Liane Moriarty

Male lai

2
Prijevod djela:
Little lies

S engleskoga prevela:
Svetlana Grubi Samarija

3
Za Margaret, s ljubavlju

4
Udario si me, udario si me,
sad me mora poljubiti.

DJEJA PJESMICA

5
 Osnovna kola Pirriwee

...U kojoj ivimo i uimo pokraj mora!

U koli Pirriwee NEMA NASILJA!
Mi nismo nasilni.
Mi ne prihvaamo nasilje.
Nikada nasilje ne drimo u tajnosti.
Hrabri smo i zbog toga prijavljujemo vrnjako nasilje.
Kaemo NE nasilnicima!

6
 PRVO POGLAVLJE

T o ne zvui kao veer kolskog kviza - rekla je gospoa Patty Ponder

Mariji Antoaneti. - To zvui kao pobuna. Maka nije odgovorila.
Drijemala je na trosjedu, a veer kolskog kviza bila joj je nevana.
- Ne zanima te, ha? Neka jedu kolae! To misli, zar ne? Jedu puno
kolaa, je li tako? Svi ti tandovi s kolaima... Pobogu! Iako mislim da ih
majke nikad ne jedu. Tako su vitke i mrave, zar ne? Kao ti.
Marija Antoaneta se podsmjehnula na taj kompliment. Izjava neka
jedu kolae odavno je zastarjela, a nedavno je ula jednu od unuka
gospoe Ponder da je ustvari reeno neka jedu pecivo i da zapravo
Marija Antoaneta to nikada nije ni rekla.
Gospoa Ponder je uzela daljinski upravlja i stiala emisiju Ples sa
zvijezdama. Maloprije ju je bila poglasnila zbog jake kie koja je padala,
ali pljusak je sada popustio.
Sada je ula ljude kako viu. Ljutiti uzvici odzvanjali su tihim,
hladnim nonim zrakom. Gospou Ponder to je malo zaboljelo, jer je
imala osjeaj kao da svi viu na nju. (Gospoa Ponder odrastala je s
majkom koja je stalno bila ljuta.)
- Pobogu. Misli li da se svaaju zbog glavnog grada Gvatemale?
Zna li ti koji je glavni grad Gvatemale? Ne zna? Ne znam ni ja.
Moramo to potraiti na Googleu. Nemoj mi se podsmjehivati.
Marija Antoaneta je poela frktati.
- Hajdemo vidjeti to se dogaa - ivahno je rekla gospoa Ponder.

7
Bila i je nervozna i zato se ivahno ponaala pred makom, kao to je
neko inila pred djecom kad joj je suprug bio na putu, a nou su se uli
udni zvukovi.
Gospoa Ponder pridigla se uz pomo hodalice. Marija Antoaneta
svoje je sklisko tijelo vjeto provukla kroz noge gospoe Ponder (nije
pala na njezino ivahno ponaanje), dok je gospoa Ponder hodnikom
gurala hodalicu prema stranjem dijelu kue.
Njezina prostorija za ivanje gledala je tono na kolsko igralite
Osnove kole Pirriwee.
- Mama, jesi li luda? Ne moe ivjeti tako blizu osnovne kole -
rekla je ki gospoe Ponder kad je ona htjela kupiti kuu.
Ali njoj je bilo drago sluati ivahan amor djejih glasova tijekom
dana, a vie nije vozila, tako da ju nije bilo briga to je ulica bila
zakrena onim ogromnim autima velikima poput kamiona koji su se vozili
u dananje vrijeme, a za ijim su upravljaima sjedile ene s velikim
sunanim naoalama i koje su iz automobila izvikivale strano vane
informacije o Harriettinom baletu i Charliejevoj govornoj terapiji.
Majke su u dananje vrijeme jako ozbiljno shvaale majinstvo. Ta
mala bezumna lica. Te male uurbane stranjice koje su se kretale prema
koli u uskim tajicama. Visoki repovi koji su mahali. Oi uprte u
mobitele koje su drali u dlanu poput kompasa. To je gospoi Ponder
bilo smijeno. Ali i draesno. Njezine tri keri bile su iste takve. I bile su
tako lijepe..
- Kako ste jutros? - uvijek bi pitala kad je na trijemu pila aj ili kad
je zalijevala vrt dok su majke prolazile.
- Zauzeto, gospoo Ponder! U guvi! - uvijek bi joj odgovarale dok su
brzo hodale i vukle djecu za ruku. Bile su drage i simpatine i samo malo
umiljene jer si nisu mogle pomoi. Ona je bila tako stara! A one su bile
tako zauzete!
Oevi, koji su danas sve vie i vie vozili djecu u kolu, bili su
drukiji. Rijetko su se urili, polako su hodali s odmjerenom leernou.
Nema frke. Sve je pod kontrolom. To je bila poruka koju su odavali.

8
Gospoa Ponder i njima se veselo smijala.
No sada se inilo da se roditelji djece koja idu u Osnovnu kolu
Pirriwee loe ponaaju. Prila je prozoru i razastrla ipkastu zavjesu.
kola je nedavno platila za zatitu na prozoru nakon to je loptica za
kriket razbila staklo i gotovo onesvijestila Mariju Antoanetu. (Djeaci iz
treeg razreda dali su joj runo izraenu estitku isprike koju je drala na
hladnjaku.)
S druge strane igralita nalazila se dvoetana zgrada od pjeenjaka, a
na drugoj etai nalazila se sveana dvorana, kao i veliki balkon s
pogledom na ocean. Gospoa Ponder bila je ondje prisutna na nekoliko
dogaanja: bila je na predavanju mjesnog povjesniara, na ruku koji su
priredili Prijatelji knjinice. Ta je prostorija stvarno bila prekrasna.
Ponekad su bivi uenici ondje imali proslavu vjenanja. A ondje se
odravala i veer kolskog kviza. Prikupljali su sredstva za pametne
ploe, to god to bilo. Naravno, gospoa Ponder bila je pozvana. S
obzirom na to da je ivjela u blizini kole, imala je nekakav udan
povlateni status, iako u kolu nikada nisu ila ni njezina djeca ni unuci.
Ovaj poziv je uljudno odbila. Smatrala je da su kolski dogaaji u
kojima ne sudjeluju djeca besmisleni.
U toj istoj prostoriji djeca su jednom tjedno imala priredbu. Svakog
petka ujutro gospoa Ponder sjedila je u svojoj sobi za ivanje, pila
engleski aj i jela kekse od umbira. Uvijek bi ju rasplakalo djeje
pjevanje koje je do nje dopiralo s druge etae kole. Nije vjerovala u
Boga osim kad je sluala djecu kako pjevaju.
No sada nije bilo djeje pjesme.
Gospoa Ponder ula je mnogo psovki. Nije joj smetalo psovanje
(njezina najstarija ki psovala je kao koija), ali bilo je uznemirujue i
nelagodno sluati nekoga kako manijakalno izvikuje psovke na mjestu
koje je inae odzvanjalo od djejeg smijeha i djejih povika.
- Jeste li svi pijani? - pitala je.
Njezin prozor posut kapljicama kie bio je u ravnini s ulazom u
zgradu iz koje su iznenada poeli izlaziti ljudi. Sigurnosna svjetla

9
osvjetljavala su poploani dio oko ulaza u kolu, koji je izgledao poput
kazaline pozornice. Dodatne efekte stvarala je magla.
Bio je to udan prizor.
Roditelji iz kole Pirriwee imali su udnu sklonost za organiziranje
proslava u elegantnoj odjei. Nije im bilo dovoljno da odre obian kviz.
Iz pozivnice joj je bilo jasno da je nekoj pametnjakoviki palo na pamet
da to bude kolski kviz u stilu Audrey i Elvisa, to je znailo da se sve
ene trebaju odjenuti kao Audrey Hepburn, a mukarci kao Elvis Presley.
(To je bio jo jedan razlog zbog kojeg gospoa Ponder nije htjela doi.
Oduvijek je prezirala zabave u elegantnoj odjei.) Izgleda da se svima
najvie svidio izgled Audrey Hepburn u filmu Doruak kod Tiffanyja.
Sve ene nosile su dugaku crnu haljinu, bijele rukavice i bisernu ogrlicu.
Mukarci su pak odluili odati poast Elvisovim kasnijim godinama. Svi
su nosili sjajno jednodijelno bijelo odijelo sa svjetlucavim kameniima i
dubokim dekolteom. ene su izgledale prekrasno. Jadni mukarci
izgledali su ba smijeno.
Dok ih je gospoa Ponder gledala, jednog Elvisa u bradu je udario
drugi. Udareni Elvis je zateturao unatrag i zabio se u Audrey. Dva Elvisa
uhvatila su ga s lea i odvukla. Jedna je Audrey pokrila lice rukama i
okrenula se, kao da to nije mogla gledati. Netko je povikao: - Prestanite!
Tako je. to bi mislila vaa prekrasna djeca? - Da zovem policiju? -
naglas se zapitala gospoa Ponder, no onda je u daljini ula zavijanje
sirene, u isto vrijeme kad je jedna ena na balkonu poela silno vritati.

***
Gabrielle: Nije to bilo samo zbog majki, znate. To se ne bi dogodilo da
ondje nisu bili i tate. Pretpostavljam da su to majke samo zapoele. Mi
smo imale glavnu ulogu, da tako kaem. Matere. Ne podnosim tu rije.
Tako je staromodna, zar ne? Mama je bolje. Zvui mravije. Usput
reeno, imam problema s miljenjem o svojem izgledu. A tko nema, zar
ne?
Bonnie: To je bio samo grozan nesporazum. Ljudima su povrijeeni

10
osjeaji i onda je sve izmaknulo kontroli, kako to ve biva. Iza svakog
sukoba ustvari lee povrijeeni osjeaji, zar ne? Razvod. Svjetski ratovi.
Sudski postupci. Dobro, moda ne svaki sudski postupak. Jeste li za
biljni aj?
Stu: Rei u vam to se tono dogodilo. ene ne mogu prei preko
neega. Ne kaem da tipovi nisu krivi. Ali da ene nisu poele
histerizirati, to moe zvuati seksistiki, ali nije tako, to je jednostavno
injenica i to moete pitati svakog mukarca, ali pravog mukarca, a ne
nekog udaka koji koristi hidratantnu kremu; pitajte pravog mukarca i on
e vam rei da su ene olimpijski prvaci u zamjeranju. Trebate vidjeti
moju enu na djelu. A ona ak nije ni najgora.
Gospoica Barnes: Roditelji su opsjednuti svojom djecom. Prije nego
to sam poela raditi u Osnovnoj koli Pirriwee, mislila sam da ljudi
pretjeruju kad kau da roditelji pretjerano brinu o svojoj djeci. Mislim,
moji mama i tata su me voljeli, pokazivali su zanimanje za mene dok
sam odrastala tijekom devedesetih, ali nisu bili opsjednuti mnome.
Gospoa Lipmann: To je tragedija i to iznimno alosna i svi
pokuavamo krenuti dalje. Nemam drugih komentara.
Carol: Ja za to krivim Klub itatelja erotskih knjiga. Ali to sam samo
ja.
Jonathan: U Klubu itatelja erotskih knjiga nema nieg erotskog,
pazite to vam kaem.
Jackie: Znate to? Meni je ovo feministiko pitanje.
Harper: Tko je rekao da je to feministiko pitanje? Kvragu, to vam
je? Ja u vam rei kako je to poelo. Poelo je incidentom koji se
dogodio na danu upoznavanja u predkoli.
Graeme: Ja sam to shvatio kao jo jedan sukob mama kuanica koje
se bore s mamama karijeristicama. Kako to ono zovu? Rat mama.
Moja ena nije bila upletena u to. Ona nema vremena za takve stvari.
Thea: Vi novinari oboavate priu o francuskoj dadilji. ula sam
danas na radiju kako govore o francuskoj slukinji, a Juliette to nikako
nije bila. Renata je imala i kunu pomonicu. Neke ene imaju sree po

11
tom pitanju. Ja imam etvero djece i nitko mi ne pomae! Naravno, meni
ne smetaju majke koje rade, samo se pitam zato su uope htjele imati
djecu.
Melissa: Znate to ja mislim zbog ega su se svi tako uzrujali? Zbog
uiju. O Boe, nemojte da ponem priati o uima.
Samantha: Ui? Kakve to ima veze s iime? Tko vam je to rekao?
Melissa, zar ne? Ta jadnica je preivjela posttraumatski stresni poremeaj
nakon to su joj djeca stalno imala ui. Oprostite. Nije smijeno. Uope
nije smijeno.
Detektiv Adrian Quinlan: Da budem jasan. Ovo nije cirkus. Ovo je
istraga o ubojstvu.

12
 DRUGO POGLAVLJE

est mjeseci prije veeri kolskog kviza

etrdeset. Madeline Martha Mackenzie danas je napunila etrdeset

godina.
Imam etrdeset godina - naglas je rekla dok je vozila. Polako je
izgovorila tu rije, kao da je zvuni efekt. - etrdeeeseeet.
U retrovizoru je pogledala ker. Chloe se nasmijeila i oponaala
majku. - Imam pet godina. Peeet.
- etrdeset! - zapjevala je Madeline poput operne pjevaice. - Tra la
la la!
- Pet! - zapjevala je Chloe.
Madeline je pokuala repati, udarajui ritam po upravljau. -
etrdeset mi je godina, da da...
- Dosta, mama - odluno je rekla Chloe.
- Oprosti - rekla je Madeline.
Vodila je Chloe na dan upoznavanja u predkolu: Pripremimo se za
predkolu! Iako Chloe nije trebalo nikakvo upoznavanje prije polaska u
kolu sljedeeg sijenja. Ve je bila dobro upoznata s Osnovnom kolom
Pirriwee. Kad su Chloeinog dvije godine starijeg brata Freda jutros
dovezli u kolu, ona je bila zaokupljena brigom o njemu, kao da je ona
starija. - Frede, zaboravio si staviti torbu za knjige u koaru. Tako je.
Unutra. Dobar deko.

13
 Fred je posluno stavio torbu u prigodnu koaru prije nego to je
otrao i zgrabio Jacksona za vrat. Madeline se pretvarala da to ne vidi.
Jackson je to vjerojatno i zasluio. Jacksonova majka, Renata, ruje to
vidjela jer se udubila u razgovor s Harper, a obje su se ozbiljno mrtile
zbog stresa prouzrokovanog obrazovanjem nadarene djece. Renata i
Harper pohaale su grupu podrke za roditelje nadarene djece. Madeline
ih je zamiljala kako zabrinuto sjede u krugu dok im oi sjaje od
potajnog ponosa.
Dok Chloe bude zaokupljena nareivanjem drugoj djeci tijekom dana
upoznavanja (ona je imala dar nareivanja, a jednog dana vodit e neku
korporaciju), Madeline e popiti kavu i pojesti kola sa svojom
prijateljicom Celeste. Celestini blizanci takoer e sljedee godine
krenuti u kolu, pa e i oni danas ondje jurcati. (Njihov dar bilo je
vikanje. Madeline bi poela boljeti glava nakon to je u njihovu drutvu
provela pet minuta.) Celeste je uvijek kupovala posebne i vrlo skupe
roendanske darove, tako da e to biti lijepo. Nakon toga, Madeline e
odvesti Chloe svojoj svekrvi, a onda e ruati s prijateljima prije nego
to svi odjure po djecu u kolu. Sunce je sjalo. Ona je nosila svoje
prekrasne nove Dolce &Gabanna tikle (koje je kupila preko interneta,
bile su na popustu trideset posto). Bit e to uistinu prekrasan dan.
- Neka pone Madelinin festival! - jutros je rekao njezin suprug Ed
kad joj je u krevet donio kavu. Madeline je bila poznata po tome to voli
roendane i proslave sve vrste. Bilo kakvu priliku da se popije
ampanjac.
Ali ipak, etrdeset.
Dok je vozila poznatom cestom do kole, razmiljala je o svojim
divnim novim godinama. etrdeset. I sada je o etrdeset godina
razmiljala kao kad je imala petnaest. Tako bezline godine. Samotne
godine na sredini ivota. Nita nee biti bitno kad napuni etrdeset
godina. Nee imati prave osjeaje kad napuni etrdeset, zato to e
biti sigurno uukan u svoje otrcane etrdesete.
etrdesetogodinjakinja pronaena mrtva. Ajme!

14
 Dvadesetogodinjakinja pronaena mrtva. Tragedija! Kakva tuga!
Pronaite tog ubojicu!
Madeline se morala malo natjerati da se zapita kad je ula u vijestima
da je neka ena u dobi od etrdeset godina umrla. Ali to sam mogla biti i
ja! To bi bilo tuno! Ljudi bi bili tuni da ja umrem! tovie, bili bi
shrvani. Eto, ljudi su opsjednuti godinama. Moda imam etrdeset
godina, ali sam voljena.
S druge strane, vjerojatno je bilo potpuno prirodno biti tuniji zbog
smrti neke dvaesetogodinjakinje nego zbog smrti
etrdesetogodinjakinje. etrdesetogodinjakinja je proivjela dvadeset
godina vie. I da neki naoruani napada jurca okolo, zbog toga bi se
Madeline osjeala obveznom baciti svoje sredovjeno tijelo pred neku
dvadesetogodinjakinju. Primiti metak zbog mladosti. To je jedino bilo
poteno.
E pa, to bi uinila kad bi bila sigurna da je to neka dobra mlada
osoba, a ne jedna od pripadnika nepodnoljive mladei poput djeteta koje
vozi mali plavi Mitsubishi ispred Madeline. ak se nije ni potrudila
sakriti da koristi mobitel dok vozi, i to vjerojatno kako bi promijenila
status na Facebooku.
Eto ga! Ovo dijete ne bi ni primijetilo naoruanog napadaa! Odsutno
bi zurila u telefon, a Madeline bi rtvovala svoj ivot za nju. To je bilo
neuveno.
Mali auto na ijem je zadnjem staklu bilo nakoso nalijepljeno slovo
P, oznaavajui da osoba ima privremenu vozaku dozvolu, bio je pun
mladih ljudi. Odostrag ih je bilo barem troje: glave su im se njihale,
rukama su gestikulirali. Je li to netko mahao nogom? Samo to se ne
dogodi tragedija. Svi se moraju usredotoiti. Proli tjedan Madeline je
bila na kratkoj kavi nakon teretane te je u novinama itala priu o tome
kako su mladi odlazili u smrt zbog toga to su slali poruke dok voze.
Stiem. Evo me! To su bile njihove posljednje, blesave (i esto pogreno
napisane) rijei. Madeline je zaplakala kad je vidjela sliku shrvane majke
jedne tinejderice kako apsurdno dri mobitel svoje keri kao upozorenje

15
itateljima.
- Smijeni mali idioti - naglas je rekla kad je auto skrenuo opasno
blizu drugoj traci,
- Tko je idiot? - pitala je njezina ki Chloe sa stranjeg sjedala.
- Djevojka koja ispred mene vozi auto je idiot jer istovremeno vozi i
koristi telefon.
- Kao kad ti mora nazvati tatu kad kasnimo - rekla je Chloe.
- To sam napravila samo jedanput! - pobunila se Madeline. - I bila
sam jako oprezna i jako brza! I ja imam etrdeset godina!
- Danas - znakovito je rekla Chloe. - Danas ima etrdeset godina.
- Da! A osim toga, ja sam ga samo na brzinu nazvala, nisam slala
poruku! Kad alje poruku, ne moe gledati cestu. Slanje poruke je
protuzakonito i zloesto i mora mi obeati da to nikad, ali nikad nee
raditi kad postane tinejderica.
Glas joj je zadrhtao pri pomisli da e Chloe postati tinejderica i da
e voziti auto.
- Ali doputeno je nazvati nekoga na brzinu - rekla je Chloe.
- Nije! I to je protuzakonito.
- To znai da si ti prekrila zakon - zadovoljno je rekla Chloe. - Kao
pljaka.
Chloe je trenutano bila opsjednuta pljakaima. Jednog dana e
sigurno hodati s loim dekom. S loim dekom koji vozi motor.
- Dri se dobrih dekiju, Chloe! - nakon jednog trenutka je rekla
Madeline. - Kao to je tata. Loi deki ti ne donose kavu u krevet, u to
sam sigurna.
- to ti to brblja, eno? uzdahnula je Chloe. Tu je frazu ula od
svojega oca i savreno je oponaala njegov umoran ton. Pogrijeili su kad
su se nasmijali kad je prvi put to rekla, tako da ju je zapamtila i esto ju
je govorila i to ba u pravom trenutku, pa su se i dalje morali tome
smijati.
Ovaj put Madeline se uspjela ne nasmijati. Chloe je trenutano bila

16
na granici izmeu draesnog i iritantnog djeteta. A na takvoj granici
vjerojatno je bila i sama Madeline.
Madeline je na crvenom svjetlu stala iza malog plavog Mitsubishija.
Mlada vozaica je i dalje gledala u mobitel. Madeline je pritisnula
sirenu. Vidjela je kako ju vozaica gleda u retrovizoru, a ostali putnici u
autu okrenuli su se da ju pogledaju.
- Odloi telefon! - vikala je. Oponaala je slanje poruke tako to je
prstom lupkala po dlanu. - To je protuzakonito! To je opasno!
Djevojka joj je pokazala srednji prst.
- Dobro! - Madeline je povukla runu konicu i ukljuila sva etiri
migavca.
- to to radi? - pitala je Chloe.
Madeline je otkopala pojas i otvorila automobilska vrata.
- Ali moramo ii na dan upoznavanja! - panino je povikala Chloe. -
Zakasnit emo! Jao si ga meni!
Jao si ga meni bio je uzvik iz slikovnice koju su itali Fredu kad je
bio mali, A sada je cijela obitelj to govorila. Tu frazu ak su koristili i
Madelinini roditelji i neki Madelinini prijatelji. Bila je vrlo zarazna.
- Sve je u redu - rekla je Madeline. - Ovo e biti brzo gotovo.
Spaavam mlade ivote.
U novim je tiklama dola do auta te djevojke i pokucala na prozor.
Prozor se spustio, a vozaica se iz obine siluete pretvorila u vrlo
mladu djevojku blijede puti, koja je u nosu imala svjetlucavu naunicu, a
na oima loe nanesenu, grudastu maskaru.
U Madeline je pogledala s pomijeanim osjeajima agresivnosti i
straha. - Koji je tvoj problem? - U lijevoj ruci je i dalje oputeno drala
mobitel.
- Odloi taj telefon! Ubit e sebe i svoje prijatelje! - Madeline je to
rekla istim tonom kojim se obraala Chloe kad je bila jako zloesta.
Gurnula je ruku u auto, zgrabila telefon i bacila ga djevojci razjapljenih
usta, koja je sjedila na suvozaevu sjedalu. - Dobro? Samo prestani s

17
tim!
Dok se vraala u auto, ula je kako su svi prasnuli u smijeh. No nije
ju bilo briga. Bila je puna energije. Iza njezinog auta stao je jedan drugi
auto. Madeline je podigla ruku kako bi se ispriala i pourila prema
svom autu da stigne prije nego to se upali zeleno.
Iskrenula je gleanj. U jednom trenu sve je bilo u redu, a u drugom joj
je gleanj iskrivljeno stajao u sasvim pogrenom poloaju. Teko je pala
na bok. Jao si ga meni.

U tom trenutku je gotovo sigurno poela pria. S nespretnim uganuem

glenja.

18
 TREE POGLAVLJE

J ane je na crvenom svjetlu stala iza velikog sjajnog terenca na kojemu

su bila upaljena sva etiri migavca te je gledala kako jedna
tamnokosa ena uri cestom natrag u svoj auto. Imala je lepravu plavu
ljetnu haljinu i visoke tikle s remeniima te se nasmijeila Jane i
draesno joj je mahnula da joj se ispria. Jutarnje zrake sunca odbile su
se o jednu njezinu naunicu te je ona zasvjetlucala kao da ju je dodirnula
neka nebeska pojava.
Svjetlucava enska. Starija od Jane, ali i dalje svjetlucava. Jane je
cijeli ivot takve enske promatrala sa zanimanjem pravog znanstvenika.
Moda i s malo strahopotovanja. Moda i s malo zavisti. Nisu nuno
bile jako lijepe, ali tako su se paljivo ureivale, kao boino drvce, s
velikim naunicama, zveckavim narukvicama i elegantnim, besmislenim
alovima. Kad su priale, stalno bi ti dirale ruku. Janeina najbolja
prijateljica iz kole bila je svjetlucava djevojka. Jane je bila slaba na
njih.
A onda je ena pala, kao da joj se izmaknulo tlo pod nogama. - Joj -
rekla je Jane i brzo odvratila pogled, kako bi spasila dostojanstvo te
ene.
- Jesi li se ozlijedila, mama? - pitao je Ziggy sa stranjeg sjedala.
Uvijek je bio zabrinut da e se ona ozlijediti.
- Nisam - rekla je Jane. - Ona gospoa ondje se ozlijedila.
Spotaknuta se.

19
 ekala je da se ena digne i vrati u auto, ali i dalje je leala na tlu.
Glavu je okrenula prema gore, a izgledala je kao da ju jako boli. Upalilo
se zeleno svjetlo, a mali auto s oznakom P, koji je stajao ispred
terenca, odjurio je uz kripanje guma.
Jane je ukljuila pokaziva smjera da zaobie auto. Ili su na
Ziggyjev dan upoznavanja u novu kolu i nije imala pojma kamo ide. I
ona i Ziggy su bili nervozni, a pretvarali su se da nisu. Htjela je stii
onamo mnogo ranije.
- Je li ta gospoa dobro? - pitao je Ziggy.
Jane je osjetila udan odmak koji bi joj se dogodio kad je previe
razmiljala o svojem ivotu, a onda bi ju neto (esto je to bio Ziggy) ba
na vrijeme podsjetilo kako se ponaa ljubazna, normalna, dobro odgojena
odrasla osoba.
Da nije bilo Ziggyja, ona bi otila. Toliko bi bila usredotoena na
svoj cilj da ga odveze na dan upoznavanja da bi na cesti ostavila enu
koja se previjala od bolova.
- Idem vidjeti kako je - rekla je Jane, kao da je to i namjeravala.
Ukljuila je svoja etiri migavca i otvorila vrata, svjesna svojeg
sebinog otpora. Ba si gnjavaa, svjetlucava eno!
- Jeste li dobro? - pitala je.
- Dobro sam! - ena se nasmijeila i pokuala se uspraviti te je
zavapila drei se za gleanj. - Jao. Sranje. Uganula sam gleanj, to je
sve. Ba sam idiot. Izala sam iz auta kako bih djevojci u automobilu
ispred mojega rekla da prestane slati poruke. Tako mi i treba kad se
ponaam kao kolski redar.
Jane je unula pokraj nje. ena je imala lijepo oianu tamnu kosu
do ramena i blijede pjegice na nosu. Bilo je neega lijepoga u tim
pjegicama, poput sjeanja na ljeto iz djetinjstva, i lijepo su ile s crtom
oko oiju i smijenim viseim naunicama.
Janein otpor potpuno je nestao.
Svidjela joj se ova ena. Htjela joj je pomoi.

20
 (No, to je to govorilo o njoj? Da je to bila neka krezuba ena s
bradaviastim nosom, bi li joj bilo mrsko pomoi joj? Kako je to bilo
nepravedno. Kako okrutno. Prema ovoj eni e biti ljubaznija zato to su
joj se svidjele njezine pjegice.)
ena je na haljini uz dekolte imala fino izvezen uzorak cvijea, a Jane
je kroz latice vidjela njezinu osunanu, pjegavu kou.
- Odmah moramo staviti led - rekla je Jane. Bile su joj poznate
ozljede glenja jo iz dana kad je igrala netball te je vidjela da gleanj
ove ene ve poinje oticati. - I staviti nogu na povieno.
Grickala je usnicu i pogledala oko sebe traei nekoga. Nije imala
pojma kako da zapravo ostvari taj plan.
- Danas mi je roendan - tuno je rekla ta ena. - etrdeseti.
- Sretan roendan - rekla je Jane. Bilo je nekako slatko to je ena u
dobi od etrdeset godina uope spomenula da joj je roendan.
Pogledala je tikle koje je imala ta ena. Nokti su joj bili nalakirani
sjajnim lakom tirkizne boje. Potpetice su bile tanke kao akalice i bile
su opasno visoke.
- Nije ni udo da ste si sredili gleanj - rekla je Jane. - U tim
cipelama nitko ne bi mogao hodati!
- Znam, ali nisu li prekrasne! - ena je okrenula nogu kako bi im se
divila. - Jao! Sranje, to boli. Pardon. Ispriavam se.
- Mama! - Mala djevojica s tamnom kovravom kosom i
svjetlucavom tijarom provirila je glavom kroz prozor. - to to radi?
Ustani! Zakasnit emo!
Svjetlucava majka. Svjetlucava ki.
- Hvala to suosjea sa mnom! - rekla je ena. Snudeno se
nasmijeila Jane.
- Idemo na dan upoznavanja u predkoli. Jako je uzbuena.
- U Osnovnu kolu Pirriwee? - pitala je Jane. Bila je iznenaena. - I ja
idem onamo. Moj sin, Ziggy, kree u kolu sljedee godine. Ovamo emo
se doseliti u prosincu. - Nije joj djelovalo mogue da bi mogla imati ita

21
zajedniko s ovom enom ili da bi im se ivoti mogli doticati na bilo koji
nain.
- Ziggy! Kao Ziggy Stardust? Kakvo odlino ime! - rekla je ena, -
Usput reeno, ja sam Madeline. Madeline Martha Mackenzie. Zbog
nekog razloga stalno spominjem krsno ime. Ne pitajte me zato.
Ispruila je ruku.
- Jane - rekla je Jane. - Jane bez krsnog imena Chapman.
Gabrielle: Na kraju su se svi u koli podijelili u dva tabora. Ono, kao
da je bio graanski rat. Bili ste ili u taboru Madeline ili u taboru Renata.
Bonnie: Ne, ne, to je grozno. To se nije dogodilo. Nije bilo strana.
Bili smo vrlo bliska zajednica. Bilo je previe alkohola. A bio je i pun
mjesec. Svi malo polude kad je pun mjesec. Ozbiljno. To je stvarna,
provjerena pojava.
Samantha: Zar je bio pun mjesec? Znam da je strano pljutalo. Kosa
mi se sva nakostrijeila.
Gospoa Lipmann: To je smijeno i to nema nikakve veze. Nemam
drugih komentara.
Carol: Znam da stalno trubim o Klubu itatelja erotskih knjiga, ali
sigurna sam da se neto dogodilo na jednom od njihovih sastanaka, da
tako kaem.
Harper: Sluajte, ja sam plakala kad smo saznali da je Emily
nadarena. Pomislila sam: eto ga opet! Ve sam sve to prola sa Sophijom
pa sam znala to me eka! Renata je bila u istoj kai. Dvoje nadarene
djece. Nitko ne razumije kakav je to stres. Renata je bila zabrinuta kako
e Amabelli biti u koli, hoe li to biti dovoljno zahtjevno za nju i tako
dalje. Pa kad je ono dijete s onim smijenim imenom, onaj Ziggy, uinio
ono to je uinio - a tek je bio dan upoznavanja! - razumljivo da je bila
vrlo rastresena. Tako je sve poelo.

22
 ETVRTO POGLAVLJE

J ane je ponijela knjigu sa sobom kako bi ju itala u autu dok je Ziggy

na danu upoznavanja, no umjesto toga, otpratila je Madeline Marthu
Mackenzie (zvualo je kao ime neke ivahne djevojice iz knjige za
djecu) do kafia na plai, po imenu Blue Blues.
Kafi je malen i smijeno oblikovan, poput pilje, te se nalazio na
etalitu uz plau Pirriwee. Madeline je bosa epala, teko se i bez
oklijevanja naslanjala na Janeinu ruku kao da su stare prijateljice. Bio je
to bliski kontakt. Osjetila je miris Madelininog parfema, koji je krasno
mirisao poput Limuna. U posljednjih pet godina Jane ba i nisu dirale
druge odrasle osobe.
im su otvorile vrata kafia, mlaahan mukarac priao im je
ispruenih ruku. Bio je odjeven u crno, a kosa mu je bila plava i
kovrava, kao kod tipinog surfera. Na nosu je imao malenu naunicu. -
Madeline! to ti se dogodilo?
- Jako sam se ozlijedila, Tome - rekla je Madeline. - A roendan mi
je.
- Jao si ga meni - rekao je Tom. Namignuo je Jane.
Dok je Tom smjetao Madeline u separe u kutu i potom joj donio led
zamotan u krpu te joj stavio nogu na stolac s jastuiem, Jane je
promatrala kafi. Bio je ba draestan, kako bi rekla njezina majka.
arko plavi neravni zidovi bih su prekriveni klimavim policama s
rabljenim knjigama. Drvene daske na podu na jutarnjem su svjetlu

23
svjetlucale poput zlata, a Jane je udisala opojne mirise kave, peciva,
mora i starih knjiga. Prednji dio kafia bio je ostakljen, a sjedala su bila
razmjetena tako da uvijek gledate u plau, kao da ste doli gledati
predstavu koju izvodi more. Dok je Jane gledala oko sebe, pojavio joj se
osjeaj nezadovoljstva koji bi esto imala kad je bila na nekom novom i
draesnom mjestu. Nije to ba mogla objasniti, osim rijeima: Da sam
barem ovdje. Ovaj mali kafi na plai bio je tako poseban da je udjela
da bude ovdje, osim to je, naravno, i bila ondje, pa to ba nije imalo
smisla.
- Jane? to e naruiti? - pitala je Madeline. - astim te kavom i
kolaem da ti se zahvalim na svemu! - Okrenula se zaposlenom
konobaru. - Tome! Ovo je Jane! Ona je moj princ na bijelom konju. Moja
princeza.
Jane je vozila Madeline i njezinu ker u kolu, nakon to je prvo
nervozno parkirala Madelinin ogromni auto u bonu ulicu. Sa stranjeg
sjedala Madelininog auta uzela je podloak za sjedenje za Chloe, te ga je
stavila na stranje sjedalo svojeg malog auta, pokraj Ziggyja.
To je bio projekt. Kako prevladati malu krizu.
Tuan pokazatelj Janeinog dosadnog ivota bio je taj da joj je cijela
ova situacija bila pomalo uzbudljiva.
I Ziggy je bio znatieljan i iznenaen to pokraj njega na stranjem
sjedalu sjedi jo jedno dijete, i to tako ivahno i karizmatino kao to je
Chloe. Djevojica je cijelim putem neprestano brbljala i objanjavala
Ziggyju sve to treba znati o koli, i o tome tko e im biti uitelji, kako
trebaju oprati ruke prije nego to uu u uionicu i onda ih obrisati samo
jednim papirnatim ubrusom, i gdje e sjediti za rukom i kako nee
smjeti jesti maslac od kikirikija jer su neki ljudi alergini na kikiriki i
mogu umrijeti i da ona ve ima svoju kutiju za ruak s likom Dore iz
crtia Dora istrauje i to zapravo Ziggy ima na svojoj kutiji za ruak?
- Buzza Lightyeara - odmah je uljudno, ali posve neistinito odgovorio
Ziggy budui da mu Jane jo uvijek nije kupila kutiju za ruak niti su
razgovarali o tome da mu je potrebna. Tri dana tjedno je iao u vrti, gdje

24
je dobivao i hranu. Pakiranje kutije za ruak bit e neto novo za Jane.
Kad su doli do kole, Madeline je ostala u autu dok je Jane odvela
djecu. Ustvari, odvela ih je Chloe, koja je stupala ispred njih dok joj je
tijara bljetala na suncu. U jednom trenutku Ziggy i Jane su se pogledali
kao da se pitaju: - Tko su ovi udesni ljudi?
Jane je bila nervozna zbog Ziggyjevog dana upoznavanja i bila je
svjesna injenice da to mora skriti od Ziggyja zato to je on bio sklon
tjeskobnom ponaanju. Imala je osjeaj kao da poinje neki novi posao:
posao majke osnovnokolca. Morat e nauiti nova pravila i
administraciju i procedure.
No dolazak u kolu s Chloe bio je pun pogodak. Odmah su im prile
dvije druge mame: - Chloe! Gdje ti je mama? - Potom su se predstavile
Jane, a Jane im je mogla ispriati priu o Madelininom glenju, a onda je
i gospoica Barnes, uiteljica, htjela uti tu priu, a Jane se nala u
sreditu pozornosti i iskreno reeno, to joj je bilo ba ugodno.
kola je bila prekrasna; nalazila se na kraju rta, tako da je u Janeinu
perifernom vidu stalno svjetlucalo plavetnilo oceana u daljini. Uionice
su se nalazile u dugakim, niskim graevinama od pjeenjaka, a igralite
prekriveno kronjama drvea kao da je bilo puno draesnih tajnih mjesta
koja su pobuivala matu: tu su bile rupe izmeu drvea, zaklonjeni
puteljci, pa ak i mali labirint za djecu.
Kad je odlazila, Ziggy je ulazio u uionicu drei se za ruku s Chloe,
a malo lice bilo mu je rumeno i sretno. Jane je prila svom autu, takoer
rumena i vesela, a na suvozaevu sjedalu sjedila je Madeline i mahala joj
i ushieno se smijeila, kao da joj je Jane velika prijateljica, a Jane je
pak osjetila kako se neto ublauje, oputa.
Sada je u Blue Bluesu sjedila pokraj Madeline i ekala da joj doe
kava te je promatrala vodu i uivala u tome kako joj sunce kupa lice.
Moda e selidba ovamo biti poetak neega ili pak kraj, to bi bilo
jo i bolje.
- Uskoro e stii moja prijateljica Celeste - rekla je Madeline. -
Moda si ju vidjela u koli kad je dovezla svoje deke. Dva mala plava

25
grubijana. Ona je visoka, plava, prekrasna i usplahirena.
- Mislim da nisam - rekla je Jane. - Zato je usplahirena ako je
visoka, plava i prekrasna?
- Upravo to - rekla je Madeline, kao da je time odgovorila na pitanje.
- A mu joj je jednako prekrasan i bogat. Jo uvijek se dre za ruke. A i
ljubazan je. Kupuje meni poklone. Iskreno, nemam pojma zato smo
prijateljice. - Pogledala je na sat. - Nemogua je. Uvijek kasni!
Uglavnom, ispitat u te malo dok ekamo. - Nagnula se naprijed i svu
pozornost posvetila Jane. - Jesi li ti nova na poluotoku? Uope mi nisi
poznata. Budui da su nam djeca iste dobi, mogle smo se sresti u
igraonici ih itaonici ili ve negdje.
- Doselit emo se ovamo u prosincu - rekla je Jane. - Trenutano
ivimo u Newtownu, ali mislila sam da bi bilo lijepo neko vrijeme ivjeti
blizu plae. ini mi se da je to bila hirovita odluka.
Rije hirovita dola joj je kao grom iz vedra neba, te je bila i
zadovoljna zbog toga, ali joj je bilo i neugodno.
Htjela je da to bude hirovita pria, kao da je ona uistinu hirovita
djevojka. Rekla je Madeline da je jednog dana prije nekoliko mjeseci
vodila Ziggyja na izlet na plau, gdje je vidjela znak da se iznajmljuju
stanovi, pa je pomislila: Zato ne bismo ivjeli u blizini plae?
Na kraju krajeva, to nije bila la. Ne ba.
Dan na plai, neprestano si je ponavljala dok je vozila onom
dugakom strmom cestom, kao da netko oslukuje njezine misli i
preispituje njezine motive.
Plaa Pirriwee bila je jedna od deset najljepih plaa na svijetu! To je
negdje proitala. Njezin sin je zasluio da vidi jednu od deset najljepih
plaa na svijetu. Njezin prekrasan, izniman sin. Stalno ga je gledala u
retrovizoru, a srce ju je boljelo.
Nije rekla Madeline da joj se, dok su se drei za ruke vraali u auto,
ljepljivi i od pijeska, u glavi stalno javljala rije upomo, kao da je
preklinjala za neto: za rjeenje, za lijek, za olakanje. Za olakanje od
ega? Za lijek za to? Za rjeenje za to? Poela je plitko disati. Osjetila

26
je kapljice znoja na elu.
Onda je vidjela znak. Najam stana u Newtownu bliio se kraju. Ovaj
trosoban stan nalazio se u runom, beivotnom bloku zgrada od crvene
cigle, ali bio je udaljen samo pet minuta hoda od plae. - Kako bi bilo da
se doselimo ovamo? - pitala je Ziggyja, a on se odmah razvedrio te se
iznenada inilo da je taj stan pravo rjeenje za ono to ne valja s njom.
Ljudi su to zvali preseljenjem na morski zrak. Zato se ona i Ziggy ne bi
preselili na morski zrak?
Nije rekla Madeline da je svakih est mjeseci mijenjala stanove po
Sydneyju otkako se Ziggy rodio, pokuavajui pronai ivot koji e joj se
svidjeti. Nije joj rekla da se moda cijelo vrijeme pribliavala plai
Pirriwee.
I nije rekla Madeline da je, nakon to je potpisala ugovor o najmu,
prvi put primijetila kakvi ljudi ive na poluotoku: koa im je bila zlatna,
a kosa svijetla te je pomislila na svoje blijede noge ispod traperica, a
onda je pak pomislila na to kako e joj samo roditelji biti nervozni kad se
budu morali voziti tom vijugavom cestom prema plai, kako e tatini
prsti problijedjeti na upravljau, no svejedno e doi k njima ne alei se
i Jane je iznenada bila uvjerena da je napravila uistinu neoprostivu
pogreku. Ali bilo je prekasno.
- Tako da sam sada tu - neuvjerljivo je dovrila.
- Sviat e ti se ovdje - oduevljeno je rekla Madeline. Namjestila je
led na glenju i trgnula se. - Jao. Surfa li? A tvoj suprug? Ili bolje da
kaem - partner. Ili deko? Cura? Ja sam otvorena prema svim
mogunostima.
- Nemam mua - rekla je Jane. - Ni partnera. Sama sam. Ja sam
samohrana majka.
- Stvarno?- rekla je Madeline, kao da je Jane objavila neto
nevjerojatno odvano i prekrasno.
- Da - bedasto se nasmijeila Jane.
- Zna, ljudi to esto zaborave, ali i ja sam bila samohrana majka -
rekla je Madeline. Uspravila se i podigla glavu, kao da se obraa gomili

27
ljudi koji se ne slau s njom. - Mu me ostavio kad mi je starija ki bila
beba. Abigail. Ima etrnaest godina. I ja sam bila mlada, kao ti. Samo
sam imala dvadeset est godina. I mislila sam da sam jako stara. Bilo je
teko. Teko je biti samohrana majka.
- Dobro, imam mamu i...
- Ma, naravno. Ne kaem da nisam imala pomo. I meni su roditelji
pomagali. Ali dragi Boe, bilo je noi kad je Abigail bila bolesna ili kad
sam ja bila bolesna ili jo gore: kad smo obje bile bolesne... Uglavnom...
- Madeline je zastala i veselo se nasmijeila. - Moj bivi se oenio s
nekom drugom. Imaju djevojicu otprilike iste dobi kao to je Chloe i
Nathan je sada najbolji tata na svijetu. To se dogaa mukarcima kad
dobiju drugu priliku. Abigail misli da joj je tata divan. Ja sam jedina koja
mu jo zamjera. Kau da je dobro prestati zamjerati, ali ne znam, ja volim
zamjerati. Ja taj osjeaj njegujem kao da je kuni ljubimac.
- Ni ja ba nisam spremna opratati - rekla je Jane. Madeline se
nasmijeila i usmjerila liicu prema njoj. Tako je. Nikad ne oprataj.
Nikad ne zaboravljaj. To je moj moto. Jane nije mogla zakljuiti ali li se
ili ne.
- to je sa Ziggyjevim tatom? - nastavila je Madeline. - Brine li se o
njemu uope?
Jane se nije ni pomaknula. Imala je pet godina da se navikne na to.
Osjetila je kako postaje jako mirna.
- Ne. Zapravo nismo bili zajedno. - Savreno je to rekla. - Nisam
znala ni kako se zove. To je bilo... - Stanka. Pauza. Odvrati pogled kao
da ju ne moe pogledati u oi. - Pa... Samo jedanput.
- Misli, seks za jednu no? - odmah je suosjeajno rekla Madeline, a
Jane se od iznenaenja gotovo naglas nasmijala. Veina ljudi, pogotovo
Madelininih godina, reagirala je s delikatnim, pomalo nelagodnim izrazom
lica koji je govorio: shvaam to i nemam problema s tim, ali za mene ti
sada spada u drugu kategoriju ljudi. Jane nikada nije bila uvrijeena
zbog njihovog gaenja. I njoj je to bilo odvratno. Samo je htjela zavriti s
tom temom razgovora i u veini sluajeva to se i dogaalo. Ziggy je bio

28
Ziggy. Nije imao tatu. Idemo dalje.
- Zato jednostavno ne kae da si se rastala s njegovim ocem? - u
poetku ju je ispitivala majka.
- Kad lae, to se uvijek zakomplicira, mama - odgovorila bi Jane.
Njezina majka nije imala iskustva s laima. - Na ovaj nain razgovor o
tome zavrava.
- Ja se sjeam seksa za jednu no - sjetno je rekla Madeline. - to
sam sve radila u devedesetima. O Boe! Nadam se da Chloe to nikada
nee saznati. Jao si ga meni! Je li bio zabavan?
Jane je trebalo neko vrijeme da shvati pitanje. Pitala ju je je li taj
seks za jednu no bio zabavan.
Jane se na trenutak nala u onaj staklenoj kapsuli dizala koje se tiho
dizalo u sreditu hotela. Njegova ruka oko boce ampanjca. Druga ruka
na njezinim kriima vue ju naprijed. Oboje su se glasno smijali. Imao je
duboke bore oko oiju. Bilo joj je slabo od smijeha i poude. I skupih
parfema.
Jane se nakaljala.
- Valjda je bilo zabavno - rekla je.
- Oprosti - rekla je Madeline. - To je bilo bezobzirno. To je zato to
sam mislila na svoju protraenu mladost. Ili moda zato to si ti tako
mlada, a ja sam tako stara pa pokuavam biti cool. Koliko ima godina,
ako smijem pitati?
- Dvadeset etiri - rekla je Jane.
- Dvadeset etiri - izustila je Madeline. - Ja danas imam etrdeset. To
sam ti ve rekla, zar ne? Ti vjerojatno misli da nikada nee imati
etrdeset, zar ne?
- Pa nadam se da u imati etrdeset - rekla je Jane. I prije je
primijetila kako su sredovjene ene opsjednute temom godina i kako se
uvijek smiju na taj raun ili se ale i kako neprestano razgovaraju o tome,
kao da je proces starenja sloena zagonetka koju pokuavaju rijeiti.
Zato su bile toliko zaluene time? Prijateljice Janeine majke doslovno

29
nisu imale drugu temu za razgovor, ili bar ne u Janeinoj prisutnosti. Jao,
tako si mlada i lijepa, Jane (a oito to nije bila; kao da to ide jedno s
drugim: ako si mlad, onda si odmah i lijep!). Jao, tako si mlada, Jane, pa
mi zna popraviti telefon/raunalo/fotoaparat (a ustvari je veina
majinih prijateljica u tome bila spretnija od Jane). Jao, tako si mlada,
Jane, ima toliko energije (a bila je tako umorna, tako jako umorna).
- A kako se uzdrava? - zabrinuto je upitala Madeline i uspravno
sjela, kao da je to problem koji smjesta mora rijeiti. - Radi li?
Jane joj se nasmijeila. - Radim kao samostalni knjigovoa. Sada
imam dobru bazu klijenata, mnogo malih obrta. Posao znam brzo obaviti.
Time plaam stanarinu.
- Pametna si - zadovoljno je rekla Madeline. - I ja sam se sama
uzdravala dok je Abigail bila mala. Uglavnom sama. S vremena na
vrijeme Nathan se udostojio poslati ek. Bilo je teko, ali na neki nain
je bilo i zadovoljavajue, zna ono jebi se ti. Zna to mislim.
- Naravno - rekla je Jane. Jane kao samohrana majka nikome nije
govorila jebi se. Ili barem ne na taj nain kako je Madeline to mislila.
- Ti e svakako biti jedna od mladih mama u predkoli - rekla je
Madeline. Popila je malo kave i zloesto se nasmijela. - Mlada si ak i
od prekrasne nove ene mog biveg mua. Obeaj mi da se nee
sprijateljiti s njom, moe? Ja sam te prva ugrabila.
- Sigurno ju neu ni upoznati - zbunjeno je rekla Jane.
- Hoe, hoe - znakovito je rekla Madeline. - Njezina ki iste je
dobi kao Chloe. Moe li to zamisliti?
Jane to nije mogla zamisliti.
- Mame iz predkole zajedno e piti kavu, a ena mog biveg mua
pit e biljni aj. Ne brini, nee biti tue. Naalost, to je sve vrlo dosadno
i civilizirano i vrlo odraslo. Bonnie me ak i poljubi kad se vidimo. Ide
na jogu i vjeruje u akre i ta sranja. Zna kako djeca inae mrze zloestu
maehu? Moja ki ju oboava. Bonnie je tako smirena, zna. Prava
suprotnost meni. Govori tihim... Njenim... Milozvunim glasom od
kojeg ti doe da udara glavom u zid.

30
 Jane se nasmijala kad je Madeline oponaala njean, milozvuan glas.
- Vjerojatno e se sprijateljiti s Bonnie - rekla je Madeline. - Nju je
nemogue mrziti. Ja sam vrlo dobra u tome da mrzim ljude, a ak je i
meni to teko. Stvarno se moram svojski potruditi da bih ju mrzila.
Ponovno je pomaknula led na glenju.
- Kad Bonnie uje da sam ozlijedila gleanj, donijet e mi ruak.
Koristi svaku priliku da mi donese skuhani ruak. Vjerojatno zato to joj
je Nathan rekao da grozno kuham, pa se hoe dokazati.
Iako je najgore to to se Bonnie vjerojatno ne pokuava dokazati.
Tako je suludo draga. Najradije bih bacila njezina jela u ko za smee,
ali jednostavno su preukusna. Mu i djeca bi me ubili.
Madeknin izraz lica se promijenio. Ozarila se i mahnula. - Oh!
Napokon je stigla! Celeste! Ovamo! Doi vidjeti to mi se dogodilo!
Jane je podigla pogled i strano se oneraspoloila.
Ali to ne bi trebalo biti bitno. Znala je da ne bi trebalo biti bitno. Ali
neki su ljudi bili tako neprihvatljivo, bolno lijepi da joj je bilo neugodno.
Vau inferiornost mogao je jasno vidjeti cijeli svijet. Tako bi trebala
izgledati jedna ena. Ba tako. Ona je bila ispravna, a Jane je bila
pogrena.
- Ti si jako debela, runa djevojica - uporno joj je u uho govorio
vru, smrdljiv glas.
Zadrhtala je i pokuala se nasmijeiti ovoj strano lijepoj eni koja je
hodala prema njima.

Thea: Vjerojatno ste ve uli da je Bonnie udana za Madelininog biveg

mua, Nathana? Tako da je to bilo sloeno. Moda biste trebali to
istraiti. Iako vam ne govorim kako da radite svoj posao, naravno.
Bonnie: To sigurno nije imalo nikakve veze ni s ime. Na odnos bio
je vrlo srdaan. Jutros sam odnijela vegetarijanske lazanje za njezinog
jadnog supruga.
Gabrielle: Ja sam bila nova u koli. Nikoga nisam poznavala. Svi u

31
koli smo brini, rekla mi je ravnateljica. Bla, bla, bla. Da vam kaem
to sam prvo pomislila kad sam dola na igralite onog dana kad je bio
dan upoznavanja: grupice. Grupice, grupice, grupice. Ne udi me to je
netko ubijen. Ma dobro, malo sam pretjerala. Malo se jesam zaudila.

32
 PETO POGLAVLJE

C eleste je otvorila staklena vrata Blue Bluesa i odmah je ugledala

Madeline. Sjedila je za stolom s niskom, mravom djevojkom u
traper suknji i obinoj bijeloj majici V-izreza. Celeste nije prepoznala tu
djevojku. Odmah ju je preplavio osjeaj razoaranja. - Samo nas dvije -
rekla je Madeline.
Celeste je promijenila svoja oekivanja od ovog jutra. Duboko je
udahnula. Nedavno je primijetila da joj se dogaa neto udno dok
govori pred ljudima u skupim. Nije se mogla sjetiti kako da se ponaa.
Pomislila bi: jesam li se preglasno smijala? Jesam li se zaboravila
nasmijati? Jesam li se poela ponavljati?
Iz nekog razloga, sve je bilo u redu kad je bila samo s Madeline.
Njezina osobnost bila je sauvana kad su bile same. To je zato to
Madeline poznaje jako dugo.
Moda joj je potreban tonikum. To bi rekla njezina baka. to je
ustvari tonikum?
Obila je stolove na putu do njih. Jo ju nisu primijetile. Bile su
udubljene u razgovor. Sad je jasno vidjela profil te djevojke. Bila je
premlada za majku iz kole. Sigurno je dadilja. Moda iz Europe? Moda
ne zna ba najbolje engleski? To bi objasnilo taj ukoeni, pomalo napet
nain sjedenja, kao da se trudi usredotoiti se. Naravno, moda nije imala
nikakve veze sa kolom. Madeline je bez problema putovala kroz
desetke drutvenih krugova koji su se preklapali i time stjecala ivotne
prijatelje i ivotne neprijatelje; od kojih je vie bilo ovih potonjih.

33
Madeline se hranila sukobima i bila je najsretnija kad ju netko razbjesni.
Madeline je ugledala Celeste i lice joj se ozarilo. Neto najbolje kod
Madeline bio je nain na koji joj se izraz lica promijenio kad vas vidi,
kao da u tom trenutku nikog ne bi vidjela radije nego vas.
- Hej, slavljenice! - povikala je Celeste.
Madelinina sugovornica okrenula se na stolcu. Imala je smeu kosu
pokupljenu s ela u bolno stegnut rep, kao da je u vojsci ih u policiji.
- to ti se dogodilo, Madeline? - pitala je Celeste kad se pribliila
dovoljno da vidi Madelininu nogu podignutu na stolcu. Uljudno se
nasmijeila djevojci, te joj se uinilo da se djevojka trgnula, kao da joj se
Celeste podsmjehnula, a ne nasmijeila. (Pobogu, nasmijeila joj se, zar
ne?)
- Ovo je Jane - rekla je Madeline. - Spasila me danas dok sam leala
na cesti nakon to sam uganula gleanj pokuavajui spasiti mlade
ivote. Jane, ovo je Celeste.
- Bok - rekla je Jane. Na Janeinu licu bilo je neega ogoljelog i
sirovog, kao da je previe izribano. vakala je vakau malim pokretima
vilice, kao da to eli drati u tajnosti.
- Jane je nova mama u predkoli - rekla je Madeline kad je Celeste
sjela. - Kao i ti. Tako da smatram svojom odgovornou da vam kaem
to sve trebate znati o kolskoj politici Osnovne kole Pirriwee. To je
minsko polje, cure. Pravo minsko polje, kaem vam.
- kolska politika? - Jane se namrtila i objema rukama povukla
visoki rep tako da je sada bio jo vie zategnut. - Neu se mijeati u
kolsku politiku.
- Ni ja - sloila se Celeste.

Jane e se uvijek sjeati kako je nepromiljeno izazivala sudbinu tog

dana. Neu se mijeati u kolsku politiku, rekla je i netko gore ju je
uo i nije mu se svidio taj stav. Bila je previe samouvjerena.
To emo jo vidjeti, rekao je netko gore, naslonio se i dobro se

34
nasmijao na njezin raun.

Celestin roendanski dar bio je set kristalnih aa za ampanjac

Waterford.
- O, Boe, pogledaj ih samo. Stvarno su prekrasne - rekla je
Madeline. Paljivo je izvadila jednu iz kutije i prinijela je svjetlu, divei
se profinjenom uzorku u obliku redova malih mjeseca. - Sigurno su
kotale itavo bogatstvo.
Skoro je rekla: Hvala Bogu da si tako bogata, draga, ali na vrijeme
se zaustavila. Rekla bi to da su ovdje samo njih dvije, ali Jane, naravno,
kao mlada samohrana majka nije bila bogata i naravno, bilo je nepristojno
razgovarati o novcu u njezinom drutvu. To joj je zapravo bilo jasno. (To
je u svoju obranu govorila u sebi svojemu suprugu, jer ju je on stalno
morao podsjeati na drutvene norme koje je ona neprestano ignorirala.)
Zato su svi morali biti tako oprezni da ne spomenu Celestin novac?
Kao da je bogatstvo neka sramotna bolest. Isti sluaj bio je sa
Celestinom ljepotom. Neznanci su Celeste gledali kriom, kao to
gledaju ljude kojima nedostaje neki ud, a kad bi Madeline spomenula
Celestin izgled, Celeste bi odgovorila nekom vrstom srama. - Pssst -
rekla bi i bojaljivo pogledala oko sebe da ih sluajno netko ne uje. Svi
su htjeli biti bogati i lijepi, a oni koji su to uistinu bili, morali su se
ponaati da su isti kao svi drugi. Oh, kakav udan svijet.
- Dakle, kolska politika, cure - rekla je dok je paljivo vraala au
u kutiju. - Poet emo od vrha s Plavim bobovima.
- S Plavim bobovima? zakiljila je Celeste, kao da e poslije biti neki
test.
- Mame Plavi bobovi upravljaju kolom. Ako elite biti u udruzi
roditelja i graana, morate imati plavu bob frizuru. - Madeline je rukom
pokazala potrebnu duinu kose. - To je kao pravilo.
Jane je nakratko zahihotala, a Madeline ju je oajniki pokuala
ponovno nasmijati.
- Jesu li te ene ljubazne? - pitala je Celeste. - Ili bismo ih se trebale

35
kloniti?
- Pa, dobronamjerne su - rekla je Madeline. - Vrlo dobronamjerne.
One su kao... Kakve su? Kao prefekti. Jako su posveene toj ulozi. To
im je kao religija. One su fundamentalistkinje.
- Jesu li neke od mama djece iz predkole Plavi bobovi? - upitala je
Jane.
- Da vidim - rekla je Madeline. - O, da, Harper. Ona je savreni
primjer Plavog boba. Ona je lanica udruge roditelja i graana, i ona ima
strano nadarenu ker koja je blago alergina na oraaste plodove. Tako
da je ona dio elite, sretnica.
- Daj Madeline, ne moe biti sretna zbog toga to joj dijete ima
alergiju na oraaste plodove - rekla je Celeste.
- Znam - rekla je Madeline. Znala je da se pravi vana u elji da
nasmije Jane. - Zafrkavam se. Da vidimo. Tko jo? Tu je i Carol
Quigley. Ona je opsjednuta istoom. Ona tri po uionicama s bocom
spreja za ienje.
- Nije istina - rekla je Celeste. - Je!
- A to je s tatama? - Jane je otvorila paketi vakaih guma i stavila
jo jednu u usta kao da je rije o prokrijumarenoj robi. Oito je bila
opsjednuta vakanjem, iako se nije vidjelo da stvarno vae. Nije ba
pogledala Madeline ravno u oi kad ju je to pitala. Zar se nadala da e
moda upoznati nekog samohranog tatu?
- Pria se u kuloarima da u predkoli ove godine imamo barem
jednog tatu koji ne radi - rekla je Madeline. - Njegova supruga je neka
faca u korporativnom svijetu. Jackie Neto. Mislim da je predsjednica
upravnog odbora u nekoj banci.
- Nije valjda Jackie Montgomery - rekla je Celeste.
- Tako je.
- Pobogu - promrmljala je Celeste.
- Vjerojatno ju uope neemo viati. Teko je to za mame koje rade
puno radno vrijeme. Tko jo radi puno radno vrijeme? Aha, Kenata. Ona

36
je u financijama. Neto s dionicama, mislim. Nisam sigurna. Ili je moda
analitiarka. Mislim da je ipak to. Ona sve analizira. Svaki put kad ju
pitam to radi, zaboravim sluati. I njezina djeca su geniji. Oito.
- Znai Renata je Plavi bob? - pitala je Jane.
- Ne, ne. Ona je karijeristica. Ona ima dadilju koja radi puno radno
vrijeme. Mislim da je upravo uvezla neku novu iz Francuske. Voli
europske stvari. Renata nema vremena pomagati u koli. Kad god
razgovarate s njom, kae da je upravo bila na sastanku upravnog odbora
ili da se upravo vratila sa sastanka upravnog odbora ih da se priprema za
sastanak upravnog odbora. Mislim, koliko se upravni odbor mora esto
sastajati?
- Pa, to ovisi o... - poela je Celeste.
- To je bilo retoriko pitanje - prekinula ju je Madeline. - elim rei
da ne moe proi pet minuta da ne spomene sastanak upravnog odbora,
kao to Thea Cunningham ne moe izdrati pet minuta da ne spomene da
ima etvero djece. I njezino dijete ide u predkolu, usput reeno. Ne
moe ne spomenuti da ima etvero djece. Zvuim li zloesto?
- Da - rekla je Celeste.
- Ispriavam se - rekla je Madeline. Malo ju je muio osjeaj krivnje.
- Pokuavala sam biti zabavna. Kriv je moj gleanj. Ozbiljno, kola je
divna i svi su divni i svi emo se divno zabaviti i stei emo divne,
predivne nove prijatelje.
Jane je zahihotala i opet diskretno vakala vakau. Izgleda da je pila
kavu i vakala vakau istovremeno. To je bilo udno.
- Ta nadarena i talentirana djeca - rekla je Jane. - Testiraju li se ona
ili to?
- Postoji cijeli proces kojim se to odreuje - rekla je Madeline. - I oni
se koluju po posebnom programu i imaju razliite mogunosti. U
istom su razredu kao druga djeca, ali valjda dobivaju tee zadatke i
ponekad idu na dodatnu nastavu s drugim uiteljem. Mislim, oito da
roditelj ne eli da mu se dijete dosauje u razredu i eka dok svi drugi
skue o emu je rije. To shvaam. Ali to me malo... Recimo, prole

37
godine sam imala mali sukob s Renatom, da tako kaem.
- Madeline oboava sukobe - Celeste je rekla Jane.
- Renata je izmeu sastanaka upravnog odbora nekako pronala
vremena da pita nastavnike da organiziraju ekskluzivnu ekskurziju samo
za nadarenu djecu. Posjet kazalitu. Mislim, ne morate biti prokleto
nadareni da uivate u kazalitu. Dakle, ja sam voditelj marketinga u
kazalitu poluotoka Pirriwee, pa sam tako saznala za to.
- Naravno da je pobijedila - nacerila se Celeste.
- Naravno da sam pobijedila - rekla je Madeline. - Dobila sam
poseban popust za grupu i sva su djeca ila, a dobila sam i ampanjac za
roditelje u pola cijene tijekom stanke i odlino smo se zabavili.
- Da! Kad smo ve kod toga! - rekla je Celeste. - Skoro sam ti
zaboravila dati ampanjac! Jesam li ga... Da, evo ga. - Traila je po
ogromnoj slamnatoj koari na svoj tipino zadihani nain te joj je dala
bocu Bollingera. - Ne mogu ti pokloniti ae za ampanjac bez
ampanjca.
- Hajdemo sada malo popiti! - Madeline je podigla bocu drei je za
grli, iznenada raspoloena za alkohol.
- Ne, ne - rekla je Celeste. - Jesi li luda? Prerano je za alkohol.
Moramo pokupiti djecu za dva sata. I nije ohlaen.
- ampanjac uz doruak - rekla je Madeline. - Stvar je u tome kako
se prikae. Popit emo ampanjac i sok od narane. Po pola ae jednog i
drugog. Tijekom dva sata. Jane? Pristaje li?
- Pa, mogla bih popiti gutljaj - rekla je Jane. - Ja se brzo napijem.
- To sigurno, jer nema vie od deset kila - rekla je Madeline. -
Dobro emo se slagati. Volim ljude koji se brzo napiju. Tako bude vie
za mene.
- Madeline - rekla je Celeste - sauvaj ga za drugi put.
- Ali danas je Madelinin festival - tuno je rekla Madeline. - I
ozlijeena sam.
Celeste je preokrenula oima. - Dodaj mi asu.

38
Thea: Jane je bila pripita kad je dola po Ziggyja na dan upoznavanja.
Znate, to odaje odreeni dojam, zar ne? Mlada, samohrana majka koja
pije odmah ujutro. I vae vakau. To nije dobar prvi dojam. Samo to
elim rei.
Bonnie: Pobogu, nitko nije bio pijan! Pile su ampanjac uz doruak u
Blue Bluesu jer je Madeline bio etrdeseti roendan. Samo su bile malo
vesele. Tako sam barem ula, jer nismo mogli doi na dan upoznavanja
jer smo ili na obiteljsko iscjeljivanje u Byron Bay. To je bilo
nevjerojatno duhovno iskustvo. elite li da vam dam internetsku adresu?
Harper: Od prvog dana se vidjelo da su Madeline, Celeste i Jane
vesela trojka. Dole su drei se za ruke kao da su
dvanaestogodinjakinje. Renata i ja nismo bile pozvane na njihovo
druenje, iako Madeline poznajemo otkako su nam djeca zajedno krenula
u vrti, ali kao to sam te veeri rekla Renati dok smo bile na
boanstvenoj degustaciji u Remysu (a to je bilo prije nego to ga je
ostatak Sydneyja otkrio), uistinu me nije bilo briga.
Samantha: Radila sam. Stu je vodio Lily na dan upoznavanja.
Spomenuo je da su neke majke pile ampanjac uz doruak. Rekla sam:
Super. Kako se zovu? To su moji ljudi.
Jonathan: To sam sve propustio. Stu i ja smo razgovarali o kriketu.
Mehssa: Niste to uli od mene, ali navodno se Madeline Mackenzie
toliko napila tog jutra da je pala i uganula gleanj.
Graeme: Mislim da ste na krivom tragu. Ne vidim kako bi nerazborito
ispijanje ampanjca uz doruak moglo dovesti do ubojstva i tekih
ozljeda! Vi vidite?

ampanjac nikad ne moe biti pogreka. To je oduvijek bila Madelinina

mantra.
No poslije svega Madeline se ipak pitala nije li ovaj put malo
pogreno procijenila. Ne zbog toga to su se napile. Nisu se napile. Nego
zbog toga to su, dok su njih tri ulazile u kolu zajedno se smijui

39
(Madeline je odluila da ne eli ostati u autu i propustiti trenutak kad
Chloe izlazi van, tako da je skakutala drei se za njihove laktove), za
sobom vukle nepogreiv miris zabave.
A ljudi ne vole propustiti zabavu.

40
 ESTO POGLAVLJE

J ane nije bila pijana kad je dola u kolu po Ziggyja. Popila je najvie
tri gutljaja tog ampanjca.
Ali bila je euforina. Bilo je neega u vaenju epa, u tom zloestom
inu, u neoekivanom jutru, u tim prekrasnim dugakim krhkim aama
koje su uhvatile sunevu svjetlost, u konobaru koji je izgledao kao surfer
i koji im je donio tri kolaia sa svjeicama, u mirisu oceana, u osjeaju
da se moda sprijateljuje s ovim enama koje su bile toliko drukije od
njezinih drugih prijateljica: bile su starije, bogatije, profinjenije.
- Stei e nove prijatelje kad Ziggy krene u kolu! - neprestano joj je
govorila majka, uzbueno i iritantno, a Jane se morala iznimno potruditi
da ne preokrene oima i ne pone se ponaati kao mrzovoljan, nervozan
tinejder koji kree u novu srednju kolu. Janeina majka imala jetri
najbolje prijateljice koje je upoznala prije dvadeset pet godina, kad je
Janein stariji brat Dane krenuo u predkolu. Ile su na kavu tog prvog
jutra i otada su nerazdvojne.
- Ne trebaju mi novi prijatelji - rekla je Jane majci.
- Trebaju. Mora se sprijateljiti s drugim majkama - rekla je njezina
majka. - Pruat ete si podrku! One razumiju kroz to prolazi. - Ali
Jane se pokuala sprijateljiti s drugim majkama i to joj nije uspjelo. Nije
se mogla poistovjetiti s tim veselim, brbljavim enama i uivjeti u njihove
ivahne razgovore o muevima koji im ne uskau i o renoviranju koje
nee biti gotovo prije nego to se rodi beba i onom urnebesno smijenom
putu kad su bile toliko zauzete i umorne da su izale iz kue ne

41
naminkavi se! (Jane, koja tada nije bila naminkana i koja se nikada
nije minkala, samo ih je bezizraajno gledala i u sebi pomislila: Jebote!)
No ipak, nekako se uspjela poistovjetiti s Madeline i Celeste, iako
stvarno nisu imale nita zajedniko osim toga to e im djeca ii zajedno
u predkolu i iako je Jane bila prilino sigurna da ni Madeline nikada ne
bi izala iz kue nenaminkana, ve je imala osjeaj da bi ju ona i
Celeste (koja se, sreom, takoer nije minkala, jer je bila dovoljno lijepa
bez dodatnog uljepavanja) mogle zadirkivati u vezi s tim i da bi se ona
smijala i zadirkivala njih, kao da su ve bliske prijateljice.
Tako da Jane nije bila spremna za ono to se dogodilo.
Nije pazila. Bila je prezaokupljena prouavanjem Osnovne kole
Pirriwee (sve je bilo tako slatko i kompaktno, ivot ovdje je djelovao
izdrljivo), uivala je na suncu, kao i u jo uvijek novom mirisu mora.
Jane je ispunio osjeaj zadovoljstva kad je pomislila na Ziggyjev poetak
kole. Prvi put otkako je rodila, imala je osjeaj da joj briga o Ziggyjevu
djetinjstvu nee teko pasti. Njezin novi stan bio je blizu kole. Svaki
dan e ii pjeke u kolu, prolazit e pokraj plae i poumljenog
breuljka.
Dok je ona ila u osnovnu kolu u predgrau, imala je pogled na
autocestu sa est traka i mogla je osjetiti miris piletine s rotilja koja se
prodavala u susjednoj radnji. Ondje nije bilo pametno osmiljenih
prostora za igru u sjeni s draesnim i arenim mozaicima od ploica, koji
su prikazivali nasmijeene delfine i kitove. A sigurno nije bilo murala s
prikazima podvodnog svijeta, kao ni kamenih skulptura kornjaa usred
pjeanika.
Ova kola je tako slatka - Jane je rekla Madeline, dok su ona i
Celeste pomagale Madeline da sjedne. - arobna je.
- Znam. Tijekom veeri kolskog kviza prole godine prikupljen je
novac za preureenje kolskog dvorita - rekla je Madeline.
- Plavi bobovi znaju kako prikupiti novac. Tema je bila poznate
osobe koje su umrle. Bilo je jako zabavno. - Jesi li ti dobra u
kvizovima, Jane?

42
 - Odlina sam u kvizovima - rekla ja Jane. - Kvizovi i slagalice su
moja podruja.
- Slagalice? - rekla je Madeline dok se smjetala na plavu drvenu
klupu postavljenu oko drveta smokve. Kad je sjela, ispruila je noge. -
Radije bih se ubila!
Oko njih su se ubrzo okupili drugi roditelji, a Madeline je bila glavna.
Predstavila je Jane i Celeste majkama sa starijom djecom, koje je ve
poznavala i svima je ispriala priu o tome kako je uganula gleanj dok
je spaavala mlade ivote.
- To je tipino za Madeline - ena po imenu Carol je rekla Jane. Ta
ena izgledala je njeno, a na sebi je imala ljetnu haljinu s cvjetnim
uzorkom i pufastim rukavima i veliki slamnati eir. Izgledala je kao da
ide u crkvu od bijelih dasaka u seriji Mala kua u preriji. (Carol? Nije
li Madeline rekla da ona voli istiti? ista Carol.)
- Madeline se oboava svaati - rekla je Carol. Suprotstavit e se
bilo kome. Nai sinovi zajedno igraju nogomet i prole godine se
posvaala s jednim ogromnim tatom. Svi muevi su se sakrili, a Madeline
mu je stajala ovako blizu i zabadala mu prst u prsa, ovako, ni ne
trepnuvi. udo da ju nije ubio!
- Aha, on! Voditelj grupe do sedam godina, - Madeline je te rijei
izgovorila kao da je rije o serijskom ubojici. - Tog mukarca u mrziti
dok sam iva!
Za to vrijeme Celeste je stala na stranu i razgovarala je na nervozan,
neodluan nain koji je Jane ve prepoznala da je tipian za Celeste.
- Kako si ono rekla da ti se zove sin? - Carol je pitala Jane.
- Ziggy - rekla je Jane. -
- Ziggy - nesigurno je ponovila Carol. - Je li to neko etniko ime?
- Bok, ja sam Renata! - Ispred Jane pojavila se ena sa sivom
simetrino oianom frizurom i s intenzivnim smeim oima na kojima su
se nalazile moderne naoale s crnim okvirima. Ispruila je ruku prema
Jane. Kao da joj je prila neka politiarka. Nekako je udno naglasila

43
svoje ime, kao daju je Jane oekivala.
- Bok! Ja sam Jane. Drago mi je - Jane je pokuala odgovoriti s
jednakim entuzijazmom. Pitala se je li to ravnateljica kole.
Lijepo odjevena plavua, za koju je Jane pomislila da je vjerojatno
jedna od Madelininih Plavih bobova, brzo im je prila nosei utu
omotnicu u ruci. - Renata - rekla je, ne obazirui se na Jane. - Imam onaj
izvjetaj o kojemu smo razgovarale za veerom...
- Samo malo, Harper - rekla je Renata pomalo nestrpljivo.
Nasmijeila se Jane. - Jane, drago mi je! Ja sam Amabellina mama, a
Jackson ide u drugi razred. Samo da napomenem, ona se zove Amabella,
ne Annabella. To je francusko ime. Nismo ga izmislili.
Harper je i dalje visjela Renati za vratom i s potovanjem kimala dok
je Renata govorila, poput onih ljudi koji stoje iza politiara na
konferenciji za novinare.
- Pa, samo sam te htjela upoznati s Amabellinom i Jacksonovom
dadiljom, koja je takoer Francuskinja! Quelle coincidence! Ovo je
Juliette. - Renata je pokazala na siunu djevojku s kratkom crvenom
kosom i udnim, zapanjujuim licem kojim su dominirala ogromna,
putena usta. Izgledala je kao jako lijep izvanzemaljac.
- Drago mi je. - Dadilja je mlohavo ispruila ruku. Imala je jak
francuski naglasak i izgledala je kao da se strano dosauje.
- I meni - rekla je Jane.
- Uvijek mislim da je lijepo da se dadilje upoznaju. - Renata je veselo
pogledala u jednu, pa u drugu. - Kao neka grupa podrke, da tako kaem!
Odakle si ti?
- Ona nije dadilja, Renata - s klupe je rekla Madeline, gotovo
prasnuvi u smijeh.
- Dobro, au pair - nestrpljivo je rekla Renata.
- Renata, sluaj me, ona je majka - rekla je Madeline. - Samo je
mlada. Kao to smo mi neko bile.
Renata se nelagodno nasmijeila Jane kao da je mislila da je to ala,

44
ali prije nego to je Jane uspjela bilo to rei (imala je osjeaj da bi se
trebala ispriati), netko je rekao: - Dolaze! - i svi su roditelji krenuli
naprijed dok je lijepa plavua, s jamicama na obrazima, koja je izgledala
kao da je predodreena za ulogu uiteljice, vodila djecu iz uionice.
Dva plava djeaka izjurila su prva kao da ih je netko ispalio i krenula
su ravno prema Celeste. Jao - promrmljala je Celeste kad su se dvije
plave glave zabile u njezin trbuh.
- Sviala mi se pomisao da imam blizance, sve dok Celeste nije
rodila svoje vraike - Madeline je rekla Jane dok su pile ampanjac i
sok od narane, a Celeste se odsutno nasmijeila, djelujui neuvrijeeno.
Chloe je polako izala iz uionice drei se za ruke s druge dvije
djevojice koje su izgledale kao princeze. Jane je nervozno traila
Ziggyja. Zar ga je Chloe napustila? Aha, eno ga. Izaao je meu
zadnjima, ali izgledao je sretno. - Jane je podigla palac da ga pita je li
sve u redu, a Ziggy je podigao oba palca i nasmijeio se.
Iznenada je nastalo komeanje. Svi su stali da pogledaju o emu je
rije.
Bila je to djevojica s kovravom kosom. Ona je zadnja izala iz
uionice. Jecala je, pognutih ramena, i drala se za vrat.
- Jao - rekle su majke, jer je istovremeno izgledala tako jadno i
hrabro i jer je bila jako lijepa.
Jane je gledala kako Renata brzo ide prema njoj, a za njom je
sporijim korakom ila njezina dadilja udnog izgleda. Majka, dadilja i
lijepa uiteljica plavua sagnule su se da posluaju djevojicu.
- Mama! - Ziggyje potrao k Jane, a ona ga je podigla. Imala je
osjeaj kao da se nisu vidjeli godinama, kao da je svatko od njih bio u
nekoj drugoj, egzotinoj i udaljenoj zemlji. Zabila je lice u njegovu kosu.
- Kako je bilo? Jesi li se zabavio?
Prije nego to je uspio odgovoriti, uiteljica je povikala: - Mogu li
roditelji i djeca malo posluati? Jutro smo lijepo proveli, ali moramo
porazgovarati o neemu. Ozbiljno je.
Jamice na obrazima uiteljice su zadrhtale, kao da ih pokuava

45
spremiti za neki prikladniji trenutak.
Jane je spustila Ziggyja na tlo.
- to se dogaa? - netko je pitao.
- Mislim da se neto dogodilo Amabelli - rekla je druga majka.
- O, Boe - netko je tiho rekao. - Gledajte kako e Renata sad
poludjeti.
- Netko je ozlijedio Annabellu, pardon, Amabellu i tko god je to bio
neka doe i ispria se jer se prijatelji u koli ne ozljeuju, je li tako? -
rekla je uiteljica svojim uiteljskim glasom. - A ako se to i dogodi,
uvijek se ispriamo, jer veliki predkolci to rade.
Uslijedio je muk. Djeca su ili blijedo gledala u uiteljicu, ili su se
njihala amo-tamo gledajui u noge. Neka su djeca zabila lice u majinu
suknju.
Jedan od Celestinih sinova povukao je Celeste za koulju. - Gladan
sam!
Madeline se teko pridigla s klupe ispod drveta i stala pokraj Jane. -
to se dogaa? - Pogledala je oko sebe. - Ne znam ni gdje je Chloe.
- Tko je to uinio, Amabella? - pitala je Renata djevojicu. - Tko te
ozlijedio?
Djevojica je rekla neto to se nije ulo.
- Moda je to bila nezgoda, Amabella? - oajno je pitala uiteljica.
- Pobogu, nije bila nezgoda - odbrusila je Renata. Lice joj je bilo
crveno od bijesa. - Netko ju je pokuao udaviti. Vidim tragove na vratu.
Mislim da e imati modrice.
- Pobogu - rekla je Madeline.
Jane je gledala kako je uiteljica unula da bude u ravnini s
djevojicom, zatim ju je zagrlila i reklajoj neto na uho.
- Jesi li vidio to se dogodilo? - Jane je pitala Ziggyja. On je snano
odmahnuo glavom.
Uiteljica je ponovno ustala i igrala se naunicom dok se obraala
roditeljima. - Oito je neki djeak... Ovaj... Problem je u tome to djeca

46
jo ne znaju kako se svi zovu, pa mi Amabella ne moe rei koji ju je
djeak...
- Neemo ovo pustiti! - prekinula ju je Renata.
- Tako je! - sloila se njezina prijateljica plavua koja je i dalje
stajala uz nju. Harper, pomislila je Jane, pokuavajui zapamtiti sva
imena. Priljepak Harper.
Uiteljica je duboko udahnula. - Ne. Neemo to pustiti. Mogu li
zamoliti svu djecu, dobro, moda samo djeake, da na trenutak dou
ovamo.
Roditelji su njeno gurnuli sinove naprijed, dotaknuvi ih izmeu
lopatica.
- Hajde, idi - rekla je Jane Ziggyju.
On ju je uhvatio za ruku i pogledao moleivim pogledom. - Ja bih
sada iao kui.
- U redu je - rekla je Jane. - Nee dugo trajati.
Otiao je i stao pokraj djeaka koji je za glavu bio vii od Ziggyja.
Djeak je imao crnu kovravu kosu i velika, jaka ramena. Izgledao je kao
mali mafija.
Djeaci su se poredali ispred uiteljice. Bilo ih je petnaestak, i niskih
i visokih, i krupnih i sitnih. Gelestini plavi blizanci stajali su na kraju:
jedan je drugome vozio auti po glavi, a drugi ga je udario kao da eli
ubiti muhu.
- Kao da su na prepoznavanju na policiji - rekla je Madeline. Netko
je zahihotao. - Prestani, Madeline.
- Svi prvo moraju gledati ravno, a onda se okrenuti i pokazati profil -
nastavila je Madeline. - Ako je jedan od tvojih, Celeste, nee moi rei
koji je. Morat e ii na DNK analizu. ekaj malo... Imaju li jednojajani
blizanci isti DNK?
- Ti se moe smijati, Madeline, kad tvoje dijete nije osumnjieno -
rekla je jedna majka.
- Imaju isti DNK, ali razliite otiske prstiju - rekla je Celeste.

47
 - Dobro, morat emo traiti otiske prstiju - rekla je Madeline.
- Pssst - rekla je Jane, pokuavajui se ne smijati. Bilo joj je silno
ao majke djeteta koje e biti javno ponieno.
Djevojica po imenu Amabella drala je majku za ruku. Crvenokosa
dadilja prekriila je ruke i zakoraila unatrag. Amabella je gledala
djeake.
- To je bio on - odmah je rekla. Pokazala je na malog mafijaa.
- On me pokuao udaviti. Znala sam, pomislila je Jane.
Ali onda je iz nekog razloga uiteljica stavila ruku na Ziggyjevo rame
i djevojica je kimnula, a Ziggy je odmahnuo glavom.
- Nisam ja!
- Jesi - rekla je djevojica.

Detektiv Adrian Quinlan: U tijeku je obdukcija kojom e se utvrditi

uzrok smrti, ali sada mogu potvrditi da je rtva zadobila prijelom desnih
rebara, da joj je smrskana zdjelica, kao i donji dio lubanje, desno stopalo
i donji dio kraljenice.

48
 SEDMO POGLAVLJE

J ao si ga meni, pomislila ja Madeline. Odlino. Upravo se sprijateljila s

majkom malog razbojnika. U autu je djelovao tako slatko i draesno.
Hvala Bogu da nije pokuao udaviti Chloe. To bi bilo nezgodno. Iako bi
ga Chloe nokautirala desnim kroeom.
- Ziggy nikada ne bi... - rekla je Jane.
Potpuno je problijedjela. Izgledala je prestravljeno. Madeline je
vidjela druge roditelje kako zakorauju unatrag i ostavljaju Jane samu.
- Sve je u redu - Madeline je utjeno uhvatila Jane za ruku. - To su
djeca! Nisu jo civilizirani!
- Pardon - Jane je prola izmeu dvije druge majke i zakoraila na
mjesto usred male gomile, kao da dolazi na pozornicu. Stavila je ruku na
Ziggyjevo rame. Madeline se slomilo srce zbog njih oboje. Jane je
djelovala tako mlado da je mogla biti Madelinina ki. Ustvari, Jane ju je
malo podsjeala na Abigail: ta osjetljivost i stidljiv, ironian smisao za
humor.
- Ajme meni - mekoljila se Celeste pokraj Madeline. - Ovo je
grozno.
Nisam nita uinio - jasno je rekao Ziggy.
- Ziggy, samo se moramo ispriati Amabelli i to je sve - rekla je
gospoica Barnes. Bec Barnes bila je Fredova uiteljica dok je iao u
predkolu. To joj je bila prva godina po zavretku pedagokog fakulteta.
Bila je dobra, ali i jako mlada i previe je htjela udovoljiti roditeljima,

49
to je bilo u redu kad je roditelj bila Madeline, ali ne kad je Renata Klein
bila roditelj i kad se htjela osvetiti. Ali da budemo poteni, svaki bi
roditelj htio ispriku kad bi mu drugo dijete pokualo zadaviti njegovo
dijete. (Vjerojatno nije pomoglo ni to to je Madeline ismijala Renatu jer
je mislila da je Jane dadilja. Renata nije voljela da ju se ismijava. Na
kraju krajeva, njezina djeca bila su geniji. Morala je braniti svoj ugled. I
ii na sastanke upravnog odbora.)
Jane je pogledala Amabellu. - Duo, jesi li sigurna da te ozlijedio
ovaj djeak?
- Moe li se, molim te, ispriati Amabelli? Stvarno si ju jako
ozlijedio - rekla je Renata Ziggyju. Bila je ljubazna, ali odluna. - Onda
svi moemo ii kui.
- Ali to nisam bio ja - rekao je Ziggy. Govorio je vrlo jasno i tono i
gledao je Renatu ravno u oi.
Madeline je skinula sunane naoale i poela ih vakati. Moda to
stvarno nije bio on? Moda je Amabella pogrijeila? Ali ona je bila
nadarena! Ustvari, ta je djevojica bila i jako draesna. Igrala se s Chloe i
bila je jako oputena. ak je dopustila da joj Chloe efuje i pristala je
igrati sporednu ulogu u kojoj god igri je trebalo.
- Ne lai - odbrusila je Renata Ziggyju. Sada vie nije koristila dobro
odgojeni nain ophoenja koji je govorio da je dobra prema djeci drugih
ljudi ak i kad oni ozlijede njezino dijete. - Samo se mora ispriati.
Madeline je vidjela kako Janeino tijelo reagira istog trena,
instinktivno, poput iznenadnog ugriza zmije ili napada neke ivotinje.
Lea su joj se uspravila. Podigla je bradu. - Ziggy ne lae.
- Sigurna sam da Amabella govori istinu.
Publika je bila vrlo tiha. ak su i druga djeca utjela, osim Celestinih
blizanca, koji su se ganjali po igralitu i vikali neto o nindama.
- Dobro, dakle, doli smo do zastoja. - Gospoica Barnes oito nije
znala to da radi. Pobogu, imala je dvadeset etiri godine.
Chloe je ponovno dola do Madeline te je teko disala zbog igranja
na penjalici. - Htjela bih se okupati izjavila je. Pssst - rekla je

50
Madeline.
Chloe je uzdahnula. - Smijem li se okupati, molim te, mama? - Pssst!
Madeline je zabolio gleanj. Ovo ba i nee biti jako dobar etrdeseti
roendan, hvala lijepa. Toliko o Madelininom festivalu. Stvarno je
morala ponovno sjesti. Umjesto toga, doepala je do mjesta gdje se sve
odigravalo.
- Renata - rekla je. - Zna kako djeca mogu biti...
Renata je brzo okrenula glavu i ljutito pogledala Madeline. - Dijete
mora snositi odgovornost za svoje postupke. Mora shvatiti da postoje
posljedice. Ne moe okolo guiti drugu djecu i pretvarati se da to nije
uinilo! Osim toga, kakve to ima veze s tobom, Madeline? Gledaj svoje
posle!
Madeline se nakostrijeila. Samo je pokuavala pomoi! A gledaj
svoje posle bila je ba glupa uzreica. Otkako su se sukobile zbog
odlaska u kazalite prole godine, ona i Renata bile su u napetim
odnosima, iako su se pretvarale da su i dalje prijateljice.
Madeline se u biti sviala Renata, ali od samog poetka njihov je
odnos bio natjecateljske prirode. - Zna, ja sam tip osobe koji bi se
strano dosaivao da ne radi i da je samo s djecom Renata bi se
povjerila Madeline, i time ju nije htjela uvrijediti jer Madeline je ustvari
radila, ali pola radnog vremena, no uvijek je postojala konotacija da je
Renata pametna, da njoj treba mentalne stimulacije, jer ona ima karijeru,
a Madeline ima posao.
Nije pomoglo to to je Renatin sin Jackson bio poznat u koli po
tome to je osvajao ahovske turnire, dok je Madelinin sin Fred bio
poznat po tome to je bio jedini uenik u povijesti Osnovne kole
Pirriwee koji je bio dovoljno hrabar da se popne na ogromno drvo
smokve i da s njega skoi na udaljeni krov uionice glazbenog kako bi
dohvatio trideset etiri teniske loptice. (Morali su zvati vatrogasce da ga
spase. Fredov ugled meu vrnjacima naglo je porastao.)
- Nema veze, mama - Amabella je pogledala majku, a oi su joj i
dalje bile suzne. Madeline je vidjela crvene tragove prstiju na vratu

51
jadnog djeteta.
- Ima veze - rekla je Renata. Okrenula se prema Jane. - Molim te,
natjeraj svoje dijete da se ispria.
- Renata - rekla je Madeline.
- Ne mijeaj se, Madeline.
- Da, mislim da se ne bismo trebale mijeati, Madeline - rekla je
Harper, koja je, naravno, bila u blizini i koja je provodila ivot slaui se
s Renatom.
- ao mi je, ali ne mogu ga natjerati da se ispria za neto to kae da
nije uinio - rekla je Jane.
- Tvoje dijete lae rekla je Renata. Oi su joj zasvjetlucale iza
naoala.
- Ne slaem se s tim - rekla je Jane. Podigla je bradu.
- Samo elim ii kui sada, molim te, mama - rekla je Amabella. Sad
je jako poela plakati. Renatina nova francuska dadilja udnog izgleda,
koja je cijelo vrijeme utjela, podigla je Amabellu, a dijete je nogama
obujmilo struk mlade djevojke i zabilo lice u njezin vrat. Na Renatinu
elu pulsirala je ila. Ruke je stiskala i otputala.
- Ovo je posve... Neprihvatljivo - rekla je jadnoj, uzrujanoj gospoici
Barnes, koja se vjerojatno pitala zato o ovakvim situacijama nisu nita
uili na fakultetu.
Renata se sagnula, tako da joj je lice bilo tek nekoliko centimetara
udaljeno od Ziggyjevog. - Ako ponovno pipne moju djevojicu, nai e
se u velikoj nevolji.
- Hej! - rekla je Jane.
Renata ju je ignorirala. Uspravila se i obratila dadilji. - Idemo,
Juliette.
Otile su preko igralita, a ostali roditelji su se pretvarali da su
zaokupljeni brigom o svojoj djeci.
Ziggy ih je gledao kako odlaze. Pogledao je majku, poeao se po
nosu i rekao: - Mislim da vie ne elim ii u kolu.

52
Samantha: Svi roditelji moraju ii u policijsku postaju dati izjavu. Ja jo
nisam dola na red. Muno mi je zbog toga. Vjerojatno e misliti da sam
ja kriva. Stvarno, ja se osjeam krivom kad policijski auto stane pokraj
mene na semaforu.

53
 OSMO POGLAVLJE

Pet mjeseci prije veeri kolskog kviza

S obovi su jeli mrkve! Madeline je otvorila oi po ranojutarnjem

svjetlu i pred oima ugledala napola pojedenu mrkvu. Ed, koji je
lagano hrkao pokraj nje, potroio je sino mnogo vremena paljivo
vaui mrkve kako bi izgledale kao da su ih jeli sobovi. Chloe je u
pidami udobno sjedila na majinu trbuhu: kosa joj je bila raupana, na
licu joj je bio osmijeh od uha do uha, a budne oi su joj svjetlucale.
Madeline je protrljala oi i pogledala na sat. est ujutro. Vjerojatno
bolje nije moglo.
- Misli li da je Djed Boinjak Fredu donio krumpir? - pitala je
Chloe puna nade. - Zato to je ove godine bio prilino zloest!
Madeline je rekla djeci da e im Djed Boinjak ostaviti umotani
krumpir ako budu zloesti i da e se uvijek pitati koji je prekrasan dar taj
krumpir zamijenio. Chloeina najvea boina elja bila je ta da joj brat
dobije krumpir. Ona bi ju vjerojatno oduevila vie nego kua za lutke
ispod bora. Madeline je ozbiljno razmiljala o tome da im oboma umota
krumpire. To bi bio tako dobar poticaj da se sljedee godine lijepo
ponaaju. - Sjeti se krumpira - mogla bi im rei. Ali Ed joj to ne bi
dopustio. Bio je prokleto predobar.
- Je li ti brat budan? - Madeline ja pitala Chloe.
- Probudit u ga! - povikala je Chloe i otila prije nego to ju je

54
Madeline uspjela zaustaviti te je glasno hodala hodnikom.
Ed se pomaknuo. - Nye jo vrijeme za buenje, zar ne? Ne moe biti
vrijeme za buenje.
- Zvonii, zvonii, zvone cijelu no! - pjevala je Madeline. - I
ostaju u sjeanju...
- Platit u ti tisuu dolara da odmah prestane pjevati - rekao je Ed.
Stavio si je jastuk preko lica. Za jednog vrlog dragog ovjeka bio je
iznenaujue okrutan u vezi s njezinim pjevanjem.
- Nema tisuu dolara - rekla je Madeline i poela pjevati Tihu
no.
Madeline je dobila poruku na mobitel koji je potom uzela s nonog
ormaria, i dalje pjevajui.
Poruka je bila od Abigail. Ove godine je doao red da provede
Badnjak i boino jutro s ocem i s Bonnie te sa svojom polusestrom.
Skye, koja je roena tri mjeseca nakon Chloe, bila je udna djevojica
plave kose, koja je slijedila Abigail poput odanog psia. Takoer je
strano sliila Abigail dok je bila mala, zbog ega se Madeline osjeala
nelagodno, ponekad i tuno, kao da joj je ukradeno neto dragocjeno.
Bilo je jasno da se Abigail vie svia Skye od Chloe i Freda, koji ju nisu
htjeli idolizirati, a Madeline je esto mislila: Ali Abigail, Chloe i Fred
su ti pravi brat i sestra, njih bi trebala vie voljeti!, no to zapravo nije
bila istina. Madeline nije htjela vjerovati u to da su sve troje u istom
srodstvu s Abigail.
Proitala je poruku:
Sretan Boi, mama. Tata, Bonnie, Skye i ja smo u prihvatilitu od
5.30! Ve sam ogulila etrdeset krumpira! Prekrasno je iskustvo kada
moe tako doprinijeti zajednici. Osjeam se tako blagoslovljeno. Pusa,
Abigail
- U ivotu nije ogulila prokleti krumpir - promrmljala je Madeline i
odgovorila joj:
To je divno, draga. Sretan Boi i tebi, vidimo se uskoro, pusa!

55
 Mobitel je na noni ormari vratila udarivi ga i iznenada se osjeala
iscrpljeno te se silno trudila da suspregne nalet bijesa koji ju je iznenada
preplavio.
Osjeam se tako blagoslovljeno... Prekrasno iskustvo.
To je napisala etrnaestogodinjakinja koja je gunala kad ju je pitala
da postavi stol. Njezina ki poela je zvuati kao Bonnie,
- Bljak - naglas je rekla.
Bonnie je proli tjedan rekla Madeline da je dogovorila za cijelu
obitelj da dobrovoljno rade u prihvatilitu za beskunike ujutro na Boi.
- Mrzim taj grozan komercijalizam oko Boia, a ti? - Bonnie joj je to
rekla kad su se srele u trgovini. Madeline je obavijala kupnju za Boi i
u rukama je imala desetke plastinih vreica. Fred i Chloe lizali su
lizalicu, a usne su im bile kriavo crvene. Bonnie je pak u posudi nosila
malo drvo bonsai, a Skye je hodala pokraj nje i jela kruku. (Jebenu
kruku, Madeline je poslije rekla Celeste. Iz nekog razloga nije mogla
prijei preko te kruke.)
Kako je, pobogu, Bonnie uspjela tako rano ujutro izvui iz kreveta
Madelininog biveg mua i natjerati ga da radi u prihvatilitu za
beskunike? Nathan nije ustajao prije osam dok su bili u braku. Bonnie
mu je sigurno znala popuiti da mu pamet stane.
- Abigail doivljava prekrasno iskustvo s Bonnie u prihvatilitu za
beskunike - Madeline je rekla Edu.
Ed je maknuo jastuk s lica.
- To je odvratno - rekao je.
- Znam - rekla je Madeline. Zato ga je voljela.
- Kava - suosjeajno je rekao. - Donijet u ti kavu.
- DAROVI! - iz hodnika su vikali Chloe i Fred.
Chloe i Fred nisu se mogli zasititi komercijalizma koji je pratio
Boi.

***

56
 Harper: Moete li zamisliti koliko je Madeline bilo udno da dijete
njezina biveg mua ide u isti razred predkole kao i njezino dijete?
Sjeam se kad smo Renata i ja razgovarale o tome za kasnim dorukom.
Bile smo zabrinute kako e to utjecati na dinamiku u razredu. Naravno,
Bonnie je oboavala pretvarati se da je to sve lijepo i srdano. - Pa mi
zajedno ruamo na Boi! - Daj, molim te. Vidjela sam ih na veeri
kolskog kviza. Vidjela sam kako Bonnie baca svoje pie na Madeline!

57
 DEVETO POGLAVLJE

U pravo se razdanjivalo kad se Celeste probudila ujutro na Boi.

