim sljedbenicima koji su se sjatili oko
njega. Poslije su neki ak poloili zakletvu doivotne odanosti Protulipcu kao voi,
premda su drugi u pokretu to vrsto odbili.2Njemu se ispoetka pridruio dr. Ivan Merz
(1896-1928), mladi velikih duhovnih sposobnosti koje je stavio u slubu pokreta ne
elei se natjecati s Protulipcem za mjesto voe. Orlovi i Domagoj neizbjeno su
postali rivali unato naporima da djeluju suglasno; obje organizacije zabranjene su 1929.
u vrijeme diktature kralja Aleksandra, da bi se obnovile nakon nekoliko godina;
Orlovi su se sad nazvali Kriarima i taj e pokret poprimiti veliku vanost 1930- ih
godina.3 Strogo se naglaavao vjerski odgoj; na Stepinev zagovor barem pet minuta
svakog okupljanja posveivalo se vjerskoj podui. To je postalo svojevrsnim pukim
sveuilitem gdje su mladi radnici i seljaci stjecali znanja o suvremenim kretanjima
misli i kako da se bore protiv sekularizma dravnih kola. Potkraj godine 1935.
organizacija je imala 255 drutava - samo u zagrebakoj biskupiji bila su 142 - i 20
tisua lanova. Postojali su posebni ogranci za mladie i djevojke u gradovima, od kojih
su mnogi bili bez gradskih korijena i izloeni komunistikoj propagandi, te za seosku
omladinu, djecu i studente. Ali uprava je bila strogo centralizirana, a Protulipac, koji je
pod diktaturom proveo neko vrijeme u zatvoru, vrsto je drao elno mjesto. To su bile
organizacije koje je nadbiskup Bauer, na Stepinev nagovor, odluio spojiti u
sveobuhvatnu Katoliku akciju, laiki apostolat pod njihovim nadzorom koji bi
nastupao naporedo s biskupskim apostolatom.
Katoliki List je donio nekoliko lanaka o takvoj akciji u drugim zemljama,4
nagovjetavajui namjere nadbiskupa i njegova koadjutora. Oni su je najavili u
poetku 1935. dugakom okrunicom koju su obojica potpisala:5
... nema mjesta laicizmu koji bi se htio oteti ispod zakonitog nadzora i upravljanja sa strane mjesnog
biskupa i nadlenog duobrinika... da nikad ni sveenici ni svjetovnjaci u njoj ne stavljaju sebi za
cilj ma koje ovozemsko dobro, ve da im uvijek lebdi pred oima samo spasenje dua.

U svibnju 1935. otvoren je u nadbiskupskom dvoru ured koji e sluiti kao centrala pokreta.6 Te je godine Katoliki List bio pun lanaka o Katolikoj akciji, o
njezinoj oekivanoj ulozi u crkvi, o vezama sa hijerarhijom i poloaju meu
laicima.
Ubojstvo kralja Aleksandra 1934. nakratko je ujedinilo cijelu dravu u
zaprepatenju i alosti; nadbiskup Bauer naredio je da zvona brecaju tri dana i da se
u svakoj upnoj crkvi mole posebne molitve,7 a zvona su ponovno brecala na dan
pokopa. Ali nakon toga uslijedilo je pogoranje politike atmosfere i jaanje policijskoga terora sa sve vie sluajeva brutalnosti; politika temperatura u Hrvatskoj
narasla je do grozniavog vrhunca. Perovi pie daje cijeli hrvatski narod u to
vrijeme ivio u psihozi iekivanja skorih dogaaja koji su nam mogli donijeti poli

slobodu; zbog toga su ljudi bili vrlo uznemireni, i esto je dolazilo do sukoba i nemira,
osobito na Hrvatskom sveuilitu s policijom i marksistima, pa nam se inilo da to nije
pogodno vrijeme za osnivanje iste i jednostavne Katolike akcije.8 Omladina se
odbijala od umjerenih politikih stranaka i osvrtala se za komunistima i ekstremnim
nacionalistima.
Dr. Ivan Supek, rektor zagrebakog sveuilita 1960-ih i 1970-ih godina, koji je bio
student u to vrijeme, pie u svojim memoarima Krivovjemik na ljevici da mnogi
njegovi kolege studenti nisu podnosili prilagodljiv pristup i sklonost k manevriranju
Hrvatske seljake stranke nego su traili radikalnija rjeenja. Komuniste meu njima
vie je zanimalo provoenje u praksu nauavanja Marxa, Engelsa i Lenjina nego
hrvatsko nacionalno pitanje,*1 dok su nacionalisti prije svega eljeli ustanoviti nezavisnu
Hrvatsku, ostavljajui ekonomska i ideoloka pitanja da se poslije ijeavaju. Neki od tih
studenata bili su porijeklom iz pograninih krajeva Hrvatske gdje je srpski pritisak bio
najgrubllji i mnogi su se od njih okuali u estokim okrajima s policijom. Premda su
mnogi od njih potekli iz seljakih obitelji, nastavlja Supek, pa se moglo oekivati da
donekle budu skloni socijalizmu, odbijala ih je antireligiozna kampanja ruskih
boljevika. Od tih fanatino odlunih mladia, kojih po Supekovoj procjeni nije bilo vie
od pet stotina, regrutirali su se frankovci (sljedbenici nekadanje Ciste stranke prava dr.
Josipa Franka), kriari, domagojci i napokon ustae; ljevica je naginjala tome da ih sve
zajedno proglasi desniarima ili faistima, ali to je zamaglilo stvarne razlike meu njima.
Lijevo orijentirane studente predvodili su komunisti kojih je po Supekovim rijeima bilo
oko tisuu. Evropska politika situacija zaotravala je raskol meu tim dvjema
skupinama, jer je jedna pristala uz Sovjetski Savez a druga uz Hitlera i Mussolinia; tada
je znatan broj Srba i unitarista pristupio ljeviarima.9
Uznemiren tim razvojem dogaaja Stepinac se vratio svojim poetnim upozorenjima
protiv politike i godine 1936. napisao dodatnu izjavu;10 jo jedanput je naglasio da
Katolika akcija mora biti izvan i iznad politike svake vrste i oblika, discipliniran,
duhovni laiki apostolat pod izravnim nadzorom crkve. lanovi se mogu baviti
politikom kao pojedinci, ali nikad ne smiju u to upletati Katoliku akciju. Svaki
ogranak mora imati sveenika kao duhovnog ravnatelja i izravnu vezu s biskupima;
dvije godine kasnije biskupi su u novom saopenju rekli da odnosi izmeu sveenika i
lanova moraju biti kao odnosi izmeu oca i lanova dobre kranske obitelji.11
Naglasak je uvijek bio na organizacijama po upama i dijecezama da bi se pokret
zadrao pod strogim biskupskim nadzorom i sprijeilo nezavisno djelovanje, jer su
Domagoj i Kriari ve nastojali da se grupiraju prema dobi ili socijalnom podrijetlu
(intelektualci, graani, seljaci) to je oteavalo kontrolu nad njima, naroito u sluaju
intelektualaca. Stepinac je jo dodao kako crkva oekuje da e joj vlasti dopustiti da
Katoliku akciju organizira po svojoj elji; svaki pokuaj da se crkvi diktira kako da
vodi organizaciju naii e na otpor. Uvodni lanak u istom broju Katolikog Lista
ponovno je istaknuo pitanje koje je bilo prisutno od poetka:
Najglavnija, prva, bitna i osobita zadaa je Katolike Akcije da biskupski apostolski auktoritet u
cijelom njegovom opsegu poStuje. Da ga priznaje. Da mu se potpuno podlo2i. Da mu se potpuno

prilagodi. Da ga slijedi. Da ga uva i brani. Svagdje. Pred svakim. Na svakom mjestu. U svako vrijeme. U
svim prilikama. I to zato tako, jer je to izravni apostolski auktoritet, dakle boanskoga podrijetla...
Katolika je Akcija tako vezana... daje bez toga nema i ne moe postojati...12

Kad su mu tijekom te godine neki predlagali politiku aktivnost, Stepinac je rekao:

Stajalite Katolike Akcije prema politici je jasno, neopozivo i konano.13
Na sastanku sa zastupnicima svih katolikih drutava Protulipac je imenovan
predsjednikom nove organizacije, a veleasni Pavao Jesih iz Domagoja vrhovnim
duhovnikom.14 Odmah su se javile tekoe. Protulipac, iji se autoritarni karakter nije
mogao pomiriti ni s kakvim nadzorom, bojao se da e Katolika akcija progutati razliite
organizacije na koje je podijelio Kriare. Jesih je bio savjestan birokrat ah prilino
bezazlen i ovjek mnogo manjeg kalibra nego Protulipac, pa je savez bio neravnopravan.
Suparnitvo je dobilo i politiko obiljeje kad su kriari poeli sve vie potpadati pod
utjecaj desnih frankovaca.15
Naposljetku je sam Stepinac preuzeo predsjednitvo, protivno vlastitom pravilu da
sveenici ne smiju upravljati svjetovnim odjelima organizacije, uinivi usput iznimno
nagao korsdc. Perovi pie16 daje tijekom zime 1936. sazvao voe i glavne aktiviste dviju
organizaciju u dvor i obratio im se duboko osjeajnim polusatnim govorom. Postavio im je
tri uvjeta: moraju ukinuti sve organizacije ije se djelatnosti preklapaju; moraju prihvatiti
meusobno usklaenu suradnju; moraju se staviti pod vodstvo hijerarhije koja e obaviti
nuno preureenje. Upozorio ih je da e on, ako ne prihvate te uvjete, krenuti u ostvarivanje
svojih planova bez daljnjih konzultacija. Dao im je vremenski rok za odgovore i zatim
otiao ne pruajui im mogunosti za pitanja i raspravu o njegovim prijedlozima; to
pokazuje koliko je duboko morao biti potresen. I premda je raunao na to iskazivanje vlasti,
ipak je i dalje nastojao pomiriti zavaene frakcije.
Nekoliko dana nakon toga poslao je sveenika Perovia, kojega je zovnuo u Zagreb da
bude vrhovni duhovnik Domagoja, da posjeti Protulipca s kojim je bio u dobrim
odnosima i da pokua nai miroljubivo rjeenje. Ali premda je razgovor bio prijateljski,
Protulipac je i dalje inzistirao na uvjetima uz koje bi zajednika akcija bila oteana; on nije
vjerovao intelektualcima iz Domagoja mislei da bi se infiltrirali u rukovodstvo kriara i
razvodnili jedinstvo i vatreni zanos koji je sam izgradio.17 Njegova odlunost da zadri
samostalnost kriara i taktino izraene elje da Domagoj sam upravlja svojom
djelatnou sukobljavale su se sa Stepinevom nakanom da sve katolike svjetovne
organizacije dovede pod izravnu biskupsku kontrolu. Polemike na vrhu postale su toliko
une da je godine 1937. biskupska konferencija zabranila svim sveenicima da ita piu ili
objavljuju o Katolikoj akciji pod prijetnjom suspenzije.18 Zatim su biskupi nametnuli
svoju odluku; lanovima dviju organizacija bit e doputeno da ostanu u njima dok ne
napune trideset godina, a zatim e se pridruiti Katolikoj akciji; vie nee postojati kao
odijeljene grupe seniora. Biskupi su se nadali da e to biti korak prema utapanju obiju
organizacija u Katoliku akciju, dok e ukidanje seniorata zatirati politiku aktivnost u
korijenu.

Stepinac nikad nije u potpunosti uspio Katolikom akcijom apsorbirati te dvije

organizacije; one su i dalje zadrale velik dio nezavisnosti sve do zavretka rata, dajui
militantne i vjerojatno poticajne elemente Katolikoj akciji. A ona je rasla; godine
1938. imala je 1.138 ogranaka i 56.729 lanova samo u prostranoj zagrebakoj
nadbiskupiji,19 a sveukupno oko 73.000 lanova, podijeljenih u 735 mukih, 598
enskih, 70 studentskih i 280 omladinskih ogranaka.20
Stepinev postupak s Protulipcem i kriarima bio je rani znak jedne od njegovih
glavnih slabosti na poloaju nadbiskupa. Nije bio dobar prosuditelj ljudi niti vjet
rukovodilac, a esto je potvrivao nespretna imenovanja. Nedostajalo mu je temperamenta, iskustva i snage da kontrolira Protulipca, toga karizmatinog vou,
neumornog organizatora, idola mladih ljudi koji ih je znao potaknuti do granica
fanatizma i usmjeravati njihovu bujnu energiju; naposljetku je biskupska konferencija
morala smijeniti Protulipca s poloaja voe kriara.21 Mnogo govori o njegovoj
katolikoj pokornosti injenica daje velikoduno i s junakom poslunou22 prihvatio
to ponienje, jer je nesumnjivo tako osjetio smjenjivanje, da bi svu svoju energiju uloio
u ureivanje Hrvatskog junaka. Njegova ostavka unijela je mnogo nezadovoljstva meu
lanstvo i jedan od njegovih prijatelja rekao je Peroviu daje Protulipac mogao, samo
daje htio, izazvati rascjep u Hrvatskoj katolikoj mladei.23
Ali biskupska zabrinutost je bila razumljiva; bilo je to razdoblje fanatinog pristajanja uz dominantne politike ideologije komunizma, faizma i nacizma, pa su se
plaili da bi vjera jednostavno mogla postati tek jednom od mnogih ideologija. Perovi
priznaje da se vrlo malo katolikih studenata, okruenih svim tolikim doktrinama, pitalo
kamo sve to vodi; nakon invazije i sloma Jugoslavije 1941. veina ih je iskazala
poslunost ustakoj Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj.24 Stepinac nije bio sretan zbog
ekstremizma bilo kojeg usmjerenja i jedanput je rekao Peroviu;25 Sama mi je
Providnost poslala nekoliko domagojaca koji mogu ispravno misliti i koji osuuju te
politike ekscese.

*' U nekim se komunistima od toga doba zadrala prava alergija na svaku manifestaciju hrvatstva. (Supek U
Kri vovjemik na ljevici. Politike uspomene. Humanistika poruka, BC Review Publications, Bristol
(Engleska), bez godine izdanja; str. 65)

Peto poglavlje

IVOT BISKUPIJE: PRVIH PET GODINA

Knza zbog konkordata i pria o Katolikoj akciji opisane su posebno da bi
se zbog njihove sloenosti svaka epizoda mogla sagledati kao cjelina. Ali
obinije nadbiskupske dunosti zaokupljale su najvei dio Stepineve panje.
Jedna od prvih njegovih inicijativa bilo je dramatino ubrzanje stvaranja novih
upa, kako u gradu Zagrebu tako i u irem podruju nadbiskupije.
Sve do poetka stoljea Zagreb je jo bio podijeljen na etiri upe - Sv.
Marka u Gornjem gradu, Sv. Marije na Dolcu, Sv. Ivana u Novoj vesi i Sv.
Petra u Vlakoj ulici - prema srednjovjekovnom rasporedu koji je bio dovoljan
za grad od deset tisua stanovnika.1 Godine 1900. grad je brojio 60.000 itelja i
naglo se poveavao. Nadbiskup Bauer osnovao je novu upu Sv. Blaa (1915.) i
poslije Sv. Antuna (1931.). Tada je Zagreb ve imao 185.000 stanovnika, a s
uom okolicom vie od 240.000. Grad se irio na sjever prema obroncima
Zagrebake gore; pored starih crkava o kojima su se brinuli redovi isusovaca,
dominikanaca, salezijanaca i franjevaca, izgraeno je nekoliko novih crkava i
kapela; juno od Save ivjelo je 80.000 ljudi u tekim stambenim prilikama bez
crkve u blizini; osjeala se nestaica sveenika. Stepinac se odmah suoio sa
situacijom i godine 1935. najavio da se mora osnovati osam novih upa u
Zagrebu; poelo je ubiranje milodara za gradnju novih crkava. U svom pismu
vjernicima naglasio je da se novac za gradnju crkava mora dati na slavu Boju
pored novca koji se daje za sirotinju, a ne umjesto njega. On je 18. kolovoza,
kad su se milodari skupljali u svim crkvama, tri sata kleao na klecalu pokraj
kutije za priloge dok se ona punila novcem, draguljima i nakitom, zlatom i
srebrom; zatim je otiao u Horvate i pod vedrim nebom sluio misu.2
Jugoslavija se nalazila u vrlo tekom ekonomskom poloaju usred ope
evropske depresije, pa je bilo mnogo prigovora, naroito u svjetovnom tisku,
zbog koliine potrebnoga novca. Dr. Mijo Selec, upnik Sv. Blaa, priskoio je
u pomo; dao je da se upno zemljite razdijeli na graevinske parcele i proda,
pa je tako dobiveno dovoljno novca za najhitnije potrebe.3 Ni kaptolsko
sveenstvo nije bilo uvijek najsretnije to se novac troi na gradnju i proirenje
crkava, ali Stepinac je smjelo kroio naprijed. Nove upe osnovane su 1936.,
1937. i 1938., a poetkom 1939. Katoliki List javlja da je utemeljeno osam
gradskih upa.4 Rad je nastavljen i nakon poetka rata, pa je godine 1943. nadbiskup mogao, prilikom jednog od svojih
posjeta ad I im i na Rimu, priopiti daje u Zagrebu osnovano ukupno etrnaest novih
upa.
I katolika tampa privlaila je njegovu pozornost; uskoro nakon svoga posveenja, na posebnoj misi za katoliki dnevnik, odranoj 2. srpnja 1934., usporedio je
njezinu borbu protiv slobodne svjetovne tampe s borbom izmeu Davida i
Golijata. Slobodnjaki tisak, koji radi na strani antikrista i na unitenju kranstva i
svega to je moralno hrvatskom narodu, do zubi je naoruan... Ali to ne smije katolike
plaiti. Cilj i nakana promicatelja katolikog tiska jasna je: iriti to veu ast i slavu
Boju i uvrstiti kranstvo hrvatskog naroda... U tom radu Bog nee svoje ostaviti na
cjedilu.3 Poticao je urednike katolikih listova da dou k njemu s prijedlozima,
naglasivi tada kao i toliko puta poslije da katoliki tisak mora biti iznad stranakih
politikih borbi;6 njegova politika ima biti samo i jedino Krist.

Prolo je nekoliko godina prije nego to je mogao krenuti dalje, a tada je ve

opasnost od izbijanja rata u Evropi oteavala svaki novi pothvat. Ali on je nastavio
raditi i u prosincu 1939. iznio pred biskupsku konferenciju novi prijedlog.7 Jednoglasno su se sloili da se osnuje novi dnevnik i da se njegov vlasnik dobije spajanjem
triju katolikih tiskara; velika se panja mora posvetiti tome da dionice ne padnu u
nekatolike ruke.
Jedini postojei katoliki dnevnik bila je Hrvatska straa,*' utemeljena 1929. pod
ravnanjem dr. Janka imraka, kasnijeg biskupa grkokatolikog obreda u krieva- koj
dijecezi; njegov je pomonik bio dr. Marko Matuli kojega je poslije smrti 1937.
naslijedio Ivo Bogdan, poznati novinar koji je poslije ureivao tjednik Spremnost u
vrijeme faistike NDH. Stepinac je shvatio vrijednost svoje beskompromisne borbe
protiv masonerije, marksizma i pukofrontatva, te poistovjeivanja crkve sa
hrvatskim nacionalnim tenjama i idealima; mnogo je oekivao od te borbe, ali je
vidio da zbog duha neslonosti meu hrvatskim katolicima novine ne mogu biti svima
jednako prihvatljive;8 bio je zabrinut zbog sve veeg nacionalizma u listu i zbog uloge
koju je igrao kao organ Domagoja u trzavicama izmeu kriara i domagojaca, te
posljedica koje su se zbog toga osjeale u Katolikoj akciji. U svibnju 1939.
biskupska je konferencija napokon morala odluno djelovati; imrak je smijenjen i
list je krenuo zacrtanim smjerom.9
Stepinac bi u idealnim prilikama najradije imao tri lista: jedan katoliki dnevnik,
jedan katoliki tjednik za seljake i radnike, ijedan katoliki tjednik za inteligenciju i
graanstvo.10 Svrha toga novog katolikog tiska bila bi rekristijanizacija drutva,
podizanje moralne svijesti i stvaranje svjesnih i praktinih katolika, te polagano
prodiranje u isto neprijateljske redove. On mora privui sve ljude dobre volje,
stojei na liniji rodoljublja i domoljublja, ali prije svega mora biti nadstra- naki i
natpolitiki, te dozivati u pamet stvari koje su svete svim Hrvatima. Mora se brinuti
o moralnim i materijalnim potrebama sirotinje u duhu kranskoga milosra, ne samo
davanjem novanih priloga nego i odlunim zalaganjem da se pobolja stanje svih
onih koji su eljni i edni pravde;11 list mora pokrivati iroko podruje kola,
umjetnosti, kazalita, kina itd.
pripreme su brzo tekle ali su ih sustigli krupniji dogaaji. U prosincu 1940.
Stepinac je priopio biskupskoj konferenciji da e novi katoliki dnevnik Hrvatski
glas poeti izlaziti 29. prosinca, sa stalnim dopisnicima u Sarajevu, Beogradu, Splitu
i Suaku. Ali vremena mu nisu bila naklonjena i list, na alost, nije izlazio dugo
vremena.12*2
Stepinac je takoer arko elio da se pripremi i tiska nov, kompletan prijevod
Biblije na hrvatskom jeziku, ali i tu se umijeao rat. Ve je postojao dobar prijevod
Novog zavjeta to ga je napravio dr. Franjo Zagoda, a dr. Antun Sovi radio je na
Starom zavjetu; bilo je predloeno da se objave oba prijevoda s opirnim tumaima.
Ali izbila je estoka akademska rasprava oko teksta, dr. Sovi se naljutio, zahtjev na
hrvatskog bana Ivana Subaia za financijsku pomo propao je s invazijom i komadanjem Jugoslavije u travnju 1941., a kad je Stepinac zatraio potporu od Mile
Budaka, ministra kulture novoosnovane NDH, njegova je molba odbijena.13*3
Nadbiskupova je energija bila neiscrpna. Nastavio je obavljati pastirske vizitaci- je
svakoj upi u golemoj dijecezi, borio se za obranu obitelji, odupirao se zakonskom
priznavanju prilenitva i uporabi izraza nevjenani brani drugovi.14 Proglasio je
1938. godinom obitelji i u pastirskom pismu15 odredio: da se korizmene
propovijedi temelje na enciklici Pia XI. asti connubi\\ da katolika tampa objavi
to vie lanaka o vjersko-udorednoj obnovi obitelji; da se vjernicima preporui
dnevno zajedniko moljenje krunice; i da udruenje duhovnika ozbiljno razmotri
problem bijele kuge, iroko rasprostranjene prakse ograniavanja obitelji. Stepinac
je o tom problemu poslao okrunicu lijenicima koji su zbog medicinskog znanja
najpozvaniji da se bore protiv pobaaja koji je zauzeo toliki mah... da pomalo
dobiva karakter pravog narodnog samoubojstva*4
Prilino je beznadno gledao na ljudsku krhkost i teko su mu padali puteni grijesi,
ukljuujui mjeovito plivanje i sunanje na plaama koje, prema okrunici to su je
potpisali svi biskupi u priobalju, otvara vrata svakovrsnoj razuzdanosti;16 biskupska
konferencija govorila je istim tonom u svojoj poruci na poetku 1937.17 Njegova
boina propovijed 1936. bila je proeta tugom zbog pokvarenosti svijeta i stalnog
krenja Bojih zakona.181 dalje gaje brinula velika rairenost psovke; napose gaje
muio taj runi i bogohulni obiaj od kojeg se die kosa na glavi, te gaje stalno

spominjao u svojim izjavama i propovijedima. U proljee 1937. izdao je okrunicu

protiv te narodne sramote:
Jer je psovka tako straan grijeh uperen protiv Bojeg velianstva, zato je pravda Boja
povezala uza nj teke kazne... na ovom i drugom svijetu.19

Na svoj praktian nain napravio je plan za tromjesenu borbu protiv psovke,

zapoevi misom i propovijeu 4. srpnja, te jednosatnim kleanjem popodne i
moljenjem litanija presvetom srcu Isusovu, da bi zavrio 1. listopada na isti nain.
Tijekom kolovoza bile su posebne mise za starije i mlae mukarce i pokornike
procesije samo za zrele ljude, jer su oni osobito skloni grijeiti na taj nain. U rujnu
su se odravale dodatne mise za Katoliku akciju i veemjice s pokajnikim
psalmima; za vrijeme cijelog razdoblja pojedinane borbe odravali su se katoliki
kongresi za djeake i mukarce, te hodoaa u Mariju Bistricu, da bi sve
kulminiralo velikim hodoaem u svetite Presvete krvi Isusove u Ludbregu. Bio
je to psiholoki vrlo vjet potez, sudionicima je davao da neto konkretno rade i
vjerojatno pomagao da se prekine loa navika. U svakom sluaju Stepinac je na
sveanosti Krista Kralja rekao u propovijedi da su ostvareni dobri rezultati na
prijeenom putu, ali da to jo nije dovoljno.
Jer kletva, psovka i prostaki govori su ne samo kulturna sramota za pojedini narod, nego i
izvori teSkih nesrea i kazna ukoliko su uvreda Bojeg Velianstva koje se ne da nekanjeno
vrijeati... Jer tu, tu upravo po mom dubokom uvjerenju valja traiti razlog mnogim naim
tekim narodnim nesreama i nedaama. I savjetovao je obiteljima da zajedno mole krunicu.20
Idue godine biskupska konferencija je izdala vrlo dugu i obrazloenu okrunicu o toj temi.21

Iako nije bio gospodar teke ruke, drao je svoje sveenstvo na oku. Izdao je
okrunicu u kojoj se svim sveenicima, aktivnim i umirovljenim, nareuje da
stalno nose klerikalno odijelo pod prijetnjom suspenzije,22 uz upozorenje da ne
zakanjavaju na misu; na ovo posljednje alili su mu se vjernici koji su napokon
odustajali i odlazili iz cikve, naroito zimi.23 A jedanput je morao opomenuti neke
nemamije da e ih, ako ne budu za tri godine prisustvovali godinjim duhovnim
vjebama za sveenike, kazniti globom i naposljetku suspendirati.24
To je bila mala promjena u ivot nadbiskupije. U svemu tome Stepinac je zadrao karakteristinu jednostavnost i skromnost; taj dojam mnogo uvjerljivije
izbija sa stranica Katolikog Lista nego iz postumnih hagiografija. Propisao je
stroga pravila za sveenstvo ali ih je blago primjenjivao; nikad nije traio vie
nego to je sam bio spreman dati. tedljivo je troio svoj novac za najnunije
potrebe a ostatak dijelio sirotinji. Podijeljena mu je vlast i on ju je prihvatio, ne
radi vlastita zadovoljstva nego zato to se smatrao oruem Bojim. Ve postaju
vidljivi obrisi njegove izvanredno dosljedne pravinosti i nepokolebljive
ustrajnosti u djelovanju koje je smatrao ispravnim; ta vanjtina, prema rijeima
jednog katolikog laika koji ga je vrlo dobro poznavao u to vrijeme, prikrivala je
dobar dio nesigurnosti i neodlunosti*5 Tek poslije, kad je nakon dolaska
komunista na vlast sukob postao neizbjean, sve su se sumnje rasprile i on je
postupao u posvemanjoj sigurnosti da slijedi jedini mogui put koji mu je
otvoren.
Izvan Evrope putovao je prvi i posljednji put u ivotu u srpnju 1939.; nosei
tropski ljem nabavljen usput u Ateni, predvodio je hodoae u Svetu zemlju da
posveti oltar hrvatskog muenika iz 14. stoljea, blaenog Nikole Tavelia, ija se
kanonizacija ve zatraila od Rima. Stepinac je oduevljeno zagovarao tu akciju i
pobrinuo se da svaka crkva u dijecezi ima sliku ili kip buduega sveca. Jedan
njegov prijatelj sjea kako je tada rekao: Svi su nam sveci svete Katolike Crkve
dragi i u velikoj cijeni, svima se rado molimo i za zagovor preporuujemo, ali su
nam posebno dragi nai, domai, hrvatski sveci... Stoga je sveta naa dunost
raditi oko kanonizacije naih ljudi...25 Te rijei ljupko pokazuju njegovu slabu
stranu.*6
Na irem planu on se poinjao zabrinjavati zbog sve veih prijetnji nacizma i
komunizma. Bio je od samog poetka zaneseni antikomunist, a poslije je spoznao
da je nacizam jednako tako protukranski i opasan za katoliku crkvu. Premda

Stepinac nije odreivao politiku poluslubenog biskupijskog tjednika Katoliki List

niti gaje cenzurirao, bio je odgovoran za imenovaje urednika pa se moe sa
sigurnou pretpostaviti daje njegovo miljenje bilo blisko stavovima redakcije.
Neki antikomunistiki lanci u ranim 1930-im godinama bili su neugodno
antisemitski ali na tradicionalan prethitlerovski nain koji je idove povezivao s
komunistima i masonima kao neprijateljima crkve. Piui o voama ruske
revolucije i ljudima koji dominiraju sovjetskim intelektualnim ivotom pod
naslovom Slavenska Rusija - raj idova-marksista,26 u jednom se lanku
nabrajaju idovi u visokom kolstvu i meu piscima; nastoje posvema istrijebiti
slavensko-ruski duh iz svih kola. Iz udbenika su za kratko vrijeme pobacali sve
to je podsjealo na slavensku povijest. Jezikom koji postaje sve vie
antisemitski, lanak nabraja da vodea mjesta u diplomaciji, trgovini i vladi dre
idovi, opisani kao id Radek i id Litvinov; politbiro, unutranja i vanjska
politika, vanjska trgovina, hrana, industrija i financije, vojska i promet puni su
njih.

Zato se ne smijemo uditi kad sluamo o strahotama... idomarksisti su tuinci, zemlja im je tua, a tu
im je i narod nad kojim su zavladali... Zato s tolikom lakoom unitavaju zemlju, zato tako lakomisleno
rade znanstvene eksperimente s narodom, zato njih ne dira nikakva nevolja Rusa, ni glad ni umiranje...
Kako su strano ti idovi-marksisti postupali kad su gradili toliko opjevane vodene kanale po kojima je
prije tekla krv siromanih radnika nego su bili napunjeni vodom. Te su kanale kopali kanjenici. Rad su
vodili idovi, od vrhovnog zapovjednika Zida Jagode pa tamo dolje do Zida Kogana u Belomorstroju, do
ida Behrmana, nadglednika svih ruskih kanjenikih tabora, do ida Suka i Rappaporta i njegovih
namjesnika, do Trankola glavnoga ininjera...

Ali nakon 1936. napadi iezavaju, jer je odnos nacista prema idovima brzo
prekoraio granice tradicionalnog srednjoevropskog antisemitizma, pokazujui prve
znakove onoga to e uskoro poeti. Godine 1937. osnovan je Odbor za pomo
izbjeglicama; Stepinac je bio njegov predsjednik i predstavnik za odnose s vlastima, a
monsinjor Rittig bio je jedan od lanova; njegova tajnicaTerezija kringer napisala je
poslije rata memorandum u kojem je opisala rad odbora.27 Hitlerovo proganjanje
vjerskih redova pruilo je Stepincu prieljkivanu priliku da osnuje neki
kontemplativni vjerski red u Hrvatskoj. Jedna mlada hrvatska karme lianka bila je
prisiljena napustiti Austriju i obratila se nadbiskupu. On je odmah odluio da osnuje
karme lianski samostan u Hrvatskoj. Zatraio je jo jednu sestru karme lianku od
njihova bekoga provincijala i osnovao privremeni dom za te dvije ene u Brezovici
nedaleko od Zagreba; godine 1941. poloen je kamen temeljac za stalno boravite i
radovi su nastavljeni unato vrlo tekim prilikama. Benigar sa zadovoljstvom pie da
u toku rata nijedan vojnik nije prodro u klauzuru.2 Samostan je napredovao i
godine 1974. imao je sedamnaest redovnica i podrunicu u Juriima kod Pule s
dvanaest redovnica.29
Pio XL izdao je 19. oujka 1937. encikliku Divini redemptoris osuujui bezboniki komunizam (odmah nakon poslanice Mit brennender Sorge u kojoj je 14.
oujka osudio nacizam), a Stepinac ga je nakon nekoliko dana podrao pastirskim
pismom;30 poslije toga njegove izjave protiv komunizma vjerno slijede sadraj enciklike.
Ranije te godine biskupska konferencija ve je bila osudila komunistiku propagandu u
Jugoslaviji koju inspirira Moskva preko svojih plaenika.31 Katolika hijerahija, rekli su,
trudi se svim sredstvima da svoje vjernike zakloni od te uasne opasnosti za vjeru i
civilizaciju. Nacional-socijalizam osuen je vrlo rano. To je ekstremno nacionalistiko
stajalite... najgora hereza... otpad od kranstva.32 tovie, nastavlja se u izjavi, njemaki
rasizam preuzima od Marxa ideju o klasnoj strukturi drutva, a hitlerizam i staljinizam su
identini. Slijedeeg tjedna Katoliki List je u lanku o hitlerizmu u akciji pisao daje
Hitlerov nacionalni socijalizam vrlo otrovna biljka ve na onom tlu gdje se sada razvija,
cvate i ve donosi plodove i donio statistiku Hitlerovih progona.33 Ta miljenja takoer su
vjerno slijedila rijei Pia XI. Sam Stepinac poinjao je shvaati ne samo daje hitlerizam
jednako veliko zlo kao komunizam nego i da opasnost sa zapada vie prijeti od opasnosti s
istoka*7
Zdravlje nadbiskupa Bauera naglo se pogoravalo; umro je 7. prosinca, a idueg dana
Stepinac je kao nadbiskup predsjedavao sjednicom prvostolnog kaptola. Vatikan gaje
imenovao predsjednikom konferencije jugoslavenskih biskupa, a u studenom 1938., nakon
oporavka od nagle operacije slijepog crijeva, prvi put je kao nadbiskup pohodio ad limina
Svetu stolicu, gdje gaje u pratnji banjalukog biskupa Garia i akovakog biskupa
Akamovia primio papa u posebnu audijenciju.34

***
Prolo je prvih pet godina Stepineva biskupovanja i njegov je utjecaj silno narastao.
Djelomian uspjeh postigao je samo kad je htio od Katolike akcije napraviti skupnu
organizaciju koja bi obuhvatila sve postojee katolike organizacije, ali polo mu je za
rukom da crkvu i kler odri izvan politike - nije se osnovala nijedna katolika politika
stranka. Katolika akcija je brzo rasla i bila je praktino aktivna u svakoj upi; njegov
utjecaj u njoj osjeao se na svim razinama sve do posljednjih lanova u upama gdje su se
uvelike prakticirale duhovne vjebe koje je izmislio. Obiao je svaku upu u dijecezi i
oivio stari obiaj nadakonskih vizi- tacija, kad je svaki kanonik u kaptolu pohodio
nadakonat pod svojim nadzorom. Svake se godine odravao euharistijski kongres, a on je
osobno predvodio godinju procesiju do bistrikog svetita Djevice Marije, sredita
marijanskoga kulta u Hrvata, pjeaei trideset kilometara od Zagreba.33
Ipak gaje sve vea napetost izmeu Srba i Hrvata neizbjeno izvela na politiku
pozornicu. Poto je 1934. bio imenovan nadbiskupom-koadjutorom, profesor teolokog
fakulteta dr. Aleksandar Gahs ugovorio mu je tajni sastanak sa dr. Vlad- kom Maekom,
voom Hrvatske seljake stranke. Vrlo malo se zna o tom susretu, osim daje Stepinac
prigovorio Maeku to je sklopio graanski brak (nakon razvoda), te da se Maek
opravdavao kako je bio na pragu zatvora, a nije imao kome djecu ostaviti, ali da nikada nije
kanio otkazati poslunost staroj katolikoj crkvi.36 Ostao je u dobrim odnosima s Maekom.
Prilikom pogreba nadbiskupa Bauera 1937. dao je negativnu izjavu o podrci kao odgovor
na Maekov izraz suuti; rekao je da nikad nee Maeku stvarati nikakvih tekoa, jer se ne
mijea u politiku nego sve svoje sile upree za dobro hrvatskog naroda.37 Tijekom izbora
1938. slubena beogradska ra- dio-stanica javila je da je Stepinac glasao za vladinu listu i
tako ga nagnala da se javno oglasi. Smjetaje to porekao i zatraio da se vijest demantira, ali
umjesto isprike ona je ponovljena. Katoliki List je 15. prosinca 1938.38 donio uan lanak
o toj neuvenoj mistifikaciji koja je izazvala u itavom kulturnom svijetu opravdano
zgraanje i prozvao ministra unutranjih poslova da poduzme odgovarajue mjere protiv
onih koji ire takve lai. Nakon pet dana ekanja Stepinac je izdao slubeno priopenje,
rekavi daje vijest potpuno lana. Savjest mi je nalagala da glasam za onu listu koja danas
reprezentira tenje Hrvatskoga naroda za pravdom i slobodom, na koju imade pravo kao
svaki drugi narod.39
Nema sumnje da ga je jugoslavenska politika poticala na djelovanje i da se nije uvijek
mogao oduprijeti napasti rasprave. Cehoslovaki atae za tampu, koji je imao intervju sa
Stepincem u to vrijeme i razgovarao o njemu s drugim politikim linostima, javio je u
memorandumu svojoj vladi daje Stepinac mlad i ambiciozan ovjek, te da rado i vatreno
diskutira o politici. Veeslav Vilder, jedan od voa Nezavisne demokratske stranke i
politiki saveznik Maeka, rekao mu je daje Stepinac u biti ovjek Vatikana, politiki
nezavisan i gospodar crkvenog ivota hrvatskog katolianstva, ali da nije uvijek svjestan
posljedica onoga to ini.40 Stepinac mu je rekao da mrzi nacizam koji je lo kao i
boljevizam te da vjeruje da katolicizam ima mnogo vie slobode za rad u demokratskim
zemljama.
Vlada je u kolovozu 1939. uinila posljednji napor da rijei sporove izmeu Hrvata i
Srba, napose hrvatsko konstitucionalno pitanje, stvaranjem nove hrvatske pokrajine ih
banovine sa znatnom lokalnom autonomijom, premda su vjerska pitanja ostala pod
centralnom vladinom kontrolom. U njoj su se ujedinile prijanja Savska i Primorska
banovina s dodatnim kotarevima u zapadnoj Bosni i Dubrovnikom; dr. Ivan ubai
imenovan je banom. Velik dio katolika ivio je u kotarevima sa srpskom pravoslavnom
veinom i u srpskim pravoslavnim podrujima na granici banovine48 Stoga je postojao
znatan broj kotareva mijeanih religija i ta je injenica odluno djelovala na zbivanja za
vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske. Vlada se nadala da e teritorijalna podjela voditi prema
rjeenju hrvatskog pitanja, ali s tim se korakom predugo oklijevalo pa su ga zatekli
nepredvieni dogaaji; nije bilo vremena da novo ureenje pusti korijena prije izbijanja rata
u Evropi.

43 Novi hrvatski prijevod Biblije pojavio se tek 1975. Pripremila gaje zajednika komisija katolikih i nekatolikih uenjaka,
predvoena istaknutim nekatolikim piscem Jurom Katelanom; tu injenicu Benigar uope ne spominje, (str. 280)
u
Benigar ovdje opisuje bijelu kugu samo kao pobaaj, ali taj se pojam primjenjivao i na coitus interruptus kao sredstvo za
spreavanje zaea; takva praksa naroito je prevladavala u nekim dijelovima zemlje da se izbjegne dijeljenje imanja na
mnogo djece.
*5 Autor je o tome dobio usmenu informaciju.

Nikola Taveli je napokon kanoniziran godine 1970. kao prvi hrvatski svetac. Dogaaj je donekle povrijedio
bosanske muslimane, jer je svetac propovijedao protiv njihovih suvjemika u Palestini.
*7 Dr. Franjo eper, Stepinev stari prijatelj i tajnik u to vrijeme, bio je osobito aktivan u tom radu; to mu je
pribavilo zahvalnost idova i posebno neprijateljstvo nacista i ustaa (suvremeni katoliki izvor).
Bilo je nemogue stvoriti iskljuivo hrvatske i katolike administrativne kotare ve, ali nova banovina donekle je
teila tome cilju; od ukupno 4,229.430 stanovnika, 75 postoje bilo katolika (3,172.000), 20 posto srpskih pravoslavaca (846.000), 4 posto muslimana (169.000) i 1 posto protestanata i idova (po 21.215). Bila je podijeljena na
116 kotare va od kojih je 95 imalo apsolutnu katoliku veinu i 5 relativnu katoliku veinu (Bugojno, Stolac,
Brko, Travnik i Gradaac); jedan je kotar imao apsolutnu muslimansku veinu (Konjic); u 13 kotareva bila je
apsolutna pravoslavna veina (Donji Lapac, Glina, Graac, Korenica, Kostajnica, Pakrac, Slunj, Udbina, Vojni,
Vrginmost, Vukovar bez grada, Benkovac i Knin) i u dva kotara relativna pravoslavna veina (id i Dok). (KL br.
35/90,31.8.1939. str. 426.)

esto poglavlje

VATIKAN I USTAE
Jugoslavenska je vlada iduih osamnaest mjeseci ulagala krajnje napore da
sauva neutralnost pred sve veim pritiskom faistike Italije i nacistike
Njemake, suoena s uasnim prizorom poraza i okupacije zapadne Evrope. U
lipnju 1940. uspostavljeni su napokon diplomatski odnosi sa Sovjetskim Savezom.
Dva mjeseca kasnije Stepinac je odrao propovijed u kojoj je estoko napao svaku
suradnju s komunistima i komunizmom, a u prezirnom osvrtu na priznavanje
Sovjetskog Saveza rekao je:
Ponadali su se valjda... da e nama predstavnicima katolike Crkve u Hrvatskoj zaepiti usta,
da utimo na sve to oni budu poduzimali da istrijebe vjeru u Boga u duama hrvatskog
naroda...,1

nastavivi cijele zime propovijedati protiv ruskoga komunizma2

Katoliki List je objavio bez komentara povoljan lanak iz lista Slowakische
Rundschau o novoj vladi Slovake narodne stranke u Slovakoj kojoj je na elu bio
katoliki biskup Jozef Tiso; to nije bila jednostavna kopija njemakog nacizma,
nego je bila zadojena duhom katolicizma i utemeljena na katolikim naelima;
crkve se nee proganjati, a slovaki katolici i protestanti pozivali su se da stupe u
redove nacional-socijalista.3
Sad su biskupi bili zauzeti organiziranjem proslave 1300. obljetnice prve veze
izmeu Hrvatske i Svete stolice. Stepinac je 11. veljae 1941. nakratko posjetio
Rim da obavi pripreme za euharistijski kongres koji se imao odrati u Zagrebu u
ast toga dogaaja i da se raspita kako napreduje ve poodmakli postupak oko
kanonizacije blaenog Nikole Tavelia; primio gaje papa.4 U pismu papi kojim
potvruje pripreme za kongres javljao je da su svi napori usmjereni prema
duhovnoj obnovi hrvatskog naroda; zamolio gaje da poalje nekog kardinala koji
e prenijeti njegov blagoslov i uvrstiti ih u njihovoj trinestostoljetnoj vjernosti
Svetoj stolici, dati im potrebnu duhovnu snagu da se odupru napadima istone
izme i antikatolike propagande i osokoliti ih u borbi protiv boljevizma,
naroito u svjetlu odskora uspostavljenih odnosa izmea Jugoslavije i SSSR.5
Tardini je dalekovidno zapisao daje nemogue prorei to e se dogoditi od tada do
lipnja: Dobri Hrvati moda malo previe istiu svoje nacionalne i antisrpske
osjeaje... imamo posla s vrlo religioznim narodom tako da se moe odobriti i
potaknuti sve to se smatra isto vjerskom manifestacijom kao to je euharistijski
kongres. Moe se poslati neki kardinal ako jugoslavenska vlada ne bude smatrala
daje to politiki neumjesno.6
Uskoro nakon povratka Stepinac je posjetio Beograd, vjerojatno u vezi s tim.7
Nuncij, monsinjor Felici, ve je bio napisao pohvalu proslavi kao odlunoj potvrdi
hrvatskog katolicizma pred upornom i neskrivenom kampanjom prozelitizma, a
ponovio je kao injenicu hrvatsku tvrdnju daje 200 tisua katolika prelo na srpsko
pravoslavlje pod srpskim pritiskom da ih odnarode i otrgnu od Rima u cilju ostvarenja politikog unificiranja drave.8 Sredinom oujka biskupi su uputili poziv
hrvatskom narodu da proslavi tu sretnu prigodu,9 a zatim objavili pismo cijelom
katolikom svijetu s istim sadrajem.10
U meuvremenu dogaaji u Beogradu poprimili su tragian obrat. Regent knez
Pavle napokon je popustio pod strahovitim Hitlerovim pritiskom i 25. oujka 1941.
potpisao Trojni pakt; dva dana kasnije zbaen je u puu i otiao u progonstvo. Voe
pua proglasili su skoro punoljetstvo mladoga kralja Petra; Katoliki List objavio je
slubenu vladinu okrunicu kojom se nareuje sveani Te Deum u svakoj crkvi
prilikom kraljeva ustolienja na prijestolju 31. oujka.11 Okrunica je nosila datum
29. oujka, a pojavila se 3. travnja.
Nijemci su odgovorili razornim zranim napadom na Beograd u zoru 6. travnja;
poginulo je izmeu dvije i etiri tisue osoba. Jugoslaviju su okupirali i razdijelili
izmeu sebe Nijemci, Talijani, Bugari i Madari. Srbiju su zauzeli i raskomadali
Nijemci, ostavivi malen dio pod izravnom upravom njemake vojske, premda je
nominalno vladao general Milan Nedi koji je vjerovao da tako pomae spasiti
ostatke onoga to je nekada bila Srbija. Hrvatske regimente gotovo da nisu pruile
nikakav otpor; u njemakom prodiranju prema Zagrebu zarobljeno je 15 tisua

vojnika, ukljuujui dvadeset dva generala,12 da bi uskoro bili puteni na slobodu i

poslani kuama. Hrvatski ustaki voa Ante Paveli s nekoliko stotina sljedbenika
vratio se iz progonstva u Italiji, urei ispred talijanske vojske. Zapovjednik
ustakih snaga Slavko Kvatemik preuzeo je 10. travnja vlast u Zagrebu i preko
radija proglasio novu Nezavisnu Dravu Hrvatsku; nakon pet dana, 15. travnja,
stigao je i poglavnik Paveli. Odmah se preko radija obratio hrvatskom narodu i
proitao poruke od Hitlera i Mussolinia koji su priznali NDH.13 Stari hrvatski san o
nezavisnoj dravi iznenada kao da se ostvario, pa u trenutnom oduevljenju mnogi
Hrvati nisu zastali da bolje pogledaju ruke koje su im ponudile taj dar niti konope
kojima je bio vezan.
Nova drava obuhvatila je unutranju Hrvatsku, Slavoniju i Srijem izmeu
Dunava i Save, cijelu Bosnu i Hercegovinu te dio jadranske obale. Ostatak primorja
anektirala je Italija, jer to je bio uvjet uz koji je Paveli dobio talijansku podrku,
premda je predloio Mussoliniu da se pitanje namjerno ostavi otvorenim kako bi
povratak ustaa bio prihvatljiviji;14 kao to je shvatio, to e biti izvor velike
ogorenosti meu Hrvatima. Stepinac je zbog toga plakao.15 Silno negodovanje
zbog toga provalit e poslije dvije godine i iskaliti se na talijanskim okupacijskim
trupama kad se Italija predala i prila saveznicima. Paveli se jo nadao da e dobiti
Sandak s Novim
Pazarom, dio june Srbije na granici Hercegovine, ali to je talijanski ministar vanjskih
poslova Ciano odbio.16
Katolika crkva pozdravila je novu dravu. alila je zbog ratnih uasa i izrazila suut
okupiranim zemljama; vidjela je da se Sovjetski Savez udruuje s nacistikom Njemakom,
nova svjetovna ideologija s novim paganizmom, i nadala se nekoj ujedinjenoj katolikoj
fronti protiv njih*1 Stepinac je bio oduevljen - ton njegove okrunice sveenstvu to
nesumnjivo jami; ali on je od samog poetka bio nesretan zbog povezanosti nove drave s
Nijemcima, jer nije vjerovao ni njima ni njihovoj nacistikoj filozofiji,17 razgovor sa dr. D.
Hrenom, arhivistom duhovnog stola). Dijelio je i suzdranost veine Hrvata prema
Talijanima zbog oduzete Dalmacije i Istre. Ali njegova radost to je Hrvatska napokon
postala nezavisna drava, poveana zbog injenice da se to dogodilo na 1300. obljetnicu
prvih hrvatskih veza sa Svetom stolicom, nadjaala je sve sumnje; to je izgledalo kao dobar
znak.
Posjetio je Kvatemika 12. travnja, dva dana nakon dolaska ustaa, da mu izrazi estitke na
uspostavljanju nezavisne Hrvatske, a Paveli gaje primio 16. travnja.18 Oba ta posjeta zbila su
se prije potpisivanja kapitulacije 17. travnja; tako je Stepinac prekrio svoju zakletvu vjernosti
kralju, to su u uzbuenju trenutka gotovo sigurno svi smetnuli s uma*2 Stepineva uskrsna
propovijed bila je posveena blagoslovu mira; mjesto u katedrali rezervirano za predstavnika
vlade zauzimao je tom prigodom general Slavko Kvatemik koji je prije svretka mise priao
nadbiskupu Stepincu kraj oltara, kleknuo i poljubio mu prsten molei biskupski blagoslov.
Stepinac je 15. travnja osobno vodio pogrebni obred za Petra Kvatemika,*3 Slavkova brata
koji je poginuo u borbi, i govorio o nesebinom domoljublju hrvatskih sinova. Uvodni
lanak u Katolikom Listu koji je sve to donio zavrava ovako;
Drava Hrvatska je, dakle, injenica. Nju je... Svemogua Providnost ostvarila u godini velikoga
narodnoga jubileja. Katolika Crkva, koja je kroz 1300 godina duhovno vodila hrvatski narod u svim
njegovim tekim, bolnim i radosnim danima, prati s veseljem i radou hrvatski narod u ovim
danima njegova podizanja i obnavljanja dravne nezavisnosti... da ga jaa i krijepi, te u svojoj
narodnoj dravi moe u to potpunijoj mjeri postii pravo, openito blagostanje i svestrani
napredak... Ona je uvjerena da postoje i objektivni i subjektivni preduvjeti te se na njemu ispune
rijei: Blago narodu kome je Bog Gospodin!19

28. travnja Stepinac se obratio svom sveenstvu okrunicom u kojoj govori o novoj
dravi:
Dogaaji su ovo koji su narod na donijeli ususret davno sanjanom i eljkovanom idealu. asovi su
ovo u kojima ne govori vie jezik, nego krv svojom tajanstvenom povezanou sa zemljom u kojoj
smo ugledali svjetlo Boje i s narodom iz kojega smo nikli. Je li potrebno isticati da je i u naim ilama
ivlje zakolala krv, da je i u naim grudima ivlje zakucalo srce?... Nitko poten toga zamjeriti ne
moe, jer je ljubav prema vlastitom narodu Bojim prstom upisana u ljudsko bie i Boja zapovijed!
I tko nam moe zamjeriti ako i mi kao duhovni pastiri dajemo svoj prinos narodnom veselju i zanosu,
kad se puni dubokoga ganua i tople zahvalnosti obraamo Bojem Velianstvu?... Ipak je lako
razabrati ruku Boju na djelu.

Pretpostavljao je da e crkva u novoj dravi dobiti punu slobodu djelovanja i naglasio

vanost toga snanim i nedvojbenim izrazima:

Poznavajui mueve koji danas upravljaju sudbinom hrvatskog naroda, mi smo duboko uvjereni
da e na rad naii na puno razumijevanje i pomo. Mi vjerujemo i oekujemo da e Crkva u
uskrsk>j Dravi Hrvatskoj moi u punoj slobodi navijetati neoborive principe vjene Istine i
Pravde. Ona e se stoga drati rijei Pisma: Verbum Dei noti est alligatum - rije Boja nije (nikada)
svezana. I ona e smatrati svojom svetom dunou... u zgodno vrijeme i u nevrijeme pokarati,
zaprijetiti, umoliti uei sa svojom strpljivou i sa svom apostolskom slobodom.20

Premda je vrlo jasno iznio svoje miljenje, to su bile jedine rijei upozorenja u tome
neopreznom dokumentu. Inae nije dao nikakva znaka sumnji i suzdranosti koje je ve bio
izrazio nekim bliskim suradnicima;21 to ujedno odraava njegov openito pesimistian pogled
na ivot. Nezavisnost Hrvatske bila je svakom sluaju iluzorna; NDH nikad nije bila nita
vie negoli satelit podijeljen na talijansku i njemaku okupacijsku zonu, a vlast je bila
nemona da uini ita osim da naljuti i dovede u nepriliku svoje gospodare kad bi svojom
nesposobnou i brutalnou zaprijetila da se dravom ne moe vie upravljati.22
Stepinac je zakljuio okrunicu pozivom sveenstvu da potiu vjernike na molitvu da
Poglavnika Drave Hrvatske napuni duhom mudrosti, kako bi uzvienu i toliko odgovornu
slubu vrio... u pravdi i istini; da narod hrvatski bude narod Boji, odan Kristu i Crkvi
Njegovoj sagraenoj na peini Petrovoj, i zapovjedio da se 5. svibnja pjeva sveani Te
Deum u svim upnim crkvama.23
Paveli je uzvratio posjet Stepincu; u nadbiskupovu dnevniku zabiljeeno je kako mu je
Paveli rekao da e ukinuti starokatoliku crkvu koja je tek puko drutvo za olakavanje
razvoda, te da nee biti tolerantan prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja nije crkva nego
politika organizacija.
Nadbiskup je stekao dojam da je on iskren katolik i da e crkva uivati slobodu djelovanja, premda
nadbiskup nije gajio iluzije da e se sve to ostvariti bez tekoa.24

Prema dnevniku, nadbiskup se susreo s auditorom beogradske nuncijature, koji je proao

kroz Zagreb na povratku u Rim, i zamolio ga da prenese papi preporuku da se diplomatski
odnosi de facto uspostave sa NDH; on je znao da e ti odnosi de jure biti nemogui. Vatikan
je odgovorio da inicijativa te vrste uvijek mora doi od dotine vlade, a ne od Svete stolice, i
zatraio pismeni zahtjev. Stepinac se valjda nadao da e nekakav oblik priznanja blago
utjecati na ve oita pretjerivanja nove vlade, a istu misao imao je na umu i Vatikan, jer je
papa zatraio od Stepinca da se pobrine da Srbi ne budu previe proganjani.25
Paveli je otputovao u Italiju 17. svibnja da vojvodi od Spoleta, roaku talijanskoga
kralja, ponudi krunu Zvonimira, srednjovjekovnog hrvatskog kralja, te da trai priznanje
Svete stolice. Pratila gaje delegacija u kojoj je trebao biti i nadbiskup, ali prema kasnijim
kazivanjima odnosi izmeu njih dvojice ve su bili napeti - Paveli ga nije elio pozvati, a
Stepinac sa svoje strane nipoto ne bi htio poi.*4 Naredio je da umjesto njega poe pomoni
biskup Salis-Seewis koji je preko volje posluao. Nekoliko mjeseci prije smrti Salis-Seewis je
o tome govorio u intervjuu za Glas koncila, poluslubeno glasilo zagrebake dijeceze;26
premda je ve bio starac, njegove su sposobnosti jo bile neokrnjene (zadivio je sugovornike
kad im je pokazao kako jo moe dubiti na glavi), a njegovo sjeanje jasno i ivo:
Odnos Pavelia i Stepinca tako je od samog poetka bio napet Zato Stepinac nije iao s Paveliem u tu
delegaciju. Onda su ipak traili da netko ide. Nadbiskup Stepinac je onda pozvao mene. Ja sam mu rekao
kako mi nije simpatino da se mi uope paamo u tu stvar. Cijela ta pripovijest mi se nije sviala. Znao
sam da su i ljudi iz Seljake stranke bili protiv toga. Ti su ljudi ve onda simpatizirali Engleze i

Francuze. Pa nije ba zgodno da se mi paamo u to pitanje mladoga kralja. Nadbiskup mi je rekao:

'Kaj je, je, tj. da se onog trenutka ne moemo svi izvui, pa netko mora poi, tako pro forma.

