Rad. Inst. povij. umjet. 33/2009.

(295306) Berislav Valuek: Vila Mnz u Iiima

Berislav Valuek
Akademija primijenjenih umjetnosti, Rijeka

Vila Mnz u Iiima1

Izvorni znanstveni rad Original scientific paper
Predan 20. 3. 2009. Prihvaen 20. 5. 2009.
UDK: 728.84 (497.5 Iii)

Saetak
U tekstu se analizira rezidencijalna ladanjska vila Mnz u Iiima
pokraj Opatije, izgraena 1911. godine. iri kontekst ukljuuje povijesni
uvod, ope informacije o urbanizmu i arhitekturi Opatije i rivijere,
tipoloke karakteristike vila Opatijske rivijere i ivotopis naruitelja.
Slijedi uvid u logiku projektiranja vrta i njegov suodnos sa zateenom
mikrourbanom situacijom, detaljni opisi vanjtine i tlocrtnih dispozi-
cija vile. Ralambom morfolokih, stilskih i konstrukcijskih datosti
dolazi se do zakljuka o historicistiko-secesijskom karakteru vile, te o
njezinoj Gesamtkunstwerk koncepciji projektiranja nastaloj na podlozi
teorijskih zasada Wagnerove kole arhitekture. Posebno se ukazuje
na keramiku kao najzastupljeniji materijal vanjtine i unutranjosti
vile. U zakljunom dijelu vila Mnz smjeta se u kronoloki i stilsko-
morfoloki kontekst ladanjskih vila Rivijere, s naglaskom na njezinim
posebnostima.

Kljune rijei: Opatija, vila, historicizam, secesija, Gesamtkunstwerk, keramika

Poetci turizma u Opatiji
Turistika Opatija zaeta je 1844. godine, kada rijeki patricij
i veletrgovac Higin vitez Scarpa2 u Opatiji gradi vilu, koju
naziva po svojoj tada ve preminuloj supruzi Angiolina, te
oko nje ureuje park. Prije i nakon toga Opatija je bila malo
ratrkano naselje uz crkvu i opatiju sv. Jakova,3 po kojoj je
dobila ime. Samostan i crkva izgraeni su u 12. stoljeu, a
prvi put se u pisanim izvorima spominju 1439. godine, u
knjizi rijekog notara Antuna de Renna de Mutine.4
No, pravi turizam zapoinje etrdeset godina kasnije, nakon
to do Opatije (Matulja) dolazi eljeznika pruga (1873.) te
kada Carsko-kraljevsko privilegirano Drutvo Junih elje-
znica iz Bea kupuje vilu Angiolinu (1882.) i zemljita oko nje,
te zapoinje sustavno pretvarati Opatiju u mondeno zimo-
valite i ljeilite. Prvi izgraeni opatijski hotel i danas nosi
ime Kvarner, a zgotovljen je 1884. Sljedeih godina Drutvo
Junih eljeznica izgrauje hotele (Kronprinzessin Stephanie,
dananji hotel Imperial, 1885.), depandanse (Amalia, 1889.)
i vile to su sluili za odmor gostiju najvee platene moi.
Drutvo ureuje i veliki park oko vile Angioline, koju pretvara
u administrativni centar uprave. Park je projektirao pejzani
arhitekt Carl Schubert iz Bea, predsjednik Carsko-kraljev-
skog drutva za izgradnju i uljepavanje perivoja.5 Park je i
danas (manje-vie) slian svom izvorniku.6
Zbog svoje blage klime, blizine ondanjih centara Monarhije,
te zahvaljujui planskom i sustavnom ulaganju u turizam,
Opatija uskoro i slubeno postaje ljeilite (1889.). Opatiju
posjeuju, zbog lijeenja ili odmora, gotovo sve okrunjene
glave Europe, kao i svjetski poznati umjetnici.
Sve do 1918. grad ostaje trajnom destinacijom austro-ugar-
skog visokog drutva aristokracije, buroazije i umjetnika.
Velik broj predstavnika tih slojeva drutva u Opatiji gradi
svoje vile.
Urbanistiki razvoj Opatije
Treba istaknuti da je u lepezi europskih obalnih ljeilita
i kupalinih gradova koji su nastajali od 18. stoljea u En-
gleskoj, a do kraja 19. stoljea i na europskom kontinentu,
Opatija jedno od rijetkih koje je izgraeno na mjestu bez
definirane urbane strukture.
Urbanistiki razvoj Opatije moemo podijeliti na etiri
faze. Prva se odnosi na vrijeme od 1882., kada Drutvo
Junih eljeznica poinje s izgradnjom ljeilita, pa sve do
1918. godine. Ta faza ima dva prijelomna trenutaka. Prvi je
oznaen smru Friedricha Juliusa Schlera (1832.1894.),
agilnog direktora Drutva pod ijim je ravnanjem stvoren

