Drago Gervais

BEZ
DOMOVINE
PRI^E JEDNOG DJE^AKA

Rijeka, 1996.
Ovoj knjigi su pomogli da zijde, ~etiri gradi, keh je
Drago Gervais posebno volel

RKA ili REK

va koj je bil intendant kazali{ta
Odjel gradske uprave za kulturu grada Rijeke

OPATJA
kade je rojen i kade mu j grob
Poglavarstvo Grada Opatije

BAKAR
ki mu j dal drugi dom
Poglavarstvo Op}ine Bakar

KRALJVICA
ka ga j prijela kad je moral po} z Opatije
Poglavarstvo Op}ine Kraljevica
 Nakladnik
Dr. Du{ko Wlfl

Urednik izdanja
Dr. Du{ko Wlfl

Tisak
Tiskara Neograf Rijeka

Naklada
1000 primjeraka

ISBN 953-96204-3-0

Katalogizacija u publikaciji - CIP

Sveu~ili{na knjinica Rieka

UDK 886.2-32

GERVAIS, Drago
Bez domovine : pri~e jednog dje~aka / Drago Gervais ; /
urednik izdanja Du{ko Wlfl/. - Rijeka - Su{ak : Du{ko Wlfl,
1996. (Rijeka : Tiskara Neograf). - 127 str. : ilustr., faks. : 21
cm
Str. 111-121: Kronisterija jedne obitelji ili moj nono Artur i
barba Drago Gervais / Vera Toma{i}. - Str. 123-126: O Dragu
Gervaisu i njegovim pripovjetkama Bez domovine / Du{ko
Wlfl.
 KAZALO

BEZ DOMOVINE

No} je pala na zemlju .............................................................9

Saslu{anje...............................................................................15
Bijeg .......................................................................................21
Otac ........................................................................................49
Odijelo ...................................................................................53
Mati ........................................................................................61
Na cesti...................................................................................67
Bez domovine ........................................................................75
Serenada ................................................................................81
Nona Marjanka .....................................................................87
Prsten .....................................................................................93
O`ivjeli dom...........................................................................99

DODATAK

Dr. Vera Toma{i}:

Kronisterija jedne obitelji ili
moji nono Artur i barba Drago Gervais ...........................111
Dr. Du{ko Wlfl:
O Dragu Gervaisu i
njegovim pripovjetkama Bez domovine .............................123
Drago Gervais u vrijeme kad su prvi put tiskane
njegove ~akavske pjesme
 PISMO PRIJATELJU

Se spame}uje{, Ive, kako smo v Opatije `iveli,

Najprej kako de~ina, pokle fantini veli,
Sve baredi bile su na{e i svi njihi uski puti}i,
Smo znali ~a misli senica i kako fi~u kosi}i.
Na Vrutkeh smo ve{}i lovili i `uto veje palili,
A va Leprince gore tuji marun klatili
(plovanov, on fini veli,
kako kumpir debeli).
I sve smo ravnice znali,
I svaki kuti} poznali...
A more, Ive, a more?
I on na{ Kvarner, vas modar, vas svetal?
Kot sanja da je bi{ rekal.
Dim od vapori i jidra bela,
[koji, Reka i U~ka vela,
I sva ona mi}a mesta,
I svagder ka bela cesta,
A sve va sunce, sve radost vela,
Ka je tamo snami `ivela...
A onput mladi}i,
Veseli ti}i,
Kad su se sve mami po Opatije
Tu`ile da sini piju v o{tarije,
Da hode na Bregi i na Forticu,
Po tanceh da ska~u, na bo}i igraju
I saken barhanon da kortejaju...
Se spame}uje{, Ive?
...................
Pasala je mladost, Ive, puno je dani pasalo
Va tujen `ivemo kraju i druge nas brige taru,
Ma ne{ je va srce ustalo:
^a ne, da je bol, o Ive, tuga za zgubljeno blago,
Na ko te sad spame}uje tvoj stari prijatelj
Drago.
NO] JE PALA NA ZEMLJU

I onog novembarskog dana hiljadudevetstotina i

osamnaeste godine, do{ao je barba Karlo1 na razgovor
nonotu Franciku2, na{ao je nonu Marjanku3 kako sjedi na
sanduku za drva, a starca zavaljenog u olinjalu poltronu, s
mornarskom kapom na }elavoj glavi i s lulom u ustima. I,
kao uvijek do sada, sjeo na svoje staro mjesto, istro{eni
otoman koga su ve} iznevjerila sva pera, a struna izvirivala
na sve strane, napunio lulu, zapalio je, ispustio dim,
pogledao ispod oka starce i rekao:
-I tako smo, hvala budi milostivom bogu, do~ekali kraj
rata.
A zatim, kao da bi da zasladi, dodao:
-A do~ekali smo i to, da su nam do{li ovi kalabrezi u
ku}u.

1 Tko je barba Karlo? Spomije se na nekoliko mjesta, ali nisam uspio ustanoviti o kome
je rije~. Vjerojatno nije u rodu s Toma\{i\}ima, jer nonota Francika i nonu
Marjanku oslovljava s "vi".
2 Franjo Toma\{i\}, nono Francik, djed Draga Gervaisa, po maj~inoj strani.
3 Marija Toma\{i\}, ro|ena Pu`\_Evi\}, nona Marjanka, baka Draga Gervaisa.

9
 Nona je uzdahnula, a nono ljutito odmjerio Karla i
zagun|ao:
-S takvim se stvarima ne treba {aliti!

Franjo Toma{i}, Nono Francik, djed Draga Gervaisa

-A nije mi do {ale, ne, nego do pla~a, odgovori mu

Karlo, koji je, kao i nono, bio nekad mornar, a sad
barkariol; sudbina mnogih islu`enih mornara ispod U~ke.
-Ne, nije mi do {ale, ponovio je izme|u dva dima, ali
se zatim, potsmje{ljiv i uvijek spreman na porugu, ipak
na{alio:
-Mo`emo biti ponosni, kad vidimo tko nam je do{ao u
ku}u. Tukli smo ih kod Custozze, tukli kod Visa, a kod
Kobarida su dobili takvih batina da su im sve kosti pucale, a
10
ga}e, neka mi oproste parona Marjanka, bile pune onoga
{to smrdi. Pa ipak, tu su, u na{oj ku}i. Po gospodsku su u{li,
na {irom otvorena vrata, ni vlas im s glave nije pala; prosto,
u{etali u nju kao ki}eni svatovi, pa nam se sad smiju u brk i
ka`u: - A {to }ete, lijepi na{i, to vam je politika. Ni{ta nam
ne mo`ete, ni dirnuti nas ne smijete, jer mi smo vam se
uvukli u ku}u kao prijatelji, u ime antante smo do{li, capito,
kao va{i osloboditelji. Osloboditelji! Hm, osloboditelji!
ponavljao je Karlo kao da neobi~no u`ivau ovoj rije~i,
-Zamislite, osloboditelji! Kakvih li mrcina i lisica
prefriganih! I kakvu su finu majstoriju izmislili, filozofi
prokleti! Kao prijatelji! Kao da smo toliko glupi, pa ne
znamo odakle vjetar pu{e: kad nisu mogli silom, a oni }e
ovako, {arlatanski, na prevaru4.
-Prokleti da su od samog boga! zastenjao je djed, -
njima se nikad ne mo`e vjerovati.
-A tko im vjeruje? I tko im je ikad vjerovao? Sad }e
ovako, lijepo, u rukavicama i sladkorje~ivo, kako to oni ve}
znaju, a kad malo bolje zasjednu i kad budu malo sigurniji
za onu svoju finu gospodsku ko`u, da vidi{ vraga! Bit }e nas
po gro{ i pitat }emo jedan drugoga kako se zovemo!
Na poljanu ispred ku}e dokotrljala se vojni~ka kolona.
Drndanje kola, galama, kletve i pjesma... tu|inska pjesma.
Nono je ustao, po{ao do mansardnog prozor~i}a, kleknuo i
promatrao ono {to se doga|alo na poljani. Ustao je i Karlo,
kleknuo do njega, i oba su starca, glava do glave, gledala
napolje. A na poljani, pored vojni~kih kola, mazga, konja i

4 U rije~ima barbe Karla osje\}a se sav prezir koji, u taj ~as, istarski Hrvat osje\}a
prema Talijanima. Italija je po~ela rat na strani Austrije, da bi polovicom pre\{la na
protivni~ku stranu. Nakon toga, Talijani su od Austrije pretrpjeli te\{ke poraze.
Nakon zavr\{etka rata, na strani pobjednika, a bez dobivene bitke, oni su zaposjeli
dio na\{ih krajeva koji su bili u sastavu Austrije.

11
brbljivih, malih vojnika, grupa ardita s crvenim kapama i
crnim ki}ankama na njima. Slika ih uslu`ni fotograf, a oni
stoje pred aparatom iske{enih lica, s ru~nim granatama nad
glavama i bode`ima me|u zubima. O, kako }e se `ene u
Italiji diviti, kad budu gledale fotografije svojih hrabrih
mladi}a, svojih neustra{ivih mu`eva, sinova i djece!
-Vra`ji komedijanti, nasmijao se Karlo, - ne mogu bez
cirkusa! ^ovjeka je upravo stid kad vidi tko mu je do{ao u
zemlju.
Nono Francik je vje{to sakrio stara~ku suzu, koja mu
se zaiskrila u oku, a zatim prosiktao:
-Prokleti bili, oni, i njihove `ene, i njihova djeca!
-A {to su ti jadni ljudi skrivili? Oni idu onamo kamo ih
po{alju, rekla je baka, a zatim se sjetila unuka: - Bo`e moj,
mali je na Rijeci! Da mu se {to ne dogodi!
*
Istog dana stajao je unuk sa svojim profesorom5 i jo{
nekoliko dje~aka u rije~koj luci, i promatrao ratnu la|u
kako ulazi u luku. Mnogo je svijeta bilo onog dana u
rije~koj luci, i mnogo zastava, i mnogo radosnih i uzbu|enih
lica, jer se cijele dane manifestiralo po gradskim ulicama,
pjevalo, vikalo, slavilo kraj rata, slobodu. Mnogo je
za`arenih i uzbu|enih lica do~ekivalo ratnu la|u, koja je
dolazila iz zapadnog svijeta, jer je ona, kao golub s
gran~icom mira u kljunu, zna~ila kraj rata, mir i

5 Viktor Car Emin bio je profesor Dragu Gervaisu u ni`im razredima gimnazije koju je
poha|ao u Voloskom. U vrijeme kada se doga|a radnja pripovjetke Gervais je bio |ak
petog razreda su\{a~ke gimnazije. Njihovo prijateljstvo odr`alo se sve do smrti Draga
Gervaisa godine 1957. Profesor je nad`ivio svog |aka punih \{est godina. U
Gervaisovoj ostav\{tini je sa~uvano pismo u kojem mu s puno topline V. Car Emin
~estita pedeseti ro|endan 1954. godine.

12
osloba|anje od stra{ne more, koja je ove sretne i uzbu|ene
ljude davila pune ~etiri godine.
Ali kad se ratni brod pribli`io i ljudi mogli prepoznati
zastavu na njegovoj krmi, ~udan je drhtaj, kao neugodan
vjetar, zatalasao masu. Kobna je ti{ina progutala sve vesele
razgovore, uzvike i pjesmu, a preko veselih i nasmijanih lica
kao da je pre{la hipnotizerova ruka. Hipnotizirale su ih one
tri boje na krmi, i ~as prije `iva, pokretna, i aktivna, masa se
pretvorila u nijemog i ozbiljnog promatra~a.
Nijemo i ozbiljno stajali su onog dana slavenski
barbari u rije~koj luci i promatrali ratnu la|u kako ulazi u
nju, pristaje uz obalu, kako iz nje izlazi ~eta mornara s
oficirom na ~elu i mar{ira prema gradskom tornju. Tek
jedan duboki, tihi glas, kao uzdah, ne jednog ~ovjeka, nego
svih onih ljudi koji su nijemi i ozbiljni, stajali u luci:
-To je prevara!
Visoki se profesor sagnuo do dje~aka i upitao:
-[to ka`e{ na ovo mali?
-Mislim da nije dobro, odgovorio je dje~ak, a ~udan
mu bol, nalik na onaj kad mu propadnu najve}e `elje u ~ije
je ostvarenje bio siguran, samo jo{ te`i, jo{ gor~iji, stegnuo
srce.
-I bojim se budu}nosti, rekao je.
-I ja.
-I bojim se, rekao je dje~ak, koji je kao svako |a~e
volio upotrebljavati negdje pro~itane fraze, - da }e se nad
na{u jadnu i napa}enu domovinu nadviti jo{ tamniji i jo{
stra{niji oblaci, no {to su bili oni do sada.
-Da, jo{ stra{niji i jo{ tamniji.
13
 -I da }e na na{u zemlju pasti no}, crna i gusta no}, u
kojoj ne}e biti `ivota za nas.
Visoki se profesor uspravio, a bio je vi{i od svih ljudi
oko njih, i rekao:
-Ne zaboravite, djeco! Nema dana bez no}i, ni no}i
bez dana!

14
 SASLU[ANJE

D va karabinjera s pu{kama na ramenima {irom su

otvorili o~i, kad su vidjeli koga moraju uhapsiti:
dje~aka od petnaest godina. A i svo se susjedstvo sleglo da
vidi to ~udo, dok je mati, ne shva}aju}i ni{ta, zanijemila;
samo su njene dobre, crne o~i bile pune u`asa. Ta zar je
mogu}e, da }e zatvoriti njeno dijete, njenog dragog i dobrog
dje~aka? [to im je, zaboga, skrivio, i za{to ga vode sa
sobom. I jo{ se pijani Mondo, kad su ve} dje~aka vodili
ulicom, razvikao:
-Gledaj ih, ve} su i pijevce po~eli hapsiti!
Zaustavljao se svijet na ulici i ~udio smije{noj povorci
u kojoj dva naoru`ana kraljevska karabinjera u crnim
frakovima i s napoleonskim {e{irima na glavi, vode blijedog
i kr`ljavog dje~aka u kratkim hla~ama; samo se dje~ak nije
~udio, samo je njemu ovo hap{enje bilo sasvim razumljivo i
logi~no.
Prije svega zbog toga, {to on kao ni drugi dje~aci, nije
brojio svoje godine, nego se smatrao potpunim ~ovjekom,
dostojnim hap{enja. A zatim, i zbog toga, {to je on zaista
bio kriv i ogrije{io se o onu vlast ~iji su ga predstavnici tako
15
sve~ano vodili ulicom. Dva su zlo~ina le`ala na njegovoj
du{i, jedan gori od drugoga; prvi, da je ilegalno pobjegao
preko granice, a drugi da se poslije nekoliko mjeseci6, opet
ilegalno i bez propusnice, vratio ku}i. I jo{ jedan delikt,
najte`i: bio je njihov neprijatelj, mrzio ih je od sveg srca,
tu|ince, koji su porobili njegovu domovinu i unesre}ili
njegove roditelje pa je potpuno jasno i razumljivo, da ga
hapse i zatvaraju kao opasnog neprijateljskog elementa.
Svijestan ove istine, dje~ak se nije bojao, jer prvi je
zakon borca da se ne boji neprijatelja. Isto tako, dje~ak nije
smatrao ovo hap{enje ni nepravednim, jer ako je njihov
neprijatelj, a to nesumnjivo jeste, i ako se ogrije{io o
njihove zakone, a u to nema sumnje, potpuno je jasno i
logi~no, da ga moraju uhapsiti i kazniti kao veleizdajnika ili
ne{to sli~no.
Zbog toga je hrabro kora~ao ulicom izme|u one dvije
bajonete, mada su mu o~i bile pune suza, jer je mislio na
svoju upla{enu majku; zbog toga je ~vrsto odlu~io, da }e se
pred neprijateljem dr`ati hrabro i dostojanstveno i skresati
mu istinu u brk, pa makar trebalo i umrijeti za ideju.
A ta je istina bila vrlo jednostavna. Bila je u tome, da
je prije nekoliko mjeseci pobjegao s ocem preko granice, da
je otac oti{ao dalje, a on ostao u gradu i upisao se u
gimnaziju, zbog ~ega je zapravo i pobjegao, jer mu nijesu
htjeli izdati putnicu. Istina je i to da je bio vrlo osamljen i

6 1918. godine Drago Gervais se upisao u Su\{a~ku gimnaziju. S ocem Arturom

pobjegao je te godine preko granice, ali se uskoro vratio. Otac je ostao u Kraljevici.
Drago je poha|ao gimnaziju, u po~etku s propusnicom koju je dobio od okupacionih
talijanskih vlasti. Ubrzo su mu oduzeli propusnicu, pa je granicu prelazio ilegalno, s
tu|om propusnicom. Tek kada je postalo preopasno prelaziti ilegalno granicu,
pobjegao je 1919. k ocu u Kraljevicu. U \{kolskoj godini 1918/19. imao je 279
opravdano izostalih sati s nastave, ali je ipak s uspjehom zavr\{io peti razred
gimnazije.

16
nesretan, da je plakao za ocem i majkom (to naravno na
saslu{anju ne}e re}i, ne bi bilo mu`evno), i da se svake
ve~eri penjao na brdo s koga su se vidjela svjetla rodnog
mjesta (ni to im, naravno, ne}e re}i). A zatim su do{li
praznici i on se za`elio, neodoljivo za`elio, ku}e, majke,
bake i sestre. Dogovorio se s Franjon, svojim {kolskim
drugom, koji nije bio politi~ki sumnjiv, imao redovnu
putnicu i svakog dana odlazio ku}i, pa po{ao s njime do
granice. Najprije je Franjo pre{ao granicu, a on ~ekao, dok
mu nije Franjo, po prvoj `eni koja je nai{la, poslao svoju
propusnicu, pa je zatim pre{ao granicu i on. I tako je,
zahvaljuju}i Franjinoj propusnici do{ao ku}i, a sad ga
sigurno zbog toga vede na saslu{anje. Mora da ga je netko
iz ku}e prijavio.
I to je sve.
A jadni je Franjo, dva dana iza toga, po{ao s ~amcem
na more, uhvatila ga oluja, i danas ga vi{e nema. Ni tijelo
mu nisu prona{li, dok je ~amac izbacilo more na obalu.
Mrtva~ki sanduk iz koga je ispao mrtvac...
Doveli su ga pred golobrada, napudrana oficir~i}a u
{irokim jaha}im hla~ama i uzanim, lakiranim ~izmicama u
koje se smjestile jo{ tanje no`ice. Sko~io je oficir~i} na
noge, stao pred uhap{enika, prekrstio ruke na le|ima, pa se
proderao:
-A to je ta ribica koja bje`i preko granice!
Dje~ak je {utio i gledao neprijatelja ravno u o~i, jer
neprijatelja treba hrabro i drsko gledati u o~i, mada
dje~akov pogled nije bio ni hrabar ni drzak.
-Govori kako si pobjegao i kako si se povratio, rekao
je oficir.
17
 I dje~ak je po~eo pri~ati, ali je njegovo znanje
talijanskoga jezika bilo vrlo bijedno i ono je oficir~i}u
natjeralo svu krv u napudrano lice:
-Govori jasno, govori talijanski, vikao je, a zatim
upitao:
-A gdje je taj tvoj lijepi prijatelj, koji ti je dao svoju
propusnicu? Gdje je ta ribica, da i nju upecamo?
-Njega ne}e{ upecati, izmaknuo ti je, pomislio je
`alosno dje~ak, pa po{to se nije mogao sjetiti kako se
talijanski ka`e utopiti, odgovorio:
-U moru!
U sobi je odjeknuo {amar. Dje~ak je odletio do zida i
jedva se odr`ao na nogama, dok je oficir~i}, uvjeren da se
dje~ak {ali na njegov ra~un, jurio po sobi kao uznemireni
majmun, psovao i sasvim pobijesnio.
Stajao je dje~ak do zida i po njegovom se licu kotrljale
jedna za drugom suze uvrede i mr`nje. O, kako je mrzio te
suze, koje nije mogao svladati, jer je znao da }e ih ona
napudrana maska druga~ije shvatiti; kao suze malog
dje~aka koji je dobio zaslu`ene batine. I zaista, suze su
raspolo`ile oficir~i}a. Do{ao je do dje~aka i ve} podigao
ruku da ga pogladi, ali mu ne{to u dje~akovu pogledu
zaustavilo kretnju, pa re~e:
-No, bambino, ne pla~i, nije to ni{ta, malo sam se
razljutio, ali dobar sam ti ja ~ovjek, velikodu{an, a odmah
zatim upitao;
-A gdje ti je otac? Ali ne la`i, pazi {to govori{, jer ja
znam sve!
-Ni{ta ti ne zna{, pomisilio je dje~ak, a ne{to mu toplo
i slatko prostrujilo tijelom: otac! Za oca se dakle zanimaju,
18
tra`e od njega da izda svog vlastitog oca, da im ka`e gdje se
nalazi otac. Mo`da vjeruju, da je jo{ uvijek u obli`njem
gradu7, u kome je tako|er njihova vojska, mada nemaju
vlasti u njemu, pa }e ga tamo prona}i i uhapsiti. Ali otac je
ve} davno oti{ao.
I dje~ak se sjetio onog jesenskog sumraka, kad je
preko puta ku}e u kojoj je stanovao, stajao fijaker. Iz ku}e
je iza{ao srpski oficir, a za njim suhi, prosijedi vojnik u
duga~koj, sivoj kabanici i s gama{nama na nogama, nose}i
oficirov kov~eg. Sjeo je stari vojnik na bok fijakera, tu`no
pogledao na prozor iza koga se sakrivao dje~ak, a onda su u
dje~akovim suzama nestali i fijaker i suhi, prosijedi vojnik
na njegovom boku. O, kako je plakao tada, iza onog
prozora i kako mu je bilo neizmjerno `ao njegovog tu`nog,
njegovog jadnog oca!
-Gdje ti je otac?, upitao je oficir ponovno.-Ne znam,
rekao je dje~ak tvrdo i u njegovom je glasu zadrhtao prkos,
koji je razbijesnio oficira.
-Govori gdje ti je otac, proderao se oficir, ali je dje~ak
~vrsto stisnuo zube, tako da su ga zaboljeli, i s mr`njom
gledao u svog ispitiva~a.
-Evo ti, prokleto slavensko pa{~e, dreknuo je oficir i
ponovo o{amario dje~aka, a zatim se razvikao:
-Napolje, odmah napolje, jer }u te ubiti kao psa!
Hodao je dje~ak ulicom o{amu}en, a njegovi su prsti
dirali lice koje je udarila naparfimirana ruka na{minkanog
neprijatelja, kao da `ele podgrijati mr`nju koja mu je
ispunila srce. Ali {to se vi{e pribli`avao ku}i, sve ga vi{e

7 Na Su\{aku

19
obuzimao i jedan drugi osje}aj: dje~a~ki ponos zbog
hap{enja, zbog toga {to se hrabro dr`ao pred neprijateljem,
{to nije izdao oca, i radost {to je opet na slobodi, {to }e opet
vidjeti majku, {to }e se majka umiriti i biti sretna da ga
mo`e zagrliti.
I ni{ta joj ne}e re}i o {amarima. To bi je samo
uzrujalo i rastu`ilo, i uop}e, {amari spadaju u mu{ki posao, i
oni }e jednog dana biti osve}eni.
A sutra }e, naravno, opet pobje}i preko granice.

20
 BIJEG

M ati i baka uzvrtile se uznemirene i zabrinute po

kuhinji, dok je djed, sjede}i kod {tednjaka na
kome se grijala kava, svaki ~as zadr`avao lulu pred ustima,
kao da bi htio ne{to kazati, ali ju zatim, ne nalaze}i valjda
tra`ene rije~i, opet stavljao u usta i ljutito povukao dim.
Dje~ak se, go do trbuha, prao, sapunao i drhtao od
hladno}e, jer su prvi majski dani bili jo{ dosta hladni. A kad
se oprao, s jedne mu strane stajala baka s ru~nikom u
rukama, a s druge mati s bijelom, vunenom majicom.
-Gledaj ih, postao sam va`na osoba, pomislio je
djetinjasto, jer je zaista bio vrlo mlad i djetinjast, bilo mu je
tek petnaest godina, - uzvrtile se oko mene kao dvije
kvo~ke oko pili}a, prosto ne znaju kako da mi ugode!
Uzeo je ru~nik iz bakinih ruku, dobro se istrljao,
osu{io, a kad mu je mati pru`ila majicu, odlu~no rekao:
-Ne}u majice!
-Bit }e ti hladno, rekle su `ene.
-Hladno? nasmijao se superiorno, kao iskusan ~ovjek,
- a zar vi i zamisliti mo`ete koliki me put ~eka danas, koliko
21
}u se nahodati i naznojiti. Sati i sati pje{a~enja me ~ekaju, i
onda, tko zna, mo`da }u morati mnogo zaobilaziti, lutati po
kojekakvim stranputicama, {umama, a mo`da i tr~ati, ako

Ovo je dje~ak iz pripovjetke Bijeg. Drago Gervais na svjetlopisu iz 1919. godine. Tada je bio
u~enik petog razreda Su{ake gimnazije

me budu progonili.8
-Bo`e moj, jo{ bi mogli i pucati za njim, ubiti ga,
uzviknula je prepla{ena baka.
-Mene? poku{ao je dje~ak da se nasmije prezirno,
onako kako je ~itao u romanima, -slabi su oni za to.

8 U mjesecu svibnju 1919. godine odlu~io je Gervais sasvim napustiti Opatiju i pre\}i k
ocu u Kraljevicu. Krenuo je rano jutro, po mraku i nakon cjelodnevnog pje\{a~enja
stigao u Kraljevicu. U ovoj pripovjetci podrobno je opisan cijeli put.

