Hrvatskomuslimanskiraturatu

CroatMuslimwarinwar

byeljkoIvankovi

Source:
STATUSMagazineforpoliticalcultureandsocietyissues(STATUSMagazinzapolitikukulturui
drutvenapitanja),issue:03/2004,pages:058065,onwww.ceeol.com.

The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Hrvatsko-muslimanski
rat u ratu
Hrvatsko-muslimanski rat ili rat unutar rata, rat pod Be, nakon to su Srbi
krenuli u svoj rat protiv Hrvatske i BiH, nije se pojavio ni iz ega, nego u
svom temelju ima, od poetka tripartitne koalicije (SDA, SDS, HDZ),
sukobljene interese triju nacionalnih zajednica, ponajprije oko podjele
zone utjecaja, tj. teritorija kao konstituirajueg imbenika neke nove BiH
eljko Ivankovi

TEKST JE PRVOTNO OBJAVLJEN U: 99, REVIJA SLOBODNE sku borbu izvan nje, a sve to kombinirajui s pregovorima,
MISLI, SARAJEVO, BR. 13-14, APRIL-JUNI 1998., STR. 27-41 istovremeno i sa Hrvatima i Muslimanima, kao i sa Slo-
vencima i Makedoncima, ekonomskim pritiscima i speci-

R
AT KOJI JE PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE POVEDEN,
nakon napada tadanje JNA i srpskih dobrovolja-
kih postrojba na Sloveniju i Hrvatsku 1991. godi-
ne, svoen na oskulu ouvanja Jugoslavije (SFRJ), prava
Srba na samoodreenje, ako ve to pravo imaju drugi, kako
se govorilo iz Beograda, na traenje drave za JNA, ako je
ve ne ele Slovenija i Hrvatska, u biti je bio rat za Veliku
Srbiju po granici amputirane Hrvatske na crti Virovitica-
Karlovac-Karlobag, kako je to govorio Vojislav eelj, a u
kojoj e biti svi Srbi i koja je ve jednom bila crtana i pro-
gramirana u etnikim dokumentima iz 1942. godine. Ni-
malo neobino, ako se zna da su politike parole koje su
pratile ovaj rat sa srpske strane bile tipa: ovo je dovravanje
rata 1941.-1945., ili ovo je zavretak srpskih oslobodilakih
ratova posljednjih 150 godina, gdje su neizbjeni politiki
toposi romantiarsko vienje historije i unutar toga po-
ziv na zaokruenje ciklusa, odnosno za denitivno rjee-
nje takozvanog srpskog pitanja, za to nije skupa cijena ni
milijun srpskih glava, kako je to pisao dr. Milorad Ekmei,
srpski povjesniar iz Sarajeva i ideolog Karadievog voj-
no-politikog stoera.
Duboko svjesni nezrelosti situacije za potpuni vojni udar
na tzv. secesionistike drave/republike, JNA i politiki Be-
ograd su, uz demonstraciju vojno-tehnikog potencijala, a
u oskudici ive sile, kako se vojniki zove ljudski faktor,
vodili rat niskog intenziteta (osim Vukovara!) u Hrvatskoj,
visokososticiranu propagandu unutar zemlje, diplomat-
jalnim ratom putem razgranate slube vojnih obavjetajaca
(KOS-a). U tom je smislu, Bosna i Hercegovina za buduu
krnju Jugoslaviju bila neobino vana. Ona, osim to je
32% srpska (broj Srba prema popisu stanovnitva iz 1991.
godine) stanovnitvom i 64% zemljitem (katastarski, kako
to tvrdi Karadi!), a historijski je srpska neupitno, kao uo-
stalom i Muslimani, pa ak i Hrvati (vidjeti brojnu srpsku
kvazihistoriografsku literaturu!), aktulani nosa aviona za
srpski rat protiv Hrvatske, tj. kopnena veza srpskim snaga-
ma za Kninsku krajinu, zapadnu Slavoniju i sve istono od
nje na to su Srbi (srpske zemlje zapadno od Drine) polaga-
li pravo, ukljuujui i izlazak na more, davnanju elju koju
historiograja tako dosljedno i uporno vee za Rusiju i nje-
zin izlazak na toplo more.
I dok su pregovarali s Hrvatima i Muslimanima odvojeno i
tako kupovali vrijeme, sprjeavali objedinjavanje prirodnih
saveznika, a u pregovore, kao u kupovinu vremena, ulazili i
Muslimani i Hrvati sa Srbima, dotle se stvarala objektivna
pretpostavka za totalni rat svih protiv svih u BiH. O ovo-
me, makar i naknadno, svjedoi Momilo Mandi, onda-
nji zamjenik ministra MUP-a BiH, kao ovjek koji je, po
vlastitom priznanju, dan uoi meunarodnog priznavanja
BiH kao drave napao policijsku kolu na Vracama u Sara-
jevu, poeo rat i tako izbjegao biti terorist, to bi bio da je
to uradio u trenutku kad je zemlja postala neovisna i me-
unarodno priznata.