295
Berislav Valuek: Vila Mnz u Iiima
urbanistiki temelj grada, a drugi predajom poslova Junih e-
ljeznica Meunarodnom drutvu spavaih kola 1898. Od tada
opatijska urbanistika kola kreu nezaustavljivo nizbrdo.
Druga je faza meuratno razdoblje, kada se nije previe
gradilo, a trea vrijeme socijalistike izgradnje i masovnog
turizma, kada su neki od dijelova urbane strukture Opatije
nepovratno narueni.
etvrta faza, koja zapoinje 1990. i jo uvijek traje, obiljeena
je s jedne strane novim zamahom nacionalnog i meunarod-
nog kapitala koji novim gradnjama i dogradnjama zaguuje
ionako preoptereenu urbanu matricu grada, a s druge, pozi-
tivne, revitalizacijom i rekonstrukcijom turistike graditeljske
batine. Opatija je nastala kao vrtni grad temeljen na ideji
soliterne gradnje i slobodnog, organskog rasta urbanih cjeli-
na koje su se umnoavale logikom linearne adicije uz obalu i
lepezastog irenja prema zaleu. Za razliku od opeprihva-
ene geometrijske koncepcije (vrtnoga grada, op. aut.), ovdje
se planiralo u suodnosu s prirodom i vidicima.7
I da je bilo predvieno, geometrijsko planiranje bilo bi osu-
jeeno karakterom zemljita, koje je reljefno konfigurirano,
strmo, kamenito, ispresijecano vododerinama i potocima, te
obiljeeno razvedenom kamenitom obalom. Glavne cestovne
i pjeake komunikacije slijede liniju obale, s povremenim
okomitim komunikacijskim upadima, pa je shvatljivo da je
i naselje raslo tom logikom, formirajui se kao duguljasti
grad uz obalu, pravcem progresivne i manje-vie sukcesivne
linearne urbanizacije.
Tri pravca odredila su irenje Opatije: obala s obalnim putom,
Plominska dravna cesta (Fianona Reichsstrasse, dananja
ulica M. Tita), izgraena 1843. i Nova cesta iz 1908. Osim
vrlo rijetkih iznimaka u samom sreditu naselja, gradnja je
rjeavana uglavnom terasasto (cottage sustav), s usijecanjem
zemljita, nasipavanjem ili kombinacijom te dvije metode.
Opatija nema trgova jer za njih nije bilo mjesta i jer je ko-
munalni standard, za koji je bila zaduena Opina, uvijek
zaostajao u trci s Ljeilitem, hotelijerima i vlasnicima pansi-
ona i vila. Takoer, ne treba zaboraviti da je Opatija umjetno
stvoren grad, iji broj stanovnika odreuju godinja doba
(predsezona, sezona, posezona), kako neko, tako i danas.
Ono to u Opatiji moemo nazvati definiranim urbanitetom u
najboljem smislu te rijei, dogaalo se u najranijim vremenima
nastanka turistike Opatije, na zemljitima koje je za potrebe
izgradnje novoga grada otkupilo Drutvo Junih eljeznica.
Cijelo je podruje bilo u potpunosti urbanizirano i ukljuiva-
lo je i dio urbanizirane prirode, tj. velike povrine pejzanih
parkova engleskoga tipa, sa etnicama, vidikovcima, paviljo-
nima, kupalitem i obalnim putom, koji se u neprekinutoj
liniji protee od Voloskog do Lovrana.
Ostali dijelovi Opatije, iako privlae panju svojim deko-
rativnim proeljima, uglavnom nastaju neplanski, kao re-
zultat brze izgradnje i fascinantna gospodarskog rasta, koji
moemo usporediti sa zlatnom groznicom u Kaliforniji 19.
stoljea. Ako znamo da se podizanje jednog pansiona srednje
veliine isplatilo u godinu dana (ne treba zaboraviti da je
glavna sezona bila zimska), bit e nam jasno zato je Opatija
nastala u svega dvadeset do trideset godina.
296
Rad. Inst. povij. umjet. 33/2009. (295306)
Od opatijskih turistikih poetaka 1882. na snazi je bio Istarski
graevni red iz 1874., a od 1892. Ljeilini pravilnik. Tek je 1899.
Opina usvojila Graevni regulativ za Ljeilite Opatiju.8 Re-
gulativ spominje i plan regulacije, koji nikada nije pronaen.
Prijedlog novog regulacijskog plana bio je nainjen 1908., u
vrijeme izgradnje Nove ceste, ali vie vlasti nisu ga potvrdile.9
Meutim, pritisak investitora za novom izgradnjom, do-
gradnjama i nadogradnjama bio je toliki da jedna mala
opina kao to je bila Opatija (uz Veprinac, neto kasnije)
jednostavno nije imala odgovarajue mehanizme kojima bi
sprijeila neadekvatno bujanje grada.
Turistika arhitektura na Rivijeri
Stilski, arhitektura Opatije dijete je historicizma. To je arhi-
tektura kontinenta preseljena na Mediteran, gdje je dobila
neke mediteranske odlike. Raspon stilova vrlo je irok: od
istih stilova ranoga historicizma, sve do romantike viso-
koga historicizma, u kojem se do neprepoznatljivosti mi-
jeaju stilski idiomi neorenesanse, neobaroka, neorokokoa,
neoklasicizma...,10 kao i sasvim novih rjeenja nastalih na
podlozi povijesnih stilova. Opatija biljei i dolazak secesije,
ali u veini sluajeva tek kao dekorativnu prilagodbu novom
jeziku novoga stila (rijedak izuzetak je hotel Palace).11 Po-
jedinano moemo govoriti i o arhitekturi protomoderne,
koja se oituje kao rezultat ugledanja na uzore proistekle iz
beke Wagner Schule.12
Planskom izgradnjom Opatije kao zimovalita i ljeilita
nakon 1884., uz hotele, pansione, stambene zgrade, parkove
i prateu infrastrukturu, nastaje i velik broj ladanjskih vila,
ija izgradnja (u razliitim stilskim slogovima) traje do da-
nas. Rije je, u biti, o tipologiji koja je ustanovljena jo 1844.
izgradnjom prve opatijske vile Angioline.
Dva su sredita Opatijske rivijere u kojima i oko kojih se grade
vile Opatija i Lovran. Osim u samoj Opatiji vile nastaju u
pravcu Voloskog s jedne, te u pravcu Ike s druge strane, dok
u samom sreditu Lovrana takvih vila gotovo da nema jer
njihovu gradnju prijei srednjovjekovna gradska jezgra i hoteli
koji su izgraeni po obodu i u blizini centra grada. Ali zato
okolica Lovrana ne oskudijeva ladanjskim vilama, koje do
1918. nastaju u smjeru Moenike Drage i suprotne Ike.
Pravilo je da se vile nastoje smjestiti to je mogue blie moru,
to znai izmeu glavne prometnice i obalnog puta, da u na-
elu imaju to veu okunicu koja je hortikulturno ureena i
prilaz do mora (najee ispod obalnog puta, izravnom komu-
nikacijom vrt obala), gdje se izvodi kupalini dio (zaravan)
s kupalinim kuicama u kamenu ili drvetu, kao i luica.
Glavno proelje vila uvijek je okrenuto prema moru, sa
irokim prozorskim otvorima i vratima koja vode na trje-
move, terase, balkone i/ili loe, dok su glavni i servisni ulaz
smjeteni na strani ceste.
Veina je vila rezidencijalnog tipa, namijenjena povreme-
nom obiteljskom boravku, s jasno naznaenim elementima
privatnosti prostora (ograde od kamena, s balustradama ili
bez njih, kovanog eljeza ili ivica).
Rad. Inst. povij. umjet. 33/2009. (295306)
Na podruju Opatijske rivijere takve vile nastaju od kraja de-
vetnaestog do poetka dvadesetog stoljea u historicistikim,
neostilskim slogovima ili u varijantama secesije, tj. stila 1900.,
s vrlo rijetkim primjerima protomodernih rjeenja.
Nakon II. Svjetskog rata i nacionalizacije rezidencijalne vile
Opatijske rivijere postaju uglavnom stambeni objekti u koje
se smjeta i po nekoliko obitelji, to je glavnim razlogom
neadekvatnih unutranjih pregradnji, dogradnji i prigradnji,
uz devastaciju i propadanje (zbog neodravanja), kako samih
vila, tako i okunica. Procesi privatizacije nakon 1990. godine
ansa su za povratak tih zdanja u prvobitno stanje.
Vila Mnz i naruitelj Jakob Ludwig Mnz
Naruitelj gradnje vile Mnz, Jakob Ludwig Mnz,13 roen
je 24. veljae 1853. u Mnsingenu (35 km zapadno od Ulma,
u Bavarskoj, Njemaka).
