III ZATVORENA FORMA I OTVORENA FORMA

(TEKTONSKI I ATEKTONSKI)

SLIKARTSVO

1. OPTE

Karatkter umjetnikod djela treba da bude takav da se nita ne treba izmijeniti ili
promijeniti; sve treba biti kako jeste. Tektonska/zatvorena froma je pojava koja
je u sebi samoj ograniena i ukazuje na samu sebe. Otvorena forma
pokazuje izvan sebe i eli da je neogranina. inkveento predstavlja
zatvorenu formu. 17. st. predstavlja otvorenu formu. Svojstvo 16 st: vertikala i
horizontala; njima je dodijeljena dominantna uloga. 17 stoljee izbjegava da stvori
ove elemente suprotsnosti. U baroku isezavaju iste simetrije. U 17 stoljeu se
ispuna otuila od okvira. Sama dijalogonala oznaava potres tektonike slike.

2. GLAVNI MOTIVI

1. Klasina umjetnost je umjetnost izrazitih horizontala i vertikala; barok ovo

priguuje i dolazi do atektonike.

*M. Grinevald: Hrist koji uskrsava: svjetlost koja okruuje Hrista je krug; postoje
isti kontrasti boja i isti kontrasti pravaca

2. esnaesto stoljee znai ravnotea i stabilnost. Sedamnaesto stoljee znai

labilnost.

*Rubens: Idelfonsko oltar grupiu se po dvije ene oko Marije, ali cijela scena je
gledana u skraenjima, te je ono to je jednako postaje nejednako.

*Rembrandt- Veera u Emausu- simetrija vlada utoliko to je Hrist na sredini nie.

Asimetrija vlada utoliko to nia nije na sredini slike.

*Rafael: Prepirka- jedna polovinaje kraa nego druga, iako izgleda da klasina
kompozicija iviod apsolutne jednakosti dijelova.

*Da Vinci: Tajna veera- izdvajanjem sredine figure i suprotnim tretiranjem bonih
grupa je oivjela simetrina forma

*Dirk Bauts: ista kompozicija; Hist je u sredini, ali rasporedu nedostaje tektonska
snaga

*Boticeli: Primavera- samo prividno simetrina, jer figura nije u sredini

*Rubens: Andromeda: primjer poremeenog sistema ravnotee u koloritu- jedna
blistava masa karmina- zbaeni ogrta- nalazi se dolje u desnom uglu kao snaan
asimetrian akcenat

*Rembrandt- Suzana na kupanju

3. u tektonskom stilu ispuna vodi rauna o datom prostoru; kod baroka se ima
osjeaj nedovrenosti.

*Direr: u rezui Jeronima (iz prethodnih poglavlja) prostor udesno je neogranien i

ima nekoliko lakih presjeka, ali kao cjelina slika djeluje savreno zatvoreno.

4. *Leonardova veera- Hrist se uskladio ak sa arhitekturom.

*Rembrandt: Veera u Emausu- Isus je centralno u nii, ali je figura utonula u

povelik prostor

5. Linija je vezana za tektonsko. Mrlja je vezana za atektonsko.

*Mabiz- slika Danaje iz 1527- slika zlatnu kiu, to je tektonsi stilizovana kia u kojoj
cjelina sadri ravnomjeran poredak

-atektonsko-slika predstaje da bude arhitektura

3. POSMATRANJE PO MATERIJI

*Van Orlaj: Portret Karondoleta i stvaranje uslovljeno idealom vrstog tektonskog

sklopa

Ovome je suprotstavljen barokni tip.

*Rubens: Portret Henrika van Tildena- u crteu glave se potiskuje tektonsko-

simetrijski element, kao da okvir i ispuna nisu meusobno povezani; kretanje tee
dijagonalno; izbjegava se frontalitet, vertikalnost, moda vertikale i ima, ali je oma
izgubila tektonsko znaenje.