58 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

 Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Danas, kad se poetak rata vee za 6. travnja 1992. godine,
kako rat u BiH vidi Izetbegovi, mora se rei da je rat u BiH
poeo sravnjivanjem hrvatskoga sela Ravno kod Trebinja,
12. listopada 1991., ili ak 20. rujna 1991., kako to misli ge-
neral Armije BiH, Jovan Divjak, kad su u Hercegovinu do-
li mobilizirani rezervisti Uikog i Podgorikog korpusa
tadanje JNA uz obrazloenje: zatita srpskog ivlja u tom
dijelu BiH. A ustvari, rat je poeo destrukcijom drave BiH
i izgradnjom paradravnih struktura tipa srpske autono-
mne oblasti i izgraivanjem Herceg-Bosne kao civilne in-
stitucije za organiziranje Hrvatskog vijea obrane kao voj-
ne strukture, koja se veoma rano, zahvaljujui iskustvu rata
u Hrvatskoj, poela pripremati za obranu dijelova BiH na
kojima su veinski ivjeli Hrvati.
U pomnijoj analizi, a sad se i poneto od toga otkriva, po-
kazalo bi se da je rat dugo i temeljito pripreman, rat kao va-
rijanta srpskog preuzimanja Jugoslavije, razoruavanjem
Teritorijalne obrane, to je bila svojevrsna revizija Titovog
koncepta openarodne obrane, a o emu svjedoe i gene-
rali Ljubii i Kadijevi, i Miloevievim udarom na SKJ
na 14. kongresu, i ruenjem najuglednijih bosanskoherce-
govakih politiara u saveznim institucijama, Hamdije Po-
zderca i Branka Mikulia, te cijelim nizom danas itljivih
politikih poteza.
I.
I dok je srpsko vodstvo vienje rjeenja jugoslavenskoga pi-
tanja u obje varijante (Miloevieva i JNA, naspram ekstre-
mnih Vojislava eelja i etnika) bilo agresivno, hrvatsko
je vienje na jedan nain diktirano onim to se dogaalo
u Hrvatskoj, a drugi je nain diktirao rat u BiH. Oslobodi-
Posebna su pria spoetka rata u BiH bili sami bh. Hrvati,
koji su 29. veljae i 1. oujka 1992. godine izili na referen-
dum za suverenost i nezavisnost BiH, kad je od ukupnog
izbornog tijela izilo glasovati 64%, a od toga 99,5% bilo
za. Taj bi rezultat, koji je BiH donio suverenost, zajedno
sa Hrvatskom i Slovenijom, bio nemogu bez velikog odzi-
va bh. Hrvata, a uslijed bojkota velike veine Srba. I pored
inaugurirane Herceg-Bosne (18. studenoga 1991.) i ve for-
mirane njezine vlastite vojske (HVO), dakako izvan zapo-
vjedne strukture Vlade u Sarajevu, hrvatski politiki esta-
blishment u BiH, ovisan sve vrijeme o Zagrebu, i samom
nedovoljno vojno i politiki, dakako prije svega vanjsko-
politiki, etabliranom, igrao je javno probosansku igru, a
tajno radio na ve spominjanim platformama podjele. Ta-
kvu dvojnu igru nije razumijevao obian hrvatski ovjek
u BiH, ionako sam bitno odreen bosanskohercegovakim
kulturnim miljom, Katolikom crkvom u bosanskoher-
cegovakom varijetetu, hipotekom Drugog svjetskog rata
i apolitinou kao oblikom bojkota prethodnog sustava.
Kad se ovomu doda naglo i iznova probuena svijest na-
glaeno nacionalnoga, iznova uspostavljena hrvatska dr-
ava, snana nacionalno-politika stranka/pokret s popu-
listikim idejama i ponos zbog vlastite vojske, koja ve ima
poetne ratne uspjehe, na ve objektivno razliito izraene
i izrazive interese po vertikali bh. dravnog prostora, ako
nju, vertikalu, imenujemo kao tok rijeka Neretva i Bosna:
Posavina, Soli, sredinja Bosna, zapadna Bosna, Hercego-
vina, te Hrvati velikih urbanih sredina, onda se komplek-
snost hrvatskog nacionalnog i politikog pitanja postavlja
dramatinije od bilo kog drugog u BiH, gdje su Hrvati tre-
i narod po brojnosti s manje od 18 procenata u populaci-
ji BiH.

