FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

RADOVI
KNJIGA XVII/3
(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)
Ova knjiga Radova posveena je
prof. dr. Ibrahimu Karabegoviu (1931-2011)
SARAJEVO
2014
RADOVI
Filozofskog fakulteta u Sarajevu
(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)
Knjiga XVII/3
2014.
Ova knjiga Radova posveena je prof. dr. Ibrahimu Karabegoviu (1931-2011)
REDAKCIONI ODBOR
Salih Foo, Dubravko Lovrenovi, Pejo okovi, Zijad ehi, Vesna Mueta-
Aeri, Husnija Kamberovi, Salmedin Mesihovi, Senadin Musabegovi,
Asja Mandi, Aida Abadi-Hodi, Mirza Hasan eman, Snjeana Vasilj
REDAKCIJA
Enes Pelidija, Esad Kurtovi, Edin Radui, Aladin Husi,
Amila Kasumovi, Fahd Kasumovi, Amra ai, Adnan Kaljanac,
Haris Dervievi, Andrea Baoti, Amir Duranovi, Emir O. Filipovi
SEKRETAR REDAKCIJE
Emir O. Filipovi
UREDNIK
Esad Kurtovi
Nauna gledita u pojedinim prilozima odraz su stavova autora,
a ne nuno i Redakcije asopisa.
Ovaj broj Radova dio je izdavake aktivnosti
Filozofskog fakulteta u Sarajevu planirane za 2013. godinu.
341
Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)
94(497.6 Prijedor)1992
341.311(497.6 Prijedor)1992
amir kliko
Prilog prouavanju stradanja Bonjaka i Hrvata Prijedora 1992.

Apstrakt: Velikosrpska agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. obiljeena

je tekim stradanjem nesrpskog stanovnitva, odnosno, genocidom. Intenzitet i metode njego-
vog provoenja ovisile su o demografskoj slici na terenu, odnosno, srpskim planovima naspram
mogue podjele Bosne i Hercegovine po nacionalnom kriteriju. Mogunost realizacije ovisila je
o organizaciji i snazi agresora, ali i branitelja. Bosanska krajina znakovit je primjer srpskog geno-
cida nad Bonjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Autor na primjeru Prijedora prezentira
svoje rezultate istraivanja stradanja bonjakog i hrvatskog stanovnita dokazujui nasilno stva-
ranje dugorone srpske prevlasti kroz genocidom izazvane demografske promjene.
Kljune rijei: Agresija, odbrana, genocid, logori, izbjeglice.
Abstract: The Serbian aggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina from
1992 to 1995, was marked with heavy sufferings of the non-Serb population, i.e. with genoci-
de. The intensity and methods of its implementation depended on the demographic image on
the field, that is to say on Serb plans towards the possible division of Bosnia and Herzegovina
according to the national criterion. The possibility of realization depended on the organi-
zation and strength of the aggressor, but also of the defenders. The Bosnian Frontier region
(Bosanska Krajina) is a significant example of the Serb genocide committed against Bosniaks
and Croats in Bosnia and Herzegovina. On the example of Prijedor, the author presents his
results in research of sufferings of the Bosniak and Croat population and proves the violent
creation of the long term Serb predominance and demographic changes caused by genocide.
Key words: Aggression, defense, genocide, camps, refugees.
etiri od est republika Socijalistike federativne republike Jugoslavije (SFRJ)
izabrale su do kraja zime 1992. dravnu nezavisnost kao svoj budui put, to je ujed-
no znailo i raspad zajednike drave. Meu njima je bila i Bosna i Hercegovina.
1

1
Zijad ehi, Eksperiment u svjetskoj laboratoriji Bosna. Meunarodna diplomatija u vrijeme disolucije
SFRJ i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovini (do Vaingtonskog sporazuma 1994.), Dobra knjiga,
Sarajevo, 2013, 63-74, 105-114.
amir kliko
342
S tim stanjem srpski nacionalisti se nisu mogli pomiriti i odluili su iskoristiti svo-
je tadanje prednosti u odnosu na zagovornike bosanskohercegovake nezavisnosti,
njene teritorijalne cjelovitosti i ravnopravnosti naroda. Te prednosti oitovale se u
argumentu vojniki jaeg, ali i neadekvatne meunarodne uloge u procesu disoluci-
je Jugoslavije. Imajui glavninu osebujnog arsenala opreme i materijalno-tehnikih
sredstava Jugoslovenske narodne armije ( JNA), raspolaui veinom njenih obue-
nih i kolovanih kadrova, mobiliziranih, i na hrvatskom ratitu prekaljenih, jedini-
ca te armije, a prethodno razoruavi Teritorijalnu odbranu Bosne i Hercegovine
(TOBiH), iji vei dio oruja su uzeli sebi, i oslanjajui se na primarnu zauzetost
meunarodne zajednice u oekivanju posljedica raspada SSSR i njeno sekundarno
bavljenje posljedicama raspada SFRJ, Srbi su se odluili na vojniko rjeenje.
2
Meu-
tim, ono dugorono nije znailo mnogo ukoliko se ne promijeni i demografsko sta-
nje na terenu u njihovu korist. Radi toga je velikosrpska agresija obiljeena stranim
nasiljem nad bonjakim i hrvatskim stanovnitvom, odnosno, genocidom. Agresija
JNA i drugih srpskih snaga poela je s prvim danima aprila 1992. borbenim dejstvi-
ma u istonoj Bosni, Posavini i napadom na glavni grad Republike.
Situacija u kojoj se nala Bosanska krajina u proljee 1992. bila je krajnje teka
za njenu odbranu od velikosrpske agresije. Na njenim sjevernim i zapadnim rubovi-
ma, to su ujedno i dravne granice Bosne i Hercegovine, jo od jeseni 1991. bile su
formirane paradravne teritorije pobunjenih hrvatskih Srba tako da je bilo nemogu-
e povezivanje sa slobodnom hrvatskom teritorijom to bi, vjerovatno u znaajnoj
mjeri, pomoglo snagama odbrane. Osim toga, JNA je izvodila agresiju na Hrvatsku
iz Bosanske krajine
3
zbog ega su odbrambene mogunosti legitimnih organa bo-
sanskohercegovake vlasti na tom podruju jo vie umanjene, pa ak i onemogue-
ne na veem dijelu teritorije, radi velike koncentracije jedinica i tehnike JNA, ali i
njene strateke vezanosti za Bosansku krajinu, kako zbog buduih borbenih dejstava
na bosanskohercegovakoj teritoriji tako i radi ovladavanja hrvatskom teritorijom
u korist Srba. Nakon povlaenja iz Hrvatske znaajan dio snaga JNA se koncentri-
rao u Bosanskoj krajini to je uvelike povealo i onako bogat arsenal i brojno stanje
2
Viegodinje slabljenje TOBiH, s namjerom uruavanja odbrambene snage republike vlade,
planski je provodila JNA preko Saveznog sekreterijata za narodnu odbranu (SSNO) i uz pomo
svojih kadrova u vrhu komandne strukture Teritorijalne odbrane (TO), prvenstveno onih srpske
nacionalnosti. U periodu 1986-1992. intenzivno i konstantno je vrena reorganizacija TO ime
je smanjivan broj njenih pripadnika. Vrhunac njene destrukcije desio se u maju 1990. kada joj je
JNA oduzela naoruanje. Ovim procesom rastakanja TO u svrhu olakanja JNA u njenoj teren-
skoj provedbi velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu nauno se bavio Mesud adinlija iji
rezultati istraivanja na tu temu su objavljeni u knjizi Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine
1986-1992.