Primjeri za opredbnu: Tizijanova ljepotica u Palati Piti i Van Dajkova Lujija Tasis u
Lihtentajnu: u prvom sluaju figura ivi unutar tektonske cjeline od koje dobina
snagu i kojoj daje snagu, a u drugom je otuena od tektonske baze. Ovdje su
suprotsvaljeni fiksirano i pokretno.

*Van Skorel: Magdalena vs. Guido Reni: Magdalena.

U drugom sluaju je negirana pravougaonost slike; glavni tok je dijagonala Italijani

su u najveoj mjeri iznijeli tektonski stil.
*Breianino: Venera: umjetnost kao da je prvi put otkrila pravu liniju, imamo
uspravnu figuru koja stoji, ali je vertkala u XVI sti dobila nov znaaj. Linija ima
izrazito tektonski karakter koji dispoziciju unutar povrine slike slika isto tako
uslovljava kao predstavljanje sklopa oblika u samom tijelu: figura svedena na emu
da, kao kod pojedinane gflave, dijelovi forme dejstvuju jedni protiv drugih u
elementarnim kontrastima, a cjelina slike je proeta tektonskim silama

*Rubens: Andromeda- ne izbjegava vertikalu, ali nema vie tekstonsko dejstvo.

Atektonika u 17 stoljeu postoji ak i kada je raspored figura zamiljen simetrino,
pojava to nije.

*Izenbrant: Poinak pri bjekstvu

*Patinir: Krtenje Hristovo

U drugom primjeru imamo tektoniku, ovo je izvrstan primjer za stil povrine; drvo na
ivicu uneseno je u istu zonu, smei ogrta sve to povezuje. Svuda su same iroke
forme u paralelnoj uslojenosti, kroz svu pozadinu Hristos daje osnovni ton.

*Roisdaiel: Pogled na Harlem-osjea se bezgranina irina prostora za koju

nikakav okvir nema ogranienja.

HISTORIJSKO I NACIONALNO

Ne moe se napisati historija tektonskog stila, a da se ne ue u nacionalne i

pokrajinske razlike- sjever se, npr uvijek osjeao vie atektonski nego Italija.

PLASTIKA

Nema sobodne figure koja ne bi imala sboje korijenje u arhitekturi. Renesansa

odvaja figuru od pozadine. Klasina figura se smjeta u povrinu, to je tektonski
motiv. Barok zaokree figuru- to je atektonski ukus. Tek klasicizam vodi natrag ka
tektonici.

*Barokna figura tei da se odvoji od nie!!!

ARHITEKTURA

Slikatstvo moe da bude tektonsko, arhitektura mora. Italijasnka cvijetna renesansa

je ideal apsolutno zatvorene forme. Cvijetna gotika je suprotno. Berninijevi
nadgrobni spomenici su smjeli uzori slobodnih kompozicija: ema simetrije je
zadrana: na nadgrobni spomenik pape Urbana je Bernini postavio nekoliko pela,
kao sluajne take, i to je motiv koji graevinu u njenim osnovama ne potresa, ali se
ovakva igra sa sluajnim nije mogla ni zamisliti u cvijetnom renesansu. Bramante
predstavlja ljepotu otkrivene zakonitosti. Bernini prestavlja ljepotu prikrivene
zakonitosti. Zakonitost se sastoji u konsonanci formi, u odnosima koji se
ravnomjerno provlae kroz sve, u isto izraenim kontrastima koji se meusobno
nose. Postupak baroka nije da na mjesto sreenog stavi nesreeno, nego da utisak
strogo povezanog preobrazi u utisak slobodnijeg, uvijek se direktno oglea u tradiciji
tektonskog.

*Bernini: Palata Odeskaliki- kolosalan red prozora sa pilastrima koji sjedinjuju dva
sprata, ali, tok ta dva velika reda prozora jedan iznad drugog koji kao horizontalni
motivi protkrivaju red pilastra, bez meuelemenata je dispozicija koja se mora
osjetiti kao atektonska, poto je klasino osjeanje svuda trailo jasne lanove i
isto podvajanje dijelova.