Rat koji je protiv Bosne i Hercegovine poveden, nakon napada tadanje

JNA i srpskih dobrovoljakih postrojba na Sloveniju i Hrvatsku 1991. godi-
ne, u biti je bio rat za Veliku Srbiju po granici amputirane Hrvatske na crti
Virovitica-Karlovac-Karlobag
ti Hrvatsku u njezinim avnojskim granicama bio je princip U takvom kompleksu, prije svega emotivno garniranog na-
od koga se nije odstupalo i koji je i meunarodna zajedni- cionalnoga, s nikad jasno i precizno izreenim vojnim i po-
ca potvrdila, a kad je u pitanju BiH vrijedili su razliiti va- litikim stratekim interesima Hrvatske u vezi s ratom u
rijeteti istoga: onaj koji je eelj nudio Hrvatima prije bilo BiH i pogotovu u nedostatku autohtonih bh. hrvatskih po-
kakvog rata, tj. zapadna Hercegovina; ukov od 25% BiH litiara i autonomne bh. hrvatske vojne i politike ideje,
za Hrvate (Muslimanima 20% i Srbima 55%); Tumanov Hrvatima u BiH ostala je zbunjenost kao konstanta njihove
projekt Banovine iz 1939. godine, do krajnje radikalnih (iz ratne sudbine nakon poetnog osjeaja historijskog sad ili
1941. godine) do Drine koji su, dodue, funkcionirali kao nikad, naspram Velikosrba i nekritikog osjeanja superi-
romantiarska, mitska mjesta nepomirljivih ustaa. Isti- ornosti nad Muslimanima. Tu je zbunjenost hranila i poli-
na, postojala je, mada nedovoljno glasna i uglavnom ne- tika scena, koja je sve vie i sve nerazumljivije za Hrvate,
mona, skupina onih koji su dosljedni onome to su traili konfrontirala stvarno stanje na terenu s direktivama iz Za-
za Hrvatsku, traili i za BiH, dodue i decentraliziranu na greba koje, da niim drugim, iznenauju ve brojem pred-
principu koji je uoi rata, pa i izborima iz 1990. godine in- sjednika, dakle elnih ljudi HDZ BiH (njih est za est go-
staliran, etabliran nacionalna reorganizacija. dina je broj koji se u politikoj historiji ne pamti!), koji su
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004. | 59
Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e
Hrvati u Bosni i Hercegovini, lieni snanije domovinske samosvjesti (s iz-
mjetenom, moglo bi se rei, domovinskom svijeu!), u svojoj mitskoj ve-
zanosti za Zagreb i Vou, brzo su se poeli odricati vlastitoga hrvatstva
i bosanstva zarad zagrebakog vienja hrvatstva i recepture po kojoj se
ono imalo ivjeti
bili, oito, postavljani da bi ad hoc (Tuman je neprestano
govorio o kontinuitetu hrvatske politike, pa i politike pre-
ma BiH) provodili politiku serviranu iz Zagreba.
Nakon to su izglasali neovisnost svoje BiH, nakon to je
Hrvatska meu prvima priznala BiH i u nju odaslala svoga
veleposlanika, i nakon to su politiki instrumenti Herceg-
Bosne (Hrvatske zajednice, pa Hrvatske republike) posta-
li paralelne, da ne kaemo paradravne strukture, bez vla-
stitog politikog vodstva tamo gdje jest drava, u Saraje-
vu, bez vlastite politike i politike inicijative, Hrvati u BiH
nisu imali ansu biti i politiki imbenik u BiH doli u mjeri
izvanjske instrumentalizacije. Pa i nju je Zagreb inio tek u
mjeri sluajno otkrivenog hrvatstva BiH, stvarnog, a ne mi-
tolokog, i izvan Hercegovine, kao prirodnog (hrvatskog)
zalea Dalmaciji.
Iz perspektive Zagreba i historiara Tumana, postavlje-
na politika prema BiH, ve reena kao projekt Banovine
1939., nuno je morala zanijekati cjelinu interesa najma-
lobrojnijeg naroda u BiH zarad interesa povijesnog trenu-
tka u kome Hrvati opet, ovaj put uz pomo demokratsko-
ga svijeta, grade svoju dravu. U ime te ideje, veoma rano
su rtvovani (ako su i prepoznati!) interesi Hrvata Bosan-
ske Posavine, potom Bosanske Krajine, dijelova sredinje
Bosne, pa interesi Hrvata velikih gradova, gdje je bio kon-
centriran najvei intelektualni i ekonomski potencijal na-
roda. Sve je to rtvovano zarad onih spomenutih ukovih
25 procenata koje je imalo sluiti u svrhu podebljanja hr-
vatske kie, kako je Tuman zvao podebljanje uskoga po-
jasa Dalmacije, dalmatinskim zaleem, tj. zapadnom Bo-
snom i Hercegovinom.
Ovakva ratna strategija brzo je prepoznata kao rezultat do-
govora Miloevi Tuman u Karaorevu i Tikveu o za- stva i bosanstva zarad zagrebakog vienja hrvatstva i re-
mjeni teritorija putem ratom proizvedenog seljenja, kom-
paktiranja nacionalnih prostora i rjeavanja pitanja tzv.
manjinskih naroda, a ustvari remetilakoga faktora, te u
novom pokuaju denitivnog razrjeenja hrvatsko-srpskog
pitanja, u novom varijetetu dogovora Cvetkovi-Maek iz
1939. godine, a koji su dva elna ovjeka Srba i Hrvata do-
govorila, a meunarodna zajednica u Daytonu najposlije i
blagoslovila.
Osim to je disparatne hrvatske interese u BiH podre-
dio stvaranju nove hrvatske drave s hrvatskim zaleem
60 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA
u BiH koje se moe prisajediniti Hrvatskoj i time ponitio
stoljetno postojanje Hrvata u BiH, optuujui putem svo-
jih novinara i uvare hrvatstva u BiH, franjevce, Tuman
se pokazao politiki i vojno nezrelim u procjeni da e Srbi
brzo i lako poraziti Muslimane i time podjelu BiH preve-
sti u tehniko pitanje rjeavanja srpsko-hrvatskih interesa.
Uz ogranieno paktiranje s Muslimanima kao prirodnim
saveznikom, politiki Zagreb, iznenaujue, paktira i s ja-
im (s vlastitim delatom!) na raun druge rtve, Muslima-
na, uvjeren da e svijet do kraja i bez ostatka podrati ideju
namirenja Srbije, koja, ako ve ne moe spasiti Jugoslaviju,
svakako mora dobiti malu Veliku Srbiju, kako je tu novu
raspodjelu teritorija vidio Tuman. U takvoj bi podjeli i Hr-
vatska, mislio je, dobila neku svoju malu Veliku Hrvatsku,
a ostaci bi ostataka pripali Muslimanima, koji bi, okrueni
snanim susjedima, zajedno sa svojom dravicom, nacio-
nalno i dravotvorno atrorali. Na takvo ponaanje Za-
greba morala je snaan utjecaj imati Tumanova general-
ska impresioniranost s JNA i svakako srpski Blietzkrieg na
Drini i u Bosanskoj Krajini, gdje je u nekoliko dana poi-
eno muslimansko stanovnitvo, to ubijanjem, to pro-
tjerivanjem, to interniranjem u logore. Neizbjeno je uz
ovakve poteze Zagreba, koji samo prati poteze tada vojno i
politiki superiornog Beograda, vezati i utjecaj nekih mo-
nih krugova na Zapadu, koji su morali stati uz projekt ra-
zgraniavanja dva najvea naroda Druge Jugoslavije.
Kad je poela podjela leopardove koe, kako se nerijetko
oznaavala (ne)mogunost podjele BiH po nacionalnom
principu, bosanskohercegovaki Hrvati su se, i pored po-
etne vojne inicijative, pokazali nespremnim. Lieni sna-
nije domovinske samosvjesti (s izmjetenom, moglo bi se
rei, domovinskom svijeu!), u svojoj mitskoj vezanosti za
Zagreb i Vou, brzo su se poeli odricati vlastitoga hrvat-
cepture po kojoj se ono imalo ivjeti.
II.
Muslimanski politiki milj uoi rata i na poetku rata bio
je neto jednostavniji, svediv na najbanalniju egzistencijal-
nu ifru: BiH je jedino i sve to imaju, pa i nju tek i samo
onoliko koliko je imaju i druga dva naroda. Potajno, i ono-
liko koliko su brojniji od drugih i natalitetno perspektivni-
ji (v. Izetbegovievu Islamsku deklaraciju), ali to oni nisu
smjeli ni pomisliti, nego su to Srbi i Hrvati prepoznali kao
 Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

