Professional Documents
Culture Documents
Karl May - Sablast Siprazja
Karl May - Sablast Siprazja
KARL MAy
sABLAsT sIPRAZJA
OTOKAR KERsOVANi Rijeke _ 1963.
Naslov originala
DAs BUsCHGEsPENsT
s njemackoga prevela: IVANA PREBEG
1.
U ZEMLJI BIJEDE
Bila je subota o podne pred poklade.
Na kraju sume i gotovo pola sata hoda od sela Hohenthala disalo se na
jednom strmom obronku mnoatvo mracnih sgrada, pocrnjelih od cadja, a u
njihovoj sredini kocio se dimnjak, ciji se dim dizao nebu pod oblake.
Bio je to ugljenokop _ Bozji blagoslov.
Zvono je zazvonilo _ smjena je zavrsila svoj rad. U otpremnoj zgradi
osobno je dizalo ukopcano u stroj, i doskoro je iz crnog zdrijela izasla
ceta muskaraca posutih ugljenom prasinom. Oni su od ponoci radili duboko
dolje pod zemljom da bi gore na zemlji mogli zivotariti. Drugi su se
odvezli na njihova mjesta.
U siromasnim zelima saskog rudogorja sivi nabozan svijet. Muskarci iz
smjene koja je zavrsila rad sakupili su se oko nadrudara i sklopili
ruke.
On je izmolio kratku zahvalnicu sto ih je Bog milostivo ocuvao kroz
posljednjih dvanaest sati, a zatim su hrapava grla otpjevala crkvenu
pjesmu:
sto Bog cini, sve dobro cini,
tako cemo uvijek misliti.
I premda kod nas nije Kana,
gdje tece med i mlijeko,
ipak Bog obdaruje kruhom,
onoga koji mu vjeruje i koji ga postuje.
Kad je posljednja rijec zamuknula, uputili su se ljudi blagajniku da
podignu sedmicnu zaradu. U sobu
cinovnika smjeli su uci samo pojedinacno. To je bio sutljivi
covjekomrsac koji je svakomu pridoslom bez rijeci gurnuo novac, a onda
ga osornom kretnjom otpravio. Bilo je zato neobicno sto je danas pozvao
rudare da nakon isplate pricekaju pred kucom.
snijeg je bio visok preko jednog metra i jos je uvijek padao u gustim
pahuljicama; bilo je neizrecivo hladno. Ljudi su drhtali od studeni, a
njihova tanka odjeca nije pruzala dovoljno zastite od hladnoce.
No, blagajniku se nije zurilo, pojavio se tek nakon Izvjesnog vremena.
_ Po nalogu g. barona Vildzteina moram vam saopciti rece bez ikakvog
uvoda _ da ce odzada placati po deset pfeniga manje po smjeni i
covjeku, zima je. Potraznja ugljena je, doduse, velika, ali snijeg cini
ulice neprohodnima i ometa isporuku ugljena, a pogonski troskovi postaju
sve veci. To je ono sto sam vam morao objaviti.
Ljudi se zaprepasteno zgledaju. culo se saputanje i mrmljanje. Konacno
se jedan izmedju njih, cinilo se najstariji rudar, odluci da progovori.
_ Gospodine blagajnice _ zapoce on oklijevajuci _ to je losa vijest!
sjecate li se jos koliko sam ja danas primio?
_ Da! sest maraka!
_ sest maraka za cijelu sedmicu! sest maraka za sedamdeset i dva radna
sata pod zemljom! sest maraka za sest dvanaest-satnih smjena u
neprekidnoj zivotnoj opasnosti!
_ Ako ti nije dosta, potrazi drugi posao!
_ To ne mogu, i vi to znate, gospodine blagajnice. Ovdje su sami tkalci
i rudari. Da tkem, imam preslabe oci, a ovaj rudnik je jedini u ovom
kraju. Ja moram ostati.
_ Onda nemoj prigovarati.
_ Ja ne prigovaram, ali mislim na onih osam glava koje treba da zive od
mojih sest maraka. Gospodine, mi vec odavna gladujemo i smrsavamo se.
sto ce od nas bitic
_ To se mene ne tice. Vrsim samo svoju duznost. Ja vam moram samo
saopciti odluku gospodina barona,
i to sam ucinio. Tko nije s tim sporazuman, ne treba vise doci. Naci cu
dosta radne snage.
Rekavsi to okrenuo se i nestao u kuci.
Ljudi se potisteno upute u grupama svojim kucama duboko gazeci snijeg.
za pola sata bile su pred njima niske snijegom posute kuce, sve same
sirotinjske potleusice. samo dvije su se medju njima isticale _ zupni
dvor i jos jedna druga, koja takodjer nije bila daleko od crkve, i nad
cijim je vratima blistalo na mramornoj ploci ispisano zlatnim slovima:
Bog neka cuva ovu kucu i one koji ovamo ulaze i izlaze. Na vratima
stajao je na porcelanskoj ploci natpis tvrtke: Seidelmann i sin.
Kad je tamo na oknu odjeknuo snak za smjenu, potegao je i crkvenjak
ovdje u selu Hohenthalu podnevno zvono. Bio je to stari obicaj da o
podne u 12 sati zvoni malo zvono.
U ovu zvonjavu umijesalo se ritmicko klopotanje tkalackih stanova koje
je vec od najranijeg jutra prodiralo iz stanova tkalaca u snjesnu
vijavicu.
Vrata jedne kucice se otvore. Jedna djevojka, koja je u svakoj ruci
drzala po jednu kantu za vodu, htjede izaci, ali se povuce brzo natrag
jer je jaki udarac vjetra uzvitlao gotovo citavi oblak snijega.
U isto vrijeme istrci iz susjedne kuce mladic.
_ Zdravo Andjelka _ povice _ ti bi na zdenacc
_ Da, Eduard e.
_ U ovakvoj snjeznoj vijavici to nije za tebe. Daj mi kante!
On joj je uzeo posude iz ruku i otrcao da donese za nju vodu.
Ona se sklonila iza vratiju, ali ih je drzala pritvorenima da bi
pogledom pratila Eduard a.
On ju je nazvao Andjelkom, a to je ponijemceni nasiv imena Angelika,
sto znaci andjeoska. Andjelki je bilo osamnaest godina, a bija je
drazesna, jedra djevojka. Njena odjeca bila je jednostavna i uredna.
Ruzicasta suknja od flanela sesala joj je do polovice listova; zimski
kratki kaputic bio je sprijeda malo otvoren. Lice joj je sjalo ispod
bujne kose.
Eduard se vratio s punim kantama. Ona sirom otvori vrata.
Uci, Eduard e! Vani ne mozes danas kante ostaviti i
On brzo udje u kucu trljajuci ruke.
_ Ruzno vrijeme _ rece on. Ako se ovako nastavi, necemo uskoro vise
moci prijeci preko ceste.
_ Pa ti ipak prelazis da mi doneses vode! Hvala ti!
Ona mu pruzi ruku koju on cvrsto stisne.
_ Pa, susjedi moraju jedan drugome pomoci.
_ Ali ti si zbog toga prekinuo svoj posao.
_ samo nekoliko minuta. To cu brzo nadoknaditi.
_ Tebi je vrijeme dragocjeno!
_ Odakle to znas, Andjelka?
_ Mislis da nisam cula kako si cijelu noc radio? On je to potvrdio
kimnuvsi glavom, a njegovo lijepo iskreno lice poprimilo je snuzden
izraz.
_ Tako je moralo biti, Andjelko; ja moram danas do mraka biti gotov. Ti
znas da je moj otac sbog jake prehlade mogao zavrsiti samo jedan komad
vi cetrnaest dana. zato moram ja satkati tri.
_ Ti ces se razboljeti. Ne smijes pretjeravat!. Reci. Eduarde, zasto
moras bas ti toliko donijeti?
_ Mi trebamo mnogo novaca. Seidelmann je otkazao ocu zajam, Boze, je li
moguce _ povice ona prestraseno.
_ Bogatom Seidelmann u to ne treba!
_ _ sigurno, ali sto nam to pomaze? On kaze da je u poslu vrlo mnogo
Izgubio, pa mora povuci sav novac koji ima vani.
_ To ne vjerujem. mozda ima neki drugi razlog. snazna rumen prekrije
Eduardovo lice.
_ To je, doduse, moguce _ odgovori on suzdrzivo _ a mislim da mi je i
razlog poznat.
_ No? _ radoznalo je ispitivala ona.
_ " sada ti necu reci, jednom drugom zgodom. Ti imas posla s ruckom.
_ O, ne, to je vec proslo. Imali smo ocevo najmilije jelo: suho meso sa
zelenim valjuscima.
_ A sto imate vi danas?
Eduard jos jace porumeni a da se to ne primijeti, okrene se u stranu.
8
J^j^>>i^st^5ik3sBKsk^.*5is^
_ Ja zbilja ne znam, Andjelko! Kad sam u tako hitnom poslu, onda zbilja
nemam vremena paziti na to sto majka kuha. Vidjet cu to i onako vrlo
brzo. Zbogom, Andjelko!
_ Zbogom. Hoces li veceras doci k nam?
_ Da, doci cu! _ rece i otrci u snjeznu vijavicu.
Kucica, u koju je zurio, bila je jos manja od one Andjelkinih
roditelja. Hodnik je bio od cvrste ilovace; desno je bio prostor sa
odlaganje stvari i staja za koze, lijevo pak soba za dnevni boravak. Ona
je imala samo dva prozora , a pred svakim je stajao po jedan tkalacki
stan. Upravo, kad je Eduard usao u sobu, zacuo je majcin glas: Dodji,
oce, sidji sa stana! Idemo jesti!
Polagano i tromo slijedio je tkalac ovaj poziv. Bio je zgrbljen, a kosa
mu kao i majcina bila je prerano posijedjela. Neimastina i brige su to
ucinile. Na majcin poziv pocelo je kretanje u uglovima i kutovima sobe.
Petoro djece osim Eduard a pojurilo je prema svijetlo ociscenom stolu,
dok je majka donosila zdjelu krumpira. Otac sklopi ruke.
_ Molit cemo!
svi pobozno priklone glave:
Ti nam, Boze, darujes sada tako ocinski jelo i pilo, mi te slavimo; sve
sto nas krijepi i hrani, dobivamo iz tvoje ruke. Gle, Oce, tvoje darove
primamo sa zahvalnoscu iz tvoje ruke. O, daj, da ih mozemo uzivati i da
ti sa to takodjer budemo zahvalni. _ Tek sada je otac sjeo za sto je
bio znak da pocinje rucak. Djeca su pohlepno prionula, kao da stoje same
poslastice na stolu, a ipak je u zdjeli bio samo neoljusteni krumpir, i
nista drugo osim soli koju je majka malko isprzila da bi dobila posebni
okus.
Tada se otvore sobna vrata, a u sobu udje stari, nemocni covjeculjak.
_ Dobar dan, kume Hauser! _ posdravi dosljak koji se naprezao da
savlada kasalj. _ Vi bas jedete! Ne bih htio smetati! Doci cu drugom
zgodom!
_ Ostani samo! _ odgovori Hauser. _ Uzmi tamo onaj podnoznjak, nas ne
smetas.
starac se zgurio uz pec i opipavsi je promrmlja:
_ O, jao. nema vise vatre!
9
_ Kum bi se htio grijati _ rece tkalac svojoj seni. _ Podlozi jos ,
majko!
Gospodja Hauser se zabrine:
_ Ugljen je sav potrosen, oce!
_ Onda uzmi drva!
_ Vise nema ni njih! Upravo su dotekla, da skuham krumpir.
_ A koliko jos imas novaca?
_ Deset pfeniga
_ Onda daj sa to donijeti poslije ugljena. Jesi li jeo, kumec
starac zanijece glavom i baci pozudni pogled na zdjelu koja se vidljivo
praznila.
_ Danas jos nisam. Ja sam bio-hm-bio sam kod gospodina Seidelmanna i
htio sam ga pitati, da li-hm, no taj ne da nista.
_ No, pridji blize i prioni!
starcicu to nije trebalo dvaputa reci. Umjesto sesnsest sada je
osamnsest ruku nastojalo da izprazni zdjelu. Kad su pojeli posljednji
krumpir ustade otac Hauser.
_ Pomolit'
cemo se! svi sklope ruke.
_ zahvaljujemo ti. Gospodine Isuse Kriste, sto si bio nasim gostom! _
Na to nadoveze tkalac strofu: No, mi smo i ovog puta siti, kad nas je
Bog nahranio i napojio. Njegova dobrota neka bude slavljena! On ce nam i
dalje davati nasem zivotu jelo i pilo, ali i oskudicu!.
Hauser razrijesi sklopljene ruke, a gost mu pruzi svoju desnu ruku,
_ Hvala ti, kume! Ti ni ne slutis sto si za me ucinio. cas prije sam ti
rekao da danas jos nisam nista jeo. sad cu ti priznati da vec od
prekjucer uvecer ni zalogaj nije prosao kros moja usta.
_ Dobri Boze! _ povice Hauser. _ Majko odrezi mu jos komad kruha!
zena se smeteno nakaslja.
_ Ta, ni kruha nemamo vise. oce!
_ zar zbilja nemamo nista vise?
_ Ni mrvice!
10
Hauser je pogleda, a ona je odmah shvatila taj pogled. Uzme maramu i
ode. za cas se vrati. Bila je otrcala pekaru i tamo potrosila za kruh
onih deset pfeniga odredjenih za ugljen. starac je bio do suza ganut.
_ Bog vam platio! _ Ali uzeti to ne mogu. Vasoj djeci je isto tako
potreban kruh kao i meni.
_ Uzmi i jedi! _ zapovijedi Hauser. _ Eduard ce ici kasnije k
Seidelmann u s ona cetiri komada koja ce danas biti gotova. Dobit cemo
novaca i moci cemo najnuznije kupiti. A ti nemas mogucnosti da nesto
zaradis.
_ Da, da, to je istina _ potvrdi starac i oklijevajuci prihvati. _
Prije je bilo drugacije. Bio sam jedini brijac u ovom kraju. sad ima i
drugih, a moja je ruka postala drhtava tako da vise ne mogu drzati
britvu. Vremena postaju sve gora, a takodjer i ljudi. znate li vec sto
se prosle noci dogodiloc
_ sto?
_ Kad je sumar jutros rano posao u sumu usprkos losem vremenu, zastao
je njegov pas iznenada kod jednog nanosa snijega i nije se dao maknuti s
toga mjesta. Kad je sumar poceo istrazivati, otkrio je jedan les.
_ O, Boze! smrznut covjekc
_ Ne, umoren!
Hauserovi su se skamenili i nisu mogli ni rijeci progovoriti. Eduard se
prvi snasao.
_ Tko je? Netko odavle?
_- Pogranicni oficir, porucnik! Tane mu je prosviralo glavu.
_ Onda su to bili krijumcari!
_ sama sablast siprazja je to ucinila.
_ Na temelju cega se to zakljucuje?
_ Mrtvac je imao jednu cedulju u dzepu, na kojoj je pisalo: Tako ce se
dogoditi svakomu tko uznemiruje krijumcare. _- sablast siprazja!
_ strasno! _ zavapi gospodja Hauser.
_ Da, potvrdi starac. To bas i jest tako! Jutros je jedan od
pogranicnih strazara bio u krcmi i pricao da se prosle noci vise od
trideset krijumcara odzuljalo
11
preko granice. Granicari su ih vidjeli samo iz daljine, ali ih nisu
mogli uhvatiti.
_ Nisu ih mogli uhvatitic Pa, granicari imaju oruzje,
starac usdahne duboko.
_ sta moze oruzje protiv ljudi koje stiti sablast siprazja?
sad se umijesa Hauser opet u rasgovor.
_ Vi ne mislite krscanski, kume! sve u svijetu tece svojim prirodnim
tokom, a gospodin Bog se brine zato da dobro uvijek pobijedi, pa nece ni
ovo biti iznimka. Tko je po tvom misljenju sablast siprazja?
_ To mora biti sama sotona! _ zgrozi se starac. _ Ja mogu to
posvjedociti jer ja sam sablast siprazja vidio svojim ocima. Bog neka
ocuva svakoga od takvog susreta! Mogla me od toga i smrt snaci!
Hauserovi su se najezili od straha. Prestraseno i nepovjerljivo buljili
su u govornika. Otac i majka izmijenili su znacajne poglede, kao da
hoce reci: Ipak ima u tome istine na tom sto ljudi u selu brbljaju o
sablasti siprazja. Kum je vjerodostojna osoba i sto on tvrdi mora biti
tacno.
svi su bili tako smeteni da nitko od njih nije postavio nikakvo pitanje,
premda im je iz ociju virila zelja da nesto poblize zasnaju. samo
Eduard savlada strah, te se stvarno htio uputiti u pojedinosti, pri
cemu, naravno, nije mogao sprijeciti da mu glas ne bi podrhtavao: Zasto
kum nije nikada o tom govorio da je vidio sablast siprazja?
_ Tebi je lako to pitati, sinko moj _ uzdahne starac. _ Lako je!
Valjda mislis da je kum to izmislio? Ne, ne, ne upleci mi se u rijec. Ne
trebas se ispricavati. Ja cu ti odgovoriti na pitanje. Ali prije moraju
ovi malisani izaci iz sobe. On pokaze na Eduard ovu mladju bracu. _ Ako
vec govorim, to smije biti samo pred ljudima u koje se mogu pousdati.
Odmah su poslali svo petoro djece u komoru. Oni su otisli poslusno i bez
rijeci. Ali su u pokrajnjoj prostoriji pritiskivali nosove na pukotine u
vratima i izmjenicno jedan drugomu odztupali mjesto, jer su gorjeli od
zelje da uhvate nesto od onoga sto je pricao kum o cvom dozivljaju sa
sablasti siprazja. Njihovi na-
12
pori bili su, dakako, uzaludni jer je starac govorio tiho i oprezno
prigusenim glasom. Do malisana u komori dopirao je samo suhi kasalj koji
je starac uzalud pokusavao svladati. cule su se tu i tamo upadice
prestrasenih roditelja i Eduard a.
_ sama sablast siprazja zapovijedila mi je da cutim _ zapocne stari
cim su se vrata sa malisanima zatvorila. Pri tom se plaho obazreo, kao
da pretpostavlja da bi se to strasno bice, o ciju se zabranu upravo
ogrijesio, moglo pojaviti iza ledja kao osvetnik. Tada nastavi dalje: _
prijetila mi......
_ zaboga, kume! _ mucala je zena. _ Ja ne zelim vise nista cuti!
Ali Eduard i otac davali su joj znakove da suti.
_ Pricaj dalje! _ ponuka Hauser starca _ kako se to sve dogodilo,
kada i gdje?
_ Bilo je to po prilici pred cetiri sedmice _ zapoceo je gost. _ Noc
me zatekla u sumi, dok sam skupljao drva. cesto sam morao sjesti na svoj
kos da se odmorim, jer mi je zeludac krcao, a noge su mi drhtale od
slabosti. Konacno sam svoje breme naprtio i koracao kros svedzku
jarugu da skratim put do sela.
_ Aha _ promrmlja Hauser _ kros svedzku jarugu! Tamo vec odvajkada
nije sigurno.
_ Na to sam pomisljao i sam _ povladjivao je starac _ dok sam gazio
korak po korak visoki snijeg. Desno nad strminom zasjao je mjesec.
Pokazivao je cudno lice, kako se meni cinilo, nikako ne onako prijazno
kao obicno. s lijeve strane strsilo je gusto dzbunje _ vi ga znate.
Vjetar je u njemu sustao. To je bilo upravo tako, kao da sapuce stotinu
duhova. Iznenada poleti nesto crno preko moje glave. Inace bih bio
pomislio: sova. Ali one veceri sve je oko mene bilo tako jezivo: mjesec
koji je virio ispod oka, sustanje i sum tik ispred mene i _- tamna
sjena. sve je bilo upravo tako da mi je od straha pao iz ruke stap o
koji sarn se odupirao.
Govornik je malo zastao. Usrujavanje mu je zaustavilo dah. Hauserovi su
sutjeli, ukoceni od groznicavog iscekivanja. U sobi je bilo tako tiho da
su se kroz pukotinu na vratima cula djeca iz pokrajnje sobe. Tada
nastavi starac:
13
_ Ja sam se sagnuo da podignem stap. Kad sarn se opet uspravio _ da _
sta da kazem _ upravo sam se ukocio, nisam se mogao uopste micati, a ni
glasa nisam dao od sebe. Desno gore na goloj strmini stajala je bijela
prikasa koju je jasno obasjavao mjesec. Prikasa je podigla ruku kao da
prijeti, a tada se oglasio neki glas tako jeziv i promukao, kao da
dolazi iz groba. _ sto radis ovdje, bijedni covjeculjce? _ sto sam
odgovorio i ucinio _ ja ne znam. Bio sam kao lud od straha. Gotovo
vjerujem da sam htio darovati tom strasilu ona mucno sakupljena drva i
kos, a k tome ona posljednja tri pfeniga iz svog dzepa. Ali prikaza mi
je doviknula: Meni ne treba tvoja krama. Ja sam svemocna sablast
siprazja. Tornjaj se kuci i jao tebi ako u selu ista spomenes o nasem
susretu! Ja cu ti se prikazati u ponoci i zakrenuti ti vratom! _ sad
mozete misliti, dragi moji, da mi se radilo o glavi. Polumrtav dosao sam
kuci i nikome nisam ni rijeci o tome spomenuo.
_ A sada si se ipak usudio? zasto? _ ispitivao je Hauser.
_ Jer bih se inace naprosto ugusio. Nekome sam se ipak morao izjadati.
_ Dobro, dobro, kume, i mozes biti siguran da Hauserovi ne brbljaju.
_ To znam i sada mi je ipak lakse\. Vi ste culi i ko je sablast
siprazja _ necastivi u ljudskoj spodobi! Providnost Bozja neka nas
ocuva od njezinih postupaka! A sada konacno idem. Vi imate posla. svaka
minuta je dragocjena. jos jednom hvala na svemu! On se sa svakim
porukuje. Hauser ga je ispratio po starom obicaju do ulaznih vratiju.
Upravo kad su tamo stajali zacula su se zvonca dvopreznih saonica koja
su projurila, a u njima je sjedio covjek sav umotan u krzno.
_ stranac _ rece starac. Ali Hauser ga je uvjerio o necem drugom.
_ Ne! Zar ga nisi prepoznao? Ma, da, tvoje oci su sve slabije. To je
bio rentijer Seidelmann , brat ovdasnjeg trgovca. Apostol bratstva? Jao!
To ne sluti na dobro. Kad taj dodje u mjesto, uvijek donese nesrecu.
Teska vremena, kume, teska! sbogom!
14
Kad je Andjelka Hofmann donijela majci kante s vodom u kuhinju, usla je
u sobu, gdje je stajao njen otac kod stola i pregledavao upravo dovrseni
komad tkanja. I ova je soba bila malena, ali je bila udobnija od
Hauserove. Kod Hauserovih su roditelji morali napuniti sest gladnih
ustiju; a ovdje je Andjelka bila jedino dijete.
Otac je mrko pogleda:
_ Gdje si bila?
_ isla sam po vodu.
_ Ti sama?
Ona je u neprilici pocela nesto sredjivati kod prozora. Tako je mogla
ocu okrenuti ledja.
_- No, sto je? _ upita strogo. _ Odgovori!
_ Eduard je isao umjesto mene _- prizna ona
tiho.
_ Eduard i samo uvijek Eduard ! _ mrmljao je on. _ Taj bijednik.
_ Ni mi nismo bogati.
_ To vise treba teziti sa bogatstvom! Andjelka pogleda oca zacudjeno.
_ Mi i bogatstvo? _ zapita. _ To dvoje se prije sudnjeg dana ne moze
sastati.
_ Ne govori gluposti _ promrmlja otac. _ Ti si mlada i zgodna, pa
nije tako nemoguce da se u tebe zagleda neki imucniji momak.
Ona stidljivo okrene glavu. Ali stari je bio uporan i pristupivsi joj
sasvim blizu, poceo navaljivati:
_ No, kako je s tim? svi lete za tobom? I......?
_ Ja necu nijednog! _ izmuca ona naglo.
_ Nijednog, gle, gle! To znaci: nijednog osim Eduard a? _ Iz ocevih
rijeci izbijalo je zajedljivo podrugivanje. Onda je opet postao otresit
i grub.
_ Odgovori! _ Ili mozda nije on tvoj dragi?
45
nuo u ruku toliki novac. Neznanac mu je samo napomenuo da nikome ne
spominje darovatelja novca, osim svome ocu. No, Eduard je zakljucio da
bi bilo dobro da pred cijelom porodicom ne govori o strancu. Dakle,
pricao je samo, kako su ga Wunderlichovi gostoljubivo primili, a uz to i
bogato nadarili kad su culi za njegovu bijedu.
Andjelka je bila prva, koja je na to progovorila.
_ To mi se cini vrlo posteno od staroga _ izjavi ona. _ Ne bih
vjerovala da je ono staro gundjalo sposobno za ovakvo djelo. Uvijek sam
mislila da je on samo za mnom prijazan, a da na druge ljude samo rezi.
Otac Hauser je protumacio na svoj nacin sumarevu darezljivost.
_ sada mogu zamisliti, kako je sve teklo. Wuncerlich,je cuo od tebe,
sto su ti Seidelmann ovi ucinili. Tad je pomislio: cekajte pokazat cu
vam da Hauserovi ne ovise o vasoj milosti! On, ne moze, da trpi
Seidelmann ove. To znam, jer mi je to sam jednom rekao.
Malisani su vec grizli svoj kruh sa maslacem. Majka se vec
pripremila da opere krumpir i stavi ga na vatru. Andjelka je pospremala
dragocjenu zalihu u ormar, a Eduard je sjedio sa stolom i pogledavao od
srece sad jednoga, sad drugoga. Najednom mu se ucini kao da je cuo uzdah
sa majcinih usana. To ga zacudi. zasto uzdise majka, kad je sreca
iznenada banula u kucu? On je iskreno upita sto joj je, a ona mu isto
tako iskreno odgovori:
_ Gle, Eduard e, ti si nam sigurno priredio veliko veselje i ja sam
dragom Bogu od srca zahvalna da nam je tako neocekivano pomogao u nasoj
najvecoj nevolji. Ali brige nas jos uvijek nisu ostavile. sto ce biti
dalje? Kako dugo cemo imati zalihe? Nista ne mozemo dodavati, kad nemamo
zarade. A i dug dospijeva! Kako cemo ga vratiti? Jednog dana necemo
imati nista za jelo, a ni krova nad glavom.
Zenin govor je u tren oka izbrisao radosno raspolozenje koje je bilo
ovladalo ljudima u ovoj maloj prostoriji. Mrko prijeteci stajala je opet
briga na pragu. 46
Ali Eduard je protjera jednim brzim odgovorom, odnosno jednom brzom
kretnjom.
_ Evo, evo, evo! _ i poredjao je novac u jednom cijelom nizu na stol.
_ Je li dosta? Zar nije vise nego sto trebamo za Seidelmanna isplatimo.
Vidite, ovo nam preostaje, a sumar mi je obecao da ce se zauzeti za mene
kod nad-rudara u rudniku da tamo dobijem zaposlenje. sto hocete jos
vise?
sad je naravno i majka uskliknula od srece, koju ova priprosta zena nije
upoznala cijeloga svog zivota.
Andjelka se gotovo skamenila od iznenadjenja. samo se otac Hauser
smrknuo.
_ Mladicu _ rece ozbiljno _ sada nii se ova prica cini malo
neobicnom. Novac nisi mogao dobiti od Wunderlichovih.
_ Pa i nisam! _ To ti moram, oce, ispricati u cetiri oka.
stari tkalac pogleda sinu duboko u oci. Bio je to nijemi pogled i nijemi
odgovor. Onda otac kimne.
_ Ja ne sumnjam u tebe, sinko, ali moras priznati da zlato ne lezi na
cesti. Dakle, podjimo u komoru, i kazi mi sto mi imas reci!
Eduard je dao novac ocu u ruke i posao je s njim. Tamo je pricao o
strancu koji se dovezao u saonicama i odzjeo u sumariji. On nije znao
mnogo o tom covjeku, nego samo to da se predztavio kao sumarev bratic i
da je bio tako neobicno voljan pomoci. Hauser je samo kimao glavom, ali
nije imao razloga da sinu ne vjeruje. Tako su se, konacno, obojica opet
vratila u sobu gdje su ih docekali nestrpljivi pogledi.
_ sve je u redu _ izjavi Hauser. _ Eduard mi je sve pricao. Novac
mozemo mirno primiti. stvar je ispravna i bez prigovora. Novac je dar
jednog plemenitog prijatelja sirotinje. Dodjite da sjednemo zajedno za
stol i da konacno vec jednom zaboravimo brigu i nevolju.
Vatra je pucketala u peci, a voda je pocela u loncu pjevusiti. Pomalo je
postalo u prostoriji toplo, a i gucU su se ugrijali i ozivjeli. zato je
bilo 'nekako
47
48
Cudno da je Andjelka sjedila bez rijeci, mada je sigurno nije morila
nikakva briga.
Eduard je to odmah primijetio i kad je posla kuci, pratio ju je da
ujedno i vrati odmah posudjena drva i ugljen. Htio je saznati razlog
njene sutnje.
_ Je li te netko od nas uvrijedio, Andjelko? _ upitao je on.
_ Ne, Eduard e, sigurno nije.
_ Ti si se uozbiljila, dok smo se mi radovali.
_ Mislila sam samo na oca koji je bio tako neoprezan prema tvojemu ocu.
On bi mu tu malu uslugu najradije bio odbio. _ A zasto?
Ona je znala razlog, ali ga nije htjela reci. Uzrok njene sutnje bio je
sasvim drugi. Mislila je na zabavu na koju je bila pozvana. Omot sa
kostimom sa maskirani ples kao i pozivnicu za kasino vec je primila.
Ona je sebe zamisljala u plesnoj dvorani, i kako ova
odudara od siromasne Hauserove sobice! Nema li, mozda, otac ipak pravo
sa svojim prigovorom? Jesu li Hauserovi bili uistinu oni ljudi s kojima
se ona mogla druziti? Ona koja je imala, dapace, pozivnicu za kasino!
_ Znas li razlog? _ navaljivao je Eduard .
_ Ne! _ odgovori ona oklijevaju?i. To je bilo prvi puta da je slagala
susjedovom sinu. Medjutim je Eduard kod sebe trazio razlog.
_ Mozda nismo tvome ocu dosta dobri? _ rece on.
_ sto odmah pomisljas! _ uskoci ona brzo. _ Mozda je bio zato tako
kratak prema tvome ocu, jer je malo popio.
_ Da nije dobio od Seidelmann ovih kakav teski uzorak? Rado cu mu
pomoci izracunati niti.
To je Eduard vec cesto ucinio. On je bio spretniji tkalac od Hofmanna.
Ali Andjelka to odbije.
_ Nije u pitanju on, nego ja.
_ Ti? Kako, ti?
Andjelka uzdigne malo svoj ponosni i oholi nosic : _ Ja sam dobila
jedan paket!
I to se vrze po glavi tvome ocu? To ne razumijem. Budi jasnija! Tako si
mi cudna! sta je bilo u paketu?
Andjelka je u biti bila cestita i dobra djevojka, ali je imala jednu
slabost koju je naslijedila od svoga oca: bila je tasta. Poziv
nepoznatog muskarca, koji je bio clan kasina, dakle imucan i otmjen
gospodin, vrlo joj je laskalo.
Zbog toga bi mogla i do izvjesne mjere zaboraviti i na svoju sklonost
prema Eduard u Hauseru. Zato joj je sada i uspijelo, da se s Eduard om
malo i poigra, pricaju?i mu malo-pomalo novost koja ga sigurno nece
obradovati:
_ Nesto osobito je ovaj omot _ pretvarala se ona. _ Pogodi, sto je
bilo u njemu?
_ Odakle da to znam? Vjerojatno neki poklon!
_ Jest i nije. U omotu je bio krabuljni kostim.
_ sto?
_ Kostim koji se nosi na maskiranom plesu. Zar ne znas sto je to?
Eduard je postajao sve zbunjeniji. sto to prica Andjelka o maskiranom
plesu? On je cuo da ce se odrzati na pokladni utorak takva zabava u
seoskoj gostionici, ali da to priredjuje kasino. Ta se stvar, dakle,
njega ne tice. Clanovi kasina pripadaju krugu bogatasa koji se
bojazljivo i uobrazeno ogradjuju od siromasnih tkalaca. Andjelka, dakle
ne moze misliti na ovaj maskirani ples jer su i Hofmannovi samo
siromasni tkalci.
Ali uskoro se osvjedocio o protivnom. Andjelka mu je pomalo rekla
istinu. Najprije mu se cinilo da pravo ne cuje.
Ti ces ici na ples kasina? Dobila si pozivnicu? Od koga?
_ To ne znam!
CUJ> Andjelka, od toga ne razumijem ni rijeci! Muskarac koji nece ni
svoje ime da kaze poziva te na zabavu i salje ti, dapace, i haljinu, a
ti to sve smatras ispravno i na mjestu? sto kazu tvoji roditelji? An*
i?!"!" Vak nije smio govoriti nsivni Eduard . Andjelka je bila
jedinica i razmazena ljubimica staroga Hofmanna stoga nije mogla
podnositi da je netko od- ja _ tako je nazivala ovakve prigovore.
Odmah je
c,;;49
postala tvrdoglava i uvrijedjena. zabacila je nestasno lijepu glavicu i
rekla:
_ Mozes ih sam pitati ako o tome misle! Mozda ce ti otac dati pravi
odgovor. smatram upravo za necuveno da me prekoravas sbog necega sto
moji roditelji odobravaju. Znaj, otac pozaje gospodina koji mi je poslao
pozivnicu i ponosan je na tu cast, koja je iskazana njegovoj kcerki.
Eduard se uplasio ovog ukora. _ Ali Andjelka! _-mucao je.
_ Ah, ti si samo zalan sto ti ne mozes biti prisutan. Kad bi me zaista
tako volio, kako uvijek tvrdis, onda bi mi priustio ovu neduznu zabavu.
U svojem strahu i svojoj zbunjenosti Eduard popusti. _ Da, da, pa ja
ti ne zavidim. Meni je to sve samo tako zagonetno i neobicno.
_ Pa i je neobicno da djevojka iz sela Hohenthal dobije pozivnicu za
kasino.
_ No, da, no, upravo! I zato sam... _ zato sam mislio... ja! _ mucao
je Eduard .
_ Ti si mislio da mi moras prigovarati, a to nije bilo zgodno. Radije
se veseli sa mnom! Bila sam tako ponosna i htjela sam te pitati da li
zelis pogledati haljinu.
_ Ja i tako mislim svratiti k vama da vratim drva i ugljen.
_ Ne to tako ne moze biti. Daj samo meni posudjeno, a ja cu to sama
unijeti. Vec je kasno i otac bi se mogao naljutiti ako te dovedem sada u
kucu, i ako ti se pokazem u krabuljnoj haljini.
_ A tako, ti mi se hoces pokazati u haljini. To bih svakako zelio
vidjeti!
Andjelki se sada Eduard opet vise svidjao. Da je bio znatizeljan, kako
ona izgleda u toj kicenoj haljini. To joj je laskalo! sato mu ona nesto
predlozi sto je znacilo: izaci mu u susret!
_ Ja cu ti nesto reci: idi mirno kuci! Otac ce sada skoro leci, tada cu
se ja presvuci i doci cu jos na casak k vama. Majka ce to dopustiti.
Dakle, cekaj me!
_ Da, da, cekat cu te! _ Eduard nije znao bi li se radovao ili ne. On
uopce nista vise nije znao!
50
_ Do vidjenja, Andjelka! _ On joj pruzi ruku, ali ona je bila hladna.
No, ova hladnoca nije potjecala od zimske studeni, nego od velikog
uzbudjenja, u kome se Eduard nalazio. Andjelka se zgrozi od ovog dodira
i povuce brzo svoju ruku iz njegove. Tada mu uzme kosaru s drvima i
ugljenom i nestane iza kucnih vratiju.
Eduard je casak zastao i gledao za njom prije nego se uputio kuci. U
njemu je nastala neizreciva praznina. Tesko se sabrao. Mislio je o sebi
i Andjelki.
Poznavali su se jos kao djeca. On joj je bio prijatelj i dobar drug.
Nikada nije pomisljao da bi morao biti makar i jedan dan bez nje; to mu
uopce nije palo na pamet. Tako su odrasli zajedno; jedno uz drugo.
Nikada nije pomisljao kod toga na svoje osjecaje, dok ga nije danas
utukla dvostruka spoznaja da je ljubi svakim kucajem svoga srca i da ju
je izgubio jos prije nego je postao svijestan ove ljubavi. Tako je sada
ovdje stajao! studena zimska noc sirila se oko njega. Nabijalo mu je u
sljepoocicama, a srce mu je snazno udaralo.
_ Andjelko! _ uzdahnuo je _ volio bih da sam mrtav!
Kad je Andjelka usla u sobu, bili su roditelji jos budni. Otac je poceo
govoriti odmah opet o pozivu i o sreci koja bi mogla izrasti iz toga;
majka je rasprostrla pred njom haljinu, koja je bila posivena blistavim
zlatnim i srebrnim ukrasom, i savjetovala ju je sto bi na njoj trebalo
jos uljepsati. Andjelka sve to nije sasvini slusala. Ona je mislila na
nepoznatog muskarca koji ju je zelio kao plesacicu. sigurno je otmjeni
gospodin i neki njezin obozavatelj! To je bilo toliko vazno da je moglo
zasjeniti mladenacko prijateljevanje s Eduard om Hauserom. Mozda sada do
nje stoji da postane bogata zena i da izvuce i sebe i roditelje iz
skromnog i skucenog dosadasnjeg zivota.
Tkalcu Hofmannu dosadila je sutljivost njegove Kceri i brbljanje njegove
zene o cipkama, vrpcama i resicama. On ustane, sijevne i protegne se.
hoce!" ^em U brlg' Vi mozete to dotjerivati kako dugo 9nfr. " m ne
gorite beskorisno citavu noc svjetlo. fcutra je jos jedan dan! Laku noc!
51
On se pokupi u spavacu prostoriju. sada je Andjelka ozivjela. cim je
bila sigurna da se otac skinuo i legao, saopci majci svoju namjeru.
_ Htjela bih obuci haljinu i na skok otrcati Hauserovima.
_ sada jos? Po ovoj studeni!
_ Ogrnut cu svoju maramu. Oh, pusti me! Obecala sam Hauserovima. Oni se
tome vesele. A i ja sam ponosna na haljinu i htjela bih se bar pred
nekim iz sela pokazati.
Majka je pristala, jer je i ona bila preponosna na lijepu kcer. Za
nekoliko minuta pojavila se Andjelka kao Talijanka. Majka ju je
ogledavala sa svih strana i divila joj se, ali ne dugo.
Andjelka uzme svoju maramu iz skrinje i izleti kroz vrata.
_ Vracam se za cetvrt sata.
usla je kod Hauserovih u sobu, gdje ju je Eduard sam cekao. Bracu su
vec davno otpremili u postelju, a i stari Hauserovi su legli jer im je
Eduard rekao da ce Andjelka jos jedanput doci da se pokaze u jednoj
novoj haljini, ali da je to iznenadjenje samo za njega. Priustili su to
veselje svom odraslom djecaku, jer su primijetili sto se s njim dogadja,
a vjerovali su da ce Eduard i Andjelka postati jednoga dana sretan par
usprkos svim teskocama.
Eduard je pustio u sobu svoju druzicu. Najprije je ugledao njeno
uzareno lice i veliku maramu koja je obavila cijeli njen stas.
Najedanput je palo ovo pokrivalo, a Eduard je ostao zaslijepljen i
ujedno prestrasen. Andjelka se okretala na vrscima prstiju na sve strane
tako da je oko nje leprsala kratka suknjica. Ona je posudno cekala na
izraze udivljenja koji su, po njenom misljenju sada morali uslijediti.
Ali Eduard je sutio, cudno sutio! A kad je ispitljivo pogledala u nje-
govo lice, procitala je tamo sve drugo samo ne odusevljenje.
_ No, kako ti se svidjam? _ upita malo nesigurno. Momak duboko usdahne
jer mu je bilo tesko da bude iskren, kako je ovdje morao biti.
_ Bas nikako! _ prizna.
Lagano rumenilo osu se po djevojcinu licu. Uz to
naskubi usne.
_ Onda sam mogla i ne dolaziti. Hoces li mi barem reci zasto ti se ne
svidjam?
Na to Eduard opet duboko usdahne. Nije bilo lako rijecima izraziti ono
sto je osjecao.
On je bio cedan seoski mladic, azenei djevojke nije drugacije poznavao,
nego onako kako ih je svakoga dana vidjao: u zakopcanim bluzama i dugim
suknjama od grube tkanine. A krabuljna haljina ostavljala je vrat i
ramena gola jer je prslucic bio duboko izrezan, a suknjica je sezala
upravo do koljena.
_ Ja to ne mogu tako izreci _ progundja u neprilici i preko volje. _
Ti vec sama znas kako ja to mislim. Tako _ tako rasgaljena ne pokazuje
se nijedna cestita djevojka pa jos pred stranim muskarcima.
sad je ucinio veliko zlo. Andjelka nije vise nista htjela znati o
drugarstvu i prijateljstvu prema mladom covjeku koji se usudio izreci
istinu na ovaj nacin. Ona se nasla povrijedjenom i pogodjenom. U citavu
se njenu drzanju pojavila neka odbijajuca hladnoca. zajedljivim rijecima
ga odbije: _ Vidi se, da nista ne razumijsa o otmjenom svijetu. Ovakvu
haljinu nose Talijanke. Ovakvi prslucici i ovakve suknjice su u modi u
Italiji. Tamo ide svaka djevojka ulicom ovako. Ali o tom ti nemas ni
pojma. Zao mi je da sam Zbog tebe dosla ovamo.
_ Andjelka! _ prekine je on _ budi razumna i...
_ Da si barem ti bio pametan i da mi moju dobru namjeru nisi naplatio
ovakvim grubostima!
_ Ja sam se samo toliko prestrasio. Ja _ uistinu _ sam se upravo
stidio.
_ stidi se radije izgovoriti ovako nesto!
_ Zamislio sam te kako se na plesu pokazujes ovako obucena pred
nepoznatim muskarcima. Kad sam se na to sjetio, cinilo mi se kao da cu
se ugusiti. Andjelko, ja te molim, molim te iz svega srca ne idi na tu
zabavu!
Ovaj ton, iz kojega je izbijao molecivi strah i iskrena ljubav, bio bi u
drugo vrijeme sigurno djelovao na djevojku koja je u dubini svoga srca
Eduard a isto
52
53
tako ljubila kao on nju. samo ona nije bila svjesna te ljubavi. Ali sada
je bila povrijedjena u svojoj tastini, uvrijedjena i razdrazena.
savladalo ju je uzrujanje i ona lupne ljutito nogom.
_ Ostavi me na miru sa svojim brbljarijama! Upravo je tako kako sam ti
vec rekla. Ti neces da mi priustis ovu zabavu i upravo si zavidan sto ne
mozes i ti onamo. Ti uopce mislis samo na sebe. I sato neka i ja ostanem
kod kuce i neka se odreknem lijepe veceri. Ali to mi ne pada ni na kraj
pameti. Osim toga i ne mogu drugacije. Otac mi je upravo naredio da
primim poziv. Tako, sada ti je jasno! Laku noc!
Vrata zalupe za njom. Eduard je htio jos nesto reci, ali nije mogao.
Kao da je bio tjelesno i dusevno uset. sivo je bilo samo u njegovoj
glavi, gdje je vrvjelo od najglupljih misli. Iz ovoga vrtloga izrasla je
jedna jedina jasna misao: Andjelka ne zna sto radi: ona slijepo srlja u
strasnu opasnost. Ti si bio njen drug iz djetinjstva, ti je moras
zastititi pa makar i protiv njezine volje!
Poceo je razmisljati kako da to ucini, i razmisljao je cijelu noc a da
nije nasao rjesenje. slijedeceg jutra bio je mamuran, a misli mu nisu
bile sredjene tako da se morao prisiljavati da sudjeluje u radosti i
veselju svojih roditelja i svoje brace, koji su se tako iznenada
rijesili nevolje. _ Idem do nadrudara da se propitam za posao. _
uvjeravao je oca, a u sebi je mislio: a onda moram uciniti nesto za
Andjelku.... bilo sto!
3.
sIROMAsNO TKALACKO sELO
U nedjelju ujutro zaustavila su se pred Seidelmann ovom kucom dvoja
teretna kola sa kojih su radnici istovarivali neke tkalacke stanove.
_ sto ce ti ove ludorijec _ upita rentijer svoga brata. _ Pa sve je
staro i trosno. Martin Seidelmann gladio je samodopadno svoju bradu.
_ Ti to ne razumijsa. Ove tkalacke stanove kupio sam na drasbi komad 8
maraka. Tko ovdje od mene hoce dobiti posla, mora uzeti od mene ovaj
stan. Moze ga kupiti ili unajmiti. Dat cu komad za 40 maraka; a najam
stoji godisnje 15 maraka. Oateti li se stan, ugovorom ce se najamnik
obvesati da ce ga dati popraviti ili platiti 40 maraka.
Na licu rentijera odrazavalo se stosta: cudjenje, priznanje, a istodobno
i zajedljiva poruga.
_ Ti se razumijes u posao! _ rece.
U isto vrijeme sjedio je mladi Seidelmann u poslovnici i pisao pismo
svome prijatelju strauchu. U pismu mu je davao jos neke naloge za utorak
uvece. Na maskiranom plesu treba da bude sve na visini. Pismo je bilo
kratko. Frits ga je zalijepio, napisao adresu i pozvonio. usao je jedan
mladi momak, koji je radio kod njih kao pomocnik na sajmu.
_ Otidji ces u grad i predat ces trgovcu strauchu ovo pismo! Pozuri; da
si se brzo vratio.
Momak se dade odmah na put. Nije bio previse odusevljen ovim zadatkom,
jer je istoga jutra u samu
55
zoru morao vec izdrzati naporan put do uprave rudnika. sada je pak morao
ici u grad i brzo se vratiti.
Mladic je ljutito gazio snijeg. Najednom je pred sobom na cesti nekoga
ugledao, tko je, ocigledno, isao istim pravcem kao i on. Kad je
prepoznao mladog Hausera, pozuri se da ga dostigne. Uz to mu i dovikne:
_ Hej, Hauser Eduard e, cekaj malo!
Eduard je danas rano bio kod nadrudara, pozvao se na preporuku staroga
Wunderlicha i trazio posla. Ali nadrudar ga uza sve to nije zaposlio.
zato Eduard odluci da pokusa srecu u gradu. On se zaustavio na zov. Oba
se mladica pozdrave stiskom ruke.
_ Ides i ti u grad? _ upita Eduard .
_ Nosim jedno pismo od mladog Seidelmann a.
_ A ja idem potraziti posla.
sajamski pomagac pogleda Eduard a sa strane.
_ Tako, tako, ides traziti posla. jos k tomu u nedjelju. Bit ce
malo tesko. Vremena su teska; Covjek se ne moze nigdje smjestiti. To je
i razlog da nastojim izdrzati kod Seidelmann ovih. Inace, neka vrag nosi
_ te gulikoze! Vrag zna kako im ovdje sve uspjeva! sve mogu
i sve odredjuju! Tebi to ne moram pripovijedati! Ucinili su ti dosta
zla. Najprije ti otkazu narudzbe a onda _ kako je to bilo u rudnikuc Ja
sam danas rano morao odnijeti gore jedno pismo upravi. Prije sam u
poslovnici nesto cuo. Mislim da je u pismu bilo govora o
tebi _ da bi ti mogao traziti posao, ali neka te ne uposle jer nisi
pouzdan covjek. sto kazes na to?
sad je znao Eduard Hauser kome zahvaljuje za svoj neuspjeh kod
nadrudara.
_ To je bezobrazluk! _ rece on bijesno. _ Htio bih samo znati zasto
su protiv mene?
Trzni pomocnik slegne ramenima. On nije nikako mogao odgonetnuti odakle
ovo veliko neprijateljstvo njegovog poslodavca prema siromasnom
tkalcevom sinu, a Eduard u nije palo na pamet, da te uzroke potrazi u
svom odnosu prema Andjelki. Tako su zajedno isli prema gradu. Put nije
bio lagan. Ledeni je vjetar zatvarao mladicima dah i prekidao im
razgovor.
Kad je vjetar malo popustio, pricao je trzni pomocnik da nosi pismo za
trgovca straucha.
_ Ta njega, valjda, poznas? _ rece. _ s Fritzom Seidelmann om je
zajedno u kasinu. Radi se, sigurno, o maskiranom plesu koji se treba
odrzati u utorak. Ah, kako je tim ljudima dobro! Mi takvo sto ne mozemo
ni zamisliti. Htio bih samo znati koga je pozvao nas junior. Strauch
dolazi, naravno, sa svojom zarucnicom, Marijom Tannert.
Tako je brbljao dalje mladic. Eduard mu je samo kratko odgovarao.
Nekako mu nije razgovor bio po volji. Ova primjedba o maskiranom plesu
izazvala je nanovo njegovu zabrinutost za Andjelku. I tako je samo
povrano slusao ono sto mu je pricao trzni pomocnik, a nije ni slutio
kako ce mu to biti jos od
koristi.
U gradu su se rastala njih dvojica. Trzni pomocnik isao je trgovcu
Strauchu, a Eduard je trazio posao, ali uzalud. Konacno mu je dodijalo
neprestano zvoniti na tudjim vratima; svaki put cedno izgovoriti iste
rijeci i cuti uvijek isti odgovor: ne. Na uglu jedne ulice se zaustavio
i poceo razmisljati o sebi i svom zivotu. cudno, kako god bio zabrinut
za svoju buducnost i za sudbinu svoje porodice, ipak se uvijek u prvom
redu javljao strah za Andjelku. Neprestano je trasio mogucnost da je
zastiti od opasnosti koje, po njegovom misljenju, vrebaju na nju na
maskiranoj zabavi.
Tada mu sine jedna misao. Prvi uvjet, da bi je mogao zastititi, bio bi
da sam sudjeluje na maskiranom plesu. Dakle, morao bi onamo ici. Ali
kako da ucini? Radi se o zatvorenom drustvu. Prepoznali ga tamo ne bi
jer bi mogao doci preodjeven i sa maskom na licu. Ali bio bi
prekobrojan. sto bi se tu dalo uciniti?
Na ovo pitanje u prvi mah Eduard nije znao odgovoriti. Ali je stvorio
odluku da se na svaki nacin ugura u utorak navecer u to drustvo. Neka
bude tako! sada se poceo propitivati za radnju koja posudjuje maske.
saznao je, da ima u gradu samo jedna i posao je onamo. Prostorije radnje
bile su u prvom
57
katu, Dolje u stubistu posegnuo je rukom jos jednom u dzep i prebrojio
novce. Tako bogat jos nikada nijJ! bio. Od onoga sto mu je stranac u
sumariji poklonio, ostalo je jos dosta. Prilicnu svotu ostavio mu je
otac kao dzeparac. To nije smio sve potrositi. Odlucio jef svakako nesto
od toga zrtvovati da bi mogao zastitit Andjelku. U tim mislima popeo se
mracnim stubama. Na njegovo kucanje pojavio se na vratima muskarac jakih
licnih kostiju i sa ogromnim naocalima na nosu.
_ sto hocete? _ zacuje se iz sirokih, besbojnih ustiju.
_ Htio bih pozajmiti jedan kostim.
_ Molim, udjite. Nedjelja je, doduse, ah ako je stvar hitna, ucinit cu
iznimku.
Prostorija u koju je usao Eduard bila je puna stare odjece od koje se
sirio neugodan miris. Trgovac ga odmjeri:
_ Za koga zelite odijelo?
_ Za sebe.
_ Hm. Nema vise mnogo. Gospoda iz kasina odvukla su gotovo cijelu
zalihu. Kada trebate odijelo?
_ Utorak uvece.
_ A, takodjer taj ples u kasinu. jos jucer sam obecao dva najbolja
kostima trgovcu Strauchu i njegovoj zarucnici. On ce biti Turcin, a
gospodjica Tannert Cerkeskinja. To jest _ covjek s ogromnim naocalima
sbunjeno se naceri _ to sam rekao samo u povjerenju. Zapravo ne smijem
nista odati. Pa cak ni gospodjica Tannert ne zna da je njezin zarucnik
izabrao kostim Turcina. A sada cemo pogledati da li ima sto i za vas.
Mislim da vam mogu ponuditi samo jedan domino.
Eduard nije znao sto je to, ali se nije htio osramotiti. -
"'
_ Pokazite mi ga, molim!
_ samo casakl
Muskarac je otisao, a Eduard je ostao sam. Njegov pogled je odlutao na
jedno neravno dvoriste. Netko je prekobrojan sutra na plesu, pomisljao
je. Zar to bas 58
moram biti ja? Kad. bi to bio netko drugi, a taj bi
Izostao, mogao bih poci ja mjesto njega!
pred njegovim ocima uskrsne iznenada napola gotov plan, tako lud, tako
nezreo, kako ga moze stvoriti samo tjeskoba srca bezazlenog, priprostog
mladica koji strahuje za obozavanu djevojku. Eduard je razmisljao o
neobicnoj zamisli, kad se vratio trgovac. Onu ogrtac od tankog, slabog
sukna sa kapuljacom nazivao je on domino.
_ Zelite li i masku? _ upita. _ Imam ovdje jednu svilenu koja pokriva
cijelo lice. sve bi to stajalo cetiri marke.
_ Dobro, dobro, pristajem! _ rece nesvjesno
Eduard .
_ Hocete li stvari odmah ponijeti?
_ Doci cu radije prekosutra po njih!
_ Ali danas mi morate dati jednu marku kapare. To je u ime nase
pogodbe, jer ja ne mogu ovu masku sada vise drugome pozajmiti.
Eduard plati i uputi se prema izlazu. Najednom ga zaustavi pozajmljivac
krabuljnih kostima.
_ Molim vas, gospodine, samo jednu rijec! Nesto sam se sjetio. Mogli
biste mi uciniti uslugu! -
_ A to bi bilo?
_ Gospodin strauch pokazao mi je jucer, kad je narucivao kostim
Turcina, znacku koja sluzi kao iskaznica za pristup na maskirani ples, a
izdaje je kasino. On ju je zabunom ovdje ostavio. Biste li mu je htjeli
uruciti da je ne trazi uzalud?
Cudnog li slucaja, pomisli Eduard i prihvati to bez premisljanja.
_ Uredit cu stvar _ rece i pozuri da ode.
Rentijer se namrgodi.
_ Dragi moj, ne govorite tako! Blagajna rudarskog udruzenja imala je
prosle godine sbog vas velike isdatke.
_ Mislite, mozda, onih osamsto maraka koje primam kao placu?
_ O tome ne govorim. Ali su izdane za apoteku sto i cetiri marke.
Pomislite, toliko novaca u jednoj jedinoj godini!
Lijecnik se nagnuo prema starome tako da nitko nije mogao cuti sto
govore.
_ Znate li, gospodine Seidelmann , saptao je, sa koliko bolesnika je
morala doteci ta svota?
_ To me se ne tice. Meni je vazna samo svota. Ja sam opunomocenik
baruna Wildzteina, glavnog vlasnika jame i svoga brata, koji sa svojim
kapitalom ucestvuje u rudniku, pa moram zastititi njihove interese.
_ Pa i morate; ali trebate bar donekle poznavati cinjenicno stanje. s
ove sto i cetiri marke obracunato je dvjesta i trinaest oboljenja,
gospodine Seidelmann e! Prema tome su u prosjeku dobila lijek u
vrijednosti od jedne marke nesto vise nego dva bolesnika. cak ni pedeset
pfeniga po osobi u jednoj godini! To ne smijem reci nikome, jer....
_ To bi samo trebalo! Vi ste barunov cinovnik. Uostalom, Vi ste
dokazali, da su bila samo laka oboljenja .... !
sMJELI CIN
Ove noci nije mogao zaspati ni Eduard Hauser, ali naravno iz drugih
razloga nego bratic Arndt. Njegove misli bile su kod Andjelke, i to mu
je oduzelo dusevni mir i spokojstvo.
slijedeceg jutra, na pokladni utorak, nasao je vec roditelje i bracu kod
zajutarka. Bili su tu vec i novi stanovnici, djeca pisara Beyera. Buduci
da nije bilo u kuci dosta stolaca, strpali su se malisani na jedan
sanduk. Upravo netko pokuca na vrata i pojavi se stari seoski brico:
_ Dobro jutro _ pozdravi covjeculjak trljajuci prozeble, od studeni
crvene ruke. Iznenadjeno gutao je miris kave.
_ sto je to, kume Hauser? _ zacudjeno upita. _ Vi danas zivite u
izobilju! Kod vas mirise kao na Bozic!
_ Gotovo i je tako! _ nasmije se gospo?a Hauser, _ hocete li popiti s
nama jednu salicu?
_ Oho, to je divna ponuda. Izgleda da ste se iznenada obogatili _
smjeskao se znatizeljno brico i sgurao se na jedan kut sanduka, gdje su
mu djeca napravila mjesta.
_ Ovako izvrsnu kavu nisam nikada ni isdaleka pomirisap. Pa i
vecera k tome! To, naravno, prihvacam. Ali to nije badava. Donosim zato
izvanredne novosti!
119
_ Novosti! _ Ova rijec pobudi paznju porodice Hauser. Brico se nasao
iznenada u sredistu paznje i smjeskao se rasdragano. On prigusi
tajanstveno svoj glas.
_ Mislim da su uhvatili sablast siprazja
_ Uhvatili?
U siromasnoj sobi tkalca zavlada mrtva tisina, dok nije progovorio otac
Hauser:
_ Bijelu sablast sume?
Brico napravi ljutitu kretnju rukom:
_ sablast sume! Ne govorimo vise o tome plasilu za djecu! Ja mislim na
vodju krijumcara, a to nije nitko drugi nego sablast siprazja. To znam
iz pouzdanog Vrela.
_ Tako, tako, rece tkalac. _ To sam i ja vec naslucivao. Dakle, je
uhvacen! Brico malo ustukne.
_ Vodja jos nije!
_ Ali njegovi ljudi?
_ Pa, ni oni.
Eduard bi se bio najradije nasmijao na sav glas. stari Hauser se
ljutio, njegova je zena bila razocarana, a djeca su se cerekala.
Brico je pokusao spasiti svoju cast, napravio je ozbiljno lice i zapoceo
iznova:
_ Ali, dragi ljudi, krijumcare su zaustavili! To vec nesto znaci.
Dogodilo se to nocas u Dubravi. A sada dolazi glavna stvar. Granicari
koji uvijek po selu njuskaju, dobili su jucer na neki nacin obavijest da
se nesto dogadja u Zebinom Lovistu. Pa, sto su ucinili? Otputili se
onamo, legli iza kamenjara u snijeg i smrzavali se ondje u snijegu,
cekajuci krijumcare. Cekali su i cekali, ali nista ne docekali. Tada
dodje iznenada neki nepoznati covjek i rece im da su im se narugali, i
da ce krijumcari u jedan sat nocu preci granicu u Dubravi.
Nakon ovog izvjestaja nastala je sutnja. bzzbcinjenica sama po sebi bila
je neobicna. Osim toga nestalo je _ barem za gospodju Hauser _ granice
izmedju sablasti i covjeka. Cinjenice potvrdjuju da sablast sipraazja
nije nitko drugi nego vodja krijumcara. Pa, napo-
120
-
kon i ovo: spominje se neki tajanstveni stranac koji je granicare
upozorio na grubu zabludu, upravo na prijevaru, cijom bi
zrtvom bili postali. Eduard je prvi progovorio:
_ stranac? _ upita on. Brico kimne glavom.
_ Naravno, potpuno nepoznati. Isprva mu granicari nisu vjerovali, ali
konacno su se ipak uputili prema Dubravi i doista tamo im je pala u
ruke citava ceta krijumcara. To jest _ izvjestilac je ublazio svoje
veselje _ klipani odbacili su samo svoj tovar i pobjegli. Tako je,
zapravo, samo roba zaplijenjena. Uhvatili nisu nikoga od krijumcara i
dalje se nista vise ne zna!
To je bio izvjestaj blagoglagoljivog brice o dogadjajima prosle noci. On
je razgovarao sa jednom svojom musterijom, jednim granicarem, i od njega
saznao sve ovo.
Eduard Hauser nije s ovim izvjestajem saznao mnogo nova. On se poslije
rucka uputio po svoj domino za maskirani ples. Putem susreo je nekog
starog seljaka, guste brade, sasvim sijedog sa otrcanom subarom na
glavi. covjek je snazno odbijao dim iz debele glavate lule.
_ Dobar dan, starce! _ pozdravi Eduard .
_ Bog daj, mladicu! Odakle si, ako se smije pitati?
_ Ja sam iz Hohenthala, a idem u grad.
_ Ti si otmjeni mladic!
_ Reci ci! _ nasmije se Eduard , koga je zabavljao starcev neobican
nacin govora.
_ To se i vidi na tebi! Tko zeli posjetiti maskirani ples, taj mora
imati novaca!
Neznanac je lukavo namignuo Eduard u, dok je iz luline debele glave
izvlacio oblake dima.
Mladi Hauser nije to sve razumio. On starca jos nikada nije vidio. Kako
je ovaj starac samo mogao naslutiti da ce on veceras na maskirani ples?
_- Kako to mislite? _ upita konacno . _ Tko ste vi?
121
Tada neznanac skine masku. To jest, on pocne govoriti nepromijenjenim
glasom.
ispod kaputa. Njegovo je svjetlo zasjalo. To je imalo dvostruku svrhu. Prvo: krijumar je mogao uoiti silne
banknote, to ih je Arndt namjerno spremio us ovu cedulju. One su, nsime, trebale podraiti pohlepu i posluiti
kao mamac, da bi se stupilo u poslovne vese s ovim naruiteljem. Ali Arndt nije toliko paazio na svoju novarku
koliko na lice pod krinkom. U elji da bolje vidi, micao je uzrujani krijumar masku amo-tamo. Na taj nain je
provirio jedan dio njegova lica.
Arndt je zadovoljno ugasio svjetiljku. Njegova varka je uspjela; izmijenivi jo nekoliko rijei jsa ovjekom u
kaputiu, bio je siguran da za sada dosta zna o sablasti ipraja.
Konano su obojica isala iz daare u no.
Do vijenja, sutra, dakle! zauje se ispod maske.
Do vijenja sutra, ili prekosutra prema tome, kako e mi to poslovi omoguiti odgovorio je Arndt.
On je otiao i napustio rudarsko podruje. Po strani u mraku primijetio je jednu pojavu. Bio je to uvar Laube;
Arndt se priinjao kao da ga nije zapazio. Poao je putem iza sela na cestu, pa dalje u grad. To je uinio iz
razloga opreznosti, ako bi se netko uljao za njim. Tek kada je bio sasvim siguran, okrenuo se i vrativi se natrag,
izmijenio je potpuno svoj izgled isa jednog grma pokritog snijegom. Htio je poi u krmu da bude pri ruci
Eduard u Hauseru. Bilo je mogue da e se tamo pojaviti Laube, da popije grog, to mu ga je on sam preporuio.
Dakle, morao je biti oprezan. Laube ne bi smio prepoznati u krmi ovjeka koji je pred kratko vrijeme
raspravljao sa zamjenikom sablasti ipraja. 133
8.
TURIN
Kad je gospoja Hauser pospremala poslije veere stol, zauju se vani svonca saonica koje su mimo projurile.
Dolaze grajani! ree tkalac, a njegova ena doda:
Dolasi kasino!
Na ove rijei pogleda zabrinuto u Eduard a koji je jedne veeri priznao roditeljima svoje ljubavne jade a da se pri
tom nije isdao da e i on sam poi na ples kasina.
Hoe li Anjelka, doista, tamo ii? upita ga majka.
Eduard je nastojao da bude to ravnoduniji.
Ii e! ree on odzjeeno.
To neka Bog razumije uzdahne majka. Djevojka inae nije tako nerazumna.