Perry je tiho hrkao, a iz susjedne sobe u kojoj su spavali deki nisu
dolazili nikakvi zvukovi. Gotovo su pomahnitali od uzbuenja zbog toga
to e ih Djed Boinjak pronai u Kanadi (Djedu je poslano pismo da ga
obavijeste o promjeni adrese), a budui da im se bioritam poremetio, ona
i Perry imali su puno problema da ih natjeraju da zaspu. Djeaci su
trebali spavati u velikom branom krevetu i hrvali su se na onaj
histerian nain kao to su to nekad znali initi, kad se smijeh pretvorio u
suze i zatim ponovno u smijeh, a Perry je iz susjedne sobe viknuo: - Na
spavanje, deki! - i odjednom je uslijedila tiina. Kad je Celeste ila
pogledati u sobu nekoliko sekundi kasnije, obojica su mirno leala na
leima, ispruenih ruku i nogu, kao da su se istovremeno onesvijestili od
iscrpljenosti.
- Doi vidjeti ovo - rekla je Perryju, a on je doao i stao pokraj nje te
su ih nekoliko minuta gledali kako spavaju, a onda su se nasmijeili
jedno drugome i na prstima otili popiti malo likera da proslave Badnjak.
Celeste je sada otkrila pernati pokriva i prila prozoru koji je gledao
na smrznuto jezero. Stavila je ruku na staklo. Bilo je hladno, ali u sobi je
bilo toplo. Nasred jezera nalazio se ogroman bor ukraen crvenim i
zelenim lampicama. Lagano je padao snijeg. Sve je bilo tako lijepo, kao
da je to mogla okusiti. Kad se bude prisjeala ovih praznika, sjeat e se
okusa: bogatog i vonog okusa, kao to je okus kuhanog vina koje su
juer pili.

58
 Nakon to deki danas otvore darove i nakon to pojedu doruak
koji e im biti donesen u sobu (palainke s javorovim sirupom!), ii e se
igrati na snijeg. Pravit e snjegovia. Perry im je rezervirao vonju
sanjkama. Perry e na Facebook poslati njihove slike kako se veselo
igraju u snijegu. Napisat e neto poput: Djeaci uivaju u prvom
bijelom Boiu! Oboavao je Facebook. Svi su ga zadirkivali zbog toga.
Vaan, uspjean bankar stavlja slike na Facebook i veselo komentira
recepte eninih prijateljica.
Celeste je pogledala na krevet u kojemu je spavao Perry. Uvijek je
spavao blago se mrtei, kao da ga snovi zbunjuju.
im se probudi, odmah e htjeti dati Celeste dar. Prvi put kad je
shvatila da se eli udati za njega bilo je kad je vidjela iekivanje na
njegovu licu dok je gledao kako mu majka otvara roendanski dar koji
joj je kupio. Svia li ti se? - upitao je im je poderala papir, a cijela
obitelj mu se smijala jer je zvuao kao veliko dijete.
Celeste nee morati glumiti oduevljenje. to god da je odabrao, bit
e savreno. Uvijek se ponosila time to je znala izabrati paljive darove,
ali Perry ju je uvijek nadmaio. Na zadnjem prekooceanskom putovanju
pronaao je nevjerojatno smijean ruiasti kristalni ep za bocu
ampanjca. - Pogledao sam ga, i pomislio, ovo je za Madeline - rekao je.
Naravno, Madeline je bila oduevljena.
Dananji dan po svemu e biti savren. Slike na Facebooku nee
lagati. Toliko radosti. Njezin ivot je bio ispunjen velikom radou. To je
bila provjerena injenica.
Uistinu nije bilo potrebe da ga ostavi dok deki ne zavre srednju
kolu.
To e biti pravo vrijeme da ga ostavi. Na dan kad zavre zadnji ispit.
- Odloite olovke - rei e nastavnik. U tom e trenutku Celeste okonati
svoj brak.
Perry je otvorio oi.
- Sretan Boi! - nasmijeila se Celeste.

59
Gabrielle: Kasnila sam na poetak veeri kolskog kviza jer je moj bivi
po obiaju kasnio, pa sam morala parkirati nekoliko kilometara dalje,
iako je pljutalo. Uglavnom, sluajno sam primijetila Celeste i Perryja
kako sjede u parkiranom autu, pokraj ulaza u kolu. To je bilo malo
udno jer su oboje zurili preda se, nisu razgovarali, nisu gledali jedno u
drugo, a bili su odjeveni u kostime. Celeste je izgledala prekrasno,
naravno. Osobno sam je vidjela kako mahnito jede ugljikohidrate, pa mi
nemojte rei da je svijet pravedan.

60
 DESETO POGLAVLJE

J ane su probudili ljudi koji su na ulici ispod njezinog prozora vikali

Sretan Boi!. Sjela je i povukla majicu koja je bila mokra od znoja.
Sanjala je. Imala je nonu moru. Leala je na leima dok je Ziggy stajao
pokraj nje u svojoj Ben 10 kratkoj pidami te joj se smijeio dok joj je
jednu nogu drao na grlu.
- Sii, Ziggy, ne mogu disati! - pokuala je rei, ali on se prestao
smijeiti te ju je samo prouavao, kao da radi neki znanstveni
eksperiment.
Stavila je ruku na vrat i mahnito poela hvatati zrak. To je samo bio
san. Snovi nita ne znae. Ziggy je bio s njom u krevetu. Pritiskala su ju
njegova topla lea. Okrenula se da ga pogleda te je stavila prst na meku,
krhku kou iznad njegove jagodine kosti.
Svake je veeri legao u svoj krevet, a svakog se jutra budio u njezinu
krevetu. Nijedno od njih nije se sjealo kako je onamo dospio. Moda je
to arolija, zakljuili su. - Moda me svake veeri donese dobra vjetica
- rekao je Ziggy razrogaenih oiju, ali sa smijekom na licu, jer ni on ba
nije posve vjerovao u takve prie.
- Jednog dana e prestati - rekla je Janeina majka, kad god joj je Jane
spomenula da Ziggy i dalje svake noi dolazi k njoj u krevet. - Nee to
raditi s petnaest godina.
Na Ziggyjevom nosu bila je nova pjegica koju Jane prije nije
primijetila. Sada je na nosu imao tri pjegice. Bile su rasporeene u obliku

61
jedra.
Jednog e dana u krevetu pokraj Ziggyja leati neka ena koja e
prouavati njegovo uspavano lice. Iznad njegove gornje usnice nalazit e
se male crne tokice od brkova. Umjesto ovih mravih djeakih ramena,
imat e iroka prsa.
Kakav e on biti mukarac?
Bit e njean, draestan mukarac ba kao djedica, rekla bi njezina
majka, odluno, kao da je to bila nepobitna injenica.
Janeina majka vjerovala je da je Ziggy reinkarnacija njezinog
voljenog oca. Ili se barem pretvarala da vjeruje u to. Nitko nije znao u
kojoj je mjeri ozbiljna. Djedica je umro est mjeseci prije nego to se
Ziggy rodio, ba kad je Janeina majka itala knjigu o malome djeaku
koji je navodno bio reinkarnacija pilota borbenog aviona iz Drugog
svjetskog rata. Utuvila si je u glavu da je njezin unuk zapravo njezin tata.
To joj je pomoglo pri alovanju.
I naravno, nije imala zeta kojeg je mogla uvrijediti tvrdnjom da je
njegov sin ustvari tata njegove punice.
Jane nije ba poticala razgovor o reinkarnaciji, ali nije imala nita
protiv njega. Moda je Ziggy uistinu bio djedica. Ponekad bi mogla
razaznati neku blagu slinost izmeu djedice i Ziggyja, osobito kad se
pokuavao skoncentrirati. elo im je bilo jednako naborano.
Majka joj je bila bijesna kad ju je Jane nazvala i ispriala joj to se
dogodilo na danu upoznavanja.
- To je suludo! Ziggy nikada ne bi guio drugo dijete! To dijete
nikada ne bi mrava zgazilo. On je kao djedica. Sjea se kako djedica
nije mogao ubiti muhu? Tvoja bi baka skakala i vikala: - Ubij je, Stan!
Ubij to prokleto stvorenje!
Tada je uslijedila tiina, to je znailo da je Janeina majka dobila
napad smijeha. Ali tihog smijeha.
Jane je ekala da to proe, a onda se njezina majka napokon ponovno
javila i drhtavim glasom rekla: - Ovo mi je dobro dolo!

62
 Smijeh je odlian za probavu. Gdje smo ono stale? Aha, da! Ziggy!
To razmaeno derite! Ne Ziggy, naravno, nego ta djevojica. Zato bi ona
optuila naeg dragog Ziggyja!
- Ne znam - rekla je Jane. - Ali stvar je u tome to ne djeluje kao
razmaeno derite. Majka joj je grozna, ali ki joj djeluje simpatino, a ne
kao razmaeno derite.
ula je nesigurnost u svojemu glasu, a to je primijetila i njezina
majka.
- Ali duo, ne misli li valjda da je Ziggy stvarno pokuavao udaviti
drugo dijete?
- Naravno da ne - rekla je Jane i promijenila temu. Namjestila je
jastuk i smjestila se u udobniji poloaj. Moda e ponovno zaspati. -
Ziggy e te probuditi im svane - rekla joj je majka, ali ove godine Ziggy
nije djelovao pretjerano uzbueno zbog Boia i Jane se pitala je li ga na
neki nain iznevjerila. esto je osjeala neku nelagodu kao da glumi za
njega, kao da mu daje lano djetinjstvo. Jako se trudila da stvori male
obiaje i obiteljsku tradiciju za roendane i praznike. - Hajdemo sada
staviti arapu! - Ali kamo? Preesto su se selili da bi imali neko
uobiajeno mjesto. Na krevet? Na kvaku? Poela bi nervozno hodati, a
glas bi joj postao visok i napet. U tomu je bilo neeg prijetvornog.
Obiaji nisu bili pravi, kao u obiteljima koje su imale mamu i tatu i
barem jo jedno dijete. Ponekad je imala osjeaj da on glumi samo zbog
nje i da ju moe prozreti i da zna da ga ona vara.
Gledala je kako mu se prsa diu i sputaju.
Bio je tako prekrasan. Nema anse da je ozlijedio onu djevojicu i da
je poslije lagao.
Ali sva su djeca bila prekrasna dok spavaju. ak su i grozna djeca
vjerojatno bila prekrasna dok spavaju. Kako je mogla biti sigurna da on
to nije uinio? Koliko dobro zapravo poznajete svoje dijete? Dijete vam
je bilo mali neznanac koji se neprestano mijenja, nestaje i ponovno
dolazi. Nove crte osobnosti mogu se pojaviti preko noi. A tu je bilo i...
Nemoj misliti na to. Nemoj misliti na to.

63
 To sjeanje joj je lepralo u mislima poput uhvaenog nonog leptira.
Silno se trudilo pobjei otkako je ona djevojica pokazala na Ziggyja.
Pritisak na njezinu vratu. Strah koji ju je preplavio. Vrisak koji joj je
navirao na usta.
Ne, ne, ne.
Ziggy je bio Ziggy. On to ne bi mogao. Nikako. Poznavala je svoje
dijete.
Pomaknuo se. Otvorio je svoje blijede kapke.
- Pogodi koji je danas dan - rekla je Jane.
- Boi! - povikao je Ziggy.
Tako je brzo sjeo da je glavom udario Jane u nos, a ona je pala na
jastuk i na oi su joj navrle suze.

Thea: Uvijek sam mislila da s tim djetetom neto nije u redu. S tim
Ziggyjem. Neto je udno u njegovim oima. Djeacima treba muki
uzor. ao mi je, ali to je injenica.
Stu: Pobogu, bilo je mnogo buke oko tog malog Ziggyja. Ne znam to
da vjerujem.

64
 JEDANAESTO POGLAVLJE

M oe li letjeti ovako visoko kao to leti ovaj avion, tata? - pitao je

Josh. Letjeli su ve sedam sati na putu iz Vancouvera natrag u
Sydney. Za sada je sve bilo u redu. Nije bilo svae. Deki su sjedili do
prozora; Celeste je sjedila s jedne strane prolaza, a Perry s druge.
- Ne. Sjea li se to sam ti rekao? Moram letjeti jako nisko kako bih
izbjegao radar - rekao je Perry.
- Zato mora izbjegavati radar? - pitala je Celeste.
Perry je odmahnuo glavom, a Max i on su se nasmijeili kao da
govore ah, te ene!. Max je sjedio pokraj Celeste te se nagnuo da slua
razgovor. - Oito je, zar ne, Max?
- To je strogo uvana tajna, mama - ljubazno joj je rekao Max.
- Nitko ne zna da tata zna letjeti.
- Aha, naravno - rekla je Celeste. - Pardon. Ba sam blesava.
- Vidi, da me uhvate, vjerojatno bi htjeli provesti niz testova - rekao
je Perry. - Otkriti kako samo razvio te nadljudske moi te bi me htjeli
zaposliti u ratnom zrakoplovstvu pa bih morao ii na tajne misije.
- Da, a to ne elimo - rekla je Celeste. - Tata ve dovoljno putuje.
Perry je ispruio ruku i stavio ju na njezinu, tiho joj se ispriavajui.
- Ne zna stvarno letjeti - rekao je Max.
Perry je podigao obrve, razrogaio oi i lagano slegnuo ramenima. -
Ne znam?

65
 - Mislim da ne - nesigurno je rekao Max.
Perry i Celeste nasmijeili su se jedno drugome. Godinama je govorio
blizancima da ima tajnu sposobnost letenja te je u detalje objanjavao
kako je svoje tajne moi otkrio kad je imao petnaest godina, a u toj dobi
e vjerojatno i oni nauiti kako letjeti, ako su naslijedili njegove moi i
ako budu jeli dosta brokule. Deki nikada nisu bili sigurni je li ozbiljan
ili nije.
- Ja sam poletio dok sam juer skijao - rekao je Max. - Rukom je
pokazao kako je letio. - Bum!
- Da, letio si - rekao je Perry. - A tata je skoro doivio srani udar.
Max je zahihotao.
Perry je preklopio ruke i istegnuo se. - Jao. I dalje sam ukoen jer
sam vas pokuavao stii. Prebrzi ste.
Celeste ga je prouavala. Dobro je izgledao: bio je preplanuo i
oputen od pet dana provedenih skijajui i sanjkajui se. U tome je bio
problem. I dalje joj je bio beznadno, bespomono privlaan.
- to je? - Perry joj se nasmijeio.
- Nita.
- Dobar godinji odmor?
- Izvrstan - rekla je Celeste mislei to. - aroban.
- Mislim da e nam ovo biti dobra godina - rekao je Perry. Gledao ju
je u oi. - to ti misli? S obzirom na to da e deki krenuti u kolu,
nadam se da e imati vie vremena za sebe, a ja... - Zastao je i palcem
preao preko naslona za ruke kao da radi neki test kojim kontrolira
kvalitetu. Zatim ju je ponovno pogledao. - A ja u dati sve od sebe da
ovo bude dobra godina za nas. - Samozatajno joj se nasmijeio.
To je nekad inio. Rekao bi ih napravio neto zbog ega se osjeala
tako zaljubljeno u njega kao to je bila one prve godine nakon to su se
upoznali na onom dosadnom poslovnom ruku, kad je prvi put zaista
shvatila znaenje ovih etiriju rijei: oborio me s nogu.
Celeste je osjetila kako ju preplavljuje mir. Domain leta iao je

66
prolazom i nudio okoladne kekse koji su se pekli u avionu. Miris je bio
prekrasan. Moda e to stvarno biti dobra godina za njih.
Moda bi mogla ostati. Uvijek bi osjetila veliko olakanje kad si je
dopustila povjerovati da bi mogla ostati.
- Hajdemo na plau kad doemo kui - rekao je Perry. - Sagradit
emo veliki dvorac od pijeska. Jedan dan napravit emo snjegovia. A
drugi dan dvorac od pijeska. Pobogu, djeco, kako vam je dobro u ivotu.
- Da - zijevnuo je Josh i luksuzno se istegnuo na svom sjedalu u
poslovnoj klasi. Dosta dobro.

Melissa: Sjeam se da sam tijekom kolskih praznika vidjela Celeste i

Perryja i blizance na plai. Rekla sam suprugu: - Mislim da je to jedna od
novih mama iz predkole. - Oi su mu gotovo iskoile iz glave. Celeste i
Perry bili su tako zaljubljeni i smijali su se i pomagali su djeci da
naprave komplicirani dvorac od pijeska. Da budem iskrena, smuilo mi
se. Ono, ak su i njihovi dvorci od pijeska bili bolji od naih.

67
 DVANAESTO POGLAVLJE

Detektiv Adrian Quinlan: Razmatramo sve mogue motive.

Samantha: Dakle ozbiljno koristimo rije... Ubojstvo?

etiri mjeseca prije veeri kolskog kviza

H tjela bih se igrati sa Ziggyjem - rekla je Chloe jedne tople ljetne

veeri odmah nakon Nove godine.
- Dobro - rekla je Madeline. Gledala je stariju ker. Abigail je trebala
cijela vjenost da si naree odrezak na siune jednake kvadratie, a sad
je gurala kvadratie amo-tamo, kao da ih je pokuavala sloiti u neki
komplicirani mozaik. Nijedan komad nije stavila u usta.
- Trebala bi se igrati sa Skye. - Abigail je odloila vilicu i obratila se
Chloe. - Vrloj e uzbuena zbog toga to ete ii u isti razred.
- To je lijepo, zar ne? - rekla je Madeline, napetim, usiljeno ljubaznim
glasom koji je koristila svaki put kad se spomenula ki njezinog biveg
mua. - To je ba lijepo.
Ed se zagrcnuo dok je pio vino, a Madeline ga je strogo pogledala.
- Skye mi je ustvari sestra, zar ne, mama? - pitala je Chloe. Za razliku
od njezine majke, Chloe je bila oduevljena to e ii u isti predkolski
razred kao Skye i ovo pitanje je postavila otprilike etrdeset tisua puta.
- Ne, Skye je Abigailina polusestra - rekla je Madeline sa strpljenjem
pravog sveca.

68
 - Ali i ja sam Abigailina sestra! - rekla je Chloe. - To znai da smo
Skye i ja sigurno sestre! Moda smo blizanke kao Josh i Max!
- Kad smo kod toga, jesi li vidjela Celeste otkako su se vratili iz
Kanade? - pitao je Ed. - One slike koje je Perry stavio na Facebook su
nevjerojatne. I mi bismo si jednog dana trebali priutiti bijeli Boi. Kad
dobijemo na lotu.
- Brrr - rekla je Madeline. - Meni je izgledalo kao da im je hladno.
- Ja bih bio super na snowboardu - sanjivo je rekao Fred.
Madeline je zadrhtala. Fred je bio njezin mali ovisnik o adrenalinu.
Ako se na neto moglo popeti, on se popeo na to. Vie nije mogla
podnijeti gledati ga kako vozi skateboard. U dobi od sedam godina
okretao se i bacao u zraku svoje mravo tijelo kao djeca koja su bila
dvostruko starija od njega. Kad god je vidjela one cool, oputene likove
kako daju intervju na televiziji o svojim zadnjim poduhvatima u base-
jumpingu, planinarenju ili u nekoj avanturi u kojoj su se lako mogli ubiti,
pomislila je: Eno Freda. ak im je i sliio sa svojom raupanom,
predugakom surferskom frizurom.
- Mora se iati - rekla je.
Fredov pjegavi nos naborao se od gaenja. - Ne moram!
- Nazvat u Ziggyjevu mamu - Madeline je rekla Chloe. - Pa emo
dogovoriti da se igrate.
- Madeline, jesi li sigurna da je to dobra ideja? - tiho je pitao Ed. -
ini mi se da je on malo grub. Nije li on... Zna?
- To ne znamo sigurno - rekla je Madeline.
- Ali rekla si da je Amabella Klein pokazala na njega kad su se svi
postrojili pred njom.
- Nevine ljude su ve znali krivo optuiti na prepoznavanju u policiji
- rekla je Madeline.
Ako taj mali takne Chloe...
- Pobogu, Ed - rekla je Madeline. - Chloe zna paziti na sebe!
- Pogledala je u Abigailin tanjur. - Zato ne jede?

69
 Sviaju nam se Renata i Geoff - rekao je Ed. - Pa ako njihova ki
kae daju je taj mali, taj Ziggy, ozlijedio, onda bismo trebali biti uz njih.
Kakvo je to ime uope? Ziggy.
- Renata i Geoff nam se ne sviaju ba toliko - rekla je Madeline. -
Abigail, jedi!
- Stvarno? pitao je Ed. - Mislio sam da mi se svia Geoff.
- Moe ga podnijeti - rekla je Madeline. - To je onaj koji promatra
ptice, Ed, a ne onaj koji igra golf.
- Stvarno? - Ed je izgledao razoarano. - Jesi li sigurna?
- Misli na Garetha Hajeka.
- Stvarno? - Ed se namrtio.
- Da - rekla je Madeline. - Chloe, prestani mahati vilicom. Fredu si
gotovo iskopala oko. Je li ti zlo, Abigail? Zato ne jede?
Abigail je odloila vilicu i no. - Mislim da postajem veganka -
velianstveno je izjavila. Bonnie je bila veganka.
- Samo preko mene mrtve - rekla je Madeline. Ih preko nekog drugog
mrtvog tijela.

Thea: Znate li da Madeline ima etrnaestogodinju ker, Abigail, iz prvog

braka? Jako mi je ao djece iz propalih obitelji. A vama? Tako mi je
drago da svom djetetu mogu pruiti stabilno okruenje. Sigurna sam da
su se Madeline i Bonnie svaale zbog Abigail na veeri kolskog kviza.
Harper: ula sam kako Madeline kae: Ubit u nekoga do kraja
veeri. Pretpostavila sam da ima veze s Bonnie. Iako ne osuujem
nikoga, naravno.
Bonnie: Da, Abigail je moja pokerka i istina je da Abigail ima nekih,
recimo, problema, koii su tipini za tinejderice, ali Madeline i ja smo joj
zajedno pomagale. Osjetite li limunsku mirtu? Prvi put koristim taj miris.
Dobar je za stres. Duboko udahnite. To je to. Izgledate kao da se trebate
rijeiti stresa, ako smijem to rei.

70
 TRINAESTO POGLAVLJE

B io je to jedan od onih dana. Ve se dugo to nije dogodilo. Zadnji put

je bio dobrano prije Boia. Celestina usta bila su suha i uplja.
Glava joj je lagano pulsirala. Ila je za dekima i Perryjem preko
kolskog igralita, a tijelo joj je bilo ukoeno te je paljivo hodala, kao
da je visoka krhka aa koja bi se mogla preliti.
Bila je pretjerano svjesna svega: toplog zraka koji joj je dodirivao
gole ruke, remenia na sandalama koji su joj prolazili kroz prste, listova
na drvetu smokve, koji su se jasno ocrtavali naspram plavog neba. To je
bilo slino onim intenzivnim osjeajima kad se tek zaljubite ili kad
zatrudnite ili kad prvi put sami vozite auto. Sve je djelovalo znaajno.
- Svaate li se ti i Ed? - jednom je pitala Madeline.
- Kao pas i maka - veselo je odgovorila Madeline.
No Celeste je nekako mogla zakljuiti da ona govori o neemu posve
drugomu.
- Moemo li tati prvo pokazati penjalicu? - povikao je Max. kola e
poeti za dva tjedna, ali trgovina s uniformama bila je jutros otvorena na
dva sata, kako bi roditelji mogli uzeti to im treba za novu kolsku
godinu. Perry je imao slobodan dan, a nakon to uzmu uniforme za
djeake, vodit e deke na ronjenje.
- Naravno - rekla je Celeste Maxu. On je otrao, a dok ga je gledala
kako odlazi, shvatila je da to nije Max. To je bio Josh. Poela se gubiti.
Mislila je da se previe koncentrira, a ustvari se nije dovoljno

71
koncentrirala.
Perry je prstom preao po njezinoj ruci, a ona je zadrhtala.
- Jesi dobro? - pitao je. Podigao je sunane naoale kako bi mu
mogla vidjeti oi. Bjeloonice su mu bile bijele. Njezine su oi uvijek
bile krvave jutro nakon svae, no Perryjeve oi su uvijek bile bistre i
blistave.
- Jesam. - Nasmijeila mu se.
On se njoj nasmijeio i privukao ju k sebi. - Prekrasna si u toj haljini
- rekao joj je na uho.
Tako su se uvijek ponaali jedno prema drugome sljedei dan: njeno
i paljivo, kao da su zajedno proli kroz neto strano, kao da su
preivjeli prirodnu katastrofu, kao da su jedva izvukli ivu glavu.
- Tata! - povikao je Josh. - Doi nas gledati!
- Idem! - povikao je Perry. Udario je akom po prsima poput gorile i
potrao za njima, pognutih ramena i oputenih ruku te se glasao kao
gorila. Djeaci su poludjeli od oduevljenja te su mu pobjegli.
To je bila samo gadna svaa, rekla si je. Svi se parovi svaaju.
Prole noi djeaci su prespavali kod Perryjeve majke. - Uivajte u
romantinoj veeri bez ovih malih grubijana - rekla im je. Sve je poelo
zbog kompjutora.
Celeste je ponovno provjeravala radno vrijeme trgovine s uniformama
kad je kompjutor javio da se dogodila neka katastrofalna pogreka. -
Perry! - povikala je iz radne sobe. - Neto ne valja s kompjuterom! - a
jedan siuan dio nje ju je upozorio: Ne, nemoj mu rei. to ako ne bude
to znao popraviti?
Glupao, glupao, glupao. Trebala je biti pametnija. Ali bilo je
prekasno. Doao je u radnu sobu smijeei se.
- Makni se, eno - rekao je.
On je bio taj koji je bio dobar s kompjutorima. On je volio rjeavati
probleme za nju i da ga je znao popraviti, sve bi bilo u redu. Ali ga nije
znao popraviti.

72
 Prolazile su minute. Po njegovim ramenima je znala da neto nije
dobro.
- Nema veze - rekla je. - Pusti sad to.
- Mogu ja to - rekao je. Micao je miem amo-tamo. - Znam u emu je
problem. Samo moram... Kvragu.
Ponovno je opsovao. Prvo tiho, a onda glasnije. Glas mu je bio jak
poput udarca. Svaki put se trgnula.
I kako je rastao njegov bijes, tako je i bijes u njoj postajao sve jai,
jer je znala kako e se odvijati veer i kako se mogla odvijati da ona nije
napravila takvu katastrofalnu pogreku.
Pladanj s plodovima mora koji je pripremila ostat e netaknut. Torta
Pavlova otii e s posluavnika u kantu za smee. Sve vrijeme i trud i
novac bit e protraeni. Mrzila je traenje. Bilo joj je muka od njega.
Pa kad je rekla: - Perry, molim te, ostavi to - u glasu joj se ula
nervoza. I u tome je bila njezina pogreka. Moda je trebala to lijepo
rei. Moda je trebala biti strpljivija. Ih nije trebala nita rei.
Okrenuo se na stolcu da ju pogleda. Oi su mu ve svjetlucale od
bijesa. Prekasno. Ve je poludio. Gotovo.
Ali svejedno se nije povukla. Nije se htjela povui. Uvijek se borila
do kraja zbog nepravde, apsurdnosti cijele situacije. Zamolila ga je da
joj pomogne popraviti kompjutor. To ne bi trebalo ovako izgledati, jedan
dio nje i dalje je bjesnio, ak i kad je vikanje poelo i kad je njezino srce
poelo jae udarati, a miii se poeli stezati ekajui to. Nije bilo
poteno. Nije bilo ispravno.
Bilo je jo gore nego inae jer deki nisu bih kod kue. Nisu morali
biti tihi, nisu morali siktati jedno na drugo iza zatvorenih vrata. Kua je
bila prevelika, pa ih susjedi nisu mogli uti da viu. Kao da su oboje
jedva doekali priliku da se svaaju bez ogranienja.
Celeste je odetala do penjalice. Nalazila se u daljem uglu igralita, u
sjeni. Deki e se oboavati igrati ovdje kad pone kola.
Perry se dizao i sputao na preki penjalice dok su djeaci brojali.

73
Ramena su mu se graciozno kretala. Morao je podii noge jer je penjalica
bila niska. Uvijek je bio u dobroj formi.
Je li u Celeste bio neki bolestan, oteeni dio koji je htio ivjeti
ovako i koji je elio ovaj sramotan, prljavi brak? Tako je ona to
doivljavala. Kao da su ona i Perry radili udne, odvratne i perverzne
seksualne radnje.
A seks je bio dio toga.
Uvijek je uslijedio seks. Kad je sve bilo gotovo. Oko 5 ujutro.
Mahnit, ljutit seks sa suzama koje su tekle po njihovim licima i njene
isprike i rijei koje su se stalno tiho ponavljale: Nikad vie, kunem se
svojim ivotom, nikad vie, ovo mora prestati, moramo ovo okonati,
moramo pronai pomo, nikad vie.
- Doite - rekla je dekima. - Idemo u trgovinu s uniformama prije
nego to se zatvori.
Perry se lako spustio na tlo i pod svaku ruku uzeo jednog blizanca. -
Imam vas!
Je li ga voljela jednako koliko ga je i mrzila? Je li ga mrzila jednako
koliko ga je i voljela?
- Trebali bismo ponovno ii na savjetovanje - rekla mu je rano jutros.
- U pravu si - rekao je, kao da je to stvarno dolazilo u obzir. - Kad se
vratim. Onda emo razgovarati o tome.
Sutradan je iao na put. U Be. Bila je rije o sastanku na vrhu koji
je sponzorirala njegova firma. On e odrati glavni govor o neem strano
vanom i globalnom. Bit e mnogo akronima i nerazumljivog argona, a
on e stajati i drati mali laser s crvenim svjetlom koje e etati po
powerpoint prezentaciji koju mu je pripremio pomonik.
Perry je esto bio na putu. Ponekad je imala osjeaj kao da je on
poremeaj u njezinu ivotu. Posjetitelj. Pravi ivot odvijao se dok njega
nije bilo. Ono to se dogodilo nije bilo toliko bitno jer e ubrzo otii,
sutradan ili sljedei tjedan.
Prije dvije godine ili su na savjetovanje. Celeste je bila strano

74
sretna i puna nade, ali im je vidjela jeftini vinilni kau i ozbiljan, revan
izraz lica savjetnice, znala je da je to bila pogreka. Gledala je kako
Perry utvruje svoju superiornu inteligenciju i drutveni poloaj u odnosu
na branu savjetnicu i znala je da e im ovo biti prvi i posljednji dolazak.
Savjetnici nikada nisu rekli istinu. Razgovarali su o tome kako
Perryja ivcira to to Celeste ne ustaje dovoljno rano i to uvijek kasni.
Celeste je rekla da ponekad Perry izgubi ivce.
Kako su strancu mogli priznati to se dogaa u njihovu braku? Ta
sramota. Ta runoa njihovog ponaanja. Izgledali su dobro zajedno. To
su im ljudi godinama govorili. Divili su im se i bili su im zavidni. Imali
su sve mogue privilegije. Ili su na prekooceanska putovanja. Imali su
prekrasan dom.
Bilo je nepristojno i nezahvalno ponaati se na taj nain.
- Prestanite s tim - sigurno bi rekla ta ljubazna revna ena, s
osjeajem gaenja i neodobravanja.
Celeste je htjela da savjetnica pogodi o emu je rije. Htjela je da joj
postavi pravo pitanje. No to se nije dogodilo.
Nakon to su izali iz ureda branog savjetnika, oboje su bili jako
sretni to su otili odande, to je njihova predstava zavrena te su otili
do hotelskog bara usred poslijepodneva i naruili pie, oijukali jedno s
drugim i stalno su se dirali. Dok su pili pie, Perry je iznenada ustao,
uhvatio ju za ruku i odveo do recepcije. Doslovno su unajmili sobu.
Ha, ha. Tako smijeno, tako seksi. Kao da je savjetnica stvarno sve
popravila. Jer, na kraju krajeva, koliko je parova u braku to uistinu
inilo? Poslije se osjeala razbarueno i seksi i raupano i oajno.
- Gdje je ta trgovina s uniformama? - pitao je Perry dok su se vraali
prema glavnom kolskom dvoritu.
- Ne znam - rekla je Celeste. Odakle da znam? Zato bih ja to
trebala znati?
- Traite trgovinu s uniformama? Ondje je.
Celeste se okrenula. To je bila ona uporna niska ena sa sunanim
naoalama koje se sjeala s dana upoznavanja. Ona ija je ki rekla da ju

75
je Ziggy pokuao udaviti. Djevojica s kovravom kosom bila je s njom.
- Ja sam Renata - rekla je ta ena. - Upoznale smo se na danu
upoznavanja prole godine. Vi ste prijateljica Madeline Mackenzie, zar
ne? Amabella, prestani. to radi? - Djevojica se drala za majinu
bijelu suknju te se srameljivo skrivala iza majke. - Doi se pozdraviti.
Ovi deki ii e s tobom u razred. Oni su jednojajani blizanci. To je
tako zanimljivo! - Pogledala je Perryja, koji je spustio deke na tlo. -
Kako ih, pobogu, razlikujete?
Perry je ispruio ruku. - Perry - rekao je. Nasmijeio se. - Ni mi ib ne
razlikujemo. Nemamo pojma koji je koji.
Renata se entuzijastino rukovala s Perryjem. enama se uvijek
sviao Perry. To je bilo zbog njegovog blistavog osmijeha i naina na koji
im je posveivao svu pozornost.
- Renata. Drago mi je. Doli ste po uniforme djeacima, zar ne? Ba
uzbudljivo! Amabella je trebala doi s dadiljom, ali sastanak upravnog
odbora zavrio je rano pa sam odluila ja doi s njom.
Perry je kimao kao da je to sve vrlo fascinantno.
Renata je tihim glasom rekla: - Amabella je postala malo nervozna od
onog incidenta u koli. Je li vam supruga rekla? Jedan djeak ju je
pokuao udaviti na danu upoznavanja. Imala je modrice na vratu. Djeak
po imenu Ziggy. Ozbiljno smo razmiljali o tome da ga prijavimo policiji.
- To je grozno - rekao je Perry. Isuse. Jadna djevojica.
- Tata - rekao je Max i vukao oca za ruku. - Pouri!
- Ustvari, ispriavam se - rekla je Renata i veselo se nasmijeila
Celeste. - Moda sam se malo zaletjela! Niste li vi i Madeline imale neku
roendansku zabavu s majkom tog deka? S Jane? Tako se zove? Jako
mlada djevojka. Mislila sam da je dadilja. Moda ste najbolje
prijateljice! ula sam da ste pile ampanjac! Ujutro!
- Ziggy? - namrtio se Perry. - Ne poznajemo nikoga tko ima dijete po
imenu Ziggy, zar ne?
Celeste se nakaljala. - Tog dana sam upoznala Jane - rekla je Renati.

76
- Povezla je Madeline nakon to je uganula gleanj. Bila je... Pa,
djelovala je simpatino.
Nije htjela da ju se povezuje s majkom nasilnika, ali s druge strane,
svidjela joj se Jane i jadnica je izgledala grozno kad je Renatina ki
pokazala na Ziggyja.
- Ona je u zabludi - rekla je Renata. - Nikako nije htjela prihvatiti da
je njezino drago dijete uinilo to to je uinilo. Rekla sam Amabelli da se
kloni tog Ziggyja. Da sam na vaem mjestu, savjetovala bih i vaim
dekima da ga se klone.
- To je vjerojatno dobra ideja - rekao je Perry. - Ne elimo da od
prvog dana upadnu u loe drutvo. - Ton mu je bio oputen i zabavan,
kao da nije to shvaao ozbiljno, no poznavajui Perryja, to je vjerojatno
samo bila maska. Imao je paranoju spram vrnjakog nasilja zbog
vlastitog iskustva iz djetinjstva. Ponaao se kao zatitar prema svojim
dekima: uvijek je sumnjiavo gledao po parku ih igralitu, u sluaju da
su u blizini neki grubijani ili divlji psi ili pedofili koji se pretvaraju da su
neiji djedovi.
- Celeste je otvorila usta. - Ovaj - rekla je. Oni imaju pet godina.
Nije li to malo pretjerano?
Ali s druge strane, bilo je neto udno s tim Ziggyjem. Vidjela ga je
samo nakratko u koli, ali bilo je neto u njemu to ju je uznemiravalo,
neto zbog ega je bila nepovjerljiva prema njemu. (Ali on je bio
prekrasan petogodinjak ba kao i njezini deki! Kako je mogla to
osjeati prema jednom petogodinjaku?)
- Mama! Doi! - Josh je povukao Celeste za ruku. Ona se uhvatila za
osjetljivo desno rame. - Au! - Na trenutak je osjetila tako jaku bol da je
skoro povraala.
- Jeste li dobro? - pitala je Renata.
- Celeste? - rekao je Perry. U oima mu je vidjela sramotu kad je
shvatio. Tono je znao zato ju je tako jako zaboljelo. Kad se vrati iz
Bea, donijet e joj jako skup komad nakita. Jo jedan komad za njezinu
zbirku. Nikad ga nee staviti, a on nikada nee pitati zato ga ne stavlja.

77
 Celeste na tren nije mogla govoriti. Velike, teke rijei ispunile su joj
usta. Zamislila si je da ih izgovara.
Moj me mu tue, Renata. Nikad po licu, naravno. Preotmjen je za
to. Tue li tebe tvoj mu?
A ako te tue, a ovo me jako zanima, tue li i ti njega?
- Dobro sam - rekla je.

78
 ETRNAESTO POGLAVLJE

P ozvala sam Jane i Ziggyja sljedei tjedan na igranje - Madeline je

nazvala Celeste im je zavrila razgovor s Jane. - Mislim da biste
trebali doi i ti i deki. U sluaju da nam ponestane tema za razgovor.
- Da - rekla je Celeste. - Ba ti hvala. Igranje s djeakom koji je...
- Da, da - rekla je Madeline. Mali davitelj. Ali zna, naa djeca nisu
ba mimoze.
- Juer sam upoznala rtvinu majku kad smo ili po uniforme
djeacima - rekla je Celeste. - Renata. Govori keri da treba izbjegavati
Ziggyja te mi je predloila da ja to savjetujem svojim dekima.
Madeline je vre uhvatila telefon. - Nema ti pravo to govoriti!
- Mislim da je samo zabrinuta...
- Ne moe izopiti dijete prije nego to je uope krenulo u kolu!
- Pa, ne znam, moe to shvatiti s njezinog stajalita, mislim, da se to
dogodilo Chloe, ovaj...
Madeline je pritisnula telefon na uho kad je Celestin glas ieznuo.
Celeste je to esto radila: u jednom je trenutku normalno govorila, a onda
je iznenada odlutala.
Tako su se i upoznale, jer je Celeste sanjarila. Dok su njihova djeca
bila mala, ila su zajedno na satove plivanja. Chloe i blizanci stajali su na
maloj platformi uz rub bazena dok je uitelj svakom djetetu pokazivao
psee plivanje i plutanje. Madeline je i prije primijetila prekrasnu majku
kako ih promatra, ali nije joj se obratila. Madeline je bila zaokupljena

79
brigom o Fredu, koji je tada imao etiri godine i s kojim je imala pune
ruke posla. Tog dana Fred je jeo sladoled, a Madeline je gledala Chloe
kako pluta poput morske zvijezde. No u jednom je trenutku vidjela da na
platformi stoji samo jedan blizanac.
- Hej! - Madeline je povikala uitelju. - Hej!
Pogledala je prekrasnu majku. Ona je stajala sa strane i zurila u
daljinu. - Va djeai! - vikala je. Ljudi su polako okrenuli glavu. uvar
bazena nije bio na vidiku.
- Kvragu - rekla je Madeline i skoila u bazen odjevena, u tiklama i
s dna bazena izvukla Maxa, koji se guio i pljuvao vodu.
Madeline je vikala na svakoga oko sebe, a Celeste je grlila svoja dva
mokra deka i mahnito jecala i zahvaljivala se. kola plivanja
istovremeno se pretjerano ispriavala, ali i negirala svoju krivnju. Dijete
nije bilo u opasnosti, ali bilo im je ao ako je izgledalo kao da je i da e,
naravno, ponovno provjeriti svoju proceduru.
Obje su ispisale djecu iz kole plivanja, a Celeste, koja je neko bila
odvjetnica, napisala je pismo koli plivanja traei nadoknadu trokova
za Madelinine unitene cipele, za haljinu koja se nije smjela moiti, i
naravno, traila je povrat upisnine za sve.
I tako su postale prijateljice, a Madeline je mogla shvatiti kad ju je
Celeste upoznala s Perryjem i kad joj je postalo jasno da je suprugu rekla
samo da su se upoznale u koli plivanja. Nije uvijek bilo potrebno
suprugu ispriati cijelu priu.
Sad je Madeline promijenila temu.
- Je li Perry otiao kamo god je ovaj put trebao ii? - pitala je.
Celestin glas iznenada je ponovno postao ivahan i jasan. - U Be. Da.
Nee ga biti tri tjedna.
- Ve ti nedostaje? - pitala je Madeline. ala. Uslijedila je stanka.
- Jo si tu? - pitala je Madeline.
- Volim pojesti tost za veeru - rekla je Celeste.
- O, da, kad god je Ed na putu, ja veeram jogurt i okoladne kekse -

80
rekla je Madeline. - Dragi Boe, zato izgledam tako umorno?
Razgovarala je na telefon dok je sjedila na krevetu u
radnoj/gostinskoj sobi gdje je uvijek slagala rublje te je upravo vidjela
svoj odraz na ostakljenom ormaru. Ustala je i prila zrcalu, drei telefon
na uhu.
- Moda zato to jesi umorna - rekla je Celeste.
Madeline je pritisnula podruje ispod oka. - Odlino sam spavala! -
rekla je. - Svaki dan pomislim kako izgledam malo umorno, a tek mi je
nedavno sinulo da nije stvar u tome da sam umorna, nego je stvar u tome
da sada tako izgledam.
- Krastavci? Nije li to nain za smanjivanje podbuhlosti? - dokono je
rekla Celeste. Madeline je znala da Celeste nimalo ne zanima onaj dio
ivota u kojemu je Madeline toliko uivala: odjea, njega koe, minka,
parfemi, nakit, modni dodaci. Ponekad bi Madeline pogledala Celeste s
tom dugom, crveno-zlatnom kosom skupljenom makar kako i htjela ju je
uzeti i igrati se s njom kao da je jedna od Chloeinih barbika.
- Oplakujem gubitak mladosti - Madeline je rekla Celeste. Celeste se
podsmjehnula.
- Znam da nikad nisam bila ba lijepa... - Jo si lijepa - rekla je
Celeste.
Madeline se s gaenjem pogledala u zrcalu i okrenula. ak ni sebi
nije htjela priznati koliko ju titi starenje njezinog lica. Htjela je biti iznad
takvih povrnih briga. Htjela je biti potitena zbog stanja u svijetu, a ne
zbog guvanja i boranja svoje koe. Svaki put kad bi ugledala dokaz
prirodnog starenja svojeg tijela, osjetila je iracionalan sram, kao da se ne
trudi dovoljno. U meuvremenu, sa svakom novom borom oko oiju i sa
svakom novom sijedom u kosi, Ed je postajao sve privlaniji.
Ponovno je sjela na krevet i nastavila sa slaganjem odjee.
- Bonnie je danas dola po Abigail - rekla je Celeste. - Dola je na
vrata izgledajui kao, ne znam, veanka koja bere voe. Imala je
crveno-bijeli kockasti al na glavi, a Abigail je istrala iz kue. Trala je.
Kao da nije mogla doekati da se makne od svoje stare majke.

81
 - Aha - rekla je Celeste. - Sad kuim.
- Ponekad imam osjeaj kao da gubim Abigail. Kao da odlazi, a ja ju
elim uhvatiti i rei: Abigail, i tebe je ostavio. Ostavio nas je obje. Ali
moram se ponaati odraslo. I grozno je to to mislim da je sretnija s
njihovom glupom obitelji dok meditira i jede slanutak.
- Ma nije - rekla je Celeste.
- Pa da! Mrzim slanutak.
- Stvarno? Ja ga volim. Dobar je za zdravlje.
- Daj uti. Dakle, hoe li dovesti deke da se igraju sa Ziggyjem?
Imam osjeaj da e jadnoj maloj Jane ove godine trebati prijatelji.
Hajdemo joj biti prijateljice, da pazimo na nju.
- Naravno da emo doi - rekla je Celeste. - Donijet u slanutak.

Gospoa Lipmann: Ne. Veer kolskog kviza nikad se prije nije zavrila
prolivenom krvlju. To pitanje je uvredljivo i provokativno.

82
 PETNAESTO POGLAVLJE

elim ivjeti u ovakvoj kui na kat - rekao je Ziggy dok su prilazom

hodali prema Madelininoj kui.
- Stvarno? - pitala je Jane. Stavila je torbicu na unutarnji dio lakta. U
drugoj ruci nosila je plastinu posudu punu svjee peenih muffina od
banane.
eli ovakav ivot? I ja bih voljela ivjeti takav ivot.
- Pridri mi ovo na tren, moe? - Dala je Ziggyju posudu tako da iz
torbice moe uzeti jo dvije vakae gume, a za to je vrijeme prouavala
kuu. Bila je to obina dvoetana obiteljska kua od ute cigle. Izgledala
je malo trono. Travu je trebalo pokositi. Dva dvostruka kajaka visjela
su iznad auta u nadstrenici za auto. Daske za boogieboarding i daske za
surfanje bile su naslonjene na zidove. Na balkonu su visjeli runici za
plau. U dvoritu je bio ostavljen djeji bicikl.
Na ovoj kui nije bilo niega posebnoga. Bila je slina Janeinoj
obiteljskoj kui, iako je Janein dom bio manji i uredniji i trebalo im je sat
vremena vonje do plae, pa nije bilo toliko stvari vezanih uz aktivnosti
koje se rade na plai, ali odavao je isto oputeno, jednostavno ozraje iz
predgraa.
Ovo je bilo djetinjstvo.
To je bilo tako jednostavno. Ziggy nije mnogo traio. Zasluio je da
ima takav ivot.
Da Jane nije izala van te veeri, da nije popila treu tekilu, da je

83
rekla ne kad je sjeo pokraj nje, da je ostala kod kue i zavrila studij
pravnog ureenja umjetnikih djelatnosti i zaposlila se i udala i podigla
kredit i napravila sve kako treba, onda bi moda jednog dana i ivjela u
obiteljskoj kui i bila pristojna osoba s pristojnim ivotom. Ali onda
Ziggy ne bi bio Ziggy.
I moda uope ne bi imala djece. Prisjetila se lijenika i kako se
tuno namrtio samo godinu dana prije nego to je zatrudnjela. - Jane,
mora shvatiti da e ti biti vrlo teko zamjeti, ako ne i nemogue.
- Ziggy! Ziggy, Ziggy, Ziggy! - Ulazna su se vrata otvorila, a iz kue je
odjevena poput vile u gumenim izmama izletjela Chloe, uhvatila Ziggyja
za ruku i odvukla ga. - Doao si igrati se sa mnom, dobro? A ne s mojim
bratom, Fredom.
Madeline se pojavila iza nje, u haljini iz pedesetih s crvenim i bijelim
tokicama i s punom suknjom. Kosu je pokupila u veseli visoki rep.
- Jane! Sretna Nova godina! Kako si? Lijepo te vidjeti. Pogledaj,
gleanj mi je zacijelio! Iako e ti biti drago to nosim ravne cipele.
Stala je na jednu nogu i vrtjela glenjem, pokazujui svjetlucavu
crvenu balerinku.
- Izgledaju kao Dorothyine crvene cipelice - rekla je Jane i dala
Madeline muffine.
- Tako je, nisu li prekrasne? - rekla je Madeline. Otvorila je poklopac
kutije. - Dragi Boe. Nemoj mi rei da si ih sama ispekla?
- Jesam - rekla je Jane. ula je Ziggyjev smijeh odnekud odozgor i
odmah se razveselila.
- Vidi ti to! Ti donese svjee peene muffine, a ja sam odjevena kao
kuanica iz pedesetih - rekla je Madeline. - Jako mi se svia ideja o
peenju kolaa, ali nikako da ju realiziram. Kao da nikad nemam sve
sastojke. Kako to da ima brano i eer i ne znam... Ekstrakt vanilije?
- Pa - rekla je Jane. - Kupim ih. Na mjestu koje se zove supermarket.
- Sigurno si napravi popis - rekla je Madeline. - I onda se sjeti
ponijeti taj popis.

84
 Jane je vidjela da Madeline prema Janeinu peenju kolaa osjea isto
to i Jane prema Madelininim modnim dodacima: zbunjeno divljenje
prema egzotinom ponaanju.
- Doi e i Celeste s djeacima. Ona e se odmah baciti na te tvoje
muffine. Jesi li za aj ili kavu? Bolje da ne pijemo ampanjac svaki put
kad se naemo, iako bi me mogla nagovoriti. Slavi li neto?
Madeline ju je dovela u prostor u kojemu su bili spojeni kuhinja i
dnevni boravak.
- Ne slavim - rekla je Jane. - Moe obian aj.
- Kako je prola selidba? - pitala je Madeline. Ukljuila je kuhalo. -
Bili smo malo dalje na obali kad si se selila, inae bih ponudila da ti Ed
pomogne. Uvijek nudim njegovu pomo pri preseljenju. Lud je za tim.
- Stvarno?
- Ma ne! Mrzi to. Jako se naljuti na mene. Kae: Ja nisam ureaj koji
moe iznajmljivati! Oponaala je supruga dubokim glasom. - Ali zna,
daje novac kako bi u teretani dizao utege, pa zato onda ne bi podigao
koju kutiju besplatno? Sjedni. Ispriavam se na neredu.
Jane je sjela za dugaak drveni stol prekriven dokazima o
obiteljskom ivotu: naljepnice s balerinama, roman okrenut naopako,
krema za sunanje, kljuevi, neka igraka na baterije, avion napravljen od
Lego kockica.
- Obitelj mi je pomogla da se preselim - rekla je Jane. - Ima puno
stepenica. Svi su bili malo ljuti na mene, ali nikad mi ne doputaju da
platim nekoga da me preseli.
(Ako za est mjeseci ovaj prokleti friider budem morao vui dolje
po ovim stepenicama, onda u..., rekao je njezin brat.)
- Mlijeko? eer? - pitala je Madeline, dok je umakala vreice u
vodu.
- Nita, samo aj. Ovaj... Jutros sam vidjela jednu majku iz vrtia. -
Jane je htjela razgovarati o onome to se dogodilo na danu upoznavanja
dok Ziggy nije bio u sobi. - Na benzinskoj. Mislim da se pretvarala da

85
me ne vidi.
Nije mislila. Znala je da je tako. ena je okrenula glavu na drugu
stranu tako brzo, kao da ju je netko oamario.
- Stvarno? - Madeline je zvuala kao da joj je to zabavno. Uzela si je
muffin. - Koju? Sjea li se kako se zove?
- Harper - rekla je Jane. - Prilino sam sigurna da je to bila Harper.
Sjeam se da sam ju u sebi nazvala Priljepak Harper jer je cijelo vrijeme
visjela Renati za vratom. Mislim da je ona jedna od tvojih Plavih bobova.
Ima dugako objeeno lice, kao jazavar.
Madeline je zahihotala. - Da, to je Harper. Tono, ona i Renata su
jako dobre prijateljice i ona je suludo ponosna na to, kao da je Renata
neka slavna linost. Uvijek mora dati do znanja da se ona i Renata
privatno viaju. Jao, divno smo se provele u nekom divnom restoranu. -
Zagrizla je muffin.
- Valjda zato Harper ne eli imati nita sa mnom - rekla je Jane. -
Zbog onog to se dogodilo...
- Jane - prekinula ju je Madeline. - Ovaj muffin je... Velianstven.
Jane se nasmijeila Madelininom zadivljenom licu. Na nosu je imala
mrvicu.
- Hvala, mogu ti dati recept ako...
- Dragi Boe, ne elim recept, samo elim muffine. - Madeline je
otpila velik gutljaj aja. - Zna to? Gdje mi je mobitel? Odmah u
poslati poruku Harper da mi kae zato se pretvarala da danas nije
vidjela moju novu prijateljicu koja pee muffine.
- Da se nisi usudila! - rekla je Jane. Shvatila je da je Madeline jedna
od onih pomalo opasnih osoba koje smjesta ele obraniti svoje prijatelje
pa tako naprave puno veu tetu.
- Neu to trpjeti - rekla je Madeline. - Ako te te ene misle
maltretirati zbog onog to se dogodilo na danu upoznavanja, bit u
bijesna. To se moglo dogoditi bilo kome.
- Inae bih natjerala Ziggyja da se ispria - rekla je Jane. Morala je

86
jasno dati Madeline do znanja da je ona bila tip majke koji tjera svoje
dijete da se ispria. - Vjerovala sam mu kad je rekao da to nije uinio.
- Naravno da jesi - rekla je Madeline. - Sigurna sam da nije to uinio.
Djeluje kao njeno dijete.
- Sto posto sam sigurna da nije to napravio - rekla je Jane. - Dobro,
devedeset devet posto. Ja...
Zastala je i gutnula slinu jer ju je iznenada obuzela strana elja da
objasni svoje sumnje Madeline. Da joj kae to tono znai taj jedan
posto sumnje. Da to samo kae. Da to pretvori u priu koju nikada
nikome nije ispriala. U priu koja ima poetak, sredinu i kraj.
Bila je prekrasna, topla proljetna nou listopadu. U zraku se osjetio
miris jasmina. Strano me muila peludna groznica. Grlo mi je bilo
nadraeno. Svrbjele su me oi.
Mogla bi priati bez razmiljanja o tome, bez osjeaja, sve do kraja.
A Madeline bi se vjerojatno nasmijeila i svojim odlunim,
injeninim tonom rekla: - Ma ne smije se brinuti zbog toga, Jane. To
nema nikakve veze! Ziggy je onakav kakav ti misli da je. Ti si mu
majka. Ti ga poznaje.
Ali to da uini suprotno? Da se na trenutak na Madelininu licu vidi
sumnja koju Jane sada osjea? to onda? Onda bi izdala Ziggyja na
najgori mogui nain.
- Hej, Abigail! Doi s nama pojesti muffin! - Madeline je podigla
pogled kad je jedna tinejderica ula u kuhinju. - Jane, ovo je moja ki,
Abigail.
U Madelininu glasu osjetila se nervoza. Odloila je muffin i poela se
igrati s naunicom. - Abigail? - ponovno je rekla. - Ovo je Jane!
Jane se okrenula. - Bok, Abigail - rekla je tinejderici, koja je stajala
mirno i uspravno, sklopljenih ruku kao da sudjeluje u nekom religioznom
obredu.
Dobar dan - rekla je Abigail i nasmijeila se Jane, iznenada zraei
neoekivanom srdanou. Imala je Madelinin blistav osmijeh, ali osim

87
toga, ni po emu nisu bile sline. Abigail je imala tamniji ten, a crte lica
bile su joj izraenije. Kosa joj je bila sputena i izgledala je kao da je
upravo ustala iz kreveta. Na sebi je imala bezoblinu, vreastu smeu
haljinu preko crnih tajica. Bogat crte kanom ukraavao joj je cijele ruke,
a jedini komad nakita bila je srebrna lubanja koja joj je visjela oko vrata
na crnoj vezici.
- Tata dolazi po mene - rekla je Abigail.
- Molim? Ne dolazi - rekla je Madeline.
- Dolazi. Prespavat u tamo noas jer sutra moram obaviti neto s
Louisom i moramo doi rano, a blie je od tatine kue.
- Blie je najvie deset minuta - usprotivila se Madeline.
- Ali lake mi je doi do tamo od tatine i Bonniene kue - rekla je
Abigail. - Izaemo van bre. Neemo sjediti u autu i ekati dok Fred
nae cipele ili dok se Chloe vrati u kuu po drugu barbiku ili to god.
Pretpostavljam da se Skye nikada ne mora vratiti u kuu po barbiku -
rekla je Madeline.
- Bonnie nikada ne bi dopustila Skye da se igra barbikama - rekla je
Abigail zakolutavi oima, kao da je to svima jasno. - Mislim, mama,
stvarno ne bi trebala dopustiti Chloe da se igra barbikama, jer su totalno
nefeministike i daju ti nerealna oekivanja o izgledu.
- E pa, prola baba s kolaima to se tie Chloe i barbika. - Madeline
je uputila Jane jadan smijeak.
Vani se zaula sirena.
- To je on - rekla je Abigail.
- Ve si ga nazvala? - pitala je Madeline. Zarumenjela se. - To si
dogovorila, a da me nisi pitala?
- Pitala sam tatu rekla je Abigail. Prila je stolu i poljubila Madeline
u obraz. - Bok, mama.
- Drago mi je da smo se upoznale - Abigail se nasmijeila Jane.
Morala vam se sviati.
- Abigail Marie! - Madeline je ustala. Ovo je neprihvatljivo. Ne

88
moe samo tako odabrati gdje e prespavati.
Abigail je stala. Okrenula se.
- Zato ne? - pitala je. - Zato ti i tata moete odabrati gdje u
spavati? - Jane je vidjela slinost izmeu Madeline i Abigail kad se
Abigail poela tresti od bijesa. - Kao da sam neto to posjedujete. Kao
da sam va auto pa me dijelite.
- Nije tako - poela je Madeline.
- Ba je - rekla je Abigail. Vani se ponovno zaula sirena.
- to se dogaa? - u kuhinju je u etao sredovjean mukarac u
ronilakom odijelu sputenom do struka, otkrivajui iroka, vrlo dlakava
prsa. Bio je s djeaiem odjevenim isto tako, osim to su njegova prsa
bila mrava i bez dlaka.
Rekao je Abigail: - Tata ti je vani.
- Znam - rekla je Abigail. Pogledala je mukareva dlakava prsa. -
Ne bi trebao tako hodati u javnosti. To je odvratno.
- to? Pokazivanje moje lijepe grae? - Mukarac se ponosno udario
u prsa nasmijeivi se Jane. Jane mu je nelagodno uzvratila smijeak.
- Odvratno - rekla je Abigail. - Idem.
- Jo emo poslije razgovarati o ovome! - rekla je Madeline.
- Kako god.
- Nemoj ti meni kako god! - vikala je Madeline. Ulazna vrata su se
zalupila.
- Mama, umirem od gladi - rekao je djeai.
- Pojedi muffin - turobno je rekla Madeline. Neraspoloeno je sjela. -
Jane, ovo je moj suprug, Ed, i moj sin Fred. Ed, Fred. Lako je zapamtiti.
- Zato to se rimuje - pojasnio je Fred.
- Dobar dan - rekao je Ed. Rukovao se s Jane. - Ispriavam se zbog
odvratnog prizora na moja prsa. Fred i ja smo surfali.
Sjeo je za stol, preko puta Jane i zagrlio Madeline. - Abigail te mui?
Madeline je stavila glavu na njegovo rame. Ba si kao mokar, slan

89
pas.
- Dooobri su. - Fred je odgrizao ogroman komad muffina i istodobno
pruao ruku da uzme drugi komad. Jane e sljedei put donijeti vie.
- Mama! Trebamo teee! - vikala je Chloe iz hodnika.
- Idem voziti svoj skateboard. - Fred je uzeo i trei muffin.
- Kaciga - istovremeno su rekli Madeline i Ed.
- Mama! - vikala je Chloe.
- ula sam te! - doviknula joj je Madeline. - Razgovaraj s Jane, Ed.
Otila je niz hodnik.
Jane se pripremila da povede razgovor, ali Ed joj se ugodno
nasmijeio, uzeo muffin i smjestio na stolac.
Znai, ti si Ziggyjeva mama. Odakle ti ime Ziggy? Moj brat ga je
predloio - rekla je Jane. - On je veliki oboavatelj Boba Marleyja, a
izgleda da Bob Marley ima sina Ziggyja.
Zastala je, prisjetivi se udesnog osjeaja kad je drala svoju bebu u
naruju i njezinih prekrasnih oiju. - Svidjelo mi se jer je neobino. Moje
ime je tako dosadno. Obino.
- Jane je prekrasno klasino ime - odluno je rekao Ed, a ona se na
trenutak zaljubila u njega. - Ustvari, kad smo trebali dati ime Chloe, ime
Jane mi je bilo na popisu, ali je odbijeno jer sam ve dobio ime Fred.
Janein pogled zastao je na slici s vjenanja na zidu: Madeline je u
haljini od tila, boje ampanjca, sjedila u Edovom krilu; oboje su vrsto
zatvorili oi jer su se bespomono smijali.
- Kako ste se ti i Madeline upoznali? - pitala je.
Ed se odmah oraspoloio. Oito je volio priati tu priu.
- ivio sam preko puta nje kad smo bih djeca - rekao je. - Madeline
je ivjela pokraj velike libanonske obitelji. Imali su est sinova: bili su to
visoki, jaki deki. Strano sam ih se bojao. Igrali su kriket na ulici, a
Madeline bi im se katkada pridruila. Pojavila bi se ondje meu njima,
upola nia od tih ogromnih likova, s vrpcama u kosi i s onim
svjetlucavim narukvicama, mislim, zna kakva je ona, prava cura, ali

90
dragi Boe, kako je igrala kriket.
Odloio je muffin da joj pokae. - Dakle, izala bi svjetlucave kose i
u lepravoj haljini, a onda bi uzela palicu i onda bi se samo dogodio
BAM! - Zamahnuo je nevidljivom palicom za kriket. - A deki bi pali na
koljena i uhvatili se za glavu.
- Opet pria priu o kriketu? - Madeline se vratila iz Chloeine sobe.
- Tada sam se zaljubio u nju - rekao je Ed. - Iskreno, ludo, jako. Dok
sam ju gledao s prozora svoje sobe.
- Ja nisam znala ni da on postoji - usput je rekla Madeline.
- Nije. I tako smo odrasli i otili od kue, i u jednom trenutku sam
uo od mame da se Madeline udala za nekog kretena - rekao je Ed.
- Pssst - Madeline ga je udarila u ruku.
- Onda sam nakon mnogo godina iao na rotilj kod jednog prijatelja
koji je slavio trideseti roendan. U dvoritu su igrali kriket, a tko je
udarao palicu u tiklama, sva dotjerana, ista kao i prije? Mala Madeline
od preko puta. Srce mi je stalo.
- To jejako romantina pria - rekla je Jane.
- Skoro nisam otiao na taj rotilj - rekao je Ed. Jane je vidjela kako
mu oi svjetlucaju, iako je sigurno ovu priu ispriao ve stotinu puta.
- Ni ja skoro nisam otila - rekla je Madeline. - Morala sam otkazati
pedikuru, a inae nikad ne bih otkazala pedikuru.
Nasmijeili su se jedno drugome.
Jane je sklonila pogled. Uzela je alicu aja i popila gutljaj iako aja
vie nije bilo.
ulo se zvono na vratima.
- To je sigurno Celeste - rekla je Madeline.
Odlino, pomislila je Jane, pretvarajui se da pije aj iz prazne alice.
Sada u biti u prisutnosti i velike ljubavi i nevjerojatne ljepote.
Sve oko nje bilo je obojeno prekrasnim, ivopisnim bojama. Jedino je
ona u cijeloj kui bila bezbojna.

91
Gospoica Barnes: Roditelji se oito drue i izvan kole. Sukob koji se
dogodio na veeri kolskog kviza moda nema nikakve veze s onim to
se dogaalo u Osnovnoj koli Pirriwee. Mislila sam da bih trebala to
naglasiti.
Thea: Da, naravno da e gospoica Barnes to rei, zar ne?

92
 ESNAESTO POGLAVLJE

to misli o Jane? - Madeline je te veeri pitala Eda dok je on u

kupaonici prao zube, a ona je vrkom prsta nanosila strano skupu
kremu za podruje oko oiju, kako bi rijeila pitanje svojih bora.
(Diplomirala je marketing, pobogu. Znala je da je uzalud potroila novac
kupivi boicu nade.) - Ed?
- Perem zube, samo malo. - Isprao je usta, pljunuo i etkicom za zube
udario o umivaonik. Tuc, tuc, tuc. To su uvijek bila tri odluna, jasna
udarca, kao da je etkica za zube eki ih klju za odvijanje. Ponekad,
ako je pila ampanjac prije toga, bilo bi joj slabo koliko se smijala dok je
gledala kako Ed udara svojom etkicom za zube.
- Jane mi izgleda kao da ima dvanaest godina - rekao je Ed. - Abigail
izgleda starije od nje. Ne mogu si utuviti u glavu da je ona jedna od
roditelja. - Pokazao je etkicom na nju i nasmijeio se. - Ali ona e biti
nae tajno oruje na ovogodinjem kvizu. Znat e odgovore na sva pitanja
vezana uz generaciju Y.
- Mislim da ja znam vie o popularnoj kulturi od Jane rekla je
Madeline. - Mislim da ona nije tipina dvadesetetverogodinjakinja. U
nekim pogledima djeluje mi staromodno, kao da pripada generaciji moje
majke.
Pogledala si je lice, uzdahnula i vratila boicu nade na policu.
- Ne moe biti ba toliko staromodna - rekao je Ed. - Rekla si da je
zatrudnjela tijekom seksa za jednu no.

93
 - I odluila je zadrati dijete - rekla je Madeline. - To je malo
staromodno.
- Znai, trebala ga je ostaviti ispred crkve - rekao je Ed. - U platnenoj
koari.
- Molim?
- U pletenoj koari. Tako se kae, zar ne? Pletena.
- Uinilo mi se da si rekao platnenoj.
- I jesam. Ali sam se ispravio. A to je s tim vakanjem? vakala je
vakae cijeli dan.
- Znam. Kao da je ovisna o njima.
Ugasio je svjetlo u kupaonici. Svatko je priao svojoj strani kreveta,
ukljuio svoju nonu svjetiljku te su otkrili prekriva jednim
sinkroniziranim pokretom, to je, ovisno o Madelininom raspoloenju,
pokazivalo ili da imaju savren brak ili da su zaglavili u rutini predgraa
tipinoj za srednju klasu i da moraju prodati kuu i ii na putovanje
Indijom.
- Voljela bih joj malo promijeniti izgled - razmiljala je Madeline dok
je Ed pronalazio stranicu u knjizi gdje je stao. Bio je veliki oboavatelj
krimia Patricije Cornwell. - Kako si vee kosu. Sve joj je ravno i
zategnuto. Treba malo volumena.
- Volumena - promrmljao je Ed. - Naravno. To joj treba. I ja sam to
mislio. - Okrenuo je stranicu.
- Moramo joj pomoi da nade deka - rekla je Madeline.
- Bolje ti je da se toga prihvati.
- Voljela bih i Celeste promijeniti izgled - rekla je Madeline. - Znam
da to zvui udno. Oito je uvijek prekrasna.
- Celeste? Prekrasna? - rekao je Ed. - Ne mogu rei da sam to
primijetio.
- Ha, ha.
Madeline je uzela svoju knjigu i ponovno ju odloila. - Djeluju tako
razliito, Jane i Celeste, ali imam osjeaj da su na neki nain sline. Ne

94
mogu dokuiti kako.
Ed je odloio svoju knjigu. - Ja u ti rei kako su sline.
- Hoe?
Obje su oteene - rekao je Ed.
- Oteene? Kako su oteene?
- Ne znam - rekao je Ed. - Ali znam prepoznati oteene djevojke.
Hodao sam s takvima. Mogu na kilometar prepoznati oteenu ensku.
- Jesam li i ja bila oteena? - pitala je Madeline. - Je li te to
privuklo?
- Ne - rekao je Ed. Ponovno je uzeo knjigu. - Ti nisi bila oteena.
- Jesam! - usprotivila se Madeline. Htjela je biti zanimljiva i
oteena. - Srce mi je bilo slomljeno kad smo se upoznali.
- Postoji razlika izmeu slomljenog srca i oteenosti - rekao je Ed. -
Ti si bila tuna i povrijeena. Moda ti je srce bilo slomljeno, ali nisi ti
bila slomljena. Sad uti jer mislim da me autorica navodi na krivi trag, a
ja ne mislim nasjesti na to, gospoo Cornwell. Ne, ne mislim.
- Hmmm - rekla je Madeline. - Pa, moda je Jane oteena, ali ne
znam zato bi Celeste bila oteena. Prekrasna je i bogata i u sretnom
braku i nema biveg mua koji joj pokuava ukrasti ker.
- Ne pokuava ju ukrasti - rekao je Ed, itajui knjigu. - Abigail je
sad tinejderica. Tinejderi su ludi. To zna.
Madeline je uzela svoju knjigu.
Mislila je na to kako su Jane i Ziggy hodali prilazom drei se za
ruke kad su poslijepodne odlazili od njih. Ziggy je neto govorio Jane i
jednom ruicom silovito neto pokazivao, a Jane je nagnula glavu na
stranu, sluajui ga, dok je u drugoj ruci drala kljueve od auta da ga
otvori. Madeline je ula kako kae: - Znam! Idemo onamo gdje moemo
kupiti one fine tacose!
Dok ih je gledala, preplavila su ju sjeanja na razdoblje dok je ona
bila samohrana majka. Pet godina postojale su samo ona I Abigail.
ivjele su u malom trosobnom stanu iznad talijanskog restorana. Jele su

95
puno tjestenine za van i besplatnog kruha s enjakom. (Madeline je
dobila sedam kila.) To su bile cure Mackenzie iz stana devet. Svoje i
Abigailino prezime promijenila je u svoje djevojako prezime (a onda ga
nije opet htjela mijenjati kad se udala za Eda; ena ne treba previe puta
promijeniti prezime da ne ispadne smijena). Nije mogla podnijeti da
Abigail nosi prezime svojega oca kad je Nathan radije provodio Boi na
plai na Baliju sa svojom jeftinom frizerkom. Usput reeno, ta frizerka
nije ni imala dobru frizuru: imala je izrast i ispucale vrhove.
- Uvijek sam mislila da e kazna Nathanu zbog toga to nas je ostavio
biti ta da ga Abigail nee voljeti isto kao mene - rekla je Edu. - To sam si
prije stalno govorila. Abigail nee htjeti da ju Nathan otprati do oltara.
Platit e za to to je napravio, mislila sam. Ali zna to? On ne plaa za
svoje grijehe. Sad ima Bonnie, koja je draa i mlada i ljepa od mene,
ima novu ker koja zna napisati cijelu abecedu, a sad e dobiti i Abigail!
Izvukao se. I uope ne ali.
Bila je iznenaena kad joj se slomio glas. Mislila je da je samo ljuta,
ali sada je znala da je i povrijeena. Abigail ju je i prije znala razbjesniti.
Naivcirati i izbaciti iz takta. Ali ovo je bio prvi put da ju je povrijedila.
- Trebala bi mene vie voljeti - djetinjasto je rekla i pokuala se
nasmijati jer je to bila ala, no ona je bila smrtno ozbiljna. - Mislila sam
da mene vie voli.
Ed je odloio knjigu i zagrlio ju. - Hoe da ubijem tog gada? Da ga
sredim? Mogao bih Bonnie smjestiti za to?
- Moe, molim te - rekla mu je Madeline u rame. - To bi bilo divno.

***
Detektiv Adrian Quinlan: Jo nikoga nismo uhitili, ali mogu rei da
vjerujem da smo ve razgovarali s osobom ili s osobama koje su
upletene u ovo.
Stu: Mislim da nitko, ak ni policija, nema pojma o tome tko je to
uinio.

96
 SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Gabrielle: Mislila sam da bi trebao postojati neki bonton o davanju

pozivnica za proslavu. Mislim da je ono to se dogodilo na prvi dan
predkole malo nepristojno.

Tri mjeseca prije veeri kolskog kviza

S mijeak, Ziggy! Smijeak!

Ziggy se napokon nasmijeio i to ba u trenutku kad je Janin otac
zijevnuo. Jane je zatvorila blendu i pogledala fotografiju na zaslonu
digitalnog fotoaparata. Ziggy i njezina mama prekrasno su se smijeni, a
njezin tata bio je uhvaen usred zijevanja: usta su mu bila razjapljena, a
oi stisnute. Bio je umoran jer je morao rano ustajati kako bi iz
Granvillea stigao na poluotok i vidio svog unuka na prvi dan kole.
Janeini roditelji uvijek su kasno lijegali i kasno ustajali, a ovih dana sve
to je zahtijevalo da izau iz kue prije devet ujutro iziskivalo je silan
trud. Njezin otac prole je godine otiao u prijevremenu mirovinu s posla
u dravnoj slubi, a otada on i Janeina majka do tri ili etiri ujutro svake
noi slau puzzle. - Roditelji nam se pretvaraju u vampire - rekao je Jane
njezin brat. - U vampire koji slau puzzle.
- Hoete da vas moj suprug zajedno slika? - pitala je ena koja je
stajala u blizini. - Ponudila bih se da ja to napravim, ali nisam ba na ti
s tehnologijom.

97
 Jane je podigla pogled. ena je nosila dugaku suknju s cvjetnim
uzorkom i crnu majicu bez rukava. Zglobovi kao da su joj bib ukraeni
pagom, a kosa joj je bila spletena u jednu dugaku pletenicu. Na ramenu
joj je bio istetoviran neki kineski simbol. Izgledala je malo drukije od
ostalih roditelja koji su bili ili u oputenoj odjei za plau, za teretanu ili
u poslovnoj odjei. Suprug joj je djelovao mnogo starije od nje i bio je
odjeven u majicu kratkih rukava i kratke hlaice: standardna odjea za
tatu u srednjim godinama. Za ruku je drao poput miia malenu curicu s
dugakom raupanom kosom, odjevenu u uniformu koja kao da joj bila
za tri broja velika.
Ti si sigurno Bonnie, iznenada je pomislila Jane, prisjetivi se kako je
Madeline opisala suprugu svojega biveg mua, a u tom trenutku ta je
ena rekla: - Ja sam Bonnie, a ovo je moj suprug Nathan i moja curica
Skye.
- Puno hvala - rekla je Jane i dala fotoaparat Madelininom bivem
muu. Stala je pokraj svojih roditelja i Ziggyja.
- Recite ptiica i gnijezdo! - Nathan je drao fotoaparat.
- Molim? - rekao je Ziggy.
- Kava - zijevnula je Janeina majka. Nathan ih je uslikao. - Evo ga!
Vratio je fotoaparat, a u tom trenutku njegovoj je keri prila mala
djevojica kovrave kose. Jane se smuilo. Odmah ju je prepoznala. Bila
je to djevojica koja je optuila Ziggyja da ju je pokuao udaviti.
Amabella. Jane je pogledala oko sebe. Gdje je ljutita majka?
- Kako se zove? - Amabella je znakovito upitala Skye. Drala je
hrpu svjetloruiastih omotnica.
- Skye - proaputala je djevojica. Bila je toliko silno srameljiva da
je bilo bolno gledati ju kako jedva izgovara tu rije.
Amabella je pregledavala omotnice. - Skye, Skye, Skye.
- Pobogu, zar ve zna proitati sva ta imena? - pitala je Janeina
majka.
- Nauila sam itati s tri godine - uljudno je rekla Amabella. I dalje je

98
prevrtala omotnice. - Skye! - Dala joj je ruiastu omotnicu. - To je
pozivnica za moj esti roendan. To e biti A zabava zato to moje ime
poinje s A.
- Ve znaju itati, a nisu ni u kolu krenuli! - Janein tata je srdano
rekao Nathanu. - Nevjerojatno! Sigurno je ila na instrukcije, zar ne?
- Pa, nije da se hvalimo, ali i Skye zna dosta dobro itati - rekao je
Nathan. - A mi ne vjerujemo u instrukcije, zar ne?
- elimo da se Skyin rast dogodi organski - rekla je Bonnie.
- Organski? - pitao je Janein tata. Namrtio se. - Kao organsko voe?
Amabella se okrenula prema Ziggyju. - Kako se ti... - Skamenila se.
Na licu joj se vidio isti strah. Ruiaste omotnice vrsto je privila na
prsa, kao da onemoguuje Ziggyju da joj ukrade jednu te se okrenula i
otrala ne rekavi ni rije.
- Pobogu, to je to bilo? - pitala je Janeina majka.
- Ma, to je curica koja je rekla da sam ju ja ozlijedio - injenino je
rekao Ziggy. - Ali nisam to uinio, bako.
Jane je pogledala po igralitu. Kamo god je pogledala, vidjela je
djecu u novim, prevelikim kolskim uniformama. Svako je dijete dralo
svjetloruiastu omotnicu.

Harper: Gledajte, nitko u toj koli nije poznavao Renatu bolje od mene.
Bile smo jako bliske. Kaem vam da sigurno tog dana nije htjela nita
dokazati.
Samantha: O, Boe, naravno da je htjela neto dokazati.

99
 OSAMNAESTO POGLAVLJE

M adeline je na prvi dan Chloeine kole imala gadan napad PMS-a.

Pokuala mu se oduprijeti, ali to je bilo uzalud. Sama biram kako
u biti raspoloena, rekla si je dok je stajala u kuhinji i pila kapsule od
nourka, gutajui ih kao da su tablete za smirenje (znala je da to nema
koristi jer ih je trebala redovito piti, ali morala je neto uiniti iako je
vjerojatno samo bacila novac na te gluposti). Bila je bijesna zbog krivog
trenutka u kojemu se pojavio. Htjela je pronai nain kako da okrivi
nekoga za to, na primjer svog biveg mua, to bi bilo idealno, ali nije
znala kako bi Nathan mogao biti odgovoran za njezin menstrualni ciklus.
Bonnie je sigurno plesala na mjeseini kako bi rijeila svoje enske
probleme.
PMS je i dalje bilo prilino novo iskustvo za Madeline. Jo jedan
veseli dio procesa starenja. Prije nikad nije vjerovala u njega. A onda,
kad je dola u kasne tridesete, tijelo joj je reklo: Znai, ne vjeruje u
PMS? Ja u ti pokazati to je PMS. Evo ti ga sad, kujo.
Sada je jedan dan svaki mjesec sve morala glumiti: svoju uroenu
ljudskost, ljubav prema djeci, ljubav prema Edu. Jednom prije bila je
zaprepatena kad je ula da se ena brani da je poinila ubojstvo zbog
PMS-a. Sad je to shvatila. I ona bi danas nekoga mogla lijepo ubiti!
Ustvari, imala je osjeaj da bi trebala dobiti priznanje zbog iznimne snage
karaktera ako nikog ne ubije.
Na putu prema koli duboko je disala kako bi se smirila. Sreom,
Fred i Chloe nisu se svaali na stranjem sjedalu. Ed je pjevuio dok je

100
vozio, to je ustvari bilo nepodnoljivo (ta nepotrebna, neumoljiva
veselost tog ovjeka), ali barem je nosio istu koulju i nije ustrajao u
tome da obue premalu bijelu polo majicu s mrljom od umaka rajice za
koju je mislio da je nevidljiva. PMS danas nee pobijediti. PMS nee
unititi ovaj vaan dan.
Odmah su nali legalno mjesto za parkiranje. A djeca su, zaudo,
izala van odmah kad im je reeno.
- Sretna Nova godina, gospoo Ponder! - povikala je dok su prolazili
pokraj male bijele kue od azbestnog cementa, gdje je na sklopivoj
stolici sjedila debeljukasta, sjedokosa gospoa Ponder i pila aj i itala
novine.
- Jutro! - revno je povikala gospoa Ponder.
- Hodaj, hodaj - Madeline je siktala na Eda, kad je on poeo
usporavati. On je oboavao dugo avrljati s gospoom Ponder (a ona je
bila medicinska sestra u Singapuru tijekom rata), ili s bilo kime, ustvari,
osobito s osobama starijima od sedamdeset godina.
- Chloein prvi dan kole! - povikao je Ed. - Vaan dan!
- Sretno! - rekla je gospoa Ponder. Nastavili su hodati.
Madeline je svoje raspoloenje drala pod kontrolom; bila je poput
bijesnog psa na kratkoj uzici.
kolsko dvorite bilo je puno roditelja koji su avrljali i djece koja
su galamila. Roditelji su mirno stajali, dok su djeca bezglavo trala oko
njih, poput klikera u fliperu. Tu su bili i novi roditelji koji su se veselo i
nervozno smijali. Tu su bile i mame djece iz estog razreda koje su
veselo razgovarale u svojim neprobojnim krugovima, sigurne na svojim
pozicijama kraljica kole. Tu su bili i Plavi bobovi koji su milovali svoje
svjee oiane plave bobove.
Oh, bilo je prekrasno. Povjetarac s mora. Vesela mala lica djece. I,
kvragu, tu je bio i njezin bivi mu.
Nije da nije znala da e biti ovdje, ali bilo je grozno kako je djelovao
oputeno u Madelininom kolskom dvoritu, djelovao je tako zadovoljno
samim sobom, tako normalno i tako tatasto. I jo gore, slikao je Jane i

101
Ziggyja (a oni su pripadali Madeline!) i jedan ugodan par koji nije
djelovao mnogo starije od Madeline, ali znala je da su to sigurno Janeini
roditelji. A osim toga, on je strano loe slikao. Nemojte se pouzdati u to
da e vam Nathan stvoriti uspomenu. Nemojte se pouzdati u Nathana ni
u kom sluaju.
- Eno Abigailin tata - rekao je Fred. - Nisam vidio njegov auto ispred.
- Nathan je vozio uti Lexus. Jadni Fred volio bi imati oca kojemu je
stalo do auta. Ed nije znao ni razliku izmeu drukijih modela.
- Eno moja polusestra! - Chloe je pokazala na Nathanovu i Bonnienu
ker. Skyina kolska uniforma izgledala je ogromno, a s onim svojim
velikim tunim oima i dugakom svijetlom raupanom kosom izgledala
je kao malo tuno naputeno dijete iz Jadnika. Madeline je ve vidjela
to e se dogoditi. Chloe e posvojiti Skye. Skye je bila tip stidljive
djevojice koji bi Madeline uzela pod svoju zatitu u koli. Chloe e
pozvati Skye da se doe igrati kod nje, tako da se moe igrati njezinom
kosom.
U tom trenutku Skye je naglo trepnula kad joj je pramen kose pao u
oi, a Madeline se trgnula. Dijete je trepnulo isto kao Abigail kad bi joj
kosa pala na oi. To je bio dio Madelininog djeteta, Madelinine prolosti
i Madelininog srca. Trebalo bi zakonom zabraniti razmnoavanje bivih
mueva.
- Po stoti put, Chloe - siktala je. - Skye je Abigailina polusestra, a ne
tvoja!
- Duboko dii - rekao je Ed. - Duuuboko dii.
Nathan je vratio fotoaparat Jane i leerno priao njima. Nedavno je
pustio kosu. Bila je gusta i prosijeda i ila mu je na elo kao da je
sredovjean australijski Hugh Grant. Madeline je mislila da ju je pustio
namjerno da napakosti Edu, koji je sada bio gotovo posve elav.
- Maddie - rekao je. On je bio jedina osoba na svijetu koja ju je zvala
Maddie. Nekad ju je to silno oduevljavalo, a sada ju je to silno
ivciralo.
- Ed, stari! I mala... Ovaj... I tebi je danas prvi dan kole, zar ne? -

102
Nathan se nije zamarao time da zapamti kako se zovu Madelinina djeca.
Podigao je ruku da da Fredu pet. - Bok, stari. - Fred ju je izdao tako to
mu je dao pet.
Nathan je poljubio Madeline u obraz i entuzijastino se rukovao s
Edom. Pretjerano je naglaavao uljudno ophoenje sa svojom bivom
enom i njezinom obitelji.
- Nathan - rekao je Ed. Nathanovo ime izgovarao je na udan nain.
Glas mu je bio dublji te je uvijek naglaavao drugi slog. Nathan bi se
uvijek malo namrtio, jer nije bio siguran ismijava li ga on ili ne. No
danas to nije bilo dovoljno da spasi Madelinino raspoloenje.
- Vaan, vaan dan - rekao je Nathan. - Vas dvoje ve imate iskustva
u tome, ali mi smo novi u ovome! Nije me sram rei da su mi oi zasuzile
kad sam vidio Skye u kolskoj uniformi.
Madeline se nije mogla suzdrati. - Skye nije tvoje prvo dijete koje
kree u kolu, Nathane - rekla je.
Nathan se zarumenio. Prekrila je njihovo neizgovoreno pravilo o
uljudnom ponaanju. Ali pobogu. Samo bi svetac preao preko te izjave.
Abigail je ila u kolu dva mjeseca, da Nathan to nije ni primijetio.
Nazvao je usred dana da razgovara s njom. - U koli je - Madeline mu je
rekla. - U koooli - zbunjeno je rekao. - Nije li jo premlada za kolu?
- Kad ve razgovaramo o Abigail, Maddie, moemo li zamijeniti
vikende ovaj tjedan? - pitao je Nathan. - U nedjelju je roendan Bonniene
majke i idemo na veeru. Ona jako voli Abigail.
Bonnie se pojavila pokraj njega i blaeno se nasmijeila. Uvijek se
blaeno smijeila. Madeline je mislila da se drogira.
- Moja majka i Abigail povezane su na poseban nain - Bonnie je
rekla Madeline, kao da je to vijest koja e razveseliti Madeline.
U tome je bila stvar: tko bi htio da mu ki bude na poseban nain
povezana s majkom supruge biveg mua? Samo bi Bonnie mislila da
elite to uti, a opet, ne moete proturjeiti, zar ne? Ne moete ni
pomisliti da biste htjeli rei uti, kujo jer Bonnie nije bila kuja. Tako
da je Madeline mogla jedino stajati ondje i smjekati se i kimati i trpjeti

103
to, dok je njezino raspoloenje realo i otimalo se i napinjalo na uzici.
- Naravno - rekla je. - Nema problema.
- Tata! - Skye je povukla Nathana za majicu, a on ju je podigao,
stavio na kuk dok im se Bonnie njeno smijeila.
- Jako mi je ao, Maddie, ali nisam stvoren za ovo. - To je Nathan
rekao kad je Abigail bila stara tri tjedna, dok je bila plaljiva beba koja
od povratka iz bolnice nikada nije spavala due od trideset dvije minute.
Madeline je zijevnula: - Ni ja. - Nije mislila da on to doslovno misli. Sat
vremena kasnije zaprepateno je gledala kako on sprema odjeu u svoju
dugaku crvenu torbu za kriket i kako kratko gleda bebu, kao da ona
pripada nekome drugome i potom odlazi. Nikad, ali nikada mu nee
oprostiti ili zaboraviti taj povran pogled koji je uputio svojoj prekrasnoj
bebici. A sada je ta beba bila tinejderica, koja si je sama pripremala
ruak, koja je sama autobusom ila u srednju kolu i dok je odlazila
preko ramena vikala: - Nemoj zaboraviti da u noas prespavati kod tate!
- Bok, Madeline - rekla je Jane.
Jane je opet nosila obinu bijelu majicu s V-izrezom (zar nije imala
nijednu drugu majicu?), istu traper suknju i japanke. Kosu je ponovno
skupila u onaj bolno stegnuti visoki rep i potajno je vakala vakau.
Njezina jednostavnost nekako je predstavljala olakanje za Madelinino
raspoloenje, kao da joj je Jane bila potrebna da se osjea bolje, isto kao
to vam je nakon bolesti potreban obian sub i tost.
- Jane - srdano je rekla. - Kako si? Vidim da si upoznala mojeg
divnog biveg mua i njegovu obitelj.
- Ho, ho, ho - rekao je Nathan, mislei da zvui kao Djed Boinjak
jer nije znao kako da reagira na njezinu ironinu primjedbu da je divan
bivi mu.
Madeline je osjetila kako joj Ed stavlja ruku na rame, kao upozorenje
da je na rubu neuljudnog ponaanja.
- Jesam - rekla je Jane. Na licu joj se nije nita vidjelo. - Ovo su moji
roditelji, Di i Bili.
- Dobar dan! Unuk vam je prekrasan. - Madeline je stresla s ramena

104
Edovu ruku i rukovala se s Janeinim roditeljima, koji su nekako bili
divni, a to se moglo zakljuiti na prvi pogled.
- Mi mislimo da je Ziggy reinkarnacija mojeg dragog oca - veselo je
rekla Janeina majka.
- Ne mislimo - rekao je Janein tata. Nasmijeio se Chloe, koja je
vukla Madeline za haljinu. - A ovo je sigurno vaa malena, zar ne?
Chloe je Madeline dala ruiastu omotnicu. - Moe li mi ovo
spremiti, mama? To je pozivnica za Amabellinu proslavu roendana. Svi
moraju doi odjeveni u neto to poinje s A. Ja u se obui kao
princeza. - Otrala je.
- Jadan mali Ziggy nije pozvan na tu proslavu - tihim je glasom rekla
Janeina majka.
- Mama - rekla je Jane. - Pusti to.
- Molim? Ne bi trebala dijeliti pozivnice na igralitu ako ne poziva
cijeli razred - rekla je Madeline.
Traila je Renatu po igralitu te je ugledala Celeste kako prolazi kroz
vrata, kasni kao i inae i dri blizance za ruku, izgledajui nevjerojatno
prekrasno. Kao da se u koli pojavila neka nova vrsta. Madeline je
vidjela kako su se jednom tati iz drugog razreda razrogaile oi kad je
vidio Celeste, a onda se spotaknuo o kolsku torbu.
A onda je ugledala Renatu kako juri prema Celeste i daje joj dvije
ruiaste omotnice.
- Ubit u ju - rekla je Madeline.

Gospoa Lipmann: Sluajte, radije ne bih vie nita rekla. Zasluili smo
da nas se ostavi na miru. Cijela kola aluje.
Gabrielle: Pa, ovaj, ne bih ba rekla da cijela kola aluje. To bi bilo
pretjerano.

Celeste je vidjela kako se mukarac spotie dok ju odmjerava.

Moda bi se trebala upustiti u ljubavnu avanturu. Moda bi se time

105
neto promijenilo, moda bi to gurnulo njezin brak preko litice, prema
kojoj godinama neumoljivo ide.
Ali pomisao na to da bude s nekim drugim mukarcem ispunila ju je
nekim tekim, bezvoljnim osjeajem. Bilo bi joj tako dosadno. Nisu ju
zanimali drugi mukarci. Uz Perryja se osjeala ivom. Da ga ostavi, bila
bi sama, ivjela bi u celibatu i bilo bi joj dosadno do kraja ivota. To nije
bilo poteno. On ju je unitio.
- Prevrsto me dri za ruku - rekao je Josh.
- Da, mama - rekao je Max. Popustila je stisak.
- Oprostite, deki - rekla je.
Jutro nije dobro prolo. Prvo, dogodilo se neto strano loe s
Joshovom arapom i to se nije nikako moglo ispraviti. Onda Max nije
mogao pronai ovjeka od Lego kockica sa utim eirom koji mu je
trebao ba te minute.
Obojica su plakala za tatom. Nije ih bilo briga to se on nalazi na
drugom kraju svijeta. Htjeli su da bude pokraj njih. I Celeste je to htjela.
On bi popravio Joshovu arapu. On bi pronaao Maxovog ovjeka od
Lego kockica. Oduvijek je znala da e joj teko pasti jutarnja kolska
rutina. Ona i deki voljeli su spavati do kasno i ujutro nisu najbolje
funkcionirali, dok se Perry budio sretan i pun energije. Da je jutros bio
ovdje, rano bi doli na prvi dan kole. U autu bi vladao smijeh, a ne
tiina, prekinuta snudenim drhtanjem djeaka.
Na kraju im je dala lizalice. I dalje su ih lizali kad su izali iz auta, a
vidjela je jednu od majki koju je prepoznala s dana upoznavanja kako
prolazi pokraj njih i draesno se smijei djeacima, dok je njoj uputila
pogled koji je govorio da je loa majka.
- Eno Chloe i Ziggy! - rekao je Josh.
- Idemo ih ubiti! - rekao je Max.
- Deki, nemojte tako govoriti! - rekla je Celeste. Dragi Boe. to e
ljudi misliti?
Samo emo se pretvarati da ih ubijamo, mama - ljubazno je rekao

106
Josh. - Chloe i Ziggy to vole!
- Celeste! Zove se Celeste, zar ne? - Kad su djeaci otrali, pred
njom se pojavila jedna ena. - Prije nekoliko tjedana sam upoznala tebe i
tvojeg supruga dok ste nabavljali uniforme. - Dodirnula si je prsa. -
Renata. Ja sam Amabellina mama.
- Naravno! Bok, Renata - rekla je Celeste.
- Perry nije danas mogao doi? - Renata je pogledala oko sebe puna
nade da e ga vidjeti.
U Beu je - rekla je Celeste. - Puno putuje zbog posla.
- Pa naravno - znakovito je rekla Renata. - Uinio mi se poznatim
onaj dan tako da sam ga potraila na Googleu kad sam dola kui i onda
mi je sinulo! To je onaj Perry White! Ja sam sluala tvojeg supruga
nekoliko puta dok je drao govor. I ja se bavim upravljanjem fondovima.
Odlino. Perryjeva oboavateljica. Celeste se esto pitala to bi
Perryjeve oboavateljice mislile kad bi ga vidjele da radi ono to je
radio.
- Imam pozivnice za djeake za Amabellin esti roendan. Renata joj
je dala dvije ruiaste omotnice. - Naravno da ste ti i Perry dobrodoli.
To je lijep nain da se svi roditelji ponu upoznavati!
- Odlino - Celeste je uzela omotnice i stavila ih u torbicu.
- Dobro jutro, dame! - To je bila Madeline, odjevena u jednu od
svojih prekrasnih prepoznatljivih haljina. Obrazi su joj bili rumeni, a oi
su joj opasno svjetlucale. - Hvala na tome to si pozvala Chloe na
Amabellinu proslavu.
- Jao, zar ih Amabella dijeli? - Renata se namrtila i potapala
torbicu. - Sigurno ih je izvadila iz moje torbice. Uistinu sam ih mislila
diskretno dati roditeljima.
- Da, jer izgleda da poziva cijeli razred osim jednog djeaia.
- Pretpostavljam da misli na Ziggyja, dijete koje je mojoj keri
napravilo modrice na vratu - rekla je Renata. - On nije dospio na popis
uzvanika. Kakvo iznenaenje.

107
 - Daj, Renata - rekla je Madeline. - Ne moe to raditi.
- Tui me onda! - Renata je zloesto pogledala Celeste, kao da su
zajedno u ovome.
Celeste je uzdahnula. Nije se htjela mijeati. - Ja bih... - Jako mi je
ao, Renata - prekinula ju je Madeline velianstveno se nasmijeivi. -
Ali Chloe nee moi doi na proslavu. Renata se trgnula.
- Ba teta - rekla je. vrsto je uhvatila dijagonalni remen torbice,
kao da namjeta oklop. - Zna to? Mislim da u okonati ovaj razgovor
prije nego to kaem neto zbog ega bih mogla poaliti. - Kimnula je
Celeste. - Drago mi je da smo se ponovno vidjele.
Madeline je gledala kako odlazi. Djelovala je okrijepljeno.
- Ovo je rat, Celeste - sretno je rekla. - Rat, kaem ti! - Jao, Madeline
- uzdahnula je Celeste.

***
Harper: Znam da svi volimo veliati Celeste, ali mislim da nije uvijek
birala najhranjiviju branu za djecu. Vidjela sam da blizanci na prvi dan
kole dorukuju lizalice!
Samantha: Roditelji vole osuivati jedni druge. Ne znam zato.
Moda zato to nitko od nas ne zna to zapravo radi? Pa valjda to
ponekad moe dovesti do sukoba. Iako inae ne ba do sukoba ovakvih
razmjera.
Jackie: Ja, kao prvo, nemam vremena osuivati druge roditelje. Niti
me to zanima. Djeca mi predstavljaju samo jedan dio ivota.
Detektiv Adrian Quinlan: Osim istrage o ubojstvu, nekoliko roditelja
emo optuiti za napad. Jako smo razoarani i prilino zaprepateni to
se skupina roditelja tako ponijela.