Zapoeo je raditi kao graevinski majstor (obraiva ka-
mena) na Katedrali u Ulmu. Nakon to je postao uspjeni
poduzetnik nerijetko se potpisivao kao Baumeister.
Kakvo je bilo Mnzovo kolovanje i da li ga je imao nije po-
znato, ali se zna da je dobio posao reorganizacije jednog dijela
tvornice strojeva Georg Fischer u Schaffhauzenu (vicarska),
te da je sudjelovao u gradnji dionice vicarske nacionalne
eljeznice od Winterthura do Luzerna.
Preko vicarske i kasnije Maarske stigao je i do naih
krajeva. Radio je na pulskoj, rijekoj, opatijskoj i transkoj
infrastrukturi, posjedovao je kamenolom u junom Tirolu,
sagradio je u Puli Grand hotel i nekoliko palaa, te utemeljio
prvu autobusnu liniju RijekaPula.14 Zalagao se i za dovre-
nje trase Junih eljeznica od Pivke do Rijeke.
U to je vrijeme upoznao ing. Wenzela Nickla podrijetlom iz
Damnaua (tadanja Sudetska oblast), oenjenog Slovenkom
Marijom Fajdiga iz Postojne. Njihovo je prijateljstvo 1875.
rezultiralo brakom izmeu J. L. Mnza i keri ing. Nickla
Emme Nickl. Zahvaljujui supruzinu podrijetlu, Mnz
je kasnije dobio vicarsko dravljanstvo, koje obitelj Mnz
do danas ima. U tom je braku roeno etvero djece. Prvo
je umrlo u ranim godinama ivota u vicarskoj. Ki Paula
takoer je umrla u mladosti (pokopana je na starom groblju
u Voloskom). Dva sina, Othmar i Theodor, kasnije su postali
inenjeri i radili su zajedno s ocem u Istri.
J. L. Mnz bio je jedan od glavnih koncesionara prvog
elektrinog tramvaja koji je povezivao Matulje (eljezniki
kolodvor), Opatiju i Lovran. Godine 1900. Bavarac Alfred
Wrede, predsjednik Allgemeine Credit-Vereinsbank, u
suradnji sa svojim tehnikim savjetnikom J. L. Mnzom,
zatraio je koncesiju za izgradnju elektrinog tramvaja. Rea-
lizacija te ideje nailazila je na velike potekoe iz vie razloga.
Tramvaj na parni pogon nije mogao doi u obzir zbog buke
i zagaivanja zraka, koji bi odbili goste Opatije. Nadalje, s
vlasnicima parcela kojima je pruga trebala prolaziti moralo
se cjenkati za svaki komad zemlje. Zatim, u cijeloj se Austriji
do tada koristio napon od 550 volti, a za tramvaj je trebao
napon od 750 volti. Osim toga, zbog jakog nagiba zemljita
Berislav Valuek: Vila Mnz u Iiima
izmeu Matulja i Voloskog trinaest je vagona trebalo opre-
miti jakim elektromagnetskim konicama, najmodernijima
u to vrijeme. Takoer, zbog jakih naleta bure pojavila se
opasnost od prevrtanja vagona, pa je svaki vagon morao
biti posebno opremljen mobilnim telefonom koji se mogao
prikopati izravno na telefonsku mreu uz prugu.
Sve je to Mnz uspio srediti, za to mu je bilo potrebno osam
godina. Konano, 9. veljae 1908. otvorena je tramvajska
pruga od Matulja do Lovrana u duljini od 12 km, kao jedina
pruga u Austriji s naponom od 750 volti.
Tramvaj je u Opatiji i okolici vozio do 31. oujka 1933., kada
je ukinut.
Tono mjesec dana nakon otvaranja tramvajske pruge (9.
oujka 1908.) Mnz podnosi veprinakoj opini molbu za
gradnju vile u Iiima. Godinu dana kasnije (1909.) kao
stalno mjesto boravka Mnzovih spominje se Pula.
Uz Mnzovo ime vezana je i ideja izgradnje iare od Opria
iznad Lovrana do Uke, koja je (premda je dokumentacija
ve bila pripremljena) ostala nerealizirana.
Po smrti J. L. Mnza (9. kolovoza 1930.) vilu nasljeuje
njegova supruga Emma i snaha Charlotte (roena Schller),
a kasnije stariji sin Theodor, te poslije njegove smrti mlai
sin Othmar. Vila je poslije II. Svjetskog rata nacionalizirana.
Devedesetih godina 20. stoljea Grad Opatija vilu prodaje
privatnicima, koji je ele nadograditi i pretvoriti u pansion.
Zbog protivljenja konzervatora nadogradnji15 novi vlasnici
odustaju od nje i vilu preputaju propadanju.
Zanimljivo je da je ograda od kovanog eljeza oko vile jedna
od rijetkih sauvanih na podruju Opatijske rivijere, jer su
za vrijeme rata Talijani uglavnom poskidali sve ograde za
potrebe ratne industrije. Razlog tomu je vjerojatno injenica
to su Mnzovi bili (i) vicarski dravljani.
Jakov Ludwig Mnz pokopan je na Sredinjem groblju u
Grazu.
Kronologija gradnje vile Mnz16
U dokumentaciji se kao vlasnica zemljita spominje Ema
(Emma) Mnz, supruga J. L. Mnza. Adrese su se tijekom
vremena mijenjale. Najranija je adresa Veprinac br. 156.
Nakon II. Svjetskog rata adresa glasi Cesta M. Tita br. 3, a
danas Liburnijska 3, Opatija.
Molba za dozvolu gradnje podnesena je 9. oujka 1908., a
komisijski oevid odran je 12. svibnja 1908. godine. Dozvola
za gradnju izdana je ve 20. svibnja iste godine. Molba za do-
zvolu stanovanja podnesena je 27. oujka 1911., to znai da
je vila te godine i dovrena. Gradnja je trajala neto manje od
tri godine. Dozvola stanovanja izdana je 3. travnja 1911.
Izvoa gradnje bila je Mnzova tvrtka Bauleitung der Baun-
ternehmung JACOB LUDWIG MNZ, registrirana u Beu.
Arhitekt vile je nepoznat.
Uz vilu je, oblikovno i stilski usklaena s vilom, najvjerojat-
nije neposredno nakon I. svjetskog rata, izgraena garaa.
297
Berislav Valuek: Vila Mnz u Iiima
Opisi i ralamba arhitekture
Vila Mnz smjetena je u Iiima, izvorno neposredno uz
more, a danas iznad betonskog zaravanka ACY-jeve Marine
Iii, uz glavnu prometnicu, na pravcu stare Reichsstrasse, to
je utjecalo na oblikovanje okunice (vrta). Naime, da bi vila
i vrt oko nje uope mogli biti izvedeni, trebalo je premjestiti
cestu. Nepoznati arhitekt nije stari pravac ceste anulirao iz
memorije prostora, ve ga je posebno naglasio glavnim,
velikim uzdunim potpornim zidom vrta od rustino obra-
enih kamenih kvadara, koji je samo presloen, tj. ponovo
izgraen na istome mjestu adekvatnijom tehnologijom, kao i
malim podzidom uz stubite koje vodi na obalni put i obalu.
Za linije terasastog uzdizanja vrta, tj. (pre)gradnju podzida,
upotrijebljene su, dakle, linije pravca stare ceste kao pame-
nje i reminicsencija prostornih odnosa. Agresivno mijenjanje
cestovnog pravca nadomjeteno je i ublaeno pasivnim
naelom uvanja sjeanja na negdanju situaciju. i bogata prepiska izmeu vlasnika vile i nadlenih slubi.
Osim ove s obalom usporedne komunikacije postojala je
i na nju okomita, pjeaka, koja je vodila od stare zgrade
isusovakog posjeda do mora.17
Projektant vile i vrta sauvao je i pjeaku komunikaciju,
dok je u prolaz na velikom potpornom zidu ugradio novoo-
blikovani portal sa zaglavnim kamenom, koji nosi uklesanu
godinu 1640. (1649.?). Zaglavni je kamen vjerojatno spolij
koji je izvorno moda stajao na istome mjestu, ali na nekom
1 Vila Mnz, Iii, situacija, 1907/8. (Foto Kurti, Opatija)
Vila Mnz, Iii, situation, 1907/8
298
Rad. Inst. povij. umjet. 33/2009. (295306)
starijem portalu, determinirajui kronogramom godinu
izgradnje pjeakog puta.
To je jedan od vrlo ranih primjera potivanja genius loci, tj.
pokuaja uklapanja u ambijent, to je kao ideja i realizacija
proizalo iz teorijskih promiljanja arhitekata Wagner Schule.
Vrt vile Mnz ilustrira i jedno od temeljnih naela secesije
koje je inaugurirao arhitekt Josef Hoffman 1896. godine po
povratku s Caprija, gdje je prouavao lokalnu graditeljsku
tradiciju: Moderna arhitektura, da bi s pravom zasluila taj
atribut, mora voditi rauna ne samo o problemima ambijenta
nego i o arhitekturama odreenih sredina.18
Smjetena na izduenoj parceli, neposredno uz more, vila je