22
 -Hajde, po`urite, skoro }e zadaniti, rekao je kona~no
djed, zaka{ljao se, a zatim jo{ nervoznije vukao dim iz svoje,
kratke, mornarske lulice.
Na stolu je gorjela petrolejka, dje~ak je, ve} odjeven i
po~e{ljan, pio kavu, a dvije su `ene sjedile oko njega i
pratile svaki njegov pokret, svaki zalogaj, svaki gutljaj kave
koji je uzeo; kao da i o tome ovisi uspjeh njegovog
pothvata, njegova sigurnost.
-Uzmi jo{ kruha, dat }u ti jo{ kave, bit }e{ gladan,
nukala ga baka, kao {to to rade sve bake na svijetu, dok je
mati ustala, izvadila iz kuhijskog ormara tavu, metnula
masti u nju i pekla jaja. Znala je ona {to joj sin voli!
-Ta ne mogu toliko jesti, ljutio se dje~ak, a onda
va`no: - Ba{ mi je sada do jela!
Ali to je rekao zbog toga, {to su i stariji tako govorili;
ustvari, nikad on nije mogao jesti ujutro, a kamoli sad,
no}u.
-Mora{ jesti, rekla je baka, - bogzna kad }e{ sti}i do
oca, mo`da }e{ i cijeli dan pje{a~iti a prazna `eluca ne mo`e
se hodati.
-Dat }u mu ne{to i za put.
-Bogami ne}e{, usprotivio se dje~ak. -Nikakvih ja
paketa ne}u nositi, samo smetaju kod hodanja, a i sumnjiviji
si kad ne{to nosi{. A kad su `ene i dalje navaljivale, ljutito: -
Molim vas, prestanite gnjaviti, valjda znam te stvari bolje od
vas. Jer on je ve} imao iskustva, nije sad prvi put prelazio
granicu; samo, ovog je puta odlazio bez nade na povratak,
mo`da zauvijek.
Popio je kavu, pojeo jaja, ustao, o~istio odijelo od
mrvica koje se nakupile na njemu, a onda sa zebnjom,
23
(samo da ne propla~u!), pogledao `ene, koje su u`asnute
stajale pred njim: sitnu baku, koja nije bila vi{a od njega, s
njenim sme`uranim, uvijek zabrinutim licem, i majku, ~ije
su dobre o~i sve vidjele i sve opra{tale. I onda kad su usta
grdila.

-Ide{? upitala ga majka.

-Idem.

Maj~ino je lice bilo mirno, samo su njene o~i bile

pune tuge i straha. Na slabom svijetlu petrolejke vidio je
kako je iz bakinog oka potekla bijela, stara~ka suza, upala u
brazdu kod nozdrva i odkotrljala se do ustiju, gdje ju je otro
bakin prst; na ramenu te{ka ruka njegovog djeda:

-Pozdravi oca, a onima preko, ako te tko bude htio

slu{ati, reci da do|u ~im prije, ako uop}e misle do}i, jer ovo
se ovdje vi{e ne mo`e izdr`ati.

-Re}i }u, odgovorio je ozbiljno, kao {to ozbiljan

~ovjek treba odgovoriti ozbiljnom ~ovjeku, i kao da nimalo
ne sumnja, da }e zaista razgovarati s nekim tko }e ga htjeti
slu{ati i postupati prema djedovoj poruci. I nije to bilo ni
djetinjasto, ni smije{no. Jer to nije bila samo djedova
poruka, to je bila poruka jednog porobljenog naroda; samo
{to je onda nije htio nitko ~uti.

Poljubio se s djedom i bakom, ~vrsto zagrlio majku. -

Mo`da ih nikad vi{e ne}u vidjeti, pomislio je na ~as, ali ta
mu misao nije zadala bol, jer je bila brza i povr{na. Ta imao
je petnaest godina, a sve su njegove misli bile na putu koji
ga je ~ekao, hodale su poznatim krajem i kona~nom cilju:
vidjet }u oca, jo{ danas }u vidjeti oca, mislio je ushi}eno i
radosno, dok je grlio majku koju je ostavljao.
24
 -Pozdravi oca, rekla je mati, ali on je bio suvi{e mlad i
neiskusan, da bi mogao osjetiti svu tugu koja je govorila
kroz te dvije suhe rije~i, suvi{e je malo poznavao sve nijanse
ljudskog glasa, a da bi ~uo onu tanku, drhtavu `icu zavisti,
(ti }e{ ga vidjeti, a ja ne!), koja je zacvilila u maj~inu glasu.
-I ~uvaj se, rekla je baka.
Ugasili su petrolejku, po{li u hodnik, mati je
otklju~ala vrata. Napolju je bio mrak, samo su zvijezde
treperile na nebu; zadrhtao je od hladno}e i zebnje pred
tom {utljivom, be{}utnom no}i.
-Hodaj tiho, da te ne ~uju, {apnuo je djed, i to su bile
posljednje rije~i koje je ~uo od svog djeda9, mada ih je
poslije dosta ~uo od drugih; rije~i tako ~este u jednog
nesretnog i porobljenog naroda: -Hodaj tiho, da te ne ~uju!
^uo je klju~ kako se pritajeno okrenuo u bravi, a
zatim se, cvoko}u}i zubima od hladno}e, ruku zaturenih u
d`epove starog i tankog zimskog kaputi}a, od{uljao uz
ku}u, svu utonulu u mrak i san, do ceste koja se u mraku
jedva nazirala.
@@urio je dje~ak cestom10 zbog hladno}e koja ga zebla
do kosti, prolazio kraj dvori{ta i ku}a u kojima su sad
spavali njegovi drugovi, i kao uvijek, tako se i sad odvajao
od stvarnosti, od ove ceste, no}i, rastanka od majke, brige
da li }e mu uspjeti pre}i granicu ili ne, i ma{tao.

9 Nono Francik je umro \{est mjeseci kasnije, 20. listopada 1919. godine i pokopan je u
Opatiji. Iza njegove smrti iz Opatije su oti\{le mati i sestra Blanka. Ostala je sama
nona Marjanka. Drago se prvi put vratio u Opatiju u ljetu 1921. godine. To je opisao u
pripovjetkama Nona Marjanka i Prsten.
10 Od njihove ku\}e, od Vrutki, na gornjoj opatijskoj cesti, krenuo je prema Preluku.

25
 -Da, dobri drugovi moji, ma{tao je dje~ak, vi sad
spavate u va{im toplim krevetima, sretni i bezbri`ni. Ujutro
}e vas probuditi majke, po}i }ete u {kolu, na nogomet,
smijati }ete se, igrati, skakati, i nikakve vas brige ne}e
moriti, i svi }e vam dani bit jednako lijepi, jednako
bezbri`ni i sretni. Bit }ete kod ku}e me|u svojima, u svojoj
domovini, i ni~im nepomu}eni u va{em sretnom dje~a~kom
`ivotu. Hodat }ete u {kolu, u~iti, igrati se, tr~ati po {umama,
ribariti, voziti se u ~amcima, skakati u more, a jelo i topal
krevet }e vas uvijek ~ekati kod ku}e. Va{e }e majke biti uz
vas, da vas poljube ili izgrde, ako bude trebalo, i va{i
djedovi i bake }e biti uz vas, i va{i drugovi, i sve ove ku}e i
dvori{ta, i {umice i more, sve ovo tu gdje ste se rodili, gdje
`ivite, sve }e bit s vama i vi u tome. A ja? Zar ja znam kuda
me vodi put i kuda odlazim, dobri drugovi moji? Zar ja
znam u kakvim }u ku}ama `ivjeti i u kakvim se dvori{tima
igrati, ako se uop}e budem igrao. Zar ja uop}e znam {to me
~eka tamo kamo odlazim? I dok je pred vama sve jasno i
odre|eno, a va{ put {irok i ravan, predamnom je sve tamno
i neizvjesno, kao ova no} po kojoj hodam; nesigurno i puno
nepoznatih opasnosti, kao i ova cesta koja me odvodi od
vas. I dok }ete vi ostati ovdje gdje ste se rodili, `ivjeti ovdje i
umrijeti, zar ja znam gdje }u `ivjeti i gdje }e mi istrunuti
kosti? I da li }u se ikada vratiti ku}i?
-Da, vi sad spavate, dobri drugovi moji, vi i ne sanjate,
da u ovaj ~as, u ovo tu`no, mra~no jutro, prolazim kraj
va{ih ku}a; vi i ne sumnjate, da vas sad, mo`da zauvijek,
ostavlja va{ nesretni drug i da misli na vas. O kako }ete se
za~uditi i zadiviti sutra, kad ga budete potra`ili, a njegova
vam majka rekla: -Oti{ao je , nema ga kod ku}e. I ni{ta vam
vi{e ne}e re}i. Ali vi }ete odmah znati o ~emu se radi: -
Pobjegao je, preko granice je oti{ao, u tamnoj no}i, sam,
ni~ega se nije bojao, {aptat }ete jedan drugome. I bit }ete
26
ponosni na mene, i svima }ete pri~ati o meni, i svi }ete
govoriti o meni i diviti se. A djevoj~ice }e se uzbuditi i
pri~ati o mojoj odva`nosti i odlu~nosti. -Tko bi rekao, da je
takav, govorit }e one, - ta bio je uvijek tako miran i tih.
Samo }e Ljubica kazati:- O, ja sam znala, da }e on u~initi
ne{to veliko, uvijek sam naslu}ivala da je stvoren za velike
stvari, mada mu hotimice nisam posve}ivala nikakve pa`nje.
Po~elo se daniti. Kroz tamne boje no}i sve se vi{e
probijalo zelenilo {uma, plavetnilo mora, bjelina ceste,
crveni krovovi rijetkih ku}a kraj kojih je prolazio. Izronili su
iz mraka zvonici crkve; bio je ve} u susjednom mjestu11. Prvi
ljudski glasovi, daleka buka motora, negdje su lupila vrata.
Na moru ~amci sa samotnim ribarima, u grmlju cvrkut
probu|enih ptica, biseri rose na travnjacima uz cestu i na
kro{njama; nebo nad Rijekom sve jasnije, svijetlije. Sreo je
prvog ~ovjeka, pozdravio ga, ovaj mu odzdravio, ali za~udo,
kao da ga nimalo nije iznenadilo {to je u rano jutro nai{ao
na dje~aka. Uostalom, nije ga ni poznavao.
Penjao se uzbrdo, nad samim kamenolomom12.
Nekoliko je mljekarica pro{lo kraj njega, s pletivom u
rukama i ko{arama na le|ima. - Dobro jutro, mali,
pozdravile ga dobrodu{no, a da ni slutile nisu da on mo`da
zauvijek ostavlja domovinu, da se nikad vi{e ne}e vratiti
ku}i, da vi{e nikad ne}e sretati ove dobre `ene i slu{ati
njihovu `ustru i potsmje{ljivu ~akav{tinu.
Mo`da nikad, pomislio je dje~ak tu`no, mo`da nikad
vi{e ne}u hodati ovim cestama i putevima, onako kako je
nekad hodao sa svojim drugovima, na izlete, u {ume, ili sa

11 Volosko
12 Kamenolom u Preluku

27
svojim ocem, kad jo{ nije bilo velikog rata, kad njegova
tu`na domovina jo{ nije bila porobljena. Onda...
O, kako je bilo lijepo, i radosno, i sve~ano, tada, kad
je mar{irao uz svog oca i njegovu glazbu13, kad je udarao
mali bubanj, bez predaha i veselo, tam-tam-tararatatam, a
onda se odjednom, kao iz zemlje, javio veliki bubanj sa
svojim dubokim bum-bum-bumbumbum, a odmah za njim,
bu~no i radosno, svi instrumenti, sviraju}i neki juna~ki,
posko~ni mar{, od koga se noge dizale same od sebe, o{tro i
poletno; kakva je divna radost bila tada u njemu, i ponos i
sre}a {to stupa uz svog oca i njegovu glazbu, uz ljude koji su
bili isto tako radosni i ponosni kao i on.
^esto je odlazio s ocem u razna mjesta, na narodne
sve~anosti i veselja, pa i u onaj gradi} tamo, na brijegu, s
njegovim starinskim crkvenim tornjem i najljep{im
pogledom na Kvarner14. I sve je na tim narodnim
sve~anostima i veseljima bilo puno zastava, i pjeva~ka
dru{tva su pjevala, i tamburice drndale, i o~eva glazba
svirala, i govornici dr`ali divne govore o domovini, a zatim
se plesalo na drvenim podijima ispod kestenova, pjevalo,
pilo i jelo janjetinu na ra`nju. I sve je bilo tako veselo, tako
bu~no, tako raspojasano i `ivo, kao da druga~ijeg `ivota i
nema, i kao da }e ova narodna sve~anost vje~ito trajati.
I eto, ba{ tamo, u onom gradi}u na brijegu, pogladio
ga po licu onaj slavni starac15, narodni prvak, nizak,
podebeo star~i} sa sijedom bradicom i dobrim, dubokim
glasom, i upitao:

13 Otac, Artur Gervais bio je kapelnik u Opatijskoj glazbi

14 Kastav
15 Matko Laginja, prava\{, star~evi\}anac, prije Prvog svjetskog rata prvak Hrvatske
stranke prava u Istri .

28
 -[to si ti sinko?
-Hrvat.
-A da li dobro u~i{?
-Da.
-A voli{ li svoju domovinu?
-Nju volim, a Austriju mrzim.
-Pst, to se ne smije tako glasno govoriti, rekao mu
starac stroga lica, dok su se svi oko njih nasmijali.
A onda je do{ao rat i tu|in u zemlju, i o~eva se glazba
rastepla, a otac pobjegao preko granice, i nema vi{e
narodnih veselja ni sve~anosti, ni malog ni velikog bubnja
nema, ni zastava, ni govora, ni pjesme, ni plesa, ni janjetine,
ni~ega nema, osim odvratnog neprijatelja, njegovih vojnika,
njegovih zastava, pjesme i glazbe. Sve je propalo, kao da
nikad nije ni bilo, u o~evu bijegu, u maj~inim suzama, u
ovom njegovom jadnom pje{a~enju, u sivim maglama tuge
koje su prekrile cijelu krajinu.
Do{ao je do raskri`ja i jo{ se jednom okrenuo da vidi
domovinu koju ostavlja16. Brda su ve} bila u suncu,
polagano i dostojanstveno silazilo je ono ka malim
ku}icama posijanima uz obronke brda, ali jo{ nije stiglo do
njih. A ni`e jo{, uz samu obalu morsku, izme|u bujnog i
vje~nog zelenila lovorika, ku}e rodnog mjesta, hoteli,
pala~e, kupali{ta, a povi{e njih, na gornjoj cesti, ovoj kojom
je do{ao, male i skromne ku}ice ribara, pomoraca, radnika,
slugu tu|ih gospodara. Male bijele ku}ice sa cisternama i
vinovom lozom nad njima, br{ljanom i ru`marinom,

16 Kri`anje cesta za Matulji i Rijeku

29
krizantemama i karanfiljima, i svim onim malim radostima i
velikim tugama kojima `ivi onaj mali i dobri svijet u njima.
Me|u njima je, nevidljiva i ku}a koju je ostavio, mati i baka,
a djed je sad sigurno na balkonu, promatra cestu i broji
svaki unukov korak kao da ga vidi; gleda na sat i ra~una
dokle mu unuk mogao sti}i. I njegovi su drugovi tamo, i
susjedi i susjede, njegova je domovina ondje odakle se di`e
bijeli dim iz dimnjaka, iz onih ku}a pritajenih u bujnom i
vje~nom zelenilu lovorika. Ali, u njoj su i oni koji su ju
porobili, i nema vi{e veselja i radosti u njoj, izgubljena je
ona za njega i za tolike druge. Tu|e su sad one ku}e i
pala~e, i {umice, i more, i parkovi; nema vi{e `ivota tamo.
Prekrasna i prelijepa le`i pred njim njegova
domovina, ali tu`na i zamagljena, jer je jo{ daleko sunce,
koje polako silazi niz brda; a tko zna, mo`da ne}e nikad ni
sti}i do nje?
-Zbogom domovino! rekao je dje~ak pomalo
pateti~no, namje{teno, ~itao je tada Preradovi}a, a onda
sasvim iskreno i pla~no:
-Mama!
Cesta se spu{tala do nad samu obalu morsku i
prolazila kroz siroma{nu {umicu17, koja je, sve rje|a, silazila
do samih morskih stijena; samo gdjegdje po koja osamljena
ku}a. Dan je o`ivjeo cestu, sve se vi{e ljudi kretalo po njoj;
radnika koji su i{li u grad na posao, `ena koje su u velikim,
slamnatim ko{evima nosile mlijeko i povr}e na tr`nicu. Ali,
pored njih i tu|inski vojnici, na biciklima, u kolima,
kamionima, suvi{e bu~ni, da bi bili prirodni, kao da svojom
vikom i raspojasano{}u `ele prikriti osje}aj nesigurnosti i

17 Cestom od Matulja do\{ao je do morske obale.

30
straha pred ovim mrkim i {utljivim svijetom, koji prolazi
kraj njih kao da ih ne vidi, kome kao da nimalo ne
imponiraju ni njihove uniforme, ni njihove pu{ke, ni njihove
bajunete, i kao da se ne osje}aju sasvim sigurni u ovoj
~udnoj, nepoznatoj zemlji, za koju su im govorili da je
njihova i da u njoj `ive njihova neoslobo|ena bra}a. A ta
bra}a, govore, za~udo sasvim drugim jezikom, i o~igledno,
nimalo nisu odu{evljena sa svojim oslobo|enjem. Hodaju
radnici po cesti, mrki i {utljivi, i s krvavim prezirom u o~ima
obra~unavaju u sebi s tim si}u{nim i smije{nim ljudima, tom
lajavom ~eljadi {to se pravi toliko va`na, a jedan bolji
udarac...
Hoda dje~ak pored radnika i `ena, tih i {utljiv kao i
oni. Ni{ta oni izme|u sebe ne govore, nema rije~i za njihov
jad, porugu i mr`nju; ni dje~aka nije nitko upitao kuda }e
tako rano, znaju oni da je u ovo prokleto vrijeme najbolje
{utjeti i da ve} dje~aci imaju danas svoje brige i svoje tajne.
Ali kako se dobro, kako se odli~no razumiju svi oni, kako su
im misli i `elje jednake. I `alost, stra{na, velika `alost, koja
je obuhvatila zemlju svojim velikim, mrtva~kim pla{tem.
Ukrcao se na tramvaj kod brodogradili{ta18 i vozio
kroz grad. Teturao je stari, rasklimani tramvaj po
tra~nicama, kao pijani nosa~, stisnuo se dje~ak u kut, a u
srcu uvijek isti osje}aj, nepodnosivi osje}aj poni`enja i
straha, tupog saznanja da je bespravan, da ga svatko mo`e
napasti, zatvoriti, mu~iti, ubiti. Nesnosan je taj osje}aj, a
naro~ito jak onda, kad je, kao sada, na takvom mjestu gdje
se nalaze i jedni i drugi, i gospodari i robovi. Robovi:
prignje~eni, tihi, upla{eni, oborenih o~iju kao zlo~inac
uhva}en na djelu, svijesni svoje krivice da pripadaju drugom
18 Ukrcao se na tramvaj na Kantridi.

31
narodu, na oko mirni, a u stvari jedva svladavaju}i gr~
nestrpljivosti i `elju da iza|u, da nestanu, da se izgube pred
podmuklim i vrebaju}im o~ima gospodara, osje}aju}i se kao
psi u tu|em dvori{tu. A oni drugi: bu~ni i samosvijesni,
bezobzirni i opasni, vrebaju}i svaki pokret, svaku tiho
izgovorenu rije~; spremni da udare za jedan samovoljno
protuma~eni smje{ak, za jedan krivo shva}eni gest, za jednu
hrvatsku rije~; da udare zbog udarca, zbog afirmacije svoje
vlasti, zbog opojnog osje}aja koji od nje dolazi, zbog svog
osobnog zadovoljstva da mogu udariti, zadaviti, ubiti, zbog
slatkog saznanja da im je dozvoljeno sve, da su vi{i i ja~i od
drugih, da su njihove osobe sakrosanktne, da smiju ubiti, a
da se njih ne smije ubiti. Jer oni su gospodari, njihova je sad
ova zemlja i sve u njoj. Nema u njoj mjesta slavenskim
svinjama i njihovom svinjskom jeziku.
-Dvadeset vjekova civilizacije, dvije hiljade godina
kr{}anstva, koje je poteklo ba{ iz tog va{eg Rima, misli
dje~ak {}u}uren pla{ljivo u dnu tramvaja, -sjajne, u
hiljadama knjiga, programa i propovjedi ponavljane fraze o
bratstvu me|u ljudima, o ljubavi za bli`njega svoga, o
slobodi misli i rije~i, o narodima kao djeci gospoda boga,
koja su sva jednaka pred prijestoljem njegovim, a ja, mali,
petnaestgodi{nji dje~ak, strepim u ovom tramvaju, da me ne
izbijete, da me ne popljuvate, da me ne mu~ite, kao {to ste
izbili, mu~ili i popljuvali tolike druge. Dvadeset stolje}a
civilizacije i fraza o bratstvu me|u narodima, o velikoj
kulturnoj misiji va{e zemlje, sa za{titnom markom
Leonarda, Michelangela, Mazzinija, a porobili ste moju
domovinu, hapsite na{e ljude, oduzeli ste nam {kole, ne
date da govorimo na{im jezikom, prisiljavate nas da
bje`imo iz ro|ene ku}e kao lupe`i i ubojice. Govorite o
ljubavi, a sijete mr`nju, govorite o bratstvu me|u narodima,
a uni{tavate ih, govorite o jednakosti me|u ljudima, a
32
krstite nas psima i svinjama. Zaista ni{ta vam nije pomoglo
va{ih dvadeset vjekova civilizacije, ostali ste onakvi kakvi
ste bili i onda kad su svuda hara~ile rimske kohorte: trgovci
tu|im mesom, kradljivci tu|e zemlje, ucjenjiva~i i kukavni
ubojice.
Tramvaj je do{ao do na kraj grada, do mosta na kome
je bila granica i stra`a19; odlu~an se moment pribli`io.
Dje~ak je isko~io iz tramvaja i po{ao do rijeke. Tamo }e se
pritajiti i ~ekati |ake koji idu u {kolu preko mosta, a imaju
propusnice. S njima }e poku{ati da se prebaci. Poslije toga,
daleko tamo, kod nekog sela, kome ni imena nezna20, ~eka
ga opet jedna granica, provizorna, ka`u, jer pitanje granica
jo{ nije definitivno rije{eno. Uostalom ni{ta jo{ zapravo nije
definitivno rije{eno, jer o tome kome }e pripasti njegova
domovina raspravljaju diplomate, tamo negdje, u Parizu.
Tamo }e se rije{iti sudbina njegove zemlje, njegovog oca,
majke, bake i djeda, ali od te se gospode, rekao je djed, ne
treba nadati nikakvu dobru, jer svi oni pu{u u isti rog.
Stajao je dje~ak uznemiren i nestrpljiv na obali
mutnog i umrtvljenog rukavca rijeke21, ~ekaju}i drugove, a
kad su nai{li radosno ih pozdravio.
-Ho}e{ li opet u {kolu, pozdravio ga Pero, - dugo te
nije bilo.
-Ne}u u {kolu, odgovorio je. - Bje`im dalje, idem do
oca, ali nemam propusnice. Moram se nekako prebaciti
preko mosta.

19 Most izme|u Su\{aka i Rijeke na Rje~ini. Tu je i kasnije bila granica izme|u Italije i
tzv. "kraljevine SHS"
20 Privremena granica bila je postavljena na Svetom Kuzmu.
21 Mrtvi Kanal je staro korito Rje~ine.

