Albatros je jedna od najpoznatijih pjesama iz Baudelairove zbirke ''Cvjetovi zla,, ,

a osnovna tema su joj pjesnici. Pjesma je inspirisana stvarnim dogaajem kojem

je pjesnik svjedoio dok je bio na putovanju za Indiju 1841. godine. Bio je prisutan
na brodu dok su mornari uhvatili i muili jednog albatrosa. Baudelaire je u toj
ivotinji vidio sebe, poistovjetio se s tim muenjem koje ga je podsjetilo na
emocionalne torture koju su mu priutili njegovi roditelji. Baudelaire je pjesnik
simbolizma pa prepoznajemo mnoga obiljezja toga smjera. Pjesma Albatros je
napisana u etiri strofe, katrena, uglavnom sa stihovima dvanaestercima. Zbog
toga je pesma ritminost i sklad, emu pogoduje i obgrljena rima.
U prvoj strofi prikazan je lov mornara na albatrose i to samo iz razonode i onog
ljudskog hira koji ocrnjava i ostavlja veliku mrlju na kosulji humanosti i ljudskosti,
a albatrosi lete nad bordovima da bi prezivjeli odnosno pojeli ono sto se slucajno
ili namjerno nadje na palubi.
U drugoj strofi prikazana je suprotnost izmedju velicanstvenog leta kralja neba i
njegovog nevjestog i sputanog hoda po daskama. Naravno da nebo predstavlja
slobodu nesto duhovno gdje su albatrosi odnosno simbolicno pjesnici vladari te
vise razine koja mornarima nije jasna. Mornari predstavlju drustvo koje ne shvaca
pjesnike te se zabavljaju nemogucnoscu uklapanja pjesnika u njihov svijet.

U trecoj strofi se nastavlja sraz vladara prostranstava ,,Taj vladar prostranstva

sad je jadno ruzan, nepodobnost prava,, Ova slika izaziva tugu, to je jasna i jaka
emocija koju je pjesnik htio da izazove kako bi potakla suoseanje. Nastavlja se i
ljudska zloba, a to sugerira i na zavist.

U posljednoj strofi pjesnik iznosi ideju pjesme otkriva sto se to krije iza albatrosa
uz nekoliko fenomenalnih opisa. Izdvaja se metafora knez oblaka jer pjesnik
albatrosa tako naziva, a i pjesnike je usporedio sa albatrosima pa odaje pocast
sebi i ostalim pjesnicima nazivajuci ih knezovima oblaka. Poslednji stih divovska
mu krila smetaju u hodu metafora su za sve pjesnikove karakteristike koje bi
trebale da budu najvrijednije odlike, ali na zemlji su ipak mane. Ono sto albatrosa
dize u najvee visine, na zemlji mu donosi smrt.

Pjesnik upozorava na problem u drustvu koji moze dovesti do propasti kulture, a

vidimo danas da je bio u pravu jer je prava umjetnost srozana do sramotne
razine, a to mjesto zauzima sund i kic. Na vrijeme smo bili upozoreni i dopustili
smo da nas proguta nasa razonoda i neki hirovi koji su od pjesnika i umjetnika
napravili ruglo i pretvorili ih u plin bez mirisa, okusa, ali njihova boja ce ostati u
zbirkama galerijama koje ce samo rijetki cijeniti.