Nije doekala odgovor, jer su se vani upravo otvorila ulazna vrata. Netko je pokucao, i uao je susjed Hofmann,
Andjelkin otac.
Dobro vee! posdravi on, ali njegov glas je bio hladan i neprijasan.
Hauser mu uljudno ponudi stolicu.
sjedni, susjede, i dobro nam doao! Hofmann pristupi oklijevajui i sjedne na pola stolice, kao netko tko
misli odmah otii.
Hvala! Neu smetati i neu se dugo sadravati!
smetati? Kako to misli?
m
Ja sam doao, da pitam.... on sapne, jer mu je sada gotovo i samom bilo neugodno izrei ono to je namjeravao.
Ali brzo je savladao onaj estiti poriv i ree:
Htio sam pitati za drva.
Ah, za naramak drva koji si nam pozajmio u subotu uvee?
Da! Bilo je tano dvadeset komada.
Mislio sam da ih je Eduard zajedno s ugljenom vratio.
Ne, moja Anjelka donijela je polovicu; deset cjepanica ste saboravili.
Onda neka ti ih jedno dijete odnese.
Ali odmah! Meni su potrebna drva, pa e biti najbolje da ih ponesem sa sobom!
To je uvreda, susjede!
Uvreda ili ne, tako mora biti. uj, Hauseru, samo da ti odmah kaem: nije mi mnogo stalo da bilo tko od vas dolazi
k meni.
stari Hauser se uozbiljio.
Kako? upita. Pa mi smo bili uvijek dobri susjedi.
To je tano! Mi ni sada ne moramo odmah postati neprijatelji, ali nee biti dobro ako se nastavi kao dosada.
Kako? sto misli s tim? ree Hauser kome je bilo neugodno, da se takve stvari raspravljaju pred djecom, koja su
otvorenih usta stajala po kutovima sobe i sluala.
Ti jo pita? Tvoj Eduard je danas opet razgovarao s mojom Anjelkom. Ja mu to zabranjujem jedanput zauvijek.
On oijuka s njom. To neu trpjeti, jer on nije mu za moju kerku.
Ah, tako, to je razlog! No, o tome se svakako ne mogu s tobom prepirati. Ti si Anjelkin otac i ima pravo da
odluuje s kim e se ona druiti.
To i ja mislim. Veseli me da to uvia. Uostalom, zabranio mi je Seidelmann da cak vama se o-
braam.
seielman?
135
To je njegova stvar. Moda je to zbog toga to e Anjelka naskoro preseliti k Seidelmann ovima.
Ti se ali? Pa, to e ona tamo?
Dobit e dobro namjetenje.
Kakvo?
Kao hm, kako mi ono ree Seidelmann kad me je juer zastao u selu! To je neto osobito kao kuanica!
To ja ne razumijem, ali osjeam, da tu nije sve u redu! susjede, htio bih te upozoriti da se uva!
Meni ne treba ni upozorenja ni savjeta. znam i sam to mi je initi. Tim rijeima presijee svaki daljnji
razgovor. Brani par Hauser, koji je bio nemoan prema ovakvoj prostoti, ostao je iznenajen i bez rijei. Oni su
samo promatrali kako se susjed spremao da ode.
Mladom je Hauseru samo ljubav prema Anjelki u tom trenutku dala hrabrosti da se umijea u razgovor. Moda
ga nije potakla samo ljubav, moda je Arndt ovjek, koji je htio uhvatiti sablast ipraja probudio u Eduard
u muki ponos, kad je uzeo za pomonika njega, koji do tada nije bio naroito uvjeren u svoju vrijednost.
Kako bilo da bilo, Eduard je pristupio Anjelkinu ocu i jednom brzom kretnjom ga zaustavio.
Da li Anjelka ve zna da e k seidelman-novima u slubu? upita.
Ne, ja joj to jo nisam rekao, a najstroe zabranjujem i tebi da se bilo kako u to mijea. uo si to sam
saopio tvome ocu. Ne brini se ti za moju kerku. Zato to uope pita?
Mislim da ona nee na to pristati.
Pa, ti to zna nekako vrlo pouzdano.
Mislim da se Anjelka nee lakomisleno izvrgnuti zlobnom govorkanju.
Ne govori o lakomislenosti, mome! razbjesni se stari Hofmann. Plaa koju e Anjelka dobiti kod
Seidelmann ovih, prihvatljiva je, a to se tie govorkanja to je mojoj kerki nakodilo to se druila s tobom.
136
On se sagnuo kraj pei, isbrojio deset cjepanica, sloio naramak na ruku i bez rijei iziao.
Eduard je ukoeno zurio za njim, kao da je dobio udarac po licu. Majka mu samo to nije zaplakala, a otac je
sgrenim akama lupio po stolu.
Pa, to je previe ljutio se. sad je svreno s Hofmannovima, zapamti to, sinko!
Eduard je htio protivrjeiti, ali ga majka uzme za ruku i njeno ga gurne kroz vrata, bojei se porodine svae.
Idi malo na zrak, Eduard e, i smiri se molila je. Mora stisnuti zube i biti hrabar. Idi!
Eduard je posluao; i tako je elio otii. Htio je pod svaku cijenu da titi Anjelku te nesretne veeri.
Ali jo nije smogao hrabrosti da obue tursko odijelo. Treba jo najprije pogledati kako je u gostionici, mislio je,
i poao zamiljeno cestom kroz selo.
Kad je doao do gostionice, vidio je da je tu ve veselo. Dvorana je bila sjajno rasvijetljena. Glazba je svirala.
Gostinjska soba bila je, ini se, prepuna.
Eduard se polagano vraao. Najedanput ga pone podilaziti strah pred bunim ivotom te veeri tako da bi bio
najradije ostao kod kue u svojoj sobici. Ali pomisao na Anjelku, podjari ga, kao da ga je tko biem oinuo. On
je nije smio ostaviti bez zatite.
Dok je ovako mozgao, doje mu u susret neko ensko eljade, zamotano u maramu, i htjede brzo proi pokraj
njega, ali on je ipak prepozna.
Anjelka! usklikne.
Ali ona kao da nije ula. On potri za njom i zgrabi je za ruku.
Anjelka, samo jedno pitanje. Neto sam uo o tebi to ne mogu vjerovati. Zar e, doista, preseliti
Seidelmann ovima?
Seidelmann ovima? upita ona iznenajeno. Pa to u ja tamo?
Postat e kuna pomonica!
Tko ti je to rekao?
Tvoj otac! Bio je malo prije kod nas!
Kod vas? Anjela se zaudi. inilo se da
137
je ovoga asa zaboravila i na prkos. A to je htio kod vas?
Doao je po preostalo drvo, koje smo mi zaboravili vratiti. Ali prije svega zabranio mi je da bilo kada s tobom
razgovaram.
O svemu tome ne znam ni rijei.
sada si saznala. Valjda te i nije dirnulo. Tebi i tako nije stalo do mene.
Je li i to rekao moj otac?
Ne, to ne treba nitko rei, to vidim i sam! Ti ide na maskirani ples!
Naravno!
Dakle, imam ipak pravo: ja sam ti ravnoduan, inae mi ne bi mogla nanijeti toliku bol.
To je samo triava ljubomora!
Nemoj tako, Anjelko, to je briga za tebe! Vjeruj mi, Anjelko, ti ne spada na tu sveanost!
Uvrijejeno ona uzdigne glavu: Moda misli da je to drutvo preotmjeno za mene?
Ah, ti me ba nee da razumije! Ja mislim, naravno, da ti tamo nee nai svoje drutvo!
Ako to ono jo nije, ali moe skoro postati ree ona razdraljivo. Laku no! I ode.
Vesa izmeju ovo dvoje mladih opet se raskinula. Eduard Hauser poao je cestom poniknute glave. U njemu je
bilo sve mrtvo i prasno. Jedini osjeaj njegove skrene due bio je bijes na onoga koji se usudio privui Anjelku
na maskirani ples.
U takvom raspoloenju uniao je u roditeljsku kuu. Vidio je da su mlaja braa i Beyerova djeca ve legli, a da
se roditelji spremaju na poinak. Tako mu nije bilo teko da i dalje ostane nezapaen i da napusti jo jedanput
kuu. Donio je iz sklonita tursko odijelo, presvukao se u drvarnici, privrstio krinku i ogrnuo stari kini ogrta,
koga obino upotrebljava otac Hauser, a koji je visio u hodniku; i krenuo je po drugi put u donji dio sela gdje je
bila krma.
Anjela je ve savladala prve utiske te uvene veeri. Vrlo samosvjesno popelu at u prvi sprat, gdje
joj je jedna garderobijerka skinula veliku maramu. iz dvorane dopirala je glasba i amor glasova. Kad se
okrenula, ugledala je kroz krinku iznenada svoju sliku u jednom zidnom zrcalu. Ona ustukne i odmjeri svoj
vlastiti stas u toj laganoj pokladnoj haljini, i iznenada osjeti kako drhce u cijelom tijelu. Obuzme je neki neobian
osjeaj, neko kajanje to je tako slijepo prihvatila poziv neznanca. Pomalo joj se javljala spoznaja da ne spada
ovamo.
Zato su je zapravo pozvali? Drutvo koje se htjelo ovdje zabavljati obino se strogo odvajalo od siromane klase
tkalaca i nadniara. Zato su zvali nju takoer kerku jednog siromanog tkalca i kojoj su Seidelmann ovi
ponudili mjesto sluavke u svojoj kui? Ovakva pitanja poela su se najednom vrsti Anjelki po glavi, i nala je
samo jedan odgovor: jer si lijepa i jer treba da bude mladoj gospodi iz kasina podatna igraka kroz nekoliko
dokonih sati.
Kad je to shvatila, oblije joj lice rumenilo stida. Najradije bi bila zatraila svoju maramu od ene, to je neobino
se smijeei stajala iza nje, i bila bi pobjegla. Ali sato nije smogla odvanosti i tako zastane nesigurno i utei
izmeju stepenica i ulaza u dvoranu.
sada se iznenada otvore vrata dvorane, i izije neki gospodin u stasitoj uniformi konjikog oficira, iznenajeno
podigne glavu i urnim se korakom uputi prema Anjeli. Ah, tu ste, lijepa prijateljice! Konano!
On dohvati djevojinu ruku i viteki joj poljubi vrke prstiju. Ona je to zbunjeno dopustila. Nije bila vina
takvom udvaranju. Tada uzme oficir bio je to Frits Seidelmann , ije se lice nije moglo razpoznati pod
svilenom maskom djevojku ispod ruke i povede je za sobom.
eznuo sam za tobom, lijepa Talijanko! apne joj u uho. uje li zvukove valcera! Ovaj ples
pripada, naravno, meni. Anjela nije dobrovoljna pola s neznancem, "ali se nije ni opirala.Bila je
kao lutka koja ne osjea to s njom biva. Kad ju je kroz otvore krinke zaslijepio sjaj svjetla u dvorani,
ona zastade. Oko sebe vidjela je parove koji su plesali, gospodu i dame u arenim, esto neobinim ko-
stimima, a svi sa maskama na licu. Gusle su mamile! U prostranoj prostoriji ulo se kikotanje,
eretanje, i smijeh veselih parova.
stranac obujmi Anjelu i pleui odvue je u veselo mnotvo. sad je djevojka imala vremena da malo sredi svoje
misli, i kad je glazba utihnula, postavila je svome plesau prvo pitanje:
Vi znate, tko sam?
sigurno! gospojica Anjela Hofmann! glasio je odgovor.
Prepoznali ste me po kostimu? Dakle, vi ste taj, koji me je pozvao?
Tako je! potvrdi on vodei je uzdunom stranom dvorane.
smijeni li snati vae ime zamoli ona.
Oh, ne! protivio se on. Tako bi ste pokvarili sebi i meni iznenajenje koje nas eka u ponoi. U dvansest
sati skinut e se krinke.
Ona je zautjela. Blisina neposnatog ovjeka kao i cijela neobina sredina inila ju je potitenom. Naravno, njoj
se svidio i sjaj ove sveanosti, i rasko, neobina sa Hohenthal. Konjiki oficir odveo ju je do jednog stolia,
malo po strani od plesne povrine. Ovdje je bilo pripremljeno rashlajeno vino i dvije ae. Anjela je morala
popiti au vina u ime dobrog prijateljstva sa svojim plesaem i vesele veeri. Vino joj Je prostrujilo kroz krv kao
vatrena rijeka. Ona je poznavala do sada ovakva pia samo po uvenju.
sad je zapoeo neznanac lagani razgovor, da li je rado dola, svija li joj se, da li su je roditelji rado pustili?
Anjela je sve potvrdila. Tada je postavio jedno teko pitanje.
A to je rekao va dragi?
Anjela samo spusti glavu. Ona je znala da se ova primjedba odnosila na susjedovog sina Eduard a Hausera. To
ju je nekako vrijejalo.
No, navaljivao je plesa kako je on to primio?
140
sada se Anjela uspravi prkosno.
Ne znam o emu govorite? Ja nemam dragoga!
zaista? nasmijei se oficir iza svoje maske.
Mene bi to naroito veselilo ukoliko govorite istinu. To bi snailo da ste slobodni, te vam sa odmah nudim za
kavalira. Pristajete li, milostiva gospojice? Milostiva gospojice, kako to zvui! Neiskusno djevoje bilo je lako
zaslijepiti! Kakvu krasnu pokladnu odjeu ima, a kako sjaji prstenje na njegovoj ruci!
Da! odgovori ona tiho.
On je opet povede na ples, a satim do stola za toenje pia, gdje je bilo vina i drugog osvjeavajueg pia. Ona je
morala kuati slatko vino, a i neke slastice, koje nikada u ivotu nije ni vidjela.
Ovdje su sjedili i stajali i drugi parovi i zabava je bila openita. Doskoice su letjele od grupe do grupe, od stola
do stola. Ovo sveano raspoloenje inilo se Anjeli kao neki san! Ona nije nita ni vidjela ni ula, a ipak je sve
upijala njena gladna dua: raskoni sjaj svjetla, lani sjaj kostima, bezbrinu radost i zvukove glazbe. O, tko bi
mogao biti tako bogat, i otmjen, da bi uvijek sudjelovao na takvim zabavama
pomiljala je ona.
Potajno je motrila svoga plesaa, kome je imala da zahvali za sve ovo. Tko je on? Ali to nije mogla odgonetnuti;
samo je primijetila da je vrlo uvaen u ovom krugu ljudi.
Bez rijei sjedila je uz njega i dopustila da njezina ruka poiva u njegovoj.
Ali on je iznenada pusti i pokae na jednog Turina koji se pojavio na ulazu.
Konano! ree on i ustane brzo. Ve sam mislio da nee vie doi!
Tko? upita Anjelka
Jedan moj prijatelj! Onaj tamo na vratima. Oprostite asak!
On proje kros dvoranu prema Turinu i stisne mu ruku.
No, stigao si! Kako si doao ovamo?
141
Eduard Hauser nije se dobro osjeao ovako preodjeven, a nije bio ni zadovoljan u ovoj sredini, pa se nije mogao
osloboditi osjeaja da e ovo vee zavriti nesretno.
Kad je vidio da se konjiki oficir uputio prema njemu, sabrao se. Mozak mu je grozniavo radio. Po pozdravu zakljuio
je da pred njim stoji dobar strauchov prijatelj koji je ak znao kakav e kostim imati strauch. Odluio je da e biti to
ravnoduniji.
Upravo su mi dobro dola jedna kola koja su ila u Hohenthal. Inae bih se bio naao u neprilici.
On je ve ee bio kod stauchovih pa mu je bilo poznato da mladi strauch malo zapinje jezikom, i to je oponaao
koliko god je mogao. Uostalom glas mu se toliko promijenio, pod svilenim zaklonom maske da ga nitko nije mogao
prepoznati.
Ti si pravi pravcati Turin! ree oficir. Doista sam znatieljan, hoe li te prepoznati tvoja Marija. Ali reci, gdje
ti je prstenje?
skinuo sam brzo se snaje Eduard .
Aha, ti prevejane! Mogli bi te inae po tome prepoznati!
Eduard Hauser baci brzo pogled na prstenje ukraene ruke govornika. Zar peatni prsten na srednjem prstu desne ruke
ne podzjea na prsten Fritsa Seidelmann a?
Ti si danas trom kao klada! gunjao je ovaj prijekorno. A satim je snisio glas. Ti ak i ne pita da li sam
postigao svoj cilj?
Postigao cilj? promisli Eduard hitro. Kakav cilj? Radi li se o Anjelki? U svakom sluaju nije smio biti neotrezan;
morao je biti oprezan.
Hm! promrmlja. sudei po tvom raspoloenju, sve je u najboljem redu!
Pa i jest! Kako ti se svija?
Prilino!
Prilino! Zar si slijep? Uporedi je s drugima! Ona je, svakako, ovdje najljepa! U ovoj haljini tek dolazi njena
ljepota do izraaja.
Eduard se nakalja. On nije mogao izustiti ni rijei. spopadala ga elja da smrvi ovoga drznika. Do-
ista, sada je tek i sam primijetio kako je lijepa Anjelka. Pa ba danas da je isgubi......
to se nakaljava tako podrugljivo? upita Seidelmann . Ti si riblje krvi, a ja ti kaem poludio sam sa njom.
sve u sile uprijeti da je dobijem. Uostalom, bit e doskora stalno u kui mojih roditelja, kao kuanica. To sam ocu
predloio.
Eduard je znao sada da zaista razgovara sa mladim Seidelmann om.
Zar e htjeti doi u vau kuu? upita prividno mirno i hladnokrvno.
to znai, htjeti! odbije Seidelmann snaajnom kretnjom taj prigovor. Njen otac je sporazuman, dakle, morat
e se pokoriti. Osim toga on uini kretnju kao da broji novac osim toga to nee biti badava. Moe mi vjerovati
da u izai na kraj sa djevojkom. Jo veeras dobit e prvi poljubac od mene.
To bi bilo ... trgne se Eduard . no onda se opet savlada ... to bi bila brza pobjeda dopuni reenicu koja je
isprva trebala sasvim drugaije glasiti.
Da. brza pobjeda, dragi prijatelju. Moe nas nenapadno promatrati. Moda ti uspije da bude svjedokom moga
uspjeha!
Bio je u neopisivom raspoloenju. Muila ga je briga za Anjelku, a muio ga je i teko savladavani bijes na Fritsa
Seidelmanna koji se tako neasno poigravao s djevojkom koja nije nita ni slutila. sputavala ga je nepoznata okolina, i
prisiljavala da bude vedar i veseo, mada je njemu bilo sasvim drugaije pri dui.
Tu i tamo popio je po au vina. ali plesao nije. Neka misle o udnom Turinu to ih volja! On se jednostavno nije
osjeao sposobnim da se zabavlja i ali sa bilo kojom nepoznatom djevojkom. Osim toga uoio je da se u plesnoj
vjetini ne moe uhvatiti u kotac sa parovima ove sveanosti. Tako se, toboe, bez plana vrzao okolo, a u stvari je
potajno promatrao Anjelku i njezina viteza.
142
143
Dojmovi to ih je pri tom sticao, upravo su bili podesni, da poveaju njegovu brigu i njegov bijes. sve vie je
sasrijevala odluka da e ljubljenoj djevojci hitro priskoiti u pomo, bude li to potrebno. to bi iz toga moglo
nastati, nije pomiljao. I upravo je to bilo ono ega se bojao Arndt, taj sreli i iskusni ovjek. stvari su se razvile
upravo onako kako je Arndt predvidio.
Eduard Hauser je u jednom asu uoio da je Seidelmann izveo ispod ruke svoju Talijanku iz dvorane. Jednim
skokom izaao je Turin jo prije njih kros vrata i vano zastao u predvorju garderobe. U ovom prostoru bio je
jedan kut izmeju vjealica i stuba. Tu se mogao ovjek sasvim dobro sakriti.
Tamo se sakrio Eduard nadajui se da e se Anjelka i Seidelmann zadrati neko vrijeme u ovom praznom
prostoru pred njim. Ovdje su bili nesmetani, a to je za Seidelmanna bilo, naravno, vano. Garderobijerka je
spavala na svom stolcu sklopljenih ruku i glave duboko sagnute na grudi. Ovaj par izaje kroz vrata. Anjela
Hofmann htjede sii stepenicama. Ali seidelmann je zaustavi.
Ta, ne! to ete tamo dolje? Va kostim bi samo privukao panju znatieljnika. Osim toga mogli biste se
prehladiti na otrom zraku u svojoj laganoj haljini. Ostanimo ovdje!
Djevojka je oklijevala i duboko udahnula zrak.
Meni se tako vrti u glavi potui se ona.
To je od plesa i pia umirivao ju je on. Meni je isto tako. skinite masku, bit e vam lake! Ona poslua.
Bilo je pod tim uasno vrue uzdahne ona. On joj se zagleda ushieno u oi, koje vie nisu bile pod
maskom.
Vi samo niste navikli na ples i pie htjede je pouiti va otac nije prijatelj zabava, a osim toga nedostaje
vam novaca za to. Oprostite, to nije neuljudnost. Ja to mislim ovako: Kad budete sasvim u naoj kui, ako se
budete....
U vaoj kui? prekine ga Anjela.
On je vidio da se prenaglio pa to htjede ispraviti, a satim odlui da e biti sasvim iskren.
Da, u naoj kui ree i skine brzo masku. Hou da vam pokaem s kim govorite. Ja sam Frits
Seidelmann .
Na sekundu problijedi Anjela, ali ve slijedeeg asa navali krv to snanije u njen obraze.
Gospodine Seidelmann ! usklikne iznenajeno.
Pst, dijete! Ne tako glasno! Ne smiju nas ovdje uti! Nitko ne treba znati da nas dvoje...... On
zastade jer ga je sprijeio prestraeni izraz u njenim oima.
Molim ree ona tiho, ali odluno pustite me, da odem!
Kuda? izmuca on. Zar natrag u vruu dvoranu?
Ne. Ja moram kui!
Ona se htjela od njega osloboditi, ali on ju je vrsto drao.
Ostanite barem jo asak moljakao je on - ostanite dok ne ujete sve to vam imam rei! Budite iskreni!
Zar me se bojite?
Ona mu vrsto pogleda u oi.
Ne!
Pa, zato onda hoete pobjei?
Ja ne spadam k vama!
Ne spadate k meni? to znai to? Ja vas ljubim, Anela! Zar zaljubljeni ne pripadaju jedno drugome?
To su samo prazne fraze. Ne vjerujem vam!
Da vam pruim dokaze?
Anjela se iznenada uozbilji, kao da se otrijeznila. Ona spazi lice mladog trgovca sasvim blizu svoga. Njegove
oi poivale su na njoj s nekim neobinim izrazom. Ove oi dovele su je do spoznaje da je Eduard ova opomena
bila ispravna. Ona se zastidi, a arko rumenilo osu joj lice i vrat.
Gospodine Seidelmann , pustite me da odem! - zamoli ona odreito ponavljam da ja vama ne pristajem.
Ja sam siromana djevojka, a vi ste sin bogataa.
146
Ah plane on. to mi vrijedi svo bogatstvo bez tebe! Dokazat u ti koliko te volim. Zar ti nije jo
rekao tvoj otac o emu sam s njim razgovarao?! Anela se trgne. Je li njegova ljubav doista tako velika da
ju je ve zaprosio u njena oca? Ponos if oholost zasjene jo jednom njeno rasujivanje. sta Vi ste me
zaprosili u mojega oca? izmuca ona.
Ne, nisam! prekine je on zbunjeno. Najprije smo se morali sloiti nas dvoje, zar ne? Ali jaf sam s
njim razgovarao o neem drugom! cura Puna nade upravi pogled na njega; pri tom je i ona pomislila na
Eduard a, kako je drugaije on znubio sto njenu ljubav.
Ne bi li htjela biti uvijek u mojoj blizini? zaaptao joj je Seidelmann . pa Kako to
mislite? upita Anjela, sa U nekom dobro plaenom namjetenju u naoj kui!
Polako je nestajalo rumenilo s njena lica. To je,dakle, to je bila njegova ljubav! mi Ne!
odgovori ona hladno.
Pa, ipak! Tvoj mi je otac ve obeao prebaci on. . Kao sluavka? Oh
Ali, Anjela, nemoj tako govoriti! Mislim kaof
pomo mojoj majci! Mlada dama u takvom poloaju dolazi odmah iza domaice. Ona pripada porodici.
Pomisli samo! ulagivao se on. Vidjet emo _- svakog dana, a ti e dobiti godinje plae
dvjesta
maraka!
i Dvjesta maraka? U tom pitanju bilo je sadrano sve to je htjela
na to odgovoriti. Ali on to nije zapazio. A od mene dobit e, kriomice, jo jedanput
toliko! uvjeravao je on. Upravo zato jer te ja, jer te elim, jer hou da mi postane enom !| to
Ali se ova elja jo ne moe ostvariti, jer roditelji! ne za sad jo nita o tome ne smiju znati. A i
nas dvoje se premalo jo poznamo. Mi se moramo tek priviknuti|
jedno na drugo. zato se mora preseliti k nama, da
bez veih trzavica. Razmisli: onda bismo mogli s laskati kradomice uvee.
U Anjelkinim oima sijevne. Gnjev, stid, gnuanje natjeraju joj krv u lice. Zar je ona na tako niskoj
drutvenoj ljestvici da joj se usude ponuditi ovakvo
neto?
Dakle, to je bila vaa namjera ree ona da me kupite za etiri stotine maraka godinje! Ona
gurne jednim naglim pokretom Seidelmanna u stranu. On je bijesno pogleda.
to? Ti odbija moju ponudu? promrsi on kros zube.
Anjela je morala skupiti svu svoju sranost.
Pustite me da odem! navali ona. Tada se on iznenada snaje:
samo jo asak! ree. Taj ete mi morati priutiti. Prisnat ete, da ipak imam neko pravo na vas,
gospojice!
Ujedljivom podrugljivou naglaavao je sada. rije gospojice.
Neko pravo? udila se Andjela koja nije bila dorasla ovom nainu govora.
Da! potovana gospojice, neko pravo! Ja sam vas pozvao u klub, u otmjeno drutvo u koje inae nikada
ne biste uli, a i haljinu koju ste obukli platio sam ja!
Anjela je ostala najprije zbunjena ovom novom uvredom, a onda izmuca: Ja vas,.... nisam..... za to
molila!
On se surovo nasmije: Ali, vi ste to prihvatili, draga! I vi ete i ono drugo prihvatiti, u to sam uvjeren.
Uplaena djevojka nije vie znala kako da sebi pomogne. Ona se primicala stubama a da nije ni pomislila
na svoju maramu. A da je se i sjetila, bila bi se stidjela probuditi garderobijerku, koja je spavala.
elim otii! moljakala je kroz zube. Tada se Frits Seidelmann postavi drsko pred nju.
Tako? Vi hoete otii? No, onda vam moram Jo prije neto rei. sto se mene tie, idite! Ali vas
147
upozoravam na posljedice. Vi znate da je va otac u mojim rukama. Ja sam njegov poslodavac i ako moju
susretljivost na ovaj nain prezrete, moe se desiti da vi i vaa porodica spadnete na prosjaki tap. Kod nas
neete vie dobiti zarade. Doivjet ete ono to su Hauserovi ve doivjeli. Nai ete se na ulici.
Hauserovi! Ova rije vratila je Anjeli prisebnost i odvanost. sada pokazujete svoje pravo lice, gospodine
Seidelmann , ree ona odvano. sada razotkrivate svoj pravi karakter. Istina je, Hauserovi i mi mi smo
samo siromani tkalci. Ali imamo svoju ast. To nam ne moe nitko oteti, pa ni vi! Vi ste prije aludirali na
Eduard a Hausera. Dobro! Rei u vam istinu. On je meni drag i ja ga potujem. Tisuu je puta bolji od vas.
Nikada ne bi on ovako prostaki postupao. On me je odvraao od maskiranog plesa, ali ja ga nisam posluala.
zato snosim posljedice. Ali vi moete biti uvjereni da je meni sada sve jasno. Drugi put me vie neete namamiti.
Vi niste poten ovjek. Vi ste nitkov!...
Seidelmann je stajao blijed kao krpa, bijesan, stisnutih pesti. Vidio je da je Anjelin glasan, uzrujan govor
probudio garderobijerku i da je ona sve ula. To mu je potpuno oduzelo prisebnost. On je htio navaliti na
Anjelu. Tad se spusti jedna teka ruka na njegovo rame.
Ostavi djevojku na miru, Seidelmann ! ree strogo i zapovijedajui jedan muki glas. Seidelmann se
uzvrpolji.
strauch! Do vraga! to ti pada na um? sigurno si pijan! Zar ne vidi, da ta glupaa.....
Turin se postavi raskoraenih nogu pred Seidelmanna i prui mu aku pod nos.
Jo jednu takvu rije i ja u te nauiti kako se postupa sa estitim djevojkama.
Ali strauch!
A, kakav strauch! Komedija je zavrena! Eduard strgne masku sa lica Pogledaj, ja sam .... !
Eduard ! zajeca Anela. Ti? Oh, Bogu budi hvala!
Frits Seidelmann zurio je u Turina kao da vidi sablast. Tada se bacio na njega i poeo pobjesnjelo vikati.
Eduard je to oekivao. On gurne lijevom rukom djevojku u stranu, a desnom odbije napadaa. sin tkalca bio je
pripravan na ovakav ishod razraunavanja, jer je uo u svom zaklonu pokraj stuba svaku rije, koju su izmijenili
Seidelmann i Anjela. Vie nego jedanput morao se silom svladati da se ne pojavi odmah i da ne kae nekoliko
otrih rijei bezobrazniku koji je toliko muio djevojku. Jo radije bi ga bio zgrabio za ovratnik i bacio niza
stube.
Ali se tajni prislukivalac svladao. spoznaja da e tu jo vie toga uti, da treba sakupiti to vie dokaza o
Seidelmann ovu prostakluku, obuzdala je njegovu nestrpljivost. Osim toga, pomiljao je u svoj svojoj uzrujanosti
i razjarenosti na ovjeka u ijoj je slubi bio na Arndta. to bi rekao njegov dobroinitelj kad bi se Eduard
Hauser, njegov pomonik i saveznik, dao lakomisleno navesti na neto nepromiljeno? Ne, pa ma kako mu to
teko bilo, on, Eduard , mora se svladati i ekati.
I ekao je tako dugo, dok se konano djevojka nije nala u takvom kripcu da je trebalo odmah uskoiti. Ali tada
je raistio stvar. On je suzio Seidelmann ovu preuzetnost, pokazao mu da je u zabludi i skinuvi masku otkrio
mu da pred njim stoji Eduard Hauser. Njime je ovladala neograniena odvanost, posljedica radosti nad
Anjelkinim priznanjem. Dobrovoljno je priznala: ona ljubi susjedovog sina, premda je siromaan i nema
nikakav drutveni poloaj. Ne moe joj obeati nikakvih darova, niti je moe povesti ni na kakvu sjajnu zabavu.
Saznanje o ovoj ljubavi uinilo je Eduard a blaenim. sada se nije bojao ni samoga vraga i bio bi spreman da se
sa Anjelu bori, ako bi bilo potrebno i Protiv cijeloga svijeta.
to je znaio za njega Frits Seidelmann , taj tati, drski momak, koji se samo razmetao vlau koju je imao
njegov otac nad siromanim, ovisnim tkalcima u Hohenthalu! Hauserovi su se ve izvukli ispod
148
149
ovoga nasilja, jer je Eduard imao dobroinitelja i sagovornika koji je, oevidno, utjecajem i bogatstvom bio jai
od Seidelmann ovih, a us to se odlikovao razboritou i opreznou.
Eduard je odgurnuo grubo Seidelmanna i doviknuo prestraenoj garderobijerki da mu doda njegov ogrta i
Anjelinu maramu. ena to odmah uini, ali Seidelmann upadne meju njih. stani, mome! Nee samo tako
otii! Ti si se potajno uvukao u nae drutvo. Hajde, u dvoranu! Tamo e mi pred svima odgovarati za svoj in.
On zgrabi Eduard a za ruku. Ovaj se istrgne i odgurne Seidelmann a.
Ne diraj me, inae ne jamim za sebe! prijetio je mladi Hauser. Razgovarat emo o tim stvarima drugi
put. svakako ti ima vie toga sa priznati nego ja. Trebalo bi te izbatinati zbog tvoje drskosti prema jednoj estitoj
djevojki. Ostavi nas na miru, inae e me prisiliti da odmah obraunam s tobom! Eduard Hauser se
odjednom izmijenio. Anjela ga je pogledavala velikim, zaujenim oima, koje su odavale divljenje junaku i
spasiocu. Ovaj inae tako tihi, skromni ovjek nadvisio je samoga sebe u ovih par minuta.
Seidelmann je sigurno spoznao da ne bi bilo zgodno luk sve vie napinjati i tako nastaviti svaju. Pijan je!
promrsi on kroza zube, okrenuvi se garderobijerki.
Eduard je bio s djevojkom ve na stubama i nije uo ove posljednje rijei. One su se gotovo slile sa amorom
koji je dopirao kroz otvorena vrata dvorane. Upravo se tamo bilo pojavilo vie parova koji su se uzrujano
propitkivali za uzrok galame u garderobi.
Nagurali su se oko Seidelmann a. Njemu je bilo vrlo neugodno da ih obavijesti o dogajaju, stoga je govorio:
Kasnije! Moram odmah otii!
I on je uzeo svoj ogrta, ogrnuo se njime i poletio stubama za ovim parom. Ali je dolje doivio neugodnu
upadicu.
Iz gostinjske sobe izletio je tako se bar inilo Seidelmann u neki nepoznati ovjek i tako mu ne-
150
spretno stao na put, da se Seidelmann s njim sudario, poskliznuo se i pao na kamene ploe u predsoblju
prizemlja.
Oprostite! ispriao se stranac uljudno i pourio na ulicu.
Frits Seidelmann je stao kleti. Nije se pozlijedio, ali su ga boljele sve kosti. Muno se digne i hramljui odvue
se na svjei srak.
Na svjeem nonom zraku poeo je sreivati svoje misli. Ovo dvoje nije nigdje primijetio, a isto tako nestalo je
bez traga i blesava stranca koga je u sebi poslao do vraga. Kojim pravcem je krenuo Eduard Hauser s
djevojkom? Na ulici nee ostati. Njihov cilj je sigurno bila Hofmannova kua. Seidelmann stisne od bijesa ake.
Taj Eduard , taj prosjak, vodi sada kui lijepu Anjelku. On e ubrati cjelove, koji su bili uskraeni Fritsu
Seidelmann u. strano! Moda njih dvoje apue u ljubavnom zanosu u hodniku Hofmannove kue. to bi se
moglo tu uiniti? Hm! Ovu kuu pooznavao je Frits seideimann sasvim tano. Ta koliko se puta sbog Anjele
uljao oko nje! On stvori plan: poi e us vrtove, pa e stii prije njih i moi e se uuljati u kuu i sakriti se.
Vrati se natrag u krmu kroz dvorite, prijee u vrt, preskoi plot i potri iza seoskih kua do malog
Hofmannovog vrtia. Malo je zastao oslukujui da li je sve tiho, a onda protri kroz vrt i stane kod jednog
prozorskog kapka. Da, roditelji su ve otili spavati jer su drali da je njihovo miljene najsigurnije pod okriljem
Fritsa Seidelmann a. Psa nema, dakle nije trebalo strahovati da e ga netko otkriti.
stranja vrata bila su zatvorena samo jednom drvenom kvakom koja se iz vana mogla podignuti pomou vrpce.
To je uinio Frits Seidelmann bes promiljanja, tiho se uuljao u hodnik, zatvorio vrata i uvukao se iza kutak
ispod stuba.
Ovdje moe ekati i bude li sree, moi e sve uti to ovaj zaljubljeni par bude rasgovarao u vei.
Tako je mozgao Frits Seidelmann , a njegove pretpostavke bile su ispravne. On je bio tek kratko vri
151
jeme u svom neudobnom skrovitu, kad je zauo korake koji su se pribliavali ulasnim vratima.
Eduard je poao s Anjelkom bes rijei i polagano kui. Nakon potresnih dogajaja proteklog sata bila su srca
ovih dvoje ljudi, iji je ivot inae prolazio tiho i neujno, tako prepuna da su stidljivo potiskivali bujicu svojih
misli i osjeanja. Nisu smogli rijei da zaponu razgovor, i oboje je radije utjelo.
Pred kuom htio se Eduard oprostiti.
stigli smo! Laku no, Anjelko! spavaj dobro! Ali djevojka ga je zadravala.
Eduard umiljavala se ona. zar ve odlazi! Je li to kasna!
Momak je gledao u prasninu i utio.
Eduarte! zapoe ponovo Anjela. Bila sam vrlo zla prema tebi. Ali ne smijemo se ovako rastati, to ne
bih podnijela!
Ja nisam bijesan, a ak se ni ne ljutim na tebe, Anjelko uvjeravao je Eduard .
A ipak hoe da ode? Mene je tako strah! Toliko toga ti moram rei.
Drugom zgodom, Anjelko! Gle, ti drhti, nahladit e se!
Djevojka je doista drhtala, ali nije poputala.
Uji na par minuta u kuu! Roditelji ve spavaju. _ ; :]
to ti pada na um?
samo do vee! moljakala je ona i stisnula mu ruku. <
Ona ga povue iza kue, a kako se nije opirao, otvori ona vrata kroz koja se pred par minuta uuljao Seidelmann .
Ovdje je pokraj stuba klupa sa pranje. Oprezno nemoj je gurnuti! Moemo asak sjesti!
Eduard je bez rijei pristao. Opojila ga je blizina ljubljene djevojke. U ovakvom raspoloenju bio je spreman na
smiono djelo. Ve je smiono bilo i to to je Eduard Hauser nou, kradomice, uao u kuu ovjeka koji mu je
zabranio da se sastaje s njegovom kerkom. U sluaju nekog iznenajenja izvrgava se opasnosti da ga sramotno
izbace.
152
Jedno us drugo uali su na klupi ne slutei da se dva koraka udaljeno od njih nalazi ovjek koji eli unititi
njihovu sreu. zaponu tihi rasgovor. Anjela, zahvalna svome branitelju, htjela je znati kako je on dospio na
ples? Ali on to najprije nije htio rei.
O tome kasnije, Anjelko! Ima neto vanije. zna li da sam posljednjih dana bio vrlo nesretan?
Znam! A ja sam bila kriva. Oprosti mi!
Umjesto da odgovori, on je samo privine k sebi i poljubi.
sada ne mogu samu sebe shvatiti, Eduard e! aputala je dalje Anjelka. Vjeruje li to?
Razumijem to potvrdi Eduard ozbiljno. Previe toga navalilo je na tebe. Tvoj otac je htio da prihvati
poziv nepoznatog ovjeka; to je bilo prvo, a drugo je bila ona lijepa blistava haljina Talijanke to te privuklo.
Zar ne?
Da! prisnala je postijeno Anjela.
A tree, Anelko, je najgore!
Tree?
Da! skoro ti ne bih ni rekao. Mogla bi opet biti kivna na mene.
Tako ne smije misliti, Eduard e! to sam danas doivjela, neka mi bude pouka za cijeli ivot.
To si dobro rekla, Anjelka. Odmah mi je lake pri dui! Zna, tvoj otac je poten ovjek, ali je kao onaj
farisej koji zahvaljuje Bogu to je bolji od ostalih ljudi. Bahat je! A....
A?
Ti si njegova kerka!
Eduard je sada iskreno utvrdio tu injenicu, dok se prije ne bi bio usudio to uope izrei pred Anjelkom. sad je
vjerovao u promjenu njezinog shvaanja, a Anjelin odgovor ga je u tom i potkrijepio.
Da! potvrdila je ona takav je moj otac, a takva sam i ja bila. Ali sada sam odjedanput postala drugaija.
Znam koliko te volim. Uvidjela sam, kakvo sam oholo stvorenje bila!
Dra a m
g oja, lijepa Anjelko! razblaio se Eduard od sree.
153
O kakav krasan ovjek si ti, Eduard e, to do danas nisam ni slutila. Kad si onako hrabro istupio prema Seidelmann u,
bila sam upravo ponosna na tebe. I, vjeruj mi, sada mi je jasno da neu nikoga drugog za mua nego tebe!
Neko vrijeme bila je tiina u vei na klupi.
to e rei tvoj otac? zapone Eduard opet razgovor.
Ne brini se! Seidelmann mu je, dodue, zavrtio mozgom, ali kad mu budem priala o podlosti ovoga ovjeka,
predomislit e se.
Frits Seidelmann je uo svaku rije tamo ispod stuba. On bi bio navalio s obje ake, ali bio je oprezan, pa se
savladavao. Njegovu oprezu prikljuila se i razboritost. On je, naime, uo prvo Anjelino pitanje, a odgovor jo nije
dobila, a ba do ovog odgovora bilo mu je vrlo stalo. Dakle, morao je ekati!
Odmah je dobio nagradu za svoju strpljivost.
No, sad mi konano reci zapoela je upravo Anjela kako si doao u ovo izabrano drutvo! Vrlo sam
znatieljna!
To je bila malo tea stvar priznao je Eduard i duboko uzdahnuo. Kad si ti tvrdoglavo ostala pri svojoj odluci
da e ii na ples, pobojao sam se za tebe. slutio sam da e ti postaviti neku stupicu, i htio sam biti pod svaku cijenu u
tvojoj blizini; da ti mogu pomoi. Ali morao sam osigurati najprije pristup na sveanost.
A kako si to uinio?
Bilo bi sigurno napadno da se netko pokuao uvui u plesnu dvoranu bez odobrene ulaznice nastavi Eduard
svoje izlaganje. zato sam morao nastojati da dojem do znake, kakva je bila odrejena za ovu sveanost. Posluila
me srea! Posuiva pokladnih kostima, kod koga sam izabrao pokladno odijelo, predao mi je jednu takvu znaku.
Trgovac strauch je, naime, zabunom ostavio kod njega znaku pa me je ovaj zamolio da mu je ja predam. Dakle, dobio
sam to sam trebao. Ali je postojala opasnost da strauch otkrije da je izgubio znaku i da se zbog toga obrati na
posuivaa pokladnih kostima. To sam trebao spri-
154
jeiti. Doao sam na misao kako da navedem straucha na to da uope ne doje na zabavu. Ah, Anjelko, sve ovo mi
nije bilo tako lako, pa sam jo uvijek zbog toga zabrinut!
To je zvuilo tako tuno da je Anjelka ustuknula.
to si uinio? zabrinuto je ispitivala. Eduard se odvaio. snai, treba sada sve priznati!
Napisao sam pismo trgovcu strauchu i zabranio mu da dodje na maskirani ples. Uz to sam ga opomenuo da ostali
lanovi kluba ne smiju nita znati o njegovom izostanku.
Ti si mu zabranio? I on je posluao? udno je to!
Nije tako kako ti misli. Mene ne bi bio, naravno, posluao; bio bi me samo ismijao. Ali ja sam se dosjetio. A zna,
kako sam se u pismu potpisao?
Kako?
sablast ipraja!
Moj Boe! izmuca djevojka u navali prvog straha. Vie nita nije uspjela rei. Osjeala je da se njen junak upleo
u opasnu pustolovinu.
Eduard je nastavio: Postupao sam, kao da pismo potjee od sablasti ipraja, a strauch je to oigledno povjerovao.
Ve jutros sam uo da je otkazao narudbu za ovo tursko odijelo. To mi je bio dokaz da je moj plan uspio. Posudio sam,
dakle, slobodnog Turina i poao mjesto straucha na ples. Tako sam ostao nezapaen. ak me je i Frits Seidelmann
drao za straucha i rasgovarao sa mnom kao sa svojim najboljim prijateljem. To je bilo na vratima dvorane, i ti si to
promatrala.
sada je Anjelu obuzela radost zbog ovog uspjelog pothvata.
Oh, Eduard e! aptala je. To je bilo smiono djelo. Ponosna sarn na tebe! Divim ti se! Ali divljenja vrijedni
junak samo uzdahne.
Nemoj tako! Ja sam ba nisam tako ponosan na sebe. Pismo mi zadaje velikih briga. Pisao sam ga, s namjerom da
zbunim straucha, da nekako dospijem na sveanost, i tako te mogao zatititi. Netko bi mogao u krivotvorenom potpisu
vidjeti kanjivo djelo.
155
To bi jo trebalo!
sigurno je tako! Na to me je upozorio netko, tko se razumije u takve stvari.
Ah pokuala ga je djevojka umirivati ta tko e moi ustanoviti da se ti bio pisac pisma? Eduard e
osbiljno zabrinuo.
No, tu ne treba ba mnogo. Ja sam bio na plesu umjesto straucha, sa njegovom znakom i u kostimu Turina,
a nisam imao pravo da budem tamo. Dakle .... I Seidelmann nee biti tako glup da ne izvede potrebni zakljuak.
A njega se moram najvie uvati. On mi dananje vee nee nikada oprostiti.
O Boe. Da! uzdahne Anjela. A on ima mnogo prijatelja, Eduard e ona mu ovije ruke oko vrata
bojim se za tebe!
Ne treba se bojati, jer ja imam jaku zatitu!
Jaku zatitu?
Da potvrdi Eduard koji je opet osjetio sigurnost pri pomisli na svog dobroinitelja. seidelmann me je
otpustio i prevario kod isplate. Mislio je da u zapasti u bijedu i nevolju; ali upravo ova nesrea donijela mi je
sreu. umar nam je pomogao u prvim asovima nevolje, a onda se jo netko drugi zauzeo za nas.
Jo netko drugi? Tko?
Neki tajanstveni stranac. Ja ne bih smio ni rijei o tom odati, ali i vi ete biti, valjda, tako pogojeni da ete
traiti pomo. Seidelmann ovi e i vama otkazati. I zato u ti priznati da poznam jednog ovjeka koji e vam
sigurno pruiti pomo.
udim se, Eduard e, kako to govori? Tko je tvoj svemoni pokrovitelj?
To ne znam ni ja sam!
Ni ti ne zna. To mi je zagonetno. Ti sigurno zna njegovo ime, zna i gdje se zadrava.
Da! Ali to ne smijem rei. Ja sam u slubi stranca i to uz visoku nagradu. Meju moje dunosti spada u prvom
redu uvanje tajne. Ali vidi, Anjelka, mi se volimo i vjenat emo se. Zato sam se usudio tebi to i povjeriti da
se ne zabrinjava zbog mene, a niti zbog svoje porodice. Ali ti to ne smije nikome
156
izbrbljati, pa ni roditeljima. Hoe li mi to obeati?
Obeajem!
Ako uspije ono to smo poduzeli, siguran sam da e se stranac trajno brinuti za mene.
Pa, to ete uiniti?
Nekoga uhvatiti!
Koga?
Ali o tome ne smijem govoriti. Djevojka pogleda prestraeno govornika:
sada nemam vie ni asa mira. slutim to mi, preuuje!
Mladi se naje zateen i primijeti da je previe izbrbljao. Poeo se iz petnih ila truditi da razbije Anjelkinu
opravdanu sumnju da se tu radi o sablasti ipraja.
stvar nije tako opasna, kako tebi izgleda. On je namjerno mnogo i neprestano govorio da mu ona ne bi
mogla protivrjeiti. Ja ti mogu dati samo naslutiti, ali poblie ne smijem nita odati. Radi se o nekom ovjeku
koji je pobjegao iz zatvora s onu stranu granice. Policija tvrdi prilino sigurno da se sakriva na naem podruju.
Tog ovjeka moramo uhvatiti.
To mi govori tek toliko da me utjei ree Anjelka nepovjerljivo.
Nikako! Uistinu je tako!
Onda je tvoj zatitnik, vjerojatno, kod tajne policije!
O jao! sada je tek Eduard uinio veliko zlo!
Ne, nije! protivio se on ivo. To je sve sasvim drugaije. Budi mirna, Anjelko, ne mogu odati tajnu.
svakako, ne treba se bojati za mene, barem ne sbog ovih stvari. sumnjivija mi je stvar s Fritsom Seidelmann om,
a osim toga zabrinjava me to e tvoj otac rei.
sbog veeranjeg dogajaja?
Pa, Seidelmann e ga otro prekoriti.
Na to u ga upozoriti. sve u mu priati, sve; onda e, valjda, spoznati, da je Seidelmann nitarija, Pa e......
157
... pa e? to e, Anjelko? Ona se priljubila uz njega.
Zna, Eduard e, ja mislim da e ti otac biti ak zahvalan to si se zauzeo za mene.
Ah, to bi bilo prekrasno!
Da, pa e onda i dozvoliti da nas opet posjeuje.
Opozvat e svoju odvratnu zabranu estio se Eduard . Anjela samo kimne sanjarski glavom.
I moda dade svoj pristanak, da....
Djevojka sapne, a momak opojen slau savri reenicu ... da mi bude enom, draga moja, slatna Anjelka!
Tako je njih dvoje aputalo jo neko vrijeme, i konano se sjete da se treba rastati. Jo jedan poljubac pa Eduard
neujno izaje kroz vrata koja je Anjela za njim briljivo zabravila.
Bezazleno poje ona u svoju komori u, ne slutei da je u vei prola pokraj Fritsa Seidelmanna koji je jo uvijek
vrebao u zakutku stepenica.
Mejutim je Eduard preskoio ogradu koja je dijelila Hofmannovo zemljite od malog Hauserovog vrtia. Tada
se ispod jednog stabla pomakne jedna sjena, a neki muki glas dade ovaj znak:
Pst!
Eduard se iznenadio. Mislio je ve da je Frits Seidelmann koji je ovdje na njega vrebao, i spremio se na grubo
obraunavanje. Ali muki glas progovori.
Ja sam stranac!
Bio je to Arndt koji je ovdje ekao na svog pomonika. On je ovamo doao iz krme cestom i zato nije primijetio
Seidelmanna koji se uuljao u Hofmannovu kuu. Arndt je drao, da e se Seidelmann ovdje negdje sakriti da
uhvati Eduard a Hausera. Ali njegova pretpostavka ipak nije bila sasvim tana. Ve je mislio da se uzalud trudio
da doje ovamo, pa je htio samo progovoriti nekoliko rijei za mladim Hauserom.
Momak je bio toliko rasdragan da se htio odmah razbrbljati, ali ga je Arndt pretekao:
Bili ste kod Hofmannovih?
Da, dopratio sam Anjelu i.....
158
Dobro, dobro! Jeste li vidjeli Seidelmann a?
Seidelmann a? Pa, on je u krmi! Arndt se nasmije.
To slabo vjerujem, dapae, se bojim da se ovuda ulja. Ali to je moja briga! Priajte radije, kako je bilo? Jeste
li imali neugodnosti?
Osjeajui se pobjednikom Eduard ponosno i duboko uzdahne, jer je ove znaajne veeri stekao svoju Anjelku.
O ne! uvjeravao je on. Imao sam, dodue, jedan sukob sa Seidelmann om....
To sam primijetio.
.... ali inae je bilo sve u redu. Seidelmann je mislio da sam ja strauch.
Do svretka zabavec
Ne. Ja sam se dao konano prepoznati.
Tako, tako! To mi morate tanije pripovijedati! I Eduard Hauser je priao. Arndt je utio i pustio da mladi do
kraja sve ispripovijeda. Ali lice mu se sve vie smrkavalo.
Ovo nee proi bez posljedica ree kad je Eduard zavrio.
Moram vam, na alost, saopiti da nisam s vama previe zadovoljan. Nadam se da niste poinili jo kakve
druge nesmotrenosti. Ton kojim je Arndt to govorio stiavao je i otrijeznio mladog Hausera. On se pokunji. Tada
ga Arndt jo jednom upita:
No? sto je?
Ne znam, to znai vae pitanje odvrati on potiteno.
Pomoi u vam i bit u jasniji. staro je pravilo da su zaljubljeni ljudi slijepi, nepromiljeni i skloni glupostima.
Anjela Hofmann je na kraju pustolovine sigurno htjela znati kako ste uope doli na maskirani ples. Vi
potvrjujete. Dakle! Na to ste joj povjerili priu o znaki i pismu sa straucha?
Da, to sam uinio.
A dalje?
Bila je zabrinuta zbog mene, jer e mi Frits Seidelmann oteavati ivot, pa smo raspravljali i o Poloaju
Hofmannovih kojima sigurno nee biti seidelmann vie tako sklon kao prije.
159
Arndt se i opet pokazao kao izvanredni poznavalac ljudi. sve je to predvidio, a nasluivao je jo i vie. inilo se,
gotovo, kao da je sluao razgovor izmeju Eduard a i Anjele u vei Hofmannove kue. On je jednostavno itao
rijei sa njegovih usana i dopunjavao izvjetaj bez ispitivanja.
A onda ste priali o svome zatitniku i prijatelju u ijoj ste slubi. To ste uinili samo da utjeite zabrinutu
Anjelu. Nije li bilo tako?
Ne, ne! branio se odluno Eduard . Ono o sablasti ipraja nisam priznao.
Nego, to ste rekli?
Rekao sam da se radi o nekom zloincu koji je pobjegao iz eke.
To ste izveli odlino!
Eduard pogleda nesigurno Arndta, ali nije mogao nita proitati na licu detektiva, jer je bila potpuna tama. Nije
mu bilo ugodno.
Doista, silno! nastavi Arndt. sada je Eduard tano razabrao: on se iskreno rugao.
Vaa Anjelka bit e duboko uvjerena da ste joj rekli istinu. Znade li da sam ja taj ovjek koji stanuje kod
umara?
Ni slovca ne zna o tom!
Da sam tajni detektiv?
Ona je to nasluivala, ali ja sam poricao.
Tako, tako! No, moj dragi Hauseru, sbilja ste Izveli junako djelo. Bog dao da Anjelka Hofmann bude
razboritija od vas i da uti. Inae bi moglo jo sve propasti.
Ja u je sutra rano ujutro jo upozoriti, da uti.
Uinite to, moda e koristiti. Recite joj, bude li to izbrbljala, da e vas to stajati glave. To e, vjerojatno
pomoi.
Ah uzdahne Eduard ja bih mogao odmah ......
Ba nita ne biste mogli, dragi moj! Idite sada kui! Ja sam vam, dodue, trebao neto vano saopiti, ali me
je, bar za sad, prola volja da vam povje-
160
ravam tajne. Vi sada niste u stanju da razborito postupate. Laku no! sutra emo opet razgovarati.
Eduard je stajao kao bijedan grenik i zurio preda se u snijeg. Kad je konano podigao glavu, nije vie bilo
Arndta.
Hauserov sin piljio je u tamu, jer mu se uinilo da se pojavio jo jedanput lik njegova pokrovitelja, ali sada na
Hofmannovom plotu. Nije ga zazvao, a nije ni potrao onamo. Njegove hrabrosti je nestalo. Moda e to trajati
samo kratko vrijeme! Ruke su mu samo nemono klonule, a to opet nije bilo pametno. svakako je ovakav njegov
stav djelovao na daljnji razvoj stvari, jer ovjek koji se zuljao us ogradu nije bio Arndt, nego Frits Seidelmann .
On se vraao kui, a glava mu je bila puna novosti, koje je saznao prislukujui u zakutku stuba.
Mladi Hauser vidio ga je kako nestaje u nonoj tami. snani udar vjetra, koji je nastao iza ugla kue, uskovitlao
je snijeg, a mladiu se poela jeiti koa.
Neka nelagodnost svladala je Eduard a kao tajna slutnja budueg zla.
U sablast ipraja
161
9.
ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU.
Kad se iz komorice nisu vie uli Anjelini koraci, usudio se Frits Seidelmann izai iz svoga skrovita i oduljao
se van. sluradost i osvetljivost iznakazile su mu lice. Bio je vrlo zadovoljan sam sa sobom i svojom odlukom da
traga za zaljubljenima. Nakupio je toliko dokaznog materijala protiv oboje, da e ispatati za sve ono zlo to su
mu ga nanijeli ove znaajne pokladne veeri.
Neka samo ispataju; barem mladi Hauser. samo Seidelmann u jo nije bilo jasno kako e pristupiti toni poslu.
Misli mu jo nisu bile sasvim sreene.
U tom raspoloenju htjede Seidelmann upravo okrenuti iza kue, kad zauje aputanje. On se brzo sagne;
pobojao se da ne naleti na svoga neprijatelja, ijim sakama sigurno nije bio dorastao. zuljao se prema svuku
glasova i opazio Arndta kako razgovara sa Hauserom.
Mladi Seidelmann nije poszavao detektiva, ali se u njemu odmah rodi nejasna slutnja. Zar to nije bio onaj isti
blesan koji mu je u krmi tako nespretno presjekao put, i zadrao ga ba u nezgodan as? seidelmann je
nepoznatog ovjeka u tom asu samo povrno odmjerio. Ipak mu se inilo da se dobro sjea lika i pojave to ih je
sada donekle razaznavao na bijeloj snjenoj pozadini. sada mu se priinio onaj sudar u krmi u sasvim drugom
svjetlu. Nije li to bio unaprijed dobro smiljeni plan koji je ovoga ovjeka
162
tako nenadano doveo na njegov put? Je li ovaj ovjek zatiivao mladog Hausera pri njegovu odlaskuc to
raspravljaju njih dvojica nou ovdje u samoi? Pomalo je Seidelmann nsiao na pravi trag. Da nije ovaj
nepoznati ovjek onaj stranac, s kojim se taj bijedni Hauser prije hvalio pred onom oholom djevojurom? Frits
Seidelmann zarije od bijesa nokte u dlanove i odlui da nee pustiti iz vida tog ovjeka.
I zato je ustrajao u svom pogrbljenom poloaju dok se stranac nije udaljio.
Frits seidelmann se tek sada usudio uspraviti. On se oduljao za tim ovjekom.
Neznanac je udario cestom prema istoku i iao tim putem sve do raskra. Odatle je cesta vodila ravno u
susjedno selo, a desno je skretala prema umariji. Tu je nenadano nestalo stranca.
Kuda?
Seidelmann je zastao i oslukivao. Ali uzalud. inilo se da ga je zemlja progutala. Ovo je izgledalo kao udo, ali
koje se moe prilino jednostavno protumaiti.
Franjo Arndt bio je protivnik kome njegov progonitelj nije bio dorastao. On je posjedovao izvanredno otar sluh.
Kad se rastao s Eduard om, uinilo mu se da iza sebe uje korake po vrsto smrznutom snijegu. A on je bio
ovjek brzih i promiljenih odluka. Zastane li sada da bi osluhnuo, odat e se dakle, poao je Polagano dalje.
Malo kasnije obrie nos i ispusti maramicu, toboe nehotice. Tom prilikom neprimjetno se obazreo. Iza sebe je
opazio nekog ovjeka. Arndt je Je odmah pomislio na Seidelmanna, jer je to i oekivao. Poao je jo komad puta
dalje, spotaknuo se o svoj tap i ponovo se okrenuo. Ovaj ovjek je jo uvijek bio za njim, ali sada neto blie.
T
O nije sluajno. On to mora provjeriti. sigurno se radi o nekom koji ga slijedi.
Arndt je ekao dok nije doao do mjesta gdje Je sa desne strane bilo gusto grmlje, pogodno da ostvari svoju
namjeru. To je bilo na raskru koje smo ve
163
spomenuli. Ovdje je munjevitom brzinom skrenuo nadesno i sakrio se iza grmlja. Tada je izvukao plahtu, koju je
uvijek nosio za sobom, i prebacio je preko sebe. Ispruio se u snijegom zatrpanu grabu, tik uz grmlje. I tako ga
nije bilo mogue razaznati od sneno-bijele povrine. sada se zaustavio i njegov progonitelj i napeto oslukivao.
inilo se da ne zna na emu je!
I doista: Frits Seidelmann bio je smeten. Kada nije vie uo korake i kad nije vie nikoga vidio, pretpostavio je
da je stranac brzim korakom poao dalje. Nakon kratkog promiljanja nastavi put, budno motrei oko sebe. Ali
daleko nije doao. Kako je ve reeno, odmah iza ipraja bilo je raskre i seidelmann nije nikako mogao
pogoditi kojim je pravcem krenuo stranac, osim toga, tim mjestom preko dana prolasi mnogo svijeta te je snijeg
bio utrt i stranac nije iza sebe ostavio nikakvog traga. Je li moda otiao u susjedno selo ili se privremeno sakrio
u umi?
Seidelmann nije doao ni do kakvog zakljuka i konano je uinio ono to mu je jedino u tom sluaju preostalo.
On se uputio natrag u Hohenthal. Pri tom mu nije palo na pamet da tano pregleda grmlje, iza kojega je u grabi
leao Arndt potpuno prekriven -bijelom plahtom. Neraspoloen kasao je dalje, a da se nije nijedanput okrenuo.
Franjo Arndt digne se oprezno, kad se ovaj udaljio. zavirio je oko grmlja. Tano, Seidelmann se prevario i
napustio potjeru. Arndt se smjekao. stvar je bila zabavna. sada je bio izvan opasnosti i odluio je odmah
okrenuti batinu i uhoditi Seidelmanna. svoju namjeru mogao je odmah provesti u djelo jer ovaj vie nije bio
oprezan. Osim toga, Arndta je titila njegova bijela plahta na tom snijegom pokritom mjestu; i konano uvijek se
drao u odmjerenoj udaljenosti od Seidelmanna i oprezno ga slijedio.
Tako je opet stigao u Hohenthal. Isa ugla prve kue skinuo je plahtu i uljao se dalje za Fritsom Seidelmann om.
Nije bilo nikakve opasnosti da ga netko vidi jer je bilo oko pola noi i nikoga vise nije bilo na cesti.
164
Seidelmann se kod Hauserove kue zaustavio i polako se oduljao iza nje. Arndt je uzalud nastojao otkriti kakve
su mu namjere. slijedio ga je oprezno i opazio da je pred prozorima dnevne sobe prostajao gotovo evrt sata;
onda se udaljio. Jo uvijek je Arndt bio u odmjerenoj udaljenosti od Seidelmanna sve dok ovaj nije stigao do
svoje kue i nestao kroz ulazna vrata.
Arndt se zaustavi da malo porazmisli. Da se vrati ili ne, pitao je sam sebe. Na katu kod Seidelmann ovih jo je
gorjelo svjetlo. ekali su sina i neaka. Drali su, valjda, da e mladi Seidelmann s plesa donijeti kui mnoge
novosti. Dakle, za detektiva nije ovdje bilo vie posla. On je mogao i otii. Ali je ostao. Osjeao je da se jo neto
vano mora dogoditi.
Nakon nekog vremena ugasilo se svjetlo u prednjoj sobi gornjega kata ali se zato upalilo u jednom prozoru
prizemlja s vrtne strane.
Arndt ustukne. to to znai? Ta u prizemlju su poslovne prostorije, kako mu je jednom Eduard priao. Zar e se
ovdje, usred noi jo odrati jedan razgovor ugodni? To se jedva moglo shvatiti. Arndt je brzo stvorio odluku i
prekoraio preko plota. Htio je stvar temeljito ispitati. Ovdje e, sigurno, saznati neto vano. Nitko od
Seidelmann ovih nee u ovo doba noi bez osobitog uzroka ii u poslovne prostorije!
spretnom detektivu nije bilo teko popeti se na krov jedne upe koja se pod samim rasvijetljenim prozorom
naslanjala pod pravim kutom na glavnu zgradu. sklizanjem oslobodila se gotovo polovica nagnute povrine
bijelog tereta. Zato se Arndt usudio Popeti na krov i promatrati to se dogaja u prostoriji. Ta je prostorija obino
bila zakljuana, a nalazila se iza poslovnice. On je ugledao u sobi tri Seidelmanna: oca, sina i strica. Frits
Seidelmann sjedio je uz rentijera za stolom i, inilo se, ivo prepriavao neku vanu stvar. Otac je stajao na
jednom stolcu uza zid i upravo skidao neku sliku.
Iza slike ukazala se velika duboka rupa u zidu, neka vrsta tajnog pretinca. Seidelmann izvadi jednu kutiju i stavi
je na stol. iz kutije uzme najprije neki
Drugaije 165
sjajni predmet, koga metne na stranu. To je bio nakit. Oi tajnog promatraa na krovu su se iznenada zasjale.
