BITKA ZA ODAK:

RAT JE ZAVRIO DVADESET DANA KASNIJE

Stipo Pili Blanka Matkovi

U lanku se analiziraju vojne operacije na podruju Podvujaka i bitka za Odak kojom

krajem svibnja 1945. zavrava Drugi svjetski rat na europskom tlu. U prvom dijelu
prezentiraju se geografska i demografska obiljeja ovog prostora, a u drugom borbe koje su
se ondje vodile izmeu 1941. i 1944. s posebnim osvrtom na organizaciju obrane, ali i
meusobne odnose partizana i etnika. U treem dijelu analizira se poloaj Podvujaka u
zavrnim borbama 1945., a u etvrtom bitka za Odak koja je okonana padom grada 27. ili
28. svibnja iste godine. U posljednjem dijelu pokuavaju se identificirati lokacije logora i
grobita, ali i poinitelja ratnih i poratnih zloina nad hrvatskim stanovnitvom zateenim na
tom podruju potkraj svibnja 1945.

Kljune rijei: Drugi svjetski rat, Bosna, Odak, zavrne operacije, poginuli, nestali, ratni
zloini

Uvod

Proljee 1945. na naim prostorima obiljeile su tzv. zavrne operacije za osloboenje

Jugoslavije okonane predajom Hrvatskih oruanih snaga (HOS) u Austriji sredinom svibnja.
Rat je zavrio sedam dana kasnije, pisao je nakon rata Milan Basta, tadanji politiki komesar
51. vojvoanske divizije u sastavu Tree armije, koji je aktivno sudjelovao u navedenim
dogaajima.1 Jugoslavenski primjer nije bio izolirani sluaj. Iako je veina zapovjednika
postrojbi Wehrmachta poloila oruje u skladu s naredbama generala Jodla i generala Keitela
o bezuvjetnoj predaji od 7. i 8. svibnja 1945., dio postrojbi pod zapovjednitvom feldmarala
Ferdinanda Schrnea nastavio se boriti sve do 11. i 12. svibnja. Slijedeeg dana predale su se i
preostale njemake postrojbe u ehoslovakoj. Garnizon na otoku Alderney u kanalu La
Manche predao se 16. svibnja, a manja skupina njemakih vojnika izgubila je radio vezu te
ostala izolirana na norvekom otoku Svalbard sve do rujna 1945. Uvrijeeno je miljenje da je

1
Rat je zavren sedam dana kasnije naslov je knjige Milana Baste, objavljene prvi put 1976. godine u Zagrebu
u nakladi Globusa.

1
posljednja velika bitka Drugog svjetskog rata u Europi tzv. Gruzijski ustanak na
nizozemskom otoku Texel koji je rezultirao ogromnim gubicima na obje strane te je okonan
20. svibnja 1945. dolaskom kanadskih vojnih postrojbi. Slabije je poznata injenica da je
posljednja bitka na europskom tlu ustvari bila bitka za Odak2, gradi smjeten u sjevernoj
Bosni. tovie, jedini pisani trag u iroj javnosti o borbama kod Odaka, zabiljeen izmeu
1945. i 1990. u Jugoslaviji, jest tekst beogradskog asopisa NIN koji u broju od 1. lipnja
1975. navodi da je u trenucima kada je u Berlinu Hitler ve potegao pitolj da ubije Evu
Braun, u asu kada su nae trupe ulazile u osloboeni Zagreb, a bataljoni Korpusa narodne
odbrane Jugoslavije energino se obraunavali sa ostacima etnikih i ustakih snaga irom
zemlje, na uu Bosne u Savu tek su poele da se rasplamsavaju prave bitke. Ovde je tek
poinjao rat, s mnogo poginulih na obema stranama. Trajat e sve do 25. maja 1945. godine
itavih esnaest dana posle zavretka Drugog svetskog rata. Borbe voene od 16. do 18. aprila
bile su estoke, uz stalne jurie na ustaka utvrenja. Iako su u njima s partizanske strane
sudelovale jedinice navikle samo na pobede 25. srpska divizija i 27. divizija, oajniki otpor
ustaa bio je veoma uporan.3

Geografske i demografske karakteristike prostora Odaka

Odak4 je danas grad i opinsko sredite na sjeveru Bosne i Hercegovine (dalje BiH)5.
Smjeten je na lijevoj obali ua rijeke Bosne u Savu. Naselje i prostor su smjeteni gotovo u

2
Veina vojnih autora radova o borbama kod Odaka koristi za borbe oko Odaka pojam operacija koji je iri,
kompleksniji i sveobuhvatniji pojam, nego su to bitke i bojevi, to borbama kod Odaka daje jo veu teinu.
Vojna enciklopedija, (dalje V.E.) sv.1., Beograd, 1970., 622- 634; 652- 655. V.E., sv. 6., Beograd, 1973., 388-
403.
3
U asopisu Nin prvi je o borbama kod Odaka pisao Ante Cigeljevi u broju 1273 od 1.6.1975. na stranama
60 62. Naslov lanka: Opkoljeni osinjak preuzeo je od Milojice Pantia. Milojica Panti, 25. srpska
Narodnooslobodilaka udarna divizija, Beograd, 1977., 225-239. lanak je objavljen i u 1274. broju Nina od
8.6.1975. na stranama 62-63. Ve tada Cigeljevi Odak naziva ustakim Alkazarom, to e kasnije isticati
vie puta. Isti autor poneto izmijenjen tekst objavljuje u Veernjim novostima, Beograd, godina XXVI, 23. 1
28. 1. 1978. u feljtonu od est nastavaka pod naslovom Posljednja bitka u Europi 1945. godine. Prve i jedine
hrvatske novine u kojima je objavio samo dio ranije objavljenoga u beogradskim novinama, i to pod naslovom
Odak neosvojivi Alkazar, jest Hrvatska rije (Sarajevo, god. III, br.118, 2. studeni 1996, 25).
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_za_Od%C5%BEak.
4
Tursko podrijetlo imena mjesta se ovako objanjava: Vei ardaci (dvospratne, dijelom iz kamena, dijelom iz
drveta, graene kue) sa ijih krovova su strili svojevrsni, oko metar i po visoki dimnjaci, zvali su se odaci.
Oni su bili sijela uglednih i bogatih familija. Svaki od dimnjaka je nosio na sebi, kao kuni znak, kulu od
rezbarenog drveta ili posrebljene ili ak pozlaene kovine zvane jabuka. Ovaj znak je upozoravao na to, da u toj
kui putnik-namjernik moe nai prenoite i hranu. Za smjetaj gostiju sluile su posebne sobe zvane ahari,
musafirhane, konanici ili bakaluci. (http://bs.wikipedia.org/wiki/Od%C5%BEak).
5
Prema popisu stanovnitva Bosne i Hercegovine 1991. povrina opine je 205 km2, a u njoj je ivjelo 30.056
stanovnika od kojih je bilo: 16 338 Hrvata, 6 220 Muslimana (Bonjaka), 5 667 Srba, 1 147 Jugoslavena i 684
stanovnika drugih nacionalnosti. U samom gradu je ivjelo 9 386 stanovnika, meu kojima su Muslimani

2
sreditu sjevernog panonsko-peripanonskog dijela BiH. Taj je nizinski prostor u obliku
trokuta jasno ogranien na istoku i jugoistoku tokom rijeke Bosne, na sjeveru rijeke Save, a na
zapadu planinom Vujak (380 m), zbog ega se esto koristi i naziv Podvujak6. Posljednje
operacije Drugoga svjetskoga rata na ovom prostoru treba promatrati prostorno i u irem
smislu jer se na ovom prostoru organizira odstupnica za postrojbe njemake Grupe armija E
koje se dolinom rijeke Bosne i Ukrine povlae iz Grke u Njemaku. Ovaj sjeverni panonsko-
peripanonski prostor BiH inio je desno, juno krilo Srijemskog fronta7, kojemu je glavna
linija bojita bila istonije od grada Brkog prema Zvorniku na Drini, oko 50 km istono od
Podvujaka. Juno od Podvujaka nalaze se sjeverni dijelovi Dinarskog planinskog sustava
kojeg ine planine Majevica na jugoistoku i Trebavac na jugu.

Prema popisu stanovnitva Kraljevine Jugoslavije iz 1931. ovaj se prostor nalazio u Vrbaskoj
banovini, u kotaru Gradaac s opinama: Donja Dubica, Dugo Polje, Novi Grad, Odak i
Vlaka Mahala8. Sporazumom Cvetkovi Maek 26. kolovoza 1939. nastala je Banovina
Hrvatska9 kojoj su pripali i kotarevi Brko, Derventa i Gradaac, odnosno i Odak10 kao dio
kotara Gradaac. Crkveno taj je prostor dio Vrhbosanske nadbiskupije, Tolikog arhiakonata
i Doborskog dekanata11. upe s podruja Odaka su Gornja Dubica, Odak, Potoani i
Svilaj12.

(Bonjaci) inili apsolutnu veinu. Vidi: Stanovnitvo Bosne i Hercegovine, narodnosni sastav po naseljima,
Zagreb, 1995., 192-193 i prikaz LXIII.
6
S obzirom da je prostorni pojam Podvujak iri te preciznije odreuje ovaj prostor od pojma Odak, u daljnjem
emo se radu koristiti tim nazivom.
7
Glavnina bojita Srijemskog fronta bila je izmeu Dunava i Save, odnosno Iloka na Dunavu i ua Bosuta u
Savu. Bojite je otvoreno krajem listopada 1944. nakon to su postrojbe Narodnooslobodilake vojske (dalje
NOVJ-e) i Crvene armije zauzele Beograd i prele preko Save i Dunava u Srijem.
8
Definitivni rezultati popisa stanovnitva od 31 marta 1931 godine, Knjiga II., Beograd, 1938., 112. Prema tome
popisu ukupni je broj stanovnika 23 261, od kojih je rimokatolika 12 855, muslimana 3 221, pravoslavnih 6 927,
ostali 256.
9
Ljubo Boban, Sporazum Cvetkovi Maek, Beograd, 1965., 190.
10
Ljubo Boban, Hrvatske granice od 1918. do 1992. godine, Zagreb, 1992., 39- 43. Hrvatski povijesni
zemljovidi, Zagreb., 1994., 44 i 83. Hrvatski povijesni atlas, Zagreb, 2003., 277, zemljovid broj 201.
11
Krunoslav Draganovi, Opi ematizam Katolike crkve u Jugoslaviji, Sarajevo, 1939., 150 - 152.
12
U upi Gornja Dubica ivjelo je 4370, Odaku 2321, Potoani 3588 i Svilaju 2998, odnosno ukupno 13277
stanovnika. Stoga se moe zakljuiti da je 1931. na ovom podruju ivjelo 12 855 katolika uglavnom Hrvata, a
njihov se broj 1939., odnosno uoi Drugoga svjetskoga rata, poveao na 13 277. To je znatno vei broj nego ga
navodi fra Grga Vili. Vidi: Grga Vili, Stradanje Hrvata katolika Podvujaka 1941. 1945. u: Odak
pouka povijesti, sjeanje na hrvatske rtve Drugoga svjetskoga rata, Zbornik radova desetih dana sjeanja,
Odak, 2009., 47. Fra Grga Vili kao dio ovoga prostora navodi i upe Brusnik i Penik, koje ipak nisu bile u
veoj mjeri direktno ukljuene u borbe, no ukoliko bismo ukljuili i stanovnitvo ovih upa, ukupni broj rtava
bio bi vei. Budui se bitka vodila na prostoru koji danas ini opina Odak, a koju ine gore navedene opine
prema popisu iz 1931. i katolike upe iz 1939., stanovnitvo izvan ovoga prostora ovdje nije raunato, iako su u
borbama stradale i neke osobe iz Garevca, Brusnice te ostalih bliih i daljih mjesta. Stoga se kao najmanji broj
Hrvata koji je uoi bitke za Odak ivio na tom prostoru moe uzeti brojka od 13 000.

3
U Drugom svjetskom ratu nastaje Nezavisna Drava Hrvatska (dalje NDH) u sastav koje ulazi
i podruje Odaka. Najvee upravne jedinice su bile velike upe. Odak je kao opina pripao
Velikoj upi Posavje13, a kasnije je dobio i kotarsku ispostavu14. Viu sudsku vlast imao je
Sudbeni stol u Tuzli koji je bio nadlean niem Kotarskom sudu u Gradacu. Na ovom je
prostoru od 205 km2 uoi Drugoga svjetskoga rata ivjelo 13 277 Hrvata15 koji su inili
apsolutnu veinu stanovnitva.