realnu, a dugoronu opasnost, nakon to su republike bive
Jugoslavije nuno morale postati nacionalne drave. Tako
je BiH postala jedini, ujedno i najmanji zajedniki imenitelj
i jedini ratni cilj za bosanskohercegovake Muslimane, a
nakon to su politiki iskuani Zulkarpaiev pokuaj hi- jest, a u stvarnosti imenima svojih postrojba (El Fatih i El
storijskog dogovora sa Srbima, gdje je Izetbegoviu nue-
no premijersko mjesto u novoj jugoslavenskoj vladi (vladi
skraene Jugoslavije); nakon pravako-hosovske varijan-
te Muslimana kao Hrvata; Izetbegovieve srednje varijan-
te i, najposlije, lijeve opcije u Muslimana koja je uvijek bila
transnacionalna.
Muslimanski izlazak iz Jugoslavije, nakon to su ga obzna-
nili Slovenci i Hrvati, doekan je s ozbiljnom prijetnjom:
Muslimane smo upozorili da ponovo ne budu oruje u
zloinakim hrvatskim rukama (eelj), ili jedan bi narod zacijskim jaanjem, snaenjem meunarodne podrke r-
mogao nestati (Karadi). Ostvarivanje prijetnji ubrzo je
svelo jedan narod na razinu gole, sirove borbe za biolo-
ki opstanak, kad su se nuno morali prisloniti uz vojno ve
organizirane Hrvate i Hrvatsku kao jedini put izlaska BiH
u svijet, te tako kupovati vrijeme za vlastito organizira-
nje i vojno jaanje. Otuda je Izetbegovi, mada za Hrvate u
BiH na iritantan nain, odbijao sve do 21. lipnja 1992. go-
dine imenovati agresora, cijeli mjesec nakon to su Slove-
nija, Hrvatska i BiH primljene u OUN i gotovo dva mjese-
ca nakon to je proglaena nova, trea, SR Jugoslavija (26.
travnja 1992.), a JNA kao njihova vojska, po odluci Predsje-
dnitva, trebala se povui iz BiH.
Legalitet i legitimitet novopriznate drave BiH, nakon to
su ve bile formirane dvije civilne i vojno-politike stru-
kture, uvale su preostale institucije BiH ojaane lijevom
opozicijom i znatnim brojem za BiH opredijeljenih Hrvata
i Srba, te onih iz kategorije ostalih, a to se najbolje vidje-
lo na brojanom sastavu Teritorijalne obrane, koja je prera-
stala u Armiju BiH, a gdje je broj Hrvata bio u postotcima
vei od njihovog broja i udjela u populaciji BiH, a broj Srba
se kretao oko polovice od njihovog procentualnog uea
u stanovnitvu BiH. To e rei da je oko 40% pripadnika
Teritorijalne obrane bilo nemuslimanske pripadnosti. No,
bilo je to samo u poetku, jer je veoma brzo i muslimanska
strana na srpski i hrvatski nain radikalizirala svoju pozici-
ju, tjerajui Srbe i Hrvate u njihovu rezervnu domovinu i
lansirajui priu o temeljnom narodu, uzimajui samo za
sebe ime koje znai stanovnika Bosne, falsicirajui povi-
Mudahid, npr.) pokazivati svoju stvarnu povijesnu (islam-
sku!) ukorijenjenost i politiko-programatske pretenzije. U
to se vrijeme biljee i projekti unitariziranja BiH, ime su,
prvotno se inilo apriorne, srpske i hrvatske optube dobi-
le stvarnosnu potvrdu, a to politikim istupima tipa Izetbe-
govievog obraanja francuskoj javnosti i govorom o bo-
sanskom narodu koji se samo religijom razlikuje.
Naravno, radikaliziranje muslimanske pozicije usko je po-
vezano s njihovim objektivnim vojno-politikim i organi-
tvi i ogoljavanjem Tuman-Miloevievog plana, za koji u
Tumanovu sluaju postoji i pisani trag u interviewu Slo-
bodnoj Dalmaciji od 31. prosinca. 1991. godine kad go-
vori o srpsko-hrvatskom razgranienju koje bi moda mo-
glo sprijeiti rat i to na temeljima sporazuma iz 1939. go-
dine, ali jo povoljnije. Srbija bi dobila svoje na ovoj stra-
ni Drine, a ujedno bi se Hrvatskoj prikljuilo njezine kra-
jeve. Podjela je raunala i na Muslimane: Pri tome bi mo-
gao ostati dio zemljice Bosne gdje bi Muslimani imali vei-
nu i ta drava Bosna bi mogla biti tampon izmeu Hrvat-
ske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina
BiH. Mnogo kasnije, kad je ojaao, Izetbegovi e odgovo-
riti: Dogovor Cvetkovi-Maek 1939.? Banovina? Ali tada
nije bilo Izetbegovia! Meutim, ovdje bi se mnogo toga
imalo rei to bi pokazalo muslimansku poziciju u vreme-
nu od pola stoljea, od vremena kad su Muslimani optira-
li za Hrvate ili Srbe, ili pak bili neopredijeljeni, do vremena
kad se formiraju kao politiki narod, kao nacija, to se ipak
ne moe vezati za Izetbegovia, kako on to sebi ovom izja-
vom pripisuje.
III.
Hrvatsko-muslimanski rat ili rat unutar rata, rat pod Be,
nakon to su Srbi krenuli u svoj rat protiv Hrvatske i BiH,

