Christopher Booker i Richard North

VELIKA OBMANA
TAJNA POVIJEST EUROPSKE UNIJE

Biblioteka
IZVORI SUTRANJICE
urednik
Damir Mikulii
Naslov izvornika
Christopher Booker and Richard North
THE GREAT DECEPTION
THE SECRET HISTORY OF THE EUROPEAN UNION

2003 Christopher Booker and Richard North

Prava za hrvatsko izdanje, IZVORI, 2004.

Naklada
IZVORI

Lektura
Jasmina Mikulii

Korektura
Jasna Paunovi

Slog
AURELIJE

Zagreb 2005.
 Christopher Booker
Richard North

VELIKA OBMANA
Tajna povijest Europske unije

Prevela: Sonja Simi

CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb

U D K 327.39(4-67 EU)(091)

BOOKER, Christopher
Velika obmana : tajna povijest Europske
zajednice / Christopher Booker i Richard
North ; prevela Sanja Simi. - Zagreb :
Izvori, 2005. - (Biblioteka Izvori
sutranjice)

Prijevod djela: The great deception. -

Bibliografija. - Kazalo.

ISBN 953-203-226-6

1. North, Richard
I. European Union Povijest II.
Politika povijest Europa 1918.-
2003. III. Europa Politika povijest

450425050
 Sadraj
Predgovor hrvatskome izdanju (Anelko Milardovi) VII
Zahvale 1
Uvod 4
1. Raanje ideje: 1918-1932 8
2. Nacistika slijepa ulica: 1933-1945 25
3. Dva propala pokuaja: 1945-1949 42
4. 'Gotovo mistina zamisao': 1950-1951 61
5. Trnovit put do Rima: 1950-1957 74
6. 'Monnetov trijumf': 1958-1961 108
7. Zato je de Gaulle drao Britaniju vani: 1961-1969 128
8. Prava obmana Edwarda Heatha: 1970-1975 166
9. Britanija ostaje unutra: 1973-1975 196
10. 'Teak partner': 1975-1984 216
11. Ulazi G. Spinelli: 1979-1986 242
12. Sama u manjini: 1986-1988 278
13. 'Ne! Ne! Ne!': 1988-1990 300
14. 'U srcu Europe': 1990-1993 322
15. Teorija i praksa: 1992-1993 357
16. Neprilagoeni: 1993-1997 376
17. Prema 'politikom jedinstvu': 1997-1999 420
18. Koja Europa: 1999-2001 451
19. Zavrna igra: 2002-2003 493
20. Obmana ili samoobmana 522
Bibliografija 554
Kazalo 560
 Predgovor hrvatskome izdanju

VELIKA MO I EUROSKEPTICIZAM
(Anelko Milardovi)

Svjedoci smo stvaranja velikoga povijesnoga projekta u doba globaliza-

cije s razliitim pristupima. U najmanju ruku rije je i o dvije povijesti.
Dvije povijesti EU govore o usporednim tumaenju "javne" ili slubene
i "tajne" ili neslubene. Slubena povijest EU ispriana iz obzora dru-
tvenih znanosti smatra se priznatom i osporavanom tek na razini kriti-
kih tumaenja velikoga projekta, ili pak razliitih ideologijskih osporava-
nja iz suprotnog tabora. Ovdje dolazimo na teren sueljavanja drutvenih
i humanistikih znanosti s ideologijom. No, tu je igra jo podnoljiva
bez obzira na igrae ili aktere znanstvene i ideologijske prie o nastanku,
razvoju i budunosti EU projekta, prednostima i nedostacima u globali-
ziranom svijetu, konkurentima, te napokon to uope nije nevano, do-
bitnicima i gubitnicima.
Pria se poinje uslonjavati u trenutku kad se slubenoj povijesti EU
eli sueliti povijest koja svoje nadahnue crpi, bilo iz tajnih izvora moi,
ili radikalnog euroskepticizma britanske provenijencije. Dakle, u kombi-
naciji konspiracije i radikalnog euroskepticizma. Iz takve se kombinacije
moe strukturirati konkurirajua ili "tajna povijest Europske zajedni-
ce". U tom sluaju nuno se suoavamo s predmetom koji pada u polje
pria "na rubu znanosti "ili alternativnih pria, kakvih postoji, manje-
vie u razliitim podrujima ivota - sve do "tajne povijesti svijeta".
to je zapravo istina? Ono to stjeemo tijekom obrazovanja u
obliku razliitih povijesti s slubenim znanstvenim certifikatom ili je
istina i ona koja se pokuava nametnuti iz obzora zakulisnih politikih
igara koja nikada ne ulazi u slubene povijesti? S pitanjem istine u od-
nosu na jedan projekt velike moi u nastajanju, a poglavito u vrijeme
postmodernog posvemanjeg relativizma teko je izai na kraj. Pred nama
je djelo o velikom projektu koji pada u podruje druge, "tajne" ili ne-
slubene povijesti Europske zajednice koju mnotvo ne prihvaa. Samo
petljanje ili upetljavanje u ovu priu u okruju slubene povijesti velike
moi VELIKOGA PROJEKTA, nabijenog sofisticiranom propagan-
VIII VELIKA OBMANA

dom, netolerancijom u iznaanju drugaijih vienja, vizura projekta, te

sekularno fundamentalistikih primjesa, pada u polje rizika i nemale
opasnosti od oznaavanja do iskljuivanja, kako to slikovito opisuje N.
Chomsky u knjizi Mediji, propaganda i sustav. Bez obzira na raspoloe-
nje i tvrdi fundamentalistiki stav unutar slubene povijesti projekta, tre-
ba dati mogunost i drugoj prii jer je to naprosto demokratski i plurali-
stiki pristup.
U seriji knjiga na temu razliitih "tajnih povijesti" pojavila se i ova.
Christopher Booker i Richard Nort imaju ambiciju uputiti nas u "tajnu
povijest Europske zajednice". Autori u Uvodu govore o glavnim akterima
ideje "velikoga projekta", primjerice Jeanu Monnetu, Arthuru Salteru,
Altiero Spinelliju i Paulu Henri-Spaaku, koji su teili " n a d n a c i o n a l n o j
vlasti "Ujedinjenih drava Europe, dakle, idejama koje danas padaju u
polje "globalizacije politike". Booker i Nort pokazuju povijest ideje
(1918-1932), zatim val reverzije 1933-45. uspostavljanjem nacional-
socijalistike vladavine, te poecima slubene povijesti "Velikoga pro-
jekta", odnosno institucionalizacijom ideje na "malom uzorku" od ranih
pokuaja 1945-1949 do "mistine zamisli" (Booker i Nort) 1950-1951,
iji su akteri, a radi se o uspostavljanju Zajednice za ugljen i elik sa est
lanica, bili Monnet i Schuman. Tom konceptu, kau autori protivila
se Velika Britanija. Od utemeljenja Zajednice za ugljen i elik, autori
opisuju proces institucionalizacije Unije, zanimljive igre izmeu Fran-
cuske i Velike Britanije, s pitanjem, zato je De Gaulle drao Britaniju
izvan Velike igre 1961-1969? Da bi onda pisali i o obmani britanskog
premijera Edwarda Heatha 1970-1975. Obmanuo je britansku javnost
da se "dogovarao sa estorkom i o prihvaanju monetarne unije", to
je bilo suprotno oekivanju britanske javnosti. Od 1973-1984 autori
opisuju relacije Velike Britanije i EEZ, govorei o Velikoj Britaniji kao
o "tekom partneru zajednice". Osamdesete godine u ivotu Velikog pro-
jekta, autori opisuju izrazom "vrijeme skleroze". Sukobe u kabinetu go-
spode Tatcher opisuju kao konceptualne. Ona se zalagala za "vie na-
cionalnog suvereniteta, slobodnu trgovinu i poduzetnitvo" u odnosu
spram drugih lanova zajednice. Autori eksplicite tvrde da je cilj Zaje-
dnice "nikada nije bio suradnja" ve je pravi cilj podreivanje. Govore
o suprotstavljanju gospode Tatcher uvoenju "politike vlasti u EU".
Ako je Veliki projekt tijekom osamdesetih upao u "sklerotino stanje",
devedesete su bile izazov za kvalitativni skok ili razoarenje.
Godine 1991. dogodio se Maastricht kao kvalitativni skok, ali i raspad
Jugoslavije, s ambivalentnim osjeajima - istodobnog ouvanja YU pro-
 PREDGOVOR HRVATSKOME IZDANJU | IX

jekta i izazova glede formiranja vanjske politike EU. Izmeu 1990-1993

dolazi do protivljenja Britanaca monetarnoj uniji i porasta euroskepti-
cizma, kao odgovora na pretjeranu birokratizaciju, smanjivanje demo-
kracije i politike participacije, ograniavanje nacionalnog suvereniteta,
preobliku identiteta i postupnu realizaciju monetarne unije kao, u bri-
tanskoj euroskeptinoj percepciji, gubitka monetarnog suvereniteta.
Usporedo s euroskepticizmom javlja se ideja jaanja supsidijarnosti ili
organizacije EU na principima supsidijarnosti.
Od 1993-1997 Britanci primjeuju sve vee uniformiranje Unije, a
glavni akter uniformiranja, prema Bookeru i Northu, bila je euro elita,
koja je pokrenula kampanju uniformiranja. Britanci su bili podosta
skeptini do dolaska Blaira na vlast. Autori dalje pokazuju konceptualne
razlike u ustrojavanju politikog jedinstva izmeu 1977-1999 i nedou-
mice glede proirivanja Unije jer "nitko nikad nije objasnio to je cilj i
kamo proces sve tjenje unije ide?". Ideje politikog koncepta Unije kre-
tale su se od konfederalizacije, federalizacije do regionalizacije na prin-
cipima supsidijarnosti i otklanjanja straha od birokratskog zatupljivanja
iz novog globalnog sredita moi.
Poradi konceptualnih nesuglasica glede politikog ustrojavanja, te
nedovoljno odreenih ciljeva proirenja Unije, izmeu 1999-2001 ro-
eni su strahovi glede "prebrzog proirenja" Unije na zemlje pod apom
biveg SSSR koje su se poele vraati u Europu. Na kraju knjige u odjelj-
ku Zavrna igra 2002-2003., autori opisuju zavrnu operaciju Velikoga
projekta - izradu nacrta Ustava Europe, s raspravama o obliku organiza-
cije budue DRAVE Europe, s prikazom pukotina unutar jedinstvene
EU, potekoama u prihvatu novih lanica, te naglaenim, poglavito bri-
tanskim euroskepticizmom artikuliranim u britanskim medijima, koji
Ustav EU proglaavaju "nacrtom tiranije". itatelj tek u zadnjem poglav-
lju knjige izrijekom do razgolienosti moe razumjeti nakanu i naslov
knjige euroskeptine provenijencije s tezom o obmani i samoobmani u
sluaju VELIKOGA PROJEKTA.

Elementi obmane ili samoobmane prema Bookeru i Northu:

stvaranje vlastita mita
izmiljanje prolosti
stvaranja nadnacionalne vlade Europe
odbacivanje svake konkurencije
manipulacija ljudima da naprave ono to Monnet eli
metoda engrange ili zrno po zrno
X I VELIKA OBMANA

agenda proirivanja ovlasti na nadnacionalne strukture

nikada previe nije definiran jasno stvarni cilj projekta
namjera skrivanja biti projekta predstavlja obmanu i dio je biti
VELIKOG PROJEKTA "od trenutka kad je pokrenut".

Booker i North se dalje uputaju u korijene i genezu obmane. Uklju-

ivanje Velike Britanije u "veliku obmanu" Velikog Projekta, autori
vide u gubitku "nacionalnog samopouzdanja" i "kompleksa manje vrije-
dnosti koji je nastao usporedbom njene oslabljene, zastarjele ekonomije
s novopronaenim "dinamizmom" susjeda u Zajednikom tritu. Taj
gubitak hrabrosti gotovo preko noi natjerao je London da napusti sve
svoje stare inhibicije glede podreivanja britanskih poslova nadnacio-
nalnom obliku vlasti. Smatraju da je ranija britanska politika elita na
elu s Edwardom Heathom, obmanjivala britansku javnost glede biti
Velikog Projekta. Ona je uporno isticala gospodarsku, a prikrivala poli-
tiku dimenziju: "To je svakako preraslo u namjernu obmanu".
Autori dalje priaju o drugoj obmani Tatcher: "Ako je njen prethod-
nik kao torijevski voa pokuao namjerno zavarati britanski narod o
"Europi" udna stvar o ulozi gospoe Tatcher u cijeloj prii bila je ko-
liko e se ona identificirati s poloajem britanskog naroda kao rtvom
te obmane". U poetku je nastupala sa stopom visoke identifikacije s
Velikim projektom da bi kasnije postajala nezgodnom partnericom.
Povijest odnosa EU i Velike Britanije mogla bi se odrediti u katego-
rijama proeuropskog pravovjerja i njemu suprotnog euroskepticizma.
Zatim, od "eurofilstva" do "eurofobstva". Autori nadalje opisuju politi-
ku shizofreniju britanskog drutva poetkom devedesetih: vlada, narod,
politiari stajali su jedni nasuprot drugima. Rasprava o Europi u Brita-
niji bila je "nerealna" dakle "apstraktna" i "teorijska". U zamrenim bri-
tansko-eurounijskim odnosima, autori piu o "kulturi obmane".
U fragmentu La grande illusion prepoznaju redukciju nacionalnog
suvereniteta u Giscardovom projektu nacrta ustava "Sjedinjenih Dra-
va Europe", na tragu konkurencije Sjedinjenim Amerikim Dravama,
radi poboljanja ivota u Europi. Autori smatraju da to nije pravi motiv.
Pravi motiv je "jednostavno promicati sve veu integraciju koja je, kona-
no, i jedina svrha projekta. Dokaz za to moe se nai upravo u razm-
jerima u kojima su bili izgovori za njihovo donoenje".
Ovakva se struktura vidi kao vladavina birokrata i tehnokrata. O
odnosu tehnokracije i demokracije autoru piu o tomu kako je nadnacio-
nalna tehnokracija nadila suparnitvo meu nacijama: "Demokracija
 PREDGOVOR HRVATSKOME IZDANJU | XI

za nacionalne drave, za ljude koji jo ive u iluziji da se o ljudskim stva-

rima moe najbolje odluivati kroz suparnitvo i sukob konkurentskih
politikih stranaka. A jednako tako kako je nadnacionalna tehnokracija
nadila suparnitvo medu nacijama, nadila je i otvoreno sporenje oko
moi medu razliitim skupinama i ideologijama u drutvu, koje je u sa-
moj sri demokracije". Oni prigovaraju tehnokratima na uklanjanju
demokracije i nacionalne drave smatrajui ih bitnim sastavnicama
ivota: "Nacionalna drava i demokracija previe su bitne za ljudske po-
trebe i ljudsku narav da bi se jednostavno uklonile diktatom tehnokrata".
Demokracija i nacionalna drava, smatraju autori, pometeni su Monne-
tovom utopijom. U Velikom Projektu vide gubitak demokracije i moi
zemalja da vladaju sobom. Stoga su ljudi "rtve jedne od najveih ko-
lektivnih obmana 20. stoljea: usporedivom u tom smislu sa samoob-
manjujuim snovima komunizma". Toliko o strukturi knjige i biti stvari
istaknute u naslovu dvojice autora koji publicistiki izlau drugu ili
"tajnu povijest" Europe, s pozicije britanskog euroskepticizma.
Bez pretenzije opredjeljivanja knjigu valja proitati i komparirati sa
slubenom povijeu EU ako ni zbog ega onda zbog uvida u drugaije
miljenje od slubenoga, koje je u Europi zadobilo pravo graanstva u
granicama tolerancije, dok se u ovim naim panonskim prostorima treba
jo dugo vjebati tolerancija, da bi se prihvatilo ono to se zagovara kako
bi u Europi trebalo biti. Kako bi trebalo biti i kako e biti - o tomu e
prosuditi nadolazei koji e trezvenije moi raspravljati o prednostima
i nedostacima, te gubitnicima i dobitnicima VELIKOGA PROJEKTA
izmeu mita, propagande, utopije i stvarnosti, otvorenih i zatvorenih
ciljeva igre velike moi u jednoj od velikih regija globalnoga sela.

Zagreb, 18. svibnja 2005.

 Zahvale
Niz godina je u nama sazrijevala ideja da jednom provedemo iscrpno
istraivanje povijesti 'Europskog projekta. Jo otkako je 1992. bila
zapoela naa suradnja, proveli smo mnogo vremena istraujui i izvje-
tavajui o pojedinostima praktinog uinka 'Europe' na britanski
ivot. Ubrzo nam je postalo oito da je taj uinak na nain kako se vlada
Britanijom proizveo mnogo dalekoseniji prevrat negoli se to openito
shvaalo: to smo bili zapoeli istraivati u dvije ranije knjige, Ludi slu-
benici (1994) i Dvorac lai (1996).
Dakako, nije sluajno da smo ovu, mnogo temeljitiju knjigu tempi-
rali za vrijeme rasprave o 'Europskom ustavu' ne na posljednjem mjesto
zbog toga to ona kopa za odgovorom na jedno dublje pitanje: kako
smo uope to mi, a i svatko drugi u Europskoj uniji, doli do tako sudbo-
nosnog trenutka u naoj kolektivnoj povijesti? No izravni poticaj za
jai istraivaki program na kojem se temelji Velika obmana doao je u
obliku jedne filmske reklamne poruke koju su 2002. lansirali voditelji
kampanje protiv prikljuenja Britanije zajednikoj valuti euru. U rekla-
mi je komiar Rika Mayalla, parodirajui Hitlera, izjavljivao 'ein Volk,
ein Reich, ein Euro' slikovito izraavajui rairenu javnu predrasudu da
je proces europskih integracija nekako ukorijenjen u njemakoj elji za
dominacijom u Europi. Bila je to ista ona predrasuda koja je ve ohra-
brivala neke britanske euroskeptike u tvrdnji da EU vue svoje ideoloko
porijeklo iz nacistikih planova tijekom Drugog svjetskog rata o osni-
vanju 'Europske ekonomske zajednice'.
Mi smo bili ve odavno svjesni toga da je takav zakljuak zasnovan
na temeljno pogrenom shvaanju i prirode i povijesti 'projekta' iji
korijeni seu mnogo dublje u prolost, prije nacistikog razdoblja. No
kad smo se upustili u sustavnu povijesnu ralambu, uronivi na kraju
u tisue knjiga, dokumenata, znanstvenih radova i drugih izvora, ubrzo
je postalo oito da nisu samo pristae teorije o 'nacistikom porijeklu'
bili ti koji su dobili potpuno pogrenu sliku povijesti Europske unije.
Izalo je na vidjelo da je tako proao i svatko drugi tko je nastojao re-
konstruirati tu priu: i euroskeptici i eurofili. A to nije bilo ni najmanje
zbog njihovih propusta u shvaanju pravog porijekla 'projekta, kojeg
su povjesniari krivo razumjeli i krivo predstavili, a ostali to slijedili.
U temelju naih istraivanja nalazi se otkrivanje, po prvi puta, inje-
nica o tome koliko je izravno Europska unija vukla svoj duh iz dogaaja
tijekom i odmah nakon Prvog svjetskog rata; posebice kroz razmiljanja
2 I VELIKA OBMANA

dvojice prijatelja koji su drali visoke poloaje u Ligi naroda: Francuza

Jeana Monneta i engleskog mu kolege Arthura Saltera. Neki e itatelji
osjetiti i traak ironije kad vide da je izvorni nacrt onoga to je kasnije
postalo Europskom unijom skicirao jedan britanski dravni slubenik.
Iza scene, uloga Salterovog prijatelja Monneta u razvoju 'Europskog
projekta ostala je toliko sredinja sve do trenutka njegove smrti kasnih
1970-tih, da su neizbjeno neki od kljunih izvora bile knjige koje se
izravno odnose na njegov udio u cijelom sluaju. Tu nisu samo Mon-
neove biografije i njegovi osobni memoari ve spominjanja suradnje s
njim u memoarskim djelima drugih kljunih linosti, poput Winstona
Churchilla, Paula Henri Spaaka, Harolda Macmillana, Edwarda Heatha,
Roya Jenkinsa i Georga W. Balla.
Bez obzira na potrebu ispravne povijesti poetaka 'projekta', kao i
na slubeni 'mit' koji je ispreden oko 'Schumanove deklaracije', ni jedan
od glavnih dijelova prie nije bio predmetom tolikog iskrivljavanja
koliko dio o britanskoj ulozi u njoj. Da bi se ovdje dolo do ispravnog
razumijevanja bilo je nuno preispitati cijeli blok do sada prihvaene
'pseudopovijesti' koju su pisali autori danas vaei kao autoriteti o toj
temi, kao Hugo Young, Roy Denman te, najnovije, autor slubene bri-
tanske povijesti profesor David Milward.
Nijedan od tih tobonjih povjesniara nije posegnuo za pravom
pozadinom odluke de Gaullea da 1960-tih godina dri Britaniju izvan
Zajednikog trita; a pri dobivanju pomoi za rasvjetljavanje tog dijela
povijesti posebno smo duni istraivanju profesora Andrewa Moravcsika
sa Sveuilita Harvard.
Jedan od razloga zato tu knjigu nije bilo mogue napisati ranije lei
u tome da je vrlo mnogo kljunih dokaza za dobivanje jasnijeg uvida
u dogaaja nekoliko prolih desetljea bilo objavljeno tek relativno ne-
davno. Pritom ne mislimo samo na radove Moravcsika ve i na bogatu
zbirku povjerljivih dokumenata koji se tiu postupka britanskog ulaza
u EZ 1970-1972, a koji su postali dostupni tek nedavno, nakon isteka
zakonske 30-godinje pohrane (zajedno s Con O'Neillovim slubenim
izvjeem o pregovorima koji je objavljen 2000).
Neizbjeno, pri rekonstrukciji dogaaja iz 1970-tih, 1980-tih i
1990-tih, memoari britanskih politiara pokazali su se kao neprocjenjivo
vaan izvor: premda je pritom za postizanje jasnog razumijevanja nekih
epizoda bilo esto potrebno "triangulacijom" povezati kontradiktorne
navoda sudionika sastanka, kao na primjer Margaret Thatcher, Nigel
Lawson i Geoffrey Howe. Gledano u cjelini, pokazalo se da je Thatche-
rina verzija dogaaja najpouzdanija i najjasnija. No i memoari Johna
 ZAHVALE I 3

Majora ivo oslikavaju kako je bio tako svladan kontradikcijama 'Eu-

rope' da je to bio kljuni element raspada njegove premijerske fotelje.
Za rasvjetljavanje druge manje poznate epizode, one o silno vanoj
ulozi koju je pri ponovnom guranje projekta 1980-tih odigrao Altero
Spinelli, a to je dovelo do pretvaranja Europske zajednice u 'Europski
uniju', zahvalni smo Richardu Balfeu, lanu Europskog parlamenta,
koji je u to bio ukljuen.
Drugi razlog zato ovu knjigu nije bilo mogue napisati ranije proi-
zlazi iz kljune pomoi koju je u naih istraivanjima imao internet.
On nam je omoguio neusporedivo bre i lake negoli ranije slijediti
nebrojeno mnotvo izvora, od knjiga koje su davno izale pa sve do skro-
vitih i jedva zamjetljivih dokumenata to iz proizvodi Europska komi-
sija i koji bez interneta jedva da bi bili nabavljivi. Na osobnoj pomoi
u tome posebno smo zahvalni agilnoj ekipi DG4, arhivistima Europ-
skog parlamenta.
Internet se pokazao i kao neprocjenjiv alat pri rekonstrukciji povije-
sti nedavnih godina, za koje jo nije mogue crpsti iskaze iz povijesnih
zapisa ili politikih memoara. No na ovome mjestu dugujemo i poseb-
no zahvalnost brigadiru Anthonyju Cowgillu iz BMDF, u najmanju
ruku za njegova izuzetno sreena i komentarima popraena izdanja
raznih europskih ugovora, bez kojih bi ozbiljni studenti europskih
tema tijekom proli desetljea (ukljuivo i ne malen broj njih iz drugih
EU zemalja) bio bespomoan u bespuu.
Za posebne dokumente, uvide i drugu pomo zaduili su nas: Char-
lotte Horsfield, dr. Saul Kelly, John Ashworth, Derek Bennett, Jens-
Peter Bonde, lan Europskog parlamenta, Nicholas Booker, Heather
Conyngham, Nigel Farage, lan Europskog parlamenta (za naglaavanje
vanosti Verduna), Jim McClue, Bill Jamieson, Lord Pearson of Rannoch,
Nigel Spearing, itatelji Sunday Telegrapha, te, ne i na zadnjem mjestu,
Mary i Peter North zbog njihovog neumornog traganja po antikvari-
jatima Yorkshirea za svakom moguom starom knjigom koja bi mogla
baciti jo koji traak svjetla na jednu od najzakuastijih politikih maki-
nacija to ih je proizveo ljudski um.
Nae hvala ide i izdavau Robinu Baird-Smithu na njegovom upor-
nom ohrabrivanju te njegovoj ekipi suradnika u Continuumu. Nikoga,
osim nas, ne moe se okriviti zbog moguih pogreaka koje su se neizbje-
no provukle u jednom tako sloenom pripovijedanju. I na kraju, kao i
obino, nau zahvalu zasluuju Mary i Valerie, jer su imale strpljenja dok
smo se mi bavili tih drugim planetom zvanim "Europa". Hoe li taj pla-
net moi nositi "odrivi ivot", tajna je koju treba tek povijest otkriti.
 Uvod
"Suvereni narodi prolosti vie ne mogu rjeavati probleme sadanjosti:
oni ne mogu osigurati svoj napredak ni kontrolirati svoju budunost.
I sama Zajednica tek je etapa na putu prema organiziranom svijetu su-
tranjice".
Zavrne rijei Memoara Jeana Monneta

Ova knjiga pripovijeda o najizuzetnijem politikom projektu u povijesti.

Od svojih skromnih poetaka, on se kroz vie desetljea razvio do toke
u kojoj se, ini se, na poetku 21. stoljea nalazi nadomak okupljanja
vie od dvije treine naroda Europe pod jedinstvenim oblikom vlasti.
Tome nema presedana.
Veinu tog vremena nije bilo oito emu taj proces zaista vodi, ponaj-
vie zato jer je kljuno naelo pokretaa njegova projekta dugo bilo da
se prava narav i cilj projekta ne smiju previe oito iznositi na vidjelo.
Taj je sustav vladanja zavladao stotinama milijuna ljudi. No ak je
i danas prikriven takvom labirintnom sloenou da malo tko od njih
ima bilo kakvo obuhvatnije znanje o njegovu pravom funkcioniranju,
njegovu razvoju i toliko vanoj ulozi koju igra u njihovom svakodnevnom
ivotu.
Tek je posljednjih godina projekt napredovao toliko da se njegov
temeljni cilj vie ne moe skrivati. Zato je danas najvanije da narodi
Europe konano shvate to se radilo i to se radi u njihovo ime.
Nemogue je razumjeti pravu narav onoga to je postalo poznato kao
"Europski projekt", a ne uzeti u obzir da je on trasiran na samo jednoj
ideji vodilji; ideji koja se izvorno kristalizirala jo 1920-tih, u umovima
dvojice mukaraca. Jedan od njih, koji e na kraju postati vrlo poznat, bio
je Francuz i bivi prodava alkoholnih pia, Jean Monnet. Drugi, ije
je ime danas gotovo zaboravljeno, bio je njegov bliski prijatelj, britanski
dravni slubenik Arthur Salter.
Kad su njih dvojica prvi put zaela svoj san o "Sjedinjenim Europskim
Dravama", apsolutno najvaniji njegov dio bilo je uspostavljanje potpu-
no novog oblika vlasti: 'nadnacionalne' vlasti koja e biti izvan nadzora
 UVOD | 5

nacionalnih vlada, politiara i biraa. Nacionalne drave, vlade i parla-

menti bili bi ostavljeni i dalje: ali samo pod uvjetom da postupno postaju
podreeni novoj nadnacionalnoj vlasti koja bi bila iznad svih njih.
Puno ranije nego to su izgledi za ostvarenje tako smjele ideje postali
stvarni, Salter je ispao iz prie. Ali Monnetova odlunost nikad nije
splasnula. Dok 40-tih godina nije stekao dovoljno utjecajan poloaj da
pone izvoditi svoj projekt na put ostvarenja, Monnet je postajao svjestan
da ga nikad nee ostvariti ako previe izravno otkrije njegov pravi cilj.
Njegov istinski cilj mogao se postii samo ako se ostvarivao prikriveno,
korak po korak, tijekom mnogo godina, dok se ne uspostavi dovoljno
mainerije za novu vlast da se cilj moe potpuno otkriti.
Neovisno o Monnetu, jedan je drugi ovjek 40-tih takoer sanjao o
budunosti 'Sjedinjenih Europskih Drava. Trunui u faistikom zatvo-
ru, nepoznati talijanski komunist Altiero Spinelli, takoer je shvatio da
e se za ostvarenje njegove vizije od europskih naroda morati kriti to
se zaista radi u njihovo ime, sve dok proces ne odmakne dovoljno da-
leko da postane nepovratan. Budui da ga Monnet nije volio, Spinelli
je godinama ostao relativno anoniman, sve dok u posljednjem desetljeu
svoga ivota nije izaao iz sjene i odigrao ulogu od presudnog utjecaja
na dovrenje projekta.
Odvojeno od te dvojice izvornih vizionara, etvrti ovjek, belgijski
premijer Paul-Henri Spaak, takoer je dao kljuni doprinos. Upravo je
on svome prijatelju Monnetu iznio ideju da je, za poetak, najbolje skri-
vati politiki cilj njihova projekta iza pretvaranja da je rije iskljuivo
o gospodarskoj suradnji zasnovanoj na ukidanju trgovinskih barijera: o
jedinstvenom tritu.
Tek nakon vie desetljea, projekt je konano bio spreman za obja-
vu prave namjere koja je stajala iza njega. Dana 26. veljae 2002. dele-
gati 25 drava okupili su se u najveem kompleksu ureda u Europi, u
sjeditu Europskog parlamenta u Bruxellesu, na otvaranju konvencije
koja je trebala napraviti nacrt ustava 'Ujedinjene Europe'. U umovima
mnogih od njih tog je trenutka bila jasna paralela izmeu onoga to rade
i konvencije sazvane radi sastavljanja ustava Sjedinjenih Amerikih Dr-
ava vie od 200 godina ranije. Bili su itekako svjesni da, kao i njihovi
ameriki prethodnici, sudjeluju u jednom od izuzetnih povijesnih tre-
nutaka: krunskom dogaaju stvaranja nove drave.
Kad je 105 imenovanih delegata pod paskom sve sile dunosnika i
promatraa zauzelo svoja mjesta u dvorani Parlamenta, velika zgrada od
stakla i elika nosila je ime Paula-Henrija Spaaka. Zasjenjivao ju je susje-
6 I VELIKA OBMANA

dni, jo vei blok ureda, nazvan po Altieru Spinelliju: ovjeku koji je

60 godina ranije prvi ustvrdio da bi izrada ustava 'Sjedinjenih Europskih
Drava bio posljednji simbolini in u procesu politike integracije.
Tek je aica delegata zaista znala i razumjela kakvu su ulogu ta dva
ovjeka odigrala u krivudavom procesu koji ih je tijekom 50 godina
doveo tu gdje su bili; njihovo je znanje dijelio jo manji djeli 500 mili-
juna ljudi diljem Europe, u ijem se interesu sve to trebalo dogaati.
Bilo je takoer nekako prikladno da se u kolosalnim graevinama gdje
su se odvijali ti dogaaji nije slavilo ime ovjeka koji je prije pola stoljea
vie od ikoga doveo projekt na put ostvarenja. Iako je odavno poaen
titulom 'oca Europe', Jean Monnet uvijek je vie volio raditi iza scene,
daleko od oiju javnosti. Znao je da e samo radom u sjeni, pod platem
nejasnosti, jednoga dana ostvariti svoj san. Ova knjiga e pokazati da
je ono to je pokrenuo poprimilo razmjere usporenog dravnog udara,
najspektakularnijeg dravnog udara u povijesti.
Iako se ini da se proces pribliava kraju, kao kad se uklapaju i po-
sljednji dijelovi goleme i kompleksne slagalice, otvara se temeljno pitanje.
Nakon 50 godina polaganog i bolnog slaganja slagalice, je li mogue
da se dijelovi na kraju uope ne uklope?
Jedno je bilo sanjati o kontinentu na kojem e se drave uvjeriti da
predaju mo samostalnog vladanja novom tipu nadnacionalne vlade.
Ali, kad je taj odsudni as nastupio, je li to zaista bilo ono to su nji-
hovi lideri i graani eljeli?
Jedno je bilo sanjati o Europi gdje se bogate nacije Zapada mogu ko-
nano ujediniti sa siromanijim nacijama Istoka koje su desetljeima
patile pod komunizmom. Ali moe li se to u praksi zaista izvesti tako da
sve strane osjete da se prema njima poteno postupa?
Jedno je bilo sanjati o jedinstvenoj vlasti za Europu od 500 milijuna
ljudi razliitih nacionalnosti, razliitih maternjih jezika, iz potpuno ra-
zliitih kulturnih i povijesnih tradicija. Ali moe li takva vlast u praksi
ostati demokratska u bilo kojem znaajnijem smislu? I je li sve to zapra-
vo uope vano?
Jedno je bilo sanjati o Europi jedinstvenog politikog i gospodarskog
sustava. Ali na osnovi dosadanjih podataka, kakvi su izgledi da e takav
sustav zaista i ispuniti obeanja koja su dana o njemu?
Dok su se europske vlade ujesen 2003. godine okupljale na raspravi
o ustavu koji bi ih trebao nepovratno povezati i ujediniti, bilo je teko
ne misliti na to kako je proces koji je 50 godina ranije pokrenuo Jean
Monnet prerastao u golemi hazard, jednu od najodvanijih politikih
 UVOD I 7

kocki u povijesti. Pravo pitanje koje je u tom trenutku visjelo nad Eu-
ropom bilo je: hoe li se kockanje isplatiti? I to e se dogoditi ako se
ne isplati?
Da bi se dolo do kvalitetnog odgovora na ta pitanja, presudno je
razumjeti koliko je ovaj trenutak sudbonosan za europsku kolektivnu
povijest.
To je smisao ove knjige.
 Raanje ideje: 1918-1932

'Europa je likvidirana i Liga naroda mora postati nasljednik te velike

tvorevine'
Jan Smuts (1918)1

'Sjedinjene Europske Drave' moraju biti politika stvarnost, jer inae

ne moe biti ekonomske stvarnosti.'
Arthur Salter, The United States of Europe (1931)

Dva su dostojanstvena, naoita sredovjena mukarca 11. studenog 1984.

stajala pred najveom gomilom ljudskih kostiju u Europi, drei se za
ruke. Jedan od njih bio je predsjednik Francuske Franois Mitterand;
drugi je bio njemaki kancelar Helmut Kohl. Dvojica najmonijih po-
litikih voda zapadne Europe priredila su in pomirbe pred desetcima ti-
sua grobova zato to je mjesto na kojemu se odvijala ceremonija bila ko-
sturnica u Douaumontu, blizu Verduna na istoku Francuske.
Ako postoji povijesni dogaaj koji je vie od ijednoga inspirirao ono
to je kasnije postala Europska unija, bila je to bitka koja je u Prvome
svjetskom ratu bjesnila oko Verduna.
Za Britance je presudna bitka toga rata bila ona na Sommi u ljeto 1916.
Za Francusku i Njemaku bila je to ona kolosalna bitka satiranja i iscr-
pljivanja, pokrenuta u veljai iste godine, kad je francuski zapovjednik
general Philippe Petain objavio da e napredovanje njemake vojske u
njegovoj zemlji biti zaustavljeno na tvravi koja je s brda gledala na Ver-
dun i rijeku Meuse. Njegove legendarne rijei 'Ils ne passeront pas' istoga
je dana podupro francuski premijer Aristide Briand.

1 Citirao Lloyd George, David (1938), The Truth About The Peace Treaties, Tom. 1.
 RAANJE IDEJE: 1918-1932 | 9

Gotovo godinu dana su se francuske i njemake trupe tukle do unite-

nja u najduljoj i najjaoj koncentraciji nasilja koju je svijet ikada vidio.
Samo francuska artiljerija ispalila je vie od 12 milijuna granata, njema-
ka znatno vie. Na obje strane bilo je vie od 700.000 mrtvih i ranjenih.
Ta je bitka duboko utjecala na Francusku. Zbog naina na koji su
se mobilizirani civili izmjenjivali na bojinici, u Francuskoj jedva da je
ostalo ijedno selo ili grad bez rtava tog krvoprolia. Medu dva i pol
milijuna Francuza koji su se ondje borili bili su i budui predsjednik
Francuske Charles de Gaulle i Louis Delors, iji e sin Jacques jednoga
dana postati predsjednik Europske komisije. U bitkama je nekoliko mje-
seci sudjelovao i otac budueg njemakog kancelara Helmuta Kohla.
Verdun je francuskoj psihi nanio tako duboke rane da je godinu dana
kasnije u tamonjoj vojsci izbila pobuna. Njezin se moral nikada nije
potpuno obnovio. A iz tog su udarca nauili dvije trajne lekcije.
Prva je bilo uvjerenje da se takav samoubilaki sraz dviju nacionalnih
armija vie nikada ne smije ponoviti. Druga lekcija bila je puno odree-
nija i neposrednija. Proizila je iz spoznaje da industrijska mo vie od iega
odreuje tijek rata. Dok se bitka za Verdun razvijala u bespotedni top-
niki dvoboj, na frontu su stizali cijeli vlakovi jo toplih njemakih gra-
nata iz rurskih tvornica. Bitka, kao i sam rat, nije toliko bila testiranje
ljudi i ljudske odlunosti koliko testiranje dvaju konkurentskih indu-
strijskih sustava. A francuski se sustav pokazao bolno manjkavim.
Posebno su zaostajali topovi, mnogi napravljeni jo 1870-tih i sa
sposobnou ispaljivanja granata u tek sedmini dometa koji su postizali
protivniki njemaki topovi. Postalo je presudno imati vie topova i to
boljih topova. Ali, kako su na svoje zaprepatenje otkrili francuski poli-
tiari, proizvodnja topova i golemih koliina streljiva potrebnih za ra-
tovanje bila je izvan dosega industrije koja se nije ni izbliza mogla nositi
s protivnikom. Njemaka je industrija od kolovoza 1914. pod nadah-
nutim vodstvom Waltera Rathenaua u potpunosti postavljena na ratne
osnove i pod nadzor Ministarstva za ratne sirovine.2
U ljeto 1916., krizom pogoena francuska vlada dala je industrijalcu
Louisu Loucheuru gotovo diktatorske ovlasti da reformira i razvije pro-
izvodnu bazu. Prije rata, Loucheur je bio jedan od pionira u koritenju
ojaanog betona. U nacionalnoj ekonomiji kojom su dominirale obrt-
nike manufakture, on je bio jedan od malobrojnih francuskih tehno-
krata upuenih u tehnike masovne proizvodnje.

2 The New Cambridge Modern History (1960), The Era of Violence.

10 I VELIKA OBMANA

Sa svom dravnom moi iza sebe, Loucheur je uspio u svom osnovnom

zadatku, ak su izgraene i nove zgrade za proizvodnju novih topova.
Ali kritine nestaice elika i ugljena spreavale su poboljanja u proiz-
vodnji, jer je Njemaka u prvim tjednima rata zauzela oko polovicu fran-
cuske industrijske baze na sjeveroistoku zemlje. 3
Ublaavanje nestaica zahtijevalo je velik uvoz iz Britanije, a onda i
iz Sjedinjenih Amerikih Drava. To je postavilo velike zahtjeve pred
brodare. Ukupna situacija zahtijevala je jo nevienu gospodarsku su-
radnju zapadnih saveznika pa je Loucheur, poput Rathenaua prije njega,
uvidio koliko uspjeh u modernom ratovanju trai industrijsku organi-
zaciju.
Tako je Loucheur poeo razmiljati o industrijskoj organizaciji kao
kljuu ratovanja.4 Iz toga je razvio ideju da bi se mir mogao ouvati kada
bi se kljune industrije razliitih zemalja, nadasve industrije ugljena i
elika o kojima je toliko ovisilo moderno ratovanje, izdvojile iz nadzora
pojedinih nacija i povjerile 'vioj vlasti'.

Izgraditi svijet ispoetka

Kad je 11. studenoga 1918. zavrio Prvi svjetski rat, veina predratnog
svijeta koji ga je poveo ve je skliznula u povijest. Propala su etiri velika
carstva: sama Njemaka, Austro-Ugarska, Rusija i tursko Otomansko
carstvo koje je vladalo velikim dijelom Bliskoga istoka. Uslijedio je opi
osjeaj da se svijet mora obnoviti tako da se zajami da se takva katastro-
fa nikada nee ponoviti. Ali ta je odlunost poprimila dva suprotsta-
vljena oblika: jedan je bio idealistiki, drugi osvetniki.
Poslijeratni idealizam simbolizirao je ameriki predsjednik Wood-
row Wilson, ija je zemlja intervencijom u posljednjoj godini rata kona-
no donijela prevagu snaga protiv Njemake i tako to carstvo dovela
do politikog kolapsa. Wilsonova slavna 'Deklaracija u etrnaest toaka'
u kojoj se podupire pravo naroda na samoodreenje, bila je vodilja za
poslijeratni sporazum sklopljen 1919. na mirovnoj konferenciji u Parizu.
Na teritorijima nestalih carstava niknule su nove drave, a njihove je
granice trebalo jamiti Wilsonovo vrhovno utjelovljenje poslijeratnog
idealizma - Liga naroda. Ona je trebala odrati mir nudei forum za
rjeavanje sporova i, ako to ne uspije, mehanizam za kolektivnu interven-
ciju.

3 Carls, Stephen Douglas (1993), Louis Loucheur And The Shaping of Modern France 1916-1931.
4 Carls, op. cit.
 RAANJE IDEJE: 1918-1932 | 11

U ranim poslijeratnim fazama taj su idealizam ipak potkopala dva

teka oka. Prvi je bilo je ameriko povlaenje iz Lige naroda nakon
protivljenja amerikog Senata i nakon to je Harding zamijenio Wil-
sona na predsjednikoj funkciji. Ameriko povlaenje u izolacionizam
pretvorilo je taj meunarodni forum u preteno europsko tijelo kojim
su dominirali Britanija, Francuska i Italija (ni Njemaka ni Rusija, za-
robljena graanskim ratom nakon boljevikog ustanka 1917., isprva
nisu primljene u lanstvo). Drugi ok bila je odlunost Francuske da se
osveti Njemakoj, kao zemlji koju se dralo najodgovornijom za katastro-
fu, te da onemogui da ona vie ikada bude dovoljno jaka da ugrozi mir.
Uvelike zahvaljujui francuskom pritisku, Versajski sporazum iz 1919.
nametnuo je poraenoj Njemakoj zastraujue kazne. Izgubila je vie od
osmine teritorija i cijelo prekomorsko carstvo. Alsace i Lorraine zauvijek
su vraene Francuskoj, zajedno sa Saarom bogatim ugljenom i eljezom,
a do plebiscita 15 godina kasnije Rajnska oblast ostala je pod savezni-
kom okupacijom. Njemaka vojska ograniena je na 100.000 ljudi i
zabranjena joj je proizvodnja tekog topnitva, tenkova i vojnih zrako-
plova. Najtetnija od svih bila je odredba o ratnim odtetama koje je u
novcu i dobrima morala isplatiti zapadnim saveznicima, a koja se na
kraju popela na 6,6 milijardi funta. Njemaka je bila poniena i osla-
bljena.
U sijenju 1923. pritisnuta je jo jae. Uzimajui kao izgovor kanje-
nje u isporuci male koliine drvene grade za telegrafske stupove prema
sporazumu o odteti, a nakon manjkavosti u isporukama ugljena (u
vrijeme kad je bilo vika ugljena), Francuska i Belgija poslale su 70.000
naoruanih ljudi da okupiraju Ruhr, industrijsko srce Njemake.
U francuskom je kontingentu bio velik broj kolonijalnih vojnika
kojima je doputeno da rade to hoe. Njihove aktivnosti pokrenule su
iroku kampanju pasivnog otpora koji su Francuzi suzbijali ubijanjem
i zatvaranjem voa otpora i protjerivanjem gotovo 150 tisua ljudi iz tog
podruja. Meu njima je bilo i vie od 46.000 njemakih slubenika s
obiteljima. Suoeni s nesuradnjom i sabotaama, francuske vlasti pribje-
gle su otmicama talaca i kolektivnom kanjavanju. Provodile su i agre-
sivne pretrese kua, provjere identiteta i masovna pogubljenja. 5
Uinak je bio katastrofalan. Industrijska produktivnost se uruila
izazivajui masovnu nezaposlenost. Kad je njemaka vlada zajamila
plae radnicima koji su bili rtve francusko-belgijske akcije, dolo je do

5 Marriott, Sir John (1941), The Tragedy Of Europe.

12 I VELIKA OBMANA

hiperinflacije. Do studenog 1923. valuta je toliko devalvirala da se za

jedan ameriki dolar moglo kupiti 4,2 bilijuna njemakih maraka. To je
dovelo do opih nemira i nereda, pokuaja dizanja revolucije i neuspje-
nog pua Adolfa Hitlera i njegovih sljedbenika u Bavarskoj, a zatim i
pokuaja stvaranja Rajnske republike koje su financirali francuski agenti
novcem ukradenim iz njemakih opinskih uprava.
Samo nekoliko detalja iz te epizode, koliko ih je preivjelo u suvre-
menim udbenicima europske povijesti, izazvalo je val oka u svijetu
izvan Francuske. 6 U to je vrijeme bilo jasno da je francuska politika
usmjerena na destabiliziranje njemakog naroda. Francuske okupacijske
snage su aktivno ometale njemaku dravnu upravu, ime su krile Ver-
sajski ugovor i sponzorirale namjerno unitavanje njemake infrastruk-
ture, posebno eljeznikog sustava. Ameriki akademik iz toga vremena,
profesor Schevill koji je vodio katedru za modernu europsku povijest
u Chicagu, rekao je:

'Francuska... je razmaeno dijete Europe, s privilegijom da ugaa i svojim

najkapricioznijim eljama. Njeni europski saveznici i prijateljska Amerika mogu
ponuditi blago protivljenje nerazumnim i samovoljnim potezima koje ne odo-
bravaju, ali nemaju srca biti strogi. Od 1919. Francuska radi to hoe. Sama
je pacifikaciju Europe uinila nemoguom.'7

Ipak, brzina njemakog oporavka od katastrofe bilo je jedno od uda

povijesti 20. stoljea. Njegov heroj bio je Gustav Stressemann, osniva
i voa Njemake narodne stranke koji je 13. kolovoza 1924. postao kan-
celar koalicijske vlade. Iako je bio na poloaju samo do 23. studenoga,
u tih je 100 dana iziao na kraj s ustankom u Saskoj, nakon Hitlerova
pua ponovno uspostavio red u Bavarskoj, okonao pasivni otpor u
Ruhru i poeo stabilizaciju valute.
Francuska je vlada 30. studenoga pristala da se pod vodstvom ameri-
kog generala Charlesa Dawesa pokrene istraga o cjelokupnom pitanju
njemakih ratnih odteta. Prema dokumentu kasnije poznatom kao
Dawesov plan, njemaki dug ne samo da je drastino smanjen ve je
drava dobila i golem strani zajam, a novac za njega prikupljen je uglav-

6 U kasnijim desetljeima 20. stoljea, nakon to je 'Europska ideja' postala prevladavajuom

ideologijom, postalo je oito da knjige koje spominju francusku vojnu okupaciju Rajnske
oblasti daju vrlo proienu verziju dogaaja. Tako su retuirani neugodni detalji koji po-
kazuju koliko su se agresivno ponaale francuske okupacijske snage, a obrada tih epizoda
ograniena je na puko priznavanje da se okupacija dogodila.
7 Street, C. J. C. (1924), The Treachery Of France.
 RAANJE IDEJE: 1918-1932 | 13

nom u SAD-u. To je Njemakoj omoguilo da podmiri obveze isplata

(dogovor za koji je Dawes 1925. dobio Nobelovu nagradu za mir i postao
ameriki potpredsjednik u mandatu Calvina Coolidgea).
Stressemana su toliko cijenili da ga je njegov nasljednik 1924. oda-
brao za ministra vanjskih poslova, a tu je funkciju izvrsno obnaao u
etiri vlade. Sklopio je toplo prijateljstvo s Aristideom Briandom koji
je tada bio francuski ministar vanjskih poslova, te s njim 1925. postao
koautor Sporazuma iz Locarna koji su podrale Britanija, Italija i Bel-
gija, a koji je jamio uzajamnu sigurnost Francuske i Njemake. Za to
postignue, njih su dvojica nagraeni Nobelovom nagradom za mir.
Tako je zapadna Europa izala na 'blijedo sunce Locarna kako ga je
kasnije nazvao Winston Churchil. 8
Slijedee godine, 1926., Njemaka je primljena u Ligu naroda. Tje-
dan dana kasnije Stresemann i Briand su, proslavljajui to na privatnom
ruku, 'nairoko raspredali o Stresemannovoj najdraoj temi francusko-
njemake gospodarske suradnje.' 9 Nije sluajno da su obojica postali
aktivni pristae pokreta koji je malo prije toga postao izuzetno moderan,
pozivajui na 'Sjedinjene Europske Drave'.

Doba utopista
Do sredine 20-tih razvio se opojan osjeaj da su se sjene prolog deset-
ljea u najmanju ruku povukle. inilo se da ovjeanstvo kree prema
novom svijetu pratei tehnike inovacije - radio, kinematograf, auto-
mobile, zrakoplove - koja su 20. stoljee obiljeila kao neto drukije
od svega ranije vienog.
U Americi je trajalo Doba jazza Scotta Fitzgeralda, vrijeme neza-
pamenog prosperiteta, niuih nebodera, "Modela T" Henryja Forda,
'flappersica' i charlestona, prvih bljeskova Hollywooda, a na Wall Streetu
je poeo jedan od najveih bumova dionica u povijesti. U Sovjetskom
Savezu su pobjedniki boljevici, nakon to su zatrli gotovo svaki trag
stare aristokratske i vjerske autarkije caristikog doba, stvarali neto to
je izgledalo kao izuzetno novo drutvo, zasnovano na blistavoj viziji ko-
munistike utopije.
U Parizu je mladi arhitekt Le Corbusier bio zahvaen mnogo druki-
jom utopistikom vizijom, ali e i njegova vizija imati dubok utjecaj na
20. stoljee. Kako tvrdi u Prema novoj arhitekturi (1924) i Gradu bu-

8 Churchill, W.S. (1948), The Second World War, Tom 1. The Gathering Storm.
9 New Cambridge Modern History, op. cit., str. 467.
14 I VELIKA OBMANA

dunosti (1925), prava drutvena revolucija proizai e iz hrabrosti da

se srue prljavi, neplanski graeni gradovi prolosti koji su ovjeanstvo
inili nesretnim i nezdravim i da se zamijene 'zraeim gradom' budu-
nosti, planiranim do najsitnijeg detalja: sjajni visoki blokovi stoje me-
du drveem i travom, izgraeni materijalom novoga doba ojaanim
betonom.
Usred euforije i idealizma, vodee politiare, biznismene i intelek-
tualce irom zapadne Europe zaokupljala je druga oaravajua vizija:
ona o izgradnji 'Sjedinjenih Europskih Drava'. Jo prije nego je rat zavr-
io, talijanski industrijalac Giovanni Agnelli, osniva carstva Fiat, 1918.
je objavio knjigu naslovljenu Europska federacija i Liga naroda, u kojoj
tvrdi da je federalna Europa jedini uinkoviti protuotrov destruktivnom
nacionalizmu. Ali mladi koji je zaista uhvatio raspoloenje trenutka
bio je grof Richard Coudenhove Kalergi, roen u Tokiju 1894. Otac mu
je bio diplomat u austrougarskom veleposlanstvu, a majka Japanka.
Kalergi je ve 1922., u svojim kasnim 20-tima, objavio knjigu Pan
Europa te osnovao pokret pod istim imenom. Njegova vizija, poput one
Louisa Loucheura, bila je da se za ouvanje mira njemaka industrija
ugljena i francuska industrija elika moraju spojiti u jedinstvenu 'pan-
europsku' industriju. One bi bile osnova za federalne 'Sjedinjene Eu-
ropske Drave' prema amerikom modelu. Dvije godine kasnije razvio
je ideju podravajui prijedlog francuskog ekonomista Charlesa Gidea
da bi Europa trebala uspostaviti carinsku uniju. 10 Coudenhove je, ipak,
bio odluan u tome da cilj njegove federacije ne bi smjelo biti iskorjenji-
vanje nacionalnih identiteta ili smanjivanje suvereniteta njenih lanica ve
slavljenje 'duha Europe' stvaranjem okvira u kojima e se moi surai-
vati na ope dobro.
Brzina kojom je Coudenhoveova vizija privukla podrku mnogih
europskih vodeih figura bila je zapanjujua. Medu njima su bili Albert
Einstein, Pablo Picasso i francuski pisci poput Paula Valeryja, Guillau-
mea Apollinairea i St Johna Persea. Zajednikoj stvari pridruili su se i
poslovni ljudi i ljeviarski mislioci, a meu njima su u Italiji bili Gio-
vanni Agnelli i ljeviarski odvjetnik, bivi urednik dnevnika La S t a m p a

10 Iste godine 1924. britanski industrijalac njemakog podrijetla Sir Max Waechter objavio
je How to Abolish War: The United States of Europe, u kojoj neovisno tvrdi da bi put prema
europskoj federaciji mogao voditi preko osnivanja carinske unije ili zajednikog trita',
ponajprije zato to bi to bio jedini nain da se Europa nastavi ekonomski nositi s Amerikom
i ve tada Japanom. Da bi promovirao svoje ideje, osnovao je Ligu europskog jedinstva,
ali je ona imala slab utjecaj.
 RAANJE IDEJE: 1918-1932 | 15

profesor Luigi Einaudi. U Nizozemskoj je ideju promovirao Edo Fim-

men, predsjednik 'Meunarodne federacije transportnih radnika'; u
Njemakoj Karl Tucholsky, jedan od vodeih intelektualaca ljevice u
Weimarskoj republici.11
Ipak, najznaajniji uspjeh je Coudenhoveova kampanja zabiljeila
meu europskim politiarima: ne samo meu onima na visokim polo-
ajima ve i medu ostalima, primjerice kod gradonaelnika Klna Kon-
rada Adenauera koji e kasnije odigrati presudnu ulogu u oblikovanju
Europe. Jedan utjecajni preobraenik bio je koautor Sporazuma iz Lo-
carna Gustav Stresemann ija je stranka iste godine pristala podravanje
'Sjedinjenih Europskih Drava' uiniti svojom slubenom politikom.
Drugi pristaa u Francuskoj bio je premijer Edouard Herriot, koji je
kratko vrijeme bio ministar za streljivo u vrijeme Verduna (1931. obja-
vio je knjigu Sjedinjene Europske Drave). Drugi preobraenik koji e
kasnije postati premijer bio je Leon Blum. Ali najodaniji pristaa Pan
Europe bio je francuski ministar vanjskih poslova Arstide Briand, koji
je jedanaest puta bio premijer i zajedno sa Stresemannom koautor Spo-
razuma iz Locarna.
Upravo je prizor te dvije velike figure udruene u podrci 'paneu-
ropskoj' viziji 24. lipnja 1925. inspirirao ministra financija Winstona
Churchilla da predstavnicima u Donjem domu parlamenta kae, kako
se kasnije prisjeao, slijedee:
'.. .cilj okonanja tisuljetnog sukoba Francuske i Njemake je vrhovni cilj. Kada
bismo samo Gale i Teutonce mogli ekonomski, drutveno i moralno dovoljno
ispreplesti da se sprijee prilike za nove svae, a stari antagonizmi umru u ime
uzajamnog prosperiteta i meuovisnosti, Europa bi se ponovno uzdigla.'12

U listopadu 1926. Coudenhoveova je vizija doivjela trenutak naj-

veeg trijumfa, kad je u 32. godini ivota sazvao Europski kongres u Beu
na kojemu je sudjelovalo vie od 2000 politiara, akademika, bizni-

11 Poput mnogih pristaa 'Sjedinjenih Europskih Drava' Tucholsky je uskogrudni, agresivni

nacionalizam smatrao istinskom prijetnjom miru. Godine 1928. napisat e: 'Neka misao
o Sjedinjenim Europskim Dravama trijumfira nad nacionalistikom Njemakom i sitnia-
vom bavarskom nerazboritou apsolutnog suvereniteta pojedinanih drava'. Dvije godine
ranije, u eseju o 'Vanjskoj i unutarnjoj politici' u pacifistikom asopisu Friedenswarte na-
pisao je: 'Vie ne ivimo u pojedinanim tvravama Srednjega vijeka. ivimo u kui, a ime
te kue je Europa.' Tucholsky je bio prirodni ljuti protivnik plime nacizma. Kad je Hitler
preuzeo vlast, nacisti su mu oduzeli dravljanstvo, spalili njegove knjige i likovali nad vijestima
o njegovu samoubojstvu. (King, lan (2001), Kurt Tucholsky as Prophet of European Unity,
European Paper 5/2001
12 Churchill W.S. (1948), The Second World War, Tom. II, The Gathering Storm
16 I VELIKA OBMANA

smena, predstavnika razliitih profesija i novinara. Medu njima je bio

i Francuz Briand koji je 1927. postao poasni predsjednik Pan-Europe.
Iste godine je kao gorljivi pristaa Lige naroda predloio amerikom
dravnom tajniku Kelloggu 'pakt o nenapadanju' kojim bi se te dvije
zemlje zauvijek odrekle rata kao instrumenta politike. Kelloggov je
odgovor bio drugi prijedlog, upamen kao 'Pakt Kellogg-Briand' koji
je 1929. godine pod slinim uvjetima potpisalo 15 nacija ukljuujui
Francusku i Njemaku. 13 Briand je 7. rujna iste godine, nakon rasprave
sa Stresemannom u kojoj je govorio o 'prijetnji amerike gospodarske
sile' kao jednoj od najveih prijetnji s kojima se Europa susree, Ligi na-
roda dao dramatian novi prijedlog. 'Mislim', rekao je,

'da medu narodima koji su geografski grupirani kao narodi Europe mora po-
stojati svojevrsna federalna veza... Oito, udruivanje e se dogoditi uglavnom
u gospodarskoj sferi... ali siguran sam takoer da bi s politikog stanovita i
sa drutvenog stanovita federalna veza, bez ugroavanja suvereniteta bilo koje
nacije u njoj mogla biti blagotvorna.'14

Tri dana nakon to su francuske trupe poele evakuaciju, njemake

Rajnske oblasti (prema Youngovu planu), Briand je 20. svibnja 1930.
europskim vladama razaslao 'Memorandum o Europskoj federalnoj
uniji.' 15 U njemu kae da bi ' podjednako u interesu mira i gospodar-
skog te drutvenog boljitka kontinenta' Europi trebalo dati 'neto to
bi imalo narav federalne organizacije.' To bi se napravilo u okviru Lige
naroda i 'potovalo bi nacionalne suverenitete'. Ali bilo bi usredotoeno
na 'ideju o europskoj politikoj suradnji', podreivalo 'gospodarski
problem politikom' te bi se bavilo suradnjom u 'gospodarstvu, politici,
transportu, financijama, radu, zdravstvu i intelektualnom suradnjom'.
Briandov prijedlog odmah je najtoplije pozdravio Winston Chur-
chill, tada izvan vlade, koji je itateljima njujorkog Saturday Evening
Posta 13. veljae 1930. izjavio:

'S jednom ujedinjenom europskom masom, federalizirana ili djelomino fe-

deralizirana, kontinentalno osvijetena, (Europa) e tvoriti organizam bez us-
poredbe...'

