Ernest Gellner

NACIJE I NACIONALIZAM
 Ernest Gellncr
Nations and Nationalism
Copyright Blackwell Publishers Ltd,
Oxford, (1983) 1997

Copyright hrvatskog izdanja 1998

Politika kultura: Zagreb
ISBN 953-6213-14-1

MINERVA
Urednik
Radulc Kneevi
 Ernest Gellncr

NACIJE
I
NACIONALIZAM
Preveo
Tomislav Gamulin

Struna redakcija i predgovor

Ivan Prpi

Politika kultura
Si n a k la d n u -is lr a iiv a k i zu v o il
ZAGREB. 1998.
 Sadraj
7 Predgovor hrvatskom izdanju
15 Predgovor urednika
17 Zahvale
21 1. Definicije
23 Drava i nacija
26 Nacija
28 2. Kultura u agrarnom drutvu
29 Mo i kultura u pismenoj agrarnog zajednici
31 Kultura
33 Drava u agrarnom drutvu
34 Raznolikosti vladajuih skupina u agrarnim zajednicama
39 3. Industrijsko drutvo
44 Drutvo neprekidnog rasta
49 Drutvena genetika
55 Doba univerzalne visoke kulture
59 4. Prijelaz u doba nacionalizma " ~
63 Napomena o slabosti nacionalizma
70 Divlje i vrtne kulture
73, 5. to je nacija?
78 Istinski nacionalizam nikada nije imao miran tijek
83 6. Drutvena entropija i jednakost u industrijskom drutvu
84 Zapreke entropiji
93 Rascjepi i zapreke
95 Raznovrsnost arita
108 7. Tipologija nacionalizama
117 Raznolikosti nacionalistikih iskustava
121 Nacionalizam dijaspore
130 8. Budunost nacionalizma
134 Industrijska kultura jedna ili mnogo njih
143 9. Nacionalizam i ideologija
150 Tko je za Nrnberg
154 Jedna nacija, jedna drava
156 10. Zakljuak ~ ~~ --------------
156 to se ovdje ne tvrdi
158 Saetak
163 Odabrana bibliografija
165 Od istog autora
 Predgovor hrvatskom izdanju

Predgovori razliitim knjigama o nacionalizmu esto poinju

tvrdnjama da je pojam nacionalizam jedan od najneodredenijih i
najmnogoznaajnijih pojmova u drutvenim znanostima. ak se
u ozbiljnim politologijskim leksikonima, kakav je nedvojbeno
Pipers Wrterbuch zurPolitik to ga je 1989. izdao Dicter Nohlcn,
istie kako istraivanje nacionalizma valja smatrati otvorenim
unato brojnim studijama o naciji i nacionalizmu, odnosno na
cionalizmima. Dvije vrste razloga su tome. To su, prvo, osobitosti
nacionalizma.
Nacionalizam je, nedvojbeno, jedan od najmonijih politikih
initelja posljednjih dvjestotinjak godina. Iako su pouke iz povi
jesnih iskustava s nacionalizmom (brojni ratovi to ih je pro
uzroio tijekom 19. i 20. stoljea), integracijski procesi, osobito u
Zapadnoj Europi nakon Drugoga svjetskog rata, te uspostavlja
nje komunistikih poredaka promicali vjerovanje da je nacionali
zam fenomen koji, bar u razvijenom svijetu, pripada prolosti,
zbivanja na kraju 20. stoljea razorila su te iluzije. Obnavljanje
nacionalizama prilikom kolapsa komunistikih vladavinskih po
redaka, ali i jaanje nacionalizma u Zapadnoj Europi, jo su
jedanput potvrdila mo nacionalizma.
Nacionalizam se. ini se, oblikuje neovisno o socijalnim i
politikim uvjetima.^zraz nacionalizam prvi jc 1789. upotrijebio
sveenik Augustin Barruel (1741 -1820) u djeiu Mmoires pour
servira /histoire du Jakobinisme kako bi iskazao revolucionarno
osporavanje legitimnosti monarhijske vladavine u Ancien Rgi-
meu. Tvrdei da je nacionalizam izraz masonskog duha, Barruel
istie da su oblikovanje nacija i zagovaranje ljubavi i lojalnosti
prema naciji zamijenili ljubav prema ovjeanstvu te potaknuli
egoizam i nasilje prema onima koji ne pripadaju njihovu carstvu.
t Nova rije i novi pojam stvoreni su prije dvjestotinjak godina
kako bi se opisala u Francuskoj revoluciji 1789. iskazana ideja da

7
 nacija ima pravo sama donositi zakone po kojima e ivjeti.
Nacionalizam kao ideja izvorno, nasuprot monarhovoj vlasti koja
je legitimirana Bojom voljom, legitimira vlast voljom nacije.
Ideja je formulirana unutar vladavinskog poretka koji je bio
ralanjen na stalee kao posebne zajednice to su se razlikovale
obiajima, kulturom, pa i jezikom.Ilsticanje nacije kao temelja
legitimnosti vladavine zbiva se istodobno s rastvaranjem stalea
kao posebnih zajednica. Zagovarajui jedinstvo odreene grupe
pojedinaca bez obzira na njihov stale, nacionalizam ujedinjuje
te pojedince u zajednicu. To se ujedinjenje zbiva i razgranienjem
od drugih zajednica. Nacionalizam tako konstituira naciju kao
zajednicu! Ili, tonije, on sekularizacijom vladavine, mobilizaci
jom puka, zagovaranjem demokratske legitimacije vladavine i
politiziranjem nacije tako radikalno mijenja klasini status i razu
mijevanje nacije da se mora, kako istie veina istraivaa nacio
nalizma, govoriti o povijesno novom fenomenu.
Vrijeme nastanka nove rijei i novog pojma upuuju na to da
je nacionalizam bitno moderan fenomen izlazite kojega je mo
derno graansko drutvo i promicanje demokratske legitimacije
vlasti. Ipak, ne moe se previdjeti injenica da su ljudi i prije
uporabe pojma nacionalizam ivjeli u zajednicama koje su se
meusobno razlikovale po obiajima, jeziku, kulturi ili istom
vladavinskom poretku. Bilo da su ivjeli u plemenskim zajedni
cama, gradovima ili carstvima, oni su imali izraenu svijest o toj
razlici, o razlici svoje zajednice od drugih zajednica i osjeali
lojalnost prema vlastitoj zajednici. Ilustrativan su primjer idovi
koji su sebe smatrali izabranim narodom i oblikovali svijest o
posebnosti svoje misije. Svijest o identitetu i razlici svojstvena je
i starim Vijetnamcima i Korejcima u njihovu nastojanju da se
odupru kineskom Carstvu sredine. Isti je mehanizam na djelu
u antikom razlikovanju Helena, odnosno Rimljana od barbara.
Ne upuuje li to na injenicu daje nacionalizam vjeni fenomen?
Nacionalizam kao ideja stvoren je i promican tijekom 18.
stoljea u francuskoj i amerikoj revoluciji. On je, meutim, u 19.
stoljeu prihvaen u svim europskim, a tijekom 20. stoljea i u
izvaneuropskim zemljama. U tim su zemljama u vrijeme recep
cije nacionalne ideje postojali bitno drugaiji socijalni i politiki
uvjeti nego u Francuskoj ili SAD-u tijekom 18. stoljea. Dapae,
nacionalizam su kao program prihvatili i promicali carevi (u
Rusiji i Njemakoj) ili komunisti. Rezultat je toga irenja i
 njenica da je nacionalizam danas univerzalna ideja i uvid da
nacionalizam kao ideja legitimacije vladavine i konstitucije zajed
nice moe biti (i bio jJ'liberalan, socijaldemokratski, komu-
nstickiUTfaistlki. Njime se mogu jednako legitimirati vladavina
prava i razne vrste diktature.
Isticanje nacije kao subjekta suverenosti, ali i povijesti, ima
jo jedan bitan aspekt. Ono u pojedinaca promie osjeaj pripad
nosti i privrenosti grupi s kojom se moe identificirati. Vjerujui
da je jedno s odreenom skupinom drugih pojedinaca koje ne
poznaje i ne moe poznavati te priznajui drugim pojedincima
pravo da sukonstituiraju zajednicu kao kolektivno bie, nacija
omoguuje pojedincima da sebe identificiraju i tako transcendi-
raju granice vlastite egzistencije. Iako je slab, ruan, neuspjean
ili prosjeno pametan, on se moe, identificirajui se s nacijom,
osjeati jakim, lijepim, uspjenim i pametnim ukoliko je takva
njegova nacija ili pojedinci koji joj pripadaju. Iako je njegov
fiziki ivot vremenski ogranien, pojedinac moe vjerovati daje
ivio u prolosti posredstvom predaka ili da e ivjeti i nakon
fizike smrti posredstvom sjeanja svojih potomaka. Iako sam
osjeaj nacionalnog identiteta u pojedinca nije nacionalizam,
nema nikakve-dvojbe"daliaiohalizam promie i proizvodi na
cionalni identitet.
Nacionalizam kao osjeaj mobilizira pojedince kako bi oz-
biljili samoodreenje u vladavinskom poretku. On je pokret
kojega prvobitno tvore prosvijeeni intelektualci unutar pojedi
nih zajednica, a potom svi ostali socijalni slojevi.
Program i rezultat djelovanja nacionalistikih pokreta jest
uspostavljanje nacionalne drave kao bitno novovjekovnog pred
loka vladavinskog poretka.
Druga vrsta razloga koji uzrokuju mnogoznanost i, premda
to zvui paradoksalno, neodreenost poima nacionalizam jesu
znanstveni razlozi. Navedene osobitosti nacionalizma pokazuju i
sloenost zadatka s kojim.je-suoen-pokuaj njegove znanstvene
spoznaje. Nacionalizam je fenomen koji proima praktiki cje
linu ovjekova povijesnog opstanka: od oblika svijesti i osjeaja
do ekonomije i meunarodnog prava/ On je nuno predmet svih
duhovnih i drutvenih znanosti. Svaka od njih, pak, osobitim
metodama, istrauje posebni aspekt nacionalizma i razliito od
reuje svoj predmet. Samorazumljivo je da je nacionalizam dru
gaije odreen u znanosti o meunarodnim odnosima nego u

9
socijalnoj psihologiji. Ali ne samo to. Nacionalizam se ve u 18.
stoljeu oitovao kao moan politiki initelj. Tijekom 19. i poet
kom 20. stoljea ta je mo postala tolika d aje nacionalna drava
nakon Prvoga svjetskog rata uspostavljena kao naelo ustrojstva
svjetskog vladavinskog poretka. Iako su brojni istaknuti mislioci
tijekom 18. i 19. stoljea ( Rousseau, Hume, Herder, Fichte, John
Stuart Mill, Karl Marx) manje ili vie sustavno nastojali oko
odreenja nacije, nacionalizam kao ideja, osjeaj i pokret nije bio
predmet sustavnog znanstvenog istraivanja sve do poetka 20.
stoljea. Iako je istraivanje nacionalizma zapoelo ve u 19.
stoljeu, o sustavnom i intenzivnom istraivanju moe se govoriti
tek nakon Drugoga svjetskog rata, poto je poeo proces obliko
vanja nacija u treem svijetu. Kolaps komunistikih vladavinskih
poredaka u Europi i obnova nacionalizama ponovno su, dakako,
potaknuli i znanstveni interes za nacionalizam. I
Vie je raznovrsnih razloga relativno zakanjelom znanstve
nom interesu i sustavnom istraivanju nacionalizma. Oni seu od
nerazvijenosti drutvenih znanosti u 19. stoljeu i usmjerenosti
na istraivnje drugih drutvenih fenomena (nastanak modernoga
graanskog drutva, industrijalizam, trina ekonomija, klase i
klasna diferencijacija, moderna drava) do stanovitog podcjenji
vanja nacionalizma zbog njegova oiglednog pomanjkanja smisla
za teoriju.
Gotovo do polovice 20. stoljea nacionalizam je bio pov
lateno polje istraivanja povjesniara. Metodiki je prevladavao
pozitivistiki, deskriptivistiki pristup izraz kojega su klasifici
r a l a tipova nacija i nacionalizama na temelju razliitih kriterija.
Idejnopovijesno orijentirana historijska istraivanja tako, res
pektirajui proces konstituiranja nacionalnih drava u Europi,
razlikuju primjerice zapadnoeuropski nacionalizam, ije djelo
vanje smjera ozbiljenju nacionalne drave od srednjoeuropskog
i istonoeuropskog nacionalizma djelovanje kojega je motivirano
kulturom. Primjereno tomu, navodi se i razliito razumijevanje
nacije kao zajednice dravljana odnosno ncije kao zajednice
pripadnika iste kulture i istie liberalno-demokratski znaaj pr
vog tipa nacionalizma, te totalitarni i diktatorski znaaj drugog
tipa nacionalizma. Primjenom drugih vrsta kriterija nacionaliz
mima se onda pripisuju razliiti atributi - integrativni ili separa
tistiki nacionalizam, ekonomski, kulturni ili jezini nacionalizam
i si.

10
 Tradicionalistiki pristupnu istraivanju nedvojbeno su znat
no pridonijeli opisu razliitih oblika pojavljivanja nacionalizma i
njegovih bitnih znaajki. Ipak, ne moe se previdjeti injenica da
oni nacionalizam u bitnome shvaaju instrumentalno, kao sred
stvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Nacija, pak, nije shvaena
kao izraz povijesnog razvoja drutva.
Suvremeno istraivanje nacije i nacionalizma zapoinje na
kon Drugoga svjetskog rata, kada je antikolonijalna borba u
treem svijetu rezultirala stvaranjem novih drava i nacija. To je
pobudilo interes sociologa i politologa. K. W. Deutsch i njegova
kola tada su razvili nation-building koncept. Shvaajui tvorbu
nacija kao proces integracije drutva, ti su autori nastojali po
kazati kako su nacije izraz modernizacije tradicionalnih drutava.
Istiui da racionalizacija prouzroena ustanovljavanjem profit
ne ekonomije i industrijalizmom, koncentracija proizvodnih re
sursa. urbanizacijom izazvana socijalna mobilnost, razmjena iz
meu sela i grada, razvoj guste mree komunikacija te grupnog
interesa i svijesti o posebnosti grupe koje je svijest utemeljena na
zajednikom jeziku i kulturnoj tradiciji, proizvode tendenciju
uspostavljanja aparata sile kako bi osigurali jedinstvo prema
unutra i prema vani. Ovi initelji razvoja znatnoIntenzivnije
integriraju drutvo na razini nacionaTne^dravc, omoguavaju
boiju komunikaciju i mobilnost njegovih lanova, jaaju ckono-
mijski potencijal i kolektivnu sposobnost uenja od bilo kojeg
oblika prijanjih integracija drutva. Iako je\Deutschqv}model
kritiziran zbog europocentrizma jer je kriterijelnodernizacijc
preuzeo iz povijesti modernizacije u Zapadnoj Europi, on je
osvijestio potrebu da se nacija i nacionalizam prestanu poimati
instrumentalno i pokuaju pokazati kao izraz i oblik napretka
drutva. Doprinos tog koncepta je shvaanje da je pretpostavka
razumijevanja nacije i nacionalizma opa teorija drutvenog raz
voja ili filozofija povijesti koja respektira injenicu da je povijest
zbivanje u kojemu u istom vremenu, esto oznaene istim ime
nom, bivaju drutvene tvorbe koje pripadaju razliitim dobima
povijesnog vremena. Svaki pokuaj da se u razliitim pojavnim
oblicima nacije i nacionalizma otkriju zajednike osobine i even
tualne zakonitosti njihove tvorbe mora stoga prihvatiti kompara
tivni i interdisciplinarni pristup.
Kasnija istraivanja nacije i nacionalizma pokazala su da tzv.
objektivne teorije nacije, koje zajednitvo nacije utemeljuju isk-

li
Ijuivo u objektivnim initeljima (jeziku, tradiciji, religiji, dravi),
ne mogu primjereno objasniti fenomen nacije i nacionalizma. Ne
moe se previdjeti injenica da ljudi koji govore istim jezikom,
ispovijedaju istu vjeru ili imaju slinu kulturnu tradiciju ne pri
padaju istoj naciji. Jednako tako pripadnici iste nacije ne ive
nuno u istoj dravi. T aje spoznaja izlazite subjektivnih teorija
nacije koje naciju nastoje razumjeti kao izraz subjektivne odluke
i uzajamnog priznanja grupe pojedinaca da pripadaju zajedno.
Nacija se tako pokazuje kao nain zadovoljavanja temeljne ljud
ske potrebe za identitetom koji je razorio proces tradicionalne
veze. Tekoa je tih teorija to teko mogu pokazati zato se
upravo nacija uspostavlja kao najpogodniji medij identiteta.
Nedostaci tih strategija argumentacije izraz su istraivakih
pokuaja da se kombiniraju njihovi argumenti.
, Teorija nacionalizma i nacije to ju u ovoj knjizi izlae Ernest
Gellncr primjer je pokuaja takve sinteze. Ernest Gellner imao
je iznimne subjektivne pretpostavke da formulira sintezu. Roen
je 1925. godine u urbanoj idovskoj obitelji. Do 13. godine ivio
je u Pragu, kada je obitelj, bjeei pred nacistima, bila prisiljena
emigrirati u Englesku. U Engleskoj je dobio iznimno obrazovanje
studijem na Balliol koledu u Oxfordu. Tijekom Drugoga svjet
skog rata pridruio se ekoj brigadi koja se borila protiv faizma,
ali se nakon pobjede nije nastanio u Pragu. Ve kao mladi
spoznao je staljinistiku opasnost za eko drutvo te se vratio u
Englesku. Zavrivi studij filozofije, politike i ekonomije u Ox
fordu, vrlo je uspjeno predavao filozofiju, sociologiju i antro
pologiju na sveuilitima u Velikoj Britaniji. Nakon dvogodinjeg
boravka u Edinburghu postao je profesorom sociologije i filo
zofije na LSE u Londonu, koja je u to vrijeme bila duhovno
sredite Engleske. Godine 1984. prihvatio je poziv da predaje
antropologiju na sveuilitu u Cambridgeu. Nakon umirovljenja
1993. postao je elnikom Centra za istraivanja nacionalizma to
je unutar Srednjoeuropskog univerziteta utemeljen u Pragu. Bio
je lan Britanske akademije od 1974. Gellner je iznenada umro
1995. godine.
Ernest Gellner, filozof po obrazovanju i vokaciji, bio je jedan
od posljednjih suvremenih mislilaca koji se usudio pokuati for
mulirati univerzalnu povijest ovjeanstva. Iako je bio obradovan
kad su ga, na temelju njegove knjige Plug, ma i knjiga, svrstali

12
 meu mislioce koji su povijest prikazivali kao proces s tri stadija
(Comte, Hegel, Marx), on nije stvorio vlastiti filozofijski sustav.
Gellnerov primarni znanstveni interes je empirijsko istra
ivanje ustrojstva zatvorenih zajednica (Berbera, marokanskih
plemena, sovjetskog tipa drutva) te utjecaj ideja na socijalni
razvoj.
Ernest Gellner svojim je djelom bitno suodredio intelektu
alna zbivanja u drutvenim znanostima u drugoj polovici 20.
stoljea. Izazivao je polemike i tako poticao dijalog. Ilustrativan
je primjer Michael Mann, ije je golemo djelo Povijest moi
napisano i kao svojevrstan dijalog s Gellnerom.
Rano iskustvo s nacionalizmom u Srednjoj Europi te ivot i
obrazovanje u Engleskoj doista su valjane pretpostavke za is
traivanje i razumijevanje nacionalizma.
Nema osobitog smisla u predgovoru saeto prikazivati Gellne-
rovu teoriju nacionalizma i propitivati njegove argumente. Bolje
je prepustiti zainteresiranom itatelju da to uini sam. Umijee
kojim je Gellner koristio svoje poznavanje filozofije, sociologije
i antropologije te jasnoa kojom je izloio svoju teoriju nedvoj
beno e itatelju olakati razumijevanje. ak i oni koji se s
Gellnerom ne budu sloili, morat e mu priznati gotovo encik
lopedijsko poznavanje grae, originalnost i provokativnost mi
ljenja.
Ivan Prpi

13
 Predgovor urednika

Neznanje ima mnogo oblika i svi su opasni. U 19. i 20. stoljeu

nai glavni napori bili su usmjereni na oslobaanje od tradicije i
praznovjerja u velikim pitanjima, te od pogreaka u malima na
kojima poivaju, redefiniranjem polja znanja, te razvoj osobite
metode obrade za svako od podruja. Dostignua su neprocjenji
va, ali imaju i svoju cijenu. Budui da je svako novo polje razvilo
specijalizirani rjenik radi brzog i tonog upuivanja na svoj
zajedniki, brzorastui sklop ideja i otkria, te je poelo zahtije
vati sve vii stupanj znanja od svojih strunjaka, znanstvenici su
se nali vlastitom erudicijom odsjeeni ne samo od ovjeanstva
openito ve i od otkria djelatnika u drugim podrujima, pa ak
i u ostalim dijelovima vlastitih podruja. Izolacija smanjuje ne
samo korisnost ve i valjanost njihovih radova kada se energija
posveuje iskljuivo uklanjanju manjih nedostataka tako neugod
no oitih kolegama strunjacima bliske specijalizacije, umjesto
da se izbjegavaju oni drugi, koji se s udaljene, tako rei povoljnije
toke gledita ine mnogo vanijima. Marc Bloch je uoio pro
turjeje u pristupu mnogih povjesniara: Kada se treba utvrditi
je li se neki ljudski in doista zbio ili ne, pretrgnu se od pomnosti.
Ako prijeu na uzroke toga ina, zadovoljavaju se pukom vanj
tinom, obino utemeljenom na nekoj od maksima svakidanje
psihologije, koje nisu ni vie ni manje tone od svojih negacija.
Kada povjesniar viri preko ograde, on vidi svoje susjede, u
knjievnosti ili moda sociologiji, jednako samodopadne u pouz-
davanju na povijesne plitkosti, naivne, pojednostavljene ili zas
tarjele.
Novi pogledi na prolost nisu reakcija protiv specijaliziranja,
to bi bio romantiarski apsurd, ve pokuaj nagodbe s njom.
Autori su, dakako, strunjaci i njihove se misli i zakljuci temelje
na opsenom istraivanju razliitih polja i vremenskih razdoblja.
Tu se oslobaaju, koliko je to mogue, od ogranienja to ga
nameu polje, regija i vremensko razdoblje u kojem obino nuno

15
rade, da bi pretresli probleme naprosto kao takve, a ne kao
povijest, politiku ili ekonomiju. Oni piu za strunjake, jer
sada smo svi strunjaci, i za laike, jer svi smo laici.
Serija s takvim ciljem ne bi mogla biti otvorena autorom
prikladnijim od Ernesta Gellnera ni temom pogodnijom od na
cionalizma, ija je snaga oblikovanja i preoblikovanja modernog
svijeta tako oita i koji uporno ostaje stran i nerazumljiv onima
koji nisu njime obuzeti. Gellnerovo lucidno vladanje intelektual
nim resursima vie podruja filozofija, sociologija, intelektu
alna povijest i socijalna antropologija ovdje su najistaknutije
stvorilo je objanjenje nacionalizma do kojeg ne bi mogao doi
strunjak u samo jednoj od tih disciplina, to ih nacionalizam prvi
put ini povijesno i ljudski shvatljivim.
R. I. Moore

16
 Zahvale

Pisanju ove knjige izuzetno je pogodovala moralna i materi

jalna podrka moje supruge Susan i moje tajnice Gay Woolven.
Pretposljednja skica pretrpjela je vrijedne kritike mojeg sina
Davida. Popis ljudi ijim sam se idejama i podacima tijekom
godina sluio, uz slaganje ili neslaganje, naprosto je predug da
bih ga iznio, a opseg mog zaduenja, svjesnog ili nesvjesnog, mora
biti golem. No izlino je naglasiti da se samo mene moe okriviti
za tvrdnje iznesene u ovoj knjizi.
Ernest Gellner

17
 Titzenbach: U nadolazeim godinama, tvrdite, ivot na Zemlji
bit e divan, lijep. To je istina. No za sudjelovanje u njemu sada,
ak i izdaleka, ovjek se mora pripremati, raditi...
Da, mora se raditi. Moda mislite ovaj Nijemac je pretje
rano uzbuen. Na asnu moju rije, ja sam Rus. ak ni ne znam
njemaki. Moj otac je pravoslavac...
Anton ehov, Tri sestre

Naa politika bila je poneto manje hrabar oblik kulture.

J. Sladeek, 68, Index, Kln, 1980.
(prethodno kruilo Pragom kao samizdat)

Naa je nacionalnost poput naeg odnosa prema enama:

odve obuhvaena naom moralnom naravi da bi se mogla asno
promijeniti i odve sluajna da bi bila vrijedna mijenjanja.
George Santayana

19
 1. Definicije

Nacionalizam je prije svega politiko naelo koje tvrdi da

politikaTnacionaina jedinica trebaju biti istovjetne.
Nacionalizam kao osjeaj ili kao pokret najbolje se moe
definirati pomou tog naela. Nacionalistiki n ^ r n j jest
nje gnjeva potaknuto krenjem naela ili osjeanje zadovoljstva
potaknuto-njegovim ispunjenjem. Nacionalistiki pokret \t pok
ret potaknut takvim osjeajem.
Postoie razni naini krenja nacionalistikog naela.
Politike granice neke drave mogu ne obuhvaati sve pripad
nike odgovarajue nacije; ili ih mogu obuhvaati v e lji i neke

ukliuivatLsve pripadnike vlastite nacije, a u kljuivati npkp nP.m -

narodnjake. Ili pak jedna nacija moe ivjeti nepomijeana ^a
strancima u vie drava tako da nijedna od drava ne moe tvrditi
da je ha m ui prava nacionalna drava.
No postoji jedan poseban oblik krenja nacionalistikog na-
" iv: ako pripadnici
vladaj ue klasp politike jedinice pripadaju naciji razliitoj od
nacije veine podlonika, to za nacionaliste znai izrazito nepod-
noljivo naruavanje politikih pravjlnosti. Do toga moe docf
ukljuivanjem nacionalnog teritorija u vee carstvo ili dominaci
jom skupine stranaca nad lokalnim stanovnitvom
^kratko, i legitimnosti koia
zahtijeva ae
da etnike g u n ic eu nutar odreene drave mogunosTve
formalno iskljuena opom formulacijom naela ne dijele
vlastodrce od ostalih. '
Nacionalistiko naelo moe se iskazati u etikom, univerza-
listikom duhu. Mogli bi postojati, a ponekad su i postojali,
nacionalisti openito, bez pristranosti u korist ma koje posebne
vlastite nacionalnosti, koji bi irokogrudno propovijedali istu

21
 doktrinu za sve nacije: neka sve nacije imaju svoje vlastite poli
tike svodove i neka se sve uzdre od prikljuivanja nesunarod-
njaka. U obrani takvog neegoistinog nacionalizma nema formal
nog protuslovlja. Takva se doktrina moe zagovarati nekim dob
rim argumentima kao to su poeljnost ouvanja kulturnih pose-
bitosti, pluralistikog meunarodnog politikog sustava te sma
njenja unutarnjih napetosti u dravama.
Zapravo, nacionalizam esto nije bio ni tako prijazno razu
man niti tako racionalno simetrian. Mogue je, kao to je vjero
vao ImmanueljanLJa je pristranosLtenja da se prave iznimke
u vlastitu korist ili u vlastitom sluaju, ona sredinja ljudska
slabost iz koje izviru sve ostale te da zahvaa nacionalni osjeaj
jednako kao i sve ostalo, prouzroujui tako ono to su Talijani
pod Mussolinijem nazivali sacro egoismo nacionalizma. Takoer
|je mogue da bi politikai uinkovitost nacionalnog osjeaja bila
znatno umanjena icaTBTnacionalisti imali jednako istanan sen
zibilitet za nepravde koje ini njihova vlastita nacija, kao to ga
imaju za one poinjene protiv nje.
No osim tih razmatranja postoje i druga, vezana za specifinu
narav svijeta u kojemu, eto, ivimo, koja idu na tetu svakom
nepristranom, openitom, prijazno razumnom nacionalizmu.
Najjednostavnije reeno: broj potencijalnih nacija na svijetu vrlo
je velik. Isto tako, na naem planetu ima prostora i za odreeni
broj neovisnih ili autonomnih politikih jedinica. Prema svakom
razumnom proraunu, broj potencijalnih nacija vjerojatno je
mnogo, mnogo vei cxTbroja moguih drava sposobnih za opsta
nak. Ako je taj argumenfili proraun toan, svi nacionalizmi ne
mogu biti zadovoljeni, barem ne istodobno. Zadovoljstvo jednih
kao neizbjenu posljedicu uzrokuje frustracije drugih. Taj argu
ment dodatno i neizmjerno pojaava injenica da vrlo mnogo
potencijalnih nacija ovoga svijeta ne ivi, ili donedavna nije
ivjelo, u kompaktnim teritorijalnim jedinicama ve meusobno
izmijeano na sloene naine. Iz toga proizlazi zakljuak da
teritorijalna politika jedinica u takvim sluajevima moe postati
etniki homogenom samo ako ubija, protjeruje ili asimilira sve
nesunarodnjake. Njihova nevoljkost da pretrpe takvu sudbinu
moe oteati mirnu primjenu nacionalistikog naela.
Te se definicije moraju, dakako, poput veine definicija, pri
mijeniti sa zdravim razumom. Nacionalistiko naelo, kako je
definirano, nije narueno prisutnou malog broja nastanjenih

22
stranaca, ak ni prisutnou prigodnog stranca u, recimo, nacio
nalnoj vladajuoj obitelji. Koliko je tono nastanjenih stranaca ili
stranih lanova vladajue klase potrebno za djelotvorno narua
vanje nacionalistikog naela, ne moe se precizno odrediti. Ne
postoji sveti postotak ispod kojeg se strance dobrostivo trpi, a
preko kojeg oni uzrokuju nelagodu te njihova sigurnost i ivot
bivaju ugroeni. Taj postotak, bez sumnje, varira ovisno o okol
nostima. Ipak, nemogunost odreivanja openito primjenjivog,
preciznog iznosa ne umanjuje upotrebljivost definicije.

Drava i nacija
Naa definicija nacionalizma oslanjala se na dva dosad nede
finirana pojma: dravu i naciju.
Rasprava o drav^noe zapoeti poznatom definicijom Maxa
Webera, premaTojoj je drava ona drutvena ustanova koja
posjeduje monopol na legitimno nasilje. Ideia iza toga ednostav-
na je i zavodljiva: u dobro ureenim drutvima, poput onih u
kojima veina nas ivi ili eli ivjeti, privatno ili sektorsko nasilje
(nasilje nekih drutvenih skupina) nije legitimno. Sukob kao
takav nije nelegitiman, no ne moe se pravedno razrijeiti privat
nim ili sektorskim nasiljem. Nasilje moe primijeniti samo sredi
nja politika vlast i njezini ovlatenici, \ jp.dn raznovrsnim mjera
ma za odravanje.poretka crnu krajnju silu moe primijeniti
samo posebna, jasno identificirana i prilino centralizirana, dis
ciplinirana ustanova unutar drutva. Ta ustanova ili skupina
ustanova jest drava.
Zamisao koju ta definicija sadri prilino dobro odgovara
moralnom instinktivnom poimanju mnogih, vjerojatno ak vei
ne pripadnika modernih drutava. Unato tome, ona nije potpu
no zadovoljavajua, postoje drave, ili barem institucije koje
bismo obino bili skloni tako nazivati, koje ne monopoliziraju
legitimno nasilje na teritoriju to ga manje ili vie djelotvorno
nadziru. Feudalna se drava nuno ne protivi privatnim ratovima
meu posjednicima lena uz uvjet da oni ispunjavaju svoje obvcZe
prema vrhovnom lenskom gospodaru; ili pak drava koja u svoje
podanike ubraja plemensko stanovnitvo ne suprotstavlja se nu
no ustanovljivanju feuda sve dok se svi ukljueni suzdravaju od
ugroavanja neutralnih osoba na javnim putovima ili trgovima.
Iraka je drava pod britanskim starateljstvom nakon Prvoga
svjetskog rata doputala plemenske napade uz uvjet da se napa-

23
tlai posluno prijave najblioj policijskoj postaji prije i nakon
pohoda, ostavljajui tako uredan birokratski zapisnik o ubijenima
i ratnom plijenu. Ukratko, ima drava kojima nedostaje volje ili
sredstava za nametanja monopola na legitimno nasilje, no koje
unato tomu na vie naina ostaju prepoznatljivim dravama.|
Weberovo se temeljno naelo danas ipak doimlje valjanim
koliko god udno etnocentrino ono bilo kao openita definicija,
sa svojim preutnim pretpostavljanjem prilino centralizirane
drave zapadnog tipa. Drava je sam o vrlo istaknuta i vana
razrada drutvene podjele rada. Gdje nema podjele rada, ne
moe se ak ni poeti govoriti o dravi. Ali ne stvara svaka
specijalizacija dravu: drava je specijalizacija i koncentracija
odravanja reda. Drava je ona institucija ili skup institucija
koji se posebice bavi provoenjem reda (bez obzira na to ime se
jo moe baviti). Drava postoj i ondje gdje su se specijalizirane
ustanove za provoenje reda, poput policije ili sudova, odvojile
od ostatka drutvenog ivota. One jesu drava. j
^lem aju sva -drutva dravu. Iz tnga izravno-frforktai-da se
problem nacionalizma ne pojavljuje _u_drutvima koja nem aju
dravu. A ko nem a drzaveToito nije mogue postavi ti-pit an ic jesu
li njezine dtranicfr istovjetne granicama nacije-A k o -aem a vlada-

ne postoje ni drava ni vladajua klasa, ne moe im se zamjeriti

to ne ispunjavaju zahtjeve nacionalistikog naela. Mogue je,
moda, ne odobravati stanje bez drave, no to je ve drugo
pitanje. Nacionalisti su ponajee bjesnjeli protiv razdiobe poli
tike moi i naravi politikih granica, a rijetko su ili gotovo nikad
imali priliku osuivati potpunu odsutnost moi i granica. Okol
nosti u kojima-se-flacionalizaxiuJglavnimpQiav]jiiLao obino nisu
bile takve da nije bilo drave kao takve ili u kojima je njezina
zbiljnost bila dovedena u ozbiljnu dvojbu. Naprotiv, drava je bila
ptaupadljivo prisutna, ^amieralo se_zbog njezinih granicaj/ili
zjjpg razrlinhp. mnrj te, moda, zbog drugih prednosti.
Ovo je samo po sebi vrlo znaajno. Ne samo da naa definicija
nacionalizma parazitira na prijanjoj preuzetoj definiciji drave;
isto se tako ini da nacionalizam dolazi na vidjelo samo u dru-

no kao neto sam orazumljivo. Postojanje politikjcentraliziranih

jedinica i m nralno-politikog ozraja u kojma sFTkv enTrali-

24
zirane jedinice dre samorazumljivima i smatraju normativima,
nuan ie. ali nikako i d o v o l j nn iivip.t n iir in n a li^ m n
Ponajprije treba nainiti neke openite povijesne primjedbe

temeljna razvojna razdoblja: predagrarno, agrarno i industrijsko.

Skupine lovaca i skupljaa bile su. i jesu, premalene da omogue
onu politiku podieln rada kojom se ustanovljava drava; stoga
se za njih pitanje drave, vrste specijalizirane institucije za pro-
vodenje reda, zapravo ne pojavljuje. N aprotiv veina agrarnih
drutava ima dravu, no nikako i sva. Neke od tih drava bile su
jake, a neke slabe, neke su bile despotske, a druge su potovale
zakone. Svojim se oblikom znatno razlikuju. Agrarna faza ljudske
povijesti jest razdoblje tijekom kojeg ie, tako rei, sama opstoj
nost drave tek jedna mogunost. Osim toga, oblik drave je vrlo
promjepjiv 7a r^Hnhija lr^ j skupljanja ta mogunost nije bila
na raspolaganju.
Nasuprot tome, u postagrarnom, industrijskom dobu izbor
ponovno ne. past nj i; no tada je neizbjena prisutnost, a no odsnt-
nost drave parafrazirajui Hegela, najprije nitko nije imao
dravu, pa su je imali neki, te je konano, imaju svi. Njezin oblik,
dakako, i dalje ostaje promjenjiv. Postoje neke tradicije socijalne
misli anarhizam, marksizam koje smatraju da je ak, ili
posebice u industrijskom poretku, drava nebitna, barem u po
voljnim uvjetima ili u uvjetima koji e se kroz odreeno vrijeme
ostvariti. Za sumnju u to postoje oiti i snani razlozi: industrijska
su drutva silno velika i za postizanje ivotnog standarda na kakav
su se navikla (ili na koji se gorljivo ele naviknuti), ona ovise p
nevjerojatno zakuastoj opoj podjeli rada i suradnje. D io te
suradnje mogao bi u povoljnim uvjetima biti spontan i sredinje
mjere ne bi bile potrebne. No ideja da bi se sve moglo beskonano
odvijati na taj nain, da bi moglo postojati bez ikakva uplitanja i
nadzora, preveliko je iskuenje ak i za najveu lakovjernost.
Dakle, problem n a r in n a h V m a n e p p j^ v ljn jp kn^a npm a

uz svaku, dravu,- ma-kakva-ona-bila^Naprotiv^on-nastaje samo

za neke drave. Ostaje nam vidjeti koje se to drave suoavaju s
tim problemom.
 Nacija
Definiranje nacije zadaje ozbiljnije tekoe nego to su one
pri definiranju drave. Premda je ovjek modernog doba sklon
prihvaati centraliziranu dravu (i, odreenije, centraliziranu
nacionalnu dravu) kao gotovu injenicu, ipak je, uz razmjerno
malo napora, sposoban uvidjeti njezinu sluajnost te zamisliti
drutveno stanje u kojem nema drave. On si prilino vjeto moe
predoiti prirodno stanje stvari. Antrtemolog mu moe objasniti
da pleme nije nuno drava u malom, te postoje oblici plemen
skog organiziranja koji se mogu opisati kaobezdravni. Nasuprot
tomu, ini se da zamisao o ovjeku bez p^*jp iT.'cii-nj* h deko y^p-
naprezanja moderne mate. Chamisso, francuski migr u Nje
makoj uNapoleonovo vrijeme, napisao je snani protokafkijan-
ski roman o ovjeku koji je izgubio svoju sjenu; iako dio dojmlji-
vosti toga romana nedvojbeno ovisi o smjeranoj dvosmislenosti
parabole, teko je ne naslutiti da je za pisca Qovjek Bez Sjene
zaprave-bto-ovjek Bez Nacije. Kada njegovi uenici i znanci
otkriju njegovo aberantno neimanje sjene, poinju se kloniti tog
dotada prilino rado vienog Petcra Schlemiehla. ovjek bez
nacije suprotstavlja se priznatim kategorijama i izaziva gnuanje.
Chamissoovo shvaanje ako gaje doista tako kanio izraziti
bilo je dovoljno valjano, ali valjano samo za jednu vrstu
ljudskog stanja, a ne i za sva ljudska stanja kao takva, bilo gdje, u
bilo koje vrijeme. ovjek mora imati nacionalnost, ba kao to
mora imati nos i dva uha; nedostatak ma koje od tih pojedinosti
nije nepojmljiv i do njega s vremena na vrijeme i dolazi, ali samo
zbog kakve nesree, te je i sam svojevrsna nesrea. Sve se to ini
oitim premda je, naalost, netono. No injenica da je trebalo
doi do toga da se to ini tako oito tonim doista je jedan aspekt
ili moda ba sama sr problema nacionalizma. Imati naciju nije
inherentno svojstvo ovjeanstva, no danas je dolo do toga da se
takvim smatra.
Zapravo, nacije su. poput drava, mogunost, a ne sveopa
nunost. Ni nacije ni drave ne postoje u svim vremena i u svim
okolnostima. Osim toga, nacije i drave nisu ista mogunost.

svaka je bez one druge nepotpuna, a to je tragedija. Ali prije no

to su mogle postati namijenjenelena drugoj, svaka se od njih
morala pojaviti, a njihovo ie pojavljivanje Hjlo n^avienn i sluaj
no. Prava-gp, npgnm njivn, pnjflvj|n hf-7 p o m o ri mirijr, Neke SU

26
 nacije zacijelo nastale bez blagoslova njihove vlastite drave.
Spornije je nije li normativna zamisao nacije u modernom sm islu
pretpostavljala ranijp. postojanje drave.
to je onda ta sluajna, ali u nae doba prividno sveopa i
normativna zamisao nacije? Raspravljanje o tim dvjema vrlo
provizornim, privremenim definicijama pripomoi e tonijem
odreivanju tog varljivog pojma.
'tTlPva ovjeka pripadaj istnj naciji ako i xamn ako dijele istu
^ u tu n p p ri emu kultura sa svoje strane oznaava sustav ideja.
^aalEova, povezivanja i naina ponaanja i kom uniciranja.
2., Dva ovjeka pripadaju istoj naciji ako i samo ako jedan
drugog priznaju~^3Xi pripadnikejjjs-Raclfe. Drugim rijeima,
rnvjplcKn/naLanrijp- nStii]y. ,i|-ffrt fa k Ii^fTflsi h uvjerenja, odanos
ti i solidarnosti. Puka skupina osoba (primjerice stanovnika od
reenog teritorija ili pripadnika odreenog govornog podruja)
postaje nacijom ako i kada pripadnici skupine meusobno vrsto
jedni drugima priznaju odreena zaiednicka pravaTlinosfLna
temniihove zajednike pripadnosti. U naciju ih pretvara
njihovo uzajamno priznanje za drugove te vrste, a ne ostala
zajednika svojstva koja odvajaju tu kategoriju od nepripadnika,
ma koja to svojstva bila. y ^
Obje te provizorne definicije, kulturna i vnlnntaristika^ imaju
svojih vrlina. Obje istiu jedan element koji je istinski vaan za
razumijevanje nacionalizma. No nijedna nije dostatna. Definicije
kulture koje pretpostavlja prva definicija, prije u antropolokom
negoli u normativnom smislu, notorno su teke i nezadovoljava
jue. Problemu je vjerojatno najbolje pristupiti sluei se tim
izrazom bez previe pokuaja formalnog definiranja, promatra
jui pritom to kultura ini.

27
 2. Kultura u agrarnom drutvu

Tijekom agrarnog razdoblja ljudske povijesti dolazi do razvo

ja koji sego^sanosti moe usporediti s pojavom same drave:
pojava Bfcmennstyi specijalizirane duhovnike klase ili stalea.
duhnvniW-pj%ieP;t ne.postiu rva a g n rm HriKtva-jo jedan:
put parafrazirajui Hegela, moemo rei da najprije nitko nije
znao itati, potom su znali neki, te su konano znali svi. Na taj se
nain, barem se tako ini, ra_zvoj pismenosti podudara s trima
yp|jlrim rT7Hr>hljjmn rovj^ranfitYa TI srp.Hnjp.m, agrarnom ra7rtnh-
liu-pismenost pripada sam n nekima JMeka je drntva-imajtt'i
unutar tih drutava zaista-ri tati uvijek znaju samo neki, nikada
svi.
ini se rja pis^ng rije ulazi U povijest S pn jav n m ra u n o v o a
i poreznika: ini se da je povod najstarijim primjenama pisanog
znaka esto bilo voenje zapisa. No kad je jednom razvijena,
pisana rije zadobiva i ostale, pravne, ugovorne i upravne prim
jene. Konano i sam Bog u pisanom obliku objavljuje svoj savez
s ovjeanstvom i pravila ponaanja svoga djela, ovjeka, 'geolo
gija, zakonodavstvo, parnienje. uprava, lijeenje: s^frkapodru-
jp. stv ara nnvn Irlacn p k m p ^ jh strunjaka, u savezu, ili ee, u
rivalstvu s nezavisnim nepismenim udotvorcima. U agrarnim
Hrngtvinv^-pifmPtTtnct Wnnci na vidjelo veliki jaz izmeu velikih i
malih tradicija-fili kultova). Doktrine i oblici organiziranja du-
hovnitva velikih i pisanih kultura vrlo su raznoliki i dubina jaza
izmeu velikih i malih tradicija moe znatno varirati. Varirati
moe takoer i odnos duhovnitva prema dravi, kao i njegova
vlastita unutarnja organizacija: ona moe biti centralizirana ili
labava, nasljedna ili, naprotiv, ustrojena kao otvoreni cch, itd.
pismenost, uspostavljanje donekle trajnog i standardiziranog
jsma, znai zapravo mogunost kulturnog i spoznajnog pohra
njivanja i rp.ntra lizacije. rSpnrirjnj^ ceniraTjzacija i kod ifikaci ja
koju provodi duhovnitvo-i politika centralizacija koja jst dra
va ne moraju ii ruku pod ruku. Cesto^jeHrije o suparnicima;

28
katkada jedno moe preuzeti funkciju drugoga, no najee su to
Crveni i Crni, specijalisti za nasiljej specijalisti zavjeru, suparnici
koji djeluju uistinu neovisno, i iji teritoriji esto nisu jednakog
opsega.

Mo i kultura u pismenoj agrarnog zajednici

Oba ta presudna karakteristina oblika podjele rada cen
tralizacija moi i centralizacija kulture/spoznaje imaju dubok
i poseban znaaj za tipinu drutvenu strukturu pismene agrarne
zajednice. Njihov dublji smisao najbolje je razmotriti zdrueno,
a mogua je shematizacija prikazana na slici 1.

ralanjeni,
vodoravno odijeljeni
slojevi vojne,
upravne,
sveenike i.
ponekad, trgovake
vladajue klase

poljoprivrednih
proizvoaa

Slika 1 .Openiti oblik drutvene strukture agrarnih drutava

U karakteristinoj pismenoj agrarnoj zajednici vladajua kla

sa cmi neznatnu manjinu stanovnitva, strBgo odvojenu od velike
yecine izravmfrpeljopiivrednih proizvoaa,seljaka. Openitog
njezina jdeetogija piije prenaglaava-negoli to premalo istie
oja. Taj &

29
 sloj pak moe nadalje podijeliti na vie specijaliziranih slojeva:
ratnike, sveenike, duhovnike^ upravne inovnike., graane. Neki
od tih slojeva (kianskijder, primjerice) mogu biti nenasljedni i
ponovno biti birani u svakoj generaciji, iako to novaenje uvelike
mogu predodrediti ostali, nasljedni slojevi. Meutim, najvanije
u svemu tome jest sljedee: i za vladajui sloj u cjelini i ta s l i i te
podslojeve unutar njega jak je naglasak na kulturnoj difcrcnciia-
ciiir-a-ne-na-homogeiiosl. Sto ?e vsTazni slojevi na sve mogue
naine meusobno razlikuju, to meu njima ima manje napetosti
i nejasnoa. Sustavucjelini favorizira vodoravne crtekulturalnog
cijepanja i mogue ih je izmisliti i osnaiti kada nedostaju. G e
netske i kulturne razlike pripisuju se onome to su zapravo bili
tek slojevi diferencirani po funkciji, tako da se diferencijacija
utvruje, dobiva na vanosti i biva ustaljena. Primjerice, poet-
kom 19. stoljea pripadnici vladajueg sloja u Tunisu sami su sebe
"smatrali Turcima, iako uope nisu poznavali turski jezik i prnda
stTzapravo bili vrlo mijeanog podrijetla te su svoje redove popu
njavali pripadnicima niih slojeva.
Icpnfj vruHnravnrt uinjene manjine na vrhu-postojidrupi svijet.
svijet lateralno odijeljenih malih zajednica svjetovnih pripadnika
fega_ drutva, I ovdieJg jasno uoljiva kulturna diferencijacija,
premda su njezini uzroci posve drukiji. Male seljake zajednice
Obino vode ivot** okrenute prema lim iti^- vez^ iv^a^ivojc.
mjesto ako ne-politirkim propisima, ono gospodarskim potreba-
Qia. ak LkarLstanovnitvo odreenog podruja ima-zajedmk-u
jezinu osnovu to vrlo esto nije-sluaf ^ zbog neke vrste
kulturne pohnHe rtvar?ijn r>ri dijalektalne i Hmgftjazlike. Nikome,
ili gotovo nikopvr, nije, u interesu poliranje lri|ltiirneJinmagenasti
naOoidrutvenoj razini, Dravu zanima skupljanje poreza, odra
v a ^ mira i ne ha tota drugo. te .ioj-nije stalo do poticanja
lateralne komunikacije medu podreenim joj zajednicama.
Duhovnitvo, istina, moe imati koristi od nametanja odree
nih zajednikih kulturnih normi. Ngka duhovnitva preziru folk-
lorne obiajc-ili-su-prcma njimajndiferentna. dok druga, radi
monopoliziranja pristupa svetinjama, spasenju, lijeenju itd., suz
bijaju ili energino oegnjuju puku kulturu i nezavisne narodne
amane-koji se unutar nj^ umnoavaju. No s obzirom na ope
ifvjeterkoji prevladavaju u pismomm agrarnim zajednicama, ni-
foda ne mogu postii istinski uspjeli. Ujakvim drutvimamipros-
TO^nejo s to je .sredstva-za-oge opismenjj^anie'"niklIuivanic

30
,irokih masa stanovnitva u visoku kulturu, ime h i jg ostvarili
ideali duhovnitva. Najvie to duhovnitvo moe postii jest da
osigura internaliziranje svoga ideala kao punovaljane, ali nepro
vedive norme, koju valja potovati, ak i tovati, kojoj moda ak
valja i teiti za povremenih nastupa entuzijazma, no koja se u
normalnim vremenima vie kri no to se_p_Qtuje~_
No moda je sredinja, najvanija injenica o pismenom ag
rarnom drutvu ovo: gotovo sve u nioi opin cp definiranju poli
ti k ih .'" '

Moglo bi se rei i ovako: od dva potencijalna partnera, a to su

kuIfuraTmo, koji su po nacionalistikim teorijama predodreeni
jedno za drugo, u uvjetima koji prevladavaju u agrarnom razdob-
jjiinijedno nije odvecnaklonjeno onome drugom/Razmotrirno
ih redom.