Oko 40% pripadnika Teritorijalne obrane bilo je nemuslimanske pripa-

dnosti. No, bilo je to samo u poetku, jer je veoma brzo i muslimanska
strana na srpski i hrvatski nain radikalizirala svoju poziciju, tjerajui Srbe i
Hrvate u njihovu rezervnu domovinu i lansirajui priu o temeljnom na-
rodu, uzimajui samo za sebe ime koje znai stanovnika Bosne, falsicira-
jui povijest, a u stvarnosti imenima svojih postrojba (El Fatih i El Muda-
hid, npr.) pokazivati svoju stvarnu povijesnu (islamsku!) ukorijenjenost i
politiko-programatske pretenzije.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004. | 61
Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e
Karadi, Boban i Izetbegovi, su se dogovorili u Lisabonu (18. oujka
1992.) da se BiH uredi kao drava triju konstitutivnih jedinica utemeljenih
na nacionalnim naelima. I nije sad ni vano zato je i pod kojim okolno-
stima Izetbegovi (vjerojatno pod amerikim utjecajem) taj plan odbacio,
on je legitimirao nacionalno kao crtu podjele na kojoj su ili i svi potonji
planovi
nije se pojavio ni iz ega, nego u svom temelju ima, od po-
etka tripartitne koalicije (SDA, SDS, HDZ), sukobljene in-
terese triju nacionalnih zajednica, ponajprije oko podjele
zone utjecaja, tj. teritorija kao konstituirajueg imbeni-
ka neke nove BiH. Meunarodna zajednica je to legitimi-
rala Cutilherovim planom, kad su izravni pregovarai oko
(pre)ureenja nove BiH bili etnike voe Karadi, Boban
i Izetbegovi, koji su se dogovorili u Lisabonu (18. oujka
1992.) da se BiH uredi kao drava triju konstitutivnih je-
dinica utemeljenih na nacionalnim naelima. I nije sad ni
vano zato je i pod kojim okolnostima Izetbegovi (vje-
rojatno pod amerikim utjecajem) taj plan odbacio, on je
legitimirao nacionalno kao crtu podjele na kojoj su ili i
svi potonji planovi (Vance-Owenov iz sijenja 1993. godi-
ne, Owen-Stoltenbergov iz srpnja 1993. godine, plan Kon-
taktne skupine godinu dana potom i najposlije i Daytonski
sporazum iz studenoga 1995. godine) i svakako davao do-
datna opravdanja za i onaj postojei i onaj prijetei rat, rat
u ratu.
Podsjeamo da je po Vance-Owenovom planu predviena
vlast za Muslimane u etiri provincije, za Srbe u tri, a za
Hrvate u dvije, ona deseta provincija bila bi mjeovita mu-
slimansko-hrvatska. Hrvati su odmah poeli provoditi re-
eni sporazum, ak prije nego je plan i izdiskutiran. Ve u
sijenju 1993. traili su od Armije BiH da se vojno podini
HVO-u tamo gdje su Hrvati trebali imati vlast. To je rat od
latentnog pretvorilo u otvoreni i intenzivni sukob.
Naravno, same podjele, pa i Vance-Owenova ne bi mogle
uiniti da dva prirodna saveznika stanu jedan protiv dru-
goga da nema kontinuiranog politikog sukobljavanja sve
vrijeme, ak od 7. travnja 1992. godine kad je Tuman svo-
jom odlukom meu prvima priznao BiH, a do imenovanja
veleposlanika Sanevia (29. rujna 1992.), nekoliko se puta
sastajao s Izetbegoviem (15. lipnja, 21. srpnja ili 23. rujna
u New Yorku) i utanaivao dogovore o prijateljstvu i sura-
dnji dviju drava. Dakako, paralelno s tim susretima, koji
su i dalje uvrivali prijateljstvo, ili su tajni susreti Kara-
dia i Bobana (npr. u svibnju 1992. u Grazu), jaanje Her-
ceg-Bosne, na to Vlada BiH 6. srpnja 1992. reagira osu-
dom preuzimanja vlasti od strane HVO-a u opinama s hr-
vatskom veinom. U kolovozu prve ratne godine dio hrvat-
62 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA
skoga tiska (i uope medija) napada bh. rukovodstvo, u li-
stopadu se sukobljavaju HVO i Armija BiH u Novom Tra-
vniku i Prozoru i to traje do 1. studenoga, kad Izetbegovi
i Tuman u Zagrebu jednoduno zakljuuju da su poslje-
dnji sukobi izmeu nekih jedinica Armije RBiH i postroj-
bi HVO-a tetni za daljnju borbu protiv zajednikog agre-
sora.
Hrvatsko-muslimanski rat ipak nije plod samo imperijal-
ne, velikohrvatske politike, on je nuno u sebe ukljuivao
i borbu za ivotni prostor, pogotovu nakon to je tehniki
superioran srpski agresor zaposjeo vie od 60% BiH i time
na preostali slobodni teritorij (onaj to su ga kontrolirali
Armija i HVO), a napose u centralnu Bosnu, natjerao veliki
broj muslimanskih izbjeglica i time u bitnome promijenio
demografsku ravnoteu tog dijela BiH. Pritisak musliman-
skih izbjeglica, olako muslimansko preputanje teritorija
Srbima, a organiziranje za uzimanje tog teritorija od Hr-
vata, kako su te pokrete stanovnitva vidjeli u Herceg-Bo-
sni, bili su opravdanje za HVO da izolira sredinju Bosnu
najprije ruenjem mosta Bila na Neretvi, kojim je ila lo-
gistika u Bosnu i snanim udarom na Gornji Vakuf (12. si-
jenja 1993.) kojim se trebao kompaktirati hrvatski etniki
prostor od Duvna i Prozora preko Gornjeg Vakufa do sre-
dinje Bosne: Kiseljaka, Kreeva, Fojnice, Busovae, Viteza,
Novog Travnika, ime se otvara komunikacija koja potpu-
no izolira dolinu Neretve i one sjeverno od Mostara i za-
pravo pravi proboj prema zamiljenoj, dodue i neko po-
stojeoj, granici Banovine iz 1939. godine.
Taj rat, koji je svakako najvie trebao Srbima u vrijeme kad
su Hrvati i Muslimani ve bili u stanju poduzimati i voj-
nu inicijativu, Hrvati su doivljavali kao muslimanski po-
kuaj da od Hrvata kao brojano manjeg naroda uzmu ono
to od Srba nisu mogli, pa ak niti htjeli (nisu se ovako bo-
rili protiv Srba kao protiv nas govorili su i pisali hrvatski
dunosnici i mediji), a Muslimani su taj rat doivljavali kao
izdaju ratnog saveznika, no u lea, kako se to kae u bal-
kanskom vokabularu. Tim ratnim dodirima Hrvata i Mu-
slimana isplivale su u prvi plan dotada samo sluene i bri-
ljivo skrivane duboke konceptualne podjele, ak nepomir-
ljive strateke razlike meu dvjema rtvama istog agresor-
skog koncepta. Najednom se vidjelo zato su se Muslimani,