Proporcija je jasna u renesansi. Barok izbjegava jasnu srazmjernost i nastoji da sa

prikrivenom harmonijom dijelova savlada utisak potpuno gotovog. Za razliku od
gotike, renesansa ljepotu predstavlja u zasienosti- to je osjeaj mira koji osjeamo
kao trajno stanje, barok ponitava tu zasienost. Proporcije se pomjeraju i postaju
pokretljivije.

IV MNOTVO I JEDINSTVO

SLIKARSTVO

1. OPTE

U 15 stoljeu je sve razbacano, u 16 stoljeu je sve saeto: svaki dio je mogue

sagledati posebno, a istovremeno u korelaciji sa cjelinom. Rubens, na primjer,
prekida sa samostalnom razradom pojedinih dijelova. Seientisti su pravljeni na
jedan odreeni glavni motiv kome sve ostalo podreuju.

*Daniel da Volter: Skidanje s krsta- figure su izraene jkao samostalni dijelovi, a

opet tako da izgleda da svaki element dobiva zakon od cjeline- to je upravo
renesansni sklop

Rubens stapa fugure u jedinstvenu masu. Naravno, u prvom sluaju dominira linija,
a u drugom boja.

2. GLAVNI MOTIVI

Odnos dijelova prema cjelini: klasini stil svoje jedinstvo stie na nain da svoje
dijelove osamostaljuje u slobodne lanove. Barokni stil ponitava ravnomjernu
samostalnost dijelova u korist jedinstvenijeg ukupnog motiva.
*Durer: Marijina smrt. dijelovi obrazuju sistem u kojem svaki kan izgleda uslovljen
od cjeline, a cjelina pro tome dejstvuje samostalno, slika je primjer tektonske
kompozicije

Barok je princip raslanjene cjeline.

*Rubens: Uspenje Bogorodice- princip neprekidnog kretanja, dijelovi se vie ne

mogu izolovati, krug svjetlosti i krug anela jo odjekuju kod Rubensa, ali tek se u
cjelini dobiva estetski smisa.

*Rubens: Noenje krsta- osim pretvaranja povrinskog u dubinsko, imamo jo

pretvaranje raslanjenog mnotva u neraslanjeno jedinstvo.

Usporediti sa Rafel: Spasimo.

Kod Rafaela: Straar, Hrist, Simon su 3 pojedinana, ravnomjerno naglaena motiva.

Kod Rubensa je ista materija, ali motivi uvueni jedan u drugi, pa postoji jedan
zamah kretanja.

Svjetlost u 16 stoljeu: ima razlike izmeu sporedne i glavne svjetlosti, ali to je

ravnomjerno tkanje. Svjetlost u 17 stoljeu se baca na jednu taku, to je svjetlost u
kretanju. Barok obino baca svjetlost iz samo jednog izvora i to je dramatino.

*Ostade- Slikarski atelje.

*Rembrandt: Hrist koji poduava- najupeatljivija optika injenica je da je na zidu

oko nogu Hristovih data velika koliina nagomilane najjae svjetlosti. Svjetlost se ne
zaustavlja na formi, nego klizi dalje i igra se sa predmetima; zbog toga sve
tektonsko gubi oiglednost. Osvjetljenje dijagonalno.

Boja: u 16 st spram arenila dolazi selekcija boja i jedinstvo, tj harmonija. Boje, u

istim kontrastima, sabe sebi uzajamno dre ravnoteu, svaka ima ulogu u odnosu
na cjelinu. Barok: jasna, otvorena naporednost prestaje i boje kao da poivaju u
zajednikoj osnovu u koju potonu sve monohromije. Dolazi do priguene boje-
poluboje, I boja odhgovara baroknom jedinstvu.

*Dirk Velart: Hana dovodi Samuela Eliju.

Klasina umjetnost ne poznaje pojam trenutnog, niti zaotravanje u najoptijem

smislu; ne rauna sa utiskom trenutka, za razliku od baroka.

3. POSMATRANJE PO MATERIJI

Kod Holbeina forme stoje naporedo kao samostalne i relativno koordinirane

vrijendosti. Franc Hals ili Velaskez- imaju izvjesne grupe formi koje preuzimaju
vodstvo, a cjelina je podreena odreenom motivu kretanja ili izraza. Kod Holbeina
se forme nekako odupiru jedna drugoj.