13 1929. Coudenhove Kalergi je temu zadnjeg stavka Beethovenove Devete simfonije usvojio
kao 'himnu Pan Europe. Organizirao je idue kongrese u Berlinu (1930), Baselu (1932) i
Beu (1935), ali nijedan nije imao utjecaj kao njegov prvi beki kongresa 1926.
14 Gladwyn, Lord (1966), The European Idea
15 Saeto u The United States of Europe (1987) Arthura Saltera (George Allen & Unwin), pp.
106-107. Pogledati I Keeton, Edward David (1987), Briand's Locarno Policy: Fren Econo-
mics, Politics And Diplomacy 1925-1929 (New York). Citirano kod Carlsa, op. cit., p. 272
 RAANJE IDEJE: 1918-1932 | 17

Ali Churchill nije vidio mjesta takvoj federaciji na svome otoku, s

njegovim svjetskim imperijem. Govorei u ime Britanije, u svom lanku
nastavlja:

' M i smo uz Europu, ali ne i njen dio. Povezani smo, ali ne i ukljueni. Zain-
teresirani smo, udrueni ali ne i sjedinjeni. I kada bi nam se europski dravnici
obratili drevnim rijeima "Treba li rei rije za te kralju ili vojskovoi?" odgo-
vorili bismo rijeima unamiti ene: "Ne, gospodine. Ja ivim usred svoga
naroda." Moramo izgraditi svojevrsne Sjedinjene Europske Drave. Velika Bri-
tanija, britanski Commonwealth, mona Amerika, moraju biti prijatelji i spon-
zori nove Europe.' 1 6

Gotovo svih 25 europskih vlada u svojim je reakcijama izrazilo 'pu-

no slaganje s idejom o tjenjoj europskoj suradnji'. Jedino je Britanija
otvoreno odbacila Briandov prijedlog. Sve drave, osim Nizozemske,
inzistirale su da se takvo udruivanje izvede 'na temelju apsolutnog su-
vereniteta i potpune politike neovisnosti.'17
Unato podrci, Briandova inicijativa je propala. Do tada je bilo
jasno da se raspoloenje u Europi mijenja. Protekle jeseni, samo neko-
liko tjedana nakon smrti Briandova najblieg saveznika Stresemanna,
slom njujorke burze najavio je pad svjetskih gospodarstava na najnie
razine u povijesti. Na njemakim je izborima 14. rujna 1930. na krilima
rastue nezaposlenosti i stalne nacionalne ogorenosti zbog ponienja
iz Versajskog sporazuma, broj glasova za Nacionalsocijalistiku partiju
skoio sa 810.000 na est i pol milijuna. Hitler je osvojio vie od 100
mjesta u Reichstagu. Idue godine japanska invazija na Manduriju ra-
zotkrila je Ligu naroda kao obinu priaonicu.
Hrabri utopistiki snovi iz 20-tih godina ubrzano su blijedjeli. Ali
cijelo je to vrijeme mala skupina ljudi, promatrajui dogaaje izbliza,
poela misliti da bi trebalo osmisliti potpuno drukiju strategiju da bi
se cilj Sjedinjenih Europskih Drava ikada ostvario.

Ulaze nadnacionalisti
Sve utopijske vizije iz 1920-tih imale su jedno zajedniko svojstvo, od
same Lige naroda do Pan Europe i Briandove Europske federalne unije.
Sve su bile zasnovane na ideji o narodima koji se udruuju da bi surai-

16 Churchill, W.S. (1976), Collected Essays Of Winston Chuchill, Tom II, Churchill And Poli-
tics (Londonska knjinica carske povijesti)
17 Salter, op. cit., p., 123
18 I VELIKA OBMANA

vali na 'meuvladinoj' razini. Bio je to put prema univerzalnom miru:

vlade bi trebale nauiti kako da dobrovoljno surauju za ope dobro,
ali bez naputanja vlastitog suvereniteta.
Zanimljivo, to je bio isti problem koji je est stotina godina ranije
zaokupljao jedan od najdinijih umova koje je dala Europa. Godine 1308.
protjeran iz rodne Firence, pjesnik i dravnik Dante Alighieri u svojoj
je raspravi De Monarchia postavio pitanje kako bi Europa mogla prevla-
dati beskonane ratove i sukobe koje proizvodi mnotvo njenih naro-
da i gradova-drava. Kao ovjek koji se divio Svetom rimskom carstvu,
Dante je napisao da bi trebalo postojati jedno 'carstvo' nad svima dru-
gima, s moi da kontrolira njihove postupke u zajednikom interesu.
Takva mo bila bi 'nadnacionalna'.
Tijekom narednih stoljea, mnogi su mislioci nudili svoje prijed-
loge za politiko ujedinjenje Europe, od Leibniza, Kanta i holandskog
odvjetnika Grotiusa, do Rousseaua, Jeremyja Benthama i Victora Hugoa.
Ministar francuskog kralja Henrika IV. Sully predloio je da se Europa
podijeli u 15 drava, kojima bi vladalo vijee, a da mir uva europska
vojska od 100.000 ljudi. William Penn, po kojemu je nazvana Pennsyl-
vania, predloio je 'Skuptinu ujedinjene Europe' koja bi donosila od-
luke na nain koji je kasnije prozvan 'glasovanje kvalificiranom vei-
nom', a u kojemu bi glasovi teili proporcionalno broju stanovnika i
gospodarskoj vanosti zemlje. U 18. stoljeu, francuski opat De Saint-
Pierre predloio je vladavinu 'Europskog senata' takoer s glasovanjem
kvalificiranom veinom ovisnom o veliini lanica i ovlastima da oku-
plja europsku vojsku. U 19. stoljeu grof de Saint-Simon predloio je
politiku uniju Europe zasnovanu na uniji Engleske i Francuske s dvo-
domnim parlamentom, gornjim domom koji biraju vlade i donjim do-
mom koji se bira izravno. Francuski revolucionar Proudhon potkraj
ivota objavljuje Le principe federal (1863), u kojemu napada naciona-
lizam kao vrhovno zlo koje neizbjeno vodi ratu i u kojemu se zalae
ne samo da se nacionalne drave udrue u europsku federaciju ve da
se same drave razbiju u regionalne vlade. 18
Svi ti prijedlozi, s moguim izuzetkom posljednjega, imali su jo ne-
to zajedniko, a to je bila injenica da su bili krajnje 'meuvladini',
zasnovani na dobrovoljnoj suradnji suverenih drava. Prvi formalni
primjer baziran na Danteovu naelu 'nadnacionalne' vlasti (osim moda
srednjevjekovnog papinstva) dao je 1920-tih Louis Loucheur.
18 Za zadivljujuu povijesnu zbirku prijedloga o ujedinjenoj Europi, pogledati Gladwyna, op.
tit, str. 33-42.
 RAANJE IDEJE: 1918-1932 | 19

Tijekom parike mirovne konferencije 1919. godine Loucheur je bio

glavni ekonomski savjetnik francuskog premijera Clemenceaua. Pou-
en lekcijom pokuaja spajanja francuske vojne proizvodnje tijekom
rata, ustvrdio je da je klju mira objedinjavanje francuskog i njemakog
gospodarstva, posebno industrija ugljena i elika koje su bile vitalne za
ratovanje. U prvim danima njemake otplate ratnih odteta, priao je
kasnije glavni tajnik tog programa britanski dravni slubenik Arthur
Salter, Louis Loucheur i njegov ratni suparnik Walter Rathenau poku-
ali su upotrijebiti vjetu njemaku radnu snagu za obnavljanje francus-
kog gospodarstva; ali su im pokuaje minirali francuski industrijalci. 19
Konano, 1925. godine, upravo kad je moda 'meuvladine' europske
suradnje u Locarnu dostizala vrhunac, Loucheurova vizija objedinja-
vanja europskih industrija ugljena i elika dobila je praktini oblik i to
zahvaljujui Emilu Mayrischu, efu divovskog luksemburkog meta-
lurkog kombinata ARBED, iji je proizvod uglavnom bio elika.
Mayrisch je isposlovao 'Meunarodni sporazum o eliku' koji je obu-
hvaao industrije Francuske, Njemake, Belgije, Luksemburga i Saara.
Gustav Stresemann to je pozdravio kao 'prekretnicu u meunarodnoj
gospodarskoj politici, iju vanost je nemogue precijeniti', 20 ponajvie
zato to je mogla smanjiti prenaprezanje nametanjem proizvodnih kvota
svakoj lanici. Predviena je i centralna 'riznica' s ovlastima za naplatu
kazni lanicama koje prekre pravila.
Loucheurov sporazum o eliku stvorio je prvu, iako embrionsku,
europsku 'nadnacionalnu' vlast. Mayrisch se nadao da e to biti model
za slina kasnija rjeenja. Konrad Adenauer i ostali kasnije su se prisje-
ali tog dogaaja kao uzora za Europsku zajednicu za ugljen i elik koja
je bila zametak Europske unije. Sam Loucheur je etiri godine prije
svoje smrti 1931. predloio konferenciju pod pokroviteljstvom Lige
naroda na kojoj bi se osnovala 'gospodarska Liga naroda' zasnovana na
carinskoj uniji ili 'zajednikom tritu'.
Ali nije Loucheur taj kojega e se jednoga dana sjeati kao 'oca Eu-
rope'. Ta se titula uvala za mlaeg ovjeka koji je 1920-tih samo pro-
matrao to radi Loucheur, ali je sam otkrio tajnu kako konano lansirati
ideju 'Sjedinjenih Europskih Drava' na put njenog ostvarenja.

19 Salter, Arthur (1961), The Slave Of The Lamp

20 Hexner, Ervin (1943), International Steel Cartels
20 I VELIKA OBMANA

Ulazi Monsieur Monnet

Meu utjecajnijim figurama u osnivanju Lige naroda bila su dvojica
vrlo bliskih prijatelja. Jedan je bio Arthur Salter, britanski dravni slu-
benik koji je vodio Komisiju za ratne odtete. Njegov prijatelj Jean
Monnet bio je sedam godina mladi, ali je ve u svojoj 31. godini ime-
novan zamjenikom glavnog tajnika Lige naroda. Bio je nizak, povueni
Francuz s tradicionalnim briima zbog kojih e ga nekoliko desetljea
kasnije usporeivati s Herculeom Poirotom. 21
Monnet e odigrati tako presudnu ulogu u ovoj prii da je potrebno
znati neto i o njegovim korijenima. Roen je u Cognacu 1888. godi-
ne kao sin bogatog proizvoaa konjaka. U 16. godini je napustio kolu
bez kolske svjedodbe, da bi radio u oevoj tvrtki J.G. Monnet. Nakon
kratkog egrtovanja, od 1906. do 1914. je predstavljao tvrtku u inozem-
stvu i provodio vie vremena u Sjevernoj Americi, Skandinaviji, Rusiji
i Egiptu nego u Francuskoj.
Poetak rata 1914. Monetta je zatekao u 26. godini i ponovno u
Francuskoj, ali nesposobnog za vojnu slubu. Ipak je pokrenuo niz do-
gaaja koji e promijeniti tijek europske povijesti. Tone okolnosti
dogaaja ostaju nepoznate, to e se kasnije pokazati tipinim za Mon-
neta. Postoje dvije verzije dogaaja, jednu od kojih je 60 godina kasnije
iznio u svojim memoarima, a druga je sastavljena iz ostalih izvora.
Prema Monettovim memoarima, mjesec dana nakon izbijanja ne-
prijateljstava, mladi je shvatio da je savezniki opskrbni sustav pred
slomom. Preko odvjetnika oeve tvrtke 'iznebuha' je zatraio razgovor
s francuskim premijerom Renom Vivianijem i u rujnu 1914. susreo
se s njim u Bordeauxu, gdje je francuska vlada pobjegla pred nadiruom
njemakom vojskom. Monnet je iznio plan koordiniranog koritenja
saveznikih brodova za opskrbljivanje Francuske pod opsadom. 22 Po-
slan je u London da pomogne osnovati Meunarodnu komisiju za ops-
krbu koja je organizirala britansko-francuski brodarski pool za opskrb-
ljivanje saveznikih snaga.
Druga verzija ovih dogaaja puno je mutnija. Jedan od Monne-
tovih glavnih predratnih klijenata bila je kanadska tvrtka Hudson Bay
Company koja je od njega kupovala velike koliine konjaka i veinu
preprodavala Indijancima u nezakonitoj trgovini. 23 Monnet je bio za-

21 Sampson, Anthony (1968), The New Europeans.

22 Monnet, Jean (1978) Memoirs.
23 Fransen, Frederic (2001), The Supranational Politics Of Jean Monnet: Ideas And Origins Of
The European Community
 RAANJE IDEJE: 1918-1932 | 21

hvalan za to, jer se na legalnom tritu teko nosio s poznatijim tvrtkama

poput Hennessyja.
Kako je 1914. rat u Europi postajao sve izgledniji, Monnet je s
Hudson Bay Company razgovarao o vitalnoj i potencijalno lukrativnoj
ulozi koju bi mogao odigrati meunarodni trgovinski koncern. Prema
toj verziji, upravo je Hudson Bay preko svojih utjecajnih francuskih
kontakata organizirao mladiev sastanak s francuskim premijerom. Si-
gurno je da je Monnet, kad je poslan u London da osnuje brodarski pool,
dogovorio veliki ugovor od 150 milijuna funta prema kojemu je Hud-
son Bay Francuskoj trebao poslati 13 milijuna tona robe iz Kanade te
dobiti jedan posto provizije. Monnet nije bio plaen ve je od Hudson
Baya uinio svoga dunika, to je tvrtka kasnije izdano platila. 24
Do 1916., godine Verduna, Monnet je radio u Parizu kao ef kabi-
neta francuskog ministra financija Clementela. Kasnije se prisjeao
svoga oka kad je otkrio koliko su neorganizirani bili francuski brodarski
aranmani, upravo dok je Loucheur otkrivao slian kaos u proizvodnji
streljiva. Francuska vlada nije uspjela isposlovati ak ni ovlasti da plijeni
brodove za potrebe ratovanja i Monnet se sjea kako je vrsto odluio
organizaciju brodarskog transporta pretvoriti u nervni centar saveznike
ekonomske organizacije'.25
U Parizu su 1917. organizirani brojni sastanci na kojima se raspravljalo
kako da se to postigne i tamo je Monnet ponovno sreo Arthura Saltera.
Njihov prvi susret dogodio se 1914. u Londonu kad je Salter bio zaduen
za prebacivanje trgovakog brodovlja pod kontrolu Admiraliteta. Kasnije
je priao kako su obojica imali glavne uloge u pronalaenju rjeenja i kako
je kljuna odluka donesena u 'razgovoru na skromnoj veeri u listopadu
1917. godine'.26 Rezultat je bilo osnivanje Vijea za meusavezniki po-
morski promet (Inter-Allied Maritime Transport Council), zaduenoga za
koordiniranje koritenja saveznikih brodova. Vijee se oslanjalo na surad-
nju britanske, francuske i amerike vlade. Monnet je elio ii dalje. Um-
jesto da se oslanja na suradnju, vrio je pritisak da se stvori 'meunarod-
no vijee' s punim ovlastima (pleins pouvoirs) koje e diktirati aranmane
saveznikog brodovlja. Iako mu nije uspjelo, Monnet je prvi put u svom
ivotu zamislio 'nadnacionalno' tijelo. Ta mu se ideja osobito svidila.27

24 Duchene, Franois (1994), Jean Monnet - The First Statesman Of Interdependence

25 Monnet, op.cit., Loucheur je upoznao Monneta i osjetio snanu odbojnost prema njemu
pa je pokuao srediti da ga se prebaci na front. Monnet je uspio sauvati poloaj nakon
svoga jakog lobiranja koje je ilo sve do razine Kabineta.
26 Salter, Arthur (1961), Memoirs Of A Public Servant.
27 Fransen, op.cit.
22 I VELIKA OBMANA

Jedna od Monnetovih ivotnih vjetina bilo je stjecanje utjecajnih

prijatelja. Bio je roeni operativac u sjeni i vjet u uvjeravanju ostalih da
pomognu projekte koji su mu prirasli srcu. Jedan od takvih Monneto-
vih prijatelja bio je Salter. Kad je zavrio rat, a dravnici i dunosnici
pobjednikih sila se okupili na mirovnoj konferenciji u Parizu, Mon-
net je stekao jo mnogo prijatelja koji su mogli biti korisni saveznici,
ukljuujui mladog amerikog odvjetnika Johna Fostera Dullesa. Nakon
neumornog lobiranja, kad je osnovana nova Liga naroda mladi je Fran-
cuz postao zamjenik glavnog tajnika, a ef mu je bio Britanac Sir Eric
Drummond.
Monnet je tri godine radio u sreditu nove organizacije. S njenim
Tajnitvom, Vijeem, Skuptinom i novim Sudom za meunarodnu prav-
du, bio je vrlo optimistian da e Liga moi nametnuti svoju dobru volju
svijetu i to svojom moralnom snagom, privlaei javno mnijenje i zahva-
ljujui obiajima koji e na kraju prevagnuti.' 28 Divio se meunarod-
nom idealizmu svojih kolega ('Drummond je odluio da Tajnitvo
Lige otpoetka... ne bude sastavljeno od nacionalnih izaslanika nego
od meunarodnih slubenika koji e biti lojalni prvenstveno Ligi'). 29 ;
a jedan od onih s kojima je blisko suraivao bio je i njegov stari prijatelj
Salter, koji je sada kroz Ligu upravljao njemakim ratnim odtetama.
Monneta je, meutim, sve vie frustriralo jedno svojstvo Lige: svaka
lanica imala je pravo veta, tako da su se odluke mogle donositi isklju-
ivo konsenzusom. Kako je kasnije rekao 'veto je dubinski uzrok i isto-
vremeno simbol nemogunosti prevladavanja nacionalnog egoizma'. 30
Svoje je osjeaje saeo ovako:

'...dojmila me snaga drave da kae "ne" meunarodnom tijelu koje nema

nadnacionalne ovlasti. Dobra volja medu ljudima, meu narodima, nije dovolj-
na. Moraju postojati i meunarodni zakoni i institucije. Osim u odreenim
praktinim, ali ogranienim aktivnostima u kojima sam sudjelovao, Liga naroda
bila je razoarenje.'31

Monneta je 1923. nagovorila njegova sestra da izvue obiteljski po-

sao od financijske krize. Dao je ostavku u Ligi naroda i zatraio pozaj-
28 Jean Monnet, A Short Biography (Institut za federalne studije Altiero Spinelli). www.eur-
place.org/federal/monnet.
29 New Cambridge Modern History, op. cit.
30 Ovo je verzija iz knjige Jean Monnet, A Short Biography. Engleski prijevod Monnetovih
Memoara je puno jednostavniji: 'veto je istovremeno bio uzrok i simbol te nesposobnosti
nadilaenja sebinog nacionalnog interesa'.
31 Bromberger, Merry i Serge (1969), Jean Monnet And The United States of Europe.
 RAANJE IDEJE: 1918-1932 | 23

micu od Hudson Bay Company pozivajui se na uslugu koju mu je ta

tvrtka dugovala. Dobio je dva milijuna franaka za koje su mu rekli neka
ih smatra poklonom (otplatio ih je sedam godina kasnije, ali devalvira-
nom valutom, to je bilo vrijedno manje od 40 posto izvorne pozajmice
s kamatama). Nakon to je obnovio obiteljski posao, Monnet se preselio
u Ameriku da bi postao partner u njujorkoj trgovakoj banci Blair and
Co. Tamo se obogatio, ali je puno i izgubio na slomu Wall Streeta. Da
bi ostao solventan, ponovno se oslonio na Hudson Bay Company. Bivi
ef Hudson Bay Company Sir Robert Kindersley dogovorio mu je velik,
neosigurani kredit u banci Lazards, koji je Monnet uspio otplatiti tek
30 godina kasnije.
Uloga bankara je Monneta 1932. na godinu dana odvela u Kinu, gdje
je dogovarao financiranje obnove eljeznica. U neobuzdanom i korum-
piranom svijetu angaja 1930-tih, Monnet je dogovorio velike kredite
za utjecajne pristae Cang Kaj ekove vlade, neki od kojih su bili izrazi-
to 'mutni'. 32
No dok je gledao kako Liga naroda bespomono promatra kako Kina
tone u kaos - ponajvie nakon japanskog napada na Manduriju 1931.
- utvrdio je svoje uvjerenje da meunarodni mir i sigurnost mogu jam-
iti samo nadnacionalne institucije. Stari prijatelj i istomiljenik koji ga
je pratio u Kinu, Arthur Salter, savjetovao je tamonju vladu o reorga-
niziranju eljeznice.
Dok je Monnetov um godinama bio uvelike fokusiran na druge
stvari, Salterov je postajao sve zaokupljeniji osnivanjem 'Sjedinjenih
Europskih Drava. Godine 1931. objavio je zbirku tekstova pod naslo-
vom The United States of Europe, u kojoj razmatra mogunost izgradnje
federalne Europe u okviru same Lige naroda. Kako je Liga sve vie posta-
jala regionalna organizacija, Salter je predloio da se to prilagodi stva-
ranju okvira za politiki ujedinjenu Europu. U eseju pod naslovom 'The
United States of Europe' Idea poziva se na model politikog ujedinjenja
Njemake u 19. stoljeu, uspostavljanjem Zollvereina, 'zajednikog tr-
ita'. Njegove 'Sjedinjene Drave' funkcionirale bi na isti nain, ubirui
novac iz zajednikih carina na svu robu uvezenu izvana. To bi, kao u
njemakom sluaju, zahtijevalo 'politiki instrument za odreivanje
kakva bi trebala biti distribucija novca.' Nadalje kae da je:

'trgovinska i carinska politika europskih drava sredinji i kljuni dio njihovih

opih politika, a prihodi od carina su tako vaan dio njihovih prihoda da bi

32 Fransen, op.cit.
24 I VELIKA OBMANA

sredinja politika vlast koja bi za cijelu Europu odluivala kolike e biti ca-
rine i kako e se rasporediti novac, za svaku dravu bila podjednako vana; ak i
vanija od nacionalnih vlada koje bi se zapravo svele na status opinskih vlasti.'33

'Drugim rijeima', nastavlja, 'Sjedinjene Europske Drave moraju biti

politika stvarnost.' Njihova organizacija zasnivala bi se na Ligi naroda s
tajnitvom, vijeem ministara, skuptinom i sudom - ali s jednim klju-
nim dodatkom. Sredinji izvor vlasti u tom novom tijelu, tvrdio je Salter,
mora biti rezerviran za 'Tajnitvo' - stalno tijelo meunarodnih dravnih
slubenika lojalnih novoj organizaciji, a ne dravama lanicama. Problem
u davanju previe vlasti Vijeu bila je injenica da je ono uvijek moglo
biti motivirano prvenstveno nacionalnim interesom:

'Unato stalnom vijeu ministara, sastajanju po odboriima i 'vijeima u

sjeni' te zbog izravnog kontakta s matinim ministarstvima vanjskih poslova,
Tajnitvo bi neumitno slabilo u statusu, utjecaju i u karakteru svoga ljudstva,
sve dok oni ne bi postali inovnici odgovorni samo za rutinske zadatke. Oni
e prestati biti vaan element u stvaranju i odravanju tradicija Lige.'34

Tajnitvo bi, tvrdio je Salter, trebalo biti iznad ovlasti nacionalnih

ministara i trebali bi ga voditi ljudi koji vie ne duguju nikakvu nacio-
nalnu lojalnost. 'Novi meunarodni dunosnik potreban za zadatke
Lige', napisao je, 'neto je posve novo u svjetskoj povijesti 35 '.
To to je Salter zapravo opisivao bio je upravo 'nadnacionalni' prin-
cip koji e tri desetljea kasnije inspirirati Monneta da osnuje Europsku
ekonomsku zajednicu, namjerno osmiljenu kao zametak 'Sjedinjenih
Europskih Drava. Salter je ak predvidio da bi drugi nain podrivanja
nacionalizma moglo biti razbijanje drava lanica u regije. Jedini termin
u njegovim tekstovima koji je trebalo mijenjati bilo je 'Tajnitvo'.
Dogodilo se da se u opisivanju reakcija na Briandov prijedlog o 'Europ-
skoj federalnoj uniji' 1930., sjetio da je Liga naroda ve bila osnovala
'Europsku komisiju.' 36
Europa je do tada ve tonula u Veliku depresiju i nad takve snove
su se nadvile sjene: 1932. godine umro je Briand. Najistaknutiji zago-
varatelj 'Sjedinjenih Europskih Drava' ipak je bio dobio zadovoljtinu.
No ve je idua godina na vlast dovela Adolfa Hitlera. On je o mogu-
nostima ujedinjenja Europe imao sasvim drukije ideje.

33 Salter, Arhtur (1931), The United States Of Europe.

34 Salter, op.cit.
35 Salter, op.cit.
36 Salter, op.cit.
 Nacistika slijepa ulica:
1933-1945
'Europa nas moda zanima i vie nego to bi trebala zanimati druge ze-
mlje.'
Adolf Hitler, govor na Nirnberkom skupu, 1937.

Dok su Hitlerove armije 13. prosinca 1941. bile pred vratima Moskve,
asopis Picture Post, tada na vrhuncu kao najprodavaniji britanski tjed-
nik, dao je golem prostor lanku 'Kako nacisti Europi obeavaju novi
raj' svoga vlasnika Edwarda Hultona.
U tom lanku Hulton pie da je nedavni 'velebni skup marionetskih
vlasti' u Berlinu sazvan da bi mu se reklo kako e nacistiki cilj nakon
rata biti ujedinjenje Europe u najbogatiji entitet na svijetu. 'Do sada,
rekao je vodei nacistiki ekonomist Werner Daitz, 'Europa nije bila u
stanju iskoristiti svoje udesne prirodne mogunosti. Razlog tome je
to su njene razliite drave odbijale raditi zajedno.' Ali pod nacistikim
'Novim poretkom', ujedinjena Europa e 'upotrijebiti svoju ekonom-
sku snagu kao politiku polugu' kako bi nametnula pripadajui joj
utjecaj u svijetu. Kao ilustraciju nacistikog plana za 'novu Europu' a-
sopis je objavio kartu transkontinentalnog sustava eljeznica, citirajui
Josefa Gbbelsa: 'Europa bez granica moe ispravno upotrijebiti svoje
komunikacije.'
Pola stojea kasnije, 1990-tih, britanski su euroskeptici u brojnim
svojim knjigama tvrdili da je porijeklo Europske unije u nacistikim
idejama iz Drugoga svjetskog rata.1 To je uvjerenje nastalo tako to su
1 One ukljuuju: Laughland, John (1997), The Tainted Sourceatrovani izvor The Undemocratic
Origins Of The European Idea-, Atkinson, Rodney i Mc Whirter, Norris (1994), Treason At
Maastricht; Atkinson, Rodney (1996), Europe's Full Circle-, Mote, Ashley (2001), Vigilance.
26 | VELIKA OBMANA

autori tih knjiga vidjeli zapanjujuu slinost izmeu nekih nacistikih

ideja i faza razvoja 'Europskog projekta u desetljeima nakon rata. Po-
sebno ih se dojmila nacistika ratna ideja o osnivanju 'Europske eko-
nomske zajednice' i uspostavi jedinstvene europske valute.
Sama injenica da je takvo to izneseno kao argument svjedoila je
o zapanjujuem neznanju o tome kako je uope nastao poslijeratni
'Europski projekt'. To je neznanje bilo jednako i medu euroskepticima
i medu eurofilima. To se posebno odraavalo u gotovo posvemanjem
neshvaanju koliko je izravno 'projekt' proizaao iz ideja daleko starijih
od uspona nacizma, ideja koje su jo prije kraja 1920-tih bile dobro
razvijene u umovima ljudi poput Saltera i Monneta. Ponovno pokre-
tanje kampanje stvaranja 'Sjedinjenih Europskih Drava nakon Drugoga
svjetskog rata svakako je mnogo dugovalo idejama koje su razvijene
tijekom godina Hitlerove dominacije. Razvili su ih ljudi koji su se bespo-
tedno opirali nacizmu, posebno oni ije se razmiljanje kretalo u tom
smjeru ve dvadeset posljednjih godina.
Samo u jednom trenutku inilo se moguim da bi Nacionalsocijali-
stika partija mogla prigrliti cilj 'Sjedinjenih Europskih Drava'. To je
bilo puno prije nacistikog dolaska na vlast 1933., a dogodilo se tijekom
jedinog razdoblja povijesti u kojemu je Hitler na elu stranke imao
ozbiljnog suparnika. Hitler je 1924. bio zatvoren u dvorcu Landsberg
zbog sudjelovanja u neuspjelom Minhenskom puu godinu dana rani-
je. Njegov zamjenik i talentirani organizator Gregor Strasser za to je
vrijeme vodio stranku do njenog prvog izbornog uspjeha u kojemu je
osvojila 32 mjesta u Reichstagu.
Strasser je inzistirao na tome da nacisti proire bazu iz Bavarske u
ostatak Njemake. Posebnu podrku njegovu stavu da Nacionalsocija-
listika partija mora postati vie nacionalna i vie socijalistika, dao je
mladi, ljevici naklonjen Josef Gbbels. Kad su njih dvojica 1925. sasta-
vljala stranaki program, u njemu se odraavao isti cilj koji su tada promo-
virali Stressemann i Briand pozivajui na 'Sjedinjene Europske Drave',
ukljuujui prijedlog o zajednikoj europskoj valuti.
Hitler, meutim, 1926. na konferenciji u Bambergu vraa vlast u
stranci. Gbbels okree leda Strasseru i ponovno se priklanja Hitleru;
Strasserov 'Program za nacional-socijalizam' se odbija. Hitler e kasni-
je u 'Noi dugih noeva 1934. eliminirati i samoga Strassera. Hitler ni-
kada nije pokazao ni najmanji interes za bilo kakvu ideju 'ujedinjene
Europe', osim one koja bi vojnom silom bila ujedinjena pod njegovim
vodstvom. Jednom kad se uspeo na vlast 1933., jedina vrijednost koju
 NACISTIKA SLIJEPA ULICA: 1933-1945 | 27

je povezivao s konceptom 'Europe' bila je matrica njemake kulture, to

ilustrira njegova deklaracija na Nirnberkom skupu 1937:

'Naa zemlja, na narod, naa kultura i naa ekonomija nadrasle su ope eu-
ropske uvjete. Moramo zato postati neprijatelji svakog pokuaja uvoenja ele-
menata nesloge i unitenja u ovu europsku obitelj naroda,'2

Utjelovljujui elju za nametanjem vlastitog nacionalnog identiteta,

to je bila neizbjena reakcija na ponienje kojemu je Francuska izloila
Njemaku u Versaillesu, Hitler je ve bio ponitio jedno ponienje kad
su njegovi vojnici 1936. uli u 'demilitariziranu' rajnsku oblast. Uspio
je uvesti daljnje 'elemente nesloge' u europsku obitelj irenjem na ostala
dva naslijea Versaillesa - Austriju i ehoslovaku 1938. i 1939. U
rujnu 1939. napredovao je preko versajskih granica, u bive njemake
teritorije koji su 1919. dodijeljeni Poljskoj. Do idueg proljea i ljeta,
dok je njegova vojska prolazila Danskom, Norvekom, Belgijom, Ni-
zozemskom, Luksemburgom i Francuskom, Hitler je dobrano bio na
putu izgradnje 'ujedinjene Europe' sredstvima pred kojima bi idealisti
iz 1920-tih, Stresemann i Briand, uasnuto ustuknuli.

Godine sumraka 'europejstva'

Dok se neposredno prije rata nad Europom irila dvostruka sjena na-
cizma i faizma, beskorisnost Lige naroda sve se okrutnije izraavala u
njenom neuspjehu da sprijei japanski napad na Manduriju i Kinu,
talijansko osvajanje Abesinije i na kraju Hitlerovo mariranje u rajnsku
oblast, Austriju i ehoslovaku.
Coudenhove je svejedno nastavio svoju kampanju za 'Sjedinjene Eu-
ropske Drave' sve do nekoliko mjeseci poslije njemako-austrijskog
Anschlussa 1938. Dvije godine kasnije, nakon to je rat ve poeo, po-
bjegao je u New York gdje e ratne godine provesti zagovarajui europsko
jedinstvo na nain koji je kasnije imao znaajan utjecaj na poslijeratni
odnos Amerike prema Europi.
U Velikoj Britaniji, dio starih kadrova iz Lige naroda, najveih entu-
zijasta 'Sjedinjenih Europskih Drava' 20-tih godina, ostao je u bliskom
kontaktu. Salter, koji je nastavio raditi za Ligu naroda do 1930., postao
je 1934. profesor politikih znanosti u sklopu gledstonijanskih studija
na Oxfordu i stalni predava na oksfordskom koledu All Souls. Godi-
ne 1937. izabran je za neovisnog parlamentarnog zastupnika Sveui-

2 Laughland, op.cit.
28 I VELIKA OBMANA

lita u Oxfordu. Salterov bliski prijatelj od njihova prvoga susreta na

parikoj mirovnoj konferenciji 1919. bio je ekonomist John Maynard
Keynes. On se kasnije prisjeao kako su 30-tih godina obojica bili la-
novi 'maloga i tajnog odbora vodeih ekonomista koji je nastavio savje-
tovati premijere sve do izbijanja rata.3
Salter se sjeao kako je Keynes kad je poeo rat odravao tjedne sas-
tanke u svojoj kui, gdje bi mu se pridruili dravni slubenik koji je
osmislio poslijeratno irenje socijalne drave William Beveridge te
Walter Layton. Layton je bio ekonomist koji je poetkom 20-tih bio
direktor ekonomskog i financijskog odjela Lige naroda.4 Od 1923. do
1939. Layton je bio utjecajni urednik The Economista i vatreni poklo-
nik federalne Europe, a svoj je kriarski pohod nastavio i poslije rata.
Prijatelj i istomiljenik ovoga drutva bio je Lionel Curtis, vodei
lan britanske delegacije na parikoj konferenciji i pri osnivanju Lige
naroda. U to vrijeme je pozvao skupinu britanskih i amerikih delega-
ta, uglavnom iz tima Woodrowa Wilsona u Ligi naroda, da osnuju bri-
tansko-ameriko drutvo. Iz toga su nastala dva 'think-tanka' i obima
je bilo sueno da odigraju vane uloge, iza scene lobirajui sljedeih ne-
koliko desetljea za europsko ujedinjenje. Curtis je 1920. u Londonu
osnovao Kraljevski institut za meunarodne odnose (The Royal Insti-
tute of International Affairs) poznat i kao Chattam House. U Washing-
tonu je osnovan njegov pandan, Vijee za meunarodne odnose (Coun-
cil of Foreign Relations, CFR).
Kad je Coudenhove 1940. kao izbjeglica stigao u SAD, upravo mu
je CFR sredio posao na njujorkom Sveuilitu, gdje je na postdiplom-
skom studiju predavao o problemima europske federacije. Preko veza
u CFR-u redovno je dobivao prostor u New York Timesu i New York
Herald Tribuneu. Tako je ideja o 'Sjedinjenim Europskim Dravama' tije-
kom ratnih godina postala vrlo bliska amerikom utjecajnom javnom
mnijenju. 5
Jo jedan stari prijatelj s kojim se Salter ponovno sreo nedugo nakon
izbijanja rata bi je Monnet. Nakon unosnog angamana u Kini, Mon-
netova karijera trgovakog bankara nastavila se u mutnoj sferi. Kad se vra-
tio u Ameriku, protiv njega je pokrenuta istraga zbog utaja poreza. FBI
je 1938. njegovu tvrtku osumnjiio da je prala nacistiki novac, ali
istraga je prekinuta bez podizanja optunice. 6
3 Salter, The Slave Of The Lamp, op.cit.
4 Salter, op. cit.
5 Jasper, William F. (1989), 'United States of Europe', New American, 5 (8), 10. travnja.
6 Fransen, op. cit.
 NACISTIKA SLIJEPA ULICA: 1933-1945 | 29

Kad je 1939. izbio rat, Monnet je bio u Europi gdje je imenovan

predsjednikom Francusko-britanskog odbora za ekonomsku koordi-
naciju, sa zadatkom da u Americi osigura ugovore za ratnu opskrbu i
brodsku dopremu preko Atlantika. Potpredsjednik toga odbora bio je
Arthur Salter, koji je istovremeno bio i parlamentarni tajnik novoga
ratnog Ministarstva dostave. Ba kao i 1914., izbijanje rata spojilo je
dvojicu mukaraca u Londonu i to ponovno s vrlo slinim ciljem.
U proljee 1940. njihov je zadatak iznenada postao vaniji zbog Hitle-
rova Blitzkriega u Danskoj i Norvekoj, a 10. svibnja i u Nizozemskoj,
Belgiji i Francuskoj. Toga jutra Churchill je postao britanski premijer.
Tri tjedna kasnije poela je evakuacija Dunkirka, a do sredine lipnja
bilo je jasno da je Francuska pred padom. U tom kritinom trenutku,
Monnet e odigrati glavnu ulogu u jednoj od najzanimljivijih ratnih
epizoda. 7
Francuski podtajnik za rat, general Charles de Gaulle, stigao je 14.
lipnja u London kako bi dogovorio brodski prijevoz francuske vlade i
to je vie mogue francuskih vojnika u Sjevernu Afriku odakle bi mogli
nastaviti rat. Tamo je sreo Monneta, koji se pojavio s jo odvanijim
prijedlogom da u znak odlunosti u daljnjoj borbi Francuska i Britanija
proglase 'Francusko-britansku uniju'. Dva naroda trebala bi se nerazdru-
ivo spojiti u jedan, sa zajednikom vladom, zajednikim oruanim sna-
gama, zajednikim dravljanstvom, ak i zajednikom valutom.
Dvojica mukaraca, zajedno s Monnetovim kolegom Reneom Ple-
venom, razgovarala su o tom prijedlogu sa stalnim efom ministarstva
vanjskih poslova Sirom Robertom Vansittartom. Idueg su dana Vansi-
ttart, ministar vanjskih poslova Lord Halifax i ostali, na ruku u Carlton
Clubu predstavili plan Churchillu. Teko da su ga uspjeli uvjeriti, ali
kad je kasnije toga poslijepodneva Churchill to pitanje postavio pred
Kabinetom, bio je iznenaen sto vidi suzdrane, hladnokrvne, iskusne
politiare svih stranaka kako se strastveno ukljuuju u golemi plan ije
implikacije i posljedice uope nisu promiljene.'
Idueg jutra, 16. lipnja, Kabinet se ponovno sastao na raspravi o
kolapsu Francuske koji je iz sata u sat postajao sve alarmantniji. ini-
lo se da bi se francuska vlada mogla predati u bilo kojem trenutku, a
Kabinet je posebno zabrinjavala mogunost da bi Hitler time dobio
nadzor nad francuskom ratnom flotom, etvrtom po veliini na svijetu.
Prije nego se toga poslijepodneva Kabinet okupio, Churchill se sastao

7 Ova epizoda uvelike je rekonstruirana iz punog iskaza koji je Churchil, W. S. (1952) dao u
knjizi The Second World War, Tom II., Their Finest Hour.
30 I VELIKA OBMANA

s de Gaulleom. On je sada potpuno podravao Monnetov prijedlog i

takav dramatian potez smatrao je jedinom nadom za jaanje pozicije
francuskog premijera Paula Reynauda u pokuaju da pojaa odlunost
svoje vlade. Halifax je izvijestio da se Vansittart ponovno konzultirao s
De Gaulleom, Monnetom i Plevenom te da su napravili nacrt deklara-
cije koji je de Gaulle bio spreman iste noi odnijeti natrag i predstaviti
francuskoj vladi.
Churchillov ratni Kabinet razgovarao je o nacrtu 'proglaenja Bri-
tansko-francuske unije'. Na tekstu, koji je uglavnom sastavio Monnet
uz Salterovu pomo, napravljena je tek jedna bitna promjena. Chur-
chill je istaknuo da se ne slae da Velika Britanija i Francuska prihvate
'jedinstvenu valutu'. No ostatak deklaracije ostao je uglavnom onakav
kakvim ga je zamislio Monnet, ukljuujui odredbe o zajednikim orga-
nima za obranu, vanjsku, financijsku i ekonomsku politiku. Dvije drave
imale bi 'jedan Ratni kabinet, a sve snage Britanije i Francuske na kopnu,
moru i u zraku, bile bi stavljene pod njegovu upravu'. 8
Nakon to je Ratni kabinet odobrio nacrt dokumenta, Churchill
opisuje kako ga je odnio u drugu sobu u kojoj je de Gaulle ekao s Va-
nsittartom. 'General ga je proitao s neskrivenim oduevljenjem i tele-
fonom ga proitao Reynaudu u Bordeauxu. Ako francuska vlada odo-
bri, Churchill je bio spreman odmah odletjeti s najbliim suradnicima
i razgovarati o deklaraciji ve idueg dana. Ali Reynaudovi suradnici
predvoeni maralom Petainom reagirali su izrazito neprijateljski, uvje-
reni da je rije o triku pomou kojega se Francuska trebala svesti na
puki 'britanski dominion'. Val antibritanskog osjeaja preplavio je slu-
bene krugove i javnost uoi Dunkirka. 'Radije emo imati Hitlera nego
da budemo engleski robovi', vikali su ljudi po hodnicima prefekture u
Bordeauxu koja je ponovno bila privremeno sjedite francuske vlade. 9
Petain je opisao deklaraciju kao 'spajanje s leom': le je u njegovim
oima bila Velika Britanija osuena na propast. Priznajui poraz, Rey-
naud je dao ostavku. Naslijedio ga je Petain koji je odmah dogovorio
poniavajui mir s Njemakom. Tako je Monnetov prijedlog postao
konani katalizator francuske predaje. 10

8 Tekst Deklaracije o Uniji objavio je Churchill. Nacrt u kojemu je precrtan Monnetov pri-
jedlog o zajednikoj valuti nalazi se u Uredu javnog biljenitva i pokazan je u BBC-jevoj
dokumentarnoj seriji The Poisoned Chalice, 1995.
9 Brombergers, op.cit.
10 Churchill opisuje kako su ga kasnije toga dana u njegovu kabinetu posjetili Monnet i de
Gaulle. Uglavnom je govorio Monnet, molei da Velika Britanija odmah poalje svoje preos-
tale borbene postrojbe u Francusku. Churchill 'nije mogao uiniti nita da mu udovolji'.
 NACISTIKA SLIJEPA ULICA: 1933-1945 | 31

Monnet se nakon pada Francuske bacio na prenoenje francuskih

ugovora s Amerikom u korist britanskih ratnih napora. Iako je sada
tehniki bio neprijateljski stranac', Churchill ga je imenovao lanom
Britanskog savjeta za opskrbu u Washingtonu, osobno potpisao nje-
govu putovnicu i omoguio mu ulaz u SAD. Tamo je zajedno sa Salterom
mogao nastaviti sklapati ugovore za ratnu opskrbu britanske vlade iz
Amerike.
Churchill je Saltera 1941. imenovao efom britanske misije u Wa-
shingtonu, kako bi Amerikance pritiskao s britanskom potrebom za
velikim programom novih brodogradilita (to e na kraju dovesti do
'Liberty brodova' koji e Velikoj Britaniji osigurati presudnu opskrbnu
liniju). 11 Izmeu 1940. i 1943. (te ponovno 1944. do 1945.) Monnet
je ivio u Washingtonu, gdje mu je talent za 'umreavanje' uskoro donio
utjecajne prijatelje u amerikom establishmentu, od suca Vrhovnog suda
Felixa Frankfurtera do Deana Achesona, koji e kasnije postati ameri-
ki dravni tajnik. Obojica e nakon rata dati aktivnu podrku njegovoj
europskoj integracionistikoj kampanji. Dok je bio u Washingtonu,
Monnet je 1941. upoznao Paula-Henrija Spaaka. Iznio mu je svoju fi-
lozofiju ujedinjene Europe i openito mu objasnio planove za Europsku
uniju za ugljen i elik. 12
Kako se ratna srea okretala u korist saveznika, Monnetova panja
sve se vie usmjeravala na oblikovanje Europe kakvu je elio vidjeti da
nastaje u poslijeratnom razdoblju. Nakon to su Saveznici povratili
francusku Sjevernu Afriku, predsjednik Roosevelt ga je krajem veljae
1943. poslao u Alir da dogovori prijevoz oruja za snage Slobodnih
Francuza. Tamo je naiao na ogoreno suparnitvo koje se razvijalo iz-
meu de Gaullea i Girauda, dva francuska generala koji su obojica
mogli polagati pravo na mjesto voe Slobodnih Francuza. U nastojanjima
da rijei taj spor, Monnet je sklopio vrsto saveznitvo s Haroldom Mac-
millanom, politiarom kojega je Churchill poslao da bude politiki pred-
stavnik britanskog Kabineta na Sredozemlju.

Kad su dvojica mukaraca odlazila, de Gaulle 'koji jedva da je procijedio koju rije',
okrenuo se prema Churchillu i na engleskom rekao 'imate pravo'. Churchill je pomislio 'evo
zapovjednika Francuske'. Nije mogao ni slutiti da od dvojice Francuza de Gaulle nee biti
taj koji e odigrati veu ulogu u stvaranju budue povijesti Velike Britanije i Europe, ve
da e to biti njegov priljivi estoki kolega iji bi prijedlozi, da su prihvaeni, samo osigu-
rali poraz u Bitci za Britaniju. Iza prividnog altruizma njegove 'Britansko-francuske unije',
Monnetova prava briga bio je francuski interes.
11 Dictionary of National Biograpy 1971-80 (1985)
12 Spaak, Paul-Henri (1971), The Continuing Battle: Meomoars Of A European.
32 I VELIKA OBMANA

Macmillan se prisjea kako su on i Monnet vodili duge razgovore o

budunosti Francuske i poslijeratne Europe te se unato rezervama zbog
de Gaulleove umiljenosti slagali da je on bio jedini ovjek dovoljnog
kalibra da vodi vladu u egzilu. Medu sobom su postavili temelje za kasniju
privremenu francusku vladu, Francuski odbor nacionalnog osloboenja
(Comit Francais de Libration Nationale, CFLN), na elu kojeg je
trebao biti de Gaulle. Monneta su ukljuili kao lana i on je za jedan
od prvih sastanaka Odbora 5. kolovoza 1943. pripremio memorandum
koji je proglaavao:

"Nee biti mira u Europi ako se drave ponovno uspostave na osnovama na-
cionalnog suvereniteta sa svime to on podrazumijeva u smislu politike pre-
stia i ekonomskog protekcionizma. Ako narodi Europe ponovno zauzmu
defanzivne pozicije, ponovno e biti nune velike vojske. Prema buduem
mirovnom sporazumu, nekim e se narodima dopustiti da se ponovno nao-
ruaju, a drugima nee. Isto se pokualo 1919; svi znamo ishod...
Narodi Europe su previe rascjepkani granicama da bi svojim ljudima
omoguili napredak i ipak nune moderne uvjete. Trebat e im vea trita. I
morat e se suzdravati od koritenja veine svojih resursa da bi odravali
"kljune" industrije potrebne za nacionalnu obranu...
Prosperitet i vitalni drutveni napredak ostat e nedostini dok europski
narodi ne stvore federaciju "europskog entiteta" koji e ih okupiti u jedinstve-
nu ekonomsku jedinicu...
Rjeenje europskog problema je naa briga. Britanci, Amerikanci, Rusi
imaju vlastite svjetove u koje se mogu privremeno povlaiti. Francuska nema
kuda, jer njezina teka egzistencija ovisi o rjeenju europskog problema...13

Monnet je ponovno razvijao svoju viziju Europe koja bi mogla po-

stii trajni mir samo ako bude organizirana pod nadnacionalnom vlau
dovoljno jakom da prevlada nad frakcionakim impulsima nacional-
nog suvereniteta. To bi okupilo drave lanice u 'jedinstvenu ekonomsku
jedinicu' temeljenu na spajanju 'kljunih industrija potrebnih za
nacionalnu obranu', poput industrije ugljena i elika. To bi takoer
bila Europa u kojoj on nije zamiljao da Velika Britanija bude izravno
ukljuena nita vie od Amerike ili Rusije. 14

13 Fontaine, Pascal (ed.) (1988), Jean Monnet: A Grand Design for Europe.
14 Fransen, op. cit. Fransen je temeljito proitao Monnetove papire u Lucernu i zapisao da je
upravo u to vrijeme Monnet prvi put stavio na papir svoju ideju o stvaranju 'Europske dr-
ave teke metalurgije'.
 NACISTIKA SLIJEPA ULICA: 1933-1945 | 33

Festung Europa
Europa je u ljeto 1942. politiki bila ujedinjenija nego ikad. Od nor-
vekog Nordkappa do Manija na jugu Grke, od ribarskih luka Britta-
nyja do snjenih vrhova Kavkaza etiri tisue kilometara na istok, pod
jednim politikim sustavom nalo se najvee podruje do tada. Ali
unutar Hitlerove 'tvrave Europe' tri razliite skupine ljudi ve su ra-
spravljale o vrijednosti 'ujedinjene Europe' koja bi mogla nastati nakon
rata. Svaka je skupina to inila iz svoga razloga.
Hitler je razgovor o poslijeratnom jedinstvu Europe smatrao 'nepri-
mjerenom trivijalnou'. Mrzio je rani pokret europskog jedinstva, pre-
zirao Briand-Stresemanovu politiku zbliavanja i odbacivao Coudenho-
vea kao 'svaije kopile'.15 Zabranio je jezik esperanto i udruge 'europskog
jedinstva' im je ugrabio priliku.
Hijerarhijski nie u nacistikom poretku bilo je onih koji su ratne
godine proveli u smiljanju planova za oblik ujedinjenja kojemu bi se
Europa mogla nadati nakon rata. Jedan od njih bio je vodei nacistiki
ekonomist Werner Daitz. On je osnovao Drutvo za europsko ekonom-
sko planiranje i makroekonomiju (Grossraumwirtschaft) i izdao knjigu
Sto Novi poredak u Europi donosi europskim narodima. Bio je i jedan od
mnogih ideologa toga vremena koji su napali 'demodirane' narode na-
cionalnog suvereniteta i nacionalne drave.
Daitz je 1938. izjavio da ideja drave proizlazi iz britanske politike
teorije i Francuske revolucije. Smatrao je da je nacija mala i sebina u
usporedbi s 'velikim zajednikim naporom' kakvom je smatrao Europu.
'Zajedniki interesi Europe preuzimaju prednost nad sebinim intere-
sima nacija', tvrdio je. 16
Drugi entuzijast europskog jedinstva bio je Hitlerov ministar vanj-
skih poslova Joachim von Ribbentrop. Krajem 1942. predvodio je Od-
bor za obnovu Europe, dajui brojnim akademicima i politiarima slo-
bodne ruke da naprave razliite scenarije za budui razvoj Europe. U
oujku 1943. predloio je da se svi efovi okupiranih drava, ukljuu-
jui Francovu panjolsku, pozovu na potpisivanje instrumenta kojim
bi se osnovala 'Europska konfederacija'.17 Ali Von Ribbentrop nije
predstavljao slubeno nacistiko razmiljanje. Hitlerov odbojni odgo-

15 Burleigh, Michael (2000), The Third Reich - A New History. Vidi 'Europe for the
Europeans'
16 Laughland, op. cit.
17 Op. cit.
34 I VELIKA OBMANA

vor bio je dekret koji je nalagao da 'planiranje, priprema i provoenje

demonstracija europske ili meunarodne naravi... mora prestati'.18
Trei nacistiki dunosnik koji je podravao europsko jedinstvo bio
je Hitlerov ministar financija Walther Funk. Poput Daitza, on je drao
da 'zajedniki interesi' moraju imati prednost nad partikularnim inte-
resima. 'Mora postojati spremnost da se pojedinani interesi u odree-
nim sluajevima podrede interesima europske zajednice', tvrdio je. Bio
je zaduen za planiranje obnove poslijeratne ekonomije u okviru 'No-
vog europskog poretka' i nove svjetske ekonomije. U toj je funkciji
predsjedavao odborom ija je serija eseja izlazila sve do sijenja 1945.
U njima je predstavljena ideja o Europskoj ekonomskoj zajednici
(Europische Wirtschaftgmeinschaft), iskljuivo pod njemakim vodstvom
i uz prijedlog o zajednikoj valuti. 19
Funkov prijedlog objavljen je irom okupiranih drava kako bi na-
rode uvjerio da bi im suradnja s Njemakom u budunosti mogla do-
nijeti ekonomsku korist. Nije, meutim, bilo dokaza o bilo kakvom
sustavnom pokuaju da se to obeanje provede u praksi. tovie, bilo
koji pokuaj da se Europi nametne jedinstvena valuta donio bi Nje-
makoj ozbiljne probleme. Okupirane zemlje snosile su trokove svoje
okupacije: u sluaju Francuske, dvadeset milijuna Reichsmaraka dnevno.
Povrat novca obraunavao se po bitno devalviranom teaju, poveava-
jui dug do takvih razmjera da je 42 posto ukupne strane pomoi nje-
makoj poslijeratnoj ekonomiji na kraju dolazilo iz Francuske.20 Jedin-
stvena valuta ozbiljno bi potkopala taj unosni aranman.
Kakva god bila retorika nekih njegovih sljedbenika, Hitler nije imao
nikakvu namjeru predati kontrolu. Kako je rekao Gbbels: 'Jedino is-
pravno i pravedno je da definitivno preuzmemo vodstvo nad Europom
u svoje ruke... njemaki narod... zapravo je osvojio hegemoniju nad
Europom i ima moralno pravo na nju.' 21 Ipak, kako su se Nijemci suo-

18 Citirano kod Stirk, Peter M.R. (1996), A History of European Integration Since 1914.
19 Upravo je upotreba ovog izraza potaknula neke euroskeptine pisce da utvrde izravnu
paralelu izmeu Funkove europske ekonomske zajednice' i 'Europske ekonomske zajed-
nice'osnovane 1957. Ali to se temelji na preciznoj terminologiji. Funkova rije Gemein-
schaft upotrijebljena je za opis zajednice kojoj je smisao 'zajednika pripadnost', dijeljenje
vrijednosti, odanost i moda bratstvo. To podrobno objanjava to su nacisti imali na umu
okupljajui arijske narode u germansko carstvo, s vanjskim podrujima pretvorenima u
vazalski servis. Kasnija 'Europska ekonomska zajednica' nije bila toliko Gemeinschaft koli-
ko Gesellschaft, drutvo jednakih, temeljeno na jednom okviru pravila koja kontroliraju
njihove konkurentske interese.
20 Burleigh, op.cit.
21 L,ochner, Louis P. (urednik i prevodilac) (1948), The Goebbels Diaries 1942-43.
 NACISTIKA SLIJEPA ULICA: 1933-1945 | 35

avali s injenicom da moraju financirati produljeni rat, Gbbels je

priznao da bi retorika 'europejstva mogla biti korisna za propagandne
svrhe. U svom je dnevniku 12. travnja 1943. zapisao: 'Zanimljivo je da
se klonimo fraze 'europska suradnja kao to se vrag kloni svete vodice.
Ne razumijem zato. Tako oit politiki i propagandni slogan morao bi
zaista postati opa tema javne rasprave u Europi. Umjesto toga, mi ga
izbjegavamo gdje god je mogue.' 22
Prema njegovoj zamisli, cilj je bio stvoriti osjeaj 'europskog iden-
titeta' kako bi 'Europljani' osvijestili svoju kolektivnu razliitost od
stranih kultura s kojima su ratovali: britanske, amerike i prije svih Sta-
ljinova Sovjetskog Saveza. to se ratna srea vie mijenjala, ta je tema
postajala istaknutija, predstavljajui Njemaku kao zatitnika 'europske'
kulture od barbara s istoka. Ali takvo naglaeno oduevljenje 'europ-
skim idealom' bilo je samo sredstvo da se okupirane drave ohrabri da
'dobrovoljno predaju' svoje mladie Waffen-SS-u te da se njihove eko-
nomije pokrenu protiv boljevikih armija u neemu to se sve vie pre-
tvaralo u 'europski oslobodilaki rat'. 23
Propaganda je imala uinka. U lipnju 1944. viijevski dravni tajnik
Fernand de Brinon je potvrdio: 'Pomoi emo Njemakoj na svakoj
bojinici i na svaki nain kako bismo sauvali Zapad, njegovo prosvje-
titeljstvo, njegovu kulturu, njegove tradicije.' 24
Treba rei da je ta izjava dola od ovjeka koji je prije rata bi poznat
kao 'varalica s neutaivom ljubavlju prema novcu', koji je 1944., kad
su saveznici napali Francusku pobjegao u Njemaku sa etiri milijuna
franaka u gotovini i znaajnom koliinom nakita. 25
Francuzi su ga ubili poetkom 1947. godine. 26 Unato tome, na
kraju se 50 tisua ljudi iz svih dijelova okupirane Europe borilo na Isto-
nom frontu pod zastavom Waffen-SS-a iako nisu bili Nijemci. Mnogi su
vjerovali da brane 'Europu', a ne da samo slue interesima Njemake. 27

Faisti i kolaboracionisti
Unato sklonosti nekih poslijeratnih pisaca da naciste i njihove razne
saveznike irom Europe pod dominacijom Osovine smatraju homoge-

22 Op. cit.
23 Burleigh, op. cit.
24 Algazy, J. (1984), La Tentation Neo-fasciste En France 1944-45,
25 Werth, Alexander (1957), France 1940-1955.
26 Novic, Peter (1968), Resistence Versus Vichy.
27 Burleigh, op. cit.
36 I VELIKA OBMANA

nim entitetom, mnoge odvojene skupine imale su svoje vlastite razlii-

te ideologije i ambicije. Kada se preleti njihova retorika na temu europ-
skog jedinstva, ipak se istiu dvije stalne teme. Prva je elja da se proglasi
kraj nacionalne drave te da se ona ugradi u iri europski identitet; druga
je osjeaj da bi 'nova Europa u nastajanju mogla povratiti svoje staro
samopouzdanje i natjecati se s bilo kojom svjetskom silom.
Mussolinijev ministar obrazovanja Giuseppe Bottai pisao je, primje-
rice, 1943. da je nacionalizam 'okotalo politiko naelo koje je odslu-
ilo svoje... ono je konica opem napretku civilizacije.28 Talijanski
ministar financija Alberto de Stefani napisao je: 'Narodnosti ne tvore
vrstu osnovu za planirani novi poredak... samo je jedna nada u mir,
kroz proces koji s jedne strane potuje neotuivo, temeljno naslijede sva-
kog naroda, ali ga s druge strane ublaava i podreuje politici kontinen-
ta. .. Europska unija ne moe biti podlona promjenama unutarnje poli-
tike karakteristinima za liberalne reime.' 29
Stephanijevo spominjanje 'liberalnih reima' zapravo je bila ifra za
Veliku Britaniju i Ameriku. Tako je on jednostavno potvrdio opu liniju
faistike propagande preruene u 'europsku' odjeu. To je jo oitije u
stavovima drugog faistikog protivnika nacionalne drave, Camilla
Pellizzija, urednika asopisa Civilt Fascista. On je vjerovao da e fais-
tiko naelo prevladati 'partikularizam' europskih nacionalnih drava i
napisao je:

'Osovina jest, ili bi mogla biti, prvi konani korak prema nadvladavanju
toga tipino europskog fenomena koji zovemo nacijom s njenim neizbjenim,
moglo bi s rei fizioloki pripadnim nacionalizmom... Ne moe se 'stvoriti
Europa bez naroda ili protiv njih: moramo je stvoriti od razliitih naroda,
dok podreujemo nacionalni partikularizam onoliko koliko bi moglo biti
nuno.'30

U okupiranim dravama, mnogi politiari i intelektualci koji su od

20-tih godina zagovarali europsko jedinstvo sada su bili uvjereni da je
nain da ga postignu suradnja s nacistima. Tako je jedan od vodeih
kolaboracionista u viijevskoj Francuskoj Jacques Benoist-Mechin,
dravni tajnik za francusko-njemake odnose od lipnja 1941. do rujna
1942, izjavio da francuska politika kolaboracionizma zahtijeva 'napu-
tanje starih iluzija'. Ona bi se mogla pridruiti novoj Europi, tvrdio je,

28 Citirano kod Laughland, op. cit.

29 Op. cit.
30 Op. cit.
 NACISTIKA SLIJEPA ULICA: 1933-1945 | 37

'samo kada napusti sve raspadajue oblike nacionalizma - koji je u

stvarnosti bio samo anakroni partikularizam - i kada asno zauzme svoje
mjesto u europskoj zajednici .'
Slino tome, drugi zagrieni viijevac, pisac i filozof Pierre Drieu La
Rochelle koji je od poetka 20-tih snano podravao europsko jedinstvo,
priklonio se faistikoj stvari. Tvrdio je da je to 'jedini nain da se Europa
obrani sama od sebe i drugih ljudskih skupina.' Prije nego je nakon
osloboenja Francuske poinio samoubojstvo, ipak je napisao: 'Moda
je sve ovo samo puno bacanja praine u oi: istina bi mogla biti da se
bojim da e me maltretirati policija.' 31
U Belgiji je valonski kolaboracionist i voda faistikog monarhisti-
kog reksistikog pokreta Leon Degrelle vidio svoju zemlju kao dio po-
novno stvorene Burgundije ('sredinjeg kraljevstva izmeu Francuske i
Njemake) i velikog partnera Treeg Reicha. Ipak, njegov izvorni pre-
dratni kredo bio je ultranacionalistiki i tek je 1939. postao faistiki.
Pod nacistikom okupacijom, njegova vrsta faizma pretvorila se u be-
sramni kolaboracionizam, promovirajui paneuropsku viziju Novog
poretka.32 Drugi reksistiki voda Pierre Daye napisao je 1942. raspravu
Europa za Europljane u kojoj nacistiku Europu ne vidi kao politiki
entitet sam po sebi ve kao bastion za obranu od komunizma i vanjske
politike razdora koju je vodila Velike Britanije.
Norveki kolaboracionistiki lider Vidkun Quisling tvrdio je da bi
samo ujedinjena Europa bila jaka i mirna: 'Moramo stvoriti Europu koja
ne rasipa svoju krv i snagu u unutarnjim sukobima ve stvara vrsto
jedinstvo. Ona e tako postati bogatija, snanija i civiliziranija i vratit
e svoje staro mjesto u svijetu.' Quisling je prieljkivao pangermansku
federaciju s federalnom zastavom i Fhrerom kao predsjednikom. 33
Ipak, nita u toj poplavi retorike nije pruilo bilo kakav praktian
model za vrstu politikog ujedinjenja do kojega je trebalo doi nakon
rata. Prema rijeima jednog povjesniara:

'Takve paneuropske iluzije aktivno su poticali sami nacisti. Jasno je da veinu

izjava Treeg Reicha o paneuropejstvu koje su nacisti irili po okupiranim teri-
torijima treba odbaciti kao cininu propagandu sraunatu da bi se ohrabrivalo
ako ne aktivnu suradnju, onda pasivno podreivanje novih vazala. Ni Hitler

31 Werth, op. cit.

32 Griffin, Roger (1993), 'Europe for the Europeans: Fascist Myths of the New Order 1922-
1992', Izvjetaj (Br. 1.) Centra za istraivanja drutvenih znanosti (Oxford, oksfordsko
sveuilite Brookes)
33 Citirano kod Laughland, op. cit.
38 I VELIKA OBMANA

ni mnogi od njegovih elnika poput Gbbelsa, nisu imali nikakvu namjeru

kompromitirati apsolutnu njemaku hegemoniju kroz stvaranje europske kon-
federacije, "sekundarne" ili bilo kakve druge.'34

Dakle, pravi cilj kolaboracionista bio je uzverati se na kola europske

vladajue sile u nadi da e im biti udijeljen dio plijena. U toj retorici
nije bilo niega to bi se moglo preliti u pokret za europsku integraciju
kakav se trebao razviti u poslijeratnim godinama. Nacistiko razmiljanje
bila je ideoloka slijepa ulica. Praktine korake prema ostvarenju sna
'Sjedinjenih Europskih Drava' nadahnuli su isti oni ljudi koji su se tije-
kom rata smatrali zakletim nacistikim neprijateljima. Neke od tih ideja
potei e iz same okupirane Europe i to od onih koji su ratne godine
proveli u najotvorenijem neslaganju sa svime za to su se zalagali naci-
zam i faizam.