Kultura
Meu viim slojevima pismenog agrarnog drutva bez sumnje
je korisno istaknuti, izotriti i naglasiti dijakritike, razlikovne i
monopolu podlone znaajke povlatenih skupina. Tenja litur
gijskih jezika da se. rayliknjn nH pukih vrlo je jaka: kao da sama
pismenost nije stvorila dovoljnu barijeru izmeu sveenika"!
laika, kao da se iaz medu njima morao jo prodnhiti np samn
zapisivanjem jezika U nedostupnom pismu ve i njegnvnm_ne ra
zum ljivou pri izgovaranju.
Uspostavljanje vodoravnih kulturnih rascjepa nije samo priv
lano zbog podupiranja interesa povlatenih i vlastodraca, ono
je i vrlo lako izvedivo. Zahvaljujui razmjernoj stabilnosti pism|-
nih agrarnih zajednica, otra razgranienja stanovnitva na staler
e, kastejlighove mogue ie uspostaviti i odravati hezstmwmj*
nesnoljivih napetosti. Naprotiv, eksternaliziranjem, apsolutizi
ranjem i isticanjem nejednakost^ nn se uvruju i postaju
prihvatljivima, s aurom neizbjenosti, stalnosti i prirodnosti. Ono
to je zapisana n prirodi sM/ari' i to je vjeno nije dakle osohno,
individualno uvredljivo ni fiziki nepodnoljivo.
Nasuprot tome, u inherentno pokretnom i nestabilnom dru
tvu odravanje tih drutvenih brana koje dijele nejednake razine
nesnosno je teko. Snane struje pokretnosti neprestano ih pot-

31
kopavaju. Suprotno uvrijeenom marksistikom nauku, upravo
je predindustrijsko drutvo ovisno o vodoravnoj diferencijaciji
unutar drutva, dok industrijsko drutvo iaa razgranienja meu
nacijama prije klasama
TJ ra7liritnm ohliku to vrijedi i za nie razine-j ui drutvenoj
ljestvici. ak i na toj razini zaokupljenost vodoravnim, esto jedva

na. No ak i ako je lokalna skupina unutar sebe manje ili vie

liomogena, nije nimalo vjerojatno da e ona svoju vlastitu karak
teristinu kulturu povezati s ma kakvim politikim naelom, s tim
da se pritom misli na politiku legitimnost definiranu s obzirom
na lokalnu kulturu. Iz raznih oitih razloga takav je nain razmi
ljanja u tim uvjetima krajnje neprirodan i da se izloi onima na
koje se odnosi, uistinu bi djelovao besmisleno. lokalna je kultura
^olovo-nevidljiya. Z atvorena je zajednica sklona komunicirana
nain iji se smisao moe odrediti samcfn kontekstu^ nasuprot
skolastici pisara koja je razmjerno neovisna o kontekstu. No
narjeje sela (kratice, ogranieni kod) nema normativnih ili
politikih pretenzija, upravo je obratno. Najvie to nnn mow
n p nitf-je.t odreivanje i7 kojeg je sela netko tko-otuori-ueta na
lokalnom trgu
Ukratko, kulture se u tom svijetu umnoavaju, ali drutveni
uvjeti openito ne potiu ono to bi se moglo nazvati kulturnim
imperijalizmom, napore neke kulture da se izdigne i proiri kako
bi lspumlapolitiku jedinicu^Kultura tei biti obiljeenai vodp-
Pmr. (prffma dnitvrnnj krlfti) ili okomito tako da definira vrlo
male ririistvpf^7?jpd nie_rijpheniri koji odreuju politikaTaz-
granienja potpuno ni s liiti od onih knji odreuju kulturne
graniceJDttfrovnitva ponekad nastoje prnqir itLpndriije_kiiI^ h p
i s tonije; vjere J coin su .za tu kulturu kodificirali: drave se
p o n p .k a f T n j u i ^ j11 IL k r i a r s k e r a to v p a g r e c ije n - im e i/j e r e N o to
nisu uobiajena, proimajua stanja agrarnog drutva.
Vano je dodati da se kulture u takvom svijetu umnoavaju
navrlo sloien-aaein: umnogb e slucaieva nejasno kako se nekom
pojedincu moe pridruiti njegovo kulturno zalee. Seljak s
Himalaje, primjerice, moe imati doticaja sa sveenicima, redov
nicima i amanima nekoliko religija u razliitim kontekstima u
razliito doba godine; njegova kasta, klan i jezik mogu ga povezati
s raznovrsnim jedinicama. Prema-osohama
odreenog plemena moe se, pripvjerire, oHnpcifjjfan da nisu

32
 lanovi tog plemena ako zbog svog zanimanja pripadaju pogre
anopasti: Na^in 7.1 vota, zanimanie, lezik ili obredna praksa ne
moraju biti sukladni. Gospodarski i politiki opstanak neke obi-
telji moe ovisiti upravo o umjenom postupanju s tim nejasnim
skupinama, njihovu odravanju, kao i o ostavljanju mogunosti i
veza otvorenima. Njezini pripadnici ne moraju imati ni najmanje
interesa ni ukusa za nedvosmisleno, kategoriko samoodreenje
kakvo se danas povezuje s tobonjom nacijom, uz tenje unutar
njoj homogenosti i vanjskoj autonomiji. U tradicionalnoj dru
tvenoj okolini ideal takvog jedinog, najvanijeg kulturnog identi
teta ima vrlo malo smisla. Srljart-r nepalskih brda esto su n
dodiru s raznim vjerskim obredima, a predodbe kaste, klana ili
Sela~(i'ngj nHje) imnjn ovisno n nknlnnrtinva Prnpm rijtuki li
se homogenost ili ne, gotovo i nema znaaja, a odziv je vrlo slab.

Drava u agrarnom drutvu

U tim okolnostima kulture imaju malo poticaja ili prilike za
naginjanje onakvoj jednobojnoj homogenosti i politikoj svepri
sutnosti i dominaciji kakvoj napokon tee kasnije, s dolaskom
razdoblja nacionalizma. Ali kako to izgleda sa stajalita drave
ili, openitije, sa stajalita politike jedinice?
Politike jedinice agrarnog doba silno variraju po veliini i
vrsti. Grubo govorei, mogue ih je ipak podijeliti u dvije vrteTTi
moda na dva pola: na lokalne samoupravne zajednice i velika
carstvaJtya jednoj su strani gradovi-drave, dijelovi plermina
seljake, komune itH , lfnjj <;ami vode svoje poslovp, 1 1 7 prilinfv

S. Andreskog), te samo s umjerenom nejednakosti: na nieni su

strani velikj teritr>rij l nadzirani konrentranjom sile II jerinnjloki
Vrlo je karakteristian politiki poredak, dakako, onaj u kojem
se ta dva naela spajaju: dominantna sredinja vlast koegzistira s
poluautonomnim lokalnim jedinicama.
Pitanje koje nas zanima jest ima li u tom s,,ijAtn c taknim
jedinicama, sila koje pridonose onom stapanju kulture <poretka
k o je^h it narinnpiizma. Odgovor mora biti-ne. Lokalne zajedni
ce. da hi fnnkrinnirale. uvelike ovise o osnhnonTkorrfnktti-tme
m o g li se r nHikjilno pouerat^ g da Se ne izmir nf Hr>
^jivosti.^Stoga te jjarticipacijske zajednice rijetko iscrpe kulturu

obino inaice ire interkomunikacijske kulture lrrrjn 'tnHrri-mm -

33
gp drugih slinih zajednica. Gradovi-drave. primjerice, rijetko
imaju^dastiti jezjk. D rg v n r^T r^fG iu L ro iiL j^^ bg^siiirmj
dovoljno tipini. lako-Stt-posjsdovali snanu svijest o svojoj zajed
nikoj kulturi i osnprotnnstim ajzmeu nje i kulture svih barbara
(uzgred, s prilinom niskim stupnjem vodoravne kulturne dife
rencijacije meu Helenima), taj je osjeaj j^instva bio vrlo fd a ^
politiki izraen, ak i u nastojanjima a kamoli n p^tignmi^Ki
N Q-jp4a.jp. p n d m a k e d o n sk im v o d s tv o m -iw portavljen p a n h e le n -
ski-ooredak. on ie-vrlo brzo nrerastao u carstvo koie je uvelike
-premaivalo-gtanicc hclcnizma. U antikoj Grkoj, premda su
Grci bili na svoj nain ovinisti, ini se da nije postojalo geslo
poput onoga Ein Reich, Ein Volk, Ein Fhrer.

Raznolikosti vladajuih skupina u agrarnim

zajednicama
Pismena agrarna zajednica drutvo je koje postoji ve nekih
pet tisuljea i koje unato raznolikosti svojih oblija ima neke
zajednike osnovne znaajke. Velika veina njezinih stanovnika
poljoprivredni su proizvoai koji zive-u-zajednicamaokrermlima
prema unutra i nad kojima vlada manjina ije, su glavne, s l i k o v
ne znaajke upravljanje nasiljem, odravanje reda-i-nadzor-nad
slubenom mudrosti drutva, koja sp n e rijetko MiiM-TTpsnom
o b liJ 3 V viaajua klasa ratnika i pisara moe se uklopitru
okvirnu tipologiju kroz sljedei niz opreka:
f. centralizirana decentralizirana,
3 . ukopljena plodna,
^ zatvorena otvorena,
stopljena specijalizirana.
1. I duhovnitvo i vojnika klasa mogu biti centralizirane ili
decentraliziraTTStgdnjovjekovna Katolika crkva divan je prim
jer uinkovito centraliziranog duhovnitva koje moe vladatTnad
moralnim ozrajem civilizacije. Islamski n/emixistiglf su jedna
ko toliko, ali gotovo~hez ikakve centralizirane organizacije i
l i m i t a rnjp. hije.rarhijer i teoretski .saiotvorenaJdnsa Bramani
su bili i duhovnitvo i zatvorena skupina zasnovana na krvi;
kineska birokracija imala je dvostruku funkciju pisara i uprav
nog inovnika.
2. S toke gledita sredinje drave, glavna opasnost koju je
Platon prepoznao jo tako davno jesLstjecanje ili zadravanje

34
prilici
Strategije usvoifrpg 7a <jnprntrt'ivljanje tnj pmHnnjnrnj npT-
nosti-cazliJa^u-sejjjsjedinostiinajiaJiiogH-se-epeftite-eznaati
kao koplienie. Cilj im je razbiti rodbinske veze tako da se nastao

stvo ili oboje. Primijenjeni su postupci ukljuivali upotrebu s i t

nijba, fiziki nnr.p o fio h n ih da posjeduj upotomstvo. sveenika, iji
jp povlateni pH'Vpj njihovim r^iihotiain zbog ega ne
mogu imati priznato potomstvo, stranaca, ije se rodbinske veze
mogu smaz ati c'fll,rnri J i . pak upotrebu pripadnika
skupina lienih po v lastira ili i s k lj ^ n i h , k o ji hi, od v o jen i -od
drave koja ih upoljava, hili b e sp o m o n i Jedan od postupaka
bilo je i 7apoljavanje rr>hr>wa liudi koji su. premda p o vlaten
jjneni, ipak bili "U tfautilvu dilute, tehpiki nisu imali drugih
legitimnih veza i iji su imovina i poloaj mogli biti vraeni drav
lilo kojem trenutku, bez ikakva prava na dolian sudski proces,
pa se stoga nisu stvarala nikakva prava u korist neke lokalne ili
rodbinske skupine otputenog dunosnika.
Eunusi u pravom smislu rijei bili su esto zapoljavani.1
Sveenici u celibatu bili su, dakako, istaknute osobe kranskog
svijeta. Ropska vojna inovnitva uoavala su se u islamskim
zajednicama nakon propasti Kalifata. Stranci su nerijetko bili
elitni uvari palaa ili financijski tajnici carstava.
IjTgk, koplienie niie bilo univerzalan postupak. Kinesk^se
birokracija novaila iz redova vlastele, a europska -feudalfh
klasa brzo jp. uspjela n^Hr.mjpct< t; naelp davanja lena na-te*wJjn
nasljf ivanjaSiiprotno nknpljenima. e lite iji rlanovi formalno
Tmajn pravn d rntv^e reprodukcije, i svoje poloaje Tidravajti
za svoje potomstvo mogu se nazvati plodnima.
3. Ima nekih prednosti kada su duhovnike, inovnike i vojne
klase otvorene, kao to ih ima i kada su zatvorene. Europsko
sveenstvo i kineska birokracija tehniki su bili otvorni (kao i
muslimanski uleme), i^ko-su^rnovaili preteno iz ogranienog
drutvenog sloja. U hinduizmu su sveenici 1 ratnici vladari zat-
voreni i meusobno razdvojeni i njihova obostrana (teoretska)

Keith Hopkins, Conquerors and Slava, Cambridge, 1978., poglavlje 4.

35
nepropustljivost moe biti nuna za djelovanje sustava. U islamu
(osim za mamelukih i janjiarskih razdoblja) ni duhovnitvo ni
vojska nisu bili ukopljeni.
4. Konano, vladajua klasa moe ili stopiti vojne i sveenike
funkcije (a moda i neke Hnigp) ili ih pnljjvn r^Hvojiti
specijaliziranim skupinama. Hinduizam ih ie formalno razdvajan.
Europski ih je feudalizam <^p II nhlil^i vitekih ^vlnim
Bilo bi zanimljivo u konkretnim povijesnim pojedinostima
pratiti razliite mogue kombinacije koje nastaju kao posljedice
izbora meu tim mogunostima. Nama je, meutim, vano neto
to su sve varijante sklone prihvatiti kao zajedniko. Vlastodrci
su uhvaeni u svojevrsnom polju napetosti izmeu lokal hlflTTP'
jednica podnacionalnog razmjera i vodoravnog stalea ili dru
tvene klase koja je iznad nacije. Oni su odani sloju koji daleko
viezanima razlikovanje sebe nd niih slnjp.va negoli prenn^Tip-
vlasft~kulture na njih, sloju kojj prilino esto iri svoje granice
izvan lokalne-zajednice iJ a m le transpolitiki i u rivaktvn s
dravom. Tek su se rijetko (kao u sluaju kineskc-birokfaehe'l
nlepove granice poklapale s dravnima (tada j e pokazivan p r i r e
enu, vrstu nacionalizm a^
Jedini sloj za koii se uope moe ceri da ima kulturnu politiku
jest duhovnitvo. Ponekad, kao \i hramana. njegova je politika
zapp>vn gtvnranje Irmnplerpe.ntnrnnsti i uzajam ne mf^4tiPnviwio<t.
ti svoga i ostalih drutvenih slojeva, n n h ovaitvo pokuava osna-
iti svoj poloaj tako da sebe uini neizostavnim, a time to sebi
i gvretovniatvii^n-ipisuje Komplementarne uloge, umjestjL-da.
jffim ie vlastitu univerzalizaciiu formalno iu iskljuuje. U nato
c mjeniri da zahtijeva m onopol vlasti aad-ujer.skim-ohrndima ne
eli da se Hriig* nj n^ipHajn Nlijp mu odve stalo do najiskrenijih
oblika laskanja i oponaanja, iako upravo to izaziva.
Drugdje, npr. u islamu, duhovnitvo s vremena na vrijeme
ozCTljmj shvaa vlastite misionarske dunosti kojiL-ScJoEavja
meu uobiajeno inertnom slabijom bracom povjeri. Pritom ne
postojTprdvilo koie bi zahtijevalo da se ncWTnoramjnElZn^ki
"Snti, a noki-raditi,-tejla si ti stalei ne bi smjeli uzimati slobodu
zadiranja u tua podruja. Prema stvarnim vjerskim propisima,
svakfime je doputeno baviti se svim trima stvarima ako mu to
njegovgspgsObnofi i energija omoguuju. (Taj latcntm~cgafifa-
rizam vrlo-jc vaan za uspjeno prilagoivanje islama modernom
svijetu.) Stoga nema formalnih ili teolokih zapreka sveenikoj

36
 misionarskoj kulturnoj politici outrance. U praksi jo uvijek
postoji problem: kad bi se odista svatko sustavno preputao
prnvnn-tpoloikim prrMtra,,apjirnai bi uvan ovce, koze i deve?
U nekim dijelovima Sahare postoje cijela plemena koja su me-
uplemenskim sporazumima izabrana za Narod Knjige. U
praksi, meutim, to samo znai daje vjerske dunosnike uobia
jeno birati iz njihovih redova. To ne znai da svi oni zapravo
postaju vjerskim strunjacima. Veina njih nastavlja raditi i boriti
se. J e f lje zajednice gdje se stvamn vrln 7naajan udio odraslih
mnifarara havj prouavanjem vjerskog zakona bile su neke i
dovske zajednice u Istonoj Europi. No to je bio poseban, ek
stremni sluaj i usto su te zajednice bile samo podzaiednice
unutar veeg i sloenijeg drutva.
Dakle, zbog vrlo dubokih, snanih i nesavladivih razloga du-
hovnistv u pismenim agrarnim drutvima ne mogu valjano zav
ladati i proeti rijeln drmbgk Katkada im to zabranjuju njihova
vlastita pravila, a katkada to onemoguuju vanjslrp 7aprpkf>.; no
potonje bi u svakom sluaju inilo dovoljnu i stvarnu tekou, ak
i da pravila uvijek odobravaju tu tenju.
Ppknaj Ha se svim razinama agrarnog drutva nametne uni-
verzalno duhovnitvo i homogenizirana kultura s normama na
metnutim iz sreaista Uvitu ia pismom Uiu bi Ueskui istanan.
Cak i da se takav program ukljui u kakvu teoloku doktrinu, on
ne moe biti proveden. To se jednostavno ne moe izvesti. Ne
dostaju potrebni resursi.
No to se dogaa kada se duhovnitvo jednog dana ipak
univerzalizma, opsegom se izjednai s cijelim drutvom, ne svojim
naporima, ne kakvim junakim ili udesnim unutarnjim diha-
dom, ve pomou neusporedivo djelotvornije, duboko ukorije
njene drutvene sile, pomou potpune preobrazbe cjelokupne
naravi podjele rada te proizvodnih i spoznajnih postupaka? Od
govor na to pitanje i opisivanje naravi preobrazbe pokazat e se
presudnima za razumijevanje nacionalizma.
Takoer treba uoiti da su u agrarnom drutvenom poretku
samo neki elitni slojevi u nekim drutvima sustavno kopljeni na
jedan ili vie opisanih naina. ak i kada se to ini, teko je, kako
predvia i Platon, kopljenje provoditi neogranieno. Straari,
bili oni mameluci ili janjiari, inovnici ili prebendari, postaju
korumpirani, stjeu interese, veze i kontinuitet ili ih zavode elja
za asti i bogatstvom i primamljivost neprekinutosti vlastite loze.

37
ini se da je ovjek agrarnog doba nainjen od pokvarljivog
materijala.
Njegov nasljednik, ovjek industrijskog doba, nainjen je, ini
se. od iegaTiako ne od potpuno istog materijala. Sto se zbiva
EadTsluajno nastupi drutveni poredak u kojem duhovnitvo
konano nekako postaje univerzalnim, kada pismenoTnije spe~
cijalnost ve preduvjet za sve ostale specijalnosti i kada praktiki
sva zanimanja prestaju biti nasljedna? Sto se istodobno zbiva
kada kopljenje takoer postaje gotovo univerzalnim i vrlo uitP
kovitim, kada je svatko od nas mameluk de Robe, koji obveze
prema svom pozivu postavlja iznad zahtjeva krvnog srodstva? U
dobu univerzalnog duhovnitva i mamelutva odnos kultureT
dmstvenog poretka radikalno se mijenja. Visoka kultura proima
cijelo drutvo, odreuje ga i treha hiti H r^i/ana od poretka []_
rowrje^ajnnacionalizma.

38
 3. Industrijsko drutvo ?

Izvorita industrijskog drutva i dalje su predmetom znanstve

nih rasprava. ini mi se vrlo vjerojatnim da e se tako nastaviti
dovijeka. Iznimno sloene preobrazbe zbivale su se unutar vrlo
velikog, arolikog i zamrenog drutva, i to je zbivanje bilo jedin
stveno: nikakva imitatorska industrijalizacija ne moe se smatrati
istovrsnom o_noj izvornoj naprosto zoog injenice da su sve ostare
doista bile imitatorske, da su bile,izvedene u.svjetlu uvrene
spoznaje da se stvar moe provesti te da su imale neke oite i
jasne prednosti (premda je oponaani ideal, dakako, tumaen na
sve mogue, krajnje raznolike naine). Nismo, dakle, nikada
sposobni ponoviti izvorni dogaaj poinjen od ljudi koji nisu znali
to ine i ija je neosvijetenost u samoj sri toga dogaaja. To ne
moemo uiniti zbog prilinog broja uvjerljivih razloga: sama
injenica da je rije o ponavljanju uvjetuje razlikovanje od izvor
ne prigode; nikako ne moeBraTeprouiratiTve okolnosti rane
moderne Zapadne Europe; pokusi takvog opsega radi uspostav
ljanja teoretskoga gledita s moralnog su stajalita teko pojmljf-
vi. U svakom sluaju, za razvrstavanje uzronih nizova tako slo
enog procesa bio bi nam potreban ne jedan ve vrlo mnogo
pokuaja koji nam nikada nee biti na raspolaganju.
No dok etiologiju industrijalizma zapravo ne moemo odre
diti, moemo se nadati napretku pri izlaganju modela opih
tokova industrijskog drutva. Zapravo, ini mPsq^ je prava
vr^d^ostTznaaJproslavljenog esej a.M axaWebera (Protestant
ska etika i duh kapitalizma) daleko manje u njegovoj fascinantnoj,
ali spekulativnoj i neuvjerljivoj hipotezi o nastanku kapitalisti
kog duha negoli unjegovim razmatranjima o tome to ini opa
razlikovna oBHjeja novog drutvenog poretka, tovie, premda
se^TpoTpuriTncorsfaiTjpmalS:zanimanja s izvorita kapitaliz
ma na izvorita industrijalizma pojavljuje tek nakon Webera, i to
kao posljedica pojavljivanja nekapitalistikih industrijskih dru
tava, ipak je ta reformulacija presudnih pitanja ve indirektno

39
prisutna u Weberovoj zaokupljenosti birokracijom, usporedo s
njegovim bavljenjem duhom poduzetnitva. Ako je centralizirana
birokra$a 4 >rimjer novo%X3eista, ba kao to je to iracionalni
poslovni ovjek, jasno je da se umjesto kapitalizmom kao takvim
bavimo industrijalizmom.
U Weberovu. ? mfclm iiufiw1 vjemHostnjnnm prikazu
novog duha. poiaA mcionalnosti jfaora bftj srftd'^j1'*va*:in Sam
Weber nije bio odve vjet u davanju koherentnih i dostatnih
definicija, i to posebice u ovom sluaju, premda je iz sklopova u
kojima primjenjuje taj pojam racionalnosti savreno mogue
zakljuiti to pod njim razumijeva te da je taj temeljni pojam
uistinu od presudnog znaaja za predmet o kojem je rije. Igrom
sluaja taj.sn pojam s neusporedivom filozofskom dubinom istra
ila dva najvea filozofa 18. fitn?j^**q, Htjnr,<> lmm'innpi
KSnVkoji su, obojica zaneseni obmanom da prouavaju ljudski
um kao takav, an sich, bilo gdje i bilo kada, zapravo davali vrlo
dubokoumne prikazex>penite logike novog duha ije je pojavlji
vanje obiljeilo njihovu epohu. Ono to je toj dvojici mislilaca
zajedniko u najmanju je ruku jednako vano kao i ono to ih
dijeli.
pva sijelem enta jasno prisutna u Weberovoj predodbi racio
nalnosti. Jedan je koherentnost ili dosljednost, slian postupak za
sline sluajeve, pravilnost, to bi se moglo nazvati samom duom
ili au dobrog birokrata. Drupi ie uinkovitost, hladni racional

nih, jasno formuliranih i izdvojenih ciljn a ; Hpipinuijprima Huh

jdealnogpoduzetnika. Red i uinkovitost doista se mogu promat
rati kao birokratski i poduzetniki element u opem duhu racio
nalnosti.
Ne vjerujem da su ta dva elementa doista neovisna jedan
drugome foj^irihTTfrnvHT*rti<;rpHstvnm rio cilja razumijevanja
a-djp.latnik fra neki odreeni problem uviiek odabrati ba isto
rjeenje, ne obazirnij e na nevana promiljanja i. primjereno
tomer njegova je neposredna posljedica uvjetovanje birokratske
simetrije-postupaka. Uinkovitost nije ba tako neposrena'pos-
ljedica imperativa simetrije (i doista, empirijska je injenica da
ak ni savreno poteni i savjesni birokrati, ili moda ba oni, nisu
uvijek pretjerano uinkoviti, kao to je primijetio i sam Weber);
bilo kako bilo, svaka trajnija i temeljitija primjena uvjeta reda
razumijeva koritenje nekog openitog i neutralnog idioma za

40
specificiranje ciljeva i injenica, tj. okruenja u kojem ciljevima
treba teiti. Takav e jezik svojim jasnim specificiranjem ciljeva i
sredstava na kraju samo doputati davanje obiljeja djelima osi
guravajui da se jasno identificirani ciljevi postiu sredstvima
odabranim 2bog njihove optimalne uinkovitosti i ni zbog ega
vie.
Ispod dvaju elemenata racionalnog duha kojih je Weber jasno
spoznao (red i uiit1"""'*"* '~x: ------ ----- ----- 11------
i R an t dnhrn istraili u radosnom uvjerenju da ispituju ljudski um.
openito: opa mjera stvari, tako rei univerzalna pojmovna
valuta za openito davanje obiljeja stvarima; i esprit d analyse,
to ga je ve prije snano propovijedao i obiljeio Ren Descar
tes. fta in n aln n ct u sm islu u lrnjfm nac z a n im a ----- kao tajna
modernog duha pretpostavlja oba ta elementa. Pod opomili
jedinstvenom pojmovnom valutom razumijevam da su sve inje
nice smjetene u jedinstveni, neprekinuti logiki pros tor uda se

diti u meusobne odnose tako da u naelu jedan jedini, interno

jedinstveni jezik opisuje svijet: ili pak. s negativne strane, da nema
posebnih, povlatenih, izoliranih finjpnira ili-portcunja, u uspo
redbi s ostalima zatienih od kontaminacije ili proturjeja, koja
bi postojala u svojim vlast_ilini.izoranim nezavisnim logikim
prostorima. Upravo je to, dakako, bilo najjae obiljeje predmo-
demih, predraclbnalnih vienja: koegzistencija mnogobrojnih,
n ejo tp no ujedinjenih, ali hijerarhijski povezanih podsvietovaJ
p ^o jan je jo seh n ih povlatenih injenica posveenih-i-izuzetih
od obinih-pestupaka.
U tradicionalnom drutvenom poretku jezici lova, etve, raz
nih vjerskih obreda, vijenice, kuhinje ili harema, svi ine auto
nomne sustave: povezivanje navoda s tih razliitih disparatnih
polja, ispitivanje nedosljednosti meu njima, pokuaji ujedinje
nja sviju njih biji bi drutveni SOler.i>an) ili netcijn gore, vjero
jatno blasfemiia ili bezbonost. tovie, i samo to nastnjanp-hilo
bi neshvatljivo. Nasuprot tome, u naem se drutvu pretpostavlja
da se sve referencijske upotrebe jezika zapravo odnose na jedan
koherentni svijet i da se mogu svesti na jedan jedinstveni idioma
te je upotrebe takoer opravdano dovoditi u meusobne odnose.
Samo spoj1'* rg-mmijiu jf j prihvatljiv JHeal Moderne filozofije
znanja esto su na izraz i kodifikacija te, ideje i nastojanja, to
nije filozofski hir ve injenica s dubokim drutvenim korijenima.

41
 Ujednaavanje i homogenizacija injenica nepotpuni su uko
liko mu'popraenijieim sto bi se moglo nazvati odjeljivanjem
svega odjeljivog, neim_poput esprit d analyse, razbijanjem svih
cjelina na njihove sastavne dijelove (iako_se,to dalo izvesti samo
u mislima), i neprihvaanjem pojmovnih paketa. Upravo spaja
njem stvari u cjeline tradicionalna vienja ovjekovjeuju sebe i
unaprijed stvorene sudove koje sadre; oslobodili smo ih se
upravo inzistiranjem na vrednovanju svih stvari zasebno. Tipa-
keti i isprekidani pojmovni prostori u sferi ideja ekvivalenti su
postojanih drutvenih grupacija i struktura na razini ljudi. Slino
tome, ono ujedinjeno i standardizirano, poput metrikog svijeta
injenica, kao u filozofskom poimanju Humea i Kanta, analogno
je anonimnim i jednakim kolektivitetima ljudi u masovnom dru
tvu. U ovoj nas raspravi zanimaju ljudi i njihova grupiranja, a ne
ideje; no ujedinjenje njihovih ideja u neprekinute i jedinstvene
sustave povezano je s njihovim pregrupiravanjem u interno flu
idnim, kulturno neprekinutim zajednicama.
Industrijsko je drutvo dosad jedino drutvo koje je ivjelo od
neprekidnog i vjenog rasta, oekivanog i kontinuiranog pobolj
anja i na njega se oslanjalo. Ne iznenaduje^da je to bilo prvo
drutvo koje je izmislilo pojam i ideal rrpretkajkontinuiranog
usavravanja. Njegov omiljeni nain dru<ftvcn&-fcontrole jest opa
otkupnina, otupljivanje drutvene agresije materijalnim unaprc-
ivarijp.nr njegova najvea slabost jest nje gova nemogunost da
preivi ma kakvo privremeno smanjenje zaliha za dnitveno
potkupljivanje i da prebrodi gubitak legitimnosti knii bi-ga snaao
knd hi se rofl iznhilja privrem eno zaepio i tok prestao. Mnoga su
drutva u prolosti povremeno otkrivala novotarije i popravljala
svoju sudbinu i moda su poboljanja ponekad uistinu pristizala
u gomilama, a ne pojedinano. No poboljanje nikada nije bilo
neprekidno niti se oekivalo da takvo bude. Za stvaranje tako
neobinog i znaajnog oekivanja moralo se dogoditi neto poseb
no.
I doista, dogodilo se neto neobino, neto bez premca. Poi-
manjc svijeta kao homogenog, podlonog sustavnim zakonima
oj i vrijede 7a-sve-b^7 razlikcjotvorenoga za beskrajna istraiva
nja ponudilo je beskonano mnogo-novih kombinacija sredstava,
bez prethodnih vrstih oekivanja i ogranienja: nijedna mogu
nost njip- zahranjena. a na kraju e se_samo na temelju dokaza
prosudivatj^slvaujjazmatrnti kojim bi se njihovim kombinarijn-

42
Svaki je od s.tarih_$y4e]
svrhovit, hijerarhijski, smislen, a s rlrngr stmne nepotpuno
ujedinjen, nainjen od pnHcvjMnva nH lrnjih ja cv-ilfi imin rvnj
vlastiti-idiom-i logiku koji se nisu mogli obuhvatiti nikakvim

m n r a l n n i n f tr ta n, a t H n i^ P j ^ r |j n s ^ m n

Humeova filozofija ini jednu od najvanijih kodifikacija ovog

vienja. Njezin je najpoznatiji dio rasprava o kauzalnosti, koja
doista proizlazi iz opeg vienja i njezinih sredinjih predodbi.
Na kraju se svodi na ovo: u samoj naravi stvari nita nije inheren
tno povezano s bilo im drugim. Stvarne veze ovoga svijeta mogu
se uspostaviti samo tako da se najprije u mislima razdvoji sve
razdvojivo tako da, gotovo moemo izolirati iste elemente, a
potom se gleda to je, prema iskustvu, zapravo povezano s im.
Je li svijet takav? Na jest. To je preduvjet, cijena svijeta
beskrajnih otkria. Istraivanje ne smije biti sputano prirodnim
sklonostima i vezama stvari ugraenih u ovo ili ono vienje ili
nain ivota. Dakako, Humeov prikaz kauzalnosti nije samo
divljenja vrijedan pregled pozadine slike koju pred sobom ima
nesputani, vjeiti traga; to je ujedno i prikaz ponaanja njegova
kolege u ekonomiji, modernog poduzetnika. Stapanje rada, teh
nike, materijala i kalupa, propisano obiajima i vezano za dru
tveni poredak i ritam, trgovcu ili proizvoau razdoblja razuma
ne znai nita; njegov napredak i unapreenje ekonomije iji je
dio takoer ovisi o njegovu nesputanom odabiru bilo kakvih
sredstava koja, u svjetlu podataka i niega drugog, slue nekom
jasnom cilju kao to je maksimizacija profita. (Njegov prethod
nik, ili tonije njegov preivjeli feudalni suvremenik, naao bi se
u velikoj neprilici kad bi morao izabrati jedino, izdvojivo mjeriTo
uspjeha. Profit bi za njih bio samo dio neraclanjivog skupa
motiva u igri, poput odravanja svojih pozicija u zajednici. Adam
Smith je vrlo jasno vidio razliku izmeu graanina Glasgowa i,
recimo, Camerona od Lochiela. Humeova teorija kauzalnosti
odobrava shvaanja prvoga.)
Ovdje se bavimo vienjem drutva koje je postajo ovisno i o
spoznajnom i oTekonpmskom rastu (koji su, dakako, vezani jedan
za drugog) jer nas primamo zanimaju posljedice za drutvo koje
'neprekidno raste i napreduje. No izmeu posljedica takvog nep

43
rekidnog rasta i vienja koje ga je uvjetovalo postoje izrazite
paralele.

Drutvo neprekidnograsta^
Alrr> jp praTprtctavl-fl ^p^najnog rasta Ha nijedan plr>mrnt nijf*
neraskidivo a priori povezan s drugim i da je sve otvoreno za
^ponovna-promiljanja, tada ekonomski i proizvodni rast upravo
to isto zahtijeva od ljudskih aktivnosti i, prema tome, od uloga
ljudi. LUoee-postam-izhornima i-instrumentalmma. Stara stabil-
noslslrukture drutvenihuloga jednostavno je nespojiva s razvit
ko m i nvrtrlpnjgin w w r r c tr l Ivnrliti nm /nsti 7 n ari rnditi n n v r stvari
ije granice ne mogu biti jednake granicama djelatnosti koje
nadomjetaju. Veina drutava bez sumnje moe pretrpjeti pov
remene promjene opisa zanimanja i cehovskih granica, ba kao
to nogometna momad moe pokusno promijeniti formaciju i
pritom odrati kontinuitet. No to se zbiva kada su takve prom
jene konstantne i neprekidne, kada sama postojanost mijenjanja
zanimanja postane jedinim stalnim obiljejem drutvenog poret
ka?
Odgovorom na to pitanje rijeit e se glavni dio problema
nacionalizma. Nacmnatiy.nm je ukorijenjen u podjeli rada odre
ene vrste, onoj sloenoj i neprekidnoJm m ulativno promienijvm.
Vist produktivnost, na emu toliko ustraje Adam Smith,

produktivnost zahtijeva-da ta podjela ne bude samo sloena,_ve

i_da_se neprestano, nerijetko rapidflom-bfafloaL- mijenja. To
rapidno brzo i neprekidno mijenjanje i samog sustava ekonom
skih uloga i zaposjedanja poloaja u njemu ima odreene nepos
redne i iznimno vane posljedice. Ljudi unutar njega openito ne
nr>gn rjjftktg-rrffhra mimvntrntf kl im mj^lima i milili i iji-1ki
>
mogu na njima ostati tako rei generacijama. Poloaji se (zbog
ovoga i drugih razloga) r'jptkft pr^n^c* c nn <jjna Adam Smith
je opazio nesigurnost burujskih imetaka, premda je stabilnost
drutvenog poloaja pogreno pripisao stoarima, zamijenivi
njihove rodoslovne mitove za stvarnost.
Neposredna posljedica te nove vrste pnkretnosti jestodree-
na vrsta egalitarizma. N^pderno drutvo nije pokretno zato to je
egalitarno; egaljtamo^e-zato ffTje pokretno. tovSeToTro mora
biti pokretno htjelo ne htjelo jer je to nuno za zadovoljavanje
njegove silne ei^za ekonomskim rastom. *

44
 Drutvo ija je sudbina neprekidno unutarnje gibanje ne
mo podignuti visokc poiozaine, drutveno klasne ili~sTaTckc
barijere medu raznim svojim dijelovima. To bi ometalo pokrct-
nost, akada bi se ona uspostavila, dovelo bi do uistinu nepodno-
IjivTTnapetosti. Ljudi mogu trpjeti stranu nejednakost ako je ona
vrsta i obiajno ustaljena. Ali u grozniavo pokretnom drutvu
obiajima se nita ne moe ustaliti. Kamen koji se kotrlja ne
skuplja mahovinu, a pokretnostanovnistvo ne doputa da njego
va sloievitost ofcota. Slojevitost i neiednakost dodue postojei

priguenou i diskretnou, oslabljene su svojevrsnom postup

nosti u razliitosti bogatstva i poloaja, nedostatkom drutvene
distance i konvergencijom ivotnih stilova, nekom vrstom statis
tike, probabilistike odlike razlika (nasuprot krutim, apsolutizir-
nim, poput ponora dubokim razlikama tipinim za agrarno dru
tvo) te iluzijom ili stvarnou drutvene pokretnosti.
Ta je iluzija bitna i ne moe potrajati ako nema i barem malo
stvarnosti. Tona je koliina stvarnosti u toj pojavi pokretnosti
navie i nanie promjenjiva i predmetom je uenih rasprava, no
bez sumnje ima je dosta: kada se sam sustav uloga toliko mijenja,
posjednici poloaja u njemu ne mogu, kako tvrde neki Ijcviarski
sociolozi, biti vezani za kruti sustav slojevitosti. UjisporcdhL?
agrarnim, to ie drutvo pokretno i egalitaristiko.
No u egalitarizmu i pokretnosti to je stvara izrazito industrij
ska, rastu okrenuta privreda, ima i vie od svega toga. Postoje
n^lf a H adul.iu Uf JIIJ7 j jm ji lljiim nhfljffjfl nnVf p ^ d jf f c fa d a.
kojima sr moda najbolje mnr pristupiti razmatranjem razlika
izmeu podjela rndft4i. industrijskom i n nsnhitn cinpnnm, Hnhro.
razvijenom HrillV11 Oita razlika medu njima jest da
je4edna vra, u drugrpokretnija. Zapravo, jedna podjela ope
nito eli biti vrsta, a druga.eli hiti pokretna; osim toga, jedna
od njih se pretvara da ie vra no to to drutvena stvarnost
doputa, dok druga estn radi p re tv a ra n ja Ha 7aHnvnljava svoj
galitarni ideala tvrdi da im a vip p^krptni-icti p<-> to njp.7ina
stvarna ogranienja doista doputaju. Bilo kako bilo, premda su
oba sustava sklona prenaglaavanju svojih sredinjih znaajki,
kada se meusobno usporede, oni ih doista izraeno posjeduju:
idaD ie krut, drugi ie pokretan. No ako je u tome oita suprot
nost, koja su to popratna, manje zamjetljiva obiljeja?

45
 Usporedite potanko podjelu rada visokorazvijenog agrarnog
drutva s podjelom rada u nekom prosjenom industrijskom
drutvu. Svaka djelatnost sada ima harem jednu vrstu specijalista.
Automehaniari se specijaliziraju prema tipu vozila koje servisi-
raju. Industrijsko drutvo ima brojnije stanovnitve4rvjcrojatno,
najprirodnijim zakonom brojeva, vei broj razliitih poslova. U
tom smislu u niemu se s podjelom rada otilo mnogo-dalie.
Ali prema nekim mjerilima mogue je i da potpuno razvijeno

unutar pjpga mp-dusobno su nHnljgftHe-noLto su to vjerojatno

neega to se moe opisati samo Uort cijfpr^ctiia

Neke su od specijalnosti zrelog agrarnog rimtva pfrctrpirm^- one
jT p lodevi doivotnog, vrlo otegnutog i potpuno-ptedgnog vjez>
banja koje zapnre ti n ranoj-mladoMi i koje zahtijevagSToro
potpuno oHriranje nH ostalih interesa Dostignua obrta i umjet
nosti U-tim-dfuStvima zahtijevaju iznimno mnogo rada i vjetine
i esto rinserii razine. zamrenosti i savrenstva kojem se nikad ni
id_aleka nije-pribliito-ita postignuto u iiulirm ij5 .l1 im ilnitvirrrcr;
y kojima su-runi radovi, dekoriranje, gastronomija, alatUukrasi
notoxno-nekvalitelni.
Usprkos suhoparnosti i jalovosti, skolastika i obredna sloe
nost kojom su vladali ueni ljudi razvijenih agrarnih drutava
esto do krajnosti rastee granice ljudskog uma. Ukratko, prem
da su seljaci, koji u,agrarnom drutvu ino-velikuj^iau^jnanje
ili vie ii7ajamno 7amjenjivi kada jg rije o ohgvljanjn drutvenih

u takvim drutvima istie se meusobnom komplementarnou.

ovisi o drugima i kada se dri svoje spgcualaostt; necposobaa-je
da bude samodovoljna.
Neobino je-da j^, nagllprot indwuxijskom drutvu.
unato veem brojiLspecijalnosti. udaljenost medu specijalnosti-
majinngo-m anje. Njihove su zagonetke neusporedivo blie za
uzajamno razumijevanje, jezici njihovih prirunika u mnogoe-
mu se preklapaju i prekvalificiranje, premda ponekad teko,
openito nije tako strana zadaa.
Dakle, osim postojanja pokretnosti u jednom i stabilnosti u
drugom sluaju, ima i manje zamjetljivih, ali dubokih i vanih
kvalitativnih razlika u samoj podjeli rada. ^ ^ k ^ e im je pogrijeio
kada je napredne predindustrijske civilizaajetmustrijsko drus-

46
tvo u biti svrstao zajedno, pod jedinstvenom odrednicom organ
ske solidarnosti te tako propustio ispravno uvrstiti ovo daljnje
razlikovanje u sklopu ire kategorije organske solidarnosti ili
komplementarne podjele rada. Raz|jka je sljedea: glavni je din
obrazovanja U industrijskom drutvu nprpnhrayr>vanjp-TJcr>jp ntjp
posebno povezano s visokospecijaliziranom profesionalnom dje-
ja tnou osobe o koioi ie rnec i Koie toi dielatnosti prethodi.
Industrijsko je drutvo po veini mjerila moda najipecijalizira-
nije drutvo u povijesti, nolijegov obrazovnfsuitav neupitno je
najmanje specijaliziran, naiuniverzalnjje standardiziran od svTF
koji su ikada postojali. Jednaku vrstu oblike ili ^hm r^'nnjir dn-
bivaju sva ili gotovo sva djeca i adolescentLsve do zapanjujue
kasne ivotne dobi. Specijalizirane su kole prestine samo na
kraju obrazovnog procesa ako su neka vrsta dovrenja produe-

kole namijenjene mlaoj dobi imaju negativan presti.

Je li to paradoks ili moda jedan od onih neloginih obiaja
koji su preivjeli iz ranijeg razdoblja? To su ponekad pretpostav
ljali oni koji u viem obrazovanju uoavaju gospodske elemente
ili elemente dokone klase. No premda su neki ukrasni detalji i
afektacije moda zbilja nevani, preivjeli elementi, sredinja
injenica proimanje i vanost opeg, nespecijaliziranog obra
zovanja vezuje se za visokospecijalizirano industrijsko drutvo
ne kao paradoks, ve kao neto krajnje prikladno i nuno. Vrsta
specijalizacije koju nalazimo u industrijskom drutvu poiva up-
ravo na zajednikim tmelnma nespecijalizirapog obrazovanja?
Moderna vojska najprije podvrgava svoje novake zajednikoj
opoj obuci, tijekom koje se od njih oekuje da steknu i interna-
liziraju osnovni idiom, rituale i vjetine koji su cijeloj vojsci
zajedniki; tek potom novaci prolaze specijaliziraniju obuku.
Pretpostavlja se, ili se mogue nadati, da je svakog pravilno
obuenog novaka mogue prekvalificirati za neku drugu specijal
nost bez prevelikoga gubitka vremena, uz relativno malobrojne
iznimke vrlo visoko obuenih strunjaka. Moderno je drutvo u
tom smislu poput modeme vojske, samo ide jo dalje. Ono svim
svojim novacima osigurava vrlo dugo i prilino temeliito'obrazo-
v ijje. ustrajui pritom na nekim zajednikim kvalifikacijama:
pismenosti, poznavanju osnova matematike, bliskosti temeljnim
radnim navikama i drutvenim vjetinama. Za veliku veinu po
pulacije posebne se vjetine za radni ivot dodaju osnovnom

47
obrazovanju, usvajaju na samom radnom mjestu ili u sklopu
mnogo manje produenog dopunskog obrazovanja; pretpostavka
je da se svatko tko je zavrio ope obrazovanje, zajedniko cijeloj
populaciji, moe prekvalificirati za veinu d ru g ih pnclnva hp.7
mnogo tekoa. Openito, dodatne zahtijevane vjetine sastgje
se od nekoliko tehnika koje se mogu nauiti prilino brzo te od
iskustva, svojevrsne upoznatosti s branom, osobljem i naini
ma djelovanja. Za stjecanje iskustva potrebno je malo vremena,
i to katkada moe biti oteano malim udjelom zatitne mistike,
ali malokad ima uistinu vei znaaj. Usto postoji m g p jin a k tip d ^ ih
strunjaka ljudi fije stvarno zaposjedanje njihovih poloaja do-

vlastito obrazovno zalede i talent.

Ideal ope pismenosti i prava na obrazovanje dobro je poznati
dio panteona modernih vrijednosti. O njemu s potovanjem go
vore dravnici i politiari, njega sadre deklaracije o pravima,
ustavi, programi politikih stranaka itd. Do sada tu nema nita
neobino. Isto vrijedi i za reprezentativnu i odgovornu vlast,
slobodne izbore, neovisno sudstvo, slobodu govora i okupljanja
itd. Mnoge, ili ak veina tih vrijednosti koje zasluuju divljenje
esto se u mnogim dijelovima svijeta sustavno ignoriraju, a da
nitko okom ne trepne. Vrlo se esto koritenje tih izraza oprav
dano moe smatrati obinim mlaenjem prazne slame. Veina
ustava u kojima se jami sloboda govora i biranja daju jednako
toliko podataka o drutvima koja navodno definiraju koliko o
vremenskim prilikama daje ovjek koji kae Dobro jutro. Sve
je to dobro poznato. Ono to je u vezi s naelom univerzalnog i
centralno zajamenog obrazovanja toliko neobino i vrlo znako
vito jest da je to ideal koji se vie potuje no to se kri. Po tome
je praktiki jedinstven meu modernim idealima. To zahtijeva
objanjenje. Profesor Ronald Dore snano je kritizirao te tenje1
tvrdei da se, posebice meu drutvima u razvoju, precjenjuju
formalne kvalifikacije na papiru, to bez sumnje ima tetne
popratne uinke. No ne znam shvaa li n u potpunosti duboke
korijene onoga to osuuje kao bolest diplome. ivimo u
svijetu gdje vie ne moemo cijeniti neformalni, intimni prijenos

Ronald Dore, The Diploma Disease, London. 1976. Za pristup drutvenim implikacijama
pismenosti u ranijem stadiju vidjeti: Jack Goody (izd.) Literacy in Traditional Societies,
Cambridge, 1968.

48
vjetina jer se raspadaju drutvene strukture u kojima do tog
prijenosa dolazi. n a Klp, j?dipa vr<;ta 7nanja knjn moemo rijeniti-
jest nna tn je ovjeravaju dovoljno nepristrani centri za uenie
kojuzdaju y/jpHnH^he na tf mfiljn pfrtfiniTT nrprintrnno prmrrdr
nih ispita. Stoga smo osueni da patimo od ^tflestidiplomei
Sve to navodi na pomisao da opisana vn fa r>hrQ'7r,,,':L" ja
univerzalno, standardizirano i openito uistinu ima bitnu ulo-
gU U m n H flrn ^ H m tv a i n.j*. t,-l- pl-,
njegova brbljanja ili samoreklamiranja. Zaista je tako. Da bismo
razumjeti sto ta uioga jest, moramo razmotriti, da posudim Marx-
ovu reenicu (iako moda ne u onom smislu u kojem ju je on
upotrijebio), ne samo nain proizvodnje modernog drutva ve,
povrh svega, i njegov nain reprodukcije.