3
Mesud adinlija, Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine 1986-1992, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2013, 212.
prilog prouavanju stradanja bonjaka i hrvata prijedora 1992.
343
ljudstva te vojske u tom podruju.
4
U bosanskokrajikim opinama u kojima su Srbi
bili veinsko stanovnitvo (Drvar, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac, Glamo,
ipovo, Mrkonji Grad, Skender Vakuf, elinac, Banja Luka, Bosanska Gradika,
Bosanska Dubica i Bosanski Novi) JNA i druge srpske snage imale su potpunu kon-
trolu teritorije od jeseni 1991. i na taj nain su u proljee naredne godine lahko
odsjekle Bosansku krajinu od drugih dijelova Bosne i Hercegovine.
5
Najkritinija situacija bila je u Bosanskoj Krupi, Kljuu, Sanskom Mostu i Pri-
jedoru. Te opine, zbog izraeno visokog procenta bonjakog stanovnitva, srpske
vlasti nisu mogle preuzeti (Bosanska Krupa i Prijedor) ili dugorono zadrati (San-
ski Most i Klju) na nain na koji su to mogle i uradile s opinama u kojima su Srbi
bili apsolutna veina.
6
Prema Kutiljerovom planu iz marta 1992. godine Bosna i
Hercegovina je trebala biti podijeljena u tri konstitutivne jedinice zasnovane na naci-
onalnom principu i uz uvaavanje ekonomskih, geografskih i drugih kriterija, u postoje-
im granicama. Time je nastala ozbiljna mogunost podjele zemlje po nacionalnom
kriteriju to e agresoru biti signal da otpone agresiju i vojnim putem promijeni
4
Kasim I. Begi, Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma (1991.-1996.),
Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997, 15-21; adinlija, Teritorijalna odbrana..., 212, 216, 228.
5
Od aprila 1991. godine Srpska demokratska stranka (SDS) je poela udruivati u Zajednice optina
one opine u kojima je pobijedila na izborima 1990. Krajem ljeta 1991. godine Zajednice optina
su prerasle u Srpske autonomne oblasti (SAO) i Autonomnu regiju (AR) Krajina. Opine tih oblasti
i AR Krajine preimenovane su u Srpske optine, a one su se dijelile na manje teritorijalne jedinice,
Srpske mjesne zajednice. U opinama u kojima SDS nije dobio vlast na izborima, izdvajani su
dijelovi opina nastanjeni srpskim stanovnitvom i proglaavani, takoer, Srpskim optinama. U
svim Srpskim optinama formirane su jedinice TO koje su naoruanje dobile od JNA. Na osnovu
rezultata protustavnog plebiscita, odranog poetkom novembra 1991. godine, SDS je pokuao
legalizirati svoje dotadanje postupke proglaavajui 9. januara 1992. paradravnu tvorevinu Srpsku
republiku Bosnu i Hercegovinu (SrRBiH). U Srpskim mjesnim zajednicama, optinama, oblastima
i AR Krajina vlast su vrili Krizni tabovi. Na nivou SrRBiH formirane su sve paralelne strukture
vlasti. Od aprila 1992. u toj paradravini, nekadanji Centri slubi bezbjednosti (CSB) i Stanice
javne bezbjednosti (SJB) Ministarstva unutranjih poslova (MUP) preli su u slubu srpskih
vlasti ime se definitivno zavrio proces formiranja svih paralelnih struktura vlasti. U ljeto 1992.
godine SDS je preimenovao svoju republiku u Srpsku Republiku (SR), zatim u Republiku Srpsku
(RS). Detaljnije u: Begi, Bosna i Hercegovina, 55-69; Smail eki, Agresija na Republiku Bosnu
i Hercegovinu, planiranje, priprema, izvoenje, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava, Knjiga 1, Sarajevo, 2004, 477-572; Mesud adinlija, Za Sarajevo, za Bosnu
svoju. Od 13. novosarajevske do 111. Viteke brdske brigade, Udruenje 1. Slavna 111. Viteka
brigada, Sarajevo, 2010, 20; Amir Kliko Fikret uski, 17. Viteka Krajika brdska brigada Armije
Republike Bosne i Hercegovine, Udruenje 17. VKbbr Klju, Drugo izdanje, Sarajevo, 2011, 13;
adinlija, Teritorijalna odbrana..., 134, 220.
6
Stanovnitvo prema popisu iz 1991: Bosanska Krupa: 73,9% Muslimana, 23,7% Srba, 1,2%
Jugoslovena, 0,9% Ostalih i 0,2% Hrvata; Klju: 49,5% Srba, 47,3% Muslimana, 1,5% Jugoslovena,
0,9% Hrvata i 0,7% Ostalih; Sanski Most: 46,7% Muslimana, 42,1% Srba, 7,2% Hrvata, 2,1%
Jugoslovena i 2,1% Ostalih; Prijedor: 43,9% Muslimana, 42,3% Srba, 5,7% Jugoslovena, 5,6%
Hrvata i 2,5% Ostalih. ( Jakov Gelo, Stanovnitvo Bosne i Hercegovine narodnosni sastav po
naseljima, Zagreb 1995).
amir kliko
344
demografsku sliku u srpsku korist, na podrujima koja je elio osvojiti i zadrati i
time meunarodne posrednike i legalnu bosanskohercegovaku vladu dovede pred
svren in.
7
Biha, Bosanska Krupa, Cazin, Prijedor, Sanski Most i Velika Kladua
imali su izraenu bonjaku veinu dok je u Kljuu srpska veina bila neznatna u
odnosu na Bonjake.
8
Reakcija srpskih vlasti bila je nasilna promjena demografske
slike koju e realizirati tokom 1992. metodama genocida koje se prepoznaju u ma-
sovnim ubistvima, zatvaranjima u logore, silovanjima, otkazima s posla i progonima
nesrpskog stanovnita.
9

Snage TO RBiH, MUP RBiH i Patriotske lige iz Cazinske krajine, kako se inae
najee naziva ui dio Bosanske krajine, su - zbog veoma visokog procenta i uku-
pnog broja bonjakog stanovnita i neupitne vlasti Stranke demokratske akcije
(SDA) koja je tada vrsto stajala na pozicijama dravne nezavisnosti i suvereniteta,
tanije reeno, bila njen zagovornik i politiki organizator otpora velikosrpskom
agresoru, to je najdirektnije utjecalo na bolje mogunosti organizacije odbrane -
uspjele poduzeti potrebne radnje i suprostaviti se agresoru i u toj borbi istrajati do
Dejtonskog mirovnog sporazuma.
