EINSTEINIULOGASIMETRIJEUMODERNOJFIZICI

LUIGIRADICATIDIBROZOLO
ScuolaNormaleSuperiore,Pisa,Italy
[TekstjenapisanpovodomstogodinjiceAlbertaEinsteina(18791979)]1
Simetrija...jeidejakojavodiovjekakrozstoljea
urazumijevanjuistvaranjureda,ljepoteiperfekcije.
H.Weyl,Symmetry

I
Akorijesimetrijauzmemounjenomnajiremoriginalnomznaenju(summetria=ispravnaproporcija,
simetrija, sumjerljivost, slaganje), mogli bismo zakljuiti kako je cijela povijest fizike, zapravo povijest
ovjekovebeskonanepotragezatemeljnomsimetrijomiharmonijomprirode.Uovomutekstupojam
simetrijeuzetiunetouemsmisluiograniitisenaoneaspektesimetrijekojisu,postavimanifestniteku
okvirimateorijerelativnosti,najvieutjecalinafizikunaegstoljea.
NovielementkojikarakteriziraulogusimetrijeuXXst.modajenajboljeopisanrijeimaHermanaWeylau
njegovojknjiziSimetrija,jednomodnjegovihposljednjihdjela.UvezisKeplerovimpokuajemdaobjasni
udaljenostiplanetauterminimasvojstavapravilnihgeometrijskihtijelaupisanihuiliopisanihokosfera,te
njegovomvjeromusimetrijuiharmonijuuniverzuma,Weyljenapisao:Mijouvijekdijelimonjegovu
(Keplerovu)vjeruumatematikuharmonijuuniverzuma...Meutimdanasmituharmonijutraimonesamo
ustatikimformama,kakvesuprimjericekristali,veiudinamikimzakonima(1952).Drugivelikiprorok
simetrije, Eugen Wigner, ovu je ideju kasnije poneto precizirao napisavi da princip invarijantnosti
odreuje skup korelacija meu zakonima prirode, na isti nain kao to sami fizikalni zakoni odreuju
korelacijemeudogaajima(1979).Zaista,traganjezasimetrijamajepostalojednoodnajmonijihoruau
otkrivanjunovihzakonaijedanodnajsigurnijihprincipakojinasvodeprinastojanjudapronaemologiani
harmonianopisprirode.
OnotojeKeplerovunapolamistikuideju(credospatiosonumeninorbe)pretvoriloujedanodglavnih
izvorainspiracijemodernefizike,pojamjegrupe,modajedanodnajznaajnijihkoncepatamatematike
XIXstoljea(Weyl,1949).Zaista,teorijagrupadajenesamopreciznudefinicijusimetrije,vetakoeri
vrstubazukriterijaobjektivnostimatematikihrelacija:Relacijajeobjektivnaakojeinvarijantnauodnosu
natransformacijeiznekegrupeG(Weyl1952).InaistinainkakojeFelixKleinusvomErlagenskom
programuustvrdiodajegeometrijadeterminiranagrupomtransformacija,midanasmoemoreidaje
fizikalnateorijadeterminiranagrupomtransformacijakojeostavljajuneizmjenjenimobliknjenihjednadbi.
Ovajekoncepcija,pomomesaznanju,bilaufiziciXIXst.potpunonepoznata.Velikeknjigeizmehanike
napisane tokom prve etvrtine naeg stoljea ne pozivaju sa na teoriju grupa, niti ukljuuju koncept
invarijantnosti. Simetrija je sluila samo kao argument pri izboru koordinatnog sistema koji vodi do
najjednostavnijeginajelegantnijegrjeenjadanogproblema.
Konceptinvarijantnosti,usvommodernomznaenju,dolaziprviputnafrontistraivanjaufizicisateorijom
relativnosti. U svom prvom lanku o relativnosti Einstein (1905) stavlja u osnovu svoje teorije princip
invarijantnostikojegsugeriraeksperiment,dakleprincipnezavisnostifizikalnihzakonaoizboruinercijalnog
sistema(principrelativnosti).Onpokazujedajenjegovadrugafundamentalnapretpostavka,konstantnost
brzine svjetlosti, to je tada ve bila eksperimentalno utvrena injenica, kompatibilna sa principom
invarijantnosti samo ako grupa transformacija meu inercijalnim sustavima nije, kako se to dotad
pretpostavljalo,Galilejevagrupa,vegrupaijielementioviseobrzinisvjetlostic.Tojegrupakojuje
Poincare(1905,1906)utovrijemeidentificiraokaogrupusimetrijeteorijeelektromagnetizma,daklegrupa
Gc linearnih preslikavanja skupa {xo=ct,x1,x2,x3} fizikalnih dogaaja u samog sebe, koja ostavlja
invarijantnomkvadratnuformu(xoxo)2(x1x1)2(x2x2)2(x3x3)2 tj.(nepozitivnodefinitnu)udaljenost
1 OvojeprijevodRadicattijevogtekstaobjavljenoguknjiziFroggat,Nielsen"TheOriginofSymmetries".
1

izmeudvadogaaja.