108
 DEVETNAESTO POGLAVLJE

J oj, Madeline - uzdahnuo je Ed. Parkirao je auto, izvadio kljueve i

pogledao je. - Ne moe natjerati Chloe da ne ide na prijateljiin
roendan samo zato to Ziggy nije pozvan. To je suludo.
Iz kole su odmah krenuli na plau da na brzinu popiju kavu u Blue
Bluesu s Jane i njezinim roditeljima. Janeina majka je to predloila i to
joj je djelovalo tako vano da je Madeline, koja je imala pretjerano
ambiciozan popis stvari koje mora obaviti na prvi dan kole, imala
osjeaj da ju ne moe odbiti.
- Nije - rekla je Madeline iako je ve osjeala natruhe aljenja. Kad
Chloe uje da nee ii na Amabellinu A zabavu, bit e veselo.
Amabellin zadnji roendan bio je pravo ludilo: imala je dvorac za
skakanje, maioniara disko.
- Danas sam jako loe volje - rekla je Edu.
- Stvarno? - pitao je Ed. - Uope to nisam primijetio.
- Nedostaju mi djeca - rekla je Madeline. Stranje sjedalo auta
djelovalo je tako prazno i tiho. Na oi su joj navrle suze.
Ed je prasnuo u smijeh. - ali se, zar ne?
- Moja bebica je krenula u kolu - zavapila je Madeline. Chloe je
ula u razred zajedno s gospoicom Barnes, kao da je i ona uiteljica, te
je cijelo vrijeme avrljala s njom, vjerojatno joj predlaui neke promjene
u nastavnom programu.
- Da - rekao je Ed. - I ne prerano. Mislim da si tono to juer preko

109
telefona rekla majci.
- I morala sam nasred kolskog dvorita pristojno razgovarati s
prokletim bivim muem! - Madelinino raspoloenje od uplakanog se
ponovno vratilo na ljutito.
- Pa, ne znam ba da bih upotrijebio rije pristojno-rekao je Ed. -
Teko je biti samohrana majka - rekla je Madeline.
- Ovaj... Molim? - pitao je Ed.
- Jane! Govorim o Jane, naravno. Sjeam se Abigailinog prvog dana
kole. Osjeala sam se kao luakinja. Imala sam osjeaj da su svi tako
odvratno u braku. Svi roditelji bili su u savrenim parovima. Osjeala
sam se tako usamljenom. - Madeline je mislila na svog biveg mua, koji
je danas na kolskom dvoritu izgledao tako oputeno. Nathan nije imao
pojma kako je Madeline bilo svih onih godina dok je sama odgajala
Abigail. On to ne bi porekao. O, ne. Kad bi mu povikala: Bilo je teko!
Bilo je jako teko, on bi se trgnuo i izgledao tako jadno i krivo, ali
koliko god se trudio, nikad to ne bi mogao shvatiti.
Bila je ispunjena nemonim bijesom. I nije ga imala kamo usmjeriti
osim u Renatu. - Zamisli onda kako se Jane osjea kad jedino njezino
dijete nije pozvano na proslavu. Zamisli samo.
- Znam - rekao je Ed. - Iako nakon onoga to se dogodilo,
pretpostavljam da bi se to moglo promatrati iz Renatine perspektive...
- Ne bi! - zavapila je Madeline.
- Isuse, oprosti. Ne, naravno da se ne bi moglo. - Ed je pogledao u
retrovizor. - Jao, vidi, evo tvoja jadna prijateljica staje iza nas. Idemo
jesti kolae s njom. To e sve popraviti.
Odvezao je pojas.
- Ako ne poziva svu djecu iz razreda, onda ne dijeli pozivnice na
igralitu - rekla je Madeline. - Svaka majka to zna. To je pravilo.
- Cijeli dan bih mogao razgovarati o toj temi - rekao je Ed. Stvarno.
Danas bih najradije samo razgovarao o Amabellinom estom roendanu.
- uti - rekla je Madeline,

110
 - Mislio sam da si mi ne govorimo uti.
- Onda odjebi - rekla je Madeline.
Ed se nacerio. Stavio joj je ruku na lice. - Sutra e se osjeati bolje.
Uvijek se sutradan osjea bolje.
- Znam, znam. - Madebne je duboko udahnula i otvorila vrata od auta.
U tom se trenutku Janeina majka bacila iz Janeinog auta i pojurila
plonikom prema njoj, zabacivi torbicu preko ramena, uz mahniti
osmijeh na licu. - Bok! Hej, bok! Madeline, hoe li se malo proetati sa
mnom plaom dok nam ostali narue kavu?
- Mama - Jane je hodala iza svojega oca - ti uope ne voli plau!
Niste morali biti nadareni i talentirani da biste shvatili da Janeina
majka eli nasamo razgovarati s Madeline.
- Naravno da hou... Di. - Ime joj je dolo kao dar s neba.
- Onda idem i ja - uzdahnula je Jane.
- Ne, ne, ti idi u kafi i pomozi tati da se smjesti i da mi narui neto
lijepo - rekla je Di.
- Da, jer ja sam senilan starac - Janein otac oponaao je drthavi glas
starijeg ovjeka te je uhvatio Jane za ruku. - Pomozi mi, draga keri.
- Idite - odluno je rekla Di. Madeline je gledala kako se Jane lomi
treba li biti uporna ili ne, a onda je lagano slegnula ramenima i odustala.
- Nemojte se predugo zadrati - rekla je majci. - Jer e ti se ohladiti
kava.
- Narui mi dvostruki espresso i okoladnu tortu sa lagom -
Madeline je rekla Edu.
Ed je podigao palac, i poveo Jane i njezinog oca u Blue Blues, a
Madeline se sagnula i skinula cipele. I Janeina majka je to uinila.
- Je li ti mu uzeo slobodan dan za Chloein prvi dan kole? - pitala je
Di dok su po pijesku hodale prema vodi. - O, pobogu, taj odsjaj! - Imala
je sunane naoale, ali je nadlanicom zaklonila oi.
On je novinar u mjesnim novinama - rekla je Madeline. - Ima vrlo
fleksibilno radno vrijeme i dosta radi od kue.

111
 - To je sigurno lijepo. Ili nije? Smeta li ti? - Di je nesigurno hodala po
pijesku. - Ponekad poaljem Billa u supermarket da mi kupi neto to i
ne trebam, samo kako bih se malo odmorila.
- Mi dosta dobro funkcioniramo - rekla je Madeline. - Radim tri dana
tjedno za kazalite poluotoka Pirriwee, tako da Ed moe otii po djecu
dok ja radim. Ne zaraujemo mnogo, ali zna, oboje volimo svoj posao,
tako da smo sretni.
Dragi Boe, je li ona to govorila o novcu? Kao da je branila njihov
ivotni stil. (A iskreno, nisu ba toliko voljeli svoj posao.) Je li to bilo
zbog toga to je nekad imala osjeaj da se cijeli ivot natjee s
ambicioznim karijeristicama kao to je Renata? Ili je mislila na novac
zbog onog okantnog rauna za struju koji je jutros otvorila? No iako
nisu bili bogati, nisu se ni muili, a zahvaljujui Madelininim pametnim
vjetinama kupnje preko interneta, ak ni njezina garderoba nije morala
patiti.
Ah, da, novac. Kau da novac ne moe kupiti sreu, ali nisam ba
sigurna. - Di je sklonila kosu s oiju i pogledala plau. - Plaa je vrlo
lijepa. Mi ba ne volimo plau, a sigurno nitko ne eli gledati ovo u
bikiniju.
S gaenjem je pokazala na svoje sasvim normalno tijelo, a Madeline
je procijenila da su ak i iste grae.
- Ne vidim zato ne - rekla je Madeline. Nije imala strpljenja za
ovakvu vrstu razgovora. Strano joj je smetalo kako se ene ele
povezati zbog injenice to mrze same sebe.
Ali mislim da e Jane i Ziggyju biti lijepo ivjeti blizu plae, valjda, i
ovaj... Zna, samo sam ti htjela iskreno zahvaliti,
Madeline, to si se zatitniki ponijela prema Jane. - Skinula je
sunane naoale i pogledala Madeline u oi. Oi su joj bile svjetloplave i
imala je svjetlucavo ruiasto sjenilo, koje joj nije ba dobro pristajalo,
ali Madeline je ipak cijenila njezin trud.
- Nema problema - rekla je Madeline. - Teko je kad se doseli u
novo mjesto gdje nikoga ne poznaje.

112
 - Da, a Jane se u posljednjih nekoliko godina tako esto selila.
Otkako je rodila Ziggyja, kao da ne moe biti na miru, kao da ne moe
nai krug dobrih prijatelja. Ubila bi me da zna kako to govorim, ali nisam
sigurna to se dogaa s njom.
Zastala je, pogledala u kafi preko ramena i stisnula usne.
- Teko je kad ti se prestanu povjeravati, zar ne? - rekla je Madeline
malo kasnije. - Ja imam ker tinejdericu. Iz prvog braka. - Uvijek je
osjeala potrebu da to pojasni kad je govorila o Abigail i osjeala se
nevjerojatno krivom zbog toga. Kao da je na neki nain izdvajala Abigail,
stavljala ju u drugu kategoriju. - Ne znam zato sam bila tako
zaprepatena kad mi se Abigail prestala povjeravati. To rade svi
tinejderi, zar ne? Ali ona je bila tako otvorena djevojica. Naravno, Jane
nije tinejderica.
Kao da je dala Di dozvolu da slobodno govori. Entuzijastino se
okrenula prema Madeline. - Znam! Ima dvadeset etiri godine, odrasla je!
Ali nikad nemate osjeaj da su stvarno odrasli. Njezin tata mi govori da
se brinem bez veze. Istina je da Jane prekrasno odgaja Ziggyja i da se
sama uzdrava, od nas nee uzeti ni centa! Ja joj guram novac u dep kao
deparo. Ili suprotno od deparoa. Ali promijenila se. Neto se
promijenilo. Ali ne mogu otkriti to. Kao da je strano nesretna i
pokuava to sakriti. Ne znam je li u depresiji ili se drogira ili ima neki
poremeaj u prehrani ili to. Tako je bolesno mrava! Prije je bilo
prilino punana.
- Pa... - rekla je Madeline, mislei kako je ona zasluna ako je rije o
poremeaju u prehrani.
- Zato ti to govorim? - pitala je Di. - Vie se nee druiti s njom!
Ne drogira se ona! Ima samo tri od deset glavnih znakova ovisnosti o
drogi. Najvie etiri. Uglavnom, nevjerojatno je to se sve moe proitati
na internetu.
Madeline se nasmijala, pa se i Di nasmijala.
- Ponekad joj poelim mahnuti rukom pred oima i rei: Jane, Jane,
jesi li tu?

113
 - Prilino sam sigurna da ona...
- Nije imala deka od prije Ziggyjeva roenja. Prekinula je s tim
dekom, Zachom. Svi smo voljeli Zacha, bio je predivan i Jane je bila
jako uzrujana zbog prekida, ali jako, no pobogu, to je bilo kada, prije est
godina? Ne moe jo uvijek aliti za Zachom, zar ne? Nije bio ba tako
zgodan!
- Ne znam - rekla je Madeline. Sjetno se pitala hladi li joj se kava na
stolu u Big Bluesu.
- I onda odjednom zatrudni, a Zach navodno nije otac, iako smo
uvijek sumnjali u to, no ona je odluno tvrdila da Zach nije otac. To je
neprestano ponavljala. Seks za jednu no, kae. Nema anse da
kontaktira s ocem. Mislim, zna, pohaala je studij pravnog ureenja
umjetnikih djelatnosti i nije ba zatrudnjela u pravom trenutku, ali sve se
dogaa s razlogom, zar ne?
- Naravno - rekla je Madeline, iako uope nije vjerovala u to.
- Doktor joj je rekao da e vrlo teko zatrudnjeti prirodnim putem, pa
je izgledalo kao da je tako moralo biti i onda je moj dragi tata umro dok
je Jane bila trudna i zato mi se inilo da se njegova dua vratila u...
Mama! Madeline! Janeina majka se trgnula te su se obje okrenule i
vidjele Jane kako stoji na drvenoj stazi ispred Blue Bluesa i mahnito
mae. - eka vas kava!
- Stiemo! - povikala je Madeline.
- Ispriavam se - rekla je Di dok su se vraale s plae. - Puno
govorim. Moe li, molim te, zaboraviti sve to sam rekla? Ali kad sam
vidjela da jadni mali Ziggy nije pozvan na roendan onog djeteta, htjela
sam se rasplakati. Jako sam emocionalna ovih dana, i jutros smo morali
tako rano ustati da sam sva oamuena. Prije se nisam lako mogla
rasplakati, ba sam bila jaka. No sad sam u tim godinama; imam pedeset
osam godina, a moje prijateljice su iste takve. Neki dan smo ile na
ruak, a prijateljice smo otkako su nam djeca krenula u predkolu, i
razgovarale smo o tome kako se osjeamo kao petnaestogodinjakinje i
kako se u tren oka moemo rasplakati.

114
 Madeline je stala. - Di - rekla je.
Di se nervozno namijeila kao da e ju Madeline prekoriti. - Da?
- Pazit u na Jane - rekla je. - Obeajem.

Gabrielle: Vidite, dio problema bio je u tome to Madeline kao da je

posvojila Jane. Ponaala se tako zatitniki prema njoj, kao luda starija
sestra. Kad bi netko imalo kritizirao Jane, Madeline bi reala na tu osobu
kao bijesan pas.

115
 DVADESETO POGLAVLJE

B ilo je jedanaest ujutro prvog dana Ziggyjeve kole. Je li do sada ve

popio jutarnji aj? Je li jeo jabuku i sir i kekse? Je li otvorio
kutijicu s groicama? Srce ju je zaboljelo kad je pomislila kako e
paljivo otvarati svoju novu kutiju za ruak. Gdje e sjediti? S kim e
razgovarati? Nadala se da e se Chloe i blizanci igrati s njim, no moglo bi
se dogoditi i da uope ne obraaju pozornost na njega. Nije da bi blizanci
prili Ziggyju rairenih ruku i rekli: - Hej! Zove se Ziggy, zar ne?
Upoznali smo se prije nekoliko tjedana dok smo se igrali kod Chloe.
Kako si?
Ustala je od stola u blagovaonici za kojim je radila te je istegnula
ruke visoko iznad glave. Bit e dobro. Svako je dijete ilo u kolu i
preivjelo je. Sva su djeca nauila ivotna pravila.
Otila je u malu kuhinjicu novog stana kako bi ukljuila kuhalo i
napravila si aj koji joj se zapravo nije ni pio. To je bila samo izlika da
se odmori od rauna Savrenog vodoinstalatera Petea. Pete je moda bio
savreni vodoinstalater, ali papiri mu ba nisu bili tako savreni. Svaka
tri mjeseca dobila je kutiju za cipele punu udno sloenih, zguvanih,
umrljanih papira udnog mirisa: faktura, rauna kreditnih kartica, od kojih
veina nije bila iskoristiva. Zamislila je Petea kako prazni depove,
svojom velikom rukom uzima sve raune iz auta, hoda po kui i kupi
svaki komad papira koji mu doe pod ruku, a onda sve skupa uz duboki
uzdah olakanja stavlja u kutiju. Gotovo.
Vratila se za stol u blagovaonici te je uzela sljedei raun. ena

116
Savrenog Petea potroila je 335 dolara u kozmetikom salonu, gdje si je
priutila klasian tretman lica, luksuznu pedikuru i depilaciju bikini zone.
Ba lijepo za enu Savrenog Petea. Zatim je dohvatila nepotpisanu
obavijest o kolskoj ekskurziji prole godine u Zoolokom vrtu Taronga.
Na stranjoj strani obavijesti neko je dijete ljubiastom pastelnom
bojicom napisalo: MRZIM TOMA!!!!!! Jane je paljivo proitala
obavijest.
Bit u/neu biti u mogunosti pohaati ekskurziju kao roditelj-
pratitelj.
ena Savrenog Petea zaokruila je neu. Bila je prezauzeta
depiliranjem bikini zone.
Voda je zakuhala. Jane je zguvala raun i obavijest te se vratila u
kuhinju.
Ona bi mogla biti roditelj-pratitelj ako Ziggy ikada bude iao na
ekskurziju. Na kraju krajeva, zato je prvobitno i odluila biti knjigovoa,
kako bi mogla biti fleksibilna zbog Ziggyja i balansirati izmeu
majinstva i karijere, iako se uvijek osjeala blesavo i nepoteno kad je
to govorila, kao da zapravo nije majka, kao da je zapravo cijeli njezin
ivot laan.
Bilo bi zabavno ponovno ii na kolsku ekskurziju. I dalje se sjeala
tog uzbuenja. Poslastica u autobusu. Jane bi mogla potajno gledati kako
Ziggy komunicira s ostalom djecom. Uvjeriti se da je normalan.
Naravno da je bio normalan.
Kao i cijelo jutro, opet je pomislila na svjetloruiaste omotnice.
Koliko ih je samo bilo! Nije bilo bitno to on nije pozvan na proslavu.
Bio je premalen da bi ga to povrijedilo, a djeca se meusobno ionako
nisu poznavala. Bilo je smijeno uope misliti na to.
No istini za volju, ona je bila strano povrijeena zbog njega i
osjeala se nekako odgovornom, kao da je ona zabrljala. Bila je spremna
zaboraviti incident koji se dogodio na danu upoznavanja, a sada joj je on
opet bio glavna tema u mislima.
Ako je Ziggy uistinu ozlijedio Amabellu i ako takvo to ponovi, nitko

117
ga nikada nee zvati na proslavu. Nastavnici e ju pozvati na sastanak.
Morat e ga voditi djejem psihologu.
Morat e naglas izrei sve svoje tajne strahove o Ziggyju.
Ruka joj se tresla dok je u alicu toila vruu vodu.
- Ako Ziggy nije pozvan, onda ni Chloe ne ide - jutros je na kavi rekla
Madeline.
- Molim te, nemoj to raditi - rekla je Jane. - Sve e samo pogorati.
Ali Madeline je samo podigla obrve i slegnula ramenima. - Ve sam
rekla Renati.
Jane je bila uasnuta. Odlino. Sad e Renata imati dodatan razlog
daju mrzi. Jane e imati neprijatelja. Zadnji put kad je imala ita slino
bilo je kad je ona ila u osnovnu kolu. Nikada nije pomislila da je
slanje djeteta u kolu isto kao da ti ide u kolu.
Moda je onoga dana trebala natjerati Ziggyja da se ispria, te se i
ona trebala ispriati. - Jako mi je ao - trebala je rei Renati.
Strano mi je ao. Nikada nije uinio nita slino. Pobrinut u se da
se to vie nikad ne ponovi.
Ali to nije imalo svrhe. Ziggy je rekao da nije to uinio. Nije mogla
drukije reagirati.
alicu s ajem odnijela je natrag u blagovaonicu, sjela je za
kompjutor i uzela novu vakau.
Dobro. Dakle, javit e se dobrovoljno za bilo to to budu nudili u
koli. Oito je ukljuenost roditelja bila dobra za obrazovanje vaeg
djeteta (iako je oduvijek sumnjala da je to propaganda koju su kole
koristile). Pokuat e se sprijateljiti s drugim majkama, osim s Madeline i
sa Celeste, a ako sretne Renatu, bit e uljudna i ljubazna.
- To e sve splasnuti za tjedan dana - jutros je na kavi rekao njezin
otac dok su razgovarali o proslavi.
- Ili e se jo vie napuhati - rekao je Ed, Madelinin mu. - Sad kad je
moja ena upletena.
Janeina majka se nasmijala kao da Madeline i njezine sklonosti

118
poznaje godinama. (O emu su tako dugo razgovarale na plai? Jane se
snudila pri pomisli da joj je majka otkrila svaku brigu koju je imala u
vezi s Janeinim ivotom: Ne moe nai deka! Tako je mrava! Nee se
lijepo oiati!)
Madeline se igrala tekom srebrnom narukvicom. - Bum! - iznenada
je rekla i zamahnula rukama da pokae na eksploziju, dok su joj oi bile
razrogaene. Jane se nasmijala, iako je u tom trenutku pomislila: Super,
sprijateljila sam se s ludom enskom.
Jedini razlog zbog kojeg je Jane imala neprijatelja u osnovnoj koli
bio je taj to je tako odredila jedna lijepa, karizmatina djevojica po
imenu Emily Berry koja je uvijek u kosi imala ukosnice s bubamarama.
Je li Madeline bila etrdesetogodinja verzija Emily Berry? ampanjac
umjesto limunade. arko crveni ru umjesto sjajila za usne s okusom
jagode. Tip djevojke koja vam je veselo pravila probleme, a svejedno ste
ju voljeli.
Jane je odmahnula glavom da malo razbistri misli. Ovo je bilo
smijeno. Ona je bila odrasla osoba. Nee zavriti u uredu ravnatelja kao
kad je imala deset godina. (Emily je sjedila na stolcu pokraj nje, mahala
nogama, vakala vakau i nasmijeila se Jane svaki put kad je ravnatelj
odvratio pogled, kao da je rije o velikoj ludoriji.)
Dobro. Usredotoi se.
Uzela je sljedei dokument iz kutije za cipele vodoinstalatera Petea te
ga je paljivo drala vrcima prstiju. Bio je mastan. To je bio raun
trgovine na veliko za vodoinstalatere. Tako treba, Pete. Ovo zapravo ima
veze s tvojim poslom.
Stavila je ruke na tipkovnicu. Idemo. Priprema, pozor, sad. Da bi se
unoenje informacija isplatilo i da bi bilo podnoljivo, morala je biti brza.
Prvi put kad joj je jedan raunovoa dao posao, rekao joj je da e joj
trebati est do osam sati da to napravi. Ona je to napravila za etiri sata i
naplatila mu kao da je radila est. Otada je postala jo bra. Kao da je
igrala kompjutorsku igricu i da je svaki put htjela dostii viu razinu.
To nije bio njezin posao iz snova, ali prilino je uivala u

119
zadovoljstvu pretvaranja kaotine hrpe papira u uredne redove brojki.
Voljela je zvati klijente, koji su sada uglavnom bih mali obrti kao to je
Pete, i govoriti im da je nala jo jedan troak koji se moe odbiti. A
najvie je bila ponosna zbog toga to je zadnjih pet godina sama
uzdravala sebe i Ziggyja i nije morala roditelje pitati za novac, iako je
zbog toga ponekad morala raditi do kasno u no dok je Ziggy spavao.
O takvoj karijeri nije sanjala dokje bila ambiciozna
sedamnaestogodinjakinja, ali sada se bilo teko prisjetiti da je ikad bila
toliko nevina i odvana da uope sanja o odreenoj vrsti ivota, kao da
sam bira kako e ti ivot ispasti.
Zauo se krik galeba i na trenutak ju je taj zvuk zbunio.
Ali ona je odabrala ovo. Ona je odabrala ivjeti pokraj plae, kao da
je na to imala jednako pravo kao i bilo tko drugi. Za dva sata posla
mogla se nagraditi etnjom po plai. etnjom po plai usred dana. Mogla
bi se vratiti u Blue Blues, kupiti kavu za van i onda napraviti umjetniku
sliku kave kako stoji na stupu ograde, s morem u pozadini, staviti sliku
na Facebook i napisati komentar: Pauza! Nisam li sretna? Drugi bi
napisali: Ljubomoran!
Ako sve bude lijepo upakirala na Facebooku, moda e i sama poeti
vjerovati da vodi lijep ivot.
A mogla bi i napisati: Bijesna kao ris! Ziggy jedini u razredu nije
pozvan na roendansku proslavu!! Grrrr. I svi bi napisali neto utjeno
kao: WTF? i Jaooo... Jadan mali Ziggy!
Mogla bi svesti svoje strahove na bezazlene kratke komentare o
statusu to su polako tonuli k dnu naslovnih stranica na profilu drutvenih
mrea njezinih prijatelja.
Onda bi ona i Ziggy bili normalni ljudi. Moda bi ak otila i na spoj.
Da mama bude sretna.
Uzela je mobitel i proitala poruku koju joj je juer poslala
prijateljica Anna.
Sjea se Grega ? Mog bratia kojeg si upoznala s nekih 15
godina?! Preselio se u Syd. Trai tvoj broj kako bi te pozvao na pie.

120
Moe? Nema pritiska! (Sad je prilino zgodan. Ima moje gene!! Ha, ha.)
Pusa
Dobro.
Sjeala se Grega. Bio je srameljiv. Nizak. Crvenkasta kosa. Zbijao
je loe ale koje nitko nije shvaao i onda bi svi pitali: to? to?, a on
bi rekao: Ma nema veze! To je zapamtila zato to joj ga je bilo ao.
Zato ne?
Mogla bi podnijeti pie s Gregom.
Bilo je i vrijeme. Ziggy je iao u kolu. ivjela je na plai.
Odgovorila je na poruku: Moe. Pusa
Popila je gutljaj aja i stavila ruke na tipkovnicu.
Tijelo joj je reagiralo. ak nije ni mislila na poruku. Mislila je na
raune vodoinstalatera za odvode i epove.
Previla se od silovitog naleta munine, te je elo naslonila na stol.
Stavila je ruku na usta. Krv joj je jurnula iz glave. Osjetila je taj miris.
Mogla se zakleti da je bio stvaran, da je bio ovdje u stanu.
Ponekad, kad bi Ziggy prebrzo promijenio raspoloenje, bez
upozorenja, kad je prvo bio sretan, a onda ljutit, mogla je na njemu
osjetiti taj miris.
Malo se uspravila i uzela mobitel. Drhtavim je prstima poslala Anni
poruku:
Nemoj mu dati moj broj! Predomislila sam se! Odgovor je dobila
gotovo istog trena.
Prekasno.

Thea: ula sam da je Jane imala avanturu s jednim od oeva. Nemam

pojma s kojim. Samo znam da to nije bio moj suprug! Bonnie: Nije imala
avanturu!
Carol: Znate li da je u njihovom Klubu itatelja erotskih knjiga bio i
jedan mukarac? Hvala Bogu, to nije bio moj mu. On ita samo Golf
Australia.

121
 Jonathan: Da, ja sam bio mukarac u takozvanom Klubu itatelja
erotskih knjiga, ali to je bila ala. To je bio knjini klub. Najobiniji
knjini klub.
Melissa: Nije li Jane imala avanturu s tatom koji nije radio?
Gabrielle: Nije Jane imala avanturu! Uvijek sam mislila da je ona
ponovno roena. Ravne cipele, bez nakita, bez minke. Ali imala je dobro
tijelo! Ni grama sala. Ona je bila najmravija majka u koli. Ajme, gladna
sam. Jeste li probali dijetu 5:2? Danas postim. Umirem od gladi.

122
 DVADESET PRVO POGLAVLJE

C eleste je rano stigla u kolu po djecu. udjela je za njihovim

kompaktnim malim tijelima i za onim prekratkim trenutkom kad e
djeaci posesivno, zaguujue staviti ruke oko njezinog vrata i kad e ih
ona poljubiti u te vrue, vrste, miriljave glavice, prije nego to joj se
ponovno izmigolje. Ali znala je da e vjerojatno za petnaest minuta vikati
na njih. Bit e umorni i ludi. Sino ih nije mogla natjerati da zaspe sve do
21 sat. To je bilo prekasno. Bila je loa majka. - Samo idite spavati! - na
kraju je vikala na njih. Uvijek je imala problema da ih natjera da zaspe u
neko pristojno vrijeme, osim kad je Perry bio kod kue. Sluali su
Perryja.
On je bio dobar tata. I dobar suprug. Veinu vremena.
- Mora imati rutinu odlaska u krevet - danas joj je brat iz Aucklanda
rekao preko telefona, a Celeste mu je odgovorila: - Jao, kakva
revolucionarna ideja! Nikad mi to ne bi palo na pamet!
Ako su roditelji imali djecu koja su dobro spavala, pretpostavili su
da je to zbog njihovog dobrog odgoja, a ne zbog puke sree. Slijedili su
pravila, a pravila su bila djelotvorna. Celeste stoga sigurno ne slijedi
pravila. I bili su nedokazivi! Umrijet e samozadovoljni u krevetu.
- Bok, Celeste.
Celeste se trgnula. - Jane! - Stavila je ruku na prsa. Kao i inae,
sanjarila je i nije ula korake. Muilo ju je to to se trzala kao luakinja
kad bi se netko pojavio.

123
 - Oprosti - rekla je Jane. - Nisam te namjeravala prestraiti.
- Kakav ti je bio dan? pitala je Celeste. - Jesi li napravila puno toga?
Znala je da se Jane sama uzdrava svojim knjigovodstvenim
servisom. Celeste ju je zamislila kako sjedi za urednim stolom u malom,
ogoljelom stanu. (Nije bila ondje, ali znala je blok stanova od obine
crvene cigle koji su se nalazili u Ulici Beaumont pokraj plae, te je
pretpostavila da je interijer neukraen, kao i Jane. Nema zbrke. Nema
gluposti.) Jednostavnost njezinog ivota bila joj je tako privlana. Samo
Jane i Ziggy. Jedno draesno, tiho, tamnokoso dijete (ako zanemarimo
neobian incident s guenjem, naravno.) Nema svaa. ivot bi bio miran i
nekompliciran.
- Napravila sam neto - rekla je Jane. Ustima je pravila sitne pokrete,
poput mia, dok je vakala vaku. - Jutros sam bila na kavi s roditeljima
i s Madeline i s Edom. I onda dan kao da je nestao.
- Dan brzo proe - sloila se Celeste, iako se njezin vukao.
- Vraa li se na posao sad kad ti djeca idu u kolu? - pitala je Jane. -
to si radila prije nego to si rodila?
- Bila sam odvjetnica - rekla je Celeste. Bila sam netko drugi.
- Aha. Ja sam trebala biti odvjetnica. - U Janeinu glasu ula je neto
ironino i tuno, ali nije to znala protumaiti.
Skrenule su na travnati puteljak koji je prolazio pokraj bijele kuice
od azbestnog cementa koja je gotovo djelovala kao dio kole.
- Ali nisam ba uivala u tome - rekla je Celeste. Je li to bila istina?
Mrzila je taj stres. Svaki dan je kasnila. Ali nije li neko voljela neke
dijelove toga? Paljivo rjeavanje nekog pravnog sluaja. Poput
matematike, ali s rijeima.
- Ne bih se vie mogla vratiti pravu u praksi - nastavila je. - Ne uz
djeake. Ponekad mislim da bih mogla predavati. Pravo. Ali nisam
sigurna ni da me to privlai. - Nije imala vie ivaca raditi, kao to nije
imala ivaca skijati.
Jane je utjela. Vjerojatno je mislila da je Celeste razmaena

124
sponzorua.
- Imam sree - rekla je Celeste. - Ne moram raditi. Perry je... Pa, on
je menader hedge fondova.
Sad je zvuala kao da se pravi vana, a zapravo je htjela ispasti
zahvalna. Razgovori sa enama o poslu znali su biti tako stresni. Da je
Madeline bila ondje, rekla bi: - Perry zarauje gomilu love, tako da
Celeste moe voditi oputen ivot. - Onda bi se predomislila, to je bilo
tipino za Madeline i rekla neto u stilu kako ivot uz odgajanje
blizanaca nije bio ba oputen i da Celeste vjerojatno radi napornije od
Perryja.
Perryju se sviala Madeline. - Ratoborna - rekao je za nju.
- Moram poeti vjebati dok je Ziggy u koli - rekla je Jane. - Uope
nisam u formi. Zadiem se dok se penjem uz mali nagib. Grozno. Svi
ovdje su u formi i zdravi.
- Ja nisam - rekla je Celeste. - Ja uope ne vjebam. Madeline me
uvijek nagovara da idem s njom u teretanu. Luda je za tim, ali ja ne volim
teretane.
- Ni ja - s gaenjem je rekla Jane. - Veliki znojni mukarci.
- Trebale bismo zajedno u etnju dok su djeca u koli - rekla je
Celeste. - Po rtu.
Jane ju je brzo, srameljivo i iznenaeno pogledala. - To bi bilo
divno.

Harper: Znate da su Jane i Celeste navodno bile bliske prijateljice? Ali

mislim da im nisu ba cvale rue, jer sam sluajno naula neto na veeri
kolskog kviza. Tek nekoliko minuta prije nego to se ono dogodilo. Ila
sam na balkon da udahnem malo svjeeg zraka, odnosno, ako ba morate
znati, da zapalim cigaretu jer mi je puno toga bilo na pameti. Uglavnom,
Jane i Celeste su bile ondje i Celeste je govorila: - ao mi je. Stvarno mi
je jako ao.

***

125
Bilo je otprilike sat vremena prije zavretka kole kad je nazvala Samira,
Madelinina efica iz Kazalita Pirriwee. Htjela je razgovarati o
oglaavanju za novu produkciju Kralja Leara. Netom prije nego to je
poklopila (napokon! Madeline nije bilo plaeno za vrijeme koje je troila
na telefonske razgovore, a i da joj efica ponudi da joj se to plati, ona bi
rekla ne, ali ipak, bilo bi lijepo dobiti priliku da zahvalno odbije), Samira
je spomenula da ima cijelu hrpu besplatnih ulaznica u prvom redu za
Disney na ledu pa ih moe dati Madeline.
- Kada se to odrava? - pitala je Madeline, gledajui na zidni
kalendar.
- Samo da vidim. Subota, 28. veljae u 14 sati.
Kvadrati na kalendaru bio je prazan, ali nekako joj je bio poznat taj
datum. Madeline je uzela torbicu i izvukla ruiastu omotnicu koju joj je
jutros dala Chloe.
Amabellina A proslava bila je u 14 sati, u subotu, 28. veljae.
Madeline se nasmijeila. - Vrlo rado.

Thea: Pozivnice za Amabellinu zabavu prve su podijeljene. I onda je

odjednom istog poslijepodneva Madeline sva vana dijelila besplatne
ulaznice za Disney na ledu.
Samantha: Te ulaznice kotaju cijelo bogatstvo, a Lily je silno htjela
ii.
Nisam znala da je isti dan kao i Amabellina proslava, no onda opet,
Lily uope nije poznavala Amabellu, tako da se jesam osjeala loe, ali
ne jako loe.
Jonathan: Uvijek sam govorio da je najbolji dio toga kad si kod kue
s djecom taj da naputa svu tu uredsku politiku. A onda na prvi dan
kole sam se naao u nekom ratu izmeu te dvije ene!
Bonnie: Mi smo ile na Amabellinu proslavu. Mislim da nam je
Madeline zaboravila ponuditi ulaznicu za Disney na ledu. Sigurna sam
da je previdjela.

126
 Detektiv Adrian Quinlan: S roditeljima razgovaramo o svemu to se
dogaalo u toj koli. Uvjeravam vas da nije prvi put da je prepirka oko
neeg naizgled nebitnog dovela do nasilja.

127
 DVADESET DRUGO POGLAVLJE

C eleste i Perry sjedili su na kauu i pili crno vino, te su jeli

okoladne kuglice Lindt i gledali treu epizodu za redom ivih
mrtvaca. Deki su vrsto spavali. U kui je bilo tiho, ulo se samo
ukanje koraka na televiziji. Glavni lik uljao se kroz umu s noem u
ruci. Iza drva pojavio se zombi: lice mu je bilo crno i istrunulo, kljocao
je zubima i poeo se onako guturalno glasati kako to oito rade zombiji. I
Celeste i Perry su se trgnuli i zavritali.
Brisao si je mrlju od vina koje je prolio po majici. - Ovo me nasmrt
preplailo. Mukarac je zabio no zombiju kroz lubanju.
- To je to! - rekla je Celeste.
- Hajde, zaustavi da nam natoim jo vina - rekao je Perry. Celeste je
uzela daljinski upravlja i zaustavila DVD. - Ovo je jo bolje od prole
sezone.
- Znam rekao je Perry. - Iako mislim da imam none more od toga.
Donio je bocu vina koju je uzeo s komode.
- Sutra idemo na proslavu roendana neke male? - pitao je dok joj je
punio au. - Danas sam u Catalinasu sreo Marka Whittakera i on je
mislio da idemo. Rekao je da je majka spomenula da smo pozvani.
Renata neto. Jesam li zapravo upoznao neku Renatu onaj dan kad sam
iao s tobom u kolu?
- Jesi - rekla je Celeste. - Pozvani smo na Amabellinu proslavu. Ali
neemo ii.

128
 Nije bila usredotoena. U tome je bio problem. Nije se imala
vremena pripremiti. Uivala je u vinu, u okoladnim kuglicama i u
zombijima. Perry se vratio prije manje od tjedan dana. Uvijek je bio tako
drag i dobro raspoloen nakon putovanja, osobito ako je putovao izvan
Australije. To ga je nekako proistilo. Lice mu je uvijek djelovalo
njenije, a oi vedrije. Slojevi frustracije nakupljat e se tjednima. Djeca
su veeras bila divlja. - Mama e se veeras odmoriti - rekao je Perry
djeacima i sam ih je okupao, oprao zube i itao im prie, a ona je sjedila
na kauu, itala knjigu i pila Perryjevo iznenaenje. To je bio koktel koji
je izmislio prije mnogo godina. Imao je okus po okoladi i lagu i
jagodama i cimetu i koja god ena ga je kuala, poludjela je za njim. -
Dat u ti djecu u zamjenu za taj recept - jednom je Madeline rekla
Perryju.
Perry je natoio vino u svoju au. - Zato ne idemo?
- Vodim deke na Disney na ledu. Madeline je dobila besplatne
ulaznice pa dio nas ide. - Celeste je uzela jo jednu okoladnu kuglicu.
Ispriala se Renati porukom, ali nije dobila odgovor. Budui da je
uglavnom dadilja vozila djecu u kolu i dolazila po njih, Celeste ju nije
vidjela od prvog dana kole. Znala je da se odbijanjem povezuje s
Madeline i Jane, ali, i bila je povezana s Madeline i Jane. A ovo je bila
samo proslava estog roendana. To nije bilo pitanje ivota i smrti.
- Znai ja nisam pozvan na to Disney dogaanje? - pitao je Perry.
Pijuckao je vino. Tada je to osjetila. U elucu. Lagano stezanje. Ton mu
je bio oputen. aljiv. Ako bude bila oprezna, moda jo uspije spasiti
ovu veer.
Odloila je okoladnu kuglicu. - Oprosti - rekla je. - Mislila sam da
e htjeti biti sam. Moe ii u teretanu.
Perry je stajao nad njom i dalje drei bocu vina. Nasmijeio se. -
Nije me bilo tri tjedna. Ponovno putujem u petak. Zato bih htio biti sam?
Nije zvuao ni izgledao ljutito, ali osjetila je neto u zraku, kao kada
se sprema oluja. Najeila se.
- Oprosti - rekla je. - Nisam razmiljala. - Ve si me se zasitila? -

129
Djelovao je povrijeeno. I bio je povrijeen. Postupila je nepromiljeno.
Trebala je znati. Perry je uvijek traio kako da dokae da ga ona zapravo
ne voli. Kao da je to oekivao, a onda je bio ljut kad je mislio da je
dokazao da je u pravu.
Htjela je ustati, ali onda bi nastao pravi sukob. Ponekad, ako se
ponaala normalno, mogla ih je lagano vratiti u normalu. Pogledala ga je.
- Deki ni ne poznaju tu curicu. A gotovo ih nikad ne vodim na predstave
uivo. To mi je djelovalo kao bolji izbor.
- Pa zato ih ne vodi na predstave uivo? - pitao je Perry. - Nama ne
trebaju besplatne ulaznice! Zato nisi rekla Madeline da da ulaznice
nekome kome stvarno trebaju?
- Ne znam. Zapravo nije stvar u novcu.
Nije razmiljala o tome. Nekoj drugoj majci uskratila je pravo na
besplatnu ulaznicu. Trebala se sjetiti da e se Perry vratiti i da e htjeti
provesti vrijeme s djeacima, ali kako je esto bio odsutan, ve je bila
navikla na to da dogovara drutvena dogaanja onako kako njoj
odgovara.
- ao mi je - smireno je rekla. Bilo joj je ao, ali to nije imalo veze,
jer joj on nee vjerovati. - Vjerojatno sam trebala odabrati odlazak na
proslavu. - Ustala je. - Idem izvaditi lee. Svrbe me oi.
Htjela je proi pokraj njega. Zgrabio ju je za nadlakticu. Zabio joj je
prste u meso.
- Hej - rekla je. - To boli.
Dio igre bio je taj da je ona isprva reagirala uvrijeeno i iznenaeno,
kao da se to jo nikada nije dogodilo, kao da on moda nije znao to radi.
Uhvatio ju je jo vre. - Nemoj - rekla je. - Perry. Nemoj.
Bol ju je razbjesnila. Bijes je uvijek bio prisutan: bio je to rezervoar
zapaljivog goriva. ula je da joj glas postaje visok i histerian. Glasna,
svadljiva ena. - Perry, to uope nije bitno! Ne mora svemu pridavati
veliku vanost.
Jer sad vie nije bila rije o proslavi. Sad je bila rije o onome to se

130
dogaa svaki put. Jo joj je jae stegnuo ruku. Kao da je donosio odluku:
koliko e ju tono ozlijediti.
Gurnuo ju je, dovoljno jako da nespretno zatetura.
Onda je zakoraio unatrag, podigao bradu i poeo teko disati kroz
nosnice, a ruke je mlohavo spustio. ekao je da vidi to e ona uiniti.
Bilo je toliko mogunosti.
Ponekad je pokuala reagirati kao odrasla osoba. - To je
neprihvatljivo.
Ponekad je vikala. Ponekad je otila.
Ponekad mu je uzvratila. Udarala ga je i utala kao to je neko
udarala i utala starijeg brata. Nekoliko trenutaka bi joj uvijek dopustio,
kao da je to i htio, kao da mu je to i trebalo, a onda bi ju zgrabio za
zapea. Nije se samo ona drugi dan budila s modricama. Vidjela ih je i
na Perryjevu tijelu. Bila je jednako grozna kao i on. Jednako bolesna kao
i on. - Nije me briga tko je poeo! - rekla bi djeci.
No nijedna mogunost nije bila uinkovita.
- Ostavit u te ako to ikad ponovi - rekla je nakon prvog puta i bila
je smrtno ozbiljna. Dragi Boe, kako je bila ozbiljna. Tono je znala kako
se treba ponaati u takvoj situaciji. Deki su bili stari tek osam mjeseci.
Perry je plakao. Ona je plakala. Obeao je. Zakleo se ivotom djece. Bio
je slomljen. Kupio joj je prvi komad nakita koji nikad nee staviti na
sebe.
Tjedan dana nakon to su blizanci proslavili drugi roendan, ponovilo
se. Jo gore nego prvi put. Bila je oajna. Njihov brak je bio gotov.
Ostavit e ga. Uope nije bilo sumnje. Ali iste noi deki su se probudili
strano kaljui. Imali su krup. Sutradan se Josh tako razbolio da im je
doktor rekao: Zovem hitnu. Tri noi bio je na intenzivnoj.
Svjetloljubiaste modrice na Celestinom lijevom kuku bile su smijeno
nebitne kad je doktor stao pred nju i njeno rekao: - Mislimo da moramo
intubirati.
Jedino je htjela da Josh bude dobro, a onda je i bio dobro i sjedio u
krevetu, traei da gleda Wigglese i da mu doe brat, onim promuklim

131
glasom od te grozne cijevi. Ona i Perry bih su euforini od olakanja, a
nekoliko dana nakon to se Josh vratio kui iz bolnice, Perry je otiao u
Hong Kong, a trenutak za dramatian korak je proao.
A nepobitna injenica koja je stajala iza njezine neodlunosti bila je
ova: voljela je Perryja. Jo je bila zaljubljena u njega. Bila je luda za
njim. On ju je znao usreiti i znao ju je nasmijati. Uivala je razgovarati s
njim, gledati televiziju s njim i leati u krevetu s njim kad je vani bilo
hladno i kiovito. Jo uvijek ga je eljela.
Ali svaki put kad ne bi otila, dala mu je preutno doputenje da to
ponovno napravi. Znala je to. Ona je bila obrazovana ena koja je imala
izbora, imala je kamo otii, imala je obitelj i prijatelje koji bi joj pomogli,
odvjetnike koji bi ju zastupali. Mogla bi se vratiti na posao i uzdravati
se. Nije se bojala da e ju ubiti ako ga pokua ostaviti. Nije se bojala da
e joj oduzeti djecu.
Jedna od mama, Gabrielle, esto je avrljala sa Celeste na igralitu
poslije kole dok se njezin sin sa Celestinim blizancima igrao nindi. -
Sutra poinjem s novom dijetom - juer je rekla Celeste. - Vjerojatno
neu izdrati i onda u se mrziti. - Odmjerila je Celeste od glave do pete
i rekla: - Nema pojma o emu govorim, zar ne, mravice?
Ustvari imam, pomislila je Celeste. Tono znam o emu govori.
Sad se uhvatila za nadlakticu i borila se s porivom da ne zaplae.
Sutra nee moi obui onu haljinu bez rukava.
- Ne znam zato... - Zastala je. Ne znam zato ostajem. Ne znam
ime sam zasluila ovo. Ne znam zato to radi, zato to radimo, zato
se ovo stalno dogaa.
- Celeste - promuklo je rekao i vidjela je kako nasilje iezava iz
njegovog tijela. DVD se ponovno upalio. Perry je uzeo daljinski i ugasio
televizor.
- O, Boe. Jako mi je ao. - Lice mu se snudilo od aljenja.
Bilo je gotovo. Nee vie biti optuivanja zbog proslave. Ustvari,
dogodit e se upravo suprotno. Bit e njean i brian. Sljedeih nekoliko
dana, dok ne otputuje, brinut e se za Celeste vie nego itko za svoju

132
enu. Dio nje uivat e u tome: u tom plaljivom, suznom, pravinom
osjeaju da je zgrijeio.
Pustila je ruku s nadlaktice.
Moglo je biti mnogo gore. Rijetko ju je udarao u lice. Nikad nije
slomila ruku ih nogu niti je kad morala ii na ivanje. Modrice je uvijek
mogla sakriti dolevitom ili rukavima ili dugakim hlaama. Nikad ne bi
taknuo djecu. Djeaci nikada nisu vidjeli to se dogaalo. Moglo bi biti
gore. Mnogo gore. itala je lanke o pravim rtvama obiteljskog nasilja.
To je bilo strano. To je bilo stvarno. Ovo to Perry radi nije se raunalo.
To su bile sitnice, a time je sve bilo i vie poniavajue, jer je bilo tako...
Neukusno. Tako djetinjasto i otrcano.
Nije ju varao. Nije kockao. Nije se opijao. Nije ju ignorirao onako
kako joj je otac ignorirao majku. To bi bilo najgore. Ignoriranje. Kao da
te ne vidi.
Perryjev bijes bila je bolest. Duevna bolest. Vidjela je kako ga
napada, kako joj se pokuava oduprijeti. Kad ga je zgrabila, oi su mu
postale crvene i staklene, kao da je drogiran. Ono to je govorio nije
imalo smisla. To nije bio on. Bijes nije bio on. Bi li ga ostavila da ima
tumor na mozgu i da taj tumor utjee na njegovu osobnost? Naravno da
ne bi.
To je bila samo greka u inae savrenoj vezi. Svaka veza imala je
greaka. Uspona i padova. To je bilo poput majinstva. Svakog jutra
deki bi joj doli u krevet da se pomae s njom i u poetku je to bilo
boanstveno, a onda, nakon nekih deset minuta, poeli bi se tui i postalo
bi grozno. Njezini deki bih su divna stvorenja. Njezini deki bili su
divlje ivotinje.
Nikad nee ostaviti Perryja kao to nee ostaviti ni deke.
Perry je ispruio ruke. - Celeste?
Okrenula je glavu, zakoraila unatrag, ali nitko ju drugi nije mogao
utjeiti. Tu je bio samo on. Pravi on.
Zakoraila je prema njemu i stavila glavu na njegova prsa.

133
Samantha: Nikad neu zaboraviti trenutak kad su Perry i Celeste doli na
veer kolskog kviza. Sve se uzburkalo. Svi su stali i zurili u njih.

134
 DVADESET TREE POGLAVLJE

N ije li ovo FANTASTINO! - povikala je Madeline Chloe, kad su

sjele na odlina sjedala ispred ogromnog leda. - Osjeti se hladnoa
leda! Brrr! Pitam se odakle e princeze...
Chloe je podigla ruku i njenu ju stavila majci preko usta. - Pssst.
Madeline je znala da previe pria zato to je bila nervozna i zato to
se osjeala malo krivom. Ovo danas moralo je biti udesno kako bi
opravdalo jaz koji je stvorila izmeu sebe i Renate. Osmero djece iz
predkole koja bi inae ila na Amabellinu proslavu dola su ovamo
gledati Disney na ledu i to zbog Madeline.
Madeline je pogledala u Ziggyja, koji je na krilu drao ogromnu
plianu igraku. Ziggy je razlog zbog kojeg su danas ovdje, podsjetila se.
Jadan Ziggy ne bi bio na proslavi. Jadni mali Ziggy bez oca. Koji je
moda potajno psihopat... Ali svejedno?
- Ti se brine o Harryju Hippou ovaj vikend, Ziggy? - veselo je pitala.
Harry Hippo bio je igraka iz razreda. Svaki vikend iao je kui s drugim
djetetom, zajedno s malim albumom koji se morao vratiti s upisanom
priom o vikendu, popraenu slikama.
Ziggy je utke kimnuo. Dijete od malo rijei.
Jane se nagnula naprijed i kao i uvijek, diskretno vakala vakau. -
Prilino je stresno brinuti se o Harryju. Moramo mu omoguiti dobru
zabavu. Proli vikend iao je na vlak smrti... Au! - Jane se trgnula kad
ju je jedan od blizanaca, koji je sjedio pokraj nje i tukao se s bratom,

135
udario laktom u glavu.
- Josh! - strogo je rekla Celeste. - Max! Daj prestanite!
Madeline se pitala je li Celeste danas dobro. Izgledala je blijedo i
umorno, a ispod oiju imala je ljubiaste podonjake, iako su oni na
Celeste izgledali poput vjetog efekta minke koji bi svatko trebao
pokuati staviti na sebe.
Svjetla su se poela gasiti, te je na kraju zavladao mrak. Chloe je
uhvatila Madeline za ruku. Glazba je poela svirati i to tako glasno da je
Madeline osjetila vibracije. Na led je izaao itav niz arenih likova iz
Disneyjevih crtica, koji su se vrtjeli i brzo kretali. Madeline je pogledala
u svoje goste, iji su profili bili osvijetljeni jakim reflektorima koji su
obasjavali led. Svako je dijete gledalo ravno naprijed, uspravnih malih
lea, oarani prizorom ispred sebe, a svaki je roditelj gledao profil
svojega djeteta, oaran njihovom arolijom.
Osim Celeste, koja je spustila glavu i drala se za elo.

Moram ga ostaviti, pomislila je Celeste. Ponekad, kad je razmiljala o

neemu drugomu, ta joj je pomisao dola u glavu tako okantno i
silovito, poput naleta ake. Moj me mu tue.
Svemogui Boe, to nije u redu s njom? Svo to suludo
racionaliziranje. Greka, pobogu. Naravno da je morala otii. Danas!
Sada! im se vrate kui s predstave spakirat e torbe.
Ali deki e biti tako umorni i mrzovoljni.
Bilo je fantastino - rekla je Jane majci, koja je nazvala da pita kako
je bilo na predstavi Disney na ledu. - Ziggyju se jako svidjela. Kae da
eli nauiti klizati.
- Tvoj djed je volio klizati! - pobjedonosno je rekla njezina majka.
- Eto vidi - rekla je Jane, ne elei rei majci da je nakon predstave
svako dijete izjavilo da eli nauiti klizati. A ne samo djeca s prolim
ivotom.
- Nikad nee pogoditi koga sam danas srela u trgovini - rekla je

136
njezina majka. - Ruth Sullivan!
- Stvarno? - rekla je Jane, pitajui se nije li to pravi razlog zbog kojeg
je nazvala. Ruth je bila majka njezinog biveg deka. - Kako je Zach? -
posluno je pitala dok je odmatala novu vakau gumu.
- Dobro - rekla je njezina majka. - Ovaj... On je, zna, zaruen, draga.
- Stvarno? - pitala je Jane. Stavila je vakau u usta i poela vakati,
pitajui se kako se osjea u vezi s tim, ali neto drugo joj je sada
odvratilo pozornost, malena mogunost da se dogodi malena katastrofa.
Poela je hodati po neurednom stanu te je podizala jastuie i baenu
odjeu.
- Nisam bila sigurna trebam li ti to rei - rekla joj je majka. - Znam da
je to bilo prije mnogo vremena, ali ipak ti je on slomio srce.
- Nije mi slomio srce - odsutno je rekla Jane.
Slomio joj je srce, ali tako njeno, s tako puno potovanja i aljenja,
kao to radi draestan, dobro odgojen devetnaestogodinjak koji eli ii
na putovanje Europom i spavati s puno cura.
Kad je sada pomislila na Zacha, imala je osjeaj kao da se prisjea
starog kolskog prijatelja, nekoga koga bi zagrlila njeno, iskreno i
osjeajno kad bi se sreli na godinjici mature i koga onda ne bi vidjela do
sljedee godinjice.
Jane je kleknula i pogledala pod kau.
- Ruth je pitala za Ziggyja - znakovito je rekla njezina majka.
- Stvarno? - pitala je Jane.
- Pokazala sam joj fotografiju Ziggyja s prvog dana kole i gledala
sam njezinu reakciju. Nije rekla nita, hvala Bogu, ali znala sam to
misli, jer moram to rei, Ziggyjev smijeak na toj fotografiji malo
nalikuje na...
- Mama! Ziggy uope ne nalikuje na Zacha - rekla je Jane i ponovno
ustala.
Mrzila je kad se uhvatila kako dekonstruira Ziggyjevo prekrasno lice,
traei neku poznatu crtu: usne, nos, oi. Ponekad |e mislila da e neto

137
vidjeti, krajikom oka, no onda je ponovno sastavila Ziggyjevo lice u
Ziggyja.
- Ma znam! - rekla joj je majka. - Uope ne nalikuje na Zacha! - I
Zach nije Ziggyjev otac.
- Ma znam, draga. Pobogu. Znam to. Rekla bi mi da je.
- tovie, rekla bih Zachu.
Zach ju je nazvao nakon to se Ziggy rodio. - Mora li mi neto rei,
Jane? pitao je napetim, veselim glasom. - Ne - Jane mu je odgovorila i
ula je kako je odahnuo.
- Pa, to znam - rekla joj je majka. Brzo je promijenila temu. - Reci mi
jesi li napravila dobre slike sa kolskom igrakom? Otac e ti poslati e-
mail gdje moe izraditi slike, za koliko, Bili? Koliko? Ne, Janeine slike!
Za ono to mora napraviti za Ziggyja!
- Mama - prekinula ju je Jane. Vratila se u kuhinju i s poda uzela
Ziggyjev ruksak. Okrenula ga je naopake. Nita nije ispalo. - Sve je u
redu, mama. Znam gdje mogu izraditi slike.
Majka se nije obazirala na to. - Bili! Sluaj me! Rekao si da ima neka
stranica na internetu... - Glas joj je ieznuo.
Jane je ula u Ziggyjevu sobu, gdje je on sjedio na podu i igrao se
Lego kockicama. Podigla je njegovu posteljinu i protresla ju.
- Poslat e ti detalje e-mailom - rekla joj je majka.
- Odlino - odsutno je rekla Jane. - Moram ii, mama. Nazvat u te
sutra.
Prekinula je. Srce joj je snano udaralo. Uhvatila se za elo. Ne. To
je nemogue. Nije valjda toliko glupa. Ziggy ju je znatieljno pogledao.
Jane je rekla: - Mislim da imamo problem.

***
Kad se Madeline javila na telefon, vladala je tiina.
- Halo? - ponovno je rekla Madeline. - Tko je to? ula je kako netko
plae i govori neto nepovezano. - Jane? - Madeline joj je iznenada

138
prepoznala glas. - to je bilo? to se dogaa?
- Nije nita - rekla je Jane. Jecala je. - Nitko nije umro. Ustvari je
smijeno. Urnebesno je smijeno to plaem zbog toga.
- to se dogodilo?
- Nego... to e druge majke sada misliti o meni? - Janein glas je
zadrhtao.
Koga briga to one misle! - rekla je Madeline.
- Mene! rekla je Jane.
- Jane. Reci mi. to je bilo? to se dogodilo?
- Izgubili smo ga - jecala je Jane.
- Koga? Izgubila si Ziggyja? - Madeline je osjetila kako ju obuzima
osjeaj panike. Bila je opsjednuta time da e izgubiti svoju djecu, te je
brzo potvrdila gdje se ona nalaze: Chloe je u krevetu, Fred ita s Edom,
Abigail je kod tate (opet).
- Ostavili smo ga na sjedalu. Sjeam se da sam pomislila kakva bi
bila katastrofa da ga ostavimo. To sam stvarno pomislila, ali onda je
Joshu poela curiti krv iz nosa i to nam je svima odvuklo pozornost.
Ostavila sam poruku u uredu za izgubljene stvari, ali nije bio oznaen ili
neto...
- Jane. Ne razumijem to govori.
- Harry Hippo! Izgubili smo Harryja Hippoa!

Thea: U tome je problem djece generacije Y. Uope ne mare. Harry

Hippo bio je u koli vie od deset godina. Jeftina igraka od sintetike
kojom ga je zamijenila imala je grozan miris. Napravljena u Kini. Lice
tog nilskog konja ak nije bilo ni srdano.
Harper: Gledajte, nije toliko problem bio u tome to je izgubila
Harryja Hippoa, nego u tome to je u album stavila slike ekskluzivne
grupice koja je ila gledati Disney na ledu. Tako da su sva djeca to
vidjela, pa su jadni maliani pomislili: zato ja nisam bio pozvan? Kao
to sam rekla Renati, to je bilo bezobzirno.

139
 Samantha: Da, i znate to je stvarno okantno? To su bile posljednje
fotografije Harryja Hippoa. Harry Hippo s popisa kulturne batine.
Harry... Oprostite, nije smijeno. Uope nije smijeno.
Gabrielle: Dragi Boe, taj mete koji je nastao kad je jadna Jane
izgubila kolsku igraku i svi su se pretvarali da to nije nikakav problem,
ali oito je bio problem, a ja sam si mislila, imate li vi ljudi svoj ivot?
Hej, izgledam li mravije nego proli put kad smo se vidjeli? Smravila
sam tri kile.

140
 DVADESET ETVRTO
POGLAVLJE

P OZELEEENI! - vikala je Madeline dok je nanosila zeleni sprej na

Chloeinu kosu povodom sportskih igara. Chloe i Fred bili su
Delfini, boja njihova tima bila je zelena, to je bilo dobro jer je
Madeline lijepo pristajala zelena boja. Dok je Abigail ila u osnovnu
kolu, boja njezina tima bila je uta, a to Madeline nije odgovaralo.
- To je jako loe za ozonski omota - rekla je Abigail.
- Stvarno? - Madeline je drala limenku sa sprejem u zraku. - Nismo
li to popravili?
- Mama, rupa u ozonskom omotau se ne moe popraviti! - Abigail je
prezrivo preokrenula oima dok je jela zdravi doruak bez konzervansa
koji si je sama pripravila, a sastojao se od sjemenki lana i tko zna ega
jo. Nekih mueslija. U posljednje vrijeme kad god se vraala od tate,
izala bi iz auta s gomilom hrane, kao da se priprema na put u divljinu.
- Nisam mislila na to da smo popravili cijeli ozonski omota, mislila
sam na limenke s aerosolom. Ovaj... Ono neto. - Madeline je podigla
limenku sa sprejem i namrtila se, pokuavajui proitati natpis sa strane,
ali slova su bila premala. Jednom je imala deka koji je mislio da je
slatka i glupa, a to je bila istina jer je bila slatka i glupa cijelo vrijeme
dok je bila s njim. ivot s tinejdericom bio je isti.
- CFC - rekao je Ed. - Limenke aerosola vie ne sadre CFC.

141
 - to god - rekla je Abigail.
- Blizanci misle da e njihova mama pobijediti na utrci majki danas -
rekla je Chloe kad joj je Madeline poela plesti pletenicu. - Ali ja sam
im rekla da si ti milijardu puta bra.
Madeline se nasmijala. Nije mogla zamisliti da Celeste sudjeluje u
utrci. Vjerojatno bi trala u krivom smjeru ili ne bi ni primijetila da je
pitolj opalio. Uvijek je bila odsutna.
- Vjerojatno e pobijediti Bonnie - rekla je Abigail. - Ona stvarno
brzo tri.
- Bonnie? - rekla je Madeline.
- Khm, khm - upozorio ju je Ed.
- Zato? - odbrusila je Abigail. - Zato ne bi bila brza?
- Samo sam mislila da joj bolje ide joga i takve stvari. A ne kardio
vjebe - rekla je Madeline. Vratila se Chloeinoj frizuri.
- Brza je. Vidjela sam kako se s tatom utrkuje na plai i mama,
Bonnie je puno mlaa od tebe.
Ed je zahihotao. - Ti si hrabra djevojka, Abigail.
Madeline se nasmijala. - Abigail, jednog dana, kad bude imala
trideset godina, ponovit u ti neke stvari koje si mi rekla u protekloj
godini...
Abigail je bacila licu. - Samo elim rei da se ne uzruja ako ne
pobijedi!
- Da, da, dobro, hvala - smireno je rekla Madeline. Ona i Ed smijali
su se Abigail kad nije namjeravala biti duhovita i nije ba shvaala zato
je to smijeno, tako da joj je sada bilo neugodno i bila je bijesna zbog
toga.
- Mislim, ne znam zato se stalno mora natjecati s njom - zlobno je
rekla Abigail. - Nije da ti eli biti u braku s tatom, zar ne? Koji je onda
tvoj problem?
- Abigail - rekao je Ed. - Ne svia mi se tvoj ton. Majci se obraaj
lijepo.

142
 Madeline je lagano odmahnula glavom prema Edu.
- Pobogu! - Abigail je odgurnula zdjelicu s dorukom i ustala. Jao si
ga meni, pomislila je Madeline. Ovo e nam upropastiti cijelo jutro.
Chloe je izvukla glavu iz Madelininih ruku tako da moe gledati sestru.
- Sada vie ne smijem ni govoriti! Abigailino cijelo tijelo se treslo. -
Ne mogu biti ono to jesam u vlastitoj kui! Ne mogu se opustiti!
Madeline se prisjetila Abigailinog prvog ispada, kad je imala skoro
tri godine, a Madeline je mislila da nikad nee imati ispad, a to sve zbog
toga to je ona bila tako dobar roditelj. Strano se zaprepastila kad je
vidjela kako se Abigailino tijelo izvija od snane emocije. (Htjela je
pojesti abu od okolade koja joj je ispala na pod u trgovini. Madeline je
samo jadnom djetetu trebala dopustiti da ju pojede.)
- Abigail, ne mora tako dramatizirati. Samo se smiri - rekao je Ed.
Madeline je pomislila: Hvala ti, dragi, jer to uvijek upali, zar ne?
Kada kae eni da se smiri.
- Ma-maa! Naao sam samo jednu cipelu! - vikao je Fred iz hodnika.
- Samo malo, Fred! - doviknula mu je Madeline.
Abigail je polako odmahnula glavom, kao da je iskreno preneraena
zbog sramotnog tretmana koji mora podnositi.
- Zna to, mama? - rekla je ne gledajui Madeline. - Htjela sam ti to
rei poslije, ali rei u ti sada.
- MAA-MAA! - vikao je Fred.
- Mama je zauzeta! - zavritala je Chloe.
- Pogledaj pod krevet! - viknuo je Ed.
Madeline je odzvanjalo u uima. - to je bilo, Abigail?
- Odluila sam da elim stalno ivjeti s tatom i Bonnie.
- to si rekla? - pitala je Madeline, iako ju je ula.
Dugo se toga pribojavala, ali svi su stalno govorili: - Ma ne, to se
nikad nee dogoditi. Abigail to nikad ne bi uinila. Potrebna joj je majka.
- Ali Madeline je mjesecima znala da e se to dogoditi, Znala je. Htjela je

143
viknuti Edu: - Zato si joj rekao da se smiri?!
- Imam osjeaj da je to bolje za mene - rekla je Abigail. - Duhovno. -
Sada se prestala tresti te je smireno uzela zdjelu sa stola i odnijela ju u
sudoper. U zadnje vrijeme poela je hodati isto kao Bonnie, uspravnih
lea kao da plee balet, i gledati u neku udaljenu duhovnu toku.
Chloe se snudila. - Ne elim da Abigail ivi sa svojim tatom!
- Strano je poela plakati. Nacrtane zelene munje na njezinim
obrazima poele su se brisati.
- MAA-MAA! - vikao je Fred. Susjedi e misliti da ga netko
pokuava ubiti.
Ed se uhvatio za elo.
- Ako to stvarno eli - rekla je Madeline. Abigail se okrenula i
pogledala ju u oi i na trenutak su tu bile samo njih dvije, kao nekada.
Madeline i Abigail. Cure Mackenzie. Dok je ivot bio miran i
jednostavan. Znale su dorukovati u krevetu prije kole, jedna pokraj
druge, naslonjene na jastuke, s knjigama na krilu. Madeline nije
odvraala pogled. Sjea li se, Abigail? Sjea li se nas?
Abigail je sklonila pogled. - elim to.

Stu: Bio sam na sportskim igrama. Utrka majki bila je jebeno urnebesna.
Pardon. Ali neke ene... Kao da su bile Olimpijske igre. Stvarno.
Samantha: Ma, gluposti. Nemojte sluati mog mua. Nitko to nije
ozbiljno shvatio. Toliko sam se smijala da me zabolio trbuh.

Nathan je bio na igrama. Madeline nije mogla vjerovati kad je naletjela

na njega pred tandom za kojim su se prodavale kobasice. Drao je Skye
za ruku. Ovo je bilo jutro nad jutrima.
Nije mnogo tata dolazilo na sportske igre, osim ako nisu radili ili ako
su im djeca bila iznimno sportski nadarena, ali Madelinin bivi mu uzeo
je slobodan dan, obukao prugastu polo majicu i kratke hlaice, stavio
iltericu i sunane naoale, izgledajui kao savreni Dobar tata.

144
 - Dakle... Ovo ti je prvi put! - rekla je Madeline. Vidjela mu je
zvidaljku oko vrata. Pobogu, javio se dobrovoljno za ovo. Bio je
ukljuen. Ed je bio tata koji se javljao dobrovoljno za kolske aktivnosti,
ali danas je imao posla. Nathan se pretvarao da je Ed. Pretvarao se da je
dobar ovjek i svi su padali na to.
- Itekako! - ozario se Nathan, no smijeak mu je onda nestao jer se
vjerojatno sjetio da je njegova prvoroena ki takoer sigurno
sudjelovala na sportskim igrama dok je ila u osnovnu kolu. Naravno, u
zadnje vrijeme bio je prisutan na svim dogaanjima u kojima je
sudjelovala Abigail. Abigail nije bila sportski tip, ali je svirala violinu, i
Nathan i Bonnie bili su prisutni na svakom koncertu bez iznimke,
smijeili se od uha do uha i pljeskali, kao da su cijelo vrijeme bili
prisutni, kao da su ju oni vozili na satove violine u Petersham gdje nikada
nije mogla nai parking, kao da su joj pomogli platiti za te satove, to je
Madeline bilo teko financirati jer je bila samohrana majka, a bivi mu
nije joj davao nijednog centa.
A sad je odabrala njega.
- Je li Abigail razgovarala s tobom o... - Nathan se malo trgnuo, kao
da je govorio o osjetljivom zdravstvenom pitanju.
- O tome da eli ivjeti s tobom? - pitala je Madeline. - Je. Jutros,
ustvari.
Osjetila je fiziku bol. Kao da e dobiti gadnu gripu. Kao da je
izdana.
Pogledao ju je. - Slae li se...
- Slaem - rekla je Madeline. Nee mu pruiti to zadovoljstvo.
Morat emo vidjeti kako emo to financirati - rekao je Nathan.
Sad, kad je bio dobra osoba, plaao je alimentaciju za Abigail. I to na
vrijeme. Bez pogovora, i nijedno od njih nikad nije spomenulo prvih deset
godina Abigailinog ivota, kad oito hrana i odjea nije nita kotala.
- Hoe rei da ja tebi sad trebam plaati alimentaciju? - pitala je
Madeline.

145
 Nathan je djelovao zaprepateno. - Ma, ne, nisam to mislio...
- Ali u pravu si. Tako je poteno ako veinu vremena bude ivjela
kod tebe.
- Maddie, nikad ne bih uzeo tvoj novac - prekinuo ju je. - S obzirom
na to da nisam... Da nisam mogao sve te godine... - Napravio je grimasu.
- Sluaj, svjestan sam toga da nisam bio najbolji otac dok je Abigail bila
mala. Nisam trebao spomenuti novac. Ali trenutno smo malo u stisci.
- Moda bi trebao prodati svoj nabrijani sportski auto - rekla je
Madeline.
- Da - rekao je Nathan. Izgledao je posramljeno. - Trebao bih. U
pravu si. Iako ne vrijedi toliko koliko ti... Nema veze.
Skye je pogledala u oca velikim zabrinutim oima i opet je onako
brzo treptala kao to je Abigail nekad radila. Madeline je vidjela kako se
Nathan usiljeno smijei djevojici i stie joj ruku. Posramila ga je.
Posramila ga je dok je stajao drei za ruku svoju curicu koja je
izgledala kao nahoe.
Bivi muevi trebali bi ivjeti u drugoj etvrti. Trebali bi slati djecu u
druge kole. Trebao bi postojati zakon koji bi to odreivao. Sa sloenim
osjeajima izdaje, povrijeenosti i krivnje ne bi se trebalo baktati na dan
djetetovih sportskih igara. Takvi osjeaji ne bi se trebali pokazivati u
javnosti.
- Zato si se morao doseliti ovamo, Nathane? - uzdahnula je.
- Molim? - rekao je Nathan.
- Madeline! Vrijeme je za utrku mama iz predkole! Jeste li spremni?
- Bila je to gospoica Barnes, predkolska uiteljica, s kosom povezanom
u visoki rep, a koa joj je sjajila kao da je amerika navijaica. Izgledala
je svjee i plodno. Ukusan, zreo komad voa. Jo zreliji od Bonnie.
Njezini kapci nisu bili objeeni. Nita joj nije bilo objeeno. Sve u
njezinom veselom mladom ivotu bilo je jasno i jednostavno i ivahno.
Nathan je skinuo sunane naoale da ju bolje vidi, oito oraspoloen
samim pogledom na nju. Tako bi reagirao i Ed.

146
 - Neka igre ponu, gospoice Barnes - rekla je Madeline.

Detektiv Adrian Quinlan: Istraujemo odnose rtve sa svakim roditeljem

koji je bio na kolskom kvizu.
Harper: Da, ustvari, imam odreene teorije.
Stu: Teorije? Ja nemam nita. Samo sam mamuran.

147
 DVADESET PETO POGLAVLJE

M ame iz predkole skupile su se u neravnu liniju na startu za utrku i

stalno su se smijuljile. Suneva svjetlost odbijala im se o sunane
naoale. Nebo je izgledalo kao ogromna plava koljka. More je poput
safira svjetlucalo na obzoru. Jane se smjekala drugim majkama. Druge
majke smjekale su se njoj. Svi su bili jako ljubazni. Jako drueljubivi. -
Sigurna sam da si to sve samo umislila - rekla je Janeina majka, - Svi su
ve zaboravili taj mete koji se dogodio na danu upoznavanja.
Jane se silno trudila uklopiti se u kolsku zajednicu. Pomagala je u
kantini svaka dva tjedna. Svaki ponedjeljak ujutro ona i jo jedan roditelj
dobrovoljno su se javili da pomognu gospoici Barnes sluati kako djeca
vjebaju itanje. Ljubazno je avrljala kad je dovela Ziggyja i dola po
njega. Pozivala je djecu na igranje.
Ali Jane je i dalje osjeala da neto nije u redu. To se vidjelo u
lagano nakoenoj glavi, u osmijesima koji nisu dopirali do oiju, u blagim
natruhama osudivanja.
To nije nita bitno, stalno si je govorila.
To su sitnice. Nema razloga za strah. Ovaj svijet kutija za ruak i
kolskih torbi, ogrebanih koljena i prljavih malih lica, ni na koji nain nije
povezan s runoom one tople proljetne noi i jasnog svjetla poput oka
koje ju gleda sa stropa, pritiska na vratu, proaputanih rijei koje su joj
se uvukle u mozak. Prestani razmiljati o tome. Prestani razmiljati o
tome.

148
 Jane je sada mahnula Ziggyju, koji je sjedio na tribini sa strane s
ostalom djecom iz predkole, a pratilo ih je budno oko gospoice Barnes.
- Zna da neu pobijediti, zar ne? - jutros mu je rekla za dorukom.
Neke majke imale su osobnog trenera. Jedna od njih je i bih osobni
trener.
- Priprema! - viknuo je Jonathan, ljubazan tata koji ne radi i koji je
iao s njima na Disney na ledu.
- Koliko ovo uope ima metara? - pitala je Harper.
- Cilj izgleda jako daleko - rekla je Gabrielle.
- Zar to Renata i Celeste dre traku na cilju? - pitala je Samantha. -
Kako su se one izvukle iz ovoga?
- Mislim da je Renata rekla da...
- Ima trkaku potkoljenicu - prekinula je Harper. - A to je jako bolno.
- Sve bismo se trebale istegnuti - rekla je Bonnie, koja je bila
odjevena kao da e voditi sat joge, u utu majicu bez rukava koja joj je
skliznula s ramena kad je bezvoljno podigla gleanj i povukla ga iza
noge.
- Usput, Jess... - rekla je Audrey ili Andrea. Jane nikako nije mogla
zapamtiti njezino ime. Dola je blizu Jane i obratila joj se tihim,
povjerljivim glasom kao da e joj otkriti neku veliku, mranu tajnu. Jane
se do sada ve navikla na to. Neki dan ta joj je ena prila i tihim ju
glasom pitala: - Je li danas dan knjinice?
- Jane - rekla je Jane. (Nije ba mogla biti uvrijeena.)
- Oprosti - rekla je Audrey ili Andrea. - Sluaj. Jesi li za ili protiv?
- Za ili protiv ega? - pitala je Jane.
- Dame! - povikao je Jonathan.
- Muffina - rekla je Audrey ili Andrea. - Za ili protiv?
- Ona je za - rekla je Madeline. - Ubijate zabavu.
- Madeline, pusti ju da govori u svoje ime - rekla je Audrey ili
Andrea. - Meni izgleda kao da mari za zdravlje.

149
 Madeline je preokrenula oima.
- Ovaj... Pa, ja volim muffine? - rekla je Jane.
- Potpisujemo peticiju da se roditeljima zabrani donoenje muffina za
cijeli razred kad je neiji roendan - rekla je Andrea ili Audrey. - Djeci
prijeti pretilost, a ona svaki drugi dan u koli jedu poslastice.
Ne razumijem zato je ova kola toliko opsjednuta peticijama -
nervozno je rekla Madeline. - To je tako neprijateljska metoda. Zato ne
moete napraviti prijedlog?
- Dame, molim vas! - Jonathan je podigao pitolj.
- Gdje je Jackie danas, Jonathane? - pitala je Gabrielle. Majke su bile
blago opsjednute Jonathanovom enom, i to otkako je neku veer
prikazan njezin intervju u poslovnom dijelu dnevnika, u kojemu je
zvuala strano precizno i pametno govorei o jednom preuzimanju te je
pokazala novinaru gdje mu je mjesto. Osim toga, Jonathan je bio jako
zgodan, onako kao George Clooney, tako da je bilo potrebno stalno
spominjati njegovu enu da mu pokau kako nisu primijetile da je tako
zgodan i da ne oijukaju s njim.
- U Melbourneu je - rekao je Jonathan. - Prestanite priati sa mnom.
Priprema!
ene su se nagnule prema start liniji.
- Bonnie izgleda kao profesionalac - primijetila je Samantha kad se
Bonnie sagnula u poziciju za start.
- U zadnje vrijeme gotovo da ni ne trim - rekla je Bonnie. - To je
jako stresno za zglobove.
Jane je vidjela kako Madeline pogledava Bonnie i odluno zabija
tenisicu u travu.
- Dosta brbljanja! - povikao je Jonathan.
- Svia mi se kad nareuje, Jonathane - rekla je Samantha.
- Pozor!
- Ovo je tako stresno - rekla je Audrey ili Andrea Jane. - Ne znam
kako se jadna djeca nose s...

150
 Pitolj je opalio.

Thea: Imam svoje teorije o tome to se moda dogodilo, ali ne elim

govoriti loe o mrtvima. Kako govorim svojoj djeci, kojih imam etvero:
- Ako ne moete rei neto lijepo, onda nemojte nita ni rei.

151
 DVADESET ESTO POGLAVLJE

C eleste je osjetila pritisak Renatinog stiska s druge strane trake za cilj

i pokuala ju je i ona tako stisnuti, ali stalno je zaboravljala
usredotoiti se na to gdje se nalazi i to radi.
Kako je Perry? - povikala je Renata. - Je li trenutano u Australiji?
Kad god se Renata pojavila u koli ili na kolskim dogaanjima,
znakovito je odluila ne razgovarati s Jane i s Madeline (Madeline je to
oboavala, ali jadna Jane ba i nije), ali uvijek je razgovarala sa Celeste,
na neki obrambeni, pomalo uvrijeeni nain, kao da joj je Celeste stara
prijateljica koja joj je uinila neto loe, ali Renata je odluila biti zrela i
uzdii se iznad toga.
- Odlino je - povikala je Celeste.
Sino je problem bio u Lego kockicama. Deki su posvuda ostavili
Lego kockice. Trebala ih je natjerati da ih pokupe. Perry je bio u pravu.
Bilo je lake da ona to uini nakon to su oni zaspali, umjesto da se bori
s njima. To jadikovanje. Ta drama. Sino jednostavno nije imala snage za
to. Bila je lijena. Bila je loa majka.
- Pretvara ih u razmaena derita - rekao je Perry.
- Imaju tek pet godina - rekla je Celeste. Sjedila je na kauu i slagala
rublje. - Budu umorni nakon kole.
- Ne elim ivjeti u svinjcu - rekao je Perry. utnuo je Lego kockice
koje su se nalazile na podu.
- Onda ih sam pokupi - umorno je rekla Celeste. To. Tono to. Sama

152
je to prouzrokovala. Svaki put.
Perry ju je samo pogledao. Zatim se spustio na sve etiri i paljivo s
tepiha pokupio svaku Lego kockicu i stavio ju u veliku zelenu kutiju.
Ona je i dalje slagala rublje i gledala ga. Hoe li stvarno samo to
pokupiti?
Ustao je i donio kutiju do nje. - Vrlo je jednostavno. Ili natjeraj djecu
da ih pokupe. Ili ih sama pokupi. Ili plati jebenu pomonicu.
Jednim brzim pokretom istresao joj je cijelu kutiju Lego kockica na
glavu, koje su padale po njoj poput jakog, glasnog pljuska.
Od zaprepatenosti i ponienja morala je uhvatiti dah.
Ustala je, zgrabila par Lego kockica s krila i bacila mu ih ravno u
lice.
Eto. Opet. Celeste je kriva. Ponaala se kao dijete. To je bilo gotovo
smijeno. Komino. Odrasli ljudi bacaju stvari jedno na drugo.
Nadlanicom ju je udario po licu.
Nikad ju nije udario akom. Nikad ne bi uinio neto tako
neprofinjeno. Ona je zateturala i koljenom udarila u rub staklenog stolia.
Ponovno je stabilno stala na noge i bacila se na njega drei ruke kao
kande. On ju je s gaenjem odgurnuo.
Zato i ne bi? Njezino ponaanje je bilo odvratno.
Potom je otiao u krevet, a ona je pospremila Lego kockice i
netaknutu veeru bacila u ko za smee.
Jutros joj je usnica bila crvena i osjetljiva, kao da e dobiti herpes.
Nije bilo dovoljno da bi netko primijetio. Koljeno kojim je udarila u
stoli bilo je ukoeno i boljelo ju je. Nije bilo loe. U biti, nije to bilo
nita.
Jutros je Perry bio veseo, fiukao je dok je dekima kuhao jaja.
- to ti je bilo s vratom, tata? - pitao je Josh.
Na vratu mu je bila dugaka, tanka, crvena ogrebotina, to ga je
sigurno Celeste ogrebla.
- S vratom? - Perry je opipao ogrebotinu i pogledao Celeste, sa

153
smijekom u oima. Bio je to onaj zabavan, tajni pogled koji su si
roditelji upuivali kad bi im djeca rekla neto nevino i slatko o Djedu
Boinjaku ili o seksu. Kao da je ono to se sino dogodilo normalan dio
branog ivota.
- Nije nita, stari - rekao je Joshu. - Nisam gledao kuda idem pa sam
naletio na drvo.
Celeste nije mogla iz glave izbiti Perryjev izraz lica. Njemu je to bilo
smijeno. Njemu je to zaista bilo smijeno i uope mu to nije bilo bitno.
Celeste je stavila prst na osjetljivu usnicu.
Je li to stvarno bilo normalno?
Perry bi rekao: - Ne, mi nismo normalni. Mi nismo gospodin i
gospoa Prosjeni. Mi nismo prosjeni ljudi u prosjenoj vezi. Mi smo
drukiji. Posebni. Vie se volimo. Kod nas je sve intenzivnije. Seks je
bolji.
Opalio je pitolj, a ona se trgnula.
- Evo ih! - rekla je Renata.
etrnaest ena tralo je ravno prema njima, kao da ganjaju lopove,
maui rukama, isprene, podignute brade, neke su se smijale, ali veina
ih je izgledala smrtno ozbiljno. Djeca su vikala i navijala. Celeste je
gledala gdje su deki, ali nije ih vidjela.
- Ipak neu moi sudjelovati u utrci - jutros im je rekla. - Sino sam
pala niz stepenice nakon to ste zaspali.
- Jao - rekao je Max, ali to je bilo automatski. Nije izgledao kao da
mu je uistinu stalo.
- Mora biti paljivija - tiho je rekao Josh, ne pogledavi ju.
- Moram - sloila se Celeste. Stvarno mora.
Bonnie i Madeline su vodile. Odvojile su se od drugih. Bile su
izjednaene. Hajde, Madeline, pomislila je Celeste. Hajde, hajde, hajde
- TO! Prsima su oborile traku. Sigurno Madeline.

***

154
 - Bonnie za dlaku! - povikala je Renata.
- Ne, ne, sigurna sam da je Madeline prva - rekla je Bonnie Renati.
Bonnie kao da se uope nije naprezala. Boja na obrazima bila joj je samo
malo rumenija nego inae.
- Ne, ne, ti si prva, Bonnie - zadihano je rekla Madeline, iako je znala
da je pobijedila jer je cijelo vrijeme imala Bonnie u perifernom vidu.
Sagnula se i stavila ruke na koljena da doe do daha. ario ju je obraz na
mjestu na kojemu joj je ogrlica udarala tijekom utrke.
- Prilino sam sigurna da je Madeline prva - rekla je Celeste.
- Sigurno je Bonnie - prekinula ju je Renata, a Madeline se gotovo
naglas nasmijala. Dakle ovo je tvoja osveta, Renata? Nee mi dopustiti
da pobijedim na utrci majki?
- Sigurna sam da je Madeline - rekla je Bonnie.
- Sigurna sam da je Bonnie - uzvratila je Madeline.
- Pobogu, proglasit emo da je nerijeeno - rekla je majka djeteta iz
estog razreda, Plavi bob, koja je dijelila vrpce.
Madeline se uspravila. - Ne dolazi u obzir. Bonnie je pobjednica. -
Uzela je plavu pobjedniku vrpcu iz ruke majke djeteta iz estog razreda
i stavila je u Bonnien dlan, vrsto je stisnuvi prstima, kao da daje
djetetu novi od dva dolara. - Pobijedila si me, Bonnie. - Pogledala je
Bonniene svjetloplave oi i vidjela je da ju Bonnie shvaa. - Poteno si
me pobijedila.

Samantha: Madeline je pobijedila. Svi smo umirali od smijeha kad je

Renata ustrajala u tome da je Bonnie bila prva. Ali mislim li da je to
dovelo do ubojstva? Ne, ne mislim.
Harper: Ja sam bila trea, ako koga zanima.
Melissa: Ustvari, Juliette je bila trea. Znate, Renatina dadilja? Ali
Harper je inzistirala na tome da se dvadesetjednogodinja dadilja ne
rauna! I naravno, ovih dana svi se volimo pretvarati da Juliette nije ni
postojala.

155
 DVADESET SEDMO POGLAVLJE

Samantha: Sluajte, morate shvatiti demografiju ovog mjesta. Kao

prvo, tu su fiziki radnici, ili fizikalci, kako ih mi zovemo. U Pirriweeju
imamo jako puno fizikalaca. Kao to je moj Stu. Sol zemlje. Ili sol mora,
jer oni svi surfaju, naravno. Veina fizikalaca odrasla je ovdje i nije
nikada ni otila. Onda su tu ti alternativni tipovi. Ti blesavi hipiji. A u
posljednjih desetak godina tu su se doselili bogati die i budalai bankari
koji su sagradili ogromne kue na liticama. Ali! Postoji samo jedna
osnovna kola za svu djecu! Tako da na kolskim dogaanjima
pokuavaju razgovarati vodoinstalater, bankar i kristaloterapeut! To je
urnebesno. Nije ni udo da se dogodila pobuna.

C eleste se vratila kui sa sportskih igara i ugledala auto istaa

parkiran ispred kue. Kad je otkljuala ulazna vrata, ula je kako
gore grmi usisiva.
Otila si je napraviti aj u kuhinju. istai su dolazili jednom tjedno,
petkom ujutro. Naplaivali su dvjesto dolara, a posao koji su napravili
bio je prekrasan i blistav.
Celestina majka nije mogla vjerovati kad je ula koliko Celeste troi
na ienje. - Duo, ja u ti doi pomoi jednom tjedno rekla je. -
Sauvaj novac za neto drugo.
Njezina majka nije mogla pojmiti opseg Perryjevog bogatstva. Kad je
prvi put dola u veliku kuu s prekrasnim pogledom na plau, hodala je
po njoj s uljudnim, suzdranim izrazom lica, poput turista koji gleda neku

156
neobinu kulturoloku pojavu. Na kraju je rekla da je kua vrlo
prozrana. Njoj je dvjesto dolara bio skandalozan iznos koji se troio
na neto to biste mogli, to biste trebali napraviti sami. Uasnula bi se
kada bi sada vidjela Celeste kako sjedi, dok joj drugi ljudi iste kuu.
Celestina majka nikad nije sjedila. Dola bi kui iz none smjene u
bolnici, ula u kubinju i skuhala obitelji doruak, dok je Celestin tata
itao novine i dok su se Celeste i njezin brat svaali.
Dragi Boe, kako se samo Celeste svaala sa svojim bratom. Udario
bi ju. Ona bi mu uvijek vratila.
Moda da nije odrasla sa starijim bratom, da nije odrasla s tim
australskim mentalitetom da bude snana kao muko: ako te djeak udari,
ti mu vrati! Moda da je lijepo i njeno plakala kad ju je Perry prvi put
udario, moda se to onda ne bi ponovilo.
Usisiva je prestao raditi te se zauo muki glas, a potom
gromoglasan smijeh. Njezini istai bili su mladi brani par iz Koreje.
Kad je Celeste bila kod kue, uvijek su radili u potpunoj tiini, tako da
sigurno nisu uli kad je dola. Pred njom su pokazivali samo svoju
profesionalnu stranu. Bila je nerazumno povrijeena time, kao da im je
htjela biti prijateljica. Hajdemo se svi smijati i avrljati dok mi istite
kuu!
Iznad glave ula je korake kako tre i glasan enski smijeh.
Prestanite se zabavljati po mojoj kui, pomislila je Celeste. istite.
Celeste je popila malo aja. Zaboljela ju je usnica kad je prislonila
alicu na nju.
Bila je ljubomorna na svoje istae.
Ona je sjedila u svojoj velikoj kui i durila se.
Odloila je alicu, izvadila iz novanika Amex karticu i otvorila
laptop. Prijavila se na stranicu World Visiona i pregledavala slike djece
koju se moglo sponzorirati: bili su poput proizvoda na polici koji su se
nudili bogatim bjelkinjama kao to je ona. Ve je sponzorirala troje djece
i pokuala je zaintrigirati i svoje deke za to. Pogledajte! Evo male
Blessing iz Zimbabvea. Mora hodati kilometrima do pitke vode. Vi samo

157
morate otii do slavine. - Zato si jednostavno ne podigne novac na
bankomatu? - pitao je Josh. Perry je odgovorio na pitanje i strpljivo
objasnio. Perry je razgovarao s djecom o zahvalnosti i o pomaganju
onima koji nisu tako sretni kao njih dvojica.
Celeste je odluila sponzorirati jo etvero djece.
Trajat e satima dok napie pisma i roendanske estitke svima.
Nezahvalna kuja.
I zasluila je da ju se tue. Zasluila je to.
tipala se za bedra dok ju to nije zaboljelo. Sutra e imati nove
modrice. Modrice koje si je sama zadala. Voljela je gledati kako se
mijenjaju, kako se proiruju, kako tamne i onda polako blijede. To joj je
bio hobi. Ono to ju je zanimalo. Lijepo je imati hobi.
Gubila je zdrav razum.
Pretraivala je stranice dobrotvornih udruga na kojima su se
prikazivali bol i patnja koje nudi ovaj svijet: rak, rijetki genetski
poremeaji, siromatvo, krenje ljudskih prava, prirodne katastrofe. Samo
je davala i davala i davala. U dvadeset minuta donirala je dvadeset
tisua dolara Perryjevog novca. To joj nije priinjavalo zadovoljstvo, nije
bila ponosna zbog toga niti joj je to prualo uitak. Bilo joj je muka od
toga. Davala je novac u dobrotvorne svrhe, dok je jedna mlada djevojka
kleala i ribala prljave kutove njezine tu kabine.
isti si onda sama svoju kuu! Otpusti istae. Ali ni to im nee
pomoi, zar ne? Daj jo novca u dobrotvorne svrhe! Daj dok ne zaboli!
Potroila je jo pet tisua dolara.
Hoe li to nakoditi njihovoj financijskoj situaciji? To zapravo nije
znala. Perry se brinuo za novac. Naposljetku, to je bilo njegovo podruje.
Nije to skrivao od nje. Znala je da e rado s njom proi kroz sve njihove
raune i portfelj ulaganja ako ona to poeli, ali zavrtjelo joj se u glavi pri
pomisli da sazna tone brojke.
- Danas sam otvorila raun za struju i skoro sam se rasplakala - neki
danjoj je rekla Madeline i Celeste se htjela ponuditi da joj ga plati, ali,

158
naravno, Madeline nije htjela njezinu milost. Njoj i Edu bilo je savreno
dobro. Ali stvar je u tome da postoji toliko mnogo drukijih razina
dobroga, a Celeste na njezinoj razini ne bi mogao rasplakati nijedan
raun za struju. Uglavnom, nije mogla davati novac prijateljima. Mogla ih
je poastiti rukom ili kavom kad god je mogue, ali ak je i tad morala
biti oprezna da ih ne uvrijedi, da ne radi to preesto pa da ispadne kao da
se pravi vana, kao da je novac dio nje, a ustvari je novac bio Perryjev i
nije imao nikakve veze s njom, to je bila tek puka srea, kao i njezin
izgled. To nije bila njezina odluka.
Jednom, dok je studirala, bila je jako dobre volje te je veselo dola
na predavanje i sjela pokraj jedne djevojke po imenu Linda. - Jutro! -
rekla je.
Na Lindinu licu pojavio se izraz smijenog uasa.
- Jao, Celeste - zavapila je. - Danas nisam raspoloena za tebe. Ne
kad se osjeam grozno, a ti dolazi sva prpona i izgleda, zna, tako. -
Pokazala je na Celestino lice, kao da je to neto odvratno.
Cure oko nje prasnule su u veseli smijeh, kao da je neto strano
smijeno i subverzivno napokon izreeno naglas. Silno su se smijale, a
Celeste se usiljeno nasmijeila, idiotski, jer kako je mogla reagirati na to?
Osjeala se kao da je dobila amar, ali morala je reagirati kao da je
dobila kompliment. Morala je biti zahvalna. Nikad nemoj djelovati
previe sretno, rekla si je. To je iritantno.
Zahvalna, zahvalna, zahvalna.
Usisiva je gore prestao raditi.
Tijekom svih godina koliko su zajedno, Perry nikad nije komentirao
kako ona eli potroiti njihov (njegov) novac, nego ju je samo
povremeno, njeno i kao kroz alu podsjetio da moe potroiti i vie ako
eli. - Zna da si moemo priutiti i novu - jednom joj je rekao, kad je
naletio na nju kako mahnito u kupaonici riba mrlju na ovratniku svilene
bluze. - Ova mi se svia - rekla mu je. (Mrlja je bila od krvi.)
Kad je prestala raditi, njezin odnos prema novcu se promijenio.
Koristila ga je na isti nain kao to je koristila tuu kupaonicu: oprezno i

159
pristojno. Znala je da u oima zakona i drutva (navodno) ona doprinosi
njihovu ivotu brigom o domainstvu i odgojem djeaka, ali svejedno
nikada nije troila Perryjev novac kao to je neko troila svoj.
U svakom sluaju, nikad nije potroila dvadeset pet tisua dolara
tijekom jednog poslijepodneva. Hoe li on to komentirati? Hoe li biti
ljutit? Je li zato to uinila? Ponekad, kad bi osjetila kako u njemu kipi
bijes, kad je znala da je samo pitanje trenutka kad e eksplodirati, kad ga
je mogla namirisati u zraku, namjerno bi ga isprovocirala. Ona bi
prouzrokovala da se to dogodi, tako da bude gotovo.
ak i kad je davala novac u dobrotvorne svrhe, je li i to bio jo jedan
korak u bolesnom plesu njihova braka?
Nije da se to nikada nije dogodilo. Ili su na dobrotvorne priredbe i
Perry je na aukcijama nudio dvadeset, trideset, etrdeset tisua dolara ni
ne trepnuvi. Ali tu nije bila toliko rije o davanju koliko o pobjeivanju.
- Nitko me nee nadmaiti - jednom joj je rekao.
On je uistinu bio velikoduan pri troenju svojega novca. Ako bi
saznao da neki lan obitelji ili prijatelj treba novac, on bi diskretno
napisao ek ili direktno prebacio novac na raun, odmahnuvi rukom kad
bi mu ta osoba zahvalila ili promijenivi temu, djelujui kao da mu je
neugodno zbog lakoe kojom moe rijeiti tuu financijsku krizu.
Zaulo se zvono i ona je otila otvoriti vrata.
- Gospoa White? - Nabijen mukarac s bradom dao joj je ogroman
buket cvijea.
- Hvala - rekla je Celeste.
- Prava ste sretnica! rekao je mukarac, kao da nikada nije vidio da
neka ena dobiva tako impresivan buket.
- Itekako!
Sladak, opojan miris zakakljao joj je nos. Nekad je voljela primati
cvijee. A sada kao da je zbog toga morala napraviti niz zadataka.
Pronai vazu. Odrezati stabljike. Lijepo ga poslagati.
Nezahvalna kuja.

160
 Proitala je to pie na kartici.
Volim te. ao mi je. Perry.
Napisano rukopisom cvjeara. Uvijek je bilo udno vidjeti Perryjeve
rijei napisane tuom rukom. Je li se cvjear pitao to je Perry uinio?
Kakav je to supruniki prijestup sino napravio? Je li moda kasno
stigao kui?
Nosila je cvijee prema kuhinji. Primijetila je da se buket trese, da
drhti kao da mu je hladno. vre je uhvatila stabljike. Mogla bi ga
baciti u zid, ali to ju ne bi zadovoljilo. Cvijee bi samo beskorisno palo.
Na tepihu bi se rairile beivotne latice. Morala bi ih pokupiti s poda
prije nego to siu istai.
Pobogu, Celeste. Zna to mora uiniti.
Prisjetila se godine kad je navrila dvadeset pet: bila je to godina kad
se prvi put pojavila na sudu, godina kad je kupila prvi auto i poela
ulagati u dionice, godina kad se svake subote natjecala u skvou. Imala
je odline tricepse i glasno se smijala.
Te je godine upoznala Perryja.
Zbog majinstva i braka postala je blijeda kopija djevojke koja je
neko bila.
Cvijee je paljivo polegla na stol u blagovaonici i vratila se za
laptop.
U Google je ukucala rijei brani savjetnik.
Zatim je stala. Obrisala je to. Ne. To je ve uinila. Ovdje nije rije o
kuanskim poslovima i povrijeenim osjeajima. Morala je razgovarati s
nekim tko zna da se ljudi tako ponaaju; s nekim tko e postaviti prava
pitanja.
Osjetila je kako joj se obrazi are dok je upisivala dvije sramotne
rijei.
Obiteljsko... Nasilje.

161
 DVADESET OSMO POGLAVLJE

P ostoje i tee stvari od ovoga, pomislila je Madeline, dok je slagala

uske bijele traperice i stavljala ih u napola spakirani, otvoreni
koveg na Abigailinu krevetu.
Madeline nije imala pravo na osjeaje koje je sada proivljavala. Bilo
joj je neugodno zbog njihove snage. Bili su posve neproporcionalni sa
stvarnim stanjem stvari.
Dakle, Abigail je htjela ivjeti sa svojim ocem i nije bas bila
pretjerano ljubazna u toj situaciji. Ali imala je etrnaest godina.
etrnaestogodinjaci nisu poznati po empatiji.
Madeline se uvjeravala da nema nita protiv toga. To je bilo iza nje.
Nita strano. Imala je drugog posla. Drugih obaveza. No onda bi ju to
opet pogodilo, poput udarca u trbuh. Poela bi plitko disati kao da ima
trudove.
(A oni su s Abigail trajali dvadeset sedam sati. Nathan i primalja su
se alili o nogometu, dok je Madeline umirala. Dobro, na kraju nije
umrla, ali sjetila se kako je pomislila da ta bol moe zavriti jedino
smru, a posljednje rijei koje e uti bit e anse Manlyja da osvoje
prvenstvo.)
Iz koare s rubljem podigla je jedan Abigailin top. Bio je svjetlo-
ruiaste boje, to Abigailinu tenu uope nije pristajalo, ali Abigail ga je
oboavala. Bio je namijenjen samo runom pranju. To e sada raditi
Bonnie. Ili je moda nova, nadograena verzija Nathana sada prala rublje.

