TOKA NA BiH http://209.85.129.132/search?q=cache:dUG-AiHXw_IJ:feral.audiolinu...

Ovo je Googleov cache od http://feral.audiolinux.com/look/weekly1

/article_tisak.tpl?IdLanguage=7%26IdPublication&IdPublication=1&NrArticle=832&NrIssue=893&NrSection=1&
ST1=text&ST_T1=teme&ST_AS1=1&ST_max=1. Ovo je prikaz stranice kako je prikazan za 22 Feb 2009
09:31:57 GMT. Stranica current page je moda promjenjena u meuvremenu Saznaj vie

Ovi pretraivaki pojmovi su oznaeni: tuman 31 1991 Ovi pojmovi se pojavljuju Samo Teksualna verzija
jedino na linkovima koji su usmjereni na ovu stranicu: prosinac

AGRESIJA NA BOSNU: STENOGRAMI RAZGOVORA FRANJE TUMANA I NJEGOVIH

SURADNIKA NAJOITIJI SU DOKAZ TEZE DA JE HRVATSKA PRVA PRIZNALA, A DRUGA
NAPALA BOSNU I HERCEGOVINU

TOKA NA BiH
Ivan LOVRENOVI
25. listopada, 2002.

Stvari o kojima govore stenogrami koje objavljujemo u ovom Feralu nisu ni prije bile nepoznate; ti ih
dokumenti, meutim, danas ine sablanjivo oevidnima. Poslije ovoga, negiranje ili ignoriranje aktivne
uloge hrvatske politike i vojske u razaranju Bosne i Hercegovine, u zloinakom destruiranju politike i
demografske supstancije hrvatskoga elementa u Bosni, kao i negiranje agentske uloge raznoraznih
Bobana i Prlia u svemu tomu bit e zaista dokazom potpunoga pomanjkanja ne samo morala nego i
elementarne inteligencije

Opet cure Tumanovi stenogrami! to je toga udaka gonilo da svakom svom gostu nudi soluciju da
im razgovor bude sniman, koje je prirode ta njegova nezajaljiva potreba da sve, a osobito ono to je
za nj sama najkompromitantnije, bude magnetogramski zabiljeeno o tomu su iznoene svakakve
pretpostavke, ali ni jedna nije ponudila konaan i uvjerljiv odgovor. Da je patio od svojevrsne manije
veliine, te da je o sebi, komino, volio misliti kao o velikomu historiku, to je poznato, ali oevidno ni
kombinacija tih dviju osobina nije dovoljna kao potpuno objanjenje za cijelu Himalaju snimljenih
razgovora koja je iza njega ostala, a danas se nalazi raspaana tko zna na koliko strana, od privatne
spremnice Tumana-sina, sve do vrijednih ruku Del Pontiinih arhivara i analitiara u Haagu.

Roj Medvedev opisivao je u svojim knjigama, koje smo onih davnih godina uz ozbiljne opasnosti
provercavali vraajui se sa Frankfurtskoga sajma knjiga, a onda krajem osamdesetih ve i objavljivali,
kako je staljinski policijski sustav bolovao od dokumentiranja. Nema ni jednoga jedinog sluaja istrage
tvrdi Medvedev a bilo ih je na desetke milijuna i sve su bile protuzakonite, koji nije zapisniki zabiljeen,
veoma esto u vie kopija. Isti istraiva sovjetskoga inovniko-policijskog raja pronaao je i objelodanio i
onu zaudnu sliicu o supertajnim pismima i dokumentima, koje je Staljin drao ispod zatitnoga papira u
glavnoj ladici svojega pisaeg stola; tu je, navodno, naena i ona glasovita poruka to ju je Staljinu poslao
Tito, nakon nekoliko neostvarenih atentata protiv njega dirigiranih iz Kremlja.

I Medvedev je ostao bez objanjenja ove u biti kafkijanske pojave, tek se potrudio oko njezine potanke
deskripcije.

Kako god bilo, kada jednoga dana pristignu ozbiljni kritiki historiari postjugoslavenskoga razdoblja, i
komparativno se pozabave trima najeksponiranijim linostima Tumanom, Miloeviem i Izetbegoviem
- ustanovit e zanimljive razlike u nainima na koje su ova trojica nastojali dizajnirati vlastitu ulogu u toj
krvavoj historiji. Nasuprot Tumanovoj maniji dokumentiranja, Miloevi zazire od tragova: za njim nisu
ostali nikakvi papiri ni tonski zapisi, a leevi, ti prvorazredni tragovi i dokazi, preseljavani su, potapani i
zakapani uzdu i poprijeko Srbije... Tako se, valjda, zbog Miloevieve grafofobije, i moglo dogoditi da
jedino to Tuman nije dokumentirao (ili to jo ne znamo), jest ono to je razgovarao s Miloeviem
(Tikve, Karaorevo...). Izetbegovi, pak, ide nekako srednjim putem: on objavljuje memoare, u kojima
dokumente upotrebljava kao i sjeanja - sasvim selektivno, prema potrebama briljivoga dizajniranja
vlastitoga lika i djelovanja.