Einstein nije okljevao da iz toga rezultata izvue sve konzekvence, ak i one koje su se mogle initi
revolucionarnim.injenicadanemaapsolutnihudaljenostiuprostoru,nitiapsolutnihvremenskihrazmaka
izmeu dva dogaaja tj. injenica da ne postoji objektivna racionalna podjela etverodimenzionalnog
kontinuumanatrodimenzionalniprostorniijednodimenzionalnivremenskikontinuum(1955),dovelagaje
donaputanjaprostornogivremenskogopisakojijedotadakoritenufiziciiformuliranjajednognovog,koji
jemoraoizgledatineobinim,paakineprirodnimnjegovimsuvremenicima.
Meutim, nekoliko godina nakon Einsteinovog lanka, Minkowski (1923) je pokazao da prostorno
vremenskageometrijadeterminirana(uKleinovomsmislu)Poincareovomgrupomnesamodanijeneobinai
neprirodna, ve da je puno prirodnija i matematiki elegantnija od one na kojoj je fizika ranije bila
zasnovana. Zaista, Galilejeva je grupa jedan specijalan sluaj Poincareove koji dobivamo stavljanjem da
parametarc(brzinasvjetlosti)teipremabeskonano.Minkowskijeprimjetiodabiseprijeodmatematiara
negoodfiziaramoglooekivatidaukaenagrupuGc,punoprirodnijuodgrupeG,kaonakandidataza
ulogugrupeinvarijantnostiufizici.Mislimdajerazlogzatosumatematiaripropustiliovovanootkrieu
tometoutovrijemejednostavnonisumoglizamisliti,dabigrupe,bilokojevrste,mogleimatibilokakve
vezesaosnovamafizike.Jedinanjihovapoznataaplikacijabilajeuklasifikacijikristala,tobiseteko
moglosmatratineimfundamentalnim.
RadomEinsteinaiMinkowskog,teorijagrupazauzimasvojemjestomeumatematikimdisciplinamakoje
direktnoodreujuevolucijumiljenjaufizici.PrvavanaprimjenapoteklajeponovoodEinsteina,kojije
ubrzo nakon formuliranja specijalne teorije relativnosti, u pokuaju da konstruira relativistiku teoriju
gravitacije,shvatiodaunutarokviraspecijalneteorijerelativnostinemamjestazazadovoljavajuuteoriju
gravitacije(1951).Zaista,teorijabazirananaPoincareovojgrupilinearnihtransformacijanedajeprirodno
objanjenjejednakostitromeitekemase,tojenesumljivonajupadljivijaempirijskainjenicaskojomsvaka
zadovoljavajua teorija gravitacije mora raunati. Poincareova grupa ostaje grupom simetrije prostor
vremena,alionasamanemoeodreditioblikdinamikihzakona.Dabismoodredilistrukturugravitacione
interakcije, moramo proiriti ovu grupu simetrije ukljuivanjem nelinearnih transformacija. Na taj nain
postajemogue"odtransformirati",lokalno,gravitacionopolje,tj.izabratiusvakojtokiprostorvremenau
proizvoljnomgravitacijskompolju,inercijalnikoordinatnisistem.TojenaveloEinsteinadapostulirakakosu
opizakoniprirodeizraenijednadbamakojevrijedeusvimsistemimakoordinata,tj.kojesukovarijantne
nabilokojusupstituciju(openitokovarijantnu)(1916).IzovogajejasnodaEinsteinkoristizahtjevza
invarijantnouuodnosunanekugrupukaonaindaeksplicitnoodrediformuinterakcije.Ovajemetodaod
tadapostalaintegralnidiofilozofijeufizici.
Kaoposljedicainvarijantnostiuodnosunagrupudiferencijabilnihtransformacija,prostorvrijemesemora
smatratietverodimenzionalnomRieannovommnogostrukou.Koeficijentikvadratnediferencijalneforme
gik(x)dxidxk,kojapredstavljakvadratudaljenostiizmeudvajususjednihtoakamnogostrukostiodreuju,u
jednu ruku, geometrijska svojstva mnogostrukosti, a u drugu svojstva gravitacijskog polja. Po rijeima
HermanaWeyla,tojezapeatilosudbinuidejedageometrijamoepostojatinezavisnoodfizike(1918a).
Moemo takoer rei da opa teorija relativnosti predstavlja krunu "Kleinovog programa", poto grupa
simetrijesadaodreujenesamogeometriju,veifizikuilibaremonajdiofizikepovezansagravitacijom.
