Prikazi i recenzije

RUSKA POLITIKA NA BALKANU

Headley James (2008.) Russia and the Balkans: Foreign Policy from Yeltsin to
Putin. London: Hurst Publishers. 552 str.

Knjiga Jamesa Headleya, profesora politike

znanosti s Novog Zelanda, opsena je analiza
ruske politike prema ratovima u bivoj Jugoslaviji. Iako se u naslovu istie pojam Balkana,
autor se iskljuivo bavi bivom ruskom politikom u bivoj Jugoslaviji i to politikom prema
ratovima ili veim politikim krizama (kao npr.
pad Miloevia). Autor je koristio iznimno
velik broj knjiga, lanaka i dokumenata koji
se odnose na predmet istraivanja. Takoer
je obavio intervjue s nekim akterima zbivanja
i nekoliko priznatih analitiara ime je knjigu
znaajno obogatio. Knjiga Russia and the
Balkans sastoji se od tri dijela, ukupno trinaest
poglavlja. Prvi dio analizira ruske povijesne i
suvremene interese na Balkanu te rusku vanjsku politiku nakon 1991. godine. Drugi dio
odnosi se na posljednje dane SSSR-a i SFRJ-a
te na rusku politiku prema raspadu Jugoslavije, priznavanju novih drava, sankcijama,
posredovanju te zavretku rata u Hrvatskoj i
Bosni i Hercegovini. Trei dio analizira rusku
politiku u ozraju nakon Daytona, u Kosovskoj
krizi i vremenu nakon nje.
Rusija kao velika zemlja i velika sila uvijek
je nastojala to i ostati i uvijek se iznova potvrivala, a Balkan je bio mjesto gdje se to
itekako moralo. Ruska prisutnost na Balkanu
varirala je u razliitim vremenima, reimima i
dravama, ali je Balkan Rusiji uvijek bio meu
prioritetima. Autor istie postojanje znaajnog
ideolokog elementa u ruskoj politici prema
Balkanu u razliitim vremenima ti ideoloki
elementi bili su panslavizam, pravoslavlje (u
carskoj Rusiji) i komunizam (u SSSR-u). Kroz
povijest su se ispreplitali uz taj ideoloki ele-

ment i ruski strateki, ekonomski i tradicionalni geopolitiki interesi. Krajem Hladnog rata za
Rusiju su na Balkanu najvaniji daljnji aspekti
konflikta kao to su mogui presedani, daljnji
razvoj UN-a, NATO-a i OESS-a. Vjerojatno je
kljuni razlog zainteresiranosti Rusije za ratove
u bivoj Jugoslaviji takozvani efekt ogledala.
Velike slinosti izmeu situacije u Jugoslaviji i
SSSR-u, te u svakoj jugoslavenskoj i sovjetskoj
republici, nude mogunost da se zbivanja iz
Jugoslavije preslikaju u SSSR. Sovjetska politika je bila protiv mijeanja NATO-a, protiv
intervencije i za zatitu suvereniteta SFRJ.
Ruska vanjska politika, pa tako i ona prema
ratovima u bivoj Jugoslaviji, prola je kroz tri
faze. Prva, faza liberalnog internacionalizma,
nastupila je poetkom 1992. godine. Ta politika poivala je na vjeri da je Rusija liberalnodemokratska zemlja i da ima jednake interese
sa Zapadom te da e te zemlje podupirati
Rusiju tijekom tranzicije. Zato je Rusija u vanjskoj politici trebala podupirati meunarodno
pravo i institucije kao to su UN i OESS u vjeri
da e takve institucije odagnati sigurnosnu
dilemu, odnosno traenje sigurnosti kroz
silu. Rusija je, slijedei novo promiljanje,
poduprla slanje mirovnih snaga u Hrvatsku i
sama poslala jedan pjeaki bataljun, priznala
neovisnost Hrvatske, Slovenije i BiH i usprkos
domaim kritikama podrala reim sankcija
prema Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ). U
kritikama je prednjaila crveno-crna koalicija
bivih komunista i nacionalista, a uz nju i dio
intelektualne elite i crkva. Druga faza, koju
autor naziva tranzicijskom politikom, poela je
u jesen 1992. godine i naglaavala je neutral97