Vojvoda od Spoleta nerado je prihvatio krunu pod pritiskom kralja Viktora Emanuela,
ali nikad nije doao u Zagreb da zasjedne na prijestolje; bio je ogoren i uplaen kad je uo
kako se postupa sa Srbima i Zidovima, te se odupirao svim daljnjim pritiscima da zauzme
ponueni poloaj.27
1 Sveta stolica je bila oprezna; postojei diplomatski odnosi s jugoslavenskom vladom
nisu bili prekinuti, a njezina je praksa oduvijek bila da ne priznaje nove drave dok se ne
potpiu poslijeratni ugovori. Premda je talijanska vlada svim silama nastojala da Paveli i
njegova pratnja budu primljeni u specijalnu audijenciju, Sveta stolica je odluno odbijala
sva nastojanja oko slubenog priznanja. Dravni tajnik kardinal Magliooe zapisao je u
protokol 16. svibnja da nee biti nikakvih tekoa da se Paveliu odobri audijencija bez
javnosti, kao privatnoj osobi, poniznom katoliku... to jo treba razmotriti.-* Sutradan je
dravni podtajnik monsinjor Tardini dodao u protokol da se talijanski poslanik kod Svete
stolice hitno raspitivao o toj stvari. Situacija je bila delikatna: s jedne strane Paveli je bio u
Rimu u krajnje politikoj misiji i audijencija bi se mogla smatrati kao politiko izjanjenje
Svete stolice u korist Pavelia, a s druge strane Paveli je bio katolik i nova drava se
nazivala katolikom uz toplu preporuku ljubljanskog nadbiskupa Romana. Paveli je k
tome upravo zapoinjao svoju vladavinu, a mnogo je trebalo uinili za dobrobit crkve u
Hrvatskoj; moda bi jedna papina rije ukora i savjeta bila blagotv orna. Stepinac je izravno
pitao Pavelia da li je bio umijean u umorstvo kralja Aleksandra, a Paveli je odi govorio da
je njegova savjest u toj stvari potpuno ista: Odgovaran sam koliko i SVI drugi Hrvati.
Fnmnidi je aid u/ahiri pnkii^anda me uptoe,*5 .Stfpmir jeun da je Paveli bio jako uvrijeen
to se te glasine ire meu sveenstvom. Nadalje treba mrti u obzir, nastavlja Tardini, da su
mnogi ljudi doli u Rim a nisu vidjeli papu, takoje Rim papina dijeceza; akoje ljudima
zbog takva neispunjenja elje ao, zato
kuditi jednog katolika koji trai audijenciju?2*
Stoga je bik) tvilMtfonnria se odobri privatna audijencija izvan pogleda javnosti: jamstvo
za lo trebalo je upitati u talijanske vlade, a sve vane papinske misije morale su se u
potpunosti objasniti da bi se mogle porei pogrene interpretacije. Papa je bao spreman
primiti i vojvodu od Spoleta kao privatnog posjetioca prije nego Sto je proglaen kraljem
Hrvatske. Ni Paveli ni vojvoda nisu posjetili dravnoga tajnika, naglaavajui time jo vie
privatnu narav audijencije.30 Monsinjor Montini, zamjenik podtajnika zapisao je 18. svibnja
daje papa unato snanom talijanskom pritisku odbio primiti delegaciju zajedno s Paveliem;
nisu mogli prisustvovati ni javnoj audijenciji kao obini vjernici.31
U meuvremenu, pie dalje u Montinievim zapisima, skupina Hrvata iz delegacije
posjetila je Hrvatski zavod Svetog Jeronima gdje mladi hrvatski sveenici dolaze na
usavravanje. Rektor zavoda monsinjor Magjerec nije bio unaprijed obavijeten, ali je uspio
nai dvije hrvatske zastave i istaknuti ih na kopljima. Delegacija je bila ushiena.
Jugoslavenski ministar kod Svete stolice Miroevi-Sorgo upozorenje na taj dogaaj pa je
telefonirao Magjercu da ga pita je li istinit; zavod je bio pod jugoslavenskom zatitom i rektor
bi se smatrao odgovornim. Magjerec je potvrdio daje istina i rekao da nije mogao drukije
postupiti.33
Papa je dostojno primio Pavelia uveer 18. svibnja u knjinici gdje su razgovarali pola
sata.33 Rekao mu je nekoliko puta da ga prima kao privatnu osobu, sina crkve, te izrazio svoju

ljubav prema hrvatskom narodu, svjestan njegove vjernosti i iskrenih katolikih osjeaja.34 U
sedam i pol primljena je i delegacija na elu s biskupom Salis- Seewisom umjesto da eka do
sutra; bio je to izniman ustupak zato to su sutra putovali. Razaslana su pisma glavnim
nuncijima da se objasni to se dogodilo, a slina obavijest poslana je i Myronu Tayloru,
neslubenom ali utjecajnom predstavniku amerikog predsjednika Roosevelta u Vatikanu.33
Ali Paveli nije uspio nagovoriti Vatikan da poalje nuncija u Zagreb; rekao je talijanskom
ambasadoru kod Svete stolice, koji je to prenio Tartiniu, da je bijesan to se Hrvatska tretira
drukije nego novostvorena drava Slovaka koja je priznata. Vatikan je ostao vrsto pri
svojoj odluci; T ardini je odgovorio da bi provizorna misija iste vjerske naravi, naelu s
apostolskim vizitatorom, mogla biti poslana hrvatskoj hijerarhiji (ne novoj vladi), a na
ambasadorovo pitanje je dodao da Vatikan nije spreman primiti hrvatskog predstavnika.36 Pet
tjedana kasnije protest je ponovio knez Lobkowicz, papinski komomik, ali Tardini gaje
zamolio da objasni Paveliu da se Sveta stolica dri svoje uobiajene prakse u slinim
prilikama.37 Na kraju je dolo do djelominog poputanja pa je zakljueno da izaslanik nee
nositi naslov vizitatora; umjesto toga zvat e se apostolskim legatom, to je jedan stupanj vie
od vizitatora
i jedan stupanj nie od delegata, ali i dalje s privremenim boravkom. Lobkowicz je rekao
Tardini u kako se nada da izaslanik barem nee odsjesti kod nadbiskupa,15 to bi istaknulo
njegov status izaslanika u posjetu crkvenoj hijerarhiji.39
Ve u toku tih manevara jugoslavenska vlada u izbjeglitvu otro je protestirala kod Svete
stolice protiv stvaranja NDH i traila da se intervenira zbog progona Srba;40 ponovno je
protestirala protiv imenovanja predstavnika u NDH, istiui kako e to djelovati bolno i
porazno, ali protest je glatko odbijen.41 Jedna je stvar kad se trai intervencija protiv
proganjanja, a sasvim druga je stvar kad jedna poraena, svrgnuta, nekatolika vlada,
protjerana iz vlastite zemlje, zahtijeva da se prihvati njezin savjet o voenju vanjske politike.
Opat Ramiro Marcone, benediktinac koji nije bio lan vatikanske diplomatske slube,
imenovan je predstavnikom i stigao je nenajavljeno u Zagreb 3. kolovoza 1941.; pratio
gaje tajnik, don Giuseppe Masucci.42 Nitko ih nije doekao na kolodvoru, nijedan od njih
nije govorio hrvatski, pa su se nakon stanovite pometnje nali u bolnici gdje im je
pomogao bolniki duhovnik, franjevac-konventualac koji ih je odveo u svoj samostan.
im je Stepinac uo da su stigli, posjetio ih je i pozvao da se premjeste u nadbiskupski
dvor.43
Usprkos svome razoaranju Paveli je odluio izvui sve to se moglo iz toga
imenovanja. Odmah je primio Marconea i iskazao mu velike poasti; zanemarujui njegov
poloaj tretirao ga je kao doajena diplomatskog zbora.44 Marcone je oevidno uivao i
potpuno iskoristio tu okolnost; smjesta je posjetio Slavka Kvatemika, ministra oruanih
snaga, i dr. Mirka Puka, ministra pravosua; isticao se na svim javnim manifestacijama i
52 Jedan suvremenik tih zbivanja rekao je piscu ove knjige daje nekoliko dana kasnije sreo dva prvostolna
kanonika na ulici i upitao ih kako se Stepinev pozdrav novoj dravi moe pomiriti s njegovom zakletvom na
vjernost kralju. Nastao je asak potpune utnje, a onda je jedan od njih uzviknuo: Boe dragi, na to smo sasvim
zaboravili. To se pisca dojmilo kao vrlo vjerojatna pria.
*3 Petar je bio poboan katolik, sasvim razliit od Slavka. (Katoliki izvor)
u
Paveli je bio svjestan Stepinevih osjeaja; 6. lipnja rekao je Ribbentropu, nacistikom ministru vanjskih
polo va, da nie plemstvo podrava ustae, ali da se ustakom pokretu protive vii sveenici, osobito nadbiskup
Stepinac, ne zato to bi bili naklonjeni Srbima nego zbog meunarone politike Vatikana. (Krizman, Paveli
izmeu Hitkru i Mussolinija, str. 140.)

redovno obilazio zemlju, posjeujui lokalne ustake vlasti.43 Masucci je bio zauzet
skupljanjem obavijesti o lokalnoj situaciji; Dido Kvater- nik je paljivo sluao optube na
svoj raun, ak je zamolio Masucciadamu ih ponovi, a zatim mu rekao da su idovi u
Hrvatskoj odgovorni za 300 tisua pobaaja, za silovanja djevojica itd. Priznao je da su
neki ustae poinili okrutnosti i da su morali biti strijeljani.46
Marconeu nije pomogla njegova udvornost 1943. kad su u Italiju prodrli saveznici a
talijanska vojska poloila oruje. Tada se vojska NDH zvjerski okrenula protiv njih i poela
hapsiti sve talijanske graane. Dva policajca u civilu dola su u nadbiskupski dvor da
uhapse Marconea. Stepinac je odmah telefonirao Andriji Artuko- viu, ministru unutranjih
poslova, i rekao mu da e Marcone ostati u dvoru sve dok on, Stepinac, u njemu stoluje; a
ako ga odvedu silom, smjesta e narediti da sva crkvena zvona zvone na uzbunu. Ovdje
nemate posla s nekim Talijanom nego s izaslanikom Svete stolice, rekao mu je. Vlasti su
se smjesta ispriale.47 Ali to se moglo oekivati.

Sedmo poglavlje

STEPINAC I USTAE
Dok se u Rimu odigravala ta zamrena predstava, nova vlada u zemlji nije
gubila vrijeme da ostvari najavljenu namjeru ienja drave od svih
nehrvatskih elemenata. Donijet je itav niz dekreta: 25. travnja zabranjena je
upotreba irilice;1 zatvoreni su svi djeji vrtii, osnovne i srednje kole pod
upravom pravoslavne crkve;2 ukinut je glavni izvor prihoda patrijarije, posebna
desetina koju su plaali pravoslavci; idovima je nareeno da nose posebne
oznake;3 zabranjen je izraz srpska pravoslavna vjera i umjesto njega uveden
izraz grko-istona vjera;4*1 potkraj godine ukinuta je uporaba julijanskog
kalendara.5
Te odredbe pogodile su srpsko puanstvo i idove. Ali drugi zakoni ticali su
se cijelog stanovnitva i dali dravi kromvelovsko obiljeje; bili su vrlo slini
zakonodavstvu koje je uveo Mussolini u Italiji 1920-ih godina. Kazna do 30
dana zatvora bila je predviena za runu i sramotnu naviku psovanja, s dva
mjeseca za ponovljeni prekraj;6 bile su predviene kaznene odredbe za seljake
koji bi nedjeljom i blagdanom radili napolju.7 Oiene su novine i druge
publikacije,8 nestale su iz izloga besramne slike i kipovi.9 Zabranjeno je
prosjaenje, skitanje i prostitucija; lokali s alkoholnim piima morali su se
zatvarati u 9 sati uveer, zabranjeno je kockanje na mjestima gdje se toio
alkohol;10 za pobaaj je uvedena smrtna kazna.11 Osobe koje sklapaju brak
krei zakon o zatiti arijske krvi, tj. brak izmeu idova i drugih rasa, zajedno
s umijeanim slubenicima osudit e se na est mjeseci zatvora s gubitkom
graanskih prava; graani se upozoravaju da se ne slue pokrtavanjem kako bi
izbjegli zakon.12 U Katolikom Listu pojavio se lanak koji likuje zbog
uvoenja odredaba protiv psovanja, nedjeljnog rada i pijanstva, preporuujui
da se zabrani i vraanje.13
U svemu tome bilo je mnogo stvari koje su mogle goditi nadbiskupu. Ali on
je odmah reagirao protiv antisemitskih zakona, najprije koliko su se ticali
obraenih idova. im je prozreo vladine namjere, pisao je dr. Artukoviu,
ministru unutranjih poslova, da mu svrati pozornost na injenicu da ima
mnogo idova koji su ve prije mnogo godina preli na katolianstvo.14
Ponovno je pisao 22. svibnja prosvjedujui protiv odredbe da svi idovi, bez
obzira na dob, spol i vjersku pripadnost, moraju nositi idovski znak. Nadalje je
prosvjedovao protiv okrutnosti antisemitskih zakona: Oduzeti svaku mogunost opstanka lanovima drugih naroda ili rasa i
obiljeiti ih igom srama pitanje je ovjenosti i morala... ni ogrezli preljubnici
niti bludnice nisu obiljeeni vidljivim znakovima. Zatraio je od ministra da se
pobrine da se zakoni protiv idova i Srba primjenjuju na takav nain da se
potuje ljudsko dostojanstvo i osobnost svakog ovjeka. Stoga treba ukinuti
odredbu o noenju idovskoga znaka, ali da bi udobrovoljio ministra predloio je
da se od idova zahtijeva da kupe znak bez obaveze da ga nose, nadoknaujui
tako dravi trokove izrade.15 Ponovno je pisao 30. svibnja, ponovno pourujui
Artukovia da razlui obraene idove od ostalih, da potuje mjeovite brakove i
da se djeca pokrtenih idova odgajaju u katolikim kolama. Napokon je
umoljavao Artukovia da po mogunosti katolike nearijce s arijskim
osobinama, koji su posvjedoili svoju iskrenu privrenost hrvatskom narodu,
posve izjednai s arijcima, da ne ostanu duevni i drutveni bogalji; a one koji
nisu pokazali dovoljno arijskih osobina bilo svojim djelovanjem, ponaanjem

ili drutvenim poloajem da ih lui u drutvenom odnosu

i postupku od nearijaca-nekrana.16
Ali protesti nisu imali uinka i vladin dekret pojavio se u Katolikom Listu 8.
kolovoza.17 Naposljetku je Stepinac isposlovao da obraeni idovi ne moraju
nositi utu zvijezdu, kako je Marcone javio Vatikanu u rujnu.18 Ali bio je zaista
vrlo ljut, kako je piscu ove knjige rekao monsinjor (poslije kardinal) Oddi, koji je
u to vrijeme proao kroz Zagreb na putu za Bliski Istok i posjetio Stepinca.
Ponovno je pisao Artukoviu 7. oujka 1942. da mu kae kako je uo da idove
hapse i odvode u logore; zatraio je od ministra da sprijei nepravedne postupke
neodgovornih elemenata protiv ljudi koji nisu nita skrivili. U svibnju mu je
akovaki biskup Akamovi proslijedio kopiju peticije stanovitog broja
katolikinja udatih za pokrtene idove, koje su se obraale vlastima da se ne
mijeaju u njihove brakove i molile nadbiskupa da intervenira; slinu peticiju
poslali su katoliki muevi pokrtenih idovki. U tom sluaju zauzimanje je bilo
uspjeno jer je osjeki dekan pisao u kolovozu izraavajui svoju revnu
zahvalnost Svemoguem koji je svojim blagoslovom okrunio ljubazna nastojanja
preuzvienog nadbiskupa i podario mir tim ljudima iji su brakovi bili ugroeni.
Dirljvi su brojni znaci zahvalnosti to stiu od onih koje su izravno ili neizravno
pogodili dogaaji posljednjih dana. Dodao je da nitko od tih suprunika, suoen
s uasnom alternativom da silom napusti pokrtenog idovskog druga ili da dijeli
njegovu sudbinu, nije izabrao prvu mogunost.19
U meuvremenu sklopljen je sporazum izmeu NDH i njemakih vlasti u
Srbiji
0 deportaciji Srba iz Hrvatske; sporazum je potpisan 4. lipnja 1941., a 24. lipnja
osnovana je organizacija Dravno ravnateljstvo za ponovu koja e sprovoditi i
nadzirati operaciju; sabiralita su odreena u Slavonskoj Poegi, Bjelovaru i
Capra- gu.20 Ministar prosvjete Mile Budak objasnio je to sve to znai. Govorei
u Gospiu 22. lipnja on je rekao da e se jedna treina Srba u NDH prognati,
jedna treina ubiti ijedna treina obratiti na katolianstvo.*2 Ali u isto vrijeme
kazao je da se muslimani u Bosni i Hercegovini, kojima je vlast NDH pripisivala
hrvatsko podrijetlo, moraju smatrati braom i saveznicima; NDH je trebala biti
drava dviju vjera, katolianstva
1islama. Tri su minareta bila dodana velikoj krunoj umjetnikoj galeriji koja je
izgraena najednom trgu u sreditu Zagreba da udomi skulpture Ivana Metrovia, a sama
graevina predana je muslimanskoj vjerskoj zajednici da bude damija.
Hapenja Srba poela su u srpnju; vrila su se nou, najbre i najtie to se moglo. Od
samog poetka nitko se nije drao prihvatljivih humanih zapovijedi koje su izdane za
reguliranje deportacija.21 Porodice su imale na raspolaganju trideset minuta da se spreme za
odlazak u logor; nakon dolaska mnogima je oteta imovina.22 Nered je odmah zavladao.
Sredinom srpnja odredbe za slanje deportiranih u Srbiju nisu se potivale, logori su bili
prenatrpani, manjkalo je hrane i porasla je opasnost od zaraznih bolesti.23 Izvjetaji o tim
dogaajima poeli su stizati do Stepinca koji je bio bolno dirnut i jako se uznemirio. Pisao je
Paveliu 21. srpnja da svrati njegovu pozornost na ta zbivanja:
...uvjeren sam da se ove pojave deavaju bez Vaega znanja, a da e se jedva tko nai koji e
imati smjelosti da Vas na njih upozori, pa mije to vie dunost da ja to uinim. ujem s vie
strana da se tu i tamo neovjeno i okrutno postupa s nearijcima prigodom deportiranja u sabirne
logore, a i u samim tim logorima; tovie, da od takva postupka nijesu izuzeta ni djeca, ni starci,
ni bolesnici. Znadem da medu tima koji se deportiraju imade u novije doba i katolika konvertita,
pa mi je to vie dunost da se za njih zauzmem. Dozvolite mi, gospodine Poglavnie, da najprije
openito istaknem ovo: odnosne mjere koje se u tom smjeru provode mogle bi se provoditi, a da
postignu potpuni uinak, na humaniji i obzimiji nain, tako da se u ovjeku zaista gleda ovjeka i
sliku Boju, osobito da se pokae ljudski i kranski obzir prema slabim starcima i staricama,
nejakoj i nedunoj djeci
i prema bolesnicima...24

Zatraio je zatim: a) da se intemiranima dopusti da srede najhitnije obveze prema obitelji

i slubi; b) da se otpremanje ne vri u prenatrpanim plombiranim vagonima, naroito ne na

udaljena mjesta; c) da se intemiranima daje dovoljno hrane; d) da se bolesnima omogui

lijenika njega; e) da se dozvoli uzimanje hrane i dopisivanje s obiteljima. Ubrzo nakon
toga poslao je kanonika dr. Pavla Lonara da usmeno prenese biskupske poglede na
prekrtavanje i da protestira protiv prekoraenja.25 Paveli je na to odgovorio tako daje dao
Lonara uhapsiti, izvesti na sud i osuditi na smrt zbog vrijeanja poglavnika i protuustake
promidbe; Lonara je spasila samo hitna i odluna Marconeova intervencija, a osuda je
pretvorena u dvadeset godina zatvora.26 Bilo je to strogo upozorenje svim smutljivcima
ukljuujui i nadbiskupa osobno.
Stepinac je ponovno pisao uoi Boia da se zauzme za katolike u logorima Jasenovac i
Lobor, traei da izaslaniku Caritasa bude doputeno da ih obie i barem njihovim
obiteljima kae da su jo ivi, te da bi mogli primiti boine darove. Jo nije dovodio u
pitanje osnovno naelo deportacija premda je to trebalo djelomino izbjegavati da se
ustako vodstvo ne naljuti i napreac ne odbaci sve njegove zahtjeve. Kao to emo vidjeti
poslije, njega je novi reim ve bio duboko razoarao.
Beogradski nadbiskup Uji pisao je Stepincu u prosincu 1941. molei ga da pomogne B.
Rakoviu, sekretaru srpskog ministarstva saobraaja, koji e doputovati u Zagreb da
posjeti predstavnike vlasti NDH, u pratnji delegata Crvenoga krsta koji nosi boinu utjehu
i pakete interniranim Srbima. Putovali su pod zatitom jednog njemakog vojnika koji se
morao brinuti da im se ne dogodi nikakvo zlo. Stepinac je na dnu toga pisma napisao daje
primio ta dva ovjeka i rekao im kako se i sam protivi masovnim prijelazima u katoliku
crkvu te obeao da e se zauzeti. Rakovi je uzviknuo: Preuzvieni, neka svi preu samo
da spasu ivote!27 Uji je ponovno pisao traei od Stepinca da se raspita o
gomjokarlovakom episkopu Savi Trlajiu koji je zatvoren, navodno u Lepoglavi ili u
kojem drugom logoru. Taj put je Stepinac osobno posjetio Pavelia, u pratnji opata
Marconea, ali mu je reeno da u Lepoglavi nema nikakvih podataka o episkopu Savi.28
Zapravo je ve bio ubijen.29
Naposljetku je taj prvi val deportacija zaustavila njemaka komanda u Srbiji koja je
izgubila strpljenje i odbila primati daljnje transporte.30 Ali uplaeni Srbi i dalje su bjeali iz
NDH na svoju ruku. Poslije rata Srpska pravoslavna crkva procijenila je da je do 1943. iz
Hrvatske prebjeglo u okrnjenu dravu Srbiju 300 tisua Srba (to je vjerojatno previsoka
procjena). Meu njima su bila 334 pravoslavna svetenika (od ukupno 577 koliko ih je bilo
na podruju NDH) s porodicama, te dva episkopa. Istodobno je pobijeno mnogo desetina
tisua pravoslavaca; cijela su sela poklana, a Glina je postala simbol ustakoga zvjerstva i
srpskih patnji. Ubijena su tri episkopa, banjaluki episkop Platon u naroito uasnim
okolnostima, te 214 svetenika,31skupa s tisuama mukaraca, ena i djece. Pravi broj rtava
ubijanja i deportiranja vjerojatno se nikad nee doznati, ali postoji nekoliko razliitih
procjena. Jedan od najpouzdanijih autoriteta, Tomasevich32 procjenjuje da se izmeu 200 i
300 tisua pravoslavaca silom prekrstilo, odnosno molilo da bude primljeno u katoliku
crkvu da bi izbjeglo pokolj; on citira33 izvjetaj njemake tajne policije prije prestanka
ubijanja (17.2.1942.) u kojem se procjenjuje daje 300 tisua ljudi izmrcvareno i mueno
do smrti na najokrutniji nain. Sam Tomasevich procjenjuje minimum od 350 tisua i misli
da je ta procjena preniska.34 Osim ubijanja posvuda su se pljakale
i ruile pravoslavne crkve i vjerske zgrade. Srpska pravoslavna crkva na podruju NDH
praktino je bila unitena.
Srpsko stanovnitvo pribjeglo je taktici kojom se stoljeima sluilo pod turskom
okupacijom. Bjeali su u planine i ume i osnivah naoruane druine ih ete, a mnogi su se
pridruili bolje organiziranim Titovim partizanima, kako biljee Nijemci kad se tue zbog
divljatva ustakih hordi. Kad su se mogli osvetiti, njihovo je ponaanje bilo jednako divlje;
Katoliki List je dao barem jedan detaljan izvjetaj o onome to se dogodilo dvama
katolikim selima i njihovim upnicima kad su pali u ruke etniko-komunistikih
zlotvora.35
* **
Nema nikakve sumnje da su katoliki biskupi sa zadovoljstvom oekivali toliki broj
obraenika; njihova je glavna briga bila da sve to bude dobrovoljno i pod nadzorom crkve,

premda su bili svjesni da e pritisci uzrokovati velike nevolje suprunicima koji su prije bili
preli na pravoslavlje za ljubav svojih branih drugova. Neki su biskupi pritom bih
osjetljiviji. Sam Stepinac se grustio svakog spomena nasilja, premda je njegova briga u tom
razdoblju bila vie usmjerena prema humanoj provedbi dekreta nego prema protestu protiv
njih.
U akovakoj biskupiji kruio je letak, tiskan u biskupskoj tiskari s naslovom
Prijateljski savjet i potpisom Prijatelj naroda. Poinjao je objavom da e po
Isusovim rijeima biti jedna crkva i jedan poglavar crkve, te nastavljao:
Stanovnici grko-istone vjere! Posluajte ovaj prijateljski savjet. akovaki biskup ve je
primio vie od tisuu ljudi u svetu katoliku crkvu i oni su dobili od vlasti potvrdu o
estitosti. Ugledajte se u tu svoju brau pa zatim doite i upiite se to prije za prijelaz u
katoliku crkvu. Kao katolici moi ete ostati u svojim domovima. Moi ete se bez smetnji
brinuti za unapreenje svoje zemlje i odgajati svoj mladi narataj da slui Bogu i Hrvatskoj
dravi. Osigurat ete spasenje svojih besmrtnih dua prema svetom poticaju naeg Spasitelja
Isusa Krista: Nee svaki onaj to kae Gospodine, Gospodine ui u kraljevstvo nebesko,
nego onaj koji vri volju moga Oca.34

15. svibnja 1941. vlasti su dekretom ukinule kompliciranu proceduru, naslijeenu od

Austro-Ugarskog Carstva, za prijelaz iz jedne vjere u drugu; sad je bilo dovoljno napisati
molbu i dobiti potvrdu.37 Istog dana u Zagrebu je nadbiskupski duhovni stol poslao
okrunicu38 sveenstvu s uputama kako da se postupa s mnogim ljudima koji su se ve
javljali u upne urede elei prijei na katoliku vjeru ili potvrditi svoje brakove. Dva
tjedna poslije slijedio je dugaak lanak s objanjenjima u Katolikom Listu,39 da bi iste
novine napokon objavile dodatak koji je davao potanke upute o valjanim i nevaljanim
brakovima, o pravilima za primanje nekrana, heretika, izmatika i otpadnika u
katoliku crkvu, te druga zakonska objanjenja u vezi s tim odredbama.40 Opet se
ponavljalo da se pristup katolikoj crkvi odobrava samo onima koji prue dokaze o
iskrenom vjerovanju, to je pitanje slobodne savjesti; nikakvi drugi razlozi nisu valjani.
Obraenici moraju dobiti upute, pristupiti misi i dijeliti vjerski ivot crkve; veliko
razumijevanje mora se pokazati prema katolicima koji su preli na pravoslavlje pod
pritiskom i sad se ele vratiti.
Ali vlada je bila odluna da promjenu vjere zadri u svojim rukama i da odredi svoja
pravila. Imala je namjeru eliminirati srpski kolovani stale i dopustiti samo siromanijim
seljacima i neobrazovanim ljudima da prijeu na katolianstvo; inzistirala je da grkoistoni ne prelaze na grko-katoliki (unijatski) obred nego da prihvate latinski obred, da
bi prekid bio potpuniji;41 nainila je i popis odreenog broja sveenika spremnih za
suradnju s vlastima, bez odobrenja biskupa i drugih crkvenih starjeina. Radoslav Glava,
franjevac koji je bio proelnik u bogotovnom odjelu ministarstva, pisao je biskupima da
se uitelji, popovi, trgovci, bogati obrtnici i seljaci, te openito inteligencija ne smiju
primati u crkvu; jedina su iznimka oni koji su tijesno vezani s katolikom crkvom, to
jest koji su u braku s katolikom. Bio je to izravan izazov crkvenoj vlasti u duhovnim
pitanjima, rani primjer onoga to je Ante Ciliga poslije rata opisao kao Paveliev napor da
stvori cezaro-papistiku crkvu... hrvatski katoliki bizantinizam.42 Pomoni biskup Lach
odgovorio je izbjegavajui sukob ah dajui jasno na znanje da su uvjeti te naredbe
neprihvatljivi i protivni duhu i uenju crkve.43 Vlada se nije obazirala na taj odgovor, 30.
srpnja izdala je okrunicu s pravilima kako su bila postavljena u pismu biskupima, istiui
da pokrteni Zidovi nee biti poteeni zakona koji se tiu nearijaca.44
Sad je poinjalo bivati oevidno da nova vlada provodi sve prijetnje Mile Budaka.
Do Zagreba su polako poele dopirali vijesti, esto usmenom predajom, o uasnim
dogaajima u krajevima sa srpskim stanovnitvom, du stare Vojne krajine, Like i
Korduna, te napose u Bosni i Hercegovini. Glasine su se irile cijelog ljeta. Srbe su
redom klali, neke ak poslije masovnih prekrtavanja koja su obavljali sveenici u
slubi ustaa. Dokazi o umijeanosti nekih sveenika u tim zvjerstvima dolaze ne
samo iz komunistikih nego takoer iz vatikanskih, talijanskih i britanskih izvora.
Kardinal Tisserant je rekao dr. Ruinoviu, neslubenom predstavniku NDH u

Vatikanu, da se franjevci u Bosni i Hercegovini grozno ponaaju, spominjui

kninskog fratra imiakoji je sudjelovao u napadima na pravoslavno stanovnitvo;45
bolonjski list Restodel Car/mo (18.9.1941.) objavio je svjedoanstvakojaje skupio dr.
Corrado Zoli iz Talijanskog geografskog drutva, a engleski romanopisac Evelyn
Waugh, katolik koji je za vrijeme rata sluio u Hrvatskoj, javio je brigadnom generalu
Macleanu da
razbojnik u ustakoj uniformi po imenu Majstorovi, koji je izvodio velike okrutnosti
nad zatvorenicima u zloglasnom logoru Jasenovac, identificiran je kao bivi fratar
Filipovi. U isto vrijeme drugi jedan fratar, Brkljai, sluio je kao ustaki asnik. Fratar
Bojanovi preuzeo je slubu zapovjednika Gospia gdje je vjerojatno osobno sudjelovao
u pokolju pravoslavnih seljaka.44

Poslije rata sveenik Martini, franjevaki provincijal u Hrvatskoj, rekao je liji

Erenburgu, sovjetskom piscu, da su gotovo svi sveenici koji su poznati po ustakoj
aktivnosti bili vojni duhovnici i prema tome izvan jurisdikcije svojih crkvenih
starjeina; fra Filipovi bio je izbaen iz reda 1942. jer je sudjelovao u jednom napadu
na srpsko selo; dva druga franjevca odbila su napustiti mjesto vojnog duhovnika i
izala su iz reda47
Nadbiskup Uji, koji je bio osjetljiviji na patnje Srba meu kojima je ivio vie
nego drugi hrvatski biskupi, ve je pisao dravnom tajnitvu Vatikana traei da se
poalje neka autoritativna linost koja bi vladi NDH preporuila blagost, umjerenost,
pravdu i milosre. Izvijestio je daje Paveli 27. lipnja izdao zapovijed kojom se
zabranjuje svaki samovoljni postupak; ali njemu je na to rekao jedan pravoslavni
episkop: Gdje je autoritet vlade ako se njezine zapovijedi ne sluaju?48 Paveli je
poslije nekoliko mjeseci, moda pokuavajui ostaviti dobar dojam kod episkopa,
odrao topao govor dobrodolice predstavnicima obraenih pravoslavaca, tvrdei da ih
otada nita vie nee dijeliti od drugih graana NDH.49 Osnovan je odjel za vjeru u
Dravnom ravnateljstvu za ponovu da odgovara za sva pitanja u vezi s prijelazom na
katolianstvo.50 Odredbe su jo vie pojaale dravni nadzor nad prijelazima, ali u
njima se navodilo da se nikakvi moralni i materijalni pritisci, a jo manje sila, ne smiju
primijeniti da bi se itko naveo da prijee s jedne vjere na drugu; i nikakva se pristojba
nije smjela naplaivati osim zakonski propisane taksene marke. Obraenicima se
jamila ista osobna i imovinska zatita kao drugim graanima NDH. ini se da se
Stepinac pozivao na ta i druga jamstva kad je pisao Paveliu da prosvjeduje protiv
ponaanja ustake bande.
Stepinac je poslao protestno pismo Paveliu 14. svibnja, im je uo za pokolj u
Glini.51 Sad su stizali glasovi o zloinima iz drugih biskupija. Usprkos sve veoj
napetosti Stepinac je poveo biskupe u slubeni posjet Paveliu 26. lipnja, po
zavretku njihove redovne konferencije.52Obratio mu se kao glavaru Nezavisne
Drave Hrvatske i obeao iskrenu i lojalnu suradnju za bolju budunost nae
domovine. Ali kao u radosnoj okrunici sveenstvu, koju je izdao odmah nakon
Pavelieva dolaska na vlast, i sad je postojao prikriven ton opravdanja i upozorenja,
zaodjenut po obiaju u biblijske citate i ceremonijalne fraze:
I dok vas evo od srca pozdravljamo kao glavara Nezavisne Drave Hrvatske, molimo
Oca zvijezda od koga silazi svaki dobri dar ne samo pojedincu nego i narodnoj, odnosno
dravnoj zajednici, da vas obdari onim duhom koji je glavaru drave potreban da svojim
radom upravlja in iustitia et veritate
- u pravdi i istini - kao najvrem temelju Bogom blagoslovljene budunosti.53

Svi biskupi koji su mogli doputovati*3 sastali su se ponovno 17. studenoga, a zatim
se nisu okupljali sve do oujka 1945.0 svojim odlukama izvijestili su papu Pia XII.54
koji je odgovorio da odobrava njihovu akciju i hvali odlunost i odvanost kojom je
episkopat zabacio pravo civilne vlasti davati odredbe u stvarima vjerskih prijelaza, i
nastojanje da obraenje mora biti plod unutarnjeg osvjedoenja a ne vanjskog
prisiljavanja. Papa se nadao da e biskupi djelovati kao posrednici i drati se naela
da se izbjegne sve to bi moglo osujetiti slobodan i voljan povratak pravoslavaca u

katoliku crkvu.55
Po zavretku konferencije biskupi su pisali Paveliu. To pismo s potpisima hijerarhije najotriji je protest to gaje Stepinac poslao efu NDH. U njemu je ponovljeno
sve to mu je prije rekao, to jest da su po boanskom pravu i po kanonskim odredbama prijelazi iskljuivo u nadlenosti crkve i da nitko osim katolikih biskupa ne
moe postavljati misionare koji moraju biti odgovorni biskupima i nikome drugome.
Prijelazi moraju biti bez prisile, posvema slobodni i utemeljeni na uvjerenju o istinitosti
katolike vjere; nikakvi drugi prijelazi nee se smatrati valjanima, a provedene prijelaze
ne mogu ponitavati civilne vlasti. Radi nadziranja prijelaza izabran je odbor od trojice
biskupa (Stepinac, Buri, Simrak) koji e u svim pitanjima graanskih odredaba o
prijelazima raditi u dogovoru s ministrom pravosua i bogotovlja; njemu e pomagati
radni odbor od pet osoba.56 Odbor e, uvjeravali su Pavelia, djelovati u dogovoru s
ministrom pravosua i bogotovlja u pitanjima koja se tiu graanskih odredbi za
prijelaze. Citirano je pismo kardinala Tisseranta, pred-sjednika Kongregacije za istonu
crkvu, u kojem se naglauje potreba da se za pra-vilan prijelaz meu grkoistonjacima stvori duevan temelj, uz zajamenu osobnu slobodu i pravo
vlasnitva;*4 dodaje se daje biskupska konferencija izdala direktive u tome smislu.
Zatim se u pismu prelazi na izvjetaje koji su stigli iz drugih biskupija.
Ti su izvjetaji bili porazni, a Stepinac je, premda pie savreno pristojno uz stalnu
pretpostavku da Paveli nije mogao znati to se deava, iznio neke uasne pojedinosti.
Mostarski biskup Mii javio je 18. kolovoza 1941. da su pravoslavci u njegovoj dijecezi
skloni katolianstvu i da su mnogi preli. Ali dok su ti obraenici bili u crkvi i sluali
misu,
zgrabili su ih, mlado i staro, muko i ensko, i otjerali ih pred sobom kao stoku... i uskoro ih
preselili u vjenost. To ne moe posluiti ni svetoj katolikoj stvari ni hrvatskoj stvari. Svatko
osuuje takve nerazumne ine i mi smo izgubili izvrsnu priliku da se unaprijede pravi interesi
hrvatske katolike stvari. Mogli smo zadobiti veinu u Bosni i Hercegovini i sami rjeavati
svoje probleme umjesto da prieljukujemo usluge od drugih.

U studenom je biskup Mii ponovno pisao:

...zavladalo je nasilje... ljude hvataju kao ivotinje. Kolju ih, ubijaju; ive ljude bacaju niz
litice. Podnaelnik Mostara aji, musliman, rekao je - umjesto da uti i ne zbori o tim
stvarima - da su u Ljubinju za jedan dan poslali u grob 700 izmatika. Iz Mostara i apljine
vlakom su doveli est punih vagona majki, djevojaka i djece od deset godina na stanicu
urmanci... odveli su ih u planinu i ive majke s djecom pobacali u provalije... U samom gradu
Mostaru svezali su ih na stotine, odveli u vagonima izvan grada i zatim ih postrijeljali kao
ivotinje.

Izvijestio je kako je delegacija Srba otputovala u Rim da posjeti Mussolinia;

posljedica toga je ponovna talijanska okupacija Hercegovine i ponovno otvaranje
izmatikih crkava pod talijanskom zatitom:
Daje Bog podario vlastima vie razbora da vjeto i pametno provode te prijelaze na
katolianstvo... i u prikladnije vrijeme, broj katolika porastao bi barem za 500.000 do 600.000,
tako da bi se Bosna i Hercegovina pomakle od sadanjih 700.000 na 1,300.000.57 *s

Stepinac je u studenom razgovarao s kotorskim biskupom Butorcem, te pie Paveliu:

Svaka upotreba sile moe donijeti katastrofalne posljedice ugledu katolike crkve. Potrebno
je uzeti u obzir sve mogunosti, ak i sluaj da Srbi iz prkosa odlue masovno prijei na islam.
Upravo zbog toga mislim daje nuno s osobitom pomnjom birati misionare koji e se poslati
meu Srbe, a ne povjeravati taj zadatak sveenicima ili redovnicima koji nisu razboriti i
kojima bi u ruci bolje stajao revolver nego raspelo.

Pismo je zakljueno ovim rijeima:

Nitko ne moe poricati da su se dogodila strana nasilja i okrutnosti, jer ste vi, poglavnie,
sami javno osudili nasilja raznih nazovi-ustaa, tovie dali ih i strijeljati zbog izvrenih
zloina. Zasluuje svako priznanje vaa odlunost da u zemlji vlada pravda i red.
Hrvatski narod se ponosi svojom tisuljetnom kulturom i svojom kranskom tradicijom. Zato
oekujemo da on sada kad je stekao slobodu pokae u praksi veu plemenitost i ovjenost
nego to ih je pokazivao pod prijanjim vladarima.
Ciicva mora sa stanovita evanelja osuditi zloinstva i ispade neodgovornih elemenata i
nezrelih mladia te zahtijevati puno potivanje ovjeje linosti bez obzira na dob, spol, vjeru,
narodnost ili rasu, jer su svi ljudi djeca Boja i za sve je umro Krist qui vult omnes homines
salvosfieri - koji hoe da se svi ljudi spase.
Vjerujemo, poglavnie, da dijelite isto miljanje s nama i da ete uiniti to je u vaoj moi da
se obuzda nasilje pojedinaca i da u zemlji upravlja i vlada samo odgovorna vlast. Ako bi se
obistinilo protivno, sav trud oko prijelaza izmatika bio bi uzaludan.**
Ako je Stepinac ve i poinjao sumnjati da su u svim tim ekscesima umijeani Pavelievi prsti, jo to
nije niim nagovijestio. Katoliki List toga tjedna donio je njegov kratak govor vojnim duhovnicima
koji je u cijelosti bio religiozan, bez traga trijumfalizma ili ovinizma; a nadbiskupska kancelarija
oduevljeno je poduprla nastojanja vlasti da se osigura sjeme za stanovnitvo u Bosni i Lici gdje je
nakon borbi zavladala glad.59 Stepineva boina poruka Hrvatima na dobrovoljnom ili prisilnom radu
u Njemakoj bila je pastirska, puna rijei utjehe i savjeta, preporuujui im da ive estitim i ednim
ivotom te da budu dobra djeca hrvatske domovine; zakljuio je osudom zlokobnih zasada
internacionalnog komunizma.60
Vladini krugovi su bili bijesni na Stepinca zbog te predstavke i ak zakljuili da ga uhapse, ali
naposljetku su pristali na djelomian ustupak i poslali novog ovjeka u Mostar da uvede red
zakonitosti i pomirljivosti.61 Paveli je ipak shvatio da su mnogi lanovi hijerarhije razoarani.
Talijanski ministar Ciano zapisao je u dnevniku da mu je Paveli potkraj 1941. rekao:
Katoliki kler pokazuje vrlo povoljno dranje u niim slojevima, dok se to manje vidi na viim stupnjevima
hijerarhije. Neki su biskupi otvoreno protivni.62

Istu stvar rekao je Paveli ranije te godine u razgovoru s Ribbentropom.63

im su ustae preuzeli vlast, zaveli su strogu cenzuru za sav tampani materijal, ukljuujui i vjerski
tisak. Otada je Katoliki List bio obavezan objavljivati lanke koji su mu dostavljani; jedne su rijei
dodavane, druge izbacivane, katkad se mijenjao izvorni smisao, tako da se ne moe vie pouzdano
pretpostaviti da taj materijal uvijek odraava Stepinevo miljenje.64
Njemaki napad na Sovjetski Savez u lipnju 1941. pozdravljen je udnovatim izrazima:
S cijelim kulturnim, osobito s cijelim kranskim svijetom mi pozdravljamo ovu potrebnu operaciju na tijelu
ovjeanstva, uvjereni da e njemakoj vojsci uspjeti izvaditi otrovni zub kojim je Komintema sipala otrov u
zdravi organizam ljudskoga drutva.

lanak je bio nepotpisan i pojavio se na posljednjoj stranici u rubrici Crkvene vijesti. Stepinac je to
spomenuo tek u svojoj okrunici sveenstvu u poetku 1942. preporuujui encikliku Divini Redemptoris.
lanak u kojem urednik dr. Janko Peni daje pregled prvih est mjeseci od Pavelieva dolaska na
vlast prilino je udnovat s gledita ve nastaloga spora zbog tih vjerskih prijelaza:
Poglavnik je vratio Katolikoj Crkvi njezin visoki, tradicionalni, boanski autoritet koji je u bivoj Jugoslaviji
teko stradao. Tko rui autoritet crkveni, rui i autoritet dravni. Bez pofitivanja pak autoriteta nema opstanka
ni Crkvi, ni dravi, ni bilo kojoj ljudskoj zajednici... Vjera je svetinja za

naeg Poglavnika... Crkva je Katolika odmah u poetku prozrela komunizam i upozoravala... na opasnost od
komunizma. Providencijalna je stvar da se nalo velikih dravnika, a meu prvima je na Poglavnik, koji su... dali
se odluno na ienje ljudskoga drutva od toga... najopasnijega neprijatelja.66

Moda je to bio neki daleki znak, moda tek pusta elja, ili mu je tako bilo diktirano. Rado bismo se
ponadali daje biljeka kojom je pozdravljen popis zabranjenih pisaca u NDH takoer diktirana u pero. U njoj
se navodi kako Srbi, da nije bilo doputeno njihovoj mladei da ita svakovrsne bljuvotine koje su pripremile
put pogubnom ruskom komunizmu, sad ne bi podnosili gore patnje nego to je bila takozvana albanska
Golgota, i to u vlastitim domovima. Spominjanje stranog povlaenja srpske vojske preko albanskih
planina zimi 1915., nakon poraza protiv Centralnih sila, drsko je osvetoljubiva. Meu zabranjenim autorima
bili su Isak Babelj, Henri Barbusse, Edvard Bene, Karei apek, John Dos Passos, Marx, Engels, Freud,
Andre Gide, Maksim Gorki, Emest Hemingway, Jack London, Thomas Mann, Toma Masaryk, Romain
Roland, H.G. Wells, Emile Zola, ruski i idovski humor, sve to je tiskano irilicom.67
Paveli je otvorio Sabor 23. veljae 1942. i zatim s ostalim lanovima pomno odabranog parlamenta
preao preko trga do povijesne crkve Sv. Marka; na vratima su ga doekali nadbiskup Stepinac, lanovi
prvostolnog kaptola te svjetovnog i redovnikoga klera. Stepinac ih je pozdravio kratkim govorom:
Ovaj hram Sv. Marka... U njemu su progovarali u tolikim i tolikim zgodama predstavnici one Crkve koja je... stup
i tvra istine. Ona progovara evo i danas, moda u najteim vremenima ljudske povijesti. Ne zato da daje savjete u
isto politikim stvarima za koje nema poslanja od svoga boanskog osnivaa... nego zato da pogled zakonodavnog
tijela, kao to je Sabor, upravi k Bogu, tome temelju i izvoru svakog zakonodavstva... Nema sumnje da je jedna od
najljepih odlika hrvatskog narodnog bia u prolosti bilo nastojanje kako bi svoj narodni ivot dovelo u sklad s
naelima objavljene istine Boje. I to ne samo onda kad je iz toga mogao izbijati koristi, nego i onda kad mu je to
bilo gorko. To oekuje sav hrvatski narod i tome se nada i danas od ovoga Sabora. Neka donosi zakone potene koji
se nee kositi sa zakonom Bojim... Neka donosi zakone pravedne: gdje su jednaki tereti, neka su jednaka i prava!
Neka donosi zakone mogue, da se narodu ne navaljuju tereti kojih ne moe podnositi... Neka Vjeni Sudac... uree
u srca sviju Vaih suradnika... duboku i ivu svijest odgovornosti, da mogu Vas, Glavara Nezavisne Drave
Hrvatske, uspjeno pomagati u obnovi i podizanju drage nam Domovine na vjenim temeljima evangjeoskih
naela!68

Nadbiskup ih je zatim poveo u crkvu gdje je Paveli sjeo na posebno mjesto u svetitu crkve. Novinski
izvjetaj nastavlja:
Otvorenjem je Hrvatskog dravnog sabora stavio Poglavnik krunu na velianstveno djelo izgradnje vrhovnitva
drage nam domovine... Neka dobri Bog... blagoslovi uzvienu osobu Poglavnika, vladu i Sabor, da uzmognu
duhom mudrosti i pravednosti voditi Nezavisnu Dravu Hrvatsku do najviega moguega blagostanja duhovnoga i
gospodarskoga.

U to vrijeme Stepinac je ve morao znati daje dobar dio toga samo pusta elja. Vlada mu je povremeno
preputala tek mrvice zadovoljstva. Ukinuta je starokato- lika crkva;*6 ministar pravosua i bogotovlja
Mirko Puk rekao je u Saboru 25. veljae
1942. da ju je samo priznala biva jugoslavenska vlada jer je Beograd htio da pomou te crkve
razdvoji vjersko i nacionalno jedinstvo hrvatskog naroda.69 Stepinac je svakako nastojao olakati prijelaz
srpskih pravoslavaca na katolicizam, zajamiti iskrenost toga koraka i uiniti da postupak bude to je
mogue blai:
Prelaznik treba da vri prelaz... s vjerom u istinitost katolicizma... Postoje li u prolazniku i drugi sporedni
motivi, ukoliko nijesu grijeni, nee smetati izvrenju prelaza... Ipak je glavno da prelaznik u svemu pokae
barem dobru volju... Da se duobrinik kraj sve panje moe prevariti, o tom nema sumnje. Ali tada nee biti
krivnje na njemu ve na prolazniku, koji je zlorabio dobrotu sveenika i prezreo milost Boju koja mu se
pruala.70

On je ohrabrivao sveenstvo da i dalje pokuava. Pomoni biskup Salis-Seewis takoer je traio od

sveenika da na svaki nain pomau novim obraenicima; oni ne smiju zahtijevati nikakvu pristojbu za
obraenje ili za poduku osim taksene marke koja je potrebna za pristup.71 Sarajevski nadbiskup ari
poalio se da lokalne vlasti nameu visoke takse za prijelaz.72 Stepinac je ve bio pokazao razumno
milosre kad je svoje sveenstvo naputio da ne stvaraju nikakvih tekoa prilikom primanja tisua
pravoslavaca to kucaju na vrata katolike crkve da bi spasili goli ivot. Poslao im je povjerljivu
okrunicu:

Kada dodu k vama osobe idovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zaele
konvenirati na katolicizam, primite ih da spasite ljudske ivote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno
vjersko znanje, jer pravoslavni su krani kao i mi, a idovska je vjera ona iz koje kranstvo vue svoje
korijenje. Uloga je i zadaa krana u prvom redu spasiti ljude. Kada proe ovo vrijeme ludila i divljatva, ostat
e u naoj crkvi oni koji budu konvenirali zbog uvjerenja, dok e se ostali, kada opasnost prijee, vratiti u
svoju.73

Jedna od prvih izravnih briga bila mu je da smogne dovoljno sveenika koji e opsluivati taj iznenadni
dotok obraenika. Piui sveenstvu on je istaknuo da u posljednjem razredu sjemenita ima samo 117
uenika, a da ih barem triput vie treba samo za zagrebaku biskupiju. Zahtijevao je da svaka upa
ustanovi zakladu iz koje bi se plaalo kolovanje dodatnih sveenika te da poalje barem jednog djeaka u
sjemenite.74
Epizoda vojnog vikarijata unosi zabunu. Nekoliko mjeseci prije okupacije i komadanja Jugoslavije,
Stepinac je, piui 29. studenoga 1940. kao predsjednik biskupske konferencije, poslao pismo (oito
vlastima, iako nije naveden primalac) u kojem navodi da mu je 8. prosinca 1939. papa Pio XII. povjerio, u
sluaju mobilizacije, funkciju vojnog vikara (quamquam sine titulo - iako bez formalnog naslova). Priloio
je kopije tog ovlatenja da bi se mogle poslati sveenicima koji budu pozvani kao vojni duhovnici.75
U rujnu 1941. pukovnik Vujani iz vrhovnog zapovjednitva vojske NDH pisao je predsjednitvu biskupske
konferencije da im priopi kako je proelnik Vjerskog odjela vojske, kojemu se moraju slati prijave sveenika
za slubu duhovnika u vojsci, naao daje samo nekoliko njih valjano; on stoga odrava sastanak gdje e se
objasniti uvjeti i napraviti bolji izbor. Pismo je bilo grubo i formalno, bez ijedne uobiajene ljubaznosti; odreivalo je da se
molbe sveenika za duhovniku slubu u vojsci ne alju preko biskupskih kancelarija nego da se izravno podnose, te da e
raspored duhovnika u oruanim snagama biti u rukama vojske.76 To je bilo nepravilno i zacijelo je dovelo biskupe u veliku
nepriliku.
U listopadu je Paveli u jednom govoru objavio daje vojnim vikarom imenovao Stipu Vuetia, a njegovim zamjenikom
Vilima Cecelju, upnika u Kustoiji i starog Stepineva prijatelja; nadbiskup nije bio konzultiran.77 Poetkom 1942., prema
optunici iz godine 1946., Stepinac je postavljen na mjesto vojnog vikara hrvatske vojske; uzevi u obzir Pavelievo samovoljno
i nepredvidljivo ponaanje, lako je mogue da je pravio dvostruka imenovanja.67 Stepinev branitelj je istaknuo daje to bilo
nakon postavljenja Vuetia i Cecelje, koji su bili simpatizeri ustaa; za Stepinca je bilo prekasno da sprijei imenovanja.
Osim toga, on nikad nije koristio nijednu svoju funkciju; samo je disciplinirao sveenike koji su bili upleteni u neke neasne
ine.78 To nije bio jedini put kad je Paveli s njim postupio na preziran nain; drugom jednom zgodom poglavnik je obeao
ispranjenu upu Sv. Marka u Zagrebu nekom sveeniku iz senjske biskupije. Kad je zatraio od Stepinca da ga imenuje,
nadbiskup je odgovorio da je to nemogue jer dotini sveenik nije lan zagrebake biskupije. Paveli je tada oholo rekao: Ja
sam obeao, suverenova se ne porie.79

63 Okupili su se nabiskup Stepinac, splitski biskup Bonefai, akovaki Akamovi, krki Srebmi, hvarski Pui,
senjski Buri i krievaki biskup imrak (KL br. 46/92,20.11.1941. str. 344). Sarajevski nadbiskup ari i beogradski
nadbiskup Uji, te mostarski biskup Mii, banjaluki biskup Gari i apostolski administrator iz Dubrovnika nisu
mogli prisustvovati konferenciji zbog prometnih tekoa. Prvoj sjednici pribivao je opat Marcone (B. 424). Metrovi
je poslije rata napisao da su biskupi na elu sa Stepincem opet posjetili Pavelia da mu izraze svoj protest, te da je
Stepinac zahtijevao da u njihovo ime govori nadbiskup Sari, poznat kao gorljivi pristaa NDH (Metrovieva izjava
18.8.1956.; Dragoun, str. 270 i dalje). Ali Metrovi nije uvijek pouzdan svjedok; ovome protuslovi biskupski izvjetaj
papi na kojem nema arieva potpisa. Benigar (str. 424) kae daje Uji bio prisutan kao gost, ali njegovo se ime ne
pojavljuje u KL.
*4 Ako vaa ekscelencija prepusti taj nuni nadzor svojoj asnoj brai, biskupima Hrvatske, oni e zasluiti priznanje
tim vrijednim doprinosom naprednom irenju katolicizma u podruju gdje se gaje tolike nade za obraenje nekatolika.
(Pattee, str. 386) Pravoslavci su imali razloga da se plae katolike prozelitizacije.