33
 -Idi s nama, rekao je Pero, - budi bez brige, provu}i
}emo te mi, samo da nas se vi{e skupi.
A kad ih se skupilo desetak, poveo ih Pero do mosta i
obja{njavao {to treba u~initi. Do{li su do mosta, grunuli svi
najednom na njega, pomije{ali se me|u ljude, i za~as se
pred karabinjerima diglo desetak |a~kih ruku sa
propusnicama u rukama; me|u njima i dje~akova s
nekakvim papirom koga mu je ranije tutunuo Pero u ruku.
-Avanti, avanti, mahnuo je nestrpljivo karabinjer
guraju}i |ake od sebe, i ne gledaju}i njihove propusnice, jer
su ga vi{e zanimali stariji ljudi. Dje~ak se zbunio, stajao na
mjestu, kao da ne vjeruje da je sve to tako lako i
jednostavno, ali ga Pero uhvatio za ruku i povukao za
sobom. Hodao je uz Peru po uskom nogostupu mosta,
boje}i se da }e ga karabinjer pozvati natrag, ali je taj strah
opadao sa svakim korakom koga je na~inio, sve do
momenta kad je znao: ako ga pozove ne}e se vratiti, nego
potr~ati naprijed.
-Vjerujte mi, rekao je Pero, kad su ve} bili s druge
strane mosta, -gluplje policije od ove nema nigdje na
svijetu. A kad mu je dje~ak vratio papir koji mu je poslu`io
kao propusnica, Pero se veselo nasmijao:
-Vidi vraga, nikad ne bih vjerovao, da i pismena
opomena roditeljima za moj drugi red iz matematike mo`e
biti od neke koristi.
Oprostio se od drugova, koji su veselo otr~ali,
zadovoljni {to su namagar~ili kraljevske karabinjere, pa
potra`io svog starog profesora za koga su mu rekli da izdaje
propusnice za jugoslavenske stra`e22.
-[to, ocu ide{? za~udio se profesor. - Ali to je daleko,
vrlo daleko, morat }e{ pje{a~iti nekoliko sati.
34
 -Pa ja sam sad stigao od ku}e i nimalo nisam umoran,
umirivao ga dje~ak.
-[to, od ku}e si stigao, za~udio se profesor, - pa zar su
ti dali propusnicu?
-Prevarili smo ih na mostu.
-Ali pazi, opomenuo ga profesor, - jo{ }e ti jednom
tra`iti propusnicu, a tamo su vrlo strogi, pa ako te vrate, {to
}e{? Ne}e{ mo}i ni naprijed ni natrag.
-Pro}i }u, rekao je dje~ak sigurno i tvrdoglavo.
-Junak si ti, mali junak, polaskao mu profesor, pa
izdiktirao propusnicu koju mu je daktilografkinja u{ila u
ka~ket.
-Junak si ti, mali junak, skandirao je u sebi, kad je
poslije podne krenuo na put i penjao se iz grada u brda, po
{irokoj, pra{noj cesti kojom su se vukli ~itavi nizovi
kirija{kih kola. Vlakovi nisu i{li preko granice, pa su ih
zamijenili kirija{i.
-Junak si ti, mali junak, ponavljao je dje~ak, i njegova
ma{ta, uvijek pripravna na fantasti~ne stranputice, po~ela je
da sanja o onom drugom, pravom, velikom junaku:
Pro{lo je deset, dvadeset godina od dana{njeg dana.
Njegov je otac jo{ uvijek u bjegunstvu, a mati, ve} prosijeda,
sjedi u kuhinji, zabrinuta i tu`na, jer je otac javio da mu je
sin nestao i da uop}e ne zna gdje je. Pisao je svim znancima,
obratio se i na policiju, ali nesretnom se sinu sasvim zameo
trag. Sjedi dakle majka u kuhinji, i djed je s njom, i baka,
(oni }e vjerojatno do tada umrijeti, ali uzmimo da su jo{ `ivi

22 Viktor Car Emin

35
i vrlo stari), pa su i oni zabrinuti i upla{eni zbog dragog
unuka, koji je nestao na tako ~udnovat na~in (na kakav
na~in to sad nije va`no, ali bilo bi interesantno i o tome
razmisliti). Sjede dakle oni u kuhinji, kad najednom,
kuhinjska se vrata otvaraju, polako, polako, kao sama od
sebe, a na njima se pojavljuje stra{an lik: ~ovjek zavijen u
veliku, crnu pelerinu i s krinkom na licu. Djed i baka uko~ili
se od u`asa, a mati zateturala, (bilo bi dakle bolje da stoji),
ali ju je tajanstveni ~ovjek zagrlio, svojim sna`nim rukama, i
- polako po~eo skidati krinku.
-Sine moj, vrisnula je mati i pala mu u naru~aj, a o
djedu i baki da ne govorimo. A tajanstveni je ~ovjek rekao
dubokim tu`nim glasom: - Do{ao sam da oslobodim vas i
svoju domovinu, i nestao prije no {to su oni do{li k sebi. Isti
dan pojavio se na jo{ nekoliko mjesta, kod najpovjerljivijih
ljudi, i glas o tajanstvenom ~ovjeku pro{irio se kao munja. I
velika se nada rodila u srcima tu`nih i porobljenih ljudi. A
no}u, Ljubica se je vra}ala ku}i s nekim mladi}em, (ona }e
tada biti stara najmanje trideset godina, ali za pri~u ne
smeta), i ogor~eno odbijala njegove besramne ljubavne
ponude. -Za{to me odbija{, pitao ju mladi} drhtava glasa.
-Jer volim drugoga. -A koga? -Daleko je on, vrlo daleko, ali
~ut }e{ za njega, svi }ete ~uti za njega, jer on je stvoren za
velika djela. U taj ~as, jedna se sjena izdvojila iz mraka i
stvorila se pred njima. -Ti si, kriknula je Ljubica, odmah ga
je prepoznala, nije ni trebalo da skine krinku. A tajanstveni
joj je ~ovjek rekao: -Da ja sam, ali moje ime ne smije pre}i
preko tvojih ustiju. ^uvaj tajnu na{e ljubavi. I ~ekaj me dok
ne oslobodim domovinu! -Ne, ne}u ~ekati, s tobom idem,
odmah, u `ivot i u smrt, rekla je ona o~ajno, i tajanstveni ju
je ~ovjek zaogrnuo svojom pelerinom i nestao s njom u
no}i. A onaj je mladi}, (to je Stojan, jer on se sad ofrkava
oko nje). ostao duga nosa. Poslije su po~eli nestajati i drugi
36
mladi}i, njegovi drugovi iz {kole, i tajanstveni je ~ovjek u
klisurama U~ke za koje nije nitko znao osim njega, stvorio
svoju stra{nu vojsku. A me|u neprijateljima pani~an strah.
Tajanstveni je ~ovjek postao strah i trepet neprijatelja, i
jedna crna `ena s njime, sve do onog slavnog dana...
-Hej, ti, balavac pazi kuda hoda{, proderao se na
njega kirija{ koji ga umalo nije pregazio.
-Ne ljutite se, nasmijao se dje~ak prelaze}i bez
najmanjeg napora iz ma{tanja u stvarnost, - zamislio sam se,
a onda ga zamoli da ga poveze. Sjedio je dje~ak na kolima i
promatrao `ivot na cesti. A cesta, koja se sad spu{tala u
duboki klanac23, bila je `iva, puna ljudi i kola. Njome su
`urili seljaci i seljanke, radnici i namje{tenici, mladi}i,
djevojke, `ene i starci, sve ono {to je radilo u gradu ili
moralo u grad, pa pje{a~ilo jer druge veze nije bilo. A pored
ljudi i po kojeg bicikla, kirija{ka kola, pucketanje bi~eva,
lijeni hod te{kih konja, kletve kirija{a, pjesma, smijeh;
najprometnija i najveselija pjesma na svijetu. Uz cestu,
male, na brzu ruku skalupljene barake i vinom, rakijom,
malinom, kola~ima, sirom, kobasicama, salamama, i isto
tako na brzu ruku otvorene gostionice, s bukom i galamom
pripitih kirija{a, s kolima natovarenima najraznovrsnijim
teretima i zami{ljenim konjima kojima gazde sjede kod ~a{e
vina i piju.
-Veselo, zaista veselo, mislio je dje~ak, - sva{ta
izmi{ljaju ovi diplomati u Parizu, a i narod se dobro snalazi,
nema {ta. Vratili smo se za jedno osamdesetak godina
unatrag, u vrijeme kad jo{ nije bilo `eljeznice, kad se je
kirija{ilo od Karlovca do Rijeke, i kad se je isto ovako

23 Od Svete Ane karolinska cesta se spu\{ta u dolinu Drage.

37
sjedilo po gostionicama uz cestu; kad su pred njima stajala
kirija{ka kola kao i danas, konji `derali sijeno, kirija{i pili i
pravili poslove, gostione bile kao kolodvori i kolodvorske
restauracije, kola vagoni, a konji lokomotive. I gdje su se
samo stvorila tolika kola i toliki kirija{i? Uskrsnuo propali
stale` kirija{a preko no}i, otkrio novu kirija{ku Ameriku, i
sve je to onako kao u vrijeme tete Marice, koja je imala
gostionu na Lujzinskoj cesti i `ivjela u ono bla`eno i
romanti~no kirija{ko doba.
Do{li su pred gostionu i kirija{ je zaustavio konje24.
-Hej balavac, ostajem ovdje, ho}e{ li ~a{u vina?
-Ne, hvala, moram dalje.
-Onda jedan malinovac, hajde, nemoj biti kao frajlica,
rekao je kirija{, pa ne ~ekaju}i dje~aka po{ao do stola pred
gostionom. ^a{a malinovca bila je suvi{e primamljiva i
dje~ak je po{ao za njim. Bili su sami, nikoga nije bilo pred
gostionom, i kirija{ ga, krupna ljudina, razba{urane,
prosijede kose i razdrljenih grudiju, podozrivo promatrao
ispod svojih gustih, dugih obrva; ne{to mu je na dje~aku
bilo sumnjivo.
-A je li, balavac, odakle si, ti kao da nisi iz ovog kraja?
-Nisam.
-A kamo }e{?
A kad dje~ak nije odgovorio, kirija{ mu je, nimalo
uvrije|en, rekao:

24 Kirija\{ je zaustavio negdje u Dragi. Odatle je Gervais nastavio pje\{ice prema

Svetom Kuzmu.

38
 -Pa i ne mora{ re}i, tvoja stvar. Neka svaki gleda svoj
posao.
Ali je dje~ak povjerovao ovoj krupnoj ljudini ~ije su
o~i bile dobro}udne, mada su lukavo `mirkale, i sve mu
ispri~ao.
-Hohoho, smijao se kirija{,- dajte jo{ jednu malinu za
ovog de~ka, - dobro ste nasamarili one budale na mostu,
dobro si se pro{vercao, mali. Ne boj se, i ja se razumijem u
te stvari, spada mi to nekako u posao, i kad bi ti znao {to
sam sve pro{vercao u ovim kolima, kao tele bi zinuo.
Milijune sam pro{vercao, jesam, bogami. A kako i ne bi.
Stalno nas neki |avo osvaja i zarobljava, i da ne bi {verca,
propade narod. Uvijek smo ti mi {vercali, sinko, i pod
Austrijom i pod Ma|arskom, i sad, pod ovim digi}ima,
uvijek smo imali posla sa `andarima i financima, i vragom i
njegovom majkom, ali ka`i pravo, ako si ~ovjek od
karaktera, zar se je i moglo druk~ije? Po njima bi mi davno
crkli, spasio nas samo {verc, jest {verc, tako mi boga. I kad
bih s kolima i{ao dalje, pre{vercao bih te u njima preko
granice kao ni{ta, u sijenu bih te sakrio, bih, bogami. Ne boj
se {vercao sam ti ja i vrednije stvari, pa nikom ni{, uvijek
sam se dobro izvukao i namagar~io glupane glupe.
A zatim, po{to je iskapio i drugu ~a{u vina:
-Uf, bogamu, stra{no `ivi narod. Ne {verca se samo
roba, nego i ljudi, pa i takve mamine maze kao {to si ti. E,
opsovao je gadno kirija{, - kakav svijet, kakvi ljudi! Skupe se
tamo nekakva priglupa gospoda, koja nas nikad ni vidjela
nisu, pa kroje pravdu i dijele tu|u zemlju gore nego veliki
sudac na kotarskom sudu. Ovo veli, neka bude vama, a ovo
vama, kao da su zemlja i ljudi na njoj njihova pr}ija. ^ista
svinjarija, bogami, kriminal {to ka`u. I nikom ni{ta. A nas ti
goni ona pogospo|ena lugarska budala za svaki hrasti} koga
39
posje~emo u {umi, mater mu lopovsku i lugarsku, a da i ne
govorim o drugome. Ali {to }emo, paragrafi su samo za
narod. I onda, `estio se kirija{ dalje, -kakve granice, kakve
|avolje dr`ave! Otvori na, brate, vrata u cijeli svijet, da
putujemo kud nam srce za`eli, da vidimo kako drugdje `ivi
narod, ali jest, |avolju mater, od ~ega bi onda `ivjeli oni
silni kraljevi, i ministri, i generali, i fabrikanti i diplomati, i
vrag i njegova majka. O {to bi se ka~ili, zbog ~ega bi se
sva|ali i ratovali, i punili svoje masne trbuhe. Nego, vele,
sad }emo malo u rat, pa mili narod u rat, da gladuje i
crkava, i gubi badava glavu, i krepava po rati{tima, dok se
oni i dalje valjaju u onim svojim perinama, `deru piletinu i
vode tamo nekakvu politiku od koje ni |avo ni{ta ne
razumije. Nego, deder ti meni, bratac, ove kraljeve, i
ministre, i generale, i fabrikante, neka oni malo zasu~u
rukave, uzmu motiku u ruke, ili ~eki}, neka oni malo
kirija{e, i kisnu, i neka im sunce pali ko`u kao hiljadu
|avola, pa da vidi{ kako bi preko no}i promijenili mi{ljenje i
postali jo{ gori od nas.
A kad mu gostioni~arka donijela gula{ i on u
dje~akovim o~ima pro~itao glad, prekinuo je pri~anje, pa
naru~io gula{ i za dje~aka.
-Dobra du{a, plemeniti ~ovjek, mislio je dje~ak, kad se
oprostio od kirija{a i nastavio put, -nikad me ni vidio nije, a
tako se krasno ponio prema meni. Eto, takav je na{ narod,
plemenit i hrabar, a ne kao oni preko.
I sretan je bio dje~ak, i veseo, jer je ovdje, u ovom
bu~nom klancu, na ovoj cesti, vladao sasvim drugi duh,
nego tamo, na onoj cesti po kojoj je jutros bje`ao. Tamo je
bio narod upla{en i poti{ten, osje}aju}i da je njegova
sudbina zape~a}ena, da nema nade da }e tu|inac oti}i iz
zemlje. Poti{ten, nesretan i upla{en je bio narod preko
40
mosta, a tu|inac samopouzdan, bahat, nesmiljen i okrutan.
A ovdje, makar se vidio po koji tu|inski vojnik, i kraj bio
pod privremenom okupacijom, nikakve se bahate skupine
tu|inaca nisu skitale selima, ni galamile, ni terorizirale
miran svijet, a narod bio slobodan, veseo i srda~an, svijestan
da je na svojoj zemlji i da mu tu zemlju ne}e nitko oteti.
Hodao je dje~ak cestom sretan i veseo, radosno pozdravljao
ljude, ali pored ove radosti, i jedna druga: jo{ samo
nekoliko sati, pa }e vidjeti oca!
Cesta se penjala uz brdo, a na vrhu rampa25. Granica!
Do{ao je dje~ak na nekih dvije stotine metara od rampe, do
nekog zavoja i pogledao prema rampi: legitimirali su,
svakoga su legitimirali! A iza njega grupa `ena s ko{evima,
zadr`ale se valjda du`e u gradu.
-[to je, mali?
-I{ao bih s vama, nemam propusnice.
-Ne}e{ pro}i, rekla mu jedna djevojka, kad je
pogledala prema rampi, - onaj prokleti Napolitanac je u
slu`bi, a taj nikoga ne propu{ta. Nemoj ni poku{ati.
Dje~ak se okrenuo i po{ao natrag. Znao je, mora
pro}i i pro}i }e, trebalo je samo na}i najbolji i najsigurniji
na~in. Pred jednim du}anom je stajao dje~ak.
-Je si li odavle, upitao ga.
-A za{to pita{?
-Moram preko granice, a nemam propusnice.
-A {to }e{ mi dat?
25 Gervais je stigao do zavoja na kri`anju cesta za [krljevo i Bakar. Privremena je granica
bila postavljena na isto~nom ulazu u Sveti Kuzam, odakle se preko Kamenskog
spu\{talo ravno u Bakar.

41
 -Nemam ni{ta.
-A kamo }e{?
-Idem ocu.
-Po|i samnom, rekao je dje~ak.
Dje~ak ga je poveo u svoje dvori{te, odatle putanjom
uz brdo. Zaokrenuli su pored nekog drve}a udesno, pro{li
kraj nekih ku}a na seoskom putu, a zatim do{li na cestu26.
-Evo nas, rekao je dje~ak.
-A granica?
-Ona je dolje, ispod nas.
-A na{e stra`e?
-I one su za nama. Sad te ne}e nitko vi{e ni{ta pitati.
Kako je sve to bilo jednostavno, i - smije{no.
A sad k ocu, k ocu!
Dje~ak je tek sada primijetio da je pao sumrak;
podugo se zadr`ao sa kirija{em. Rijetki su ljudi prolazili
osamljenom cestom, rijetke su bile ku}e uz nju. Jedna mu
starica, tjeraju}i pred sobom kozu nabreklih vimena, rekla
da mora skrenuti prvom cestom desno, i}i po njoj neko
vrijeme, a zatim si}i na cestu koja vodi uz samo more27.
Pust je i ogoljen od bure kraj kojim hoda, `alostan
njegov sivi kamen, bijedni mu do~i}i, tu`no i {krto njegovo
nisko, jo{ ne prolistalo grmlje. Gola brda, sivi kameni
26 Dje~ak ga je doveo do zaselka Bara\}i na Svetom Kuzmu. Odatle je trebao krenuti
preko Kamenskog, nizbrdo prema Bakru. Gervais nije krenuo desno, prema
Kamenskom, ve\} je vjerojatno ravno, kroz Bara\}i, iza\{ao na cestu za [krljevo.
27 Kroz Bara\}e je do\{ao na cestu za [krljevo. Prema uputi starice trebao se vratiti
desno, prema Kamenskom, i skrenuti dalje prema moru.

42
vrhovi, koji kao da se iz samog neba spu{taju u more i
zatvaraju ga u onaj ~arobni zaljev, koji le`i dolje, na dnu,
kao neko veliko, tamno oko28.
Cesta ga je dovela u selo ~ije su se bijele ku}ice
nanizale uz nju s jedne i druge strane29. Pred vratima, na
kamenim i drvenim klupama, na stepenicama, mu{karci i
`ene, starci i starice, u tihim, ozbiljnim razgovorima.
Mladi}i i djevojke na cesti, smijeh, {ala, na zidu veliki plakat
ispisan crvenom olovkom: -Danas ples! Negdje svira
harmonika, mukanje krava i lave` pasa probijaju se kroz
njenu objesnu polku. U gostioni se razvikali i raspjevali
ljudi, na bo}ariji se skupili igra~i i sagnuti nad bo}ama
mjere udaljenost izme|u njih; djeca natjeravaju debelu, od
krpa sa{itu loptu i znati`eljno promatraju nepoznatog
dje~aka. U nekom dvori{tu, mala se baka nagnula nad
zdenac i vu~e vodu; oko motocikla mladi}i, ogledavaju ga,
pale motor, raspravljaju; nevidljiva mati zove iz sveg glasa:
-Milki}u, Milki}u, gdje si?
Predve~e, kao i svako drugo predve~e u primorskom
selu.
Ali slobodnom, misli dje~ak. Jer ovi ljudi pred
ku}ama, ovi mladi}i i djevojke, sva djeca, svi igra~i na
bo}ariji, svi oni mogu govoriti svojim jezikom, pjevati svoje
pjesme, njima ne prijete ni zatvorom, ni batinama, zato {to
pjevaju svoje pjesme i govore svojim jezikom. I smatraju to
sasvim razumljivim i prirodnim, a to i jest razumljivo i
prirodno, samo nije razumljivo i prirodno neprijatelju koji
je porobio njegovu zemlju. O, kakav je ~ovjek, mislio je

28 Bakarski zaljev
29 Krasica

43
dje~ak `alosno. Oduzima slobodu svom bratu ~ovjeku,
narodi porobljuju narode, ponizuju ih gore od `ivotinje,
uni{tavaju ih i istrebljuju, a za{to, za{to?
I hodaju}i ovim veselim i raspjevanim selom u ~ije se
predve~erje ljudi odmaraju pred svojim ku}ama, a mladi}i i
djevojke spremaju na ples, dje~ak je mislio na svoju tu`nu
domovinu gdje za porobljene nema ni pjesme, ni plesa,
nego samo pogrda, prijetnje i zatvor. Sumorna su i tu`na
predve~erja, tamo ispod U~ke, nitko se ne smije, nitko ne
pjeva. Umro je `ivot ispod U~ke, nema vi{e `ivota tamo! I
bol, tupi bol zbog njegove nesretne domovine, koju mo`da
vi{e nikad ne}e vidjeti, zabolio ga kao no` zaboden u srce. I
mo`da ga nikad vi{e ne}e ostaviti.
Dje~ak je ostavio selo za sobom i neprestano i{ao
istom cestom; nije nai{ao ni na jednu koja vodi nizbrdo, ka
moru. Pala je no}, tamna, bez mjese~ine. Pusta je bila cesta,
nikoga nije bilo ni pred njim, ni za njim, samo rijetka,
tamna stabla uz cestu i daleki lave` pasa. Bojao se u tom
nepoznatom kraju, bez ljudi, bez glasova, bez mjese~ine.
Pred njim svjetla, glasovi, najprije tihi, zatim sve ja~i,
jo{ jedno selo30. Daleki povici, pjesma. I tamo zovu majke
djecu, mu~u krave, pjevaju mladi}i i djevojke, ali sad je ve}
no}, glasovi su druk~iji, ti{i, umorniji, a pjesma tu`nija,
mek{a i puna ~e`nje.
Na cesti dvije sjene. Mladi} i djevojka. [apat, tihi,
srebrni smijeh djevojke i mukli mladi}ev glas. Upla{io se
onih dviju sjena na cesti, a zatim upitao za put.
-Dobro si zalutao, nasmijao se mladi}, -ve} si odavno
morao skrenuti ka moru, tamo u prvom selu. A sad, nema

30 Praputnjak

44
druge, mora{ kroz selo, dok ne do|e{ do raskri`ja, pa onda
nizbrdo. I koga se vraga ski}e{ no}u po nepoznatim
cestama, viknuo je za njim, ljut {to ga je omeo u ljubavnom
sastanku.
Dje~ak je po`urio, mada su ga noge ve} jako boljele,
pro{ao selom i ne mare}i za njega, do{ao do raskr{}a31 i
potr~ao nizbrdicom. I sad, kad je znao da je na cilju, da }e
naskoro ugledati oca, nikakva ga druga misao, nikakvo
ma{tanje, nije moglo odvratiti od jedine, radosne misli:
vidjet }u oca, jo{ malo pa }u vidjeti oca! I sve ono od jutros:
i rastanak od majke, i njegovo hodanje, i razgovor s
kirija{em, i bol u nogama, sve se je to slilo u jednu radosnu,
divnu pjesmu: vidjet }u oca, jo{ malo pa }u vidjeti oca!
Do{ao je na cestu uz more, pro{ao kroz uspavano
selo32, popeo se na strmi brijeg33 i ugledao mjesto u kome je
`ivio otac: tamnu silhuetu svjetionika koji je bacao bijele
snopove svijetla na more, zidove ku}a osvijetljene uli~nim
svjetiljkama, tamnu, vi{e naslu}enu, no vidljivu, morsku
plohu34. Malo primorsko mjesto puno sunca i radosti u
toplim ljetnim danima, mrtvo i `alosno kad zafiju~u bure. I
opet je tr~ao, utr~ao u neku pustu ulicu i zaustavio se pred
gostionicom iz koje se ~ula pjesma.
-Koga tra`i{, mali? upitao ga netko kad je otvorio
gostioni~ka vrata i neodlu~no stajao pred njima.
-Oca.
-A kako se zove taj gospodin otac, ako smijemo znati?

31 Kri`anje cesta na Meji

32 Bakarac
33 Stara cesta iz Bakarca za Kraljevicu nije i\{la uz more, kao danas, ve\} preko brda.
Putem zvanim Klan~ina stigao je do vrha odakle je ugledao Kraljevicu.
34 Kraljevica

45
 Rekao je. Jedan se ~ovjek, crvena, u`arena lica
okrenuo od stola za kojim se kartao, i nasmijao:
-Kod po{tarice je, danas po{tarica slavi imendan.
-A gdje je to? Ja nisam bio nikad ovdje.
-Pa nije ovo Pariz da ti damo adresu i taksi, smijao se
~ovjek, - idi iza ugla, pa gdje ~uje{ da se deru, tamo je
po{tarica...
Tiho je otvorio vrata, jer se na njegovo kucanje nije
nitko odazvao.
Na divanu mlada, plavokosa `ena. Ruka joj oko vrata
mu{karcu, pjeva. Do njih opet mu{ko i `ensko, piju
bratimstvo. @ena se smije, ~a{a joj podrhtava u ruci, vino se
prosipa po podu. Oko stola mu{karci i `ene, crveni, sjajnih
o~iju, znojavih lica, raspjevani. Na stolu ostaci {unke, kruha,
oglodane pile}e kosti, prignje~eni komadi} torte. A za
klavirom otac. Prati pjesmu, pa i sam pjeva. Otac pjeva!
Ugledali su dje~aka i u{utili.
-[to je? upitao je otac i okrenuo se.
Na vratima je stajao njegov sin u svom starom,
otrcanom odijelu, cipela bijelih od pra{ine, lica umorna i
tu`na.
Otac je ustao, rekao `eni na divanu: -Moj sin, i po{ao
prema vratima. Dje~ak se odmaknuo da mu otac mo`e
pro}i, a onda se poklonio `eni ~ija je ruka bila jo{ uvijek
obavijena oko mu{kar~eva vrata.
-To mi tako, samo koji put... Ti to ne mo`e{ razumjeti,
ali kad je ~ovjek tako prokleto sam i nesretan..., rekao je
otac kad su sjeli na klupu pred ku}om.
A onda, kao da se ne{to prelomilo u njemu, kako da
je pukla jedna tanka drhtava `ica, otac je zaplakao.
46
 -Tata, tata, {aptao je o~ajno umorni, upla{eni dje~ak,
ne pla~i! Ne pla~i, tata, molim te, svi te pozdravljaju, i
mama je zdrava, i djed, i baka, i svi }emo bit opet zajedno, i
sve }e bit dobro, i na{a }e domovina bit opet slobodna,
ho}e, tata, ho}e, vjeruj mi, tata, tata...
Tako su plakali one no}i u malom primorskom mjestu
jedan veliki i jedan mali ~ovjek, dok su sa tamnog
svjetionika pred njima padali bijeli snopovi svijetla na more,
na ~ijoj se obali nalazila njihova domovina.

47
48
 OTAC

S jedili smo na morskoj stijeni, na O{tru35, ti sa svojih

~etrdeset i ja sa svojih petnaest godina, obojica s
istom tugom u srcu.
Do nas se, kao }elavi starac, grijao na suncu {kolj
svetog Marka, sa kupali{ta se ~uo smijeh i `agor kupa~a,
hiljadu je `ivota brujalo u grmlju, u travi, u zraku, a
uspavano se more, sve blje{tavo i sjajno, mazno me{koljilo
oko na{e stijene. Ali mi smo bili gluhi i slijepi za sve ono {to
se doga|alo oko nas, na{i su pogledi kao za~arani, bili
prikovani na drugu obalu, s one strane zaljeva, koju je
prekrila tanka maglica.
-Ni{ta se ne vidi danas, rekao si nezadovoljno,
-nekakva je maglica prekrila more.
Si{li smo sa stijene, popeli se na puteljak i vra}ali u
mjesto s kojim nas nije vezalo ni{ta osim na{e nevolje.

35 O\{tro je dio Kraljevice, rt na kojem je bilo kupali\{te. U Kraljevici su otac Artur i

sin Drago `ivjeli sami, u siroma\{tvu.

49
 A mjesto je `ivjelo svojim, nama stranim `ivotom. U
brodogradili{tu su udarali ~eki}i i zujala svrdla, na ulicama
se razigrala djeca i `urili zaposleni ljudi, dolazili su i odlazili
brodovi, plovili po moru bijeli, veseli ~amci; sve je kipjelo
od `ivota i rada, samo smo nas dvojica bili izvan tog `ivota,
slu~ajni prolaznici, koji su danas ovdje, sutra ondje. I zar
smo znali gdje }emo sutra biti?