Drutvena genetika
Reprodukcija drutvenih pojedinaca,i skupinajnoe se izvesti
ili prTnareln lCjfln^n5-j~dan^_(na pn<du)_ili_nnim to se moe
nazvati centraliziranom metodom. Postoje, dakako, mnoge mije
ane i prijelazne metode, no njihovo je razmatranje najbolje
odloiti dok se ne rasprave navedene dvije ekstremne, tako rei
dijametralno suprotne mogunosti.
Metoda jedan-na-jedan (na poslu) upranjava se kada
obitelj, rodbinska jedinica, selo, dio plemena ili slina omanja

metoda kao to su obuavanje, vjebe, p ropisp ritesdzpas^age j t d.,

konano tu^jecu pretvara u odrasle osobgdonekle slin^ n ima
iz prijanje generacije; na takav nain drutvo i njegova kultura
sami sebe perpetuiraju.
Centraliziranom metodom reprodukcije lokalna .se metoda
znaajno dopunjuje (ili, u ekstremnim sluajevima, potpuno zam-

koja ih na kraju, kada se postupak obuke zavri, predaje irem

drutvu da u njemu ispunjavaju svoje uloge. Ekstremna inaica
tog sustava dovedena je do v^jfng stupnja savrenstva i-ufinU*
vitosti u Qtomanskom Carstv^, kada su u sklopu devshirme i
janjiarskog sustava mladi lljaci, pribavljeni kao porezna obve
za pokorenog stanovnitva ili kupljeni kao roblje, sustavno obu
avani za rat i voenje dravne uprave i, u idealnom sluaju,

49
potpuno odviknuti i odvojeni od svojih porodica i zajednica iz
kojih su potjecali. Manje potpuna inaica tog sustava primjenji
vala se i djelomice se jo primjenjujeji britanskoj-gornjoj klasi u
obliku pouzdavanj u internate od ranog djetinjstva. Varijante
tog sustava mogue je povremeno pronai ak i u razmjerno
jednostavnim agrarnim drutvima prije pojave pismenosti.
Drutva koja se sastoje od podzajednica mogue je podijeliti
na ona u kojima se podzajednice, ako je nuno, mogu reproduci
rati same, bez pomoi ostatka drutva, te na ona u kojima je
uzajamna komplementarnost i meuzavisnost tolika da to ne
mogu. Openito govorei, segmenti i seoske zajednice agrarnog
drutva mogu reproducirati sami sebe nezavisno. Antropoloko
shvaanje segmentnog drutva.sadri upravo tu zamisao: seg
ment je naprosto manja inaica veeg drutva kojeg je dio i u
manjim razmjerima moe napraviti sve to i vea jedinica.
Nadalje, mora se razlikovati ekonofljska.i .obrazovna samo-
dostatnost u smislu sposobnostijsamoieprodukcije. Vladajui
slojevi agrarnog drutva ovise, dakako, o.viku-izvuenom iz
ostatka drutva, no bez obzira n a txymogubiti obrazovno sasvim
samodostatni. Drutvena pravila mogu stvoriti razne oblike ovis
nosti, poput onih koji ine zajednice ovisnima o vanjskim stru
njacima za obrede ili o nabavi nevjesti izvana. Ovdje se bavimo
ob*a?ovnom, a ne ekonomskom sposobnosti za grupnu samorep-
rodukciju. Postoje brojni sloeni, mijeani iprijelazni oblici grup
ne samoreprodukcije. Kad feudalni plemii aljusvoje sinove na
lokalni dvor, napola u svojstvu uenika, a napola kao taoce, kad
uitelji majstori prihvaaju egrte koji im nisu bili sinovi itd., oito
su posrijedi takvi mijeani sustavi.
Openito, ini se da je stanje u agrarnom drutvu ovakvo:
velika veinaoopulacije pripada ^more^rodj^irajiiiin jedinica
ma, koje zapravo svoj mfa3I narataj na poslu stvaraju s lakoom,
kao sastavni dio ope dunosti ivljenja, bez previe ili bez imalo
pouzdavanja u obrazovne strunjake ma koje vrste. Manjina
poplcijc dobiva specijalizirano obrazovanje. Drutvo obino
ima jedan ili vie slojeva profesionalnih odgojitelja s punim rad
nim vremenom koji reproduciraju sami sebe uzimanjem egrta,
a dio vremena provode obavljajui druge slube za ostatak zajed
nice: obredne, medicinske, savjetodavne, tajnike itd. Moe biti
korisno praviti razliku izmeu-obrazovanja jedan-na-jedan, unu
tar zajednice, i nazvati ga akulturacijjom, i specijaliziranog egzo-

50
obrazovanja {analogno egzogamiji), koje trai vjetine izvan za
jednice, i takvo obrazovanje nazivati pravim.
Vrlo su znaajan sloj pismenog agrarnog drutva inovnici,
oni koji mogu itati i prenositi pismenost i koji time ine jednu
od klasa specijalista u tom drutvu. Oni mogu i ne moraju tvoriti
ceh ili biti udrueni u kakvu organizaciju. Budui da, openito
govorei, pismo ubrzo nadrasta svoju iskljuivo tehniku primje
nu u voenju zapisa te stjee moralni i teoloki znaaj, inovnici
ili duhovnici gotovo su bez izuzetka mnogo vie od pukih pisara.
Nije bitno samo pismo, ve i ono to je napisano, a u agrarnom
drutvu omjer posveenih prema profanima u prostoru pisme
nosti tei biti uvelike na strani prvih. Stoga su pisci i itatelji
specijalisti, ali i vie od toga; ijedni i drugi dio su drutva i tvrde
za sebe da su glas sviju. Njihova specijalnost neto govori, neto
posebno, moda vie od specijalnosti duborezaca i ostalih stvara
laca i mnogo vie od specijalnosti kotlokrpa.
Specijalisti u takvim drutvima esto ulijevaju strah i izazivaju
prezir. Na duhovnike se moe gledati ambivalentno, no njihov je
poloaj uglavnom prilino visok. Oni su i specijalisti i dio drutva
kao ostali, a uz to jo i tvrde da su glas cjeline. Nalaze se u
inherentno paradoksnoj situaciji. U svojoj riznici, navodno dubo
kih i znaajnih zagonetki logian imaju i problem brijaa: u
nekom selu sve se mukarce moe podijeliti na one koji se briju
sami, i na one koje brije brija. No to je sa samim brijaem? Brije
li se on sam ili pripada onima koje brije brija? Ostavimo nedo
umicu u tom obliku logiarima. No duhovnici su donekle u
brijaevoj situaciji. Odgajajui novopridole sami reproduciraju
svoj ceh, ali ujedno i daju dio obrazovanja ostatku drutva ili
ispunjavaju slube za nj. Briju li se oni sami ili ne? Njih prati ta
napetost i njezini problemi (koji nisu samo logiki) koje nije lako
razrijeiti.
Na kraju, moderno drutvo rjeava tu zagonetku tako da se
svatko pretvori u duhovnika, potencijalno univerzalna klasa pret
vara se u faktiki univerzalnu tako da ona poduava sve bez
iznimke, da egzoobrazovanje postane univerzalnom normom, te
da kulturalno govorei, nitko ne brije sam sebe. Moderno je
drutvo ono u kojem nijedna podzajednica, ako je premalena da
bi mogla odravati nezavisni obrazovni sustav, vie ne moe samu
sebe reproducirati. Sama reprodukcija potpuno socijaliziranih

51
pojedinaca postaje^dijelom podiele-rada. i podzajednice je vie
ne izvode same za sebe.
Takva su razvijena moderna drutva. No zato mora biti tako?
Kakva ih to sudbina tjera u tom smjeru ?"Zatosc7da ponovimo-
ve postavljeno pitanje, ba taj ideal ope pismenosti i obrazova
nja shvaa s takvom krajnje neuobiajenom, netipinom ozbilj
nou?
Djelomian je odgovor, u vezi s naglaskom na pokretnosti
zanimanja, u nestabilnoj podjeli rada koja se ubrzano mijenja.
Drutvo iji se cijeli politiki sustav, a i kozmologija i moralni
poredak konano zasnivaju na ekonomskom rastu, na univerzal
noj inkrementalnoj otkupnini i na nadi u neprestano poveavanje
zadovoljstava, drutvo ija legitimnost ovisi o njegovoj sposob
nosti da odri i zadovolji to oekivanje zbog svega toga treba
inovacije te stoga i promjenjivu strukturu zanimanja. Otuda pro
izlazi da ljudi izmeu generacija svakako, a esto i za trajanja
jednog ljudskog ivota, moraju biti spremni da budu premjeteni
na nove zadatke. Otuda, djelomice, znaaj-opeg obrazovanja i
injenica da mali dodatni dio obrazovanja koji se pridodaje za
veinu poslova ne iznosi previe te da je, tovie, sadran u
uputama razumljivim svima koji posjeduju ope obrazovanje
drutva. (Dok je mali dodatni dio rijetko od veeg znaaja,
zajednika i istinski bitna opa jezgra dobiva se na prilino visokoj
razini, moda ne u usporedbi s intelektualnim vrhuncima agrar
nog drutva, ali u odnosu prema njegovu ranijem uobiajenom
prosjeku svakako.)
No tu nunost ne stvaraju samo pokretnost i prekvalificiranje.
Stvara ju i sadraj veine profesionalnih djelatnost^Ral u indus
trijskom drutvu ne znai pokretanje materije. ParaHfgma rada
nije vie oranje, etva ili mlaenje ita. Bad, uglavnom, vie nije
rukovanje stvarima ve znaenjima. Obino ukljuuje komunici
ranje s drugim ljudima ili upravljanje strojem. Udio ljudi koji
izravno primjenjuju ovjekovu fiziku snagu na pnToncp red me
te neprestano se smanjuje. Veina poslova, ako ne ukljuuju ba
rad s ljudima, ukljuuju nadzor nad tipkama, prekidaima ili
polugama koje treba razumjeti i koji su, jo jednom, objanjivi
nekim standardnim idiomom razumljivim svim pridolicama.
Prvi put u ljudskoj povijesti eksplicitna i odgovarajue preciz-
qa komunikacija postaje redovitom, sveprisutno koritenom i
znaajnom. U zatvorenim lokalnim zajednicama agrarnih Ili ple

52
menskih svjetova kada je rije o komunikaciji kontekst,
intonacija, kretnja, osobnost i situacija bili su sve. Komunikacija,
kakva je bila, odvijala se bez upotrebe preciznih formulacija, za
koje lokalno stanovnitvo nije imalo ni sklonosti ni sposobnosti.
Eksplicitnost i sitne pojedinosti precizne, pravilima vezane for
mulacije ostavljale su se pravnicima, teolozima ili obrednim
strunjacima i bile su dio njihove tajanstvenosti. Meu bliskim
lanovima zatvorene zajednice eksplicitnost bi bila sitniarska i
uvredljiva, te jedva zamisliva ili shvatljiva.
Ljudski se jezik zacijelo kroz bezbroj generacija koristio u
takvrtn prisnim, zatvorenim, kontekstom vezanim zajednicama,
dok ga ueni ljudi, pravnici i pojmovni puritanci svih vrsta koji
izbjegavaju kontekst rabi tek vrlo mali broj generacija. Vrlo je
zagonetna injenica da neka institucija,jiaime ljudski jezik, treba
biti u mogunosti da bude koritena k ao razraeni kxT7 rijei-
ma^asila~BgTii.steiaa. kao fmiiialni instimiieiit priliiurosloho-
en konteksta, uz spoznaju da se razvila u drutvenoj sredini koja
tafravoj lif'iia koji nain nije zahtijevala niti ga je selektivno
favorizirala kad bi se oitovao. Ta je zagonetka jednaka proble
mima poput onih to nastaju s postojanjem vjetina (npr. mate
matika spretnost) koje kroz veinu razdoblja postojanja ovje
anstva nisu imale znaaja za opstanak, te stoga nisu mogle ni na
kakav izravni nain nastati prirodnim odabirom. Postojanjejezi-
ka prikladnog za takvu formalnu primjenu osloboenu konteksta
jedna je takva zagonetka, no, jasno, to je takoer i injenica:
Dogodilo se da je ta mogunost, ma kakvo njezino podrijetlo i
objanjenje bilo, ondje postojala. Konano se pojavilo takvo
drutvo a danas ono postaje globalnim u kojem ta mogu
nost doista dolazi do izraaja i u kojemu ona postaje neizostav
nom i dominantnom.
;> Da rezimiiamLQvu raspravu: pojavilo-se-drutv^ zasnovano
namionoH^nologiji^ oekivanju neprekidnog rastajSdje^ahtU.
jeva i poloefTltrpodieTu rada i neprestanu, cestu i preciznukorpu-
mkacjjtf'medu neznancima to rezultira dijeljenjem ekspctnog
znaenja kojesejjrenosi standardnim idiomom i, kada je potre
bno, pisani oblik. Zhngniza slinih razloga, to drutvo mora biti
potpuno egzoobrazovno^svakog pojedinca obrazuju strunjaci, a
ne sam om^govaT^alnaskupina ako ju uope i ima. Segmenti i
jedinice drutva a to drutvo svakako je veliko, fluidno i u
usporedbi s tradicionalnim, agrarnim drutvima bez dovoljno

53
unutarnjih struktura jednostavno nemaju sposobnost ili resur
se za reprodukciju vlastitog osoblja. Razina pismenosti i tehnika
osposobljenost, u standardiziranom mediju, zajednikom poj
movnom optjecaju to se zahtijeva od pripadnika tog drutva da
bf s mogli valjano zaposliti i uivati potpuno i djelotvorno mo
ralno pravo dravljanstva, toliko je visoka da ju rodbinske ili
lokalne jedinice.takve kakve jesu, jednostavno ne mogu osigurati.
Tu razinu moe osigurati samo neto nalik na moderni nacio-
nalnF oBrazovm sustav, piramidu u ijem su podnoju osnovne
kole u kojima predaju uitelji obrazovani u srednjim kolama;
srednje kole u kojima predaju uitelji obrazovani na sveuiliti
ma, a sveuilita vode profesori obrazovani u naprednim visoko-
obrazovnim ustanovama. Takva_ piramida odreuje kriterij za
minimalnu veliinu politike jedinice sposobne za ivot. Jedinica
koja je premalena da udomi tu piramidu ne moe valjano djelo
vati. Jedinice ne mogu biti manje od toga. U razliitim okolnos
tima takoer djeluju i ogranienja koja ih spreavaju da budu
prevelike, no to je drugo pitanje.
injenica da podjedinice drutva vie nisu sposobne za samo-
reprodukciju, da je centralizirano egzoobrazovanje obvezatna
norma te da takvo obrazovanje dopunjuje (premda ne zamjenjuje
u potpunosti) lokaliziranu akulturaciju, od najvee je vanosti za
politiku sociologiju modernog svijeta; njezine su implikacije,
zaudo, rijetko bile shvaene, uoene ili ak ispitane. U osnovi
modernog drutvenog poretka ne stoji krvnik ve profesor. Nije
giljotina glavni alat i simbohJravne moi, ve je to (prikladnog
li naziva!) doctorat d tat. MonopoL na legitimno ^obrazovanje
danas je vaniji i ee je u sreditu nego monopol naJegitimTTO
nasilje. Kada se to shvati, moe se shvatiti i imperativ nacionaliz
ma i njegovi korijeni, koji nisu u ljudskoj prirodi kao takvoj nego
u oredenoi vrsti sada proimaiueg drutvenog poretka.
Nasuprot popularnom, ak i uenom vjerovanju, nacionali
zam nema nikakve duboke korijene u ljudskoj psihi. Moe se rei
da je ljudska psiha ostala nepromijenjenom kroz mnoga tisulje
a postojanja ljudske-fase Tijekom razmjerno kratkog i vrlo
nedavnog doba nacionalizma nije postala nita boljom ni loijom.
Ne moemo se pozvati na openiti supstrat da bi se objasnila
specifina pojava. Supstrat proizvodi mnotvo povrinskih mo
gunosti. Nacionalizam, organiziranje ljudskih skupina u velike,
sredinje obrazovane, kulturno homogene jedinice samo je jedna

54
 od tih mogunosti, koja je uz to vrlo rijetka. Za njegovo pravo
objanjenje presudno je prepoznati njegove specifine korijene.
Samo ga ti specifini korijeni mogu pravilno objasniti. Tako se
specifini faktori dodaju zajednikome univerzalnom ljudskom
supstratu. __
Korijeni nacionalizma u osobitim strukturnim uvjetima indus
trijskog drutva zaista su vrlo duboki. Taj pokret nije plod ni
ideolokih zastranjivanja niti emocionalnih krajnosti. Premda oni
koji u njemu sudjeluju naelno, zapravo gotovo beziznimno, ne
razumiju to je to to ine, pokret je vanjsko oitovanje dubokog,
prilino neizbjenog prilagoavanja u odnosu izmeu politike
zajednice i kulture.

Doba univerzalne visoke kulture

~~ Ponovimo ukratko openita i glavna obiljeja industrijskog
drutva. Meunjegovim funkcionalnim preduvjetima su univer
zalna pismenost i visoka razina numerike, tehnike i ope usa~
vrcnosFt.~Njgdvi pripadnici jesu i moraju biti pokretni, spremni
da prijetfaiz edne djelatnosti u drugu te moraju posjedovati ope
obrazovanleTdie imjjmogiiuie praenje prirunika i uputa za
novu djelatnost ili zanimanje. Za vrijeme svog rada oni moraiu
neprestano komuniciratfs veim brojem drugih ljudi, s kojima
esto dotad nisu imali nikakvih veza. U skladu s tim, ta komuni
kacija mora biti eksplicitna umistTda se oslanja na kontekst.
Oni takoer moraju biti sposobni komunicirati pisanim, neosob
nim. konteksta osloboenim porukama tipa svima-kojih-se-to
.tie. Stoga te komunikacije moraiu biti u istom, zajednikom i
standardiziranom mediiu i pismu. Obrazovni sustav koji jami to
drutveno postignue postaje velikim; on je neizostavan, no isto
dobno vie nema monopol pristupa pisanom svijetu: njegova je
klijentela opsegom jednaka drutvu u cjelini i nadom]estivoT
pojedinaca drugima unutar sustava odnosi se na obrazovni aparat
barem koliko i na bilo koji drugi segment drutva, a moda i vie."
Neki vilo veliki uitelji i istraivai moda su jedinstveni i nezam
jenjivi, ali prosjenog sveuilinog ili srednjokolskog profesora
mogue je s velikom lakoom i esto 1 1 7 male ili nikakve gubitke
nadomjestiti nekim izvan uiteljskog zvanja.
Koje su implikacije svega toga za drutvo i njegove pripadni
ke? Mogunost zapoljavanja, dostojanstvo, sigurnost i samopo-
tovanje pojedinaca, tipino za veinu ljudi, sada ovisi o njihovu

55
obrazovanju; granice kulture unutar koje su obrazovani takoer
su i granice svijeta kojemu mogu moralno i profesionalno disati.
ovjekovo je obrazovanje njegovo neusporedivo najdragocjenije
ulaganje i ono zapravo prenosi na njega svoj identitet.^ovjek
modernog doba, ma to on govorio, nije lojalan monarhu, zemlji
ili vjerT^e^olJcuituri.Ori je k tome, openito, ukopljen. Stanje
mameluka postalo je univerzalnim. Nikakve vane veze ne pove
zuju ga s rodbinskim skupinama; one takoer riFltoje-izmeu
njega i iroke, anonimne zajednice kulture.
^ Drugo lice injenice da kultura prenoena kolama, a ne
pukom sama daje industrijskom ovjeku njegovu upotrebljivost,
sigurnost i samopotovanje jest da mu to, u iole usporedivoj mjeri,
ne moe dati nita drugo. Uzaludno bi bilo pretvarati se da su
podrijetlo, imetak ili veze nevani u modernom drutvu, te da
nisu u nekim prilikama ak i izvorita ponosa svojim uivateljima;
a opet, prednosti osigurane tim nainima obino se posebno
obrazlau i na njih se u najboljem sluaju gleda ambivalentno.
Zanimljivo je zapitati je li proimajua radna etika pomogla u
stvaranju takvog stanja ili je ona, naprotiv, odraz tog stanja.
Besposliari i rentijeri, dakako, jo uvijek postoje, ali nisu vrlo
upadljivi, a to je samo po sebi vrlo znakovito. Vana je injenica
da su sada takve povlastice i dokonosti kakve se odravaju disk
retne, da obino daju prednost skrovitosti nasuprot javnom po
kazivanju, a za njihovo su razotkrivanje potrebni predani istrai
vai, odluni u raskrinkavanju nejednakosti koja se prikriva pod
povrinom.
Tako nije bilo u prolosti, kada se na povlasticu nerada gleda
lo s ponosom i bez srama, to se ouvalo u nekim preivjelim
agrarnim drutvima ili u drutvima koja i dalje zadravaju duh
predindustrijskog ivota. Dosta je udno, no pojam upadljivog
rasipanja stvorio je radu okrenut pripadnik drutva ovisnoga o
radu Thorsten Veblen, sablanjen onim to je vidio kao preivjele
ostatke predindustrijskog, grabeljivog doba. Egalitarna, radu i
karijeri okrenuta povrina industrijskog drutva jednako je zna
ajna kao i njegove neegalitarne skrivene dubine. ivot sc, uos
talom, velikim dijelom ivi na povrini, ak i ako se vane odluke
povremeno donose u dubini.
Klasa uitelja sada je u stanovitom smislu vanija neizos
tavna je dok je s druge strane mnogo manje vana, jer je
izgubila svoj monopol pristupa kulturnoj mudrosti sadranoj u

56
 svetim knjigama. U drutvu u kojem je svatko ukopljen poisto
vjeivanjem sa svojim profesionalnim poloajem i svojim obrazo
vanjem i gdje gotovo nitko ne dobiva mnogo ili imalo sigurnosti
i potpore od bilo kakvih rodbinskih veza koje moe imati, uitelj
ska klasa vie nema nikakav povlateni pristup upravnim poloa
jima. Kada je svatko postao mamelukom, nikakva posebna ma-
meluka klasa nema prevlast u birokraciji. Konano se birokra
cija moe novaiti iz cjelokupne populacije, bez bojazni od dolas
ka desetaka roaka kao neeljenog dodatka svakom pojedinom
novopridolici.
Egzosocijalizacija s dolinim obrazovanjem danas je praktiki
univerzalna norma. Ljudi stjeu vjetine i senzibilitete koji ih ine
prihvatljivima za njihove kolege, omoguuju im da preuzmu
mjesta u drutvu i ine ih onima to jesu, tako da ih njihove
rodbinske skupine (danas su to obino njihove najue obitelji)
predaju obrazovnom stroju koji je sam sposoban osigurati obra
zovanje irokog raspona potrebno za opu kulturnu osnovu.
Obrazovna infrastruktura je velika, nuna i skupa. ini se da
njezino odravanje poprilino premauje novane sposobnosti
ak i najveih i najbogatijih organizacija unutar drutva, poput
velikih industrijskih korporacija. Takve organizacije obino svo
jem osoblju osiguravaju stambeni prostor, portske i ine klubove
itd.; osim marginalno i u posebnim okolnostima, ne osiguravaju
im kolovanje. (Mogu novano podupirati kolovanje, no to je
druga stvar.) ovjek organizacije radi i zabavlja se u svojoj orga
nizaciji, ali njegova djeca ipak idu u dravne ili nezavisne kole.
Dakle, s jedne strane ta je obrazovna infrastruktura odve
velika i skupa za bilo koju organizaciju osim za onu najveu,
dravu. No istodobno, premda samo drava moe podnositi toliki
teret, samo je ona i dovoljno jaka da nadzire tako vanu i presud
nu djelatnost.MKultura nije vie tek ukras, potvrda i legitimacija

krutim i prisilnim o gra nirpnjim n- lfiiltnra^je sada nuni zajedniki

medij, dua ili moda prije minimalno^zaiedmko ozraje unutar
J cojegjripadnici drutva jedino mogu disati, opstati i proizvoditi.
Za n ek o drsfvlo mora biti ona kultura u kojojsvi oni mogu
pisan, ggvonti i proizvoditi; dakle, to mora biti ista kultura.
tovie, to sada mora biti velika ili visoka (pisana, obrazovanjem
odravana) kultura, i Tiemoe vie biti raznolika, vezana za
I^djuTnepisanlf mala kultura ili tradicija.

57
 No neki organizam mora osiguravati da se ta pisana i sjedi
njena kultura zaista uinkovito proizvodi, da proizvod obrazova
nja nije nesolidan i ispod standarda. To moe uiniti samo drava,
pa ona, ak i u zemljama u kojima su vanLdijelovi.obrazovnog
Stroja U privtim rukama n naHlp.nn&ti jeligijskih ^Fgflniynrijn
preuzima nadziriUQjeJa^liteie_u toj najvanijoj-odsvth-industrija,
u proizvodnji upotrebljivih ljudskih biasposbnihTa ivot. Ta
drava u sjeni koja datira iz vremena kada europske .drave nisu
bile samo rascjepkane ve i socijalno slabe centralizirana
Cria*- pokuala se izboriti za nadzor obrazovanja, ali je to na
kraju prolo bez uspjeha, osim kada se Crkva borila u ime
sveobuhvatne visoke kulture i time, neizravno, u ime nove
nacionalistike drave.
Neko, kada ie liude moglo stvoriti selo ili klan, obrazovanje
je bila kuna radinost. To je vrijeme danas prolo, i to zauvijek.
(U obrazovanju maleno danas moe biti lijepo samo ako prikri
veno parazitira na velikome.) Egzosocijalizacija, produkcija i
reprodukcija ljudi izvan lokalne bliske jedinice danas je norma, i
tako mora biti. Imperativ egzosocijalizacije glavnije Idju za
pitanje zato dravaTkultura danas moraju biti povezane, dok je
u prolosti njihova veza bila tanka, sluajnaT raznovrsna, labava i
esto minimalna. Danas je ona neizbjena. Upravo je u tome bit
nacTonhzma. i zbog toga ivimo u?oBuira~cionalizma.

SR
 4. Prijelaz u doba nacionalizma

Najvaniji su koraci u raspravi napravljeni. ovjeanstvo je

neopozivo predano industrijskom drutvu, a time i drutvu iji se
sustav proizvodnje zasniva na kumulativnoj znanosti i tehnologiji.
Samo je time mogue odravati takav trenutani i predvieni broj
stanovnika naeg planeta i dati im izglede za ivotni standard
kakav ovjek danas prihvaa kao injenicu, ili bar tome tei.
Agrarno drutvo vie nije mogue jer bi njegovo obnavljanje
jednostavno osudilo golemu veinu ovjeanstva na smrt od gla
di, da se i ne spominje uasno i neprihvatljivo siromatvo manjine
koja bi opstala. Stoga nema smisla pretresati, zbog bilo kakve
praktine svrhe, drai i strahote kulturnih i politikih prateih
pojava agrarnog doba: naprosto nisu na raspolaganju. Mi ne
razumijemo u potpunosti raspon mogunosti koje stoje na raspo
laganju industrijskom drutvu i moda ih nikada i neemo razum
jeti; no razumijemo neke od njegovih bitnih popratnih pojava.
Jedna je od njih ona vrsta kulturne homogenosti koju trai nacio
nalizam i bolje nam je da se s time pomirimo. Nije sluajno, kao
to to tvrdi Elie Kedourie,1 da nacionalizam namee homoge
nost; vjerojatnije se homogenost nametnuta od objektivnog, ne
izbjenog imperativa na kraju pojavljuje na povrini u obliku
nacionalizma.
Veina ovjeanstva ulazi u industrijsko doba iz agrarnog.
(Sitna manjina koja u njega ulazi izravno iz predagrarnog stanja
ne utjee na raspravu niti se gledite odnosi na nju.) Drutvena
organizacija agrarnog drutva, ipak, uope nema sklonosti na-
cnalistickom hacelu^meusobnom pribliavanju politikih i
kulturnih jedinica ni homogenosti i kolstvom irenoj naravi
kulture unutar svake politike jedinice. Naprotiv, kao u srednjo
vjekovnoj Europi, ona proizvodi politike jedinice koje su ili
manje ili mnogo vee no to to kulturne granice naznauju; samo

Elie Kedourie. Nationalism, London, 1960.

59
u vrlo posebnim prigodama ono je proizvelo dinastiku dravu
koja se manje ili vie podudarala s jezikom i kulturom, to se
konano dogodilo na europskoj obali Atlantika. (Podudaranje
nikad nije bilo odve veliko. Kultura je u agrarnom drutvu
mnogo pluralistikija no to su to tadanja carstva i u naelu je
mnogo ira od svojih malih sudjelujuih socijalnih jedinica.)
Uza sve to, razdoblje prijelaza u industrijalizam moralo je,
prema naem modelu, biti i doba nacionalizma, razdoblje burnih
pretreefija~u~kojima su bile mijenjane ili politike ili kulturne
grameTili oboje, da bi se zadovoljio novi nacionalistiki impera
tiv^ koji se tada prvlput poeo osjeati. Budui da vladari ne
predaju teritorij s veseljem (i svaka promjena politikih granica
mora nekoga uiniti gubitnikom), daje mijenjanje neije kulture
vrlo esto najbolnije iskustvo i da su usto postojale suparnike
kulture koje su se borile da zarobe due ljudi, ba kao to su
postojala suparnika sredita politike vlasti koja su nastojala
podiniti ljude i zauzeti teritorij zbog svega toga iz naeg
modela izravno proizlazi da je razdoblje prijelaza moralo biti
puno sukoba i nasilja. Stvarne povijesne injenice to u potpunosti
potvruju.
Ipak, ne bi bilo ispravno nastaviti dalje jednostavno iznosei
samo implikacije primjene nacionalistikog imperativa za agrar
no drutvo. Industrijsko drutvo nije stupilo na .scenu boanskim
dekretom. Ono ie samo bilo plod razvoja unutar osobitog agrar-
nog~Hrutva, a ti razvoji nisu bili lieni vlastite turbulentnosti.
Kada je ono potom osvojilo ostatak svijeta, nije se mirno razvijala
ni ta globalna kolonizacija, niti naputanje carstva od onih koji*
su bili noeni valom industrijske nadmoi, ali su na kraju izgubili
svoj monopol na nju. Sve to znai da u stvarnoj povijesti postoji
tendencija da uinci nacionalizma budu pomijeani s drugim
posljedicama industrijalizira. Premda je nacionalizam doista
posljedica industrijske drutvene organizacije, on nijejedina pos
ljedica nametanja tog novog drutvenog oblika te ga je stoga
nuno osloboditi tih ostalih zbivanja.
Problem ilustrira oaravajui odnos izmeu reformaciicj
nacionalizma. Naglasak reformacije na pismenosti i skripturaliz-
mu, njezino estoko napadanje monopolistikog sveenitva (ili,
kako je to jasno vidio Weber, njezina univerzalizacija sveenitva,
a ne ukinue), njezin individualizam i povezanost s pokretnim
urbanim stanovnitvom, sve to ini je nekom vrstom pretee

60
 drutvenih obiljeja i stajalita ija je posljedica, prema naem
modelu, razdoblje nacionalizma. Uloga protestantizma u poma
ganju uspostave industrijskog svijeta iznimno je velika, sloena i
sporna tema i u ovoj raspravi nema previe smisla pokuavati
neto vie od letiminog spominjanja. No u dijelovima globusa
gdje su i nacionalizam i industrijalizam doli kasnije i pod vanj
skim utjecajem pravi odnos protestantskih gledita i nacionaliz
ma tek treba temeljito istraiti.
Taj je odnos moda najoevidniji u islamu. Kulturna povijest
arapskog svijeta i mnogih drugih muslimanskih zemalja tijekom
posljednjih stotinu godina uglavnom je pria o napredovanju i
pobjedi reformizma, neke vrste islamskog protestantizma s jakim
naglaskom na skripturalizmu i, iznad svega, na trajnom neprija
teljstvu prema duhovnom meetarenju, prema lokalnim posred
nicima izmeu ovjeka i Boga (i, u praksi, izmeu raznih skupina
ljudi) koji su postali tako jako istaknutima u prcdmodcrnom
islamu. Povijest tog pokreta i povijest modernih arapskih (i dru
gih) nacionalizama teko se mogu odijeliti jedna od druge. Islam
je uvijek imao ugraenu sklonost ili potencijal za tu vrstu refor
mirane inaice vjere, a od nje gaje vjerojatno udaljila drutvena
potreba autonomnih ruralnih skupina za inkarniranim, utjelov
ljenim mjestom svetosti koje je od neprocjenjive vrijednosti za
potrebe lokalnog posredovanja. U modernim bi se uvjetima mog
la ponovno potvrditi njegova sposobnost da bude apstraktnija
vjera koja vlada anonimnom zajednicom jednakih vjernika.
No ak i religije za koje bi se moglo misliti da su imale malo
inherentnog potencijala za takva protestantska tumaenja ipak
su se mogle skrenuti u tom smjeru tijekom razdoblja poleta
industrijalizma i nacionalizma. Formalno govorei, od intoizma
se ne bi oekivalo da ima ikakvih znaajnijih slinosti, recimo, s
engleskim nonkonformizmom. Ipak, za vrijeme zamaha japanske
modernizacije upravo su njegovi razboriti, metodini, tako rei
kvekerski elementi (koji se evidentno mogu bilo gdje pronai ili
nametnuti ako se dovoljno pokuava) naglaeno kodili svim
zanesenim elementima i svakoj neprimjerenoj privatnoj prisnosti
sa svetim.2 Da je antika Grka opstala do modernog doba,
dionizijski bi kultovi, dok bi Helada posrtala du razvojnog puta,
moda odjenuli trezveniju odoru.
2
Podatak dobiven od Ronalda Dorea osobno.

61
 Osim veza izmeu protestantskog i nacionalistikog etosa,
postoje i izravne posljedice same industrijalizacije. Ope i proi-
majue posljedice postojeeg industrijskog poretka ve su ras
pravljene u svezi s naim openitim modelom kojim se povezuje
industrijska podjela rada s primjenom nacionalistikog naela.
No stanovite posebne posljedice rane industrijalizacije koje obi
no ne traju dugo ipak imaju znaajnu ulogu. Rana industrijaliza
cija znai demografsku eksploziju, ubrzanu urbanizaciju, migra
ciju radne snage, kao i ekonomski i politiki proboj zajednica
nekad manje ili vie okrenutih prema unutra, i to putem globalne
ekonomije i centraliziranog politikog poretka. To znai da se
barem razmjerno stabilan i izolirani babilonski sustav tradicio
nalnih agrarnih prema unutra okrenutih zajednica koje su se zbog
zemljopisnog poloaja drale postrance, a prema gore su bile
usmjerene golemom drutvenom distancom, nadomjeta sasvim
novom vrstom Babilona, s kulturnim granicama koje nisu stabilne
vc suTTtrainom i dramatinom^ b a n ju i koje rijetko uvruje
bilo kakav obiaj.
Takoer postoji i vezaizmedu nacionalizma i procesa koloni-
jalizacije, imperijalizma i dekolonizacije. Posljedica industrijskog
drutva u Zapadnoj Europi praktiki je bilo praktiko osvajanje
cijelog svijeta od europskih sila, a ponekad i od europskog dose-
ljenikog stanovnitva. Zapravo, sva Afrika, Amerika, Oceanija
i vrlo veliki dijelovi Azije doli su pod europsku dominaciju;
dijelovi Azije koji su izbjegli toj sudbini esto su bili pod njezinim
jakim neizravnim utjecajem. To globalno osvajanje bilo je, u
usporedbi s uobiajenim osvajanjima, prilino neobino. Politi
ko je carstvo obino nagrada za vojnu orijentaciju i predanost.
Ostvaruju ga drutva izrazito posveena ratovanju, bilo zato,
recimo, to njihov plemenski oblik ivota ukljuuje automatsko
vojno obuavanje, ili zbog toga to imaju vodei sloj predan tome,
ili zbog nekog slinog razloga. tovie, djelatnost osvajanja je
naporna i odnosi velik dio energije skupine koja osvaja.
Nita od toga nije tono za europsko osvajanje svijeta. Njega
su na kraju provele i dogotovile nacije sve vie usmjerene na
industriju i trgovinu, ne koristei se vojnim strojem ni mnotvom
privremeno kohezivnih pripadnika plemena. Osvajanje je ostva
reno a da neke nacije osvajai nisu bile potpuno zaokupljene tim
procesom. Tvrdnja da su Englezi svoje carstvo stekli u stanju
potpune rastresenosti moe se donekle poopiti. (Englezi su

62
taKoaer, sto |e za svaKu ponvaiuTzeuoni carstvo uz sncan mamak
pozornosti.) Kada je Europa osvajala svijet i njime dominirala,
ona je imala drugih, preih unutarnjih poslova koji su joj zaokup
ljali pozornost. Pokorenim nacijama nije ak ni iskazala ast
posebnog zanimanja za osvajanje. Ostavimo li nekoliko netipi
nih razdoblja samosvjesnog i oholog imperijalizma po strani i
zanemarimo li rano osvajanje Latinske Amerike, potaknuto dob
rom staromodnom nekomercijalnom grabeljivou, sve je bilo
upravo tako. Osvajanje se nije planiralo i bilo je plod ekonomske
i tehnoloke nadmoi, a ne vojne orijentacije.
S rasprivanjem te tehnoloke i ekonomske snage ravnotea
moi se promijenila te se izmeu 1905. i 1960. pluralistiko^
europsko carstvo izgubilo ili je dragovoljno naputeno. Jo jedan
put, ne smiju se zanemariti posebne okolnosti svega toga; ak i
da jezgra ili bit nacionalizma proizlazi iz openitih premisa koje
se daju apstraktno formulirati i koje su bile prvotno iznesene,
ipak te (osobite, op. prev.) okolnosti oito utjeu na posebne
oblike fenomena nacionalizma. -

Napomena o slabosti nacionalizma

Uobiajeno je da se komentira snaga nacionalizma. To je
vana, premda lako shvatljiva pogreka jer je nacionalizam bio
sllon s lakoom nadvladati ostale moderne ideologije kad god je
pustio korijene.
Ipak, klju za razumijevanje nacionalizma je njegova slabost,
barem koliko i njegova snaga. Upravo onaj pas koji nije zalajao
osigurao je Sherlocku Holmesu najhitniji klju .rjeenja. Broj
moguih nacionalizama koji nisu zalajali velik je, mnogo vei od
broja onih koji jesu premda su ba oni zaplijenili svu nau pozor
nost.
Ve smo naglasili uspavanu narav tog navodno monog udo
vita u predindustrijskom razdoblju. No ak i unutar razdoblja
nacionalizma nacionalizam ostaje zapanjujue slab jo u jednom
vanom smislu. Nacionalizam ic definiran, naime, kao nastojanje
da seJcultura i politiki poredak uine istovjetnima, da seJculturu
opskrbfnjezinim vlastitim politikim svodom, i to samo jednim
takvim svodom. Kultura, varavi tojijceptjamjernoje ostavljena
nedefiniranom. No baTenrpfovizorno prihvtljivolnjrilo kultu
re mogao bibiti jezik kao njezin barem dovoljni, ako ve ne nuni

63
kriterij. Dopustimo na trenutak da razlike meu jezicima povlae
i razlike meu kulturama (premda ne nuno i obratno).
Ako se to dopusti, barem privremeno, iz toga proizlaze neki
zakljuci. uo sam da se broj jezika na Zemlji procjenjuje na oko
8 000. Taj broj se bez sumnje moe uveati ako se narjeja broje
zasebno. Dopustimo li argument presedana, to postaje legitim
nim: ako se nekoj razlici, koja na nekim mjestima definira nacio
nalizam, dopusti da stvori mogui nacionalizam svuda gdje se
slina razlika pronae, tada se broj moguih nacionalizama naglo
poveava. Na primjer, razni slavenski, germanski ili romanski
jezici zapravo nisu mnogo vie meusobno udaljeni od pukih
narjeja unutar onoga to se drugdje uobiajeno vidi kao jedin
stveni jezik. Slavenski jezici, primjerice, vjerojatno su blii jedan
drugom no to su to razliiti oblici kolokvijalnog arapskog koji je,
navodno, jedan jezik.
Argument presedana takoer moe stvoriti mogue nacio
nalizme na analogne naine, pozivajui se i na druge imbenike,
a ne samo na jezik. Na primjer, kotski nacionalizam neprijepor
no postoji. (Njime se moj model moe uistinu dovesti u protus
lovlje.) Ne obazire se na jezik (koji bi dio kota osudio na irski,
a ostale na engleski nacionalizam), ve se umjesto toga poziva na
zajedniko povijesno iskustvo. Ipak, ako se dopusti ubrajanje i
takvih dodatnih veza (sve dok ne proturjee zahtjevu mog modela
da mogu sluiti kao osnova za konano homogenu, interno pok
retnu kulturu/politiku zajednicu s jednim obrazovnim mehaniz
mom koji odrava tukuhurupod nadzorom tog politikog poret
ka), broj moguih nacionalizama raste jo vie.
Zadovoljimo se ipak brojem od 8 000 koji mi je jednom dao
neki jezikoslovac kao grubim brojem jezika zasnovanim na nee
mu to je nesumnjivo bila proizvoljna procjena samo jezika. Broj
drava na svijetu trenutno je oko 200. Tom se broju mogu dodati
svi iredentistiki nacionalizmi koji jo nisu ostvarili dravu (a
moda nikada i nee), no koji se bore u tom smjeru i stoga imaju
legitimno pravo da ih se ubroji u stvarne, a ne tek u mogue
nacionalizme. Osim toga, moraju se oduzeti sve one drave koje
su nastale bez povlastice nacionalistikog blagoslova i koje ne
zadovoljavaju nacionalistike kriterije politike legitimnosti te im
zapravo prkose; na primjer, sve te raznolike dravice rasute po
globusu kao ostaci prednacionalistikog doba, ponekad stvorene
kao ustupci zemljopisnim sluajnostima ili politikim kompromi

64
sima. Kada se sve takve drave oduzmu, dobiveni iznos vjerojatno
opet ne bi bio mnogo manji od 200. No uzmimo, jednostavnosti
radi, da na Zemlji imamo etiri puta toliko donekle efektivnih
nacionalizama, drugim rijeima njih 800. Vjerujem daje to znat
no vie no to bi injenice opravdale, ali neka bude.
Taj grubi proraun jo nam uvijek daje samo jedan efektivni
nacionalizam na deset potencijalnih! I taj iznenaujui omjer,
vjerojatno deprimirajui za svakog pannacionalista entuzijasta,
ako takva osoba postoji, mogao bi se umnogome poveati ako bi
se argument presedana u potpunosti primijenio za odreivanje
broja moguih nacionalizama i ako bi se kriteriji ulaska u klasu
efektivnih nacionalizama iole postroili. '
to iz toga valja zakljuiti? Da na svaki pojedini nacionalizam
koji je do sada podigao svoju odvratnu glavu devet drugih jo eka
iza kulisa? Da se sva bombardiranja, muenitva, razmjene sta-
novnitava i jo vea zla koja su do sada muila ovjeanstvo jo
trebaju desetostruko ponoviti?
Mislim da ne. Za svaki efektivni nacionalizam postoji n mo
guih nacionalizama, skupina definiranih ili zajednikom kultu
rom naslijeenom od agrarnog svijeta ili nekom drugom vezom
(po naelu presedana) koja bi mogla dati nadu za uspostavu
homogene industrijske zajednice, no koje se usprkos tome, ne
trude boriti, koje ne aktiviraju svoje mogue nacionalizme, koje
ak to ne pokuavaju.
ini se, dakle, kako tenja da se uzajamna kulturna zamje-

nekih skupina doista je osjeaju, ali pripadnici veine skupina s

analognim pravima oito ne.
Da bismo to razjasnili, moramo se vratiti na optube iznesene
i protiv nacionalizma, prema kojima on ustrajava na nametanju
homogenosti stanovnitvima koja imaju nesreu dapadnu u mo
vlasti^ obuzetih nacionalistikom ideologijom. Pretpostavka na
kojoj ta optuba poiva jest da su tradicionalne. ideolokLneza-
1raene vlasti, poput otomanskih Turaka, odravale mir i skupljale
poreze, ali su inae bile trpeljive i uistinu krajnje ravnodune
prema raznolikim vjerama i kulturama kojima su vladale. Nasup
rot tomeTini se da njihovi razbojniki nasljednici nemaju mira
sve dok ne nametnu nacionalistiko naelo cuius regio, eius lingua.
Oni ne^ele samo fiskalne vikove i pokornost. edaju za kultur
nim'! jezikim duama svojih podanika.' :------ ---------

65
 Ta se optuba mora opovrgnuti. Nije tono da nacionalizam
namee homogenost iz namjernog kulturnog Machtbediirfnissir,
u nacjonalizpiu se_odraava objektivna potreba za homogenou.
Ako je tono da moderna industrijska drava moe djelovati
samo uz pokretno, pismeno, kulturno standardizirano, zamjenji-
vo stanovnitvo kao to smo obrazlagali, onda nepismene, napola
izgladnjele populacije usisane iz svojih prijanjih ruralnih kultur
nih geta u asimilirajua naselja straara ude za ukljuivanjem u
neku od onih kulturnih jedinica koje su ve stekle, ili se ini da bi
mogle stei, svoju vlastitu dravu, s prateim obeanjem potpu
nog kulturnog dravljanstva, pristupa osnovnim kolama, zapo
ljavanju i svemu ostalomu. esto se te otuene, sa zemlje otrgnu
te lutajue populacije mogu kolebati izmeu raznih mogunosti
i nerijetko mogu doi na provizorni odmor na ovom ili onom
privremenom i prijelaznom kulturnom odmoritu.
No ima nekih mogunosti u koje se nee pokuavati upustiti.
Oklijevat e s pokuajem ulaska u kulturne jedinice za koje znaju
da bi unutar njih bili prezirani ili, tonije, unutar kojih oekuju
da e preziranje potrajati. Jadne se doljake, dakako, gotovo
uvijek prezire. Pitanje glasi hoe li se omalovaavanje nastaviti te
hoe li ista sudbina ekati i njihovu djecu. To e ovisiti o tome
ima li novopridoli i stoga najmanje povlateni sloj obiljeja koja
njegovi pripadnici i njihovo potomstvo ne mogu odbaciti i koja
e ih i dalje initi prepoznatljivima: genetski prenoene ili duboko
usaene rcligijsko-kulturne obiaje gotovo je nemogue odbaciti.
Nije vjerojatno da e otuene rtve ranog industrijalizma
pasti u iskuenje zbog kulturnih jedinica koje su vrlo malene
jezik koji govori tek nekoliko sela ne nudi sjajne izglede ili su
vrlo rasute, ili pak bez ikakve pisane tradicije ili osoblja sposob
nog za vjetine itd. One trae kulturne jedinice koje su velike, i/ili
koje imaju dobru povijesnu osnovu, ili intelektualno osoblje
dobro opremljeno za irenje kulture o kojoj je rije. Nije mogue
odabrati ma koju pojedinu kvalifikaciju ili skup kvalifikacija koji
bi kao nacionalistiki katalizator zajamili uspjeh one kulture
koja ga ima ili pak, nasuprot tome, koji bi joj osigurao neuspjeh.
Veliina, povijesni znaaj, razumno kompaktan teritorij, sposob
na i energina klasa intelektualaca sve e to, oito, pomoi, no
nijedna pojedinana kvalifikacija nije nuna i dvojbeno je moe
li se u tim uvjetima postaviti ikakvo vrsto pretkazivako poop-
cnje. Moe se pretkazati da e naelo nacionalizma djelovati;

66
moe se samo neodreeno naznaiti koje e se tono skupine
pojaviti kao njegovi nositelji jer to ovisi o previe povijesnih
sluajnosti.
Nacionalizmu kao takvom sueno je da prevlada, ali ne bilo
kakvom nacionalizmu. Znamo da unekoliko homogene kulture,
svaka pod svojim vlastitim politikim svodom, sa svojim vlastitim
politikim slubama, postaju iroko primjenjivanom normom,
osim u vrlo malo iznimaka, no ne moemo pretkazati tono koje
e kulture i s kojim politikim svodovima biti nagraene uspje;,
hom. Naprotiv, napravljen otprije jednostavni prorauni glede
broja kultura ili moguih nacionalizama te glede raspoloivog
prostora za vlastite nacionalne drave jasno pokazuju da veina
moguih nacionalizama mora ostati bez uspjeha ili se, to je
uobiajenije, uzdravati ak i od samog pokuaja nalaenja poli
tikog izraza. ~~
Upravo je to ono na to nailazimo. Veina kultura ili moguih
nacionalnih skupina ulazi u doba nacionalizma bez ikakva nasto
janja da se njime sama okoristi. Iznimno je velik broj skupina koje
bi preko argumenta presedana mogle pokuati postati nacija
ma, koje bi sebe mogle definirati kriterijem koji negdje drugdje
doista definira neke stvarne i postojee nacije. Ipak veina njih
ponizno odlazi u propast i doivi polagano nestajanje svoje kul
ture (iako ne i sebe samih kao pojedinaca) utapanjem u veu
kulturu kakve nove nacionalne drave. Veinu kultmaindustrij-
ska civilizacija odnosi na smetlite, a da ne. prue nikakav otpor.
Jezine osobitosti podruja Scottish Highlands (sjevernog brdo
vitog dijela kotske), dakako, neusporedivo su izraenije od
kulturnih osobitosti kotske u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva,
no ne postoji hajlendki nacionalizam. Vrlo je slino i s marokan
skim Berberima. Dijalekatne i kulturne razlike izmeu Njemake
i Italije jednako su velike kao razlike izmeu germanskih i roman
skih jezika. Juni se Rusi kulturalno razlikuju od sjevernih, ali to,
za razliku od Ukrajinaca, ne pretvaraju u osjeaj nacionalnosti.
Pokazuje li to naposljetku da je nacionalizam nevaan? Ili ak
daje to ideoloki artefakt, umotvorina grozniavih mislilaca koja
je na zagonetan nain osvojila neke zagonetno podlone nacije?
Uope ne.jTakvim bismo se zakljukom, gle ironije, sasvim prib
liili preutnom, neizravnom prihvaanju najpogrenije usmjere
ne tvrdnje nacionalistikih ideologa tvrdnje da su nacije tu,
u samoj naravi stvari, i da samo ekaju da ih iz njihova aljenja

67
vrijednog drijemea probudi (omiljeni nacionalistiki izraz i
predodba) nacionalistiki budniar. Iz neuspjeha mnogih na
cija da se ikad probude te iz nedostatka snanih komeanja koja
oekuju svoju budnicu zakljuilo bi se da nacionalizam uope nije
vaan. Takvo zakljuivanje doputa drutvenu ontologiju naci
ja priznajui samo, moda uz dozu iznenaenja, da nekima od
njih nedostaje snage i izdrljivosti koje su im potrebne ele li
ostvariti sudbinu kakvu im je predvidjela povijest.
Ali nacionalizam nije buenje neke stare, prikrivene, uspava
ne sile, premda sebe tako doista predstavlja. Nacionalizam je
zapravo posljedica novog oblika drutvenog orga~mziranja, zasno-
vanog na duboko. mternziranim, o obrazovanju ovisnim viso-
kim kulturama koje titi vlastita drava. On koristi neke od
kultura koje su ranije postojale, obino ih mijenjajui u tom
procesu, ali nikako ih ne moe sve upotrijebiti. Ima ih previe. Za
ivot sposobna moderna drava koja odrava viu kulturu ne
moe pasti ispod odreene minimalne veliine (osim ako nije
parazit svojih susjeda); prostora ima samo za ogranieni broj
takvih drava na Zemlji.
Visok udio odlunih spavaa koji ne ele ustati na noge
junake i koji odbijaju da ih se probudi omoguuje nam da
nacionalizam-vien-njegovim-oima tuemo njegovim vlastitim
orujem. Nacionalizam sebe vidi kao prirodno i univerzalno
ureenje politikog ivota ovjeanstva zajenjenp iskljuivo tom
dugom, ustrajnom i zagonetnom pospanou. Hegel je to vienje
ovako izrazio: Nacije su moda imale dugaku povijesLprije
konanog dostizanja svoga cilja oblikovanja samih sehe u
drave^H eg eT odm ah daje nasiutiti~?a je to preddravno raz-
doblje_zapravo ^pretpovijesno (sic): stoga bi se inilo da s ovog
gledita stvarna povijest nekg nacije poinje tek kada ona stekne
vlastitu dravu. Ako se protiv nacionalistike doktrine pozovemo
na uspavane'nacije, koje niti imaju dravu niti osjeaju njezin
nedostatak, preutno prihvaamo njezinu drutvenu metafiziku
koja nacije vidi kao cigle od kojih je izgraeno ovjeanstvo.
Kritiari nacionalizma koji optuuju politiki pokret, ali preutno
prihvaaju postojanje nacija, ne idu dovoljno daleko. Nacije kap
prirodni, bogomdani nain razvrstavanja ljudi, kao inherentni,'
iir u g o odgaana politika sudbina, mit sup nacionalizam kcj|i
3 ~
G. W. F. Hegel, Lectures on the Philosophy o f World History (prev. H. B. Nisbet), Cambridge.
1975., str. 134.

68
 ponekad uzima postojee kulture i pretvara ih u nacije, ponekad
ih izmilja, a esto zatire postojee kulture, to je stvarnost, dobra
ili loa, i obino neizbjena. Njegovi povijesni zastupnici ne znaju
to ine, ali to ie druga stvar.
No mi ne smijemo prihvatiti mit. Nacije nisu upisane u priro
du stvari, one ne tvore politiku inaicu doktrine prirodnih vrsta,
kao to ni nacionalne drave nisu oita konana sudbina etnikih
ili kulturnih skupina. Ono to postoji jesu'kulture, esto grupira
ne na sloene naine, spostupnim'prelazenjenfiz jedne u drugu,
s preklapanjem, isprepletene;, obino, ali ne i uvijek, postoje i
politike jedinice' svih oblika i veliina. U prolosti se ta dva
entiteta naelno nisu meusobno pribliavala. U mnogo sluaje
va postojali su dobri razlozi za izostanak toga. Njihove su vlada-
jue klase uspostavljale svoj identitet razlikovanjem sebe od
donjih slojeva, a podlone su se mikrozajednice lateralno razli
kovale od svojih susjeda grupiranih u sline jedinice.
No nacionalizam nije buenje ni potvrivanje tih mitskih,
toboe prirodnih i postojeih jedinica. On je, naprotiv, kristaliza
cija novih jedinica pogodnih za uvjete koji sada prevladavaju,
premda je opepoznato da one kao svoju sirovinu koriste kultur
na, povijesna i druga naslijea iz prenacionalistikog svijeta. Ta
sila sklonost novim jedinicama izgraenim na naelima koja
odgovaraju novoj podjeli rada doista je vrlo jaka, iako nije i
jedina sila u modernom svijetu, a nije ni posve neodoljiva. U
veini sluajeva ona prevlada i usto odreuje normu za legitim
nost politikih jedinica u modernom svijetu: veina njih mora
zadovoljiti imperative nacionalizma, kako je ve opisano. Ona
postavlja prihvaeni standard, ak i ako ne prevladava u potpu
nosti i univerzalno, te joj neki rubni sluajevi normi uspijevaju
oprijeti.
Dvosmislenost pitanja je Ii nacionalizam jak ili ne proizlazi iz
ovoga: nacionalizam sebe vidi i predstavlja kao potvrivanje
svake pojedine nacionalnosti, a ti navodni entiteti toboe pos
toje, poput Mount Everesta, od davnina, datirajui od prije doba
nacionalizma. Dakle, gle ironije, u vlastitom vienju nacionali
zam je zaudno nejak. Veina moguih nacija, pritajene izdvojive
zajednice koje bi mogle tvrditi da su nacije prema mjerilima
analognim onima to su negdje drugdje ve uspjela, uope i ne
postavljaju zahtjev, a kamoli da djelotvorno na njemu istraju i
postignu uspjeh. Ako se, s druge strane, nacionalizam tumai na
nain koji ja drim ispravnim i prema kojemu on zapravo protus
lovi vlastitom vienju sama sebe i vrijea ga, tada se mora zaklju
iti da jc rije o vrlo jakoj sili, premda moda nc i jedinoj ili
neodoljivoj.