10
Iako je agresor zauzeo vei dio teritorije bosanskokrupske opine u aprilu 1992,
znatan dio je odbranjen (Buim i teritorij do centra grada s lijeve strane rijeke Une).
11
Bonjaci Kljua pokuali su odbraniti teritoriju na dijelu opine gdje je njihovo
stanovnitvo bilo veinsko i uvezati se sa bonjakim selima Sanskog Mosta koja gra-
vitiraju tom podruju.
12
Poslije manjih oruanih okraja sa srpskim snagama, od kraja
7
Begi, Bosna i Hercegovina..., 83-108.
8
Na tom podruju (bez Kljua), prema popisu stanovnitva iz 1991. godine, ivjelo je 278 788
Bonjaka, 102 558 Srba, 19 652 Jugoslovena i Ostala, te 17 030 Hrvata. Gelo, Stanovnitvo Bosne
i Hercegovine).
9
U Sanskom Mostu tokom 1992-95. ubijena je 771 osoba bonjake i hrvatske nacionalnosti, Kljuu
tokom istog perioda preko 600 Bonjaka i u Prijedoru oko 3227 Bonjaka i Hrvata. (Kliko uski,
17. Viteka Krajika..., 10, nap. 30 i 11, nap. 33). Nemamo podatke o broju ubijenih Bonjaka u
Bosanskom Novom i Bosanskoj Krupi.
10
Pod Cazinskom Krajinom podrazumijeva se Bosanska Krupa, Biha, Cazin i Velika Kladua. esto
se u literaturi i javnoj upotrebi za to podruje moe naii i na nazive Bihaka krajina, Ua krajina,
Gornja krajina i Ljuta krajina.
11
Taj slobodni dio bosanskokrupske opine zajedno s ostale tri opine Cazinske krajine tvorio je
kasniji Okrug Biha s ijeg podruja su borci 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine
(ARBiH) koji su uz velike rtve tokom troipogodinje velikosrpske agresije odbranili cijeli teritorij
svog okruga i 1995. godine oslobodili Bosansku Krupu, Bosanski Petrovac, Klju i Sanski Most.
(Kliko uski, 17. Viteka Krajika..., 16-17, 273-282).
12
Organizirali su se na dijelu opine koji su Srbi svojim planom podjele Bosne i Hercegovine u martu
1992. predloili muslimanskom kantonu. (Mapa SDS po tom planu objavljena je u Osloboenju
13. marta 1992. Kao prilog Mapa 3, Karta mogueg razgranienja po prijedlogu SDS objavio ju je
i Begi u spomenutom djelu). U tom djelu Bosanske krajine Srbi su nudili Bonjacima enklavu
koja bi obuhvatala manje dijelove opina Klju, Sanski Most i Prijedor (Vidi: Mapa 3 u: Begi,
prilog prouavanju stradanja bonjaka i hrvata prijedora 1992.
345
maja do poetka jula 1992, bili su poraeni. Spletom sretnih okolnosti, nekoliko stoti-
na branitelja uspjelo se prebaciti na teritorij Cazinske krajine gdje su nastavili borbu.
13
U Bosanskom Novom nije bilo nikakvog otpora, ali je cjelokupno bonjako i
hrvatsko stanovnitvo protjerano i nad njim su izvrena brojna masovna ubistva.
Nekoliko hiljada ljudi zatoeno je na nogometnom stadionu Mlakva i u nekim dru-
gim mjestima zatoenja.
14
Poslije nasilnog skupljanja nesrpskog stanovnitva s pod-
ruja opine i masovnih ubistava, uslijedila je organizirana deportacija.
15
Na osnovu izbornih rezultata 1990. godine SDA je u Prijedoru, osim mjesta
predsjednika skuptine optine, dobila nekoliko znaajnih funkcija u opinskoj
vlasti, Stanici javne bezbjednosti (SJB) i Optinskom tabu Teritorijalne odbrane
(OpTO). Meutim, loa organizacija odbrane i ogromna koncentracija jednica
JNA, te drugih srpskih vojnih i policijskih snaga na podruju opine nisu dopusti-
le uspjenu odbranu teritorije i zatite nesrpskog stanovnitva.
16
Aktivni i rezervni
Bosna i Hercegovina). U skladu s tim prijedlogom, Bonjaci su formirali Optinu Bosanski Klju
uz pristanak lokalnog SDS-a koji je pobijedio na kljukim opinskim izborima 1990. Bez obzira na
tu injenicu, srpski agresor je upravo na tom podruju kljuke opine poinio najstranije zloine
ubivi preko 600 civila razliite starosti i spola. U logoru Manjaa muen je i ubijen i lider Optine
Bosanski Klju Omer Filipovi (Kliko uski, 17. Viteka Krajika..., 14-15).
13
Kliko uski, 17. Viteka Krajika..., 14.
14
ICTY, MUP SR, CSB Banja Luka, Izvjetaj, 18.8.1992; ICTY, MUP SrRBiH, SJB Bosanski Novi,
Izvjetaj, 15.8.1992.
15
ICTY, UNHCR, Faks poruka, 5000 Muslimana iz Bosanskog Novog, Zagreb 29.5.1992; ICTY,
UN, Sektor sjever, Zabiljeka, CIV/AFF/17, 6.6.1992; ICTY, Crveni krst optine Bosanski Novi,
Obavijest o iseljavanju, broj: 01/3-259/92, 7.6.1992; ICTY, Optina Bosanski Novi SrRBIH,
Krizni tab, Obavijest o iseljavanju, broj: 01/1-223-85, 8.6.1992; ICTY, UN, Sektor sjever,
Zabiljeka, CIV/AFF/06/24, 8.6.1992, Izvjetaj o istrazi o raseljenim osobama primjeenim u
Bosanskom Novom, 8.6.1992; ICTY, UN, Sektor sjever, Zabiljeka, CIV/AFF/06/26, 9.6.1992;
ICTY, UN, Sektor sjever, Memorandum, Civilni poslovi 06/47, 16.6.1992; ICTY, Kantonalni
sud u Bihau, Zapisnik, broj: KRI-66/98, 28.10.1998; ICTY, FBiH, USK, Kantonalna bolnica
Dr. Irfan Ljubijanki, Obdukcioni zapisnici za masovne grobnice Blagaj Japra i Maslovare kod
Bosanskog Novog, broj: 66/98, 17-19.11.1998.