Artur Gervais, otac Draga Gervaisa u vrijeme izbjegli{tva u Kraljevici

Svi su ovi ljudi, i radnici na brodogradili{tu, i

razigrana djeca, i u`urbani prolaznici, bili sa stotinu
korijena povezani s ovim zaljevom, ovim mjestom, njegovim
ulicama i ku}ama; njihovo je to bilo mjesto i njihovi su
domovi bili u njemu. Samo smo nas dvojica bili bez doma.
Zbog toga smo svakog dana hodo~astili do one
morske stijene i gledali preko, na obalu s one strane zaljeva,
50
na kameni vrh U~ke, na plavi~aste bre`uljke, koji se, sve
ni`i i ni`i, spu{tahu prema moru kao neki dostojanstveni
starci, na osamljene zaseoke {to se pla{ljivo pritisli uz
obronke brda, i na onaj daleki, bijeli niz ku}a, koji se
protegnuo na cijelu obalu. Tamo je bio na{ dom, a u njemu
tvoja `ena, a moja mati.
Koliko sam se puta jutrom, u postelji, pritajio i kri{om
te promatrao: plakao si. Bio sam odvi{e mlad, da bih mogao
misliti i osje}ati kao {to si ti mislio i osje}ao, ali ja sam znao
uzroke tvojih suza. Mislio si na izgubljenu domovinu, na
svoju `enu, na tvoju nezaposlenost i bijedu u kojoj `ivi mati,
mislio si na tvoju stra{nu i neizdr`ivu samo}u. To su bile
one crne, proklete misli, koje su se zarile u mozak kao
otrovni skorpioni, koje te nisu ostavljale ni na ~as, koje su ti
izmu~ile du{u i tjerale suze na o~i.
Koliko sam puta morao svladati `alosni krik dje~aka,
koji je htio poletjeti do tebe, zagrliti te i utje{iti svojim
milovanjem, ali nikad to nije u~inio. Bojao se, da }e{ se
zastidjeti svojih suza, da }e{ ga odbiti grubo i neprijateljski.
I nikad nisi saznao kakvu sam bolnu, kakvu sam nesnosnu
samilost osje}ao za tebe, u onim danima, kad je tvoj `ivot
bio samo jad, ~e`nja i neizvjesnost.
I kako sam pa`ljivo, kako napregnuto slu{ao svaku
tvoju rije~, pratio svaki tvoj pokret, grimasu, i po njima
zaklju~ivao {to se doga|a u tebi. Jer ja sam se tada bojao za
tebe. Ja sam u svojoj jadnoj i upla{enoj djetinjoj ma{ti vidio
smrt, tvoju smrt, jer ja jo{ onda nisam znao koliko mo`e
patiti ~ovjek.
I kako sam bio veseo, kad si u nekom razigranom
dru{tvu bio drag i nasmijan, kao {to si i nekad bio. Kad bi se
tvoje lice proljep{alo i pomladilo od vedrog smije{ka i kad
bi pri~ao svoje dobre, nasmijane {ale. Sjedio bih uz tebe do
51
kasno u no}, maleni dje~ak me|u raspjevanim i
raspojasanim ljudima, sjedio bih uz tebe kao neka dobra,
zabrinuta `enica, u`ivao u tebi i bio ponosan na tebe:
-Evo, takav je moj otac!
Bio si slab i tvoja se slabost preto~ila u mene, bole}iva
i pla~na kao jesenji dan na moru u ~ijim sivim maglama
nestaju i nebo i more.
Bio si slab, jer su ti oduzeli tlo ispod nogu, jer su te
i{~upali kao korijen iz zemlje, jer su te istjerali iz tvog
vlastitog gnijezda...
*
Danas sam stariji36, no {to si ti bio tada kad smo sjedili
na onoj morskoj stijeni, a na{i pogledi kao za~arani bili
prikovani na obalu s druge strane zaljeva. I tebe ve} nema,
a mo`da ni one stijene na kojoj smo sjedili. Ali u onim sam
danima nau~io za cijeli `ivot, da volim svoju zemlju i
~ovjeka.

36 Drago Gervais je napisao pripovjetke }{\plain \i\fs0 Bez domovine}{\plain \fs0

iza Drugog svjetskog rata.

52
 ODIJELO

V idio sam te u selima i gradovima, na ulicama i

ku}ama, u barakama i na mansardama, u crkvama i u
kr~mama, pod no}nim svjetiljkama i na bijelim dr`avnim
cestama.
Vidio sam te, iskrenu i bestidnu, u kr`ljavim tijelima
besprizornih, u dronjcima koji su lepr{ali oko njih kao
sirotinjski barjaci, u ispijenim licima staraca i starica na
uglovima ulica, (o~i su u njih bile mutne i be{}utne kao smrt
koju su i{~ekivali, a ruke prosja~ki ispru`ene tra`e}i
milostinju kao pravo siromaha), vidio sam te, stotinu puta
sam te vidio u zadimljenim kr~mama u kojima su sjedili
pijani ljudi, plakali, bjesnili i udarali {akama po stolovima
na kojima su se njihove suze pomije{ale s prolivenim vinom.
Vidio sam te, stidljivu i prekrivenu, kako crvene}i i
zbunjeno prodaje{ posljednje odijelo, prsten, dragu
uspomenu, i kriomice, sa strahom da te ne iznenade, jede{
svoje bijedne i gladne obroke. I gledao sam ruku u kojoj je
pero, potpisuju}i mjenicu, drhtalo kao trepetljika, i o~i, koje
uko~ene od u`asa bulje u mra~nu provaliju od koje vi{e
nema spasa.
53
 Rano sam te upoznao, bijedo, onda kad je onaj
petnaestogodi{nji mom~i} morao ostaviti svoju domovinu,
kad si se uvukla u njegovu porodicu kao nezvani gost. Rano
i iznenadno sam te upoznao, nisi bila u~tiva prema meni,
nisi me pripremila na svoj dolazak. Ali svaka ~ast tebi: bila
si pravedna i nepotkupljiva! Nisi posjetila samo mene, sve si
nas, ljude bez domovine, jednako po~astila: smjestila nas u
stanove sa golim zidovima i vrlo nas brzo nau~ila da `ivimo
od danas na sutra, od tu|e milosti i slu~ajnih zarada. I da ne
cijenimo novac, jer kad `ivi{ od danas do sutra, sasvim je
svejedno, da li }e{ ga potro{iti odjednom i s u`itkom, ili s
ra~unicom i bez u`itka. I zbog toga {to nas je bilo mnogo,
{to nije bilo nikakve razlike me|u nama, {to smo svi bili
jednaki, nismo te toliko ni osjetili. Naprotiv, uvjerenje, da
nas ima neizmjerno mnogo, da nas ima kao zvijezda na
nebu i riba u moru, ne samo da nam je bilo na utjehu, nego
smo u njemu crpli i svu svoju snagu. A ta je bila velika, jer
je i morala biti velika.

Ali, govorim kao starac, a radi se o petnaestgodi{njem

mladi}u.

Ima jo{ jedan razlog zbog koga onaj mom~i} nije

osjetio sav u`as koji dolazi od tebe: nije se on borio protiv
tebe, borili su se njegovi roditelji. Oni su, rastavljeni
`i~anom ogradom koja se zvala dr`avna granica,
bespomo}ni i izludjeli od briga, tra`ili izlaz, tra~ak svijetla,
koji bi im pokazao put i oslobodio ih iz tvog mra~nog
carstva. Ali, svijetla nije bilo.

Pa ipak, do{ao je ~as kad te je i onaj mom~i} osjetio,

kad si ga ranila u samo srce i nau~ila ga da mrzi. Bilo je to
onda, kad je poku{ao da se iznevjeri milijunima kojima je
pripadao i da se pribli`i onima, koji nisu imali samo jedne, i
54
to poderane cipele, i samo jedno, i to prepravljeno i
pokrpljeno o~evo odijelo.
*
Mnogi su gosti do{li onog ljeta u gradi} na moru37,
prvog ljeta poslije prvog rata, a me|u njima i tri djevojke.
Bile su bogate i razma`ene, lijepe i ude{ene, a Marija je bila
vesela i drska kao mlado, obijesno ma~e.
Kako je u`ivao u njenom jedrom tijelu po kome su
klizile morske kapi kao bijeli biseri, u njenoj svje`oj i
obijesnoj mladosti, koja je, protivno od njegove, sva pr{tila
od snage i `ivotne radosti. Kako mu je bila draga ta Marija,
koja je onog ljeta do{la na more, i koja nije znala kako su
stra{ni oni zimski dani kad divlja bura, kad se ~ovjek
smrzava u nelo`enoj sobi ili tr~i ulicom u preduga~kom
kaputu posu|enom od pijanog kapelana.
I kako se osje}a slabim i neuglednim pred vladarskom
samosvije{}u ove djevojke, koja nije znala kako je to
stra{no, kad je pred vratima svih `elja tvoje mladosti, i
malih i velikih, napisan grubi ne, i kad je sav tvoj `ivot
nalik na kolodvorsku ~ekaonicu s koje treba{ otputovati, a
da ne zna{ ni kada ni kamo.
I kako se je osje}ao ru`nim pred tom mladom
ljepotom, pred tim ~istim, njegovanim tijelom, on, onako
suh, neishranjen i pogrbljen kao starac. I kako je radosno,
kako zahvalno prihvatio njen smijeh, njenu gospodsku
obijest, njenu `ivotnu radost, on, onako umoran, tih i
nesretan.

37 Radnja se ove pripovjetke doga|a u ljetu 1919. godine u Kraljevici.

55
 Svakog su dana dolazili dje~aci i djevojke na kupanje:
na njima su bili samo kupa}i kostimi i ga}ice, nikakve
razlike, koju ~ine odijela, nije bilo me|u njima. Samo su
djevoja~ki bokovi bili obliji, a grudi okrugle i sitne kao
nedozrele jabuke. I samo su se tako vidjeli; u kupa}im
kostimima i ga}icama, mladi, polugoli i razigrani.
A onda ga je Marija pozvala na izlet.
Oti{ao je u apoteku, kupio benzin i ~itavo poslije
podne ~istio velike i masne mrlje sa svog jedinog, tamno
plavog, izno{enog i pokrpljenog odijela, koje je, kupljeno za
oca, bilo za oca i preokrenuto, a sad prepravljeno
nevje{tom dje~jom rukom, visjelo na njemu kao na stra{ilu
za ptice. Trljao je mrlje svom snagom, ruke ga zaboljele od
bjesomu~nog trljanja, ali {to on ne bi u~inio za lijepu
djevicu Mariju i zato da joj se dopadne?
Otac mu se narugao:
-U kakvo si se to ~i{}enje upustio? Zar treba da se
nekom dopadne{? Uostalom mrlje su kao i stari grijesi,
opet }e do}i na vidjelo. I zar su ti dronjci uop}e nalik na
neko odijelo?
Sin je pocrvenio, a zatim porugu vratio porugom:
-Kakvo je da je, moje je. Nije tu|e kao ovo na tebi, i
ne moram nositi man{ete zbog prekratkih rukava, a i hla~e
su u mene normalne, a ne kao u tebe, do ispod koljena.
Jer ocu je poklonio odijelo jedan njegov prijatelj,
mnogo ni`i od njega.
A ujutro, kad je pogledao odijelo, a prvi mu pogled
pao na njega, nesre}a. Sve su mrlje bile na mjestu, samo jo{
nekako vidljivije, masnije. Kao stari grijesi o kojima je
govorio otac. Gledao je o~ajno u njih i pitao se {to da u~ini?
56
Da ide na izlet ili da ne ide? Kolebaju}i se navukao je
odijelo na sebe i stao pred ogledalo, u slijepoj nadi da je sve
to zabuna, da mrlja uop}e nema, da ga varaju o~i. Ali one
su ga, prokletnice, promatrale iz ogledala, kao stotinu malih
i velikih, ru`nih i zlobnih o~iju. I sasavim mu uni{tile
odva`nost.

-Ne idem, odlu~io je, i skinuo kaput.

-Zar ne ide{ na izlet? upitao ga otac, koji se tek

probudio.

-Ne znam, odgovorio je, a onda, od straha da mu otac

ne bi pro~itao misli, ponovno navukao kaput na sebe. Ali
pored straha da mu otac ne pro~ita misli, on se i ljutio na
njega: -Gle ga, mislio je, le`i bezbri`no u postelji, ni briga
ga {to hodam otrcan po svijetu i {to me je stid iza}i me|u
ljude. I to jo{ otac, ~ija je du`nost...

Ali, istovremeno, on se i stidio tih svojih misli, jer je

znao da je njegova osuda nepravedna i nepo{tena.
Svejedno, bilo mu je lak{e po{to je na ocu iskalio svoj
nemo}ni bijes, makar samo u mislima, i to ga je ojuna~ilo.
Ide, odlu~io se napokon. Ba{ ga briga za one gradske
fi}firi}e i ude{ene djevojke. Marija je plemenita, divna `ena.

Ali njegova je odva`nost nestajala sa svakim korakom

kojim se pribli`avao mjestu sastanka. A kada je ugledao
dje~ake i djevojke, Marije jo{ nije bilo me|u njima, noge
mu ote`ale kao da su utezi na njima, u u{ima zabrujao stid,
a strah, kukavi~ki strah sasvim ga obuze. Jer oni su bili
odjeveni, tako odjeveni...

-Zar nema jo{ Marije? upitao je ponizno i prigu{eno,

a ne onako veselo i slobodno, kao na kupanju.
57
 -Nema, odgovorio je netko, dok su svi, i dje~aci i
djevojke, gledali, gledali. Gledali su njegovo odijelo, njegov
pre{iroki kaput, izlizane laktove, pokrpljene hla~e, masne i
velike mrlje; gledali tako otvoreno, tako iznena|eno, drsko
i uvrije|eno, kao da su mu htjeli kazati:
-A gle, takav si ti! Pravio si se va`an, a ono si gol i bos
kao vrabac! Ali neka, jo{ si se na vrijeme pokazao u tvojoj
pravoj slici i prilici.
I kao da ga nema me|u njima, djevojke mu okrenule
le|a i razgovarale s drugim dje~acima. Znao je da je
propao, da mu nema spasa, ali je u mu~nom nastojanju da
se nekako odr`i, iz la`nog ponosa, ~ega li, nastojao
sudjelovati u razgovoru, dobaciti koju rije~. Ali, njegove su
rije~i ostajale u zraku, njih kao da nisu ~uli, i nitko se nije
osvrnuo da vidi odakle dolaze. Stajao je me|u njima kao
osu|enik kome se pru`a posljednja mogu}nost spasa, da
pobjegne, ali on, izgubljen i o{amu}en, ostaje na svom
mjestu, i nema snage da pobjegne, nego bespomo}no ~eka
krvnikov udarac.
Do{la je Marija.
Nikad ne}e zaboraviti pogled njenih podrugljivih,
drskih o~iju kojim ga je odmjerila od glave do pete, pogled,
u kome je bilo i sa`aljenja, i prezira, i uvrede. A onda je
zabu{ila nos i rekla:
-Bo`e, tko to tako smrdi po benzinu?
Bilo je gotovo. Oborenih o~iju, crven od stida, i
glasom u kome su drhtale suze, izrekao je neku ispriku, a
onda oteturao od njih. Odlutao je daleko izvan mjesta,
o~ajan i prignje~en od poruge koju je do`ivjeo, ali i pun
divlje mr`nje i osvetni~kih planova. Sjedio je na samotnoj
58
morskoj stijeni i plakao nad svojom `alosnom mlado{}u i za
izgubljenom domovinom...
*
Danas se dobro}udno smijem `alosnom do`ivljaju
onog petnaestgodi{njeg dje~aka i njegovoj tragediji, ali mi
~esto izvrgavamo ruglu tu`ne do`ivljaje iz na{e pro{losti,
otkrivaju}i radije u njima komi~nu stranu. Lak{e se tako
`ivi.

59
60
 MATI

O tac i sin su pobjegli preko granice, a mati i sestra

ostale s bakom i djedom kod ku}e, o~ekuju}i da se
otac namjesti i da ih pozove. Prolazili su dani, prolazili
mjeseci, pro{la je i godina dana, ali su o~eve vijesti bile
uvijek jednake: nema ni{ta, jo{ uvijek nema ni{ta.
Mati je tro{ila posljednji novac. Sa strahom u srcu
otvarala je ormar i tra`ila me|u rubljem posljednje
nov~anice. Izvadila bi ih, izdvojila potreban novac, a ostatak
pa`ljivo prebrojila, u jalovoj nadi da joj je ra~un kriv, da se
prevarila, da ima vi{e novaca no {to je znala da ga ima. Ali
ra~un je bio to~an, nov~anica je bilo sve manje, i ve} su se
mogli izbrojiti dani za koje }e dosti}i. S te{kim bi ih
uzdahom vra}ala u ormar, a zatim, kao premorena, sjela na
stolicu i bespomo}no zurila pred sebe: sve dok je ne bi zvali
ili netko do{ao po nju.
Mati je ve} bila umorna od svega onoga {to se
doga|alo oko nje, ona ve} nije imala ni snage, ni volje da se
bori protiv briga koje su navalile na nju. Bila je umorna od
~ekanja i ~e`nje za mu`em i sinom, i ~esto govorila da bi
najvoljela da legne, pa da se vi{e ne probudi.
61
 Tako je govorila svima koji su je htjeli slu{ati, i mada
su njene rije~i bile iskrene i uvjerljive, nitko u njih nije
vjerovao, pa ni ona sama. Jer, iako sustala od briga, iako ih
je primala ve} sasvim apati~no i bez otpora, jedna je snaga
jo{ uvijek `ivjela u njoj: ba{ to {to je bila majka i `ena.

Klementina Gervais ro|ena Toma{i} - mati Draga Gervaisa

I mada pasivna, ta je snaga, ta ~e`nja za mu`em i

sinom, bila toliko jaka, da ju je spasavala od potpunog
o~aja, i da je mati, kao neki dobri, stari automat, i dalje
obavljala dnevne poslove, vodila ku}anstvo, njegovala na
smrt bolesnog djeda, a predve~er vodila pred ku}om
razgovore sa susjedama ~iji mu`evi nisu morali bje`ati i ~iji
su sinovi ostali kod ku}e.
A gore, u velikoj sobi s balkonom sa koga se vidio
~itav Kvarner, umirao je djed. Umirao je bu~no i ljutito, kao
pravi mornar, koji se ne boji ni oluje ni smrti. Neprestano je
ne{to zahtjevao, dodijavao majci i baki, psovao i prigovarao,

62
vjeruju}i mo`da da }e svojim mornarskim psovkama i
grdnjama upla{iti i samu smrt. Ali smrt se nije upla{ila, ona
je mirno vr{ila svoj posao, i sve vi{e ulazila u starca, kradu}i
mu dah, i obavijaju}i ga svojim ledenim pla{tem. Djed je
bio sve ti{i, sve mirniji, s njegovih je ustiju nestala psovka, a
o~i zablistale dobrim, plavim sjajem:
-Dajte mi unukovu sliku, {apnuo je.
Mati mu je dala sliku u ruke, ali je djed nije pogledao,
nego je gr~evito stiskao u svojim rukama, kao da }e ga ona
odr`ati na `ivotu.
Ali je `ivot ipak nestao iz njega38.
A mati je, tupa i be{}utna, uzela sliku iz djedove ruke,
({to }e joj slika, `ivog sina ho}e!), i zaklopila djedove o~i. I
jedina misao:
-Ipak nije do~ekao da vidi unuka.
Zatim je do{la bolest i na nju. Umorna i apati~na,
mati joj se predala bez otpora. Njeno oslabljeno tijelo,
njena umorna du{a, kao da su je jedva do~ekale. Da legne,
da se odmori, da ne misli ni na {to. Da ne strahuje zbog
posljednjih novaca u ormaru, zbog bijede koja se uvukla u
sve kutove ku}e, zbog svega onoga {to se doga|a vani, u
svijetu. Da le`i, da osje}a ugodnu, grozni~avu bol u
nogama, da se izgubi u jednom sasvim drugom svijetu,
fantasti~nom svijetu snova, u kome sve one brige, sav onaj
jad koji je mu~e, nemaju nikakva smisla, postaju sasvim
neva`ni i tako daleki, kao da se ne ti~u nje, nego nekog
drugog ~ovjeka, neke druge majke. Mati nije bila ni bu~na,
ni ljutita, ona nije htjela upla{iti i potjerati smrt. Ona je

38 Nono Francik Umro je 20. listopada 1919. godine u Opatiji. Tamo je i pokopan. U
opatijskom mati~nom uredu, kao uzrok smrti zapisano je: hipostatska upala plu\}a.
Njega i nonu Marjanku opisao je Gervais u nekoliko svojih pjesama.

63
jedino `eljela da je ostave na miru, da joj ne dosa|uju sa
hranom i lijekovima; tra`ila je mir, pa makar se taj mir zvao
i smrt. I tko zna, mo`da je njeno izmu~eno tijelo i htjelo
umrijeti.
Ali se kroz sve one grozni~ave sanje, kroz sav onaj
fantasti~an svijet u kome je `ivjela bolesna mati, sve ja~e,
sve pobjedonosnije probijala misao na mu`a i sina. Bolest ju
je mogla svladati samo na ~as, ~e`nja za njima bila je ja~a. A
zajedno s njom probijala se kroz sve one gr~eve, grozni~ave
sanje, i mutan svijet stvarnog i nestvarnog, `elja za `ivotom;
ona `elja zbog koje je i djed tra`io sliku svog unuka.
I mati, u po~etku bolesti mirna, strpljiva i bezvoljna, i
kao pomirena s mi{llju na smrt, postala je odjednom
nestrpljiva, brza na primanje lijekova, poslu{na i znati`eljna
na svoje ozdravljenje. I na vijesti o mu`u i sinu, koji pojma
nisu imali da mati umire, jer je izme|u njih bila granica
ogra|ena `icom i ljudskom glupo{}u...
Mati je ozdravila i pozvala ro|aka Nina39.
-Nino, da li bi me htio prebaciti jedne no}i ~amcem na
drugu stranu Kvarnera? upitala ga.
-Luda si, rekao je Nino, -mo`e nas uhvatiti kakav
talijanski patrolni ~amac, a i njihove su stra`e uz obalu.
Mogli bi svr{iti u zatvoru i ti i ja.
-Ne, nisam luda, rekla je mati, -i ni~ega se ne bojim.
Skoro sam umrla, gledala sam smrti u o~i, i ni{ta me na
svijetu ne mo`e vi{e upla{iti. Ni more, ni ljudi.
Krupni gorostas Nino po~e{ao se iza uha, odmjerio
majku, onako slabu i ispijenu od bolesti, od glave do pete, a
zatim se nasmijao svojim {irokim, pijanim smijehom:

39 Nino je ro|ak Klementinin, dakle od obitelji Toma\{i\}.

64
 -Kad se ne boji{ ti, ne bojim se, pobogu, ni ja!
Po{li su iz Porti}a, obasjani svijetlom crvenih i plavih
`arulja sa terase na kojoj su se okretali plesni parovi gostiju,
koji su do{li na ljetovanje u njihovo porobljeno mjesto.
Mati se smjestila na krmi, s malim zave`ljajem do nogu,
{utljiva, stisnutih usana, sva upijena u svoju odluku, u svoju
~e`nju da vidi mu`a i sina. Nino je, otisnuv{i ~amac,
promrmljao ne{to ljutito i nerazumljivo o ludim `enama
kojima vrag ne da mira, a zatim se, s nekoliko sna`nih
zaveslaja otisnuo od obale i uronio sa ~amcem i `enom u
njemu, u tamnu kvarnersku no}40.
Klizio je ~amac ne~ujno kroz no}, ~ulo se samo tiho
udaranje vesala po glatkoj povr{ini uspavanog mora i sve
slabiji zvukovi glazbe sa terase, koja se polako gubila u
mraku zajedno sa svojim plesa~ima. Ostale su samo tamne
sjene ku}a i parkova, ali se naskoro i one pretopile u jedno:
u mrak, iz koga su jo{ treperila, kao da namiguju, svijetla
ostavljenog mjesta.
Rijeka ih je o~ekivala sa hiljadama krijesnica, a
kvarnerski svjetionici, jedan za drugim, sa svojim veselim,
kratkim bljeskom, kao da su pozdravljali malu, izmu~enu
`enu, {to se stiskala na krmi ~amca, koji je plovio sredinom
Kvarnera, tih i nevidljiv za sve na obali.
Nad U~kom je bljesnulo, Nino je opsovao:
-Nevera!
Dohvatio je bocu, potegao ja~e no dosad, a zatim jo{
sna`nije zaveslao.

40 Ne znamo to~no kada je Klementina Gervais posjetila sina i mu`a kako je opisano u
ovoj pripovjetci. Ovo je bio samo posjet, jer se mati nakon toga, s ro|akom Ninom
opet vratila u Opatiju (prema kazivanju pokojne Blanke Toma\{i\}, sestre Dragove).
Klementina je zajedno s k\}erkom Blankom napustila Opatiju 1920. godine, tako da
je tamo ostala sama nona Marjanka.

65
 -Samo da nas ne dohvati prije nego prije|emo
granicu, reako je, -poslije smo na konju.
-Vozi, Nino, vozi, rekla je mati i gledala U~ku, koja se
svakog ~asa zasjala kao krater goru}eg vulkana.
Sijevanje je bilo sve ~e{}e, ~uo se udaljeni grom, more
je zadrhtalo, podmukli je vjetri} preletio njegovom
povr{inom. Nino se psuju}i neprestano, jo{ vi{e raskre~io u
~amcu, njegove se noge oduprle o sjedalo, a ruke radile kao
dvije `eljezne poluge.
-Vozi, Nino, vozi!
Ali joj Nino nije odgovarao. Njega je zahvatio pravi
mornarski bijes, strast igra~a, utrka s olujom. Da li }e
prevariti ona njega ili on nju? Da li }e, prije no ga stigne,
pre}i granicu ili ne? Psovao je Nino, grdio, na ~as ostavljao
vesla da popije gutljaj vina, a zatim opet veslao kao mahnit,
mjere}i ispod oka oblake koji su bili br`i od njegovih ruku...
Svitalo je. ^ovjek i `ena sjedili su u ~amcu prozebli i
pokisli, i radosno do~ekali prve sun~ane zrake. A pred
njima, su sve jasnije, sve ve}e, micale ku}e malog
primorskog mjesta u kome su bili mu` i sin ove male,
prozeble `ene.
I tada je Nino ponovno opsovao, ali kao ~ovjek koga
je ne{to neobi~no iznenadilo:
Mati je pjevala!