1 of 4 15.3.2009 21:47
TOKA NA BiH http://209.85.129.132/search?q=cache:dUG-AiHXw_IJ:feral.audiolinu...

Nedavno je objavljen stenogram razgovora od 8. sijenja 1992., kada je u metropolu svih Hrvata na
razgovor s predsjednikom svih Hrvata stigao uvaeni gost, desna ruka Radovana Karadia
Nikola Koljevi. U Zagreb ga je doveo Franjo Boras, ona neprispodobiva zombijevska figura koju je HDZ,
ba kao za nacionalnu samoporugu, instalirao u Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, a u Zagrebu su ih, u
oekivanju Tumana, doekali Josip Manoli, Gojko uak, Milan Ramljak i Tumanov tadanji glavni
struno-politoloki serviser prof. Zvonko Leroti. (Doista, to je danas s tim ovjekom; to znai njegova
dugogodinja nijemost pred javnou? Kajanje? Stid? Ili naprosto strah od javnosti, poslije tolikoga zla
proizaloga iz efovih ideja koje je pakirao u znanstvenu ambalau?) Za njim je slijedilo objavljivanje
tmurnoga razgovora to su ga Tuman, uak i Bobetko vodili u kasnu jesen 23. studenoga 1993., desetak
dana nakon ruenja Staroga mosta, i u kojemu je rije o sudjelovanju hrvatske vojske u ratu u Bosni, a
neraspoloenje i nekakva rezignirana, gotovo melankolina atmosfera proizlazi iz evidentnoga vojnog,
politikog pa i propagandnog debakla, nad kojim Tuman zdvaja. Sada se, evo, pojavljuju jo dva
fragmenta sa sastanaka 22. listopada (Tuman u Splitu s Prliem, Bobanom, Praljkom i Milivojem
Petkoviem) i 5. studenoga iste jeseni (Tuman u Zagrebu s Bobetkom, ukom, Agotiem), koji mu
logino i kronoloki prethode.

Po mnogo emu ovo su kljuni dokumenti u pitanju politike Tumanove Hrvatske prema Bosni; po
vanosti ravan bi im mogao biti samo onaj iz Karaoreva, ako ga uope ima i ako ikad bude objavljen. Tri
posljednja - zato to nepobitno, iz usta samih glavnih aktera, govore o sudjelovanju hrvatske vojske (pa,
valjda, konzekventno tomu i hrvatske drave) u ratu u Bosni, i to u najkritinijemu trenutku opstanka te
zemlje, u jesen 1993., kada se ve i na muslimanskoj strani u najuemu i najautoritativnijem krugu
politiara i intelektualaca oko Izetbegovia zagovara i planira formiranje etnike muslimanske dravice, to
bi predstavljalo posljednji uvjet za raspad zemlje i trijumf Tumanove i Karadieve politike. Onaj prvi,
pak, vaan je zato to snano osvjetljuje apriornu idejnu i dubinsku konceptualnu suglasnost tada
vladajuih hrvatskih i srpskih nacionalista oko Bosne i Muslimana, a trenutak je za hrvatsku stranu u
pogledu te suglasnosti vie nego morbidan: to bratoljubno i nadasve ugodno, na trenutke gotovo euforino
avrljanje s jednim od ideolokih tenora neoetnikoga programa, sve se to dogaa poetkom 1992., koji
dan nakon potpisivanja Sarajevskoga sporazuma kojim se JNA preseljuje iz Hrvatske u Bosnu, prije
referenduma i poetka agresije na Bosnu, a nota bene poslije svih uasa to su ih u Hrvatskoj, od
Konavala do Vukovara, poinile JNA i druge srpske oruane jedinice! Kod ovakvih scena ovjek se uvijek
iznova prisjeti hipoteza poput one zagrebakoga profesora uneca, kako je mogue da je cijeli rat u
Hrvatskoj bio zapravo samo drle de guerre, fingirana predigra, uspostavljanje pretpolja za agresiju na
Bosnu i Hercegovinu.

Stvari o kojima ti stenogrami govore nisu ni prije bile nepoznate; ovi ih dokumenti, meutim, danas ine
sablanjivo oevidnima. Poslije ovoga, negiranje ili ignoriranje aktivne uloge hrvatske politike i vojske u
razaranju Bosne i Hercegovine, u zloinakom destruiranju politike i demografske supstancije hrvatskoga
elementa u Bosni, kao i negiranje agentske uloge raznoraznih Bobana i Prlia u svemu tomu bit e zaista
dokazom potpunoga pomanjkanja ne samo morala nego i elementarne inteligencije.