162
Verzija Nathana 2.0. Kod kue je sa enom. Dobrovoljno radi u
prihvatilitu za beskunike. Pere rublje runo.
Danas e doi po Abigailin krevet bratovim dostavnim vozilom.
Sino je Abigail pitala Madeline bi li ikako mogla odnijeti svoj
krevet u Nathanovu kuu. Bio je to prekrasan krevet s baldahinom koji
su Madeline i Ed poklonili Abigail za etrnaesti roendan. Bio je vrijedan
svakog skupocjenog centa koji su dali za njega, zbog ushienja na
Abigailinu licu kad ga je ugledala. Doslovno je plesala od sree. Kao da
se prisjeala druge osobe.
- Tvoj krevet ostaje ovdje - rekao je Ed.
- To je njezin krevet - rekla je Madeline - i nemam nita protiv toga
da ga nosi sa sobom. - To je rekla da povrijedi Abigail, da i ona nju
povrijedi, da joj pokae da ju nije briga to se Abigail seli, da e se sada
viati samo vikendom, ali njezin stvaran ivot, njezin stvaran dom bit e
negdje drugdje. Ali Abigail uope nije bila povrijeena. Bila je
jednostavno zadovoljna to e dobiti krevet.
- Hej - rekao je Ed s vrata spavae sobe.
- Hej - rekla je Madeline.
- Abigail bi sama trebala pakirati svoju odjeu - rekao je Ed. -
Sigurno je dovoljno stara za to.
Moda i je, ali Madeline je bila zaduena za rublje. Znala je gdje se
to nalazi: u pranju, na suenju, gdje je to sloeno i odloeno, cako da je
bilo razumljivo da e Madeline to napraviti. Otkako je Ed upoznao
Abigail, uvijek je oekivao malo previe od nje. Koliko je samo puta
ula ba te rijei? Sigurno je dovoljno stara za to. Nije poznavao djecu
Abigailine dobi, pa se Madeline inilo da uvijek oekuje previe. S
Fredom i Chloe je bilo drukije jer je s njima bio otpoetka. Poznavao ih
je i shvaao onako kako nikada nije poznavao i shvaao Abigail.
Naravno, volio ju je, i bio je dobar, brian ouh koji je odmah, bez
pogovora, prihvatio tu ulogu (dva mjeseca nakon to su zapoeli vezu, Ed
je iao s Abigail u kolu na jutarnji aj povodom dana oeva; Abigail ga
je tada oboavala) i moda bi njih dvoje imali divan odnos da se Nathan,

163
izgubljeni otac, nije vratio u najgore mogue vrijeme, kad je Abigail
imala jedanaest godina. Prestara da se njome upravlja. Premlada da
shvati ili kontrolira svoje osjeaje. Preko noi se promijenila. Kao da je
mislila da e izdati oca ako prema Edu bude imalo pristojna. Ed je imao
staromodnu autoritativnu crtu koja nije dobro reagirala na nepotovanje i
koja se nije mogla mjeriti s Nathanovim oputenim stavom.
- Misli li da sam ja kriv? - pitao je Ed. Madeline je podigla pogled. -
Zato?
- Zbog toga to se Abigail seli tati? - Izgledao je uzrujano, nesigurno.
- Jesam li bio prestrog prema njoj?
- Naravno da ne - rekla je, iako je mislila da je bio djelomino kriv
zbog toga, ali zato bi mu to rekla?
- Mislim da je Bonnie prava atrakcija - rekla je.
- Pita li se ikad je li Bonnie bila podvrgnuta elektrookovima? -
naglas je razmiljao Ed.
- Neto sigurno nije u redu s njom - rekla je Madeline.
Ed je uao i rukom preao preko stupa Abigailinog kreveta. - Strano
sam se namuio da ga sastavim - rekao je. - Misli li da e Nathan to
uspjeti napraviti?
Madeline se podsmjehnula.
- Moda bih se trebao ponuditi da mu pomognem - rekao je Ed. Bio
je ozbiljan. Nije mogao podnijeti pomisao da netko aljkavo napravi
uradi sam posao.
- Da se nisi usudio - rekla je Madeline. - Zar ne bi trebao ii? Nema
li neki intervju?
- Imam. - Ed se sagnuo da ju poljubi.
- S nekim zanimljivim?
- Intervju je u najstarijem klubu itatelja poluotoka Pirriwee - rekao
je Ed. - etrdeset godina se sastaju jednom mjeseno.
- Ja bih trebala osnovati neki klub itatelja - rekla je Madeline.

164
Harper: Samo u ovo rei u vezi s Madeline. Sve je roditelje pozvala da
se ulane u njezin klub itatelja, ukljuujui Renatu i mene. Ja sam ve
ulanjena ujedan klub itatelja, tako da sam odbila, a to je vjerojatno i
dobro. Renata i ja uvijek smo uivale itati kvalitetne knjige, a ne te
povrne plagijate! ista glupost! Ali svakom njegovo, naravno.
Samantha: Taj klub itatelja erotskih knjiga zapoeo je kao ala.
Ustvari, ja sam bila kriva. Radila sam u kantini zajedno s Madeline i
spomenula sam joj jedan prosti prizor iz knjige koju je odabrala. Da
budem iskrena, nije ni bio toliko prost, samo sam se zezala, ali onda je
Madeline rekla: - Jao, jesam li zaboravila rei da je to klub itatelja
erotskih knjiga? - Tako da smo ga poeli zvati Klub itatelja erotskih
knjiga, a to su se ljudi poput Harper i Carol vise sablanjavali na to, to
je Madeline bila gora.
Bonnie: Ja etvrtkom naveer drim teaj joge; da nije tako, vrlo rado
bih se bila ulanila u Madelinin klub itatelja.

165
DVADESET DEVETO POGLAVLJE

Dva mjeseca prije veeri kolskog kviza

S utra moram predati obiteljsko stablo - rekao je Ziggy. - Ne, to je

sljedei tjedan - rekla je Jane. Sjedila je na podu u kupaonici i
naslonila se na zid dok se Ziggy kupao. Zrak je bio pun pare i mirisa
pjenuave kupke od jagode. Volio se brkati u dubokoj, vrlo toploj
pjenuavoj kupki. - Jo toplije, mama, toplije! - uvijek je zahtijevao, a
koa bi mu toliko pocrvenjela da se Jane brinula nije li ga opekla. - Jo
mjehuria! - Onda se dugo igrao zamrenih igrica u mjehuriima, kao na
primjer erupcije vulkana, Jedi vitezova, nindi i prigovarajuih majki.
- Treba nam poseban karton za obiteljsko drvo - rekao je Ziggy.
- Da, nabavit emo ga preko vikenda. - Jane mu se nasmijeila.
Mjehurie na kosi oblikovao je u irokezu. - Smijean si.
- Nisam, nego sam super cool - rekao je Ziggy. Vratio se igrici. -
Bum! Pazi, Yoda! Gdje ti je svjetlea sablja?
Udario je po vodi, a mjehurii su poletjeli.
Jane je nastavila itati knjigu koju je Madeline odabrala za prvo
okupljanje njihovog kluba itatelja. - Izabrala sam neto s puno seksa, s
drogom i ubojstvom - rekla je Madeline. - Tako da emo imati ivahnu
raspravu. Bilo bi odlino da doe do svae.
Radnja knjige odvijala se 1920-ih. Knjiga je bila dobra. Jane je sada
rijetko itala za svoj uitak. itanje romana bilo joj je kao da se vratila

166
na neko odredite gdje je provela lijep odmor.
Trenutano se nalazila usred prizora sa seksom. Okrenula je stranicu.
- Udarit u te u lice, Darth Vader! - povikao je Ziggy.
- Nemoj govoriti udarit u te u lice - rekla je Jane ne podigavi
pogled. - To nije lijepo. - Nastavila je itati. Jedan mjehuri s mirisom
jagode doletio je na stranicu njezine knjige. Odgurnula ga je prstom.
Osjetila je neto: djeli nekog osjeaja. Malo se pomaknula na ploicama
u kupaonici. Ma ne. Sigurno ne. Od knjige? Od dva lijepo napisana
odlomka? Ali da. Osjetila je to. Malo se uzbudila.
Bilo je pravo otkrie to je nakon sveg ovog vremena uspjela osjetiti
neto tako elementarno, tako bioloki, tako ugodno.
Na trenutak je vidjela oko u stropu koje je zurilo u nju, a grlo joj se
stegnulo, no onda su joj se nosnice rairile od iznenadnog bijesa.
Odbijam to, rekla je sjeanju. Odbijam te danas, jer, zna to, imam druga
sjeanja na seks. Imam puno drugih sjeanja na normalnog deka i
normalan krevet, gdje plahte nisu bile tako utirkane i gdje u stropu nije
bilo oka i gdje nije bilo te priguene, obavijene tiine, nego glazbe i
uobiajenosti i prirodnog svjetla i on je mislio da sam lijepa, ti gade, on
je mislio da sam lijepa i bila sam lijepa, i kako se usuuje, kako se
usuuje, kako se usuuje.
- Mama? - rekao je Ziggy.
- Molim? - rekla je. Osjetila je neku mahnitu, ljutitu sreu, kao da ju
je netko izazivao.
- Trebam onu licu u ovakvom obliku. - U zraku je nacrtao polukrug.
Htio je kuhinjsku lopaticu.
- Jao, Ziggy, ve imamo dovoljno stvari iz kuhinje u kadi - rekla je,
ali ve je odloila knjigu i poela ustajati kako bi mu je donijela.
- Hvala, mama - aneoski je rekao Ziggy, a ona je pogledala u
njegove velike zelene oi s kapljicama vode koje su blistale na njegovim
trepavicama i rekla: - Jako te volim, Ziggy.
- Ta mi lica treba jako brzo - rekao je Ziggy.

167
 - Dobro.
Okrenula se da izae iz kupaonice, a Ziggy je rekao: - Misli li da e
se gospoica Barnes ljutiti na mene ako ne donesem obiteljsko stablo?
- Duo, to je sljedei tjedan - rekla je Jane. Otila je u kuhinju i
naglas proitala poruku koja je na hladnjak bila privrena magnetom. -
Sva djeca imat e priliku govoriti o svom obiteljskom stablu kad donesu
svoj rad u petak, dvadeset etvrtog... Jao si ga meni!
Bio je u pravu. Sutradan je morao predati obiteljsko stablo.
Zapamtila je da obiteljsko stablo mora predati isti petak kad njezin tata
bude slavio roendan, no veera povodom tatinog roendana pomaknuta
je tjedan dana poslije jer je njezin brat iao na put s novom djevojkom.
Za sve je bio kriv prokleti Dane.
Nije. Ona je bila kriva. Imala je samo jedno dijete. Imala je rokovnik.
Ne bi trebalo biti tako teko. Morat e ga sada napraviti. Ovog trena.
Nije ga mogla poslati u kolu bez tog rada. Privui e pozornost na sebe,
a on je to mrzio. Da je rije o Madelininoj Chloe, nju uope ne bi bilo
briga. Nasmijeila bi se, slegnula ramenima i izgledala draesno. Chloe je
voljela biti u sreditu pozornosti, ali jadan Ziggy samo se htio uklopiti u
mnotvo, ba kao Jane, no zbog nekog razloga dogaalo se upravo
suprotno.
- Pusti vodu da istee iz kade, Ziggy! - vikala je. - Moramo sada
napraviti taj rad!
Treba mi ona posebna lica! - vikao je Ziggy.
- Nemamo vremena! - vritala je Jane. - Pusti vodu sada! Karton.
Trebao im je veliki komad kartona. Gdje e ga nabaviti u ovo doba
veeri? Ve je prolo sedam. Sve trgovine su zatvorene.
Madeline. Ona sigurno ima vika kartona. Odvest e se do nje, a
Ziggy e u pidami ostati u autu dok Jane na brzinu ode po njega.
Napisala je poruku Madeline:
Kriza! Zaboravila sam na obiteljsko stablo!!!!!! (Idiot!) Ima li
moda vika kartona? Ako ima, mogu li doi po njega? S hladnjaka je

168
skinula upute.
Namjera ovog rada bila je da dijete postane svjesno svojeg naslijea
i naslijea drugih, dok razmilja o ljudima koji su mu sada bitni u ivotu i
koji su mu bili bitni prije. Dijete je trebalo nacrtati stablo i u sredinu
staviti svoju sliku, a zatim staviti slike i napisati imena drugih lanova
obitelji, ako je mogue barem za dvije generacije, ukljuujui i brau i
sestre, tete, ujake, strieve, bake i djedove i ako je mogue pradjedove i
prabake ili ak ukundjedove i ukunbake!
Na dnu se nalazila podvuena poruka.
Poruka roditeljima: dijete e oito trebati vau pomo, ali molim vas
da se pobrinete da i dijete doprinese ovom radu! elim vidjeti NJIHOV
rad, ne VA! J Gospoica (Rebecca) Barnes
Ne bi trebalo dugo trajati. Ve je pripremila sve fotografije. Bila je
silno zadovoljna sama sa sobom to to nije ostavila za zadnji as. Njezina
majka pripremila je fotografije iz obiteljskih albuma. Imala je ak i sliku
Ziggyjevog ukundjeda sa strane Janeinog tate, koja je slikana 1915.
godine, tek nekoliko mjeseci prije nego to je poginuo u bitci u
Francuskoj. Jane je samo morala natjerati Ziggyja da nacrta drvo i da
napie barem neka imena.
No ve je trebao biti u krevetu. Pustila ga je da predugo bude u
kupki. Bio je spreman za priu i za spavanje. Gunat e i zijevati i padati
sa stolice, a ona e ga morati moliti i mititi i nagovarati tako da e cijeli
proces biti muan.
Ovo je bilo smijeno. Samo bi ga trebala staviti u krevet. Bilo je
suludo tjerati petogodinjaka da dugo bude budan zbog kolskog rada.
Moda da sutra ne ode u kolu? Da kae da je bolestan? Ali on je
oboavao petkom ii u kolu. Super petak. Tako ga je zvala gospoica
Barnes. Osim toga, Jane je stvarno bilo potrebno da on sutra ide u kolu
jer je morala raditi. Imala je tri posla koja je sutra morala zavriti.
Da naprave to ujutro prije kole? Aha. Mo mislit! Ujutro ga jedva
natjera da obuje cipele. Oboje su ujutro bili beskorisni.
Dii duboko. Dii duboko.

169
 Tko bi rekao da predkola moe biti tako stresna? Jao, ovo je bilo
smijeno! Jako smijeno. No nekako se nije mogla natjerati na smijeh.
Mobitel joj se nije oglaavao. Uzela ga je i pogledala. Nita.
Madeline je inae odmah odgovarala na poruke. Vjerojatno joj je bilo
dosta Janeinih kriza.
- Mama! Treba mi lica! - vikao je Ziggy. Zazvonio joj je mobitel.
Zgrabila ga je.
- Madeline?
- Ne, draga, Pete je. - Bio je to vodoinstalater Pete. Jane se snudila.
- Sluaj, draga...
- Znam! Jako mi je ao! Nisam jo napravila obraun plae. Napravit
u ga veeras.
Kako je mogla zaboraviti? Uvijek je napravila obraun za Petea u
etvrtak do podneva, tako da je u petak mogao platiti svojim dekima.
- Nema problema - rekao je Pete. - Vidimo se, draga. Poklopio je.
Nije bio raspoloen za avrljanje.
- Mama!
- Ziggy! - Jane je ula u kupaonicu. - Vrijeme je da ispustimo vodu!
Moramo napraviti tvoje obiteljsko stablo!
Ziggy se ispruio na leima, oputeno drei ruke prekriene pod
glavom, kao da se suna na plai od mjehuria. - Rekla si da ga ne
moramo predati sutra.
- Moramo! Ja sam bila u pravu, a ti u krivu! Mislim, ti si bio u pravu,
a ja u krivu! Moramo ga smjesta napraviti! Brzo! Hajdemo te obui u
pidamu!
Stavila je ruku u toplu kupku i izvukla ep, znajui da grijei. - Ne! -
bijesno je povikao Ziggy. Volio je sam izvui ep. - Ja u!
- Dala sam ti dovoljno prilika - rekla je Jane najstroim,
najodlunijim tonom. - Vrijeme je da izae. Nemoj galamiti.
Voda je zahuala. Ziggy je zahuao. - Zloesta mama! Ja u! Daj mi
da ja! Ne, ne.

170
 Bacio se naprijed da uzme ep tako da ga moe vratiti i izvui. Jane
je visoko drala ep tako da ga on ne moe dohvatiti. - Nemamo vremena
za to!
Ziggy je ustao, a njegovo mravo, sklisko tijelo bilo je prekriveno
mjehuriima, dok mu je lice bilo izoblieno od pomahnitalog bijesa.
Skoio je prema epu, poskliznuo se, a Jane ga je morala vrsto uhvatiti
za ruku tako da ne padne i ne onesvijesti se.
- To me BOLI! - vritao je Ziggy.
Jane se uplaila jer je Ziggy skoro pao te je sada bila bijesna na
njega.
- PRESTANI VIKATI! - vikala je.
Uzela je runik s draa i zamotala Ziggyja, podigavi ga iz kade dok
je on vritao i mahao rukama i nogama. Odnijela ga je u njegovu sobu i
paljivo ga stavila na krevet jer se bojala da ga ne baci u zid.
On je vritao i mahao rukama i nogama. Na usnama mu se zapjenila
slina. - MRZIM TE! - vikao je. Susjedi e sigurno pozvati policiju.
- Prestani - rekla je razumnim glasom odrasle osobe. - Ponaa se kao
beba.
elim drugu mamu! - vikao je Ziggy. Udario ju je u trbuh, a ona je
skoro pala.
Potpuno je izgubila kontrolu. - PRESTANI! PRESTANI! PRESTANI!
- Vikala je kao luakinja. Bio je to dobar osjeaj, kao da joj je to trebalo.
Ziggy je odmak prestao. uurio se uz uzglavlje i prestravljeno ju
gledao. Sklupao se u golu lopticu, zabio lice u jastuk i tuno jecao.
- Ziggy - rekla je. - Dodirnula je njegovu koatu kraljenicu, a on se
trgnuo. Smuilo joj se od osjeaja krivnje.
- ao mi je to sam tako vikala - rekla je. Prekrila je njegovo golo
tijelo runikom. ao mi je sto sam te htjela baciti u zid.
On se okrenuo i bacio na nju, priljubivi se poput koale. Zagrlio ju je
oko vrata, nogama joj je obujmio struk, a mokro, balavo lice stavio je na
njezin vrat.

171
 - U redu je - rekla je. - Sve je u redu. - Uzela je runik s kreveta i
ponovno ga zamotala. - Brzo. Hajdemo te obui u pidamu da se ne
prehladi.
- Netko zvoni - rekao je Ziggy.
- Molim? - rekla je Jane.
Ziggy je podigao glavu s njezinog ramena, opreznog i znatieljnog
izraza lica. - uje?
Netko je zvonio dolje na vratima zgrade. Jane ga je odnijela u dnevnu
sobu.
- Tko je to? - pitao je Ziggy. Bio je oduevljen. Na obrazima su mu i
dalje bile suze, no oi su mu bile bistre i jasne. Krenuo je dalje kao da se
taj grozan incident nikada nije ni dogodio.
- Ne znam - rekla je Jane. Je li se netko alio zbog buke? Policija?
Doli su socijalni radnici da ga odvedu?
Uzela je slualicu. - Da?
- Ja sam! Pusti me unutra! Hladno je.
- Madeline? - Pustila ju je, spustila Ziggyja i otila otvoriti vrata
stana.
- Je li i Chloe dola? - uzbueno je skakao Ziggy, a runik mu je
skliznuo s ramena.
- Chloe je vjerojatno u krevetu, gdje bi i ti trebao biti. - Jane je
pogledala niz stubite.
- Dobra veer! - Madeline joj se veselo nasmijala dok se penjala
stubama u ruiastoj vesti, trapericama i u piastim izmama s visokom
petom koje su odzvanjale hodnikom.
- Bok! - rekla je Jane.
- Donijela sam ti karton - Madeline je podigla uredno zamotan uti
karton kao da je tafeta.
Jane je briznula u pla.

172
 TRIDESETO POGLAVLJE

N ije to nita! Bilo mi je drago da imam izliku izai iz kue - rekla je

Madeline, prekidajui Janeino uplakano izraavanje zahvalnosti. - A
sada, brzo, idemo te odjenuti, Ziggy, i srediti ovaj rad.
Tui problemi uvijek su djelovali tako savladivi, a tua djeca tako
mnogo poslunija, pomislila je Madeline kad je Ziggy otiao. Dok je Jane
skupljala obiteljske slike, Madeline je gledala Janein mali uredan stan,
koji ju je ponovno podsjetio na dvosoban stan u kojemu su ivjele ona i
Abigail.
Znala je da uljepava to razdoblje. Nije se prisjeala stalnih
financijskih briga i usamljenosti tijekom onih noi dok je Abigail spavala,
a na televiziji nije bilo niega zanimljivoga.
Abigail je sada ve dva tjedna ivjela s Nathanom i Bonnie, i
izgledalo je da je svima savreno dobro osim Madeline. Veeras, kad je
dobila Janeinu poruku, djeca su spavala, Ed je radio na prii, a Madeline
je upravo sjela da gleda Ameriki top model. - Abigail! - povikala je
kad je ukljuila televizor, a onda se sjetila da je njezina soba prazna, da
je veliki krevet s baldahinom zamijenjen kauem koji je Abigail koristila
kad je dola vikendom. Madeline vie nije znala kako da se ponaa sa
svojom keri, jer je imala osjeaj da je dobila otkaz na poslu majke.
Ona i Abigail prije su zajedno gledale Ameriki top model, jele
sljezove kolaie i davale zloeste primjedbe o natjecateljicama, no
Abigail je sada sretno ivjela u kui gdje nije bilo televizora.

173
 Bonnie nije vjerovala u televiziju. Umjesto gledanja televizije, svi
su poslije veere zajedno sjedili i sluali klasinu glazbu i razgovarali.
- Gluposti - podsmjehnuo se Ed kad je to uo.
- Oito je to istina - rekla je Madeline. Naravno, sada kad bi Abigail
dola u posjet, samo je htjela leati na trosjedu i stalno gledati
televiziju, a budui da je Madeline sada bila popustljivi roditelj, to joj je
i dopustila. (Da ona provede samo tjedan dana sluajui klasinu glazbu i
razgovarajui, i ona bi eljela gledati televiziju.)
itav Bonnien ivot bila je pljuska Madeline. (Njena pljuska, vie
kao superiorno, njeno milovanje, jer Bonnie nikada ne bi uinila nita
nasilno.) Zato je bilo lijepo pomoi Jane, da ona bude ta koja je smirena,
ta koja ima odgovore i rjeenja.
- Ne mogu nai ljepilo da zalijepim fotografije - zabrinuto je rekla
Jane kad su sve stavili na stol.
- Imam ga. - Madeline je iz torbice izvadila pernicu i dala crni
flomaster Ziggyju. - Da vidimo kako crta veliko drvo, Ziggy.
Sve je bilo dobro dok Ziggy nije rekao: - Moramo napisati ime
mojega oca. Gospoica Barnes je rekla da nema veze ako nemamo sliku,
samo moramo napisati ime.
- Pa, zna da nema tatu, Ziggy - smireno je rekla Jane. Rekla je
Madeline da je uvijek pokuala sa Ziggyjem biti to iskrenija u vezi s
njegovim ocem.
- Ali pravi si sretnik, jer ima ujaka Danea i djeda i praujaka
Jimmyja. - Podigla je fotografije nasmijeenih mukaraca kao da su
dobitne karte. - A ak imamo i ovu nevjerojatnu sliku tvog ukundjeda
koji je bio vojnik!
- Da, ali svejedno moram napisati ime svog tate u ovu prazninu -
rekao je Ziggy. - Mora se povui crta od mene do moje mame i mojeg
tate. Tako se to treba napraviti.
Pokazao je na primjer obiteljskog stabla koji im je dala gospoica
Barnes, a na kojem je bila prikazana savrena, cjelovita nuklearna obitelj

174
s mamom, tatom i dvoje djece.
Gospoica Barnes trebala bi malo bolje promisliti o ovom radu,
pomislila je Madeline. I ona je bila u nevolji kad je pomagala Chloe da
napravi svoje stablo. Pojavilo se kakljivo pitanje bi li crta trebala biti
povuena od Abigailine slike do Eda. - Morat ete staviti sliku
Abigailinog pravog tate - predloio je Fred, gledajui preko njihovih
ramena. - I njegovog auta?
- Neemo - rekla je Madeline.
- Ne mora biti tono onakvo kao primjer koji vam je dala gospoica
Barnes - rekla je Madeline Ziggyju. - Svaiji rad bit e drukiji. Ovo je
samo jedan primjer.
- Da, ali mora se napisati majino i oevo ime - rekao je Ziggy. -
Kako se zove moj tata? Samo reci, mama. Slovkaj mi. Ja ne znam
slovkati. Bit u u nevolji ako ne napiem njegovo ime.
Djeca su ovo radila. Osjetila su da je neko pitanje kontroverzno i
osjetljivo i samo su navaljivala i navaljivala kao mali tuitelji. Jadna
Jane jako se umirila.
- Duo - oprezno je rekla, gledajui Ziggyja. - Puno sam ti puta
ispriala tu priu. Tata bi te volio da te poznaje, ali jako mi je ao, jer ne
znam kako se on zove i znam da to nije poteno...
- Ali ovdje se mora napisati ime! Gospoica Barnes je tako rekla! - U
njegovom glasu osjetio se poznat traak histerije. S preumornim
petogodinjacima trebalo se rukovati kao sa eksplozivnim napravama.
Ja ne znam njegovo ime! - rekla je Jane, a Madeline je i u njezinu
glasu prepoznala ljutit ton, jer bilo je neto u vaoj djeci to je moglo
probuditi dijete i u vama. Nitko i nita vas ne bi moglo razljutiti kao
vlastito dijete.
- Jao, Ziggy, duo, vidi, to se stalno dogaa - rekla je Madeline.
Pobogu. Vjerojatno se i dogaalo. U ovom podruju bilo je mnotvo
samohranih majki. Madeline e sutra malo porazgovarati s gospoicom
Barnes i pobrinuti se da prestane dodjeljivati ovaj besmislen zadatak.
Zato se razorene obitelji u ovo doba moraju pokuati posloiti u uredne

175
male praznine?
- Evo to e napraviti. Napisat e: Ziggyjev tata. Zna napisati
Ziggy, zar ne? Naravno da zna, tako je.
Laknulo joj je kad je Ziggy posluao i napisao ime isplazivi jezik sa
strane kako bi se usredotoio. - Kakav uredan rukopis! - revno ga je
ohrabrivala Madeline. Nije mu htjela dati vremena za razmiljanje. -
Mnogo urednije pie nego moja Chloe. I to je to! Gotov si! Tvoja mama
i ja zalijepit emo ostale fotografije dok ti bude spavao. Tako. Vrijeme
za priu! Je li tako? Pitam se bih li ti ja mogla proitati priu? Hoe li to
biti u redu? Rado bih vidjela tvoju omiljenu knjigu.
Ziggy je tupo kimnuo, naizgled osupnut njezinom bujicom rijei.
Ustao je pognutih ramena.
- Laku no, Ziggy - rekla je Jane.
- Laku no, mama - rekao je Ziggy. Poljubili su se za laku no kao
posvaani suprunici, ne gledavi se u oi. Ziggy je potom uhvatio
Madeline za ruku i dopustio joj da ga odvede u njegovu sobu.
Za manje od deset minuta vratila se u dnevnu sobu. Jane je podigla
pogled. Paljivo je lijepila posljednju fotografiju na obiteljsko stablo.
- Zaspao je kao klada - rekla je Madeline. - Stvarno je zaspao dok
sam itala, kao dijete na filmu. Nisam znala da se djeci to stvarno
dogaa.
- Jako mi je ao - rekla je Jane. - Nisi morala dolaziti ovamo i
uspavati tue dijete, ali toliko sam ti zahvalna jer nisam htjela ulaziti u
raspravu s njim o tome prije spavanja i...
- Pssst. - Madeline je sjela pokraj nje i stavila ruku na njezinu.
- Nye to nita. Znam kako je to. Predkola je stresna. Strano se
umaraju.
- Jo se nikad nije tako ponaao - rekla je Jane. - U vezi s ocem.
- Mislim, oduvijek sam znala da bi to jednog dana mogao biti
problem, ali mislila sam da se to nee dogoditi do trinaeste godine ili
tako neto. Mislila sam da u imati vremena smisliti to da mu tono

176
kaem. Mama i tata su mi uvijek govorili da se drim istine, ali zna,
istina nije uvijek... Nije uvijek... Ovaj, istina nije uvijek tako...
- Prihvatljiva - pomogla joj je Madeline.
- Da - rekla je Jane. Namjestila je kut fotografije koju je upravu
zalijepila i pogledala taj komad kartona. - On e biti jedino dijete u
razredu koje nema sliku oca.
- To nije kraj svijeta - rekla je Madeline. Dodirnula je fotografiju na
kojoj je Janein tata drao Ziggyja na krilu. - Ima niz prekrasnih
mukaraca u ivotu. - Nasmijeila se Jane. - teta to u razredu nemamo
nikoga s dvije mame. Ili dva tate. Kad je Abigail ila u osnovnu kolu, u
zapadnom dijelu Sydneyja, imali smo svakakve obitelji. Mi na poluotoku
smo malo preobini. Volimo misliti da se strano razlikujemo, ali drukije
nam je samo stanje na raunu.
- Ja znam kako se on zove - tiho je rekla Jane,
- Misli Ziggyjev otac? - I Madeline se stiala.
- Da - rekla je Jane. - Ime mu je Saxon Banks. - Usta su joj se malo
iskrivila kad je to rekla, kao da je pokuavala izgovoriti nepoznate
glasove nekog stranog jezika. - Ime zvui pristojno, zar ne? Kao da je
rije o uglednom i estitom graaninu. Koji jo i prilino seksi! Seksi
Saxon.
Zadrhtala je.
- Jesi li ikada pokuala stupiti u kontakt s njim? - pitala je Madeline.
- I rei mu za Ziggyja?
- Nipoto - rekla je Jane. Bila je to tako neobino slubena rije.
- A zato nisi nipoto? - Madeline je oponaala njezin glas.
- Zato to Saxon Banks nije bio ba jako dobar tip - rekla je Jane.
Glas joj je zvuao smijeno otmjeno te je podigla bradu, ali oi su joj
bile bistre. - Uope nije bio dobar tip.
Madeline joj je sada normalnim glasom rekla: Jao, Jane, to ti je taj
gad napravio?

177
 TRIDESET PRVO POGLAVLJE

J ane nije mogla vjerovati da je naglas izgovorila njegovo ime Madeline.

Saxon Banks. Kao da je Saxon Banks neka obina osoba.
- eli li mi to ispriati? - pitala je Madeline. - Ne mora mi ispriati.
Oito je bila znatieljna, ali ne onako strastveno kao Janeini prijatelji
drugi dan. (Priaj, Jane, priaj! Reci nam sve prljave detalje!) Bila je i
suosjeajna, ali njezina suosjeajnost nije proizlazila iz majinske ljubavi,
kao to bi bio sluaj da Janeina majka slua tu priu.
- Nije ba tako strano - rekla je Jane.
Madeline se smjestila na stolicu. Skinula je dvije runo oslikane
drvene narukvice koje je nosila na ruci i paljivo ih stavila na stol ispred
sebe, jednu na drugu. Rad s obiteljskim stablom pomaknula je ustranu.
- Dobro - rekla je. Znala je da je strano.
Jane se nakaljala. Uzela je vakau gumu iz paketia koji je stajao
na stolu.
- Otili smo u kafi - rekla je.

Zach je prekinuo s njom tri tjedna prije.

To je bio veliki ok. Kao da joj je netko u lice bacio kantu ledeno
hladne vode. Mislila je da su na putu prema zarukama i dizanju kredita.
Srce joj je bilo slomljeno. Sigurno je bilo slomljeno. Ali znala je da
e zacijeliti. ak je i malo uivala u tome, kao to ponekad uiva u
prehladi. Lijepo se koprcala u svom oaju i satima plakala gledajui

178
slike na kojima su ona i Zach, no onda je obrisala suze i kupila si novu
haljinu jer ju je zasluila s obzirom na to da joj je srce bilo slomljeno. Svi
su bili tako zadovoljavajue okirani i suosjeajni. Bili ste tako dobar
par! On je lud! Poalit e!
Imala je osjeaj kao da je rije o obredu prijelaza. Dio nje ve je na
to razdoblje gledao izdaleka. Prvi put kad mi je slomljeno srce. A dio nje
bio je nekako znatieljan to e se sljedee dogoditi. ivot joj je iao u
jednom smjeru, a sada samo tako - paf! Ode u drugom smjeru.
Zanimljivo! Moda e nakon to diplomira putovati godinu dana, kao
Zach. Moda e hodati s potpuno drukijim tipom mukarca. Sa
zaputenim glazbenikom. S kompjutorskim frikom. ekao ju je itav niz
razliitih mukaraca.
- Treba ti votka! - rekla je njezina prijateljica Gale. - Mora se
isplesati.
Otile su u kafi hotela u gradu. S pogledom na luku. Bila je topla,
proljetna veer. Ona je imala peludnu groznicu. Svrbjele su ju oi. Grlo
joj je bilo nadraeno. U proljee je uvijek imala peludnu groznicu, ali i
onaj osjeaj da e moda proivjeti nevjerojatno ljeto.
Za stolom do njihovog sjedili su neki stariji mukarci, moda u ranim
tridesetima. Neki direktori. astili su ih piem. Bili su to veliki, skupi,
kremasti kokteli. Jane i Gale su ih gutale kao da je rije o frapeu.
Mukarci su bili iz druge savezne drave i odsjeli su u tom hotelu.
Jedan od njih zagledao se u Jane.
Saxon Banks - rekao je i uhvatio ju za ruku svojom mnogo veom
rukom.
- Ti si gospodin Banks rekla mu je Jane. - Tata iz Mary Poppins.
- Vie nalikujem dimnjaaru - rekao je Saxon. Gledao ju je u oi i
pjevao pjesmu iz tog filma.
Starijem mukarcu sa zlatnom Amex karticom i lijepo oblikovanom
bradom i nije ba teko zavesti pripitu devetnaestogodinjakinju. Malo
gledanja u oi. Tihog pjevuenja. Sa sluhom. Eto ga. Gotova stvar.
- Napravi to - na uho joj je rekla prijateljica Gale. - Zato ne?

179
 Nije mogla nai razlog zato ne.
Nije imao vjenani prsten. Vjerojatno je kod kue imao djevojku, ali
nije bilo na Jane da ga provjerava (zar ne?), a ionako nije namjeravala
zapoeti vezu s njim. Bit e to seks za jednu no. To jo nikad nije
napravila. Uvijek je bila malo stidljiva. A sad je bilo vrijeme da bude
mlada i slobodna i malo luckasta. Kao da je bila na praznicima i odluila
pokuati bungee jumping. A ovo e biti seks za jednu no sa stilom, u
hotelu s pet zvjezdica, s mukarcem s pet zvjezdica. Nee aliti. Zach
lijepo moe otii na svoje otrcano putovanje Europom i drpati se s
curama na stranjem sjedalu autobusa.
Saxon je bio duhovit i seksi. Uspjean trgovac nekretninama. On nije
upotrijebio rije uspjean, ali dalo se zakljuiti. Smijali su se i smijali
dok se stakleni lift dizao sreditem hotela. Zatim je uslijedila iznenadna,
priguena tiina hodnika s tepihom. Gurnuo je klju od sobe i odmah se
upalilo maleno zeleno svjetlo proputanja.
Nije bila previe pijana. Bila je lijepo pripita. Ushiena. Zato ne?
Stalno si je to govorila. Zato da ne proba bungee jumping? Zato da ne
zakorai s ruba u nitavilo? Zato da ne bude malo zloesta? To je bilo
zabavno. Bilo je smijeno. ivjela je ivot, kao to je Zach htio ivjeti
ivot odlaskom na putovanje autobusom po Europi i penjanjem na
Eiffelov toranj.
Saxon joj je natoio ampanjac u au te su ga oboje pili
promatrajui panoramu, a onda joj je uzeo au iz ruke i stavio je na
noni ormari, a ona je imala osjeaj da se nalazi u sceni na filmu koju je
ve vidjela stotinu puta, iako se dio nje smijao njegovoj umiljenoj
dominaciji.
Stavio je ruku na njezin zatiljak i povukao je k sebi, kao netko tko
izvodi savreni plesni pokret. Poljubio ju je, jednom rukom odluno joj
pritisnuvi kria. Losion poslije brijanja mirisao mu je po novcu.
Dola je ovamo spavati s njim. Nije se predomislila. Nije rekla ne.
To nipoto nije bilo silovanje. Pomogla mu je daju skine. Hihotala je kao
idiot. Legla je u krevet s njim. Samo je u jednom trenutku, kad su njihova

180
tijela bila pritisnuta jedno uz drugo, a ona je ugledala njegova neobina,
dlakava, nepoznata prsa, iznenada osjetila oajnu udnju za poznatim
Zachovim tijelom i njegovim mirisom, ali sve je bilo u redu, bila je
savreno spremna ii do kraja.
- Kondom? - promrmljala je u prikladnom trenutku, prikladnim tihim
promuklim glasom te je mislila da e se on pobrinuti za to bez problema,
na isti onaj diskretan nain na koji je radio sve drugo te da e upotrijebiti
bolju marku kondoma nego koju je ona ikad koristila, no u tom je
trenutku stavio ruke oko njezinog vrata i pitao je: - Jesi ikad probala
ovo?
Osjetila je kako ju njegove ruke steu.
- Zabavno je. Svidjet e ti se. To je adrenalin. Kao kokain.
- Ne - rekla je. Brzo ga je uhvatila za ruke da ga zaustavi. Nikad nije
mogla podnijeti pomisao da ne moe disati. ak nije voljela ni roniti.
Stisnuo ju je. Gledao ju je u oi. Nacerio se, kao da ju kaklja, a ne
davi. Pustio ju je.
- Ne svia mi se to! - dahtala je.
- Oprosti - rekao je. - To je moda stvar navike. Samo se mora
opustiti, Jane. Nemoj biti tako napeta. Hajde.
- Ne. Molim te.
Ali ponovno je to uinio. ula je kako iz nje izlaze odvratni,
neugodni zvukovi grcanja. Mislila je da e povraati. Oblio ju je hladan
znoj.
- I dalje nee? - podigao je ruke.
Nasmijeio se. Pogled mu je postao neumoljiv. A moda je i cijelo
vrijeme bio neumoljiv.
- Molim te, nemoj. Molim te, nemoj to ponoviti.
- Ti si dosadna mala kuja, zar ne? Samo se eli pojebati. Zato si
dola ovamo, zar ne?
Stavio ju je ispod sebe i gurnuo ga u nju kao da izvodi neku osnovnu
mehaniku radnju, a dok se micao, pribliio je usne njezinu uhu i poeo

181
joj govoriti: bila je to beskonana bujica usputne okrutnosti koja joj je
ula u mozak i ondje se zavukla poput crva.
Ti si samo jedna debela, runa djevojica, zar ne? S jeftinim
nakitom i otrcanom haljinom. Usput reeno, dah ti je odvratan. Trebala
bi nauiti kako voditi dentalnu higijenu. Pobogu. Sigurno u ivotu nisi
smislila nita originalno, zar ne? Da ti dam savjet? Mora se malo vie
potivati. Smraviti. Idi u teretanu, pobogu. Prestani jesti nezdravu
hranu. Nikad nee biti lijepa, ali barem nee biti debela.
Uope mu se nije opirala. Zurila je u svjetlo na stropu koje je treptalo
poput zloglasnog oka koje sve gleda, koje sve vidi i koje se slae sa
svime to je on rekao. Kad se otkotrljao s nje, nije se pomaknula. Kao da
njezino tijelo vie nije pripadalo njoj, kao da je bila pod anestezijom.
- Hoemo li gledati televiziju? - pitao je, uzeo daljinski upravlja, a
televizor na kraju kreveta je oivio. Prikazivao se jedan od filmova
Umri muki. Prebacivao je programe dok je ona oblaila haljinu koju je
voljela. (Nikada nije potroila toliko novca na jednu haljinu kao na ovu.)
Micala se polako i ukoeno. Tek e nakon nekoliko dana pronai
modrice na rukama, na nogama, na trbuhu i na vratu. Dok se odijevala,
nije pokuavala sakriti svoje tijelo od njega jer je on bio kao lijenik koji
ju je operirao i koji je odstranio neto zastraujue. Zato da pokua
sakriti svoje tijelo kad je on ve znao koliko je odvratno?
- Znai, ide? - pitao je kad se obukla.
- Da. Bok - rekla je. Zvuala je poput glupave
dvanaestogodinjakinje.
Nikada nije mogla shvatiti zato je imala potrebu rei mu bok.
Ponekad je mislila da se mrzi najvie zbog toga. Zbog njezinog glupog,
mulastog bok. Zato? Zato je to rekla? udo damu nije rekla hvala.
- Vidimo se! - Kao da se trudio da ne prasne u smijeh. Bila mu je
smijena. Odvratna i smijena. Pa kad je i bila odvratna i smijena.
Vratila se dolje staklenim liftom.
- elite li taksi? - pitao je vratar i znala je da jedva suzdrava
gaenje: bila je to jedna raupana, debela, pijana, droljasta cura na putu

182
kui.
Nakon toga, kao da vie nita nije bilo isto.

183
 TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

J ao, Jane. Madeline je htjela uzeti Jane u naruje, staviti je na krilo i

njihati je kao da je Chloe. Htjela je pronai tog ovjeka i udariti ga,
utnuti ga i ispsovati ga.
- Valjda sam trebala popiti pilulu za dan poslije - rekla je Jane. - Ali
nisam razmiljala o tome. Kad sam bila mlada, imala sam endometriozu i
doktor mi je rekao da u jako teko zatrudnjeti. Mjesenica mi zna
izostati mjesecima. Kad sam napokon shvatila da sam trudna, bilo je...
Tu je priu priala tihim glasom pa se Madeline morala naprezati da
ju uje, no sada se jo vie stiala da je gotovo aptala i gledala u hodnik
koji je vodio do Ziggyjeve sobe. Prekasno za pobaaj. A onda mi je umro
djed, a to nam je svima bio veliki ok. I onda sam postala udna. Moda
sam pala u depresiju. Ne znam. Napustila sam studij i vratila se kui i
samo sam spavala. Satima i satima. Kao da sam bila na sedativima ili
kao da sam bila umorna od putovanja avionom. Nisam mogla biti budna.
- Vjerojatno si jo bila u oku. Jao, Jane. Jako mi je ao to ti se to
dogodilo.
Jane je odmahnula glavom kao da je dobila neto to ne zasluuje. -
Pa sad, nije da su me silovali u mranoj uliici. Moram preuzeti svoj dio
odgovornosti. Nije to bilo tako strano.
- Napao te! On je...
Jane je podigla ruku. - Puno ena ima loa seksualna iskustva. Ovo je
bilo moje iskustvo. Pouak je: ne odlazi s nepoznatim mukarcima koje

184
upozna u kafiu.
- uj, i ja sam znala otii s mukarcima koje bih upoznala u kafiu -
rekla je Madeline. Uinila je to jednom ili dvaput. I nikada nije bilo tako.
Iskopala bi im oi. - Ni na trenutak nemoj pomisliti da si ti kriva na bilo
koji nain, Jane.
Jane je odmahnula glavom. - Znam. Ali pokuavam biti realna. Neki
ljudi stvarno vole tu erotsku asfiksiju. - Madeline je vidjela kako je
nesvjesno stavila ruku na vrat. - Tko zna, moda i ti to voli.
- Ed i ja pod pojmom erotskog shvaamo trenutak kad se dijete ne
migolji izmeu nas - rekla je Madeline. - Jane, draga moja, to nije bilo
seksualno eksperimentiranje, to to ti je uinio taj mukarac nije...
- uj, ne zaboravi da si priu ula iz moje perspektive - prekinula ju
je Jane. - On se moda toga drukije sjea. - Slegnula je ramenima. - Iako
se vjerojatno uope niega ne sjea.
- I to je bilo verbalno zlostavljanje. To to ti je rekao. - Madeline je
opet osjetila nalet bijesa. Kako bi se mogla suprotstaviti tom ljigavcu?
Natjerati mu da plati za to to je uinio? - Te grozne stvari.
Dok joj je Jane priala svoju priu, nije joj trebalo vremena da se
prisjeti njegovih tonih rijei. Jednolinim je tonom izrecitirala njegove
uvrede, kao da recitira pjesmu ili izgovara molitvu.
- Da - rekla je Jane. - Debela, runa djevojica. Madeline se trgnula.
- Ti to nisi.
- Bila sam pretila - rekla je Jane. - Neki bi vjerojatno rekli da sam
bila debela. Voljela sam jesti.
- Gurman - rekla je Madeline.
- Nita tako profinjeno. Jednostavno sam voljela jesti sve, osobito
hranu koja deblja. Kolae. okoladu. Maslac. Oboavala sam maslac.
Na licu joj se pojavio izraz blagog strahopotovanja, kao da nije
mogla posve vjerovati da opisuje sebe.
- Pokazat u ti fotografiju - rekla je Madeline. Traila je po mobitelu.
- Moja prijateljica Em je upravo stavila ovo na Facebook da se

185
prisjetimo starih vremena. To sam ja na njezinom devetnaestom
roendanu. Samo nekoliko mjeseci prije... Prije nego to sam zatrudnjela.
Podigla je mobitel tako da Madeline moe vidjeti sliku. Jane je nosila
usku crvenu haljinu s dubokim dekolteom. Stajala je izmeu druge dvije
djevojke iste dobi, a sve tri su se smijeile prema fotoaparatu. Jane je
izgledala kao druga osoba: njenija, nesputana i mnogo, mnogo mlaa.
- Bila si punana - rekla je Madeline, vraajui joj mobitel. - Nisi
bila debela. Prekrasna si na ovoj slici.
- Kad malo bolje razmisli - rekla je Jane pogledavi sliku jo jednom
prije nego to ju je ugasila palcem zanimljivo je to zato su me toliko
strano povrijedile te dvije rijei. Te dvije rijei povrijedile su me vie
od bilo ega drugog to mi je uinio. Debela. Runa.
Naglasila je te dvije rijei. Madeline je htjela da ih prestane
izgovarati.
- Mislim, debeo, ruan mukarac svejedno moe biti duhovit i drag i
uspjean - nastavila je Jane. - Ali za enu je to sramotno.
- Ali ti nisi bila, ti nisi... - poela je Madeline.
- Da, dobro, ali to da jesam? - prekinula ju je Jane. - to da jesam?
U tome je bit. to da jesam malo pretila i ne pretjerano lijepa? Zato je to
tako grozno? Tako odvratno? Zato je to kraj svijeta?
Madeline nije znala to da kae. Ustvari, da je debela i runa, njoj bi
to bio kraj svijeta.
- Zato to samopotovanje ene ovisi o njezinom izgledu - rekla je
Jane. - Eto zato. Zato to ivimo u drutvu koje je opsjednuto ljepotom i
u kojemu je za enu najvanije da se uini privlanom mukarcu.
Madeline jo nikada nije ula da Jane govori na ovakav nain: tako
agresivno i teno. Inae je bila tako nesigurna i povuena, tako spremna
sloiti se s tuim miljenjem.
- Je li to stvarno tako? - pitala je Madeline. Iz nekog se razloga nije
htjela sloiti s njom. - Jer zna, ja se esto u sebi osjeam manje
vrijednom od ena kao to su Renata i Jonathanova prokleta uspjena

186
ena. One zarauju milijune i idu na sastanke upravnog odbora ili to
god, a ja imam svoj slatki posli u marketingu na pola radnog vremena.
- Da, ali duboko u dui zna da si ti pobijedila jer si ljepa od njih -
rekla je Jane.
- Pa sad - rekla je Madeline. - Nisam sigurna u to. - Shvatila je da se
miluje po kosi te je spustila ruku.
- I zbog toga je, kad si u krevetu s mukarcem i kad si gola i ranjiva i
misli da si mu barem malo privlana, a on onda kae neto takvo, e pa
zbog toga je to... - Postrance je pogledala Madeline. - Zbog toga je to
tako strano. - Zastala je.
- Ali, Madeline, bijesna sam zbog toga to mi je to tako strano.
Bijesna sam to je imao takvu mo nada mnom. Svaki se dan pogledam u
ogledalo i pomislim: vie nisam debela, ali on je u pravu, jo uvijek sam
runa. Razum mi govori da nisam runa, da je moj izgled prihvatljiv. Ali
osjeam se runo, zato to je jedan mukarac to rekao i uinio da se tako
osjeam. To je jadno.
- On je seronja - bespomono je rekla Madeline. - Glupi seronja. -
Shvatila je da je Jane, to vie razglaba o runoi, sve ljepa. Kosa joj se
raspustila, obrazi su joj se zarumenjeli, a oi blistale.
- Prekrasna si - poela je.
- Nemoj! - ljutito je rekla Jane. - Nisam! I u redu je to nisam. Nismo
svi lijepi, isto kao to nemamo svi sluha, i to je u redu. I nemoj mi
pokuati prodati ono sranje o unutarnjoj ljepoti.
Madeline, koja joj je upravo htjela prodati ono sranje o unutarnjoj
ljepoti, upravo je zatvorila usta.
- Nisam namjeravala toliko smravjeti - rekla je Jane. - Ljuti me to
to sam smravjela, kao da sam to napravila za njega, ali nakon toga sam
postala udna po pitanju hrane. Svaki put kad sam htjela neto jesti, kao
da sam se mogla vidjeti kako jedem. Vidjela sam se onako kako bi me on
vidio: kao neurednu debelu djevojku koja jede. I grlo bi mi se samo... -
Potapala se po grlu i gutnula slinu. - Uglavnom! To je bilo prilino
uinkovito! Kao eluana premosnica. Trebala bih to popularizirati.

187
Dijeta Saxon Banks. Jedno brzo, ali malo neugodno iskustvo u hotelskoj
sobi i eto ga: poremeaj u prehrani za cijeli ivot. Vrlo povoljno!
- Jao, Jane - rekla je Madeline.
Prisjetila se Janeine majke i njezinog komentara na plai o tome kako
nitko ne eli vidjeti ovo u bikiniju. Uinilo joj se da je Janeina majka
vjerojatno udarila temelje za Janeine zbrkane osjeaje o hrani. Mediji su
takoer uinili svoje, kao i ene openito, sa svojom sklonou da se
osjeaju loe u vezi sa svojim tijelom i onda je Saxon Banks dovrio
posao.
- Uglavnom - rekla je Jane. ao mi je zbog ove tirade.
- Neka ti ne bude ao.
- Osim toga, nemam lo zadah - rekla je Jane. - Provjerila sam to kod
zubara. Puno puta. Ali prije toga smo bile na pizzi. I osjetio se enjak.
Znai, zato je bila opsjednuta vakanjem vakaih guma.
- Dah ti mirii po tratinicama - rekla je Madeline. - Ja imam istanan
njuh.
- Mislim da je najvie posrijedi bio ok - rekla je Jane. - Kako se
promijenio. Djelovao je tako simpatino, i uvijek sam mislila da dobro
mogu procijeniti neku osobu. Nakon toga, imala sam osjeaj da se vie
ne mogu pouzdati u svoju intuiciju.
- Ne udi me to - rekla je Madeline. Bi U ona bila s njim? Bi li pala
na njegove pjesme iz filma Mary Poppins?
- Nije mi ao - rekla je Jane. - Zato to sam dobila Ziggyja. Moju
udesnu bebu. Kao da sam se probudila kad se on rodio. Kao da on nije
imao nita s tom noi. Ta prekrasna mala beba. Tek kad se poeo
pretvarati u malu osobu s vlastitom linou, palo mi je na pamet da bi
mogao imati neto, zna, da bi mogao... Da je moda naslijedio neto od
svojega... Od svojega oca.
Prvi put joj se slomio glas.
- Zabrinem se svaki put kad se Ziggy pone neobino ponaati. Kao
na dan upoznavanja, kad je Amabella rekla da ju je on davio. Od svega

188
to se moglo dogoditi. Davljenje. Nisam mogla vjerovati. I ponekad
imam osjeaj da u njegovim oima vidim neto to me podsjea na njega
i pomislim, to ako moj prekrasni Ziggy potajno ima neku okrutnu crtu?
to ako moj sin uini to nekoj curi jednog dana?
- Ziggy nema okrutnu crtu - rekla je Madeline. Njezina oajna potreba
da utjei Jane uvjerila ju je da je Ziggy dobar. - On je divan, draestan
deko. Sigurna sam da je tvoja majka u pravu kad kae da je on
reinkarnacija tvojega djeda.
Jane se nasmijala. Uzela je mobitel i pogledala na zaslon da vidi
koliko je sati. - Jako je kasno! Trebala bi se vratiti kui svojoj obitelji.
Dugo sam te zadrala ovdje blebeui o sebi.
- Nisi blebetala.
Jane je ustala. Istegnula je ruke iznad glave, tako da joj se podigla
majica pa je Madeline mogla vidjeti njezin mravi, bijeli, ranjivi trbuh. -
Puno ti hvala to si mi pomogla da napravim ovaj prokleti rad.
- Nema na emu. - Madeline je takoer ustala. Pogledala je na mjesto
gdje je Ziggy napisao Ziggyjev tata. - Hoe li mu ikada rei kako se
zove?
Jao, ne znam - rekla je Jane. - Moda kad postane punoljetan i kad
bude dovoljno odrastao da mu mogu ispriati cijelu istinu.
- Moda e umrijeti do tada - rekla je Madeline puna nade. - Moda
e ga na kraju sustii prst sudbine. Jesi li ga ikad potraila na Googleu?
- Nisam - rekla je Jane. Na licu joj se pojavio sloen izraz. Madeline
nije mogla zakljuiti znai li on da lae ili da joj je ak i pomisao da ga
potrai na Googleu previe bolna.
- Ja u potraiti na Googleu tog stranog ljigavca - rekla je Madeline.
- Kako mu je ono ime? Saxon Banks, zar ne? Pronai u ga i naruiti
njegovo ubojstvo. Sigurno na internetu postoji usluga ubij gada.
Jane se nije nasmijeila. - Molim te, nemoj ga traiti na Googleu,
Madeline. Nemoj, molim te. Ne znam zato mi je grozna ta pomisao da
e ga potraiti, ali jednostavno je tako.

189
 - Naravno da neu to uiniti ako ti ne eli, ba sam bezobzirna.
Glupa. Ne bih se trebala aliti na taj raun. Zaboravi.
Ispruila je rake i zagrlila Jane.
Iznenadila se kad je Jane, koja je uvijek ukoeno dala obraz da ju se
poljubi, zakoraila naprijed i vrsto ju zagrlila.
- Hvala ti to si donijela karton - rekla je.
Madeline je pomilovala Jane po istoj i miriljavoj kosi. Skoro joj je
rekla: Nema na emu, prekrasna djevojko, kao to bi rekla Chloe, ali
rije prekrasan u ovom je trenutku djelovala tako sloeno i
problematino. Umjesto toga, rekla je: - Nema na emu, draga djevojko.

190
 TRIDESET TREE POGLAVLJE

I mate li kakvo oruje u kui? - pitala je savjetnica. - Molim? - rekla je

Celeste. - Jeste li rekli oruje? Srce joj je i dalje jako udaralo zbog
injenice da je uistinu bila ovdje, u ovoj maloj prostoriji sa utim
zidovima, s nizom kaktusa na prozoru, arenim vladinim posterima s
brojevima za pomo na zidovima i jeftinim uredskim namjetajem na
prekrasnim starim drvenim daskama. Uredi savjetovalita nalazili su se u
kuici s poetka dvadesetog stoljea koja je bila smjetena na Pacifikoj
autocesti, na donjoj strani sjeverne obale. Prostorija u kojoj je ona bila
vjerojatno je neko sluila kao spavaa soba. Netko je prije spavao
ovdje, ni ne sanjajui da e u sljedeem stoljeu ljudi u ovoj prostoriji
povjeravati svoje sramotne tajne.
Kadje Celeste jutros ustala, bila je sigurna da nee doi. Namjeravala
je nazvati i otkazati im odveze djecu u kolu, no onda se nala u autu,
upisala adresu u GPS i poela voziti vijugavom cestom poluotoka, cijelo
vrijeme razmiljajui o tome kako e stati nakon pet minuta i nazvati da
se ispria jer joj se pokvario auto i da e doi neki drugi dan. No
nastavila je voziti, kao da je bila u snu ili u transu i mislila je na druge
stvari, kao na primjer to e skuhati za veeru, a onda je, prije nego to je
uope postala svjesna toga, stala na parkiralite iza kue i gledala kako
iz kue izlazi jedna ena koja je mahnito puila cigaretu dok je otvarala
vrata oteenog starog bijelog auta. Ta je ena imala traperice i majicu
koja je otkrivala trbuh, te tetovae koje su joj poput groznih ozljeda
prekrivale tanke bijele ruke.

191
 Zamislila je Perryjevo lice. Njegovo razigrano, superiorno lice. - Nisi
valjda ozbiljna? Ovo je tako...
Tako neprofinjeno. Da, Perry. Tako je. Savjetovalite u predgrau
specijalizirano za obiteljsko nasilje. Tako je pisalo na njihovoj
internetskoj stranici, a osim obiteljskim nasiljem, bavili su se i
depresijom i anksioznou i poremeajima u prehrani. Na naslovnoj
stranici bila su dva tipfelera. No ona ga je odabrala zato to je bilo
dovoljno daleko od Pirriweeja tako da ne sretne nekoga poznatoga. Osim
toga, ustvari se uope nije namjeravala pojaviti. Samo je htjela zakazati
sastanak i dokazati da nije rtva, da nekoj nevidljivoj sili dokae da
poduzima neto u vezi s ovim.
- Nae ponaanje nije profinjeno - naglas je rekla u tiini auta, a onda
je ugasila motor i ula unutra.
- Celeste? - sada joj je rekla savjetnica.
Savjetnica je znala kako se zove. Savjetnica je znala vie o njezinom
ivotu nego itko na svijetu osim Perryja. Bila je u jednoj od onih nonih
mora, kada gol mora etati kroz krcati oping-centar dok svi zure u tvoju
sramotnu, okantnu golotinju. Sada se vie nije mogla vratiti. Morala je
izdrati do kraja. Rekla joj je. Izgovorila je to, vrlo brzo, ne gledajui
savjetnicu ba ravno u oi, iako se pretvarala da ju gleda. Govorila je
tihim, neutralnim tonom, kao da doktoru govori o nekom odvratnom
simptomu. To je bilo neto to je odrasla osoba, ena i majka, morala
uiniti. Naglas rei neugodne stvari. Imam taj iscjedak. Nalazim se u
nekoj vrsti nasilne veze. U nekoj vrsti. Kao tinejderica koja paljivo
bira rijei i udaljuje se od situacije.
- Pardon. Jeste li vi to upravo pitali za oruje? - Ponovno je
prekriila noge i poravnala haljinu. Namjerno je odabrala izrazito lijepu
haljinu koju joj je Perry kupio u Parizu. Nikad ju prije nije nosila.
Takoer je nanijela minku: podlogu, puder, sve kompletno. Htjela se
postaviti, ali ne da bude superiorna spram drugih ena, naravno da ne,
nije to mislila, nikada! No njezina je situacija bila drukija od situacije
ene koju je vidjela na parkiralitu. Celeste nije trebala telefonski broj

192
sklonita. Trebala je samo neke strategije kako da popravi svoj brak.
Trebala je savjete. Deset najboljih savjeta kako da zaustavim mua da
me ne tue. Deset najboljih savjeta kako da zaustavim sebe da mu ne
vratim.
- Da, oruje. Imate li kakvo oruje u kui? - Savjetnica je podigla
pogled s papira na kojem je sigurno stajao neki uobiajeni popis. Pobogu,
pomislila je Celeste. Oruje! Zar je mislila da Celeste ivi u nekoj kui
gdje mu ispod kreveta neovlateno dri pitolj?
- Nema oruja - rekla je Celeste. - Iako blizanci imaju svjetlee
sablje. - Primijetila je da je poela govoriti glasom poput dobro odgojene
djevojke koja je ila u privatnu kolu, te se pokuala zaustaviti.
Ona nije bila djevojka iz privatne kole. Samo se udala za ovjeka
vieg ranga.
Savjetnica se uljudno nasmijeila i zabiljeila neto na papir. Zvala se
Susi, to je ukazivalo na zabrinjavajui nedostatak dobrog prosuivanja.
Zato se nije nazivala Susan? Susi je zvualo kao ime plesaice oko
ipke.
Drugi problem sa Susi bio je taj da je djelovala kao da ima dvanaest
godina i naravno, kad ima dvanaest godina, ne zna pravilno nanijeti
olovku za oi. Bila joj je razmazana oko oiju, pa je izgledala kao rakun.
Kako ovo dijete moe savjetovati Celeste o njezinom udnom,
zamrenom braku? Celeste bi njoj trebala davati savjete o minki i o
dekima.
- Zlostavlja li va partner ili sakati kune ljubimce? - ravnoduno je
pitala Susi.
- Molim? Ne! Dobro, nemamo kune ljubimce, ali on nije takav! -
Celeste je osjetila nalet bijesa. Zato se podvrgnula ovakvom ponienju?
To je bilo apsurdno, ali htjela je povikati: Ova haljina je iz Pariza! Moj
mu vozi Porsche! Mi nismo takvi!
- Perry nikada ne bi ozlijedio ivotinju - rekla je.
- Ali ozljeuje vas - rekla je Susi.
Ne zna ti nita o meni, zlovoljno, bijesno je pomislila Celeste. Misli

193
da sam poput djevojke s tetovaama, ali nisam, nisam!
- Da - rekla je Celeste. - Kao to sam rekla, on ponekad, mi ponekad
postanemo fiziki... Nasilni. - Vratio joj se otmjeni ton. - Ali kao to sam
pokuala objasniti, i ja moram preuzeti svoj dio krivnje.
- Nitko ne zasluuje da ga se zlostavlja, gospoo White - rekla je
Susi.
Sigurno ih u koli za savjetovanje ue da kau tu reenicu.
- Da - rekla je Celeste. - Naravno da ne. Znam to. Ne mislim da ja to
zasluujem. Ali ja nisam rtva. I ja njega udarim. Bacam stvari na njega.
Znai, jednako sam grozna kao i on. Ponekad ja zaponem. Mislim, mi se
ustvari samo nalazimo u jednoj vrlo otrovnoj vezi. Potrebna nam je
tehnika, strategija da nam pomogne... Da prestanemo. Zato sam ovdje.
Susi je polagano kimnula. - Shvaam. Mislite li da vas se mu boji,
gospoo White?
- Ne - rekla je Celeste. - Ne na fiziki nain. Mislim da se vjerojatno
boji da u ga ostaviti.
- Kad doe do tih incidenata, jeste li se vi ikad bojali?
- Pa, nisam. Ustvari, moda i jesam. - Shvatila je to Susi pokuava
postii. - Sluajte, znam koliko nasilni mogu biti neki mukarci, ali sa
mnom i s Perryjem to nije tako strano. Strano je! Znam da je strano.
Ne zavaravam se. Ali, znate, nikad nisam zavrila u bolnici ili neto
slino. Ne treba mi sklonite, ili utoite, ili kako god se to ve zove. Ne
sumnjam u to da vidite mnogo, mnogo gore sluajeve od mene, ali ja sam
u redu. Ja sam u savrenom redu.
- Jeste li se ikad bojali da biste mogli umrijeti?
- Nipoto - odmah je odgovorila Celeste. Zastala je.
- Dobro, samo jednom. Stvar je bila u tome da mi je lice... Pritisnuo
mi je lice u kut kaua.
Sjetila se kako je osjetila njegovu ruku na svojoj glavi. Lice joj je
bilo pod takvim kutem da joj se nos nekako iskrivio i pritisnuo joj
nosnice. Mahnito se borila da se oslobodi, poput zarobljenog leptira. -

194
Mislim da nije znao to radi. Ali na trenutak sam pomislila da u se
uguiti.
- To je sigurno bilo zastraujue - rekla je Susi istim glasom.
- Malo je. - Zastala je. - Sjeam se praine. Bilo je vrlo pranjavo.
Na trenutak je Celeste pomislila da e se rasplakati: da e poeti
jako, teko, mrcavo jecati. Na stoliu izmeu njih nalazila se kutija s
maramicama ba u tu svrhu. Onda bi se i njezina maskara razmazala. I
ona bi imala oi poput rakuna, a Susi bi mislila: - Sada vie nisi tako
otmjena, zar ne, damo?
Vratila se s ruba ponienja i sklonila pogled. Prouavala je svoj
zaruniki prsten.
- Tada sam spakirala kovege - rekla je. - Ali onda... Pa, deki su bili
jo tako mali. A ja sam bila tako umorna.
- U prosjeku veina rtava pokua otii iz nasilne situacije est ili
sedam puta prije nego to stvarno odu - rekla je Susi. vakala je vrh
olovke. - to je s dekima? Je li vas mu ikad...
- Ne! - rekla je Celeste. Odjednom ju je obuzeo osjeaj uasa.
Pobogu. Luda je to je dola ovamo. Mogli bi ju prijaviti centru za
socijalnu skrb. Mogli bi im uzeti djecu.
Pomislila je na rad s obiteljskim stablom koji su deki danas odnijeli
u kolu. Paljivo povuene crte koje su spajale prvo njih dvojicu, a onda
su ile do nje i do Perryja. Njihova vesela, blistava lica.
- Perry nikada, ali nikada, nije taknuo djeake. On je predivan otac.
Da mislim da su djeaci u ikakvoj opasnosti, ostavila bih ga i nikada ih,
ali nikada, ne bih ugrozila. - Glas joj je zadrhtao. - To je jedan od razloga
zato ga nisam ostavila, jer je tako dobar s njima. Tako je strpljiv!
Strpljiviji je s njima od mene. Oboava ih!
- to mislite, kako... - poela je Susi, ali Celeste ju je prekinula.
Morala je shvatiti to Perry osjea prema svojoj djeci.
- Imali smo stranih problema sa zaeem, odnosno ne sa zaeem,
nego sa zadravanjem ploda. Imala sam etiri spontana pobaaja za

195
redom. Bilo je grozno.
Kao da su ona i Perry izdrali dvogodinje putovanje po olujnim
oceanima i beskrajnim pustinjama. A onda su stigli do oaze. Blizanci!
Prirodna trudnoa s blizancima! Vidjela je izraz lica ginekologinje kad je
pronala drugo srce. Blizanci. Visokorizina trudnoa za enu s
uzastopnim spontanim pobaajima. Ginekologinja je mislila: Nema
anse. Ali izdrali su do trideset drugog tjedna.
- Deki su bili nedonoad. Tako da smo ili amo-tamo u bolnicu da
ih nahranim usred noi. Nismo mogli vjerovati kad smo ih napokon smjeli
donijeti kui. Samo smo stajali u djejoj sobi i gledali ih i... Pa, ta prva
dva mjeseca su ustvari bila kao nona mora. Nisu ba dobro spavali.
Perry je uzeo tri mjeseca slobodno. Bio je predivan. Zajedno smo to
prebrodili.
- Shvaam - rekla je Susi.
Ali Celeste je vidjela da ona to ne shvaa. Nije razumjela da e
Celeste i Perry zauvijek biti vezani jedno uz drugo zbog zajednikog
iskustva i ljubavi prema sinovima. Da se makne od njega, to bi bilo kao
da si razdere vlastito meso.
- to mislite, kako zlostavljanje utjee na vae sinove? Celeste je
htjela da prestane koristiti rije zlostavljanje.
- To nikako ne utjee na njih - rekla je. - Nemaju pojma o tome.
Mislim, mi smo uglavnom jako sretna, obina, brina obitelj. Tjednima,
pa ak i mjesecima, ne dogodi se neto neuobiajeno.
Mjesecima je vjerojatno bilo malo pretjerano.
U ovoj prostorijici se poela osjeati klaustrofobino. Nije imala
dovoljno zraka. Vrkom prsta je prela preko ela i osjetila je da je
vlano. to je oekivala od ovoga? Zato je dola? Znala je da nema
odgovora. Da nema strategija. Da nema savjeta i tehnika, pobogu. Perry
je bio Perry. Nije bilo izlaza osim da ga ostavi, a nee ga ostaviti dok su
djeca mala. Ostavit e ga kad odu na fakultet. To je ve odluila.
- to vas je natjeralo da danas doete ovamo, gospoo White? -
pitala je Susi, kao da joj ita misli. Rekli ste da to traje otkako su se

196
djeca rodila. Je li nasilje pojaano u zadnje vrijeme?
Celeste se pokuala sjetiti zato je zakazala sastanak. Bilo je to zbog
onog to se dogodilo na dan sportskih igara.
Bilo je povezano s razigranim izrazom na Perryjevu licu tog jutra kad
ga je Josh pitao za ogrebotinu na vratu. A onda se vratila kui nakon
igara i bila je ljubomorna na istae zato to su se smijali. Tako da je
poklonila dvadeset pet tisua dolara u dobrotvorne svrhe. - Malo su te
preplavili filantropski osjeaji, zar ne, draga? - ironino je rekao Perry
nekoliko tjedana poslije kad je stigao raun za kreditnu karticu, ali vie
nita nije komentirao.
- Ne, nije pojaano - Celeste je rekla Susi. - Nisam sigurna zato sam
ustvari zakazala sastanak. Perry i ja smo jednom bili na branom
savjetovanju, ali to nije... Pa, nije bilo uspjeno. Teko je jer on esto
putuje zbog posla. Opet ga nee biti sljedei tjedan.
- Nedostaje li vam kad ga nema? - pitala je Susi. Ovo pitanje kao da
nije bilo na njezinom popisu, kao da je bilo neto to nju zanima.
- Da - rekla je Celeste. - I ne.
- Sloeno je - rekla je Susi.
- Sloeno je - sloila se Celeste. - Ali svi brakovi su sloeni, zar ne?
- Da - rekla je Susi. Nasmijeila se. - I ne. - Osmijeh joj je ieznuo.
- Gospoo White, jeste li svjesni toga da u Australiji svaki tjedan umre
jedna ena kao posljedica obiteljskog nasilja? Svaki tjedan.
- On me nee ubiti - rekla je Celeste. - Nije to nita slino tome.
- Moete li se danas sigurno vratiti kui?
- Naravno - rekla je Celeste. - Savreno sigurno. Susi je podigla
obrve.
- Na odnos je kao klackalica - pojasnila je Celeste. - Prvo jedno ima
mo, onda drugo. Svaki put kad se Perry i ja posvaamo, a pogotovo ako
se potuemo i ako me ozlijedi, meni se vrati mo. Ja sam na vrhu.
Sada se zagrijala da joj to ispria. Bilo je sramotno govoriti to Susi,
no takoer je bilo prekrasno olakanje govoriti to nekomu, objasniti kako

197
to funkcionira, izgovoriti naglas te tajne. - to me vie ozlijedi, to doem
na vii poloaj gdje onda due ostanem. Onda prou tjedni i osjetim kako
se to mijenja. On se prestaje osjeati krivim. Masnice, koje inae lako
dobijem, one ieznu. Poinju ga smetati sitnice. Postane malo uzrujan.
Pokuam ga umiriti. Hodam kao po jajima, ali istovremeno sam ljuta
zbog toga to moram hodati po jajima, pa nekad prestanem. Udarim
nogama po jajima. Namjerno ga razljutim jer sam ja toliko ljuta na njega
i na sebe to moram biti oprezna. I onda se to ponovno dogodi.
- Znai sada imate mo - rekla je Susi. - Jer vas je nedavno ozlijedio.
- Da - rekla je Celeste. - Sada bih mogla napraviti bilo to jer se jo
uvijek osjea loe zbog onoga to se dogodilo zadnji put. S Lego
kockicama. Tako da je sada sve odlino. Jo i bolje od odlinog. Vidite,
u tome je problem. Trenutano je tako dobro da je skoro...
Zastala je.
- Vrijedno toga - dovrila je Susi. - Skoro je vrijedno toga. Celeste je
pogledala Susi u njezine oi poput rakuna. - Da. Susin ravnoduan
pogled nije govorio nita osim: kuim. Nije bila draga i obuzeta
majinskim osjeajima i nije uivala u prekrasnoj superiornosti svoje
dobrote. Samo je obavljala svoj posao. Poput brze, uinkovite ene u
banci ili u telefonskoj kompaniji, koja samo eli obaviti svoj posao i
rijeiti vam zamren problem.
Na trenutak su sjedile u tiini. Iza vrata ureda, Celeste je ula
mrmljanje glasova, zvonjavu telefona i udaljene zvukove prometa s ulice.
Preplavio ju je osjeaj mira. Prestao ju je oblijevati znoj. Pet godina,
otkako je to poelo, ivjela je s tom tajnom sramotom koja joj je teko
pritiskala ramena i sada se samo na trenutak podigla i ona se prisjetila
osobe koja je neko bila. Jo uvijek nije imala rjeenje, nije imala izlaz,
ali je barem sada, u ovom trenutku, sjedila preko puta nekoga tko je
shvaao.
- Opet e vas udariti - rekla je Susi. Ponovno taj suzdrani
profesionalizam. Bez saaljenja. Bez osuivanja. To nije bilo pitanje. To
je bila injenica koju je izrekla tako da moe nastaviti razgovor.

198
 - Da - rekla je Celeste. - To e se ponovno dogoditi. Udarit e me. Ja
u udariti njega.
Ponovno e pasti kia. Ponovno u se razboljeti. Bit e loih dana.
Ali ne mogu li uivati u dobrim danima dok imam priliku? Zato sam
onda uope ovdje?
- Dakle, voljela bih razgovarati o osmiljavanju plana - rekla je Susi.
Okrenula je novu stranicu.
- Plana - rekla je Celeste.
- Da - rekla je Susi. - O osmiljavanju plana za sljedei put.

199
 TRIDESET ETVRTO
POGLAVLJE

J esi li ikada htio eksperimentirati s onim, kako se to zove, s

autoerotskom asfiksijom? - pitala je Madeline Eda dok su leali u
krevetu. On je drao knjigu. Ona je drala iPad.
Bilo je to druge veeri nakon to je odnijela karton Jane. Cijeli danje
razmiljala o Janeinoj prii.
- Naravno. Moe. Hajdemo probati. - Ed je skinuo naoale i odloio
knjigu te se entuzijastino okrenuo prema njoj.
- Molim? Ne! ali se? - rekla je Madeline. - Uglavnom, nije mi do
seksa. Pojela sam previe riota za veeru.
- Dobro. Naravno. Ba sam smijean. - Ed je ponovno stavio naoale.
- I ljudi se sluajno ubiju dok to rade! Stalno umiru zbog toga! To je
vrlo opasna metoda, Ed.
Ed ju je pogledao preko ruba naoala.
- Ne mogu vjerovati da si me htio udaviti - rekla je Madeline.
Odmahnuo je glavom. - Samo sam htio pokazati svoju spremnost da ti
ugodim. - Pogledao je u njezin iPad. - Trai naine kako da zainimo
seksualni ivot ih to?
Jao, dragi Boe, ne - rekla je Madeline, moda malo prenaglaeno.
Ed se podsmjehnuo.
Pogledala je objanjenje na Wikipediji za autoerotsku asfiksiju. -

200
Dakle, kad su arterije s obje strane vrata stisnute, doe do iznenadnog
prekida dotoka kisika u mozak i nae se u poluhalucinogenom stanju. -
Razmislila je o tome. - Primijetila sam da se osjeam prilino zavodljivo
kad god sam prehlaena. To je moda zbog toga.
- Madeline - rekao je Ed. - Nikada nisi zavodljiva kad si prehlaena.
- Stvarno? - rekla je Madeline. - Moda sam ti zaboravila to
spomenuti.
- Da, moda jesi. - Nastavio je itati knjigu. - Imao sam curu koja je
to voljela.
Stvarno? Koju?
- Dobro, moda mi ba nije bila cura. Vie cura koju sam pokupio.
- A ta cura koju si pokupio je htjela da ti... - Madeline si je stavila
ruke na vrat, isplazila jezik i pretvarala se da se gui.
- Kvragu, tako si seksi kad to radi - rekao je Ed.
- Hvala. - Madeline je spustila ruke. - I, jesi li to napravio?
- Nekako bez volje - rekao je Ed. Nasmijeio se, prisjetivi se toga. -
Bio sam malo pijan. Bilo mi je teko slijediti njezine upute. Sjeam se da
je bila razoarana sa mnom, to je tebi vjerojatno neshvatljivo, ali nisam
uvijek ario i palio...
- Da, da - Madeline ga je uutkala i ponovno pogledala u iPad.
- Kako to da se odjednom tako zanima za autoerotsku asfiksiju?
Ispriala mu je Janeinu priu te je gledala male miie oko njegove
brade kako podrhtavaju i kako mu se oi skupljaju, kao kad bi na
vijestima uo neku priu o zlostavljanom djetetu.
- Gad - na kraju je rekao.
- Znam - rekla je Madeline. - I nee snositi nikakve posljedice. Ed je
odmahnuo glavom. - Blesava djevojka - uzdahnuo je. -
Takvi mukarci samo vrebaju...
- Nemoj ju nazivati blesavom djevojkom! - Madeline je tako brzo
sjela da joj je iPad skliznuo s nogu. - To zvui kao da nju krivi!

201
 Ed je podigao ruku kao da eli neto otjerati. - Naravno da ju ne
krivim. Samo sam mislio...
- to da je rije o Abigail ili Chloe? - zavapila je Madeline.
- Pa bas sam i mislio na Abigail i na Chloe - rekao je Ed.
- Znai, onda bi krivio njih, zar ne? Bi li rekao: Ti blesava djevojko,
dobila si to si zasluila?
- Madeline - smireno je rekao Ed.
Njihove prepirke uvijek su se odvijale na ovaj nain. to je Madeline
postajala uzrujanija, to je Ed bio bolesno smireniji, dok nije doao do
toke kad je zvuao kao pregovara koji se suoava s luakom i
bombom koja e eksplodirati. To je bilo strano iritantno.
- Krivi rtvu! - Zamislila je Jane kako sjedi u svom hladnom,
ogoljelom staniu i izraze njezina lica dok joj je priala svoju tunu,
groznu priicu, kao i srama koji je oito osjeala i nakon svih ovih
godina. - Moram preuzeti odgovornost - rekla je. - Nije bilo tako strano.
- Prisjetila se fotografije koju joj je Jane pokazala. Oputenog, veselog,
bezbrinog osmijeha. Crvene haljine. Jane je neko nosila vesele boje!
Jane je neko imala dekolte! Sad je Jane svoje koato tijelo odijevala
pokajniki, ponizno, kao da eli nestati, kao da pokuava biti nevidljiva,
pretvoriti se u nitavilo. To joj je uinio taj mukarac. Super je i cool da
ti pokupi neku ensku i spava s njom, no kad enska pokupi nekog
mukarca, to je blesavo. To su dvostruki kriteriji!
- Madeline - rekao je Ed. - Nisam krivio nju.
I dalje je koristio ton koji je govorio da je on odrastao, a ona luda, ali
vidjela je da su mu oi zaiskrile od ljutnje.
- Jesi! Ne mogu vjerovati da si to rekao! - Rijei su samo izlazile iz
nje. - Ti si kao oni ljudi koji kau: Jao, ali to je oekivala? Pila je u
jedan ujutro, pa naravno da je zasluila da ju siluje cijela nogometna
momad!
- Nisam!
- E ba jesi!

202
 Na Edovu licu neto se promijenilo. Zarumenio se. Povisio je glas.
- Da ti neto kaem, Madeline - rekao je. - Ako moja ki jednog dana
ode s nekim idiotom kojeg je upravo upoznala u kafiu hotela, imam
svako pravo nazvati ju blesavom!
Bilo je glupo to su se svaali zbog toga. Racionalan dio njezinog
uma je znao to. Znala je da Ed ne krivi Jane. Znala je da je njezin suprug
zapravo bolja, draa osoba od nje, no svejedno mu nije mogla oprostiti taj
komentar o blesavoj djevojci. To je nekako bilo strano krivo. Kao
ena, Madeline se morala ljutiti na Eda u Janeino ime, i u ime svake
druge blesave djevojke, kao i u svoje ime, jer na kraju krajeva, to se
moglo i njoj dogoditi, a ak i jedna blaga rije poput blesava zvuala je
poput amara.
- Trenutano ne mogu biti u istoj prostoriji s tobom. - Iskoila je iz
kreveta i uzela iPad sa sobom.
- Onda se ponaaj smijeno - rekao je Ed. Bio je uzrujan, ali
Madeline je znala da e dvadeset minuta itati knjigu, ugasiti svjetlo i
odmah zaspati.
Madeline je zatvorila vrata to je odlunije mogla (radije bi ih bila
zalupila, ali nije htjela probuditi djecu) te je u mraku sila stubama.
- Nemoj ozlijediti gleanj na stubama! - povikao je Ed iza zatvorenih
vrata. Ve ga je prolo, pomislila je Madeline.
Napravila si je aj od kamilice i sjela na kau. Mrzila je aj od
kamilice, ali navodno je djelovao umirujue i ublaujue ili to god, pa
se uvijek pokuavala natjerati da ga pije. Bonnie je pila samo biljne
ajeve, naravno. Abigail je rekla da i Nathan sada izbjegava kofein. U
tome je bio problem s djecom u razvedenim brakovima. Od njih dobiva
sve te informacije o bivem muu koje inae nikad ne bi saznao. Tako je,
na primjer, znala da Nathan zove Bonnie Bomboni Bon. Abigail je to
jedan dan spomenula u kuhinji. Ed, koji je stajao iza nje, u tiini je stavio
prst u usta i nasmijao Madeline, ali svejedno, mogla je ivjeti i bez te
spoznaje. (Nathan je uvijek volio aliteraciju, a nju je zvao Munjena
Maddie, to nije bilo ba tako romantino.) Zato je Abigail imala

203
potrebu govoriti joj takve stvari? Ed je smatrao da to radi namjerno, da
pokuava isprovocirati Madeline, namjerno ju povrijediti, ali Madeline
nije vjerovala da je Abigail tako zlobna.
Ed je u zadnje vrijeme vidio samo najgore u Abigail.
To je bio pravi razlog zato se tako razbjesnila na njega u spavaoj
sobi. To zapravo nije imalo nikakve veze s njegovim komentarom o
blesavoj djevojci. To je bilo zato to je jo uvijek bila ljuta na Eda jer
se Abigail odselila k Nathanu i Bonnie, jer to je vie vremena prolo, to
joj se inilo vjerojatnije da je Ed uistinu bio kriv zbog toga. Moda se
Abigail lomila oko te odluke, moda se poigravala s pomilju da se
odseli, ali nije to ozbiljno mislila, no kad joj je Ed rekao da se smiri, to
joj je moda bio ba onaj poticaj koji je trebala. Inae bi jo bila ovdje.
Moda je to bila samo prolazna faza. Tinejderi su to radili. Njihovo se
raspoloenje brzo mijenjalo.
U posljednje vrijeme Madeline je toliko mislila na dane kad su ona i
Abigail bile same da je ponekad imala vrlo udan osjeaj da su Ed, Fred
i Chloe uljezi u njezinom ivotu. Tko su bili ti ljudi? Kao da su uletjeli u
Madelinin i Abigailin ivot sa svom svojom bukom i svim svojim
stvarima, s glasnim kompjutorskim igricama i svaom i da su otjerali
jadnu Abigail.
Nasmijala se pri pomisli koliko bi Fred i osobito Chloe bili bijesni
kada bi znali da se ona usuuje propitkivati njihovo postojanje. - Ali gdje
sam ja bila? - Chloe bi uvijek pitala dok je gledala stare slike Madeline i
Abigail. - Gdje je bio tata? Gdje je bio Fred?
- Bili ste u mojim snovima - rekla je Madeline i to je bila istina. Ali
nisu bili u Abigailinim snovima.
Pijuckala je aj i osjetila kako bijes polako iezava iz njezinog
tijela. No to nije imalo veze s tim glupim ajem. Za sve je bio kriv onaj
mukarac. Gospodin Banks. Saxon Banks. Neobino ime.
Stavila je prste na hladnu, glatku povrinu iPada.
Nemoj ga potraiti na Googleu, molila ju je Jane i Madeline je
obeala da nee, tako da je ovo bilo strano krivo, no nije mogla odoljeti

204
porivu da vidi tog gada. Kao kad je itala priu o nekom zloinu, uvijek
je htjela vidjeti zloinca, prouavati njegovo lice ne bi li vidjela znakove
zla. (I uvijek bi ih nala.) I to je bilo tako lako, samo nekoliko pritisaka
na zaslon; kao da su njezini prsti radili to bez njezinog doputenja i, dok
je jo uvijek razmiljala hoe li prekriti obeanje ili ne, rezultati pretrage
ve su se pojavili na zaslonu pred njom, kao da je Google produetak
njezinih misli, a ona samo mora neto pomisliti i to e se ostvariti.
Samo e brzo, jako brzo pogledati, samo e baciti pogled na sliku, a
onda e zatvoriti stranicu i obrisati sve reference na Saxona Banksa iz
povijesti pretraivanja. Jane nikada nee saznati. Nije da e Madeline
uiniti neto u vezi s njim. Nije namjeravala osmisliti neku sloenu,
zadovoljavajuu osvetu. (Iako se dio njezinog uma ve odvojio i krenuo
u tom pravcu: Moda neka prevara? Da mu ukrade novac? Da ga javno
ponizi i osramoti? Sigurno postoji nain.)
Kliknula je dva puta na njegovo ime, a na zaslonu se pojavila dobro
osvijetljena poslovna slika glave. Trgovac nekretninama po imenu Saxon
Banks iz Melbournea. Je li to bio on? Klasino zgodan mukarac sa
snanom bradom, samozadovoljnim osmijehom i oima koje kao da su
gledale ravno u Madelinine oi i to na borben nain koji je graniio s
agresivnim.
- Kretenu - naglas je rekla Madeline. - Misli da moe raditi to god
hoe kome god hoe, zar ne?
to bi ona uinila u Janeinoj situaciji? Nije mogla zamisliti da bi
reagirala isto kao Jane. Madeline bi ga oamarila. Ne bi ju unitile
njegove rijei debela i runa, jer je njezino samopouzdanje u vezi s
izgledom bilo previsoko, ak i kad je imala devetnaest godina, odnosno
osobito kad je imala devetnaest godina. Ona je odluivala o tome kako
e izgledati.
Moda je ovaj mukarac namjerno birao djevojke za koje je znao da
e biti ranjive na njegove uvrede.
No, je li ovaj nain razmiljanja bio jo jedan oblik okrivljavanja
rtve? To se meni ne bi dogodilo. Ja bih se suprotstavila. Ne bih to

205
trpjela. On ne bi unitio moje samopotovanje. Jane je u tom trenutku
bila potpuno ranjiva, onako gola u njegovom krevetu, blesava djevojka.
Madeline se uhvatila. Blesava djevojka. Upravo je pomislila isto
to i Ed. Ujutro e mu se ispriati. Dobro, nee mu se ispriati naglas, ali
pripremit e mu meko kuhano jaje, a on e shvatiti poruku.
Ponovno je prouavala sliku. Nije vidjela slinost sa Ziggyjem. Ili
moda ipak je? Moda malo neto oko oiju. Proitala je kratku
biografiju pokraj fotografije. Diplomirao ovo, magistrirao ono, lan ovog
ili onog instituta, bla, bla, bla. U slobodno vrijeme Saxon voli jedriti,
penjati se po stijenama i provoditi vrijeme sa suprugom i tri keri,
Madeline se trgnula. Ziggy je imao tri polusestre.
Madeline je sada to znala. Znala je neto to ne bi smjela znati i vie
nije mogla ponititi tu spoznaju. Znala je neto o Janeinom sinu to Jane
nije znala. Ne samo da je prekrila obeanje, nego je naruila Janeinu
privatnost. Ona je bila bijedni mali voajer koji je po internetu traio
fotografije Ziggyjevog oca. Razljutilo ju je to to se dogodilo Jane, ali dio
nje je gotovo uivao u toj prii, zar ne? Nije li gotovo uivala u bijesu
koji je osjetila zbog Janeine tune, grozne priice o seksu? Njezino
suosjeanje dolazilo je iz superiornog, udobnog poloaja osobe koja ivi
tipian ivot za nekoga iz srednje klase: ima mua, kuu, hipotekarni
kredit. Madeline je bila poput nekih majinih prijateljica, koje su bile
tako uzbueno suosjeajne kad je Nathan ostavio nju i Abigail. Bile su
tune i bijesne zbog nje, ali na onaj nain: Jao, jao, to je tako strano,
da je Madeline bila iziritirana time te se htjela braniti, iako je iskreno
cijenila domae sloence koje su joj sveano stavljale na kuhinjski stol.
Madeline je zurila u Saxonove oi, a on kao da je zurio u nju i pritom
znao svaku neprilinu stvar koju je mogao znati o njoj. Preplavio ju je
osjeaj gaenja da su joj se ruke poele tresti i znojiti.
No u tom trenutku zaulo se vritanje koje je poput maa probilo
uspavanu tiinu kue: - Mama! Mama, mama, mama!
Madeline je skoila, a srce joj je jako udaralo, iako je znala da je to
samo Chloe koja ima jo jednu nonu moru.

206
 - Evo me! Stiem! - vikala je trei hodnikom. Ovo je mogla
popraviti. Tako je lako mogla ovo popraviti, i to je bilo takvo olakanje,
zato to ju Abigail vie nije eljela ili trebala, i zato to je na svijetu bilo
zlih ljudi poput Saxona Banksa koji su ekali da povrijede Madelininu
djecu, na veliki ih mali nain i ona nije mogla uiniti nita u vezi s tim, ali
barem je mogla izvui to udovite koje se nalazilo ispod Chloeinog
kreveta i zadaviti ga golim rukama.

207
 TRIDESET PETO POGLAVLJE

Gospoica Barnes: Nakon one male drame na danu upoznavanja,

pripremila sam se na teku godinu, no ipak je sve dobro poelo. Djeca su
bila super, a roditelji nisu bili prenaporni. No na sredini prvog
polugodita sve je polo krivim putem.

Dva tjedna prije veeri kolskog kviza

K ava s mlijekom i muffin.

Jane je podigla pogled s laptopa, a onda ga je ponovno spustila i
pogledala posluavnik ispred sebe. Para se polako dizala s lijepog,
miriljavog muffina prekrivenog eerom u prahu. - Jao, Tom, hvala, ali
nisam naruila...
Znam. Kua asti muffinom - rekao je Tom. - Madeline mi je rekla da
ih zna praviti. Pa sam htio uti tvoje struno miljenje o novom receptu
koji isprobavam. Breskva, orah makadamije i limeta. Ludilo. Limeta,
mislim.
- Samo peem muffine - rekla je Jane. - Nikad ih ne jedem.
- Ozbiljno? - Tom se malo snudio.
Jane je brzo rekla: - Ali danas u napraviti iznimku.
Ovaj tjedan je zahladnjelo, kao mali uvod u zimu, a u Janeinu stanu je
bilo hladno. Od sivog komada oceana koji je mogla vidjeti s prozora iz
svojega stana bilo joj je samo hladnije. Kao da se prisjeala zauvijek

208
izgubljenih ljeta, kao da je ivjela u sivom, mranom postapokaliptinom
svijetu. - Ajme, Jane, to je malo predramatino. Zato ne uzme laptop i
ne smjesti se za neki stol u Blue Bluesu? - predloila joj je Madeline. I
tako je Jane sada dolazilo ovamo svaki dan sa svojim laptopom i svojim
spisima.
Kafi je bio ispunjen suncem i svjetlom, a Tom je naloio pe na
drva. Svaki put kad bi ula, Jane je zadovoljno uzdahnula. Kao da je
sjela na avion i odletjela u potpuno drugo godinje doba od onog koje je
bilo u njezinom jadnom, vlanom stanu. Pobrinula se da bude ondje
izmeu jutarnje i popodnevne guve tako da ne zauzima isplativi stol i,
naravno, tijekom dana je naruivala kave i mali ruak.
Konobar Tom kao da joj je bio kolega, netko tko je sjedio za stolom
do njezinog. Bilo je lijepo avrljati s njim. Sviale su im se iste serije, pa
i neka ista glazba. (Glazba! Zaboravila je da postoji glazba, kao to je
zaboravila da postoje knjige.)
Tom se nasmijeio. - Pretvaram se u svoju baku, zar ne? Sve hranim
na silu. Probaj samo jedan griz. Ne mora pojesti sve samo iz
pristojnosti. - Jane ga je gledala kako odlazi, a onda je sklonila pogled
kad je shvatila da uiva gledajui u njegova iroka ramena u crnoj majici
kratkih rukava koju je inae nosio. Madeline joj je rekla da je Tom
homoseksualac i da se trenutano oporavlja od strano slomljenog srca.
Bio je to kliej, ali tako je esto bio istinit: homoseksualci imaju stvarno
jako dobro tijelo.
Neto se dogaalo tijekom proteklih nekoliko tjedana, otkako je
proitala onaj prizor sa seksom u kupaonici. Kao da joj se tijelo, njezino
zahralo, naputeno tijelo, svojom voljom poelo buditi i vraati u ivot.
Uhvatila bi se kako sluajno gleda mukarce i ene, ali uglavnom
mukarce, no ne toliko na seksualan, koliko na senzualan, zadovoljan,
estetski nain.
Janein pogled nisu privlaili prekrasni ljudi poput Celeste, nego
obini ljudi i prekrasna obinost njihovih tijela. Osunana podlaktica s
tetovaom sunca koja je bila ispruena preko pulta benzinske postaje.

209
Stranji dio vrata starijeg mukarca u redu u supermarketu. Listovi i
kljune kosti. To je bilo vrlo udno i podsjealo ju je na njezinog oca
koji je prije nekoliko godina operirao sinuse pa mu se vratilo osjetilo
njuha za koje nije ni znao da ga je izgubio. Najjednostavniji mirisi bacili
bi ga u rapsodiju oduevljenja. Stalno je njuio vrat Janeine majke te je
sanjivo govorio: - Zaboravio sam miris tvoje majke! Nisam znao da sam
ga zaboravio! Nije to bilo samo zbog knjige.
Bilo je to i zbog toga to je rekla Madeline za Saxona Banksa. Zbog
toga to je ponovila one glupe rijei koje je on izgovorio. Morale su
ostati tajne da bi zadrale mo. Sada su se ispuhale, poput dvorca za
skakanje koji klone i nabora se kad se ispusti zrak.
Saxon Banks bio je grozna osoba. Na svijetu su postojale grozne
osobe. Svako dijete je to znalo. Roditelji su vas uili da ih se klonite. Da
se ne obazirete na njih. Da odete. Da kaete: Ne, to mi se ne svia,
glasno i odluno, a ako ta osoba nastavi to raditi, prijavite to uitelju.
ak su i Saxonove uvrede bile djetinjaste. Smrdi. Runa si.
Oduvijek je znala da je njezina reakcija na tu no prejaka, ili pak
preslaba. Nikada nije plakala. Nikome nije nita rekla. Sve je to
progutala i pretvarala se da to nije nita znailo i ba zbog toga joj je to
znailo sve.
Sada kao da je samo htjela govoriti o tome. Prije nekoliko dana, ona i
Celeste bile su u jutarnjoj etnji te joj je ispriala krau verziju onoga to
je ispriala Madeline. Celeste nije rekla mnogo toga, osim da joj je ao i
da je Madeline bila potpuno u pravu kad je rekla da Ziggy uope nije
slian ocu. Sutradan je Celeste poklonila Jane ogrlicu u crvenoj
barunastoj kutijici. Bio je to lijepi srebrni lani s plavim kamenom. -
Ovaj kamen se zove lapis lazuli - rekla je Celeste na svoj nesiguran
nain. - Navodno je to kamen koji lijei emocionalne rane. Ja ba ne
vjerujem u takve stvari, ali svejedno, lani je lijep.
Jane je sada stavila ruku na privjesak.
Novi prijatelji? Je li u tome bila stvar? Morski zrak?
Vjerojatno joj je pomagalo i redovito vjebanje. Ona i Celeste sve su

210
vie dolazile u formu. Obje su bile tako sretne kad su primijetile da ne
moraju stati da dou do daha kad su se popele na vrh stepenica u blizini
groblja.
Da, to je vjerojatno bilo zbog vjebanja.
Cijelo vrijeme joj je zapravo bila potrebna osvjeavajua etnja po
svjeem zraku i ljekovit kamen.
Vilicom je odlomila komad muffina te ga je prinijela ustima. etnje
sa Celeste su joj takoer vraale apetit. Ako ne bude pazila, ponovno e
se udebljati. U tom joj se trenu stegnulo grlo te je odloila vilicu. Dakle,
jo nije bila posve izlijeena. Jo je bila udna u vezi s hranom.
Ali ne smije uvrijediti dragog Toma. Ponovno je uzela vilicu i
zagrizla najmanje to je mogla. Muffin je bio lagan i mekan i osjetila je
sve sastojke koje joj je Tom naveo: makadamija, breskva, limeta.
Zatvorila je oi i osjetila sve: toplinu kafia, okus muffina, do sada ve
poznat miris kave i rabljenih knjiga. Uzela je jo vei griz i malo laga.
- Je li dobar? - Tom se nagnuo preko stola blizu njezinoga, koji je
istio krpom koju je uzeo iz stranjeg depa.
Jane je podigla ruku da mu pokae da su joj usta puna. Tom se
nasmijeio. Uzeo je knjigu koju je jedan gost ostavio na stolu i stavio ju
na visoku policu. Crna majica mu se podigla i Jane je iznad traperica
vidjela traak kria. Savreno obina kria. Nita pretjerano znaajno.
Koa mu je preko zime bila boje slabe kave s mlijekom. Tijekom ljeta
bila je boje vrue okolade.
- Odlian je - rekla je.
- Hmmm? - Tom se okrenuo. U kafiu je trenutano bilo samo njih
dvoje.
Jane je vilicom pokazala na muffin. - Ovo je nevjerojatno. Ovo bi
trebao dodatno naplaivati. - Zazvonio joj je mobitel. - Pardon.
Na zaslonu je pisalo kola. Iz kole su je zvali samo jednom dosad,
kad je Ziggy imao upaljeno grlo.
- Gospoo Chapman? Ovdje Patricia Lipmann. Ravnateljica. Jane se

211
stegnuo eludac.
- Gospoo Lipmann? Je li sve u redu? - Mrzila je uplaen ton u
svojem glasu. Madeline je s gospoom Lipmann razgovarala s veselom,
superiornom naklonou kao da je rije o ludom starom obiteljskom
batleru.
- Da, sve je u redu, no voljela bih dogovoriti sastanak s vama jer je
rije o hitnom sluaju. Ako moe danas? Moete li oko etrnaest sati,
neposredno prije nego to djeca izau?
- Naravno. Je li sve...
- Odlino. Radujem se naem susretu.
Jane je odloila mobitel. - Gospoa Lipmann eli se sastati sa mnom.
Tom je poznavao veinu djece, roditelja i uitelja iz kole. Odrastao
je u ovom podruju i iao je u kolu kad je gospoa Lipmann bila samo
uiteljica.
- Siguran sam da nema razloga za brigu - rekao je. - Ziggy je dobro
dijete. Moda eli staviti Ziggyja u poseban razred ili neto.
- Hmmm - Jane je odsutno uzela jo komad muffina. Ziggy nije bio
nadaren i talentiran. No ve je po glasu gospoe Lipmann znala da
vijesti nee biti dobre.