Tada izvue trgovac iz kutije neto crno. Arndt se iznenadi, jer je utvrdio da su to ipke, vrijedne ipke koje
seideimann prui bratu i sinu da ili pogledaju. Arndt vie nita nije mogao vidjeti. sbog neega vjerojatno zato
to se tamo raspravljalo o nekim tajnim stvarima rentijer iznenada skoi i naglo pristupi prozoru. Arndt
pomisli da su ga otkrili i u navali straha zguri se. Ali brzo primijeti da su se Seidelmannovi tek sada sjetili da
navuku zastore. August seidelmann uini to odmah i tako Arndtu odue mogunost da i dalje promatra to se
dogaja u sobi.
Arndt je, dakle, siao sa svoje osmatranice i krenuo kui prema umariji. Mogao je biti zadovoljan s uinkom i
naporom ovoga dana a to je i bio. Dok je iao ustrim korakom prema kui, vrzle su mu se kojekakve misli po
glavi. Najvie je mislio o nakitu to ga je vidio na Seidelmannovu stolu. Uglavnom su ga muila dva pitanja:
zato je Frits seidelmann tako dugo prislukivao kod Hauserove kuice, i to ona trojica namjeravaju s onim
crnim ipkama?
Detektiv nije mogao nikako rijeiti ovu zagonetku. Moda zato to je uvjek sve dovodio u vezu sa sablau
ipraja oko koje su se ovih dana vrzle sve njegove misli. Da, uistinu, sve njegove misli i svi njegovi osjeaji.
Kad je u umi, gdje su jele pod teinom snijega opustile svoje grane, na asak svratio pogled u stranu, uinilo mu
se da vidi neku bijelu priliku kako bulji u njega. Ali to je bio snijegom pokrit grm ovjeje visine! Iza njega se
dizao irok sid ume iz koje je upravo izletjela neka sjena i kao da je zrakom lebdjela prema jednom osamljenom
stablu s kojega je u isti mah doprlo do nonog putnika gavranovo krestanje.
Kad se Frits seidelmann vratio kui sa maskirane zabave i neuspjele potjere, otac i stric bili su jo budni.
- Otac ga je ljutito doekao: No, konano, si stigao!
Da kimne Frits. Dugo je trajalo. udim se da ste jo budni i da ste na mene ekali.
Ima za to razloga, zarezi trgovac. Htio sam s tobom jo neto razgovarati. Reci, kakve si gluposti
veeras uinio?
Gluposti! vikne sin.
Pa, da! Mislim onu svaju s mladim Hauserom.
To je svakako bila glupost, ali za nju ja nisam odgovoran. Odakle ve to znate?
To jo pita? Ve gotovo cijelo selo to zna, poevi od upnika pa do noobdije. Dosta je ljudi bilo prisutno.
Oko devet sati bio sam jo kod naelnika da se s njim neto dogovorim. Tamo sam se zadrao. Vrijeme je
odmicalo kako to ve biva. Vraajui se kui, susreo sarn mlinara. On se vraao iz krme i priao mi potanko
cijelu stvar o tebi, Hauseru i maloj Hofmanici. Moe zamisliti kako se ovaj nitkov zlorado cerio. A ja sam
morao sve utei sluati. Bila je to s tvoje strane glupost, izvanredno velika glupost, sinko moj. smatrao sam da si
pametniji.
Frits Seidelmann ugrize se za usne, a onda ljutito skoi: Da se nije uuljala ona nitarija, Hauser, bilo bi sve
drugaije!
Ali oca nije zadovoljio ovaj odgovor.
Pravi krivac si ti! ustrajao je on. Ma kako si samo mogao doi na tu ludu misao da pozove na
maskirani ples kerku jednog bijednog tkalca! Ako ve luduje za tom glupom lutkom, nisi je trebao voditi u
kasino. To je bila neoprostiva glupost! Bilo je drugih mogunosti da joj se umiljava. sada te cijelo selo smatra
za budalu!
Ja sarn te bio u sve uputio, a ti se nisi onda protivio. Nemoj to zaboraviti, a i stric je bio u to upuen!
Tek sada, kad je bio spomenut, umijeao se i rentijer August Seidelmann : Molim, te, Frits, nemoj na mene
tovariti nikakvu odgovornost! Ti si me. dodue, u stvar ufutio, a i ja sam ak imao volju da i s tobomm podjem
na zabavu. To sve priznajem, ali inae 167
me se stvar savreno nita ne tie! to bi mi ti bio odgovorio, da sam se protivio izboru tvoje dame za ovo vee?
Fritz Seidelmann je htio neto odgovoriti, ali ga otac prekine.
Ne svajajte se nepotrebno! to je bilo bilo je! Ne da se vie nita promijeniti. Nadajmo se da ova glupost
nije nakodila naem ugledu. Vi znate....
Budi bez brige! prekine ga sin. Vratiti emo milo za drago mladom Hauseru, ak i s kamatama. Prvi
korak ve je uinjen.
Otac ga nepovjerljivo pogleda.
Valjda nije nova ludorija!
Oh, ne! nasmije se Fritz pobjedonosno. Ja sam prislukivao jedan razgovor izmeju momka i njegove
dragane i tako sam saznao razliite stvari.
Vjerojatno neto vrlo mudro! promrsi trgovac.
Zaljubljena mlade brblja uope same gluposti doda rentijer.
Ali Fritz se nije dao smesti.
Hm! ree. Svakako je bilo glupo od Hau-sera da se tako bezazleno raspriao prije nego se u-vjerio ne
sluaju li to nepozvane ui. On nam je sam dao sjajno oruje u ruke.
Sad je najprije priao o znaki koju je Hauseru uruio pozajmljiva pokladnih kostima, zatim o pismu to ga je
Hauser pisao Strauchu i potpisao ga sudbonosnim potpisom Sablast ipraja. Otac i stric sluali su ga sve vie
uzbujeni. Najprije nisu progovorili ni rijei, ali u oima im se zrcalio pravi trijumf zbog nerazboritog postupka
omraenog mladog Hau-sera.
Jesi li siguran u to? upita Martin Seidelmann kad je Fritz konano zautio.
Zar doista postoji pismo?
Sasvim sigurno; inae Hauser ne bi mogao doi na zabavu mjesto moga prijatelja. Uostalom, ti kae: postoji.
Ja naravno, ne znam da li ga je Strauch sauvao. Ali to se moe uzeti takojer za sigurno.
168
Sigurno nije nita. Ti mora sutra odmah u grad da utvrdi, je li Strauch sauvao to pismo!
To je ono pravo! potvrdi August Seidelmann razmislivi o stvari. To je sjajan dokaz protiv Eduard a
Hausera. On sam priznaje, da je Sablast ipraja. Odlino! Dakle je on voja krijumara. Ve samo to mu
moe skrhati vrat! A jo bolje bi bilo kad bi ga se moglo osumnjiiti za neko krijumarenje, i kad bi mu se moglo
neto takvo, pa makar prividno, dokazati....
> to e nam samo sumnja? prekine ga Fritz. On mora zsista krijumariti, ba krijumariti!
To on nee uiniti ulo se u sobi.
On mora! Makar ni ne slutio!
To su glupe brbljarije!
Pa, ba i nisu! Ja sam o tome razmiljao na povratku kui i ve imam gotov plan. Sluajte! Imamo li, moda,
finih ipaka?
Imamo! to onda?
Sad u sve razjasniti. Zavirivao sam kod Hau-serovih kroz prozorsko okno. Momak je legao. Njegovo radno
odijelo vidio sam objeeno u sobi.
Pa? to?
Vrlo jednostavno! Treba se uuljati u kuu Ha-userovima i staviti nitkovu jedan dio ipaka u podstavu kaputa.
Pri tom ne smijenio aliti nekoliko lakata ipaka. To e se isplatiti. ipke su vrlo fine i on ih nee primijetiti.
Tada ga, bilo kako bilo, treba poslati preko granice i onda podnijeti prijavu protiv njega. Bit e uhapen, i tada e
se ustanoviti da se Potpisao u onom pismu kao Sablast ipraja. Stric rairi obje ruke prema stropu i skoi sa
svoga stolca.
Grom i pakao, ti si mudra glava! povie. "~- Da, tako treba uiniti! Zar ne?
To pitanje bilo je upravljeno njegovu bratu Mar-tinu koji je odmah pristao.
Plan je sigurno dobar, samo ima i nekih potekoa koje treba uoiti. Idemo dolje u poslovnicu, tamo emo jo
o toj stvari razgovarati.
169
Oni utrnu svjetlo i poju u sobu u prizemlju,gdje ih je Arndt promatrao.
Ovdje je otac Seidelmann opet poeo govoriti:
Najprije jedno pitanje: moe li se neopaeno ui u stan kod Hauserovih?
Nita lake od toga, uvjeravao ga je Fritz. Stranja vrata nee praviti neprilika. Ona imaju, kao sva vrata na
tkalakim stanovima, drvenu kvaku koju se moe izvana podii pomou uzice. Na sobnim vratima nalazi se
sigurnosna kvaica, kakve imamo i mi. Sve to preuzet u ja u svoje ruke. Samo to mora biti skoro, po
mogunosti jo ove noi.
Rentijer je bio tako oduevljen da je ve poao i dalje od prvih priprema za tu pustolovinu.
Ne bi li se dalo tako udesiti stvar da Hauser pone bjeati pred graniarima, ili da ih ak i napadne?
podjarivao je on.
Pa, o tom bi se moglo jo i razmisliti prihvati njegov neak. Glavna je stvar smjestiti ipke. Predlaem
da se odmah damo na posao.
Otac je pristao, ali je bio oprezniji.
Tebe rukovodi samo mrnja prema njemu, zbog ove glupe enske, ali ima pravo. Eduard Hauser kao Sablast
ipraja zateen pri krijumarenju! Odlina zamisao! Pouri se i pokuaj sreu! Jedva ekam, da ovu bandu to
prije udesimo!
Oko za oko, zub za zub trabunjao je rentijer neumjesnim sveanim glasom i pri tom je vrebajui ispod oka
pogledavao neaka.
Mejutim je Martin Seidelmann gurnuo jedan stolac do zida izvadio iz tajnog pretinca iza slike jednu kutiju i
postavio je na stol. Digao je poklopac i izvukao najprije nakit, pri emu su Arndtu tako neobino sijevnule oi
kad ga je ugledao.
I ovo je stvar za koju su vezane tolike uspomene, ree zamiljeno.
Do javola i uspomene! gunjao je rentijer. Ja bih bio ve odavno prodao taj nakit da sani aa tvome
mjestu. Samo ti ovdje smeta,
170
Kad bih bio budala! Toliko se o tom govorilo da se ne usudim tu stvar otuiti.
Onda bih ga barem dao rastopiti.
Glupost! To je staronjemaka zlatarska umjetnost, te ima, ovako kako stoji, tri put veu vrijednost nego samo
zlato. Ne, nakit je dobro spremljen u svom skrovitu!
Sada izvue stari Seidelmann crne ipke i promatrajui ih ispitij ivo pokae ih Fritzu i bratu. To je bilo onoga
asa kad je rentijer skoio i povukao zavjese tako da Arndt nije mogao vie promatrati daljnji razvoj dogajaja u
sobi. Bila je to srea za porodicu Seidelmann , a teta za Arndta i njegova tienika Eduard a Hausera. Na taj je,
nsime, nain ostalo ove noi neotkriveno mrano spletkaranje trojice Seideimanna.
Kad su zavjese bile povuene, zatraio je trgovac od Fritza kare i odrezao nekoliko lakata crne ipke. Mejutim
se mladi Seictelmann opskrbio jednom svjetiljkom i svim sto mu se inilo potrebnim; nije zaboravio ni kare, ni
iglu, pa ni konac, da bi rasporenu podstavu opet mogao saiti. Najprije je spremio ipke.
Poslije svih tih priprema dao se na put, upravo poto je Arndt napustio njihov posjed.
Fritz je mislio, da e otac i stric poi na poinak, ali njima je stvar bila previe vana, te su odluili da priekaju
dok se ne vrati.
Prolo je vie od jednog sata do njegova povratka.
Dakle, je li uspjelo? upitaju obojica u isti mah.
O, sasvim dobro! priao je on. Samo sam se zadrao sa kaputom. Nisam kroja i slabo se razumijem u
ivanje.
On ukratko ispria cijeli tok svoga pothvata, a onda se javio rentijer, oduevljeno i silovito podjarujuci cijelu
stvar. Hodao je po sobi gore-dolje, smjekajui se i trljajui ruke.
To bi, dakle, bilo urejeno. Sada dolazi drugo Pitanje na red: kako poslati momka preko granice? ima on
tamo rodbine?
171
Ima, zato pita?
Trebalo bi mu napisati jedno pismo, u kojem ga rojaci pozivaju da doje k njima.
To je previe zamreno. Pismo bi moralo stii potom; to znai, mi bismo morali najprije prijei granicu i
tamo ga predati na poti. Izgubili bismo barem tri dana.
A osim toga opasno je pisati pisma! izjavi otac. Tko moe tako izmijeniti rukopis da se ne bi moglo nita
primijetiti?
Ja! odgovori rentijer ponosno.
Ne varaj se i Ima zaprisegnutih strunjaka koji bi i tebe raskrinkali. Osim toga: gdje nam je pismo Hauserovih
rojaka iji rukopis bi ti krivotvorio?
Dobro! Onda poaljite momku jednog glasnika, koji, navodno, dolazi od njegovih rojaka!
Pa i to je previe opasno! Tamo prijeko nemamo nikoga u koga bismo se mogli bezuvjetno pouzdati.
Rentijer se nasmije glasno i bezobrazno.
Drao sam vas, doista, za mudrije glave. Mora li taj glasnik bezuvjetno biti ovjek s onu stranu granice?
Ovdje imate dosta ljudi koje dobro poznate i kojima moete vjerovati.
To je, dodue, istina, ali glasnik mora poznavati i Hauserove rojake. Treba raunati s tim da e mu Hauserovi
postaviti tisuu pitanja, ako bane ovako u kuu i jo k tomu s ovakvim pozivom. U tome je nevolja! Pa kad
bismo i nali odgovarajueg ovjeka, morali bi ga Hauserovi poznavati kao ovjeka koji odrava stalnu vezu s
njihovim rojacima preko granice. Tu ima neizmjerno mnogo pretpostavki. Nema smisla da neto odluimo, a
onda se pokae da smo neto previdjeli i tako sve padne u vodu. Ne. Trgovac Seidel-mann je asak
razmiljao: Ne, mi moramo nai neki drugi, sigurniji nain. Fritz, kako bi bilo kad bi ti sutra ujutro, im
zavri razgovor sa Strauchom, potraio naeg prijatelja Spenglera? Znam sigurno da je sada doputovao, i da
boravi u gradu....
Izvanredno! upadne mu sin u rije. Spen-gler! Na njega nisam uope pomislio! Naravno, on je
172
najprikladniji za takav posao. On ivi preko granice, a osim toga je...... je vrlo spretan i oprezan. To
je ovjek koji se snaje u svakoj situaciji dodao je otac.
Rentijer nije poznavao Spenglera stoga pogleda svoje rojake ispitljivim i nepovjerljivim pogledom.
Je li taj Spengler po.... poslovni prijatelj?
Sasvim tano, poslovni prijatelj potvrdi Martin Seidelmann .
On je agent za razliite poslove doda Fritz objanjavajui. Za novac e sve uiniti.
Onda je on, doista, pravi ovjek.
Sigurno. Njemu u cijelu stvar povjeriti. On je potpuno pouzdan. Pred njim ne trebamo nita tajiti. Mogu li ga
nai gdje i obino? Ovo je pitanje Fritz uputio ocu.
Kao obino odgovori ovaj znaajno.
Onda moram poraniti da ne bi on moda poslovno iziao. Noas emo slabo spavati. Fritz Seidelmann
zijevne, ali u njegovim oima neto bljesne i on nastavi: Ali prije vam moram jo neto saopiti, to sam
namjerno dosada preutio. udit ete se! Dakle, zakljuili smo, da e Eduard Hauser biti raskrinkan kao Sablast
ipraja. I tako smo se mi osvetili. Sad se postavlja pitanje to e biti sa pravom Sablasti?
Dva para oiju upiljilo se u Fritza Seidelmann a; preneraeni pogledi zurili su u njega bez razumijevanja, a on se
samo smijao.
Zar me ne razumijete? Hauser ipak nije prava Sablast ipraja.
To znamo mrmljao je rentijer.
Ali nastavi mladi Seidelmann pobjedonosno on je sebi uvrtio u glavu da e uhvatiti Sablast ipraja.
Rentijer se samo nasmijao. Njegov brat Martin Seidelmann zareao je;
to e?
Na to Fritz ispripovjedi sve to je prislukujui doznao o odnosu izmeju Eduard a Hausera i njegova
173
pokrovitelja i o njihovim tajnim namjerama. S tim u vezi govorio je i o svom susretu sa strancem u hodniku krme, o
svojim posljednjim zapaanjima kod tkalakih kua, a naroito o tom kako je bezuspjeno slijedio stranca.
Ove vijesti uzrujale su oba sluatelja. Noni razgovori dobili su iznenada novi poticaj i tako su se otegli da Fritz uope
nije legao, nego se umoran i pospan u osvit zore uputio u grad.
174
10.
STUPICA JE POSTAVLJENA
Slijedei dan bila je prava pepelnica. Toga februarskog jutra svijet je izgledao potpuno siv. Drhui od zime, sporim
korakom prolazio je Fritz Seidelmann ve rano ujutro ulicama susjednog grada. Nije mu bilo stalo da ga vide znanci.
Stigavi konano do male drogerije K modroj zvijezdi, mugne u dvorite kroz velika ulazna presvojena vrata. Brzo
je proao dvoritem i nestao u dvorinoj zgradi, gdje je pokucao na jedna vrata u prvom katu.
Neka stara ena mu otvori. Kad je upitao za trgovca Michalowskog, uvede ga ona u neku vrstu gostinjske sobe, gdje je
neki okretan, podeblji ovjek srednjih godina upravo pio kavu, usput prao zube i eljao se. ovjek s keficom za zube u
ruci podigne mrzovoljasto pogled; spazivi Fritza Seidelmann a, udobrovolji se.
Ah, to ste vi! Dobro doli! Samo as! Odmah u biti gotov. Izvolite sjesti ree ponudivi doljaku da sjedne na
staromodni, crvotoni otoman.
No, dragi prijatelju, to je dobra? Je li vam otac ve priao o naem novom poslu? Mi namjeravamo.. ....
Fritz ga prekine: Ne, gospodine Spengleru, ja Jo nita ne znam o tom poslu. Dolazim k vama zbog Jedne sasvim
druge stvari.
Tako, tako! Spengler konano odloi keficu 2a Zube i poe k stolu da popije preostalu kavu.
175
Onda priajte o emu se radi?
I Fritz Seidelmann je priao. Priao je o maskiranoj zabavi, o Eduard u Hauseru, Anjeli Hofmann, o
zagonetnom strancu, o svim dogajajima koji su s tim bili u vezi, a i o svojim planovima. Spengler se uozbiljio.
Pri povrnom promatranju dao je dojam dobroudnog raskonika; njegovo uvijek nasmijano lice inilo ga je
prijaznim. Ali sada je namrtio obrve, a pogled mu je bio strog i smrknut.
im je Fritz Seidelmann zavrio, skoi on uzrujano sa stolca: ipke u kaputu? A da on nita ni ne sluti! To je
dobra zamisao! Sada ga treba jo samo prisiliti na to da u tom kaputu ide preko granice.
To je upravo na plan. Potreban nam je samo pouzdan ovjek koji bi, kod kakvom bilo izlikom, naveo mladia
na taj put.
*Hm uini Spengler i ree: To u ve izvesti. Ali moram rei da mi stvar ne izgleda jo pravo sazrela
ovako kako je sada zamiljena. Sluajte! to se moe dogoditi tom Hauseru ako se kod njega naju ipke? One
e mu biti oduzete, a on e postati sumnjiv. Zbog pisma Strauchu, ve e se izvui. To sve nije dosta da mu
slomimo vrat. Ovakvi se dogajaji nikada ne mogu tano odmjeriti. Mogle bi nastati takve okolnosti, po kojima
bi se moglo pretpo-^ staviti da on nije kriv, pa bi se ak mogla i dokazati njegova nevinost. A to onda? U
takvom sluaju bi se oruje to ga imamo u rukama okrenulo protiv nas.
O, ja sam bio vrlo oprezan! doda Fritz. Nitko ne bi mogao rei da su mu ipke potajno uivene, ili da
sam ih ja uio.
Ni u Boga mjere, ni u vraga vjere mrmljao je Spengler. Sotona se umijea ba tamo ^gdje se ovjek
najmanje nada. Preveliko pouzdanje ve je mnoge upropastilo.
Fritz Seidelmann bio ]e razoaran.
Dakle, vi nam u ovoj stvari neete pomoi?^ upita maloduno. Spengler se branio: Tko to kae? Mladi
treba dobro da nasjedne. Ja se samo bocu osigurati i zato razmiljam o svim mogunostima. ?to e
176
biti ako se kasnije, sluajno, naju takve ipke kod vas?
Tko bi ih kod nas traio? Osim toga. mi smo ih tako dobro sakrili, da ih nitko ne moe pronai. A za veu
sigurnost sakrit u na isto mjesto i konac kojim sam opet saio Hauserov kaput.
To je pohvalno; ali najvanije bi bilo da se Ha-user ne da pretraiti, nego da se opire ili da ak pokua bjeati.
Na to smo i mi pomiljali, ali to se nee moi izvesti.
U svijetu se sve moe uvjeravao je Spengler samo se ne smije biti glup. Pustite me da razmislim!
Nekoliko puta prijeje po sobi, a onda iznenada zastane pred Fritzom.
Ne bi li se toga Hausera negdje sluajno moglo susresti? Ali to bi moralo biti skoro, moda ak i danas!
To se moe urediti. Vi biste me morali otpratiti u Hohenthal, ali tako da vas nitko ne prepozna. Vi to ve znate.
Ako elite Hauseru neto nabajati, dobit ga na lijepak, ne smije mu se pruiti mogunosti da poslije ree: ovjek
koji je sa mnom razgovarao izgledao je tako i tako. Ako bi se takav opis podudarao s opisom Spenglera ili
trgovca Michalow-skog onda bismo mi doli u nepriliku.
Sasvim tano potvrdi Spengler. Pobrinut u se za to. A sada mi opiite toga Hausera, ali prilino tano.
Fritz Seidelmann udovolji njegovoj elji, dok je Spengler paljivo sluao.
To dostaje da ga se moe odmah prepoznati ree on konano. Ja u preuzeti tu stvar. Hauser e nie
zapamtiti. Tako u ga umoiti da e mu prisje-sti. Znate li sigurno da je u slubi onoga stranca?
Sam je to rekao. Osim toga, odakle mu, iznenada, toliki novac? Sigurno ga je dobio od onog nitkova. On je
inae puka sirotinja.
^ Lijepo! ree Spengler s neoekivanom sigurnou. Rei e mi tko je taj stranac.
12
Sablast ipraja
177
Sto? uzvikne Seidelmann . Zar e vam on to rei? Moda ak i dobrovoljno? Recite kako ete to
izvesti?
Vrlo jednostavno! Predstavit u se kao pouzdanik stranev. To e me dovesti najbre i najsigurnije do cilja.
Ukoliko vam Hauser povjeruje!
Pobrinut u se za to!
Kako ete ga nagovoriti da ide preko granice, i da se u danom momentu odupre graniarima?
Povjerit u mu jedan omot, koji ne smije nitko vidjeti, pa ni graniari.
Omot krijumarene robe? S tim ete se izdati. Stranac ga sigurno ne navodi na krijumarenje.
Tko govori o krijumarenoj robi? upita Spengler povrijejeno. U omotu e biti vani dokumenti; njihov
sadraj mora ostati nepoznat iz slubenih razloga. Zato ih Hauser mora sakrivati i pred graniarima.
To je, tanije reeno, prevara. Oprostite na ovom tekom izrazu, gospodine Spengleru! Ali u ovom sluaju
neka bude! Neiskusan mladi e to povjerovati. Sad jo jedno pitanje: imate li takve ispravec
Spengler se nasmije iza svega glasa.
Ali, dragi moj, kako moete tako neto pitati? Pa, za to ne treba nita drugo nego papir, tinta i pero! Ja u
kasnije pripremiti sve to mi treba. Sadraj isprava, koji u pokazati Hauseru, bit e takav, da e se on ak rado
dati prevariti. Proitat u mu to zato da rasprim svaku njegovu sumnju. Bit e ponosan to u mu povjeriti takve
dokumente. To smo, dakle, zakljuili. A sada da prijejemo na neto drugo: kako e se saznati da je Strauch
primio ono pismo? Koliko ga poznam, on e stvar zatajiti.
Bez sumnje! Ali upravo idem k njemu da ga nagovorim, da podnese prijavu.
To je pravi put potvrdi oprezno Spengler. U najgorem sluaju podnesite vi prijavu umjesto Stra-ucha.
Ali razgovarajte najprije s njim! Ja u, mejutim, pripremiti isprave, koje su mi potrebne i tako u se dotjerati da
me nitko ne moe prepoznati. Sve to mi za to treba, pribavit u odmah.
na
Da, da ree Fritz Seidelmann divei se. Vi ste ovjek koga se ne moe tako lako zbuniti.
Spengler se nasmije. Jesam. To je tano! Ali ujte me! Malo kasnije emo se nai, da zajedno odemo u
Hohenthal. Sve do samog mjesta moemo mirno zajedno ii.
Gdje emo se sastati ovdje u gradu?
Predlaem raskre nedaleko Zlatnog vola. Za jedan sat oekujem vas tamo. Odgovara li vam to?
Prihvaam!
Rastali su se srdano se porukovavi.
Nekoliko minuta kasnije pojavio se Fritz Seidelmann u stanu svoga prijatelja Straucha koji nije ba osobito
oduevljeno pozdravio doljaka.
No, mladiu, kakvo to lice pravi upita Seidelmann. Ve si valjda, uo, to se juer dogodilo? Strauchu
je bilo neugodno.
Jesam ree glupa stvar!
Za koju si ti kriv!
Ja? okomio se on.
Ali Fritz Seidelmann se nije dao smesti i nastavio je dalje:
A tko drugi? Juer naveer dolo je do skandala za koji imam samo tebi zahvaliti. Ne pokuavaj se opravdati!
Meni je sve poznato. Radije mi reci, zato nisi doao na ples?
Strauch duboko uzdahne i podigne obrve.
Ah, dragi moj, to je udna pria. Bio sam bolestan, uistinu bolestan. Moje srce, ah, moje srce! Sad se Fritz
Seidelmann nasmije grubo.
Da, da, tvoje srce! Ono nije smoglo hrabrosti da se usprotivi Sablasti ipraja.
Strauch je zaprepateno buljio u njega.
to kae? Sablasti ipraja?
t Pa da! Ta nee valjda nijekati da si primio Pismo od tajanstvenog poglavara krijumara?
Strauch se ukoio. Njegova tajna, nedokuiva, koji mu ve dva dana ogorava ivot, bila je ve nekom, Poznata!
to e od toga biti? Srsi ga pro-ad se sjetio prijetnje Sablasti ipraja. I zato sada
179
upravi moleivi pogled Fritzu Seidelmann u koji je pred njim stajao smjekajui se podrugljivo.
ak to ne mogu ni tajiti ree i spusti glavu, pismo je u mojim rukama...
Seidelmann odmah prihvati: - Uistinu, jo je kod tebe? To je dobro. Pokai mi taj dopis!
Strauch je nervozno prevrtao po svom pisaem stolu i izvukao sudbonosno pismo.
Evo! ree konano i prui mu ga, a Fritz Seidelmann je ve vidio svoju pobjedu.
S ovim dopisom ree lupkajui po papiru da je pucketao s ovim dopisom otii e na kriminalnu
policiju i podnijet e prijavu!
Na te rijei skoi dobriina Strauch kao da ga je guja ujela. to? Podnijeti prijavu! Jesi li lud?
Dozvoli!
Pa da! Zar da navuem smrt na vrat? To ne moe traiti od mene. Treba da se tek rodi ovjek koji bi se
uhvatio u kotac sa Sablau ipraja. Molim te, zar bi, moda, ti imao toliko smjelosti?
Ja? upita Seidelmann . Vrlo rado bih sprijeio toga nitkova u njegovu poslu. To u ti i dokazati.
Tako? Pa dokai, to se mene tie!
to se tebe tie ne treba nita vie uiniti, nego prepusti pismo meni. Ja u ii na kriminalnu policiju i stvar
prijaviti.
Fritz, nemoj me unesreiti, zaklinjem te!
Ah, to! Gluposti! Ti si eprtlja!
Ti ne zna, to...
Sve znam, vrlo dobro. Pusti me da ja povedem postupak. Ve sam ti rekao da je to ludorija. Imam hrabrosti da
se uhvatim u kotac sa Sablau ipraja, a i saznao sam tko je pisac ovoga pisma.
Tko? uzmuca Strauch ... tko je Sablast ipraja?
Mladi Hauser iz Hohenthala!
Hauser? Sin tkalca?
Da, nitko drugi nego on! Radi mu se o glavi. Za koji dan uhvatit e ga na granici pri krijumarenju. Za to smo
se pobrinuli.
ia
Duboki uzdah vine se iz grudiju na smrt prestraenog gospodina Straucha.
Hvala Bogu! promrmlja pao mi je mlinski kamen sa srca. Ako je tako, rado ti preputam sve ostalo.
I pismo, da podnesem prijavu?
Naravno, i pismo. Uini s njim to hoe, samo mi nemoj napraviti prevelikih neugodnosti. Zna, ovdje u
gradu treba uvati svoj ugled. A sad mi priaj dalje! Dakle, Hauser je...?
Sad je zapoeo novi dio razgovora. Fritz Seidelmann je morao priati, a on je to uinio vrlo rado; ali i vrlo
oprezno, jer je budno pazio da ne bi prijatelju moda togod rekao to po njegovu miljenju, nije bilo za njegove
ui. Konani ishod ovog razgovora bio je taj da su se ova dvojica rastali u najboljem miru i prijateljstvu.
Seidelmann je imao pismo u depu, i sada ga je trebalo predati policiji.
Ali najprije se uputio do raskra nedaleko Zlatnog vola da saopi svome pouzdaniku Spengleru, koji je ve
moda tamo na njega ekao, rezultat svoga razgovora sa Strauchom.
Kad je zakrenuo za ugao, nabasa na dobro odjevenog, ugojenog ovjeka, umjetne brade i vlasulje i sa velikim
runim naoarima na nosu. Uza sve to je Seidelmann odmah prepoznao svoga saveznika, odnosno nasluivao je
da bi to on mogao biti. Doista to je bio Spengler. Izgledalo je kao da nehajno gleda niz ulicu, a kad se pojavio
Seidelmann kao da je bio iznenajen.
Koga ja to vidim? Zar je mogue? Fritz Seidelmann iz Hohenthala, sin moga dobrog poslovnog prijatelja? to
radite ovdje tako rano?
I Seidelmann se pretvarao da je iznenajen. Nije se, nsime, moglo znati ne promatra li ih tko. Tek nakon toga
poeli su razgovarati o onom to ih je zapravo dovelo na ovaj sastanak.
Kako je bilo kod Straucha? upitao je priguenim glasom Spengler.
Strauch se protivio da podnese prijavu rekao je Seidelmann ali sam izmamio od njega ono
181
pismo. Ja u mjesto njega ii na kriminalni odsjek. Evo, pisma.
Spengler preleti oima pismo i zadovoljno kimne glavom.
Ono sadri, bez sumnje, prijetnju i ini mi se da Hauser ne moe proi bez kazne. Kad ete uiniti taj vani
korak?
Odmah! Ili ste vi drugoga miljenja?
Jesam, jer bih morao, u tom sluaju, jo jedan sat ovdje na vas ekati, a mi smo odluili zajedniki poi u
Hohenthal. Osim toga, moda je bolje da vi priekate dok ne vidimo to u ja postii. Prema ishodu moga
razgovora sa mladiem, mogli bismo kriminalnu policiju odmah tano izvijestiti, gdje i kada bi mogla zatei
Sablast ipraja na novom djelu.
Ove razloge je Seidelmann morao prihvatiti, premda nije bio oduevljen da se mora jo jedanput vratiti kui, a
da nije predao tu vanu prijavu.
Imate pravo potvrdi on samo smatram za potrebno da Straucha obavijestim o ovom odgaanju. On bi
inae mogao uiniti neku glupost, koja bi nam sve pokvarila... ali, gledajte! zastane. Upravo vidim da nam
je sudbina sklona, i da e naa stvar doivjeti izvjesni obrat. On pokae na desnu stranu ceste. Vidite li tamo
onog mladog ovjeka s omotom? To je Eduard Hauser!
Naa Sablast ipraja? usklikne Spengler ugodno iznenajen. Ta to je odlino! Sakrit emo se ovdje u
veu da nas ne bi vidio.
To je dobro! I, gledajte, ah, on ide u onu kuu tamo prijeko! Slutite li zato ide ba tamo? Vratit e svoje
pokladno odijelo.
Kad izije, slijedit u ga. Moram bezuvjetno s njim govoriti ree Spengler po svom obiaju kratko i
odrjeito. Vama, dragi moj Seidelmann e, savjetujem da to prije nestanete odavde. Sve bi bilo promaeno,
kad bi vas ovaj mladi ovjek vidio u mome drutvu, a ja se njega moram domoi. U tom sluaju ne bi ve od
poetka imao povjerenja u mene.
Seidelmann je ve bio spreman da ode.
182
Da, da, ja u nestati uvjeravao je on uurbano samo gdje i kada emo se opet sastati?
To emo ve urediti. Vi moete oprezno promatrati kuda e krenuti Hauser, kada zavri posao kod
pozajmljivaa maski. Za svaki sluaj moemo se dogovoriti da se recimo za dva sata opet najemo ovdje
kod Zlatnog vola.
Dobro! Do vijenja!
Na te rijei ode Fritz Seidelmann . Ali Spengler je ekao dok se nije mladi Hauser opet pojavio i na njegovo
iznenajenje otiao K zlatnom volu. Tada se i on uputio polagano prema krmi, uao u gostinsku sobu, sjeo za
stol kraj prozora i naruio pivo.
On je primijetio da je Eduard Hauser naruio kavu. Mladi je bio prozebao od dugoga hoda do grada i pio je s
uitkom toplo pie. Zrnata kava bila je gotovo nepoznati uitak u dosadanjem ivotu siromanog mladia. Tek
otkako je u slubi stranca, mogao je to sebi dozvoliti. Ah, stranca! Eduard Hauser gotovo nije smio ni misliti
kako je oneraspoloio i razoarao svoga pokrovitelja. Ova nesrea toliko ga JE zbunila da se nije mogao pravo ni
radovati sretnom razvoju odnosa s Anjelkom. Mladi ovjek je neprestano smiljao kako bi svoju greku
ispravio, a mogao bi to ukoliko Arndtu uini neku veliku uslugu.
U tom asu jo nije ni slutio da u istoj sobi s njim zajedno sjedi, ni tri koraka udaljen od njega, onaj koji e mu
pomoi da, navodno, uini jednu veliku uslugu strancu. Jo manje je Eduard slutio da je to samo obmana,
podmukla klopka, koju su mu postavili lukavi neprijatelji. Tako je njegova bezazlenost odluila njegovu sudbinu!
Spengler kao da najprije nije svraao panju na njega, ali se zaas okrenuo i zapoeo razgovor s gostioniarom.
Propitkivao se za razliite stvari i dao je naslutiti da je nepoznat u mjestu.
Gospodin sigurno nije odavle? upita krmar nakon nekog vremena.
Ne, ja sam iz inozemstva. Doao sam vlakom i htio bih u Hohenthal. Kako je daleko do tamo?
183
fcmar je prije besposleno stajao kod prozora i promatrao kako je stranac razgovarao s Fritzom Sei-delmannom, pa
htjede upravo otvoriti usta i rei da je gospodin as prije razgovarao s jednim mjetaninom iz Hohenthala, kad li se u
razgovor umijea Eduard Hauser.
Za sat i po ete stii ree on usluno. Ja sam odanle. Ako elite, mogu vam pokazati put.
Spengler, koji je ostavljao dojam estitog i imunog ovjeka, dobaci ljubazno, ispitljivi pogled Hauseru i zahvalno mu
kimne glavom.
To mi je drago, mladi prijatelju! Zapravo sam htio iznajmiti saonice, ali dolazim ravno iz Dresdena, pa kad se tako
dugo sjedi u vlaku, malo pjeaenja upravo godi! Ne biste li sjeli k meni, dok ne pojemo?
Eduard uzme svoju kavu i prihvati poziv. Krmar je otiao, a oba gosta bila su upuena jedan na drugoga.
Poznajete li Hohenthal dobro? ispitivao je Spengler.
Da. Tamo sam rojen.
Ah, onda vas mogu odmah zamoliti za neke podatke. Poznajete li tamo neku porodicu Hauser? Navodno, to su vrlo
estiti, iako siromani ljudi.
Eduard pocrveni: Vrlo sam poaen, gospodine, ja sam jedan od Hauserovih.
Spengler mu prui ruku, odlino hinei iznenaenje.
Zar je mogue da se ovjek ovako susretne? Jedan od Hauserovih? To me raduje! Smijem li pitati za vae ime?
Zovem se Eduard , a najstariji sam sin...
...tkalca Hausera? Ja sam tano upuen, ali se moram diviti udnovatoj sudbini koja nas je ovako sastavila.
Pomislite, upravo zbog vas sam ovdje! Ba sam vas htio potraiti u Hohenthalu.
Mene? zaudio se Eduard .
Da, ba vas! Dobio sam o vama vrlo dobre obavijesti, i to me potie da vam iskaem svoje povjerenje.
Mladiu su se oi sve vie irile: Gospodine ree on tko ste vi? Ja?...
Dobro, dobro, o tom kasnije! smijeei odbije Spengler to pitanje. Odmah ete vidjeti, kako
184
sam dobro upuen o vama i vaim prilikama. Vi se tajno sastajete s nekim koji ima neke dalekosene planove!
Eduard se zaprepastio. On je zurio u ovog ovjeka, kao da ga je tek sada ugledao. Ali je utjeno djelovao na njega to
to je pred sobom vidio nasmijeeno, blago lice.
Gospodine, ja zapravo ne znam...
Taj > netko isplatio vani je odrejenu svotu novca, nastavi Spengler dalje.
Ne razumijem vas. Ne znam o kome govorite-!
ovjek je samo kimao zadovoljno glavom: Tako treba! Vidim da znate uvati povjerenje, i da se ovjek moe u vas
pouzdati. Vrlo mi je drago to sam vas ba ovdje susreo. Time mi je priteen put i ja mogu odmah ovdje s vama
razgovarati. Ali vi mi morate vjerovati. Zato proitajte najprije ovo ovdje!
Spengler izvadi jedan omot u kojem su bili briljivo sloeni spisi. On otvori omot, rastvori jedan spis i gurne ga preko
stola Eduard u.
Mladi Hauser je poeo itati. Pri svakom novom retku, sve je vie raslo njegovo iznenajenje. Kad je do kraja
proitao pismo, upitao ga je Spengler tonom ovjeka koji je potpuno siguran u svoju stvar:
No, to mislite o tome?
Eduard ga pogleda s najveim potovanjem.
Gospodine, vi ste visoki policijski inovnik ree on s naroitim strahopotovanjem.
To nije bilo teko pogoditi! No, ja bih htio neto drugo znati. Moete li se dosjetiti o emu se radi?
U ovim spisima je povjerljivo saopenje za pogranine vlasti s onu stranu granice izjavi mladi.
Toliko sam shvatio. Ali kakve veze imam ja s tim?...
Ovdje prekine svoj govor i pogleda u Spenglera. Ovaj uzvrati pogled smijeei se smijekom koji je Edu-arda trebao
ohrabriti.
No, dalje! navaljivao je. Zar je tako teko?
Nikakve veze ne nalazim izmeu sebe i ovih spisa.
ak ni onda ako se sjetite da ste u slubi jednog ovjeka u ije smo namjere obojica tano upueni?
185
Hauser se nije snalazio. Njegov je pokrovitelj vezan uz ovu stvar? Aha, sjeti se najednom, to je ono o emu je
htio juer uvee s njim razgovarati, o emu mu je samo natuknuo a onda preutio, jer se pokazao nepouzdan!
Eduard je opet duboko uzdahnuo, kao to je cijelo vrijeme uzdisao i ponovo je vrsto odluio da e i on dokazati
da je sposoban da neto promiljeno i razumno izvede.
Shvaam ree konano vi ste u stalnoj vezi sa mojim pokroviteljem. On vas je uputio na mene...
Vrlo dobro, vrlo dobro potvrdi Spengler.
A sada imate za mene jedan zadatak koji se odnosi na ove spise. Moete imati potpuno povjerenje u mene. Ja
vas neu iznevjeriti!
Opet se pojavio na Spenglerovu licu onaj neodrejeni smijeak. Da je Eduard Hauser bar donekle poznavao
ljude, bio bi osjetio da pred njim sjedi nakazni pauk koji plete oko njega svoju podmuklu mreu. Ali on je bio
neiskusan mladi i postao je rtvom ovoga pauka.
Spengler je sad, toboe, razotkrio svoje karte:
Ovi spisi su tajni i od osobite vanosti, to ste ispravno primijetili. Treba ih prenijeti preko granice a da nitko o
tome nita ne sazna i ne dozna njihov sadraj. Hoete li to preuzeti?
Ja?
Da, vi! Spengler ga Ijutito pogleda. Zar se bojite? Hoete li razoarati one s najvieg mjesta, koji vam
ukazuju takvo veliko povjerenje?
Ne, neu!
No, onda sluajte to u vam rei i pretvorite rijei u djela. Pouzdani i povjerljivi ovjek, dobar poznavalac
granice, mora ove dokumente neprimjetno prenijeti. Vi ete to uiniti ove noi. Pristajete li na to?
Eduard samo kimne glavom. On se sav uvukao u sebe pred veliinom ovoga ovjeka, a uz to je neki osobit
ponos ispunjao njegovo srce.
To me veseli. Nagrada nee izostati nastavi Spengler. Na vas se nee zaboraviti. Opisat u
186
Vam osobu kojoj ete predati ove spise, ali prije mi recite kako se esto sastajete sa svojim zatitnikom?
Kadgod on to smatra za potrebno.
Gdje stanuje?
Gospodine izbjegavao je Eduard odgovor vi isto tako znate gdje stanuje kao i ja.
Spengler je bio toboe zadovoljan i pohvalno se izrazio o utljivosti mladog ovjeka.
Naravno da znam prividno je popustio, ali je ipak pipkao dalje.
Koliko je napredovao pothvat protiv Sablasti ipraja?
To je sve u slubenom izvjetaju, koji ste sigurno itali.
Do vraga, mladiu, ne vrdajte toliko. Dakako da sam sve to itao. Dopustit ete da vas ja ipak smijem pitati za
neke stvari, a vi mi morate odgovoriti.
Ja ne smijem ni na to odgovoriti, ako se to protivi nalozima koje sam primio ustrajao je Eduard Hauser.
Suta savjesnost! Silno! narugao se Spengler, ali je ipak odmah nastavio drugim tonom. Ostavimo se
ale! Ja sam vas htio samo malo iskuati, a vi ste taj ispit sjajno poloili. Izraavam vam svoje priznanje.
Spengler prui mladiu ruku i vrsto mu stisne desnicu. Ovaj porumeni od uzbujenja.
Vi ste uistinu vrlo povjerljiv mladi. Prejimo opet na stvar. Vi ete odnijeti jo ove noi te dokumente preko
granice. Mjesto Breitenau sigurno poznate. Na ulazu u selo, tamo gdje prestaje uma, ekat e vas desno, u
grmlju, jedan ovjek izmeju devet i deset sati. On e vam pristupiti i pitati vas za put u Ho-henthal. To je znak
raspoznavanja. Ovome ovjeku izruite spise! A sada dolazi glavna uputa! Vi morate granicu prijei da vas nitko
ne primijeti. Poznajete li kakav put kojim biste mogli neprimjetno prijei?
Borova staza dade se namamiti Eduard Hauser mislim da bi se tamo moglo pokuati.
Ako ipak naletite na nekog graniara?
To nita ne znai. Ja ne nosim nita to je podvrgnuto carini.
187
Spengler se opet smjekao svojim nedokuivim smijekom: O, vi bezazlena duo! Tano je da ne nosite nita
to spada pod udar carinskih zakona, ali ipak imate neto, to nije za svaije oi; a u naem sluaju su to ipak
graniarske oi.
Zar doista oni ne smiju vidjeti ove spise?
to vam pada na pamet? uzrujao se Spengler i namrtio elo. ujte, mladiu, poeo sam sumnjati da vi
nekako olako uzimate cijelu stvar. Vi ipak niste za nas onaj pravi ovjek. Razmislit u o tome.
Ali Hauser ga naglo prekine: Nemojte, nemojte! Pokuajte sa mnom.
Eduard a je uhvatio iznenada strah da bi mogao i ovdje zatajiti i tako konano proigrati sklonost svoga zatitnika.
Razjasnite mi to moram initi, i ja u to sve izvriti. Nitko nee ni zaviriti u dokumente, pa ni graniari!
Spengler je bio opet pomirljiviji.
Dobro! Raduje me da ste konano shvatili. Inae bih doao do zakljuka da smo precijenili vae sposobnosti.
Ne biste smjeli uvijek isptivati, kako i zato, ako ste u tajnoj slubi dravne uprave. Morate naloge samo primiti i
bez rijei prema njima postupiti. Takve ljude treba drava. Shvaate li me sad?
Potpuno!
Dobro! A sada konano, da zavrimo. Ja u zapeatiti dokumente. Sve to mi je za to potrebno imam kod
sebe. Vi ete odnijeti preko granice ove vane spise i jamit ete da nitko, ba nitko ne dobije uvid u njih. Vaa je
stvar to ete uiniti, ako naletite na graniare, i ako budu previe znatieljni.
Da, to je moja stvar! potvrdi Hauser.
to znai to? upita Spengler znatieljno jer je htio biti siguran za svoju rtvu.
To znai da u jednostavno pobjei graniaru, jer u ovom sluaju nema pravo da me zaustavlja.
Hm! Hoe li vam to uspjeti?
Oh ree Eduard ja sam spretan. Sakrit u se brzo u grmlje, a svaki puteljak i svaku stazu
188
poznam bolje od bilo koga, pa i najboljeg graniara. Onda neka me trae! Prenijet u sigurno te spise, a da nitko
nee dobiti uvid u njih.
Lijepo kinine Spengler. Rei u vam jo da je va pokrovitelj u sve upuen. Ali da ne bi nitko mogao
posumnjati, morate ga sada izbjegavati i ne smijete s njim nita razgovarati. ujete li: ne razgovarajte! Susretnete
li ga sluajno, skrenite i nestanite!
Razumijem!
A pogotovo nikome drugom ne smijete priati o toj stvari.
Pa, kako i bih? To je rekao Eduard vrlo odrjeito i pri tome mislio: aha, on ve zna da sam jedanput bio
nepouzdan! Divno! kako se brzo sporazumijevaju ovi ljudi iz tajne slube!
Od mene ete primiti nagradu za ovu posebnu slubu nastavi Spengler. elite li moda unaprijed
novanu doznakuc
Ne, nije potrebno! Ta ja sam ve plaen.
Ova stvar spada u prekovremeni rad. Dobro, ostavimo plau, dok ne izvrite s,voj zadatak! Ja u vas ve
potraiti. Novac vani je osiguran. Znajte, dobit ete etrdeset maraka.
Zar opet toliko novaca?
Eduard Hauser nije znao to bi rekao; kimao je samo glavom. Spengler je, mejutim, izvadio komad peatnog
voska, okrnjak svijee, nekoliko ibica i jedan peatnik. Zalijepio je pismo sa tajnim dokumentima i zapeatio
ga. Tada se rukovao sa Eduard om.
Sada idite i dobro obavite svoj zadatak. Vau kavu platit u ja! Kada ete krenuti?
im se smrai, dakle, oko pet sati.
Slaem se! S tim rijeima izgurao je mladia kroz vrata.
Tek to je Hauser napustio gostinjsku sobu, platio Je Spengler raun i takojer iziao. Dvije ulice dalje nsiao je
na Fritza Seidelmanna koji je dobro pazio da se ne mimoiju.
Je li sve u redu?
Dapae, u najboljem redu. 189
Dok su se vukli ulicom, davao je Spengler taan izvjetaj o onomu to je postigao.
- Idete li jo sada sa mnom u Hohenthal? pitao je Fritz Seidelmann .
Zasad ne idem. Ali mi emo se uskoro opet vidjeti. Za sve ostalo obratite se na svog oca!
Oni su se rastali, a Seidelmann se uputio na odsjek kriminalne policije. Komesar, kome su ga uputili, poznavao
ga je po imenu i primio ga vrlo ljubazno i susretljivo.
Molio bih za jedan savjet i jedno obavjetenje zapoeo je Seidelmann . Na to mu komesar utivo ponudi da
sjedne: Izvolite sjesti! Seidelmann sjedne, ali nije znao, kako bi stvar zapoeo.
Zar je stvar tako teka? O emu se radi? zapitao je inovnik.
Sablast ipraja! Seidelmann je izgovorio tu rije nekako oklijevajui. Tek to je to izrekao, skoi komesar
sa svoga stolca.
Sablast ipraja? Grom i pakao! Molim, govorite!
Fritz Seidelmann izvadi iz depa pismo upueno Strauchu i prui ga komesaru. On sarno letimino proita tih
nekoliko redaka, a lice mu poprimi izraz najvee napetosti. Tada pogleda Fritza ozbiljnim, ispitu-juim
pogledom.
Da li vam je poznata vanost ovih redaka, gospodine Seidelmann e?
Nasluivao sam to i zato sam doao k vama!
Vrlo dobro! Ali prije svega dozvolite mi jedno pitanje: kako ste doli do ovoga pisma?
Vidio sam ga kod svoga prijatelja trgovca Stra-ucha. On mi ga je malo prije pokazao. Odmah sam mu
savjetovao da preda taj dopis vlastima; ali on se nekao, navodei da bi to mogao platiti glavom, ako bi Sablast
ipraja saznala da je podnio prijavu.
Hm! Da. Uvijek taj strah pred zagonetnom Sablau! To je ono to nam ometa rad! Upravo oni koji bi nam
mogli dati izvanredne podatke, proputaju to bojei se osvete toga zloinca. Ali, molim, protumaite mi ovo
pismo! Mnogo tota mi je ovdje nejasno. 190
Fritz Seidelmann je pripovijedao ono to je smatrao za potrebno.
Poznate li rukopis? upita zatim inovnik.
On je iskrivljen. Ali ja drim, da je to rukopis jednog od mojih mladih radnika kune radinosti.
Kako? upita komesar vidljivo razoaran. Jedan od vaih radnika da je Sablast ipraja? Ja sam to,
iskreno govorei, drugaije zamiljao.
Oh, taj nitkov je dosta lukav.
Hm, priprosti tkalac? Gotovo mi izgleda nemogue.
Kako to? Onaj na koga se to odnosi zove se Eduard Hauser, i sumnjiv je kao krijumar premda mu se do
danas nita nije moglo dokazati.
A na kakvom je glasu porodica? Jesu li otac i mati poteni ljudi?
Prikazuju se siromasima, ali zna se, kako to ve biva.
Imate li jo drugih dokaza protiv toga ovjeka?
Na to je Seidelmann dao kratak, ali njegovim namjerama prikladan tok dogajaja poslije maskiranog plesa,
izjavivi da je prislukivao razgovor izmeju Hausera i jednog krijumara. Nisam sve uo to su govorili, ali
sam ipak mnogo toga saznao.
Jesu li razgovarali o krijumarenju?
Da! ini se da je onaj drugi bio iz inozemstva. On je naruio, ako sam dobro uo, ipke.
Je li to Hauser prihvatio?
Odmah!
Komesar je asak razmiljao.
Kad bismo bar mogli lopova sprijeiti u njegovu djelovanju ree konano. Ali kao da vrag ima tu svoje
prste! Tu eljad ne moe se uhvatiti!
~ U ovom sluaju nema nita lake od toga, gospodine komesaru uvjeravao je Seidelmann . uo sam
kako su ova dvojica tano odredila vrijeme. A znani i mjesto gdje e Hauser sakriti ipke. On e biti na Borovoj
stazi im padne mrak.
Na Borovoj stazi. Taj put vodi iz Hohenthala Preko brda u Breitenau, ako sam dobro rekao?
191
Da. Borova staza, to je drveni mosti, koji je poloen preko potoka.
Znam taj put. Mi smo ve jednom tamo progonili krijumare i Sablast ipraja. Hoe li tamo netko ekati
Hausera?
Ne! On e nositi ipke sve do Breitenaua; spomenuo je mrak i Borovu stazu, samo zato da bi oznaio put i
vrijeme svoga dolaska. Uit e ipke ispod podstave svoga kaputa. Onaj drugi ga je upozorio da bude oprezan, ali
Hauser se samo nasmijao i rekao da nikome nee pasti na pamet da pretrauje podstavu.
inovnik je bio oduevljen s onim to je uo. On je preao nekoliko puta po sobi gore-dolje, a onda se zaustavio
pred Seidelmann om.
Vi ste uinili vlastima veliku uslugu. Konano neto opipljivo! Sada emo omu stegnuti. Sprijeit emo
djelovanje Sablasti ipraja. Jo danas uhapsit u Hausera!
Kako? Zar vi, lino?...
Da! Ja u sam uhapsiti ozloglaenu Sablast ipraja. Hoete li kod toga sudjelovati?
Fritz Seidelmann je prieljkivao ovo pitanje. Koje li zadovoljtine za nj kad bi bio prisutan pri hapenju svoga
suparnika! Ali on je pazio da ne oda svoje osjeanje i elje.
Zar bi to bilo mogue? pitao je.
Zato ne? Vaa prisutnost bi nam mogla samo koristiti, jer vi najbolje poznate toga momka. Samo jedno
pitanje: znate li jahati?
Prilino!
Dobro! Ja u odabrati nekoliko graniara i andara. Ali prije moram jo neki posao zavriti. Ako budemo
jahali, stii emo jo prije mraka na /.Borovu stazu.
Oprostite, ja bih nesto primijetio, gospodine komesaru! Put nas vodi kroz Hauserovo mjesto stanovanja. Ako
nas primijeti, naslutit e opasnost.
Zaobii emo Hohenthal, podijelit emo se i krenuti raznim pravcima.
192
Tako da! Valjda e biti sve u najboljem redu. Jedva ekam da se ovaj kraj oslobodi te napasti Sablasti
ipraja! Ali mladi je nevjerojatno odvaan. Ako na Borovoj stazi ne poduzmete sve mjere opreza, kliznut e
nam momak iz ruku.
Nemojmo gubiti vrijeme na ovakve primjedbe prekine ga komesar samosvjesno. Gdje emo se nai?
U gostionici Zlatnom volu.
Jo su se dogovorili za neke stvari, a onda se Seidelmann pozdravi s komesarom i napusti uredsku zgradu.
Obuzela ga je luda radost, jer mu je uspio njegov pothvat.
193
11.
NO U DUBRAVI
U to vrijeme Eduard Hauser se nalazio na putu prema Hohenthalu. Nije nita ni slutio o oblacima, koji su se prijetei
nadvili nad njim; naprotiv, bio je pun pouzdanja, radovao se to mu se pruila prilika da svome dobrotvoru moe uiniti
pravu i istinsku uslugu. Uza sve to je neprestano mislio na Anjelku i eznuo za njom, vjerujui da je konano osvojio
njezino srce. Tako mu je ovo vrijeme od sata i p6 prolo kao par minuta i on se iznenadio, kad se naao pred svojim
selom.
Razmislivi, odlui da proje kroz selo nadajui se da e putem sresti Anjelku. Ne sretne li je, proi e polagano uz
ogradu Hofmannova posjeda; moda e ga ona opaziti kroz prozor te na asak izai.
I nije se prevario. Dodue, uzalud se nadao da e Anjelku susresti jo na cesti; tek kad se zaustavio na stranjim
vratima Hofmannove kue, ona se odmah otvore i Anjelka izije. U svojem oduevljenju mladi nije ni primijetio da
je ona neraspoloena.
Tako sam elio da te vidim ree i poje joj smijui se u susret. Vidjela si me da dolazim.
Da odgovori ona kratko.
I tvoji roditelji su me vidjeli?
Nisu, inae ne bih smjela izii iz sobe.
Onda je tvoj otac jo uvijek protiv mene?
Oh, ak i vie nego prije uzdahne ona. Seidelmann ovi su ga potpuno opsjenili. Hajdemo tamo
194
iza ivice da nas ne vide zajedno, jer e inae biti estoke prepirke!
Ona je povukla Eduard a za sobom, a onda je nastavila priati:
Da, naa stvar stoji jo uvijek vrlo slabo! Kad je otac saznao to se juer dogodilo, nije se dalo s njim vie izdrati.
Grdio me, nazvao me glupaom, a kad sam se usprotivila, zaprijetio mi batinama.
Toga neka se ostavi promrmlja Eduard .
I hoe da me otjera k Seidelmann o-vima!
Kao kunu pomonicu, zar ne? To je strano! Ali strpi se samo! Od toga brana nee biti pogae!
Ako me prisili?
To ne moe! Htio bih s njim ozbiljno razgovarati!
Ta on te ne puta ni u kuu!
Onda u poslati nekoga drugoga koga e svakako sasluati. Ti se ne brini nita i prepusti sve meni! Zasad, dodue,
nemam vremena, jer moram jo u Breitenau kao glasnik.
Breitenau? No e te zatei, ako ne prije, a ono na povratku.
Ne smeta. Stvar je vana, a osim toga je i dobro plaena.
Anjelka pogleda svoga dragog znatieljno i ispitljivo.
Ah, tako! Ide po nalogu stranca?
Ali on je bio ustrajan i nije htio nita rei, ak Je preutio i to da e tek za mraka krenuti, dakle, da se nee tek na
povratku nai u umi u mraku.
Ne ree on. To nema nikakve veze sa strancem. Uostalom, priznao sam mu da sam ti govorio o njemu. On se
vrlo naljutio. Dakle, molim te, uvaj moju tajnu meni za ljubav! Mogao bih inae imati velikih neugodnosti.
Nisam nikakva brbljivica odgovori Anjelka zajedljivo, kao to je to nekad inila. Ali onda se snala, a oi su joj
zasjale.
Idi u ime Boje, dragi! I uvaj se u tamnoj Sumi Sablasti ipraja!
13*
195
Eduard samo kimne i stisne joj ruku.
Ja u te ekati, ma kako kasno bilo. Moram danas jo jednom s tobom razgovarati. Tako me je strah, kao da e
nam se dogoditi neka nesrea.
Nemoj tako govoriti, Anjelko! protivio se on. Tek sada nam se srea osmjehuje!
Nadajmo se!... Dakle, ekat u te; nai u ve neki razlog da izijem iz kue jo jedanput oko devet sati. Doi
u k vama; ui u kroz stranja vrata.
To mi je vrlo drago! Veselim se na dananjem veeru. A sada zbogom!
Zbogom!
Kradom jo jedan poljubac i oni se rastadoe! Eduard je poao kui da kae roditeljima kako e danas kasno
poslije podne morati u Breitenau. O svemu drugom nije rekao ni rijei.
Otac je zabrinuto kimao: Vrlo si tajanstven. To mi se ne svija!
Moe biti bez brige umirivao ga je sin. Sto radim poteno je i ispravno!
To ti rado vjerujem, Eduard e, ali ti ide nou kroz umu i preko granice. Misli na Sablast ipraja! Lako bi se
moglo neto dogoditi, a mi ti ne bismo mogli pomoi, jer ne znamo tvoje puteve.
Meni se nee nita dogoditi, oe! No, ustrebate li kada savjeta ili pomoi, ako mene ne bi bilo, idite do
umara! On je pametan ovjek i uvijek spreman da pomogne. To nam je uostalom i dokazao. Mislim, da me voli!
On zna i za moga pokrovitelja, o kome sam ti do sada tek dao naslutiti.
Eduard je sve to rekao, nakon to je sve zrelo promislio. Njega nije izrazito zabrinjavala nona pustolovina, koja
mu je predstojala, ali je morao raunati s tim da bi se moglo dogoditi neto nepredvijeno. A to onda? Roditelji
ne bi znali to da poduzmu, ako se sin ne bi vratio tokom noi. Ne dogodi li mu se danas nita, moe slijedei
dan ve donijeti neko zlo. Eduard je ipak bio u slubi stranca, koji je postavio sebi za cilj da uhvati Sablast
ipraja. A to se sigurno nee ostvariti bez borbe i opasnosti. I zato je trebalo misliti na takvu mogunost! Ali
sada nije Eduard mo-
109
gao rei ocu: Bude li jednom potrebno i ne budete li se znali snai recimo, da mene uhvate ili rane pouzdanici
Sablasti ipraja, a da najgore i ne spominjem, idite u umariju! Tamo stanuje brati Arndt, moj pokrovitelj i
naredbodavac. On je tajni detektiv, ima odline veze, a raspolae i znatnim novanim sredstvima. On vas nee, ni
u kom sluaju, ostaviti na cjedilu. Tako iskreno ipak nije mogao govoriti. To bi se protivilo njegovoj dunosti.
Dakle, bilo je najpametnije oca uputiti na umara. Wunderlich e, bude li potrebno, uspostaviti vezu s Arndtom.
Zato je Eduard htio prije svoga odlaska obavijestiti i umara, opreza radi, o svom glasnikom pohodu.
On je to htio tako izvesti da u umariji ne progovori ni jedne jedine rijei s Arndtom, samo da se ne bi ogrijeio o
zabranu nepoznatog naredbodavca iz grada. Hoe li mu to uspjeti, vidjet e na licu mjesta.
Sati su prolazili i pao je mrak. Eduard u je iekivanje padalo prilino teko. Kao da ga je pritisla neka mora, ta
popratna pojava svake unaprijed poznate pustolovine.
Trebalo je konano poi! Oprostio se od roditelja i otputio se. Nije odmah poao prema Borovoj stazi, nego je
skrenuo u umariju. Na svu sreu tako je barem mislio Eduard naao je ovdje samo staroga Wunderlicha.
Gospodin brati je iziao ree umar vjerojatno eli k njemu. Zao mi je, morat e drugom zgodom
doi, sinko.
Nije potrebno, gospodine umaru! odgovori Eduard , sretan to mu je sve ijo tako lijepo od ruke. Imam
samo za vas jednu vijest.
Za mene? Od koga?
Nisam tako mislio. Ja bih vam htio neto saopiti.
Onda, gukni, golube!
Jo veeras moram u Breitenau i...
Glupost! Tko ide u dubokoj noi kroz gorsku suniu preko granice! Taj nije sasvim pri sebi!
197
, Neda se izmijeniti, gospoine umaru, a nee ni biti tako strano! Put mi je poznat, a inae se ne
bojim.
Hm. Sad tek shvaam to hoe od mene! Da t te ja pratim! Iskreno govorei, ba mi to ne odgovarali
Radim upravo na jednom proraunu za drva koji mora | biti do sutra ujutro gotov. Raunanje i aranje po
papiru to je moja slaba strana, pa ne znam...
Ne brinite se! prekine ga Eduard . Ja idem i sam. Bilo mi je samo stalo da vas obavijestim o tom
putu.
Zato?
Eh, kad bih ja to znao! Osjeao sam da bi bikjl dobro kad bi netko znao gdje sam.
Sluaj, sinko, to zvui kao neka zla slutnja! nekakav unutarnji glas treba posluati. Nemoj ii! Vrati
natrag! Ja ti dobro elim!
Uvjeren sam u to, gospodine umaru, ali ja ipak! moram ii. Obeao sam, a poruka, koju treba da
prenesem, je vrlo vana i hitna.
Smijem li pitati o emu se radi?
Oprostite, gospodine umaru, obeao sam da utjeti.
Dobro! Mukarac mora drati zadanu rije, ali i gubicu, ako je potrebno. Idi, u ime Boje! -
Rastanu se uz stisak ruku. umar uzdahne i vrati se opet svom proraunu, a Eduard je jo neko me iao
cestom, i onda skrenuo na Borovu stazu.