66
 NA CESTI

B ilo je to onog sivog, jesenskog dana, kad su se otac i

sin, prozebli, stisnuti jedan uz drugoga i zavijeni u
debele gunjeve, koji su zaudarali na stajski gnoj, vozili u
tro{nom fijakeru, u daleki grad na rijeci41 u kome je bila
gimnazija. Bila je to druga godina odkako su morali
napustiti domovinu, bio je to tre}i o~ev poku{aj42 da u
gradi}u iz koga su dolazili osnuje novi dom za sve njih.
Sivo i obla~no bilo je nebo nad njima, pusta i
nedogledna cesta po kojoj je putovao fijaker, mra~na i
{utljiva {uma koja je pratila cestu s jedne i druge strane, i
daleko se tamo, na horizontu, stapalo s njome u jedno,
nestaju}i, kamo?
Samotno je putovao fijaker po bijeloj, nedoglednoj
cesti ispod siva, obla~na neba; pratili ga samo jata vrana,

41 Gervaisovi su 1920. preselili u Sisak gdje je otac dobio neki posao. Drago je do tada
zavr\{io peti i \{esti razred gimnazije na Su\{aku. Vjerojatno su na putu za
Karlovac gdje je mo`da poha|ao dio nastave. Sedmi razred (1920/21.) gimnazije
upisao je kao privatista na su\{a~koj gimnaziji. Sestra Blanka polazila je tre\}i razred
realne gimnazije u Sisku 1920/21. godine.
42 Prvi je poku\{aj u Kraljevici, drugi u Bakru, tre\}i u Sisku, a ~etvrti i posljednji opet
u Bakru. Tu se obitelj zaustavila, a uskoro je do\{la i nona Marjanka.

67
koje su slijetale na kro{nje drve}a s kojih je u gustim
hrpama padalo li{}e, a zatim odlijetalo, kamo?
Zar oni znaju?
Zar oni znaju kamo vodi ova cesta i {to se nalazi iza
one tamne pruge na horizontu? Zar oni znaju kako izgleda
onaj grad na rijeci, kakve su njegove ulice, njegove ku}e i
kakvi ljudi `ive u njemu?
A tko zna, mo`da taj grad uop}e ne postoji, mo`da
nema ni rijeke tamo, ni ku}a, ni ulica, ni ljudi? I mo`da ova
cesta i nema kraja, mo`da se obavija oko cijele Zemlje, a
fijaker putuje, putuje...
I tko zna, mo`da je sve to, i ova cesta, i {uma oko njih,
i ko~ija{, i oni sami, mo`da je sve to tek san. Tjeskoban,
ru`an san o crnom fijakeru na bijeloj cesti u kome sjede
otac i on, prozebli, stisnuti jedan uz drugog i zavijeni u
debele gunjeve, koji zaudaraju na stajski gnoj.
-Je li ti hladno? upitao ga otac, a u glasu mu ne{to
mekano i toplo, toplo a grije prozeblo tijelo.
-Ne, tata, odgovorio mu, -sasvim mi je dobro.
-Dobro? On ka`e da mu je dobro, misli otac i ispod
oka promatra svog prozeblog sina. A kako je nje`an i
slabokrvan. (Uostalom svi smo mi u na{oj porodici bili
takvi, nje`ni i slabokrvni, pa eto, ipak se nekako odr`ali.) I
kako se zavukao u sebe, stisnuo i pogrbio. S prevelikim
ka~ketom na glavi, uvijen do nosa u {al, zatrpan gunjevima,
prozebao i drhtav, nalik je na iznemoglog star~i}a, a ne na
de~ka od sedamnaest godina. I kako je tu`an, ozbiljan i
zabrinut pogled u njega, kakvi mu tamni kolobari ispod
o~iju, a lice zbunjeno i upla{eno.
68
 Promatrao otac ispod oka svog sina, a srce mu
ispunjuje bol i sa`aljenje:
-O, jadni moj de~ko, siroma{no moje dijete! Znam
za{to ti je lice zbunjeno i upla{eno, znam kakve brige more
tvoj mladi mozak i kakav se strah ukotvio u tvom srcu: boji{
se grada u koji putujemo, boji{ se njegovih ulica i ku}a,
boji{ se ljudi me|u kojima }e{ morati `ivjeti. Ljudi, koji

Svjetlopis Draga Gervaisa i njegove sestre Blanke, napravljen u Atellieru Ner{i} u Sisku 1921.
godine. Od boravka obitelji Gervais u Sisku ostale su samo dva svjetlopisa.

ne}e imati rije~i ljubavi za tebe, (a ona je potrebna tvojoj

mladosti kao `ivotu toplina), jer su rije~i ljubavi {krte i
rijetke; koji ne}e razumjeti tvoju tugu i tvoje brige, jer
imaju suvi{e svojih; koji u tvoj `ivot ne}e unijeti ni smijeha,
ni radosti, jer ih je premalo i u njihovom. Do~ekat }e te kao
malog, siroma{nog tu|inca, izbjeglicu bez domovine i
69
porodice, pti~e ispalo iz gnijezda, koga reda radi treba
sa`aljevati i kome bi trebalo pomo}i, kad ~ovjek i sam ne bi
trebao pomo}i. I zbog toga, pomo}i ne}e biti, jer ispale
ptice ne}e nitko povratiti u izgubljeno gnijezdo, a sa`aljenje
}e naj~e{}e biti povr{na fraza, ukoliko ne bude licemjerje ili
~ak uvreda.
I tvoju veliku brigu znam: boji{ se {kole, profesora,
~ak se i novih drugova boji{. I slabih se ocjena boji{, i boli,
koju bi, ako bi u {koli lo{e prolazio, zadao meni i majci. Kao
da tvoja mala nesre}a mo`e uve}ati na{ veliki jad.
-Slu{aj, rekao je otac, nemoj suvi{e brinuti ako s
ocjenama ne bude sve u redu. Mnogo si vremena izgubio, a
da bi mogao sve to odjednom nadoknaditi.
-Da, tata, rekao je sin, a u sebi se zaklinjao, da }e u~iti
bez predaha, da }e u~iti dan i no}, jer on je osje}ao da otac
nema pravo, da tako govori samo da ga umiri. Ve} je toliko
`ivio, da je znao da i najmanja briga uve}ava, a najmanja
radost ubla`uje ~ovjekov veliki jad.
A o~eva je misao bila sve tu`nija i gor~ija:
-Zar je pravo, zar je ljudski, da je ovaj de~ko ovako
grubo izba~en u svijet i otrgnut od svojih igara, svojih
drugova, svoga djetinjstva i svoje domovine? Zar je pravo,
zar je ljudski, da mu sad ja, njegov otac, otimam i porodicu,
i da ga vodim u nepoznati grad i me|u nepoznate ljude?
Ovako slabog, bijednog i upla{enog? U ovom fijakeru, u
ovom sivom jesenskom danu, na ovoj pustoj cesti, kroz ovu
mra~nu i {utljivu {umu. I kuda zapravo putujemo i do kada
}emo se ovako potucati u vlakovima i fijakerima tra`e}i
mjesta pod suncem i za nas? I do kada }emo se svugdje
osje}ati kao uljezi i slu~ajni prolaznici, kao nezvani i
ne`eljeni gosti? I do kada }emo morati probijati zatvorene
70
krugove ljudi, guraju}i se me|u njih na silu ili uz ponizni
smje{ak, kao prosjaci koji tra`e komad hljeba s trpeze
prire|ene za druge? Komad hljeba i krov nad glavom za
mene, moju `enu i moju djecu. Za ovog mom~i}a ovdje, ~ije
su o~i tako plave, tako `alosne i tako upla{ene. I ~ije tijelo
drh}e od hladno}e i od straha pred nepoznatim gradom i
njegovim ljudima.
O~eve se o~i napuni{e suzama, i sa`aljenje, bolno kao
rana, steglo mu srce. Najradije bi prigrlio to slaba{no tijelo,
tijelo svog sina, izljubio ga i tepao mu onako kao {to mu je
tepao onda kad je jo{ bio sasvim maleno dijete, kad su jo{
bili kod ku}e. A rekao je gotovo grubo:
-Uvij se bolje! Hladno je, mo`e{ nazepsti.
-Jadni moj otac, mislio je sin, on sad fakti~no
pro`ivljuje jednu veliku `ivotnu tragediju, koja bi bila
dostojna pera onog genija iz Jasne Poljane. Domovina je
izgubljena, otac je preko no}i postao siromah bez ku}e i
ku}i{ta, morao kao kakav lupe` bje`ati preko granice, i sad
putujemo kroz ovu mra~nu i {utljivu {umu kao pravednici
koje su nekad slali u Sibir. Putujemo u nepoznati grad i
me|u nepoznate ljude gdje trebam zapo~eti novi `ivot. Novi
`ivot? Zvu~i tragikomi~no. Ta to smo ve} vi{e puta govorili,
a svr{ilo je uvijek na isti na~in - selenjem. Evo, u gradu u
kome sam do sada bio43, bilo je sasvim ugodno. Gazde su
dodu{e bili tipi~ni malogra|ani, (nedjeljom se je jela
principijelno piletina, i to na bijelom stolnjaku, ina~e je bio
dobar i {areni), ali su bili dobri i pristojni ljudi.
Svi|ao mi se onaj grad. Svi|ale su mi se ru{evine stare
tvr|ave, svi|ala mi se i mirna uspavana rijeka, a i onaj veliki

43 Sisak

71
park bio drag mom srcu44. Ali tamo me nisu htjeli primiti u
gimnaziju, bila je prepuna |aka - izbjeglica, kao {to sam i
sam. I sad sam u ovom fijakeru i vozim se u grad za koga
sam dosada znao samo iz geografije. Zaista vrlo buran,
~erga{ki `ivot!
I sad, ako iskreno analiziram moje osje}aje, moram
priznati da se bojim. Bojim se nepoznatog grada, bojim se
njegovih ljudi, novih drugova, svega se bojim. Bojim se
neizvjesnosti, bojim se onoga {to me tamo ~eka, onoga {to
}u tamo do`ivjeti; ukratko, `ivotne nepoznanice se bojim,
tog vje~itog, prokletog iksa u ~ovjekovom `ivotu.
A, tko zna, mo`da }u ba{ tamo nai}i na dobre i
inteligentne drugove, koji }e razumjeti moju du{u i imati
isti pogled na `ivot kao i ja. I tko zna, mo`da ba{ sada
prolazi ulicom tog nepoznatog grada jedna divna, plava
djevojka...
I u~it }u, u~it }u kao lud, kao opsjednut, u~it }u danju
i no}u, jer ne}u nikad dozvoliti, da moj jadni otac, da moja
bolesna majka, trpe zbog mene. Ne, ja to ne bih mogao
podnijeti, ja bih radije likvidirao svoj mladi `ivot.
Jadni moji roditelji, siroma{ni moj otac! Ve} se
vozimo gotovo dva sata, a jedva da je progovorio koju rije~.
Snu`den je, tih i zami{ljen, i ja znam, ja to~no znam {to
misli: misli na to kako }emo `ivjeti i pre`ivjeti, na svoje
novo mjesto misli, na selenje, na stan, na bolesnu majku, na
novac; prokleti novac koji uvijek treba i nikad ga nema. Na

44 Sisak i Karlovac smjestili su veliki broj izbjeglica nakon talijanske okupacije Istre i
dijela Primorja. Dio u~enika koji su poha|ali gimnaziju u ova dva grada kasnije je
premje\{ten u gimnaziju na Krku. Iz teksta je jasno, da Gervaisa u sisa~ku gimnaziju
nisu primili, zbog velikog broja izbjeglica iz Istre i Hrvatskog primorja.

72
cijelu na{u obiteljsku katastrofu misli, na na{ jadni ciganski
`ivot.
Jadni, jadni ~ovjek! Kad se samo sjetim na sva ona
stra{na poni`enja koja je do`ivjeo, na sve nepravde koje su
mu nanijeli, na sve uvrede koje je morao podnijeti. Koliko
sam ga puta vidio drhtati od nemo}na bijesa zbog nanijete
uvrede, koliko puta sam ga vidio plakati (a on je mislio da
spavam), zbog svega onoga {to je mu~ilo njegovu dragu
jadnu glavu.
I dje~akovo je srce ustreptalo od ljubavi i sa`aljenja za
tog tu`nog i izmu~enog ~ovjeka, koji se zajedno s njime
vozio u tro{nom fijakeru, po pustoj, nedoglednoj cesti, u
daleki grad na rijeci. I najradije bi ga zagrlio, ~vrsto zagrlio,
i rekao mu da ne bude `alostan i da u njegovoj mladoj
ljubavi na|e smirenje i snagu. Ali dje~ak se nije ni ganuo;
bio je isto tako {utljiv i krut kao i njegov otac.
Bilo je to onog sivog, jesenskog dana, kad su otac i sin
putovali u tro{nom fijakeru, po pustoj, nedoglednoj cesti, u
daleki grad na rijeci u kome je bila gimnazija.

73
74
 BEZ DOMOVINE

N e mogu, nikako ne mogu zaboraviti onog dje~aka u

dalekom gradu45 na rijeci, u kome su livade bile
pokrivene snijegom, a rijeka ledom, u kome su se krovovi
sijali od snje`ne bjeline, a ulice bile kaljave i ne~iste. Ne,
nikako ga ne mogu zaboraviti, ~esto nailazim na njega u
uspomenama koje se vra}aju; on `ivi u meni, u mojoj
svijesti, i ako ima u meni ne{to dobro, meko i tu`no, to
dolazi od njega, od onog slabunjavog i blijedog dje~aka, koji
je `ivio u dalekom gradu na rijeci, gdje su livade bile
pokrivene snijegom, a rijeka ledom.
O, ja ga vidim, ja ga i danas vidim, isto tako dobro kao
{to sam ga i tada vidio: s prevelikim o~evim cipelama na
nogama, s olinjalim ka~ketom na glavi, u otrcanom odijelu i
s bijednim kaputi}em na mr{avom tijelu; i njegovo tijelo i
njegova du{a bili su gladni topline.

45 Nije posve jasno da li se ovdje radi o Karlovcu. Postoje indicije da je Gervais mogao
slu\{ati nastavu u gimnaziji u Karlovcu jer je u su\{a~koj gimnaziji bio upisan kao
privatista u sedmi razred. Roditelji su mu u to vrijem `ivjeli u Sisku, pa nije mogao
redovito poha|ati nastavu na Su\{aku. Na kraju \{kolske godine polagao je sve
predmete i zavr\{io sedmi razred su\{a~ke gimnazije s uspjehom.

75
 I mada je otada pro{lo mnogo godina, mada je danas
njegova kosa prosijeda, a misao zaokupljena drugim
brigama, ja znam {to je u one dane mu~ilo onog blijedog,
slabunjavog dje~aka. Znam njegove misli i osje}aje, kao na
dlanu nosim njegovu tugu. I znam za{to su njegove o~i bile
zaplakane, a uska le|a stara~ki pogrbljena.

Zato {to je njegova domovina bila daleko, preko voda,

dolina i bregova, ~itav si dan morao putovati do nje, ali kad
bi i do{ao do nje, nai{ao bi na branu, nai{ao bi na `icu.
Branom i `icom ogradili su novi gospodari njegovu
domovinu iz koje su ga grubo istjerali. Kako mladu,
nedozrelu vo}ku i{~upali su ga iz njegove ro|ene zemlje i
bacili ga u onaj daleki grad na rijeci u kome su livade bile
prekrivene snijegom, a rijeka ledom.

Onaj je dje~ak bio bez domovine. Zato su njegove o~i

bile zaplakane, a le|a stara~ki pogrbljena.

O, domovino, mati! Kako si beskrajno lijepa, kako si

beskrajno draga! A koliko si ljep{a i dra`a, kad si izgubljena
i nedosti`na...

Sjedi dje~ak do prozora, knjiga mu na koljenima,

trebalo bi u~iti, ali on promatra ledene cvjetove na prozoru
i misli:

A tamo se sve zeleni od borova, od palmi, od lovora. I

sve je sun~ano i toplo. I nema magle, ni snijega na
livadama, ni leda na rijekama, nego je sve beskrajna
modrina neba i mora po kome plove daleki plavi otoci. I
nije sve tako `alosno i nijemo kao ova snije`na ti{ina
umrtvljenih polja i bijelih krovova, nego je sve uzburkano i
uznemireno u bijeloj pjeni juga ili razigrane bure. A galebi
kru`e nad valovima i padaju na njih kao bijele, velike ru`e.
76
 Sjedi blijedi i smrznuti dje~ak s knjigom na koljenima
do prozora oki}ena ledenim cvjetovima, i mjesto da u~i iz
knjige, o nekoj dalekoj, nepoznatoj zemlji, on misli na svoju
zemlju, na onaj gradi} uz obalu morsku, na {umarke i
poljane na kojima se igralo njegovo djetinjstvo, na male
morske dra`ice i ~amce u njemu, i na ono veselo, bijelo
jedro {to se nadulo kao mijeh, te ~amac klizi ne~ujno kao
san.
I ku}u vidi, veliku bijelu ku}u, u kojoj je ostala jo{
samo baka. Samo je ona jo{ ostala tamo, u onoj
podkrovnici, samo jo{ ona ~uva staru, dobru ku}u, dok i nju
ne odnese vjetar. O, kad bi bio ptica, kad bi mogao poletjeti
preko voda, dolina i bregova, tamo, do one podkrovnice,
zagrliti baku i re}i:
-Ne, ni{ta se nije dogodilo, sve je bilo samo ru`an san,
sve je ostalo kao i prije. Nitko nam nije oteo na{u zemlju,
nitko nas nije otjerao, tu smo, na svojem.
Mom~i} se trgnuo. Vrijeme prolazi, ono ne ~eka,
njega ne zanima tuga nesretnog i osamljenog dje~aka kome
knjiga le`i jo{ uvijek nerasklopljena na koljenima. Ali on
mora u~iti, on ne smije izgubit godinu46. To je njegova druga
velika briga, njegov veliki strah: da ne rastu`i roditelje, da
ne do`ive i taj udarac.
Roditelji! Kako mu se ste`e srce kad misli na njih,
kakvu bolnu samilost osje}a za njih. @ivjeli su tamo, u
izgubljenoj domovini, sretno i bezbri`no, i ~itava je ku}a
bila ispunjena vedrim o~evim {alama, jedrom maj~inom

46 U~enje radi polaganja razrednog ispita na kraju sedmog razreda gimnazije. Gervais je
bio prosje~an |ak (uglavnom trojke i poneka dvojka ili ~etvorka; jedinu peticu imao je
u osmom razredu iz vjeronauka) i da je redovito poha|ao sedmi razred ne bi dolazio u
sumnju da bi mogao izgubiti godinu.

77
snagom. I nitko od njih nije mislio na to, da bi se sve to
moglo okrutno prekinuti, nestati zauvijek. Danas `ive
roditelji u nedalekom gradi}u, ~esto ide do njih, i mjesto u
velikoj, bijeloj ku}i, oni stanuju u maloj, ru`noj ku}ici u
kojoj ni{ta nije njihovo47. Ni krevet na kojem spavaju.
Nestalo je jedre maj~ine snage, bolest joj ve} nagriza tijelo,
a bora oko njenih ustiju sve je dublja i tu`nija. Izgubile su se
o~eve vedre {ale, ne umije se vi{e ljutiti, sna`no udariti
{akom po stolu, zaprijetiti onima za koje misli da su mu
u~inili na`ao; smirio se i utihnuo kao borac sustao u borbi. I
nema vi{e one samosvijesne sigurnosti u njegovih roditelja,
vjere u svoju vlastitu snagu; postali su oprezni i obazrivi, a
na o~evom se licu sve ~e{}e pojavljuje onaj bolesni, ponizni
smije{ak, smije{ak onoga koji moli.
Kako je te{ko gledati slabost onih od kojih bi trebalo
crpiti snagu, kako je te{ko gledati u nevolji one kojima
pripada sva tvoja ljubav!
U~i dje~ak neumorno i tvrdoglavo do kasno u no}, ali
zar je on kriv, da se geometrijske formule i gradovi
nepoznate zemlje gube u beskrajnoj modrini neba i mora
po kome plove daleki, plavi otoci, da se najzad sasvim
izgube u `alosnim sanjama dje~aka koji je izgubio svoju
domovinu...
Da, ja znam tog blijedog i slabunjavog dje~aka
zaplakanih o~iju i pogrbljenih le|a, znam svaki korak koji je
u~inio u dalekom gradu na rijeci; i klupu u kojoj je sjedio
znam, i drugove s kojima se dru`io. I znam da je hrabro
svladao svoju zavist prema drugovima koji su imali svoj

47 Roditelji i sestra `ivjeli su u Sisku. Tu je sestra Blanka poha|ala tre\}i razred realne
gimnazije. To sam utvrdio prema fotografiji razreda, na kojoj je Blanka Gervais, a na
kojoj je zabilje`eno: Sisak, 25. II. 1921., III. realna gimnazija.

78
dom, svoje roditelje; koji su daleki grad na rijeci smatrali
svojim gradom, koji su livade i rijeku smatrali svojim
livadama i svojom rijekom, jer je to zaista bilo njihovo, jer
je to zaista bila njihova domovina. I znam da je ljubomorno
~uvao svoju tugu, da o njoj nije ni s kim govorio; ~uvao ju je
kao zaljubljenik svoju ljubavnu tajnu, kao {krtac svoje
blago. Jer, mada mlad i neiskusan, on je ve} tada znao da je
ljudsko srce tupo za tu|u bol, da njegove su}uti, ukoliko ne
upotrijebi grubu i prezrivu rije~, ne idu dalje od jezika.
Ili, zar je mogao, kad je bespomo}no stajao pred
plo~om, i uzalud naprezao mozak da se sjeti ~arobne
formule, re}i profesoru:
-Oprostite, ali va{e su formule nestale u beskrajnoj
modrini neba i mora po kome plove daleki, plavi otoci,
nestale su s jednim veselim jedrom {to se nadulo kao veliki,
bijeli mijeh.
Ili, zar je mogao kleknuti i zamoliti:
-Nemojte me oboriti, jer }e otac bit jo{ bjedniji i
nesretniji, jer }e bora oko maj~inih ustiju biti jo{ dublja i
tu`nija...
Ne, nikako ne mogu zaboraviti tog dje~aka zaplakanih
o~iju i stara~ki pogrbljenih le|a u dalekom gradu na rijeci, i
ako ima u meni ne{to dobro, meko i tu`no, to dolazi od
njega. Od onog blijedog, slabunjavog dje~aka, koji je `ivio u
dalekom gradu na rijeci, u kome su livade bile prekrivene
snijegom, a rijeka ledom.

79
80
 SERENADA

U ko~eno i hladno do~ekala je kavana dje~aka kad je

u{ao u nju48.
Uko~eno i hladno sjedili su njeni gosti, mu{karci i
`ene, za svojim stolovima, i tek ponekad dobacili jedni
drugima po koju lijenu, tihu rije~ kao da se boje da svojim
glasnim govorom ne poremete njen mir, ne ustalasaju njen
ustajali zrak. Ali oni nisu ni imali {to kazati jedni drugima.
Ni mu`evi svojim `enama, ni `ene svojim mu`evima, ni
prijatelj prijatelju, ni znanac znancu. Jer su sve ono {to su
imali re}i ve} davno rekli, jer su se svi oni tako dobro
poznavali da ni{ta nova nisu mogli otkriti jedni drugima, jer
su ve} sve svoje rije~i znali naizust i znali im redoslijed jo{
prije no {to su bile izgovorene do kraja.
Sjedili su ljudi, mu{karci i `ene, uko~eno i hladno za
svojim stolovima u zadimljenoj provincijskoj kavani, onako

48 Prem navodima dr. Vere Toma\{i\}, Gervaisove ne\}akinje, radnja se ove

pripovjetke doga|a u Kavani Kontinental na Su\{aku, gdje je Artur Gervais neko
vrijeme svirao. Iz teksta pripovjetke o~ito je da se radnja zbiva u kontinentu, daleko od
rodnog kraja. Postoji, ipak, mogu\}nost da je ova pripovjetka inspirirana doga|ajem
u Kavani Kontinental na Su\{aku.

81
kao {to su sjedili svake nedjelje, zato {to nisu ina~e znali {to
bi sa sobom i tom svojom besposlenom nedjeljom; sjedili su
od navike, od dosade zbog toga {to su isto tako i za tim
istim stolovima sjedili i njihovi roditelji i djedovi, a sjedit }e
vjerojatno i njihovi sinovi i unuci.

Ne, njihova je ma{ta bila pretroma, njihova misao

prelijena a da bi mogle prona}i neku zanimljivu temu, neki
razgovor koji bi ih mogao zagrijati, razmahati, uznemiriti. I
zbog toga, {to je njihova misao bila prelijena, a ma{ta
pretroma, pred njima su stajale ~a{e, i oni su, u po~etku
polako i s ga|enjem, a poslije sve ~e{}e i sa zadovoljstvom,
praznili ~a{e, tra`e}i da im alkohol rasani ma{tu i o`ivi
misao, kad ih oni sami nisu mogli probuditi. A kad im
alkohol bude razigrao ma{tu i prodrmao uspavani mozak,
odjednom }e o`ivjeti, prenuti se kao probu|eni mediji,
na~eti vrlo interesantne razgovore i povjeravati jedni
drugima svoje najintimnije tajne, stvari koje ina~e ne bi
nikad nikome ni povjerili, ni ispri~ali. Toliko }e se
zanimljivih i va`nih tema prona}i, da jedni drugima ne}e
dati do rije~i, da }e svi govoriti u jedan mah, da }e
istovremeno jednog slu{ati, a drugome pripovjedati. I
razgalamit }e se raspjevati, plesati, skakati, komedijati, i
~a{e razbijati, posva|ati se, pa i potu}i, a sutradan }e hodati
gradom zakrvavljenih o~iju, neispavani, napuhnuti od
alkohola kao utopljenici, s te{kom glavoboljom i
pokajni~kom gri`njom savjesti u srcu.