*5 ak ni Mii, starac blaga srca, nije mogao odijeliti te dogaaje od stalne brige svih lanova katolike
hijerarhije
- brojane inferiornosti Hrvata prema Srbima. Katoliki List (br. 23/92,11.6.1941. str. 269) donio je lanak o
opadanju nataliteta u upama akovake biskupije od 1931. do 1935. Podruja s niskom stopom prirasta
stanovnitva kolonizirali su doljaci: Danas je bijela kuga ope zlo Hrvata i nehrvata, katolika i nekatolika... Neki
misle daje tome kriva vojna krajina koja je oenjene ljude kroz dulje vremena zadravala na razliitim ratitima...
Drugi dre daje bijeloj kugi razlog veliko materijalno obilje. Pravi je razlog... pomanjkanje vjerske i moralne
svijesti te prevelika tenja za lakim ivotom na ovome svijetu.
** Starokatolika crkva u Hrvatskoj osnovana je 1924. kao nacionalna katolika crkva, jedna od nekoliko slinih
crkava utemeljenih na naelima Utiechtske deklaracije 1889. koja odbacuje dekret o papinskoj nepogreivosti
(donijet na Prvom vatikanskom koncilu 1870.) i dogmu o bezgrenom zaeu. I biskupima i sveenicima bilo je
doputeno da se ene.
*7 Benigar pie da je Paveli brzo ukinuo ministarstvo zakonodavstva. Kad mu je jednom zgodom doao neki
ministar s raznim zakonskim prijedlozima, on je uzviknuo: Pa kako u ja vladati, ako e mi ti vezati ruke
zakonima? A kad mu je javljeno da doglavniko vijee neto prigovara, on je rekao: Kako e poglavnik donositi
odluke, ako ih bude sve pitao za savjet? (B. 367)

Osmo poglavlje
RAZOARANJE
Slika je jasna do poetka godine 1942. Crkva je bila prepuna radosti zbog stvaranja
samostalne hrvatske drave*1 i od srca je pozdravila izglede da e se njome upravljati
strogo prema katolikim naelima. Biskupi su oekivali mnoge prijelaze izmatika u tome se osjea odjek davnoga pravila cuius regio eius religio - nadajui se da e se
zalutale ovce zahvalno vratiti pravoj vjeri od koje su njih ili njihove djedove odijelili
svakovrsni pritisci. Stepinac je bio ljut i oajan zbog antisemitskog zakonodavstva, ali u
javnosti se ponaao kao da Paveli nije osobno odgovoran za zloine koji su se
nesumnjivo dogaali. Dvije se stvari istiu. On se iznad svega bojao komunizma; i
teko mu je bilo shvatiti da postoji ita stvarno izvan granica Hrvatske, izuzimajui
uvijek Svetu stolicu.
itav kulturni svijet nalazi se u borbi protiv strane opasnosti komunizma koji je naroito u
posljednjim godinama bio zaprijetio ne samo kranstvu ve i svim pozitivnim vrednotama
ovjeanstva uope,1

pisao je u jednoj okrunici, zaboravljajui Britansku Imperiju i Sjedinjene Drave, a da

se i ne spominje logina pretpostavka kako su susjedna Grka i druge evropske zemlje
pod nacistikom okupacijom bile njihovi prirodni saveznici. U okrunici se nastavljalo:
Do nedavna katolika Crkva bila je gotovo jedina koja je uoila opasnost za itav kulturni
svijet i pozvala sve na obranu najosnovnijih tekovina ljudske kulture,

zanemarujui Churchilla i Roosevelta, osamljenu borbu Britanije protiv nacistike

Njemake i hrabre pokrete otpora, mudru utnju Pia XII. Ali Stepinac nastavlja
govorei da bitka protiv komunizma nije fizika nego napadaj protiv komunistikog
uenja i njegove materijalistike i ateistike ideologije, protiv ega je najbolje oruje
istina koja se nalazi samo u svetom Kristovu nauku. Toga se vrsto drao i to e ga
napokon poticati da sve otvorenije osuuje akcije NDH, te da ustraje u svojim naporima
oko zatiivanja progonjenih Srba i idova i drugih rtava sukoba. Ali svoj ogranieni
pogled na svijet zadrao je sve do kraja.
Godine 1938. govorio je sveuilitarcima o njihovoj moralnoj i etikoj dunosti

kao katolika da ljube svoj narod,2 navodei im kao primjere Krista koji je najprije
propovijedao svome izraelskom narodu, pjesmu Magnificat u kojoj se skriva
iskra produhovljene ljubavi Majke Boje prema svome narodu, te Jeremiju i
Pavla apostola. Toj temi se vratio u oujku 1942. kad je ponovno govorio
akademiarima, ali taj put je naglasak prebaen na pravdu i mir, s neoekivanim
suvremenim konotacijama:
Danas, kad se radi o biti ili ne biti mnogih, a napose malih naroda, dovoljno je da se sjetimo
boine alokucije Sv. Oca Pia XII. koji je u istoj dovoljno naglasio da se mir meu narodima
ne moe postii osim potivanjem pravde i slobode i malih naroda... elio bih, dragi
akademiari i akademiarke, da svratim va pogled na temelj na kojemu poiva istinska i trajna
sloboda i srea jednoga naroda. To nisu ni prazni ugovori, ni bombarderi, ni prijateljstva, ni

novana snaga naroda samo po sebi, ako ne prethodi neto drugo, mnogo vrednije. A to drugo
nije ni vie ni manje nego Isus Krist... Jer to vrijede i najljepi ugovori, ako se oni smatraju
samo kripom papira koja se moe poderati onaj as kad prividni interesi naroda ili volje
vlastodraca zaele drukije, i kad nemaju osjeaja da se obveze slobodno sklopljenog ugovora
moraju i obdravati?... Sloboda, dakle, bez potivanja Bojeg zakona i njegova vrenja u
potpunosti bila bi pusta fikcija... Jer sloboda koju ne ravna duh i zakon Kristova Evanelja
brzo e se izroditi... Talleyrand je morao izrei onu teku rije: O slobodo, koliko je zloina
poinjeno u tvoje ime!3

Dijelio je ljubav malih naroda prema slobodi premda je ve bio gorko svjestan
kako nezavisnost moe biti okrutno prividna. Ali jedini lijek koji je mogao
propisati svome stadu bila je molitva - vie zdravomarija, vie dnevnih krunica,
vie krinih postaja i djela pobonosti.
Prvu obljetnicu osnutka NDH proslavio je Katoliki List u dva uzastopna
broja.4 Urednik je likovao to se sada nastava u kolama podudara s uenjem
crkve; prijanja vlada zatvarala je oi pred razvodima i prilenitvima meu
nastavnicima, odnosno pred pristupanjem starokatolikoj crkvi radi ozakonjivanja
prilenitva (tj. ponovne enidbe nakon rastave braka). Nastavnik mora biti
dobar rodoljub, estiti kranin katolik, u obiteljskom ivotu na visini... U
prijanjoj dravi, gdje su veliku rije imali slobodni zidari, Zidovi, komunisti i
njima slini negativni elementi, izvodili su se pobaaji na veliko. U lanku se
navoodi kako su nedavno zbog toga jedan lijenik ijedna ena osueni na smrt,
dok su mnogi drugi dobili teke kazne zatvora. Eto, tek jedna godina slobode i
samostalnosti, pa kako je bogate plodove donijela hrvatskom narodu!...
Nezavisna Drava Hrvatska je obnovljena Zvonimirova Hrvatska... Na
Poglavnik sa svojom vladom nastoji ii tragom Zvonimirovim.5
10. travnja pjevao se Te Deum i govorila sveana misa, a Stepinac je odrao
propovijed:
...Ta nije najvei pobjednik onaj koji satire u prah i pepeo gradove i sela. Niti onaj koji
razgoni kao pljevu silne zemaljske vojske. Niti onaj pred kojim drhu pojedinci u brizi za
zemski ivot. Nego Onaj koji je gospodar ivota i smrti, i vremenite i vjene, i dobra i zla, a to
je Isus Krist koji je na danaSnji dan slavno uskrsnuo iz groba. to god se, dakle, zbivalo oko
nas, i kakve god nas pogibelji okruuju i prijete ili budu prijetile, nema razloga da strepimo ili
da plaemo, nego imajui nepokolebivu vjeru u Njega, Spasitelja naega, slijedimo glas Svete
Crkve: Ovo je dan koji je uinio Gospod, radujmo se i veselimo u njemu. Amen.*

On je i dalje javno utio o zloinima ustakih hordi, premda je privatno ve

posredovao u sluaju Slovenaca koji su bili protjerani u Hrvatsku.7 Naroito se bio
uznemirio zbog sudbine 300 slovenskih sveenika koji su primljeni u njegovu biskupiju i
dobili posao; njih su prognali Nijemci koji su namjeravali germanizirati dio Slovenije
nakon njezina pripojenja Reichu. U lipnju 1942. pisao je raspitujui se o dvojici njih koji
su navodno poslani u jasenovaki logor; nakon dva tjedna kratko mu je odgovorio
Artukovi, sada ministar pravosua i bogotovlja, da je jedan od njih osuen na tri
godine zatvora zato to je odbio odrati sveanu misu i pjevati Te Deum u svojoj upi
prigodom obljetnice osnutka NDH. Stepinac je nastavio istragu, poto gaje potaknuo i
hrvatski konzul u Ljubljani pod talijanskom okupacijom kojemu se obratila sestra
jednoga od slovenskih sveenika; 24. veljae 1943. pisao je izravno Paveliu:

... s velikom tugom u srcu... moram zakljuiti da su svi smaknuti pod sumnjom da su radili
protiv naroda. Zato nisu izvedeni pred sud... ili pred vojni sud? To je sraman dogaaj i zloin
koji s neba vapi za osvetom. Sam jasenovaki logor sramotna je mrlja na asti NDH.
Poglavnie! Onome tko me gleda kao sveenika i biskupa govorim s Kristom na kriu: Oe,
oprosti im jer ne znaju to ine... To je sramota za Hrvatsku.11

U travnju 1942. Stepinac je imao posjet o kojemu se dosad nije pisalo ni u jednoj
njegovoj biografiji. Oficir slovenske vojske, porunik Stanislav Rapotec, koji je pobjegao
iz Jugoslavije i uspio doi do Kaira, iskrcao se iz britanske podmornice na otok Mljet
sredinom sijenja te godine i stigao u Split.*2 Imao je zadatak da uspostavi vezu s
generalom Mihailoviem koji je predvodio snage odane kraljevskoj vladi, odnosno sa
svakim tko je bio spreman voditi podzemne organizacije, da bi tako stekao to jasniju
sliku onoga to se zbiva u zemlji. Takoer mu je bilo reeno da pokua od samog
nadbiskupa Stepinca dobiti objanjenje zbog ega katolika crkva nije sprijeila
prekrtavanje i pokolj pravoslavnih Srba, te da uspostavi kanal za slanje novca
beogradskom Crvenom krstu za srpske izbjeglice preko jugoslavenskih legacija u Bernu
i Vatikanu.*3
U Splitu se Rapotec sreo s dr. Felerom, idovom koji je bio vodei apotekar u
Zagrebu i 1941. pobjegao u Split pod talijanskom okupacijom. Feler je bio pristaa
Nezavisne demokratske stranke i rekao je Rapotecu kako mu je Stepinac dopustio da u
nadbiskupskom dvoru ostavi radio-aparat koji je ta stranka dobila od Britanaca.9 Ako je
to istina, novo svjetlo pada na Stepinev nain miljenja u to vrijeme. Je li to bilo tek
karakteristino velikoduno djelo prema nekome tko bjei pred opasnou, ili se on ve u
travnju 1941. bojao uvoza rasistikih pogleda nacista u NDH?
U travnju 1942. Rapotec je doputovao u Zagreb gdje je proveo idua dva i pol mjeseca;
studirao je na zagrebakom sveuilitu i imao mnogo prijatelja u gradu. Preko dr. Felera
uspostavio je vezu s tajnom organizacijom preostalih Srba i Zidova u gradu koja gaje
predstavila Stepincu.10 Uskoro nakon dolaska u Zagreb on je shvatio da je nadbiskup
postao persona non grata vlastima, ali nije oekivao izvjetaje u Stepinevu korist koje je
sve vie sluao od zagrebakih idova i Srba. On priopuje
kako je u prvom susretu bio toliko impresioniran Stepinevom linou i oevidnom
iskrenou da mu je rekao tko je on zapravo, kako je doao u Jugoslaviju i koja je svrha
njegova poslanstva." Stepinac je odgovorio daje za njega veliko olakanje to mu je
jugoslavenska vlada poslala svoga predstavnika. Rapotec ga je posjetio pet puta, a
Stepinac mu je pripovijedao to je uradio da pomogne slovenskim sveenicima,
poljskim izbjeglicama u Crikvenici, srpskoj djeci, te o intervencijama za pojedine Srbe,
idove i Hrvate.12 Rekao mu je da vjeruje u obnovu Jugoslavije poslije rata, ali u obliku
federacije naroda, te zamolio Rapoteca da to prenese vladi u Lonodnu.*4 Spomenuo
mu je glasine koje su do njega stigle o saveznikom planu da se poslije rata osnuje
katolika podunavska konfederacija koja bi ukljuila Hrvatsku i Sloveniju, zamolivi
ga da im javi kako katolici u Jugoslaviji nikad nee prihvatiti takvo rjeenje.13 Broj
separatista u Hrvatskoj svakog dana se smanjuje i Hrvati se sve vie okreu k ideji o
federalnoj Jugoslaviji poslije rata; i to je zamolio Rapoteca da prenese.14 Kad gaje
Rapotec upitao zato nije prekinuo odnose s vlastima NDH, odgovorio mu je da tada ne
bi vie mogao nikome pomoi; najvanije je da se spasi to se spasiti dade. Mogao se
demonstrativno povui i skloniti u neki samostan, pa poslije rata izai da uiva u
muenikoj slavi, ali to ne bi nita poboljalo i zapravo bi otealo stanje onih kojima je

potrebna pomo.15 Vlasti su bile sve nezadovoljnije njime, ali im je bilo stalo do toga
da svijetu pokau kako odravaju izvrsne odnose. Njega uhode, rekao je Rapotecu,
vlasti uvijek znaju kuda se kree i Paveli se esto pojavljuje na istim mjestima s
prisutnim fotografima.16 Uvjeravao je Rapoteca da vjerske prijelaze organiziraju i
provode vlasti NDH uz pomo nekoliko sveenika- ustaa, mimo volje crkve. A to se
tie biskupa, svaki je krenuo svojim putem. Dvije su krajnosti sarajevski nadbiskup
ari, koji je otvoreno stao na stranu reima, i akovaki biskup Akamovi, koji je
iskreno rekao Srbima da prijeu u katoliku crkvu ako e im to spasiti ivote; poslije
rata uvijek se mogu vratiti u pravoslavnu crkvu. Kad gaje Rapotec upitao da li bi mu
bilo mogue otpustiti sveenike koji su krivi za zloine, Stepinac je rekao da bi on
postupio u skladu s kanonskim zakonom kad bi mu se naveli odreeni primjeri, s
imenima i svjedocima. Na kraju je smjesta pristao da se uspostavi kanal za slanje
pomoi jugoslavenske vlade beogradskom Crvenom krstu.17 U to vrijeme Stepinac je
ve privatno protestirao kod Pavelia zbog antisemitskih i an ti srpskih odredaba, ali
premda Rapotec izvjetava daje vidio neke Stepineve propovijedi, on jo nije bio
nijedanput javno prosvjedovao kao to e poslije initi.1* Moda su ga ti sastanci
ohrabrili da se javno izjasni. Iskoristio je svoje kontakte s rumunjskim i bugarskim
diplomatskim predstavnicima u Zagrebu da Rapotec prilikom odlaska iz Hrvatske
dobije tranzitnu vizu preko Bugarske za Tursku.1*
im je Rapotec stigao u Carigrad, napisao je dugaak izvjetaj koji odraava
zgranutost koju je osjetio nad prikupljenim dokazima o strahovitom pokolju pravoslavnih
Srba i postupanju sa idovima, te zaprepatenost zbog promjenljiva saveznitva razliitih
sueljenih sila. (Talijani, javlja on, esto brane Srbe od ustaa koje oito preziru.) Prehrana
stanovnitva u cijelom obalnom podruju bila je strana, ali najgora ondje gdje je uprava
bila u ustakim rukama.20 Katolika crkva, pie on, igra alosnu
ulogu, osobito u Bosni i Hercegovini, koju ublaavaju tek neki iznimni pojedinci,
napose nadbiskup Stepinac, biskup Bonefai i biskup Akamovi.21 On napominje
da Stepinac vjerojatno nema dovoljno utjecaja meu svojim sveenstvom koje gaje
djelomice hladno primilo kad je imenovan nadbiskupom-koadjutorom.21 To je
protivno hvalospjevima koji su ispunjavali Katoliki List u to vrijeme, ali moda
odraava sve veu distancu izmeu Stepinca i nekih mlaih sveenika koji su bili
naklonjeniji ustaama. Takoer je izvijestio da su napade Radija BBC na Stepinca
osudili antiustaki elementi u Zagrebu, ak i preivjeli Srbi i idovi.23
Opa usmjerenost izvjetaja Rapoteca nala je odjeka u nizu dopisa to ih je fra
Dominik Mandi, koji je tada ivio u Rimu, poslao jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi.1* Taj franjevac imao je izvrsne izvore u Zagrebu, a pisao je prisno i nadugako
prijateljima u London. Sredinom 1942. napisao je da se 75 posto stanovnitva okrenulo protiv Pavelia i NDH; u rujnu je javio da ustaki pokret ima podrku od samo 8
posto stanovnitva Zagreba. Dodao je da borbu protiv Pavelia uglavnom vode
Hrvati.25
Poto je napustio Jugoslaviju, Rapotec je dao dva intervjua britanskoj Egzekutivi
specijalnih operacija (SOE), u Carigradu 11. srpnja26 i u Kairu 30. srpnja 1942.
Izjavio im je kako je Stepinac rekao da je voljan primiti novac za razdiobu
rodoljubnim snagama kac i pasoe - vicarske ili turske - za evakuirane osobe preko
Generalnog konzulata vicarske u Zagrebu. Vatikan je poslao novac Stepincu za
grupu izbjeglih Poljaka i rekao da se slina akcija s novcem i pasoima moe izvesti
za Jugoslavene. Sredstva bi trebalo poslati biskupu (sic) Stepincu u vicarskim

diplomatskim torbama iz Turske na generalnog konzula u Zagrebu koji je biskupov

prijatelj.27
Ova epizoda zanemarena je u prijanjim prikazima, premda je Ilija Juki, bivi
podtajnik u jugoslavenskom ministarstvu vanjskih poslova 1941.-1943. pisao New
York Timesu2* potvrujui da je londonska vlada poslala Rapoteca s tajnim zadatkom u Jugoslaviju 1941. i da je Rapotec posjetio Stepinca est puta. Stepinac je
ponudio da razdijeli novac rtvama; znao je da ga kritiziraju to ne prekida odnose s
ustaama, ali nastavio ih je da bi zatitio one kojima je mogao pomoi.
Postojale su u to vrijeme i veze izmeu nadbiskupskog dvora i partizana pod
vodstvom komunista, iako se o njima vrlo malo zna. Dr. Jakekovi, lan Maekove
Hrv atske seljake stranke koji je otiao u Zurich, javio je kraljevskoj vladi u London2*
kako je uo da su partizani vrlo aktivni, ne samo u borbi nego i politiki; prema
crkvenim izv orima oni se korektno ponaaju; narod sa simpatijama gleda na njihovu
borbu i pomae im koliko moe, ah u politikom smislu oi naroda uperene su prema
Kupinecu (Maekovu domu).30
Stepinac je ve bio suzdran prema dvojici svojih tajnika, aliu i Lackoviu, zbog
nekih njihovih aktivnosti.31 Obojica su pripadala predratnoj generaciji mladih Hrvata
ije su se simpatije kolebale izmeu krajnje desnice i krajnje ljevice pod diktaturom
kralja Aleksandra. Prebendar Stjepan Mikulek, upravitelj imanja nadbiskupije, bio je
izgleda kanal preko kojega su partizani primali ciklostilne kopije nekih biskupovih
propovijedi, osobito onih dviju koje je odrao o blagdanu Krista Kralja 1942. i 1943.,
te su ih upotrebljavali za propagandu. On je esto putovao na
osloboeni teritorij, sigurno sa Stepinevim znanjem, da kupuje hranu i dobiva
propusnice od partizanskih snaga. Stepineva su brata ubili Nijemci zbog partizanske
aktivnosti,32 a majka mu je redovno slala hranu partizanima.33 Kad je Metrovi vidio
Stepinca u Rimu 1943. i upozorio ga da mu je ivot u opasnosti, on je odgovorio kako
oekuje da e ga ubiti ili ustae ili komunisti.34
Vatikan je od poetka imao oprezan stav prema NDH, a sad se sasvim distancirao
nedvojbenim potezom. U travnju 1942. imenovani su dr. ule mostarskim biskupom
nakon smrti biskupa Miia i dr. imrak krievakim biskupom grko-katolike dijeceze
nakon smrti dr. Njaradia. Oba imenovanja izvrena su bez prethodnih konzultacija s
vladom, a kako je Stepinac bio u Rimu u to vrijeme, gotovo je sigurno daje to uinjeno s
njegovim znanjem. Paveli je isprva odbio dati svoj pristanak na ta imenovanja, ali
Vatikan je zaprijetio da e ga ekskomunicirati i on se pokorio.33 Bilo je neobino za
Vatikan to imenuje biskupe umjesto apostolskih administratora dok traje konflikt u
kojemu se mogu pojaviti pitanja nacionalne jurisdikcije, ali postojale su posebne
okolnosti u oba sluaja; obojica su morala imati potpunu vlast
- biskup ule da bi izaao na kraj s tvrdoglavim franjevcima, biskup imrak da bi se
odupro progonima grko-katolika.36 Stepinac je potvrdio taj potez Vatikana kad je osobno
otputovao u Mostar da se pridrui nadbiskupu ariu i opatu Marconeu prilikom
posveenja dr. ule.37 Nakana je bila oevidna i pruila mu je usput mogunost da sam
uje i vidi to se zbiva u Hercegovini.
Nadbiskup je ve bio na uvijen nain javno upozorio vlasti u propovijedi o blagdanu
Krista Kralja 26. listopada 1941.:

Na jednu bih vas stvar elio napose upozoriti, ako elite biti pravi podanici Krista Kralja, a to
je ljubav prema blinjemu, prema ovjeku bez razlike kako se zvao. U ovo zadnje nekoliko
decenija uspjele su razne bezbone ideologije i teorije tako zatrovati svijet, da je mrnja
postala regbi glavnim pokretalom ljudskih ina. Pogibelj je da i oni koji se die katolikim
imenom, da ne reknem ak i duhovnim pozivom, postanu rtva strasti, mrnje i zaborava na
zakon koji je najljepa karakteristika kranstva, zakon ljubavi...38

Istini za volju, to nije mnogo nakon Gline, nakon javnih prijetnji Mile Budaka, nakon
antisrpskih i antisemitskih zakona, progona i pokolja; a njegov antikomuni- zam je bio
tako jasan da se lako mogao previdjeti prst upravljen i protiv ustatva; ali on je privatno
ve nekoliko puta otro prosvjedovao kod vlasti i inio sve to je bilo u njegovoj moi da
pomogne i skloni ljude koji su mu se utjecali za pomo.
Tek potkraj svibnja 1942. on je prvi put javno kritizirao vlasti:
Bog se ne da ismjehivati, veli apostol... postojanost poretka i pravi mir poivaju na
pravednim odnosima prema blinjemu... pravi odnos prema blinjemu zahtijeva da u njemu ne
gledamo zvijer, nego ovjeka, dijete Boje, kao to smo i mi sami; brau, koju smo duni
ljubiti, jer svi zajedno moramo govoriti: Oe na, koji jesi na nebesima. Bilo bi neozbiljno
govoriti o nekom novom poretku u svijetu, dolazio ma s koje strane, ako se u tom poretku ne
bude potivala ljudska linost, neumrla dua... koja imade svoja neotuiva prava koja joj
nijedna ljudska vlast ne moe i ne smije ograniiti. 1 bilo bi krivo misliti da bi moda
katolika Crkva u obrani elementarnih prava ljudske linosti i slobode savjesti poznavala
straha pred ikojom ljudskom silom.

Jo otvorenije je govorio mjesec dana poslije, o blagdanu sv. Petra:

Bog nam je svjedok da smo protivni svakom prisilnom prijelazu u katoliku Crkvu. Ako su se
obratili iskreno... danas su ravnopravni lanovi katolike Crkve koja ih danas sve ljubi bez
ikakve razlike. Rei emo potpuno jasno da e crkva uiniti sve to je u njezinoj moi da zatiti
tu djecu... ako oni na nesreu nemaju uspjeha, to nije pogreka Crkve nego onih neodgovornih
elemenata koji se, protiv Bojih i ljudskih zakona, osveuju na nedunom narodu.40

Slijedee godine vlada je izdala dekret kojim se zapovijeda da se svi preostali idovi
jave policiji do 12. oujka. Stepinac je odmah protestirao,41 a u propovijedi 14. oujka
1943. govorio je nedvosmisleno jasno:
Svaki dakle ovjek, bez obzira kojoj rasi ili naciji pripadao... jednako nosi na sebi peat Boga
Stvoritelja i imade svoja neotuiva prava kojih mu ne smije oteti ili ograniiti samovoljno
nijedna ljudska vlast... pravo na tjelesni i duevni ivot... na brak... na upotrebu materijalnih
dobara... Mi smo proli tjedan imali vie puta prilike da gledamo te suze i da sluamo uzdahe
ozbiljnih mueva i vapaje bespomonih ena kojima prijeti pogibelj samo zato jer se njihovo
obiteljsko svetite ne poklapa s teorijama rasizma. Mi kao predstavnici Crkve nismo mogli ni
smjeli utiti... A danas to kaemo i javno!... Nitko ne daje prava ljudskoj vlasti da dira u svetost
obitelji ili braka koji je sklopljen na temelju naravnog i pozitivnog Bojeg prava.42

On se naposljetku, dvije godine nakon osnutka NDH, naao na otvorenom prostoru, a

vlasti, koje su sve vie gunale zbog njegovih privatnih protesta, sad su strogo pazile na
njega; ali naredba o prijavi Zidova povuena je poslije nekoliko dana.43 Pronijele su se
glasine daje on simpatizer komunista, pa je iskoristio priliku da u propovijedi na svretku
velike pokornike procesije 31. listopada 1943. obrani sebe i crkvu od tih optubi:
Nikada katolika crkva ne moe priznati sistema koji bi htio seljaku oduzeti njegovu zemlju,
obrtniku njegovu kuicu, privatniku potenim trudom steenu imovinu, radniku i ovjeku
uope njegovu duu. Ako su socijalne reforme potrebne, kao to jesu, ako je pravednija
razdioba dobara potrebna, kao to i jest, i to i mi nauavamo, onda nitko nije dao za to boljega
ijeenja od pape Leona XIII. i Pia XI. u onim besmrtnim enciklikama Rerum novarum i
Quadragesimo anno. To je na socijalni program...
Ne moemo dalje priznati sistema koji bi negirao obitelj u kojoj Crkva gleda Boju instituciju i
temeljnu stanicu svakoga naroda... Htjeti obitelji oduzeti sakramentalni znaaj i zaprijeiti da
bude ivot i odgajalite djece, htjeti oteti roditeljima dijete i proglasiti ga svojinom drave,
znai: pokolebati prirodni zakon u njegovim temeljima, znai unititi ne samo obitelj, nego i
sam narod i dravnu zajednicu.
Ne moemo nadalje priznati sistema koji bi htio negirati osobno Boga Stvoritelja svijeta, a
ispovijedanje vjere u Boga svesti unutar etiri zida, gdje nitko niti vidi niti uje. Ne moemo
priznati sistema koji bi htio ve maloj djeci zaprijeiti poznavanje Boga po vjeronauku u
kolama to ga predaje sveenik.
To je nae stanovite od kojega ne odstupamo ni uz cijenu ivota, i budunost e kao i uvijek
pokazati daje katolika Crkva imala pravo... I ta naela ispovijedamo ne od danas do sutra, niti
od straha ili koristoljublja, nego iz nutarnje nude, svjesni da to pripada Bogu Stvoritelju. To je
na odgovor, da je katolika Crkva filokomunistiki raspoloena ili moda pristrana.44

Zatim se okomio na vladu:

Katolika Crkva ne pozna rasa koje gospoduju, i rasa koje robuju. Katolika Crkva pozna samo
rase kao tvorevine Boje... Za nju je ovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Evropejac. Za
nju je kralj u kraljevskoj palai upravo tako ovjek kao i zadnji siromah i Ciganin pod atorom...
Sistem strijeljanja stotine talaca zbog zloina kojemu se ne moe otkriti krivca, poganski je sistem
koji nikad nije urodio dobrim plodom...45

Upozorio je vlasti da njihove mjere tjeraju narod da se pridrui partizanima u umi.

Tjedan dana ranije istu stvar je istaknuo u nedjeljnoj propovijedi:
... svi narodi i rase potjeu od Boga. Stvarno postoji jedna rasa, a to je Boja rasa... Zato je
katolika Crkva uvijek osuivala, a i danas osuuje svaku nepravdu i nasilje koje se poinja u ime
klasnih, rasnih ili narodnosnih teorija.46

Vlada je bila bijesna. Julije Makanec, ministar narodne prosvjete uzvratio je udarac
lankom u Hrvatskom Narodu:*1
Ako je ovjek slika i prilika Boja, onda je to europski ovjek u osobitom stupnju, on je to svakako
vie nego crnac iz centralne Afrike. Gotska katedrala svakako na intenzivniji i uzvieniji nain
odrazuje vjenost nego prljava crnaka koliba ili ciganska erga, a IX. simfonija svakako je blia
Bogu nego urlanje australskog ljudoderskog plemena.

Nastavio je hvaliti nacionalizam i ouvanje nacionalne individualnosti, kao najvie

etike i ak vjerske dunosti jednog naroda, jer se time vri volja Boja, a zatim se
okomio na ljude
koji ovosvjetske probleme ne poznaju i ne osjeaju... koji su lieni svakog politikog instinkta... ne
bi bilo zgodno da takvi ljudi - makar i nesvjesno - ire politiku zabunu i defetizam meu borcima
koji svojim ivotima brane ne samo temelje hrvatske drave nego i crkvu katoliku od protivnika...
Bog je svakom staleu odredio njegov krug zadataka, i zato je najbolje da svaki ostane kod onoga za
to je zvan i pozvan. To vai u potpunoj mjeri i za onog visokog crkvenog dostojanstvenika koji je
nedavno u svome govoru preao granice svoga poziva i poeo se uplitati u stvari za koje nije
pozvan.

Stepineve su se propovijedi umnoavale i tajno irile; partizani su ih koristili u

svojoj propagandi, a BBC ih je nekoliko puta emitirao izazivajui jo vei bijes vlade
NDH.48
" H1 |
Njegove intervencije postajale su otrije i ee. Kad je u oujku 1942. poelo
daljnje hapenje idova, napisao je ministru unutarnjih poslova pismo u kojem
protestira protiv bezobzirnih napada na idove.49 Godinu dana poslije, 6. oujka 1943.,
pokrenuo je pitanje mjeovitih brakova izmeu arijaca i nearijaca koji su sklopljeni u
katolikoj Crkvi. Rekao je Paveliu daje nastala prava panika u Zagrebu i provinciji na
vijest da bi i zakoniti supruzi mogli biti razdvojeni:
...po svojoj najsvetijoj dunosti diem glas i odluno otklanjam mijeanje dravne vlasti u pitanje
zakonitih brakova... Ako se poslui fizikom silom, onda drava ne ini nita drugo nego obino
nasilje koje ne moe uroditi dobrim plodom.

Poznato je meutim da i na naim vrhovima dravne uprave imade takvih brakova, koji su
zatieni/5 Protiv logike je i pravednosti da su jedni zatieni a drugi preputeni na milost i
nemilost razliitih odredaba koje nemaju temelja ni u zdravom razumu... tko e razuman
vjerovati da e hiljade ljudi iz mjeovitih brakova moi mimo gledati gdje se silom razaraju
njihove obitelji i djeca preputaju nesigurnoj sudbini. Zar se ba takvim postupkom punim
nepravde ne tjeraju ljudi silom meu partizane...?
Jednako Vas, kao predstavnik katolike Crkve ponovno molim da zatitite najosnovnije
ivotno pravo onih podanika Nezavisne Drave Hrvatske koji su u vrijeme od njezina

opstanka postali lanovima katolike Crkve, bilo po krtenju, bilo prijelazom s pravoslavlja,
a kojima se ne moe dokazati nikakav lini zloin protiv probitaka hrvatskog naroda i
drave.
Ako je po srijedi mijeanje koje strane vlasti u na unutarnji narodni i politiki ivot, onda se
ne bojim da ovaj glas i prosvjed doe i do organa dotine strane vlasti. Katolika Crkva ne
pozna nikakva straha pred ikojom zemaljskom silom, ako se radi o obrani najosnovnijih
prava ovjeka... Ne dopustite da se neodgovorni i nepozvani elementi ogrjeuju o istinsko
dobro naega naroda. Krenje naravnog zakona u ime naroda i drave osveuje se na samom
narodu i dravi: u zemlji se stvara ogorenost koja tei za osvetom.50

Hrabrost je bila napisati takvo pismo u to vrijeme, jer se ticalo i Pavelieva privatnog ivota i djelovanja njemakih okupatora. Bilo je takoer neoekivano uspjeno;
mjeoviti brakovi su poslije toga poteivani i nadbiskup je djelotvorno posredovao u
mnogo sluajeva.51 Ali sam je postajao sve manje prihvatljiv vladi i Nijemcima.
Vijesti o njegovu zauzimanju stizale su na Zapad. Kad je Rapotec proao kroz
Carigrad na povratku u Kairo, posjetio je Hadi-orevia, jugoslavenskog generalnog konzula, koji je 14. srpnja 1942. javio jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi:
Prema onom to je on uo u Zagrebu od Srba, biskup Stepinac dri se dobro. On je u puno
sluajeva intervenisao za Srbe, pomagao ih i branio, ali svuda nije uspeo. On bi mogao dati i
ostavku zbog nedela ustaa ali nalazi da to ne bi bilo taktino. Zbog toga u Zagrebu ele da
se obustavi kampanja protiv Stepinca, ili da se umereno o njemu govori.52

Premda je koncelebrirao sveanu misu i pjevao Te Deum na Paveliev roendan53 i

nastavio to initi do kraja, on se od vlade distancirao na druge naine. Pisao je
Paveliu54 uoi otvaranja Hrvatskog Sabora da mu istakne kako je dvaput tijekom
1930-ih godina zabranio svome sveenstvu da sudjeluje u kojoj god politikoj aktivnosti, te da to ponovno ini:
Malo dobra to ga sveenici mogu postii u politici ne opravdava mene da toleriram tetu,
dvostruko veu, to je nanose Crkvi i narodu kad zaputaju svoje sveenike dunosti,
makar ti sveenici bili lanovi HSS ili ustakog pokreta.55

Nastavio je u karakteristinom tonu tualjke:

Vremena su se sasvim promijenila. Stanovnitvo je postalo neposluno, bi ograniavanja
poroda smanjuje njegovu brojnost, ljudi stenju pod teretom grijeha i svakovrsnih opaina, a
sveenika je tako malo... gubitak jednog sveenika je teak udarac Jer nam nedostaje tisuu
sveenika za slubu u naim upama.56*6
Nekoliko puta je opominjao sveenstvo da se kloni politike i ogranii na
pastirski rad.57 Napisao je hladno ljutito pismo58 sveeniku Ivi Guberini iz
senjske biskupije koji je dvije i pol godine proveo u zagrebakoj dijecezi,
zabranivi mu da obavlja ikakve sveenike funkcije unutar dijeceze pod
prijetnjom suspenzije zbog sablazni koju je izazvalo njegovo ponaanje;59 pisao
je i vojnom vikaru fra Cecelji traei od njega da ukloni sveenika Zvonka
Brekala s dunosti vojnog duhovnika zbog njegova nedolina vladanja, takoer
pod prijetnjom suspenzije.60
Osim posjeta Rimu 1941. i u travnju 1942. o kojima smo ve govorili, bio je
ondje i potkraj svibnja 1943. Stoga je Vatikan morao biti dobro informiran o
onome to se zbivalo u Hrvatskoj. Kardinal Maglione pisao mu je 17. lipnja
1943.61 da mu zahvali za dokumentaciju koju mu je ostavio Stepinac, a tie se
njegove pomoi Srbima i idovima u Hrvatskoj.62 Ipak postoji stanovita
sumnja o tome koliko je sam Vatikan znao godine 1942. o sudbini Zidova koji

su iz Njemake bili deportirani u Poljsku. Isusovac Tacchi-Venturi, vatikanski

posrednik za odnose s Mussoliniem, pisao je kardinalu Maglioneu 20. sijenja
da mu kae kako nije uspio zatititi skupinu idovske djece u Hrvatskoj od
orribile deportazionef* oevidno i dalje se vjerovalo da se idovi alju na istok
kao radna snaga, premda u groznim uvjetima.*7
Tada se ve javno mnijenje u Hrvatskoj, koje se isprva povezivalo s NDH
zbog obeanja da e osloboditi zemlju od srpske hegemonije, sve vie
okretalo protiv vlade. Ona nikad nije imala dovoljno podrke u Dalmaciji koja
je imala razloga da se plai iredentizma, a kad je 1943. poraena Italija povukla
svoje trupe, umjesto njih odmah su dole njemake okupacijske snage.
Talijanska okupacija bila je prilino humana i vojska je dosljedno titila Srbe od
ustakog divljatva zbog iskrene odbojnosti prema onome to se zbivalo, ali
posljedice toga nisu uvijek bile po udi katolikoj crkvi. Malo prije smrti
mostarski biskup Mii izvijestio je Stepinca daje delegacija Srba posjetila
Mussolinia u Rimu potkraj 1941. da zatrai zatitu; to je imalo posljedicu da su
Talijani ponovno zauzeli Hercegovinu, pravoslavni svetenici su se pojavili iz
svojih skrovita i izmatike crkve su oivjele pod talijanskom zatitom.64
Stepinac je bio previe zabrinut da bi o tome raspravljao kad je 1942. bio u
Rimu,65 pa je poslije pisao Casertanu, talijanskom poslaniku u Zagrebu, da mu
se poali na prijestupe talijanskih trupa:
... na hrvatskom teritoriju koji je pripojen Italiji uoljivo je stalno opadanje
vjerskog ivota i postoji stanovita tendencija prijelaza s katolicizma na pravoslavlje.
Odgovornost i krivicu za to stanje, pred Bogom i potomstvom, snosit e katolika
Italija.66*8

On je otro protestirao i kod generala Glaisea von Horstenaua, njemakog

opunomoenika u Hrvatskoj, zbog prijestupa nekih njemakih trupa koje su
valjda bile smjesta disciplinirane i prekomandirane.67
Paveli je bivao sve osamljeniji. U njegovoj vladi nije bilo nijednog lana
Hrvatske seljake stranke; njezin voa Maek odbio je suraivati s njim i ivio
je u kunom pritvoru, odsjeen od svojih ranijih suradnika, dok je Juraj
Kmjevi po njegovim uputama otiao s jugoslavenskom kraljevskom vladom u
London. Paveli je bio
okruen ljudima koji su preteno bili s njim u izbjeglitvu; ve su se javljale podjele
izmeu onih koji su se, kao Slavko Kvatemik, uvijek prvenstveno ravnali prema
Njemakoj, i ostalih koji su isprva bili okrenuti prema Italiji i poinjali osjeati kako
bi bilo vrijeme da NDH slijedi primjer Italije i preda se saveznicima prije sve
vjerojatnijega poraza Njemake, nadajui se da bi zapadni saveznici podrali
opstanak samostalne hrvatske drave. Ministar vanjskih poslova M. Lorkovi bio je
voa te urote; Paveli ga je dao zatvoriti i napokon smaknuti u zatvoru u proljee
1945. Nekoliko mjeseci poslije defetizam je narastao do tog stupnja daje vlada NDH
poslala slubenog predstavnika u Italiju da pokua pregovarati sa saveznicima, ali
ovi nisu pristali na razgovore. Partizani su uspostavili privremenu vladu u Jajcu u
studenom 1943. i istog mjeseca bili vojno priznati na sastanku velike trojice u

Teheranu. U to su najvie bili upleteni Britanci koji su sve vie uskraivali pomo
manje agresivnim srpskim etnicima D. Mihailovia i davali je partizanima. Usprkos
tim znacima u Hrvatskoj je vladalo ope uvjerenje, koje je dijelio i Stepinac, da
saveznici nikad nee dopustiti da njezino stanovnitvo padne pod vlast komunista
(istu zabludu je gajio Mihailovi u Srbiji). Ljudi su pak smatrali da se nalaze pod
neprijateljskom okupacijom i da nisu odgovorni za postupke vlade.
U meuvremenu ratne posljedice poele su se sve vie osjeati u cijeloj zemlji.
Ve se u rujnu 1942. Stepinac obratio okrunicom68 onima koji su izbjegli ratne
nevolje da pomognu onima koji su sve izgubili pa gladuju; osnovao je organizaciju
Pomo koja je zajedno s Caritasom skupljala hranu i odjeu u svakom selu.69
Premda je godine
1943. bila dobra etva, najugroenija podruja nisu mogla obaviti sjetvu pa se nije
imalo to ubirati. Glavni zagrebaki rabin Freiburger pisao je papi 8. kolovoza 1942.
da mu zahvali za pomo koju su idovskoj opini dali hrvatski biskupi i predstavnici
Svete stolice, molei usput pomo za idovske ene i djecu u logorima.70 Stepinac je
organizirao znatnu pomo za skupinu poljskih izbjeglica u Poljskom domu u
Crikvenici, aljui je uglavnom preko meunarodnog Crvenog kria;71 monsinjor S
vetozar Rittig pisao je iz oblinjeg Selca da mu zahvali za to i za druga
dobroinstva.72 Bio je zasut molbama za posredovanje u pojedinanim sluajevima i
pomagao je gdje god je mogao, katkada uspjeno; u nadbiskupskom dvoru nainjen
je popis od 175 sluajeva.73 Slao je pomo mnogim krajevima, sve do daleke
Makedonije. Na sreu, imao je velike prihode jer je vlada NDH vratila crkvene
poreze biskupskoj konferenciji.74
Stepinac je i dalje bio opsjednut grenou ovjeanstva i propovijedao je protiv
psovke, needna enskog odijevanja i raskalaenosti, to sve izaziva opravdanu
Boju srdbu i kaznu.73 Organizirao je veliku pokorniku procesiju do svetita u
Mariji Bistrici 7. lipnja 1943. u kojoj je sudjelovalo 26 tisua ljudi;76 tom prigodom
je rekao u propovijedi:
Svi smo duboko uvjereni daje ovaj strani rat sa svim zlim posljedicama opravdana kazna
Boja
za tolike grijehe... Neisti grijesi, preljubi, divlji brakovi, bijela kuga, ubijstva djece u utrobi
majinoj,
pijanstva, krae i prevare, lai i klevete, netuy za svetkovanje nedjelje, za nedjeljnu svetu
misu i
svete sakramente i drugi razni grijesi vape u nebo za osvetom.77

Ponovio je poziv na skruenje u rujnu kad je ponukao vjernike da mjesec

listopad posvete pokajanju i molitvi, svakidanjim misama te molitvi u obitelji i
hramu. Sve ovo neka bude kao priprava na veliku pokorniku procesiju na koncu
mjeseca listopada na blagdan Krista Kralja.78 Isto je uinio u poetku 1944.
zatraivi od sveenstva da se pobrine da se Krine postaje mole svaki dan
tijekom Korizme kao pokora pred Bogom zbog mnogih grijeha, naroito zbog
psovke i hule, molei milost i uspostavu mira. Posebno se utjecao Bogu
posredstvom Blaene Djevice; zavjetovao se da e ispuniti obeanje koje je
zadano 1739. da e se u Ludbregu podignuti kapela predragocjenoj krvi Isusovoj;

nakanio je odravati posebne procesije svakog ljeta u svakoj crkvi koja je

posveena Blaenoj Djevici i gdje god se ukazao njezin kip ili slika.79
Lako je osjetiti neku nestrpljivost u tim trajnim procesijama i udaranjima u
prsa, ali to je bilo oitovanje javnog miljenjakoje nije moglo umirujue djelovati
na vlast. Dvije godine poslije, poto su komunisti preuzeli vlast u Jugoslaviji,
Stepinac e s velikim uspjehom predvoditi godinju procesiju do Marije Bistrice,
dok su nove vlasti bile prisiljene pokazati dobru volju i toleranciju; preteko bi im
bilo izdati zabranu.

Deveto poglavlje

SLOM
Zemlja je ulazila u najteu ratnu godinu, kad je savezniko bombardiranje
jugoslavenskoga kopna 1944. poelo dobivati zamah, a rijeke izbjeglica potekle od
jadranske obale na sjever. Vie od deset tisua ljudi napustilo je domove i imovinu,
ostavi bez sredstava za ivot. Stepinac se obratio obiteljima da prime te ljude u svoje
domove, da im prue utoite i po mogunosti dadu kakav posao.1 Naroito je bio
zabrinut za djecu koja su ostala bez roditelja. Ve je prethodne godine bio dao upute
kako treba s njima postupati: ako se ne zna nita o njihovu podrijetlu, treba javiti
vlastima gdje su naena i koliko su otprilike stara, a zatim ih uvesti u matine knjige i
uvjetno krstiti. Naposljetku je spaeno i zbrinuto sedam tisua djece, ukljuujui
mnogu siroad iz srpskih i partizanskih obitelji.2 Stanje u zemlji bilo je kaotino.
Stepinac je poslao dvije okrunice sveenstvu potiui ih ponovno da ostanu izvan
politike.3 Oni trebaju gojiti prijateljstvo i razumijevanje sa upljanima, ubirati desetinu
i crkvene pristojbe (svaki sveenik koji bi pokuao izvui vie nego to mu pripada bio
bi strogo kanjen), te ako je potrebno pohraniti ruho, obredne posude i dragocjenosti
na sigurno mjesto. A iznad svega moraju ostati u svojim upama i prionuti uz pastirski
rad: odnosi izmeu crkve i civilnih vlasti, podsjetio ih je, spadaju u iskljuivu
nadlenost Svete stolice.
Ali ini se da nije bio sposoban pojmiti realnost poloaja NDH i posljedice
katastrofe u koju je zapadala cijela Evropa. Bilo mu je jasno da vlada vie ne uiva
podrku naroda i da zemlja ivi pod tiranijom kojoj je nevina rtva hrvatski narod. Je li
bio svjestan daje Evropa puna nevinih rtava, od kojih je velik broj trpio mnogo vie
nego hrvatski narod? Njegove propovijedi govore iskljuivo i ogoreno o hrvatskim
tekoama, dok lanci u Katolikom Listu idu ak i dalje. Nakon opisa bombardiranja
priobalnih gradova, u jednom se lanku nastavlja:
Nije to jedino zlo to ga je Hrvatska doivjela u posljednje tri godine. Talijanska
soldateska po paklenski smiljenom planu poinila je u Hrvatskoj nezapamene zulume.
Unitavala je hrvatsko stanovnitvo i njegovu imovinu. Talijanima su se pridruili etnici, a
etnicima partizanski komunisti... ali im je cilj bio jedan: unititi to vie hrvatskih ivota i
stvoriti prazan prostor bez Hrvata, za sebe. Ubijalo se, palilo, muilo i ruilo. Krv je tekla,
plamen se dizao, orio se pla i lelek, a neprijatelji Hrvata u Londonu, Moskvi i Rimu
smijali su se sa zadovoljstvom...
Hrvatska je nekada bila predzie kranstva i Europe. Stoljeima je krvarila zato da njezini
zapadni susjedi mogu ivjeti u miru... Europa nije znala biti zahvalna Hrvatima. Kad smo

konano trebali u miru uivati lavlju steenu slobodu te izgraditi svoju obnovljenu dravu, agenti
Londona i Moskve sve su uinili da sprijee obnovu Hrvatske i da je bace u krv i poar, u emer
i jad.
... Hrvati hoe ... da sami odluuju o svojoj sudbini, da ive ivotom koji je dostojan svjesnoga,
kulturnoga i ponosnoga naroda... nee da budu tue roblje. To je pravi i jedini razlog zato su
bombardirani hrvatski gradovi. A koja je izlika? Zato da Hrvati budu osloboeni!...
Angloamerike bombe uinile su nas manjim i siromanijim narodom... Onaj koji je rekao
Osveta je moja i ja u je vratiti' sigurno e nas zatititi od angloamerikog terora kao to nas je
spasio od drugih naih neprijatelja.4

U istom broju lista Stepinac je objavio okrunicu5 o bombardiranju Zagreba 22.

veljae 1944. Bilo je 75 mrtvih, ukljuujui sedam dominikanaca, te 160 ranjenih;
dvije crkve i dva samostana teko su oteeni, a bilo je tete i na samom
nadbiskupskom dvoru:
... diem glas najogorenijeg protesta i najpravednije osude svih onih koji, ne acajui se ni pred
kojim sredstvom, bez ikakva obzira i osjeaja unitavaju ivotni organizam hrvatskog naroda...
Hrvati su se stoljeima borili za obranu ideala prave ljudske slobode i kranske kulture... zbog
ega im je od najveih uvara prave kulture i slobode ovjeanstva, rimskih papa, dan astan
naslov predzie kranstva.

Pozvao je vjernike da se mole za sigurnost i slobodu hrvatskog naroda. Ukinuo

je godinje primanje na obljetnicu papina ustolienja i dao 200.000 kuna Caritasu
za pomo rtvama bombardiranja.6 Uputio je i pismo britanskom poslaniku u V
atikanu, Francisu dArcy Osbomeu, molei ga da iskoristi svoj visok poloaj i
prenese poruku saveznicima daje svaki zrani napad na hrvatske gradove prilog
unitenju naroda s kojim je va narod mogao raunati u budunosti, naroda koji
nije odgovoran za ono to se dogaa na njegovu teritoriju. Spomenuo je po obiaju
kako su Hrvati bili antemurale Christianitatis i dodao:
Moe se bez pretjerivanja ustvrditi da nijedan narod u ovom ratu nije tako okrutno pogoen kao
nesretni hrvatski narod.

Tu prilino udnu izjavu lake je razumjeti kad se ima na umu daje on govorio
o cijelom teritoriju NDH koji je obuhvaao ne samo dijelove Srema nego i Bosne i
Hercegovine gdje je bjesnio zamren graanski rat izmeu Srba, kako
Mihailovievih etnika tako i nepovezanih grupa ljudi koji su pobjegli iz svojih sela,
zatim hrvatskih ustaa i njima pridruenih muslimanskih skupina, te napokon
partizana koji su bili prognani iz Srbije da bi se zadrali u bosanskim divljim
planinama. Na stotine sela je uniteno, spaljeno i sravnjeno sa zemljom, a njihovi
stanovnici pobjegli u umu ili se sklonili u oblinje gradove i sela, gdje su mnogi
opet nastradali. Stepinac nije mogao znati o kolikom je broju bila rije, ali morao je
shvatiti koliki su bili razmjeri pustoenja. Kad su se napokon poslije rata sreivali
podaci, postalo je jasno da su samo Poljska i zapadni dio Sovjetskog Saveza imali
vee gubitke. Karakteristino je da su se njegove misli bavile samo nesretnim
hrvatskim narodom.
Poetkom veljae 1945. predvodio je predstavnike crkve i vjerskih organizacija

posljednji put na novogodinje primanje kod Pavelia; pratila su ga dva pomona

biskupa, Salis-Seevvis i Lach.7
Malo prije nego to e odrati korizmenu propovijed sveuilitarcima8 doao mu je
predstavnik partizana i upozorio ga da pazi na svoje rijei; rat se blii kraju, Nijemci su
pred porazom i on e biti pozvan na odgovornost za sve to rekne. Stepinac je
odgovorio da e kao i uvijek govoriti ono to mora govoriti, a za to nee ni od koga
moliti dozvolu, ni od vlade ni od partizana.9 U toj propovijedi on je izrijekom
odbacio reim koji su pobjedniki partizani zavodili na osloboenim podrujima,
postavljajui tri naela na kojima se mora osnivati pravedan mir:
Apsurdno je dakle govoriti o nekome miru u svijetu, dok se bude Bogu uskraivala duna ast i,
tovie, po organiziranom bezbotvu, uz pomo dravne vlasti, sistematski, makar i uvijeno, ruila
svaka vjera u Boga, u ljudskim duama, ili dok se bude provizorno doputalo kranima
katolicima kao neka posebna milost ono to je najstroa dunost svakog pojedinoga ovjeka, pa i
svake dravne vlasti, jer su svi samo tvorevina Boja.
... kako su smijeni oni koji nam poruuju da nisu protiv vjere, a istodobno onemoguuju
vjeronaunu obuku u kolama, uvode brak koji zovu graanskim, a o kojem na narod nee ni uti,
oduzimaju crkvene naune zavode, skidaju sveenicima glave. Kau, dodue, da to ine na temelju
presude.
... Doi e vrijeme kad e sve izii na vidjelo, i kad e se sve klevete i lai raskrinkati, i kad e i
objektivna povijest pokazati da predstavnici katolike crkve u Hrvatskoj nisu ni za as izdali svoga
zvanja, a da su eventualne pogrjeke kojega sveenika sitnice prema onome to se zbilo na drugoj
strani, kojoj moda neupuena svjetska javnost pljee.
I zato nas malo dira gronja kojom se i zagrebaki nadbiskup uvrtava meu ratne zloince. I ako
si moda dotini utvaraju da strahujemo pred njima, neka znadu da vedra ela i mirne savjesti
stojimo na svome mjestu, pa dolo to mu drago. To poruujemo onima koji misle da predstavnici
katolike Crkve imadu samo dunosti, a jedino pravo im je to da na svaki in s druge strane samo
kau Amen!\ bio taj in u skladu sa zdravim razumom ili ne.
Prvi je, dakle, uvjet mira: dati Bogu to je Boje; a onda slijedi drugi: dati i samome sebi to te
ide!... Ne moe biti posrednik mira kod drugih onaj koji nema mira u vlastitoj dui... Ali ostaje i
tree kao preduvjet mira, to jest: dati i drugima to im dugujemo, bilo kao pojedincima, bilo kao
organiziranim skupinama.
udimo se stoga odakle sada dolaze neki borci za slobodu i valjaju drvlje i kamenje na katoliku
Crkvu u Hrvatskoj, jer ljubi svoj narod... Ne bojimo se rei da e Hrvatski narod a limine odbiti
svaki reim, bio on na krajnjoj ljevici ili na krajnjoj desnici, koji ne bi raunao i do krajnosti
potovao njegovu vie nego tisugodinju katoliku tradiciju. Takav naime reim ne bi predstavljao
u Hrvatskom narodu nikoga, ili neznatnu manjinu koja bi mu se silom narinula.7

* **

Vlada NDH grozniavo je manevrirala pokuavajui da izbjegne posljedice

poraza; posljednja dva mjeseca prije dolaska partizanskih snaga u Zagreb bila su
ispunjena dolascima i odlascima skupina koje su bile protiv partizana, a sve su dijelile
gorljivo vjerovanje da zapadni saveznici nikad nee dopustiti komunistima da zauzmu
sjeverozapadni katoliki dio Jugoslavije. Paveli se obratio Stepincu kao poglavaru
katolike crkve s iznimnim autoritetom i zamolio ga da vodi privremenu vladu, ali
Stepinac je odbio rekavi: To je vaa stvar komu ete predati vlast. U politiku se ne
mijeam, ali ostajem tu, pa bilo to bilo."
7 travnja, na etvrtu obljetnicu osnutka NDH, Stepinac je govorio misu u

Zagreb je bio pun izbjeglica i glasina o onome to se zbiva u unutranjosti. Voe

NDH pokuali su isposlovati da sve vjerske zajednice istodobno osude partizane;
memorandum to ga je u tu svrhu napisao dr. Pavao Canki, ministar pravosua i
bogotovlja, otkriven je i objavljen poslije rata.8 Evangeliki biskup dr. Popp nije
odgovorio na pismo ali je izrekao osudu u propovijedi; muslimani u vladi predlagali su
da se deklaracija sastavi i objavi u Sarajevu.9 Ali pet katolikih biskupa, lanova
radnog odbora biskupske konferencije - Stepinac, ari iz Sarajeva, Gari iz Banjaluke,
imrak iz Krievaca i Akamovi iz akova - sastalo se u Zagrebu i izdalo pastirsko
pismo 24. oujka 1945. Nastalo je kao izljev zlovolje, samoopravdanja i upozorenja; u
njemu se spominje kako je na sramotan nain pogaen najsveaniji meunarodni
ugovor, Konkordat sklopljen izmeu Svete stolice i bive Jugoslavije, koji je bio
potpisan ali ga nikad nije ratificirao senat, ostavljajui hrvatski narod na milost
vlastodraca. Pismo odbacuje optube da je crkva kriva za zlodjela; kad je hrvatski
narod bio napadnut i na nesreu uzvratio istom mjerom, hrvatski su biskupi to osudili
te digli glas protiv pretjerane nune obrane i protiv nasilja, zauzimajui se za nevine
rtve bez obzira na nacionalnost ili vjeroispovijest. Prosvjedovali su protiv
sistematskog ubijanja i muenja nevinih katolikih sveenika i naroda, pozivali javnu
prosudbu meunarodne svjetovne komisije da se utvrdi jesu li optube o ratnim
zloincima... samo izlika i sredstvo za istrebljivanje onih ljudi koji su po raunu
komunizma zapreka ostvarivanju njegova stranakog programa i nastavili s izjavom
da e katoliki biskupi osnovati posebnu komisiju koja e ispitati sve navode optubi i
prikupiti dokaze tako da objektivno meunarodno tijelo moe odluiti gdje lei
istina.10Pismo je strasno branilo pravo hrvatskog naroda na vlastitu zemlju:
Povijest svjedoi da Hrvatski Narod kroz cijelu svoju tisuutristogodinju prolost nije nikada
prestao plebiscitarno naglaavati da se ne odrie svoga prava na slobodu i nezavisnost koju on
od

srca eli i svakom drugom narodu. zazloinebiti izvedenina javna suenjapred narodnim
sudovima.17 Petorica hrvatskih biskupa koji su potpisali oujsko pastirsko pismo ve su
jasno iznijeli svoju poziciju: bili su nepokolebljivo protivni komunizmu, napomenuvi
daje nadbiskup Stepinac igosan kao ratni zloinac i daje oko 150 sveenika ubijeno,
to u borbama to poslije osloboenja.
U Zagrebu je Paveli poinjao nareivati da se smiu zatvorenici i taoci, a Stepinac je
otro prosvjedovao.18 Dok su partizani napredovali prema Zagrebu, Stepinac je 4. svibnja
primio ustakog generala Mokova koji ga je nagovorio da posjeti Maeka koji je bio u
kunom pritvoru. Ne rekavi nikome kamo ide, ak ni svojim tajnicima koje je ve neko
vrijeme zaobilazio jer je bio svjestan njihovih simpatija prema ustaama, odvezao se s
Mokovom u njegovim kolima. Maek je bio potpuno izoliran i zapanjio se kad je
ugledao Stepinca. Mokov gaje zaklinjao da pobjegne jer e ga sigurno ubiti komunisti.
U trosatnom razgovoru Maek je rekao Stepincu da kani ostati, ali poslije, kad je uo da
su partizani zatvorili dr. Augusta Koutia, potpredsjednika Hrvatske seljake stranke,
promijenio je miljenje; 6. svibnja napustio je s obitelji Zagreb i slijedeeg dana preao
preko granice u Austriju.19
Tada je nastala sveopa guva, jer su tisue ljudi pohitale iz Zagreba i okolice da se
spase. General von Lehr je 6. svibnja obavijestio Paveliada su Nijemci potpisah predaju
i prepustio mu komandu. Idui dan Paveli je naredio ubrzano povlaenje prema Austriji,
a zatim i sam pobjegao u sigurnost, stigavi naposljetku u Argentinu. Snage NDH u
povlaenju, praene tisuama civilnih izbjeglica, kretale su se na sjever s nadom da e se
predati britanskim snagama u Austriji. Ah su vraene natrag, u skladu s dogovorom
saveznika da e svaka zemlja prihvatiti predaju neprijateljskih snaga protiv kojih se
borila. U toku nekoliko slijedeih tjedana veliku veinu tih vraenih zarobljenika pobile
su partizanske snage, odlune da osujete sve planove svojih domaih neprijatelja o
nastavljanju borbe protiv komunizma uz pomo zapadnih saveznika.20
Stepinac je ostao u Zagrebu, kao to je ve nekoliko puta rekao da e ostati.21
Poetkom svibnja sazvao je sjednicu prvostolnog kaptola i rekao lanovima da su
slobodni postupiti po savjesti i napustiti zemlju ako ele; to se njega tie, on e ostati.
Njegova vrstoa i mir ohrabrili su kolebljivce i nitko od katedralnog sveenstva nije

vida svakidanje pastirske potrebe svoga stada pa je 15. travnja, na svretku tjedna
protiv psovke, odrao snanu propovijed protiv te navike;15 bio je to udnovat uzlet
patosa usred smaka svijeta, ali nadbiskup je bio uvjeren daje psovka pridonijela toj opoj
kataklizmi.
Partizani su napredovali na cijelom teritoriju i ve zauzeli dalmatinsku obalu gdje

pobjegao.22 Kad su se 8. svibnja partizani primakli gradu, poveo je sa sobom Masuccia,

Marconeova tajnika, i posjetio njemako zapovjednitvo; nakon mnogo tekoa uspio ih
je uvjeriti da bi nerazborito bilo dignuti u zrak elektranu i most preko Save.23 Odatle su
otili do ustakog generala Luburica i nagovorili ga da ne prua nikakav oruani otpor,
Luburi je ve bio naredio da se podmetnu mine ispod glavnih javnih zgrada u Zagrebu.
Istog dana pobjednike partizanske snage ule su u Zagreb.
Deseto poglavlje

SUKOB S NOVIM VLASTODRCIMA

Partizanska vojska ula je u tihe, gotovo puste ulice, koje su odjekivale od njihovih
truba i automobilskih sirena. Marconeov tajnik Masucci sjea se da su on i dr. uro
Kumii, kojemu je Paveli predao svoja ovlatenja, stajali ispred nadbiskupskog
dvora ekajui dokazak partizanskih predstavnika. Kumii je bio blijed kao krpa i
Masucci gaje upitao je li mu zlo. On je zaplakao i pao na koljena, molei Masuccia da
mu dade posljednje odrjeenje, jer kad me budu vidjela ta gospoda, oderat e mi
kou. Masucci gaje umirio, a u 13.30 stigla su dva komesara u pranom automobilu
koji je bio okien ruama. Masucci im je priao i rekao daje u gradu mimo kao na
groblju, ni psi ne laju, zatvoreni su prozori i balkonska vrata. Predstavio im je dr.
Kumiia i zamolio ih da budu milosrdni prema onima koji im se predaju. Obojica su
se pribrala kad su ih komesari zagrlili i pozdravili kao brau.1 Ali nastavak nije bio
pruao takva ohrabrenja. **
Nakon tjedan dana zaplijenjen je Stepinev automobil, ali poslije je vraen.2 Dva
dana kasnije, 17. svibnja, jedan partizanski oficir i dvije osobe u graanskom odijelu
doli su u nadbiskupski dvor i rekli Stepincu da poe s njima. Kad su stigli do neke
kue u Mlinarskoj ulici, reeno mu je da se ne moe vratiti.*2 Prosvjedovao je i zatim
zatraio da se o tome obavijesti generalni vikar monsinjor Salis-Seewis. To je uinjeno
i ovaj je odmah izvijestio sveenstvo i naredio da se na svakoj misi mole molitve za
nadbiskupa.3
Uskoro je Stepinca posjetio monsinjor Svetozar Rittig koji se vratio u Zagreb s
partizanima. Rittig je bio upnik crkve sv. Marka, pokraj Sabora, koja je esto bila
pozornicom dravnih sveanosti. U mladosti je bio tajnik biskupa Strossmayera i
pripadao maloj ali vanoj skupini Hrvata koji su podravah ujedinjenje svih Junih
Slavena. Napustio je Zagreb kad je Paveli preuzeo vlast i ivio u Selcu na moru sve
do poraza Italije; kad su taj kraj okupirali Nijemci, on se u sedamdesetoj godini
pridruio partizanima. Vjerovao je da su oni jedina snaga koja bi mogla ostvariti
Strossmayerov san o junoslavenskom jedinstvu i okonati sukobe izmeu Srba i
Hrvata. Zanimala gaje drutvena pravda, ali nije imao ideolokih veza s partizanima;
nikad nije dola u pitanje njegova odanost crkvi, niti su mu ikada zaprijetile ikakve
crkvene sankcije, ak ni kad je postao zastupnik i tajnik komisije za vjerska pitanja.
Dobro se slagao sa Stepincem i Stepinac mu je po svoj prilici vjerovao, jer je privatno
odobrio Sto su on i njegov zamjenik dr. Emilio Pallua prihvatili te dunosti.4
Stepinac je bio uznemiren i ljut zbog hapenja; ne elei da ga zateknu nepripravna,
Rittiga je primio vrlo osorno.3 Zatim su mu vlasti poslale Maekovu sinovicu Olgu; ona
je jo na studiju postala komunist, a Stepinac je pomogao njoj i njezinu ocu da se izvuku
iz tekoa koje su imali s vlastima NDH. Budui da su se novi vlastodrci nadali da e
nagovoriti Maeka da im se pridrui i vjerovali da Stepinac moe na njega utjecati,
mislili su da je to najbolji nain da mu prenesu svoje elje. Ali Stepinac nije htio o tome
raspravljati; preporuio im je da preko radija poalju poruku dr. Maeku. Njegova je
jedina briga, rekao im je, sudbina vjere i crkve. U tom pogledu dobio je najljepa
obeanja.6 Kad je od Marconea uo kako je nadbiskupsko vijee odluilo da ne bude
tijelovske procesije u znak protest protiv njegova zatvaranja, on je smjesta naredio da se
procesija odri.7
U meuvremenu Tito je stigao u grad i izrazio elju da se sastane s predstavnicima
sveenstva da bi raspravljali o zajednikim pitanjima. Rittig je to prenio Salis- Seevvisu,
pa je 2. lipnja poslan automobil po generalne vikare Salisa i dr. Josipa Lacha, te

kanonike Boria, Bakia i Kolareka. Tito ih je na svoj ljubazan nain primio u drutvu
dr. Vladimira Bakaria, predsjednika vlade republike Hrvatske, i dr. Rittiga. Salis je
odmah rekao Titu da oni u tjeskobi oekuju povratak nadbiskupa, jer je on jedini tko
moe govoriti u ime crkve; katolika je crkva kao uvarica Bojeg zakona u prolosti
odgajala hrvatski narod i biskupi smatraju svojom dunou da u novoj demokratskoj
federaciji Jugoslaviji nastave svoju duhovnu misiju. On se nada da e vlada upotrijebiti
vlast da se stvarno primijene njezina deklarirana naela
o slobodi vjeroispovijesti i savjesti, o slobodi kranskog odgoja u kolama i
katolikim odgojnim zavodima, da tako katolika crkva uzmogne mimo i nesmetano
provoditi svoj bitni poziv na korist itave drave.8 Zavrio je molei Boga da
blagoslovi Maralovo djelo.
Tito je odgovorio s puno takta, rekavi im da je radostan to s njima moe raspravljati
o odnosima izmeu crkve i drave. Ah govorei kao Hrvat i kao katolik,*3 nastavio je,
mora im rei da nije bio zadovoljan s dranjem jednog dijela katolikog sveenstva u tim
tekim historijskim momentima koji su odnijeli velike rtve. Predstavnici vlade uvijek su
mislili da se pitanje religije i odnosa crkve prema dravi mora rijeiti dogovorom a ne
dekretom; imajui to na umu on je pozvao tu delegaciju da ga posjeti. Sto se tie njegova
miljenja, Tito je rekao:
naa crkva treba da bude nacionalna, da se vie prilagodi naciji. Moda vam je sada malo
udnovato, kad je zastupam ovako vrsto nacionalnost. Suvie mnogo krvi je proliveno, suvie
mnogo narodnih patnja sam vidio i ja elim da katoliko sveenstvo u Hrvatskoj bude dublje
nacionalno povezano s narodom nego sada.
Tito nije upotrijebio rije narodna nego nacionalna da bi istaknuo smisao neovisnosti o
Vatikanu. To nije bila nova ideja i ve ju je 1920-ih godina rabio Stjepan Radi, voa
Hrvatske seljake stranke. Prema Bakariu, Tito je jednostavno elio da Hrvatska ima
svoga primasa, kao to je barski nadbiskup primas Srbije.* To
je mnogo godina kasnije potvrdio dr. Hmevi u intervjuima novosadskomD/i<?v/&H
(12.1.1986.).*4
Tito je nastavio da ne eli osuditi Vatikan, ali
moram rei da kritiki gledam na to jer je uvijek naginjao vie Italiji nego naem narodu.
Ja bih elio da vidim da katolika crkva u Hrvatskoj sada... ima vie samostalnosti... To je
osnovno pitanje koje bi mi eljeli rijeiti, a sva ostala pitanja, to su sekundama pitanja koja
e se lako rijeiti.