Kompletna Peta brigada, sa svojim sastavom, sa ovog fronta vinkovakoga je kompletno postepeno
povuena i nala se na tom ratitu. To je oko 2.500 ljudi, plus sve topnitvo, oklop i kompletno
zapovjednitvo... hvasta se Bobetko. S kakvim zadatkom? To objanjava, naravno, Tuman: Ja sam
pred par mjeseci dao zadau ministru obrane uku i generalu Bobetku, naa pomo i nae angairanje u
Herceg-Bosni, jer se tamo rjeava pitanje buduih granica hrvatske drave. Sekundira Jadranko Prli: Mi
emo morati da predloimo varijante potpunijeg pribliavanja... U ovom trenutku je neophodna vojna
pobjeda da se povrati situacija i raspoloenje... Mi se moramo pribliavati zaokruenju teritorije. ...ak i
preseljenje nekih brigada, koje bi podrazumijevalo i preseljenje puanstva i njegovo koncentriranje na
odreenim pravcima za koje smatramo da mogu postati i ostati hrvatski prostori. Ja znam da jest nastojanje
da svaki Hrvat ostane da ivi gdje jest. Ali, postoji pragmatika, postoji koncentracija snaga...

Tuman upoznaje svoje hercegbosanske agente s pismom to mu ga je uputio kardinal (tada jo samo
nadbiskup) Pulji, a iz tog Tumanovog citata mi danas, 2002. godine, vidimo da Pulji ve tada, 1993.
godine, znade za monstruozno duplo dno hrvatske politike u Bosni, za prlievsku zloinaku pragmatiku.

2 of 4 15.3.2009 21:47
TOKA NA BiH http://209.85.129.132/search?q=cache:dUG-AiHXw_IJ:feral.audiolinu...

Pulji, dakle, Tumana upozorava na nacionalne direktive to dolaze iz Gruda: Mi imamo sklopljen
ugovor sa srpskom stranom. Oni e HVO-u pruiti pomo oistiti krajeve koje kontroliramo te e nam Srbi
omoguiti iseliti Hrvate iz Kiseljaka, Kreeva, Varea, Viteza i Busovae, a mi emo te predjele predati
etnicima. Nai i srpski efovi su se dogovorili ove podjele tako rijeiti. A na pitanje zato se uzalud
rtvuju momci koji se bore, Grude odgovaraju: Moramo izazvati Muslimane da nas potjeraju odavde.
Kako, meutim, alosno-smijeno djeluje to nadbiskupovo vajkanje najodgovornijem ovjeku meu
Hrvatima, kad je sam taj Velehrvat idejni tvorac zaokruavanja hrvatske drave na raun Bosne i
Hercegovine, ako treba i razmjenom puanstva, a ovo to se dogaa, i nad ime se nadbiskup snebiva,
samo je logina konzekvencija te Predsjednikove vizije! Ako nikad ranije nije uo za to, nadbiskup nije
mogao ne uti Tumanove ideje o smirenju hrvatsko-srpskoga trvenja teritorijalno-etnikim namirenjem
obiju strana u Bosni i Hercegovini iznesene jo u famoznome novogodinjem intervjuu 31. prosinca
1991./1. sijenja 1992., to su ga gromoglasno prenijele sve domae i strane novine, te nakon kojega je i
Nikola Koljevi ve za osam dana kako vidjesmo - pohitio u Zagreb da predsjedniku izrazi svoje divljenje
i potpunu suglasnost, i da mu najavi proglaenje Republike Srpske sutradan, 9. sijenja. Zaludu! Kao i
mnoge druge hrvatske ui, i nadbiskupove su bile zalivene gustim voskom svenacionalne zaluenosti, a na
nekolicinu individua (meu kojima sam se imao tunu ast nai), to su tada javno upozorile na pogubnost
tih ideja, sruila se anatema: kurvini sinovi i nacionalni izdajnici! Pa i bosanskohercegovaki referendum o
samostalnoj dravi Tuman je, kako sam precizno objanjava u ovim stenogramima, podrao iz posve
licemjernih i kalkulantskih razloga, iz straha od stava nekih u meunarodnoj zajednici: Ako smo za
podjelu Bosne, da onda prihvate i zahtjeve Srba u Krajini da se odvoje od Hrvatske...