16
Odsjek srpskog Ministarstva odbrane Prijedor u periodu april-juni 1992. godine izvrio je
potpunu mobilizaciju svih raspoloivih vojnih obveznika. tako je u odredjenom momentu (prilikom
preuzimanja vlasti i izvodjenja borbenih dejstava u Optini) na teritoriji optine Prijedor bilo
cirka 12.000 vojnih obveznika u jedinicama vojske, 1700 vojnih obveznika u jedinicama milicije
(ICTY, Republika Srpska, Ministarstvo odbrane, Odsjek Prijedor, str.pov.broj: 03/1-80-10,
INFORMACIJA o izvrenoj mobilizaciji i stanju popune struktura odbrane u optini Prijedor,
1.11.1993, 3). Srpske procjene o broju i naoruanosti Bonjaka i Hrvata na dan 18. maj 1993. bile
su: Podruje MZ Ljubija i Donja Ljubija jaine voda naoruana uglavnom streljakim naoruanjem
i snajperima, Podruje MZ Rizvanovii, Hambarine i Biani jaine jedne ete naoruane
streljakim naoruanjem, minobacaima i bestrzajnim topovima, Podruje MZ arakovo jaine
voda naoruana uglavnom streljakim naoruanjem, Podruje MZ Kozarac i Kozarua jaine ete
naoruane streljakim naoruanjem i minobacaima. (ICTY, SJB Prijedor, broj: 11-12-01-1-1975,
18.5.1992). Dakle, prema srpskim informacijama i procjenama s njihove strane pod orujem je bilo
amir kliko
346
sastav srpske SJB Prijedor bez borbe je preuzeo vlast 30. aprila 1992. i blokirao
grad.
17

Vjerovatno raunajui na mirno rjeenje problema na viim razinama, ukoliko
doe do formiranja kantona po nacionalnim kriterijima, a koje se prema Kutilje-
rovom planu kretalo u korist Bonjaka Prijedora, te istovremeno pritisnut jakom
koncentracijom srpskih snaga i nemoi vlastitih, smjenjeni predsjednik skuptine
optine Prijedor, Muhamed ehaji, pozvao je preko radija Prijedorane na suzdra-
nost i Gandijevski otpor: Potovane graanke i graani optine Prijedor, musliman-
ske, hrvatske i ostalih nesrpskih nacionalnosti koji ivite na ovim prostorima. Jutros je
SDS, uz pomo vojske i ostalih naoruanih formacija, preuzela vlast na naoj optini.
Budite mirni i dostojanstveni - mada e u narednim vremenima to biti veoma teko.
Ne naputajte svoja radna mjesta i svoje domove, budite mirni i strpljivi i borite se na
miran, Gandijevski nain, protiv onoga to e naii. Ovako dugo ne moe potrajati,
ni jedna vlast uspostavljena silom nije dugo trajala. Nae je da se nadamo i ekamo
rjeenja koja e se donijeti na nivou Republike Bosne i Hercegovine.
18

Za razliku od Engleza koji su gandijevicima u Indiji zabranili ekspolataciju vlasti-
te soli, Srbi su u svom odgovoru na bonjako-hrvatski Gandijevski otpor postu-
pili mnogo surovije. Uskoro su poeli s hapenjem funkcionera bonjake i hrvatske
nacionalnosti meu kojima i ehajia kojega su potom i ubili.
19
Bonjaci i Hrvati
dobijali su otkaze na svojim radnim mjestima i to ne spontano i pojedinano nego
planirano i kolektivno.
20
Poetkom maja smjenjena je Bonjakinja s mjesta sekretara
angairano oko 13 700 ljudi naspram dva voda i dvije ete branitelja. O razlici u opremljenosti,
naoruanosti, vrsti i tipu naoruanja, te borbenoj neprekaljenosti prijedorskih branitelja prema
srpskom okupatoru ija je perjanica bila 343. motorizovana brigada JNA (VSrRBiH VRS), s
godinu dana odlinog borbenog iskustva na hrvatskom ratitu u rejonu Okuana, nepotrebno je
govoriti. Da se radilo samo o sukobu dva voda i dvije ete, makar bili opremljeni kao ameriki
marinici, s dijelovima dobro prekaljene motorizovane brigade JNA, bez raunice i desetak hiljada
drugih borbeno angairanih srpskih vojnika, dovoljan je argument u prilog potpunoj inferiornosti
branitelja prema agresoru.
17
ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, br.str.pov: 11-12-38, 4.8.1992.
18
Nusret Sivac, Kolika je u Prijedoru arija. Zapisi za nezaborav, Sarajevo, 1995, 74.
19
Protiv ehajia i 15 drugih lica bonjake nacionalnosti SJB Prijedor podnijela je 3. juna 1992.
krivinu prijavu radi oruane pobune. (ICTY, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Ministarstvo
za unutranje poslove Sarajevo, Autonomna regija Krajina, Centar slubi bezbjednosti Banja Luka,
Stanica javne bezbjednosti Prijedor, broj: 11-12/02-, 3.6.1992. Ubrzo nakon hapenja, ehaji je
ubijen. (Ni krivi ni duni, Knjiga nestalih opine Prijedor, Drugo izdanje, Sanski Most, 2000).
20
Krizni tab AR Krajina donio je odluku da se na svim rukovodnim mjestima, na mjestima gdje je mogu
dotok informacija, na uvanju drutvene imovine odnosno na svim mjestima koja imaju vaan znaaj za
funkcionisanje privrednog subjekta mogu nalaziti iskljuivo kadrovi srpske nacionalnosti. Ovo se odnosi
na sva drutvena preduzea, dioniarska drutva, dravne institucije, javna preuzea, Ministarstva
unutranjih poslova i vojsku Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Takoe se na ovim radnim mjestima
ne mogu nai ni radnici srpske nacionalnosti koji to nisu potvrdili Plebiscitom ili jo nisu ideoloki raistili
prilog prouavanju stradanja bonjaka i hrvata prijedora 1992.
347
Optinske konferencije Crvenog krsta i postavljen Srbin. Ova smjena e dobiti na
znaaju kada se ta konferencija aktivno stavi u slubu progona i iseljavanja Bonja-
ka i Hrvata to zorno pokazuje pomno planirane genocidne namjere srpskih vlasti
najmanje mjesec prije borbenih dejstava.
21
Pobunu i preuzimanje vlasti u Prijedoru
planirao je Krizni tab Srpske optine Prijedor to je realizirao sa snagama srpske
SJB Prijedor, JNA, koja je bila glavni oslonac i snaga okupacije, i drugih naoruanih
jedinica.
Poslije srpskog preuzimanja vlasti u gradu, pri emu nije bilo oruanog otpora,
poelo je vojniko osvajanje ostatka opine. Bonjaci i Hrvati su pokuali odbraniti
podruja pojedinih mjesnih zajednica u kojima je njihovo stanovnitvo bilo vein-
sko. Napad srpskih snaga na Hambarine poeo je 22. maja 1992. Potom je slijedio
napad na Jakupovie, Kozarac, Kozaruu, Trnopolje i Kamiane 24. maja 1992.
22

Poslije tri dana borbi, 27. maja 1992, nadjaan brojnou i tehnikom superiornou
srpskih jedinica, otpor branitelja je slomljen.
23

da je jedini predstavnik srpskog naroda Srpska deomokratska stranka. (ICTY, Srpska Republika Bosna i
Hercegovina, Autonomna regija Krajina, Krizni tab, broj: 03-531/92, 22.6.1992).