43-45-Filipovi-Zaradi-Filipcic-Kardov PRIKAZI I REC.indd 97

4.1.2010 14:54:00

Polemos 12 (2009.) 2: 97-109, ISSN 1331-5595

nost u jugoslavenskim ratovima, podravala

sankcije (smatrala da je bolje da bijes Zapada
prema Srbiji bude izraen putem sankcija
nego intervencijom NATO-a), embargo na
uvoz oruja i rad UN-a i njegovih posrednika.
Krajem 1993. godine zapoela je realistina
faza, nastala dobrim dijelom iz domaih
pritisaka i Jeljcinova populistikog instinkta.
Rusija se eljela radom kroz Kontaktnu skupinu predstaviti kao drava koja moe utjecati
na odluke bosanskih Srba i istovremeno tititi
njihove interese. Ipak, glavna misao vodilja u
Moskvi je bila da se zbog Srba nee ozbiljno
naruavati odnosi sa Zapadom.
Uz objektivne slabosti, Rusiju je definitivno
po strani ostavila i nemogunost da utjee na
odluke Srba. Zavretak rata za Rusiju je bio
prilino neslavan. Naruen je odnos snaga na
Balkanu na tetu Srba, NATO je slobodno djelovao po Balkanu ne konzultirajui Moskvu, a
mir je postignut u amerikoj reiji uz ignoriranje Rusije. Autor knjige smatra da je mir samo
tako i bio mogu jer kako se moe zavriti rat
ako Srbi dre sedamdeset posto teritorija,
vojno su u prednosti, a onemoguava se akcija
protiv njih i naoruavanje njihovih neprijatelja.
Autor zakljuuje da je neprestano rusko inzistiranje na mirnom rjeenju u tim uvjetima bilo
bizarno i nije bilo u dobroj namjeri. U daljnjoj
analizi ruskog stava prema ratu autor navodi
da su oni smatrali kako imaju neutralnu poziciju u konfliktu samim time to inzistiraju na
pojmu graanskog rata i jednakoj krivici svih
strana. Rusi nisu mogli ili nisu htjeli prepoznati
da je ideja Velike Srbije bila pokretaka snaga
rata, a etniko ienje sredstvo toga projekta.
Reakcija na pad Srebrenice bila je sramotna
i na masovne se zloine jednostavno utjelo.
Ta neprincipijelnost nije postojala samo na
moralnoj razini, ve i na realnoj. Pri ruskoj
osudi hrvatskih ofenziva 1995. godine kao
da je zaboravljen efekt ogledala identina
ruska akcija upravo se odvijala u eeniji.

Autor podrobno analizira rusko sudjelovanje u misiji IFOR/SFOR i implikacije na odnose

Rusije i NATO-a koji su umnogome odreivali
budue modele odnosa - Rusija kao partner,
ali u okvirima koje odredi NATO i uz vodeu
ulogu NATO-a, koji je 1999. godine otiao jo
jedan korak dalje. Ruski diplomati, koji su i dalje odnos sa Zapadom gledali kao igru nultog
zbroja, inili su sve da izbjegnu intervenciju i
nakon nje lavinu kritika koja ih je ekala kod
kue. I na Kosovu 1999. godine Rusija se ponovno razlikovala od Zapada u interpretaciji
sukoba: Moskva je smatrala da je na Kosovu
posrijedi terorizam albanskih ekstremista. Stav
slubene Moskve bio je da su zrani udari na
SRJ nelegalni i protivni Povelji UN-a. Rusija je
poduzela neke simboline akcije, ali Jeljcin jo
jednom nije bio spreman ugroziti odnose sa
Zapadom. Neke prijetee izjave bile su usmjerene prema domaoj opoziciji (ravnotea
domaeg pritiska i vanjskopolitike realnosti)
i prema samome NATO-u, da se ne bi osjeao
preslobodan u svojim akcijama. Ipak, Jeljcin je
odluio djelovati u okvirima koji omoguuju
odranje partnerstva s NATO-om, to znai
da je i sukobljavanje s NATO-om ostavljao u
tim, jo u Bosni odreenim okvirima. Tako je
izgledalo i kasnije rusko sudjelovanje u misiji
KFOR.
Novi predsjednik Vladimir Putin naglaavao je vanost Balkana, prije svega geopolitiku i ekonomsku dimenziju, a manje ideoloku.
Rat protiv terorizma (posebno nakon 11.
rujna 2001. godine) bio je dobra osnova da
se nae zajedniki interes i prilika da Zapad
uzme Rusiju za partnera. Autor smatra da je
ruska politika ostajala na realistinim temeljima, ali okolnosti su se mijenjale: na Balkanu
je postignut mir, Srbija se sve vie okretala
Zapadu, a Rusija je ekonomski znatno ojaala
i bila u mogunosti pokuati se nametnuti na
druge naine. U odnosima sa Zapadom sve su
izglednije win-win situacije (kao u sukobu u

98

43-45-Filipovi-Zaradi-Filipcic-Kardov PRIKAZI I REC.indd 98

4.1.2010 14:54:00

Prikazi i recenzije

Makedoniji). Ruska politika u novim se okolnostima okrenula stvaranju to boljih odnosa sa

svim dravama bive Jugoslavije ne odriui se
svojih interesa, ali bitno naputajui ideoloki
element.
Knjiga daje odlian uvid u rusku politiku
prema ratovima u bivoj Jugoslaviji i vremenu
nakon njih, a usto razbija odreene predrasude o ruskoj politici koje su nastajale iz, u
Hrvatskoj estih, prenaglaavanja ideolokih
elemenata i nerazumijevanja pravih odnosa
velikih sila. Autor precizno barata povijesnim
injenicama i u potpunosti je imun na predrasude, poluistine ili preuveliane brojke koje

se potkradaju i najboljim svjetskim autorima

kada piu o Balkanu. Knjiga Jamesa Headleya
ne samo da je nezaobilazna za svako istraivanje ruske politike prema Balkanu, nego je
iznimno korisna za svakoga tko istrauje rusku
vanjsku politiku, odnos unutarnje i vanjske
politike velikih sila i politiku meunarodne
zajednice prema ratovima u bivoj Jugoslaviji.
Knjiga moe takoer biti vrlo korisna hrvatskim istraivaima Domovinskog rata i rata
u BiH jer govori i o bitnom dijelu hrvatske
povijesti, pogotovo s obzirom na nedostatak
veeg broja knjiga takve vrste na hrvatskome
jeziku i tako visoke kvalitete.

Vladimir Filipovi

99

43-45-Filipovi-Zaradi-Filipcic-Kardov PRIKAZI I REC.indd 99

4.1.2010 14:54:00