Otpor
Izvan stiska nacista i njihovih saveznika, meuratni snovi o europskom
jedinstvu nisu umirali. Povukli su se u podzemlje. U svakoj okupiranoj
dravi nastali su pokreti otpora. Ako je taj pokret kao cjelina imao ikakvu
ujedinjavajuu filozofiju, onda je to bila odlunost da se u poslijeratnoj
obnovi Europe trai novi poetak. Za to je bila kljuna ideja o ujedinje-
noj Europi. Isto kao predratni 'paneuropejci' (i nacisti kad im je to
odgovaralo), smatrali su nacionalizam i nacionalni ponos odgovornima
za ranije europske ratove. Prevladavajui etos podravao je stvaranje
novih struktura za prevladavanje povijesnih granica.
Skupine otpora u ehoslovakoj, Francuskoj, Italiji i Nizozemskoj,
Poljskoj, Jugoslaviji pa ak i samoj Njemakoj to su vrlo otvoreno ob-
javile puno prije kraja rata. No najgorljiviji pristae europskog jedinst-
va bili su talijanski komunisti, srce antifaistikog pokreta.
U tom je smislu najvea figura koja e se pojaviti tijekom ratnih
godina, a koja e na kraju dati vrlo znaajan doprinos razvoju Europ-
ske unije, bio Talijan Altiero Spinelli. Roen 1907., prikljuio se ko-
munistima kao 17-godinjak i aktivno se suprotstavljao Mussolinijevu
faizmu. Godine 1928. uhien je i zatvoren. Proveo je 12 godina u pri-
tvoru prije nego je konano poslan u kaznionicu na sredozemnom otoku
Ventotene, 30 milja zapadno od Napulja. Dok je bio u zatvoru, raski-
nuo je s komunizmom i prihvatio ideju europskog jedinstva. Godine

34 Griffin, op. cit.

 NACISTIKA SLIJEPA ULICA: 1933-1945 | 39

1941. sastavio je tekst koji e kasnije postati poznat kao Manifest s Vento-
tenea, pod naslovom Prema slobodnoj i ujedinjenoj Europi.35 To e po-
stati jedan od temeljnih dokumenata europskog federalistikog pokreta.
Spinellijev tekst otvarao je poznatu temu stvaranja 'federalne' Euro-
pe, ali ovoga puta pod uvjetima iskoritavanja opeg kaosa na konti-
nentu, koji e prema njegovim predvianjima neizbjeno nastati kad
zavri rat. Kao i mnogi drugi, Spinelli je prieljkivao 'konano ukidanje
podjele Europe na nacionalne, suverene drave.' Da bi to ostvario, pozvao
je svoje sljedbenike da dignu revoluciju. Dosljedno svojoj politikoj
ideologiji tvrdio je da 'europska revolucija mora biti socijalistika: to
jest, njen cilj mora biti emancipacija radnike klase i stvaranje huma-
nijih uvjeta za nju.'
Spinelli je bio tajnovit o strukturama svoje 'europske federacije', ali
je definitivno imao na umu svemonu, nadnacionalnu vlast. Predviao
je njen razvoj u 'Sjedinjene Europske Drave' s vlastitim ustavom i oru-
anim snagama. Ona bi imala ovlasti koje bi osiguravale da se 'odluke
o odravanju zajednikog poretka izvravaju u pojedinim federalnim
dravama'. U svojoj pompoznoj prozi tvrdio je da bi takva drava
odrala toliko samostalnosti koliko bi joj trebalo za 'plastino obliko-
vanje i razvoj politikog ivota prema pojedinanim osobinama razlii-
tih naroda'. Njegovi pogledi na ulogu demokracije bili su vrlo jasni: 'Za
revolucionarnih vremena kad se institucijama ne upravlja ve se one
stvaraju', inzistirao je, 'demokratske procedure doivljavaju gorki poraz.'
Za model prema kojemu je trebala funkcionirati Spinellijeva 'Eu-
ropska federacija ne treba gledati dalje od ovog pasusa Manifesta s Ven-
totenea:

'Tijekom revolucionarne krize ovaj pokret imat e zadatak organizirati i vodi-

ti progresivne snage koristei sva narodna tijela koja spontano nastanu, uza-
vrele lonce u kojima se revolucionarne mase mijeaju ne zbog plebiscita ve
ekajui da budu vodene.
To svoju viziju i sigurnost u ono to se mora napraviti crpi iz spoznaje da
predstavlja najdublje potrebe modernog drutva, a ne iz nekog prethodnog
priznanja jo nepostojeom narodnom voljom. Tako se stvaraju osnovne lini-
je vodilje novog poretka, prve drutvene discipline usmjerene prema neobli-
kovanim masama. Diktaturom revolucionarne partije stvorit e se nova
Drava, i oko te Drave izrast e nova, istinska demokracija.'36

35 Jenkins, Lindsay (1996), Godfather Of The European Union - Altiero Spinelli.

36 Odsjek povijesti lajdenskog sveuilita, studij Povijesti europskih integracija, www.leidenuniv.
nl/history/rtg/res 1/index,.htm
40 I VELIKA OBMANA

Drugim rijeima, 'narod' ne treba biti ukljuen u stvaranje nove dr-

ave. Narodni pristanak trait e se tek kad projekt bude gotov. U tom
trenutku njihov 'krunski san' bilo bi sazivanje 'ustavne skuptine' koja
e 'odluiti o ustavu koji ele.' Sastavljanje ustava bio bi konani in
nastajanja 'Sjedinjenih Europskih Drava'. Tek tada, u okviru novona-
stale drave, 'demokraciji' e biti doputeno da se nastavi.
U lipnju 1941. Spinellijev je manifesto prokrijumaren na kopno.
Njegovu ideju usvojit e cijeli talijanski pokret, tada pod dominacijom
komunista. Time je poruka proslijeena skupinama u drugim dravama,
potiui seriju sastanaka u neutralnoj vicarskoj koji su kulminirali
velikom konferencijom u enevi u srpnju 1944. Na konferenciju su doli
aktivisti iz Danske, Francuske, Italije, Norveke i Nizozemske, Poljske,
ehoslovake i Jugoslavije. Doao je i predsjednik tajne protunacis-
tike grupe iz Njemake.
Na enevskoj konferenciji kolektivni pokreti otpora donijeli su de-
klaraciju u kojoj tvrde da e njihova ratna borba njihovim zemljama
donijeti 'pravo da sudjeluju u obnovi Europe ravnopravno s ostalim
pobjednikim silama.' U tim zemljama, objavili su, 'ivot naroda koje
predstavljaju mora se zasnivati na potivanju pojedinca, sigurnosti, so-
cijalnoj pravdi, potpunoj upotrebi ekonomskih resursa za dobrobit cje-
line i na samostalnom razvoju nacionalnog ivota.' 37
Konferencija je smatrala da se ti ciljevi 'ne mogu ostvariti ako se ra-
zliite drave svijeta ne dogovore da napuste dogmu apsolutnog suve-
reniteta drave i ujedine se u jedinstvenu federalnu organizaciju.' Ipak,
uvodei laganu notu stvarnosti, deklaracija nastavlja: 'Nedostatak je-
dinstva i kohezije koji jo postoji meu razliitim dijelovima svijeta
nee dopustiti da se odmah ostvari organizacija koja sve civilizacije
ujedinjuje pod zajednikom federalnom vladom.' To je znailo da u
neposrednom poslijeratnom razdoblju 'europski problem mora dobiti
izravno i radikalno rjeenje.' 38
To 'izravno rjeenje' bila bi Europska 'Federalna Unija'. Samo bi tako
njemaki narod mogao sudjelovati u ivotu nove Europe, a da ne ugro-
ava druge. Kao i ranije, 'Unija' bi imala pisani ustav i nadnacionalnu
vladu izravno odgovornu narodima Europe. Ona bi kontrolirala svoju
vojsku, a nacionalne vojske ne bi bile doputene. Imala bi i svoj sud s
iskljuivom jurisdikcijom nad ustavnim pitanjima i iskljuivim pravom
arbitrae u sporovima sredinje vlasti i drava lanica.

37 Vaughan, Richard (1976), Post-war Integration in Europe Europe.

38 Ibid.
 NACISTIKA SLIJEPA ULICA: 1933-1945 | 41

Proi e jo 40 godina prije nego Spinelli da glavni doprinos obliko-

vanju Europske unije kakva je na kraju nastala. Ali sve ideje na kojima
se temeljila bile su u deklaraciji iz 1944., nastaloj iz dvije stranice koje
je Spinelli narkao u otokom zatvoru u vrijeme dok je Hitlerov 'tisu-
ljetni Reich' izgledao kao neprikosnoveni gospodar Europe.
 Dva propala pokuaja:
1945-1949
'Vie nego ikada uvjereni smo da s pravom propovijedamo nunost
potpune Europske unije. Ali... sramota je da je Europa morala ekati
zapovijed s druge strane Atlantika prije nego je shvatila u emu je
njena vlastita dunost i interes.'
Dr. Henri Brugmans, predsjednik Europske
unije federalista, kolovoz 1947.

Kako se moe vidjeti na Europa web stranici Europske komisije i brojnim

drugim publikacijama, slubena povijest Europske unije bez razlike
poinje s razdobljem neposredno nakon Drugoga svjetskog rata. Verzija
Europske komisije poinje povijesnim govorom Winstona Churchilla
u Velikoj auli Sveuilita u Zrichu 16. rujna 1946. Nakon to je doarao
uobiajeno snanu sliku 'nevolje' u koju su Europu natjerale 'zastraujue
nacionalistike svae koje su izazvali teutonski narodi', britanski proslav-
ljeni ratni voa iznio je svoju viziju 'povratka jednostavne radosti i
nade koje ivot ine vrijednim ivljenja za stotine milijuna stanovnika
ovoga nesretnog i unitenog kontinenta. Da bi se ostvarili mir i sloboda
i okonali 'svi zloini i ludosti prolosti', rekao je, 'moramo izgraditi
svojevrsne Sjedinjene Europske Drave.'1
Churchill e svoju poruku ponoviti u jo tri velika govora narednih
godina: u Londonu 1947., u Haagu 1948. i u Strasbourgu 1949. godi-
ne. Pozivi na okupljanje koje je u to vrijeme slao jedini europski dravnik
svjetskog utjecaja, bit e proglaeni nadahnuem za poteze koji e na kraju
dovesti do Europske unije. Kasnije e se tvrditi i da je prema Churchil-

1 The Times, 20. rujna 1946.

 DVA PROPALA POKUAJA: 1945-1949 | 43

lovoj elji Velika Britanija u tom projektu trebala odigrati glavnu ulogu.
No to je u svakom je pogledu utemeljeno na pogrenom tumaenju
injenica.
Za poetak, postoji bitna razlika izmeu one vrste ujedinjene Euro-
pe koju je zamiljao Churchil i one koja se trebala poeti stvarati 1950-
tih. To je vrlo jasno iz njegova cirikog govora o 'paneuropskoj uniji' za
koju se zalagao i onaj 'slavni francuski domoljub i dravnik Aristide
Briand' te o 'velikom tijelu koje je nastalo u velikim nadama nakon Pr-
voga svjetskog rata Ligi naroda'. Churchill je zapravo cijelo vrijeme
aludirao na 'Sjedinjene Europske Drave' temeljene na savezu suverenih
drava odnosno na internacionalistiki idealizam 1920-tih s kojim se
povezuje Brianda, Stresemanna i Coudenhovea.
Kako emo kasnije vidjeti, osnivai dananje Europske unije upravo
su tu vrstu 'meuvladinstva' smatrali svojom najveom preprekom. to-
vie, kad je njihov projekt konano pokrenut, njegov najodgovorniji
ovjek otvoreno je odbacivao Churcillov tip 'ujedinjene Europe'. Monnet
je bio uvjeren da se cilj moe postii samo na bitno drukiji nain.
Osim toga, Churchill je i u Zrichu i kasnije bio vrlo jasan u obja-
njenju da 'ujedinjenu Europu' zamilja ukorijenjenu u 'partnerstvu
Francuske i Njemake'. Nije bilo ni govora o izravnom britanskom su-
djelovanju. 'U cijelom ovom hitnom poslu', kako je rekao, 'Francuska
i Njemaka moraju zajedno preuzeti vodstvo. Velika Britanija, britanski
Commonwealth, mona Amerika i, vjerujem, sovjetska Rusija... moraju
biti prijatelji i pokrovitelji nove Europe i moraju tititi njeno pravo na
ivot.'
Churchill je 1947. u londonskom Albert Hallu iznio svoju viziju
'hrama svjetskog mira' koji bi poivao na 'etiri stupa: SAD-u, Sovjet-
skom Savezu i 'Sjedinjenim Europskim Dravama' te, potpuno odvojeno,
'britanskom carstvu i Commonwealthu'. To je, ironino, bila gotovo
jedina stvar oko koje su se Churchill i Monnet slagali. Ako 'Sjedinjene Eu-
ropske Drave i budu osnovane, to e se dogoditi bez Velike Britanije.
Ipak, temeljna zabluda o nastanku Europske unije potjee iz mita
da je njena intelektualna geneza poela u Drugom svjetskom ratu. Sve
osnovne ideje iza pokreta za ujedinjenje Europe toga vremena zapravo
su zaete 1920-tih, prije Hitlerova uspona, i to kao nain da se sprijei
ponavljanje Prvoga svjetskog rata. Utoliko su ve poraene ve u svom
izvornom nastojanju.
Jo vanije, do objave tih ideja nakon 1945. politika ravnotea u
Europi i svijetu ve se bila promijenila do neprepoznatljivosti. Znaaj
44 I VELIKA OBMANA

glavnog problema koji je trebalo rijeiti, nacionalnog suparnitva Fran-

cuske i Njemake, izblijedio je pred novom i veom prijetnjom koju je
Churchill opisao u svoj drugom slavnom govoru 1946. u Fultonu u Mis-
souriju. Tamo je rekao da se od Szczecina na Baltiku do Trsta na Jadranu
preko kontinenta spustila eljezna zavjesa'.2 Napori da se u novoj uniji
zatome drevna europska neprijateljstva precizno su se, dakle, usmjera-
vali na rjeavanje problema kojega vie nije bilo.

Zlatno doba meuvladinstva

Dok je svijet nakon bacanja prvih nuklearnih bombi na Japan u kolo-
vozu 1945. uranjao u nesiguran mir, vladalo je ope raspoloenje oprez-
nog optimizma izraenog nadasve u preporodu internacionalistikog
idealizma. Poraz sila Osovine traio je veu meunarodnu suradnju
nego ikad. Kako se vidi na slavnoj fotografiji iz veljae te godine snim-
ljenoj na Jalti, na kojoj Staljin sjedi kraj Winstona Churchila i umiru-
eg predsjednika Roosevelta, svjetskom politikom scenom dominirala
je 'Velika trojka' SSSR-a, SAD-a i Velike Britanije s Commonwealthom
- triju sila koje su imale vodeu ulogu u saveznikoj pobjedi. 3
Kraj Drugoga svjetskog rata pokazat e se kao dogaaj koji je odno-
sima meunarodne suradnje dao puno vie zamaha od Velikog rata 25
godina ranije. Upravo u tom razdoblju osnovane su mnoge meunarodne
institucije koje su trebale stvoriti okvir za poslijeratni svijet. Najista-
knutija su bili Ujedinjeni narodi, osnovani 1945. kao zamjena za Ligu
naroda (koja je formalno rasputena tek 1946.).
Prva Opa skuptina UN-a odrana je u Londonu u sijenju 1946.
pod predsjedavanjem belgijskog ministra vanjskih poslova Paul-Henrija
Spaaka. Na konferenciji Bretton Woods 1944. kao instrumenti posli-
jeratne financijske i ekonomske obnove osnovani su Meunarodni mo-

2 lako je Churchillov govor u Fultonu 5. oujka 1946. proslavio ovu frazu, izraz 'eljezna zav-
jesa' ve je ranije upotrijebljen puno puta, medu ostalim u esto objavljivanom lanku Josefa
Gbbelsa u Das Reich 25. veljae 1945., u kojemu je upozorio da bi njemaka predaja do-
vela do sovjetske okupacije veeg dijela Reicha i istone Europe i podijelila kontinent
eljeznom zavjesom enormnih dimenzija'. Sam Churchill u telegramu predsjedniku Truma-
nu 4. lipnja 1945. napisao je: 'S dubokim neodobravanjem vidim... podizanje eljezne zavjese
izmeu nas i svega na istoku.' Druga fraza poslana je u optjecaj govorom u Fultonu gdje je
Churchill zatraio nastavak 'posebnog odnosa britanskog Commonwealtha i carstva sa Sje-
dinjenim Dravama'.
3 Doprinos Velike Britanije i Commonwealtha vidi se u injenici da su do 1944. oruane sna-
ge Commonwealtha brojile 8,7 milijuna ljudi od ega je Velika Britanija dala 4,5 milijuna.
Za usporedbu, oruane snage SAD-a imale su 7,2 milijuna ljudi (Williams, Neville (1967),
Chronology of the Modern World 1736-1965)
 DVA PROPALA POKUAJA: 1945-1949 | 45

netarni fond i Svjetska banka. U listopadu 1947. kroz UN je neizravno

potpisan Opi sporazum o trgovini i tarifama (GATT), osmiljen radi
progresivne liberalizacije svjetske trgovine.
Sve te meuvladine strukture utemeljene su na suradnji suverenih
vlada. Kao i Ligi naroda prije njih, glavni su im pokreta uz vrstu podr-
ku Britanaca bile Sjedinjene Amerike Drave, ovoga puta bez moguno-
sti povlaenja u izolacionizam. SAD su vrsto odluile igrati sredinju
ulogu, to je simbolizirano injenicom da za razliku od Lige naroda, za
sjedite novih Ujedinjenih naroda nije odabrana neutralna vicarska. Sje-
dite je postavljeno u srce New Yorka (gdje e zgradu Ope skuptine
na East Riveru osmisliti Le Corbusier, najvei utopist medu arhitektima
1920-tih).
Postojao je, naravno, razlog jai od svih zbog kojega su SAD sma-
trale kako je nemogue ponoviti povlaenje u 'sjajnu izolaciju' iz 1920-tih.
Drugi svjetski rat donio je potpunu promjenu ravnotee snaga. Na po-
etku rata vodee zapadne europske nacije, sa svojim posjedima rasutima
po svim kontinentima, jo su uvijek politiki i vojno bile svjetske sile.
No kako se rat bliio kraju, nad svijetom su se izdigle dvije nove supersile
SAD i SSSR: jedna ve naoruana nuklearnim orujem, druga vrlo blizu
tome. Te su dvije sile predstavljale dvije politike ideologije u potenci-
jalno smrtonosnom sukobu. To je postalo najoitije na europskom
kontinentu koji se, daleko od sredita svjetske politike, pretvarao u obinu
arenu za puno vea neprijateljstva.
Ipak, jo se nije naziralo koliko e se Europa duboko podijeliti. Na
poetku je na moskovskoj konferenciji 1944. dogovoreno da Crvena
armija vei dio sredinje i istone Europe oslobodi od nacistike oku-
pacije i da to podruje nakon rata bude pod 'sovjetskom sferom utje-
caja'. Ali im su prestale borbe, nekoliko europskih prijeratnih demo-
kracija, ehoslovaka, Poljska, Maarska i Rumunjska, ponovno su
uspostavile demokratske viestranake vlasti. Samo su u Bugarskoj po-
litike namjere komunista pod sjenom sovjetske okupacije bile oitije.
Jugoslavija je zavrila pod jednopartijskom komunistikom vlau Jo-
sipa Broza Tita, tada jo Staljinova saveznika. Albanija je slijedila te
primjere i aktivno podravala pokuaj komunista da preuzmu vlasti u
Grkoj, to je u grkom graanskom ratu 1944-1945. jedva sprijeila
britanska vojna intervencija.
Prvi zadatak s kojim se suoio zapadni dio kontinenta i sve okupirane
drave koje su oslobodili zapadni saveznici, bilo je ponovno uspostav-
ljanje neovisnih institucija i izgradnja tamonjih ekonomija. I tamo se
u poetku inilo da ima razloga za optimizam, unato postojanja velikih
46 I VELIKA OBMANA

komunistikih partija u Italiji i Francuskoj. One su bile stalni podsjetnik

koliko bi se krhkima mogle pokazati ponovno roene demokracije
zapadne Europe ako ne uspije ekonomski oporavak.
Optimizam se prvo oitovao u povjerljivom dokumentu koji je bri-
tanskom Kabinetu u ljeto 1945. predao Arthur Salter, tada Churchillov
tajnik za vojvodstvo Lancaster u poslijeratnoj vladi. Njegov glavni cilj
bio je izvijestiti o stanju ekonomija 'osloboene Europe'.
Salterovi zakljuci bili su iznenaujui. Nakon proputovanja zapad-
nom Europom, izvijestio je da je 'materijalno unitenje puno manje, a
raspoloivi resursi za obnovu puno vei nego se moglo predvidjeti.'
Osim 'ogranienih podruja sukoba', uvidio je da su i francuska, nizo-
zemska, belgijska pa ak i njemaka industrijska infrastruktura ostale
iznenaujue netaknute. Openito, zapadna Europa imala je dovoljno
hrane, ugljena, luka i sirovina da zadovolji svoje osnovne potrebe. Naj-
ozbiljnija prepreka oporavku bio je slom sustava distribucije, posebno
veliko oteenje eljeznica. Salter je ustvrdio da bi se to moglo prebro-
diti samo upotrebom vika vojnih kamiona. 'Sve to treba osloboenoj
Europi,', zakljuio je, 'je napor na podruju ljudske snage i sirovina,
koji je malen u usporedbi s onim to je bilo potrebno za samu borbu.' 4
Tek to je Salter podnio svoj izvjetaj Churchilu, podrka biraa
njegovoj vladi poela je strmoglavo padati, zbog ega je u srpnju 1945.
Churchill napustio Kabinet. Pobjeda laburista s najradikalnijim soci-
jalistikim programom ikada iznesenim pred britanske birae bila je ivi
dokaz poslijeratnog idealistikog raspoloenja. Britancima je predstav-
ljena vizija novoga i boljeg svijeta koji se moe stvoriti meunarodnom
suradnjom, a na domaem planu jakim irenjem dravnog vlasnitva i
dravne kontrole. Cilj tog programa bio je izgraditi 'bolje, potenije i
uinkovitije drutvo.' Mir je trebalo 'planirati' isto kao pobjedu.
Nova britanska vlada pod vodstvom Clementa Attleeja poela je ra-
dikalno restrukturiranje britanske ekonomije, vodena vjerom u centrali-
zirano planiranje i nacionalizaciju. Bank of England mnoge bazne indu-
strije, ukljuujui industriju ugljena, elika, eljeza, eljeznice i javni
prijevoz, postale su drutveno vlasnitvo.
Jednako ambiciozan i vrlo slian program predstavljen je u Francus-
koj. Za njega je bio zaduen Salterov stari prijatelj Monnet. Kao lan
de Gaulleova Odbora nacionalnog osloboenja, 1943. je imenovan
'povjerenikom za naoruanje, opskrbu i obnovu'.5

4 Salter, The Slave Of The Lamp.

5 Preuzeto iz podataka koje je Monnet sam dao za Who's Who
 DVA PROPALA POKUAJA: 1945-1949 | 47

Kad je general de Gaulle 30. kolovoza 1944. osnovao francusku pri-

vremenu vladu u netom osloboenom Parizu, Monnet je bio pun ideja
kako obnoviti francusku ekonomiju.
Nakon Dana pobjede u svibnju 1945. shvatio je da e presudna biti
financijska pomo iz Amerike. Zato se na nekoliko mjeseci vratio u
Washington gdje je uinkovitim lobiranjem nagovorio ameriku vladu
na pozajmicu od 550 milijuna dolara. Koristan saveznik u tome bio
mu je mladi vaingtonski odvjetnik George W. Ball, koji e kasnije po-
stati jedan od Monnetovih najbliih i najkorisnijih suradnika. 6
Naoruan tom pomoi, Monnet se u studenome 1945. mogao vratiti
u Francusku na elo novoga Povjerenstva za plan osnovanog radi pro-
vedbe etverogodinjeg programa obnove i modernizacije. Kao i u Ve-
likoj Britaniji, 'Monnetov plan kako ga je zvao, temeljio se na dravnom
planiranju, kontroli i opoj nacionalizaciji zapoetoj na francuskoj
Centralnoj banci i eljeznici. Nakon to je de Gaulle u sijenju 1946.
odstupio s funkcije francuskog predsjednika, Monnet je postao vjero-
jatno najmoniji ovjek u Francuskoj. 7
Potpuno zaokupljene obnovom, vlade zapadne Europe prve dvije
godine nakon rata malo su razgovarale o uspostavi 'europskog jedinstva.
Izuzetak je bio plan koji su dogovorile nizozemska vlada u egzilu, Belgija
i Luksemburg, prema kojemu se trebao uspostaviti Beneluks, zajedniko
carinsko podruje triju drava. Ideju je nadahnuo Monettov pokuaj
uspostave britansko-francuske unije 1940. 8 i konano je potvrena 20.
listopada 1947.
U te dvije godine vizija stvaranja 'Sjedinjenih Europskih Drava ipak
je prodrla u novinske naslove i to iz dva neoekivana smjera. Jedan je
bio govor u Zrichu u rujnu 1946. koji je odrao Churchill, tada ve
bivi premijer, ali jo sklon uzburkavanju meunarodne scene. On je
iznio zapanjujue neobian prijedlog: osnivanje 'Vijea Europe'. Drugi,
ne puno razliit prijedlog, stigao je od SAD-a, drave koja e i sljedeih
nekoliko godina igrati kljunu ulogu u zagovaranju europskog politikog
ujedinjenja. injenica da je takvo to dolo od Amerike, djelomino je
bila rezultat meuratnog idealizma u kojemu je skupina amerikih
internacionalista 1920. osnovala Vijee za meunarodne odnose (CFR).
CFR je u razdoblju amerikog izolacionizma napredovao, to je bila
neobina posljedica povlaenja State Departmenta iz svjetskih pitanja.

6 Ball, George (1982), The Past Has Another Pattern.

7 Milward, A.S. (2002), The Rise and Fall Of A National Strategy.
8 Brombergers, op.cit.
48 | VELIKA OBMANA

Izolacionizam je doveo do ozbiljnog manjka kadrova i CFR je poeo

krpati rupe serijama dokumenata sa stavovima o glavnim dnevnim
vanjskopolitikim temama. Obilato financiran od Rockefeller fondacije
i industrijskih korporacija, proveo je detaljna ispitivanja 'mehanizama
za ekonomsko ujedinjenje Europe.' U taj je program ukljueno vie od
120 utjecajnih osoba, akademika, vodeih poslovnih ljudi, politiara i
dravnih slubenika iz cijele Rooseveltove administracije. Odrali su
362 sastanka i izdali ak 682 dokumenta.
Na tom je materijalu 1939. iznikao niz 'skupina za prouavanje rata
i mira' pa kad je Coudenhove Kalergi stigao u New York bjeei od Hi-
tlera, CFR mu je omoguio da ratne godine provede predajui 'Europ-
sko ujedinjenje' na njujorkom sveuilitu.
Europsko jedinstvo u Washingtonu je poetkom rata aktivno zago-
varao i Monnet. Osim to je dobio podrku vanih pripadnika ameri-
kog establishmenta Deana Achesona, Georgea Kennana i suca Felixa
Frankfurtera, Monnet se nekoliko puta sastao i sa samim predsjednikom
Rooseveltom.
Kako se mir pribliavao, a Washington poeo razmiljati kako poli-
tiki i ekonomski obnoviti Europu, 'Europejci' su uspijevali uvjeriti
etabliranu liberalnu struju da je rjeenje europskih poslijeratnih pro-
blema svojevrsno politiko ujedinjenje. Postojao je i vaan uvjet za to:
da SAD ne podrava daljnji europski kolonijalizam. 9 Europa je morala
nauiti ivjeti u svojim granicama.
To je postalo oito kad je 1946. jedan od CFR-ovih studijskih timo-
va pod vodstvom Davida Rockefellera i pravnika Charlesa M. Spoffor-
da izdao dokument 'Obnova Europe' koji je kruio u cijeloj amerikoj
administraciji. Nakon Coudenhoveova aktivnog lobiranja, senatori
William Fullbright i Elbert D. Thomas u oujku 1947. kroz oba su doma
Kongresa progurali rezoluciju kojom je 'Kongres podupro stvaranje Sje-
dinjenih Europskih Drava'.
Da bi dobili javnu podrku rezoluciji, lanovi CFR-a pokrenuli su
intenzivnu medijsku kampanju. Magazin Life, iji je izdava Henry Luce
bio jedan od vodeih lanova CFR-a, 17. oujka je objavio: 'Naa poli-
tika trebala bi biti pomaganje narodima Europe da se ujedine u fede-
raciju kako su to nae savezne drave uinile 1787.' Sumner Wells (CFR)
iz Washington Posta, tada u vlasnitvu jo jednog lana CFR-a Eurgena
Meyera, napisao je: 'Europa oajniki treba neki uinkoviti oblik poli-

9 Izuzetak tom uvjetu bio je kredit koji je Monnet dogovorio za francusku obnovu 1946.
(Ball, op. cit.)
 DVA PROPALA POKUAJA: 1945-1949 | 49

tike i ekonomske federacije'. Bostonski Christian Science Monitor, veliki

pristaa CFR-a, savjetovao je: 'SAD e Europi teko nametnuti federaciju,
ali mogla bi savjetovati... Mogla bi usmjeriti njene vodee i vladajue
politike prema izgradnji zajednikog gospodarstva kontinenta.' New
York Times, najutjecajnije CFR-ovo glasilo, 18. travnja objavio je uvodnik
u kojemu pie: 'Europa se mora federalizirati ili nestati'; dok je St Louis
Dispatch objavio da je to 'za Europu pitanje udruiti se ili umrijeti.' 10
Amerikoj podrci europskom ujedinjenju stvarni poticaj ipak je
dala sve loija meunarodna klima koja e Sjedinjene Amerike Drave
potpuno uvui u europsku arenu.

Marshallov plan: Prvi propali pokuaj

Okida amerikog zanimanja ponajprije je bio strah da komunisti ne
preuzmu Italiju i Francusku, gdje su nakratko postali pojedinano naj-
vee parlamentarne stranke. U korijenu njihova uspjeha bio je pore-
meaj u gospodarstvu uzrokovan otrom zimom 1946-1947. koji je
potkopao poetni poslijeratni optimizam o moguem oporavku gospo-
darstava zapadne Europe. Washington je poela muiti ozbiljna briga
zbog komunistikih ambicija u Europi.
Ironino, prva drava koja je upala u stvarnu ekonomsku krizu bila
je Velika Britanija, prenapregnuta svojim jo uvijek golemim vojnim
angamanom i naporima koje su njeni graani izdrali u est ratnih
godina. Veina tih napora financirala se velikim amerikim kreditima
pod ratnim programom 'Lend-Lease' vrijednim 48,5 milijardi dolara.
im je u kolovozu 1945. zavrio rat s Japanom, amerika vlada na-
glo je ukinula Lend-Lease. Utjecaj te odluke na britansku ekonomiju
John Maynard Keynes nazvao je 'financijskim Dunkirkom'. Sm Key-
nes, tada najugledniji ekonomist zapadnog svijeta, poslan je u Ameriku
na pregovore o zamjenskim sredstvima. U prosincu 1945. uspio je
osigurati kredit od 3,75 milijardi dolara od Amerike i jo 1,25 milijar-
di od Kanade. Ali uvjeti su bili strogi, trailo se da se teaj funte stavi
u slobodan odnos prema dolaru, to je ozbiljno ugroavalo britanske
posebne trgovinske odnose s kolonijama u Commonwealthu.
Prve godine nakon rata britanska negativna trgovinska bilanca sko-
ila je na golemih 298 milijuna funta (idue godine ponovno e narasti
na 443 milijuna). Situacija je postala tako teka da je te ledene zime
1946-1947. laburistika vlada bila prisiljena izvoziti ugljen da bi sma-

10 Jasper, William F. (1989) 'United States of Europe' u New Americana, 5 (8), 10. travnja
50 I VELIKA OBMANA

njila krizu platne bilance. Rezerve goriva u Velikoj Britaniji bile su isto-
vremeno toliko niske da su elektrane morale drastino smanjivati broj
proizvodnih sati ili se potpuno zatvarati. Tvornice koje su proizvodile
za izvoz morale su prestati raditi ili smanjiti proizvodnju. Za obine
graane oskudica je postala tea nego u ratu, a nestaica odjee i hrane
sada se proirila i na kruh.
Dok se financijska kriza pogoravala, vladin odbor je ve u srpnju
1946. izvijestio da e trokovi odravanja britanske zone u Njemakoj
u razdoblju 1946-1947. iznositi vie od 80 milijuna funta, 11 to si Ve-
lika Britanija nije mogla priutiti. Jedino rjeenje bilo je ekonomsko
integriranje okupiranih zona. Britanske i amerike vlasti ve su bile po-
ele obnovu njemake samouprave na osnovi Landera, njemakih re-
gionalnih jedinica iz vremena Weimarske republike. Sada su se sloili
da bi britanske i amerike zone trebalo spojiti i 1. sijenja 1947. stvo-
riti takozvanu 'bizonu u kojoj bi SAD snosio tri etvrtine trokova.12
Dodatno optereena trokovima vojnog i politikog angamana na
istonom Sredozemlju, Velika Britanija je 21. veljae 1947. obavijestila
Washington da vie nee moi davati financijsku pomo grkoj i turskoj
vladi (koju je davala povrh znaajnog vojnog angamana u Palestini, gdje
je britanski mandat sada ozbiljno ugroavala kampanja idovskih na-
cionalista i teroristikih skupina za osnivanje drave Izrael).
To je potaklo seriju kriznih sastanaka lanova Kongresa i dunosnika
State Departmenta. Njihov ishod bila je izjava Trumanova zamjenika
dravnog tajnika Deana Achesona kojom je afirmirana kasnije slavna
'teorija domina'. Suoen s mogunou da komunisti preuzmu vlast u
Grkoj i Turskoj, Acheson je objavio da je na kocki vie od tih drava.
Ako one padnu, komunizam bi se mogao proiriti juno na Iran pa mo-
da ak i u Indiju.
urno je napravljen paket podrke i Truman je u obraanju zajed-
nikoj sjednici oba doma Kongresa 12. oujka 1947. zatraio odobrenje
za 400 milijuna dolara vojne i gospodarske pomoi Grkoj i Turskoj.
'Politika SAD-a mora biti', rekao je, 'podrka slobodnim narodima koji
se opiru podjarmljivanju naoruanih manjina i vanjskim pritiscima.'
Time je ustanovio kasnije poznatu 'Trumanovu doktrinu' koja e na-
rednih 40 godina voditi ameriku diplomaciju.
To je obiljeilo i poetak amerike hladnoratovske vanjske politike,
u vrijeme kad je krhki dtente zapadnih saveznika i Sovjetskog Saveza

11 Otprilike dvije milijarde funta prema vrijednosti 2003.

12 Woodhouse, C.M. (1961), British Foreign Policy Since The Second World War.
 DVA PROPALA POKUAJA: 1945-1949 | 51

naoigled propadao. Dogaaji iz 1947. obiljeit e odluujui preokret

u odnosima komunistikog 'istoka i nekomunistikog 'zapada. Dok
su lokalne komunistike partije biljeile znaajne izborne rezultate u
Rumunjskoj, Maarskoj i ehoslovakoj, postajala je jasna Staljinova
namjera da pretvori drave centralne Europe u sovjetski imperij. U li-
stopadu je varavska konferencija trebala osnovati 'Kominform' (Ko-
munistiki informbiro), koji bi koordinirao aktivnosti svih europskih
komunistikih partija. Takozvani pregovori 'Velike trojke Amerike,
Sovjetskog Saveza i Velike Britanije o budunosti Njemake, nisu vodili
nigdje, i u prosincu 1947. nepovratno su propali zbog sovjetskih zahtje-
va da Njemaka plati goleme odtete.
Na takvoj podlozi Europe, koja se ubrzano polarizirala izmeu ko-
munista i zapadnih tabora, ameriki dravni tajnik George Marshall
organizirao je poetkom 1947. ekipu dunosnika pod vodstvom jednog
od svojih najbliih savjetnika, Georgea Kennana. Njegov zadatak bio
je razraditi ambicioznu novu strategiju gospodarske podrke za Europu.
Tri kljune figure koje je studija trebala spojiti bili su lanovi CFR-a Dean
Acheson, Will Clayton i George Kennan. 13 Kennan i Clayton vodili su
posebno duge konzultacije sa ovjekom sada zaduenim za francusku eko-
nomiju, svojim vaingtonskim prijateljem iz ratnih dana Jeanom Mon-
netom. 14 Iz njihovih zajednikih napora proizaao je Program europ-
skog oporavka poznatiji kao 'Marshallov plan'. Dana 5. lipnja 1947. u
govoru na Sveuilitu Harvard najavio ga je sam Marshall. U tom je
trenutku najvanije bilo izbjei dojam da Amerika diktira europsku
politiku pa je Marshall ponudu pomoi zavio u slijedee izraze:

'Ve je oito da prije negoli amerika vlada bude mogla nastaviti bilo kakav
daljnji napor da olaka situaciju i pomogne pokretanje europskog svijeta na
putu oporavka, mora postojati dogovor izmeu europskih zemalja o zahtjevima
koja ova situacija postavlja i ulozi koju e same te drave preuzeti, kako bi
bilo koja akcija koju ova vlada moe poduzeti imala pravi uinak. Za ovu vladu
ne bi bilo zgodno ni prikladno da se jednostrano prihvati osmiljavanja progra-
ma koji bi gospodarski podigao Europu na noge. To je posao Europljana. Mislim
da inicijativa mora doi iz Europe. Uloga ove zemlje trebala bi se sastojati u pri-
jateljskoj pomoi u osmiljanju europskog programa i kasnijoj podrci tom
programu u onoj mjeri u kojoj bi nam bilo praktino. Program treba biti za-
jedniki, dogovoren medu brojnim, ako ne ve svim europskim narodima.' 1 5

13 Bundy, William P., www.foreignaffairs.org/generalInfo/history.html

14 Brombergers, op. cit.
15 www.marshallfoundation.org/about_gcm/marshall_plan.htm
52 I VELIKA OBMANA

Kao odgovor na Marshallovo oitovanje, 16 europskih nacija dogo-

vorilo je sudjelovanje na konferenciji u Parizu 12. srpnja 1947. radi
osnivanja grupe poznate kao Odbor za europsku ekonomsku suradnju
(Committee for European Economic Co-operation, CEEC). Predsjednik
CEEC-a bio je britanski dravni slubenik Oliver Franks, ali kljuna fi-
gura bio je njegov potpredsjednik Jean Monnet. Monnetu su pomagali
zamjenik Robert Marjolin i bivi vaingtonski odvjetnik George Ball,
koji je u kolovozu doao u Pariz raditi za Monneta i savjetovati kako
CEEC-ovo vienje ekonomske pomoi najbolje predstaviti Washing-
tonu. 16 Rezultat njihova rada bio je izvjetaj od 12. prosinca u kojemu
stoji da bi u 16 drava za pokrivanje razdoblja 1948-1951 trebalo 19,1
milijardi dolara. Sedam dana kasnije, nakon zatraene pomoi za Fran-
cusku, Italiju i Austriju, predsjednik Truman u Kongres upuuje svoj
'Prijedlog zakona o europskom oporavku' u kojemu za sljedee etiri
godine trai 17 milijardi dolara.
Marshallov plan openito se smatrao altruistikim potezom SAD-a
kojim se osiromaenim zapadnim saveznicima htjelo pomoi u trenut-
ku potrebe. U pozadini su ipak bili snani trgovinski interesi. Europa
je predstavljala 'ogromno trite od nekoliko stotina milijuna osoba'
iji gubitak si Amerika nije mogla priutiti. 17 Ekonomska podrka Eu-
ropi tako je predstavljala priliku za amerike proizvoae i trgovce koji
su oajniki traili kupce nakon to se splasnule ratne narudbe. Poput
ranijih Trumanovih paketa za Grku i Tursku, ponuena pomo ni u
kojem sluaju nije bila iskljuivo financijska. Ukljuivala je ito, stro-
jeve i vozila proizvedena u Americi.
Osim toga, amerike tvrtke prepoznale su priliku da kupe vrijednu
europsku imovinu za izuzetno niske cijene i taj je vid intervencije pose-
bno uznemirio de Gaullea. Europska ekonomska slabost omoguila je
amerikoj vladi da vri pritisak na europske vlade da usvoje 'liberalnije'
trgovinske propise i time olaka put amerikom izvozu.
Jo znaajniji element Marshallova plana, bila je otpoetka ukljue-
na jaka politika komponenta. Unato njegovom prividnom 'hands
off pristupu, uvjeti koji su se nametali zemljama primateljicama bili su
namjerno osmiljeni kao promocija federalne Europe, tvorevine koja je
za State Department do tada postala Sveti Gral. U jednom trenutku,
ponajvie zahvaljujui uinkovitom lobiranju potpredsjednika CEEC-a

16 Ball, op. cit.

17 Brugmans, dr Henri (1948), Fundamentals Of European Federalism, autor uvoda Lord
Layton.
 DVA PROPALA POKUAJA: 1945-1949 | 53

Monneta, SAD su postale najea integracionistika snaga u poslijerat-

noj Europi.18
im je Marshallov plan najavljen, s posebnim je uzbuenjem po-
zdravljen u mnogim skupinama koje su od Churchillova govora u Z-
richu u rujnu 1946. propovijedale europsko politiko i ekonomsko
ujedinjenje. U Velikoj Britaniji, Churchill je 14. svibnja 1947. u Albert
Hallu inicirao svoj svestranaki Pokret ujedinjene Europe, sa svojim
zetom, parlamentarnim zastupnikom Duncanom Sandysom kao pred-
sjednikom pokreta i odborom koji je ukljuivao dva lana laburisti-
kog kabineta te nekoliko buduih ministara u konzervativnoj vladi, meu
njima i Macmillana. Churchill je ponovio svoj poziv za 'Sjedinjene Eu-
ropske Drave' kojima bi SAD, SSSR i Velika Britanija mogle biti spon-
zori te zagovarao je ponovno ukljuivanje Njemake u zapadni svijet.
Slina udruenja osnovana su u Francuskoj i Njemakoj. Europska
unija federalista osnovana je pod predsjedanjem vodeeg nizozemskog
socijalista i pacifista Dr. Henrija Brugmansa. Njen cilj bio je okupiti
skupine u Velikoj Britaniji, Belgiji, Francuskoj, Italiji, Luksemburgu,
Nizozemskoj i vicarskoj pod okriljem novog Odbora za meunarodnu
koordinaciju Pokreta za ujedinjenje Europe.
Kad je Marshall u lipnju najavio svoj plan, u zapadnoj Europi brzo
je organizirana podrka. Meu najaktivnijima u toj operaciji bilo je ne-
koliko osoba koje su jo u ratnom egzilu u Londonu oduevljeno podra-
vale ujedinjenje. Meu njima su bili Paul van Zeeland, vie puta ime-
novan belgijskim premijerom, i Joseph Retinger, poljski iseljenik koji je
poetkom 1947. osnovao Neovisnu ligu za ekonomsku suradnju (In-
dependent League for Economic Co-operation, ELEC). U oujku 1947.
ELEC-ovi voe na elu s Van Zeelandom ve su se sastali u New Yorku
kako bi razgovarali o tjenjim vezama s SAD-om i ukljuili se u promo-
ciju Marshallova plana. Memorandum kojim se podrava Marshallov
plan ELEC je odobrio 30. lipnja 1947. u Parizu i poslao ga svim eu-
ropskim vladama.
Drugi istaknuti zagovaratelj plana bio je Brugmans, koji je obraa-
jui se konferenciji svoje Unije u kolovozu 1947. nakon osvrta na Mar-
shallov plan rekao:
'Vie nego ikada uvjereni smo da s pravom propovijedamo nunost potpune
Europske unije. A l i . . . sramota je da je Europa morala ekati zapovijed s dru-

18 Aldrich, Richard L. (2001), The Hidden Hand - Britain, America an Cold War Secret Intel-
ligence.
54 I VELIKA OBMANA

ge strane Atlantika prije nego je shvatila u emu je njena vlastita dunost i

interes.' 1 9

U nekoliko mjeseci nakon to je odran, Brugmanov govor kruio

je meu 'europskim federalistima' dopunjen spomenom tri dogaaja iz
1947. koji su 'odredili meunarodni ivot: Marshallova plana, sloma
Konferencije Velike trojke i osnivanja "Kominforma".
Citirajui Proudhonov stav iz 1866. da je za 'okonanje nepopra-
vljive zloporabe suvereniteta' vie od svega potrebno 'razmontiranje
suvereniteta', Brugmans je pozvao na uspostavu 'nadnacionalnih' vlasti.
One bi upravljale hidro-elektrinom energijom s Alpa, europskim su-
stavom eljeznica i 'prvim nukleusom neovisne europske uprave za ugljen
i teku industriju'. Taj poziv odjekivao je u uvodu britanskog izdanja
Burgmansova govora koji je priredio prijatelj Arthura Saltera Lord Lay-
ton. On je napisao da se cijela zapadna Europa zapravo moe smatrati
zajednikom, visoko meuovisnom industrijskom jedinicom', glasno
zagovarajui nadnacionalnu kontrolu.
Unato organiziranoj podrci iz Europe i jakom lobiranju u Wa-
shingtonu, ameriki Kongres ostao je neprijateljski raspoloen prema
Marshallovu prijedlogu. No vjetrulja se ponovno okrenula pod pritiskom
dogaaja izvana. U veljai 1948. 'praki udar' uspostavio je potpunu
vlast komunista nad ehoslovakom. Taj dogaaj imao je duboke
uinke na cijeli zapadni svijet, dajui potvrdu Achesonovoj 'teoriji do-
mina. Otpor Marshallovu planu u Kongresu konano se sruio i 13.
oujka podrao ga je Senat, a 2. travnja Predstavniki dom i to golemom
veinom od 329 prema 74 glasa. Unato tome, Kongres je odbio ispi-
sati bjanko ek. Pomo je ograniena na 5,3 milijarde dolara za godinu
dana, a na kraju godine se za daljnje financiranje trebalo traiti novo odo-
brenje.
Prointegracionistiki lobisti na obje strane Atlantika nauili su va-
nu lekciju: retorika o zatiti zapadne Europe od komunistike prijetnje
vjerojatno je bila najuinkovitiji nain oblikovanja amerikog miljenja.
John McCloy koji e uskoro postati ameriki visoki povjerenik za
Njemaku (kasnije predsjednik CFR-a od 1953. do 1970.) priznao je:
'jedan od naina da se osigura zamijeenost nekog stava je da ga se
iznese u kontekstu otpora irenju komunizma.' 20 Francuzi su takoer
uvidjeli velike prednosti komunistike prijetnje. Mendes-France ko-

19 Brugmans, op. cit.

20 Citirano kod Jaspera, op. cit.
 DVA PROPALA POKUAJA: 1945-1949 | 55

mentirao je: 'Komunisti nam ine veliku uslugu. Budui da smo pred
"komunistikom prijetnjom", Amerikanci se strano trude da nam po-
mognu. Moramo ouvati taj nezamjenjivi komunistiki bauk'. 21
Kao glavni instrument promocije svoje nove politike prema europ-
skoj integraciji Washington je odabrao novu organizaciju, osnovanu
16. travnja 1948. radi nadzora distribucije novca iz Marshallova plana.
Bila je to Organizacija za europsku ekonomsku suradnju (Organisation of
Europen Economic Cooperation, OEEC). Francuska vlada se pod jakim
Monnetovim utjecajem pobrinula dodati OEEC-u izvrno vijee s nad-
nacionalnim ovlastima i stalnim tajnitvom. Odani integracionist Paul-
Henri Spaak, sada ponovno belgijski premijer, imenovan je glavnim di-
rektorom. Tome se estoko usprotivio britanski ministar vanjskih po-
slova Ernest Bevin, uz podrku vedske i vicarske koje su takoer
imale ozbiljnih rezervi prema 'politikoj' komponenti plana.
OEEC je vlastitim naporom ostao strogo meuvladina institucija
pod kontrolom 'Vijea ministara' koje je odluke donosilo konsenzusom.
Monnetova presuda nije mogla biti otrija: 'OEEC je nita: to je samo
razvodnjeni britanski pristup Europi - razgovor, konzultacije, akcija
samo ako postoji konsenzus. To nije nain da se stvori Europa.'22 Prvi
ozbiljan pokuaj uspostave sveobuhvatne nadnacionalne europske
organizacije propao je.

Vijee Europe: Drugi propali pokuaj

Nakon sloma pregovora Velike trojke o budunosti Njemake, 1948.
godine izgledalo je da se odnosi 'istoka i 'zapada' Europe pogoravaju iz
mjeseca u mjesec. Manje od mjesec dana nakon prakog udara, Velika Bri-
tanija, Francuska i tri zemlje 'Beneluxa' u Bruxellesu su 17. oujka pot-
pisale sporazum o uzajamnoj obrani. Tri mjeseca kasnije, u lipnju, velike
sile e zbog Berlina utonuti u svoju najozbiljniju krizu nakon rata.
Drugi vaan dogaaj prije izbijanja krize zbio se u kampanji za eu-
ropsko politiko ujedinjenje. U oujku 1948. Brugmans i njegova
Europska unija federalista organizirali su u Haagu veliki 'Europski kon-
gres' kojim je na njihovo zadovoljstvo predsjedavao Winston Chur-
chill. Medu 800 prisutnih delegata bilo je i nekoliko bivih i buduih
premijera, ukljuujui Alcidea de Gasperija iz Italije, Roberta Schuma-
na iz Francuske i Harolda Macmillana iz Velike Britanije; 29 bivih

21 Galtier-Bossirer, J. (1950), Mon journal dans la grande pagaie (Pariz), p. 187. Citirano kod:
Werth, op. cit.
22 Ball, op. cit.
56 I VELIKA OBMANA

ministara vanjskih poslova; ak i delegacija iz zapadne Njemake predvo-

ena Konradom Adenauerom koji e uskoro postati njen prvi kancelar.23
Preuzimajui Churchillov prijedlog iz Zricha, Kongres je pozvao
na stvaranje Vijea Europe koje bi razradilo planove za politiko i eko-
nomsko ujedinjenje Europe. Kongres je bio prevelik i preslabo organi-
ziran da bi donio ijednu vrstu odluku o sastavu takvoga Vijea pa nije
usvojen nijedan slubeni prijedlog. Jedna stvar je ipak dogovorena: da
se mora osnovati Europski pokret koji e na meunarodnoj razini ko-
ordinirati razliite skupine promotora ujedinjenja Europe, sa zadat-
kom da 'konkretnom praktinom akcijom u politikoj i ekonomskoj
sferi slomi nacionalni suverenitet.' 24
Ta odluka neizravno je pokrenula jednu od najzanimljivijih epizo-
da u povijesti pokreta europskog ujedinjenja. Malo nakon Haakog
kongresa, dvojica najaktivnijih lobista za ujedinjenje, Josef Retinger i
Churchillov zet Duncan Sandys, otili su u Ameriku lobirati za podrku
svojoj kampanji za europsko ujedinjenje. Tamo su sreli dvije kljune
figure, Williama J. 'Divljeg Billa' Donovana, osnivaa CIA-e 1947. i
njegova kolegu Allena Dullesa, koji e kasnije za mandata predsjednika
Eisenhowera postati ef CIA-e (i iji je brat John Foster Dulles bio
Eisenhowerov dravni tajnik). Ta su se dvojica vrlo visoko pozicionirana
pripadnika amerike obavjetajne zajednice nedavno pridruila podrci
Coudenhoveovim namjerama da osnuje Odbor za slobodnu i ujedinje-
nu Europu. Ali rezultat sastanaka sa Sandysom i Retingerom bilo je
grubo odbacivanje Coudenhovea, uvjerenog da bi samo on trebao voditi
pokret ujedinjenja.
Osnovana je nova organizacija, Ameriki odbor za ujedinjenu Eu-
ropu (ACUE).
Otada nadalje, kako pokazuju novija akademska istraivanja,25 ACUE
je koriten kao kanal za tajno financiranje CIA-e. Novac je za promovi-
ranje opsesije State Departmenta ujedinjenom Europom uveavan
doprinosima privatnih fondacija poput Fondacije Ford i Rockfeller
Instituta, sve u 'liberalnoj uroti' kako ju je nazvao jedan povjesniar.26
U narednih nekoliko godina, financiranje iz ACUE-a tajno je usm-
jereno na cijeli niz pojedinaca i organizacija koje su radile na europ-

23 Horne, Macmillan 1894-1856, op. cit.

24 Boothby, Lord (1978), Boothby - Recollections Of A Rebel.
25 C f . Joshua Paul sa Sveuita Georgetown, Washington, kako je objavljeno u Daily Telegra-
phu, 19. rujna 2000., I Richard Aldrich, The Hidden Hand, op. cit.
26 Vidi Coleman, Peter (1989), The Liberal Conspiracy: The Congress For Cultural Freedom
And The Struggle For The Mind Of Europe
 DVA PROPALA POKUAJA: 1945-1949 | 57

skom ujedinjenju, od politiara poput Paul-Henrija Spaaka i sindikata

do tako utjecajnih britanskih asopisa kakvi su bili The Economist
Lorda Laytona i intelektualni mjesenik Encounter. Ipak, najvei pri-
matelj novca iz ACUE-a bi je Europski pokret. Izmeu 1949. i 1960.
gotovo se u potpunosti odravao na etiri milijuna CIA-inih dolara, a
ti su iznosi s polovice narasli na dvije treine prihoda Pokreta.27
Dok su u Washingtonu tajno zapoinjali spomenuti pregovori, oi
svijeta u lipnju 1948. naglo su se usredotoile na najozbiljniju meu-
narodnu krizu od poetka hladnoga rata. U sijenju 1948. britanske i
amerike vlasti u Njemakoj ustvrdile su da se zapadna Njemaka mo-
ra poeti kretati prema samostalnoj vlasti, za poetak utemeljenoj na
ekonomskom vijeu osnovanim u njihovoj bizoni i pod njemakim
vodstvom, sa drugom komorom koja bi se sastojala od predstavnika
Lndera.
Da bi se udovoljilo francuskim prigovorima takvom potezu, u Lon-
donu je sazvana konferencija est drava na koju su doli predstavnici
tri okupacijske sile i drava Beneluxa. Dana 7. lipnja dogovoren je pri-
jedlog politikog razvoja zapadne Njemake na federalnom sustavu na
naelu Lndera i s zajednikom valutom Deutschmarkom. Na inzistira-
nje Francuza, dogovoreno je i da se uspostavi Meunarodna rurska vlast
koja e kontrolirati industrije ugljena i elika u Ruhru.
Krizu je izazvala odluka tri saveznike sile da uvedu Deutschmarku
u zapadni Berlin. U vrijeme prije Zida pristup razliitim zonama nije
bio ogranien. U strahu da e se nova valuta uskoro poeti koristiti u
cijelome gradu i svjesne da kontrola valute omoguava ekonomsku kon-
trolu,28 sovjetske vlasti postavile su blokade i odsjekle cestovni i elje-
zniki pristup trima zapadnim zonama. Katastrofu za milijune zapadnih
Berlinaca sprijeili su zapadni saveznici koji su gotovo godinu dana
odravali stanovnitvo grada na ivotu prevozei zrakom goleme koliine
hrane, goriva i drugih vitalnih roba u akciji koja e ostati upamena kao
Berlinski zrani most.
Prva 'berlinska kriza potvrdila je koliko je sovjetska prijetnja u srcu
Europe postala ozbiljna i pokrenula je pregovore o sveobuhvatnom rje-
enju pitanja sigurnosti zapadne Europe. ak je i francuska vlada pri-

27 Novac iz ACUE-a koristio se i za niz drugih ciljeva u Europi, ukljuujui financiranje anti-
komunistikih stranaka. Godine 1948., primjerice, CIA je platila 10 milijuna za podrku
talijanskoj izbornoj kampanji Alcidea de Gasperija, vrstog zagovornika europskog ujedi-
njenja. Cilj tog znaajnog doprinosa bilo je izbjegavanje talijanskog graanskog rata u
kojemu su komunisti mogli prevladati.
28 To je bila lekcija koju su zagovaratelji 'jedinstvene valute' brzo nauili.
58 I VELIKA OBMANA

znala da Sovjeti predstavljaju veu prijetnju oporavku nego Njemaka

i pojaala je pritisak za jaim amerikim ukljuivanjem u obranu Europe.
To e dovesti do utemeljenja Sjevernoatlantskog pakta u Washingtonu
4. travnja 1949. kojim su SAD, Kanada, Velika Britanija, Francuska,
Italija, zemlje Beneluxa i etiri druge zapadnoeuropske nacije (Norve-
ka, Danska, Portugal i Island) stupile u ujedinjenu vojnu organizaciju
za obranu nekomunistike Europe.
Organizacija koja je proizila iz toga, NATO (North Atlantic Treaty
Organisation) sa sjeditem u Bruxellesu, jamit e mir Europi u tijekom
sljedeih 40 godina. Uspjeno osnivanje NATO-a nadmailo je svaki
trijumf meuvladinstva: neovisne nacije surauju na nain koji ne uma-
njuje njihov suverenitet.
Dok su trajali pregovori za NATO, aktivno su poduzimani i koraci
za uspostavljanje Vijea Europe, na to su drave bile pozvane s kon-
ferencije u Haagu. To je bio prvi put od 1920-tih da je prijedlog razli-
itih europskih federalistikih skupina preuzet na razini vlada, kada su
u sijenju 1949. Francuska, Velika Britanija i zemlje Beneluxa zajedno
s Danskom, Irskom, Italijom, Norvekom i vicarskom poele prego-
vore o obliku budueg Vijea Europe.
Ernest Bevin i britanska vlada bili su krajnje skeptini prema njegovu
opem cilju pa su rasprave vodili Francuzi uz pomo Europskog pokreta
i diskretno pozadinsko ohrabrenje Monnetova starog prijatelja Deana
Achesona. I sam arki integracionist, Acheson je 7. sijenja zamijenio
Marshalla na mjestu amerikog dravnog tajnika. Velika Britanija poku-
avala je razvodniti prijedloge zalaui se za stalnu konferenciju mini-
stara vanjskih poslova. Da bi se ohrabrilo britansko sudjelovanje, koje
Washington nije smatrao bitnim, postignut je sporazum. Vijee e podi-
jeliti svoju ulogu: jedan dio bit e Odbor ministara koji e se sastajati
iza zatvorenih vrata, a drugi Savjetodavna skuptina sastavljena uglav-
nom od lanova nacionalnih parlamenata koji e se sastajati javno.
Statut Vijea potpisan je 5. svibnja 1949. u Londonu. Potpisalo ga
je deset vlada: Velika Britanija, Francuska, Belgija, Nizozemska, Luk-
semburg, Italija, Irska, Danska, Norveka i vedska. Istoga mjeseca for-
malno je osnovan Europski pokret. Njegovi predsjednici postali su
Duncan Sandys i Leon Jouhaux iz Francuske; Josef Retinger imenovan
je glavnim tajnikom. 29

29 CIA je Retingeru dala novac i za osnivanje organizacije poznate kao Bilderberg grupa, na-
zvane po nizozemskom hotelu u kojem se prvi put sastala u svibnju 1954. Cilj te organi-
zacije i danas je odravanje redovitih sastanaka vodeih politiara, poslovnih ljudi i pravnika
kako bi se jaale veze Amerike i zapadne Europe. Sastanci se namjerno odravaju u tajnosti.
 DVA PROPALA POKUAJA: 1945-1949 | 59

Prva sjednica Vijea poela je u Strasbourgu 10. kolovoza 1949. Na

njoj su bili vodei politiari iz svih zemalja lanica, ukljuujui elnike
britanske i drugih vlada. Neupitna zvijezda bio je pompozno doekani
Churchill, koji je ushienoj gomili od 50 tisua ljudi okupljenih na
strasburkom glavnom trgu odrao nezaboravni govor (rekao je svom
kolegi delegatu Haroldu Macmillanu kako se 'zabavljao bolje nego go-
dinama i godinama'). 30
Prvi predsjednik Vijea bio je Spaak, koji je nakon poraza na izborima
samo tjedan dana prije prve sjednice dao ostavku na mjesto belgijskog
premijera. Spaak je preuzeo predsjedavanje serijom rasprava o daljnjem
radu Vijea na ujedinjenju, 31 s jedne strane spreman promovirati ujedi-
njenje, ali s druge strane zabrinut da ne izgubi dodir s Britancima. Uz
izuzetak Richarda Mackaya, laburistikog parlamentarnog zastupnika
rodom iz Australije, nijedan britanski delegat nije zagovarao britanski
ulazak u Federalnu Europu. 32
Na drugoj sjednici 'federalisti' su pokrenuli 'veliku ofenzivu' traei
uspostavu nadnacionalnih vlasti u 'kljunim sektorima obrane, ljudskih
prava, ugljena, elika i energetike. Jasne podjele poele su se javljati tek
u raspravama, uz uporno protivljenje ujedinjenju britanskih i skandi-
navskih delegata. Macmillan, tada jedan od delegata Konzervativne
stranke, objasnio je da je britanski stav nadasve 'pitanje temperamenta',
vee sklonosti empirijskom radu na praktinim problemima nego po-
stavljanju 'opih naela' koja se onda primjenjuju na praktina pitan-
ja. Britanci su zauzeli stav da oni koji ele ii putem federalizma trebaju
to uiniti, ali da ih oni nemaju namjeru slijediti. U tom trenutku Spaak
poinje nametati ideju 'male Europe' koja poprima oblik obuhvaajui
Francusku, Njemaku, Italiju i zemlje Beneluxa. 33
Do tree sjednice ujesen 1951,. kada su konzervativci naslijedili
laburiste na vlasti, a Churchilla zamijenio Attlee, bilo je nade da bi nje-

- Meu onima koji su sudjelovali na prvom sastanku kao gosti nizozemskog princa Bern-
harda bili su vodei europski politiari, a iz SAD-a David Rockefeller iz CFR-a i George
Ball. Mnogi od lanova Bilderberg grupe igrali su aktivnu ulogu u povijesti europskog
ujedinjenja u desteljeima koja su uslijedila. Utjecaj Bilderberg grupe postat e sredite
popularnih teorija zavjere, ali grupa kao takva nije igrala izravnu ulogu nigdje u integracij-
skom procesu koji je poeo Monnetovim 'Schumanovim planom' 1950., etiri godine
prije nego je sazvan prvi sastanak u Bilderbergu.
30 Horne, Alistair (1988), Macmillan 1894-1956.
31 Urwin, Derek W. (1995), The Community Of Europe - A History Of European Integration
Since 1945 (drugo izdanje).
32 Spaak, op. cit.. Vidi: Aldrich, op. cit.. Mackayeve aktivnosti obilato je financirao ACUE uz
odobrenje CIA-e.
33 Spaak, op. cit., pp. 211-212.
60 I VELIKA OBMANA

gova stranka mogla postati vie 'proeuropska. Ali kad su doli na vlast,
konzervativci nisu pokazali nita vei entuzijazam prema ujedinjenju
od svojih prethodnika. Vijesti je objavio Sir David Maxwell-Fyfe (koji
e kasnije postati Lord Kilmuir). Churchillova vlada bila je spremna
dati prijateljsku podrku pokretu za ujedinjenje Europe, ali nije bilo
govora o tome da Velika Britanija zaigra ikakvu aktivnu ulogu njemu.
Spaak je konano zakljuio da Vijee nikada nee biti nita vie od pri-
aonice i shvatio da se 'moramo snai s britanskom podrkom ili bez nje
ako elimo napredovati.' Dao je ostavku na mjesto predsjednika 11.
prosinca 1951., do tada ve dijelei Monnetovo miljenje da Britanija
nee razmatrati pridruivanje sve dok se ne stvori ujedinjena Europa.34
No ve se poduzimao trei pokuaj davanja Europi nadnacionalne
vlasti i taj je bio uspjean.