21
ICTY, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Srpska optina Prijedor, Izvrni odbor, broj: 02-111-
64/92, 4.5.1992; ICTY, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Srpska optina Prijedor, Izvrni
odbor, broj: 02-111-65/92, 4.5.1992. O vrlo aktivnom ueu Optinske konferencije Crvenog
krsta iz Prijedora u dobro planiranom i efikasno izvoenom procesu protjerivanja nesrpskog
stanovnita, pored drugih obimnih i jasnih dokaza, svjedoi i depea SJB Prijedor upuena
CSB Banja Luka kao odgovor na njegov upit o detaljima poznatog masovnog ubistva nekoliko
stotina prijedorskih Bonjaka na Korianskim stijenama kod Skender Vakufa, a koje su izvrili
pripadnici te SJB. U depei se kae: ...Stanica javne bezbjednosti nije bila organizator tih konvoja,
ve je samo davala odredjen broj milicionara za fiziko obezbjedjenje po ispostavljenom zahtjevu
vojske i Crvenog krsta. (ICTY, SJB Prijedor, Izvrni odbor, Depea broj: 11-12-2267, 14.9.1992).
Ovaj dokument najdirektije optuuje prijedorski Crveni krst, zajedno s VRS, za sauenitvo s
policijom u genocidu nad Bonjacima Prijedora. Da je ovaj dogaaj bio incidentan, vjerovatno
bi se prekinula saradnja Crvenog krsta s policijom i vojskom na tim prljavim poslovima etnikog
ienja. Meutim, prijedorski Crveni krst nije ak ni upozorio, a kamo li osudio zloince, nego
je saradnja i dalje uspjeno nastavljena. Vojska, policija i razne druge naoruane srpske jedinice su
terorizirale nesrpsko stanovnitvo, ubijale ga, hapsile i zatvarale u koncentracijske logore. Potom
je nastupao lokalni Crveni krst kao tobonji spasitelj nudei preivjelim nesretnicima izlazak
na slobodnu teritoriju nakon to srpskim vlastima pismenim ugovorima ostave sav svoj imetak i
dobiju od njih potvrdu da im nita ne duguju. Ali, i na tom putu nije bilo nikakve sigurnosti, te su
se deavale situacije poput Korianskih stijena, na koje Crveni krst nije reagirao iako je organizator
tog turobnog puta, te je nastavio raditi s policijom i vojskom na isti nain.
22
ICTY, 1. KK VRS, Politiko-bezbedonosna situacija u Bosanskoj krajini, op.pov.broj: 459-3,
26.5.1992; ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, dep.broj: 11-12-1-2102/92, 5.7.1992.
23
ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, Procjena bezbjednosne situacije, septembar 1993. Osim jakih
snaga policije, u napadu na ova sela uestvovala je i 343. mtbr Vojske Srpske republike Bosne i
Hercegovine (VSrRBiH), ojaani motorizirani bataljon, s dvije baterije haubica 105 mm i drugim
pripadajuim sredstvima mehaniziranog bataljona. Jo poetkom maja 1992. JNA je izvrila
pripreme za zauzimanje Kozarca, Ljubije i drugih dijelova opine Prijedor kojom prilikom je
postavila spomenute baterije haubica i jednu protivoklopnu artiljerijsku bateriju u rejon Kozarca.
amir kliko
348
Srpske jedinice ubijale su stanovnike po naseljima. Pokuaji spaavanja bijegom
preko Bosanske Gradike u Hrvatsku nije bio mogu jer je na tom pravcu bila VSrR-
BiH, srpski teritorijalci i policija koji su ih presretali i ubijali. Manje grupe pokuale
su se skrivati na Kozari.
24
Ni tu nije bilo sigurnosti jer su ih srpske snage, istei taj
teren, likvidirale. Prema izvjetaju SJB Prijedor na Kozari je boravila grupa Bonjaka
do 20. aprila 1993. kada je izvren posljednji pretres terena.
25
Od poetne grupe
nekoliko stotina Kozarana koji su se sakrili na Kozari, manji dio se uspio probiti
do slobodne hrvatske teritorije.
26
Nakon ovih borbi, agresor je imao kontrolu nad
cijelom opinom. Ipak, otpor prijedorskih Bonjaka i Hrvata nije bio u potpunosti
slomljen. U noi 29/30. maja 1992. manja i slabo naoruana grupa Bonjaka i Hrva-
ta uspjela se probiti do centra grada i neprijatelju nanijeti gubitke.
27
Meutim, iako
hrabar, taj pokuaj otpora i njegovi rezultati nisu znaili nita u haosu izazvanom
masovnim ubistvima bonjakog i hrvatskog stanovnitva. Sljedei pokuaj otpora
desio se u Ljubiji tokom jula 1992.
28
U sveukupnoj konstelaciji odnosa snaga, ot-
por u kozarakim i drugim spomenutim selima, napad na Prijedor i otpor u Ljubiji
mogu se smatrati podvizima.
(ICTY, 5. K JNA, b/i, str.pov.broj: 44-1/127, 3.5.1992). Nositelj zadatka okupacije, iako se u
izvjetajima SJB Prijedor naglaava njena uloga, bila je 343. mtbr JNA to se vidi iz njenih priprema
poetkom maja. Ta jedinica je, poslije transformacije JNA u VSrRBiH, preimenovana u 343.
mtbr VSrRBiH, a kasnije u 43. mtbr Vojske Republike Srpske (VRS). Jedinice te vojske imale su
5 poginulih, 20 ranjenih i oteen tenk T84 u borbama oko Kozarca. (ICTY, 1. KK VSrRBiH,
Likvidacija Zelenih beretki u irem rejonu s. Kozarac, op.str.pov.broj: 44-1/150-1, 27.5.1992).
Na prijedorskom podruju, od poetka borbenih dejstava 22.5.1992. do 20.6.1992. poginulo je
45 pripadnika prijedorske policije. (ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, Spisak poginulih boraca,
broj: 11-12, 22.6.1992).
24
ICTY, 1. KK VSrRBiH, Likvidacija zelenih beretki u irem rejonu s. Kozarac, op.str.pov.broj: 44-
1/150-1, 27.5.1992.
25
S mukarcima su se nalazile njihove ene i djeca. Svi su ubijeni prilikom etiri pretresa terena.
(ICTY, CSB Banja luka, Detaman SNB Prijedor, Plan odbrane u sluaju agresije na podruje RO
Prijedora, 14.5.1993).
26
Ostatak grupe na Kozari prezimio je u iskopanim zemunicama s ono malo hrane koju su u prvim
mjesecima rata uspjevali nou uzimati iz naputenih muslimanskih kua potkozarskih sela. Kada je
posljednja poznata grupa krenula prema Hrvatskoj, oktobra 1992, ve je nedostajalo hrane. Kako su se
snalazili oni koji su ostali, s hranom, hladnoom, higijenom i raznim bolestima koje ih u takvoj situaciji
nisu mogle zaobii nee se nikada saznati jer ih je VRS i SJB Prijedor od februara do 20. aprila 1993.
sve poubijala. Veina mukaraca koji su se skrivali na Kozari sa sobom su poveli svoje ene i djecu. O
njima svjedoi i dokument SNB Prijedor koji govori o njihovoj likvidaciji. (ICTY, CSB Banja Luka,
Detaman SNB Prijedor, Plan odbrane u sluaju agresije na podruje RO Prijedora, 14.5.1993).