svojim vrtom premostila obalni put. To je jedini opatijski
primjer svojevrsnog ugroavanja i zatvaranja obalnog puta, u
njegovoj ukupnoj duini od etrnaest kilometara od Voloskog
do Lovrana, oko ega su svojevremeno voeni sudski sporovi
Dominantni volumen vile okruen je adekvatno velikom
povrinom vrta.
Cijela okunica izvorno je bila hortikulturno osmiljena.
Kaskadnu parcelu uzduno dijeli ve spomenuti visoki
potporni zid.
Na gornjoj razini okunice postoji jo jedan potporni suho-
zid, kao i na njega okomita uska pjeaka komunikacija, te
Rad. Inst. povij. umjet. 33/2009. (295306)
2 Vila Mnz, Iii, situacija snimak iz zraka, 2008. (ljubaznou
Geoprojekta d.d., Opatija)
Vila Mnz, Iii, situation aerial photograph, 2008. (by courtesy of
Geoprojekta d.d., Opatija)
3 Vila Mnz, Iii, vrata kolnog ulaza od kovanog eljeza, 2000.
(foto: B. V.)
Vila Mnz, Iii, door of the carriage entrance, of wrought iron, 2000
nekoliko manjih podzida okomitih na stubite vrta, nazna-
enih na tlocrtnoj situaciji.
Na glavnom potpornom zidu nalazi se ograda od obraenoga
kamena s umetcima od upljih cigli, koje tvore geometrijski
dekorativni uzorak. Na pilonima ograde kameni su toskanski
stupovi nosai odrine etnice koja se stere uzdu cijelog
potpornog zida do sjeveroistonog kraja parcele. etnica, u
ukupnoj duini od 80 metara, sastojala se od 44 stupa. Na
stupovima se nalazila drvena konstrukcija koja je nosila
vinovu lozu. Stupovi su izraeni od nabreinskog kamena
(Nabreina ili Aurisina u blizini Trsta).
Na sjeveroistonom dnu donje parcele nalaze se zgrade koje
su izgraene u drugoj polovici 20. stoljea za potrebe djejeg
odmaralita (Detska radost, Skoplje), bez ikakve povijesno-
umjetnike vrijednosti ili znaenja.
etiri samostojea stupa (na kojima je mogla biti postavljena
odrina), neposredno ispod istonog ugla vile, oznaavaju de-
presiju u vrtu. Taj uputeni dio vrta (ribnjak?), sa stubitem koje
vodi do obalnog puta, flankiran je fino obraenim kamenim
kvadrima to oblikuju zid unutar kojega su smjetene kamene
klupe. Prolaz na obalni put zatvaraju eljezna vrata izuzetno
reducirane geometrijske dekoracije secesijske provenijencije.
Sva je okunica sa strane ceste, odvojena od nje niskim zidom
od kamene rustike, nadvienim ogradom od kovanog eljeza
bogate biljne i geometrijske ornamentacije kasnohistorici-
stikog i secesijskog tipa. Ograda se otvara irokim reprezen-
Berislav Valuek: Vila Mnz u Iiima
tativnim portalima od kovanog eljeza na mjestima glavnog i
garanog ulaza. Ograda vrta prema obali na jednom je dijelu
identina onoj glavnog potpornog zida vrta (kamen i uplja
cigla), dok je u svim ostalim dijelovima iana, ponegdje iz
vremena gradnje vile, a na krajnjem sjeveroistonom dijelu
naknadna (izvedena poslije II. Svjetskog rata).
Uz sjeveroistono proelje vile projektom je bilo predvieno
vanjsko stubite, koje nije izvedeno. Izvedeno je dvokrako
stubite uz jugozapadno proelje, naznaeno na situacijskom
tlocrtu.
Podzid uzmorske strane okunice vile u isto je vrijeme i pod-
zid natkrivenog dijela obalnog puta, iji armiranobetonski
strop nose strukture izvedene od bunja, sa irokim otvorima
zakljuenima arhitravima, polukrunim i segmentnim lu-
kovima. U razini vrta na dva se mjesta nalaze plitki kameni
balkoni s balustradama poduprti kamenim konzolama
ugraenima u armiranobetonske arhitrave, koje nose po
dva toskanska stupa.
Prije izgradnje marine u potpornom zidu nalazila su se dva
vea, polukruno svedena otvora. Jedan je sluio kao prilaz
luici i poploanom kupalitu vile, dok su u drugom bile smje-
tene kabine s pregradnim zidovima i kamenim klupama.
Cjelokupna konstrukcija obalnog puta, premda uglavnom
javnoga karaktera, svojim oblikovanjem ini nerazdruivo
jedinstvo vile i njezine okunice kao dio cjelovito zamiljenog
Gesamtkunstwerka.
299
Berislav Valuek: Vila Mnz u Iiima
4 Vila Mnz, Iii, nacrt uzmorskog proelja, 1907/8. (Foto Kurti, Opatija)
Villa Mnz, Iii, drawing of the sea facing facade, 1907/08
Vila Mnz spada u tip rezidencijalnih ladanjskih vila. Glav-
nim se proeljem otvara prema moru u osi jugoistoksjeve-
rozapad, to je pozicija idealna za maksimalnu insolaciju.
Drugim rijeima, proelje okrenuto prema moru, s terasama,
balkonima, ostakljenim zimskim vrtom i irokim otvorima,
osunano je tijekom veeg dijela dana, dok jugozapadno
proelje prima zapadno sunce, pa je ta injenica razlogom
nepravilnog (nesimetrinog) smjetaja terasa i balkona na
spoju jugoistonog i jugozapadnog proelja.
Zgrada se sastoji od dva volumena: uglavnom jedinstvenog,
tlocrtno nepravilnog sredinjeg korpusa i okomice kule na
jugozapadnoj strani. Podjela etaa naglaena je kamenom
kvadarskom rustikom suterena, linijom terasa i kordonskim
vijencima izmeu suterena i prizemlja, balkonima i manje
ili vie istaknutim diskontinuiranim razdjelnim vijencima
i kamenim pojasovima izmeu prizemlja i prvoga kata, te
zavrnim keramikim frizom ispod krovnog vijenca, podu-
prtim nizom konzola.
Prozorski otvori i otvori vrata svojim rasporedom slijede osi
koje su djelomino simetrine na jugoistonom (uzmorskom),
sjeveroistonom i sjeverozapadnom (zona ulaza) proelju. Svi
prozori imaju bogatu arhitektonsku plastiku, a ograde terasa
i balkona balustrade. Bridovi glavnoga korpusa vile i tornja
pojaani su kamenom kvadarskom rustikom s dvostrukim, ste-
penastim anatirozama, dok je gotovo cijeli zidni plat prekriven
smekasto-naranastim keramikim ploicama debljine dva
centimetra. Keramika je izostala jedino u prizemlju rizalita glav-
nog ulaza (kamen) i na zapadnom uglu prizemlja, gdje rustino
oblikovana buka slabijom kakvoom materijala oznaava stan
300
Rad. Inst. povij. umjet. 33/2009. (295306)
kuepazitelja. Nejasno je zbog ega se identina obrada proelja
pojavljuje na jugozapadnoj bonoj strani rizalita glavnog ulaza
(moda je razlog naknadno probijen prozor).
Diskontinuitet u vrsti i strukturi materijala, pa time i obli-
kovanja proelja naglaen je metalnom konstrukcijom (s
umetnutim staklenim povrinama) zimskog vrta u obliku
etvrtine valjka, na istonom uglu vile.
Krov je izvorno bio dvostrean, blagog nagiba, pokriven dr-
venastim cementom (legnolit ili Holzzement Dach). Uokviren
je ogradom s balustradama u funkciji atike. Na pilonima
ograde nalaze se vaze od terakote. Nakon II. Svjetskog rata
izveden je ravan krov.
Kula je pravilne, kvadratne osnove, u gornjem dijelu osme-
rokutna, s plitkim balkonima s balustradama uokolo, polo-
enima na izbaeni vijenac koji nose snane konzole. Otvori
vrha kule naizmjence su polukruno zakljueni (prozori)
ili pravokutni (balkonska vrata) i smjenjuju se u pravilnom
a-b-a ritmu. Proelja osmerokuta obraena su zaglaenom
bukom s jednostavnom profilacijom arhitektonske plasti-
ke. Kula ima iroku osmerokutnu krovnu strehu pokrivenu
limom, koju nose poprene, dekorativno profilirane drvene
grede. Iznad strehe je osmerokutna lanterna s pravokutno
poloenim prozorima i strmim roenikim krovom german-
ske tradicije, pokrivenim ocakljenim keramikim crijepom
metalnih preljeva.
Meukatne konstrukcije, terase i balkoni od armiranog su
betona (Armierte Beton System Wayss, nazvan po vlasniku
patenta G. A. Wayssu).
Rad. Inst. povij. umjet. 33/2009. (295306) Berislav Valuek: Vila Mnz u Iiima