Podvujak u Drugom svjetskom ratu

Napadom Njemake 6. travnja 1941. na Kraljevinu Jugoslaviju zapoeo je i na ovim

prostorima Drugi svjetski rat, a ve 9. travnja 1941. preko ovoga podruja prelaze dijelovi
Vrbaske divizije povlaei se pred napadima njemakih vojnih postrojbi. Pet dana poslije (14.
4.) kao posljednji se povlai puk jugoslavenske vojske, a odmah iza njih, 16. travnja pristiu
motorizirane snage Wehrmachta iz smjera Doboja.16 Nakon proglaenja Nezavisne Drave
Hrvatske (NDH) 10. travnja 1941. Bosna i Hercegovina ulazi u njezin sastav17, a glavnu ulogu
u uspostavi nove vlasti u Odaku preuzeo je zemljoposjednik i odvjetnik dr. Zdenko Odi18.
Zbog svog ugleda meu Hrvatima, kako katolicima tako i muslimanima te Srbima odakoga
kraja, izabran je za glavnog zapovjednika vojske, redarstva i orunitva. Srpsko stanovnitvo
nije imalo primjedbi na rad lokalnih vlasti s obzirom da je u upravi bilo zastupljeno razmjerno
udjelu u stanovnitvu i nitko ga nije uznemiravao. Odi preuzima dunost kotarskog naelnika
u Gradacu nastojei smiriti situaciju i zadrati mir bez sukoba. Potom odlazi u Odak gdje

13
Hrvoje Velzek, Popis imena mjesta u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Zagreb, 1942., 551-552. Veliku upu
Posavje sainjavali su kotarevi Bijeljina, Brko, Brod, Derventa, Gradaac i upanja. U sastav kotara Gradaac
ule su opine Gradaac, Modria, Odak, Srnice i Vranjak, zbog ega se moe zakljuiti da je upravna podjela u
odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju i Banovinu Hrvatsku u osnovi ostala ista.
14
Rafael Landikui, Prirunik o politikoj i sudbenoj podjeli Nezavisne Drave Hrvatske sa abecednim
popisom obina gradova kotareva, te popisom i ustrojstvom svih dravnih ureda ustanova i kola po
njihovim sjeditima u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Zagreb, 1942, 256.
15
K. Draganovi, 151-152. Iako spomenuti popis nije slubeni dravni popis i ne obuhvaa sve stanovnitvo,
moemo ga smatrati vrlo pouzdanim jer je Katolika crkva imala obvezu vrenja upravnih poslova upisa roenih
(krtenih), vjenanih i umrlih djelujui pritom i kao dravni servis.
16
Hakija Muradbegovi, Hronika dogaaja iz Narodnooslobodilake borbe u Tarevcima, akovo, 1970, 51.
17
Isto, 52.
18
Rodio se u Odaku 27. oujka 1913. Gimnaziju je zavrio u Zagrebu, a pravo je studirao u Beu i Zagrebu
gdje je doktorirao 1935. Otac Tadija je studirao pravo na Sveuilitu u Beu gdje je bio najbolji student
generacije, a kasnije je ondje doktorirao meunarodno pravo. Majka Berta, ro Dui, bila je ki jedinica
veletrgovca Ante Duia i Jele, ro. Vrdoljak. Njezini roditelji doselili su sredinom 19. st. u Odak iz okolice
Travnika. 15. kolovoza 1935. Zdenko Odi sudjelovao je u pobuni naroda protiv nasilja i zlostavljanja od
andara. U sukobu njegova konjikoga puka s njemakim tenkovima kod Koprivnice stradao je veliki broj
jugoslavenskih vojnika, a Zdenko se spasio zahvaljujui dobroj vjetini jahanja. Od oca je preuzeo odvjetniki
ured u Odaku, a otvorio je i vlastiti u Zagrebu, no rat ga je sprijeio u obavljanju posla. Vidi: Boo Vukoja,
Hrvat ive vatre, Crnac, 1999, 218-221.

4
nailazi na kaotinu situaciju u kojoj je dolo do odmetanja etniki orijentiranih Srba u
zabaenije planinske predjele te ubojstava i terora hrvatskog stanovnitva. Ondje prihvaa
dunost ustakog logornika s inom natporunika i poinje organizirati Narodnu zatitu19 u
obliku seoskih straa za obranu sela na podruju Podvujaka. Tada je u svoje postrojbe primio
i Matu Bijelia, Petra Rajkovaia i Vukaina Tatia20 koji e odigrati znaajnu ulogu u
borbama za Odak. Poslije ustrojavanja straa Odi je u Slavonskom Brodu organizirao vojno
osposobljavanje mladia iz Podvujaka u Pripremnoj bojni21 kojoj je bio i zapovjednik, a za
to je dobio i in satnika.
Dio jugoslavenske vojske odmee se u zabaene planinske krajeve, ali i u naselja u kojima
prevladava srpsko stanovnitvo gdje se formiraju etniki odredi. Ve 1941. osniva se
Trebavsko Posavski odred u Dugim Njivama kojim zapovijeda Savo Boi. Iz ovog se
odreda izdvaja kao zapovjednik Pavle Gaji koji organizira etnike odrede iz svojih uporita
u Donjim abarima i Obudovcu, a na samom Vujaku etnike odrede ustrojava Branko
Kovaevi22. U dolini rijeke Bosne u kolovozu iste godine ustanak die Stevan Boti23. Vlasti
NDH-a vre prva hapenja tek 12. srpnja 1941. u Bosanskom Miloevcu, ali poslije smjetaja
ena u ambulantu, a mukaraca u kolu u Odaku te uz pritisak domaeg, uglavnom hrvatskog
stanovnitva, uhienici su nakon tri dana puteni na slobodu svojim domovima bez
posljedica.24
Poslije odluke Politbiroa Komunistike partije Jugoslavije (KPJ) 4. srpnja o dizanju ustanka,
istu odluku donosi i Pokrajinski komitet KPJ za Bosnu i Hercegovinu nekoliko dana kasnije.
Sreditima ustanka u sjeveroistonoj Bosni postaju Majevica, Bira i Ozren25. Ustanak je
poeo 22/23. kolovoza 1941. napadom na eljeznike postaje Rudanka i Johovac, te orunike
postaje u Osjeanima i Podnovlju. Srueni su eljezniki i cestovni mostovi i telegrafski
stupovi na rijeci Velianki izmeu Kotorskoga i Komarice, a ostali putovi su prekopani ili
19
Isto, 222. Mato Marinko, U Odaku se branila hrvatska drava, Zagreb, 2004, 25.
20
B. Vukoja, 222. M. Marinko, 25. Fra Grga Vili, Vrijeme stradanja, Wuppertal-Tuzla-Odak, 2005, 9-10.
Mato Bijeli se potpisivao kao Beli i kasnije je postao jedan od najvanijih hrvatskih komunista. Fra GrgaVili
spominje ga i pod prezimenom Peri. Zbog ubojstva ovjeka bio je u zatvoru, gdje se preko Moe Pijade
upoznao s komunizmom i iz kojega je pobjegao zajedno s Rajkovaiem i Tatiem, kojemu se ponegdje navodi i
prezime Tadi. 1943. Bijeli i Tati na spavanju ubijaju trojicu suboraca na strai u Novom Gradu i preavi
kompom (skelom) preko Bosne bjee u etnike na Vujaku. Budui ih tamo nisu eljeli primiti kao
zapovjednike, pridruili su se etnicima u Trebavi. Bijeli e se tek kasnije prikljuiti partizanima. Fra Grga
Vili uz likvidaciju spomenutih straara povezuje i ubojstvo Zdenka Odia koji se po njegovu iskazu tada vraao
iz Broda i uvi pucnjavu krenuo sa svojim osiguranjem u potjeru, nakon ega upada u zasjedu i stradava od
dvojice gore navedenih.
21
B. Vukoja, 223. Svi vojnici, osim Martina Leia iz Otoka kod Vinkovaca bili su iz Podvujaka, a bojna je
sudjelovala u borbama na Dilju u Slavoniji.
22
Marko Babi, Bosansko posavski Bleiburg, rtve Buria tale u Garevcu, Vidovice Zagreb, 2005., 56.-57.
23
Isto, 57.
24
Isto, 58. Muhidin Spui, Hronika dogaaja iz NOB-e u Modrii, akovo, 1967., 83.-86.
25
M. Babi, 59.

5
zaprijeeni balvanima, kako se istima ne bi moglo kretati26. Vlasti NDH-a poduzele su akcije,
a nakon postignutih uspjeha stupili su u pregovore s pobunjenicima zatraivi njihovu
predaju, na koju su oni i pristali. Nakon ispitivanja i provjera 327 uhienih u zatvoru je
zadrano njih samo devetnaest27. Poslije ovih dogaanja naroda uspostavljeno je primirje
koje e potrajati do veljae 1942. kada se ponovo diu na ustanak etniki orijentirani Srbi
koji koriste odlazak hrvatskih domobranskih postrojbi te napadaju, pljakaju i pale hrvatska
sela i kue u Babenici, Donjim Rijeanima i Kunjai. Tom prilikom ubijaju i est seljaka28.
Dok su do veljae 1942. etnici i partizani suraivali i vrili zajednike napade, u vremenu od
veljae do travnja 1942. na Majevici dolazi do njihove borbe za prevlast, sukoba, borbi i
pueva o emu je napisano i ispriano vie nego to se doista i zbilo29. S druge strane, nakon
sukoba s partizanima etnici ulaze i u pregovore s vlastima NDH-a ne libei se i dalje
napadati domobranske postrojbe te pljakati i paliti hrvatska sela i ubijati nezatieni hrvatski
ivalj30. U samom Podvujaku nadzirali su vei dio planine Vujak, odnosno june dijelove
ovoga prostora prema Doboju. Primirje etnika i vlasti NDH-a konano je potpisno 30.
svibnja 1942,31 no na terenu nije sprovedeno. Zapovjednik etnika Podvujaka Branko
Kovaevi napada domobranske postrojbe prvo u Dugom Polju, pa u Botajici, gdje im se
predaje itava satnija od 70 ljudi koje potom likvidiraju. Kada se na pregovorima sa Stevom
Boiem saznalo da te borbe ne vode etnici pod njegovim zapovjednitvom, u rujnu iste
godine Boi poduzima operaciju prema pobunjenicima koja zavrava predajom oruja
pobunjenika i njihovim odlaskom domovima32. Drugu polovicu 1942., naroito razdoblje od
rujna do prosinca, obiljeit e partizansko-etnike borbe za prevlast i prostor. Ti sukobi
nikada nee rezultirati veim brojem rtava, a najee e zavravati tihim i laganim
povlaenjem jednih ili drugih, s neznatnim ljudskim i materijalnim gubicima.

Poetkom 1943. Nijemci su na ovom podruju odluili izgraditi poligon za topnike vjebe
(Truppenbungsplatz), a sredite vjebalita je bilo naselje Vinska na obroncima Vujaka.

26
Isto, 60. M. Spui, 92. Ustanak u Vranjaku i Koprivni su organizirali edo Jaimovi, Bogdan Gruji i
Tripko Panti. Uhieni su pristav kotarske oblasti Gradaac Nikola orak i jo neki dunosnici koji su
sprovedeni u ustaniki tab kod Kouha.
27
M. Babi, 60-61.
28
Isto, 61-62.
29
Nema sumnje da je i na Majevici dolo do sukoba, ali i partizani i etnici u lecima jedni druge i dalje nazivaju
braom i pozivaju u svoje postrojbe, a dokaz za to su i masovni prijelazi etnika u partizane krajem 1944. i
poetkom 1945. o emu e ovdje biti jo govora.
30
M. Babi, 64.-65. Takvim se nainom borbe i pregovaranja posebno isticao etniki zapovjednik pop Stevo
Boi.
31
Isto, 65.
32
Isto, 66-67.