Samantha: Renata je poludjela kad je poelo nasilje. Dio problema leao

je u tome to dadilja nije nita govorila, tako da jedno vrijeme ona nije
znala za nasilje. Naravno, sada znamo da je Juliette na pameti imala
drugih stvari osim posla.
Gospoica Barnes: Ono to roditelji ne shvaaju jest da dijete u
jednom trenu moe biti nasilnik, a u drugom rtva. Tako su spremni
optuivati nekoga! Naravno, shvaam da je ovo bilo drukije. Ovo je
bilo... Grozno.
Stu: Moj me tata nauio: ako te dijete udari, udari i ti njega.
Jednostavno. A danas svako dijete dobiva nagradu za sudjelovanje u
nogometnoj utakmici. Obasipamo ih darovima. Odgajamo generaciju

212
slabia.
Thea: Renata je sigurno krivila sebe. Koliko je samo radila, da
gotovo nije ni viala djecu! Ja suosjeam s tim jadnim miiima. Oito se
ne nose dobro sa situacijom. Uope. ivoti im vie nikada nee biti isti,
zar ne?
Jackie: Nitko ne govori nita o tome kako je Geoff stalno radio.
Nitko ne pita je li Geoff znao to se dogaa s Amabellom. Koliko
shvaam, Renata je imala veu plau i stresniji posao od Geoffa, ali nitko
ne krivi Geoffa zbog karijere, nitko nije rekao: Jao, Geoffa ba ne
vidimo tako esto u koli, zar ne?. Ne! No ako mame koje ne rade vide
da tata dolazi po dijete u kolu, odmah misle da zasluuje zlatnu medalju.
Kao na primjer moj mu. On ima svoju skupinu oboavateljica.
Jonathan: To su moje prijateljice, a ne oboavateljice. Ispriajte moju
enu. Nalazi se usred problematinog preuzimanja druge firme. Zbog toga
moe djelovati malo agresivno. Mislim, da kola mora preuzeti
odgovornost. Gdje su bili uitelji dok se to nasilje dogaalo?

213
 TRIDESET ESTO POGLAVLJE

R enata Klein otkrila je da je njezina ki, Amabella, rtva sustavnog,

potajnog nasilja u posljednjih mjesec dana - rekla je gospoa
Lipmann im je Jane sjela preko puta nje. - Naalost, Amabella ne eli
rei to se tono dogaa niti o kome je rije. No, Renata je uvjerena da je
Ziggy odgovoran za to.
Janeje grevito gutnula slinu. Bilo je udno to je svejedno bila
zaprepatena, kao da je neki ludo optimistini dio nje uistinu vjerovao da
e Ziggyja staviti u neki poseban razred za udesnu djecu.
- Kakvo... - Janein glas je ieznuo. S tekoom je proistila grlo
nakaljavi se. Imala je osjeaj kao da igra ulogu koja nije njoj
namijenjena. Njezini bi roditelji trebali biti na ovom sastanku. Ljudi iste
dobi kao gospoa Lipmann. - Kakvo tono nasilje?
Gospoa Lipmann napravila je malu grimasu. Izgledala je kao
dobrostojea ena iz visokog drutva koja je nosila skupocjenu odjeu i
koja je vodila brigu o njezi koe. U glasu joj se ula kristalno jasna
poruka ne zafrkavaj se sa mnom i to je, oito, bilo vrlo uinkovito, ak
i s opepoznatim nestanim dekima iz estog razreda.
- Naalost, nismo upueni u pojedinosti - rekla je gospoa Lipmann. -
Amabella ima neke neobjanjive modrice i ogrebotine i... Trag ugriza i
samo je rekla da je netko bio zloest prema njoj. Uzdahnula je i
savreno manikiranim noktima udarila po fasciklu na krilu. - Gledajte, da
se nije dogodio onaj incident na danu upoznavanja, ne bih vas pozvala
dok ne bismo imali konkretnije informacije. Gospoica Barnes kae kako

214
misli da se taj incident dogodio samo jedanput. Paljivo je promatrala
Ziggyja zbog onoga to se dogodilo i opisuje ga kao prekrasno dijete koje
je pravi uitak pouavati i koje djeluje vrlo brino i ljubazno u interakciji
s drugom djecom.
Jane se gotovo rasplakala zbog neoekivane ljubaznosti tih rijei
gospoice Barnes.
- No, u Osnovnoj koli Pirriwee imamo nulti prag tolerancije spram
vrnjakog nasilja. Nulti. Ali u rijetkim sluajevima kada otkrijemo da se
dogodilo nasilje, elim da znate da vjerujemo u to da nam je dunost
pobrinuti se i za rtvu i za nasilnika. Pa ako uistinu otkrijemo da je Ziggy
zlostavljao Amabellu, neemo se usredotoiti na to da ga kaznimo, nego
emo se pobrinuti da to ponaanje prestane i to odmah te emo pokuati
otkriti zato se tako ponaa. Na kraju krajeva, on je petogodinji djeak.
Neki strunjaci kau da petogodinje dijete nije u stanju nikoga
zlostavljati.
Gospoa Lipmann se nasmijeila, a Jane joj je oprezno uzvratila
smijeak. Ali ekajte, on je prekrasno dijete. On to nije uinio!
- Osim onoga to se dogodilo na dan upoznavanja, je li se ikada prije
dogodio slian incident? U vrtiu? U interakciji s drugom djecom izvan
razreda?
- Ne - rekla je Jane. - Nipoto. - On je uvijek... Ovaj... - Htjela je
rei da je Ziggy uvijek odluno poricao Amabelline optube s dana
upoznavanja, no moda bi time samo sve pokvarila. Gospoa Lipmann e
misliti da Ziggy jo i lae.
- Dakle, nema nita neobino u Ziggyjevoj prolosti, neto to se
dogodilo kod kue, neto to bismo mi trebali znati, to bi moglo biti
vano za ovaj sluaj? - gospoa Lipmann pogledala ju je puna
oekivanja, ljubaznog i srdanog izraza lica, kao da eli Jane dati do
znanja da ju nita ne moe zaprepastiti. - Koliko sam shvatila, Ziggyjev
otac nije ukljuen u njegov odgoj, zar ne?
Jane se uvijek zbunila kad bi neki neznanac usput spomenuo
Ziggyjevog oca. Rije otac povezivala je s ljubavi i sigurnosti.

215
Uvijek bi prvo pomislila na svojega oca, kao da je taj neznanac mislio na
njega. Morala se malo pribrati kako bi se prisjetila hotelske sobe i svjetla
u stropu.
Pa, gospoo Lipmann, je li ovo vano? Jedino to znam o
Ziggyjevom ocu je da voli autoerotsku asfiksiju i poniavati ene.
Djelovao je armantno i ljubazno. Znao je pjevati pjesme iz Mary
Poppins. Mislila sam da je prekrasan; ustvari i vi biste to vjerojatno
mislili, no on ipak nije stvarno takav kakvim se inio. Pretpostavljam da
bi ga se moglo opisati kao nasilnika. Tako da bi to moglo biti vano. S
druge strane, da dobijete uvid u cijelu situaciju, elim vam rei da
postoji mogunost da je Ziggy ustvari reinkarnacija mojeg pokojnog
djeda. A djedica je bio vrlo njena dua. Tako da pretpostavljam da
ovisi o tome vjerujete li u nasljednu sklonost prema nasilju ili u
reinkarnaciju.
- Ne mogu se prisjetiti nieg bitnog - rekla je Jane. - Ima mnogo
mukih uzora...
- O, da, da, sigurna sam u to - rekla je gospoa Lipmann. - Pobogu.
Oevi neke djece ovdje toliko putuju ili rade po cijele dane tako da
uope ne vide svoju djecu. Tako da nipoto ne elim rei da Ziggyju
neto nedostaje zbog toga to odrasta sa samohranim roditeljem. Samo
pokuavam dobiti uvid u cijelu situaciju.
- Jeste li ga pitali za ovo? - pitala je Jane. Srce ju je zaboljelo pri
pomisli da je Ziggyja ispitivala ravnateljica bez njezine prisutnosti.
Spavao je s medvjediem. Sjedio je na njezinom krilu i cuclao palac kad
je bio umoran. Njoj je jo uvijek bilo udesno to to zna hodati i priati i
odijevati se, a ovdje ivi posve drugi ivot odvojen od nje, u kojemu se
dogaaju velike, odrasle, zastraujue drame.
- Jesam i on to ustro porie, a bez Amabelline potvrde vrlo je teko
znati to sljedee poduzeti...
Prekinulo ju je kucanje na vratima njezinog ureda. Kroz vrata je
provirila tajnica. Oprezno je pogledala Jane. - Ovaj, htjela sam vam rei
da su ve stigli gospodin i gospoa Klein.

216
 Gospoa Lipmann je problijedjela. - Ali trebali bi doi tek za sat
vremena!
- Sastanak upravnog odbora je premjeten - zauo se poznat, kretav
glas. Renata se pojavila iza ramena tajnice, oito spremna uletjeti unutra.
- Pa smo se pitali biste li nas mogli primiti... - Vidjela je Jane, a lice joj
je postalo neumoljivo. - Aha. Shvaam.
Gospoa Lipmann tjeskobnim se pogledom ispriala Jane.
Madeline je rekla Jane da Geoff i Renata redovito doniraju izdane
svote novaca koli. - Na kolskom kvizu prole godine svi smo morali
sjediti kao zahvalni seljaci dok je gospoa Lipmann zahvaljivala
Kleinovima jer su platili uvoenje klima-ureaja u cijelu kolu - rekla joj
je Madeline. A onda se oraspoloila kad se neeg dosjetila. - Moda bi
im se ove godine Celeste i Perry mogli suprotstaviti. Pa se mogu igrati
igre bogatiji sam od tebe.
- Pretpostavljam da smo svi ovdje da raspravimo o istoj temi - rekla
je Renata.
Gospoa Lipmann brzo je ustala od stola. - Gospoo Klein, stvarno
mislim da bi bilo bolje...
- Kakva sluajnost! - Renata je prola pokraj tajnice i ula u ured, a
za njom je iao blijed, zdepasti crvenokosi mukarac u odijelu i kravati,
koji je oito bio Geoff. Jane ga jo nije upoznala. Veina oeva jo joj je
bila nepoznata.
Jane je ustala i rukama zatitila tijelo, uhvativi se za odjeu kao da
e joj ju oni otrgnuti. Kleinovi e ju razotkriti i na vidjelo iznijeti njezine
rune, sramotne tajne. Ziggy nije plod lijepog, normalnog, paljivog
seksa. Ziggy je plod sramotnih radnji jedne mlade, blesave, debele, rune
djevojke.
Ziggy nije bio ispravan, a to je bilo zbog toga to je Jane dopustila da
mu taj mukarac bude otac. Znala je da je to nelogino, jer Ziggy inae ne
bi postojao, ali djelovalo je logino, jer Ziggy e uvijek biti njezin sin,
naravno, kako bi se moglo dogoditi da mu ona ne bude majka? Ali trebao
se roditi kasnije, kad bi mu Jane nala normalnog tatu i omoguila

217
normalan ivot. Da je napravila sve kako treba, sada ne bi bio okaljan
ovom strasnom genetskom mrljom. Ne bi se ovako ponaao.
Prisjetila se onog trenutka kad ga je prvi put vidjela. Bio je tako
uzrujan to se rodio, vritao je iz petnih ila dok su mu siuni udovi
mlatarali kao da pada, a prvo to je pomislila bilo je: jako mi je ao,
bebice. Jako mi je ao to si ovo morala proi. Iznimno bolan osjeaj
koji joj je obuzeo tijelo podsjetio ju je na tugu, iako bi rekla da je to bila
radost, bilo je to isto. Sjetila se uskovitlanog vrtloga svoje ljubavi
prema tom smijenom biu crvenog lica koje e sigurno odagnati prljava
mala sjeanja na onu no. No sjeanja su ostala, prianjajui za rub
njezina uma poput sluzave, crne pijavice.
- Mora obuzdati tog svog sina. - Renata je stala tono ispred Jane.
Prst je prijetei zaustavila ispred Janeinih prsa. Iza naoala, oi su joj
bile krvave. Bijes joj je bio tako opipljiv i tako snaan.
- Renata - opomenuo ju je Geoff. Ispruio je ruku Jane. - Geoff Klein.
Molim vas ispriajte Renatu. Jako je uzrujana. Jane je odmahnula
glavom. - Jane.
- Dobro, dakle, onda, kad smo svi ovdje, moda bismo mogli
konstruktivno razgovarati - rekla je gospoa Lipmann s trakom nervoze
u kristalno jasnom glasu. - eli li netko aj ili kavu? Vodu?
- Ne elim osvjeenje - rekla je Renata. Jane je s bolesnom
oaranou primijetila da se Renatino cijelo tijelo trese. Sklonila je
pogled. Vidjevi znak o Renatinim sirovim osjeajima, bilo je kao daju je
vidjela golu.
- Renata. - Geoff je ispruio ruku pred enino tijelo, kao da ona
namjerava zakoraiti pred auto.
- Rei u vam to elim - rekla je Renata gospoi Lipmann. - elim
da se njezino dijete kloni moje keri.

218
 TRIDESET SEDMO POGLAVLJE

M adeline je otvorila dvorina klizna vrata i vidjela Abigail kako

sjedi na kauu i gleda neto na laptopu. - Hej! - rekla je i trgnula
se zbog prijetvorne radosti u svojemu glasu.
Vie nije znala prirodno razgovarati sa svojom keri. Sad kad je
Abigail dolazila samo vikendom, Madeline je imala osjeaj da je
domain, a Abigail da je vaan gost. Imala je osjeaj da joj mora ponuditi
pie i pobrinuti se da joj bude ugodno. To je bilo suludo. Kad god se
Madeline uhvatila da se tako ponaa, toliko bi se naljutila da bi pak
pretjerala na drugu stranu i otresitim tonom zatraila od Abigail da
napravi neki kuanski posao, kao, na primjer, da objesi koaru rublja.
Najgore od svega bilo je to to se Abigail ponaala ba kao pristojan gost
kako ju je Madeline i odgojila te je bez komentara uzela koaru s
rubljem, a Madeline se onda osjeala krivom i zbunjeno. Kako je mogla
traiti od Abigail da objesi rublje kad Abigail vie svoje rublje nije prala
ovdje? To je bilo kao da od gosta traite da vam objesi rublje.
Onda bi izjurila van i pomogla joj objesiti odjeu te bi neprirodno
avrljala s njom, dok bi joj se u mislima vrtjele sve one rijei koje nije
mogla izgovoriti: Vrati se kui, Abigail, samo se vrati i prestani s ovim.
On nas je ostavio. Ostavio je tebe. Ti si bila moja nagrada. To to nije
bio uz tebe bila mu je kazna. Kako si mogla izabrati njega?
- to radi? - Madeline se bacila na kau, sjela pokraj Abigail i
zavirila na zaslon laptopa. - Je li to Ameriki top model?
Vie nije znala kako da se ponaa prema Abigail. To ju je podsjealo

219
na to kao da pokuava biti prijatelj s bivim dekom. Neprirodna
oputenost vae interakcije. Krhkost vaih osjeaja, svjesnost da neke
udne navike nisu vie tako drage; sada su ba jako iritantne.
Madeline je uvijek veselo igrala ulogu smijene, aave majke.
Uvijek se pretjerano uzbuivala i pretjerano ljutila zbog raznih stvari.
Kad djeca nisu htjela napraviti ono to im je reeno, uvijek je glasno
uzdisala. Pjevala je smijene pjesmice dok je stajala na vratima
smonice: Rajice u limenci, gdje ste li samo? Rajice, o rajice moje,
ukaite se! Djeca i Ed voljeli su ju ismijavati te su ju zadirkivali u vezi
sa svime: od njezine opsjednutosti poznatim osobama do svjetlucavog
sjenila.
Ali sada, kad je Abigail dola u posjet, Madeline je imala osjeaj da
je parodija same sebe. Odluila je da se nee ponaati kao ono to nije.
Imala je etrdeset godina! Bilo je prekasno za promjenu osobnosti. Ali
stalno se gledala kroz Abigailine oi i pretpostavljala je da se ne moe
mjeriti s Bonnie. Jer Abigail je ipak izabrala Bonnie, zar ne? Bonnie je
bila majka kakvu je Abigail htjela. To ustvari nije imalo nikakve veze s
Nathanom. Majka odreuje kakvo e ozraje vladati u kuanstvu. Svaki
tajni Madelinin strah zbog vlastitih mana (oito se brzo razljutila, esto je
prebrzo nekog osuivala, bila je opsjednuta odjeom, troila je previe
novca na cipele, mislila je da je slatka i duhovita, a ustvari je moda bila
iritantna i neukusna) sada je isplivao na povrinu njezine psihe. Odrasti,
rekla si je. Nemoj to tako osobno shvaati. Tvoja te ki i dalje voli.
Samo je odluila ivjeti s ocem. To nije nita strasno. Ali svaka
interakcija s Abigail bila je neprestana borba izmeu Ja sam takva,
Abigail, prihvati to ili ne i Budi bolja, Madeline, budi smirenija,
ljubaznija, budi slinija Bonnie.
- Jesi li vidjela kako su proli tjedan izbacili Eloise? - pitala je
Madeline. To bi inae rekla Abigail, tako da joj je to i rekla.
- Ne gledam Ameriki top model - uzdahnula je Abigail. - Gledam
Amnesty International. itam o krenju ljudskih prava.
- Aha - rekla je Madeline. - Pobogu.

220
 Bonnie i njezina majka su ulanjene u Amnesty International - rekla je
Abigail.
- Naravno - promrmljala je Madeline. Ovako se sigurno osjea
Jennifer Aniston kad god uje da su Angelina i Brad usvojili jo jedno ili
dva siroeta, pomislila je Madeline.
- Molim?
- To je odlino - rekla je Madeline. - Mislim i da je Ed njihov lan.
Svake godine neto doniramo.
Pobogu, daj se posluaj! Prestani se natjecati! Je li to uope bila
istina? Edu je moda isteklo lanstvo.
Ona i Ed trudili su se da budu dobri ljudi. Uvijek je igrala tombolu u
dobrotvorne svrhe, davala novac ulinim sviraima, uvijek je sponzorirala
iritantne prijatelje koji su opet trali maraton za neki vii cilj (iako je
pravi cilj u biti bio taj da ostanu u formi). Kad djeca odrastu, vjerojatno
e negdje volontirati kao njezina majka. To je bilo dovoljno, zar ne? Za
zaposlenu majku? Kako se Bonnie usuuje natjerati ju da preispituje
svaku svoju odluku?
Abigail je rekla da je Bonnie nedavno odluila da vie nee imati
djece (Madeline nije pitala zato, iako ju je to zanimalo), tako da je
Skyeina kolica, kreveti, stol za presvlaenje i robicu donirala sklonitu
za zlostavljane ene. - Nije li to divno, mama? - uzdahnula je Abigail. -
Drugi ljudi bi jednostavno sve to prodali. - Madeline je nedavno prodala
Chloeinu staru robicu preko eBaya. A onda je veselo potroila taj novac
na dizajnerske izme u pola cijene.
- I, o emu ita? - Je li bilo dobro za jednu etrnaestogodinjakinju
da sazna kakva se zvjerstva dogaaju u svijetu? Njoj je to vjerojatno bilo
divno. Bonnie je usaivala Abigail drutvenu svijest, dok je Madeline
poticala jadnu svijest o izgledu. Prisjetila se onoga to je jadna Jane rekla
o tome kako je drutvo opsjednuto ljepotom. Zamislila je Abigail kako
odlazi u hotelsku sobu s nekim neznancem i kako se on ponaa prema
njoj onako kako se onaj mukarac ponio prema Jane. Kipjela je od
bijesa. Zamislila je kako ga hvata za kosu na zatiljku i udara mu lice o

221
neku betonsku povrinu sve dok se ne pretvori u krvavu, kaastu masu.
Dragi Boe. Gledala je previe nasilja na televiziji.
- O emu ita, Abigail? - ponovno je pitala te se mrzila zbog traka
ivanosti u glasu. Je li ponovno imala PMS? Nije. Nije jo bilo vrijeme.
ak ni to nije mogla okriviti. Ovih dana jednostavno je bila trajno loe
volje.
Abigail je uzdahnula. Nije podigla pogled sa zaslona. - O prisilnim
brakovima djece i seksualnom robiju - rekla je.
- To je grozno - rekla je Madeline. Zastala je. - Moda ne bi... Stala
je. Htjela je rei neto poput: - Nemoj dopustiti da te to uzruja - no to je
bilo grozno rei; bio je to komentar tipian za bezobzirnu bijelu
zapadnjakinju koja ivi povlatenim ivotom, za enu koja previe
iskreno uiva u novom paru cipela ili boici parfema. to bi Bonnie
rekla? Hajdemo zajedno meditirati o tome, Abigail. Hommm. Eto. Opet
ta njezina povrnost. Ismijava se meditaciji. Kako je meditiranje nekome
moglo nakoditi?
- Trebali bi se igrati lutkama - rekla je Abigail. Glas joj je bio nabijen
ljutitom tugom. - Umjesto toga, rade u bordelima.
Ti bi se trebala igrati lutkama, pomislila je Madeline. Ili barem
minkom.
Osjetila je nalet pravednikog gnjeva spram Nathana i Bonnie, jer,
zapravo, Abigail jest bila premlada i osjetljiva da bi znala za trgovanje
ljudima. Njezini osjeaji bili su presnani i nekontrolirani. Naslijedila je
Madelininu nesretnu sklonost ka tome da se brzo razjari, ali srce joj je
mnogo meke nego to je Madelinino srce ikad bilo. Bila je previe
suosjeajna (iako, naravno, taj viak suosjeanja nikad nije bio usmjeren
prema Madeline ili Edu, ili prema Chloe i Fredu).
Madeline se sjetila kad je Abigail imala tek pet ili est godina i bila
je strano ponosna jer je nauila itati. Pronala ju je kako sjedi za
kuhinjskim stolom i mie usnama dok paljivo izgovara natpis na
naslovnici nekih novina, s izrazom pravog uasa i nevjerice na licu.
Madeline se sada nije mogla sjetiti o emu je tono bio taj lanak.

222
Ubojstvo, smrt, katastrofa. Ne. Ustvari, sjetila se. Bila je to pria o
djetetu kojeg je u ranim osamdesetima netko uzeo iz kreveta, a tijelo mu
nikad nije bilo pronaeno. Abigail je tada jo vjerovala u Djeda
Boinjaka. - To nije istina - brzo joj je rekla Madeline i zgrabila novine,
zaklevi se da ih vise nikada nee ostaviti nadohvat njezine ruke. - To je
sve izmiljotina.
Nathan nije znao za to jer Nathan nije bio ondje.
Chloe i Fred bili su tako drukija stvorenja. Toliko mnogo otporniji.
Njezini dragi, tehnoloki vjeti, materijalistiki divljaci.
- Poduzet u neto u vezi s ovim - rekla je Abigail, gledajui na
zaslon.
- Stvarno? - rekla je Madeline. E pa, nee ii u Pakistan, ako si to
mislila. Ostat e ovdje i gledati Ameriki top model, mlada damo. -
Kako to misli? Poslat e pismo? - Oraspoloila se. Ona je diplomirala
marketing. Mogla je napisati bolje pismo nego Bonnie. Mogla bih ti
pomoi da napie pismo naem premijeru i trai...
- Ne - prezrivo ju je prekinula Abigail. - Time se nita ne moe
postii. Imam ideju.
- Kakvu ideju? - pitala je Madeline.
Poslije e se pitati bi li joj Abigail odgovorila iskreno pa da zaustavi
to ludilo prije nego to je uope zapoelo, ali u tom trenutku zaulo se
kucanje na vratima i Abigail je zatvorila laptop.
- To je tata - rekla je i ustala.
- Ali tek je etiri sata - pobunila se Madeline. I ona je ustala. -
Mislila sam da u te ja odvesti u pet.
Idemo na veeru kod Bonniene majke rekla je Abigail.
- Kod Bonniene majke - ponovila je Madeline.
- Nemoj praviti dramu oko toga, mama.
- Nisam nita rekla - rekla je Madeline. - Na primjer, nisam rekla da
moju majku nisi vidjela tjednima.
- Baka je prezauzeta svojim drutvenim ivotom, tako da to ni ne

223
primjeuje - ispravno je rekla Abigail.
- Abigailin tata je ovdje! - vikao je Fred iz prednjeg dijela kua,
mislei: Auto Abigailinog tate je ovdje!
- Bok, stari! - Madeline je ula kako Nathan govori Fredu. Ponekad
bi samo Nathanov glas u njoj instinktivno izazvao nalet osjeaja izdaje,
prezira, bijesa i zbunjenosti. Samo je otiao. Samo je izaao i ostavio
nas, Abigail, i ja nisam mogla vjerovati, jednostavno nisam mogla
vjerovati, a ti si te noi plakala i plakala, bio je to beskonaan plac
novoroeneta koji...
- Bok, mama - rekla je Abigail i sagnula se da ju suosjeajno poljubi
u obraz, kao da je Madeline neka stara teta koju je dola posjetiti i sada
je - uf! bilo vrijeme da ode iz ove ustajale prostorije i vrati se kui.

224
 TRIDESET OSMO POGLAVLJE

Stu: Reu u vam neto ega se sjeam. Jednom sam sreo Celeste
White. Bio sam na drugom kraju Sydneyja zbog posla i morao sam ii po
neke nove pipe jer je netko imao nekih problema s tim, uglavnom, da
skratim, eem ja trgovinom Harvey Norman kroz onaj dio gdje se nalazi
namjetaj za spavau sobu i vidim Celeste White kako na leima lei na
branom krevetu i zuri u strop. Okrenuo sam se jo jednom da ju bolje
pogledam i rekao: Bok, duo, a ona se strano preplaila. Kao da sam
ju uhvatio da pljaka banku. To je djelovalo ba udno. Zato je leala
na branom krevetu koji je bio na popustu i to tako daleko od kue?
Prekrasna ena zapanjujueg izgleda, ali uvijek malo... Plaljiva. Tuno
je prisjetiti se toga sada. Jako tuno.

V i ste nova stanarka?

Celeste se trgnula i gotovo ispustila svjetiljku koju je nosila.
- Pardon, nisam vas htjela uplaiti - rekla je debeljukasta ena
etrdesetih godina u odjei za teretanu, koja se pojavila iz stana preko
puta hodnika. Uz nju su bile dvije djevojice, koje su izgledale kao
blizanke otprilike iste dobi kao Josh i Max.
- Recimo - rekla je Celeste. - Hou rei, da, jesam. Nisam sigurna
kad u se tono useliti. Moda e malo potrajati.
Ovo nije bio dio plana. Razgovor s ljudima. To je bilo prestvarno.
Ova cijela situacija je bila hipotetika. Ona se vjerojatno nikada nee

225
ostvariti. Samo se poigravala pomilju o novom ivotu.
Radila je to da zadivi Susi. Htjela se vratiti na sljedei sastanak
napravivi plan kako treba. Veinu ena vjerojatno je trebalo mjesecima
nagovarati. Veina ena vjerojatno se na sljedei sastanak vratila ne
uinivi nita. Ali Celeste nije takva. Ona je uvijek izvravala svoju
zadau.
- Unajmila sam stan na est mjeseci - htjela je Susi rei oputeno,
veselo. U McMahons Pointu. Mogu pjeke doi do sjevernog Sydneyja.
Imam prijateljicu koja radi u maloj odvjetnikoj firmi u sjevernom
Sydneyju. Ponudila mi je posao prije otprilike godinu dana, ali sam ga
odbila, no sigurna sam da mi svejedno moe neto nai. Uglavnom, ako
to ne upali, mogu nai posao u centru. To je tek kratka vonja trajektom.
- Ajme - rekla bi Susi. Podigla bi obrve. - Odlino. Celeste je to
super napravila. Kakva dobra cura. Kakva zlostavljana ena pristojnog
ponaanja.
- Ja sam Rose - rekla je ta ena. - A ovo su Isabella i Daniella.
Je li ona bila ozbiljna? Djeci je dala imena Isabella i Daniella?
Djevojice su joj se uljudno nasmijeile. Jedna je ak i rekla: - Dobar
dan. - To su svakako bile blizanke, ali puno ljepeg ponaanja nego
Celestini deki.
- Ja sam Celeste. Drago mi je! - Celeste je okretala klju to je bre
mogla. - Trebala bih...
- Imate li djece? - pitala je Rose puna nade, a djevojice su ju
pogledale takoer pune nade.
- Dva deka - rekla je Celeste. Da spomene da su blizanci, ta
nevjerojatna sluajnost dovela bi do jo najmanje pet minuta razgovora
koji nije mogla podnijeti.
Ramenom je odgurnula vrata da ih otvori. - Javite mi ako to trebate!
- rekla je Rose.
- Hvala! Vidimo se.
Celeste je pustila vrata, a djevojice su se poele prepirati o tome

226
tko je na redu da pritisne dugme za dizalo. - O, cure, pobogu, moramo li
to prolaziti svaki put? - rekla je njihova majka oito svojim normalnim
glasom, za razliku od uljudnog glasa kojim se obratila Celeste.
im su se vrata zatvorila, zavladala je potpuna tiina, a glas majke
bio je odsjeen usred reenice. Zvuna izolacija je bila dobra.
Pokraj vrata nalazio se ostakljeni zid koji je izgledao kao ostatak
ambicioznog projekta dekoracije iz sedamdesetih. Ostatak stana bio je
posve neutralan: bijeli zidovi, sivi tepison. Samo tvoja unajmljena
nekretnina. Perry je bio vlasnik nekretnina za iznajmljivanje koje su
vjerojatno izgledale isto ovako. Ustvari, i Celeste ih je onda posjedovala,
ali ona nije znala ni gdje se nalaze.
Da su tedjeli za neku nekretninu zajedno, samo jednu, ona bi uivala
u tome. Pomogla bi u renoviranju, izabrala bi ploice, dogovarala se s
agentom za nekretnine i rekla: Da, naravno! kad bi podstanar pitao da
se neto popravi.
Na toj bi se razini bogatstva osjeala ugodno. Od nezamislivih dubina
Perryjevog novca ponekad joj je bilo muka.
Vidjela je to na licima ljudi kad bi ugledali njezinu kuu prvi put,
kako im je pogled prelazio preko tih irina, visokih stropova, prekrasnih
prostorija namjetenih kao mali muzeji koji prikazuju ivot bogate
obitelji. Svaki put se borila s podijeljenim osjeajima ponosa i srama.
ivjela je u kui u kojoj je svaka prostorija govorila: MI IMAMO
MNOGO NOVCA. VJEROJATNO VIE NEGO VI.
Te prekrasne prostorije bile su poput Perryjevih neprestanih postova
na Facebooku: stilizirani prikazi njihovog ivota. Da, ponekad su sjedili
na onom prekrasnom kauu koji je djelovao tako udobno i stavljali ae
sa ampanjcem na stoli i gledali kako sunce zalazi iznad oceana. Da,
uistinu jesu. I ponekad, odnosno esto, to je bilo prekrasno. Ali to je bio
isti kau u iji kut joj je Perry jednom zabio lice, a ona je mislila da e
umrijeti. A fotografija na Facebooku iznad koje je pisalo Zabavan dan
vani s djecom nije bila la, jer je to uistinu bio zabavan dan vani s
djecom, ali na Facebook nije stavio fotografiju onoga to se dogodilo

227
nakon to su djeca zaspala te veeri. Celestin nos jako je brzo znao
prokrvariti. Oduvijek.
Odnijela je svjetiljku u spavau sobu. Soba je bila prilino mala.
Nabavit e brani krevet. Ona i Perry imali su ogroman brani krevet,
naravno. No ovdje on ne bi stao.
Stavila je svjetiljku na pod. Bila je to arena art-deco svjetiljka u
obliku gljive. Kupila ju je zato to joj se svidjela i zato to bi Perry mrzio
taj stil; ne bi ju sprijeio daju kupi ako ju ona uistinu eli, ali trgnuo bi se
svaki put kad bi je pogledao, kao to bi se ona trgnula na neka mrana
djela suvremene umjetnosti koja joj je on pokazivao u galerijama. Pa ih
on onda nije kupovao.
U braku je bio bitan kompromis. - Duo, ako ti se stvarno svia taj
enski, antikni stil, ja u ti kupiti pravu stvar - njeno bi rekao. - Ovo je
samo jeftina, otrcana kopija.
Kad bi on to rekao, ona bi ula: Ti si jeftina i otrcana.
Ona e posvetiti vrijeme opremanju ovog stana jeftinim, otrcanim
stvarima koje su joj se sviale. Pola je podii rolete da pusti malo
svjetla. Prela je prstom preko blago pranjave prozorske klupice. Stan
je bio prilino ist, no sljedei e put donijeti sredstvo za ienje i sve
ulatiti.
Do sada nije bila u stanju ostaviti Perryja jer nije mogla zamisliti
kamo bi ila, kako bi ivjeli. To je bio njezin nain razmiljanja. To joj se
inilo nemoguim.
Na ovaj nain imala bi sreene uvjete za ivot, koji bi se samo morao
aktivirati. Imala bi krevete za djeake. Napunila bi hladnjak. U ormare bi
stavila igrake i odjeu. Ne bi se morala ni spakirati. Imala bi ispunjen
formular za upis u lokalnu kolu.
Bila bi spremna.
Sljedei put kad ju Perry udari, ona mu nee vratiti ili plakati ili
leati na krevetu. Rei e: Odlazim ovog trena. Gledala si je lanke na
prstima.
Ili e otii kad on bude u inozemstvu. Moda bi to bilo bolje. Preko

228
telefona e mu rei: Zna da vie ne moemo ovako. Kad se vrati, mi
neemo biti ovdje.
Bilo je nemogue zamisliti njegovu reakciju.
Da stvarno, zapravo ode.
Ako okona tu vezu, onda e prestati i nasilje jer vie nee imati
pravo na to da ju udari, kao to vie nee imati pravo na to da ju poljubi.
Nasilje je bio intiman dio njihovog odnosa, kao i seks. Vie nee biti
prikladno ako ga ostavi. Nee mu pripadati na isti nain. Vratit e
njegovo potovanje. Njihov odnos bit e prijateljski. Bit e uljudan, ali
hladan bivi mu. Ve je znala da e ju ta hladnoa povrijediti vie nego
bilo koji udarac. Upoznat e neku drugu. Za to e mu trebati otprilike pet
minuta.
Izala je iz spavae sobe i malim hodnikom dola do sobe koju e
namijeniti dekima. Bilo je dovoljno mjesta samo za dva kreveta jedan uz
drugi. Kupit e im nove prekrivae. Da sve izgleda lijepo. Teko je
disala, pokuavajui zamisliti njihova zbunjena mala lice. O, Boe. Moe
li im stvarno to napraviti?
Susi je mislila da e Perry pokuati dobiti puno skrbnitvo nad
djecom, ali ona nije poznavala Perryja. Njegov bi se bijes rasplamsao
poput poara, a onda bi utihnuo. (Za razliku od njezinog. Celeste je bila
bjesnija od njega. Ona je bila zlopamtilo. Perry nije, ali ona je. Bila je
grozna. Sve je pamtila. Pamtila je svaki put kad se to dogodilo, svaku
rije.) Susi je inzistirala na tome da biljei zlostavljanje, kako ga je ona
nazivala. Sve zapiite, rekla je. Slikajte ozljede. Idite lijeniku. To bi
moglo biti vano na sudu zbog dodjeljivanja skrbnitva. - Naravno rekla
je Celeste, ali nije imala namjeru to raditi. Bilo bi tako poniavajue
vidjeti zapisano njihovo ponaanje. Izgledalo bi kao da opisuju djeju
tunjavu. Ja sam mu odbrusila. On je vikao na mene. Ja sam vikala na
njega. On me gurnuo. Ja sam ga udarila. Pojavila mi se modrica. On je
dobio ogrebotinu.
- Nee mi pokuati oduzeti djecu - Celeste je rekla Susi. - Uinit e
ono to je najbolje za njih.

229
 Moda e misliti da je najbolje da djeca ostanu s njim - Susi je rekla
Celeste onim svojim hladnim, injeninim tonom. - Mukarci poput vaeg
supruga esto trae skrbnitvo. Imaju resurse. Novac. Poznanstva.
Morate se pripremiti na to. Moe se umijeati suprugova rodbina.
Odjednom e svatko imati svoje miljenje.
Njegova rodbina. Celeste je obuzeo osjeaj tuge. Uvijek je voljela
biti dijelom Perryjeve velike, proirene obitelji. Voljela je to ih je bilo
toliko mnogo: osebujne tete, horde bratia i sestrini, trio sjedokosih,
mrzovoljnih praujaka. Voljela je to to Perryju uope nije bio potreban
popis kad je kupovao parfeme u duty-freeju. Chanel Coco Mademoiselle
za tetu Anitu, Issey Miyake za tetu Evelyn: promrmljao bi sebi u bradu.
Voljela je vidjeti Perryja kako grli najdraeg bratia, sa suzama u oima
jer se nisu dugo vidjeli. To kao da je dokazivalo da u njezinom suprugu
postoji neto istinski dobro.
Od prvog dana Perryjeva je obitelj srdano prihvatila Celeste, kao da
su osjetih da se njezina mala, skromna obitelj ne moe mjeriti s njima i da
joj mogu dati neto to nikad nije imala, osim novca. Perry i njegova
obitelj nudili su obilje u svemu.
Dok je Celeste sjedila za velikim, dugakim stolom i jela pitu od
pinata koju je pripremila teta Anita i gledala Perryja kako strpljivo
avrlja s gunavim praujacima, dok blizanci mahnito tre s drugom
djecom, u mislima bi joj se pojavila slika kako ju Perry udara i tada bi
joj se to inilo nemoguim, nestvarnim, apsurdnim, ak i ako se dogodilo
no prije, a zajedno s nevjericom, pojavio bi se i sram jer je znala da je
sigurno ona nekako kriva, jer ovo je bila jedna dobra, brina obitelj u
kojoj je ona bila uljez, i zamislite samo kako bi se oni zgrozili kad bi
vidjeli kako ona udara i grebe njihovog voljenog Perryja.
Nitko u toj velikoj nasmijanoj obitelji nikada ne bi povjerovao u to
da Perry moe biti nasilan, a Celeste nije imala elju da oni to saznaju,
jer Perry koji je svojim tetama kupovao parfeme nije bio onaj Perry koji
je znao izgubiti ivce.
Susi nije poznavala Perryja. Ona je znala primjere i studije sluaja i

230
statistiku. Nije znala da je Perryjevo gubljenje ivaca samo dio njega, da
to ne ini cijelu njegovu linost. On nije bio samo mukarac koji tue
svoju enu. On je bio mukarac koji svojoj djeci ita prie prije
spavanja, koji koristi smijene glasove, koji se pristojno obraa
konobaricama. Perry nije bio razbojnik. On je bio mukarac koji se samo
ponekad znao jako loe ponaati.
Druge bi se ene u ovakvoj situaciji bojale da e ih muevi pronai i
ubiti ako ih pokuaju ostaviti, ali Celeste se bojala da e joj on
nedostajati. Onaj isti uitak kad bi vidjela djeake kako tre prema
njemu kad se vrati s puta, kako baca torbe i odmah klekne i rairi ruke. -
Sad moram poljubiti mamu - rekao bi.
To nije bilo jednostavno. To je bio vrlo udan brak.
Hodala je stanom, ne obazirui se na kuhinju. Bila je mala i tijesna.
Nije htjela razmiljati o tome da e morati kuhati u toj kuhinji. Deki e
cendrati: Gladan sam! I ja!
Umjesto toga, vratila se u spavau sobu i ukljuila svjetiljku u
utinicu. Bilo je struje. Boje na svjetiljci bile su bogate i ivopisne. Sjela
je i divila joj se. Oboavala je svoju smijenu svjetiljku.
Nakon to se useli, pozvat e Jane i Madeline u posjet. Pokazat e
im svoju svjetiljku te e se zgurati na onaj balkoni i piti popodnevni
aj.
Ako ode iz Pirriweeja, nedostajat e joj jutarnje etnje po rtu s Jane.
Veinu vremena etale su u tiini. Kao da su zajedno meditirale. Da je
Madeline etala s njima, sve tri bi cijelo vrijeme priale, ali dinamika je
bila drukija kad su Jane i Celeste bile same.
U posljednje vrijeme obje su se poele oprezno otvarati. Bilo je
zanimljivo kako u etnji moe rei neto to inae ne bi mogao rei za
stolom, kad si pod pritiskom gledanja u oi. Celeste se prisjetila onog
jutra kad joj je Jane ispriala o Ziggyjevom biolokom ocu, o onom
odvratnom ovjeku koji ju je manje-vie silovao. Zadrhtala je.
Barem seks s Perryjem nikad nije bio nasilan; ak i kad je slijedilo
iza nasilja, kad je bio dio njihove udne, intenzivne igre mirenja,

231
opratanja i zaboravljanja, uvijek je bio pun ljubavi i uvijek je bio jako,
jako dobar. Prije nego to je upoznala Perryja, nijedan ju mukarac nije
tako snano privlaio i znala je da nikad ni nee. To je bilo nemogue. To
je bilo previe specifino za njih.
Nedostajat e joj seks. Nedostajat e joj ivot pokraj plae.
Nedostajat e joj kava s Madeline. Nedostajat e joj kasno ustajanje i
gledanje serija na DVD-u s Perryjem. Nedostajat e joj Perryjeva obitelj.
Kad se razvodi od nekoga, razvodi se i od njegove cijele obitelji,
jednom joj je rekla Madeline. Madeline je neko bila bliska s
Nathanovom starijom sestrom, no sada su se rijetko viale. Celeste e se
takoer morati odrei Perryjeve cijele obitelji, kao i svega drugoga.
Bilo je previe toga to e joj nedostajati, previe toga to mora
rtvovati.
No dobro. Ovo je bila samo vjeba.
Nita od toga nije morala provesti u djelo. To je bila samo teoretska
vjeba da zadivi svoju savjetnicu, koja vjerojatno uope nee biti toliko
zadivljena, jer na kraju krajeva, ovdje je bila samo rije o novcu. Celeste
nije pokazivala nikakvu posebnu hrabrost. Mogla si je priutiti najam i
opremanje stana koji vjerojatno nikad nee koristiti, i to novcem koji je
zaradio njezin suprug. Veina Susinih klijenata vjerojatno nisu imala
pristup novcu, dok je Celeste mogla dizati velike koliine gotovine s
razliitih rauna, a da Perry to ni ne primijeti, a kad bi i primijetio, lako
bi mogla smisliti neku izliku. Mogla bi mu rei da joj je prijateljica
trebala gotovinu, a on ne bi ni trepnuo. Ponudio bi joj jo. Nije bio kao
drugi mukarci koji su svoje ene drali zarobljene, ograniavajui im
kretanje, pristup novcu. Celeste je bila slobodna kao ptica.
Pogledala je po sobi. Nije bilo ugradbenog ormara. Morat e kupiti
ormar. Kako joj je to promaknulo?
Prvi put kad je Madeline vidjela Celestinu ogromnu garderobu, oi su
joj zasvjetlucale kao da je ula neku prekrasnu glazbu. - To je ostvarenje
mojih snova.
Celestin ivot bio je ostvaranje snova druge osobe.

232
 - Nitko ne zasluuje takav ivot - rekla je Susi, ali Susi nije imala
uvid u sve dijelove njihova ivota. Nije vidjela izraz na licima djeaka
dok im je Perry priao lude prie o svom ranojutarnjem letenju preko
oceana. - Ali ti ne moe stvarno letjeti, tata. Zar ne, mama? Ili ipak
moe? - Nije vidjela kako Perry plee rap s djecom ili kako plee neku
laganicu sa Celeste na balkonu, dok mjeseina obasjava more samo za
njih.
Skoro je vrijedno toga, rekla je Susi.
Moda je to ak bilo i poteno. Malo nasilja kao cijena za ivot koji
bi inae bio muno, raskono savren, obasjan mjeseinom.
to je onda, kvragu, radila ovdje i potajno planirala bijeg poput
zatvorenika?

233
TRIDESET DEVETO POGLAVLJE

Z iggy - rekla je Jane. Bili su na plai i gradili dvorac od hladnog

pijeska. Oblaci su bih niski, nebo mrano, a vjetar je hukao. Bio je
svibanj, tako da bi sutradan vrlo lako opet moglo biti lijepo i sunano, ali
plaa je danas bila doslovno prazna. Jane je u daljini vidjela kako netko
eta psa, a usamljeni surfer je u kupaem kostimu koji mu je prekrivao
cijelo tijelo hodao prema vodi, pod rukom drei dasku. Ocean je bio
ljutit te je val za valom bacao u plau - bum! Bijela je voda kljuala i
pjenila se kao da kipi, a mahnite fontane rasprene vode letjele su po
zraku.
Ziggy je pjevuio dok je gradio dvorac, gladei ga lopaticom koju mu
je kupila Janeina majka.
- Juer sam razgovarala s gospoom Lipmann - rekla je. - Is
Amabellinom mamom.
Ziggy je podigao pogled. Nosio je sivu kapu koja mu je bila
navuena preko uiju i koja mu je pokrivala kosu. Obrazi su mu bili
crveni od hladnoe.
- Amabella kae da joj netko iz razreda potajno nanosi bol kad
uiteljica ne gleda - rekla je Jane. - tipaju. ak... ak ju i grize.
Dragi Boe. Bilo je prestrano ak i razmiljati o tome. Nije bilo ni
udo da je Renata edna krvi. Ziggy nije nita rekao. Odloio je lopaticu
i uzeo plastine grabljice.
Amabellina majka misli da si to ti - rekla je Jane. Skoro je rekla: -

234
Ali nisi ti, zar ne? - no zaustavila se.
Umjesto toga je rekla: - Jesi li to ti, Ziggy? Ignorirao ju je. I dalje je
gledao pijesak, paljivo grabljajui ravne linije. - Ziggy.
Odloio je grabljice i pogledao ju. Njegovo glatko malo lice bilo je
odustno. Pogled mu je bio usmjeren nekamo daleko iza njezine glave.
- Ne elim razgovarati o tome - rekao je.

235
 ETRDESETO POGLAVLJE

Samantha: Jeste li uli za peticiju? Tada sam shvatila da situacija

izmie kontroli. Harper: Ne sramim se rei da sam ja zapoela peticiju.
Pobogu, u koli nita nisu inili po tom pitanju! Jadna Renata gubila je
razum. Morate znati da vam je dijete u sigurnom okruenju kad ga aljete
u kolu.
Gospoa Lipmann: Nipoto se ne slaem s tim. Nije istina da u koli
nita nisu inili. Imali smo izrazito opsean plan akcije. I da vam jasno
to kaem. Zapravo nismo imali dokaze da je Ziggy bio odgovoran za
nasilje.
Thea: Ja sam potpisala. Jadna djevojica. Jonathan: Naravno da
nisam potpisao. Jadan djeai. Gabrielle: Nemojte nikome rei, ali
mislim da sam sluajno potpisala. Mislila sam da je to peticija za zahtjev
da se napravi pjeaki prijelaz u Ulici Park.

Tjedan dana prije veeri kolskog kviza

D obro doli na prvo okupljanje Kluba itatelja erotskih knjiga

poluotoka Pirriwee! - teatralno je rekla Madeline kad je otvorila
ulazna vrata. Ve je popila pola ae ampanjca.
Dok se pripremala za veeras, grdila je samu sebe jer je osnovala
klub itatelja. To je bio samo nain da ne razmilja o tuzi zbog
Abigailinog odlaska. Je li rije tuga bila predramatina? Vjerojatno. Ali

236
tako se osjeala. Osjeala se kao da je nekoga izgubila, no nitko joj nije
donio cvijee, pa se zaokupila ni manje ni vie nego klubom itatelja.
(Zato jednostavno nije otila u kupnju?) Hvalisavo je pozvala sve
roditelje djece iz predkole i deset roditelja je reklo da e doi. Zatim je
izabrala sonu, provokativnu knjigu za koju je znala da e uivati itajui
ju te je svima dala jako puno vremena da ju proitaju, no onda je shvatila
da e svatko doi na red da izabere neku knjigu, pa e se na kraju
vjerojatno morati boriti s nekim groznim, cijenjenim djelima. Ma, dobro.
Imala je mnogo iskustva u neizvravanju domae zadae. Improvizirat e
u tim situacijama. Ili e varati i pitati Celeste da joj ispria sadraj.
- Prestani to zvati Klubom itatelja erotskih knjiga - rekla je
Samantha, njezina prva goa, dok joj je davala posluavnik s kolaima. -
Ljudi svata priaju. Carol je opsjednuta time.
Samantha je bila niska i ilava, minijaturna verzija sportaice. Trala
je maratone, ali Madeline joj je oprostila tu manu, jer Samantha je
djelovala kao da kae tono ono to misli i nije si mogla pomoi da se ne
smije svojim alama. esto je bila viena na igralitu kako se dri za
neiju ruku da ne padne dok se bespomono smije.
Madeline se takoer sviala Samantha jer se tijekom prvog tjedna
kole Chloe strastveno zaljubila u Samanthinu ker Lily (i ona je bila
ivahna princeza). Dakle, Madelinin strah da e se Chloe sprijateljiti sa
Skye pokazao se neutemeljenim. Hvala Bogu. S obzirom na to da ju je
Abigail ostavila, u ovom trenutku ne bi mogla podnijeti da joj dijete
biveg mua dolazi na igranje s njezinom keri.
- Jesam li ja stigla prva? - pitala je Samantha. - Otila sam ranije od
kue jer sam se morala maknuti od djece. Rekla sam Stuu: Preputam ih
tebi, stari.
Madeline ju je odvela u dnevni boravak. - Doi popiti pie.
- Jane dolazi, zar ne? pitala je Samantha.
- Da, zato? - Madeline je stala.
- Pitala sam se zna li za onu peticiju koja krui.
- Za kakvu peticiju? - Madeline je stisnula zube. Jane joj je bila rekla

237
za nove optube protiv Ziggyja.
Oito Amabella nije htjela ni priznati ni porei da ju Ziggy zlostavlja,
a Jane je rekla da se Ziggy ponaa udno kad ga pita o tome. Jane nije
znala je li to dokaz da je on kriv ih je neto drugo u pitanju. Juer je ila
doktoru da dobije uputnicu za psihologa, to e ju vjerojatno kotati
cijelo bogatstvo. - Moram biti sigurna - rekla je Madeline. Zna, zbog...
Zbog njegovog porijekla.
Madeline je pitala jesu li one tri keri, Ziggyjeve polusestre,
nasilnice. Potom se zacrvenjela, sramei se zbog svojeg pokvarene
spoznaje.
- Peticija za izbacivanje Ziggyja iz kole - rekla je Samantha s
pokajnikom grimasom, kao da je stala Madeline na nogu.
- Molim? To je suludo! Ne misli valjda Renata da su ljudi toliko
ogranieni da to potpiu?!
- Nije ju Renata zapoela. Mislim da je Harper - rekla je Samantha. -
Mislim da su njih dvije jako dobre prijateljice, zar ne? Jo uvijek
pokuavam skopati odnose izmeu ljudi.
- Harper je jako dobra prijateljica Renati i vrlo rado to svima daje do
znanja - rekla je Madeline. - Povezale su se zbog nadarene djece. - Uzela
je au sa ampanjcem i iskapila ga.
- Mislim, Amabella djeluje kao draesna djevojica - rekla je
Samantha. - ao mi je to ju netko potajno zlostavlja, ali peticija? Da se
rijei jednog petogodinjaka? To je neuveno. - Odmahnula je glavom. -
Mislim, ne znam to bih ja uinila da se Lily nae u toj situaciji, ali Ziggy
djeluje tako draesno s tim velikim zelenim oima i Lily kae da je
uvijek dobar prema njoj. Pomogao joj je pronai omiljeni kliker ili neto.
Hoe li mi natoiti pie?
- Oprosti - rekla je Madeline. Natoila je Samanthi pie.
- Sad mi je jasan onaj udan telefonski poziv od Thee - rekla je
Madeline. - Rekla je da odustaje od kluba itatelja. To mi je bilo
neobino jer je cijelo vrijeme priala o tome kako se eli pridruiti klubu,
kako mora raditi neto za sebe. ak je davala i neke dvosmislene

238
komentare u vezi s neprilinim prizorima seksa iz knjige, a to je bilo
neumjesno. A onda je prije deset minuta nazvala i rekla da ima previe
obveza.
- Ona ima etvero djece, zna - rekla je Samantha. - Joj, da, to je
logistika nona mora.
Zajedno su se zloesto nasmijale.
- Strano sam edan! - povikao je Fred iz svoje sobe.
- Tata e ti donijeti au vode! - povikala je Madeline. Samanthi je
ieznuo smijeak s lica. - Zna to me Lily danas pitala? Pitala me:
Smijem li se igrati sa Ziggyjem?, a ja sam joj odgovorila: Naravno da
smije, a ona je rekla... - Samantha je zastala. Ton joj se promijenio. -
Bok, Chloe. Chloe je stajala na vratima drei medu.
- Mislila sam da spava - strogo je rekla Madeline, ak i ako se, kao i
uvijek, topila kad je vidjela svoju djecu u pidami. Ed je trebao uvati
djecu dok je ona domain kluba itatelja. On je proitao knjigu, ali nije
htio biti u klubu. Rekao je da ga klubovi itatelja strano podsjeaju na
umiljene kolege s predavanja iz engleske knjievnosti. - Ako netko bude
koristio fraze slikovito prikazivanje ili narativni luk, oamari ga za
mene - rekao joj je.
- Spavala sam, ali probudilo me tatino hrkanje - rekla je Chloe.
Zbog nedavne najezde udovita u njezinu sobu, Chloe se navikla na
to da mama ili tata legnu s njom samo na nekoliko minuta dok ne zaspi.
Jedini problem bio je u tome to bi Madeline i Ed takoer zaspali i onda
izali iz Chloeine sobe nakon otprilike sat vremena, oamueni i pospani.
- I Lilyin tata hre - Samantha je rekla Chloe. - Zvui kao da vlak
staje.
- Jeste li razgovarale o Ziggyju? - Chloeje usputno pitala Samanthu. -
Danas je plakao jer je Oliverov tata rekao Oliveru da se mora kloniti
Ziggyja jer je Ziggy nasilnik.
- O, pobogu - rekla je Madeline. - Oliverov tata je nasilnik. Da ga
samo vidi na roditeljskom sastanku.

239
 - Onda sam udarila Olivera - rekla je Chloe.
- Molim?- rekla je Madeline.
- Ali lagano - rekla je Chloe. Blaeno im se nasmijeila i zagrlila
medu. - Nije ga jako boljelo.
Zaulo se zvono u istom trenutku kad je Fred povikao: - Samo da
zna da ja jo uvijek ekam svoju au vode! - a Samantha se uhvatila za
Madelininu ruku kad se zaljuljala od bespomonog smijeha.

240
 ETRDESET PRVO POGLAVLJE

J ane je saznala za peticiju deset minuta prije nego to je trebala krenuti

na prvo okupljanje Madelininog kluba itatelja. Prala je zube u
kupaonici kad je ula da joj zvoni mobitel i da se Ziggy javlja.
- Idem po nju - ula ga je kako govori. ula je tapkanje nogu, a
potom ga je ugledala u kupaonici. - Zove te moja uiteljica! - rekao je
pun strahopotovanja i gurnuo joj telefon.
- Samo tren - promrmljala je Jane, jer su joj usta bila puna paste za
zube i vode. Podigla je etkicu za zube, no Ziggy joj je gurnuo telefon u
ruku i brzo se odmaknuo. - Ziggy! - Nespretno je uhvatila telefon, koji joj
je skoro pao, no onda ga je digla visoko dok je grgljala, pljunula i
obrisala usta. to je sada? Danas poslijepodne nakon kole Ziggyje bio
tih i povuen, no rekao je da Amabella danas nije ni bila u koli, dakle
nije o tome bila rije. O, Boe. Je li napravio neto nekome drugome?
- Dobra veer, gospoice Barnes. Rebecca - rekla je gospoici
Barnes. Sviala joj se Rebecca Barnes. Znala je da su priblino iste dobi
(djeca su bila jako uzbuena zbog toga to se gospoici Barnes blii
dvadeset peti roendan) i iako se ne bi moglo rei da su bile prijateljice,
ponekad je osjetila neizreenu solidarnost izmeu njih dvije, prirodnu
povezanost izmeu dviju osoba iste generacije kad su okruene starijim
ili mladim ljudima.
- Bok, Jane - rekla je Rebecca. - Pardon, htjela sam nazvati kad Ziggy
bude u krevetu, ali ipak da nije jako kasno...

241
 - Pa, zapravo, upravo se sprema na spavanje. - Jane je pokazala
Ziggyju da ode. Izgledao je prestravljeno te je otrao u svoju sobu,
vjerojatno zabrinut da e ga uiteljica prekoriti jer je kasno bio budan.
(Kad je bila rije o koli, Ziggy je uvijek slijedio pravila, uvijek je htio
udovoljiti gospoici Barnes. Zato je bilo nemogue zamisliti da se tako
loe ponaa, ako je postojala i najmanja opasnost da ga se uhvati u tome.
Jane je stalno nailazila na injenice koje su ukazivale da je to nemogue.
Ziggy jednostavno nije bio tip djeteta koje je radilo takve stvari.)
- to je bilo? - pitala je Jane.
- Da nazovem kasnije? - pitala je Rebecca.
- Ne, u redu je. Upravo je otiao u sobu. Je li se neto dogodilo? -
ula je odlunost u svojem glasu. Dogovorila je sastanak kod psihologa
sljedei tjedan. Netko je otkazao svoj termin, pa je imala sree da ga je
ona dobila. Neprestano je ponavljala Ziggyju da ne smije dirati
Amabellu, niti drugu djecu, no on je samo jednolinim glasom odgovorio:
- Znam to, mama. Nikoga ne tuem, mama - i onda bi uvijek, nakon
nekoliko trenutaka rekao: - Ne elim razgovarati o tome. - to je jo
mogla uiniti? Kazniti ga za neto za to nije imala konkretnih dokaza?
- Zanimalo me znate li za ovu peticiju koja krui - rekla je Rebecca. -
Htjela sam da to ujete od mene.
- Za koju peticiju? - rekla je Jane.
- Za peticiju kojom se zahtijeva izbacivanje Ziggyja iz kole - rekla je
Rebecca. - Jako mi je ao. Ne znam tko stoji iza toga, ali samo sam htjela
da znate da sam bijesna zbog toga i znam i da e gospoa Lipmann biti
bijesna i mislim da to nee imati nikakvog utjecaja na... Ni na to.
- Hoete rei da ju ljudi stvarno potpisuju? - pitala je Jane. Uhvatila
se za naslon stolice, a prsti su joj pobijeljeli. - Ali uope nismo sigurni
da...
- Znam - rekla je gospoica Barnes. - Znam da nismo sigurni! Koliko
sam ja vidjela, Amabella i Ziggy su prijatelji! Motrim ih kao sokol,
stvarno, barem se trudim, ali imam dvadeset osmero djece, od kojih
dvoje imaju poremeaj smanjene panje, jedno ima potekoa u uenju,

242
dvoje ih je nadareno i ima ih barem jo etvero iji roditelji misle da su
nadareni, i imam jedno dijete koje je toliko alergino da mislim da bih
cijelo vrijeme u ruci trebala imati pripremljenju injekciju i... Glas
gospoice Barnes postao je brz i visok, ali iznenada je stala usred
reenice i nakaljala se, a onda je tiim glasom rekla: - Oprostite, Jane,
ne bih s vama trebala tako razgovarati. To je neprofesionalno. Samo sam
jako uzrujana zbog vas i zbog Ziggyja.
- U redu je - rekla je Jane. Bilo je nekako utjeno uti da je pod
stresom.
- Stvarno sam slaba na Ziggyja - rekla je gospoica Barnes. - Ali i na
Amabellu. Oboje su prekrasni. Mislim, imam osjeaj da mi je intuicija
jako dobra kad je rije o djeci i zato mi je ova situacija tako udna, tako
neobina.
- Znam - rekla je Jane. - Ne znam to da radim.
- Rijeit emo to - rekla je gospoica Barnes. - Obeajem da emo mi
to rijeiti.
Bilo je i vie nego oito da ni ona ne zna to da radi. Nakon to je
prekinula, Jane je otila u Ziggyjevu sobu. Sjedio je na krevetu,
prekrienih nogu, s leima naslonjenim na zid, a suze su mu tekle niz
obraze.
- Sada se nitko ne smije igrati sa mnom? - pitao je.

Thea: Vjerojatno ste uli da je Jane bila pijana na veeri kolskog kviza.
To jednostavno nije prikladno za jedan takav dogaaj. Gledajte, znam da
joj je sigurno bilo jako stresno ono sve u vezi sa Ziggyjem, ali stalno sam
se pitala: zato ga jednostavno ne ispie iz kole? Nije da je imala obitelj
u tom podruju. Trebala se vratiti natrag u zapadno predgrae gdje je i
odrasla i ondje bi se, vjerojatno, uklopila.
Gabrielle: Bili smo prekrasno pripiti. Sjeam se da je Madeline to
rekla. Osjeam se prekrasno pripito. Tipino za Madeline. Jadna
Madeline... Uglavnom. To je bilo zbog onih koktela. Sigurno su
sadravali tisue kalorija.

243
 Samantha: Svi su bili pijani. Ustvari, veer je bila odlina dok nije
sve otilo k vragu.

244
 ETRDESET DRUGO
POGLAVLJE

G dje je Perry ovaj put? - pitala je Gwen kad je s pletivom sjela na

Celestin kau. Gwen je uvala djeake otkako su se rodili. Bila je
baka dvanaestoro unuadi, stav joj je bio zavidno odluan, a u torbici je
imala malu zalihu okoladnih kovanica zamotanih u zlatni papir, koje
veeras nee biti potrebne jer su deki ve vrsto spavali.
- U enevi - rekla je Celeste. - Samo malo, ili u Genovi? Ne mogu se
sjetiti. Trenutano je jo u zraku. Jutros je otiao.
Gwen joj se nasmijeila kao da je fascinirana time. - Vodi prilino
egzotian ivot, zar ne?
- Da - rekla je Celeste. - Valjda. Mislim da neu doi jako kasno. To
je novi klub itatelja, pa nisam sigurna kad u tono...
- To ovisi o knjizi! - rekla je Gwen. - Mi smo u mojem klubu upravo
itali jako zanimljivu knjigu. Kako joj je ono naslov? Radi se... O emu
se ono radi? Ustvari, da budem iskrena, nikome se nije svidjela, ali moja
prijateljica Pip voli pripremiti neko jelo uz knjigu, pa je ovaj put
napravila odlian riblji curry, iako je bio prilino ljut, pa smo svi bili
malo, zna, Pip! - Gwen je mahala rukama ispred usta da doara koliko
je jelo bilo ljuto.
Jedini problem s Gwen bio je taj da je ponekad teko bilo otii. Perry
je to radio na armantan nain, no Celeste je bilo neugodno.

245
 - Dobro, trebala bih krenuti. - Celeste se sagnula da uzme mobitel,
koji se nalazio na stoliu ispred Gwen.
- Kakva gadna modrica! - rekla je Gwen. to si radila?
Celeste je navukla rukav svilene bluze preko zgloba.
- Ozljeda s tenisa - rekla je. - Sudarila sam se s partnerom kad smo
zajedno ili prema loptici.
- Au! - rekla je Gwen. Odluno je pogledala Celeste. Na trenutak je
zavladala tiina.
- Dakle - rekla je Celeste. - Kao to sam rekla, djeaci se ne bi
trebali probuditi...
- Moda je vrijeme da nae novog teniskog partnera - rekla je Gwen.
Rekla je to ozbiljnim glasom. Istim onim glasom koji je bio vrlo uinkovit
dok su se deki tukli.
- Pa sad, i ja sam kriva - rekla je Celeste.
- Sigurna sam da nisi. - Gwen je gledala Celeste u oi. Celeste je
shvatila da svih ovih godina koliko poznaje Gwen nijednom nije bilo
rijei o suprugu; Gwen je djelovala tako samostalno, tako je bila brbljava
i zaokupljena temom o svojim prijateljima i unucima da je pomisao na
supruga zapravo bila suvina.
- Trebala bih ii - rekla je Celeste.

246
ETRDESET TREE POGLAVLJE

Z iggy je i dalje plakao kad je dadilja pokucala na vrata. Rekao je Jane

da je troje ili etvero djece (nije mogla tono razabrati injenice,
govorio je nepovezano) reklo da se ne smiju igrati s njim.
Jecao je naslonivi se na Janeino bedro i na trbuh, gdje je udobno
smjestio svoju glavu nakon to je ona sjela pokraj njega na krevet, a on
se bacio na nju i gotovo ju sruio na lea. Osjetila je pritisak njegovog
nosia i mokre suze kako se ire njezinim trapericama, kad joj je bolnim
pokretom zabio lice u nogu, kao da bi se htio ukopati u nju.
- To je sigurno Chelsea. Jane je povukla Ziggyjeva mrava ramena da
ga makne, no Ziggy nije zastao ni da udahne.
- Bjeali su od mene - jecao je. - Jako brzo! A ja sam se htio igrati
Ratova zvijezda!
Dobro, pomislila je Jane. Nee ii na okupljanje kluba itatelja.
Nikako ga nije mogla ostaviti u ovakvom stanju. Osim toga, to ako
ondje budu roditelji koji su potpisali peticiju? Ili oni koji su rekli djeci da
se klone Ziggyja?
- Priekaj ovdje - promrmljala je dok je micala njegovo mlohavo,
teko tijelo s nogu. On ju je pogledao sa svojim crvenim, balavim,
mokrim licem, a onda se bacio licem na jastuk.
- ao mi je. Moram otkazati - Jane je rekla Chelsea. - Ali svejedno
u ti platiti.
Nije imala manju novanicu od pedeset dolara.

247
 - Aha, ovaj, ba cool, hvala - rekla je Chelsea. Tinejderi nikad nisu
nudili kusur.
Jane je zatvorila vrata i otila nazvati Madeline.
- Neu doi - rekla joj je. - Ziggy... Ziggy se ne osjea dobro.
- To je zbog onoga s Amabellom, zar ne? - pitala je Madeline. Jane je
ula glasove u pozadini. Neki roditelji su ve doli.
- Da. ula si za peticiju? - Pokuala je zvuati smireno. Ve je
sigurno ila na ivce Madeline: plakala je zbog Harryja Hippoa, priala
joj svoje jadne priice o seksu. Vjerojatno je proklinjala dan kad je
uganula gleanj.
- To je neuveno - rekla je Madeline. - Kipim od bijesa.
U pozadini se uo smijeh. Kao da je bila rije o koktel zabavi, a ne o
klubu itatelja. Kad je ula taj smijeh, Jane se osjeala dosadno i
izostavljeno, iako je bila pozvana.
- Pustit u te da ide - rekla je Jane. - Zabavi se.
- Nazvat u te - rekla je Madeline. - Ne brini. Sredit emo to. Kad je
Jane poklopila, ponovno se ulo kucanje na vratima. To je bila ena koja
je ivjela ispod nje, Chelseina majka Irene. Drala je novanicu od
pedeset dolara. Bila je visoka, stroga ena s kratkom prosijedom kosom i
pametnim pogledom.
- Neete joj platiti pedeset dolara ni za to - rekla je.
Jane je zahvalno uzela novac. Malo ju je trecnulo kad je dala
Chelsei novac. Pedeset dolara ipak je bilo pedeset dolara. - Mislila sam,
znate, zbog zamaranja.
- Ima petnaest godina. Jedino se zamarala penjanjem stubama. Je li
Ziggy dobro?
- Imamo problema u koli - rekla je Jane.
- A joj - rekla je Irene.
- Vrnjako nasilje - pojasnila je Jane. Nije ba dobro poznavala
Irene, samo su tu i tamo avrljale na stubitu.
- Netko zlostavlja jadnog malog Ziggyja? - Irene se namrtila.

248
 - Kau da je Ziggy taj koji zlostavlja druge.
- Ma, gluposti - rekla je Irene. - Nemojte vjerovati u to. Ja sam
dvadeset etiri godine radila u osnovnoj koli. Mogu prepoznati malog
nasilnika na kilometre. Ziggy nije nasilnik.
- Pa, nadam se da nije - rekla je Jane. - Hou rei, mislim da nije.
- Sigurno roditelji prave najveu frku, zar ne? - Irene ju je mudro
pogledala. - U dananje vrijeme roditelji se pretjerano brinu o djeci. Da
se barem vrati dobro staro vrijeme dobroudne ravnodunosti. Da sam na
vaem mjestu, uzela bih to s dozom rezerve. Mala djeca, mali problemi.
ekajte samo kad se budete morali brinuti zbog droge i seksa i
drutvenih medija.
Jane se uljudno nasmijeila i podigla novanicu od pedeset dolara. -
Dobro, hvala. Recite Chelsei da u ju pitati za dadiljanje neke druge
veeri.
Odluno je zatvorila vrata, blago iziritirana Ireninim komentarom
mala djeca, mali problemi. Dok je hodala hodnikom, ula je kako
Ziggy jo plae: nije to bio ljut, bijesan pla djeteta koje eli panju ih
uplaeni pla djeteta koje se ozlijedilo. Bio je to pla odrasle osobe: bilo
je to nesvjesno, tiho, tuno plakanje.
Jane je ula u njegovu sobu i na trenutak je zastala na vratima,
gledajui ga kako lei na krevetu licem okrenutim prema dolje, kako mu
se ramena tresu, a ruice vrsto dre za tkaninu prekrivaa s motivom
Ratova zvijezda. U sebi je osjetila neto teko i mono. U ovom trenu
nije joj bilo bitno je li Ziggy ozlijedio Amabellu ili nije, niti je li
naslijedio neku zlu tajnu sklonost k nasilju od biolokog oca; osim toga
tko kae da mu je sklonost prema nasilju dola od oca, jer da Renata
sada stoji pred njom, Jane bi ju udarila. Udarila bi ju sa zadovoljstvom.
Toliko bi ju jako udarila da bi joj njezine skupocjene naoale odletjele s
lica. Moda bi ak i zgazila te naoale poput pravog nasilnika. A ako ju
to ini opsesivnim roditeljem, koga briga!
- Ziggy? - Sjela je na krevet pokraj njega i masirala mu lea.
Podigao je svoje uplakano lice.

249
 - Hajdemo posjetiti baku i djeda. Uzet emo pidame i prespavati
ondje.
mrcao je. Zadrhtao je od tuge. I jest emo ips i okoladu i druge
poslastice cijelim putem.

Samantha: Znam da sam se smijala i alila na taj raun, pa vjerojatno

mislite da sam bezosjeajna kuja, ali to je kao obrambeni mehanizam ili
neto. Mislim, to je tragedija. Sprovod je bio... Kad je onaj dragi djeai
stavio pismo na lijes? Ne mogu... Rasplakala sam se. Svi smo se
rasplakali.
Thea: To je bilo strano potresno. Podsjetilo me na sprovod princeze
Diane kad je mali princ Harry ostavio poruku s natpisom mama. Iako
ovdje ne govorimo o kraljevskoj obitelji, naravno.

250
 ETRDESET ETVRTO
POGLAVLJE

C eleste je brzo shvatila da e ovo biti klub itatelja u kojemu e

proitana knjiga biti sporedna stvar. Bila je blago razoarana. ak
se veselila tome to e rei neto o knjizi. Bilo joj je neugodno zbog toga,
ali ak se i pripremila za ovaj klub, kao dobra mala odvjetnica, te je
obiljeila nekoliko stranica ljepljivim papiriima i napisala nekoliko
saetih komentara na marginama.
Sklonila je knjigu s krila i stavila ju u torbu prije nego to netko
primijeti i pone ju zadirkivati. Zadirkivanje bi bilo draesno i
dobronamjerno, ali vie nije imala snage za zadirkivanje. Brak s Perryjem
znaio je da cijelo vrijeme mora biti spremna na to da opravda svoje
radnje, da neprestano pazi to je upravo rekla ili uinila, dok istovremeno
mora braniti svoj obrambeni stav, dok joj se misli i osjeaji pretvaraju u
uskovitlane vrtloge pa joj ponekad, kao sada, kad sjedi u sobi s
normalnim ljudima, sve ono to ne moe rei zapne u grlu i na trenutak ne
moe disati.
to bi ovi ljudi rekli da znaju kako preko puta njih sjedi netko kao
ona i dodaje im sushi? Ovo su bili uljudni ljudi, nepuai, koji su se
ulanjivali u klubove itatelja, preureivali kuu i lijepo govorili. U
takvim ugodnim malim drutvenim krugovima muevi i ene nisu tukli
jedno drugo.
Nitko nije govorio o knjizi zato to su svi govorili o peticiji za

251
izbacivanje Ziggyja iz kole. Neki jo nisu uli za to, a oni koji jesu,
uivali su u prenoenju tog okantnog dogaaja. Svatko je pridonio s
informacijama koje je imao.
Celeste je slono mrmljala dok je tekao razgovor, kojeg je vodila
zarumenjena, ustra, gorljiva Madeline.
- No Amabella nije rekla da je u pitanju Ziggy. Renata to samo
pretpostavlja zbog onog to se dogodilo na danu upoznavanja.
- ula sam da postoje tragovi ugriza, to je stvarno zastraujue u
ovoj dobi.
- U Lilynom vrtiu smo imali jednu curicu koja je stalno grizla. Lily
bi dola kui sva plava. Moram priznati da sam htjela ubiti malo derite
koje je to radilo, ali majka joj je bila tako draga. Bila je strano uzrujana
zbog toga.
- U tome je stvar. Jo je i gore ako je tvoje dijete nasilnik.
- Mislim, govorimo o djeci!
- Ja vas pitam: kako to da uitelji to ne vide?
- Zar Renata ne moe jednostavno natjerati Amabellu da kae tko je
odgovoran? Pa ima pet godina!
- Pa, kad je rije o nadarenoj djeci...
- Aha, nisam to znala, je li Ziggy nadaren?
- Ne Ziggy. Annabella. Sigurno je nadarena.
- Amabella, ne Annabella.
Je li to jedno od onih izmiljenih imena?
- O, ne, ne. To je francusko ime! Zar nisi ula kad Renata to
objanjava?
- E pa, to dijete e cijeli ivot imati problema s krivim izgovaranjem
imena.
- Harrison se svaki dan igra sa Ziggyjem. Nikad nije bilo nikakvih
problema.
- Peticija! To je suludo. Tako ogranieno. Usput, ovaj quiche je

252
odlian, Madeline, jesi li ga ti pripremila?
- Ja sam ga pod grijala.
- To je bilo kao kad je Renata podijelila one pozivnice svima u
razredu osim Ziggyju. Mislim da je to stvarno bilo pretjerano.
- Mislim, moe li dravna kola uope izbaciti dijete? Je li to uope
mogue? Zar nije tako da dravne kole moraju primiti svakoga?
- Moj mu misli da smo svi preblagi. Kae da u dananje vrijeme
previe spremno optuujemo djecu da su nasilnici, a ustvari su to samo
djeca.
- Moda je u pravu.
- Ali ugrizi i davljenje...
- Mmm... Da je rije o mojem djetetu...
- Ne bi pokrenula peticiju. - Ne bih.
- Renata ima brdo novca. Zato ne poalje Amabellu u neku privatnu
kolu? Onda nee imati posla s bitangama.
- Svia mi se Ziggy. I Jane mi se svia. Sigurno joj nije lako sve
raditi sama.
- Zna li netko postoji li uope njegov otac?
- Hoemo li razgovarati o knjizi? - To je bila Madeline, koja se
napokon sjetila da je ugostila klub itatelja.
- Trebali bismo.
- Tko je uope potpisao tu peticiju do sad?
- Ne znam. Harper ju je sigurno potpisala.
- Harper je zapoela s peticijom.
- Radi li ono Renata s Harperinim muem ili tako neto? Samo malo,
moda sam pomijeala. Je li to tvoj mu, Celeste?
Sve oi iznenada su bile uprte u Celeste, kao da im je netko dao
nevidljiv signal. vrsto je uhvatila nogu ae za vino koju je drala.
- Renata i Perry su u istoj brani - rekla je Celeste. - Samo znaju
jedno za drugo.

253
 - Perryja jo nismo upoznali, zar ne? - rekla je Samantha. - On je
tajanstven ovjek.
- Puno putuje - rekla je Celeste. - Trenutano je u Genovi.
Ne, u enevi. Sigurno u Zenevi.
Zavladalo je zatije. Iekivanje. Je li rekla neto neobino?
Imala je osjeaj kao da su svi oekivali da kae jo neto. Upoznat
ete ga na veeri kolskog kviza - rekla je. Za razliku od mnogih
mukaraca, Perry je oboavao kostimirane zabave. Bio je sretan kad je
provjerila njegov raspored i vidjela da e biti tada kod kue.
- Trebat e ti biserna ogrlica kakvu ima Audrey u Doruku kod
Tiffanyja - rekao joj je. - Kupit u ti takvu u Swiss Pearlsu u enevi.
- Nemoj - rekla je. - Molim te, nemoj.
Kad ide na kostimiranu zabavu kolskog kviza, nosi jeftini nakit, a
ne ogrlicu koja kota vie od pametnih ploa za koje se prikupljao novac.
Kupit e joj ba pravu ogrlicu. Oboavao je nakit. Kotat e koliko i
auto, i bit e iznimna i kad je Madeline ugleda bit e u deliriju, a Celeste
e ju htjeti skinuti s vrata i dati ju Madeline. - Kupi jednu i za Madeline -
htjela je rei, a on bi to i napravio da ga pita i to sa zadovoljstvom, ali
Madeline nikada ne bi prihvatila takav dar, naravno. No opet, bilo je
smijeno to nije mogla dati Madeline neto to bi ju istinski usreilo.
- Hoete li svi doi na kolski kviz? - veselo je pitala. - Zvui
zabavno!

Samantha: Jeste li vidjeli fotografije s veeri kolskog kviza? Celeste je

bila zanosna. Ljudi su zurili u nju. Navodno su biseri bili pravi pravcati.
Ali znate to? Gledala sam neke fotografije i bilo je neto tuno na
njezinom licu, u njezinom pogledu, kao da je vidjela duha. Kao da je
znala da e se te noi dogoditi neto strano.

254
 ETRDESET PETO POGLAVLJE

B ilo je zabavno. Sljedei put emo se moda sjetiti da trebamo

razgovarati o knjizi - rekla je Madeline. Celeste je ostala zadnja i
uinkovito je kupila tanjure i stavljala ih u Madelininu perilicu za
posue.
- Prestani! - rekla je Madeline. - Uvijek to radi!
Celeste je imala dar za tiho, neupadljivo spremanje. Kad god bi
Celeste ostala kod nje, kuhinja bi uvijek bila besprijekorno ista, a radne
plohe bi blistale.
- Sjedni da popije aj sa mnom prije nego to ode - Madeline je
rekla Celeste. - Vidi, imam ovdje Janeine muffine. Bila sam previe
sebina da ih ponudim klubu.
Celestine oi su zasvjetlucale. Htjela je sjesti, no onda je nespretno
zastala na pola i pitala: - Gdje je Ed? Moda eli kuu natrag za sebe.
Molim? Ne brini za Eda. I dalje hre u Chloeinom krevetu - rekla je
Madeline. - Osim toga, koga briga? To je i moja kua.
Celeste se slabano nasmijeila i sjela.
- Grozno je to s jadnom Jane - rekla je dok je Madeline stavljala
Janein muffin pred nju.
- Barem znamo da nitko od ljudi koji su veeras bili ovdje nee
potpisati tu glupu peticiju - rekla je Madeline. - Dok su drugi govorili,
cijelo sam vrijeme razmiljala o tome kroz to sada Jane prolazi.
Ispriala ti je priu o Ziggyjevom ocu, zar ne?

255
 Bila je to samo formalnost; Jane joj je rekla da je ispriala to i
Celeste. Madeline se na trenutak osjeala krivom pitajui se nije li malo
neumjesno to spominjati, ali ipak je to bilo u redu jer je to bila samo
Celeste. Njezina potreba za traanjem je bila zdrava; nije bila jedna od
onih majki koje se nisu mogle zasititi novim traevima.
- Da - rekla je Celeste. Zagrizla je muffin. - Ljigavac.
- Potraila sam ga na Googleu - priznala je Madeline. To je, zapravo,
spomenula zbog toga. Osjeala se krivom i htjela se olakati priznanjem.
Ili je htjela opteretiti Celeste istom spoznajom, to je moda bilo jo i
gore.
- Koga? - pitala je Celeste.
- Oca. Ziggyjevog oca. Znam da nisam smjela.
- Ali kako? - Celeste se namrtila. - Rekla ti je njegovo ime? Mislim
da ga meni nije spomenula.
- Rekla je da se zove Saxon Banks - rekla je Madeline. - Zna, kao
gospodin Banks iz filma Mary Poppins. Jane je rekla da joj je pjevao
pjesme iz tog filma. Zato sam mu zapamtila ime. Jesi li dobro? Jesi se
zagrcnula?
Celeste se akom udarila po prsima i poela kaljati. Zacrvenjela se
u licu.
- Donijet u ti vode - rekla je Madeline.
- Jesi li rekla Saxon Banks? - promuklo je pitala Celeste. Nakaljala
se i ponovno rekla, malo sporije: - Saxon Banks?
- Da - rekla je Madeline. - Zato? - Odjednom je shvatila. - Jao, dragi
Boe. Nemoj mi rei da ga poznaje?
- Perryjev brati se zove Saxon Banks - rekla je Celeste. - On je... -
Zastala je. Oi su joj se razrogaile. - Trgovac nekretninama. Jane je
rekla da se taj mukarac bavi trgovanjem nekretninama.
- To je neobino ime - rekla je Madeline. Pokuavala je ne zvuati
zadivljeno ovom stranom sluajnou. Naravno, uope nije bilo
uzbudljivo to je Perry u rodu sa Saxonom Banksom. To nije bila

256
sluajnost kad biste rekli: Kako je mali ovaj svijet! Ovo je bilo grozno.
Ali u tome je pronala neodoljivo zadovoljstvo, i kao i ona grozna
peticija, i ovo je bilo dobrodolo skretanje pozornosti sa sve ogorenijim,
gotovo pomahnitalim osjeajima u vezi s Abigail.
- Ima tri keri - rekla je Celeste. Pogledala je u daljinu dok se
pokuavala pribrati.
- Znam - rekla je Madeline osjeajui se krivom. - To su Ziggyjeve
polusestre. - Otila je po iPad koji je stajao na radnoj plohi te ga je
stavila na stol.
- I odan je svojoj eni - rekla je Celeste, kad je Madeline otvorila tu
stranicu. - Predivan je! Srdaan, duhovit. Ne mogu zamisliti da prevari
enu. A kamoli da je tako... Okrutan.
Madeline je gurnula iPad Celeste. - Je li to on?
Celeste je pogledala sliku. - Da. - Stavila je palac i kaiprst na zaslon
i uveala sliku. - Vjerojatno si to umiljam, ali mislim da vidim slinost
sa Ziggyjem.
- Oko oiju? - pitala je Madeline. - Znam. I meni se to uinilo.
Zavladala je tiina. Celeste je zurila u zaslon iPada. Prstima je lupkala po
stolu. - On mi se svia!- Pogledala je Madeline. Na licu joj se pojavio
sram, kao da se osjea nekako odgovorno. - Oduvijek mi se stvarno
sviao.
- Pa, Jane je rekla da je armantan - rekla je Madeline.
- Da, ali... - Celeste se naslonila na stolicu i odgurnula iPad. - Ne
znam to da radim. Mislim, imam li ja kakvu odgovornost sada? Da, ne
znam... Da uinim neto u vezi s tim? To je... Zeznuto. Da ju je stvarno
silovao, htjela bih da ga se osudi za to, ali...
- Silovao ju je na neki nain - rekla je Madeline. - Kao da ju je
silovao, ili napao. Ne znam. U svakom sluaju, bilo je neto.
- Da, ali...
- Znam - rekla je Madeline. Znam. Ne moe poslati nekoga u zatvor
zato to je zao.

257
 - Nismo sigurne - rekla je Celeste nakon nekoliko trenutaka, gledajui
fotografiju. - Moda je pogreno razumjela njegovo ime, ili...
- Moda ima jo jedan Saxon Banks - rekla je Madeline. - Koji se ne
pojavljuje na Googleu. Ne pojavljuju se svi na internetu.
- Tono - rekla je Celeste previe entuzijastino. Obje su znale da je
to vjerojatno bio on. Odgovarao je opisu. Koje su bile anse da postoje
dva mukarca priblino iste dobi po imenu Saxon Banks i da se bave
trgovanjem nekretnina?
- Je li Perry blizak s njim? - pitala je Madeline. Sada, kada svi imamo
djecu, ne viamo se tako esto, a on ivi u drugoj saveznoj dravi - rekla
je Celeste. - Ali dok su bili djeca, Perry i Saxon bili su vrlo bliski. Majke
su im jednojajane blizanke.
- Zato i vi imate blizance - rekla je Madeline.
- Uvijek smo to mislili - neodreeno je rekla Celeste. - No onda sam
otkrila da to vrijedi samo za dvojajane, a ne za jednojajane blizance,
tako da su moji deki sluajno... - Glas joj je ieznuo.
O, Boe. to e se dogoditi kad sljedei put vidim Saxona? Pria se o
tome da e sljedee godine biti veliko okupljanje obitelji u Zapadnoj
Australiji. I trebam li rei Perryju? Ima li svrhe da kaem Perryju? To bi
ga samo uzrujalo, zar ne? A ne moemo nita uiniti po tom pitanju, zar
ne? Uistinu ne moemo nita uiniti.
- Da je rije o meni - rekla je Madeline - rekla bih si da u to tajiti od
Eda, a onda bi mi vjerojatno samo izletjelo.
- To bi ga moglo razljutiti - rekla je Celeste. Pogledala je Madeline na
neki neobian, gotovo djetinjasti nain.
- Misli da bi se mogao naljutiti na tog groznog bratia? I trebao bi.
- Mislila sam na mene. - Celeste je podigla manetu bluze.
- Na tebe? Misli da e htjeti braniti svojeg bratia? - pitala je
Madeline. U sebi je pomislila: pa to onda? Neka ga brani. - Moda -
rekla je.
- I to bi bilo jako... Neugodno - rekla je Celeste. - Na primjer, kad bi

258
Perry sreo Jane na kolskim dogaanjima.
- Da, moda mu onda ipak ne bi trebala rei, Celeste - ozbiljno je
rekla Madeline, znajui dok je to govorila da bi ona Edu to viknula im
bi uao kroz ulazna vrata: Zna li to je onaj tvoj grozni brati napravio
mojoj prijateljici?!
- I da ne kaem to Jane? - Celeste se trgnula.
- Nipoto - rekla je Madeline. - Mislim. - Grizla je unutarnju stranu
usnice. - to ti misli?
Jane bi bila povrijeena i ljuta kad bi to saznala, ali kako bi joj
koristila ta spoznaja? Nije da je htjela da Ziggy ima bilo kakvu vezu s
tim ovjekom.
- Mislim da ne bih trebala - rekla je Celeste. - Uglavnom, uope
nismo sigurne da je to on.
- Tako je - sloila se Madeline. Celeste je oito bilo vano da se ta
tvrdnja ponovi. To je bila njihova obrana, njihova izlika.
- Ja sam grozna u uvanju tajni - priznala je Madeline.
- Stvarno? - Celeste joj se nekako izoblieno nasmijeila. - Ja sam
prilino dobra u tome.

259
 ETRDESET ESTO POGLAVLJE

C eleste se vozila kui s kluba itatelja razmiljajui o tome kad je

posljednji put vidjela Saxona i njegovu enu, Eleni. Bilo je to na
jednom vjenanju u Adelaidu, neposredno prije nego to je zaela
blizance; na ogromnom vjenanju jednog od Perryjevih mnogobrojnih
bratia.
Ona i Perry sluajno su parkirali pokraj Saxona na parkiralitu
restorana gdje je bila svadba. Nisu se vidjeli u crkvi te su Perry i Saxon
smjesta iskoili iz auta, vrsto se zagrlili i muki se potapali po leima.
I Perryju i Saxonu zasuzile su oi. Uistinu su se voljeli. Celeste i Eleni su
drhtale u koktel haljinama bez rukava i svi su se veselili to e popiti
pie nakon to su morali sjediti na dugakom obredu u hladnoj, vlanoj
crkvi.
- Hrana je ovdje navodno izvrsna - rekao je Saxon, trljajui ruke. Svi
su etali prema toplini restorana kad je Eleni stala. Ostavila je mobitel na
klupi u crkvi. Bilo je potrebno sat vremena do tamo i natrag.
- Ti ostani. Idem ja - rekla je Eleni, ali Saxon je samo zakolutao
oima i rekao: - Ne ide, ljubavi.
Perry i Saxon na kraju su zajedno otili po mobitel, dok su Celeste i
Eleni ule u restoran i uivale u ampanjcu ispred rasplamsale vatre u
kaminu. - Jao, osjeam se grozno - veselo je rekla Eleni dokje pozivala
konobara da joj opet napuni au. Ne ide, ljubavi.
Kako je mukarac koji je na takav plemeniti nain poput pravog

260
kavalira reagirao na iritantnu situaciju mogao biti isti onaj mukarac koji
se tako okrutno ponio prema jednoj devetnaesto-godinjakinji?
Ali Celeste je itekako znala da je to bilo mogue. (I Perry bi se vratio
po njezin mobitel.)
Jesu li njih dvojica imala neki genetski mentalni poremeaj? Mentalne
bolesti su nasljedne, a Perry i Saxon bili su sinovi jednojajanih blizanki.
Gledano s genetske strane, oni nisu bili samo bratii, nego polubraa.
Ili su ih majke na neki nain slomile? Jean i Eileen bile su draesne,
armantne ene s istim djejim glasom, zvonkim smijehom i visokim
jagodinim kostima; ene koje su djelovale tako enstveno i pokorno, ali
uope nisu bile takve. ene koje su privlaile uspjene mukarce koji su
cijeli dan ljudima govorili to da rade, a onda otili kui i radili tono
ono to bi im rekle supruge.
Moda je u tome bio problem. Celeste i Eleni nisu imale tu neobinu
kombinaciju draesnosti i moi. Bile su obine djevojke. Nisu bile
dorasle majinskom uzoru koji su Jean i Eileen postavile svojim
sinovima.
I tako su Saxon i Perry razvili te nesretne... Greke.
Ali ono to je Saxon uinio Jane bilo je mnogo, mnogo gore nego ita
to je Perry ikad napravio.
Perry je imao lou narav. To je bilo to. Bio je nagao. Lako bi se
raestio. Puknuo bi zbog stresnog posla, iscrpljenosti i napora
uzrokovanog estim putovanjem u inozemstvo. To nije bio izgovor.
Naravno da nije. Ali moglo se razumjeti. Nije bilo pakosno.
Zlonamjerno. Jadna Eleni je bila ta koja se nesvjesno udala za zlog
ovjeka.
Je li Celeste imala odgovornost da kae Eleni to je uinio njezin
suprug? Je li imala odgovornost prema pripitim, povodljivim djevojkama
koje Saxon moda i dalje kupi po kafiima?
Ali nisu bile sigurne da je to stvarno on.
Celeste se dovezla na prilaz kue te je pritisnula gumb za otvaranje
garae za tri auta. Pred njom se pojavio raskoan panoramski pogled:

261
svjetlucava svijetla kua uz zaljev, mona prisutnost crnog oceana.
Garana vrata otvorila su se poput zavjese koja je otkrivala osvijetljenu
pozornicu, a njezin je auto zadovoljno uao unutra, da nije morala ni
podii nogu s gasa.
Ugasila je auto. Tiina.
U onom drugom ivotu koji je osmiljavala nije bilo garae. Postojalo
je natkriveno parkiralite za te stanove, ali parkirna mjesta djelovala su
joj maleno, a parkiralite je imalo velike betonske stupove. Morat e se
parkirati vonjom unatrag. Ve je znala da e razbiti stranje svjetlo. Bila
je strano loa u parkiranju.
Podigla je rukav bluze i pogledala modrice na ruci.
Da, Celeste, ostani s mukarcem koji ti to radi, zbog odlinog
parkiralita.
Otvorila je vrata automobila.
Barem nije bio tako grozan kao njegov brati.

262
 ETRDESET SEDMO
POGLAVLJE

K ako se zove ta ena koja je zapoela peticiju? pitao je Janein otac.

koljena?
- Zato? to e joj uiniti, tata? - pitao je Dane. - Slomiti joj

- Pa volio bih to uiniti - rekao je Janein tata. Jednu je puzzlu prinio

svjetlu i pogledao je skupljenih oiju. - Kakvo je to uope ime,
Annabella? Ba smijeno ime. to fali imenu Annabella?
- Tvoj unuk se zove Ziggy - istaknuo je Dane.
- Samo malo - rekla je Jane bratu. - To je bila tvoja ideja.
Jane je bila kod svojih roditelja te je sjedila za kuhinjskim stolom i
pila aj, jela kekse i slagala puzzle. Ziggy je spavao u Janeinoj
nekadanjoj sobi. Sutra ga nee voditi u kolu; prespavat e ovdje i biti
ovdje ujutro. Renata i njezine prijateljice bit e sretne.
Dok je gledala majinu kuhinju iz 1980-ih u tonovima svjetlo-
naranaste i be boje, pomislila je kako se moda vie nikada nee vratiti
u Pirriwee. Ovdje joj je bilo mjesto. Ustvari, bilo je suludo to to se
uope odselila tako daleko. Gotovo bolesno. Njezini motivi bili su
uvrnuti i udni i ovo joj je bila kazna.
Ovdje je Jane bila okruena poznatim stvarima: alice, stari smei
ajnik, stolnjak, miris doma i, naravno, puzzle. Uvijek te puzzle. Otkako
Jane zna za sebe, njezina je obitelj ovisna o slagalicama. Kuhinjski stol

263
nikada se nije koristio za jelo, nego samo za najnovije puzzle. Danas su
poinjali s novima koje je Janein otac naruio preko interneta. Bilo je
dvije tisue dijelova koji su inili impresionistiku sliku. Bilo je puno
magliastih, uskovitlanih boja.
- Moda bih se trebala vratiti ovamo - rekla je da vidi kakav e to biti
osjeaj, no dok je to izgovarala, iz nekog se razloga sjetila Blue Bluesa,
mirisa kave, safirnog odbljeska mora i Tomovog potajnog namigivanja
dok joj je davao kavu, kao da su se oboje kriom naalili. Sjetila se
Madeline kako je podigla rolu kartona kao da je tafeta dok je hodala
stubama do njezinog stana, kao i Celestinog visokog repa koji se njihao
dok su se ujutro etale po rtu, ispod visokih jela.
Prisjetila se ljetnih poslijepodneva kad su ona i Ziggy ili na plau
odmah poslije kole, kako si je on skinuo kolske cipele i arape na
pijesku, kao i hlae i majicu i kako je u gaicama odjurio ravno u ocean,
dok ga je ona ganjala s kremom za sunanje, a on se veselo smijao kad se
oko njega razbila bijela pjena vala.
Nedavno je, zahvaljujui Madeline, dobila dva unosna lokalna
klijenta koji su se nalazili u blizini njezinog stana: Savreno meso iz
Pirriweeja i Automehaniar Tom OBrien. Njihovi rauni nisu smrdjeli
na cigarete ili na brzu hranu. (Ustvari, rauni Toma OBriena blago su
mirisali na. potpourri.)
Zaprepastila se kad je shvatila da je neke od najsretnijih trenutaka u
ivotu proivjela tijekom nekoliko posljednjih mjeseci.
- Ali mi ustvari volimo ivjeti ondje - rekla je. - Ziggy voli ii u
kolu... Dobro, inae voli.
Sjetila se njegovih suza od veeras. Nije ga mogla slati da ide u
kolu s djecom koja su mu govorila da se ne smiju igrati s njim.
- Ako eli ostati ondje, ostani - rekao joj je otac. - Ne moe
dopustiti da te ta ena natjera da napusti kolu. Zato ona ne ode?
- Ne mogu vjerovati da Ziggy zlostavlja njezinu ker - rekla je faneina
majka, gledajui puzzle koje je brzo micala po stolu.
- Stvar je u tome to ona vjeruje u to - rekla je Jane. Pokuala je

264
staviti jednu puzzlu u donji desni ugao. - A sada i drugi roditelji vjeruju u
to. I, ne znam, ne mogu biti sto posto sigurna da nije neto napravio.
- Taj dio ne ide onamo - rekla joj je majka. - Pa, ja mogu biti sto
posto sigurna da Ziggy nije nita napravio. Jednostavno nema to u sebi.
Jane, taj dio ne ide onamo, to je dio enina eira. to sam ono govorila?
Aha, da, Ziggy, mislim, pobogu, pogledaj sebe, ti si u koli bila strano
srameljiva, ne bi nikoga ni uplaila. I, naravno, djedica je imao jako
dragu narav...
- Mama, djediina narav nije bitna! - Jane je odustala od slaganja
puzzle te ju je bacila. Njezina frustriranost oitovala se u iznenadnom
naletu straha i iziritiranosti te se iskalila na jadnoj, bespomonoj majci. -
Pobogu, Ziggy nije reinkarnacija djedice! Djedica nije ni vjerovao u
reinkarnaciju! A osim toga, ne znam koje je crte linosti Ziggy naslijedio
od oca jer Ziggyjev otac je bio, njegov otacje bio...
Zaustavila se ba na vrijeme. Glupaa.
Za stolom je iznenada zavladao muk. Dane je podigao pogled sa
sredine stola, kamo se ispruio da stavi jednu puzzlu.
- Duo, to to govori? - Janeina majka noktom si je maknula mrvicu
s usta. - eli li rei da ti je on... Naudio?
Jane je pogledala oko stola. Dane ju je upitno pogledao u oi. Majka
joj je s dva prsta brzo lupkala po ustima. Tati se stegnula vilica. U oima
kao da mu se vidio uas.
- Naravno da nije - rekla je. Kad je netko koga voli ovisio o tvojoj
lai, to je onda bilo savreno lako.
- Ispriavam se! Pobogu, ne. Nisam to mislila. Samo sam htjela rei
da je Ziggyjev bioloki otac ustvari neznanac. Mislim, djelovao je jako
ljubazno, ali ne znamo nita o njemu i znam da je to sramotno...
- Jane, do sada smo se svi oporavili od oka zbog tvog droljastog
ponaanja - namjerno je rekao Dane. Vidjela je da nije povjerovao u tu
la. Nije morao povjerovati u nju tako oajno kao njezini roditelji.
- Tako je - rekla je Janeina majka. - I nije me briga koje crte linosti
ima Ziggyjev bioloki otac, jer poznajem svojeg unuka, a on nije i nikada

265
nee biti nasilnik.
- Nipoto - sloio se Janein otac. Pognula su mu se ramena. Otpio je
gutljaj aja i uzeo jo jednu puzzlu.
- I ako ti ne vjeruje u reinkarnaciju, gospoice - Jane je majka
potapala po ruci - to ne znai da reinkarnacija ne postoji!
Jonathan: Kad sam prvi put vidio igralite kod Osnovne kole
Pirriwee, pomislio sam kako je odlino. Sva ta mala skrovita mjesta. Ali
sad vidim da to ima manu. Na skrovitim mjestima dogaale su se
svakakve stvari, a uitelji nisu imali pojma.