Divlje i vrtne kulture

Jedan od naina pristupanja sredinjem pitanju jest i ovaj:
kulture se, poput biljaka, mogu podijeliti na divlje i kultivirane
podvrste. Divlje vrste nastaju i reproduciraju se spontano, kao
dio ivota ljudi. Nema zajednice bez nekakva zajednikog sustava
komunikacije i normi, a divlji sustavi te vrste (drugim rijeima,
kulture) reproduciraju se iz jiarataja u narataj bez svjesnog
osmiljavanja, nadgledanja, nadzora ilf posebne'hrane.
Kultivirane ili vrtne kulture su drukije premda su se razvile
iz divljih podvrsta. Posjeduju sloenost i bogatstvo, najee
odravano pismenou, pomou posebnog osoblja, i nestale bi
ako bi im se uskratila njihova osobita prehrana u obliku specija
liziranih ustanova za uenje s prikladno brojnim, predanim osob
ljem s punim radnim vremenom. Za vrijeme agrarnog razdoblja
ljudske povijesti visoke kulture ili velike tradicije postale su
istaknute, znaajne, i u jednom, ali samo u jednom smislu, domi
nantne. Premda se nisu mogle u potpunosti nametnuti cjelokup
noj populaciji, pa ak ni veini, ipak su se obino uspijevale
nametnuti kao autoritet, ak i ako (ili jer) su bile nepristupane
i tajanstvene. Ponekad su jaale centraliziranu dravu, a ponekad
su bile s njom u suparnitvu. Takoer su mogle zastupati tu
dravu kada bi ona oslabila ili se raspala u vrijeme nedaa ili u
mranom razdoblju. Crkva ili sustav obreda mogli bi uzeti mjesto
sjene biveg ili sablasnog carstva. Ali visoke kulture obino nisu
definirale granice politike jedinice i postoje dobri razlozi zato
u agrarnom dobu nisu trebale biti sposobne to uiniti.
U industrijskom dobu sve se to mijenja. Visoke kulture pos
taju dominantnima u sasvim novom smislu. Stare doktrine koje
su s njima povezane veinom gube svoj autoritet, ali pisani idiomi
i komunikacijski stilovi koje su prenosile postaju mnogo uinko
vitiji i normativniji i, povrh svega, postaju proimajui i univer
zalni u drutvu. Drugim rijeima, praktiki svatko postaje pisme
nim i komunicira prema pomno izraenim pravilima, eksplicit-
nim, prilino gramatikim (ureenim) reenicama, a nc mum
ljanjem i klimanjem glave vezanima za kontekst.

70
 No sada visoka kultura, nedavno univerzalizirana medu sta
novnitvom, nuno treba politiku podrku i potporu. U agrar
nom dobu ona ih je ponekad zaista imala i koristila se njima, ali
u drugim vremenima mogla se osloboditi politike zatite, i to je
zapravo bila jedna od njezinih moi. U mranom razdoblju kada
je prevladavala anarhija i kraljev se mir vie nije odravao kran
ski ili budistiki samostani, dervikezavwye i bramanske zajednice
mogle su opstati i donekle odravati visoku kulturu bez zatite
maem.
Sad kad je zadatak visoke kulture toliko vei i tegobniji, ona
se ne moe osloboditi politike infrastrukture. Kao to je primi
jetio lik iz djela Za gospoicu Blandish nema orhideja, svaka
djevojka treba imati mua, i to po mogunosti vlastitoga; tako i
svaka visoka kultura eli dravu, po mogunosti vlastitu. Ne moe
svaka divlja kultura postati visokom, a one koje nemaju ozbiljnijih
izgleda da to postanu sklone su odlasku s povijesne pozornice bez
borbe; one neTtvaraju nad'onaTTzam. One pak koje misle da imaju
izgleda ili, ako~Te~mogue izbjei antropomorfni razgovor o
kulturama, one kojima njihovi ljudski nositelji pripisuju dobru
budunost bore se meusobno za raspoloiva stanovnitva i
raspoloivi dravni prostor. To je jedna vrsta nacionalistikog ili
etnikog sukoha. Ondje gdje postojee politike granice i granice
starih ili kristalizirajuih visokih kultura s politikim aspiracijama
nisu u skladu, izbija druga vrsta sukoba, tako izrazito svojstvena
dobu nacionalizma.
Novo se stanje, osim botanikom, moe opisati jo jednom
analogijom. Agrarni se ovjek moe usporediti s prirodnom
vrstom koja moe opstati u prirodnoj okolini. Industrijski sc
ovjek moe usporediti s umjetno proizvedenom ili uzgojenom
vrstom koja vie ne moe djelotvorno disati u atmosferi to je daje
priroda, ve moe uinkovito djelovati i preivjeti samo u novom,
posebnom smijeanom i umjetno odravanom zraku ili mediju.
Stoga on ivi u posebno omeenim i sagraenim jedinicama,
nekoj vrsti divovskog akvarija ili zrane komore. Ali te komore
treba podignuti i odravati. Odravanje tog zraka ili te tekuine
koja daje i uva ivot unutar svake od tih divovskih posuda nije
automatsko. Ono zahtijeva posebno postrojenje. Ime tog postro
jenja je nacionalni .sustav obrazovanja i komunikacija. Jedini
njegov stvarni uvar i zatitnik jest drava.

71
 U naelu ne bi bilo nemogue imati jedan jedini takav kultur-
no/obrazovni akvarij za sav globus koji bi odravala jedna jedina
politika vlast i jedan jedini obrazovni sustav. Na duge staze to e
se jo moda i dogoditi. No u meuvremenu, i zbog vrlo dobrih
razloga koje jo valja raspraviti, globalna je norma niz nepoveza
nih komora za disanje ili akvarija, svaki sa svojim vlastitim, nc
potpuno zamjenjivim medijem ili atmosferom. Oni imaju neke
zajednike openite znaajke. Formula za medij potpuno razvi
jenih industrijskih akvarija u osnovnim je crtama prilino slina,
premda je bogata razmjerno povrnim, ali namjerno naglaenim
razlikovnim obiljejima.
Postoji nekoliko dobrih, oitih razloga za taj novi pluralizam
koji emo poblie objasniti. Industrijsko je doba od prethodnog
razdoblja naslijedilo i politike jedinice i kulture, visoke i niske.
Nije bilo razloga da se sve one iznenada stope u jednu, a bilo je
valjanih razloga zato se ne bi trebale stopiti: industrijalizam,
drugim rijeima vrsta proizvodnje ili podjele rada koja ini takve
homogene rezervoare za disanje imperativnima, nije stigao u sve
krajeve svijeta istodobno ni na isti nain. Razlike u vremenu
njegova dolaska vrlo su uinkovito podijelile ovjeanstvo na
suparnike skupine. Te razlike u vremenu dolaska industrijaliz-
ma u razne zajednice postaju naglaene ako se mogu koristiti
nekim kulturnim, genetskim ili slinim razlikama to ih je za
sobom ostavilo agrarno doba. Datiranje razvoja ini presudni
politiki dijakritiki znak ako se moe domoi neke kulturne
razliitosti naslijeene od agrarnog doba i upotrijebiti je kao svoj
znamen.
Proces industrijalizacije odvijao se u sukcesivnim fazama i u
razliitim uvjetima te je stvorio razne nove suparnike, s novim
dobicima i gubicima koje valja stei i izbjei. Proroci i komenta
tori industrijskog doba, i na ljevici i na desnici, esto su pretkazi
vali internacionalizam, no dogodilo se upravo suprotno: doba
nacionalizma.

72
 5. to je nacija?

' Sada smo konano u poloaju da pokuamo dati vjerodostojni

odgovorjia to pitanje. Prvotno su postojala dva izazit^obeava-
jua initelja za izgradnju teorije n a c io n a ln ^ ti/v n lj^ i ktHtura^
Oito, oboje je vano i relevantno; no, jednako ocito^nijeaairnlje
ni priblino dostatan. Pouno je razmotriti zato je tako.
Volja ili pristanak nesumnjivo su vaan imbenik u uoblia-
vanju veine skupina, velikih i malih. ovjeanstvo je uvijek bilo
organizirano u skupine razliitih oblika i veliina koje su ponekad
bile strogo odreene, a ponekad labave, ponekad razmjetene
uredno, a ponekad su se preklapale i isprepletale. Raznolikost
tih mogunosti i raznolikost naela prema kojima su se skupine
novaile i odravale, beskonana je. Ali dv^U-flpca-imtelja'li
katalizatora stvaranja i-odtavanja skupina oevidno presudna:
volja, dragovoljno pristajanje i poistovjeivanje, odanost i solidar-
nost s jedne strane, te strah, prinuda, pritisak s druge) Te dvije
mogunosti tvore krajnje'polov svojevrsnog spektra. Nekoliko
zajednica moe biti zasnovano iskljuivo ili najveim dijelom na
jednoj ili na drugoj, ali one su zacijelo rijetke. Veina postojanih
skupina zasniva se na mjeavini odanosti i poistovjeivanja (na
voljnom pristajanju), va'njskih pobuda, pozitivnih ili negativnih,
te na nadama i strahovanjima.
Ako nacije definiramo kao skupine .koje ele istrajati kao
zajednice,1 mrea definicija koju smo bacili u more donijet e
nam prebogat ulov. Lovina koju emo izvui zapravo e ukljui
vati i zajednice koje lako moemo prepoznati kao stvarne i
kohezivne nacije: te prave nacije zaista ele biti takvima, a njihov
ivot doista moe tvoriti svojevrsni neprekidni, neslubeni, ak i
samopotvrujui plebiscit. No (na nesreu za ovu definiciju) isto
vrijedi i za mnoge klubove, zavjerenike organizacije, bande,

Ernest Renan. Qu est-ce qu une Nation, ponovno objavljeno u: Ernest Renan et l Allemagne,
Textes receuillis et comments par Emile Bure. NY. 1945.

73
momadi, stranke, a da i ne spominjemo mnoge brojne zajednice
i udruenja predindustrijskog doba, koje nisu bile novaene i
definirane prema nacionalistikom naelu i koje mu se opiru.
Volja, pristajanje i poistovjeivanje nisu uvijek bili neprisutni na
pozornici ovjeanstva iako su bili (i jo su uvijek) praeni i
proraunatou, strahom i koriu. (Zanimljivo je i sporno pita
nje treba li i puku inerciju, ustrajnost cjelina i kombinacija smat
rati preutnim pristankom ili neim drugim.)
Preutno samoidentificiranje djelovalo je u ime skupina svih
vrsta, veih ili manjih od nacije, onih koje su presijecale nacije, ili
pak definiranih vodoravno, odnosno na druge naine. Ukratko,
ak i da volja jest osnovom nacije (da parafraziramo idealistiku
definiciju drave), ona je usto osnovom i za jo tota, pa na taj
nain nikakane moemo, definirati naciju. Ta definicija djeluje
primamljivo samo zato to su u modernom, nacionalistikom
dobu nacionalne jedinice preferirani, omiljeni objekti poistovjei
vanja i voljnog pristajanja i zato to se one druge vrste skupina
danas tako olako zaboravljaju. Tko preutne pretpostavke nacio
nalizma smatra gotovim injenicama, pogreno ih pripisuje ov
jeanstvu openito, u svim razdobljima. Ali definicija vezana za
pretpostavke i uvjete jednog razdoblja (pretjerana ak i u tom
razdoblju) ne moe korisno pripomoi objanjenju pojavljivanja
tog doba.
Svaka definicija nacija pojmovima zajednike kulture jo je
jedna mrea koja donosi prebogat ulov. Ljudska povijest jest i
nastavlja biti, dobro opskrbljena kulturnim diferencijacijama.
Kulturne su granice ponekad otre, a ponekad nejasne; uzorci su
ponekad jasni i jednostavni, a ponekad vijugavi i sloeni. Zbog
svih tih razloga koje smo naglasili to se bogatstvo razlikovanja
normalno ili obino ne pribliava, i zapravo se ne moe priblia
vati, ni granicama politikih jedinica (jurisdikcije postojeih vlas
ti) ni granicama jedinica blagoslovljenih demokratskim sakra
mentima pristanka i volje. Agrarni svijet jednostavno nije mogao
biti tako skladan. Industrijski svijet tei postati takvim, ili se bar
pribliiti takvoj jednostavnosti, no to je ve drugo pitanje, sada
postoje posebni imbenici koji ga ine raznolikim.
Uspostavljanje proimajuih visokih kultura (standardizira
nih sustava komunikacije zasnovanih na pismenosti i obrazova
nju), proces koji rapidnom brzinom hvata korak irom svijeta,
omoguilo je da se svakome tko je preduboko uronjen u nae

74
suvremene pretpostavke ini kako se nacionalnost moe defini
rati pojmovima zajednike kulture. Danas ljudi mogu ivjeti
samo u jedinicama koje definira zajednika kultura i koje su
interno pokretne i fluidne. Istinski kulturni pluralizam u trenu
tanim uvjetima prestaje biti sposobnim za ivot. No malo povi
jesne svjesnosti ili socioloke upuenosti trebalo bi raspriti iluziju
da je uvijek bilo tako. Kulturno pluralistika drutva esto su u
prolosti djelovala dobro, zapravo tako dobro da je kulturni
pluralizam katkada izmiljan ondje gdje ga prije nije bilo.
Ako su zbog takvih uvjerljivih razloga te dvije naizgled obe-
avajue staze prema definiciji nacionalizma iskljuene, postoji
li jo koji put?
Veliki, ali nepobitni paradoks glasi: .nacije mogu biti definira
ne samo pomou razdoblja nacionalizma,^ ne obratno, kako bi
se moglo oekivati. Ne zato to je doba nacionalizma puko
zbrajanje buenja i politikog samopotvrivanja ove ili one naci
je. Vjerojatnije je da onda openiti drutveni uvjeti koriste stan
dardiziranim, homogenim, centralno odravanim visokim kultu
rama koje proimaju cijele populacije, a ne samo'elitne manjine,
dolazi do stanja u kojem su dobro definirane, obrazovno potvre
ne i ujedinjene kulture vrlo blizu jom e da tvore jedinu vrstu
jedinice s kojomse ljudi drage volje, a esto i gorljivo poistovje^
uju. ini se da su kulture sada prirodna spremita politike
legitimacije. Tek se tada poinje initi da svako prkoenje njiho
vim granicama od politikih jedinica stvara skandal.
U tim uvjetima, iako samo u tim uvjetima, nacije se doista
mogu definirati i pomou~vdl]e~Tpomou kulture, a doista i
pomou meusobnog pribliavanja volje i kulture politikim je
dinicama. U tim uvjetima ljudi ele biti politiki ujedinjeni sa
svima onima, i samo s onima, koji dijele njihovu kulturu. Politike
zajednice tada ele proiriti svoje granice do granica svojih kul
tura te zatititi i nametnuti svoju kulturu u granicama svoje moi.
Stapanje volje, kulture i politike zajednice postaje normom, i to
ne takvom kojoj se lako ili esto suprotstavlja. (Neko joj se
suprotstavljalo gotovo univerzalno, nekanjeno, i to je zapravo
prolazilo nezamijeeno i nije izazivalo rasprave.) Te prilike ne
definiraju situaciju ovjeanstva kao takvog nego tek njegovu
industrijsku inaicu.
Racionalizam je taj koji stvara nacije,-a ne obratno. Kao to
je svima poznato, nacionalizam koristi postojee, povijesno nas

75
lijeeno umnoavanje kultura ili kulturnog bogatstva, iako ga
koristi vrlo selektivno i najee ga radikalno preobraava. Mrtve
je jezike mogue oivjeti, obiaje izmisliti, posve izmiljene davne
iste vrijednosti ponovno ustoliiti. No ta kultuino-kreativna,
matovita, nedvojbeno inventivna strana nacionalistikog ara
nikog ne bi trebala navesti na pogrean zakljuak da je naciona-
lizam sluajni, umjetni, ideoloki,izunLkjpji se mogao i ne dogo
diti, samo da se nisu upleli ti prokleti nametljivi europski mislioci
kojima vrag nije dao mira te da ga nisu izmudrijali i sudbonosno
ubrizgali u krvotok inae za ivot sposobnih politikih zajednica.
Kulturalne zakrpe kojima se koristi nacionalizam esto su proiz
voljne povijesne izmiljotine. Svaka bi stara zakrpa jednako dob
ro posluila. No iz toga nikako ne proizlazi zakljuak daje naelo
nacionalizma samo po sebi i najmanje sluajno ili nehotino, u
suprotnosti s utjelovljenjima boanstava koje igrom sluaja uzima
kao svoje inkarnacije.
Nita ne bi moglo biti udaljenije od istine nego takva pretpos
tavka. Nacionalizam nije ono ime se priinja, a prije svega nije
ono ime se priinja samom sebi.^Culture za koje tvrdi da ih brani
i ponovno oivljuje esto su njegove vlastite izmiljotine, ili su
izmijenjene do neprepoznatljivosti^ Ipak, nacionalistiko naelo
kao takvo, odvojeno od svih svojih specifinih oblika i od indivi
dualno znaajnog besmisla koji moe propovijedati, ima vrlo, vrlo
duboke korijene u naem zajednikom trenutnom stanju, nije
nimalo sluajno i nije ga lako zanijekati.
Durkheim je nauavao da kroz vjersko tovanje drutvo obo
ava svoj vlastiti zakrabuljeni lik. II nacionalistiko doba drutvg
drsko i otvoreno oboavaju sama sebe odbacujui krinku. Nacis
tika Njemaka nije u Niirnbergu oboavala sebe pretvarajui se
da tuje Boga ili ak Wotana; oevidno je oboavala samu sebe.
U blaem, ali jednako znaajnom obliku prosvijeeni modernis
tiki teolozi ne vjeruju, a ak ih previe i ne zanimaju doktrine
njihove vjere koje su toliko mnogo znaile njihovim precima.
Prema njima se odnose s nekom vrstom kominog autofunkcio-
nalizma, kao da vrijede samo kao pojmovna i obredna orua
pomou kojih drutvena tradicija potvruje svoje vrijednosti,
kontinuitet i solidarnost i koja sustavno zatamnjuju i umanjuju
razliku izmeu takve preutno redukcionistike vjere i onog
pravog to joj je prethodilo i to je odigralo takvu presudnu ulogu
u ranijoj europskoj povijesti, ulogu koju do neprepoznatljivosti

76
razrijeene, razvodnjene sadanje inaice nikad ne bi mogle
odigrati.
No injenica da je drutveno samooboavanje, bilo ono viru-
lentno i nasilno ili obazrivo i s okolianjem, sada otvoreno oito
vano kolektivno samooboavanje, a ne sredstvo prikrivenog to
vanja drutva kroz Boji lik, kako je inzistirao Durkheim, ne znai
da je trenutani stil ita vie istinoljubiv od onog u Durkheimovo
doba. No zajednica se vie ne moe gledati kroz prizmu boam

ak i kad su strogo sekularni, mogu biti duboko iskrivljujui i

varljivi.
Osnovno zavaravanje i samozavaravanje koje prakticira nacio
nalizam jetljedee: nacionalizam je u biti openitonametanje
visoke kulture drutvuu kojemu su prijanje niske kulture obu-
zele ivote veine, a ponekad i cjelokupnog stanovnitva. To znai
da je poopeno irenje idioma posredovanog kolama i nadzira
nog od akademije kodificirano za zahtjeve prikladno precizne
birokratske i tehnoloke komunikacije. To je uspostavljanje ano
nimnoga, bezlinog drutva s meusobno zamjenjivim raspre
nim pojedincima koje na okupu dri prije svega zajednika kul
tura te vrste umjesto prijanje sloene strukture lokalnih skupina,
odravanih od pukih kultura to ih same mikroskupine repro
duciraju lokalno, na karakteristian nain. To je ono to se
stvarno dogaa.
No to je upravo suprotno onome to nacionalizam tvrdi i u to
nacionalisti svesrdno vjeruju. Nacionalizam obino osvaja u ime
tobonje puke kulture. Njegova je simbolika izvedena iz zdra
vog, davnanjeg, krepkog ivota seljaka, Volka, naroda. U nacio
nalistikom samopredstavljanju postoji odreeni element istine
kada narodom ili Volkom vladaju dunosnici druge, strane visoke
kulture ijem se tlaenju mora oprijeti najprije kulturnim prepo
rodom i reafirmacijom, a kasnije eventualno i ratom za nacional
no osloboenje. ^\ko nacionalizam uspije, on eliminira stranu
visoku kulturu, ali ju potom ne zamjenjuje staromJokaTnom
niskom kulturom; on ponovno oivljuje ili izmilja vlastitu lokafc
nu visoku, (pisanu, kojiTsire strunjaci) kulturu, iako, mora se
priznati, donekle povezanu ! prijanjim pukim stilovima i nar-*
jejima. Ti upravo su velike-dame budimpetanskoj Operi ile
u grad u seljakim haljinama ili u haljinama za koje se tvrdilo da
su seljake. U dananje vrijeme u Sovjetskom Savezu konzumen
te etnikih gramofonskih ploa ne ini preostala ruralna etni-

77
ka populacija, ve novourbanizirano, obrazovano, viejezino
stanovnitvo koje ivi u stanovima,2 koje eli izraziti svoje stvarne
ili zamiljene osjeaje i korijene i koje e se bez sumnje prepustiti
nacionalistikom ponaanju onoliko koliko to politiko stanje
doputa.
Dakle, socioloko samozavaravanje, vizija stvarnosti kroz
prizmu iluzije, traje i dalje, ali nije jednaka onoj koju je analizirao
Durkheim. Drutvo vie ne oboava sebe kroz vjerske simbole;
.modejna,.aerodinamina visoka kultura na kotaima sebe slavi
pjesmom i plesom, koje posuuje (stilizirajui ih u tom postupku)
od puke kulture, za koju zaneseno vjeruje da ju nastavlja, brani
jjeafirmira.

) Istinski nacionalizam nikada nije imao miran tijek

__ Karakteristini scenarij razvoja nacionalizma a imat emo
razloga vratiti se scenariju te vrste odvijao se otprilike ovako:
ruritanci su bili seljako stanovnitvo koje je govorilo skupinom
srodnih, manje ili vie uzajamno razumljivih narjeja i nastanji
valo niz isprekidanih, ali ne isuvie odvojenih depova u Carstvu
Megalomanije. Ruritanskim jezikom ili tonije, narjejima od
kojih bi se moglo smatrati daje sastavljen nije govorio nitko osim
tih seljaka. Aristokracija i inovnitvo govorili su jezikom mega
lomanskog dvora, koji je igrom sluaja pripadao razliitoj jezinoj
skupini od one iji su izdanak ruritanska narjeja.
Veina ruritanskih seljaka, ali ne i svi, pripadali su crkvi ija
je liturgija bila preuzeta iz neke tree jezine skupine, i mnogo je
sveenika, posebice hijerarhijski visokih, govorilo jezikom koji je
bio moderna puka inaica liturgijskog jezika te vjere i koji je
takoer bio vrlo dalek ruritanskome. Sitni trgovci malih gradova
koji su opsluivali ruritanski kraj potjecali su takoer iz razliite
etnike skupine i religije, i to one koju je ruritansko seljatvo iz
svega srca mrzilo.
U prolosti su ruritanski seljaci doivjeli mnoge teke jade,
ganutljivo i prekrasno zabiljeene u njihovim pjesmama tualjka
ma (koje brino skupie seoski kolnici u kasnom 19. stoljeu i s
kojima meunarodnu glazbenu publiku upozna veliki ruritanski
nacionalni skladatelj L.). aljenja vrijedno ugnjetavanje ruritan-
2
Yu. V. Bromley i sur., Sovremennye Etnicheskie Prolsessy v SSSR (Suvremeni etniki procesi
u SSSR). Moskva. 1975.

78
skog seljatva izazvalo je u 18. stoljeu gerilski pokret otpora koji
je vodio slavni ruritanski socijalni razbojnik K., ija djela navodno
jo ive u lokalnom pukom sjeanju, a da se i ne spominje
nekoliko romana i dva filma, od kojih je jednog producirao
nacionalni umjetnik Z. pod najviim pokroviteljstvom ubrzo na
kon proglaenja Narodne Socijalistike Republike Ruritanije.
Potenje ovjeka nagoni da prizna da su socijalnog razbojnika
uhvatili njegovi zemljaci te da je tribunalu koji ga je osudio na
bolnu smrt predsjedao jedan od zemljaka. Nadalje, kratko nakon
to je Ruritanija prvi put ostvarila nezavisnost, okrunica je
prola kroz njezina ministarstva unutarnjih poslova, pravde i
obrazovanja radi razmatranja ne bi li moda bilo razboritije
slaviti seoske obrambene jedinice koje su se suprotstavile socijal
nom razbojniku i njegovim bandama, umjesto samog socijalnog
razbojnika o kojem je rije, u interesu toga da se ne ohrabruje
otpor policiji.
Paljiva analiza pukih pjesama, tako brino skupljenih u 19.
stoljeu te sada ukljuenih u repertoar ruritanskog omladinskog,
skautskog i portskog pokreta, ne iznosi na vidjelo mnogo dokaza
o ikakvom ozbiljnijem nezadovoljstvu seljatva njihovom jezi
nom ili kulturnom situacijom, ma koliko oni bili ojaeni drugim,
vie ovozemaljskim pitanjima. Naprotiv, svijest kakva postoji o
jezinom pluralizmu unutar stihova pjesama ironina je, aljiva i
dobroudna i dijelom se sastoji od dvojezinih igara rijeima,
katkada upitna ukusa. Takoer se mora priznati da jedna od
najdirljivijih tih pjesama esto sam je pjevao uz logorsku vatru
za prazninih logorovanja na koja su me slali preko ljeta slavi
sudbinu djeaka pastira kojega, dok vodi tri mlada bika na ispau
fcudalevom djetelinom (sic!), iznenauje skupina socijalnih-raz-
bojnika zahtijevajui od njega da im preda svoj ogrta. Spajajui
nesmotrenu glupost s nedostatkom politike svijesti, pastir to
odbija i biva ubijen. Ne znam je li ta pjesma primjereno izmije
njena otkada je Ruritanija postala socijalistikom. Bilo kako bilo,
da se vratimo mojem temeljnom motivu: premda pjesme esto
sadre pritube na poloaj seljatva, one ne postavljaju pitanje
kulturnog nacionalizma.
To je tek trebalo doi i vjerojatno datira iz razdoblja nakon
skladanja spomenutih pjesama. U 19. stoljeu demografska se
eksplozija poklopila s brzom industrijalizacijom nekih drugih
krajeva Carstva Megalomanije ali ne i Ruritanije. Ruritanski

79
su seljaci u potrazi za poslom bili privueni u industrijski razvije
nija podruja i neki su osigurali posao, uz strane uvjete koji su
tadavHaaHr-Kao zaostalim seljacima koji su govorili opskurnim
i rijetko pisanim ili poduavanim jezikom u gradovima ije su
sirotinjske etvrti naselili bilo im je posebno teko. Istodobno,
neki ruritanski momci predodreeni za crkvu te obrazovani i na
dvorskom i na liturgijskom jeziku potpali su tijekom svojeg sred
njeg kolovanja pod utjecaj liberalnih ideja te su se prebacili na
sekularno obrazovanje na sveuilitu, zavravajui ne kao svee
nici, ve kao novinari, nastavnici i profesori. Ohrabrcnje su dobi
vali od nekolicine inozemnih, neruritanskih etnografa, muziko
loga i povjesniara koji su doli istraiti Ruritaniju. Neprestana
radna migracija, sve rasprostranjenije osnovno obrazovanje i
novaenje osigurali su tim ruritanskim budniarima rastui audi
torij.
Dakako, za Ruritance je bila savreno mogua, ako su to
eljeli (a mnogi jesu), asimilacija u dominantni jezik Megaloma
nije. Nikakvo genetski prenoeno obiljeje i nikakav duboki reli
gijski obiaj nisu razlikovali obrazovanog Ruritanca od slinog
Megalomanca. Zapravo, mnogi se jesu asimilirali, pri emu se
esto nisu potrudili ni promijeniti svoja imena, tako daje telefon
ski imenik starog glavnog grada Megalomanije (danas Federalne
Republike Megalomanije) poprilino pun ruritanskih imena, ia
ko esto pomalo komino sroenih na megalomanski nain i
prilagoenih megalomanskim fonetskim oekivanjima. Bitno je
da nakon prilino tekog i bolnog poetka u prvoj generaciji,
ivotne prilike potomka ruritanskog radnog migranta nisu bile
neopravdano loe ve vjerojatno barem toliko dobre (s obzirom
na njegovu pripravnost da mnogo radi) kao i prilike njegovih
neruritanskih megalomanskih dravljana sudrugova. Dakle, to je
potomstvo sudjelovalo u eventualnom rastuem napretku i op
em bogaenju regije. Stoga, dok su ivotne prilike pojedinca bile
dobre, moda niie bilo potrebe za virulentnim ruritanskim nacio
nalizmom.
Unato tome, neto takvo se pojavilo. Bilo bi, mislim, sasvim
pogreno sudionicima u pokretu pripisati svjesnu proraunatost.
Subjektivno, mora se pretpostaviti da su imali motive i osjeaje
koji su tako snano izraeni u knjievnostinacionalnog preporo
da. Nisu odobravali prljavtinu i zaputenost svojih rodnih dolina,
ali su takoer vidjeli i seljake vrline koje u njima tek treba
pronai; nisu odobravali diskriminaciju svojih sunarodnjaka, kao
ni otuenje od svoje domae kulture, na to Su bili osueni u
proleterskim predgraima industrijskih gradova. Govorili su pro
tiv tih zala, i saslualo ih je barem mnogo njihovih drugova. Nain
na koji je, kada je meunarodna politika situacija postala sklona
tome, Ruritanija ostvarila nezavisnost, danas pripada povijesnim
zapisima i nema ga potrebe ovdje ponavljati.
Moramo ponoviti da nema potrebe pretpostavljati kako je na
bilo ijoj strani bilo ikakvih svjesnih prorauna na duge staze.
Nacionalistiki intelektualci bili su puni toplog i velikodunog
zanosa u ime svojih sunarodnjaka. Odijevajui puke nonje i
pjeaei brdima, sastavljajui pjesme na umskim proplancima,
nisu sanjali da e jednog dana postati monim birnlfratima, vplp-
i. Slino tome, seljaci i radnici do kojih
im je uspjelo doprijeti osjeali su neraspoloenje zbog svojeg
poloaja, ali nisu sanjarili o planovima za industrijski razvoj koji
bi jednog dana u samo srce ruritanskih dolina donio elianu
(posve beskorisno, kako se potom pokazalo), potpuno unitivi
prilino obimno podruje okolne obradive zemlje i panjaka. Bilo
bi uistinu pogreno te osjeaje pokuati svesti na proraune radi
materijalnih prednosti ili drutvene pokretnosti. U dananjoj se
teoriji nacionalni osjeaj ponekad karikirano svodi na proraun
izgleda za drutvenu promociju. No to je pogrean prikaz. U
davnini nije bilo smisla pitati se jesu li seljaci voljeli svoju vlastitu
kulturu: smatrali su je gotovom injenicom, poput zraka koji su
udisali i nisu bili svjesni nijednoga ni drugoga. Ali kada su radna
migracija i birokratsko zapoljavanje zauzeli istaknuta mjesta na
njihovu drutvenom obzoru, ubrzo su nauili razliku, izmeu
odnosa sa sunarodnjakom, nekim tko je razumio i simpatizirao
njihovu kulturu, i s nekim tko je prema njoj bio neprijateljski
raspoloen. To vrlo konkretno iskustvo nauilo ih je da budu
svjesni svoje kulture i da ju vole (ili da je se doista ele rijeiti)
bez ikakvog svjesnog prorauna prednosti i izgleda za drutvenu
pokretnostrU'&tabilnim zatvorenim zajednicama kultura je esto
posve Nevidljiva, ali kada pokretnost i komunikacija osloboena
kontekta-ptfstanu bitne za drutveni ivot, kultura u kojoj je
ovjek bio poduavan da komunicira postaje jezgrom njegova
identiteta.
Dakle, da je bilo takve proraunatosti (a nije), ona bi u veli
kom broju sluajeva (ali nikako u svima) bila osnovana. Zapravo,
uz barem razmjerno pomanjkanje ruritanskih intelektualaca, oni

81
Ruritanci koji su imali vie kvalifikacije u nezavisnoj Ruritaniji
osigurali su mnogo bolje poloaje no to bi se veina njih mogla
uope nadati u Velikoj Megalomaniji, gdje su se morali natjecati
s obrazovno razvijenijim etnikim skupinama. Seljaci i radnici
nisu sc trenutano okoristili; ipak, povlaenje politike granice
oko novodefinirane etnike Ruritanije konano je znailo unap
reenje i zatitu industrije u tom podruju te je na kraju drastino
smanjilo potrebu za radnom migracijom iz nje.
Sve to znai sljedee: tijekom ranog razdoblja industrijaliza
cije oni koji dolaze u novi poredak iz kulturnih i jezinih skupina
udaljenih od skupina razvijenijeg sredita trpe znatne tete, vee
ak i od onih koje trpe ostali ekonomski slabi novi proleteri koji
imaju prednost da dijele kulturu politike i ekonomske vladajue
klase. Ali kulturno-jezina udaljenost i sposobnost da se razlikuju
3d ostalih, to je za pojednice hendikep, moe biti, i esto jest,
Dozitivna prednost za cijele kolektivitete ili za mogue kolektivi-
ete tih rtava svijeta koji se nedavno pojavio. Ona im omoguuje
da shvate i izraze svoje ljutnje i nezadovoljstva na razumljiv nain.
Ruritanci su prije razmiljali i osjeali u granicama obiteljske
jedinice i sela, u najboljem sluaju doline, te moda katkada u
okviru religije. No sada, stjerani u meltingpot (lonac za stapanje
kultura, op. prev.) ranog industrijskog razvitka, nisu imali ni
doline ni sela ponekad ni obitelji. No postojali su i drugi
osiromaeni i izrabljivani pojedinci i mnogo njih govorilo je
prepoznatljivo slinim narjejima, dok je veina bolje stojeih
govorila nekim posve stranim jezikom; i tako je novo shvaanje
ruritanske nacije roeno iz te suprotnos t i nz malo ohrabrenja od
onih novinara i n a s ta v n ic i, to nije bila iluzija: postizanje nekih
ciljeva raajueg ruritanskog nacionalnog pokreta doista je do
nijelo izbavljenje od nevolja koje su pripomogle njegovu nastaja
nju. Izbavljenje bi se moda svakako dogodilo, ali u tom nacio
nalnom obliku ono je stvorilo i novu visoku kulturu, kao i njezinu
zatitniku dravu.
To je jedno od dva vana naela cijepanja koja odreuju
pojavljivanje novih jedinica, kada industrijski svijet sa svojim,
izoliranim kulturnim spremnicima za disanje stupa na pozornicu.'
Moglo bi se nazvati^naelom ^aprska-komuntkociii. zapreka
zasnovanih na prijanjim, predindustrijskim kulturama; k tome,
ono tijekom ranog razdoblja industrijalizacije djeluje posebnom
snagom. Drugo naelo, jednako vano, moglo bi se nazvati nae-
lonLSprgavanja drutvene entjopije^ono zasluuje posebnu ras
pravu. " *

82
 6. Drutvena entropija i jednakost
u industrijskom drutvu

Prijelaz iz agrarnog u industrijsko drutvo ima neku vrstu

cntropijske kvalitete, pomak s uzorka na sustavnu sluajnost.
Agrarno drutvo, sa svojim razmjerno vrstim specijalizacijama i
svojim postojanim regionalnim, rodbinskim, profesionalnim i
hijerarhijskim grupiranjima ima jasno istaknutu drutvenu struk
turu. Njegovi su elementi ureeni, a ne sluajno razmjeteni.
Njegove potkulture podvlae i uvruju te strukturalne diferen
cijacije i ni na koji nain, uspostavljanjem ili naglaavanjem
kulturnih razlika, ne ometaju djelovanje drutva u cjelini. Upravo
suprotno. Drutvo nipoto takve kulturne diferencijacije ne smat
ra neugodnim, njihovo izraavanje i priznavanje smatra krajnje
pogodnim i primjerenim. Potovanje tih diferencijacija jest sama
bit nepisanih zakona drutvenog ponaanja.
Industrijsko je drutvo drukije. Njegove teritorijalne i radne
jedinice_nastajua*//i0 c:lanstvo je fluidno, ima veliku fluktuaciju,
obino ne zahvaa u odanost ni identitet lanova i lanove njima
ne obvezuje. Ukratko, stare se strukture rasipaju i ponajee
zamjenjuju interno sluajno ureenom i fluidnom cjelinom unu
tar koje u smislu pravih podstruktura nema tota drugoga (u
usporedbi s prijanjim, agrarnim drutvom, zasigurno). Gotovo i
ne postoji ikakva stvarna, vezna organizacija na bilo kojoj razini
izmeu pojedinca i cjelokupne zajednice. Ta posvemanja i ko
nana politika zajednica stjee time potpuno nov i vrlo velik
znaaj, bivajui povezana (to je u povijesti bila malo kada) i s
dravom i s kulturnim granicama. Nacija je sada nadasve znaaj
na zahvaljujui i eroziji podskupina te znatno poveanoj vanosti
zajednike, o pisanoj rijei ovisne kulture. Dravi se nuno pov
jerava odravanje i nadzor goleme drutvene infrastrukture (iji
trokovi tipino doseu gotovo polovicu ukupnog dohotka dru
tva). Obrazovni sustav postaje njezinim uistinu presudnim dije
lom, a odravanje kulturnog/jezinog medija postaje sredinjom

83
ulogom obrazovanja. Dravljani se mogu pojmovno izraziti i
djelovati samo unutar tog medija, koji je opsegom jednak terito
riju drave i njezinu obrazovnom i kulturnom aparatu i koji treba
tititi, odravati i njegovati.
tu io g a kulture nije vie da podcrtava te ini vidljivima i slu
benima strukturalne diferencijacije unutar drutva (pa ak i ako
neke od njih i dalje postoje i ak ako se, to se moe dogoditi,
pojavi i nekoliko novih); naprotiv, u prilikama kada. kulturne
razlike ukljuuju i pojaavaju statusne razlike, to se dri poneto
sramoTmmzadrutvo o kojem je rije i pokazateljem je neuspjeha
njegova obrazovnog sustav_a|Zadaa povjerena tom sustavu jest
da proizvodi vrijedne, odane i sposobne pripadnike cjelokupnog
drutva ije zauzimanje drutvenih poloaja nee ometati frakcij-
ske odanosti podskupinama unutar zajednice kao cjeline; ako pak
neki dio obrazovnog sustava zbog propuitaTHpotajne namjere
proizvodi unutarnje kulturne razlike i time doputa ili ohrabruje
diskriminaciju, to se smatra nekom vrstom skandala, f

Zapreke entropiji
Sve je to samo reformulacija nae openite teorije temelja
nacionalizma, nove uloge kulture u pokretnim, obrazovanim,
anonimnim drutvima. No vano pitanje iznosi se na vidjelo
naglaavanjem potrebe za naoko sluajnom, entropijskom pok-
retnosti i razmjetanjem pojedinaca u drutvu te vrste. Unutar
njega, iako su podzajednice dijelom erodirale, a njihov moralni
autoritet uvelike oslabio, ljudi se ipak i dalje razlikuju na sve
mogue naine. Mogue ih je razvrstati na visoke i niske, na
debele i mrave, na tamne i svijetle, i na mnoge druge naine.
Jasno, broj naina na koje se ljudi mogu klasificirati jednostavno
je neogranien. Veina moguih klasifikacija bit e sasvim neza
nimljiva. To su one koje bih nazvao otpornima na entropiju.
Klasifikacija je otporna nantropiju ako je zasnovana na svojstvu
koje izrazito tei ne raspriti se jednoliko kroz cijelo drutvo, ak
i^ u e vremena nakon poetnog uspostavljanja industrijskog
drutva. U takvom drutvu otpornom na entropiju oni pojedinci
koje karakterizira svojstvo o kojem je rije bit e skloni okuplja
nju u ovom ili onom dijelu cjelokupnog drutva.
Pretpostavimo da drutvo sadri odreen broj pojedinaca koji
su, sluajem naslijea, pigmentski modri; pretpostavimo jo da,
unato tome to je prolo mnogo generacija od poetne usposta

84
ve nove ekonomije i slubenog proglaenja i uvoenja politike la
carrire ouverte aux talents, veina modrih tvrdoglavo i dalje zau
zima mjesta ili na vrhu ili na dnu drutva o kojem je rije: drugim
rijeima, modri su skloni uzeti ili previe ili premalo probitaka
raspoloivih u tom drutvu. To bi modrost u navedenom smislu
uinilo obiljejem otpornim na entropiju.
^Uoimo usput da je uvijek mogue izmisliti obiljeje koje se
u svakom trenutku moe initi otpornim na entropiju. Uvijek je
mogue izmisliti poimanje koje e se odnositi samo na ovu ili onu
klasu ljudi. Ali otpornost na entropiju poimanja u ovom smislu
obino e biti zanimljiva samo ako je to donekle prirodan pojam,
ve u upotrebi u drutvu o kojem je rije, a ne umjetno izmiljen
za trenutanu svrhu. Tada bi, ako je nejednoliko raspodijeljen u
irem drutvu, moglo doi i do nevolja. (
Ostatak rasprave moe se sada lako predvidjeti: obiljeja
otporna na entropiju ine vrlo ozbjljan problem za industrijsko
drutvo. Gotovo obratno vrijedilo je za agrarno drutvo. Daleko
od toga da nije odobravalo obijeja otporna na entropiju, takvo
ih je drutvo uobiajeno izmiljalo gdje god se po prirodi nalo
nedovoljno opskrbljeno tom robom. Svialo mu se pretpostavlja
ti da su odreene kategorije ljudi prirodni gospodari, a da su
drugi prirodni robovi, a primjenjivane su i mjere kaznene,
ideoloke za navoenje ljudi da se ponaaju prema tim oeki
vanjima i da ih odista internaliziraju. Drutvo je izmislilo dubioz-
na ljudska svojstva ili podrijetla ija je glavna svrha bila upravo
da budu otporna na entropiju. Vjerska elita u muslimanskim
plemenskim zajednicama esto se odreuje i ozakonjuje na te
melju podrijetla od Proroka; status meu plemenima sredinje
Azije esto se izraava ovisno o podrijetlu od klana Dingis-kana;
europske aristokracije nerijetko vjeruju da podrijetlo vuku od
neke osobite osvajake etnike skupine.
v Otpornost na entropiju u industrijskim drutvima u kojima se
pojavljuje stvara rascjepe, katkada i istinske jazove. Kako se ta
sklonost rascjepima razlikuje od one stvorene Fk kulturnim
razlikama i komunikacijskim problemima do kojih dolazi u ra
nom industrijskom drutvu, a o kojima smo raspravljali u pret
hodnom odlomku?
Te dvije pojave doista imaju odreene srodnosti i meusobno
se preklapaju. No razlike su takoer vane. Razliit pristup jezi-
ku/kulturi naprednijeg politikog i ekonomskog sredita koji

85
smeta onima rodom iz perifernijih kultura te njih i njihove voe
potie na kulturni i potom na politiki nacionalizam takoer je
svojevrsna otpornost na entropijuyRadni migranti koji ne govore
ak ni nekom dijalekatnom podvrstom glavnog dravnog jezika
kojim se koriste birokrati i poduzetnici, vjerojatno e ba zbog
tog razloga u poetku ostati na dnu drutvene hijerarhije te e
stoga biti manje sposobna ispraviti i kompenzirati nepovoljan
poloaj koji ih mui, bilo za sebe, bilo za svoju djecu. Nasuprot
tome, kada njihov jezik (ili tonije standardizirana i modernizi
rana inaica nekog od njegovih narjeja) postane obrazovnim,
birokratskim i poslovnim jezikom odnedavna nezavisne drave,
taj e nepovoljni poloaj nestati i njihove e kulturne znaajke
prestati biti otpornima na entropiju^
No vano je uoiti da su u naem hipotetikom sluaju oni
takoer mogli umaknuti svom hendikepu asimiliranjem sa starim
dominantnim jezikom i kulturom; zapravo, mnogo je ljudi krenu
lo tim putem. Nema razloga pretpostavljati da su oni koji su poli
tim putem manje brojni od onih koji su odabrali nacionalistiku
opciju. Uistinu, mnogi su zacijelo odabrali oba puta, sukcesivno
ili istodobno.1Na primjer, mnogi su postali iredentistikim nacio
nalistima u ime kr~Tcoja nije bila kultura njihova pravog
podrijetla, najprije se asnnlljcri potom podiui politike
toljage da svojoj novoflcnn dsigraj potpuni status visoke
kulture fnjznvlastitl politiki svod.
No ono to razlikuje takav sluaj, premda je on od presudnog
znaaja, od otpornosti na entropiju drugih vrsta, jest: ako je u
pitanju doista samo komunikacijsko nerazumijevanje (ali presud
no povezano s opim statusom i nepovoljnim ekonomskim polo
ajem), tada se to moe popraviti bilo kojom od dviju raspravlje
nih metoda ili pak preklapanjem obiju njih. Ipak, postoje oblici
otpornosti na entropiju ije se drutvene posljedice, sklone da
prouzroe komadanje, ne mogu ukloniti samo ispravljanjem ko
munikacijskog nedostatka. Druga je mogunost, asimilacija kroz
obrazovanje, iskljuena. igrij e malo vie od komunikacijske
barijere. Ako se takoer dogodi da prva mogunost (uspjeni
iredentizam, naime) bude iskljuena zbog ravnotee politike
moi, stanje je teko i pogoravat e se i dalje.