6
Kako bi poligon to bolje uredili i osigurali preciznija budua gaanja i vjebe, obavljena su
geodetska mjerenja za izradu to tonijih topografskih zemljovida. Taj posao osiguravao je od
pobunjenika Odi s dvije satnije Pripremne bojne kojima je pridodana jedna njemaka satnija
i seoske strae Rudike nura iz Velike Brusnice. U ranim jutarnjim satima po gustoj magli
postrojbe su naile na dobro ukopane pobunjenike snage na predjelu Crvena zemlja kod
Dobre Vode, a meu onima koji su prvi stradali bili su Odi i zapovjednik njemake satnije
Bauer33. Po kraem povlaenju zapovjednitvo nad hrvatskom vojskom je preuzeo nur koji
je u silovitom napadu protjerao pobunjenike. Poslije ovog sukoba Podvujak je ostao bez
logornika i zapovjednika koji bi osigurao jedinstvenu obranu kraja. Pripremna ustaka bojna
je rasformirana, a u sljedeem e razdoblju svako selo organizirati zasebnu obranu ime e
najvie biti ugroena rubna naselja Podvujak, Botajice, Dobra Voda, Klakar i Brusnice iz
kojih e se stanovnitvo povlaiti u unutranja, bolje organizirana sela. U srpnju 1943.
postrojbe 1. majevike brigade NOV-e razbijaju etnike u Bukviku, Gornjem i Donjem
abaru te Obudovcu i Slatini i preuzimaju nadzor nad veim dijelom Bosanske Posavine
izmeu Brkog i Bosanskog amca. Uspjeh je upotpunjen 28. srpnja zauzimanjem Gradaca i
zarobljavanjem oko 120 pripadnika hrvatskih vojnih postrojbi34. Uskoro poslije toga hrvatske
snage kreu u protunapad i vraaju pod svoj nadzor itavu Posavinu35. Nastavljaju se i sukobi
izmeu partizana i etnika, a osobito je estok onaj 16. kolovoza 1943. kada pogiba 40
etnika, a biva ih zarobljeno 175. Dan ranije partizani su boravili i u Odaku gdje su ostvarili
dobru suradnju s veinskim muslimanskim stanovnitvom koje se titilo vlastitim straama, a
koje ve u lipnju 1943. postaju ogranak muslimanske legije pod zapovjednitvom Mustafe
Dorotia36. Partizani Sjeveroistone Bosne kreu u ofenzivne operacije i osvajaju dijelove
prostora izmeu Tuzle i Brkog, a na kratko ulaze u Modriu i Odak37. Istovremeno je

33
B. Vukoja, 223-224. M. Babi, 68. Fra G. Vili, 10 i 392. H. Muradbegovi, 110. Svi autori navode kako je
bila rije o etnikoj zasjedi, ali pojedini navode da je voa akcije i glavni egzekutor bio upravo Mato Bijeli.
Fra Grga Vili kae da je Bijeli za izvrenje tog zadatka dobio i pomonike, orunike Srbe Muia i Tatia. Nije
iskljueno da su operaciju organizirali i vodili partizani, no u to vrijeme veinu takvih akcija dokumenti NDH-a
navode kao etnike (prema priama naroda). Muradbegovi spominje ofenzivu ustako-domobranskih snaga na
Vujak 7. oujka 1943. iz Brusnice, Penika, Vinske, Odaka i Dervente to nas navodi na zakljuak da su
protivnike snage ustvari partizani, a ne etnici, kako se to do sada smatralo u historiografiji. Stoga se moe
zakljuiti i to da ubojice Zdenka Odia nisu etnici, ve partizani.
34
M. Babi, 68-69.
35
Isto, 69.
36
H. Muradbegovi, 113. Vukoja navodi da su se Muslimani prvo poeli organizirati kao ogranak
Hadiefendieve legije, a potom su formirali svoju Odaku legiju koju su dobro naoruali, no suraivali su i s
etnicima i partizanima. B. Vukoja, 225.
37
Vukoja istie da je rijeka Bosna granica podjele zona utjecaja izmeu partizana i etnika koji su vladali i
operirali podrujem Podvujaka i Vujaka na lijevoj obali rijeke Bosne. B. Vukoja, 225. Na drugom mjestu pak
kae da je zapovjednik partizana Begi prekrio dogovor i uao u Odak u dogovoru s muslimanskim vlastima.
Tom su prilikom partizani ubili orunika Jakova Krnia iz Botajice i sudskog slubenika zvanog anika. B.
Vukoja, 226 U koritenom izvornom gradivu navodi se da su partizani bili u Odaku 15. kolovoza 1943. (Velika

7
izvren napad na etnike Save Boia na Trebavi38 s ciljem preuzimanja nadzora nad itavim
podrujem. Partizani nastavljaju sa svojim osvajakim akcijama i 7/8. rujna 1943. osvajaju na
dulje vrijeme Modriu, Bosanski amac, Gradaac i Oraje39, a u naletu 2. listopada 1943.
zauzimaju i najvee naselje ovoga podruja Tuzlu40. itav prostor izmeu rijeka Bosne i
Drine, osim rubnih dijelova oko Brkoga i Bijeljine, bit e do kraja 1943. pod nadzorom
NOVJ-e. Uspjehu ovih akcija pridonijela je i kapitulacija Italije u rujnu 1943. kada je
povlaenje odnosno predaja talijanskih vojnika oslabila vojnu mo Wehrmachta i oruanih
postrojbi NDH-a.
Dio hrvatskog stanovnitva i dunosnika lokalnih vlasti u Odaku nije ekao partizane ve se
povukao u selo Bijele Bare. Tamo je s jednim dijelom naoruanih hrvatskih snaga bio i Petar
Rajkovai koji je odluio suprotstaviti se partizanima i njihovu daljnjem osvajanju te
doekavi partizansku kolonu, ubio nekoliko vojnika, nakon ega su se partizani povukli41.
Ovim inom poela je herojska pria o Petru Rajkovaiu koji nije bio ni u Pripremnoj
Odievoj bojni, ve se prikljuio seoskim straama u obrani rodnog sela Bijele Bare i junih
prilaza Odaku.42 Partizani su napustili Podvujak, ali su se na tom prostoru odrali etnici
koji su nastavili s pljakom, zlostavljanjima, nasiljima i ubojstvima hrvatskog stanovnitva.
Rajkovai se povukao u selo Prud gdje je u tajnosti pripremao nove bojovnike za borbu.
Uskoro je jedan odred etnika proao kroz vei dio Podvujaka i doao pred selo Balegovac43
gdje ih je doekao Rajkovai s novoosnovanom postrojbom i u borbi likvidirao vei broj
pobunjenika44. etnici su se nakon ovoga sukoba za neko vrijeme primirili i odluili opreznije

Gospa). Vidi: HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovia o rtvama II. svjetskog rata i poraa,
reg.6., sign. 26.7. U podjelu nekakvih zona utjecaja u ovo je vrijeme teko vjerovati i stoga to partizani tada
vode napadake akcije prema etnicima na Trebavi.
38
Vukoja navodi kako je odnos Boievih etnika prema svim narodima bio korektan za razliku od etnika Boe
Kovaevia koji su esto napadali i druge etnike koji bi iz ostalih podruja doli na njihovo, smatrajui takvo
ponaanje banditskim. B. Vukoja, 226. M. Spui istie da su etnici na Trebavi 15. 8. 1943. razbijeni po
NOVJ. M. Spui, 120.
39
H. Muradbegovi, 121. M. Spui., 123-130. Tom prilikom zarobljeno je oko 200 domobrana pripadnika
Karlovake pukovnije u kojoj su partizani imali suradnike zbog ega su zarobljenici puteni kuama.
Zapovjednik etnika na Trebavi Savo Boi tada bjei u Doboj odakle se nee vratiti.
40
M. Spui, 145.
41
B. Vukoja, 227-234. Petar Rajkovai, nadimkom zvani Drlje, je roen i krten 9. svibnja 1919. u selu Bijele
Bare, opina i katolika upa Odak. U literaturi njegovo se prezime esto pie i Rajkovac ili Rajkovaa, ali je
ovdje navedeno prezime pod kojim se vodi u maticama roenih upe Odak. Bio je drugo po redu dijete oca
Franje i majke Mare, ro. Kiki koja je rodila desetoro djece i od kojih je Drugi svjetski rat doivjelo njih petoro
dva sina i tri keri. Otac Franjo umro je 1943, a majka Mara 1958. Petar je vojsku Kraljevine Jugoslavije
sluio u Mariboru u artiljerijskom puku odakle je otputen kao nesposoban jer mu je jedna noga bila kraa. S
prvom je enom ivio nevjenano i brzo se s njom rastao. Na isti je nain od 1944. ivio s drugom enom,
Ljubicom Jurendi iz Penika.
42
Isto, 228.
43
Poslije Drugoga svjetskog rata selo je preimenovano u Novo Selo.
44
B. Vukoja, 227.-228. Tom prilikom poginuo je i jedan od legendarnih etnikih voa Mile Boikovi iz sela
Majevca.

8
i organiziranije kretati u budue akcije. Tek krajem 1943. Rajkovai je, uviajui teinu
situacije, iziao pred narod Podvujaka predloivi udruivanje u zajedniku obranu. Tek tada
Rajkovai i formalno preuzima zapovjednitvo svih hrvatskih vojnih obrambenih snaga45
Podvujaka koje su po nainu organizacije ostale sline onima koje je osnovao i organizirao
Odi. Partizani su uspjeli zadrati vei dio Bosanske Posavine na desnoj obali rijeke Bosne do
24. prosinca kada nailaze jae njemake snage koje partizane potiskuju u planinske dijelove.
Dolazak Nijemaca predstavljao je osiguranje njemake Grupe armija E koje su se povlaile
prometnicama doline rijeke Bosne. U drugoj polovici 1943. komunisti i NOP su ostvarili
najznaajnije uspjehe na meunarodnom planu. Najspremnije i najorganiziranije doekali su i
iskoristili kapitulaciju Italije, osnovali i organizirali najviu zakonodavnu i izvrnu vlast u
zemlji te su gotovo istodobno priznati na konferenciji u Teheranu od Saveznika kao jedini
istinski saveznik u ratu. Ovim su etnici, njihova politika i Jugoslavenska vojska u otadbini
doivjeli teak udarac. Zato e u daljnjem razdoblju oni nastojati dokazati Saveznicima
(osobito Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u) lojalnost i privrenost pa je u tom smislu treba
gledati i njihovo djelovanje u zbivanjima koja e uslijediti 1944.
Obrana Podvujaka u 1944. godinu ulazi znatno bolje organizirana nego je to bila kroz vei
dio 1943. Obranu junog dijela najvie izloenog etnikim napadima Petar je povjerio svome
bratu Ivi Rajkovaiu46 koji je nadzirao obranu na liniji rijeka Bosna Jake Penik
Gnionica Srnava, a zapovjednitvo se nalazilo u Peniku. Izmeu Kadra i Koijaa
postrojbama je zapovijedao Juro Ravnjak iz Donjeg Svilaja, a kotama Smrekovac, Filipovia
vinograd i Lipa bojnik Ivan alui47. Istonom linijom obrane zapovijedali su Pejo Ilak sa
sjeditem u Gornjoj Dubici i Martinovi48 sa sjeditem u Balegovcu. Rajkovai je
zapovijedao bojnom te linijom od Gornjeg Svilaja do ua rijeke Bosne u Savu. Zapovjedno
mjesto nalazilo se u Vlakoj Maloj, a u svom je sastavu imao brze, pokretne specijalne
postrojbe za intervencije na dijelovima bojinice koji su bili pod najveim udarima. Ostali su

45
Isto, 229.
46
Isto, 234. Ivan (Ivo) Rajkovai roen je i krten 10. oujka 1916. u selu Bijele Bare kao najstariji sin (dijete)
oca Franje i majke Mare, roene Kiki. Bio je oenjen Anom Ilievi s kojom je imao dvoje djece. Poginuo je
poetkom svibnja 1945. obilazei isturene poloaje obrane Odaka. S njim su tada poginuli zapovjednici Jakov
Puelja i Ivica Kneevi Rodin.
47
M. Babi, 70. M. Marinko, 55. B. Vukoja, 249-252. Ivan alui se rodio 7. oujka 1910. u Potoanima. Sin
je oca Ilije i majke Mande ro. Kovaevi iz Balegovca. Odi ga je ve 1941. postavio za zapovjednika Narodne
zatite u Potoanima. Oenjen je 9. studenoga 1932. Mandom ro. oga iz istoga sela, a s kojom je imao
sedmero djece. alui je uspio izii u proboju i krio se po Vujaku do 1946. kada je obolio od tifusa nakon ega
se krio u blizini rodne kue. Izdajom je uhien i odveden u zatvor tok u Tuzli gdje je osuen na 12 godina
zatvora, no kazna je preinaena u smrtnu na intervenciju Srba iz Lipika i Kadra. Lanim su se svjedoenjima
istakli: Ljuba Lei, Rosa i Saja Mri iz Lipika, Mirko Perui iz Kadra i poreznik Medo Oki iz Odaka.
Pogubljen je u srpnju 1947. u zatvoru tok, a za grob mu se ne zna.
48
U izvorima i literaturi nije pronaeno puno ime navedene osobe.