34 Spaak, op. cit., pp. 219-220 I p. 225.

 'Gotovo mistina zamisao':
1950-1951
'Ne samo dio prikladne mainerije. To je revolucionarna i gotovo misti-
na zamisao.'
Harold Macmillan o Monnetovu 'Schumanovom planu' 1

Tijekom kasnih 1940-tih jedan se ovjek vie ili manje klonio neuspjelih
pokuaja uspostavljanja 'vlade za Europu'. Monnet je tada privodio
kraju provedbu svoga etverogodinjeg plana 'modernizacije' Francu-
ske. Ali, kako e se dva desetljea kasnije prisjetiti u svojim memoarima,
s rezigniranom je povuenou svjedoio uzastopnim neuspjesima
OEEC-a i Vijea Europe, potpuno siguran da nijedna od tih organiza-
cija nee nikada

'moi dati konkretan izraz europskom jedinstvu. Medu tim golemim gru-
pacijama drava, zajedniki interes bio je previe neraspoznatljiv, a zajednike
discipline preslabe. Trebalo je poeti s neim praktinijim i ambicioznijim.
Nacionalni suverenitet trebalo je izazvati hrabrije i na uem podruju.' 2

Ako je Monnet bio siguran da je za eljeni cilj trebalo napraviti

neto puno 'praktinije i ambicioznije', dogaaji kasnog proljea 1950.
spleli su se upravo tu prigodu koju je traio.
Tijekom 1949. zapadna Njemaka konano je uspostavila svoju
vlast pod kancelarskim vodstvom Konrada Adenauera. Prema Temelj-
nom zakonu usvojenom 8. svibnja 1949. nova Federalna Demokratska
Republika ili FDR zasnivala se na federaciji jedanaest visoko decentrali-

1 Horne, op. c i t .
2 Monnet, op. c i t .
62 I VELIKA OBMANA

ziranih (zemaljskih Land) vlada koje su na britansko inzistiranje zadr-

ale znaajne ovlasti, a jamio ih je ustavni sud. U kljunim stvarima
federalna vlada u Bonnu nije mogla postupati bez odobrenja Lndera.
Svi meunarodni sporazumi trebali su se ratificirati u Lnderima kroz
njihovu zakonodavnu skuptinu Bundesrat. Najvei i najjai Land Ba-
varska glasovao je protiv novog ustava, jer on nije davao jo i vee ovlasti
Lnderima. Nekoliko desetljea kasnije ta e struktura u povijesti Eu-
ropske unije odigrati ulogu koju nitko nije mogao predvidjeti.
U to vrijeme, nova Njemaka pod vodstvom Ludwiga Erharda ve
je pokazivala znakove zadivljujueg ekonomskog oporavka. To je otvo-
rilo pitanje kako asimilirati novu naciju u zapadnoeuropsku zajednicu.
Na Vijeu Europe u kolovozu 1949. Churchill je mnoge delegate oki-
rao prijedlogom da se Njemakoj prui najtoplija dobrodolica. Dvije
zapadne okupacijske sile SAD i Velika Britanija htjele su da Njemaka
to prije nastavi put punog ekonomskog i nacionalnog oporavka. To je,
meutim, izazvalo teki sukob s Francuskom, koja je i dalje htjela nad-
zirati njemaku ekonomiju, strahujui da bi Njemaka ponovo mogla
postati prejak politiki i ekonomski suparnik.
Svaa se povela oko starog kamena smutnje, industrije ugljena i e-
lika u Ruhru, srca njemake ekonomije i biveg arsenala njene vojne
mainerije. Francuska je 1948. zatraila uspostavu Meunarodne rurske
uprave koja bi francuskim dunosnicima omoguila kontrolu njemake
proizvodnje ugljena i elika i pobrinula se da znaajan dio te proizvodnje
zavri u obnovi Francuske. Bio je to zanimljiv odjek francuske politike
kakva se bila provodila nakon Prvoga svjetskog rata. Nova Zapadna Nje-
maka se, naravno, ogoreno protivila takvoj vlasti, a istog su raspolo-
enja bile okupacijske sile Amerike i Britanija.
Spor je bez ikakvog rjeenja trajao vie od dvije godine. Ameriki
dravni tajnik Dean Acheson u proljee 1950. konano je izgubio strplje-
nje. Francuskoj je dao uvjet koji se kasnije pretvorio u ultimatum. U
Parizu e se 11. svibnja odrati ministarski sastanak i ako Francuska ne
ponudi zadovoljavajue rjeenje, SAD e ga nametnuti svim stranama.
To je Monnetu donijelo priliku koju je ekao. Godinama je sanjao
o gradnji 'Sjedinjenih Europskih Drava' koja bi poela integriranjem
industrija ugljena i elika i uspostavom nadnacionalne vlasti da upravlja
tim industrijama. Tu su ideju 1920. prvi iznijeli Coudenhove i Lou-
cheur, a Mayrisch ju je 1926. djelomino i proveo. Monnet je ideju 1941.
iznio Spaaku i 1943. u svom Alirskom memorandumu. Ali nije imao
na umu da se pod nadnacionalnu vlast stave samo francuska i njemaka
ve industrije ugljena i elika drugih zapadnoeuropskih zemalja: slino
 'GOTOVO MISTINA ZAMISAO': 1950-1951 | 63

planu kontrole saveznikog brodskog prijevoza koji je Salter iznio na

veeri 1917. godine.
Dok je pisao svoj prijedlog, Monnet se oito muio s pitanjem
koliko smije otkriti svoj pravi cilj. Napisao je devet nacrta prije nego je
dovrio konanu verziju. U prvom nacrtu, ujedinjenje industrija uglje-
na i elika tretira se kao 'prvi korak prema francusko-njemakoj uniji'.
U drugom nacrtu to isto bio je 'prvi korak prema francusko-njemakoj
uniji i europskoj federaciji.' Do petog nacrta ista stvar se promijenila u
'Europu (koja) se mora organizirati na federalnoj osnovi. Francusko-
njemaka unija u tome je kljuni element.' Sedmi nacrt zahtijevao je
da se 'Europa organizira na federalnoj osnovi.' Ali do konane verzije
skoro sve je nestalo. Sve to si je Monnet dopustio bilo je da je ujedin-
jene industrije nazvao 'prvim korakom prema europskoj federaciji', ne-
jasnim terminom koji je za razliite ljude mogao imati razliito znaenje.3
Iako je Monnet imao na umu stvaranje europskog entiteta sa svim
atributima drave, namjerno je birao blage formulacije kako bi njegov
plan bilo to tee razvodniti u jo jedno meuvladino tijelo. Taj je
nain odabrao i zato da ne prestrai nacionalne vlade naglaavanjem da
je cilj projekta zapravo nadvladavanje njihova suvereniteta.4
Kad je zavrio memorandum, Monnetov idui problem bilo je nje-
govo usvajanje. Nije mogao promovirati vlastiti plan. Specijalnost tog
roenog igraa iz pozadine uvijek je bilo neizravno djelovanje. Trebao
je podrku u vrlo visokim krugovima francuske vlade. Njegov poetni
izbor bio je premijer George Bidault pa je predao memorandum Bidaul-
tovu najbliem suradniku i zamolio ga da dokument proslijedi dalje.
Monnet je u memorandumu pisao da 'njemaka situacija' postaje rak
koji e biti opasan za mir. Za budui mir, napisao je, nuno je stvaranje
dinamine Europe:

'Moramo zato napustiti forme iz prolosti i krenuti putem promjene, stvara-

jui zajednike osnovne ekonomske uvjete i uspostavljajui nove vlasti koje
e suverene nacije prihvatiti. Europa nikad nije postojala. Zbroj suverenih
nacija okupljenih u vijea ne ini ih entitetom. M o r a m o istinski stvoriti Eu-
ropu; ona mora postati sama sebi m a n i f e s t . . . ' 5

Bidaut je na svoju nesreu tada propustio priliku za besmrtnost, jer

memorandum nije stigao do njega. Frustriran zbog pribliavanja roka,

3 Fransen, op.cit.
4 Ibid.
5 Reproducirano kod Vaughan, op. cit.
64 I VELIKA OBMANA

Monnet je traio drugoga kandidata. Dana 4. svibnja ruao je s Bernar-

dom Ciappierom, glavnim savjetnikom francuskog ministra vanjskih
poslova Roberta Schumana. Sastanak je sretno proao. Clappier i njegov
ef bili su itekako svjesni da je do sastanka ministara vanjskih poslova
11. svibnja tek tjedan dana, a Schuman jo nije imao pojma to bi po-
nudio da smeka Achesona. Njegovi dunosnici bili su u stanju ponu-
diti samo verziju rjeenja 'rurskog problema' nametnutu 1919. godine.
Monnet je znao da bi Schuman bilo kakav matovitiji prijedlog mogao
doekati s velikim olakanjem.
Schuman je imao i drugih prednosti kao potencijalni zagovornik
ideje. Roen 1886. u Luksemburgu kao dijete Njemice, teno je govorio
njemaki i francuski i sluao je pravo na sveuilitima u Berlinu, Mn-
chenu i Bonnu. Nakon toga preselio se u Alsace i Lorraine dok su bile
u sastavu Njemake, to je znailo da je 1914. regrutiran u njemaku
vojsku. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kad su Alsace i Lorraine po-
novno postale dijelom Njemake, Schumana je kao francuskog dravljana
uhitio Gestapo. To ga je inilo savrenim za svjedoenje o potrebi rjea-
vanja francusko-njemakog sukoba.
Clappier je pristao to prije predati Monnetov memorandum mini-
stru i uhvatio ga je dok je Schuman sjedio u vlaku na putu za Metz gdje
je trebao provesti vikend. Kad se Schuman vratio u Pariz i prouio do-
kument, prihvatio je plan svim srcem. Iako zapravo uope nije bio njegov,
plan je tada postao 'Schumanov plan'. Konano, Schuman mu nikada
i nije bio odan osim kao sredstvu za izvlaenje iz jedne jedine nezgodne
situacije. 6
Nakon to je Schuman pristao, njegov je ured u velikoj tajnosti pre-
nio sadraj plana njemakom kancelaru Konradu Adenaueru u nadi da
e tako osigurati njegov privremeni pristanak. Drugim vladama, posebno
britanskoj, nita nije reeno. Profesor Bernard Lavergne, poznati politiki
komentator toga vremena, u kasnijoj izrazito kritikoj studiji plana, na-
pisao je:

'Zanimljivo je da premijer Bidault barem na poetku uope nije odobravao

plan koji mu je poetkom svibnja naglo izvukao njegov ministar vanjskih poslo-
va Schuman. Takoer je udno da, iako je bila rije o Schumanovom tipinom
prikrivenom dravnitvu i diplomaciji, ni francuski visoki povjerenik Franois-
Poncet ni Quai d'Orsay pa ak ni francuska vlada nisu bili propisno obavije-
teni o onome to se dogaalo uoi 'Schumanove bombe' 9. svibnja.'7

6 Fransen, op. cit.

7 Lavergne, Bernard (1952), Le Plan Schuman, citirano kod Werth, op. cit.
 'GOTOVO MISTINA ZAMISAO': 1950-1951 | 65

Ipak, 'kao rezultat zanimljive sluajnosti', Dean Acheson je ve bio

na putu za londonski summit i odluio je putovati preko Pariza da bi
se neformalno sastao sa Schumanom. Drugim 'sluajem', njihovu je sa-
stanku nazoio Monnet. Kako je to Monnet neiskreno sroio, 'pristoj-
nost i ast nas obvezuju da Achesona ukljuimo u svoju povjerljivost.' 8
Plan je samo u najosnovnijim crtama predstavljen i francuskom kabinetu:

'Samo tri ili etiri ministra bila su informirana o tome (planu) i kad se mini-
starsko vijee 8. svibnja konano okupilo, uope nije bilo ozbiljne rasprave.
Schuman im je iznio grubu skicu plana i, bez da su zaista znali o emu je rije,
oni su dali svoj blagoslov."'

Schuman je zatim napravio hrabar korak. Najavio je 'svoj' plan

obraajui se putem medija izravno narodima Europe. Na dan 9. svibnja
1950. koji se danas slubeno slavi kao Dan Europe, Schuman je u radio-
prijenosu svijetu otkrio Monnetov plan. 'Svjetski mir', poeo je,

' . . . n e moe se sauvati bez kreativnih napora razmjernih opasnostima koje mu

prijete. Doprinos koji organizirana i oivljena Europa moe dati civilizaciji nu-
an je za odravanje miroljubivih odnosa. Preuzimajui vie od 20 godina ulogu
borca za ujedinjenu Europu na sebe, Francuska je sluenje miru uvijek sma-
trala svojim temeljnim ciljem. Ujedinjenje Europe nije postignuto i bili smo u
ratu.
Europa se nee stvoriti odjednom ili prema jednom planu. Gradit e se kroz
konkretna dostignua od kojih je prvo de facto solidarnost. Okupljanje europ-
skih nacija zahtijeva ukidanje vjekovnog protivnitva Francuske i Njemake...
S tim ciljem u vidu, francuska vlada predlae da se akcija pokrene odmah na
jednoj ogranienoj, ali odluujuoj toki... predlae da francusko-njemaka pro-
izvodnja ugljena i elika u cjelini bude stavljena pod zajedniku Visoku upravu
u okviru organizacije otvorene za suradnju s drugim europskim zemljama. Spa-
janje proizvodnje ugljena i elika odmah bi trebalo omoguiti osnivanje zaje-
dnikih temelja za ekonomski razvoj kao prvi korak prema federaciji Europe.'

Nakon to je opisao kako e 'tako uspostavljena solidarnost u pro-

izvodnji razjasniti da bilo kakav rat izmeu Francuske i Njemake po-
staje ne samo nezamisliv ve i materijalno nemogu', nastavio je tvrdei
da e to pomoi jednostavnom i brzom postizanju 'spajanja interesa
nunog za uspostavu zajednikog ekonomskog sustava.' 10

8 Monnet, op. cit.

9 Ibid
10 Web site Sveuilita u Leidenu, Odsjek povijesti, studij povijesti europskog ujedinjenja op. cit.
66 I VELIKA OBMANA

To je bila 'Schumanova deklaracija' koja danas ponosno zauzima

mjesto na web stranici Europske unije Europa kao dokument 'koji je
doveo do stvaranja onoga to danas poznajemo kao Europsku uniju'.
Prema jednom povjesniaru, iako je plan u medijima pozdravljen odmah
i s velikim uzbuenjem, zanimljivo je da doslovno nitko nije tono znao
to je bilo u njemu, ak ni sam Schuman. 11
Prema puno kasnijem iskazu Roya Denmana, visokog dunosnika
britanskog ministarstva vanjskih poslova i zagovornika Europske unije,
britanski premijer Clement Atlee 'loe je primio francuski prijedlog'. 12
Zapravo, britanska ga vlada, koliko je poznato, uope nije 'primila'.
Saetak im je poslan samo nekoliko sati prije javne objave, a cjeloviti
tekst doznali su putem radija. Atlee je bio krajnje uznemiren i imao je
puno pravo na to. Ne samo da je francusko ponaanje bilo potpuno ne-
diplomatsko ve je Atlee nakon jednog ranijeg incidenta bio posebno
zamolio da se o Njemakoj ne donose nikakve odluke prije ministarske
konferencije u Londonu koja je trebala poeti za dva dana. 13 tovie,
kad je uo da je Acheson bio unaprijed informiran o planu, Atlee je ne
posve neopravdano posumnjao da su Amerikanci i Francuzi u sprezi.
Monnet je, unato svemu, na ovim obmanama zapoeo ono to je
zvao svojom 'tihom revolucijom'. Vie nije bilo povratka bez golemih
i tekih politikih posljedica.

iri prijem
Prema Monnetovu predvianju, Adenauer je podrao plan. Teko da je
imao drugog izbora. Odbijanje naizgled velianstvene ponude Francu-
za ne bi bilo politiki mudro, a bilo je i privlanih razloga za prihva-
anje. Monnet je ispravno pretpostavio da e Adenauer u planu vidjeti
nain da Njemaka djelomino vrati nadzor nad svojom industrijom.
Adenauer je takoer bio vrlo naklonjen ideji europskog jedinstva, to je
Monnet dobro znao. Sudjelovao je na hakom kongresu 1948. na koje-
mu je objavljeno: 'Europske nacije moraju prenijeti i spojiti dio svoga
suvereniteta kako bi osigurale zajedniku politiku i ekonomsku akciju.
Adenauer je nakon toga primijetio: 'U stvarnosti, u (pokretu ujedinjena)
lei spas Europe i spas Njemake.' 14 Tada, u oujku 1950., Adenauer
je u jednom novinskom intervjuu predloio da se Francuska i Njemaka

11 Werth, op. cit.. 'Uzbuenje nije bilo ope'. Novinar Raymond Aron u Manchester Guardianu
je napisao: 'Moemo se zapitati kako je jedna tako banalna ideja sada prihvaena kao neto
vitalno i novo.' (30. svibnja 1950).
12 Denman, Roy (1996), Missed Chances - Britain And Europe In The Twentieth Century.
13 Duchene, op. cit.
 'GOTOVO MISTINA ZAMISAO': 1950-1951 | 67

ujedine u jednu naciju. Njihovim ekonomijama upravljalo bi se kao

jednom, njihovi parlamenti bi se spojili i uspostavilo bi se zajedniko
dravljanstvo.15
Adenauerov ekstravagantni prijedlog nije ozbiljno shvaen: ali dva
mjeseca kasnije stigao je Schumanov plan. Adenauerov poetni entuzi-
jazam zapravo je splasnuo kad je doznao da je iza plana Monnet, jer se
bojao da je pravi cilj plana bilo guranje francuskog interesa na raun
Njemake. Monnet ga je na sastanku 23. svibnja ipak uvjerio u apso-
lutnu ravnopravnost dviju nacija. Adenauer se tek tada opustio i objavio:
'Provedbu francuskog plana smatram svojim najvanijim zadatkom. Ako
uspijem, mislit u da moj ivot nije protraen.' 16
Njemaka bi u ovoj fazi pozdravila sudjelovanje Britanaca kao pro-
tuteu moguoj francuskoj dominaciji pa je britanska vlada slubeno
pozvana da sudjeluje u pregovorima o, kako je opisano, 'planiranju
plana'. ak bi moda i Schuman prieljkivao britansko ukljuivanje.
Ali to je bilo posljednje to je Monnet elio.
Britanski premijer Atlee bez upozorenja je odluio da nema naina
na koji bi Britanija mogla prihvatiti da se 'najvitalnije ekonomske sna-
ge te zemlje predaju krajnje nedemokratskoj vlasti koja ne odgovara
nikome.' U zapisniku iz Kabineta od 2. lipnja 1950. stoji:

'Naa pozicija razliita je od one drugih europskih naroda zbog naih veza s
Commonwealthom i trebali bismo usporiti prihvaanje naela francuskog prije-
dloga. .. posebno zbog toga to se ini da on ukljuuje izvjesno predavanje suve-
reniteta.'

Miljenje ministarstva financija bilo je da 'nije u naem interesu da

se vezujemo za le.' Laburistiki Nacionalni izvrni odbor ustvrdio je
da zapadnoj Europi nedostaje 'graanskih i administrativnih tradicija'
nunih za demokratski socijalizam.17 Francuskoj vladi poslana je slube-
na nota u kojoj stoji:

'...stav vlade Njezina Velianstva ostaje da bi pristajanje uz uvjete nacrta com-

m u n i q u a . . . trailo stupanje u visoku suglasnost o spajanju resursa ugljena i
elika i uspostavu uprave sa sigurno vrhovnim ovlastima prije nego se dobije
puna prilika da se razmotri kako bi tako vaan i dalekosean prijedlog mogao

14 Schwarz, Hans-Peter (1981
1957-1963; Tomovi II i III
Charles (2000), Adenauer -
15 Williams, op. cit.
16 Monnet, op. cit.
17 Laburistika stranka (1950),
i 1983), Die Ara Adenauer, 1949-1957 i Die Ara Adenauer
Geschichte der Bundesrepublik Deutschland. Citirano kod Williams,
Father Of The New Germany.
European Union.
68 I VELIKA OBMANA

funkcionirati u praksi. Vlada Njezina Velianstva najspremnije tvrdi da se o

tom prijedlogu treba raspravljati i da ga treba dalje razvijati, ali nije u mogu-
nosti pridruiti se c o m m u n i q u u koji, ini se, odluke donosi prije umjesto
nakon meuvladine rasprave...' 1 8

Bio je to upravo odgovor koji je Monnet oekivao. Na osnovi ranijih

britanskih postupaka i odanosti meuvladinstvu, oekivao je da e se
oni usprotiviti nadnacionalnom elementu u sri njegova plana. Zato je
namjerno izazvao iskljuenje Britanije jednostavnim uvjetovanjem su-
djelovanja u pregovorima usvajanjem nadnacionalnog naela kao neega
o emu se ne pregovara i odreivanjem nemogue kratkog roka (2. lip-
nja) za pristanak na taj uvjet.
Povijest biljei da su, dok se rok bliio, Attlee i ministar financija Sir
Stafford Cripps bili izvan Londona i nije ih se moglo kontaktirati. Her-
bert Morrison kao vritelj dunosti premijera pronaen je u restoranu
nakon to je proveo veer u kazalitu. Upitan za odluku, dao je slavan
odgovor: 'Rudari u Durhamu to nee htjeti nositi.' 19 Malobrojni Kabi-
net potvrdio je Morrisonovu reakciju.
Kontekst njihovih izjava bio je da je vlada tek godinu dana ranije
nacionalizirala britansku industriju ugljena i elika. inilo bi se zaista
loim tajmingom da se industrija sada preda drugom tijelu kojem ne bi
bilo stalo da je vodi u britanskom nacionalnom interesu i bilo bi pot-
puno nerealno oekivati da e vlada kojoj je jedan od glavnih prioriteta
bila puna zaposlenost, predati pod nadzor nekoj nadnacionalnoj vlasti
industriju koja je ukupno zapoljavala 1,179.000 radnika.
Ministarstvo obrane brinulo je da bi plan mogao utjecati na ratni
potencijal zemlje. Bevin se sloio, strahujui da zemlja ne bi mogla neo-
visno funkcionirati kad bi Europa zaostala u utrci, a britanska ekono-
mija bila preduboko u ekonomskoj integraciji. Tadanji ministar obrane
Manny Shinwell podrao je tu zabrinutost. Rizik oslanjanja na ujedinjene
zapadnoeuropske resurse, od kojih bi neki mogli pasti u ruke napada-
ima, bio je prevelik. 20 Sredinji cilj plana koji je bio toliko privlaan
njegovim zagovornicima - eliminiranje pojedinane sposobnosti lani-
ca za ratovanje - postao je anatema Britancima. U svjetlu iskustva Dru-
goga svjetskog rata i stvarne mogunosti sovjetske kopnene invazije u
Europi, nedostatak entuzijazma bio je sve samo ne iracionalan.

18 Citirano u Anglo-French Discussions Regarding French Proposals for the Western European Coal,
Iron and Steel Industries (1950) Command Paper 7970
19 Citirano kod Denman; George
20 Milward, op.cit.
 'GOTOVO MISTINA ZAMISAO': 1950-1951 | 69

Britanija nipoto nije bila usamljena u rezervama koje je imala prema

planu. Francuski socijalisti dijelili su zabrinutost Britanaca; komunisti
su se bojali da bi plan mogao omoguiti njemakoj industriji da zagui
francusku, to bi rezultiralo nezaposlenou. Uvrijeeno miljenje, koje
navodi Lavergne, bilo je:

'U trenutku kad se Britanija odbila pridruiti sa svojih 2 2 0 milijuna tona ug-
ljena i 16 milijuna tona elika, Schuman je, ve iz elementarne razboritosti,
trebao odustati od svoga plana.' 2 1

Jedan britanski parlamentarac ipak je bio nedvojbeno za to da se

Britanija ukljui u pregovore. Dan nakon to je armija komunistike
Sjeverne Koreje 25. lipnja nagrnula preko granice u Junu Koreju
najavljujui jo jednu veliku hladnoratovsku krizu, novi mladi zastup-
nik konzervativaca za Bexley odrao je nastupni govor u Donjem domu.
Ignorirajui obiaj da se u takvim govorima izbjegavaju kontroverzne
teme, Edward Heath ustvrdio je da bi neukljuivanje u pregovore o
Schumanovu planu bila teka britanska pogreka. Stojei po strani 'mogli
bismo preuzeti vrlo velik rizik za nau ekonomiju u predstojeim godi-
nama - zaista vrlo velik rizik.' 22
Drugi entuzijast britanskog ukljuivanja bio je mladi student Cam-
bridgea Geoffrey Howe, kojemu je bilo sueno da jednoga dana postane
potpredsjednik u vladi Margaret Thatcher, a zatim ministar vanjskih
poslova. U pismu prijatelju 7. srpnja 1950. Howe tvrdi da je 'aktivnije
britansko vodstvo u pozitivnijem obliku Europske unije politiki presu-
dno.' To bi, dodao je, 'imalo popratne prednosti u sigurnosti da Njema-
ka nee dominirati nijednim tijelom uspostavljenim bez nae pomoi.'23
ini se da ni Heath ni Howe nisu prepoznali vjetinu s kojom je
Monnet namjerno iskljuio Britance iz pregovora. Mnogi Monnetovi
kolege smatrali su to jednim od njegovih najveih uspjeha. 24 Njih dvo-
jica nisu uzela u obzir ni iri strateki, a kamoli obrambeni znaaj plana.
Ali mnogi europski 'Europejci' do danas tvrde da je Britanija napra-
vila temeljnu i traginu pogreku to se nije ukljuila u pregovore i
tako pokuala utjecati na njih. Dean Acheson sam je kasnije to opisao
kao 'najveu pogreku poslijeratnog razdoblja'. 25 Njihove poglede, pak,
21 Werth, op. cit.
22 Hansard, 26.1ipnja 1950.
23 Howe, Geoffrey (1994), Conflict Of Loyalty.
24 Fransen, op. cit.
25 Home, Macmillan 1894-1956, op. cit. Vidi Denman, op. cit; Geroge, Stephen (1990), An
Awkward Partner - Britain In The European C o m m u n i t y ; i Dell, Edmund (1995), The
Schumann Plan And The British Abdication Of Leadership In Europe
70 I VELIKA OBMANA

odbacuje nitko drugi doli britanska slubena povijest toga razdoblja, a

njen autor pie:

'Razgovori i prepiska s francuskim dunosnicima i S c h u m a n o m izmeu 9.

svibnja i 2. lipnja mogu dati odreeni kredibilitet ideji da je Ujedinjeno Kra-
ljevstvo moglo isposlovati prihvatljiv sporazum, to znai sporazum bez pod-
reivanja Visokoj upravi kao obeanja bliskije u n i j e . . . Ipak, ishod pregovora
pokazuje da nije bilo sporazuma koji bi Britaniji dao ekonomske i politike
prednosti koje su traili njeni dunosnici, bez nadnacionalne vlasti kao embrija
i simbola europske federacije. Prihvaanje Monnetova naela o kojem se nije
moglo pregovarati trailo je promjenu nacionalne strategije... Znailo bi da-
vanje politike p o t p o r e . . . obnovi uzorka politike vlasti u Europi u kojem
Ujedinjeno Kraljevstvo... nije moglo sudjelovati,' 2 6

U svakom sluaju, britansko ukljuivanje bilo je upravo ono to je

Monnet htio izbjei. Ispravno proniui u psihologiju britanske vlade,
stvorio je situaciju koju ona nije mogla prihvatiti. 27
Drugi mit u koji nebrojeni ljudi rado vjeruju (to se, primjerice,
vidi na web stranici Europske komisije na stranici Europa) jest da je plan
stvarno potekao od Schumana koji je tako poaen titulom jednoga
od 'otaca osnivaa Europe'. Povijesni zapisi zapravo nesumnjivo poka-
zuju da je sve zasluga jednog ovjeka: Jeana Monneta. Oni su takoer
i spektakularan dokaz njegovih neobinih talenata pomou kojih je
iskoristio trenutak da ugura svoj projekt u sredite interesa s tako zapa-
njujuim uspjehom.

Monnetov 'one-man show'

Pokretanje plana bio je samo poetak Monnetova uspjeha. Pozivi na
raspravu poslani su i predstavnicima triju zemalja Beneluksa i Italije.
Do 3. lipnja oni su pristali sudjelovati. Posebno je oduevljen bio tali-
janski premijer Alcide de Gasperi. Tako je okupljena skupina poznata
kao 'estorica'.
Monnet je do poetka pregovora ve organizirao novi udar. Ne samo
da je dobio suglasnost da predsjedava pregovorima ve je uspio uvjeriti
francusko Ministarsko vijee da bi on trebao biti francuski predstavnik

26 Milward, op.cit.
27 Dell, koji tvrdi da Britanci jesu bili poeljni u pregovorima, ipak priznaje da je 'Monnetova
hiperbola poveala mogunost britanskog odbijanja' dodajui da 'se nije trebao iznenadi-
ti. Predobro je poznavao Britance' ( o p . c i t . ) . To samo po sebi pokazuje da je Monnetova 'hi-
perbola teko bila sluajna.
 'GOTOVO MISTINA ZAMISAO': 1950-1951 | 71

na pregovorima s ovlastima da sam imenuje svoje savjetnike.28 Tako je

dolo do izvanredne situacije da je u jednima od najvanijih pregovo-
ra u povijesti Francusku predstavljao ovjek koji nije bio ni lan vlade.
Da bi pokrenuo pregovore, Monnet je sastavio radni dokument, to
je znailo da je, osim organiziranja pregovora, predsjedavanja sastancima
i predstavljanja Francuske jo i odreivao dnevni red. 'One-man show'
se mogao nastaviti. Monnet je tek u srpnju uspio zavriti radni nacrt
za razmatranje na vladama estorice, za to je najodgovornija bila ne-
dosljednost njegovog izvornog dokumenta. Belgijski premijer Paul van
Zeeland opisao je dokument kao 'toliko nejasnog u kljunim detaljima
da je o njemu bilo nemogue govoriti odredeno.' 29
Kad je dokument bio spreman, medijima je predan saetak Monne-
tova srpanjskog teksta u kojemu je bio dovoljno 'obziran da unese sli-
jedee odredbe':

'Povlaenje drave koja se prikljuila Zajednici mogue je samo ako se drugi

sloe s tim povlaenjem i s uvjetima pod kojima se ono dogaa. To pravilo samo
u sebi saima temeljnu promjenu koja se eli postii francuskim prijedlogom.
Iznad i izvan ugljena i elika, ono postavlja temelje europske federacije. Nijedna
se drava ne moe odvojiti od federacije jednostranom odlukom. Sukladno
tome, Zajednica ne moe postojati ako nije zajednica drava koje se pridru-
uju bez ogranienja i bez osvrtanja.'30

Nakon toga, pie Monnet, 'nitko vie nije mogao sumnjati u nau
ambiciju i odlunost.'
Svaki predstavnik na pregovorima ipak je pokuao ostvariti maksi-
malan interes za svoju dravu. Dio cijene bio je dvopostotni porez na
promet nametnut njemakim brodovima za prijevoz ugljena kako bi se
pomoglo onemoalim belgijskim rudarima i preferencijalni sporazum
o opskrbi rudom za Italiju s potporama za uvoz ugljena te posebnim
tarifama i kvotama za zatitu njene industrije elika.31 Ti su ustupci krili
Monnetov izvorni koncept 'jednakog tretmana', ali su bili potrebni za
postizanje sporazuma.
Bilo je jo ustupaka. Monnetov izvorni plan bio je usredotoen na
komponente bliske njegovu srcu: nadnacionalne ovlasti 'Visoke uprave'.

28 Duchene, op.cit.
29 Ibid.
30 Monnet, op.cit.
31 Gillingham, John (1991), 'Jean Monnet and The European Coal and Steel Community:
A Preliminary Appraisal', u Brinkley, Douglas , i Hackett, Clifford (urednici), Jean Monnet:
The Path To European Unity.
72 I VELIKA OBMANA

Na inzistiranje Belgijanaca uveden je Arbitrani sud da presuuje u

sporovima. Francuski ministar financija zatim je predloio ukljuivanje
Skuptine koja bi imala vrhovnu ovlast rasputanja 'Visoke uprave',
kao to skuptina dioniara ima ovlast raspustiti upravni odbor.
Monnetovo inzistiranje na nadnacionalnom doivjelo je tada novi
napad onih kojima se nije sviala ideja Visoke uprave osloboene nad-
zora legitimno izabranih politiara. Nizozemski glavni pregovara Dirk
Spierenburg pozvao je na osnivanje meuvladinog 'uvara' koji bi nad-
zirao Visoku upravu. Monnet se snano opirao tome, ali je, suoen sa
stalnim nizozemskim inzistiranjem, preformulirao prijedlog. Prijedlo-
ge je uvaavao sve dok se nije diralo u veinski sustav glasovanja i dok
se nije predlagao 'veto' te je inzistirao da 'uvar' bude 'forum' kroz koji
bi Visoka uprava mogla 'igrati edukativnu ulogu prema vladama'. 32
Tako je roeno 'Vijee ministara'. Monnet se onda bacio na razvi-
janje glasake formule tako da Njemaka i Francuska ujedinjenim sna-
gama ne mogu nadglasati ostale lanice. Taj e sustav postati poznat
kao 'glasovanje kvalificiranom veinom'. Konano, Monnet je osigurao
presudni sporazum po kojemu Vijee ministara unato sudjelovanju u
donoenju odluka ne moe nareivati Visokoj upravi. Monnetova 'Up-
rava' trebala je ostati vrhovna, imuna na uplitanje lanica. Nadnacio-
nalno je preivjelo svoj najvei izazov.
Prvih nekoliko mjeseci nakon pokretanja Monnetova plana, Mac-
millan je bio meu onima koji su ga pozdravljali. On je pred Skuptinom
Vijea Europe 15. kolovoza 1950. opisao taj plan kao 'ne samo primje-
rak prikladne mainerije. To je revolucionarna i gotovo mistina zami-
sao.' 33 Kao netko tko je s Monnetom vodio dugotrajne rasprave o nje-
govim pogledima na budunost Europe dok su 1943. bili zajedno u
Aliru, Macmillan je moda jasnije od drugih razumio namjere u poza-
dini njegova plana. Ali u istom je govoru jasno rekao i kako to nije za
Veliku Britaniju:

'U svakom sluaju jedno je sigurno i bolje da se s time suoimo iskreno. Na

narod nadnacionalnoj vlasti nee predati svoja prava na zatvaranje naih rudni-
ka i eliana. Neemo dopustiti nadnacionalnoj vlasti da svede velik dio naih
sugraana u D u r h a m u , Midlandsu, Junom Walesu i kotskoj na nezapo-
slene. Ovi strahovi su moda umiljeni, ali injenica je da ih imamo. tovie,
to je injenica ije ignoriranje si ne moe priutiti nijedna britanska vlada.' 3 4

32 Fransen, op. cit.

33 Home, Macmillan 1894-1956, op.cit.. Nije jasno je li Macmillan bio ironian. Horne ga u
veoj mjeri nego drugi izvori prikazuje kao oduevljenog pristau europskoj ujedinjenja.
34 Citirano kod Spaaka, op. cit.
 'GOTOVO MISTINA ZAMISAO': 1950-1951 | 73

Dok su se pregovori razvlaili ve nekoliko mjeseci, nekoliko je bri-

tanskih izaslanika u Vijeu Europe, medu kojima i Macmillan, pokualo
promijeniti meuvladine ciljeve. Predloili su Skuptini da se Zajednica
za ugljen i elik pretvori u agenciju Vijea umjesto u neovisnu nadnacio-
nalnu vlast. Kao i uvijek, Monnet je otro reagirao. U pismu Macmil-
lanu snano je kritizirao prijedlog, prigovarajui da on ne nudi stvaranje
nove ekonomske zajednice ve 'samo mehanizam za koordinaciju medu
zasebnim dravama, a upravo je to Monnet pokuavao izbjei.35
No ova se britanska intervencija pokazala tek sporednom predstavom.
Zamah estorice do tada je ve bio nezaustavljiv. Konani sporazum
postignut je i formaliziran Parikim sporazumom potpisanim 18. trav-
nja 1951. ime je stvorena Zajednica za ugljen i elik. Proces ratifikacije
sporazuma, meutim, zavren je tek u prosincu 1951. u atmosferi
sumnje i rezignacije te uz puno ravnodunosti'. 36 Golistiki zastupnik
Jacques Soustelle mislio je da je plan 'europejski', ali 'antieuropski':

'Svi smo za europsku konfederaciju u kojoj bi bila i Njemaka... Ali kod

poola za ugljen i elik nas brine to nas on udaljava od 'Europe' umjesto da nas
priblii njoj. Umjesto da delegiramo svoju vlast demokratskoj Skuptini, od
nas se trai da predamo vaan sektor svoje ekonomije nedravnoj i nekontro-
liranoj autokraciji strunjaka.'37

Profesor Lavergne izrazio je zabrinutost zbog jedne druge dimenzi-

je nedostatka demokracije u cijelom projektu:
'Francuska javnost ne vidi ni glavu ni rep predstojeim pregovorima. Projekt
je parlamentu predstavljen vrlo kasno i osim dvadesetak-tridesetak zastupnika
i senatora s dovoljno opeg znanja da stvore miljenje o Planu, tek ih je neko-
liko dokuilo njegovo znaenje... U veini sluajeva na stvar se gledalo kroz
iskrivljujuu prizmu nekoliko slogana ili izbornih predrasuda; u mnogim slu-
ajevima veina je zastupnika glasovala mirei i jednostavno sluala odluke
koje su donijele njihove stranke.'38

Ali Monnet je dobio to je htio. Njegov je veliki projekt bio pokrenut.

Oekivano, imenovan je i prvim predsjednikom nove Visoke uprave sa
sjeditem u Luksemburgu. Ostavljao je malo sumnje u to gdje je sve
vodilo. Obraajui se prvoj sjednici nove skuptine Zajednice, iza-
slanicima je rekao da sudjeluju u radu 'prve europske vlade'. 39
35 Archives National (A.N.), Pariz, 8. kolovoza 1950. 81/AJ/158.
36 Werth. Op. cit.
37 Dbats, A.N., 6. prosinca 1951., str. 8881. Citirano kod Werth, op.cit.
38 Kod Werth, op.cit.
39 Duchene, op.cit.
 Trnovit put do Rima:
1950-1957
'Naa Zajednica nije udruga proizvoaa ugljena i elika. Ona je
poetak Europe.'
Jean Monnet 1

'Nakon dvije godine Monnetova predsjedavanja Visokom upra-

vom vie nitko nije govorio ni o njoj niti njenom izjednaavanju
s "europskom vladom"... ideja o Europi koja bi u izvjesnom smi-
slu bila iznad nacija vie se nije javno iznosila.'
Franois Duchene 2

Izvanredna stvar u Monnetovu trijumfu bilo je to to je unato dugim

svaama oko naina sastavljanja njegove 'europske vlade', model koji
se na kraju iskristalizirao bio gotovo identian onome koji je Salter ski-
cirao 20 godina ranije. Prilagoavajui strukturu Lige naroda, Salter je
predloio da se vlada 'Sjedinjenih Europskih Drava' sastoji od Tajnitva
s nadnacionalnim ovlastima, Vijea ministara koji e predstavljati na-
cionalne vlade, Skuptine u kojoj e biti zastupljeni nacionalni parla-
menti i Suda pravde. Upravo je takva bila struktura Zajednice za ug-
ljen i elik, samo to je 'tajnitvo' zamijenjeno 'Visokom upravom'. Na
istoj liniji taj e model biti proiren na upravljanje 'Europskom eko-
nomskom zajednicom' i Europskom unijom.
Ipak, u prethodnim povijesnim zapisima o 'europskom projektu' ta
se injenica previdjela. Uzaludno je traiti bilo kakav spomen Saltera.
1 Memoirs, op. cit.
2 Op. cit.
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 75

Jedva da se i spominju presudni dogaaji iz 1920-tih kada su nastajale

kljune ideje. Mogu se pronai povrne reference o Coudenhoveu Ka-
lergiju. Ali, kao i Salterovo, i Loucheurovo ime je nestalo.
Razlog tome je da je 'projekt' brzo razvio vlastitu mitologiju kako
bi objasnio svoje porijeklo. Jedna od glavnih potreba bila je da ga se
prikae kao da je nastao nakon 1945. Tako se mogao proiriti mit da
je upravo on okonao europske ratove, to bi omoguilo njegovo pred-
stavljanje kao napredne tvorevine modernog svijeta umjesto kao pro-
pali san 1920-tih. Moglo ga se prikazati kao neto novo i dalekovidno
samo ako ga se prikazivalo kao poslijeratni ideal, to je moda bio i
podsvjesni razlog za ponovno pisanje njegove prave geneze.3
Tako su u slubenoj povijesti korijeni projekta bivali sve vie zastirani
hagiografijom kakva se u prolim stoljeima bavila svecima. Monneta
se predstavlja kao vizionara koji se pojavio u pravom trenutku nakon
1945. i ija je jedina briga bila postii trajni mir. 4 Spinelli je, unato
svemu to je govorio o diktaturama i revoluciji, predstavljen kao ovjek
koji je demokratizirao EU. Schuman e biti poaen spomen ploom
u Europskom parlamentu u Strassbourgu na kojoj ga nazivaju 'Ocem
Europe', dok je njegov jedini istinski doprinos bilo kratkotrajno djelo-
vanje u funkciji Monnetova 'frontmana'.
To prekrajanje povijesti postaje jo oitije kad britanski povjesniari
poinju rekonstruirati dogaaje vezane uz britansko sudjelovanje u
projektu. Autori dva zapisa objavljena 1990-tih koji e se na ovim strani-
cama esto spominjati, jesu novinar Guardiana Hugo Young i bivi vi-
soki dravni slubenik u Ministarstvu vanjskih poslova Sir Roy Denman.5
Young tvrdi da bi Schuman pod britanskim pritiskom bio pristao
ublaiti naelo nadnacionalnosti u 'svojem' prijedlogu Visoke uprave.6
On ne uvia da pokretaka snaga nije bio Schuman nego Monnet koji

3 Nenamjerni nusproizvod ovoga prekrajanja slubene kronologije jest njegova pomo u jaanju
mita o 'nacistikom porijeklu EU; prema toj teoriji ideje o projektu nisu prethodile nacisti-
kim idejama o europskom ujedinjenju ve su ih slijedile.
4 Mali, ali znakoviti trenutak u ovom prekrajanju povijesti su pokuaji da se porijeklo 'teorija
europske integracije' trai u knjizi napisanoj 1943: A Working Peace System Davida Mitranyja,
pisca rumunjskog porijekla koji je tada radio na London School of Economics. Kod McAlli-
stera, Richard (1997) ak tvrdi da je na Monnetovo miljenje morao utjecati upravo taj rad.
Formulirajui svoju teoriju, Mitrany ipak spominje Savezniku komisiju za kontrolu brod-
skog prevoza iz Prvoga svjetskog rata i njoj slinu Savezniku suradnju iz Drugoga svjetskog
rata, u kojima je Monnet bio centralna figura. Istina je, pak, bila obrnuta. Mitrany je bio pod
Monnetovim utjecajem.
5 Young, Hugo (1998), This Blessed Plot - Britain And Europe, From Churchill To Blair;
Denman, Roy (1996), Missed Chances-Britain And Europe In The Twentieth Century.
6 Op., cit.
76 I VELIKA OBMANA

je estoko inzistirao da nadnacionalni karakter njegove Visoke uprave

ne bude predmet pregovora.7 U zapisu o pregovorima o Schumanovu
planu Denman samo jednom spominje Monneta, ponovno prihvaa-
jui izmiljotinu da je glavni pokreta bio Schuman. Slino njima dvo-
jici, ali iz drugih razloga, John Laughland u pokuaju pripisivanja pori-
jekla EU nacistikoj ideologiji, u radu The Tainted Source samo etiri
puta kratko spominje Monneta, bez uoavanja njegove presudne uloge.
Do ovakvih pogrenih konsenzusa dovelo je Monnetovo brzo odba-
civanje anonimnosti pravog autora projekta i njegov dolazak u London
na razgovore o planu s dravnim slubenicima i ministrima. Prema Yo-
ungu, Monnet je tada kristalno jasno dao do znanja da autonomija nje-
gove Visoke uprave znai 'predaju nacionalnog suvereniteta nad irokim
stratekim i ekonomskim podrujem.' 8
Malo tko je tada imao ikakvih iluzija o tome. Con O'Neill, tada
mladi diplomat u Bonnu, prisjea se: 'Ideju o potrebi za tijelom koje bi
imalo pravu vlast nad odlukama nacionalnih vlada smatrali smo grotesk-
nom i apsurdnom.' 9 Ako se uzmu u obzir Atleejevi komentari o 'nedo-
statku demokracije' u Monnetovu projektu, nema sumnje da je britanskoj
vladi bila jasna njegova prava narav i da ga Britanija zato nije mogla
prihvatiti. Ipak, neki tekstovi i dalje predstavljaju Schumanov plan kao
neto to je britanska vlada mogla promijeniti da je bila dovoljno razum-
na i ukljuila se u pregovore.
To e u narednim desetljeima ostati stalno prisutna tema u mitolo-
giji koja okruuje britanske odnose s 'Europom'. Ta tema poiva na po-
trebi da se osnivae projekta prikae kao razumne i otvorene idejama,
dok se Britance mora bez razlike prikazivati kao tvrdokorne i bez do-
voljno vizije. Sredinja, neizravna poruka ove verzije povijesti je: 'Euro-
pejci - pozitivni, napredni, dobri; Britanci - negativni, nazadni, loi.'
No iako je Monnet briljantno napravio prvi korak u svom grandi-
oznom planu, na kraju se rastegao iznad svojih mogunosti. Rezultat
je bio trnovit put u koji se pretvorilo sljedeih est godina. Monnet na
kraju nee ostvariti svoj cilj dok mu njegovi saveznici ne nametnu po-
trebu za najhrabrijom strategijom do tada: skrivanjem 'projekta' preva-
rom.