No je bila hladna i tamna. Mjesec su stalno krivali oblaci. Teko se hodalo. Sreom je snje bjelina
donekle osvjetljavala kraj, a snijeg je krij pod koracima mladog ovjeka koji je mirno iao jim putem.
Nakon izvjesnog vremena zauo je ut potoka koji je tekao ispod ledene kore. Uskoro je priao do malog
mostia. To je bilo sirovo posjeeno,^ sada ledenom korom prekriveno brvno, preko kojef je bilo prilino
opasno prelaziti u ovom mraku. Zato je Eduard iao preko njega polagano i oprezno s noge na nogu.
Upravo je tako stigao do sredine mostia, jedan glas s onu stranu mostia vikne:
198
Stoj! Tko si?
On se prestraio, premda je bio pripravan na takav susret. Prolo je nekoliko asaka, dok je odgovorio:
- Prijatelj! vikne u tamu.
Onda je razmiljao to da uini. Divljim bijegom postao bi sumnjiv, a htio je izbjei da doje u dodir s
ljudima. Dok je jo ovako premiljao, zauje zveket oruja. Dakle, to su graniari. Polagano, korak po ko-
rak, poeo se povlaiti.
Stoj! zauje i iza leja. Tko sit '" Prijatelj! odgovori on i sada.
Stoj! ne mii se!
S obje strane potoka pojave se mukarci.
Jao! Glasnik sa tajnim spisima bio je opkoljen! to mu je initi? Da se dade uhvatiti? .Ne!
Uza svu poledicu na brvnu pokuao je skoiti na obalu. Skoio je meju iznenajene graniare koji su u
mraku isto tako slabo vidjeli kao i on. Snano se zaletio u dva ovjeka, udario akama i pobjegao.
Pucaj! zapovjedi odreiti glas.
Odjeknue hici. Eduard u se uinilo kao da ga je netko zgrabio za rame i povukao u stranu. Ali on se
pribrao i jurio dalje. Bilo je uzalud trati kroz umu u ovoj mrkloj noi. Tek je nekoliko puta skoio, kad je
udario o jedno drvo i pao.
Eno tamo! Tamo je! Lei! tako su vikali Progonitelji. Svjetiljke su zasjale, a mukarci su se bacili
na progonjenoga jo prije nego je i pokuao ustati. Tada je izgubio svijest, jer je udarac o drvo bio t
odvie snaan. Ali bio je on vrste graje i zaas je otvorio oi i vidio u slabom svjetlu svjetiljke tucet
graniara i straara. Pokuao se micati, ali je primiletio da na rukama ima lisiine; noge su mu bile jo
slobodne.
Pred
njim je stajao inovnik u uniformi policijskog komesara i otro ga promatrao. Eduard se uplasio ovjek
je strogo pogledao; dugu sablju je nosio o svom boku; u ruci je drao njegov omot.
Ah upravo je zadovoljno uzdahnuo vraa se opet svijest! Podignite ga i prislonite uz jedno
199
drvo, ali budite oprezni! Ako pokua bjeati, pucajte mu u noge!
Dva policajca zgrabe Eduard a i podignu ga.
Tko ste vi? upita komesar.
Eduard je shvatio da sada vie ne moe nita tajiti.
Zovem se Hauser priznaje on.
Izvrsno! nasmije se bijesno komesar ipak smo uhvatili lisicu! to radite ovdje? Na putu sam za
Breitenau.
S kojom namjerom?
Nosim poruku!
Od koga i komu?
To ne smijem rei!
Tako? Dakle tajne? To je vrlo sumnjivo! Zar ne znate da vas moemo prisiliti da govorite?
Sigurno! Ali vi to neete uiniti. Ta ne moete sasvim nedunog ovjeka...
Ne govorite gluposti! prekine ga komesar grubo. Nama ne treba vae priznanje. Ovaj omot e govoriti
mjesto vas. Ja u ga otvoriti.
To neete uiniti usprotivio se Eduard .
A tko e me u tom sprijeiti? Zar, moda, vi?
Ja vas samo molim da uvate moju tajnu. U omotu su privatne isprave koje ne smije nitko nepozvani vidjeti!
Ne budite smijeni! Policija i sud nisu nepozvani. Komesar naredi da mu jedan podoficir posvijetli sa
svjetiljkom i onda otvori omot.
Hm! Samo pisma i spisi! Nikakva krijumarena roba. Zbog toga nije trebao bjeati. Poslije emo ispitati
sadraj tih spisa.
Eduard je kripnuo zubima i drhtao cijelim tijelom, jer je morao gledati kako se otkriva njegova tajna, odnosno
tajna onoga iji je nalog izvravao.
Vidite rekao je teko diui da sam govorio istinu. Pustite me na slobodu!
Samo polako, sinko moj protivio se komesar. _ Nismo jo gotovi. Zar nemate osim ovoga pi-skaranja
nikakve druge robe koja podlee carini?
Nemam!
200
udnovato! A zato ste se onda dali u bijeg, i zato ste se opirali?
Eduard je osjeao da na ova pitanja nee moi dati zadovoljavajui odgovor, pa je postao nesiguran.
Ove dokumente nije smio nitko itati pa ni bilo koji slubenik jedva je odgovorio. Morao sam obeati
da u radije bjeati nego dozvoliti da ovaj omot padne u ruke graniara.
Kome ste to morali obeati? ispitivao je dalje komesar. Tko vam je povjerio ovaj omot sa tim spisima?
Neki gospodin koga sam upoznao u gradu kod Zlatnog vola priznao je Eduard u svojoj nevolji.
Tko je bio taj gospodin? Ime? Zvanje?
Ime nisam saznao, a izgleda da je bio visoki inovnik tajne policije.
inilo se kao da komesar hoe da prodre do dna due ovom mladiu. Budui da je Eduard izdrao njegov
prodorni pogled, pojavio se neki prijateljski bljesak u njegovim ispitujuim oima.
Tako! Tako; Vi ste se s nekim upoznali, a taj vam je netko dao ovaj nalog. Priajte mi o tom malo podrobnije.
Eduard je morao ovom zahtjevu udovoljiti htio ili ne htio! On je to uinio, ali vrlo oprezno i vrlo spretno,
budno pazei da pri tom ne bi ni jednim slov-cem odao ime svoga pokrovitelja Arndta i njegove ciljeve. Da je s
tim samo sebi nakodio, nije mladi Hauser mogao ni slutiti. Jedino bi Arndt bio mogao dokazati da Eduard nije
kriv; ili bi ga barem mogao uspjeno braniti.
Zato je njegov izvjetaj ispao nejasan i smuen. Ipak je komesar kimao glavom odobravajui.
To sve zvui vrlo neobino ree on na kraju, ali ja sam sklon da to ipak prihvatim. Neiskusnom ovjeku
kao to ste vi, moe se svata riabajati. Zadr-
at
u ove isprave i dalje stvar istraivati. Uostalom,
mladi prijatelju, mi jo nismo gotovi. Vi izgledate bezazleno i mnogo tota govori vama u prilog, Pa ipak
ste, vjerojatno, pravi prefrigani lupe.
201
Gospodine komesaru zaprepasti se Eduard .
No, dobro! Ali ja u vam dokazati da ste vi ipak krijumar. Sjetite se ipaka!
ega?...
Komesar je dao znak prema grmlju iza sebe. Na to se pojavio Fritz Seidelmann . Na njegovu licu odraavala se
strana mrnja. Eduard Hauser se zgrozio.
Ne slutim nita dobra ree nesigurno. Kadgod mi se dogodilo neko zlo, uvijek su Seidel-mannovi svoje
prste umijeali u to. Moda je i danas opet tako.
Vidjet emo ree komesar. Gospodin Seidelmann prijavio vas je kao krijumara. Vi sami znate koliko
ste krivi. S toj te mirno Hauser!
Komesar je opipavao rubove njegova kaputa.
Hm! ree tu neto nije u redu. Rasporit emo to! On izvadi svoj depni noi i otpori podstavu kaputa.
Tada segne rukom u otvor.
Vi tvrdite jo uvijek da ne nosite nita to bi trebalo cariniti? upita on dok je desnom rukom jo uvijek
pretraivao po podstavi kaputa.
To mogu prisei!
Tako, tako! A to je ovo?
Pri tom izvue dugi komad ipke iz mladievog kaputa. Eduard se snebivao.
to je to? nesuvislo je ponavljao komesarove rijei.
To su ipke o kojima sam as prije govorio, mladiu. Na to se plaa visoka carina kod uvoza. Ne gledaj me,
mome, tako kao da me ne razumije. Misli, valjda, da se nas nita ne tie uvozna carina za eku. Vara se,
stari prijatelju! Carinske vlasti svagdje rade zajedno. Nee izbjei kazni. Ovo je dokaz tvoje krivnje! I
komesar prinese Eduard u pred oi ovaj znaajni nalaz.
_ NO? __ ispitivao je dalje; mladi je Hauser utio. Kako je ovo dolo u va kaput?
To ja ne znam uvjeravao je Eduard . Mogu prisei da nita o lim ipkama ne znam.
Zar vi ipak niste kiijumar?
Nisam?
202
Vi niste ni Sablast ipraja?
Sablast ipraja? Kako to mislite?
Pa, vi ste to sami tvrdili.
Ja? Nije mi ni na kraj pameti!
Hm! Hoete li pogledati ovo pismo? Komesar digne svjetiljku i prui Eduard u pod nos kobno pismo
upueno Strauchu.
Mladi Hauser je problijedio.
Aha! likovao je komesar. Uhvatili smo pticu. Govorite! Tko je pisao ovo pismo?
Ja! priznao je Eduard .
I vi ste se potpisali kao Sablast ipraja?
Da, ali to ja nisam!
Pa, kako da vam to vjerujem! Nemojte se ovako djetinjasto ispriavati!
Ja ja sam htio ah, to je sasvim drugaije ja sam htio trgovca Straucha samo zastraiti. Zato sam
izabrao ovo ime. Komesar se smijao tome kao dobroj dosjetki. On je, doista, bio dobro raspoloen. Konano,
konano, uhvatio je momka koji mu je zadavao toliko glavobolje i zbog kojega je proveo mnogu besanu no.
Vi se potpisujete kao Sablast ipraja, nou se hoete tajno provui preko granice; bjeite pred graniarima koji
vas zaustavljaju; kod vas su najene ipke koje podlijeu visokoj carini dragi moj, to je zbilja dosta! Ne
pomae vam nikakav izgovor. Momci, dobro uvajte ovoga ovjeka! Znajte, on je Sablast ipraja, opasan
mladi kome nije stalo za jedan ljudski ivot. Vodite ga!
Sve to slilo se na Eduard a kao valovi divlje rijeke koja rui sve pred sobom. Okrivljeni je stajao vezanih ruku.
Nije vie mogao ni pravo misliti. Pismo, to prokleto pismo, vrzlo mu se neprestano po naozgu. Pismo je bilo
krivo. Ono je svjedok njegove krivnje. On ga je pisao! A onda ono drugo: noni Prijelaz granice; bijeg pred
graniarima! Ah, zato je morao preuzeti ba ovaj zadatak! Najsudbonosnije bile su ipke, koje su najene
uivene u njegov kaput! Zagonetno mu je to, odakle one potjeu. Eduard je razbijao glavu o porijeklu ove,
navodno, krijumarene robe i pri tom se kao daleka slutnja pojavila
203
misao o podvali pakosnog neprijatelja. Dok je on ovako nepomino i bez rijei stajao, raspravljao je komesar sa
svojim momcima i Fritzom Seidelmann om. Oni su tiho razgovarali da ih uhapenik ne bi uo. Ali on se nije na
njih obazirao, dok se nije sabrao i poeo dokazivati svoju nevinost zbrkanim i nesuvislim reenicama.
Ja se ne mogu braniti ree gotovo plaui, moram sve podnijeti, ali nisam ni krijumar ni lopov.
Nemam nikakve veze sa Sablasti ipraja. Ja, ja mogu samo to rei da mora jednog dana doi sve na vidjelo....
Prestanite! prekine ga komesar grubo. Sei-delmann ga je sasvim pridobio za sebe, a protiv Hausera.
Vae smicalice vam vie nee pomoi. Sad ste u naim rukama. Radije se saberite i skruite! Naprijed, momci!
Kreemo prema Hohenthalu! Napravit emo premetainu u Hauserovom stanu!
Boe, Gospode! usklikne Eduard .
Vidite kako ste se prestraili! Otkrit emo nove dokaze o vaoj krivnji. Priznajete li da ste krivi?
Ne! Ja sam se samo uplaio zbog svojih roditelja. Smilujte se starim ljudima! Njih moe udariti kap, ako me
ugledaju kao uhapenika!
Vi ste krivi, Hauser! A i svoje jadne roditelje imat ete na dui! Ali ja sam ovjek. Upozorit u vae roditelje
na ono to se dogodilo prije nego vas ugledaju. A sada krenimo, doista! Povorka je krenula. Nekoliko
graniara je zaostalo i vodilo konje za etom.
Pjeaenje kroz umu i polja inilo se Eduard u kao vjenost, a ipak su se prebrzo pribliavali cilju. Njegovi
roditelji, jadni njegovi roditelji! Eduard je morao pokazati komesaru kuicu u kojoj su Hause-rovi stanovali, a
komesar je onda poao naprijed. Kad je uao u uski hodnik, upravo su u sobi zavrili veeru, a stari je Hauser
molio.
inovnik je oklijevao i prislukivao na tankim sobnim vratima. Tkaleva molitva dizala se iz srca jednog
iskrenog vjernika. To je osjetio i onaj koji je na vratima prislukivao, i bilo mu je nekako udno pri dui. 204
Zar je mogue da je Sablast ipraja sin porodice u kojoj vlada ovakva iskrena pobonost? Ali ove misli je brzo
odbacio, pokucao i uao.
Dobro vee! pozdravi on prijazno i priblii se stolu za kojim su sjedili stanovnici male kuice. Brani par
Hauser pristojno ustane. Ja sam komesar kriminalne policije i dolazim slubeno ree i pri tom je otro
promatrao Hauserove da vidi uinak svojih rijei.
O emu se radi? upita otac mirno. Trebamo li svjedoiti u nekoj stvari?
Ne, radi se o vama samima.
O nama?
Komesar jo uvijek nije skinuo pogled sa njihovih lica.
Vi krijumarite!
Gospoa Hauser pobijeli kao svjee okreeni zid. Ali stari je Hauser samo zanijekao glavom smijeei se.
Ne plai se, majko! Tko zna, kakvo nam je glupo govorkanje priredilo ovu neugodnost. Naa je savjest ista.
to nam se moe dogoditi.
Ah, nije to isprazno govorkanje, gospodine Hauseru! ree komesar. Va sin ubraja se meju krijumare.
Moj Eduard ? Za njega jamim kao za sebe samoga.
Nemojte previe tvrditi! Gdje je on sada?
Otiao je u Breitenau.
to e tamo?
Ima nekoga posla!
To znai: on e neto prokrijumariti. Na putu Je uhapen!
Kako uhapen? Pa, valjda ne kao krijumar?
Jest!
Stari se Hauser jo uvijek smjekao.
Meni nije razumljivo, gospodine, zato mi to Pripovijedate. Posrijedi je sigurno zabuna, ili neka zamjena ili
ak neslana ala.
Varate se! Istina je to, kruta istina! Nalo se kod vaeg sina, dapae, i krijumarene robe.
205
Vjeruje li ti to, majko? upita Hauser mirno. Gospoja Hauser samo zanijee glavom.
Niti ja ne vjerujem. Na sin ima iste prste; on nije lopov, uostalom rekao je i prijekorno pogledao
komesara to je najeno kod mladia, gospodine komesaru?
Skupocjene ipke, sakrivene u podstavi kaputa.
ena se drhui uhvati za naslon stolca. Ona je samo micala usnama, ali nije mogla progovoriti ni rijei. Stari
Hauser vrtio je glavom kao netko, tko je jasno i bistro razmiljao o nekoj nemoguoj stvari.
ipke izgovarao je polagano, kao da vae svaki slog. Sada razumijem. Na njih je udarena visoka
uvozna carina. Ali to sve nije tano, i ne moe biti tano. Sa takvim stvarima se ne bavi na sin.
Komesar ga je pustio da govori, i mirno je ekao. Tada se najednom uspravi teko pogojeni Hauser i pogleda
inovniku vrsto u oi.
Kako to, gospodine komesaru? Vi ste uhapsili naega Eduard a?
Tako je! On eka vani!
Jadni mladi!
Moramo ovdje provesti kunu premetainu, nastavio je komesar neto stroe. Htio sam vas samo
pripraviti na to da se previe ne uzrujate!
Majka Hauser je kriknula i pregaom prekrila lice. Hauser je ostao miran, ali je teko disao.
Uzrujati? Da, da. Hvala vam, gospodine, da imate toliko obzira prema nama. Uvedite Eduard a! Vjerujte mi,
gospodine, on je isto tako nevin, kao vi i ja.
Zar to, doista, tako tano znate?
Da, gospodine! Ako sam se ipak prevario, budite uvjereni, da u ga ja sklonuti da prizna svoju krivnju.
Dok je Eduard stajao pred kuom sa svojom redarstvenom pratnjom, u kojoj se jo uvijek nalazio Fritz
Seidelmann , osjetio je jaku bol u ruci, a i pri-mijetio je da mu neto tee preko svezanih ruku.
206
Mora da sam ranjen, pomislio je. Ali vie nije imao prilike da se dalje osvre na ranu, jer su se pojavili
znatieljnici iza plotova, pa je bila paklenska muka za mladia svaka minuta ekanja ovako pod straom. U tom
asu naredio je komesar kroz prozor da se uhapenika uvede u kuu.
Dva graniara uvela su Eduard a u sobu. Seidelmann ih je slijedio. On, dodue, ovdje nije bio vie potreban, ali
nitko ga nije prijeio u tome, pa je i to iskoristio da se i ovdje naslajuje i da likuje. Svi ostali bili su u hodniku.
Gospodine Boe! uzviknula je gospoja Hauser kad je ugledala sina pa ti krvari.
Ona htjede potrati k sinu, ali je mu sprijei u tome: Ostavi to, majko! Bolje je da je ranjeno njegovo tijelo,
nego njegova dua. Eduard e, doji ovamo! Po obiaju estitih gortaka rekao je to vrlo odreito i strogo.
Komesar je i to pribiljeio, ali je pustio neka se stvar dalje razvija.
Sin je priao sa svojim uvarima sasvim blizu ocu.
Jesi li zaista krijurnario? upita stari Hauser.
Nisam!
Nali su kod tebe ipke on uzdigne ruku kao da se zaklinje Eduard e, u prisutnosti onoga koji sve zna i
sve prata, odgovori mi na pitanje: Odakle ti ove ipke?
Nisam o njima nita znao. Bile su u podstavi raoga kaputa. Ne mogu ni sam protumaiti kako su dospjele
onamo.
Otac je upro svoj prodorni pogled tako u njega, kao da mu hoe prodrijeti do dna due.
Vjeruje li mu, majko?
Da apne ena on je moj sin i......
Dobro! prekine je mu. I ja vjerujem da je nevin. Gospodine komesaru, tu mora da je neto rugo
posrijedi! Ako je uhapen moj sin a da se pravo zna zato je okrivljen, uinit e se, moda, vee
zlo
n
ego to je krijumarenje. Bog e dati da e se
pronai pravi krivac/
207
Samo ga nemojte opravdavati! vikne s vratiju Fritz Seidelmann . On se sam potpisao u jednom pismu
kao Sablast ipraja. Tek sada je stari Hauser spazio Seidelmann a.
Aha, i vi ste tu? Vi ste, svakako, i prijavu podnijeli?
To se vas nita ne tie! Ali ja to ne tajim; tako je! Svatko rnora uiniti svoju dunost u borbi protiv Sablasti
ipraja.
No, vi svakako sluite kao uzor u ispunjavanju svojih dunosti, gorko se narugao stari tkalac. A onda se opet
obratio Eduard u.
Kakvo je to pismo, Eduard e? Je li to tano?
Jest, oe potvrdi sin i ispria ukratko zato je pisao Strauchu pismo, koje je potpisao kao Sablast ipraja.
Otac je stajao smrknuta ela i sluao ovu ispovijed. U majinim oima jasno se odraavalo zaprepatenje. Eduard
ova mlaa braa i Beyerova djeca stisla su se neprimjetno u jedan kut sobe, kao krdo preplaenih ivotinjica.
Komesar je ispitujui pogledavao as oca, as sina. Dojmovi koje je ovdje stekao, potvrjivali su mu da su
Hauserovi svakako estiti i poteni ljudi. Otac je bio strog prema svojoj djeci. Ovakav porodian ivot nije
nikako prikladno tlo za zloinake porive. To je znao iskusan kriminalni inovnik, i zato je uvaio ovu okolnost
pri stvaranju svojih zakljuaka.
Eduard je zavrio svoj izvjetaj. Stari Hauser izgrdio ga je otro i bezobzirno zbog njegove lakomisle-nosti, ali
tada se obratio komesaru:
Vidite da je mladi postupao nepromiljeno i pravo je, da sada snosi posljedice svoga postupka. To e ga
opametiti. Zato ipak nije zloinac. To sa ipkama e se razjasniti, a ovdje u kui neete nai nikakve
krijumarene robe, niti ita drugo to bi moglo teretiti Eduard a. Pretraujte! Mi moemo u miru saekati ishod
vae premetaine.
Sad je dao komesar zapovijed svojim momcima da ponu pretragu. Nitko od prisutnih nije smio u sobi napustiti
svoje mjesto. I zbog toga su pogledi Hause-
208
rovih odlutali kroz prozore u nonu tminu. Iznenada su zapazili da su se kod Hofmannovih otvorila kuna vrata,
a mlaz svjetla prodro je na cestu. U toj svjetlosti pojavila se Anjelka, koja je zbunjeno istrala napolje. Odmah
zatim zauo se neki tropot u hodniku, sobna su se vrata otvorila, a u sobu je uzrujano uletjela Anjelka plaui
grevito.
Ona se upravo posvadila sa svojim ocem koji ju je ponovno htio prisiliti da primi mjesto kod Seidel-mannovih.
Kerka se tome opirala, a otac je gotovo pobjesnio.
Zar ti se po glavi vrze onaj odrpanac, onaj Eduard Hauser? vikao je on bijesno.
Eduard je siromaan, ali nije propalica. To je Fritz Seidelmann , sin bogatog posednika! opravdavala se
kerka. Eduard ima potene namjere, a ti se moe samo stidjeti, to ga grdi, a mene to hoe da izrui na
milost i nemilost Seidelmann ovima.
- Sto si rekla, djevojko? urlikao je Hofmann. jeel Ti to naziva izruiti na milost i nemilost! Nauit u te
pameti! Odmah sutra ujutro otpremit u te Seidelmannovima!
Ja iva ne idem u kuu te nitarije!
Onda za tebe nema mjesta pod mojim krovom!
Negdje e se, valjda, i za mene nai neki kuti!
Zar se usujuje ovako sa mnom razgovarati. Pokazat u ti ve kamo ti spada!
Svaja je trajala ve dulje vremena. Gospoja Hofmann nije bila kod kuce, jer su je pozvali k jednoj znanici koja
se iznenada teko razboljela. Tako je bila djevojka sama kod kue bez ikakve zatite od Pobjenjelog oca. Njegov
bijes nije vie poznavao nikakve granice; on je fiziki napao Anjelku. Ona zavie, otvori irom vrata i pobjee u
no. Kuda da Poje u svojoj nevolji? Nije dugo promiljala, nego se odmah odluila da ide Hauserovima. tu u
Sv joj uzrujanosti
o Joosti nije ni primijetila da se i str7-et neobino dogaa. Ona otvori sobna vrata,
i^Eduard a ! baci mu se oko vrata. pomozi mi! Otac hoe....
14
.
209
Sad tek opazi da je Eduard vezan i da krvari iz rukava.
Milostivi Boe! Sto je s tobom? vikne. Eduard spusti glavu. Uhvatila ga drhtavica, tako ga je savladao
stid, oajanje i smetenost.
Ah, Anjelko, uhvatili su me u umi i uhapsili!
Uhapsili? Tebe? Zato?
Kau, da sam krijumario.
Pa to je prava glupost!
Tvrde da sam ja Sablast ipraja. Onaj tamo me je prijavio! On je glavom uinio kretnju prema mjestu gdje
je stajao Fritz Seidelmann , pakosno stisnutih usnica, oiju punih mrnje, osvete i zluradosti.
U tren oka okrene se Anjelka. Ona je prepoznala Seidelmann a, koga do sada nije zamijetila. Lice joj se ukoilo,
a pesti stisnule.
Onaj tamo ponovila je tiho Eduard ove rijei. Naravno, onaj tamo! Svemu je on kriv. Zbog njega htio
me je otac tui i otjerati od kue. Ona iznenada uzdigne ruke i u neizrecivoj uzrujanosti ko-rakne prema
Seidelmann u: Ova nakaza u ljudskoj spodobi! Ova ivotinja! Bog neka kazni tu nitariju, to unjalo, toga
klevetnika, toga varalicu!....
Komesar je htio brzo stati izmeju njih dvoje, jer je predviao neko zlo. Ali djevojka, koja nije vie bila svjesna
onoga to radi, bila je bra od njega. Zgrabila je puku naslonjenu o zid. Straari i graniari odloili su ih tu da
im pri premetaini kue ne smetaju. U tili as zgrabila je oruje i jurnula prema Seidelmann u. Anjela nije htjela
pucati, htjela ga je samo udariti pukom. Ali se dogodilo drugaije.
Nehotice dirne rukom obara, hitac opali i odjekne cijelom kuicom. Seidelmann vikne, zaljulja se i padne.
Anjelka je stajala sekundu-dvije ukoeno i nepomino, a onda joj padne oruje iz ruke; zavapi i srui se
onesvijetena.
Komesar koji je bio priskoio da je sprijei u tom oajnikom inu, mogao ju je jo samo prihvatiti u naruje i
lagano poloiti na zemlju.
210
Nakon hica nastala je vika i uli su se prestraeni povici; trcali su se momci, koji su provodili premetainu u
pojedinim prostorijama. U sobi se sve uskomealo i nastala je opa zabuna. Eduard je kleao uz Anjelku i
okovanim rukama traio joj lice.
Komesar je povienim glasom pokuavao uvesti red. Prvo pitanje upravio je jednom graniaru, zabavljenom oko
Seidelmann a.
Kako je? Je li mrtav ili samo ranjen? inovnik se trudio da depnom maramicom zaustavi krvarenje na
Seidelmann ovoj glavi.
Nema mjesta zabrinutosti, ree. Samo se onesvijestio. ini se da je od straha pao u nesvijest. Ovdje na
lijevoj sljepoonici je ranica, zaderana zrnom same.
Sama? Aha, znam ve! Sama je u potjeri za krijumarima esto djelotvornija od taneta. Ali kako je puka
mogla tako naglo odapeti?
To je moja puka, gospodine komesaru. Ja sam pucao na Borovoj stazi i brzo sam opet punio, a pri tom
nisam, valjda, dobro zapeo osigura.
To je kanjivo, dragi moj! Neosigurano oruje ta vi ste upueni! Da vidimo ranu!
Seidelmann se doista samo onesvijestio. Krvarenje se zaustavilo; netko od graniara povio mu je elo, po nalogu
komesara, i on je brzo doao k svijesti. Prva kretnja mu je bila da opipa ranjeno mjesto.
Gospodine komesaru ree bijesno vi ste svjedok da je ova ena pucala u mene.
Tako je, gospodine Seidelmann e.
Ona me je samo ranila, ali mogla me je i ubiti. Zahtijevam od vas da uinite svoju dunost i da je uhapsite.
Komesar je to mirno odbio.
Mir, mir, gospodine Seidelmann e! Ja poznam svoje slubene propise tano i postupat u po svojoj dunosti.
A ja u....
Vi ete sada ii kui i pobrinuti se za svoju ranu prekine ga odluno komesar.
Oho, vi rne elite odstraniti?
211
Molim da se pokorite mojem nalogu. Morate voditi rauna o svojoj rani. Osim toga vaa prisutnost ovdje
nepotrebno zaotrava poloaj, a moglo bi doi i do daljnjih upadica.
Pa, to je previe!
To je samo mjera opreza!
Ali, ovdje e biti potrebne moje izjave.
Ovdje ne! To e biti kasnije. Molim vas, gospodine Seidelmann e, ne oteavajte mi nepotrebno moj rad i
pokorite se! Budite uvjereni da u svoju dunost vriti i onda kad vi ne budete prisutni. im vas budem trebao,
pozvat u vas u ured.
Fritz Seidelmann ode vrlo nezadovoljan. Kratko vrijeme iza toga otvori Anjela oi i pone gledati oko sebe.
Polagano vratila joj se svijest i sjeanje na ono to se dogodilo.
Eduard e, apne ona jesam li doista pucala?
Jesi, Anjelka! Puka je iznenada odapela. Zaprepateno okrene glavu da pogledom potrai Seidelmann a,
a kad ga nije nala, skoi:
Odnijeli su ga! Ubila sam ga!
Nisi, nisi! smirivao ju je Eduard . Samo si ga okrznula po elu, nita vie! Seidelmann je otiao kui.
Gospodin komesar je tako naredio da ne bi dolo do vee nesree.
Hvala Bogu! Bila sam toliko ogorena da nisam znala to radim. Nikako nisam htjela pucati, nego sam ga
htjela samo istjerati napolje.
Djevojka je sjela na stolac i poela estoko plakati. Majka Hauser privine je k sebi:
Smiri se, dijete moje, Bog e pomoi i bit e sve dobro!
Komesar je utei pratio cijeli taj dogajaj.
Nadajmo se, gospojo Hauser! ree on. ini se da vam je mladi Seidelmann neprijatelj.
Gospodine, ja ne govorim rado zlo o svome blinjemu umijea se sada stari Hauser ali u ovom sluaju
bilo bi glupo utjeti. Oba Seidelmann a, otac i sin, oteavaju nam ivot, gdjegod mogu.
A odakle to neprijateljstvo?
212
J
_ Evo, zbog ove ovdje! i pokae na Anjelku jspripovijedivi ukratko sve to se dogodilo u posljednje vrijeme
izmeju Seidelmann a, Anjele i Eduard a.
inovnik je asak razmiljao, a onda digne naglo glavu: Gdje vjeate uvee svoj kaput, kada idete na
poinak? upita toboe nehajno Eduard a.
Obino ga skidam ovdje u sobi i ostavljam ga takojer ovdje.
. Je li nou vaa kua dobro zakljuana?
Gospodine komesaru dobaci stari Hauser mi smo siromani ljudi. Tko bi nam to uzeo. Tkalake kue
su ovdje u brdima sve tako urejene da se moe ui u svako doba barem kroz stranja vrata.
Pa i nou?
Pa, rekao sam: u svako doba.
Tako, tako! Hm! Pogledat u ta stranja vrata.
Reeno, uinjeno! Kad je opet uao u sobu, bili su njegovi momci upravo zavrili premetainu i izjavili da nisu
nali ni najmanji trag koji bi upuivao na krijumarenje.
Komesar nije drugo ni oekivao, i ta vijest bila mu je ugodna. On je dao znak svojim ljudima da napuste sobu, a
onda se obratio Eduard u.
Moram vam priznati, Hauseru, da se moje miljenje o vama poboljalo u zadnjih etvrt sata; ali ipak moram
postupati po zakonskim propisima.
Zar ete me povesti sa sobom u grad?
Da, dok se ne razjasni kako su ipke dospjele u va kaput.
Moj Boe, onda u vjeno ostati u zatvoru!
Ja ne mislim tako, Hauseru. Slutim da e se uskoro razjasniti ova stvar. Samo jo ne mogu protumaiti va
pokuaj bijega u umi; zbog toga vam ne mogu sada skinuti lisiine.
Zar ne smijem pogledati ni svoju ranu?
Moete! Imamo jo vremena.
Anjela je to htjela odmah uiniti, ali komesar se tome protivio.
Prepustite to majci, gospojice Hofmann!
Zato?
To mi nalae moja dunost!
213
Anjelka ga pogleda bojaljivo i ispitljivo.
Vi ste pucali na jednog ovjeka ree ci-novnik objanjavajui.
Pa, ja nisam htjela! ponovo je uvjeravala djevojka. Puka je sama od sebe....
Oruje ba samo od sebe nije opalilo, gospojice. Vi ste, valjda, dirnuli obara. Ta bio sam svjedok.
Valjda ne misli nitko da sam mu ja htjela ugroziti ivot? Nikada nisam imala nikakvo oruje uope u ruci!
Ali nesretni zakon zahtijeva, gospojice, da se ispitaju i razjasne sve okolnosti ove upadice, a zato je u prvom
redu potrebna vaa prisutnost.
Ja u sigurno doi, im me pozovete. Komesaru je bilo stalo da djevojku to obzirnije upozori da e je
morati uhapsiti. On se nakalja i
ree:
Hm, ako vas sada odmah pozovem?
Odmah sada? Nou?
Jest!
O dragi Boe! Pa to bi znailo, hapenje.
Ako tako nazovete, svakako.
Ali zato? Ja vam neu pobjei!
To vam vjerujem postajao je komesar sve jasniji a ne bi bilo ni pametno od vas, kad biste to uinili.
Morate znati da e Fritz Seidelmann podnijeti prijavu protiv vas....
Prijavu?
Sigurno! Moda radi pokuaja ubojstva, ili barem radi nehotine tjelesne povrede. Zato je bolje da ste pod
mojom zatitom. Ja vam uistinu dobro elim.
Ove rijei sasvim su promaile svoje djelovanje. Anjelka se gotovo sruila.
O Boe, o Boe, uhapena! jecala je. Ali onda se iznenada dosjetila neem drugom. Ona podigne pogled i
pristupi Eduard u koji je gotovo zanijemio od njena bola.
Ti i ja ree ona tiho kao da je bilo upravljeno samo njemu. ini mi se da treba ba tako
biti da idemo zajedno. Njemu zasjaju oi i zahvalno je pogleda.
Anjelko! usklikne a taj usklik zvuio je kao usklik zatomljene sree. Ona ga samo njeno pogleda i
nastavi:
Zajedno u zatvor! ali u tim rijeima nije se osjealo nikakvo ogorenje. Oinskog doma ionako nemam
vie. Doi!
Ali sada se upleo i komesar koji je paljivo pratio ove neobine ljubavne izjave.
Ne tako naglo, gospojice Hofmann! Morat ete se ipak jo jedanput vratiti kui.
Zato? Ja ak to i ne elim.
Svejedno. To mora biti. Ja u vas pratiti i vae roditelje ukratko uputiti u stvar. Vi ete, mejutim, spremiti
najpotrebnije stvari, neto rublja i raznih sitnica bez kojih ovjek ne moe biti ni u istranom zatvoru.
Eduard a je povjerio svojim ljudima, izdao nalog da se naju kola za oba uhapenika, i poao zatim s Anjelkom
u Hofmannovu kuu.
U susjedstvu se, mejutim, govorilo da su Hauserovog Eduard a doveli pod straom kui. Znatieljnici su se brzo
sakupili. Kad se pojavio Fritz Seidelmann, uli su od njega iscrpno to se dogodilo. Neobina vijest, da je Eduard
Hauser uhvaen kao krijumar i raskrinkan kao Sablast ipraja, proirila se munjevitom brzinom. A prialo se
ve i raspravljalo o tome da je Anjela Hofmann pucala u Seidelmanna i ranila ga. Upravo su saopili i
Anejlinom ocu tu stranu vijest. Ili su po njega u kuu i nasred ceste sasuli mu tu vijest u lice. U tom asu
pojavio se i komesar s Anjelom. On je rastjerao mnotvo otrim rijeima i dao znak starom Hofmannu da uje u
kuu.
Moram s vama govoriti!
U sobi je izvijestio uasnutog oca o stanju stvari, Hofmann je bijesno vikao da je nepravedno njegovu ker
upletati u ovu stvar, da se mladom Seidelmann u nije nita dogodilo; i da on zahtijeva, da se njegova ker odmah
oslobodi. A to se njega tie, mogu mladom Hauseru odrubiti glavu, ili ga objesiti, to je
214
2.15
nebitno sasvim svejedno. Komesar mu nije dopustio da dalje brblja. On ga je otro prekorio.
Obuzdajte se, gospodine Hofmann, inae ete imati neprilika! Hapenje vae keri uslijedilo je po zakonu.
Gospojica e sa mnom u grad. Mnogo zla, vjerojatno, joj se nee dogoditi. Stvar je, na sreu, jo dobro i prola.
A vama savjetujem da se smirite i da razmislite koliko ste svojom krivnjom doprinijeli ovakvom tunom razvoju
stvari.
Hofmann je bio estito zastraen strogim kome-sarovim tonom. Jadikovao je, dodue, jo i dalje, ali vie nije
Ijutito napadao. Prema svojoj keri postao je iznenada nesiguran. Kada je Anjela spremila ono malo svojih
stvari, za to nije trebala vie od etvrt sata, izgledalo je kao da se hoe s njom oprostiti, ali ona mu je samo
kratko pruila ruku: Zbogom, oe! Pozdravi mi majku! Neka me posjeti u istranom zatvoru.
Hofmann nije znao, je li budan ili sanja. Vrata su zalupnula za Anjelkom i komesarom. Tkalac je buljio bez
rijei za njima. Tako je prolo nekoliko minuta. Tada se zaulo izvana kotrljanje kola i topot konjskih kopita.
Divlji strah spopao je ovjeka u maloj sobici. On skoi i odjuri napolje. Kola sa uhapenicima su ve otila,
konjanici su upravo nestajali u nonoj tami, a znatieljnici su se razbjeali svojim kuama, jer je tako zapovjedio
komesar.
Osamljeni ovjek bespomono se ogledao. Tada se brzo uputio prema susjedovoj kui. U hodniku je zastao i
oslukivao. Iznutra je dopirao glas staroga Hausera. Upravo je naglas itao iz pjesmarice:
Bog to ini, dobro ini,
neka se vri volja Njegova....
Hofmann je ekao do svretka pjesme, onda je pokucao i uao. Hauserovi su ga zaujeno gledali.
Anjelka je otila rekao je gotovo apui.
Na sin takojer glasio je odgovor.
Uhapena!
To znamo!
216
Moj Boe, kako u to podnijeti - uzviknu Hofmann.
Stari Hauser samo podigne desnu ruku, kao da hoe neto ublaiti ili odbiti.
_ Idi svome dobroinitelju Seidelmann u i neka te on tjei!
_ To..... mi kae ti, susjede? ..... Zar nita drugo?
Ja bih mogao jedino jo dodati da razmisli, koliko u tome ima i tvoje krivnje. Uostalom, ponavljam samo
tvoju izjavu: mi ne spadamo vie zajedno. Idi!
Hofmann se ukoio. Odgovoriti nije mogao. Tada se utke okrenuo i teturajui otiao kroz vrata.
Ali, oe ree iznenaeno gospoja Hauser ti si ga otjerao bez rijei utjehe. To inae nije tvoj nain.
Pa, nije ni sada!
Zato si onda to uinio?
U njegovu korist. Njemu za ljubav. On treba da se skrui! Kad bude uvee sjedio kod kue sam sa enom,
obraunat e sa svojom oholou, a to e biti. za njega dobro. im se promijeni, razgovarat emo opet.
217
4
12. GLAS PROLOSTI
Nakon Eduard ova kratkog posjeta nije se mogao umar Wunderlich vie smiriti. Proraun o drvima se nije
nikako slagao; stari je prigovarao svojoj eni, umarskom sluzi, lugaru, a bio je sretan kad su se zauli vani
koraci, i kad je Arndt uao u sobu.
Hvala Bogu, da ste doli, gospodine bratiu! pozdravio je Wunderlich svoga gosta. Eduard Hau-ser bio
je pred nekoliko sati ovdje.
Tako? to je htio?
Hm, to je ba ono to ne znam. Nije pravo nita rekao. Izgleda da je neto tajanstveno.
Zar ga niste upozorili, gospodine umaru, da i vama moe povjeriti vanije stvari?
ak sam ga i nagovarao da mi kae.
Pa ipak nije rekao nita?
Rekao je samo da je preuzeo neku glasniku dunost za Breitenau, i ni rijei vie. To mora biti neka vrlo
vana stvar, kad je nije htio ni meni povjeriti.
udna stvar ree Arndt. Nou prelaziti u Breitenau! To me zabrinjava! Moda je to bilo neto pri emu
je trebao moju pomo ili barem moje prisustvo. Hm, ispitat u stvari!
umar pogleda iznenajeno detektiva: Pa, vi ne moete odjuriti sada nou u Breitenau. Ne ne mislim na to
prekine ga Arndt. Dobriina umar samo je kimao glavom. Ma to ete inae uiniti? Sjedi ovdje, od
brige ti se
ugasi i lula, mudruje da ti i mozak uzavrije, a kad treba neto uiniti, ne uini nita, a gospodin brati
jednostavno izjavi: Ne i ne mislim na to! Govorei sam sobom Wunderlich se uetao po sobi. Sada je zastao i
zaujeno pogledao prema vratima kroz koja je upravo iziao brati Arndt.
Kakav je pak to nain? brundao je starac. Onda je poeo oslukivati. Doista, njegov gost je otiao, otiao u
zimsku no. umar nije nikako mogao shvatiti ovaj postupak, ali Arndt je sasvim dobro znao to radi. On je
urno gazio snijeg prema Ho-henthalu. Tano, kod Hauserovih bilo je jo svijetlo. To je dobro! Sad je mogao uti
neto poblie o Edu-ardu i njegovom neobinom glasnikom putu u Breitenau. On uje u sobu, gdje su jo
sjedjeli otac i majka u ozbiljnom razgovoru nakon Hofmannovog odlaska. On upita za Eduard a.
On, na alost, nije kod kue ree otac.
A vi mi ne biste znali rei gdje bih ga mogao nai? ispitivao je detektiv koji je htio znati koliko su roditelji
upueni u sinovljeve tajne.
Ja to znam odgovori starac ali ne vjerujem da e vam to ita vrijediti ako i saznate gdje se nalazi.
Smijem li pitati, tko ste vi?
Oprostite to se nisam odmah predstavio! nasmijei se doljak. Moje je ime, Arndt, dolazim od umara
Wunderlicha; rekao mi je da je va sin bio tamo, a ja predpostavljam da bismo se morali o nekim stvarima
dogovoriti.
Stranac iz umarije! usklikne veselo otac Hauser. Hvala Bogu! Gle, majko, dragi Bog nam alje odmah
onoga, koga upravo trebamo!
Vi me, dakle, trebate?
I jo kako! Upravo danas mi je rekao moj sin da se obratimo na umariju ako budemo trebali kakav savjet, a
njega, sluajno, ne bi bilo kod kue.
To je dobro uinio! Evo me i rado u vam posluiti!
Gospodine zapone stari Hauser sjetno i polako kao veina gortaka iz rudogorja. Vi ste
218
219
dozvolili mome sinu da mi saopi neke stvari. Prema tome znam da imam pred sobom ovjeka kojemu dugujemo
zahvalnost i koji nam dobro eli. Na Eduard je uhapen!
Arndt se trgne.
to kaete? Uhapen?
Da, gospodine!
To ne mogu shvatiti? Zato?
Kao krijumar u umi na Borovoj stazi!
Nemogue!
Ipak je mogue, gospodine! ak se tvrdilo da je on Sablast ipraja! Otkrili su neko pismo, to ga je on iz
neopreznosti pisao trgovcu Strauchu.....
Ah, to sam i mislio!
Kako? Vi znate o tom pismu?
Eduard mi je sam govorio o tome.
A vi ga niste odvraali od toga?
Bilo je prekasno! On je ve bio otposlao pismo.
Je li vam poznat i povod tome pismu?
Da, i to znam! Ali, molim vas nastavite. Zbog tog pisma ga nisu mogli uhapsiti.
Ne, to ne! Ali nalo se kod njega krijumarene robe.
Arndt je samo mirno kimao glavom.
Ali va Eduard nije nikakav krijumar.
Tako mi Boga, to nije! On sam nije svjestan nikakvog prestupa; ali kad su ga pretraili, nali su ipak
krijumarenu robu kod njega, i to u podstavi njegova kaputa.
U podstavi kaputa? Kakvu robu?
ipke, skupe crne ipke!
ipke?
Da! A sad vas pitam, odakle Eduard u te ipke? Prava glupost. To je zagonetno u ovoj stvari.
Hm! uini Arndt. Mene zanima druga jedna stvar, zato su pretraivali ba podstavu Eduard ova
kaputa?
Fritz Seidelmann ih je na to upozorio. Arndt podigne iznenajeno glavu. Fritz Seidelmann ? Zar je on
prijavio vaega sina?
220
Da. On je pratio, dapae, graniare pri nonom pohodu.
To je neobina stvar mrmljao je zamiljeno Arndt. ipke, podstava kaputa Seidelmann Anjela
hm!
Stari Hauser se trgne i jer je spomenuto ime Anjelkino, ree:
Vama je poznata stvar sa Anjelkom?
Kako to mislite? upita detektiv. Poznata mi je cijela stvar sa maskiranog plesa.
Ne, ne! - prekine ga tkalac pa, i djevojka je uhapena.
Da ti pamet stane! A to je skrivila gospojica Hofmann?
Pucala je u Fritza Seidelmann a.
Kad? Zato? Priajte!
Hauser je priao kako se sve to zbilo, i kako je nakon toga uslijedilo Anjelkino hapenje. Na kraju ga je obuzeo
bijes i poeo je teko optuivati Seidelmann ove kao zaetnike cijele ove nesree. Ali Arndt mu nije dao da sve
izgovori: Koliko su mi stvari poznate, nema opasnosti za djevojku. Ona je radila u afektu, kako glasi pravni
izraz. To je olakotna okolnost. A ni mladom Seidelmann u se nije dogodilo vee zlo.
Dakako, ja bih toj nitariji bio priutio trajniju uspomenu.
- Za djevojku je bolje ovako, dragi moj Hauser! Shvaam va gnjev. Znam, kakvo zlo su vam Seidel-mannovi
ve uinili.
O ne, gospodine, to vi ne znate! U obzir dolaze stvari koje su ve davno minule.
Kakve stvari?
Ah, bolje je da se o tom ne govori!
A ako vas ja naroito lijepo za to zamolim? navaljivao je Arndt.
Dakle, vama za volju u to uiniti, kao Eduar-dovom pokrovitelju, premda nerado govorim o toj stvari. Jedan
moj brati oenio se djevojkom na koju je bacio oko Seidelmann mislim, otac - premda je ve
221
bio oenjen. Brati je stradao u rudniku, a sestrina i je stupila u slubu kod Seidelmann ovih. Arndt je teko
disao.
Nastavite molio je promuklim glasom.
Sve ostalo moe se ukratko rei: Seidelmann ju je i dalje napastovao, ali ona ga je odbila.
Ali zato je ostala ta mlada ena u slubi te nitarijec
Gospodine na to e Hauser znate li to je bijeda i siromatvo? Jeste li kada gladovali? Vi sami biste
utke gladovali, ali zar se ne biste povinuli i pred najljuim neprijateljem, kad biste time svoje dijete mogli
ouvati od ljute nevolje?
Razumijem. Vaa sestrina je imala dijete.
Jednoga djeaka. Zvao se Franjo. I zato je o-stala u slubi kod Seidelmann ovih i hrabro se borila.
To je bilo asno!
asno potvrdi Hauser ali sudbonosno. Jednoga dana nestala je gospoi Seidelmann jedna skupocjena
narukvica, a njezin mu je optuio moju sestrinu da ju je ona ukrala. Nju su strpali u istrani zatvor i uskoro je
od tuge umrla.
Arndt je rukom podboio elo i utio. Hauserovo je prianje djelovalo na njega. Stari tkalac nije ni slutio to mu
je ispripovijedao. Sad je tek Arndt uoio cijeli postupak, ijom rtvom je pala njegova majka. Dakle, tako je bilo!
Budui da se njegova majka opirala pohoti jedne nitarije, morala je na najbesramniji nain u smrt. Njega je
obuzelo takvo raspoloenje kakvo nije nikada u ivotu osjetio. Najradije bi bio onamo poao i za vrat zgrabio
Martina Seidelmann a.
Tkalac je primijetio da je Arndt uzrujan.
Zar ne, to su tune stvari ree on. Sirotinja ne bi smjela dirati u stare rane. Katkada postane onda ovaj
ivot preteak....
Arndt se sabrao.
A, mjetani, jesu li oni vjerovali u krivnju vae rojakinje? ispitivao je dalje.
Niti jedan. Ali nitko nije imao mogunosti da svjedoi u njezinu korist, jer uope nije dolo do ra-
222
gprave. Sestrina je umrla neto prije toga, a svi smo bili uvjereni: od alosti i tuge.
A to je bilo s djeakom?
_ S Francekom? Ostao je kod djeda i bake. Ali kad su i oni umrli, kratko iza toga, upuen je u sirotite. Neka
bogata porodica zauzela se za njega. Ako jo ivi, nije mu zlo. Ovdje u Hohenthalu nismo nikada vie nita o
njemu uli.
Arndt je sada opet bio sasvim priseban.
Hvala vam, dragi Hauseru. Vae prianje otvorilo mi je oi o mnogo emu u Seidelmann ovoj kui. Sada
vidim jasnije nego prije. Ali, da se vratimo na stvar vaega sina! Zar nemate ba nikakvog pojma to je Eduard
zapravo htio u umi? umar Wunderlich mi je priao da je morao kao nekakav tekli na put u Breitenau.
Da, tako je! Eduard je doao oko podne iz grada kui i rekao mi da mora kasno popodne u Breitenau; ali mi
nije rekao, po to ide onamo. Kad su ga veeras uhapsili, priao je da je u gradu kod Zlatnog vola naiao na
jednog gospodina, za koga je trebao prenijeti u Breitenau jedan omot isprava.
Kakvih isprava?
To nisam saznao. Zaplijenio ih je komesar kriminalne policije. Vi biste morali neto o tome znati?
Ja? Kako?
Po svemu sam zakljuio da je 'ovjek koji je Eduard u dao nalog da ide u Breitenau, morao biti varna vrlo
dobro poznat.
To je prevara! vikne Arndt prilino glasno. Sada vidim jasno! Uli su mi u trag, a va sin je pao u ruke
varalice, neprijatelja, koji ga hoe unititi.
Neto slino smo i mi mislili! Bog e ga uvati.
No ree Arndt neraspoloeno za vae umirenje mogu vam rei da je vaa molitva ve usliana.
Kako? Jesam li pravo razumio: ve usliana?
Da! Ne morate biti uope zabrinuti za Eduara. Njegov pritvor nee dugo trajati.
223
Oh, gospodine, kad bi to bila istina!
Istina je! Va sin je nevin. Najprije mu je netko potajno uio ipke u kaput, onda su ga pre-dobili da ide nou
kao tekli i da preuzme nekakve isprave. I tako je morao uletjeti ravno u klopku.
A tko e to dokazati?
Ja!
Gospodine, kad biste u tome uspjeli!
Vjerojatno mi to i nee biti previe teko.
Oh, kad to vi kaete, gospodine, onda kao da je Eduard ve spaen. Ne bojim se vie za njega ni za Anjelku.
Vi ste na spasitelj u nevolji. Neka vam Bog plati za ono to nama inite!
Arndt 3e branio. Tada odjednom odluno ustane i prui branom paru Hauser ruku na odlasku.
Dakle: pouzdanja i malo strpljenja! Budite uvjereni da e se Eduard skoro vratiti!
Tkalac je otpratio kasnog gosta do vratiju. Arndt je brzo proao kroz selo, zakrenuo prema umi i konano stigao
do umarije. U umarevoj sobi bilo je jo svijetlo, i kad je Arndt otkljuavao vrata, pojavio se na vratima stari
Wunderlich.
Samo naprijed, bjegunce! vikne on. Ta gdje ste tako dugo?
Ali, starce! zauje se iznutra prekoravajul glas umareve ene. to ti pada na pamet na ovaj nain
razgovarati sa gospodinom bratiem! Ta, to on tu moe!
To ti ne razumije brundao je Wunderlich, koji je bio neobino uzrujan i nekako izmijenjen. Neka se ne
vrze po vani u nevrijeme.
S tim rijeima jednostavno je ugurao Arndta u sobu. Detektiv se nije protivio.
to se dogodilo? upita mirno. Zato da se ja ne vozam, kako vi to kaete?
umar se sada smirio. Uzdahne duboko i rastui se.
- Gospodine bratiu ree kad biste vi znali kako smo vas nuno trebali? Moja ena Barica, sluga i lugar,
uope svi ljudi u umariji i u selu!
A zato?
224
Da, zato! Ukoit ete se od straha, kad to ujete. Hauser Eduard je nastradao!
Hm!
I Hofmannova Anjelka je nastradala! Oboje je odvedeno u zatvor. U zatvor! Zar nije to strano?
Stari je bio toliko uzbujen da je zaboravio staviti u usta svoju umarsku lulu koja se rijetko kada gasila. Stajao je
usred sobe i znalaki promatrao Arndta. Na svoje veliko iznenajenje je primijetio da je detektiv ostao sasvim
miran i priseban.
Sve to ve znam! ree Arndt. I u toj sam stvari uinio sve ono to sam trebao uiniti.
Vi ste .... ?
Da, bio sam kod starog Hausera i ispitao sam tano stanje stvari. Ustanovio sam da mi nee biti teko
razjasniti taj sluaj i dokazati da Eduard nije kriv. I djevojku u osloboditi.
Sto mu gromova! udio se umar. To je brzina!
Gospoa Wunderlich je samopotvrjivala glavom, kao da hoe rei: Vidi, stari, ja sam imala odmah povjerenje
u naega gospodina bratia.
Arndt se samo smjekao.
Jeste li opet bar donekle zadovoljni sa mnom, gospodine umaru? Stari je ve dimio iz svoje lule. On je
ponovo bio miran. Ali to sve nije moglo proi bez nekog gunanja.
Hm ree on. Vi ste mnogo obeali. Hoete li moi sve izvriti?
Vidjet emo glasio je kratak odgovor.
Zar se ne smije saznati nita poblie? to su rekli Hauserovi? Kako se sve to dogodilo? Jedan od radnika
donio je tu stranu vijest iz sela. Kau da je Eduard krijumario; to je naravno, budalatina. Priaju da je
Anjelka pucala u Fritza Seidelmann a. Mahnite prie, jednostavno mahnite! Nakog dugog oklijevanja poeo je
Arndt priati. Pri tom je bio vrlo oprezan i pazio da ne ree neto previe. Bilo Je dosta pitanja na koja je Arndt
odgovorio, ili je, Prema potrebi, preustio odgovor. Konano je umar Jo htio saznati kako zamilja gospodin
brati akciju
15 Sablast ipraja 225
Spaavanja fiduarda i Anjelke. Ali u tom pogledu Arndt se nije htio izjanjavati.
To e se sve razmrsiti sutra ili prekosutra
rekao je samo.
to? Wunderlich se namrti. Sutra, prekosutra? Ta do vraga, vi nas smatrate za budale. Najprije
tvrdite tako odluno da vam nee biti teko njih dvoje izvui, a onda....
.... a onda vam obeajem da ete to oslobojenje doivjeti ve slijedeih dana. Zar se to ne
podudara?
Podudara ili ne podudara brundao je Wun-derlich, hou da znam kako ete to postii. Neu da me
dalje muite.
Vrlo mi je ao, ali vam ne mogu pomoi. Ne znate li, dragi Wunderlich, da mukarac mora katkada
utjeti kao grob?
Ah, tako mislite! Upravo je tako postupao pred par sati i Eduard . I on je bio tako tajanstven, a onda se
naao u pravoj kai.
To se meni nee dogoditi, ja vam to sveano obeajem. Sutra rano odvest u se u grad....
Odvest u se, odvest u se. ime? Valjda sa pasjom spregom mojih saonica?
Ne, dragi moj, nego saonicama sa pravom konjskom spregom, koje ete mi vi pravodobno pribaviti.
Sigurno e se neke nai u Hohenthalu. Ja se sam ne mogu propitivati da ne bi bilo napadno. Moram biti
oprezan.
A tako, tako! Ipak ete upotrijebiti i starog Wunderlicha. Pokuat u kod jednog seljaka sa ribnjaka.
Moda e vas on odvesti u grad.
Slaem se.
A prije se ne smije nita znati?
_ Ne. Ali zato ete sutra i prekosutra svata doivjeti sa mnom. Jeste li sporazumni s tim, gospodine
bratiu? Brundajui poloi umar svoju ruku u ispruenu desnicu detektiva. On je bio pobijejen i poloio
je oruje, a njegova se Barica smjekala, kao to se smjekala svim muicama i osebujnostima svoga,
strogog gospodina supruga.
226
13.
UMAR WUNDERLICH U LOVU
Slijedeeg jutra je Wunderlich rano ustao. Na osnovu naela: ruka ruku mije, ili jedna je ljubav dostojna
druge, pomagao mu je brati Arndt nou kod obrauna drva. Uz pripomo ovakve odline pomone sile bio
je obraun izvanredno brzo gotov. Nakon toga je umar odahnuo. Njegova mrzovoljastog raspoloenja
sasvim je nestalo. Kada je otiao sa svojom, Baricom u spavau sobu, govorio je o Arndtu kao o lukavoj,
domiljatoj glavi i osobito sposobnom ovjeku.
Zato se otputio tek to je svanulo u Hohenthal i nagovorio seljaka sa ribnjaka da odmah dade upregnuti
svoje saonice. Wunderlich je ovakq prikazao stvar: gospodin brati, koji stanuje kao gost kod njega, ima
vanog posla u gradu, a kako i on sam mora urno zbog posla onamo, odluili su da se zajedno odvezu.
Pjeaenje po snijegu i po loim putevima prilino je neugodna stvar.
Dok je Christian, sluga seljaka sa ribnjaka po nalogu svoga gospodara uprezao konje, dotle je Wunder-lich
nagovarao domaicu da ugrije jo dvije omanije boce grijalice i da ih strpa u podnoje saonica.
Pokrivae su ve spremili u umariji. I tako je mogla zapoeti vonja.
Najprije su krenuli do umarije. Za konje to nije bilo naporno zaobilaenje, a time se postiglo da Arndt aije
morao proi kroz selo. O, sve je bilo dobro i
15'
227
zrelo promiljeno! Ta Arndt je bio detektiv, a njegov pomonik, umar Wunderlich, bistra glava!
Arndt je upravo dovrio zajutrak, na to je Wunderlich bio danas ve gotovo i zaboravio, kad su se saonice
zaustavile pred umarijom.
Nakon kratkog oprotaja sa umarevom enom oba su mukarca sjela u lagano vozilo i odvezla se u snjeno,
bijelo jutro kroz krasnu zimsku umu i p 0 bijelim poljskim putovima i cestama.
Wunderlich je bio vrlo razgovorljiv to je znailo da je odlino raspoloen. Nasluivao je neku pustolovinu, a to
ga je radovalo. Naravno, on nije uzalud bio strastveni lovac. I Arndt je bio dobro raspoloen i zabavan. Razgovor
je tekao meju njima vrlo ivahno, a detektiv se udio da umar nije vie postavio nijedno radoznalo pitanje u
vezi sa predstojeim dogajajima. To mu se svidjelo. Moda su pouke protekle veeri pale na pogodno tlo, a
moda je Wunderlich bio toliko razborit, i utio zbog koijasa, koji bi bio uo svaku rije svojih putnika usprkos
snanom cilikanju praporaca.
Kad su konano stigli pred grad, vikne Arndt koijau: U krmu K zlatnom volu.
Christian samo kimne glavom i usmjeri saonice prema odrejenom cilju. Saonice su ule pod veliki svod kapije.
U dvoritu im prie konjuar. On pozdravi drugarski Christiana, skine kapu i htjede mu pomoi pri silaenju sa
saonica. Tada spazi u saonicama na svoje veliko iznenajenje jednog stranca, a uz njega starog Wunderlicha,
umara u Hohenthalu. Ta dobriina, naravno, nije ni slutio da je Arndta ve jednom vidio, kada je naime detektiv
razgovarao u kuhinji s krmaricom, prije one komedije iznenajenja, koju je izvodio s krmarom Zlatnog vola.
Christian se bavio sa konjuarom oko konja; is-pregnuli su ih, a saonice su ostavili u dvoritu. Tada je konjuar
poveo Christiana u malu sobu u dvorinoj zgradi, gdje se sastajala sluinad i koi jai, i tu ekali na svoje
gospodare. Oba putnika uputila su se u go-stinjsku sobu.
228
U prostoriji nije bilo ive due. Sjeli su za onaj isti stol za kojim je nedavno sjedio Michalowski i prevario
Eduard a Hausera. Tada se otvore vrata iza pipniarskog stola i uje krmar.
On je pozdravio umara kao starog znanca koji se naravno, rijetko pojavljuje u gradu, a jo rjeje u Zlatnom
volu; Dohoci nisu, naime, potenjaku Wun-derlichu doputali nikakvih veih izdataka.
Kad je i Arndt pruio krmaru ruku i povjerljivo ga oslovio, ovaj se iznenadio.
_. Jest, gospodine, ini mi se da smo se mi ve negdje susreli. Glas mu je tako poznat ali ja zaista ne znam...
Sjetite se onog udaka s modrim naoarima! Krmar usklikne: Vi ste.... onaj stranac?
Sasvim tano. To sam ja!
Vlasnik Zlatnog vola trebao je par asaka da se snaje. Ali zbunjen je bio i umar. Arndt mu je trebao barem
ukratko rei da su se gospodin krmar i gospodin brati ve jednom poblie upoznali.
Pozdravljanje je sada bilo mnogo srdani je.
Vi mi neete vjerovati, moja gospodo, kako me veseli va posjet uvjeravao je krmar i okre-nuvi se
Arndtu dodao mislio sam da ete doi, im vas tako dugo nije bilo kod mene. Rekli ste mi nedavno da traite
Sablast ipraja, a jutros se pria po gradu da ste ve rijeili svoj zadatak.
Aha! ree Arndt i znaajno pogleda umara, dodavi. Ve se zna!
Samo se nagaja, potovani gospodine ispravi ga krmar. Nita se ne zna tano. Ali ja se nadam da u to
od vas saznati.
Saznat ete, dragi moj, saznati. Vi ete ak uti mnogo vie nego to to itko drugi znade. Ali najprije nam
donesite vruu kavu! Uza sve dobre pokrivae bilo je hladno voziti se saonicama u rane jutarnje sate...... Slaete
se s tim, gospodine bratiu?
Krmar se udio kako je stranac oslovio umara. Nije znao da stari umar ima tako uglednog bratia,
229
na visokom poloaju. I njegovo potovanje prema priprostom ovjeku poraslo je za nekoliko stupnjeva.
Mejutim je Wunderlich brundajui kimao glavom: Hm, je li mi pravo ili mi nije pravo! Vruu kavu, ako je uz
to jo i dobro isprena i prava, ne treba potcijeniti na ovakav dan kao to je danas Ali....
No? ispitivao je Arndt. Ali? ma recite!
Jaki grog bio bi mi drai! izjasni se konano umar.
Arndt se nasmije: Dakle, za gospodina umara jaki grog, a za mene ostaje kava!
Krmar ode. Wunderlich izvadi svoju lulu, napuni je i oprezno pripali. Arndt zapui cigaretu.
Tako ree Wunderlich. Do sada mi se ova pustolovina svija. Moe se dalje razvijati. Zar ete priati
krmaru svec
Samo najpotrebnije. Meni je najvanije da do-bijem od njega potrebne podatke.
I vi, doista, mislite, da vam on moe koristiti?
Mislim! Sjeate li se, juer uvee da sam vam rekao da je na zajedniki prijatelj Eduard Hauser nasjeo ovdje
u Zlatnom volu nekom nepoznatom ovjeku, koji se s njim, sigurno, zlobno poigrao. Vjerujem da je krmar
vidio njih dvojicu, moda ih je ak i promatrao, pa se sigurno sjea onoga lopova i......
Sto mu gromova! upadne mu umar u rije. Pas je nanjuio trag! Naravno! Vi ste uistinu lukav ovjek,
gospodine bratiu. Sad se lijevom rukom poee iza uha. Moram priznati da se nisam na to sjetio, premda
je to tako jednostavno, a i uio sam kako se trai neiji trag.