9
zapovjednici zapovijedali satnijama. U Balegovcu je organiziran poligon za obuavanje
pripadnika novake satnije49. etniki pokret na elu s Dragoljubom Draom Mihajloviem
pokuava opravdati do tada niim potvreno povjerenje Saveznika. Kako bi parirao NOP-u i
AVNOJ-u, u selu Ba u Srbiji odrava kongres svih projugoslavenski orijentiranih
predstavnika koji se oslanjaju na Jugoslavensku vojsku u otadbini (JVO). Izmeu ostaloga
kongres je donio odluku da je kralj Petar Karaorevi jedini ustavni vladar, a izbjeglika
vlada jedina vlada koja predstavlja Jugoslaviju. Najvea je novost organizacija budue drave
kao federalne, a koja se treba sastojati od tri jedinice - Slovenije, Hrvatske i Srbije50. Ovaj
politiki dogovor posluio je Mihajloviu kao podloga pokuaja ujedinjavanja i stavljanja pod
svoje zapovjednitvo svih etniki orijentiranih postrojbi koje su do tada nastupale samostalno
i samoinicijativno u skladu sa ciljevima koji su bili ogranienog, lokalnog znaaja. Uz Srbiju,
etniki je pokret bio najjai u Bosni, a naroito u podruju Majevice, Trebave i Vujaka,
gdje su dugo vremena etnici bili jedini gospodari. S obzirom da je podruje Podvujaka na
sjevernom dijelu sredinjeg i najvanijeg prometnog pravca Bosne, uloga i utjecaj etnika u
zbivanjima 1944. bit e od najveeg znaenja. Na podruju dolazi do velike koncentracije
etnikih snaga koje e u trenutku svoga najveeg uspona imati i preko 12.000 pripadnika i
vladati velikim dijelovima ovoga kraja. U sijenju 1944. u kuu Ivana uria u Odaku
dolazi etniki zapovjednik s Vujaka Branko Kovaevi i etnikim povjerenikom
proglaava Muslimana Rizaha atia koji zahtijeva to skoriji napad na obrambene poloaje
sve organiziranijih hrvatskih branitelja Podvujaka. Brankov zamjenik i legendarni etniki
borac Zdravko Danilovi, zvani epo otro se suprotstavljao preuranjenoj akciji svojih
postrojbi prema snagama hrvatske obrane bojei se veih gubitaka i imajui u vidu slabo
iskustvo borbe u nizinskim krajevima. Pokuaj etnika predvoenih Jeftom Kovaeviem,
bratom Boe Kovaevia, da u Novom Gradu, selu s veinskim srpskim stanovnitvom,
organiziraju svoju vlast i postrojbe osujetili su Rajkovaievi bojovnici protjeravi ih u ume
Vujaka. I dok se hrvatska obrana u Podvujaku stabilizira, ona na desnoj obali rijeke Bosne
slabi, a neprijatelj jaa dovodei nove i snanije snage. To nee sprijeiti bojovnike
Podvujaka u daljnjem pomaganju i oslobaanju hrvatskih naselja na desnoj obali rijeke
Bosne gdje stvaraju nove obrambene utvrde u Gradacu, Garevcu, Kladarima i dr. mjestima
Bosanske Posavine. S druge strane, NOVJ u travnju 1944. zbog pritiska etnika naputa
Modriu i vei dio do tada osloboenih mjesta. 28. travnja 1944. etnici Save Boia se

49
B. Vukoja, 228.-229. Fra G. Vili, 11.
50
http://sr.wikipedia.org/srel/. Kongres je odran od 25. do 28. sijenja 1944., no u tada donesenoj Bakoj
rezoluciji ne navode se detalji o prostoru i ovlastima spomenutih jedinica.

10
prebacuju u sela Obudovac, Slatinu, Gornji i Donji abar gdje su s etnicima Pave Gajia
slavili povratak kralja51. Okupljanje etnika na ovom prostoru se nastavlja i svoj e vrhunac
doivjeti krajem 1944. i poekom 1945. kada e nakratko osvojiti Modriu i Gradaac52.
Vrhovna komanda Drae Mihajlovia u proljee 1944. je na podruje Trebavca uputila trojicu
aktivnih asnika53. Time je Mihajlovi nastojao ojaati vlast meu etnicima, ali i sredinju i
vrhovnu vojnu vlast koje osim u formalnom obliku na ovim prostorima nije bilo. Bili su to
posljednji Mihajlovievi pokuaji kojima je nastojao istaknuti svoj politiki znaaj pred
Saveznicima. U tom e cilju i sam doi u obilazak svojih postrojbi u drugoj polovici 1944. te
zapovijedati i pratiti neke od vojnih operacija kojima je pokuao zauzeti izgubljene pozicije i
ulogu. Trebavski odred od 3500 etnika preimenovat e u Trebavski etniki korpus. Obiao
je naselja Bosanske Posavine odravajui zborove i pozivajui narod u borbu s etnicima za
kralja da bi se u prosincu s veim dijelom svoga taba smjestio u Gradacu. U tim
napadakim akcijama treba izdvojiti onu koju su etnici izveli 28. listopada 1944. kada su
napali hrvatsku obranu sel Tramonicu, Turi, Liporae i Srednju Slatinu. Tom su prilikom
stradala 23 mukarca, uglavnom domaina kua iz spomenutih naselja54. Mihajlovi e s
Majevice i Trebavca rukovoditi bezuspjenim pokuajem zauzimanja Tuzle u razdoblju od 24.
do 29. prosinca 1944.55 Poetkom 1945. vraa se u Srbiju, ime zavrava razdoblje
ofenzivnog djelovanja etnika u Bosanskoj Posavini. Hrvatske snage obrane Podvujaka za to
su se vrijeme pripremale, izvjebavale, pojaavale ljudskim snagama i materijalno. Do
naoruanja se dolazilo na dva naina. U jesen 1944. jedan njemaki ratni brod prevozio je
streljivo i naoruanje za bojite u Srbiji, ali su ga Saveznici bombardirali na Savi kod mjesta
Zorice. Hrvati Podvujaka uspjeli su spasiti dio naoruanja i streljiva56. Dio streljiva i
naoruanja dobivat e i iz Broda na Savi. Dobro naoruani i visokog morala spremno su
doekali nadolazee potekoe.

51
M. Babi, 71.
52
M. Spui, 164.
53
M. Babi, 72.
54
Isto, 73.
55
Isto, 72.
56
M. Marinko, 26. Autor navodi naziv Zorii, ali selo koje se svuda spominje na tom mjestu naziva se Zorice.
Zanimljivo je da je nizak vodostaj Save po svoj prilici otkrio ponovo taj brod u rujnu 2011. Vidi:
http://www.posavski-obzor.info/vijesti/u-savi-pronaden-brod-iz-ii-svjetskog-rata;
http://www.avaz.ba/showbiz/svijet-zanimljivosti/57010-u-savi-pronadjeni-ostaci-njemackog-ratnog-broda.html;
http://www.vecernji.hr/vijesti/nizak-vodostaj-savi-otkrio-potopljeni-ratni-brod-clanak-332345;
http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/u-savi-u-odzaku-otkriven-ratni-brod-iz-ii-svjetskog-rata-pun-oruzja-
4326.html.

11
 Podvujak krajem Drugog svjetskog rata

Intenzivna dogaanja na podruju Srednje i Sjeveroistone Bosne kojima zavrava 1944.

godina nastavljaju se i na poetku 1945. NOV se reorganizira formirajui najvii
organizacijski oblik vojske armiju57 pod nazivom Jugoslavenska armija58. Podruje
Sjeveroistone i Srednje Bosne nalazilo se u prvoj fazi (travanj 1945) pod operativnim
djelovanjem XIV. korpusa59, a u drugoj fazi (svibanj 1945) III. korpusa60, odnosno biveg I.
bosanskog korpusa61, oba u sastavu II. armije J.A. S obzirom da potkraj 1944. nisu uspjeli
zauzeti Tuzlu, etnici po zapovijedi Drae Mihajlovia sa Trebavca napadaju Modriu i
Garevac. U tim su napadima teko poraeni62. Nakon tog poraza nee biti ozbiljnijih napada
na hrvatske vojne poloaje ve iskljuivo na hrvatska sela i civile. U znak odmazde iznenada
su upali u Garevac i likvidirali 53 ene i njihovu djecu63. Babi istie da su u Kladarima i
Garevcu 3. sijenja 1945. silovali i strijeljali 27 hrvatskih ena i djevojaka, no prema
svjedoanstvu Marka Maria rije je o dogaaju iz druge polovice prosinca 1944. kada je
navodno ubijeno 29 ena64. etnici su 8. sijenja 1945. napali i opkolili Modriu, a zatim i

57
V.E., sv.1., Beograd, 1970., 215-216. Armija je najvia operativna postrojba kopnene vojske ili ratnog
zrakoplovstva sastavljena od korpusa ili divizija, koja po pravilu djeluje na zasebnom operativnom smjeru ili
bojitu. Pojam esto zamjenjuje i cjelokupne oruane snage neke zemlje. U dananjem obliku nastala je tijekom
graanske revolucije u Francuskoj devedesetih godina XVIII. st. U prolosti se njezina veliina i organizacija
mijenjala u skladu s tehniko-tehnolokim razvojem, ali u osnovi armija jo i danas ima gore navedeno
odreenje.
58
V.E., sv. 1., 220. V.E., sv. 4., Beograd, 1972., 138-139. Zbornik dokumenata i podataka o
Narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije, (dalje Zbornik) tom XI., knj.2., Beograd, 1969, dok. 1, 7-10.
Jugoslavenska armija je osnovana 1. sijenja 1945. iz potrebe daljnjih vojnih djelovanja zauzimanja Jugoslavije,
ali prije svega kao organ sile Komunistike partije Jugoslavije i provoenja njezina programa organizacije
drave i drutva. Istog dana su osnovane I. armija preimenovanjem taba I. proleterskog korpusa, II. armija
preimenovanjem taba June operativne grupe i III. armija od taba XII. udarnog korpusa i dijela Glavnog taba
Vojvodine. I. armiju su inile 1. proleterska, 5. krajika, 6. lika, 11. krajika, 21. srpska, 32. zagorska, 33.
hrvatska te 42. i 48. makedonska divizija. Operativni smjer djelovanja lijeva obala rijeke Save. II. armiju su
sainjavale 3, 4. i 10 krajika, 23. i 25. srpska, 27. istonobosanska, 28. slavonska, 34. hrvatska, 38. i 39.
bosanska i 45. srpska divizija. Operativni smjer joj je desna obala rijeke Save. U sastav III. Armije uli su 16.,
36. i 51. vojvoanska divizija kojima e se tijekom oujka i travnja prikljuiti 12. i 40. slavonska, 14, 15 i 18.
slovenska i 17. istonobosanska. IV. armija formirana je u oujku i nije djelovala na ovim prostorima.
59
V.E., sv. 4, 629-630. XIV. korpus je formiran 6-11. rujna 1944, a u njegovom su sastavu: 23, 25. i 45. srpska
divizija.
60
V.E., sv. 4, Beograd, 1970, 625. Korpus (hrvatski: zbor) je najvia taktika postrojba kopnene vojske ili ratnog
zrakoplovstva osnovana s ciljem izvravanja sloenijih zadataka taktiko-operativnog karaktera, samostalno ili u
sastavu armije. Rije se koristi od XVII. st. kada oznaava dio borbenog ustroja, najee glavninu, a rjee
priuvu.
61
V.E., sv. 4. Beograd, 1970, 629. I. bosanski korpus formiran je 9. studenoga 1942, da bi 5. listopada 1943. bio
preimenovan u III. korpus. Prilikom formiranja u njegovom su sastavu bile 4. i 5. divizija, 6. istonobosanska
brigada i svi NOP odredi Zapadne Bosne.
62
M. Babi, 72. B. Vukoja, 238. Marinko navodi da su i partizani u znak zahvale to je Petar Rajkovai tako
porazio etnike Odak prozvali Petrov grad. M. Marinko, 26-27.
63
Isto, 26.
64
M. Babi, 73. i 88.

12
Varginu pustaru65 kamo je nakon pet dana borbe u pomo doao Rajkovai i protjerao
etnike koji su prilikom povlaenja zapalili zgradu sa zatoenim civilima66.

U sijenju 1945. Hrvatske oruane snage na podruju Podvujaka sudjeluju u oslobaanju

hrvatskih sela na desnoj obali Bosne to e imati teke posljedice za Penik iz kojega je otiao
Ivan alui s veinom svojih bojovnika. etnici su u napadu na selo ubili 40 itelja i upnika
Ljubomira Roju. alui se vratio i brzo oslobodio Penik67. Kovaevi nije mario za
Danilovieva upozorenja, a hrvatsku obranu odluio je napasti u Potoanima koje je branila
vojska Ivana aluia. aluieve su izvidnice 2. veljae 1945. zapazile kretanje etnikih
postrojbi i na vrijeme obavijestile zapovjednika koji je stanovnitvo Potoana sklonio u zbjeg
u umu, a vojnicima strogo zabranio djelovanje do pristupa etnika na najmanju udaljenost od
100 m. O dolasku etnika u Potoane obavijeten je i Petar Rajkovai koji se onamo uputio
sa svojom specijalnom postrojbom i doao u trenutku kada su etnici stigli do prvih kua u
selu. Rajkovai se odluio za manevar zaobilaenja njihovih postrojbi koje je potom udario s
lea. etnici su doivjeli teak poraz, a izmeu devet stradalih bio je i Zdravko Danilovi
epo68.