Ali sad su jo{ mirni i dobri, ozbiljni i dosadni, pristojni

i otmjeni, i pla{ljivi je dje~ak, nenaviknut na kavanu,
zbunjen i nesiguran za svaki korak i na ~udu s rukama, koje
su najednom postale neobi~no te{ke, nespretne i strane,
kao da nisu njegove, jedva doteturao do o~eva stola.
82
 A otac, tamo na podiju, ~im ga je ugledao, udario je
gudalom o violinu i dao glazbenicima znak. I serenada, ona
dobra, stara serenada, koju je otac svirao jo{ onda, kad su
bili kod ku}e, u domovini, svi zajedno, ta stara i dobra
serenada raspjevala se nanovo u ovoj uko~enoj i hladnoj
provincijskoj kavani kao malo, zalutalo pti~e. Kao malo,
zalutalo pti~e koje nitko ne slu{a.
Osim dje~aka.
Jo{ poslije podne zamolio je oca za ovu serenadu.
-Dobro do|i ve~eras u kavanu, rekao je otac, a da ga
nije ni pitao za{to se za`elio serenade. Znao je otac za{to! I
ta je serenada bila dijelak njihova doma i ona je za njih
govorila jezikom napu{tene domovine!
Uko~eno i hladno slu{ali su kavanski gosti zvukove
stare, zaboravljene serenade, koja za njih nije bila drugo, do
sviranje pla}enih muzi~ara njima za zabavu. Davno je umro
njen kompozitor i mo`da je vrlo malo ljudi znalo zbog ~ega
je komponirao tu serenadu, {to je htio kazati njome i da li
je uop}e htio ne{to kazati. Za dje~aka i njegovog oca ona je
imala svoj poseban jezik, njima je ona govorila o onome o
~emu nije govorila nikome drugome, o onome na {to
sigurno nije mislio ni kompozitor kad ju je komponirao.
Stoji otac na podiju s violinom na vratu, i ~elist je do
njega, i viola, i klavir, i klarineta, ali dje~ak ih ne vidi, on ih
samo ~uje. On samo ~uje zvukove jedne stare, drage
melodije, a vidi kao kroz maglu, sve jasnije, sve bolje, onu
`utu, starinsku ku}u u kojoj se rodio. I vrt oko nje, i zelena
stabla lovorika, i tanke visoke bambuse me|u njima, i veliku
piniju pred ku}om, i cisternu nad kojom se nadvila brajda
vinove loze. I cestu pred ku}om vidi, bijelu, {iroku cestu, i
ljude na njoj, sve stara, poznata lica: barbu Karla kako se
83
tromo vu~e ku}i, i pijanog Monda, koji se nagnuo na
ogradu ceste, pa pjeva i psuje, psuje i pjeva, i mljekaricu
@vanku, i debelu, jezi~avu Terezu, koja se gega ulicom kao
barka na moru, i tolike druge. I onaj put iza ku}e vidi kojim
se prolazi kraj nogometnog igrali{ta, pa preko ceste u park,
a zatim do same morske obale. More! I more vidi, i daleke,
plave otoke koji se sun~aju na suncu kao veliki nepomi~ni
gu{teri.
I sobu u prizemlju stare ku}e vidi, i sebe i malu
sestricu, tamo, na onom starom divanu, pripijene jedno uz
drugo, podvitih i pokritih nogu, jer je u sobi hladno. I oca
vidi s violinom u rukama, upravo kao i sada ovdje, a za
klavirom pan Mracek, a za ~elom Karmazin. Sviraju, ba{
ovu serenadu sviraju. A mati pere su|e u kuhinji, nad njima
drnda prigu{eno {iva}a ma{ina tetke \ur|e, a djed i baka u
podkrovnici sasvim sigurno kartaju. Svi su oni zajedno, kod
ku}e, u svojoj domovini. Kako je lijepo, dobro i toplo sjediti
ovako na divanu uz svoju sestricu i slu{ati kako otac i
njegovi prijatelji sviraju! I gledati njihova zanijeta lica,
napregnute o~i, Mra~ekove prste kako vje{to i lako
poigravaju po klavijaturi, Karamazina kako se pa`ljivo
nagnuo nad ~elo, kao da mu ono pri~a neku ~udnu tajnu,
oca koji stoji nad njima kao kakav vladar, dok mu violina
drh}e i pla~e, drh}e i pla~e.
O, kako je bilo lijepo, dobro i toplo sjediti sa
sestricom na onom starom divanu i slu{ati ovu istu serenadu
onda, kad su jo{ bili kod ku}e, kad nije bilo rata i kad ih
tu|inac jo{ nije istjerao iz ku}e.

84
 A sad su ovdje, daleko, daleko od domovine, preko
stotinu bregova i dolina je ona, i nema vi{e ni ku}e, ni mora,
ni one sobice, ni njihovih sretnih dana50. Nema vi{e
domovine i tko zna da li }e je ikada ugledati.A sve {to je
ostalo samo su uspomene, samo sje}anja, koja le`e na srcu
kao te{ka, neizlje~iva rana, kao ova serenada, koju je otac
svirao nekad samo njemu i njegovoj sestrici, a sad je da
zaradi koru kruha, mora svirati ovim hladnim i uko~enim
ljudima, koji su tupi i be{}utni zato jer ne znaju {to to zna~i
biti bez doma i bez domovine.
Ne, oni to ne znaju, ali otkud bi i znali? Oni nisu
vidjeli ni onu suzu, {to je, tu`na i osamljena, potekla iz
o~eva oka, malu, slanu kapljicu u kojoj je ~itavo more tuge,
poni`enja, o~aja, smirenog predavanja sudbini i pobune
protiv nje. A da su je i vidjeli, zar ih se ona ti~e? Zar se njih
uop}e ti~e onaj }elavi muzikant na podiju i neke njegove
suze? Oni po{teno pla}aju zato {to sjede u kavani, a na
njemu je da im svira i da ih zabavlja. I, najzad, kakav je to
sentimentalni ki~ plakati zbog jedne dosadne i
neinteresantne serenade, koja ~ak nije vi{e ni moderna?
U kavanu je u{la grupa crnoburzijanaca i sva se njena
uko~enost i hladno}a za~as raspr{ila.
-Deder, jednu be}arsku, majku vam muzikantsku,
dreknuo je jedan od njih, izvadio lisnicu, izvukao
stotinjarku iz nje i stavio je na tanjur Za muziku.
O, kako je bio bijedan smje{ak u oca, stidio se pred
svojim sinom, ali crnoburzijanci su bili galantni, oni su bili
puni novaca, na podiju su se sve vi{e crnile boce vina s

50 Iz ovog teksta mo`e se zaklju~iti da se radnja pripovjetke doga|a najvjerojatnije u

Sisku 1920./21. godine.

85
kojim su ~astili muziku, orkestar je bio sve bu~niji, sve lu|i,
a o~eva je violina ci~ala kao razuzdana djevojka. I na njihov
su stol poslali vino, ~esto je otac dolazio k njemu i nutkao
ga da pije, nasmijan, pripit i raspolo`en, kao da mu nije
ranije kliznula suza iz oka. A klarinetist Kudrna je
zadovoljno mumljao, kao veliki, debeli medvjed: -Zatraceni,
danas bude dobar ekstraferdinst!
A sutra? Sutra }e biti isto kao i danas, kao i uvijek
odkad su ostavili domovinu: tuga u maj~inim o~ima, brige
na o~evom ~elu, i prokleti osje}aj nestalnosti i nesigurnosti
ovog njihovog tu`nog, ~erga{kog `ivota.
I do kada, do kada tako?

86
 NONA MARJANKA

N esre}a se nije u{uljala u ku}u ku}ebroj dvijesto

dvadeset i sedam u Vrutki ulici, ona je u{la u nju na
glavna, {irom otvorena vrata.51
Prvi je oti{ao konobar, Ma|ar, kome je nona iznajmila
najve}u sobu i koji je zara|ivao toliki novac, da ve} nije
znao kakvu bi ludoriju izmislio da ga se oslobodi. Odmah za
njim oti{ao je Herr Binder, koji je u kupali{nom orkestru
udarao u bubanj, i od toga, na veliko ~udo none Marjanke,
sasvim pristojno `ivio. Za Binderom je nestao i pan
Karmazin, kome je dolazilo mnogo mladih i zgodnih
ro|akinja, ali je nona ogor~eno govorila da to nisu nikakve
ro|akinje, nego frajarice i da je to jedan pravi skandal
koliko taj ~ovjek ima frajarica. Najzad je oti{ao i lakoumni
Mra~ek, ~elist, pijanist i kleptoman, koji je donosio ku}i
najrazli~itije stvar~ice: `lice za sladoled, dje~je slikovnice,
pepeljare, porculanske figurice, `enske maramice, {togod

51 Ova je pripovjetka objavljena pod naslovom }{\plain \i\fs0 Nona}{\plain \fs0

1987. godine. U rukopisu je naslov }{\plain \i\fs0 Nona}{\plain \fs0 , ali je
Gervais u kazalu rukopisa napisao }{\plain \i\fs0 Nona Marjanka}{\plain \fs0 , pa
sam zato odlu~io staviti taj naslov.

87
mu je do{lo pod ruku, i time, na veliki jad none Marjanke
darivao njenu unu~ad. Eto, i taj je Mra~ek strpao jednog
dana u kutiju za ~elo dva tvrda ovratnika, kravate, ~arape i
ko{ulju, cijelu svoju imovinu, zagrlio nonu, zavrtio je onako
sitnu i malenu oko sebe, dreknuo nazdar, sjurio niz
stepenice i nestao zauvijek.

Nona Marjanka, Marija Toma{i}, baka Draga Gervaisa

Svi su ovi stanari oti{li iz ku}e none Marjanke jo{

po~etkom rata, i njihovi su se koraci izgubili u tu|im
zemljama i gradovima, u karpatskim klancima, na So~i, gdje
li, kao da ih nije nikad ni bilo ovdje. Svi su oni bili tek
slu~ajni prolaznici u ku}i ku}ebroj dvijesto dvadeset i
sedam, {to su danas ovdje, a sutra ondje, ptice selice koje su
tra`ile toplije krajeve, ali im rat prekinuo let.

88
 Njihov je odlazak samo najavio nesre}u, koja je
pogodila ku}u none Marjanke ~etiri godine kasnije, onda,
kad je ulicama odjekivao brzi i upla{eni korak bersaljera, a
na ku}i osvanuo natpis: O Italia, o morte!. I kad su
zemlju preplavili maleni, garavi i bu~ni ju`njaci, kojima su
rekli da je to talijanska zemlja i da su je oni oslobodili. I tko
zna, mo`da je ta njihova bu~na veselost i dolazila od
uvjerenja, da su oni, bezzemlja{i i veleposjedni~ki koloni,
zaista oslobodili nekakvu zemlju i nekakav narod u njoj,
kad ve} nisu mogli osloboditi sebe i svoju zemlju.
Prvi su oti{li unuk i zet.
Bilo je to onog zimskog jutra52, kad je razbje{njelo
jugo bacalo na stijene sve ve}e, sve silnije valove, kao
vojskovo|a, koji na tvrdoglavog neprijatelja {alje sve
sna`nije, sve ubojitije ~ete. Bje`ali su onog mra~nog,
ki{ovitog jutra zet i unuk po nepoznatim stazama i kroz
uspavana sela, u kojima ih je do~ekivao i ispra}ao lave`
pasa, kao dvije progonjene zvijerke; {uljali su se oprezno i
pritajena daha pored soskih ku}a, i u svakoj stijeni, svakom
samotnom deblu ili kamenu, vidjeli ~ovjeka koji ih vreba.
Bje`ali su kao dvoje ubojica, makar je sav njihov grijeh bio
u tome da su bje`ali iz svoje ro|ene ku}e53.

52 Drago je napustio dom zajedno s ocem 1918. godine. Kasnije se vratio i neko je
vrijeme poha|ao su\{a~ku gimnaziju iz Opatije. Talijanske vlasti nisu podnosile da
djeca iz okupiranog podru~ja odlaze u hrvatske \{kole, pa su im ote`avale odlazak u
\{kolu preko granice na sve mogu\}e na~ine.
53 U ovoj pripovjetci je pone\{to izmijenjen stvarni redoslijed odlazaka pojedinih
~lanova obitelji. Prvi je oti\{ao Artur Gervais 1918. godine. Za njim je slijede\}e
godine po\{ao sin Drago. Nakon smrti djeda Francika, oti\{le su mati Klementina i
k\}i Blanka, 1920. godine. Zadnja je Opatiju napustila nona Marjanka, vjerojatno
1923. ili 1924. godine.

89
 Zatim su oti{le k}i i unuka, dok djed,... ne, on nije htio
nikud oti}i, on je htio ostati na svojoj zemlji, i jednog su ga
dana pokopali u njoj.
I nona je ostala sama.
Nema vi{e ni Herr Bindera, ni pana Karmazina, ni
veselog Mra~eka, nema ni zeta, ni k}eri, ni unu~adi. O,
kako bi `eljela da je njen nemirni unuk jo{ uvijek ovdje, da
se penje po stablima, pa makar i najvi{ima. Otr~ala bi do
k}erke da ga tu`i, ali bi prije od nje bila pod stablom i
doviknula onom dragom majmun~i}u, koji se nji{e na
najvi{oj grani: -Bje`, mali, dolazi ti mama! ^esto bi se
starica zaboravila, naro~ito u prve dane, i silazila u
prizemlje gdje je nekad stanovala njena unu~ad, kao da se
tamo nije ni{ta promijenilo. Prenula bi je tek vika tu|e
dje~urlije, koju je mrzila ljutitom stara~kom mr`njom, zato
{to su se igrala i `ivjela tamo gdje su se trebala igrati i `ivjeti
njena unu~ad, promrmljala bi: -Prokleti bili, i pobjegla opet
u svoju potkrovnicu.
Hodala je starica kao izgubljena po ku}i i vrtu,
zbunjeno i pla{ljivo promatrala nove stanare, koji su do{li iz
bijelog svijeta i vladali se kao da su u svojoj ku}i, i jo{ uvijek
kao da nije pravo shva}ala o ~emu se to zapravo radi. I
mo`da je negdje duboko u sebi vjerovala, da je to sve samo
jedan ru`an san, jedna velika zabuna: da }e se jednog dana
sve to objasniti na najjednostavniji na~in, njena se unu~ad
vratiti, a stara ku}a opet o`ivjeti.
Ali, dani su prolazili i ni{ta se nije objasnilo. Ru`an
san se produ`avao, a novi su stanari bili sve bu~niji, sve
samosvjesniji i pouzdaniji u uvjerenju da je to njihova
zemlja i da su oni ovdje kod ku}e. Oni su vladali ku}om i
zemljom, a starica je prolazila kraj njih kao mala, upla{ena
sjenka.
90
 I nitko se od njenih nije vra}ao, a pisma koja su
dolazila govorila su o novom domu, o drugom `ivotu. Stari
dom kao da su zaboravili, kao da im vi{e nije stalo do njega,
kao da ga i nema.
Te{ko je u staricu ulazila svijest, da je sve izgubljeno,
da nema vi{e povratka, ali zajedno s tom svije{}u ulazila je
u nju i ledena, podmukla mr`nja na tu|inca koji je razorio
njen dom i na njemu sagradio svoj. Zapustila je vrt, pred
ku}om, s njegovim lijehama i cvije}em, sam je korov izrasao
u njemu; nikad vi{e nije silazila u povrtnjak iza ku}e, jer bi
morala pro}i kraj stana u prizemlju u kome su se igrala tu|a
djeca. I ku}u je zapustila, nije se vi{e brinula za nju. Jo{ u
po~etku, po navici, poku{avala je da ne{to odre|uje,
zahtijeva, ali su se novi stanari derali na nju, prijetili joj, i
starica se na smrt upla{ila i pritajila. Ali mr`nja, neodoljiva
mr`nja, rasla je u njoj kao nabujala rijeka i pro{irila se na
sve {to ju je okru`ivalo: na stvari i na ljude, na svoju vlastitu
ku}u i na svoju vlastitu zemlju, koja vi{e nije bila njezina...
Mnoge su stvari za~udile unuka, kad je do{ao po svoju
nonu . Starici se `urilo, htjela je odmah oti}i, za~as je
54

spremila svoj siroma{ni zave`ljaj. I nije se ni s kim htjela

oprostiti, ni sa ro|acima, ni sa susjedima. ^ak ni na djedov
grob nije htjela.
-Idimo, idimo odmah, ovdje nemamo {to tra`iti,
govorila je nestrpljivo starica, uznemireno se vrtjela po ku}i
i skupljala svoju siroma{tinu.

54 Gervais je do\{ao po nonu da je odvede u Bakar. U pjesmi }{\plain \i\fs0 Nona

Marjanka}{\plain \fs0 , u prvom stihu spominje se da nona Marjanka
}{\plain \i\fs0 Je imela sedandesetitri leta
kad je ve\} sita `ivota i sveta,
morala po\} od doma.

91
 -Ali, nona, govorio je unuk, -moramo jo{ mnogo toga
urediti. Tu je ku}a...
-Ku}a? To ve} nije na{a ku}a55 i ja ne}u da znam za
nju, prekinula ga ljutito starica, -nego, hajdmo, hajdmo! [to
prije, to bolje!
Pogrbljena, zagledana u zemlju, lica kao skamenjena,
odlazila je nona Marjanka iz svoje ku}e i iz svoje zemlje;
bez uzdaha i bez suza. I dok se unuk okrenuo da mo`da po
posljednji put u `ivotu pogleda staru, dragu ku}u, nona to
nije u~inila. Pogrbljena, mala i sitna kao djevoj~ica, brzala
je starica niz ulicu kao da bje`i od neke velike nesre}e, a ne
iz ku}e u kojoj je pro`ivjela sve svoje dane.

55 Talijanske okupatorske vlasti uselile u ku\}u none Marjanke na Vrutkima sebi

podobne stanare, a zatim su ti isti stanari, slu`e\}i se prisilom i prijetnjama, natjerali
staricu da ima proda ku\}u za bezna~ajnu svotu i istjerali je na ulicu. Tako je starica
krenula u izbjegli\{tvo. Ku\}a nije vi\{e nikad vra\}ena obiteljima Toma\{i\} i
Gervais.

92
 PRSTEN

N e osje}am se dobro, rekla je nona, -moram se malo

odmoriti, i legla je u postelju iz koje vi{e nije ustala.
Le`ala je u sobici do same kuhinje, smirena i tiha, i,
nenaviknuta da je slu`e, tek ponekad, kao da se boji
uznemiriti uku}ane, zatra`ila ~a{u vode, kavu...
Unuk je sjedio uz njenu postelju i gledao kako se gasi
ljudski `ivot. Nonino sitno tijelo, jedva se osje}alo ispod
pokriva~a. Dah joj je bio kratak i ne~ujan, njena je glava sa
sijedom, rijetkom kosom i uskim licem punim sitnih bora,
nepomi~no le`ala na jastuku. Samo su se usta bezglasno
micala, samo se ruka ponekad pomakla, kao da ne{to tra`i,
ili se dotakla lica, bri{u}i znoj sa ~ela.
Nona!
Malo je unuk u ono vrijeme znao o njoj, o `ivotu
mornarske `ene ispod U~ke. Jer u njemu su tada brujali svi
izvori mladosti, {umjeli svi njeni slapovi. Njegova je mladost
`ivjela u sada{njosti. U smijehu jedne jedre djevojke, u
poljupcima koji su bili sla|i od meda i du`i od sna. Mladost
nije marila za `ivot starih, ona je bila puna sebe.
93
 A ipak, tamo, uz nonino uzglavlje, u o~ekivanju smrti
koja je dolazila, mladost se za~as oslobodila svojih
uzbudljivih ~e`nja i vratila pro{losti. Onim danima koje je
jo{ nedavno pro`ivio s nonom u napu{tenoj domovini.
Bili su sami, baka i unuk, starica od sedamdeset i
mom~i} od sedamnaest godina56. Umorna starica, koja se,
kao i uvijek u `ivotu mirila sa sudbinom i brinula samo o
tome kako da prehrani sebe i unuka, i unuk s objesnom
lakoumno{}u prve mladosti i bu~nom mr`njom na tu|inca,
koja je uzbu|ivala ma{tu i bjesnila u nemo}nim prijetnjama
i planovima.
Kako je drhtala starica, kad bi slu{ala bujicu unukovih
mladih i nepromi{ljenih rije~i kojima je grdio uljeze. Koliko
ga je puta zaklinjala da {uti, da ga tko ne ~uje, da se ne
upropasti. Koliko ga je puta, kad bi oti{ao u selo, o~ekivala
sa strahom i zebnjom u srcu.
I kako je strepila za svakom parom koju je morala
izdati, koliko je puta, poti{tena, jadna i ponizna odlazila od
ku}e da negdje posudi novaca. I koliko ju je puta namu~io,
svijesno i okrutno, prikazuju}i se gori nego {to je bio,
pokvarenim, mada to nije bio, zlim, mada ju je volio od sveg
srca.
O, kako mo`e mladost bit okrutna i nepravedna!

56 Nakon napu\{tanja Opatije 1919. godine, Gervais se povremeno vra\}ao. Kao

sedamnaestogodi\{nji mladi\}, gimnazijalac, boravio je neko vrijeme kod none u
Opatiji (1921. godine, vjerojatno za ljetnih praznika). Nona je u Opatiji ostala
najvjerojatnije do 1922. godine. Kada je Drago imao 17 godina, nona je imala 70
godina (}{\plain \i\fs0 Prsten}{\plain \fs0 ). U prvom stihu pjesme }{\plain
\i\fs0 Nona Marjanka}{\plain \fs0 Gervais veli da je nona imala 73 godine kada je
napu\{tala ku\}u u Opatiji. Drago je tada imao 20 godina (17+3). Prema tim
podacima zna~ilo bi da je nona oti\{la 1924. godine. To se ne sla`e s podacima
dobivenim u Mati~nom uredu u Bakru, gdje je nona Marjanka umrla na Bo`i\} 1924.
godine u 78. godini `ivota. Gervais je vjerojatno "zaokru`io" brojeve, mo`da zbog rime
u prvom stihu pjesme "}{\plain \i\fs0 Nona Marjanka}{\plain \fs0 ".

94
 I onda se, sjede}i uz staricu koja je umirala, sjetio
maj~inog prstena. Dijamantnog prstena koga mu njegova
luda mladost natakla na prst...
Dogovorio se s nekoliko mladi}a i djevojaka, da }e
po}i na izlet, u {umu. Sam je predlo`io taj izlet, jer je s
njima bila djevojka stidljivih o~iju i crvenih usana, koje je
uzbudljivo i pla{ljivo tra`ila njegova mladost. Vjerovao je,
da }e pod sjenama hrastova nestati stida iz djevoja~kih o~iju
i da }e se usta, za~arana {apatom {ume, sama ponuditi.
Ali za izlet je trebalo novaca, deset je lira bilo
potrebno za izlet, a njih je trebalo tra`iti od bake, koja ~esto
nije imala ni za hljeb.
Do{ao je ku}i, i kriju}i svoj strah da }e ga baka odbiti
jer nema novaca, i stid koji ga mu~i, grubo rekao:
-Treba mi deset lira!
-Nemam ih, sinko, nemam ni lire u ku}i, rekla je
`alosno baka, kao da je ona kriva njihovoj bijedi.
-Ne ti~e me se, rekao je jo{ grublje, i jo{ s ve}im
stidom u srcu:
-Moram ih imati za pola sata!
-Ali odakle da ih uzmem, rekla je baka o~ajno, a zatim
zabrinuto zapitala:
-A za{to ti treba novac? Da ti se nije {to dogodilo?
-To su moje stvari, odgovorio je, a zatim, ugledav{i
slu~ajno maj~in prsten na svojoj ruci, zaprijetio:
-Ako za pola sata ne dobijem novac, zalo`it }u prsten!
-Maj~in prsten! zgrozila se starica, ali je on ve}
zalupio vratima i odjurio u svoju sobu. Tamo se bacio na
95
postelju pun stida i kajanja, bijesan zbog njihovog
siroma{tva, zbog svoje grubosti, zbog propalog izleta, zbog
onih crvenih usana i stidljivih o~iju, koje }e, kad ih ponovno
ugleda, bit sigurno pune poruge i prezira...
Vrata su se tiho otvorila i nona je u{la u sobu. Na glavi
joj rubac, na nogama cipele. Bila je vani. Do{la je do
postelje i spru`ila ruku. U njoj je bio novac.
-Donijela sam, rekla je nona, a unuk je u njenom
drhtavom glasu, u njenim tu`nim o~ima, na njenom
izbrazdanom licu, u jedan ~as pro~itao svo poni`enje, sav
jad koji je starica pro`ivjela dok je do{la do novaca.
A kad joj je okrenuo le|a, stide}i se primiti novac iz
njene ruke i strepe}i od pogleda njenih dobrih o~iju u
kojima se sakrivala suza uvrede, starica je polo`ila novac na
postelju i s tihim uzdahom iza{la iz sobe.
Bila je jedna nov~anica od pet lira i pet nov~anica od
jedne lire.
Zgu`vane i noninom rukom oznojene nov~anice le`ale
su na postelji, i on je gledao u njih kao {to zlo~inac gleda
na svoje djelo. Ali je onda prevladala mladost, prevladale su
stidljive djevoja~ke o~i i crvena djevoja~ka usta. Pograbio je
novac i izletio iz ku}e.
O, kako bi bio sretan, kad bi joj mogao sve to
objasniti, zamoliti je da oprosti njegovoj ludoj i vreloj
mladosti, govoriti joj o svom stidu i kajanju, kleknuti pred
njom, polo`iti joj glavu na krilo i re}i:
-Oprostite, nona!
Ali nona ga ne ~uje. Ona ga ni ne ~uje, ni ne vidi, ona
ga nikad vi{e ne}e ni ~uti, ni vidjeti. Ali, on zna. Kad bi ga i
~ula, nona bi se nasmije{ila svojim dobrim, patni~kim
smije{kom mornarske `ene ispod U~ke, smije{kom koji
opra{ta sve.
96
 Jer to nije bila ni jedina, ni najve}a uvreda koju je
do`ivjela57.

