Professional Documents
Culture Documents
Gips PDF
Gips PDF
Gips
Gips je mineral koji spada u skupinu sulfata, tj. soli sumporne kiseline koje su esto
zastupljene u Zemljinoj kori. Kemijski naziv gipsa je kalcij-sulfat dihidrat (CaSO42H2O).
Male je tvrdoe i vrstoe, a gustoa mu je oko 2,4 g/cm3.
Prirodni gips
Leita gipsa redovito se pojavljuju uz leita anhidrita (CaSO4), budui nastaju u
slinim uvjetima. Prema postanku razlikuju se tri tipa leita od kojih su najea sedimentna
i infiltracijska, dok se metasomatska rijetko pojavljuju. Sedimentna leita nastaju porastom
koncentracije kalcijevog sulfata otopljenog u morima i jezerima evaporacijom vode, pri emu
dolazi do izluivnja i taloenja gipsa i anhidrita. Infiltracijska leita gipsa nastaju
hidratacijom ve nastalih naslaga anhidrita djelovanjem pornih voda, na dubinama do
priblino 1000 m. Takoer je mogu i prijelaz gipsa u anhidrit procesom dehidratacije, koji se
odvija na dubinama veim od 1000 m zbog povienih temperatura. Sedimentna i infiltracijska
leita obino su permske starosti a nastaju u velikim sedimentnim bazenima zbog ega su
leita gipsa najee vrlo masivna i prostrana, debljine i do vie desetaka metara.
Metasomatska leita nastaju djelovanjem voda obogaenih sumpornom kiselinom na
vapnence, gdje sumporna kiselina obino potjee od pirita i pirhotina oksidiranih utjecajem
povrinskih i podzemnih voda.
Sintetiki gips
Osim prirodnih nalazita gipsa, danas se proizvode znaajne koliine sintetikog gipsa,
koji se zapravo pojavljuje kao nusprodukt nekih tehnolokih procesa. U prvom redu to je
odsumporavanje dimnih plinova termoelektrana pogonjenih ugljenom, gdje se pojavljuju
najvee koliine sintetikog gipsa.
Za odsumporavanje dimnih plinova razvijeno je vie razliitih postupaka. Postoji
mokri postupak upotrebom vapna, hidratiziranog vapna ili vapnenca kao apsorbenta za
sumporne plinove (SOx), te suhi postupak upotrebom vapna ili hidratiziranog vapna kao
apsorbenta. Kod suhog postupka dobiva se otpadna mjeavina leteeg pepela nastalog
izgaranjem ugljena i produkata odsumporavanja, tj. kalcijevog sulfata (CaSO4), kalcijevog
sulfita (CaSO3), kalcijevog hidroksida (Ca(OH)2) i gipsa. Iako se u ovom postupku javlja gips
kao nusprodukt, ostale komponente ga ine nedovoljno istim za dalju upotrebu. Mokri
postupci, za razliku od suhog, ee se primjenjuju a daju nusprodukt visoke istoe uz
sadraj gipsa vei od 95%, to je vie nego u mnogim prirodnim eksploatabilnim leitima.
Mokri postupci odsumporavanja baziraju se na apsorpciji SO2 u vodenoj suspeziji
kalcijevog karbonata (CaCO3), vapna (CaO) ili hidratiziranog vapna (Ca(OH)2).
Najvea primjena gipsa je u obliku kalcij-sulfat poluhidrata (CaSO4 H2O) ili tzv.
tukaturni gips. U ovom obliku gips (poluhidrat) ima svojstvo da lako prima molekule vode u
kristalnu reetku i stoga vrlo brzo ovsne, tj. prijee u dihidrat (CaSO4 2H2O). Ovo svojstvo
omoguuje njegovu primjenu kao vezivo u graevinarstvu (elektriarski gips...), za
proizvodnju gipsanih ploa i elemenata, za izradu kalupa itd.
Proizvodnja poluhidrata ukljuuje slijedee faze:
vlanosti, obzirom da nije potrebno suenje, a izlazni produkt ini gips poluhidrat potrebne
finoe mliva (63-500m).
Slika 5
Kalcinirani gips, uz mogui dodatak aditiva radi poboljanja svojstava, ini gotovi
proizvod koji se koristi kao vezivni ili izravnavajui materijal u raznim aplikacijama
(graevni gips, elektriarski gips, malteri, mase za gletanje...). S druge strane, ovakav gips je
poluproizvod u postupcima proizvodnje konstrukcijskih, pregradnih ili oblonih elemnata
(gipsane ploe, cigle i elementi), te za izradu kalupa raznih namjena (lijevanje keramike,
metala, zubarskih prizvoda...).
Kalcinacija
Kalcinacijom na odreenim temperaturama nastaju razliite modifikacije gipsa i
anhidrita koje vlastitim svojstvima utjeu na svojstva krajnjeg produkta, ovisno o njihovom
udjelu. Dijagram na Slika 6 prikazuje formiranje produkata kalcinacije, s povienjem
temperature:
Tabela 1
- na 170-250 C nastaje anhidrit, koji se jo naziva anhidrit III ili topivi anhidrit.
Zbog specifine kristalne strukture ima puno veu topivost u vodi od poluhidrata, nestabilan
je i brzo prelazi u poluhidrat. Ovo svojstvo omoguuje njegovu uporabu kao apsorbenta za
vlagu.
Gips (CaSO42H2O)
Gips (CaSO42H2O)
poluhidrat poluhidrat
anhidrit + vapno
Slika 6
- pri 250-540 C nastaje anhidrit, koji je jo naziva mrtvo peenim ili netopivim
anhidritom. Ova modifikacija anhidrita je jedina i jednaka anhidritu koji se pojavljuje u
prirodi. Vezan je uz leita gipsa gdje se pojavljuje kao tetna primjesa. Zbog guste kristalne
reetke, u odnosu na anhidrit, je nereaktivan s vodom te nema vezivna svojstva. Ovakav
anhidrit moe poprimiti vezivna svojstva uz dodatak aktivatora koji iniciraju njegovu
hidrataciju.
- pri 540-900 C nastaje anhidrit ili anhidrit I. Svojstvima je slian anhidritu II.
U postupku kalcinacije, pri realnim uvjetima, uvijek nastaje vie modifkacija gipsa. Pri
kalcinaciji poluhidrata suhim postupkom, pojavljuju se poluhidrat te neto poluhidrata i
anhidrita III. Kontrolom tehnolokih parametara (temperatura, vrijeme zadravanja u pei...)
postiu se svojstva i traena kvaliteta gotovog tukaturnog gipsa. Kontrolom koliine nastalog
anhidrita III, koji je vrlo reaktivan s vodom, mogue je skratiti vrijeme vezivanja tukaturnog
gipsa.
Aditivi koji se dodaju gipsu najee imaju ulogu regulatora brzine vezivanja. Prirodni
kalcinirani gips, pomijean s vodom, vee u vremenu od 15 do 25 minuta. Ovo svojstvo je
dugo predstavljalo problem za iru primjenu gipsa. Danas je dodatkom aditiva mogue postii
vrijeme vezivanja od 2-3 min, pa sve do nekoliko sati.
Kakvoa sirovine