Od sijenja 1945. hrvatska obrana na desnoj strani rijeke Bosne organizirana je uglavnom u
hrvatskim selima. Sredite te obrane je selo Garevac u kojem ju je do kraja 1944. vodio
Maar Vladimir Kalika, koji potom odlazi u Zagreb. Dunost zapovjednika preuzima njegov
zamjenik do kraja rata. Obranom u Dobrinju i Donjim Rijeanima zapovijeda Petar Juro iz
Dobrinja, a onom u ardaku Jagustin Domazet. itava desna obala rijeke Bosne odrati e se
do 4. travnja 1945. kada se bojovnici s narodom povlae na lijevu obalu u Podvujak. Njihov
dolazak zahtijevat e poveanu skrb za prognane, ali e vojnici pojaati bojne redove
branitelja Podvujaka i dati visoki doprinos obrani. Ofenziva koju su od oujka 1945.
poduzele postrojbe III. korpusa II. J.A. izazvale su val prognanika koji su se povlaili prema
Zagrebu i Zapadu. Nakon to je J.A. osvojila Odak, Rajkovai iz sigurnosnih razloga za
zapovjednika muslimanske legije postavlja hrvatski orijentiranoga Dervia Ljucu na kojega je

65
M. Babi, 89-92. M. Spui, 37. Pustara se zvala Vargina pustara po upravitelju Vargi, a bila je vlasnitvo
nekog Dunerskog iz Novog Sada. Pustare su poljoprivredna gospodarska dobra na kojima su radili unajmljeni
radnici bezemljai, a na njima su obino i stanovali. Nastajale su polovinom 19. st., a ee ih i vie nalazimo u
Slavoniji, Vojvodini i Baranji.
66
M. Babi, 91. Ukupan broj stradalih ostaje nepoznat.
67
Isto, 95-96.
68
B. Vukoja, 236.

13
vjerojatno u reiji partizana izvren atentat69, pa je ova postrojba i ostala slabo upotrebljiva za
obranu. U oujku 1945. vjerojatno je dolo do upada etnika Branka Kovaevia duboko u
prostor Podvujaka preko Odaka, Mrka Ade, Donje Dubice do Trnjaka. Hrvatska obrana ih
je tom prilikom doekala u zasjedi kod Gornje Dubice i potjerala pravcem Balegovac Bijele
Bare oria Brdo Lipa. U ovoj su akciji likvidirani svi etnici, a meu njima i njihov
zapovjednik Branko Kovaevi70.

Borbe u travnju 1945. ulaze u zavrnu fazu. Crvena armija je osvojila najvei dio Poljske,
ehoslovake, Maarske i ula u Austriju. S druge strane zapadni Saveznici prelaze Rajnu i
pribliavaju se Austriji iz Italije. Najisturenija toka njemake obrane u istonom dijelu
Europe je Srijemsko bojite, ije se juno krilo protee od Brkog i Bijeljine na Savi prema
Zvorniku na Drini. Na jugoslavenskoj strani formacijski je to Juna operativna grupa u ijem
se sastavu nalaze 2, 23, 25, 28. i 45. divizija71, a njima se suprotstavio 21. njemaki armijski
korpus, ojaan hrvatskim vojnim postrojbama i znatno manje etnicima, koji se najveim
dijelom povlae u Srednju Bosnu s ciljem prelaska u Srbiju i nastavka daljnje borbe.
Operacije vodi tab II. Jugoslavenske armije. Istovremeno se vode borbe za Sarajevo koje
zavravaju 6. travnja ulaskom jugoslavenskih postrojbi u grad. Sarajevska operacija je
znaajna jer se tim smjerom povlai njemaka Grupa armija E. Do probijanja bojinice
izmeu Save i Drine poelo je zauzimanjem Zvornika, Bijeljine, Brkog, Oraja, Modrie i
Bosanskog amca72. Dan poslije probijeno je i Srijemsko bojite izmeu Dunava i Save kod
Vukovara, Tovarnika i Gunje. Najvea koncentracija postrojbi J.A. u BiH usmjerena je prema
Doboju kao najznaajnijem eljeznikom prometnom voritu prema kojem su iz smjera
Tuzle preko Graanice krenule 23. i 45. srpska te 28. slavonska divizija. Sjeverni dio
Posavine i smjer Lukavac Gradaac Modria Bosanski amac preputen je 25. diviziji
koja zavrava osvajanje tog prostora 13. travnja 1945. Sljedei zadatak je zauzimanje lijeve
obale rijeke Bosne, odnosno Podvujaka. Prilikom osvajanja ovoga dijela Posavine postrojbe
25. srpske divizije u suradnji s domaim komunistima vrili su masovne likvidacije i
strijeljanja uglavnom hrvatskog civilnog stanovnitva i zarobljenika. Vei se dio hrvatskih
bojovnika i civilnog stanovnitva povukao na lijevu obalu Bosne u Podvujak gdje su civili

69
M. Marinko, 51. B. Vukoja, 238-239.
70
Fra G. Vili, 11.
71
V. E. 4. sv. 620. 23, 25. i 45. divizija su srpske divizije u sastavu XIV. korpusa II. J.A. 2. proleterska divizija
je samostalna postrojba u sastavu I. J.A., a 28. slavonska divizija nalazila se u sastavu II. J. A.
72
Bijeljina je zauzeta 3, Brko 7, Oraje 8, Modria i Garevac 9, a Bosanski amac 11. travnja 1945. Hrvatske
su snage imale jo toliko snage da 10/11. travnja 1945. izvre protuudar prema snagama J.A. koje su odbaene
juno od Modrie. Vidi: Milojica Panteli, Dvadeset peta srpska Narodnooslobodilaka udarna divizija, 198,
203-205.

14
prihvaeni i smjeteni, a dio hrvatskih bojovnika koji nije nastavio daljnje povlaenje prema
Zagrebu rasporeen na linije obrane Podvujaka. I sam Petar Rajkovai dobiva zapovijed za
povlaenje prema zapadu te se povlai s vojskom preko Kadra. Literatura i izvori ne slau se
oko datuma povlaenja hrvatske vojske. Marko Babi kao poetak povlaenja navodi 4.
travnja 1945. kada se povlai stanovnitvo iz Garevca73. Meutim, u to se vrijeme moe
govoriti samo o povlaenju stanovnitva i postrojbi iz podruja s desne obale rijeke Bosne.
Mogue je da je Zapovjednitvo obrane Podvujaka zapovijed za povlaenje dobilo jo
poetkom travnja i da mu je naloeno da pomae u povlaenju i prebacivanju stanovnitva i
vojske, to je i uinjeno. O povlaenju stanovnitva i Rajkovaia iz Podvujaka moe se
govoriti tek poslije 10. travnja kada J.A zauzima desnu obalu rijeke Bosne. Istodobno J.A.
zauzima podruje uz tok rijeke Ukrine, izmeu Maglaja i Dervente, gdje je pored prijelaza
preko Save bio jedini mogui izlaz za povlaenje. Zauzimanjem Dervente 19. i Bosanskog
Broda74 21. travnja 1945. presjeena je glavna odstupnica i povlaenje je bilo neprovedivo.
Na desnoj obali Save 20. travnja zauzet je Slavonski Brod75, pa je i povlaenje preko Save
bilo onemogueno. Stoga pokuaj povlaenja i proboja Rajkovaia s braniteljima i
stanovnitvom iz Podvujaka moemo datirati upravo u to vrijeme, odnosno izmeu 19. i 22.
travnja 1945. godine.
Branitelji Podvujaka od sredine 1943. postupno razvijaju i jaaju svoju obranu, a povremeno
e odlaziti i izvan tog podruja pomaue druge hrvatske postrojbe. Pratei situaciju na
bojinici shvatili su da se trebaju to bolje organizirati, ali i utvrditi. Sustav obrane zasnovan
je na pjeadijskim rovovima, tunelima, bunkerima i zemunicama pokrivenim drvetom i
zemljom. Po dubini obrana je organizirana po grupnom sustavu s otpornim tokama i

73
Babi istie da je dio hrvatske vojske i stanovnitva preao rijeku Savu 3. travnja 1945. pod zapovjednitvom
Marka Tomuia kice i djeda Jagustina. Na drugom mjestu kae kako su muslimani Odaka 6. travnja doekali
partizane kao osloboditelje. Nekoliko stranica dalje govori da su hrvatski branitelji povratili Odak 12. travnja.
M. Babi, 107-111. Slijed dogaaja Babi, kao njihov sudionik, prikazuje relativno vjerno, ali kronoloki
neprecizno. U drugim izvorima se kao datum povlaenja bojovnika Podvujaka navodi 13. travnja kada 19.
srpska brigada XXV. srpske divizije ulazi u Odak. Vidi: HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava
Draganovia, reg. 3., sign. 10.3, 2. Budui se radi o sekundarnom izvoru koji je kronoloki pripremljen prema
sjeanju, postoje razlozi za sumnju u ove vremenske odrednice zbog ega je neophodno provjeriti podatke
zabiljeene u literaturi i izvorima J.A. tovie, jugoslavenski izvori prelazak postrojbi XXV. divizije datiraju
poslije 10. travnja, odnosno tek 18/19. travnja 1945. Vidi: Zbornik, Tom XI, knj. 2, Beograd, 1969, dok. 49, 229-
233, Zapovijed komandanta artiljerije II. armije podinjenim tabovima za podrku pri stvaranju mostobrana na
lijevu obalu Bosne od 9. travnja; dok. 52, 264-266, Izvjee taba II. armije generaltabu J.A. o pripremama za
forsiranje rijeke Bosne od 11. travnja; dok. 55, 268-273, Zapovijed taba II. armije J.A. za forsiranje rijeke
Bosne od 14. travnja; dok.82., 407-424., Izvjee taba 25. divizije tabu II. armije J.A. o petnaestodnevnim
djelovanjima od 1. svibnja 1945, Zbornik dokumenata i podataka Narodnooslobodilakog rata naroda
Jugoslavije, Tom IV, knj. 34, Beograd, 1974. dok.154, 854-857. Marinko i Vukoja se slue samo mjesecom
travnjem kao vremenskim odreenjem, ali ne i danom. M. Marinko, 52. B. Vukoja, 240. Kao najblie i
najtonije datiranje ini nam se Vilievo od 22. travnja 1945. Fra G. Vili, 12.
74
Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije 1944-1945. g, (dalje Zavrne operacije) Beograd, 1957, 607.
75
Isto, 592-593.

15
vorovima obrane koju je inila prednja, isturena linija Novi Grad Donji Brezik Vlaka
Mala Odak Mrka Ada76. Svako selo je bilo dodatno utvreno, a u meuprostorima su
izgraeni posebni streljaki zakloni s profilima i sa zasebnim mitraljeskim rovovima. Najjae
je bila utvrena Vlaka Mala, a potom sela Dubica i Prud77. U Vlakoj Maloj su uz veliki
bunker postavljena tri reda bodljikave ice, a utvrena je i kolska zgrada u kojoj je bilo
Zapovjednitvo obrane. Prva linija obrane postavljena je radi obrane od Kovaevievih
etnika smjerom brdo Kadar Koija Smrekovac Filipovia vinograd Lipa Gnionica
Penik, a druga linija oko 500 m dalje78. Sve linije obrane su konstantno utvrivane, a
graene su dodatne. Utvrenja nisu bila stalna i na istim mjestima, za svaku borbu pripremane
su nove linije obrane i taktiku i iznenaenja. Elastinost, brzina pokreta postrojbi, spremnost i
hrabrost utvrivali su obranu Podvujaka. Obranu Podvujaka su predvodili: na sektoru Kadar
Koija Juro Ravnjak, sektoru Smrikovac Filipovia vinograd Lipa Ivo alui, a na
sektoru Gnionica Penik Ivo Rajkovai. U Mrkoj Adi je zapovijedao Ante Balii79,
Gornjom Dubicom seljak Matija Radi80, Prudom Anton Mihajli, Donjoj Dubici ime
Karlovi i Ivica R81 i Balegovcu Ivan Ivankovi i Petar Kovaevi. Prema navodima
jugoslavenske literature i izvora, ali i dosadanjih radova hrvatskih istraivaa i svjedoka,
branitelja je u poetnoj fazi bilo izmeu 3500-400082. Broj branitelja u obrani u travnju 1945.
nije zasigurno prelazio 4000, a vjerojatnijim se ini onaj od oko 3000 branitelja. Dio se
bojovnika ipak odluio povui i probiti obru koji su uspstavile postrojbe J.A.

