FEDERICO GARCIA LORCA:

PJESME



Biljeke o piscu:
Federico Garcia Lorca, panjolski pjesnik i dramatiar, rodio se
15. 6. 1899. u Fuenteroquenosu, Andaluzija, a umro 19. 8. 1936.
u Granadi. Studirao knjievnost i pravo, ujedno pokazuje interes za
muziku, slikarstvo i kazalinu umjetnost. Godine 1921. u Madridu je
izveden njegov dramski prvjenac Leptirove arolije. Iste godine objavljuje
Libro de poemas. Renome stjee zbirkom Cauciones 1927. godine i
patriotskim komadom Mariana Pineda. Godine 1928. izlazi njegova
najbolja knjiga stihova Romancero gitano (Ciganski romancero).
U toj je zbirci dao sintezu panjolskih lirskih inspiracija.
Godine 1930. odrava niz predavanja u SAD-u. Na povratku iste godine
pie knjigu Pjesnik u New Yorku, u kojoj se nalazi uvena oda Waltu
Whitmanu. Od 1931. direktor je kazaline grupe Barroco koja obilazi sve
panjolske pokrajine igrajui djela klasinog teatra (Lope de Vega,
Calderon, Cerevantes). U tom periodu sav se posveuje pisanju za
kazalite: Don Cristobaldovo malo kazalite (1928.);
udesna obuarka (1930.); Ljubav don Perimplina i Belise u ujakovu
vrtu...

U spomen svog prijatelja pie tualjku Hanto per Ignacio Sanchez Mejias
(1935). 1936. su ga uhapsili i streljali pripadnici Francove civilne garde.
Federico Garcia Lorca je jedan od najveih panjolskih lirika uope.
U panjolskoj poeziji svoga vremena on je unio novi, moderniji izraz i dah
istinskog lirizma. Andaluzijski slavuj skladno je spojio modernizam s
tradicijom. U nas je mnogo prevoen i igran. Znatan je njegov utjecaj na
nae mlado pjesniko pokoljenje.


Konjikova pjesma
Cordoba.
Daleka i sama.

Kobila crna, velika luna,
masline u bisagama.
Ako i znam pute, nikad
neu stii u Cordobu.

I u ravni i na vjetru,
kobila crna, crvena luna.
Smrt na me vreba onamo
s krunita kule Cordobe.

Jao, duga li cesta!
Jao, vrli moj konjiu!
Jao, smrt me eka prije
nego stignem u Cordobu!

Cordoba.
Daleka i sama.

Konjikova pjesma razvija temu nedostinosti, smrti. Razvija je tako da
ponavlja i izmjenjuje neke slike. Temeljni je motiv konjikova slutnja smrti,
samoe. Ta se slutnja smrti kasnije preobraava u strah.

Slutnja smrti:
Smrt na me vreba onamo
s krunita kule Cordobe

Strah:
Jao, smrt me eka prije
nego stignem u Cordobu!

Lorca stvara saete i jednostavne pjesnike slike koje ponavlja, izmjenjuje
i gradira.

Ponavljanje:
Cordoba.
Daleka i sama.

Izmijenjene slike:
Kobila crna, velika luna...
...kobila crna, crvena luna

Gradirano:
Smrt na me vreba onamo
s krunita kula Cordobe...
... Jao, smrt me eka prije
nego stignem u Cordobu.

Svijet pjesme otvara ovom pjesnikom slikom: Cordoba. Daleka i sama.
Ponavlja je na kraju pjesme kako bi dokazao kako je Cordoba za
konjanika bila nedostina, poto je kao i s poetka pjesme ostala
Daleka i sama. Pjesnik pojedine slike izmjenjuje. Takvim postupcima u
komponiranju pjesme nam bolje prikazuje konjanikove osjeaje, emocije.
Gradirajui pojedine slike prikazuje nam da se konjanik sve vie boji.
Najprije se kod konjanika pojavljuje slutnja smrti koja se postepeno
pretvara u strah. Pjesnikove emocije najjae progovaraju u etvrtoj strofi,
a emocionalni naboj ostvaruje jadikovanjem.

Benasta pjesma
Mama,
hou biti od srebra.

Sine,
bit e ti hladno.

Mama,
hou biti od vode.

Sine,
bit e ti jako hladno.

Mama,
na jastuku me svom izvezi.

To da!
Ovog asa, sine!

Iako se po naslovu ne bi reklo, ova pjesma ima svoje znaenje i nije tako
benasta. Srebro i voda su dragocjene stvari za ivot ljudi, bogatstvo,
meutim kada bi se sin pretvorio u srebro ili vodu nikad ga ljubav ne bi
tako grijala kao majinska. Ne treba zahtjevati da budemo netko ili neto
drugo nego prihvatiti onakve kakvi jesmo jer uvijek postoji netko tko nas
prihvaa ba takve. Normalno, trebamo se truditi da postanemo to bolji
(bre, vie, snanije), ali svojim trudom i na taj nain doi do pozitivnih
promjena.





Portret Silvija Franconettija
Njegov krik bijae strahotan.
Starci
kau da se kosa
jeila
i da se iva rastvarala
u zrcalima.
Prelazio iz tona u ton
a da ih ne razbija.
I bijee stvaralac
i vrtlar bje.
Stvaralac sjenica
tiina.
Sada njegova melodija
Sniva s odjecima.
Konana i ista.
S posljednjim odjecima.

Zbirka pjesama Conte jondo ima neobino bogatstvo forma, ali u svim
varijantama pisac je sauvao bitnu karakteristiku: izraz neizmjerne tuge i
patnje, vezanost za zemlje, za kraj naranaa i pustih neplodnih brda,
prijateljstvo, strasno prijateljstvo sa smru. Lorca je u pjesmi
Portret Silvija Franconettija iz svoje zbirke pjesama Conte jondo
ocrtao pjevaa andaluzijskog i dao poetsku karakteristiku ciganskog conte
jonda.

Federico Garcia Lorca o teatru...
U sjajnom i dubokom Razgovoru o teatru, odranom u Madridu 1935.
Lorca je izloio svoje gledanje na teatar i njegovu drutvenu funkciju;
on na teatar postavlja maksimalne zahtjeve, smatra ga najjaim i
najkorisnijim orujem u podizanju zemlje i barometrom to pokazuje
njezinu veliinu i pad. Narod, kae Lorca, koji ne pomae rast svoga
teatra, ako nije mrtav, blizu je smrti, kao to teatar, koji ne osjea
socijalnog bila, politikog bila, drame svoga naroda te ne vidi istinske boje
njegova krajolika i njegova duha, s njegovim smijehom i suzama, nema
prava da se zove teatar, ve igralitem ili mjestom gdje se vri ona
ritualna stvar to se zove ubijanje vremena.