27
Tu no poginulo je 12 pripadnika VSrRBiH i 5 pripadnika prijedorske policije. (ICTY, MUP
SrRBiH, SJB Prijedor, Procjena bezbjednosne situacije, septembar 1993). Napad na Prijedor izvrile
su dvije grupe koje su za ovaj poduhvat ujedinile, manja grupa s Hegia Brda i vea iz Ljubije koju je
vodio Eimovi Slavko. (ICTY, SJB Prijedor, SM Ljubija, Slubena zabiljeka, 2.6.1992). (radi se o
dva razliita dokumenta bez spoljnih elemenata razlikovanja).
28
ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, Informacija i podaci, br.str.pov: 11-12-38, 4.8.1992.
prilog prouavanju stradanja bonjaka i hrvata prijedora 1992.
349
Nakon to su uspostavile potpunu kontrolu u Kljuu, Sanskom Mostu, Prijedoru,
dijelu opine Bosanska Krupa i Bosanskom Novom, srpske vlasti su krenule s provoe-
njem genocida nad bonjakim i hrvatskim stanovnitvom tih krajeva. Koridor na prav-
cu Beograd - Knin, juno od rijeke Save, morao je biti etniki ist od tog stanovnitva.
Na tom koridoru su se, poslije posavskih gradova, nali i krajiki. U svim okupiranim
dijelovima Bosanske krajine provoen je teror nad nesrpskim stanovnitvom, masovna
ubistva, silovanja, fizika zlostavljanja kao i zatvaranje u koncentracione logore.
29
Srpski
obavjetajac pod pseudonimom M I L O u svom izvjetaju od 16. septembra kae:
Nismo se posebno interesovali za zloine koje su poinili naoruani Srbi na ovom podruju,
ali smo i pored toga saznali da je veliki broj graana, prvenstveno, muslimanske nacio-
nalnosti nastradao, a i danas strada van borbenih dejstava to srpski narod etiketira kao
zloinaki, genocidni i faisoidni.
30
M I L O u jednom drugom izvjetaju kae: Pojedinci
kolju i likvidiraju po svom nahoenju, pale i pljakaju sve do ega stignu.
31
Ni komanda
1. KK VRS nije bila neupuena u razmjere i monstrouznost zloina svojih pripadnika
i SJB Prijedor te u Informaciji od 22. augusta 1992. tvrdi: Njeni pripadnici su se istakli
(misli na Izviako-diverzantsku etu Zorana Karlice op.a.) i u akciji ienja arakova
i to time to su ubijali civile, enama upali naunice iz uiju...
32
Kako se broj ubijenih
poveavao tako je rastao problem skrivanja tragova zvjerstava od oiju meunarodne
zajednice koja bi, po nekim srpskim bojaznima, mogla vojno intervenirati i Srbe etikira-
ti kao zloince. Srpski obavjetajci bili su ve u septembru 1992. veoma zabrinuti zbog
neprikrivanja lokacija masovnih grobnica i njihovog poslijeratnog utjecaja na svjetsku
sliku o srpskom narodu. Tako M I LO izvjetava: Ono to je posebno opasno to su prie
o lokaciji masovnih grobnica koje bi jednog dana, po zavretku rata, mogle postati predmet
interesovanja svjetskih i drugih humanitarnih organizacija koji bi na istim mogli graditi
miljenje o srpskom narodu kao genocidnom i faizoidnom. Sve bi ovo moglo ostaviti teke
posljedice na meunarodnom planu, a moglo bi biti povod i za vojnu intervenciju.
33
29
ICTY, M I L O , broj: 372/92, 7.9.1992.
30
ICTY, (B 0079273), M I L O , broj: 407/92, 16.9.1992.
31
ICTY, M I L O (270), broj: 167/92, 29.5.1992.
32
ICTY, 1. KK VRS, Informacija, str.pov.broj: 397-366/1-92, 22.8.1992.
33
ICTY, (B 0079274), MILO, broj 372/92, 7.9.1992. Upravo u vrijeme nastanka ovog rada
(novembar 2013.) otkopava se masovna grobnica u rudniku Tomaici za koju postoji pretpostavka
da krije leeve nekoliko stotina prijedorskih Bonjaka i Hrvata koji su pobacani u jame povrinskog
kopa, a zatim zatrpani s desetak metara uta, jalovine, otpada i zemlje. Na osnovu miljenja strunjaka
angairanih na iskopu i informacija kojima raspolau, mogue je da e se do kraja iskapanja pokazati
da je Tomaica masovna grobnica s najveim brojem rtava u Bosni i Hercegovini. (http://www.klix.
ba/tagovi/tomasica/10033). Dosadanja istraivanja su pokazala da su 373 lea iz primarne masovne
grobnice Tomaica u meuvremenu prebaena na lokalitet Jakarina kosa u sekundarnu masovnu
grobnicu to Tomaicu uz, do danas otkrivnih preko 400 leeva, ini najveom s primarnim brojem
od oko 800 rtava. (http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/296205/Masovna-grobnica-Tomasica-
jedna-od-najvecih-u-BiH.html).
amir kliko
350
ivot Bonjaka i Hrvata na okupiranim teritorijama nije vrijedio nita. Dovoljno
je bilo da Srbin prijavi Bonjaka ili Hrvata za neko zlo koje mu je ovaj navodno ura-
dio, ili da je ekstremist, i da optueni bude ubijen.
34
Jedna od vanijih namjera masovnih ubistva bila je zadati to vei strah preivje-
lim. Iz tog razloga zloinci se nisu trudili sakriti svoje zloine nego upravo suprotno,
da ih pokau. Ubistva nisu vrena samo zbog zadovoljavanja nastrane zloinake
potrebe nego i zbog odravanja krvave predstave preivjelim, a sve u svrhu njihovog
zastraivanja kako bi trajno napustili Bosnu i Hercegovinu. O vrenju genocida nad
Bonjacima Prijedora nije imao sumnje ni komandant 22. lpbr VRS Boko Peuli
koji je izvijestio svoju pretpostavljenu komandu o zloinu koji je uinila prijedorska
i sanska policija 21. augusta 1992. na Korianskim stjenama kod Skender Vakufa:
Dana 21.08.1992. godine oko 16.30 asova kombinovani konvoj izbeglica se je kretao
pravcem Sk. Vakuf - Vlai - Travnik. Pratnju konvoja vrila je milicija CSB Prijedor i
Sanski Most. U navedeno vreme kolona se je ustavila u rejonu Korianske stijene, izvela
150-154 izbeglica, te izvrila genocid nad civilima ubijajui ih na razne naine, baca-
njem u kanjon reke Ilomska, a tad nastavila kretanje ka prevoju Smet. U likvidaciji je
uestvovalo oko 10 pripadnika milicije.
35
Uporedo s tim deavanjima, vreno je protjerivanje, pljakanje i unitavanje
imovine i vjerskih objekata muslimana i katolika.
36
Glavni pokretai sveg zla bili su
34
Od mnotva dokaza koji potvruju ova deavanja navest emo samo dva prijedorska primjera.