F. Collona, Instituteurs Algriens, 1883-1939, Pariz, 1975.

86
 'Neuspjeh komunikacije poput onog koji se dogaa pridoli-
cama iz strane kulture u industrijalizirajte podruje jedan jc
oblik zapreavanja entropije (kakav se, dodue, esto moe prev
ladati u jednoj generaciji), no obrat ne vrijedi, ne nastaju sva
ometanja entropije samo zbog izostanka komunikacije^ Ometa
nja koja ne nastaju zbog izostanka komunikacije, a koja se nc
moe ukloniti ni asimilacijom u dominantnu jedinicu ni stvara
njem nove nezavisne jedinice koritenjem medija priroenog
pridolicama, u skladu s tim, traginija su. Ona ine problem ije
rjeenje jo nije na vidiku i koji bi mogao biti jedno od najteih
pitanja s kojima se industrijsko drutvo mora suoiti^./
Vratimo se naem hipotetikom sluaju pigmentski modre
podskupine stanovnitva unutar ireg drutva i pretpostavimo da
se zbog nekog razloga to stanovnitvo okuplja blizu dna drutve
ne ljestvice. Industrijska su drutva prilino neegalitarna kada
svojim graanima trebaju osigurati irok izbor drutvenih polo
aja, od kojih su neki znatno probitaniji od drugih; no ona su
takoer egalitama utoliko to je taj sustav poloaja kontinuiran
(du njega nema radikalnih diskontinuiteta) i utoliko to postoji
raireno vjerovanje, moda pretjerano, ali ne sasvim lieno istine,
daje mogue pomicati se prema gore ili prema dolje i da su krute
barijere u sustavu nelegitimne. Bilo kako bilo, u usporedbi s
veinom agrarnih drutava industrijsko je drutvo zaudno ega-
litamo, i u razvijenom industrijskom drutvu postoji izrazito
meusobno pribliavanje ivotnih stilova te veliko smanjenje
drutvenih razlika. Ali u naem hipotetikom sluaju populacije
obojene modro, koja se okuplja na dnu, spoj lake prepoznatlji
vosti (modro je upadljiva boja) s nesluajnom, protuentropij-
skom distribucijom te kategorije ljudi (modrih) ima neke vrlo
nesretne posljedice.
Sa sigurnou se moe pretpostaviti da se populacije donekle
razlikuju po svojim uroenim talentima. Pretpostavka da su svi
talenti raspodijeljeni s apsolutnom jednakou vjerojatna je ot
prilike koliko i mogunost postojanja potpuno ravne zemlje.
Jednako je oito da su drutveni imbenici, kada je rije o razvi
janju talenata, mnogo vaniji od uroenih darovitosti. (Neke od
populacija koje su u prolim stoljeima najblie povezane s dos
tignuima ovjeanstva bile su zaostali divljaci ne tako mnogo
generacija prije, iako nije vjerojatno da se njihov genetski kod
mogao toliko mnogo izmijeniti u kratkom razdoblju koje je pro

87
teklo izmeu njihova barbarizma i njihova istaknutog mjesta u
svjetskoj povijesti to, ini se, dokazuje tu postavku.) Cijelo
pitanje nije odve vano jer je oito da su rasponi sposobnosti koji
se javljaju unutar danih etnikih ili rasnih skupina neuspore
divo vei od razlika izmeu prosjeka takvih raznovrsnih skupina.
Iz svega toga proizlazi neto vrlo znaajno. Modri se okupljaju
na dnu i mogue je ak da su njihova radna dostignua u prosjeku,
slabija od dostignua skupina koje su nepravilnije rasporeene.
Nitko ne zna jesu li tome uzrok genetski razlozi ili drutveni
imbenici. No jedno je sigurno: unutar modre populacije bit e
vei broj njih koji su mnogo sposobniji, mnogo spremniji prema
bilo kojem kriteriju performansi to bi trenutno mogao biti rele
vantan i primjenjivan, od vrlo mnogo pripadnika ne-modrih dije
lova cjelokupnog stanovnitva.
to e se nakon toga dogoditi u situaciji kakva je opisana i
definirana? Povezivanje modrosti s niskim poloajem stvorit e
predrasude prema modrima. Kada oni na dnu izgledaju kao
sluajni uzorak populacije, predrasuda prema njima ne moe se
prenijeti na neko drugo specifino obiljeje, ex hypothesi. Ali ako
je toliko mnogo onih na dnu modro, na modre se nuno prenosi
predrasuda koja se meu malo viim slojevima stvara prema
onima ispod njih zbog straha od sputanja na ljestvici. Zapravo,
ne-modre skupine pri samom dnu ljestvice bit e posebno sklone
osjeajima protiv modrih jer e imati malo to drugo vrijedno
ime se mogu ponositi i jer e se s posebnom pakosti uhvatiti za
svoju jedinu i jadnu odliku, ne-modrost.
Bilo kako bilo, mnogo e se modrih uspinjati, usprkos pred
rasudama prema njima. Okupljanje modrih na dnu samo je
statistiko i mnogo e se modrih (premda su i sami tek manjina
meu vlastitom modrom subpopulacijom), tekim radom, spo
sobnostima ili sreom uspinjati i dosegnuti vii poloaj. to sc s
njinuTdogaa?
Pretpostavili smo da je modrost zbog ovog ili onog razloga
neiskorjenjiva. Stoga e poloaj uspinjuih modrih biti bolan i
protkan napetostima. Ma kakvima se njihova individualna mje
rila inila njihovim sluajnim ne-modrim znancima i suparnicima
(a bit je pokretnog sloenog industrijskog drutva da jc toliko
mnogo ljudskih kontakata sluajno, uurbano, ali ipak znaajno),
oni e i dalje biti prljavi, lijeni, bijedni, neuki modri, i sve to zato

88
to su ta ili neka slina obiljeja povezana sa zauzimanjem posve
niskog poloaja na drutvenoj ljestvici.
Uz sve to, napredujuem modrom moda nije nita loije
negoli napredujuem ruritanskom radnom migrantu iz naeg
prethodnog primjera, no postoji jedna silno vana razlika: ruri-
tanska se kultura moe odbaciti, modrost ne. Takoer smo pret
postavili da Ruritanci imaju teritorijalnu osnovu: postoji podru
je, srce Ruritanije, gdje su u veini seljaci koji govore nekom od
inaica ruritanskog. Dakle Ruritanci opet imaju dva izlaza: asi
milaciju u megalomanski jezik i kulturu ili uspostavu velianstve
ne nezavisne Ruritanije u kojoj bi njihovo narjeje bilo pretvore
no u slubeni i knjievni jezik. Obje mogunosti uspjeno su
iskuali na raznim mjestima razni narodi. Meutim, modri su ex
Inpothesi lieni prve od tih mogunosti. Njihova modrost koju bi
dali u bescjenje ostaje s njima, ma to oni inili. Osim toga,
megalomanska je kultura stara i ima dobro uvrenu predodbu
o sebi i modrost je iz nje iskljuena.
Stoje s drugom mogunosti, uspostavom nacionalne nezavis
nosti? Povijesna i suvremena injenica jest da populacije koje
dolaze u poloaj to odgovara poloaju naih modrih ponekad
posjeduju vlastitu teritorijalnu osnovu, a ponekad ne. U prvom
sluaju time im je otvorena barem jedna od dviju mogunosti koje
su na raspolaganju Ruritancima i ako je to politiki i vojno
mogue, mogu se za nju odluiti. Ako pak hipotetiki modri ne
posjeduju teritorijalnu osnovu na kojoj se opravdano mogu na
dati uspostavi nezavisne modre zemlje, ili alternativno, ako ju
imaju, ali je ta domovina zbog nekog razloga odve oskudna ili
neprivlana da osigura povratak modrih koji su raspreni po
drugim regijama, tada je loe stanje modrih odista ozbiljno.
U takvoj situaciji ozbiljne socioloke zapreke, koje nije lako
ukloniti samo dobrom voljom i zakonodavstvom ili politikim
iredentizmom i aktivizmom, prijee put onoj kulturnoj homoge
nosti i drutvenoj entropiji koja nije tek norma naprednog indus
trijskog drutva ve takoer, ini se, i uvjet njegova nesmetanog
djelovanja. To sustavno spreavanje entropije, gdje se ona dogo
di, moe stvoriti jednu od najveih opasnosti s kojima se indus
trijsko drutvo mora suoiti. Obratno, dok su modre populacije
u oba smjera blokirane (ni mirna asimilacija ni nezavisnost nisu
im lako dostupne), neke druge populacije mogu biti dvostruko
blagoslovljene. U saveznoj dravi populacije poput naih hipote-

89
tikih Ruritanaca mogu istodobno posjedovati autonomnu Ruri-
taniju u kojoj je ruritanski slubeni jezik, a mogu se takoer,
zahvaljujui maloj kulturnoj udaljenosti izmeu njih i drugih
kultura u saveznoj dravi i neprepoznatljivosti asimiliranih Ruri
tanaca, kretati mirno, bez tekoa, na entropijski nain, u grani
cama ire drave. Na Ruritancima je, pretpostavljam, da odlue
je li ta dvostruka prednost vrijedna cijene koju za nju plaaju, tj.
da ruritanski kanton ili federalna autonomna republika nisu
pqtpuno nezavisni. Neki sluajevi koji se uklapaju u taj openiti
opis ostaju unutar ire savezne drave dragovoljno, a nekima je
ta mogunost silom uskraena. ini se da je primjer prve situacije
Quebec, a druge Iboland u Nigeriji.
Tada se postavlja pitanje: koja to svojstva u stvarnom svijetu
nalikuju na modrost iz naega hipotetikog primjera? Genetski
prenoena obiljeja jedan su, ali samo jedan, uzorak takve mod-
rosti; bar su jednako znaajne i druge, negenetske vrste. Mora se
takoer dodati da nee bilo koje genetski prenoeno obiljeje
proizvesti rascjep u drutvu. Riokosu djecu ponekad zadirkuju;
nasuprot tome, crvenokose su ene ponekad smatrane posebno
privlanima. tovie, za neke se etnike skupine navodi da imaju
nerazmjeran broj crvenokosih pripadnika, no usprkos tim inje
nicama i/ili pukim vjerovanjima, crvena kosa ne stvara sukobe
ili drutvene probleme.
Dio objanjenja mora biti u tome, da upotrijebimo izraz koji
smo ve za tu namjenu uveli, daje crvena kosa prilino entropij-
ska unato bilo kakvoj navodnoj etnikoj korelaciji. Fizika obi
ljeja koja, iako genetska, nemaju jakih povijesnih ili zemljopis
nih povezivanja, sklona su entropiji; ak i ako stoje u blagoj
uzajamnoj vezi s drutvenim prednostima ili tekoama, tenja je
da to ostane drutveno nezamijeeno. Nasuprot tome, u Ruandi
i Burundiju fizika je visina bila povezana s etnikom pripadnosti
i politikim statusom na vrlo izrazit nain, i injenino i ideoloki,
pa su osvajaki stoari rastom bili vii od lokalnih ratara, koji su
pak bili vii od Pigmejaca. No u veini ostalih drutava ta je
uzajamna veza dovoljno labava da ne postane drutveno znaaj
nom. Uenici kole u Etonu, ini sc, prosjeno su vii od ostalih,
no visoki se gardisti ne smatraju visokom klasom prema poloaju.
Fiziki ili genetski prenoena obiljeja samo su jedna vrsta
modrosti. to je s ostalima? Vrhunski je znaajna i zanimljiva
injenica da neki duboko urezani vjersko-kulturni obiaji imaju
snagu i upornost praktiki jednaku onima koji su ukorijenjeni u
naem genetskonuistrojstvu. Jezik i formalno doktrinamo vjero
vanje ine se manje duboko ukorijenjenima i lake ih je odbaciti,
no to mnotvo intimnih i proimajuih vrijednosti i stajalita koja
se u agrarnom dobu, obino povezuju s religijom (bila ona uklju
ena u slubenu visoku teologiju vjere o kojoj je rije ili ne) esto
je uporno poput priljepka i nastavlja djelovati kao dijakritiki
znak za populacije koje ga nose. Na primjer, u vrijeme kad je Alir
bio pravno smatran dijelom Francuske, asimilaciju alirskih rad
nih migranata u Francuskoj nisu ometale nikakve fizike, genet
ske razlike izmeu, recimo, Kabila i seljaka s juga Francuske.
Naelno neprohodan rascjep meu dvjema populacijama, koji je
unaprijed iskljuivao asimilacionistiko rjeenje, bio je kulturni,
a ne fiziki. Duboko ukorijenjeni lokalni sukob u Ulsteru oito
se ne temelji ni na kakvom komunikacijskom nerazumijevanju
meu dvjema zajednicama, ve na poistovjeivanju s jednom od
dviju suparnikih lokalnih kultura koje je toliko jako da je uspo
redivo s nekim fizikim znaajkama, ak i ako je drutveno
potaknuto. Teroristike organizacije ije su nominalne doktrine,
ili tonije brbljanje, neka vrsta labavog suvremenog revolucionar
nog marksizma, zapravo se novae iskljuivo iz zajednica neko
definiranih religijskim vjerovanjem, koje i dalje odreuje kultura
povezana s tim vjerovanjem.
Fascinantni dogaaj koji mnogo toga otkriva nedavno se
dogodio u Jugoslaviji (djelo je prvi put objavljeno 1983. godine,
op. prev.): pripadnici nekadanje muslimanske populacije u Bos
ni konano su, ne bez gorljivih napora, nekako osigurali pravo da
se pri popunjavanju polja nacionalnost pri popisu stanovnitva
deklariraju kao Muslimani. To nije znailo da su oni jo uvijek
praktini vjernici muslimani, a jo je manje znailo da se kao
nacionalnost poistovjeuju s drugim muslimanima ili bivim mus
limanima u Jugoslaviji, kao to su kosovski Albanci. Oni govore
srpskohrvatskim jezikom, slavenskog su podrijetla i musliman
skog kulturnog zalea. Imali su na umu to da se ne mogu dekla
rirati ni kao Srbi ni kao Hrvati (unato zajednikom jeziku sa
Srbima i Hrvatima) jer su ta poistovjeivanja nosila implikacije
bivanja pravoslavnim ili katolikim; s druge strane, deklarirati se
kao Jugoslaven bilo je odve apstraktno, openito i beskrvno.
Radije su se deklarirali kao Muslimani (a sada im je kona
no slubeno doputeno da to ine) razumijevai pod tim bosan

91
ske, slavenske bive muslimane koji se osjeaju kao etnika sku
pina, premda ih jezino nije mogue razlikovati od Srba i Hrvata
i premda je vjera kojom se razlikuju od ostalih sada naputena
vjera. Sudac Oliver Wendell Holmes jednom je primijetio kako
ovjek, da bi bio dentlmenom, ne treba znati latinski i grki, ali
ih je ve morao zaboraviti. Da biste danas bili bosanskim Musli
manom, ne morate vjerovati da nema boga osim Alaha i da je
Muhamed njegov prorok, nego ste morali tu vjeru izgubiti. Toka
prijelaza iz vjere u kulturu, u njezino stapanje s etnicitetom i,
eventualno, s dravom lijepo je ocrtana jednom zamjenom u
klasinoj studiji o ulozi vojske u zemlji u razvoju, djelu Tri sestre
Antona ehova:
Tuzenbach: Moda mislite ovaj Nijemac je pretjerano uzbu
en. Na asnu moju rije, ja sam Rus. ak ni ne govorim
njemaki. Moj otac je pravoslavac.
Barun, unato svom germanskom imenu, a vjerojatno i pod
rijetlu, brani svoj slavenski status pozivajui se na svoju pravos
lavnu vjeru.
Rei to ne znai tvrditi da e svaka predindustrijska religija
biti sklona iznova se pojaviti kao etnika odanost u industrijskom
melting potu. Takvo bi gledite bilo besmisleno. Ponajprije,
kao u sluaju jezika i kulturnih diferencijacija, agrarni je svijet
nerijetko i vie nego dobro opskrbljen religijama. Postojalo ih je
previe. Njihov je broj bio prevelik u usporedbi s brojem etnikih
skupina i nacionalnih drava za koje moe biti prostora u moder
nom svijetu. Zbog toga sve one jednostavno nisu mogle opstati
(ak ni u preobraenom obliku, kao etnike jedinice), ma koliko
uporne bile. Uostalom, kao u sluaju jezika, mnoge od njih
zapravo i nisu tako jako uporne. Visoke religije, one uvrene
pismom i odravane od specijaliziranog osoblja, ponekad, no
nikako uvijek, postaju osnovom novog kolektivnog identiteta u
industrijskom svijetu prelazei, tako rei, s kulture religije na
kulturu dravu. Tako u agrarnom svijetu visoka kultura koegzis
tira s niskim kulturama i treba crkvu (ili barem duhovniki ceh)
daju odrava. U industrijskom svijetu visoke kulture prevladava
ju, ali im treba drava, a ne crkva, i to svakoj od njih po jedna. To
je jedan nain saimanja pojave doba nacionalizma.
Visoke kulture tee postati osnovom novog nacionalizma
(kao u Aliru) kada je religija prije pojave nacionalizma prilino
pomno odredila sve drutveno zapostavljene nasuprot povlate-

92
nima, ak, ili posebice, ako zapostavljeni nisu imali drugih pozi
tivnih zajednikih znaajki (poput jezika ili zajednike povijesti).
Prije nacionalistikog buenja u ovom stoljeu nije postojala
nikakva alirska nacija, kako je primijetio Ferhat Abbas, jedan
od glavnih nacionalistikih voa u toj zemlji. Postojala je mnogo
ira zajednica islama i niz uih zajednica, ali nita to bi barem
priblino odgovaralo stanovnitvu sadanjeg nacionalnog terito
rija. U takvom se sluaju nova nacija zapravo raa definirana kao
ukupnost svih pripadnika neke odreene vjere na odreenom
teritoriju. (U sluaju Palestinaca danas ini se da jezik, kultura i
zajednike nevolje, ali ne i religija, proizvode slinu kristalizaci
ju.) Mogue je da se religija o kojoj je rije, da bi izvrila dijakri
tiku ulogu kojom se definira nacija, zapravo treba potpuno
preobraziti, kao to se preobrazila u Aliru: alirski islam u 19.
stoljeu, sa svojim tovanjem svetih loza, bio je za sve praktine
svrhe opsegom jednak ruralnim svetinjama i svetakim kultovi
ma. U 20. stoljeu sve je to odbacio i poistovjetio se s reformis
tikim skripturalizmom, negirajui legitimnost bilo kakvog sve
takog posredovanja izmeu ovjeka i Boga. Svetinje su defini
rale plemena i plemenske granice; skripturalizam je mogao defi
nirati, i jest definirao, naciju. " ^

Rascjepi i zapreke
Na opi dokaz mogao bi se iznova izloiti nvalov Jndu& trija-

i acija je iznjedrila pokretno i kulturno homogeno drutvo koje

jfc zbogTogaJmalo egalitaristika oekivanfa i tenje kakve siT
gbino nedostajale u prijanjim stabilnim, raslojenim, dogmaF
kim i apsolutistikim agrarnim drutvima. Istodobno, u svojim
fanim stadijima, industrijsko drutvo stvara i vrlo otru, bolmTT
oitu nejednako t/to bolniju to ju je prati?veliki nemir i to u
tom razdoblju postoji tendencija da oni slabijeg drutvenog po-
loaja budu bijednT'ne samo^relativno ve i apsolutno. U toj
situaciji egalitafhog oekivanja, neegalitarne stvarnosti, bijede,
vggigljene. airjosHeprovedene kulturne homogenosti latentna
je politika napetost jaka i postaje aktualnom ako se moe domo-_
idbbrih simbola,~3obrih dijakritikih oznaka da bi odvojila
vjadajue o podlonika, povlatene od zapostavljenih.
Karakteristino je da se moe domoi jezika, obiljeja koja se
prenose genetski (rasizam) ili same kulture. U tom je smjeru
snano nagoni injenica da u industrijskim drutvima komunika-

93
ija, a time i kultura, dobiva novi znaaj, bez presedana.^Komu-
pikacija postaje vanom zbog sloenosti, meuzavisnosti i pok-
retnosti proizvodnog ivota, unutar kojeg treba prenijeti neuspo
redivo vie sloenih, preciznih konteksta osloboenih poruka no
ikada prije.
Meu kulturama najvjerojatnijim se ini da e upravo ona
koja je povezana s visokom (pisanom) vjerom ispuniti ulogu
kristalizatora nezadovoljstva. Mnogo je manje vjerojatno da e
lokalne puke vjere i kulture, poput manjih narjeja, imati tako
visoke tenje. Tijekom ranog razdoblja industrijalizacije niske su
kulture, dakako, takoer izloene opasnosti da ih se domogne i
pretvori u dijakritike oznake zapostavljenih te da budu upotri
jebljene za^aap stavljmut, u ^ p u w :) identificiranje i ujedinjenje
ako izgledaju politiki obeavajue, posebice ako definiraju veli
ke i teritorijalno manje ili vie kompaktne populacije. Tijekom
tog ranog razdoblja industrijalizacije nekoliko je suprotnosti pre-
disponirano za dovoenje u vezu s povlasticama i zapostavlja
njem: lakoa pristupa novom stilu ivota i njegovu obrazovnom
preduvjetu, nasuprot ometanom pristupu (laka ili zaprijeena
komunikacija), te visoka i niska kultura. To je nain stvaranja
rascjepa u kojemu je presudan nedostatak stvarne komunikacije
jer oznaava i naglaava objektivnu razliku. Kasnije, kada zahva
ljujui opem razvoju komunikacijska barijera i nejednakosti nisu
vie toliko velike i kada zajedniki industrijski stil omoguuje
ljudima da komuniciraju ak i preko granica raznovrsnih jezika
stvarno presudnima nnstaj^ iistrajna, nejednako raspodijeljena
(protuentropijska) obHjejaTblla ona genetska ili duboko kul-
turalnaTNalom stadiju nijevie ba tako vjerojatna preobrazba
neko niskih kultura u nove visoke kako bi se osigurao stijeg za
cijelu iroku kategoriju drutveno zapostavljenih kojima je dotad
moda nedostajalo naina da se meusobno pozdravljaju i ujedi
njuju; zavreno je razdoblje akutne bijede, skapavanja od gladi,
dezorganizacije, potpunog otuenja niih slojeva. Ogorenost
sada manje proizvodi objektivno neotrpivo stanje Cerje uskrai
vanje sada, kako se obino kae, relativno); uzrokuje ga prije
svega nesluajna drutvena distribucija nekog vidljivog i uobia
jeno zapaenog obiljeja.
Razlika izmeu dvaju stadija, ranog i kasnog, moe se izraziti
na sljedei nain. U ranom stadiju postoji uasna razlika izmeu
ivotnih izgleda dobrostojeih i ivotnih izgleda izgladnjelih siro

94
maha, izmeu onih koji mogu plivati u novom industrijskom
bazenu i onih koji to tek bolno ue. ak i tada e sukob, suprotno
Marxovim predvianjima, malokad postati akutnim ili neograni
eno eskalirati, osim ako se povlateni i oni ostali ne uzmognu
meusobno kulturno, etniki poistovjetiti. Ali ako se oni mogu
meusobno razlikovati, tada je, openito govorei, roena nova
nacija (ili nacije); ona se moe organizirati ili oko visoke ili oko
prethodno niske kulture. Ako visoka kultura nije dovrena i
raspoloiva, ili ako ju je ve preuzela suparnika skupina, nita
zato, tada se neka niska kultura pretvori u visoku. To je razdoblje
roenja (ili navodnog ponovnog roenja) nacija i preobrazbe
niskih kultura u novonastale pisane visoke kulture.
Idui je stadij drugaiji. Vie nije sluajno da akutno objektiv
no drutveno nezadovoljstvo ili otra drutvena diferencijacija
trai bilo kakvu staru kulturnu diferencijaciju koja se moe zatei
pri ruci i koju e upotrijebiti, ako moe, za stvaranje nove zapreke
1 konano, nove granice. Sada je to jedino istinska prvobitna
zapreka pokretnosti i jednakosti koja e, zaprijeivi put lakom
poistovjeivanju, stvoriti novu granicu. Razlika je znatna.

Raznovrsnost arita
Neki posebni sluajevi zasluuju specifine primjedbe. Islam
ska civilizacija u agrarnom dobu jasno je ilustrirala nau tezu da
agrarna drutva nisu sklona upotrebljavanju kulture u svrhu de
finiranja politikih jedinica; drugim rijeima, nisu sklona biti
nacionalistika. Labavi ceh ulema, uenih ljudi-pravnika-teolo-
ga~ koji su tradicionalnom muslimanskom svijetu davali ton i
njime moralno dominirali, bio je transpolitiki i transetniki te
nije bio vezan ni za koju dravu (nakon to se raspao Kalifat, sa
svojim monopolistikim pretenzijama da osigura jedinstveni po
litiki svod za cijelu zajednicu), kao ni za bilo koju naciju. Puki
islam svetinja i svetih loza, nasuprot tome, bio je podetniki i
potpolitiki (glede glavnih jedinica slinih povijesnim i nacional
nim dravama) i, naprotiv, opsluivao je i jaao snane lokalne
jedinice samouprave i samozatitc (plemena). Dakle, islam je bio
unutar sebe podijeljen na visoku i nisku kulturu koje su prelazile
jedna u drugu i koje su, dakako, bile intimno povezane i isprep-
2
N. Keddie (izd.). Scholars, Saints and Sufis, Berkeley. 1972.; E.Gellner, Muslim Society,
Cambridge. 1981.

95
letene, ali su se takoer povremeno i sukobljavale, kada su
podsjeari oivljavali navodni negdanji ar visoke kulture i
ujedinjavali pripadnike plemena radi proiavanja te svoga vlas
titog bogaenja i politikog napredovanja. Ali razlike stvorene na
taj nain (iako su se pojavljivale prilino esto) nisu u tradicio
nalnom poretku proizvele nikakve duboke, fundamentalne struk
turalne promjene. Samo su izmjenjivale osoblje, drutvo nisu
fundamentalno mijenjale.3
S dolaskom poroajnih muka modernizacije stvari su krenule
drukijim tijekom. Pokazali smo da to openito znai, medu
ostalim, i zamjenu raznolikih, lokalno vezanih niskih kultura
standardiziranim, formaliziranim i kodificiranim visokim kultu
rama koje se prenose pismenou. No islamsko je drutvo za taj
razvoj bilo idealno pripremljeno povijesnom sluajnou. Unutar
sebe je posjedovalo i visoku i nisku kulturu. Imale su isto ime,
nisu uvijek bile paljivo razdvajane i esto su se namjerno spajale
i stapale; bile su u uzajamnoj vezi. Obje su u prolosti mogle biti,
i bile su, sredstvo iskrenog, strastvenog poistovjeenja s (navodno
jedinstvenim) islamom kao apsolutnim, nepokolebljivim i kona
nim otkrivenjem. Islam moda nije imao crkvu, ali je crkva koju
nije imao bila iroka. U modernom svijetu niska ili puka inaica
moe biti, i jest, osporena kao izopaenje, iskoritena, ako ne i
izmiljena od stranog kolonijalistikog neprijatelja, dok visoka
inaica postaje kulturom oko koje se moe kristalizirati novi
nacionalizam. To je posebno lako u sluaju jedne jezine skupine
iji je jezik povezan s jezikom jedinstvenog otkrivenja; takoer je
lako u sluajevima kada se cijela nacija poistovjeuje s islamom i
okruena je nemuslimanskim susjedima (Somalci, Malajci); ili
pak kada je cijelo diskriminirano stanovnitvo, premda nije ho
mogeno, muslimansko i suprotstavljeno nemuslimanskim povla
tenim vlastodrcima (Alir), ili kada je nacija obiajno odreena
jednom muslimanskom sektom, a njezino je nezadovoljstvo us
mjereno protiv provokativno sekularizirane, zapadnjake vlada-
jue klase i protiv nemuslimanskih stranaca (Iran).
Jedinstvenost islama moda e se najbolje pokazati ako reka
pituliramo nau glavnu temu. Agrarno doba ovjeanstva razdob
lje je u kojem neki znaju itati, a veina ne zna, dok je industrijsko
doba razdoblje u kojem svi znaju i moraju itati. U agrarnom
3
Ibn Khaldun. The M uqaddimah (prev. F. Rosenthal), London, 1958.

96
dobu pisane visoke kulture koegzistiraju s nepisanim niskim ili
pukim kulturama. Tijekom prijelaznog razdoblja izmeu dvaju
doba neke negdanje niske kulture postaju novim visokim kultu
rama; katkada nove visoke kulture mogu biti izmiljene, ponovno
stvorene politikom voljom i kulturnim inenjeringom, zasnova
ne na elementima izvuenima iz daleke prolosti i sastavljenima
radi stvaranja neeg u biti sasvim novog, kao u Izraelu.
Ali visoke kulture koje preive prijelazno razdoblje prestaju
biti medijem i odlikom duhovnitva ili dvora i umjesto toga

jednu zanimljivu preobrazbu.'Sve dok im je nositelj bio dvor,

dvorski sloj ili duhovnitvo, naginjale su da budu transetnikima
i ak transpolitikima i bilo ih je lako izvoziti gdje god je taj dvor
imao ugleda/ ili gdje god je to duhovnitvo bilo potivano i
upoljavano;'nasuprot tome, naginjale su da budu usko povezane
s obino krutom, dogmatskom ideologijom i doktrinarnim kor
pusom pomou kojih je dotino duhovnitvo bilo definirano, a
dvor legitimiran.' Kao to to obino ine pisane ideologije agrar
nog doba, doktrinarni je korpus imao apsolutistike pretenzije i
uvrivao se vlastitim tvrdnjama ne samo u tome da je u pravu
(pa to?) ve i da je sama norma istin^. Istodobno je estoko
proklinjao sve heretike i nevjernike ije su same sumnje o jedin
stvenoj i jasnoj istini bile dokaz njihova moralnog izopaenja,
pokvarenosti na Zemlji, u ivopisnoj frazi koritenoj u smrtnim
presudama agrarnih reima koji oivljuju vjeru trenutano na
vlasti u Iranu. Te su ideologije poput tvrava Eine fete Burg
ist mein Gott koje sve izvore vode zadravaju unutar svojih
bedema i time ih uskrauju neprijateljima. One ne dre monopol
samo na istinu (kao trivijalno pitanje) ve povrh svega, i na same
izvore i kriterije istine. Svi su izvori smjeteni unutar zidina i to
rjeava problem jer ih se neprijatelj ne moe domoi.
Sve je to bilo vrlo dobro i bilo je njihova velika prednost u
agrarnom dobu, dok su susretale samo neprijatelje u najgorem
sluaju sebi sline, a esto i slabije, priproste, neutvrene puke
religije. Industrijsko se doba.temelji na ekonomskom rastu, a on
pak ovisi o spoznajnom napretku koji su ratificirali (a moda i
znaajno potpomogli) kartezijanski i empiristiki filozofi. Bit je
njihova uenja bila deapsolutizirati sva supstantivna uvjerenja o
svijetu i podvrgnuti sve tvrdnje, bez iznimke^nutralnom pom
nom ispitivanju prema kriterijima (iskustvo, svjetlost razu

97
ma) smjetenima izvan granica zidina bilo kakvog sustava vjero
vanja. Time se stavlja toka na njihove (religijskih sustava, op.
prev.) apsolutistike pretenzije jer se sada moraju pokoriti sucu
izvan svog nadzora. Dokaz je postao kraljem, ili barem onaj koji
stvara kralja. Izvori istine otada su smjeteni na neutralnom
teritoriju i nitko ih ne moe svojatati.
To je svakako izrazito intelektualni, doktrinarni aspekt sloe
ne prie koja se ovdje ne moe slijediti u cijelosti i koja apsolu
tistike visoke kulture agrarnog doba obvezuje da odbace svoj
apsolutizam i dopuste da izvori istine prijeu pod javni, neutralni
nadzor^TJkratko, cijena koju te visoke kulture plaaju da postanu
idiomom cijelih teritorijalnih nacija, umjesto da se odnose samo
na duhovniki sloj, jest da se sekulariziraju! One odbacuju apso
lutizam i spoznajne pretenzije i vie nisu povezane s nekom
doktrinom/ panjolska je u tome jedna od najzaostalijih iznimaka
zadravajui do neobino kasnog datuma nacionalistiki reim
koji je u svojem liku nacije sadravao i prihvaanje apsolutistikih
katolikih zahtjeva. Tijekom ranijih, bojaljivih stadija frankisti-
ke liberalizacije legalizaciji javnog protestantskog bogotovlja
protivilo se kao nekoj vrsti provokativnog ometanja panjolskog
jedinstva i identiteta. Jedna apsolutistika doktrina za sve i jedna
visoka kultura za neke prelazi u apsolutnu kulturu za sve, i dok
trinu za neke. Crkva se mora predati i raspasti eli li obuhvatiti
cijelo drutvo. Velika Tradicija mora odbaciti svoju neko legiti-
mirajuu doktrinu ako eli postati proimajuom i univerzalnom
kulturom.
Openito, ono to je jednom bilo idiomom za neke i obvezno
propisanom vjerom za sve postaje obveznim idiomom za sve i
razvodnjenom, neozbiljnom vjerom nedjeljnih odijela za neke.
To je opa sudbina visokih kultura ukoliko preive veliki prijelaz.
U klasinom sluaju europskog Sjeverozapada moe se rei daje
proces imao dvije etapet re.fnrmnrJp jp nnivemliziniln duhovnih
Ivo i ujedinila puko s liturgijskim, a prosvjetiteljstvo je sekulari
ziralo sada univerzalizirano duhovnitvo i irom nacije proireni
jeziki idiom koji vie nije vezan za doktrinu ili klasu.
Zanimljivo je razmiljati o tome to bi se bilo dogodilo u
Zapadnoj Europi da su industrijalizacija i sve to ona obuhvaa
zapoeli tijekom kasnog srednjeg vijeka, prije razvoja puke
knjievnosti i pojave onoga ija je konana sudbina bila da pos
tane temeljem za razne nacionalne visoke kulture. Nesumnjivo
bi bilo izgleda za duhovno voeni latinski ili moda romanski
nacionalizam, nasuprot razmjerno lokalnijim nacionalizmima
koji su se na kraju kristalizirali, sekularizirajui ne vie transpo-
litiku duhovniku, ve napol duhovniku, napol dvorsku visoku
kulturu. Da se sve to dogodilo ranije, panromanski bi nacionali
zam bio jednako vjerojatan kao i panslavenski, u 19. stoljeu
uziman ozbiljno, ili panarapski nacionalizam 20. stoljea, koji su
oba bili zasnovani na zajednikoj duhovnoj visokoj kulturi koja
je koegzistirala s golemim razlikama na niskoj ili pukoj razini.
Islam se nalazi upravo u tom stanju, prolazei kroz mnoge
preobrazbe istodobno. Najvie protestantska od svih velikih mo
noteistikih religija, taje vjera stalno podlona reformaciji (islam
bi se zapravo mogao opisati kao stalna reformacija). Jedna od
njegovih mnogih uzastopnih samoreformacija praktiki se pok
lopila s dolaskom modernog arapskog nacionalizma i samo se uz
velike tekoe moe od njega razluiti. Pojava nacionalizma i
pobjeda reformistikog pokreta su, ini se, dijelovi istog procesa J
Raspad snanih starih lokalnih i rodbinskih struktura ije jake j
ponekad smrtonosne sjenke opsfaju kao proimajue pokrovi-*
teljske mree koje dominiraju novim centraliziranim politikim
strukturama ide ruku pod ruku s uklanjanjem svetakih kultova
koj[su odobravali organiziranje malih zajednica i njihovom zam
jenom reformiranom individualistikom unitarnom teologijom
koja vjerniku pojedincu ostavlja da sam, zasebno, uspostavlja
odnos s Bogom i s jednom velikom, anonimnom, posredovanja
osloboenom zajednicom, stoje sve zapravo paradigma naciona
listikog zahtjeva.
Ostale visoke kulture koje su u tranziciji trebaju platiti cijenu
naputanja svoje nekadanje doktrinarne potpore i zatite. Vei
na doktrina koje su te kulture tako dugo nosile toliko su potpuno
besmislene, toliko neobranjive u d o b a ^ i ^ m o l p g ^ ^ j o z o f i ^
(potovanje dokazaV da im postaju teretom umjesto prednosti,
to su prije bile. Rado ih i drage volje odbacuju ili pretvaraju u
simboline oznake zamiljene da naznauju vezu s prolou,
kontinuitet zajednice kroz vrijeme te ih ignoriraju kad je u pitanju
njihov nominalni doktrinarni sadraj.
S islamom nije tako. I s ta ^ je u j^ jn m ii^ ^
Ue.
plur^tinpm^s^osjcogi-^u^Lnjegovim-skuptnama^^dnj^
ista n an ijem , j j ^ i n j - h a n n m

99
 koJa Je za PotonJe postala
obvezatnom, v p ipi$^i^4^cjnj^na^^oinicnom LdpyQixoiini-
^araom^d^ bii3e b^re|nrelativnoipqhvatljv^
pql$j4dMe<tejtj2aiQl^t9^aj^^
aIi^ditr^nflJjiQ > 4 ) r i c n ^ ga je trebalo kra-
domice smanjiti i odbaciti komadi po komadi. Malo je takvog
potajnog proienja bilo potrebno juno od M editerana ili,
tonije, proienje je ve bilo izvedeno, jasno i glasno, u ime
osloboenja prave vjere od neukog, ruralnog, ako ne i od stranaca
potaknutog praznovjerja i iskrivljavanja. Janus se odrekao jednog
od svojih dvaju lica. Tako u muslimanskom svijetu te, posebice,
u njegovu arapskom dijelu (ali i m euoninT to bi se moglo
nazvati nacijama arapskim surogatima, koje eto lokalno defi
niraju same sebe kao one prave muslimane danog podruja)
nacionalizam zasnovan na uopenoj anonimnoj teritorijalnoj za
jednici moe ponosno i ne poriui ih produljiti trajanje specifi
nih doktrina iji je nekadanji nositelj bio duhovnikisloj. Ideal
uleme pribliava se stvarnosti, barem u sklopu raznih teritorija
veliine nacije, vie no to se pribliavao u danima rascjepkanosti
odreene rodbinskim vezama.
Doktrinarnajdegancii a. iednostavnost.oskudnost. strogi uni:
tarizam bez mnog g jn telsk tu alno uvredljivih ukrasa^ te su
znaajkjjom ogle islamu da opstane u modernom svijetu lake
od doktrinarno raskonijih vjera. No ako je tako, s pravom bi se
moglo zapitati nije li agrarna ideologija, poput konfucijanstva,
trebala opstati jo lake jer je takav sustav vjerovanja bio ak i
usredotoeniji na pravila udorea i potovanje poretka i hijerar
hije te ak i manje zabrinut za teoloku ili kozmoloku dogmu.
M oda je ipak strogi i posebno naglaeni, uporni unitarizam
pritom bolji od ravnodunosti prem a doktrini praenoj brigom za
udoree. udorea i politike etike pismenih agrarnih zajedni
ca ipak su za nijansu odve besramno pokorne i neegalitarne za
m oderni ukus. Moda je to uinilo opstanak konfucijanstva u
m odernom svijetu malo vjerojatnim, barem pod istim imenom i
vodstvom.
Nasuprot tome, .r ^ g j a ^ n a ^ i s t p r n j ^
vnosjii3bjiioj4yDsqaisle4igli>iijeg<^
9l{tilqhjH3vil2rj59gacueTQl9 ^ ^
je a ^ e j& ^ v j ra in p l^ ^ g ^ ^ irn e
k a ^ u S^udijsjcoj Arabiji ili Sjevernoj Nigeriji^ c a ln o r^ ik a jiie

100
f'f
 reime poput onih u Libiji, Junom Jemenu ili Aliru. Politiki
su opsjenari mogli svoje brbljanje graditi oko stroge teologije dok
su mijeali karte politikog udorea prema svojim vlastitim
sklonostima, bez privlaenja previe pozornosti. Unitarizam,
(ponekad bolno) sveano obeavanje utjeha spiritualnog posred
nitva, odvlaio je misli vjernika s intelektualnih preobrazbi koje
su mijenjale vjeru to se neko bavila nasljeivanjem deva u vjeru
koja propisuje ili zabranjuje, ovisno o sluaju, nacionalizaciju
naftnog bogatstva.
Ako je islam jedinstven po tome to doputa upotrebu pred
industrijske velike tradicije duhovnitva za nacionalni, drutveno
proimajui idiom i vjerovanje zajednice novog stila, mnogi od
nacionalizama podsaharske Afrike zanimljivi su po tome to su
primjer suprotne krajnosti: esto ne nastavljaju niti izmiljaju
lokalnu visoku kulturu (to bi moglo biti teko jer je pismenost
domorodaca u tim krajevima prilino rijetka), niti uzdiu negda
nju puku kulturu u novu, politiki sankcioniranu pisanu kulturu
kao to su to esto inili europski nacionalizmi. Umjesto toga, oni
ustrajavaju u koritenju strane, europske visoke kulture. Podsa-
harska Afrika jedno je od najboljih i zasigurno najprostranijih
pokusnih podruja za pridijevanje velike snage naelu naciona
lizma koje zahtijeva da se etnike i politike granice meusobno
priblie. Podsaharska politika razgranienja opiru se tom naelu
gotovo bez iznimke. Crna Afrika naslijedila je iz kolonijalnog
razdoblja skup granica povuenih bez imalo obzira na lokalne
kulturne i etnike granice (i obino bez ikakvih znanja o njima).
Jedna je od najzanimljivijih i najoitijih znaajki postkoloni-
jalne povijesti Afrike to da su nacionalistiki, iredentistiki poku
aji popravljanja tog stanja, premda nisu posve izostali, bili za
udno malobrojni i slabi. Slabi i malobrojni bili su napori da se
istisne uporaba europskih jezika kao medija dravne uprave te
da se meudravne granice prilagode tako da potuju etnicitet.
U emu je objanjenje? Zar nacionalizam, napokon, nije sila ii
Crnoj Africi?
Predloili smo dihotomiju izmeu ranih nacionalizama ili
nacionalizama s komunikacijskim nerazumijevanjem (kod kojih
dodatni nepovoljni poloaj u koji je dovedeno dislocirano, bive
ruralno stanovnitvo injenicom da ne dijeli dominantnu kulturu,
poveava nezadovoljstvo zbog njegovih drugih, objektivnih
uskraivanja) i kasnog nacionalizma to ga stvaraju zapreke

101
koje nisu komunikacijske. U smislu tog vanog kontrasta.afriki
nacionalizam u_cjelini pripada drugoj, protuentropijskoj vrsti. U
njegovoj jezgri ne nalazimo radneTmgfaffle koje na tvornikom
ulazu zlostavljaju predradnici koji govore drukijim jezikom; ono
to nalazimo jesu intelektualci sposobni za tenu komunikaciju,
ali kao kategorija uskraeni prava na poloaje stvarne moi
zajednikim istaknutim obiljejem bojom. Njih ujedinjuje za
jedniko iskljuenje, a ne zajednika kultura. Pojav povezane s
drugim ranim vrstama nacionalizama, onima s komunikacijskim
nerazumijevanjima, dakako nisu izostale i esto su vrlo znaajne.
Toka zapaljenja junoafrikog sukoba oevidno je poloaj afri
kog industrijskog proletarijata, a znatna je bila uloga urbane nie
klase primjerice u Nkrumahovu usponu.
Tipina situacija stvorena europskom dominacijom u Africi
bila je ovakva: uspostavljene su uinkovite uprave, politike jedi
nice koje nadziru i odravaju mir u prostranim i vrsto definira
nim, stabilnim podrujima. Te su uprave bile ekstremno, upad
ljivo i zbilja paradigmatino protuentropiiske. Vladaiua klasa i
malo ostalih bili su bijeciTa sviostali bili su crnci. TeSkoje moglo
biti jednostavnije ili oitije. Rijetkost je bio politiki sustav ije bi
vodee naelo bila tako lako razumljivo, tako lako itljivo.
U tradicionalnom agrarnom svijetu to se moglo smatrati pred
nou, velikom pomoi u izbjegavanju statusnog dvosmisla i svih
zala nejasnih, nesigurnih odnosa moi koja s njim mogu doi. To
bi govorilo u prilog stabilnosti i vrijednosti opstanka tog sustava.
Naelo nije bilo strano Africi i neke su ga domorodake politike
strukture doista koristile. Azande su bili osvajaka aristokracija
nad etniki razliitim podanicima. Aristokracija Fulani vladala je
mnogim gradovima dravama Sjeverne Nigerije.
No to vie nije bio tradicionalni agrarni poredak. Europljani
u Africi, premda su povremeno potovali lokalne obiaje i prih
vaali njihov utjecaj, bili su tu da uspostave trino i trgovinski
usmjereno, obrazovano (civilizirano) i na^kraju industrijsko
drutvo. Ali zbog razloga koje smo podrobno iznijeli i koje nema
potrebe ponavljati, industrijsko ili industrijalizirajue drutvo
vrlo je alergino na protuentropijske institucije. Tu je postojao
izrazito jasan, oit primjer upravo toga! To nije bio sluaj u
europskim iredentistikim nacionalizmima, kao u naem ranijem
primjeru s kategorijom modrih, koja je statistiki preesto
smjetena u niim drutvenim slojevima. Ovdje je rije o malom

102
broju bijelaca koji vladaju velikom, katkada i divovskom crnom
populacijom. Nacionalizam to ga je to stvorilo bio je jednostavno
zbroj svih crnaca, ne-bijelaca na danom povijesno sluajnom
teritoriju, sada ujedinjenih novim upravnim ustrojstvom. Pristae
novog nacionalizma nisu nuno dijelili nikakva pozitivna obilje
ja.
Nakon nezavisnosti, u borbi za nadzor nad novoosvojenim
dravama, sudionici su obino imali svoje osnove moi u ovoj ili
onoj tradicionalnoj, otprije postojeoj etnikoj skupini. Unato
tome. napadnom injenicom ostaje stabilnost granica koje su se
opirale etnicitetu, a koje su prozvoljno povukli kolonijalisti. kao
i opstajanje kolonijalnih jezika kao medija vladavine i obrazova
nja. Moda je prerano nagaati hoe li ta drutva dosegnuti doba
unutarnje homogenosti, pokretnosti i poopenog obrazovanja
koristei i dalje kolonijalni jezik ili e se u nekom trenu suoiti sa
strastima kulturnog samopreobraaja povezanima s moderniza
cijom. prilagoavanjetn i nametanjem jednog od starosjedilakih
jezika. Taj je proces, primjerice, pionirski bio izveden u Aliru,
uz krajnje bolnu "arabizaciju" koja u praksi znai nametanje
davnog knjievnog jezika lokalnim arapskim i berberskim narje
.4
jima U Ornoj Africi uvoenju starosjedilakih jezika na putu ne
stoje samo pogodnosti stranog jezika s njegovim udbenicima i
meunarodnim vezama, s izrazito mnogo vremena to ga u nj
ulae viadajua elita, ve takoer i lokalna jezina rascjepkanost,
mnogo ekstremnija od one koja je prevladavala u Europi, te
injenica da bi izbor ma kojeg pojedinog suparnikog lokalnog
jezika bila uvreda svima kojima taj jezik nije materinski a taj
ostatak esto ini golemu veinu.
Zbog tih su razloga one afrike etnike skupine koje su bile
povezane s pisanom visokom kulturom pretvorbom u svjetsku
religiju, islam ili kranstvo bile bolje od ostalih opremljene da
razviju stvarni nacionalizam. Regija u kojoj se borba izmeu tih
dviju vjera tradicionalno odvijala bez iije presudne pobjede. Rog
Afrike, ujedno je i podruje s najboljim primjerima onoga to se
moe nazvati klasinim nacionalizmom. Za Boere je reeno da je

Hat* Roberts. The Lmjtmeem Denioprnam e f* x K M t Q txaxm m C s n v m

u: C r n i M a f am Oppasicm, XVII. (19S1V Na. 3. KsoUsoa tnb&fci *ccw*izMn
nm m lp je po tane tto idanaje a^e^e prvobitno nutoposjoteaxig seljtSxva kote se
okoristilo tunom nraqjtnn. a 4a nje rnbk sw^n nanhM o a o w Sbtm la d n tq ntopto
bib i s B r tijri n i VWeb: H iris n t I k h i j . Jrarim -em rim B eirut u i m t a a . u
E ^re m J im n m le fSaddest. XVI (1975-V N a 1

1
jedino to ih je stvarno razlikovalo od njihovih Bantu neprijatelja,
kada su i jedni i drugi ulazili u Junu Afriku iz razliitih smjerova,
bilo posjedovanje Svetog pisma, kotaa i puke. Na Rogu Afrike
i Amhari i Somalci imali su i puku i knjigu (ne ono isto Sveto
pismo ve suparnika i razliita izdanja), a za kota nitko nije
odve mario. Svakoj od tih etnikih skupina u njezinu su korite
nju tih dvaju elemenata kulturne opreme pomagale veze s drugim
pripadnicima ire religijske civilizacije koji su se obiajno njima
sluili i koji su bili voljni dopunjavati njihove zalihe. I Somalcima
i Amharima pomagali su ti dijelovi opreme u formiranju drave.
Somalci su stvorili neke od onih karakteristinih muslimanskih
tvorevina zasnovanih na urbanoj trgovini i plemenskoj pastoral
noj koheziji koje je izmirila neka religijska linost; Amhari su u
Etiopiji stvorili jedini doista uvjerljivi afriki uzorak feudalizma,
labavo carstvo s lokalnim teritorijalnim vlastodrcima povezani
ma s nacionalnom Crkvom.
Puka i Sveto pismo, sa svojim centralizirajuim potencijalom,
omoguili su tim dvjema etnikim skupinama da dominiraju
politikom povijeu te velike regije premda nijedna od njih nije
bila brojano nadmona. Ostale etnike skupine koje nisu imale
tih prednosti, ak i ako su bile mnogo brojnije, posebice pleme
Oromo (uobiajeno znano kao Galla), nisu im se bile sposobne
oduprijeti. U vrijeme privremeno uspjenog somalskog napredo
vanja protiv Etiopljana sedamdesetih godina 20. stoljea bilo je
vjerodostojno, i sa somalske toke gledita privlano, pleme O-
romo prikazati kao vrstu ljudske populacije bez utvrenog oblika,
predetniku sirovinu koja eka da okretanjem politike sree i
vjerskom pretvorbom bude pretvorena ili u Amhare ili u Somal-
ce. To bi dalo smisao njihovoj somalizaciji ako bi do nje dolo.
Na pleme Oromo trebalo je gledati kao na silno veliku populaciju
Adama i Eva kojima je pristup jabuci etniciteta do tada bio
zaprijeen i kojima je bio poznat samo rudimentni list smokve u
obliku zastarjele organizacije. Kad bi se ukljuili u dravu Amha-
ra, njihovi bi lokalni voe postali njezinim dunosnicima te,
konano, kranima i Amharima; no ako bi potpali u somalsku
sferu, islamizacija u ime velikih lokalnih svetakih kultova s
vremenom bi znaila somalizaciju. Meutim, od somalskog po
raza u ratu izgledi za opiranje dominaciji Amhara uvelike ovise
o stimuliranju raznih fronti za nacionalno osloboenje koje se s
vremenom pojavljuju unutar etiopskog carstva, ukljuujui i onu
plemena Oromo, koje kao najvea skupina postaje ujedno i

104
najvanijom; stoga je sada manje vjerojatno da emo uti za
njihov pretkulturni status etnike sirovine.
Ako je tamnica nacija ikad postojala, bilo je to carstvo Amha-
ra. Kada je 1974. godine svrgnut stari car, novi su vlastodrci, kako
su to oni skloni initi, odmah proglasili da su sve etnike skupine
otad jednake te uistinu slobodne da odaberu vlastitu sudbinu.
Nedugo nakon tih divnih liberalnih nazora uslijedila je sustavna
likvidacija intelektualaca iz neamharske skupine, alosno racio
nalna politika sa stajalita spreavanja nastanka suparnikih na-
cionalizama unutar carstva.
Ukratko, oba ta snana i zasad dominantna nacionalizma
ilustriraju prednost mogunosti raspolaganja starom visokom
kulturom, neko vrlo dragocjenim imbenikom za stvaranje dra
ve, no sada presudnim za stjecanje ranog politikog osjeaja
etniciteta. U svakom od tih sluajeva ini se daje etnika skupina
o kojoj je rije unutar lokalnog podruja opsegom jednaka svojoj
vjeri, to joj uvelike pomae pri samoodreivanju.
Somalci su zanimljivi i po tome to su oni (poput Kurda) jedan
od primjera mijeanja starog plemenskog ureenja utemeljenoga
na drutvenoj strukturi s novim, anonimnim nacionalizmom zas
novanim na zajednikoj kulturi. Osjeaj za rodbinsko povezivanje
snaan je i silovit (usprkos injenici da se slubeno ne odobrava
te da je njegovo prizivanje zapravo zabranjeno) te uistinu presu
dan za razumijevanje unutarnje politike. Mislim da to ne protur
jei naoj openitoj teoriji prema kojoj utjecaj zajednike pisane
kulture (nacionalnosti) na modernog ovjeka proizlazi iz ero
zije starih struktura to su neko svakom ovjeku priskrbljivale
njegov identitet, dostojanstvo i materijalnu sigurnost, dok sada
on u tim stvarima ovisi o obrazovanju. Somalci posjeduju zajed
niku kulturu koja, kada je obdarena vlastitom dravom (kao to
doista i jest), moe svakom Somalcu osigurati nesmetanu mogu
nost zapoljavanja u birokraciji.
ivotni izgledi i psihiko zadovoljstvo svakog pojedinog So-
malca oevidno su bolji u takvoj dravi zasnovanoj na njegovoj
kulturi, negoli unutar susjedne drave koja nema takve temelje.
Istodobno, meutim, mnogi Somalci i dalje ostaju stoarima koje
5
loan Lewis. The Western Somali Liberation Front (WSLF) and the legacy o f Sheikh Hussein oj
Bale, u djelima J. Tubiana (izd.). Modem Ethiopia, Rotterdam. 1980. i I. M. Lewis (izd.),
Nationalism and Self-Determination in the Horn o f Africa, Indiana. 1983.