7 Young ak ismijava 'Britansku fiks ideju da je Schumanov plan trebao dovesti do europske
federacije' (This Blessed Plot). Takva analiza, pie, 'pokazala se preuranjenom ako ne i pomalo
halucinacijom.' Young tako potpuno promauje osnovni smisao Plana (npr. Monnet, Me-
moirs, op. c i t . ) .
8 Young, op. c i t .
9 Op. c i t .
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 77

Monnet pada
Kad je predsjednik nove 'europske vlade' prvi put iziao pred Skupti-
nu svoje Zajednice za ugljen i elik, pourio je rei 'zastupnicima':

'Nikad neemo moi dovoljno naglasiti da su est lanica Zajednice prethod-

nici ire, ujedinjene Europe ije granice odreuje samo onaj tko se jo nije
pridruio. Naa Zajednica nije udruga proizvoaa ugljena i elika: ona je za-
etak Europe.'10

Unato njegovu osjeaju pobjede, dogaaji su poeli stizati Mon-

neta. Nakon to je dugo spretno ostvarivao svoj plan, napravio je goto-
vo kobnu pogreku.
Njegova Nemesis bio je Korejski rat koji je izbio prve nedjelje na-
kon poetka pregovora o Europskoj zajednici za ugljen i elik. Monnet
se odmah uplaio da bi pritisak nove velike hladnoratovske krize - pri-
jetnje mogue sovjetske agresije na Europu mogao navesti Amerikance
da pojaaju zahtjeve za naoruavanjem Njemake. To je u Adenaurovim
oima moglo smanjiti privlanost Schumanova plana, jer bi u takvim
okolnostima svoje kljune ciljeve mogao ostvariti bez stavljanja njema-
kog ugljena i elika pod kontrolu Visoke uprave.
Da bi obnovio inicijativu, Monnet je odluio proiriti izvorni Schu-
manov plan i u njega ukljuiti obranu pa se bacio na planiranje koje je
zavrilo prijedlogom Europske obrambene zajednice (European Defen-
ce Community, EDC). Taj je prijedlog predviao europsku vojsku koju
bi vodili europski ministar obrane i Vijee ministara, sa zajednikim
proraunom i raspolaganjem orujem. Dok bi sve ostale lanice mogle
zadrati zasebne snage za kolonijalne i druge ciljeve, Njemakoj bi bilo
doputeno samo sudjelovanje u europskoj vojsci.
Traei promotora prijedloga, Monnet je ovoga puta zaobiao Schu-
mana koji se snano protivio naoruavanju Njemake. Odabrao je
Renea Plevena, ovjeka koji mu je bio pomonik u donekle mutnim
danima kad je Monnet bio trgovaki bankar. Pleven je bio s njim i u
Londonu 1940. u uzbudljivim vremenima kad je Churchillu dao plan
za britansko-francusku uniju. Na Monnetovu sreu, njegov negdanji
podreeni sada je bio na visokom poloaju: postao je francuski premijer.
Ponovljena je poznata obmana. Iako je prijedlog bio potpuno Mon-
netov, on se drao u pozadini i ideja je postala 'Plevenov plan'. Pleven
ju je predstavio francuskom parlamentu 24. listopada 1950. gdje je

10 Monnet, op.cit.
78 I VELIKA OBMANA

odobren s 343 prema 220 glasova. Ipak, Pleven je tijekom rasprave jasno
rekao da pregovori o njegovu planu ne bi trebali poeti prije nego se
zakljui Sporazum o ugljenu i eliku, ime bi se ouvalo Monnetov iz-
vorni plan. 11
Za razliku od Schumanova plana, ovaj nije bio dobro primljen u
inozemstvu. Nijemci su bili posebno sumnjiavi i bili su skloniji tome
da njihova vojska bude dio NATO-a. Imali su dobar razlog za sumnji-
avost. Monnetova namjera bila je da EDC postane Vlada sposobna
donositi vrhovne odluke u ime svih Europljana. Upravo zbog toga, novi
je plan podravao talijanski premijer de Gasperi, objavljujui da eu-
ropska vojska nije kraj sama po sebi; to je instrument domoljubne vanjske
politike. Ali europsko domoljublje moe se razviti samo u federalnoj
Europi.' 12
Ponovno su intervenirali Amerikanci, ovoga puta u liku prvog vrhov-
nog zapovjednika NATO-ovih kopnenih snaga, generala Eisenhowera.
Na susretu s Monnetom 21. lipnja 1951. Eisenhower se sloio da se
francusko-njemako pomirenje moe postii samo kroz europsku vojsku.
Korejski rat je nakon intervencije komunistike Kine uao u kritinu
fazu. Kako se i oekivalo, Amerika je pojaala pritisak za ponovno nao-
ruanje Njemake i dala Adenaueru snanu pregovaraku poziciju. On
je odluio iskoristiti situaciju i u zamjenu za svoju podrku EDC-u
ponuditi 'opi sporazum'. Time bi se priznao suverenitet Zapadne Nje-
make, njemaki kontingenti bi se u EDC primili kao ravnopravni,
pripustilo bi se Zapadnu Njemaku u NATO, okonalo ostatke oku-
pacije njegove zemlje i zakljuio bi se mirovni sporazum. Iako je bio
ambiciozan, saveznici su se brzo sloili s tim prijedlogom i do kraja stu-
denog 1951. nacrt sporazuma bio je spreman. 13
U posljednjim fazama pregovora o sporazumu promijenila se vlada
u Velikoj Britaniji. Nakon opih izbora 25. listopada 1951. laburisti su
izgubili od konzervativaca. Churchill je ponovno bio premijer s Antho-
nyjem Edenom na elu diplomacije. Nova je vlada, meutim, odmah
utonula u krizu platne bilance, a zemlji je prijetila ekonomska kata-
strofa.
Unato poetnim nadama da bi 'proeuropski' Churchill mogao
preokrenuti laburistiki pogled o ujedinjenju estorice, njegov stav da
bi se Britanija trebala kloniti izravnog ukljuenja u Europu ostao je

11 Povijesni institut sveuilita u Leidenu, web stranica Povijest europske integracije, op. cit.
12 Monnet, op. cit.
13 Williams, op.cit.
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 79

nepokolebljiv. Britanija je, prema Churchillovu miljenju, jo uvijek

bila dio meunarodne 'Velike trojke' u posebnim odnosima s Amerikom.
Iako je jako elio suraivati s europskim susjedima, njegova je politika
poivala na 'preklapajuim krugovima' gdje je Britanija ostajala izmeu
Europe i SAD-a.
Dok je bio u oporbi, Churchill je tvrdio da mu se svia ideja o 'eu-
ropskoj vojsci', a da nikad nije objasnio to bi to znailo u praksi. Kad
se vratio na vlast, samo je potvrdio svoje pravovjerje. Sada kad je nad-
nacionalni element plana postao jasan, on je odbacio bilo kakvu ideju
o europskoj vojsci, nazivajui je muljevitim amalgamom i dodajui da
Vojnici ele pjevati svoje vlastite koranice.' De Gaulle je imao slino
miljenje. 14
Prema Hugou Youngu, Eden je 28. studenog 1952. na konferenciji
za tisak u Rimu izjavio da novoj vojsci nee biti na raspolaganju nijedna
britanska postrojba, 15 to Young opisuje kao primjer britanske 'izopa-
enosti'.16 Ali dokazano je da je nova konzervativna vlada uinila sve to
je mogla da bude konstruktivna. Na sastanku sa Schumanom u veljai
1952., Eden je uvjeravao Francuze da e se Britanija blisko povezati s
Europskom obrambenom zajednicom. Britanske snage na kontinentu
e tijesno suraivati s 'europskim snagama'. 17 U daljnjem pokuaju da
pomogne, Eden je u oujku 1952. predloio da se dvije Zajednice e-
storice stave pod okrilje Vijea Europe. Monnet je to, predvidivo, shva-
tio kao izazov njegovu nadnacionalizmu. 18
Iako iz Edenove inicijative nita nije proizilo, Francuzi su bili vrlo
rezervirani prema ideji o europskoj vojsci. Najvie ih je brinula mogu-
nost njemakog izdvajanja iz Obrambene zajednice, to bi njemakim
jedinicama omoguilo da se podignu i preustroje kao nacionalna vojska.
Pariz je zato traio britansko-ameriko jamstvo da se nijedna lanica nee
moi odvojiti od Obrambene zajednice. London je odgovorio pozitivno.
Britanija je ve prema Briselskom sporazumu iz 1948. bila obeala po-
mo Francuskoj i zemljama Beneluksa u sluaju rata. estorica su sada,
14. oujka 1952. traila da se to jamstvo proiri na Zapadnu Njemaku
i Italiju. Odgovarajui na to u radijskom prijenosu 5. travnja, Eden je re-
kao da je dunost i namjera britanske vlade pomoi europskim narodima

14 Sampson, op.cit.
15 Young, op.cit.
16 Ibid.
17 Calvocoressi, Peter (1955), Survey Of International Affairs - 1952.
18 Dokumenti o britanskoj prekomorskoj politici, Serija 2, Tom I, dokument 484 (29. Kolo-
voza 1952).
80 I VELIKA OBMANA

na putu prema ideji ujedinjene Europe. Velika Britanija ne moe se pri-

druiti ekskluzivnoj europskoj federaciji, ali moe dati podrku i ohra-
brenje Obrambenoj zajednici i Zajednici za ugljen i elik. 19
Deset dana kasnije uslijedio je i vrst prijedlog. U sluaju oruanog
napada na bilo koju lanicu Europske obrambene zajednice, Britanija
e prema lanku 51. Povelje Ujedinjenih naroda dati punu vojnu i
drugu pomo. estorica su dobro primila tu ponudu. U Njemakoj je
pozdravljena kao 'jedan od najvanijih politikih dogaaja u posljednje
vrijeme.' 20
No to ipak nije bilo britansko-ameriko jamstvo. Amerikanci su i
dalje vjerovali u EDC i odbili su suraivati. Kao posljedica toga, 19. svib-
nja je objavljeno da Washington i London ne mogu osigurati zajedniko
jamstvo i da e umjesto toga objaviti 'deklaraciju o namjeri'. Razgovori
su tada utonuli u svae o njemakom doprinosu europskom proraunu za
obranu, dok je francuski Kabinet, jo uvijek nezadovoljan preslabim zala-
ganjem Britanaca i Amerikanaca protiv mogueg njemakog povlaenja
iz EDC-a, odluio da nee potpisati sporazume.
Francuze se pokualo zadovoljiti promjenom formulacija u deklaraciji
o namjeri. SAD i Britanija na kraju su pristale svaku akciju koja zaprijeti
integritetu Europske obrambene zajednice smatrati prijetnjom vlastitoj
sigurnosti. 21
To je bilo dovoljno. Europski obrambeni sporazum potpisan je 27.
svibnja 1952. zajedno s opim sporazumom koji je praktiki vratio suve-
renitet Njemakoj. 22 To je bilo daleko od onoga to je zamislio Mon-
net, jer je proraun jo uvijek bio podloan nacionalnom vetu. Unato
svemu, u Francuskoj je jo bilo toliko protivljenja da je premijer Antoine
Pinay potpisao sporazum bez namjere da odmah trai ratifikaciju.
Monnetov plan se poeo raspadati. Umjesto da se smanjuje, protiv-
ljenje u francuskom parlamentu zapravo je jaalo. Socijalistika grupa
htjela je 'demokratiniji' EDC, s europskom skuptinom koja bi se bi-
rala izravno. To je potaklo Monnetovu najhrabriju inicijativu do tada,
koju je koordinirao s Paulom-Henrijem Spaakom, ovjekom koji e mu
vie godina biti najblii saveznik. 23

19 Ibid
20 Calvocoressi, op.cit. Vidi Priopenje za tisak Ministarstva vanjskih poslova, 15. travnja
1952. i The Times, 16. travnja 1952., Le Monde i Neue Zeitung, 17. Travnja 1952.
21 Op. cit.
22 Op. cit.
23 Spaak ne samo da je bio State Departmentov kandidat za predsjednika OEEC-a i kasnije
prvi predsjednik Skuptine Vijea Europe, ve je 1950. postao i predsjednik Europskog
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 81

Spaak je predloio uspostavljanje Europske politike zajednice (EPC)

kao zajednikog politikog krova' nad Zajednicom za ugljen i elik i
Obrambenom zajednicom, kojom bi se stvorila 'nerazdruiva politika
zajednica temeljena na ujedinjenju naroda'. Schuman i Adenauer pozdra-
vili su to, a isto je uinio i talijanski premijer de Gasperi koji je otiao
jo dalje, predlaui da budua skuptina EPC-a pripremi nacrt europ-
skog ustava.
U rujnu 1952. Spaakov je prijedlog dobio zajedniku potporu min-
istara vanjskih poslova estorice, parlamenata u Europskoj zajednici za
ugljen i elik i Vijea Europe, pa je od Skuptine Europske zajednice
za ugljen i elik zatraeno da proui pitanje stvaranja 'europske poli-
tike vlasti'. Rezultat rada Spaakova ad hoc odbora bio je 'Nacrt spora-
zuma koji utjelovljuje statut Europske zajednice'. To je bilo nita manje
nego prvi formalni pokuaj donoenja europskog ustava. Spaak ga je 9.
oujka 1953. predao ministrima vanjskih poslova estorice, a idueg
dana i Skuptini Europske zajednice za ugljen i elik. Skuptina ga je odo-
brila s 50 glasova za i pet suzdranih. Predstavljajui svoj nacrt 'ustava
Vijeu Europske zajednice za ugljen i elik, Spaak je ponovio rijei kojima
je George Washington u Kongresu poeo predstavljanje amerikog us-
tava 1787., iznosei u nastavku govora svoje uvjerenje da bi se 's jedna-
kom odvanou' Europa mogla nadati istom uspjehu. 24
Ta posljednja inicijativa Monneta i Spaaka nije, meutim, mogla dalje
sve dok je Europska obrambena zajednica izazivala protivljenje. Dio
plana bila je nadnacionalna kontrola nad svakim proizvodom nuklear-
nog naoruanja, to je probudilo golistima sklonu Francusku komisiju
za atomsku energiju i potaklo je da razmisli o posljedicama francuskog
izrastanja u nuklearnu silu. 25 Zastupnici u francuskom parlamentu do
listopada su ve izraavali zabrinutost da je sporazum davao previe
prednosti Njemakoj koja bi zbog toga mogla preuzeti dominaciju nad
Zajednicom. Prigovarali su i da je sporazum predstavljen kao gotov in
da bi se usvojio ili odbacio bez izmjena. 26

pokreta, nakon to je Churchillov zet Duncan Sandys dao ostavku na to mjesto. Chur-
chill i Sandys, koji su vjerovali da bi Europski pokret trebao predstavljati stremljenja cijele
Europe, ukljuujui i narode srednje i istone Europe tada pod sovjetskom hegemonijom,
postajali su sve razoaraniji uskom opsesijom Pokreta integracijom u zapadnoj Europi. Na-
kon kratkog razilaenja, Europski pokret zadrao je iroku podrku tajnim financiranjem iz
CIA-e kroz ACUE, a koristio ju je i sam Spaak.
24 Griffiths, Richard T. (2000), Europe's First Constitution - The European Political Commu-
nity 1952-1954.
25 Duchene, op.cit.
26 Calvocoressi, op. cit.
82 I VELIKA OBMANA

Tako e protivljenje kod francuskih politiara prevladati, dok e

ostatak estorice ratificirati Obrambeni sporazum. Protivljenje meu
socijalistima i golistima bilo je toliko da je sruilo Pinayovu vladu.
Mandat za imenovanje nove vlade uz golistiku je potporu dobio Rene
Mayer, a izraz 'Europa Jeana Monneta' gotovo je postao sinonim za
politiku zloporabu. Mayera je nakon etiri mjeseca zamijenio Joseph
Laniel. Prema Monnetovim oajnim rijeima, on 'nije uinio nita'. Una-
to snanom pritisku iz Sjedinjenih Drava i prijetnjama Eisehowerova
dravnog tajnika Johna Fostera Dullesa ukidanjem amerike pomoi,
proces ratifikacije u Francuskoj je blokiran.
Izvan parlamenta, protivljenje je bilo barem jednako toliko. Vojni
lideri bili su protiv sporazuma, intelektualne skupine su ga mrzile, a de
Gaulle se u studenom 1953. proglasio njegovim neumoljivim neprija-
teljem, nazivajui ga 'tim monstruoznim sporazumom' kojim se francus-
koj vojsci htio strgnuti suverenitet i odvojiti obranu Francuske od obrane
Francuske unije. To bi bilo protivno svim njenim tradicijama i institu-
cijama i izruilo bi njene vojnike organizmu nad kojim Francuska ne
bi imala nadzor. Za tu i 'druge nadnacionalne monstruoznosti' okrivio
je 'Inspiratora' Jeana Monneta. Ogoreno parodirajui Monneta, objavio
je: 'Budui da pobjednika Francuska ima vojsku, a poraena Njema-
ka je nema, potisnimo francusku vojsku.' Nastavio je:

'Nakon toga emo od Francuza i Nijemaca napraviti vojske bez drava, a bu-
dui da nad takvom vojskom mora biti vlada, napravit emo bezdravnu vladu,
tehnokraciju. Kako to ne bi moglo zadovoljiti sve, nacrtat emo drugi znak
na duanu i nazvati ga 'zajednicom'; to ionako nee biti bitno, jer e 'Europ-
ska vojska' biti u potpunosti na raspolaganju amerikom vrhovnom zapovjed-
niku.'27

Priu je okonao jedan potpuno nevezan dogaaj - pad enklave Dien

Bien Fu, u francuskoj Indokini, u ruke vijetnamskog komunistikog
pokreta Viet Mina. Ta je katastrofa sruila vladu. Do 17. lipnja Laniela
je zamijenio radikalni nacionalist Mends-France. On je imao podvojeni
stav prema Europskoj obrambenoj zajednici i traio je ublaavanje
nadnacionalnog elementa, to je 3. kolovoza u Bruxellesu i predloio
estorici. Adenauer je odmah odbio. Spaak, koji je predsjedavao konfe-
rencijom, gotovo histerino je molio Mends-Francea da podri spora-
zum, zgrabivi ga za ruku dok mu je govorio:

27 Werth, op. cit.

 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 83

'Francuska e biti potpuno izolirana... Bit ete sami. Zar to elite? Moramo,
moramo napraviti Europu. Vojna strana nije sve. Vano je ujedinjenje Europe.
Europska obrambena zajednica je prvi korak u tom smjeru, ali ako ne bude
nje, sve pada u vodu.' 2 8

Odbacujui Spaakove optube da nije 'dobar Europljanin', Mends-

France je ignorirao i Churchillove i amerike molbe. Od Churchilla je
neuspjeno traio jamstva britanskog ulaska u Europsku obrambenu
zajednicu. Tako je Mends-France 30. kolovoza bez podrke donio
sporazum pred neprijateljski raspoloeni parlament. Nakon burne
rasprave u kojoj je dominiralo pitanje nadnacionalnosti, sporazum je
odbijen s 319 glasova prema 264. Mends-Franceova vlada bila je suz-
drana. Pobjednika veina zapjevala je Marseljezu. 29 Europska obram-
bena zajednica je bila mrtva. Ubrzo je pala u zaborav i ideja politike
zajednice.30 Monnet i njegov nadnacionalizam pretrpjeli su gorak poraz.
Ostao je problem ponovnog njemakog naoruavanja. Eden je istu-
pio s prijedlogom proirenja Briselskog sporazuma iz 1948. na Njema-
ku i Italiju. To bi uspostavilo Zapadnoeuropsku uniju (Western Euro-
pean Union, WEU), organiziranu na meuvladinoj osnovi. Iako e WEU
desetljeima ostati tek neto vie od sjene, jer je njene funkcije uvelike
obavljao NATO, britansko ustrajavanje da njihova vojska ne naputa kon-
tinent bez sporazuma s ostalim lanicama bilo je dovoljno da ublai fran-
cuske strahove od nekontrolirane njemake sile. Ti su strahovi u svakom
sluaju bili mnogo izgubili na snazi. Le Monde, koji se snano protivio toj
ideji, priznao je da 'dvanaest njemakih divizija ima malu vanost u svi-
jetu atomske strategije.'31 WEU su uskoro ratificirale sve lanice.32
inilo se da je time blokirano napredovanje prema nadnacional-
nom ujedinjenju. Trijumfirala je meuvladina politika. Da zaokrui
svoj uspjeh, Britanija je u prosincu te godine potpisala sporazum 'udru-
ivanja' s Europskom zajednicom za ugljen i elik, obvezujui se tek na
prijateljsku suradnju.

28 OP.cit.
29 Duchene, op. cit.
30 Za primjer prave iskvarenosti, Hugo Young navodi da je britansko odbijanje da stavi dovolj-
no vojnika pod europsko zapovjednitvo 'bilo, zapravo, ono to je navelo francuske parla-
mentarce da ubiju Europsku obrambenu zajednicu.'
31 Werth, op. cit.
32 Ipak, ameriki dravni tajni Dulles, pristaa Europske obrambene zajednice (i Monnetov
prijatelj od 1919.), kritiki je pisao Edenu o planovima za WEU tvrdei da 'bilo koje rje-
enje koje ne predvia stvaranje nadnacionalnih institucija (smatra) izmiljotinom'. (Eden,
Anthony (1960), Memoirs, Full Circle)
84 I VELIKA OBMANA

Nova strategija: Prevara

Uinak odbijanja Europske obrambene zajednice bio je dubok i dugo-
trajan. U toj fazi projekt je jednostavno siao u podzemlje. Prema Duc-
heneu:

'Nakon prve dvije godine Monnetova predsjedavanja Visokom upravom, nitko

vie nije govorio o njoj niti je izjednaavao s "Europskom v l a d o m " . . . Svijest
da bi se Francuze trebalo prevarom uvui u daljnji napredak uvela je oprez u
europski rjenik. Rije federalno sauvana je kao politiki ekvivalent latinskom
izrazu za rijedak religiozni dogadaj. ak se i nadnacionalno... koristilo uglav-
nom samo kad se nije mogao pronai drugi smokvin list. Ideja Europe koja
bi u izvjesnom smislu bila iznad svojih naroda, vie se nije javno iznosila.' 3 3

Ono to je do tada bila serija taktikih varka sada je postao namjer-

ni pokuaj prikrivanja. Promjena strategije bila je toliko dalekosena da
je 1965., kad su estorica dogovorila 'Sporazum o spajanju' kombini-
ranjem izvrne vlasti, Vijea i Skuptine triju 'Zajednica' - Europske
zajednice za ugljen i elik, Europske ekonomske zajednice i Euratoma
- lanak 9. Sporazuma o ugljenu i eliku, izvorno glasio:

'lanovi Visoke uprave... suzdrat e se od bilo kakva postupka neusklaenog

s nadnacionalnim karakterom njihovih dunosti.'

A bio je promijenjen u:

'lanovi Komisije... suzdrat e se od bilo kakva postupka neusklaenog s

njihovim d u n o s t i m a . . . '

Monnetova izravnija reakcija na taj teak poraz bila je ostavka na

mjesto predsjednika Zajednice za ugljen i elik. To je znailo da se treba-
lo pobrinuti za zamjenu, to je zahtijevalo sastanak ministara vanjskih
poslova estorice. Sastanak je izvorno zakazan za 8. veljae, ali je u me-
uvremenu pala Mends-Franceova vlada i sastanak je odgoen. Novu
francusku vladu vodio je Edgar Faure, manje nesklon europskoj inte-
graciji.
To je donekle ohrabrilo Monneta pa je zakljuio da bi neto manje
ambiciozno moglo uspjeti. Odluio se za svoju raniju strategiju izgrad-
nje 'Europe' kroz postupno ujedinjavanje drugih gospodarskih sektora.

33 Duchene, op. cit.

 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 85

Krajem 1955. meu raznim je opcijama za svoju novu metu odabrao

nuklearnu industriju, tada u ranom stadiju razvoja. inilo se da to prua
jasne prednosti. Dok su ugljen i elik predstavljali prolost, 'snaga atoma'
mogla je pozicionirati 'Europu' kao dalekovidnu i modernu. Nadalje,
ulaganja potrebna za razvoj ove industrije bila su tako velika da je europ-
ska suradnja izgledala kao logian korak.
Da bi svoj plan predstavio kao budui 'Euratom', Monnet je po ve
poznatom uzorku trebao frontmana, novoga Schumana ili Plevena.
Trebao ga je posebno zbog koliine neprijatelja koje je stvorio do tada.
Izbor je bio njegov najvei saveznik Paul-Henri Spaak. To se pokazalo
mudrim. Novi francuski premijer Faure pokazao se prijemljivim za
uvjeravanja uglednog belgijskog ministra vanjskih poslova.
Dana 4. travnja 1955. Spaak je Faueru, Adenaueru, Pinayu (sada
francuskom ministru vanjskih poslova) i talijanskom ministru vanjskih
poslova Gaetanu Martinu poslao prijedloge koji nisu obuhvaali samo
nuklearnu ve sve oblike energije i transport. U popratnom pismu Spaak
tvrdi da je dolo vrijeme za 'ponovno lansiranje europske ideje'. 34
Spaak je u pismu napravio jedan vrlo znakovit propust. Iako su on
i Monnet ve raspravljali o mogunosti 'carinske unije' ili 'zajednikog
trita' estorice, Spaak to nije spomenuo. Monnet se bojao da bi otiao
predaleko kada bi to spominjao tako brzo nakon propasti EDC-a.
Njemaki odgovor nije bio ohrabrujui. Umjesto ujedinjavanja re-
sursa kroz Euratom, kancelar Erhard je mislio da bi Njemakoj bilo bolje
da otkupi tehnologiju od SAD-a i Velike Britanije. Francuska reakcija
bila je jo negativnija. U poruci koju je Spaaku usmeno prenio belgij-
ski veleposlanik, francuski ministar vanjskih poslova odgovorio je da
'nadnacionaliziranje energije i transporta moe u Francuskoj izazvati
novi EDC.', i dodao, 'Pazite! Edgar Faure ne voli Monneta. 35
Jedini pozitivan odgovor stigao je od nizozemskog ministra vanjskih
poslova Johana Beyena. On je predloio upravo ideju koju je Monnet
odbacio - 'zajedniko trite'. Kljuna je bila njegova tvrdnja da to ne
bi trebala biti zona slobodne trgovine ve carinska unija. Carine na robu
kojom se trguje meu lanicama trebale bi se progresivno smanjivati i
zatim ukinuti, dok bi se istovremeno podigao zajedniki vanjski carinski
zid prema treim zemljama.
Sve je to ukazivalo na unutarnju borbu visoko pozicioniranih poli-
tikih figura estorice, iz koje su proizlazile tri opcije. Jedna, koju je

34 Arhivi Ministarstva vanjskih poslova, Pariz. Europe, 1944-..., Generalities, Tom 110
35 Duchene, op. cit.
86 I VELIKA OBMANA

podravao Erhard, bila je zona slobodne trgovine za koju bi se koristila

infrastruktura meuvladina OEEC-a. Druga je bilo Beyenovo 'zajed-
niko trite'. Trea je bila Monnetova strategija, odnosno uzastopna
integracija svakog pojedinog sektora.
Nije jasno kako je tono rijeeno to pitanje. 36 Ali 18. svibnja 1955.
ministri vanjskih poslova Beneluksa svojim su kolegama u Zajednici za
ugljen i elik ponudili dokument poznat kao 'Beneluki memorandum'.
To je povezalo Beyenovu i Monnetovu strategiju u neto to e kasnije
postati poznato kao junktimi37, a prema kojoj se treba osnovati radna
skupina za izradu nacrta sporazuma o 'zajednikom tritu'. Integrira-
nje transporta, energije, nuklearne energije i socijalnog zakonodavstva
trebalo bi biti ukljueno u to.38 Erhardovi stavovi bili su zanemareni.
Memorandum je zapravo sastavio Spaak, na temelju nacrta koji je
pripremio zajedno s Monnetom. Nakon to je Spaak dopunio Monne-
tovu verziju, poslao ju je natrag s porukom 'Ici votre bb? ('Evo vae
bebe'). Najznaajnija promjena bilo je izbacivanje rijei 'Sjedinjene Eu-
ropske Drave' iz Monnetova originala. Spaak je pazio da vie naglasi
ideju 'ekonomske zajednice'. 39
Tako je nastala glavna obmana u cijeloj prii. Od tada nadalje, pravi
cilj - politika integracija - namjerno se skrivao pod krinkom ekonom-
ske integracije. Izgradnja 'Europe' predstavljala se kao pitanje trgovine
i radnih mjesta.

Messina: Za dlaku
Francusku je privukao Euratom, koji joj je omoguavao kontrolu nje-
make nuklearne industrije i mogao joj je uz to pomoi i u jo neobjav-
ljenom cilju proizvodnje atomske bombe. S druge strane, s najveim
carinama medu estoricom i mnogim drugim protekcionistikim pro-
pisima, Francuska je bila neprijateljski raspoloena prema ideji zajedni-
kog trita. Ipak se sloila da bi tijekom pregovora o Monnetovu na-
sljedniku na elu Zajednice za ugljen i elik trebalo povesti 'ispitnu ra-
spravu' o Benelukom memorandumu. Nijemci su bili veoma rezervirani
prema mogunosti da uope nastave.
36 Duchene, op. cit.
37 Europski parlament (2002), The European Parliament And The Euratom Treaty: Past Present
And Future (Luksemburg, Opa uprava za istraivanje), Radni dokument iz serije Energija
i istraivanje, ENER 114EN.
38 Bruylant, E. (1987), Pour Une Communaut Europene, Travaux Prparatioires (1955-1957).
Tom II: 1955-1957 (Bruxelles).
39 Monnet, op. cit.
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 87

Za mjesto odravanja razgovora odabrana je Messina, kako bi se ilo

na ruku talijanskom ministru vanjskih poslova Gaetanu Martinu koji
je bio pred izborima na Siciliji i trebao je biti blizu birake baze. Do-
govoren je datum razgovora 1. i 2. lipnja 1955. Pozvan je i britanski
predstavnik, ali u Londonu su Messinu smatrali predalekom da bi se
ak tamo putovalo na obian ministarski sastanak Zajednice za ugljen
i elik.
Uoi sastanka Monnet je doznao da se Francuzi spremaju zakopati
Beneluki memorandum pod oblik blage rezolucije.40 Svjestan da bi
njegova nazonost mogla doliti ulje na vatru, odluio je ne doi na sas-
tanak. Spaak je predsjedavao konferencijom djelujui kao Monnetov
frontman. Sastanak je za nadnacionaliste poeo loe. Monnet je stalno
bio na telefonskoj vezi pokuavajui instruirati Spaaka. Nizozemski tajnik
u Visokoj upravi Max Kohnstamm, koji je primio brojne Monnetove
pozive, na kraju je bio prisiljen rei svome bivem efu: 'Molim vas shva-
tite da oni nisu ovdje da bi napravili Europu. Doli su vas pokopati.' 41
Ali kasnije te veeri Spaak je otiao u hotelsku sobu francuskog mi-
nistra vanjskih poslova Pinaya. Kad se u zoru idueg dana vratio, bio je
postignut svojevrsni sporazum. Spaaku je bilo dovoljno naruiti bocu
ampanjca i pozdraviti zoru izvedbom O sole mio.42 Ministri su ujutro
usvojili rezoluciju koja je sadravala vei dio Benelukog memoranduma,
a neki dijelovi bili su uneseni od rijei do rijei. Rezolucija je estoricu
obvezivala samo na osnivanje meuvladina odbora koji bi prouio kako
provesti Memorandum u djelo. 43 Budunost je bila daleko od sigurne,
jer je jo bilo znaajnog protivljenja prijedlozima. Francuzi nisu ostali
suzdrani ve su naprosto pristali 'ne protiviti se nastavku pregovora.'44
Zanimljivo, luksemburki predstavnik Joseph Bech rekao je da je
najznaajnija stvar na sastanku bio izostanak 'mirisa' Visoke uprave u
Schumanovu stilu koja bi uzburkala francusku zabrinutost za suvere-
nitet.45 Obmana se nastavljala.
Prijevod Mesinskih zakljuaka poslan je u London 11. lipnja preko
britanskog veleposlanstva u Rimu. U popratnom pismu, pomonik
podtajnika Johna Coulsona izvjetava kako 'izgleda da su ministri imali

40 Duchene, op. cit.

41 Ibid.
42 Duchene, op. cit.
43 Europski parlament, Selection of texts concerning institutional matters on the Community from
1950 to 1982 (Luksemburg, Odbor za institucionalne poslove).
44 Duchene, op. cit.
45 Young, op. cit.
88 I VELIKA OBMANA

potekoa u postizanju sporazuma oko bilo kakve konkretne akcije', i

dodaje:

'Nijemce je jako zanimao transport, dok je Beneluks htio proiriti domet vlasti.
Talijani su se u potpunosti zalagali za zajedniko trite, dok su francuska staja-
lita ostala nejasna. Oito je da je ponavljanje stavova svih sudionika bez
donoenja bilo kakve naelne odluke najdalje dokle je mogao stii konani
zakljuak. Bit e zabiljeeno da se sva pitanja moraju "prouiti", ali nema po-
kazatelja na koji e se nain to uiniti.' 4 6

Britansko ministarstvo vanjskih poslova zapravo je imalo velikih

potekoa u utvrivanju tijeka dogaaja. U pismu novom ministru vanj-
skih poslova Macmillanu 15. lipnja, britanski veleposlanik u Parizu
spominje zakljuke kao 'dugake ali ne jako informativne' i kae kako
je dokument precizan odraz nejasnoa koje su prethodile konferenciji.
'Postoje dokazi za teoriju da se estorica ministara nisu mogla uhvatiti
u kotac s problemima o kojima su raspravljali', napisao je. Primjeu-
jui nedostatak jasnoe, dodaje:

'...Europljani moraju nastaviti vrlo oprezno. Njihov protivnici ili barem

mnogi od njih, s druge strane, vide prednosti u nekim planovima koji se sada
razmatraju. Praktine razlike izmeu dva tabora stoga su puno manje nego
ideoloke. Zato kada ministar Pinay kae da novi planovi trebaju biti nadnacio-
nalni, a golisti kau da ne bi, obje strane koriste kontradiktorne izjave da bi
izrazile otprilike istu stvar. Upitan da objasni Pinayov rjenik, Boegner je re-
kao da Pinay vjerojatno misli na organizacije koje su imale ovlasti donoenja
odluka (i stoga su nadnacionalne), ali do ijih odluka bi se dolazilo jednoglasno
(i stoga su bile meuvladine). Svjestan sam da je to izbjegavanje biti problema.
Ali takav govor oito uutkuje Europljane i ako slui smirivanju uvelike be-
skorisne svae, onda ima izvjesnog opravdanja.' 4 7

Mediji su slabo popratili dogaaj. Talijanski dnevnik Il Tempo opi-

suje zakljuke kao 'jo jedan dokument koji nije bio nuan'48 a Le Monde
izvjetava da su 'vlade neizravno napustile ideju nadnacionalnosti.'
Macmillan kasnije primjeuje da je 'slubeni stav bilo uvjereno oeki-
vanje kako iz Messine nee proizii nita.' 49
Takav ishod se i mogao predvidjeti kad nije bilo Monneta. On je
radio na stvaranju platforme s koje bi mogao nastaviti kampanju. Kul-

46 PRO. F0371/11640, Pismo J.E.Coulsona Ashleyu Clarkeu.

47 PRO. F0371/116040, Pismo Gladwyna Jebba Haroldu Macmillanu, 15. lipnja 1955.
48 PRO: Coulson, op.cit.,
49 Macmillan, Harold (1971), Riding The Storm - 1956-1959.
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 89

miniralo je 15. listopada 1955. objavom nastupnog manifesta njegova

'Akcijskog odbora za Sjedinjene Europske Drave'. Sa sredstvima iz
Fordove fondacije koja je organizirao ACUE, neposredni cilj Odbora
bilo je 'osiguravanje da Mesinska rezolucija... bude pretoena u stvarni
korak prema Sjedinjenim Europskim Dravama.' Jedan vaan dodatak
trebao je Monnetu dati 'stalnu posjetnicu' za svakog efa vlade. Njegova
nova uloga trebala je osiguravati

' . . . n j e m u i njegovoj organizaciji prednost mogunosti utjecaja na politike

elite izravno i bez suoavanja s nedostacima javne kontrole. Europu je izgra-
dila zauujue malobrojna elita; iako je javna podrka dobrodola, ona nikad
nije bila preduvjet za Monnetovu Europu.' 5 0

Tako je Spaak trebao ostati u sreditu panje, predsjedavajui meu-

vladinim odborom osnovanim u Messini, dok je Monnet nastavljao svoj
rad u sjeni.

Spaakov odbor
Dok je tek poinjala, sloena drama s golemim povijesnim posljedicama
u biti je imala dva odvojena zapleta. Jedan su bile rasprave u Bruxellesu
koje je usmjeravao Spaak, a koje su se uglavnom vodile kroz rad etiri
tehnika odbora. Drugi zaplet razvijao se oko odgovora Britanije, jo
uvijek najutjecajnije europske nacije i jo uvijek ne izravno ukljuene.
Do tada su se promijenile glavne uloge u britanskoj vladi. Churchill
je otiao u mirovinu, a naslijedio ga je Anthony Eden koji je vodio
stranku do izborne pobjede u svibnju 1955. Macmillan je postao mini-
star vanjskih poslova.
Edenov kabinet razmatrao je poziv estorice da se prikljue prego-
vorima koji su upravo poinjali u Bruxellesu. Unato principijelnom
odbijanju britanskog sudjelovanja u bilo kakvoj nadnacionalnoj orga-
nizaciji, kabinet je 20. lipnja odluio u Bruxelles poslati Russella Bret-
hertona, podtajnika u Trgovinskom odboru. Kasnije e se puno govoriti
o tome da je poslan dravni slubenik umjesto ministra, ali sastanci su
se ionako trebali voditi kao tehnike rasprave, a ne kao pregovori.
Bretherton je na samom poetku prema uputama iz Londona razja-
snio da se Britanija ne prikljuuje 'Mesinskim ciljevima'.
Slijedio je tradicionalnu meuvladinu liniju svoje vlade pod okriljem
OECC-a, upozoravajui da mnogo od onoga to je predloeno samo

50 Holland, Martin (1993), European Integration - From Community To Union.

90 I VELIKA OBMANA

duplicira OECC-ov rad. Spaak je prigovorio OECC-ovoj alternativi

kao 'puno skromnijem pothvatu' koji 'ne nudi mogunost europske
politike unije.' 51
Predstavnici OEEC-a bili su prisutni na pregovorima i nain voe-
nja sastanaka uzbunio je efa britanske delegacije Hugha Ellis-Reesa
koji je poslao pritubu Macmillanu. Istiui da nisu uvaena upozorenja
na sukob s radom OEEC-a, on pie:

' . . . g l a v n i tajnik osjeao se izuzetno nedobrodoao... dok je predstavljanje

vlade Njezina velianstva estorima vladama proteklo u puno boljoj atmosferi i
uz mogunost redovne nazonosti. Ali nije bilo nijedne konzultacije o izbje-
gavanju preklapanja: tovie, kad je j e d n o m prilikom britanski promatra dao
takav prijedlog, gospodin Spaak ga je odbacio na temelju svoje obveze da nas-
tavi rad prema u p u t a m a Mesinske konferencije. Svi dokazi ovdje upuuju da
se pozicija OEEC-a nee uvaavati.' 5 2

U pismu na sedam stranica Ellis-Rees je dao brojne primjere kako

bi se ciljevi odbora mogli preklapati s OEEC-ovim radom ili se presije-
cati s njime, primjeujui da je:

'Cijela procedura neobina... Moglo bi se pitati... zato est lanica nije otvo-
rilo pitanje Organizacije ako su nezadovoljne brzinom napretka... Bilo bi
pristojno da je jedan od njihovih predstavnika na Mesinskoj konferenciji
objasnio Vijeu ministara OEEC-a, koje se sastajalo nekoliko dana kasnije,
to predlau da se napravi.' 5 3

Ellis-Rees je zatim ponudio objanjenje o udnom ponaanju orga-

nizatora Mesinske konferencije. inilo se da su imali 'politike ciljeve':

'Jasno je da ni francuski ni njemaki predstavnici na pripremnom odboru nisu

imali u vidu drugi cilj, jer predstavljaju one elemente u svojim vladama koji po-
dravaju ili se barem ini da podravaju europsku integraciju; a predstavnici
Belgije i Nizozemske esto su nam govorili da se, to se Beneluksa tie, pravi
motiv iza svega ovoga prije moe nazvati "politikim" nego "gospodarskim".'

Spaakovo priznanje izneseno u memoarima potvruje ove utiske.

Napisao je da su on i njegovi kolege 'shvatili politike posljedice naega
cilja i znali smo da smo nadomak ni vie ni manje nego revolucije'. 54

51 Spaak, op. cit.

52 PRO. T 232/433, 11. Listopada 1955.
53 Ibid.
54 Spaak, op.cit.
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 91

Ipak je bilo jasno da Britanci nisu sami u rezerviranosti prema pregov-

orima. Njemaki ministar financija Hans Schaffer mislio je da:

'...djelomina ili funkcionalna integracija u stilu Zajednice za ugljen i elik

(sic) ne moe dalje, jer ju je neophodno povezati s nadnacionalnim vlastima.
Umjesto toga trebalo bi se stremiti postupnom procesu pune integracije i po-
stizati napredak, ako je mogue, u vie pitanja, ali u svakom sluaju suradnjom
vlada i bez bilo kakvog daljnjeg razvijanja nadnacionalnih vlasti.' 5 5

U biljeci se dodaje da je nemogue prosuditi kakav bi se sporazum

mogao postii o uspostavi zajednikog trita. Bilo je jasnih 'znakova
sukobljenih interesa':

'Nijemci, koji su u Bruxellesu bili vrlo aktivni u podrci pokuaju daljnje

integracije, ipak nisu bili voljni napraviti puno ustupaka na podruju poljo-
privrede koja, naravno, mora biti od primarne vanosti Nizozemcima i Fran-
cuzima. Ima i znakova da e Francuzi biti krajnje nevoljni da brzo odu jako
daleko u smjeru prave integracije kroz ukidanje carina... i da bi mogli poku-
ati napraviti diverziju predlaui integriranje pojedinih sektora, tonije tran-
sporta, energetike i razvoja nuklearne energije.' 5 6

Paralelno s pregovorima o zajednikom tritu, raspravljalo se i o

detaljima prijedloga o 'Atomskoj zajednici' i ispalo je da bi nova orga-
nizacija zahtijevala da se sav fisijski materijal, ukljuujui rezerve urani-
ja, stavi u zajedniki 'europski pool' u punom vlasnitvu i pod punom
kontrolom 'Euratoma'. Osnovna namjera bilo je sprijeiti da se taj ma-
terijal koristi u vojnim programima. Britancima kao jedinoj europskoj
nuklearnoj sili 57 to je bilo potpuno neprihvatljivo i bilo je jasno da se
njeni meuovisni civilni i vojni programi nee uklopiti u ovakav europ-
ski kalup. Velika Britanija tako nije imala drugog rjeenja nego se 7.
rujna 1955. povui iz pregovora o Euratomu.
Spaak je slubeno obavijeten o razlozima u pismu britanskoga vele-
poslanika u Bruxellesu Georgea Laboucherea. Obavjetavajui Spaaka

54 Spaak, op.cit.
55 PRO. T 232/433, 10. listopada 1955.
56 Ibid.
57 Velika Britanija je aktivirala svoju prvu atomsku bombu 1952. i bila je na dobrom putu da
proizvede svoju prvu hidrogensku bombu (testiranu 1957). Prva amerika hidrogenska
bomba testirana je 1952. SSSR je svoje prvo nuklearno oruje aktivirao 1949., a prvo testi-
ranje termo-nuklearnog oruja obavljeno je 1954. Francusko prvo nuklearno testiranje do-
godilo se tek 1960. Velika Britanija uvelike je prednjaila pred ostatkom Europe u razvoju
nuklearne energije za civilne ciljeve (prva velika nuklearna elektrana na svijetu otvorena je
u Calder Hallu u Cumberlandu u kolovozu 1956.)
92 I VELIKA OBMANA

da je britanska vlada 'prepoznala jak motiv za multilateralnu suradnju

u Europi', on naglaava da su britanske civilne nuklearne operacije toliko
blisko povezane s njihovim vojnim programima da bi bilo 'previe po-
tekoa na podruju obrane. To bi sprijeilo Veliku Britaniju da svoje re-
surse, ukljuujui rezerve nuklearnog materijala, stavi u europski pool.' 58
Dok su se razgovori raspadali, Brethertonu je reeno kako Spaak na-
mjerava organizirati zavrne faze aktivnosti svoga odbora. Krajem listo-
pada trebao se odrati sastanak delegacija na kojemu bi odbori pred-
stavili svoja izvjea, ali bi sve bilo ogranieno na estoricu. Spaak je
zatim namjeravao osnovati malu skupinu koja bi izradila nacrt konanog
izvjetaja te u studenom odrati sastanak efova delegacija. Britanci bi
bili iskljueni iz tog sastanka. Izmeu tih sastanaka odrao bi se sastanak
cijeloga krovnog odbora kako bi svi bili obavijeteni o napretku. Na taj
bi sastanak Britanci bili pozvani.
Britanci su trebali biti iskljueni iz skupine za izradu nacrta izvje-
taja, jer se pretpostavljalo da bi to estorici omoguilo da ode dalje nego
to bi eljeli Britanci. Njihova nazonost bi 'mogla na izvjestan nain dje-
lovati kao konica drugima'. 59 Brethertonu je u zakljuku reeno:

'Monsieur Spaak misli kako je nerealno oekivati da e Velika Britanija posta-

ti ravnopravna lanica Zajednikog trita, to, uz prijedlog o Atomskoj ener-
giji, predstavlja najvaniji predmet razmatranja. Ipak je mislio da bi bilo vrlo
poeljno da se pridruimo bilo kojem dogovoru koji bi nastao u okviru Zaje-
dnikog trita... ne bismo trebali osjeati da smo na bilo koji nain isklju-
eni iz zajednice. injenica da se od nas ne oekuje da budemo na ogranienim
sastancima efova delegacija usmjerena je iskljuivo na osiguravanje da e
estorica postii to viu razinu suglasnosti svojih lanica.' 6 0

Sastanak krovnog odbora odran je 7. studenog 1955. Na tom je

sastanku Bretherton najavio britansko povlaenje iz pregovora o zajed-
nikom tritu. Nain na koji je to priopio postao je legendarna epizoda
u povijesti britanskih odnosa s 'Europom' i toka najbizarnijeg povijes-
nog spora. Prema sjeanju Roya Denmana, Bretherton je zatraio rije
i govorio 'u slijedeim terminima':

'Budui sporazum o kojemu raspravljate n e m a izgleda da bude postignut; a

ako i bude postignut, nee imati izgleda da bude ratificiran; a ako bude i rati-
ficiran, nee imati izgleda da bude primijenjen. A ako bude i primijenjen, bit

58 PRO. FO 371/116054.
59 PRO. T 232/433, 14. listopada 1955.
60 Ibid.
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 93

e potpuno neprihvatljiv za Veliku Britaniju. Govorite o poljoprivredi to

nam se ne svia, o vlasti nad carinama iz ega se izuzimamo i o institucijama
koje nas plae. Monsieur le president, messieurs, au revoir et bonne chance.
(Gospodine predsjednie, gospodo, dovienja i sretno.) 6 1

Bretherton je tada navodno iziao iz sobe. Ali zanimljivo je da Den-

man u potvrdi svoje verzije dogaaja citira samo sekundarni izvor, knji-
gu Charlesa Granta objavljenu 1994., gotovo 40 godina nakon samog
dogaaja. 62 Grant, pak, kao svoj izvor moe navesti samo tekst L'Eu-
rope Interdite Jeana Franoisa Dniaua citiran u Le Mondeu u listopadu
1991.
Hugo Young takoer nudi svoju verziju incidenta birajui neto druk-
ije rijei, navodei Dniaua kao svoj izvor (imenujui ga 'J.-F. Denian').63
Young tvrdi da je Brethertonov nacrt svojeruno napisao Anthony Eden.
Ali Wolfram Kaiser, ugledni njemaki akademski strunjak za ujedinje-
nje Europe koji detaljno pie o britanskog ulozi u EU, vjeruje da je go-
vor bio 'izjava Foreign Officea' koju je Brehterton proitao 'od rijei do
rijei'.64 to se tie navodnog 'izlaska', Young priznaje da 'nema doku-
mentiranog dokaza da se dogodilo ita tako uzbudljivo'.65
Unato svemu, kae Young, nakon to je Bretherton odrao govor,
'Spaak je samo otpuhnuo' rekavi: 'Zapanjen sam ovime i jako povrije-
en. Vi se jednostavno drite svoga. Engleska se uope nije pomakla,
a neu se pomaknuti ni ja.' 66
Kaiser daje vrlo razliit prikaz:

'estorka nije bila iznenaena. Spaak je ironino komentirao da neke vlade

ne mogu razumjeti novi kontekst europskog ujedinjenja koji je stvoren na
Mesinskoj konferenciji, ali razlaz je bio miran dok se god Velika Britanija
suzdravala od torpediranja Mesinske inicijative.' 6 7

Dok Denman tvrdi da je Bretherton izaao i vie se nije vratio,68

Young tvrdi da je Bretherton poricao bilo kakav 'spektakularni izlazak

61 Denman, Roy, Missed Chances, op. cit.

62 Grant, Charles (1994), Delors Inside The House That Jacques Built.
63 Young, op.cit.
64 Kaiser, Wolfram (1996), Using Europe, Abusing The Europeans - Britain And European
Integration, 1945-63. Kao referencu navodi: PRO FO/116055/361 (7. Studenog 1955).
Young citira PRO T/234/181 kao izvor dokumenta koji je mogao koristiti Bretherton.
65 Young, op.cit.
66 Ibid.
67 Kaiser, op.cit.
68 Denman, op.cit.
94 I VELIKA OBMANA

koji mu pripisuje legenda'. 69 U svakom sluaju, teko da se mogao 'vra-

titi', jer je to bio zakljuni sastanak odbora i Britancima je ve bilo re-
eno da nisu pozvani na sjednicu na kojoj se usvajala posljednja verzija
nacrta izvjetaja. Takoer nije bilo niega ime su estorica trebala biti
iznenaena. Bretherton je otpoetka vie nego jasno iznosio britanski stav.
Jo je udnije to ni Young ni Denman ne spominju zapise Miriam
Camps, 70 promatraice State Departmenta, iako je obojica citiraju kao
izvor i navode njezinu knjigu u bibliografijama. Young njezinu knjigu
naziva 'najautoritativnijom povijesti toga vremena'. 71 Camps pie da je
na zavrnom sastanku krovnog odbora Spaak odluio da e traiti ko-
mentare samo od onih koji nisu prihvatili naela Mesinske rezolucije:
'da je britanski predstavnik...' Bretherton, 'kad je upitan za komentar'
ukazao 'prema instrukcijama iz Londona' da njegova vlada 'ne moe
zauzeti konaan stav prema zajednikom tritu dok ne bude znala sve
detalje plana': to je bilo potpuno razumno budui da je odbor tek trebao
napraviti izvjetaj.
To se ponavlja u Memorandumu ministarstva financija datiranome
17. studenoga 1955. u kojemu se navode podaci o sastanku sa Spaakom.
U tom se dokumentu tvrdi 'ne moemo se pridruiti Euratomu' i onda
se o britanskom lanstvu u zajednikom tritu primjeuje da 'bi bilo
nepolitiki za nas da zauzmemo slubenu poziciju' dok Spaak ne objavi
svoj izvjetaj. Memorandum zakljuuje: 'Svakako bi bio golem nazadak
u britanskoj politici kada bismo rekli da bismo se trebali pridruiti za-
jednikom tritu i Europljani bi se iznenadili da to uinimo.' 72 Spaak,
koji u svojim memoarima ne spominje Brethertonov incident, datum
britanskog povlaenja iz zajednikog trita povezuje s memorandu-
mom datiranim 19. prosinca 1955. i upuenim njemakoj vladi. Tamo
stoji da '...je nae stajalite da se Britanija ne moe ukljuiti u takav
projekt.' 73
Unato Campsovu iskazu i ostalim dokazima, Brethertonov odlazak
je trenutak kada je, tvrdi Denman, 'Britanija ietala iz Europe'74, a Young
69 Young, op. c i t .
70 Camps, Miriam (1964), Britain And The European Community 1955-1963. Knjiga je opi-
sana kao 'detaljan i objektivan zapis o britanskoj potrazi za usklaivanjem s Europskom eko-
nomskom zajednicom...'. Financial Times ju je hvalio kao 'daleko najobuhvatniji i najbo-
lji zapis', dok je Roy Jenkins u Daily Telegraphu njezin stupanj objektivnosti opisivao kao
'upravo onakav kakav treba biti'.
71 Young, op. c i t .
72 PRO. T 234/181, 17. studenoga 1955.
73 Spaak, op. c i t .
74 Denman, op.cit.
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 95

taj trenutak objanjava kao britansko 'samoiskljuenje'. 75 Britanija se,

pak, ve bila povukla iz Monnetova nadnacionalnog Euratoma i to zato
to se od nje trailo da prihvati uvjete na koje nikako nije mogla pristati.
Kad su predloeni sporazumi o Euratomu i zajednikom tritu spojeni,
Britanija je zakljuila da ne moe nastaviti. Naputajui pregovore o
Euratomu, kao to je uinila, Britanija je zapravo iskljuena iz zajedni-
kog trita zbog naina na koji su dva sporazuma naknadno povezana.
Ipak je vano priznati da je, suprotno verzijama koje nude Young,
Denman i ostali, Britanija jasno dala do znanja da bi na bilo koji drugi
nain rado nastavila suradnju s europskim susjedima. O nuklearnoj
energiji, Spaak je rekao:

'Ujedinjeno Kraljevstvo niim ne bi eljelo oteati stvaranje Euratoma ako est

zemalja iz Messine zakljui da e tako biti zadovoljeni njihovi interesi. Vlada
Njezina velianstva zapravo bi bila spremna zakljuiti odvojeni sporazum s
Europskom organizacijom.' 7 6

U listopadu 1955. britanska Uprava za atomsku energiju ve je pre-

dloila zajedniki britansko-njemaki civilni nuklearni program i, uve-
like prema britanskom nalogu, OEEC je osnovao radnu skupinu za
istraivanje mogunosti ire nuklearne suradnje. Labouchere se osvre
na to, tvrdei da to tijelo:

'ini se, preporuuje fleksibilan sustav meunarodne suradnje... radna sku-

pina mogla bi predloiti da se unutar organizacije napravi mjesta za sporazum
skupina drava o specifinim projektima ili za specifine ciljeve, koji ne bi bio
ni obvezujui za druge zemlje u organizaciji niti podloan njihovu vetu. Prema
takvom planu, drave naprednije u atomskoj energiji mogle bi blisko surai-
vati na zajednikim istraivakim p r o j e k t i m a . . . '

...izvijestila je u prosincu OEEC-ova radna skupina. 77 U izvjetaju

se zagovaralo osnivanje OEEC-ove uprave za nuklearnu energiju koja
bi koordinirala nacionalna istraivanja i pripremala zajednike projek-
te. Kljuni prijedlog bio je izgradnja elektrane koja bi Europu uinila
samodostatnom u opskrbi obogaenim uranijem. Ali to je trebao biti
meuvladin posao, to je bilo suprotno Monnetovu nadnacionalnom
planu pa je taj prijedlog Spaaku donio krizu iako ga je Erhard pozdra-

75 Young, op.cit.
76 PRO. FO 371/116054, op. cit.
77 Nelsen, G.R. (1958), European Organisation In The Field Of Atomic Energy. Europski
godinjak IV.
96 I VELIKA OBMANA

vio. Kombinacija britanskog odlaska, OEEC-ovih prijedloga i razdora

u njemakoj delegaciji nije bila riskantna samo za Mesinske ciljeve ve
i za Monnetove nadnacionalne ambicije.
Jaz izmeu meuvladinstva i nadnacionalizma nita ne ilustrira
bolje od Monnetova odgovora. Umjesto da pozdravi britansku veliko-
dunu ponudu, on u sijenju 1956. poziva svoj 'Akcijski odbor' da
usvoji deklaraciju u kojoj se naglaava nadnacionalna priroda Euratoma
te se poziva parlamente estorice da je podre. Intervenirao je i Ade-
nauer. Za razliku od Erharda, on je snano podupirao carinsku uniju
u sklopu zajednikog trita i mada je bio manje zagrijan za Euratom,
smatrao ga je nunom za osiguravanje francuske potpore tritu. Su-
protstavljajui se protivljenju Erharda i ostalih, Adenauer je 19. sijenja
od svih svojih ministara zatraio 'jasan, pozitivan stav prema ujedinjenju
Europe', tvrdei da se Mesinska rezolucija mora primjenjivati bez iz-
mjena i odgaanja. 78
Na Monnetov zahtjev, inicijativu je preuzeo predsjednik Eisenhower.
Do kraja prosinca, prema Monnetovu savjetu, SAD je zadrao prija-
teljsku distancu prema Euratomu. Eisenhower je bio svjestan da bi
preaktivna uloga mogla uznemiriti francusku vladu koja je i sama pro-
jekt shvaala kao nain na koji bi se Europa mogla pribliiti industrij-
skoj sili Sjedinjenih Drava. Eisenhower je tada, 22. veljae 1956.,
najavio da e SAD 20 tona obogaenog uranija (ekvivalent 40 miliju-
na tona ugljena) staviti na raspolaganje za civilnu uporabu prijatelj-
skim zemljama. Jasno je rekao da e se uranij Euratomu ponuditi po
povoljnijim uvjetima nego bilo kojoj pojedinoj dravi. Uvjet je bio da
Euratom ima 'uinkovitu zajedniku vlast i da moe preuzeti dunosti
i odgovornosti sline onima (sic) nacionalnih vlada.' 79 Amerika je po-
novno podrala nadnacionalizam.
ak su se i u Washingtonu poele nazirati podjele. Prema britan-
skom veleposlanstvu, u State Departmentu je bilo vie oduevljenja eu-
ropskim ujedinjenjem nego to ga je bilo medu tvorcima amerike
ekonomske politike koji su strahovali da bi novo zajedniko trite mo-
glo smanjiti uvoz s dolarskih trita.80 Na trenutak su Monnetovi pri-
stae u State Departmentu zadrali prednost.

78 Schwartz, H. (1997), Konrad Adenauer: German Politician and Statesman In A Period Of

War, Revolution And Reconstruction, Tom 2: The Statesman, 1952-1967.
79 Goldshmidt, B. (1982), The Atomic Complex: A Worldwide Political History Of Nuclear
Energy.
80 PRO. FO 371/116054. Pismo J. H. A. Watsona iz britanskog veleposlanstva u Washingtonu
A. J. Eddenu u Odjelu za uzajamnu pomo Foreign Officea u Londonu, 10. studenog 1955.
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 97

Francusko-njemaka roada
U prvih 10 mjeseci 1956. dva glavna glumca u europskoj drami, Fran-
cuska i Njemaka, prole su goleme promjene u politikama i obje na
kraju zauzele stavove suprotne onima koje su imale poetkom godine.
Slijepa ulica koja je nastala iz toga zaprijetila je blokadom cijeloga pro-
cesa.
Godina je poela velikim nemirom u francuskoj unutarnjoj politici
kad su na opim izborima 2. sijenja golisti izgubili 100 od 120 mjesta
u parlamentu i vei dio svoga utjecaja. Novi socijalistiki premijer Guy
Mollet sklon nadnacionalistima, bio je predsjednik skuptine Vijea
Europe, izaslanik na skuptini Zajednice za ugljen i elik i aktivni lan
Monentova Akcijskog odbora. Njegov ministar Christian Pineau bio mu
je istomiljenik.
Unato tome, nova francuska vlada, sada prezauzeta pobunom u
alirskoj koloniji, jo je vjerovala da e teko prodati zajedniko trite
francuskoj javnosti. Pineau je 7. veljae rekao amerikom veleposlani-
ku da zajedniko trite nee biti mogue... bez golemog educiranja
Francuske.' 81 Njih su se dvojica tako sloila da dvije zajednice' treba
razdvojiti to bi dopustilo nastavak razvoja Euratoma. Mislili su da bi
to bolje koristilo francuskim interesima. Njemaka je, pak, podravala
zajedniko trite iako jo nije bila oduevljena Euratomom.
Spaakov je odbor 21. travnja konano objavio svoj izvjetaj.82 Na
84 stranice koje su obuhvaale zajedniko trite i 24 stranice koje su
obuhvaale Euratom, uvelike se pratila linija Mesinske rezolucije. U
tekstu o Euratomu zadrani su dijelovi koji su ga uinili neprihvatlji-
vim Britancima.
Na Monnetovo inzistiranje, uoi debakla EDC-a, izvjetaj nije spo-
minjao 'Visoku vlast' ili 'nadnacionalno'. 83 Predlagao je da nova vlast
dobije neutralnije ime 'komisija'. Prema Campsu:

'...pridavala se velika panja predstavljanju prijedloga koje bi mogla prihvati-

ti Francuska, a da se istovremeno napustila svaka naelna toka kojoj bi "eu-
ropejci" pridavali stvarni znaaj. Rijei i fraze poput "nadnacionalizma" od
kojih se u atmosferi nakon E D C - a moglo sigurno oekivati da e stvoriti ne-
poeljne emotivne reakcije, isputene su u korist fraza koje su bile emotivno

81 Duchene, op.cit.
82 Meuvladin odbor osnovan na Mesinskoj konferenciji. Report of the Heads of Delegation to
the Foreign Ministers, 21. travnja 1956.
83 Duchene, op.cit.
98 I VELIKA OBMANA

neutralne i logiki obranjive. Tako je na najteem od svih aspekata, aspektu

institucija, Beneluki m e m o r a n d u m izbjegao unu raspravu "meuvladino-
nadnacionalno" ali je istovremeno vrsto postavio sredinje mjesto, a to je po-
treba za institucijom sa stvarnim ovlastima.' 8 4

U paket je na francusko inzistiranje dodan jedan vrlo vaan element

poljoprivredna politika. 'Ne moe se zamisliti osnivanje zajednikog
trita u Europi', stoji u izvjetaju, 'bez ukljuivanja poljoprivrede.'
Razlog za to bilo je to je etvrtina radne snage u Francuskoj bila zapo-
slena na malim seoskim imanjima i bila je izuzetno zastupljena u parla-
mentu. 85 Ako je trebalo prodati ideju zajednikog trita, jedinstvena
politika koja bi francuskim seljacima nudila izlaz na nova trita za nji-
hove rastue vikove penice i eerne repe mogla je biti presudna.
Ipak, Francuska se nastavila principijelno protiviti zajednikom tr-
itu. Njena vlada zalagala se da se dva sporazuma 'raspare', nadajui se
da bi tako pregovori o zajednikom tritu mogli stagnirati. Njemaka
se nije mogla sloiti s time. Adenauerov kabinet je 9. svibnja potvrdio
da dva sporazuma moraju biti vezana.86 Na sastanku ministara vanjskih
poslova u Veneciji krajem svibnja, Nijemci su s Italijom i Beneluksom
ponovili da su sporazumi meuovisni i da se o njima moraju voditi je-
dni pregovori. Junktim je uz nevoljni pristanak Francuza postao sredinji
predmet pregovora.87
Francuska je tada poela inzistirati na drugaijem povezivanju', po-
vezivanju smanjenja tarifa medu lanicama zajednikog trita i uskla-
ivanja socijalnih trokova: prekovremenih radnih sati, duljine plae-
nog odmora i ravnopravnosti u plaama ena i mukaraca. 88 Pineau je
predloio da se sporazum odnosi i na prekomorske teritorije lanica. Ti
su prijedlozi izgledali kao da su smiljeni da izazovu neslaganje. Bio je
to rani primjer francuske pregovarake taktike koji e u narednim deset-
ljeima postati itekako poznat - kad Francuska neto eli zaustaviti, u
ovom sluaju zajedniko trite, postavlja zahtjeve koji izazivaju propast
pregovora za to se moe optuiti ostale.
Ministri vanjskih poslova ipak su se sloili da pregovori moraju po-
eti. Trebali su se odrati u Chteau Val Duchesse kraj Bruxellesa, a os-
nova za raspravu trebao je biti Spaakov izvjetaj.

84 Camps, op. cit.

85 Duchene, op. cit.
86 Stirk, op. cit.
87 Camps, op. cit.
88 Op. cit.
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 99

Povijesti tih pregovora sklone su se gotovo potpuno fokusirati na

aspekte zajednikog trita,89 ali glavno je pitanje bilo razilaenje oko
Euratoma. Kako pie u nedavnoj studiji Europskog parlamenta:

'Sporazum Euratom esto se previda u povijesti i funkcioniranju Europske

unije. To zanemarivanje je neopravdano. Njegovo taktiko spajanje s Europ-
skom ekonomskom zajednicom bio je kljuni faktor u poetnom uvjeravanju i
konanom uvjerenju skeptine francuske vlade da se ukljui u europsko ujed-
injenje nakon gorkog iskustva i odbaene Europske obrambene zajednice...
U to vrijeme, 1955. i poetkom 1956., postojalo je ope vjerovanje da prijedlog
Euratoma obeava uspjeh, dok su se pregovori o Europskoj ekonomskoj zaje-
dnici klimali.'90

U poetku su potopljeni upravo pregovori o Euratomu. Toka spo-

ra bilo je 'vojno pitanje' prema kojemu bi Euratom, kako je predloeno,
trebao sprijeiti Francusku da nastavi vojni nuklearni program. Iako je
Francuska ve radila na tajnom programu nuklearnog oruja, socijalist
Mollet nije bio zabrinut. Bio je sretan da moe odustati od nuklearnog
istraivanja za vojne svrhe koje je podravao Monnetov Akcijski od-
bor.91 Ali mogunost zabrane toliko je razljutila francuske nacionaliste
da se inilo kako e bilo kakav sporazum o Euratomu imati sudbinu
EDC-a. Francuska ratifikacija nikad ne bi uspjela kada bi se stvorio
utisak da bi sporazum onemoguio Francuskoj da postane nuklearna
sila.92
Poetkom srpnja Mollet je morao rei parlamentu da Euratom nee
stati na put francuskim ambicijama. Time je osigurao ishod glasovanja
322 prema 181 u korist nastavka pregovora. To je, s druge strane, ojaa-
lo rastui lobby protiv Euratoma u Njemakoj koji je sada bio uvjeren
da sporazum moe omoguiti Francuskoj da ogranii njemake nukle-
arne ambicije i ojaa svoje. Pretpostavka o moguoj diskriminaciji ugro-
avala je ratifikaciju u Bundestagu,93
Njemaka je situacija bila sloena. U lipnju su glasine da e Eisen-
hower pozvati sovjetske lidere u Washington DC pojaale njemake
strahove od ameriko-sovjetskog detanta, neutralizacije Zapadne Nje-

89 Hugo Young, na primjer, u svojoj knjizi The Blessed Plot, op. cit., ne spominje Euratom u
kazalu. Denmanova knjiga Missed Chances spominje ga kratko na tri mjesta.
90 Opa uprava za istraivanje, op. cit.
91 Soutou, G. H. (1981), 'The French Military Programme for Nuclear energy, 1945-1981.'
Occasional Paper No.3, Nuclear History Programme, Maryland.
92 Duchene, op. cit.
93 Duchene, op. cit.
100 I VELIKA OBMANA

make i povlaenja amerike vojske iz Europe. New York Times je 13.

srpnja otkrio plan admirala Radforda, efa glavnog stoera amerike
vojske, koji predlae smanjenje amerikih konvencionalnih snaga u
Europi za 800.000 ljudi. Njih je trebalo zamijeniti taktiko nuklearno
oruje. Adenauer, ve nervozan zbog amerikih namjera, odluio je da
e Njemaka napraviti svoje nuklearno oruje. Unato protivljenju ne-
kih lanova njegova kabineta predvoenih Erhardom, Adenauer je sada
pozdravljao Euratom kao nain da se domogne nuklearnog oruja.
Na Adenauerovu frustraciju, veina njegova kabineta podravala je
Erhardovu elju za povezivanjem u slobodnoj trgovini umjesto u zajed-
niko trite. Iako nije bio vjet politiar, Erhard je sada bio vrlo ugled-
na figura u Njemakoj, jer su ga poistovjeivali sa zapanjujuim eko-
nomskih oporavkom, od 1954. poznatim kao Wirtschaftwunder ili 'eko-
nomsko udo', koje je Zapadnu Njemaku ubrzano pretvaralo u naj-
bogatiju i najdinaminiju dravu zapadne Europe.
Adenauer je zato morao napraviti neke taktike ustupke. Na pitanju
zajednikog trita povukao je koncept Monnetovih 'Sjedinjenih Eu-
ropskih Drava' u korist Erhardova rjeenja o zajednikom tritu. U
meuvremenu je Monnet inio sve to moe da potkopa cijelu ideju zaje-
dnikog trita. Na sastanku u Bonnu 12. rujna rekao je Adenaueru da
francuski parlament moda nee ratificirati takav sporazum. Zato bi
prednost trebalo dati Euratomu.94 Monnetov Akcijski odbor je 20. rujna
pozvao na ratifikaciju sporazuma Euratom do kraja godine, prije bilo
kakvog sporazuma o zajednikom tritu.
Na takvoj rascjepkanoj podlozi 25. rujna u Bruxellesu su poeli for-
malni zajedniki pregovori o Euratomu i zajednikom tritu. Adenauer
je pod Erhardovim utjecajem odrao govor pred Grandes Confrences
Catholiques u Bruxellesu, u kojemu je tvrdio da je poetno razdoblje
europskog ujedinjenja bilo uspjeno u spreavaju rata u Europi i da bi
svako daljnje ujedinjavanje trebalo biti 'fleksibilno i elastino'. Dana 5.
listopada otiao je dalje, rekavi svom kabinetu da e Euratom Zapadnoj
Njemakoj otvoriti pristup tehnologijama nunima za to bru proiz-
vodnju nuklearnih bojevih glava. AJi jedini nain dobivanja Euratoma
bio je pristanak na 'zajedniko trite' pod Erhardovim uvjetom da ono
bude zona slobodne trgovine.95
Francuzi su se, pak, sada poeli zagrijavati za izvornu ideju o punom
zajednikom tritu, ali temeljenom na carinskoj uniji. Vode francuskih
seljaka i kljuni francuski industrijalci podrali su to. Ali traili su cije-
94 Ibid.
95 Williams, op. cit.
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 101

nu. Ako se na zaposlenicima budu primjenjivali visoki standardi soci-

jalne drave, to je Francuska na Venecijanskoj konferenciji predlagala
kao dio 'ruilake' taktike, ti bi se standardi mogli 'harmonizirati' u
cijeloj novoj 'zajednici' kako bi se izbjeglo da ostalih pet drava, pose-
bno Njemaka, dobiju prednost u konkurentnosti. Predvidivo, to je za
Erhardovu frakciju bilo neprihvatljivo.
Tako su se od poetka godine stavovi dva glavna igraa potpuno
preokrenuli. Francuzi koji su isprva podravali Euratom i protivili se
zajednikom tritu, sada su se protivili Euratomu i podravali zajedni-
ko trite. Nijemci su sada preli u poziciju koju je Francuska napustila.
To je izazvalo tako ozbiljnu krizu da se na sastanku ministara vanj-
skih poslova estorice u Parizu 19. i 20. listopada nije mogao pronai
nikakav izlaz. inilo se da je Euratom osuen na propast. U slijepoj
ulici na pitanju usklaivanja socijalnih politika inilo se da e njegovu
sudbinu slijediti i zajedniko trite. Erhard je, pak, bio uvjeren da 'neu-
kusni projekt zajednikog trita umire i da se rada nada za njegovo rje-
enje zone slobodne trgovine. 96
Upravo u tom trenutku veliki su dogaaji poeli spaavati 'projekt'
od zaborava. Ironija je bila da je drava koja e ga vrsto vratiti u trani-
ce bila upravo Velika Britanija.