U prvoj fazi napada na Podvujak zapovjednitvo nad operacijama opkoljavanja i osvajanja

preuzela je 25. srpska divizija83 u ijem su sastavu tri brigade: 1684, 1885. i 1986. Njima e se

76
Zdravko Antoni, 19. biranska brigada, Beograd, 1979., 142.
77
Isto, 142.
78
Fra G. Vili, 11.
79
Isto, 11. NIN br.1273., 61. Vjerojatno je rije o prezimenu Baluki jer je prezime Balii nepoznato u ovom
kraju.
80
HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovia, reg. 6, 10.8A. Zapovjednik Gornje Dubice prema
jednom svjedoenju u toj zbirci bio je Pejo Ilak.
81
Neitko pisano. HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovia, reg. 6, 10.8A.
82
M. Babi istie da je u pokuaju povlaenju sudjelovalo tono 4186 vojnika, to je i najvea brojka koju su
hrvatski autori do sada iznijeli. Babi, 105. Marinko, Vukoja i Vili ne navode broj branitelja. S druge strane
jugoslavenska historiografija spekulira podatcima od 3500 do ak 6000 vojnika. Panteli navodi oko 2500 ustaa
i jedan bataljon milicije, ali prije povlaenja Nijemaca. M. Panteli, 225. Vukosavljevi i Karasijevi navode
ak 11000 ustaa i domobrana i 1500 etnika, iako etnika na ovom prostoru, osim u partizanima, vie nije bilo.
Mladen Vukosavljevi Drago Karasijevi, Pedeset trea Narodnooslobodilaka srednjobosanska udarna
brigada, Sarajevo, 1969, 190. Ahmet onlagi spominje izmeu 3500-4000 ustaa. Ahmet onlagi, Dvadeset
sedma istonobosanska divizija, Beograd, 1983, 502, bilj. 39.
83
M. Panteli, 7. V.E., sv. 2, Beograd, 1971, 479. Osnovana je 21. lipnja 1945. u selu Tovrljanu (Jablanica) u
Srbiji s oko 3000 vojnika Naredbom br. 28. Glavnog taba NOV i PO za Srbiju od 21. lipnja 1944.

16
23. travnja prikljuiti 16. muslimanska brigada87 27. istonobosanske divizije88. Rajkovai je
uspio u kratkom vremenu vratiti sva znaajnija mjesta koja su postrojbe J.A. zauzele tijekom
njegovog povlaenja s braniteljima i puanstvom. U prvom naletu 16. srpska brigada 25.
srpske divizije lako je i bez borbe zauzela Podnovlje, Dugo Polje, Dobre Vode, Klakar,
Vinsku i izbila kod Lijea na Savi gdje je napravila manevar niz tok rijeke Save i dola blizu
Donjeg Svilaja i dominantne toke na tom podruju brda Kadar. 19. srpska brigada prela je
rijeku Bosnu sjevernije i na isti nain zauzela Dobor, Jake, Penik Gmionicu i Lipu te dola
pred Srnavu, Potoane i zauzela Odak89. Braniteljima je na taj nain prostor bio znatno
smanjen zbog ega su se odluili na protuudar i povratili Odak, Gmionicu i Lipu. U
narednim su danima voene estoke borbe u kojima je 25. divizija pokuavala osvojiti to se
dade osvojiti, ali njezini napori rezultirali su samo u gubicima u ljudstvu i naoruanju. ini se
da su branitelji krenuli i u ofenzivu jer je to jedini razlog zbog kojeg se moe razumjeti
ukljuivanje i 16. muslimanske brigade u operaciju. Vili navodi da je obrambeni prostor
branitelja bio jo vie suen i sveden na liniju Potoani Raljevi Odak Mrka Ada90 do
ega je vjerojatno dolo nekoliko dana poslije upada jedinica 25. srpske divizije na lijevu
obalu rijeke Bosne91. No, dolaskom 16. muslimanske brigade nee doi do promjene situacije
na bojinici. tovie, u daljnjim borbama ta e brigada imati velike gubitke. Radi novonastale
situacije u kojoj je vojnike 25. srpske divizije bilo teko motivirati, generaltab J.A. odluuje
25. diviziju poslati na nove zadatke, a Podvujak preputa 16. muslimanskoj brigadi i tabu
27. istonobosanske divizije koji od 28. travnja preuzima zapovjednitvo nad svim
postrojbama na tom prostoru. I dok 25. divizija odlazi prema zapadu, na prostor Podvujaka

84
Duan Miljojkovi, esnaesta srpska NO brigada, Beograd, 1991., 15. V.E., sv. 2, 24. Miljojkovi navodi 22.
svibnja 1944. kao datum osnutka brigade u selu Poljaci od Rasinskog NOP odreda, jednog bataljuna i 350
vojnika. U Vojnoj enciklopediji se kao mjesec osnivanja ove postrojbe navodi lipanj 1944.
85
Krstivoje Milosavljevi, Osamnaesta srpska brigada, Beograd, 1989, 23. V.E., sv. 2, 24. Milosavljevi
prihvaa 6. lipnja 1944. kao to je i u Vojnoj enciklopediji.
86
Predrag Peji, Devetnaesta srpska brigada, Beograd, 1989, 18. V.E., sv. 2, 24. Peji navodi da je brigada
osnovana 12. lipnja 1944. u selu Gornja Joanica, a jezgru joj je inio 1. bataljun 16. srpske brigade osnovan 2.
svibnja 1944. u selu Raevac. U Vojnoj enciklopediji se navodi kao vrijeme osnutka lipanj 1944.
87
Ahmet onlagi, amil Kuzuzovi, Borbeni put 16. muslimanske brigade, Tuzla, 1981, 19. i 66. V.E. sv. 2,
16. Brigada je osnovana u Bukviku kao 3. muslimanska brigada 21. rujna 1943., a odlukom Vrhovnog taba
preimenovana u 16. muslimansku brigadu 17. listopada 1943.
88
A. onlagi, 11. V.E. sv.2., 479. Odluku o formiranju je donio III. bosanski korpus izmeu 7. i 10. listopada
1943, a naziv joj je odredio Vrhovni tab 17. listopada iste godine. U sastav su ule 2. krajika, 2. majevika koja
je preimenovana u 17. majeviku, 16. muslimanska, 18. hrvatska, 19. biranska brigada i Romanijski NOP
odred.
89
Drago Karasijevi, Operacija Vlaka Mala od 19. aprila do 25. maja 1945, Vojnoistorijski glasnik br. 2,
Beograd, 1967, 270-272.
90
Fra G. Vili,13. Nakon 25. travnja 1945. povuklo se i civilno puanstvo iz sela Gornji i Donji Svilaj, Vrbovac,
Duge Njive, Joava, Potoani i Srnava u prostor iza obrambenih linija.
91
A. onlagi . Kuzuzovi, 276.

17
dolaze prvo 19. biranska brigada, a potom 20 romanijska brigada92 koja zauzima poloaje na
desnoj obali rijeke Bosne.

Bitka za Odak

Poetak svibnja na bojinici protekao je u zatiju, a borbe su nastavljene 3. svibnja. Branitelji

Podvujaka ne oskudijevaju jo ni u emu, osim u ljudstvu koje se zbog stradanja poelo
osipati. Za razliku od borbi tijekom travnja, u borbama u svibnju poveat e se pritisak s juga
bojinice iz smjera Modrie i Jakea, a pojaani su i napadi s desne strane rijeke Bosne. Izvori
se slau da su borbe bile teke i gubici veliki. Napadi su pojaani naveer 4. svibnja, ali su se
poslije prvotnih uspjeha i osvajanja nekoliko znaajnijih toki postrojbe J.A. morale povlaiti.
Poslije neuspjeha na svim dijelovima bojinice 5. svibnja, dolazi do reorganiziranja postrojbi i
popunjavanja novim pripadnicima93, ponajvie zarobljenim etnicima i domobranima. 8.
svibnja u borbe se ukljuuje i 14. srednjobosanska brigada94 53. srednjobosanske divizije95, a
zapovjednitvo nad operacijama preuzima 53. srednjobosanska divizija. Na desnoj obali rijeke
Bosne u junom dijelu do visine Mrke Ade nalaze se 20. romanijska brigada i Posavsko-
Trebavski odred, a sjeverno od Mrke Ade do Bosanskog amca jedan bataljun KNOJ-a96. Na
lijevoj obalu Save rasporedila se brigada Hrvatske divizije KNOJ-a kako bi nadzirala i
sprijeila mogue prijelaze branitelja preko Save. U tom razdoblju ponovo dolazi do zatija
koje e prema izvorima i jugoslavenske literaturi97 potrajati do 22. svibnja. S time se slae i
veina autora hrvatskih izdanja. Znaajno je da je odluku o konanom unitenju ustakih
snaga Podvujaka donio tab III. korpusa 15. svibnja 194598, a ta je odluka vjerojatno bila
potaknuta iz generaltaba J.A. iako za to jo nema dostupnih dokumenata. Pored taktike
iscrpljivanja99 napadai su se odluili i za ukljuivanje zrakoplovstva. Dolazak 18.
srednjobosanske brigade 19. svibnja 1945. nije znaio samo uvoenje novih snaga, ve i

92
V.E., sv. 2., 17. Osnovana je 20. svibnja 1944.
93
Opirnije vidjeti: Ahmet onlagi, Dvadeset sedma istonobosanska divizija; Mladen Vukosavljevi Drago
Karasijevi, Pedeset trea Narodnooslobodilaka srednjobosanska udarna brigada; Milojica Panteli, Dvadeset
peta srpska Narodnooslobodilaka udarna divizija.
94
V.E., sv. 2, 16. V.E., sv. 9, 175-176. Tri brigade su bile srednjobosanske: 14, 18. i 19. etrnaesta
srednjobosanska brigada osnovana je 17. listopada 1943. od dijelova Prnjavorskog i Banjalukog NOP odreda.
Do srpnja 1944. nalazila se u sastavu 11. divizije, a potom 53. divizije.
95
M. Vukosavljevi D. Karasijevi, 15-16. V.E, sv. 4, 479. Osnovana je 23. srpnja 1943. u Srednjoj Bosni
umjesto 11. divizije koja je poslana na zadatke u Srbiju. Pored 14, 18. i 19 brigade, sastojala se od artiljerijskog
diviziona, dvije pratee ete te Banjalukog, Vlaikog, Teanjsko-Teslikog i Motajikog odreda.
96
A.onlagi, 513-514.
97
Vidi svu literaturu koja se odnosi na brigade i divizije i njihova djelovanja.
98
M. Vukosavljevi-D. Karasijevi, 196.
99
Karasijevi tu taktiku naziva taktika iznuravanja. D. Karasijevi, 265.

18
pojaavanje artiljerije i uvoenje oklopno mehaniziranih snaga u borbu100. Psiholoki efekt
djelovanja monih i razarajuih sredstava zasigurno je imao znaajan uinak na moral
branitelja, ali i civila Podvujaka. U razdoblju od 15. do 21. svibnja postrojbe J.A. izvode
napade demonstrativnog karaktera promatrajui i izviajui teren101 te se pripremajui za
konani udar. Operacija za unitenje branitelja Podvujaka krenula je 22. svibnja pod
nazivom Operacija Vlaka Mala. Prvi udar toga dana poduzela je 18. brigada
srednjobosanske divizije zauzimajui Svilaj nakon ega zaposjeda i Novigrad zarobivi pri
tome 64 branitelja. 14. brigada iste divizije napadala je na sektoru Toak Brezik Duge
Njive Krevine prema Vlakoj Maloj102 koja je bila glavni cilj svih napada. Tijekom 23.
svibnja 1945. pripadnici J.A. vre ienja103 prostora osvojenoga prethodnoga dana. ini se
da je istoga dana poelo djelovati i ratno zrakoplovstvo. Vjerojatno su zapoela i artiljerijska
bombardiranja s obzirom da je dan ranije artiljerijski divizion 53. divizije zauzeo poloaje kod
sela Vrbovac. U borbu su uvedeni i tenkovi. Najjae i najvee djelovanje zrakoplovstva bilo
je najvjerojatnije 24. svibnja kada je ono djelovalo tijekom cijeloga dana po svim objektima
glavnih uporita hrvatske obrane Odaku, Vlakoj Maloj, Dubici, Mrkoj Adi, Balegovcu i
Prudu104. ini se da je uslijed bombardiranja zrakoplova, i to najvjerojatno ve prvi dan bio
ranjen zapovjednik obrane Petar Rajkovai, ali se nastavio boriti kreui se na takama.
Uvoenje novih ratnih tehnika psiholoki je razarajue djelovalo na dio branitelja u junom
dijelu bojinice koji su najveim dijelom bili iz Garevca. S druge strane rijeke Bosne
preostalo puanstvo ih je nagovaralo na predaju uz obeanje kako im se nee nita loe
dogoditi. Po predaji i razoruavanju smjeteni su u za to ranije pripremljenim Burievim
talama u Garevcu. U kasnim veernjim satima 24. svibnja postrojbe 19. biranske brigade
27. divizije potpomognute 20. romanijskom divizijom odluno su napale najjunije uporite
Odak kojeg su zauzele nakon dva sata borbe105. To je pomoglo 16. muslimanskoj brigadi da
zaobie Vlaku Malu s june strane i zauzme znatno povoljniji poloaj te suzi manevarski
prostor braniteljima. Iste su noi vojnici J.A., vjerojatno brigada KNOJ-a, preli rijeku Bosnu
kod Bosanskog amca, udarili na jednu od glavnih utvrda branitelja Prud i zauzeli je, a 72

100
A. onlagi, 517.
101
D. Karasijevi, 279.
102
M. Vukosavljevi-D. Karasijevi, 199.
103
Pod pojmom ienjem se u rjeniku J.A. podrzumijevalo hapenje, protjerivanje i likvidacije svih onih za
koje njezini pripadnici imalo sumnjaju da bi mogli biti protivnici.
104
M. Vukosavljevi-D. Karasijevi, 201-203. Babi poetak bombardiranja datira na 5. ili 6. svibnja. M. Babi,
125.
105
Prilikom zauzimanja Odaka brigade koje su ga zauzele likvidirale su 80 ranjenika i 4 bolniara koje su tamo
zatekli. Vidi: http://www.garevac.net/tekst/418/.