Rodi Dragoje je Ratnoj stanici milicije (RSM) Prijedor II 22.7.1992. dojavio da se Enes Kadiri
skriva kod roaka Muharema Kadiria, te da su obojica muslimanski ekstremisti. U dopuni izjave,
Babi Vaskrsije za Enesa je dodao da od Srba zasluuje samo smrt. Enes Kadiri u svojoj izjavi, koja je
priloena zapisniku RSM Prijedor II, negira da je imao bilo kakve veze s SDA, posjedovanjem oruja,
otputanjem Srba s posla i primanjem Turaka to mu je stavljeno na teret. To ga ipak nije spasilo, iako
Srbi nisu imali nikakvih dokaza za suprotno. (ICTY, RSM Prijedor II SrRBiH, Slubena zabiljeka
22.7.1992). Oba Kadiria su potom uhapena i ubijena. (Ni krivi ni duni..., 206, 209). Salih eremet,
roen 1928. u Kljuu, stalno nastanjen u Prijedoru, bio je optuen poput Kadiria. U Slubenoj
zabiljeci SJB Prijedor utvreno je da nema dokaza za eremetovu krivnju, te je puten uz opasku da
je blizu njegove kue poginuo rezervni policajac. Meutim, bilo je dovoljno uenje Tankosi Uroa i
Muti Mile, direktora Kozarskog vjesnika, da je eremet puten jer je veoma opasan ekstremist, pa da
bude ponovo uhapen. (ICTY, RSM Prijedor II SrRBiH, Slubena zabiljeka, 15.6.1992, zabiljeku
sainio Kovaevi Ranko). Sutradan, 16.6.1992. eremet je ubijen u logoru Trnopolje. (Ni krivi ni
duni, Knjiga nestalih opine Prijedor, drugo izdanje, Sanski Most 2000, 340).
35
ICTY, 22. lpbr VRS, v/i op.broj: 21/8, pov.broj: 41/1, 21.8.1992. U ovom masovnom ubistvu
Prijedorana ubijeno je 200-250 osoba.
36
Do 23.10.1992. s podruja opine Prijedor protjerano je oko 38000 Bonjaka i Hrvata. Uz progon
stanovnitva unitavana je sva njihova imovina i vjerski objekti. Na desetine sela bilo je gotovo
potpuno uniteno i pusto (arakovo, Zecovi, Hambarine, Rizvanovii, Biani, Rakovani,
Kozarua, Kozarac, Kamiani, Babii, Kevljani i dr). Neka sela su bila djelomino unitena (Gornji
Garevci, ela, ejreci, Donja Puharska, Trnopolje, Donja Ljubija, Gornja i Donja Ravska,
urkovac, Brievo, une, Gornji Volar, stari dio Prijedora i dr). (ICTY, CSB Banja Luka, Sektor
SNB, op. radnik: Duko Jelisi, 23.10.1992).
prilog prouavanju stradanja bonjaka i hrvata prijedora 1992.
351
Krizni tabovi srpskih optina, a terenski provoditelji njihovih zamisli bili su srpski
teritorijalci - nakon objedinjavanja s JNA pripadnici VSrRBiH - policijske struktu-
re srpske SJB, paravojne jedinice i JNA koja je svojim potencijalima to omoguila.
Ponavljao se isti scenarij kao u istonoj Bosni i Bosanskoj posavini. Bonjako sta-
novnitvo okupiranih dijelova Bosanske krajine pretrpjelo je najvee stradanje izvr-
enog genocida tokom velikosrpske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
37
U svim okupiranih krajevima Bosanske krajine osnivani su koncentracijski logori
za nesrpsko stanovnitvo.
38
Da bi se osigurao pravni okvir i legaliziralo njihovo po-
stojanje, zatoenici su tretirani kao ratni zarobljenici bez obzira na to da li su zaista
bili u nekoj vojnoj jedinici. Prema raspoloivim podacima, nastalim od strane srpskih
istranih organa, najvei broj logoraa bili su ustvari civili.
39
Srpske vlasti se time nisu
previe zamarale. Njihovo tretiranje logoraa kao ratnih zarobljenika, a ne kao civila,
i logora za civile kao logora ratnih zarobljenika, bilo je samo u svrhu pravnog lega-
liziranja i maskiranja provoenja genocida. Uostalom, da se zaista i radilo o ratnim
zarobljenicima, postoje meunarodne konvencije koje su ih trebale zatititi od onoga
to im se deavalo u logorima. Niega od toga srpske vojne i civilne vlasti se nisu pridr-
avale u logorima koje su osnovale na cijelom okupiranom podruju Bosanske krajini,
niti je najvei broj logoraa prije svog zatoenja imao ikakve veze s oruanim otporom
velikosrpskoj agresiji. Logori za civilno stanovnitvo po meunarodnom pravu i va-
eim konvencijama se ne smiju osnivati, te su se agresorske vlasti lukavo posluile
s mogunou da se logori za civile tretiraju logorima ratnih zarobljenika, a logorai
ratnim zarobljenicima. Prilikom hapenja nesrpskog stanovnitva bilo je dovoljno da
muka osoba priblino odgovara vojno sposobnoj, te da bude uhapena i sprovedena
u logor. Ukratko reeno, prilikom hapenja vrena je mobilizacija Bonjaka i Hr-
vata u kojekakve, najee izmiljene, bonjake i hrvatske jedinice to je, sa stajalita
agresora, bilo dovoljno da ih zatoi u logore kao ratne zarobljenike. (najee su op-
tuivani da su pripadnici Zelenih beretki ili Hrvatskih obrambenih snaga HOS-a).
To je bio nain da se formalno pravno osigura mogunost njihovog zatoenja. Da se
ne radi o pripadnicima odreenih vojnih jedinica, govore i podaci da se meu logo-
raima nalazio znaajan broj djeaka i staraca. Takoer, karakteristian je primjer da
su esto zarobljavane i ene i odvoene u logore, posebno s podruja opine Prijedor.
enama je, kao i mukarcima, stavljano na teret da su uestvovale u oruanoj pobuni
37
Taan broj ubijenih Prijedorana nije utvren, a 3227 osoba, meu njima 228 ena i 123 djece,
vodili su se do 2000. godine kao nestali. (Ni krivi ni duni...).
38
ICTY, MUP SR, CSB Banja Luka, Izvjetaj, 18.8.1992; ICTY, MUP SrRBiH, SJB Bosanski Novi,
Izvjetaj, 15.8.1992; ICTY, MUP SrRBiH, SJB Sanski Most, Izvjetaj, broj: 11-14, 18.8.1992;
ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, Izvjetaj, 15.8.1992; ICTY, MUP RS, CSB Banja Luka, SNB,
Izvjetaj o radu detamana SNB Prijedor za period 1.1. do 31.12.1992. godine, 20.1.1993.