Tu je bio njihov razgovor prekinut. Krmar je donio najprije grog za Wunderlicha, a odmah zatim kavu za
Arndta. Zatim je bez oklijevanja sjeo k njima za stol. umar se udobno smjestio na svom stolcu, kao ovjek koji
se u kazalitu namjeta poslije treeg znaka zvonca i eka na zanimljivu predstavu.
230
Arndt se obratio krmaru: Dakle, do vas il doprle glasine da su uhvatili Sablast ipraja i strpali je u zatvor!
Tako je! Govori se, da je to neki mladi iz Hohenthala, sin estite tkalake porodice.
I to jo?
Ah, to je neuvena pria! I jedna djevojka da je upletena u stvar. Ona da je pucala u jednog stra-ara, koji je
pratio zloinca.
No na to e Arndt ini mi se da ljudi brbljaju vie nego to mogu dokazati. Rei u vam pravo stanje
stvari. Ali upamtite dobro: ono to budete sada od rnene uli, treba da ostane bar zasad meju nama! Neka vas
vrag nosi, ako ita od toga odate bilo komu!
Pa, kako bih, gospodine! Na potenu rije utjet u! Vrijedi! ree Arndt. Uostalom ja imam u vas
povjerenja. To vam je poznato jo od moga prvog posjeta k vama. A sada ujte: mladi, koga su uhapsili kao
Sablast ipraja, je nevin!
Oho!
Ja jamim za to, a vi znate tko sam ja! On je moj pomonik!
Va pomonik?
Da, on mi pomae da uem u trag Sablasti ipraja.
Grom i pakao! Pa, kako se moglo dogoditi da su ga strpali u zatvor?
Zasad samo u istrani zatvor, gospodine krmaru! To, naime, nije isto to i izdravanje kazne!
Neka! To je prilian bezobrazluk da se s nevinim ovjekom ovako postupa.
Bila je zabuna! A to ako su to sve namjestili neprijatelji mladog ovjeka?
To bi bio neuven lopovluk. Tu hulju, koja je kadra da ovako neto uini, trebalo bi...
...uhvatiti i zatvoriti. Zar ne? Vidite, upravo to bih htio postii. Tog nitkova hou uhvatiti, a za to mi Je
potrebna vaa pomo, gospodine krmaru!
Moju pomo? Uinit u vam rado svaku uslugu, gospodine! Sto elite od mene?
231
Opiite mi ovjeka koji je ovdje u Zlatnom Volu nagovarao bezazlenog mladia, imenom Eduard a
Hausera, pridobio ga za svoju stvar i tako ga namamio u stupicu, u kojoj je uhvaen kao Sablast ipraja.
Arndt je vrlo polagano govorio i svaku rije naroito naglasio; pri tom je bio tako smiren kao da se radi, dodue,
o vanom ali obinom poslu. Wunderlichu, se naprotiv, skoro lula ugasila od silnog oduevljenja. Napeto je
promatrao krmara koji je od iznenajenja zinuo i za neko vrijeme zaboravio zatvoriti usta.
U sobi je nekoliko sekundi vladala grobna tiina, dok nije Arndt uinio kraj krmarevoj utnji i ujenju, a
istovremeno skratio umaru uitak promatranja.
No opomene on. Kako je? Sjeate li se ovjeka o kojem sam govorio? On je nitarija koju traim.
Tek sada je krmar zatvorio usta, ali ih je odmah opet otvorio i duboko uzdahnuo.
Da sam to samo mogao slutiti? bila mu je prva misao koju je izgovorio. U Arndtovu licu popusti napetost,
spoznao je da mu trud nee biti uzaludan. To znai da se vi sjeate toga dogajaja? ispitivao je ipak dalje.
I te kako ga se sjeam! Pa to je bilo tek juer ujutro, na pepelnicu. U gostionicu je uao slabunjav mladi koji
je pred nekoliko dana takojer bio ovdje. Zatraio je tintu, pero i papir, da napie neko pismo.
Sasvim tano! potvrdi Arndt to je bio Hauser. A dalje?
Samo to je sjeo za stol pokraj prozora i naruio kavu, uao je jedan drugi gost, koga nisam poznavao.
Kako je izgledao?
Samo polako, gospodine! Sve po redu! Stvar je tako vana; treba temeljno i promiljeno postupati. Dakle, taj
stranac! Bio je osrednjeg stasa, ugojen, vrlo dobro odjeven, imao je gustu bradu i velike naoari. Na mesnatoj
desnoj ruci primijetio sam prekrasan prsten; izvanredan zlatarski rad; na prstenu sjajan zeleni kamen. Ukratko,
ovjek mi je djelovao tako da bi se i nekomu od nas isplatilo s njim mijenjati novarku.
232
_ Molim prekine Arndt bujicu krmarevih rijei samo jedno pitanje jo! Drim da ste u svom poslu stekli
toliku praksu, da moete odmah po vanjtini prosuditi da li je ovjek poten, ili je lupe. to je po zanimanju? Je
li obrazovan ili nije? No, i tako dalje!
Sasvim pravo glasio je odgovor. To je moj obiaj i moram rei, da sam se uvjerio, kako su tu i tamo
moja zapaanja bila tana. Stranac mi se inio kao trgovac itom ili stokom. Nije bio osobito obrazovan, ali kao
da je zato imao vie trgovakog smisla. Iako nije dao dojam lupea, smatram da bi se lako zauzeo za stvar od
koje bi mogao za sebe izvui neku korist.
To ve neto znai pohvali Arndt. Vae su obavijesti za mene vrlo dragocjene, gospodine krmaru, i ja...
ekajte, ekajte! Glavna stvar tek dolazi. udit ete se, gospodine. Samo sluajte dalje! Dakle, taj ovjek je
sjeo ovdje za stol kod prozora i naruio pivo. Razgovorljiv nije bio, a ja sam ga pustio na miru. Ali sam
razmiljao o njemu, jer sam opazio da je razgovarao tamo na uglu s jednim od najuglednijih ljudi ovoga kraja,
naime, s mladim Seidelmann om iz Hohen-thala, koga ovdje svatko pozna.
Aha ree Arndt znam ve! Seidelman-novi su i meni poznati.
To bolje! Onda ne moram mnogo govoriti. Dakle, bio je Fritz Seidelmann . Ova dvojica su se ljubazno
pozdravila, kao dva ovjeka koji su se sluajno nali nakon dugog vremena. Seidelmann je bio vrlo povjerljiv, a
onda mi je moj sluga, koji je sluajno pokraj njih proao i uo to govore, priao da je Seidelmann pozdravio
debeljka kao svog prijatelja Michalowskog.
Pa ak mu i ime znamo! To je sjajno! Znate li moda jo neto?
Dakako da znam! Stvar nije s tim gotova!
Nato je krmar priao, kako se zapodjeo razgovor izmeju Michalowskog i Eduard a Hausera. Krmar pri tom
nije zaboravio napomenuti da ga je zaudilo stranevo pitanje koje se odnosilo na Hohenthal, jer je taj ovjek as
prije tako povjerljivo razgovarao upravo
233
s ovjekom koji potjee odanle, naime, sa Seidelmanom.
umar je napeto sluao i smjekao se na sve, a Arndt je odobravao kimajui glavom. Sve se jasnije pojavljivala
predodba to ju je stvorio o tamnim silama, koje su na kraju dovele do Eduard ovog hapenja. ini se da se sve
tanije poklapalo. Samo zavretak krmarevog prikaza bio je donekle nejasan.
Stranac je htio, dakle, u Hohenthal, a mladi Eduard Hauser trebao mu je pokazati put. Ali, ini se, to se nije
ostvarilo. Kako sam ve rekao, ostavio sam ih same u gostinskoj sobi, jer sam imao vanijeg posla, nego da
prisustvujem razgovoru koji za mene nije imao nekog posebnog znaaja. I kada sam se vratio u gostinjsku sobu,
mladia vie nije bilo, a debeljko je platio njegov raun. Oni nisu poli zajedno, i ja ne znam to je dalje bilo.
To je bilo ono nejasno, ona zapreka, koju je detektiv odmah premostio.
Ali ja znam smjekao se on.
I poeo je pripovjedati kako je stranac napunio glavu neiskusnom mladiu o nekim vrlo vanim i tajnim spisima,
koje treba prenijeti preko granice u Bre-itenau. Osim toga pozvao se na njega, Arndta, bratia umara
Wunderlicha. Kako je ova banda saznala za moje odnose s mladim Hauserom ne bih jo zasad mogao rei. Ali ja
u to ve saznati, i udarit u tu estitu drubu dobro po prstima zaprijetio je Arndt u pravednom gnjevu.
Eduard Hauser je onda doista poao po mraku prema granici i tu je bio uhvaen. Uhvatili su ga ljudi, koji su ba
na njega vrebali, jer su znali da e doi. Da, oni su vie znali nego sam taj bezazleni momak.
Sada je priao o ipkama i vrlo odluno tvrdio kako su mladom ovjeku potajno uili krijumarenu robu u
podstavu kaputa, da bi ga upropastili. U vezi s tim spomenuo je, konano, i ono kobno pismo upueno Strauchu
to ga je potpisao kao Sablast ipraja. Trebalo je samo jo jedno kratko obavjetenje kako je Eduard doao na tu
glupu misao, i krmar je bio upuen u sve, a i Wunderlich je tako dosta toga saznao.
234
Nije potrebno istaknuti da su obojica dali oduka svom negodovanju nad tim kolopletom podmuklosti i prevare.
Krmar je bio toliko zaokupljen tim da je sasvim zaboravio pitati ta je bilo s djevojkom upletenom, toboe u tu
itavu stvar, djevojku to je pucala u straara koji je sprovodio Sablast ipraja. On i Wun-derlich su se estili i
dobronamjerno ali beskorisno prepriavali i komentirali dogajaje. Arndt odlui da iskoristi tu priliku i prepusti
ih njima samima.
Gospodo rekao je vi moete o ovom sluaju razgovarati i bez mene. Ja moram, mejutim, obaviti jedan
vaan posao. Pri tom je ustao i posegnuo za eirom i ogrtaem.
Gospodine bratiu obratio se umaru priekajte me ovdje i popijte u moje zdravlje jo jedan ili dva
groga. Nadam se da u se za jedan sat vratiti!
Nekoliko prigovora je kratko odbio, a onda je otiao. urilo mu se da doje to prije na kriminalnu policiju i da
razgovara sa komesarom koji je trebao ispitati stvar Eduard a Hausera i Anjele Hofmann.
U gostinjskoj sobi Zlatnog vola krmar i umar primakoe se sasvim blizu jedan drugoga.
Svaka ast zapeo u beskrajno divljenje pote-njaina krmar. To je pravi ovjek!
Pravi, pravcati potenjak! potvrdio je umar i toliko mu je to bilo ugodno kao da se ta pohvala tie njega
samoga.
A ovaj ovjek je doista va brati?
Sigurno, to ste sami uli.
A kakav je njegov slubeni naziv? On sigurno nije obian detektiv pa ni inspektor kriminalne policije?
Sada se Wunderlich naao u neprilici, jer je krmar Zlatnog vola moda vie znao o zvanju navodnog rojaka,
nego on sam. Ali umar se nije dao smesti. On se dosjetio, svjesno ili nesvjesno, da se dobrom lovakom
latintinom moglo proputovati cijeli svijet. Dakle, mogao se hrabro dalje hvalisati! to vam Pada na pamet,
dragi moj! Detektiv? Smijeno! Inspektor kriminalne policije? Ah! Direktor, kaem vam, dapae generalni
direktor!
235
Krmar se zaudio. Generalni direktor? Toga nema kod kriminalne policije. To ne razumijem prizna on
iskreno.
Da, prijatelju! To mnogi ne razumiju. I ja se sam slabo snalazim. Ali kad ovjek ima takvu rodbinu, mora se
znati snai i u najteim stvarima.
Na taj nain nastavili su razgovor, dok nije i trea aa groga stajala pred dobrodunim umarom, a on je
postajao sve nerazumljiviji. Njegova latintina toliko se razmahala, da se gazda Zlatnog vola poeo braniti:
Ma, prestanite, gospodine umaru! Neu da me drite za budalu.
Arndt je, meutim, sjedio u sobi komesara kriminalne policije, koji ga je najprije uzdrljivo i hladno pozdravio.
Ali kada je Arndt predoio svoju oblasnu legitimaciju, postao je utiviji i ljubazniji.
Smijem li moliti, gospodine Arndt, da mi kaete svoje elje!
Dolazim zbog one mlade djevojke, a naroito zbog onog mladia. Oni su prole noi uhapeni u Ho-henthalu.
To sam, gotovo, i mislio ree komesar. To je najvaniji predmet kojim smo sada zabavljeni. Vi
poznajete to dvoje?
Poznam ih kratko vrijeme, ali zato vrlo dobro.
Imena, porodine prilike i poblie okolnosti pri hapenju?
U sve sam upuen.
Vama je poznato i to da postoji temeljita sumnja da je uhapenik Sablast ipraja?
Pa, ni to mi nije nepoznato! Ali varate se!
To vi mislite, gospodine? Protivno bi tek trebalo dokazati. ini mi se da je taj zadatak lako rijeiti, premda ja
sam ne bih mogao prisei da smo uhvatili pravu Sablast ipraja.
Oh, odmah u vam dokazati da Eduard Hauser nije Sablast ipraja; ta on je moja desna ruka.
Kako? Mladi Hauser je vaa desna ruka?
Tako je! Ja se nalazim ve nekoliko dana u
236
ovom kraju; doao sam da tragam za tajanstvenom Sablasti ipraja. U tu svrhu morao sam osigurati punu
podrku nekog mjetanina. Iz osobitih razloga upuen sam na Eduard a Hausera. Iskuavao sam ga neprimjetno, i
uvjerio se da je ispravan i estit momak, stoga sam ga i uzeo za svoga pomonika.
A sada je uhapen, gotovo, u vaoj prisutnosti kao Sablast ipraja! To je doista sjajno!
Meni stvar ne izgleda tako sjajno ree Arndt ozbiljno. ao mi je Hausera i zato sam doao k vama. On
je nevin i ja bih htio isposlovati njegovo oslobojenje. U tu svrhu mogu pruiti razne podatke i svoja zapaanja te
se nadam da emo tako brzo doi do zadovoljavajueg rjeenja. Smijem li pitati da li vi sami sumnjate u
Hausera? Jeste li ga vi sami drali za Sablast ipraja?
Ne! Ja o ovom mladiu nisam uope nita znao do pred kratko vrijeme.
Dakle, netko vas je upozorio na Hausera!
Jest!
Tko je to bio?
Fritz Seidelmann , sin trgovca iz Hohenthala. On je doao k meni i pokazao mi pismo, koje je Hauser pisao
ovdanjem trgovcu Strauchu i potpisao ga kao Sablast ipraja.
Ja znam o tom pismu!
Vi znate o tom? To je vano. Kako ste o tom saznali?
Hauser mi je sam o tom priao. On je u svojoj bezazlenosti svoju glupost drao za sjajnu dovitljivost, ali se
doskora zabrinuo, jer se bojao da bi mu to pismo moglo prirediti velikih neugodnosti.
Hm! Kako vidite, neugodnosti su se vrlo brzo pojavile.
Ja sam strahovao pred tim. Nadam se da se nee sa slubene strane pridavati prevelika vanost ovom pismu.
Sigurno nee, im se otkrije pravo stanje stvari, premda je pismo samo po sebi dokazni materijal nezakonitog
i kanjivog postupka. Vi me razumijete?
237
II
) -i
Potpuno! Ali treba uoiti da je Hauser pisao onfc kobne retke potaknut na to svojom ljubavlju.
Znam. Njegov otac mi je neto priao o tom. A vozei se ovamo zaljubljeni par mi je dosta toga
ispripovijedao, i ja sam sve vie dolazio do spoznaje da je Eduard Hauser...
...nevin i poten ovjek dopunio je Arndt.
Tako je! priznao je komesar. No, budui da je postupak u toku. mora stvar ii svojim putem. Mi
moemo mladog Hausera tek onda pustiti na slo, bodu, kad budemo imali u rukama dokaze o njegovoj nevinosti.
Moete li pruiti takve dokaze?
Mogu, gospodine komesaru!
Nato je Arndt iscrpno iznio svoja zapaanja kako je one noi promatrao sa krova upe, to se zbiva u Seidelmann
ovoj kui. Preutio je samo stvar sa nakitom.
Komesar je osobito paljivo pratio tok izlaganja.
Vai zakljuci su tako prirodni i stvarni da bih se i ja njima pridruio ree on a da nije uope pitao, zato se
Arndt one veeri uljao oko Seidelman-nove kue.
Ali nastavio je meju ipkama moe biti
razlike.
Moe potvrdi Arndt. U navedenom sluaju radi se sigurno o crnim ipkama sa fino izrajenim uzorkom
polumjeseca i taaka meju crtama, koje se sijeku pod otrim kutom. Slae li se to, gospodine komesaru?
Slae se!
To sam znao nastavio je detektiv. Pretpostavljam da imate ovu ipku, koju ste nali kod Hausera. Ona
sigurno potpuno pristaje uz komad od kojega je odrezana. Dakle, treba traiti kod Seidelman-novih. I jo neto!
Zar mislite da je Fritz Seidelmann tek kod Hauserovih traio konac, kad je ipku htio uiti u podstavu kaputa.
Nikako! A pretpostavimo da su vai navodi ta-ni, on je od kue donio konac i iglu.
Kako ste rasporili Hauserov kaput? ispitivao je dalje detektiv.
238
_ Zarezao sam sa depnim noiem u podstavu.
_- Dobro, dobro! Dakle je av ostao nepovrijejen?
__ Potpuno nepovrijejen! I lako e se raspoznati da li 3e Prvobitni av rasporila tuja ruka, a onda ga opet drugim
koncem saila. To emo odmah ispitati. Hauserov kaput visi u susjednoj sobi.
inovnik se naas udaljio i vratio se s kaputom. Zatim ga je rairio na stolu.
Arndt je briljivo pretraio podstavu.
_ Nisam se prevario! ree konano. Kroja je ivao sa svilom; ali ovdje dolje, vidite ovo mjesto, ono je
otvoreno i saiveno velikim ubodima i prilino jakim koncem.
Trait emo kod Seidelmann ovih ovakav konac, ree komesar. Ako je to sve tano, onda je to takva
prostota i podlost, kakvu nisam susreo u cijeloj svojoj praksi.
I to upuuje na mnogo tota drugo ree ozbiljno Arndt.
A to bi bilo?
Zato Seidelmann ovi toliko nastoje da Hausera proglase Sablau ipraja? glasilo je Arndtovo pitanje.
Iz mrnje, ili ako ba hoete, iz osvete, gospodine Arndt.
Detektiv se smjekao. On je osjeao da je u ovom asu bio jai od komesara jer je doista vie znao od njega.
Dobro, recimo, iz osvete! Ali ova osvetijivost poprimila je takve oblike da prelazi uobiajenu mjeru. Vi
sigurno znate da je Hauser ovdje u gradu primio od nekog stranca vrlo vane isprave, koje je trebao tajno
prenijeti preko granice?
Naravno, znam. Spisi su kod mene. I kad sam ih pregledao, moram priznati, da su oni...
No?
Beznaajni. Po sadraju je to povrno i nabrzi-nu napisana budalatina. Samo jedan spis je podlo iz-mudreni
dopis, s kojim su, vjerojatno, prevarili Hausera. Neke stranice su sasvim prazne.
Arndt se sada po drugi put nasmijao.
239
Vidite, gospodine komesaru, to je ono to sam oekivao. Hausera su zlobno namagarili.
Komesar je oprezno kimao glavom. Tko?
To vam mogu odati. Taj se ovjek zove Micha-lowski.
inovnik skoi.
to kaete?
ovjek se zove Michalowski.
Vama je poznato ime toga varalice?
Zasad samo ime, nita vie. Ali znam njegov lini opis i nadam se da u ui u trag toj hulji. On sigurno nije
raunao da bismo ga mogli pronai. Inae bi dobro pazio da onaj ishitreni dopis, s kojim se posluio da bi
Hausera upropastio, ne doje policiji u ruke. On je, uostalom, prijatelj i znanac porodice Seidelmann .
Komesar zazvidi kroza zube: Zar odatle vjetar pue, gospodine Arndt? O tome me morate tanije izvijestiti.
Arndt mu je podnio tako uvjerljiv izvjetaj da mu je inovnik na kraju vrsto stisnuo ruku.
Vi ste nam uinili vrlo veliku uslugu, gospodi, ne gospodine kolega. Sad mi je sve jasnije. Mladi Hauser
nee dugo sjediti u istranom zatvoru; njegov je sluaj gotovo ve razjanjen. Samo... ne znam, da li vi slutite,
to jo nedostaje?
Jo manjkaju dokazi za krivnju protustranke. Ja vas potpuno razumijem. Sada najprije treba te dokaze
pribaviti. Ja u uiniti to budem mogao. Nastojat u pronai toga gospodina Michalowskog.
To isto emo i mi pokuati slubenim putem. Ja drim, gospodine kolega, da nam ovo nije bio posljednji
razgovor u ovoj stvari.
Stojim vam na raspolaganju, gospodine komesaru.
A gdje se vas moe nai?
Stanujem u Hohenthalu, to jest izvan mjesta, kod umara Wunderlicha.
Ova dvojica se rastanu. Arndt se uputio opet u gostionicu Zlatnom volu. Ovdje ga je snalo veliko iz-
240
nenajenje. Krmar je sam bio u gostinjskoj sobi, a umara nije bilo nigdje.
_ Nestao? udio se Arndt. Kako to?
Gotovo se naljutio zbog samovolje svoga pratioca. Ali bila je dosta kratka krmareva izjava, pa da cijela stvar
poprimi drugi vid.
Za vrijeme vae odsutnosti dogodilo se neto vrlo vano glasio je odgovor. Zamislite: mi smo sjedili
ovdje, gospodin umar ve kod tree ae groga i ugodno eretali o svemu i svaemu; tada Wunderlich
primijeti najedanput da nema svoje duhankese. Mislio je da je nije moda ostavio u saonicama i iziao je da
pogleda. Ja sam gledao kroz prozor; uto se otvore iznenada vrata i uje novi gost.
ovjek isprva nije sjeo, nego je stojei popio rakiju. Pri tom je kao uz put sveo razgovor na Seidel-mannove.
To mi je bilo napadno. Seidelmann ovi Ho-henthal dogajaji od prole noi sve to se vrze ovjeku po
glavi. Stoga sam promatrao stranca malo tanije, i zamislite to sam otkrio! Na ruci kojom je posegao za
aicom rakije, blistao je prsten koji sam odmah prepoznao. To je prsten, padne mi na pamet, koji je juer
Michalovski imao na ruci. Taj sjajan zeleni kamen! Malo sam se zbunio, ali sam se opet brzo snaao i poeo
tanije motriti. Uporedio sam stas stranca sa stasom Michalowskog: srednje visine, gojazan, dobro odjeven! Sve
se podudaralo. Samo .nije imao bradu ni naoare. Nisam ipak bio siguran! Tada mi pogled zapne opet o debelu
ruku sa prstenom. Svakako, pomislim, to je Michalowski! A kad je platio i izlazio, ustanovio sam po dranju i
hodu da se nisam prevario. Moete zamisliti, da mi je svata palo na pamet. Tad je upravo ulazio Wunderlich na
stranja vrata. On je pronaao svoju duhankesu i drao je u ruci, smjekajui se. Ali ja se nisam na to obazirao.
Tiho! -je prekinuo sam ga. Moramo se dogovoriti o vanijim stvarima. Michalowski je upravo bio ovdje. Gle-
dajte, vidite tamo prelazi preko ceste. Brzo, neprimjetno za njim! On vas ne pozna, pa ga moete promatrati.
Utvrdite, kamo je krenuo! umar je zgrabio svoj ogrta, stavio kapu na glavu i nestao kroz vrata. Na-
241
dam se da me je tano shvatio. Nismo imali vremena da bilo to jo razgovaramo. Ja sam uao u trag, a sada
moramo ekati na daljnji razvoj stvari.
To ste odlino uinili odobravao je Arndt Ako Wunderlich bude bar donekle lukavo postupao*
raskrinkat emo momka.
Ova nenadana vijest tako je uzrujala detektiva koji se inae nije dao tako lako zbuniti, da nije htio sjesti, nego je
zamiljeno hodao po sobi gore-dolje, s rukama na lejima. Razliite misli vrzle su mu se po glavi. Krmar ga je
utei promatrao i nije ga htio smetati.
Tada on sam prekine iznenada ovu utnju s po-vikom: Vraa se Wunderlich!
I doista vrata se otvore i umar ude. Lice mu je sjalo. Na zdravlje, gospodine bratiu! smijao se on.
Javljam pokorno da sam se vratio iz lova. Uspjeh potpun. Pronaao sam lisiju jazbinu.
Zaista? Otkrili ste stan gospodina Michalowskog?
Jesam, gospodine bratiu. Stvar asti! uljao sam se za njim i nisam ga putao s vida kroz dvije, tri, etiri
ulice sve do Seilerove ulice. Tamo je uao kroz iroka kolna vrata kue, koja nosi ime po onoj poznatoj
drogeriji K modroj zvijezdi. Preao je dvoritem i uao u dvorinu zgradu. ekao sam neko vrijeme, ali se
Michalowski vie nije pojavljivao. Stanuje li on ovdje, razmiljao sam. Konano sam uao u drogeriju i kupio
vreicu praka protiv gamadi. Za psa! rekao sam vlasniku duana. ivotinja je puna gamadi! Tako
smo zapoeli razgovor i konano sam mogao onako uzput postaviti pitanje do kojeg mi je bilo stalo. Vidio sam,
upravo, unii kroz kapiju jednog gospodina, kojega po imenu poznam iz Hohenthala. On je prijatelj, ako se ne
varam, trgovca Seidelmann a...' i vie nisam trebao nita rei. Drogerist me odmah prekine i ree: ,Ah, vi mislite
gospodina Michalowskog?* l Naravno! Zar on stanuje ovdje u kui?' ,Da, zasad! On je, kako znate, s one
strane granice, ali esto dolazi poslovno ovamo u grad. Onda redovito odsjeda kod udovie Hempel u dvorinoj
zgradi.' ,A, tako! On boravi;
povremeno dulje ovdje u gradu?' ,Tri do etiri puta|
..J
242
godinje, uvijek po sedmicu dana, a katkada i due. Ako sam dobro upuen, on je veletrgovac prejom i
tkaninama svake vrsti!' ,Tako, tako!' rekoh. ,To ne znam, ali mene se to i ne tie. Pitao sam samo zato, -jer
sam ga vidio u Hohenthalu sa Seidelmann ovima, i tu sam uo da je to neki gospodin Michalowski.' No, ja sam
saznao to sam htio znati, platio sam svoj praak protiv gamadi za psa koji mi, nadam se, nee, zamjeriti ovu
neopravdanu klevetu; spremio vreicu i otiao. I sad sam ovdje i raspolaite sa mnom i dalje, gospodine bratiu!
Svoj grog sam poteno zaradio. Sva tri, dragi Wunderlich! Moram vas pohvaliti. ini se da ste promaili
svoje zvanje. Vi ste trebali biti detektiv!
Ovaj lijepi uspjeh to ga je tako nenadano postigao dobroduni umar, imao je za posljedicu, da se Arndt istoga
asa ponovo uputio na kriminalnu policiju i saopio komesaru da je pronaao stan Michalowskog. Naravno,
komesar je bio ugodno iznenajen, premda je detektivu potajno zavidio. On bi tako rado bio ovaj uspjeh
proknjiio u korist svojih ljudi. Ali ovo je ilo u prilog same stvari, i time se mnogo postiglo. Arndt i komesar
dogovarali su se jo gotovo cijeli sat. Ponovo se govorilo o ipkama koje su, prema Arndtovim navodima,
Seidelmann ovo vlasnitvo.
Naredit u da se kod njih izvri premetaina izjavio je komesar.
Ali se Arndt protivio. To vam zasad ne bih savjetovao. Seidelmann ovi bi odmah znali da se ulo u trag
njihovom spletkarenju, obavijestili bi svoga pomonika Michalowskog i oteali bi nam svako nae daljnje
traganje.
To je komesar shvatio. On je pristao da ovu stvar nee jo par dana dirati. Obeao je Arndtu da e olakati
poloaj mladom Hauseru i Anjeli Hofmann, kolikogod mu bude mogue. Samo je pitanje vremena da otpusti iz
istranog zatvora najprije Eduard a Hausera, a onda i djevojku.
Zasad je detektiv zavrio svoje poslove u gradu. U dvoritu Zlatnog vola sjeli su opet u saonice da se
zadovoljno vrate u umariju u hohenthalskoj umi. Pu-
243
tem je Wunderlich, po svom starom obiaju, ipak neto mumljao i brundao, premda je bio odlino raspoloen.
Lijepu ste mi poparu skuhali, sa svojom tajan-stvenou, gospodine bratiu! ree, toboe, srdito ali uz
potajni smijeak.
A to bi to bilo? ispitivao je Arndt.
Mi smo ipak bratii pred ljudima?
No, sigurno! Zar se nisam u Zlatnom volu prema tome i ponaao?
Jeste, ali vi ste me samo povrno uputili u svoje namjere i u svoje prilike. Ispituje me taj krmar, prokleti
trova, o poloaju moga bratia. A momak zna svakako vie o tim stvarima od mene i natjerao me tako u kripac
da mi je sve prisjelo. Ne, nemojte se smijati, dragoviu moj, to nije bilo lijepo od vas!
to znai to: nije bilo lijepo? smirivao ga je Arndt. Ja nisam mogao prije vremena otkriti sve svoje karte.
~vise nije nita rekao nego je znaajnim kimanjem glave pokazao prema sluzi Christianu koji nije smio uti da je
Arndt detektiv i da se ovdje radi o lovu na Sablast ipraja. To je umar shvatio. Mahnuo je samo rukom, a onda
se sagnuo postrance prema Arndtu i apnuo mu u uho: A to e biti sa pravom Sablasti ipraja?
Odgovor je bio isto tako tih i skrovit: Uhvatit emo je iduih dana, moda ve sutra ili prekosutra.
Hej! Pri tom moram sudjelovati!
To smo ve zakljuili. Vi ete ii sa mnom! Imate li vremena veeras?
Za to, uvijek!
Onda ete danas jo neto doivjeti. Imam, naime, sastanak sa Sablasti ipraja. Vi ete me pri tom pratiti.
14.
NAJTEE UINI NAJPRIJE
Skoro u isto vrijeme dok je Fritz Seidelmann sjedio u Zlatnom volu s trgovcem Spenglerom, koji se u gradu
zvao Michalowski, prolazio je selom Hohen-thal lijenik rudarskog udruenja dr Werner. Uao je u jednu
siromanu kuicu i otvorio u hodniku jedna vrata. Lo zrak ga zapahne tako da je oklijevao da uje.
Dobar dan, gospodine doktore! Blijedi ovjek upalih obraza stajao je za stolom na kojem je leala daska za
crtanje.
Ali, Wilhelmi, kako vam je zrak lo, kao da je okuen prekoravao je lijenik. ovjek samo slegne
ramenima.
Ne mogu pomoi.
Dajte prozraite!
Tako je studeno, gospodine doktore, a njih tamo trese groznica! Zar smijem onda zraiti pod ovakvim
prilikama?
On pokae prema jednom kutu sobe. Tamo je na bijednim leajima leala ena i troje djece; oni su izgledali tako
jadni i mravi da bi se ovjek mogao prestraiti. Njihova je mravost bila vidljiva jer su im tijela to su se tresla
od groznice bila oskudno pokrivena starim komadima odjee.
Pa, ipak treba zraiti! ustrajao je lijenik.
Hladno je, hladno javi se bolesna ena.
245
ujete li? uzdahne mu. Molim, zatvorite vrata! Propuh je! Moja ena i maliani mogli bi od toga
smrtno stradati.
Naloite!
ovjek opet slijee ramenima. ime, gospodine doktore? Ugljen i drva stoje novaca!
Pa, vi zarajujete!
Da, ja zarajujem! Znate li, koliko? Wilhelmi prie vratima i zatvori ih, usprkos lije-nikovom pogledu, koji
to nije odobravao.
Svakako koliko vam je potrebno. Vi ste crta uzoraka. To je unosan posao!
Crta uzoraka kod firme Seidelmann i sin! ree ogoreno Wilhelmi. Razumijete li, to to znai?
Lijenik se ugrize za usnicu i zauti, jer je znao to to znai. Godinama vri svoju teku slubu kao lijenik
rudarskog udruenja i sirotinje u Hohenthalu i okolici. Pri tom dolazi u vezu sa svima slojevima naroda;
upoznaje siromaka i bogataa, ljude visokog poloaja i one sa najnieg stupnja ljestvice, susree e- || tite i
pravedne, ali se sastaje i sa nitarijama. Istinu za volju mora priznati, da Seidelmann ove ne moe ubrojiti
meju estite i pravedne ljude. Sjetio se broj- J nih doivljaja. Sjetio se onoga prizora kod veere po- slije
predavanja rentijera Seidelmann a, kada se poja- l vila u kui bogatog poduzetnika siromana ena, i kad su je na
onako sramotan nain izbacili. Mjesni upnik nije bez razloga napustio zajedno s njom onaj krug | ljudi u kojem
se ne osjea ni daak ljubavi prema J blinjemu, i gdje nema socijalne pravde.
Da, razumijem vas potvrdi on Wilhelmovo prijekorno pitanje. Koliko zaraujete? ovjek pokae na
dasku za crtanje.
Ovdje vidite pet novih uzoraka! Ja sam napra- | vio nacrt i izveo ga. Radio sam na tome pune dvije ^ sedmice.
Gospodin Seidelmann platit e mi za svaki na- j crt etiri marke, dakle, svega dvadeset maraka, a on | e s tim
uzorcima, koji su za njega zakonom zatieni, | zaraditi puste hiljade!
Neka! Dvadeset maraka nije malo!
246
Nije malo? Ah, dragi Boe! Deset maraka na sedmicu za estoro ljudi, a od tih je etvoro bolesno!
Da bi potvrdio svoje navode o broju ukuana, pokae crta na hladnu pe, uz koju je uala na niskoj klupici
stara ena koja se, drui od zime, umotala u poderanu flanelsku maramu. Bila je to Wilhelmijeva punica.
Jednako! Njeno stanje se nije popravilo, dapae, pogoralo.
_ Hm! A kako je bolesnicima? Pogledat u!
Lijenik prie eni i povrno je pregleda. Nije nita bolje ree on. Mogu vam samo ponovno savjetovati
da se pobrinete da bude toplo! A to je s lijekom?
Nisam ga jo nabavio.
Niste? Zato niste? Ja sam izdao doznaku i odredio da je odnesete u apoteku. Sad se Wilhelmi uspravio.
Vi ste, dodue, odredili, gospodine doktore, i ja sam bio tamo, ali su mi uskratili lijek, jer nisam imao ime
platiti tri marke. Osim toga, dugujem jo etiri marke za proli lijek. Gdje da doem do novaca? Nemam ni
pfeniga u depu.
To je teko! uzdahne lijenik. Ah* lijek je bezuvjetno potreban. to emo uiniti?
Ja bih znao jedan izlaz, gospodine doktore! Vi niste samo lijenik rudarskog udruen ja, nego ste i lijenik
sirotinje. Ne biste li mi mogli pomoi, da dobijem lijek badava ili da rni jo jedanput pozajme novac.
Dr Werner slijee ramenima.
Naravno, mogu pokuati. To je kako stoje stvari ovdje ak i moja dunost. Ali, dragi moj, ne jamim za
uspjeh. Vi znate da je opina siromana. Kod ovakvih molbi uzimaju se u obzir najprije oni, koji su bez ikakve
zarade. A vi ste jo uvijek u radnom odnosu. Recite mi, jeste li kada razgovarali s gospodinom Seidelmann om o
svom poloaju?
Wilhelmi se smrkne, a njegove se usne vrsto stisnu. Jesam ree on ali on ne eli da se njegovi radnici
obraaju sirotinjskom lijeniku.
247
To je njegovo pravo i to mu se ne moe oduzeti, dok svoje ljude donekle plaa. Po mom miljenju za vas
postoji samo jedan izlaz: traite drugo zaposlenje!
Ja nisam nita drugo izuio.
Crtajte za drugog poduzimaa!
Zar ima ovdje netko drugi? Ako prekinete sa Seidelmann ovima, ne moete tako lako nai drugi posao. Zato
su se ve pobrinula gospoda Seidelmann .
Na ispaenom Wilhelmijevom licu javi se ukoeni izraz. On je bio estit ovjek, ali pod utjecajem tekog
iskustva, postao je mualjiv i ogoren.
Dakle, odluite se! ree lijenik. Hou li vas prijaviti kao socijalno ugroenog?
Opet sam postao neodluan, gospodine doktore. A to onda, ako nakon toga ne dobijem vie posla? Lijenik je
asak razmiljao.
A kako bi bilo predloi on da od gospodina Seidelmanna zatraite predujam?
Taj ne bih dobio. Ve mi je pozajmio etiri marke!
Sveti Boe! usklikne izvan sebe lijenik. Pa to je oajno!
On se uputi opet prema leaj ima u krajnjem dijelu sobe i pone bolesnike, ovoga puta i maliane, pomnije
pregledavati. Ali zaas se opet naglo uspravi.
Wilhelmi! Ovo dijete samo to se nije uguilo! Zar to niste primijetili? Treba odmah zarezati! Crta uzoraka
zgrabi se za srce:
Jesam, gospodine doktore! Ali mene ne moete prekoravati. Ja sam poslao po vas, nita manje nego pet puta,
a jedanput sam bio i sam kod vas.
Da, da, nisam bio kod kue.
Ja sam vaoj gospoji rekao, kakvo je stanje ovdje, a vi ste mi po njoj poruili da ete doi ako bude potrebno.
Pa, kako sam mogao slutiti, da je tako opasno?
Vaoj je eni reeno da je u pitanju ivot djeteta.
No, da ublaavao je lijenik, dok je vadio iz torbe svoj pribor i boicu sa tekuinom za unita-
248
nje klica. Tko god doje k meni, prikazuje svoje tanje kao vrlo kritino. Pa, kad bih se svakomu od njih
odazvao, bio bih za mjesec dana do sri iscrpljen. A sada, dojite ovamo i drite djetece! Ja u zarezati. Crta
uzoraka poslua, ga lijenik napravi zarez u drijelu djeteta tako da je moglo opet donekle slobodno disati.
_ Tako ree on tada a sada u vam rastumaiti, kako ete dijete hraniti. Pribavite komad crijeva i sveite ga
za jednu cjevicu, koju stavite djetetu u usta, a u crijevo ulijte mlijeko.
Mlijeko?
Da, i goveju juhu!
Lijepo! Goveja juha! ponovi Ijutito crta uzoraka.
Ali prije svega lijek. Morate ga svakako nabaviti. Vaa ena mora svaka dva sata uzeti jednu punu veliku
licu, a svako dijete polovicu.
Onda e ve kod treeg obroka boca od tri marke biti prazna.
Nabavite, onda, jo jednu! Ja u odmah poduzeti potrebne mjere da se uredi va sluaj i razgovarat u u
opinskom uredu. Po mlijeko i goveju juhu poaljite svoju punicu mojoj eni! A onda nastojte da vam
Seidelmann to prije isplati vau plau, da moete nabaviti.drvo i ugljen i ostale ivene namirnice! Moda e
vam uz to ipak dati jo mali'predujam. Stisnite zube, Wilhelmi, i ne gubite odvanost! Ovako se dalje ne moe!
Dr Werner ode.
Crta uzoraka priao je zaleenom prozoru, dah-nuo u led i napravio mali otvor, kroz koji je gledao za
lijenikom. inilo mu se da e sad na divlje kriknuti i tako sebi dati oduka. Ali iznenada sklopi ruke. ,Boe,
pomozi nam! Propadamo!' Ovaj vapaj htio je provaliti preko njegovih usana, ali ga je obuzdao. Nekad je molio i
on, ali kasnije pritijenjen bijedom i nevoljom poljuljala se njegova vjera u Boga i u ljude. Sad je iznenada
osjetio neiju ruku na svom ramenu. Prila mu je punica. Ona je bila pobona ena; oskudijevala je s njima,
trpjela i smrzavala se, pa je ipak jo uvijek nala za njega rijei utjehe. Ona ga je
249
poznavala i znala je to se s njim dogaja. Drala je u ruci staru od itanja istroenu pjesmaricu i pruila je
oajnom ovjeku otvorenu stranicu, a mravim prstom uprla u mjesto, koje je prualo utjehu.
Sto e mi to? upita on gorko. Ostavi staru knjigu. Ona nam ne moe pomoi!
Knjiga ne moe pomoi ustrajala je starica, ali moe onaj o kome se u njoj govori.
Bog? Prezir mu zaigra oko usana.
Sinko, ne grijei! opomenu ga starica. On je zapovjedio gavranima da hrane Eliju; nahranio pet tisua
ljudi sa pet hlebova i dvije ribe, zato...
Ostavi to, majko! prekine je zet. Ja bih bio sretan, kad bih sada imao samo jedan hljeb a riba se
odriem unaprijed! Jesi li ula to je rekao lijenik? Najprije e mi pribaviti mlijeka, govedske juhe, a moda i
lijek. A onda e doi novi izdaci. A zna li ti, koliko ja imam novaca?
Zasad nema nikakvih novaca.
Ni novia! Ni pfeniga! Pa, kako e onda kupiti drva, ugljen i petrolej za svjetlo? A bez svjetla ne mogu
slijedee noi raditi, a moram zavriti crtariju
uzoraka.
Ne bi li ipak pokuao jo jednom kod Seidelmann a? oprezno je nagovarala starica. Lijenik te je
takojer upuivao da to uini.
Nema nikakvog smisla. Seidelmann ne da nita.
Onda ga podsjeti na kasu pomoi.
Kakvu kasu pomoi.
Sirotinjsku kasu, za koju se sakupljalo u nedjelju.
Wilhelmi se htjede ogoreno nasmijati.
Ja nisam bio u nedjelju u krmi kad je rentijer drao svoje predavanje, ali mislim da se od ovdanje sirotinje
nije moglo mnogo sakupiti.
Pa, ipak je svaki dao neto!
Dakle, i ti?
Stara je ena porumenila, kao da je zateena pri nedoputenom djelu.
Zar sam mogla drukije? upita plaho.
Mislio sam da ti nema novaca!
Imala sam dva pfeniga. Doji da ti priam! Dok
si ti mislio da spavam, ja sam plela par arapa za uiteljevu enu. To se moe i u tami.
Wilhelmi namrti elo. Tako, tako umjesto da se odmara i donekle ugreje u postelji, koja nije drugo nego
hrpa dronjaka, ti rtvuje odmor i zdravlje! Koliko si zaradila na tom tajnom poslu?
Trideset pfeniga.
Dobro! To je tvoja zarada; ja nemam pravo pitati kako si utroila novac. Ali ipak sam radoznao to si s tim
uinila.
To ti radije neu rei pokuavala je starica izbjei odgovor. Ali kad se on namrtio, nastavila je brzo:
Sjea li se da sam ovih dana nala nekoliko cigara straga u komodi pod starim stvarima?
Sjeam. Bilo je sedam komada. Mora da sam ih ostavio onamo u sretnija vremena i zaboravio na njih.
Misli? smjekala se starica.
No, rei u ti istinu. Takvo to ne zaboravlja pu-a kao ti! Prije toga rekao si kako bi rado puio opet jednu
cigaru.
Pa, da, katkad se ne moe vie svladati, pa ti uteknu ovakve glupe rijei.
Vidi, tada sam ja potraila posla da zaradim nekoliko pfeniga.
Wilhelmi je zurio u staricu, kao da joj hoe prodrijeti do dna due. A to si uinila s novcem? upita on
polagano.
Kupila sam cigare... pst, nemoj me grditi. Samo najjeftiniju vrstu, uzela sam sedam komada za dvadeset i
osam pfeniga.
A onda si rekla, da si ih nala.
Da, rekla sam!
Njene su oi sjale. Ona je s njima gladovala i oskudijevala; rtvovala je noi da ispuni svome zetu nepromiljeno
izraenu elju. On se raznjei. Morao se okrenuti da sakrije suze koje su mu navirale. Tada se brzo povrati,
privine staricu k sebi i poljubi joj siJedu kosu.
251
Majko ree ti si doista prava majka! A to sa cigarama, to me obavezuje! Ti si tako nesebina i tako
portvovana. Neu da me ti postidi. Idem Seidelmann u! Bit e to teak put, ali pomislit u na tvoju arapu i na
tvoje cigare i bit e mi lake!
Kada misli poi?
Odmah sada! Inae bi mi moglo ponestati hrabrosti.
Tako treba! pohvali ga starica. Moja baka je uvijek govorila: Najtee treba izvriti najprije!
Martin Seidelmann nalazio se u svojoj poslovnici, kad je crta uzoraka Wilhelmi uljudno pokucao i skromno
stupio preko praga.
Donosite li nove uzorke? upita Seidelmann ne okrenuvi glavu.
Zvuk njegova glasa bio je takav da je crta smjesta izgubio svoju teko skupljenu hrabrost.
Jo ne prizna plaljivo. Tek e sutra ujutro biti gotovi.
Tako? emu onda imam ve danas zahvaliti za vau posjetu?
Na uvredljivu porugu, koja je izbijala iz tog pitanja, Wilhelmi htjede gnjevno planuti, ali pomisli na onih sedam
cigara i na svu bijedu kod kue i svlada se.
Moja ena i djeca lee teko bolesni. Upravo je bio lijenik kod njih i rekao da se na svaki nain moram
pobrinuti za ogrev, dobru hranu, a prije svega za lijekove. Izjavio se spremnim da mi trenutno pritee u pomo. I
tako sam mislio sam ah, ta, gospodine Seidelmann e, ne gledajte me tako mrko kao da sam va najljui
neprijatelj. Vi biste mi trebali pomoi. Ne znam to da radim? Sutra ujutro donijet u vam uzorke, ali danas
trebam hitno nekoliko maraka. Ne biste li mi taj novac predujmili, gospodine Seidelmanne?
Ne -- odjekne hladno i tvrdo.
Ali novac vam je siguran.
Ve mi dugujete etiri marke.
252
To je tano, ali vi ste bogati i svejedno vam je hoete li mi sutra ustegnuti etiri, osam ili deset maraka.
_ Ne, to mi nije svejedno. Trgovac mora da se strogo pridrava trgovakih naela. Odstupi li od njih, imat e od
toga samo neprilike.
Ne sjeam se, da sam vam ikada pravio neprilike usprotivi se Wilhelmi.
O, da, dragi moj.
A kad je to moglo biti
Evo, upravo sada! Vi znate da je moje naelo da nikada ne dajem predujmove. Kod vas sam to iznimno bio
uinio, a sada umjesto da vratite novac, traite novi predujam. To je poneto nezgodno, dragi moj. Kad bih
dozvolio da takve stvari preotmu maha na kraju bih odnio hlae na tapu, a vi se uope ne biste rijeili dugova.
Uvidjet ete i sami da vam zbog vaeg vlastitog dobra moram odbiti molbu.
Ali, gospodine Seidelmann e! Ta, zamislite: bolesnici, zima! Taj rnali iznos trebam, tako mi Boga, samo da
ublaim onu najgoru bijedu.
Ne priajte kojeta, prijatelju! odsjee trgovac gnjevno. Vi ste mali ljudi uvijek u najgoroj bijedi, i
mislite da su oni koji su se marljivim radom i krajnjom tedljivou uspjeli izdii samo zato tu da vae
profukane kune blagajne opet dovode u red. Ostavite me sa svojim jadikovkama u miru. Radije malo bolje
gospodarite sa svojim prihodima!
Wilhelmi stisne zube i proguta ogoreni odgovor pomislivi na sve ono kod kue, a prije svega na savjet koji mu
je dala starica.
Imam jo jednu molbu protisne napokon.
Jo jednu? Valjda nije ta u vezi s onom prvom?
Na alost jest - prizna crta. Nikako mu nije uspjelo, da svlada drhtanje svoga glasa.
Dakle, ta je? upita Seidelmann nestrpljivo. Kako vidite nemam vremena za prazno naklapanje.
253
Ni
Gospodine Seidelmann e, vi me poznajete. Nitko ne moe o meni rei neto zlo. Uvijek sam se asno ponio, a
kad me pritisla nevolja, nikome to nisam pokazivao. Nikada jo nisam moljakao, jer se cijelo moje bie tome
protivi.
Na stvar! Potedite me tog dugog uvoda, to hoete?
Danas mi je voda dola do grla, gospodine Seidelmanne nastavi Wilhelmi, dok su mu se reenice jedva
otkidale od ustiju. Moram se boriti; otac sam obitelji. Zato ne smijem odustati ni od ega to bi mi moglo
pomoi. Vi mi odbijate predujam. Dobro, povlaim to. Ali pitam vas: zar biste li mi i jednu malu pripomo,
milostinju takojer odbili?
Milostinju? Kako to mislite?
Pomislio sam, na mali poklon iz sirotinjske blagajne za koju je va gospodin brat u nedjelju sakupljao.
To se mene ne tie. Obratite se na mojeg brata. Naravno trenutno ne moete s njim razgovarati. Dojite
ponovo uvee.
Na Wilhemijevu licu odrazi se zaprepatenje, muka i oaj.
Gospodine Seideilmanne zavapi on vi ne znate to od mene traite! Da ekam do veeri i da se izjedam
od brige i neizvjesnosti, to je previe. To ne bih mogao podnijeti. Preklinjem vas, uinite sa mnom iznimku. Va
gospodin brat je dobar ovjek, on me sigurno ne bi odbio, i nee vam zamjeriti, ako se bez njegove dozvole
posluite u moju korist s nekoliko maraka.
ovjee, kako vi to sebi zamiljate? plane Seidelmann . Ja, dodue, upravljam blagajnom, ali smijem
isplaivati iznose samo po narejenju rukovodioca. Osim toga, htio bih vas pitati da li ste u nedjelju uope
prisustvovali sastankuc
Ne prizna crta. Imao sam svoga posla, i......
Dobro, dobro! presijee ga Seidelmann . Budui da stvari tako stoje, ne treba da gajite nikakve nade
neete dobiti nita.
_ Gospode. Boe, a zato ne?
Jer svakako najprije dolaze u obzir oni koji su prisustvovali sastanku i suglasili se s visokim ciljevima moga
brata, a: kudite uvjereni da je takvih molbi ve dosta stiglo. >
Wilhelmi duboko udahne zrak. Shvaam to, gospodine Seideimanne ree utueno. Bijeda je ovdje u
brdima velika. Ali vjerujte mi, moja se obitelj trenutno ubraja meju one kojima je pomo najhitnija. Ne, molim
vas dopustite mi da dovrim. Meni samome nije nikako bilo mogue, da u nedjelju prisustvujem sastanku, ali
moja je punica bila tamo. Pouzdano znam da je za sakupljanje novca, koje je pri tom bilo odrano, rtvovala
svoja posljednja dva pfeniga. Dakle, u svakom sluaju ubraja se meju one koji su djelom pokazali da su
suglasni s visokim ciljevima vaeg gospodina brata. Uzmimo, dakle, da govorim u ime te stare ene, koja je sa
mnom zajedno u nevolji. Zar se na taj nain ne bi moglo urediti da.....
Vrlo ste snalazljivi, moj dragi Wilhelmi smjekao se Seidelmann i tvrdi okrutni izraz pojavi se na njegovu
licu. inilo se, kao da svjesno uiva u patnjama ovjeka koji tu pred njim stoji kao skrueni molitelj, kao da mu
ini zadovoljstvo to je crtau mogao prirediti te gorke asove.
Vi pronalazite sve vie smicalica da biste nali izlaz iz svojih neprilika. Ali moram vam objasniti da to ne ide
tako kako to vi zamiljate.
U tom asu podigne Wilhelmi glavu. Jednu, dvije sekunde zaprepateno je gledao lice svoga muitelja. Ono to
se na njemu odraavalo bila je sama neumoljiva krutost. Ovdje se ne moe nadati nikakvoj pomoi. Crta se
uspravi. Na njegovu se licu pojavi vrsta odluka da nee dopustiti da ga se dalje mui. Ve je htio otvoriti usta da
izree odlunu rije, koja e okonati beskoristan razgovor, kad li odjednom Seidelmann, koji kao da je umio
itati u njegovu licu i dranju, stane poputati.
Wilhelmi ree i stade pred crtaa. Vi znate da sam vam uvijek bio sklon.
254
255
ovjek ga sumnjiavo pogleda, jer na takav ton; nije bio navikao kod trgovca.
Je li tako ili nije nastavi Seidelmann .
S druge strane znate in da sam uvijek dobroj radio izbjegavajui odgovori Wilhelmi.
Radio ne radio, zbog vas ne mogu mijenjati svoja naela, ali moda se stvar moe na drugi nain rijeiti.
Kako ste sad radili? Prema bojama, ili kao cjelinu?
Kao cjelinu.
Dakle, od onih pet je nekoliko uzoraka gotovo?
Ve etiri. Posljednji sam zapoeo juer prije podne.
Pa onda izreite ta etiri i donesite mi te listove prijeko Tada bih vam mogao isplatiti vau zaradu, a da se ne
ogrijeim o svoja naela, a ni ne izloim gubitku.
To bi bio izlaz! odahne Wilhelmi olakano.
Na to jo nisam ni pomislio.
Dakle, idite! Ja u vas ovdje priekati. Wilhelmi odjuri, i nakon kratkog vremena povrati se bez daha.
No, da vidimo! ree Seidelmann milostivo.
Uzme crtarije u ruku i stade ih promatrati. Lice poprimi smrknut, nezadovoljan izraz. Tada pristupi prozoru da
bolji vidi.
Hm promrmlja razoarano.
Wilhelmi odjednom osjeti kako se sva njegova nada rasplinjuje. U istom mu se asu obrati Seidelmann.
Jesu li to originalne crtarijec upita trgovac promatrajui Wilhelmija ispitljivo. Mislim, naime
jesu li to vae vlastite skice i zamisli?
Svakako.
Niste li neto slino ve prije vidjeli?
Ali, gospodine Seidelmann e, emu ta pitanja?! Svi uzorci, koje vam predajem moji su vlastiti pronalasci.
Hm! U ovom sluaju izgleda da se varate Promislite malo!
256
Ne mogu se sjetiti nijednog uzorka koji bi bio slian ijednome od ova etiri.
Zar zbilja! A ipak je jedan leao ovdje kad ste posljednji puta bili kod mene.
Wilhelmi se tre kao pod udarcem bia.
To to nisam vidio promuca on.
Leao je tamo na stolu, upravo pred vaim oima.
Tako mi Boga, o tom nemam pojma.
Ostavite samo Boga po strani, moj dragoviu! Ja u vam cijelu stvar objasniti. Neki crta uzoraka traio je
kod mene zaposlenje i poslao mi jednu od svojih crtarija. Leala je tamo na stolu, upravo vama pred nosom. Eno,
tamo! Boje i linije oigledno su vam se usjekle u mozak a da moda toga niste bili svjesni.
Nemogue!
Pa, ipak mora da je tako jer sve ove etiri crtarije potpuno su sline onom uzorku.
Takvo neto ne, gospodine Seidelmann e, tako neto mi se uope ne moe dogoditi.
Nemojte samo to tvrditi! To se moe dogoditi i najveem umjetniku, i najboljem i najpouzdanijem radniku.
Ne biste li, molim vas, moju crtariju usporedili s onim ostalima?
To, na alost, ne mogu jer sam uzorak vratio. Wilhelmi bespomono spusti glavu.
I to jo prostenje.
Da, to je loe za vas i ao mi vas je. Ali tu se ne moe nita izmijeniti. Pod tim okolnostima vai su radovi za
mene bez vrijednosti.
Iza te krute odluke slijedila je kratka utnja. Tada Wilhelmi po posljednji puta pokua da spasi svoju stvar.
Zar je usporejivanje mojih radova s onom crtarijom posve nemogue, gospodine Seidelmann e?
Nemogue ba nije. Morali bismo dostaviti vae radove ili traiti ponovo onaj uzorak. to bi vam bilo milije?
Razumije se ono drugo, tada bih se mogao sam uvjeriti.
17
Sablast ipraja
257
Hm, dragoviu moj, zar mi moda ne vjerujete?
Ali, gospodine Seidelmann e, ta kako bih se
usudio.....!
Dobro, dobro. Ostanimo kod stvari. I u najpovoljnijem sluaju trebat e vremena. Zasada, dakle, ostajem pri
tom da mi va rad nije potreban.
A a novac?
Valjda ne traite da u platiti rad koji je za mene potpuno bezvrijedan?
Crta uzoraka vrtio je kapu u ruci. inilo mu se da e kriknuti od oajanja, no svlada se i skupi svu svoju snagu
za posljednje pitanje: A predujam, gospodine Seidelmann e?
Martin Seidelmann bijesno skoi. Predujam? to pitanje sada zaista vie nisam oekivao! Nisam vam ga
dao ak ni onda kad sam bio uvjeren da ete mi sutradan donijeti svoje radove; sada pak kad znam da e proi
vie tjedana prije nego to ete mi donijeti neto novo, mogu vam ga jo manje odobriti.
A od ega da dotada ivim?
Promisli prije! ree Seidelmann takvim tonom koji bi i najdobroudnijeg i najstrpljivijeg ovjeka doveo
do bjesnila.
Crta uzoraka zakrgue zubima: Znate li vi, kome su bile upravljene rijei koje ste upravo izrekli? upita
druim glasom.
To je uzreica.
Samo su se uvrijeile kao uzreica, gospodine Seidelmann e: prvobitno su to bile biblijske rijei. Taj je
odgovor dobio Juda Iskariot kad se pokajao za svoje djelo i onih trideset srebrnika bacio pred noge sveenicima.
Moda.
Nato je otiao i objesio se. Zar da i ja to isto uinim?
Moj dragi, od kakve bi koristi vaa smrt bila vaoj porodici upita Seidelmann hladno, gotovo podrugljivo.
To su iskuenja iz kojih ovjek izlazi ojaan i proien.
258
Ili pak u njima propada. Ako je Bog doista ljubav, onda ne moe ovjeka dovoditi u takva iskuenja.
To su bespotrebna raspravljanja za koja nemam vremena. Molim vas, ne trudite se dalje.
A to e biti s one etiri crtarijec
Njih u zasad zadrati da bih ih usporedio s onim drugim radovima. To je prema vaoj elji. Iza toga ete
dobiti odgovor. Za danas smo zavrili.
On se okrene od njega. Wilhelmiju je bilo kao da e se zaguiti. Otetura napolje. Strahovita zimska studen udari
mu u lice; to ga opet osvijesti. Zaustavi se i pogleda niz ulicu. to sada? upita sam sebe. Kod pomisli na kuu
podie ga jeza. Kako li e sad tamo praznih ruku stupiti preko praga. Bijeda i nevolja njegovih dragih opet e mu
parati srce, a on im nee moi nita obeati. Naprotiv, morat e im donijeti vijest da ni sutra ni prekosutra, a ni
slijedeih dana nee dobiti nikakvih novaca.
Beskrajno ogorenje podie izmuenog ovjeka. Da s poslom zapone opet sve iznova, da izmisli i izvede nove
uzorke? Bez hrane, svjetla, tople sobe i novaca za lijekove, koji e bolesnicima donijeti olakanje, na to se nije
moglo ni pomisliti.
Koraajui sporo, sputene glave naao se ubrzo pred svojim stanom, pa zatim u sobi gdje je stajao njegov crtai
stol, a u kutu leaj njegove ene i djece. Punica ga nije trebala ni pitati za uspjeh njegova tekog puta. Vidjela je
na njemu, kako stvari stoje. Pozove ga na stranu; neka joj barem tako ispria da to bolesna ena ne bi ula.
Kad je Wilhelmi starici ispriao svu svoju nesreu i jad, pogladi ga ona svojom uvelom rukom po elu, htijui ga
utjeiti.
A, ipak ne smije izgubiti hrabrosti i vjeru u Boga! opomene ga. Ostani asak ovdje. Otii u za to
vrijeme do supruge dra. Wernera i donijeti ono to nam je obeao. Kad se vratim preuzet u pasku nad
bolesnicima, a ti poji do Crvenog mlina svome bratu- Ako ti ni on ne bude mogao pomoi, barem mu ispriaj
sve to te mui; ponekada je i to veliko olak
259
sanje. Wilhelmi kimne glavom. Bio je sporazuman sa svime i na sve spreman; njegova volja i odlunost bile
su skrene.
ekao je gotovo jedan sat na povratak starice. Kad je stigla, dovezla je na saonicama kruha, jedan lonac mlijeka,
a jedan juhe, neto maslaca i etiri jaja. Dovukla je i vreu ugljena i veliki sveanj drva. Bila je puna zahvalnosti
prema lijenikovoj obitelji, koja joj je to sve poklonila.
Njene rijei, koje su umirujui djelovale i na bolesnicu, poneto su razvedrile crtaa. Bez protivljenja dao se
izgurati kroz vrata i otputio se prema Crvenom mlinu do svog brata. Ovaj je, dodue, bio i sam u nevolji, ali je
bio neobino dobar. Ako mu i ne bi mogao pomoi, moda e znati neki savjet, a u svakom sluaju imat e za
njega bar prijaznu rije shvaanja i suuti.
15.
U CRVENOM MLINU
Wilhelmi je poprenim putem iao iz sela prema Dubravi; na putu do nje nalazio se mlin izgrajen od crvenih
opeka. Zbog toga su ga u okolici nazivali Crveni mlin.
Bijae to stara poluruevna zgrada koja je leala na rubu ume ispred strme padine. Mlinar je ovdje mnogo
godina radio kao sluga, a onda oenio kerku svoga gazde. Mlin je tako nasljedstvom doao u njegov posjed,
dakako, sa svim dugovima kojima je bio optereen.
Novi je mlinar bio marljiv i spretan, i sve do pred nekoliko godina gajio nadu da e se radom moi podignuti.
No, tada je vlasnik ugljenokopa Boji blagoslov barun Wildstein sasvim blizu njega podigao parni mlin prema
amerikom uzoru i od toga vremena Crveni mlin i po nekoliko tjedana ne bi radio.
Wilhelmi je hodao dolinom i doskora ugledao kako se die dim iz dimnjaka starog zdanja. Oni si bar mogu
priutiti toplu sobu, mislio je u sebi. Kad je stupio u trijem kue, zagolicaju mu nos ugodni zamamni mirisi.
Peenje? zaudi se on. Pa jo od divljai, kako se ini. Kako dolazi brat do toga? Ta, nije valjda.... Wilhelmi
pokuca, a iz sobe se zauje glasno Unutra. Pridolica pritisne na kvaku i zatee svoga brata i njegovu enu za
stolom.
Mlinar je bio vrlo slian svome bratu, no mnogo bolje uhranjen nego ovaj; njegova je ena gotovo bila
261
debela. Ipak se na licima obojice moglo vidjeti da Ih brige nisu potedjele.
Dolazi ba u pravo vrijeme povie mlinar. Sjedni i ruaj s nama!
Ta to mirie na peenku od divljai!
Srnei but!
Odakle ti tako skupo jelo?
To je dar.
Od koga?
To je moja tajna.
Onda radije ne bih......
Glupost! Ta nisam postao zvjerokradica! Sjedni samo i prioni!
Crta poslua, iako poneto oklijevajui. Mlina-rica mu donese tanjur i jedai pribor, a onda opet sjedne za stol.
Wilhelmi je brzo svladao svoje sumnje zbog porijekla peenke. Onako strahovito gladan prione estito i odree
veliki komad. No upravo, kad je htio prvi zalogaj staviti u usta, odjednom opet zastade.
to je? upita mlinar.
Ne mogu. Moja ena i djeca! Odloi no i vilicu i nasloni se na stolcu uzdahnuvi duboko. Mlinar
zaujeno zakima glavom, a njegova ena kimne odobravajui.
ini mi se da znam to mu fali. Ne moe jesti jer mu ena i djeca nemaju to gristi. Je li tako, urjae?