6 Vila Mnz, Iii, tlocrt prizemlja, 1907/8. (Foto Kurti, Opatija)

Villa Mnz, Iii, ground floor plan, 1907/08

Terase i prizemne povrine neposredno uz vilu poploene su

reljefnim keramikim ploicama jednostavnog ili bogatijeg
dekorativnog uzorka, ovisno o pretpostavljenoj vanosti i
funkciji prostora na kojima se nalaze. Na nekim dijelovima
oploenja nedostaju ili su zamijenjena kasnijim, neadekvat-
nim materijalima i oblikovnim rjeenjima.
Tlocrtne dispozicije pokazuju da je vila projektirana iznutra
prema van, to je, s obzirom na vrijeme projektiranja (1908.)
i gradnje (1911.), ini protomodernom. Tlocrtne nepravilno-
sti (koje historicizam ne podnosi) proizlaze upravo iz toga, za
ono vrijeme modernog sustava promiljanja arhitekture.
Veliko reprezentativno trokrako stubite s odmoritem, u sredini
sjeverozapadnog dijela vile, povezuje prizemlje, suteren i kat. 5 Vila Mnz, Iii, uzmorsko proelje, 2009. (foto: I. or)
Osvjetljava ga veliki prozor s razdjelnicama, koji je smjeten Villa Mnz, Iii, sea facing facade, 2009
iznad glavnog ulaza. Ulazni dio prizemlja ima vestibul, iz kojega
se prolazom dolazi do sredinjega hola, koji se protee kroz dvije
etae. Oko hola su u prizemlju rasporeene prostorije. i u zimski vrt na istonom uglu vile, koji je vratima spojen
Pomono stubite, zahodi i servisne prostorije prizemlja sa etnicom vrta.
nalaze se u sjevernom dijelu vile, okrenuti prema cesti i vrtu, Na katu, postavljene oko sredinje izduene galerije, na ju-
a stan kuepazitelja, komunikacijski potpuno odvojen od goistoku se nalaze dvije spavae sobe vlasnika vile i obitelji,
ostalih prostora, u zapadnom. s izlazima na balkone i s velikom zajednikom kupaonicom i
Iz hola se prema jugoistoku ulazi u manji salon i veliku zahodom izmeu njih, a u ostalim dijelovima sobe za goste,
blagovaonicu, te kroz iroka vrata na dva koljena na terase poslugu i velika prostorija s ormarima ucrtanima na tlocrtu
s pogledom na more (piano nobile). Iz blagovaonice se ulazi (Kastenzimmer).