266
 ETRDESET OSMO POGLAVLJE

M adeline je stajala u dnevnom boravku i razmiljala to da Ed i

djeca su spavali, a zahvaljujui Celeste, sve je bilo pospremljeno
nakon kluba itatelja. Trebala bi lei, ali jo nije bila toliko umorna.
Sutradan je bio petak, a petak ujutro uvijek je bio kaotian jer je morala
voziti Abigail na instrukcije iz matematike prije kole, Fred je iao na
ah, a Chloe...
Zastala je.
Nije morala voziti Abigail na instrukcije u pola osam ujutro. To vie
nije bila njezina obveza. Nathan ili Bonnie e morati voziti Abigail.
Stalno je zaboravljala da njezine usluge u ulozi Abigailine majke vie
nisu bile potrebne. ivot joj je teoretski bio laki kad je samo dvoje
djece svaki dan morala odvesti od kue, ali svaki put kad se prisjetila
obveze u vezi s Abigail koja vie nije bila njezina, osjetila je otru bol
zbog gubitka.
Cijelo joj je tijelo drhtalo od bijesa koji nije mogla osloboditi.
Uzela je Fredovu svjetleu sablju, koja je zgodno bila ostavljena na
podu tako da se netko ujutro spotakne na nju. Pritisnula je gumb tako da
je svijetlila crvenom i zelenom bojom te je njome mahala po zraku kao
Darth Vader, poraavajui tako svoje neprijatelje.
Proklet bio to si mi ukrao ker, Nathane. Prokleta bila to si mu
pomogla u tome, Bonnie. Prokleta bila zbog one grozne peticije, Renata.
Prokleti bili, gospoice Barnes, to ste uope dopustili da netko

267
potajno zlostavlja jadnu malu Amabellu.
Osjeala se loe to je proklela jadnu gospoicu Barnes s jamicama
na obrazima, pa je brzo nastavila sa svojim popisom.
Proklet bio, Saxon Banks, zbog onoga to si uinio Jane, ti grozni,
grozni ovjee. Tako je entuzijastino zamahnula svjetleom sabljom
iznad glave da je udarila o luster koji se potom zaljuljao.
Madeline je spustila svjetleu sablju na kau i podigla ruke da umiri
luster.
Dobro. Vie se nee igrati svjetleom sabljom. Zamislila je izraz
Edovog lica kad bi mu rekla da je razbila luster glumei Darth Vadera.
Vratila se u kuhinju i uzela iPad s onog mjesta na kojemu ga je
ostavila nakon to je pokazala Celeste slike Saxona Banksa. Igrat e
neku umirujuu igricu, kao na primjer Biljke protiv zombija. Morala je
biti u formi. Voljela je kad Fred kae: Mama, to je super! kad bi
pogledao preko njezinog ramena i vidio da je dosegla novu razinu i
dobila novo otmjeno oruje kojim se mogla suprotstaviti zombijima.
Ali prvo e na brzinu pogledati Abigailin Facebook i Instagram. Kad
je Abigail ivjela kod kue, Madeline bi kao po dunosti s vremena na
vrijeme provjerila kerine aktivnosti na internetu, kako bi bila dobra,
odgovorna, moderna majka. No sada je bila ovisna o tome. Kao da je
uhodila vlastitu ker i jadno traila pokoju informaciju o njezinu ivotu.
Abigailje promijenila profilnu sliku. Bila je to fotografija cijelog tijela
u jednom joga-poloaju: ruke su bile sklopljene kao da se moli, jedna
mrava noga bila je prebaena preko koljena druge noge, a kosa joj je
padala preko jednog ramena. Izgledala je prekrasno. Sretno. ak je
blistala.
Samo bi najsebinija majka mogla biti ljuta na Bonnie jer je
predstavila njezinoj keri neto to ju je tako oito inilo sretnom.
Madeline je oito bila najsebinija majka.
Moda bi Madeline trebala krenuti na jogu pa da ona i Abigail imaju
neto zajedniko? Ali kad god se pokuala baviti jogom, na kraju bi u
sebi ponavljala mantru: Tako mi je dosadnooo... Tako mi je dosadnooo.

268
 Gledala je komentare Abigailinih prijateljica. Sve su ju podravale,
no onda je zastala na komentaru Abigailine prijateljice Freye, koja se
Madeline nikada nije ba sviala. Jedna od onih otrovnih ljudi. Freya je
napisala: Je li to fotografija koju e upotrijebiti za svoj projekt? Ili
nije dovoljno seksi/droljasta?
Seksi/droljasta? Madeline se nakostrijeila. O emu je ta mala
vjetica Freya govorila? Zbog kakvog je to projekta Abigail trebala biti
seksi/droljasta? Zvualo je kao projekt koji treba sprijeiti.
U tome je bio problem s mranim svijetom interneta. Sretno bi plovio
kibernetskim prostorom i itao o ovome i onome i onda bi odjednom
naiao na neto neprikladno i runo. Sjetila se kako se osjeala kad je na
zaslonu ugledala lice Saxona Banksa. To se dogaalo kad pijunira
druge.
Abigail je na Freyin komentar odgovorila: Pssst!!! To je stroga
tajna!!!
Odgovor je poslala prije pet minuta. Madeline je pogledala na sat.
Bila je gotovo pono! Uvijek inzistirala da Abigail ide rano spavati veer
prije instrukcija iz matematike jer bi ju inae morala izvlaiti iz kreveta, a
novac za instrukcije bio bi potroen uzalud ako je Abigail bila preumorna
da se skoncentrira.
Poslala joj je privatnu poruku: Hej! Zato si budna tako kasno?
Sutra ima instrukcije! Idi spavati. Mama, pusa.
Primijetila je kako joj srce poinje ubrzano tui nakon to je
pritisnula poalji. Kao da je prekrila neko pravilo. Ali ona je bila
Abigailina majka! I dalje je imala pravo rei joj da ide spavati.
Abigail joj je odmah odgovorila: Tata je otkazao instrukcije. On e
mi ih sad davati. Ti idi spavati! Pusa
- to je napravio? - rekla je Madeline u zaslon. - to je, kvragu,
napravio?
Nathan je otkazao instrukcije iz matematike. Donio je jednostranu
odluku o Abigailinom obrazovanju. Isti mukarac koji je propustio
kolske predstave i roditeljske sastanke i sportske igre i pripremanje

269
plaljive male petogodinjakinje za izlaganje svakog ponedjeljka ujutro i
izradu radova na velikim komadima kartona i projekte koji su se prvi put
morali predati preko interneta i upute za logiranje koje nisu imale smisla i
zadae koje su bile zaboravljene pa su se pisale kasno no prije i
umatanje knjiga i sastanak s onom draesnom uiteljicom s ludim
nakitom koja je prije toliko mnogo godina rekla da e Abigail vjerojatno
uvijek imati problema s matematikom, pa joj omoguite pomo koja joj
je potrebna.
Kako se samo USUUJE?
Bez razmiljanja je nazvala Nathana, drui od pravednikog gnjeva.
Nikako nije mogla ekati do jutra. Morala se na njega izvikali sada, ba
sada, prije nego to joj glava eksplodira.
On je odgovorio s nejasnim, pospanim iznenaenjem. - Halo?
- Otkazao si Abigailine instrukcije iz matematike? Samo si ih
otkazao, a da nisi sa mnom razgovarao prije toga?
Uslijedila je tiina.
- Nathane? - otro je rekla Madeline.
ula je kako se nakaljava. Maddie. - Sada je zvuao potpuno
budno. - Ti si to mene nazvala u pono da razgovara o Abigailinim
instrukcijama iz matematike?
To je rekao potpuno drukijim tonom nego inae. Godinama ju je
njezina interakcija s Nathanom podsjeala na poslovanje s usrdnim,
dopadljivim trgovcem koji je dobivao samo proviziju. A sada kad je
imao Abigail, mislio je da joj je ravan. Vie se nije morao ponaati
pokajniki. Mogao je biti iritantan. Mogao se ponaati kao bilo koji bivi
mu.
- Svi spavamo - nastavio. - Zar ovo stvarno nije moglo priekati do
sutra ujutro? Skye i Bonnie imaju jako lagan...
- Ne spavate svi! - rekla je Madeline. - Tvoja etrnaestogodinja ki
je potpuno budna i surfa internetom! Postoji li u toj kui kakav nadzor?
Ima li uope pojma to ona trenutano radi?

270
 Madeline je ula njean, melodian Bonnien glas koji je u pozadini
govorio neto draesno i puno razumijevanja.
- Idem vidjeti to radi - rekao je Nathan. Sada je zvuao pomirljivije.
- Mislio sam da spava. I sluaj, te instrukcije iz matematike nisu nikamo
vodile. Taj mali koji ju je pouavao je tek dijete. Ja to mogu raditi bolje
nego on. Ali u pravu si, naravno da sam trebao razgovarati s tobom o
tome. Htio sam razgovarati s tobom o tome. Ali jednostavno sam
zaboravio.
- Taj instruktor je postizao dobre rezultate - rekla je Madeline. Ona i
Abigail pokuale su s dva druga instruktora prije nego to su dole do
Sebastiana. Mali postie tako dobre rezultate da ima listu ekanja.
Madeline ga je preklinjala da uzme Abigail.
- Nije - rekao je Nathan. Ali hajdemo razgovarati o tome kad ne
budem napola spavao.
- Odlino. Veselim se tome. Hoe li mi javiti druge promjene koje
napravi u Abigailinom rasporedu? Samo me zanima.
- Sad u prekinuti - rekao je Nathan. Prekinuo je.
Madeline je tako snano bacila mobitel o zid da se odbio i nalijem
sletio na tepih, ravno njoj pod noge, tako da je mogla vidjeti razbijen
zaslon, poput otrog prijekora koji odrasla osoba upuuje djetetu.
Stu: Gledajte, nisam mislio da je jadni Nathan lo tip. Viao sam ga
kod kole. To je mjesto preplavljeno enama koje veinu vremena
provode blebeui da je teko uope doi do rijei. Tako da sam volio
razgovarati s drugim tatama. Sjeam se da smo jednog jutra Nathan i ja
lijepo askali o neemu kad je doletjela Madeline na svojim visokim
petama i ovjee, izgledala je kao da e ga ubiti pogledom!
Gabrielle: Ja ne bih mogla podnijeti ivot u istom kvar tu sa svojim
bivim muem. Kad bi naa djeca ila u istu kolu, vjerojatno bih ga
ubila. Ne znam kako su mislili da takav dogovor moe funkcionirati. To
je bilo suludo.
Bonnie: Nije bilo suludo. Htjeli smo biti to blii Abigail pa smo
sluajno pronali savrenu kuu u tom kvartu. to je tu suludo?

271
 ETRDESET DEVETO
POGLAVLJE

Pet dana prije veeri kolskog kviza

B io je ponedjeljak ujutro prije kolskog zvona kad se Jane vraala iz

kolske knjinice, kamo je ila vratiti dvije knjige koje je Ziggy
zaboravio vratiti. Ostavila ga je da se veselo njie na penjalici zajedno s
blizancima i Chloe. Barem Madeline i Celeste nisu svojoj djeci branile
da se igraju sa Ziggyjem.
Nakon to ostavi knjige, Jane je imala namjeru ostati u koli i sluati
djecu kako vjebaju itanje. Ona i Lilyn tata, Stu, bili su roditelji koji su
to dobrovoljno radili ponedjeljkom ujutro.
Kad je izala iz knjinice, vidjela je dva Plava boba kako stoje ispred
uionice glazbenog, udubljene u vaan, glasan, ali povjerljiv razgovor.
ula je kako jedna govori: - A tko mu je majka? Druga je rekla: - Ne
voli se ba isticati. Jako je mlada. Renata je mislila da je dadilja.
- ekaj malo! Znam ju! Kosu nosi ovako, zar ne? Mama Plavi bob
povukla je plave uvojke u pretjerano stegnut visoki rep i u tom trenutku
je pogledala Jane i oi su joj se razrogaile. Spustila je ruke poput
djeteta koje je uhvaeno u nekom nedjelu.
Druga ena, koja je leima bila okrenuta od Jane, nastavila je
govoriti. - Da! To je ona! Navodno njezino dijete, taj Ziggy, potajno

272
zlostavlja jadnu malu Amabellu. Mislim, radi joj stvarno grozne stvari...
to je?
Prva mama Plavi Bob mahnito je trzala glavom.
- to ne valja? Joj!
ena je okrenula glavu i ugledala Jane. Lice joj je postalo ruiasto.
- Dobro jutro! - rekla je. Netko tko je tako visoko u hijerarhiji
roditelja djece u koli blago bi se i draesno nasmijeio Jane dok bi
prolazila, poput kraljice puaninu.
- Bok - rekla je Jane.
ena je drala fascikl na prsima. Odjednom je spustila ruku tako da
joj je fascikl visio iza nogu, ba kao to dijete skriva ukradeni slatki iza
lea.
To je peticija, pomislila je Jane. Nisu ju potpisivali samo roditelji
djece iz predkole. Nagovarale su roditelje iz viih razreda da ju potpiu.
Roditelje koji nisu poznavali ni nju ni Ziggyja niti su bili upoznati s tom
situacijom.
Jane je nastavila hodati pokraj tih ena. Stavila je ruku na staklena
vrata koja su vodila na igralite, no onda je stala. U tijelu je osjetila neki
buran, uzletan osjeaj kao kada avion pohjee. Bilo je to zbog prezrivog
naina na koji je ta ena izgovorila Ziggyjevo ime. Bio je to Saxon Banks
i njegov dah koji joj je kakljao uho: Sigurno u ivotu nisi smislila nita
originalno, zar ne?
Okrenula se. Vratila se do tih dviju ena i stala tono pred njih. ene
su se malenim koracima pomaknule unatrag, a oi su im bile smijeno
okrugle. Njih tri bile su gotovo iste visine. Sve su bile majke. Ali mame
Plavi bobovi imale su mueve i kue i bile su posve sigurne u svoje
mjesto na svijetu.
- Moj sin nikada nikome nije naudio - rekla je Jane i odjednom je
znala da je to bila istina. On je bio Ziggy Chapman. On nije imao nikakve
veze sa Saxonom Banksom. Nije imao nikakve veze s djedicom. ak nije
imao nikakve veze s njom. On je jednostavno bio Ziggy i nije znala sve o
Ziggyju, ali ovo je znala.

273
 - Jao, duo, svi smo to proli! Suosjeamo s tobom! Ovo je grozna
situacija - zapoela je mama Plavi bob koja je drala fascikl. - Koliko mu
doputa dnevno da bude pred televizorom? Ja sam otkrila da je
smanjenje vremena provedenog pred televizorom...
- Nikada nikome nije naudio - ponovila je Jane. Okrenula se i otila.
Thea: Dakle, tjedan dana prije veeri kolskog kviza, Jane je pria
Trish i Fioni dok su bile usred privatnog razgovora. Rekle su da je
njezino ponaanje bilo bizrano, do te mjere da su se zapitale ima li...
Psihikih problema.
Jane je dola na igralite osjeajui se neobino smireno. Moda je
trebala nauiti neto od Madeline. Da vie ne izbjegava suoiti se s
nekime. Da odluno pride ljudima koji ju kritiziraju i lijepo im kae to
misli.
Djevojica iz prvog razreda etala je pokraj nje. - Danas u ruati
ovdje.
- Super - rekla je Jane. To joj je bilo najdrae dok se etala kolskim
igralitem: kada su djeca brbljala tako neprijetvorno, govorei to god im
je na umu.
- Nisam trebala ruati ovdje danas jer nije petak, ali jutros je mog
bracu ubola pela pa je vritao, a sestra je razbila au i mama je rekla:
Gubim ivce! - Djevojica se uhvatila za glavu da joj to pokae. - A
onda je mama rekla da mogu ruati ovdje za nagradu, ali da ne smijem
piti sok, no da ipak mogu pojesti medenjak, ali ne s okoladom, a pele
umiru nakon to vas ubodu, jeste li to znali?
- Jesam - rekla je Jane. - To im je zadnje to uine prije smrti. - Jane!
- Prila joj je gospoica Barnes, drei kosaru punu kostima. - Hvala to
ste doli danas!
- Ovaj... Nema na emu? rekla je Jane. To je radila svakog
ponedjeljka ujutro od poetka godine.
- Mislim, znate, bez obzira na sve. - Gospoica Barnes se trgnula i
stavila koaru za rublje na kuk. Pribliila se Jane i tiim glasom rekla: -
Nisam ula vie nita o peticiji. Gospoa Lipmann govori roditeljima koji

274
su upleteni u to kako eli da to prestane. Osim toga, dodijelila mi je
asistenta koji samo mora motriti djecu, osobito Amabellu i Ziggyja.
- Odlino - rekla je Jane. - Ali prilino sam sigurna da peticija jo
uvijek krui.
Osjetila je da nju i gospoicu Barnes promatraju oi iz svih dijelova
igralita. Kao da su svi roditelji potajno pratili njezin razgovor s
gospoicom Barnes. Ovako se sigurno osjeaju poznate osobe.
Gospoica Barnes je uzdahnula. - Primijetila sam da ste u petak
zadrali Ziggyja kod kue. Nadam se da vas nije zastraila ta taktika.
- Neki roditelji govore svojoj djeci da se ne smiju igrati s njim - rekla
je Jane.
- Dragi Boe.
- Da, tako da sam i ja zapoela peticiju - rekla je Jane. - elim da se
izbace iz kole sva djeca koja se ne ele igrati sa Ziggyjem.
Gospoica Barnes na trenutak je djelovala uasnuto. A onda je
zabacila glavu unatrag i prasnula u smijeh.
Harper: Da, zanimljivo kako su u koli govor ih da situaciju shvaaju
ozbiljno, a onda vidite Jane i gospoicu Barnes kako stoje na igralitu i
previjaju se od smijeha! Da budem iskrena, to me razjarilo. To je bilo
istog onogjutra kad se dogodio napad. I da, upotrijebit u rije napad.
Samantha: Napad. Dajte molim vas.

275
 PEDESETO POGLAVLJE

itanje uz prisutnost roditelja odvijalo se vani, na igralitu. Danas je

u Kornjainom kutu bila Jane, a taj je dio nazvan po ogromnoj
betonskoj kornjai koja se nalazila usred pjeanika. Na kornjainu vratu
bilo je dovoljno mjesta da se na njemu udobno smjeste jedna odrasla
osoba ijedno dijete, a gospoica Barnes donijela je dva jastuia i deku
da si njome pokriju koljena.
Jane je voljela sluati djecu kako itaju i gledati ih kako se mrte dok
izgovaraju neku rije, gledati pobjedonosan izraz lica kad uspiju otpetljati
sve slogove te iznenadan smijeh zbog prie i sluati nasumine, neobine
komentare. Dok je tako sjedila na kornjai i osjetila sunce na licu,
pijesak pod nogama te gledala odbljesak mora u daljini, imala je osjeaj
kao da je na godinjem odmoru. Osnovna kola Pirriwee bila je arobna,
gotovo kao kola iz snova i pomisao na to da mora ispisati Ziggyja iz nje
i zapoeti negdje gdje nema Kornjainog kuta ili gospoice Barnes
ispunila ju je osjeajem aljenja i ljutnje.
- Prekrasno si to proitao, Max! - rekla je i provjerila je li Max, a ne
Josh upravo proitao Iznenaenje majmunu za roendan. Madeline joj
je rekla da postoji trik za razlikovanje Celestinih djeaka: Max je na elu
imao made u obliku jagode. - U sebi pomislim: Max s madeom -
rekla je Madeline.
- Jako si se lijepo izraavao - rekla je Jane, iako nije bila sigurna u
to. Roditeljima je bilo reeno da pokuaju pronai neto posebno zbog
ega e pohvaliti dijete nakon itanja.

276
 - Da - hladno je rekao Max. Skliznuo je s vrata kornjae i sjeo na
pijesak prekrienih nogu te je poeo kopati.
- Max - rekla je Jane.
Max je dramatino uzdahnuo, skoio na noge i iznenada potrao
natrag prema uionici, smijeno maui rukama i nogama, kao lik iz
crtica koji bjei da si spasi ivot. Oba blizanca trala su bre nego to je
Jane mislila da petogodinjaci mogu trati.
Jane je prekriila njegovo ime s popisa i pogledala koga gospoica
Barnes alje sljedeeg. Bila je to Amabella. Max se gotovo zabio u nju
dok je etala igralitem prema Jane, drei knjigu u ruci, a glava s
kovravom kosom bila joj je pognuta.
- Bok, Amabella! - veselo je povikala Jane. Tvoja majka i njezine
prijateljice pokrenule su peticiju da se Ziggy izbaci iz kole zato to
misle da te on zlostavlja, duo! Bi li mi moda onda mogla rei to se
zapravo dogaa?
Amabella joj je postala draga otkako su poele itati zajedno. Ona je
bila tiha djevojica s ozbiljnim, aneoskim licem i bilo je nemogue ne
voljeti ju. Ona i Jane vodile su zanimljive razgovore o knjigama koje su
zajedno itale.
Naravno da nee Amabelli spominjati to se dogaa sa Ziggyjem. To
bi bilo neprikladno. To bi bilo pogreno.
Naravno da nee.

Samantha: Nemojte me krivo shvatiti: ja volim gospoicu Barnes i svatko

tko dane provodi borei se s petogodinjacima zasluuje priznanje, ali
smatrala sam da moda nije bilo najpametnije poslati Amabellu tog dana
da ita Jane.
Gospoica Barnes: To je bila greka. Ja sam ovjek. Grijeim. To se
zove ljudska greka. Ti roditelji kao da misle da sam stroj i kako mogu
zatraiti povrat novca svaki put kad uitelj pogrijei. I gledajte, ne elim
rei nita loe o Jane, ali i ona je taj dan pogrijeila.

277
 ***
Amabella je itala Jane iz knjige o sunevom sustavu. Bila je to
najzahtjevnija knjiga za djecu predkolske dobi i, kao i inae, Amabella
je itala teno, besprijekorno se izraavajui. Jedino kako je Jane mogla
ovo uiniti zanimljivijim za Amabellu bilo je da ju prekine i postavi neko
pitanje o toj temi, ali Jane je danas bilo teko pronai inspiraciju za
sunev sustav. Mogla je jedino misliti na Ziggyja.
- to misli, kako bi bilo ivjeti na Marsu? - napokon je pitala.
Amabella je podigla glavu. - To bi bilo nemogue jer se ne moe udisati
zrak zato to je pun ugljinog dioksida i zato to je prehladno.
- Tako je - rekla je Jane, iako e to morati provjeriti na Googleu jer
nije bila sigurna u to. Bilo je mogue da je Amabella ve pametnija od
nje.
- Osim toga, bilo bi usamljeno - rekla je Amabella nakon nekoliko
trenutaka.
Zato pametna djevojica poput Amabelle ne bi rekla istinu? Da je to
Ziggy, zato ne bi to rekla? Zato ga ne bi odala? To je ba bilo udno.
Djeca su obino uvijek sve izbrbljala.
- Duo, ti zna da sam ja Ziggyjeva mama, zar ne? - pitala je.
Amabella je kimnula kao da ju pita neto preoito.
- Je li te Ziggy ozlijedio? Jer ako je, elim to znati i obeajem ti da u
se pobrinuti da vie nikada ne uini nita slino.
Amabelline oi odmah su se napunile suzama. Donja usnica joj je
zadrhtala. Spustila je glavu.
- Amabella - rekla je Jane. - Je li to Ziggy uinio? Amabella je rekla
neto to Jane nije razumjela.
- Molim? - pitala je Jane.
- Nije... - poela je Amabella, no onda se potpuno snudila. Poela je
jako plakati.
- Nije Ziggy? - rekla je Jane, oajno se nadajui da je tako. Htjela je

278
protresti Amabellu, traiti da dijete jednostavno kae istinu. - Jesi li to
rekla, da nije on?
- Amabella! Amabella, duo! - Harper je stajala na rubu pjeanika,
drei kutiju s naranama za kantinu. Oko vrata joj je bijeli al bio
povezan tako jako da je izgledala kao da ju netko davi, a taj dojam
pojaanje time to je njezino izdueno, objeeno lice sada bilo ljubiasto
od bijesa. - to je bilo?
Spustila je kutiju i krenula pijeskom do njih.
- Amabella! - vikala je. - to se dogaa?
Kao da Jane nije bila ondje, ili kao da je bila jedno od djece.
- Sve je u redu, Harper - hladno je rekla Jane. Zagrlila je Amabellu i
pokazala iza Harperinih lea. - Narane su ti se rasule. - Kornjain kut
nalazio se na vrhu malog breuljka, a Harperina kutija se prevrnula. Pravi
vodopad narani jurnuo je igralitem prema mjestu gdje je Stu sluao
drugo dijete kako ita, u blizini Zida morske zvijezde.
Harper je i dalje gledala u Amabellu, ignorirajui Jane tako naglaeno
i namjerno da je to bilo gotovo smijeno, no zapravo je bilo strano
nepristojno.
- Doi k meni, Amabella. - Harper je ispruila ruku. Amabella je
mrcala. Iz nosa joj je curilo u usta na onaj nemaran, odvratan nain kako
se to dogaa petogodinjacima.
- Ja sam pokraj nje, Harper! - rekla je Jane i izvukla maramice iz
depa jakne. Ovo je bilo strano iritantno. Da je ostala sama s
Amabellom jo samo minutu, moda bi uspjela izvui neke informacije
od nje. Stavila je maramicu Amabelli pod nos. - Pui, Amabella.
Amabella je posluno puhala. Harper je napokon pogledala Jane. -
Oito si ju uzrujala! to si joj rekla?
- Nita! - bijesno je rekla Jane, a osjeaj krivnje zbog toga to je
htjela protresti Amabellu samo ju je dodatno razljutio. - Zato ne ode
prikupiti jo nekoliko potpisa za tvoju opaku peticiju?
Harper je poela vikati. - Jao, da, to je dobra ideja, pa da te ostavim

279
ovdje da nastavlja zlostavljati bespomonu djevojicu! Kakva majka,
takav sin!
Jane je ustala s kornjae i poela utati pijesak izmom, jedva se
uspijevajui sprijeiti da ga ne utne u Harperino lice. - Da nisi
spominjala mojega sina!
- Da me nisi udarala! - povikala je Harper.
- Nisam te udarila! - povikala je Jane, iznenadivi se kako je glasno
to rekla.
- to se to, pobogu...? - To je bio Stu, odjeven u plavo radno odijelo,
ruku punib narani koje je spaavao s igralita. Djeai koji je itao s
njim stajao je pokraj njega i u svakoj ruci drao po jednu naranu, a oi
su mu se razrogaile dok je gledao dvije majke kako viu.
U tom je trenutku netko zacvilio: Carol Shepherd, koja se urila iz
uionice glazbenog drei sredstvo za ienje spotaknula se na zalutalu
naranu i pala na dupe kao u nekoj jeftinoj komediji.

Carol: Ustvari, jako sam ozlijedila trticu.

280
 PEDESET PRVO POGLAVLJE

Gabrielle: A onda sam ula da Harper optuuje Jane da ju je napala u

Kornjainom kutu, to mi je djelovalo nevjerojatno. Stu: Harper se
ponaala smijeno. Nije izgledala kao da je napadnuta. Ne znam. Ba su
me zvali da je pukla cijev u vodovodu. Nisam imao vremena baktati se s
dvije majke koje se svaaju u pijesku.
Thea: U tom su trenutku neki roditelji odluili prijaviti cijelu
situaciju Ministarstvu obrazovanja.
Jonathan: ...A to je oito izludjelo gospou Lipmann. Mislim da joj je
bio i roendan. Jadnica.
Gospoa Lipmann: Rei u samo ovo: nikako nismo mogli izbaciti
Ziggyja Chapmana. Jedini put kad je optuen za zlostavljanje bilo je na
danu upoznavanja, a tada jo nije ni bio na uenik. Nakon toga radilo se
samo o nagaanju roditelja. Ne sjeam se je li mi bio roendan. To nije
bitno.
Gospoica Barnes: Ti roditelji bili su ludi. Kako smo mogli izbaciti
Ziggyja? Bio je uzoran uenik. Nije se problematino ponaao. Nikad ga
nisam poslala u kut. Nikad ga nisam morala upozoriti zbog neprimjerenog
ponaanja, a kamoli dati mu ukor.

Dan prije veeri kolskog kviza

adeline je radila petkom, to je znailo da uglavnom nije dolazila na

281
priredbe petkom ujutro. Ed bi se pojavio ako bi jedno od djece nastupalo
M ili primalo neku nagradu. No, Chloe je danas preklinjala Madeline
da doe zato to je predkolski razred recitirao pjesmicu Zubar i
krokodil, a Chloe je sama izgovarala jedan stih.
Osim toga, Fredov razred je prvi put nastupao s frulama. Odsvirat e
Sretan roendan za gospou Lipmann, to e svima biti bolno iskustvo.
(Svi u koli pretpostavljali su da e gospoa Lipmann navriti ezdeset
godina, no nitko to nije mogao potvrditi ni porei.)
Madeline je odluila otii na priredbu i onda kasno raditi u
ponedjeljak poslijepodne, to inae nije mogla jer je ponedjeljkom vodila
Abigail na koarku, dok je Ed vodio djecu na plivanje.
- Abigail vjerojatno vie ne mora ii na koarku - rekla je Edu kad su
izlazili iz auta, drei kavu za van. Nakon to su ostavili djecu, na brzinu
su otili do Blue Bluesa, gdje je Tom prodavao ogromne koliine kave
roditeljima iz Osnovne kole Pirriwee kojima je oajno trebao kofein
kako bi preivjeli nastup frula na priredbi. - Moda ju Nathan sad trenira.
Ed se oprezno nasmijeio. Vjerojatno je bio zabrinut da e opet
poeti trabunjati o otkazivanju instrukcija iz matematike. Njezin suprug
bio je strpljiv, ali primijetila je njegovo bezizraajno lice dok je govorila,
dodue jako dugo, o Abigailinim potekoama s matematikom i o tome
kako Nathana nikada nije bilo da pomogne Abigail sa zadaom iz
matematike i zbog toga nije imao pojma koliko je silno bila loa u
matematici i da, istina je da je Nathan uvijek bio dobar u matematici, ali
to ne znai da ju on moe pouavati, i tako dalje.
- Joy mi je jutros poslala e-mail - rekao je Ed zakljuavajui auto.
Joy je bila urednica u mjesnim novinama. - eli da piem o onome to se
dogaa u koli.
- O emu? O kvizu? - nezainteresirano je pitala Madeline. Ed je esto
za mjesne novine pisao kratke lanke o dobrotvornim priredbama u koli.
Vidjela je Perryja i Celeste kako prelaze ulicu i idu prema koli.
Zaljubljeno su se drali za ruke, taj prekrasan par, a Perry je hodao malo
ispred, kao da titi Celeste od prometa.

282
 - Ne - paljivo je rekao Ed. - O zlostavljanju. O peticiji. Joy kae da
je vrnjako nasilje jedno od goruih pitanja.
- Ne moe pisati o tome! - Madeline je naglo stala nasred ceste.
- Mii se s ceste, kozo jedna. - Ed ju je uhvatio za lakat, kad je
projurio auto kojije dolazio s plae. - Jednog dana u pisati priu o
tragediji na ovoj cesti.
- Nemoj pisati o tome, Ed - rekla je Madeline. - To je jako loe za
ugled kole.
- Ja sam ipak novinar, zna - rekao je Ed.
Prolo je tri godine otkako je Ed dao ostavku na stresnijem,
cjenjenijem poslu u The Australianu gdje je due radio i gdje je imao
mnogo bolju plau, kako bi Madeline mogla ponovno raditi i kako bi se
oboje jednako mogli baviti djecom i nijednom se nije alio na vrlo
smirenu prirodu posla u mjesnim novinama, gdje je veselo iao na
surferske karnevale i fete i na proslave stogodinjeg roendana u
lokalnom starakom domu. (Morski zrak kao da je uvao njegove
korisnike.) Ovo je bilo prvi put da je dao naslutiti kako moda nije posve
zadovoljan.
- To je dobra pria - rekao je Ed.
- To nije dobra pria! - rekla je Madeline. - Ti zna da. to nije dobra
pria!
- to nije dobra pria? Bok, Ed. Madeline, drago mi je da te vidim. -
Susreli su se s Perryjem i Celeste. Perry je nosio prekrasno odijelo i
kravatu; talijansko, skrojeno po mjeri, skuplje od cijele Edove garderobe
i ormara, pomislila je Madeline. Vrcima prstiju je uspjela pomilovati
njegov svileni rukav kad se nagnuo da ju poljubi te je udahnula miris
njegovog losiona poslije brijanja.
Pitala se kako bi bilo biti u braku s mukarcem koji se tako dobro
odijevao: Madeline bi uivala u svim tim prekrasnim materijalima i
bojama, u mekoi kravate, u utirkanim kouljama. Naravno, Celeste,
koju odjea nije pretjerano zanimala, vjerojatno nije ni primijetila razliku
izmeu Perryja i zguvanog, neobrijanog Eda u staroj, maslinasto zelenoj

283
vunenoj jakni ustajalog mirisa. No dok je gledala kako Ed i Perry
razgovaraju, odjednom je osjetila neoekivani nalet dragosti prema Edu,
ak iako ju je maloprije razljutio. To je bilo povezano s iskrenim,
zainteresiranim nainom na koji je sluao Perryja i s prosijedom
neobrijanom bradom, koja se razlikovala od Perryjeve sjajne, glatke
brade.
Da. Radije bi poljubila Eda. Sva srea.
- Kasnimo li? Ostavili smo djecu na ulazu jer nije bilo mjesta za
parkiranje - rekla je Celeste na svoj usplahiren, zabrinut nain. - Deki su
silno uzbueni to e ih Perry gledati dok izvode onu pjesmicu.
- Ne kasnimo - rekla je Madeline. Pitala se je li Celeste ve
spomenula Perryju da bi njegov brati mogao biti Ziggyjev otac. Ona bi
Edu to ve rekla.
- Jesi li vidjela Jane? - pitala je Celeste kao da joj ita misli. Perry i
Ed hodali su ispred njih.
- Jesi li mu rekla...? - Pitala je Madeline tiim glasom i nagnula glavu
prema Perryjevim leima.
- Nisam! - zasiktala je Celeste. Izgledala je gotovo prestravljeno.
- Uglavnom, Jane nije ovdje - rekla je Madeline. - Zna, ima ono u
vezi s onim. - Celeste ju je zbunjeno pogledala. Madeline je tiim glasom
rekla: - Zna. Sastanak.
Morale su se zakleti Jane kako nikome nee rei da vodi Ziggyja
psihologu. - Ako ljudi uju da ga vodim psihologu, mislit e da je to
dokaz da radi neto loe.
- Aha, da, naravno. - Celeste se lupila prstom po elu. - Zaboravila
sam.
Perry je usporio tako da ih Madeline i Celeste mogu sustii.
- Ed mi je upravo ispriao za taj problem vrnjakog nasilja - rekao je
Perry. - Je li to ki Renate Klein? Ta jadna djevojica koju zlostavljaju? -
Rekao je Madeline: - Moglo bi se rei da poznajem Renatu preko posla.
- Stvarno? - pitala je Madeline, iako joj je Celeste to ve rekla;

284
uvijek je bilo sigurnije ne dati muevima do znanja koliko informacija
ene otkrivaju o njima.
- Da onda potpiem tu peticiju ako me Renata pita? - pitao je Perry.
Madeline se pripremila da obrani Jane, no Celeste je prva
progovorila. - Perry - rekla je. - Ako potpie tu peticiju, ostavit u te.
Madeline se nasmijala neugodno se iznenadivi. To je oito bila ala,
ali Celeste ju ba nije izgovorila na taj nain. Zvuala je savreno
ozbiljno.
- To ti sve govori, stari! - rekao je Ed.
- U svakom sluaju - nasmijeio se Perry, zagrlio Celeste i poljubio ju
u glavu. - efica je rekla svoje.
Ali Celeste se nije nasmijeila.

Prima: SVI RODITELJI

alje: VA DRUTVENI ODBOR

Dugo oekivana veer kolskog kviza u stilu Audrey i Elvisa poinje

sutra u 19 sati u sveanoj dvorani! Ukljuite vijuge i pripremite se na
zabavnu i veselu veer! HVALA tati Brettu Larsonu iz drugog razreda
koji e voditi kviz. Brett je pripremio neka teka pitanja tako da bude
napeto!
Drimo fige da vremenska prognoza ne bude tona (vjerojatnost je
90% da e padati kia, ali, samo malo, to oni znaju?) i da emo moi
pijuckati koktele i uivati u kanapeima prije nego to pone kviz.
HVALA i svim velikodunim mjesnim sponzorima! U tomboli moete
osvojiti SUPER MESNI PLADANJ koji nam ljubazno daruju nai
prijatelji iz Savrenog mesa iz Pirriweeja, slastan DORUAK ZA
DVOJE u BLUE BLUESU (volimo te, Tom!) i FENIRANJE u frizerskom
salonu Hairway to Heaven! Ajme!
Sjetite se da se novac prikuplja za kupnju pametnih ploa za nae
male!

285
 Pusa od vaeg srdanog Drutvenog odbora,
Fiona, Grace, Edwina, Rowena, Harper, Holly i Helen!

P.S. Gospoa Lipmann nas podsjea da budemo obzirni prema

susjedima i da budemo tihi na odlasku.

286
 PEDESET DRUGO POGLAVLJE

Samantha: Gledala sam predkolsku djecu kako recitiraju pjesmicu

na kolskoj priredbi prije veeri kolskog kviza i primijetila sam da su
Renatine pristae na jednoj strani, a Madelinine na drugoj, ba kao na
vjenanju. Malo sam se nasmijala u sebi.

P riredbama u Osnovnoj koli Pirriwee uvijek je trebalo jako dugo da

ponu i zavre, ali nije se moglo poaliti na lokaciju. Sveana
dvorana nalazila se na drugoj etai i imala je ogroman balkon uz velika
staklena klizna vrata s prekrasnim pogledom na more. Sada su staklena
vrata bila otvorena, pa je unutra ulazio svje jesenski zrak. (U dvorani je
bilo malo zaguljivo kad su vrata bila zatvorena, s obzirom na djecu koja
su prdila, na namirisane Plave bobove i njihove mueve koji su si nanijeli
bogati sloj kolonjske vode.)
Madeline je gledala u more i pokuala se razvedriti. Bila je lagano
nabruena, to je znailo da e sutra njezin PMS biti na vrhuncu. Bolje da
ju nitko ne razljuti na veeri kolskog kviza. Bok, Madeline - rekla je
Bonnie. - Bok, Ed.
Sjela je na prazno mjesto pokraj Madeline, donijevi sa sobom miris
paulija koji je Madeline kakljao nos.
Madeline je osjetila kako Ed sputa ruku i utjeno je, neupadljivo
stavlja na njezino koljeno.
- Bok, Bonnie - umorno je rekla Madeline, pogledavi preko ramena.

287
Zar je ovo uistinu bilo jedino slobodno mjesto u cijeloj dvorani? - Kako
si?
- Jako dobro - rekla je Bonnie. Svoju pletenicu stavila je preko
bijelog, bipijevskog ramena obiljeenog rasutim tamnim madeima.
Madeline je ak i Bonnieno rame bilo nestvarno.
- Zar ti nije hladno? - Madeline je zadrhtala. Bonnie je nosila majicu
bez rukava i hlae za jogu.
- Upravo sam drala teaj Bikram joge.
- To je ona od koje se znoji, zar ne? - pitala je Madeline. - Ali ti nisi
znojna.
- Otuirala sam se - rekla je Bonnie. - Ali moja unutarnja tjelesna
temperatura jo uvijek je vrlo visoka.
- Prehladit e se - rekla je Madeline.
- Neu - rekla je Bonnie.
- Hoe - rekla je Madeline. Osjetila je kako se Ed s njezine lijeve
strane pokuava ne smijati.
Promijenila je temu dok je jo njezina bila zadnja. - Nathan nije
doao?
- Morao je raditi. Rekla sam mu da vjerojatno nee puno toga
propustiti. Skye se toliko boji nastupa da e se vjerojatno sakriti iza
druge djece. - Nasmijeila se Madeline. - Za razliku od tvoje Chloe.
- Za razliku od moje Chloe - sloila se Madeline.
Barem mi nikada nee moi oduzeti Chloe, kao to si mi oduzela
Abigail.
Bilo je neuveno to to ova neznanka zna to je njezina ki jutros
dorukovala, a Madeline to ne zna. Iako je sada Bonnie poznavala ve
nekoliko godina, iako su vodile stotinu uljudnih razgovora, i dalje joj nije
djelovala kao stvarna osoba. Madeline je ona djelovala kao karikatura.
Bilo je nemogue zamisliti da ona ita radi normalno. Je li ikada bila
mrzovoljna? Je li ikada vikala? Valjala se od smijeha? Prejela se? Napila
se? Vikala nekome da joj donese WC papir? Izgubila kljueve od auta?

288
Je li ikada bila ljudsko bie? Je li ikada prestala priati tim jezivim,
jednolinim tonom instruktora joge?
- ao mi je to ti Nathan nije rekao da je otkazao instrukcije iz
matematike - rekla je Bonnie.
Ne ovdje, glupao. Neemo razgovarati o obiteljskim pitanjima dok
nas sluaju druge majke.
- Rekla sam Nathanu da moramo unaprijediti nae komunikacijske
vjetine - nastavila je Bonnie. - To je sve jedan proces.
- Da - rekla je Madeline. Ed ju je malo jae stisnuo rukom. Madeline
ga je pogledala, a zatim je pogledala Perryja i Celeste koji su sjedili do
njega, ne bi li mogla zapoeti razgovor s njima, no Perry i Celeste gledali
su neto na Celestinom mobitelu i smijali su se, a glave su drali jednu
uz drugu poput mladih, zaljubljenih tinejdera. Ona neugodna situacija
zbog potpisivanja peticije oito nije bila nita znaajno.
Pogledala je naprijed, gdje je jo uvijek vladala graja, gdje su djecu
molili da sjednu, a uitelji petljali sa zvunom opremom i gdje su Plavi
bobovi jurcali djelujui jako ukljueno u sve i jako bitno, kao i svakog
petka ujutro.
- Abigail stvarno razvija drutvenu svijest - rekla je Bonnie. - To je
udesno gledati. Jesi li znala da radi na nekom tajnom dobrotvornom
projektu?
- Dobro je dok joj drutvena svijest ne pokvari ocjene u koli -
otresitim tonom je rekla Madeline i tako se odluno odredila kao grozan,
mizantropski roditelj. - Zanima ju fizioterapija. Razgovarala sam o tome
sa Samanthom, Lilynom mamom. Samantha kae da e Abigail trebati
matematika.
- Zapravo, mislim da ju vie ne zanima fizioterapija - rekla je Ronnie.
- ini mi se da ju poinje zanimati socijalni rad. Mislim da bi bila divna
socijalna radnica.
- Bila bi grozna socijalna radnica! - odbrusila je Madeline. - Nije
dovoljno jaka. Ubila bi se u pokuaju da pomogne drugima i previe bi
se uivjela u njihove ivote, i dragi Boe, to bi bio tako pogrean odabir

289
zanimanja za Abigail.
- Misli? - sanjivo je pitala Bonnie. - No dobro, ne moramo sada
donijeti odluku o tome, zar ne? Vjerojatno e se do tada predomisliti jo
desetak puta.
Madeline se ula kako plitko die, kao da ima trudove. Bonnie je
pokuavala pretvoriti Abigail u neto to ona nije, u neto to ne moe
biti. Od prave Abigail nee ostati nita. Madeline e njezina ki postati
strankinja.
Gospoa Lipmann graciozno je dola na pozornicu i stala pred
mikrofon utei, sklopljenih ruku te je dobroudno ekala da se primijeti
njezina kraljevska prisutnost. Jedna mama Plavi bob dojurila je na
pozornicu i napravila neto vano s mikrofonom, a onda je odjurila s
pozornice. U meuvremenu je uiteljica estog razreda poela pljeskati u
prepoznatljivom ritmu koji je imao arobnu, hipnotiku mo nad djecom i
smjesta ih uutkao, te ih je natjerao da pogledaju naprijed i ponu
pljeskati u istom ritmu. (To kod kue nije djelovalo. Madeline je
pokuala.)
- Jao! - rekla je Bonnie kad se pljeskanje poglasnilo, a gospoa
Lipmann podigla ruke molei za tiinu. Nagnula se i slatkim i svjeim
dahom rekla Madeline na uho: - Skoro sam zaboravila. Bilo bi nam drago
da ti, Ed i djeca doete u utorak na proslavu Abigailinog petnaestog
roendana! Znam da bi Abigail voljela da joj cijela obitelj bude na
okupu. Misli li da bi to bilo malo udno?
udno? Ma ti se ali, Bonnie! To bi bilo prekrasno, sjajno! Madeline
e biti gost na petnaestom roendanu svoje keri. Ne domain. Gost.
Nathan e joj ponuditi pie. Kad budu odlazili, Abigail nee ii kui s
njima. Ostat e ondje. Abigail e ostati ondje jer joj je to bio dom.
- Odlino! to da donesem? - apnula je, uhvativi Eda za ruku i jako
je stisnuvi. Ispostavilo se da je razgovor s Bonnie poput trudova: bol
uvijek moe biti mnogo, mnogo gora.

290
 PEDESET TREE POGLAVLJE

Z iggy je prekrasan djeai - rekla je psihologinja. - Vrlo rjeit,

samouvjeren i ljubazan. - Nasmijeila se Jane. - Izrazio je zabrinutost
zbog mojega zdravlja. On je prvi klijent ovoga tjedna koji je uope
primijetio da sam prehlaena.
Psihologinja je glasno ispuhala nos, kao da eli pokazati da je stvarno
prehlaena. Jane je nestrpljivo gledala. Ona nije bila tako draga kao
Ziggy. Nije ju bilo briga za prehladu psihologinje.
- I, mislite li da je on potajni psihotini nasilnik? - pitala je Jane uz
blagi smijeak da pokae da se kao ali, no nije se alila. Zbog toga su
bih ovdje. Zbog toga je plaala ogromnu svotu novca.
Obje su pogledale Ziggyja koji se igrao u staklom odvojenom
prostoru pokraj ureda psihologinje, gdje ih navodno nije mogao uti. Dok
su ga gledale, Ziggy je uzeo plianu lutku; bila je to igraka za mnogo
mlae dijete. Zamisli da Ziggy iznenada udari lutku, pomislila je Jane. To
bi bilo prilino jasno. Dijete se pretvara da se brine zbog prehlade
psihologinje, a onda tue igrake. Ali Ziggy je samo pogledao lutku i
stavio ju natrag, ne primijetivi da je promaio rub stola i da je lutka pala
na pod, a to je samo pokazivalo da je patoloki neuredan.
- Ne mislim - rekla je psihologinja. Zavladala je tiina. Mrdala je
nosom.
- Rei ete mi to je rekao, zar ne? - pitala je Jane. - Nemate valjda
ono pravilo o povjerljivosti izmeu psihologa i klijenta/ pacijenta?

291
 - Apciha! - Psihologinja je jako kihnula.
- Nazdravlje - nestrpljivo je rekla Jane.
- Povjerljivost izmeu psihologa i pacijenta stupa na snagu od
etrnaeste godine pacijenta - mrkavo je rekla psihologinja - a onda vam
zapravo ponu govoriti stvari koje biste jako htjeli reci roditeljima, znate
na to mislim? Seksaju se, drogiraju se i tako dalje!
Da, da, mali ljudi, mali problemi.
- Jane, mislim da Ziggy nije nasilnik - rekla je psihologinja. Spojila je
prste i vrcima dodirnula crvene nosnice. - Spomenula sam incident koji
ste rekli da se dogodio na danu upoznavanja i izriito je tvrdio da to nije
bio on. Jako bih se iznenadila da lae. Ako lae, onda je najbolji laljivac
kojeg sam ikad vidjela. I iskreno reeno, Ziggy ne pokazuje znakove
tipine za osobnost nasilnika. Nije narcisoidan. I u svakom sluaju,
pokazuje suosjeanje i osjetljivost.
Janein nos napunio se suzama olakanja.
- Osim ako nije psihopat, naravno - veselo je rekla psihologinja.
to sad, kvragu?
- A u tom sluaju bi glumio suosjeanje. Psihopati su esto vrlo
draesni.
- Ali - rekla je psihologinja. Ponovno je kihnula. - Pobogu - rekla je,
obrisavi nos. - Mislila sam da mi je bolje.
- Ali - potaknula ju je Jane, svjesna toga da uope ne pokazuje
suosjeanje.
Ali mislim da nije - rekla je psihologinja. - Milsim da nije psihopat.
Voljela bih da svakako doe ponovno. Ubrzo. Mislim tla je dosta
tjeskoban. Mislim da mi danas mnogo toga nije rekao. Uope me ne bi
iznenadilo da saznam kako Ziggyja netko zlostavlja u koli.
Ziggyja? - rekla je Jane. - Da ga netko zlostavlja?
Odmah je osjetila nalet vruine, kao da ima vruicu. Cijelo joj je
tijelo poelo vibrirati.
- Moda se varam - rekla je psihologinja mrcajui. - Ali to me ne bi

292
iznenadilo. Pretpostavljam da se radi o verbalnom zlostavljanju. Moda
je neko pametno dijete pronalo njegovu slabu toku. - Uzela je
maramicu iz kutije na stolu. Bila je to zadnja maramica. Zacoktala je
jezikom. - Osim toga, Ziggy i ja smo razgovarali o njegovom ocu.
- O ocu? - Jane se zavrtjelo u glavi. - Ali to...
- Jako je uznemiren po tom pitanju - rekla je psihologinja. - Misli da
bi on mogao biti jurinik iz Ratova zvijezda ih moda Jabba the Hutt, ili
u najgorem sluaju - psihologinja se morala nasmijeiti od uha do uha -
Darth Vader.
- Ne mislite to ozbiljno - rekla je Jane. Bilo ju je stid. Madelinin Fred
je navukao Ziggyja na Ratove zvijezda. - On to ne misli ozbiljno.
- Djeca znaju ivjeti u svijetu izmeu stvarnosti i mate - rekla je
psihologinja. - Ima tek pet godina. U svijetu jednog petogodinjaka sve je
mogue. Jo uvijek vjeruje u Djeda Boinjaka i u Zubi Vilu. Zato
onda Darth Vader ne bi bio njegov otac? Ali mislim da je stvar u tome da
je nekako dobio ideju da je njegov otac netko... Zastrauju i tajanstven.
- Mislila sam da sam napravila bolji posao - rekla je Jane.
- Pitala sam ga je li puno razgovarao s vama o njegovom ocu i on je
rekao da je, ali da zna da vas to uzrujava. Bio je vrlo odluan u tome da
ne eli da vas uzrujani, - Pogledala je u biljeke, a zatim je podigla
pogled. - Rekao je: Budite paljivi ako s mamom razgovarate o mom
tati, jer joj se na licu pojavi udan izraz.
Jane je stavila dlan na prsa.
- Jeste li dobro? - pitala je psihologinja.
- Je li mi se pojavio udan izraz na licu? - pitala je Jane.
- Pomalo - rekla je psihologinja. - Pretpostavljam da Ziggyjev otac
nije ba bio dobar tip? Ba i nije - rekla je Jane.

293
PEDESET ETVRTO POGLAVLJE

P erry je nakon priredbe odveo Celeste kui. - Ima li vremena da

popijemo kavu? - pitala je Celeste.
- Ba i nemam - rekao je Perry. - Imam sastanak u jedanaest.
Pogledala je njegov profil. Djelovao je u redu. Mislio je na dan koji ga
eka. Znala je da je uivao u prvoj priredbi kojoj je prisustvovao u koli,
kao pravi tata iz kole, u svojem poslovnom odijelu u neposlovnom
svijetu. Volio je tu ulogu tate, ak je i uivao u njoj, dok je razgovarao s
Edom na lagano ironian nain jednog tate koji je govorio da je ovo sve
malo smijeno.
Svi su se smijali kad su gledali kako deki u velikom zelenom
kostimu krokodila jurcaju po pozornici. Max je nosio glavu, a Josh rep; s
vremena na vrijeme krokodilu bi prijetilo rasparanje na dva dijela kad su
ili u suprotnom smjeru. Prije nego to su otili iz kole, Perry je slikao
deke u kostimu na balkonu dvorane, s oceanom u pozadini. Zatim je
zamolio Eda da slika njih etvero: djeaci su virili ispod kostima, a Perry
i Celeste uali su pokraj njih. Sigurno je to ve stavio na Facebook.
Celeste je vidjela kako prka po telefonu kad su hodali do auta. to e
pisati iznad slike? Dvije zvijezde su roene! Deki su rasturili u ulozi
stranog krokodila! Neto u tom stilu.
- Vidimo se na veeri kolskog kviza! - svi su vikali jedni drugima
kad su odlazili.
Da, bio je dobre volje. Sve bi trebalo biti u redu. Nije bilo napetosti
otkako se vratio sa zadnjeg putovanja.

294
 Ali vidjela je vrlo brzu iskru bijesa u njegovim oima kad je rekla da
e ga ostaviti ako potpie peticiju za izbacivanje Ziggyja iz kole. To je
trebalo zvuati kao ala, ali znala je da nije tako zvualo, a to bi ga onda
osramotilo pred Madeline i Edom, koji su mu se sviali i kojima se
divio.
to ju je snalo? Sigurno je to bilo zbog stana. Sada je ve bio gotovo
posve namjeten i uvijek je bila prisutna ta mogunost da e ga ostaviti,
stalno si je postavljala pitanje: da ili ne? Naravno da da, moram. Naravno
da ne. Kad je bila ondje juer ujutro, ak je presvukla krevete u istu
posteljinu, neobino uivajui u tom poslu, otkrivajui pokriva tek
toliko da bi kreveti izgledali privlanije, kao da je to mogue. No onda se
usred noi probudila u svom krevetu, dok je Perryjeva teka ruka leala
preko njezinog struka i dok se ventilator u stropu polako okretao onako
kako je Perry to volio te se iznenada sjetila tih namjetenih kreveta i bila
je uasnuta kao da se sjetila nekog zloina. Kako je samo izdala svojega
mua! Unajmila je i namjestila drugi stan. Kakav suludi, tajan, zloban i
sebian postupak.
Moda je zaprijetila Perryju da e ga ostaviti zato to je htjela
priznati to je uinila; nije mogla podnijeti teret svoje tajne.
No, naravno, to je bilo i zbog toga to ju je razjarivala pomisao tla bi
Perry, ili bilo tko drugi, a osobito Perry, potpisao tu peticiju. Dugovala je
neto Jane. Bio je to obiteljski dug zbog onoga to joj je njegov brati
uinio. (to joj je moda on uinio, stalno se podsjeala. Nisu bile
sigurne. to ako je Jane krivo ula njegovo ime? Moda je to bio Stephen
Banks, a ne Saxon Banks.)
Ziggy je moda dijete Perryjeva bratia. Dugovao mu je barem
odanost.
Jane je bila Celestina prijateljica, a ak i da nije tako, nijedan
petogodinjak nije zasluio da zajednica organizira lov na vjetice
usmjeren na njega.
Perry nije parkirao u garai, nego je stao na prilazu ispred kuce.
Celeste je pretpostavila da to znai da nee ui.

295
 - Vidimo se veeras - rekla je i nagnula se da ga poljubi.
- Ustvari, moram ui da uzmem neto sa stola - rekao je Perry.
Otvorio je vrata auta.
U tom je trenutku osjetila to. Kao neki miris ili promjena u
elektrinom naboju u zraku. Bilo je to povezano s poloajem njegovih
ramena, s bezizraajnim, svjetlucavim pogledom u njegovim oima i sa
suhoom njezinog grla.
Otvorio je vrata i pustio nju prvu, kao pravi kavalir.
- Perry - brzo je rekla kad se okrenula, a on zatvorio vrata za njom, no
onda ju je zgrabio za kosu, stegnuo je i takojako povukao, tako
nevjerojatno jako da je bol prodrla kroz njezinu lubanju, a oi su joj se
odmah, nesvjesno, napunile suzama.
- Ako me jo jednom tako osramoti, ubit u te, kunem se. - Jo ju je
jae povukao. - Kako se usuuje? Kako se usuuje?
Pustio ju je.
- ao mi je rekla je. - Jako mi je ao.
No sigurno to nije dobro rekla jer je on polako zakoraio naprijed i
uhvatio joj lice kao kad ju je namjeravao njeno poljubiti.
- Nije dovoljno dobro - rekao je i udario joj glavom u zid.
Hladna promiljenost tog ina bila je jednako okantna i nestvarna
kao kad ju je prvi put udario. Bolje bila strano osobna, kao da je rije o
slomljenom srcu.
Sve joj se okrenulo kao da je pijana. Pala je na pod.
Pokuala je povraati, jednom, dvaput, ali nije mogla. Uvijek je samo
pokuavala. Nikad nije povraala.
ula je kako odlazi, kako hoda hodnikom te se sklupala na podu,
privivi koljena na prsa, a ruke su joj bile isprepletene na stranjem
dijelu okrutno pulsirajue glave. Sjetila se djeaka kad bi se ozlijedili i
kako su plakali: Boli, mama, jako boli.
- Sjedni - rekao je Perry. - Duo. Sjedni.
unuo je pokraj nje i pridignuo ju u sjedei poloaj te joj je na

296
glavu njeno stavio led zamotan u kuhinjsku krpu.
Kad je poela prodirati blaena hladnoa, okrenula je glavu i kroz
zamagljene oi prouavala njegovo lice. Bilo je blijedo kao krpa, s
ljubiastim podonjacima. Lice mu se objesilo, kao da ga je poharala
neka strana bolest. Zajecao je jedanput. Bio je to groteskan, oajan
zvuk, poput ivotinje uhvaene u zamku.
Pala je naprijed na njegovo rame te su se zajedno njihali na sjajnom
parketu od crnog oraha, ispod visokog stropa.

297
 PEDESET PETO POGLAVLJE

M adeline je esto znala rei da je ivjeti i raditi u Pirriweeju isto kao

ivjeti na selu. Uglavnom je voljela taj osjeaj zajednitva, osim,
naravno, onih dana kad ju je gadno uhvatio PMS i kad je udjela za
etnjom po trgovakom centru da joj se ljudi ne smijee i ne mau i da
nisu tako prokleto ljubazni. U Pirriweeju je svatko bio povezan sa
svakim, i to esto viestruko, preko kole ili preko kluba za surfere,
preko sportskih timova djece ili preko teretane, frizera i tako dalje.
To je znailo da dok sjedi za svojim stolom u malom, krcatom uredu
u Kazalitu Pirriwee i na brzinu zove mjesne novine Pirriweeja da vidi
moe li u zadnji as dobiti oglas preko etvrtine stranice u novinama od
sljedeeg tjedna (hitno im je bio potreban vei broj lanova za dramsku
skupinu predkolaca da donesu neto novaca), ne zove samo Lorraine,
koja je bila odgovorna za oglaavanje u novinama. Zvala je Lorraine,
koja je imala ker Petru koja je ila u isti razred s Abigail i sina koji je
iao u etvrti razred Osnovne kole Pirriwee i koja je bila udana za
Alexa, vlasnika prodavaonice alkoholnih pia koji je igrao nogomet
zajedno s Edom u nogometnom klubu za ljude starije od etrdeset godina.
To nee biti poziv na brzinu, jer ona i Lorraine nisu razgovarale neko
vrijeme. To je shvatila kad je zvonio telefon i skoro je poklopila i poslala
e-mail; danas je imala puno posla i ve je kasnila zbog priredbe, no brzi
razgovor s Lorraine e biti ugodan i htjela je uti to je Lorraine ula o
peticiji i tako dalje, no ipak, Lorraine je uistinu ponekad znala dugo
priati i...

298
 - Lorraine Edgely!
Prekasno. - Bok, Lorraine - rekla je Madeline. - Madeline je.
- Draga! - Lorraine bi zapravo trebala raditi za kazalite, a ne za
mjesne novine. Imala je vrlo osebujan nastup.
- Kako si?
Jao, trebale bismo otii na kavu! Moramo otii na kavu! Imamo o
mnogo emu razgovarati - rekla je Lorraine. Stiala se tako da joj je glas
bio priguen. Lorraine je radila u uredu otvorenog tipa. - Imam najnoviji
tra. Senzacionalan tra!
- Reci mi ga odmah - sretno je rekla Madeline, naslonila se i stavila
noge na stol. - Smjesta!
- Dobro, da ti nagovijestim - rekla je Lorraine. - Parlez-vous anglais?
- Da, govorim engleski - rekla je Madeline.
- To je sve to znam rei na francuskom - rekla je Lorraine. - Dakle,
ovo je francusko pitanje.
- Francusko pitanje - zbunjeno je rekla Madeline.
- Da, i, ovaj, povezano je s naom zajednikom prijateljicom
Renatom.
- Ima li veze s peticijom? - pitala je Madeline. - Jer se nadam da ju
nisi potpisala, Lorraine. Amabella ak nije ni rekla da ju Ziggy zlostavlja
i kola nadzire razred svaki dan.
Da, mislila sam da je peticija malo dramatina, no ula sam da je
majka tog djeteta rasplakala Amabellu i da je onda utnula Harper u
pjeaniku, tako da svaka pria ima dvije strane, ali ne, ovo nema veze s
peticijom, Madeline, ovo je francusko pitanje.
- Dadilja - rekla je Madeline u naletu nadahnua. - Na to misli?
Juliette? to s njom? Navodno to zlostavljanje traje jako dugo, a ta
Juliette nije ni...
- Da, da, na nju mislim, ali zaboravi na tu peticiju! To je, kako da
kaem... Povezano sa suprugom nae zajednike prijateljice.
- I s dadiljom - rekla je Madeline.

299
 - Tako je - rekla je Lorraine.
- Ne razum... Ne. - Madeline je spustila noge na pod i uspravila se. -
Ne misli valjda ozbiljno? Geoff i dadilja? - Bilo je nemogue izbjei
nalet zadovoljstva na tip oka kao iz tabloida. Pravian, debeljukast
Geoff koji slijedi pravila i promatra ptice i mlada dadilja Francuskinja.
To je bio tako zastraujue ukusan kliej. - Oni su ljubavnici?
- Da. Ba kao Romeo i Julija, samo to su to u ovom sluaju Geoff i
Juliette - rekla je Lorraine, koja je oito odustala od pokuavanja da
prikrije detalje razgovora od svojib kolega.
Madebne je postalo malo muno, kao da je pojela neto jako slatko i
loe za nju. - To je grozno. To je strano. - Htjela je loe Renati, ali nije
htjela da joj se dogodi ovo. Jedina ena koja zasluuje da ju mu vara je
ona koja vara mua. - Zna li Renata?
- Oito ne - rekla je Lorraine. Ali potvreno je. Geoff je rekao
Andrewu Faradayju na skvou, a Andrew je rekao Shaneu, koji je onda
rekao Alexu. Nevjerojatno je koliko mukarci vole traati.
- Netko joj mora to rei - rekla je Madeline.
- E pa ja neu - rekla je Lorraine. - Zna ono, ubij glasnika.
- Ne mogu joj ja to rei - rekla je Madeline. - Ja sam zadnja osoba na
svijetu od koje bi to trebala uti.
- Samo nemoj to nikome rei - rekla je Lorraine. - Obeala sam Alexu
da neu to rei ivoj dui.
- Dobro - rekla je Madeline. Ovaj soni tra vjerojatno se ve
proirio poluotokom poput poara, od jedne prijateljice do druge, od
mua do ene i uskoro e opei jadnu Renatu najgore to moe, ba kad
je jadnica mislila da je najstresnija stvar koja joj se dogaa u ivotu ta da
joj u koli netko zlostavlja ker.
- Navodno ga mala Juliette eli odvesti u Francusku da upozna
njezine roditelje - rekla je Lorraine francuskim naglaskom. - Aha.
- Daj, dosta, Lorraine! otro je rekla Madeline. - To nije smijeno. Ne
elim vie sluati o tome. - To je bilo posve nepoteno s obzirom na to da

300
je uivala kad je ula taj tra.
- Oprosti, draga - rekla je Lorraine, ne dajui se smesti. - to mogu
uiniti za tebe?
Madeline je rezervirala mjesto u novinama, a Lorraine je svoj posao
obavila uinkovito kao i inae, a Madeline je poalila to joj ipak nije
poslala e-mail.
- Znai, vidimo se sutra naveer - rekla je Lorraine.
- Sutra naveer? Aha, da, veer kolskog kviza. - Madeline je
govorila srdanim glasom kako bi se iskupila to je upravo bila otra. -
Veselim se tome. Kupila sam si novu haljinu.
- Naravno - rekla je Lorraine. - Ja u doi kao Elvis. Nitko nije rekao
da ene moraju doi kao Audrey, a mukarci kao Elvis.
Madeline se nasmijala, a Lorraine joj je ponovno bila draga. Njezin
glasan, promukao smijeh, sigurno e doprinijeti zabavnom ozraju sutra
naveer.
- Vidimo se onda - rekla je Lorraine. - E, ekaj! to to Abigail radi u
dobrotvorne svrhe?
- Nisam ba sigurna - rekla je Madeline. - Prikuplja novac za
Amnesty International. Moda organizira tombolu. Ustvari, moram joj
rei da joj je za tombolu potrebna dozvola.
- Hm - rekla je Lorraine.
- Molim? - rekla je Madeline. - Hm.
- to je bilo? - Madeline se okrenula na stolici i laktom sruila fascikl
koji je stajao na rubu njezinog stola. Uhvatila ga je prije nego to je pao
na pod. - to se dogaa?
- Ne znam - rekla je Lorraine. - Petra je spomenula neto u vezi s
Abigailinim projektom i ne znam, imala sam osjeaj da je neto udno u
vezi s tim. Petra se cerekala i bila iritantna i smijena te je nejasno
govorila o tome kako neke druge cure ne odobravaju to to Abigail radi,
ali Petra odobrava, to nije ba poticajno. Oprosti, znam da priam
nejasno. No moji majinski instinkti malo su se uzbunili. - Oponaala je

301
zvuk alarma u autu.
Madeline se sjetila onog neobinog komentara na Abigailinom
Facebooku. Zaboravila je na to zato to joj je pozornost odvukao bijes
zbog otkazivanja instrukcija iz matematike.
- Saznat u - rekla je. - Hvala to si me upozorila.
- Vjerojatno nije nita. Au revoir, draga. - Lorraine je poklopila.
Madeline je uzela mobitel i poslala poruku Abigail: Nazovi me
im vidi poruku. Pusa, mama.
Sada je u koli, a uenici nisu smjeli gledati na mobitel dok ne zavri
kola.
Budi strpljiva, rekla si je i stavila ruke natrag na tipkovnicu. Dobro.
to sada. Plakati za Kralja Leara koji e se poeti prikazivati sljedei
mjesec. Nitko u Pirriweeju nije htio gledati kralja Leara kako mahnito
hoda pozornicom. Htjeli su gledati suvremenu komediju. Bilo imje dosta
ekspirijanske drame iz vlastitog ivota, zbog svega to se dogaalo na
kolskom igralitu i nogometnom terenu. Ali Madelinina efica inzistirala
je na tome. Ulaznice e se sporo prodavati i suptilno e za to kriviti
Madelinin marketing. Tako je bilo svake godine.
Ponovno je pogledala mobitel. Abigail e ju vjerojatno natjerati da
eka do naveer.
- Kako otrije od zuba gujinog rani kada nezahvalno imamo dijete,
Abigail - rekla je mobitelu koji se nije glasao. (Znala je citirati dugake
dijelove iz Kralja Leara, zahvaljujui tome to je tako esto sluala
glumce na probama.)
Zazvonio joj je mobitel, a ona se trgnula. To je bio Nathan.
- Nemoj se uzrujavati - rekao je.

302
 PEDESET ESTO POGLAVLJE

biteljsko nasilje s vremenom se pojaava. Je li to proitala u nekom

O letku ili je Susi to rekla onim svojim ravnodunim, injeninim
tonom?
Celeste je leala na svojoj strani kreveta, grlei jastuk i gledajui
kroz prozor nakon to joj je Perry razmaknuo zastore tako da moe vidjeti
more.
- Moi emo leati u krevetu i gledati ocean! - ushieno je povikao
kad su prvi put doli vidjeti ovu kuu, a agent za nekretnine mudro je
rekao: Pustit u vas da sami razgledate, jer, naravno, kua je govorila
sama za sebe. Perry se tog dana ponaao kao dijete, kao uzbueno dijete
koje tri kroz novu kuu, a ne kao mukarac koji e potroiti milijune na
nekretninu s prestinim pogledom na ocean. Gotovo ju je plailo
njegovo uzbuenje; bilo je presirovo i optimistino. Bila je u pravu kad
je bila praznovjerna. Sigurno su ili k neuspjehu. Tada je bila u
etrnaestom tjednu trudnoe, bilo joj je muka i bila je oteena, u ustima
je stalno imala metalni okus i nije vjerovala da e ova trudnoa uspjeti,
no Perry je bio strano optimistian, kao da e nova kua nekako
osigurati da trudnoa uspije, jer: Kakav ivot! Kakav ivot za djecu,
ovako blizu plae! To je bilo prije nego to je uope ikad povisio glas
na nju, kad bi pomisao na to da e ju udariti djelovala nemogue,
nezamislivo, smijeno.
I dalje je bila strano okirana.
To je bilo tako jako, tako jako... Iznenaujue.

303
 Toliko se silno trudila prenijeti dubinu svojeg oka Susi, no neto joj
je govorilo da se svi Susini klijenti tako osjeaju. (Htjela je rei: Ali ne,
vidite, nama je to stvarno iznenaujue!)
- Hoe jo aja?
Perry je stajao na vratima spavae sobe. Jo je bio u poslovnom
odijelu, ali skinuo je sako i kravatu, te je zavrnuo rukave iznad lakta. -
Poslijepodne moram ii u ured, ali do tada u raditi od kue da se
pobrinem da bude dobro - rekao je nakon to joj je pomogao da se digne
s poda u hodniku, kao da se poskliznula i ozlijedila, ili kao da joj se
zavrtjelo u glavi pa je pala. Nazvao je Madeline, ne pitavi Celeste i
zamolio ju da danas pokupi deke poslije kole. - Celeste je bolesna -
ula je kako govori, a briga i suosjeanje u njegovu glasu bili su tako
stvarni, tako iskreni, kao da je uistinu vjerovao da ju je iznenada pokosila
zagonetna bolest. Moda stvarno i je vjerovao u to.
- Neu, hvala - rekla je.
Pogledala je njegovo lijepo, brino lice, trepnula i onda ugledala
njegovo prezrivo lice kako se unosi u njezino: Nije dovoljno dobro,
prije nego to joj je udario glavom o zid.
Kakvo iznenaenje.
Dr. Jekyll i Mr. Hyde.
Koji je bio lo? Nije znala. Zamirila je. Led je pomogao, ali bol se
smjestila na odreenom mjestu i ostala ondje, kao da e uvijek biti tamo,
poput osjetljivog, pulsirajueg kruga. Kad ga je dodirnula vrcima prstiju,
mislila je da e osjetiti neto poput zgnjeene rajice.
- Dobro onda. Vii ako bude neto trebala. Skoro se nasmijala.
- Hou - rekla je.
Otiao je, a ona je zamirila. Osramotila ga je. Hoe li ga osramotiti
ako ga stvarno ostavi? Bi li se osjeao ponieno da drugi znaju kako
njegovi postovi na Facebooku ne otkrivaju cijelu istinu?
- Morate poduzeti mjere opreza. Za zlostavljanu enu najopasnije
razdoblje je ono nakon to okona vezu - Susi je rekla Celeste nekoliko

304
puta tijekom zadnjeg sastanka, kao da je traila reakciju od Celeste koju
nije dobivala.
Celeste to nije ozbiljno shvaala. Ona je odluku o odlasku doivljala
kao kraj prie.
Bila je u zabludi. Bila je budala.
Da je njegov bijes danas bio samo mrvicu jai, jo bi joj jednom
udario glavom o zid. Udario bi jae. Mogao ju je ubiti i onda bi pao na
koljena i ljuljao ju u naruju, jadikujui i viui i osjeajui se vrlo
uzrujano i krivo, ali to onda. Ona bi bila mrtva. Nikad joj se ne bi
mogao iskupiti. Njezini sinovi ne bi imali majku, a iako je Perry bio
divan otac, nije im davao dovoljno voa i uvijek im je zaboravio oprati
zube i htjela ih je gledati kako rastu.
Ako ga ostavi, vjerojatno e ju ubiti.
Ako ostane i ako nastave ovako dalje, on e s vremenom vjerojatno
pronai razlog koji e ga toliko razljutiti da e ju ubiti.
Nije bilo izlaza. Stan s uredno namjetenim krevetima nije bio bijeg.
To je bila ala.
Bilo je tako jako iznenaujue da e ju taj zgodni, zabrinuti mukarac
koji joj je upravo ponudio aj i koji je sada radio za svojim kompjutorom
i koji bi joj dotrao da ga ona pozove i koji ju je volio svim svojim
neobinim srcem, da e ju taj isti mukarac vrlo vjerojatno jednog dana
ubiti.

305
 PEDESET SEDMO POGLAVLJE

A bigail si je izradila internetsku stranicu - rekao je Nathan. - Dobro -

rekla je Madeline. Ustala je od stola, kao da smjesta mora nekamo
ii. U kolu? U bolnicu? U zatvor? Zato je internetska stranica tako
znaajna?
- Za prikupljanje sredstava za Amnesty International - rekao je
Nathan. - Izraena je vrlo profesionalno. Ja sam joj pomagao s teajem
izrada web-stranica koji pohaa u koli, ali ovaj, nisam... Pa, nisam ovo
predvidio.
- Ne razumijem. U emu je problem? - otro je pitala Madeline.
Nathanu nije bilo slino da vidi problem negdje gdje on ne postoji. Za
njega je bilo tipino da ga ne vidi ak i ako je uistinu ogroman.
Nathan se nakaljao. Govorio je priguenim glasom. - Nije kraj
svijeta, ali svakako nije ni idealno.
- Nathane! - Madeline je uzrujano udarila nogom u pod.
- Dobro - rekao je Nathan. Brzo je govorio: - Abigail nudi svoje
djevianstvo onome tko ponudi najvie novaca kako bi podigla svijest o
brakovima djece i seksualnom robiju. Ona kae, ovaj... Ako svijet ne
mari to se sedmogodinjaci prodaju zbog seksualnih usluga, onda nitko
ne bi trebao ni trepnuti ako se jedna dobrostojea etrnaestogodinja
bjelkinja prodaje. Sav prikupljeni novac dat e Amnesty Internationalu.
Ne zna napisati dobrostojea.
Madeline je utonula u stolac. Jao si ga meni.

306
 - Daj mi adresu - rekla je Madeline. - Je li stranica aktivna? Ti meni
govori da je ta stranica upravo aktivna?
- Da - rekao je Nathan. - Mislim da je pokrenuta juer ujutro. Nemoj
ju gledati. Molim te, nemoj ju gledati. Problem je u tome to ne moe
brisati komentare i naravno, internetski frikovi su si dali oduka.
- Smjesta mi daj adresu.
- Neu.
- Nathane, smjesta mi daj adresu! - Udarila je nogom u pod, gotovo
se rasplakavi od uzrujanosti.
- Adresaje: www toka
kupimojedjevianstvozazaustavljanjebrakovadjeceiseksualnogroblja
toka com.
- Odlino - rekla je Madeline, dok je ukucavala adresu drhtavim
rukama. - To e privui divan sloj velikodunih ljudi. Naa ki je idiot.
Odgojili smo idiota. Samo malo, ti ju nisi odgajao. Ja sam ju odgojila. Ja
sam odgojila idiota. - Zastala je. - Dragi Boe.
- Otvorila si ju? - pitao je Nathan.
- Da - rekla je Madeline. Stranica je djelovala profesionalno, to je iz
nekog razloga bilo jo gore, jer je izgledala stvarnije, slubenije, kao da
je neki neznanac dobio slubeno pravo da kupi Abigailino djevianstvo.
Na naslovnoj strani nalazila se Abigailina slika u joga-poloaju, koju je
Madeline vidjela na njezinom profilu na Facebooku. U kontekstu kupi
moje djevianstvo slika je dobila otru seksualnu konotaciju; kosa koja
pada preko ramena, dugaki, mravi udovi, male savrene grudi.
Mukarci su na zaslonu svojih kompjutora gledali sliku njezine keri i
razmiljali o tome da se seksaju s njom.
- Mislim da u povraati - rekla je Madeline.
- Znam - rekao je Nathan.
Madeline je uzdahnula i pregledala stranicu okom marketinkog
strunjaka. Uz Abigailinu sliku, tu su se nalazile i slike s Amnesty
Internationala vezane uz brakove djece i seksualno roblje; Abigail se

307
vjerojatno posluila njima ne zatraivi dozvolu. Tekst je bio dobar.
Izravan. Uvjerljiv. Emocionalan, ali ne pretjerano. Osim krivo napisane
rijei dobrostojea i injenice da je itavo polazite strano krivo,
stranica je bila vrlo impresivna za jednu etrnaestogodinjakinju.
- Je li ovo uope legalno? - pitala je malo poslije. - Sigurno je
ilegalno da maloljetna osoba prodaje svoje djevianstvo.
- Bilo bi ilegalno kupiti ga - rekao je Nathan. ula je kako govori
kroz stisnute zube.
Madeline se na trenutak osjeala dezorijentirano, kad je shvatila da
razgovara s Nathanom. Podsvjesno je sigurno mislila da ima posla s
Edom, jer do sada nikada nije morala raspravljati o zamrenom
roditeljskom problemu s Nathanom. Ona je postavila pravila, a Nathan ih
je slijedio. Oni nisu bili tim.
No istodobno je shvatila da ne bi bilo isto da razgovara s Edom. Ed
bi bio uasnut pri pomisli da bi neki mukarac mogao kupiti Abigailino
djevianstvo, naravno da bi bio uasnut, no ne bi osjeao tu nagonsku
agoniju kao Nathan. Da je rije o Chloe, onda bi. Ali postojala je ta
suptilna distanca u njegovom odnosu s Abigail: distanca koju je
Madeline uvijek poricala, a koju je Abigail uvijek osjetila.
Kliknula je na dio ponude i donacije. Abigail je stranicu izradila
tako da ljudi mogu ostavljati svoje komentare i napisati ponude. Rijei
su se ispreplitale pred njezinim oima: Koliko trai za grupnjak?
Moe mi ga popuiti za 20 dolara! Bilo kad, bilo gdje.
Hej, ljepotice, jebat u te u tu tvoju usku picu besplatno.
Madeline se odgurnula od stola, s gorkim okusom u ustima. - Kako
da ugasimo tu stranicu ovog asa? Zna li kako da je ugasimo?
Bila je zadovoljna to nije izgubila kontrolu, govorila je tonom kao da
je dolo do neke krize na poslu: kao da je neki letak trebalo ponovno
odtampati, kao da se pojavila pogreka na stranici kazalita. Nathan je
bio strunjak za tehnologiju. On sigurno zna to treba uiniti. Ali kad je
zatvorila stranicu s komentarima i ponovno ugledala Abigailinu sliku,
svoju nevinu, blesavu, nerazumnu ker, opaki mukarci su mislili i

308
govorili opake stvari o njezinoj djevojici i njezin je bijes eruptirao u
njezinom trbuhu i izaao joj na usta.
- Kako se, kvragu, ovo dogodilo? Zato ti i Bonnie niste gledali to
ona radi? Rijei to! Smjesta to rijei!

Harper: Je li vam itko rekao za malu dramu Madelinine keri? Mislim,

runo je to rei, ali kao to sam tada to rekla Renati koja je bila kod
mene na veeri, mislim, rekla sam: E pa to se ne bi dogodilo u privatnoj
koli. Ne govorim da je neto krivo s dravnim srednjim kolama, samo
mislim da se u privatnim kolama djeca drue s boljim slojem ljudi.
Samantha: Ta Harper je tako puna sebe. Naravno da se to moglo
dogoditi i u privatnoj koli. A Abigailine namjere bile su tako plemenite!
No etrnaestogodinjakinje su glupe. Jadna Madeline. Okrivila je
Nathana i Bonnie, iako ne znam je li to bilo poteno.
Bonnie: Da, Madeline je okrivila nas. To prihvaam. Ja sam se tada
brinula o Abigail. Ali to nije imalo nikakve veze s... S tragedijom. Ba
nikakve.

309
 PEDESET OSMO POGLAVLJE

N akon posjeta psihologinji, Jane je odvezla Ziggyja do plae da

popije jutarnji aj u Blue Bluesu, prije nego to ga odvede u kolu.
- Dananji specijalitet su palainke s jabukama i maslacem s
limunom - rekao je Tom. - Trebali biste ib probati. Kua asti.
- Kua asti? - Ziggy se namrtio.
- Besplatne su - objasnila je Jane. Nasmijeila se Tomu. - Mislim da
bismo trebali platiti.
Tom joj je uvijek besplatno davao hranu. Sad joj je ve bilo
neugodno. Pitala se ima li moda on dojam da je jako siromana.
- Dogovorit emo se poslije - rekao je Tom odmahnuvi rukom, to je
znailo da nee uzeti njezin novac, bez obzira na to koliko se trudila.
Nestao je u kuhinji.
I ona i Ziggy okrenuli su glavu prema oceanu. Puhao je svje
povjetarac i more je djelovalo razigrano, dok su bijeli valii plesali na
obzoru. Jane je udisala prekrasne mirise Blue Bluesa i iznenada osjetila
stranu nostalgiju, kao da je odluka ve donesena i da e se ona i Ziggy
sigurno odseliti.
Najam stana isticao joj je za dva tjedna. Mogli bi se odseliti na neko
posve novo mjesto, upisati ga u posve novu kolu, poeti iznova bez
okaljana ugleda. Ako je psihologinja u pravu i ako Ziggyja uistinu netko
zlostavlja, Jane nikako to nije mislila koli dati do znanja. To bi bio kao
strateki potez, kao protuudarac. No, kako su mogli ostati u koli gdje su

310
roditelji potpisivali peticiju da odu? Sada je sve postalo previe
zamreno. Ljudi su vjerojatno mislili da je ona napala Harper u
pjeaniku i da je maltretirala Amabellu. Ona jest rasplakala Amabellu i
osjeala se grozno zbog toga. Jedino rjeenje bilo je da odu. To je bilo
ispravno. Ispravno za oboje.
Moda je bilo neizbjeno da njezin boravak u Pirriweeju zavri tako
katastrofalno. Njezini pravi razlozi za dolazak ovamo koje nije htjela
priznati bili su tako udni, tako zbrkani i tako silno neobini da si uope
nije mogla dopustiti da ih izgovori.
No moda je dolazak ovamo ipak bio neobian, ali potreban korak u
nekom procesu jer neto je ipak zacijeljelo u proteklih nekoliko mjeseci;
ak iako je bila zbunjena i zabrinuta zbog Ziggyja i drugih majki, njezini
osjeaji prema Saxonu Banksu malo su se promijenili. Sada ga je mogla
jasnije vidjeti. Saxon Banks nije bio udovite. On je bio samo
mukarac. Zlikovac u njezinom ivotu. A takvih je bilo na svakom uglu.
Bilo bi bolje ne spavati s takvim mukarcima. Ali ona je spavala s
jednim takvim. I to je bilo to. Dobila je Ziggyja. Moda je samo Saxon
Banks imao dovoljno borbenu spermu koja je mogla rijeiti pitanje
njezine neplodnosti. Moda je on bio jedini mukarac na svijetu koji joj
je mogao napraviti dijete i moda e moi nai neki poteni, uravnoteeni
nain da govori o njemu tako da Ziggy prestani misliti da je njegov otac
neki opaki superzlikovac.
- Ziggy - rekla je. - Bi li volio otii u neku drugu kolu gdje bi mogao
stei nove prijatelje?
- Ne - rekao je Ziggy. - Djelovao je drsko i udljivo. Uope ne
tjeskobno. Je li ta psihologinja uope znala to govori?
to je Madeline uvijek govorila? Djeca su tako udna i
nepredvidiva.
- Aha - rekla je Jane. - Zato ne? Neki dan si bio jako uzrujan kad su
ona djeca rekla da... Zna... Da se ne smiju igrati s tobom.
- Da - veselo je rekao Ziggy. - Ali imam puno drugih prijatelja koji se
smiju igrati sa mnom, kao Chloe i Fred, a iako Fred ide u drugi razred,

311
svejedno mi je prijatelj, jer obojica volimo Ratove zvijezda. A imam i
druge prijatelje. Kao to su Harrison i Amabella i Henry.
- Jesi li rekao Amabella?- pitala je Jane. Jo nikada nije spomenuo da
se igra s Amabellom, zbog ega je Jane takoer mislila da ju ne
zlostavlja. Mislila je da se kreu u razliitim krugovima, da tako to kae.
- I Amabella voli Ratove zvijezda rekao je Ziggy. - Zna puno
togajer stvarno jako dobro ita. Tako da se zapravo ne igramo, ali kad se
umorim od tranja, zajedno sjednemo pod drvo morskog zmaja i
razgovaramo o Ratovima zvijezda.
- Amabella Klein? Amabella iz predkole? - provjerila je Jane.
- Da, Amabella! Ali uitelji nam vie ne daju da razgovaramo -
uzdahnuo je Ziggy.
- Pa, to je zato to Amabellini roditelji misle da si joj ti naudio - rekla
je Jane, pomalo uzrujano.
- Nisam joj ja naudio - rekao je Ziggy, skliznuvi sa stolice na onaj
strano iritantan nain kako to rade mali deki. (Laknulo joj je kad je
vidjela da i Fred radi isto to.)
- Lijepo sjedni - strogo je rekla Jane.
Lijepo je sjeo i uzdahnuo. - Gladan sam. Misli li da e moje
palainke brzo biti gotove? - Izvio je vrat da pogleda prema kuhinji.
Jane ga je pogledala. Sada je tek shvatila to je rekao. Nisam joj ja
naudio.
- Ziggy - rekla je.
Je li ga to ve pitala? Je li ga itko to pitao? Ili su svi samo ponavljali:
Jesi li to ti, Ziggy? Jesi li to ti?
- to je?
- Zna li ti tko je naudio Amabelli?
To se dogodilo u trenutku. Lice mu se snudilo. - Ne elim
razgovarati o tome. - Donja usnica mu je drhtala.
- Ali, duo, samo mi reci, zna li?
- Obeao sam - tiho je rekao Ziggy. Jane se nagnula naprijed. - to si

312
obeao?
- Obeao sam Amabelli da nikada nikome neu to rei. Ona je rekla
da ako nekome kaem, vjerojatno e ju ubiti.
- Ubiti - ponovila je Jane.
- Da! - strastveno je rekao Ziggy. Oi su mu zasuzile. Jane je lupkala
prstima po stolu. Znala je da joj eli rei.
- A to ako - polako je rekla - to ako mi napie ime? Ziggy se
namrtio. Trepnuo je i obrisao suze.
- Jer onda nee prekriti obeanje koje si dao Amabelli. To nije isto
kao da si mi rekao. A ja obeavam da Amabellu nitko nee ubiti.
- Hmmm. - Ziggy je razmiljao o tome.
Jane je iz torbice izvadila notes i olovku i gurnula ih prema njemu. -
Zna li ga napisati? Moe pokuati.
To su ih uili u koli, da pokuaju pisati.
Ziggy je uzeo olovku, no onda se okrenuo jer mu je pozornost
odvuklo otvaranje vrata kafia. Unutra je ulo dvoje ljudi: ena s plavim
bobom i obian poslovan ovjek. (Prosijedi sredovjeni mukarci u
odijelima Jane su uvijek izgledali isto.)
- To je mama od Emily J - rekao je Ziggy.
Harper. Jane je osjetila kako joj se lice crveni, kad se sjetila
sramotnog incidenta u pjeaniku, gdje ju je Harper optuila da ju je
napala. Te veeri primila je neugodan poziv od gospoe Lipmann, koja
je rekla Jane da se jedan roditelj slubeno alio na nju te joj je predloila
da se pritaji, da tako kaemo, dok se ne rijei ovaj teki problem.
Harper je pogledala u njezinu smjeru, a Jane je osjetila kako joj srce
poinje ubrzano tui, kao da se jako boji. Pobogu, nee te ubiti, pomislila
je. Bilo je tako neobino biti strano zavaen s osobom koju je jedva
poznavala. Veinu svojeg odraslog ivota Jane je provela izbjegavajui
sukobe. Bilo joj je neshvatljivo kako Madeline moe uivati u takvoj
situaciji i u biti ju izazvati. To je bilo grozno: neugodno, udno i
uznemiravajue.

313
 Harperin mu ivahno je prstom udario po zvonu na anku - din-don! -
da pozove Toma iz kuhinje. U kafiu nije bila guva. U daljem desnom
kutu bila je jedna ena s malim djetetom i dva mukarca u plavom
radnom odijelu zamrljanom bojom, koja su jela pecivo s jajima i
slaninom.
Jane je vidjela kako Harper gurka mua i govori mu neto na uho.
Pogledao je Jane i Ziggyja.
Pobogu. Iao je prema njima.
Imao je velik, vrst pivski trbuh kojim se ponosio kao da je zlatna
medalja.
- Bok - rekao je Jane i ispruio ruku. Ti si Jane, zar ne? Ja sam
Graeme. Emilyn tata.
Jane se rukovala s njim. Stisnuo joj je ruku toliko jako, dajui joj do
znanja da bi joj ju mogao i jae stisnuti. Bok - rekla je. - Ovo je Ziggy.
- Bok, stari - Graemeove oi nakratko su pogledale Ziggyja, no onda
su opet pogledale ravno u Janeine oi.
- Molim te, nemoj, Graeme - rekla je Harper, koja je sada stajala
pokraj njega. Namjerno je ignorirala Jane i Ziggyja; kao u pjeaniku u
koli kad se igrala one lude igre izbjegavaj kontakt oima po svaku
cijenu.
- Sluaj, Jane - rekao je Graeme. - Oito neu rei previe pred
tvojim sinom, ali koliko sam shvatio, upletena si u neki spor sa kolom i
ne znam detalje o tome, a iskreno reeno, ni ne zanimaju me, no da ti
neto kaem, Jane.
Oba dlana stavio je na stol i nagnuo se prema njoj. Bio je to takav
proraunati, zastraujui potez da je bio gotovo smijean. Jane je podigla
bradu. Morala je progutati slinu, ali nije btjela da on vidi kako to
nervozno radi. Vidjela mu je duboke bore oko oiju. Siuan made
pokraj nosa. Runo je iskesio zube, poput tetoviranog mukarca u
potkoulji koji vie na novinare u nekom tabloidnom prilogu.
- Ovaj put smo odluili da neemo pozvati policiju, ali ako ujem da

314
se jo jednom priblii mojoj eni, zatrait u zabranu prilaska, i to brzo,
Jane, jer ja to neu trpjeti. Radim u jednoj odvjetnikoj firmi i pobrinut
u se da osjeti volju zakona...
- Smjesta idite.
To je bio Tom, koji je nosio palainke na tanjuru. Odloioje tanjur na
Janein stol i njeno stavio ruku na Ziggyjev zatiljak.
- Jao, Tom, ao mi je, samo smo... - usplahirila se Harper. Majke iz
Pirriweeja bile su ovisne o Tomovoj kavi i ponaale su se prema njemu
kao prema omiljenom dileru droge.
Graeme se uspravio i povukao kravatu. - Sve je u redu, stari.
- Nije - rekao je Tom. - Nije u redu. Neu dopustiti da mi maltretirate
goste. elim da smjesta odete.
Tom nije iskesio zube, ali ih je vrsto stisnuo. Graeme je lancima
prstiju zatvorene ake udario po Janeinu stolu. - uj, stari, s pravne
strane, mislim da nema pravo...
- Ne treba mi pravni savjet - rekao je Tom. - Molim vas da odete.
- Tom, jako mi je ao - rekla je Harper, - Nipoto nismo mislili...
- Siguran sam da u vas oboje ponovno vidjeti - rekao je Tom. Otiao
je do vrata i otvorio ih. - Ali ne danas.
- Dobro - rekao je Graeme. Okrenuo se i uperio prst prema Jane,
centimetar dalje od njezinog nosa. - Zapamti to sam ti rekao, mlada
damo, zato to...
- Izlazite prije nego to vas izbacim - rekao je Tom, opasno tiho.
Graeme se uspravio. Pogledao je Toma.
- Upravo si izgubio jednog gosta - rekao je i izaao kroz vrata za
svojom enom.
- Iskreno se nadam - rekao je Tom.
Pustio je vrata da se zatvore, okrenuo se i pogledao svoje goste. -
Ispriavam se. - Jedan od mukaraca u radnom odijelu mu je zapljeskao.
- Bravo, stari! - ena s malim djetetom znatieljno je zurila u Jane. Ziggy
se okrenuo na stolici da kroz prozor pogleda kako Harper i Graeme brzo

315
odlaze drvenom stazom, zatim je slegnuo ramenima, uzeo vilicu i s
uitkom poeo jesti palainke.
Tom je priao Jane i unuo pokraj nje, stavivi ruku na naslon
njezine stolice.
- Jesi li dobro?
Jane je duboko udahnula i zadrhtala. Tomov miris bio je sladak i ist.
Uvijek je imao taj karakteristian svje, ist miris jer je surfao dvaput
dnevno, a potom se dugo tuirao toplom vodom. (To je znala jer joj je
jednom rekao da je stajao pod vruim tuem i razmiljao o najboljim
valovima koje je uspio uhvatiti.) Jane je shvatila da voli Toma, ba kao
to voli Madeline i Celeste i da e joj srce biti slomljeno kad ode iz
Pirriweeja, ali nije mogla ostati. Ovdje je stekla prave prijatelje, ali i
prave neprijatelje. Za nju ovdje nije bilo budunosti.
- Dobro sam - rekla je. - Hvala ti. Hvala ti zbog toga.
- Ispriavam se! Jao, jako mi je ao! - Malo dijete je upravo prolilo
svoj babycino po podu i sad je plakalo.
Tom je uhvatio Jane za ruku. - Nemoj dati Ziggyju da pojede sve te
palainke. - Ustao je i otiao pomoi eni, govorei: - Sve je u redu,
malia, napravit u ti novi.
Jane je uzela vilicu i u usta stavila komad palainke s jabukama.
Zamirila je. - Mmmm. - Tom e jednog dana uistinu usreiti nekog
sretnika.
- Napisao sam - rekao je Ziggy.
- to si napisao? - Jane si je vilicom odrezala jo jedan komad
palainke. Pokuavala je ne razmiljati o Harperinom muu. Kako se
nagnuo prema njoj. Njegova taktika zastraivanja bila je apsurdna, ali i
uinkovita. Uplaila se. A sad ju je bilo sram zbog toga. Je li to
zasluila? Zato to je utnula pijesak prema Harper u pjeaniku? Ali nije
utnula Harper! Bila je prilino sigurna da nije bilo kontakta. Ali
svejedno. Dopustila je da ju obuzme bijes. Loe se ponijela i Harper je
kui otila uzrujana, a suprug joj je bio brian i previe zatitniki
nastrojen te je bio ljut u njezino ime.

316
 - Ime - rekao je Ziggy. Gurnuo je notes prema njoj. - Ime djeteta koje
radi ono Amabelli.

Samantha: Dakle, Harperin mu ne doputa Harper da vie odlazi u Blue

Blues. Ja sam joj rekla: Harper, nismo u pedesetima! Mu ti ne moe
zabraniti da ide u kafi, ali ona je rekla da bi on to doivio kao izdaju.
Kvragu i to! Ja bih izdala Stua zbog Tomove kave. Pobogu. Ubila bih za
nju! Ali ja nisam ubojica, ako ste to pomislili. Mislim da kava nije imala
nikakve veze s tim.

Jane je odloila vilicu i povukla notes prema sebi.

Ziggy je navrljao etiri slova preko cijele stranice. Neka slova bila
su ogromna. Neka su bila siuna.
M. a. K. s.
- Maks - rekla je Jane. - Ali nitko se ne zove... - Zastala je. Jao si ga
meni. - Misli Max?
Ziggy je kimnuo. - Zloesti blizanac.