Da prizna crta. Uguio bih se od tog zalogaja.
Njegov se brat u neprilici nasmije: Da, da takav si ti! Izvana krut momak, a iznutra mekan kao guja mast.
Ali, ako je samo to, onda samo estito zagrabi. Imamo jo i za tvoju enu i djecu. Dobili smo itavu srnu.
Cijelu srnu? Zar moda od umara Wunderlicha? Takvo dobro djelo sasvim je u njegovom duhu, sve kad bi se
zbog toga morao odrei nekoliko slasnih
rukova.
Sad neu rei ni da ni ne. Najprije da jedemo,
a onda e sve doznati.
262
Wilhelmi se sad nije vie dao moliti, i za kratko vrijeme pojede svoj komad mesa.
No, dobro si ti to danas odrapio! nasmije se mlinar. Vjerojatno si sve dosada postio?
Svakako uzdahne njegov brat. U posljednje mi je vrijeme ilo bijedno.
I nisi doao prije k nama?
Pa, to u kod vas? Ta znam da imate svojih vlastitih briga.
Mlinarica omjeri svoga urjaka suutnim pogledom. Zar je kod kue doista tako loe? upita tiho.
Na alost kimne crta. Mi se nismo tako dobro namjerili kao vi. Imate peenku, toplu sobu i, kao to
ujem po klopotanju mlinskog kola, posla.
Hvala Bogu, posla imamo! ree mlinar. Kad bi samo tako ostalo. Mlinarica spusti glavu, kao da hoe
da zatomi primjedbu koja joj je bila na ustima. U tom asu zauje se izvana zvonce. Mlinar morade izai da bi
nanovo nasuo ita.
Tebe mui neka briga? ispitivao je crta, kad je ostao sam s mlinaricom.
I te kakova! uzdahne ena
Smije li se saznati, to je to?
Valjda e ti on sam rei. I molim te, urjae, kao Boga, odvrati ga od toga!
Zar brat ima neku lou namjeru?
Da, da!" Uini mi uslugu i nastoj da ga na svaki nain od toga odvrati.
Odmah nakon toga bude njihov razgovor prekinut; mlinar se povrati i dobaci eni pitajui pogled.
Aha, po svoj prilici ti se ve potuila ree on uz dobroudni smijeak. Pokupi to sa stola, Paulino, i
pouri natrag. Brani drugovi moraju biti iskreni mejusobno. Treba da i ti uje, to e brat na to primijetiti.
Ona pospremi stol, a onda opet sjedne kraj obojice mukaraca.
Dakle, kod kue je loe? zapoe mlinar.
Loije nego ikada.
Da nemate to jesti, ve si rekao. Uostalom, kod nas je otprilike ve bilo isto tako.
263
A ena i djeca lee na smrt bolesni. .
Mlinarici se napune oi suzama. Wilhelmi je to vidio i vie mu nije bilo mogue da se svlada. Nasloni ruke na stol, a
glavu poloi na njih i tiho zaplae.
Mlinar ga htjede utjeiti, ali ena mu odmahne. Imala je pravo. Kad se ovjek isplae, bude mu lake. Zato su ostavili
crtaa, dok nije sam podigao glavu i obrisao suze.
Ne smijete se uditi, ako iz ovjeka jednom provali ree on, kao da se mora ispriati. Kod kue to nikada ne
smijem sebi dopustiti.
Dobro je, urjae kimne mlinarica. Svakako, olakaj srce! Wilhelmi sada iskali sav svoj jad s due.
Naposljetku im ispria potanko to mu se dogodilo kod Martina Seidelmann a.
Mlinar udari akom o stol.
To je loe, vrlo loe. Takvo neto ne bih bio o njemu pomislio jer prema nama je bio ljubazniji.
Prema vama? Kako?
Poslao nam je posla. Za njega sada meljemo; zato se nae kolo nakon mnogo vremena opet okree.
Za Seidelmann a? zaudi se crta. to e mu toliko brano i odakle mu ito? Obitelj mu nije tako velika da
zbog krunog brana mora u mlin.
U tom ima mnogo raunice. ito je dobio s one strane granice; ja ga meljem, a on prodaje brano na veliko. On kae
da u tome dolazi na svoj raun.
A gdje lei ito?
Gore u paromlinu. Ali oni to ne mogu sami posvravati jer je stvar hitna i zbog toga treba da pomognem. Tako imam
posla za due vrijeme, a on mi je, da bi bio sigurniji, dao sto maraka predujma.
Stotinu? .... Nevjerojatno! To uope nije njegov obiaj!
Mlinarica dobaci svome muu znaajan pogled, oima pokae na urjaka, a onda, dok crta nije gledao, uini prstima
kretnju brojenja novca.
Vidi, dakle nastavi mlinar da za neko vrijeme neemo imati nikakvih briga. Hm, etrdeset maraka mogao bih
konano i odvojiti. Ako su ti potrebne, moe ih dobiti.
264
Wilhelmi skoi sa stolice i zabulji se u brata i ogoricu kao mjesear.
Gospode Boe etrdeset maraka! To ne moe _ to nikako ne moe biti istina.
inilo se kao da taj prizor nije bratu ugodan.
No, dakle? upita on. Hoe li?
I te kako hou! On, to vam nikada neu zaboraviti. Sad mi je lake pri dui. Imat emo jesti, ogreva i moi emo
kupiti i lijekove. Upravo sam se preporodio. ini mi se kao da mi se ukazao anjeo spasitelj.
No, no smjekala se mlinarica. I mi smo ljudi, a osim toga dunost nam je pomoi, ako je mogue.
O, ti dobra duo! Ali sad me pustite da odem. Moji su kod kue u nevolji. Ni aska vie neu da ih ostavljam u
neizvjesnosti.
Crta se htjede okrenuti prema vratima, premda onih etrdeset maraka nije jo ni primio. Ali mlinar ga sprijei i pokae
na stolac s kojega je bio ustao.
Jo samo as zamoli ga. Ma kako loe bilo kod tebe kod kue, oni e jo nekoliko asaka izdrati. Moram ti
neto priati, a onda te zapitati za savjet, jer bih volio znati to ti o tome misli.
Crta sjedne ponovo, a mlinar se u neprilici poee iza lijevog uha.
Dakle, Paulino obrati se konano svojoj eni kako da zaponem? Stvar je ipak poneto udna.
Da kimne ona vrlo udna!
O emu se radi upita Wilhelmi.
Hm! O jednom poslu.
S kim?
Sa hm no, napolje s tim sa Sablasti ipraja!
Pun oekivanja promatrao je mlinar lice svoga brata. Drao je da njegovo priznanje mora na crtaa djelovati kao onaj
poznati grom iz vedra neba. No, prevario se. Wilhelmi se nije prepao, niti skoio sa stolice, pa ak niti ikakva rije
iznenajenja nije prela preko njegovih usana. Tek bljesak njegovih oiju
265
odavao je dojam koji je ta nevjerojatna vijegt ostavila na njega.
A tako ree tada neobino mirno. Zar ti je voja krijumara poslao glasnika?
Ne, sam je doao k meni.
Kada?
U nedjelju!
Molim te, ispriaj mi to potanko!
Dakle, poznato ti je da su moja i umareva ena dobre znanice. U subotu uvee otila je Paulina u umariju i
ja sam ostao sam, sve do neto prije ponoi. Odjednom je netko zakucao na prozorski kapak. Mislio sam da je
Paulina, i to me zaudilo jer koliko sam znao, ona je bila ponijela sa sobom klju. No, kad sam otvorio ulazna
vrata na moje najvee iznenajenje, stajao je preda mnom jedan ovjek. Bila je to Sablast ipraja.
Jesi li je odmah prepoznao? Kako je izgledala?
Isprva, naravno, nisam mogao nita razaznati, jer je stranac bez ustruavanja pokraj mene uao u kuu, a ja u
vei nisam imao svjetla. 'Jeste li sami?' upitao me je. ,Znam da je vaa ena kod umara, pa hou da iskoristim
priliku da s vama govorim. Pustite me u sobu i' Poao je ispred mene, a ja sam ga slijedio. I sada je stajao preda
mnom, upravo onako kako ga uvijek opisuju: hlae u izmama sa sarama, kratki kaput i eir; na licu crna krinka.
Glas mu je ispod nje zvuao uplje.
A tako! ponovio je Wilhelmi jo uvijek neobino mirno.
A to je htio od tebe? Gotovo i nasluujem.
Ne, to ne moe naslutiti. Zahtijevao je od mene neto izvanredno: stranji podrum.
A ti si pristao na taj prijedlog?
Nije to bio prijedlog, nego zahtjev. Misli li, moda, da me je mnogo molio ili pitao?
Pa, pitati te je morao.
Nije mu palo ni na pamet. Zatraio je da mu odstupim podrum i za to mi je ponudio godinje dvjesto
maraka najamnine. Polovicu svote odmah mi je isplatio.
Aha! Dakle, novac koji mi posujuje potjee od Sablasti.
Ne. Moe ga mirno primiti. Od Seidelmanna je. Onih stotinu maraka od Sablasti lei jo netaknuto.
Ali da li zna u kakvu se opasnost uputa? On e tvoj podrum upotrijebiti kao spremite za svoju
krijumarsku robu. Pa to je jasno.
Ne, nipoto! I to je upravo ono to nikako ne shvaam; on mi plaa godinje dvjesto maraka da bi mogao moj
podrum zatrpati! Kasnije, kad na ugovor istee, mogu ga opet dati otkopati.
To nikako ne razumijem prizna crta. Moda te vara?
Ne uvjeravae ga brat. On doista zatrpava podrum. Do danas uvee moram ga isprazniti, a klju ostaviti
unutri. Za etrnaest dana izjavio je neprijatan posjetnik mogu se uvjeriti da je podrum zaista zatrpan, a
onda klju ponovo uzeti. Dakle, vidi, da opasnost uope ne postoji.
Crta uzoraka polako odmahne glavom.
To e se tek vidjeti ree zamiljeno. Ali uvijam da se, moda nisi mogao oprijeti. Sablast ipraja
obiava svoje zahtjeve potkrjepljivati tekim prijetnjama; i jao onome, tko se usudi oprijeti se tom tajanstvenom
strailu.
Pa to je ono! povie mlinar. Sablast mi je zaprijetila smru ako se budem ustruavao, da joj predam svoj
podrum; u protivnom pak sluaju da u vrlo brzo osjetiti kako se moj poloaj popravlja. Pristao sam dakle, nakon
to mi je obeao da e stvar tako urediti, da ni u kojem sluaju neu imati od toga neugodnih posljedica. A sad
dolazi ono najudnije u tom dogajaju. Ve drugog dana pojavio se u mlinu Seidelmann i donio mi posla? Zar to
nije kao bajka?
Hm gunjao je crta. Ja ne vjerujem u bajke. One su za djecu, a ne za nas. Kae da je Seidelmann
doao k tebi, i to otac.
266
267
Da, otac. Ve sam ti potanko ispriao, kako hote da mu ito brzo sameljem jer bi brano mogao dobro prodati.
I ti doista misli da ta narudba ima neke veze sa Sablau?
O tom nema sumnje. Nou dobijem obeanje da e mi ekonomski biti bolje, ako podrum predam, a slijedeeg
dana dolazi ta divna narudba. To nije samo sluaj i sticaj okolnosti.
Hm! Pa kako objanjava tu vezu?
Dugo sam razbijao glavu zbog toga, i najzad mi je sinulo. Kad se ta stvar dobro razmotri, ba i nije tako
zagonetna. Sablast vri nevjerojatan pritisak na sve ljude u Hohenthalu i okolici. Ona je kao neki neokrunjeni
kralj ovdje u brdima. Bijedni joj narod slui kao krijumari, jataci, glasnici, a i drugaije, ve prema potrebi
Sablasti. Ostale ostavlja u miru. Ali oni koji joj trebaju, moraju joj se bez prigovora pokoriti, inae im je ivot
tako bijedan da je bolje da odmah nabave ue i objese se. Ali, upamti: siromani svijet. Tako sam uvijek mislio.
Ali moj me je sluaj drugaije pouio. To, to je Seidelmann tako brzo doao k meni i donio mi narudbu,
sigurno se dogodilo pod pritiskom Sablasti. Pa i Seidelmann ovi, ti najvei bogatai cijeloga kraja i jo daleko
van njegovih granica, izuzevi baruna Wildsteina, dakle, i ti Seidelmann ovi moraju se pokoriti volji tajanstvene
Sablasti ipraja. Tko zna, kakva ugnjetavaka sredstva ima kralj krijumara u svojim rukama i protiv tog
nezavisnog poduzetnika. Kad se o tom pravo razmisli, ovjeka podije strah i groza. Gledano s tog stanovita, ne
moe se ovakvom bijednom javlu, kao to sam ja, vlasniku Crvenog mlina, zamjeriti to se nije opro
ugnjetavakoj sili Sablasti.
Mlinar zauti i pun oekivanja pogleda svoga brata. I njegova ena, koja je sa strahom sluala razgovor, obrati se
sad crtau da uje njegovo miljenje. Ali ovaj je samo buljio preda se, a da nije otvorio usta. Tada mu brat
dovikne, kao da ga hoe prenuti iza sna.
268
Hej, ti, reci bar jednu rije! Sto misli ti o tome?
Wilhelmi se uspravi: Sto o tome mislim? A tako. Pa, da moda ima pravo. A moda i ne. Glavno je, da sad
bolje ivi. Priaj samo dalje!
Nema tu vie ta priati promrmlja mlinar. _ Jedino moda jo ono o srni. Naao sam je juer uvee pred
ulaznim vratima zajedno s ceduljom, na kojoj je stajalo: Dar od Sablasti ipraja. Uostalom bilo je glupo
nadoda on smjekajui se smeteno to je Paulina prispjela upravo dok sam pregovarao sa Sablau. Bila se
tiho oduljala u kuhinju i odanle sve sluala. Tek, kad je Sablast otila, opet se pojavila. Sada je sva prestraena.
Ali, po mom miljenju, ene tu nemaju to da se upleu; to su muka posla.
Pa, ipak! prigovori gospoja Paulina. Sablast postupa protuzakonito. Taj je ovjek ne samo krijumar,
nego i ubojica, i tko s njime uruje, takojer potpada pod zakon.
Ali, eno! Ta urazumi se! Moda ima i pravo, ali treba da promisli, kakvim mi se prijetnjama zaprijetila
Sablast. Da nisam pristao na njezin prijedlog, stvorio bih bio od toga ovjeka neprijatelja, a to bi me onda moglo
stajati ivota. Sablast ne zazire od toga, da svoga protivnika uutka.
ena uzdahne i zauti. Ali sad je zato crta stao govoriti, premda to nitko nije naroito traio.
Da, to se svakako od nje moe oekivati pristane on uz brata. Sablast je bezobzirna i okrutna; to sam i
sam na sebi iskusio.
Mlinar pogleda brata u udu.
Ti na sebi? upita on. Zar ima s njime nekih veza?
Crta kimne glavom zategnutih usana.
Tako, tako, napola! Na alost! Taj nitkov trai od mene, da mu posluim kao glasnik. Dosada mu Jo nije
uspjelo da me dotle dovede, premda je to nastojao svim silama.
Dakle je s tobom govorio?
269
Da. Ve me nekoliko puta vrebao, kad bih izmeju posla uvee na pola sata iziao, da udahnem zraka.
Taj je ovjek istovremeno i drzak i lukav da iskoristi povoljne prilike. Poznato mu je da sam u nevolji, a
sila kola lomi. Na to on i rauna. Kad je ovjek u bijedi i gleda kako mu gladuju i nestaju ena i djeca,
prihvaa smjesta svaku pomo, koja mu se nudi i lako uutkava glas savjesti, koji inae kao estit ovjek
slua. Moete zamisliti, kako mi je teko bilo triput odbiti ponudu napasnika. Svakog puta obeao mi je
itav talir, samo za isporuku pisma u okolici. Ali ostao sam postojan.
Blago tebi odobri miinarlca. Cista savjest je....
No, ne doree. Mu je uutka Ijutitom prijetnjom:
Prestani eno! Ja zaista nisam nikakva hulja, i uvijek sam drao do svoga potenja. Ali ovjek mora da
ivi, a naroito otac obitelji ima dunosti prema svojoj porodici. Vidi i sama to je bratu donijela njegova
nepokolebljivost. Golu bijedu! Tko zna, kako je Sablast protiv njega rovarila, prije svega kod Sei-
delmanna. A to e se i nastaviti, bude li se i dalje opirao. Drim da sam vam as prije stvar dovoljno
razjasnio. estitost amo estitost tamo, doao sam do zakljuka da se Sablasti ne moe oprijeti, ako ti
mahne. Inae se ovjek u Hohenthalu i okolici ne moe probiti. Ako se vlastima ove okolnosti ine
nepodnoljivima, neka se pobrinu za pomo i kralju krijumara pripaze na prste. Ali oni tome nisu dorasli.
Nesposobni su da nas zatite od tog okrutnog ovjeka. Dakle, treba da sami sebi pomognemo. Ako ima i
trunka razbora, brate, ravnat e se ubudue prema tome.
ena ne ree vie nita, a crta se duboko zamisli.
Da, da! promrmlja za sebe. Promislit u o tome. Tada naglo ustane. Sad moram kui. Moji
me nestrpljivo ekaju.
Donijet u ti novac ree mlinar. On se udalji i za kratko vrijeme donese obeanih etrdeset
270
maraka. Oi crtaa uzoraka zasjaje od ganua i radosti, dok ih je spremao.
Brate moj, to je pomo u najteoj nevolji! ree. Sad opet imamo to jesti. Moji e dragi opet
ozdraviti.
Moda e biti i za due.
Bit u izvanredno tedljiv, a prije svega ove u noi u naloenoj sobi izraditi nekoliko novih
uzoraka, koji e sigurno neto vrijediti.
271
16.
IZMEDJU VEERI I JUTRA
Arndt i Wunderlich vratili su se iz grada u umariju. Sluga Christian dobio je bogatu napojnicu koju
je spremio sa zadovoljnim smijekom. Iznos koji je seljak s ribnjaka imao primiti za svoju uslugu, predao
mu je poslije podne sam umar. On se sam ponudio za taj posao, jer je ve osjetio da e kod kue teko
moi izdrati. Muio ga je nemir, i grozniavo oekivanje nove pustolovine, koju mu je Arndt bio
obeao. Sastanak sa Sablau! Eh, to je bilo upravo po umarovu ukusu! Ni na to drugo nije mogao vie
misliti. I prema uzreici: Kad je srce prepuno, usta < se ne daju zatvoriti, estitom je supruniku bilo pri-
lino teko da uti pred svojom Baricom. Budui da je jo bila veljaa, brzo je padala tama, a nebo se uz to
prekrilo jo i tankim slojem oblaka, koje nisu: mogli probiti ni mjesec ni zvijezde. Veera je ovoga puta u
umariji protekla brzo i utei. Tada Wunderlich dohvati svoju lulu, upali je i stade nestrpljivim koracima
mjeriti sobu.
Pa ta ti je? zaujeno e umareva ena. Danas si kao samo ivo srebro.
To ti ne razumije. Jo me eka vaan put,
Gospode Boe! Ta, valjda nisi u tragu kakvom zvjerokradici? uvaj se, stari! Ako te nastrijele....
272
Glupost! zabrunda Wunderlich. Ne pomiljaj na zvjerokradice. Imam vanijeg posla. Poi u s
gospodinom bratiem. A, tako! To sam zapravo mogla i naslutiti. Gospodin brati postao je odjednom
kod nas glavna osoba.
Pa, i jest. Barice, kaem ti, kad bi ti znala ono to ja znam! umar duboko uzdahne, tako da ga je
muila tajna koje se nije smio rijeiti. Kaem ti, to je ovjek! udit e se!
emu?
Hm! emu! I to mi je pitanje. Na to ti ne smijeni odgovoriti. Ali strpi se, Barice, ve e sve doznati.
U tom asu zakuca netko na sobnim vratima. Arndt, koji je veerao gore u svojoj sobi, doao je po
Wunderlicha da zajedno poju na taj znaajni put. U tren oka navukao je Wunderlich svoj kratki, debeli
kaput, a na glavu stavio pusteni eir. Tada dohvati svoju puku.
Da je ponesem? obrati se Arndtu. Ovaj samo kimne glavom, upravivi umarevoj eni tek nekoliko
kratkih rijei.
Ako bi u naem odsustvu netko pitao za vaeg mua, molim vas, nemojte rei da je poao sa mnom. On
je u umi, i vratit e se vjerojatno tek oko pola noi. To e dosta jati.
Nato obojica napuste kuu. Arndt odredi smjer. Poao je u pravcu ugljenokopa. umar to primijeti sa
ujenjem.
Zar ete prema ugljenokopu, gospodine bratiu? - zapita on.
Da, upravo to hou. Tamo je uglavljen sastanak. uvar Laube e me najaviti Sablasti ipraja.
Wunderlich poluglasno zazvidi.
Laube? Taj stari podlac? Djavo ga znao, uvijek sam u njega sumnjao da ba nema iste prste. Ali da
spada meju najpovjerljivije osobe Sablasti, ne, to doista nisam mogao slutiti. Dakle tako, Laube e vas
najaviti. Smije li se upitati, to predstoji dalje, prije svega, kakvu ulogu treba da ja veeras odigram?
18
Sablast ipraja 273
Upravo sam vam sada htio dati potrebne izjavi Arndt. Dakle sluajte: kad bud domaku
ugljenokopa, rastat emo se. Lako je da me oekuju pa bi u blizini mogao biti kakav Vano je da nitko ne
nasluti, da ne dolazim sam. u ravno prema kui gdje stanuje Laube. Upravo | suprot kui stoji jedna
upa....
Znam je potvrdi Wunderlich. Tamo! gore dobro snalazim.
Tim bolje! Ta upa je mjesto koje smo za sastanak sa Sablau. to mislite? Hoete li se stranje strane
moi privui upi a da to nitkd; opazi?
- No, i te kako! Sitnica za starog lovca.
Pouzdajem se u vau spretnost, moj dragi derlich. Ako bi vas protiv svih oekivanja netko | krio i
zaustavio, moda biste se mogli izgovoriti ne slubenim putem.
Mogu, svakako, gospodine bratiu! Treba da kaem da sam ovdje u blizini naiao na koju je neki lupe
postavio da uhvati kakvog njelog zeca. Meni se nitko ne moe suprotstaviti. Ok zemlja pripada gospodinu
barunu, u ijoj se ^shibi lazim. Dakle, imam opravdanje, tavie i du ovdje okolo tumaram.
Sjajno! pohvali ga Arndt. A sada Dok budem u upi sa Sablau vodio razgovor, vi J straariti sa
stranje strane daare. To e viestruku korist. Prvo, pretpostavljam da et&| taj nain uti itav na
razgovor. Kroz tanke ut ete svaku glasnije izgovorenu rije. Drugo, ete pripaziti da se oko upe ne ulja
kakav sumnj: koji bi me kasnije uhodio i njukao za mnom, dagod se okrenem. Takvog momka treba da naj
zazlen i neupadljiv nain zadrite podalje od Ali oprez! Nitko to ne smije primijetiti. A tree, puku
spremnom. U takvim se prilikama nikad moe predskazati ishod stvari. Budete li uli djeli da se na mene
sprema napadaj, tada usk No, pri tom jo uvijek ne treba da priznate, moj saveznik. Pa, mogli ste se sasvim
sluajnog
274
blizini. Ali to bi dolo u obzir samo u krajnjem slu-' Ako bude ikako mogue, ostanite u pozadini
f^zumijete?
Ta nije stari Wunderlich pao na glavu smijuckao se umar. Znam ve to treba da radini, pitanje je
samo gdje i kako emo se opet nai, kad razgovor bude dovren.
Hm. Imate li kakav prijedlog? _ Pa, drim, da ete kasnije udariti putem prema Hohenthalu?
Isprva da. Kasnije u skrenuti na cestu prema gradu. Treba da izazovem dojam da u se jo noas
vratiti u grad.
Vrlo dobro. Upravo tako zamiljao sam i sam tu cijelu priu. A sada pazite! Kad proete komad ove
ceste, udarite kroz jedan mali seljaki gaji. Tamo u vas ja ekati. Doi u tamo poprijeko preko polja. Bit
u dakle u svakom sluaju tamo prije vas. Prije toga jo u samo provjeriti, da li je va put natrag siguran, a
onda u nestati.
Sve je dakle bilo dogovoreno. U gutiku pokraj puta detektiv je stavio na glavu vlasulju i nalijepio bradu,
kako je to bio uinio ve kod svog prvog sastanka s neznancem. Sad su se pribliavali rudokopu, i kao to
je bilo dogovoreno, ovdje su se rastali. Wunderlich je uronio u tamu s desne strane staze, dok je Arndt
upravio korake ravno prema postrojenjima rudokopa. Na svoje najvee uenje nigdje nije mogao otkriti ni
ive due, a on je upravo raunao s time da e ga ovdje saekati. Naposljetku je poao prema stanu uvara
Laubea i tamo pokucao Ha vrata. Uskoro se ona otvore. Laube je zirnuo u tamu.
.- to je? pitao je kratko i otresito. Arndt desnom rukom prijee preko desnog oka. Ve prije se bio
postavio tako da je na njega padao slabi trak svjetla, koji je iz otvorene vee dopirao pred |Jcuu. Laube je
tu kretnju trebao jasno vidjeti.
Oekuju me ree Arndt.
Ah, to ste vi! Pa ve ste se za juer najavili.
275
Upravo sam vam sada htio dati potrebne upute izjavi Arndt. Dakle sluajte: kad budemo na domaku
ugljenokopa, rastat emo se. Lako je mogue da me oekuju pa bi u blizini mogao biti kakav uhoda. Vano je da
nitko ne nasluti, da ne dolazim sam. Poi u ravno prema kui gdje stanuje Laube. Upravo nasuprot kui stoji
jedna upa....
Znam je potvrdi Wunderlich. Tamo se gore dobro snalazim.
Tim bolje! Ta upa je mjesto koje smo uglavili za sastanak sa Sablau. to mislite? Hoete li se sa stranje
strane moi privui upi a da to nitko ne opazi?
No, i te kako! Sitnica za starog lovca.
Pouzdaj em se u vau spretnost, moj dragi Wunderlich. Ako bi vas protiv svih oekivanja netko otkrio i
zaustavio, moda biste se mogli izgovoriti nekim slubenim putem.
Mogu, svakako, gospodine bratiu! Treba samo da kaem da sam ovdje u blizini naiao na zamku, koju je
neki lupe postavio da uhvati kakvog izgladnjelog zeca. Meni se nitko ne moe suprotstaviti. Okolna zemlja
pripada gospodinu barunu, u ijoj se slubi nalazim. Dakle, imam opravdanje, tavie i dunost da ovdje okolo
tumaram.
Sjajno! pohvali ga Arndt. A sada dalje! Dok budem u upi sa Sablau vodio razgovor, vi ete straariti
sa stranje strane daare. To e donijeti viestruku korist. Prvo, pretpostavljam da ete na taj nain
uti itav na razgovor. Kroz tanke zidove ut ete svaku glasnije izgovorenu rije. Drugo, moi ete pripaziti da
se oko upe ne ulja kakav sumnjivac; koji bi me kasnije uhodio i njukao za mnom, ku-dagod se okrenem.
Takvog momka treba da na bezazlen i neupadljiv nain zadrite podalje od mene. Ali oprez! Nitko to ne smije
primijetiti. A tree, drite, puku spremnom. U takvim se prilikama nikada ne moe predskazati ishod stvari.
Budete li uli ili vidjeli da se na mene sprema napadaj, tada uskoite* J No, pri tom jo uvijek ne treba da
priznate, da ste moj saveznik. Pa, mogli ste se sasvim sluajno nalaziti
274
u blizini. Ali to bi dolo u obzir samo u krajnjem sluaju. Ako bude ikako mogue, ostanite u pozadini.
Razumijete?
Ta nije stari Wunderlich pao na glavu smijuckao se umar. Znam ve to treba da radim, pitanje je samo
gdje i kako emo se opet nai, kad razgovor bude dovren.
Hm. Imate li kakav prijedlog?
Pa, drim, da ete kasnije udariti putem prema Hohenthalu?
. Isprva da. Kasnije u skrenuti na cestu prema gradu. Treba da izazovem dojam da u se jo noas vratiti u
grad.
Vrlo dobro. Upravo tako zamiljao sam i sam tu cijelu priu. A sada pazite! Kad projete komad ove ceste,
udarite kroz jedan mali seljaki gaji. Tamo u vas ja ekati. Doi u tamo poprijeko preko polja. Bit u dakle u
svakom sluaju tamo prije vas. Prije toga jo u samo provjeriti, da li je va put natrag siguran, a onda u nestati.
Sve je dakle bilo dogovoreno. U gutiku pokraj puta decektiv je stavio na glavu vlasulju i nalijepio bradu, kako je
to bio uinio ve kod svog prvog sastanka s neznancem. Sad su se pribliavali rudokopu, i kao to je bilo
dogovoreno, ovdje su se rastali. Wunderlich je uronio u tamu s desne strane staze, dok je Arndt upravio korake
ravno prema postrojenjima rudokopa. Na svoje najvee ujenje nigdje nije mogao otkriti ni ive due, a on je
upravo raunao s time da e ga ovdje saekati. Naposljetku Je poao prema stanu uvara Laubea i tamo pokucao
n
a vrata. Uskoro se ona otvore. Laube je zirnuo u tamu.
Sto je? pitao je kratko i otresito. Arndt desnom rukom prijeje preko desnog oka. e prije se bio postavio
tako da je na njega padao slabi trak svjetla, koji je iz otvorene vee dopirao pred ^u. Laube je tu kretnju trebao
jasno vidjeti.
Oekuju me ree Arndt. Ah, to ste vi! Pa ve ste se za juer najavili.
18*
275
Jesam. Ali bilo mi je nemogue doi. Nadam se da mogu jo i danas razgovarati sa ovjekom s kojim elim
stupiti u vezu.
Pokuat u. Svakako morate se neko vrijeme strpiti. Najbolje da poete odmah prema upi.
Dobro! Tamo u poekati.
Laube ponovo nestane u kui, poto je vrlo bri-ljivo zatvorio za sobom vrata. Arndt poe prema taglju. Putem
je dobro gledao oko sebe, ali ni sad nije mogao zamijetiti nikakvo njukalo ili uhodu. U taglju se koliko je
mogao udobnije smjesti na slami i stade oslukivati u tami. Jednom mu se uini, da je sa vanjske strane daare
uo lagani tropot. Po svoj prilici bio je to Wunderlich na svom mjestu straara. Arndt je dobro pazio da se ne
izda kakvim glasom prepoznavanja, jer nije bio siguran da li ga ipak moda tkogod potajno ne promatra. Tako je
prolo otprilike pola sata. Tada se otvore vrata taglja. Netko unie. Arndt se pomakne i nakalje da bi upozorio
na svoju prisutnost.
Tko je tu? upita ovjek koji je upravo doao.
Onaj od prekjuer odgovori Arndt.
Juer sam vas uzalud ekao uo se prilino opori odgovor.
Na alost. Nije se moglo drugaije. I tako sam ve ranije bio odredio dva dana predaha. Inae mi ne bi palo na
pamet da na sebe navuem nemilost svemone Sablasti ipraja.
Neznanac se resko nasmije.
Tako, tako. No, to ba ne uzimam kao istu istinu, ve prije kao podrugivanje. Uostalom, neemo se
zadravati kod predgovora. uo sam da ste prilino dobro o svemu obavijeteni. Ipak treba da sam na oprezu. Ne
vjerujem vam, i mogu da kaem da neete ivi napustiti ovo mjesto, ako me ne uspijete potpuno uvjeriti da niste
moda neki dounik, ili ak i prerueni detektiv koji se digao protiv mene ili mojik ljudi.
Sto mu gromova! pomisli Arndt. To svakako zvui drugaije nego prekjuer. Sablast sama je
276
poneto srani ja, nego njen opunomoenik. Ipak se nije dao zaplaiti prijetnjom. Za svaki sluaj ima uza se
nabijeni revolver, a osim toga Wunderlich je s otkaenom pukom stajao iza upe.
Pod takvim okolnostima ree on na oko nevoljko vrlo mi je ao, to sam s vama uope stupio u vezu.
Nadao sam se da u kod vas naii na vie susretljivosti.
Ne mogu vam pomoi promrmlja stranac, po ijem se glasu moglo primijetiti, da dolazi ispod krinke.
Moram biti oprezniji nego ikada. Doznao sam da se ovuda okolo skice neka strana hulja, koja mi je stalno za
petama.
A tako! . nasmije se Arndt, hinjenom ravnodunou. A sad se bojite da bih ja mogao biti taj ovjek. Eh,
moj dragi, na taj nain naravno, da nikada neemo biti pod istom kapom. Ja sam odvijanje naih poslova sasvim
drugaije zamiljao. Jedan moj prijatelj, ije ime ne smijem spomenuti, dobar je znanac nekog gospodina
Michalowskoga, koji katkada stanuje u gradu, a navodno stoji s vama u dobrim poslovnim odnosima. Taj me je
Michalowski putem moga prijatelja na vas upozorio, pa sam se ponadao...
to kaete: vi poznajete Michalowskoga?
Moj ga prijatelj poznaje.
Pa, to je isto. Moram priznati da sada nestaje mojih sumnji i da sam potpuno sklon da s vama pokuam
posao. Oprostite na mojem nepovjerenju! Pnznat ete i sami da ljudi naeg kova ne mogu nikada biti dovoljno
oprezni. Dakle, zaponimo s pregovorima. Za mene je glavno pitanje: hoete li slati Ui primati?
Slati.
Roba dakle treba da bude otpremljena u ekuc
Tako je.
O emu se radi?
O lijekovima i bojama.
Grom i pakao! Carina je na te stvari tamo Prijeko prokleto visoka.
Tim emo bolje zaraditi.
~ Koliko bi se pri tom zaradilo?
277
Jesam. Ali bilo mi je nemogue doi. Nadam se da mogu jo i danas razgovarati sa ovjekom s kojim elim
stupiti u vezu.
Pokuat u. Svakako morate se neko vrijeme strpiti. Najbolje da pojete odmah prema upi.
Dobro! Tamo u poekati.
Laube ponovo nestane u kui, poto je vrlo brizljivo zatvorio za sobom vrata. Arndt poje prema taglju. Putem
je dobro gledao oko sebe, ali ni sad nije mogao zamijetiti nikakvo njukalo ili uhodu. U taglju se koliko je
mogao udobnije smjesti na slami i stade oslukivati u tami. Jednom mu se uini, da je sa vanjske strane daare
uo lagani tropot. Po svoj prilici bio je to Wunderlich na svom mjestu straara. Arndt je dobro pazio da se ne
izda kakvim glasom prepoznavanja, jer nije bio siguran da li ga ipak moda tkogod potajno ne promatra. Tako je
prolo otprilike pola sata. Tada se otvore vrata taglja. Netko unie. Arndt se pomakne i nakalje da bi upozorio
na svoju prisutnost.
Tko je tu? upita ovjek koji je upravo doao.
Onaj od prekjuer odgovori Arndt.
Juer sam vas uzalud ekao uo se prilino opori odgovor.
Na alost. Nije se moglo drugaije. I tako sam ve ranije bio odredio dva dana predaha. Inae mi ne bi palo na
pamet da na sebe navuem nemilost svemone Sablasti ipraja.
Neznanac se resko nasmije.
Tako, tako. No, to ba ne uzimam kao istu istinu, ve prije kao podrugivanje. Uostalom, neemo se
zadravati kod predgovora. uo sam da ste prilino dobro o svemu obavijeteni. Ipak treba da sam na oprezu. Ne
vjerujem vam, i mogu da kaem da neete ivi napustiti ovo mjesto, ako me ne uspijete potpuno uvjeriti da niste
moda neki dounik, ili ak i prerueni detektiv koji se digao protiv mene ili mojik ljudi.
Sto mu gromova! pomisli Arndt. To svakako zvui drugaije nego prekjuer. Sablast sama je
276
poneto sranija, nego njen opunomoenik. Ipak se nije dao zaplaiti prijetnjom. Za svaki sluaj ima uza se
nabijeni revolver, a osim toga Wunderlich je s otkaenom pukom stajao iza upe.
Pod takvim okolnostima ree on na oko nevoljko vrlo mi je ao, to sam s vama uope stupio u vezu.
Nadao sam se da u kod vas naii na vie susretljivosti.
Ne mogu vam pomoi promrmlja stranac, po ijem se glasu moglo primijetiti, da dolazi ispod krinke.
Moram biti oprezniji nego ikada. Doznao sam da se ovuda okolo skice neka strana hulja, koja mi je stalno za
petama.
A tako! . nasmije se Arndt, hinjenom ravnodunou. A sad se bojite da bih ja mogao biti taj ovjek. Eh,
moj dragi, na taj nain naravno, da nikada neemo biti pod istom kapom. Ja sam odvijanje naih poslova sasvim
drugaije zamiljao. Jedan moj prijatelj, ije ime ne smijem spomenuti, dobar je znanac nekog gospodina
Michalowskoga, koji katkada stanuje u gradu, a navodno stoji s vama u dobrim poslovnim odnosima. Taj me je
Michalowski putem moga prijatelja na vas upozorio, pa sam se ponadao...
to kaete: vi poznajete Michalowskoga?
Moj ga prijatelj poznaje.
Pa, to je isto. Moram priznati da sada nestaje mojih sumnji i da sam potpuno sklon da s vama pokuam
posao. Oprostite na mojem nepovjerenju! Pnznat ete i sami da ljudi naeg kova ne mogu nikada biti dovoljno
oprezni. Dakle, zaponimo s pregovorima. Za mene je glavno pitanje: hoete li slati Ui primati?
Slati.
Roba dakle treba da bude otpremljena u ekuc
Tako je.
O emu se radi?
O lijekovima i bojama.
Grom i pakao! Carina je na te stvari tamo Prijeko prokleto visoka.
Tim emo bolje zaraditi. Koliko bi se pri tom zaradilo?
277
est tisua maraka.
ista dobit? Dakle ipak! No to je ipak posao. Tano je, prema tome, ono to mi je moj, to mi je onaj koji je
prekjuer s vama govorio, ispriao. Kada ete poslati?
im vam bude odgovaralo.
Sutra e se pruiti vrlo povoljna prilika. Ovih su mi dana iz eke najavili vrlo vanu porudbinu koju u
ovdje primiti, a moji e je ljudi dalje prenijeti na sigurno mjesto. U noi od sutra na prekosutra, dva sata iza
ponoi treba da se to izvede.
Gdje?
S ove strane Dubrave.
Tamo gdje ste nedavno imali onakvu smolu? Bar se tako svuda okolo pria?
Da, upravo zato.
To ne razumijem.
Eto stvar je sasvim jednostavna. Graniari misle da se tako brzo neemo usuditi u Dubravu. Zbog toga smo
tamo razmjerno sigurni. Kraj oko Dubrave vjerojatno e sada najmanje nadzirati.
Vrlo dobro sloi se Arndt.
Osim toga nastavi zakrinkani graniari e vjerojatno drati da vie nita ne kanimo poduzimati.
Zato?
Jer vjeruju da su Sablast ipraja, voju krijumara, ve uhvatili. Ta vam je stvar u gradu sigurno dola ve do
uiju. Ve je dojavljena i ekim pograninim vlastima. Uhvaen je i uhapen jedan mladi tkalac iz Hohenthala...
Da, da, krue svakojake glasine, koje sam, naravno, smatrao za pretjerane. Smatrao sam da se radi o lanu
vae druine.
Ne, nikako. Sluaj je sasvim drugaiji. Onaj momak nema s nama ba nita zajedniko; potpuno je neduan.
Samo su ga dovabili u zamku. Sad e morati da odgovara za grijehe Sablasti. To e panju oblasnih njukala
na neko vrijeme odvratiti od nas. No, dosta o tom. Da dokrajimo nae pregovore. Vi ste dakle sporazumni s
Dubravom?
278
Nemam nita protiv toga.
I bilo bi vam pravo, kad bismo sutra obavili i vau poiljkuc
Svakako odobri Arndt. Samo treba da doznam jo neke pojedinosti. Koliko e ljudi donijeti drugu
poiljkuc
Deset.
To se sjajno poklapa. Moja je roba takojer raspodijeljena na deset ljudi, pa prema tome mogu vai iz
eke .odmah preuzeti moju prokrijumarenu robu.
U redu! Tako e dosta jati onih deset ljudi koje sam naruio da otpremim eku robu.
To je u svemu trideset ljudi. Lijepo! To smo dakle uredili. Sada jo neto. Kakva je lozinka?
U posljednje vrijeme nismo vie nikakvu upotrebljavali.
Zato ne? Nikada ovjek nije dovoljno oprezan. Moji e nosai svakako samo uz lozinku predati robu. Neu
da uletim u opasnost.
to se mene tie, moe. Kazat emo, dakle: Prag. Rije u predati dalje.
Kod hrasta?
Da; Druga mogunost sporazumjevanja nije mi zbog kratkoe vremena mogua.
Dakle, vai e ljudi pojedinano dolaziti do hrasta, a takojer i u Dubravu?
Da, zar to nije bolje, nego da se najprije upadljivo skupljaju?
Imate pravo. Dakle, sutra dva sata iza ponoi s ove strane izlaza iz Dubrave ponovi Arndt jo jednom bit
pregovora. Hoete li vi sami doi?
Zbog neobine vanosti posla svakako!
I ja u takojer doi. Preko granice naravno, ne idem. Zbog toga bih htio znati, kakvu mi sigurnost Pruate.
Ne oekujete valjda da u vam robu povjeriti a da sam ne budem donekle osiguran.
Hm oglasi se Sablast ipraja. Razumijem. Vi nita neete da stavljate na kocku u toj cijeloj stvari. To
je svakako sluaj kakav jo nisam lmao- Inae radim sa svojim poslovnim prijateljima u mejusobnom povjerenju.
Vidite! Prekupiti vam robu ne
279
mogu. Ako nas uhvate, snosit u sam cijeli gubitak. Ako pak dobro proje, moram s vama podijeliti dobit. To mi
se ne svija.
Mislio sam tek na neku malenkost odgovori Arndt. Recimo dvije tisue maraka. Na to ete mi dati
potvrdu. Ta e se svota kod diobe dobitka obraunati.
Kako mislite dijeliti?
Vi dvije, a ja jednu treinu.
Tako se moe razgovarati. Dobit ete potvrdu. Ja u je donijeti sa sobom u Dubravu. Slijedee vee, otprilike
oko deset sati, oekujem vas opet ovdje, da podjelimo dobitak.
Dobro. Odmah u svoga pouzdanika u Breite-nau obavijestiti, da moja roba stie slijedee noi. On se tu
dobro snalazi i uspijeva, kako mi je sam rekao, uspostaviti vezu s vaim ljudima. Imate li jo kakvo pitanje?
Ne.
Dakle smo se nagodili. Dajte ruku! Obojica mukaraca stisnu jedan drugome ruku.
Uglavljeno?
Uglavljeno!
Sablast ipraja se udalji laganim korakom. Arndt je kroz pukotinu na vratima gledao za njom i primijetio kako
neugodni neznanac razgovara vani s Laubeom, koji je uvao strau. Na svu sreu ovaj pri tom nije obiao
daaru. U tom bi sluaju sigurno bio naletio na Wunderlicha. Kad su obojica nestali za uglom, napusti i Arndt
upu.
Pravio se kao da se u tami ne snalazi i poao najprije nekoliko koraka ulijevo, a zatim udesno. To je uradio s
namjerom da baci pogled iza upe, da bi se uvjerio je li Wunderlich jo na svome mjestu. Konano upravi korake
na cestu i kad ju je dohvatio udari u pravcu grada. Na taj nain nije uope prolazio mjestom Hohenthal, nego se
umjerenim korakom pribliavao umici, o kojoj je govorio umar.
Nije se usudio okretati da provjeri ne slijedi li ga netko jer je morao voditi brigu o tome da ostavi dojam potpune
bezazlenosti. No, toliko opreza nije ni
280
t
tra u
trebalo, jer se s punim pravom mogao pouzdati u Vunderlichovu rije, koji je sa svoje strane bdio nad sigurnou
gospodina bratia.Dalje je sve polo prema dogovoru. U umici je Arndt najprije skinuo vlasulju i krivu bradu
koju je nalijepio da bi u sluaju ponovnog susreta s kraljem krijumara u Hohenthalu ostao neprepoznat. Jedva je
to dovrio, kad ga netko poluglasno zazove. umar mu prije i ispria, da se ovjek u izmama, kratkom kaputu i
eiru, koji je iziao iz upe udaljio zajedno sa uvarom Laubeom, ne obazirui se dalje na svoga poslovnog
prijatelja. Rije poslovni prijatelj izgovorio je Vunderlich smijuckajui se. To je uvjerilo detektiva da finom
uhu staroga nije izbjegla ni jedna rije razgovora, koja se vodila unutar zidova daare,
Kad su njih dvojica skrenula na poljski 'put, koji je u zavojima vodio prema Hohenthalu, olakao je Wunderlich
srce, ispriavi to ga je muilo.
Moje potovanje prema vama, gospodine bratiu, raste gotovo od sata do sata. Ovako nasamariti Sablast
ipraja, to je jedinstveno. Moram priznati da sam se isprva poteno nastrahovao. Sastanak s tim klipanom ipak
nije neopasna stvar. A dobrano vrue postalo mi je pod mojim starim eirom, kad vas je momak onako napao i
zaprijetio da ivi neete iz upe, ako ne uspijete odagnati njegove sumnje. Ali onda se sve okrenulo, mominu ste
divno doveli na tanki led! Nasluujem ta e biti dalje. Da, pogodim?
Pogodite samo, moj dragi Wunderlich! Uvjeren sarn da e biti tano.
Eh, pa to nije ni naroito teko nakon svega sto sam uo. Slijedee noi sastat e se krijumari na izlazu iz
Dubrave u nadi da e napraviti naroito unosan posao. Ali prevarit e se, jer e tamo naletjeti na vrsto
postrojenje pograninih slubenika i policajaca pod vaim vodstvom. Je li tako?
Upravo e tako biti potvrdi Arndt. Su-
ranu zoru moram ve biti na poslu.
To znai ponovo se odvesti u grad.
Da, opet na kriminalnu policiju. Nadam se da ce mi uspjeti da u najkraem roku rijeim zadatak,
to
sam ga sebi postavio.
281
Tako razgovarajui stigoe u selo, koje su morali propjeaiti itavom njegovom duinom, da bi s drugog kraja
mogli krenuti putem prema umariji. Da su od rudnika smjesta udarili tim pravcem, bilo bi za njih suvie opasno.
Skriveni posmatra bio bi tada vrlo lako ustanovio tko je neznanac to je krijumarskoj bandi postavio tako
privlanu ponudu.
urili su seoskom cestom. Kue sdesna i slijeva leale su veim dijelom u mraku. Ve je bilo kasno, a stanovnici
Hohenthala, koji su morali tedjeti sa svime pa i sa svjetlom, obiavali bi za zimskih mjeseci rano lijegati.
Bilo je zato sasvim razumljivo to je svaki trag svjetla koji se probio iz ponekog prozora privlaio panju obojice
nonih prolaznika. Wunderlich je upravo promatrao malu, naherenu, ruevnu kuicu, koja je jedva jo bila
sposobna, da poslui kao ljudska nastamba.
Hm gunjao je poluglasno. Kod Schulzea ili kod njegove ene jo gori svjetlo. Odavna bi ve mogli biti
u perju. Bolje bi bilo da to dvoje vodi rauna o svakom pfenigu.
Tko je taj Schulze? upita Arndt.
Najvea sirotinja u itavom kraju, izuzevi stanovnike sirotita. On se brine o rudarskim vagonii-ma i zato
dobiva nagradu koja doslovce dosie samo za sol, kruh i krumpir.
Arndt htjede neto odgovoriti, ali ne stigne. U istom trenutku opazi neto zbog ega je zaboravio sve ostalo. To
ga navede da svoga pratioca zgrabi za nadlakticu i naglo povue u stranu.
Wunderlich, brzo ovamo!
Pri tom se Arndt skloni u udubinu ivice na rubu ceste.
umar bez prigovora poje za njim. Ali sad htjede doznati, to je. Detektiv oprezno pokae prema bijednoj kuici
u kojoj je stanovao onaj Schulze, o kojem 3e govorio Wunderlich.
Eno, gledajte!
Vrata male kuice su se otvorila. Na njima se pojave dva mukarca. Jedan od njih, koji je u ruci or-
282
ao svjetiljku, da njome onom drugom osvijetli put bio je tako bijedno obuen, a i inae tako jadno izgledao da
nije mogao biti nitko drugi nego stanovnik one naherene kuice. Drugi je doimao imunije. Nosio je izme,
kratki kaput i eir, a na licu crnu krinku.
Grom i pakao, Sablast ipraja! proape umar, jer mu se inilo da je opet ugledao istog ovjeka koji je
iziao iz upe pokraj rudokopa.
Sablast ipraja potvrdi Arndt. A moda i nije! To, naime, nije onaj isti ovjek s kojim sam prije kod
rudnika pregovarao. Ovaj ovdje je sitniji i manji. Za takve razlike imam izotren pogled i sasvim sigurno se ne
varam. Ali obojica su jednako odjeveni. Tako nastupa Sablast, ako joj se ba nee da poput duha luta po
snijegom zavejanoj umi.
Prema tome postoje dvije Sablasti? zaujeno e Wunderlich.
Tako je. Dva mukarca koji, naravno, rade zajedniki, nastupaju prerueni u Sablast. Ali tiho sada. Da vidimo
to se tamo prijeko dogaja?
Onaj sa svjetiljkom u ruci opratao se od onoga drugoga s dubokim naklonom punim strahopotovanja. Ovaj pak
odzdravi samo povrnim naklonom glave. Vrata se tada zatvore. Sablast poje cestom u protivnom smjeru, koji
nije prolazio pokraj Arndta i Wun-derlicha. Oni su iz svog zaklona napeto za njim gledali.
Moramo provjeriti kamo odlazi zakrinkani ree detektiv tiho. Budite oprezni i ostanite na rubu ceste u
zaklonu. Bude li se sluajno okrenuo, ne smije nas primijetiti. Naprijed sada prije nego nam nestane iz vida.
uljali su se iza neznanca koji se neprestano ogledavao na sve strane, samo ne unatrag. Oigledno se Sablast
unato kasnom nonom satu nija osjeala ovdje u mjestu sasvim sigurna i bila spremna da u sluaju lznenanog
susreta ovdje izmeju ivica i ograda podbrusi pete. Potjera nije dugo potrajala. Arndt i Wun-erlich moradoe se
odjednom zaustaviti, jer je za-krinkani stao ispred jedne kue koja nije izgledala bolje nego kolibica onog
Schulzea. inilo se da je Sa-
283
blast ovdje vrlo udomaena. Ona pokuca na prozor, kroz koji je dopirao slabi odsjev petrolejske svjetiljke. Stakla
su bila tek za nevolju prekrita nekom starom maramom. Na znak kucanja ona bude maknuta u stranu i jedan se
muki lik pojavi u malom, slabo osvijetljenom krugu.
kijoce mu njegove! opsuje Wunderlich na svoj nain poluglasno i radoznalo zirne preko plota, iza kojega
se zajedno s Arndtom ustro sakrio. Zar je itavi Hohenthal tek neka zloinaka pelunka? Najprije Laube,
onda Schulze, a sad jo i crta Wil-helmi!
Tiho opominjuom kretnjom upozori Arndt. Htio je uti to e se tamo govoriti. Ali se prevario. Prozor se
nije otvorio. Prislukivati se nije moglo. Glava ovjeka iza prozorskog stakla trgla se kao od zaprepatenja.
Sablast je zapovjednom kretnjom pokazala na ulazna vrata s lijeve strane. To je vjerojatno znailo: otvaraj! I
doista, stanar male kuice poslua. Pri tom se toliko smete da je zaboravio prozor ponovo zastrti maramom.
Pogled u sobu ostao je slobodan. Ulazna se vrata sada otvore. Sablast klizne u veu. Vrata se opet zatvore.
Arndt se smjesta pomae dalje uz drveni plot. Ovako je mogao pregledati cijelu sobu, u kojoj e se vjerojatno
voditi razgovor Sablasti sa stanarom kuice. Wunderlich, koji se drao tik uz detektiva, izdui vrat. Tako su
ekali prilino dugo. Ali ekali su uzalud. Vidjeli su bijednu sobicu, ili bolje rei samo dio nje, sredinu, gdje je
stajao jedan stol i pred njim stolac. Na stolu su leali veliki arci papira, jedno tehniko ravnalo, i svakovrsni
crtai pribor. No, od ona dva mukarca nitko se nije pojavljivao, niti Sablast, niti gospodar kue.
Naposljetku se vrata ponovo otvore i Sablast izije. Oprotaj se ovoga puta odigrao s manje strahopotovanja i
ona nastavi svoj put seoskom cestom.
Arndt se i Wunderlich pri pojavi Sablasti brzo stisnu uz plot. Ali se zaas opet usprave. Detektiv upravi svoj
pogled prema prozoru i pri tom otkrije neto vano. ovjek, kojega je posjetila Sablast, sta-
284
jao je pokraj crtaeg stola i drao u ruci neto bijelo, oigledno zatvoreno pismo, koje je vrtio amo-tamo i
konano turio u gornji lijevi dep kaputa. Arndtu je to bilo dovoljno. Uini mu se da je s tom stvari nacistu, no
ipak htjede da je jo podrobnije razmotri. Svome pratiocu dade znak kako eli da i dalje zajedno slijede Sablast.
U daljem toku te pustolovine iskrsne novo iznenajenje, bar za Wunderlicha. estiti umar nije vjerovao svojim
oima videi da je Sablast odjednom skrenula ,sa ceste i pola prema kui Seidelmann ovih. Ovdje se neznanac
zaputi prema malim vratima smjetenim u ivici na stranjoj strani posjeda. Sablast isprui ruku preko plota,
pomakne s nutarnje strane zasun i unije u vrt Seidelrnannovih. Ovdje se po prvi puta obazre. Bila je prava srea
to je Arndt otpoetka raunao s tom mogunou i zajedno sa umarom ostao u zaklonu tame. Mada to nije
uvijek bilo ba najsavrenije, ipak je i sam mrak obojici pruao izvjesnu zatitu. Sablast zbog toga nije primijetila
progonitelje. Ona za sobom zabravi vrata i krene prema Seidelmann ovoj. kui.
Sada mi doista staje pamet ree umar i duboko uzdahne nakon te izjave. Taj nitkov ak i kod
Seidelmann ovih slobodno ulazi i izlazi. Njih, dodue, nikad nisam smatrao za naroito kreposnu eljad, ali tako
neto doista ne bi bio o njima pomislio. Oni druguju sa Sablau, kraljem krijumara, najveim zloincem na
daleko i iroko. to kaete na to, gospodine bratiu?
Hm ja primijeti Arndt koji je sve stvari obiavao mirnije primati. Ta je Sablast doista gospodar
Hohenthala. Voja krijumarske bande ne zastaje ni pred ijim vratima i svi se moraju pokoravati njegovoj volji,
ak i bogati i moni Seidelmann ovi. Ali ne brinite, dragi Wunderlich, ona e u svakom sluaju doskora biti
svrgnuta sa svoga prijestola. Hajde, vratimo se!
Zar neemo poekati da se Sablast opet pojavi?
Ne. Imam svoje naroite razloge, zbog kojih bih radije opet poao u selo. Htio bih naime nekoliko
285
ozbiljnih rijei prozboriti s ovjekom kojega ste maloprije nazvali Wiihelmi. Kakav je to ovjek? Vi ga oito
poznajete.
Obojica su se sada vraali istim putem, kojim su upravo bili stigli. Nisu vie trebali toliko paziti i mejusobno
aptati; a mogli su se zaustaviti i nasred ceste.
Volio bih znati koga ja ovdje u Hohenthalu ne poznam izjavi Wunderlich. Mjesto nije veliko. Nitko, tko
ovdje izvjesno vrijeme proivi, ne moe ostati ovjeku stran, a crta Wilhelmi je dijete Hohenthala; ovdje se
rodio.
A tako. On je crta?
Da, crta uzoraka. Radi za Seidelmann ove.
ini se da ivi u vrlo bijednim prilikama?
Tko o Seidelmann ovima ovisi, doista ne postaje mastan. Oni nikome ne daju pristojne zarade.
Da ii je oenjen?
Da, ima enu i djecu koja ve danima lee teko bolesna. Uz to mora jo izdravati i svoju staru punicu.
Njegov se brat prienio u Crveni mlin to se nalazi gore u umi.
Tada bi taj brat ija je materijalna situacija, vjerojatno, bolja, morao, po pravu i pravici, pomoi crtau.
Ne moe, gospodine bratiu. Sam nema ta da jede. Barun Wildstein mu je gradnjom svoga parnog mlina
oduzeo svaku mogunost zarade tako da sada uope vie nema posla. Prije toga njegov je posao bio prilino
procvao. Mlinar je marljiv ovjek, upravo kao i crta. Mlin to ga je batinio bio je pod dugom, koji je on malo-
pomalo otplatio. Ali s time je sada svreno.
I taj crta Wilhelmi je marljiv ovjek i na svom mjestu?
Svakako, estit, poten i valjan. Samo je ogoren. Bijeda ga je uinila takvim.
Onda mi je slika potpuno jasna. Lako je shvatljivo to takav ovjek, mada je sam poten i valjan podlijee
primamljivim obeanjima Sablasti. Bijeda zakone mijenja i lomi esto i najvra naela. Kako
286
sam ve prije rekao, govorit u s tim Wilhelmijem. Odvratit u ga od kralja krijumara i na taj nain douti od
njega jo ono posljednje, to treba da doznam, kako bih mogao dokrajiti protuzakonitu rabotu toga nitkova.
Hm gunjao je Wunderlich. Zapravo morali biste govoriti o dva nitkova. as prije ste i sami izjavili da
dva mukarca igraju ulogu Sablasti.
To je tano smjekao se Arndt. Obojicu u uhvatiti i uiniti nekodljivima.
U mejuvremenu stigli su obojica ponovo u donji dio mjesta. Nekoliko minuta kasnije zaustave se pred vratima
male kuice, u kojoj je stanovao crta Wilhelmi. Arndt bez mnogo premiljanja ponovi postupak Sablasti,
pokucavi na osvijetljeni prozor koji je sada opet bio zastrt. Tada gurne umara naprijed.
Razgovarajte vi s tim ovjekom! Ori vas poznaje. Kaite mu da ga molimo za kratki razgovor o vanoj stvari.
Tako je i bilo. Crta ovoga puta otvori prozor, sazna od Wunderlicha to ele, i pusti ih unii.
Ovo je moj brati Arndt predstavi Wunderlich detektiva. - On vas eli tota zapitati. Crta je mjerio
bratia nemirnim, ispitujuim pogledom. Vidjelo se na njemu da nema istu savjest.
Na alost ne mogu gospodu pozvati u sobu ispria se on jer ona slui i kao spavaa soba, i radna, i soba
za boravak. Moja ena i djeca lee unutra bolesni. Kad bismo moda u kuhinji...
Dobro, dobro - kinine Arndt prijazno. Pojimo u kuhinju.
Mala prizemna kuica zasto jala se samo od dviju Prostorija; velike sobe s desne strane i kuhinje, isto tako
prostrane, s lijeve. Mejusobno bile su odjelje-^e vezom. Wunderlich sjedne na klupu pokraj pei i spremi se da
pri predstojeem razgovoru zadri ulogu sluatelja. Wilhelmi primakne detektivu stolac, a san? mu sjedne
suelice.
^- Smijem li pitati to gospodin eli od mene? zapoe nesigurno.
. .7 Samo nekoliko obavijesti odvrati Arndt, nastojei, da svojim dranjem i tonom ublai nepovje-
287
renje Wilhelmija. uo sam da radite za kuu "Seidelmann i sin. Zarajujete li tamo dovoljno? Uzdah
olakanja ote se iz crtaevih grudi.
A, tako ree on a da isprva nije ni odgovorio na Arndtovo pitanje. Sada razumijem. Vi ste vjerojatno
takojer posrednik ili ak tvorniar, pa mi elite ponuditi posao, moda, uz bolje uvjete nego to ih imam kod
Seidelmann a?
Na svaki nain elim vam pomoi izbjegne Arndt. Reeno mi je da vam trenutno ne ide dobro.
Gospodine prizna crta mogao bih vam ispriati priu o bijedi i nevolji, koja bi vas zaprepastila. Juer
jo stajala mi je voda do grla, a niotkud pomoi. ena i djeca na smrt bolesni u hladnoj sobi bez hrane i novaca; a
uz to smo puni dugova. Bilo mi je da poludim! U svojoj najteoj nevolji poao sam do Seidelmanna i zamolio ga
za predujam. Nita! Zamolio sam za pripomo iz sirotinjske blagajne rentijera Seidelmann a, i opet nita! Htio
sam prodati nekoliko gotovih uzoraka. Tada mi je reeno da sam nacrte ukrao nekom drugom, koji je pred krae
vrijeme svoje crtarije predao Seidelmann u; od toga nijedna rije nije bila istinita. Kad pomislim na taj as, neto
se gorko i vrelo u meni skuplja. Tako me je izmrcvario Seidelmann .
Arndt prekide crtaa: Molim vas ree on to pravo ne razumijem.
to ne razumijete?
Da ste upali u tako veliku nevolju. Imate jo jednu nuzzaradu koja je sigurno prilino unosna.
Ja nuzzaradu? Kakvu?
Mislio sam pri tom na pisma to ih raznosite za Sablast ipraja; takve usluge se lijepo nagrajuju.
Wunderlich se na svojoj klupi kraj pei poee iza uha. Postajalo mu je vrue, jer se stvar zaotrila. Trenutno je
Wilhelmi bio potpuno razoruan. On problijedi sve do kose i zagleda se u detektiva kao da vidi sotonu.
- Pisma za... za Sablast ipraja, kaete?
Pa, da izjavi Arndt mirno, bez ikakva predgovora u glasu. Ovdje u vaem lijevom depu se jedno
takvo pismo. Poznato mi je to.
288
Wilhelmi skoi i ostane ukoeno stajati.
Gospodine promuca odakle...
Odakle to znam? To u vam objasniti moda kasnije, kad ve postanemo dobri prijatelji. Sad se prije svega
moram uvjeriti da li ste prema meni iskreni i poteni. Priznajete li da imam pravo?
Crta se srui na stolac. Glava mu klone, ruke mu se bespomono spuste. Bio je pri kraju svojih snaga.
Prvi put zavapi. I ve sam uhvaen. Sad je sve gotovo, sve!
Arndt mu preko stola poloi ruku na rame.
Smirite se, gospodine Wilhelmi! Varate se. Nita nije svreno. Doao sam k vama kao prijatelj, a ne u namjeri
da vas jo dublje gurnem u propast. Ostavimo zasad pismo. Rekli ste kako vas je Seidelmann izmrcvario i odbio
sve vae molbe. Na te rijei crta naglo podigne glavu. Oi mu zasjaju u mrnji i bijesu.
Da, Seidelmann je podlac, i avo u ljudskoj spodobi!
ini se da gospodina Seidelmanna ne cijenite naroito ree Arndt. Pri tom izvue svoju lisnicu, izvadi iz
nje banknotu i poloi je pred Wilhelmija na stol.
Zasad je ovo naknada za odbijeni predujam. Dosta jat e neko vrijeme za hranu, ogrev, lijekove i sve ostalo,
to tako nuno trebate.
Wilhelmi se iznenajeno zagleda najprije u novac, a onda u darovatelja.
Pedeset maraka? Gospodine, kako dolazite do toga da mi nudjate ovoliku svotu?
Jer bih vam htio pomoi da se oslobodite Sablasti koja e vas samo jo dublje uvui u propast. Crta
sumnjiavo zakima glavom.
Ne mogu vjerovati u takvu ovjekoljubivost. Uvijek se iznova pitani zbog ega vi to inite?
Pokuat u da vam to objasnim nasmijei se Arndt ljubazno. Moje me zvanje, koje svakako Poneto
neobino shvaam i koristim, tjera na to. Ja 89111 tajni policijski agent.