Proslijedio je s gorljivom uvjerljivou:

Mi hoemo da stvorimo jednu veliku zajednicu Junih Slavena, a u toj zajednici e biti i
pravoslavni i katolici, koji treba da su vrsto povezani sa svim ostalim Slavenima. Tada e
biti pravoslavaca skoro jo vie nego e biti katolika, te e se i pitanje odnosa izmeu
pravoslavne crkve i katolike cikve trebati isto tako dovesti u sklad s velikom idejom
zblienja i ue suradnje slavenskih naroda, koji su toliko u svojoj historiji prepatili od
razjedinjenosti, a kulminacija je bila u ovom ratu, kada se je slavenstvo htjelo unititi. Eto,
to su moje misli. To je osnovno.10

U dugakoj raspravi koja je uslijedila Salis-Seewis je branio dranje Vatikana

prema NDH; Sveta stolica nikad nije de jure priznala tu dravu i opat Marcone bio je
akreditiran kao papinski izaslanik kod hrvatskog episkopata a ne kod vlade. Vatikan
nije dopustio nikakvu promjenu jurisdikcije hrvatskih biskupa nad Meimurjem (koje
su zaposjeli Madari) i nad Dalmacijom (koju je anektirala Italija). Objasnio je da su
biskupi obvezni sluati Svetu stolicu u dogmatskim i disciplinarnim stvarima, ali su
sasvim slobodni da na svoj nain postupaju u narodnom i drutvenom radu pa ne
osjeaju nikakvu potrebu za veom slobodom. Branio je Stepinevo ponaanje za
vrijeme rata i rekao da je sveenstvo koje je pozdravilo NDH zavela elja za
samostalnom hrvatskom dravom; mnogi su se odvratili od ustaa kad su vidjeli to
ine. Upozorio je Tita da u narodu vlada veliko neraspoloenje zbog mnogobrojnih
logora u kojima imade nevinih ljudi, te da naoruani partizani idu po zagrebakim
kolama, uklanjaju raspela, zabranjuju molitve i pretvaraju kapele asnih sestara u
spavaonice. Tito je obeao da e odmah pregledati izvjetaje i ponovio uvjeravanje da
se nita iz podruja religije nee rjeavati dekretom. Ali to se uvjeravanje preusko
protumailo; nikad nije bilo nikakvih dogovora oko eksproprijacije crkvene imovine,

agrarne reforme, zatvaranja crkvenih kola i poreza koji su obuhvatili crkvu zajedno s
drugim dijelovima drutva, premda su poslije konzultirane sve vjerske zajednice u vezi
sa zakonom o poloaju vjerskih zajednica iz 1953.
Potkraj razgovora monsinjor Rittig upao je u rije Titu rekavi da je sveenstvo
krivo i da mora initi pokoru. Prisutni sveenici su otro prosvjedovali da to nije istina;
nekoliko sveenika je pogrijeilo, ali pojedinane pojave ne valja generalizirati. Tito je
presjekao raspravu: Tako je, neki sveenici ili nekolicina njih je pogrijeila, ali se to
uzima kao moralna cjelina.11
Stepinac je puten iz pritvora idueg dana, 3. lipnja. Najprije je posjetio
bogoslovno sjemenite gdje se pojavio nasmijan i vedar, ali je rekao samo par rijei i
primijetio: Bit e borbe, najvie za odgoj mladei!12 Idueg dana ujutro posjetio je
dr. Bakaria,
a popodne zajedno s Bakariem Tita.13 Stepinac je naglasio da razgovori s pojedinim
biskupima mogu biti vrlo korisni, ali samo Sveta stolica je kompetentna donositi odluke
za crkvu. Najbolje bi rjeenje bilo da se uspostavi konkordat, ali ako to ne uspije, moe
posluiti i modus vivendi kao to je bilo u bivoj ehoslovakoj. Istaknuo je koliko je
vano da nova drava uspostavi redovite diplomatske odnose sa Svetom stolicom i
branio njezino dranje prema NDH kao to je uinio i biskup Salis-Seewis. Na kraju,
govorei kao ovjek a ne kao biskup, potaknuo je Tita da se sastane s predstavnicima
Hrvatske seljake stranke, pa ak i sa estitim pristaama ustakog pokreta... Tko god
hoe poteno i iskreno suraivati na sreenju zemlje, neka bude dobro doao. Ako
suradnju odbiju, krivi su sami. Zamolio je Tita da potedi ljudske ivote gdje god je to
mogue, jer mi nismo velik narod, a rtve su do sada tako velike, da bi jo jedna ovakva
katastrofa znaila istrebljenje slavenskih naroda na jugu Evrope. Tito je obeao da e to
imati na umu iako nee biti lako, jer pravda se mora zadovoljiti.*5
Sutradan je Stepinev tajnik ali pisao Rittigu kao predsjedniku komisije za vjerska
pitanja, potvrujui ono to je Stepinac ve bio rekao Bakariu, tj. da je nekoliko kutija
arhiva NDH pohranjeno na uvanje u nadbiskupskom dvoru, zajedno s nekim
predmetima u privatnom vlasnitvu; Rittig je zatraio od alia da se to smjesta preda
vlastima.14
Nekoliko dana nakon toga Stepinac se sreo s Edvardom Kocbekom, voom
slovenskih kranskih socijalista i poznatim piscem, koji se pridruio partizanima i sada
bio ministar u vladi. Poslije tog susreta Kocbek je hitno otputovao u Beograd i na
povratku savjetovao Stepincu da pripremi izvjetaj o svom sastanku s Titom za
potpredsjednika Edvarda Kardelja. Stepinac je u izvjetaju opisao tekoe koje prate
sreivanje odnosa izmeu crkve i drave i zakljuio da one nisu nerjeive.15 Potom se
opet sastao s Bakariem, ali nisu uspjeli odrediti osnovu za pregovore o sporazumu.
Gotovo odmah dogodile su se brze promjene u svakidanjem ivotu. Zabranjena je
vjerska nastava u srednjim kolama, a u osnovnim je postala dobrovoljna; u praksi su
postavljane stalne zapreke djeci koja su pohaala satove katekizma, a na mnogim
mjestima su ti satovi ukinuti. Vjerski tisak je uguen uskratom novinskog papira i
konfisciranjem crkvenih tiskarskih strojeva. Partizani su ve poinjali uvoditi agrarnu
reformu na osloboenim teritorijima. Nijednoj upi nije doputeno da zadri vie od pet
hektara zemlje (poslije je to povieno na deset), a oduzete su mnoge kole i zgrade koje su
pripadale crkvi.16 Stepinac je ohrabrivao svoje sveenike i poticao ih da ne gube vjeru; oni
moraju nukati vjernike na trajnu obiteljsku molitvu, itanje pobona tiva i redovito
dolaenje na misu.17 Vjerski odgoj djece i omladine postao je glavnom brigom biskupa;
oni su se na to neprestano vraali. U travnju 1946. Stepinac je podsjetio sveenike da im je
jo doputeno poduavati katekizam u osnovnim kolama i zatraio od njih da mu jave
ako pritom nailaze na zapreke; dao im je detaljne upute za organiziranje izvankolske
nastave za srednjokolce i iritirao vlasti napominjui vjernicima da ne smiju itati ni
kupovati knjige koje napadaju Boga i katoliku vjeru, te da ne dopuste djeci da ih itaju.18
U tu kategoriju spadali su i neki udbenici. Sveenike je upozoravao da propovijedaju
samo evanelje, da piu propovijedi i da se vjerno dre teksta.
Stepinac je mislio da je za njega najbolje rjeenje ako bude potpuno nepopustljiv. Kad
su poetkom srpnja vlasti zatraile popis lanova vjerskih organizacija, on ih je sve
raspustio, ukljuujui i Katoliku akciju; zadrao je samo Caritas.19 Nakon nekoliko
dana napao je novo zakonodavstvo zbog odredaba o braku; okrunica20 se morala itati u
svim crkvama bez komentara, svu odgovornost za nju preuzeo je sam na sebe. Novi zakon
definirao je vjenanje kao graanski obred sklopljen pred civilnim vlastima; vjerski obred
je bio privatna stvar i mladenci su mu mogli poslije po elji pristupiti, ali nipoto prije
graanskog obreda; brani sporovi koji su se prije rjeavali pred katolikim enidbenim
sudovima sad su morali dolaziti pred graanski sud. Stepinac je ponovio katoliku

doktrinu o enidbi: katolici se mogu valjano vjenati samo pred katolikim sveenikom u
katolikoj crkvi i konzumirani brak je neraskidiv; civilni brak koji sklope katolici
nevaljana je i grena veza, a svaki slijedei brak za ivota branoga druga je prilenitvo,
teak grijeh pred Bogom; svi vjernici koji se uteknu narodnim sudovima pokazuju da su
nevjerna i neposluna djeca crkve.
U isto vrijeme mnogi su sveenici pometeni u brzim, nemilosrdnim procesima pred
vojnim sudovima koji su zasjedali po cijeloj zemlji. To su bila suenja ljudima koji su
okrvavili ruke, kako ih je Tito opisao delegaciji sveenstva; koji su sudjelovali u
pokolju i upravljali logorima, kao Filipovi-Majstorovi, bivi franjevac koji se prouo po
divljatvima u jasenovakom logoru; koji su svojom ideologijom i propagandom gurnuli
koljaima noeve u ruke, kao Ivo Guberina kojega je Stepinac suspendirao a divinis; koji
su pomagali voditi umjetno stvorenu i protivnu kanonskom pravu Hrvatsku pravoslavnu
crkvu. Pred iste sudove izvedeni su voe njemake manjine, muslimanski suradnici s
okupatorom i oni koji su pomagali ustaama da bjee poslije rata.*6 Svi ti ljudi, zajedno s
dvije redovnice, objeeni su ili strijeljani, a velik broj sveenika i asnih sestara osuen je
na velike kazne zatvora.21 Dubrovaki biskup Carevi je nestao, a Janko imrak, biskup
krievake unijatske dijeceze, zavrio je u zatvoru pod optubom da je bio oduevljeni
zagovornik prijelaza pravoslavaca na katolicizam; bio je ve bolestan i umro je uskoro
nakon putanja na slobodu.
Zagreb je previrao u tjeskobi i strahu, ali vlasti jo nisu bile sigurne da li kontroliraju
situaciju. Dopustili su godinje zavjetno hodoae u bistriko svetite 8. srpnja i
pojedinane upne procesije koje su se tradicionalno odravale slijedeeg ponedjeljka, jer
bi njihovo zabranjivanje samo povealo nemire. Nadbiskupski dvor je zahtijevao od
sveenstva da potie vjernike da sudjeluju u procesiji, naroito djecu.22 Odgovor je bio
izvanredan; izmeu 40 i 50 tisua ljudi23 pjeailo je 30 kilometara do Marije Bistrice pod
ljetnoj ezi, ukljuujui mnoge obitelji onih koji su poginuli, nestali ili zavrili u zatvoru.
Kad se golemo mnotvo u sumrak sleglo ispred katedrale, Stepinac im je rekao da sve to
se dogodilo pokazuje kako Bog kanjava svoj narod koji je bio ogreznuo u bezakonju i
zasluio pokoru. Gomila je odgovorila skandiranim poklicima nad-bi-skup, nad-biskup, a kad se povorka zaputila, ljudi su pjevali i plakali24*7 Vlasti su bile pokolebane,
premda je Bakari u govoru pred Saborom iskoristio zgodu da istakne koliko su
tolerantni.25
Stepinac je sada bombardirao vlasti protestima. Prosvjedovao je 5. lipnja protiv
zapljene i peaenja imovine Caritasa koja je imala svrhu pomagati najbjedniju
sirotinju,26 te protiv konfiskacije crkvene imovine koja ima sluiti uzdravanju klera i
crkvenih ustanova. Kad je Bakari uzvratio posjet Stepincu 28. lipnja, nadbiskup mu je
uruio dugaak popis civila koji su zatvoreni bez suenja zbog suradnje s ustaama.
Istaknuo je koliko je to nepravedno; po partizanskim mjerilima jednako bi bio kriv svaki
tvorniki radnik, svaki seljak koji je uzgajao ito; kako bi inae narod preivio te etiri
godine, upitao je.
Ne nalazim razloga ovome postupku. Izgovor da su patili i oni koji su bili u umi, pa neka
sada pate ovi koji su bili u gradu, nije ovjeanski. U emu bi zapravo onda imalo stajati
osloboenje, ako se samo mijenjaju uloge stradalnika?27

Nakon nepun mjesec dana (21. srpnja) Stepinac je napisao vrlo dugako pismo
Bakariu.28Biloje to slubeno saopenje biskupske konferencije, a on gaje potpisao kao
predsjednik; pismo je pisano snanim i nepopustljivim tonom, a pokrivalo je cijelo
podruje pritubi to su ih iznijeli biskupi na raun ponaanja vlasti prema crkvi i
sveenstvu. Stepinac je podsjetio Bakaria na slubeno Titovo obeanje od 2. lipnja da e
se sluajevi zatvorenih sveenika rijeiti bez odgaanja i da e biti osloboeni oni koji
nisu okrvavili ruke; neki su bili otputeni, ali mladi bogoslovi smjesta su pozvani u
vojsku. Svaki dan stizale su vijesti o novim hapenjima, a mnoge sveenike osudili su na
smrt vojni sudovi u Zagrebu, Krievcima i Karlovcu. Protestirao je protiv smrtnih kazni
izreenih dr. Kerubinu egviu,*8 dvjema redovnicama i nekolicini sveenika koji su bili
nevini, a sudilo im se pred sudovima koji nisu doputali da obrana dovede svjedoke.
Poalio se zbog ograniavanja vjerske poduke u kolama, te zbog konfiskacije crkvenih
kola i sjemenita za smjetaj partizanskih jedinica (mnoge od tih zgrada vraene su u
drugoj polovici 1946.). Osuenicima nije bilo doputeno da prime posljednje sakramente
ili da imaju kranski pogreb; ni njihove smrti nisu se propisno registrirale tako da se nisu
mogla sreivati pitanja nasljedstva. Ljudi se tjednima dre u prepunim zatvorima bez
znanja njihovih roaka; kad obitelji uspiju saznati gdje su zatvoreni njihovi lanovi,
moraju satima ekati u redu da im predaju pakete hrane. Zatraio je od vlade da osnuje

ured gdje bi srodnici mogli dobiti informacije o uhapenicima, pa im slati odjeu i hranu;
zauzimao se za vojnike i oficire koji su se bezazleno borili za NDH. Rekao je da iskreno
eli suradnju izmeu crkve i drave na dobrobit hrvatskog naroda, uskliknuvi na
zavretku:
Kad ovjek sve to gleda, samo se od sebe namee pitanje: da li je kada hrvatski narod u
svojoj povijesti prepalio toliko nevolja, kao ove posljednje etiri godine i ovih nekoliko
mjeseci poslije svretka rata?29

Bakari mu je kratko odgovorio 26. srpnja:

Vidim da ste o jednim pitanjima loe obavijeteni, o drugim pitanjima ne dijelim vae
gledite, dok

o treim pitanjima mislim da ste apsolutno u pravu.

Obeao je da e s njim raspraviti tu stvar im mu to dopusti zdravstveno stanje.30 U
govoru 28. srpnja Bakari se dotaknuo nekoliko tih toaka. Priznao je daje bilo
nepravilnosti i nije ih branio. Ali rekao je daje bilo i ekscesa za vrijeme hodoaa u
Mariju Bistricu; upozorio je organizatore da bi se protiv njih mogle poduzeti zakonske
mjere, iako e se i dalje izdavati dozvole za hodoaa. Vlada se ne eli, rekao je, baviti
crkvenom dogmom ili mijeati u unutranju organizaciju crkve, ali to se tie vjerskog
odgoja, on vie ne moe biti obavezan nego se doputa stvarna sloboda da netko vjeruje
ili ne vjeruje; sloboda, dodao je, kakva godinama nije postojala u Jugoslaviji.
Stepinac je odgovorio na Bakarievo pismo 2. kolovoza.31 Prihvatio je Bakariev
navod da Tito nije imao namjeru sugerirati da katolika crkva u Jugoslaviji postane
samostalna nacionalna crkva i njegovo uvjeravanje da se vlada nee mijeati u njezine
unutarnje stvari.
... Sa zadovoljstvom primjeujem da ste jasno izrazili namjeru vlade da se ne mijea
u nutarnje stvari katolike Crkve. Objanjavajui govor marala Tita uklonili ste sve
sumnje o pitanju odvajanja sveenstva i vjernika od Rima, to jest od vrhovnog
poglavara Crkve, Svetog oca.
Alije odluno porekao daje meu hodoasnicima do Marije Bistrice bilo mnogo
ustaa, te daje procesija imala politiku motivaciju. Popisi zatvorenih ljudi koje su
crkvene vlasti otvoreno sastavile nisu bili nainjeni s namjerom da se podnose pritube
Englezima nego da se neto uini za te ljude; podsjetio je Bakaria kako za vrijeme
rata nije odbijao partizane koji su ga molili da za njih posreduje.32
Stepinac je 11. kolovoza poslao dugake proteste Titu, Bakariu i komisiji za odnose s
vjerskim zajednicama zbog novih zakona o kolama i vjerskom odgoju;#33 privatne
vjerske gimnazije ukidaju se 1946. i time se kri sveto pravo roditelja da odgajaju svoju
djecu i prirodno pravo crkve da osniva kole u tu svrhu; osim toga, katolika crkva ima
sveto pravo, koje joj je dao njezin utemeljitelj Isus Krist, da odgaja svoje vjernike u vjeri
i udoreu; u dravnim kolama vjerski odgoj sveden je na jedan neobvezatan sat,
molitve su zabranjene, raspela su uklonjena iz kolskih dvorana; a Hrvati su kranski
katoliki narod i imaju pravo drati raspela u razredima. Pismo je zavrio nizom
zahtjeva;
1) da se u svim kolama, osnovnim i srednjim, uvede nastava vjeronauka dva sata tjedno;
2) da uenici koji se slobodno prijave za vjersku nastavu budu obavezni da je redovito
pohaaju;
3) da se vjeronauku dade asno mjesto koje je uvijek zauzimao u svjedodbama i da
ne bude stavljen na posljednje mjesto;
4) da se uenicima koji pohaaju vjeronauk dopusti da obavljaju svoje vjerske
dunosti i da im se dade slobodno vrijeme za primanje sakramenata triput godinje i
sudjelovanje u uskrsnim duhovnim vjebama;
5) da budu dopuStene privatne vjerske kole;
6) da se odobri rad crkvenih sjemenita i da se njihove zgrade vrate crkvi.
U zakljuku se izriito pozvao na pregovore oko diplomatskog sporazuma koji su se
vodili izmeu vlade i Svete stolice, napomenuvi da vladini zahtjevi nee stvoriti povoljnu
atmosferu za te pregovore.*9
Za tim pismom slijedilo je drugo 17. kolovoza; u njemu se protestira zbog konfiskacije
crkvene imovine po Zakonu o agrarnoj reformi34 koji je odreivao da zemlja pripada onome

tko je obrauje. Premda sveenici nisu kopali zemlju, pojedinim crkvama, samostanima i
drugim vjerskim ustanovama bilo je doputeno da zadre pet hektara za vlastito uzdravanje.
Stepinac je nairoko izloio kako e to potkopati sposobnost crkve da se sama uzdrava, i tu
je ishodio novi ustupak; povrina zemlje poviena je na deset hektara, a crkvama od
iznimnog historijskog ili umjetnikog znaenja doputeno je posjedovati dvadeset hektara.33
Slijedeeg dana, 18. kolovoza, Stepinac je uputio Bakariu otar protest zbog toga to se po
neijem nalogu niveliraju grobovi ustaa i Nijemaca, uklanjaju krievi s njihovih grobova po
katolikim grobljima u Zagrebu, Varadinu i drugim gradovima.36
Sada su se vlasti i crkva zaputile prema otvorenom sukobu i stanje se do krajnosti
zaotrilo potkraj rujna 1945. Biskupska konferencija imala je plenarno zasjedanje od 17.-20.
rujna i izdala dugako, otro pastirsko pismo.37 Crkva se nadala, pisali su biskupi, da se
izvanredne tekoe s dravom mogu rijeiti meusobnim sporazumom, ali se razoarala;
ubijena su 243 njezina sveenika, 169 ih je po zatvorima i logorima, 89 nestalih - ukupno
501; k tome treba pribrojiti 19 bogoslova, 3 brata redovnika i
4 redovnice koji su ubijeni ili smaknuti. Sueno im je povrno, a osuenicima na smrt nije
bilo doputeno da prime posljednje sakramente. Biskupi priznaju da je malen broj sveenika
grijeio protiv kranske pravde i zasluio kaznu, ali optube protiv veine sveenstva su
lane. Uvjeti u zatvorima su neovjeni. Katolika tampa je praktino uguena, sjemenita
su veinom konfiscirana ili ih je zaposjela vojska, vjeronauk nije vie obavezan predmet u
osnovnim kolama a ukinut je u srednjim kolama, drava je preuzela crkvene kole i
ustanove za brigu o djeci te postavila komesare da nadziru nastavu. Mlade je izvrgnuta
moralnoj pogibelji organiziranjem cjelononih plesova na kojima se konzumira alkohol;
onemoguuje joj se pribivanje misama zbog obaveznih mitinga i organiziranih aktivnosti
koje se prireuju tako da budu u isto vrijeme. Na nekim mjestima ui se teorija o ovjekovu
podrijetlu od majmuna i uenje crkve o postanku ljudi izvrgava se ruglu. Uvedeni su
graanski brakovi, razvoda ima sve vie, obiteljski ivot je pod udarom. Dobrotvorni rad
Caritasa potpao je pod nadzor vlade, crkvena zakonita imovina i glavna sredstva za
uzdravanje konfiscirani su bez nadoknade. Katolike redovnice stalno su izloene
pritiscima u odgojnom i dobrotvornom radu. Biskupi su dalje osudili sve ideologije i
drutvene sisteme koji se ne temelje na kranstvu nego na upljoj materijalistikoj,
bezbonoj filozofiji; sretni su to vide da se budi religiozni duh meu vjernicima koji se
pokazuje oevidnom odanou Majci Bojoj i hodoaima njezinu svetitu. Oni ne ele,
pisali su, izazivati borbu s novom dravnom vlau; njihove su misli uvijek bile upravljene k
miru i sreenju dravnog i javnog ivota koji e se ostvariti samo potivanjem zasada
kranske vjere i njezina morala.
Monsinjor Rittig upravo je bio imenovan prvim predsjednikom komisije za vjerska
pitanja u Hrvatskoj i pokuavao je posredovati izmeu crkve i vlasti; bio je oajan kad je
shvatio da biskupi okreu lea svakoj mogunosti pomirenja.3* Vjerovali su da
komunistiki reim nee dugo potrajati, a da se ubrza njegov pad najbolje je bilo da ga se
pritisne to je mogue jae; vlada je sa svoje strane imala pune ruke posla s drugim
tekoama i bilo bi joj mnogo drae da je mogla odgoditi sreivanje rauna s crkvom do
nekog povoljnijeg trenutka;39 crkva nije imala namjere da joj omogui taj predah. Povrh
svega nijedna strana nije bila spremna na kompromis u sredinjem i kljunom sporu oko
vjerskog odgoja; to je bilo pravo naelno pitanje na obje strane i nikad se nije izravno
rijeilo. S protjecanjem vremena i promjenama okolnosti kao da je ono naposljetku
postalo manje vano.

S pastirskim pismom poslana je okrunica sveenstvu koja je bila jo otrija,40 a

nakon toga slijedilo je i pismo Titu (22. rujna) s popisom zahtjeva i prosvjeda iz
pastirskoga pisma.41
Okrunica je glatko odbijala odjeljivanje crkve od drave: obje potjeu od Boga. Ali
ako drava to uporno trai, crkva mora zahtijevati stvarnu slobodu za sebe, a drava
mora potivati crkveni zakon i ne prisiljavati katolike da ga kre (npr. omladina je morala
prisustvovati predavanjima gdje se tumailo kako nema Boga); pravo na odgoj vlastite
djece nije povlastica nego sveta dunost. Crkva eli da s punim pravima, nastavljalo se u
okrunici, izdaje novine i asopise; kritika, ako je uljudna i konstruktivna, nije opasnost
za dravu nego kontrola protiv ekscesa. Crkva ima nadnaravno poslanstvo, ali to ne
spreava svjetovni napredak - prirodni zakon daje ovjeku pravo na privatnu imovinu (u
prilog tome citiraju se enciklike Leona XIII. Rerum novarum i Quadrogesimo anno);
privatno vlasnitvo pripada ne samo pojedincima nego i pravnim osobama, a osoba s
najviim pravom je nesumnjivo katolika crkva. Liiti crkvu imovine protiv njezine volje
znai prekriti prirodan zakon, a sudjelovati u samovoljnom otimanju crkvene imovine je
grijeh koji se po kanonskom zakonu kanjava ekskomunikacijom... premda je Sveta
stolica uvijek pokazivala puno razumijevanja kad god je ope dobro zahtijevalo da crkva
ustupi svoju imovinu. Naveden je alostan primjer habsburkog cara Josipa II.
Biskupi i nova vlast zapodjenuli su razgovor gluhih u kojem su zahtjevi crkve bili
jednako pretjerani kao i zahtjevi vlade. Ali to pokazivanje trijumfalizma ipak je prikrivalo
znatnu nesigurnost u Stepinevu duhu;42 u svakom sluaju on nikada nije osobno likovao.
Kad je opat Marcone putovao u Rim 19. srpnja u pratnji Stjepana Lackovia, jednog od
nadbiskupovih tajnika, nosio je sa sobom Stepinevu molbu Svetoj stolici za upute kako
da upravlja dijecezom. Odgovora nije bilo, jer je jugoslavenska ambasada u Rimu
zaplijenila Lackoviev paso te njemu i Marconeu uskratila dozvolu za povratak u
Zagreb. Poslije je slao sline poruke drugim putem, ali bez uspjeha. Za vrijeme zatoenja
u Kraiu potkraj ivota rekao je upniku Vranekoviu koji je s njim stanovao da se esto
pitao je li postupao po elji Svetog Oca pa je, da umiri savjest, nekoliko puta molio papu
da ga ukloni s poloaja ako njime nije zadovoljan. Pretpostavljao je da utnja Svete stolice
znai da biskupi na licu mjesta moraju sami odluiti koji su koraci najbolji u novim
prilikama.43
Biskupski frontalni napad doao jeu iznimo tekom asu za komuniste. Privremena
vlada, koja je uspostavljena u oujku a ukljuivala je Tita i predstavnike izbjeglike vlade
u Londonu, raspadala se i spremali su se prvi poslijeratni izbori za ustavotvornu skuptinu;
vlasti su bile krenule u propagandnu borbu za jedinstvo i podrku. Pastirsko pismo
odluno je pokazalo da crkva nije spremna suraivati osim uz vlastite uvjete; smatrala je
da su njezine pretpostavke aksiomatske i govorila je zapovijednim tonom. Stepinac je
poslije rekao upniku Vranekoviu daje, pola sata prije nego to se popeo na
propovjedaonicu da proita pismo, podvomik odnio po jedan primjerak svakoj republikoj
komisiji za vjerska pitanja, s molbom da se kopija poalje i saveznoj komisiji. Dok su
vlasti primile i proitale pastirsko pismo, Stepinac je ve bio na propovjedaonici i
dovravao obznanjivanje poruke. Bio je to jedini nain, rekao je, da vlasti ne ometu itanje
pisma.44 Dodao je da su ga vjernici sluali u grobnoj tiini, a kad je izlazio iz katedrale
pristupio mu je bivi kolega iz gimnazijskih dana i potreseno rekao:Danas sam ponosan
to sam katolik!
Pastirsko je pismo bilo namijenjeno da se ita u svakoj crkvi, ali u mnogima to nije
uinjeno, ili je tek djelomino proitano.43 Pored svih pritisaka kojima su mogli biti
izvrgnuti, mnogi su se sveenici uznemirili zbog njegova tona, a neki su i suraivali s

partizanima. Barski nadbiskup Nikola Dobrei, primas Srbije, nije dopustio da se pismo u
kojemu god obliku pojavi u njegovoj dijecezi;46 duboko bi povrijedilo srpsko stanovnitvo,
ukljuujui i neke srpske katolike. Ipak, kad je nakon mnogo godina Stepinac to priao
Vranekoviu, rekao je da nikad nije poalio to je uinio; daje utio bilo bi svima njima
mnogo gore.47
Nova vlada bila je zaista ogorena. Mjesec dana nije bilo reakcije, a onda je provalila
bijesna oluja. Titova izjava pojavila se na naslovnim stranicama svih novina.48 Zato
biskupi nikad nisu izdali pastirsko pismo protiv stranog ubijanja Srba u Hrvatskoj? Zato
ire rasnu mrnju u asu kad svatko mora pomoi da se zacijele ratne rane? Zato je veina
ustaih voa bila kolovana po sjemenitima u Bosni i Hercegovini? Zar nije dovoljno
krvi proliveno posljednjih pet godina, upitao je, zaboravljajui injenicu da su dobar dio
te krvi prolili partizani dok su uvrivali svoju vlast. Ako sada biskupi kau da su spremni
da se rtvuju, nastavio je Tito, onda su pod ustaama utjeli ne zbog straha nego zato to su
ih podravali. Kad je obeao da se nee mijeati u unutarnje stvari crkve, oekivao je da e
biskupi dati primjer kako se okajava sramota koju su ustae nanijele hrvatskom narodu.
Zanijekao je da se crkva u Jugoslaviji progoni; kanjeni su samo pojedinci koji su krivi.
Znajui pouzdano da e uskoro biti uhapen, Stepinac je u to vrijeme ve odreivao to
da se radi u tom sluaju. Dva pomona biskupa, Salis-Seewis i Lach, preuzeli bi umjesto
njega odgovornost za dijecezu. Ako i njih dvojica budu uhapeni, odredio je da petorica
kanonika - dr. Stjepan Baki, dr. Antun Slami, Nikola Bori, dr. Dragutin Hren i dr.
Pavao Lonar (koji je i sam za vrijeme NDH bio osuen na dvadeset godina robije) pojedinano preuzimaju dunost, redom kako se sami dogovore. Ako i posljednji od njih
bude lien slobode, jamano e sama Sveta stolica rijeiti pitanje uprave nadbiskupije.49
Partijska tampa pojaala je napade na Stepinca i druge biskupe, a uvredljivi natpisi
osvanuli su na zidovima kua u blizini dvora i katedrale; sveenici i redovnice doivljavali
su uvrede i zlostavljanja na ulicama.
U isto vrijeme pojavio se niz lanaka u Slubenom vjesniku Zagrebake nadbiskupije30
kojima se nastavljala i obrazlagala obrana ponaanja biskupa u doba NDH, navodei sve
to je napose Stepinac uinio da zatiti Srbe, idove i druge rtve reima, te dokumentirane
prosvjede kod ondanjih vlasti. Ali ti su lanci oslabili biskupe na dva vrlo bolna mjesta.
Prvo, uzastopno su naglaavali daje bilo opasno prosvjedovati za vrijeme NDH, te da su
biskupi inili to su mogli u danim okolnostima. Ali, kao to je Tito istaknuo u reakciji na
pastirsko pismo u rujnu 1945., ako sada kau da su spremni da se rtvuju, pod ustaama su
utjeli ne zbog straha nego zato to su ih podravali. Tito je imao valjan prigovor;
antagonizam izmeu biskupa i komunista nastao je naelno zbog napada na crkvu, na
njezina prava i imovinu. Ustae su napadale ljude koji nisu bili ni katolici ni Hrvati, pa je
reakcija crkve bila mnogo sporija i tia.*10
Drugo, kad je rije o nasilnim vjerskim prijelazima, lanak je bez okolianja potvrdio da
je pokret za prijelaz na katolicizam u NDH za vrijeme rata imao vie politiko nego
vjersko znaenje:
Katolika Crkva nala se uslijed toga u delikatnoj situaciji. Danomice su dolazile
prijave pravoslavaca, pojedinaca i veih grupa, za prelaz i primitak u Crkvu. Deavalo se
da su neki sklopljenim rukama molili za prelaz na katolicizam. Crkva je u tim
sluajevima postupila prema propisima crkvenog zakonika. Nije zatvarala vrata nikome,
ali nije ni nikoga silila ni molila da prijee.51

Oni su od onih koji su eljeli prijei zahtijevali da ispunjavaju odreene uvjete i naveli
okrunicu od 15. svibnja 1942.:
Ova je okrunica ... vrlo znaajna i vana. Njome je izreeno naelno stajalite Crkve
prema pitanju prelaznika. Crkva izriito zahtijeva da se sveenstvo pridraje strogo
propisa crkvenog zakonika... Isticanjem potrebe uvanja dostojanstva Crkve htjelo se
naglasiti da Crkva nikako ne eli postati slijepo orue reima u provoenju njegovih
namjera prema Srbima. Znailo bi poniziti Cikvu kad bi se pravoslavne jednostavno
ustrailo i onda ih uputilo u Crkvu da ih ona bez ikakova obzira na svoje zakonske
propise primi u svoje redove.
U lanku zatim slijedi:
... zagrebaki Nadbiskup se u okrunici od 19. listopada 1941. ponovno vraa na
potrebu ozbiljnog i savjesnog pouavanja prelaznika... treba im temeljito tumaiti istine
sv. vjere. Upozoruje se sveenstvo da ne bi to pouavanje uzelo na laku ruku, jer emo
pred Bogom teko odgovarati ako prelaznici naom krivnjom ne upoznaju nau sv. vjeru
i ne nau svoga duevnog smirenja u Katolikoj Crkvi i promae konani cilj svojega
zemaljskog ivota, spas svojih dua.
Ne spominje se ponaanje sveenika koji se nisu obazirali na upute svojih biskupa
i stupali izravno u slubu ustaa, nego se jednostavno konstatira da, unato jasnom
stavu crkvenih vlasti u tom pitanju,
deavale su se i tee nepravilnosti, koje su poinjale graanske vlasti... Katoliki Episkopat je
prema svima nepravilnostima zauzeo stajalite na konferencijama odranim 16. i 17. studenoga

1941.,

kad su biskupi poslali memorandum Paveliu iznosei svoj stav o prijelazima.

Ali u lanku se takoer uzima kao razumljivo samo po sebi da su biskupi
imali pravo slati ovlatene misionare, pod biskupskim nadzorom, da
pouavaju i obraaju pravoslavce. Biskupi su stalno imali na umu injenicu - i
to je pitanje posebno potegnuto u lanku
- da su mnogi katolici prije rata preli u Srpsku katoliku crkvu, jedni zbog
mjeovitih brakova, drugi zbog napredovanja u slubi (civilni inovnici i vojni
oficiri).*11 Bilo je to vrlo bolno pitanje za katoliku crkvu u Hrvatskoj;
pretpostavljalo se da takvi prelaznici jedva ekaju priliku da se vrate u svoju
izvornu vjeru, ili da to jamano ele.
Biskupi su u svom memorandumu Paveliu o prijelazima naveli da je
glavni uzrok svih nepravilnosti koje su se dogodile za vrijeme prijelaza bio u
tome to itav posao nije iskljuivo povjeren katolikim biskupima tako da taj
delikatni zadatak obave u skladu s kanonskim odredbama. Mjesto toga,
posao konverzija vodili su ljudi koji su esto tako radili kao da nema
crkvenih oblasti. Dakako, da su ovi inili pogrjeku za pogrjekom.52
Te pogrjeke bili su strani pokolji o kojima su sami biskupi izvjetavali
Stepinca; a lanak zavrava: Predstavka na Pavelia... je izazvala veliko
nezadovoljstvo vlastodraca. Jer njome je zauvijek onemogueno samovoljno
i nekanonsko mijeanje graanskih vlasti i politikih ljudi u delikatni predjel
ljudske savjesti. Potpunom su otvorenou izneseni i odluno osueni
sluajevi progona Srba u momentu prelaza te se ne moe tvrditi daje
Katolika Crkva sudjelovala kod progona i ubijanja pravoslavaca-prelaznika.
Episkopat je memorandumom... pravovremeno otklonio sa sebe odgovornost
za sve nepravilnosti, za sve povrede savjesti, koje su se deavale prigodom
prelaza na katolicizam. Zahtjevom da se Srbima stvarno dadu najosnovnija
prava na ivot i posjed, Episkopat je uinio i u pogledu zatite sviju Srba

odluan i muevan korak, preko kojeg nee moi proi nepristrana povijest.
Takvi lanci imali su svrhu da osiguraju zakonsku osnovu biskupskih
postupaka, *12 ali kad se itaju nakon dogaaja, ostavljaju alostan dojam
dokazivanja vlastite kreposti i samoopravdanja.
Tada je Stepinac odluio da osobno poe na otvorenje nove upe u
Zapreiu nedaleko od Zagreba. Nekoliko dana prije toga posjetio ga je major
OZN-e (Odjeljenje za zatitu naroda) i upozorio ga neka ne ide onamo ili e ga
napasti narod.53 On je rekao majoru da e obavljati svoj duhovni posao po
obiaju, i 4. studenog uputio se autom u pratnji tajnika Salia. Kad se pribliio
selu, auto je napala skupina naoruanih mukaraca u uniformi i ena s
partizanskim kapama; bacali su na njih kamenje i pokvarena jaja te pretukli
upnika koji se s njima prepirao.54 Stepincu je ozlijeen nos, pa je naredio
vozau da skrene; sa sobom je ponio dva kamena baena na auto, jedan od 700
i drugi od 200 grama, kako je javio Bakariu u ogorenom pismu. Zanijekao je
daje provocirao napad, kako gaje optuila vlada
u saopenju 6. studenoga.55 Takoer je estoko opovrgnuo tvrdnju da je seoski
upnik nosio revolver i pucao na gomilu. Sveenik je jo bio u crkvi kad je
poela pucnjava, a revolver mu je podmetnut kad su ga napali i oborili na
zemlju.56
U meuvremenu jedan pukovnik OZN-e posjetio je Masuccia da se raspita o
nadbiskupu. Masucci mu je odgovorio da nema pojma gdje je Stepinac. Kad je
uo daje nadbiskup bio napadnut, Masucci je smjesta otiao u Zaprei, ali ga
nije naao; kad se vratio u nadbiskupski dvor, Stepinac je ve bio stigao. Te
veeri drugi oficir OZN-e posjetio je dvor da pita to se dogodilo. Stepinac je
resko odgovorio da to mora sam znati, jer je napad organizirala OZN-a koja gaje
prethodno upozorila da ne ide u Zaprei.57 U okrunici sveenicima58 nadbiskup
je pisao kako ubudue nee moi obavljati svoje pastirske pohode po dijecezi i
upozorio ih da ne dopuste da im izmakne jedna jedina rije, bilo u propovijedima
bilo na ispovijedima, koja bi se mogla tumaiti kao politika izjava. Stepinac nije
birao rijei kad je o tim dogaajima izvjetavao Bakaria, rekavi mu da e
unaprijed njega osobno kao efa republike vlade smatrati odgovornim za svaki
budui incident.59
Masucci je 10. studenog uo da se istog dana planiraju demonstracije protiv
Stepinca. Odmah je izvijestio Bakaria i britanski generalni konzulat u Zagrebu,
zahtijevajui da se ispred nadbiskupskog dvora postavi straa. To je uinjeno i
veer je prola bez nemira.60 Pet dana poslije toga, 15. studenoga, uhapen je
Stepinev drugi tajnik ali; Masuccievo posredovanje samo je omoguilo Saliu
da se presvue i spremi najnunije sitnice. Bio je optuen da je blagoslovio
hrvatsku zastavu kriara, antikomunistikih grupa otpora koje su se sklonile u
ume (te grupe nemaju nikakve veze s predratnim omladinskim drutvima
kriara). Obred je obavljen u kapelici blizu vratareva stana kraj ulaza u palau.
ali je poricao da je blagoslovio zastavu, ali napokon je priznao da je
prisustvovao obredu.61 Sredinom sijenja nezadovoljstvo gomile zbog vercera
pretvorilo se u demonstracije protiv Stepinca, zahtijevajui njegovo hapenje i

suenje;62 tjedan dana kasnije policija je ponovno pretresla nadbiskupski dvor:

zaplijenjeni su arhivi i crkveni spisi.63
Dok su se zbivali svi ti dogaaji, tiho su se nastavljah pregovori izmeu jugoslavenske vlade i Svete stolice za uspostavu diplomatskih odnosa; Beogradu je
bio potreban nain da zaobie hijerarhiju i izravno komunicira s Vatikanom, a
ovome je bio potreban vlastiti promatra na licu mjesta. Napokon je ameriki
biskup Joseph P. Hurley iz St. Augustinea (Florida) imenovan upraviteljem papine
nuncijature u Beogradu.64 U V atikanu su raunali da e jugoslavenska vlada
pozdraviti Amerikanca za kojeg bi se moglo pretpostaviti da je lien
talijanizirajuih utjecaja rimske kurije. Zapravo su se prevarili u raunu;
Beograd je mnogo vie zanimalo razmiljanje
o ljudima koji zaista kontroliraju vatikansku politiku.65 Monsinjor Hurley stigao je
u Zagreb 30. sijenja 1946. i tu proveo nekoliko dana.66 Kad je pokazao
opunomoenja predsjedniku Titu, ovaj je zatraio da Svetoj stolici prenese elju
jugoslavenske vlade da se opozove Stepinac i postavi drugi nadbiskup; inae e biti
prisiljeni da ga uhapse. *13 Sveta stolica je prosudila da razlozi koje je iznijela
jugoslavenska vlada nisu dovoljni da opravdaju takav potez.67
Tada je Stepinac podvrgnut strogom nadzoru. Pred nadbiskupskim dvorom
stajao je policijski automobil i pratio ga kamo god je iao; zbog toga je prestao
izlaziti.68 U dugakom pismu monsinjoru Hurleyu izvijestio gaje o tome i nairoko
mu izloio crkvene prilike u zemlji: broj redovnika i sveenika osuenih na smrt ve
se popeo na 255, a mnogi sveenici su lieni slobode. Vlasti se stalno mijeaju u
kolski vjeronauk i sve se ini da bi se djeci onemoguilo pohaanje; udbenici su
prevedeni s ruskoga, puni su povijesnih netonosti i napada na kransku istinu i
crkvu. Djecu koja su proglaena reakcionarima napadaju kolski drugovi i ona
moraju naputati kolu; u Ogulinu je izbaeno 65 aka. Bakari je opravdao taj
postupak tvrdnjom da su uenici stvarali tajne grupe kriara protiv vlade.69 Stepinac
je to opovrgnuo navodei da ih je tek nekoliko bilo umijeano. Svi crkveni
tamparski strojevi su konfiscirani. Stalno je bilo upletanja rad Caritasa, koji je
odobrila vlada,70 a rezultati agrarne reforme bili su takvi da su crkve u mnogim
sluajevima liene i zakonskoga maksimuma zemlje; organizirane grupe komunista
putovale su od jedne upne zajednice do druge potiui seljake da zahtijevaju da
crkve dobiju manje zendjine povrine. Stepinac je pozvao Hurleya da doe u
Zagreb i sam vidi to se zbiva te tako bude nezavisan svjedok dogaaja, osobito kad
nema Masuccia u Zagrebu.71
* 11 *
Okrunice sveenicima to ih je izdavala zagrebaka dijeceza u to vrijeme
osvjetljuju svakidanji ivot upnikoga sveenstva, koje je nekako nastavljalo
112 Dedijer pie kako je Bakari nijekao da je ta kua bila u Mlinarskoj ulici, gdje su ustae imali zloglasni
istraiteljski centar, te su se glasine pronijele kako bi se mislilo da je Stepinac bio podvrgnut muenju.
(Prilozi; odlomak iz Vjernika prenijela je Hrvatska zora, X.~X1L 1981., str. 4)

svoju slubu iako su mnoge upe bile bez upnika. Mnoge crkve i upne zgrade
oteeni su u ratu. Vlada je obeala nadoknade ah popravci su bili hitni. Biskup
Salis zahvalio je sveenicima i upljanima nekih upa koji su sami poeli obnovu ne
ekajui pomo izvana, te je potaknuo i druge da slino postupe.72 Ponovno su
biskupi upozoravah sveenike da ne spominju politiku u crkvi73 i upuivah ih da ne
alju osobne dokumente ljudima u inozemstvu koji ih trae privatno, zaobilazei
diplomatsku i vojnu slubu.74 Prihodi crkve odjednom su svedeni gotovo na nulu;
nastale su velike tekoe oko plaanja poreza, podmirivanja obaveznog otkupa
poljoprivrednih proizvoda i uzdravanja sjemenita. Kratka okrunica sveenstvu
zagrebake dijeceze iz godine 1951. trai da se jave u kancelariju oni koji nemaju
haljine ni sredstava daje kupe; to pokazuje kakva ih je bijeda bila pritisnula i koliko
je potrajala. To su siromatvo dijehh s cijelom zemljom, a uskoro e se jo
pogorati zbog najveeg iskuenja novih vlasti nakon iskljuenja iz Kominteme
1948.

*3 Vjesnik (3.6.1945.) je javio daje Tito rekao ja kao Hrvat, dok je SVZN (5.10.1945.) prenio daje
rekao ja kao Hrvat i kao katolik. Prema Bakariu, on je za sebe zaista rekao daje katolik; izvjetaj u
Vjesniku bio je cenzuriran (Dedijer, str. 95).
*4 Petranovi pie da zahtjev za crkvom koja e biti vie nacionalna, s vie neovisnosti o Vatikanu, nije
podrazumijevao odbijanje Vatikana kao glave svjetske katolike crkve, nego je izrastao iz povijesne
injenice da je Vatikan uvijek potpomagao interese Italije na raun Jugoslavije (Perovi, str. 278).
Blaevi, javni tuilac na suenju Stepincu, potvrdio je Dedijeru daje Tito zagovarao vee distanciranje
od Vatikana (Prilozi, str. 95).
*5 Pattee, str. 426, citirajui memorandum sastanka iz vatikanskih izvora. Taj se sastanak ne spominje u
prvom izdanju slubene Titove biografije (Dedijer, Tito govori), gdje se Stepinac spominje kao
poglavar katolike crkve u Hrvatskoj, gdje je zapoeto prisilno pokrtavanje pravoslavnih Srba na
katoliku vjeru... Stepinac nije prozborio ni rijei da zaustavi ta pokrtavanja i progone ali je davao
politike izjave u korist Pavelieva reima i nareivao posebne mise zahvalnice. Potaknuo je donoenje
odluke o kolaboraciji na crkvenoj konferenciji i prihvatio da bude imenovan nadvikarom Pavelieve
vojske. U knjizi Novi prilozi Dedijer istie taj propust; Bakari u jednom razgovoru s Dedijerom
preskae preko toga i kae kako nije siguran da li je taj sastanak ikad odran. Dedijer pie da mu je
iscrpne podatke o tome sastanku dao jedan od najbliih Titovih suradnika; Tito nije vodio rauna o tome
posjetu, ali Stepinac jest (Dedijer, 95-96).
** Tako su meu ostalima proli episkop Hermogen i episkop Spiridon Mifka iz Hrvatske pravoslavne
crkve; biskup Popp iz njemake evangelike crkve; Ismet Mufti, zagrebaki vrhovni muftija.
** Stepinac nije bio demagog, samo je ovdje ponovio ono to je toliko puta rekao u svojim
propovijedima. Ali u tom trenutku njegove su rijei morale ostaviti potresan dojam.
*8 Kerubin egvi, nastrani 79-godinji sveenik, izmislio je teoriju da Hrvati nisu slavenskog nego
gotskog podrijetla. Godine 1941. poslan je u Rim da pokua navesti Svetu stolicu da prizna NDH.
Stepinac je pisao Bakariu da bi pravednije bilo da su starca optuili zbog umobolnosti. (Pattee 429)
N
Stepinac je u svojim zahtjevima uinio neke ustupke; prije rata djeca i njihovi roditelji nisu imali izbora
u pogledu vjerskog odgoja.
910
Vano je imati na umu da je katolika crkva ve dugo vremena bila po cijeloj Evropi objektom
napadaja buroaskih antiklerikalista i radnikih marksista, a nedavno je mnogo bila pretrpjela od
crvenih u meksikoj revoluciji 1917. i u panjolskom graanskom ratu.
*u O broju tih sluajeva otro se polemizira; i Hrvati i Srbi zastupaju ekstremne tvrdnje.
*12 Iznenauje injenica da oni ne spominju Stepinevu povjerljivu okrunicu sveenicima u kojoj im
daje upute da bez pitanja prihvaaju svaki pravoslavni zahtjev za prijelaz i tako im spase ivot. (Katoliki
izvor)
*13 Kad se TogUatti, voa Komunistike partije Italije, vratio iz posjeta Titu, pisao je u glasilu Unita
(7.11.1946,) da mu je Tito rekao kako je Hurley u predoio dokaze o Stepine voj krivnji i zatraio od
njega da kae Vatikanu kako bi najbolje bilo povui Stepinca. (Civilta Cattolica, 7.12.1946.)