Britanski 'destruktivni zagrljaj'

Unato britanskom naizgled uvjerenom odbijanju da je se uvue u bilo
kakav nadnacionalni eksperiment, neke u britanskoj vladi poela je uz-
nemirivati mogunost da uspjeh 'carinske unije' estorice temeljene na
jedinstvenim carinama bude iskoriten za iskljuivanje britanske trgovine.
Nakon propalih pokuaja uspostave 'obrambene' i 'politike' zajed-
nice, britanska vlada nije bila nerealna kad je pomislila da bi Mesinska
inicijativa mogla propasti. Francuska etvrta republika ve je bila po-
tapalica za ekonomsku nestabilnost, sa 20 promjena vlada u deset godi-
na. Vrijednost franka je vrtoglavo padala, Francusku je ponizio neus-
pjeh u Indokini, a slabila je i u Aliru. U Njemakoj je dolo do ozbiljnog
razdora izmeu Adenauera i Erharda. Nadalje, nakon neuspjeha EDC-a,
Eden je iznio svoje trijumfalno meuvladino rjeenje Zapadnoeuropske
unije koje su estorica oduevljeno prihvatila. Ako propadnu i pregovori
o Euratomu i zajednikom tritu, ne ostaje nijedan razlog da se ne po-
vjeruje kako bi britanske alternative zasnovane na meuvladinoj struk-
turi mogle biti prihvaene.

96 Schwartz, op. cit.

102 I VELIKA OBMANA

Britanska je vlada ipak ozbiljno razmiljala o prednostima i nedosta-

cima britanskog lanstva u zajednikom tritu, a razmatrala ih je radna
skupina osnovana u lipnju 1955. pod vodstvom visokog dunosnika
Ministarstva financija Brukea Trenda. Kad je njegova skupina predala
interni izvjetaj u listopadu 1955., u njemu se odraavao dominantni
britanski stav da je podruje slobodne trgovine pogodnije rjeenje od
zajednikog trita. Samo je ta opcija doputala Britancima da zadre na-
cionalnu autonomiju u vanjskotrgovinskoj politici i da sauvaju pogod-
nosti Commonwealtha. Svjesni opasnosti iskljuivanja Britanije iz 'ca-
rinske unije', autori izvjetaja su ipak ostavili mogunost 'da se razum-
no ustvrdi kako bi nedostaci suzdravanja dugorono mogli nadvladati
prednosti.' 97
Ministarstvo vanjskih poslova odgovorilo je jednostavnom tvrdnjom
da bi lanstvo u zajednikom tritu bilo nekompatibilno s britanskom
ulogom svjetske sile. 98
Ali vjerovalo je da bi Mesinska incijativa, kao ranije EDC, mogla
propasti zbog francuske opstrukcije. 99
Macmillan je prihvatio stajalita Ministarstva vanjskih poslova. Ali
ujesen 1955., uz izglede da bi novoizabrana francuska vlada lijevog centra
mogla biti 'prijateljskija' prema Europi, inilo se da se poveavaju anse
za uspjeh zajednikog trita. Dunosnici ministarstva gospodarstva po-
stali su zabrinutiji zbog mogunosti iskljuenja iz 'Europe'. U listopadu
1955., upravo dok su se Spaakovi pregovori vukli kraju, dogovoreno je
da se vie ne moe 'raunati na projekt koji se samovoljno raspada'. Zato
je odlueno da se zajedniko trite, 'po mogunosti osujeti.' 100
To je predstavljalo znaajnu promjenu u britanskoj politici u odnosu
na prethodni stav 'dobroudnog zanemarivanja'. Ministarstvo vanjskih
poslova odluilo je poeti forsirati pitanje diplomatskom ofenzivom. Na-
mjera je bila skrenuti inicijativu 'zajednikog trita' u orbitu OEEC-a,
gdje ju je britanska vlada mogla razvodniti u neto vie meuvladino.
Ta je strategija nazvana 'destruktivnim zagrljajem', izrazom preuzetim
iz biljeke dodane memorandumu britanskog veleposlanika u Francus-
koj Gladwyna Jebba. 101

97 PRO. CAB 134/1030/201, 24. listopada 1955.

98 PRO. CAB 134/1030/200, 24. listopada 1955.
99 PRO. CAB 134/889, 17. listopada 1955.
100 PRO. CAB 134/1026, 27. listopada 1955.
101 Arhivi Harolda Macmillana. Citirano kod Horne, op. cit. Gladwyn Jebb dodao je izvjetaju
o zajednikom tritu rijei 'zagrliti destruktivno'.
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 103

U sklopu strategije, Macmillan je poslao pisma amerikoj i njema-

koj vladi, naglaavajui britansko nezadovoljstvo Mesinskom inicijativom
te posebno planom o carinskoj uniji. Dok je u Parizu sudjelovao na
ministarskom sastanku WEU i zatim sastanku Sjevernoatlantskog Vi-
jea, Macmillan je 14. listopada 1955. jo bio uvjeren da e Mesinska
inicijativa propasti. U svom je dnevniku zapisao:

'Francuska nikad nee u "zajedniko trite" - njemaki industrijalci i ekono-

misti podjednako ga ne vole iako Adenauera privlai ideja vreg europskog
jedinstva na politikom planu. To je, naravno, vrlo vano i jasno sam rekao
da emo pozdraviti i pomoi plan iako se neemo pridruiti.' 1 0 2

estorica su neizbjeno napala Macmillana na sastanku WEU, a

Spaak je 'predvodio paljbu'. Nitko nije oekivao britansko sudjelovan-
je, rekao je Spaak, ali nije ni predvidio frontalni napad britanske vlade.103
Odgovor amerike vlade, prema oekivanjima, nije pomogao. Dr-
avni tajnik Dulles je 12. prosinca 1955. jednostavno potvrdio podrku
zajednikom tritu. Macmillan je prekinuo svoju ofenzivu. Krajem 1955.
britanska su veleposlanstva upuena da daju rezerviranu diplomatsku
podrku zajednikom tritu, kako bi se izbjegao sukob s Washingto-
nom. 104 Prema Kaiseru, sve to je Britanija postigla tim 'pokuajem sa-
botae' bilo je 'izazivanje opravdane sumnje estorice u britanske motive
u Zapadnoj Europi... i buenje neugodnog bauka podmuklog Albiona
medu estoricom.' 105
Macmillan je, poneto nevoljko, 21. prosinca 1955. preao iz Mini-
starstva vanjskih poslova u Ministarstvo financija. Zadrao je, dakako,
neto utjecaja u europskim pitanjima zbog njihove povezanosti s eko-
nomijom. A do tada je ve ozbiljno brinuo zbog mogueg uspjeha
'zajednikog trita'. 'to onda da uinimo?', pitao je,

'Trebamo li samo sjediti i nadati se najboljemu? To bi za nas moglo biti vrlo

opasno: a ako Mesina nakon svega ipak propadne, to e znaiti Zapadnu Eu-
ropu kojom zapravo dominira Njemaka, a ona e tu injenicu iskoristiti da
kroz ekonomiju obnovi snagu. To bi stvarno znailo na pladnju im ponuditi
ono zbog ijeg smo se spreavanja borili u dva rata.' 1 0 6

102 Dnevnici Harolda Macmillana. Citirano kod Horne, op. c i t .

103 PRO. FO 371/116057/384, 15. prosinca 1955.
104 PRO. FO 371/116057/390, 31. prosinca 1955.
105 Kaiser, op.cit.
106 PRO. T 24/100, 1. veljae 1956. Macmillan Siru E. Bridgesu.
104 I VELIKA OBMANA

Unato neuspjehu svojih prvih pokuaja da onemogui zajedniko

trite, pokuavao je povratiti diplomatsku inicijativu upuujui svoje
dunosnike da osnuju ministarsku radnu skupinu za pronalaenje mo-
guih alternativa. Tom se skupinom predsjedavao R. B. W. Clarke, bivi
novinar Financial Timesa, sada predsjednik Grupe za prekomorske fi-
nancije u Ministarstvu financija. U proljee 1956., prije ministarskog
sastanka estorice u Beu radi dogovora o formalnim pregovorima,
Clarkeov odbor predloio je niz opcija, planove od A' do 'G'. Odabran
je 'Plan G'. Podruje slobodne trgovine (Free Trade Area, FTA) samo za
industrijsku robu. 107
Parlament je doznao to se dogaa u srpnju 1956., kad je ekonom-
ski savjetnik u Ministarstvu financija Sir Edward Boyle najavio da vlada
poinje veliku reviziju politike prema nastajuem zajednikom tritu.
Na europskom planu obratili su se OEEC-u i Vijee OEEC-a istog je
mjeseca odgovorilo odlukom o osnivanju radne skupine za prouavanje
moguih oblika udruivanja estorice i OEEC-a, ukljuujui moguu
europsko podruje slobodne trgovine.
Nova strategija izgledala je obeavajue. Europske sile bile su joj
openito sklone. Erhard je bio oduevljen. To je bilo toliko blie njego-
vim idejama od bilo kakvog dirigiranog zajednikog trita. Macmillan
je izvijestio da je Washington 'iznenaujue pozitivan'. ak ni lideri
Commonwealtha nisu pokazali odbojnost, jer su u tom rjeenju vidjeli
priliku za jaanje trgovine s Europom. Duchene priznaje da je FTA bio 'is-
tinski pokuaj prilagoavanja britanskih interesa zajednikom tritu.'108
Rad na 'Planu G' nastavio se tijekom ljeta i da bi se smanjili razmjeri
institucionalizacije predloeno je da se FTA ugradi u postojee strukture
OEEC-a. Slubeni pregovori OEEC-a pokrenuti su u listopadu 1956.
u Parizu. Do tada se ve inilo da su pregovori o zajednikom tritu
nepovratno blokirani. Erhard je samouvjereno predviao smrt te ideje.
estorica su bila u rasulu. U tom trenutku upleli su se veliki dogaaji.

Suez: Razdvajanje
Novi egipatski lider pukovnik Naser 26. srpnja 1956. nacionalizirao je
Sueski kanal koji je od otvaranja 1869. bio u britansko-francuskom
vlasnitvu. Tijekom preostalih ljetnih tjedana, u atmosferi rastue me-
unarodne krize, Britanija i Francuska osnovale su specijalnu vojnu

107 PRO. BT 11/5715, 10. svibnja 1956.

108 Duchene, op. cit.
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 105

skupinu za povrat Sueskog kanala. Problem je bio to je to moglo biti

shvaeno kao in 'kolonijalne agresije' meunarodne zajednice, uklju-
ujui SAD.
U velikoj tajnosti, britanski premijer Eden je 23. listopada poslao
ministra vanjskih poslova na rendez-vous s Molletom, Pinayem, izrael-
skim premijerom Benom Gurionom i predstojnikom njegova ureda
generalom Dayanom u francuskoj vili u Sevresu. Meusobno su dogo-
vorili plan. Izrael je trebao napasti Egipat, zatim su britansko-francuske
snage trebale intervenirati 'policijskom akcijom' razdvajanja sukoblje-
nih strana i preuzeti Kanal. Naser bi zatim bio svrgnut.
Plan nije uspio. Izrael je 29. listopada napao Egipat kako je i plani-
rano. Ali kad su idueg dana Britanija i Francuska dale ultimatum
traei prekid vatre, podigla se oluja meunarodnih prosvjeda i dodatno
se zakomplicirala krizom nakon sovjetske vojne invazije na Maarsku,
kojom je uguen prvi veliki narodni ustanak protiv sovjetske tiranije u
istonoj Europi.
Iznenadna eksplozivna meunarodna situacija prijetila je i moguim
europskim ratom i to je vie nego ikad uvrstilo Adenauera u uvjerenju
da Njemaka mora imati svoje nuklearno oruje. U kabinetu je 31. li-
stopada rekao Erhardu kako je Euratom postao kljuan za sigurnosne
interese Zapadne Njemake. Dodao je da je njemako prihvaanje zaje-
dnikog trita jedini nain da se dogovori taj sporazum. Sovjetski su
tenkovi 4. studenog uli u Budimpetu i tisue su poginule u ulinim
borbama. Pozivajui se na svoja ustavna kancelarska prava odreivanja
politike u pitanjima od nacionalnog interesa, Adenauer je natjerao svoj
kabinet da pristane na njegov odlazak u Pariz gdje e samostalno pre-
govarati o konanom sporazumu o Euratomu i zajednikom tritu.109
U jo jednoj povijesnoj sluajnosti, Adenauer je bio u nonom
vlaku za Pariz kad su 5. studenog objavljene vijesti da su britanski i
francuski specijalci uli u Zonu kanala. Kad je rano ujutro 6. studenog
stigao na pariki Gare de l'Est, Adenauer je vidio da ga na stanici eka
pola francuskog kabineta i odmah je dao bezuvjetnu podrku francuskim
postupcima te tako u trenutku ojaao francusko-njemake odnose.
Kako je dan odmicao, britanski je kabinet takoer sazvao izvanred-
nu sjednicu zbog Macmillanovih izvjetaja da je masovno prodavanje
funta dovelo do jo nevienog kolapsa u britanskim deviznim rezerva-
ma. Washington je bjesnio zbog britanskih postupaka. Isto je reagirao

109 Williams, op. cit.

106 I VELIKA OBMANA

i Sovjetski Savez, iji je premijer Nikolaj Bulganjin zaprijetio da e zasu-

ti London i Pariz kiom nuklearnih projektila. Eden se povukao. Je-
dnostrano je odluio prekinuti suesku operaciju. Kad je telefonirao
francuskom kolegi da bi mu saopio svoju odluku, Mollet je pobjesnio
jer mu se to inilo izdajom. Iskoristivi trenutak, Adenauer mu je savje-
tovao 'da se osveti Europom'. 110
Sueska kriza je, zbog zavretka takvim fijaskom, promijenila sve.
Nakon krize je zbog blokiranog Kanala dolo do nestaice nafte u za-
padnoj Europi i tednja benzina ispraznila je ceste. To je podsjetilo na
europsku ovisnosti o bliskoistonoj nafti i naglasilo potrebu za alterna-
tivnim izvorima energije. Euratom, koji je obeavao obilnu nuklearnu
energiju, odjednom se inio najpreom potrebom. Utjecaj dogaaja bio
je toliki, da je jedan Monnetov kolega u poluali predloio da se Nase-
ru podigne spomenik kao 'federalizatoru Europe'.111
Sada je napredak bio munjevit. Sporno pitanje socijalne harmo-
nizacije postalo je obina trica. Adenauer je uklonio svoju dotad nepre-
mostivu prepreku pristajui 'naelno' na francuske zahtjeve, a 24. sijenja
1957. i Nijemci su pristali na iskljuivanje vojnog segmenta iz Euratoma
te tako otvorili put francuskom programu nuklearnog naoruavanja.
Do tada je Adenauer ve ispunio svoje nuklearne ambicije. U prosincu je
NATO-ov vojni odbor tajnom direktivom naredio da se 12 zapadnonje-
makih divizija na istonom frontu opremi za nuklearno ratovanje. Pre-
tpostavljalo se da e oruje osigurati Amerika, ali Adenauer je bio zado-
voljan, jer je Zapadnoj Njemakoj bio osloboen put za naoruavanje
nuklearnim orujem. 112
Put prema zajednikom tritu, pak, nije jo bio potpuno slobodan.
Trebalo je rijeiti jo dva pitanja: problem prekomorskih teritorija i
mehanizme odluivanja u dvije nove zajednice. Kljuno je bilo pitanje
prekomorskih teritorija. Iscrpljena ratovima u Indokini i Aliru, Fran-
cuska si na svojim teritorijima nije mogla priutiti nuno potrebne
programe modernizacije bez njemake financijske potpore. Nakon
Sueza, Adenauer je bio voljan dati gotovo polovicu potrebnih sredstava.113
Konani dogovor postignut je u veljai kad su uklonjena sva ogranienja
koritenju fisijskog materijala koji je nudio Euratom.

110 Moravcsik, Andrew (1998), The Choice Of Europe: Cocial Purpose And State Power: From
Messina To Maastricht.
111 Monnet, op. cit.
112 Williams, op. cit.
113 Stir, op. cit. On citira: Ksters, Fondements de la communaut europen.
 TRNOVIT PUT DO RIMA: 1950-1957 | 107

Sporazume o Euratomu i zajednikom tritu predstavnici vlada

estorice potpisali su 25. oujka 1957. na mjestu pomno odabranom zbog
njegova simbolikog znaaja: rimskom Kapitolu, u gradu koji je pod
Rimskim carstvom i Papinstvom dvije tisue godina bio u sreditu eu-
ropske povijesti.
Preambulu sporazuma kojim se osniva Europska ekonomska zajednica
otvara deklaracija u kojoj se izraava odlunost 'Visokih ugovornih
strana' da 'postave temelje jaajueg jedinstva medu narodima Europe'.
Ono to slijedi umnogome je poprimilo vie oblik ustava nego spo-
razuma, definirajui institucije nove vrste vlasti, s definicijama njihovih
ciljeva i ovlasti. U sreditu je bila nova 'Europska komisija', vie izvrna
nego javna sluba koja ima pravo predlaganja zakona. Pored nje bi tre-
balo biti 'Vijee ministara' koje predstavlja vlade lanica; 'Skuptina'
sastavljena od delegata iz nacionalnih parlamenata; i 'Europski sud
pravde' s dunosnicima iz svake lanice ovlatenima za suenje u pita-
njima zakona Zajednice, posebno u sluajevima kada se oni sukobe sa
zakonima lanica.
Model ovoga novog oblika vlade ve je bio poznat. Bio je preuzet od
Zajednice za ugljen i elik. Njen je, pak, model bio preuzet od nacrta za
Ligu naroda koji je krajem 1920-tih skicirao Monnetov prijatelj Salter
kad je predlagao nadnacionalne 'Sjedinjene Europske Drave'.
Pravilo jednoglasnog odluivanja koje je, prema Spaaku, 'odgovor-
no za propast Lige naroda', uvelike je zaobieno. Autori Sporazuma (a
jedan od njih bio je i Spaak) bili su svjesni opasnosti jednoglasnosti i
smatrali su da 'volja veine prevladava kao pravilo i da bi se odluke samo
u izuzetnim okolnostima trebale donositi jednoglasno'.114
Zanimljivo, Monnet nije bio pozvan u Rim na potpisivanje novih
sporazuma. I Bundestag i Asemble Nationale ratificirale su ih u prvom
tjednu srpnja. Mendes-France glasao je protiv ratifikacije. U prethod-
noj raspravi, upozorio je da 'Francuska ne smije biti rtva Sporazuma.
Demokrat moe abdicirati poputajui pred unutarnjom diktaturom
ali i tako da preda ovlasti vanjskoj vlasti.' 115 Sporazume je posljednja
ratificirala Italija, idueg prosinca. Europska ekonomska zajednica ko-
nano je roena.
Prolo je za dlaku.

114 Spaak, op. cit.

115 Monnet, op. cit.
 'Monnetov trijumf: 1958-1961
'Velika Britanija izgubila je carstvo, a jo nije nala ulogu.'
Dean Acheson, govor na vojnoj
akademiji West Point, 5. prosinca 1962.

'Koliko god Macmillan privatno tvrdio da je ulazak u Europu bio in

s dalekosenim posljedicama, britanskom ga je narodu predstavio kao
ekonomski potez diktiran trgovinskim imperativima.'
George Ball, The Past Has Another Pattern1

Prema jednom povjesniaru, vladajua tijela nove 'Europske ekonomske

zajednice' poela su raditi u Bruxellesu na Novu godinu 1958. 2 Teko
da je bilo tako, ne samo zato to je tada u Europi bio praznik. Kako e
kasnije biti karakteristino za proces odluivanja u Zajednici, ministri
vanjskih poslova estorice na sastanku u Parizu 20. prosinca nisu se mogli
dogovoriti o imenovanjima na kljuna mjesta predsjednika Komisije i
raspustili su sastanak.
Do njihova idueg sastanka 6. sijenja donesena je odluka. Prvi pred-
sjednik e biti bivi njemaki profesor prava Walter Hallstein. 3
Njegov je prioritet bilo pretvaranje deveterolane Komisije u izvrno
tijelo koje e 'udahnuti ekonomski i politiki ivot u proizvod autora
Sporazuma'.4
1 Ball, op. cit.
2 Duchene, op. cit.
3 Profesor Hallstein bio je Adenauerov predstavnik na pregovorima o Schumanovu planu. Bio
je drugi Nijemac na visokoj meunarodnoj poziciji nakon rata, nakon imenovanja generala
Hansa Spiededa zapovjednikom NATO-ovih kopnenih snaga u Europi 1957.
4 Narjes, K. H. (1998), 'Walter Hallstein i rana faza EEZ-a', Kod Wilfrieda Lotha et al, Walter
Hallstein the Forgotten European?. Svaka je zemlja imala jednog povjerenika u Komisiji a
tri najvee zemlje Njemaka, Francuska i Italija dvojicu.
 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 | 109

Odabir Bruxellesa kao sjedita bio je sluajan. Monnet se jo nadao

da e se pronai jedno mjesto na kojemu bi bile sve tri institucije 'Za-
jednica, Europske zajednice za ugljen i elik, Euratoma i Europske eko-
nomske zajednice. 'Gradimo Europu, opeku po opeku, napisao je. 'Eu-
ropa treba fokus koji e je uiniti dodirljivom i stvarnom ljudima.'
Prieljkivao je ekvivalent SAD-ovu Okrugu Columbia koji bi 'Europi'
dao vlastiti glavni grad. 5 Jedna od predloenih lokacija bio je Compi-
egne kraj Pariza gdje je 1918. potpisano primirje i gdje je Hitler 1940.
ponizio francusku vladu prisilivi Petaina i njegove kolege da u istom
eljeznikom vagonu potpiu predaju. U tom sluaju djelomino je pre-
sudio luksemburki ministar vanjskih poslova inzistirajui da djelatnici
Europske zajednice za ugljen i elik ostanu u njegovoj zemlji dok je od-
bijao prihvatiti bilo kakve nove eurokrate osim onih iz novoga Europ-
skog suda pravde. Bruxelles je zavrio kao 'privremeno' sjedite za ostatak
djelatnika, to je Europsku zajednicu za ugljen i elik ostavilo u Luk-
semburgu. Kako to obino biva, 'privremeno' e postati stalno.
Komisija se u poetku financirala kreditom koji je odobrila Visoka
uprava Europske zajednice za ugljen i elik, to joj je davalo slobodu
da razvije vlastite prioritete. Resori su povjerenicima dodijeljeni u 10
tjedana. Kljunu poljoprivredu dobio je Nizozemac Sicco Mansholt.
Gruba organizacijska struktura nastala je tri tjedna kasnije i do kraja
1958. na poslu je bilo tisuu dunosnika.
Hallstein je bio na visini zadatka, inzistirajui na pravu da bira svoje
suradnike i odupirui se pritisku nacionalnih vlada da prihvati njihove
kandidate. Uivao je u pompi vlasti, primajui izaslanike u kraljevskom
stilu. ulo se da se jedan ameriki gost Clarence Randall alio da su
Hallsteinovi dunosnici 'postali malo uobraeni' i poprimili naviku os-
lovljavati jedni druge 'vaa ekselencijo'. Randall je zapisao da je bio u
iskuenju viknuti im 'Luaci!' 6
Problem je bilo osigurati djelatnike za Vijee ministara. Ta potreba
nije predviena u Sporazumima, ali vlade lanica traile su vlastite stalne
predstavnike u Bruxellesu. Tako su estorica 26. sijenja 1958. odlui-
la osnovati Odbor stalnih predstavnika (Coreper) koji e pripremati
rad Vijea. Coreper je uskoro poeo nositi najvei dio posla oko ispiti-
vanja i rasprave o prijedlozima Komisije, 'pripremajui' odluke kako bi
ih trebalo samo 'dotjerati' na plenarnim sastancima Vijea. Sastanci
Corepera u poetku su Hallsteinu oduzimali vei dio vremena dok nije
5 Duchene, op. cit.
6 Winand, Pascaline (1993), Eisenhower, Kennedy and The United States of Europe.
110 I VELIKA OBMANA

postigao dogovor da delegira posao jednom od svojih generalnih direk-

tora. Birokracija Zajednice razvila je vlastiti ivot.
Tu je bio i problem jezika. Dogovoreno je da se moraju koristiti jezici
lanica, iako je Komisija odbila zahtjev da holandski i flamanski tretira
kao dva odvojena jezika. Prvi propis koje je Vijee donijelo 15. travnja
1958. proglaava francuski, njemaki, talijanski i holandski slubenim
jezicima Zajednica. Francuski je uskoro postao dominantan jezik. Ali
taj viejezini pristup imao je cijenu. Prevodilake slube odnosile su oko
30 posto ukupnih trokova za djelatnike. 7
Dana 19. oujka 1958. 142-lana Skuptina sastavljena od delegata iz
nacionalnih parlamenata, sastala se po prvi put u zgradi Vijea Europe
u Strasbourgu i izabrala Roberta Schumana za svoga predsjednika. 8
U ranim danima EEZ-a, Monnet je izbjegavao izravno ukljuivan-
je u poslove nove 'vlade'. Ali daleko od toga da je bio besposlen. Kroz
svoj je Akcijski odbor traio naine proirenja dometa svojih 'Zaje-
dnica', slijedei svoj krajnji cilj 'Sjedinjene Europske Drave'. Ideja koja
ga je posebno uzbuivala bila je monetarna unija. Okida njegova zani-
manja bila je stalna francuska financijska kriza i vrtoglavi pad vrijed-
nosti franka, pojaan alirskim ratom. Kao i uvijek, rjeenje je trebalo
pronai unutar 'europskog okvira'. 'Via novac', kako je Monnet to rekao
u rujnu 1957. 'Europa bi mogla postati politika u pet godina'. 9 Idue
godine pisao je jednom nizozemskom politiaru, predlaui:

'...sadanje zajednice trebale bi biti upotpunjene jedinstvenim financijskim

tritem koje bi nas dovelo do europskog ekonomskog jedinstva. Samo tada b i . . .
uzajamne obveze uvelike olakale stvaranje politike unije koja i jest cilj.' 1 0

Monnet je ve bio predloio jedinstvenu financijsku politiku jed-

nom od mnogih francuskih premijera toga doba, Felixu Gaillardu, jo
jednom svom bivem pomoniku s kojim je radio 1945. Ali Gaillard
je bio na vlasti samo pet mjeseci i nije bilo nikakvog napretka. Monnet
se nije dao smesti. 'Nema preuranjenih ideja, napisao je, 'Postoje samo
prilike na koje se ovjek mora nauiti ekati.' 11

7 Narjes, op. cit.

8 U isto je vrijeme osnovana jedna druga 'institucija Zajednice', koja e odigrati puno znaajni-
ju ulogu nego to je to mogao nagovijestiti njezin diskretni profil. Bila je to Europska inve-
sticijska banka (EIB). Koristei golema sredstva koja su jamile vlade lanica, banka je
osnovana da bi davala kredite s niskim kamatama za veliki raspon projekata koji su mogli
sluiti cilju 'ujedinjavanja'.
9 Duchene, op. cit.
10 Ibid.
11 Monnet, op. cit.
 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 | 111

Dogodilo se da je kaos u francuskim financijama naglo prestao. e-

tvrta republika bila je na samrtnoj postelji, razdrta ustankom u Aliru.
Pravim dravnim udarom izazvanim glasinama da se etvrta republi-
ka sprema sklopiti sporazum s alirskim pokretom za neovisnost, De
Gaulle se 2. lipnja 1958. vratio na vlast da bi provodio, kako ju je Cle-
ment Attlee kasnije nazvao 'privremenu, polu-diktaturu'. 12 De Gaulle
je do Boia nametnuo niz kriznih mjera, jedna od kojih je bilo pretva-
ranje tadanjih 100 franaka (tada u odnosu 1300:1 prema funti) u jedan
franak. Psiholoki poticaj koji su dali 'novi franak' i druge mjere preobra-
zio je francusku ekonomiju zapanjujuom brzinom.
Monnet je do tada ve pronaao novi fokus svoje energije. S 'nad-
nacionalnom vladom' na mjestu, osjeao je potrebu da se pozabavi je-
dinom velikom silom u Europi koju je zbog njene nepokolebljive vjere
u 'meuvladinstvo' smatrao prijetnjom toj vlasti. Htio je rijeiti problem
Britanije, kako ga je zvao.

Nadnacionalistova osveta
Politika katastrofa Sueza zadala je razoran udarac britanskom samo-
pouzdanju. Kriza je fatalno oslabila Edena koji je dao ostavku navodei
slabo zdravlje kao razlog, a 10. sijenja 1957. naslijedio ga je Macmillan.
Dok se novi premijer bio u stanju ponovno usredotoiti na europska
pitanja, situacija se nepovratno promijenila. Britanski je presti pretr-
pio golem udarac, a promjena orijentacije europske politike uvelike je
napredovala. Macmillan to nije odmah uvidio i kasnije je priznao da nije
shvatio koliko je duboka bila francusko-njemaka pomirba. 13
Macmillan je unato tome ipak napravio neke promjene. Kako su
se Euratom i Zajedniko trite sada inili neizbjenima, od OEEC-a
je zatraeno da istrai dostupne mogunosti za britanski prijedlog Po-
druja slobodne trgovine. Krajem sijenja, radna skupina izvijestila je
da bi bilo tehniki mogue uspostaviti takvu zonu koja bi ukljuila e-
storicu kao jedinstveni blok. Tako je Macmillan koji je ranije FTA
vidio kao alternativu Zajednikom tritu, poeo razmiljati o njoj kao
o 'trgovinskom krovu' nad svim zemljama OEEC-a, ukljuujui EEZ.
Nakon potpisivanja Rimskih sporazuma, estorica, pak, nije poka-
zivala oduevljenje britanskom FTA. London je zato ponudio znaajne
ustupke, ukljuujui doputanje 'nadnacionalnog' naela 'glasanja ve-

12 Hansard, Dom lordova, 2. kolovoza 1962. col. 430.

13 Home, op. cit.
112 I VELIKA OBMANA

inom'. U listopadu 1957. lanice OEEC-a dogovorile su osnivanje

meuvladinog odbora za daljnji razvoj projekta. Do tada je sumnjiavost
prema Britancima ve dosegla rub paranoje i do veljae 1958. Francuzi
su postavljali potpuno neprihvatljive uvjete, na elu s onim da Britanci
prekinu preferencijalne trgovinske sporazume s Commonwealthom. 14
Stvari su se pogorale s De Gaullovim usponom. Dok je Erhard
simpatizirao ideju o zoni slobodne trgovine, De Gaulle je isposlovao spo-
razum o 'ne-intervenciji' od Adenauera, zahvaljujui kojemu je Francuska
14. studenoga mogla odbiti britanski plan. 15 The Times je grmio
'Francuska ruilac', ali uzalud. Inicijativa je propala. Nikad vie prijedlog
o slobodnoj trgovini razmjera FTA nee biti ozbiljan izazov estorici.
Propast je potresla britansku industriju. Vode Federacije britanskih
industrija (koja e kasnije postati Konfederacija britanske industrije,
CBI) sada su se bojali da bi i oni mogli biti iskljueni iz druge carinske
unije koja se stvarala u Skandinaviji i zatraili su od vlade da osnuje
odvojenu Europsku zonu slobodne trgovine (European Free Trade Area,
EFTA). Brzo je smiljen novi plan da se 'vanjska sedmorica' grupira u
format zapanjujue slian naputenom 'Planu G'. Pregovori su zavre-
ni do studenoga 1959, donoenjem tokholmske konvencije. Velika
Britanija, Danska, vedska, Norveka, Austrija, Portugal i vicarska stvo-
rile su vlastitu asocijaciju slobodne trgovine. Europa su sada doslovno
bile 'estice i Sedmice'. 16
Monnet je u meuvremenu posvetio panju preostalom suparniku
OEEC-u: dragulju u kruni europskog meuvladinstva. Dok god bude
postojao, pod britanskim predsjedavanjem, bit e zborno mjesto za
disidentske planove. Morao je biti uniten.
Monnet se na taj zadatak bacio uobiajeno pomno i prepredeno,
smiljajui najie ubojstvo koje se moe zamisliti. Ali nita od toga nije
pronalo put do njegovih memoara. Obrisi onoga to se dogodilo mogu
se rekonstruirati iz Ducheneovih 17 tekstova uz dodatne detalje kod
Campsa. Njihovo pisanje daje izvanredan uvid u djelovanje okretnog,
vjetog i krajnje nemilosrdnog politikog operativca.
Da bi poeo unitenje, Monnet je iskoristio Hallsteina da sastavi
nacrt dokumenta o EEZ politici vanjskotrgovinskih odnosa, u kojemu
14 Duchene, op. cit.
15 Wallace, William. 'Walter Hallstein: T he British Perspective', kod Lotha et al op. cit.
16 Hugo Young ne razumije razliku izmeu FTA i EFTA, koje su bile dva potpuno razliita
entiteta. On zato komprimira dogadaje koji se tiu obiju asocijacija to rezultira potpuno
Akcijskim pripovijedanjem dogaaja.
17 Op. cit. Unato njegovu detaljnom pripovjedanju o ovoj epizodi, Duchne ne uvida u pot-
punosti iri znaaj onoga to je otkrio u svojim istraivanjima.
 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 | 113

se tvrdi da se ne bi trebalo 'regionalno' povezivati s FTA-om. Umjesto

toga, EEZ bi sve nelanice i skupine nelanica trebala tretirati jednako
te tako omoguiti lanicama da jedna drugu nadigraju, to bi, pak, sma-
njilo anse da Britanija pokrene jo neku koaliciju protiv zajednikog
trita. Vijee ministara usvojilo je dokument 16. oujka 1959.
Monnet je 27. svibnja bio u Washingtonu na sprovodu svog staro-
ga prijatelja Johna Fostera Dullesa. Iskoristio je priliku da posjeti drugog
prijatelja, Douglasa Dillona, 18 sada dravnog podtajnika za ekonoms-
ka pitanja. Idueg je dana ruao s Eisenhowerom. Kad se 9. lipnja vra-
tio u Pariz, imao je dug razgovor s Johnom Tuthillom, ministrom za
ekonomiju u amerikom veleposlanstvu. Teren je pripremljen.
Monnet je imao na umu 'reformu' OEEC-a, pod ime je mislio na
njegovu neutralizaciju ili rasputanje. Da bi razvodnio britanski utjecaj,
predloio je Turthillu da i SAD i Kanada postanu lanice. To bi zasig-
urno osiguralo raspravu o ekonomskim problemima 'slobodnog svije-
ta' na puno irem planu,19 ali stvarni cilj bilo je slabljenje britanskog stiska
nad OEEC-om.
U vlastitoj verziji 'letee diplomacije' Monnet je ponovno preao
Atlantik da bi Dillonu predao dokument naslovljen 'Nova era u atlant-
skim odnosima. Tada je u srpnju doznao da e SAD i Kanada ui u
OEEC. Monnet se kasnije u Parizu ponovno sreo s Tuthillom, ovoga puta
s planom da se 'diskreditirani' OEEC u potpunosti zamijeni neim
drugim. Monnet je izmijenjenu verziju izvornog dokumenta 27. srpnja
predao Pinayu, sada ministru financija. Isputen je svaki spomen OE-
EC-a. Jednostavno je predloio organizaciju za 'stalne konzultacije',
ukljuujui zajedniko trite, SAD i Veliku Britaniju. Odan formi,
Monnet bira posrednike za svoju ideju i predlae da bi njegov prijedlog
zajedniki trebali predstaviti de Gaulle i Adenauer.
U prosincu se sve sklopilo. Dillon je stigao u Europu na sastanak
Sjevernoatlantskog vijea. Dok je bio u Europi, prema Campsu, 20 'in-
formirao se' iz prve ruke o trenutnim razmiljanjima o europskoj trgovini.
U Londonu je odavao utisak da je 'cool prema zoni slobodne trgovine
na podruju OEEC-a i da 'postaje sve zabrinutiji zbog mogunosti
trvenja medu dvije europske skupine'.21 Ipak, ini se da se slagao s britan-
skim dunosnicima da je OECC 'pravi forum za raspravu o europskoj
trgovini' iako je, bez poznavanja pozadine, Camps napisao:

18 Kad ga je Monnet upoznao 1956., Dillon je bio ameriki veleposlanik u Francuskoj.

19 Ibid.
20 Op. cit.
21 Ibid.
114 I VELIKA OBMANA

' . . . i n i se jasnim da su Komisija Zajednice, gospodin Monnet i francuska

vlada tijekom njegovih uzastopnih razgovora s njima jasno rekli da im se ne svia
O E E C kao forum, posebno ne kao forum za raspravu o europskim trgovin-
skim pitanjima.' 2 2

Vode etiri zapadne sile - Eisenhower, de Gaulle, Adenauer i Mac-

millan, summit u Parizu sluajno su odrali pred kraj NATO-ova Vijea
od 19. do 21. prosinca 1959. Veini komentatora nije bilo jasno da je
prije tog sastanka Monnet pisao Eisenhoweru. U tom pismu on predlae
osnivanje odbora za osnivanje nove 'Organizacije za ekonomsku surad-
nju i razvoj' (OECD), naglaavajui koliko je vano da u tom odboru
bude zastupljena i Komisija.
Tako je pripremljena zasjeda. Tijekom sastanka na kojemu se trebalo
razgovarati o donosima Istoka i Zapada, Camps izvjetava da se 'prili-
no neoekivano' poelo razgovarati o trgovini, 'posebno u hodnicima'.
Ona primjeuje da je zakljuak koji je uslijedio imao 'sve znaajke
dokumenta o kojemu se temeljito pregovaralo'.23 Rezultat je bilo odr-
avanje 'posebne ekonomske konferencije' u sijenju 1960., na ameriki
poticaj. Prije nego je konferencija uope poela, ravnotea se pomakla
na tetu OEEC-a. Iskljueno je gotovo pola predstavnika OEEC-a, a u
rad konferencije ukljueni su predstavnici Komisije, SAD-a i Kanade.
Nadalje, predsjedavanje je preuzeo Douglas Dillon, ljutei Britance
svojim 'oitim podravanjem Francuza'.24 Kad se poelo raditi na pra-
vom razlogu sastanka, Dillon je predloio da:

'Dvadeset vlada lanica ili pridruenih lanica OEEC-a istrai pitanje ima li
potrebe za organizacijom 'nasljednicom' OEEC-a koja bi nastavila obavljati one
funkcije OEEC-a koje se jo ine vanima, preuzela prikladne nove funkcije
i bila tako konstruirana da joj SAD i Kanada mogu biti punopravne lanice.' 25

Sada kad je zasjeda proradila, Dillon je predloio da sam OEEC ne

razmatra to pitanje. Zadatak je trebalo povjeriti trolanoj skupini stru-
njaka, od kojih je jedan bio iz lanice EFTA-e, jedan iz Europske eko-
nomske zajednice i jedan iz SAD-a. Ne iznenauje da je Sedmorica zbog
'slinosti' miljenja SAD-a i EEZ mislila da je takva skupina 'neurav-
noteena. Prikladnija bi bila rije 'namjetena'.

22 Op. cit.
23 Op. cit.
24 Op. cit.
25 Op. cit.
 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 | 115

Dillon tako nije dobio sve to je htio. Odbor se sastao s Francuzom,

Englezom, Amerikancem i Grkom. Zavrni dokument konferencije, pak,
svjedoio je o pritajenoj borbi snaga. Camps je napisala:

'Za gorljivije "Europljane" O E E C je bio utjelovljenje britanskog koncepta

europskog jedinstva: suradnja bez politikih obveza. Takvu vrstu jedinstva
smatrali su neprikladnom i bojali su se da e, ako joj dopuste da cvjeta, pot-
kopati Europsku zajednicu.' 2 6

Ne iznenauje da, kako Camps kae 'etvorici nije bilo lako nai
zajedniko miljenje' kad je struni odbor predstavio svoj izvjetaj. Po-
sljedica je bio drugi odbor kojim je predsjedavao glavni tajnik odreen
za OECD, organizaciju koja e zamijeniti OEEC. Glavni cilj SAD-a'
koji je Francuska dijelila u potpunosti, a estorica u znaajnoj mjeri, bio
je postignut.' OEEC, a s njim i baza britanske moi u Europi, bili su uni-
teni. Monnetova osveta bila je potpuna.

EFTA coup de grce

Jedan od mitova koji se ustrajno njeguje u britanskom poslijeratnom
odnosu prema Europi, prije nego se prividno pokazala 'dalekovidnijom'
pridruujui se zajednikom tritu, jest da je do tada nekako ostala
snishodljivo postrani od pitanja na kontinentu. Ali zapisi pokazuju
upravo suprotno. Od trenutka kad su njene vojske odigrale presudnu
ulogu u oslobaanju zapadne Europe 1944-1945., Britanija je ostala
jednako duboko upletena u europska pitanja kao to je bila stotinama
godina, pokuavajui pomoi i suraivati s geografski najbliim susje-
dima na svaki zamislivi nain.
Jedini razlog zato se kasnije poeo promovirati mit o britanskoj ne-
brizi bilo je to to on odraava jaz izmeu suprotstavljenih miljenja o
najboljim nainima meunarodne suradnje u Europi. Britansko pro-
tivljenje 'nadnacionalizmu' proizlazi iz drugaije vizije o tome kako
ujediniti Europu. Zbog svoje je naklonosti rjeenju 'meuvladine' su-
radnje Britanija ustrajno podravala ili prednjaila u osnivanju svih vrsta
meuvladinih organizacija, od NATO-a do WEU, od Vijea Europe
do samog OEEC-a.
Drugo podruje na kojemu je Britanija pokazala neunitivu gorljivost
prema meuvladinoj suradnji bilo je civilno zrakoplovstvo, gdje je
njena zrakoplovna industrija jo uvijek svjetski lider. Bila je aktivna u

26 Op. cit.
116 I VELIKA OBMANA

osnivanju Europske konferencije civilnog zrakoplovstva u Strasbourgu

1953-, to je dovelo do europskog sustava sigurnosti zrane navigacije
poznatog kao Eurocontrol (dogovorenog 1960). Osnivanjem Odbora
za transport nadzvunim avionima 1956. Britanija je napravila prve
korake koji su osam godina kasnije doveli do francusko-britanskog spo-
razuma o gradnji prvog nadzvunog putnikog aviona Concorde.
Za 'nadnacionaliste', ovi oblici suradnje bili su sumnjivi, jer su ovi-
sili o uvanju naela nacionalnog suvereniteta koji oni preziru. Zato su
s posebnom sumnjiavou doekali ideju o 'slobodnoj trgovini', kakva
je izraena u novoj Europskoj zoni slobodne trgovine, jer je bila zasno-
vana na poricanju njihova kreda. A zavrni korak u sabotiranju britanskih
pokuaja da odre europsku suradnju na meuvladinoj osnovi napravljen
je 1960. kad je Hallstein osmislio ono to je kasnije postao EFTA-in
coup de grce.
Rimski sporazum predstavio je program usklaivanja vanjskih tari-
fa medu estoricom u tri etverogodinje faze tijekom kojih bi carine
u takozvanoj 'trgovini unutar Zajednice' trebale biti ukinute. Prva faza
trebala je zavriti 31. prosinca 1961., ali Hallstein je predloio da se
proces ubrza. To je znailo da bi zemlje estorice koje su imale niske
carine trebale nametnuti bitno vie carine na uvoz iz ostatka svijeta, uklju-
ujui lanice EFTA-e s kojima su puno trgovale. Odlueno jednostrano
bez konzultiranja EFTA-e, to je, kako je i bila namjera, poremetilo
planove te organizacije da pone smanjivati vlastite carine u skladu s
EEZ. lanice su teko pristale na praenje smanjenja i, u usporedbi s
EEZ, lanicama Sedmorice se pokazalo da su slabe i nekoordinirane.
Na kraju su lanice EFTA-e zbile redove, ali to se dogodilo tek est
mjeseci nakon to su na snagu stupile promjene EEZ i nakon to je
Britanija uzalud uloila znaajan diplomatski kapital u neuspjean po-
kuaj pritiska na Hallsteina da povue program ubrzavanja. Odgaanje
je bio veliki poraz za Britance koje se smatralo nesposobnima pratiti
koheziju EEZ.27 inilo se da je dovedena u sumnju sama budunost
EFTA-e. Odnosi Britanije i estorice pali su na dotad najnie grane.

Britanska kriza povjerenja

Poetkom 1960-tih Macmillan i njegovi kolege morali su ozbiljno ra-
zmisliti o britanskom poloaju u svijetu. U 15 godina nakon Drugoga
svjetskog rata on se dramatino promijenio. Politiki, ekonomski i
vojno, Britanija je 1945. jo bila neupitna svjetska sila. Njeno carstvo,
27 Kaiser, op. cit.
 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 | 117

ukljuujui velike anglofonske dominione Kanadu, Australiju, Novi

Zeland i Junu Afriku, protezalo se po cijelom svijetu. Britanska je zasta-
va jo vijorila iznad vie od etvrtine svjetskog stanovnitva. Narodi pe-
tine svjetskog kopna gledali su u London kao u sredite svoje vlasti.
Imala je vrhunski utjecaj na Bliskom istoku. Nakon SAD-a, Britanija je
bila najbogatija nacija na svijetu. U vojnom pogledu, doprinos Brita-
nije i Commonwealtha ratnim naporima bio je i vei od amerikog, a
njena je ratna mornarica jo bila druga najmonija koja je ikad postojala.
Ali u tim prvim poratnim godinama tednje, strogoe i beskrajnih
ekonomskih kriza, okrutno je razotkrivena prava britanska slabost. U
prvom veem koraku prema rasputanju svoga carstva, 1947. je dala
neovisnost golemom indijskom potkontinentu, ukljuujui Burmu.
Pod jakim je pritiskom 1948. vratila mandat koji joj je UN (biva Liga
naroda) dodijelio nad Palestinom i tako omoguila osnivanje drave Iz-
rael. Godine 1949. prisiljena je na 30-postotnu devalvaciju funte, jo
uvijek jedne od vodeih svjetskih valuta.
Britanija je 1951. bila vodea brodograevna nacija. Njene industrije
automobila, tekstila i ugljena jo su bile najvee u Europi. Poetkom
1950-tih, kako se racionaliziranje roba bliilo kraju, a Britanija ponovno
uivala skroman napredak, proslavljajui krunidbu nove mlade kralji-
ce, postala je trea svjetska nuklearna sila i dala prvi svjetski putniki
mlanjak Comet. Jo je zauzimala svoje mjesto za stolovima meunarod-
nih konferencija kao jedna iz svjetske 'Velike trojke'. Ali irom njezina
carstva i sfera utjecaja mnoile su se neprilike dok se novi duh nacio-
nalizma irio po Keniji, Cipru, Malaji, Perziji, Iraku i Egiptu.
Onda se dogodio Suez koji je Britaniju konano podsjetio da vie
nije 'Velika sila' ve jedva sila svjetskog ranga. Dajui neovisnost Gani
1957., Britanija je pokrenula proces naputanja preostalih kolonija. U
neto manje od desetak godina, preobrazba staroga Britanskog carstva
u Commonwealth bila je zavrena. Kod kue, Britanci su otkrili 'izo-
bilje' i njihov je novi premijer slavljen kao 'Supermac' 1959. odnio tri-
jumfalnu izbornu pobjedu. Ali iza fasade ekonomskog blagostanja,
Britanci su se poeli suoavati s neugodnijom stvarnosti.
Krajem 1958. ekonomski urednik The Observera Andrew Shonfield
objavio je knjigu British Economic Policy Since The War. Poinjui s pita-
njem 'zato britansko bogatstvo raste toliko sporije nego bogatstvo dr-
ava na kontinentu?', knjiga usporeuje postotak rasta bruto nacionalnog
proizvoda u zemljama estorice s britanskim rastom izmeu 1952. i
1956. Proizvodnja u Njemakoj poveala se za 38 posto, u Nizozem-
118 I VELIKA OBMANA

skoj za 27 posto, Italiji 26 i Francuskoj 20, dok se u Britaniji poveala

tek za 15 posto, a iza nje su ostali samo Belgija i Luksemburg.
Razlozi koje je za to ponudio Shonfield bili su sloeni. Protezali su
se od tereta odravanja funte kao svjetske valute i vojnih trokova za is-
punjavanje globalnih politikih obveza, do sindikalne opstrukcije i
nedostatka ulaganja u bazne industrije.
Njegova osnovna poruka, koja e se ponavljati u nebrojenim manje
sofisticiranim knjigama i lancima sljedeih nekoliko godina, bila je da
su Britanci osueni na propast ako dubinski ne promijene dranje.
Moraju se odrei svjetskih obveza koje si vie ne mogu priutiti i meu
svojim susjedima na kontinentu ponovno otkriti tajnu ekonomskog
uspjeha. Za mnoge promatrae (iako ne i za Shonfielda u njegovoj knjizi),
pouka je bila jasna. Naputajui blijedee imperijalne snove, Britanija
mora svoju sudbinu spojiti sa sudbinom svojih dinaminijih susjeda.
Pridruujui se njihovu zajednikom tritu, mogla bi podijeliti i njihov
uspjeh.
Kasnijih se godina previdjelo da uspjeh estorice nije imao veze s
njihovim lanstvom u zajednikom tritu. Shonfieldove brojke odno-
sile su se na etiri godine prije Rimskog sporazuma. Ekonomsko oiv-
ljavanje Njemake, Italije i Francuske u ogromnoj je mjeri pomognuto
Marshallovom pomoi i OEEC-om i dogodilo se prije uspostave zajed-
nikog trita. 28

Mislei nezamislivo
Prvih mjeseci 1960. Macmillanovo se razmiljanje poelo kretati u
smjeru koji bi samo est mjeseci ranije bio nezamisliv.
Malo nakon govora u Capetownu 3. veljae, kad je govorio o 'vjetru
promjena koji poinje puhati kroz Afriku, odluio je ponovno ispitati
vrijednost Churchillove doktrine o tri isprepletena kruga i pretpostavke
da bi prebliska veza s Europom nuno oslabila britanski odnos s Com-
monwealthom ili SAD-om.
Kao dio ovoga procesa, dao je upute da se odbor izvorno osnovan
za nadzor pregovora o FTA preimenuje u 'Odbor za europsko ekonom-
sko pridruivanje'. Macmillan je preuzeo predsjedavanje. Unesene su i
promjene u strukturu Whitehall odbora iz kojega je nastao Ekonomski

28 Jedan suvremeni politiar kojemu ovo nije promaklo kasnije je bio voda laburista Hugh
Gaitskell. U svom slavnom govoru na konferenciji 1962. (vidi Poglavlje 7), on je primijetio
da je 'brzina irenja u Europi, kako god je mjerili - prema industriji, izvozu, bruto nacional-
nom proizvodu bila vea u pet godina 1950-1955. nego u pet godina koje su slijedile.'
 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 | 119

upravni (europski) odbor pod predsjedanjem zajednikog stalnog podtaj-

nika za pitanja europske integracije. U oujku 1960. pod imenom Odbor
za europska ekonomska (slubena) pitanja osnovan je odbor za podrku,
sastavljen od srednje rangiranih dravnih slubenika. Taj je odbor tre-
bao voditi veliku reviziju koja e pokriti cijeli spektar mogunosti, od
naputanja pokuaja prilagoavanja estorici do pridruivanja.
Glavni pokreta procesa bio je Leejev ekonomski upravni odbor. Na
temelju njegovih odluka, Lee je 23. svibnja 1960. odrao prezentaciju
pred specijalnim pododborom kabineta kojim je predsjedavao Macmil-
lan. Njegova je analiza bila uvelike neutralna. Bilo je i politikih i go-
spodarskih prednosti u pridruivanju Zajednici i bolje bi se ostvarile
pridruivanjem Europskoj ekonomskoj zajednici nego nekom vrstom
'udruivanja' za koju je u svakom sluaju bilo malo izgleda da bude pre-
dloena. 29
Memorandum je poslan Ministarskom odboru za europsko ekonom-
sko udruivanje i u njemu su procijenjene razne opcije, ukljuujui
pridruivanje Zajednici ili 'novu identifikaciju' s njom, uz posljedice koje
mogu proizii iz svake opcije. O tome se na Odboru raspravljalo 27.
svibnja kad je Macmillan zakljuio:

'Osnovni izbor za vladu... je izmeu poetka dramatinih promjena u smje-

ru nae unutarnje, trgovinske i meunarodne politike i odravanja tradicio-
nalne politike i politikog ostanka po strani od Europe dok inimo sve to
moemo da preduhitrimo ekonomske opasnosti podijeljene Europe. To bi bio
jo jedan povijesni trenutak i trebat e ga pomno promisliti.'30

Dunosnicima je tada reeno da razmotre daljnja pitanja 'na koja e

ukazati premijer'. Bio je jo jedan razlog zato je Britanija sada mogla
ponovno razmatrati ukljuivanje u novu 'Europsku ekonomsku zajedni-
cu'. Od pojavljivanja novog francuskog predsjednika 1958. inilo se da
bi se karakter nove 'Europe' mogao razvijati podalje od dogmatskog
naglaavanja nadnacionalne tehnokracije. 31
Nadalje, 1958. i 1959. nad budunou Berlina, jo uvijek pod
okupacijom etiri 'sile', dizao se ozbiljan meunarodni problem. Sovjetski
Savez s novim voom Nikitom Hruovom izgledao je odluan da upo-
trijebi grad kao glavnu figuru u elji da odvojeno postojanje SSSR-ove

29 Bell, Lionel (1995), The Throw That Failed.

30 PRO. CAB 134/1820 EQ(60)29, reproducirano kod Bella, op. cit.
31 Vidi Milward, op. cit. Dunosnici ministarstva vanjskih poslova koristili su stalne de Gaulleove
kritike koncepta federalne Europe da bi opravdali 'nedostatak rasprave o suverenitetu'.
120 I VELIKA OBMANA

komunistike marionetske drave u Istonoj Njemakoj uini stalnim

i tako stvori Demokratsku Republiku Njemaku.
Pod takozvanom 'Hallsteinovom doktrinom' nazvanom po predsje-
dniku Komisije iz dana kad je bio Adenauerov ministar vanjskih poslova,
Zapadna Njemaka tvrdila je da govori u ime svih Nijemaca, nadajui
se da e oni jednom biti ponovno ujedinjeni. Kako je oko ovog pitanja
rasla napetost, krajem sastanka NATO Vijea u Parizu, de Gaulle je
19. prosinca 1959. organizirao sastanak s Eisenhowerom i Macmilla-
nom, na kojemu su njih trojica predstavljali tri zapadne okupacijske
vlasti, a razgovaralo se o Berlinu. Iskljuivanje Zapadne Njemake ra-
zbjesnilo je Adenauera. Jo je nezadovoljniji bio kad su trojica predloila
saveznicima da dogovore sastanak s Hruovom na summitu Istok-Za-
pad idueg svibnja, kako bi se raspravila najvanija pitanja koja su utje-
cala na budunost Njemake.
Zahvaljujui ponajvie de Gaulleovoj novoj nametljivosti na meu-
narodnoj sceni ojaanoj francuskim testiranjem njihove prve nuklearne
bombe 13. veljae 1960., odnosi dviju vodeih lanica EEZ postali su
jako napeti. Ameriki 'pijunski avion' U-2, letei 80.000 stopa iznad
Sverdlovska u srcu Sovjetskog Saveza, sruen je projektilom SAM 2. U
bjesnilu koje je uslijedilo, nagao Hruov traio je odgaanje summita
dok Eisenhower ne da ostavku na mjesto predsjednika SAD-a.
Kriza je dovela francusko-njemake odnose na najnie grane od rata,
u stanje uzajamne sumnjiavosti i neprijateljstva koje e trajati mjesecima
i dovesti obje drave do prijetnje povlaenjem iz NATO-a. Najnia
toka ikada bio je de Gaulleov govor u Grenobleu u listopadu kad je
objavio da je jedina europska stvarnost ona nacionalne drave. To se
poklopilo s posjetom francuskog premijera i ministra vanjskih poslova
Bonnu. Odnosi su tako zahladnili da se slubeni banket u Palais Scha-
umburg morao odgoditi za sat vremena zbog estoke svae. Tijekom
veere koja je slijedila, domaini i gosti teko da su uope razgovarali.32
Taj je slom u odnosima stvorio Britancima priliku i na toj je osnovi
tijekom 1960. u velikoj tajnosti Macmillan s kolegama razmiljao hoe
li uvesti Britaniju u 'Europu'. Trag njegovih namjera ukazao se u reformi
kabineta u srpnju kada je grofa do Homea imenovao ministrom vanjskih
poslova i u to ministarstvo prebacio glavnog ovjeka iz parlamenta
Edwarda Heatha, koji je na novoj funkciji zaduen za 'europska pitanja'.
Otkad je 1950. uao u parlament, Heath je bio posveeni 'europejac' i
oduevljeni nadnacionalist. Dva druga 'europejca' entuzijasta imeno-

32 Williams, op. cit.

 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 | 121

vana su na funkcije koje su mogle postati vane ako se Britanija odlui

pridruiti EEZ. Duncan Sandys, bivi predsjednik Europskog pokreta
postao je ministar Commonwealtha, a Christoper Soames ministar po-
ljoprivrede.
Glavno pitanje bilo je koliko se Britanija moe obvezati 'nadnacio-
nalnom' obliku vlasti na koju moe imati utjecaja, ali je ne moe kon-
trolirati. Kad su nakon Leejeva izvjetaja dravni slubenici odgovorili na
Macmillanova pitanja, ogradili su se s dvije primjedbe. Prva je bila da
mnoge politike estorice jo nisu uspostavljene, 'posebno u pitanjima
koja su ostala otvorena u Rimskom sporazumu'. Druga ograda bilo je
njihovo miljenje da bi eventualno britansko pridruivanje estorici
'nesumnjivo utjecalo... na razvoj tih politika', ali su dodali da 'nije mo-
gue prosuditi koliko bi jak taj utjecaj mogao biti.' 33
Toliko je jo bilo nepoznato gdje bi taj europski projekt mogao
odvesti. Tako su, dok su neki tvrdili da bi britansko pridruivanje do-
nijelo ekonomske prednosti, te prednosti poivale na nepredvidivim
imbenicima. U to vrijeme doprinos proraunu EEZ nije se mogao
procijeniti. Ono to je kasnije postao najvei troak Zajednice, u poet-
ku je nosilo 90 posto prorauna, a rije je o zajednikoj poljoprivrednoj
politici koja se tek trebala definirati. Iz slinih razloga bilo je nemogue
predvidjeti uinke na britansku poljoprivredu ili trgovinu.
Ipak, Macmillan i njegovi kolege nisu sumnjali da su 'Zajednice'
bile osmiljene da dovedu do pune politike i gospodarske unije. ak
i prije nego je 1957. potpisan Rimski sporazum, ministarstvo vanjskih
poslova obavijeteno je da est potpisnika namjerava 'postii jae eu-
ropsko ujedinjenje kroz stvaranje europskih institucija s nadnacionalnim
ovlastima, poinjui na ekonomskom polju... pravi motiv estorice je,
pak, izvorno politiki.' 34
U ljeto 1960. Sir Roderick Barclay, ef britanske delegacije u Europ-
skoj komisiji u Bruxellesu, poslao je poruku ministarstvu vanjskih
poslova u kojom naglaava da cilj Zajednice nije samo usklaivanje ve
'ujedinjenje politika na svakom podruju ekonomske unije, dakle eko-
nomske, socijalne, trgovinske, carinske i fiskalne politike. Politiarima
se trebalo objasniti da to nije samo 'na vrbi svirala'.35
Kad je Heath kao dravni ministar za Europu posjetio Hallsteina u
studenom 1960., u svom je izvjetaju o sastanku primijetio kako je
Hallstein naglaavao da pridruivanje Zajednici nije samo pitanje usva-

33 PRO. CAB 129/102 pt. 1, C(60)107.

34 PRO/FO 371/150360, citirano kod Bell, op. cit.
35 Parafrazirano kod Bell, op. cit. (temeljeno na PRO/FO 371/150363).
122 I VELIKA OBMANA

janja zajednikih carina 'koje su osnovno obiljeje svake "drave" (a

mislio je na EEZ kao potencijalnu dravu).' Za svakog bi novog lana,
inzistirao je Hallstein, bilo nuno prihvatiti da je EEZ osmiljena da bi
se razvila u neto mnogo dublje, 'neku vrstu federalne drave' na emu
je radila Komisija. 36
Posebno je mnogo u tom kontekstu otkrivao odgovor koji je u pro-
sincu 1960. predsjednik Gornjeg doma Lord Kilmuir dao na Heathov
zahtjev za miljenjem o ustavnim posljedicama potpisivanja Sporazu-
ma po britanski suverenitet. Kilmuir je odgovorio da bi gubitak suv-
ereniteta bio znaajan u nekoliko vidova: u pogledu Parlamenta, u po-
gledu Krune odnosno britanskih ovlasti za sklapanje sporazuma, te u
pogledu sudova koji bi u odreenim razmjerima postali 'podreeni'
Europskom sudu pravde. 37 to se donoenja zakona tie, Kilmuir je bi
jasan:

'Vijee ministara e na kraju (nakon to stupi na snagu sustav glasovanja kva-

lificiranom veinom) donijeti propise koji e nam zabranjivati i elje... teo-
retski bi bilo mogue da parlament donosi zakone koji bi automatski davali
zakonsku snagu bilo kojim postojeim ili buduim propisima donesenima u
organima Zajednice. Za parlament bi to bilo puno vie od najveeg delegiranja
ovlasti, ak i onoga u ratu, koje smo ikada iskusili te mislim da nema izgleda
da to prihvati Donji dom.'