301
Berislav Valuek: Vila Mnz u Iiima
7 Vila Mnz, Iii, uzduni presjek, 1907/8. (Foto Kurti, Opatija)
Villa Mnz, Iii, longitudinal section, 1907/08
Namjena prostorija u potkrovlju na tlocrtu nije naznaena.
Suteren je zbog strmine zemljita djelomino ukopan i uzdu-
nim je predsobljem podijeljen na sjeverozapadni podrumski
dio u kojem se nalaze ostave, vinski podrum, praonica i glaa-
onica rublja, te na jugoistoni s dvije sobe i dva kabineta.
Karakter tlocrtnih rjeenja funkcionalno je bipolaran, to
znai da su suteren, prizemlje i I. kat sredinjom uzdunom
osi podijeljeni na gospodarski i gospodski dio, tj. na prostorije
servisnih funkcija (kuhinja, stan domara, zahodi, glaaonica,
praonica rublja itd.) i prostorije koje slue vlasniku, lanovima
njegove obitelji i gostima (kabineti, salon, blagovaonica, spa-
vae sobe...). Jasno je odvojeno usluno i privatno.
Pronaena projektna dokumentacija ne odgovara u pot-
punosti dananjoj situaciji, ali je veina preinaka, izgleda,
izvedena jo u tijeku gradnje. U holu prizemlja, na mjestu na
kojem je na nacrtima oznaen prolaz (vrata), danas se nalazi
pe (iza koje je radijator), obloena ocakljenom keramikom,
dok je na jugoistonom proelju I. kata uz kulu izgraen
balkon koji na nacrtima ne postoji. Donekle je drukijeg
oblika i krov zimskoga vrta, nekoliko prozora potkrovlja s
nacrta nedostaje u stvarnosti, drukiji su prozorski otvori
tornja, nedostaje nekoliko prozora u suterenu itd. No, sve
ili uglavnom sve preinake imaju svoj smisao i opravdanje,
te ne utjeu bitno na osnovnu ideju.
Neka su premjetanja zidova u unutranjosti izvrena nakon
to je vila postala djeje odmaralite (pedesetih godina 20.
stoljea), dok je zidni plat ostao intaktan.
Cijela je unutranjost ukraena (ili je to bila) vrhunskim
djelima umjetnikog obrta i primijenjene umjetnosti. Na
podovima, zidovima i ponekom stropu nalaze se keramike
ploice proizvoaa VILLEROY. BOSH, Mosaik Fabrik iz
Mettlacha u Njemakoj. Ploice su ili jednobojne, ocakljene,
poneke krakelirane, ili s raznim dekorativnim uzorcima, od
onih historicistikih (rjee) do secesijskih, s florealnim ili ge-
ometrijskim dekorativnim uzorkom, ili oslikane. Na jednom
od dva oslikana prizora nalazi se upisan monogram: WZB.
Moda je rije o monogramu Vilmosa Zsolnaya, poznatog
302
Rad. Inst. povij. umjet. 33/2009. (295306)
maarskog keramiara iz Peuha, koji je ponekad poetno
slovo svog imena pisao s W. U tom bi sluaju B bilo za Bu-
dimpetu, gdje je Zsolnay takoer imao tvornicu. No, ako
znamo da je Zsolnay umro 1900., a da je vila projektirana
1908., a izvedena 1911., ta e mogunost biti neto manje
vjerojatna, premda je prikaz mogao biti i serijski proizvod,
koji je produciran i poslije autorove smrti.
U svakom sluaju, veina keramikih ploica u unutranjosti
zgrade, kao i na proeljima i terasama, proizvedena je upravo
tehnologijama koje je otkrio Zsolnay (u suradnji s V. War-
thom). Rije je o eozinu, koji ocaklini daje metalni sjaj (crijep
krova tornja) i pirogranitu, kojim su obloena proelja vile.
Ako uzmemo u obzir samo tehniku izvedbe keramike proelja,
friza, pokrova kule i nekih dijelova u unutranjosti (kamin,
figurativni prikazi i ploice s izrazitim secesijskim ornamen-
tom), tada Zsolnaya ne moemo zaobii i moramo ga ukljuiti
kao gotovo sigurnog proizvoaa navedenih oploenja.19
Uporaba vanjskih keramikih oploenja poetkom 20. stolje-
a susree se uglavnom na kontinentu (Budimpeta, Peuh,
Subotica, Zagreb, Be...), pa vili Mnz, smjetenoj uz samo
more, upravo ta vrsta neoekivane i na Mediteranu rijetke
aplikacije materijala pridaje onaj neobian, alohton, roman-
tian i bajkovit dojam.
Stropovi su ili ukraeni tukaturama plitkog reljefa ili ka-
zetirani (takoer sa tukaturama), dok je dio hola oslikan
dekorativnim uzorcima istonjake provenijencije.
Hrastova vrata na posmik koja odvajaju prostorije u pri-
zemlju (piano nobile) ostakljena su raznobojnim staklima
secesijske ornamentike, izvedenima u tehnici vitraja.
Glavno stubite obloeno je bijelim i ruiastim mramorom.
Ograda stubita od kovanog je eljeza s geometrijskom
ornamentikom, ukraena realistiki izvedenim cvijetnim
uzorcima. Lateralni zidovi stubita bili su u donjem dijelu
obloeni drvetom (s ugraviranom ornamentikom), a u gor-
njem dijelu svilom. Zidovi blagovaonice i salona takoer su
bili obloeni drvetom (orahovinom, hrastovinom i pitch-
pineom bor koji daje smolu).
Ulazna vrata izraena su od hrastovine. Prozori imaju kri-
stalna stakla debljine est do osam milimetara.
Sauvani su i dijelovi pokustva (ormari, lusteri itd.) iz
vremena gradnje.
U vili su izvedena etiri zdenca obloena keramikim ploi-
cama, od kojih su dva u suterenu novi vlasnici vile unitili.
Unutranjost i vanjtina vile Mnz svjedoe o uspjeno
izvedenoj sintezi arhitekture i umjetnikog obrta.
Danas je vila nenastanjena i ubrzano propada.
Garaa ini stilsko i oblikovno jedinstvo (i u vrsti upotrije-
bljenog materijalu) s vilom, jer je projektirana prije 1918.,
premda je izvedena nakon I. svjetskog rata. Projektna do-
kumentacija ne odgovara stvarnom stanju. Prilazno stubi-
te (iz vrta) izvedeno je drukije negoli je bilo predvieno
projektom. U vrijeme kada je dio prostora adaptiran za
stan vozaa takoer je dolo do izmjena prvobitnog stanja.
Unutar graevinskih intervencija nakon II. Svjetskog rata,
kada je vila sluila kao djeje odmaralite, najvjerojatnije
Rad. Inst. povij. umjet. 33/2009. (295306)
8 Vila Mnz, Iii, keramiki friz iznad glavnog ulaza, 2000. (foto:
B. V.)
Villa Mnz, Iii, ceramic frieze over the main entrance, 2000
9 Vila Mnz, Iii, detalj unutranjosti, 2000. (foto: B. V.)
Vila Mnz, Iii, detail of the interior, 2000
su probijena i dva prozora kata na uzmorskom proelju,
a iroki je ulaz za automobile (koji je imao dvoja vrata na
posmik) zagraen.
Interpretacija
Kao to je ve reeno, vila Mnz spada u tip rezidencijalnih
ladanjskih vila kakvih je na podruju Opatijske rivijere nemali
broj. Meutim, svojom morfologijom i upotrijebljenim mate-
rijalima uglavnom odskae od tipoloki slinih rjeenja.
Vila Mnz jedina je zgrada na Opatijskoj rivijeri koja je svoj
perivoj prenijela preko obalne etnice. Jedina ima keramiku
oblogu svih proelja (koja izdrava juga i bure, kie, sunce i
posolicu ve gotovo stotinu godina). Jedna je od rijetkih ija
je bogato dekorirana ograda od kamena i kovanog eljeza
ostala sauvana. Jedina ima ispod krovnog vijenca friz (cca 50
cm visok) od polikromnih, reljefnih, glaziranih keramikih
Berislav Valuek: Vila Mnz u Iiima
ploa. Jedina ima krov kule pokriven glaziranim crijepom
metalnih preljeva i osmerokutnu lanternu s krovom istog
broja uglova, te je do prije desetak godina bila jedna je od
rijetkih koja nije maksimalno devastirana.
Ugoaj je nadasve romantian, prvenstveno zbog kule i
njezina pokrova, zatim keramike dekoracije, te materijala
i boje proelja.
No, kakav je njezin oblikotvorni vokabular ili jezikom kojega
stila govori vila Mnz? To e pitanje, tj. odgovor na njega za-
htijevati detaljniju ralambu, nakon koje ipak neemo moi
dokraja odrediti njezinu pripadnost samo jednom stilu.
U vrijeme kada je projektirana (kraj 1907. ili poetak 1908.)
vodea kola arhitekture u Monarhiji je ona Wagnerova.
Ali historicizam, neostilski obrazac, vrijeme bez stila, jo
uvijek traje na svim krajevima Europe. Traje i na crtaem
stolu nekog od arhitekata iz Bea, Budimpete, Pule, oblinje
Rijeke ili Opatije. Sva su ta nabrajanja stoga to nam arhitekt
vile Mnz nije poznat.
No, pogledajmo to vila Mnz ima od zrelog historicizma,
koji je na zalazu.
U prvom redu relativno, ali samo relativno, nerazuen kor-
pus, koji istini za volju nije simetrian, ak ni pravilan, ali
izvana, gotovo sa svih strana, ostavlja takav dojam. Historici-
stika je i djelomina, na proeljima naglaena podjela etaa:
vijencima, kamenim pojasovima, frizom, linijama terasa i
balkona. Raspored prozorskih otvora uzmorskog proelja
uglavnom je simetrian i ima jedinstvene prozorske osi za
sve etae, to je sluaj i s proeljem uz cestu, kao i s onim
jugozapadnim. Uobiajena diferencijacija otvora, smanjiva-
nje prema gornjim etaama, prisutna je u veini sluajeva, s
rijetkim iznimkama. Arhitektonska plastika prozora i vrata
koristi se irokim rasponom stilskih varijacija, od antikih
stilskih predloaka, preko visoke (neo)renesanse francuskih
i njemakih uzora do (neo)baroknih obrazaca.
Naglaeni potkrovni vijenac s konzolama i dekorativnim
aplikacijama klasine provenijencije dio je vokabulara hi-
storicizma. Motivi dekoracija reljefa glaziranoga keramikog
friza ispod krovnog vijenca, identini onima izvedenima u
kamenu na arhitravu ulaznih vrata, takoer su historicistiki
(biljni dekorativni uzorci talijanske renesanse), kao to je
historicistika i ograda krova u funkciji atike i ograde terasa
i balkona. Otvaranje prozora na frizu doprinos je arhitekturi
graditeljstva visoke renesanse (B. Peruzzi, vila Farnesina u
Rimu), element koji preuzima i graditelj vile u Iiima.
Rjeavanje raskonog reprezentativnog unutranjeg stubi-
ta kao posebne arhitektonske zadae, ostatak je tradicije
baroka.
Modernost vile Mnz prvenstveno se ogleda u konstruk-
ciji, u upotrebi armiranoga betona, od kojega su graene
sve meukatne strukture, terase i balkoni. Armirani beton
omoguio je i velike otvore vrata i prozora koji se otvaraju
prema terasama. Izvorni krov bio je pokriven drvenastim
cementom (legnolit, Holzzement), a sva su proelja obloena
keramikim, prije ploama negoli ploicama debljine dva
centimetra. Dakle, vila i materijalom potvruje pripadnost
vremenu u kojem je nastala.
303
Berislav Valuek: Vila Mnz u Iiima
10 Vila Mnz, Iii, zaelje, 2009. (foto: I. or)
Vila Mnz, Iii, rear, 2009
Moderno naelo funkcionalne iskrenosti, harmonizacija
umjetnosti i svrhe,20 provedeno je drukijim, siromanijim
oblikovanjem zidnoga plata stana kuepazitelja, koji je, za
razliku od ostalih proelja prekrivenih keramikim ploica-
ma, izveden bukom koja imitira kamenu rustiku.
Tlocrtne dispozicije, kao i njihova promjenjivost po etaama
(to su u najveoj mjeri omoguile armiranobetonske me-
ukatne konstrukcije), ukazuju na to da je vila projektirana
iznutra prema van, da se prostor organiki irio, rastao i
raslojavao, to je izrazito moderan pristup, koji je rezultirao
asimetrinou, kako unutranjih prostora, tako i dijela
proelja. Vanjska stubita, terase, balkoni, zimski vrt i veliki
otvori vrata i prozora povezuju vilu s vanjskim prostorom,
vrtom, pejzaem, tj. ambijentom.
Bipolarni karakter tlocrta u kojem se suteren, prizemlje
(piano nobile) i kat, sredinjom uzdunom osi funkcionalno
dijele na gospodarski i gospodski dio, jasno razdvaja servi-
sno i privatno. Moderno je i naelo grupiranja prostorija
oko sredinjega hola gospodskoga kata, tj. velike galerije i
predsoblja na katu i u suterenu, za razliku od historicistikih,
mranih razvodnih hodnika. Stubite, hol prizemlja i galerija
kata osvijetljeni su kroz veliki prozor s razdjelnicama iznad
ulaznih vrata, a predsoblje kata krovnim svjetlikom.
Kolorizam proelja, uporaba prirodnih boja materijala (ka-
mena i keramike), jedno je od temeljnih naela secesije. To
je, takoer, i nekonzistentnost strukture, koja se na vili Mnz
prepoznaje na mjestu gdje se kontinuitet keramike i kamena
proelja prekida umetanjem ostakljene eljezne konstrukcije
zimskoga vrta, koji i svojim oblikom (etvrtina valjka) replicira
jednu od omiljelih tema beke secesije. Zaobljeni ugao zgrade
iskazuje i elju za kompaktnim modeliranjem volumena, za
plastikom artikulacijom arhitekture, koja je stereometrijskoj
strogosti i simetrinosti historicizma strana.
Od detalja u prilog modernom izrazu moemo navesti velike
prozore i vrata s razdjelnicama i ugraenim nadsvjetlima
(Oberlicht), zaobljenost gornjih uglova prozorskih otvora i
304
Rad. Inst. povij. umjet. 33/2009. (295306)
vrata (na uzmorskom proelju), identina tlocrtna rjeenja
terasa na stupcima, kao i njihovo funkcionalno smjetanje
na ugao zgrade, oko salona i (jednim dijelom) blagovaonice,
zbog postizanja efekta maksimalne insolacije.
Izduena bifora prizemlja (stan kuepazitelja) i trifora kata
kule, obje na jugozapadnom proelju, svojim oblicima i
minimalistikom profilacijom otvora bude sjeanje na izdu-
ene bifore Otta Wagnera, koje je upotrijebio na eljeznikoj
postaji Unter-Dbling 1985./86. godine.21
Ograda od kovanog eljeza, glavni kolni ulaz s velikim dvo-
krilnim vratima, ograde balkona i podrumskih prozora od
kovanog eljeza, kao i svi detalji vanjtine koji su izvedeni u
metalu ponavljaju aporije i stilske slagalice vile koristei se
u oblikovanju elementima historicizma (girlande, npr.), te
florealne i geometrijske secesije.
Najzanimljivije je to ta zaudna stilska slagalica estetski
funkcionira. Najbolji primjer za tu paradoksalnost jest kera-
miki friz ispod krovnog vijenca, koji je mjestom na kojem se
pojavljuje i motivom izrazito historicistiki, ali je tehnologijom
proizvodnje secesijski. U isto je vrijeme i moderni tehnoloki
novum (slino kao i ploice na proeljima) i oblikovni relikt
po onome to na sebi nosi, po svom stilskom ispisu.
No, krajnji je dokaz modernosti vile Mnz u njezinu Gesamt-
kunstwerk sustavu (sadraj i izraz kojega je beka secesija preu-
zela od glazbenika Wagnera). to vie zalazimo u unutranjost
vile, to se vie kreemo prema detalju, sve je vie secesijska.
Da je arhitekt u isto vrijeme razmiljao o masama, volume-
nima, proeljima i detaljima unutranjosti, dokazuje presjek
na kojem su ucrtani detalji stubita, oblikovanja zidnih ploha,
vrata (njihov lapidarni oblik, koji odgovara postojeem), pa
je ak u nekim prostorima na tlocrtima naznaen raspored i
oblik namjetaja, koji odgovara onom preostalom.
Ne moemo, dakle, za vilu Mnz rei ni da je historicistika
niti da je secesijska (ili da pripada stilu 1900., a jo preciznije
stilovima ili stilskim obrascima poetka 20. stoljea, koje
je sve tee podvesti pod ime jednoga stila), ve je kom-
pozitna, historicistiko-secesijska. Jedan uspjean dokaz
tranzicijskog vremena na razmeu stilova.
Ono to sigurno moemo rei jest da je romantina i roman-
ticistika, prvenstveno zbog svoje (poneto predimenzioni-
rane) kule, nalik kuli Katedrale u Ulmu, od kuda je Jakob
Ludwig Mnz potekao.
Projektant vile nije poznat, a moemo ga traiti meu arhitek-
tima s kojima je Mnz radio u Puli (Franz von Krauss, Johann
Pokorny, Rudolf Krischan ...)22 ili u liku samog Mnza, koji je
svoju profesionalnu karijeru zapoeo kao graevinski majstor
(obraiva kamena), a znao se, ve kao uspjeni poduzetnik,
potpisivati s Baumeister. Poznato je da su neki od najpoznatijih
uenika Wagnerove kole arhitekture doli u kolu kao obini
zidari (najpoznatiji je takav primjer J. Plenik), a izali kao
arhitekti koji su projektirali budunost.
Vila Mnz u Iiima po svojoj Gesamtkunstwerk koncepciji,
tipologiji i morfologiji (koje ine zgrada, unutranjost i oku-
nica), po uporabi plemenitih materijala i vrsnoi izvedbe,
jedan je od najznaajnijih graditeljskih pothvata na podruju
Opatijske rivijere.
Rad. Inst. povij. umjet. 33/2009. (295306) Berislav Valuek: Vila Mnz u Iiima