105
zanimaju prava ispae definirana na stari nain i zadravaju
uzajamne veze s rodbinom, veze koje, ini se, nisu sasvim zabo
ravljene u kompromisima politikog ivota.
Sve to znai sljede^fu veini sluajeva novi etnicitet koji se
prenosi obrazovanjem zanimljiv je i zbog privlanosti i zbog
odbojnosti: zbog privlanosti novih mogunosti zapoljavanja i
zbog odbojnosti koja nastaje erozijom starih rodbinskih skupina
koje im daju sigumostJSomalski sluaj nije usamljen premda je
posebno upadljiv. Opstajanje stoarstva i odreenih vrsta radne
migracije ili trgovakih mrea moe biti uzrokom opstanka rai
renih rodbinskih organizacija u modernom svijetu. Kada do toga
doe, dobivamo jukstapoziciju plemenske odanosti strukturi i
nacionalne odanosti kulturi (uz to i pisanoj kulturi). No jedva je
zamislivo da bi moderni svijet mogao nastati da su strukturalne,
miniorganizacijske krutosti svugdje ostale jake. Velike prie o
uspjenom ekonomskom razvoju govorile su o drutvima ije su
bogatstvo i mo imali demonstracijski uinak koji je upuivao
ovjeanstvo u smjeru novog naina ivljenja; te prie ili paradig
me nisu bile i nisu mogle biti takve. Openito pojavljivanje mo-
derniteta ovisilo je o eroziji mnogostrukih sitnih veznih lokalnih
organizacija i njihovu zamjenjivanju pokretnim, anonimnim, pi
sanim kulturama koje daju identitet. Upravo to uopeno stanje
uinilo je nacionalizam normativnim i proimajuim; tome nc
proturjei povremeno dodavanje tih odanosti obiju vrsta, povre
meno koritenje rodbinskih veza za neku vrstu intersticijskog,
parazitskog i parcijalnog prilagoavanja novom poretku. Moder
na industrija moe biti paternalistika i nepotistika na vrhu, no
ona ne moe novaiti svoje proizvodne jedinice na osnovi rodbin
skog ili teritorijalnog naela kao to je to inilo plemensko dru
tvo.
Suprotnost izmeu nacionalizma posredovanog kulturom i
plemenskog ureenja posredovanog strukturom, koju ovdje osli
kavam, zamiljena je da bude prava analitika distinkcija izmeu
dviju vrsta organizacije koje je objektivno mogue razlikovati; to
se ne smije pomijeati s relativistikom ili emotivnom suprotnosti
izmeu mog nacionalizma i tvog plemenskog ureenja. Rije je
samo o jeziku pohvale i pogrde pomou kojeg se suparniki
mogui nacionalizmi meusobno bore i u kojem vrijedi: ja sam
patriot, ti si nacionalist, a on je tribalist, i to ostaje tako bez
obzira na to tko govori. U tom smislu nacionalizmi su naprosto

106
oni tribalizmi ili skupina bilo koje druge vrste koja zahvaljujui
srei, naporu ili stjecaju okolnosti uspijeva postati uinkovitom
silom u modernim okolnostima. Mogue ih je prepoznati jedino
expost factum. Plemensko ureenje nikada ne prosperira, jer kad
u tome uspije, svatko e ga potovati kao istinski nacionalizam i
nitko se nee usuditi nazvati ga tribalizmom.

107
 7. Tipologija nacionalizama

Korisna tipologija nacionalizama moe se nainiti naprosto

razradom raznih kombinacija presudnih imbenika koji sudjeluju
u stvaranju modernog drutva. Prvi imbenik koji treba uvesti u
taj deduktivno izgraeni model jest imbenik moi. Ovdje nema
potrebe igrati se dvojnim ili bilo kakvim drugim alternativama.
Nema smisla razmatrati mogunosti odsutnosti ili rasprenosti
centralizirane moi u modernom drutvu. ^Moderna su drutva
uvijek i neizostavno centralizirana u smislu da je odravanje
poretka zadaa jedne ustanove ili skupine ustanova, a nije ras
preno na cijelo drutvg/f Sloena podjela rada, komplementar
nost, meuzavisnost i stalna pokretnost svi ti imbenici spre
avaju dravljane da imaju dvostruke uloge proizvoaa i sudio
nika u nasiljuj Postoje drutva, posebice neka drutva stoara, u
kojima je to mogue: pastir je istodobno i vojnik, a esto i senator,
pravnik i trubadur svoga plemena. Sva ili gotovo sva kultura
cijelog drutva ini se daje smjetena u svakom pojedincu umjes
to da je raspodijeljena meu njima u razliitim oblicima, a dru
tvo se, izgleda, barem u svojoj mukoj polovici, do vrlo visokog
stupnja uzdrava od specijalizacije. Malobrojne strunjake koje
takvo drutvo podnosi, ono ujedno i prezire.
to god bilo mogue meu gotovo nomadskim stoarima ni
izdaleka nije mogue u sloenom modernom industrijskom dru
tvu. Specijalisti od kojih se ono sastoji nemaju vremena sebi
orujem kriti put od doma do ureda, poduzimati mjere predos-
tronosti zbog iznenadnih prepada pripadnika suparnike korpo
racije ili se i sami pridruiti nonom prepadu radi odmazde.
Krijumari alkohola moda su to inili, no oni nisu postali mode
lom za modernog ovjeka organizacije. Mafijako poslovanje
neometano cvjeta samo na podrujima gdje je zbog nezakonitosti
pozivanje slubenih ustanova prisile oteano. ini se da se vie
prelazi iz te vrste poduzetnitva u zakonito poslovanje nego
obratno. Zapravo, pripadnici modernih drutava slabo su uvje

108
 bani i imaju malo prakse u primjenjivanju nasilja ili u opiranju
nasilju. Neki dijelovi modernog drutva povremeno izmiu tom
poopenju, poput ljudi koji moraju ivjeti s urbanim nasiljem u
propadajuim urbanim sreditima, a postoji i barem jedno eko
nomski sloeno drutvo (Libanon, naime) koje je dosad, ini se,
preivjelo raspad postojee sredinje vlasti sa zapanjujuom spo
sobnosti oporavljanja i uspjehom.
No te razmjerno malobrojne iznimke ne osporavaju osnovnu
tvrdnju da u modernom drutvu prisilno provoenje drutvenog
poretka nije ravnomjerno zastupljeno u cijelom drutvu, kao to
je karakteristino za plemenske ljude sa segmentnom drutve
nom organizacijom, nego je koncentrirano u rukama nekih pri
padnika drutva. Jednostavnije reeno, uvijek neki imaju mo, a
neki ne. Neki su blie zapovjednim poloajima ustanova prisile
od ostalih. Time se stvara, dodue, labava, ali ipak korisna distin
kcija izmeu vlastodraca i ostalih, suprotnost koja nam osigura
va prvi element u naem pojednostavnjenom modelu modernog
drutva koji raznovrsnim kombinacijama daljnjih elemenata tre
ba stvoriti razne vrste nacionalizma.
Sljedei element u modelu jest pristup obrazovanju ili moder
noj visokoj kulturi koja je sposobna za ivot (to dvoje ovdje se
smatra ekvivalentnim). Pojam obrazovanja ili moderne visoke
kulture sposobne za ivot takoer je prilino labav, ali ipak
uporabljiv. Odnosi se na skup vjetina koji ovjeka ini kompe
tentnim da zauzme veinu obinih poloaja u modernom drutvu
i koji ga, tako rei, ini sposobnim da s lakoom pliva u toj vrsti
kulturnog medija. To je sindrom prije negoli tono odreeni
popis: moda nijedna pojedina stavka nije apsolutno neizostavna.
Pismenost je bez sumnje u svemu tome sredinja, premda se
katkada vjeti i dbrouillard pojedinci mogu i bez nje dobro snai
u modernom svijetu, ak i zgrnuti bogatstvo. Isto vrijedi i za
elementarno poznavanje matematike i neto malo tehnike os
posobljenosti, kao i za neku vrstu fleksibilnog, prilagodljivog
stanja duha koji urbano ivljenje esto ohrabruje, a ruralne tra
dicije koe. Openito, moe se rei a to je, dakako, vano za
nau raspravu da prikladno nadareni pojedinci ili dobro pozi-
cionirane podzajednice ponekad mogu samostalno stei taj mini
malni sindrom, ali je pretpostavka njihova opsenog i uinkovitog
irenja dobro odravan i djelotvoran centralizirani obrazovni
sustav.

109
 U svezi s tim pristupom obrazovanju (u ovom smislu) postoje
alternative i razliite situacije. S obzirom na mo., ne postoji
nijedna mogunost: uvijek je rije o tome,kao u sluaju industrij
skog drutva, daje neki imaju, a neki nemaju. To nam je osiguralo
nau osnovnu situaciju, drutvo labavo podijeljeno na monike i
ostale. Ali u svezi s pristupom obrazovanju ne postoji takva
predodreena distinkcija. U odnosu prema postojeem, posred
stvom moi razdvojeno drutvo dobiva etiri mogunosti: mogu
e je da samo monici imaju pristup, da koriste svoje povlastice
moi kako bi sauvali monopol na taj pristup; ili alternativno, da
taj pristup imaju i vlastodrci i ostali; ili pak da samo ostali (ili
neki od njih) imaju takav pristup, a monici nemaju (situacija
koja nije toliko apsurdna, nevjerojatna ili nerealistina koliko se
to u prvi mah ini); ili, konano, to se ponekad dogaa, da
nijedna od strana ne uiva pogodnosti takvog pristupa ili, jednos
tavnije sroeno, da su i vlastodrci i oni nad kojima se provodi
prisila gomila neznalica, kako ree Karl Marx, uronjena u krajnju
glupost ruralnog ivota. To je savreno vjerojatna i stvarna situa
cija, nimalo neuobiajena tijekom ljudske povijesti i ne sasvim
nepoznata ak i u nae doba.
etiri mogunosti predoene ili, tonije, stvorene naim pret
postavkama (svaka s dvije podmogunosti na slici 2., to e biti
naknadno objanjeno) odgovaraju stvarnim povijesnim situacija
ma. Kada kategorija monika grubo odgovara onima koji takoer
imaju pristup obrazovanju to ih osposobljava za novi ivot,
imamo neto to, sve u svemu, odgovara ranom industrijalizmu.
Nemoni novi migranti, novopridoli sa sela, politiki su lieni
prava i kulturno otueni, bespomoni s obzirom na situaciju u
kojoj nemaju utjecaja i koju ne mogu razumjeti. Oni tvore klasini
rani proletarijat kakav su opisali Marx i Engels (a koji su, sasvim
pogreno, pripisali narednim stadijima industrijskog drutva) i
kakav se obino reproducira u naseljima straara u krajevima
koje je kasnije preplavio val industrijalizacije.
Druga kombinacija pak odgovara kasnom industrijalizmu ka
kav on zapravo jest (a ne kako je to pogreno bilo proricano): i
dalje postoji velika nejednakost moi, ali su se kulturne i obra
zovne razlike te razlike u nainu ivota silno smanjile. Sustav
slojevitosti gladak je i kontinuiran, nije polariziran i ne sastoji se
od kvalitativno razliitih slojeva. Zamjetno je meusobno pribli
avanje u stilu ivota i smanjenje drutvenih razlika, kao i pristup

lio
 novom uenju, putu u novi svijet, ako ve ne uz savrenu jedna
kost, ono barem bez znatnijeg iskljuivanja bilo koga eljnog
uenja. (Samo su nositelji protuentropijskih obiljeja, kao to je
opisano, u tome ozbiljno sprijeeni.)
Ponekad se doista javlja trea, naizgled paradoksna situacija,
u kojoj su monici u nepovoljnom poloaju kada je u pitanju
stjecanje novih vjetina, i ne ini nimalo neobinu povijesnu
konstelaciju. U tradicionalnim agrarnim drutvima vladajui slo
jevi esto su prozelTduhom ije su vrijednosti ratovanje, impul
zivno nasilje, autoritet, posjedovanje zemlje, upadljiva dokolica
i izdaci, duhom koji prezire urednost, vremensko ili drugo bude
tiranje, trgovinu, marljivost, tedljivost, sustavne napore, smotre-
nost i uenje iz knjiga. (Nain na koji su neka od tih obiljeja ipak
mogla postati pomodnima i dominantnima i postati znaajkama
vladajueg drutvenog sloja jest, uostalom, predmet razmatranja
najslavnije od svih sociolokih spekulacija Weberova prikaza
podrijetla kapitalistikog duha.) Posljedica toga jest da se ta
kasnija obiljeja tada obino pronalaze samo medu manje ili vie
prezrenim urbanim, trgovakim, uenju okrenutim skupinama,
to njihova vladajua klasa moe otrpjeti i tek na mahove progo
niti. Zasad je sve u redu: unutar tradicionalnog poretka stanje
stjee odreenu stabilnost. Osoblje se moe promijeniti, struktu
ra ostaje. tedljivi, radu okrenuti skupljai obino ne mogu uklo
niti dokonu klasu okrenutu upadljivoj potronji jer ih oni redovito
pljakaju, a povremeno i masakriraju. (U sluaju Indijaca oni koji
su stjecali viak bili su skloni sav svoj novac staviti u hramove ne
bi li ublaili ili izbjegli pljakanje.)
No s dolaskom industrijskog poretka, sa irenjem trinih
veza, novih vojnih i proizvodnih tehnologija, kolonijalnih osvaja
nja itd. nekadanja se stabilnost izgubila zauvijek. Unutar tog
novog nestabilnog i nemirnog svijeta upravo vrijednosti, stil i
usmjerenje onih prezrenih urbanih trgovakih skupina osigura
vaju veliku prednost i lak pristup novim izvorima bogatstva i
moi, dok stari kompenzacijski mehanizmi eksproprijacije mo
da ne stoje na raspolaganju ili nisu uinkoviti.1 Poslovni ured

Albert O. Hirschmann, The Passions and the Interests, Princeton, 1977. Mogue je. dakako,
da je individualistiki, pokretni duh lijekom mnogih stoljea, barem u jednom drutvu,
prethodio dolasku industrijskog poretka; vidjeti: Alan MacFarlane, The Origins o f English
Individualism, Oxford, 1978. To ne bi protuslovilo naoj tezi, iako bi moglo rasvjetliti ranu
pojavu nacionalnog osjeaja u Engleskoj. Za kratki pregled naina na koji se sadanja teorija
nacionalizma uklapa u iru drutvenu filozofiju vidjeti: John A. Hall. Diagnoses o f Our Time.
London, 1981.

I ll
postaje monijim od maa. Prostoduna upotreba maa vie ne
vodi daleko.
Stari vlastodrci mogu, dakako, osjetiti vjetar promjene i
popraviti svoje stanje. Tako je bilo u Prusiji i Japanu. No za njih
uope nije psiholoki lako uiniti to brzo (ili, katkada, uiniti to
uope) i vrlo esto oni to nee uiniti dovoljno brzo. Tada je
rezultat situacija koju razmatramo: podlonici, ili barem neki od
njih, sada su u pozitivnoj prednosti u smislu novih vjetina i
obrazovanja.
Konano, postoji i etvrti scenarij: mogue je da ni vladajua
klasa ni podlonici nemaju nikakva pristupa relevantnim vjeti
nama. To je standardna situacija u svakom stagniraiuemagrar-
nom drutvu na koje nije utjecao industrijski svijet i u kojem su i
vladajua klasa i oni ispod nje potonuli u neku kombinaciju oitog
razmetanja, praznovjerja, ritualizma, alkoholizma ili druge zaba
ve koja lokalno moe biti omiljena i kada nitko od njih ne eli niti
moe odatle izai novim putem.
>: Kombiniranjem (uvijek prisutne) nejednakosti u moi s raz
nim moguim modelima raspodjele pristupa obrazovanju dobili
smo etiri mogue situacije: judnak^pristup, jednaku nemogu
nost pristupa, pristup mogu samo vlastodrcima ili pristup mo
gu samo ostalima. No do sada nismo uveli element koji je
najpresudniji s nacionalistikog stajalita: istovjetnost ili razlii
tost kulture.
Ovdje se samo po sebi razumije da se izraz kultura rabi u
antropolokom, a ne u normativnom smiIuTpod tim se izrazom
razumijeva~>sobiti nain ponajanja i komunikacije odreene'
zajednice. Izraz kultura sam po sebi u ovurTse razmatranjima
nikada ne upotrebljava u svom drugom znaenju, kao Kultur,
visoka kultura ili velika tradicija, nain ponaanja i komunikacije
koji govornik prihvaa kao neto superiorno, kao da se postavlja
norma koja bi trebala biti zadovoljena u stvarnom ivotu, ali,
naalost,esto nije i ija pravila obino kodificira skup cijenjenih
strunjaka unutar drutva koji odreuju norme. Kultura bez
kvalifikacije znai kulturu u antropolokom, nenormativnom
smislu; Kultur se pojavljuje kao visoka kultura. Odnos izmeu tih
dviju vrsta "kiilture svakako je pitanje od sredinjeg znaaja za
nau temu. [Visoke (normativne) kulture ili tradicije koje nas
posebno zanimaju jesu, dakako, one pisane. Stoga se problem
pristupa njima u ovom razmatranju pojavljuje kao pristup obra-

112
zovanjp.. Izraz pristup kulturi, prema tome, znai pristup kul
turi (antropoloki smisao) koji se uskrauje nekoj osobi zbog
njezina pripadanja drugoj kulturi, a ne zbog nedostatka obrazo
vanja. TTo moda sitniarsko pojanjenje bilo je nuno da bi se
izbjeglo pogreno razumijevanje argumentacije.
Kako bi se izbjegle prerane komplikacije, raznovrsnost kultu
ra uvodi se u najjednostavnijem moguem obliku. Ugledajui se
u ekonomiste koji katkada raspravljaju o svjetovima to sadre
samo jednu ili dvije vrste robe, pretpostavljamo da je u svakom
od sluajeva nae drutvo JU monokulturalno (svi imaju istu
kulturu, u antropolokom smislu), ili alternativno, da postoje
dvije takve kulture, s tim da vlastodrci pripadaju kulturi razliitoj
od kulture ostalih. Na argumentaciju ne utjeu ozbiljno kompli
kacije u zbiljnosti koje proizlaze iz istodobne prisutnosti triju,
etiriju ili vie kultura u istoj sferi.
Nametanje te dodatne dvojne oprenosti kulturno jedin-
stvo/kulturna dvojnost na nau ve uspostavljenu etverolanu
tipologiju neposredno stvara osam moguih stanja (v. si. 2.). Kao
prvo, linije 1, 3,5 i 7 na slici 2. odgovaraju stanjima kada, kakve
god nejednakosti u moi ili pristupu obrazovanju prevladavale,
nacionalizam nema zamaha zbog toga to (ex hypothes) nema
kulturne diferencijacije. Moe doi do drugih sukoba, i zanimlji
vo je pitanje dolazi li doista do njih. Dokazi, ini se, upuuju na
to da klase stvorene ranim nacionalizmom (ostavimo po strani
manje otre, blae slojevitosti koje prozvodi njegov kasniji oblik)
ne dolaze u stalni, vjeito eskalirajui sukob, osim ako kulturna
diferencijacija ne osigura iskru, tako rei svrstavanje, sredstvo
prepoznavanja samog sebe, kao i neprijatelja. Jasno, bilo je
prilino mnogo istih klasnih sukoba u, recimo, 1848.: Tocque
ville, kojem se nisu sviali, vidio ih je jednako nedvosmisleno kao
i Marx, kojem su se sviali. No ti sukobi nisu potrajali niti su
postajali sve otriji, sve tei za nadziranje.
Marksizam, s druge strane, rado gleda na etniki sukob kao
na kamuflirani klasni sukob i vjeruje da bi ovjeanstvo nekako
imalo koristi od skidanja te maske, samo da ljudi postanu otro-
umniji i da se tako oslobode nacionalistikih predrasuda i sljepila.
ini se da je to pogreno tumaenje i maske i stvarnosti iza nje.
Antisemitizam je socijalizam glupih, neko se govorilo, premda
ta izreka nije glasno odjekivala u danima suenja Slanskom ili u
poljskim istkama 1968. godine, kada je socijalistiki reim iza

113
zivao antisemitizam. Radnici, navodno, nemaju zemlju, kao to
vjerojatno nemaju ni priroenu kulturu koja ih odvaja od drugih
radnika, posebno imigranata, a nemaju, ini se, ni boju koe.
Naalost, radnici se obino pokazuju nesvjesnima tih zanimljivih
i oslobaajuih liavanja sposobnosti osjeanja ali ne zbog toga
to im se o tome malo govoriZpravo, etnicitct ulazi u politiku
sferu kao nacionalizam kadavkiltrnu homogenost ili kontinu-
TFet (ne besklasnost) zahtijeva ekonomska osnova drutvenog
ivota i kada prema tome klasne razlike^ povezane s kulturom
postaju pogubne, dok etniki neobiljeene, gradualnc klasne
razlike ostaju otrpive.

M ~M
0 ~0
1 A A rani industrijalizam bez
etnikog katalizatora
2 A B habsburki nacionalizam
(i u zemljama istono i juno
od Habsburke monarhije)
0 0
3 A A zreli homogeni industrijalizam
4 A B klasina zapadna liberalna
situacija
~0 0
5 A A decembristika revolucionarna,
ali ne i nacionalistika situacija
6 A B nacionalizam dijaspore
~0 ~0
7 A A netipina prednacionalistika
situacija
8 A B tipina prednacionalistika

Slika 2.Tipologija drutvenih stanja koja stvaraju

ili osujeuju nacionalizam
Z nak ~ o znaava negaciju, nedostatak. M oznaava m o, 0 pristup
obrazovanju m ode rnog stila, a A i B su im ena pojedinih kultura. Svaki
redak s brojem na poetku predouje jedno m o gu e stanje; redak
koji sadri i A i B prikazuje stanje u kojem dvije kulture koegzistiraju
na istom teritoriju, a redak s a A i A oznaava kulturnu ho m o ge nost na
istovrsnom teritoriju. A ko A ili B stoje isp od O i/ili M, on a kulturna
sku pina o kojoj je rije ima pristup obrazovanju ili moi; ako stoje
isp od ~ 0 ili - M , tada nem a takav pristup. Stanje bilo koje skupine
oznaava najblie 0 i M iznad nje.

114
 Redak 1 odgovara klasinom ranom industrijalizmu, u koje
mu su i pristup moi i pristup obrazovanju koncentrirani u ruka
ma nekih; no u retku 1 zapostavljeni se kulturno ne razlikuju od
povlatenih i, u skladu s tim, se, ili bar nita radikalno, na kraju
ne dogaa. Sukob i kataklizma koje je proricao marksizam nisu
su se dogodili. Redak 3 odgovara kasnom industrijalizmu s po
openim pristupom obrazovanju / odsustnou kulturne diferen
cijacije; tu ima jo manje razloga oekivati sukob nego u retku 1.
Jo emo morati raspraviti teko i znaajno pitanje tvori li nap
redni industrijalizam kao takav u svakom sluaju zajedniku
kulturu, nadvlaujui do sada nevane razlike jezinog
idioma. Mogli biste rei da onda kada ljudi imaju manje-vie
jednake predodbe moda vie nije vano slue li se razliitim
rijeima da ih izraze. Ako je tako, redak 3 mogao bi oznaavati
zajedniku budunost ovjeanstva kada i ako ona doe. To e
pitanje biti razmotreno kasnije. Ni redak 5 ne uzrokuje nikakve
nacionalistike probleme ili sukobe. Politiki slaba podskupina
ekonomski je ili obrazovno povlatena, no kako je nije mogue
razlikovati od veine, ona je u stanju plivati u opem bazenu, a
da je se ne otkrije te, poput poslovine maoistike gerile, ne
privlaiti neprijateljsku pozornost.
Reci 7 i 8 zajedno su izuzeti iz nacionalistike Problematik
zbog sasvim drugog razloga: zato to se pitanje pristupa novoj
visokoj kulturi, to je preduvjet ulaska u novi nain ivota i
okoritavanja njime, jednostavno ne postavlja. Ovdje taj pristup
nema nitko, tako da ga nitko nema vie od nekog drugog. To je,
dakako, element koji je presudan i sredinji u naoj teoriji: nacio
nalizam se odnosi na ulazak, sudjelovanje i poistovjeivanje s
pisanofiTVisokom kulturom koja je opsegom jednaka cijeloj po
litikoj Jedinici i njezinu sveukupnom stanovnitvu i koia mora
Biti takva eli li biti kompatibilna s onom vrstom podjele rada, te
s lpm ili nainom proizvodnje na kojima se to drutvo temelji.
U recima 7 i 8 na slici 2. taj je nain odsutan, ak i u obliku bilo
kakve svijesti o njemu ili tenji prema njemu. Ne postoji visoka
kultura, barem ne takva koja ima sklonost i sposobnost sebe
poopiti kroz cijelo drutvo i postati uvjetom njegova uinkovitog
ekonomskog djelovanja. Redak 7 dvostruko je iskljuen kao
nacionalistiko stanje; prvo zbog razloga koji su upravo izloeni,
i drugo jer mu takoer nedostaje i kulturna diferencijacija koja
bi mogla dati maha drugim njegovim problemima, ma kakvi oni
bili. Redak 8 za sloena je agrarna drutva tipiniji od retka 7:

1 15
vladajui se sloj moe prepoznati po istaknutoj kulturi koja slui
kao oznaka ranga, smanjujui nejasnost, a time i napetost. Redak
7, sa svojim kulturnim kontinuitetom, netipian je za agrarni
svijet.
Uoite daljnju razliku izmeu slike koja stoji iza te tipologije
i one koju uobiajeno nudi marksizam. Kao to je ve naznaeno,
na model oekuje i pretkazuje okomiti sukob izmeu razliitih
vodoravnih slojeva, na razliit nain od marksizma. On ga pred
via samo u onim sluajevima gdje je etniko (kulturni i drugi
dijakritiki simboli) vidljivo i gdje naglaava razlike u pristupu
obrazovanju i u moi te, prije svega, spreava slobodan protok
osoblja preko labavih linija drutvene uslojenosti.2 Taj model
takoer pretkazuje sukob ranije, a ne kasnije u razvoju industri-
jalizma (uz uvjet da bez etnike/kultume diferencijacije do viru-
lentnog i odluujue eksplozivnog sukoba uope nee ni doi, ni
prije ni kasnije). No te razlike u predvianju najbolje se vide ne
izolirano, ve kao posljedice razlika u interpretaciji koja je u
pozadini toga.
Na toj razini postoje barem dvije vrlo znaajne razlike izmeu
ta dva stajalita. Jedna se odnosi na predmet koji su dobro istraili
i mnogo komentirali kritiari marksizma: njegovih pogleda na
drutvenu uslojenost koju je stvorio industrijalizam (ili, njihovim
rjenikom, kapitalizam). Na model pretpostavlja da se otra
polarizacija i drutveni diskontinuitet doista pojavljuju u ranom
industrijalizmu, ali oni potom bivaju prigueni drutvenom pok-
retnou, smanjenjem drutvene distance i meusobnim priblia
vanjem ivotnih stilova. Ne porie se da i dalje postoje velike
razlike u vlasnitvu, ali se navijeta da stvarne drutvene poslje
dice toga, skrivene i zamjetljive, postaju mnogo manje vane.
Jo je znaajnija priroda polarizacije koja se pojavljuje u
industrijskom drutvu. Na se model razlikuje od marksistikog
po tome to nadzor ili vlasnitvo nad kapitalom nisu ak ni
spomenuti. Istovjetnost kulture, pristup moi i pristup obrazova
nju jedini su elementi koje smo kao premise uvrstili u na model
1 upotrijebili za stvaranje naih osam moguih stanja. Kapital,
vlasnitvo i bogatstvo naprosto su zanemareni, i to namjerno. Ti
neko toliko uvaavani imbenici zamijenjeni su jednim drugim,
2
Tu injenicu o presudnim rascjepima u drutvu, ini se. priznaje autor, koji se usprkos tome
nastavlja svrstavati medu marksiste. Vidjeti: Tom Nairn, The Break-up o f Britain, London,
1977.

116
 koji je openito oznaen kao pristup obrazovanju. Pod tim se
razumijeva, kao stoje izloeno, posjedovanje ili pristup stjecanju
skupine vjetina koje ljudima omoguuju da dobro odigraju svoje
uloge u opim uvjetima industrijske podjele rada, kako smo je
poblie opisali. Smatram da je ovaj pristup potpuno opravdan.
Bitno je ono na to se esto pozivaju ekonomisti razvoja laissez
faire uvjerenja. Vrlo siromane populacije (primjerice, ugovorom
obvezani, preseljeni kineski kuliji) snalaze se zapanjujue dobro
kad imaju prikladne stavove, dok kapital uliven u neprikladne
ljudske kontekste kao pomo razvoju ne postie nita. ini se da
je kapital, poput kapitalizma, precijenjena kategorija.

Raznolikosti nacionalistikih iskustava

Na je model stvoren uvoenjem triju imbenika koji su jedini
doista znaajni: mo, obrazovanje i zajednika kultura, u eljenim
znaenjima. Od osam moguih stanja to ih stvara model pet ih
je tako rei nenacionalistikih; etiri su od njih takva jer ne postoji
kulturalna diferencijacija, a dva jer se pitanje pristupa iz sredita
odravanoj visokoj kulturi ne postavlja (s tim da je jedan od
primjera, dakako, ukljuen i u prvu i u drugu skupinu). To nam
ostavlja tri oblika nacionalizma.
Redak 2 odgovara onome to se moe nazvati klasinim
^ghjbuiki^^bliksmjiagiQnalizgiaL(nalazimo ga i u zemljama
funo i istono od Habsburkemonarhije). Vlastodrci imaju
povlateni pristup sredinjoj visokoj kulturi, koja uistinu jest
njihova vlastita kultura, kao i gomili smicalica koje im omoguuju
da se dobro snalaze u modernim okolnostima. Onima bez moi
ujedno je uskraeno i obrazovanje. Oni, ili neke skupine unutar
njih, dijele puke kulture koje se, uz mnogo napora te standardi
zirane i upom e propagande, mogu pretvoriti u suparniku novu
visoku kulturu, bez obzira na to bila ona odravana u sjeanju,
stvarnom ili izmiljenom, na povijesnu politiku jedinicu koja je
navodno jednom bila izgraena oko iste te kulture ili neke od
njezinih inaica, ili ne. Potrebni napor, meutim. Utu zadadUvrTcT
energino ulau intelektualci budniari te etnike skupine, i ko
nano, ako i kada okolnosti postanu povoljne, ta skupina uspos
tavlja svoju vlastitu dravu koja odrava i titi novoroenu ifT
ponovno r^dpn11 tribuni, ^ prema tomel
Nastalo stanje neposredno i neizmjerno ide u korist spome
nutim budniarima, a s vremenom moe biti od neke koristi i

117
drugim pripadnicima te kulture, iako je teko rei nisu li oni mogli
jednako dobro proi asimilirajui se u kulturu izvornih vlast(>~
draa. Ne-govornici nove kulture koji igrom sluaja ive na
teritoriju to ga nadzire nova drava tada se pak sami suoavaju
s mogunostima asimilacije, iredentistikih napora, emigracije,
neugodnog statusa mamine i fizike likvidacije. U taj se model
ugledajuudrugim dijelovima svijeta, povremeno sa znaajnim
modifikacijama, u neemu to se moe nazvati afrikim tipom
(premda niie ogranien na AfrikuV a koji se javlja kada lokalne
uke kulture nisu sposobne postati novim visokim kulturama
S rzave koja nastaje zbog toga to su odve brojne ili odve
ljubomorne jedna na drugu, ili zbog kakvog drugog razloga. !
O tome se ve raspravljalo u svezi s pseudohipotetikom
Ruritanijom (5. poglavlje). No u tom stadijTasprav primarno
me zanimala razlika izmeu tog ruritanskog tipa (ili retka 2) i
posebnog problema s kojim se suoavaju napredne industrijske
zemlje zbog prisutnosti protuentropijskih obiljeja koja se opiru
pokretnosti u njihovim populacijama: suprotnost izmeu konica
pokretnosti zbog tekoa u komunikaciji i konica zbog tekoa
kulturne identifikacije ili, ako tako elite, zbog lakoe raspozna
vanja nejednakosti, efekta tipa svi su oni isti ili efekta dolaska
na lo glas.
Granica pokretnosti je zbog ustrajnog gomilanja nekih zna
ajki u podvlatenim slojevima vrlo ozbiljan problem, posebice
za razvijena industrijska drutva, a distinkcija je znaajna, ali nije
istovjetna onoj koja nas sada zanima, ti. razlici izmeu redaka Z
i 4. Zanimljivo ie stanje koje simbolizira itedak^>neki imaju mo^
a neki ne. Taje razlika u uzajamnom odnoirtfrazlikama kulture,
i moe se pomou njih shvatiti. No kad je u pitanju pristup
obrazovanju, nema znaajne razlike izmeu relevantnih popula
cija. to se zapravo dogaa?
Povijesna stvarnost kojoj taj model odgovara jesu ujedinjujui
nacionalizmi Italije i Njemake 19. stoljea. Veinom Talijana
vladali su stranci, pa su oni u tom smislu bili politiki zapostav
ljeni. Nijemci su preteito ivjeli u rascjepkanim dravama: mno
ge od njih bile su malene i slabe, barem prema europskim stan-
dardimaj/elikih sila, te stoga nesposobne da njemakoj kulturi
kao centraliziranom modernom mediju osiguraju njezin politiki
svod. (Dodatni je paradoks da je vienacionalna velika sila Aus

118
trija nastojala uiniti neto takvo, ali uz prilino nezadovoljstvo
nekih njezinih dravljana.)
Dakle, politika zatita talijanske i njemake kulture bila jc za
Talijane i za Nijemce vidno i uvredljivo inferiorna onoj koja je
bila osigurana, recimo francuskoj ili engleskoj kulturi. No to se
tie pristupa obrazovanju, pogodnosti to su ih osiguravale te
dvije visoke kulture onima koji su raanjem dolazili u njihove
dijalekatne inaice zapravo nisu bile ni na koji nain inferiorne.
I talijanski i njemaki bili su knjievni jezici, s uinkovitom cen
traliziranom standardizacijom svojih pravilnih oblika i s cvjetaju-
om knjievnou, tehnikim rjenicima i obiajima, obrazovnim
ustanovama i akademijama. Kulturne inferiornosti bilo je vrlo
malo ili nimalo. Stope pismenosti i standardi obrazovanja nisu
bili znaajno nii (ako su uope i bili nii) meu Nijemcima no
to su bili meu Francuzima i nisu bili znaajno niski medu
Talijanima u usporedbi s dominantnim Austrijancima. Njemaka
(kultura, op. prev.) u usporedbi s francuskom, ili talijanska u
usporedbi s njemakom kojom su se sluili Austrijanci, nisu bile
kulture u nepovoljnom poloaju, a njihovi zagovornici nisu tre
bali ispravljati nejednak pristup eventualnim pogodnostima mo
dernog svijeta. Sve to je trebalo ispraviti bile su ta nejednakost
moi i odsutnost politikog svoda nad kulturom (i nad ekonomi
jom) i nedostatak ustanova koje e biti poistvojeene s njom ;
posveenenjezinu odravanju. Risorgimento i ujedinjenje Nje
make ispravili su te neravnotee.________________________
, Ipak postoji razlika izmeu ujedinjujueg nacionalizma te
vrste u ime potpuno postojee visoke kulture koja treba samo
poboljanje u obliku politikog svoda i klasinog habsburkog-i-
jiiSnijp.i.ktoniie tipa nacionalizma. Ta je razlika predmetom
fascinantnog i prilino ganutljivog ogleda kojem je autor pokojni
profesor John Plamenatz, ogleda koji bi se s pravom mogao zvati
Tuna razmiljanja jednog Crnogorca u Oxfordu.3 Plamenato
ie dvije vrste narinnalizma nazvao zapadnim i istonim: zapadni
je tip risorgimento ili ujedinjujui, tipian za 19. stoljee i duboko
povezan s liberaTnim idam.'gok je primjer istonog, iako on to
ne naglaava s previe rijeci,' nacionalizam za koji je znao da
postoji na njegovu rodnom Balkanu. Nema sumnje da je on
zapadni nacionalizam vidio kao neto razmjerno benigno i zgodr
~ ~
John Plamenatz. I Wtr types o f Nationalism, u: E. Kamcnka (izd). Nationalism, The Nature
and Evolution o f an Idea, London. 1973.

119
no, a istoni kao neto odvratno, osueno na odbojnost zbog
dltolnosti koje su ga potakle. (Bilo bi zhimljivo upitati ga bi li on
izrazito ncbenigne oblike koje su ti neko benigni ili razmjerno
liberalni i umjereni zapadni nacionalizmi poprimili u 20. stoljeu
smatrao sluajnim i izbjeivim zastranjivanjima ili ne.)
Logika na kojoj se temelji Plamenatzov argument je jasna.
Razmjerno benigni zapadni nacionalizmi djf lnvnli mi u ime rloh
ro razvijenih visokih kultura, normativno centraliziranih i op-
nrbljenih prilino dobro definiranom pukom klijentelom- hiln
je potrebno samo malo prilagodavanja politike situacije i meu
narodnih granica da se tim kulturama i njihovim govornicima i
praktiarima osigura trajna zatita jednaka onoj kakvu su ve
uivali njihovi suparnici. Za to ie bilo potrebno nekoliko bitaka i
mnogo neprekidne diplomatske djelatnosti. No kako to inae
5iva pri pravljenju povijesnih omleta, razbijanje nesrazmjernog
ili neuobiajenog broja jaja'nij bilo obuhvaeno, moda ak ne
rie od onoga to bi ionako bilo razbijeno tijekom normalne
politike igre, unutar opeg politikog okvira i pretpostavki tog
vremena.
Kao suprotnost tome razmotrimo nacionalizam to gaje Pla-
me7mtz~5ZnaKr1tomm. Niegovaj e implementacija, dakako,
zahtijevala bitke i diplomaciju, barem u ednakoi mjeri kao i
Dzbiljenje zapadnih nacionalizama. Ali time problem ne zavra-
reTTstocni nacionalizam te vrste nije djelovao u ime ve postoje
e, vrsto odreene i kodificirane visoke kulture koja je tako rei
predodredila i jezino unaprijed uredila svoj vlastiti teritbrij
neprekidnim knjievnim djelatnostima jo od rane renesanse ili
nd reformacije. ve prema tome. Uope ne. Taj je nacionalizam
djelovao u ime visoke kulture koja se jo nije bila potpuno
iskristalizirala, koja ie tek teila da takvom postane ili je jo bila
u nastajanju. Bio ie na elu ili se borio za vodee mjesto u otrom
suparnitvu sa slinim takmacima u borbi nad kaotinim etnog
rafskim zemljovidom mnogih narjeja, s nejasnim povijesnim ili
[ezino-genetskim pripadnostima knje. su obuhvaale populacije
to su se tek zapoele poistovjeivati s tim nacionalnim visokim
kulturama koje su se pomaljale. Objektivne okolnosti modernog
svijeta bile su takve da su ih, prije ili kasnije, obvezivale~na
poistovjeivanje s-jednom Qd tih kultura. No dotada im je nedos-
tajalajasno definirana kulturna osnova Eakvu su uivali Nijemci
i Talijani.

IX
 Te populacije Istone Europe io su uvijek bile vrsto vezane
sloenim viestrukim odanostima rodbini, teritoriju i religiji. Bilo
le potrebno vie bitaka i malo diplomacije kako bi ih se navelo da
se prilagode nacionalistikom imperativu. Trebalo je poduzeti
vrlo mnogo silovitog kulturnog inenjeringa. U mnogo sluajeva
trebalo je takoer izvesti razmjene ili progone stanovnitva, ma
nje ili vie prisilne asimilacije, a katkada i likvidacije, kako bi se
postigla ona bliska veza izmeu drave i kulture koja je bit
nacionalizma. A sve te posljedice nisu proizlazile iz neke neuo
biajene okrutnosti nacionalista koji su na kraju primijenili te
mjere (oni vjerojatno nisu ni bolji ni loiji od bilo koga drugog^
ve iz neizbjene logike stanja.
Ako je nacionalistiki imperativ trebalo implementirati u ono
to je Plamenatz openito oznaio kao istone prilike, tada slijede
ove posljedice: drutvo modernog tipa ne moe se implementirati
bez zadovoljavanja neeg vrlo bliskog nacionalistikom impera
tivu koji proizlazi iz novog naina podjele rada. Glad za industrij
skim obiljem, jednom kad se njegove prednosti i njihova raspolo
ivost upoznaju i kada je prijanji drutveni poredak na bilo koji
nain razbijen, praktiki je neodoljiva. Ne moe se izbjei zaklju
ak kojem nas taj niz koraka vodi. Uz sreu, razumijevanje i
odlunost, cijena se moe smanjiti, no plaanje ipak nije mogue
u potpunosti izbjei.

Nacionalizam dijaspore
Naa rasprava razlika izmeu redaka 2 i 4 sa slike 2. na neki
nain ponavlja distinkciju prof. Plamentza izmeu zapadnih i
istonih nacionalizama, no ona ipak polae pravo na neke pred
nosti pred njegovim postupkom. Sjedne strane, ta suprotnost nije
jednostavno postavljena kao sluajno, povijesno pronaena dis
tinkcija, ve je izvedena iz jednostavnog modela u koji su, preko
hipoteze, odreeni osnovni elementarni imbenici ve uneseni.
To je prednost barem za one koji, poput mene, vjeruju da takvu
izgradnju modela treba barem pokuati.
Ali tu je i dodatna korist: taj ^konstruktivni pristup stvara
daljnju, treu varijantu nacionalizma koju je Plamenatz sasvim
izostavirirkoju uvjerljivo proizvodi daljnja kombinacija onih
potpuno istih elemenata koji su, u drugim kombinacijama, tako
er odgovorni za dvije vrste koje su njega zaokupile. Treu je

121
vrstu najbolje nazvati nacionalizmom dijaspore, i to je, povijesna
je injenica, vrlo vidljiva:i "znaajna podvrsta nacionalizma.
Tradicionalno agrarno drutvo, naglasili smo, primarno koris
ti kulturu ili etnicitet da bi istaknulo povlatene skupine naglaa;
vajui time njihovu odlinost i legitimnost, pojaavajui njihovu
auru i smanjujui opasnost od statusnih nejasnoa. Ako vlasto
drci govore odreenim jezikom ili imaju odreeni naglasak i
nose odreenu nonju, bilo bi krenje pravila ponaanja ili al^
mnogo gore od toga kad bi netko tko ne pripada vladajucm sloju_
koristio isti nain komunikacije. Bila bi to drskost, lse-majest,
oneienje ili svetogre, predmet izrugivanja. Ruglo je mona
sankcija. To je najsnanija drutvena sankcija protiv koje jc ra-
pum izrazito nemoan, ak, ili posebice, kada osudu izriu najma
nje kvalificirani porotnici. Mogue je takoer razviti i druga,
moda i okrutnija kanjavanja.
No isto drutveno sredstvo oznaavanja kulture i etniciteta
koristi se za prepoznavanje i odvajanje ne samo povlatenih ve
i zapostavljenih, ambivalentno promatranih ili pak parijskih sku
pina. Za drutvo je krajnje korisno imati takve skupine. Kao to
smo primijetili, u predindustrijskim drutvima birokratske slube
najbolje mogu obnaati eunusi, sveenici, robovi i stranci. Odve
je opasno na takve kljune poloaje postaviti domae dravljane,
koji su po roenju slobodni. Oni su mnogo podloniji pritiscima
i iskuenjima svojih lokalnih i rodbinskih veza da svoje poloaje
upotrijebe u korist svojih roaka i klijenata te da svoje roake i
klijente zauzvrat iskoriste za daljnje jaanje svojih vlastitih polo
aja. Sve do dolaska naeg modernog drutva, u kojem je svatko
i mameluk i uen ovjek, nije svatko mogao prihvatljivo obnaati
dunost birokrata bez potrebe da bude fiziki ili drutveno u-
kopljen. Sada se ljudima moe povjeriti da potuju ono to su
prije bile politiki nezgrapne i netipine norme agrarnog drutva,
ali su postale proimajuima i prihvatljivima. Danas smo svi mi
ukopljeni i kukavno dostojni povjerenja. Drava nam, sve u
SvemuTmoe povjeriti da obavljamo svoje dunosti i ne treba nas
zbog toga najprije pretvoriti u eunuhe, sveenike, robove ili
mameluke.
No popunjavanje poloaja u upravnoj strukturi nije jedini
razlog za postojanje parija u agrarnom poretku. Parijske birok
racije nisu samo oblik izuzea iz pune ljudskosti, a birokracijanijc
jedini izvor drutvene, moi. Magija, kovanje metala, financije,

122
 elitne vojne postrojbe, razne druge takve tajnovitosti i u nekim
okolnostima specijalnost bilo koje vrste, mogu na strunjaka koji
ima pristup njima prenijeti opasnu mo. Jedan nain neutralizi-
ranja te opasnosti, a da se istodobno tolerira specijalnost, a
moda i potvrdi monopol ceha ili kaste, jest ustrajavanje na tome
da tu drutvenu niu moe popunjavati samo skupina koju je lako
mogue kulturno identificirati i koja je sudbinski odreena za
izbjegavanje i prezir, iskljuena iz politikih javnih slubi i iz
vrhovnog nadzora nad oruima prisile te liena asti.
Jasni primjeri takvih poloaja, esto odve opasnih da bi se
povjerili lokalnim stanovnicima i punopravnim dravljanima te,
prema tome, rezerviranih za strance, jesu uvari rezidencija i
pruatelji financijskih usluga. Rukovanje velikim svotama novca
oito daje veliku mo, a ako je ta mo u rukama nekog za koga je
mogunost da e je upotrijebiti u vlastitu korist unaprijed isklju
ena jer pripada kategoriji koja je iskljuena iz visokih i asnih
javnih slubi i koja nije u mogunosti narediti pokornost, utoliko
bolje. U tradicionalnom poretku, skupine koje zaposjedaju te
poloaje pristaju i na dobro i na loe, prihvaajui rezignirano
prednosti, opasnosti i ponienja svoje situacije. Obino se roe
njem u njoj zateknu i u svemu tome imaju malo izbora. Ponekad,
mnogo pate, ali s njihovim poloajem uz odricanja nerijetku
dolaze i prednosti.
Stanje se radikalno i duboko mijenja dolaskom pokretnog,
anorrnag~rxgTffaIziranog masovnog drutva. To posebno vri
jedi za mamine specijalizirane za financijska, trgovaka i openi-
to urbana struna zanimanja. S proimajuom pokretnou i
promjenama zanimanja, nekoj posebnoj kulturnoj skupini nije
vielnogue zadrati monopol na neke djelatnosti. Kada toliko
mnogo pripadnika ireg drutva tei tim esto udobnim i za njih
(ako ne podlijeu konfiskaciji) lukrativnim zanimanjima, teko ih
e mogue rezervirati za manjinu, a jo tee za obiljeenu manji
nu.
Meutim, te nekad specijalizirane i odvojene populacije isto
dobno su predisponirane da imaju izrazitu prednost u smislu
novih poslova i novog ivotnog stila.
ak i sofisticirani sociolozi poput Maxa Webera esto tvrde
da te manjine imaju dvostruka mjerila, jedna za vlastitu skupinu,
a druga, instrumentalna i amoralna, za one izvana. Oni doista
imaju dvostruka mjerila, ali upravo je obratno. Cjelokupni njihov

123
poloaj u vanjskom svijetu prethodno je ovisio o obnaanju neke
posebne slube ili pribavljanju neke posebne robe. Njihov ugled
i prihod u potpunosti su ovisili o tome da to rade pouzdano i po
toj su profesionalnoj pouzdanosti doista bili poznati. To je bilo
posve razliito od odnosa koji su prevladavali unutar moralne
zajednice u kojoj je poslovni dogovor izmeu dva pojedinca
neizbjeno bio uvijek mnogo vie od pukog poslovnog dogovora.
Dva partnera u njemu bili su ujedno i roaci, pripadnici istog
klana, saveznici, neprijatelji, itd.; posao stoga nikada nije bio
ogranien samo na jednostavnu isporuku te i te robe po toj i toj
cijeni. Uvijek je postojalo obeanje veih probitaka ili strah od
mogue izdaje. Obje su strane bile upletene u mnogo dalekose
nije i neopipljive pogodbe i proraune te su se stoga morale
truditi da isporue to vie. Ako pak nisu bili zadovoljni tim
poslom, snani su ih motivi spreavali da se ale kako ne bi
stavljali na kocku i sve ostale niti toga odnosa.
S druge stran e, prednost poslovanja s manjinom s koiom se
nije moglo jesti, vjenavati niti ulaziti u politike ili vojne saveze
bila je to da su se obje strane mogle usredotoiti na racionalnu
analizu trokova i dobitaka odreenog trenutanog posla o kojem
je bila rijeioekivati, u cjelini, da dobiju ono to su ugovorili, ni
mame ni vie od toga. Unutar manjinske zajednice, dakako,
odnosi su se takoer sastojali od vie niti, pa su stoga poslovi bili
manje racionalni i pouzdani te mnogostraniji. Ali u veem dru
tvu oni bez statusa mogu dobiti ugovor. Nasuprot tome, onima
koji su uivali neki drutveni poloaj i koji su morali potovati
njegova prava i dunosti bilo je time uskraeno velik dio slobode
djelovanja potrebne za pregovaranje i udovoljavanje odreenim^
ugovorima. Status i ast ovjeku uskrauju mnoge mogunosti, 4
nameui mu previe dunosti i obveza. Lienost statusa ovjeku
daje mogunost da obrati pozornost na posao koji je pred njim,
da sklopi racionalni dogovor i da se pridrava njegovih uvjeta.
-D akle, doista je tono da manjinska zajednica ima dvostruka
mjerila, ali u znaenju suprotnom od onn^ tn sp. prtpr.c-
tavlja. Prema vanjskom svijetu pokazivali su onu pouzdanost u
kojoj se oituje anticipacija jednoznanih modernih odnosa. Up
ravo je poslovanje s njihovim drugovima imalo onu bogatu kva
litetu mnogostranosti koja ima, za na moderni senzibilitet, zadah
korupcije. No. dakako, s dolaskom anonimnog pokretnog masov
nog drutva jednoznani, jednostruki poslovi postaju uobiajeni-

124
 ma, tj. nisu posebna svojstvenost poslovanja meu skupinama
koje ne jedu za istim stolom.
U okolnostima modernizacije neko specijalizirane skupine
gube svoje slabosti, ali takoer i svoj monopol i zatitu. Njihovo
prijanje obrazovanje i usmjerenje omoguuje im da svoju ulogu
igraju mnogo uspjenije od svojih suparnika u novom ekonom
skom okruenju slobodnom za sve. Njihovo zalee mnogo ih
bolje osposobljava za to. Ali to zalee istodobno sadri i tradiciju
politike nemoi i odricanja od javnog prava na samoobranu. To
je, napokon, od poetka bila cijena njihova ulaska u profesiju:
morali su sebe uiniti politiki i vojno nemonima kako bnm'blto
doputencTnikovanje oruima koia bi. u pogrenim rukama,
mogla biti vrlo mona i opasna. No ak i bez takve tradicije
politika i vojna slabost takve skupine proizlazi iz njezina manjin-
skog statusa te, vrlo esto, iz njezina rasprivanja meu mnotvo
urbanih sredita, kao i iz njezina neposjedovanja kompaktne
obranjive teritorijalne osnove. Neke ekonomski briljantne skupi
ne te vrste imaju za sobom dugu tradicijuTasprivanja, urbaniza
cije i mnjhslog statusa: to je, jasno, sluajna idovima, Grcima,
Armencima iirParsima. Ostalg skupine uspijevaju zaposjesti sli
ne poloaje samcTzbog dananjih migracija i spretnosti (ili obra
zovnih mogunosti) steenih ili razvijenih samo u modernim
vremenima. Takav je poloaj prekomorskih Kineza ili Indijaca ili
pak pripadnika plemena Ibo u Nigeriji.
Pogubne i tragine posljedice spajanja ekonomske nadmoi i
kulturne poistovjetivosti s politikom i vojnom slabou u moder
nim okolnostima predobro su znane da bi ih bilo potrebno po
navljati. Posljedice variraju od genocida do progona. Katkada se
odrava nesigurna i tjeskobna ravnotea. Glavno je istaknuti da
se sredinja mo sada nalazi u vrlo razliitom poloaju i da je
predmetom iskuenja i pritisaka vrlo razliitih od onih koji su
prevladavali u danima agrarne podjele rada. Tada se nije ni
pomiljalo da bi svatko mogao postati pokretnim, obrazovanim,
specijaliziranim i razmiljati poslovno; tko bi tada obraivao
zemlju?
Kad je Eva prela, a Adam kopao
Tko je tada trgovao?
Pa, bilo je i takvih, ali oni nisu mogli tvoriti veinu ili normu.
Gotovo univerzalno buroasko drutvo bilo je nepojmljivo.