317
 PEDESET DEVETO POGLAVLJE

S ada je dva sata. Idem na sastanak rekao je Perry. - Madeline e otii

po djecu. Vratit u se do etiri, pa ih samo stavi pred televizor dok
se ne vratim. Kako se osjea? Celeste ga je pogledala.
To je bila neka vrsta ludila. Kako se mogao ovako ponaati. Kao da
lei u krevetu jer ima jaku migrenu. Kao da ovo nema nikakve veze s
njim. Kako je vrijeme prolazilo, tako je prolazila i njegova tjeskoba.
Osjeaj krivnje poeo je iezavati. Tijelo ju je preradilo, kao to
prerauje alkohol. A ona je suraivala s njim u tom ludilu. Prihvatila ga
je. Ponaala se kao da je bolesna. Dopustila mu je da se brine o njoj.
Oboje su bili ludi.
- Dobro sam - rekla je.
Dao joj je nekijaki lijek protiv bolova. Inae nije uzimala analgetike
jer je bila jako osjetljiva na njih, ali vie nije mogla podnijeti tu bol u
glavi. Za nekoliko minuta bolje poela iezavati, kao i sve drugo.
Osjetila je kako su joj udovi teki i uspavani. Zidovi spavae sobe kao
da su se razvodnili, a misli su joj postale spore, kao da se suna po
vruem ljetnom danu.
- Kad si bio mali - rekla je.
- Da? - Perry je sjeo pokraj nje i uhvatio ju za ruku.
- One godine - rekla je. - One godine kad su te zlostavljali.
Nasmijeio se. Kad sam bio debelo dijete s naoalama.
- Bilo je gadno, zar ne? - pitala je. - Sada se smije tome, ali to je bila

318
jako loa godina. - Stisnuo joj je ruku. - Da. Bilo je gadno. Bilo je jako
gadno.
to je htjela rei? Nije to mogla pretoiti u rijei. Imalo je veze s
nakupljenim bijesom zlostavljanog osmogodinjaka i s time kako se
uvijek pitala je li stvar u tome. Svaki put kad se Perry osjeao
osramoeno ili ponieno, Celeste je morala nositi teret potisnutog, divljeg
bijesa jednog malog debelog djeaka. No sada je to bio mukarac visok
metar osamdeset.
- Na kraju ti je Saxon pomogao, zar ne? - pitala ga je. I njezine su
rijei iezavale. ula je to.
- Saxon je voi izbio prednji zub - rekao je Perry. Zahihotao je. -
Nikad me vie nisu maltretirali.
- Da - rekla je Celeste. Saxon Banks. Perryjev junak. Janein muitelj.
Ziggyjev otac.
Od one veeri kad se okupio klub itatelja, Saxon joj je stalno bio u
podsvijesti. Ona i Jane imale su neto zajedniko. Obje su povrijedili ti
mukarci. Ti zgodni, uspjeni, okrutni bratii. Celeste se osjeala
odgovornom zbog onoga to je Saxon uinio Jane. Bila je tako mlada i
ranjiva. Da je barem Celeste bila ondje da ju zatiti. Ona je bila iskusna.
Znala je udariti i grepsti kad je bilo potrebno.
Pokuala je uspostaviti neku vezu. Uhvatiti neku brzu misao koja joj
je bjeala, neto to je vidjela krajikom oka. To ju je muilo neko
vrijeme.
Koja je Saxonova isprika za takvo ponaanje? Koliko je Celeste
znala, njega nitko nije zlostavljao dok je bio dijete. Znai li to da
Perryjevo ponaanje nema nikakve veze s onom godinom kad su ga
zlostavljali? To im je bila zajednika obiteljska crta.
- Ali ti nisi tako lo kao on - promrmljala je. Zar nije u tome bila bit?
Da. To je bila bit. To je bila bit svega.
- Molim? - Perry je djelovao zbunjeno.
- Ti ne bi to uinio.

319
 - to to? - pitao je Perry.
- Tako sam pospana - rekla je Celeste.
- Znam - rekao je Perry. - Idi spavati, duo. - Pokrio ju je i maknuo
joj kosu s lica. - Brzo u se vratiti.
Dok je tonula u san, uinilo joj se da joj je na uho apnuo ao mi
je, ali moda je to i sanjala.

320
 EZDESETO POGLAVLJE

K vragu, ne mogu je ugasiti - rekao je Nathan. - Zar misli da ju ne bih

ugasio da mogu? Prije nego to sam nazvao tebe? To je javna
internetska stranica koja se nalazi na serveru koji nije u kui. Ne mogu
samo pritisnuti prekida. Potrebne su mi informacije za log-in. Potrebna
mi je njezina lozinka.
- Gospoicu Polly nita ne boli! - povikala je Madeline. - To je
lozinka. Ima istu lozinku za sve. Ugasi ju sada!
Uvijek je znala Abigailine lozinke za njezine raune na drutvenim
medijima. To je bio dogovor, tako da ju Madeline moe provjeravati kad
god eli, a pod tim se podrazumijevalo i to da se Madeline smije tiho
uuljati u Abigailinu sobu kad god eli, i to poput profesionalnog
provalnika i preko Abigailinog ramena gledati u zaslon njezinog
kompjutora dok god Abigail ne primijeti da Madeline stoji ondje, a
obino joj je trebalo due vremena da ju primijeti, jer je Madeline bila
osobito nadarena za uljanje. To je izluivalo Abigail i ona bi se svaki
put uplaila kad bi napokon shvatila da je Madeline prisutna, ali
Madeline nije bilo briga; to je bila metoda dobrog odgoja u dananje
vrijeme, djecu treba pijunirati i zbog toga se ovo nikad ne bi dogodilo
da je Abigail bila kod kue, gdje joj je i mjesto.
- Probao sam tu lozinku - uzrujano je rekao Nathan. - Nije to.
- Sigurno ju nisi dobro upisao. Mala slova, bez razmaka. Ona
uvijek...

321
 - Neki dan sam joj rekao da ne bi trebala imati istu lozinku za sve -
rekao je Nathan. - Sigurno me posluala.
- Dobro - rekla je Madeline. Njezin bijes se ohladio i pretvorio u
neto ogromno i ledeno. - Ta ti je dobra. Dobar savjet. Odlian si otac.
- To je zbog krade identiteta...
- Kako god! uti, da razmislim. - S dva je prsta brzo lupkala po
ustima. - Ima li olovku?
- Naravno da imam olovku.
- Probaj Huckleberry.
- Zato Huckleberry?
- To je bio njezin prvi kuni ljubimac. Psi. Imali smo ga dva tjedna.
Pregazio ga je auto. Abigail je bila shrvana. Ti si bio... Gdje si ono bio?
Na Baliju? Na Vanuatuu? Tko bi znao? Nita ne pitaj. Samo sluaj.
Brzo je nabrojila dvadesetak moguih lozinki: bendova, likova iz
serija, pisaca i sluajnih stvari kao okolada ili mrzim mamu.
- Nije to - rekao je Nathan.
Madeline se nije obazirala na njega. Bila je oajna zbog nemogunosti
rjeavanja tog pitanja. Moglo je biti bilo to: bilo koja kombinacija slova
i brojki.
- Jesi li siguran da ne postoji neki drugi nain?
- Mislio sam da bih mogao preusmjeriti ime domene - rekao je
Nathan - ali svejedno bih se morao logirati na njezin raun. Svijet se
okree oko log-inova. Vjerojatno bi neki informatiki genij uspio hakirati
tu stranicu, to je raun otvoren preko Googlea, ali trajat e neko vrijeme.
Nakon nekog vremena emo ju sigurno ugasiti, ali oito bi bio najbri
nain da ona to sama uini.
- Da - rekla je Madeline. Ve je izvukla kljueve od auta iz torbice. -
Izvui u ju iz kole ranije.
- Ti, mislim mi, mi joj samo moramo rei da ugasi tu stranicu, -
Madeline je ula lupanje po tipkovnici dok je Nathan isprobavao razliite
lozinke. - Mi smo joj roditelji. Moramo joj rei da e biti... Da e biti

322
odreenih posljedica ako nas ne poslua.
Bilo je urnebesno smijeno sluati Nathana kako koristi terminologiju
iz modernog odgoja, poput rijei posljedice.
- Tako je, a to e biti vrlo lako - rekla je Madeline. - Ona ima
etrnaest godina, misli da spaava svijet i tvrdoglava je kao mazga.
- Rei emo joj da je u kazni! - uzbueno je izjavio Nathan, oito se
prisjetivi da to roditelji rade tinejderima u amerikim serijama.
- Bit e jako sretna zbog toga. Mislit e da je muenik za pravu
stvar..
- Ali mislim, pobogu, pa nije valjda ozbiljna - rekao je Nathan.
- Ne misli valjda to ostvariti? Seksati se s nekim neznancem? Ne
mogu... Nije nikada ni imala deka, zar ne?
- Koliko ja znam, nikada nije poljubila deka - rekla je Madeline i
skoro se rasplakala jer je znala tono to bi joj Abigail odgovorila na to:
Ni te djevojice nikad nisu nikoga poljubile.
Stisnula je kljueve. - Moram se pouriti. Imam malo vremena prije
nego to budem morala ii po djecu.
Onda se sjetila da ju je Perry nazvao i zamolio da pokupi blizance jer
je Celeste bolesna. Lijevi kapak joj je poeo trzati.
- Madeline - rekao je Nathan. - Nemoj vikati na nju, dobro? Jer...
- ali se? Naravno da u vikati na nju! - povikala je Madeline.
- Ona prodaje svoje djevianstvo preko interneta!

323
 EZDESET PRVO POGLAVLJE

N akon jutarnjeg aja u Blue Bluesu, Jane je odvezla Ziggyja u kolu.

- Hoe li rei Maxu da prestane tui Amabellu? - pitao ju je
kad je parkirala auto.
- Neka odrasla osoba e razgovarati s njim. - Jane je ugasila motor. -
Vjerojatno ne ja. Moda gospoica Barnes.
Pokuavala je smisliti najbolji nain kako da ovo rijei. Bi li trebala
smjesta otii u ured ravnateljice? Radije bi razgovarala s gospoicom
Barnes, koja e vjerojatnije prije povjerovati da ovo nije samo sluaj da
Ziggy prebacuje krivnju na nekoga drugoga. Gospoica Barnes takoer je
znala da su Jane i Celeste prijateljice. Znat e da bi ova situacija mogla
biti neugodna.
Ali gospoica Barnes trenutano je imala nastavu. Nije ju mogla
odvui iz uionice. Morat e joj poslati e-mail i dogovoriti sastanak.
Ali htjela je to sada nekome rei. Moda bi stvarno trebala smjesta
otii gospoi Lipmann?
No Amabella nije bila u smrtnoj opasnosti. Navodno pomonik
uitelja nije skidao pogled s nje. Janeina nestrpljivost proizlazila je iz
njezine elje da se izbrblja. To nije bio moj sin! To je bio njezin sin!
A to e s jadnom Celeste? Da ju prvo nazove i upozori? Bi li dobra
prijateljica to uinila? Moda bi. Iza njezinih lea dogaalo se neto
grozno i loe. Ne bi mogla podnijeti da to ugrozi njihovo prijateljstvo.
- Idemo, mama - nestrpljivo je rekao Ziggy. - Zato samo sjedi i zuri

324
ni u to?
Jane je odvezala pojas i okrenula se prema Ziggyju. - Ispravno si
postupio to si mi rekao za Maxa, Ziggy.
- Nisam ti rekao! - Ziggy, koji je ve odvezao pojas i uhvatio ruicu
na vratima da iskoi van, sada se naglo okrenuo prema njoj. Bio je
bijesan, prestravljen.
- Oprosti, oprosti! - rekla je Jane. - Naravno da mi nisi rekao.
Nikako.
- Zato to sam obeao Amabelli da nikad, nikad neu nikome rei. -
Ziggy se ugurao u prostor izmeu vozaevog i suvozaevog sjedala tako
da se njegovo malo, zabrinuto lice nalazilo odmah pokraj njezinog. Iznad
usnice vidjela je mrlju ljepljivog umaka od Tomovih palainki.
- Dobro je, odrao si svoje obeanje. - Jane je polizala prst i
pokuala mu obrisati mrlju.
- Odrao sam obeanje. - Ziggy se izmaknuo. - Ja sam dobar u
odravanju obeanja.
- Sjea li se dana upoznavanja? - Jane je odustala od pokuaja da
mu obrie lice. - Kad je Amabella rekla da si ju ti ozlijedio? Zato je
Amabella tebe optuila?
- Max je rekao da e joj to ponovno napraviti ako ga izda, i to kad
odrasli ne budu gledali - rekao je Ziggy. - Tako da je Amabella pokazala
na mene. - Nestrpljivo je slegnuo ramenima kao da mu je ta tema postala
dosadna. - Rekla je da joj je ao. Ja sam rekao da je sve uredu.
- Ti si jako drag djeak, Ziggy - rekla je Jane. I nisi psihopat! (Max je
psihopat.)
- Da.
- I ja te volim.
- Moemo li sada ui u kolu? - Ziggy je ponovno stavio ruku na
ruicu od vrata.
- Naravno.
Dok su stazom hodali prema koli, Ziggy je iao ispred nje, a ruksak

325
mu je skakao na leima, kao da ga nita ne brine.
Jane se nasmijeila i pourila da ga stigne. Nije bio tjeskoban zbog
toga to ga netko navodno zlostavlja. Bio je tjeskobanjer je hrabro i
blesavo uvao tajnu. ak i dok ga je gospoa Lipmann ispitivala, njezin
hrabri mali vojnik se nije slomio. Izdrao je to za Amabellu. Ziggy nije
bio nasilnik. On je bio junak.
Ali bio je i prilino glup jer nije odmah odao Maxa i jer je ozbiljno
mislio da pisanjem nije nikoga odao, ali imao je pet godina i oajno mu je
trebalo neko opravdanje.
Ziggy je uzeo tap s plonika i mahao njime iznad glave.
- Baci taj tap, Ziggy! - povikala je. Bacio je tap i naglo skrenuo na
travnatu stazu koja je pokraj kue gospoe Ponder vodila prema koli.
Jane je utnula tap sa staze i slijedila ga. to je to Max rekao da je
pametnu djevojicu kao to je Amabella uspio uvjeriti u to da ne smije
odati njegovo ponaanje? Je li joj uistinu rekao da e je ubiti? I je li
Amabella stvarno mislila da je to mogue?
Razmiljala je o tome to zna o Maxu. Osim po njegovom madeu,
drukije nije mogla razlikovati Celestine djeake. Mislila je da imaju i
jednaku linost.
Njoj su Max Josh bih kao slatki, zloesti tenci. S beskrajnom
energijom i irokim, drskim osmijehom, uvijek su joj djelovali
nekomplicirano, za razliku od Ziggyja, koji je esto bio tako nepronian i
zamiljen. Celestini djeaci izgledali su kao djeca koju samo treba
hraniti, kupati i trati za njima: to je bilo fiziki naporno, ali ne i psihiki,
za razliku od tajanstvenih djeaia poput Ziggyja.
Kako e Celeste reagirati kad sazna to je Max uinio? Jane si to nije
mogla zamisliti. Znala je tono kako bi Madeline reagirala (mahnito,
glasno), ali nikada nije vidjela Celeste da je stvarno ljuta na svoje sinove;
naravno da je bila iziritirana i nestrpljiva, ali nikad nije vikala. Celeste je
esto djelovala nervozno i zamiljeno, da bi ju ponekad iznenadilo
postojanje njezine djece kad bi se ona odjednom zaletjela u nju.
- Dobro jutro! Jeste li jutros zaspali? - povikala je gospoa Ponder,

326
koja je zalijevala vrt.
- Imali smo neki dogovor - nasmijeila se Jane,
- Reci mi, draga, hoe li se sutra naveer obui kao Audrey ili kao
Elvis? - Gospoa Ponder zabavno joj se nasmijeila.
Jane na trenutak nije znala o emu ona pria. - Audrey ili Elvis? Aha!
Veer kviza. - Posve je zaboravila na to. Madeline im je odavno
organizirala stol, ali to je bilo prije nego to se sve ovo izdogaalo:
peticija, napad u pjeaniku. - Nisam sigurna hou li...
- Ma samo sam se alila! Naravno da e se obui kao Audrey. ima
pravu liniju za to. Ustvari, izgledala bi prekrasno s kratkom, djeakom
frizurom. Kako ju ono zovu? Pixie frizura!
- Aha - rekla je Jane. - Povukla je svoj visoki rep. - Hvala.
- Kad smo kod kose, draga. - Gospoa Ponder se nagnula prema njoj
da joj to kae u povjerenju. - Ziggy sejako ee.
Gospoa Ponder je rekla Ziggy kao da je to strano smijean
nadimak.
Jane je pogledala Ziggyja. Silovito je eao glavu jednom rukom i
unuo da proui neto vano to je vidio u travi.
- Da - uljudno je rekla. Pa to?
- Jesi li provjerila? - pitala je gospoa Ponder.
- to? - Jane se pitala je li danas malo glupa.
- Gnjide - rekla je gospoa Ponder. - Zna, ui.
- Jao! - Jane je stavila ruku na usta. - Ne! Zar mislite... Jao! Ma ne...
To ne moe biti... Jao!
Gospoa Ponder je zahihotala. - Zar ih nikad nisi imala dok si bila
dijete? Postoje ve tisuama godina.
- Nisam! Sjeam se da je jedne godine u mojoj koli vladala
epidemija, ali ja ih nisam dobila. Ne volim nita to gmie. - Zadrhtala je.
- O, dragi Boe.
- E pa, ja imam mnogo iskustva s malim vragovima. Mi medicinske
sestre smo ih sve dobile tijekom rata. To nema nikakve veze s istoom

327
ili s higijenom, ako to misli. One su samo strano dosadne, to je sve.
Doi ovamo, Ziggy!
Ziggy je doetao. Gospoa Ponder odlomila je granicu s grma rue i
njome prola kroz Ziggyjevu kosu. - Gnjide! - zadovoljno je rekla jasno i
glasno i to ba u trenutku kad je prolazila Thea, urei se s kutijom za
ruak. - Pun ih je.

Thea: Hariette je zaboravila svoju kutiju za ruak i urila sam u kolu da

ju joj donesem, imala sam jo masu stvari koje sam morala obaviti taj
dan i to sam ula? Ziggy je pun gnjida! Da, odvela je dijete kui, ali da
nije bilo gospoe Ponder, dovela bi ga u kolu! I zato je uope pitala
staricu da pregleda kosu njezinog djeteta?

328
 EZDESET DRUGO POGLAVLJE

K ako god - rekla je Abigail. - Ne. Nemoj govoriti kako god. Ovo
nije kakva god situacija. Ovo su odrasle stvari, Abigail. Ovo je
ozbiljno. - Madeline je tako snano uhvatila volan da je osjetila kako joj
se dlanovi kliu od znoja.
To je bilo nevjerojatno, ali jo nije vikala. Otila je u kolu i rekla
Abigailinoj razrednici da je dolo do hitnog sluaja u obitelji i da mora
odvesti Abigail kui. U koli oito jo nisu saznali za Abigailinu
stranicu. - Abigail je jako dobra u koli - rekla je njezina razrednica, sva
ljubazna. - Jako je kreativna.
- U to sam sigurna - rekla je Madeline i uspjela se suzdrati da ne
zabaci glavu i ne pone se smijati histerino poput vjetice.
Uloila je nadljudski napor da ne kae nita kad su ule u auto. Nije
zavritala: Gdje ti je bila pamet? ekala je da Abigail prva progovori.
(To se inilo vano sa strateke strane.) Kad je Abigail napokon
progovorila, zauzimajui obrambeni stav i gledajui kontrolnu plou: - I,
kakav je to hitan sluaj u obitelji? - Madeline je vrlo smireno, poput Eda,
rekla: - Pa vidi, Abigail, ljudi na internetu piu da se ele seksati s
mojom etrnaestogodinjom keri. - Abigail se trgnula i promrmljala: -
Znala sam.
Madeline je mislila da je refleksni trzaj znaio da e sve biti u redu;
Abigail je vjerojatno ve poalila zbog toga to je napravila. Uvukla se
preduboko i traila je izlaz. Htjela je da joj roditelji zapovijede da ugasi
stranicu.

329
 Duo, jasno mi je to si htjela uiniti - rekla je. - Pokuala si privui
pozornost bacivi udicu. To je odlino. To je pametno. Ali u ovom
sluaju udica je previe provokativna. Nee postii ono to eli.
Ljudi ne razmiljaju o krenju ljudskih prava, nego samo razmiljaju o
etrnaestogodinjakinji koja prodaje svoje djevianstvo.
- Nije me briga - rekla je Abigail. - elim prikupiti sredstva. elim
podii razinu svijesti. elim uiniti neto. Ne elim rei: Jao, to je
strano, i onda ne uiniti nita.
- Da, ali nee prikupiti sredstva ni podii razinu svijesti! Podie
razinu svijesti o sebi! Abigail Mackenzie, etrnaestogodinjakinja koja
je pokuala prodati svoje djevianstvo. Nikoga nee biti briga to si to
radila u dobrotvorne svrhe niti e se toga sjeati, Ostavlja trag na
internetu za budue poslodavce.
U tom je trenutku Abigail apsurdno rekla: Kako god. Kao da je to
stvar neijeg miljenja.
- Dobro, reci mi, Abigail. Namjerava li to provesti u djelo? Svjesna
si toga da jo nisi dovoljno stara za stupanje u seksualne odnose? Ima
etrnaest godina. Premlada si za seks. - Madeline je zadrhtao glas.
- Kao i te curice, mama! - rekla je Abigail. Drhtao joj je glas.
Imala je bujnu matu. Bila je previe suosjeajna. To je Madeline
pokuavala objasniti Bonnie na priredbi. Te curice su bile stvarne u
Abigailinom svijetu i, naravno, one jesu bile stvarne, u svijetu je
postojala prava bol i ba u ovom trenutku ljudi su prolazili kroz
nezamislive grozote i na to nisi mogao biti posve imun, ali si morao biti
imun u odreenoj mjeri, jer kako bi inae mogao ivjeti kad si pukom
sreom dobio ivot u raju? Morao si priznati da postoji zlo, uiniti malo
to moe i onda zaboraviti na to i misliti na nove cipele.
- Uinit emo neto u vezi s tim - rekla je Madeline. - Zajedno emo
raditi na kampanji za podizanje svijesti. Ukljuit emo i Eda! On poznaje
novinare...
- Ne - odluno je rekla Abigail. - To sada kae, ali nee uiniti
nita. Bit e zaokupljena drugim stvarima i zaboravit e na ovo.

330
 - Obeajem - rekla je Madeline. Znala je da ima istine u tome.
- Ne - rekla je Abigail.
- Nema pregovaranja - rekla je Madeline. - Jo si dijete. Uplest u
policiju u ovo ako bude bilo potrebno. Ugasit e stranicu, Abigail.
- E pa, neu ju ugasiti - rekla je Abigail. - I neu dati lozinku tati ak
i ako me budete muili.
- O, pobogu, ne budi smijena. Sada zvui kao da ima pet godina. -
Madeline je poalila to je to rekla jo dok je to izgovarala.
Zaustavljali su se pred osnovnom kolom. Madebne je vidjela
Renatin sjajni crni BMW tono ispred sebe. Prozori su bili previe tamni,
pa nije mogla vidjeti tko vozi: vjerojatno Renatina droljasta dadilja iz
Francuske. Zamislila je kako bi izgledalo Renatino lice kad bi saznala da
Madelinina ki prodaje svoje djevianstvo. Suosjeala bi s njom. Renata
nije bila loa osoba. Ali osjetila bi i traak zadovoljstva, kao to je
Madebne osjeala kad je ula za preljub.
Madeline se ponosila time to ju nije briga to drugi ljudi misle, ali
bilo ju je briga to Renata misli o njezinoj keri.
- Znai, namjerava to provesti u djelo? Spavat e s nekim
neznancem? - pitala je Madeline. Pomaknula je auto naprijed i mahala
Chloe, ali Chloe ju nije vidjela jer je bila zaokupljena veselim
razgovorom s Lily, koja je izgledala kao da se pomalo dosauje. Chloeina
suknja zapela joj je za ruksak tako da je itava kolona mogla vidjeti
njezine gaice s likom Minnie Mouse. Madeline bi to inae bilo slatko i
smijeno, ali u ovom trenutku to je nekako djelovalo opako i krivo i
nadala se da e netko od uiteljica to primijetiti i popraviti.
- Bolje i to nego da spavam s nekim maturantom dok smo oboje
pijani - rekla je Abigail, okrenuvi lice prema prozoru.
Madeline je vidjela kako uiteljica razdvaja Celestine blizance.
Njihova mala lica bila su crvena i ljuta. Trgnula se kad se sjetila da ih
mora pokupiti danas. Toliko je bila uzrujana da je lako to mogla
zaboraviti.

331
 Kolona se nije kretala jer onaj tko je bio na elu kolone razgovarao je
s uiteljicom, to je bilo izriito zabranjeno na mjestu gdje se autom
dolazi po djecu. Vjerojatno je to bio neki Plavi bob, jer se pravila na njih
oito nisu odnosila.
- Ali, pobogu, Abigail, razmilja li o stvarnim detaljima? O logistici?
Kako e se to dogoditi? Gdje e se to dogoditi? Hoe li se s tom
osobom nai u hotelu? Hoe li mene pitati da te odvezem? Jao, mama,
idem izgubiti nevinost, pa bolje da stanemo na kiosku i kupimo
kondome.
Pogledala je Abigailin profil. Spustila je glavu i rukom zaklonila oi.
Madeline je vidjela da joj usnica drhti. Naravno da nije razmiljala o
tome. Imala je etrnaest godina.
- I jesi li razmiljala o tome kako bi bilo imati spolni odnos s nekim
neznancem? Da te dira neki grozni mukarac...
Abigail je spustila ruku i okrenula glavu. - Prestani, mama! - povikala
je.
- ivi u zemlji mate, Abigail. Zar misli da e te neki lik koji
izgleda kao George Clooney odvesti u svoju vilu, njeno ti oduzeti
nevinost i onda napisati velikoduan ek za Amnesty International? Jer
nee biti tako. Bit e grozno i bolno...
- I tim curicama je grozno i bolno! - zavapila je Abigail, dok su joj
suze tekle niz obraze.
- Ali ja nisam njihova majka! - povikala je Madeline i zabila se ravno
u stranji dio Renatinog BMW-a.
Harper: Gledajte, ne elim nikoga blatiti, ali dan prije kolskog kviza
Madeline se namjerno nabila u Renatin auto.

332
 EZDESET TREE POGLAVLJE

S amo nemoj nikome rei da to radim - ki gospoe Ponder se sagnula

i tiho rekla to na Janeino uho, dok su zujala suila za kosu. - Inae e
sve otmjene majke dolaziti ovamo da istrijebim nametnike u kosi njihove
dragocjene djeice.
Gospoa Ponder je prvo rekla Jane da ode u ljekarnu i uzme sredstvo
protiv ui. - Jednostavno je - rekla je. - Samo proelja kosu i pokupi
male krvopije... - Zastala je dok je promatrala Janein izraz lica. - Zna to
- rekla je. - Provjerit u moe li te Lucy danas ubaciti.
Lucy, ki gospoe Ponder, bila je vlasnica frizerskog salona Hairway
to Heaven, koji je biojako popularan u Pirriweeju, a nalazio se izmeu
kioska i mesnice. Jane nikada prije nije bila u salonu. Oito su Lucy i
njezin tim bili odgovorni za sve plave bob frizure na poluotoku Pirriwee.
Kad je Lucy privrstila ogrta oko Ziggyjevog vrata, Jane je kriom
pogledala po salonu ne bi li prepoznala neke roditelje, ali nije poznavala
nikoga.
- Da ga odmah i oiam? - pitala je Lucy.
- Moe, hvala - rekla je Jane.
Lucy je pogledala Jane. - Mama eli da i tebe oiam. eli da ti
napravim djeaku frizuru.
Jane je stegnula visoki rep. - Ne zamaram se ba previe svojom
kosom.
- Barem mi daj da ti pregledam kosu - rekla je Lucy. - Moda e i

333
tebi trebati sredstvo protiv ui. One ne lete, ali skau s glave na glavu,
poput pravih malih akrobata. - Rekla je to meksikim naglaskom i Ziggy
se zadovoljno nasmijao.
- Dragi Boe - rekla je Jane. Odmah ju je poela svrbjeti glava.
Lucyje pogledala Jane. Skupila je oi. - Jesi li ikada gledala film
Volim, ne volim? Kad si Gwyneth Paltrow odree svu kosu i to
izgleda fantastino?
- Naravno - rekla je Jane. - Svaka cura voli taj dio.
- I svaki frizer - rekla je Lucy. - To je kao posao iz snova. - Jo je
nekoliko sekundi gledala Jane, a onda se okrenula prema Ziggyju te je
stavila ruke na njegova ramena. Nasmijeila se njegovu odrazu u
ogledalu. - Nee prepoznati mamu kad zavrim s njom.

Samantha: Nisam, prepoznala Jane kad sam ju vidjela na veeri kolskog

kviza. Imala je nevjerojatnu frizuru i nosila je crne kapri hlae, bijelu
koulju podignutog ovratnika i balerinke. Pobogu. Jadna mala Jane.
Izgledala je tako sretno na poetku veeri!

334
 EZDESET ETVRTO
POGLAVLJE

C eleste je stvarno izgledala bolesno, pomislila je Madeline, dok je

uvodila blizance kroz vrata. Na sebi je imala muku bijelu majicu,
karirani donji dio pidame, a lice joj je bilo blijedo kao krpa.
- Ajme, je li to neki virus? Tako te brzo pokosio! - rekla je Madeline.
Jutros si na priredbi izgledala sasvim dobro!
Celeste se udno nasmijala i uhvatila se za stranji dio glave. - Da,
pojavio se niotkuda.
- Da odvedem deke k sebi? Perry moe doi po njih kad se bude
vraao s posla - rekla je Madeline. Pogledala je u svoj auto na prilazu.
Razbijena svjetla prijekorno su i skupo zurila u nju. Abigail je ostavila
da plae na suvozaevom sjedalu, a Fred i Chloe su se svaali (i
primijetila je da se Fred mahnito ee po glavi, a iz groznog iskustva ve
je znala to to vjerojatno znai; bit e prekrasno ako se sada bude jo
morala boriti i s epidemijom ui).
- Ne, ne, to je jako lijepo od tebe, ali dobro sam - rekla je Celeste. -
Petkom poslijepodne im doputam da gledaju televiziju koliko god hoe.
Ionako e me ignorirati. Puno ti hvala to si ih dovezla.
- Misli li da e ozdraviti do kviza sutra naveer? - pitala je
Madeline.
- Mislim da hou, naravno - rekla je Celeste. - Perry se veseli kvizu.

335
 - Dobro onda, moram ii - rekla je Madeline. - Abigail i ja smo vikale
jedna na drugu u koloni pa sam se zabila u Renatin auto.
- Ma nisi valjda! - Celeste je stavila ruku na lice.
- Da, vikala sam jer Abigail prodaje svoje djevianstvo preko i
nterneta kako bi zaustavila brakove djece - nastavila je Madeline.
Celeste je bila prva osoba kojoj je to mogla rei; oajno je morala
razgovarati o tome.
- Molim?
- Sve je to za dobar cilj - rekla je Madeline, pretvarajui se da je
ravnoduna. - Tako da nemam nita protiv toga, naravno.
- Jao, Madeline. - Celeste ju je uhvatila za ruku, a Madeline je mislila
da e se rasplakati.
- Pogledaj rekla je Madeline. - Adresaje:
kupimojedjeviantvozazaustavljanjebrakovadjece toka com. Abigail ju
ne eli ugasiti, ak i dok ljudi piu najodvratnije stvari o njoj.
Celeste se trgnula. - Bolje to nego da se prostituira kako bi si kupila
drogu?
- I to to kae - rekla je Madeline.
- To je jedna od onih velikih simbolinih gesta, zar ne? - zamiljeno je
rekla Celeste. Ponovno se uhvatila za stranji dio glave.
Kao kad je ona Amerikanka preplivala Beringov prolaz izmeu
Amerike i SSSR-a tijekom Hladnog rata,
- O etnu to pria?
- To je bilo u osamdesetima. Ila sam u kolu tada - rekla je Celeste.
- Sjeam se da sam mislila da je tako blesavo i uzaludno plivati u ledeno
hladnoj vodi, ali oito je imalo nekog uinka, zna?
- Znai, misli da bih joj trebala dopustiti da proda svoje
djevianstvo? Jesi li ti u bunilu od tog virusa?
Celeste je trepnula. Kao da se malo zaljuljala te se uhvatila za zid da
ne padne. - Ne. Naravno da ne. - Nasmijeila se. - Samo mislim da treba
biti ponosna na nju.

336
 - Hmmm - rekla je Madeline. - A ja mislim da ti treba natrag u
krevet. - Poljubila je Celeste u hladan obraz. - Nadam se da e ti uskoro
biti bolje, a onda bi trebala pregledati djecu imaju li ui.

337
 EZDESET PETO POGLAVLJE

Osam sati prije veeri kolskog kviza

C ijelo je jutro kia uporno padala, a dok se Jane vraala natrag u

Pirriwee, toliko je silno pljutalo da je morala pojaati radio i
brisae ukljuiti da rade onako brzo i panino.
Vraala se od kue svojih roditelja, gdje je ostavila Ziggyja, koji e
tamo prespavati tako da Jane moe ii na veer kolskog kviza. To su se
dogovorili jo prije nekoliko mjeseci kad su dobili pozivnicu za kolski
kviz, i Madeline je bila jako uzbuena zbog kostima i organizacije ljudi
za stolom, tako da sva podruja budu pokrivena.
Navodno je njezin bivi mu bio poznat po igranju kviza u pubovima
(Zna, Nathan provodi mnogo vremena u pubovima) i Madehne je bilo
jako vano da njihov stol pobijedi njegov stol. - A bilo bi lijepo
pobijediti i Renatin stol - rekla je Madeline. - Ili bilo koga tko ima
nadarenu i talentiranu djecu, jer znam da svi potajno misle da su njihova
djeca od njih naslijedila genijalan um.
Madeline je rekla da je ona grozna u kvizovima, a Ed nije znao nita
to se dogodilo nakon 1989. - Moj posao e biti da vam donosim pie i
masiram ramena - rekla je.
S obzirom na svu dramu koja se dogaala u proteklih tjedan dana,
Jane je roditeljima rekla da nee ii. Zato da si to priuti? Osim toga,
bilo bi ljubazno ne otii. Organizatori peticije vidjet e to kao dobru

338
priliku za prikupljanje jo potpisa. Ako bude ila, neka jadnica e se
moda nai u neugodnoj situaciji kad pita nju bi li htjela potpisati peticiju
da joj izbace vlastito dijete iz kole.
No jutros, nakon to je odlino spavala, probudila se uz zvukove kie
i neobian osjeaj optimizma.
Jo nita nije rijeeno, ali e uskoro biti.
Gospoica Barnes odgovorila joj je na e-mail te su se dogovorile da
e se sastati u ponedjeljak ujutro prije kole. Nakon to je juer otila od
frizera, poslala je poruku Celeste i pitala ju mogu li se nai na kavi, ali
Celeste joj je odgovorila da je bolesna i da lei u krevetu. Jane je bila
neodluna da li da joj kae za Maxa prije ponedjeljka. (Jadnicaje bila
bolesna. Nisu joj jo trebale i loe vijesti.) Moda nije bilo potrebe.
Celeste je bila previe draga da bi dopustila da im to utjee na
prijateljstvo. Sve e biti u redu. Peticija e diskretno nestati. Moda se,
kada se sve sazna, neki roditelji i ispriaju Jane. (Ona e biti ljubazna.)
To nije bilo izvan granica mogueg, zar ne? Nije htjela predati titulu loe
majke Celeste, ali ljudi e drukije reagirati kad saznaju da je Celestino
dijete nasilnik. Nee biti peticije da se Max izbaci iz kole. Od bogatih
lijepih ljudi nije se trailo da odu odnekuda. To e biti stresno za Celeste
i Perryja, no Max e dobiti potrebnu pomo. Sve e utihnuti. Bura u ai
vode.
Mogla bi ostati u Pirriweeju, nastaviti raditi u Blue Bluesu i piti
Tomovu kavu.
Znala je da je sklona tim naletima suludog optimizma. Kad bi ju
netko nazvao i kad bi ula nepoznati glas kako govori gospoa
Chapman?, Jane bi pomislila neto suludo i nemogue, kao na primjer:
Moda sam dobila auto! (Iako nije ni igrala nagradnu igru.) Oduvijek
joj se sviala ta crta njezine linosti, ak i kad bi se ispostavilo da je
njezin ludi optimizam ponovno neutemljen, to se uvijek i dogaalo.
- Mislim da u ipak ii na veer kolskog kviza - rekla je majci preko
telefona.
- I treba - rekla joj je majka. - I hodaj uzdignute glave. (Janeina

339
majka je zavritala od radosti kad je ula za Maxa.
Cijelo sam vrijeme znala da nije Ziggy! - vikala je, ali toliko
entuzijastino da je bilo oito kako je i ona sigurno posumnjala.)
Janeini mama i tata provest e poslijepodne slagajui sa Ziggyjem
nove sa slikom Ratova zvijezda, ne bi li mu prenijeli tu strast. Sutradan
ujutro Dane e odvesti Ziggyja u dvoranu za penjanje na stijenama te e
ga dovesti njoj u nedjelju poslijepodne.
- Posveti se malo sebi rekla je Janeina majka. - Opusti se. Zasluila
si to.
Jane je namjeravala opeglati rublje, platiti raune preko interneta i
oistiti Ziggyjevu sobu dok ju on ne ometa za vrijeme spremanja, ali
kako se pribliavala plai, tako je odluila stati u Blue Bluesu. Ondje e
biti toplo i udobno. Tomova mala pe na drva e raditi. Shvatila je da se
u Blue Bluesu poela osjeati kao kod kue.
Parkirala je na neobiljeenom mjestu pokraj drvene staze. Nije bilo
automobila. Svi su bili kod kue. Sve sportske aktivnosti koje su se
odvijale subotom ujutro su otkazane. Jane je pogledala na pod ispod
suvozaevog sjedala, gdje je inae drala sklopivi kiobran te je shvatila
da ga je ostavila u stanu. Kia joj je tako snano udarala po
vjetrobranskom staklu, kao da netko baca kante vode na njega. Kia je
djelovala vrlo odluno, vrlo mokro i hladno, a od nje bi ostala bez daha.
Stavila je ruku na glavu i razmiljala. Barem nije imala mnogo kose
koja se mogla smoiti. To je bio jo jedan razlog zbog kojeg je bila dobre
volje. Nova frizura.
Okrenula je retrovizor da se pogleda.
- Odlina je - rekla je juer poslijepodne keri gospoe Ponder. -
Jako mi se svia.
- Svakome koga vidi reci da sam te ja tako oiala - rekla je Lucy.
Nije mogla vjerovati u kojoj joj je mjeri kratka frizura promijenila
lice; jagodine kosti postale su joj izraenije, a oi su joj se poveale.
Nova, tamnija boja dobro je ila uz njezinu put.

340
 Prvi put od vremena prije one noi u hotelu, kad su joj se one rijei
onako zlokobno uvukle u glavu, pogledala se u ogledalo i osjetila
jednostavan uitak. Ustvari, nije mogla prestati gledati se i bedasto se
smijeiti i okretati glavu u svim smjerovima.
Bilo je sramotno kako je bila iskreno sretna zbog neeg tako
povrnog. Ali moda je to bilo prirodno? Moda ak i normalno? Moda
to nije morala dublje analizirati ili razmiljati o Saxonu Banksu i o
opsjednutosti drutva ljepotom i mladosti i mravosti i manekenkama iji
je izgled poboljan photoshopom i kako one postavljaju nerealna
oekivanja i kako samopotovanje ene ne bi trebalo poivati na njezinu
izgledu jer je bitno ono to dolazi iznutra i bla, bla, bla... Dosta! Danasje
imala novu frizuru koja joj je pristajala i to ju je inilo sretnom.
(Jao!, rekla je njezina majka kad ju je vidjela kako ulazi te je
stavila ruku na usta i izgledala kao da e briznuti u pla. Ne svia ti
se?, pitala je Jane i samozatajno stavila ruku na glavu, odjednom se
pitajui pristaje li joj frizura ili ne, a ondajoj je majka rekla: Jane, ti
blesava djevojko, prekrasna si.)
Jane je stavila ruku na klju. Trebala bi se vratiti kui. Bilo je suludo
izlaziti po kii.
Ali imala je takav iracionalan poriv za Blue Bluesom i za sve u
njemu: za mirisom, toplinom, kavom. A htjela je i da Tom vidi njezinu
novu frizuru. Homoseksualci su primjeivali frizure.
Duboko je udahnula, otvorila vrata i potrala.

341
 EZDESET ESTO POGLAVLJE

C eleste se probudila kasno, uz zvukove kie i klasine glazbe. Kua

je mirisala po slanim i jajima. To je znailo da je Perry bio dolje u
kuhinji, a deki su u pidami sjedili za kuhinjskim otokom, mahali
nogama s jako sretnim izrazom lica. Oboavali su kuhati s ocem.
Jednom je u nekom lanku proitala kako u svakoj vezi postoji
ljubavni raun. Ako napravi neto lijepo za svog partnera, to je kao da
si stavio novac na raun. Negativna primjedba bila je kao dizanje novca s
rauna. Trik je bio u tome da raun mora biti uravnoteen. Lupanje
eninom glavom o zid bilo je kao dizanje jako velike svote novca. Rano
ustajanje s djecom i pripremanje doruka bilo je kao stavljanje novca na
raun.
Sjela je i osjetila kako ju boli stranji dio glave. Taj dio je i dalje bio
osjetljiv, ali bilo je podnoljivo. Bilo je nevjerojatno kako brzo poinje
proces zacjeljivanja i zaboravljanja. Taj ciklus bio je beskonaan.
Veeras je kolski kviz. Ona i Perry odjenut e se kao Audrey
Hepburn i Elvis Presley. Perry je svoj kostim Elvisa naruio preko
interneta iz ekskluzivne trgovine kostima iz Londona. Da se princ Harry
eli odjenuti kao Elvis, vjerojatno bi si on tamo kupio kostim. Svi drugi
e nositi odjeu od poliestera i rekvizite iz jeftine trgovine.
Perry e sutra ii na Havaje. Priznao je da je to izlet na raun firme.
Prije nekoliko mjeseci ju je pozvao da ide s njim, a ona je na trenutak
zapravo razmiljala o tome, kao da je to rjeenje. Egzotian odmor!
Kokteli i toplice. Daleko od stresa svakodnevnog ivota. to bi moglo

342
poi po zlu? (Sve bi moglo poi po zlu. Jednom ju je udario u hotelu s
pet zvjezdica jer ga je zadirkivala to je krivo izgovarao rije
kuanski. Nikad nee zaboraviti strano ponienje na njegovom licu
kad je shvatio da cijeli ivot pogreno izgovara tu rije.)
Dok on bude na Havajima, ona e se, zajedno s dekima, preseliti u
stan u McMahons Pointu. Dogovorit e sastanak s obiteljskim
odvjetnikom. To e biti lako. Pravni svijet nije ju straio. Poznavala je
mnogo ljudi iz tog kruga. Bit e u redu. Bit e grozno, naravno, ali ipak
e biti u redu. Nee ju ubiti. Uvijek je previe dramatizirala nakon svae.
Bilo je iznimno smijeno upotrijebiti rije ubiti dokje njezin navodni
ubojica dolje pekao jaja s njezinom djecom.
Neko e vrijeme biti grozno, no onda e biti u redu. Deki e i dalje
moi pripremati doruak s tatom kad budu s njim preko vikenda.
Juer je bilo zadnji put da ju je ozlijedio. Bilo je gotovo.
- Mama, pripremili smo ti doruak! - Deki su dojurili i popeli se na
krevet pokraj nje poput malih, revnih raia.
Perry se pojavio na vratima, visoko drei tanjur na skupljenim
prstima, kao konobar u nekom skupom restoranu.
- Njam! - rekla je Celeste.

343
 EZDESET SEDMO POGLAVLJE

Z nam to trebamo uiniti - rekao je Ed. - Ne zna - rekla je Madeline.

Sjedili su za stolom u dnevnom boravku, oslukivali kako pada kia
i mrzovoljno jeli Janeine muffine. (Bilo je grozno kako je Jane stalno
davala muffine Madeline, kao da joj je misija bila da smjesta proiri
Madelinin struk.)
Abigail je bila u svojoj sobi i leala na kauu koji su tamo smjestili u
zamjenu za njezin prekrasan krevet s baldahinom. Na glavi je imala
slualice i leala je na boku, priljubivi koljena uz grudi.
Stranica je jo bila aktivna. Abigailino djevianstvo jo uvijek je bilo
raspoloivo za prodaju u bilo kojem dijelu svijeta.
Madeline je imala neki prljav osjeaj, kao da je njezina kua izloena
pogledima cijelog svijeta, koji kao dajoj se naviruje kroz prozore, kao da
joj se nepoznati mukarci uljaju hodnikom i pohotno gledaju njezinu
ker.
Sino je doao Nathan i on i Madeline su vie od dva sata razgovarali
s Abigail: preklinjali su ju, pokuali urazumiti, nagovoriti, vikali su,
plakali. Na kraju je Nathan plakao od uznemirenosti i Abigail je bila
vidno okirana, ali to smijeno dijete nije htjelo popustiti. Nije im htjela
dati lozinke. Nije htjela ugasiti stranicu. Moda hoe, a moda nee
provesti to u djelo, ali nije u tome bila bit, rekla je; moraju prestati biti
opsjednuti tim seksualnim dijelom. Ostavit e stranicu da bude aktivna
kako bi podigla svijest o tom problemu i zbog toga to je onajedini glas
koji te djevojice imaju.

344
 Kako je samo bila egocentrina; kao da meunarodne organizacije za
pruanje pomoe sjede i prodaju zjake dok je mala Abigail Mackenzie s
poluotoka Pirriwee jedina osoba na svijetu koja neto poduzima. Abigail
je rekla da ju uope nije briga za grozne seksualne komentare. Ti ljudi joj
ne znae nita. To je bilo posve nebitno. Ljudi su na internetu uvijek
pisali grozne stvari.
- Nemoj predlagati da zovemo policiju - sada je Madeline rekla Edu.
- Stvarno ne mogu...
- Kontaktirat emo s australijskim uredom Amnesty Internationala -
rekao je Ed. - Oni sigurno nee btjeti da se njihovo ime vee s neim
ovakvim. Ako joj organizacija koja uistinu predstavlja prava te djece
kae da ugasi stranicu, ona e posluati.
Madeline je uperila prst u njega. - To je dobro. To bi moglo upaliti.
U hodniku se zaulo udaranje i sudaranje. Fred i Chloe nisu dobro
reagirali na to da moraju biti unutra kad pada kia.
- Vrati mi! - vritala je Chloe.
- Nema anse! - vikao je Fred.
Utrali su u prostoriju, otimajui se za komad zguvanog papira.
- Nemojte mi, molim vas, rei da se svaate zbog tog papira - rekao
je Ed.
- On nee dijeliti! - vritala je Chloe. - Dijeljenje pokazuje da si
dobar!
- Dobije to dobije i ne uzrujava se zbog toga! - vikao je Fred. U
normalnim okolnostima, Madeline bi se nasmijala.
- To je moj avion od papira - rekao je Fred. - Ja sam nacrtala putnike!
- Nisi!
- Moete se prestati ivcirati. - Madeline se okrenula i vidjela
Abigail, naslonjenu na dovratnik.
- Molim? - pitala je.
Abigail je rekla neto to Madeline nije mogla uti zbog vikanja
Freda i Chloe.

345
 - Pobogu! - Madeline je zgrabila papir iz Fredove ruke, poderala ga
na dva dijela i svakom dala jedan dio.
- A sad se gubite, da vas ne vidim! - povikala je. Otrali su.
- Ugasila sam stranicu - rekla je Abigail, uzdahnuvi kao da je
umorna od ivota.
- Jesi? Zato? - Madeline se suzdrala da ne digne ruke i ne pone
trati u krug kao Fred kada bi postigao gol. Abigail joj je dala isprintani
e-mail. - Dobila sam ovo. Ed i Madeline zajedno su itali.

Prima: Abigail Mackenzie

alje: Larry Fitzgerald
Predmet: Ponuda

Draga gospoice Mackenzie,

Zovem se Larry Fitzgerald i zadovoljstvo mi je upoznati vas.

Vjerojatno vam se ne javljaju esto osamdesettrogodinja gospoda koja
ive na drugom kraju svijeta u Sioux Fallsu u Junoj Dakoti. Moja
draga supruga i ja posjetili smo Australiju prije mnogo godina, 1987.,
prije nego to ste vi roeni. Imali smo to zadovoljstvo da vidimo Operu
u Sydneyju. (Ja sam umirovljeni arhitekt i oduvijek mi je bio san vidjeti
tu Operu.) Ljudi u Australiji bili su jako ljubazni i srdani. Naalost,
moja prekrasna supruga prole godine je preminula. Nedostaje mi svaki
dan. Gospoice Mackenzie, kad sam naiao na vau stranicu, dirnula
me vaa oita strast i elja da privuete pozornost na probleme te djece.
Ne elim kupiti vae djevianstvo, no htio bih vam neto ponuditi. Evo
mog prijedloga. Ako smjesta prestanete s javnom prodajom svog
djevianstva, ja u odmah donirati 100.000 $ Amnesty Internationalu.
(Naravno, poslat u vam dokaz o uplati.) Mnogo sam godina proveo
zalaui se protiv krenja ljudskih prava i silno vam se divim na onome
to pokuavate postii, ali gospoice Mackenzie, i vi ste jo dijete i
savjest mi ne dozvoljava da mirno sjedim i gledam kako taj projekt

346
provodite u djelo. Veselim se vaem odgovoru, u nadi da ete prihvatiti
moju ponudu.

S potovanjem, Larry Fitzgerald

Madeline i Ed pogledali su jedno drugo, a zatim i Abigail.

- Mislila sam da je sto tisua dolara prilino velika donacija - rekla je
Abigail. Dok je govorila, stajala je pokraj otvorenog hladnjaka i vadila
posude, otvarala poklopce i zavirivala unutra. - I da bi Amnesty
vjerojatno mogao uiniti neto dosta dobro s tim novcem.
- Siguran sam da bi mogao - ravnoduno je rekao Ed.
- Odgovorila sam mu i rekla da sam ugasila stranicu - rekla je
Abigail. - Ako mi ne poalje dokaz o uplati, ponovno u ju pokrenuti.
- Naravno - promrmljao je Ed. - Sigurno e ti poslati.
Madeline se prvo nasmijeila Edu, a potom Abigail. Bilo je oito
kako olakanje struji mladim tijelom njezine keri, dok je bosim nogama
plesala stojei pokraj hladnjaka. Abigail se stjerala u kut, a prekrasni
Larry Fitzgerald iz June Dakote ju je izvukao.
- Jesu ovo pageti bolonjeze? - pitala je Abigail, podigavi kutiju
Tupperwarea. - Umirem od gladi.
- Mislila sam da si sada veganka rekla je Madeline.
- Ne dok sam ovdje - rekla je Abigail i stavila posudu u mikrovalnu.
- Ovdje je teko biti vegan.
- Reci mi - rekla je Madeline. - Koja ti je bila lozinka?
- Mogu ju ponovno promijeniti - rekla je Abigail.
- Znam.
- Nikad nee pogoditi.
- Znam - rekla je Madeline. - Tvoj otac i ja sve smo probali.
- Ne - rekla je Abigail. - To je to. To je moja lozinka.
Nikadneepogoditi.

347
 - Pametno - rekla je Madeline.
- Hvala - Abigail joj se nasmijeila.
Mikrovalna je zazvonila, a Abigail ju je otvorila i izvadila kutiju.
- Svjesna si da e biti, ovaj, posljedica - rekla je Madeline. Kad tvoj
otac i ja od tebe izriito traimo da neto uini, ne moe nas ignorirati.
Da - veselo je rekla Abigail. - Uini ono to mora, mama. Ed se
nakaljao, ali Madeline mu je odmahnula glavom.
- Mogu li ovo gledati pred televizorom? - Abigail je podigla tanjur s
kojeg se parilo.
- Naravno - rekla je Madeline. Abigail je odmah otila.
Ed se naslonio na stolac i prekriio ruke iza lea. - Kriza rijeena.
- I to zahvaljujui gospodinu Larryju Fitzgeraldu. - Madeline je uzela
isprintani e-mail. - Kohko smo sree imali...
Zastala je i lupkala prstom po usnama. Je li to uistinu bila puka
srea?

348
 EZDESET OSMO POGLAVLJE

N a vratima Blue Bluesa pisalo je zatvoreno. Jane je stavila ruke na

staklena vrata i bila tuna. Nije se sjeala da je na vratima Blue
Bluesa ikad vidjela da pie zatvoreno.
Upravo se potpuno, suludo i pretjerano smoila ni za to. Spustila je
ruke i opsovala. Dobro. E sad... Otii e kui i otuirati se. Kad bi
barem u svom stanu imala tople vode due od dvije minute i dvadeset
sedam sekundi. Dvije minute i dvadeset sedam sekundi nije bilo
dovoljno dugo da se utopli, to je samo bilo dovoljno okrutno.
Okrenula se da se vrati u auto. - Jane!
Vrata su se otvorila.
Tom je na sebi imao bijelu majicu dugakih rukava i traperice.
Izgledao je vrlo suho, toplo i ukusno. (U mislima je Toma uvijek
povezivala s finom kavom i finom hranom, tako da je imala Pavlovljev
refleks im bi ga ugledala.)
- Zatvorio si - alosno je rekla Jane. - Nikad ne zatvara. Tom ju je
uhvatio suhom rukom i uvukao unutra. - Za tebe je otvoreno.
Jane se pogledala. Cipele su joj bile pune vode. Sve je ljapkalo dok
je hodala. Voda joj je curila licem kao suze.
- Oprosti - rekla je. - Nisam imala kiobran i mislila sam ako budem
brzo trala...
- Sve je u redu. To se stalno dogaa. Ljudi e proi i kroz vatru i kroz
poplavu da bi doli do moje kave - rekao je Tom. Idemo iza da ti

349
uzmem suhu odjeu. Odluio sam da u zatvoriti i gledati televiziju.
Satima mi nitko nije dolazio. Gdje je moj mali Ziggy?
- Mama i tata ga uvaju tako da ja mogu ii na kolski kviz - rekla je
Jane. - Bit e to luda no.
- Vjerojatno rekao je Tom. - Roditelji iz Pirriweeja si vole malo
popiti. Jesi li znala da i ja idem? Madeline me smjestila za va stol.
Jane je ila za njim kroz kafi, ostavljajui mokre otiske stopala i
dola do vrata na kojima je pisalo privatno. Znala je da Tom ivi iza
kafia, ali nikada nije prola kroz ta vrata.
- Ajme - rekla je, kad joj je Tom otvorio vrata. - Uzbudljivo!
- Da - rekao je Tom. - Ti si prava sretnica.
Pogledala je oko sebe i vidjela da je njegova garsonijera samo
produetak kafia: imala je iste ulatene podove i grube bijele zidove,
kao i police pune rabljenih knjiga. Jedina razlika bila je u dasci za
surfanje i gitari koji su bili naslonjeni na zid, hrpa CD-a i glazbena linija.
- Ne mogu vjerovati - rekla je Jane.
- to? - nasmijeio se Tom.
- Voli puzzle - udila se, pokazujui na napola sloene puzzle na
stolu. Pogledala je kutiju. To je bila prava profesionalka (kako bi rekao
njezin brat), koja se sastojala od dvije tisue komada i prikazivala je
crno-bijelu fotografiju Pariza iz ratnog razdoblja.
- Mi slaemo puzzle - rekla je Jane. - Moja obitelj. Ustvari,
opsjednuti smo time.
- Ja uvijek volim imati jednu zapoetu - rekao je Tom. - Imaju
umirujui uinak.
- Upravo to - rekla je Jane.
- Zna to - rekao je Tom. - Dat u ti suhu odjeu, pa moemo
zajedno pojesti juhu od bundeve i slagati puzzle.
Iz ladice je izvukao donji dio trenirke i majicu s kapuljaom, a ona je
potom otila u kupaonicu i svoju mokru odjeu, sve do gaa, stavila u
umivaonik. Odjea koju joj je dao mirisala je po Tomu i Blue Bluesu.

350
 - Osjeam se kao Charlie Chaplin - rekla je, dok su joj rukavi visili
preko zglobova i dok je potezala vrpcu na hlaama trenirke.
- Ovako - rekao je Tom i uredno joj podigao rukave majice preko
zglobova. Jane mu se predala poput djeteta. Osjeala se neobjanjivo
sretno. Njegovano.
Sjela je za stol, a Tom im je donio zdjelice s juhom od bundeve,
obogaenu kiselim vrhnjem i kruhom s maslacem od kiselog tijesta.
- Imam osjeaj da me uvijek hrani - rekla je Jane.
- Treba te hraniti - rekao je Tom. - Jedi. Stavila je u usta slatku,
zainjenu juhu.
- Znam to je drukije na tebi! - iznenada je rekao Tom. - iala si se!
Odlino ti stoji.
Jane se nasmijala. - Dok sam dolazila ovamo, mislila sam da e jedan
gay odmah primijetiti da sam se iala. - Uzela je jednu slagalicu i nala
mjesto kamo ide. Osjeala se kao kod kue, dok jede i slae puzzle. -
Oprosti. Znam da je to grozan kliej.
- Ovaj... - rekao je Tom.
- to je? - rekla je Jane. Pogledala ga je. - Tu ide. Pogledaj. To je kut
tenka. Ova juha je nevjerojatna. Zato ju ne stavi na meni?
- Ja nisam gay - rekao je Tom.
- Ma jesi - veselo je rekla Jane. Pretpostavila je da se ali.
- Ne - rekao je Tom. - Nisam.
- Molim?
- Znam da slaem puzzle i pravim odlinu juhu od bundeve, ali ja sam
hetero.
- Jao! - rekla je Jane. Osjetila je kako joj lice postaje grimizno. -
Oprosti. Mislila sam... Nisam mislila, znala sam! Kako sam znala? Netko
mi je rekao. Madeline mi je to odavno rekla. Ali znam!
Ispriala mi je cijelu priu kako si prekinuo s dekom i kako te to
jako pogodilo i kako si stalno plakao i surfao...

351
 Tom se nacerio. - Tom OBrien - rekao je. - O njemu je priala.
- Tom OBrien, onaj automehaniar? - Tom OBrien bio je krupan i
velik i imao je crnu upavu bradu kao Ned Kelly. Nikad nije shvaala da
se oni isto zovu, kad su tako razliiti.
- Potpuno te razumijem rekao je Tom. - Bilo bi vjerojatnije da je Tom
konobar gay, nego ogromni Tom koji popravlja aute. Usput reeno, sad je
sretno zaljubljen u nekog drugog.
- Hm... - rekla je Jane. - Malo je razmislila. - Dodue, rauni su mu
uvijek lijepo mirisali.
Tom se podsmjehnuo.
- Ovaj... Nadam se da te nisam uvrijedila rekla je Jane.
Dok se odijevala, nije do kraja zatvorila vrata kupaonice. Ostavila ih
je odkrinuta, kao to bi uinila da je Tom ensko, tako da mogu i dalje
razgovarati. Nije nosila donje rublje. Tako je slobodno razgovarala s
njim. Uvijek je bila tako slobodna s njim. Da je znala da je hetero, jedan
dio sebe bi zatitila. Dopustila si je da joj bude privlaan, budui da je
bio gay, pa se to nije ni raunalo.
- Naravno da nisi - rekao je Tom.
Pogledi su im se sreli. Njegovo lice, koje joj je svih ovih mjeseci bilo
tako drago i poznato, odjednom joj je bilo nepoznato. Zacrvenio se.
Oboje su se zacrvenjeli. eludac joj se stegnuo kao da je na vlaku smrti.
Jao si ga meni.
- Mislim da taj dio ide u ovaj kut - rekao je Tom.
Jane je pogledala u slagalicu i stavila ju na mjesto. Nadala se da je
njezine drhtave prste pripisao nespretnosti.
- Ima pravo - rekla je.
Carol: Vidjela sam kako Jane, kako da kaem, vrlo prisno razgovara s
jednim tatom na veeri kviza. Lica su im bila jako blizu I sigurna sam da
je drao ruku na njezinom koljenu. Da budem iskrena, bila sam malo
okirana.
Gabrielle: To nije bio tata iz kole! To je bio Tom! Konobar! A on je

352
gay!

353
EZDESET DEVETO POGLAVLJE

Pola sata prije veeri kolskog kviza

ako si lijepa, mama - rekao je Josh. Stajao je na vratima spavae

T sobe i zurio u Celeste. Ona je nosila crnu haljinu bez rukava,
dugake bijele rukavice i bisernu ogrlicu koju joj je Perry kupio u
vicarskoj. Celeste sije ak napravila i visoko tapiranu pundu u stilu
Audrey Hepburn te je pronala stari dijamantni elji. Izgledala je dosta
dobro. Madeline e biti zadovoljna s njom.
- Hvala ti, Joshie - rekla je Celeste, koja jo nikada nije bila tako
dirnuta neijim komplimentom. - Doi da te zagrlim.
Potrao joj je, a ona je sjela na kraj kreveta i pustila mu da se priljubi
uz nju. Nikada se nije volio tako maziti kao Max, pa kad mu je bio
potreban zagrljaj, pobrinula se da to dugo traje. Poljubila ga je u glavu.
Popila je jo tableta protiv bolova, iako nije bila sigurna jesu li joj uistinu
potrebne, tako da se sada osjeala odsutno i omamljeno.
- Mama - rekao je Josh. - Hm?
- Moram ti rei jednu tajnu.
- Hmmm... Koju? - Zamirila je i vre ga zagrlila.
- Ne elim ti rei - rekao je Josh.
- Ne mora mi rei - sanjivo je rekla Celeste. Ali ona me rastuuje -
rekao je Josh.
- to te rastuuje? - Celeste je podigla glavu i natjerala se da se

354
usredotoi.
- Znai, Max vie ne tue Amabellu - rekao je Josh. - Ali juer je
opet gurnuo Skye niza stube pokraj knjinice i ja sam mu rekao da to ne
bi smio raditi i onda smo se jako posvaali jer sam rekao da u ga odati.
Max je gurnuo Skye.
Skye. Bonniena i Nathanova bojaljiva curica koja je izgledala poput
siroeta. Max je opet gurnuo Skye niza stube. Celeste se odmah smuilo
pri pomisli da njezin sin ozljeuje to krhko dijete.
- Ali zato? - pitala je. - Zato to radi? - Ponovno ju je poeo boljeti
stranji dio glave.
- Ne znam - Josh je slegnuo ramenima. - Jednostavno to radi.
- ekaj malo - rekla je Celeste. Mobitel joj je zvonio negdje dolje.
Stavila je prst na elo. Um joj je bio pomuen. - Jesi li rekao: Max vie
ne tue Amabellu? O emu to pria? to si time htio rei?
- Ja u se javiti! - viknuo je Perry.
Josh je bio nestrpljiv. - Ne, ne, mama. Sluaj! Vie se ne pribliava
Amabelli, nego Skye. Zloest je prema Skye. Kad nitko ne gleda, osim
mene.
- Mama! - dotrao je Max. Lice mu je bilo ushieno. - Mislim da mi
se klima zub! - Stavio je prst u usta. Bio je tako sladak. Djelovao je tako
draesno i nevino. Lice mu je jo uvijek bilo onako okruglo kao u bebe.
Silno je htio da mu ispadne zub jer je bio opsjednut Zubi Vilom.
Kad su deki navrili tri godine, Josh je htio da mu se kupi bager, a
Max je htio lutku. Ona i Perry uivali su gledajui ga kako njie bebu i
pjeva joj njene uspavanke, a Celeste se jako svidjelo to to Perryju
uope nije smetalo to se njihov sin ponaa na takav nemuevan nain.
Naravno, ubrzo je lutke zamijenio svjetleim sabljama, no on je i dalje
bio njezina maza, najslae malo stvorenje.
A sada je vrebao tihe curice iz razreda i zlostavljao ih. Njezin sin bio
je nasilnik. - Kako zlostavljanje utjee na vau djecu? - pitala je Susi. -
Nikako - odgovorila je.

355
 - Jao, Max - rekla je.
- Probaj! - rekao je Max. - Ne izmiljam.! Sigurno se klima! -
Pogledao je svog oca kad je ulazio u sobu. - Izgleda smijeno, tata! Tata,
pogledaj mi zub! Pogledaj, pogledaj!
Perry je bio gotovo neprepoznatljiv u savreno namjetenoj sjajnoj
crnoj perici, sa zlatnim avijatiarskim naoalama i naravno, u
legendarnom bijelom Elvisovom jednodijelnom odijelu sa svjetlucavim
kamenjem. U ruci je drao Celestin mobitel.
- Ajme! Sada se stvarno klima? - rekao je. - Da vidim! Stavio je
telefon na krevet, pokraj Celeste i Josha i kleknuo ispred Maxa, spustivi
naoale da moe vidjeti.
- Imam poruku za tebe - rekao je i pogledao Celeste. Stavio je prst na
Maxovu donju usnicu. - Da vidim, mali. Od Mindy.
- Mindy? - zbunjeno je pitala Celeste. - Ne znam nikoga po imenu
Mindy. - Mislila je na Jane i na Ziggyja. Na peticiju koja se trebala voditi
protiv Maxa. Morala je to rei u koli. Da odmah nazove gospoicu
Barnes? Da nazove Jane?
- Osoba koja upravlja tvojom nekretninom - rekao je Perry. Celeste
se stegnuo eludac. Pustila je da joj Josh izmigolji s krila.
Sigurno ti se ne klima zub! - rekao je bratu.
- Moda se malo klima - rekao je Perry. Razbaruio je Maxu kosu i
ponovno stavio naoale.
- Stavljaju nove detektore dima u tvoj stan i zanima ih mogu li ui u
tvoj stan u ponedjeljak ujutro. Mindy pita odgovara li ti u 9 sati. -
Uhvatio je oba deka za struk i podigao ih na kukove, s kojih su udobno
visjeli poput majmuna, ozarenih lica. Perry se nasmijeio Celeste. Bio je
to blistav Elvisov osmijeh. Odgovara U ti to, duo?
Zaulo se zvono.

356
 SEDAMDESETO POGLAVLJE

Veer kolskog kviza

Stu: im ste proli kroz vrata, dali su vam enskasti ruiasti

pjenuavi koktel. Samantha: Bili su boanstveni. No jedini problem bio
je u tome to su uitelji iz estog razreda krivo izraunali koliinu
alkohola koju trebaju staviti, pa je svako pie bilo trostruko jae. Usput
reeno, ti ljudi predaju matematiku naoj djeci. Gabrielle: Umirala sam
od gladi jer sam tedjela na kalorijama zbog te veeri. Popila sam pola
koktela i... Uh!
Jackie: Ja esto idem na domjenke firmi gdje se puno pije, ali samo
da vam kaem, nikad nisam vidjela da su se ljudi negdje tako brzo napili
kao na veeri kolskog kviza.
Thea: Hrana je kasnila, tako da su svi bili gladni i pili su ta vrlo jaka
alkoholna pia. U sebi sam pomislila: ovo je recept za katastrofu.
Gospoica Barnes: Nije lijepo da se uitelji opijaju na kolskim
dogaanjima, tako da uvijek popijem samo jedno pie, ali taj koktel!
Nisam uope sigurna to sam govorila drugima.
Gospoa Lipmann: Trenutano preispitujemo proceduru vezanu uz
posluivanje alkohola na kolskim dogaanjima.

K oktel? - Plava Audrey Hepburn ispruila je posluavnik.

Jane je uzela ponueno ruiasto pie i pogledala po sveanoj

357
dvorani. Svi plavi bobovi sigurno su imali sastanak na kojemu su se
dogovorili da e nositi iste biserne ogrlice, male crne haljinice i
podignutu kosu. Moda im je ki gospoe Ponder ponudila grupni
popust.
- Vi ste novi u koli? - pitala je mama Plavi bob. - Niste mi poznati.
- Ja sam mama iz predkole - rekla je Jane. - Ovdje sam od poetka
godine. Ajme, ovo pie je dobro.
- Da, uitelji iz estog razreda su ga smislili. Zovu ga Ne radnim
danom ili tako neto. - Mama Plavi bob se iznenadila. - Jao! Poznajem
vas! iali ste se. Jane, zar ne?
Da. To sam ja. Majka nasilnika. Koji to nije.
Mama Plavi bob ostavila ju je kao vrui krumpir. - Uivajte veeras!
- rekla je. - Ondje je raspored sjedenja. - Mahnula je u prazno elei je se
rijeiti.
Jane je uetala u gomilu ljudi, prolazei skupine veselih Elvisa i
hihouih Audrey, koji su ispijali ruiaste koktele. Traila je Toma, jer
je znala da e on uivati u analiziranju s njom to se to tono nalazi u
piu to ga ini tako dobrim.
Tom je hetero. Ta bi joj pomisao nestala iz misli, a onda bi se
odjednom pojavila i iznenadila ju. Bam! Tom nije gay! Bam! Tom nije
gay. Bam!
To je bilo suludo i prekrasno i zastraujue.
Susrela se s Madeline, koja je bila sva u ruiastom: ruiasta
haljina, ruiasta torbica i ruiasto pie u ruci.
- Jane! - Madelinina arko ruiasta svilena koktel haljina bila je
optoena zelenim kameniima i imala je ogromnu ruiastu satensku
manu oko struka. Gotovo sve ostale ene u prostoriji bile su u crnom,
no, naravno, Madeline je tono znala kako e se isticati.
- Izgleda prekrasno - rekla je Jane. - Nosi li to Chloeinu tijaru?
Madeline je dodirnula tijaru koja je imala ruiasto plastino
kamenje. - Da, morala sam joj platiti astronomsku svotu za najam. Ali ti

358
si prekrasna! - Uhvatila je Jane za ruku i polako ju okrenula.
- Kosa! Nisi mi rekla da e se iati! Savrena je! Je li te iala Lucy
Ponder? I odjea! Tako je slatka!
Okrenula je Jane prema sebi i stavila ruku na usta. - Jane! Ti ima
crveni ru! Tako sam, tako... - Glas joj je zadrhtao. - Tako sam sretna to
ima ru!
- Koliko si ve popila tih lijepih ruiastih pia? - pitala je Jane. Ona
je otpila velik gutljaj svog pia.
- Ovo mi je tek drugo - rekla je Madeline, - Imam grozan, straan
PMS. Mogla bih ubiti nekoga do kraja veeri! Ali! Sve je dobro! Sve je
odlino! Abigail je ugasila svoju stranicu. ekaj malo, ti ni ne zna za
stranicu, zar ne? Dogodilo se toliko toga! TOLIKO razornih katastrofa!
Samo malo! Kako je bilo juer? Na sastanku sa zna ve kim?
- Kakvu je to stranicu ugasila Abigail? pitala je Jane. Povukla je jo
pia kroz slamicu i gledala kako ruiasta tekuina nestaje. Ila joj je
ravno u glavu. Osjeala se prekrasno, nevjerojatno sretno. - Sastanak sa
psihologinjom je dobro proao. - Tiim je glasom rekla: - Nije Ziggy
zlostavljao Amabellu.
- Naravno da nije - rekla je Madeline.
- Mislim da sam ovaj ve popila! - rekla je Jane.
- Misli li da uope sadre alkohol? - pitala je Madeline. - Imaju okus
po neemu pjenuavom i zabavnom iz djetinjstva. Po ljetnom
poslijepodnevu, po prvom poljupcu, po...
- Ziggy ima ui - rekla je Jane.
- Imaju ih i Chloe i Fred - mrzovoljno je rekla Madeline.
- Da, i moram ti puno toga ispriati. Juer se Harperin mu prema
meni ponio kao Tony Soprano. Rekao je da e se pobrinuti za to da
osjetim volju zakona ako se pribliim Harper. On je navodno partner u
odvjetnikoj firmi.
- Graeme?- rekla je Madeline. - On se bavi prijepisom nekretnina,
pobogu.

359
 - Tom ih je izbacio iz kafia.
- Ozbiljno? - Madeline je djelovala oduevljeno.
- Golim rukama. - Jane se okrenula, a Tom je iza nje stajao u
trapericama i kariranoj koulji. Drao je sveprisutno ruiasto pie.
- Tom - rekla je Jane tako ushieno kao da je vojnik koji je doao iz
misije. Refleksno je zakoraila prema njemu, no onda je brzo zakoraila
unatrag, kad je rukom okrznula njegovu ruku.
Obje ste prekrasne - rekao je Tom, ali gledao je Jane.
- Ti uope ne izgleda kao Elvis - kritizirala ga je Madeline.
- Ja ne oblaim kostime - rekao je Tom. Samozatajno je povukao
lijepo izglaanu koulju. - Ispriavam se. - Koulja mu zapravo nije
pristajala. Mnogo bolje je izgledao u crnim majicama koje je nosio u
kafiu. Pomisao kako Tom golih prsa stoji u svojoj maloj garsonijeri i
savjesno glaa koulju koja mu ne stoji, Jane je ispunila osjeajima
njenosti i poude.
- Hej, osjea li mentu ovdje? - pitao je Tom Jane.
- To je to! - rekla je Jane. - Znai, tu je kaa od jagode, ampanjac...
- I mislim votka - rekao je Tom. Popio je jo malo. - Mislim, puno
votke.
- Misli? - pitala je Jane. Gledala mu je u usne. Oduvijek je znala da
je Tom zgodan, ali nikad nije analizirala zato. Moda je to zbog njegovih
usana. Imao je prekrasne, gotovo enstvene usne. Ovo je uistinu bio vrlo
tuan dan za homoseksualce.
- Aha! - rekla je Madeline. - Aha!
- to je bilo? - pitao je Tom.
- Bok, Tom, stari. - Ed je priao Madeline i zagrlio ju oko struka.
Nosio je crno-zlatno Elvisovo odijelo s ogrtaem i ogromnim ovratnikom.
Bilo je nemogue gledati ga, a da se ne nasmijete.
- Zato se Tom nije morao obui kao kreten? - pitao je. Nasmijeio se
Jane. - Prestani se smijati, Jane. Usput, izgleda odlino. Jesi neto
napravila s kosom?

360
 Madeline se blesavo nasmijeila Jane i Tomu, okreui glavu kao da
gleda tenis.
- Vidi, dragi - rekla je Edu. - Tom i Jane.
- Da - rekao je Ed. - Vidim ih. Ustvari, upravo sam razgovarao s
njima.
- Tako je oito! - rekla je Madeline svjetlucavih oiju, drei ruku na
srcu. - Ne mogu vjerovati da nisam nikad...
Jane je silno laknulo kad je zastala i pogledala njoj preko ramena. -
Gledajte tko je doao. Kralj i kraljica veeri.

361
SEDAMDESET PRVO POGLAVLJE

P erry nije nita govorio dok su autom prelazili kratku udaljenost do

kole. Svejedno su ili. Celeste nije mogla posve vjerovati da
svejedno idu, no kad je bolje razmislila, shvatila je da naravno da idu.
Nikad nisu otkazivali. Nekad je morala obui neto drugo nego to je
htjela, nekad je morala imati pripremljenu izliku, ali ivot je morao ii
dalje.
Perry je ve stavio na Facebook njihovu fotografiju u kostimima.
Izgledat e kao dobro raspoloeni, duhoviti, zabavni ljudi koji se ne
shvaaju preozbiljno i kojima je stalo do kole i mjesne zajednice. To je
savreno nadopunjavalo druge, glzmuroznije postove o putovanjima u
inozemstvo i skupim kulturnim dogaanjima. Veer kolskog kviza je
neto to im je ba trebalo.
Gledala je ravno pred sebe, u brisae koji su ivahno radili.
Vjetrobransko staklo bilo je poput beskrajnih ciklusa njezina stanja uma.
Pomutnja. Jasnoa. Pomutnja. Jasnoa. Pomutnja. Jasnoa.
Gledala je njegove ruke na volanu. Sposobne ruke. Njene ruke.
Okrutne ruke. On je bio tek mukarac u kostimu Elvisa, koji ju je vozio
na dogaanje u koli.
On je bio mukarac koji je upravo saznao da ga ena namjerava
ostaviti. Povrijeeni mukarac. Izdani mukarac. Ljutit mukarac. Ali
ipak, samo mukarac.
Pomutnja. Jasnoa. Pomutnja. Jasnoa.

362
 Kad je dola Gwen da uva deke, Perry je ukljuio svoju armantnu
stranu kao da mu ivot ovisi o tome. Gwen je ispoetka bila ravnoduna
prema Perryju, ali ispostavilo se da joj je Elvis slaba toka. Zapriala se
o tome kako je ona bila jedna od zlatnih djevojaka tijekom turneje
Elvisovog zlatnog Cadillaca po Australiji i priala je sve dok ju Perry
nije pristojno prekinuo, poput gospodina koji elegantno drugome preotme
djevojku na plesu.
Kad su doli u ulicu gdje je kola, kia je malo popustila. Ulica je
bila krcata autima, ali blizu ulaza u kolu jedno je mjesto ekalo Perryja,
kao da ga je rezervirao. Perry je uvijek pronalazio mjesto za parkiranje.
Na semaforu mu se uvijek palilo zeleno. Dolar je posluno padao i rastao
za njega. Vjerojatno se zato toliko ljutio kad nije sve ilo onako kako si
je zamislio.
Iskljuio je motor.
Nijedno ni drugo nije se pomaknulo niti ita reklo. Celeste je vidjela
kako jedna majka iz predkole brzo prolazi pokraj auta u dugakoj haljini
zbog koje je morala praviti male korake. Nosila je djeji kiobran na
tokice. Gabrielle, pomislila je Celeste. Ona koja neprestano govori o
kilama.
Celeste se okrenula prema Perryju.
- Max zlostavlja Amabellu. Renatinu djevojicu. Perry je i dalje
gledao ravno. - Kako zna?
Josh mi je rekao - rekla je Celeste. - Prije nego to smo krenuh. A
Ziggy je okrivljen za to. Ziggy. Dijete tvojega bratia.
- Roditelji potpisuju peticiju da se on izbaci iz kole. - Nakratko je
zatvorila oi kad se prisjetila kako joj je Perry udario glavom o zid. - Ta
bi peticija trebala biti za izbacivanje Maxa. A ne Ziggyja.
Perry se okrenuo da ju pogleda. Izgledao je poput nekog neznanca s
tom crnom perikom. Od te crne boje oi su mu bile sjajno plave.
- Razgovarat emo s uiteljima - rekao je.
- Ja u razgovarati s njegovom uiteljicom - rekla je Celeste. - Ti

363
nee biti ovdje, sjea se?
- Da - rekao je Perry. - Pa, ja u razgovarati s Maxom sutra, prije
nego to krenem na aerodrom.
- to e mu rei? - pitala je Celeste.
- Ne znam.
U prsima je osjetila snanu nakupinu boli. Hoe li dobiti srani udar?
Je li to bio bijes? Je li to bilo slomljeno srce? Je li to bio teret njezine
odgovornosti?
- Hoe li mu rei da se tako ne smije postupati sa enskom osobom?
- rekla je i imala osjeaj kao da je skoila s litice. O tome nikada nije
nita rekla. Ne ovako. Prekrila je pravilo koje se nije smjelo prekriti.
Je li to bilo zbog toga to je izgledao kao Elvis Presley pa joj nita nije
djelovalo stvarno ili je to bilo zbog toga to je sada znao za stan pa joj je
sve bilo stvarnije nego ikad prije?
Perryjevo lice se promijenilo, otvorilo. - Deki nikad nisu...
- Jesu - zavapila je Celeste. Toliko se dugo i toliko se silno
pretvarala da su u to upleteni samo njih dvoje. - One noi prije njihove
zabave prole godine, Max je ustao iz kreveta i stajao na vratima...
- Dobro - rekao je Perry.
- I onda u kuhinji kad si ti, kad sam ja... Ispruio je ruku. - Dobro,
dobro. Stala je.
Nakon nekog vremena, pitao ju je: - Znai, unajmila si stan?
- Da - rekla je Celeste.
- Kad odlazi?
- Sljedei tjedan - rekla je. - Mislim da idem sljedei tjedan.
- Ide s dekima?
U ovom trenutku bi trebala osjeati strah, pomislila je. Susi joj nije
rekla da bi to trebalo ispasti ovako. Trebali su joj scenariji, planovi za
bijeg. Nije bila oprezna, no godinama se trudila da bude oprezna, a
zapravo to uope nije bilo bitno.
- Naravno da idem s dekima.

364
 Otro je udabnuo, kao da ga je iznenada neto zaboljele Uhvatio se za
glavu i nagnuo naprijed, tako da je elo naslonio na vrh volana, a cijelo
mu se tijelo grevito treslo.
Celeste je zurila u njega i na trenutak nije shvaala to radi. Je li mu
loe? Smije li se? eludac joj se stegnuo i stavila je ruku na vrata, ali
onda je podigao glavu i okrenuo se prema njoj.
Lice mu je bilo uplakano. Elvisova perika bila je nakoena. Izgledao
je izbezumljeno.
- Potrait u pomo - rekao je. - Obeajem ti da u potraiti pomo.
- Nee - tiho je rekla. Kia je poputala. Vidjela je druge Audrey i
Elvise kako jure ulicom zbijeni pod kiobranima. ula je kako viu i
kako se smiju,
- Hou. - Oi su mu se razvedrile. - Prole godine sam od doktora
Huntera dobio uputnicu za psihijatra. - U glasu mu se uo pobjedonosan
ton kad se tog prisjetio.
- Rekao si doktoru Hunteru za... Za nas? - Njihov lijenik ope
prakse bio je drag, uljudan djedica.
- Rekao sam mu da mislim da sam tjeskoban - rekao je Perry. Vidio
je izraz na njezinom licu.
- Pa, doktor Hunter nas poznaje! - rekao je u svoju obranu. - Ali
stvarno sam namjeravao ii kod psihijatra. Htio sam mu rei. Samo nikad
nisam stigao otii i onda sam cijelo vrijeme mislio da mogu to sam
popraviti.
Nije ga osuivala zbog toga. Znala je kako se misli beskonano i
uzaludno mogu vrtjeti u krug.
- Mislim da uputnica vie ne vrijedi. Ali otii u po drugu.
Jednostavno kad se razljutim... Ne znam to mi se dogodi. To je poput
ludila. Poput nezaustavljivog... I ja nikad ne odluim da u... To se
jednostavno dogodi i svaki put kad se dogodi, ja ne mogu vjerovati da se
dogodilo i pomislim da nikad vie neu dopustiti da se to ponovi i onda
ono juer... Celeste, muka mi je zbog onog juer.

365
 Prozori su se poeli magliti. Celeste je dlanom prela preko svog
prozora kako bi mogla vidjeti van. Perry je govorio kao da je stvarno
vjerovao da prvi put to govori, kao da je to neka najnovija informacija.
- Ne moemo deke odgajati ovako.
Pogledala je van u kiovitu, mranu ulicu koja je svakog radnog dana
bila puna djece s plavim kapama, koja su vikala i smijala se.
Malo ju je okiralo kad je shvatila da vjerojatno jo uvijek ne bi
otila da joj Josh veeras nije rekao za Maxovo ponaanje. Uvjerila bi se
da previe dramatizira, da ono juer nije bilo tako strano, da bi se svaki
mukarac razljutio da ga se ponizi onako kako je ona ponizila Perryja
pred Madeline i Edom.
Deki su uvijek bili njezin razlog ostanka, no sada su po prvi put bili
njezin razlog odlaska. Dopustila je da nasilje postane uobiajen dio
njihovog ivota. Tijekom proteklih pet godina Celeste je razvila neku
vrstu otpornosti na nasilje i njegovog prihvaanja koje joj je dopustilo da
mu vrati udarac ili ak da ga prva udari. Grebla ga je, utala, amarala.
Kao da je to bilo normalno. Mrzila je to, ali svejedno je to radila. Ako
ostane, to e naslijede prenijeti dekima.
Okrenula se od prozora i pogledala Perryja. - Gotovo je - rekla je. -
Mora shvatiti da je gotovo.
Trgnuo se. Vidjela je kako se priprema na borbu, na to da napravi
strategiju, na pobjedu. Nikada nije gubio.
- Otkazat u sljedee putovanje - rekao je. - Dat u ostavku.
Sljedeih est mjeseci samo u raditi na nama, odnosno ne na nama, nego
na sebi. Sljedeih... Isuse Kriste!
Trgnuo se, gledajui neto iza Celestinog ramena. Ona se okrenula i
ostala bez daha. Na prozor je bilo pritisnuto lice koje ihje gledalo poput
vodorige.
Perry je stisnuo gumb i Celestin prozor se spustio. To je bila Renata,
koja im se veselo smijeila, nagnuvi se u auto, dok je jednom rukom
pridravala prozraan al prebaen preko ramena. Pokraj nje stajao je
njezin suprug i titio je od kie drei ogroman crni kiobran.

366
 - Oprostite! Nisam vas mislila uplaiti! Hoete li pod na kiobran?
Izgledate prekrasno!

367
 SEDAMDESET DRUGO
POGLAVLJE

K ao da je gledala kako stiu filmske zvijezde, pomislila je Madeline.

Bilo je neto u njihovom dranju, Perry i Celeste kao da su dolazili
na pozornicu, dranje tijela bilo im je predobro, a osmijesi su im bili
spremni za fotografiranje. Nosili su sline kostime kao veina uzvanika,
ali Perry i Celeste kao da nisu bili u kostimima, kao da su stigli pravi
Elvis i Audrey. Svaka ena koja je nosila crnu haljinu iz filma Doruak
kod Tiffanyja dotaknula si je manje vrijednu bisernu ogrlicu. Svaki
mukarac u bijelom kostimu Elvisa uvukao si je trbuh. Sve vie su se
ispijala ruiasta pjenuava pia.
- Ajme. Celeste je prekrasna.
Madeline se okrenula i ugledala Bonnie kako stoji pokraj nje.
Kao ni Tom, ni Bonnie nije oblaila kostime. Kosa joj je bila spletena
u uobiajenu pletenicu koju je stavila preko jednog ramena. Nije imala
minke. Izgledala je kao beskunik koji se posebno dotjerao za izlazak:
imala je majicu dugakih rukava od neke izblijedjele tanke tkanine, koja
joj je padala s ramena (sva odjea joj je padala s jednog ramena na
iritantan nain; Madeline joj je silno htjela sve poravnati), dugaku
bezoblinu suknju, stari koni remen oko struka, mnogo onih udnih
lubanja i kostiju, onog ludog otrcanog nakita, ako bi se uope mogao i
nazvati nakitom.
Da je Abigail ovdje, pogledala bi prvo svoju majku, a zatim maehu i

368
divila bi se Bonnienom izgledu; oponaala bi Bonnie. I to je bilo u redu
jer nijedna tinejderica nije htjela izgledati kao majka, Madeline je to
znala, ali zato se Abigail nije divila nekoj poznatoj osobi ovisnoj o
drogama? Zato je to ba morala biti prokleta Bonnie?
- Kako si, Bonnie? - pitala je.
Gledala je Toma i Jane kako se gube u gomili; netko je pitao Toma
da mu donese kavu sa sojinim mlijekom, to je bilo jako smijeno (jadan
Tom), ali Tomu to nije smetalo, on je stalno gledao Jane, a Jane je stalno
gledala njega. Dok je gledala njihovu uzajamnu privlanost, Madeline se
osjeala kao da gleda neki prekrasan, izniman, ali opet svakodnevni
dogaaj, kao na primjer izhjeganje pileta. No sada je razgovarala sa
enom biveg mua i iako je od alkohola fino otupjela, osjetila je
kopkanje PMS-a.
- Tko uva Skye? - Madeline je pitala Bonnie. - Jao, ao mi je! -
Udarila se po elu. - Trebali smo vam ponuditi da dovedete Skye k
nama! Abigail nam uva Chloe i Freda. Mogla je istovremeno uvati svu
brau i sestre.
Bonnie se oprezno nasmijeila. - Skye je kod moje majke.
- Abigail ih je mogla pouiti o tome kako se izrauju internetske
stranice - u isto vrijeme je rekla Madeline.
Bonnien smijeak je nestao. - Madeline, sluaj, u vezi s tim...
- O, Skye je kod tvoje majke! - nastavila je Madeline. - Prekrasno!
Abigail je posebno povezana s tvojom majkom, zar ne?
Znala je da se ponaa kao kuja. Bila je grozna, strano loa osoba.
Morala je pronai nekoga kome e moi rei svakakve loe stvari i tko ju
nee osuivati zbog toga niti rei to nekome drugome. Gdje je Celeste?
Celeste je bila super za to. Gledala je kako Bonnie ispija svoje pie.
Prila im je mama Plavi bob s posluavnikom s jo ruiastih pia.
Madeline je uzela jo dva pia, za sebe i za Bonnie.
- Kad poinje kviz? - pitala je mamu Plavog boba. - Toliko emo se
napiti da se neemo moi usredotoiti.
Mama Plavi bob izgledala je predvidljivo zabrinuto, - Znam! Jako

369
kasnimo. Do sada smo ve trebali biti gotovi s kanapeima, ali dostavlja
hrane zapeo je u ogromnoj guvi na cesti Pirriwee. - Otpuhnula je plavi
uvojak s oiju. - A Brett Larson je voditelj i on je zapeo u istoj toj guvi.
- Ed e biti voditelj! - veselo je rekla Madeline. - On je odlian
voditelj. - Osvrnula se oko sebe da vidi gdje je Ed te ga je ugledala kako
se pribliava Renatinom muu, smije mu se i udara ga po leima. Odlian
izbor, dragi. Jesi li svjestan toga da se tvoja ena juer poslijepodne
zabila u auto njegove ene, nakon ega je uslijedilo vritanje u javnosti?
Ed je vjerojatno mislio da razgovara s Garethom koji igra golf, a ne s
Geoffom koji gleda ptice te je trenutano ispitivao Geoffa je li u zadnje
vrijeme puno bio na terenu.
- Hvala, ali Brett ima sva pitanja za kviz. Mjesecima je radio na
njima. Ima cijelu multimedijalnu prezentaciju - rekla je mama Plavi bob.
Krenula je dalje. - Budite strpljivi!
- Ovi kokteli me udaraju ravno u glavu - rekla je Bonnie.
Madeline ju je sluala samo napola. Gledala je kako Renata hladno
kima Edu i brzo se okree kako bi razgovarala s nekim drugim. Iznenada
se sjetila vrueg traa koji je juer ula, da je Renatin mu zaljubljen u
dadilju iz Francuske. Tu je novost smetnula s uma kad je saznala za
Abigailinu stranicu. Sad se osjeala loe to je vikala na Renatu kad je
Renata vikala na nju jer joj se zabila u auto.
Bonnie se malo zaljuljala. - Ne pijem ba u posljednje vrijeme, pa
pretpostavljam da mi je prag tolerancije nizak...
- Ispriaj me, Bonnie - rekla je Madeline. - Idem po svojeg mua.
Sudjeluje u vrlo ivahnom razgovoru s jednim preljubnikom. Ne elim da
doe do nekih nepoeljnih ideja.
Bonnie je brzo okrenula glavu da vidi s kim Ed razgovara.
- Ne brini - rekla je Madeline. - Tvoj mu nije preljubnik. Nathan je
uvijek monogaman sve dok te ne ostavi s novoroenetom. Ali, ekaj
malo, nije tebe ostavio s novoroenetom. Ostavio je Samo mene!
K vragu i ljubaznost. Ona je ionako bila precijenjena. Madeline e
sutra aliti zbog svake rijei koju je veeras izrekla, ali zato je sada bila

370
ushiena zbog toga to nije bilo dosadnih ogranienja. Kako je bilo lijepo
pustiti da ti rijei samo izlete iz usta.
- Usput, gdje je moj prekrasni bivi mu? - pitala je Madeline. -
Veeras ga jo nisam vidjela. Ne mogu ti rei koliko je super znati da u
na veeri kolskog kviza sresti Nathana.
Bonnie se igrala krajem pletenice i pogledala Madeline ne ba ravno
u oi. - Nathan te ostavio prije petnaest godina - rekla je. Bilo je neto u
njezinom glasu to Madeline jo nikad nije ula. Neka grubost, kao da je
neto pomaknuto. Kako zanimljivo! Da, Bonnie, molim te, pokai mi
svoju drugu stranu!
- Uinio je neto grozno, stvarno grozno. Nikada si nee oprostiti
zbog toga - rekla je Bonnie. - Ali moda je vrijeme da ti njemu oprosti,
Madeline. Opratanje stvarno izvrsno utjee na zdravlje.
Madeline je u sebi zakolutala oima. A moda je i zapravo zakolutala
oima. Na trenutak je mislila da e vidjeti pravu Bonnie, ali ona je i dalje
govorila svoje uobiajene gluposti s drugog planeta.
Bonnie ju je ozbiljeno pogledala. - Iz vlastitog iskustva ti mogu...
Iz skupine ljudi iza Bonnie iznenada su se zauli ushieni povici.
Netko je povikao: - Tako sam sretna zbog tebe! - Jedna je ena
zakoraila unatrag i gurnula Bonnie, tako da se njezin koktel prolio po
Madelininoj ruiastoj haljini.

Gabrielle: To je bila nezgoda. Davina je grlila Rowenu. Ona joj je neto

objavila. Mislim da je postigla eljenu teinu.
Jackie: Rowena je bila rekla da je kupila novi mikser. Ih blender. Ne
znam. Ja imam pravi ivot. I onda ju je, naravno, Davina zagrlila. Zato
to je ova kupila novi kuhinjski ureaj. Ne izmiljam.
Melissa: Ne, ne, razgovarali smo o najnovijoj epidemiji ui i Rowena
je pitala Davinu je li pregledala svoju kosu, a onda se neiji mu
pretvarao da vidi kako neto gmie po Davininoj kosi. jadnica je
poludjela i sudarila se s Bonnie.
Harper: Molim? Ne! Bonnie je bacila svoje pie na Madeline. Vidjela

371
sam to!

372
 SEDAMDESET TREE
POGLAVLJE

V eer kolskog kviza ve se vie od sat vremena odvijala bez hrane i

bez kviza. Jane je imala osjeaj kao da se ljulja na brodu. U
prostoriji je bilo sve toplije. Ranije je bilo hladno i grijanje je prejako
radilo. Lica su postajala ruiasta. Kia je opet poela jae padati te je
udarala po krovu, tako da su ljudi morali glasnije priati kako bi ih se
ulo. Dvorana je odzvanjala od smijeha. Kruila je glasina da je netko
naruio pizzu. ene su poele iz torbica vaditi grickalice za hitne
sluajeve.
Jane je gledala kako jedan veliki Elvis nudi da e donirati petsto
dolara koli u zamjenu za Samanthin slani ips s octom.
- Moe - rekla je Samantha, ali njezin suprug Stu zgrabio joj je ips iz
ruke prije nego to je dogovor postignut. - ao mi je, stari, ali meni je
ovo potrebno vie nego to su djeci potrebne te pametne ploe.
Ed je rekao Madeline: - Zato ti nema grickalice u svojoj torbici?
Kakva si ti to ena?
- Ovo je pismo-torbica! - Madeline je mahala svojom malom
torbicom sa ljokicama. - Prestani, Bonnie, u redu je! - Udarala je Bonnie
po ruci, koja ju je slijedila uokolo i brisala joj haljinu papirnatim
runicima.
Dvije Audrey i Elvis glasno i strastveno su raspravljali o
standardiziranim testovima.

373
 - Nema dokaza koji bi ukazali na...
- Oni ih samo pripremaju za ispit! Ja znam da je to tako!
Plavi bobovi trali su amo-tamo, drei mobitele na uhu. - Dostavlja
hrane dolazi za pet minuta! - jedna je prekorila Stua kad je vidjela da
jede slani ips s octom.
- Pardon - rekao je Stu. Ispruio je vreicu. - Hoe jedan?
- Pa, dobro - uzela je jedan komad i odjurila.
- Ovi ne bi znali organizirati seks u bordelu. - Stu je tuno odmahnuo
glavom.
- Pssst - siktala je Samantha.
- Je li veer kolskog kviza uvijek ovako... - Tom nije mogao pronai
pravu rije.
- Ne znam - rekla je Jane.
Tom joj se nasmijeio. Ona se nasmijeila njemu. Veeras kao da su
se puno smijeili jedno drugome, kao da se stalno smiju nekoj internoj
ali.
Dragi Boe, molim te da si ne umiljam ovo.
- Tom! Gdje je moj veliki cappuccino s puno pjene? Ha ha! - Tom je
neprimjetno razrogaio oi prema Jane, kad su ga ponovno uvukh u neki
razgovor.
- Jane! Traila sam te! Kako si? - pojavila se gospoica Barnes,
teturajui u vrlo visokim potpeticama. Nosila je ogroman eir, ruiasto
perje oko vrata i imala je suncobran. Jane nije prepoznala slinost s
Audrey Hepburn. Rijei je izgovarala vrlo po-la-ko i op-rez-no kako bi
bila sigurna da nitko ne primijeti da je pripita.
- Kako se dri? - pitala je, kao da je Jane izgubila voljenu osobu i na
trenutak se Jane morala potruditi kako bi se prisjetila zato ju to pita.
Aha, peticija, naravno. Cijela kola mislila je da je njezino dijete
nasilnik. To. Kako god. (Tom nije gay!)
- U ponedjeljak ujutro se sastajemo prije kole, zar ne? pitala je
gospoica Barnes. - Pretpostavljam da je to zbog... Onog pitanja.