57 Nona Marjanka je umrla je u svojoj sedamdese osmoj godini, 25. prosinca 1924.
godine u Bakru, u krugu obitelji. Pokopana je na groblju u Bakru.

97
98
 O@IVJELI DOM

P utem, koji je vodio na tenisko igrali{te, do{ao je

suhonjav, prosijed ~ovjek, i jako se za~udio kad je
ugledao visoku mre`u kojom je igrali{te bilo ogra|eno,
mladi}a i djevojku kako igraju tenis.58
-Gle, pomislio je, nekad smo se ovdje nogometali, a
sad su izgradili tenisko igrali{te. A {to se djevojke ti~e,
dobro je razvijena, vitka i lijepa, dodao je, jer makar mu
kosa bila prosjeda, srce je u njega jo{ uvijek bilo mlado i
veselo.
Ali se odmah zatim naljutio i na tenisko igrali{te i na
sebe. Na igrali{te zbog toga {to ~ovjek ne voli nailaziti na
promjene tamo gdje je proveo svoju mladost, na sebe zbog
toga, {to i u ovako va`nom trenutku posve}uje malo
previ{e pa`nje mladoj djevojci na teniskom igrali{tu.
Evo, ~im mimoi|e ovu vilu u kojoj je nekad stanovala
beznoga grofica, ugledat }e roditeljski dom, ku}u u kojoj se
rodio i koju nije vidio ~etvrt vijeka. I mjesto da misli na

58 Presko~eno je razdoblje od smrti none Marjanke, 1924. godine, do konca Drugog

svjetskog rata. U ovoj pripovjetci Gervais opisuje svoj povratak u Opatiju nakon
dvadesetak godina.

99
dom, na ku}u, na jednu te{ku i `alosnu pro{lost, njemu i
opet |avo ne da mira, nego se odu{evljava s mladim
djevojkama.
Me|utim, koliko god bio skrupulozan i kriti~an prema
samome sebi, nije mogao, a da se jo{ jednom ne ogleda za
djevojkom, koja se, do~ekuju}i loptu, ispravila tako, te joj
kroz tanku bluzu izbili puni oblici mladih, ~vrstih grudiju.
-Magare, glup si, izgrdio je sama sebe i po{ao
naprijed.
Hodao je o~iju uprtih u zemlju, a u~inio je to
namjerno, sli~no karta{u koji pokriva kartu kartom, pa
gornju polako vu~e preko donje, u`ivaju}i u dra`enju svoje
znati`elje. -Jo{ malo, jo{ pet, jo{ deset, jo{ dvadeset koraka,
govorio je, hodao i brojio, pa }u podignuti glavu i ugledati
ku}u.
Najzad se odlu~io i zadovoljno odahnuo. Pred njim je
stajala roditeljska ku}a ba{ onakva kakvu je ostavio pred
dvadeset i pet godina. Isti prozori, isti balkon, ista `u}kasta
boja zidova. I onaj prozor~i} u podkrovlju gdje je bila
bakina kuhinja, i on je `iv i zdrav, upravo onakav kakav je
nekad bio. Kad bi jo{ samo nona...
A on i sestra su sa roditeljima stanovali u prizemlju.
Posljednja dva prozora lijevo: soba u kojoj su spavali otac,
mati i sestra; u sredini njegova soba (tko li je sad u njoj?), a
do nje, posljednji prozor desno, soba koju je mati
iznajmljivala. A u hodniku kanarinci, sjenice, zimnice,
o~eve ptice, koje bi otac, kad je bio naro~ito raspolo`en
dovodio do ekstaze. Uzeo bi violinu, stao usrijed hodnika i
izvodio trilere u najvi{im tonovima. Ptice bi se u prvi mah
zaprepastile, uznemirile, a zatim, da li ljute ili odu{evljene,
tko to zna, po~ele sve u jedan mah cvrkutati. Kao da i sad
100
vidi oca glave nagnute nad violinu, s njegovim dobrim,
veselim smje{kom oko usana.
-Postat }u sentimentalan, predbacio je sam sebi
suhonjavi i prosjedi ~ovjek, mahnuo rukom, sjeo na travu
koja je izrasla uz rub puta i tiho se nasmijao. Nedaleko
njega skakutao je `utokljuni, crni kos, a ono dvoje mladih i
dalje igralo tenis. -Mora da sam jako smije{an onom
mladi}u i djevojci, pomislio je, nije im jasno zbog ~ega se
vrzem ovuda i {to zapravo tra`im ovdje. A ja, ~ini se, tra`im
izgubljenu mladost, ili mo`da `elim obra~unati s njome.
Jer on je do{ao ovamo s naro~itim ciljem. Ne zato da
sentimentalno pla~e nad pro{lo{}u, nego naprotiv, da
jednom zauvijek obra~una s njome, da povu~e crtu iza nje.
Do{ao je ovamo, da na licu mjesta obnovi sve ono {to je
pro{lo, da jednom zauvijek skine sa sebe teret pro{losti,
kako je govorio, koji ga je mu~io kroz cijelu emigraciju,
kroz tolike godine. A taj teret, to je ba{ ova stara ku}a
pred njim, nostalgija za njom i za onim `ivotom i onim
ljudima s kojima je u njoj `ivio. @ivotom koji je bio prekinut
tako naglo i tako okrutno.
Kos se ne~eg upla{io i poletio prema baraci u kojoj je
nekad prala rublje vesela pralja Marija. A do barake, u vrtu,
bila je ljulja{ka koju mu sagradio djed.
I pro{lost se vratila.
Nji{e se na ljulja{ci u svojim kratkim, bijelim
hla~icama i crveno - bijeloj majici i pjeva:
Na vojsku, na vojsku
vitezi valjani,
koga god majka
hrvatska odhrani.59
101
 Sretni dani obitelji Gervais i Toma{i} u Opatiji. U dvori{tu ku}e na Vrutkima, toliko
spominjane u pripovjetkama Bez domovine, slikala se obitelj sa susjedima. Brojkama su
ozna~eni Drago (5), Blanka (sestra, 4), nona Marjanka (3), nono Francik (1) i majka Blanke
i Draga, Klementina (2).

-Ne ljuljaj se, past }e{, vikala je nona s onog

kuhinjskog prozor~i}a u podkrovlju, ali postigla upravo
protivno: luk njihaja se pove}ao, a pjesma oja~ala.

59 To je izmijenjeni po~etak pjesme }{\plain \i\fs0 Na vojsku}{\plain \fs0 Frana

Krsta Frankopana. U originalu zadnji stih glasi:"juna~ka odhrani". Uglazbio ju je Ivan
pl. Zajc.

102
 -Parona Marjanka, parona Marjanka, javila se preko
ograde susjeda Pepa, -ka`ite onom va{em unuku da se ne
dere toliko.
-A {to vam to smeta, nije vam oca ubio, rekla bi
svadljivo baka.
A kad je u Sarajevu ubijen austrijski nadvojvoda
Ferdinand i do{lo do rata, baka mu je predbacila:
-Zar ti nisam rekla da ne pjeva{ onu pjesmu o ratu.
Eto, sad ga imamo!
I svima je to pri~ala kao da je unuk svojom pjesmom
izazvao rat.
Prvi je oti{ao stric Ludvik, Slovenac, onaj koji je
o`enio tetku \ur|u. Stajao je na stepenicama, krupan,
crven i nasmijan, i dok je tetka \ur|a60 plakala, Ludvik ju je
tje{io:
-Kaj, hudi~a, pla~e{, saj bom kmalu doma. Za {tiri
mesecov bo vse kon~ano, vsa tista {vapska neumnost.
Ali rat nije zavr{io ni za ~etiri mjeseca ni za tri godine,
i stric Ludvik nije dolazio ku}i unato~ tetkinih suza. A kad
je poslije rata dobio namje{tenje u Ljubljani, tetka je
spremila veliku {krinju, izljubila se sa svima i oti{la za njim.
Umrla je na njegovim, ne}akovim rukama, u onom malom
gradi}u na moru61, onda kad je ve} i on morao napustiti
roditeljski dom. Poslije strica Ludvika, tada kad je Italija
stupila u rat protiv Austrije i na So~i zagrmili topovi ~ija je
potmula tutnjava potresala za tihih no}i stakla na
prozorima ove stare ku}e, oti{ao je i onaj drugi stric,

60 \\ur|a je sestra Klementinina, druga k\}i nonota Francika i none Marjanke.

61 Nije posve jasno o kojem se gradi\}u na moru radi, Bakru ili Kraljevici.

103
Nijemac, zajedno sa svojom `enom i dvoje djece, a zatim je
do{ao red i na njih.
U po~etku nije nitko vjerovao u to.
-Dobro je, rat je zavr{io i Austrija je crkla, govorio je
barba Karlo u kuhinji kod bake, - ali ka`ite vi meni, Frane,
za{to su ba{ ovi Talijani do{li ovamo?
-Da u~ine reda. Ka`u bar tako: da su ih ovamo zbog
toga poslali ostali saveznici, odgovorio je djed.
-Vraga }e oni u~initi, a ne red, ba{ su oni sposobni za
njega, poznamo ih dobro, govorio je Karlo, -nego ja, paron
Frane, mislim da }e nam oni prije ili kasnije zavrnuti
vratom. Takav }e oni red u~initi, eto.
I dok je barba Karlo sjedio u kuhinji kod none
Marjanke, usrdno dime}i iz svoje kratke lulice, oko njega,
djeda, bake, oca, i majke, svih njih, ljudi iz Istre, sve su se
vi{e kupile tamne i te{ke sjene straha i neizvjesnosti.
Mati ga je, u vrijeme kad je trebalo da otac do|e iz
ureda ku}i, slala na ulicu da vidi da li se ota} vra}a. -Samo
da ga ne zatvore, govorila je mati i njeno se lijepo i dobro
lice gr~ilo od brige. A djed je postao ljut i ~angrizav i sav
svoj bijes iskaljivao na baki, naro~ito kad bi pokvarila jelo;
kad ga ne bi dovoljno solila ili kad bi ga presolila. Bjesnio bi
tada djed i psovao, dok bi se baka branila:
-A kome je do jela u ovoj nesre}i?
-Meni, ako nije tebi, vikao je djed, -I zar ti misli{ da
moram zbog toga {to su ove talijanske mizerije do{le
ovamo, ostati gladan? Objed nema, bogamu, nikakve veze s
politikom i gotova stvar! Salata je salata, a politika politika,
izjavio bi djed, zalupio vratima i za{ao u vrt da se umiri.
Ali najte`e je bilo s ocem.
104
 Sjedi za pianinom, otac ude{ava violinu. Do{ao je ~as
prije ku}i, nije ih pozdravio, ni s kim, pa ni s majkom nije
progovorio ni rije~i, nego ga odmah pozvao na sviranje.
-Po~nimo, rekao je otac.
Sjedi dje~ak za pianinom, a grlo mu ste`e
nepodno{ljivo sa`aljenje tog turobnog, }elavog ~ovjeka, koji
je tako bespomo}an i nesretan, te vjeruje da }e u muzici
zaboraviti na jad i bijes koji ga mu~e. Dje~ak ne vidi note,
njegove su o~i pune suza, u prste je u{ao strah, te drh}u kao
deset slam~ica na vjetru. Nema snage da zapo~ne, najradije
bi pobjegao, sakrio se negdje i od srca zaplakao.
-Za{to ne po~inje{? upitao je otac, a glas mu zadrhtao
surovo i zlokobno.
Po~eo je, ali crne kru`nice poigravaju pred njegovim
o~ima, mutne i nejasne, i koliko god se napre`e da ih
pro~ita i odigra, o~eva mu noga, koja ljutito udara takt, ne
da da se sabere; prsti se isprepleli nemo}no lutaju}i po
klavijaturi, srce zgr~ilo od straha, sve se u njemu uko~ilo,
obamrlo - izgubio se.
-Iznova, rekao je otac.
Ali se dijete ve} predalo sudbini. Ono je znalo da ne}e
mo}i ni{ta odsvirati, ma koliko se naprezalo. Ono je
osjetilo, mada to ne bi znalo objasniti, da je ocu potrebno
zato da na njemu iskali sav onaj jad koji se u njemu nakupio
i da mu nikakvo naprezanje, nikakvo nastojanje da odsvira
svoje note ne}e koristiti.
I bilo je gotovo. Nagla i gruba ruka pograbila ga i
izbacila sa stolice, te`ak ga {amar oborio na zemlju.
-Napolje, `ivotinjo odurna!
Otr~ao je s nepodno{ljivom uvredom u srcu do none,
koja je odmah shvatila u ~emu je stvar:
105
 -Kakav magarac! Kao da je jadno dijete krivo, da su
Talijani do{li ovamo. A onda blago, s tihim
predbacivanjem: -A govorila sam ti ja, uvijek sam ti govorila
da ne pjeva{ onu pjesmu o ratu. Jer da nije bilo rata ne bi ni
ove nesre}e do{le u na{u ku}u...
-Opet postajem sentimentalan, konstatirao je
suhonjavi i prosjedi ~ovjek, obrisao nos i suzu koja mu
neo~ekivano kliznula niz lice, a zatim iskosa pogledao ono
dvoje na igrali{tu.
-Jo{ bi mi samo to trebalo da vide kako suzim, rekao
je nezadovoljno.
A zatim se nenadano sjetio druge uvrede - Valtera.
Bili su najbolji drugovi, sjedili u istoj klupi, zajedni~ke
im bile igre i nesta{luci. A u one dane, - bili su dje~aci od
~etrnaest godina, - Valter ga po~eo izbjegavati, nije vi{e
dolazio na igru, na ulici mu okretao le|a, dr`ao se kao da
ga ne vidi.
-Valter, zaustavio ga jednog dana, -za{to se tako dr`i{,
{to sam ti u~inio?
-Non parlo croato, rekao je Valter pone{to zbunjeno,
ali tvrdo.
-Ma siamo amici, Valter!
-Schiavo, procijedio je kroz zube Valter, pljunuo i
okrenuo se. A u jasnim dje~a~kim o~ima mr`nja i prezir.
Nikad suhonjavi i prosjedi ~ovjek ne}e zaboraviti ono
{to je osjetio u onom ~asu. Nije to bila tuga zbog
izgubljenog druga, odvi{e ga je mrzio u onom ~asu, a da bi
mogao po`aliti za njim, nije to bio bijes, ni prokleti osje}aj
neosve}enog poni`enja i uvrede, nego u`as pred onom
stra{nom silom koja stoji iza Valtera, koja je ovom dobrom
dje~aku usadila mr`nju u srce, koja }e mu jednog dana dati
i kamu u ruke...
106
 ^ovjek je tjeraju}i od sebe zlo sje}anje, mahnuo
rukom, a zatim se nasmije{io. Sitni Valterov lik pokrila je
ogromna prilika stolara Maria: crn, velik {e{ir sa {irokim
obodom, ispod silne nosine ufitiljen br~i}, nokat bradice
pod donjom usnom, svilena crna kravata ~iji se kraci ra{irili
po grudima kao dvije lepeze i cigareta {to ne ostavlja usta,
no se prilijepila uz njih pa poskakuje u njima kao da je `iva.
No} je, sjede na klupi pred ku}om, vidi se samo `ar
Marieve cigarete, koja se pomi~e zajedno s njegovim
ustima, dok Mario govori:
-Anke ja sam italijano, ma nisam imperijalista i sam
kontrarijo tute kveste porkarije ~a ih delaju ovi banditi.
Perke ne se more jedan nacijon tako sorpresevat i tla~it. Ma
morete bit trankvili i morete mirno spat, i imet pacijencu,
perke }e prit revolucion, pa }e tuto kvesto imperijalizmo i
kapitalizmo po} in fumo doj makaroni, a to }e bit onput
kad }e proletarijat prit va poter.
Tako ih je tje{io Mario, ali su njihovi dani bili sve te`i,
a `ivot sve nesnosniji. Otac otpu{ten, u ku}i bijeda i vje~iti
strah da otac ne bude uhap{en i odveden u logor kao toliki
drugi. Ne sje}a se koliko je to trajalo, da li mjesec ili dva, ili
vi{e mjeseci, ali on i sad vidi o~evu glavu poduprtu rukama i
opsjednutu uvijek istim, nesnosnim mislima; majku koja
kao sjena obilazi oko oca, boje}i se progovoriti jednu jedinu
rije~; baku koja neprestano uzdi{e i tvrdi da nema boga, jer
kad bi ga bilo, on ovo ne bi dozvolio; djeda koji svoj
nemo}ni bijes iskaljuje na svakome, a najvi{e na baki.
Suhonjavi i blijedi ~ovjek je na ~as zatvorio o~i i u
jednom trenu pro`ivio sav onaj jad koji je pred dvadeset i
pet godina mu~io ~etrnaestgodi{njeg dje~aka. I tko zna,
mo`da su ba{ ti te{ki dani iz njegove najranije mladosti,
ostavili u njemu svoj turobni pe~at: njegovu nesposobnost
da bude indiferentan prema tu|oj patnji, da bude tup
prema tu|em jadu.
Zatim su, nepovezana, brza i nepre`ivljena, kao da se
umorio, iskrsavala sje}anja na kona~no napu{tanje doma:
107
njegov i o~ev bijeg, djedova smrt, olujna i ki{ovita no} u
kojoj se mati u malom ~amcu prebacila s jedne strane
Kvarnera na drugu, i najzad, ona, nona...
Ustao je i po{ao putem kojim je nekad vodio baku od
ku}e. A kad se toga sjetio, pro{la ga jeza: stopalo mu
dodiruje ona mjesta po kojima je nekad kora~ao
~etrnaestgodi{nji dje~ak. A taj je dje~ak bio on.
Opet se nasmijao. Otkrio je razlog svojoj
rastre{enosti, ono {to ga je omelo u sje}anjima, uzbunilo
misli i podiglo sa trave.
Bila je to vika i smijeh djece {to su se jo{ ranije dok je
sjedio na travi, skupila u dvori{tu stare ku}e i natjeravala
malu, gumenu loptu: bio je to novi `ivot koji je proklijao u
napu{tenoj ku}i.
-Eto, to je ono, pomislio je, opet je ku}a puna `ivota i
ljudi, opet ima u njoj na{e djece koja imaju svoje roditelje,
djeda, baku, tetke i stri~eve, svoje male brige i svoje velike
radosti. Opet je o`ivjeo roditeljski dom vrelim, punim
`ivotom, a sigurno se i neka ljulja{ka na{la, i ja zaista
nemam {to tra`iti ovdje, ni plakati za onim {to je pro{lo i
{to se vi{e ne}e, niti se mo`e vratiti. Stara je ku}a o`ivjela i
ja se ne bih nimalo za~udio, ako bi se tamo, na onom
kuhinjskom prozor~i}u u podkrovlju, pojavilo jedno dobro
stara~ko lice i neka baka upozorila unuka da ne tr~i, jer }e
se oznojiti i prehladiti.
-Jest, djeco, rekao je gotovo glasno, -stara je ku}a
o`ivjela, pa ako je onaj dje~ak koji je pred dvadeset i pet
godina bje`ao iz ove ku}e i bio nesretan, njegove su se suze
pretvorile u va{ smijeh. A smijeh u sada{njosti je vrijedniji
od suza u pro{losti.
^ovjek se okrenuo kao zvrk oko svoje pete i gotovo
potr~ao niz brdo; samo {to nije zapjevao. A ono dvoje na
igrali{tu igralo je jo{ uvijek tenis. Zaustavio se ~asak, u
nedoumici, a onda odlu~no u{ao u igralil{te:
-Igrate? rekao je.
108
 -Igramo.
-Dodajte mi taj reket, ve} ga davno nisam imao u
rukama.
Djevojka mu, smiju}i se, dala reket, a on je bacio
loptu u zrak, do~ekao je i sna`no udario.
-Visoka vam je lopta, morao bih avionom po nju,
narugao mu se mladi}.
-I moja je misao visoka, i vrlo lijepa, rekao je ~ovjek, a
onda se ugrizao za usnu: -Prokletstvo, opet sam tresnuo
glupost. Pomislit }e da sam lud.
I nesta s igrali{ta.

KRAJ

Drago Gervais u vrijeme kada se doga|a radnja

pripovjetke Oivjeli dom

109
110
 Kronisterija jedne obitelji
ili
MOJ NONO ARTUR I BARBA DRAGO GERVAIS

Kad je moj pradjed Ludvig

Gervais do{ao k gospodinu Kessleru
prositi ruku njegove k}erke Antonije,
Toni, tada ga je Tonin otac upitao
kolika mu je pla}a. Ta je pla}a,
prema rije~ima Toninog oca, bila
samo tolika da pokrije Tonine
mjese~ne tro{kove za {minku i cigare.
Ipak mu je dao ruku svoje k}eri.
Tako mi je Toni, rodom Gracerka,
koja nije niti znala hrvatski, postala
pranona.
Artur Gervais (sjedi na klupi) sa svojim
Nono Ludvig je uspje{no ocem Ludvigom.
razvijao svoje poslovanje, pa je kroz
nekoliko godina imao ve} dobro
razvijen posao graditelja,
poduzetnika. Kao poduzetnik morao
je ~esto mijenjati mjesto boravka, ve} prema
tome gdje se gradilo. Tako se dogodilo da se
nono Artur rodio u Trstu 1877. godine. [kolu
je poha|ao u raznim mjestima Austro -
Ugarske, pa tako i u Bosni i Hercegovini.
Rado je pri~ao o svojim do`ivljajima iz
Mostara, gdje je sa svojim {kolskim
prijateljima odlazio u lov na poskoke, koje su
lovili pomo}u ra{lji, a onda ih prodavali. Za
vrijeme tih lutanja po Austro - Ugarskoj,
nona Toni je obilato koristila prisutnost
austro - ugarskih oficira da bi s njima igrala
preferans. U preferansu je bila velika, a u
dru{tvu jako omiljena kao vrlo duhovita
Antonija Gervais, u obitelji osoba.
glasovita Toni, mati Artura i
baka Dragova. Svjetlopis iz Kad je Turska raspisala natje~aj za
Mostara. gradnju pruge Carigrad - Ankara, gradnju je
dobila Austro - Ugarska i tada je nono

111
 Ludvig kao poduzetnik dospio u Tursku.
Obitelj je doveo u Carigrad, ali ih je
katkada pozivao i na gradili{te, gdje je
`ivot bio te`ak i opasan. Gotovo cijelo
vrijeme napadali su ih ^erkezi, ubijali i
plja~kali, pa se `ivjelo kao na Divljem
Zapadu. Jednom dok su spavali (a imali
su uvijek pred {atorom stra`ara, a pod
jastukom revolver!), nona Toni se
probudila i vidjela sjenu kako se prikrada
stra`aru. Bez razmi{ljanja Toni je pucala i
pogodila ^erkeza i tako spasila `ivote
svoje obitelji i stra`ara koji je bio zaspao.
U to je vrijeme umro Arturov
mla|i brat. Pokopan je u Carigradu s
pravoslavnim popom, jer drugoga nije ni
Artur Gervais, kao mladi} na bilo, {to je bilo uzrokom jedne pomutnje,
svjetlopisu iz Karlovca kasnije, u Opatiji. Nono Artur je u
Carigradu poha|ao srednju {kolu, a u~io
je i glazbu, koja ga je jo{ od malena
najvi{e zanimala. Kad je jednom prilikom
rekao Toni da bi rado i{ao u Be~ i tamo se
upisao na konzervatorij, Toni je to
odlu~no odbila; rekla je da ne `eli imati
po ku}i nikakve boeme. A sama je bila
primjerak te vrste...
Nono Artur je jednog dana
jednostavno pobjegao od ku}e i otputovao
u Be~, gdje se upisao na konzervatorij.
@ivio je od toga {to je radio kao agent kod
agencije za autorska prava. U to vrijeme
Be~ je bio pun skladatelja ~ije su se
skladbe izvodile po svim mjestima gdje se
sviralo, a uvijek je bilo onih koji nisu
prijavljivali sva izvo|ena djela kako bi
izbjegli pla}ati autorska prava. Nono
Artur je sve svoje ve~eri, a mo`da i no}i,
Svjetlopis sa vjen~anja provodio po kavanama i zabavi{tima; sve
Klementine Toma{i} i
u ime autorskih prava!
Artura Gervaisa.