125
 Glavnina stanovnitva tada nije udjela za ulogom manjine
koja je u svakom sluaju bila obiljeena. Vladajua je klasa
pozdravljala postojanje goloruke, prilino lako oporezive, eko
nomski specijalizirane skupine vezane za vladare svojom strogo
odravanom i pojaanom nezatienou. No sada nacionalni
razvitak zahtijeva upravo to da se svatko treba kretati u smjeru
koji je neko bio otvoren samo za manjinsku, obiljeenu skupinu.
Neko je dravi bilo od interesa da se zatiti manjinakoju je bilo
lako mustL Sadaje dravi vie u interesu da manjinu lii njezjnih
ekonomskih monopola te ona zbog uoljivosti i bogatstva manji
ne moe kompenzirati velik dio nezadovoljstva ire populacije
liavanjem imovine i progonom te manjine; stoga dolazi do neiz
bjenoga. Time se osigurava krajnje zabavna (osim za njegove
rtve) i patetina pozornTca poniavanja~skupine kojoj se nekada
zavidjelo, na veselje veineTTo zadovoljstvo moe osjetiti mnogo
ira kategorija ljudi od ograniene skupine nasljednika poloaja
koje je ispraznila proganjana manjina, a to je i politiki znaajan
motiv koji to usmjerenje ini politiki privlanom mogunou za
d ra vu - ,fiO
U tim okolnostima manjina je suoena s istim onim opcijama
s kojima su se suoili nai ruritanski radni migranti (premda u
drukijim okolnostima). Ona se moe asimilirati, i katkada doista
cijela manjina, ili neki njezini znatni dijelovi, uspijeva upravo u
tome. Alternativno, ona moe pokuati odbaciti i svoju specijali
zaciju i svoj manjinski status te stvoriti vlastitu dravu kao novi
zatitnjk ada nespecijalizirane, ope, odnedavna nacionalne kul
ture. Za rasprenu urbanu populaciju glavni je problem, dakako,
stjecanje potrebne teritorijalne osnove. Ruritanski seljaci, budui
da su seljaci, nuno su imali teritorijalnu osnovu kojoj je bilo
sueno da uskoro postane kraljevina Ruritanija te kasnije Soci
jalistika Narodna Republika Ruritanija. No to je bilo initi
jednoj urbanoj, specijaliziranoj i rasprenoj skupini s malo ili
nimalo ruralnih veza?
, Za te jebaste nacionalizma stjecanje teritorijaluaprvi i moda
glavni problem. Heleni u poetku nisu toliko razmiljali o odcjep^
ljenju od Otomanskog Carstva koliko o preokretanju hijerarhije
unutar njega i preuzimanju vlasti, oivljujui tako Bizant. Prvi
grki ustanak nije se dogodio u Grkoj nego na podruju dana
nje Rumunjske, gdje su Grci bili manjina, i to manjina koja je
imala prilino mnogo koristi od otomanskog sustava. Do upotre^

126
bc za teritorijalnu osnovu onoga stoje danas juna Grka dolo
je tek kasnije.
Najslavniji i najdramatiniji sluaj uspjenog nacionalizma
dijaspore jest Izrael. To je ujedno i zadnji, najmanje tipini
meu europskim nacionalizmima, kako ree Hugh Trevor-Ro
per.4 (Taj je nacionalizam rijeio europski problem stvarajui
azijski, o emu Izraelci jedva da su poeli razmiljati. U dijaspori,
idovska se religija pozivala na Jeruzalem; kad se jednom vratio
u Jeruzalem, polusekularni je cionizam neko vrijeme koristio
vremene socijalistike i populistike klieje Europe 19. stoljea.)
Gotovo dvije tisue godina povijesti nije ostavilo nikakvu idov
sku teritorijalnu osnovicu, ponajmanje u zemlji Izraela, a usto je
ostavilo idove kao skup nepovezanih i prilino visoko specijali
ziranih slojeva unutar struktura drugih drutava, a ne kao urav
noteenu populaciju koja moe biti osnovom manje ili vie autar
kine moderne drave, geschlossener Handelstaat. Unato tome
taje izuzetna preobrazba postignuta, bez sumnje velikim dijelom
zahvaljujui poticaju to su ga priskrbili pogromi, najprije u
Istonoj Europi, a potom irom Europe za vrijeme holokausta.
Ti progoni bolje od ma kojih drugih ilustriraju kakva e sudbina
vjerojatno snai kulturno razluive, ekonomski povlatene i poli
tiki nezatiene zajednice u vrijeme kada je razdoblje specijali
ziranih zajednica, tradicionalnog oblika organske podjele rada,
zavreno.
Preobrazba ljudi upletena u idovski sluaj kretala se suprot
no globalnom trendu: urbana, visokopismena i profinjena koz
mopolitska populacija barem je djelomino bila vraena zemlji i
osami. Obino je nacionalistiki proces obrnuto razmjeran svojoj
demagogiji kada govori o seljacima, a stvara graane. Ovdje je
bilo doista nuno stvoriti neznatan broj surogatnih seljaka. Zap
ravo, pokazalo se da su to seljaci s odreenim presudnim plemen
skim obiljejima: oblik lokalne organizacije koja je bila nainjena
od jedinica ija je stvarna uloga istodobno bila proizvodna i vojna.
Stvaranje takvih plemenskih seljaka s urbanim zaleem, razum
ljivo, nije moglo biti laka, a surogatni seljaci vojnici zapravo su
nastali putem neke vrste sekularnih redovnika. Za to je bila
potrebna ideologija, a zbog povijesne sluajnosti prikladna mje
avina socijalizma i populizma uistinu je bila raspoloiva i proi-

Hugh Trevor-Roper, Jewish and Other nationalism, London. 1962.

1 27
majua u intelektualnom miljeu u kojem je red izvodio svoje
novaenje. Kolektivistiki motivi u toj ideologiji, proruralni i
suprotni podjeli rada, idealno su odgovarali svrsi. Ostaje otvore
nim pitanjem osiguravaju li doista kibuci modernom ovjeku
dobar ivot, kako su vjerovali i nadali se njihovi utemeljitelji; no
kao dio mehanizma za uinkovito ponovno naseljavanje zemlje
ljudima privuenim iz jako urbaniziranih i burujskih populacija
te njihova uinkovita obrana te zemlje minimalnim i oskudnim
sredstvima u vojnoj krizi, pokazali su se izvanrednima i odista bez
premca.
Problemi drutvenog preobraaja, ponovnog kulturnog oiv
ljavanja, stjecanja teritorija te hvatanja u kotac s prirodnim
neprijateljstvom onih koji su ranije posezali za teritorijem o
kojem je rije ilustriraju sasvim osobite i krupne probleme s
kojima se suoavaju nacionalizmi dijaspore. Manje su akutni
problemi s kojima se suoavaju oni meu njima koji zadravaju
neki ostatak kakvog pradavnog teritorija. No problemi to stoje
pred kulturom dijaspore koja se ne opredijeli za nacionalistiku
mogunost mogu biti jednako ozbiljni i tragini kao i oni s kojima
se suoava ako prihvati nacionalizam. Zapravo, moe se rei da
upravo ta krajnja pogibelj od mogunosti asimiliranja ini da se
pristae nacionalistikog rjeenja u ovoj situaciji jako zalau za
svoju ideju.
Ozbiljnost stanja s kojim se suoavaju stanovnitva dijaspore
ako ne izaberu nacionalizam i nain na koji se cijelo stanje moe
izvesti iz posve openitih znaajki prijelaza iz agrarnog u indus
trijski poredak pokazuju da je sasvim pogreno pozvati se na
nacionalizme dijaspore kao protuprimjere naoj teoriji naciona
lizma:
Grki i armenski nacionalizam ponikli su medu stanovnitvi
ma koja su naelno bila uspjenija i sposobnija shvatiti eko
nomije moderne Europe to stvaraju bogatstvo od svojih
otomanskih muslimanskih gospodara.5

Nationalism in Asia and Africa, izd. Elie Kedouric, London, 1970., str. 20. U istom djelu (str.
132.) profesor Kedourie osporava doktrinu koju industrijska drutvena organizacija stvara za
kulturnu homogenost: Velika industrijska poduzea pustila su korijenje i procvjetala u
viejezinim drutvima: u ekoj i Sjedinjenim Dravama u 19. stoljeu; u Hong Kongu,
Izraelu, francuskom Aliru, Indiji, Cejlonu i Maleziji u 20.
Nikada se nije tvrdilo da je industrijsko poduzee mogue samo u drutvu koje je ve kulturno
homogeno. O no to teorija tvrdi glasi: ako je industrijska ekonomija uspostavljena u kulturno
heterogenom drutvu (ili ak ako samo izdaleka baca sjenu na njega), tada dolazi do napetosti
koje e stvoriti nacionalizam. S moguom i privremenom iznimkom Hong Konga, ije je

128
 U naem ruritanskom sluaju nacionalizam se tumaio pomo
u stanovnitva u ekonomski i politiki nepovoljnom poloaju
koje se moe kulturno razlikovati od ostalih te je stoga prinueno
odabrati nacionalistiku mogunost. No jednom kada proces
industrijalizacije zapone, neotrpiv poloaj populacija koje se
mogu kulturno razlikovati i koje nisu zapostavljene ekonomski
(upravo obratno), ve samo politiki, to je inherentno njihovu
statusu manjine, proizlazi iz istih openitih premisa i upuuje na
isti zakljuak iako, naravno, svojim specifinim putem. Usredo
toiti se iskljuivo na nepovoljni ekonomski poloaj, koji je, to
je ope poznato, istaknut u veini tipinih sluajeva, u naoj-je
poziciji smijeno. Industrijski poredak zahtijeva homogenost u-
nutar politikih jedinica, dovoljnu barem da omogui prilino
neometanu pokretnost koja e usto sprijeiti etniko poistovje
ivanje prednosti i zapostavljenosti, ekonomskih ili politikih.

stanovnitvo popunjeno Kinezima koji ne ele ivjeti u sadanjemu kineskom reimu tako da
samo natelo popunjavanja zajednice uvjetuje izostanak iredentistike udnje, svaka druga
zemlja navedena u Kedourijevu popisu nipoto nije protuprimjer teoriji; zapravo je ilustrira
te osigurava doista stvarne paradigme modela koji teorija predlae. eka je bila izvor za
mnogo ranih nacionalistikih djelatnosti i teorija, i njemakih i ekih; notorna je injenica .
da je obrazovni sustav u Sjedinjenim Dravama bio povezan s pretvaranjem heterogene
imigrantske populacije u etniki homogenu, uz svesrdnu suradnju s populacijom koja je na
taj nain preraivana. Sve ostale zemlje s popisa ilustriraju priu o nacionalizmu, neke u
krajnjem i traginom obliku. Tono je da kulturna homogenost u Indiji ponekad presijeca
jezinu razliitost: Hindusi govore istim jezikom ak i kad ne govore istim jezikom. No
teorija to unaprijed ne iskljuuje.

129
 8. Budunost nacionalizma

Naa je openita dijagnoza nacionalizma jednostavna. Od

jriju stadija ljudske povijesti drugi je agrarni, a trei industrijskih
'Agrarno drutvo ima neke openite znaajke: veinu stanovnT
tva ine poljoprivredni proizvoai, seljaci. Tek manjina stanov
n itva su strunjaci, bilo vojni, politiki, vjerski ili gospodarstveni.
Na veinu agrarnog stanovnitava takoer utjeu druge dvije
Velike novine agrarnog doba: centralizirana vlast i otkrie pisma.
Agrarno je drutvo* za razliku, ini se, i od drutva koje mu
prethodi i od drutva koje ga slijedi, maltuzijansko: i proizvodne
i obrambene potrebe gone ga da tei rastuoj populaciji koja se
potom potrebama pribliava dovoljno blizu granicama raspolo
ivih resursa daje povremeno pogaaju katastrofe. Tri presudna
imbenika koja u tom drutvu djeluju (proizvodnja hrane, poli
tika centralizacija i pismenost) stvaraju drutvenu strukturu u
kojoj su kulturne i politike granice malokad istovjetne.
Industrijsko je drutvo potpuno drugaije. Nije maltuzijan
sko, ve je zasnovano na spoznajnom i ekonomskom rastu Koji niT
"Kraju prestie i obeshrabruje dalini dramatini porast stanovni
tva i o niemu ovisi. Razni imbenici unutar njega opa pisme-
nost, pokretnost i time individualizam, politika centralizacija.
potreba za skupom obrazovnom infrastrukturom nagone ga u
stanje u kojem su politike i kulturne granice n cijelosti istovjetne.
Drava je prije svega zatitnik ne vjere ve kulture, te odravatelj
liclzbjeno homogenog i standardiziraj ueg obrazovnog sustava
~koii jedini moe provesti osoblje sposobno za prebacivanje s
jednog radnog mjesta na drugo unutar rastue ekonomije i pok
retn o g drutva, te za obavljanje poslova Ifnji nhi ihv a r a ju r u k o v a
nja znaenjima i ljudima umjesto stvarima. Za veinu tih ljdi
ipak su granice njihove kulture ujedno i granice moda ne svijeta,
ali svakako njihovih mogunosti zapoljavanja, te stoga i dosto
janstva.

130
 U veini tih zatvorenih mikrozajednica agrarnog doba granice
kulture bile su granice svijeta te je kultura esto ostajala nezami
jeenom, nevidljivom': nitko o njoj nije razmiljao kao o idealnoj
politikoj granici. Saa je, s pokretnou, postala vidljivom i
granicomje pokretnosti pojedinca, suavajui netom poveani
opseg njegovih mogunosti zapoljavanja, te tako postajui pri
rodnom politikom granicom. To rei ne znai reducirati nacio
nalizam na puku zabrinutost za budunost drutvene pokretnosti.
Ljudi doista vole svoje kulture jer sada kulturno ozraje osjeaju
(umjesto da ga smatraju samorazumljivim) i znaju da izvan njega
zapravo ne mogu disati ni potpuno ostvariti svoj identitet.
Visoka (pisana) kultura u kojoj su obrazovani za veinu je
ljudi njihovo najvrednije ulaganje, jezgra njihova identiteta, nji
hova polica osiguranja i njihova sigurnost. Tako je nastao svijet
koji uglavnom, uz manje iznimke, udovoljava nacionalistikom
imperativu istovjetnosti kulture i politike zajednice. Zadovoljg-
nje nacionalistikog naela nije bilo preduvjet prvog pojavljivanja
nacionalizma, ve samo proizvod njegova irenja.
Moralo se prijei iz svijeta koji ak ne podupire formuliranje
nacionalistikog ideala, a kamoli da i izdaleka omoguuje njego
vo provoenje, u doba koje ini da taj ideal (pogreno) izgleda
bjelodanim i vaeim za sva vremena, pretvarajui ga tako u
~H]eotvornu normu koja se u veini sluajeva provodi. Razdoblje
tog prijelaza nuno je i razdoblje nacionalnog aktivizma.j(Jovje-~
anstvo je stiglo u industrijsko doba s Kulturnim i politidom
ustanovama koje su redovito bile u protuslovlju s nacionalisti
kim zahtjevima. Dovoenje drutvena crtu novih imperativa
neizbjeno je bio buran proces.
Najnasilnija faza nacionalizma je ona koja prati rani industri-
jalizarn 7 irenje industrijalizma. Nastaje nestabilno drutveno'
stanje u kojem postoji tendencija da se niz bolnih rascjepa niu
ijedan za drugim: postoje otre politike, ekonomske i obrazovn~
nejednakosti. Istodobno nastaju novi, kulturama- jHirlaHni pnli.~
tiki poredci. O tim uvjetima, ako se te viestruke i skupljene
neiednakosti takoer manjft ili r tniririm lfultnr.
nim nejednakostima koje su vidljive, oite i lako shvatljive, one
Jada tjeraju nove jedinkeJcoje nastaju da se smiestepdaefnike
barjake.
Industrijalizacija neizbjeno dolazi do razliitih mjesta i sku
pina u razliito vrijeme. Time se osigurava da eksplozivna smjesa

131
ranog industrijalizma (preseljenje, pokretnost, izrazita nejedna
kost koja nije opravdana vremenom ili obiajima) trai, tako rei,
sve raspoloive osobitosti i izraze kulturne diferencijacije, ma
gdje bili. Malo njih koji se mogu djelotvorno aktivirati za nacio
nalizam, ma koliko se labavo podudarali s otrovnim nejednakos
tima tog vremena, ne aktivira se.Iada plimni val modernizacije
zapljusne svijet on osigurava da gotovo svatko, prije ili kasnije,
ima razloga osjeati da se prema njemu postupa nepravedno te
da krivca za to moe prepoznati u svom pripadanju drugoj na
ciji. Ako takoer moe dovoljno rtava prepoznati kao pripad
nike te iste njegove nacije, jedan je nacionalizam roen. Ako
uspije, a to ne mogu svi, jedna je nacija roena.
Postoji jo i element ekonomske racionalnosti u politikom
sustavu lateralnih granica" koje nacionalizam stvara u moder
nom svijetu.^Teritorijalne su granice povuene i pravno namet
nule, dok statusne razlike nisu ni istaknute ni nametnute ve su
prikrivene i zanijekane,^Poznato je da napredne ekonomije mogu
uguiti i zakoiti one lcoje tek nastaju ako ih uinkovito ne tite
njihove vlastite drave. Nacionalistika drava nije zatitnik samo
kulture ve i nove, u poetku esto nejake ekonomjje^ (Obino
gubi interes za zatitu vjere.) U tim sluajevima kad se moderna
nacija rada iz neega to je prije bio samo drutveni sloj samo
seljaci ili7amo~urbani strunjaci dravno bavljenje pretvara
njem svoje etnike skupine uravnotzenu naciju i razvijanjem
svoje ekonomije postaju razliitim stranama istog posla.
Postavlja se pitanje hoe li nacionalizam i dalje biti glavnom
snagom ili openitim politikim imperativom u doba naprednog,
-moda ak i u stanovitom smislu ispunjenog industrijalizma.
Kako svijet jo nije odve blizu zasienju udnje za ekonomskim
rastom, svaki e odgovor na to pitanje sigurno biti spekulativan.
Spekulacija je ipak vrijedna pokuaja. Implikacije razvoja na
strunu i drutvenu pokretnost imale su istaknuto mjesto u naoj
raSpfvirTrjn promjene^zjtnimanja, osnaene povezanou
veine jJoslQya s komunikacijom, rukovanjem znaenjima umjes-

jednakosti ili smanjenju drutvene razlike i potrebi za standardi-

ziranim. djelotvorno dijeljenim medijem komunikacije. Ti im-
heniciine pozadinu i j nndernog egalitarizma i modernog nacio
nalizma.

132
 Ali to se dogaa ako zasieno industrijsko drutvo opet
postane stabilizirano, nepokretno? Klasinolmaginativno istra
ivanje toga nalazimo u djelu Aldousa Huxleya Divni novi svijet.
Zasieno je industrijsko drutvo doista zamislivo: premda nema
razloga pretpostavljati da e se sve tehnoloke novine jednoga
dana iscrpiti, ima razloga pretpostaviti da nakon odreene toke
daljnje tehnoloke novine mogu izgubiti svaki znaajniji utjecaj
na drutvenu strukturu i drutvo openito, analogno ovjeku koji
preko odreene toke bogatstva ne moe vie ni na koji nain
mijenjati svoj nain ivota s obzirom na daljnje bogaenje. Ta
analogija moe ili ne mora vrijediti i teko je sa sigurnou znati
odgovor na to pitanje. Doba zasienja bogatstvom za ovjean
stvo ini se prilino dalekim, pa nas taj problem trenutano ne
pogaa odve ozbiljno.
No vrijedi utvrditi da je velik dio nae rasprave ovisio o
implikacijama neprekidne privrenosti globalnom ekonomskom
rastu, a time i novostima i promjeni zanimanja) bila je takoer
pretpostavljena postojanost drutva zasnovanog na obeanju o-
bilja i poopenog danegelda. Od tih se pretpostavki, premda
one danas vrijede, ne moe oekivati da takvima ostanu besko
nano dugo (ak i ako iskljuimo mogunost unitenja te vrste
drutva kakvom nuklearnom ili slinom katastrofom). ak i ako
zanemarimo mogunost kataklizmi, nae kulturno homogeno,
pokretno i u svojim srednjim slojevima prilino nestrukturirano
drutvo moda i nee trajati dovijeka; a kada takvo drutvo vie
ne bude prevladavalo, tada e se ono to smo prikazali drutve
nim osnovama nacionalizma stubokom izmijeniti. No to nije
neto to e biti vidljivo za naih ivota.
Na krae staze, ne gledajui toliko unaprijed, moemo oeki
vati da e se nacionalizam promijeniti. Njegov otri stadij pojavio
se, kako smo naveli, u vrijeme najveeg raskoraka izmeu indus
trijski povezanih, politiki i obrazovno slobodnih populacija i
onih koje se nalaze na vratima novog svijeta, ali jo ne i unutra.
Kako je ekonomski napredak iao dalje, taj se raskorak smanjivao
(suprotnim pesimistinim tvrdnjama usprkos). Raskorak se mo
da ak i nastavlja apsolutno poveavati, ali jednom kada se i
povlateni i zapostavljeni nau iznad odreene razine, vie se ne
osjea i ne zamjeuje da je velik. Otra je razlika izmeu izglad-
njenja i dostatnosti; razlika izmeu dostatnosti s vie ili s manje
preteito simbolinih, umjetnih drangulija nije ni priblino toliko

133
velika, posebice kada su, u barem nominalno egalitarnom indus
trijskom drutvu, sve te drangulije nainjene na jednak nain.
Smanjenje otrine nacionalistikog ara ne znai, meutim,
da e protuentropijskim manjinama nuno biti dobro. Njihova je
sudbina u modernom svijetu esto bila tragina i uvjerenje da se
te tragedije nee ponavljati bilo bi zatvaranje oiju ili olaki opti
mizam bez pokria. Zrelo industrijsko drutvo zahtijeva za svoje
pripadnike tenu komunikaciju i laku pokretnost. Postizanje
prvoga uvjet je zrelosti; drugo je, ini se, tee uhvatljivo. Ometa
nje pokretnosti ondje gdje se pojavljuje jedan je od najozbiljnijih
i najtvrdokornijih problema industrijskog drutva. Raskorak u
prosperitetu moe se poveati i izmeu nacija, ali kada granica
izmeu onih koji imaju i onih koji nemaju ve postoji, napetost
meu njima ne moe je, tako rei, jo jedanput stvoriti te je stoga
to sa stajalita nacionalizma nevano. (Zasad ostavljam po strani
mogunost nekog kolektivnog neprijateljstva cijele klase politiki
suverenih proleterskih nacija spram bogatih nacija. To e, ako
se dogodi, svakako biti neto razliito od nacionalizma. Time bi
se jasno iskazala meunarodna solidarnost siromanih.)
r " to se, dakle, dogaa s kasnim nacionalizmom ako se nejed
nakosti bogatstava meu nacijama smanjuju sa irenjem indus
trijskog s u s ta v ^ Odgovor na to pitanje jo nije jasan, ali nas
zanima mnogo vie od udaljenijih vidika jer se prilian broj
zemalja ve barem pribliava tom stanju. Moemo razmotriti i
implikacije naih teoretskih premisa i konkretne empirijske, po
vijesne dokaze kojih nam prilina koliina ve stoji na raspolaga
nju. Sve to ovisi, naime, o naravi industrijske kulture.

Industrijska kultura jedna ili mnogo njih

Postoje dvijejnogue vizije budunosti kulture u industrijskim
drutvima i mnotvo prijelaznih kompromisnih mogunosti izme
u polova koje te vizije predouju. Moje poimanje svjetske povi
je sti jasno je i jednostavno: tri velika stadjja ovjeka, stadij lova i
skupljanja, agrarni stadij te industrijski stadij odreuju nae.,
probleme ali ne i naa rjeenja. Drugim rijeima, marksizam je
dvostruko pogrijeio, ne samo umnoavajui stadije putem ele
gantnih, ekonominih i kanonskih trijada (zagovornici trojstva
kao to su Comte, Frazer ili Karl Polanyi bili su u pravu, bez
obzira na to jesu li pravilno prepoznali elemente tog trojstva ili

134
ne), nego i, vie od svega, u pretpostavci da je rjeenje, kao i
problem, odreeno za svaki od stadija:
Nain proizvodnje materijalnog ivota odreuje opi karak
ter drutvenih, politikih i duhovnih procesa ivota... U gru
bim crtama moemo predloiti da se azijatski, antiki, feudal
ni i moderni buroaski naini proizvodnje mogu naznaiti kao
epohe napredovanja u ekonomskom formiranju drutva.1
Ali, openito gledano, ini mi se da-odredenie drutva raspo
loivo m^konomskomosnovo^^ Ni drutva lova, ni ag
rarna drutva nisu sva meusobno nalik. Za marksistiku filozo
fiju povijesti posebno je pogubno to da presudna obiljeja nad
gradnje (drava i pismenost) ne stoje u uzajamnoj vezi s istinski
odluujuom infrastrukturalnom promjenom, tj. s poetkom pro
izvodnje hrane. Ako je James Woodburn u pravu, do presudne
strukturalne promjene dolazi ve unutar kategorije drutava lova,
koja se mogu podijeliti na ona'u kojima se prakticira skori
povratak i na ona s ekonomijama skupljanja i lova s odgoenim
povratkom. Ova potonja, stjecanjem moralne i institucionalne
osnove za dugorone obveze, ve posjeduju organizacijske pre
duvjete za razvijanje poljoprivrede, ako i kada pritisci u tom
smjeru ponu djelovati, a tehnika sredstva postanu raspoloiva.2
Podjela zadataka s vremenom stvara navike miljenja i djelova
nja, to potom omoguuje stalnu specijalizaciju uloga meu po
jedincima ukljuenima u proizvodnju hrane. Ako je tako, onda
jedna velika sociostrukturalna promjena prethodi prolom veli
kom skoku na proizvodnju hrane: dok nema sumnje da slijedi
druga velika strukturalna promjena formiranje drave, i da
ona ni na kakav izravni ili jedini nain nije s njim (s prijelazom na
proizvodnju hrane, op. prev.) povezana.3 ovjeanstvo je prelo
iz stanja lova i skupljanja kada su svi bili u dokolici preko agrar
nog stanja kada su je imali samo neki (vladajua elita), u indus-

K. Mara. uvod u djclo/i Contribution to the Critique o f Political Economy, u brojni m izdanjima
1 prijevodima.
2
James Woodburn. Hunters and gatherers today and the reconstruction o f the past, u: E. Gellner
(izd.). Soviet and Western Anthropology, London i New York, 19S0.
3
Problemi, empirijski i teoretski, s kojima se suoava doktrina obinog odnosa izmeu
drutvene osnove i nadgradnje u marksizmu te njihova vea akutnost kada se jednolir.ijsko
miljenje o drutvenom razvoju odbaci, doista privlae malo pozornosti u sovjetskoj misli.
Vidjeti, primjerice. Ero Loonc, Sovremenaia filosofia istorii (Suvremena filozofija povijesti ),
Tallin. 1980.. posebno dio IV.

135
trijsko doba upravljano radnom etikom, kada je nema nitko. Ili
pak, mogli biste rei da smo se pomaknuli sa stanja bez odgode
zadovoljenja, preko stanja s malo odgode te, konano, na stanje
s vjenom odgodom.
Dakle, ini se da ideja materijalnog odreenja,drutva nacl-
no otpada^No otpada li i za industrijsko drutvo, gledano dugo
rono? Je li barem openiti oblik industrijskog drutva jedinstve
no odreen svojom proizvodnom infrastrukturom? Odgovor nije
oit i zasigurno nije predodreen jasnim dokazima koji u sluaju
lovako-skupljakih i agrarnih drutava pokazuju suprotnoji/og-
lo bi biti da e industrijski ovjek, na kraju, imati manje drutvenih
mogunosti od svojih predaka lovaca i seljaka. Moglo bi biti da je
teza prema kojoj sva industrijska drutva s vremenom postanu
nalik jedno na drugo tona ili da e se barem na duge staze
pokazati takvom. to moemo oekivati s posebnim osvrtom na
kulturu i nacionalizam?
Moda je zgodno najprije istraiti tu tezu o meusobnoj
slinostirPretpostavimo kako doista jest sluaj da industrijski
nain proizvodnje na jedinstven nain odreuje kulturu drutva
ista tehnologija kanalizira ljude u istovrsne djelatnosti i u
istovrsne hijerarhije te da su isti stilovi dokolice takoer
stvoreni postojeim tehnikama i potrebama proizvodnog ivotaj.
Razliiti bi jezici mogli opstati te bi, dakako, vjerojatno i opstali,
no drutvene primjene za koje su predvieni, znaenja koja su u
njima na raspolaganju bila bi gotovo jednaka u svim jezicima
unutar te ire zajednike industrijske kulture.
U takvom svijetu ovjeku koji prelazi s jednog jezika na drugi
uistinu moe zatrebati da naui novi vokabular, nove rijei za
dobro poznate stvari i kontekste, a moda e, u najgorem sluaju,
morati nauiti i novu gramatiku u manje ili vie isto jezikom
smislu; no to bi otprilike bilo sve prilagoavanje koje bi se od
njega zahtijevalo. Sve u svemu, on bi se mogao ponaati poput
turista s knjiicom estih reenica, uvjeren da sve to mu treba
jest pronalaenje nove reenice, za staru i dobro poznatu potre
bu. Turist bi se kretao s jednog podruja na drugo znajui da su
unutar svakog od njih ljudski zahtjevi ogranieni na potrebu za
sobom, obrokom, piem, benzinom, turistikim uredom i za jo
nekoliko stvari. Slino tome, u svijetu gdje teza o meusobnom
pribliavanju u potpunosti vrijedi meujezina bi prilagoavanja
bila jednostavna stvar zamjene jedne verbalne valute drugom,

136
 unutar dobro voenog meunarodnog pojmovnog sustava u ko
jem su teajne liste prilino stabilne, fiksne i pouzdane.
U tome, jasno, postoji element istine. Industrijsko drutvo
ima sloenu podjelu rada te meunarodnu i internu meuzavis
nost. Usprkos pozornosti koju nacionalne drave posveuju tome
da ne budu odve specijalizirane i stoga odve ovisne o drugima,
opseg meunarodne trgovine vrlo je velik, a tako je i s prateim
pojmovnim i institucionalnim meusobnim pribliavanjem. Vrlo
je znakovito da kreditne kartice vrijede i iza eljezne zavjese.
Svoju karticu moete slobodno koristiti u zemljama gdje ne
moete slobodno rei ono to mislite. Dolar se sasvim legalno
koristi kao valuta barem u jednom socijalistikom sustavu. Ope
je poznato da postoji meunarodna, transideologijska omladin
ska kultura.
U industrijsko doba konano uinkovito opstaju samo visoke
kulture. Puke kulture i male tradicije opstajuamo umjetno tako
to ih odravaju drutva za ouvanje jezika i folklora. Osim toga,
visoke kulture industrijskih drutava posebna su vrsta meu viso
kim kulturama openito i nalik su jedna drugoj vie no to su to
agrarne visoke kulture. Vezane su za zajedniku spoznajnu osno
vu i svjesno globalnu ekonomiju. Vjerojatno se preklapaju vie
od starih visokih kultura koje su neko bile duboko proete
osobitim teologijama, svojim kulturalno privatnim, karakteristi
nim spoznajnim sustaviqia/
Je li to potpuna istina? Treba li oekivati da e se s vremenom,
s potronjom efektivne industrijalizacije, meukulturalne i me-
ujezine razlike prometnuti u samo fonetske razlike u kojima se
razlikuju samo povrinski simboli komunikacije, dok semantiki
sadraj i drutveni kontekst izjava i akcija postaje sveopim,
neregionalnim? Ako bi do toga dolo, komunikacijski raskorak
izmeu raznovrsnih jezika mogao bi postati beznaajno male
nim, a pripadajui drutveni raskorak, protuentropijski, koenju
pokretnosti skloni uinak raznovrsnih jezinih i kulturnih zalea
odgovarajue nevanim. Nikakve nacionalistike zapreke ne bi
tada stajale na putu interkulturalnom prijateljstvu i internacio
nalizmu.
Do nekog stupnja u nekim se podrujima takvo to zapravo
dogaa: dva jednako usavrena, dobro obrazovana pripadnika
gornjih strunih slojeva razvijenih industrijskih zemalja osjeaju
malo napora i potrebe za prilagoavanjem kada jedan drugog

137
posjeuju, bez obzira na to koliko je svaki od njih u stanju govoriti
jezikom onoga drugog doslovnom smislu. Oni rado surauju u
multinacionalnoj korporaciji, ve govore istim jezikom, ak i
ako ne znaju jezik onoga drugog. Na toj razini ve postoji neto
poput meunarodnog trita rada i zamjenjivosti. No moe li i
hoe li to stanje postati opim? Ironija je da su upravo intelektu
alci, pokretaka snaga prvotnog nacionalizma, sada, u svijetu
nacija drava esto ti koji se najveom lakoom kreu meu
dravama, s najmanje predrasuda, kao to su se kretali nekada,
u vrijeme meunarodnog meudravnog duhovnitva.
Ako ta sloboda meunarodnog kretanja postane opom, na
cionalizam e prestati biti problemom ili e barem komunikacij
ski raskoraci stvoreni kulturnim razlikama prestati biti znaajni i
vie nee proizvoditi nacionalistike napetosti. Nacionalizam bi
kao stalni problem, kao Damoklov ma iznad svake politike
zajednice koja se usudi prkositi nacionalistikom imperativu is
tovjetnosti kulturnih i politikih granica, bio uklonjen, prestao bi
biti uvijek prisutnom i akutnom prijetnjom. U tom hipotctikom
globalnom neprekinutom prostoru u osnovi homogene industrij
ske kulture, diferencirane jezicima koji se razlikuju samo fonetski
i povrinski, ali ne i semantiki, doba nacionalizma ponovno bi
postalo stvar prolosti.
Ne vjerujem da e do toga doi. Sklon sam prihvatiti miljenje
J.-F. Revela o tom pitanju.
Les peuples ne sont pas tous les mmes. Ils ne ltaient pas
dans la misre, ils ne sont pas dans le luxe.4
(Nisu sve nacije nalik jedna na drugu. Nisu bile nalik u
siromatvu, i nisu nalik u bogatstvu.)
Zajednike prisile industrijske proizvodnje Jedinstvene zna
nosti u pozadini i sloene meunarodne meuzavisnosti te traj
nog neprekidnog dodira i komunikacije bez sumnje e u odree
noj mjeri proizvesti meusobno globalno kulturno pribliavanje,'
to ve uvelike moemo vidjeti. ;To e sprijeiti da neuspjelf
komunikacije zbog kulturnog razilaenja bude tako bitan imbe
nik u pootravajuoj napetosti izmeu vie i manje povlatenih^]
(To nee sprijeiti druga protuentropijska obiljeja da pojaavaju
ili izazivaju napetosti.) U razvijenim zemljama, zemljama u koji
ma velika veina dravljana ima donekle dobar i ne odve razliit

J. F. Revel, En France, Pariz. 1965.

138
 pristup dominantnoj, ekonomski uinkovitoj visokoj kulturi i gdje
se postojee nejednakosti ne mogu izvui na povrinu i politiki
aktivirati kulturnom ili etnikom mreom, odreena koliina
sekundarnog kulturnog pluralizma i raznolikosti moe se ponov
no pojaviti i biti politiki nekodljiva. Uz poopeni razvoj i neto
poput jednakog pristupa drutvenim blagodatima, kulture koje
su srodne ili imaju zajedniku povijest moi e ivjeti u prijatelj
stvu. ini se da jezini pluralizam vicarskog kantona Grisons nije
doveo politiko jedinstvo toga kantona u pitanje. To se ne moe
rei i za kanton Bern, gdje su stanovnici Jure bili dovoljno neza
dovoljni jedinicom njemakoga govornog podruja da su, ne bez
sukoba, isposlovali reorganizaciju vicarske konfederacije.
No teko je zamisliti da dvije velike kulture, politiki sposobne
za ivot i nezavisnosti dostojne ive zajedno pod jednim politi
kim svodom i povjeravaju jednom politikom sreditu odravanje
i opsluivanje obiju tih kultura sa savrenom ili ak dovoljnom
nepristranou. Stupanj suverenosti koji e jnacionalne drave
zadrati u raznim okolnostima moe se predvidjeti (ogranienja
suverenosti tijelima poput Ujedinjenih naroda, regionalnih kon
federacija i saveza itd. nisu predmet ove studije ni tema koju
ovdje apsolutno treba raspraviti), no ini se vrlo vjerojatnim da
e razlike izmeu kulturnih stilova ivota i komunikacije, usprkos
slinoj ekonomskoj osnovi, ostati dovoljno velikima da trebaju
odvojeno opsluivanje te stoga i zasebne kulturno-politike jedi
nice, bez obzira na to hoe li one biti suverene ili ne.
to je s drugom krajnjom mogunosti? Alternativni pol odgo
vara stanju u kojem bi razliite kulture ostale jednako nesumjer
ljive i nekompatibilne kao to su navodno bile u vrijeme predin
dustrijskih kultura, ako ne i vie od toga. To se pitanje komplicira
injenicom da nipoto nije jasno, ni antropolozima ni ostalima,
koliko su tono potpuno nesumjerljive i samodovoljne bile pred
industrijske kulture.
U svom krajnjem obliku teza o nesumjerljivosti (odnedavna
prilino pomodna) glasi otprilike ovako: svaka kultura ili nain
ivljenja imali su svoja vlastita mjerila ne samo krieposti, ve i
same bOjnostil nijedna se kultura ne moe legitimno prosudiva^
tiTa kamoli osuivati, mjerilima druge kulturejli standardima koji
pretendiraju bjtijjniverzalnima i iznad svih kultura (jer takve vie
i vanjske norme ne postoje). Na tom stajalitu obino ustrajavaju
romantici koristei ga kao premisu za obranu arhainih vjerova-

139
nja i obiaja od racionalne kritike i inzistirajui na tome da je
zamisao vanjskih, univerzalno racionalnih mjerila mit. U tom
obliku, takvo stajalite, ini se, za sobom povlai virulentni nacio
nalizam time to izrijekom tvrdi dapodvrgavanje jedne kulture
politikom rukovoenju kojim upravljaju pripadnici druge kultu
re uvijek mora biti nepravedno.
Duboko sam skeptian glede primjenjivosti teze o nesumjer
ljivosti ak i na agrarna drutva. Ne vjerujem da se ona moe
legitimno upotrijebiti za poricanje mogunosti interkulturalne
komunikacije ili usporednog prosuivanja agrarnih i industrij
skih kultura. Teza o nesumjerljivosti duguje dio svoje vjerodos
tojnosti tenji da se preozbiljno uzimaju samoapsolutizirajue,
anatemiziranju kritiara sklone slubene vjere kasnih agrarnih
drutava koje su zapravo naelno izgraene tako da budu logiki
neranjive izvana i da se iznutra vjeno samopotvruju. Usprkos
tim notornim obiljejima koja su sada postala odbojna ljudima
liberalnih sklonosti, sljedbenici tih vjera u praksi su znali tran-
scendirati svoje dosta razglaivane naonjake. Oni jesu, i bili su,
pojmovno dvojezini i znali su kako se s lakoom i umjeno
prebaciti sa sumjerljivih na nesumjerljive idiome. Dunosnici
nominalno iskljuivih vjera koje su monopolizirale istinu usprkos
svemu prijateljski sudjeluju u raspravama na Svjetskom saboru
crkava. Pitanje koje se bavi time koliko mi uspijevamo transcen-
dirati relativizam zanimljivo je i teko i zasigurno nee biti rijee
no ovdje. Bitno je, meutim, da mi na ovaj ili onaj nain to doista
uspijevamo nadvladati, da nismo bespomono zatoeni unutar
skupa kulturnih ahura i njihovih normi i da zbog nekih vrlo oitih
razloga (zajednike spoznajne i proizvodne osnove te uvelike
proirene komunikacije meu drutvima) moemo oekivati da
e potpuni industrijski ovjek biti ak i manje rob svoje lokalne
kulture no to je to bio njegov agrarni prethodnik.
ini mi sc da istina o tom pitanju lei negdje u sredini.
Z ajednika ekonomska infrastruktura naprednog industrijskog
drutva i njezine neizbjene zamrenosti i dalje e initi da ljudi
budu ovisni o kulturi, da kultura trai standardizaciju preko
prilino velikih podruja te da ju treba odravat^ i opsluivati
centraliziranim ustanovama. Drugim rijeima, ljudi e i dalje
dugovati svoju sposobnost zapoljavanja i drutvenu prihvatlji
vost neprekidnom i sloenom obrazovanju koje ne moe osigurati
rodbinska ili lokalna skupina. S obzirom da ie tome tako, defini

te
 ija politikih jedinica nee moi nekanjeno ignorirati raspod
jelu kultura. Sve u svemu, ne uzimajui u obzir sitne i bezazlene
iznimke, nacionalistiki imperativ istovjetnosti politike jedinice
i kulture nastavit j e se primjenjivati. U tom smislu ne treba
oekivati da e doba nacionalizma zavriti.
Ali moe se oekivati da se smanji otrina nacionalistikog
sukoba. Otrim, su ga uinili upravo drutvenT jazovi stvoreni
ranimfldustnjalzmom i nejednakou njegova irenja. Ti dru
tveni jazovi vjerojatno nisu bili nita gori od onih koje je agrarno
drutvo toleriralo ni okom ne trepnuvi, ali ih vie nije omeka
vala ili legitimirala dugovjenost ili obiaj i pojavljivali su se u
kontekstu koji je inae ohrabrivao nadu i oekivanja jednakosti
te zahtijevao pokretnost. Kad god su kulturne razlike posluile
za oznaavanje tihjazova, tada je doista bilo nevolje. Kada nisu,
nita seposebno nije dogaalo. Nacije, etnike skupine, nisu
bife nacionalistike kada ~su se drave formirale u poprilino
stabilnim agrarnim drutvima^Knfee, ma koliko potlaeneTTjc^
ritavane7nisu nharalejaolitifo sustav kada se nisu inogle etni
ki odrediti. Tek kad je nacijapostala Klasom, vidljivom i nejefl-
nako rasporeenom kategorijom u inaf>okretnom sustavu,
posfalaje politiki svjesnom i aktivnom. Tek kada se dogodilo da
je klasa pila manje ili vise nacija, pretvorila se iz klase-po-sebi
u klasu-za:sebe ili naciju-za-sebe. Ni nacije ni klase nisu, ini se,
politiki katalizatori: takve su samo naciie Klase ili klase~^~
nacije.
Zanimljiv autor koji pokuava spasiti marksizam, odnosno
pronai ili izmisliti njegov novi oblik koji se moe odrati priznaje
tu injenicu.5 Kasno industrijsko drutvo ne stvara vie duboke
drutvene bezdane koje bi potom etnicitet mogao aktivirati. (I
dalje e se susretati s tekoama, katkada i traginima, zbog
protuentropijskih obiljeja poput rase, koja vidljivo protuslove
njegovu otvorenom egalitarizmu.) Morat e potovati kulturne
razliitosti ondje gdje one opstanu, ako su povrinske i ne stvaraju
prave barijere meu ljudima, pri emu barijere, a ne kulture ine
ozbiljan problem. Premda je malo vjerojatno da e opstati pre-
ob ilje kultura, osim u simbolinom i celofanom zamotanom-
obliku, meunarodno mnotvo ponekad prilino raznolikih viso
kih kultura bez sumnje e (sreom) ostati s nama. Infrastruktu-
5
Nairn. The Break-up o f Britain.

141
raina ulaganja u njih pouzdano e ih ovjekovjeiti, dijelom zato
to su se mnoga razgranienja ve sama prilagodila prema raz
granienjima tih kultura, a dijelom zato to se nacionalistiki
imperativ danas toliko iroko potuje da mu razvijena drutva
malokad drsko prkose i pokuavaju izbjei frontalna sueljavanja
s njim: zbog tih raznih razloga moe se oekivati da e u kasnom
industrijskom drutvu (ako ovjeanstvo bude dovoljno dugo
poteeno da u njemu uiva) nacionalizam i dalje trajati, ali u
priguenom, manje virulentnom obliku.

142
 9. Nacionalizam i ideologija

Upadljivo obiljeje naeg razmatranja nacionalizma bio je

nedostatak zanimanja za povijest nacionalistikih ideja, doprino
sa i nijansi meu pojedinim nacionalistikim misliocima. To jc
izrazito suprotno mnogim drugim pristupima tom predmetu. Taj
odnos ne proizlazi ni iz kakvog uopenog prezira prema idejama
u povijesti. Neke ideje i neki sustavi vjerovanja doista su mnogo
vaniji od drugih. (Dobre ideje nemaju nuno najvei utjecaj.
Neke su ideje dobre, a neke loe, neke imaju velik utjecaj, neke
ga uope nemaju, i ne postoji sustavni odnos meu tim dvjema
suprotnostima.) Na primjer, sustavi vjerovanja poznati kao
kranstvo ili marksizam nastali su sluajno: svaki od njih sastoji
se od skupa motiva koji su pojedinano moda bili inherentni u
situaciji u kojoj su se pojavili, ali koji su, kao osobita kombinacija
s imenom, povijesnom egzistencijom i kontinuitetom, samo bili
skovani u neku vrstu jedinstvene cjeline radom niza mislilaca ili
propovjednika.
To jedinstvo u odreenoj mjeri preivljava njihovu kasniju
selektivnu uporabu. Osim toga, jednom kad su se pojavili, katka
da bi dominirali nad drutvima koja bi njihove doktrine uzimala
s velikom ozbiljnou i primjenjivala ih (ili neke od njih) s velikom
odlunou. Budui da je tako, elimo li razumjeti sudbinu tih
drutava, ponekad smo obvezni pozorno razmotriti rijei, doktri
ne i rasprave mislilaca koji su iskovali vjere to dominiraju nad
tim drutvima. Na primjer, osobite etnografske doktrine o op
stanku duha zajednitva u selima zaostalih zemalja i uvjetima
njegova neprestanog trajanja za koje se dogodilo da su utjecale
na Manta i Engelsa u 70-im godinama prolog stoljea na presu
dan su nain ugraene u marksizam i vjerojatno su imale odluu
jui i pogubni uinak na sovjetsku agrarnu politiku.
No ne ini mi se da se to dogodilo i s nacionalizmom. (To,
uzgred, moe pripomoi objanjenju zato je nacionalizam, us
prkos svojem neprijepornom znaenju, privlaio razmjerno malo

143
pozornosti akademskih politikih filozofa: nije postojalo dovolj
no materijala u smislu dobrih doktrina i tekstova, to je graa
koju su oni voljeli i na kojoj su otrili zube.)1 Nije toliko rije o
tome da zagovornici nacionalizma nisu bili ni blizu prvoj ligi
mislilaca: to ih samo po sebi ne bi sprijeilo da imaju golemi
istinski i presudan utjecaj na povijest. Vjerojatno je da ti mislioci
nisu bili odve znaajni. Kad bi jedan od njih otiao, drugi bi
zauzeo njegovo mjesto. (Oni su i sami rado govorili neto slino
ovome, iako ne smislu koji se ovdje razumijeva.) Nitko nije bio
prijeko potreban. Teko bi takve zamjene bitno tetile kvaliteti
nacionalistike misli.
Same njihove doktrine jedva su vrijedne analiziranja. ini se
da smo svjedoci prisutnosti fenomena koji izravno i neizbjeno
proizlazi iz osnovnih promjena naeg zajednikog drutvenog
stanja, iz promjena cjelokupnog odnosa izmeu drutva, kulture
i politikog poretka. Tona pojavnost i lokalni oblik tog fenome
na bez sumnje izrazito mnogo ovise o lokalnim okolnostima koje
zasluuju prouavanje; no sumnjam da su nijanse nacionalistike
doktrine odigrale veliku ulogu u mijenjanju tih okolnosti.
"Openito govorei, nacionalistika ideologija pati od proi-
majue pogrene svijesti. Njezini mitovi izvru stvarnost: ona
tvrdi da brani puku kulturu, dok zapravo kuje visoku kulturu;
ona tvrdi da titi staro puko drutvo, doklTbiti pomaesagraditi
anonimno masovno drutvo. (Prednaionalistika Njemaka bila
je sastavi) en a o d mnotva pravih^ajednia^ cuTkojih su mnoge
bile ruralne7 Postnacionalistika ujedinjena Njemaka bila je
uglavnom industrijsko i masovno drutvaj^Nainalizamje sklon
smatrati sebe oevidnim i bez dokaza bjelodanim naelom, dos
tupnim svim ljudima i krenim samo nekom izopaenom sljepo-
om, dok zapravo svoju vjerodostojnost i dojmljivu narav duguje
tek vrlcTposebnom skupu okolnosti koje doista prevladavaju
danas, ali koje su bile strane veini ovjeanstva i povijesti.
Propovijeda i bramkontinuitet. a sve duguje odlunom i neizre-

Ncsrazmjer izmeu znaaja nacionalizma i koliine misli koja mu je poklonjena uoio je

profesor Eric Hobsbawm u svom djelu Some Reflections on Nationalism, u: T. J. Nossiler, A.
H. Hanson i Stein Rokkan. i sur. (izd.). Imagination and Precision in the Social Sciences, Essays
in Memory o f Peter Nettl, Atlantic Heights, NY. 1972. On iz djela D. Mack Smitha II
Risorgimento (1968.) citira neke uistinu bizarne poglede Mazzinijeve na pravilnu nacionalis
tiku organizaciju Europe, prema kojima bi Slovenija bila ukljuena u Veliku vicarsku, a
Madare, Rumunje i ehe iz nekog bi razloga spojio s Hercegovinom. Sve u svemu, ini se da
je Mazzini, izvan Italije, imao vie osjeaja za politike ekonomije velikih razmjera i teritori
jalnu kompaktnost nego za kulturne senzibilitete.