Jednaodposljedicazahtjevainvarijantnostiuodnosunabeskonanodimenzionalnugrupudiferencijabilnih
transformacija,kojuoitonijeslutioniEinstein(1951),jestdajednadbeoveteorijevienisulinearnei
homogeneupoljimainjihovimderivacijama.Kaorezultatovenelinearnosti,silakojadjelujenaesticu
potpunojeodreenajednadbamazagravitacijskopolje.Takoseproirenjemgrupesimetrijepoveavamo
predvianjateorije,situacijakojaeseponavljatinekolikoputatijekomrazvojaovostoljetnefizike:teorija
grupaepostatinajboljavodiljauotkrivanjuformedinamikihzakona.
Wigner (1964) je istakao duboku razliku izmeu simetrije u specijalnoj teoriji relativnosti (Poincareova
grupa) i one u opoj teoriji (grupa diferencijabilnih transformacija). Ova prva, koju Wigner zove
geometrijskomsimetrijom,vrijedizasvefizikalnezakoneidabismojedefiniralidovoljnojezadatinjeno
djelovanjenaskupufizikalnihdogaaja.Grupaopeteorijerelativnostije,naprotiv,samouvjetnaformu
gravitacione interakcije. Ona postavlja zahtjev da jednadba koja vrijedi u odsustvu gravitacijskog polja
ostaje vrijediti i kad se polje ukljui onda i samo onda ako je kovarijantna u odnosu na grupu
diferencijabilnihtransformacija.
Invarijantnostovevrste,ijajeispravnostogranienanadanuinterakcijuikojamoebitidefiniranasamou
terminima te interakcije, Wigner je nazvao dinamikom simetrijom. Badarna invarijantnost
2

elektromagnetskeinterakcije koja se, kao iu opoj relativnosti, reprezentira beskonanodimenzionalnom

grupom, jo je jedan primjer dinamike simetrije. Takoer takav primjer predstavlja i aproksimativna
invarijantnost jake interakcije reprezentirana grupama SU(2) ili SU(3) koja ovisi o stupnju njihovog
naruenjakojismatramoprikladnim.

II
NakonEinsteinovogprvoglankaospecijalnojrelativnosti,primjenateorijegrupaufizicinagloseproirila,
mogli bismo ak rei i previe naglo. Ve 1910 Cunningham (1910) je pokazao da grupu simetrije
vakuumskih Maxwellovih jednadbi ini 15parametarska Lie grupa konformnih transformacija
etverodimenzionalnogprostorakojasadrikaopodgrupu(10parametarsku)Poincareovugrupu.Kasnijeje
otkriveno da je simetrija u odnosu na konformnu grupu posljedica iezavanja mase fotona i ovo je
zajednika karakteristika svih relativistikih jednadbi, da opisuju bezmasene estice. Na vrlo visokim
energijamamasaelektronasemoesmatratizanemarivomuodnosunanjegovuenergijuitadakonformna
simetrijamoepredstavljatidobruaproksimacijuizamasivneestice.
Godine1918,dvijegodinenakonizlaskaEinsteinovoglankaoopojrelativnosti,Weyl(1918b)jepokuao
proiritigrupuoperelativnostipretpostavljajuidabifizikalnizakonitrebalibitiinvarijantniuodnosuna
lokalno skaliranje metrikog tenzora gik , tj. u odnosu na transformaciju gik(x)(x)gik(x), gdje je
proizvoljnafunkcijakoordinata.Weylovjepokuajbiodirektnoinspiriranuspjehomoperelativnostiibioje
prvikorakpremaambicioznomciljukonstruiranjaujedinjenegeometrijsketeorijesvihfizikalnihzakona.
Weylsenadaodajelokalnainvarijantnostnaskaliranjepovezananaprirodannainselektromagnetskim
poljem slino kao to je invarijantnost u odnosu na lokalne koordinatne transformacije povezana sa
gravitacijskim poljem. To se trebalo pokazati pomou pretpostavke da se, kad gik pomnoimo sa ,
elektromagnetskipotencijalAi(x)promijenipobadarnojtransformacijipremaizrazu
1 d
Ai(x) Ai(x)+ dx
i
Premda neuspjean, ovaj je pokuaj znaajan zbog toga to je naglasio znaaj badarne invarijantnosti
elektromagnetskihinterakcija,zakojujesamWeylkasnijepokazaodajepovezanasasauvanjemnaboja.
Oko1920.glavniinteresfiziarasepomaknuopremaatomskojfiziciizkojejepoelaizrastatikvantna
mehanika.Ovajeteorijaodsamogsvogpoetkabilapoddirektnimutjecajemteorijegrupa,kojajetunala
svojunajuspjenjiuprimjenu.Wigner(1949,1964),kojijevjerojatnoprvishvatiovanostteorijegrupaza
kvantnu mehaniku, pripisuje taj uspjeh strukturi vektorskog prostora skupa stanja kvantnomehanikog
sistemaiinjenicidaseopservabilneveliinereprezentirajulinearnimpreslikavanjimavektorskogprostorau
samogsebe.Tajestrukturamatematikijednostavnijaodoneuklasinojmehanici,gdjejefazniprostor
diferencijalnamnogostrukost,doksuopservabilneveliinerealnefunkcijedefiniranenatojmnogostrukosti.