Jedanaesto poglavlje

PRVO SUENJE ZA RATNE ZLOINE

Na kraju je odluka o suenju Stepincu donijeta u posljednji as i pokazala
znakove improvizacije u urbi.*1
Prvaposlijeratna suenja bila su brza i nemilosrdna, postupci s vrlo malo
obiljeja pravde; njih su sada nadomjestila paradna suenja s namjerom da se u
zemlji i inozemstvu pokae istinitost optubi za ratne zloine, za izdaju i
suradnju s neprijateljima Jugoslavije. General Mihailovi, voa etnikih
snaga koje su bile vjeme kraljevskoj vladi, osuen je i pogubljen u srpnju
1946. zajedno s drugim istaknutim Srbima. Bilo je potrebno odrati ravnoteu
izvoenjem pred sud lanova vlade NDH i sveenstva koje je bilo optueno da
ih je podravalo. U intervjuu objavljenom gotovo etrdeset godina nakon tog
dogaaja, dr. Josip Hmevi, savezni javni tuilac iz godine 1946., rekao je:
Stepinev sluaj bio nam je najtei. Morali smo naporno raditi, a to je
suenje, vie nego ijedno drugo, pratila naa i svjetska javnost... Pomagao sam
Blaeviu i njegovim kolegama iz Zagreba. Optunica je bila pripremljena,
rekao je u nastavku, vie za javnost nego za zakonitost.1
Jedno od prvih paradnih suenja u Hrvatskoj poelo je u jednoj zagrebakoj
sudnici 9. rujna 1946.; bilo je to grupno suenje koje je obuhvatilo nekoliko
sveenika, od kojih su neki bili bliski Stepincu, i istaknutog ustau pukovnika
Eriha Lisaka, koji je bio glavni ravnatelj za javni red i sigurnost i dravni tajnik
u Ministarstvu unutranjih poslova, tj. ef policije. Pria je zamrena i vodila je
izravno u suenje Stepincu. Ukupno je osamnaest ljudi izvedeno pred sudsko
vijee; predsjednik vijea bio je dr. arko Vimpulek, a lanovi dr. Antun
Cerineo i Ivan Poldruga; javni tuilac je bio Jakov Blaevi.2*2
Lisak, koji se ubacio u Jugoslaviju nakon ustakog poraza, bio je optuen za
masovna ubojstva i razne druge zloine za vrijeme rata, te za organiziranje
teroristike djelatnosti poslije rata od svibnja do listopada 1945.; za
organiziranje kriarskih grupa u austrijskim vojnim logorima s namjerom da
ih prebaci natrag u Jugoslaviju, te za vraanje u Jugoslaviju da preuzme
zapovjednitvo nad njima u rujnu, odravajui vezu preko nadbiskupskog
dvora i organizirajui razne posrednike da bi posjetio dvor gdje se susreo sa
Stepincem, Saliem i Masucciem.3
Pria koja se pojavila kao otkriveni dokaz bila je sloena i uplela je nekoliko
drugih optuenika. Kad se Lisak 15. rujna tajno vratio u Jugoslaviju, uredio je
preko nekog posrednika koji nije znao njegov pravi identitet da 19. rujna bude
primljen u nadbiskupskom dvoru, predstavljajui se pod pseudonimom Petrovi.
ali, kojemu je bilo unaprijed reeno da oekuje nekoga pod tim imenom, primio
ga je i poveo u tajnitvo; nakon nekoliko trenutaka ali ga je prepoznao i upitao
ga da li je on zapravo Lisak. Ovaj se veselo nasmijeio, klimnuo glavom i rekao:
Jesam! Biskupska konferencija koja je zasjedala u susjednoj prostoriji upravo se

zakljuivala kad je ali uao; priao je Stepincu koji je s nekima razgovarao i

rekao mu to se desilo. Stepinac se zaprepastio i otiao u tajnitvo gdje mu je Lisak
krenuo ususret i predstavio se.4 Stepinac gaje odveo u sobu biskupa Lacha gdje su
razgovarali oko pola sata. Lisak je u svom svjedoenju ustvrdio daje sa Stepincem
razgovarao tek petnaest do dvadeset minuta i to samo o narodu koji je pobjegao,
uvjeravajui ga da se nije vratio radi pokretanja teroristike akcije; estoko je
zanijekao da je s njim razgovarao o oruanom ustanku. Potvrdio je samo da je od
Stepinca traio da mu pomogne dok je u Zagrebu.5 Premda je u svojstvu efa
policije bio openito poznat po brutalnom ponaanju, tijekom procesa postajalo je
sve jasnije daje on tek jedan od optuenika, dovoljno inteligentan da shvati kamo
to svjedoenje vodi i dovoljno hrabar da ne okrivi nadbiskupa.
Stepinac gaje sasluao u tiini i rekao mu da se vrati sutradan kad e mu ali
dati njegov odgovor.6 Idueg dana ali se uplaio i iziao; otvoreno je priznao
kako je osjetio: Tu mirie po zatvoru. I zbilja, na alost..7 Kad se Lisak ponovno
vratio treeg dana, ali gaje primio i odmah mu rekao da su njegovi posjeti opasni
i da svima njima mogu priiniti neugodnosti (alievo svjedoenje). Unato
Salievoj nelagodnosti Lisak je inzistirao da eka dok se Masucci ne vrati u dvor,
pa su se onda upustili u dugaak razgovor, ini se daje Lisakova glavna briga bila
kako sauvati samostalnu hrvatsku dravu; nadao se da e im zapadni saveznici
priskoiti u pomo. Bilo je kasno kad su zavrili razgovor, i kako Lisak nije imao
kljua od svoga prenoita, ali gaje preko volje odveo u jednu sobu u dvoru.8
Javni tuilac je to nemilosrdno izvukao iz alia; njegov moral se slomio. Ali
umjesto da se bezvoljno preda, on se poeo ulagivati.
Nekoliko dana prije toga, 17. rujna, veterinarski kirurg dr. Gulin, koji je bio
jedan od organizatora Slovenske legije etnika za vrijeme rata i prebjegao u
Hrvatsku 1942., donio je pismo generala Mokova adresirano na drugog
Stepineva tajnika, veleasnog Ivana Lackovia koji je u srpnju bio otiao u Rim i
nije se mogao vratiti. Pismo je primio ali i odnio ga Stepincu koji gaje letimino
proitao i rekao aliu da ga baci i da pokua doznati tko je Gulin. Dan-dva poslije
Gulin je donio drugo pismo od Mokova u kojem se od nadbiskupa izravno trailo
da vodi i brani hrvatski narod. Stepinac mu je ponovno rekao da ga uniti i
upozorio ga da pazi kad prima posjete i pisma od ustakih agenata.9
Nakon nekoliko tjedana, 21. listopada, kateheta Josip imeki obratio se aliu i
upitao ga da li bi nadbiskup htio blagosloviti neku zastavu; ali mu je zbunjeno
odgovorio da ni on ni nadbiskup ne ele o tome ni uti. Ali kad je imeki rekao da
e je sam blagosloviti, ali je dopustio njemu i njegovim znancima da se poslue
kapelicom i sveenikim ruhom, anakon zavretka pozvao ih je na aicu rakije, sve
to bez nadbiskupova znanja.10
ali je bio devet mjeseci u zatvoru i ponaao se kao slomljen i uplaen ovjek.
Ali ispitivai su bili vjeti i alievi su ivci popustili. Opisivao je dogaaje koji su se
zaista dogodili, ali ispitivanje je bilo usmjereno tako da glavna krivnja padne na
Stepinca; navodili su ga da pokua opravdati sebe okrivljujui nadbiskupa.
Franjevaki provincijal Modesto Martini i fra Mamerto Margeti ispitivani su
o ustakom blagu koje je bilo skriveno u franjevakom samostanu; bilo je poloenu u
rupu iskopanu pokraj ispovjedaonice za gluhe. Martini je naglaavao kako ga nije

htio primiti i daje popustio tek na Margetiev pritisak.111 ali i Martini pokuah su
prebaciti krivnju na Stepinca rekavi da su potpali pod utjecaj stajalita iz njegova
pastirskog pisma i okrunica. Obojici su, za razliku od Lisaka, popustili ivci pred
taktikom zastraivanja javnog tuiocakoje je dolo nakon dugih iskuenja u zatvoru.
Javni tuilac je inzistirao na injenici da su svi konci ilegalnog ustakog podzemlja
vodili do palae i samog nadbiskupa. Lisak nije traio nikakav ustaki centar nego je
ravno poao u nadbiskupski dvor; Stepinac je naredio aliu da primi arhiv
Ministarstva vanjskih poslova NDH;12 Stepinac je posjetio dr. Maeka koji je bio u
kunom pritvoru, primio je predstavnika generala Mihailovia i imao je veze s
britanskim konzulom Harrisonom. Ispitivanje je u svakoj pojedinosti pokazalo kako
je bilo paljivo uvjebano da se istakne Stepineva krivnja.
Taj dio suenja zavren je izjavama seljaka koje su napadali kriari zato to im se
nisu htjeli pridruiti, te skupine svjedoka iz srpskih sela koja su bila podvrgnuta
masovnom prekrtavanju; svaka njihova pria bila je potresna.13
Nakon toga ustao je javni tuilac Jakov Blaevi i rekao kako je jasno dokazano
daje dr. Stepinac bio izravno umijean u stvari koje su razmatrane na sudu i da treba
biti izveden pred sud s ostalima. Naredio je hapenje dr. Stepinca i zatraio odgodu
suenja da bi mogao pripremiti optunicu. Nadbiskup je ve bio uhapen u zoru
istoga dana.
* afe 12
Hmevi opisuje dogaanja iza pozornice koja su dovela do ovoga.14 Poetkom
lipnja njega je pozvao Aleksandar Rankovi, zaduen za sigurnost i policiju, da
pomogne pri suenju Nikole Mandia, predsjednika ustake vlade, i drugih vodeih
ustaa. Nakon znatnih tekoa i odgaanja, otputovao je u Zagreb i sastao se s
Rankoviem u oblinjoj lovakoj kui gdje je boravio i Tito. Poslije kratke rasprave
Rankovi gaje odveo Titu; stupivi u dvoranu za primanja, vidjeli su kako Stepinac
izlazi iz Titova ureda. Bio je crven u licu i vidljivo potresen. Kad su uli, Tito je
koraao uredom i inilo se da gaje susret uznemirio, ali rekao je samo da razgovor
nije bio lak.
Hmevi nastavlja o tome kako je odlueno da se Stepinac izvede na sud; bilo je
mnogo dokaza protiv njega, ali sve je trebalo razjasniti za dobro naroda. Njemu se
inilo daje Stepinac pruio podrku ustaama, a da o tome nije estito razmislio:
Stepinac je bio predstavnik katolike crkve; bio je i graanin Jugoslavije i
eksteritorijalac, jer je pripadao svijetu s druge strane granice - Vatikanu. On je
Vatikanu posluno sluio. Rukovodstvo je dolazilo do zakljuka da se sa Stepincem
nikad nee sklopiti nagodba i da stoga nema alternative javnom suenju. Ali, kako
primjeuje Hmevi, nije jednostavna stvar izvesti jednog nadbiskupa pred sud.
Kad su zavrene pripreme za suenje, Hmevi je skupa s Blaeviem opet
posjetio Rankovia, koji je tada bio s Titom na Bledu u bivoj kraljevskoj rezidenciji.
Nali su Tita zabrinuta zbog toga to su jugoslavenske protuzrane snage oborile dva
122 Osim V impute ka, dva lana sudskog vijea i sudski slubenici bili su svi profesionalni lanovi sudstva
koji su sluili za vrijeme NDH i prije rata. (Opirniji izvjetaj o suenju u izvoru Alex 95-102.)

amerika vojna transportera nakon amerikog upornog neosvrtanja na uzastopne

proteste i upozorenja Beograda zbog njihovih nedoputenih nadlijetanja.13 Zapadna
tampa je bila uzbunjena. Tito je bio previe zauzet tom aferom da bi obratio panju
na suenje Stepincu pa je to prepustio Rankoviu. Teko je rei jesu li pripreme za
suenje trajale dulje nego to su oni oekivali, ih su zakljuili da bi skoro suenje
Lisaku, aliu, Martiniu i drugima bilo prikladan i dramatian uvod u hapenje i
suenje Stepincu. Ako je ovo razmiljanje tono, odluili su se da krenu potonjim
putem.
Dvanaesto poglavlje

SUENJE NADBISKUPU STEPINCU

Rano ujutro 18. rujna neobian broj milicionara patrolirao je ulicama oko
katedrale i nadbiskupskog dvora. Prethodne veeri trojica prvostolnih
sveenika, ukljuujui i Franju Sepera koji gaje poslije naslijedio na poloaju
nadbiskupa, dola su upozoriti Stepinca da su ga Sali i Martini upleli u
svoje svjedoenje te da e vjerojatno i sam biti uhapen; zbog istoga razloga
telefonirao je i ameriki konzul.1 U pola est, dok se pripremao za misu u
privatnoj kapeli, milicionari su uli u palau
i rasporedili se po svim hodnicima i stubitima; jedan oficir je uao u kapelu i
rekao: Imamo nalog da vas odvedemo. Nadbiskup je odgovorio: Idem s
vama. Ako ste edni moje krvi, eto me..2 Poslao je poruku kanoniku Slamiu,
koji se nalazio u sakristiji katedrale, da zamoli biskupa Salisa i biskupa Lacha
da preuzmu upravu nadbiskupije.
Salis je odmah sazvao sjednicu nadbiskupskog vijea gdje je sastavljeno
pastirsko pismo da se proita u svakoj upi tijekom mise idue nedjelje.3
Pismo je vrlo pomnjivo razmotreno prije nego to je prihvaen konaan nacrt i
sastojalo se preteno od pohvala i izraza odanosti i zabrinutosti prema
nadbiskupu. Jamilo je vjernicima da je nadbiskup posvema nevin i naredilo
sveenstvu da skuplja posebnu milostinju za one koji su u zatvoru.4
OZNA je saznala za okrunicu u subotu; u pet popodne toga dana jedan je
slubenik nazvao biskupa Salisa i zaprijetio mu zatvorom ako je ne povue, s
obrazloenjem da takvo pismo utjee na nepristranost suda. Razaslani su
telegrami u svaku opinu i svaka milicijska stanica dobila je nareenje da
zaplijeni okrunicu,5 a protiv Stepinca je pokrenuta estoka kampanja u
novinama. Na tvornike i druge radnike izvrenje snaan pritisak da potpiu
zahtjeve u kojima se trai smrtna kazna, a tajna policija zabranila je da se pred
crkvama nakon mise okupi vie od pet osoba.6
Sa samim Stepincem korektno se postupalo za vrijeme istranog postupka u svakom sluaju postupak je bio vrlo kratak - nije bio podvrgnut nikakvim
prisilama;7 sam je to rekao na suenju, isto je izjavio nakon etiri godine

prilikom otputanja iz zatvora i naposljetku ponovio svom piscu dnevnika.8

Bilo mu je doputeno da dobiva presvlaku, sveeniko ruho te priesno vino i
hostije; ali nije imao nikakvih veza ni s kim iz nadbiskupskog dvora, a
njegovo je osoblje drano pod strogom policijskom
prismotrom. Odbio je imenovati odvjetnika koji bi ga branio i rekao je dr. VimpulSeku da se
nee braniti pred takvom vrstom suda: Strijeljajte me! Postavite mi pred vrata vjeala, ali
odgovarati vam neu!9 Vimpulek je zatraio da potpie takvu izjavu, Sto je uinio,
navodei da to odbijanje nije osobne nego naelne naravi. Sud je zatraio od biskupijskih
vlasti da imenuju dva branitelja, pa su nakon krae rasprave imenovana dva poznata
odvjetnika, dr. Ivo Politeo i dr. Matko Katii.*1 Prvom branitelju bilo je doputeno da samo
jedan sat bude sa svojim branjenikom, a prema tvrdnji kanonika Hrena sasvim mu je
onemoguen razgovor s biskupom Salisom i kanonikom Slamiem koji su dobro poznavali
arhive nadbiskupije. Salis je bio podvrgnut dvama dugakim ispitivanjima, a Slami je dva
dana zadran u zatvoru.10
U inozemstvu se oekivalo hapenje Stepinca i o njemu se posvuda pisalo.11 U Londonu
je kardinal Griffin podsjetio daje Stepinac prosvjedovao protiv masovnog prekrtavanja
Srba i deportiranja idova; slino je postupila organizacija Caritas.13 Rimski II Messagero13
vidio je hapenje u povijesnom kontekstu kao dio sukoba izmeu katolike i pravoslavne
crkve, izrazivi aljenje zbog toga novog znaka pravoslavne agresivnosti i nepomirljivosti.
Sud se ponovno sastao 28. rujna i tada je meu optuenicima sjedio nadbiskup Stepinac,
izmeu Lisaka i svoga tajnika alia. Zauzimali su cio prvi red: Lisak u raskopanoj koulji,
dugaak niz fratara u smeim habitima, dok je Stepinac, poput Salia, bio u cmoj halji i ni
po emu se nije razlikovao od obinog sveenika. Iza njih je sjedio red uniformiranih
straara.14 Monsinjor Hurley vratio se iz Rima im je Stepinac uhapen i zajedno s dva
sveenika, od kojih je jedan bio dr. Dragutin Nei, Stepinev ceremonijar, prisustvovao je
cijelom suenju. Svaki dan kad je Stepinac dolazio u sudnicu ili odlazio, Hurley je ustajao i
duboko mu se klanjao.13 Suenje je u cijelosti pratio zapadni tisak; openito se smatralo daje
glavni razlog Stepineva hapenja pastirsko pismo iz rujna 1945. i njegovo prkoenje novoj
vlasti.16 Kako je suenje napredovalo, dnevne su izvjetaje objavljivali New York Times, Le
Monde i, dakako, L Osservatore Romano; njujorki je list17 usporedio Stepinca s
kardinalom Mercierom*2 i pastorom Niemfillerom.*3
Javni tuilac Jakov Blaevi otvorio je proces dugakim izlaganjem,18 a zatim proitao
pojedinane toke optunice protiv Stepinca (one su ovdje saete):
1. a) pozdravio je ustake voe (16.4.41.) dok se jugoslavenska vojska jo borila s
njemakim i talijanskim snagama i pozvao sveenstvo da s njima surauje; poveo je sve
biskupe na formalnu audijenciju kod Pavelia i obeao njihovu suradnju;
b) imao je nadzor nad katoliki tisak za vrijeme rata i podravao je njegovu faistiku liniju

(navedeni su mnogobrojni primjeri); katoliki tisak za vrijeme okupacije bio je potpuno u

skladu sa Stepinevim dranjem, a on je, kao predsjednik biskupske konferencye i
predsjednik Katolike akcije, imao najvei utjecaj u tisku;
c) Katolika akcija, kojoj je bio predsjednikom, a naroito kriarske organizacije, postale
su stup i srika ustatva; d) pretvorio je tradicionalne crkvene sveanosti i procesije u
politike manifestacije za Pavelia i sluio misu svakog 10. travnja, na godii\jicu osnivanja
NDH, a odrao je misu i prilikom otvaranja ustakog Sabora;
2. primio je u katoliku crkvu desetke hiljada Srba, kojima je stavljen no pod grlo, odobravajui
te zloine kopai\jem nepremostivog jaza izmeu hrvatskog i srpskog naroda i razbijanjem i\jihova
jedinstva u borbi protiv okupatora...

3. prihvatio je od Vatikana imenovanje na poloaj vojnog vikara 1942. i izabrao za svoje

zamjenike Vuetia i Cecelju, poznate simpatizere ustaa; poslao je boinu poruku
ohrabrenja Hrvatima koji su radili u Njemakoj;
4. tokom 1944. i 1945. usko se povezao s Maekom, voom Seljake stranke, Paveliem i
drugima, s ciljem da pozove oruanu intervenciju izvana i spasi NDH (proitani su izvaci iz
njegova antikomunistikog govora Domagoju 1944. i sveuilitarcima 1945.);
na poticaj vlade NDH sazvao je biskupsku konferenciju u oujku 1945.; konferencija je
izdala pastirsku poslanicu po nacrtu slubenika ustake propagande Ive Bogdana; redigirao ju
je biskup Simrak da je zaodjene sakralnim karakterom, a odobrio Paveli; katolika crkva
bila je jedina vjerska zajednica koja se odazvala Pavelievu pozivu;
prihvatio je i sakrio arhiv ministarstva vanjskih poslova NDH; smiljao je rano u proljee
1945. s Paveliem i Maekom plan ponovne okupacije nae zemlje... htijui tme sruiti i
narodnu vlast koja je ve bila uspostavljena u velikom dijelu Jugoslavije;
5. podravao je ustaki otpor nakon osloboenja zemlje; primio je Lisaka, Lelu Sofijanec i
druge ustake emigrante, primio je dva pisma od generala Mokova, odobravao je prikrivene
akcije alia, imekoga, Cmkovia i Gulina; u rujnu 1945. biskupska konferencija je izdala
pastirsko pismo puno lai o narodnoj vladi i ohrabrila kriare u umama, upravo u vrijeme
prvih poslijeratnih izbora.19
Te optube su bile smjetene u povijesni kontekst Blaevievih uvodnih napomena
i kasnijega komentara. Stepinac je
u svojoj fanatikoj mrnji svega to je narodno, napredno i demokratsko
poeo pripremati petu kolonu mnogo prije poetka rata; ali uspio je samo zato to je imao
pomo Maeka i voa Hrvatske seljake stranke, te proustakog dijela sveenstva. Stepinac i
jedan dio sveenstva (taj se izraz uvijek upotrebljavao i traje do danas) podravali su ustaku
vlast i odobravali prekrtavanje Srba, pomaui tako interese Vatikana na Balkanu i tenje
talijanskog imperijalizma. Bio je odgovoran za podrku koju je katoliki tisak davao Hitleru, a
poslije rata podupirao je i izravno sudjelovao u centralnoj organizaciji koja je nadahnjivala otpor
kriarskih grupa i pokuavala uspostaviti prijanju vlast. Bilo je jasno da e to biti veliko
politiko suenje, beskompromisni odgovor vlade na neprekidni prkos biskupa, na rujansko
pastirsko pismo i na odbijanje Vatikana da smijeni Stepinca.*4
**

Prije opisa suenja vano je shvatiti ogranienja glavnih dostupnih izvora. I slubeni izvjetaj
Suenje Lisaku, Stepincu, alicu i druini... i Benigarova hagiografska knjiga Stepinac,
hrvatski kardinal (gotovo tisuu stranica, ukljuujui indeks i bibliografiju) imaju ozbiljnih

praznina. Suenje isputa Stepinevu izjavu i govore obaju njegovih branitelja, dr. Politea i
dr. Katiia, premda donosi u cijelosti (po svoj prilici) ispitivanje manjih svjedoka optube, Srba
u Hrvatskoj koji su svjedoili o tome kako su bih proganjani. Benigar isputa govor dr. Katiia,
moda zato to se bavio pitanjem prisilnog prekrtavanja o kojem Benigar raspravlja to je
mogue manje, a moda i zato to je njega imenovao sud umjesto drugog
odvjetnika to su ga bili izabrali biskup Salis i nadbiskupovi savjetnici. Benigar pie da je
ispoetka sud zasjedao od 10 do 16 sati, ali je nakon 3. listopada zasjedao od 8 do 18 ili 19 sati,
s ciljem da se iscrpe i izmue optuenici te da se braniteljima ne da dovoljno vremena da
proue dokumente i spreme obranu za slijedei dan.20 To je, ini se, sasvim vjerojatno, premda
je sud mogao takoer zakljuiti da e zasjedanje potrajati cijelu zimu ako se ne poure. Benigar
takoer biljei daje Blaevi, kad su stenografi nakon dvadeset minuta mijenjali mjesta da
prepiu zabiljeke, pregledavao njihove zapise i ispravljao ih; to je moralo biti vidljivo svakome
i Benigarov izvor je morao biti netko prisutan u sudnici. On daje kao primjer Kvatemikovu
izjavu, dok je bio ispitivan kao svjedok optube, da su Paveli i ustae mrzili Stepinca; taj pasus
nije objavljen u izvjetajima idueg dana i ne pojavljuje se u Suenju, jer bi bio protuslovan s
optubom javnog tuioca da je Stepinac suraivao u zlodjelima ustake vlade. Benigar kae
daje milicija katkad oduzimala biljeke koje su pravili gledaoci. Ali on ne spominje jesu li bili
prisutni izvjestitelji sa Zapada, niti vjerojatnost da su monsinjor Hurley i njegova dva pratioca
pravili biljeke.
Stepinac je zapoeo tako daje odbio odgovarati na pitanja, osim to je potvrivao ili nijekao
injenice, ali Suenje biljei kratak razgovor izmeu Stepinca i Vimpuleka, predsjednika
suda,21 prije nego to se Stepinac vratio na jednostavno odbijanje da odgovara na pitanja;22
meutim, poslije je opet bio uvuen u raspravu.23 Je li Blaevi patvorio te pasuse? Benigar pie
daje publika koja se putala u dvoranu s ulaznicama bila svaki dan razliita i pretpostavlja daje
to bilo uinjeno s ciljem da nitko ne uje cijeli tok suenja; moda, ali i zato da to vie ljudi
prisustvuje toj verziji crkvenog prikazanja usred 20. stoljea. On takoer napominje daje
jugoslavenski tisak tendenciozno izvjetavao o tom suenju. Zanimljiva je stvar da su izvjea
lokalnih novina24 esto bila potpunija i jasnija nego obilato popravljano Suenje.
Prilikom itanja ovog prikaza suenja valja imati ta upozorenja na umu.
***
Nadbiskup Stepinac je izjavio da nije kriv, a u odgovoru na pitanje sudaca da li je na njega
vrena kakva prisila nije imao prigovora na presluanje; izjavu je svojom voljom potpisao.25
Neko vrijeme poslije toga odgovarao je na svako pitanje: Uskraujem odgovor. Predsjednik
se redom osvrnuo na svaku toku optunice. Proitao je izvatke iz Katolikog Lista26 koji su
izvjetavali o posjetu Stepinca kao poglavara katolike crkve u Hrvatskoj Paveliu 16. travnja
1941., te iz Nedjelje27 gdje se govori o njegovu slinom posjetu Kvatemiku 12.travnja 1941.;
oba ta posjeta zbila su se dok se jugoslavenska vojska jo borila protiv osvajakih trupa i prije
nego to je bila potpisana kapitulacija. To je bila izdaja.*5 Je li uinio te posjete? Stepinac je
odbio odgovoriti. Je li razaslao okrunicu svojim sveenicima traei od njih da otvoreno i
lojalno surauju s novim vlastima? Je li ikada rekao svome sveenstvu da je nainio pogreku i
daje eli ispraviti? Je li iskao da se slui misa zahvalnica kad je zemlja bila osloboena od
Nijemaca i Talijana?*6 Predsjednik je proitao izvjetaj u Katolikom Listu28 o posjetu cijelog
episkopata Paveliu dana 26. lipnja nakon zavretka biskupske konferencije. U tom asu
Stepinac je uvuen u razgovor i Vimpulekom koji gaje upitao da li bi bilo manje zloina daje
zauzeo drukiji stav 1941. Stepinac je kratko odgovorio da u tome ne vidi nikakve svoje

krivnje, 1 Vimpulek je uzviknuo: Kako ne vidite svoju krivnju, kada trite Kvatemiku?
Stepinac jeponovnorekao: Jane vidimnikakove krivnje, a Vimpulek je odgovorio: Dakle vi
smatrate da za vas ne postoji onaj moral koji postoji za svakog ovjeka, daje izdaja prema
domovini samo izdaja i nita drugo; na to je Stepinac odvratio: Ja ne smatram da sam izdao
svoju domovinu.29
Sudac gaje upitao je li Maek bio njegov pretpostavljeni. Jest, odgovorio je. Pa je li onda
mislio da mora slijediti Maekove direktive? Razumije se, odgovorio je Stepinac. Je li u asu
kad je 12. travnja iao Kvatemiku mislio na Maekove direktive,*7 upitao je predsjednik.
Izjava je bila javno proitana, rekao je Stepinac,
i on je morao o njoj misliti. A daje Maek zauzeo drukiji stav, kakav bi bio njegov stav,
upitao je Vimpulek vodei ga blago u stupicu. Stepinac je odgovorio da bi onda vidio to bi
uinio. Vimpulek je zapeo stupicu:
Vi prebacujete odgovornost sa sebe na Maeka?
Stepinac je otro uzvratio:
Nemam nita za prebacivati. Inae, uope namam ovdje Sto odgovoriti.
Ponovno je potonuo u utnju ili je davao samo kratke injenine odgovore.30 Kako je
mogao moliti za zloinca kao to je Paveli, upitao gaje Vimpulek. Njegova je sveta dunost
bila moliti za sve ljude bez razlike, odgovorio je uz buran smijeh u dvorani. Vimpulek je
rekao da bi to dobilo drugi znaaj daje zadrao tu molitvu za sebe, ali on je to publicirao.
Trebalo je da na to gleda sa stanovita naroda, jer kad narod vidi da se moli za poglavnika,
onda on smatra da je i njegova dunost da se moli. Vi ste tu rekli najljepe rijei za
poglavnika. Stepinac je utio, a nije nita rekao ni kad je Vimpulek itao odlomke iz
vjerskoga tiska s gorljivim izrazima pohvale poglavniku. (Kao to smo vidjeli, takve lanke
esto je nametala ustaka cenzura, ali nipoto sve, naroito u prvim godinama oduevljene
podrke vlastima NDH.) Neki izvaci bili su iz sarajevske vjerske tampe i na njih je Stepinac
slegnuo ramenima;31 u njima nipoto nije mogao uivati. Ah neki su bih iz predratnih
katolikih novina i podravali su Anschluss, a u jednom lanku, ba uoi invazije Jugoslavije,
hvalile su se osovinske sile koje se bore za novi socijalni red... a protiv engleske hegemonije i
kapitalistiko-idovske plutokracije. Vimpulek gaje pitao
o raznim katolikim organizacijama ukljuujui i kriare. On je odbio odgovoriti. Je li dao svoj
blagoslov kriarima koji su se s Nijemcima i Talijanima borili protiv svoga naroda?
Odgovorio je da uvijek daje blagoslov. Svakom tko doe? inzistirao je Vinmpulek. Tko
god trai, svakome, odgovorio je.
Predsjednik je naglasio da su ustaki redovi bih puni lanova kriara.32 Je li znao da su se
na kriarskim taborovanjima odravali ilegalni ustaki vojniki teajevi i da su bili spremni
da orujem u ruci podupru ustae? Stepinac je ostao nijem.
Predsjednik gaje zatim ispitivao o Katolikoj akciji. Jesu li Lav Znidari i dr. Feliks
Niedzielski, predsjednik i potpredsjednik, nakon svake godinje skuptine njemu podnosili
izvjetaje o svom radu? Je li ikad imao prilike da ih prekori? To je naa interna stvar,
odgovorio je Stepinac. Nije to interna stvar, odvratio je predsjednik, to je krivino djelo...
Za dravu ne postoje nikakve slubene tajne.33
Stepinac je kratko zanijekao daje izdao nalog svome kleru da svakog 10. travnja slui
misu zahvalnicu za NDH, ali je uskratio odgovor kad gaje sudac upitao je li pozivao
sveenstvo da slui mise na Paveliev roendan;34 zatim je predsjednik proitao Stepinevu

okrunicu iz 1942. u kojoj se nareuje misa te izvjetaj u Katolikom Listu gdje se

1
navodi daje godine 1944. on sam toga dana otpjevao Te Deum.
H .'jftVjH
Predsjednik je proitao poetak govora koji je Stepinac odrao prigodom otvaranja
Sabora 13. veljae 1942.:
Obnova Hrvatskog Sabora dokazom je Vae duboke i ive svijesti odgovornosti, koji
golemi teret elite podijeliti sa svojim suradnicima. I tu obnovu prati molitva Crkve i
naih srdaca; neka Vjeni Sudac, koji upravlja udesima naroda, svojom svemonom
desnicom uzida u temelje Hrvatskog Sabora i uree u srca sviju Vaih suradnika isto tako
duboko i ivu svijest odgovornosti, da mogu Vas, Glavara Nezavisne Drave Hrvatske
uspjeno pomagati u obnovi i podizanju nae drage nam Domovine na vjenim temeljima
evaneoskih Kristovih naela!35
Ponovno je tu prisutan prizvuk opreza i upozorenja, ali tako prikriven da se sucu moe
oprostiti to ga nije primijetio. Da li Stepinac misli daje prvih osam mjeseci ustaka
vladavina bila potena, upitao je predsjednik. Stepinac je odgovorio da je u svom govoru
kazao kakva bi ona morala biti. Vimpulek je s razumljivom ljutnjom uzvratio:
On u tom vremenu nije za vas vie neki fantasta, on je za vas poglavnik nezavisne
drave Hrvatske, dakle ovjek koji je odgovoran za sva nedjela koja su se do toga
vremena dogodila u Hrvatskoj. Vi ne dajete savjet jednom malom djetetu... vi
pozdravljate... jednog tekog krvavog zloinca.36
Vimpulek je nastavio pokazivati sudu zbirku Stepinevih fotografija u drutvu s
vodeim ustakim linostima, ukljuujui Kvatemika na otvaranju Zagrebakog zbora, te s
vodeim njemakim generalima. Zato je iao na takve skupove?
Iao sam iz isto formalnih razloga,
odgovorio je Stepinac, a nakon predsjednikova navaljivanja dodao je:
To ne znai da sam ja stajao ideoloki uz njih. Ja sam bio i u vaem saboru i to ne znai
da usvajam sve ono to se ini. Ne znai da se slaem s vaim materijalistikim
naziranjem. Bio sam i na otvorenju vaeg kazalita, i iz toga ne slijedi da ja odobravam
vau materijalistiku ideologiju.
Javni tuilac je bijesno upao:
*S kojim pravom vi usporeujete Hrvatski narodni Sabor s ustaSkom klaonicom?
Na jednoj slici vidi se kako se Stepinac rukuje s Paveliem prigodom primanja kod
Pavelia 22. veljae 1945.:
To je sasvim pod konac i vi joS ne putate, nego, naprotiv, vi se rukujete,

rekao je VimpulSek. Jesu li se za njegovim primjerom povodili drugi biskupi?37 Kao

zagrebaki nadbiskup on je imao najjai ugled i drugi bi se morali za njim povesti. Daje
zauzeo neki malo rezerviraniji stav prema ustaama, da li bi se i sveenici tako ponijeli?
Ispitivanje se nesmiljeno nastavilo. Stepinac se doimao kao da tedi snagu odbijajui
odgovarati na pitanja za vrijeme iscrpljujueg sasluavanja i kao da se brani tom utnjom.
Njegovi odnosi sa NDH za vrijeme rata mogli su se tumaiti na vie naina, a sud je odbio

veinu svjedoka koje je obrana eljela dovesti, dok ih je optuba privela 58, uglavnom izvan
Stepineve nadbiskupske jurisdikcije.38
Kad je predsjednik preao na pitanja prisilnoga pokrtavanja, Stepinac je poeo odgovarati
na njegova pitanja, parirajui svom protivniku i pomnjivije birajui rijei; pritom je pokazivao i
znakove nesigurnosti.
VimpulSek: Da li vam je poznato koliko je Srba prekrSteno s pravoslavne na katoliku
vjeru za vrijeme okupacije?
Stepinac: Nije mi poznato.
VimpulSek: Da li vam je poznato da se prekrStavanje vrilo u velikim masama?
Stepinac: To tono ne znam u kolikom je broju vrSeno.
VimpulSek: Ali svakako znate daje bio velik broj.
Stepinac: Govorilo se, ali tonih podataka nemamo.
VimpulSek: Nije to bio normalan broj prekrStavanja, koje se vrSilo u najnormalnije
vrijeme, nego je bilo viSe.
Stepinac: Jest.
VimpulSek: To vam je poznato?
Stepinac: Poznato mi je.
VimpulSek: Kakav stav ste zauzeli prema tom prelaenju?
Stepinac: Ja sam o tom dao izjavu.
VimpulSek: Gdje?
Stepinac: I u zapisnik, a nalazi se i u dokumentima koje smo mi objavili.
VimpulSek: Da li vam je pozanto da se i na silu prevodilo?
Stepinac: S nae strane nije nikada.
VimpulSek: Ali, da li su ustaSe vrili pritisak?
Stepinac: to su drugi vrSili, to na mene ne spada.
VimpulSek: Vi niste?
Stepinac: Ne.
VimpulSek: Da li su vam stajala na raspolaganju kakva sredstva za prisilu?
Stepinac: Nikakva.
VimpulSek: Onda niste mogli ni vrSiti prisilu, ali su prisilu vrili ustaSe.
Stepinac: Ostajem kod svoje izjave u zapisniku.
VimpulSek: U svojoj izjavi rekli ste izmeu ostaloga i to daje manje Srba preSlo na
katoliku vjeru za vrijeme NDH nego katolika na pravoslavnu za vrijeme
okupacge. Da li osujete kod te izjave?

Stepinac: Sasvim toan broj je teko ustanoviti, ali mi je poznato koliko je prelo za
vrijeme Jugoslavije.
VimpulSek: Koliki broj? Moete li navesti te brojeve?
Stepinac: Ne znam tono, ali bio je velik broj.
VimpulSek: Da li je prilikom prijelaza Hrvata na pravoslavnu vjeru vrena prisila?
Stepinac: Sigurno.
VimpulSek: Vi znate tono koliko?
Stepinac: Otprilike znam.
Vimpulek: udnovato da ne znate koliki je broj Srba preao na katoliku vjeru, a znate
koliki je broj Hrvata preao na pravoslavnu vjeru za vrijeme Jugoslavije.
Koje su bile formalnosti kod prijelaza, propisane od crkvenih vlasti?
Stepinac: To moe odgovoriti moja kancelarija.
Vimpulek: Da li je za pokrtavanje bilo potrebno predavati neke molbe?
Stepinac: Predavali su.
Vimpulek: U svakom pojedinom sluaju?
Stepinac: Da.
Vimpulek: Kome?

Stepinac: Duhovnom stolu.

Vimpulek: Duhovnom stolu odnosne biskupije?
Stepinac: Jest.
Vimpulek: Dakle tamo su predavali molbe?
Stepinac: Da.
Vimpulek: Da li je bila potrebna kakova vjerska obuka prije samoga akta prekrtavanja?
Stepinac: Jest.
Vimpulek: Koliko je morala trajati ta vjerska obuka?
Stepinac: Prema prilikama.
Vimpulek: to to znai prema prilikama?
Stepinac: Prema prilikama znai koliko su bili napredni u vjeronauku.
Vimpulek: Da lije to bio jedini kriterij kod prijelaza na katoliku vjeru?
Stepinac: Jest.
Vimpulek: U pogledu prekrtavanja vi ste u tom smislu izdali i rezoluciju biskupske
konferencije? Stepinac: Jest.
Vimpulek: Zato ste se nali ponukani da izdate tu rezoluciju?
Stepinac: Zato, jer je bilo potrebno.
Vimpulek: A zato ste mislili daje to potrebno?
Stepinac: Da kaemo cijelom svijetu to mislimo o tom pitanju.
Vimpulek: Ta je rezolucija datirana sa 17.XI.1941.V kada su odrane konferencije
hrvatskog katolikog episkopata?
Stepinac: Jest.
Vimpulek: 1 vi ste smatrali potrebnim da kaete o tome ta mislite? ta ste tu rekli?
Stepinac: Ne mogu se sjetiti.39
Stepinac je izjavio da nitko ne moe na silu biti primljen u katoliku crkvu i da
prema tome vjerojatno nitko nije bio prisiljen da ue u katoliku crkvu prije nego to
je objavljena rezolucija. Ali zato je onda bilo potrebno izdavati rezoluciju, upitao je
Vimpulek. Stepinac na to nije odgovorio.40
Stepinac je potvrdio daje bio stvoren odbor trojice - sastavljen od njega, biskupa
Buria i biskupa Simraka - koji je nadzirao prekrtavanje, ali kad ga je Vimpulek
upitao kakav je imao naziv taj odbor, on je odgovorio da nije imao nikakav naziv.
Da li je tada postojala praksa u katolikoj crkvi Hrvatske da postoji kakav odbor
trojice u svrhu prekrtavanja Srba? Taj je bio stvoren da se ne bi desile
zloupotrebe u tom pitanju, odgovorio je Stepinac i dodao daje njegova savjest
ista; vjerovao je da su zloupotrebe bile sprijeene. Predsjednik ga je upitao da li
je pozvao na odgovornost kojeg od sveenika koji se ogrijeio i da li mu je
ijedan od njih ikada dao toan broj prekrtenih Srba. Odgovorio je da su izvjetaji
dolazili na Duhovni stol, na Konzistorij i daje on protestirao kad god je mislio
daje potrebno. Da li mu se inio upadno velikim broj prelaznika na katoliku
vjeru? Bile su iznimne prilike, odgovorio je, ali glavno je da smo ouvali
svoju savjest istom. Da lije zaista mislio, upitao gaje Vimpulek, daje onaj
ogroman broj Srba, koji je prelazio na katoliku vjeru u toku etiri godine... da su
te stotine hiljada Srba preko noi, dolaskom Pavelia i Hitlera, doli do spoznaje
da je jedina prava vjera katolika vjera? Stepinac je odsjeeno odgovorio:
Gospodine predsjednie, rekao sam da se neu braniti i da u na kraju dati
odgovor na sva ta pitanja.
Ako mislite da sam kriv, izvolite me suditi kako je vaa volja, ali moja je
savjest ista.

Predsjednik se okrenuo Lisaku i upitao ga da lije njegova savjest ista s

obzirom na sva zlodjela koja je izvrio. Lisak je odgovorio daje vrio svoju
patriotsku dunost
i daje njegova savjest ista. Vimpulek se obratio Stepincu i rekao:
Vidite... i Lisaku je savjest potpuno ista. Prema tome vidite da je pojam iste
savjesti relativan
pojam, pojam s kojim ne moete operirati u sudovima.41
Predsjednik je nastavio udarati po prisilnom prekrtavanju; o pozdravnim
brzojavima koje je optuenik primao od cijelih sela netom obraenih Srba, tako da
je morao shvatiti da je rije o tisuama ljudi; o preuzimanju pravoslavnih crkava42
i posebno pravoslavnog manastira u Orahovici koji je Stepinac zatraio od
Pavelia da mu ga prepusti za smjetaj redovnika trapista koji su morali napustiti
svoj dom. Optuio je Stepinca da odgovara kad je to korisno za njegovu obranu, a
uskrauje odgovore kad nema obrane. Blaevi se sada este prikljuivao,
ubacujui pitanja i izazove ne traei doputenje suda da se umijea.
Sudac je zatim preao na pitanje vojnog vikarijata. Optunica je teretila
Stepinca, kojega je Vatikan poetkom 1942. imenovao vojnim vikarom, da je
postavio Vuetica i Cecelju, poznate ustae-sveenike, za svoje zamjenike;43 tako
je Stepinac poistovjeen s priznatim zloinima nekolicine ustaa-sveenika,
ukljuujui zloglasnog Filipovi-Majstorovia. Pokazuje se da je Pio XII. bio
provizorno imenovao Stepinca vojnim vikarom oruanih snaga 8. prosinca 1939.
uz odredbu da to imenovanje stupa na snagu u sluaju bilo kojeg oruanog
sukoba. U pismu od 20. studenoga 1940. (koje je oevidno bilo upueno
relevantnim vlastima, ali Pattee44 ne daje ime osobe na koju je bilo adresirano)
Stepinac je javno zabiljeio to imenovanje da bi bio obavijeten svaki sveenik
kojega pozovu u vojsku. U listopadu 1941. Paveh je, bez konzultacija s
nadbiskupom, imenovao veleasnog Stipu Vuetia vojnim vikarom i veleasnog
Vilima Cecelju njegovim zamjenikom.45 Benigar donosi to kao primjer
Pavelieva proizvoljnog ponaanja i navodi da su imenovanja
proglaena u toku Pavelieva govora na Trgu sv. Marka u listopadu 1941. Prema
Stepinevu svjedoenju na suenju, njega je vikarom imenovao papa 1941. godine;4*
prema Katiievoj obrani to je bilo mjesec dana nakon imenovanja Cecelje i
Vuetia.47 U to vrijeme Stepinac nije imao moi da iznese neki prigovor na ta
imenovanja. A to se Cecelje tie, Stepinac nije pokazao elje da to uini; estoko
gaje branio kao estitog sveenika, kojemu ne mogu prigovoriti niti jedne rijei*8
Predsjednik je proitao lanak iz Hrvatskog Naroda od 20. travnja 1941deset dana
nakon osnivanja NDH kad je oduevljenje jo bilo veliko. Cecelja je govorio o svom
veselju u povodu toga dogaaja, o svojim ranijim sastancima s vodeim ustaama, s
Milom Budakom koji e dva mjeseca nakon toga objaviti svoju zloglasnu formulu za
ienje Hrvatske od Srba, sa Slavkom Kvatemikom koji je bio zapovjednik ustakih
snaga i s Lorkoviem koji je postao ministar vanjskih poslova u vladi NDH, te o
polaganju prisege kojom je postao zakleti ustaa.48

Cecelja je izjavio za Hrvatski Narod da se zakleo pred dr. Mirkom Jerecom, a

poslije je darovao poglavniku raspelo i dva svijenjaka pred kojima je poloena
prisega. Paveli je bio ushien.
Sveenstvo je oduvijek bilo patriotski raspoloeno nastavio je ustaa vl. Cecelja
- i sveenici
su s oduevljenjem doekali as slobode. Osobito je istaknuo fratre iz Dalmacije i
Hercegovine i
naglasio je da i medu sveenicima ima dosta zakletih ustaa.
Vimpulek: Je li ostajete kod izjave daje Vilim Cecelja bio ovjek bez prigovora?
Stepinac: Ostajem... Da su svi ljudi bili kao Cecelja, ne bi nikada nikome ni vlas s
glave pala.
Vimpulek gaje upitao zato jeba Vuetia imenovao svojim zamjenikom. On je
bio predloen od vlade, odgovorio je Stepinac, a kako je vidio daje Vueti estit
sveenik, nije imao razloga da to odbije.49 Drugim rijeima, primijetio je Vimpulek,
vi ste mnogo radili to je vlada predlagala.
Stepinac: Gospodine predsjednie, nemam si nita tu predbaciti.
Uporno je odbijao dati ikakav komentar kad je Vimpulek istaknuo daje ustaki
ritual zahtijevao od sveenika da polau zakletvu pred dvije svijee s raspelom i
koranom, a pored njih leali su bode i samokres. Samo je rekao:
Ja ne strepim pred nikakvim sudom... Ne moe se kazati da je to bilo s naim
znanjem i
odobrenjem... Mislim s naim odobrenjem.50
Predsjednik gaje upitao da lije vodio nadzor nad radom vojnih duobrinika u
ustakoj vojnici i domobranstvu.
Stepinac: Koliko je bilo potrebno.
Vimpulek: Dakle jeste?
Stepinac: Neto. Uglavnom su vrili svoje zadae samostalno.
Ali kad gaje Vimpulek upitao koja je bila svrha duobrinika i na koji su se
nain oni regrutirali, Stepinac je uskratio odgovor.51 Vimpulek je proitao odredbe iz
okrunice ministarstva oruanih snaga NDH52 o regrutiranju vojnih duobrinika; sva
su pitanja bila formulirana tako da se dozna je li sveenik bio simpatizer ustaa prije
1941., je li poloio zakletvu, za koga je glasovao 1935. i 1938. itd. To jasno pokazuje,
rekao je Vimpulek, kako je sveenik morao biti ustaa da bi sluio kao vojni
duobrinik. Je li Stepinac postavio Filipovi-Majstorovia za vojnog duobrinika?
Odgovorio je da nije to uinio; Majstorovia je liio poloaja i suspendirao od
sveenikih dunosti njegov biskup. Stepinac je za njega uo tek kad je bio
degradiran.53 Iz ispitivanja se vidjelo da je bilo drugih ustaa-sveenika iz drugih

dijeceza za koje Stepinac nikad nije uo. Kako je to bilo mogue, upitao je
Vimpulek, kad je on bio vojni vikar.*9
Preao je na boinu poruku koju je Stepinac poslao hrvatskim radnicima u
Njemakoj. Zato ih je poticao da rade marljivo i poteno? Time je pomagao
njemake neprijatelje. Stepinac je odgovorio daje to bila duhovna pomo i nita vie;
njegova je dunost bila da je poalje.54
U sudu je rasla napetost. Blaevieve upadice bile su sve ee i silovitije, a
Stepinevi odgovori ostavljali su dojam da se umara pod sve veim pritiskom
Vimpuleka i Blaevia.
Vimpulek gaje pitao o njegovu posjetu Maeku55 i Pavehevoj ponudi da
preuzme vlast kao njegov predstavnik. Stepinac je odgovorio kako je tradicija
zagrebakih biskupa bila da u takvim prilikama preuzimaju vlast, kad nitko drugi
nije bio na raspolaganju, ali on je osjetio da to ne moe uiniti i tako je odbio. U tom
je pogledu njegova savjest ista. Savjetovao je Maeka da preuzme vlast kao politiki
voa Hrvata. Nije uo da su u to vrijeme bile uhvaene neke veze sa saveznicima.
Vimpulek je preao na Lisakov posjet palai. Kad je shvatio da je nepoznati
Petrovi zapravo Lisak? Kad je uao u sobu i kad ga je prepoznao, odgovorio je
Stepinac. Vimpulek je napomenuo kako je ali svjedoio daje rekao Stepincu da je
u Petrovi u prepoznao Lisaka kad je doao obavijestiti nadbiskupa. Tada je
Stepinac otro istupio; Ja drim da se u tom pogledu gospodin tajnik vara, kao to se
vara i u pogledu datuma koji je naznaio. O tome moe najbolje posvjedoiti biskup
Lach.56 Inae se njegov izvjetaj o razgovoru podudarao a Lisakovim svjedoenjem.
Rekao je aliu da se Mokovljevo pismo baci u pe i da se to isto uini s drugim
pismom Mokova.57 ali mu nije rekao da je Lisak prenoio u nadbiskupskom dvoru
niti da je u kapeli blagoslovljena zastava. Vimpulek se obratio Saliu da to potvrdi i
ali je rekao kako je spomenuo nadbiskupu blagoslivljanje zastave, moda ne isti
dan. Stepinac gaje estoko prekinuo: Ne!
ali: Stepinac se ne sjea, ja se sigurno sjeam.
Stepinac je meutim potvrdio da mu je imeki govorio o blagosl i vijanju zastave
i da mu je on odgovorio kako ne eli o tome nita uti i neka se ne paa u te stvari.58
Primio je jednog ustakog emigranta intelektualca koji se vratio iz inozemstva, i
ukratko mu rekao da za njega ne moe nita uiniti; primio je i Lelu Sofijanec koja mu je
prenijela pozdrave od Popovia, ovjeka kojemu je pomogao da izae iz zatvora.
Vimpulek se tada formalno obratio Stepincu:
Mi smo utvrdili... da ste primili Lisaka, da ste primili dva pisma od Mokova, da ste primili
ustakog emigranta, da ste znali za posveenje zastave... i neete priznati da vam je ali rekao
za dolazak Lisaka, za blagoslov zastave... Niz injenica usmjereno je u jednom pravcu: vi ste
rukovoa u najmanju ruku, podstreka i pokreta organizacije...

Stepinac gaje prekinuo:

Stepinac: Savjest mi je mirna.

Vimpulek:... koja radi na terorizmu, a na elu kojeg se formalno nalazi tajnik ali.

Ponovno se umijeao Blaevi, razraujui i zamuujui tu temu,39 a zatim nastavio s

pitanjima, optuujui ga izmeu ostalog daje 9. srpnja 1944. odrao propovijed u Mariji
Bistrici rekavi daje cijeli hrvatski narod ujedinjen u otporu prema saveznicima koji ih
pokuavaju unititi nemilosrdnim bombardiranjem:60
Da li zaraena strana, koja vri takva zvjerstva nad naim narodom, smatra zlim, ako
hrvatski narod ini krajnje napore da sauva svoju slobodu u obrani nezavisnosti hrvatske
drave?

Blaevi je zatim upitao Stepinca koliko je izvjetaja poslao papi za vrijeme

okupacije.
Stepinac: To nisam duan davati izjavu.
Blaevi: Kako?
Stepinac: O tome ne mogu davati izjave.
Blaevi: Vi nas silite da mi moramo vae stvari ijeavati.
Stepinac: Izvolite.
Blaevi: Jeste li poslali izvjetaj 1943. godine?

Stepinac je zatraio da se pokae dokument Predoen mu je dugaak izvjetaj.

Stepinac ga je utke prouavao nekoliko minuta, zatim je opovrgnuo da ga je on
napisao.61 Potom je Blaevi proitao dugake izvode iz dokumenta za koji je tvrdio daje
prijepis izvjetajakoji je 18.svibnja 1943. Stepinac uputio osobno papi.*10Meu ostalim
stvarima izvjetaj optuuje srpske etnike za neopisive pokolje hrvatskih katolika; oni su
se prema bespomonim enama i djeci ponaali mnogo gore nego partizani. Optuuju se
velikosrbi da planiraju proiriti granice Srbije na vei dio hrvatskih krajeva, svodei
Hrvatsku na najue podruje Zagreba koje bi se gotovo itavo moglo obuhvatiti
pogledom sa zvonika zagrebake katedrale, te da kane katoliku veinu podvrgnuti
pravoslavnoj cikvi. To bi se postiglo posvemanjim ienjem podruja od katolika i
muslimana koje bi trebalo biti izvedeno na tri naina: masovnim pokoljem katolika i
muslimana; strahovitom pljakom katolikih
sela koja bi ih otjerala s tog teritorija; prisilnim prijelazom katolika na srpsko pravoslavlje.
Izvjetaj zavrava sveanim upozorenjem da bi unitenjem katolicizma u Hrvatskoj valovi
ortodoksnog i ofenzivnog bizantizma udarali o granice Italije, te da su srpski pravoslavci
gori nego Turci; zaklinje se Sveti otac da ne zaboravi mladi hrvatski narod koji se bori za
svoj opstanak.62 To je, rekao je Blaevi, izravni poziv za stranu intervenciju.
Vatikanski list L' Osservatore Romanoje 11. listopada, nakon zavretka suenja, donio
izjavu da se unato pomnjivom pretraivanju arhiva nije naao taj dokument. Nije bio pisan
kurijalnim stilom koji se upotrebljava u slubenim pismima Svetoj stolici, na njemu nije
bilo oznake podrijetla, nije nosio nikakav potpis ni ig.63 Zatim je Blaevi proitao izvatke
iz izvjetaja dr. Nikole Ruinovia, prvog neslubenog poslanika NDH u Vatikanu, i
njegova nasljednika kneza Lobkovvicza; njih obojica nadugako piu o svojim naporima
da uvjere Vatikan dadejure prizna NDHj^javljaju takoer o britkim komentarima kardinala
Tisseranta, prefekta kongregacije za istone crkve, koji je slobodu u NDH usporedio sa

slobodom u Petainovoj Francuskoj, jer objema vlada Njemaka.65 Proitao je jo izjave

Alajbegovia66 i Koaka,67 dvaju Pavelievih ministara, o naporima koji su se inili
posljednjih dana prije pada Njemake da se nagovori Stepinac, jedina linost koja je uivala
povjerenje svih razliitih grupa, da preuzme regentstvo. Stepinac je sad odbijao da ita
odgovara ili objanjava. Kad ga je sudac upitao da li je autentian drugi dokument koji su
mu pokazali, on je rekao:
Ne zanima me da li je ili nije autentian.

Blaevi je ponovio napad vraajui se na Stepinev posjet Maeku, na biskupsku

konferenciju u oujku 1945. i na njezino pastirsko pismo, tvrdei da su to pismo sastavili
Nikola Mandi, predsjednik vlade NDH, Juco Rukavina, pukovnik i poznati kolja, te
Stepinac koji ga je izdao pod firmom poslovnog odbora.68 Narugao se Stepincu to je
vlada odobrila svotu od 100 milijuna kuna za trokove biskupske konferencije, jer su
godine 1945. kune bile praktino bezvrijedne. Vi ste se tako jeftino prodali. I gdje je
potvrda zaprimljeni novac, je li dao tu potvrdu, stoji
li ona kod njega? Dokument koji je on navodno poslao papi bio je teka publikacija, teke
lai u jednom tekom kriminalnom djelu iskoriavanja, zloupotrebljavanja crkve i
crkvenog foruma na elu s optuenim Stepincem i onima koji su potpisali poslanicu. Sve
te injenice, rekao je, proizlaze iz originalnih dokumenata koji su naeni u arhivu to su ga
slubenici NDH sakrili u nadbiskupskom dvoru. Sto kae na to optueni, upitao je
Blaevi. Stepinac je odgovorio: Na sve ostajem sasvim miran i odbio da ita vie kae.69
Stepincu je tada bilo doputeno da dade izjavu u svoju obranu;70 odbacio je sve toke
optube.
Nitko nije toliko naivan da ne bi znao da iza toga optuenoga Stepinca sjedi ovdje na
optuenikoj klupi nadbiskup zagrebaki, hrvatski metropolita i predstavnik katolike

crkve u

Jugoslaviji... Obini Stepinac ne moe imati taj utjecaj nego samo nadbiskup Stepinac.71

Otklonio je optubu daje bio upleten u nasilno prekrtavanje; u tome je njegova

savjest bila ista kao i u pitanju pravoslavnog manastira u Orahovici za koji je bio
optuen da ga je dao trapistima koji su bili protjerani iz Slovenije; manastir je bio
prazan i u svakom sluaju nekada je bio samostan katolikih pavlina. to se tie vojnog
vikarijata (na koji je bio imenovan jo prije rata), njegova je dunost bila da prui
duhovnu pomo i vojnicima bive Jugoslavije i novostvorene NDH.
Nisam bio persona grata ni Nijemcima ni ustaama. Nisam bio ustaa, niti sam
poloio njihovu zakletvu, kako su uinili vai inovnici koji su ovdje,72
rekao je Stepinac i nastavio, izriui nedvojbeno svoj poloaja kao Hrvat:

Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku dravu i ja bih bio nitarija kad
ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda koji je bio rob u bivoj Jugoslaviji... Sto sam
govorio o pravu hrvatskog naroda na slobodu i nezavisnost, sve je u skladu s
osnovnim principima saveznika istaknutim u Jalti i u Atlantskoj povelji. Ako prema
ovim zakljucima svaki narod ima pravo na svoju nezavisnost, zato bi se to onda
branilo samo hrvatskom narodu? Sveta stolica je toliko naglaavala da i mali narodi
i narodne manjine imaju pravo na slobodu. Zar katoliki biskup i metropolita ne bi o

tom smio ni pisnuti? Ako treba, past emo, jer smo vrili svoju dunost.73
Optuen je da je bio neprijatelj narodne vlasti; priznao je njihovu vlast od 8. svibnja
1945., ali ne prije toga. Tu mu je Vimpulek upao u rije:
Onda ne bismo smjeli po tome suditi ni Paveliu ni Lisaku.74
Bilo je nemogue, nastavio je Stepinac, ignorirati injenicu daje NDH bila vlast u
Zagrebu. Nije bilo nikakva dokaza da je poinio ikakvo teroristiko djelo, a njegova je
savjest mirna to su ga posjeivali Lisak, Lela Sofijanec i drugi pod lanim imenima,
ili to je primao pisma koja nije ni itao. A hoe li mu sud vjerovati ili ne, sporedno je,
jer optueni zagrebaki nadbiskup zna za svoje uvjerenje ne samo ' trpjeti nego i
umrijeti! Dodao je kako je sam predsjednik vlade Bakari rekao sveeniku
Milanoviu:
Mi smo uvjereni da iza tih akcija stoji nadbiskup, ali nemamo nikakvih dokaza.73
Zatim je Stepinac preao u napad:
Dravni tuilac je toliko puta ustvrdio da nigdje nema tolike slobode savjesti kao
ovdje u ovoj dravi. Slobodan sam navesti neke injenice iz kojih e se vidjeti
protivno.
Ponovio je: 260 do 270 sveenika poubijao je narodnooslobodilaki pokret. U
nijednoj civiliziranoj dravi na svijetu ne bi toliki sveenici bili tako kanjeni za te
krivice koje im je vlast imputirala; nastavio je navoditi primjere. upnik urger, koji
je pripadao Kulturbundu i mogao biti osuen na osam godina, suenje na smrt;
sveenik Povoljnjak ubijen je bez sud^ kao pseto na cesti; isto je i s okrivljenim
asnim sestrama. 1
Vi ste uinili pogreku fatalnu to ste pobili sveenike. Narod vam to nee nikada
zaboraviti.76
Rad katolikih sjemenita postao je gotovo nemogu, sirotita su zatvorena, vjeronauk u
kolama je sprijeen, predbacuje se zbog rada Caritasa, crkvena zemlja je oteta bez ugovora
i svakome je nametnut graanski brak. Nijedan sveenik i biskup nije siguran za ivot;
napadani su on, biskup Lach, biskup Srebmi, biskup Buri i biskup Pui. Djecu
pouavaju da Isus Krist nije postojao i daje Majka Boja bila bludnica.
Znajte, Isus Krist je Bog! Za njega smo spremni umirati... Krist je temelj kranstva. Vi se
zauzimate za pravoslavne Srbe. Pitam ja vas, kako vi sebi zamiljate pravoslavlje bez Krista?... A
znadete li daje Majka Boja za pravoslavne i katolike najsvetiji pojam?... Nareujete, to je
slubena nauka, da je ovjek postao od majmuna! Ako imade tko tu ambiciju, neka mu bude! Ali
otkuda dolazi netko da to odredi kao slubenu teoriju, koju danas ne priznaje nijedan uenjak
svjetskog glasa?77

Blaevi je ubacio: To nije nitko tvrdio, daje ovjek od majmuna, ni Darwin, ni

Hackel. To ste izvrnuli vi i itava reakcija. Neka se ne misli da ja hou rat, rekao je

Stepinac i poeo privoditi kraju svoj govor:

Konano da kaem par rijei i o komunistikoj partiji, stvarnom mojem optuitelju. Ako se misli
da smo mi zauzimali dosadanji stav radi materijalnih stvari, krivo je... Nismo protivni tome da
radnici dou do veih prava u tvornicama, jer je to u duhu papinskih enciklika. Niti to imamo
protiv pravednih reforma. Ali neka nam dozvole pristae komunizma, ako je slobodno
propovijedati i iriti materijalizam, da bude i nama pravo ispovijedati i propagirati naa naela.
Katolici su za ta prava umirali i umirat e... Uz dobru se volju moe doi do sporazumijevanja, no
inicijativa je na dananjoj vlasti! Niti ja, niti episkopat, nismo stranka za naelno
sporazumijevanje, nego dravna vlast i Sveta stolica. A to se tie mene i moga suenja, ja ne
trebam milost, savjest mi je mirna.711