Tizijanova Venera je najvia forma pojavljujavanja renesansne ljepote: hramonija,

svaki lan zasebno dolazi do izraaja. Barok ne trai raslanjenu ljpoetu.

Kod Velaskezove Venere je cjelina podreena jednom motivu a naputeno je

naglaavanje dijelova tijela kao zasebnih dijloova. Ko renesansnu figuru isjeemo iz
slike, ona e jo uvijek biti slika za sebe, za baroknu figuru to ne vai, Tizijanova
Venera nosi ritam u sebi samoj; Velaskezova figura se nadopunjuje tek sa ostalim
dijelovima na slici.

*Predstanivi sunkara- Rembrandt

*Hyeronimus Bosch: Pokladno veselje- cjelovito dejstvo sa nizom motiva koji

podjednako vezuju panju na sebe.

*Van Ostade: Seoska gostionica- ssasvim drugi dojam; motiv unosi ritam u scenu

*Da Vinci Posljednja veera- pojam jedistvene prie je postojao i ranije, ali sa
nesigurnim rukovanjem ; ovdje se ipak posmatrau prua toliko pojedinanih
situacija

-*Tiepolo- Posljednja veera- barok saimanje slike u pojedina snana dejstva

4. HISTORIJSKO I NACIONALNO

*Durer: Hvatanje Hrista vs. ungauer: Hvatanje Hrista2

Kod Durera imamo jasnost i preglednost prie, kompozicija je bolje promiljenja,

velika je jasnoa pojave, Hristos kao koso postavljena forma gospodari cijelom
slikom

-ongauer- jo uvijek nije izvreno podvajanje izmeu glavne i sporedne stvaru; jo

nema jasan sistem pravaca i suprotnih pravaca

*Belini Preobraenje vs. Rafael Preobraenje;

U prvom sluajju tri figure su potpuno iste vrijednosti jedna pored druge. U drugom
sluaju rastureno je sklpljeno u jednu veliku formu te je unutar te forme pojedinano
dovedeno do snanijeg kontrasta

*Hugo van der Hus: ADAM (GRIJEH)

Ovdje imamo nedostatak raslanjenosti i svjesnog rukovanja kontrastnih djelovanja.

Od svih nacija italijanska je najistije uobliila klasini tio; u tome je slava njene
arhitekture i njenog crtea.
*Bue: djevojka koja lei

ARHITEKTURA

1. OPTE

U baroku su dijelovi potinjeni jednom dominantnom ukupnom motivu i samo

sadejstvo sa cjelinom im daje smisao i ljepotu.

Albertijeva definicija savrenog:

Forma mora da bude takva da se ni jedan komadi njen ne bi mogao da mijenja ili
oduzme a da se ne uniti harmonija cjeline. Ovo vai i za barok, ali je pojam
jedinstva drugaiji. Ako se iz barokne cjeline izuzme jedan dio, on gubi znaenje.

Primjeri:

Italijanska arhirtektura prua primjere idealne jasnosti.

*Nadgrobni spomenik Aleksandra VII- Bernini: za ljubav jedinstva je ponitena

suprotnost izmeu glavne figure koja sjedi i prateih figura koje lee.

*Palata Kanelarija- primjer renesansnog jedinstva: stroija organizacija forme:

arhitektonski pandan Tizijanovoj Veneri

*Palata Ruelaj-kvatroetno- potpuna jednakost polja

*Palata Odeskaliski u Rimu: isto barokni suprotni tip prema Kanelariji- u dva gornja
spratadonosi poredak kolosalnog koji je otad za zapad postao norma; tako da tu
prizemlje postaje nesamostalan lan.

*Palata Hoelajn (Minhen)- ni jedno zidno polje se vie ne moe shvatiti, prozori se
potpuno stapaju sa pilastrima, a ovi su gotovo potpuno izgubili tektonski znaaj