Djelovanjegrupesimetrijenafazniprostorprematomenijelinearno,pauklasinojmehanicinijemogue
koristititeorijulinearnihreprezentacijagrupa.
Veoko19261927.Wignerjemogaopokazati,userijilanaka,kakojeveinaempirijskihpravila,otkrivenih
spektroskopijom,nezavisnaodetaljimainterakcijemeuelektronima,idaslijedidirektnoizinvarijantnostiu
odnosunagrupurotacijatrodimenzionalnogprostoraigrupupermutacija.Prvainvarijantnostjeposljedica
sfernesimetrijeatomskogproblema,dokdrugaizraavanemogunostrazlikovanjaelektrona,tojeisamo
direktnaposljedicakvantnemehanike.
Weyl(1928)jetakomogaosumiratisituacijurijeimadasusvikvantnibrojeviizuzimajuitzv.principalni
kvantnibroj,indeksikojikarakterizirajureprezentacijugrupa2.Djelovanjemtihgrupasimetrije,vektorski
prostoratomskihstanjasedekomponiranainvarijantnepotprostore,ukojimaseatomzadravasvedokneka
vanjskaperturbacijakaonpr.elektromagnetskainterakcija,neuzrokujeprijelazunekidrugipotprostor.Sva
se izborna pravila, otkrivena empirijski, svode u sutini na izjave o ponaanju interakcija izmeu
elektromagnetskogpoljaielektronauatomupridjelovanjugrupesimetrija.
Oko1932.primjenateorijegrupaukvantnojmehanicibilajedobroutemeljenadisciplina,aknjigeWeyla
(1928),Wignera(1931)ivanderWaerdena(1932)imalesudubokutjecajnaskorosavkasnijinapredaku
2 Usluajuvodikovogatomaakiprincipalnikvantnibrojkarakterizirareprezentacijugrupe,SO(4),koja
jegrupasimetrijezaCoulombovproblem(Pauli1926).
3

atomskoj,molekularnoj,nuklearnojfizicitefizicivrstogstanja,auzadnjevrijemeiufizicielementarnih
estica. U ovom posljednjem podruju, nedostatak preciznog znanja o dinamikim zakonima ostavio je
teorijugrupakaojedinupouzdanuvodiljuusistematizacijieksperimentalnihinjenica.Zaista,uspjehteorije
grupa u objanjenju svojstava atomskih spektara i njihovih izbornih pravila sugerirao je pripisivanje
regularnostiopaenihusubatomskimfenomenimasvojstvimainvarijantnostitipinojzajakeinterakcije.To
jedovelodouspjenogobjanjenjanekihsvojstavanuklearnihisubnuklearnihstanja,paakidopredvianja
novih stanja i novih estica koje zahtijeva grupa simetrije. Primjer za to su brojna nuklearna stanja
identificirana nakon to je otkrivena nabojna nezavisnost nuklearnih sila (to je SU(2) simetrija jakih
interakcijaspomenutaranije)iomezonkojegajepredvialanabojnonezavisnateorijapoljanuklearnihsila
(Kemmer,1937).
Kasnijejeotkriesauvanjahipernaboja,tosenijemoglosmjestitiunutarokviragrupeSU(2)naveloGell
MannaiNeemana(1964)daproiregrupusimetrijejakihinterakcijanaSU(3).Suprotnoinvarijantnosti
elektromagnetskihigravitacionihinterakcija,invarijantnostjakeinterakcijenaSU(2),ajomanjenaSU(3)
nijeegzaktna,vevrijedisamokadsezanemareostalesile.Tonijeteorijskizadovoljavajuasituacijaimnogi
fiziarisenadajudaebudueteorijemoi,ujednurukuobjasnitiaproksimativnikarakterinvarijantnosti
jakeinterakcije,iudrugu,datiunificiraniopisrazliitihinterakcija.
Korakutomsmjerupredstavljajuneabelovskebadarneteorije,prototipkojihsuprijevieoddvadesetljea
predloili Yang iMills (1954). Kasnije se pokazalo (Weinberg, 1967) da verzija oveteorije bazirana na
lokalnojbadarnojgrupiSU(2)U(1)moedatiunificiranopisslabihielektromagnetskihinterakcijabez
problema sa divergencijama. Osnovna struktura ovih teorija vie nije etverodimenzionalna prostorno
vremenskamnogostrukost,vesveanjvlakanaijajebazaprostornovremenskamnogostrukost,avlakno
grupaSU(2)U(1),kojadjelujenavarijableizospinaihipernaboja(Atiyah,1978).