19
ranjenika i 4 bolniara zateena u tamonjoj bolnici su likvidirani106. Prema navodima
jugoslavenske historiografije, borbe su zavrile 25. svibnja 1945., no trebalo je jo osvojiti
Balegovac, Dubicu, Vlaku Malu i Mrku Adu. Drugi izvori datiraju pad Podvujaka u vrijeme
izmeu 17. svibnja i 8. lipnja 1945.107 U jednom dokumentu spominje se esti dan
bombardiranja108. S obzirom da je bombardiranje poelo 22. svibnja, dan na koji se taj
dokument odnosi trebao bi biti 28. svibnja. Babi kao datum pada Odaka navodi 23.
svibnja109 te istie da je 28. svibnja cijela Posavina plakala110. Vukoja vjeruje da je
Posavina zauzeta 27. svibnja.111 Svi izvori slau se da se dio branitelja izvukao u proboju
zajedno s Petrom Rajkovaiem i njegovom nevjenanom suprugom, a njihova sudbina je
nepoznata. Preostali branitelji su se predali, no dio se povukao u ume Vujaka, po emu su
prozvani umnjaci.

Podvujak je pao krajem svibnja 1945., no mnogi detalji zavrne bitke Drugog svjetskog rata
na europskom tlu obavijeni su velom tajne. Hrabrost ljudi koji su se tada i tamo borili i poslije
toga bez ikakvoga suda likvidirani zahtijeva od nas da kritino i znanstveno istraujemo i
otkrivamo istinu.

Poratni zloini na odakom prostoru112

a.) Logori

Veina izvora o logorima na ovom prostoru su svjedoanstva rijetkih preivjelih zbog ega je
podataka veoma malo. Dosadanja istraivanja koja su radili uglavnom pojedinci su
nesustavna, a rezultati djelomini. Pojedini autori istiu da su pobjednici nakon zauzimanja
Podvujaka imali odrijeene ruke da sedam dana rade to hoe, a u tom je razdoblju ubijen
najvei broj rtava113.

106
M. Babi, 172-173.
107
HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovia, reg. 3, sign. 10.3A.
108
HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovia, reg. 3, sign. 10.7A.
109
M. Babi, 130.
110
M Babi, 167.
111
B. Vukoja, 246.
112
Popisi rtava dostupni su u knjigama Marka Babia i fra Grge Vilia te na web stranici
http://www.garevac.net/podrucje/8/.
113
B. Vukoja, 246, M. Marinko, 56.

20
Svakako najznaajniji logor je Buria tala114 u Garevcu u kojoj je od 24. svibnja bilo
smjeteno oko 500 branitelja Podvujaka koji su se dobrovoljno predali, a meu kojima je
bilo osoba iz Garevca, ali i onih s lijeve strane Bosne. U narednim danima svi su likvidirani u
Majdanu115, no ee i vie u rijeci Bosni. Drugi poznati logor je zatvor, a potom logor u kui
nekadanjeg kovaa u Bosanskom amcu kamo je smjetena skupina hrvatskih vojnika
zarobljena od pripadnika KNOJ-a116. Gotovo svi zarobljenici su likvidirani, a manji dio je
poslan u glavni logor na ovom podruju Brko, ije trajanje i ostale okolnosti postojanja
nisu poznate. Marinko spominje logor u Arambaievoj kui u Tetimi u kojem je bilo
smjeteno oko 300 civila. Dio njih je preko Bijelih Bara, Potoana i brda Srnave doveden na
oria brijeg i tamo likvidiran117. U Odaku je nakon pada grada uspostavljen zatvor kamo su
zatvarani Hrvati zateeni u gradu, ali i umnjaci koji su upuivani dalje u zatvore u Tuzli ili
Zenici, gdje im je ipak, iako samo formalno, sueno. Mogue druge lokacije logora su
nepoznate.

b.) Stratita i grobita

O stratitima i grobitima poznato je vie nego o logorima jer su za velik broj sauvana
svjedoanstva, iako dokumenata nema ili nisu dostupni. Ova problematika je do sada
relativno dosta istraivana, a najbolje i najsustavnije ju je obradio fra Grga Vili u radu koji je
objavljen poslije njegove smrti118. Njegov popis stratita i grobita potrebno je dopuniti
izvornim dokumentom iz Draganovieve zbirke. Uz popis grobita naveden je i broj stradalih.

1. Bosanski amac ue Bosne u Savu 301

2. Vlaka Mala Nujia Njive 259
3. Rijeka Sava od Brusnice preko Svilaja do Zorica 201
4. Odak Armani 90
5. Modriki Lug 41

114
Anto Buri, Buria tala rana i ponos Garevca u: Odak pouka povijesti, sjeanje na hrvatske rtve Drugoga
svjetskog rata, Zbornik radova desetih dana sjeanja, Odak, 2009, 66. tala s ostalim gospodarskim zgradama je
bila vlasnitvo kulaka Pere Buria Perende ili Kile, kako su ga u selu jo zvali. Oko tale je bilo jo gospodarskih
zgrada, a kako je bila prostrana i na izoliranoj lokaciji, vojnici J.A. su ondje uspostavili privremeni logor za
ranije zarobljene branitelja Garevca i ostalih mjesta s lijeve strane Bosne.
115
Hrastova uma blizu Buria tale i rijeke Bosne.
116
B. Vukoja, 244.
117
M. Marinko, 57-58.
118
Fra G.Vili, 2009, 47-57.

21
6. Brko 44
7. Prud Vrbici 39
8. Mrka Ada 39
9. oria brdo 13
UKUPNO 1027

Pored ovih grobita kod Garevca se spominju uma Brezik119, Painac, Bajer Bosne i Majdan,
koji je zapravo hrastova i grabova uma. Do sada je obinim krievima oznaeno samo
grobite Painac. Buria tale u Garevcu su ureene za posjet. Prema planovima, u ljeto 2009.
trebalo je poeti iskopavanje na najmanjem grobitu oria brdu, ali prema dostupnim
spoznajama do toga nije jo dolo. Veinu tijela stradalih branitelja Podvujaka poslije bitke i
masovnih likvidacija preuzeli su njihovi najblii, uglavnom ene i djeca te uz dozvolu
narodnih vlasti sahranili u pojedinane grobove na svojim grobljima. Veliki dio stradalnika je
nakon likvidacije baen u rijeke Bosnu i Savu.

c.) Poinitelji

Iako ni o poiniteljima nema sustavnijeg istraivanja, o njima je ipak dostupno neto vie
podataka. Likvidacije ranjenika u Prudu vjerojatno su izvrili pripadnici brigade KNOJ-a koji
su upali preko rijeke Bosne, zauzeli naselje i sudjelovali u tom zloinu. Brigade120 koje su
osvojile Odak odgovorne su za likvidaciju 80 ranjenika i 4 bolniara. U likvidacijama u
Odaku i oko njega posebno su se istaknuli: Hasan Dananovi, Nazif Omerbai i Mustafa
Kosovac koji su predvodili i zapovijedali grupom od 22 ubojice, uglavnom muslimana121.
Ubijanja i likvidacije na prijevaru uhienih branitelja koji su prebjegli preko Save, a potom
predani vlastima u Bosanskom amcu, predvodili su i provodili: Panta Nikoli, predsjednik
Sreskog NO-a Bosanski amac, komandir OZN-e Mehmed Mujbegovi i komandir milicije
Stojan Mii. Meu onima koji su vrili direktne likvidacije u Bosanskom amcu se istiu
Slavko Kovaevi i Vlado Bundalo122. Svi hrvatski autori istiu istaknutu ulogu Mate Bijelia
u likvidacijama i progonu branitelja te hrvatskoga naroda Podvujaka. Kada je prvi ef OZN-e
u Odaku Branko Grebenarevi zatraio zakonsko postupanje prema pripadnicima J.A. koji su
ubijali djecu od 14 godina, premjeten je na drugo mjesto, a na njegovu dunost postavljen je
119
HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovia, reg.3., sign.10.3A.
120
Bile su to 19. biranska i 20, romanijska brigada 27. istonobosanske divizije. M. Marinko, 39.
121
B. Vukoja, 246.
122
M. Marinko, 54. Slavko Kovaevi je bio brat voe etnika Vujaka Branka Kovaevia.

22
Mate Bijeli123, koji se ve dokazao u prethodno poinjenim zloinima124. Uz njega se iz
redova domaih hrvatskih sinova u likvidacijama i progonu poslije rata se isticao Mate
Andri, a kao dounici OZN-e i kasnije UDB-e navode se i: Pero Brzovi iz Balegovca, Tomo
Brzovi, djelatnik SUP-a, Bono Jazvi iz Gornje Dubice, Jako Radi, jedno vrijeme pomonik
direktora u Modrii, Matija Sebei iz Donje Dubice, Marijan Mikuli iz Srnave, Mato Mati
iz Potoana, Ivo Andrijani iz Potoana, Juro Lubina iz Vrbovca. U sve operacije vezane za
Podvujak bio je ukljuen tada i prvi ovjek OZN-e BiH Ugljea Danilovi, narodni heroj i
kasnije visoko pozicionirani politiar, ukljuujui lan Saveznog izvrnog vijea SFRJ i lan
CK SKJ125. Daleko je vei broj poinitelja ratnih zloina nad braniteljima i puanstvom
Podvujaka ija imena tek preostaje otkriti.

PRILOG

PREGLED ZAPOVJEDNOG KADRA POSTROJBI JUGOSLAVENSKE ARMIJE

KOJE SU SUDJELOVALE U ZAUZIMANJU ODAKA

27. istonobosanska divizija126:

1.) komandant: Milo Zeki;

2.) zamjenik komandanta: Ratko Peri;

3.) politiki komesar: Zarije Skerovi;

4.) pomonik politikog komesara: Asmir Hodi;

5.) naelnik taba: Jakob Voduek;

6.) obavjetajni oficir: Slobodan Bobar;

7.) intendant: Demal Fejzo;

123
Fra G. Vili, 14.
124
HR-HDA-f, 1805., Zbirka preslika Krunoslava Draganovia, reg.3., sign.10.3A.
M. Marinko, str.56., B. Vukoja, str.258. Po zauzimanju Podvujaka netko je u selu Balegovcu ubio 1 partizana.
Bijeli je ispraznio cijelo selo, doveo puanstvo na mjesto pogibije partizana, tu izdvojio i bez ikakvog suda
strijeljao 11 mukaraca iz sela. Drugom je prilikom skupio mjetane Gornje Dubice doveo ih na most, dao im
kolce i zapovijedio da tuku svoje sumjetane, susjede i roake sve dok ih nisu ubili.
125
HR-HDA-1805., Zbirka preslika Krunoslava Draganovia, reg. 3, sign. 10.8A.
126
A. onlagi, 531-533.