Uslijedila je povorka srpskih svjedoka koji su iznosili svoje prie o zvjerstvima to su

pratila prisilne vjerske prijelaze. Zatim je javni tuilac sumirao dokaze protiv svakog
optuenog napose.
Onda je ustao dr. Politeo da dade svoju izjavu u ime obrane. Njegov govor bio je vrlo
dugaak i bilo mu je doputeno da ga izrekne bez prekidanja. On se odupro kunji da se
izravno sukobi s optubom to bi osvanulo na naslovnim stranicama novina po cijelom
svijetu ali bi naljutilo sud i nakodilo njegovu branjeniku. Njegova je obrana ve bila
onemoguena; etrnaest svjedoka to ih je predloio bilo je odbaeno, a kad je pokuao
unakrsno ispitati Martinia, sudac gaje prekinuo.79 Bio je imenovan manje od tjedan dana
prije nastavka suenja i bilo mu je doputeno da samo jedanput vidi Stepinca i kratko s
njim razgovara. Sluaj je ipak vodio vrlo vjeto.80
Prihvatio je pretpostavke suda i historijski smjetaj sluaja; govorio je kao lojalan
jugoslavenski graanin i kao protivnik prijanje NDH, a svoju obranu je usmjerio tako da
su se Stepineve akcije mogle sasvim drukije tumaiti. Istaknuo je da je optunica
opteretila Stepinca djelima drugih ljudi, od kojih su neki izvan nadbiskupije, i podsjetio sud
daje Stepinac postao lanom Odbora za pomo izbjeglicama koji je
osnovan 1937. da pomae rtvama hitlerizma. Njegov stav prema vladi NDH temeljio se
na crkvenoj konstituciji Sollicitudo ecclesiarum koju je godine 1831. izdao papa Grgur
XVI.,*11 te na Hakoj konvenciji iz godine 1907. (sekcija III. lanovi 42-58 koji se tiu
vojne vlasti na teritoriju koji se zauzme invazijom neprijateljskog teritorija), koje
postavljaju granice unutar kojih osvajaka vlast moe zahtijevati poslunost - ne odanost
- dotinoga stanovnitva; istaknuo je kako su na temelju Hake konvencije saveznici
zahtijevali od Nijemaca i Talijana da priznaju partizane kao regularnu vojsku. Sada
poriu prava vlastitim graanima - da se pozivaju na Haku konvenciju.81 Nije logino
predbacivati Stepincu zbog njegovih odnosa s tadanjom vlasti; oni su bili svedeni na
minimum i ogranieni na ono to je bilo nuno da se izbjegnu najgora zla za narod i
crkvu. Tada je nastao podrugljiv smijeh u dvorani, a Politeo se na to otro osvrnuo: Oni
isti koji se sada smiju, ako su tada bili u Zagrebu, utjeli su... Ali tko nije utio, tko je
javno prosvjedovao protiv svih nasilja okupatora i ustaa, bio je nadbiskup Stepinac...
Neka se dakle danas ne hvale i ne podsmjehivaju onome koji se na djelu pokazao daleko
junakijim od njih!82 Stepincu se predbacuje daje posjeivao Pavelia i Kvatemika, ali
to su bili formalni posjeti; zato se ne istakne da nadbiskup nije pozdravio Pavelia na
kolodvoru kamo su na alost i sramotu Zagrepani pohrlili u masama, da nije naredio

da se odslui Te Deum; zato se ne spomene daje Paveli, zbog nadbiskupova stava

prema njemu, samo jedanput prisustvovao misi u katedrali tijekom etiri godine
okupacije, i da ga tom prigodom, na zadunicama vojvodi od Aoste, na ulazu nije
doekao Stepinac nego obini sakristan. Je li to bilo priznavanje, podrka i suradnja?83 U
sudu je bio proitan odlomak iz okrunice sveenstvu od 28. travnja; on e im sada
proitati drugi odlomak:
Molim vas i pozivam da svim silama nastojite i radite oko toga da naa Hrvatska (ne
dakle Nezavisna Drava Hrvatska) bude Boja zemlja, jer e samo tako moi izvriti
dvije bitne zadae koje kao drava imade da izvri u korist svojih lanova... Moramo
svuda upozoravati i uiti da sveti zanos i plemenito oduevljenje u izgraivanju
temelja mlade drave Hrvatske (i opet ne Nezavisne Drave Hrvatske) bude
nadahnut strahom Bojim i ljubavlju za Boji zakon i njegove zapovijedi, jer e samo
na Bojem zakonu, a ne na lanim naelima ovoga svijeta drava Hrvatska biti
izgraena na vrstom temelju.84
Zar pozivanje na Boji zakon i zapovijedi ne znai u biti isto to i pozivanje na
najplemenitijanaela svih kulturnih naroda? Je li to znailo kolaborirati s neprijateljem,
podstrekavati okupatora i ustae u njihovim zloinima?
Politeo je odbacio optubu daje Stepinac imao vlast izvan svoje nadbiskupije i nad
vjerskim redovima. Nad franjevcima je imao vlast optueni provincijal fra Modesto
Martini, koji inae voli nekranski svaljivati vlastitu krivnju na nadbiskupa, iako ne
moe dokazati daje za vrijeme okupacije uinio ma to slinoga, plemenitoga,
spasavalakog u odvanoj djelatnosti nadbiskupa Stepinca.83
Zatim se osvrnuo na tisak. Veina vjerskih publikacija iz kojih je citirano dolaze iz
drugih biskupija ili pripadaju redovnicima; nadbiskupove zapovijedi dolazile su u
njegovim okrunicama, pastirskim pismima i propovijedima, a u njima nema ni
traga neemu to bi dotine pisce moglo potaknuti na inkriminirano pisanje; javni I
tuilac nije mogao navesti nijednu neprijateljsku direktivu, jer ih jednostavno nema. [U
svakom sluaju tisak je bio podvrgnut strogoj preventivnoj cenzuri, a cenzori su esto
mijenjali i ak umetali pojedine rijei. Kao svagdje u takvim prilikama,
[ javnost je nauila itati izmeu redaka i razlikovati ono to je bilo diktirano od onoga to
se uistinu htjelo rei.86
Politeo je zatim preao na Stepineve pozitivne aktivnosti i na propovijedi koje je
odrao dok je bila na vlasti NDH. Nitko se drugi nije u Zagrebu, u umi njemakih i
ustakih bajuneta, a sam bez oruja, ovako hrabro usprotivio tada jo najmonijem Hitleru,
manje monome Mussoliniu, i jo manje monome Paveliu. Javni tuilac optuio je
Stepinca da je bio samo za modifikaciju sistema, ali da nije bio proti njemu kao takvu.
Rijei koje je izrekao na pokornikoj procesiji 31. listopada
1943., definirajui novi poredak koji je zastupala crkva, dokazuju protivno: Mi,
osuujui sve nepravde, sva ubijanja nevinih, sve palee mirnih sela, sva zatiranja
sirotinjskih uljeva, mi, alei nevolje i boli sviju koji danas nepravedno pate, odgovaramo
ovako: Crkva je za onaj poredak koji je toliko star koliko i deset zapovijedi Bojih. Mi smo
za poredak koji je napisan ne na raspadljivom papiru nego u savjesti ljudskoj prstom Boga
ivoga.87
Njegovi napori spasili su hiljade Hrvata, idova, Srba, Slovenaca, aktivista,

komunista, antifaista i uope ljudi bez razlike vjere, narodnosti ili politikog uvjerenja.
Njegove su rijei bile glavna utjeha i vrst oslonac graanima Zagreba, a njegove su se
propovijedi ponavljale, prepisivale i irile u tisuama primjeraka, stiui i na osloboeni
teritorij. Upotrebljavane su i na radio-vijestima iz Londona 1942. i 1943. Monsinjor
Svetozar Rittig (koji je u vrijeme suenja ve bio predsjednik Hrvatske komisije za vjerska
pitanja) pisao je Stepincu u prosincu 1943. da mu zahvali za sve to je uinio da pomogne
narodu u Hrvatskom primorju u borbi za goli ivot To je pismo predoeno sudu ali nije
proitano.88 Kvatemik, vrhovni zapovjednik ustakih snaga kojega je javni tuilac zovnuo
kao svjedoka, rekao je pred sudom da je nadbiskup Stepinac trajno bio objekt mrnje
Pavelieve, koja je bila tolika da Paveli, unato tome to dravni tuilac spominje neke
bankete, nikada nije uao u nadbiskupski dvor. Sve to potvrdila su svjedoenja nekoliko
svjedoka, meu njima napose kanonika dr. Hrena i dr. Lonara.89
Branitelj Politeo osvrnuo se na Stepineve dodire s dvojicom njemakih predstavnika u
Zagrebu. Kasche je bio gorljivi nacist i zagovornik ustaa; s njim se Stepinac susreo samo
triput u konvencionalnim prilikama.90 General Glaise von Horstenau je bio austrijski oficir
stare kole i pritajeni neprijatelj nacista; njega je Stepinac ee viao radi intervencije u
korist progonjenih bilo po ustaama, bilo po njemakoj soldateski. Mnoge takve
intervencije bile su uspjene.91 A to se tie talijanskog poslanika Casertana, poznato je da
je on mrzio Stepinca i nastojao ga maknuti.
Zatim se osvrnuo na navodno Stepinevo izvjee papi od 18. svibnja 1943., koje je
naeno u arhivu ministarstva vanjskih poslova NDH, a javni tuilac gaje pokazao Stepincu
tokom suenja. Politeo gaje analizirao s posebnom pozornou. Smatrao ga je ustakim
falsifikatom ili bar ustakom tvorevinom koja nikad nije bila poslana. Tekst je bio u
potpunom protuslovlju s nadbiskupovim miljenjem i djelima, i kad ga je Stepinac
pogledao, odmah je zanijekao da bi on bio autor. tovie, izvjee je pisano talijanskim
jezikom dok su sva nadbiskupova pisma pisana latinskim, te poinjala i zavravala
formalnim kurijalnim stilom. Dokument je naen u arhivu ministarstva vanjskih poslova,
ali Stepinac nikad nije slao kopije svojih izvjea vladi niti je ijedan drugi njegov dopis
naen u tom arhivu; kopije nema u arhivu nadbiskupije niti je igdje drugdje naena.
Predoio je sudu pismo kardinala Maglionea od 17. lipnja 1943. kojim se potvruje
primitak Stepineva izvjea o nekoj posve drugoj stvari. Izvjee je nadalje bilo datirano u
svibnju 1943. kad je ve bilo jasno da Hitler gubi rat i daje neizbjena propast NDH.
Neshvatljivo je da bi Stepinac, koji je te godine odrao dvije svoje najee propovijedi
protiv ustaa, iznenada promijenio stav prema njima i zagovarao njihovu stvar. Sam
Politeo bio je uvjeren da je izvjee falsificirano ili da predstavlja nacrt koji je napisao
franjevac Radoslav Glava, proelnik u bogotovnom odjelu ministarstva, koji se nadao da
e nagovoriti nadbiskupa da neto slino poalje u Rim.
Politeo je zatim preao na biskupsku konferenciju iz oujka 1943. Sloio se s tim da su
biskupi prihvatili pomo vlade da im osigura putovanje, jer je stanje bilo toliko kaotino
daje samo pet biskupa iz poslovnog odbora moglo stii u Zagreb.92 Vjeruje i izjavi dr. Pavla
Cankija, ministra pravosua i bogotovlja, da je konferencija sazvana na inicijativu
nadbiskupa, a ne kao odgovor na pritisak iz vlade. Dopustio je mogunost daje Canki, koji
je zbog naravi svog resora morao dolaziti vie puta u dodir s nadbiskupom, dao Stepincu
neke informacije o ubijanju sveenika i ak mu moda ponudio pokusni koncept, ali je
istaknuo da su postojala tri koncepta i a je konferencija odbacila onaj to ga je predloio
biskup imrak a zapravo ga je napravio Ivo Bogdan, ideolog NDH.93

Arhiv ustakog ministarstva vanjskih poslova nije bio sakriven u nadbiskupskom dvoru
nego pohranjen radi sigurnosti; nove vlasti o tome su obavijetene poetkom lipnja.
Stepinac je odbio preuzeti vlast u posljednjim danima okupacije, kad su mu to predlagali
Paveli i drugi zbog njegova velikog ugleda. Zajedno s generalom Mokovom, koji mu je
omoguio pristup, posjetio je dr. Maeka u kunom pritvoru pokuavajui sprijeiti
krvoprolie zagrebakih graana kojim su prijetili Nijemci u povlaenju.94 Rekao je
Maeku da kani ostati u Zagrebu i da eka mime savjesti osloboenje.
Dr. Politeo je zatim preao na 5. toku optunice, gdje se inkriminira djelatnost
nadbiskupa Stepinca poslije osloboenja, u novoj Jugoslaviji. Optuen je kao najaktivniji
neprijatelj naroda i drave, kao podstreka svih kriarskih, ustakih i teroristikih akcija, te
kao provoa sistematskog plana akcije za povratak Maeka, ustaa, reakcije i kralja. Ali
kao jedini dokaz navodi se da ga je pet mjeseci nakon osloboenja posjetio Lisak pod
lanim imenom (Politeo je dodao kako vie vjeruje nadbiskupovoj verziji dogaaja nego
alievoj); on gaje utke sluao manje od pola sata i poslije rekao aliu da ga vie ne
prima. Posjetila gaje Lela Sofijanec, koje se nije mogao sjetiti, i jedan student emigrant iz
Salzburga koji je poeo govoriti o
politikim stvarima ali gaje nadbiskup odmah prekinuo;95 oni su bili samo dvoje od tisua
ljudi koji su dolazili u dvor traei pomo. General Mokov mu je poslao dva kratka
pisma, a on ih je nakon prvih proitanih redaka bacio u ko. Kako se to moe ugraditi u
one ozbiljne optube?
Posljednja inkriminacija u petom dijelu i zadnja toka optunice ticala se ozbiljnije
stvari - pastirskoga pisma od 20. rujna 1945., koje je izdala biskupska konferencija a
potpisalo gaje i svih ostalih 17 biskupa. Politeo se ovdje vjeto branio; pomnjivo je
ralanio pismo. Prije svega biskupi izrazuju zahvalnost Bogu to su napokon prestale
alosne bratoubilake borbe, potvrujui time naelo bratstva jugoslavenskih naroda. Iz
samog pisma je jasno (a) da su biskupi zabrinuti za duhovno dobro sviju vjernika, (b) da
su ga izdali s namjerom da se poratne prilike u zemlji to prije srede i (c) da nesreenost
prilika vide u ovim tokama:
u ostavljanju nerijeenih spornih pitanja izmeu crkve i drave;
u brojnim osudama tolikih nevinih i bez mogunosti obrane na smrt osuenih sveenika;
u obustavi katolike tampe;
u onemoguenju upotrebe sjemenita;
u najavljenom ukidanju privatnih katolikih srednjih kola;
u zatvaranju najveeg dijela crkvenih internata;
u nainu obuavanja vjeronauka na srednjim kolama;
u spreavanju vrenja vjerskih dunosti;
u postavljanju povjerenika nad Caritas;
u nainu provaanja agrarne reforme prema crkvi;
u pravljenju neprilika katolikim enskim redovima;
u postupku s grobovima;
u postupku s logorima;
u irenju materijalistikog i bezbonikog duha.96
Neke tvrdnje u vezi s tim prigovorima bile su istinite (npr. obustava katolike tampe,
obvezatnost civilnog braka itd.); jesu li biskupski prigovori opravdani pitanje je miljenja,
ali barem je shvatljivo da biskupi imadu o tome drugo miljenje negoli javni tuilac. O

tome se moe javno raspravljati, s obzirom na slobodu tampe, a da ne bude zloin. Tu je

dr. Politeo koraao po vrlo tankom ledu; sud je bio sasvim sposoban da razumije ironiju
njegovih komentara, ali on se drao vrlo ozbiljno. Ono to se mora smatrati neistinitim,
nastavio je, jesu tvrdnje o ubijanju navodno nevinih sveenika, te izjave o logorima i
grobovima. On nema nikakva dokaza za to, ali ini se da je nadbiskup dobio neke
informacije i na osnovu njih sastavio svoju optubu. On dakle nije to napisao s namjerom
da klevee; njegova je krivnja u tome to je povjerovao krivim informacijama i toj osnovi
zakljuio da se dananje stanje katolike crkve u Jugoslaviji razlikuje po naem miljenju
samo imenom od stanja progonstva crkve.97 Ali to je ponovno samo jedno miljenje, a
miljenje, makar bilo s objektivnog stanovita krivo, ne mora uvijek biti i kanjivo. to se
tie presuda sveenika, tko moe tvrditi da su sve presude nepogreive? Zakljuak suda
moe varirati prema osobi suca, prema njegovu raspoloenju u vrijeme suenja i prema
ostalim okolnostima. Nije li sudovanje u svakoj zemlji puno
protuslovnih presuda? To je posebno istinito u revolucionarnim vremenima, kad se ne
moe suditi hladno, polagano i oprezno kao u doba mira. I sam zakon pretpostavlja
pogrenost ak i pravomonih presuda, pa je ustanovio sredstva za reviziju procesa
- zahtjev javnog tuioca i pomilovanje. Kritika presuda iz estitih pobuda i s namjerom
da se poboljaju budue presude ne moe biti kanjiva. Unato svim svojim
netonostima i pretjeranostima, pastirsko pismo nije moglo nikoga navesti na
protudravnu djelatnost. Biskupi su u svom rujanskom pismu rekli da ne ele sukob s
novom vlau; Sveta stolica mora odluiti o svim pitanjima koja se tiu crkve i drave.98
Politeo je zatim spomenuo i dva lanka u Narodnom listu kojima se optuio
Stepinac da nije ni prstom maknuo za petoricu slovenskih sveenika, ukljuujui i
sveenika Rihara, koji su zatvoreni i zatim ubijeni u Jasenovakom logoru. Rihar je
piscu lanka dao brevijar i navodno ga zamolio da ga preda nadbiskupu s ironinom
porukom zahvalnosti za njegovo zauzimanje. Brevijar nikad nije stigao do nadbiskupa,
ali Politeo je podnio sudu etiri dokumenta koji nepobitno dokazuju da se nadbiskup i
te kako zauzimao, a kad je uo za smrt sveenika napisao je Paveliu daje to
sramotna ljaga i zloin koji vapije u nebo za osvetom, kao to je sramotna ljaga itav Jasenovac
za Nezavisnu Dravu Hrvatsku.99

Narodni list nije objavio ispravke i nadbiskupu nikad nije pruena mogunost da se
brani u novinama od takvih napadaja.100
Nadbiskupova dobrotvorna djelatnost za vrijeme rata bila je vrlo dobro poznata
svakome bez obzira na vjeru ili narodnost, nastavio je dr. Politeo; on je zasluan to je
spaeno 7000 djece iz pravoslavnih i partizanskih obitelji. Ali dokumenti koje je Politeo
podnio nisu prihvaeni kao dokazni materijal. Umjesto toga prihvaene su izjave
Dumia, ravnatelja Caritasa, koje su organizaciju i nadbiskupa prikazale u najgorem
svjetlu. Dumi je te izjave dao u neuraunljivom stanju kratko vrijeme prije smrti i
opovrgnuo ih je pri potpunoj svijesti. To nee koditi kod upuene javnosti koja je
vidjela to je nadbiskup inio za vrijeme rata, rekao je Politeo i izravno ukorio suce
smatrajui to nepriputanje dokaza bitnim propustom, dm vie to je ovaj sud jedina i
konana instancija nad kojom nema vie instancije, a da bi se kod nje mogle pravnim

lijekom pobijati sve neistine u postupku.101

Rekao je kako dri daje nadbiskup rtva netonih informacija koje su dopirale do
partizana u umi.
uma predstavlja junaki oruani otpor naih naroda. Ali ljudi koji su se borili nijesu imali
prilike ni vremena da upoznaju nadbiskupa onako kako ga je upoznalo na stotine hiljada
graana u okupiranom Zagrebu. Teko je... upravo nemogue kod stotine i stotine hiljada
lanova hrvatskog naroda u Zagrebu i izvan njega pokvariti i potamniti onaj visoki i svijetli
pojam to ga oni imadu
o svome nadbiskupu.102

Na alost, to je i predobro uspjelo meu ljudima koji nisu bili Hrvati.

Daleko od toga da bi bio neskroman i megaloman, nastavio je Politeo, Stepinac je

pokuao izbjei da ne postane nadbiskupom, a njegova je okolina najbolje znala
koliko se klonio sjaja i sveanosti, kakvim je skromnim, upravo asketskim ivotom
ivio, kako se prijateljski odnosio i prema najbjednijima. Njegova je savjest toliko
bila ista da su dr. Katii i on, kad su posjetili Stepinca nakon hapenja, otkrili da
nije proitao nijedno novinsko izvjee o procesu protiv alia. Tako moe
postupati samo ovjek mirne i iste savjesti.*12
Tuilac se poziva na brojne brzojave, zakljuio je dr. Politeo, koji se pojavljuju u
novinama sa zahtjevima da se nadbiskup najstroe osudi; on tome suprotstavlja ne
samo izjavu 150 zagrebakih sveenika koji osporavaju optube protiv nadbiskupa,
nego i molitve hiljade i hiljade vjernika hrvatskog naroda koji u crkvama i u svojim
domovima ve nekoliko dana neprekidno mole da nadbiskup ne bude osuen.
Savjest nije dopustila dr. Politeu da se sloi s konanim zahtjevom javnog tuioca,
ve je predloio da Vrhovni narodni sud izvoli optuenoga nadbiskupa dr. Alojzija
Stepinca osloboditi optube.1*
Politeo je svojom obranom pokazao veliku hrabrost.*13 Bio je djelomino
zatien svojim profesionalnim poloajem, poznatim protivljenjem vlastima NDH i
injenicom daje godine 1928. branio Tita kad mu je sudila i zatvorila ga predratna
vlast; njega je izabrao biskup Salis na zahtjev suda poto je Stepinac odbio da se sam
brani; drugog branitelja po izboru kurije sud je odbio i umjesto njega imenovao dr.
Katiia.104
Dr. Katii je preuzeo obranu protiv optubi za prisilni prijelaz na katoliku
vjeru.*14Njega su predloile vlasti, pa je ve u poetku vrlo pomnjivo dao na znanje
daje postavljen po slubenom nalogu i da samo vri svoju dunost.
Moram s posebnom pozornou pred vas iznijeti injenice i objasniti razloge i
gledita na kojima se temelji obrana, to vie to vam je optuba ve pokuala
prikazati sve to je tome suprotno.

Njegova je obrana bila tako dobro zasnovana te je lako mogue da je usput

unaprijed zatiivao i sebe od svakog prigovora zbog prevelike revnosti.
Takozvano prekrtavanje, rekao je, nije bilo vjerskoga karaktera i nije imalo
duhovnoga znaenja. Isti ljudi koji su u to bili umijeani esto su nastavljali progoniti
prekrtene, a poslije su osnovali i Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Crkva je reagirala
na karakteristian nain sklanjajui se iza kanonskoga zakona i izdajui stroge upute
koje bi se mogle primijeniti da se otegne dugaki postupak prijelaza. Bilo je potrebno
moliti odobrenje viih crkvenih vlasti; zatim bi se morale izdati vjerske upute i tek
poslije toga mogli bi se prihvatiti prelaznici; sve to u nadi da e se stanje smiriti.
Glavni dravni slubenik u kotaru Poega, na primjer, estoko je napao sveenstvo
to ne obavlja svoju dunost, to sami ne trae pravoslavce nego ekaju dok se Srbi s
njima ne sloe i ne poalju po njih koije, to tvrde da imaju previe posla ili jo
gore,
to

prekrtenima govore da crkvi uope nije drago to su oni u nju stupili.

ali da moda
cijelo sveenstvo nije sposobno obavljati svoju dunost; oni e razmotriti tu stvar.

Ustaa sveenik Kamber pisao je Paveliu 1941. alei se da cijeli postupak predugo
traje; molbe se ponekad po tri mjeseca zadravaju u biskupskim kancelarijama.
Zatraio je da se promijeni procedura. Kad je od Vatikana zatraeno da propie
prihvaanje pravoslavnih crkava i imovine, nakon znatna vremena odgovoreno je
kako kanonski zakon kae da se pravoslavne crkve ne smiju prihvaati osim ako
velika veina pravoslavnih lanova zajednice ne ue u katoliku crkvu; nikakvi se
prijenosi vlasnitva ne smiju vriti u katastarskim uredima. Takvim odugovlaenjem
crkva se nadala da e dobiti vremena dok se situacija ne sredi. Ali u meuvremenu
ustae su uzele stvar u svoje ruke i osnovale nekoliko ustanova, ukljuujui i
Dravno ravnateljstvo za ponovu, koje su samostalno slale sveenike i misionare.
Opet se crkva nadala da e ih omesti slanjem okrunica u kojima se otro osuivala
ta praksa i zahtijevalo strogo pridravanje kanonskih odredbi, dok se u neko sretno
vrijeme, kako se izrazio kanonik Lonar, svi pravoslavci ne vrate svojoj
pravoslavnoj crkvi.105
I on je osobno uvjeren, nastavio je Katii, kako to nije bila jednostavna varka
da se prikrije injenica da je crkva pristajala na nasilje prema Srbima; ta taktika
odugovlaenja, injenica da je pored nekoliko suspendiranih sveenika koji su
okrivljeni za nasilje bila cijela legija hrabrih i estitih sveenika koji su ostali
postojani i vjerno obavljali svoju dunost te su i danas ondje, zatim ponaanje samog
nadbiskupa koji se pobunio protiv nasilja i poslao kanonika Lonara da prosvjeduje,
rekavi da eli samo one prelaznike koji su slobodnom voljom postali katolici - sve
to pokazuje da je hijerarhija, drei sve aspekte prijelaza u svojim rukama, gajila
nadu da e zadrati sve pod kontrolom dok se stanje ne smiri. Ali kad su ljudi poeli
navaljivati u crkve, molei da ih se primi da bi spasili ivot, postalo je jasno da crkva
nije sposobna kontrolirati situaciju, a ivoti tisua pravoslavaca mogli su se spasiti
samo njihovim brzim primanjem u katoliku crkvu. Tada je izdananova okrunica106
u kojoj se kae da sekundarni motivi za prijelaz, ako su asni, ne smiju biti
zaprekom njihovu pristupanju, te da su vrata otvorena da ih prime:
...kad budete donosili odluku, postat e vam jasna borba motiva koju je on (Stepinac) morao
rijeiti. U nedavnoj prolosti esto je bilo nemogue ne izabrati manje zlo da bi se postiglo vee
dobro. To se mora odvagnuti... nadbiskup je izabrao put koji je po ljudskoj prosudbi bio
najbolji.107

Kad se Katii primaknuo kraju, dodirnuo je ukratko i nadbiskupovo imenovanje

vojnim vikarom; to se zbilo mjesec dana nakon postavljenja Vuetia i Cecelje na
mjesta vikara i on ih vie nije mogao ukloniti. Ali zapravo vojni vikar nije imao
nikakve, moi osim da suspendira sveenike koji se po njegovu miljenju nedolino
ponaaju; sav utjecaj pripadao je ministarstvu gdje je vladao kaos. Na koncu se
ponovno osvrnuo na injenicu daje Stepinac bio veliki dobrotvor, daje pomogao i
spasio bezbroj ljudi; te su injenice openito poznate i on zahtijeva da sud to uzme u
obzir.108
Javni tuilac se pozabavio toku po toku s argumentima dvaju branitelja,
inzistirajui daje tona njegova a ne njihova interpretacija, te poto su se sasluali

ostali branitelji, ustao je i zapravo jasno izjavio to je bila svrha suenja - raskrinkati
pred svijetom urotu zapadnih imperijalistikih snaga protiv nove Jugoslavije.
Gledano u cjelini, rekao je, injenice koje su iznesene pokazale su bez ijednog
traka sumnje da je postojala organizirana zavjera, po direktivama imperijalistikih
sila, protiv nove Jugoslavije. Pojedinane akcije optuenika bile su samo
djelomino istina, a ona materijalna istina, osnovna istina koja je dokazana,
sastoji se u tome da su ostaci reakcionarnih snaga, koje su se borile protiv naprednih
snaga naroda kroz etiri godine rata, nastavile borbu i poslije osloboenja 1945. S
jedne strane, zavrio je dramatino, vide se napori milijuna ljudi koji izgrauju
putove i eljeznice pomaui da njihova zemlja stane na noge, a s druge strane ljudi
koji su otvarali grobove umrlih sveenika da sakriju nagrabljeno zlato, oteto i
skinuto sa rtava faizma.109
11. listopada donijete su presude; svi optueni osim tri fratra proglaeni su
krivima. Presuda protiv nadbiskupa Stepinca ponovila je toku po toku sve
optube iznesene u toku suenja protiv njega (kao to je uinila i s optubama svih
drugih glavnih optuenika, osim to su Margeti i Martini proglaeni nevinima u
dvjema od mnogih toaka optunice) i proglasila ga krivim po svim optubama.
Stepinac je osuen na esnaest godina prisilnog rada, Lisak na smrt vjeanjem i
Gulin na smrt strijeljanjem; Sali je dobio dvanaest godina prisilnog rada, Margeti
trinaest godina i Martini pet godina; svi su jo izgubili politika i graanska prava
za dodatnih pet godina. Svima optuenima uraunato je vrijeme provedeno u
istranom zatvoru.110
Suenje je izazvalo sveope zanimanje i prosvjede; o njemu je opirno
izvjetavala
zapadna
tampa,
naroitoNew
YorkTimes,Le
Monde
iLOsservatoreRomano. Prije nego to je izreena presuda, njujorki kardinal
Spellman odrao je karakteristino neumjeren govorprorekavi dae Stepinac biti
smaknut.111 Sveenik Stjepan Lackovi, koji sada ivi u Youngstownu (Ohio),
potanko je opisao sve to je Stepinac uinio da zatiti idove, kako prije tako i
poslije rata, te prikazao njegove veze s Crvenim kriem.112 To je objavljeno u
njujorkim novinama koje su prije usporedile Stepinca s kardinalom Mercierom i
pastorom Niemdllerom, a sada su u redakcijskom lanku komentirale kako nikoga
nije iznenadila presuda, nego samo njezina blagost; bio je to politiki proces i ivot
mu je spaen zbog politikih razloga, jer se Tito nije osjeao dovoljno jakim da
stvori novog muenika.113 U rimskom dnevniku svaki dan su izlazili lanci s
vijestima sa svih strana svijeta. Francuski liberalni katoliki pisac Francois Mauriac
napisao je u Le Figarou114 da je dobro to sveenici trpe, iako je Stepinac nevin;
protestirao je samo protiv nepravde prema Stepincu ovjeku i podsjetio katolike na
njihovu dunost da prosvjeduju protiv krenja ljudskih prava kod sviju, ne samo
kod katolika. Monsinjor Niko Moscatello, koji je dvadeset dvije godine bio
savjetnik pri Jugoslavenskoj legaciji u Vatikanu, podnio je ostavku u znak protesta
protiv presude.115
S druge strane, Ameriki komitet za pomo Jugoslaviji priredio je veeru na kojoj
je jugoslavenski ambasador objasnio i opravdao potez svoje vlade; katolikoj crkvi
bio je godine 1945. ponuen modus vivendi ali ona na to nije odgovorila.116 *15

Nema sumnje da je suenje pruilo veliko zadovoljstvo pravoslavnim Srbima koji su

Stepinca poistovjeivali sa svojim patnjama u ratu. Tito se osvrnuo na suenje u
izbornom govoru u poetku studenoga; rekao je kako je Vatikanu nekoliko mjeseci
ranije upueno upozorenje da e Stepinac biti uhapen, sa zahtjevom da ga smijene,
jer Jugoslavija ne moe tolerirati graane koji su sluili interesima drugih.117
Nakon svega Vatikan je ekskomunicirao sve one koji su sudjelovali u suenju ili
mu naneki nain doprinijeli,118a goriki biskup Margotti*16 ekskomunicirao je
osoblje svih slovenskih i talijanskih novina koje su za vrijeme procesa vodile
antivatikansku kampanju.119
Mnogo godina kasnije nadbiskup je rekao sveeniku Vranekoviu daje Lisakova
osuda bila razumljiva, ali moralo se priznati da se na suenju drao asno i junaki;
bio je rtva svoje ideje i podnio je uasne muke. Dok su neki nai sveenici,
utuenih ivaca, svata govorili, Lisak je tiho govorio: alosno! alosno! Govorio
je tako da i ja ujem.120
Moe se razumjeti potez vlade da izvede Stepinca na sud. Ona je bila uvjerena da
je sprijeila invaziju zapadnih saveznika u tjednima nakon zavretka rata dosljednim
pokazivanjem odlunosti da zadri svoju pobjedu i ne prepusti teritorij koji je
smatrala jugoslavenskim. Njezin osjetljiv poloaj na vlasti iduih mjeseci ugroavale
su ustake grupe u umama, a katolika crkva ostala je jedina ustanova koja je
mogla predstavljati vrstu osnovu za okupljanje opozicije. Nadbiskup Stepinac bio je
iznimna linost u crkvi; po svom poloaju i osobnom integritetu spadao je u razliitu
kategoriju od ostale hijerarhije. Ljubljanski biskup Roman, banjoluki biskup Gari
i sarajevski nadbiskup ari ve su se bili svojim bijegom sami diskreditirali; ako se
Stepinac nije dao nagovoriti da ode, morao je i on biti diskreditiran.
Ipak su nadbiskupovo suenje i osuda imali mnogo dalekosenije posljedice nego
to je vlada moda predviala. Stepinac, kojemu je Vatikan rekao da moe sam
odluiti o svojem inu i da ga nee prisiljavati da napusti Jugoslaviju,121 vjerovao je
daje biskupovo mjesto s njegovim narodom. U svakom sluaju nije imao nikakvu
namjeru da svojim odlaskom olaka posao vlasti; nikad nije prieljkivao muenitvo,
ali bio je sasvim spreman da ga prihvati, kako je rekao Vranekoviu u nekoliko
navrata. Dvojnosti i podijeljene odanosti iz doba NDH su prole; nalazio se pred
pitanjem prema kojem je mogao zauzeti nedvojben poloaj.
Tako je suenje postalo simbolian in koji je odredio narav odnosa izmeu
Vatikana i Jugoslavije za iduih petnaestak godina; da se nije odrao taj proces,
moda se diplomatski odnosi ne bi prekinuli (kao to su se prekinuli nakon osam
godina), i moda bi se ranije uspostavio sporazum izmeu dvije strane. Vlada je
dobila potvrdu svog uvjerenja da je Vatikan podravao ekspanzionistike ciljeve
Italije u njezinim teritorijalnim sporovima s Jugoslavijom; a katolikoj crkvi, ranjenoj
i duboko uzdrmanoj zbog posljedica njezina dvojakog dranja prema NDH, bio je
ponuen simbol i toka osvjetenja ije je nepokolebljivo dranje snano djelovalo
na budue ponaanje crkve. Vlada je bila svjesna opasnosti stvaranja muenika i s
njim je postupala izvanredno blago u usporedbi s onim to su doivjeli drugi biskupi
i sveenici. Ali zbog njegova beskompromisnog stava, koji je s godinama postajao

sve tvri, crkva nije mogla promijeniti svoju politiku za njegova ivota, i on je morao
postati znatna smetnja vladi.

Tako je suenje pripremilo pozornicu za upornu i kadto nesmiljenu borbu

volje dviju strana.

* Dr. Politeo bio je predsjednik zagrebake odvjetnike komore i jedan od najuglednijih advokata u gradu;
on je branio Tita na suenju 1928., a poslije e braniti Vladimira Dedijera kad ovaj padne u nemilost. Bio je
uvjereni katolik i na pogrebu mu je misu u katedrali sluio nadbiskup eper, Stepinev nasljednik; meu
pratiocima lijesa bio je velik broj istaknutih odvjetnika komunista. (Katoliki izvor)
*2 Kardinal Mercier, belgijski filozof i crkveni dostojanstvenik, uvijek se brinuo za duhovni ivot svoga
sveenstva i naroda; za vrijeme prvog svjetskog rata uporno je podravao belgijske interese protiv njemakih
osvajaa i vlastitim primjerom poticao otpor.
*3 Martin Niemoller, njemaki protestantski pastor koji je najprije pozdravio nacionalsocijalizam ali se
poslije okrenuo protiv njega i bio poslan u konclogor. Odbio je nekoliko ponuda da bude osloboen pod
uvjetima koje nije mogao prihvatiti. Poslije drugog svjetskog rata imao je glavnu ulogu u Deklaraciji
krivice.
*4 Blaevi je poslije trideset devet godina rekao u jednom intervjuu kako Stepinac nikad ne bi bio izveden
na sud daje pristao predvoditi nezavisnu Hrvatsku katoliku crkvu.
*s Bilo je to i krenje Stepineve zakletve odanosti monarhu, iako se to na sudu nije istaknulo. Nijedna strana
nije htjela potezati pitanje Stepineve odanosti predratnoj vladi - optuba zato to bi se postavilo pitanje
moralnog opravdanja revolucije, a obrana zato to je nadbiskup zaista poloio prisegu vjernosti kralju i
prekrio je, oito u trenutku odsutnosti duha.
** Mitropolita Josif, poglavar Srpske pravoslavne crkve, uinio je upravo to kad su Beograd oslobodili
partizani i sovjetska Crvena armija: ... s Avale se razlee pobedniki kliktaj orla, i barjak slobode lepra u
vazduhu... prestonica Jugoslavije, na beli grad, osloboena je od ropstva i strane okupacije... Prestonica je
irom otvorila svoje dveri... da primi eljno oekivanu brau i sestre, oslobodioce iz velike zemlje Rusije...
Blago zemlji koja nosi svoj krst do kraja, koja je dostojna svoga spasitelja... (Glasnik, Slubeni list Srpske
pravoslavne crkve, 31.10.1944.)
*7 Maek je 10.4.1941. savjetovao narod da prihvati ustaki reim.
** Netko tko je poznavao Cecelju rekao je piscu daje taj sveenik bio poznat po dobroti i odanosti svome
pozivu. Poput Stepinca bio je naklonjen siromanima i uvijek je imao u depu novca za sirotinju.
*9 Razlog je bio sasvim jasan; u to vrijeme Stepinac nije imao nadzora nad tim imenovanjima i zbog toga je
prosvjedovao kod vlasti.
*10 Taj dokument nikad nije objanjen na zadovoljavajui nain, a a naen je u arhivima ministarstva
vanjskih poslova NDH; nije pisan uobiajenim latinskim nego talijanskim jezikom, a njegov original nikad
nije objelodanjen. Nagaalo se daje to mogao biti nacrt izvjetaja koji je moda sastavio sveenik Glava i
nadao se da e nagovoriti Stepinca da ga poalje papi. - Benigar isputa dokument ali spominje da gaje vjeto
iskoristio dr. Politeo u svom govoru obrane.
*n Ta konstitucija odreuje da u revolucionarnoj situaciji de facto priznanje vlasti od strane crkve nije de
jure priznanje i zasniva se na pretpostavci da dotadanja zakonski priznata prava nisu okrnjena.

*12 To vanjskom promatrau donekle slii na malodunost; moda nije vjerovao ni rijei od onog to je
izlazilo u slubenom tisku; moda je nagaao da e ali nastojati skinuti sa sebe svaku odgovornost; ili je
osjeao da se oko njega sve vie stee mrea, pa je sve svoje duhovne snage okrenuo prema vlastitoj nutrini
da se pripremi za iskuenje koje ga eka. Bio je, ini se, uvjeren da e zavriti u Sibiru.
*13 Mnogi su ljudi nastradali pokuavajui dokazati nevinost pojedinaca koje je optuila vlast Pravoslavac
Milutin Radeti, primarius sveuiline klinike u Zagrebu, bio je od ustaa optuen, zatvoren i osuen
nasmrt, jer je potajno u Zagrebu i izvan grada pruao lijeniku pomo partizanima. ivot mu je spaen
posredovanjem Stepinca. Kad je doao da svjedoi za Stepinca, Blaevi ga je izbacio iz ureda, a uskoro je
zatim izgubio i posao. (Benigar, str. 591, pozivajui se na anoniman ali pouzdan izvor.)
*14 Benigar daje potpun tekst Politeova govora, a Katiia spominje samo kao drugog branitelja, ne donosei ni
njegov tekst ni opi prikaz njegova govora. To je iznenaujui propust u jednoj tako potankoj biografiji; ini se
da je Benigar izbjegavao koliko god je mogao svako spominjanje prisilnih prekrtavanja.
*ls Zapravo je nadbiskup Stepinac spomenuo modus vivendi (to je tehniki izraz za odravanje mirnih odnosa
dok se ne uspostavi konkordat) u razgovoru s Bakariem godine 1945. On je to posebno naglaavao jer, kako
je nekoliko puta rekao Titu i Bakariu, samo Vatikan moe o tome pregovarati s vladom; biskupi nemaju
takvih ovlatenja. *16 Margotti je izvrio talijanizaciju dijeceze koja je bila preteno slovenska. (Peter
Hebblethwaite, John XXIU, London 1984., str. 160.)
Trinaesto poglavlje

ZATVOR I KONFINACUA
Nadbiskup Stepinac zadran je u Zagrebu osam dana, oevidno zato da se
njegovim braniteljima dade vremena da uloe albu. Zatim je 19. listopada 1946.
prebaen sjeverno od Zagreba u Lepoglavu, nekadanji samostan koji je pretvoren
u zatvor, gdje je proveo pet godina.1 Bilo je to sumorno mjesto sa zatvorskim
prostorijama koje su dograene starim zgradama; zbog prenatrpanosti uvjeti za
obine zatvorenike bili su teki. Ali vlada je odluila da ne bude osnove za
inozemne prigovore zbog uvjeta u kojima Stepinac izdrava kaznu. Bio je poteen
uobiajenog razdoblja karantene koje se provodilo u golim betoniranim
elijama; odmah je smjeten u posebno krilo za naroite zatvorenike koji su bili
potpuno odijeljeni od ostalih. Za njega je pripremljena velika elija, nainjena od
dviju obinih, s vojnikim krevetom, drvenim stolom i stolicom, dvije police za
knjige, ormarom za odijelo, umivaonikom i limenim vjedrom. Susjedna elija
pretvorena je u kapelicu gdje je svaki dan sluio misu.2 Dva njegova sveenika,
koprivniki upnik monsinjor Stjepan Pavuni i kanonik Nikola Bori,*1 smjeteni
su 24. listopada u susjednu eliju. Amerikanac hrvatskog podrijetla John I. Pintar*2
i mladi ameriki vojnik William Wedge zauzimali su etvrtu eliju, a Englez
Stephan Zoltn bio je u petoj. eliju na ulazu u krilo upotrebljavali su deurni
straari. Posljednja sobica sluila je kao zahod.3*3
Stepinev dnevni reim bio je jednostavan. Ustajao je u pet, jedan sat prije
zvona za buenje i spremao se za misu koju je govorio u est. U devet sati imao je
etnju po dvoritu; u isto vrijeme imala su etnju i dva druga sveenika, ali nisu
smjeli razgovarati do 8. prosinca.4 Nadbiskup je 11. prosinca zabiljeio u svoj
liturgijski kalendar: Danas je preasni Pavuni nakon 18 mjeseci prvi put sluio
sv. misu et lacrimat (i plakao).5 Boini blagdan proslavili su zajedno misama i
tihom molitvom u kapelici od sedam do dvanaest sati.
U podne su mu donosili ruak izvana i on gaje dijelio sa sveenicima kad je to
bilo mogue; slijedio je kratak odmor i nova etnja u tri sata.6 Benigar navodi dva
dogaaja iz toga razdoblja; prvi je preuzet iz Vranekovieva dnevnika, drugi iz
razgovora sa Stepinevom sestrom Stefanijom godine 1966.7
Jednog dana vraao se u eliju s kupanja i proao kroz palir zatvorenika.
Straar je svima naredio da se okrenu prema zidu i prekrste ruke na leima tako da

ne mogu vidjeti nadbiskupa u prolazu. Osjetio je koliko to poniava ljudsko

dostojanstvo tih zatvorenika i njega osobno, pa je ozlojeen rekao straaru:
Hvala vam na kupanju, ja se ovdje vie ne kupam. Umjesto toga dnevice se
trljao mokrim runikom.
Druga pria tie se nekog sveenika u oblinjoj eliji koji je nekoliko dana
pokazivao duevnu poremeenost a zatim se objesio; Stepinac ga je prije toga
bezuspjeno pokuavao obodriti. Sad mu je htio podijeliti posljednje pomazanje,
pa je zamolio straara koji gaje pratio da pohita do upnika i donese sveto ulje.
Ovaj se brzo vratio i donio sve to je bilo potrebno za sakramenat. Zbog te male
usluge izgubio je slubu; kasnije je navodno rekao: Do sada je Stepinac imao
neke pristae, ali od sada e ih imati na hiljade.
Dok je boravio u Lepoglavi, premda mu je bilo doputeno imati knjige, bio je
potpuno odsjeen od dogaaja u svijetu. Primijetio je da su sa zidova nestale
Staljinove slike, ali prola je gotovo cijela godina prije nego to je doznao za
raskid izmeu Jugoslavije i Sovjetskog Saveza.8 Nikad nije prisustvovao
filmskim projekcijama za kanjenike, ali ne zna seje li sam odbijao ii ili ga nisu
pozivali. U kalendar je zabiljeio da je 1. prosinca 1946. sluao preko zatvorskoga
razglasa Beethovenovu Missu solemnis i Gounodovu Ave Mariju.*4
Poslije je kazivao Vranekoviu kako se udio monsinjoru Pavuniu koji je bio
toliko bojaljivo savjestan, upravo skrupulozan, da se dnevno molio po esnaest
sati; da nije to vidio svojim oima, priao je nadbiskup, ne bi upravo mogao
vjerovati. I na etnji je molio krunicu, a ustajao je usred noi radi molitve, molei
uvijek glasno ili apatom. Jedanput mu je neki straar rekao: Vi uvijek molite.
Pa to u drugo raditi? odgovorio mu je dosta odrjeito i nastavio moliti
krunicu. Stepinac mu je dao da dri u sobi sliku fra Leopolda Mandia*5 i esto
ga je uo kako razgovara sa slikom: Dragi pater, molim te, pomozi mi da izaem
iz ove tamnice! Ah, znam, nee mi pomoi. Ti si misli: E, Pavuniu, bolje je da
si tu, da lijepo moli i Bogu slui. Ako izae van, tko zna hoe li toliko
moliti? Zatim bi sliku obasuo poljupcima. Bio je odluio izmoliti svaki dan
petsto Oenaa; ali bi se zabunio u brojenju pa nikad nije bio siguran koliko je ve
izmolio i to gaje muilo. Stepinac gaje blago tjeio, ali on je uvijek nalazio neto
novo da bude zabrinut; pomagalo je samo to to je silno potivao nadbiskupa i u
nj imao najvee povjerenje.9
Pintar opisuje dogaaj koji se zbio u srpnju 1948. Neki kanjenici pokuali su
pobjei; dok su se ljestvama prebacivali preko zida, straari su na njih otvorili vatru
iz strojnica. Stepinac se usred svakidanje etnje naao na vatrenom podruju. Dok
su se drugi sklonili i gledali s prozora, on je pod kiom puane tanadi nastavio
etnju.10
Bili su mu doputeni povremeni posjeti; godine 1947. majka Barbara vidjela ga
je dvaput prije smrti, a sestra Stefanija dolazila je redovno jedanput mjeseno
donosei mu knjige, rublje i druge potreptine; nadbiskupska uprava davala im je
automobil i vozaa. Monsinjor Hurley posjetio gaje triput,11 a biskup Salis-Seewis,
u pratnji dr. Dragutina Neia koji je prije bio njegov ceremonijar a poslije
sjemenini duhovnik, bio je 16. sijenja 1947. Njihov razgovor se vodio pod

nazorom i zapisivao se, a nije se smio dotaknuti niega u vezi s politikom i

crkvom.12
Stepinac je rekao Vranekoviu da ga je u oujku 1947. posjetio dr. Bakari,
predsjednik hrvatske vlade; sa sobom je donio molbu Titu za pomilovanje i
nagovarao nadbiskupa (kojemu se korektno i formalno obraao kao
preuzvienom) daje potpie, uvjeravajui ga da e smjesta biti osloboen i
izruen Amerikancima; zatim bi odmah mogao napustiti zemlju. Stepinac je to
odbio bez oklijevanja i zamolio Bakaria da kae Titu kako eli obnovu svoga
procesa pred nezavisnim sudom; osim toga, dodao je, spremanje dati raun o
svom djelovanju i pojedinim inima hrvatskom narodu javno, na najveem
zagrebakom trgu, ali nipoto ne bi napustio svoju dijecezu i svoje vjernike.
Vranekovi navodi Stepineve rijei: Neu primiti ni pod koju cijenu amnestiju,
ve u traiti ponitenje presude. Otvoreno u izjaviti po prvi put da su falsificirali
dokumente, samo da me lano osude... Tada sam utio; mislio sam da e doi dan
i za to. Sada neu vie utjeti. Ne priznajem sudovanje, jer je to najvea sramota
20. vijeka. Ako bih prihvatio amnestiju, to bi znailo da priznajem krivnju, a ja u
ovoj stvari nisam nita kriv.13 Bakari se vratio u Zagreb praznih ruku.
Krajem godine 1947. i poetkom 1948. oivjelo je inozemno zanimanje za
proces. Skupina od sedam protestantskih crkovnjaka iz Sjedinjenih Amerikih
Drava posjetila je Jugoslaviju na poziv jugoslavenske vlade; nijedan od njih nije
govorio hrvatski ili srpski, a trokove njihova boravka snosila je vlada. Duboko
su ih se dojmili Jugoslaveni s kojima su se sreli, mislili su da je nevjerojatno da bi
Stepinac, kojega su posjetili u zatvoru, bio osuen bez pravedna suenja, te su
izvijestili daje u dobru zdravlju i da im je rekao kako nema nikakvih vjerskih
ogranienja u zatvoru. Dr. Emory Shipler dodao je da su razgovarali s kim su
eljeli bez prisutnosti vladinih slubenika.14* Bostonski kardinal Cushing je
planuo. Optuio je grupu da iri otrov
o stanju stvari u Jugoslaviji i nesuzdranim rijeima optuio njezine lanove da
su orue komunizma.13 Dr. Shipler je uzvratio da je Stepinac bio kvislinki
pomaga Hitlera i odbacio Cushingov napad. Mnogi ljudi u Sjedinjenim
Dravama, pisao je, potuju rimokatolike ali usput ele da oni prestanu biti
politika drava.16
Mitovi su se poinjali oblikovati, kako u Jugoslaviji tako u inozemstvu.
Edward Curran iz Meunarodnog drutva katolike istine zatraio je od
jugoslavenskog ambasadora slian poziv za sedmoricu katolikih sveenika koji
bi posjetili Jugoslaviju. Dr. Phillip Elliot, lan protestantske grupe, pobrinuo se za
umjereniji ton. Pisao je da se mnoge stvari mogu kritizirati, ali da je crkveni ivot
u zemlji neometan i da su sveenici sueni kao pojedinci, ne kao pripadnici
crkve. Susreli su se s proelnicima teolokih fakulteta u Zagrebu i Beogradu, sa
sveenicima u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu i Beogradu, te s muslimanskim
voama u Sarajevu.17 Njihov je izvjetaj objavljen pod naslovom Religion in
Yugoslavia (Religija u Jugoslaviji) i opi im je zakljuak da je usprkos
postojeim napetostima osnovni odnos zdrav te se ini da su otvorena vrata
vjerskom miru kakav Balkan nikad u prolosti nije upoznao.18*7

***
Godine 1948. Staljin je istjerao Jugoslaviju iz Kominforma i prema njoj
uspostavio ekonomsku blokadu Sovjetskog Saveza i njegovih satelita.
Jugoslavenski politiki prvaci bili su trenutno zaprepateni i neki su okrenuli lea
svojoj partiji,*8 ali velika veina ujedinila se oko Tita, odluna da brani svoj stav.
Slijedile su dvije godine ekonomskih tekoa kad su samo vrsta odlunost
rukovodstva i nemilosrdna disciplina odrale dravno ustrojstvo. Bilo je to
razdoblje kad je Tito htio dokazati da su partizani dobri komunisti kao i Sovjeti, pa
nisu prestajali pritisci na protivne skupine i pojedince, ukljuujui crkvu. Suenja i
samovoljna zatvaranja bez suda, progoni svake vrste nastavili su se nesmanjenom
estinom. Godine 1950. poela je poputati ekonomska napetost kad je stala
pristizati pomo sa Zapada, naroito iz Sjedinjenih Drava; predsjednik Truman i
njegovi savjetnici uvidjeli su kljunu potrebu zapadnih saveznika da sauvaju
strateki vano podruje istone sredozemne obale izvan ruku Sovjetskog Saveza,
ime bi ujedno uklonili komunistiki pritisak u Grkoj koju je razdirao graanski
rat. Bio je to ne samo velikoduan nego lukav i dalekovidan potez, i uspio je.
Stanje na svim podrujima ivota poelo se polagano poboljavati. Aleksandar
Rankovi, jedan od najbliih Titovih suradnika, dao je prvi vaan znak novog
stava u lipnju 1951. kad je na etvrtom plenumu partije estoko napao partijske
metode, tajnu policiju i sud, priznajui po prvi put nezakonitosti, ekscese pa ak i
brutalnosti kao ope pojave (Za dalje jaanje pravosua i zakonitosti). U raznim su
prigodama Bakari u Hrvatskoj, Edvard Kardelj u Sloveniji i Milovan ilas u
Srbiji takoer priznali da je bilo ekscesa, a godine 1953. je Tito, u razglaenom
govoru u Rumi, pozvao da se prestane s fizikim napadima na sveenike.19 Crkva
je ponovno poela disati.
***
U meuvremenu poeli su se javljati znakovi da bi jugoslavenska vlada eljela
poboljati odnose s Vatikanom. Odnosi izmeu crkve i republikih vlasti u
Sloveniji nikad nisu bili teki kao u Hrvatskoj gdje je stanje bilo nerazrjeivo
zamreno zbog povijesnih antagonizama izmeu Srba i Hrvata, katolika i
pravoslavaca; napori da se gledita priblie sukobljavali su se s duboko
ukorijenjenim odbojnostima s obiju strana. Monsinjor Rittig, predsjednik vladine
komisije za vjerska pitanja u Hrvatskoj, trajno je nastojao smanjiti napetosti i
postii nekakvu nagodbu. Zahvaljujui njegovim naporima poli su dr. Janko
Oberki, poddekan zagrebakog teolokog fakulteta, i dr. Josip Mari, lan
nastavnikog vijea toga fakulteta, u Rim da pregovaraju o sporazumu. Kako je
pisao list Christian Science Monitor Tito je ponudio hitno oslobaanje svih
sveenika, ukljuujui i Stepinca (koji bi ipak odmah morao napustiti zemlju),
ponovno uvoenje vjeronauka u kole, obnovu katolike tampe, osiguranje
sredstava za gradnju rimokatolikih kola i uspostavljanje izravnih dodira izmeu
jugoslavenske hijerarhije i Vatikana. Zauzvrat je traio da se prekine neprijateljska

propaganda, da se jugoslavensko katoliko sveenstvo objedini u jednom jedinom

nacionalnom savezu i da crkva surauje u vladinom drutvenom i ekonomskom
programu.21 Ti razgovori ipak nisu donijeli nikakva ploda. Ako su toni navodi,
Tito je mnogo nudio, ali obavezno lanstvo svih sveenika u netom osnovanom
sveenikom udruenju dalo bi vladi sredstvo da nadzire sveenstvo i upravlja
njime, to je Vatikan jasno predviao.*9
U to je vrijeme nekoliko novinara posjetilo Stepinca u zatvoru, meu njima i
dopisnik New York Timesa C.L. Sulzberger koji je s njim imao dugaak intervju
u studenom 1950. Stepinac je izjavio za Christian Science Monitor22\New York
Times23 da se kompromisno rjeenje izmeu crkve i drave mora nai u interesu
obje strane, ali da u kljunom sporu ne moe biti kompromisa: mora postojati
jasno razgranienje izmeu crkvene vlasti u duhovnim pitanjima i dravne vlasti
u svjetovnim pitanjima. Crkva mora imati pravo da odgaja svoju djecu u vjeri;
crkva nikad ne bi mogla prihvatiti obavezno civilno vjenanje, ali ne bi imala
nita protiv civilnog obreda koji bi slijedio nakon vjerskog sakramenta. Mora
postojati sloboda katolikog tiska i sloboda socijalnog rada crkve (to je drava
teko mogla prihvatiti zbog ideolokih razloga). Potvrdio je da se stanje vjerskih
zajednica poboljalo posljednje tri godine kad je komunistika partija zauzela
realniji stav prema demokraciji i predvidio mogunost novog konkordata izmeu
vlade i Vatikana. Kad gaje novinar upitao kakva bi bila reakcija srpskog
pravoslavlja ako bi on bio puten na slobodu, rekao je: To za mene nije vano;
ali upravitelj zatvora rekao je poslije novinaru da mu je Stepinac kazao kako bi se
u sluaju rata izmeu Jugoslavije i Kominforma rimokatolici morali boriti
zajedno s pravoslavcima.
Reakcija srpskih pravoslavaca na mogue oslobaanje Stepinca zabrinjavala je
i Tita; u jednom izvjetaju je navedeno daje svojim bliskim suradnicima i stranim
gostima govorio kako bi oslobaanjem Stepinca stekao vie neprijatelja nego
prijatelja, budui da su nadbiskupa ogoreno mrzili srpski pravoslavci.24 Kad je
nakon pet godina puten u konfinaciju, Tita je estoko napao organ Komunistike
partije Italije Unita optuivi ga daje orue Amerikanaca i daje njegov postupak
izazvao val negodovanja meu estitim i demokratskim patriotima.23 irile su
se najrazliitije glasine. Propaganda Kominforma tvrdila je da su obavljeni tajni
pregovori o konkordatu izmeu Tita i pape.26 Glasine su najavljivale dogaaje, ali
mogue je da su se ve oprezno iskuavali prvi dodiri; sporazum s Vatikanom
uvelike bi bio pojednostavnio Titove probleme u Hrvatskoj, a Vatikan je to znao.
Stepinac je uvjetno puten iz zatvora 5. prosinca 1951. i prebaen u Krai,
rodno selo u breuljkastom kraju jugozapadno od Zagreba; nastanio se kod
upnika Vranekovia da svoju obitelj potedi nevolja koje bi imali njezini lanovi
kad bi kod njih ivio.27 Bio je to jasan pomirbeni potez vlade koja je takoer
dopustila izvjestitelju zagrebakog dnevnika Vjesnik?* da se s njim susretne na
izlazu iz zatvora. Stepinac mu je rekao da se s njim primjereno postupalo, da se
mogao baviti svojim uenjem, sluiti misu svaki dan u vlastitoj kapelici i primati
sve knjige koje je zahtijevao, te da su ga posjeivali mnogi biskupi i sveenici te

strani novinari. Ponio je sa sobom rukopise, dvanaest svezaka prevedenih

ivotopisa svetih zacijelu godinu, osamdeset etiri propovijedi te homilije za sve
nedjelje i blagdane u godini.29
Benigar pripovijeda o zanimljivom dogaaju koji se zbio kad se Stepinac
spremao poi. Upitao je jednog od nazonih predstavnika vlasti to e biti s fra
Jeikom Mihaljeviem koji mu je pomagao pakirati stvari i bio posljednji zatvoreniksveenik u Lepoglavi. Slubenik je odgovorio da e i Mihaljevi biti uvjetno
otputen, ako Stepinac napie kratku molbu. Nadbiskup je izvadio pisai stroj iz auta,
napisao molbu i pruio je slubeniku. Mihaljevi je puten 26. prosinca i vraen u
franjevaki samostan u Zagrebu.30
Slijedeeg jutra Stepinac i Vranekovi ustali su u est sati za jutarnju molitvu i
misu; crkva je bila puna seljaka kojima se pridruilo desetak novinara iz Velike
Britanije, Francuske i Sjedinjenih Drava u pratnji Tanjugova tumaa.31 Stepinac je
pristao da im dade kratak intervju; rekao je da nije traio otputanje jer se osjea
nevinim od svakog zloina protiv drave; zagovara poboljanje odnosa izmeu crkve
i vlade pod uvjetom da se potuju temeljna prava na katolike kole, brak, tampu i
dobrotvornu djelatnost. Jedan ga je novinar upitao to kae na to da ga nazivaju
bivim zagrebakim nadbiskupom. Odgovorio je da o tome ne odluuju ni on ni
vlada, nego Sveta stolica. A na pitanje da li se nada da e ga pustiti iz Jugoslavije da
ode u Rim ili drugamo, rekao je odrjeito:
Oni me nee prisiliti da idem, jedino, dakako, ako me silom strpaju u avion i prebace
preko granice.
Smatram svojom dunou da u ovim tekim vremenima ostanem sa svojim narodom i
sveenstvom.