374
 U zraku je pokazala navodnike kad je izgovarala rije pitanje.
- Da - rekla je Jane. - Moram ti neto rei. Ali ne elim sada
razgovarati o tome. - U daljini je stalno vidjela Celeste s njezinim
muem, ali nije ih jo uspjela ni pozdraviti.
- Usput reeno, ja sam odjevena kao Audrey Hepburn u filmu My
Fair Lady - mrzovoljno je rekla gospoica Barnes. Pokazala je na svoj
kostim. - Zna, ona je snimila i druge filmove osim Doruka kod
Tiffanyja.
- Odmah sam znala iz kojeg je filma - rekla je Jane.
- Uglavnom, to s vrnjakim nasiljem se izmaknulo kontroli - rekla je
gospoica Barnes. Prestala je paljivo izgovarati rijei, pa je sada
govorila brzo i malo nejsano. - Svaki dan dobivam e-mailove roditelja
koji su zabrinuti zbog nasilja. Mislim da piu po nekom rasporedu jer
poruke ne prestaju stizati. Moramo biti sigurni da su nam djeca u
sigurnom okruenju, a neki se ak okrenu pasivno-agresivnim
metodama: Znam da vam nedostaje ljudi, gospoice Barnes, pa vam
nudimo pomo roditelja. Ja mogu dolaziti srijedom poslijepodne u 13
sati. I ako odmah ne odgovorim, onda piu: Gospoice Barnes, niste mi
odgovorili u vezi s mojom ponudom, i naravno da sve jebeno alju i
gospoi Lipmann.
Gospoica Barnes srkala je na slamicu popijeno pie. - Ispriavam
se zbog psovke. Predkolski uitelji ne bi trebali psovati. Nikad ne
psujem pred djecom. U sluaju da misli uloiti slubeni prigovor.
- Sad nisi na dunosti - rekla je Jane. - Moe rei to god hoe. -
Malo je zakoraila unatrag zato to je eir gospoice Barnes stalno
udarao o Janeinu glavu dok je priala. Gdje je bio Tom? Aha, ondje,
okruen skupinom zadivljenih Audrey.
- Nisam na dunosti? Ja sam uvijek na dunosti. Prole godine sam s
bivim dekom ila na Havaje i kad smo uli u predvorje hotela, ula
sam slatki glasi kako govori: Gospoice Barnes! Gospoice Barnes! I
totalno sam se snudila. Bio je to jedan mali koji mi je cijelo polugodite
zadavao najvie muke i on je sad odsjedao u istom hotelu! A ja sam se

375
morala pretvarati da sam sretna to ga vidim! I igrati se s njim u jebenom
bazenu! Roditelji su leali na lealjkama i dobronamjerno mi se smjekali
kao da mi rade neku prekrasnu uslugu! Na tom odmoru sam prekinula s
dekom i za to krivim tog malog. Nemoj nikome rei da sam to rekla. Ti
roditelji su veeras ovdje. O, pobogu, obeaj mi da nikada nikome nee
rei da sam to rekla.
- Kunem se - rekla je Jane. - Vlastitim ivotom.
- Uglavnom, to sam ono govorila? Aha, e-mailovi. Ali to nije sve.
Stalno dolaze! - rekla je gospoica Barnes. - Roditelji! U bilo koje
vrijeme! Renata je uzela dopust tako da moe doi provjeriti kako je
Amabella u bilo kojem trenutku, iako imamo asistenta koji ne radi nita
nego samo promatra Amabellu. Mislim, dobro, ja nikad nisam vidjela to
se dogaa i osjeam se loe zbog toga. Ali to nije samo Renata! Budem
usred neke aktivnosti i odjednom podignem pogled i vidim roditelja kako
stoji na vratima i gleda mene. To je jezivo. Kao da me uhode.
- Meni to zvui kao maltretiranje - rekla je Jane. - Ups. Pazi. Evo ga.
- Njeno je odgurnula eir gospoice Barnes sa svojeg lica. - Jesi li za
jo jedno pie? Izgleda da ti treba.
- Za vikend sam bila u ljekarni Pirriwee - rekla je gospoica Barnes -
zato to imam stranu upalu mjehura, viam se s nekim novim,
uglavnom, pardon, to je previe informacija, i stojim za pultom i ekam
kad se pokraj mene iznenada pojavila Thea Cunningham i iskreno reeno,
nisam ula ni da me pozdravila, nego je odmah poela priati kako je
Violet neki dan poslije kole bila strano uzrujana zato to joj je Chloe
rekla da joj pangice nisu usklaene. Mislim, nisu ni bile usklaene!
Pobogu, pa to nije zlostavljanje! To su samo djeca. Ali ne, Violet je bila
toliko silno povrijeena i bih li ja mogla rei cijelom razredu da jedni s
drugima trebaju ljubazno razgovarati i, pardon, upravo sam vidjela
gospou Lipmann kako me strijelja pogledom. Ispriavam se. Mislim da
se idem umiti hladnom vodom.
Gospoica Barnes se tako brzo okrenula da je ruiastim perjem
udarila Jane po licu.

376
 Jane se okrenula i ponovno ugledala Toma.
- Isprui ruku - rekao je. - Brzo.
Ispruila je ruku, a on joj je dao punu aku pereca.
- Onaj veliki, strani Elvis naao je vreicu s perecima u kuhinji -
rekao je Tom. Podigao je ruku i iz kose joj izvadio neto ruiasto.
- Pero - rekao je.
- Hvala - rekla je Jane. Pojela je perec.
- Jane. - Osjetila je hladnu ruku na svojoj ruci. Bila je to Celeste.
- Hej, ti - veselo je rekla Jane. Celeste je veeras bila tako lijepa da
ju je bio uitak gledati. Zato je Jane bila tako udna u vezi s lijepim
ljudima? Nisu oni bili krivi zato to su lijepi i bilo ih je ugodno gledati, i
Tom joj je upravo donio perece te se malo zacrvenio kad joj je vadio
pero iz kose i nije bio gay, a ovi pjenuavi ruiasti kokteli bili su odlini
i jako joj se sviala veer kolskog kviza jer je bila tako smijena i
zabavna.
- Moemo li malo razgovarati? - pitala je Celeste.

377
 SEDAMDESET ETVRTO
POGLAVLJE

H oemo li izai van na balkon? - Celeste je pitala Jane. - Na svje

zrak?
- Moe - rekla je Jane.
Jane je veeras djelovala tako mlado i bezbrino, pomislila je
Celeste. Poput tinejderice. U dvorani je bilo klaustrofobino i prevrue.
Celestina lea su se znojila. Jedna joj je cipela okrutno ribala kou na
peti, ostavljajui gadnu krvavu ranicu, poput dekubitusa. Ova veer
nikada nee zavriti. Vjeno e biti ovdje i stalno e ju napadati zlobni
dijelovi razgovora.
- Pa sam rekla, to je neprihvatljivo...
- Posve nekompetentno, oni se moraju brinuti...
- Ma to su razmaena derita, jedu samo nezdravu hranu...
- Rekla sam, ako ne moete kontrolirati svoju djecu... Celeste je
ostavila Perryja da s Edom razgovara o golfu. Perry je bio armantan i
sve je zavodio svojim iznenadnim blistavim osmijehom, no pio je mnogo
vie nego inae i vidjela je kako mu se raspoloenje mijenja, gotovo
neprimjetno, poput broda koji polako skree. Vidjela je to po stiskanju
brade i sjaju u oima.
Kad se budu vraali kui, onaj uzrujani, uplakani mukarac iz auta e
nestati. Znala je kako e mu se misli mijenjati i izvrtati poput korijenja

378
drevnog drveta. Inae bi nakon gadne svae poput jueranje tjednima
bila sigurna, ali svojimje stanom izdala Perryja. To je bilo pokazivanje
nepotovanja. To je bilo poniavajue. Tajila mu je neto. Do kraja
veeri nita nee biti vano osim njezine prevare. Ponaat e se kao da
postoji samo to, kao da su oni savreno sretan brani par, a ena je
uinila neto tajanstveno i bizarno: osmislila je tajan, detaljan plan kako
da ga ostavi. To i je bilo tajanstveno i bizarno. Zasluila je ono to e se
dogoditi.
Na velikom balkonu koji je bio dugaak kao i dvorana nije bilo
nikoga. Jo je kiilo, a iako je balkon bio natkriven, vjetar je puhao i
nanosio kiu na ploice, koje su bile mokre i skliske.
- Moda ovdje i nije tako lijepo - rekla je Celeste.
- Ma dobro je - rekla je Jane. - Ondje je postalo prebuno. ivjeli!
Kucnule su se aama i obje su popile malo pia.
- Ovi kokteli su nevjerojatno dobri - rekla je Jane.
- Odlini su - sloila se Celeste. Ona je ve pila trei. Svi njezini
osjeaji, ukljuujui i sve vei strah, kao da su bili hjepo obloeni
mekanim pamukom.
Jane je duboko udahnula. Mislim da kia napokon staje. Lijepo
mirie. Svjee i po soli. - Prila je kraju balkona te je stavila ruku na
mokru ogradu. Gledala je u kinu no. Djelovala je ushieno.
Celeste je mirisalo po vlazi i movari.
- Moram ti neto rei - rekla je Celeste.
Jane se nasmijeila. - Dobro? - Imala je crveni ru, primijetila je
Celeste. Madeline e biti oduevljena.
- Veeras prije nego to smo krenuli, doao mi je Josh i rekao da Max
zlostavlja Amabellu, a ne Ziggy. Bila sam uasnuta. ao mi je. Tako mi je
jako ao. - Podigla je pogled i vidjela kako na balkon izlazi Harper i
kopa po torbici. Harper je pogledala prema njima i brzo otila na drugi
kraj balkona, gdje je zapalila cigaretu.
- Znam - rekla je Jane.

379
 - Zna? - Celeste je zakoraila unatrag i gotovo se poskliznula na
ploicama.
- Ziggy mi je juer rekao - rekla je Jane. - Amabella mu je to rekla i
zamolila ga da nikome ne kae. Ne brini zbog toga. Sve je u redu.
- Nije u redu! Morala si trpjeti tu groznu peticiju, i ljude kao to je
ona... - Celeste je kimnula prema Harper. - I jadan mali Ziggy! I morala si
trpjeti roditelje koji su rekli djeci da se ne smiju igrati s njim. Veeras u
to rei Renati i gospoici Barnes i gospoi Lipmann. Svima u rei.
Moda u to javno obznaniti na pozornici: Napali ste krivo dijete.
- Ne mora to raditi rekla je Jane. - U redu je. Rijeit e se.
- Samo mi je jako ao - ponovno je rekla Celeste i glas joj je
zadrhtao. Sad je mislila na Saxona Banksa.
- Hej! - rekla je Jane. Uhvatila je Celeste za ruku. - U redu je. Sve e
se rijeiti. Nisi ti kriva.
- Ne, na neki nain jesam kriva - rekla je Celeste.
- To je nemogue - odluno je rekla Jane.
- Smijemo li vam se pridruiti?
Staklena vrata su se otvorila. To su bih Nathan i Bonnie. Bonnie je
izgledala kao inae, a Nathan je bio odjeven u jeftiniju verziju Perryjevog
kostima, osim to je skinuo crnu periku i okretao ju na ruci.
Celeste je znala da bi trebala mrziti Nathana i Bonnie zbog Madeline,
ali ponekad joj je to bilo teko. Oboje su djelovali tako dobroudno i
srdano, a Skye je bila tako draesna djevojica.
O, Boe.
Zaboravila je. Josh joj je rekao da je Max opet gurnuo Skye niza
stube. Prebacio se na novu rtvu. Morala im je neto rei.
- Veeras sam saznala da moj sin, Max, zlostavlja neke djevojice iz
razreda. Mislim da je moda gurnuo vau ker niza stube i to, ovaj,
nekoliko puta - rekla im je. Osjetila je kako joj obrazi gore. - Jako mi je
ao. Tek sam...
- U redu je - smireno je rekla Bonnie. - Skye mi je rekla. Razgovarali

380
smo o nekim strategijama koje bi trebala primijeniti ako se to ponovi.
O strategijama, snudeno je pomislila Celeste. Zvui kao Susi, kao
da je Skye rtva obiteljskog nasilja. Gledala je kako Harper gasi cigaretu
na mokroj ogradi balkona i onda je paljivo mota u maramicu, a zatim je
odjurila, upadljivo se trudei da ne gleda prema njima.
- Danas smo poslali e-mail gospoici Barnes da joj kaemo za to -
ozbiljno je rekao Nathan. - Nadam se da ti to ne smeta, ali Skye je
strano srameljiva i ne zna se braniti, pa smo eljeli da gospoica
Barnes malo pripazi to se dogaa. I, naravno, uiteljica bi trebala to
rijeiti. Mislim da je to politika kole. Neka uitelji to rijee. Nikada ti
se ne bismo obratili zbog toga.
- Jao! - rekla je Celeste. - Hvala vam. AH svejedno, tako mi je ao...
- Ne mora ti biti ao! Pobogu! To su samo djeca! - rekao je Nathan. -
Moraju sve to nauiti. Ne smije udarati prijatelje. Izbori se za sebe.
Naui kako biti odrastao.
- Kako biti odrastao - ponovila je Celeste drhtavim glasom. - Ja to jo
uvijek uim, naravno! - rekao je Nathan.
- To je sve dio njihovog emocionalnog i duhovnog razvoja - rekla je
Bonnie.
- Ima neka knjiga na tu temu, zar ne? - rekla je Jane. - Neto poput
sve to trebam znati nauio sam jo u vrtiu: nemoj biti zao, lijepo se
igraj, dijeli igrake.
- Dijeljenje pokazuje da si dobar - citirao je Nathan i svi su se
nasmijali.

Detektiv Adrian Quinlan: U trenutku kad se dogodio incident, na balkonu

je bilo osmero ljudi, ukljuujui i rtvu. Znamo tko su oni. Oni znaju tko
su i znaju to su vidjeli. Najvanije to svjedok mora uiniti je rei
istinu.

381
SEDAMDESET PETO POGLAVLJE

M adeline je zaglavila u strastvenom razgovoru o renoviranju

kupaonice s roditeljima iz drugog razreda. Ti su joj roditelji bili
jako dragi i znala je da se mu silno dosaivao dok je ona s njegovom
enom ozbiljno razgovarala o najboljem kroju haljine na preklop, tako da
je jadnom ovjeku dugovala to da ga mora sluati.
Problem je bio u tome da uistinu nije imala to rei o renoviranju
kupaonice, iako se sloila s tim da je sigurno bilo grozno kad im je
ponestalo ploica, a trebalo im je jo samo tri ploice do kraja, ali isto
tako je bila sigurna da je na kraju sve ispalo dobro, a vidjela je da su
Celeste i Jane na balkonu i da se smiju s Bonnie i Nathanom, to je bilo
neprihvatljivo. Celeste i Jane su bile njezine prijateljice.
Pogledala je oko sebe kako bi vidjela moe li ju tko zamijeniti te je
povukla Samanthu. Njezin je mu bio vodoinstalater. Sigurno ju zanima
renoviranje kupaonice. - Mora uti ovu priu! - rekla je. - Zamisli!
Ponestalo im je ploica!
- Jao, ne! To se i meni dogodilo! - rekla je Samantha. Pogodak.
Madelineje ostavila Samanthu, koja je pozorno sluala i revno ekala
svoj red da ispria vlastitu katastrofalnu priu o renoviranju kupaonice.
Pobogu. Bilo joj je nejasno kako nekome to moe biti zanimljivije od
haljina na preklop.
Dok se probijala kroz gomilu, prolazila je pokraj skupine od etiri
Plava boba, koja su bila toliko zbijena da je bilo oito da su priali neto
skandalozno. Zastala je da uje:

382
 - S dadiljom iz Francuske! To je ona cura smijenog izgleda. Je li ju
Renata otpustila?
- Da, zato to uope nije primijetila da Amabellu tue onaj mali
Ziggy.
- Usput, to je s peticijom?
- U ponedjeljak emo ju predati gospoi Lipmann.
- Jeste li vidjeli majku veeras? Oiala se. Lebdi okolo kao da ju
nita ne brine. Da je moje dijete nasilnik, ja ne bih izlazila iz kue, to je
sigurno. Bila bih kod kue s djetetom i dala mu panju koja mu je oito
potrebna.
- Potrebno mu je da ga se dobro istue.
- ula sam da ga je juer dovela u kolu, a ima ui.
- Ja sam osupnuta jer je kola dopustila da se to tako dugo dogaa. U
dananje vrijeme, kad postoji toliko puno informacija o vrnjakom
nasilju...
- Dobro, dobro, ali bit je u tome da je Renatina dadilja u vezi s
Geoffom.
- Zato bi htjela biti u vezi s Geoffom?
- Sigurna sam u to.
Madeline je bila bijesna zbog Jane, a bilo je udno to je bila bijesna
i zbog Renate, iako je Renata podupirala peticiju, naravno.
- Vi ste grozni ljudi - glasno je rekla. Plavi bobovi su ju pogledali.
Oi i usta pretvorili su im se u male ovalne otvore iznenaenja. - Vi ste
grozni, grozni ljudi.
Nastavila je hodati, ne ekajui reakciju. Dok je otvarala vrata da
izae na balkon, shvatila je da se Renata nalazi iza nje.
- Idem malo na svje zrak - rekla je Renata. - Ovdje je prezaguljivo.
- Da - rekla je Madeline. - I izgleda da je prestala padati kia. -
Zajedno su izale van, na noni zrak. - Usput, zvala sam svoju
osiguravajuu kuu. Zbog auta.

383
 Renata se trgnula. - Oprosti to sam napravila takvu dramu juer.
- Ma, ti meni oprosti to sam se zabila u tebe. Bila sam zaokupljena
vikanjem na Abigail.
- Uplaila sam se rekla je Renata. - A kad se uplaim, istresam se na
druge. To mi je mana. - Prile su grupi ljudi koja je stajala blizu ograde.
- Stvarno? - rekla je Madeline. - Ba mi je ao. Ja sam po prirodi ba
miroljubiva.
Renata se podsmjehnula.
- Maddie! - rekao je Nathan. - Veeras te jo nisam vidio. Kako si?
ujem da te moja ena zalila piem.
Sigurno je i on malo pijan, pomislila je Madeline. Inae pred njom ne
bi nazvao Bonnie svojom enom.
- Sreom, pie je bilo ruiasto kao i moja haljina - rekla je
Madeline.
- Slavim sretan zavretak male drame nae keri - rekao je Nathan.
ivio Larry Fitzgerald iz June Dakote! - Podigao je au.
- Hm - rekla je Madeline. Gledala je Celeste. - Imam neki udan
osjeaj da taj Larry Fitzgerald ivi blie nego to mislimo.
- Ha? - pitao je Nathan. - Kako to misli?
- Priate o Abigailinoj stranici? - pitala je Celeste. - Je li ju zatvorila?
Rekla je to savreno, pomislila je Madeline, i upravo to ju je odalo.
Veinu vremena Celeste je neto okoliala, kao da neto skriva. Sada je
izgledala posve smireno i sabrano te je gledala Madeline ravno u oi.
Veina ljudi je izbjegavala pogledati u oi pri laganju, no kad je Celeste
lagala, ona je gledala ravno u oi.
- Ti si Larry Fitzgerald iz June Dakote, zar ne? - Madeline je pitala
Celeste. - Znala sam! Mislim, nisam bila sto posto sigurna, ali imala sam
neki predosjeaj. To je bilo malo nevjerojatno.
- Nemam pojma o emu pria - ravnoduno je rekla Celeste.
Nathan se okrenuo prema Celeste. - Ti si dala sto tisua dolara
Amnestyju? Da nama pomogne? Dragi Boe!

384
 Stvarno nisi trebala - rekla je Madeline. - Nisi trebala to uiniti. Kako
emo ti se moi oduiti?
- Pobogu - rekla je Renata. - O emu se radi?
- Nemam pojma o emu govori - Celeste je rekla Madeline. - Ali
nemoj zaboraviti da si Maxu spasila ivot onaj dan u koli plivanja, a to
je dug koji se ne moe vratiti.
U dvorani su se uli povieni glasovi.
- Pitam se to se tamo dogaa? - rekao je Nathan.
- Pa, moda sam malo potpalila vatru - rekla je Renata blago se
nasmijeivi. - Ne misli samo moj mu da je zaljubljen u nau dadilju.
Juliette je pronala mnogo materijala za razonodu ovdje u Pirriweeju.
Kako se to ono kae na francuskom? Polyamour. Saznala sam da joj se
svia odreeni tip mukarca. Ili, bolje reeno, odreeni tip rauna.
- Renata - rekla je Celeste. - Veeras sam saznala da...
- Nemoj - rekla je Jane.
- Da je moj sin Max zlostavljao Amabellu - rekla je Celeste.
- Tvoj sin? - pitala je Renata. - Jesi li sigurna? Jer Amabella je na
danu upoznavanja pokazala na Ziggyja.
- Sigurna sam - rekla je Celeste. - Pokazala je na Ziggyja zato to se
bojala Maxa.
Ali... - Renata kao da to nije mogla shvatiti. - Sigurna si?
- Jesam - rekla je Celeste. - I ao mi je.
Renata je stavila ruku na usta. - Amabella nije htjela da na njezinu
A zabavu pozovem blizance - rekla je. - I napravila je pravu dramu oko
toga, a ja se nisam obazirala na to. Mislila sam da je smijena.
Pogledala je Jane. Jane je i nju smireno gledala. Veeras je stvarno
izgledala prekrasno, zadovoljno je pomislila Madeline te je shvatila da je
ono neprestano vakanje vakaih prestalo tijekom posljednjih nekoliko
tjedana, a da ona to nije ni primijetila.
- Dugujem ti vrlo veliku ispriku - rekla je Renata.
- Da - rekla je Jane.
385
 - I Ziggyju - rekla je Renata. - Tebi i tvojem sinu dugujem ispriku,
jako mi je ao. Ja u... Pa ne znam to u uiniti.
- Prihvaam - rekla je Jane. Podigla je au. - Prihvaam tvoju
ispriku.
Staklena vrata su se ponovno otvorila, te su se na balkonu pojavili Ed
i Perry.
- Tamo stvari izmiu kontroli - rekao je Ed. Uzeo je barske stolice
koje su stajale u blizini vrata te ih je donio. - Da se smjestimo? Bok,
Renata. Jako mi je ao to je moja ena juer onako opalila po gasu.
I Perry je donio stolice.
- Perry - rekla je Renata. Madeline je primijetila da se Renata sada ne
ulaguje Perryju, nakon to je saznala da njegov sin zlostavlja njezinu
ker. Ustvari, ula joj se nervoza u glasu. - Lijepo je vidjeti te u
Australiji.
- Hvala, Renata. I meni je drago da tebe vidim.
Nathan je ispruio ruku. - Perry, zar ne? Mislim da se jo nismo
upoznali. Ja sam Nathan. Koliko sam shvatio, nikad ti se neemo moi
oduiti.
- Stvarno? - pitao je Perry. - Za to?
O, pobogu, Nathane, pomislila je Madeline. uti. On ne zna. Sigurna
sam da ne zna.
- Perry, ovo je Bonnie - prekinula ga je Celeste. - A ovo je Jane. Ona
je Ziggyjeva majka.
Madeline i Celeste su se pogledale u oi. Znala je da obje misle na
Perryjevog bratia. Ta tajna bila je u zraku poput zlog, kinog oblaka.
- Drago mi je. - Perry se rukovao s objema i uljudno im pokazao da
sjednu.
- Pa, ti i tvoja ena donirali ste tisuu dolara Amnesty Internationalu
kako biste pomogli naoj keri da se izvue iz nevolje - brbljao je
Nathan. Mahao je perikom koja je odjednom odletjela preko balkona i
pala u tamu. - Jao, sranje! - Pogledao je preko ograde. - Sada mi nee

386
vratiti novac u trgovini s kostimima.
Perry je skinuo svoju crnu periku. - Pa, nakon nekog vremena glava
pone svrbjeti - rekao je. Promrsio je kosu prstima, tako da je izgledao
raupano poput djeaka te je sjeo na barsku stolicu, leima okrenut od
ograde. Na barskoj stolici izgledao je vrlo visoko, s nebom u pozadini i
oblacima osvijetljenim punim mjesecom koji se upravo pojavljivao poput
arobnog zlatnog diska. Oblaci i mjesec napravili su polukrug oko
Perryja, kao da im je on voa.
- Kakvo doniranje sto tisua dolara? - pitao je. - Je li to jo jedna
tajna moje ene? Moja ena je nevjerojatno tajanstvena. Nevjerojatno.
Pogledajte samo kako se smijei kao Mona Lisa.
Madeline je pogledala Celeste. Celeste je sjedila na barskoj stolici
prekrienih nogu, a ruke je drala sklopljene na krilu. Bila je posve
mirna. Izgledala je kao da je isklesana u kamenu, kao skulptura prekrasne
ene. Malo je okrenula glavu, tako da nije gledala Perryja. Die li? Je li
dobro? Madeline je osjetila kako joj rad srca ubrzava. Neto je sjedalo
na svoje mjesto. Dijelovi slagalice su se posloili. Dobila je odgovore na
neka pitanja.
Savren brak. Savren ivot. Samo to je Celeste uvijek bila tako
usplahirena. Malo nervozna. Malo zabrinuta.
- Ona izgleda misli da imamo neograniena financijska sredstva -
rekao je Perry. - Ne zaradi ni centa, ali zna kako sve potroiti.
- ekaj malo - otro je rekla Renata, kao da grdi dijete.
- Mislim da smo se mi ve upoznali - Jane je rekla Perryju.
ula ju je samo Madeline. Jane je stajala, dok su svi ostali sjedili na
barskim stolicama. Izgledala je siuno dok je tako stajala u sredini,
poput djeteta koje se obraa Perryju. Morala je malo zabaciti glavu
unatrag. Oi su joj bile velike.
Nakaljala se i opet progovorila. - Mislim da smo se mi ve upoznali.
Perry ju je pogledao. - Stvarno? Jesi li sigurna? - armantno joj se
nasmijeio. - ao mi je. Ne sjeam se.

387
 - Sigurna sam - rekla je Jane. - Samo to si rekao da se zove Saxon
Banks.

388
 SEDAMDESET ESTO
POGLAVLJE

N jegovo lice prvo je bilo posve neutralno: bilo je srdano i uljudno

kao da govori da se to njega ne tie. Nije ju prepoznao. Nije imao
pojma tko je ona.
No kadje rekla Saxon Banks, dogodio se klik, ne zato to ju je
prepoznao, jer i dalje nije imao pojma tko je ona, ak se nije ni zamarao
time da se potrudi prisjetiti tko je, nego zato to je shvatio to ona
predstavlja. Ona je bila jedna od mnogih.
Slagao je kako se zove. Nikad joj nije palo na pamet da bi to uinio.
Kao da se ime ne moe izmisliti, iako moe izmisliti lanu osobnost i
privlanost.
- Mislila sam da u te sresti rekla mu je.
- Perry? - rekla je Celeste.
Perry se okrenuo prema Celeste.
Lice mu je ponovno bilo ogoljelo, kao u autu, kao da je neto
odlomljeno. Otkako je Madeline spomenula Saxonovo ime one veeri
kad se okupio klub itatelja, Celeste je neto kopkalo, neko sjeanje jo
prije nego to su se djeca rodila, prije nego to ju je Perry prvi put
udario.
To sjeanje sada je sjelo na svoje mjesto. Netaknuto. Kao da je samo
ekalo da ga ona pronae.

389
 Bilo je to na vjenanju Perryjevog bratia. Na onom vjenanju kada
su se Saxon i Perry vraali u crkvu po Elenin mobitel. Sjedili su za
okruglim stolom. S bijelim utirkanim stolnjakom.
S ogromnim manama na stolicama. Sa sjajnim aama za vino.
Saxon i Perry priali su prie. Prie iz zajednikog djetinjstva u
predgrau: o autiima koje su sami izraivali, o tome kako je Saxon
spasio Perryja od nasilnika u koli, a i o onome kad je Perry drsko ukrao
sladoled od banane iz zamrzivaa u trgovini, a veliki strasni Grk ga je
uhvatio za majicu svojom velikom, miiavom rukom i pitao ga: Kako
se zove? a Perry je rekao: Saxon Banks.
Vlasnik trgovine nazvao je Saxonovu majku i rekao joj: Va je sin
krao u mojoj trgovini, a Saxonova majka je rekla: Moj sin je ovdje sa
mnom te mu je poklopila slualicu.
Tako smijeno. Tako drsko. Kako su se samo smijali dok su pili
ampanjac.
- Nije nita znailo - Perry je rekao Celeste.
Ui su joj se zaepile kao da je duboko pod vodom.
Jane je gledala kako se Perry okree od nje da pogleda svoju enu, ne
obazirui se na nju, ak se ni ne zamarajui time da se prisjeti tko je ona.
Ona za njega nikada nije ni postojala. Ona u njegovom ivotu nije imala
nikakav znaaj. On je bio oenjen prekrasnom enom. Jane je
predstavljala pornografiju. Jane je bila film za odrasle koji nije bio
naveden na njegovom raunu iz hotela.

Jane je bila pornjava na internetu, gdje se svaki feti moe ispuniti. Feti
vam je poniavanje debelih cura? Unesite broj kreditne kartice i kliknite
ovdje.
- Zato sam se preselila u Pirriwee - rekla je Jane. - U sluaju da ti
ivi ovdje.
Stakleni vanjski lift. Priguena svjetla hotelske sobe.
Sjetila se kako je gledala po sobi, oputeno, zadovoljno, traei jo

390
dokaza o tome o kakvom se ovjeku radi, jo dokaza o tome koliko ima
novaca i kakav mu je ivotni stil, jo dokaza koji e ju uvjeriti da e to
biti prekrasan, otmjen seks za jednu no. No nije pronala mnogo toga.
Zatvoreni laptop. Mali kofer koji je uredno stajao u kutu. Pokraj laptopa
nalazio se letak koji je oglaavao prodaju nekretnine. PRODAJE SE.
Slika s pogledom na ocean. LUKSUZNA OBITELJSKA KUA KOJA
GLEDA NA PREKRASAN POLUOTOK PIRRIWEE. Hoe li kupiti tu
kuu? - pitala ga je.
- Vjerojatno - odgovorio je. Toio joj je ampanjac.
- Ima li djece? - glupo ga je, nepromiljeno pitala. - Izgleda kao
dobra kua za djecu. - Nije ga pitala ima li enu. Nije nosio prsten.
Prstena nije bilo.
- Nemam djecu - rekao je. - Ali jednog dana bih ih volio imati.
Vidjela je neto na njegovu licu: tugu, oajnu udnju i bila je toliko silno
naivna da je mislila da zna to ta tuga znai. Upravo je prekinuo s nekim!
Naravno! Bio je u istoj situaciji kao i ona, lijeio je slomljeno srce.
Oajniki je htio pronai pravu enu s kojom e osnovati obitelj, a ona je
bila toliko glupa da je pomislila - u trenutku kad ju je oborio s nogu
svojim privlanim osmijehom i dao joj au sa ampanjcem - da bi ona
mogla biti ta ena. Na svijetu se dogaaju i udnije stvari.
A onda su se i dogodile udne stvari.
Tijekom godina koje su uslijedile, instinktivno bi reagirala na rijei
Poluotok Pirriwee kada bi ih proitala ili ula u razgovoru. Promijenila
bi temu. Okrenula bi stranicu.
A onda je jednog dana iznenada uinila upravo suprotno. Rekla je
Ziggyju da idu na plau te su se vozili na prekrasan poluotok Pirriwee i
cijelim se putem pretvarala da se ne sjea onog letka, iako ga se stalno
prisjeala.
Igrali su se na plai, a ona je gledala preko Ziggyjevog ramena ne bi li
iz oceana izaao surfer blistavog osmijeha. Oslukivala je hoe li neka
ena povikati Saxon.
to je htjela?

391
 Osvetu? Priznanje? Pokazati mu da je sada mrava? Udariti ga,
ozlijediti, prijaviti ga? Rei mu sve ono to mu je trebala rei umjesto
onog mulastog bok? Nekako mu dati do znanja da se nije izvukao, iako
zapravo je?
Htjela je da vidi Ziggyja.
Htjela je da se divi tom prekrasnom, ozbiljnom, osjeajnom
djeaiu.
To nije imalo smisla. To je bila tako glupa, udna, neobina i
pogrena elja da ju nije htjela ni priznati, a ponekad ju je ak i odluno
poricala.
Jer kako bi izgledao taj trenutak arobnog oinskog divljenja? - Hej,
bok! Sjea se mene? Rodila sam sina! Evo ga! Ne, ne, naravno da ne
elim nikakav odnos s tobom, ali htjela bih da samo malo bude ovdje i
divi se svom sinu. On voli bundeve. Oduvijek je volio bundeve! Nije li
to nevjerojatno? Koje dijete jo voh bundeve? Srameljiv je i hrabar i ima
odlinu ravnoteu. Eto ga. Ti si gad i kreten i mrzim te, ali samo na
trenutak pogledaj svog sina, jer, nije li to neobino? Deset minuta
izopaenosti stvorilo je neto savreno.
Govorila si je da je Ziggyja odvela u Pirriwee na jedan dan i onda
vidjela da se iznajmljuje stan i iznenada odluila preseliti se ovamo.
Tako se silovito pretvarala da je to tako da je i sama gotovo to
povjerovala i kako su prolazili mjeseci i kako se inilo sve manje
vjerojatnim da Saxon Banks uope ivi ovdje, to se pretvorilo u istinu.
Prestala ga je traiti.
Kad je Jane ispriala Madeline priu o onoj noi u hotelu sa
Saxonom, nije joj uope palo na pamet da joj kae da je on djelomino
razlog zbog kojeg se doselila u Pirriwee. To je bilo besmisleno i
sramotno. - Htjela si ga sresti? - pitala bi ju Madeline, pokuavajui ju
shvatiti. - Htjela si vidjeti tog ovjeka? - Kako joj je Jane mogla objasniti
da ga eli i da ga ne eli vidjeti? Uglavnom, zaboravila je na taj letak s
nekretninom! Uistinu se doselila u Pirriwee iznenada.
A Saxon oito nije bio ovdje.

392
 Ali sad je ipak bio. Celestin mu. Sigurno je bio oenjen sa Celeste
onda kad je bio s Jane.
- Bilo nam je jako teko zaeti deke Celeste je rekla Jane tijekom
jedne od njihovih etnji. Zato je izgledao tuno kad je spomenula djecu.
Jane je osjetila kako joj se lice od ponienja crveni na hladnom
nonom zraku.

- Nije nita znailo - Perry je ponovno rekao Celeste.

- Njoj je znailo - rekla je Celeste.
Njegovo slijeganje ramenima bila je kap koja je prelila au. Gotovo
neprimjetno slijeganje ramenima koje je govorilo: Koga briga za nju?
Mislio je da je rije o nevjeri. Mislio je da je uhvaen u seksu za jednu
no koji je uobiajen za menadere koji idu na poslovni put. Mislio je da
to nema nikakve veze s Jane.
- Mislila sam da si... Nije mogla govoriti.
Mislila je da je dobar. Mislila je da je dobra osoba koja ponekad
izgubi ivce. Mislila je da je njegova nasilnost neto privatno i osobno
to se tie samo njih. Mislila je da on ne moe uiniti neto okrutno
nekom drugome. Uvijek se tako ljubazno obraao konobaricama, ak i
onima koje su bile nespretne. Mislila je da ga poznaje.
- Hajdemo razgovarati o tome kod kue - rekao je Perry. - Neemo
sada praviti cirkus od sebe.
Ne gleda ju proaputala je Celeste. - Ni ne gleda ju. Napola
popijeni koktel od ampanjca bacila mu je ravno u lice. ampanjac mu se
prolio po licu.
Perryjeva desna ruka podigla se istog trena, onako instinktivno,
graciozno. Kao da je bio sporta koji hvata loptu, ali nije uhvatio nita.
Udario je Celeste nadlanicom.
Ruka mu je zauzela savren, izvjeban, brutalan poloaj luka kojijoj
je glavu zabacio unatrag, a tijelo joj je poletjelo balkonom na koji je
nespretno i jako pala na bok.

393
 Madeline je ostala bez zraka.
Ed je tako brzo skoio da mu se barska stolica prevrnula. - Hej! Hej,
samo malo!
Madeline je pojurila k Celeste i kleknula. - Dragi Boe, dragi Boe,
jesi li...
- Dobro sam - rekla je Celeste. Stavila je ruku na lice i pridigla se u
polusjedei poloaj. - Sve je u redu.
Madeline je pogledala u malu skupinu ljudi na balkonu. Ed je stajao
rairenih ruku: jednu je ruku podigao kao da Perryju pokazuje stop, a
drugu je ruku zatitniki drao ispred Celeste.
Jane je aa ispala iz ruke i razbila se na ploicama.
Renata je kopala po torbi. - Zovem policiju - rekla je. - Ovog trena
zovem policiju. To je bio napad. Upravo sam vidjela kako napada svoju
enu.
Nathan je drao Bonnie za lakat. Dok je Madeline gledala, Bonnie se
oslobodila. Gorjela je od estine koja kao da se probudila u njoj.
- To si i prije radio - rekla je Perryju.
Perry se nije obazirao na Bonnie. Gledao je Renatu, koja je drala
mobitel na uhu. - Dobro sad, nemojmo se prenagliti - rekao je.
- Zato tvoj sin tue curice - rekla je Bonnie. Bio je to isti onaj
nervozni, grubi glas koji je Madeline veeras ve ula, samo to je sada
bio jo izraeniji. Zvuala je tako... Pa, zvuala je kao da dolazi iz loe
etvrti, kako bi to rekla Madelinina mama.
Zvuala je kao pijanica. Kao pua. Kao netko tko se tue. Zvuala
je stvarno. Bilo je nevjerojatno uzbudljivo uti kako taj guturalan, ljutit
glas izlazi iz Bonnienih usta. - Zato to je vidio to ti radi. Tvoj djeai
te vidio da to radi, zar ne?
Perry je uzdahnuo. - Sluaj, ne znam to eli rei. Moja djeca nisu
nita vidjela.
- Tvoja djeca vide! - zavritala je Bonnie. Lice joj se izobliilo od
bijesa. - Mi vidimo! Mi jebeno vidimo!

394
Malim dlanovima mu je gurnula prsa.
Pao je.

395
 SEDAMDESET SEDMO
POGLAVLJE

D a je barem Perry bio nekoliko centimetara nii. Da je barem ograda

bila nekoliko centimetara via. Da je barem barska stolica bila
smjetena pod malo drukijim kutem.
Da barem nije padala kia. Da barem nije pio.
Madeline nije mogla prestati misliti na sve druge mogunosti kako se
to moglo dogoditi.
Ali dogodilo se tako kako se dogodilo.
Celeste je vidjela izraz na Perryjevom licu kad je Bonnie vikala na
njega. Bio je to isti blago razigrani izraz lica koji bi mu se pojavio kad bi
Celeste poludjela na njega. Svialo mu se kad su se ene ljutile na njega.
Volio je vidjeti neku reakciju. To mu je bilo slatko.
Vidjela je kako se hvata za ogradu i kako mu se ruka poskliznula.
Vidjela je kako se prevre, s nogama visoko u zraku, kao da se s
dekima ludira na krevetu.
A onda je otiao ni ne oglasivi se. U prazan prostor.
Sve se prebrzo dogodilo. Jane je otupjela od oka. Dok je
pokuavala shvatiti to se dogodilo, postala je svjesna da je u dvorani
nastao veliki mete: ulo se vikanje, lupanje, udaranje.
- Isuse Kriste! - Ed se nagnuo i gledao preko ograde, vrsto se drei
za nju, a zlatni ogrta mu se rairio na leima kao da ima blesava mala

396
krila.
Bonnie je unula, sklupavi se poput loptice, a ruke je vrsto
stisnula iza glave, kao da eka da eksplodira bomba.
- Ne, ne, ne, ne. - Nathan je uzrujano pravio male korake, pleui oko
svoje ene, saginjui se da joj dodirne lea, da bi se potom ponovno
uspravio i stavio ruke na sljepoonice.
Ed se okrenuo. - Idem vidjeti je li...
- Ed! - rekla je Renata. Spustila je ruku u kojoj je drala mobitel.
Svjetlo s balkona odraavalo joj se na naoalama.
- Zovi hitnu! - povikao je Ed.
- Hou - rekla je Renata. - Zovem. Nazvat u. Ali ovaj... Ja nisam
vidjela to se dogodilo. Nisam vidjela da je pao.
- Molim? - rekao je Ed.
Madeline je i dalje kleala pokraj Celeste. Jane je vidjela kako
Madeline gleda pokraj Eda u biveg mua. Nathanova kosa bila je znojna
od perike te mu se zalijepila na elo. Pogledao je Madeline
izbezumljenim, moleivim oima. Madeline je pogledala Celeste, koja je
nepomino gledala u mjesto gdje je Perry maloprije sjedio.
- Mislim da ni ja nisam vidjela - rekla je Madeline.
- Madeline - rekao je Ed. Ljutito je povukao kostim, kao da ga je htio
strgnuti sa sebe. ljokice su mu se zalijepile za ruke, pa su mu dlanovi
postali zlatni. - Nemoj...
- Gledala sam u drugom smjeru - rekla je Madeline. Glas joj je bio
jai. Ustala je, stavivi malu pismo-torbicu pred sebe, ispravila se i
podigla bradu kao da treba ui u plesnu dvoranu u kojoj je bal. - Gledala
sam unutra. Nisam vidjela.
Jane se nakaljala.
Pomislila je kako je Saxon, odnosno Perry, rekao: Nije nita
znailo. Pogledala je Bonnie, koja se uurila pokraj sruene barske
stolice. Osjetila je kako se vrui, tekui gnjev iznenada hladi i stvrdnjava
u neto mono i nepomino.

397
 - I ja sam gledala unutra - rekla je. - Takoer nisam nita vidjela.
- Prestanite - Ed je pogledao u nju, a zatim u Madeline. - Svi
prestanite.
Celeste je uhvatila Madeline za ruku i graciozno je ustala. Poravnala
je haljinu i stavila ruku na lice, ondje gdje ju je Perry udario. Na
trenutakje pogledala sklupanu Bonnie.
- Ja nisam nita vidjela - rekla je, a glas joj je gotovo bio leeran.
- Celeste. - Edovo lice od uasa se snudilo. Rukama je vrsto
pritisnuo sljepoonice, a onda je spustio ruke. Na elu su mu svjetlucale
zlatne ljokice.
Celeste je prila rubu balkona i stavila ruke na ogradu. Pogledala je
Renatu i rekla: - Sada nazovi hitnu. A onda je poela vritati.

Bilo je lako nakon svih tih godina pretvaranja. Celeste je bila dobra
glumica.
Ali onda je pomislila na djecu i vie se nije morala pretvarati.

Stu: Do tada je ve nastao pravi pakao. Dva lika su se tukla zbog neke
Francuskinje, a onda mi je priao neki ljigavac od metar i dvadeset i
napao me jer sam rekao da ovi ne bi znali organizirati seks u bordelu i
da sam time uvrijedio njegovu enu koja je ovo organizirala. Mislim, ono,
tako se kae.
Thea: Istina je da se rasprava o standardiziranim testovima malo
razbuktala. Ja imam etvero djece i mogu rei da sam struna po tom
pitanju.
Harper: Thea je vikala kao nenormalna.
Jonathan: Bio sam s nekim roditeljima iz etvrtog razreda i
razgovarali smo o legalnosti i moralnosti te proklete peticije. Neki su
povisili glas. Moda je bilo guranja. Gledajte, nisam ponosan na to.
Jackie: Dajte mi opako preuzimanje firme bilo koji dan.
Gabrielle: Tada sam ve poela razmiljati o kanibalizmu. Carol je

398
izgledala jako ukusno.
Carol: Ja sam istila kuhinju i onda sam ula straan vrisak od kojeg
vam se ledi krv u ilama.
Samantha: Ed je trao stubama i vikao neto u smislu da je Perry
White pao s balkona. Pogledala sam u tom smjeru i vidjela da su dva tate
iz petog razreda odletjela na balkon kroz otvorena vrata.

- Dogodila se nezgoda - Renata je govorila na mobitel. Prstom si je

zaepila drugo uho kako bi ula osobu s druge strane, to je bilo gotovo
nemogue zbog Celestinog vritanja. - Jedan mukarac je pao. S balkona.
- To je bio on? - Madeline je uhvatila Jane za ruku i privukla ju k
sebi. - Perry je taj...
Jane je zurila u Madehnine savreno naminkane ruiaste usne. Dva
savrena vrha. - Misli li da je on...
Nikada nije zavrila pitanje jer su u tom trenutku dva spojena Elvisa
u bijelom satenskom odijelu, koja su se vrsto drala za lea kao da se
strastveno grle, silovito zabila u Jane i Madeline, koje su potom odletjele
u suprotnim smjerovima.
Dokje Jane padala, ispruila je ruku da se zatiti, a kadje snano pala
na bok, osjetila je kako joj blizu ramena neto bolno puca.
Jane je na obrazu osjetila mokre ploice balkona. Celestino vritanje
sada se pomijealo sa zvukovima hitne koja se ula u daljini i s tihim
Bonnienim jecanjem. Jane je okusila krv u ustima. Zatvorila je oi.
Jao si ga meni.

***
Bonnie: Mukarci koji su se tukli izletjeli su na balkon, i u tom
trenutku su se jadna Madeline i Jane tako jako ozlijedile. Nisam vidjela
kada je Perry White pao. Ja... Hoete li me ispriati na trenutak, Sarah?
Samo malo, zovete se Sarah, zar ne? Ne Susan. Malo sam se zbunila.
Oprostite, Sarah. Sarah. Prekrasno ime. Mislim da to znai princeza.

399
Sluajte, Sarah, sada moram ii po svoju ker.

400
 SEDAMDESET OSMO
POGLAVLJE

Jutro poslije veeri kolskog kviza

Detektiv Adrian Quintan: Pregledavamo sve dostupne snimke

nadzornih kamera te fotografije snimljene mobitelima. Forenzike dokaze
emo analizirati kad budu dostupni. Trenutano razgovaramo sa svakim
od 132 roditelja koji su bili prisutni na tom dogaaju. Budite sigurni da
emo saznati istinu o tome to se sino tono dogodilo, pa makar ih sve
morao optuiti.

M islim da ne mogu to uiniti - tiho je rekao Ed. Sjedio je na stolici

pokraj Madelininog kreveta u bolnici. Imala je sobu za sebe, ali Ed
je stalno nervozno pogledavao preko ramena. Izgledao je kao da ima
morsku bolest.
- Ne traim od tebe da neto uini - rekla je Madeline. - Ako eli
rei, reci.
Reci. Pobogu. - Ed je zakolutao oima. - To nije cinkanje uitelju! To
je krenje zakona. To je laganje pod... Jesi li dobro? Boli li te?
Madeline je zamirila i trgnula se. Gleanj joj je bio slomljen. To se
dogodilo kad su se dva tate iz petog razreda zabila u nju i Jane. Isprva je
mislila da nee pasti, no onda kao da se sve usporeno dogodilo, jedna
noga skliznula je iza druge na mokrom balkonu kao da je radila neki

401
otmjen plesni pokret. I to je bio njezin zdravi gleanj, a ne onaj koji je
ve uganula. Sino je morala trpjeti stranu bol, osjeajui se kao da
satima lei na mokrom balkonu dok Celeste isputa grozan, beskrajan
vrisak, Bonnie jeca, Natban psuje, Jane na boku lei krvavog lica, a
Renata vie na tate iz petog razreda koji su se tukli: - Pobogu, odrastite!
Madeline je ovog poslijepodneva imala zakazanu operaciju. Nosit e
gips etiri do est tjedana i poslije toga e morati ii na fizioterapiju.
Proi e puno vremena prije nego to ponovno obue visoke potpetice.
Nije samo ona zavrila u bolnici. Koliko je Madeline shvatila, ukupan
zbroj ozlijeenih jutros nakon veeri kolskog kviza bio je ovakav: jedan
slomljeni gleanj (Madelinin doprinos), jedna slomljena kljuna kost
(jadna Jane), slomljeni nos (Renatin mu, Geoff, manje nego to je
zasluio), tri napukla rebra (Harperin mu, Graeme, koji je takoer
spavao s dadiljom iz Francuske), tri modrice na oku, dvije gadne
posjekotine koje su se morale ivati i devedeset etiri strane glavobolje.
I jedna smrt.
U Madelininim mislima snano su se vrtjele slike od sino. Jane sa
arko crvenim ruem kako stoji ispred Perryja i kae mu: Rekao si da se
zove Saxon Banks. Madeline je isprva mislila da ih je Jane pomijeala,
da Perry sigurno slii na svojega bratia, no onda je Perry rekao: Nije
nita znailo. Celestin izraz lica nakon to juje Perry udario. Uope nije
bilo iznenaenja. Samo srama.
Kakva je to tupoglava i sebina prijateljica Madeline morala biti da
joj promakne takvo to? Samo zato to Celeste nije hodala okolo s
modricom ispod oka i rasjeenom usnicom, to nije znailo da se nije dalo
naslutiti to se dogaa, da se Madeline samo malo potrudila. Je li joj se
Celeste ikad pokuala povjeriti? Madeline je vjerojatno brbljala o kremi
za oi ih o neemu jednako povrnom i nije joj dala ni priliku. Vjerojatno
ju je prekinula! Ed ju je uvijek upozoravao na to. - Pusti me da dovrim -
rekao bi, podigavi ruku. Samo tri male rijei. Perry me tue. A
Madeline svojoj prijateljici nikada nije dala tri sekunde koliko je
potrebno da se izgovore te rijei. A Celeste je u meuvremenu sluala

402
kako Madeline beskrajno dugo govori o svemu i svaemu: od toga koliko
mrzi nogometnog trenera za djecu do sedam godina starosti do toga to
osjea spram Abigailinog odnosa sa svojim ocem.
- Danas nam je donijela vegetarijanske lazanje rekao je Ed.
- Tko? - pitala je Madeline. Bilo joj je muka od osjeaja aljenja.
- Bonnie! Bonnie, pobogu. ena koju oito titimo. Bila je suludo
normalna, kao da se nita nije dogodilo. Potpuno je luda. Jutros je ve
razgovarala s vrlo ljubaznom novinarkom po imenu Sarah. Bog zna to
joj je rekla.
- To je bila nezgoda - rekla je Madeline.
Sjetila se Bonnienog lica izoblienog od bijesa dok je vikala na
Perryja. Onog udnog guturalnog glasa. Mi vidimo. Mi jebeno vidimo.
- Znam da je bila nezgoda rekao je Ed. - Zato onda ne kaemo
istinu? Zato ne ispriamo policiji tono to se dogodilo? Ne shvaam to.
ak ti se ona ni ne svia.
- To nije bitno - rekla je Madeline.
- Renata je zapoela - rekao je Ed. - A onda su joj se svi pridruili.
Nisam vidjela. Nisam vidjela. Nismo znali ni je li ovjek iv ili mrtav i
ve smo planirali kako sve zatakati! Mislim, Isuse Kriste, poznaje li
Renata uope Bonnie?
Madeline je mislila da shvaa zato je Renata rekla ono to je rekla.
To je bilo zato to je Perry varao Celeste, kao to je Geoff varao Renatu.
Madeline je vidjela izraz Renatinog lica kad je Perry rekao: Nije nita
znailo. U tom je trenutku Renata htjela Perryja gurnuti s balkona. No
Bonnie je stigla prva.
Da Renata nije rekla nisam vidjela da je pao, onda moda
Madelinine misli ne bi ile toliko brzo da uope razmisle o posljedicama
za Bonnie, ali im je Renata rekla to to je rekla, Madeline se sjetila
Bonniene keri. Treperenje Skyenih trepavica, pa kako se uvijek skrivala
iza majine suknje. Ako neko dijete na svijetu treba majku, onda je to
Skye.

403
 - Bonnie ima malu curicu - rekla je Madeline.
- Perry je imao dva djeaia, pa to onda? - pitao je Ed. Gledao je u
toku iznad Madelininog kreveta. Lice mu je bilo oronulo pod jakim
svjetlom. Mogla je vidjeti kako e izgledati u starosti. - Ne znam hou li
moi ivjeti s tim, Madeline.
On je prvi stigao do Perryja. On je vidio slomljeno, izoblieno tijelo
mukarca s kojim je nekoliko trenutaka prije razgovarao o hendikepu u
golfu i smijao se na tu temu. Bilo je previe traiti to od njega. Znala je
to.
- Perry nije bio dobra osoba - rekla je Madeline. - On je Jane
napravio ono. Shvaa li to? On je Ziggyjev otac.
- To nije bitno - rekao je Ed.
- To je tvoja odluka - rekla je Madeline. Ed je bio u pravu. Naravno
da je bio u pravu, uvijek je bio u pravu, ali ponekad je krivi postupak
isto bio ispravan.
- Misli li da ga je namjeravala ubiti? - pitala ga je.
- Ne mislim - rekao je Ed. - Pa to onda? Ja nisam ni sudac ni porota.
Nije moj posao da...
- Misli li da e ponovno to uiniti? Misli li da predstavlja opasnost
za drutvo?
- Ne, ali opet: pa to onda? - Pogledao ju je izmuenim pogledom. -
Ali mislim da ne mogu svjesno lagati u policijskoj istrazi.
- Nisi li ve lagao? - Znala je da je kratko razgovarao s policijom
sino, prije nego to je doao u bolnicu, dok su nju vozili u jednom od tri
vozila hitne pomoi koja su stala ispred kole.
- Nisam slubeno - rekao je Ed. - Neki je policajac zapisao par
biljeaka i ja sam rekao... Pobogu, stvarno ne znam to sam rekao, bio
sam pijan. Znam da nisam spomenuo Bonnie, ali pristao sam da u danas
ujedan sat popodne otii u pobcijsku postaju i dati slubenu izjavu kao
svjedok. Snimit e to, Madeline. Dva policajca sjedit e u prostoriji i
gledati me dok ja svjesno laem. Morat u potpisati pismenu izjavu pod

404
zakletvom. To me ini suuesnikom...
- Hej. - To je bio Nathan, koji je uletio u sobu drei veliki buket
cvijea. Na licu je imao osmijeh od uha do uha, kao da je motivacijski
govornik koji se penje na pozornicu.
Ed se trgnuo. - Isuse Kriste, Nathane, nasmrt si me preplaio.
- Oprosti, stari - rekao je Nathan. - Kako si, Maddie?
- Dobro sam - rekla je Madeline. Bilo je uznemirujue gledati kako ti
mu i bivi mu stoje jedan pokraj drugoga i promatraju te dok ti lei u
krevetu. To je bilo udno. Htjela je da obojica odu.
- Izvoli! Jadnice! - Nathan joj je stavio cvijee na krilo. - ujem da
e dosta vremena morati provesti na takama.
- Pa, da...
- Abigail je ve rekla da e se doseliti natrag da ti pomogne.
- Oh - rekla je Madeline. Oh. Dirala je ruiaste latice na cvijeu. -
Pa, razgovarat u s njom o tome. Bit e mi dobro. Ne mora se brinuti o
meni.
- Ali ja mislim da se eli doseliti natrag kui - rekao je Nathan. -
Trai izliku.
Madeline i Ed su se pogledali. Ed je slegnuo ramenima.
- Uvijek sam mislio da e ieznuti taj efekt novoga - rekao je
Nathan. - Nedostajala joj je mama. Mi nismo njezin pravi ivot.
Dobro.
- Dakle, ja bih trebao ii - rekao je Ed.
- Moe li ostati jo malo, stari? - pitao je Nathan. Veliki optimistian
smijeak na licu je nestao te je sada izgledao kao mukarac koji je
skrivio prometnu nesreu. - Volio bih malo s oboma razgovarati o... Ovaj,
o onome to se sino dogodilo.
Edje napravio grimasu, ali je privukao oblinju stolicu i stavio ju
pokraj svoje, pokazujui Nathanu da sjedne.
O, hvala, hvala, stari. - Nathan je izgledao strano zahvalno dok je
sjedao.

405
 Uslijedila je dugaka stanka.
Ed se nakaljao.
- Bonnien otac bio je nasilan - rekao je Nathan bez okolianja. - Jako
nasilan. Mislim da ne znam ni pola toga to je uinio. Ne Bonnie, nego
njezinoj mami. Ali Bonnie i njezina mlada sestra sve su to gledale. Imale
su jako teko djetinjstvo.
- Mislim da ne bih trebao... - poeo je Ed.
- Nikad joj nisam upoznao tatu - nastavio je Nathan. - Umro je od
sranog udara prije nego to sam upoznao Bonnie. Uglavnom, Bonnie je...
Pa, jedan psihijatar dijagnosticirao joj je posttraumatski stresni
poremeaj. Veinu vremena je dobro, ali ima jako gadne none more i
ovaj... Ponekad ima neke potekoe.
Gledao je u prazno, u zid iza Madelinine glave. Oi su mu bile
bezizraajne dok je razmiljao o svim tajnama braka za koji je Madeline
sada shvatila da je sloen.
- Ne mora nam to govoriti - rekla je Madeline.
- Ona je dobra osoba, Maddie - oajno je rekao Nathan. Nije gledao
Eda. Oi su mu bile usredotoene na Madeline. Oslanjao se na njihovu
prolost. Prizivao je njihove nekadanje uspomene i nekadanju ljubav;
iako ju je ostavio, molio ju je da to zaboravi i da se prisjeti onih dana
kada su bili opsjednuti jedno drugim, kad su se budili zajedno, glupavo
se smijeei jedno drugome. To je bilo ludo, ali znala je da ju to moli.
Molio je dvadesetogodinju Madeline za uslugu.
- Ona je prekrasna majka - rekao je Nathan. - Najbolja majka. I
kunem se, nikada nije htjela da Perry padne, samo kad je vidjela kako
udara Celeste, mislim da je...
- Da je neto puknulo u njoj - rekla je Madeline. Vidjela je kako
Perry zamahuje rukom u gracioznom, uvjebanom luku. ula je Bonnien
guturalan glas. Shvatila je da na svijetu postoji mnogo razina zla. Postoji
mala razina zla, kao to su njezine zlobne rijei. Kao to je nepozivanje
djeteta na proslavu. Via razina zla, kao to je ostavljanje ene s
novoroenetom i spavanje s dadiljom tvojega djeteta. I postojala je ona

406
razina zla koju Madeline nije iskusila: okrutno ponaanje u hotelskim
sobama i nasilje u obiteljskim domovima i prodavanje malih djevojica
poput robe, ime im se zauvijek uniti njihovo nevino srce.
- Znam da mi nita ne duguje - rekao je Nathan - jer ono to sam. tija
uinio kad je Abigail bila beba oito je neoprostivo i...
- Nathane - prekinula ga je Madeline. To je bilo ludo i nije imalo
smisla jer mu nije oprostila i jer je odluila da mu to nikad nee oprostiti
i cijeli ivot e ju to ljutiti i jednog dana e voditi Abigail do oltara i
Madeline e cijelo vrijeme iziti, ali on je svejedno bio dio obitelji i
svejedno je imao svoje mjesto na kartonu na kojemu je bilo prikazano
njezino obiteljsko stablo.
Kako je mogla objasniti Edu da joj se Bonnie ba ne svia i da ju ba
ne razumije, ali da je ipak spremna lagati za nju isto onako instinktivno
kako bi lagala za Eda, za svoju djecu, za svoju sestru? Koliko god to bilo
udno i nevjerojatno, ispostavilo se da je i Bonnie bila dio obitelji.
- Neemo nita rei policiji - rekla je Madeline. - Nismo vidjeli to se
dogodilo. Nita nismo vidjeli.
Ed je ustao tako da je stolica iznenada zakripala te je otiao ne
osvrnuvi se.

Detektiv Adrian Quinlan: Netko ne govori istinu u vezi s onim to se

dogodilo na tom balkonu.

407
 SEDAMDESET DEVETO
POGLAVLJE

P olicajac je izgledao kao drag, mlad i brian tata, ali u njegovim

umornim zelenim oima vidjelo se neto hladno i znakovito. Sjedio je
pokraj Janeinog kreveta u bolnici i drao olovku iznad utog notesa.
- Samo malo, da razjasnimo ovo. Stajali ste na balkonu, ali gledali ste
prema unutra?
- Da - rekla je Jane. - Zbog te buke. Ljudi su bacali stvari.
- I onda ste uli vrisak Celeste White?
- Mislim da da - rekla je Jane. - Sve je tako zbunjujue. Tako
nejasno. Ti kokteli sa ampanjcem...
- Da - uzdahnuo je policajac. - Ti kokteli sa ampanjcem. uo sam
ve dosta o njima.
- Svi su bih jako pijani - rekla je Jane.
- Gdje ste stajali u odnosu na Perryja Whitea?
- Ovaj, mislim malo dalje ustranu. - Zadnja medicinska sestra koja je
bila rekla je da eju netko uskoro voditi na rendgen. Roditelji su joj bih
na putu, zajedno sa Ziggyjem. Gledala je prema vratima sobe i eljela da
netko, bilo tko, doe i spasi ju od ovog razgovora.
- A u kakvom ste vi bih odnosu s Perryjem? Jeste li bih prijatelji?
Jane se sjetila onog trenutka kad je skinuo periku i postao Saxon Banks.
Nije dobila priliku ni da mu kae kako ima sina po imenu Ziggy koji voli

408
jesti bundeve. Nije dobila ni ispriku. Je li zbog toga dola u Pirriwee?
Jer je htjela da se on pokaje? Zar je ona stvarno mislila da e se on
pokajati?
Zamirila je. - Sino smo se tek upoznali. Upravo su mi ga bili
predstavili.
- Mislim da laete - rekao je policajac. Odloio je notes. Jane se
trgnula zbog njegove iznenadne promjene tona. U njegovu glasu ula se
neumoljivost, teina i mo poput ekia kojim se zamahuje. - Laete li?

409
 OSAMDESETO POGLAVLJE

N etko te doao vidjeti - rekla je Celestina majka. Celeste je podigla

pogled s kaua, na kojemu su uz nju sjedili deki i gledali crtice.
Nije se htjela pomaknuti. Djeaci su djelovali kao utjeni, topli, teki
utezi na njezinom tijelu.
Nije znala to djeca misle. Plakala su kad im je rekla za oca, ali nije
znala plau li zato to im je Perry obeao da e ih ovo jutro voditi na
pecanje na plimni bazen, a to se sada nije dogodilo.
- Zato tata nije poletio? - apnuo je Josh. - Kad je padao s balkona?
Zato nije poletio?
- Znao sam da ne moe letjeti ogoreno je rekao Max. - Znao sam da
to izmilja.
Mislila je da su njihove male misli trenutano zbunjene i otupjele,
kao i njezine i da su ivahne svjetlucave boje likova iz crtica jedine
stvarne pojave.
- Nije valjda opet neki novinar? - pitala je.
- Zove se Bonnie - rekla je njezina majka. - Kae da je ona jedna od
mama iz kole i da bi samo htjela razgovarati s tobom nekoliko minuta.
Kae da je vano. Donijela je ovo. - Njezina je majka podigla vatrostalnu
posudu. - Kae da su to vegetarijanske lazanje. - Majka joj je podigla
obrvu da pokae svoje miljenje o vegetarijanskim lazanjima.
Celeste je ustala, njeno podignuvi deke koji su potom pali na bok
na kau. Malo su gunali, ali nisu skidali pogled s televizora.

410
 Bonnie ju je ekala u dnevnom boravku i stajala je vrlo mirno dok je
gledala u ocean, a dugaka plava pletenica padala joj je nasred lea
ravnih od joge. Celeste je stajala na vratima i na trenutak ju je gledala.
Ova ena bila je odgovorna za smrt njezinog mua.
Bonnie se polako okrenula i tuno se nasmijeila. - Celeste.
Bilo je nemogue zamisliti ovu miroljubivu enu sjajne koe kako
vie: Mi vidimo! Mi jebeno vidimo! Bilo je nemogue zamisliti ju da
psuje.
- Hvala ti na lazanjama - rekla je Celeste, mislei to. Znala je da e
njezinu kuu uskoro ispuniti Perryjeva tugujua rodbina.
- Pa, to je najmanje to sam mogla... - Bonnien osmijeh je ieznuo. -
Rijei ao mi je nisu ba prikladne u ovom trenutku, ali morala sam
doi ovamo da ti to kaem.
- To je bila nezgoda - slabano je rekla Celeste. - Nisi htjela da on
padne.
- Tvoji djeaci - rekla je Bonnie. - Kako oni...?
- Mislim da jo uvijek nita ne shvaaju - rekla je Celeste.
- Ne - rekla je Bonnie. - Vjerojatno ne shvaaju. - Namjerno je sporo,
dugako izdahnula kao da pokazuje disanje za vjebanje joge.
- Idem sad na policiju - rekla je Bonnie. - Dat u izjavu i rei im to
se tono dogodilo. Ne moras lagati za mene.
- Sino sam im ve rekla da nisam vidjela...
Bonnie je podigla ruku. - Vratit e se po pravu izjavu svjedoka. Ovaj
put im reci istinu.
Ponovno je dugako, sporo udahnula. - Mislila sam lagati. Vidi,
imam mnogo prakse u tome. Dobro laem. Dok sam odrastala, cijelo
vrijeme sam lagala. Policiji. Socijalnim radnicima. Morala sam uvati
velike tajne. ak sam dopustila jednoj novinarki da me jutros intervjuira,
i sve je bilo u redu, ali onda... Ne znam. Otila sam kod majke po svoju
curicu i kad sam ula kroz ulazna vrata, sjetila sam se kad sam zadnji put
vidjela da otac udara majku. Imala sam dvadeset godina. Bila sam

411
odrasla. Ila sam kui u posjet i onda je sve poelo. Mama je neto
uinila. Ne sjeam se to. Nije stavila dovoljno umaka od rajice na
njegov tanjur. Nasmijala se na krivi nain. - Bonnie je pogledala Celeste
ravno u oi. - Zna ve.
- Znam - promuklo je rekla Celeste. Stavila je ruku na kau, gdje joj
je Perry jednom zabio glavu.
- Zna li to sam onda napravila? Otrala sam u svoju staru sobu i
sakrila sam se pod krevet. - Bonnie se ogoreno nasmijala u nevjerici. -
Zato to smo moja sestra i ja to uvijek radile. Nisam ni razmiljala. Samo
sam otrala. I leala sam na trbuhu, dok mi je srce brzo udaralo i gledala
stari zeleni upavi tepih, ekajui da zavri i onda sam iznenada
pomislila: Dragi Boe, to to radim? Ja sam odrasla ena koja se skriva
ispod kreveta. I onda sam izala i nazvala policiju.
Bonnie je stavila pletenicu preko ramena i namjestila gumicu na vrhu.
- Vie se ne skrivam ispod kreveta. Vie ne uvam tajne i ne elim da
drugi ljudi uvaju tajne za mene.
Nasmijeila se i pustila pletenicu. Uglavnom, istina e sigurno izai
na vidjelo. Madeline i Renata e moi lagati policiji. Ali Ed sigurno nee.
Ni Jane. A vjerojatno ni moj jadni mu. Nathan e vjerojatno biti najgori
od svih.
- Ja bih lagala za tebe - rekla je Celeste. - Ja znam lagati.
- Znam da zna. - Bonniene oi bile su bistre. - I mislim da ti
vjerojatno to jako dobro ide.
Zakoraila je naprijed i uhvatila Celeste za ruku. - Ali sada moe
prestati.

412
 OSAMDESET PRVO POGLAVLJE

onnie e priznati istinu. To je bila poruka od Celeste. Madeline je

B skoro ispao mobitel dok je zvala Eda. Odjednom joj se inilo da
budunost njezinog braka ovisi o tome hoe li ga dobiti prije nego
to ode na razgovor.
Telefon je zvonio i zvonio. Bilo je prekasno.
- to je bilo? - Glas mu je bio otresit. Preplavio ju je osjeaj
olakanja. - Gdje si?
- Upravo sam parkirao auto. Ui u u policijsku postaju.
- Bonnie e priznati istinu rekla je Madeline. - Ne mora lagati za nju.
Uslijedila je tiina.
- Ed? - rekla je. - Jesi li me uo? Moe im rei to si tono vidio.
Moe im rei istinu.
Zvuao je kao da plae. On nikada nije plakao.
- Nisi to smjela traiti od mene - promuklo je rekao. - To je bilo
previe. To je bilo zbog njega. Traila si da to napravim za tvog
prokletog biveg mua.
- Znam - rekla je Madeline. I ona je sada plakala. - ao mi je. Jako
mi je ao.
- Mislio sam to uiniti.
Ne, dragi, nisi, pomislila je dok je nadlanicom brisala suze. Ne, nisi.

413
Dragi Ziggy,

ne znam sjea li se toga, ali prole godine na danu upoznavanja

nisam ba bila dobra prema tebi. Mislila sam da si ti ozlijedio moju
ker, a sada znam da to nije istina. Nadam se da e mi oprostiti, a
nadam se i da e mi tvoja mama oprostiti. Ponaala sam se jako runo
prema oboma i ao mi je.
Amabella e imati oprotajnu zabavu prije nego to se odselimo u
London i bila bi nam ast da ti doe kao iznimno poseban gost. Tema
e biti Ratovi zvijezda. Amabella je rekla da donese svoju svjetleu
sablju.

S potovanjem,
Renata Klein (Amabellina mama)

414
 OSAMDESET DRUGO
POGLAVLJE

etiri tjedna nakon veeri kolskog kviza

J e li pokuala razgovarati s tobom? - Jane je pitala Toma. - Ta

novinarka koja sve intervjuira?
Bilo je prekrasno, vedro, svjee zimsko jutro. Stajali su zajedno na
drvenoj stazi ispred Blue Bluesa. Jedna je ena sjedila za stolom u blizini
prozora i mrtila se dok je na laptopu pisala biljeke s diktafona koji joj
je jednom slualicom bio prikljuen na uho.
- Sarah? - rekao je Tom. - Da. Samo sam joj dao besplatne muffine i
rekao joj da nemam to rei. Nadam se da e u svojoj prii spomenuti
muffine.
- Intervjuira ljude od jutra nakon veeri kolskog kviza - rekla je
Jane. - Ed misli da pokuava objaviti knjigu. Navodno je ak i Bonnie
razgovarala s njom prije nego to je okrivljena. Sigurno ima hrpu toga.
Tom je mahnuo novinarki, a ona je njemu takoer mahnula, podigavi
kavu da ga pozdravi.
- Idemo rekao je Tom.
Nosili su sendvie na rt da bi ondje rano ruali. Jane su juer skinuli
longetu koju je nosila zbog slomljene kljune kosti. Lijenik joj je rekao
da moe poeti raditi neke lagane vjebe.

415
 - Jesi li siguran da moe Maggie prepustiti kafi? - pitala je Jane,
mislei na jedinu Tomovu zaposlenicu, koja je radila na pola radnog
vremena.
- Naravno. Njezina kava je bolja od moje - rekao je Tom.
- Nije - odano je rekla Jane.
Popeli su se stubama gdje se Jane neko sastajala sa Celeste, kad su
ile u etnju nakon to bi odvezle djecu u kolu. Sjetila se kako se
Celeste urila da doe do nje, usplahirena i zabrinuta jer je ponovno
kasnila, nesvjesna toga da se sredovjeni doger skoro zabio u drvo jer ju
je htio bolje pogledati.
Gotovo da nije vidjela Celeste od sprovoda.
Najgore je na sprovodu bilo gledati one djeaie, plave kose
zalizane na stranu, s lijepim bijelim sveanim kouljama, malim crnim
hlaama i ozbiljnim licima. Max je napisao pismo svojem ocu i stavio ga
na vrh lijesa. Neravno je nakrabao tata i nacrtao dva ovjeuljka.
kola je odluila podrati roditelje iz predkolskog razreda u odluci
da li da vode djecu na sprovod ili ne. Poslali su e-mail s poveznicama na
korisne lanke koje su napisali psiholozi: Trebam li dopustiti djetetu da
ide na sprovod?
Roditelji koji nisu pustili svoju djecu nadali su se da e djeca koja su
otila na sprovod imati none more i biti malo oteena zbog toga cijeli
ivot, barem toliko da to utjee na njihove rezultate iz dravne mature.
Roditelji koji su dopustili djeci da idu na sprovod nadali su se da e
njihova djeca nauiti vrijednu lekciju o ivotnom ciklusu, da e pruiti
podrku prijateljima kada im je potrebna i da e biti malo otporniji, to
e im dobro doi kad budu tinejderi pa e biti manje skloni poinjenju
samoubojstva i konzumiranju droga.
Jane je dopustila Ziggyju da ide, zato to je htio ii i zato to je to bio
sprovod njegova oca, iako on to nije znao, a nee dobiti drugu priliku da
ide na sprovod svojega oca.
to e mu rei jednog dana? Sjea li se kad si iao na prvi sprovod
dok si bio mali? Ali on e tome pokuati pripisati neko znaenje. Trait

416
e neto za to e Jane na kraju shvatiti da ne postoji. Posljednjih pet
godina uzaludno je pokuala pronai znaenje u gadnom inu nevjere
poinjenom u pijanom stanju i nije ga mogla pronai.
Crkva je bila puna Perryjeve tugujue rodbine. Perryjeva sestra
(Ziggyjeva teta: rekla si je Jane, dok je sjedila straga u crkvi, zajedno s
drugim roditeljima iz kole koji zapravo nisu poznavali Perryja) napravila
je jedan filmi u spomen na Perryja.
Bio je tako profesionalno napravljen da je djelovao kao pravi film, a
Perryjev ivot izgledao je ivopisnije, bogatije i sadrajnije od ivota
kojim trenutano ive svi prisutni. Bile su prikazane jasne, otre slike
dok je bio plavokosa punana beba, debeljukasti djeai, zatim
iznenada zgodan tinejder, prekrasan mladoenja koji ljubi svoju
prekrasnu enu, ponosan otac blizanaca koji je drao po jednu bebu u
svakoj ruci. Bile su prikazane snimke kako plee rap s blizancima, kako
gasi svjeice, kako skija s djeacima izmeu nogu.
Glazba je bila prekrasna i savreno usklaena kako bi se postigao
najjai mogui uinak, tako da su na kraju filma silovito jecali i roditelji
iz kole koji gotovo da i nisu poznavali Perryja, a jedan je mukarac
sluajno zapljeskao.
Jane se od sprovoda stalno prisjeala tog filma. On kao da je bio
nepobitan dokaz da je Perry bio dobar ovjek. Dobar suprug i otac.
Njezina sjeanja na njega iz hotelske sobe i na balkonu, to povremeno
nasilje prema Celeste, djelovala su neuvjerljivo i nevjerojatno. ovjek s
dva djeaia na krilu, koji se usporeno smije nekome iza kamere,
nipoto nije mogao poiniti takvo to.
Prisiljavanje da se sjea onoga to je znala o Perryju iz vlastitog
ivota djelovalo je uzaludno i sitniavo, gotovo pakosno. Bilo je
prikladnije sjeati se tog lijepog filma.
Jane nije vidjela da Celeste plae na sprovodu. Oi su joj bile
nateene i krvave, ali Jane nije vidjela da plae. Izgledala je kao da
stie zube, kao da eka neto, da proe neka grozna bol. Jedini put kad
se inilo da e briznuti u pla bilo je kad ju je Jane vidjela izvan crkve,

417
kako tjei jednog visokog, zgodnog mukarca koji je jedva hodao zbog
silne tuge.
Jane se uinilo da je Celeste rekla: - Jao, Saxone - kad ga je uhvatila
za ruku, ali to se vjerojatno mata poigravala s njom.

- Hoe li ti razgovarati s njom? - pitao je Tom kad su doli na vrh stuba.

- Sa Celeste? - rekla je Jane. Nisu razgovarale, ili barem ne kako su
trebale. Celestina majka je bila kod nje i pomagala joj s dekima, a Jane
je znala i da joj Perryjeva obitelj oduzima mnogo vremena. Jane je imala
osjeaj da ona i Celeste nikada nee razgovarati o Perryju. Sjedne strane,
bilo je mnogo toga to se trebalo rei, a s druge strane, nije bilo niega
to bi trebalo rei. Madeline je rekla da e se Celeste preseliti u stan u
McMahons Pointu. Velika, prekrasna kua e se prodati.
- Ne sa Celeste. - Tom ju je udno pogledao. - S tom novinarkom.
- Aha - rekla je Jane. - Jao, ne. Nisam. Mislim, neu. Ed je rekao da
trebam rei ne, hvala kad me nazove i to odlunim i uljudnim glasom,
zatim brzo prekinuti, kao kad ti netko neto prodaje preko telefona.
Rekao je kako ljudi misle da su obvezni razgovarati s novinarima, a
zapravo nisu. To nije policija.
Nije imala elju razgovarati s novinarkom. Bilo je previe tajni. Samo
kad se sjetila policajca koji ju je intervjuirao u bolnici, nije mogla disati.
Hvala Bogu to je Bonnie odluila priznati.
- Jesi li dobro? - Tom je stao i uhvatio ju za ruku. - Hodam li
prebrzo?
Nasmijeila mu se. - Dobro sam. Samo nisam u formi.
- Vratit emo te mi u staru, sportsku formu.
Kvrcnula ga je vrkom prsta po prsima. - uti. Nasmijeio se. Nije
mu mogla vidjeti oi zato to je imao sunane naoale.
to su sada bili njih dvoje? Jako bliski prijatelji, zapravo bliski kao
brat i sestra? Prijatelji koji su oijukali, ali su znali da nee biti nita vie
od toga? Zapravo nije znala. Njihova privlanost s veeri kolskog kviza

418
bila je poput siunog savrenog cvijeta koji je trebalo njegovati s puno
panje, ili kojemu je barem bio potreban prvi poljubac u pijanom stanju
uz zid na kolskom parkiralitu. Njihovu mladicu nagazila je velika, crna
izma: smrt i krv i slomljene kosti i policija i pria o Ziggyjevom ocu
koju mu jo nije ispriala. Sada kao da se nisu mogli vratiti na pravi
kolosijek. Nisu vie bili u istom ritmu.
Proli tjedan izali su van u kino i na veeru, kao da su bili na spoju.
Bilo je jako lijepo, jako ugodno. Ve su bili jako dobri prijatelji zbog
onog vremena koje je ona provela radei u Blue Bluesu. Ali nita se nije
dogodilo. Nisu bili ni blizu.
inilo se da su Tom i Jane predodreeni da budu prijatelji. To je bilo
pomalo razoaravajue, ali ne strano. Prijateljstvo moe trajati cijeli
ivot. Statistika je bila bolja nego za vezu.
Jutros je ponovno dobila poruku od prijateljiinog bratia, koji ju je
pitao eli li se napokon nai s njim na onom piu. Odgovorila mu je da
eli.
Prili su klupi s ploom posveenom Victoru Bergu, koji je volio
etati ovim rtom. Oni koje volimo ne odlaze, nego svaki dan sjede
pokraj nas. Taje ploa Jane uvijek podsjeala na djedicu, koji je roen
iste godine kao i Victor.
- Kako je Ziggy? - pitao je Tom kad su sjeli i poeli odmatati
sendvie.
- Dobro je - rekla je Jane. - Gledala je u prostrano plavetnilo. -
Odlino.
Ziggy se sprijateljio s novim dekom u koli koji se vratio u
Australiju nakon to je dvije godine ivio u Singapuru. Ziggy i Lucas
odjednom su postali nerazdvojni. Lucasovi roditelji, par u etrdesetima,
pozvali su Jane i Ziggyja na veeru. Htjeli su namjestiti Jane Lucasovom
ujaku.
Tom je iznenada uhvatio Jane za ruku. - Jao, dragi Boe!
- to je bilo? - pitala je Jane. Gledao je u more kao da je neto vidio.
- Mislim da dobivam poruku. - Stavio je prst na sljepoonicu. - Da!

419
Da, tako je! Poruku od Victora!
- Od Victora?
- Od Victora Berga, koji je volio etati ovim rtom! - nestrpljivo je
rekao Tom. Pokazao je na plou. - Vic, stari, to je bilo?
- Ba si aav - draesno je rekla Jane.
Tom je pogledao Jane. - Vic kae da ako ne pourim i ne poljubim
ovu djevojku, onda sam budala.
- Jao! - rekla je Jane. U elucu je osjetila ushienje kao da je dobila
neku nagradu. Sva se najeila. Pokuala se utjeiti malim laima.
Pobogu, naravno da je bila razoarana to se nita nije dogaalo. Bila je
strano, strano razoarana. - Stvarno? To ti je...
Ali Tom ju je ve ljubio; jednu joj je ruku stavio na lice, a drugom joj
je maknuo sendvi iz krila i stavio ga pokraj sebe i ispostavilo se da
mladica uope nije bila zgaena i da za prvi poljubac ipak nisu potrebni
mrak i alkohol; prvi poljubac mogao se dogoditi vani, na hladnom zraku
dok ti sunce grije lice i dok je sve oko tebe stvarno i pravo i iskreno i
hvala Bogu da nije vakala vaku jer bi ju morala brzo progutati i moda
bi joj promaknulo da Tom ima onakav okus kakavje uvijek mislila da
ima: okus po eeru s cimetom i kavi i moru.
- Mislila sam da smo predodreeni za prijateljstvo - rekla je kad su
hvatali zrak.
Tom joj je maknuo uvojak s ela i zataknuo ga joj za uho.
- Imam dovoljno prijatelja - rekao je.

420
 OSAMDESET TREE
POGLAVLJE

S amantha: Znai, gotovi smo? Imate sve to vam je potrebno? Prava

saga, zar ne? Sad smo se svi vratili u normalu, osim to su roditelji
jako ljubazni jedni prema drugima. To je pomalo smijeno.
Gabrielle: Otkazali su proljetni bal. Sada se samo drimo tandova s
kolaima. Samo mi jo to treba. Dobila sam pet kila od stresa zbog svega
ovoga.
Thea: Renata se seli u London. Brak je gotov. Ja bih se malo
potrudila, ali ja sam takva. Ne mogu si pomoi, moram misliti na djecu.
Harper: Naravno da emo sljedee godine posjetiti Renatu u
Londonu! Kad se smjesti, naravno. Kae da bi moglo malo potrajati. Da,
dat u Graemu jo jednu priliku. Jedna droljasta dadilja mi nee unititi
brak. Bez brige. Plaa on zbog toga. Ne samo napuklim rebrima. Danas
svi zajedno idemo gledati Kralja lavova.
Stu: Najvei misterij je ovo: zato se ta francuska riba nije meni
nabacivala?
Jonathan: Meni se nabacivala, ali to kaem neslubeno.
Gospoica Barnes: Nemam pojma to se dogodilo s peticijom. Nakon
veeri kolskog kviza vie ju nitko nije spominjao. Svi se veselimo
novom polugoditu i novom poetku. Mislim da emo jednu lekciju
posvetiti rjeavanju sukoba. To mi se ini prikladnim.

421
 Jackie: Nadam se da e djecu sada pustiti na miru da ue itati i
pisati.
Gospoa Lipmann: Mislim da smo sada svi nauili da budemo malo
ljubazniji jedni prema drugima. I da sve dokumentiramo. Sve.
Carol: Dakle, Madelinin klub itatelja oito uope nije imao nikakve
veze s erotskom knjievnou! To je bila samo ala! Ispostavilo se da su
prave istunke! Ali zamislite, juer mi je prijateljica iz crkve spomenula
da je ulanjena u Kranski klub itatelja erotske knjievnosti. Ve sam
proitala tri poglavlja nae prve knjige i neu lagati, prilino je zabavna i
ovaj, kako se ono kae? Sona!
Detektiv Adrian Quinlan: Da budem iskren, mislio sam da je supruga.
Instinkt mi je govorio da je supruga. Kladio bih se na nju. A to pokazuje
da ne moete uvijek vjerovati instinktima. Eto ga. To je to. Sada sigurno
imate sve to vam treba, zar ne? Hoete sada to iskljuiti? Jer sam se
pitao, ne znam je li to prikladno, ovaj... Ali pitao sam se jeste li za jedno
pie...

422
 OSAMDESET ETVRTO
POGLAVLJE

Godinu dana nakon veeri kolskog kviza

C eleste je sjedila za dugakim stolom s bijelim stolnjakom i ekala da

ju prozovu. Srce joj je brzo udaralo. Usta su joj bila suha. Uzela je
asu s vodom koja je stajala ispred nje i gledala kako joj ruka drhti. Brzo
ju je spustila; nije bila sigurna moe li ju prinijeti ustima, a da nita ne
prolije.
U zadnje vrijeme je nekoliko puta govorila na sudu, ali ovo je bilo
drukije. Nije htjela plakati, iako joj je Susi rekla da je to u redu, da je to
razumljivo i da e se vrlo vjerojatno i dogoditi.
- Govorit e o nekim vrlo osobnim i bolnim iskustvima - rekla je
Susi. - Od tebe traim stvarno neto veliko.
Celeste je pogledala u malobrojnu publiku sastavljenu od mukaraca
i ena u odijelima i kostimima. Lica su im bila bezizraajna,
profesionalna, a neki su izgledali kao da im je dosadno.
- Uvijek izaberem nekoga u publici - jednom joj je rekao Perry dok
su razgovarali o izlaganju u javnosti. - Neko simpatino lice u sredini i
kad ponem govoriti, govorim toj osobi, kao da smo samo nas dvoje
prisutni.
Sjetila se da ju je iznenadilo to su Perryju bile potrebne bilo kakve

423
tehnike. Dok je govorio u javnosti, uvijek je izgledao tako nevjerojatno
samouvjereno i oputeno, poput neke karizmatine holivudske zvijezde u
talk showu. Ali to je bio Perry. Kad je malo bolje razmislila o njegovom
ivotu, inilo joj se kao da je stalno bio u nekom prikrivenom strahu: u
strahu od ponienja, u strahu od toga da e ju izgubiti, u strahu od toga da
ga ona ne voli.
Na trenutak je poeljela da je on ovdje i da ju gleda kako govori.
Stalno je mislila kako bi bio ponosan na nju, bez obzira na temu. Pravi
Perry bio bi ponosan na nju.
Je li to bila zabluda? Da, vjerojatno je. Zablude su joj u posljednje
vrijeme bile specijalnost, ili je to moda oduvijek bilo tako.
U protekloj godini najtee joj je bilo preispitivanje svake misli i
osjeaja i sumnjanje u njih. Svaki put kad je plakala zbog Perryjeve
smrti, imala je osjeaj da izdaje Jane. Bilo je glupo i nerazumno i krivo
tugovati za mukarcem koji je uinio to to je uinio. Bilo je krivo
plakati zbog suza koje su prolijevali njezini sinovi, kad je postojao jo
jedan djeai koji nije ni znao da mu je Perry bio otac. Ispravne emocije
bile su mrnja i bijes i aljenje. Tako se trebala osjeati i bila je sretna
kad je to osjeala, to se esto dogaalo, jer to su bili prikladni, razumni
osjeaji, no onda bi joj poeo nedostajati i prisjeala se kako mu se
veselila kad se vraao kui s putovanja, no onda bi se ponovno osjeala
kao budala i morala se podsjetiti da ju je Perry prevario i to vjerojatno
mnogo puta.
U snovima je vikala na njega. - Kako se usuuje! Kako se usuuje!
- Stalno ga je udarala. Budila se s licem mokrim od suza.
- I dalje ga volim - Celeste je rekla Susi, kao da joj priznaje neto
odvratno.
- Doputeno ti je da ga i dalje voli.
- Ludim - rekla joj je.
- Pokuava to preboljeti - rekla je Susi i strpljivo je sluala Celeste
dok je govorila o svakom prijestupu za koji ju je Perry kaznio i to do
najsitnijeg detalja: Znam da sam trebala natjerati deke da onog dana

424
pospreme Lego kockice, ali bila sam umorna i nisam trebala rei to to
sam rekla i nisam trebala napraviti to to sam napravila. Iz nekog je
razloga morala analizirati svaki detalj ili dogaaj iz posljednjih pet godina
i pokuati ga raistiti sama sa sobom.
- To nije bilo u redu, zar ne? - stalno bi pitala Susi, kao da je ona
sudac, kao da je Perry bio ondje i sluao nepristranog arbitra.
Misli li ti da je to bilo u redu? - pitala bi Susi, kao svaki dobar
terapeut. - Misli li ti da si to zasluila?
Celeste je gledala kako mukarac koji je sjedio s njezine desne strane
uzima au s vodom. Ruka mu je drhtala jo gore nego njezina, ali bio je
ustrajan u tome da ju prinese ustima, iako su kocke leda zveckale, a voda
mu se prelila preko ruke.
To je bio visoki mukarac ugodnog izgleda, s mravim licem. Bio je u
srednjim tridesetima i nosio je kravatu ispod crvenog dempera koji mu
nije pristajao. To je sigurno jo jedan savjetnik, kao Susi, ali oito se
patoloki bojao govoriti u javnosti. Celeste ga je htjela uhvatiti za ruku
kako bi ga utjeila, ali nije ga htjela osramotiti, jer ipak je on ovdje bio
profesionalac.
Pogledala je dolje, tamo gdje su mu se podigle crne hlae. Nosio je
svjetlosmee stopalice i lijepo ulatene crne sveane cipele. Bila je to
odjevna kombinacija od koje bi Madeline dobila napadaj. Celeste je
dopustila Madeline da joj pomogne odabrati odjeu za danas: obukla je
novu bijelu bluzu, usku suknju i crne salonke. - Bez prstiju rekla je
Madeline kad je Celeste izabrala sandale. - Prsti se ne smiju vidjeti na
ovakvom dogaanju.
Celesteje popustila. U proteklih godinu dana dopustila je Madeline
da radi za nju mnogo toga. - Trebala sam znati - stalno je govorila
Madeline. Trebala sam znati kroz to prolazi. - Bez obzira na to koliko
ju je Celeste puta pokuala uvjeriti da nikako nije mogla znati, da joj
Celeste nikada ne bi dopustila da sazna, Madeline se stalno borila s
iskrenim osjeajem krivnje. Celeste ju je jedino mogla pustiti da sada
bude uz nju.

425
 Celeste je traila simpatino lice u publici, te je pronala enu u
pedesetim godinama, s ispijenim, ali veselim licem, koja je poticajno
kimala dok je Susi drala uvodni govor.
Pomalo je podsjeala Celeste na novu uiteljicu djeaka iz prvog
razreda, u novoj koli koja se nalazila u blizini stana. Celeste je
dogovorila sastanak s njom prije nego to je poela kola. - Idolizirali su
svojega oca, a otkako je on umro, imaju problema s ponaanjem - rekla
joj je Celeste na prvom sastanku.
- Naravno da imaju - rekla je gospoa Hooper. Izgledala je kao da ju
nita ne moe iznenaditi. - Moemo se sastajati jednom tjedno tako da
drimo to pod kontrolom.
Celeste se uspjela suzdrati da ju ne zagrli i ne zaplae u njezinu
lijepu bluzu s cvjetnim uzorkom.
Blizanci se tijekom proteklih godinu dana nisu dobro nosili s
novonastalom situacijom. Bili su se navikli da Perryja dugo nema, tako
da im je trebalo neko vrijeme da shvate kako se on vie nikad nee vratiti
kui. Reagirali su isto kao to je njihov otac reagirao kad su stvari pole
krivim putem: ljutito, nasilno. Svaki dan pokuali su ubiti jedan drugoga i
svaku veer su zavrili u istom krevetu, s glavom na istomjastuku.
Njihova tuga kao da je bila kazna Celeste, ali kazna za to? Zato to
je ostala s njihovim ocem? Zato to je htjela da on umre?
Bonnie nije morala sluiti zatvorsku kaznu. Proglaena je krivom za
ubojstvo iz nehaja nezakonitim i opasnim inom te je osuena na 200 sati
drutveno korisnog rada. U izricanju presude sudac je naglasio da je
moralna odgovornost za ovaj tip kaznenog djela nia, uzimajui u obzir
da Bonnie nema policijski dosje, da se oito kaje i da iako se moglo
predvidjeti da e rtva pasti, to nije bila njezina namjera.
Takoer je uzeo u obzir iskaz sudskog vjetaka koji je utvrdio da je
ograda balkona bila nia od najnie doputene za taj tip objekta, da se
barske stolice nisu smjele koristiti na balkonu, a da su padu doprinijeli i
drugi faktori kao to su vrijeme i skliskost ograde kao posljedica
vremena, te alkoholizirano stanje okrivljenice i rtve.

426
 Madeline je rekla da je Bonnie s iznimnim zadovoljstvom odradila
svoj drutveno koristan rad, uz neprestanu Abigailinu pratnju.
Celeste je stalno dobivala pisma od osiguravajuih kua i odvjetnika
te je jasno dala do znanja da ne eli novac od kole i da e donirati natrag
bilo kakvu uplatu koju primi, kako bi pokrila vie premije osiguranja za
posljedicu od nezgode.
Prodala je kuu i drugu imovinu te se s djeacima preselila u mali
stan u McMahons Pointu i vratila se na posao u jednu obiteljsku
odvjetniku firmu, gdje je radila tri dana u tjednu. Uivala je u tome to
satima nije morala misliti ni na to drugo.
Osnovala je zakladu za svoje deke, ali njihova zaklada nee ih
odrediti i htjela je da Max i Josh jednog dana budu obini ljudi.
Takoer je osnovala zakladu u jednakoj vrijednosti za Ziggyja.
- Ne moras to raditi - rekla je Jane kad joj je Celeste to priopila za
rukom u jednom kafiu u blizini Celestinog stana. Izgledala je uasnuto,
kao da joj je muka. - Mi ne elimo njegov novac. Mislim, tvoj novac.
- To je Ziggyjev novac. Da je Perry znao da mu je Ziggy sin, htio bi
da se prema njemu isto postupa kao prema Maxu i Joshu - rekla joj je
Celeste. - Perry je bio...
No onda to nije mogla izgovoriti, jer kako je mogla rei Jane da je
Perry bio strano velikoduan i nevjerojatno poten. Njezin je mu uvijek
bio jako poten, osim onda kad je bio monstruozno nepoten.
Ali Jane joj je uhvatila ruku preko stola i rekla: - Znam da je - gotovo
kao da razumije sve ono to je Perry bio i sve ono to nije bio.
Susi je stajala za govornicom. Danas je izgledala lijepo. Upotrijebila
je manje olovke za oi, hvala Bogu.
- rtve obiteljskog nasilja obino uope ne izgledaju onako kako
biste oekivali - rekla je Susi. - I njihove prie nisu uvijek crno-bijele
kako biste oekivali.
Celeste je traila simpatino lice u publici sastavljenoj od lijenika iz
hitne, od medicinskih sestara trijae, lijenika ope prakse i savjetnika.

427
 - T zbog toga sam danas pozvala ovo dvoje divnih ljudi. Oni su se
velikoduno odrekli svojeg slobodnog vremena kako bi s vama podijelili
svoja iskustva. - Susi je podigla ruku i pokazala na Celeste i mukarca
koji je sjedio pokraj nje. On je stavio ruku na bedro kako bi umirio nogu
koja se tresla od nervoze.
Dragi Boe, pomislila je Celeste. Treptanjem je odagnala iznenadan
nalet suza. On nije savjetnik. On je netko poput mene. To se dogodilo i
njemu.
Okrenula se prema njemu i pogledala ga, a on joj se nasmijeio, dok
mu je pogled lutao kao kod male ribice.
- Celeste? - rekla je Susi.
Celeste je ustala. Pogledala je mukarca u demperu, a zatim u Susi
koja joj se ohrabrujue nasmijeila, te je napravila par koraka i dola do
drvene govornice.
U publici je traila onu simpatinu enu. Nala ju je. Smijesila se i
lagano kimala.
Celeste je udahnula.
Pristala je doi ovamo danas kako bi Susi napravila uslugu i zato to
je, naravno, htjela dati svoj doprinos kako bi zdravstveni radnici znali kad
trebaju postaviti jo pitanja, kad ne trebaju pustiti odreeni sluaj.
Namjeravala im je izrei injenice, ali ne i otvoriti duu. Zadrat e svoje
dostojanstvo. Dio sebe ostavit e na sigurnom.
No sada ju je iznenada ispunila strastvena elja da im kae sve, da
podijeli s njima golu, runu istinu, da nita ne zadri za sebe. Jebe
dostojanstvo.
Htjela je onom prestravljenom mukarcu u neprikladnom demperu
dati samopouzdanje da i on kae svoju golu, runu istinu. Htjela mu je
pokazati da barem jedna osoba ovdje razumije sve pogreke koje je
cijelo vrijeme radio: kada je uzvratio udarac, kada je ostao, a trebao je
otii, kada joj je dao drugu priliku, kada ju je namjerno provocirao, kada
je dopustio djeci da vide ono to nisu trebala vidjeti. Htjela ga je uhvatiti
za te drhtave ruke i rei: - Razumijem.

428
 S obje je ruke uhvatila govornicu i nagnula se blie mikrofonu. Htjela
je da ti ljudi shvate neto tako jednostavno, a opet tako sloeno.
- To se svakome...
Zastala je, malo se odmaknula od mikrofona i nakaljala. Vidjela je
kako Susi stoji sa strane i kako zadrava dah, poput roditelja ije dijete
prvi put nastupa u javnosti; malo je podigla ruke kao da je spremna
dotrati na pozornicu i zatititi Celeste.
Celeste je pribliila usta mikrofonu, a glas joj je sada bio jasan i
glasan.
- To se svakome moe dogoditi.

SVRETAK

429
 O AUTORICI

LIANE MORIARTY autorica je pet romana: Suprugova tajna,

Hipnotizerova ljubavna pria, to je Alice zaboravila, Posljednja
godinjica i Tri elje, kao i serije knjiga za djecu Svemirska brigada.
ivi u Sydneyju sa suprugom i dvoje djece.

430