Badarnagrupakojadjelujenaovajproireniprostorje,kaoigrupaoperelativnostiiliabelovabadarna
grupaelektromagnetskeinterakcije,beskonanodimenzionalnagrupaijisuelementilokalnetransformacije
prostornovremenskih i internih varijabli. Invarijantnost na neabelovsku badarnu grupu izraava
proizvoljnost izbora postornovremenskih i internih varijabli i predstavlja neabelovsku generalizaciju
proizvoljnostiizborafazepoljanabijeneestice.
Ova matematika shema, koja je generalizacija one koju je ranije uveo Einstein radi opisa gravitacije,
dozvoljavanamdapoveemopoljapridruenaelektromagnetskojislabojinterakcijisametrikimsvojstvima
svenjavlakana.Jednadbegibanjaovihteorijapomnogoemususlineonimauopojrelativnosti.Onesu
sutinskinelinearneidajuvezuizmeujednadbipoljaijednadbigibanjanjihovihizvora.

III
Jedanodnajznaajnijihrezultataprimjeneteorijegrupanafizikujebiopronalaenjevezeizmeuprincipa
invarijantnostiizakonasauvanja.VesupoetkomstoljeaHammel(1904),amalokasnijeiEngel(1916)
pokazalidainvarijantnostklasinemehanikena10parametarskuGalilejevugrupuimplicirapostojanje10
zakonasauvanja,tj.10konstantigibanja(iliprvihintegrala):skalaraukupneenergijeitrivektoraimpulsa,
momentaimpulsaibrzinecentramasa.
Geometrijskagrupasimetrijeodreujenesamoprostornovremenskugeometriju,veisvezakonesauvanja
koji su nezavisni o specifinoj formi interakcije, pa prema tome vrijede u svakom izoliranom sistemu.
Postojanjeovih10konstantigibanjabiloje,naravno,poznatoimatematiarimaXIXst.kojisuihsvakiputa
ponovoizvodiliizjednadbigibanja(toopravdavanazivprviintegrali).Meutimnjihovopikarakteri
njihovuvezusageometrijskimsvojstvimaprostoranisuzamjeivali,inise,svedopoetkaovogstoljea.
Vjerojatnonijesluajnosttojeotkrieovevezeuinjeno,kakojetoWigner(1949)naglasio,podutjecajem
misliFelixaKleina.
Zakonisauvanjazaenergiju,impuls,momentimpulsa,vrijedeiuklasinoj(Galilejevojirelativistikoj)iu
kvantnojmehanici.Uovojjeposljednjoj,meutim,Dirac(1930)venapoetkupokazaovezukojapostoji
izmeuenergije,impulsaimomentaimpulsasjedneioperatoraprostorneivremensketranslacijeirotacijes
drugestrane.Razlogzaovakoranootkrieleiutometosekanonsketransformacijeukvantnojmehanici
mogu reprezentirati unitarnim transformacijama vektorskog prostora fizikalnih stanja. U klasinoj fizici,
naprotiv fazni postor nema ovako jednostavnu strukturu, pa je zato veza izmeu sauvanih veliina i
diferencijalnihoperatoravezanihuzgrupukanonskihtransformacijafaznogprostorapostalajasnatekpuno
4

kasnije.3
Vezaizmeuprincipainvarijantnostiizakonasauvanjavrijeditakoerizadinamikegrupesimetrije.Na
primjer,invarijantnostCoulombovogproblemanaSO(4)uvjetuje,kakojetoPauli(1926)pokazaove1926.
godine, konstantnost Lenzovog vektora. Slino, invarijantnost jakih interakcija na 8parametarsku grupu
SU(3) daje osam konstanti gibanja. Meutim, poto je ova invarijantnost samo aproksimativna, osam
sauvanihveliinamoemosmatratikonstantamagibanjasamoakozanemarimoostaleinterakcije.Mogli
bismoreidasutokonstantenavremenskojskalijakeinterakcije,alidavarirajunapunoveimvremenskim
skalamakakvesuonezaelektromagnetskuislabuinterakciju.
Razliitasesituacijapojavljujeusluajuinvarijantnostiuodnosunabeskonanodimenzionalnugrupuope
teorije relativnosti. U ovom sluaju umjesto globalnih zakona sauvanja za energiju, impuls i moment
impulsa,dobivamolokalnizakonsauvanjazatenzorenergijeimpulsapokojemudivergencijaovogatenzora
iezava. Ovo je, kako je to Weyl prvi naglasio, ope svojstvo invarijantnosti prema
beskonanodimenzionalnimgrupama:Toseuprincipumoeuzetikaoopepravilo,dasvakosvojstvo
invarijantnostitipaonihkojesusreemouopojrelativnosti,toukljuujeproizvoljnefunkcije,implicira
diferencijalnizakonsauvanja(Weyl,1932).