O podreivanju britanskih sudova Europskom sudu pravde, Kil-

muir je napisao:

' M o r a m naglasiti kako mislim da je predavanje suvereniteta o kojemu govo-

rimo vrlo ozbiljno i mislim da parlament i britansku javnost nee biti lako
uvjeriti to da prihvate kao praktino politiko pitanje. Siguran sam da bi bila
velika pogreka podcijeniti snagu protivljenja tim mogunostima. Ali prigovore
bi sada trebalo iznijeti otvoreno, jer ako ih pokuamo zatakati u ovoj fazi,
protivnici same ideje pridruivanja Zajednici sigurno e posegnuti za njima
kasnije i to s p u n o tetnijim uinkom.'

Iz danas dostupnih dokaza, jasno je da su Macmillan i njegov kabinet

bili potpuno svjesni politikih posljedica odluke koja je stajala pred njima.
Ali jo je bilo jedno pitanje koje je moglo nadvladati sva ostala. Ako
je postojao jedan faktor iznad svih koji je Britance razdvajao od konti-
nentalnih susjeda, to je bio njihov 'poseban odnos' sa Sjedinjenim Ame-

36 PRO/FO 371/150369.
37 PRO/FO 371/150369, citirano kod Bell, op. cit.
 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 | 123

rikim Dravama. Britanski blijedei presti i utjecaj u svijetu poivali

su na tom odnosu i na injenici da je aktiviranjem svoje prve H-bombe
1957. Britanija postala trea svjetska termonuklearna sila.
Ako sada svoju sudbinu prepusti Europi', hoe li morati odbaciti
sve to? Dogodilo se da je ovo pitanje uskoro postalo pree nego ikada.
Uzrok je bio isti onaj incident koji je tako naglo okonao summit Istok-
Zapad, to je, pak, uzrokovalo ogorenu svau izmeu Njemake i Fran-
cuske: ruenje aviona U-2 Garyja Powersa sovjetskim projektilom.

Amerika puta Macmillana s udice

To nikoga nije okiralo koliko britanske obrambene planere. Britanska
nuklearna mo je od 1956. ovisila o snazi njenih V-bombardera za dje-
lovanje s velikih visina. Ako su sovjetske rakete zemlja-zrak sada mogle
presretati avione na 80 tisua stopa, nestala je svaka mogunost zastra-
ivanja. Jedina alternativa bio bi projektil, a Britanija je razvijala dva.
Prvi projektil Blue Streak otkazan je, meutim, samo tri tjedna prije
incidenta U-2 zbog prekoraenja prorauna, a i u svakom sluaju je bio
neprikladan, jer je bio na pogon tekuim gorivom. 38 Drugi projektil
Blue Still, oito neprikladan za lansiranje iz zraka, s dometom od samo
160 kilometara, bit e otkazan do kraja iste godine. To je Britaniju os-
tavilo sa samo jednom nadom u ouvanje 'neovisne' moi: kupovinom
projektila od SAD-a, ili Skybolta za lansiranje iz zraka ili novoga Polarisa
koji e zahtijevat izgradnju flote nuklearnih podmornica. Oba su rjeenja
zahtijevala pristanak Washingtona.
Kako se 1960. pribliavala kraju, Macmillanov stari prijatelj predsjed-
nik Eisenhower uskoro je trebao napustiti Bijelu kuu. Njegov nasljednik
izabran u studenome bio je karizmatini mladi senator John F. Kennedy
s kojim je Macmillan bio povezan brakom. Dok se nova administracija
spremala preuzeti vlast, Macmillanov glavni prioritet bio je razgovarati
s novim predsjednikom o dva pitanja na vrhu njegove liste: 'Europi' i
britanskoj nuklearnoj moi.
Ameriko-britanski sastanak na vrhu dogovoren je za 4. travnja 1961.
Trebalo je puno rada na terenu prije nego je summit odran. U Wa-
shingtonu se taj rad fokusirao na ovjeka koji je sada postao jedan od
Kennedyjevih najpovjerljivijih savjetnika, Georgea Balla, dravnog tajni-
ka s posebnom odgovornou za europska pitanja. Kennedy ga je odabrao

38 S obzirom na mogunosti sovjetskih ICBM-a, koji su davali samo 15 minuta vremena za

upozorenje, projektilima na tekua goriva trebalo je previe vremena za lansiranje.
124 I VELIKA OBMANA

za kljunog lana svoga tima nakon to je vidio njegov nastup na kon-

ferenciji u New Yorku u sijenju 1960. u kojemu je Ball govorio o po-
trebi za daljnjim napretkom prema politikom ujedinjenju Europe.
Ball je, naravno, bio jedan od Monnetovih najbliih i najodanijih
saveznika. Blisko su suraivali do 1945., ponajvie u ranoj fazi Mar-
shallova plana. Iako se onda vratio privatnoj odvjetnikoj praksi, njihova
se tijesna povezanost odrala. Kad je osnovana Europska zajednica za
ugljen i elik, Monnet ga je imenovao za zakonskog predstavnika u Wa-
shingtonu. Nakon to je francuski parlament 1954. odbio ratificirati
EDC, Monnet je bio tako zabrinut uincima toga na ameriku vladu
da je zamolio Balla da osnuje ured za javnost u Washingtonu. Nakon
osnivanja EEZ 1958., to je postala baza Komisije u Washingtonu. 39
Monnet je u Ballu imao svoga ovjeka u samom srcu nove amerike
administracije, koji vodi predsjednika koji zna malo o suvremenoj eu-
ropskoj politici. Jednako je znaajno bilo da je Monnet do tada ve bio
uvjeren kako de Gaulleova vrsta nacionalizma trai protuteu britan-
skog lanstva u Zajednici. S time na umu posjetio je Sjedinjene Drave
dva puta poetkom 1961. i sastao se s Ballom i ostalim lanovima nove
administracije te uz Ballovo posredovanje 'imao dug razgovor s pred-
sjednikom'. 40
Sam Ball je tada igrao aktivnu ulogu u guranju britanskog lanstva.
Prije planiranog 'summita' Macmillana i Kennedyja odletio je u London
gdje je 30. oujka na prijedlog Sir Franka Leeja upoznao Heatha. Njih
trojica sastala su se u kui grofa od Pertha, sina Sira Erica Drummonda
(kasnije 16. grofa od Pertha) koji je Monnetu bio izravno nadreeni dok
je bio glavni tajnik Lige naroda. Ball je namjeravao ohrabriti Britaniju
da se baci u nepoznato. Prema vlastitom opirnom zapisu o sastanku,
Heath je zapoeo potvrdom da bi Britanija bila spremna prihvatiti jedin-
stvene, usklaene carine ako bi se prethodno postigao opi dogovor o brizi
za Commonwealth, poljoprivrednim pitanjima te pitanjima EFTA-e.41
U Heathovoj privremenoj odsutnosti, Lee je postavio izravno pitanje
'ele li Sjedinjene Drave da se Ujedinjeno Kraljevstvo pridrui zajed-
nikom tritu?'. Ball je u svom odgovoru naglasio da institucije EEZ
'...ne smiju postati puka tehnokratska tijela ve bi se trebale nastaviti

39 Mosettig, Mike (bez datuma), Building European Ties in Washington - Europe's US Delegation
- 40 Years Later, Delegation of the European Commission to the United States, www.eurunion/
delegati/history. htm
40 Monnet, op. cit.
41 Ball, op. cit.
 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 | 125

politiki razvijati. Ako se Britanija pridrui EEZ, to bi trebalo biti na

osnovi shvaanja da postojee institucije jo nisu do kraja izgraene, ali
bi se trebale nastaviti razvijati te da Rimski sporazum nije "zamrznuti
dokument" ve "proces"'.42
Lee je, pie Ball, odgovorio da potpuno razumije znaaj toga i da se
pokret politike federacije u Europi', iako privremeno zaustavljen,
'nije udaljio od ideje pune politike unije.' Kad se Heath vratio na sasta-
nak, Lee je rezimirao sve to je reeno. Heath je 'izgledao impresioniran'.
Ball 'je bio ushien' da su 'i Heath i Lee otili puno dalje nego sam oe-
kivao'. 43
Uzimajui u obzir vanost ovoga sastanka, znaaj onoga o emu se
raspravljalo, moglo bi se initi udnim da ga Heath nije spomenuo u
svojoj autobiografiji, posebno zato to se u njoj naglaava oekivanje da
se EEZ na kraju razvije u 'europsku federaciju'.
Pet dana kasnije, 4. travnja, Macmillan je stigao u Washington na
bilateralni summit. Kad su se dvojica susrela na prvom razgovoru, sje-
dei svaki sa svoje strane stola okrueni savjetnicima, 'gotovo prvo
pitanje koje je Macmillan upitao predsjednika', prema Ballu koji je sjedio
kraj Kennedyja, bilo je 'kako bi on i amerika vlada reagirali kada bi
Britanija zatraila lanstvo u Europskoj zajednici.' 44

'Predsjednik Kennedy odgovorio je kratko, rekavi: "Zamolit u podtajnika

Ball da odgovori na vae pitanje". Ja sam tada ponovio ono to sam u Londonu
rekao Heathu da bi Amerika pozdravila britanski zahtjev za punopravnim
lanstvom u Zajednici, otvoreno priznajui da Rimski sporazum nije samo
statini d o k u m e n t ve proces koji vodi prema politikom ujedinjenju. O toj
sam temi opirno govorio, ukazujui na opasnost obinog trgovinskog aran-
mana koji bi ispraznio politiki sadraj iz EZZ. Premijer je izgledao potpuno
zadovoljan.' 4 5

Macmillan u svojim memoarima jedva da spominje da su nestale

sve njegove sumnje u podrku odluci o pridruivanju estorici. 46 Ball
se prisjea da ga je Macmillan na veeri u britanskom veleposlanstvu

42 Ball, op. cit.

43 Ball, op. cit. Ball citira 'jedan od najsposobnijih ljudi u amerikom veleposlanstvu u Lon-
donu napada me to ohrabrujem Britaniju da se priblii Europi.' Unato onome to je re-
eno, taj ovjek pomalo anticipirajui nagovijeta da nije vjerovao kako bi Britanija ikada
mogla odigrati bilo kakvu ulogu u Europi osim sputavajue, opirui se politikom ujedi-
njenju.'
44 Ball, op. cit.
45 Ibld.
46 Macmillan, op. cit.
126 I VELIKA OBMANA

idue veeri dva puta privatno odveo na stranu i da je izgledao 'uzbu-

en'. 'Jueranji dan bio je jedan od najboljih u mom ivotu', rekao je
vidno emotivno, 'znate li da mi sada moemo to napraviti i da emo to
i uiniti. Idemo u Europu.' Jedina preostala prepreka bio je de Gaulle,
ali Macmillan je bio uvjeren 'da emo to uiniti.' 47
Ako je Macmillan bio ushien, imao je razloga za to. Iako se pribli-
avao ideji o pridruivanju EEZ, to se moglo kositi s doktrinom 'tri
kruga' zbog mogunosti da britanski 'ulazak u Europu' odvoji Britaniju
od Sjedinjenih Drava. Nadalje, to je moglo iskljuiti svaku nadu u
ameriki pristanak na opskrbu Britanije projektilima te eliminirati bri-
tansku 'neovisnu mo' i sav presti koji je iao s tim. Ta je prepreka iz-
nenada uklonjena. Kennedyjev entuzijazam prema britanskom ulasku
dao je Macmillanu gotovo udesni odgovor na ono to se inilo nerje-
ivim problemom. Ulazak u EEZ ne samo da nije bio prepreka bliskim
odnosima s SAD-om, ve se sada inilo da bi on mogao uvrstiti save-
znitvo.
Macmillanov posljednji problem bio je kabinet. Heath je jo u veljai
upozorio Macmillana da se ranije toliko protivio zato to je u srpnju
1960. premijer dopustio slobodnu raspravu. Umjesto toga, savjetovao
je Heath, sada bi trebao organizirati proces politikog odluivanja i to
tako da on dovede do zakljuka da je molba za lanstvo u EEZ 'neiz-
bjena'. 48 Posljednjih dana lipnja od kabineta je zatraeno da odlui.
Macmillan je otvorio raspravu ukazujui da prvo treba razmotriti i-
njenicu da 'ako potpiemo Rimski sporazum moramo prihvatiti nje-
gove politike ciljeve, a iako bismo trebali imati mogunost utjecaja na
politiki ishod, jo ne znamo kakav bi on mogao biti.' 49
Priznao je da bi odluka o ulasku mogla donijeti 'puno potekoa
oko njenog predstavljanja'. S jedne strane, bilo bi vano uvjeriti esto-
ricu da 'istinski podupiremo ciljeve Sporazuma'. S druge strane, 'trebali
bismo uvjeriti javnost ove zemlje da provedba ciljeva iz Sporazuma
nee traiti neprihvatljive socijalne i ostale prilagodbe. Problemi u od-
nosima s javnou bit e znaajni.'
Glavni nain da se prebrode ti 'problemi u odnosima s javnou' bio
bi da se to manje govori o 'politikim ciljevima' Sporazuma i da se jav-
nosti britansko lanstvo u zajednikom tritu proda kao prvenstveno
ekonomsko pitanje: unapreenje trgovine, vie radnih mjesta, vei na-

47 Ball, op. cit.

48 PRO. FO 371/158264/12 (7. veljae 1961.), Heathovo pismo Macmillanu.
49 Bell, op. cit.
 'MONNETOV TRIJUMF': 1958-1961 | 127

predak. Bila bi to jo jedna pobjeda glavne strategije obmane iz 1955.,

kad je Spaak iz Benelukog memoranduma izbacio svaki spomen 'Sje-
dinjenih Europskih Drava' i zaigrao na vanost stvaranja 'ekonomske
zajednice'.
Kabinet je glasovao za ulazak. Macmillan je pred zapanjenom jav-
nou 31. srpnja priopio odluku Donjem domu. 50 Prema Ducheneu,
koji citira razgovor s Campsom, kljuna uloga koju je ameriki predsjed-
nik odigrao preokretom politike nije bila sluajna. 'Bio je to "Monne-
tov uinak" na Balla, a zatim "Ballov uinak" na Kennedyja te zatim "Ke-
nnedyjev uinak" na Macmillana. Bio je to zapravo Monnetov trijumf.' 51

50 Macmillan, Harold (1973), At The End Of The Day - 1961-63. Macmillan ne citira svoje
izjave Donjem domu: 'Moram podsjetiti Dom da je EEZ ekonomska zajednica, a ne obram-
beni savez vanjskopolitike zajednice.' (Ball, op. cit.)
51 Duchene, op. cit.
 Zato je de Gaulle drao
Britaniju vani: 1961-1969
'Francuzi nisu eljeli da Britanija preuzme ulogu u osnivakoj raspravi
o CAP-u, strahujui da bismo mogli poremetiti vrlo povoljne aranma-
ne koje su inae svakako mogli oekivati.'
Edward Heath 1 (CAP Common Agricultural Policy
zajednika poljoprivredna politika, prim, ur.)

'Vanost CAP-a za de Gaullea ne moe se precijeniti.'

Profesor Andrew Moravcsik 2

Poznata je povijesna injenica da je de Gaulle 1960-tih zalupio vrata

britanskom ulasku na zajedniko trite, ne jednom nego dvaput. Tek
je nedavno izalo na vidjelo zato mu je to bio imperativ i nosei element
francuske unutarnje politike.
S britanskog stajalita, opeprihvaena verzija dogaaja tih godina
poinje s Vijeem ministara koje je 26. rujna 1961. prihvatilo britanski
zahtjev za lanstvom u EEZ. Tijekom idue godine, stoji u toj verziji,
Heath se pokazao vrlo vjet u pregovorima o britanskim uvjetima ulas-
ka. Ali pregovori su tada misteriozno zastali. U sijenju 1963. De Gaulle
je zapanjio svijet najavom svoje osobne odluke da uloi veto na britanski
ulazak, tvrdei da Britanija prema svojim pokazateljima jo nije dovolj-
no 'europska' i da je jo uvijek previe povezana s SAD-om. To je bio
jak udarac Macmillanu na poetku godine u kojoj e se njegova vlada
raspasti u nizu skandala.

1 Heath, Edward (1998), The Course Of My Life.

2 Moravcsik, Andrew (2000), 'De Gaulle Between Grain and Grandeur: The Political Economy
of French EC Policy, 1958-1970' (Dio I.) u Journal of Cold War Studies, Tom. 2, Br.2, proljee.
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 129

Nakon to je laburistika vlada pod vodstvom Harolda Wilsona 1965.

preuzela vlast, Heath je postao voda Konzervativne stranke: ponajvie
zahvaljujui ugledu koji je stekao tijekom britanskih pregovora s Bru-
xellesom. Kad je Wilson po drugi put pokuao pridruiti se zajedni-
kom tritu 1967., de Gaulle je ponovno blokirao britanski ulazak iz
podjednako idiosinkratskih razloga. Tek kad je 1969. De Gaulle otiao
sa scene, a naslijedio ga George Pompidou, zakljuuje se u ovoj verziji,
francuski se stav promijenio. Uvelike zahvaljujui osobnoj 'kemiji' iz-
meu Pompidoua i Heatha, kad je Heath 1970. postao premijer, trei
britanski zahtjev bio je uspjean.
Ova konstrukcija o dogaajima ispala je ne samo vrlo netona u de-
taljima ve je promaila najvaniji faktor u cijeloj prii. Istina je da je
kljunu ulogu u EEZ tijekom 1960-tih igrao de Gaulle. Ali veina povje-
sniara do sada je potpuno previdjela pravi razlog zato Francuska nije
jo mogla dopustiti britanski ulazak na zajedniko trite. Meutim,
im je taj problem rijeen, trebala je to bre britansko pridruivanje: zato
su, kako se vidi, osobni stavovi Heatha i Pompidoua bili nevani.

'Problem Commonwealtha'
Heath je 16. listopada 1961. otiao u Bruxelles odrati uvodni govor o
tome zato se Britanija eli pridruiti zajednikom tritu, a tri tjedna
kasnije, 8. studenoga, poeli su slubeni pregovori o britanskom ulasku.
Uobiajeni nesporazum oko 'pregovora' koji se odravaju kad nova
nacija ulazi u Europsku zajednicu jest da drava koja trai lanstvo moe
traiti promjenu pravila da bi ih prilagodila svojim interesima. Ali jedan
od temeljnih principa na kojima je Monnet uspostavio svoju 'europsku
vladu' bio je da jednom kad se nadnacionalnom tijelu d odreena ovlast
ili 'nadlenost', ona ne moe biti oduzeta. Nadnacionalnom tijelu ovlasti
mogu dati samo pojedinane drave; nikad obratno. Jednom kad se spo-
razumom ili donoenjem zakona na odreenom podruju politike pre-
puste ovlasti ili 'nadlenosti', oni postaju najsvetije vlasnitvo Zajednice:
takozvani 'aquis communautaire'. On predstavlja zbroj sporazuma i aku-
muliranih zakona koji su 'steeni' tijekom godina kao 'neotuiva imovina'
Zajednice. Cijeli tos s aquisom je da se o njemu ne moe pregovarati.
Sve to zemlje koje se pridruuju mogu postii su privremena 'izu-
zea' ili tranzicijski ustupci, osmiljeni kako bi tim zemljama olakali da
se prilagode zahtjevima aquisa kojega e na kraju u potpunosti usvojiti.
Kad je Heath 16. listopada stigao u Bruxelles, nije bilo sumnje da
e najtee biti osigurati tranzicijske aranmane za Commonwealth. Obra-
130 I VELIKA OBMANA

ajui se estorici, rekao je: 'Siguran sam da ete razumjeti kako se Bri-
tanija ne moe pridruiti EEZ pod uvjetima pod kojima bi se prekinule
njene trgovinske veze, uz teak gubitak pa ak i unitenje koje bi takvo
to donijelo nekim zemljama Commonwealtha.' 3
Macmillan je jo u srpnju, dok je najavljivao odluku o traenju lan-
stva, zatraio od Donjeg doma da se Britanija pridrui EEZ samo ako
se postignu zadovoljavajui dogovori kojima bi se izalo u susret poseb-
nih interesima Ujedinjenog Kraljevstva, Commonwealtha i EFTA-e.' 4
Daleko najvei problem bio je sustav 'imperijalnih povlastica' koje
su vie od 60 godina prevladavale u Britanskom carstvu i Commonwe-
althu. Kroz te je aranmane Britanija s partnerima iz Commonwealtha
uspostavila puno vie meusobne trgovine nego s drugim zemljama.
Godine 1961. se 43 posto britanskog izvoza odnosilo na Commonwe-
alth, u usporedbi sa 16,7 posto izvoza u zemlje zajednikog trita i 13,1
posto u est partnera u EFTA-i.5 Polovica novozelandskog izvoza 1960,
odlazila je u Britaniju kao i etvrtina izvoza iz nekoliko drugih zemalja
Commonwealtha, ukljuujui Australiju i Indiju. 6 Ipak, poanta pri-
druivanja zajednikom tritu bila je da e Britanija morati podii ca-
rinske barijere tome izvozu, dok e njeni novi partneri uskoro moi iz-
voziti svoju robu u Britaniju bez carina.
To je predstavljalo potekoe s kojima se nije susrela nijedna zemlja
zajednikog trita. Cijena britanskog ulaska bila je da se od nje i Com-
monwealtha moglo oekivati da napuste vei dio meusobne trgovine.
U tjednima nakon srpanjske najave britanske namjere ulaska na zajed-
niko trite, Macmillan je poslao nekoliko ministara predvoenih Dun-
canom Sandysom po glavnim gradovima Commonwealtha, s molbom
za njihov pristanak na ono to Britanija kani uiniti. To su bile zemlje
koje su prije manje od 20 godina poslale oko etiri milijuna svojih gra-
ana da se bore uz Britaniju u Drugom svjetskom ratu. Sada su trebale
pretrpjeti jak ekonomski udarac.
Odgovor iz Ottawe odraavao je opi osjeaj: 'kanadski ministri na-
znaili su da je njihova vlada situaciju procijenila razliito od onoga to
je iznio gospodin Sandys; i 'izraavaju ozbiljnu zabrinutost... zbog po-
litikih i ekonomskih uinaka koje bi britansko lanstvo u Europskoj eko-
nomskoj zajednici moglo imati na Kanadu i Commonwealth u cjelini.' 7
3 Iz nekog razloga The Times i ostale novine nisu izvijestili o tome do 28. studenog 1961.
4 Macmillan, At The End Of The Day, op. cit.
5 Brojke su uzete iz govora Hugha Gaitskella na Konferenciji Laburistike stranke, 1962. u
The Europceptic Readeru.
6 Britain and The European Communities, 1962.
7 Mansergh, Nicholas (1963), Documents and Speeches on Commonwealth Affairs, 1952-1962.
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 131

Glavni zadatak s kojim se Heath suoio kad je u studenom poeo

formalne pregovore, bio je isposlovati da se teta nanesena britanskim
partnerima u Commonwealthu barem ublai. Njegov prioritet bio je
uvjeriti svoje budue nove partnere da daju 'izuzea'. Ona bi se produljila
na to dulje razdoblje u kojemu bi se uvoz iz Commonwealtha nastavio
po uvjetima koji bi titili proizvoae dok ne nau nova trita. Ali kad
je dospio u detaljne dnevne rasprave o aranmanima za uvoz novozeland-
skog maslaca ili australske govedine, kanadske penice ili zapadnoindij-
skog eera, Heath je ubrzo morao shvatiti da njegovi novi partneri nisu
bili spremni na puno ustupaka. Razlog je bio jednostavan. Za estoricu
je upravo to bio test britanske spremnosti da napusti staru, tradicionalnu
ulogu u svijetu i pokae spremnost da razvije sasvim novu lojalnost.
Heath ipak nije shvatio da jedna lanica estorice uope nije bila toli-
ko nespremna na ustupke ve se protivila britanskom ulasku i prije poet-
ka pregovora.

De Gaulle igra svoju igru

Predsjednik de Gaulle razlikovao se od svih voda koje je poznavala po-
slijeratna Europa. Kao Churchillov ponosni 'upravitelj Francuske' do-
ivljavao je sebe kao ovjeka koji je dva puta spasio svoju zemlju. Prvi
put je to bilo krajem Drugoga svjetskog rata kad se udruio sa zapadnim
saveznicima oslobaajui zemlju od Nijemaca i obnavljajui nacionalnu
vladu. Drugi put je to bilo 1958. kada je izveo Francusku iz kaosa
etvrte republike i osnovao svoju novu 'Petu republiku', reim koji e
obnoviti francusko nacionalno samopotovanje. Ali sa stalnom prijet-
njom unutarnje nestabilnosti koja se preko Sredozemlja izvozila iz za-
straujueg graanskog rata u Aliru, de Gaulle je bio svjestan da bi
Francuska u bilo kojem trenutku mogla potonuti u nasilni kaos. U 11
godina koliko je bio na vlasti suoio se sa ak 34 pokuaja atentata, vie
nego ijedan dravnik u povijesti.
Zbog tih je razloga de Gaulle 'Europske zajednice' i poloaj svoje
zemlje doivljavao bitno drukije nego bilo koji drugi voa. Jedan od
njegovih prvih poteza kad je u srpnju 1958. postao francuskim pred-
sjednikom bilo je dogovaranje sastanka s Adenauerom, koji je odran
u rujnu u de Gaulleovoj kui u Colombey-les-Deux-Eglises. Njih su
dvojica objavila da je bliska suradnja Francuske i Njemake temelj 'svih
konstruktivnih napora u Europi' i da bi to trebalo staviti na organizi-
rane temelje. 8 De Gaulleov premijer Michel Debr je 1959. iznio ovu
8 Royal Institute of International Affairs (1959), Documents on International Affairs, 1958..
Njih e se nadalje nazivati samo Dokumentima, s relevantnim datumima.
132 I VELIKA OBMANA

ideju u govoru u kojem je predloio da se estorica usmjeri i na poli-

tiku, a ne samo ekonomsku uniju. Put do nje trebale bi utrti uestale
konzultacije njihovih lidera. 9 De Gaulle je do 1960. i privatno i javno
predstavljao ideju ne samo o redovnim sastancima efova vlada esto-
rice ve o 'stalnim komisijama koje bi koordinirale rad na politikim,
obrambenim i kulturnim pitanjima, a koje bi imale vlastito tajnitvo. 10
De Gaulle je zapravo razvijao viziju nove vrste ujedinjenja estorice,
oblikovane po meuvladinim, a ne nadnacionalnim linijama: svoju vizi-
ju neega to je zvao 'Europom drava'.11 De Gaulle nikad nije bio odu-
evljen, kako ih je nazivao, Monnetovim nadnacionalnim opsesijama.
Jednom je primijetio da 'vie nismo u eri kada je gospodin Monnet izda-
vao naredbe'. 12 Ne samo da se de Gaulleu nisu sviale Monnetove ideje,
ve ih je njegov premijer Debr toliko mrzio da je navodno odvraao
pogled od Monneta. Kasniji komentator primijetio je da je 'europska
reformacija tek poela, a u Parizu je ve uspostavljena protureformacija'.
Tako stvoren dojam 1960-tih da se 'Europa' sada udaljava od nadna-
cionalnosti prema vie meuvladinom pristupu, imao je znaajan utje-
caj na Macmillana i njegove savjetnike. To je osvijetlilo mogunost da
bi vjetim pregovaranjem o uvjetima ulaska Britanija mogla iskoristiti
svoj utjecaj i pomoi u preusmjeravanju EEZ na put meuvladinstva. 13
U veljai 1961. De Gaulleovi prijedlozi 'tjenje politike suradnje'
raspravljeni su na summitu estorice u Parizu, na kojemu je osnovan
odbor pod vodstvom Christiana Foucheta koji je trebao razmotriti ta
pitanja. Tim je razgovorima prethodio privatni sastanak de Gaullea i
Adenauera, iji je cilj bio zakrpati ogorena neslaganja godinu dana
nakon propalog summita Istok-Zapad o Berlinu.
Adenauer je htio raistiti s de Gaulleovom oitom eljom da oslabi
Zajednicu i raspraviti francuske planove o NATO-u. inilo se da zado-
voljno pristaje na de Gaulleovu elju za vie 'politike suradnje'. Na
iduim sastancima s partnerima iz EEZ, unato nizozemskom prosvje-
dovanju da se ostatak estorice ne bi uvijek trebao povinovati dogovo-

9 Documents (1959), op. cit.

10 Pogledati npr. njegove tiskovne konferencije 5. rujna 1960, i Documents (1960).
11 To se esto krivo tumailo kao 'Europa domovina', fraza koju je de Gaulle sam lansirao na
tiskovnoj konferenciji da bi objasnio zato je nikad ne koristi. Nesporazum je nastao
obratnim prijevodom njegovih izvornih rijei.
12 To i dvije slijedee reenice dolaze od Duchenea.
13 Kako je rekao ministar vanjskih poslova Lord Home 'ako sada brzo djelujemo moemo ui
u Europu i pomoi oblikovati politike strukture kako nam bude najbolje odgovaralo. De
Gaulle ne eli vrstu europsku federaciju, Federalnu Europu. On eli uniju neovisnih
drava. Ako sada krenemo, tako e i biti' (intervju The Observeru, 23. Rujna 1962.).
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 133

rima Njemake i Francuske, rijeeno je da Foucheov odbor izvijesti o

daljnjoj politikoj uniji. To ipak nije ukljuivalo bilo kakve daljnje
nadnacionalne elemente i trebalo je potivati nacionalni suverenitet s
punim pravom veta.
Fouchetove preporuke razmotrene su na jo dva sastanka efova vlada
u Bonnu, jednom u svibnju i drugome u srpnju. Razgovaralo se o dva
konkurentna prijedloga: 'Uniji drava' koju su predlagali Francuzi i
'uniji naroda' koju je preferirao ostatak estorice. Monnet je polagao
velike nade u srpanjski sastanak, zapisujui u svojim memoarima da su
'prvi koraci prema europskoj valuti sada izgledali izvedivi.' 14 Njegovu
optimizmu nije bilo mjesta i u svojim je memoarima prigovarajui pitao
zato je Francuska tada pokuavala 'vratiti u meuvladin okvir ono to
je ve bila postala Zajednica?' 15
estorica su se ipak dogovorila o takozvanoj Bonskoj deklaraciji, ko-
jom su 18. srpnja objavili svoju odluku da 'oblikuju elju za politikom
unijom ve naznaenu u Sporazumima kojima su uspostavljene Europ-
ske zajednice.' 16 To se dogodilo samo 13 dana prije nego je Macmillan
objavio svijetu da je Britanija odluila predati zahtjev za lanstvo.

Francusko-njemaki rapprochement
Od tada pa sljedeih 17 tjedana, poele su se istovremeno rasplitati
dvije prilino razliite drame: javno su se inile potpuno nepovezani-
ma, ali iza scene su bile povezane po vanim stranama.
Prva drama, slabo shvaena u Britaniji, bilo je udruivanje de Gaul-
leove Francuske i Adenauerove Njemake u novo i puno tjenje savezni-
tvo. To se dogodilo na temelju osjeaja da te dvije zemlje dijele europ-
ski identitet na nain koji ih razlikuje od Britanaca, a jo vie od Ame-
rikanaca. Snaan okida za taj novi osjeaj zajednikog identiteta bila
je golema meunarodna kriza koja je izbila u nedjelju 13. kolovoza
1961. kad je Istona Njemaka zapeatila granicu Zapadnog Berlina s
DDR-om i poela graditi 'Berlinski zid'. Dugotrajna napetost izmeu
Istoka i Zapada oko Berlina konano je kulminirala. Kad je Kennedy-
jeva vlada dala spor i nesiguran odgovor, a isti je bio i britanski, ojaale
su Adenauerove i de Gaulleove sumnje da se ne mogu osloniti na bri-
tansko-ameriku potporu.

14 Macmillan, op. cit.

15 Op. cit.
16 Documcnts, (1961).
134 I VELIKA OBMANA

Francuska delegacija u Foucheovu odboru je 19. listopada 1961. pred-

stavila nacrt sporazuma o uspostavi unije izmeu zemalja estorice. Na-
crt je predlagao prekid europske sigurnosne ovisnosti o Atlantskom
savezu i SAD-u, odraavajui de Gaulleovu elju da se Europa pone vie
oslanjati na samu sebe, okupljenu oko francusko-njemakog saveza.
De Gaulle je nadalje predlagao radikalni preustroj EEZ, odnosno njeno
pretvaranje u dobrovoljnu uniju neovisnih drava. Njeno tajnitvo bilo
bi u Parizu i postojale bi iroke nacionalne ovlasti za veto na sve zajed-
nike politike. Prijedlozi su zapravo predviali drastino razvodnjavanje
ovlasti Komisije i Vijea ministara i podreivanje zakona Zajednice na-
cionalnim zakonima. To je bio vrhunski izraz de Gaullove vizije 'Europe
drava. Kako se moglo predvidjeti, reakcija ostalih pet vlada bila je ne-
prijateljska.
Poetkom nove 1962. godine, napetosti su se pojaale kad su Fran-
cuzi predstavili 'izmijenjeni nacrt sporazuma' koji je, umjesto uvaavanja
prigovora ostalih, u mnogim elementima bio gori od originala. 17 Prema
jednom autoritetu, izmijenjeni plan de Gaulle je napisao svojeruno.18
Ubrzo zatim, 9. veljae 1962. de Gaulle je zatraio hitan sastanak s
Adenauerom kako bi razgovarali o njegovim 'Fouchetovim prijedlozi-
ma' i europskoj sigurnosti. Kancelar je tek nedavno bio pretrpio srani
udar i bio je slab, 'preosjetljiv i loe volje', mada se njegova bolest tajila i
od de Gaullea. Sastali su se u hotelu u Baden-Badenu gdje je Adenauer
odbio podrati de Gaulleovu ideju o labavijoj strukturi EEZ. Ali sa-
stanak je obiljeilo znaajno zatopljenje u odnosima dvojice lidera, po-
najvie zato to su se mogli sloiti u nepovjerenju prema amerikom i
britanskom odnosu prema Sovjetskom Savezu i apsolutne nunosti iz-
bjegavanja jo jednog francusko-njemakog rata. Najvanije je bilo to to
se de Gaulle u potpunosti slagao s Adenauerom oko vanosti nesklapanja
sporazuma o Berlinu sa Sovjetima. Dijelili su zabrinutost zbog amerike
i britanske spremnosti na ustupke radi smirivanja Hruova. Adenauer
je u Francuskoj poeo gledati jedinog pouzdanog saveznika.

De Gaulleov stvarni plan

U tom su se razdoblju u Bruxellesu nastavljali pregovori o britanskom
ulasku u EEZ, kao da se ne dogaa nijedan od ovih preokreta kljunih
za razmiljanje o budunosti 'europskog projekta'. Ipak je najvea ironija
bila da je istovremeno kad se inilo da se de Gaulle udaljava od koncepta

17 Camps, op. cit.

18 Moravcsik, De Gaulle, op. cit.
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 135

nadnacionalnosti, on u nadnacionalnim mehanizmima EEZ traio rje-

enje za problem koji je prijetio samom opstanku francuske drave.
Nigdje u dominantnim povijestima toga vremena ili u memoarima
politiara ne javlja se bilo kakvo stvarno razumijevanje koliko je Fran-
cuskoj postala vana njena poljoprivreda koja je 1961. jo zapoljavala
25 posto radne snage, prema samo etiri posto u Velikoj Britaniji. U
godinama neposredno nakon Drugoga svjetskog rata sve su europske
zemlje uvele dravne potpore u poljoprivredi kako bi izbjegle ponavlja-
nje nestaice hrane iz ratnih vremena ili poljoprivredne depresije iz 1930-
tih. Ali ni u jednoj se zemlji sustav potpora nije inio politiki vanijim
od onoga u Francuskoj.
Iako je uinak potpora na francusku poljoprivredu bilo golemo po-
veanje proizvodnje, to je dovelo do stalnih pritisaka sniavanja cijena,
to je pak prijetilo ekonomskoj isplativosti brojnih francuskih seoskih
gospodarstava, mnoge od kojih su bile mala, neuinkovita seoska imanja.
To je u glavama francuskih politiara izazivalo none more: pomisao
na milijune malih seljaka istjeranih sa zemlje kako gravitiraju prema
gradovima koji im ne mogu ponuditi ni smjetaj ni radna mjesta. Straho-
valo se da bi oni mogli izgubiti tradicionalnu odanost konzervativnoj po-
litici i postati plodno tlo za rast nezadovoljstva. U zemlji u kojoj je komu-
nistika partija bila najvea pojedinana politika grupacija, izgledi za
komunistiko preuzimanje vlasti na glasovima razvlatenih poljoprivre-
dnika bili su vrlo zabrinjavajui. Nije se mogla iskljuiti ni oruana re-
volucija. U vrlo nestabilnoj francuskoj politikoj strukturi, ostanak selja-
ka i njihovih obitelji na zemlji bio je kljuan za sam opstanak drave.
Zato je etvrta republika troila sve vee svote na potpore u poljo-
privredi, sve dok trokovi nisu zaprijetili bankrotom drave. Potpore su
ipak samo pojaale problem. Uvlaile su u proizvodnju marginalna ze-
mljita, dok su vei prihodi ohrabrivali ulaganja u mehanizaciju. Godine
1950. broj traktora u estorici bio je samo 370.000. Do 1962. porastao
je na 2,3 milijuna. Proizvodnja penice 1950-tih se poveala osam puta.
Proizvodnja eera i vina poveala se za vie od 300 posto. To je stvara-
lo sve vee zalihe koje je financirala vlada i sve vee potpore za izvoz.19

19 Raireni 'mit' o poslijeratnoj europskoj poljoprivredi bio je da je zajednika poljoprivredan

politika (CAP) potakla proizvodnju i poljoprivredu uinila isplativom. Desetljeima kas-
nije, 'Popis podataka' na web stranici Europskog parlamenta (The Treaty of Rome and
Green Europe) e, tipino, tvrditi da je 'CAP dao spektakularne rezultate: Zajednica je
uskoro prevladala nestaice hrane iz 1950-tih, postigla samodovoljnost i onda stvorila cik-
like i strukturalne vikove.' U stvari je 1950-tih, puno prije CAP-a kombinacija potpora
i tehnolokih inovacija ve dovela do prevelike proizvodnje hrane, a CAP je samo pomo-
gao u pogoravanju situacije.
136 I VELIKA OBMANA

Do poetka 1960-tih proizvodnja je jo rasla brzinom od 20 posto

godinje. 11 od 24 milijuna krava muzara u estorici bilo je francusko,
a svaka je proizvodila manje od etvrtine onoga to su proizvodile nizo-
zemske krave. Samo potpore u mljekarstvu stajale su francuske porezne
obveznike 1,35 milijardi franaka, od ega se 70 milijuna koristilo za dum-
ping cijena mlijeka u prahu na indijskom i meksikom tritu. Goleme
svote troile su se na skladitenje i preradu, dok se viak 'planine maslaca
penjao na 200 tisua tona. 20 Francuska poljoprivredna politika oito je
bila neodriva. Politiki je, meutim, bila kljuna. 21
Samo 40 godina kasnije, u pomno fundiranom znanstvenom radu
jedan je ameriki profesor, Andrew Moravcsik22, konano otkrio koliko
je to pitanje bilo presudno ne samo za budunost francuske nego cijele
Europske zajednice. Kad je de Gaulle 1958. preuzeo vlast, francuski
poljoprivredni vikovi ve su dostigli kritinu toku. Pokuaji reforme
sustava potpora nailazili su na vrsto protivljenje, to je predstavljalo
opasnu prijetnju njegovoj izbornoj bazi. De Gaulle je bio prisiljen na-
staviti plaanje u razmjerima koje si francuska vlada naprosto vie nije
mogla priutiti. Na kriznom sastanku kabineta u kolovozu 1962., kada
je alirska kriza ve bila uvelike zavrila, nazvao je 'stabilizaciju' poljo-
privrede 'najvanijim problemom' s kojim se Francuska suoava. Ako
se problemi ne rijee, objavio je de Gaulle, 'imat emo novi Alir na
vlastitom tlu'. 23
De Gaulle i njegovi savjetnici shvatili su da za krizu postoje samo dva
lijeka. Jedan je bilo pronalaenje novih izvoznih trita za goleme fran-
cuske vikove. Drugi je bilo pronalaenje dodatnih izvora financiranja
za potpore. Rjeenje za oboje moglo je leati u EEZ. Zakljuili su da je
presudno iskoristiti tu injenicu za uspostavu poljoprivredne politike
koja bi francuskim seljacima otvorila i pristup vanjskim tritima i
pristup dodatnom financiranju, ponajprije iz Njemake. Ali kljuno je
bilo osmisliti tu politiku tako da ona prije svega zadovolji potrebe Fran-
cuske. Tako je unato njegovoj oitoj nesklonosti nadnacionalnim in-
stitucijama de Gaulle poeo smatrati EEZ najvanijim instrumentom
ostvarivanja francuskog nacionalnog interesa.
Ideja o 'zajednikoj poljoprivrednoj politici' potjee jo od Spaakova
izvjetaja 1955., a skica takve politike ukljuena je i u lanke 38. i 45.

20 Brombergers, op. cit.

21 Moravcsik, op. cit.
22 Ibid. Moravcsik je gostujui profesor na Harvardu.
23 Op. cit.
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 137

Rimskog sporazuma. Ali to nije stiglo dalje od nejasnih izjava o protu-

rjenim naelima, poput obveze da se 'osigura pravedan ivotni standard
za poljoprivrednu zajednicu'; 'da se povea poljoprivredna produktiv-
nost promoviranjem tehnolokog napretka'; i 'da se osigura dostupnost
zaliha.' Nije bilo znakova kako postii te ciljeve. U Stresi u Italiji 1958.
odrana je konferencija o razvijanju takve politike. Ali proi e jo
gotovo 11 godina prije nego se postigne puni dogovor o detaljima i va-
nom financiranju aranmana; a tako je bilo zato to je u tom razdoblju
pokretaka snaga bila Francuska koja se borila da aranmani zadovolje
njene potrebe.
Poetak je bio u 1960. godini kad je povjerenik za poljoprivredu
Sicco Mansholt napisao dokument na 300 stranica s rokom za dogovor
postavljenim za kraj 1961. 'Mansholtov plan' predlagao je zamjenu svih
izravnih dravnih potpora u poljoprivredi sustavom promjenjivih davanja
i odravanja cijena, pod centraliziranom kontrolom Komisije. Ali Nje-
maka je sljedee dvije godine uporno blokirala pokuaje dogovora o
detaljima. Njemake potpore u poljoprivredi bile su najvee u estorici.
Bilo koji pokuaj smanjivanja ili usklaivanja strukture podrke ote-
tio bi seljake. Njemaka je tek 14. sijenja 1962., prema slavnom Hal-
lsteinovu opisu, nakon '137 sati rasprave, uz 214 sati na pododboru;
582.000 stranica dokumenata; tri srana udara', konano pristala oza-
koniti CAP. Ura je bila zaustavljena' dva tjedna i zakljuci su antidati-
rani kako bi se zadovoljio simbolini rok 31. prosinca. 24
Nakon to su dogovorena osnovna naela, idui korak bilo je razvi-
janje vanih financijskih mehanizama. Na francusko inzistiranje, davanja
na uvoznu robu trebala su biti glavni izvor prihoda 25 i ta je odredba
posebno pogodovala njenom sustavu, jer je njen uvoz - posebno uvoz
s prekomorskih teritorija koji je bio ukljuen u to - bio minimalan.
Tu je Francuska trebala odigrati krajnje suptilno i beutno. Ne samo
da bi takav sustav osigurao maksimalan doprinos uplata drugih lanica.
On bi zajamio da Britanija, koja je uvozila puno vei postotak hrane
nego bilo tko u estorici, uglavnom iz Commonwealtha, bude najvei
uplatitelj. Nadalje, Britanija je francuskim seljacima mogla osigurati naj-
vee izvozno trite od svih, jer bi njezin glavni izvor opskrbe bio elimi-
niran.
Glavni problem za Francuze bio je, meutim, taj da Britanija s puno
veom poljoprivrednom prouktivnou od njihove nee biti voljna

24 Moravcsik, Andrew (1999), The Choice For Europe.

25 Milward, op. cit.
138 I VELIKA OBMANA

preuzeti teret plaanja za francusku poljoprivredu. tovie, nakon 1966.

dogovoreno je da se odluke o budunosti CAP-a donose kvalificiranom
veinom. Ako se Britaniji dopusti da ue prije dogovora o financijskim
aranmanima za CAP, ona e se vjerojatno svrstati uz Nijemce kako bi
blokirala francuske prijedloge. Britanija je po svaku cijenu morala biti
iskljuena iz EEZ dok se ne postignu konani dogovori o CAP-u. 26 U
tome lei objanjenje drama koje tek dolaze.

De Gaulle sprema veto

Do proljea 1962. de Gaulle je na listi prioriteta imao tri pitanja. Prvo
su bili 'Fouchetovi prijedlozi' politike unije estorice. Zbog pretpo-
stavke da bi oni mogli ozbiljno utjecati na narav unije u kojoj je Britanija
traila lanstvo, Heath je postavio zakanjeli zahtjev da se Britanija
ukljui u razgovore. Na sastanku WEU 10. travnja, jasno je rekao kako
Britanija pretpostavlja da e postojee zajednice biti temelj na kojemu
'e se graditi Europa' ali da se nada kako e njihov rad biti 'spleten s
novom politikom strukturom u koherentnu i uinkovitu cjelinu'. Bilo
je malo potrebe za njegovu zabrinutost, jer su prijedlozi malo kasnije pro-
pali kad se francuski partneri nisu mogli sloiti oko daljnjeg smjera. 27
De Gaulle je do tada ionako bio sve zaokupljeniji svojim novim
saveznitvom s Adenauerom. Istoga mjeseca travnja, Adenauerovi stra-
hovi o amerikoj politici inili su se potvrenima kad je ameriki
dravni tajnik Dean Rusk izaao s novim planom za Berlin, koji je pre-
dlagao de facto priznanje DDR-a. Sa samo 48 sati za odgovor, Adenauer
nije imao drugu mogunost nego odbiti, a na njegov zahtjev de Gaulle
je uinio isto. Kad je Kennedy podrao Ruskov postupak i kritizirao
Adenauera potvrujui da e se sa Sovjetima nastaviti pregovori o Ber-
linu, odnosi izmeu Adenauera i Kennedyja su zahladnili. Ovim jo
nevienim razdorom izmeu Zapadne Njemake i Sjedinjenih Drava,

26 Moravscik, Andrew (2000) 'De Gaulle Between Grain and Grandeur: The Political
Economy of French EC Policy, 1958-1970 (Pt. 2)', Journal of Cold War Studies, Tom. 2,
Br. 3 (Jesen). Unato prijedlozima Nijemaca da Britanija kao promatra sudjeluje u raz-
govorima o poljoprivrednoj politici, to se nikada nije dogodilo. (Vidi i Millward, op. cit.
i CAB 134/1821.)
27 De Gaulle je 15. svibnja 1962. odrao tiskovnu konferenciju, da bi objasnio kolaps, na
kojoj je ponovio svoj stav da su 'samo drave u ovom smislu vrijedne, ovlatene i sposob-
ne postii (politiku uniju). Ponavljam da sada postoji, i ne moe postojati druga Europa
do Europe drava - osim, naravno, za mitove, fikcije i predstave.' To je razljutilo Monneta
koji je sasjekao de Gaulleove komentare u svojim memoarima piui da su se 'sprdali' s
njegovom voljenom Zajednicom i svime za to se zalagao nadnacionalizam.
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 139

de Gaulle je poeo cementirati francusko-njemaku osovinu. Dva mje-

seca kasnije, u srpnju, pozvao je Adenauera u dravni posjet Francuskoj.
Trea stvar na de Gaulleovoj listi bio je britanski zahtjev za lanstvom
u EEZ. Do sada je bio siguran da Britaniju mora zadrati vani. Mac-
millan je 19. svibnja zapisao u svoj dnevnik da je britanski veleposlanik
u Parizu Sir Pierson Dixon stekao dojam da je de Gaulle 'sada definitivno
odluio iskljuiti nas'. Macmillan sa aljenjem primjeuje: 'drugi (a
medu njima i ja) ne osjeaju da je de Gaulle definitivno odluio.' 28
Macmillan cijelo vrijeme uope nije primijetio skriveni element u
de Gaulleovoj odlunosti da zadri Britaniju vani. Jo je bio uvjeren da
je klju za promjenu generalova miljenja bilo pronalaenje nekog
naina da mu se ponudi pomo oko nuklearnog oruja: moda razgo-
vorom s Amerikancima o pomoi Francuzima (iako mu je ve bilo jasno
da je to teko mogue). Alternativa je bio britansko-francuski dogovor
o 'zajednikom usmjeravanju nuklearnih snaga' bez izravnog ukljui-
vanja Sjedinjenih Drava.29
Slijedei svoju fantaziju, Macmillan se 2. i 3. lipnja sastao s de
Gaulleom u prekrasnom malom dvorcu Champs kraj Pariza, koji je
nekad bio dom Madame de Pompadour. Opisao je svoga domaina
kako je igrao 'ulogu nepristupanog monarha koji se malo smekava pred
predstavnikom nekad neprijateljske, ali sada prijateljske zemlje.' Ali de
Gaulle je 'ponovio svoju naklonost estorici bez Britanije; ponajprije
zato to bi britanski ulazak potpuno promijenio karakter Zajednice.'
Tek je nakon toga de Gaulle izrazio miljenje da je 'Britanija previe
povezana s Amerikom.' 30
Francuski veleposlanik u Londonu de Courcel, koji je bio nazoan
razgovorima, zapisao je da je Macmillan dao izravnu ponudu francusko-
britanske nuklearne suradnje kao neizravni quid pro quo za francusku po-
drku britanskom ulasku u EEZ. Ali suprotno britanskim oekivanjima,
de Gaulle nije reagirao. Umjesto toga, naglasio je francusku apsolutnu
potrebu za izvozom poljoprivrednih vikova i inzistirao na otvaranju pi-
tanja uvoza iz Commonwealtha, za koji je tvrdio da je 'temeljno pitanje'.