koji su se vojno-logistiki opremali preko hrvatskih terito-
rija, mogli i smjeli naoruavati samo do one mjere do koje
ne bi postali opasni po hrvatsku stvar, nego tek toliko da
budu, s obzirom na bioloki potencijal, korisni saveznici.
Meutim, rat je pokazao veoma brzo i mnogo vie od toga.
Udari HVO-a na Vitez u travnju i mostarska ofenziva 1993.
godine pokazali su da Armija BiH ve posjeduje brojanu i
organizacijsku snagu respektabilne razine, koja e tijekom
ljeta 1993. godine poluiti i prve uspjehe (primjer zauzima-
nja Fojnice u srpnju 1993. godine ili deblokada Mostara sa
sjeverne strane). Pokazalo se i da su procjene HVO-a o vla-
stitoj snazi krive, otuda i novi susret, dakako tajni, Karadi-
a i Bobana u Herceg Novom i nastavak suradnje, na odre-
enim dijelovima, vojske bosanskih Srba i HVO-a (primjer
epa je najoitiji). No, kako je to bio rat koji je ponajvi-
e iao u prilog Srbima, to se biljei, dodue kao javna taj-
na, i suradnja vojske bosanskih Srba i Armije BiH, ovaj put
u sluaju Mostara, i u obliku rentiranja topnike vatre na
odreeno vrijeme i za odreenu cijenu. Tako je rat u BiH,
zahvaljujui ekspanziji hrvatsko-muslimanskog rata i sma-
njenju intenziteta ratnih sukoba i jednih i drugih na dodir-
nim crtama sa Srbima (a i to je bio dio pogodbe i jednih i
drugih do izvjesne mjere), postao rat svih protiv svih. Tako
je ponitavana teorija o agresiji, tako je rat postajao vjerski,
etniki, graanski, dakle sve ono to su Srbi od poetka tvr-
dili i na emu su od poetka radili. Dodatno se tako etniki
istio prostor i vrila nacionalna polarizacija, dakle i etni-
ko ienje u Armiji BiH, koja je sve vie postajala musli-
manska vojna sila, ne vie i samo po asnikom sastavu,
nego i po ukupnoj nacionalnoj strukturi, ideologiji, jaanju
islamskog utjecaja u njoj i dr.
Ovdje svakako treba spomenuti i neprestanu suradnju
HVO-a i Armije BiH na brojnim zajednikim ratitima,
od Oraja na sjeveru Bosne, preko ratita u tuzlanskoj re-
giji, u djelokrugu Drugog korpusa Armije BiH, do sarajev-
skog ratita (Prvog korpusa) i na zapad do bihake regije,
gdje je bio djelokrug Petog korpusa Armije BiH. Bili su to,
zapravo, prostori, osim u Oraju, koje je odbilo prihvati-
ti namijenjenu mu sudbinu cijele Posavine, gdje su Hrva-
ti manjina. Zato su krvave borbe voene na podruju sre-
dnje Bosne, gdje je operativna zona Treeg i Sedmog kor-
pusa Armije BiH i hercegovakog ratita, gdje je HVO zao-
kruivao prostor kojemu je glavni grad trebao biti Mostar,
a istona granica zalee Dubrovnika (Stolac i dijelovi opi-
ne Trebinje).
HVO je htio zaokruiti svoj prostor, a one Hrvate koji su bili, teritorijalno, za
njegovu politiku, u slijepom crijevu, poput Varea ili Kaknja, nakon zloi-
nakih incidenata, kolektivno preseliti na prostor na kome bi se poveala
hrvatska populacijska masa i s njom vojni potencijal
Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e
IV.
Ve smo rekli da je 1993. godina praktino godina ratnog
odmora za Srbe. Praktino, sva znaajnija vojna, politika i
diplomatska gibanja bila su na relaciji Armija BiH HVO,
Sarajevo Zagreb (via Grude), te i jedni i drugi prema me-
unarodnim institucijama. To je vrijeme preokretanja ra-
tne sree i denitivnog konstituiranja Armije BiH kao im-
benika na kojeg se u bilo kakvom razrjeenju bh. krize ima
raunati. Od poetnih hrvatskih udara na jednom ili mu-
slimanskih na drugom prostoru, ve u svibnju 1993. godi-
ne imamo Bobanovo pismo glavnom tajniku UN Boutrosu
Boutrosu Ghaliju u povodu irenja muslimanske agresije,
u lipnju upozorenje na teak poloaj Hrvata u Travniku, sr-
panjski zahtjev Zagreba za obustavu napada... protiv neza-
tienog hrvatskog civilnog puanstva. Broj apela Vlade u
Sarajevu teko je i pobrojati, kao i sporazume o primirju i
posvemanjem miru. Ipak, biljeimo neke: 20. travnja su ga
potpisali zapovjednici dviju vojski Sefer Halilovi i Milivoj
Petkovi, to su poslije u Zagrebu potpisali Boban i Izetbe-
govi; 10. svibnja Tuman od Bobana i Izetbegovia trai
trenutni prekid sukoba bez obzira tko ih je prouzroio;
18. svibnja potpisan je mir u Meugorju izmeu Tuma-
na, Bobana, Akmadia, Borasa, Petkovia s jedne stra-
ne, te Izetbegovia, Silajdia, Mahmutehajia, Halilovi-
a s druge strane, a uz nazonost lorda Owena, Stoltenber-
ga i predsjedatelja Ministarskoga vijea Europske unije Ni-
elsa Helvega Petersona; 13. lipnja iz Geneve Predsjednitvo
BiH izdaje naredbu za prekid sukoba Hrvata i Muslimana u
srednjoj Bosni, a slini e se pozivi ponavljati i 12. studeno-
ga 1993. i 23. veljae 1994. godine, praktiki sve do potpisi-
vanja Washingtonskog sporazuma iz oujka 1994. godine i
svega onog to je iz toga proslijedilo.
Mir je, naravno, trebao i jednima i drugima, ali kako cilje-
vi nisu bili postignuti, to su sukobi imali zadatak dovravati
zapoeto. HVO je htio zaokruiti svoj prostor, a one Hrva-
te koji su bili, teritorijalno, za njegovu politiku, u slijepom
crijevu, poput Varea ili Kaknja, nakon zloinakih incide-
nata, kolektivno preseliti na prostor na kome bi se poveala
hrvatska populacijska masa i s njom vojni potencijal. Hrva-
te iz Zenice, Tuzle i Sarajeva trebalo je preseliti u novi bo-
sanskohercegovaki hrvatski glavni grad Mostar, napose
hrvatski intelektualni potencijal, koji se, i pored svih ratnih
nevolja i seoba, u dobroj mjeri ouvao u Sarajevu, kao sje-
ditvu nadbiskupije, franjevakle provincije Bosne Srebre-
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004. | 63
Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e
ne, hrvatskog kulturnog drutva Napredak, dviju bogoslo-
vija, Sarajevskog univerziteta i sl. Ujedno, trebalo je diskre-