Specijalno,Weyljepokazaovezuizmeuinvarijantnostielektromagnetizmanabadarnetransformacijei
diferencijalnog zakona sauvanja elektrinog naboja. Badarna grupa je, slino grupi ope teorije
relativnosti, beskonanodimenzionalna, proizvoljna funkcija je u tom sluaju faza nabijenog polja, dok
gradijentfazereprezentiraproizvoljnostvezanuuzdefinicijuelektromagnetskogpotencijala.
Invarijantnost u odnosu na badarne transformacije daje ne samo precizni uvjet na interakciju
elektromagnetskog polja sa poljima nabijene estice, ve takoer i diferencijalni zakon sauvanja za
elektrininaboj.Usluajuelektromagnetizma,iformainterakcijeizakonsauvanjabilisupoznatidavno
prijenegosmonauilidajebadarnainvarijantnostnjihovzajednikiizvor.Ovakvaopavezadanasse
koristi u neabelovskim badarnim teorijama da iz grupe simetrije pronaemo i formu interakcije koja
ujedinjuje slabu i elektromagnetsku interakciju i lokalne zakone sauvanja ija integralna forma mora
odgovaratisauvanjuizospinaihipernaboja.Spomenimojodatopolokasvojstvaprostorazaoveteorije
imajuzaposljedicusasvimnovitipzakonasauvanja,kojijeizgledapredodreendaigravanuuloguu
budunosti(Atiyah,1978).

IV
NeposrednopredpoetaknaegstoljeaPierreCurie,jedanodprvihkojisushvatilivanostsimetrijeu
fizici,napisaoje:Kadanekiuzrociproizveduodreeneefekte,elementisimetrijetihuzrokamorajubiti
prisutniuefektimakojesuproizveli(Curie,1894).Simetrinizakoni,daklezakonisimetriniuodnosuna
nekugrupu,morajuuzrokovatisimetrinefenomene,iakopronaemonaruenjepoetnesimetrije,tonas
navodinazakljuakopostojanjunekihasimertrinihuzrokakojisudotadaizmicalinaojpanji.4
Postoji puno primjera simetrije koja je naruena nekom vanjskom perturbacijom. Perturbacija eliptinih
planetarnihorbita,tj.naruenjeSO(4)simetrijepotencijalatipa1/r,navelajeLeverieradapredvidipostojanje
noveplanete.RazliiteperturbacijeorbiteMerkuraEinsteinjeobjasniosvojomnovomteorijomgravitacije,
kojasamopriblinouvaSO(4)simetrijuNewtonoveteorije.Cijepanjeatomskihstanjakojaodgovarajuistim
ireducibilnim reprezentacijama grupe rotacija, degeneracija kojih je posljedica sferne simetrije atomskog
problema,jestindikacijapostojajnaasimetrinoguzroka,npr.vanjskogpolja.
Usubatomskojfizici,sluajnaruenjasimetrijejeprijepravilonegoiznimka.Zbognabojnenezavisnosti
jakih interakcija (simetrija na SU(2) izospinsku grupu), sva bi stanja koja pripadaju istom izospinskom
multipletutrebalaimatiistuenergiju;ustvarnostielektromagnetskainterakcija,kojanaruavaizospinsku
simetriju,otklanjadegeneracijucijepanjemstanjasarazliitimnabojima.KakosutoprvisugeriraliLeei
Young,slabainterakcijabitrebalanaruavatisimetrijuuodnosunaprostornuinverziju,kojuzadovoljavaju
sveostaleinterakcije,alizadratisimetrijuuodnosunaproduktprostorneinverzijeinabojnekonjugacije.
3 Premamomesaznanju,prvarazmjernoelementarnaknjigaizklasinemehanikegdjeseovavezadetaljno
razmatrajeonaArnoldova(1976).
4 Iz ove diskusije iskljuujemo sluaj asimetrije poetnih uvjeta. U vezi s ovim problemom itatelja
upuujemona(Wigner1949)
5

Meutim ak ni ova transformacija nije apsolutna invarijanta, poto je naruena u najmanje jednom
eksperimentu(Christensonetal.1964).