Ako bismo je po vrijednosti i znaenju trebali smjestiti u

periodiki sustav vila na irem opatijskom podruju, tada
bi se nala izmeu vile Kesselstatt (Opatija)23 i vile Schwegel
(Volosko),24 a zajedno s vilom Frappart (Lovran). Naime, vila
Kesselstatt (arhitekta iz Graza Leopolda Theyera), izgraena
je 1891. kao tipian primjer klasinoga historicizma. Gra-
ena je u neorenesansnom stilu, s uzorima u Palladijevim
vilama Pisani i Cornaro. Pomak od takve arhitekture dobrog
ukusa ini u Opatiji i Lovranu beko-opatijski arhitekt
Carl Seidl25, s vilama koje imaju historicistiko-secesijske
elemente, a od svih je najznaajnija vila Frappart u Lovranu.
Na drugoj strani ovoga niza nalazi se vila Schwegel u Volo-
skom (izgraena 1901.) arhitekta Maxa Fabianija, koja ve
primjenjuje protofunkcionalistika rjeenja.26
Izvornost i posebnost vile Mnz najuoljivija je upravo u
materijalu koji se maksimalistiki upotrebljava i na njezinim 11 Vila Mnz, Iii, pogled sa zapada, 2009. (foto: I. or)
proeljima i u unutranjosti u keramici. Vila Mnz, Iii, view from the West, 2009