ditirati postrojbe HVO-a koje su branile svoja stanita za-
jedno s Armijom BiH i pokazati stvarnu sukobljenost dvaju
naroda, a ne kao problem koji je proizveden i briljivo vo-
en putem koji je uklanjana suradnja dva naroda. Tu su na-
jeklatantniji primjeri uklanjanje Blaa Kraljevia, zapovje-
dnika HOS-a, utiavanje hrvatske politike opozicije, ukla-
njanje hrvatskih generala koji su se protivili ratu s Musli-
manima, diskreditiranje HSS-a i HNV-a u Sarajevu, koji su
okupljali bh. Hrvate suprotstavljene konceptu Franje Tu-
mana i slino.
Obodreni ratnim uspjesima protiv Hrvata, i Muslimanima
je trebalo krenje primirja i nastavljanje rata da bi povezali,
prije svega, tri svoja velika (bosanska) grada Tuzlu, Saraje-
vo i Zenicu i da im na tom putu, kad ve ne mogu ukloniti
Srbe, ne smetaju barem Hrvati Kaknja, Varea, epa, Ki-
seljaka, Kreeva, Fojnice, Busovae, Viteza i drugih mjesta.
Tek bi ih poslije zanimao prodor na jug, to je jednom pri-
godom Sefer Halilovi kao zapovjednik Armije BiH imeno-
vao kao izlaz na more. No, oito su i muslimanske vojne i
politike voe precijenile svoje snage i meunarodno poli-
tiko okruenje u kome su se nalazile. Izgubivi Podrinje i
posljednje od strane UN-a tzv. zatiene zone, musliman-
ski je nacionalni korpus postao zarobljenikom dviju ipak
zatvorenih enklava. One bihake, potpuno okruene Srbi-
ma, i one daleko vee, u kvadratu Mostar, Zenica, Tuzla i
Sarajevo, koja se, koliko god bila velika, doimala i bila ter-
ra interiora, dakle zemlja zatvorena, unutarnja zemlja i bez
(mogunosti) kontakta sa vanjskim svijetom, okruena ne-
prijateljskim narodima i dravama, kako su to Muslimani
voljeli rei, i neprijateljskim velikodravnim konceptima.
V.
Obremenjeni meusobnim ratom, nerijetko krvavijim
nego to su ga jedni ili drugi vodili sa Srbima, Muslimani
su i Hrvati uli Washingtonskim sporazumom u novu fazu
svojih odnosa, koji su ili dotle da se ugovori zajednika dr-
ava (Federacija), i konfederalna veza s Hrvatskom. I dok
su Hrvati takav koncept i mogli iskreno prihvatiti, nije vje-
rojatno da je Muslimanima, pogotovu nakon rata s Hrvati-
ma, odgovarao ulazak u neku konfederaciju s Hrvatskom,
kad su ve u miru izbjegli ui u Jugoslaviju.
Zbog zala koja je napravio HVO pokoljima u musliman-
skim selima, u Ahmiima kod Viteza ili u Stupnom Dolu
kod Varea, u logorima u Mostaru ili apljini, progonima
Muslimana u Prozoru, Kiseljaku, Stocu ili zlima koja je na-
pravila Armija BiH kod Varea (sela Borovica, Kopijari),
Viteza (Buhine kue), u dolini Neretvice i Neretve, u hrvat-
skim selima oko Travnika i Zenice, Federacija je bila dale-
64 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA
ki ueni cilj, ako ikad iskreno ueni, a konfederacija tek
muslimanski manevar za nove prolaze oruja i opreme u
ratu koji je slijedio protiv srpske strane, a sve s jasno deni-
ranim ciljem izlaska Bosne na more, na Savu, na Unu i Dri-
nu, to su druga dva naroda i druge dvije vojno-politike
strukture iznova prepoznale kao novu unitarizaciju, dakle
muslimanizaciju BiH, sa sad ve i priznatim vojnim fakto-
rom mudahedinima, koji su hrvatska i srpska sela pre-
tvarali u svoje nove nastambe, sa svojim oblicima ivljenja
i svojim erijatskim zakonima.
Muslimansko-hrvatski rat u ratu nastavio se drugim sred-
stvima, sad ve bolje kontroliranim, oito od meunaro-
dne zajednice, koja je imala plan za dva naroda, za dvije
vojske i dva njihova politika vodstva koja je do kraja legi-
timirala. Ipak, prije nego doe do toga, do hrvatsko-musli-
manske vojne akcije deblokiranja Bihaa, Kninske krajine i
oslobodilakih pohoda pravcem prema Banjoj Luci, ut
e se jo brojne optube jednih na raun drugih. Muslima-
ni su zamjerali pad Srebrenice, pored ostalih, i Hrvatima
koji im nisu pustili konvoj oruja kojim bi oni, kao, obranili
ovu istonobosansku enklavu, pa onda neuspjeh debloka-
de Sarajeva, opet zbog tobonje nesuradnje Hrvata. Hrva-
ti su Muslimanima zamjerali nepouzdanost, neborbenost
i neuinkovitost u njihovim zonama odgovornosti, da bi
stvar postala dramatino opasna za novo otvaranje suko-
ba kad se zajedniki krenulo u oslobodilaki pohod. Nai-
me, tada su muslimanske postrojbe, umjesto da se dre do-
govorenih pravaca, ile od HVO-a otimati osloboeni pro-
stor, pa je do sukoba dolazilo u Bosanskom Petrovcu, Jajcu,
Donjem Vakufu, a zbog utrke s HVO-om, Armija BiH nije
uspjela osvojiti neke ranije dogovorene strateke pravce u
zapadnoj Bosni. Ipak, najei se savezniki sukob dogo-
dio kod Bosanskog Petrovca, gdje je s obje strane bilo vie
od deset mrtvih.
Rat (verbalni) washingtonskih partnera nastavio se i posli-
je toga. Ponajprije priom tko je koga oslobodio. Tada smo
uli da je bihaki korpus oslobodio dio Hrvatske, ali i da su
hrvatske vojne postrojbe dio Federacije koje su oslobodile
prepustile Srbima ili ga zatvorile za Muslimane. Tako se le-
gitimiralo jedno novo pravilo: tko je to uzeo, uzeo je! To je,
naime, ne samo legitimiralo podjelu koju e kasnije prizna-
ti Daytonski sporazum, podjelu izmeu Republike Srpske i
Federacije, nego i meu federalnim partnerima, Muslima-
nima i Hrvatima. Tako se, zapravo, meusobni rat za zaje-
dniki teritorij, nastavio kao meusobni rat za tui terito-
rij, za onaj teritorij koji su dotada kontrolirali Srbi.
Spaavajui vlastiti moralni lik, meunarodna zajednica
je, akcijom zaustavljanja rata izmeu Hrvata i Muslimana,
a uinivi ih iznova saveznicima, odredila i mjeru osloba-
anja BiH za sve tri naroda, te time etablirala nacional-
nu podjelu, nacionalno kompaktiranje teritorija, tj. ratom
proizvedenu zamjenu teritorija i u ratu, u kome nema i ne