A to e sada raditi, upitali su ga. Sluiti kao kapelan seoskom upniku, rekao je
sa smijekom.32 Doskora je iz Zagreba stigao i njegov tajnik dr. Mijo Pioni da vidi
kako se smjestio.33
Umeuvremenu vlada je nastavila napadati nuncijaturu u Beogradu da
prekorauje svoju diplomatsku funkciju i mijea se u unutranje poslove
Jugoslavije;34 ona je biskupima prenijela poruku Vatikana s otrim upozorenjem da
svako pregovaranje s vladom mora voditi Sveta stolica, a ne biskupska konferencija
ili pojedini biskupi. Crkva je i dalje ivjela pod velikim pritiskom koji nije poeo
jenjavati sve do 1953.; tada je Osnovni zakon o pravnom poloaju vjerskih
zajednica odredio i pravni poloaj crkava, proglasivi ih pravnim osobama sa
svim zakonskim pravima i ogranienjima.
Ali u meuvremenu crkva je liena posjeda i dovedena u bijedu, a mnogi
sveenici zavrili su u zatvoru; nadbiskupija je zahtijevala od sveenstva da svaki
mjesec alju dio svojih prihoda da bi se zatvorenicima mogli slati paketi. Mostarski
biskup ule osuen je u srpnju 1948. na jedanaest i pol godina zatvora zbog
kolaboracije (odleao je sedam godina, u mnogo gorim uvjetima nego Stepinac i bez
ikakva meunarodnog publiciteta); kotorski biskup Stjepevi osuen je na est
godina zbog kolaboracije,35 krki biskup Srebreni proveo je 1945. dva mjeseca u

zatvoru, a akovaki biskup Bauerlein proveo je ljeti 1953. tri mjeseca u kunom
pritvoru.36 Biskupski obilasci upa, osobito za vrijeme krizmanja, stalno su ometani i
spreavani.37Neki su kamenovani i pretueni, a sveenik M. Buleti, koji je pratio
monsinjora Ukmara, poginuo je na jednoj krizmenoj sveanosti.38 Ukmar je osuen
na est godina zbog provokacija, a dva ovjeka to su ubila Buletia dobila su pet
odnosno tri mjeseca zatvora.39 Ljubljanski nadbiskup Vovk brutalno je napadnut i za
dlaku je izbjegao smrti.40 Ali ti su dogaaji bili samo odraz otrih mjera to ih je
jugoslavenska vlada poduzimala prema svim graanima dok se napetost izmeu
Beograda i Moskve pribliavala konanom raskidu 1948. Posebna obzirnost prema
Stepincu bila je iznimna.
Njegovi su dani mimo tekli u itanju, pisanju, molitvi i sluenju misa. Ljeti se
kupao u rijeci, to mu je bila najdraa razonoda cijelog ivota,41 a ui vao je i u
etnjama. Isprva ga milicija nije pratila, ali poslije su mu stalno bili za petama,
pokuavajui uti njegove razgovore s Vrane ko vicem, to gaje dosta smetalo. ini
se da nije bio od one vrste zatvorenika iji se uvari periodino moraju mijenjati da
ne bi pali pod utjecaj njegove osobe; molio se za njih, dakako, ali Vranekovi ne
biljei da se ikad s njima upustio u prijateljski razgovor.
Zdravlje mu nije bilo dobro i lijenik mu je preporuio da ne provodi cijele sate
kleei u nezagrijanoj crkvi. Zatvarao se zatim u ispovjedaonicu gdje je upnik
Vranekovi instalirao malu elektrinu grijalicu i svjetlo za itanje;42 satima je znao
obavljati ispovijedi.43 Isprva je bilo mnogo posjetitelja u Kraiu; dolazili su biskupi i
sveenici, obini ljudi i stranci; esto gaje pohodio biskup Salis, a monsinjor Silvio
Oddi, tada otpravnik poslova pri nuncijaturi u Beogradu, bio je kod njega etiri puta
tijekom 1952.44 Dola su mu i dva amerika lijenika koja su poslali simpatizeri iz
Sjedinjenih Drava; bilo je doputeno i ponekom zapadnom novinaru da ga posjeti,
pa ih se ponekad znalo nai i vie u isto vrijeme. Svi su eljeli znati to misli o
mogunosti sporazuma izmeu crkve i drave; svima je davao isti odgovor: Sve
ovisi o Svetoj stolici; oni moraju pregovarati. Novinari su ga fotografirali i biljeili
koje knjige ima; eljeli su doznati kako je s njegovim zdravljem, to misli o
progonstvu vjere u Jugoslaviji, kakav je bio ishod sastanka biskupa s Titom, zato
nije poao u Rim na konzistorij da bude imenovan kardinalom, hoe li e se sresti s
Titom. Na posljednje je pitanje odgovorio ironino: Pa ja sam ratni zloinac.
Jednog se dana najavio jo jedan novinar, ba kad se Stepinac spremao da poe do
kapele na brijegu. Ah, Isuse, uzdahnuo je, to u sada?45
Katkada, obino na neki blagdan kad se moglo oekivati veliko mnotvo, broj
milicionara se naglo poveavao. Strance su zaustavljali na ulazu u selo, a nikome
nije bilo doputeno da ga napusti.*10 Tih godina naglo je porastao broj vjernika koji
su pohaali crkvu, a godine 1954., na dvadesetu obljetnicu Stepineva posveenja,
darovali su mu mitru u koju su sestre milosrdnice uplele narodne ukrase kraike
nonje, uzete s haljine pokojne kardinalove majke Barbare.46
Godine 1950. pojavio se novi faktor na sceni. Vlasti su poele poticati osnivanje
udruenja sveenika u svakoj republici te savezno udruenje meu katolikim,
pravoslavnim i muslimanskim sveenstvom;*11 ta su udruenja imala razliite

uspjehe. U Sloveniji su postala utoitem znatnog broja simpatizera kranskih

socijalista meu klerom, a u Bosni i Hercegovini iskoristili su ih franjevci kao oruje
u stoljetnom sukobu s biskupima. Drugdje je vlada vrila snaan pritisak na
sveenike da se prikljue. U Hrvatskoj su se biskupi snano oduprli, osim Istre i
donekle
Dalmacije gdje je slavenski otpor talijanskom iredentizmu s podrkom Vatikana
doveo do pomirljivijega dranja. Biskupska konferencija odluila je 1950. da je
lanstvo u tim udruenjima suvino, ali su se politike pojedinih dijeceza
razlikovale u primjeni tog dekreta; neki biskupi bili su neskloni izazivati nevolje s
vlastima ako bi kanonskim sankcijama zaprijetili onome tko stupi u udruenje, neke
je naprotiv samo sveenstvo molilo da im se zabrani pristupanje tako da bi se time
mogli opravdavati pred vlastima.
Godine 1952. biskupi su povjerljivo zatraili upute od Vatikana; odgovor je preko
nuncijature prenijet beogradskom nadbiskupu Ujiu, s porukom da se proslijedi
ostalim biskupima na redovnom jesenskom zasjedanju biskupske konferencije, a u
njemu se izraavala nada da e se jugoslavenski biskupi oduprijeti tekoj prijetnji
koju predstavljaju sveenika udruenja.47 Oddi je bio napustio Beograd da ne bi
izgledalo kako vri pritisak na biskupsku konferenciju, a vatikansku je poruku prenio
tajnik nuncijature koji je dopustio Ujiu da sa sobom ponese kopiju. On je poruku
proitao pred biskupima, a oni su udruenja proglasili zabranjenima. Dvojica su,
naalost, Vovk iz Ljubljane i Drenik iz Maribora, pravili biljeke i nisu ih unitili.
Doznalo se da postoji pismo i tajna policija je odmah naredila potragu; naene su
biljeke i njihovi su se faksimili pojavili u tampi.48 Sad su vlasti imale neoboriv
dokaz da Vatikan upravlja biskupskim akcijama.
Formalni prigovor upuen je Vatikanu 1. studenoga 1952. s optubom da se
mijea u slobodu sveenika koji su jugoslavenski graani, zabranjuje im da pristupe
udruenju po svojoj volji i time ih liava osnovnih graanskih prava zajamenih
ustavom. Budui da Vatikan tolerira slina udruenja u drugim dravama,
jugoslavenska vladamorapretpostaviti da Vatikan eli pogorati meusobne odnose.
Ona je sa svoje strane kao i uvijek spremna pregovarati s Vatikanom da se sklopi
sporazum na obostrano zadovoljstvo na temelju ustavne odijeljenosti crkve i drave,
te da se zajami sloboda vjere kao to je to ve uinjeno s drugim vjerskim
zajednicama u Jugoslaviji.49 Monsinjor Tardini, podtajnik drave Vatikana, odluio
je da se osobno pozabavi tim pitanjem. Naalost, papiri su nekoliko tjedana leali na
njegovu stolu prije nego to je naao vremena da ih razmotri.*12 U meuvremenu
Vatikan je 29. studenoga 1952., na Dan Republike, objavio popis novih kardinala na
kojemu se pojavilo i Stepinevo ime. Oddi je uo tu vijest rano popodne i smjesta
poslao telegram Stepincu; te veeri je otiao na predsjedniko primanje. Jedan strani
novinar rekao je Oddiu na primanju da idueg dana kani posjetiti Stepinca; Oddi ga
je zamolio da nadbiskupu prenese vijest. Novinar je odmah napustio primanje i
putovao cijelu no; u Krai je stigao ujutro za vrijeme mise. Kad je misa zavrila,
priao je Stepincu, pozdravio ga kao eminenciju i rekao mu novost. Hoe li ii u
Rim da primi eir, pitao je novinar. Stepinac je odgovorio da nee napustiti dijecezu
dok mu to ne naredi papa. Novinarov izvjetaj sutra se pojavio u svjetskom tisku.

Tako je Stepinac jasno iznio svoj stav koji se nikad nije promijenio, ali ujedno je
doveo Vatikan u teak poloaj, jer je jugoslavenska vlada tako brzo reagirala da nije
bilo vremena za daljnje manevriranje.

Mogue je da su papini savjetnici prieljkivali izliku da pozovu Stepinca u Rim,

smanjujui tako napetost, ali plan se izjalovio. Jugoslavenska je vlada bila
ogorena, oevidno na iznenaenje i aljenje Pia XII. koji je osobno poduzeo tu
inicijativu; or> je jednostavno elio poastiti ovjeka koji je to po njegovu miljenju
zasluivao, pa se protivno vatikanskim diplomatskim presedanima nije najprije
konzultirao s Oddiem. Jugoslavenska vlada jo je ekala Tardiniev odgovor na notu
od 1. studenoga, pa je to sada izgledalo kao sraunata prijevara. Tito je 17. prosinca
govorio u Smederevskoj Palanci:
Mi elimo da budemo i s njima u dobrim odnosima, stalno im pruamo ruku, ali oni
pljuju po nama... Siti smo onih prolih munih dana kada se trgovalo na raun nae
zemlje... Vatikan je ispunjen velikim ogorenjem prema naoj socijalistikoj zemlji, on
mrzi socijalizam i radi sve mogue protiv nas.50

Kardelj, ministar vanjskih poslova, govorei poslije u Saveznom izvrnom

vijeu, optuio je Vatikan da podrava talijansku iredentistiku politiku; talijanska
vlada protivila se kao i Vatikan skorom Titovu posjetu Velikoj Britaniji.
Komunistika partija, rekao je on, savreno dobro zna da je religija drutveni
fenomen koji se ne moe iskorijeniti progonima ili direktivama, ak kad bi se to i
htjelo.51
Oddi je pozvan u ministarstvo vanjskih poslova 17. prosinca; reeno mu je daje
jasno, poto nije primljen nikakav odgovor na notu jugoslavenske vlade, a Stepinac
je proglaen kardinalom, da Vatikan ne eli bolje odnose; vie nema razloga da se
odravaju diplomatski odnosi i oni e se sada prekinuti. Jugoslaveni su tiho
smanjivali broj osoblja u Rimu, oevidno oekujui prekid, i u tom asu ondje je
bio samo domar. Ali istog dana konano je bio otposlan odgovor Vatikana na
jugoslavensku notu, jedna kopija u diplomatskoj torbi, druga otvorenom potom.
Pismo je vraeno neotvoreno, s porukom da jugoslavenska vlada ne moe primiti
nikakvo saopenje od Svete stolice budui da ne postoje diplomatski odnosi.*13
Jugoslavenska nota optuivala je Vatikan (a) da se mijea u jugoslavenske
unutranje stvari, (b) da ne eli suraivati s jugoslavenskom vladom na uklanjanju
smetnji dobrim odnosima i (c) da pokuava okmjiti meunarodni ugled Jugoslavije
pred zapadnim svijetom.52 Titov poloaj bio je teak. Morao je raunati sa srpskom
osjetljivou nakon suenja i smaknua etnikoga voe Drae Mihailovia
(1946.), pa je trebalo da ih neim umiri. Kad se to uzme u obzir, Stepinac je sasvim
dobro proao; da je rat krenuo drukijim smjerom i da su snage kraljevske vlade
vodile borbu protiv Osovine, Stepinac bi gore nastradao. Ali Tito je morao nekako
usreiti sve razliite narode u novoj federativnoj dravi, pa mu je zbog toga bio
potreban sporazum s V atikanom. Prekid s kojim je vjerojatno raunao da e biti
privremen dao bi mu dovoljno vremena da se pozabavi biskupima i pokae
Vatikanu kako s njim nema ale. A Vatikan je sa svoje strane sve to vrlo dobro
razumio i bio zadovoljan da prieka povoljniju priliku.
Vlada je odmah
predsjednikom Titom, donijevi sa sobom memorandum
obnovila pregovore s
Osnovana je zajednika komisija sastavljena od biskupa
biskupima; 8. sijenja
14
1953. sedmorica* su prisustvovala sastanku s svojih pritubi i zahtjeva.53 i vladinih
predstavnika da pokua iznai modus vivendi. Vlada je eljela nagovoriti hijerarhiju
da izravno s njom pregovara o sveenikim udruenjima i o predloenom novom
zakonukoji regulira poloaj vjerskih zajednica (proveden je 1953.)- Meutim,
Stepinac u intervjuu New York Time su54 nije bio optimistian u pogledu ishoda tih
pregovora; za sklapanje sporazuma nisu odgovorni biskupi nego Sveta stolica, a ona
nikad nee pregovarati pod prisilom, rekao je. Biskupi su se nali u delikatnu
poloaju; nisu imali ovlatenja od Vatikana da pregovaraju, ali eljeli su Titu predoiti
svoj memorandum i jo vie osujetiti mogunost izravnih nagodbi izmeu vlade i
sveenikih udruenja. Ministar unutranjih poslova Rankovi rekao je poslije u
Saveznoj skuptini daje monsinjor Tardini pisao nadbiskupu 16. veljae podsjeajui
ga da crkveni poglavari, bez odobrenja Svete stolice, ne smiju ni na koji nain nita
obeati niti potvrditi, ak ni usmeno, a to ukljuuje i nacrt ili koncept bilo kakva
sporazuma. To nije samo protivno kanonskom zakonu nego je k tome teno za crkvu i
due. I vatikanski radio je prenio upozorenje hrvatskom sveenstvu da ne pristupa
sveenikim udruenjima. Vlada je bila oajna zbog tog novog pogoranja odnosa, ali
je odluila ustrajati u naporima da izravno pregovara s Vatikanom ako se Vatikan sa
svoje strane ne bude mijeao u jugoslavenske unutranje stvari.35*13 Stepinevo

zdravlje poinjalo je pruati razloga za zabrinutost; imao je uzastopne napadaje

bolesti. Godine 1953. dr. Ludwig Heilmeyer, poznati hematolog iz Freiburga,
dijagnosticirao je polycythemiju, rijetku bolest krvi koja nastaje zbog stvaranja
prevelikog broja crvenih krvnih zrnaca, razvila se tromboza u lijevoj nozi i bolesniku
je reeno da bi trebao ivjeti u toplijoj klimi.*16 Vlasti su dale na znanje da bi odobrile
Stepinev formalni zahtjev za preseljenje; nipoto im nije ilo u prilog da se o njemu
govori kao o onemoalu mueniku. Ali Stepinac nije htio traiti nikakve usluge od
komunistike vlade, a Tito je rekao novinskoj agenciji United Press kako nije spreman
narediti Stepincu da napusti svoju dijecezu bez njegova formalnog zahtjeva, jer bi ga
poslije optuili da se sluio prisilom.57
Policijski nadzor opet je naglo pojaan nakon Stepineva promaknua u
kardinala i bilo je mnogo tee stii u Krai. Vranekoviu kao podrunom dekanu
nije bilo doputeno obilaziti upe, a sveenicima iz njegova dekanata bilo je gotovo
nemogue probiti se kroz policijski kordon.58 Vranekovi je ukorio milicionare to
hodaju ustopice za kardinalom dok se ee;59 neki je uvar jednog dana zatraio Qd
Stepinca osobnu iskaznicu.60
Vatikanska diploma o njegovu imenovanju kardinalom s potpisom kardinala
Tisseranta stigla mu je 5. oujka 1953. Kuverta je bila grubo otvorena i ponovno
zatvorena. Sutradan je Stepinac pozvan u mjesnu milicijsku stanicu i upitan to je
bilo u jueranjoj poiljci iz Vatikana. Pa znate to je bilo, odgovorio je kardinal.
Imali ste u rukama, pa ste jo malo poderali i diplomu.61

Godine 1954. politika situacija poela se mijenjati nabolje. Staljin je umro 1953.
i sovjetski pritisak na Jugoslaviju se smanjio; Tito je u govoru u Rumi upozorio da
prestanu fiziki napadi na sveenike.62 Sa Zapada je stizala pomo i sve je
navodilo vladu da u praksi pokae svoj oduvijek isticani stav prema religiji. Spor
Jugoslavije s Italijom zbog Trsta rijeen je 1954. i time je otklonjen jo jedan
razlog nesporazuma s Vatikanom. Iste godine Vatikan je imenovao dr. Franju
Sepera zagrebakim nadbiskom-koadjutorom.63 On i Stepinac zajedno su
studirali i ostali bliski prijatelji; eper je bio rektor teolokog sjemenita u
Zagrebu, ali se nije politiki ozbiljnije kompromitirao, pa je vlada bila
zadovoljna njegovim izborom. Stepinac je bio ushien; tako su se ispunile
njegove nade.64 Imenovanje je takoer bilo znakom da je Vatikan prihvatio
injenicu da Stepinac ne moe vie funkcionirati kao zagrebaki nadbiskup osim
u formalnom smislu, te da je potrebno odrediti vidljivo vodstvo katolikoj crkvi
u Jugoslaviji. U oujku je objavljeno da e eper poi u svoj prvi posjet ad
limina Vatikanu u svibnju 1958.,65 te da e ga uskoro slijediti Vovk i Uji; to je
donijela jugoslavenska tampa. Smrt Pia XII. i ustolienje Ivana XXIII. zbilo se
iste godine, pa premda biskupimanije bilo doputeno poslati slubenu
delegaciju,66 jasno se vidjelo da vlada s velikim zanimanjem prati nastup novoga
pape.67 Nakon estoka napad na Vatikan u Borbi68 slijedili su oprezni potezi
zbliavanja, kad su Uji i Bukatko slubeno posjetili Rim; pisalo se da su
donijeli poruke od vlade.69
U svibnju je Stepinac teko obolio70 i vlasti su se poele ozbiljno zabrinjavati
zbog mogunosti javnih demonstracijaprilikom njegova pokopa;71 ali kardinal se
oporavio i u lipnju ponovno sluio misu.72 Ali to je bio poetak posljednjeg
razdoblja njegova ivota.
**
Vranekovi biljei kako su 1959. do njega poeli stizali glasovi da se sprema
novi proces protiv Stepinca i da e mu se taj put suditi zbog klevetanja drave u
pismima. Odravao je veliku korespondenciju i dobar dio pisama slao preko
posjetilaca da izbjegne cenzuru. Do poetka 1958. napisao je vie od dvije tisue
pisama, najvie sveenicima i redovnicama da ih ohrabri i utjei, naroito one
kojima su oduzete kue zbog neplaanja izvanredno visokih poreza.73 Za
vrijeme pretresa akovakog sjemenita naena su dva njegova pisma i vlasti su
odluile da mu sude zbog klevetanja drave.74 Stepincu je 3. prosinca uruen
poziv da se 5. prosinca javi u kraiku mjlicijsku stanicu i nastupi kao svjedok u
suenju dr. irilu Kosu i ostalima koje se odravalo u Osijeku.
Prva njegova reakcija bila je da mu se napokon pruila prilika da rekne sudu
sve to misli, ali ga je Vranekovi zamolio da ostane miran i da odbije ii; to bi
bilo preveliko naprezanje za njegovo zdravlje. Odluio je posluati

Vranekoviev savjet i umjesto toga napisao je otar odgovor,75 pun ogorenosti i

samosaaljenja, kojim odbija posluati poziv i potanko iznosi svoje razloge:
UDB-a je pregledavala pisma koja je pisao sveenstvu svoje dijeceze, drugim
crkvenim osobama i prijateljima u raznim dijelovima zemlje, a mnoga je i
zaplijenila; u njima ne pie nita to bi povukao; ako mora umrijeti, on je
spreman; njegova osuda je zapravo bila umorstvo nevina ovjeka, tako na nju
gleda itav civilizirani svijet; njegov prijatelj Ivan Metrovi rekao mu je da je to
priznao jedan od jugoslavenskih rukovodilaca.*17
Presuda zbog koje se cijeli svijet sablaznio dovela je moj tjelesni ivot kroz
prolih trinaest godina zatvora i zatoenja na rub groba.
Navodi koliinu krvi koju su mu uzeli lijenici (34 litra i jo nije dosta) i
operacije na obje noge koje su izvrili da ga spase od sigurne smrti zbog tromboze:
Kao posljedica tih operacija ja sam danas ustvari invalid koji, kad izae ispred
kue, vue svoje noge oslanjajui se na tap.
Boluje i od prostate te usprkos svim lijekovima koje uzima rijetko kada ne osjea
bol. Odlazi u crkvu kad god moe da pomogne upniku, jer nijednom drugom
sveeniku nije doputen pristup, ali to mu je esto nemogue. eta se katkada po
dvoritu kako su mu lijenici odredili, ali to mora prekinuti zbog dranja straara koji
ga prate u stopu im izae iz kue. On je katoliki biskup ve dvadeset est godina i
nikad nije izvrio nikakav zloin protiv drave, ni protiv sadanje niti protiv prole.
Nikad nije pripadao nijednoj politikoj stranci. Ako se bori protiv ideologije
komunistike partije zato to smatra daje grena, moe li se odatle zakljuiti da se bori
protiv drave? Ako je zakonita borba to je ve petnaest godina komunistika partija
vodi ognjem i maem protiv katolike crkve, te odvraa ljude od pohaanja crkava,
spreava krtenje djece, onemoguuje vjersku poduku i crkveno vjenanje, ukida
katolike kole i ustanove, tiskare, novine i posjede, kako se njemu moe upisati u
grijeh to podie svoj glas protiv te rabote, kako se mogu smatrati zloinom njegovi
prosvjedi za obranu katolike crkve? On se ve nalazi s objema nogama u grobu i
uskoro e itavim tijelom biti u grobnoj raki. Ako reim smatra da umire suvie
polako, neka ga potpuno tjelesno dotue, kao to je to u pravnom smislu uinio prije
etrnaest godina.
Sveti Ciprijan je dao svom krvniku dvadeset pet zlatnika prije nego to e mu
odsjei glavu. Ja nemam zlata. Sve to mogu dati to je molitva za onoga koji e mi
smrt zadati, da mu Gospodin oprosti i dade ivot'vjeni, a meni da dade spokojnu
smrt.
Straari mu mogu i dalje prema uputama initi ivot nepodnoljivim, ali on zna to
mu je dunost. Milou Bojom vrit e je sve do kraja bez mrnje prema bilo kome,
ali i bez straha od bilo koga. Pismo je zavrio datumom U Kraiu, dne 5, prosinca
1959. i potpisao punim imenom i naslovima.76
upnik Vranekovi odnio je pismo u milicijsku stanicu i rekao deurnom da eli
vidjeti komandira. Uveden je u kancelariju gdje je za stolom sjedio onizak,
cmomanjast, mlad ovjek; kraj njega tipkaica s pisaom mainom. Upitao je
Vranekovia zato nije doao kardinal; Vranekovi je rekao da se odgovor na to
pitanje vjerojatno nalazi u pismu. Slubenik je otvorio pismo, proitao nekoliko
redaka, pogledao Vranekovia i ponudio ga da sjedne; zatim je u tiini i polako
proitao cijelo pismo. Ponovno je upitao zato kardinal nije osobno doao; njega su
informirali da se zadnjih dana dobro osjea. Vranekovi gaje prezirno upitao kako ne
bi mogao znati kakvo je kardinalovo stanje, kad to znadu ne samo gotovo svi u
zemlji nego i u svijetu. Je li Vranekovi ovlaten da odgovara u kardinalovo ime, upitao
je slubenik. Ne, odgovorio je upnik, ovlaten je samo da urui njegovu pismenu

poruku. Dobro, rekao je slubenik kojega Benigar naziva sucem.

Vranekovi se vratio kui. Stepinac je mimo leao na divanu kao da e zaspati; kad
mu je upnik rekao kako je bilo, on je dodao: Svoje sam im rekao i ostajem miran.
Vranekovi gaje napustio i poao ispovjediti bolesnicu u susjedstvu. Usred ispovijedi
uleti u kuu jedna prestraena ena i ree da mu asna sestra poruuje da brzo ide kui, jer
je milicija dola po kardinala. On joj odgovori da e doi im zavri. Kad je doao u
upni dvor, zatekao je zamjenika komandira milicije, nekog uobraenog Dalmatinca
koji je rekao sestri da mora do kardinala.
upnika nema doma, odgovorila je ona.
Ja ne trebam upnika, nego kardinala, grubo je nastavio milicionar.
Bez upnika ne moete k njemu. Takav je ovdje red. Malo priekajte, on e brzo doi, rekla
je sestra.

Kad je Vranekovi uao u upni dvor, upitao je tog ovjeka to treba.

Imam nareenje da odem do kardinala.
Priekajte da vas najavim.77

Stepinac je rekao Vranekoviu da nema vie to rei o toj stvari i neka prenese
slubeniku da ga ne eli primiti; ovaj je na to odvratio da e svejedno ui jer mora izvriti
nareenje. Vranekovi je ponovno otiao do kardinala i predloio mu da mimo lei dok
onaj ne izvri nareenje. Milicionar je uao i rekao mu da mora doi u milicijsku stanicu.
Stepinac je odbio rekavi: U ovakvim okolnostima ne mogu ii. Nato je milicionar
otiao.
Kako su tih dana ionako imali lijenici posjetiti kardinala, Vranekovi i Stepinac se
dogovore da ih telefonski hitno pozovu iz Zagreba. upnik je poao na potu da
telefonira, a potar mu je rekao da e brzo doi na red. Pola sata kasnije dotrala je asna
sestra i javila da su u dvorite upnog dvora stigli autom dva mukarca i jedna ena.
Ostavivi sestru da eka telefonsku vezu, Vranekovi je pohitao kui i zatekao suca i
jo jednog povisokog gospodina kako stoje pred sporednim ulazom u kuu. Upitao ih
je to ele.
Da idemo do kardinala, odgovorio je sudac.
A ovaj gospodin?
To je lijenik, specijalista za internu iz Karlovca.

Straari su bili poslali po njega da ustanovi je li kardinalovo stanje tako loe da ne

moe doi u milicijsku stanicu. Lijenik je bio malo zbunjen; jo je bio sportski odjeven,
to svjedoi da su ga naglo pozvali, a u rukama je drao neke aparate. Vranekovi ih je
odveo do Stepinca; kardinal nije htio odgovarati na pitanja. Sudac je dao znak lijeniku
da izae i prieka u dvoritu; u sobu je ula tipkaica s pisaim strojem. Sudac zatim ree
Stepincu da mu eli samo postaviti obina tri ili etiri pitanja, te da se nije trebao
uznemirivati i onako nepristojno odgovarati.
Vi ste bili uznemireni, rekao je, pa ste onako odgovorili u naglosti.
Nije to bila nikakva naglost, odgovorio je kardinal, nego znajte, gospodine, da sam
dobro promislio to sam rekao i kod toga ostajem. Ja znam od kuda vjetar pue. Vi
velite da sam neutivo postupao time to sam pismo naslovio na Organ vlasti, koji me
ima sasluati. Pa to sam drugo mogao napisati, kad mi nikada ne znamo s kime
razgovaramo? Tu se neki predstavlja kao drug Boris, a kad tamo doznajem da je to
neki seljak Nikola Brezovi iz iljavia i si.78
Sudac ponovno zatrai od njega da odgovori na nekoliko pitanja, dodavi da su
zato doli k njemu, kad on ve nije mogao ili nije htio doi do njih.
Rekao sam vam da odgovarati neu, uzvrati kardinal, i zabranjujem da mi se ovdje
postavljaju pitanja. Ja sam bolestan ovjek kojemu su istoili ve trideset pet litara
krvi, i danas sam dao ve pozvati lijenike, jer osjeam da e i opet morati jedan litar
krvi pustiti, jer me je stvar uznemirila. Nemojte misliti da se bojim, ali sve ima svoje
granice. Nije to uznemirivanje od danas, ve je tjednima pripravljeno. Tjednima vise
vai straari na plotu pred kuom, fiksiraju me dok samo naas iziem pred kuu da se
proeem, jer mije nemogua daljnja etnja... Ne! Ponavljam: neu odgovarati i neu
da mi se stavljaju pitanja.
Dobro, odgovorio je sudac. Mi emo onda tu izjavu uzeti u zapisnik.

Uzeli su zatim kardinalove generalije, naznaili da ne eli ni odgovarati ni

sluati njihova pitanja, dali da se sve potpie u sedam primjeraka i otili. Miran
sam sada, obratio se poslije Stepinac Vranekoviu, kad sam im svoje rekao. Jo
dana, uvjeren sam, znat e za sve centralni komitet. U svakom sluaju mirniji sam
nego oni. Mislili su s ovim pozivom: Sad emo ga! A kad tamo, sad si neka itaju!
Mislim da im ne bu ba ugodno. Komunisti imadu dodue debelu kou, ali u
ovakvim su stvarima osjetljiviji od drugih.79
Nekoliko dana kasnije dodao je kako ne ali to im je onako estoko odgovorio.
Kolika bi bila sablazan da sam to rekao to bi oni mogli tumaiti po svojem i
unijeti zabunu i meu episkopat. Nadao se da e sadraj njegova pisma od 5.
prosinca uskoro doznati biskupi i u njemu nai poticaj da se odupru, da ustraju na
svojem putu. Dodao je ponosno: Mora ove boljeti kada vide da se mlai kler
junaki dri.80
Imao je povjerenja u mlae sveenstvo koje je sam odgajao i nadahnjivao prije
rata kad se s onolikom energijom i arom bio posvetio oivljavanju duhovnog
ivota dijeceze. Biskupi su morali u praksi voditi crkvu, ali za Stepinca, izoliranog
od svakidanjih ivotnih problema u komunistikom reimu, nikad se nije
postavilo pitanje ni najmanjeg kompromisa.
Ta vrsta nepopustljivost paradoksalno je bila njegova posljednja velika usluga
katolikoj crkvi u Hrvatskoj. Ona je u to vrijeme bila tradicionalistika, autoritarna
i staromodna. Udarci u poslijeratnim godinama, novo siromatvo i sporo shvaanje
da je vlast komunista trajna, uzdrmali su je i obeshrabrili; trebalo joj je vremena da
se oporavi i temeljito prosudi svoj poloaj. Tih trinaest Stepinevih godina u
Lepoglavi i Kraiu, kad je bio nedostupan svome narodu ali stalno prisutan, bilo
je
proeto neprekidnim podsjeanjem na njegovu vjernost i prualo crkvi moralnu okosnicu koja joj je bila potrebna za
oporavak. Za Stepinca to je bilo vrijeme duhovnog uzdizanja i jaanja, procesa koji je sve te godine stalno tekao i
naposljetku ga posvema obuzeo. Kad je na svretku ivota oprostio svim svojim neprijateljima, to nije bilo isprazno
ponavljanje pobone formule; on je bio stekao pravo da to uini i stajao je iza toga svom svojom duom. 1318 Ali to je
jo bilo unutar njegovih ogranienja; nikad nije nainio skok u novu dimenziju koja je preobrazila pastora Niemdllera ili
Dietricha Bonhoeffera. Njegovo je nasljee obiljeeno otporom. Moda bi prilike pobijedile ak i Strossmayera.
Stepineva smrt koja je dola ubrzo nakon smrti pape Pia XH. i nova atmosfera koja je na papinsku stolicu dovela Ivana
XXIII. stigle su u pravi as, kad su i crkva i vlada bile spremne zapoeti novo poglavlje u svojim odnosima.

134 Jedan sveenik koji je bio u zatvoru nekoliko godina poslije ovih zbivanja rekao je piscu knjige daje
zatvorskim razglasom esto upravljao neki kanjenik koji je birao radio-program ili ploe. Straari vjerojatno
nisu poznavali glazbu.
*s Poznati ispovjednik i tjei te lj koji je kanoniziran 1984.
*6 Jedan katoliki laik s kojim je ta grupa takoer razgovarala rekao je piscu ove knjige 1970. da ga nisu pitali
da
li pohaanje crkve donosi tetne posljedice. Razgovori su se mogli obavljati na talijanskom, francuskom,
njemakom te u nekim sluajevima i na engleskom jeziku.
^ To je jamano bila Titova namjera; etrdeset godina poslije toga, zahvaljujui djelomino naporima vlade
ali isto toliko papi Ivanu XXI11. i openito ekumenskim gibanjima, ostvaren je velik napredak.
** Otpadnici su vrlo nesmiljeno kanjeni. U to je vrijeme osnovan zloglasni kanjeniki logor na Golom
otoku.

Beogradski nadbiskup Uji, te biskupi: Akamovi iz akova, Salis i Lach iz Zagreba, Vovk iz Ljubljane,
Alaupovi iz Sarajeva i Buri iz Senja.
145
15
Napori u to vrijeme nisu donijeli ploda, ali Vatikanu se naposljetku isplatila hladnokrvnost; kad se
napokon 1966. pregovaralo o protokolu, atmosfera se iz temelja promijenila i uvjeti su bili mnogo povoljniji
za katolike. Tom prigodom i jugoslavenska vlada i Vatikan zaobili su biskupe i izravno pregovarali. Biskupi su se
uznemirili i uvrijedili kad je u tekst ukljuena reenica koja je odreivala da katoliki sveenici u obavljanju
duhovnih dunosti... ne smiju zloupotrijebiti svoje vjerske i crkvene funkcije... u politike svrhe. U tekstu je zatim
stajalo: Sveta stolica dosljedno i u skladu s naelima katolike etike... osuuje svaki in politikog terorizma i
slinih zloinakih oblika nasilja, tko god bili i\jihovi poinitelji. Za vladu je to bio melem na rane od ustaa iz
doba rata, dok je Vatikan smatrao da to nije previsoka cijena da se prui zadovoljtina jugoslavenskoj vladi; ali neki
sveenici to nikad nisu oprostili Vatikanu. Nakon toga monsinjor Rittig, koji je aktivno radio na poboljanju odnosa
crkve i drave i bio poasni predsjednik Udruenja katolikih sveenika Hrvatske, postaje mnogo manje utjecajna
linost Vlada se vie nije njime sluila kao pregovaraem i on se povukao u mirovinu poetkom 1954. Ali njemu s
druge strane nikad nisu prijetile nikakve kanonske sankcije. (,Zagrebaka panorama 1.3.1961., osmrtnica;
katoliki izvor) *'* Neki hrvatski tvorci mitova ili su toliko daleko da su dokazivali kako Stepinac nije samo
ispovjednik crkve nego muenik u doslovnom smislu rijei na temelju prie daje polycythemia (koju oni
opisuju kao leukemiju) nastala zbog toga to su ga tijekom etiri mjeseca tamnovanja u Lepoglavi bombardirali
rendgenskim zrakama iz susjedne elije. (Hrvatska budunost od 5.5.1985., citirano u Hrvatskoj reviji od lipnja
1985., svezak 35, br. 2.) *,T Metrovieva izjava o tome dogaaju pojavila se u Hrvatskoj reviji u rujnu 1956.
Spomenuti jugoslavenski rukovodilac bio je Milovan Dilas, tada na vrhuncu moi. Rekao je Metroviu daje po
njegovu miljenju Stepinac ovjek estitosti i snage, da su mnogi pravednici osueni zbog historijske nunosti, te da
komunisti nemaju nita protiv njegova hrvatskog nacionalizma ali ne mogu tolerirati njegovu odanost rimskom
papi.
*" Zakljuna anegdota. Potkraj svog ivota, razgovarajui jednog dana s Vranekoviem, Stepinac je uskliknuo:
Jadni su ti straari. uvaju svoj kruh, ispriavaju se. Vjerujem daje gorak taj kruh. Da jednom ovo svri i da odem
u Zagreb, vjerujte mi, bio bih sretan da im svima mogu prirediti jedan dobar objed i sve bez razlike imati zajedno za
stolom. (B. 767; Batelja 126)
14

etrnaesto poglavlje

SMRT I POKOP NADBISKUPA KARDINALA

Umro je 10. veljae 1960. nakon kratke bolesti. Posljednjih osamnaest mjeseci
nije napustio selo, a dva tjedna prije zadnjeg Boia nije ak ulazio ni u vrt ispred
kue nego se kroz sporedna vrata iskradao u malo dvorite gdje ga nitko nije
mogao vidjeti ni prislukivati. Sve vie mu je smetalo to ga na svakom koraku
prate uvari, ali njihova je budnost bila razumljiva; sumnjali su da iz kue odlaze
pisma u vanjski svijet.1
U subotu 6. veljae osjetio je laku prehladu. Nije mu bilo bolje ni u nedjelju,
ali odluio je poi u crkvu i zamolio Vranekovia da umjesto njega proita
propovijed. Bila je to njegova posljednja misa, upravo za vjernike, koja mu je po
vlastitim rijeima bila najmilija biskupska dunost.2 Poslije su iz Zagreba stigli
njegovi lijenici dr. Bogievi i dr. Fuks. Osjeao se vrlo slabo, ali htio je ruati s
ostalim lanovima kuanstva i sve ih je iznenadio vrlo dobrim raspoloenjem.
Poslije je legao da se odmori. Uveer je odbio Vranekoviev prijedlog da mu se
donese veera; naalio se kako upljani govore da svaki dan izgleda sve mlai. U
ponedjeljak je bio preslab da bi mogao sluiti misu, ak ni u sobi gdje su mu bili
pripravili privremeni oltar; zamolio je Vranekovia da nikoga ne puta k njemu;
jedna sestra otila je u Zagreb da o svemu izvijesti nadbiskupa-koadjutora epera.3
Proveo je munu no - Ovo mije bila najtea no u cijelome mom ivotu,
rekao je Vranekoviu - i od tada su ukuani bili neprestano kod njega. U utorak
nou probudio se i zatraio isto rublje; presvukli su ga jer je bio preslab da to sam
uini. Kad se probudio idueg jutra, shvatio je da vrlo brzo kopni, te se posljednji
put ispovjedio i priestio, a zatim primio i posljednju pomast. Zovnuo je ukuane
da dou i mole za njega - asne sestre, njegova sestra Josipa Mrzljak i kanonik
imeki, stari umirovljeni sveenik koji je ivio u susjedstvu.*1 Josipa je plakala,
a on se s njom blago alio; zatim je zatraio da mu se u ruke stavi svijea koju je
nekoliko dana prije toga blagoslovio. Bio mu je to posljednji proplamsaj ivota. U
14 sati i 15 minuta uspio je apnuti Fiat voluntas tua (Budi volja tvoja), bolno je
uzdahnuo tri-etiri puta i umro.4 Lijenici su ga bili upozorili da bi svaki as
mogao brzo preminuti i on je bio spreman; kad je dolo vrijeme zadesila ga je laka
smrt za koju se molio.
Kad je Stepinev neak Ivan Mrzi jak rekao straarima daje kardinal umro, stali su
ispred ulaza i rekli da nitko ne smije ui u kuu niti pristupiti upnom dvoru; ali bili su
vrlo pristojni. Samo je zvonaru bilo doputeno dabreca zvonima. upljani su poeli
ispunjavati crkvu, a uplakane ene nosile su crne rupce i crni pojas.3
Obavijestili su nadbiskupa-koadjutora epera i on je poslao brzojav Ivanu XXIII.
Papa je odmah odgovorio, nazivajui Stepinca prerevnim i bogoljubnim duhovnim
pastirom, velezaslunim za sveopu Crkvu, divnim ukrasom kardinalskoga zbora,
koga smo visoko cijenili. eper je naredio da zvone sva zagrebaka zvona i da se na
zvonicima istaknu crne zastave.6 Jo je od dravnog slubenika koji gaje posjetio
zatraio doputenje da se Stepinevo tijelo doveze u Zagreb i sahrani u kripti
prvostolne crkve. Slubenik je odgovorio da je kardinal umro dok je jo bio pod
kaznom, pa o tome odluuje vlast a ne crkva; moe se pokopati bilo gdje na podruju
kraike upe, ali nikako u Zagrebu. Na pogreb mogu doi petorica biskupa iz

lanstva prvostolnoga kaptola, te trideset pet bogoslova radi asistencije i pjevanja.

Moi e izdati okrunicu i osmrtnicu, ali ih treba dostaviti vlasti. eper je s dr.
Bogieviem i dr. Riesnerom stigao u Krai u est sati uveer. Odmah se pristupilo
kopanju groba u crkvi, poto su eper i Vranekovi zakljuili da bi svetite pred
oltarom bilo jedino dolino mjesto za kardinalov ukop.7
Poveani broj straara opkolio je kuu i crkvu. Svi prilazi Kraiu bili su blokirani i
nitko nije mogao izai iz sela. Iz Zagreba su poslana mrtvaka kola da odvezu tijelo
na obdukciju; za tijelom su krenuli eper i lijenici te mnotvo slubenih osoba.
Obdukcija je obavljena iste noi u Institutu za sudsku medicinu i tijelo je
balzamirano.*2
Rano ujutro tijelo je vraeno u Krai i izloeno na odru u crkvi; cijeli dan i no
dolazili su upljani, praeni pogledima zapadnih novinara koji su stigli u Krai im
su uli vijest. U petak 12. veljae monsinjor eper je odrao konzistorijalnu
komemorativnu sjednicu na kojoj je objavio odredbu Vatikana koja njega imenuje
administratorom nadbiskupije.8
U meuvremenu epera je 11. veljae posjetio novoimenovani predsjednik
republike vjerske komisije Stjepan Ivekovi zbog eperove zamjerke na vladinu
odluku da se Stepinac pokopa u Kraiu; razgovor se razvio u raspravu o opim
vjerskim pitanjima. Ivekovi se vratio sutradan poslije konzistorija i odmah preao na
stvar. Vlasti su ponovno razmotrile svoju odluku i dopustile da se pogreb moe obaviti
u zagrebakoj katedrali. Nee biti nikakvih ogranienja, eper moe po volji
organizirati sahranu; za vrijeme obreda nee biti sigurnosne slube oko katedrale,
osim ako to crkvena vlast sama ne zatrai.*3
Vijest da e Stepinac biti pokopan u zagrebakoj katedrali donijeli su u Krai
strani novinari, a upniku se to inilo nevjerojatnim pa je poslao asnu sestru na
telefon da zatrai potvrdu duhovnoga stola. Tog uzbudljivog dana zanimljiv sluaj
desio se i Mili Vod, kiparici koja je ranije pitala da li bi nakon kardinalove smrti
mogla napraviti njegovu posmrtnu masku, ali je njezina molba bila odbijena; sad je k
njoj iznenada doao nadbiskupov ofer i odvezao je u Krai. Blokada je bila tek
djelomice dignuta, ali voza je uspio nagovoriti straare da ga propuste. Taj ovjek je
oito bio domiljat jer su on i asna sestra pomogli Mili Vod da naini masku; ona se s
njom vratila u Zagreb, dovrila lijevanje do deset uveer i odnijela otisak u
nadbiskupski dvor.9
Iste veeri, 12. veljae, eper se vratio u Krai oko 19.30, da bi sa svojim
tajnikom, upnikom Vranekoviem i lijenikom dopratio mrtvaka kola u Zagreb; u
katedrali su ih doekali okupljeni biskupi, sveenstvo, bogoslovi, redovnici i mnogi
vjernici. Bogoslovi su na ramenima unijeli lijes u katedralu i poloili ga na
pripravljeni odar ispred glavnog oltara.10 Katedrala je ostala cijelu no otvorena, i
vjernici su neprestano prolazili; rano ujutro 13. veljae poela se puniti, a u 9 sati bila
je ispunjena do posljednjeg mjesta te je mnotvo vjernika moralo ostati u dvoritu i na
trgu ispred katedrale.11
Prve klupe pred svetitem u katedrali na desnoj strani zauzeli su najblii
kardinalovi roaci, meu njima etiri njegove sestre, te lijenici; na lijevoj su strani
bili lanovi konzularnog zbora sa suprugama te mnogobrojni dopisnici i snimatelji
strane tampe.12 Lijes je zatvoren u 9.30 i ekao se samo dolazak bekoga kardinala
Koeniga. Tada se doznalo daje teko nastradao u prometnoj nesrei nakon prijelaza
granice, to je jo pojaalo napetost ganutljiva obreda. Sveane zadunice poele su u
10 sati, a nadbiskup eper odrao je posmrtno slovo; opisao je posljednjih deset
godina Stepineva ivota kao dob dozrijevanja, kad je bio odijeljen od svoga
stada, u samoi, gdje je duevno i tjelesno mnogo trpio, ali je bio svjestan da
trpljenjem i molitvom moe isto toliko, a moda i vie, koristiti duama kao i
radom.13 Zatim je proitao njegovu oporuku kojom je svoje stvari ostavio crkvi.14
Biskupi su redom podijelili obredna odrjeenja, i dok je katedralni zbor pjevao U raj
poveli te aneli, bogoslovi su digli lijes i spustili ga u otvorenu kriptu gdje su ga
doekali franjevaki klerici. Smjestili su ga ispod glavnog oltara pokraj lijesa biskupa
Maksimilijana Vrhovca, jednog od njegovih predasnika, da se pridrui velikanima
hrvatske povijesti - Petru i Ivanu Antunu Zrinskom, Franu Krsti Frankopanu i Eugenu
Kvatemiku.15 Pogrebni su obredi zavreni pjevanjem Ecce quomodo moritur iustus
(Evo kako umire pravednik).
***
Sedmi dan nakon Stepineve smrti odrana je posebna misa zadunica u bazilici
Svetog Petra u nazonosti pape Ivana XXII., diplomatskog zbora kod Svete stolice,
dvadeset osam kardinala i mnogih drugih vatikanskih dostojanstvenika, zajedno s
cijelim tadanjim hrvatskim klerom u Rimu;16 bila je to iznimna poast za kardinala

koji nije pripadao rimskoj kuriji. Dekan kardinalskog zbora Tisserant sluio je misu, a
posmrtnu besjedu izrekao je sam papa. Govorio je o patnjama petnaestogodinjeg
Stepineva izgona u vlastitoj domovini; o vedrom dostojanstvu u iskuenjima kojim
je izazvao sveope divljenje i potovanje.
Milanski nadbiskup Montini, kasniji papa Pavao VI., poslao je posebnu poruku
lanovima Katolike akcije; marksistiki humanizam, rekao je on, uvijek je bio
usmjeren protiv onih koji slijede samo jednu silu, silu duha, i to duha istine, ljubavi,
odanosti i opratanja, duha evanelja; zazvao je Stepinca neka ih naui pouzdanju i
dobroti.17
Stizali su brojni brzojavi s izrazima suuti sa svih strana svijeta - od kardinala i
dravnika do jednostavnih vjernika; ali najvea je poast pokojniku iskazana spomenslovom koje je 10. oujka u rimskoj bazilici Santa Maria Maggiore odrao rektor
hrvatskog zavoda Sv. Jeronima, dr. uro Koka. On je istaknuo njegovu
jednostavnost i skromnost, njegovu odanost papi koju je pokazao junakom
hrabrou s kojom je podnosio dugake patnje, molei uvijek Boga da oprosti onima
koji su ga tako nemilosrdno proganjali;18 i dalje); samo su rijei junaki i
nemilosrdno izazvale drhtav zastoj u govoru, a to se moglo oprostiti u takvim
okolnostima.
Vjerojatno je najneugodniji dogaaj za jugoslavenske vlasti bila asovita
pretvorba njegova groba u zagrebakoj katedrali u svetite kraj kojega su mimohodile
rijeke hodoasnika. Oko njega su neprestano gorjele svijee i obino su se na njemu
vidjele po dvije-tri redovnice u molitvi. Vlasti su bile dovoljno mudre da se ne
mijeaju. A Krai je nakon slijeganja uzbuenja ponovno postao mimo selo u
bregovima.
Sada su i Vatikan i jugoslavenska vlada uvidjeli daje otvoren put prema boljim
odnosima; Stepineva smrt uklonila je posljednju zapreku za pregovore. Vlada je
jamano eljela modus vivendi premda su njezini potezi i dalje bili
kontradiktorni,144 a Vatikan je pokazao dobru volju imenujui rezidencijalnim
biskupima nekoliko apostolskih administratora*5 i premjetajui nekoliko sveenikaizbjeglica koji su ivjeli u Rimu.19 Ali trzavice su se nastavile. Partijski dnevnik
Borba napao je rimsku izlobu Crkva u tiini koja je Jugoslaviju svrstala meu
druge komunistike zemlje, te predbacio biskupima koji su sudjelovali u radu Drugog
vatikanskog koncila to nisu protestirali protiv jugoslavenske izlobe na kojoj je
dominirao portret junakoganadbiskupa.20 Ali srpska i pravoslavna reakcija bila je
razoarana; meu njima se openito smatralo da je Stepinev pokop u zagrebakoj
katedrali postumna amnestija koja se ne moe prihvatiti.21 Stepineva dogmatska
vjera, po kojoj su on i drugi Hrvati katolici tog vremena smatrali pravoslavce
izmaticima, disidentima koje treba vratiti u krilo jedine istinite crkve, uskoro e biti
naputena
- crkva je stupila u novu, postkoncilijamo doba; i sreom za Jugoslaviju, njezini su
vlastodrci poinjali odbacivati staljinistiku prolost i poduzimati prve nesigurne
korake na putu prema decentralizaciji, liberalizaciji i labavljenju starih stega.

144 U to vrijeme osueno je deset sveenika, a skopski biskup ekada dobio je uvjetnu kaznu
zbog deviznog prekraja; ytada nije pridavala nikakva znaenja tim spornim sluajevima.
(Times 23.3.1960.)
Poreko-pulski biskup Nei, krievaki Bukatko, mariborski Drenik, sarajevski Alaupovi i
ljubljanski Vovk. (SVZN br. 5,1960., str. 67.)

Petnaesto poglavlje

TRAJNE POSLJEDICE
Stepinev sluaj leao je u drugom planu dvadeset godina, dok su se odnosi
izmeu jugoslavenske vlade i Vatikana stalno razvijali: 1966. potpisan je protokol i
zapoelo razdoblje liberalizacije u Jugoslaviji od posljednjih godina tog desetljea
do oujka 1972. Taj proces naglo je prekinut kad se ve inilo da razvoj dogaaja
izmie kontroli; preko noi zagovornici vrste ruke smijenili su liberale u partiji i
vladi, a mnoga stara ogranienja ponovno su nametnuta.
U meuvremenu nadbiskup Seper je otiao u Rim 1965. da zauzme mjesto
poglavara kongregacije za vjersku doktrinu (premda je nominalno ostao nadbiskup
do 1970.), a naslijedio gaje monsinjor Franjo Kuhari. Kuhari je odan uspomeni
Stepinca i svake godine na svean nain slui posebnu misu 10. veljae, na
obljetnicu njegove smrti. Godine 1980. predvodio je u katedrali koncelebriranu misu
i u propovijedi pohvalio Stepinevo dranje u tom zgusnutom vremenu mraka i
bola, jauka i smrti, dodajui da nadbiskup Alojzije Stepinac nee biti nikada
zastava mrnje u naim rukama.1 Malo prije toga on se za vrijeme mise pomolio za
umirueg Tita, premda je zbog nekih privatnih prigovora objasnio i opravdao svoj
postupak.2
Nekoliko mjeseci poslije je Glasnik, slubeni organ Srpske pravoslavne crkve,
objavio dugaak lanak u povodu tridesete obljetnice smrti patrijarha Gavrila, koji je
posljednje ratne godine proveo u Dachauu; ponovio je slubenu verziju srpskog
pravoslavlja o ratnim godinama i naveo da je Stepinac uz vatikansku podrku
podupirao prisilno obraanje pravoslavaca na katolicizam pod ustakim reimom.
Hrvatska katolika novinska sluba AKSA, koja izdaje svoj bilten u Zagrebu i
prenosi izvatke iz svjetovne i vjerske tampe bez komentara, objavila je taj lanak iz
Glasnika u cijelosti.3 Popularni beogradski tjednik NIN pridruio se hajci i objavio
izvatke iz budue knjige hrvatskog povjesniara Bogdana Krizmana Paveli
izmeu Hitlera i Mussolinija. Cijelo pitanje ponovno se nalo na dnevnom redu,
mitovi i sve ostalo.
Na konferenciji za novinstvo koja je prireena radi predstavljanja treeg sveska
memoara Ma a ne mir, Jakov Blaevi je napao Stepinca i voe katolike crkve
u Hrvatskoj, ukljuujui kardinala epera i nadbiskupa Kuharia koji su ga
pokuavali rehabilitirati, a hrvatske zajednice koje ive u inozemstvu nazvao
demoraliziranim otpacima ove zemlje.4 Prosvjedovao je monsinjor Stankovi,
duhovnik za Hrvate u inozemstvu; on je pred hrvatskim sveenicima koji rade meu
Hrvatima u Francuskoj, vicarskoj, Njemakoj i Austriji na sastanku u Zagrebu
izrazio neugodno iznenaenje koje svi oni moraju osjetiti zbog tih napada.
Odbacio je politiko znaenje koje je Blaevi pripisao Kuharievim pastirskim
posjetima tih zajednica i govorio o zaprepatenju koje su Hrvati u inozemstvu
osjetili kad su uli da ih opisuje na taj nain; zakljuio je potvrujui odanost i
podrku hrvatskih sveenika u inozemstvu i njihovih kongregacija kardinalu eperu
i nadbiskupu Kuhariu. Stankovia je snano podrao Kuhari; tri tjedna kasnije,
dok je propovijedao u povodu dvadeset prve obljetnice Stepineve smrti, pobio je
Blaevieve optube toku po toku, navodei dokumentirane dokaze; zavrio je
rekavi da ne eli ni s kim pogorati odnose i da ne bi na taj nain eprkao po
prolosti da nije bio na to prisiljen.5 Predstavnik sekretarijata vanjskih poslova
komentirao je da se odnosi izmeu crkve i drave razvijaju pozitivno na osnovama
koje su utvrene jugoslavensko- vatikanskim protokolom... ali pokuaji izvjesnih
crkvenih krugova da se koriste Stepincem za postizanje odreenih politikih
ciljeva... ne slue razvoju dobrih odnosa.6
Nije jasno da lije Blaeviev napad bio spontan ili unaprijed dogovoren s
drugim lanovima vlade; kao stari partizan koji jo zauzima vodei poloaj, on se
tada osjeao slobodnim da govori to eli. U svakom sluaju drugi su se hrvatski
rukovodioci njemu pridruili; Jure Bili, predsjednik Hrvatskog Sabora, spomenuo
je malobrojne i bojovne, profaistike elemente u crkvi, a Duan Dragosavac,
sekretar Centralnog komiteta SKJ, opisao je Stepinca kao jednog od onih to su
svojim intelektualnim radom vaspitavali one koji su masovno ubijali decu, starce
i ene.7
Slijedeeg mjeseca Branko Puhari, lan predsjednitva Socijalistikog saveza i
direktor RTV Zagreb, koji se jo ranije pridruio napadima, sad je preao preko tog
pitanja kao preko neega to je odavno rijeeno, ali je govorio o opasnostima

oivljavanja vjerskih antagonizama iz prolosti ako se oivljava Stepineva

crkva.8
Sad je biskupska konferencija dola u otvoren spor s vlastima. Na svom.
proljetnom sastanku biskupi su izdali saopenje u kojem opovrgavaju da imaju
ikakvih politikih pretenzija ili da ele drutvene povlastice, potvrujui lojalnost
zakonitoj vlasti. Ali istaknuli su da vlasti esto ograniavaju vjerske slobode koje
su same zajamile, i branili spontano tovanje koje se trajno oituje na
Stepinevu grobu. Izjavili su da je katolika crkva uvijek bila spremna suraivati s
drugim crkvama i drutvom u slubi ovjeku, ali smatraju da je javna obrana na
javne optube temeljno graansko pravo i zahtijevaju iskren, otvoren i slobodan
dijalog u traenju rjeenja spornih pitanja.9
Spor je ponovno izbio ujesen. Sluba posveenja obnovljene crkve u slavonskoj
upi Straeman odrala se 6. rujna 1981. i otkrivenje novi mozaik. Veernje
novosti10 su tvrdile da taj novi mozaik sadri portrete nadbiskupa Stepinca i dr.
Ivana Merza; vijest su prenijele i druge novine. Umjetnik Starevi odmah je
zanijekao da su te
glave zamiljene kao njihovi portreti; ali unato tome osuen je na ezdeset dana
zatvora zbog krenja javnog reda i mira,11 dok je upnik osuen takoer na dva
mjeseca zatvora to je dopustio da se mozaik napravi i oglobljen s 3000 dinara
jer nije nadlenim organima uputio obavezne primjerke pozivnice za posveenje
crkve.12 Prometne vlasti traile su da se pozovu na odgovornost etiri radnika na
cesti koja su postavila nedoputene prometne znakove da vozaima pokau put do
parkiralita.13 Nakon odsluenja kazne upnik Devi uloio je albu protiv
odluke suda da se ukloni mozaik,14 citirajui Veernje novosti 17.6.1982.), pa je
naposljetku odlueno da se ukloni lik Stepinca, dok lik Merza moe ostati.15 Rad
su obavili struni radnici Regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture iz
Osijeka tako da nije oteena crkva niti ostatak mozaika.16 Vlasti su u cijelom
tome sluaju postupale u rukavicama.
Ranije te godine dr. Aleksandar Fira, predsjednik savezne Komisije za odnose
s vjerskim zajednicama, rekao je na konferenciji za tampu da je sluaj Stepinac
zavren i pripada prolosti; komentirajui neke glasine koje su se poele iriti
dodao je: Beatifikacija Stepinca je stvar katolike crkve, ali smatramo da takav
korak ne bi pozitivno utjecao na razvoj naih odnosa.17 Nijedan predstavnik
katolike crkve nije bio te godine prisutan na primanju koje hrvatska vlada
prireuje za vjerske zajednice.18 Ivan Lali, predsjednik Komisije za odnose s
vjerskim zajednicama SRH, izjavio je za talijanske novine II Regno Attualita.19
Tu i tamo javljali su se znaci neporistrana dranja. Vjesnik je 25. veljae 1982.
zapoeo niz lanaka o ulozi Stepinca za vrijeme rata; kad je Vatikan zatraio
objanjenje glasina o progonima srpskih pravoslavaca, Stepinac je prikupio
dokumente koji potvruju te progone i sam ih odnio u Rim, a u svojim
propovijedima i okrunicama govorio je o ljudskim pravima i prosvjedovao protiv
vlasti.20 Ivan Krajai, koji je bio ministar unutranjih poslova u Hrvatskoj kad je
uhapen Stepinac, opisao je kako se s njim blago postupalo; izjavio je za
Nedjeljni Vjesnik daje Stepinac postao simbolom u borbi crkve protiv vladine
politike. Vlada protiv njega kao crkvenog ovjeka nema prigovora ali sada je
jasno da se radilo o njegovoj politikoj valorizaciji.22 daje u to vrijeme bilo
znatnih tekoa s katolikim sveenstvom koje je naginjalo podrci ustaa, pa su
morali zatvoriti Stepinca; ali bio je zatvoren u posebnim uvjetima s dodatnom
elijom koja mu je dodijeljena kao kapela, a Krajai se osobno pobrinuo da mu
bude udobno te da ima vina za pie i za priest.23
Blaevi je nastavio napadati; stavio je Stepinca i njemu sline nasuprot biskupu
Strossmayeru i Franji Rakom (te patarenima, bogumilima i dananjim modernim
sveenicima), i rekao novinaru da e Jugoslavija prosuivati politiku Vatikana po
nainu kako se katolika crkva i njezina hijerarhija u Jugoslaviji ponaaju; ako
smatraju da su oni produetak Stepineve crkve, to ukljuuje neprijateljsko
dranje prema drutvu, jer danas je Stepineva crkva najorganiziranija
potencijalna kontrarevolucija.24
Duan Dragosavac, u svom izlaganju predavaima Politike kole SKH grada
Zagreba, osvrnuo se na Stepinca kao na ratnog zloinca i rekao: Historijska je
istina da je Stepinac indoktrinirao i blagoslivljao ustae i prisilno pokrStavao
pripadnike pravoslavne vjeroispovijesti i direktno sudjelovao u genocidu.
Neprijateljski se ponaao i prema katolikim vjernicima koji su sudjelovali u
antifaistikoj borbi.23
I Veernje novosti26 spominju Stepincakao ratnog zloinca.27Nedjeljni Vjesnik28
i Danas29 kritizirali su Kuharia iz drugog ugla zbog njegovih pokuaja da
rehabilitira Stepinca: ... moe ga prikazivati kao sveca, kao branitelja vjere i
jedinstva crkve, kao pravednika, i da se moe zatraiti njegova sudska

rehabilitacija... ali koristiti sluaj Stepinac za polariziranje politikih i inih strasti...

zasluuje najozbiljniju kritiku panju...30 Knjievne novine31 pisale su da je sada
vrijeme da se hladno i pametno revidira Stepinev sluaj, da se izbjegnu
konfrontacije i da se pogleda istini u oi, ali ih je odmah napao Vjesnik*2 zbog
pokuaja skretanja historijskog procesa koji je zapoeo 1941. kad su se
nacionalizmi Srpske pravoslavne crkve i katolike crkve okrenuli protiv
komunista.33 Branko Puhari je ponovno napao: Svako ko Stepincem mae pred
ovom zemljom eli dovesti u pitanje i odnose Vatikana i Jugoslavije.34
Tako se prijepor produava i obje strane nastavljaju koristiti Stepinca u toj
nerijeenoj svai. injenice su gurnute u pozadinu i ne moe se naslutiti kraj raspre.
Godine 1984. upriliena je osobito svesrdna proslava obljetnice.33 Kardinal
Kuhari predvodio je koncelebriranu misu u katedrali, zagrebaki pomoni biskup
Koka predvodio je sveanost komemoracije u Kraiu, a posebna misa sluila se u
crkvi Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Kuhari je u propovijedi
naveo neke poasti koje su iskazane Stepincu poslije smrti, ukljuujui i davni
Churchillov govor u parlamentu 1. studenoga 1946., a zavrio je Metrovievim
rijeima: On je bio zaista pravedan osuen, ali koliko se puta desilo u historiji da
su bili pravedni ljudi osueni iz politike nude. Moda se to moe prihvatiti kao
najistinitiji sud.