Postojimeutimvelikibrojpojavaijasesimetrijaininaruenomspontano,bezutjecajaikakvogvanjskog
uzrokaasimetrijekojegabismomogliidentificirati.Nelinearnejednadbekojeopisujutepojaveinvarijantne
sunagrupuGioviseoskupu{}odnrealnihparametara.Kadasuvrijednostitihparametaraudomeni
URn,grupasimetrijerjeenjakoincidirasaGitakvaserjeenjazovusimetrina.Kada{}nijeuU,
jednadbedozvoljavaju,uzsimetrinarjeenja,iskup(orbitu)rjeenjaodkojihjesvakoinvarijantnonaneku
podgrupuodG, stimda supodgrupedvaju rjeenja povezane konjugacijomu G.Pojavunove familije
rjeenjakadaparametriokojimajednadbeovisedosegnuodreenevrijednostinazivamobifurkacijom:toje
uobiajenfenomenuteorijinelinearnihparcijalnihdiferencijalnihjednadbi.Mislimdasemoenaslutitida
jepododgovarajuimpretpostavkamagruparjeenjakoje"bifurkira"odsimetrinog,nekapodgrupagrupe
simetrije problema. To je sigurno najei sluaj, pa su prema tome bifurkacije obino povezane sa
spontanimnaruenjemsimetrije.
Jedanodnajstarijihprimjerabifurkacijejeravnoteasamogravitirajuegmasivnogfluidakojirotiraoko
jednesvojeosi(Chandrasekhar,1969;ovaknjigasumiranajvanijeranijedobivenerezultate).Ve1742.
Maclaurinjedokazaodajeusluajuvrsterotacijehomogenog,inkompresibilnogfluida,ravnotenafigura
biaksijalnielipsoid,simetrianokoosirotacije.Jednadbeovogproblema,daklePoissonovajednadbai
jednadba hidrostatske ravnotee ovise o kvadratu momenta impulsa i invarijantne su na grupu D h .5
Maclaurinovorjeenje,tj.biaksijalnielipsoidjesimetrinopotonjegovagrupasimetrijeDhkoincidirasa
grupomsimetrijeovihjednadbi.Ovorjeenjepostojizasvakuvrijednostmomentaimpulsa,premdane
morauvijekbitistabilno.
Godine 1834. Jacobi (1834) je pokazao da za momente impulsa vee od neke kritine vrijednosti Jc ,
jednadbedozvoljavajukaorjeenjeskuptriaksijalnihelipsoida,odkojihsvakikaogrupusimetrijeima
podgrupu D2h od Dh .6 Orbita Jacobijevih rjeenja tako reprezentira spontano naruenje simetrije D h
inherentneproblemu(Constantinescuetal.1978).NaglasimorazlikuizmeuMaclaurinovogsimetrinogi
Jacobijevogantisimetrinogrjeenja.Dokjeuprvomsluajuzadanimomentimpulsarjeenjejedinstveno,u
drugomsluajupostojiskup(orbita)rjeenjakojasemogudobitijednoizdrugogapomoutransformacijaiz
Dh ,tojegrupasimetrijaproblema.KojeeodbeskonanorjeenjaizJacobijeveorbitebitirealizirano,
pitanjejekojesenemoerijeitiuokvirimaDhinvarijantneteorije.
MoesepokazatidajezamomenteimpulsaveeodJ cenergijaJacobijevogrjeenjaniaodenergijeonog
Maclaurinovog,pazatakvemomenteimpulsabeskonanoputadegeneriranoJacobijevorjeenjepredstavlja
osnovnostanjesistema.Kakosemomentimpulsapoveava,pojavljujusenoveorbiterjeenjasamanjim
grupamasimetrije(Constantinescuetal.1978)ijastabilnost,meutim,jonijedobropoznata.
Spontanonaruenjerotacionesimetrije,kojesepojavljujezavelikemomenteimpulsa,jefenomenkojibi
izgleda mogao igrati vanu ulogu u stabilnosti galaksija gdje momenti impulsa mogu biti blizu J c . Sa
fizikalnetokegledanjatajjefenomenslianfaznimprijelazimadrugogreda(BertiniRadicati,1976)gdje
senpr.simetrijakristalanaglomijenjakadsetemperaturaspustiispodkritinevrijednosti.VrijednostJcgdje
seJacobijevnizrjeenjaodvajaodMaclaurinovogmoeseodreditimetodamaslinimonimakojejerazvio
Landauradiizraunavanjakritinetemperaturezafazniprijelazdrugogreda.
Drugiprimjerspontanognaruenjasimetrijejekonvektivnanestabilnostkojaserazvijauviskoznojtekuini
ogranienoj sa dvije horizontalne ravnine na udaljenosti h kad se grijanjem nie ravnine uspostavi
temperaturnigradijentT/h.Zbogovoggradijentagustoaniihslojevatekuinejemanjaodgustoeviih
slojeva i tako uzrokuje potencijalno nestabilnu ravnoteu. Bernard (1900,1901) je u nizu izvanrednih
eksperimenata pokazao da se pri poveanju iznosa T/h iznad jedne odreene vrijednosti koja ovisi o
viskoznosti,toplinskojvodljivostiikoeficijentutoplinskeekspanzijetekuine,naglouspostavljakonvektivno
gibanje.Ranijehomogenatekuinarazdijelisenaheksagonalneelijeuijemsecentruuzdietoplastruja
koja se nakon hlaenja sputa uzdu zidova elije. Za niskotemperaturne gradijente, toplina se prenosi
konduktivno i stanje sistema je invarijantno na proizvoljne translacije u horizontalnoj ravnini. U
5 DhjegrupageneriranarotacijomokosmjeramomentaimpulsaJ,rotacijamaokoproizvoljneosiokomite
naJiprostorneinverzije
6 D2h jegrupageneriranarotacijamaza180o okoosirotacijeiokodvajuosikojesunanjuokomite,a
okomitesuimeusobno,zatimrefleksijomuodnosunatriravninekojeteosidefiniraju,teprostornom
inverzijom.