smije biti pobjednika i poraenih, napravila tri nezadovolj-
ne strane.
Teritorijalno, s obzirom na uee stanovnitva u BiH, naj-
vie su dobili Srbi, a izgubili Muslimani. Politiki su najvi-
e dobili Srbi imenom i priznanjem entiteta. I opet su naj-
vie izgubili Muslimani, jer osim to su ziki podijeljena
dva najvea kompaktna teritorija s veinskim musliman-
skim stanovnitvom, izgubili su i denitivno ansu unitari-
ziranja BiH. Hrvati su kao najmalobrojniji narod u BiH, po-
sebno u ratu s Muslimanima, u BiH prepolovljeni. Izgubili
su i najplodniji i najbogatiji dio zemlje (Posavinu), prepolo-
vljeni u velikim industrijskim (urbanim) centrima i naj-
traginije izgubili osjeaj bosanske zaviajnosti i domo-
vinske pripadnosti. Jedino je dobio Tumanov koncept po-
debljanja hrvatskog dalmatinskog zalea, gdje je umjesto
dotadanjih Srba, na prostore koje je oslobodila hrvatska
vojska, naselio Hrvate. To se prije svega odnosi na velike,
a slabo naseljene opine s nekadanjom srpskom veinom
Glamo, Bosansko Grahovo i Drvar, zamijenjene s Miloe-
viem za Posavinu (Bosanski Brod, Derventa, Bosanski a-
mac), o emu kao o dogovoru u Daytonu svjedoe svi koji
su tamo bili, od Ive Komia i Kreimira Zubaka do musli-
manskih i srpskih predstavnika.
Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e
Ne samo da jo nisu uklonjene sve posljedice rata u ratu,
nego su na politikoj sceni i dalje brojni uzroci. Jedan od
njih je novi hrvatski prijedlog (do)kantonizacije, po koje-
mu bi se i u Federaciji stvorila dva nacionalno-teritorijal-
na entiteta. To bi, kao, Hrvate zadovoljilo, a Muslimani to
odbijaju jer to jo uvijek vide kao dijeljenje BiH i uvod u
nekakvu buduu disoluciju drave. Otuda i njihovo inzisti-
ranje na jaanju drave, centralnih organa, to druge dvije
strane prepoznaju kao unitarizaciju, a onda s obzirom na
brojnost i natalitet i majorizaciju koja bi odvela u islam-
ski ureenu dravu prema Izetbegovievoj Islamskoj de-
klaraciji.
Posljedice rata moda uklanja tek dinamino shvaen Day-
tonski sporazum, gdje dinamino znai ostvarivanje i ono-
ga to nije napisano, a to Ured Visokog predstavnika za
BiH s pravom karakterizira kao: Mi interpretiramo Day-
ton, vi ste tu da ga provodite.
ELJKO IVANKOVI (VARE 1954.), KNJIEVNIK, KNJIE-
VNI KRITIAR I PREVODITELJ. IVI I RADI U SARAJEVU.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004. | 65