23
 8.) naelnik propagandnog odsjeka: Bedridin Maki;

9.) omladinski rukovodilac: Aleksandar Milankovi;

16. muslimanska brigada:

1.) komandant: Spasoje Mii do travnja 1945, od travnja Omer Dedi;

2.) zamjenik komandanta: Omer Dedi do travnja 1945;

3.) politiki komesar: amil Kazazovi;

4.) pomonik politikog komesara: Ahmet onlagi;

5.) naelnik taba: Selim Zelinevi;

6.) obavjetajni oficir: Abdurahman Baki;

7.) intendant: Ankica Jovanovi Zvicer;

8.) omladinski rukovodilac: Erefa Mahi;

19. biranska brigada:

1.) komandant: Ratko Jovii;

2.) zamjenik komandanta: Mirko Simi;

3.) politiki komesar: Nikola Andri;

4.) pomonik politikog komesara: Milo Ili;

5.) naelnik taba: ivko Gaji;

6.) obavjetajni oficir: okan Sovi;
7.) intendant: Rosa Mari;
8.) referent saniteta: Blagoje Visi;
9.) omladinski rukovodilac: Gordana Tanaskovi;
20. romanijska brigada:
1.) komandant: Radomir epanovi;
2.) zamjenik komandanta: Momir Koprivica;
3.) politiki komesar: Kota Banjac;
4.) zamjenik politikog komesara: Ratko Altarac;
5.) naelnik taba: Milivoj Koprivica;
6.) obavjetajni oficir: Meho Imamovi;
7.) intendant: Lazo Novakovi;
8.) referent saniteta: aki Finci;

24
 9.) omladinski rukovodilac: Milo Piljuga;

53. srednjobosanska divizija127:

1.) komandant:ura Predojevi-urin;
2.) zamjenik komandanta: Ranko ipka;
3.) rukovodilac politodjela: Mijuko ibali;
4.) lanovi politodjela: Dara etkovi i Juraj Maek;
14. srednjobosanska brigada:
1.) komandant: Stevo Samardija;
2.) zamjenik komandanta: Nikola Garaa;
3.) politiki komesar: Milan Kalini;
4.) pomonik politikog komesara: oko Petrocki;
5.) naelnik taba: Albert Trinki;
6.) obavjetajni oficir: Muharem Ferizbegovi;
7.) intendant: Ivanko Tinkov;
8.) referent saniteta: Nevenka Nena urulija;
9.) omladinski rukovodilac: Dana Davidovi;
1. bataljun 14. brigade:
1.) komandant: Momir Lalovi;
2.) zamjenik komandant a: Jovica Trkulja;
3.) politiki komesar: Josip Pepi Tvrz;
4.) pomonik politikog komesara: Milutin urevi;
2. bataljon 14. brigade:
1.) komandant: Milan Mlinari;
2.) politiki komesar: Milivoje Danilovi;
3. bataljon 14. brigade:
1.) komandant: Ljubo Radi Gedo;
2.) zamjenik komandanta: Vaskrsija mulja;
3.) politiki komesar: Rizo Selmanagi;
4. bataljon 14. brigade:
1.) komandant: Veljko ipka;
2.) politiki komesar: arko Devi;

127
M. Vukosavljevi D. Karasijevi, 17.

25
 3.) pomonik politikog komesara: Perica Vukeli;
18. srednjobosanska brigada:
1.) komandant: Dragutin urguz128;
2.) zamjenik komandanta: Savo erekovi;
3.) politiki komesar: Momir Kapor129;
4.) pomonik politikog komesara: uro urica;
5.) naelnik taba: Dragan Milain;
6.) obavjetajni oficir: Lutvo Hajdaragi;
7.) intendant: Duan Buji;
8.) omladinski rukovodilac: Milja Banjac;
1. bataljun 18. srednjobosanske brigade:
1.) komandant: ore Vuen;
2.) zamjenik komandanta: Mikan Resan;
3.) politiki komesar: Mladen Vukosavljevi;
4.) pomonik politikog komesara: Savo Markovi;
5.) obavjetajni oficir: Veljko Bundalo;
6.) intendant: Roman Kalinjuk;
7.) omladinski rukovodilac: Milja Banjac;
3. bataljun 18. srednjobosanske brigade:
1.) komandant: Slavko Zrni;
2.) zamjenik komandanta: Jan Drong;
3.) politiki komesar: Marinko Krnjaji;
4.) pomonik politikog komesara: Jovo Gnjaji;
Artiljerijski divizion 18. srednjobosanske brigade:
1.) komandant: Mirko Kukakvica;
2.) v.d. politikog komesara i zamjenik: Franj Biljan;

25. srpska divizija130:

1.) komandant divizije: pukovnik Rajko Tanaskovi;
2.) zamjenik komandanta: major Dimitrije Piskovi Trnavac;
3.) politiki komesar brigade: potpukovnik Milojica Panteli;

128
Meugorac navodi da je komandant bio i Ljubo Mraovi. Ivan Tomislav Meugorac, Sjeanja jednog
bosanskog fratra na ratne godine 1941.-1945, Kreevo - Zagreb, 2008, 50.
129
Prema Meugorcu, poltiki komesar je bio Gojko Zgonjanin. Isto, 50.
130
M. Panteli, 392.-394.

26
 4.) naelnik taba divizije: major Dragoslav Petrovi Gorski, a kasnije major Voja Sekuli;
5.) rukovoditelj politikog odjela divizije: Mirko Novovi;
6.) lanovi politodjela: Vita Cvetkovi, Jovo Puzigaa i Ljubo Vuovi;
16. srpska brigada:
1.) komandant: major Boa orevi;
2.) zamjenik komandanta: Tihomir Kalianin Tile;
3.) politiki komesar: Svetislav Savkovi Joca;
4.) zamjenik politikog komesara brigade: Danilo Miloevi Sima;
5.) naelnik taba: Batri Vujisi;
18. srpska brigada:
1.) komandant: Ante Mili;
2.) politiki komesra brigade: major Milo Stanimirovi;
3.) zamjenik politikog komesara: Milo Todorovi;
4.) naelnik taba: Boko Ivanovi Mijat;
19. srpska (biranska) brigada:
1.) komandant: kapetan Mirko Bujakovi;
2.) zamjenik komandanta: Nikola elar;
3.) politiki komesar: major Veljko Marinovi;
4.) zamjeni politikog komesara: Svetislav Popovi Tile;
5.) naelnik taba: Milutin Risti.

Zakljuak

Proljee 1945. na naim prostorima obiljeile su tzv. zavrne operacije za osloboenje

Jugoslavije okonane predajom Hrvatskih oruanih snaga (HOS) u Austriji sredinom svibnja.
Ipak, posljednja bitka na europskom tlu ustvari je bila bitka za Odak, gradi smjeten u
sjevernoj Bosni.

Nakon proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske (NDH) 10. travnja 1941. Bosna i Hercegovina
ulazi u njezin sastav, a glavnu ulogu u uspostavi nove vlasti u Odaku preuzima
zemljoposjednik i odvjetnik dr. Zdenko Odi koji organizira i obranu sela Podvujaka.
Poetak rata obiljeili su zajedniki partizansko-etniki napadi, a potom i meusobni
obrauni koji e se nastaviti 1943. U drugoj polovici 1943. komunisti i NOP su ostvarili

27
najznaajnije uspjehe na meunarodnom planu i spremno doekali kapitulaciju Italije. Obrana
Podvujaka u 1944. godinu ulazi znatno bolje organizirana nego je to bila kroz vei dio 1943.,
a tijekom godine nastavljaju se sukobi s etnicima i partizanima. Intenzivna dogaanja na
podruju Srednje i Sjeveroistone Bosne kojima zavrava 1944. godina nastavljaju se i na
poetku 1945. NOV se reorganizira, a etnici vre nekoliko masovnih zloina u Garevcu,
Varginoj pustari i Peniku. Ofenziva koju su od oujka 1945. poduzele postrojbe III. korpusa
II. J.A. izazvala je val prognanika koji su se povlaili prema Zagrebu i Zapadu. Borbe u
travnju 1945. ulaze u zavrnu fazu, a najvea koncentracija postrojbi J.A. u BiH usmjerena je
prema Doboju kao najznaajnijem eljeznikom prometnom voritu. Sljedei zadatak je
zauzimanje lijeve obale rijeke Bosne, odnosno Podvujaka. Prilikom osvajanja ovoga dijela
Posavine postrojbe 25. srpske divizije u suradnji s domaim komunistima vrili su masovne
likvidacije i strijeljanja uglavnom hrvatskog civilnog stanovnitva i zarobljenika. Vei se dio
hrvatskih bojovnika i civilnog stanovnitva povukao na lijevu obalu Bosne u Podvujak gdje
su civili prihvaeni i smjeteni, a dio hrvatskih bojovnika koji nije nastavio daljnje povlaenje
prema Zagrebu rasporeen na linije obrane tog prostora.

Unato nedostatku dokumenata, moe se zakljuiti da je zavrna bitka za Odak, koja je

zapoela 3. svibnja 1945., s povremenim zatijima, najvjerojatnije okonana 27. ili 28.
svibnja, a u nju su ukljueni zrakoplovstvo i tenkovi. Dio branitelja se uspio izvui u proboju
iako je njihova daljnja sudbina nepoznata, dio se povukao u umu, a dio je zarobljen i zatoen
u logore i zatvore odakle je odveden na likvidaciju. Podvujak je pao gotovo dva tjedna nakon
predaje Hrvatskih oruanih snaga kod Bleiburga, a mnogi detalji zavrne bitke Drugog
svjetskog rata na europskom tlu ostaju obavijeni velom tajne.

28
Izvori i literatura

Arhivski izvori:
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb
1. HR-HDA-1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovia o rtvama II. svjetskog rata i
poraa

Objavljeni izvori:
1. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije,
Tom XI, knj. 2, Beograd, 1969
2. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije,
Tom IV, knj. 34, Beograd, 1974.

Literatura:
1. Zdravko Antoni, 19. biranska brigada, Beograd, 1979.
2. Marko Babi, Bosansko posavski Bleiburg, rtve Buria tale u Garevcu, Vidovice
Zagreb, 2005.
3. Ljubo Boban, Hrvatske granice od 1918. do 1992. godine, Zagreb, 1992.
4. Ljubo Boban, Sporazum Cvetkovi Maek, Beograd, 1965.
5. Anto Buri, Buria tala rana i ponos Garevca, u: Odak pouka povijesti, sjeanje na
hrvatske rtve Drugoga svjetskog rata, Zbornik radova desetih dana sjeanja, Odak,
2009.
6. Definitivni rezultati popisa stanovnitva od 31 marta 1931 godine, Knjiga II.,
Beograd, 1938.
7. Krunoslav Draganovi, Opi ematizam Katolike crkve u Jugoslaviji, Sarajevo, 1939.
8. Ahmet onlagi, Dvadeset sedma istonobosanska divizija, Beograd, 1983.
9. Ahmet onlagi, amil Kuzuzovi, Borbeni put 16. muslimanske brigade, Tuzla,
1981.
10. Hrvatski povijesni atlas, Zagreb, 2003.
11. Hrvatski povijesni zemljovidi, Zagreb, 1994.
12. Drago Karasijevi, Operacija Vlaka Mala od 19. aprila do 25. maja 1945,
Vojnoistorijski glasnik br. 2, Beograd, 1967.
13. Rafael Landikui, Prirunik o politikoj i sudbenoj podjeli Nezavisne Drave
Hrvatske sa abecednim popisom obina gradova kotareva, te popisom i

29
 ustrojstvom svih dravnih ureda ustanova i kola po njihovim sjeditima u
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Zagreb, 1942.
14. Mato Marinko, U Odaku se branila hrvatska drava, Zagreb, 2004.
15. Ivan Tomislav Meugorac, Sjeanja jednog bosanskog fratra na ratne godine 1941.-
1945., Kreevo - Zagreb, 2008.
16. Krstivoje Milosavljevi, Osamnaesta srpska brigada, Beograd, 1989.
17. Duan Miljojkovi, esnaesta srpska NO brigada, Beograd, 1991.
18. Hakija Muradbegovi, Hronika dogaaja iz Narodnooslobodilake borbe u
Tarevcima, akovo, 1970.
19. Milojica Panti, 25. srpska Narodnooslobodilaka udarna divizija, Beograd, 1977.
20. Predrag Peji, Devetnaesta srpska brigada, Beograd, 1989.
21. Stanovnitvo Bosne i Hercegovine, narodnosni sastav po naseljima, Zagreb, 1995.
22. Muhidin Spui, Hronika dogaaja iz NOB-e u Modrii, akovo, 1967.
23. Fra Grgo Vili, Stradanje Hrvata katolika Podvujaka 1941. 1945. u : Odak
pouka povijesti, sjeanje na hrvatske rtve Drugoga svjetskoga rata, Zbornik radova
desetih dana sjeanja, Odak, 2009.
24. Fra Grga Vili, Vrijeme stradanja, Wuppertal-Tuzla-Odak, 2005.
25. Hrvoje Velzek, Popis imena mjesta u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, Zagreb, 1942.
26. Boo Vukoja, Hrvat ive vatre, Crnac, 1999.
27. Mladen Vukosavljevi Drago Karasijevi, Pedeset trea Narodnooslobodilaka
srednjobosanska udarna brigada, Sarajevo, 1969.
28. Vojna enciklopedija, sv.1, Beograd, 1970; sv. 6, Beograd, 1973.
29. Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije 1944. - 1945. g., Beograd, 1957.

Internet izvori:
http://www.avaz.ba/showbiz/svijet-zanimljivosti/57010-u-savi-pronadjeni-ostaci-njemackog-
ratnog-broda.html
http://bs.wikipedia.org/wiki/Od%C5%BEak
http://www.garevac.net
http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/u-savi-u-odzaku-otkriven-ratni-brod-iz-ii-svjetskog-
rata-pun-oruzja-4326.html
http://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_za_Od%C5%BEak
http://www.posavski-obzor.info/vijesti/u-savi-pronaden-brod-iz-ii-svjetskog-rata
http://sr.wikipedia.org/srel/

30
http://www.vecernji.hr/vijesti/nizak-vodostaj-savi-otrkio-potopljeni-ratni-brod-clanak-332345

Tisak
1. Ante Cigeljevi, Odak neosvojivi Alkazar, Hrvatska rije, Sarajevo, god. III., br.
118, 2. 11. 1996.
2. Ante Cigeljevi, Opkoljeni osinjak, Nin, Beograd, br. 1273, 1. 6. 1975, 60-62.
3. Ante Cigeljevi, Opkoljeni osinjak, Nin, Beograd, br. 1274, 8. 6. 1975, 62-63.
4. Ante Cigeljevi, Posljednja bitka u Europi 1945. godine, Veernje novosti, Beograd,
god. XXVI, 23-28. 1. 1978.

31