Biljeke

1 10
Tekst je nastao na podlozi istraivanja i istoimenoga Konzerva- RENATE WAGNER RIEGER, Wiens Architektur im 19. Jahrhun-
torskog elaborata autora u travnju 2000. dert, Be, 1970.; VLADIMIR MALEKOVI (ur.), Historicizam
u Hrvatskoj (katalog izlobe), Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb,
2
2000.
Vie o Scarpama i vili vidi u: BERISLAV VALUEK, Vila Angiolina
u Opatiji, Opatija, 2005. 11
3
ANELKA GALI, MIROSLAV GAPAROVI (ur.), Secesija u Hr-
Vie o samostanu i crkvi vidi u: BERISLAV VALUEK, Vrijeme vatskoj (katalog izlobe), Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2002.
gradnje samostana i crkve sv. Jakova i naknadne obnove (rukopis), 12
priopenje na Meunarodnom znanstvenom kolokviju u povodu MARCO POZZETTO, La Scuola di Wagner, 1894-1912., Idee-
500 godina prve poznate adaptacije benediktinske crkve sv. Jakova premi-concorsi (katalog izlobe), Comune di Trieste, Trst 1981.
u Opatiji, Opatija, 22. srpnja 2006.; IVAN OSTOJI, Benediktinci
u Hrvatskoj, Split, 1965., 179 i dalje. 13
Veina ivotopisnih podataka preuzeta je iz teksta Dine Julius,
4 Villa Mnz u Iiima Porfir, tramvaj i malvazija, u: Opatija,
AMIR MUZUR, Kako se stvarala Opatija, Opatija, 1998., 22, 23 studeni 1997., 14, 2021, te iz knjige: ALFRED NIEL, Die k.u.k.
(Muzur u biljekama ne navodi mjesto pohrane gradiva). Riviera, Styria, Graz, Wien, Kln, 1981., osim podataka o roe-
5 nju i smrti, koji su dio Rodoslovlja Mnz Hummer (u posjedu
CARL SCHUBERT, Der Park von Abbazia, Hartlebens Verlag, autora teksta).
Be, 1894. 14
6 MILICA ILAS, Vile Mnz u Puli, urbanistiko-arhitektonska
Vie o parku i parkovima Opatije vidi u: KORALJKA VAHTAR- cjelina s poetka 20. stoljea, u: Zbornik I. kongresa hrvatskih
JURKOVI, Opatija urbanistiki razvoj i perivojno naslijee, povjesniara umjetnosti, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb,
RijekaOpatija 2004.; Stadtparks in der sterreichisschen Monar- 2004., 153158.
chie, 1765.1918. (izd. Gza Hajs), Bhlau Verlag, 2007. 15
7 Vie o konzervatorskim uvjetima vidi u: BERISLAV VALUEK,
DARJA RADOVI MAHEI, Preobrazba Opatije 1882.1897. Vila Mnz u Iiima, Dokumentacija, povijesno-umjetnika
poeci turistike arhitekture, u: Radovi Instituta za povijest analiza i konzervatorska podloga, Rijeka, travanj 2000.
umjetnost, 26 (2002.), 145. 16
8 Svi podaci o vili navedeni u tekstu dio su projektne dokumentacije
Vie o povijesti administrativnog reguliranja gradnji na podruju i administrativne korespondencije koji se nalaze u privatnom
Opatije vidi u: BORIS ZAKOEK, Opatijski album, Dravni arhiv vlasnitvu u Beu.
u Rijeci, Rijeka, 2005., 14 i dalje. 17
9 Cijelo je podruje, naime, u 17. stoljeu bilo jedinstvena gos-
BORIS ZAKOEK (bilj. 8), 16. Treba napomenuti da je gradnja podarska cjelina u vlasnitvu isusovaca. Ruevine samostanske
Nove ceste 1908. zapoela tek simboliki, zbog godine carskog zgrade s Kapelom sv. Petra postojale su jo pedesetih godina
jubileja, a 1909. stvarno. Isto, 364. prolog stoljea, kada su sruene, a na zemljitu dananje vile bio

305
Berislav Valuek: Vila Mnz u Iiima
je vinograd. Vie u: RANKO STARAC, Fragmenti iz povijesti, u:
Opatijska komuna, 26. sijenja 1990., 131, Opatija.
18
MARCO POZZETTO (bilj. 12), 31.
19
Potvrdu da je zaista rije o Zsolnayevoj keramici na vili, barem
u jednom sluaju, uspio sam pronai u Zsolnay Muzeumu (koji
se nalazi u sastavu Janus Pannonius Muzeuma) u Peuhu (Ma-
arska). U dokumentaciji tvornice, koja se nalazi pohranjena u
Muzeju, friz vile Mnz naveden je pod brojem Terr. 3644. Villa
Abbazia, Fiume (Habenicht) ...majolika renaissance ... friz ...1910.
III. 8. Fiume odnosi se na mjesto dostave (franco Fiume),
dok je Habenicht ime osobe (naruitelja, izvoaa radova, pe-
ditera...?).
20
CARL E. SCHORSKE, Be krajem stoljea, Politika i kultura, Iz-
danja antibarbarus, Biblioteka Historia, Zagreb, 1997., 103, 97.
21
CARL E. SCHORSKE (bilj. 20), 96, slika 21.
Summary
Berislav Valuek
The Villa Mnz in Iii
Begun as a tourist spot in 1844 when the Villa Angiolina
was built, Opatija underwent rapid development after 1884
when the Southern Railways Company of Vienna started
the transformation of the city into a fashionable wintering
place and health resort. The growth of Opatija, constrained
by the line of the coast and the steep terrain, is of an irregular
and organic character, resulting in numerous town planning
conundrums. The architecture of the Opatija Riviera is
mainly Historicist, i.e. Romantic, with rare Sezession and
still rarer Modern approaches. A particular contribution to
the urban area of the Riviera is made by the villas located
along the coast, inside large grounds. The Villa Mnz in
Iii, property entrepreneur Jakov Ludwig Mnz, is one
of the grandest villas in the Riviera area. In designing the
grounds, the unknown architect respected the genius loci,
retaining the memories of the previous spatial relationships,
thus being consistent with the then most advanced theoreti-
cal considerations of the Wagner school of architecture. The
villa is covered outside almost entirely with ceramic tiles,
and the roof with a tower of tiles with iridescent colours,
produced probably in the Vilmos Zsolnay ceramic works
306
Rad. Inst. povij. umjet. 33/2009. (295306)
22
MILICA ILAS (bilj. 14), 154156.
23
A. WILD, Il contributo Stiriano, u: Abitare la periferia dellImpero
nell 800 (katalog izlobe), Provincia di Trieste, MOVE Societa
Editrice Trieste, Trst, 1990., 6072.
24
MARCO POZZETTO, (ur.), Max Fabiani, Nuove frontiere dell
architettura (katalog izlobe), Cataloghi Marsilio S. R. L., Vene-
cija, 1988., 148; MARCO POZZETTO, Max Fabiani, MGS Press,
Trst, 1998., 110111.
25
Vie o C. Seidlu i vili Frappart vidi u: BERISLAV VALUEK,
Carl Seidl i lovranske vile, u: Liburnijske teme, 6 (1987.), Opatija,
217223.
26
DARJA RADOVI MAHEI (bilj. 7), 145.
in Pecs, Hungary. Ceramics, material of the new age, the
discontinuity and inconsistency of the structure of the fa-
cade, which is manifested in the insertion of the glazed iron
construction of the winter garden, and the design accord-
ing to the principle of inside to outside and the functional
division of the interior spaces, locate the villa in the area
of proto-modern architecture. The integrated design effort
(Gesamtkunstwerk) which includes village, garden, struc-
tures of the coastal promenade (mooring, bathing place) is
also a proof of its being rooted in contemporaneity. At the
same time, the Romantic tower, the classical allocation and
differentiation of apertures, with the marked symmetry of
the individual parts of the facade, the stylistic elements of
architectural three dimensional decoration and ornamenta-
tion are of Historicist origins, and we can thus distinguish
the Villa Mnz as architecture that is a blend of Historicism
and Sezession, but above all Romantic.
Key words: architecture, villa, Historicism, Sezession, Opatija,
Gesamtkunstwerk, ceramics