Uvod

1 Akten, dok. 277, izvjetaj tajne policije

17.2.1942.
2 Prenijeto u karpatsko-ruskom mjeseniku
Slobodno slovo, Newark NJ. (1969)
3 Titova izjava C.S. Sulzbergeru, Vjesnik
6.12.1951.
4 enigar, str. 129
Prvo poglavlje

Katoliki izvor iz onoga doba.

Benigar, str. 20-55.
B. 55
Benigar, str. 56; prema rijeima kanonika
Janka Penia koji je poslije sa Stepincem
studirao u Rimu.
5 B. 58
6 B. 61 i dalje
7 D.Baton,MladiStepinac-pismazarunici.
O sudbini Marije Horvat u ovom izvoru
stoji: 7. prosinca 1937. Alojzije Stepinac
preuzeo
je
upravu
zagrebake
nadbiskupije. Dvije godine poslije toga Marija je bila mrtva. Poginula je u
prometnoj nesrei na putu u Krapinske
Toplice. Prevrnuo se autobus. Bilo je vise
ranjenih, samo ona mrtva! Vijest o
Marijinoj smrti prenio je nadbiskupu Janko
Matko. Kad je to uo, problijedio je i
odmah se spustio na pod, na koljena.
Molio je za njezinu duu. (str. 122; op.
prev.)
8 B. str. 65, navodei Vranekovia.
9 B.68
10 B. 73 i dalje
10 B. 127
11 B. 128 i dalje
12 Blaevi str. 158 i dalje
1
2
3
4

11 B. 84
12 B. 91
13 B. 102
14 B. 104
15 KL br. 22,1.6.1934.
16 B. 104
17 B. str. 105; v. takoer: R. Biani, Kako
ivi narod, Zagreb 1936, gdje je opisana
bijeda na selu.
18 B. 107
19 B. 104
20 B. 106
21 KL br. 22,1.6.1934.
22 B. 109
23 B. 110
24 B. 112
25 B. 113
26 B. 114 i dalje
Drugo poglavlje

1 Benigar, str. 122; navodi iz Bauerova

2
3

4
5
6
7
8
9

dnevnika.
B. 122
Te ideje dugujem neobjavljenoj
doktorskoj disertaciji G. van Dartela,
Razvitak irilometodske ideje do
ekumenizma, Teoloki fakultet, Zagreb
1980.
Alexander II, str. 2-3.
Mui, str. 45.
KL, br. 7/87,13.2.1936. str.76
B. 123
B. 124
O toj zgodi i onome Sto slijedi pogledati
Benigar, str. 123-130.
8 Mui, str. 68; KL br. 40/75,2.10.1924. str.
9

13 B. 144; KL, br. 26/85,28.6.1934. str. 317 i 10

dalje
14 B. 146
15 br. 29/85, 5.7.1934. str. 346
11
16 B. 151
17 Blaevi 160
18 B. 334
12
19 Katoliki izvor.

Tree poglavlje

13
14

1 KL br. 41/85,1.11.1934. str. 501; KL br. 42/

2
3
4
5
6

85,18.11.1934. str. 517 i dalje

B. 193 i dalje
KL br. 7/87,14.2.1935. str. 78
B. 197
B. 196; KL br. 50/88, 8.12.1937. str. 593;
KL br. 51/88, 11.12.1937. str. 597
U govoru odranom 24. srpnja 1918. koji je
citirao Stojadinovi u svom govoru o
konkordatu pred skuptinskim odborom;
KL br. 29/88, 15.7.1937. str. 341.
Mui, str. 71, citira S. Troickoga iz
Letopisa Matice Srpske, Novi Sad 1935, str.
6

15

486 i dalje
Mui, str. 72
KL br. 31/88,29.7.1927., citirajui odredbe
sinoda Srpske pravoslavne crkve od
24.11.1936.
Openiti se stav vidi iz pisma srpskih
episkopa predsjedniku vlade; Mui, str.
218 i dalje.
KL br. 2/87, 11.1.1935. str. 21; okrunica
br. 1,7.1.1931.; B. 195
Pavlowitch, Yugoslavia, str. 95
O problemu konkordata v. Pavlowitch,
Yugoslavia, str. 95. Papina reakcija se
spominje u Muievoj knjizi; on navodi
neobjavljeno pismo hrvatskog teologa
Karla Balia koji je prisustvovao privatnoj
audijenciji kad je Pio XI. estoko napao
hrvatski episkopat.
Mui, str. 77 i dalje, citirajui Dnevnik
A. Trumbia koji se uva u arhivu
Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti u Zagrebu.
Mui, 80
Mui, 85-101 i 207-217

16
17
18 B. 200

19 KL br. 3/88,14.1.1937. str. 24

20 Mui, 132 i dalje, citirajui Glasnik SPC
br. 18/1937,
21 KL br. 32/88, 5.8.1937. str. 380
22 Slijedei opis uzet je iz izvora: Mui, 138
i dalje; KL br. 31/88, 29.7.1937. str. 365 i
dalje.
23 Mui, str. 150, navodei pismo koje mu je
poslao ilas. ilas e postati jedan od trojice
lanova Titova trijumvirata u ratu, a poslije
e pasti u nemilost zbog liberalnih ideja. Vie o tome v. u suvremenom prikazu S.M.
Krvava litija, Beograd 1937. str. 449-452
24 Mui, str. 148 i dalje, citirajui S.M.,
Krvava litija, Beograd 1937, str. 12-13
25 Mui, str. 150 i dalje, citirajui D.
Smiljania i KL br. 31/88, 29.7.1937. str.
367
26 Mui, str. 178-9, citirajui biljeke iz toga
vremena koje su sada u njegovu posjedu
27 Mui, str. 179, citirajui neobjavljeno
pismo jednog franjevakog ljetopisca
28 Mui, str. 187, citirajui Glasnik SPC,
posebno izdanje 26.1.1938.
29 KL br. 44/88, 28.10.1937. str 521; Mui,
str. 196
30 Mui, str. 196; iz neobjavljenih biljeki u
njegovu posjedu
31 str. 197
32 Mui, 198
33 KL br. 7/89,17.2.1938. str. 73
34 Mui, str. 228-237, tiskano kao dodatak, ali
bez referencija; Benigar, 203-208, bez
navoenja izvora, to je neobino u njegovoj
knjizi; okrunice nisu objavljene u Katolikom
Listu.
etvrto poglavlje
1 KL br. 37/79,30.9.1928. str. 287; br. 4/84,
26.1.1933. str. 25; br. 11/84,16.3.1933. str.
121; itd.
2 Perovi, str. 205, citirajui KL br. 5/88, str.
622
3 Vitkovi, str. 228,231,243
4 KL br. 5/85,1.2.1934. str. 49; itd.
5 KL br. 2/86,11.1.1935. str. 15-18; br. 3/86,
17.1.1935. str. 25-29
6 B. 159
7 KL br. 41/85, 12.10.1934, str. 503
8 B. 215
9 Supek, str. 64-65
10 KL br. 24/87,
11.6.1936. str. 315

11 KL br. 36/89, 8.9.1938. str. 427

12 KL br. 24/87,
11.6.1936. str. 306
13 Perovi, str. 138, citirajui KL br. 31/87,
30.7.1936.
14 B. 159
15 Maek, str. 179.
16 Perovi, 201 i dalje
17 Perovi, str. 203 i dalje
18 Vitkovi, str. 164
19 Vitkovi, str. 174
20 Vitkovi, str. 286 i dalje, dajui brojke za sve
biskupije
21 Perovi, 227
22 Vitkovi, 270
23 Perovi, 228
24 Perovi, 228 i dalje
25 Perovi, 229
Peto poglavlje
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34

B. 169; Opi ematizam, 1939.

B. 173
B. 175 i dalje
KL br. 8/90,23.2.1939. str. 95
B. 266
B. 267
B. 274
isto
Perovi 226; Vitkovi 270
B. 274
B. 276
B. 277 i dalje
B. 280
B. 284
KL br. 2/89,13.1.1938. str. 22; Benigar, 284
KL br. 18/87,30.4.1936. str. 231
KL br. 3/88,14.1.1937. str. 35
KL br. 2/87,7.1.1937. str. 1
KL br. 26/88, 24.6.1937. str. 305.
KL br. 45/88,4.11.1937. str. 533
KL br. 18/89,5.5.1938. str. 209; br. 19, str. 221;
br. 20, str. 233
KL br. 32/89,11.8.1938. str. 387
KL br. 48/86, 28.11.1935. str. 601, Okrunica
8499
KL br. 33/89,18.8.1938. str. 398
KL br. 25/95,22.6.1944. str. 291
KL br. 1/86,4.1.1935. str. 27 i br. 2/86,11.1.
1935. str. 20
B. 394; Pattee, str. 341
B. 351 i dalje
Opi ematizam (1974), 824-5
KLbr. 15/88, 8.4.1937. str. 173
KLbr. 3/88,14.1.1937. str. 34
KL br. 22/85, 1.6.1934. str. 269
KL br. 23/85, 7.6.1934. str. 281 i dalje
O tim dogaajima vidjeti: Benigar, str. 215 i

35 isto
36 isto, str. 547. Ta kratka Tardinieva biljeka
zapisana 13.6.1941. odraava sve veu
Maglioneovu srdbu i izrazito je ujedljiva.
37 isto,vol. 5, str. 90, Tardiniev zapis 22.7.1941.
35
38 isto, 23.7.1941.
39 Stav Vatikana nije se promijenio. Kad je knez
Lobkowicz zamijenio dr. Ruinovia kao
36
neslubeni predstavnik NDH u Vatikanu,
37
doao je nosei pismo od Lorkovia, ministra
vanjskih poslova, koje ga je predstavilo kao
38
izvanrednog izaslanika i opunomoenog
39
ministra. Montini je odmah pisao opatu
210
Marconeu u Zagreb (16.10.1942. Vat. dok. vol.
40 Boban, Maek, vol. I, str. 312 i dalje.
5, str. 743) da taj naslov nee biti priznat, ali
daje on osobno spreman primiti svaku poruku
esto poglavlje
koja se tie ivota crkve u Hrvatskoj. Kad su
ga zagrebaki radio i novine spominjali kao
1 KLbr. 34/91, 22.8.1940. str.401
akreditiranog diplomata kod Svete stolice,
2 KL br. 36/91,5.9.1940. str. 425; br. 44/91,
vatikanski ured za tisak objavio je da se
31.10.1940. str. 521; itd.
odnosi izmeu Svete stolice i Hrvatske nisu
3 KL br. 5/92,30.1.1941. str. 57
promijenili (isto).
4 KLbr. 8/92,20.2.1941. str93
40 isto, str. 497,17.5.1941.
5 Vat. dok. 4, str. 385,13.2.1941.
41 isto, str. 529,2.6.1941.
6 isto, str. 387, 14.2.1941.
42 Benigar, citirajui Vat. dok. 4, str. 351-354;
7 KLbr. 8/92,20.2.1941. str. 94
Metrovi, str. 378
8 Vat. dok. 4, str. 271,26.11.1940.
43 B. 373
9 KLbr. 11/92, 13.3.1941. str. 121
44 Falconi, str. 327
10 KL br. 12/92,20.3.1941. str. 133 i dalje
45 B. 373
11 KL br. 13/92, 3.4.1941. str. 166
46 . 374, citirajui Masucciev dnevnik
12 Hoptner, str. 288
47 B. 375, citirajui Masucciev dnevnik
13 KL br. 16/92,21.4.1941. str 185
Sedmo poglavlje
14 Jeli-Buti, str. 61-62
15 Ivan Metrovi u Hrvatskoj reviji, oujak
1 SPC, str. 183-4, citirajui Narodne novine
1966.
25.5.1941.
16 Ciano, Diaries, str. 364
17 B. 385; razgovor sa dr. D. Hrenom 2 isto, 21.6.1941.
3 isto, 19.7.1941. Tajni dokumenti str. 90
arhivarom duhovnog stola
4 isto, 19.7.1941.
18 KL br. 16/92,21.4.1941. str. 195
5 KL br. 49/92,11.12.1941. str. 580
19 isto, str. 180.
6 KL br. 31/92, 8.8.1941. str. 360
20 KL br. 17/92,29.4.1941. str. 197.
7 KL br. 32/92,14.8.1941. str. 378
21 katoliki izvor blizak nadbiskupu
8 B. 364
22 Akten, dok. 277, izvjetaj policije sigurnosti
9 KL br. 21-22/92,3.6.1941. str. 259; KL br.
17.2.1942.
33/92,21.8.1941. str. 380
10
KL
br. 31/92, 8.8.1941. str. 366 i dalje
23 KL br. 17/92,29.4,1941. str. 196.
24 Tajni dokumenti, str. 31., citirajui Stepinev 11 B. 364
12 KL br. 45/92,13.11.1941. str. 533
dnevnik, sv. 4, str. 206 i dalje, 27.4.1941.
13 KL br. 21-22/92,3.6.1941. str. 245
25 isto
14 23.4.1941.; Pattee, str. 299
26 br. 16,6.8.1967.
15 Pattee, str. 301
27 Pavlowitch, str. 118
16 Pattee, str. 301-305
28 Vat. dok. 4, str. 491,16.5.1941.
17 KL br. 31/92, str.367
29 isto, str. 494.
18 Vat. dok. vol. 5, str. 261
30 isto, str. 495
19 Pattee, str. 306-310
31 isto, str. 498,18.5.1941.
20 SPC, str. 194
32 isto, str. 499
21 SPC, str. 195
33 KL br. 20/92, 23.5.1941. str. 244
34 Vat. dok. sv. 4, str. 500
22 SPC, str. 194
dalje; KL br. 50/88. 8.12.1937. str. 592 i
dalje; KL br. 51/88, 11.12.1937. str. 602; KL
br. 6/89, 10.2.1938.; KL br. 33/89; KL br.
46/89, 17.11.1938. str. 562.
KL br. 25/90, 22.4.1939. str. 304; uvodni
lanak s prikazom Stepinevih prvih pet
godina.
B. 383
Mui, str. 198, citirajui KL br. 51/88,
11.12.1937. str. 612
br. 50/89, 15.12.1938. str. 611
KL br. 6/90,9.2.1939. str. 74; Benigar, str.

23 Lisac, str. 145, citirajui iz izvjetaja

Dravnom ravnateljstvu
24 B. 406 i dalje, citirajui iz nadbiskupijskog
arhiva.
25 KL br. 34/92,28.8.1941. str. 403
26 B. 407
27 Pattee, str. 296
28 Pattee, str. 295
29 SPC, str. 169
30 Lisac, 145
31 SPC, str. 195-6; Lisac to potvruje
32 Tomasevich79
33 Tomasevich 367
34 isto
35 KL br. 34/92,28.8.1941. str. 403
36 Fotokopija letka u posjedu pisca; letak nema
datuma, ali u Dokumentima na str. 55 stoji
da se dijelio u mjesecu svibnju.
37 Slijepevi, str. 678
38 KL br. 19/92,15.5.1941. str. 230
39 KL br. 21-22/92,3.6.1941. str. 254
40 KL br. 23,11.6.1941., iza str. 272; Pattee, str.
374
41 KL br. 31/92, 8.8.1941. str. 367
42 Ciliga, str. 82
43 9259/41,16.7.1941.
44 KL br. 31/92,8.8.1941. str. 366.
45 Falconi, str. 382
46 F.O. 371/48910
47 Pattee, str. 359-368; pisac knjige vidio je
slubeni dekret.
48 Vat. dok. vol. 5, str. 104
49 KL br. 46/92,20.11.1941. str. 556

BILJEKE

158

50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73

74
75
76
77
78
79

KL br. 43/92, 30.10.1941. str. 509

SVNZ 6.11.1945; B. 404
B. 390
B. 390
Protokol BK 267; B. 424-7
B. 427: Maglioneovo pismo prenosei papin
odgovor; Protokol 257/42,27.3.1942.
B. 425
Pattee, str. 390; Falconi, str. 295
Pattee, str. 384-395
KL br. 48/92,4.12.1941. str. 570
KL br. 50/92,18.12.1941. str. 585
B. 427, citirajui SVZN 32/45, str. 27
Ciano, str. 472
Krizman I, str. 486
Informacija iz hrvatskoga katolikog izvora,
suvremenika tih zbivanja
KL br. 25/92, 26.6.1941. str. 296.
KL br. 41/92, 16.10.1941. str. 477.
KL br. 4/93,22.1.-942. str. 43.
KL br. 9/93,26.2.1942. str. 99 i dalje.
KL br. 10/93,5.3.1942. str. 113 i dalje
Isto, str. 117
KL br. 14/93,2.4.1942. str. 164; Okrunica
3790.23.3.1942.
Pattee, str. 391
B. 428, nenumerirana okrunica u
nadbiskupijskom arhivu iz 1941. Metrovi
kae da mu je pokazana takva okrunica.
Dragoun, str. 270.
KL br. 11/93,12.3.1942. str. 129.
Pattee, str. 412
Pattee, str. 412 i dalje
B. 367
B. 237
B. 367

Osmo poglavlje

1 KL br. 3/93,15.1.1942. str. 35

2 B. 430, citirajui Hrvatsku strau 29.3.1938.
3 19.3.1942.; B. 433, citirajui KL br. 13/93,
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16

17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27

isto, str. 101

isto, str. 95
isto, str. 79
isto, str. 84
isto, str. 90
isto, str. 91
isto
Boban II, str. 188; 10.6.1942.
isto, str. 199, 30.9.1942.
Deakin 175
Iz pisma koje je savjetnik te organizacije
F.C.O. poslao piscu knjige u studenom 1984.
Savjetnik dodaje kako nije mogao nai
nikakvih dokaza daje u SOE ikada poduzeta
akcija u vezi s tim izvjetajima.

28
29
30
31
32
33
34

19.6.1946.
2.11.1943.

Boban II, str. 140

Lackovievo pismo autoru, 30.10.1984..
Boban III
Suvremeni katoliki izvor
Metrovi, Hrvatska revija, oujak 1960, str.
23

35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50

Hrvatska revija, Buenos Aires 1959., str. 363

Falconi 415, biljeka 105
KL br. 41/93, 8.10.1942. str. 489
B. 604; Pattee, str. 204
Pattee, str. 269 i dalje; B. 438 i dalje
29.6.1942.; ciklostilirana kopija propovijedi u
zagrebakoj nadbiskupiji.
Radio Vatikan 12.5.1942.: Pregled strane
tampe, Serija B, br. 1,167,14.5.1943, str. 298
KL br. 11/94, 18.3.1943. str. 122; Pattee, 274
Radio Vatikan
Pattee, str. 285; B. 456 i dalje
Pattee, str. 285; B. 449
Pattee, str. 278; B. 449
7.11.1943.

Pattee, str. 291 i dalje

B. 414, citirajui Cavalli str. 256-57
B. 415 i dalje, citirajui SVZN 32/1945, str.
26.3.1942.
str. 145 i dalje
50 i dalje
br 15/93,9.4.1942. str. 169. i br. 16/93,16.4. 51 B. 418
1942. str. 181
KL br. 15/93,9.4.1942. str. 171
KL br. 16/93,16.4.1942. str. 184
Pattee, str. 314 i dalje
Pattee, str. 319 i dalje
Pavlowitch II, str. 77
isto, str. 78
isto, str. 89 i dalje
isto, str. 90
isto, str. 92
isto, str. 100
isto, str. 91
isto, str. 100 i dalje

52 Krizman B., Jugoslavenska vlada u

izbjeglitvu 1941-43, Globus, Zagreb 1981,
str. 324. Generalni konzul javio je takoer da
mu je Rapotec rekao kako su ljudi u Splitu
vrlo nesretni zbog zagrebake politike i da
se nadaju ponovnoj uspostavi Jugoslavije.
Ljudi u Zagrebu zahtijevali su da prestanu ti
opi napadi na vojsku NDH.
53 KL br. 24/93,11.6.1942. str. 277
54 8.2.1942.
55 Pattee, str. 254 i dalje
56 isto
57 npr. Pattee 245: okrunica sveenstvu
24.9.1943.
58 25.6.1943.
59 Pattee, str. 351
60 isto, str. 350
61 37773/43
62 isto, 261
63 Vat. dok. vol. 8, str. 416-451
64 Pattee, str. 389
65 isto
66 Pattee, str. 266, bez datuma, vjerojatno pisano
u oujku 1943. (Vidjeti takoer mikrokopiju
821, svitak 404, okviri 502- 519 u
Nacionalnim arhivima Washington; podatak
dobiven ljubaznou Stevana K. Pavlowitcha.
67 Pattee, str. 262 i dalje; B. 610
68 138/1942
69 KL br. 36/93,3.9.1942. str 421
70 Vat. dok. vol. 6, AES/5979/42, str. 441
71 Pattee, str. 343
72 19.12.1942.; Pattee, str. 257
73 4.10.1944.; Pattee, str. 335-9
74 KL br. 25/95,22.6.1944. str. 299 i dalje
75 KLbr.28/95,13.7.1944.str.333idalje;KL
br.
38/95,21.9.1944. str. 453 i dalje; itd.
76 KL br. 23/94,10.6.1943. str. 251
77 KL br. 27/94, 8.7.1943. str. 293
78 KLbr. 36/94,9.9.1943. str. 402
79 KL br. 34/95,24.8.1944. str. 405 i dalje

13 Petranovi 270
14 KL br. 12-13/96, 29.3.1945. str. 93
15 KLbr. 16-17/96, 26.4.1945. str. 117
16 Petranovi 277, citirajui Slobodni dom
19.4.1945.
17 isto
18 B. 492
19 Maek, str. 258
20 Tomasevich, str. 376, biljeke 134 i 136
21 B. 496
22 To je autoru priopio jedan od prisutnih
lanova prvostolnog sveenstva.
23 Benigar, str. 493, citirajui Masucciev
dnevnik, str. 197 i dalje
Deseto poglavlje
1
2
3
4
5
6
7
8

B. 496-7
B. 498
B. 499
Katoliki izvor blizak Stepincu
B. 499
B. 500
isto
B. 501 i dalje, citirajui SVNZ 5.10.1945./
32
9 Dedijer, str. 95
10 Vjesnik, 3.6.1945.; SVNZ 5.10.1945.
11 B. 505; Pattee, str. 423, citirajui memorandum koji je pripremilo sveenstvo
12 B. 506, razgovor sa zagrebakim
nadbiskupom Kuhariem
13 Vjesnik, 6.6.1945.
14 Pattee 413-4
15 Petranovi, str. 279
16 Slubeni list br. 64. (27.5.1945.); Zakon o
agrarnoj reformi i kolonizaciji, Beograd
1945.
17 Okrunica 5027/45
18 Alex. str. 63, citirajui Okrunicu 2984/46,
16.4.1946.
19 Okrunica 4949/45,1.7.1945.
Deveto poglavlje
20 4851/45,5.7.1945.
1 KL br. 26/95,29.6.1944. str. 317; okrunica 21 Narodni list, 30.6.1945.
22 Okrunica 3094/45,26.5.1945.
502/44
23 Petranovi, str. 283; katoliki izvori
2 SVNZ 19.11.1945. i 3.12.1945.
procjenjuju taj broj na 100 tisua
3 3508/44 i 6908/44
24 Benigar, str. 511, citirajui Masucciev
4 KL br. 9/95,2.3.1944. str. 105
dnevnik.
5 2023/44,28.2.1944.
25 Slobodni dom, 29.7.1945.
26 B. 531,
6 KL br. 10/95,9.3.1944. str. 119
27 B. 517, citirajui iz nadbiskupijskog arhiva
7 KL br. 6/96, 8.2.1945. str. 46
28 B. 513 i dalje; Pattee 426 i dalje; 64/BK
8 18.3.1945.
21.7.1945.
9 B. 467
29 B. 518
10 KL br. 12-13/96,29.3.1945. str. 96; B. 469
30 Pattee 442
i dalje
31 Pattee 443; BK 67
11 B. 494; Pattee 218
32 isto, str. 444 i dalje
12 Dokumenti 405-7

33
34
35
36
37
38
39

21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32

BK/71; Pattee 446 i dalje; B. 521 i dalje

73/BK; Pattee 456 i dalje
B. 527; Pattee 456
B. 530; 73/BK
Pattee 470 i dalje; B. 542 i dalje
Alex 69
Petranovi, str. 276, citirajui Hrvatski dravni
arhiv
40 Okrunica bez broja, 21.9.1945.; Alex 71 i
dalje
41 Pattee 466; B. 504 i dalje; 107/BK
42 Katoliki izvor
43 B. 536-7, citirajui Vranekoviev dnevnik
44 B. 544, citirajui VD
45 B. 545
46 Vjesnik 25.10.1945.; B. 546
47 B. 544, citirajui VD
48 npr. Vjesnik 25.10.1945.
49 B. 563
50 SV23*i 6.11.1945., 19.11.1945., 3.12.1945.,
31.12.1945., 15.1.1946., 4.2.1946.,
20.2.1946.
51 SVZN 20.2.1946.
52 SVZN 20.2.1946.; Pattee 392
53 Okrunica sveenstvu 7.11.1945.; B. 548
54 Pattee 481; Stepinevo pismo Bakariu s
opisom napadaja
55 Pattee 481; B. 548
56 B. 551 i dalje
57 B. 550, citirajui Masuccia i VD
58 B. 548 i dalje; Okrunica 7.11.1945.
59 Pattee 485 i dalje; B. 550
60 B. 555
61 B. 556
62 Daily Telegraph 18.1.1946.
63 Times 24.1.1946.
64 B. 547, citirajui L.O.R. 22-23.10.1945. str.
2
65 Katoliki izvor
66 B. 559, citirajui Masucciev dnevnik
67 B. 560
68 PRO/371/59532-15373
69 Vjesnik 27.2.1946.
70 Okrunica 8042 27.10.1945.
71 PRO 371/59532-15373
72 Okrunica 7135/45 5.10.1945.
Suenje 223
33
isto 224 i dalje
34
isto 225
35
Vjesnik i Narodne novine
36
Suenje 219
37
21.4.1941.
38
27.4.1941.
39
23.7.1941.
40
isto 223
41
isto 225 i dalje
42
isto 227
43
isto 229
44

73 Okrunica 5857/46 30.9.1946.

74 Okrunica 6711/46 8.6.1947.
75 Okrunica 1344 27.2.1951.
Jedanaesto poglavlje
1
2
3
4
5

Dnevnik, Novi Sad, 31.12.85. te 1. i 2.1.1986.

Suenje, str. 1-2.
Suenje, str. 7-10
alievo svjedoenje. Suenje, str. 58
Lisakovo svjedoenje. Suenje, str. 4142
6 isto 42
7 isto 59
8 isto 63
9 isto 65-67; alievo svjedoenje
10 isto 70-72
11 isto 170 i dalje
12 isto 57 i dalje
13 isto 376 i dalje
14 Dnevnik, 31.1.1986. i 2.1.1986.
15 9.8.1946.
Dvanaesto poglavlje
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20

B. 546, citirajui VD
B. 565, citirajui kanonika Hrena

23.9.1946.
B. 566 i dalje
B. 569
B. 570
Suenje 219, Stepineva izjava
B. 571, citirajui VD
B. 572, citirajui VD
B. 574
npr. NYT 26.9.1946.; NYHT 28.9.194i
Times 26.9.1946..
20.9.1946.
Suenje, fotografija suelice str. 40
OBrien, fotografija suelice str. 60
NYT 20.9.1946.
3.10.1946.
Suenje 190
Suenje 195 i dalje
B. 576

isto 234
isto 236
isto 237
isto 238
isto 241
B. 589
Suenje 242 i dalje
isto 244
isto 245
isto 263
Suenje 266 i dalje
str. 412

45 B. 367; Pattee 237: Katiiev govor za

46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61

obranu
Suenje 266
Pattee 237
isto 267
Suenje 268

isto 269
isto
11.2.1944.
Suenje 272
isto 277
isto 286

isto 287 i dalje

isto 289
isto 290
isto 290 i dalje
isto 297
isto 298; B. 580. Suenje isputa
Stepinevo opovrgavanje.
62 isto 299 i dalje
63
64
65
66
67
68
69
70

71
72
73
74
75
76
77
78
79
80

81
82
83
84
85
86
87
88

B. 581

Suenje 315 i dalje

isto 317
isto 344
isto 346
isto 354
isto 355
Te izjave nema u Suenju, nego se
samo spominje da je Stepinac dao
zakljunu rije. Ovdje je upotrijebljen
prijevod koji donosi Pattee (str. 238-244).
Pattee 238; B. 583
Pattee 239; B. 584
isto
B. 585
Pattee 240 i dalje; B. 585
Pattee 241; B. 586
Pattee 243; B. 587
B. 588; Pattee 244
Narodni list 8.10.1946.
etrdeset godina poslije dr. Josip
Hmevi, savezni javni tuilac, rekao je
za njegovu obranu daje bila remekdjelo. (Dnevnik, 31.12.85. i 1/2.1.86.)
Pattee 196; B. 598
Pattee 198; B. 599
Pattee 199; B. 599
B. 600; Pattee 200
B. 607; Pattee 201
B. 602; Pattee 203
B. 605; Pattee 206
B. 607; Pattee 208

89 B. 607
90 Kasche je javio u Berlin

da ustae u
Hrvatskoj ne ele uspostaviti nikakve
politike veze sa Stepincem. (Krizman I.,
str. 476.)
91 B. 600 i dalje; Pattee 210
92 Pattee 216; SVZN 6.11.1945.
93 Pattee 217; B. 615
94 Pattee 218; B. 617
95 Pattee 219 i dalje; B. 618 i dalje
96 Pattee 222; B. 621
97 Pattee 223; B. 622
98 Pattee 225; B. 624
99 Pattee 227; B. 626
100 isto
101 Pattee 228; B. 626
102 Pattee 228; B. 627
103 Pattee 230; B. 628
104 B. 573, citirajui Nadbiskupski duhovni stol
119/Pr. 25.9.1946.
105 Pattee 233
106 2.3.1942.
107 Pattee 234 i dalje
108 Pattee 230-238
109 Suenje 438-446
110 Suenje 450-470
111 NYT 7.10.1946.
112 NYT 9.10.1946.
113 NYT 13.10.1946.
114 2.11.1946.
115 NYT 27.10.1946.
116 NYT 25.10.1946.
117 NYT 2.9.1946.
118 NYT 25.10.1946.
119 isto
120 B. 630
121 Katoliki izvor

Trinaesto poglavlje
1 B. 643
2 B. 645
3 B. 646
4 B. 650
5 B. 652
6 B. 650
7 B. 651
8 B. 653, citirajui VD
9 B. 654
10 Pintar 202; B. 655
11 2.12.1946., 5.5.1947. i 7.11.1947.
12 B. 658

13 B. 641, citirajui VD. U Dragounovoj

14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37

38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48

49

knjizi, koja se pojavila esnaest godina prije

Benigarove, nalazi se isti podatak, napisan
tono istim rijeima; po tome bi se moglo
zakljuiti daje vidio Vranekoviev dnevnik
ili da mu je netko dao doslovno prepisane
izvatke iz njega. Bakari je poslije glatko
zanijekao daje ikad pohodio Stepinca u
zatvoru (Dedijer, Prilozi, str. 563.).
NYT 4.7.1947., 25.7.1947. i 14.8.1947.
NYT 20.8.1947.
NYT 21.8.1947.
NYT 20.8.1947.
NYT 7.11.1947.
Vjesnik 28.9.1953.
16.9.1950.
CSM 16.11.1950.
7.4.1951.
7.4.1951.
CSM 7.4.1951.
Stepinac mu je ime, str. 176
NYT 8.4.1951.
Katoliki izvor
6.12.1951.
*
B. 673
B. 668
3.674
B. 675
B. 676
Le Monde 26.12.1951., citirajui intervju s
Bakariem u Politici
LO.R. 17.3.1954.
LO.R. 17.3.1954. i 1.4.1954.
Vidi New York Times 18.3.1946.; mnoge
primjere donosi L Osservatore Romano;
Narodni list od 6.10.1946. s odobravanjem
opisuje demonstracije protiv biskupa Puia
na otoku Brau.
MG 28.8.1947.
Times 8.9.1947.
LO.R. 1.4.1954.
B. 692
B. 675, citirajui VD
B. 685
B. 699
B. 730 i dalje, citirajui VD
B. 735
LO.R. 14.1.1953.
Jedan suvremeni katoliki izvor potvrdio je
piscu knjige daje izvjetaj u Vjesniku od
6.10.1953. bio openito toan.
LO.R. 14.1.1953. donosi razmijenjeni

50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80

tekst; Vjesnik 3.11.1952.

Vjesnik 18.12.1952.
Borba 19.12.1952.
CSM 18.12.1952.
NYT 10.1.1953.; Slovenski poroevalec
10.1.1953. ; katoliki izvor
13.1.1953.
Slovenski poroevalec 4.5.1953.
B. 795; II Popolo 10.7.1953.
Intervju sa UP; Tito, Govori i lanci, vol.
8, str. 152.
B. 736
B. 738
B. 733
B. 731
Vjesnik 28.9.1953.
RNS 24.9.1954.
B. 804
RNS 3.4.1958.
RNS 9.11.1958.
RNS 9.9.1958.
RNS 14.4.1959.
RNS 8.4.1959. i 19.4.1959.
RNS 25.5.1958.
RNS 27.5.1958.
RNS 27.6.1958.
Batelja, str. 101
B. 826; Batelja 100-101
1.12.1959.
B. 828 i dalje
B. 834
B. 835
B. 836
B. 837

etrnaesto poglavlje
1 B. 839
2 B 841
3 B 842
4 B 846
5 B 848
6 B 849
7 isto
8 B 850
9 B 851 i dalje
10 B. 853 i dalje
11 RNS je 13.2.1960 javio da ih je samo u
katedrali bilo tri tisue
12 B 854
13 B. 855
14 RNS 13.2.1960.

15 B. 856
16 B 860
17 B 863
18 B 869
19 Tmes 18.10.1960.; takoerNZT 19.2.1960.
20 Times 8.11.1960.
21 RNS 2.11.1960.
Petnaesto poglavlje

16 AKSA 24.9.1982., citirajui zagrebake i

beogradske dnevne novine
17 AKSA 22.1.1982. i Tanjug 19.1.1982.
18 Vjesnik 15.3.1982.
19 15.3.1983.
20 AKSA 16.4.1982.
21 AKSA 7.5.1982.
22 28.8.1984.
23 AKSA 18.1.1985.
24 AKSA 17.8.1984., citirajui Nedjeljnu
Borbu 11.8.1984.
25 AKSA 23.12.1983. citirajui Vjesnik
19.12.1983.
26 7.2.1985.
27 AKSA 8.2.1985..
28 7.1.1985.
29 19.2.1985.
30 AKSA 22.2.1985.
31 1.4.1985.
32 3.4.1985.
33 AKSA 5.4.1985.
34 AKSA 24.5.1985., citirajui Veernje
novosti 23.5.1985.
35 AKSA 17.2.1984.

1 AKSA 8.2.1980.
2 isto
3 AKSA 1.8.1980.
4 AKSA 30.1.1981.
5 isto
6 AKSA 27.2.1981.
7 AKSA 20.2.1981. *
8 AKSA 6.3.1981., citirajui Radio Zagreb.
9 AKSA 4.5.1981.
10 18., 19. i 24. rujna 1981.; AKSA 25.9.1981.
11 AKSA 12.2.1982.
12 AKSA 4.12.1981.
13 AKSA 13.11.1981.
14 AKSA 18.6.1982.
15 AKSA 17.9.1982., citirajui Veernje
novosti 15.9.1982.
Akten zur Deutschen Auswaertigen Politik, ser. E, vol. I (12.12.1940. - 28.2.1942.),
Gottingen 1969 Alexander, Stella: Church and State in Yugoslavia since 1945, Cambridge
University Press 1979 Alexander, Stella: Croatia: The Catholic Church and clergy 19191945 u Catholics, the state and the European radical right, Columbia University Press
1987 Batelja, J.: Rendere testimonia allafede, vita e programma pastorale del Cardinale
Alojzije Stepinac, Pontifica universitatis Gregoriana facultatis theologiae, Institutum
spiritualitatis, Rim 1984 Baton, D.: Mladi Stepinac - pisma zarunici, ZIRAL, Rim 1975 B. Benigar, A.: Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal, ZIRAL, Rim 1974 Blaevi, J.: Ma a ne
mir, memoari, vol. III, Mladost, Zagreb 1980 Boban, Lj.: Maek i politika Hrvatske seljake
stranke 1928-1941, Liber, Zagreb 1974 Boban Lj.: Izvjetaj fra Dominika Mandia
Jugoslavenskoj izbjeglikoj vladi 1942-1945, Institut za hrvatsku povijest, Zagreb, str. 188
Boban Lj.: Hrvatska u arhivima izbjeglike vlade 1941-1945, Globus, Zagreb 1985 Cavalli,
F.: Alprocesso delV Arcivescovo di Zagabria u Civilt Cattolica 7.12.1946. str. 318-38
Ciano, G.: Diaries 1939-1942, Heinemann, London 1947
Ciliga, A.: La Yougoslavie sous la menace intrieure et extrieure, Les Iles dOr (Pion),
Paris 1951 van Dartel, G. Razvitak irilometodske ideje do ekumenizma. Neobjavljena
doktorska disertacija, Teoloki fakultet, Zagreb 1980.
Deakin, F.W.D.: The Embattled Mountain, Oxford University Press 1971 Dedijer, V.: Novi
prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, Vol. III, Rijeka/Beograd 1984 Dokumenti o
protunarodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera, Zagreb 1946 Dragoun, T.:
Le dossier du Cardinal Stepinac, Nouvelles editions latines, Paris 1958 Falconi, C.: The
Silence ofPius XII, Faber & Faber, London 1970 Hoptner, J.B.: Yugoslavia in Crisis 193441, Columbia University Press, New York 1962 Jeli-Buti, F.: Ustae i Nezavisna Drava
Hrvatska 1941-1945, Liber, Zagreb 1977 Krizman, B.: Paveli i ustae, Globus, Zagreb
1978 Krizman, B.: Paveli izmeu Hitlera i Mussolinija, Globus, Zagreb 1980 Krizman, B.:
Jugoslavenska vlada u izbjeglitvu 1941-1943, Globus, Zagreb 1981 Lisac, AJ.:
Deportacija Srba iz Hrvatske 1941, u lstorijski zbornik, Zagreb 1956 Maek, V.: In the

struggle for Freedom, State College, Pa. U.S.A. 1957 Mack Smith, D.: Mussolini, Grenada
for Weidenfeld and Nicolson, London 1981 Metrovi, I.: Uspomene na politike ljude i
dogaaje, Buenos Aires 1969. lanak u Hrvatskoj reviji, oujak 1960
Mui, I.: Katolika crkva u Kraljevini Jugoslaviji, Crkva u svijetu, Split 1978 OBrien,
A.H.: Archbishop Stepinac: The Man and his Case, Newman Bookshop, Westminster, Md.
U.S.A. 1947

BIBLIOGRAFIJA

165

Opi ematizam Katolike crkve u Jugoslaviji, Sarajevo 1939 i Zagreb 1975 Pftltee, R.: The
Case of Cardinal Stepinac, Bruce Publishing Company, Milwaukee 1953 Pavlowitch, S.K.:
Unconventional Perceptions of Yugoslavia 1940-1946, East European Monographs, Columbia
University Press, New York 1985 Pavlowitch, S.K.: Yugoslavia, Praeger 1971
Perovi, B.: Hrvatski katoliki pokret - moje uspomene, ZIRAL, Rim 1976 Petranovi, B.:
Aktivnost rimokatolikog klera protiv sreivanja prilika u Jugoslaviji: mart 1945 - septembar
1946 u 1 storija XX veka: zbornik radova, Institut drutvenih nauka, Beograd 1963 PRO Public Record Office, London
Slijepevi, .: /storija Srpske pravoslavne crkve, Vol. II, Muenchen 1966 SPC - Srpska
pravoslavna crkva 1920-1970, Beograd 1971 (slubena povijest)
Stepinac mu je ime. Zbirka uspomena, svjedoanstava i dokumenata, sv. I i II, Knjinica
Hrvatske revije, Barcelona 1978
Suenje Lisaku, Stepincu, Saliu i druini, ustako-kriarskim zloincima i njihovim
pomagaima, Zagreb 1946 (slubena publikacija)
Tajni dokumenti o odnosima Vatikana i ustake NDH, Zagreb 1952 (slubena publikacija)
Tito, J.B.: Govori i lanci, sv. I-IX, Beograd 1959
Tomasevich, J.: Yugoslavia during the Second World War u Contemporary Yugoslavia,
University of California Press (ed. Wayne Vucinich) 1969 Vat. dok. - Actes et documents du
Saint Siege: Le Saint Siege et la guerre en Europe juin 1940 - juin 1941, Vol. III, IV, V,
Libreria Editrice Vaticana 1967 VD - Vranekoviev dnevnik
Vitkovi, S.: // movimento cattolico in Croazia - origine, sviluppo, influsso sulla pastorale,
neobjavljena doktorska disertacija na Lateranskom sveuilitu, Rim 1980
Novine i asopisi
A KS A (Aktualnosti Kranske sadanjosti), Zagreb Borba, Zagreb (dnevnik; i beogradsko
izdanje)
CSM (Christian Science Monitor), Boston (dnevnik)
Delo, Ljubljana (dnevnik)
Dnevnik, Novi Sad (dnevnik)
Glas Koncila, Zagreb (polumjesenik; sada tjednik)
Hrvatska revija, br. 6,1956
KL (Katoliki list), Zagreb (tjednik; prestao izlaziti 1945)
LO.R. (UOsservatore Romano), Vatikan (dnevnik)
II Popolo, Rim (dnevnik)
M.G. (Manchester Guardian; dnevnik)
Narodni list, Zagreb (dnevnik; prestao izlaziti)
NIN, Beograd (tjednik)
NYT (New York Times; dnevnik)
NYHT (New York Herald Tribune)
Osloboenje, Sarajevo (dnevnik)
RNS (Religious News Service)> New York
SVZN (Slubeni vjesnik Zagrebake nadbiskupije) Zagreb (tjednik)
Tanjug, Jugoslavenska novinska agencija The Times, London (dnevnik)
Vjesnik, Zagreb (dnevnik)
Veernje novine, Beograd (dnevnik)
Veernji list, Zagreb (dnevnik)
Mnoge nenumerirane okrunice, propovijedi itd., viene u obliku kopija u arhivu
Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu.

Gospoa Stella Alexander ve se blizu 30 godina bavi istraivanjem odnosa

Crkve i drave u istonoj Evropi, posebno u Jugoslaviji.
Autor je zapaene knjige Church and State in Yugoslavia (Crkva i drava u
Jugoslaviji), izdanje Cambridge University Press 1979, te brojnih posebnih radova iz
istog i srodnih podruja. Knjiga o ivotu zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca
njezino je najnovije djelo, objavljeno u izdanju Columbia University Press, New
York.
Gospoa Stella Alexander ivi i radi u Londonu, gdje je do odlaska u mirovinu
redovito odravala predavanja na vie britanskih sveuilita.

1. Roditelji Alojzija Stepinca, otac Josip i majka Barbara

2. Alojzije Stepinac u krugu obitelji
3. Gimnazijski dani Alojzija Stepinca
4. Majka Barbara i mnogobrojni mjetani Kraia na dan biskupske posvete A. Stepinca
24.06.1934.g. u Zagrebu

Prema konkordatu to su ga godine 1914. potpisale Kraljevina Srbija i Sveta

Stolica, a jo je bio na snazi dok se pregovaralo o novom konkordatu.

*2U predratnoj Jugoslaviji bilo je priznato devet vjerskih zajednica.

*3 Kao nuncij u Sofiji, Roncalli je bio odgovoran za imenovanje jednog
mladog biskupa i ne bi vidio nikakve zapreke u Stepinevoj mladosti.
Odravao je tijesne veze sa svim vatikanskim diplomatima na Balkanu i
morao je uti o tom imenovanju kad gaje posjetio Pellegrinetti u travnju 1934.,
dok je Bauer jo bio u Beogradu ekajui audijenciju kod kralja. (Capovilla,
Loris: Giovanni XXIII, Quindici lettere, str. 559)

*l Paveli je godine 1927. posjetio Italiju gdje je imao tajne razgovore u ministarstvu vanjskih poslova i
dobio novac da osnuje kolu kraj Parme za teroristiku obuku svojih sljedbenika u faistikom stilu;
organizirao je bombaku akciju u Zagrebu 1931. Kod ubojica kralja Aleksandra otkriveni su novci i pasoi
nabavljeni u Italiji (Mack Smith, D., Mussolini, London 1983. gdje se navode talijanski diplomatski
dokumenti).
*2 Pio XI. potpisao je konkordat s Bavarskom, Litvom, Poljskom, Pruskom, Badenom, Austrijom i
Njemakim Reichom (Pollard J.F., The Vatican and Italian Fascism 1929-1931, Pollard, J.F. Cambridge
1985).
01
Ne smije se pobrkati s mjesenikom to gaje osnovao biskup Mahni.
*2 Benigar zapravo navodi godinu 1941., ali to je jamano tiskarska pogreka, jer pozivanje na pismo nadbiskupa
aria, kojim se zahvaljuje Stepincu, nosi datum 28.1.1941. (str. 278, biljeka 144). To je piscu potvrdio jedan
suvremenik opisanih dogaaja.
Usporedi to sa slinim pozdravom novoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1918.: Hrvatska je

danas nezavisna drava. Jo malo, pa emo stupiti s ostalom braom u zajednicu i stvoriti veliku,
monu, bogatu suverenu dravu Slovenaca, Hrvata i Srba. (KL br. 45/69,7.11.1918.) Vidi takoer
izjavu biskupske konferencije kojom se Narodno vijee prihvaa kao najvia privremena vlast i
unaprijed pozdravlja nova vlada koju e oformiti konstituantna skuptina; nadali su se da e nova
vlada priznati prava katolike crkve i da e se sva sporna pitanja rijeiti u dogovoru sa Svetom
stolicom, pa su izrazili svoje elje da ive u dobrim odnosima i kranskoj ljubavi sa svim priznatim
religijama a posebno s pravoslavnom hijerahijom i narodom. (KL br. 49/69,5.12.1918. str. 561) Ipak su se
vrlo brzo pojavile razlike, najprije zbog kola i udbenika, sokolske organizacije i drugih pitanja, da bi
se pretvorile u uzajamna optuivanja, predbacivanja i une svae koje su se protegnule sve do
poetka rata.
** Francuski gaje sud zaista proglasio krivim in absentia.
** To osobito vrijedi za Zagreb i okolne kotareve, te za Bosnu i Hercegovinu; u Dalmaciji
su osjeaji bili manje snani i nejasni.
*2 Tu je misiju ukratko spomenuo F.W. Deakin u knjizi The Embattled Mountain, Oxford
1971.
*3 Rapotec, koji je poslije emigrirao u Australiju i postao poznati slikar, dao je nekoliko
intervjua Stefanu K. Pavlo- witchu koji ih je objavio u nedavno izaloj knjizi
Unconventional Perceptions of Yugoslavia 1940-1946, Columbia University Press,
1986., iz koje su preuzeti ovi podaci.
H
U tome je slijedio razmiljanja Stjepana Radia, ubijenog voe Hrvatske seljake stranke,
i njegova nasljednika dr. Vladka Maeka.
*31 sam Paveli bio je u braku sa enom idovskoga podrijetla.
** U jednoj okrunici sveenstvu (3281:12.3.1942.) poziva svaku upu da osnuje zakladu
za pomo sjemenitarcima i da poalje barem jednog djeaka u vjersku kolu; bili su
potrebni novi sveenici da se brinu za dotok novih vjernika (KL br. 11/93,12.3.1942. str.
129). To je jo jedan primjer Stepineva dvojakog dranja prema prijelazima.
*7 Ovu pobliu informaciju o tome koliko je Vatikan bio svjestan tadanjih zbivanja
dugujem referatu koji je Owen Chadwick podnio pred Crkvenim povijesnim drutvom u
srpnju 1983. Profesor Chadwick vjeruje da je Vatikan u to vrijeme bio mnogo slabije
obavijeten nego to se openito misli.
** Prema Benigaru (str. 610), Casertano je mrzio Stepinca i nastojao je zajedno s Paveliem da
ga ukloni iz Hrvatske.

katedrali, a u svim upnim crkvama pjevao se Te Deum. Istodobno on nije gubio iz

su uivali sveopu podrku. Na izvanrednom zasjedanju Zemaljskog antifaistikog
vijea narodnog osloboenja Hrvatske (ZAVNOH), odranom u travnju u Splitu,
hvarski biskup Pui, ibenski biskup Mileta i splitski generalni vikar Fulgosi izrekli
su rijei dobrodolice; Mileta je pozdravio uspjehe oslobodilakih snaga. Lokalne
partizanske novine lakonski su komentirale da su neke od njegovih ideja o ulozi
kafnlikft crkve u nedavnom dogaajima bile u osnovi netone.16 Vladimir Bakari,
tajnik vijea, izloio je okvire politike komunista prema odnosima izmeu drave i
katolike crkve; obeao je da e samo pojedinci koji su osobno i izravno odgovorni
*! Mnogo godina poslije autorica je razgovarala s udovicom bogata idovskog trgovca koji je umro u nekom
ustakom logoru. Kad ju je upitala jesu li prve godine komunistikog reima bile jako teke, odgovorila je:
Draga moja, nakon odlaska ustaa nita nije bik) strano.
** Iz razgovora sa ilasom 1971.; on je godine 1946. bio jedan od najbliih Titovih suradnika.

Bori je bio osuen na pet godina zato to je primio na spavanje iznemogla mladia
kojeg je naao u katedrali; poslije se dokazalo daje taj mladi bio pokuao ustrijeliti
nekog vojnog oficira.
Nakon putanja na slobodu Pintar se vratio u SAD i napisao knjigu Four years in
Titos hell (etiri godine u Titovu paklu).
*3 Britanska ambasada u Beogradu izvijestila je 1. studenoga 1946. da se s njim dobro
postupa; govorilo se da ima nevolja sa elucem i da je u bolnici. Nagaali su da bi
jugoslavenska vlada rado nala izliku da ga oslobodi, a ako bi odstupio s poloaja i
napustio zemlju, vlast bi bila sretna da ga se rijei. Britanci su savjetovali da protest ne
bi pomogao nego bi izazvao estoku reakciju, naroito ako bi im se u tome pridruilo
M

ameriko ministarstvo vanjskih poslova; moda se poslije moe privatno razgovarati

s Titom. (PRO R16048) U vezi s tim izvjeem britansko ministarstvo vanjskih
poslova dalo je neodreen odgovor lanovima parlamenta koji su podnijeli peticije
svojih izbornika i zahtijevali od vlade da stupi u akciju. (PRO R16050) Ministarstvo
je primijetilo da su stigle 552 peticije sa 212.640 potpisa. Tito je rekao britanskom
ambasadoru da e ponovno razmotriti sluaj kad se slegne praina i kad vidi kakav e
stav zauzeti Vatikan. Dodao je da je primio mnogo pisama i telegrama iz Velike
Britanije, ukljuujui i dopis Prezbiterijanske kongregacije u kotskoj, kojima se
pohvaljuje njegov postupak i govori kako e to biti teak udarac papi koji je po
njegovoj procjeni manje popularan u kotskoj nego u Italiji. (R18281)
** injenica da su sveenici u lanstvu udruenja bili neposluni prema svojim
biskupima dala im je velik prostor za manevriranje. U Sloveniji nakon tobonjeg
poetka na elo udruenja dolazi jedan od najuglednijih sveenika, Stanislav Cajnkar,
otvarajui utoite znatnom broju pristaa krana socijalista meu sveenstvom; u
Bosni i Hercegovini udruenje su preuzeli franjevci koji su ga iskoristili u svom
stoljetnom sukobu s dijecezanskim biskupima. Biskupska konferencija proglasila je
udruenje non expedit (nekorisnim, suvinim; 26. travnja 1950.) i zatim non licet
(nedoputenim, zabranjenim; 1952.).
*10 Jedna prijateljica iz Zagreba, koja se rodila u tom selu i esto ga je posjeivala,
ispriala je autorici ove knjige kako je jedanput otila na misu i na izlasku skrenula u
sakristiju da progovori koju rije s nadbiskupom.
*n O sveenikim organizacijama vidjeti Alex 124 i dalje.
#u
Slijed dogaaja naveden je prema podacima koje je u razgovoru s piscem iznio
kardinal Oddi, tadanji otpravnik poslova nuncijature u Beogradu.
*13 Ale Bebler, tadanji zamjenik ministra vanjskih poslova Jugoslavije, rekao je
piscu da se njegovo sjeanje na ta zbivanja podudara s Oddievim navodima.

*' To nije onaj sveenik imeki koji je bio suen zajedno sa Stepincem.
2 Vlasti su se htjele osigurati da ih nitko ne moe optuiti za kardinalovu smrt Pisac je doznao
za udnovat sluaj koji se dogodio jednom od mladih lijenika to su prisustvovali obdukciji.
On se naalio s kolegom da e uzeti komadi tijela kao relikviju, to je uo jedan od prisutnih
tajnih agenata. Lijenik je smjesta izveden iz dvorane i pretraen; to je utjecalo na njegovu
buduu karijeru.
*3 Bilo je mnogo nagaanja o razlozima koji su naveli vlasti da iznenada promijene miljenje.
U prvom redu vlasti su oito morale shvatiti da bi Krai postao mjesto hodoaa i popularno
svetite kao Marija Bistrica. Neki pak smatraju da se Ivan XXIII. osobno obrado Titu, ali to je
manje vjerojatno.