39
ICTY, 1. KK VRS, Selekcija ratnih zarobljenika u LRZ Manjaa, str.pov.broj: 21-50, 6.8.1992;
ICTY, 1. KK VRS, Informacija, str.pov.broj: 397-366/1-92, 22.8.1992.
amir kliko
352
protiv legalnih organa srpske vlasti. One su esto i silovane. Uvjeti u logorima su bili
daleko ispod nivoa ljudskog dostojanstva, ukoliko se bilo kakvo dostojanstvo uope
smije spomenuti kada se govori o srpskim logorima u Bosanskoj krajini.
40
Ljudi su
svakodnevno mueni i ubijani.
41
Nekada pojedinano i nasumino, a nekada grupno
i po nekom ustaljenom redu. Od nekoliko desetina mjesta zatoenja i logora, po bro-
ju logoraa, torturama i broju ubijenih, mogu se izdvojiti: Manjaa kod Banje Luke;
Krings, Betonirka i Sanakeram u Sanskom Mostu; Omarska, Keraterm i Trnopolje u
Prijedoru; nogometni stadion Mlakva u Bosanskom Novom; Stara Gradika i Kame-
nica kod Drvara. Zajednika karakteristika svih, spomenutih i nespomenutih, jeste da
su u njima Bonjaci, Hrvati, Albanci i Romi bili sistematski mueni i ubijani s ciljem
njihovog trajnog odstranjenja s teritorije Bosanske krajine. Osim ubijanja, vjerovatni
cilj je bio i da se to vei broj nesrpskog stanovnitva uputi u logore, da tamo bude pod-
vrgnut najteim torturama, i da, ako preivi logor, zbog trauma i straha trajno napusti
Bosnu i Hercegovinu.
Do maja 1993. etnika slika okupiranih dijelova Bosanske krajine, prema procje-
nama CSB Banja Luka, drastino se izmijenila u korist Srba.
42
Iseljavanje Bonjaka
i Hrvata s podruja Bosanske krajine, iako su to srpske vlasti pokuavale predstaviti
kao dobrovoljni odlazak, vreno je nasilno, tako da se nikako ne moe govoriti o ise-
ljavanju nego o protjerivanju. U nekim sluajevima Bonjaci i Hrvati su zaista traili
da im se od strane srpskih vlasti omogui odlazak s okupirane teritorije, ali samo iz
razloga to su ih te iste vlasti, svojim oruanim jedinicama i policijom, svakodnevno
ubijale, pljakale i uznemiravale i time prisiljavale na odlazak. Predstavnici srpskih
40
O srpskim koncentracijskim logorima u Bosanskoj krajini opirnije u: Roy Gutman, Svjedok
genocida, Zenica, 1995.
41
O vrenju odmazde, masovnim ubistvima civila u logorima, te neadekvatnom ponaanju prema
logoraima i civilnom stanovnitvu bila je upoznata i komanda 1. Krajikog korpusa (KK)
VSrRBiH. (ICTY, 1. KK VSrRBiH, op.pov.broj: 488-2, 4.6.1992; ICTY, 1. KK VRS, Informacija,
str.pov.broj: 397-366/1-92, 22.8.1992).
42
Podaci o protjerivanju Bonjaka i Hrvata iz Bosanske krajine do maja 1993: Biha (s teritorije pod
srpskom okupacijom): 8000 Bonjaka; Bosanska Dubica: 4500 Bonjaka, 400 Hrvata; Bosanska
Gradika: 9500 - 10000 Bonjaka, 1000 Hrvata; Bosansko Grahovo: 12 Bonjaka, 200 Hrvata;
Bosanska Krupa (s teritorije pod srpskom okupacijom): 43300 Bonjaka, 143 Hrvata, 256 Ostalih;
Bosanski Novi: 13000 Bonjaka, 40 Hrvata; Bosanski Petrovac: 3200 Bonjaka; Glamo: 1500
Bonjaka, 210 Hrvata; Jajce: 15958 Bonjaka, 14922 Hrvata; Klju: 14000 - 15000 Bonjaka
(ostalo jo 1000 - 1500), 200 Hrvata (ostalo jo 100 - 130); Laktai: 504 Hrvata, Mrkonji Grad:
146 Bonjaka, 47 Hrvata; Prijedor: 42000 Bonjaka, 2000 Hrvata; Prnjavor: 2053 Bonjaka, 923
Hrvata, 308 Ostalih; Sanski Most 24000 Bonjaka, 3000 Hrvata; Srbac: 120 Bonjaka, 6 Hrvata;
ipovo: 2400 Bonjaka. Podaci o naseljavanju Srba u Bosansku krajinu do maja 1993: Biha
(na teritoriju pod srpskom okupacijom): 5000, Bosanska Dubica: 2500, Bosanska Gradika:
3781, Bosansko Grahovo: 1000, Bosanski Novi: 3400, Bosanski Petrovac: 4000, Glamo: 700,
Jajce: 550, Klju: 2000-3000, Laktai: 2063, Mrkonji Grad: 1426, Prijedor: 14000, Prnjavor:
2500, Sanski Most: 5000 i ipovo: 478. (ICTY, MUP RS, CSB, Sektor SNB Banja Luka, Pregled
odseljenih i doseljenih graana na podruja koja pokriva sektor, maj 1993).
prilog prouavanju stradanja bonjaka i hrvata prijedora 1992.
353
vlasti iz sedam bosanskokrajikih gradova: Biha (Srpska optina, op.a.), Bosanski
Petrovac, Srpska Krupa (Bosanska Krupa, op. a.), Sanski Most, Prijedor, Bosanski
Novi i Klju 7. juna 1992. od komandanta 1. KK VSrRBiH, rukovodstva SrRBiH
i Kriznog taba AR Krajina ultimativno su zahtijevali da se iz srpske vojske i sa svih
bitnih rukovodeih mjesta odstrane Bonjaci i Hrvati. Takoer su zahtijevali da se
protjeraju svi Bonjaci i Hrvati s podruja tih sedam opina do nivoa koji e Srbima
omoguiti da neometano ostvare i odravaju efikasnu vlast. ak su zaprijetili, ukoliko
se ne ispune njihovi zahtjevi, da e oni organizirati deportaciju i prevesti sve Bonja-
ke i Hrvate s podruja svojih opina u centar Banje Luke.
43
43
ICTY, Zakljuci sa sastanka SUB REGIJE (politiki predstavnici srpskih optina), Sanski Most
7.6.1992.
amir kliko
354
Amir Kliko
A Contribution to the Study of the Suffering of Bosniaks and
Croats of Prijedor in 1992
Summary
The Serbian aggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina from
1992 to 1995, was marked with heavy sufferings of the non-Serb population, i.e.
with genocide. The intensity and methods of its implementation depended on the
demographic image on the field, that is to say on Serb plans towards the possible
division of Bosnia and Herzegovina according to the national criterion. The po-
ssibility of realization depended on the organization and strength of the aggressor,
but also of the defenders. The Bosnian Frontier region (Bosanska Krajina) is a si-
gnificant example of the Serb genocide committed against Bosniaks and Croats in
Bosnia and Herzegovina. On the example of Prijedor, the author presents his results
in research of sufferings of the Bosniak and Croat population and proves the violent
creation of the long term Serb predominance and demographic changes caused by
genocide.