Upali obrazi crtaa uzoraka problijede jo vie.
19 Sa
blast ipraja
289
Policajac? Na zaplaenom se ovjeku vidjelo kako se u sebi sprema na oajniku protuobranu. to
elite od mene?
Istinu o Sablasti ipraja.
Ja ne znam nita o njoj.
Upravo je bila kod vas; ili moda nije?
To nije bila Sablast ipraja.
Da tko?
Jedan dobar prijatelj.
Stanuje li ovdje u mjestu!
Da.
Kako se zovec
Zato pitate?
Hou da odem k njemu i da ga upitam kako to da usred ovako spokojnog mjesta stavlja masku na lice, kad
posjeuje svoga prijatelja Wilhelmija.
Banknota je jo uvijek leala na stolu. Wilhelmi je ogoreno gurne od sebe.
ak ni tajni policajac ne bi se smio sluiti tako niskim i nedostojnim sredstvima, naime, da se prikazuje za
dobroinitelja i izgladnjelom ovjeku nudi novaca samo da ga zavede i gurne u propast.
Varate se odvrati Arndt mirno. Ja sam dodue, detektiv, ali k vama dolazim kao ovjek. Ne elim vau
nesreu. Naprotiv hou da vam pomognem da se oslobodite Sablasti ipraja. To sam vam ve jednom kazao.
Odakle znate da pripadam Sablasti? Arndt se ponovo usprotivi.
- Ostavite se tih beskorisnih lai, gospodine Wil-helmi. Ja vam elim dobro, a vi mi bespotrebno oteavate
izvojenje mojih namjera. Ne moete me zavarati. Mi, ljudi moje struke, stekli smo dugogodinjim iskustvom,
da se tako izrazim esto ulo. Vidim na vama da niste nikakav zloinac. Zbog svoje bolesne obitelji radite i nou,
u nevolji ste, i upravo zbog toga, ini mi se, obavljate uz naplatu, a moda i P od pritiskom, poslove glasnika za
ovjeka kojega biste pod normalnim okolnostima izbjegavali. Je li tako?
Wilhelmi rairi oi. Tako mi Boga! ree tiho pred ovdanjom policijom nisam nikada dosa
290
osjetio naroito potovanje. Ali ako su u njenoj slubi takvi muevi...
...tada bi bila ludost opirati se i dalje nasmijei se Arndt. Eto, tako je pravo! Razgovarajmo otvoreno.
Sablast ipraja dolazi k vama. Hoe da vas uini svojim robom.
Tako je, upravo tako.
To sam i mislio. A sad me smatrajte za svoga prijatelja, gospodine Wilhelmi, i iskreno mi odgovorite na moja
pitanja. Onda u vam, vjerojatno, olakati neke brige.
Pitajte! Odgovarat u bez ustezanja.
Wunderlich olakano odahne u svom kutu kraj pei. Svidio mu se taj obrt stvari. I opet se morao diviti gospodinu
bratiu. Ovaj zapoe mirno i sabrano svoje presluavanje.
Kako ste doli u slubu Sablasti ipraja?
U njenoj slubi zapravo i nisam izjavi Wilhelmi. Ve sam joj nekoliko puta odbio otpremu pisama.
Danas me naposljetku neznanac prijetnjama prisilio da mu odnesem jedno pismo i za to mi dao talir.
Pismo? Za koga?
Za kovaa Gornera u Lichtenbergu.
Znate li, to stoji u pismu?
Ne, nemam pojma.
Onda emo pogledati. Molim vas pokaite mi pismo.
Oklijevajui izvue Wilhelmi pismo. Arndt ga otvori; bijae to polovica arka, na kojem su u nekoliko nizova bile
poredjane brojke.
Tajno pismo ree crta uzoraka pogledavi detektiva preko ramena.
Da, ali nije naroito duhovito izmiljeno; ve sam naao klju za njega. Da pogledamo, ta te brojke znae.
Arndt izvadi iz depa papir i olovku, napie abe-
csdu i ispod slova A Z stavi brojeve dvadeset i pet
do
Jedan kako je to uinio prilikom deifriranja one
Poruke kod hrasta. Tada stade sastavljati slova. Wil-
elmi je od uzbujenja uznemireno prelazio s noge na
19'
291
nogu. I Wunderlich se digao i napeto motrio svaki Arndtov potez olovkom.
_ Ve ga imam! povie konano Arndt. Zapovijed! On prui Wilhelmiju cedulju na kojoj je ispod
brojeva i abecede stajao itav niz slova koja su, raspodeljena na rijei, glasila otprilike ovako: Slijedee noi
velika akcija u Dubravi. Pogranine straare privucite to blie k sebi.
Wilhelmi preda papir umaru i ozbiljno se zagleda preda se.
Wunderlich pak dade oduka svome prepunom srcu.
Dabogda izjeli vraga razbijesni se on. To ti je otkrie! Ova je Sablast ipraja opsjednuta samom
sotonom! Taj je nitkov lukaviji od lisice!
Pst, pst! nasmijei se detektiv. Ne prenagljujte se! Da vas uje kakva lisica teko bi vam zamjerila.
Sablast ipraja na kraju krajeva je prava budala.
Crta je u mejuvremenu opet pristupio stolu. Jo je uvijek stajao ukoeno i prstima se lijeve ruke nesvjesno
poigravao s banknotom od pedeset maraka.
Kad je umar na posljednju otru Arndtovu primjedbu gunjajui razvukao usta, pokazujui time da Sablast ne
smatra za budalu, podigne Wilhelmi naglo glavu, pristupi detektivu i stavi mu ruku na rame.
Vjerujete li mi sada?
Vjerujem vam. Potpuno shvaam va poloaj i dranje, i sve u tako urediti da vae jednokratno poputanje
prijetnjama Sablasti ipraja ne urodi teim posljedicama. m
Vi ste pravi prijatelj kimne Wilhelmi; inilo se da govori vie sam sa sobom. Oito se spremao, da rezultat
svoga razmiljanja pretvori u rijei: Zbog toga hou da vam jo i sve ostalo iskreno priznam. Nadam se da
ete i prema mome bratu isto tako ovjeno postupiti kao i prema meni.
Prema vaem bratu? upita Arndt. Mislite li vlasnika Crvenog mlina? to je s njim?
Otiao sam k njemu poto od Seidelmanna nisam uspio izmoliti ni pfeniga. Pomoi, niisUo sam sebi, i tako
mi nee moi, ali e mi bar pruiti KOJ
292
rije utjehe. Na svoje najvee ujenje naiao sam u mlinu na velike promjene. Mojem je bratu bilo dobro i vrlo
mi je spremno posudio etrdeset maraka.
Potom je crta potanko ispriao to je doznao u mlinu. Priao je o srnetini, o posjeti Sablasti ipraja, o podrumu
koji bi na zahtjev krijumara trebao biti zatrpan, i o nenadanoj narudbi koju mu je Se-idelmann donio.
Wunderlich se mejutim ponovo smjesti na klupu iza pei te je od vremena na vrijeme prianje crtaa pratio
razliitim uzvicima ujenja i suuti, a ponekada i po kojom psovkom. Arndt je namrtio obrve; sluajui, uporno
je razmiljao. Kad je Wilhelmi dovrio, pogleda ga ispitujuim pogledom.
as prije "sam rekao da potpuno shvaam va poloaj i postupke, gospodine Wilhelmi, ali to sada povlaim.
Moram vam upraviti ovo pitanje: kako to da ste odolijevali svim navaljivanjima i prijetnjama Sablasti u vrijeme
najvee bijede i kad bi vam svaki talir, kao nagrada za pismenu poruku, bio od najvee koristi, a onda odjednom
popustili u asu kad vam je bratova pomo ublaila najgoru nevolju? To ne razumijem! Moram vam otvoreno
rei da to ne govori u vau korist.
Posluao sam savjet svoga brata, prizna crta oborivi oi pred ispitujuim pogledima detektiva. Moj mi je
brat objasnio kako za ovjeka koji odbije suradnju sa Sablasti ipraja, nema vie ivljenja u Hohenthalu.
Pristane li, naprotiv, iz takve e usluge izvlaiti sve vie i vie koristi, to dokazuje njegov vlastiti sluaj.
A zakon? A vlasti?
Neka onemogue Sablast ipraja, ako im se takve okolnosti ne svijaju zakljuuje moj brat. Bijedni,
nemoni stanovnici Hohenthala nemaju mogunosti da se sami od sebe opru neumoljivoj sili nepoznatoga
zlikovca.
Dakle odvrati Arndt takvo je stanovite neprihvatljivo. Svakog je grajanina dunost da iz vlastite
pobude potuje pravdu. Zakljuivanje vaeg brata dokazuje da je prvi preduvjet za zdrave prilike u
293
dravi i narodu postojanje snane dravne vlasti, takve koja e svojim odredbama znati pribaviti uvaavanje.
Znai li to upita Wilhelmi potiteno da vi osujujete rad i miljenje moga brata? Moda vie neete
htjeti ni mene da zatitite?
Da li u se zauzeti za vas i za vaeg brata, zavisi od budueg dranja obojice. Vaa mi je zajednika pomo
potrebna da bih uhvatio Sablast ipraja.
Ta vam je pomo osigurana. Mogu se mirne due obavezati i za svoga brata.
To e mi biti drago ve zbog vas. Moete mi odmah sada pruiti dokaz o tome. elio bih neke podatke o
podrumu. Znate li kakva je brava na podrumskim vratima?
Obina.
Vi ste ve sami bili u tom podrumu?
Vrlo esto.
To je dovoljno. Je li va brat predao klju Sablasti ipraja?
Da. Drim da je to ve uinio.
teta. Bio bih rado taj podrum pogledao.
To jo uvijek moete. Podrum se moe otvoriti i obinim sobnim kljuem. To je moj brat namjerno preutio
Sablasti ipraja, da bi mogao tu i tamo pogledati to se u njegovu podrumu dogaja. Takav je postupak
opravdan, kad se radi o zlikovcima.
Pa i jest potvrdi Arndt. Veseli me da ste doista iskreni prema meni, stoga bih vam neto predloio.
Odvedite me svom bratu.
Vrlo rado; ali kada?
Odmah sada; ne smijemo gubiti vrijeme. Sutra se ve krijumari spremaju na akciju. Sablast je unajmila
podrum s namjerom, koja je u uskoj vezi s krijumarenjem. Moram znati da li e se u toj prostoriji sutra neto
odigrati, a budui da danju neu za to imati vremena, moram to jo noas izviditi.
U redu. Nona etnja dobro e mi doi nakon vjenog sagibanja nad crtaim stolom.
Hajdemo, dakle! ree Arndt umaru koji odmah napusti svoje mjesto kraj pei.
294
Vi pak nastavi on obrativi se crtau uzmite konano banknotu. Vaa je! to se mene tie, smatrajte da
je taj novac unaprijed isplaena nagrada za usluge to ste mi ih uinili pri hvatanju Sablasti ipraja.
Kad ve stvar tako prikazujete uzdahne Wilhelmi olakano onda svakako prihvaam. Neu vam mnogo
zahvaljivati. Nadam se da u vam svoju dobru volju moi djelom dokazati. On izvue staru, vrlo otrcanu
lisnicu i pomno spremi dragocjeni komad papira.
Tako ree tada a sad vam stojim na raspolaganju. Jo samo as. Treba da probudim svoju punicu; ona e
bdjeti kod bolesnika, dok mi pojemo do mog brata.
Arndt se suglasi: Uinite to. Ali utite o svemu to se ovdje govorilo.
Zar i o tolikom novcu?
I o tome! Shvaam da biste svoje drage htjeli obradovati veselom vijeu, ali vas opominjem! Moramo biti
vrlo oprezni. Ako se i najmanja stvar o tome prouje, moe sve propasti. A sad se pourite. Ve je prilino kasno.
Osim toga, neemo odmah krenuti u mlin, nego prije toga jo posjetiti rudara Schulzea. Nadam se da je jo
budan.
Schulzea? uvara vagonia, kako ga nazivaju u selu? upita Wilhelmi zaujeno.
Da, njega. Kasnije u vam sve objasniti. A sada brzo.
Nekoliko asaka kasnije sva trojica napuste kuu. Putem zapoe detektiv svoja objanjavanja.
Sablast ipraja je bila kod Schulzea, prije nego to je dola k vama objasni on crtau koji je svaku rije
napeto sluao.
I Wunderlich je takojer paljivo sluao.
Pretpostavljam, nastavi detektiv da je Schulze Primio slino narejenje kao i vi. O tome se moram uvjeriti.
Vi mislite da i Schulze po nalogu Sablasti mora Prenijeti isto takvo pismo? upita Wilhelmi. A kuda?
295
To ne znam, ali bih se gotovo okladio da u priblino pogoditi.
Ono! povie umar. ast vaoj otroumnosti, gospodine bratiu, ali takav je tvrdi orah teko pregristi.
Da vidimo! nasmijei se detektiv. Treba samo malo promisliti. Sablast ipraia namjerava da izvede
svoj pothvat u Dubravi. Voja krijumara alje gospodina Wilhelmija u Lichtenberg, kako bi imao slobodne ruke.
Kova Gorner treba da pograninu policiju tamo domarni. Lichtenberg lei zapadno odavde. Zar sad nije
najvjerojatnije da se drugi glasnik, Schulze, alje na istok, ovjeku koji sa svoje strane treba da panju graniara
svrati prema istoku. Tako Sablast ipraja razdvaja slubenike, a u sredim, tano na mjestu gdje krijumari
namjeravaju izvesti svoj pothvat, zrak e biti ist.
Upravo su stigli do naherene kuice Schulzeove. Jedan je prozor bio jo rasvijetljen. Wunderlich, koji se i ovdje
dobro snalazio, pritisne kvaku. Vrata se otvore jer jo nisu bila zakljuana. Zvonce zazvoni. Mukarci uju u
mranu veu.
Slijeva iz sobe zauje se glasni povik: Tko je tu?
Ja sam, susjed, umar Wunderlich.
Sad usred noi? to se dogodilo? Jedna se vrata otvore. Schulze se zaujeno zagleda u posjetioce.
Netko bi htio s vama govoriti objasni Wunderlich.
Ujite! Mukarci se odazovu i uju.
Sjednite! proguna Schulze ne ba prijazno. A sada napolje s tim! Da vidimo kakva je presa razgovarati
u ovo doba sa uvarem vagonia?
Jesmo li sami?
Da, sasvim sami. Moja ena ve spava. Zaspala je od iscrpljenosti. Ja sam ostao budan, jer moram jo neto
obaviti.
Dobro je dobaci Arndt olako to smo doli da vas zadrimo od neega to bi vas dovelo u veliku
nepriliku.
296
Tako? A to je to? skoi Schulze. Zabranjujem...
Schulze, ne uzrujavajte se pomirljivo e Wunderlich. Gospodin vam dobro eli. Doao je k vama za
vae dobro.
A tko e to vjerovati? progunja Schulze. U tom odvratnom gnijezdu gleda svatko samo svoju korist.
Ima i iznimaka ree Arndt mirno. Ne treba tako loe misliti o ljudima!
Ah, prestanite mi s ljudima! Sve su to lupei, i oni gore i oni dolje. Betije, divlje zvijeri!
No, no, gospodine Schulze.
Ali Schulze se nije dao umiriti; mlatarao je rukama po zraku. Sve same otrovnice i strvinari! Dokazat u vam.
Eto, ja zarajujem est' maraka, a moja ena ne mnogo vie od dvije. To je zajedno osam maraka na tjedan.
Izraunajte sami: premalo da ivi, a previe da umre! A nadaleko i iroko nema ovjeka, koji bi ti pomogao;
gledaju te preko ramena i nazivlju pogrdnim imenima.
Ne govorite tako! korio ga Arndt. Treba da znate da nema te nevolje iz koje se ne bi ovjeka izvuklo.
Tu mi pjesmicu i moja ena uvijek pjeva, i kuha juhu od ljusaka od krumpira. Ha, ha, ha!
Ubrzo ete dobiti neto bolje. Bit u va lijenik i propisati vam vau bolesniku hranu. to mislite, gospodine
Wilhelmi, da mu dadem isto takav lijek kao i vama?
Ovaj kimne smijui se: To bih mu svakako priutio. Boljega lijeka nije jo propisao nijedan lijenik.
Pa, da vidimo, hoe li i njemu koristiti. Tim rijeima izvadi detektiv neto novaca iz svoje novarke i prui ih
Schulzeu na dlanu. Ovaj se rairenih oiju zagleda u novce.
to u s time? upita nepovjerljivo.
To e biti vaa nagrada, ako se odreete Sablasti ipraja i meni pomognete da uhvatim zlikovca.
Njega ne uhvati nitko gunjae Schulze. sim toga, niti ne znam. to se to mene tie! ini mi
297
se da biste me htjeli domamiti na tanak led. Nemam nikakve veze sa Sablau. Ako je hoete zgrabiti, obratite se
na nekoga drugoga. Ja vam tu ne mogu nita pomoi.
Arndt mu se veselo nasmije u lice.
Moj dragi, sad ste dobro slagali.
Oho!
Tako je! Slagali! Sablast je tek pred jedan sat bila kod vas. Gdje vam je pismo koje vam je dala da prenesete?
Schulze prestraeno ustukne. Gospodine, tko ste vi? to znai va posjet? Vjerojatno ste od policije?
Sad se umijea umar, koji je htio sprijeiti vee okapanje. Mir, susjede! umirivao je. Ovaj je gospodin
doista tajni policajac. On zna sve. I Wilhel-mi mu je priznao da je za Sablast ipraja trebao prenijeti jednu
poruku. Policija e uhvatiti zlikovca i osloboditi nas od njega.
To znai dodade Arndt sam to ne mogu izvesti; potrebna mi je vaa pomo. Hoete li? Rudar je
oklijevajui gledao detektiva.
Ali ree tada ako Sablast to sazna?
Ni govora nasmije se Arndt. Precjenjujete toga ovjeka. Ono to se o njemu pria, izmiljeno je ili
pretjerano. Shvaam da ste se od njega dali zaplaiti, ali sada stoje stvari drugaije. Sada stojite pod mojom
zatitom. Ne biste li mi pokazali pismo koje morate otpremiti?
Schulzeovo se lice odulji. Nijemo zanijee glavom; oito se bojao govoriti.
Amo s njim povie Arndt. Ne budite kukavica! Dajem vam svoju asnu rije da neete imati nikakvih
neprilika.
Schulze konano donese pismo, ali se ipak trgne kad je Arndt poderao omotnicu. Pismo je imalo isti sadraj kao i
ono prvo. Arndt to utvrdi letiminim pogledom.
A sad ete mi rei komu su upravljeni ovi reci ree kratko.
Sedlaru Kriigeru u Weiskirchu oklijevajui odvrati Schulze.
298
Arndt kimne, stavi papir u novu ometnicu i vrati ga Schulzeu.
Predat ete pismo Sedlaru Kriigeru kao da se nita nije dogodilo. Vjerojatno nije prvo, koje nosite. Vae
pismo, Wilhelmi, u kasnije urediti. Imamo jo vremena, a i tako emo kasnije navratiti u va stan. Vi ete ga
odnijeti kovau Gorneru, ali ne smijete pokazati da su se prilike promijenile!
A ja? Kako da se drim, ako me Sablast pozove na odgovornost? upita Schulze.
Ona uope vie nee doi k vama. Sutra je sve gotovo. U najgorem sluaju pravite se kao da nita ne znate.
Tim rijeima utisne Arndt rudaru novac u ruke, kratko pozdravi i krene s Wilhelmijem i Wunderli-chorn u mlin.
Kad su tamo glasno pokucali na vrata, otvori ih gospoa Paulina. Sva prestraena, ona ih svu trojicu osvijetli
fenjerom.
Ti, sur jae? Zaboga, valjda se nije neto kod kue dogodilo?
Budi bez brige. Sve je u redu. Moe li se govoriti s bratom?
Da. On je ve u mlinu. Zapoinjemo s radom, ve u samu zoru.
Tako i treba. Pozovi ga! Imamo s njime vaan razgovor.
Idite samo u sobu. Idem po njega. Mlinar doje, pozdravi ih i zaujeno se zagleda u doljake. Pogled mu se
zaustavi na bratu.
Hvala Bogu ree tada olakano. Ve sam se brinuo za tebe, ali tvoje je lice tako sretno, te sam gotovo
pomislio kako si neto vrlo ugodno doiveo.
Ima pravo. Evo, pogledaj! Wilhelmi baci na stol svoju banknotu od pedeset maraka izrazom milijunaa.
Juer si mi, brate, posudio etrdeset maraka. Vraam ti ih sada. Ti mi uzvrati deset.
Pedeset maraka? zaudi se mlinar. ovjee, odakle ti toliki novac?
299
Evo mojeg blagajnika! Ovaj gospoin poklonio mi je banknotu.
Wilhelmi, ukratko objasni bratu tok dogajaja, na to je uslijedilo radosno uzbujenje. Mlinarica se zasjaji
od sree uvi da e se sada obraunati sa blau ipraja. Ta time e se njen mu udnog, tajanstvenog
ugovora.
Arndt sada zatrai, da mu pokau podrum; budu otvorena sobnim kljuem.
Taj je podrum bio dugaka etvorouglata rija usjeena u stijenu. Arndt osjeti razoaranje; promotri svaki
pedalj prostorije, ali na jalost uspjeha.
Sto traite? upita mlinar,
Neto sam pretpostavljao, ali sahi se zato neemo vie o tom govoriti. Vratimo se!
A to savjetujete meni?
Pustite da stvar poje svojim tokom. Za yf do tri dana znat e se vie.
To je bila jedina Arndtova uputa. Kad je sa crtaem uzoraka ponovo naputao mlin, nije ni slutio kakvo e
znaenje taj podrum za njega imati.
17,
RUKE UVIS
Arndt i Wunderlich vrate se tek kasno iza ponoi u umariju, gdje ih je gospoja Barica zabrinuto i ne-
strpljivo oekivala. Te je noi detektiv vrlo loe spavao, a u ranu je zoru bio ve na nogama.
Wunderlich, kome se inilo da ne bi bilo u redu kad bi se u perju zadrao due od gospodina bratia,
ponovo je htio u selu nabaviti saonice. Ali Arndt to odbije.
Ostavite to! Bilo bi upadljivo, a ja ne elim da neopreznou u posljednjem asu sve pokvarim. Poi u
pjeice. U podne se mogu ve vratiti. Onda emo jo jednom do mlina, a slijedee noi moe zapoeti ples.
Opet u mlin? zaudi se umar.
Da, leei u krevetu, zamislio sam plan o kojem bih htio s komesarom raspraviti. Nadam se da e ga
odobriti. Crveni mlin treba da postane stupica za Sablast ipraja i njene krijumare.
Hm progunja Wunderlich. Nadajmo se da e se mlinar s time suglasiti. On pri tom nosi svoju
kou na pazar.
Svakako. Ali dobit e takojer i sasvim pristojnu nagradu vlasti. Zato u se ja pobrinuti.
A to je sa mnom?
I vi biste htjeli nagradu? nasmije se Arndt
Glupost! obrecne se umar. Hou s vama i nita drugo. O tome niste jo spomenuli .ni rijei.
301
TTo e sve jo doi, moj dragi. Ve sad imam za vas nalog. Trebam naime, vei broj bala, paketa, dobro
natrpanih vrea i slinih stvari, koje bi izgledale kao briljivo spakovana krijumarska roba. U stvari u njima
mogu biti samo prnje, stari papir i kamenje koje e im dati potrebnu teinu. Razumijete li me?
Aha kimne Wunderlich. Shvaam! Ta vi treba da Sablasti poaljete poiljku.
Tako je! Po te upakovane svenjeve doi e k vama onih deset ljudi, o kojima sam govorio u upi kraj
rudnika.
A tih deset ljudi bit e prerueni policajci. Jesam li pogodio?
Savreno! pohvali ga Arndt. Oni mogu pri tom mirno nositi oruje. Ta bave se sumnjivom rabotom
dobavljajui krijumarima robu. Sve u to urediti s komesarom. Od vas trebam zasada samo te upakovane
svenjeve. Hoete li to moi izvriti?
Svakako, gospodine bratiu. Sve e danas prije podne biti prirejeno i dobro povezano pagom, kako
primaoci ne bi suvie brzo mogli ispitati sadraj.
Dobro smiljeno! odobri Arndt. Hajde da na brzinu popijemo alicu kave i neto prigrizemo za doruak,
a tada u krenuti. Tako je i bilo. Neto prije deset sati bio je Arndt u uredu komesara. Ovaj je paljivo sluao
izvjetaj svoga posjetioca o razgovoru sa Sablau u upi rudnika kao i o svemu ostalome, to se prole noi
dogodilo s Wilhelmijem i Schul-zeom, a zatim i kasnije u Crvenom mlinu. Komesar se najprije ispue, grdei
svu tu prokletu bandu u Hohenthalu, koja sva od prvoga do posljednjega slui Sablasti. Zaprijeti se da e krivce,
sve bez iznimke, kazniti. Detektiv ga upozori a taj bijedni svijet radi sve to samo pritisnut strahom, a trenutno da
svi ve surajuju s vlastima i, prema tome, treba da se s njima blae postupi. A mlinar Wilhelmi da po zakonu
pae ima pravo na nagradu, koju su vlasti raspisale. U tom pitanju detektiv nije nikako poputao sve dok mu
komesar ne obea da e se za tu nagradu zaloiti na mjerodavnom mjestu.
302
Arndt mu tada razloi svoj plan onako kao to ga je ve bio izloio i Wunderlinu.
Paketi, u kojima e navodno biti moja poiljka, stii e pred zatvoreni podrum mlina ree on. Gore u
mlinarovim sobama sakrit u vaih deset policajaca, koje u predstaviti kao svoje nosae. Tada u iz Dubrave
dovesti onih deset ljudi, koji e dopremiti pravu poiljku, o kojoj mi je govorila Sablast ipraja. A nju samu, s
njenih deset krijumara koji bi trebali preuzeti moju prokrijumarenu robu, doma-mit u u mlin.
Komesar ga prekide. Stanite, ova stvar poneto hramlje! Mislite li da e vas Sablast doista tako olako
posluati?
Svakako, jer u je uvjeriti da Dubrava trenutno nije najsigurnija i da se onuda vrzu pogranini policajci. Vi,
gospodine komesaru, treba da se pobri-nete da tako doista i bude a da pri tom ne doje do sukoba s
krijumarima.
Dobro, tako u uiniti. Graniari e ostaviti svoje tragove u snijegu. To e dostajati. Ali sad neto drugo.
Sablast vas dri za strana trgovca. Vi, dakle, ne smijete nita znati da je mlinar Wilhelmi u slubi krijumara.
Kako onda namjeravate doi do mlina? Sa svojim ete prijedlogom, naime, da se banda skloni u mlin, izazvati
nepovjerenje Sablasti.
To bi se svakako dogodilo, gospodine komesaru, da tu taku ve prije nisam dobro promislio i svoj plan
prema tome udesio. Sablasti u ispriati priu, kako i zbog ega sam doao s mlinarom u vezu. Tu mi stvar
moete povjeriti i bez da vam je sada opirno razlazem.
U redu. A to dalje? Deset straara, koje ete prokrijumariti u mlin, nije dovoljno da zadri dvadeset
naoruanih lopova.
To je jasno. Trebamo otprilike jo petnaest drugih policajaca i pograninih straara koje biste vi, gospodine
komesaru, potajno doveli do mlina, kad svi krijumari budu unutra. S tim se ljudima morate zadrati sklonjeni
negdje u blizini, kako biste u pogodnom asu mogli zatvoriti stupicu.
303
Sjajno. Sve emo tako urediti.
Komesar zadovoljno protrlja ruke. Zahvaljujem vam, gospodine kolega. Divno ste to pripravili. Nadajmo se
da e sve poi po planu. Rekli ste da e se oko dva sata iza ponoi krijumari skupiti u Dubravi. Drim da e biti
najbolje, ako oko ponoi budem sa svojim pomonim odredom u blizini mlina.
Obojica mukaraca jedan drugome vrsto stisnu ruke. Plan je bio gotov, stupica postavljena. Glavna je potekoa
bila u tome da se Sablast i njegovi ljudi domame u mlin i tamo uhapse. Jo je dogovoreno da e se komesar sa
svojim odredom sakriti u onom dijelu ume koji se stere pod padinama brda iza mlina. Odmah iza ponoi trebao
se Wunderlich pridruiti stra-arima, da im poslui kao voja.
Taj je dogovor potrajao otprilike jedan sat. Arndt zatim odmah poe natrag u umariju. Ovdje mu je Wunderlich,
smijuckajui se zadovoljno, pokazivao svenjeve, vree i pakete, koje je bio pripremio. Sve je ispalo po planu, pa
je detektiv nakon kratkog odmora odmah krenuo prema Crvenom mlinu. Mlin je i danas besprekidno klopotao.
Wilhelmi sam otvori vrata i kad je ugledao Arndta u isto se vrijeme zaudi i obraduje njegovu dolasku.
Vi, gospodine? Dobro doli! Donosite li dobro ili zlo?
Dobro! Ima posla za vas i vau suprugu.
Jao! nasmije se mlinar. Jo vie posla? Pa to neemo vie moi ni posvravati. A o emu se radi?
Pst, ne tako glasno! opomene detektiv. Objasnit u vam u sobi.
Aha, razumijem. Radi se o neem to treba da ostane meju nama. Izvolite prije svega unutra.
Mlinarica je takojer gorjela od elje da dozna novost i Arndt ih nije pustio da dugo ekaju.
Hoete li mi pomoi da uhvatimo Sablast i-praja? zapoe on bez okolianja. Mlinarski par se prestrai.
Mi? Vama? to mi tu moemo? upita ovjek.
Hou da krijumare domamim u va mlin i ovdje ih uhapsim.
304
Gospode Boe! To je opasan pothvat zavapi ena. ablast e nam se osvetiti.
Iskljueno! Uinit emo je nekodljivom zauvijek.
Mlinar se mejutim oporavio od prvog iznenajenja.
Smijemo li doznati, kakav ste plan skovali? upita on.
Upravo sam zato i doao da vam ga obojici izloim i za nj vas predobijem.
Arndt ukratko obrazloi mlinaru i mlinarici kako je stvar zamislio. Objanjavao je kratko i jednostavno,
rasprivi tu i tamo po koji prigovor branog para Wilhelmi. Spomenu opsene pripreme, koje su ve u toku, i
naravno ne zaboravi nadodati i o nagradi koja je, nakon dogovora s komesarom, zajamena onome ija e kua
posluiti kao stupica za krijumare.
A kolika e biti nagrada? oprezno upita mlinar. Videi kako se Arndt nasmijeio, dodade: treba da znate
da u izgubiti svotu, koju mi je Sablast ipraja platila za ustupanje podruma. To e za me biti veliki gubitak.
To je tano saglasi se detektiv. No, prije svega imate pravo da od Seidelmanna zatraite naplatu za
meljavu ita. A onda emo se pobrinuti da va mlin dobije i,sa drugih strana narudbe. U svakom sluaju, neete
pretrpjeti nikakvu tetu, a nagrada vas eka neokrnjena. Ona svakako iznosi nekoliko stotina maraka. Neu da
obeajem suvie.
Zar doista nekoliko stotina maraka? Paulino, to ti o tome misli?
Mlinarica uzdahne: Ah, to je glupa pria! Uvijek sam bila zato da se sa Sablau ni u to ne uputa i odahnula
bih, kad bi se rijeio te sotone. Zahvalila bih Bogu, kad bi se sva ta banda koja cijelom ovom kraju ini ivot
nepodnoljivim konano nala onkraj brave. Ali, hoe li to uspjeti? A, ako Sablast pobjegne? Bila bi to naa
propast.
Arndt opet uze da govori, te mu konano uspije Wilhelmijeve predobiti za sebe. Tada uglavi s njima jo sve
potanko i rastade sa vrstim stiskom ruke.
20 Sablast ipraja
305
Iza ponoi budite pripravni! ree na kraju i ne brigaj te suvie. Ja u se sa svojih deset policajaca prvi nai
na mjestu. Time vam je od samog poetka zajamena potrebna zatita. Neka nam, dakle, poslui srea kod
odluujueg lova na Sablast ipraja.
Pono je upravo bila prola. Dubrava je naoko bila tiha i naputena, no u snijegu su se tu i tamo vidjeli svjei
tragovi nogu. Kad je Arndt jedan sat prije ugovorenog vremena sa svojim teko natovarenim policajcima stigao u
umu, primijetio je itav niz spodoba sa svenjevima na leima. Upravo su nestajali za grmljem u pobonom
klancu, oito, da tamo ekaju u sigurnom zaklonu. Bez sumnje, bili su to nosai eke krijumarske poiljke,
koju je Sablast ovdje trebala primiti.
Ovo je otkrie bilo za detektiva vrlo povoljno. Arndt je prvobitno imao namjeru, da sa svojim policajcima
smjesta napusti Dubravu i hitno krene u Crveni mlin. Iz umarije je poao zaobilaznim putem do mjesta sastanka,
samo zato da se osigura i da sa svojim ljudima ostavi tragove, na koje e se u potrebi pred krijumarima moi
pozvati. Otprilike ovako: Vidite, bili smo tamo! Ali okoli nije siguran. Zato su se moji ljudi privremeno
sklonili u mlin. Hitno me slijedite onamo!'
Sad se s tom naoko suvie velikom opreznou nije mogao posluiti. Pravi poslovni prijatelj Sablasti ipraja bio
je sa svojom poiljkom, iako poneto preuranjeno, ve na mjestu. Zato se Arndt odluio da ovaj neoekivani
obrat stvari iskoristi, i onih deset nosaa zajedno s njihovim gospodarom, ako je mogue smjesta domami u mlin
i tamo zadri. Zadravanje bi imali izvesti njegovi straari, koje e, naravno, povesti sa sobom i ostaviti u mlinu,
dok e on sam smjesta opet morati da krene, kako bi glavne aktere, Sablast i njegovih deset krijumara, uhvatio u
stupicu.
Zasada je svoje ljude ostavio u dobrom zaklonu i oprezno se stao prikradati k ve spomenutom pobo-
306
nom klancu. Bilo mu je jasno da time svoj ivot stavlja na kocku. Nosai, koji su ovdje bili sakriveni, bili su
vjerojatno dobro naoruani. Kad bi ga sada koji od njih otkrio i na njega, neznanca, zapucao a da mu prije ne
upravi poziv da stane i ne upita ga za lozinku, bilo bi s njime gotovo. Ali na takve stvari ne smije pomiljati
ovjek koji pred sobom ima tako visoki cilj. Polako se pribliavao klancu, oprezno zagledajui na sve strane nee
li negdje naii na kakvog sakrivenog straara. I doista, jedan je bio tu. Na sreu nije odmah opalio, ve pozvao
doljaka da stane.
Stoj! Tko je?
Prijatelj! odvrati Arndt.
Lozinka!
Prag.
Prolazi! Ali prije toga jo jedan odgovor. to traite ovdje?
ovjeka koji se kao i ja zbog jedne poiljke robe na ovom isto mjestu i u ovaj isti sat treba da sastane sa
Sablau ipraja.
Iza strae koja je uvala ulaz u klanac, izroni lik drugog ovjeka, koji je takojer imao na licu crnu masku.
Taj ovjek sam ja javi se on Na prijatelj govorio mi je o .vama. Upuen sam u sve. Gdje su vai ljudi s
paketima?
Tamo iza ruba ume odgovori Arndt namje-stivi svoje naoari od obinog stakla i pogladivi krivu bradu
to ju je za ovu priliku natakao. Bio je posve jednako odjeven kao kad je u upi rudnika pregovarao sa Sablau.
Dobro je to smo ve ovdje i to vas moemo upozoriti odvrati onaj drugi. Dovedite svoje ljude to
prije u ovaj zaklon. Usprkos svim mjerama opreza, ini se da danas zrak ovdje nije posve ist. Proli smo,
dodue, nesmetano cijelom Dubravom ali smo tada u snijegu naili na tragove mukih nogu koji najvjerojatnije
potjeu od pograninih straara, i to sasvim svjee. Jedan od mojih nosaa ak tvrdi da je vidio ovjeka u
uniformi koji nas na svu sreu nije opazio.
20*
307
To sam i ja primijetio izjavi Arndt i zato vas upozoravam da ne ostanete ovdje u klancu. Graniari se,
kako mi se ini, ovdje sakupljaju. Ni asa vie nismo sigurni.
Prokletstvo! to da radimo? Proi e itav sat prije nego to se Sablast pojavi.
Svakako, ona prije dva sata nee doi.
Tada nam ne preostaje nita drugo nego da se smjesta vratimo natrag.
Ne, nikako! Vi ste sa svojim ljudima dosada sretno prebrodili sve opasnosti. Neete, valjda, sve to napustiti?
Ja sam se za svaki sluaj osigurao. Slijedite me! Znam za skrovite u kojem nas nee nai nijedan policajac.
A gdje je to?
U Crvenom mlinu. Za svaki sluaj stupio sam u vezu s mlinarom kojega otprije poznam. Treba da znate da
tog ovjeka zbog izvjesnih razloga drim u akama. Mora mi biti na usluzi. Uostalom, odmah se najpripravnije
odazvao jer, kako kae, ionako je prijatelj i suradnik nae Sablasti. Ukratko, mlin nam stoji na raspolaganju kao
sklonite. Neka vai ljudi ponovo natovare robu; ne smijemo gubiti vrijeme. Najprije u vas odvesti do svojih
nosaa, a onda u mlin, u sigurnost.
Za mlinara sam svakako siguran, ali to e biti sa Sablau? oklijevae ovjek jo uvijek. Uzalud e
ovdje na nas ekati.
Nee ekati, jer u ja doi i po naeg poslovnog prijatelja i po njegove krijumare. Samo da robu to prije
spremimo pod krov. To je najvanije. Onda emo saekati daljnji tok dogajaja i sve raspraviti sa Sablau.
Taj odreiti nastup zavede lopova. Moda je tome doprinijela i okolnost to nije bilo vremena za razmiljanje. On
izda svojim ljudima kratku zapovijed, a onda svi krenu za detektivom u umu.
Kad su ljudi s crnim krinkama naili na preru-ene policajce, koje su smatrali za svoje ortake, vidno su se smirili.
Vlastitim su se oima uvjerili, mislili su, da doista imaju posla sa sebi ravnima.
308
Arndt je iao umom ravno prema mlinu. Za kratko vrijeme stigne do stare zgrade i uvede ljude u dvorite. Ovdje
nije bilo ni ive due; Arndt upali svoj fenjer i odvede sve nosae u prostoriju ispred zatvorenih podrumskih
vrata.
Sad ih upozori da budu oprezni: Ovamo unutra!
On udje prvi; ostali su ga slijedili, i svaki je bez rijei odloio svoj paket.
Mlin klopoe priapne mu poslovni prijatelj Sablasti. Mlinar je dakle jo budan?
Da, moraju raditi i u nonoj smjeni, jer su dobili hitne narudbe.
Da li bi se, moda, pod takvim okolnostima moglo neto toplo uliti u eludac? Tri sam sata ve na putu. Po toj
cioj zimi nije to nikakva malenkost.
I ja sam ve na to pomiljao, jer i'ja zebem. Pogledat u to se moe uiniti, pa u za sve nas naruiti kavu.
Zadovoljno mrmljanje zauje se meu nosaima. Strpljivo sjednu na svoje svenjeve pred podrumska vrata.
Arndt poe da, navodno, narui kavu.
Zasad je postigao ono to je htio. Protiv ove prve grupe krijumara mogao bi ve sada izvesti odluan udarac, no
elio je da prepad izvede bez prolijevanja krvi. Jo jednom napusti prostor pred podrumom, da bi svojim
policajcima dao vremena da uine ono, to je ve prije bio s njima dogovorio. Njegovi prerueni nosai odloe
svoje puke u kut. Ona druga grupa uini to isto u drugom kutu. Prema dogovoru, policajci su se imali podijeliti
u dvije grupe. Jedna je ostala kod svojih puaka spremna da ih svakog asa upotrijebi i da zauzme prilaz pred
podrumom. Druga je rnorala u odlunom asu stati izmeu krijumara i njihovih puaka, izvui revolvere i
protivnike odbiti ukoliko bi se oni htjeli posluiti pukama u svoju obranu. U dvoritu je prema dogovoru ekao
mlinar. Detektiva Je prepoznao po znaku, to su ga ve prije bili uglavili.
Je li sve prolo u redu? upita tiho i uurbano.
Zasada nam je prva grupa sigurna. Dajte mi za svaki sluaj klju od sobe, koji i podrumska vrata tvara.
309
Evo ga!
Dobro. Sad vas vie ne trebam. Ostanite radije u pozadini. Padne li nekoliko hitaca, ne treba da se bojite. Ni u kojem
sluaju nee biti opasno. Mi smo u prednosti.
Mlinar se brzo povue. Arndt poje opet u prostoriju gdje su ekali krijumari.
Halo! povie. ujte me ljudi. To je bila ugovorena rije za policajce. Fenjeri, koji su visjeli o vratu,
odjednom zablijete. Sad dolazi ono vrue to sam vam obeao nadovee Arndt. Tko se makne, dobit e olovo
u rebra! Ruke uvis!
Neki od policajaca dohvate svoje puke, a neki izvuku revolvere. U isti se as jednoglasan krik straha razlegne. Videi
prijetee cijevi uprte u sebe, krijumari se ukoe od uasa i ostadoe kao uzeti. Arndt im ukratko objasni da su uletjeli u
stupicu i da nisu okrueni svojim ortacima, nego policijom.
Amo okove! dovikne tada svojim ljudima. Veite ih! Tko se opre, bit e ubijen. Prijetnja je djelovala. Dali
su se okovati gotovo bez otpora. Samo se jedan pokuao braniti; poslovni prijatelj Sablasti ipraja.
Izdaja! povie on, izvue svoj revolver iz depa te ga ispali u policajce, koji su mu htjeli za-kriti put, a onda se s
dva skoka naje kod izlaza. Ali ga tamo uhvate, bace na tle, razoruaju i svezu. Divlje se opirao i trzao, no bez uspjeha.
Skinite zarobljenicima krinke! naredi Arndt svojim ljudima. Zapovijed bude izvrena i pri tom se ukazu mnoga
lica dobro poznata saskim policajcima.
Arndt se nije na to obazirao. Zarobljenike dade otpremiti u jedan prazni hodnik, gdje su ih dobro uvali, izda jo neka
narejenja i krene opet prema Dubravi.
Kad je stigao u dolinu, na njegovu satu je bilo deset minuta do dva. Stane iza jednog drveta i ekae. Pogled mu preleti
Dubravom sve do suprotnog ruba utljive snjene ume. Sveana tiina naokolo bude tu
310
i tamo prekinuta samo naletom vjetra, koji bi za-utio u suhom liu starih hrastovih kroanja. Moda bi netko drugi u
Arndtovu poloaju pri torn osjetio jezu, no on je bio miran i hladan. Najzad zauje puc-ketanje granica, a potom i
kripu snijega. Mukarac s krinkom na licu pribliavao se: Sablast ipraja. Arndt ga zovne priguenim glasom:
Stoj! Lozinka?
Prag!
Detektiv stupi naprijed i prui doljaku ruku.
Evo, tano sam doao. Jesu li vai ljudi u blizini?
Iza mene su. A gdje su vai nosai s roborn? I gdje je onaj drugi?
Budite sretni to sam ve pred jedan sat doao ovamo! izvjesti ga Arndt. Bez mene bi stvar pola naopako.
Kako?
Razgledao sam kraj ispred Dubrave. Pogranini straari krstare okoliem.
Vraga! zauje se prestraeni glas. Cijeli je na pothvat onda ugroen!
Ve sam se za sve pobrinuo, odvrati Arndt. Moji su ljudi ve u sigurnosti, a s njima i onaj drugi, zajedno s
obim poiljkama. Ljudi s one strane doli su prerano. Da ih ne bi graniari iznenadili, ja sam se s vaim poslovnim
prijateljem dogovorio i zajedniki smo odveli svoje nosae u sklonite.
Gdje su?
U Crvenom mlinu.
Sablast promjeri govornika s nepovjerenjem.
Kako vam je mlin pao na pamet?
S tim je pitanjem Arndt raunao. Nije ga smelo. Prvobitno je namjeravao Sablasti ispriati pravu bajku o tome. Sad to
vie nije bilo potrebno. Poloaj je bio drugaiji, nego to je detektiv bio predvidio. Mogao se i krae izjasniti.
Meni? Prijedlog, da u mlinu potraimo sklonite, potjee od vaeg poslovnog prijatelja.
A tako. Sablast se oito primirila. To je vrlo vjerojatno. On je u sve upuen. Obavijestio sam
311
ga da sam se s mlinarem Wilhelmijem nagodio u pitanju njegova podruma.
Mislite li na onaj u stijeni usjeeni prostor? upadne Arndt ivo. Tamo su nai ljudi privremeno spremili
svoje pakete.
Opet je Sablast nepovjerljivo osluhnula.
Tamo unutra? Kako je to mogue? Ta izruili su mi klju od podruma. Nosim ga uza se. Pa, kako moe onda
netko drugi tamo spremiti pakete?
Roba lei u hodniku ispred podruma objasni Arndt. Pravi odio nismo mogli otvoriti. Uostalom...
Arndt zauti i osluhne: Zar nita ne ujete? upita on. Sve mi se ini, ako budemo jo dugo ovdje
pregovarali, stii emo u pravo drijelo pakla. Pojite po svoje ljude, a onda smjesta u mlin. Neu da me uhvate
kao mladog zeca.
Imate pravo kimne Sablast. Moja momad dolazi u pravoj liniji od hrasta, i nijednoga ne moemo
mimoii, ako onim smjerom pojemo kroz umu.
Sablast poje naprijed a Arndt za njom. Uskoro im doje u susret ovjek koji se lozinkom iskae kao njihov.
Tada ih doje jo nekoliko, i nije potrajalo dugo, a Sablast javi da su svi njeni ljudi na okupu.
Obavijestite svoje ljude, da me slijede priapne Arndt Sablasti.
Voja krijumara izda kratke zapovijedi. Sad su bili upueni i mirno slijedili detektiva. Uskoro stigoe u mlin.
Uju u dvorite i Arndt kao posljednji zatvori za sobom vrata. Sablast, koja je stajala do njega, ree mu da iznutra
zakljua kako ih ne bi tkogod iznenadio.
emu to? upita Arndt koji taj prijedlog nije smio prihvatiti, inae bi presjekao ulaz glavnini policajaca i
pograninih straara pod s vodstvom komesara i umara. Mlinar mi je rekao da ova vrata ostaju uvijek
otvorena pa bismo zatvarajui ih samo izazvali sumnju.
Sablast ne ree nita, ali se inilo da je njeno nepovjerenje opet poraslo. Stavivi ruku u dep, voja krijumara
nije ni aska vie naputao Arndta. Ovaj bi takve stvari nanjuio ulom iskusna detektiva, P a
zato i odluio, da se osigura. Osvijetlivi prostor svojim fenjerom, otvori vrata i pokae na hodnik ispred
podruma.
Ujimo najprije ovamo unutra ree priguenim glasom. Ovdje lee i vai i moji paketi.
Krijumari stupe unutra, ali Sablast ostane s Arndtom vani.
Zar se neete uvjeriti je li poiljka ispravna? upita Arndt s namjerom da lopova pusti ispred sebe, a onda da
za njim zatvori vrata.
Hvala. Za taj posao imam meu svojim ljudima nadglednika. Uostalom, gdje je gdje je moj poslovni drug?
Gdje su njegovi i vai nosai?
Nepovjerljivo se obazre.
U tom asu dogodi se vrlo neugodno iznenajenje, ak dvostruko. Ulazak Sablasti i njegovih krijumara odvijao
se dodue tiho, no ipak ne sasvim neujno. Ljudi, su smatrali da u mlinu iji je vlasnik ionako njihov saveznik,
ne moraju biti naroito na oprezu. Zato su pojedini glasovi doprli i u prostoriju, u kojoj je prvi dio bande zajedno
sa svojim vojom sjedio zarobljen.
Usprkos svome porazu nije on jo naputao pomisao na otpor. Oslukivao je. Nakon nekog vremena zauje
glasove i korake u snijegu, a zatim i kripu vrata u podrumskom hodniku. Nasluti to se dogodilo. Omraeni
ovjek, koji je njega i njegove ljude domamio u stupicu, vjerojatno je sada dovodio i Sablast sa saskim
krijumarima, da i njih uini nekodljivima. Zato zavie iz punih plua. Pazite! Izdaja!
Odmah zatim padne hitac. Jedan od policajaca opalio je u ovjeka to je viknuo. Sablast se u dvoritu trgne.
Pogledom potrai dvorina vrata, kroz koja su upravo u tom asu nahrupili policajci i pogranini straari pod
vodstvom komesara i umara Wunder-licha. Videi ljude u uniformama, ona dobaci Arndtu Pogled pun bijesa.
Zaskoeni je zlikovac odmah shvatio svoj poloaj. Izvue revolver iz depa i opali u detektiva. Arndt je to
oekivao stoga odskoi u strahu; metak proleti pokraj njega, a tada on lijevom a-
312
l 313
kom izbije Sablasti oruje iz ruke. U isto vrijeme gurne nogom vrata podrumskog hodnika, a desnom rukom
okrene klju, koji je jo stajao u bravi i izvue ga. U tom asu Sablast se munjevito okrene i potri prijeko, u vrt.
Komesar poleti za njim, a Arndt iza obojice s upaljenim fenjerom o vratu. Vrtni zid nije bio visok, a na jednom je
mjestu u njemu bio otvor. Sablast se, kako se inilo, ovdje dobro snalazila; trala je ravno prema rupi u zidu i
nestala kroz nju. Komesar, koji je bio jedva etiri koraka iza nje, skoi za njom, ali se s druge strane smjesta
zaustavi.
Grom i pakao! opsuje. Arndt se stvori uz njega.
Sto je?
Klipan je nestao!
Kuda?
djavo bi ga znao!
Ta nije se mogao rasplinuti promrmlja Arndt.
Nikako ne moe biti daleko. Bio sam mu upravo za petama.
Arndt se zamisli. Stajao je upravo na istom onom mjestu gdje mu je Sablast ve jednom nestala ispred oiju.
Usprkos najrevnijem traenju nije nikako mogao dokuiti kako se to dogodilo.
- Da nije ne dovri detektiv Stoj! Zar ne ujete tropot? Znate li, to je to?
To zvui gotovo kao potres u daljini.
Ne. Ta buka potjee od kola koja se voze po tranicama, ah, vidite li rupu u zemlji pokraj zida. Poznam to
mjesto. Ta rupa mora da je do ovog asa bila vrlo dobro sakrivena.
Zaista. Oigledno je bjegunac u njoj nestao.
U tom asu dotri vrtom nekoliko graniara i policajac, na elu s narednikom uz kojega je bio i mlinar Wilhelmi.
Kakva je to rupa? upita ga Arndt.
Napola zatrpani prilaz nekom starom rovu.
Je li rupa duboka?
Ne znam tano; nitko se ne usujuje unutra zbog zaguljivog zraka, i zbog toga to bi se hodnik
314
tamo dolje lako mogao uruiti. Uostalom, u posljednje ju se vrijeme gotovo nije ni vidjelo. Ali zato pitate?
Sablast je vjerojatno skoila u tu rupu i zasada nestala.
Jao, jao. Ipak e se dogoditi ono ega se moja Paulina bojala. Gospode Boe!
Arndt se nije obazirao na beskorisne jadikovke mlinara. On se obrati naredniku.
Evo kljua za podrumski hodnik, u kojem se nalazi drugi dio krijumarske bande. Hitno ih pohap-site, jer bi
mogli nadoi na pomisao da unite sadraj paketa koji je djelomino vrlo vrijedan.
Arndt stane tik do rupe.
Kamo ete? upita ga komesar.
U rov.
To je suvie smiono.
Ne, ne! povie i mlinar. Nastradat ete!
Dunost je dunost, gospodo! Nee biti tako strano. to moe Sablast, nadam se da u moi i ja. Taj momak
mora da dobro poznaje rov. Za njim dakle prije nego nestane!
O, sveta kljoco! ovjek zaista ima crva! Stari je umar to uzviknuo. Bio je tek stigao i upravo vidio, kako je
Arndt skoio u rupu. Pri svjetlu fenjera moglo se vidjeti da je dublja od dva metra.
A to da mi radimo? obrati se narednik komesaru.
Ono to vam je detektiv naredio. Uhapsite s vaim ljudima krijumare i ne dajte da koji pobjegne. Ja u
slijediti svoga druga. Gotovo mi se ini. da sam u svojoj prevelikoj revnosti dao priliku Sablasti da umakne; zato
u pokuati da tu hulju opet dobijem u ake.
To ree i skoi u rupu.
315
18.
UTRKA SA SMRU
Trebalo je nekoliko asaka, dok se komesar snaao dolje u tami! Tada ugleda Arndta koji je stajao neto podalje i
osvjetljavao neki predmet.
Sto je to?
Prazni vagoni. Predmnijevam da su prije ovdje dva vagonia stajala, ali je Sablast onaj prednji upotrijebila
da to prije odmagli.
Ah, dakle odatle podzemna tutnjava.
Da, vagonii stoje na tranicama, a rov se ovdje, kako izgleda, polako sputa. Nastavak podzemnog hodnika
tamo prijeko zasada ne trebamo pretraivati. Sablast se naravno odvezla nizbrdo, jer vagoni juri sam od sebe i
postepeno moe razviti prilinu brzinu.
Naopako, onda nas je Sablast dobrano pretekla.
Na alost. Smjesta moramo za njom.
Arndt brzo ukloni prednju stranu kolica, koja se zasto jala od pokretne daske, i u malom se vozilu tako namjesti
da je nogama mogao koiti u sluaju da kolica prenaglo pojure. U njima je naao i debeli hrastov prut, koji je,
kako se inilo, ve vie puta posluio kao konica. Komesar je unuo do njega.
Sjedite li vrsto?
Da.
Onda: naprijed!
Arndt nogom odgurne kamen koji je stajao pod kotaima. Kolica se pokrenu, najprije polagano, onda
316
sve bre i bre; naposljetku jurnue brzinom konja u galopu. Bila je to neugodna vonja. Nad njima niska, natrula
stropna oplata, desno i lijevo mrani zidovi, s kojih je besprekidno kapala voda, a pred njima tama koju je svjetlo
fenjera probijalo tek na nekoliko koraa ja. U uskom su rovu kotai na tranicama tako tutnjili da je
sporazumijevanje bilo potpuno nemogue. Arndt je razmiljao, kako bi u tom mraku mogao juriti upravo u
propast. A to onda, ako Sablast u svom podzemnom carstvu ima sauesnike? Ako oni postave zasjedu tim ludo
smionim progoniteljima? Moda u toj tami to pred njima zjapi vreba smrt?
Sve mu to projuri glavom u tih nekoliko asaka jurnjave. Ipak nije zakoio. Nesmanjenom estinom nastavljao je
divlji lov. Vjerovao je u svoju sretnu zvijezdu i nije gubio nadu da e doi do mjesta gdje prestaje nagib te e
kolica sama od sebe usporiti vonju, i oni opet moi da se ogledaju za Sablau. Progonjeni je naprotiv dobro
poznavao prolaz. Ve se mnogo puta njime posluio. Zbog toga su i bila uvijek spremna dva vagonia. Rov je
bio odrejen da kod buduih krijumarskih pothvata odigra vanu ulogu. Kao to je Arndt ve utvrdio, on nije
svravao kod rupe u zemlji pokraj vrtnog zida mlinara Wilhelmija, nego se protezao ispod podruma Crvenog
mlina gotovo do eke granice, gdje je izlazio na povrinu zavravajui se jednom napola zatrpanom jamom u
gorskoj umi.
Sablast je otkrila te ostatke davno zaboravljenog rudnika, oistila ga od uruenog kamenja, postavila tranice i na
kraju se nagodila s mlinarom Wilhel-mijem o njegovu podrumu. Od njega je rov bio odijeljen samo tankim
zidom, te je krijumarima prijetila opasnost, da prilikom upotrebe podzemnog hodnika otkriju stanovnicima
Crvenog mlina. Zbog toga je trebalo da se Wilhelmijev podrum zatrpa. Takvo je bilo podzemlje kojim je jurio
progonjeni krijumar. Ovdje se osjeao posve siguran; i kotrljajui se mranim hodnikom sasvim se sluajno
okrenuo poto je ve preao dobar dio puta.
317
Trgne se od straha. Zar tamo otraga ne tinja neko svjetlo? Ili je to samo predodba njegove uzbujene mate? Nita nije
mogao uti, jer je tutnjava njegova vozila progutala svaki drugi zvuk. Stade pozornije motriti; jest, bilo je svjetlo!
Micalo se, podrhtavalo, naginjalo se na stranu, sakrivalo se i ponovo pojavljivalo.
Progonitelji! sune mu mozgom, a odmah zatim bljesne u njemu i druga pomisao: ali neka, jure u svoju vlastitu propast.
I on je imao uza se kolac za koenje. Upre njim o zemlju ispred prednjih kotaa i ubrzo se kolica zaustave.
Vrebajui zastade i zagleda se unatrag.
,Evo ih' promrmlja. ,Cekaj, nitkove, kucnuo ti je posljednji as!' Potri prema doljacima nekoliko koraka u susret,
istrgne nekoliko letava iz oplate stropa i baci ih preko tranica. Tada se povue u tamu, gdje je stajao njegov vagoni
kocem zakoen, da se ne pokrene. Desnom rukom posegne za drugim revolverom, jer su mu onaj prvi bili izbili iz ruke.
Progonitelji su dolazili sve blie. Tutnjava kotaa pretvarala se u uskom rovu u paklenu buku. Fenjer bi se zanjihao na
svakom mjestu, gdje su tranice bile sastavljene. Tada nastade udarac, lom, krik a odmah zatim odjekne nekoliko hitaca
iz revolvera; njihov je prasak odjeknuo u rovu poput praska itava plotuna. Dok je jeka revolverskih hitaca odjekivala
rovom, Sablast ukloni konicu i baci se u vagoni.
Vrag vas odnio! povie vodja krijumara, na-smijavi se podrugljivo. Jednim trzajem odgurne vagoni, koji sa
zloincem pojuri dalje.
Mala rudarska kolica, u kojima su sjedili progonitelji, naletjevi na nenadanu prepreku iskoe iz tranica i dva ovjeka
izlete iz njih. Zadravi prisutnost duha, Arndt lijevom rukom zatiti fenjer, koji bi se inae bio razbio u tisuu
komadia. No time je raskrvario ruku. Boljeli su ga svi udovi jer je udarac bio estok. uo je prasak hitaca, od kojih
sreom nijedan nije pogodio, podrugljivi povik Sablasti i odmah zatim kotrljanje vagonia. krgutajui zubima od bi-
318
jesa shvatio je da mu je zlikovac ponovo pobjegao. U trenu bio je opet na nogama, osvjetljavajui prostor oko sebe.
Vidio je kako komesar stenjui lei na zemlji, kako desnom rukom opipava glavu, kao netko koji se upravo probudio
od sna, i kako se tekom mukom uspravlja.
Jeste li ranjeni? upita detektiv.
Samo malo na elu. Nije ozbiljno. Komesar rupiem obrie grudicu krvi, a onda se podigne. Neemo se
obazirati na tu ogrebotinu. Evo ovako: omotat u je rupiem, a sada da nastavimo progon. Ta nam hulja ipak nee
utei.
Arndtu je bilo drago to uza se ima tako hrabrog suradnika. U protivnom sluaju samo bi mu smetao. Otkrivi letve na
tranicama, ukloni ih, ,a tada uz pomo komesara uspravi kolica i stavi ih na tranice.
Nisu oteena utvrdi. Srea to su ti vagonii tako vrsto grajeni. Ne smijemo se zaustavljati. Dakle
naprijed!
Kolica progonitelja ponovo se pokrenu. Pad je bio manji, pa su se kretala mnogo umjerenije. I opet je po licima
mukaraca sa stropa kapala voda. Opet je u rovu sablasno odzvanjalo kotrljanje tokova, i opet su pred oima, koje su
ukoene zurile u tamu, zjapile otvorene ralje nepoznate opasnosti.
U meuvremenu Sablast je opet bila u prednosti; ve se pribliavala svome cilju. Zloinac je likovao; bio je uvjeren da
su se progonitelji prilikom pada teko povrijedili; njegovi su ih meci vjerojatno i dokrajili. Teren je sada postao ravan,
i kolica se zaustave. ovjek iskoi iz njih i odahnuvi stane uz mali vagoni.
Ali, ne za dugo; ubrzo podigne glavu oslukujui. Uini mu se da se podzemljem opet ori tutnjava. Ogleda se unatrag i
na zavoju rova ugleda malu svijetlu takicu.
Grom i pakao! opsuje poluglasno. Zar su mi ti gadovi jo uvijek na tragu? Spopade ga strava. Ne budu li
ubrzo prisiljeni na povratak, otkrit e njegovu tajnu drugi izlaz iz rova. Osluhne ponovo. Tutnjava se pojaavala, a
svjetlo se sve vie bliilo.
319
Nije bilo za nj drugog izlaza doli da ispali minu, koja je ovdje bila poloena za sluaj najvee nude. Ako se pri
tom urui kamenje i zatrpa hodnik, neka mu netko dokae da se ovdje dolje vozio na etnju. Pa, iako su se ti
lopovi, to ga slijede, izvukli od pada s rudarskih kolica i od njegovih revolverskih metaka, kamenju koje se rui,
nee izbjei; ono e ih ili smrskati ili ive pokopati pod sobom. Pipajui, pouri naprijed da doje do mjesta gdje
je u pobonoj stijeni bio sakriven dugaki fitilj koji je po njegovu miljenju dostajao da preostali dio rova digne u
zrak i tako stvori nepremostivi razdvojni zid izmeju podzemnog hodnika i stepeniastog rova koji je vodio na
svjetlo dana.
Arndt i komesar nisu ni slutili kakvoj su opasnosti jurili u susret, kad je vagoni stao usporavati; stali su
pozornije promatrati.
Hodnik postaje ravan vikne Arndt komesaru u uho.
Moramo... stoj, ta je ovo? Panja, zaustavite!
Opet se zauje prasak. Sudarili su se s kolicima koja je progonjeni zlikovac bio ostavio. Sudar se zbog usporene
vonje jedva osjetio. Sijite! Sklonite se iza kolica! zapovjedi Arndt. Zloinac bi opet mogao pucati.
Pri tom odskoi natrag i prekrije svjetlo fenjera da neprijatelju sakrije cilj. Komesar mu se pipajui pridrui.
Bjegunac je ovdje ostavio kolica proape Arndt. Oprez!
Obojica se oprezno usprave. Arndt osvijetli tamu fenjerom. Ponovo osluhnu nastojei da i oima probiju tamu
mranog rova pred sobom. Nita se ne pokrene i nijedan hitac vie ne odapne. Polako pojoe naprijed.
Odjednom uhvati Arndt komesara za miicu i povue ga natrag.
Gledajte! Vidite li svjetlo, iskru?
Penje se uza zid. to je to? Tek to je komesar, to izrekao, detektiv ga u divljoj urbi povue za sobom.
Natrag! povie. To je upaljeni fitilj. Doi e do eksplozije. Natrag, ili smo izgubljeni!
320
Trali su ta radilo se o ivotu opet pokraj obiju vagonia i sve dalje u smjeru odakle su bili doli,
spotiui se o tranice, udarajui o mokre zidine. Nijemo su stiskali zube i ogromnim skokovima trali dalje.
Znali su da je za njima jurila Smrt. Smrt u svojem sablasno-podmuklom liku, koja e ih uklije-titi u svoj koati
zagrljaj i polagano daviti. Tada se prolomi strahoviti tutanj; inilo se da se zemlja raspucava. Tlo se pod nogama
njihalo; podzemlje kao da se grilo u divljim trzajima. Iznad i pokraj bjegunaca ruile su se oplate, komadi
kamenja padali su, a zemlja se ruila na njih. Tlak zraka baci oba mukarca na zemlju. Zasuti smo! drhtao
je komesar, kad se opet sve stialo.