Posebna tema, u kojoj Tumanovi stenogrami nude nesvakidanje plastian materijal za politiko-
psiholoku i mentalitetnu analizu, ili zavodljivu beletristiku obradu, jest ajlokovsko trgovanje, zavlaenje
i natezanje s muslimanskim vodstvom, respective s Alijom Izetbegoviem. Definitivno se moe rei da ta
dvojica ljudi nisu ni u jednom trenutku podlegli slabosti da razmijene i jednu jedinu iskrenu rije. A
njihove kombinacije, dogovori, sporazumi, zajednike deklaracije i uzajamne ponude mogu unii kao
pojmovi u univerzalni rjenik politikoga licemjerja. Kako javni, tako i oni tajni, o kojima ni Izetbegovi
nikada nije izvijestio svoju javnost; oni bi, naime, mogli pripomoi da bonjako-muslimanski svijet shvati
kako do oblikovanja mentalne i politike ideje o nunosti i opravdanosti stvaranja bonjako-
muslimanske republike, kao uvoda i uvjeta definitivnoga raspada Bosne i Hercegovine, nije dolo samo
zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu i iskljuivo zbog potrebe reaktivnoga, obrambenog djelovanja.

Tuman (u razgovoru s Prliem, Bobanom, Praljkom i Petkoviem 5. studenoga 1993.) pripovijeda: I,

budui da vjerojatno svi ne znate, pa u vam onda proitati sporazum koji smo u Beu, tajni sporazum koji
nije objavljen (...) potpisali. Predsjednik Hrvatske i Predsjednik Predsjednitva Bosne suglasni su da se
odnosi izmeu bosansko-muslimanske republike i Hrvatske republike, u okviru Unije Bosne i Hercegovine
razvijaju na svim podrujima s ciljem stvaranja zajednike drave, koja e istodobno stupiti u konfederalni
odnos s Republikom Hrvatskom. Osim mene, uz hrvatsku delegaciju je bio arini, uul, Bievi. Uz
Aliju Izetbegovia, to je potpisao Haris Silajdi i Komi...

Napokon, u ovim stenogramima zna se nai i takvih detalja ija je ivotna uvjerljivost neusporedivo
snanija i rjeitija od bilo kakvih politikih i ideolokih tumaenja. Po karikaturalnosti takvo je ono mjesto
na kojemu se Slobodan Praljak divi Srbima zato to ih odrava scenografija. Oni imaju tri svoje
televizije, oni imaju svoje ministre inostranih poslova, oni imaju svoje skuptine... Isto se dogaa i sa
Muslimanima. Treba vidjeti kako oni tamo onu vladu postroje, kakvi su to smokinzi, kravate. Mi smo u
tom pogledu, gospodine Predsjednie, sve vie poeli liiti na zemljoradniku zadrugu. To nije dopustivo, i
u tom pogledu treba promijeniti cjelokupnu scenografiju ove drave koja se zove Hrvatska Republika
Herceg-Bosna.

A sliku, koja kao da je stigla ravno iz najboljih vijetnamskih filmova, poput Apokalipse sada ili Lovca
na jelene, pripovijeda u ovim stenogramima Imra Agoti, i to opetovano se vraajui na nju, valjda i
nesvjesno fasciniran njezinom izopaenom snagom. To je ono mjesto kada nova posada helikoptera
dolijee po ranjenike negdje u Lavi, a oni, kako koji ulazi, prua po stotinu maraka, jer su ih tako nauile
prethodne posade.

3 of 4 15.3.2009 21:47
TOKA NA BiH http://209.85.129.132/search?q=cache:dUG-AiHXw_IJ:feral.audiolinu...

Jadranko Prli na jednom mjestu, kao glavno, postavlja pitanje rentabilnosti jesmo li mi za Hrvatsku
rentabilna investicija. Izgleda da su ti piloti helikoptera iz Agotieve slike shvatili prlievsku sutinu
cijeloga nacionalnoga poduhvata, ili, kako bi se sasvim hegelovski izrazio scenograf Praljak misli
Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne.

U Hrvatskoj se po svoj prilici nikada nee pojaviti ope prosvjetljenje u vezi s grijehom u Bosni, to je danas
manje-vie jasno. Ne vie Tuman i njegov HDZ, nego cijela nacionalna superstruktura i etablirana
kultura, na elu sa Crkvom, zduno rade na tomu da se iskljui svaka mogunost nekakvoga kolektivnog
cas de conscience. Tako, nema mjesta ni iluzijama da bi objavljivanje Tumanovih stenograma ita moglo
promijeniti u opoj i ve okamenjenoj predodbi o naoj pravednosti u Bosni, koju tako precizno
izraava famozna saborska deklaracija. Za koju, da shizofrenija bude potpuna, ionako svi znaju da je
lana.

________________________________
Copyright 1993 - 2009 Feral Tribune. All rights reserved.

4 of 4 15.3.2009 21:47