144
 civo dubokom lomu u ljudskoj povijesti. Propovijeda i brani
kulfrnu raznolikost,~dok zapravo namee homogenosLiiznutra
i, u manjem opsegu, izmeu politikih jedinica. Njegova slika
samog sebe i njegova stvarna narav u obratnom su razmjeru, s
ironinim skladorrTkoji je rijetko kada bio dosegnut, ak i od
drugih uspjenih ideologija. Stoga mi se ini da, openito govo
rei, neemo nauiti previe o nacionalizmu prouavajui njego-
ve zagovornike.
Hoemo li vie nauiti prouavajui njegove neprijatelje?
Malo vie, ali trebamo biti na oprezu. ini mi se da je njihova
glavna vrijednost u tome to nas ue da nacionalizam ne procje
njujemo prema njegovoj vlastitoj prosudbi, u njegovim granica
ma, i kao neto samo po sebi oito. Iskuenje da se tako uini
duboko je ugraeno u moderne prilike u kojima ljudi jednostavno
pretpostavljaju da su kulturno homogene jedinice, s kulturno
istovrsnom vladajuom klasom i podlonicima norma ije je
krenje inherentno skandalozno. Biti okiran zbog te proimaju-
e pretpostavke uistinu je neto za to valja biti zahvalan. To je
istinsko prosvjetljenje.
No bilo bi jednako pogubno u potpunosti slijediti deklarirane
neprijatelje nacionalizma kao to je Elie Kedourie i nacionalizam
smatrati sluajnim, izbjeivim zastranjenjem koje su nehotino
iznjedrili europski mislioci. Nacionalizam naelo homogenih
kulturnih jedinica kao temelia politikog ivota i obvezatnog
kulturnog jedinstva vladajue klase te vladajuih i podvlatenih
zapravo nije upisan ni u prirodu stvari, ni u srca ljudi, ni ii
preduvjete drutvenog ivota openito, i tvrdnja da jest upisan
izmiljotina je koju je nacionalistika doktrina uspjela prikazati
kao oitu samu po sebi. Ali nacionalizam kao fenomen, ne kao
doktrina koju predouju nacionalisti, inherentan je odreenom
skupu drutvenih okolnosti; te su okolnosti, igrom sluaja, okol:
nosti naeg vrremena. ' ---------------
Poricati to pogreka je velika barem koliko i prihvaati nacio
nalizam unutar njegovih vlastitih shvaanja. Neto je bizarno u
sugestiji da bi toliko proirena i proimajua sila, plamen koji
bukne toliko jako i spontano na toliko mnogo nepovezanih mjes
ta i kojem treba toliko malo raspirivanja da postane poarom koji
guta ume, trebao potjecati ni iz ega veeg do kakva krajnje
mutnog misanog rada filozofa. Bilo kako bilo, nae ideje malokad
imaju ba toliku snagu.

145
 U doba jeftinog papira, tiska, iroko rasprostranjene pisme
nosti i lake komunikacije bezbroj se ideologija roji [natjee za
nau naklonost, a esto ih formuliraju i promiu ljudi s veim
knjievnim i promidbenim nadarenostima od onih to ih je
priroda odabrala da ih udijeli zagovornicima nacionalizma. Ipak,
ti drugi oblici besmisla nikada nisu imali ni priblino usporediv
utjecaj na ovjeanstvo. To ne moe biti ni stvar sree; pokus je
ponovljen u toliko mnogo krajeva planeta da bi se, kad bi vjero
jatnost time upravljala, s pouzdanjem mogla oekivati neuspore
divo arolikiia cjelokupna slika u kojoj bi jedna vrsta doktrine
prevladavala na jednome mjestuT a posve druga vrsta negdje
drugdje. No nije tako: trend dogaanja na veini mjesta upuuje
u gotovo istom smjeru, a kako moemo pratiti jasnu i oitu
povezanost izmeu opih drutvenih prilika naeg doba i tog silno
nadmonog trenda, zasigurno nalazimo ispravnim pozvati se na
tu"vezu, a ne sluajnou pribjei proizvoljnoj zamisli stvorenog
igrom europske intelektualne mate na prijelazu iz 18. u 19.
stoljee!
U sluaju nacionalizma (premda isto uvijek ne vrijedi i za
druge pokrete) stvarna formulacija ideje ili ideja pitanje tko
je tono to rekao ili napisao nije odve vana. Kljuna je ideja
u svakom sluaju toliko jednostavna i laka da joj se svatko moe
domisliti gotovo u bilo koje vrijeme, to je dijelom razlog da
nacionalisti mogu tvrditi kako je nacionalizam uvijek prirodan.
Bitno je jesu li ivotne prilike takve da ine da ideja djeluje
dojmljivo, a ne, kao u veini drugih situacija, besmisleno.
U svezi s tim vrijedi rei neto o ulozi komunikacije u raspros
tiranju nacionalistike ideje. Taj izraz ima presudnu ulo^u u
analizi nacionalizma barem u jednoga glasovitog autora." No
uobiajena formulacija povezanosti nacionalizma i lakoe mo
derne komunikacije unekoliko navodi na pogreno miljenje.
Ona ostavlja dojam da se odreena ideja (nacionalizam) igrom
sluaja tu zatekne, te da potom tiskana rije, radio ili drugi mediji
toj zamisli pomognu da stigne do publike u udaljenim dolinama
1samodovoljnim selima i logoritima, do publike koja bi u doba
nepostojanja masovnih medija ostala nedirnuta tom zamisli.
To je potpuno pogrean nain shvaanja problema. Mediji ne
ire ideju koja je u njih ubaena. Od sasvim je malenog znaenja
2
K. W. Dculsch, Nationalism and Social Communication, New York, 1966.

146
to se u njih ubacilo; sami su mediji, njihov proimajui znaaj i
znaenje apstraktnih, centraliziranih, standardiziranih komuni
kacija tipa jedan svima oni koji automatski stvaraju jezgru ideje
nacionalizma, bez obzira na to to se konkretno stavlja u speci
fine poruke koje se ire. Najvaniju i najustrajniju poruku stvara
sam medij ulogom koju je stekao u modernom ivotu. Ta poru-
ka-jezgra jest da su jezik i stil irenja vani, da je samo onaj tko
ih moe razumjeti ili tko takvo razumijevanje moe stei ukljuen
u moralnu i ekonomsku zajednicu, a da je onaj tko to ne moe
iskljuen. Sve je to kristalno jasno i proizlazi iz proimanja i
presudne uloge masovne komunikacije u drutvu te vrste. to se
doista kae, malo je vano.
Nain na koji su se prilike promijenile pretvarajui ideju koja
je neko bila bizarna u ideju koja se pamti i naizgled je sama po
sebi oita, moda se najbolje moe prenijeti navoenjem Kedou-
rijevih zakljunih i presudnih rijei:
Jedino mjerilo koje se moe javno obraniti jest je li nova
vladajua klasa manje izopaena i pohlepna ili pravednija i
milosrdnija, ili pak uope nema promjene nego pokvarenost,
pohlepa i tiranija samo nalaze drugaije rtve od onih prole
vladajue klase.
(E. Kedourie, Nationalism, str. 140.)
Pitanje koje s toliko elokvencije postavlja profesor Kedourie
zapravo je pitanje koje bi postavio tipini graanin u agrarnom
drutvu kad bi jednog jutra uo da je lokalni paa svrgnut i da je
zamijenjen novim. Ako bi se u tom trenu njegova ena usudila
upitati ga kojim jezikom novi paa govori u intimi svog doma
je li to arapski, turski, perzijski, francuski ili engleski nesretni
bi joj graanin dobacio prijekoran pogled i poeo razmiljati kako
e se nositi sa svim novim tekoama kad mu je istodobno ena
posve poludjela. Vjerojatno bije poslao u svetite specijalizirano
za ozbiljne mentalne poremeaje.
Pitanje koje je postavio Kedourie doista je imalo smisla za
drutva u kojima su vlada s jedne te ekonomija i drutvo s druge
strane bili razliiti, u kojima je kulturni kontinuitet medp njima
bio nevaan i u kojima se, kao to iz navoda jasno proizlazi, u
najboljem sluaju bilo mogue nadati milosrdnoj i pravednoj, ali
nikako i odgovornoj, participativnoj i predstavnikoj vladi. (Jesu
li dakle te potpuno iluzorne elje meu nama?) No moralo se
dogoditi neto drukije od irenja rijei opskurnih europskih

14 7
piskarala, to bi uinilo da enin upit, neko tako oito lud,
postane pitanjem koje je sada glavno u gotovo svaijoj glavi. A
neto se uistinu dogodilo. Ekonomija je sada takva da zahtijeva
neprekidnu i preciznu komunikaciju izmeu svih koji u njoj
sudjeluju, i izmeu njih i vlade, a odravanje obrazovne i kulturne
infrastrukture postalo je jednom od sredinjih zadaa vlade.
Stoga je jezik doma novog pae, neko tako nevaan, otada
presudni znak toga kome e nova vlast biti naklona, a koga e
odbaciti.
U kasnijem djelu Nacionalizam u Aziji i Africi (1970.) Kedou-
rie doista postavlja pitanja o europskoj kolonijalnoj dominaciji u
svijetu koja su, posve ispravno, potpuno i znakovito razliita od
pitanja to ih preporuuje na kraju Nacionalizma. On opirno
komentira odbijanje europskih osvajaa da pripadnike pokore
nih stanovnitava koji su stekli nune kvalifikacije i vjetine pri
hvate kao sebi ravne, i tu iskljuivost u najmanju ruku smatra
dijelom objanjenja zato je europska vlast izazvala nacionalisti
ku reakciju koju je zapravo ona izvukla na vidjelo. Nije sasvim
jasno je li to kritika ili tek neutralna dijagnoza, premda je teko
ne osjeati prisutnost prvog elementa; a ako je tako, onda mi se
ini da se sada postavlja pitanje o vladajuim klasama koje se ne
tie samo njihova milosra i grabeljivosti!
Novo je pitanje jesu li vladajue klase voljne i sposobne
upravljati pokretnim drutvom u kojemu se vladajue klase mogu
spojiti s podlonicima i stvoriti kulturni kontinuum. To je, moj je
zakljuak, uistinu presudno pitanje kojem je u modernim prilika
ma sueno da bude postavljeno za sve vladajue klase te da
upotpuni i uvelike zasjeni staro pitanje. No bez tih posebnih
modernih prilika, zato bi njihova iskljuivost bila grijeh ili sla
bost? Neke vladajue klase u prolosti (Rimljani i Grci) moda
su katkada bili otvoreni i primljivi (premda Rimljani ba nisu
urili s nuenjem besplatnog rimskog dravljanstva bilo kojem
novoosvojenom podruju); no mnogi ostali nisu, a da zbog toga
nisu nuno trpjeli. Naprotiv, u tradicionalnim je prilikama lako
prepoznavanje i izdvajanje vladajue klase zacijelo bilo velika
prednost koja je vodila stabilnosti. Mameluci se kao klasa nisu
okoristili kada su se brakovima pomijeali s ostalima. Zato bi
iskljuivost iznenada postala tako pogubnom i zato bi trebala
izazivati takav virulentni, iroko rasprostranjeni zajedniki ot
por?

148
 Sam se Kedouire pobrinuo za odgovor:
Ne moe se zanijekati injenica daje Europa bila izvorite i
sredite dubokog radikalnog nemira koji se irio svijetom u
valovima koji su se neprestano proirivali i donosili nesigur
nost i nasilje tradicionalnim drutvima Azije i Afrike, bez
obzira na to jesu li ta drutva bila pod izravnom europskom
vlau ili ne... To pretvaranje tradicionalnih drutava u prah,
to naglo otvaranje samodovoljnih ekonomija...
Ako se taj opis, s kojim se teko ne sloiti, dopuni pitanjem
kakva je nova reorganizacija mogua uz modeme proizvodne
metode i drutvo koje iz njih proizlazi. Jada se. tvrdim, dolazi do
odgovoraTcoji moderni nacionalizam ini neim viim i od idco-
loke sluajnosti i od ploda pukog neraspoloenja. cTodgovora
koji pokazuje daje nacionalizam u svojem openitom obliku, ako
ve ne i usvojim pojedinostima, nunost. "
Moda vrijedi dati kratak, nesumnjivo nepotpuni popis pog
renih teorija nacionalizma:
1. Nacionalizam je prirodan, oit i samostvarajui. Ako je
odsutan, to mora biti zbog kakvog jakog pritiska.
2. Nacionalizam je umjetna posljedica ideja koje nikada nije
trebalo formulirati i pojavio se kao aljenja vrijedna sluajnost.
Politiki bi ivot ak i u industrijskim drutvima mogao bez njega.
3. Marksizmu omiljena teorija pogrene adrese: ba kao to
ekstremni ijitski muslimani dre da je arhandeo Gabrijel pogri
jeio dostavivi Muhamedu poruku koja je bila namijenjena Ali
ju, tako i marksisti u osnovi rado misle da su duh povijesti ili
ljudska svijest uinili stranu glupost. Poruka buenja bila je
namijenjena klasama, ali je nekom stranom potanskom pogre
kom dostavljena nacijama. Sada je nuno da revolucionarni ak
tivisti uvjere pogrenog primatelja da tu poruku i gorljivost koju
ona raa preda pravom i smjeranom primatelju. Nevoljkost i
pravog i uzurpirajueg primatelja da se uklope u te zahtjeve
razlog je velikoj ljutnji aktivista.
4. Mrani bogovi: nacionalizam je ponovna pojava atavisti
kih sila krvi i teritorija. To je vienje koje dijele i gorljivi pristae;
i mrzitelji nacionalizma. Prvi misle da mrane sile snae ivot, aj
drugi smatraju da su barbarske. Zapravo, ovjek doba naciona
lizma nije ni simpatiniji ni odbojniji od ljudi drugih doba. Postoje
neki slabi dokazi da bi mogao biti simpatiniji. Njegovi zloini
jednaki su zloinima iz drugih doba. Upadljiviji su samo zato to

149
su postali okantniji i to ih se izvrava monijim tehnolokim
sredstvima.
Nijedna od tih teorija nije ni priblino obranjiva.

Tko je za Nrnberg
Autor koji misli daje ideoloka ili doktrinarna povijest nacio
nalizma veim dijelom nevana za njegovo razumijevanje moda
se ne bi trebao uputati u rasprave o njegovu intelektualnom
podrijetlu. Ako nema doktrinarnog podrijetla vrijednog razmat
ranja, zato bismo se prepirali oko toga tko figurira u njegovu
rodoslovlju, a tko ne? Ipak, ini se da Kedourijev utjecajni prikaz
njegovih idealnih izvorita trai neke primjedbe.
Ostavljajui po strani udno neizravno opravdavanje Hegela,
ono to izgleda zamreno i nepravedno jest okrivljavanje Kanta,
jtojairrsamdredenja zasigurno ima apsolutno sredinje mjesto
u- Kanlovbj, mislh-Kaatov je gladni .problem bilo-utvrivanje
vaenja (i ogranienje) naeg i znanstvenog i moralnog znanja.
Glavno filozofsko sredstvo za kojim on posee u postizanju tog
cilja jest tvrdnja da su naa vodea spoznajna i moralna naela
samostvorena, i to nuno. Budui da vani nije mogue pronai
konani autoritet ili naelo vaenja, oni moraju biti unutra.
To je sr njegove misli. Autoritet naela po kojima ivimo jest
injenica da nai umovi nuno imaju odreenu strukturu koja ta
naela neizbjeno stvara. To nam daje, izmeu ostalog, etiku
nepristranosti, kao i opravdanu nadu za nalaenje beziznimnih
pravilnosti u prirodi. Time su naglaene ureena etika i ureena
znanost. injenica da je struktura naih umova zadana i kruta
oslobaa nas straha da bi te osnove znanosti i udorea mogle
biti na milosti i nemilosti hira, da bi se mogle pokazati ivim
pijeskom. Premda su zasnovane na nama, ipak nam se, prema
tom gledanju, moe vjerovati i moemo osigurati pouzdanu os
novu za to. injenica da upravo mi sami, ili tonije svatko od nas
pojedinano (iako u uzajamnom meusobnom potovanju), pre
uzima odgovornost za ta naela, Kanta oslobaa straha od reg
resije koji je bio odbojan i logiaru i protestantu u njemu: kako
bi se onda taj autoritet opravdao da su autoritet i opravdavanje
izvan nas (ma koliko uzvieni bili)?
Autoritet sebstva, nepodloan hirovitosti, konaan i apsolu
tan, prekida regresiju. On izbjegava i logiaru i moralistu u Kantu

150
 neotrpiv skandal prihvaanja nekog vanjskog autoriteta, ma ko
liko uzvien on bio: skandal heteronomije, kako ga je sam nazi
vao, to je antiteza samoodreenju. Istodobno krutost sebstva,
sreom, ini njegov autoritet pouzdanim i upotrebljivim.
To je bit Kantove filozofije, slika sadrana u njegovu pojmu
samoodreenja. U kakvoj je to vezi, osim u iskljuivo verbalnoj,
sa samoodreenjem nacija, koje toliko zaokuplja nacionaliste?
Ni u kakvoj. Za Kanta je zapravo suverena pojedinana ljudska
narav prenoenje suverenosti na mu tvorilo je njegov koper-
mkanskl oorat i ona je univerzalna i identina u svim ljudima.
On u IjuUlnUi sluje upravo ono'nlvefzalrio.^e ono posebno i
zasrgtmio^rr^nn^77fflr/^7M^ pf>gpKnr> TT takvoj'fflozof'ij! nema
mjesta mistici idiosinkrazijske kulture. Zapravo, teko uope ima
mjesta za kulturu u antropolokom smislu. Identitet i dostojan
stvo neke osobe za Kanta su ukorijenjeni u univerzalnoj ljudskosti
ili, ire, u njegovoj racionalnosti a ne u njegovim kulturnim ili
etnikim posebitostima. Teko je zamisliti pisca ije su ideje
manje ugodne za nacionalista.
Naprotiv, njegovo poistovjeivanje ovjeka s onim to je u
njemu racionalno i univerzalno, njegovo istanano i ustrajno, vrlo
karakteristino gnuanje nad pridavanjem ikakva znaaja onome
to je tek sluajno, povijesno ili posebno ini Kanta samim mo
delom onoga to je navodno beskrvna, kozmopolitska, ispijena
etika prosvjetiteljstva koju su romantiarski nacionalisti odbaci
vali i mrzili i koje su se tako radosno odrekli u korist vie ovoze
maljske, besramno posebne i pristrane obveze prema rodu, teri
toriju ili kulturi.
To stajalite ima neznatan openit znaaj. Kant je zadnja
osoba ijim bi se nazorima moglo pripisati da su pridonijeli
nacionalizmu. Unato tome, ta optuba nije naprosto pogreka
ve proizlazi iz neeg dubljeg to zasluuje osvrt. Ono to je istina
jest da je Kant osjeao jaku potrebu zasnovati nae sredinje
vrijednosti na idejama, na neemu manje krhkom, manje sluaj
nom, manje vezanom za svijet od puke tradicije za koju se dogo
dilo da prevladava u ovom ili onom predjelu. Cijela njegova
filozofska strategija odraava tu potrebu i jainu kojom ju je
osjeao. On je mislio da je moe zadovoljiti pozivanjem na uni
verzalnu strukturu ljudskog uma.
S toke gledita kriptoromantiarskog tradicionalizma koji
odbija takvu potragu za vanjskim, racionalnim temeljima ivot

151
nih iskustava, koji eli ljude poduiti da ostanu zadovoljni unutar
granica konkretnogpraxisa, da prihvate sluajnost povijesti i da
se uzdre od traenja iluzorne utjehe i potpore vanjskih i apstrakt
nih ideja, Kant je zacijelo duboko zavedena linost. On je, sasvim
sigurno, bio racionalist u smislu u kojem profesor Michael
Oakeshott taj izraz rabi pejorativno, a Nacionalizam u Aziji i
Africi, ini se, izloen je unutar tog openitog okvira. Drugim
rijeima, Kant nesumnjivo pripada prometejskoj niti europske
misli koja je svoj procvat vjerojatno dosegnula u 18. stoljeu i koja
se upire ukrasti boansku vatru i nee se zadovoljiti privremenim
sluajnim kompromisima sadranim u posebnim tradicijama.
Kant duboko prezire takva doputanja sebi samome da se bude
zadovoljan tek sa sluajnim, krajnje plonim povijesnim uteme
ljenjima.
Kantovo ustrajanje na individualnom samoodreenju kao
jedinom istinski vrijednom udoreu nije bilo ni svojevoljno ni
romantiarsko. Bio je to, naprotiv, beznadni pokuaj da se ouva
prava, objektivna, obvezujua, univerzalna etika (i znanje). Kant
je prihvaao Humeov argument da se nunost i univerzalnost
naprosto ne mogu nai u empirijskim podacima; stoga, zakljuio
je, one mogu biti ukorijenjene samo u neuklonjivo nametnutoj
strukturi individualnog uma. Valja priznati da se to rjeenje faute
de mieux takoer zgodno poklopilo s nekom vrstom protestant
skog individualistikog ponosa koji s prezirom odbija traiti au
toritet negdje vani. No glavni razlog tome da autoritet mora biti
unutar pojedinca jest to da ga se naprosto ne moe pronai nigdje
drugdje.
Nacionalisti su, kada se pozivaju na apstraktno naelo nacio
nalizma protiv tradicionalnih lokalnih institucija koje su neko
djelovale podnoljivo dobro, uistinu drugovi prometejci. Zapra
vo, nacionalizam ima neku janusovsku odliku. Prometejski je u
svom preziranju politikog kompromisa koji ignorira nacionalis
tiki imperativ. No ujedno je i antiprometejski kada naciju i
njezin kulturni razvoj vidi kao neto to, samo zato to je povijes
no posebno, s pravom prelazi preko apstraktnog udorea inter-
nacionalista i humanista.
U tom vrlo, vrlo openitom i iznad svega negativnom smislu
Kant i nacionalisti moda se mogu svrstati zajedno. Nitko od njih,
u potrebnom smislu, ne potuje tradiciju. (Ili tonije, nacionali
zam je oportunistiki selektivan glede slaganja s tradicijom.) I

152
 Kant i nacionalisti su u tom irem smislu racionalisti, temelje
legitimnosti trae u neemu izvan onoga to samo jest.
Nacionalisti bi, zapravo, lako mogli pozdravljati konzervativ
ne tradicionaliste kao brau s obzirom na odbacivanje apstrakt
nog racionalizma prosvjetiteljstva i vrlo esto tako i jest. I jedni i
drugi ele uvaavati ili potovati konkretne povijesne realitete i
odbijaju podvrgnuti ih sudu beskrvnog apstraktnog sveljudskog
razuma. Daleko od toga da uivaju u prkosnoj individualnoj volji,
nacionaliste oduevljavaju osjeaji pokornosti ili ukljuivanja u
kontinuirani entitet koji je vei, trajniji i legitimniji od izoliranog
sebstva. Na udan nain Kedourie nacionalizmu ne pripisuje
samo teoriju svojevoljnog samoodreenja, nego i (po mom mi
ljenju pogreno) priznaje povijesni uspjeh takvog nacionalizma.
Teorija je potekla iz glava odreenih filozofa, a oni koji su je
prihvatili uspjeli su pukom voljom nametnuti teoriju nesretnom
ovjeanstvu. Ta kruta inaica njegova gledita, koja u poetku
pravi male ustupke drutvenim okolnostima to su bile naklonje
ne nacionalizmu, uinila bi da njegov uspjeh izgleda kao istinski
trijumf volje.
Dogaa se eto, ini mi se, da nacionalisti ili konzervativci
biraju razliite dijelove konkretnoga na koje se pozivaju: u jed
nom su sluaju to trajne institucije, a u drugome, navodno, trajne
zajednice govora, rase ili nekog drugog pojma. No nije li to
razmimoilaenje u pojedinostima umjesto u naelu? Ta privla
nost stajalita nakon toga, dakako, ni za jednu od tih pozicija ne
dokazuje daje nuno u krivu. To navodim samo zato da pokaem
kako je ono to je nekome osjeaj za konkretnu povijesnu real
nost drugome trahison des clercs. Kako bismo trebali birati nae
realiste?
Dakle, nisu svi koji odbacuju dano stanje (tradicionalizam) u
svakom drugom smislu nuno meusobno slini. ini se da se
optuivanje Kanta temelji na pogrenom zakljuivanju pojaa
nom homonimom samoodreenja. Kant uistinu jest govorio o
samoodreenju (autonomiji). Nasuprot tome, on je mnogo govo
rio i o sintetikom a priori statusu naih kategorija. No isto to
vrijedi i za njegova gledita o samoodreenju. Ako veza izmeu
Kanta i nacionalizma uope i postoji, nacionalizam je reakcija
protiv njega, a ne njegov izdanak.

153
 Jedna nacija, jedna drava
Nacionalistiki je osjeaj duboko povrijeen krenjem nacio
nalistikog naela istovjetnosti drave i nacijefno nnc cdnko
povrijeen svim raznoIflunTnainima toga~irscnja. ~NajJac je
povrijeen etnikim razilaenjem izmeu vladajue klase i pod
lonika. kao to ie rekao Lord Acton:
Tada je zapoelo vrijeme kada je naprosto vrijedilo da naci
jama nee upravljati stranci. Legitimno steena mo, upotre
bljavana umjereno, proglaena je nevaeom.3
Uoite da Acton upozorava kako je to vrijeme zapoelo, dok
e, naprotiv, nacionalisti prave da je ono uvijek bilo prisutno u

atentnom, potisnutom obliku. No kada je rije o aritmetikom

neslaganju izmeu nacija i drava, nacionalistiki je osjeaj tako
rei povrjeeniji ako je drava premalo nego ako ih je previe.
Kulturno homogeno stanovnitvo koje uope nema dravu koju
bi zvalo svojom duboko je oteeno. (Njegovi su lanovi primo
rani ivjeti u dravi ili dravama koje vode druge i strane kulturne
skupine.) Skupina ijoj je kulturi, pak, pridrueno vie od jedne
drave, premda je to tehniki takoer krenje nacionalistikog
naela, ipak ima manje razloga za prigovor, osim moda u poseb
nim okolnostima. Koje su to okolnosti?
Veina Novozelanana i veina dravljana Ujedinjenog Kra
ljevstva kulturno su toliko trajno vezani da se, bez ikakve sumnje,
te dvije jedinice nikada ne bi odvajale da su bile u zemljopisnom
dodiru. Udaljenost je uinila stvarni suverenitet Novog Zelanda
primjerenim i obvezatnim, a razdvajanje ni u ijim grudima nije
prouzroilo nezadovoljstvo, unato tehnikom krenju nacional
nog naela. Zato? Ima Arapa koji ne odobravaju neuspjeh
arapskog ujedinjenja premda se Arapi iz razliitih zemalja kul
turno razlikuju neusporedivo vie negoli Englezi i Novozelana
ni. Oiti je odgovor, ini se, to da meunarodni poloaj i stanje
Engleza i Novozelanana openito ne pate zato to se svijetu ne
prikazuju kao jedna jedinica. Zapravo, njihov poloaj uope ne
trpi zbog te injenice, a neprikladnosti alternativnog utanaenja
bile bi znatne. Suprotno tome, diskutabilno je da li je politika
snaga Arapa, Latinoamerikanaca,4 i Talijana i Nijemaca u 19.
3
Citirano u Nationalism, Its M eaningand History, Hans Kohn. Princeton, 1955., str. 122-123.
4
Neprestanu popustljivost Latinoanicrikanaca s obzirom na to stanje uvjerljivo protiv na$c
teorije istie Jos Merquior u: Politics o f Transition, Government and Opposition, XVI.
(1981.). br. 2, str. 230.

154
stoljeu prije ujedinjenja trpjela zbog rascjepkanosti njihovih
politikih svodova.
Ipak, ovo osobito krenje nacionalnog naela, sluaj s jednom
nacijom i vie drava, oevidno je najmanje otrovno, najmanje
razdraujue od svih krenja. Prepreke koje stoje na putu njegova
ispravljanja oite su i snane. Ako je odreena nacija obdarena s
n drava, nuno proizlazi da e velianstveno ujedinjenje nacije
znaiti smanjenje broja njezinih premijera, predstojnika ureda,
predsjednika akademije, menedera i kapetana njezine nogo
metne momadi, i tako dalje, sve s faktorom n. Za svaku osobu
koja je nakon ujedinjenja zauzela poloaj takve vrste, bit e n-1
onih koje su ga izgubile. Prema predvianju, svih tih n-1 osoba
ima izglede izgubiti s ujedinjenjem, pa makar nacija kao cjelina
imala koristi.
Valja priznati da e onaj jedan sretnik koji e zadrati ili stei
poloaj o kojem je rije postati slavodobitnik, ravnatelj nacional
nog kazalita itd., neega veeg, velianstvenijeg i povezanog s
veim resursima no to je bio prije. Jednako tako, dok je bolje biti
na elu neega velikog negoli neega malog, nema sumnje da
razlika nije toliko drastina kao izmeu toga da se bude na elu
neega, nije bitno ega, i da se uope ne bude na elu. ak i ako
uzmemo u obzir i uinak iluzije koja je mogla ohrabriti jo mnogo
onih malih na oekivanje da e oni jednog dana biti veliki, ostaje
injenica da, uzevi sve u obzir, racionalno suprotstavljanje uje
dinjenju mora biti znatno. Ujedinjenje, usprkos tome, uspijeva
samo u sluajevima kad su vanjski nedostaci rascjepkanosti vrlo
veliki i vidljivi, a oni koji zbog njih trpe mogu okrenuti svoje
osjeaje protiv onih koji e u n-terostrukom smanjenju politikih
poslova izgubiti, kada novi voe vee cjeline nekako uspiju u
izdizanju samih sebe iznad drugih, silom ili politikom opsjenom.

155
 10. Zakljuak

Knjiga koja, poput ove, raspravlja o jednostavnom i jasno

odreenom sluaju, ipak (ili moda to vie) riskira da bude
pogreno shvaena i predstavljena. Pokuaji da se prikau ranije
i jednostavnije inaice ove rasprave u prijanjim prilikama uvjerili
su me u realnost te opasnosti. Sama jednostavnost i nepopustlji
vost stajalita moe navesti itatelje da mu dodaju vlastite asoci
jacije koje autor nije namjeravao kazati. Osim toga, bilo koje
novo stajalite (to ja zaneseno vjerujem da ovo jest) moe se
artikulirati samo ako je najprije uspostavljen okvir za te tvrdnje,
ma koliko potiho. Mislim da nije mogue iznijeti nikakve izvorne
tvrdnje naprosto crtajui na kartama raspoloivim u jezinom
snopu koji je u upotrebi. Karte iz tog snopa bile su preesto
dijeljene i svi jednostavni iskazi izneseni su ve mnogo puta. Stoga
je novi doprinos predmetu mogu samo ponovnim osmiljava
njem snopa tako da se novi iskaz u njemu uini moguim. To
uiniti sasvim je oito nesnosno sitniavo i zamorno. Otvoreno je
podizanje novih sklopova podnoljivo u matematici, ali ne i u
obinoj prozi. Dobar prikaz sastoji se od prilino nenametljivog
otputanja uobiajenih asocijacija i uspostavljanja novih, na na
elima koja postaju oita iz konteksta, sve dok se konano ne
uspostavi kontekst u kojem se moe iznijeti tvrdnja koja je jed
nostavna, a ipak nije otrcano ponavljanje stare mudrosti.

to se ovdje ne tvrdi
Samo drugi mogu suditi jesam li u tom nastojanju uspio. No
iskustvo me je poduilo da se u tome u potpunosti uspijeva
malokad ili nikad. Stoga elim iznijeti nekoliko tvrdnji koje niti
sam iznio, niti su na bilo koji nain potrebne za izloena gledita.
Nije bilo dijelom moje nakane zanijekati da je ovjeanstvo
kroz sva vremena ivjelo u skupinama. Naprotiv, ljudi su uvijek
ivjeli u skupinama. Te su skupine obino due trajale. Jedan
156
vani imbenik njihove postojanosti bila je odanost ljudi tim
skupinama i injenica da su se ljudi s njima poistovjeivali. Taj
element u ljudskom ivotu nije trebao ekati neku osobitu vrstu
ekonomije. To, dakako, nije bio jedini imbenik koji je pridono
sio odravanju tih skupina, ali je bio jedan meu ostalima. Ako
se taj imbenik openito nazove patriotizmom, tada nije dije
lom moje namjere nijekati da je odreena koliina takvog patrio
tizma odista trajni dio ljudskog ivota. (Koliko je on bio jak u
odnosu prema drugim silama, ovdje nismo pokuali utvrditi.)
Ono to se tvrdi jest da je nacionalizam vrlo osobita vrsta
patriotizma i to takva koja postaje proimajuom i dominantnom^
'samo u odreenim drutvenim okolnostima koje zapravo prevla
davaju u modernom svijetu i nigdje drugdje. Nacionalizam je
[vrsta patriotizma koju odlikuje nekoliko vrlo znaajnihobiljeja:
jedinice kojima ta vrsta patriotizma, ti. nacionalizam, iskazuje
cast svojom odanou, kulturno su homogene, zasnovane na
kulturi koja nastoji biti visokom (pisanom^ kulturom: dovoljno
su velike da potkrjepljuju nadu za uzdravanjem obrazovnog
sustava koji moe odrati pisanu kulturu na ivotu; ne odlikuju
se krutim unutarnjim podskupinama; njihova su stanovnitva
anonimna, fluidna i pokretna, te nemaiu posrednitva: pojedinac
im pripada izravno, a ne na temelju pripadnitva umetnutim
^podskupinama. Homogenost, pismenost i anonimnost njihove su
kljune znaajke.
N^tvrdi se a jekulturni ovinizam bio naelno odsutan u
predindustrijskom svijetu, ve samo da nije imao svoj moderni
politiki utjecaj ili nastojanja. Ne porie se da je agrarni svijet
povremeno proizvodio jedinice koje su mogle nalikovati moder
noj nacionalnoj dravi; tvrdi se samo daje agrarni svijet to mogao
uiniti povremeno, dok moderni svijet to mora initi u veini
sluajeva._____________________________ _____________ _
Nelvrdi se da je nacionalizam, pa ak ni u modernom svijetu,
jedina sila koja djeluje ni sila kojoj se ne moe odoljeti. On to
nije. Povremeno ga porazi kakva druga sila ili pak inercija.
Ne porie se da se, kad je rije o ovjeku u nekim prilikama
mogu preklopiti znaajke predindustrijskih struktura i nacionalni
osjeaj. Plemenska nacija moe neko vrijeme biti unutra plemen
skom, a izvana nacionalnom. Zapravo se lako domisliti jednom
ili dvama izraenim sluajevima te vrste (Somalci i Kurdi, prim
jerice). Ali ovjek sada moe tvrditi da pripada jednoj od tih

157
nacionalnih jedinica samo na temelju svoje kulture i ne treba
otkrivati (konano, ne treba ni imati) posredniku pripadnost
podskupini. Ne tvrdi se da ova rasprava moe objasniti zato su
neki nacionalizmi, osobito iz razdoblja Hitlera i Mussolinija,
trcbalfpostati tako posebno virulentnima jQ nasam oraziasmaiv
zato se nacionalizam pojavio i zastoje postao proimaj uim.
Sva ova opovrgnua nisu osiguranje od protuprimjera, ime
bi se istodobno sadraj sredinje teze prikriveno sveo na neto
gotovo nitavno. Ona su samo priznanje da u sloenom svijetu,
na makrorazini institucija i skupina, beziznimna uopavanja stoje
na raspolaganju rijetko, ako uope ikada stoje. To nije prepreka
da sveobuhvatni trendovi poput nacionalizma budu upadljivi
ili socioloki objanjivi.

Saetak
U ovom predmetu, kao i u nekim drugima, kad jednom
precizno opiemo fenomen koji nas zanima, pribliili smo se
njegovu pravilnom objanjenju. (Stvari moda moemo dobro
opisati tek kad ih ve dobro razumijemo.) No razmotrimo povi
jest nacionalnog naela ili pak razmotrimo dva etnografska zem
ljovida, jedan iscrtan prije doba nacionalizma, a drugi nakon to
je naelo nacionalizma obavilo velik dio svojeg posla.
Prvi je zemljovid nalik na Kokoschkinu sliku. Razuzdanost
raznolikih toaka boje tolika je da se ni u kojem detalju ne moe
razluiti nikakav jasni uzorak premda ga slika kao cjelina ima.
Velika raznovrsnost, mnotvo i sloenost znaajke su svih zaseb
nih dijelova cjeline: siune drutvene skupine, atomi od kojih je
slika sastavljena, imaju sloene, nejasne i viestruke veze s mno
gim kulturama; neke jezikom, neke svojom dominantnom vje
rom, neke pak razliitom vjerom ili skupom obiaja, a neke
lojalnou upravi itd. to se tie slikanja politikog sustava, slo
enost nije manje velika no u sferi kulture. Poslunost u jednu
svrhu i u jednom kontekstu nije nuno jednaka poslunosti zbog
nekog drugog cilja ili u nekom drugom razdoblju.
Pogledajmo sada etnografski i politiki zemljovid nekog pod
ruja modernog svijeta. Nije nalik na Kokoschku, ve, recimo, na
Modiglianija. Postoji vrlo malo sjenenja; gotovo ravne povrine
jasno su meusobno odijeljene, naelno je jasno gdje jedna poi
nje te druga zavrava, a nejasnoa i preklapanja ima vrlo malo ili
ih uope nema. Prebacujui se sa zemljovida u prikazanu stvar
158
 nost, vidimo daje preteni dio vlasti koncentriran u institucijama
jedne vrste, razumno velike i dobro centralizirane drave. Ope
nito, svaka se takva drava nadzire, odrava i poistovjeuje s
jednom vrstom kulture, jednim stilom komunikacije koji prevla
dava unutar njezinih granica i za svoj je opstanak ovisan o cen
traliziranom obrazovnom sustavu to ga nadgleda, a esto zapra
vo i vodi drava o kojoj je rije, drava koja monopolizira legitim
nu kulturu gotovo jednako koliko i legitimno nasilje, a moda i
vie.
A kad promotrimo drutvo koje drava takve vrste nadzire,
vidimo i zato sve to mora biti tako. Njegova ekonomija ovisi o
pokretnosti i komunikaciji izmeu pojedinaca na razini koja se
moe dosegnuti samo ako su se ti pojedinci socijalizirali u visoku
JaTlturuTT to doista u istu visoku kulturu, po standardu koji se ne
moe osigurati starim nainima proizvodnje ljudskih bia, tako
rei prema poslu, kao dio uobiajene zadae ivljenja lokalnih
podzajedmea. To se moe postii samo pnlinomonolitnim ob-
Tazovnim_sustavom. t akoer, skup ekonomskih zadaa ne^o^
puta tim pojedincima da budu i vojnla i stanovnici lokalnih
malih zajednica; oni moraju drugima ustupiti takve djelatnosti da
bi bili sposobni obavljati svoje poslove~
Dakle, ekonomija treba i novu vrstu sredinje kulture i sredi
nju dravu: kultura treba dravu; drava pak vjerojatno treba
homogeno kulturno ieosanie svojeg stada, u poloaju u kojem
se ne moe pouzdati u dobrim dijelom erodirane podskupine ni
u to da e odravati red meu njezinim dravljanima, niti da e
im udahnuti onaj minimum moralnog ara i drutvenog poisto
vjeivanja bez kojeg drutveni ivot postaje vrlo teak. Unutarnje
sankcije, takve kakve jesu, osigurava kultura, a ne zajednica.
Ukratko, uzajamni odnos moderne kulture i drave neto je
sasvim novo i nuno proizlazi iz zahtjeva moderne ekonomije!
Ono to se tvrdi vrlo je jednostavno. Drutvo proizvodnje
hrane bilo je prije svega drutvo koje je doputalo da neki ljudi
ne budu proizvoai hrane, ali je (izuzevi parazitske zajednice)
usprkos tome veinu ljudi obvezivalo da takvima ostanu. Indus
trijsko se drutvo uspjelo osloboditi te potrebe.
Ono je podjelu rada podiglo na novu i dotad nevienu razinu,
ali je, to je jo vanije, stvorilo novu vrstu podjele rada: takvu
koja od ljudi koji u njoj sudjeluju trai da budu spremni prijei s
jednog radnog mjesta na drugo ak i unutar jednog ivotnog

159
vijeka te zasigurno meu generacijama. Njima treba zajednika
kultura, i to pisana i sofisticirana visoka kultura. Ona ih obvezuje
da sa svakim tko se pojavi budu sposobni komunicirati precizno
i nevezano uz kontekst, u efemernim kontaktima licem u lice, ali
i apstraktnim sredstvima komunikacije. Sve to pokretnost,
komunikacija, veliina zbog rafiniranosti specijalizacije stoje
industrijskom poretku nametnula njegova e za obiljem i ras
tom, obvezuje njegove drutvene jedinice da budu velike i kultur
no homogene. Odravanje takve neizbjeno visoke (jer je pisana)
kulture zahtijeva zatitu drave, centralizirane ustanove za pro
voenje poretka ili, tonije, skupine ustanova sposobnih za nago-
milavanje i razvijanje resursa potrebnih i za odravanje visoke
kulture i za osiguravanje njezina irenja meu cijelim stanovni
tvom, to je u predindustrijskom svijetu bilo nepojmljivo postig
nue koje se nikada nije pokualo ostvariti.
Visoke kulture industrijskog doba razlikuju se od visokih
kultura agrarnog poretka po nizu vanih i oitih naina. Agrarne
visoke kulture bile su dostignue manjine koje su nosili povlateni
strunjaci i koje se razlikovalo od rascjepkanih, nekodificiranih
veinskih pukih kultura to su ih nadzirale i nad kojima su
nastojale dominirati. Definirale su duhovniki sloj koji je malo-'
kad bio povezan samo s jednom politikom jedinicom ili s jezino
omeenim pukim matinim podrujem. Naprotiv, teili su i
nastojali biti transetniki i transpolitiki. esto su se sluili
mrtvim ili arhainim idiomom i nisu imali ba nikakva interesa za
osiguravanje kontinuiteta izmeu njega i jezika svakodnevnog i
ekonomskog ivota. Njihova brojana manjina i njihova politika
dominacija bile su njihova bit; k tome, vjerojatno je bit agrarnog
drutva da njegovu veinu ine proizvoai hrane iskljueni i iz
moi i iz visoke kulture. Oni su bili vezani za vjeru i crkvu, a ne
za dravu i proimajuu kulturu. Visoka kultura u Kini, poveza-
nija s etikom i dravnom birokracijom nego s vjerom i crkvom,
vjerojatno je bila netipina, i u tom je smislu, ali samo u tom
smislu, anticipirala moderni spoj drave i kulture. Ondje je visoka
pisana kultura koegzistirala, a koegzistira i dalje, s raznolikou
jezika koji se govore.
Nasuprot tome, industrijska visoka kultura bez obzira na
svoju povijest nije vie povezana s vjerom i crkvom. ini se da
njezino odravanje zahtijeva resurse drave koja je jednakog
opsega kao i drutvo, a ne samo resurse crkve utemeljene na
160
 njemu. Ekonomija vezana za rast, koja ovisi o spoznajnim novos
tima, ne moe ozbiljno povezati svoje kulturno ustrojstvo (koje
bezuvjetno treba) s nekom doktrinarnom vjerom koja rapidno
postaje zastarjelom, a esto i besmislenom.
Dakle, kulturu treba odravati kao kulturu, a ne kao nositelja
ili jedva zamijeenu pratnju vjere. Drutvo moe oboavati, i ono
doista oboava, sebe ili svoju vlastitu kulturu izravno, a ne, kako
je to nauavao Durkheim, na temelju neprozirnog medija religije.
Prijelaz s jedne visoke kulture na drugu izvana je vidljiv kao
dolazak nacionalizma. No ma to bila istina o tom sloenom i
presudnom pitanju, pojavljivanje industrijskog svijeta bilo je ne
kako intimno povezano s protestantizmom za koji se dogodilo da
je imao neka vana obiljeja to su trebala karakterizirati novo
nastali svijet, a koja takoer stvaraju nacionalizam. Naglasak na
pismenosti i skripturalizmu, unitarizam bez sveenika koji je
dokinuo monopol svetoga i individualizam koji svakog ovjeka
ini njegovim vlastitim sveenikom i savjeu te neovisnim o
obrednim slubama drugih: sve je navijetalo anonimno, indivi-
dualistiko, prilino nestrukturirano masovno drutvo u kojem
prevladava razmjerno jednak pristup zajednikoj kulturi, a nor
me kulture javno su dostupne u pisanom obliku umjesto da su
pod paskom nekog povlatenog strunjaka. Jednakim pristupom
5kripturalistikom Bogu utrt je put jednakom pristupu visokoj
kulturi. U drutvu u kojem je svatko specijalist pismenost nije vie
specijalnost ve preduvjet svih specijalnosti. U takvom drutvu
najvanija ovjekova odanost jest odanost mediju nae pismenos
ti i njegovu politikom zatitniku. Jednak pristup vjernika Bogu
konano postaje jednakim pristupom nevjernika obrazovanju u
kulturi.
Takav je svijet modernih, od drava odravanih, proimajuih
i homogenih visokih kultura unutar kojih ima razmjerno malo
pridjeljivanja statusa i dosta pokretnosti za to se pretpostavlja
iroko rasprostranjena nadmo zajednike sofisticirane visoke
kulture. Postoji duboka ironija u proslavljenom Weberovu prika
zu izvorita tog svijeta: stvoren je jer su neki ljudi svoj poziv
primili toliko ozbiljno i to je proizvelo svijet u kojemu su kruto
pripisana zanimanja nestala, gdje specijalnosti ima u izobilju, ali
ostaju privremenima i neobvezujuima, te ne ukljuuju nikakva
konana posveivanja i gdje znaajni dio neijeg obrazovanja ili
formiranja koji donosi identitet nije posebna vjetina ve zajed

161
nike openite vjetine ovisne o zajednikoj visokoj kulturi koja
odreuje naciju. Takva nacija/kulturatada i jedino tada postaje
prirodnom drutvenom jedinicom i obino ne moe opstati bez
vlastite politike okosnice, drave.

162
 Odabrana bibliografija

Anderson, B., Imagined Communities: Reflections on the Origin and

Spread of Nationalism, London, 1983.
Armstrong, John A., Nations before Nationalism, Chapel Hill, N. C.,
1982.
Avineri, Shlomo, The Making of Modern Zionism: The Intellectual
Origins of the Jewish State, London, 1981.
Banton, Michael, Rational Choice: Theory of Racial and Ethnic Rela
tions, Bristol, 1977.
Barth, Frederik (ed.), Ethnic Groups and Boundaries: The Social
Organization of Culture Difference, London, 1969.
Bendix, Reinhard, Max Weber: An Intellectual Portrait, London, 1960.
Breuilly, J. J., Nationalism and the State, Manchester, 1982.
Bromley, Yu. V., et ai, Sovremennye Etnicheskie Protsessy v SSSR,
(Contemporary Ethnic Processes in the USSR), Moscow, 1975.
Cohen, Abner, Two-Dimensional Man, London, 1974.
Cohen, Percy, Jewish Radicals and Radical Jews, London, 1980.
Cole, J. W., and Wolf, E. R., The Hidden Frontier, Ecology and
Ethnicity in an Alpine Valley, New York, 1974.
Deutsch, K., Nationalism and Social Communication, New York, 2nd
edn., 1966.
Emerson, R., From Empire to Nation, Boston, 1960.
Fromkin, David, The Independence of Nations, New York, 1981.
Geertz, C. (ed.), Old Societies and New States, New York, 1962.
Giddens, Anthony, The Nation-State and Violence: Volume II of A
Contemporary Critique of Historical Materialism, Cambridge,
1985.
Glazer, N. and Moynihan, D. (eds.), Ethnicity: Theory and Experi
ence, Cambridge, Mass., 1975.
Grillo, P., Nation and State in Europe: Antropological Perspectives,
London, 1981.

163
Haim, Sylvia, Arab Nationalism, An Anthology, Berkeley, 1962.
Hall, John A., Powers and Liberties: The Causes and Consequences of
the Rise of the West, Oxford, 1985.
Hechter, M., Internal Colonialism, London, 1975.
Hroch, M., Die Vorkdmpfer der nationalen Bewegungbei den kleinen
Volkem Europas, Prague, 1968.
Kamenka, E. (ed.), Nationalism, London, 1976.
Kedourie, Elie, Nationalism, London, 1960.
Kedourie, Elie (ed.), Nationalism in Asia and Africa, London, 1971.
Kohn, Hans, The Idea of Nationalism, New York, 1944.
Kohn, Hans, Nationalism, Its Meaning and History, Princeton, 1955.
Kohn, Hans, The Age o f Nationalism, New York, 1962.
Loizos, P., Heart Grown Bitter: Chronicle of Cypriot War Refugees,
Cambridge, 1981.
Lukes, Steven, Emile Durkheim, His Life and Work: a Historical and
Critical Study, London, 1973.
Minogue, K. R., Nationalism, London, 1969.
Nairn, Tom, The Break-up of Britain, London, 1977.
Olson, Mancur, The Rise and Decline of Nations, New Haven, 1982.
Seton-Watson, Hugh, Nations and States, London, 1977.
Smith, A. D., Theoris of Nationalism, London, 1971.
Smith, A. D. (ed.), Nationalist Movements, London, 1976.
Smith, A. D., Nationalist Movements in the Twentieth Century, Ox
ford, 1979.
Smith, A. D., The Ethnic Revival, Cambridge, 1981.
Sugar, P. (ed.), Ethnic Diversity and Conflict in Eastern Europe, Santa
Barbara, 1980.
Tilly, C. (ed.), The Formation of National States in Western Europe,
Princeton, 1975.
Wallman, S., Ethnicity at Work, New York, 1979.
Weber, E., Peasants into Frenchmen, London, 1979.
Weber, Max, The Protestant Ethic and the Spirit o f Capitalism, trans.
Talcott Parsons, 2nd edn., London, 1976.

164
 Od istog autora

Words and Things

Thought and Change
Saints of the Atlas
Contemporary Thought and Politics
The Devil in Modern Philosophy
Legitimation of Belief
Spectacles and Predicaments
Muslim Society
Relativism in the Social Sciences
The Psychoanalytic Movement
The Concept of Kinship and other Essays
Plough, Sword and Book
State and Society in Soviet Thought
Culture, Identity and Politics
Reason and Culture
Conditions of Liberty
Encounters with Nationalism
Antropology and Politics

165
 Ernest Gellner
NACIJE I NACIONALIZAM
Nakladnik
Politika kultura
nakladno-istraivaki zavod, d.o.o.
Amrucva 8,10000 Zagreb
Tel./fax: (01) 4817-648
Za nakladnika
Radule Kneevi
Boris Greblo
Lektura
Zlata Babi
Korektura
Svetozar Bogdanovi
Likovna oprema
Ivan Doroghy
Kompjutorski slog i prijelom
Imprcssum, Karlovac
Tisak i uvez
Librokon, Zagreb

C IP K a talo giza c ija u publikaciji

N a c io n a ln a I sv e u ili n a knjinica, Z a g re b

U D K 323.1
1
G E L L N E R , E rn e st

Nacije i nacionalizam / Ernest Gellner ; preveo Tom islav G am ulin ;

struna redakcija i p redgovor Ivan Prpi. - Z ag re b : Politika kultura, 1998.
-1 6 5 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Minerva)

Prijevod djela: Nations a n d Nationalism. - Bibliografija: str. 163-164 i uz tekst.

53-6213-14-1

C 038

Objavljivanje ove knjige potpomogli su

In s t it u t
Otv o ren o
D r u t ,v 4 "
H rvatska