112
 U to vrijeme su se i odnosi izme|u
Toni i nonota Artura popravili. Toni je
uvidjela da joj sin `ivi za glazbu pa je
polo`ila oru`je.
Na prijelomu stolje}a nono Artur je
do{ao iz Be~a u Opatiju, gdje je radio kao
gradski kapelnik. U to vrijeme Opatiju je
posje}ivala vrlo izbirljiva publika, {to je
valjda utjecalo na promjenu mi{ljenja u
Toni. Po dolasku u Opatiju nono Artur je
iznajmio privatnu sobu kod obitelji
Toma{i}. U ku}i su bile ~etiri djevojke, ali
se Arturu svidjela Klementina. Uskoro je
postalo javnom tajnom da }e ta ljubav
Prvi svjetlopis Draga Gervaisa
zavr{iti brakom.
Onog dana kad je trebalo obaviti
prosidbu, sva se `enska ~eljad u odre|eno
vrijeme izgubila: Klementina u svoju sobu,
kao i druge sestre, a nona Marijanka u vrt, pod smokvu. A kad je
pro{nja zavr{ena, onda je nono Francik po~eo iz svega glasa zvati:
-Marjankaaaa, Klementinaaaa...,
A kad su one do{le, onda im je jako va`no rekao:
-Gospodin je kot pravi ~ovek pri{al najprvo mane!
Uglavnom, zavr{ilo se tako da je dao ruku svoje k}erke
Klementine Arturu Gervaisu; samo neznam, da li je pitao Artura,
kolika mu je pla}a...
Nona Toni nije bila ba{
zadovoljna tom `enidbom. Mo`da joj
se u~inilo da je nova obitelj ispod
njezina nivoa. Ali, {utjela je.
U ku}i je, me|utim, pred
`enidbu izbio mali skandal. @ena koja
je pomagala u ku}i vidjela je
fotografije sa sprovoda Arturovog
mla|eg brata pa je zbog pravoslavnog
popa razglasila po Opatiji da je Artur
Tur~in, {to je unijelo malu pomutnju
u odnose izme|u nonota Francika i
Sestra i brat, Blanka i Drago Gervais,
u vrtu ku}e na Vrutkima.
Artura. Me|utim, stvar se brzo

113
 objasnila i zata{kala i sve se dobro
svr{ilo.
U domu Klementine i Artura
uvijek se sviralo. Nono Artur je uvijek
bio nad notama, a osim toga u ku}i su
uvijek bili glazbenici, pa se sviralo,
onako od gu{ta. Nono Artur je bio
jako vrijedan - uvijek s notama i
partiturama. Mateti} Ronjgov62, koji
je `ivio u susjedstvu, ~esto bi dolazio
kod nonota Artura: ...da se ~a
navadin....
Glazbeni odgoj bio je dio
atmosfere u kojoj su rasli barba
Drago i moja mama Blanka.
Nakon nekoliko godina nono
Artur se sa svojom obitelji preselio u
U istom vrtu, nekoliko godina kasnije Jasku63, gdje im je umrlo najstarije
dijete - Ivica. U Jaski su stekli brojne
prijatelje, ali more i Opatija ipak su ih
vukli natrag. Nono Artur se javio na natje~aj za tajnika tada{nje op}ine
Volosko - Opatija, bio izabran i na tome }e mjestu ostati do propasti
Austro - Ugarske.
Kao otac, nono Artur je bio strog. Barba Drago i moja mama
morali su slu{ati i nije bilo popu{tanja. Oboje su jako voljeli pa{tu i
fa`ol, a to se u njihovoj ku}i nije kuhalo, jer je nono bio "od zgora".
Zato su barba Drago i mama koristili svaku priliku da ru~aju kod none
Marjanke, ali su morali donijeti pismenu potvrdu, da su ru~ali kod
none. Barbi Dragu je ostala vje~na, neispunjena `elja za pa{tom i
fa`olom. Supruga barbe Drage, teta Nada, bila je bjelovar~anka, pa
opet ni{ta od pa{te i fa`ola.
Sje}am se kako smo jednom iza rata bili svi na okupu - barba
Drago, teta Nada, mama, tata i ja. Tada je barba Drago prebacivao teti

62 U ostav{tini Blanke Toma{i} nalaze se rukom pisane note skladbe koju joj je Mateti}
Ronjgov posvetio.
63 Prema navodima dr. Vere Toma{i}, Artur Gervais bio je gradona~elnik Jastrebarskog.

114
 Zadnji svjetlopis nona Francika. S njim je unuka Blanka, sestra Draga Gervaisa;
na nekoj proslavi u Opatiji

Nadi kako Milanova `ena, mada ~ista beogra|anka, zna skuhati pa{tu i
fa`ol, a usto je nau~ila i ~akavski.
-A ti ne zna{ ni jedno ni drugo.
To je re~eno sve u {ali, ali...
Da se vratim na nonota Artura, koji je, kad je izbio Prvi svjetski
rat bio voditelj aprovizacije za cijelu Istru. Jasno da njegova obitelj nije
gladovala, ali kad je krajem rata nastupila prava glad, kada su ljudi bili
spremni tu}i {efa aprovizacije i kada su ve} bacali kamenje kroz prozore
op}ine, tada se nono Artur pokazao kao ~ovjek koji ima petlje. Na
op}e iznena|enje op}inskih slu`benika, nono se hrabro uputio pred
`ene koje su se skupljale, protestiraju}i, ispred op}ine. Kada je iza{ao
pred vrata, nastao je muk, a onda je nono progovorio:
-Hrane nema i ne}e je ni biti.
Suo~ene s tom istinom, `ene i majke su se povukle u grobnoj
ti{ini. Nekoliko dana nakon tog incidenta pisalo je u nekim be~kim
novinama kako bi se ljudima morala govoriti samo istina, kao {to je to
hrabro u~inio tajnik jedne male op}ine.

115
 Nono je, ina~e, bio poznat po tome {to je pomagao ljudima.
Tako je pomagao jednu nezaposlenu `enu s malim djetetom i mu`em
na fronti. Izmislio je neki posli}, samo da bi imao pokri}e da joj da
ne{to malo novaca. Makar mala, to je ipak bila pomo}, i to stalna.
Me|utim, sve je bilo skupo, pa ga je ta `ena ~esto zaustavljala na cesti
govore}i mu da je bez novaca. Nono joj je rekao da bi morala malo

BARKE FAREN!
Va barke je noni} stari stal,
na Slatine, vanka s Porti}a...

Toje ta barka i to je taj noni}, na Slatini va Porti}u. Nono Francik u svojoj barci Jerusalem; s
njim su unuci Drago i Blanka Gervais. Tada se nije moglo niti naslutiti da }e sretno
djetinjstvo biti prekinuto tragi~nim zbivanjima.

{parati i tako nekako izlaziti na kraj. Pogledala ga je i rekla mu:

-Gospodine, vi ste nem!
Nono je rado o tome pri~ao.
Toni i Ludvig dolazili su ~esto u Opatiju. Prilikom tih dolazaka
Toni je ostavljala za sobom razli~ite komentare, kojih je bilo u izobilju i
koji su se poslije prepri~avali. Jedan od Toninih komentara bio je da je
njihova ku}a ein Transporthaus. Naime, mlekarice koje su dolazile s
Veprinca, Zatke i drugih sela, imale su prvu {taciju, odmor, na {terni
kod none Marijanke. Tamo su se rasprtile i popile kavu koju im je ona
skuhala. A nona Marijanka je kuhala tri vrsti kave: naslabija je bila ona
za mlekarice, malo bolja je bila za uku}ane, a najbolja za Artura...

116
 Barba Drago i mama bili su djeca koja su se znala igrati; imali su
ma{tu koja im je uljep{avala djetinjstvo. Nova cesta im je bila igrali{te, a
Vrutki posebna ~arolija. Igrali su se uvijek zajedno, i nikada nije barba
Drago udaljavao moju mamu od svojih prijatelja. Jo{ od malena smijali
su se istim stvarima. U`ivali su gledati kako se njihov pas, Pubi ukrcava
na tramvaj i vozi do op}ine u Voloskom, da bi se tamo iskrcao,
{mugnuo u zgradu, i legao nonotu Arturu do nogu. Tamo bi mirovao
sve dok nono nije i{ao doma, a tada bi pje{ke, odnosno ~etvorono{ke
i{ao po gornjoj cesti, jer se nono nije nikada vozio.
Moja je mama rado pri~ala kako je barba Drago jednog dana
otr~ao nonotu Arturu i rekao mu u velikom povjerenju:
-Da zna{, tata, kako na{a mama ima debele noge!
Iz tih dje~jih i bezbri`nih dana Drago se rado sje}ao oca,
naro~ito kada je bio dobro raspolo`en. Tada bi nono Artur stao na sred
hodnika u kojem su s obje strane bile krletke s pticama i po~eo svirati
violinu. Svirao bi trilere, brze i to one visoke, a ptice i kanarinci bi se
izbezumuli cvrku}u}i i pjevaju}i. Tada bi nono svirao sve br`e i br`e...
Jadne pti~ice!
Talijanska okupacija sasvim je izmijenila `ivot Gervaisovih. Nono
Artur je prvi napustio Opatiju, a za njim Drago, premda ne odmah.
Naime, u prvo vrijeme okupacije uspio je dobiti propusnicu kako bi
mogao i}i u gimnaziju na Su{ak. Kasnije se prebacivao s tu|im
propusnicama, da bi na kraju morao definitivno napustiti Opatiju.
Oti{ao je jednog jutra iz Opatije, da bi kasno u ve~er, pje{ice, stigao ocu
u Kraljevicu. S ocem je djelio neima{tinu, tugu i suze, i obojica su bili
nesretni zbog samo}e i izgubljenog doma.
U tim te{kim danima Gervaisovih, u vrijeme emigracije, Artur se
premje{tao iz mjesta u mjesto. Bakar, Kraljevica, Sisak, Kraljevica, da bi
se kona~no obitelj zaustavila 1923. godine u Bakru. Tada su se po~ele
sre|ivati i materijalne prilike. Barba Drago je studirao u Zagrebu, a
nono Artur se posvetio glazbi. U to je vrijeme puno skladao i bio du{a
dru{tvenog i glazbenog `ivota u Bakru. Imao je puno zadu`enja:
pjeva~ki zbor Sklad, bio je orgulja{ i zborovo|a u crkvi, vodio je
gradsku glazbu, u nautici je predavao pjevanje. Davao je i privatne
satove, a moja mu je mama pomagala na taj na~in, da bi preuzela
po~etnike, s kojima nono Artur nije ba{ imao strpljenja. Osim toga,
smije{no ali istinito, nono Artur je u Bakru bio i zakleti tuma~ za -
turski jezik.
U Bakru je tada bilo `ivo: koncerti, priredbe (pjevane i
glumljene), operete, i to sve vlastitim snagama. Bilo je i gostovanja;
jedanput je u Bakru bio i Jakov Gotovac... Bakrani su govorili:

117
 -Imamo Artura i Draga i ~a
nan vi{e rabi...
Imali su u njima i redatelja, i
glazbenika, i glumca.
Nono Artur je bio neobi~no
dru{tven ~ovjek. Bio je u stanju
zabavljati desetine ljudi
odjedanput. Osim {to je bio
dru{tven i duhovit, bio je i
neugodan kad bi se razljutio. Kad
ne{to nije {timalo, letjele su note
na sve strane...
Jednom, kad je netko bio
kod Gervaisovih u gostima, moja je
mama morala spavati s roditeljima.
Ba{ u to vrijeme boravila je u
Bakru grupa ~e{kih studenata, koji
su mojoj mami svirali podoknicu i
to na gitari. Ta gitara ba{ nije bila
od najboljih, tako da sve skupa nije
Artur Gervais i g. Fenzel U Bakru bilo na velikoj razini. Nono se
po~eo uzrujavati i brundati;
-Kako se samo usu|uju
svirati tako pod mojim prozorom! Bacit }u im vr~inu na glavu!
Moja se mama mu~ila u krevetu, misle}i na najgore, ali je ipak
sve pro{lo u miru bo`jem.
U tih nekoliko no}i spavanja s roditeljima, mama je upoznala oca
i s druge strane, kada moli za oprost. Nono bi, naime, svaku ve~er
dolazio doma kasno, i svaku bi se ve~er ispri~avao Klemi, kako je zvao
nonu Klementinu:
-Zna{, Klema, ja bih se vratio prije, ali me nikako nisu pustili;
morao sam se na kraju engleski izgubiti, tako da sam dao konobaru
mig, da mi iznese {tap i {e{ir, a onda sam se neprimjetno izgubio.
Tako je to i{lo iz dana u dan ili bolje - iz no}i u no}. Mama je
~ula jednom kako je nona rekla:
-Tovar stari, ali tiho, da ipak nono ne bi ~uo.
Moja je mama jedva zaustavljala smijeh; bilo je sasvim jasno da
je nono zadnji napu{tao bojno polje kavane.

118
 Iza ru~ka je nono volio ~itati. Najmilija mu je bila francuska
literatura, a osobito je volio ~itati Cyrano de Bergeraca. Nono ga je
zvao BER@ERACO i uvijek mu se vra}ao.
Nona Klementina po~ela je ozbiljno pobolijevati, pa bi nono
Artur pitao svako jutro:
-Klema, {to te danas boli?
I to je ostalo u na{oj obitelji pitanje koje se uputilo svakome tko
je pobolijevao ili se tu`io
daga ne{to boli.
Nona Klementina
je umrla 1931. i uop}e se
je ne sje}am, ali se nonota
Artura dobro sje}am, a
najvi{e, kako bi mi
uljep{avao ve~eri. Na
prste bi vezivao rup}i}e u
uzao, i svaki prst je bio
netko od prisutnih.
Petrolejka bi na zid bacala
sjene tih prstiju, a onda bi
nono izmi{ljao doga|aje,
ili govorio o doga|ajima
koji su se tog dana zbili.
Obi~no bismo glavni
akteri bili Cican (brat tete
Nade64) i ja. Bili smo djeca
i uvijek smo se oko ne~ega
natezali i sva|ali, ali na
ve~er smo slo`no jedva
~ekali {to }e nam nono
prikazati. Na predstavi su
bili prisutni svi, a to zna~i i
barba Drago, teta Nada i
Drago Gervais kao Mefisto. Svjetlopis iz Bakra, na mama Sonja, kako smo
Silvestrovo 1923. godine. S druge strane je posveta zvali drugu `enu nonota
prijateljima u Opatiji. Artura.
A to je bilo ovako:

64 Supruga Draga Gervaisa

119
 Artur Gervais kao ravnatelj Bakarske limene glazbe

Nona Klementina je bila te{ki sr~ani bolesnik i uvjerena da }e

kratko `ivjeti. Tijekom bolesti puno joj je pomagala njezina dobra
prijateljica Sonja Batisti}. Nona Klementina je govorila nonotu da bi
bilo najbolje de se on, nakon njezine smrti, o`eni Sonjom jer je dobra i
zna njegove navike.
Kad je Klema umrla, nono je bio jako izgubljen. Proveo je
nekoliko mjeseci kod barbe Draga i tete Nade u Bjelovaru, zatim kod
nas u Zemunu, a onda se odlu~io i vratio u Bakar. Poslije izvjesnog
vremena dobili su i mama i barba Drago ista pisma. Otprilike: Djeco,
tata vam se `eni. Ja bih jako rado da nemate ni{ta protiv...i tako dalje...i
tako dalje..., a zavr{io je pismo ovako: Slo`ili se vi ili ne, ja }u se
o`eniti.
I o`enio se Sonjom (Sofijom) Batisti}, kako mu je preporu~ila
nona Klementina. Bakranke su se zgra`avale kako se to o`enio
neatraktivnom i starom Sofijom pokraj onih mladih i zgodnih Bakarki
od kojih bi ga saka otela.
Nono Artur je umro 1937. godine od galopiraju}e tuberkuloze, a
jo{ mi je i danas u o~ima kako je mama gorko plakala kad je dobila
brzojav iz Bakra.

120
 Barba Drago je bio na neki poseban na~in vezan za oca. Njih
dvojica su bili upu}eni jedno na drugo dok su bili sami u emigraciji.
Petnaestogodi{nji sin i ~etrdesetogodi{nji otac. Barba Drago je vidio
suze svog oca, vidio ga je u fizi~koj i psihi~koj bijedi, u nemo}i da
pomogne sebi i obitelji.
Osim te sentimentalne veze, postojalo je i divljenje sina prema
glazbenom talentu oca. Poslije rata, kada je Balokovi} davao koncerte
po onda{njoj Jugoslaviji i bio toliko hvaljen, barba Drago je govorio
mami:
- [to ga toliko hvale, na{ otac je bio bolji!
Ta }e izjava s moje strane ostati bez komentara.
A i tko bi komentirao sve izjave barbe Draga...
dr. Vera Toma{i}

Poslijednji svjetlopis Draga Gervaisa, napravljen

nekoliko sati prije tragi~nog udesa u kojem je zadobio
smrtonosne ozljede.

121
122
O DRAGU GERVAISU I NJEGOVIM PRIPOVJETKAMA
BEZ DOMOVINE

Ovih dvanaest pripovjedaka Draga Gervaisa po prvi put nalaze

mjesto u jednoj publikaciji, ba{ onako kako je sam Gervais to zamislio.
Rukopis se nalazio kod njegove ne}akinje dr. VereToma{i}, jedinog
`ivog ~lana obitelji. Do sada su objavljene neke pripovjetke u listovima
koji su izlazili pedesetih godina, a neke u knjizi o Gervaisu koju je
uredila prof. Mirjana Str~i}. Po prvi put se objavljuju slijede}e
pripovjetke.: No} je pala na zemlju, Bijeg, Otac, Odijelo, Mati, Na cesti .
Pripovjetka Nona koja je ve} objavljena pod tim naslovom u ovoj knjizi
se zove Nona Marjanka. U rukopisu je naslov Nona, dok je u sadr`aju
Gervais napisao Nona Marjanka, pa sam se odlu~io za taj naslov.
Osim pripovjedaka tu je i zanimljivo napisana povijest obitelji
Gervais koju je napisala dr. Vera Toma{i}. Opisala je svog djeda
Artura, i barbu Draga Gervaisa. Njezina mati Blanka sestra je Dragova.

U Gervaisovoj ostav{tini (onom dijelu koji je sa~uvan) prona{ao

sam i sedam pjesama pisanih ~akav{tinom koje do sada nisu bile
objavljene. To su: Cija Marijeta, Pul Juragi, Istrijanki ~ovek govori, ^ovek
i ti}, Pismo prijatelju i Nono, otac i sin (pisane strojem i ispravljene
rukom) i jedna bez naslova, pisana rukom, koju je skicirao na drugoj
strani jednog dopisa (primljenog 1956. godine od ravnatelja
Dubrova~kih ljetnih igara). Pjesmu Pismo prijatelju stavio sam umjesto
motta na po~etak knjige. Na tom je mjestu najprije bila Moja zemja, no
kad sam prona{ao Pismo prijatelju odlu~io sam se za njega. Zbog toga
{to odgovara sadr`ajem, a tiska se prvi put.
Ove autobiografske pripovjetke slo`ene su kronolo{kim redom.
Opisuju upravo ono razdoblje u `ivotu obitelji Gervais, koje je uslijedilo
nakon mirnog i sretnog obiteljskog `ivota u Opatiji. U mnogome
obja{njavaju i nastanak prekrasnih ~akavskih stihova Draga Gervaisa.
Sa zavr{etkom Prvog svjetskog rata, za obitelj su po~ele nevolje. Drago
je napisao u pripovjetci Nona Marjanka, da se nesre}a nije u{uljala u
njihovu ku}u, ve} je u nju u{la na glavna, {irom otvorena vrata.
Petnaestgodi{nji dje~ak je iz blagostanja i sretnog djetinjstva
odjednom kro~io u svijet izbjegli{tva i krajnje bijede. U po~etku `ivi s
ocem u Kraljevici. To je opisao u pripovjetkama Otac i Odijelo. Obitelj
je u razmaku od nekoliko godina postupno napustila Opatiju i tek se

123
1923. godine smjestila u Bakru, gdje su se donekle popravile i
materijalne prilike.
U svim Gervaisovim biografijama ovaj je period prikazan vrlo
kratko. A to je razdoblje osobito zna~ajno, jer to je vrijeme kada su u
dje~aku nastajali zameci njegove kasnije lirike. U ovim je pripovjetkama
opisana velika patnja za izgubljenim rodnim krajem i nagla{ena ljubav
prema njemu, {to je kod mladog Gervaisa nesumnjivo odigralo

Dio rukopisa pripovjetke Mati

zna~ajnu ulogu u nastajanju njegovih poznatih ~akavskih pjesama.

U biografijama se vrlo {krto spominju doga|aji od 1918. do 1923.
Opisuje se njegovo {kolovanje u su{a~koj gimnaziji kao redovno.
Upravo su me ove pripovjetke potakle na istra`ivanje njegovog
{kolovanja u vi{im razredima gimnazije. Naime, tri pripovjetke, Na
cesti, Bez domovine i Serenada, sasvim jasno spominju {kolovanje izvan
Su{aka.
Pregledom mati~nih knjiga u su{a~koj gimnaziji, utvrdio sam, da
je Gervais bio upisan u sva ~etiri zavr{na razreda. Peti, {esti i osmi
razred kao javan, a sedmi razred kao privatan u~enik. U prvom je
razredu izostao opravdano 279 sati s nastave, skoro dva mjeseca, {to je
savim jasno nakon ~itanja prve tri pri~e: No} je pala na zemlju,
Saslu{anje i Bijeg. Pote{ko}e s okupacijskim talijanskim vlastima tome

124
su krive. U {koli su imali razumijevanja za neprilike mladog u~enika, pa
je s uspjehom zavr{io razred. Koncem {kolske godine 1918/19. pobjegao
je iz Opatije i nastanio se kod oca u Kraljevici. U {kolskoj godini
1919/20. poha|ao je {esti razred su{a~ke gimnazije koji je zavr{io s
uspjehom. Izostao je s nastave 86 sati opravdano. U sedmi razred
{kolske godine 1920/21. upisan je kao privatni |ak. Ne mora poha|ati
nastavu ve} na kraju {kolske godine pola`e ispite iz svih predmeta. U
rubrici Vladanje upisano je: privatista, a izostanaka nema, jer ne poha|a
nastavu. Obitelj je zapala u materijalne pote{ko}e, bez prihoda je, pa
odlazi u Sisak, gdje otac zara|uje kao glazbenik (Serenada). Drago
vjerojatno boravi dio te {kolske godine kod roditelja, a kako se mo`e
zaklju~iti iz pripovjedaka Na cesti i Bez domovine, on je poha|ao ili
barem poku{ao poha|ati nastavu u nekoj gimnaziji, kao hospitant65.
Nostalgija i ~e`nja za rodnim krajem tu dosti`u vrhunac.
U pripovjetkama Nona Marjanka i osobito Prsten opisuje svoj
odnos prema noni koji rezultira gri`njom savjesti zbog nekih postupaka
prema starici. Iz pripovjedaka se mo`e zaklju~iti da se Gervais
povremeno vra}ao u Opatiju i boravio kod none sve dok ona nije
napustila ku}u na Vrutkima kao poslijednji ~lan obitelji.
U pripovjetkama Gervais ne spominje imena ljudi (osim
nekoliko izuzetaka) i nazive mjesta. Ipak, ne bez truda, uspjelo mi je
pojasniti gotovo sve opise. Opisao je znamenite ljude onoga vremena.
Tu je Matko Laginja (...i tu me je pogladio po licu onaj slavni starac,
narodni prvak, nizak podebeo star~i} sa sijedom bradicom i dobrim,
dubokim glasom, i upitao:...) prvak Hrvatske stranke prava u Istri. Tu je
tako|er i Viktor Car Emin (visoki profesor) koji je bio profesor
Gervaisu u ni`im razredima gimnazije. S njim je Gervais bio u
prijateljskim odnosima sve do svoje tragi~ne i prerane smrti.
Opisi mjesta su ponekad tako dobri, da se u pripovjetci Bijeg
to~no mo`e ustanoviti kuda je pje{a~io cijelog svibanjskog dana 1919.
godine, od Opatije do Kraljevice; kojom je stazicom kod Svetog Kuzma
zaobi{ao grani~ni prijelaz i gdje je prije [krljeva izgubio put; kako je
pro{ao kroz Krasicu, Praputnjak, Meju i Bakarac, i odakle je s Klan~ine

65 Nisam mogao to~no utvrditi o kojoj je gimnaziji rije~ u spomenutim pripovjetkama.

Sigurno je jedino da to nije gimnazija u Sisku. Sisa~ku gimnaziju je poha|ala sestra
Blanka. Sa~uvan je svjetlopis njenog tre\}eg razreda realke u Sisku. Ostavljam nekom
drugom da utvrdi da li je Drago Gervais hospitirao u karlova~koj ili pak nekoj drugoj
gimnaziji.

125
prvi put ugledao Kraljevicu. A u cijeloj pripovjetci (najduljoj u knjizi)
ne spominje niti jedan naziv! Zagonetan je ostao samo grad na rijeci u
kojem su livade bile pokrivene snijegom a rijeka ledom... (u pripovjetci
Bez domovine).
Pripovjetke ~ine cjelinu, upravo onakvu kako je to Gervais
oblikovao. On ih je nazvao Bez domovine (prema osmoj po redu) s
podnaslovom pri~e, a rukom je dopisao: jednog dje~aka. Dakle, BEZ
DOMOVINE - Pri~e jednog dje~aka. Poredao ih je kronolo{ki, i u
nekima dao vrlo detaljne opise pojedinih razdoblja svoga `ivota. U
tome je i njihova vrijednost, jer poja{njavaju nekoliko stvari koje su u
kasnijem njegovom `ivotu bile od presudnog zna~aja. Emocionalno
nabijene, oslikavaju psihi~ko stanje dje~aka u osjetljivim godinama
razvoja, kojem se odjednom sru{io sav njegov svijet, i koji je zbog toga
{to je Hrvat morao napustiti rodni kraj (Saslu{anje, Bijeg). To je
razdoblje `ivota pro`ivljavao vrlo intenzivno, a nedugo zatim nastaju
njegove najljep{e pjesme koje ga stavljaju u sam vrh ~akavske poezije i
uop}e hrvatske poezije dvadesetog (i ne samo dvadesetog) stolje}a.
Gervaisov odnos prema starim ljudima u njegovim pjesmama predmet
je posebnih izu~avanja. Nekoliko detalja vezanih uz posljednje dane i
trenutke `ivota none Marjanke dodatno poja{njava i taj fenomen (Nona
Marjanka i Prsten).
Podrobno je opisan i odnos s ocem, dok `ive zajedno u
izbjegli{tvu. Siroma{tvo, bijeda, nesigurnost, odsutnost majke i sestre i
otac koji ne mo`e sakriti suze pred svojim sinom, to je svakodnevica
Gervaisova u najte`em razdoblju njegova `ivota.
Danas, osamdesetak godina kasnije, kada u Hrvatskoj
mnogobrojne izbjeglice pro`ivljavaju sli~ne ili ~ak iste trenutke, ove su
pripovjetke osobito aktualne. One }e pomo}i mnogima, koji danas `ive
u ratom nezahva}enim krajevima Hrvatskoga primorja, da shvate, da je
ne tako davno, hrvatski ~ovjek, bje`e}i pred talijanskim okupatorom,
morao napu{tati svoje domove upravo u kraju u kojem oni danas `ive u
miru.
Tko pro~ita ovih dvanaest pripovjedaka osjetit }e potrebu da
ponovno uzme u ruke Gervaisove ~akavske pjesme, a one }e mu sada
zvu~ati pone{to druk~ije, jasnije, prisnije i jo{ ljep{e...

Dr. Du{ko Wlfl

126
 MOJA ZEMJA
Pod U~kun ku}ice
bele,
mi}e, kot suzice
vele.

Beli zidi}i, ~rjeni krovi}i

na keh vrap~i}i
kantaju,
mi}i dol~i}i, jo{ manje le{ice
na keh enice
kopaju.
Cestice bele, tanki puti}i
po keh se vozi}i pejaju,
i jedna mi}a, uska re~ica,
pul ke se de~ica
igraju.

Na sunce se ku}ice
griju,
na turne urice
biju.

127
128