6

konvektivnom reimu, ova je simetrija naruena i preivljava samo simetrija u odnosu na diskretne
translacije.Uovomsluajuponovonepostojivanjskiuzrokasimetrijeisimetrijajeprematomespontano
naruena.
PrvoteorijskorazmatranjeovogproblemaproveojeLordRayleigh(1916).Onjeulinearnojaproksimaciji
izraunaovrijednostbezdimenzionalnogparametra(Rayleighovogbroja)zakojiseasimetrinokonvektivno
rjeenjeodvajaodsimetrinogkonduktivnog.Bernardovieksperimentisudalinaslutitidajeoblikelije
heksagonalan.Kasnijieksperimenti(Koschmieder,1965)ustvarisupokazalidatajoblikzavisiograninim
uvjetimai,uodreenojmjeri,osamojtekuini.Oblikelijeseteorijskinemoetonoodreditiulinearnoj
aproksimaciji koju je koristio Lord Rayleigh, ve se mora razmatrati egzaktni problem i ak ukljuiti
termodinamikefluktuacije(Graham,1971).
Teorija elastinosti, dinamika fluida i suprafluida, fizika plazme itd. daju mnoge primjere spontanog
naruenjasimetrije(Chandrasekhar,1961;Michel1975).Spomenutusamojojedan,supravodljivost,gdje
se badarna invarijantnost (beskonanodimenzionalna grupa) spontano naruava pri emu relatvne faze
elektronskogpoljaizmeudvajurazliitihsupravodiapostajumjerljiveuJosephsonovomefektu.Slianse
fenomenpojavljujeiuranijespomenutimneabelovimbadarnimteorijama.Kakosmovidjeli,ovesuteorije
opisane nelinearnim parcijalnim diferencijalnim jednadbama invarijantnim na beskonanodimenzionalnu
neabelovugrupuijejenaruenjeodgovornozaopaenerazlikeizmeuelektromagnetskeislabeinterakcije.
Svedokmehanizamspontanognaruenjasimetrijenijebioshvaen,bilojetekoobjasnitikakoovedvije
interakcije,kojepokazujutolikoslinosti,aliipunooitihrazlika,mogupoticatiizzajednikogizvora.
Problemspontanognaruenjasimetrijejeutomsluajukompliciran,iposamojprirodiodgovarajuegrupe,i
posvojimsutinskikvantnimaspektima.Nemasumnje,meutim,daseiuovomprimjerutemeljnasimetrija
moespontanonaruitiitakoobjasnitinpr.velikurazlikuumasamaizmeubozonakojiprenoseslabu
interakcijui fotona koji prenosi elektromagnetsku. U svjetlu postignutih poetnih uspjeha i nekih opih
rezultatakojesudobiliGoldstone(1961),Higgs(1964),tHooft(1971),danabrojimosamoneke,modanije
preoptimistinonadatisedaeboljerazumijevanjemehanizmaspontanognaruenjasimetrijeuteorijama
polja moda jednogdana objasniti hijerarhiju fundamentalnih interakcija, njihove respektivne simetrije i
njihovuaproksimativnuprirodu.Takoernijeneplauzibilnopretpostavitidabiteorijasavelikomgrupom
simetrijemoglabitislobodnaodonihdivergencijakojesuukvantnojteorijipoljastvaralepotekoeod
samognjezinognastanka.
Takosemoemonadatidaeupreostaledvijedekadenaegstoljea,kojejepoelouznakusimetrije,
fiziari biti u mogunosti objasniti kako ova velika raznolikost nesimetrinih formi u realnom svijetu
proistieizdivnesimetrinestruktureosnovnihjednadbi.PoetkomnaegstoljeaEinsteinnasjenauio
kakodashvatimoznaenjesimetrije;midanasuimokakodajenaruimonanajsimetrinijinaintakoda
njegovnajdraisan,onajoizgradnjiunificiraneteorijepoljasvihinterakcija,jednogadanapostanestvarnost.

Slika1GrupasimetrijeSU(3)ufizicielementarnihestica:8dimenzionalnojreprezentacijiLiejevegrupe
SU(3)odgovaraoktetpseudoskalarnihmezonakojiinepioni,kaoniiestica(dodatakprevodioca)
7