Mir hrabrio ga Arndt. Samo^ ne gubiti glavu. Ta moemo jo disati i govoriti. Osjeam i slabi dah
zraka. Na mene kao da se brdo sruilo. Moete li se micati?
Sasvim malo!
To je dovoljno. Pustite mi ruku tako. Pokuat u da se oslobodim! Arndt se upre rukama i koljenima o
zemlju, a ramenima se svom snagom odupre od dasaka koje su popadale po njemu pritisnute velikim naslagama
zemlje.
Ali teret se nije micao. Detektiva gotovo svlada oaj. Zar da njegov ivot, njegova borba za pravdu ovako zavri?
Zar da nikada vie ne ugleda sunce i ostane ovdje iv zakopan? Volja mu se opre toj predodbi, dajui mu snagu
za besprekidne pokuaje da se oslobodi. Miice mu se i ile napnu do krajnosti; grudi su mu dahtale. Jedna se od
dasaka malo pomakne; Arndt upre snagom oaja. Zauje se sipanje zemlje i tropot kamenja, a onda popuste
natrule daske i bez naroite muke on ih potisne u stranu. Za kratko vrijeme obojica zasutih kleali su jedan
pokraj drugoga i istili posljednje ostatke kra.
Hvala Bogu ree Arndt odahnuvi. ini se da smo bili upiavo na mjestu gdje se rov uruio. Da nismo
brzo pobjegli, bili bismo ivi zakopani. A sada ponovo natrag!
21 Sablast ipraja
321
Da, natrag! ponovi komesar takojer olakano. Sada je najvanije da se vratimo na svjetlost dana.
Nadam se da e nam to uspjeti. Eksplozija je vjerojatno nastala na mjestu, gdje su stajala kolica?! Iz toga se
moe zakljuiti da je tamo bila mnogo jaa*|| nego u smjeru ulaza. Spasiti se moemo jedino, ako vratimo.
A to sada mislite o svemu ovome?
To nije teko pogoditi ree Arndt. Sablast je potpalila fitilj i namjerno izazvala eksploziju. Zlikovac je
predosjeao da e ga se progoniti ovdje il! podzemlju i na to se pripremio. Smatra da smo sada zasuti duboko pod
zemljom. Nadajmo se da nam nije utekao zauvijek.
Puzali su po krhotinama kojima je hodnik jo na*! daleko bio prekriven. Napredovali su polako; bilo Je teko, ali
ipak mogue.
Brrr javi se nakon nekog vremena komesari koji je trao iza Arndta.
Osjeate li neki miris? H
Izgleda da je to rovni plin. Tko zna, kakvu nesreu izazvala eksplozija. Moram ugasiti fenjer.
Ostat emo onda u mraku i plin e nas stii.
U protivnom emo ga sluaju upaliti moj; fenjerom i eto nove nesree. Ali, hajdemo napred Pa makar
oderali meso s ruku i nogu na ivot na kocki!
Miris je postajao sve jai i prodorniji. Uz vee napore probijala su se oba mukarca
Odjednom komesar zastenje i srui se.
Ne mogu dalje!
Ustajte vikne Arndt. Ustajte, ako je ivot'drag!
ulo se samo stenjanje.
Saberite se! izdere se Arndt na njega. Evo, hvala Bogu, napipao sam tranice.
On zagrabi rukama iza sebe, podigne svog pratioca i povue ga za sobom.
322
' Tako! Ovdje moete opet stajati na nogama.
Teturajui izvravao je napola omamljeni ovjek Arntove zapovijedi. Mehaniki je pokretao noge i utakmica sa
smru nastavljala se. Arndt ga je uhvatio za remen od hlaa, obuhvatio ga rukom i gurao pred sobom. Bez
primjene te grube sile, bio bi iscrpljeni ovjek zaostao i postao rtva plina. Snage su mu bile potpuno slomljene
naporima potjere, dvostrukim ispaT danjem iz kolica, razaranjem rova i duevnim uzbujenjima- koja su bila uz
to vezana. I detektivu su klecala koljena, ali on je stisnuvi zube izdrao. Konano je zrak postao ii. Odahnu
asak, no primijetivi da e ih otrovni plinovi pomalo sustii, zaponu iznova strahovitu" trku. Bili su na istom
onom mjestu, gdje su bili izbaeni iz tranica i gdje je Sablast ipraja na njih pucala, kadli pred sobom opaze
trak svjetla.
Svjetlo, svjetlo zavapi komesar. Dolaze, trae nas!
Pst! Sluajte!
Zaustave se oslukujui. Isprva prigueno, a onda jasnije uli su duboki bas, a zatim razaznali svjetlo fenjera koje
se njihalo amo-tamo.
Arndt, bratiu Arndt!
umar! usklikne ovaj. Moj dobri, stari Wunderlich! Spaeni smo! Dojite brzo!
Radost i novoprobujena nada povrate komesaru snagu i oni obojica potre naprijed.
Bratiu Arndt! ulo se sve glasnije. Bratiu Arndt! Sveti Nimrode, ako mu samo i vlas spadne s
glave, zakrenut u vratom cijelom svijetu!
as kasnije pali su mukarci, ti tobonji bratii, jedan drugome u zagrljaj. Arndt je, dodue, umaru odmah
pruio obje ruke, ali stari se time nije zadovoljio. On privue k sebi i vrsto zagrli detektiva, zbog kojega je
proivio toliko straha. Pri tom se sumnjiva vlaga zacakli u Wunderlichovim oima. Nekoliko se Policajaca i
graniara, koji su se natisnuli iza umara, odmah pobrinulo za komesara, kojega je radost zbog spasa u posljednji
as udesno ojaala.
21
323
Je li jo daleko do izlaza? bilo je Arndtovo prvo pitanje.
Ni govora nasmije se Wunderlich. Tu iza nas lei izlaz iz te mije rupe. Treba hodati jo samo nekoliko
minuta.
Onda pourimo. Ali maknite svjetla. Rovni plinovi nam prijete.
umar se gadno prepadne.
Rovni plinovi? Milosrdna nebesa, to znai da treba bjeati!
Potrae dalje i ve nakon kratkog vremena stignu do izlazne rupe gdje su sada stajale ljestve. Njima se popnu na
svjetlo dana, ne osvrui se na injenicu to je rov vodio i na drugu stranu.
Ali, do javola! vikne umar. A gdje vam je Sablast ipraja?
Kasnije odmahne Arndt. Najprije neto drugo: gdje su krijumari?
U mlinu.
Svi?
Svi! Svezani i okovani. Ne mogu pobjei; petnaest ljudi ih uva.
A drugi?
Potrali su do rudnika.
to se tamo dogodilo?
Ne zna se tano. Najprije se osjetio udarac od kojega se zemlja potresla, a tada se iz rudnikih postrojenja
podigao vatreni stup. Cijeli rudnik Boji blagoslov mora da je razoren.
Arndt je bio potresen.
Gospode Boe, zar je eksplozija imala takav domet?
Jadni rudari, koji su bili u dnevnoj smjeni ree komesar. Detektiv je utio. Bio je siguran da e, kad izaje
iz rova, ponovo morati u potjeru za Sablau. No, sada kad je doznao o strahovitoj snazi eksplozije, shvatio je da
to vie nije potrebno, jer je zlikovac vlastitom rukom izazvao svoju propast.
324
19.
KONCI SE ZAPLECU
Arndt, Wuriderlich i komesar krenu najprije do Crvenog mlina, da zajedniki pregledaju zarobljene krijumare.
Detektiv je uslijed posljednjih dogajaja promijenio svoj prvobitni plan. Dok su prolazili vrtom, umar povede
rije o onome to mu je jo od asa kad su izbavili oba mukarca bilo na jeziku.
Gospodine bratiu zapone. Sad ete doivjeti veliko iznenajenje.
Tako hinjenom nehajnou ree detektiv premda je pretpostavljao ta e slijediti. A kakvo?
Zarobljenim smo krijumarima poskidali krinke, i te lopove tanije promotrili. udit ete se na koga smo
naili meju tom bandom.
Dakle?
Na dva stara znanca.
Dva? upita Arndt ovoga puta zaista iznenajen. Mislio sam samo na jednoga. umar ga razoarano
pogleda.
Zar vi ve i o tom znate? Gospodine bratiu, ne kvarite mi veselje! Tko je taj jedan o kojem govorite?
Poslovni prijatelj Sablasti ipraja, koji je sa svojih deset nosaa prokrijumarenu robu dao prenijeti iz eke.
To je vrlo potovani trgovac Michalowski.
Prepoznali ste ga usprkos krinci, premda ga nikada prije niste vidjeli? Ta to nije mogue. Meni je tek prsten,
kojega je i danas nosio, svratio po-
325
zornost; podsjetio me na opis koji nam o njemu dao krmar. Uz to mu se stas podudarao sa stasom ovjeka
kojega sam slijedio do Modre zvijezde. Rekao sam zarobljeniku da je on taj Michalowski, a on, no da, on je to
priznao. Za to su naravno postojali naroiti razlozi.
Arndt, koji nije slutio, to se u mejuvremenu dogajalo u mlinu, preuo je Wunderlichovu posljednju
primjedbu.
Ve sam od samog poetka znao kakvu ulogu igra taj ovjek. Prije izvjesnog vremena bio sam ve otkrio, tko
je Sablast ipraja, ili jo bolje, tko su Sablasti ipraja.
On zastade. Upravo su stigli do mlina; mlinar Wil-helmi im izaje u susret. Bio je blijed i vidljivo uzbujen.
Jeste li uhvatili Sablast ipraja? glasilo je prvo njegovo pitanje. Te mu je rijei ulio strah od osvete voje
krijumara.
Vjerujem da mogu izjaviti da je Sablast zauvijek odstranjena ree Arndt. Mislio je na strahovitu eksploziju
ijoj razornoj snazi bjegunac sigurno nije izbjegao. Brzo preleti u mislima redoslijed dogajaja i znakom ruke
dozove jednoga od straara.
Hej, mome!
Zatim mu izda nalog da smjesta potri do vile Seidelmann i da tamo uhapsi svakoga, bilo to muko ili ensko,
koji bi htio napustiti kuu.
Tada unije pokraj mlinara u veu i zatrai da mu otvore hodnik u koji su smjestili sve zarobljenike prvu i
drugu grupu. Wilhelmi ostade u pozadini. Fenjer koji je nosio u ruci ustupio je komesaru; Arndtov je fenjer gorio
takojer. A i s drugih je strana prostorija, koju su uvali policajci, takojer bila osvijetljena. Doljaci ugledaju
neobinu sliku. U redovima, jedan pokraj drugoga, lealo je deset nosaa Michalowskoga i deset krijumara
Sablasti ipraja, svi teko okovani. Michalowski je leao u kutu na slami. Lice mu je bilo na smrt blijedo i slabo
je disao. Kaput, hlae i koulju su raskopali. Oko lijevog ramena nosio je zavoj, koji mu je dosizao do grudi. Iz.
zavoja je kapala krv.
Htio je upozoriti drugu grupu kad su trebali biti uhapeni obavijesti ih jedan od slubujuih policajaca.
Zato sam u njega pucao. Rana je na alost teka; nije se videlo ciljati. Komesar odmahne rukom. Na umarev
znak upravi pogled u kut, lijevo od ulaza. Posljednji u prvom redu leao je ovjek u kratkom kaputu i izmama, a
oi su mu goruom mrnjom bile uprte u detektiva.
Drugi voja krijumara! ree Wunderlich na-glasujui znaajno svaku rije. Zar to nije iznenajenje?
Da kimne Arndt mirno. Zato ste dakle govorili o dva stara znanca, i zato je Sablast izjavila da meju
svojim ljudima ima nadglednika: trgovac Martin Seidelmann lino! Priblii se zarobljeniku: Uloga koju ste
ovdje u Hohenthalu igrali, gospodine Seidelmann e, doigrana je. Nikada vie neete iskoritavati i ugnjetavati
jadne tkalce. Sablast ipraja prestala je biti gospodar i tlaitelj itava okolia.
Ostavite me na miru, vi njukalo, dounice, nitkove! zasike Martin Seidelmann .
Tu u vam elju brzo ispuniti. Samo se bojim da e se s vama pozabaviti i drugi, koji su zakonom ovlateni da
s vama prozbore koju ozbiljnu rije. Moj je zadatak bio da vas i vae sukrivce raskrinkam. To mi nije bilo teko.
Vi sami, va sin i brat, poinili ste tolike gluposti da je bilo razmjerno lako progledati vas. Sjetite se na Anjelku
Hofmann, na Hauserove, na ono vee predavanja i na sve to je s tim u vezi, na crtaa Wilhelmija, na vaeg
prijatelja Michalowskoga i njegov podli podvig s navodno vrlo vanim dokumentima i crnim ipkama, na na
razgovor u upi kod rudnika i....
Seidelmann stade bijesno kidati oKove.
Vi, vi, vi ste, dakle, bili taj ovjek?
Tako je. Ja sam bio taj koji vam je ponudio tako sjajan posao, samo da bih vas uhvatio.
Objanjenje je bilo isto tako potrebno, kao to je pitanje Seidelmanna bilo opravdano, jer Arndt je, im je
zapoela potjera u rovu, skinuo one nagrjujue naoari i krivu bradu.
326
327
Huljo! povie Seidelmann . Lazove!
Psujte samo! Nita vam to ne pomae. Sad dolazi obraun. Svoju ete krivicu platiti ivotom, jer niste
samo varalica, krijumar, zavodnik estitih ljudi i ta ja znam ta sve ne, nego i ubojica. Kad je koji
vrijedan graniar pao kao rtva podmuklih krijumara tada je to bilo vae djelo!
Dokaze! Dokaze vikao je Martin Seidelmann.
Imam dokaze. To e se dokazati pred sudom Nama je sve poznato.
Nita vam nije poznato! Pitajte moga sina. On e vam dati pravi odgovor na vae besramnosti. Arndt se
namrti.
Njega sam ve htio pitati. Ali je pobjegao preruen kao Sablast ipraja, u emu se ve prema potrebi
s vama izmjenjivao; u stari rov koji vodi prema vaoj kui.
Pobjegao! Seidelmann ov glas zadrhe. uo sam tutanj eksplozije. Hvala Bogu, moj sin vam je
pobjegao!
Jeste li uli, moja gospodo? obrati se Arndt svojim pratiocima. Svjedoci ste da je gospodin Sei-
delmann upravo sada nehotino dao jedno priznanje.
Priznanje ili ne! likovao je zarobljenik. Moj sin vam je utekao! Sada je sve u redu.
Svakako, nismo ga mogli uhvatiti kimne Arndt ozbiljno. Ali je zato koliko se moe pro-
suditi, vlastitom krivnjom dopao bojeg suda. Dignuo je rov u zrak. Ali je eksplozija imala snaniji uinak i
mnogo vei domet nego to je sam namjeravao./Ci- l jeli je rudnik Boje blagoslov Uniten. Rov mora
da je bio povezan s naputenim pobonim hodnicima i rudnika. Tamo dolje sve je razoreno. Dakle, sa sigur-
nou se moe pretpostaviti da i va sin lei zatrpan -pod gromadama sruene zemlje i kamenja. Teko da
e ikada moi svjedoiti u korist svoga zlikovca oca.
Iz lica Martina Seidelmanna nestade i posljenje kapi krvi. Usne mu se micahu. Htjede govoriti ali ni jedna
rije ne preje preko usana. Arndt ga ostavi
328
na miru. Tek pogledom drao ga je u vlasti. Taj je ovjek bio nakaza, krvopija, muitelj upravo onih
najbjednijih koji su stajali pod njegovom vlau, ali bio je ovjek i otac i svog jedinca sina vjerojatno ga je
volio ljubavlju divlje zvjeri. Zato ga je iskusni detektiv pogodio upravo u to mjesto; tu je vjerojatno bio ra-
njiv. Arndtova je pretpostavka doista bila tana. Dok je detektiv s komesarom i Wunderlichom izmjenjivao
znaajne poglede, Seidelmann stade govoriti.
Boji, sud promrmlja. Da, da, eksplozija! Uvijek- sam ih upozoravao nikakvog strunjaka nije
bilo kad smo postavljali minu.
Tko ju je postavio? dobaci komesar.
Seidelmann ga pogleda tuim, bezizraajnim pogledom, ali mu ipak odgovori: Fritz, moj brat August i
ja.
Nitko drugi?
Jo i Laube.
Aha, uvar rudnika!
Da, on. I Spengler.
Tko je Spengler?
Pa vi ga poznajete. Onaj tamo! Seidelmann koji je sad ostavljao dojam skrenog ovjeka pokae
glavom na slamaricu na kojoj je leao Michalowski.
. Shvaam obrati se Arndt svojim pratiocima Michalowski je krivo ime. ovjek se zapravo zove
Spengler.
Tada se opet obrati Seidelmann u: Savjetujem vam da se pripremite na opseno priznanje. Moda e
vam to olakati poloaj.
Seidelmann dobaci svome optuitelju pogled u kojemu se odraavao posljednji trag slomljenog otpora.
Konano uzdahne kad je ve toliko toga izgubljeno mogu i priznati.
Prije svega recite nam zato ste htjeli zatrpati podrum Crvenog mlina?
Jer rov prolazi tano ispod njega i vodi do granice. Namjeravali smo robu ubudue prenositi tim putem.
Pri tom bi nas bio mogao uti netko iz podruma.
329
mmm&z
Tako, dakle. Vidim da govorite istinu; sad u prije svega pogledati to je s vaim sinom. Seidelmann oivi.
Da navali on. Pogledajte! I javite mi
ne mogu podnijeti tu neizvjesnost.
Arndt kimne glavom. Tada pogledom dade znak ostalima i svi opet izaju iz podruma.
Najprije idem do rudnika ree kad su izali.
Treba da doznamo kako je tamo. Slijedei nam je cilj Seidelmann ov stan. Od njega mora da vodi hodnik na drugi
kraj rova do mjesta gdje nam je pobjegao mladi Seidelmann . Veza s hodnikom, kojom se ova uasna eksplozija dalje
irila, vjerojatno se tamo prekida. Iz talionice emo povesti sa sobom radnike ukoliko e ih moi ustupiti.
Pretpostavljam da emo na izlazu iz rova naii na Fritza Seidelmanna zatrpanog. A moda ga i neemo nai.
Mogue je da zauvijek ostane pokopan ispod kamenja. Nikako nije mogao pobjei neozlijejen. Da sam to smatrao za
mogue, bila bi od mene neoprostiva lakomislenost, zadrati se ovdje ma samo i minutu. U dvoritu sam za svaki sluaj
izdao nalog da se Seidelmann ova kua dri na oku i da se uhapsi svakoga tko bi htio napustiti imanje. On prui ruku
mlinaru da se s njime oprosti. injenica da su trgovca Martina Seidelmanna i njegova sina Fritza raskrinkali kao
Sablast ipraja, ovoga je toliko potresla, da nije smogao ni jedne rijei. Komesar mahne trojici svojih ljudi i naredi im
da poju s njima kao pratnja. Wunderlich mu se takojer pridrui. umara se nita manje nije kosnulo nevjerojatno
otkrie o porodici Seidelmann , ali on je bio drugaijeg kova. Morao se osloboditi svega to ga je muilo pa je zato
cijelim putem do rudnika neprestano govorio.
Tko bi to mogao pomisliti! zapoe on. Seidelmann preruen u Sablast ipraja! Sada razumijem i vau
napomenu o dvjema sablastima. Otac i sin izmjenjivali su se pri toj raboti. A rentijer?
Bio je suurotnik onaj trei.
Grom i pakao! Sad mi je tek sinulo! Ali ne samo u mojoj glavi. Gospodine komesaru obrati mu
330
,4
se stari smijuckajui se. Bez zamjere! Htio bih sebi dozvoliti pitanje: kako stoje stvari s naim Eduard om
Hauserom?
Komesar primi tu poneto zlobnu primjedbu sa smijekom: Budite mirni! Va mladi prijatelj je neduan?
I slobodan?
Bit e! Strpljenja!
Anjelka valjda takojer!
Gospojica Angelika Hoffmann? Njen je sluaj dodue drugaiji, ali ni njoj se nee uzeti za krivino djelo to to je u
uzbujenju pucala na zlikovca i pri tom ga ozlijedila.
Hvala Bogu odahne umar. Sad e opet ivot u Hohenthalu biti lijep.
Pribliavali su se rudniku i razgovor im je sve vie zamirao pred stranim dojmovima s kojima su se ovdje susreli. Kraj
oko rudokopa pruao je jezovitu sliku. Svi su stanovnici sela bili dotrali osim sasvim male djece i staraca koji vie
nisu mogli hodati. Dimnjak se sruio pretvorivi se u gomilu ruevina. Upravna i stanbena zgrada, zgrada Udruenja
rudara bile su takojer teko oteene. Umjesto snijega svuda su bile ruevine i aj. Radnici slobodne smjene spustili
su se u rov da pokuaju spasiti drugove koji su jo bili ivi. Penjai su ve bili u dubini, i nadrudar je rukovodio
radovima.
Vi ste dakle sigurni upitao je upravo jedan od policajaca, koji je bio doao iz mlina da za danas nije bilo
nareeno nikakvo ispaljivanje mina?
Posve sam siguran, ni danas ni slijedeih dana.
Ali, moda ipak ...
Nemogue, ta eksploziv je kod mene u pohrani.
Dakle su rovni plinovi bili uzrokom eksplozije?
Ne. Eksplozija je bila izazvana.
Ali vi sami kaete da nije izdano takvo narejenje.
331
Svakako! A ipak je izazvana, i to ne pusanim prahom, nego dinamitom. Mi to vrlo dobro razlikujemo.!
Onda nikako ne shvaam... Arndt je taj razgovor uo.
Dopustite obrati im se on drim da sam upuen u taj dogajaj. Ja u...
On zastade jer su upravo iznosili prve rtve zloinake eksplozije neke od njih nagorjele, iskidane, a
neke posve iznakaene. ene su vriskale, a svijet je odgovarao jadikovkama i plaem. Najblii okoli bude
zatvoren i ljudi potisnuti da bi se odrao potreban red. Arndt shvati da ga u ovom asu nitko ne bi sluao pa
obrati panju okolnostima koje su se ticale njega samoga.
Moramo se jo domoi uvara Laubea ree on komesaru. On je njihov sukrivac i povjerljiva
osoba. A tada emo poi do Seidelmann ova stana. uvara nisu nali kod kue. Zato komesar izda
svojim ljudima nalog da ga potrae i, ako ustreba, uhapse.
Mejutim se Arndt obrati Laubeovoj eni: Va je mu osumnjien da je bio pomonik Sablasti ipraja.
Po svoj prilici vi ste njegova sukrivka. Zbog toga sam prisiljen da vas dadem uhapsiti.
Zena se zaprepasti; drhtala je cijelim tijelom.
Uhapsiti? Mene? Cijeloga sam ivota bila estita i mnogo sam puta svoga mua odvraala od toga.
Odvraala? Od ega?
Shvatila je da se prenaglila i nije htjela dalje odgovarati. Ali Arndt nije poputao, te joj na taj nacin iznudi
djelomino priznanje.
Od od od zvonca prizna ena zapinjui Pokaite nam to zvonce!
Ona povede mukarce, jer komesar im se u medjuvremenu bio pridruio pred jedan zidni ormar, -igf| ijoj
je stranjoj stijeni bilo smjeteno zvonce a njega ica; mejusobno nisu bili povezani.
Kuda vodi ta ica? upita Arndt. dolazi ica koja pokree zvonce?
332
To ja ne znam.
To je loe za vas, dobra eno umijea se komesar. Moramo vas tako dugo zatvoriti dok se ne
sjetite.
Zena problijedi. Vidjelo joj se da njen strah postaje sve vei.
Ta ja nisam nita kriva promuca ona.
To emo vidjeti.
ula sam da ena ne mora prijaviti svoga mua ; pokua se izvui.
fri na sudu ne mora protiv njega svjedoiti.
Taj sluaj je ipak poneto drugaiji poui je Arndt. Ovdje se ne radi samo o krijumarenju, nego i
o umorstvu. A izmeju ene koja svoga mua nije prijavila, i one koja je njegova suferirka i, razumijete li
me, koja je postala njegovim jatakom, postoji velika razlika. Savjetujem vam da budete iskreni. Imate li
djece?
etvoro.
Mislite onda na njih. Zar da osim oca koji e otii u zatvor, izgube jo i majkuc Kaite istinu! Neu biti
krut; smatram da ne snosite neposrednu krivicu. No, kamo vodi ovo zvonce to ete vjerojatno znati?
Da prizna ona. Vodi u poslovnicu gospodina Seidelmann a.
Va su mu i Seidelmann izmenjivali mejusobno znakovec
Da.
U koju svrhu?
Kad je Seidelmann htio ovamo dopremiti nekog ovjeka, pozvonio bi prije toga, a moj mu bi pozvonio
kad su strani mukarci k njemu doli i traili da sa Seidelmann om razgovaraju.
Kaimo? sa Sablau ipraja! Dobro, dobro. Dalje, tko su bili ti ljudi?
Nisam ih poznavala. Vrlo bi rijetko ulazili u sobu.
Sto su htjeli?
333
Ne znam. Pomiljala sam da su moda krijumari. Ali svome muu nisam o tom smjela ni pisnuti, jer bi podivljao.
Lijepo. Vjerujem vam i zato vas neu dati uhapsiti. Ali treba da ostanete kod kue. Moda emo vas jo trebati.
Pokuaj bijega skupo biste platili.
Mukarci napuste kuu i poju u Hohenthal u stan Seidelmann ovih. Komesar zatrai od nadrudara nekoliko radnika
koji su ih oboruani sjekirama i lopatama trebali pratiti.
20.
SUDBINA KANJAVA I IZMIRUJE
Cijelo je selo bilo uzbujeno, pa sfoga nije bilo udo to je i kod Seidelmann ovih jo gorjelo svjetlo. Pred kuom je
bio policajac, kojega je Arndt onamo poslao.
Dakle?
Nitko nije ni doao ni otiao.
Dobro.
Gospoja Seidelmann bila je kod kue. Razumije se, bila je vrlo uzrujana odkad je eksplozija uzdrmala kuu u njenim
temeljima i neobino se prepala kad su trojica gospode u pratnji policajaca i radnika uli u kuu.
Poznajete li ovu legitimaciju? upita komesar pruivi joj svoju slubenu kartu. Ja sam od kriminalne policije, i
dolazim po slubenoj dunosti. Gdje je va mu?
ena koja je davala dojam potitene i zaplaene osobe nesigurnim je pogledima prelazila od jednoga drugome.
Izaao je ree gotovo glasom djeteta koje govori svoju nauenu lekciju.
A va sin?
Ni on nije kod kue.
A gdje je?
To ne znam.
ena obiava znati gdje su joj mu i sin. Zar moda nema ni gospodina Augusta Seidelmann a?
335
Na alost ne. Tek maloprije napustio je stan uli smo strahovitu tutnjavu i kua se potresla. Moj urjak
je tada rekao da u rudniku mora da je nastala eksplozija. Nato je otiao da vidi kako stvari tamo stoje.
Hm. Odvedite nas molim vas u poslovne prostorije vaega mua.
ena uze kljueve sa zida i poje naprijed. Mukarci su je slijedili, nakon to je komesar jednom od svojih
policajaca tiho izdao nalog da jedan dio ljudi, koji se nalaze gore kod rudnika, poalje u potragu za
Martinom Seidelmann om i da ga to je mogue prije uhapsi. U prednjoj sobi u kojoj se obino primalo
tkalce nisu se dugo zadravali. Tu nije bilo niega upadljivog. Arndta je privlaila privatna poslovnica u
koju je onaj put gledao s krova upe. Ovdje je visjela ona slika kojom je rupa u zidu tajno Seidelmann
ovo skrovite bila sakrivena. U prostoriji je jo bio pisai stol, veliki stol za uzorke, dva pulta i jedan
ormar. Jedan manji ormari bio je privren na zidu.
to se nalazi ovdje unutra? pokae Arndt rukom na taj ormari.
Nekoliko boca i aa ree ona kratko.
Drugo nita?
Ne, ta to bi se jo moglo spremiti u tako malo spremite?
To u vam ja rei: jedno zvonce. emu ono slui?
Gospoja Seidelmann se trgne: To mi nije poznato ree nesigurno. Mora da je ve ovdje bilo,
prije nego to smo se mi uselili.
Pa, vi ste kuu sami izgradili, kako su mi u selu rekli,. Kako bi onda to zvonce prije ovdje bilo? ,
Otvorite ormari!
Ja nemam kljua za taj ormar.
udno. A mi nemamo vremena,, da potraimo bravara.
Wunderlich prui Arndtu veliki lovaki no i silom otvori vrata ormaria. Na njegovoj stra
336
stijeni ugledaju zvonce montirano na icir zvonce je bilo isto kao i ono u sobi uvara Laubea.
To se slae kimne komesar. Ova ica pokree zvonce uvara, a njegova stavlja ovo zvonce u
pokret. Nije potrebno niti da to isprobamo. Ali mora da je bilo vrlo teko obje ove ice pod zemljom pro-
vesti do uvara rova. Kako su ih mogli provesti a da to nitko nepozvani nije vidio?
Nisu ih proveli nego provukli, objasni Arndt kome je komesar upravio to pitanje.
Kako to mislite? Oboje je sasvim isto.
Ne, nikako! Provoditi vod kroz zemlju svakako bi bilo upalo u oi. Zato su ga provukli kroz prostoriju
koja je ve postojala.
Kroz prostoriju koja je ve postojala? Vi dakle smatrate da i odavde vodi naputeni poboni rov do
rudnika pa, prema tome, i do uvara Laubea,
Upravo tako! potvrdi Arndt. Drim da se ne varam. On znaajno pogleda komesara i onda se
ponovo obrati eni.
Postoji li tu kakav podzemni hodnik?
Ne.
Vi laete?
Gospoja Seidelmann pocrvenje, ali ne ree nita. Arndtu se inilo potrebnim da je opomene.
Vi, izgleda, ne znate u kakvom se poloaju nalazite. Obitelj Seidelmann optuuje se na temelju jakih
indicija za teke zloine. Ako ste sudjelovali u onom to su poinili va mu, urjak i sin tada e kazna i vas
stii. Odmjerite prema tome svoje odgovore. elim doznati kakva se prostorija nalazi iza ove sobe
mislim iza zida na kojemu visi ormari.
Podrumske stube odgovori ena glasom koji je osjetno drhtao.
Lijepo. Drim da je moja pretpostavka tana. No prije svega, gospodine komesaru, bilo bi vrlo dobro
kad bismo ovdje imali ipke koje ste nali kod Eduard a Hausera.
Komesar se smjekao.
22 Sablast ipraja
337
Mislite li da se sam ne bih na to sjetio? ipke imam uza se, a takojer i uzorak konca. Komesar otkopa kaput
i pokae Arndtu taj dokazni materijal.
Vrlo dobro! ree Arndt. A sada, gospodjo Seidelmann , treba da vam postavim naroito vano pitanje.
Postoji li ovdje neko tajno spremite?
Zato? glasio je plahi odgovor. Ja ne znam ni za kakvo.
I opet emo se morati sami snai.
Arndt se popne na stolac, skine sliku, te iz rupe na zidu izvadi kutiju, s prilino opsenim sadrajem. ena koja je
dotada ukoeno i odsutno stajala po strani, oigledno se zaprepasti.
Vidite ree Arndt ovdje lei smotak crnoga konca. Kako mudro, a ipak i kako glupo! On sidje opet sa
stolca, a komesar pregleda konac bio je isti kao i onaj kojim je na brzinu bio sait av na Hauserovu kaputu.
A sada ipke! navaljivao je komesar sa shvatljivom nestrpljivou. Ve je podigao ruku da otvori poklopac
kutije, kad mu ona bude blago odgurnuta.
Oprostite, gospodine komesaru! Prije toga htio bih vam upraviti jedno pitanje oglasi se Arndt.
Komesar ga poneto zaujeno pogleda: Izvolite.
elio bih da nekoliko asaka svoga vremena posvetite meni, ali ono to u priati nije za svaije ui. Smijem
li vas zamoliti, da se potrudite sa mnom u susjednu sobu?
Komesar kimne i bez oklijevanja poje za Arntom poto je svojim podrejenima naloio da gospoju
Seidelmann ni naas ne puste iz oiju. Na znak detektiva umar takoer izaje iz sobe.
Doista sam radoznao, gospodine Arndt potakne komesar detektiva da zapone sa svojim prikazom.
I Arndt je poeo. Glas mu je od uzbujenja zamjetljivo drhtao: Kad sam nedavno bio kod vas preutio sam
jednu pojedinost, koja za vlasti naravno nije ni od kakve vanosti, ali za mene beskrajno vana.
Prije nekoliko dana, kad sam prislukivao Seidelmann ove, primijetio sam da su iz tajnog skrovita izvadili ne
samo ipke nego i jedan drugi predmet: zlatnu narukvicu.
Tako? A to je dalje bilo. U tom ne viirn nita naroito.
Ali ja da! Ova narukvica i pria koja je s njom povezana razlozi su, zbog kojih sam danas na ovom mjestu.
Iskreno ujenje pojavi se na licu komesara. Detektiv nastavi:
Narukvica je povezana s najnesretnijirn dogajajem moga djetinjstva. Zbog tog nakita moja je majka neduna
odvedena u zatvor, gdje je umrla od tuge i oaja.
Arndt zauti, a komesar pun suuti nije prekidao njegovu utnju.
Moju odluku da postanem detektiv nastavi Arndt nakon krae stanke rukovodila je prije svega elja da
uspomenu svoje majke operem od teke ljage. Moda ete sada shvatiti osjeaje, koji su me svladali kad sam tu
narukvicu, taj dokaz nedunosti moje majke, odjednom vidio u Seidelmann ovim rukama.
Komesar je kako se inilo duboko razmiljao.
Jeste li nakit kada vidjeli?
Ne, poznavao sam ga samo po opisu. Narukvica je jedinstvena po svojoj izradbi i ni u kojem sluaju ne bi ju
se moglo zamijeniti.
Koliko je vremena prolo od tada?
Dvadeset i jedna godina.
To je bilo u poetku mog ovdanjeg slubovanja i samo se maglovito sjeam toga sluaja. Jedino mi je ime
Arndt strano.
To je mogue. Prezime Arndt dobio sam kasnije, od novih roditelja, po ljudima koji su me posvojili.
Porijeklom sam od porodice Hauser.
Komesar uini pokret iznenajenja. umar se takojer zaudi.
Hauser? upita komesar. Da., sad se sjeam. Molim vas, ispriajte mi jo jednom potanko taj dogajaj.
338
22*
339
Arndt se dragovoljno odazva elji komesara i kad su nakon etvrt sata opet stupili u sobu u kojoj je kutija
jo uvijek stajala na stolu sjala je iz oiju komesara duboka uzbuenost. utke pristupi on stolu, otvori
kutiju i izvadi iz nje narukvicu, ali tako, da to gospoja Seidelmann nije mogla vidjeti. Poto je narukvicu
neko vrijeme promatrao kimajui glavom kao da potvrjuje, iznenada se obrati eni.
Kome pripada ovaj nakit?
Oi gospoje Seidelmann irom se otvore. Njeno je iznenajenje bilo iskreno, nehinjeno i toliko da nije
smogla ni jedne rijei. Vidjelo se na njoj da se ne pretvara.
Dakle kome pripada taj nakit?
Meni ree ena polagano i otegnuto. Pred mnogo godina poklonio mi ga je moj mu. AK ne, to
ipak ne moe biti, jer mi je ve drugi dan bio ukraden. Kako bi sada odjednom bio...
Provjerite tano!
Komesar joj stavi narukvicu u ruku i ona je paljivo razgleda.
Dakle?
- Da, moja je izjavi odluno. Mora da Je ve godinama ovdje sakrita.
A da je nitko nikada nije otkrio? Pa ak niti vi niti za velikih pospremanja?
Ne, niti onda. Bilo mi je strogo zabranjeno da sliku dotiem, a sluinad nije uope smjela ulaziti u
privatnu poslovnicu. Moj je mu vrlo strog u tim stvarima. Ja doista nisam znala da je narukvica joS ovdje.
Znate li tko vam ju je tada ukrao?
Jedna naa namjetenica. Zbog toga je svrila u zatvoru.
I vi doista ne slutite pravo stanje stvari?
Kakvo stanje stvari? upita ona zaujeno; Vidjelo se da ena govori istinu.
Dobro, onda u vam ja to objasniti. Taj nakit nije uope nikada bio ukraden. Va mu potajno je sakrio,
da bi vau namjetenicu osumnjiio i taj nain unesreio. Bila je to obina prostaka
jer je spomenuta osoba odbijala njegove ljubavne nasrtaje.
ena protrnu od tih krutih rijei. Oborivi oi ree: To to ne moe biti istina.
Istina je. Poznajete li ovoga ovjeka ovdje kraj mene? To je sin one jadne ene, nak koju je va ne-
savjesni mu navalio sramotu i smrt. Njemu treba da zahvalimo to se otkrila istina u ovoj i u mnogim
drugim stvarima. ini se da su ovakve klevete uobiajene u vaoj porodici. Pred krae vrijeme va je sin
Fritz krivo optuio jednog ovdanjeg estitog stanovnika da bi ga spremio onkraj brave. Ovdje je dokaz da
je onaj mladi neduan. Molim vas, gospodine kolega, usporedimo sada ipke.
Uzorci su se poklapali, i oba su .komada tano pristajala jedan uz drugi.
Danas slavite jednu pobjedu za drugom ree komesar i stisne Arndtu ruku. Upravo je tako kao to
ste rekli. Fritz Seidelmann je jadnom Hauseru uio ipke u kaput i mladia koji nita nije slutio poslao
preko granice da bi na taj nain onemoguio svoga suparnika kod gospojice Hofmann. Fritz? Moj
Fritz da je to uinio? zavapi ena. Ne, ne to ne moe biti istina. On e dokazati svoju nevinost!
No, to e mu biti prilino teko progunja umar koji je dogajaje kue Seidelmann slijedio zadrtom
utnjom. Prvo, nadigran je, a drugo, vjerojatno ga je ve javo...
Kretnjom upozorenja uutka komesar staroga. Shvatio ga je. Nije trebalo da gospoja Seidelmann prije
vremena dozna za vjerojatnu sudbinu svoga sina.
Nastade teka utnja, dok komesar nije opet preuzeo rije.
Drim da je najbolje da ovdje, na ovom mjestu i u prisutnosti njegove ene, presluamo trgovca Martina
Seidelmann a, o ipkama, narukvici, i o no, pa i o onim stvarima, koje e se jo otkriti. to vi o tome
mislite, gospodine kolega? Najvolio bih da se Seidelmann ovamo predvede.
340
341
Ako to moe uslijediti bez opasnosti
odvrati Arndt.
slaem
se
-iT
Poslat u jednoga od one dvojice ljudi koji mi jo stoje na raspolaganju u mlin, i odrediti etiri ovjeka kao strau.
Na taj nain zarobljenik nee pobjei.
Zar ne bi putem mogao biti oslobojen?
Tko bi se to usudio? Krijumari su pohvatam.
Hm. Da li svi, to je pitanje. U redu. Nije na meni da vani dijelim savjete, gospodine komesaru.
Dobro. Naredit u da se dovede Seielmann.
Komesar izda jednom policajcu potrebna narejenja, a onda spremi u dep ipke, konac i narukvicu.
Za to je vrijeme Arndt razgledao pisai stol, i mnogobrojne papire koji su bili po njemu razbacani, te odjednom
ustukne. Nekoliko crtaih uzoraka i jedna cedulja padnu mu u oi. Crtarije su nosile oznaku Wilchelmi, a na cedulji
su stajale upute za kune tkalce, koji su te uzorke trebali izraditi.
Evo dokaza ree Arndt da je Wilchelmi radio prema svojim vlastitim zamislima i donosio vrlo dobre skice.
Seielmann nije niti pomiljao na to da ove uzorke odbaci kao neuporabljive. Njegove su zamjerke poivale samo na
obmanama i laima. Wilchel-mi je opravdan. Veselit e se kada to dozna. A sada da vidimo dalje!
Nakon toga pou u podrum. Kao rasvjeta posluio im je Arndtov i mlinarev fenjer, to ga je jedan od komesarovih ljudi
bio ponio. Arndt se prvi spustio po stepenicama osvetljujui paljivo zid. Za nekoliko asaka on se zaustavi.
Evo, ovdje izlaze one dvije ice iz zida i vode dalje u podrum. Treba ih samo slijediti, pa emo sigurno doi do rova.
Stigli su u podrum, i slijedei icu doli do vrata kroz koja bi vjerojatno svaki puta proao Seielmann kad bi Laubeovo
zvonce pozvalo Sablast ipraja na dogovor.
Arndt se obrati eni: Kuda vode ova vrata?
Ne znam.
Doista ne znate?
Nikada nisam imala klju od tih vrata, a moj mi je mu strogo zabranio da ga o tome ispitujem, ili da to sama
potajno istraujem.
Onda emo pijuk pozvali u pomo. Jedan od radnika razvali vrata. Mrani rov prui se pred njihovim oima.
Dakle, evo onoga sto smo traili.
Zar doista nikada niste bili u ovom hodniku, gospojo Seielmann?
Ne, nikada.
Prema tome takojer ne znate ni to se nalazi u ovom sandukuc
Ne.
Dobro. Pogledajmo.
Arndt podigne poklopac i izvue sadraj.
No, lijepo iznenajenje! uzvikne umar koji se bio protisnuo do njih. Ta, to je potpuna lopovska i
krijumarska oprema. Tko bi se tome nadao od otmjene porodice Seielmann!
ena se okrene. eljela je da od svega toga nita ne vidi.
Vlasulje i krive brade nastavi Wunderlieh, Crne krinke, i ponjave. Bratiu Arndt, dajte da to bolje razgledamo.
Sve su ponjave bile oznaene s M. T. i kad je Arndt posljednju izvukao i razastro Wunderlich pobjedonosno zavie:
Eto, slae se! Ovdje je otkinut ugao koji smo nali u umi. Jedno je slovo na naem okrajku, a drugo ovdje nema
vie nikakve sumnje. M. T. to znai Margareta Thonig. To je djevojako prezirne gospoje Seielmann. Evo dokaza!
Jedan od dvojice Seidelmanna ubio je pograninog oficira.
ena se bez glasa srui. Nastade utnja.
Onesvijestila se ree Arndt sagnuvi se do nje. Gospodine komesaru, savjetovao bih vani da svog posljednjeg
policajca ostavite ovdje da uva ulaz i onesvijetenu enu. Mi ostali erno sada prodrijeti u rov, ukoliko nam to dopuste
rovni plinovi. Hajdemo)
Put je bio prohodan; a zrr;k nipoto lo. Oba su fenjera gorjela mirno i postojano, i dovoljno osvjetljavala prostor.
342
343
ini mi se da su se plinovi razili drugim smjerom, suprotno od rnjesta eksplozije ree komesar nakon
nekog vremena.
Bez sumnje odgovori Arndt.
Ipak jo uvijek nismo sigurni.
Ta, kako ne! Drim da emo za kratko vrijeme stoj! Zar ne ujete nita?
Zaustavio se. Neobian je zvuk dopirao do njih.
To zvui gotovo kao nastrijeljena divlja ree Wunderlich.
Ne usprotivi se Arndt to su jecaji ovjeka u smrtnoj opasnosti.
Gospode Boe! Tamo ima unesreenih rudara.
Ne vjerujem. Tako blizu ugljenokopa jo nismo. Boe moj, mislio sam da je mrtav! To moe biti samo Fritz
Seidelmann - Sablast ipraja. Brzo dalje!
Mukarci poure naprijed. Stenjanje se postepeno pretvori u riku. Glas je ve bio promukao, te je ispunjao
podzemni hodnik neopisivim uasom.
Pomo, pomo! ulo se. ovjek koji tako vie mora da se nalazio u najveoj nevolji ili trpio najstranije
muke. Bolni urlik prijeje tada u vapaje. Amdt, koji je bio neto ispred drugih, zastane, jer je rov bio zatrpan.
Ostali mu se priblie. On osvijetli rov i krikne uasnuto: Gospode Boe! Zasut je!
Sve do prsiju nadovee umar a lice krvlju obliveno gotovo se ne moe prepoznati!
Pijuk i lopatu ovamo! zapovjedi detektiv.
Bez rijei se dadoe na posao. Uruena zemlja i kamenje polete na stranu. Unesreeni je zautio; izgubio je
svijest. Trajalo je gotovo pola sata dok im je uspjelo osloboditi tijelo. I samim je spasiocima pri tom zaprijetila
opasnost.
Oprez! upozori jedan od radnika. - Kamenje jo pada. Natrag, natrag!
Podignu onesvijeenoga i potre s njim prema mjestu gdje irn je vra graja rova pruala veu sigurnost.
Unesreenoga poloe na pod i osvijetle mu lice.
Nabreklo i pocrnjelu - ponovi umar.
<ft
Da, izgleda uasno potvrdi Arndt. Ipak. i po odjeci prepoznajem Sablast ipraja; to je Fritz Seidelmann
. Krinku, koju je kao Sablast ipraja nosio, strgnuo je s lica vjerojatno ve za vrijeme bijega. Grudi mu se jo
nadiu, ali s njim je svreno. Noge i donje tijelo su mu zdrobljeni.
To je bio vama namijenio progundja umar. Da, da, tako je to na tom svijetu. Stari Bog jo ivi i
pravedan je sudac! On se okrene; Arndt mu poloi ruku na rame.
Molim vas, idite naprijed, bratiu Vunderlich, i kaite policajcu da se sa gospojom Seidelmann povue u
poslovnicu. Moramo pokuati da unesreenoga prenesemo u KUU, pa bih je elio potedjeti od toga da vidi
strahovito umiranje svoga sina.
Hm. Moda imate pravo.
Ne samo moda. Uostalom posljednji svijetli asovi toga zlikovca pripadaju nama. Tko zna hoe li njegov
otac jo togod priznati, zato treba da pokuamo da ocl sina neto doznamo.
Wunderlich poje. Ostali su htjeli priekati, dok ena napusti rov, pa da onda unesreenoga prenesu u kuu. Ali
dogodilo se drugaije. Fritz Seidelmann odjednom strahovito krikne i svi se zaprepateno okrenu prema njemu;
leao je mirno i nepokretno otvorenih oiju. Skrgutao je zubima, a u pogledu mu se odraavala strahovita patnja.
Pri svijesti je ree komesar tiho, I nas prepoznao?
Arndt klekne uz ranjenika.
Znate li gdje se nalazite? Fritz je micao svojim pocrnjelim usnama ali mu se glasa nije ulo.
Odgovarajte tako da ili kimnete ili odmahnete glavom, ujete li me?
On kimne jedva mjerljivo.
Moete li se sjetiti svega to se dogodilo? On ponovo kimne.
Preostaje vam jo samo nekoliko asaka zivota. Ne odlazite s ovog svijeta kao okorjeli zloinac. Sve nam je
poznato, pa i to da ste vi i va otac bili Sablast sipraja. Odgovorite mi jo samo na ovih neko-
345
liko pitanja: Jeste li Eduard u Hauseru uiii ipke u kaput da bi ga se osumnjiilo?
Umirui kimne ponovo.
Arndt brzo izmijeni nekoliko rijeci s komesarom i jedan radnik bude poslan da gospodju Seidelmanr. obazrivo izvijesti
o sudbini njena sina.
elektiv se tada ponovo obrati raskrinkanoj Sablasti sipraja.
- Kako je s vaom majkom? Da li je bila upuena u djelovanje vae i vaeg oca?
Ponovo su usne tekog ranjenika pokuale da oblikuju nekoliko rijei. Glava se nemirno micala. Svi su osjeali da Fritz
Seidelmann ini najvee napore da odgovori na to pitanje.
Ona nije kriva! istisne napokon s mukom.
Svi se iznenaeno trgnu. Nitko nije oekivao da CE umirui izgovoriti jo koju rije. Ljubav prema majci mora da je
kao jedini plemenitiji osjeaj bila duboko u njem usajena.
Razumijete li to vas pitani? zapita komesar i smjesta stade da ga slubeno presluava, Fritz Seidelmann
kimne.
Jeste li vi bili Sablast ipraja? glasilo je slijedee pitanje.
Da.
Vi i va otac?
Da.
A va stric, rentijer August Seidelmann , je li i on bio u sve upuen? Ranjenik opet kimne.
Va otac je u blizini umarije ustrijelio pograninog oficira?
Ja to uinio zauje se tiho ali uvjerljivo.
Vi se sami optuujete? Vjerojatno elite odteretiti svoga oca. Sjetite se da ste na ivici groba i priznajte istinu. Je li
va otac poinitelj?
Fritz Seidelmann sklopi oi i ne odgovori.
Dobro, dobro nastavi komesar shvatio sam. Meju stvarima vaega oca najena je jedna zlatna
346
narukvica u obliku dviju mejusobno omotanih zmija. Sjeate ii se toga?
Unesreeni kimne opet.
Prije mnogo godina jedna je namjetenica vase kue bila optuena da je ukrala taj nakit. Je li tano da je to bila kriva
optuba podignula samo zato da bi se enu, kojoj se vas otac htio osvetiti, unesreilo?
Da.
, To je priznanje uzbudilo u Arndtu neopisive osjeaje. Pun i bola i sree najradije bi bio kriknuo majko!
Komesar zastae u svojem presluavanju. Glava Fritza Seidelmanna klone u stranu, a oni se kapci opet zatvore. S
usana mu kapne nekoliko crvenih kapljica, a zatim nahrupi gusti mlaz krvi.
Prisutni su nijemim pogledima promatrali iznakaeno tijelo kojim je proao trzaj. Ono se protegne uz posljednji
samrtniki hropac i sve se svri.
Fritz Seidelmann je mrtav, rece komesar nakon kratke stanke.
Bio je zlikovac, ali njegovo je priznanje mnogo toga popravilo. Neka mu Bog bude milostiv sudac.
Amen nadovee umar koji se upravo vratio te iz strahopotovanja prema smrti skine eir. I ostali su neko
vrijeme stajali utei; prenuse ih koraci koji su im se pribliavali,
Arndt osvijetli doljake svojim fenjerom. Bio je to jedan od policajaca koji je bio ostao u mlinu.
to je? upita komesar.
ovjek mu podnese izvjetaj stojei u slubenom stavu: Gospodin je komesar naredio da se trgovca Martina
Seidelmanna predvode okovanog. Usprkos svojoj zabrinutosti postupili smo prema tom narejenju. Ispred mlina
sakupilo se mnotvo ljudi, koji su se glasnim povicima prijetili obitelji Seidelmann . Bili su to ljudi iz sela, koje je
privukla tutnjava eksplozije sve sami siromani tkalci. Kad smo uhapenika izveli, svijet se povukao ali su nas onda
slijedili i na posljetku zaokruili. Palo je nekoliko povika da bi nitkova trebalo na mjestu objesiti. Pozivali smo ljude da
se
347
smire. Nita nije koristilo. Tada smo izvukli sablje. Izgledalo je da se smiruju. Ali odjednom prasne hitac.
Uhapenik zastenje i srui se. Revolverski metak pogodio ga je u leja i vjerojatno uao upravo u srce. Ostao je
na mjestu mrtav. Smjesta smo uhapsili nekolicinu ljudi, ali do sada se ni u koga nije moglo pronai bilo kakvo
oruje. Mukarci se zgledae.
Dostigla ga je pravedna kazna ree Arndt kruto.
Tako brzu smrt nije nitkov zasluio progunja umar.
Komesar dade policajcu znak da odstupi.
U redu. Ja u taj sluaj dalje istraiti. Tada se obrati svojim pratiocima: Hajde da prenesemo mrtvaca u
njegov stan. Neka ga vidi majka, koju je u svojem smrtnom asu branio i spasio od tamnice.
348
21. BOLJI LJUDI - BOLJA VREMENA
Kad su slijedeeg jutra bila otvorena vrata zatvorenikih elija i zatvorenici dobili svoj' doruak, Eduard Hauser
se ne malo zaudi kad mu je uzniar povjerljivo stavio ruku na rame.
Danas ete juhu pojesti kod mene.
Zato?
To ete ve uti. Hajde, dojite! Kad je Eduard stupio u stan slubenika, otkine mu se radosni povik
iznenajenja.
Anjelka, ti ovdje?
Eduard e ti?
Anjelka se nalazila sama u sobi. Uzniar nije uao i mlai su ljudi bili sami. Anjelka ovije ruke Eduard u oko
vrata i nasloni glavu na njegove grudi.
Ah, koliko sam straha pretrpjela zbog tebe! potui se ona.
A ja zbog tebe.
A zbog sebe sama?
Ne. Za sebe se nisam brinuo, jer sam neduan. Ali ti si pucala u Seidelmann a. Zaboga ta e biti od toga?
Nita nee biti, bar nita loeg ree odjednom jedan glas s vrata.
Dvoje mladih smjesta se razdvoje. Onaj, koji se tako nenadano umijeao u njihov razgovor stajao je usred sobe.
Bio je to umar Wunderlich. Sretna lica prui on Eduard u i Anjelki obje ruke.
349
i
Moje najsrdanije estitke! povie.
Oni ga iznenaeno pogledaju. Nisu ga razumjeli.
estitke? naposljetku upita Eduard .
Na emu? htjede Anelka uti. umar irokim smijekom pokae iza sebe.
To e vam saopiti ovaj gospodin! To je njegovo pravo.
Time je mislio na komesara koji je upravo stupio u sobu.
Raduje me, to vam mogu donijeti dobre vijesti zapone komesar. Vaa je nedunost dokazana. Fritz
Seidelmann , koji je vas, Eduard a Hausera okrivio za krijumarstvo, potajno se uuljao u vau sobu i uio ipke
u va kaput.
Oh taj...
Anjelki je bijes sijevao iz oiju.
Ne osujujte ga ree komesar ozbiljno. On je svoju kaznu ve dobio.
Svoju kaznu?
Da. Mrtav je.
Mrtav? O Boe! jedva protisnue mladi ljudi.
Da, da gunjao je duboki bas staroga Wunderlicha: Gospod Bog ne doputa da se s njime poigravaju!
Drim ree komesar da e vam gospodin umar sve to moi bolje objasniti i ispriati od mene. Zato
se neu zadravati, nego bih vam jo samo slubeno saopio: oboje ste otputeni. Evo i slubenih potvrda.
Otputeni? promuca Anjelka. Da, ali kako to?
Jer je mladi gospodin Hauser neduan, kao to je ve reeno, a s obzirom na injenicu da se mlada gospojica
prenaglila, sudac je i njoj oprostio kaznu.
Komesar im obojici prui ruku i kretnjom glave pokae na starog Wunderlicha: Uostalom, gospodin je umar
ishodio doputenje da vam sam to sve saopi. Drim da e on to najbolje obaviti. Evo, on je ve nestrpljiv, a
dolje ekaju saonice.
Na groblju, koje se nalazilo na breuljku izvan grada kleao je pred jednim snijegom zametenim grobom ovjek
visokog uzrasta. U ruci je drao skromnu kiticu njenih zvonia, prvog proljetnog cvijea koje se u malom
brdskom gradiu mogao nai. Utonuo u misli, ovjek se dugo zadrao na grobu. Onda ustane, oisti desnom
rukom snijeg s uzglavlja humke i oprezno poloi cvijee na zemlju, kao da se boji da ne probudi onu koja tamo
spava.
Majko, jesi li zadovoljna sa svojini sinom?
Velike promjene dogodile su se od tog vremena u Hohenthalu, a bile su uglavnom djelo jednog jedinog ovjeka.
Franz Arndt napustio je svoje zvanje detektiva nakon to je ispunio svoj ivotni zadatak, da spasi ast mrtve
majke i svoje rodno selo oslobodi more Sablasti ipraja. Njegovo nastojanje da bude pomaga i prijatelj ljudi u
nevolji, to je u godinama svoga rada uspjeno provodio hvatajui zloglasne zlikovce, jo je uvijek bilo zivo u
njem i ispoljilo se sada na drugi nain.
-r- Sada znate da smo rojaci
zapoe jednoga
dana u krugu poroice Hauser, koja je u njemu gledala svoga zatitnika. U stvari ja sam va brati, a ne brati
starog Wunderlicha. Hajde, da u obiteljskom krugu porazgovaramo o budunosti.
Porodici Hauser to nije trebalo dvaput rei. Oni posjeda ju oko stola u maloj tkalakoj kolibi, i gospodin brati
uze rije: Kako je, Eduard e, jesi li se porazgovarao sa susjedom Hofmannom?
Temeljito porazgovarao odgovori Eduard , a njegove sretne oi odavale su kako je taj razgovor zavrio.
Otac Hofmann je kao izmijenjen. Sveano mi je obeao da e Anjelka postati moja ena. Samo treba da jo
priekamo, dok steem toliko da bih mogao izdravati enu.
Dobro je tako potvrdi Arndt glavom. To je i moje miljenje. S vjenanjem moete jo ekati. Ali zaruke
ipak moete proslaviti. Ve sada najavljujem svoj dar za tu prigodu. Vlasti su zaplijenile cje-
350
351
lokupni imetak Seidelnannovih, Posjed i duan trebali su doi na draibii. Predusreo sam to i otkupio sam firmu zajedno
s posjedom. Ali ja time ne znam ta da zaponem, jer nita ne razumijem o tkalakom zanatu. to misli, Eduard e, ne
bi li ti vodio firmu u moje ime? Ako se dobro uvede, predat u ti na dan vjenanja kuu i duan u tvoje vlasnitvo.
Onda si gotov ovjek.
Taj plemeniti prijedlog naije isprva na munu utnju. Prenagli je bio uspon ivota jadnih tkalaca a da ih to ne bi
preplailo. No, tada provali prava oluja radosti, a na kraju budu u punoj srei proslavljene i zaruke i sastavljen vrst
ugovor izmeju Arndta i Hauserovih. Otac Hauser trebao je pouiti sina u tkalakom zanatu, a Eduard se imao uputiti
u vojenje trgovine da bi na dan vjenanja mogao sasvim preuzeti firmu. Bio je napola osamuen od sree i blaenstva,
a isto tako i Anjelka. Arndt je postavio uvjet, koji mu je kao ovjeku sluio na ast. Odredio je malu doivotnu rentu
za Seidelmann ovu udovicu. ena ne treba da propadne od jada i nevolje, sve da je i imala uea u nedjelima svoje
obitelji.
-- Sud ju je morao osloboditi izjavio je Arndt. Zato ne treba ni mi da joj sudimo. Ve je dovoljno kanjena.
Doista, ona je sve izgubila: mua, sina, ast svoga imena i imetak, I njena urjaka rentijera Augusta Seidelmanna nije
vise bilo. Dan iza sloma nali su ga graniari u sumi objeenog. Postao je rtva svojih vlastitih spletaka, jednako kao i
otac i sin Seidelmann i Spengler Michalowski. koji je u bolnici podlegao svojim ozlijedama. Jedino je uvar Laube
umakao ruci pravde. Vjerojatno mu je uspjelo da prijeje granicu. O njemu se nikada vie nije nita ulo. Njegova ena
i djeca takojer su nestali iz okolice; nitko nije znao kamo. Ipak su se sudovi jo dugo vremena bavili sluajem Sablasti
ipraja i njegovih ortaka.
Protiv brae Wilchelmija crtaa i mlinara nije bio poveden sudski postupak, jer su pokazali djelotvorno kajanje u
smislu zakona. Mlinar je, tovie,
352
dobio i javno oglaenu nagradu. Ali krijumari nastanjeni u mjestu i Schulze uvar vagonia morali su
odgovarati zbog sauesnitva u mranim podvizima Sablasti ipraja. Na sveope ujenje, svi su bili oslobojeni jer
su mogli dokazati da su radili pod tekim prijetnjama. Opet je Arndt bio taj koji se za njih zauzimao i na posljetku za
sve ishodio pomilovanje. Cijeli je Hohenthal bio zahvalan Arndtu. Kad bi prolazio mjestom, svatko bi skidao eir pred
spasiocem i dobroiniteljem mjesta. I nadalje je ostajao dobroinitelj siromanih gortaka. Eduard a Hausera, novog
vlasnika ugasle iirme Seidelmann i sin, pozvao je preda se da ga poui o njegovim dunostima, koje je imao kao
posrednik kunih tkalaca.
Ne zaboravi nikada ree mu da si i ti bio jedan od onih koji su teko radili za oskudnu plau. Kad ocjenjujes
uvijek pravedno i onda, kad izdaje naloge i kad dijeli nagrade. Osiguraj onima, koji predano rade za tvoje
poduzee, ivot dostojan ovjeka, ukoliko je to u tvojoj moi. Uivaj ivot, ali pusti i druge da ga uivaju. Tako e
ispuniti divni ivotni zadatak i doprinijeti da ubudue na tlu tvoga starog zaviaja poive zadovoljni ljudi.
Takve mudre rijei nije Arndt samo drugima upuivao; on je na sebi primjenjivao ono to je govorio. Nakon sloma
izjavio je baron Wildstein da ne namjerava napola zatrpani rudokop uz ogromne trokove opet osposobiti za rad, ve da
ga kani napustiti. Arndt ga iza toga posjeti i ponudi mu za rudnik onakav kakav je bio, odrejenu svotu.
Barun se zaudi pokuavi da se cjenka. No Arndt to odbije uz obrazloenje, da e rudnik koji vlasnik i tako namjerava
napustiti, kupiti ili za jeftin novac, ili nikako. Barun popusti i rudnik postade Arndtovo vlasnitvo. Taj sposoban ovjek
koji je i sarn bio ve imuan, umio je pribaviti s drugih strana potreban prometni kapital i tako se za sirotinju
hohenthalsku odjednom nalo posla u izobilju. Rudnik bude oien i osuen i nakon godine dana rudari su ponovo u
njemu radili u smjenama. Dimnjaci su se ponovo dimili, od otpadnih stvari ponovo su izrastali mali
23 Sablast ipraja
353
breuljci, a u rudarskim se koarama crno zlato ponovo dopremalo na svjetlo dana.
Sve kao nekada. Tek se jedno promijenilo: radnici bi u subotu dobivali primjernu plau, tako da su uz svoje
skromne potrebe mogli bezbrino ivjeti.
U razdoblju od jedne godine nastao je silan preokret u Hohenthalu. Rijei starog Wunderlicha obistinile se: bila
je prava radost ivjeti u tom malom brdskom mjestu. Svuda radini ljudi zadovoljnih i radosnih lica ljudi koji
su s ljubavlju i potovanjem govorili o Francu Arndtu i Eduard u Hauseru.
Ipak se naao netko da prigovori umar Wunderlich, koji se zajedno sa svojom Baricom nemalo ponosio to je
nekada prvi gostoljubivo otvorio svoja vrata strancu sreonoi.
Gospodine bratiu ree on jednoga dana Arndtu ostajui i dalje pri takvom nainu oslovljavanja vi ste
vraji deko, to vam se mora priznati, a uz to ste dobar, divan ovjek. Samo jedno mi se na vama ne svija.
A to bi bilo?
Trebali biste se ugledati u Eduard a Hausera. Momak u svojim dunostima i zadacima napreduje neobino
napreduje. Ve vrlo ozbiljno pomilja da Anjelku, koja ga voli i potuje, uvede u staru Seidelmann ovu kuu kao
svoju enu. A vi jo uvijek seckate po svijetu kao okorjeli neenja. To mi ne ide u raun.
Arndt se nasmije.
Ni meni, Wunderlich, i zato sam se ve ogledao meju djevojkama u gradu. Neete dugo ekati da vam
predstavim odabranicu svoga srca. Naije li na vae odobrenje, onda e se u novu kuu koja se sad za mene gradi
u okolici rudnika uskoro useliti ena.
Tako ree Arndt i tako se i dogodilo. I on postade sretan ovjek kao i toliki drugi koje je svojim radom i
nastojanjima usreio. Mrana je prolost pokopala vremena, kad su stanovnike Hohenthala ugnjetavali i tlaili
teki zloinci; i tek tu i tamo spomenulo bi se njihove uase i strahovanja od zagonetne, i na kraju ipak
raskrinkane Sablasti ipraja.
Korektori:
Nadeda Hajde Ranka Maslovari
354