28 Home, op. cit..

29 Macmillanovo pismo Lordu Homeu 16. svibnja, citirano kod Home, op. cit.
30 Home, op. cit. Adenauer je do tada u govoru u Zapadnom Berlinu 11. svibnja takoer ve
jasno iznio svoje miljenje da se Britanija nikako ne moe pridruiti bilo kakvoj 'politikoj
uniji' estorice. U radijskom prijenosu 29. svibnja ponovio je to, rekavi kako ak i da se
Britanija pridrui zajednikom tritu, njezini interesi ostaju toliko razliiti od onih
estorice da se ne bi mogla pridruiti politikoj uniji.
140 I VELIKA OBMANA

Tijekom cijelog razgovora Macmillan uope nije mogao shvatiti o

emu se radi. Odgovarajui na de Gaulleov zahtjev za suavanjem uvoza
iz Commonwealtha samo na tropske proizvode, inzistirao je na prije-
laznim aranmanima, samo potvrujui sve de Gaullove strahove. A
kad je Macmillan pokuao udaljiti razgovor od poljoprivrede, de Gaulle
ga je stalno vraao na tu temu. 31 Vraajui se bez ikakve ideje o onome
to se pomaljalo, Macmillan je kasnije izvijestio Kraljicu da je opasnost
od francuskog odlunog veta na na zahtjev za lanstvom sada izbjegnu-
ta, barem za neko vrijeme.' 32
Idueg mjeseca Adenauer je otiao u dravni posjet Francuskoj i
postao prvi kancelar koji je to uinio nakon rata. estodnevni posjet
kulminirao je 8. srpnja sudjelovanjem dvojice dravnika na misi u kate-
drali u Rheimsu, nakon to su pozdravili mimohod francuskih i nje-
makih vojnika kraj toga grada. Bilo je to prvi put nakon bitke za Leipzig
1813. da su francuski i njemaki vojnici bili na istoj strani. U privat-
nim razgovorima de Gaulle je izrazio sumnje u britanski ulazak u EEZ.
Kad se Adenauer nije usprotivio, General je znao da je imao njegovu
podrku. To je bio cilj de Gaulleova saveznitva s Adenauerom koje je tako
pomno njegovao. Kad je osigurao bok, de Gaulle se smatrao spremnim
uputiti svoje pregovarae u Bruxellesu da zauzmu vri stav prema Bri-
tancima.
Bila su ostala samo etiri tjedna prije ljetnog prekida maratonskih
pregovora u Bruxellesu. Pregovarai estorice ve su bili zapanjeni koli-
inom ustupaka koje je Heath bio spreman napraviti u ime Britanije,
posebno o uvozu iz Commomwealtha pa ak i o pitanjima za koja se rani-
je smatralo da se o njima nee moi pregovarati. To je izazvalo zajedniku
izjavu premijera Australije i Novog Zelanda uoi Macmillanova posjeta
Champsu, vrlo kritinog zbog britanske spremnosti da se odrekne im-
perijalnih povlastica. 33
To nije bilo uzalud. Na posljednjem krugu pregovora, u noi sa 4.
na 5. kolovoza kad su svi ve bili iscrpljeni, predsjedavajui iz Luksem-
burga Eugene Schaus u dva ujutro je pao u nesvijest. Sastanak se svejedno
nastavio sa Spaakom kao predsjedavajuim, a Heath e kasnije zapisati:

' M a l o prije etiri ujutro Francuzi su neoekivano zatraili da potpiemo papir

o financiranju CAP-a koji bi nas obvezao na interpretaciju financijske regu-

31 PRO. PREM 11/3775. Zapis razgovora u dvorcu Champs, 2-3 lipnja 1962.
32 Horne, op. cit.
33 Horne, op. cit.
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 141

lative koja bi odgovarala Francuzima. Traili su novi carinski sporazum o

uvozu iz zemalja izvan EEZ kojim bi se odrale cijene domaih proizvoda.
Postupak je oito bio namjerno odgaan i odbio sam da me se gura u ishitre-
nu prosudbu o tako sloenoj stvari. Nijemci i Nizozemci podrali su me u
tome i bili su zainteresirani koliko i ja. Francuzi su dva puta mijenjali nacrt
dokumenta, ali to je samo uvrstilo moju odluku. To nije bio nain ponaanja
u tako vanim pregovorima i nisam to htio podnositi. Kao odgovor, Couve
de Murville je rekao da e zadrati svoju poziciju o uvozu hrane iz C o m m o n -
wealtha, to je bilo pitanje za koje sam mislio da smo ga rijeili.' 3 4

Bila je to klasina pregovaraka stupica, kakva e s godinama posta-

ti i previe poznata. Bez mogunosti dogovora, pregovori su se morali
obustaviti do jeseni. Tada su Francuzi mogli jasnije nego ikada priznati da
nemaju namjeru dopustiti britanskom zahtjevu za lanstvo da uspije. 35
Idueg mjeseca 5. rujna predsjednik de Gaulle poeo je trijumfalni
dravni posjed Saveznoj Republici Njemakoj, koji se smatrao jo uspje-
nijim od posjeta njegova domaina Francuskoj. U privatnim razgovo-
rima njih su se dvojica dogovorila da se Britaniju mora iskljuiti i de
Gaulle je nastavio udvaranje memorandumom na est stranica u koje-
mu predlae sveani sporazum izmeu njemake i francuske vlade kojim
bi se koordinirale vanjska i obrambena politika dviju drava. Bez da je
to spomenuo svome kabinetu, Adenauer je signalizirao da e takav spo-
razum biti glavni prioritet njegove politike. 36

Pribliava se rasplet
U Britaniji je te jeseni pitanje zajednikog trita nakratko uklonjeno
iz sredita politike pozornice. Iako su se briselski pregovori vukli godinu
dana, nikad nisu privukli puno zanimanja javnosti. Sada se, kako je
rekao jedan povjesniar, inilo da se 'neobjanjivo razvlae kao po Kaf-
kinom scenariju. Sati, pa ak i dani utroeni su na raspravu o carinama
na indijski aj ili meso australskog klokana.' 37

34 Heath, op. cit.

35 Vidi Milward, op. cit. On smatra da bi britanska vlada bila prisiljena na prekid pregovora
o istom pitanju i da de Gaulle nije uloio veto na britanski zahtjev za lanstvo. To miljenje
dijeli jo jedan povjesniar. On tvrdi da je Couve de Murville bio uvjeren da je Francuska
bila nadomak tome da prisili Britaniju na povlaenje zahtjeva za lanstvo i zato je navodno
bio bijesan na de Gaullovo ulaganje veta. (Ludlow, Piers (1997), Dealing With Britain -
The Six And The First UK Application To The EEC.
36 Williams, op. cit.
37 Booker, Christopher (1969), The Neophiliacs.
142 I VELIKA OBMANA

Novine su sa zakanjenjem objavile debele dodatke pokuavajui

detaljno opisati to donosi pridruivanje zajednikom tritu, samo da bi
mnogi bili baeni neproitani. Osim super-domoljubnih desniarskih
naslova u medijima vremenog Kanaanina Lorda Beaverbrooka, du-
gogodinjeg branitelja 'Imperija', veina tiska podravala je britanski
ulazak, bez pokazivanja bilo kakvog razumijevanja dubljih posljedica.
Kako je vlada prieljkivala, pitanje se gotovo potpuno predstavljalo kao
ekonomsko i kroz oekivane koristi koje bi britanska industrija imala
ako se izloi 'ledenim udarima konkurencije' iz 'dinaminijih' gospodar-
stava estorice.38
Najvee oduevljenje britanskim ukljuivanjem u 'Europu' izraa-
vala je skupina mladih pisaca i politiara koji su predstavljali kasnije
poznatu 'kolu novinarstva to-ne-valja-s-Britanijom'. Ti publicisti,
poput Michaela Shanksa, autora bestselera The Stagnant Society, ili la-
buristikog parlamentarnog zastupnika Anthonya Croslanda, redovnog
suradnika intelektualnog mjesenika Encounter, uivali su usporeivati
Britaniju, koju su smatrali uobraenom, sputanu tradicijom, klasno od-
reenom, zastarjelom, neuinkovitom, izgubljenom u nostalgiji za da-
nima imperija, s 'europejstvom' koje su smatrali energinim, inovativnim
i uinkovitim. Ti europski uzori vrline nisu imali zakone koji su spre-
avali pijenje alkohola nakon 10.30 naveer i otkrili su tajnu ekonomskog
dinamizma' koju je Britanija tako oito izgubila. 39
Taj je svjetonazor odraavao puno dublju promjenu u drutvenom
odnosu koja je sada bila oita na svim razinama britanskog drutva.
Prvi put se pojavio 1950. s usponom nove 'kulture mladosti' okupljene
oko rock'n'rolla, opsjednute novom pomodnom svijeu i osjeajem
bunta protiv svega to se poistovjeivalo s britanskom imperijalnom
prolou, od institucija poput monarhije do seksualnog morala. 1960-
te su donijele osjeaj da se Britanija ubrzano kree prema novoj vrsti
drutva u kojemu se sva uobiajena uvjerenja i ponaanja povezana s
britanskim tradicionalnim vienjem odjednom ine zastarjelima.
Politiki se to izrazilo u zapanjujuoj promjeni u liku Macmillana
koji je u vrijeme svoje izborne pobjede 1959. poistovjeivan s drutve-

38 Ili, kako je to sam rekao Macmillan, 'hladnom tuu konkurencije' (Ball, op. cit.)
39 Moda 'to ne valja s Britanijom' zahvatila je i dva vodea 'trendseterska' asopisa toga vre-
mena, Queen i About Town (u vlasnitvu novoga mladog izdavaa Michela Heseltinea).
Prema suvremenoj povijesti: 'Nije bilo sluajno da su upravo ta dva asopisa bila na vrhu
vala popularnosti medu mladom viom klasom, s antenama okrenutima prema novom
uzbuenju koje je u zraku izazivalo pitanje odabira izmeu pridruivanja zajednikom
tritu ili prugastih koulja, ekonomskog "rasta" i "modernih klinaca". (Booker, op. cit.).
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 143

nim promjenama koje su Britaniju vodile u novo doba. Ali 1961., zbog
njegova nehajnog aristokratskog stila iznenada su ga poeli doivljavati
kao umornu, edvardijansku djedovsku figuru, posebno u usporedbi s
mladim i 'dinaminim' novim predsjednikom Kennedyjem s druge
strane Atlantika. Satiriarima nove generacije u reviji Beyond The Fringe,
novom asopisu Private Eye, i BBC-jevom showu That Was The Week That
Was, Macmillan je pretvoren u predmet ismijavanja. Bio je pretpotopni
relikt prolog doba, bez dodira s 'uzbudljivim', 'razigranim' novim svije-
tom koji je poprimao oblik oko njega. 40
Onda je poetkom listopada laburistiki voda Hugh Gaitskell nae-
lektrizirao stranaku konferenciju u Brightonu svojim govorom u pot-
punosti posveenim zajednikom tritu. 105 minuta dugaak govor
bio je vjerojatno najupeatljiviji govor odran na jednoj stranakoj
konferenciji nakon rata. Poeo je primjeujui da razina rasprave u me-
dijima o tom 'presudnom, sloenom i tekom pitanju' nije visoka. Onda
je u uiteljskom stilu nabrojao sva pojedinana pitanja koja otvara bri-
tanska molba za lanstvo, analizirajui svako po redu slaui argumen-
te na obje strane razornom jasnoom oivljenom bljeskovima humora.
Poeo je raspravljajui o trajanju ekonomskih posljedica pridruivanju
protekcionistikom trgovinskom bloku i naputanjem glavnih britan-
skih trgovinskih partnera u Commonwealthu i EFTA-e iako, zapazio
je, oni sada pokazuju impresivniju stopu ekonomskog rasta nego e-
storica. Istaknuo je da, kako je i Heath bio prisiljen priznati, kao 'esen-
cijalni dio zajednikog trita, poljoprivredna politika' sada poprima
oblik. Britanija bi se obvezala 'uvoziti skupu hranu s europskog konti-
nenta umjesto jeftine hrane iz Commonwealtha'.
Ponovio je dotad ve poznatu tvrdnju da bi pridruivanjem EEZ-u
Britanija imala 'domae trite od 220 milijuna ljudi' istiui da neke
od najuspjenijih europskih ekonomija pripadaju malim zemljama poput
vicarske i vedske koje nemaju velika domaa trita. Odbacio je eks-
travagantnije tvrdnje o ekonomskim koristima od lanstva u EEZ kao
'smee', objanjavajui da Britanija nee pronai rjeenje svojih ekonom-
skih slabosti u samom pridruivanju zajednikom tritu. Rijeit e ih
samo svojim unutarnjim naporima.
Gaitskell se onda okrenuo politikoj strani spajanja britanske sudbine
s europskom. Tu je prozvao Macmillana zbog nedovoljne iskrenosti
prema britanskom narodu. 'Rekli su nam', kazao je, 'da Ekonomska
zajednica nije samo carinska unija, da je svi koji su je osmislili vide kao
korak prema politikom ujedinjenju.' Ali Macmillan je bio vrlo utljiv
144 I VELIKA OBMANA

o 'ozbiljnim politikim obvezama' koje bi to moglo nositi. Kretanje

prema 'politikoj' ili 'federalnoj' uniji znai, objasnio je Gaitskell, da se
ovlasti mogu oduzeti nacionalnim vladama i predati novoj federalnoj
vlasti. Ako Britanija postane dio toga, ostat e tek 'drava... u Sjedinje-
nim Europskim Dravama, poput Teksasa ili Kalifornije'. Ako taj pro-
ces na kraju i dovede britanski narod do preputanja najvanijih odluka
o ekonomiji, vanjskoj politici i obrani 'nadnacionalnom sustavu', da o
njima odluuje Vijee ministara ili 'federalni parlament', Britanija e
postati samo 'europska pokrajina'. To je dovelo Gaitskella do najslavnijeg
dijela njegova govora, u kojemu je rekao:

' M o r a m o biti jasni; to ne znai, ako je to ideja, kraj Britanije kao neovisne
europske drave... to znai kraj tisuu godina povijesti. Vi moete rei "neka se
zavri". Ali zaboga, to je odluka koja trai malo brige i razmiljanja.'

Gaitskell je zavrio istaknuvi da Macmillan nije ovlaten za ono to

predlae. To se itekako kosilo s onim to je vlada govorila narodu tije-
kom predizborne kampanje 1959. Ipak, sada im se reklo da 'nisu spo-
sobni prosuditi o tom pitanju - vlada zna najbolje, oni gore su jedini koji
to zaista razumiju... klasini argument svake tiranije u povijesti'. La-
buristika stranka ustvrdila je da je jedini astan, demokratski nain da
se to nastavi utvrditi koji su uvjeti proizali iz pregovora i onda najteu
odluku koju je britanski narod ikada trebao donijeti prepustiti izbornom
testu. 41 Njegov govor doivio je burne ovacije.
Ipak, nisu svi laburistiki izaslanici bili impresionirani. Denis Healey
mislio je da je stvar pretjerana. Bilo mu je 'nezamislivo da zajedniko
trite dobije nadnacionalne ovlasti u bilo kojem vanijem podruju, a
kamoli da postane federacija.' Nije dijelio Gaitskellov 'romantini
ovinizam' i cijelo je pitanje smatrao 'beskorisnom zabavom'. U svakom
sluaju 'bilo je sigurno da e de Gaulle staviti veto na britanski ulazak.'42

40 U stripu preko cijele stranice Private Eyea 2. studenog 1962. Edward Heath je prvo prika-
zan kao trgovac Heath' a taj mu je nadimak ostao. Niz slika (koje je nacrtao William
Rushton prema tekstu jednog od tadanjih autora) prikazuje Heatha i visokog dravnog
dunosnika Sira Brussels Sprouta (brokula, op.prev.) kako idu u Bruxelles pregovarati sa
'zlom Hallsteinovom bandom'. Uzvikujui 'Euratom!' Sprout se pretvara u 'Supertrita-
ra'. On i Heath se cjenkaju i osvajaju 'Povlastice!' poput '2d manje na indijski aj' ili '4d.
manje na novozelandski maslac' (odatle naziv grocer). Na povratku kui doekuju ih kao
heroje ali posljednja slika kae kako je njihova 'velika pobjeda bila tek otmjena predaja
koja je cijelo vrijeme bila neizbjena.'
41 Gaitskellov govor objavljen je u cjelini u The Eurosceptic Reader; op. cit.
42 Healey, Dennis (1989), The Time Of My Life.
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 145

Macmillanov odgovor na konferenciji konzervativaca u Llandudnou

idueg tjedna bilo je ignoriranje Gaitskellove detaljne analize i pribje-
gavanje ismijavanju. Osvrui se na dio govora o kretanju prema poli-
tikoj uniji, rekao je:

'Gospodin Gaitskell sada brblja o naem svoenju na status "Teksasa ili Kali-
fornije". Kakva besmislica!... Da to mislim, vjerujte da ovo pitanje ne bih tak-
nuo ni pod kojim uvjetom... nema zbora o tome da bi Britanija mogla biti
nadglasana u nekom aranmanu koji ne bi bio u skladu s naim potrebama
ili odgovornostima i tradicijom.'43

Ali naslovi su bili rezervirani za Macmillanove citate stare popularne

pjesme kojom je pokuao naglasiti vlastitu odlunost na raun Gaits-
kellova nedostatka hrabrosti:

Ne bi rekla "hou", ali niti "neu".

Ne zaziva vraga, ali niti sreu.
Htjela se popeti, ali pada se bojala.
Priljubljena uza zid, odgodu je smiljala.

etiri tisue torijevskih izaslanika, veina kojih je nosila bedeve s

natpisom "Yes" koje su dijelili stranaki menaderi, grohotom se smijala
i priredila Macmillanu ovacije kako bi pokazala podrku politici koju
su dvije godine ranije svi osim aice neistomiljenika odbacivali kao
nezamislivu izdaju svoje zemlje, Commonwealtha i tisua godina britan-
ske povijesti.
Ironija je bila u tome to je, iako nijedan od onih koji su sluali ove
govore toga nije bio svjestan, kocka protiv britanskog ulaska ve bila
baena. Dan nakon Macmillanova govora, fotografije koje je snimio
ameriki pijunski zrakoplov U-2 pokazale su sovjetske projektile za
noenje nuklearnih bojevih glava na Kubi, samo 90 milja od obale Flo-
ride. Tako je poela 'kubanska raketna kriza' koja je 25. listopada eska-
lirala do toke u kojoj se nuklearni rat inio neizbjenim. Tako su na
vidjelo izbili dokazi o amerikoj spremnosti na borbu za svoje interese bez
obzira na uinke po njene saveznike. Jedan od tih uinaka zacementirat
e francusko-njemake odnose.
Macmillan se 15. prosinca 1962. sastao s de Gaulleom u Rambouil-
letu. est tjedana nakon kraja kubanske krize, Macmillan je bio odlu-
niji nego ikad da odri britansku neovisnu nuklearnu mo, ali je upravo

43 The Times, 15. listopada, 1962.

146 I VELIKA OBMANA

bio doznao da je SAD otkazao projektil Skybolt koji se nadao kupiti.

Macmillan je rekao de Gaulleu da u zamjenu planira pitati Kennedyja
za prodaju Polarisa. Ali de Gaulle se inio zaokupljenim briselskim pre-
govorima. 'U estorici', razmiljat e kasnije, Francuska moe rei 'ne'
ak i protiv Njemake; moe stopirati politike s kojima se ne slae zbog
snage svoje pozicije. Jednom kad se pridrue Britanija i ostali, stvari e
biti drukije.' 44
De Gaulleov negativan stav okirao je Macmillana. 'Indignirano' je
optuio de Gaullea za postavljanje 'temeljne prepreke britanskom zahtje-
vu za lanstvo'.45 Bio je u pravu. De Gaulle je ve bio odluio pretvoriti
te 'temeljne prepreke' u veto koji je svome kabinetu objasnio nekoliko
dana kasnije, 19. prosinca 1962;

'Ako Velika Britanija i... Commonwealth udu, to e biti kao da se zajedniko

trite... razvodnilo u veliku zonu slobodne trgovine... Uvijek se postavlja isto
pitanje, ali Britanci ne odgovaraju. Umjesto toga, kau "Francuzi su ti koji
nee"... Da bismo zadovoljili Britance, trebamo li dovesti u pitanje zajed-
niko trite i pregovore o poljoprivrednoj regulativi koja nam koristi? Bilo bi
teko prihvatiti sve to... Britanija se nastavlja jeftino opskrbljivati iz Kanade,
Novog Zelanda, Australije itd. Nijemci jedva ekaju da ponu to raditi u Ar-
gentini. Ostali e za njima. Sto emo s europskim, a posebno s francuskim
vikovima? Ako moramo potroiti 500 milijardi (franaka) godinje na poljo-
privredne potpore, to e se dogoditi ako nam zajedniko trite prestane
pomagati? Ta praktina pitanja ne bi se trebala rjeavati na temelju sentime-
nata. (Macmillan) je melankolian, a i ja sam. Radije bismo Macmillanovu nego
laburistiku Britaniju i rado bi mu pomogli da ostane na vlasti. Ali to mogu?
Osim da mu pjevam Ne plaite, Milorde od Edith Piaf.'46

Jo uvijek ne prepoznajui najveu de Gaulleovu brigu, Macmillan

se bavio kupovinom Polarisa tijekom bilateralnog summita s Kennedy-
jem u Nassauu od 18. do 21. prosinca 1962. Kad je zamolio Kennedyja
da odobri prodaju projektila Britaniji i Francuskoj, Kennedy je bio
spreman samo na delfijsko da, odnosno na odgovor da bi dvije zemlje
mogle dobiti Polaris pod 'slinim uvjetima'. Znao je da Britanija moe
izgraditi vlastite termonuklearne bojeve glave dok Francuska to ne moe;
to je znailo da ak i ako Kongres odobri, nije bilo izgleda da se Fran-
cuskoj daju projektili. Ali to je ionako bilo nevano.

44 Memoires, op. cit.

45 Ibid.
46 Peyrefitte, Alain (1994), C'etait de Gaulle, Tom. I.
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 147

Pod kristalnim svijenjacima Elizejske palae u Parizu 14. sijenja

1963. de Gaulle je bez upozorenja partnerima estorice pred svjetskim
tiskom objavio da namjerava staviti veto na britanski ulazak. U najci-
tiranijem dijelu svoje izjave duge 1500 rijei, rekao je:

'Engleska je zapravo izdvojena. Ona je pomorska zemlja. Trgovinom, tritima

i opskrbnim linijama povezana je s najudaljenijim zemljama. Provodi industrij-
ske i trgovinske aktivnosti i tek malo poljoprivredne. U svemu to radi, ima
vrlo posebne i vrlo originalne obiaje i tradicije. Ukratko, engleska narav, en-
gleska struktura, sama engleska situacija duboko se razlikuje od kontinentalnih.'

Taj dio teksta esto se tumaio jednostavno kao nacionalistiki napad

na Britaniju. Komentatori su ga koristili za argument da je de Gaulle
vetirao britanski zahtjev za lanstvo zbog Macmillanova dogovora s
Kennedyjem o Polarisu. To se navodi kao dokaz Macmillanova 'atlan-
tizma' i njegove sklonosti 'posebnim odnosima' sa Sjedinjenim Dravama.
To je svakako imalo velikog uinka na de Gaullea, jer je ovaj cijelu filo-
zofiju Britanaca i Amerikanaca doivljavao bitno razliitom od 'europ-
skih' koje su vie od svih utjelovljivale Francuska i Njemaka.
Rijetko se, pak, citiraju prethodni odlomci u kojima de Gaulle nije
mogao jasnije otkriti svoje prave brige. Osvrui se na nejasnou Rim-
skog sporazuma na podruju poljoprivrede, ustvrdio je da je to 'sreeno',
to se Francuske tie:

'Oito je da je poljoprivreda kljuni element nae nacionalne aktivnosti u cje-

lini. Ne moemo zamisliti zajedniko trite na kojemu francuska poljoprivreda
ne bi nala izlaze koji bi odrali njenu proizvodnju. I slaemo se da je od svih
lanica estorke taj imperativ najjai na naoj dravi. Zato smo prolog sijenja
kad se razmatralo pokretanje druge faze Sporazuma - drugim rijeima praktini
poetak njegove primjene - morali uvesti poljoprivredu u zajedniko trite kao
slubeni uvjet. Nai partneri to su konano prihvatili, ali bili su potrebni vrlo
teki i vrlo sloeni aranmani i neke stvari jo nisu rijeene.' 4 7

De Gaulle je time naznaio svoju zabrinutost zbog posljedica dopu-

tanja Britaniji da sudjeluje u pregovorima prije nego su postignuti de-
taljni dogovori u sklopu CAP-a. To potvruju i de Gaullovi memoari.
Osvrui se na poetnu britansku netrpeljivost prema zajednikom
tritu i njenim pokuajima da mu EFTA-om stvori konkurenciju, on
kae da su se do sredine 1961. 'Britanci vratili u ofenzivu'.

47 Kod Salmon, Trevor&Nicoll, Sir William (1997), Building European Union - A Documen-
tary History and Analisys.
148 I VELIKA OBMANA

'Kako nisu uspjeli sprijeiti raanje Zajednice, sada su je planirali paralizirati

iznutra. Umjesto da pozovu na njeno ukidanje, sad se proglaavaju eljnima
pridruivanja i predlau ispitivanje uvjeta pod kojima bi to uinili "pod uvje-
tom da se uzmu u obzir njihovi posebni odnosi s C o m m o n w e a l t h o m i nji-
hovim partnerima u zoni slobodne trgovine, kao i njihovi specijalni interesi
u pogledu poljoprivrede." Poputanje tome oito bi znailo naputanje zajedni-
kog trita kakvo je izvorno zamiljeno... vidim da se pribliava dan kad u
moi ili ukloniti opstrukciju... ili izvui Francusku iz pothvata koji je zalutao
gotovo istog trenutka kad je poeo.' 4 8

Neizbjean zakljuak je da je de Gaulle bio uvjeren kako bi britanski

ulazak znaio 'naputanje zajednikog trita kakvo je izvorno zamiljeno'
i prijetio samoj sri njegove strategije preivljavanja. Britaniji se nije
smio dopustiti ulazak dok se ne dogovore financijski detalji CAP-a.
inilo se da Macmillan konano poinje shvaati. Donjem domu je
11. veljae 1963. rekao da 'kraj nije doao zato jer raspravama prijeti
neuspjeh. Naprotiv, to se dogodilo, jer one prijete uspjehom.' 49 U svo-
jim memoarima Heath takoer priznaje da je poljoprivreda bila kljuno
pitanje, zapaajui:

' . . . Z a j e d n i c a se dogovorila, uvelike pod pritiskom Francuza, da napravi okvir

za novu politiku prije nego s nama ue u ozbiljnu raspravu o uvjetima naeg
ulaska. Francuzi Britance ne ele za stolom za kojim e se voditi osnivake ra-
sprave o CAP-u, jer se boje da bismo mogli poremetiti vrlo povoljne aranma-
ne koje inae svakako mogu oekivati od svojih partnera.' 5 0

Unato tome, Heath nikad nije priznao da je upravo to pitanje bilo

u srcu francuskog veta. Nakon prva tri mjeseca pregovora izrazio je svoje
sumnje jednom od visokih dravnih slubenika za kojega su Francuzi oi-
to htjeli drati izvan pregovora koliko je god mogue. Dao je tri razloga:

'Francuzi oekuju da e protivljenje Velikoj Britaniji rasti to se dulje budu

odvijali pregovori; da e oslabiti naa vlastita elja za postizanjem sporazuma
i konano, da e iskrsnuti neto to e sprijeiti uspjeno zakljuivanje pre-
govora.' 5 1

Trei razlog, mislio je Heath, pokazao se presudnim. Francuzi su sum-

njali da naa pozicija postaje ekonomski, politiki i vojno sve slabija

48 De Gaulle, op. cit.

49 Memoirs, 1961-1963, op.cit.
50 Op. cit.
51 Op. cit.
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 149

prema pozicijama estorice i SAD-a. Prema njihovu miljenju, to se

dulje bude otezalo, vea e biti mogunost za postizanje boljih uvjeta za
Zajednicu, a posebno za njih same.
U takvim objanjenjima ima neega od neizljeivog 'malog Engleza'.
Heathovo vienje pregovora bilo je u potpunosti anglocentrino. Ruku
na srce, teko da se od Heatha okruenog tijesnim, sterilnim svijetom
briselskih pregovora, moglo oekivati da dokui iru sliku. Za to se osla-
njao na svoje dunosnike. Ali ni oni nisu bili bolje informirani. U izvje-
taju o pregovorima koji je pripremila britanska delegacija priznaje se da
su u razdoblju izmeu predaje britanskog zahtjeva za lanstvo i poetka
pregovora, za razliku od 'intenzivnih konzultacija i rasprava koje je Lon-
don vodio sa zemljama Commonwealtha, kontakti sa estoricom i Ko-
misijom bili minimalni i ogranieni samo na 'proceduralna pitanja':

' . . . u Londonu se vrlo malo znalo o nainu na koji su vlade lanica i institu-
cije Zajednice tumaile odredbe Rimskog sporazuma. U najmanju ruku smo
mogli, da smo u tom razdoblju poeli preliminarne konzultacije o vanim
pitanjima s vladama lanica i dodatne konzultacije s Komisijom, dobiti infor-
maciju na kojoj bismo mogli temeljiti obavjetenije prosudbe.' 5 2

Pravi neuspjeh bio je onaj ministarstva vanjskih poslova. Obavije-

tene analize ukazale bi da britanski zahtjev za lanstvo ne moe uspjeti.
Signali su postojali. Ali u neprohodnim analizama koje su Macmillanu
i kabinetu davali dunosnici nije bilo nijednog znaka prepoznavanja
pravih francuskih planova. Kasniji komentatori poput Denmana i Younga
tvrdit e da su pregovori mogli uspjeti da Macmillanov pristup nije bio
tako bojaljiv i da je Britanija pristala na vie ustupaka prije ljetne stanke
1962. godine. 53
O Macmillanu, Young pie:

'Ubrzo se pokazalo da je jedina budunost za Britaniju bila ona koju je po-

kuavao ostvariti Macmillan. Njegov je problem bio to se nije dovoljno tru-
dio da uspije. Iako se bacio ususret budunosti, jo je bio oamuen i sputan
prolou.' 5 4

Denman i Young hvale pronicljivost Sira Franka Leeja u njegovu

'uvjeravanju' Macmillana da Britanija mora podnijeti zahtjev za lanstvo

52 O'Neill, Con (2000), Britain's Entry Into The European Community - Report On The
Negotiations Of 1970-1972.
53 Young, op. cit.
54 Yong, op. cit.
150 I VELIKA OBMANA

u EEZ. Njihove knjige su prepune hvale za 'briljantnost' raznih dravnih

slubenika koji su imali dovoljno 'vizije' da procijene kako je put bri-
tanskog napretka u 'Europi'. I dravni slubenici i komentatori, meu-
tim, u srcu su 'mali Englezi'. Poput Heatha, oni su kontinent gledali iz
potpuno anglocentrine perspektive, pretpostavljajui da e estorica
irom otvoriti vrata samo zato to Britanija eli ui u lanstvo i ni pri-
blino nisu shvatili zato je francusko odbijanje bilo neizbjeno.
Kad je otonjaka strategija propala, a britanski zahtjev za lanstvo
konano odbijen, 'mali Englezi' svalili su krivnju na politiare (ne i na
Heatha ije su 'pregovarake vjetine' nastavile izazivati divljenje). Ipak,
nerazumijevanje vitalne vanosti poljoprivrede za Francusku i oblikovanja
CAP-a uvelike u francusku korist, doveli su do toga da su svi odgovorni
za britanski zahtjev previdjeli koliko e Britanija biti zakinuta kad ude u
lanstvo. Pred njihovim vratima vjerojatno lei velik dio odgovornosti za
probleme koje je Britanija na kraju imala s poljoprivredom, a koji su kra-
jem 90-tih doveli do velike socijalne i gospodarske krize. Uzvieni 'Rolls-
Royce umovi' iz Ministarstva vanjskih poslova zakazali su na zadatku.55
to se tie druge stvari na vrhu de Gaullove liste prioriteta, samo tje-
dan dana nakon to je ovaj okirao svijet vetom, Adenauer je stigao u Pa-
riz na konane pregovore o planiranom francusko-njemakom sporazu-
mu. Dok je Adenauer 20. sijenja veerao u njemakom veleposlanstvu,
Monnet, Hallstein i nizozemski povjerenik Bankenhorn nagrnuli su k
njemu molei ga da povee francusko-njemaki sporazum s jamstvom
da e se pregovori s Britanijom nastaviti. Tu se isplatilo de Gaullovo
armiranje. Adenauer je odbio. Njih su dvojica 22. sijenja potpisala spo-
razum upravo u Elizejskoj palai gdje je de Gaulle devet dana ranije
najavio veto. Prema jednom od slubenih zapisnika Elizejske palae:

'Postavljena je institucionalna osnova za odravanje s u m m i t a efova drava i

vlada svake dvije godine, redovite konzultacije na ministarskoj razini i opa
sustavna nastojanja njemakih i francuskih politiara da koordiniraju politike
kao i da prebrode razlike u miljenjima kako bi postizali uzajamno prihvatljiva
rjeenja. Razliiti sastanci jo uvijek se bave razliitim poljima rada: obranom,
obrazovanjem, pitanjima mladih itd. te tako ine prekretnicu u francusko-
njemakim odnosima.' 5 6

55 Milward (op. cit.) primjeuje i slijedee: 'Gledajui unatrag, teko je objasniti optimizam min-
istarstva poljoprivrede prema ulozi koju e Britanija igrati u oblikovanju CAP-a...ini se kao
da njihovi izvjetaji i note ponekad namjerno umanjuju probleme...' a i nisu bili'.. .zasnovani
na potpunom uzimanju u obzir da e se CAP oblikovati i politikim pritiscima estorice.'
56 www.weltpolitik.net/regionen/europa/frankreich/943.htm/
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 151

Taj velebni simbol pomirenja bit e Adenauerov labui pjev. Sve je

zapoeo bez konzultacija s kabinetom i kad je sporazum predan Bun-
destagu na ratifikaciju prihvaen je tek uz dodatak duge zbrkane pream-
bule - koju je napisao Monnet - a koja zapravo ponitava sporazum.
To je bila zadnja slamka spasa za njegovu demokransku stranku koja
je uz podrku Slobodnih demokrata pod Erhardovim vodstvom prisi-
lila Adenauera da najavi povlaenje u mirovinu. Idueg listopada, u 87.
godini ivota, on je nevoljko predao vlast ministru koji je predvodio
zapadnonjemako 'ekonomsko udo'.
Kad je de Gaulle doznao za reakciju na sporazum, navodno je rezig-
nirao odgovorio: 'Sporazumi su kao mladenke i rue, svi imaju svoj
dan.'57 Osiguranjem Adenauerove podrke de Gaullovu vetu, sporazum
je ve bio posluio svojoj izvornoj svrsi.58 Ali njegove dugorone po-
sljedice u smjetanju francusko-njemakog saveza u srce Zajednice bit
e duboke.

U sumrak
estorica su formalno potvrdila odbijanje Britanije 28. sijenja 1963.
Novosti su objavljene dok je Britanija trpjela najotriju zimu modernog
doba. Veina otoka bila je pokrivena dubokim snijegom od poetka
sijenja do oujka. London je tjednima bio obavijen gustom ledenom
maglom. To je ubrzalo iznenadnu Gaitskellovu smrt od rijetke plune
bolesti u 56. godini. Naslijedio ga je laburistiki voda Harold Wilson.
Tako je poela godina u kojoj e raspoloenje u ivotu Britanije
postati jo mrtvije. Londonom su ve kolale glasine o nekom velikom
skandalu koji visi nad vladom, a koji je konano izbio u javnost u lipnju
kad je Macmillanov ratni ministar John Profuno priznao da je lagao
Donjem domu o aferi s djevojkom koja je bila i ljubavnica poznatog
sovjetskog pijuna. Naslovnicama su tjednima dominirala daljnja otkria
i glasine koje su prijetile kaljanjem slavnih imena irom britanskog es-
tablishmenta.
Jednako hipnotiko u to je vrijeme bilo uzbuenje oko pojave Bea-
tlesa, vrhovnih 'heroja snova popularne kulture 60-tih. Njihova 'neot-
mjenost' i injenica da im nita nije bilo sveto, kao da su utjelovljivali
socijalnu revoluciju koja je zahvaala Britaniju od kasnih 50-tih, odra-

57 Duchene, op. cit.

58 Spaak potvruje de Gaulleov cinizam: Adenauer, pie, nije odolio de Gaulleovim namjernim
pokuajima da ga zavede.' Pomno reirano zbliavanje u Rheimsu 'bilo je dovoljno da zbuni
ovjeka ija je poodmakla dob ve bila oslabila njegovu mo prosudbe.' (Spaak, op. cit.).
152 I VELIKA OBMANA

avajui se u svemu, od seksualnog 'novog morala' do uspona 'satire'.

Glavni ok u godini gotovo neprekinute histerije u britanskom ivotu
bile su vijesti s druge strane Atlantika koje su 22. studenog objavile da
je ubijen drugi vrhunski 'heroj snova', predsjednik Kennedy.
Nakon dramatinih svjetskih dogaaja s poetka desetljea, s dvije
velike hladnoratovske krize oko Berlina i Kube, raspoloenje svijeta se
promijenilo. Amerika je sredinom 60-tih postajala sve zabrinutija rasnim
nemirima u svojim gradovima i sve veim angamanom u Vijetnamskom
ratu. U Sovjetskom Savezu je u listopadu 1964. svrgnut Hruov. U
Britaniji se inilo da se na ivot nacije spustila udna nestvarnost, jer
je novoj 'popularnoj kulturi' pridavana sve opsesivnija panja, dok se
London slavio kao 'najveseliji grad na svijetu'.
Jednako nestvarnim se inio balon pretvaranja koji je okruivao novu
Wilsonovu vladu koja se u listopadu 1964. domogla vlasti obeavajui
'dinaminu' i 'besklasnu' 'Novu Britaniju'. Slabo primijeeno, ali mu-
njevito, Britanija se oslobaala gotovo svih preostalih kolonija u svijetu.
Kad je u sijenju 1965. Churchill umro u 90-toj godini ivota, njegov
spektakularni dravni sprovod izgledao je kao nostalgini rekvijem za
Britaniju koja je ve nestajala u povijesti.
U meuvremenu, daleko od naslovnica, u Bruxellesu i Luksemburgu
tehnokrati novih nadnacionalnih institucija zapadne Europe postupno
su ustajali na svoje noge.

Nadmo zakona Europske zajednice

Do 1963. broj slubenika Europske komisije narastao je do 2500. Za
sebe su planirali jedan od najveih uredskih blokova u svijetu. Golema
zgrada Berlaymont na istoku Bruxellesa, dizajnirana kao 'simbol Europe'
kako bi na skoro 186 tisua etvornih metara osigurala uredski prostor
za tri tisue dunosnika na trinaest katova, nee biti spremna za uselje-
nje do 1967.
U meuvremenu je prvi zadatak Komisije, vezivanje estorice u
jedinstveni trgovinski blok stvaranjem strukture zajednike carinske
barijere prema vanjskom svijetu, do 1963. bio gotovo izvren. Jedno
od najkontroverznijih pitanja godine bila je nova inicijativa Washing-
tona da se u okviru GATT-a smanje uvozne carine u cijelom svijetu,
to se trebalo dogovoriti u pregovorima poznatima kao 'Kennedyjev
krug'. EEZ je prvi put trebala nastupiti kao jedinstveni entitet u meu-
narodnim pregovorima. Ali ameriki prijedlozi podijelili su estoricu
izmeu pristaa slobodne trgovine, koje je podravajui smanjenje cari-
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 153

na predvodio Erhard, i 'protekcionista' pod vodstvom de Gaullea. Re-

zultat je bio slabi kompromis.
Idui zadatak Komisije bilo je promoviranje 'sve vre unije' medu
estoricom, predlaganjem novih zakona. inei to, Komisija je primi-
jenila poznatu 'Monnetovu metodu', postupno proirujui svoje 'nad-
lenosti' na sve vie podruja ekonomske i socijalne aktivnosti. Svaka
nova inicijativa otuila bi lanicama dio prava na donoenje vlastitih
zakona na dotinom podruju i tako je Komisija stalno pokuavala
proirivati takozvano 'zauzeto polje'. Ono se sastojalo od onih podru-
ja politike u kojima je samo Komisija imala pravo predlagati zakone.
Bez obzira na navodnu prijeku potrebu uvoenja bilo kojeg novog za-
kona, pravi cilj bilo je prenoenje sve vie vlasti s nacionalnih parlame-
nata na nadnacionalni centar.
Prema Rimskom sporazumu, Zajednica je bila ovlatena donositi tri
glavne vrste zakona. Prvi su poznati kao 'smjernice', od engleskog 'di-
rectives, iako je izvorni francuski naziv glasio jednostavno loi, 'zakon'.
To je bio opi paket uputa koje je svaka lanica trebala 'transponirati'
u nacionalnu verziju zakonodavstva. Druga vrsta bili su 'propisi' koji
su odmah imali snagu zakona irom Zajednice, u istom obliku u kojem
su usvojeni. Tree su bile 'odluke', usmjerene na odreene situacije, in-
dustrije ili drave unutar Zajednice, primjenjive samo na onome na to
su se odnosile. Ali svemu je zajedniko bilo ouvanje nadnacionalnog
naela, odnosno iskljuivog prava Komisije da predlae zakone. Kako
su podlijegali tom kljunom pravilu, dunosnici Komisije su o veini
zakona pregovarali s nacionalnim vladama, a konano odobrenje davali
su politiari na razliitim Ministarskim vijeima. Ali u veini sluajeva,
zahvaljujui sloenosti veine zakonodavstva koje je prolazilo kroz sus-
tav, to je politiko odobrenje bilo tek formalnost. Osim toga, Komisija
je sve vie sama razvijala sposobnost izdavanja naloga koristei ovlasti koje
su joj davala Vijea. 59
U tim ranim fazama razvoja Komisije bilo je hitno potrebno uspo-
staviti njenu zakonsku vlast, koja je u nacrtu Sporazuma bila slabo de-
finirana. To je uinjeno kroz novi Europski sud pravde sa sjeditem u
Luksemburgu, ija e se sredinja uloga proiriti i ojaati nadnacionalnu
vlast Komisije. Jedan od prvih ciljeva Suda bila je potvrda nadmoi za-
kona Zajednice, a Sud ju je dao kroz dvije povijesne presude 1963. i
1964. godine.

59 Osim ovih glavnih vrsta zakona, Vijee i Komisija mogli su oboje donositi preporuke' i
'miljenja' koja su imala manju teinu od zakona ali su bila osmiljena kao upute koje su
oni kojima su namijenjene trebali slijediti.
154 I VELIKA OBMANA

Obje kljune presude proizile su iz naizgled trivijalnih sluajeva.

Prva, poznata kao sluaj Van Gend en Loos, podrala je tvrdnju nizozem-
ske transportne kompanije da Nizozemska kri Sporazum poveanjem
carina na uvoz iz Njemake. 60 Druga, kojom je Europski sud pravde
potvrdio raniju presudu, proizila je iz sluaja talijanske nacionalizacije
elektroenergetske industrije. Dioniar G. Costa alio se da je prenoenjem
njegovih dionica na Nacionalni odbor za elektrinu energiju (ENEL)
uskraen za dividendu. Zato je odbio platiti raun za struju od 1926
lira, prema tadanjoj vrijednosti desetak kuna. Kad je Costa ustanovio
da je nacionalizacijom prekren Sporazum Europske zajednice, sluaj je
predan Europskom sudu pravde. Sud je ponovno iskoristio priliku da
potvrdi nadmo zakona EZ, tvrdei da je:

'Suprotno uobiajenim meunarodnim sporazumima, Sporazum EEZ stvorio

vlastiti zakonski sustav koji... je postao sastavni dio zakonskih sustava lanica i
kojega su njihovi sudovi duni primjenjivati. Stvaranjem Zajednice neogra-
niena trajanja, s vlastitim institucijama, vlastitom osobnou, vlastitom zakon-
skom sposobnou i sposobnou predstavljanja na meunarodnom planu te,
jo preciznije, stvarnih ovlasti koje proizlaze iz ogranienja suvereniteta ili pri-
jenosa ovlasti s drava na Zajednicu, lanice imaju ograniena suverena prava...
te su tako stvorile zakone koje obvezuju i njih i njihove graane.' 6 1

Zakljuci Europskog suda pravde nisu mogli jasnije opisati gdje lei
vlast:

'Iz toga proizlazi.. .da novi zakon koji proizlazi iz Sporazuma, neovisnog izvo-
ra zakona, ne moe, zbog svoje posebne i originalne naravi, biti nadjaan do-
maim zakonskim odredbama, u kojem god okviru one bile, bez da mu se
oduzme karakter zakona Zajednice i bez da se dovede u pitanje sama zakonska
osnova Zajednice. Prijenos prava i obveza koje proizlaze iz Sporazuma sa do-
maih zakonskih sustava lanica na zakonski sustav Zajednice nosi sa sobom
stalno ogranienje suverenih prava, to se ne moe nadvladati naknadnim
jednostranim inom neusklaenim s konceptom Zajednice.' 6 2

Tu presudu, oko koje se suci nisu jednoglasno sloili, godinama ka-

snije jedan je struni promatra EU pitanja opisao kao 'dravni udar'.
Podsjetio je da je prijedlog da zakon Zajednice mora biti prihvaen kao
vrhovni nacionalni zakon odbaen u izradi konanog nacrta Rimskog

60 Sluaj 26/62, Van Geld en Loos protiv Nederlandse Belastingadministratie [1963] CMLR 105.
61 Sluaj 6/64, Costa protiv ENEL-a [1964] CMLR 425.
62 Ibid.
 Z A T O JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 155

sporazuma. Ali sad je kroz dva povijesna sluaja pred Europskim su-
dom pravde uspostavljeno drugo naelo, to e biti temelj na kojemu e
se kasnije graditi cijela konstrukcija nadnacionalne vlasti. 63

CAP: bitka se nastavlja

estorica su bila podijeljena oko jo jednog kljunog pitanja. Nakon
veta na britanski ulazak u EEZ, de Gaulle je postajao sve nervozniji
zbog sporog napretka pregovora o CAP-u. Na tiskovnoj konferenciji u
srpnju 1963. upozorio je da e zajedniko trite 'nestati' ako estorica
ne potuju novi rok za dogovor o proraunu. U studenom je tako Komi-
sija pokuala silom ubrzati dva prijedloga, Mansholt I i Mansholt II,
poznata po imenu njihova autora povjerenika za poljoprivredu. Time
se dolo do pristanka Komisije da se poticaji za poljoprivredu isplauju
izravno iz fondova Zajednice.
Iako je taj prijedlog trebao probiti 'slijepu ulicu', pregovori su od-
mah zapeli, to je stvorilo kaos i konfuziju. Kad su propali prijedlozi za
uvoenje jedinstvenih cijena Zajednice u poljoprivredi, lanice su po-
ele sklapati vlastite bilateralne sporazume. Razliiti planovi potpora
jo uvijek su uvelike financirale nacionalne vlade, a samo djelomino
njihove uplate Zajednici, bez prave proraunske kontrole. Poljoprivredni
vikovi nastavili su rasti.
Monnet, koji nije bio ukljuen u detalje svih tih pregovora, postajao
je sve depresivniji. Do 1965. poeo je osjeati da Zajednica stagnira.
'Svugdje je', pisao je kasnije, 'bila opasnost povratka odvojenih politika
i bilateralnih sporazuma; a Njemaka je mogla doi u snano iskuenje
da se natjee s Francuskom u potrazi za nacionalnom prednou.' 64 Ali
u prosincu 1965. stigli su francuski predsjedniki izbori i de Gaulleovi
napadi na Zajednicu stvorili su puno veu opoziciju u Francuskoj nego
se oekivalo, posebno medu seljacima.
Profitirajui od de Gaulleove slabosti, Hallstein je predloio da se na-
godba o financiranju CAP-a povee sa spornim prijedlozima uspostave
vlastitih resursa Zajednice i jaim ovlastima Skuptine, sve u jednom
paketu. Vjerovao je da e pod pritiskom ostalih lanica de Gaulle biti
prisiljen prihvatiti cijeli paket. estorica su se ve dogovorila da odluku
o financiranju CAP-a najkasnije do 30. lipnja donese Ministarsko vijee.
Ali prije sastanka zakazanog u Bruxellesu od 28. do 30 lipnja, Hallstein

63 Jens-Peter Bonde, zastupnik u Europarlamentu, danski voda grupe Europa za demokraci-

je i raznolikosti u Europskom parlamentu, osobni iskaz, 19. prosinca 2002.
64 Monnet, op. cit.
156 I VELIKA OBMANA

je napravio jo jednu taktiku pogreku. Paket je predao Skuptini koja

ga je oduevljeno prihvatila.
Kad je 28. lipnja predstavljen Vijeu, Francuzi su zatraili hitan
dogovor o financiranju CAP-a, ali Nijemci, Talijani i Nizozemci nisu
htjeli zanemariti Skuptinu i zatraili su da se sva tri pitanja razmatra-
ju u jednom paketu. U samo 72 sata predviena za pregovore to bi bilo
nemogue, to je zapravo rezultiralo odgaanjem bilo kakvog sporazu-
ma. Francuzi su zato inzistirali da se pitanje financiranja CAP-a razma-
tra odvojeno, ali ostale lanice su to odbijale. 65 Blokada je trajala do
samog isteka roka, ali kad je Komisija predloila da se pribjegne danas
poznatoj tehnici 'zaustavljanja sata', Francuski predstavnici nisu pristali.
Nakon to su o svemu izvijestili Pariz, de Gaulle je naredio svojim stalnim
predstavnicima da napuste Bruxelles i najavio francuski bojkot svih sa-
stanaka EEZ na kojima e se raspravljati o novim politikama. Zajedni-
ca je ula u takozvanu krizu 'praznih stolaca'.
Dok su se pribliavali francuski predsjedniki izbori, Monnet se
otvoreno okrenuo protiv de Gaullea, najavljujui da e glasati protiv
njega. Kombinirani pritisak doveo je de Gaullea u poniavajuu poziciju
osvajanja manje od 44 posto glasova u prvom krugu. Monnet je tada
podrao oporbenog kandidata Mitterranda i de Gaulle se izvukao s mi-
nimalnom prednou od 55 prema 45 posto, to je bilo daleko od neka-
danjih veina na koje je bio navikao. 66
Kad je ponovno izabran, de Gaulle je odredio ambicioznu cijenu za
francusku suradnju u Zajednici. Njegova vlada pozvala je Komisiju da
promijeni ime; suzdri se od voenja slube informiranja; napusti di-
plomatske misije; prestane javno kritizirati politike lanica; preda pri-
jedloge Vijeu prije nego ih objavi i da izdaje manje precizne smjernice.
De Gaulle je ponajprije traio izriito priznanje prava lanica na veto
na bilo koju odluku koja se donese glasovanjem kvalificiranom veinom
ako procijeni da je u pitanju njezin 'vitalni interes'. 67
Mo nadjaavanja nacionalnog veta lei u samoj sri nadnacional-
nosti pa je okirani Monnet u svojim memoarima napisao kako se iza
poziva na reformu Komisije,
' . . . m o e nazrijeti elja za spreavanjem da glasovanje veinom od sijenja 1966.
prema odredbama Sporazuma postane normalna praksa u Zajednici. Slutim
da je to cilj kojemu je de Gaulle bespovratno posveen...' 6 8

65 Spaak, op. cit.

66 Duchene, op. cit.
67 Moravscik, De Gaulle, Dio 2, op. cit.
68 Monnet, op. cit.
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 157

Ipak, unato de Gaullovom izrazito nacionalistikom stavu u krizi,

bilo je znakovito da su njegovi slubenici bojkotirali samo raspravu o
novim politikama. Nastavili su sudjelovati u radu EEZ na postojeim
politikama, ukljuujui pregovore o CAP-u. Uinak politike 'praznih
stolica' zapravo je bilo zbliavanje Zajednice. Iznenada je postalo lake
postii do tada nedostini konsenzus, a blokada u glasovanju kvalifici-
ranom veinom probijena je u sijenju 1966. dogovorom Francuske i
ostalih poznatom kao 'Luksemburki kompromis'. Taj neformalni do-
govor predvia da bilo koja vlada koja smatra da je EEZ zakonodav-
stvom ugroen njezin 'vitalni interes' moe sprijeiti donoenje odluke.69
Druga cijena za de Gaulleov povratak suradnji bila je Hallsteinova
ostavka. Ali njegova je prava pobjeda bila zatita 'vitalnih interesa, jer
je 'vitalni interes' koji je de Gaulle imao na umu, kako je i sam potvr-
dio u memoarima, bila francuska poljoprivreda:

'Mogao bih rei da ako sam unaprijed prihvatio zajedniko trite pretposta-
vljajui da kontroliramo svoje poslove, uinio to puno vie zbog nae pozicije
kao poljoprivredne zemlje nego zbog poticaja koje bi ono dalo naoj industriji.
Svakako sam bio potpuno svjestan da bi, radi uinkovitog ukljuivanja poljo-
privrede u Zajednicu, trebalo energino raditi na naim partnerima, iji inte-
resi u tim pitanjima nisu bili i nai. Ali smatrao sam da je za Francusku to sine
qua non lanstva.'

De Gaulle je jasno iznio svoje uvjerenje da bi bez nagodbe koja bi

zadovoljila francuske potrebe, njena poljoprivreda postala mora koja bi
zemlju drala u stalnoj inferiornoj poziciji u odnosu na ostale. 'Zato je
smatrao obvezom pokrenuti 'doslovno oajniku borbu koja je ponekad
ila tako daleko da je prijetila francuskim povlaenjem iz lanstva.70
Moravcsik istie da de Gaulleovi povjerljivi razgovori i govori iz tog
vremena otkrivaju 'ovjeka opsjednutog mogunou iskoritavanja
glasovanja kvalificiranom veinom za podrivanje paljivo dogovorenih
sporazuma o poreznim transferima francuskim seljacima.' On vie puta
naglaava potrebu zadravanja kontrole nad tri vrste glasovanja: onih o
financiranju CAP-a, pregovorima o GATT-u i bilo kojoj mogunosti
zone slobodne trgovine. Njegovo je razmiljanje bilo jednostavno. Iako

69 Spaak (op. cit.) je bio iznenaen kad je uo da De Gaulle inzistira da se 'Europska zajed-
nica kakva je uspostavljena Rimskim sporazumom mora ouvati'. Dodao je da je De
Gaulle sklon zauzeti taj rigidni stav kako bi sprijeio britanski ulazak na zajedniko trite;
s druge strane je spreman potpuno zanemariti Sporazum kad je u pitanju potivanje ovlasti
Komisije EEZ i glasanje veinom.'
70 De Gaulle, Charles (1971), Memoirs Of Hope - Renewal 1958-1962.
158 I VELIKA OBMANA

je bio postignut napredak, CAP jo nije bio spaen od nazadovanja

uslijed kombiniranih napora Zapadne Njemake, Britanije, Danske i
Sjedinjenih Drava koje su radile kroz GATT. De Gaulle se bojao da
bi rezultat mogao omoguiti Amerikancima da preplave europsko tr-
ite svojim poljoprivrednim proizvodima.71 Nadalje je predvidio da
e, ako se zadri glasovanje kvalificiranom veinom, Erhardova Zapadna
Njemaka u roku od godine dana sigurno sve dovesti u pitanje pozivajui
na glasovanje veinom o CAP-u, a Francuska 'nee moi nita naprav-
iti.' 72 Dogovor o CAP-u mogao je zatititi Luksemburkim kompromi-
som. Hod EEZ se mogao nastaviti.

Drugo odbijanje Britanaca

Do 1967. se inilo da 'projekt' stalno napreduje. Takozvanim 'sporazu-
mom o spajanju' potpisanim 1965. EEZ, Euratom i Zajednica za ugljen
i elik spojene su u 'Zajednice'. U Bruxellesu je otvorena nova zgrada
Berlaymont i u nju je odmah uselilo tri tisue dunosnika Komisije.
Na francusku inicijativu, EEZ je pristala usvojiti novi oblik neizravnog
oporezivanja, porez na dodanu vrijednost ili PDV: postotak kojega se
prebacuje Komisiji kao dodatni izvor prihoda za CAP. Ubrzavalo se i
donoenje zakonodavstva EEZ. Poetkom desetljea godinje bi se iz-
dalo oko 25 novih smjernica i propisa. Sada je broj prelazio sto.73
Mnoge od tih ranih smjernica bile su posveene 'organizaciji trita',
zahtijevajui standardizaciju irokog spektra proizvoda, od jaja do ba-
nana. Sve je bilo usmjereno promoviranju uniformnosti i dosljednosti:
ideologija smiljena da ohrabri proizvodnju velikih razmjera, ali koja je
jako tetila manjim, individualnim proizvoaima.74
Tada je, prilino neoekivano, Britanija ponovno podnijela zahtjev
za lanstvo u 'Zajednikom tritu'. U oujku 1966. Wilson, dotad
protivnik britanskog ulaska poput svog prethodnika Gaitskella, premo-
no dobiva izbore protiv Konzervativaca koje sada vodi Heath. Bilo je
toliko malo izgleda da e Wilsonova vlada podnijeti zahtjev za ulazak
u EEZ da je tijekom kampanje urednik The Spectator Nigel Lawson

71 Moravcsik, De Gaulle, Dio 2, op. cit.

72 Op. cit.
73 Official Journal of the European Communities: Directory of Community Legislation In Force
and Other Acts of the Community Institutions, Tom II., Kronoloki indeks.
74 Iz tog su etosa proizile neke regulative koje su kasnije u Britaniji donijele lo imid opsesi-
ji EEZ-a uniformnou, kao u sluaju zabrane prodaje previe savijenih banana; ili propisa
o tritu jaja koji su zabranjivali malim slobodnim proizvoaima da prodaju neizmjerena
jaja lokalnim duanima, ime je tradicionalna praksa izlaganja koara sa svjeim jajima
stavljena izvan zakona.
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 159

komentirao: 'Europa je vrhovno pitanje ovih izbora... nitko tko zaista

vjeruje u europsku Britaniju ne moe glasati za laburiste.' 75 Wilsonov
privatni tajnik u parlamentu Peter Shore, kasnije se prisjeao da je ovaj
jo uvijek izgledao jednako neprijateljski raspoloen britanskom ulasku
kao Gaitskell. 76
U srpnju 1966., samo etiri mjeseca nakon Wilsonove izborne pob-
jede, britanski kronini problem bilance plaanja kulminirao je u velikoj
krizi. U osam godina izmeu 1956. i 1964. britanski ekonomski ui-
nak sa aljenjem se usporeivao s onima njenih susjeda na kontinentu.
Godinji rast njene industrijske proizvodnje iznosio je u prosjeku tek
2,8 posto u usporedbi sa 7,3 posto Zapadne Njemake, talijanskih 8,2
posto i francuskih 6,2 posto. Rast nacionalnog dohotka per capita po-
kazivao je da Britanija i tu zaostaje sa svojih patuljastih 26,2 posto prema
zapadnonjemakih 58,2 posto, talijanskih 58,3 posto i francuskih 47,5
posto.77 Pod krajnjim pritiskom tog tereta Wilson je uveo panine pro-
tumjere, ukljuujui dodatne namete na uvoz, to je prijetilo blokadom
i onog postojeeg skromnog rasta. Njegov poznati veseli optimizam je
nestao. Poeo se oajniki osvrtati za nekim dramatinim rjeenjem.
Drugi faktor u njegovu razmiljanju bila je rastua frustracija zbog
odnosa s Commonwealthom. Otkad je reim bijelih rasista u Rodeziji
1965. jednostrano proglasio neovisnost od Britanije, odnosi s vodama
Commonwealtha postajali su sve bolniji. 78 Osim toga, kako pie Peter
Shore, Wilson je bio 'priklijeten' medu nekim od svojih najbliih sa-
vjetnika koji su gorljivo bili 'za Europu', posebno njegov privatni tajnik
Michael Palliser i njegov ministar unutarnjih poslova Roy Jenkins kojega
e u ljeto 1967. Wilson imenovati predsjednikom Doma Lordova.79
Pod svim tim pritiscima Wilson je zapanjujue okrenuo plou. Do
listopada 1966. odluio je da e Britanija podnijeti novi zahtjev.80 Iako

75 The Spectator, 25. oujka 1966.

76 Shore, Peter (2000), Separate Ways - The Heart Of Europe.
77 Britain and Europe: The Future (1966), citirano kod Maclean, Donald (1970) British
Foreign Policy Since Suez 1956-1968.
78 Shore, op.cit.
79 Op. cit.
80 Miljenje SAD-a vie nije bio ozbiljan faktor. Washington je sada gotovo potpuno bio
zaokupljen Vijetnamskim ratom. Veina europejaca' u Kennedyjevu kabinetu bila je otila
ili je na drugi nain bila zauzeta. ak je i George Ball sada veinu svog vremena posvei-
vao politici prema Vijetnamu (a kasnije e i dati ostavku zbog naina na koji je predsjed-
nik Johnson vodio rat). Ekonomski ured State Departmenta bio je nesklon britanskom
ulasku jer je vjerovao da bi to moglo zaprijetiti uspjenom zakljuenju 'Kennedyjeva kruga'
GATT-a (brzojav State Departmenta 186605, 2. svibnja 1967., Administrative History of
the Department of State LBJL, citirano kod Winand, op. cit.).
160 I VELIKA OBMANA

je njegov kabinet bio otro podijeljen, s ministrima poput Denisa Hea-

leya, Barbare Castle i Douglasa Jaya koji su se snano protivili, veina
je podrala njegovu promjenu politike, uz obeanje da e Wilson i nje-
gov novi ministar vanjskih poslova George Brown napraviti 'Veliku
turneju po glavnim gradovima estorice da bi istraili njihovo miljenje.
Turneja je poela 15. sijenja 1967. kad je euroskeptini parlamen-
tarac Michel Foot opisao Wilsona kako obilazi Europu 'kao Don Qui-
jote sa svojim Sanchom Pansom.' 81 Talijani i Nijemci podrali su bri-
tanski ulazak. Ali de Gaulle se pokazao nepokolebljiv. Wilson i Brown
svejedno su optimistino otili sa sastanka s njim, izvjetavajui svoje
kolege iz kabineta da i dalje treba traiti ulazak.
Znakovit uvid u Wilsonovo razmiljanje stigao je od njegova kolege
iz kabineta Richarda Crossmana. U svom dnevniku on je zapisao da je
Wilson, im se vratio s Adenauerova sprovoda 26. travnja, 82 priznao
njemakom kancelaru Dr. Kiesingeru da ima 'ekonomskih nedostataka u
ulasku na zajedniko trite, ali da ih britanska vlada previda zbog go-
lemih politikih prednosti.' 83
Kabinet je 30. travnja glasao za predaju zahtjeva s 13 glasova prema
osam. U BBC-jevoj Panorami Wilson je zahtjev opisao kao 'veliku pre-
kretnicu u povijesti', izjavljujui kako vjeruje da e 'to biti ekonomski
ispravno, ali da je politiki argument jai'. Britanska uloga u pridrui-
vanju bila je 'jaanje Europe, neovisnije i odlunije u svjetskim pitanjima.'
Monnetov Akcijski odbor ve se bio odredio 'jednoglasno za bri-
tanski ulazak. 84 Dok je Europski parlament u Strasbourgu 9. svibnja
raspravljao o britanskom zahtjevu, belgijski socijalist Fernand Dehousse
izjavio je da on 'raduje naa srca'. Ali golisti su bili tihi. Onda je 10.
svibnja o britanskom ulasku raspravljao francuski kabinet. Ministar in-
formiranja Georges Gorse, kasnije je rekao:

'Francuska je u prolosti dovoljno prezirala britanski izolacionizam da se ne bi

radovala bilo kakvom trendu koji bi vodio u suprotnom smjeru. Mislim da e
general de Gaulle govoriti o tome na tiskovnoj konferenciji i da e biti u pozi-
ciji izraziti zadovoljstvo koje je u francuskoj javnosti izazvalo kretanje koje gura
Britaniju prema Europi kretanje kojemu smo se uvijek nadali i teke pro-
bleme koje otvara ovako vana kandidatura sa svime to to povlai za sobom.' 8 5

81 The Times, 9. svibnja 1967.

82 Adenauer je umro 19. travnja 1967.
83 Crossman, Richard (1976), The Diaries Of a Cabinet Minister, Tom II.
84 Monnet, op. cit.
85 The Times, 11. svibnja 1967.
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 161

De Gaulle je 16. svibnja donio presudu: 'Le Grand Non. Denman,

citirajui kraj njegove izjave, zapisuje da je de Gaulle rekao da bi britan-
ski ulazak bio mogu kada bi

' . . . o v a j veliki narod, tako velianstveno obdaren sposobnou i hrabrou, u

svoje ime i za sebe doivio duboku ekonomsku i politiku promjenu koja bi
mu omoguila da se pridrui kontinentalnoj estorici.' 8 6

Ipak je ispustio dugaki prethodni pasus u kojemu, osvrui se na

'poljoprivredne propise' de Gaulle daje drugi znak svojih pravih motiva.
Britanija se, rekao je 'uvelike hrani iz Commonwealtha.' Ako se bude
povinovala 'pravilima estorice', njena 'bilanca plaanja e se sruiti'
pod carinama na uvoz hrane. To bi je prisililo da povea cijene hrane do
kontinentalne razine i donijelo joj jo vee probleme. Ali, nastavio je
de Gaulle,

' . . . a k o ude u Zajednicu, a da se ne podredi zaista poljoprivrednom sustavu

estorice, sustav e kolabirati i to e potpuno poremetiti ravnoteu zajednikog
trita i oduzeti Francuskoj jedan od glavnih razloga sudjelovanja u n j e m u . ' 8 7

Upravo kao i 1963., de Gaulle je s vrhunskom jasnoom svakome

sa zdravim oima iznio razloge zato britanski ulazak u toj fazi nije do-
lazio u obzir.
Wilson, poput Heatha i Macmillana prije njega, nije pokazao zna-
kove razumijevanja de Gaulleovih prigovora. Predao je britanski zahtjev
u srpnju 1967., samo da bi pet mjeseci kasnije njegovo prihvaanje bilo
onemogueno vetom. Shore, pak, zapisuje kako je Wilson tada naredio
pripreme za predaju novog zahtjeva u ljeto 1970. 88
U srpnju 1968. Monnet je doao u Englesku na sastanak s Wilso-
nom i kasnije napisao da ga je 'rijetko vidio tako odlunog i tako zado-
voljnog to se moe posvetiti Europi.' 89
Prije nego je napustio London, Monnet je osigurao sporazum o
ulasku sve tri vodee politike stranke u Akcijski odbor. Odgovarajui
na Monnetovo slubeno pismo poziva, Wilson je napisao:

86 Denman, op. cit.

87 De Gaulle, Charles, petnaesta tiskovna konferencija 16. svibnja 1967.. Tekst osigurala
Francuska sluba za tisak i informiranje, New York, dostupan na: www.fordham.edu/hal-
sall/mod/1967-degaulle-non-uk.html
88 Shore, op. cit.
89 Ibid.
162 I VELIKA OBMANA

'Ciljevi Akcijskog odbora uvelike su sukladni onima koje potpisuje Laburi-

stika stranka. Naa stranka vjeruje da je europsko politiko, ekonomsko i te-
hnoloko ujedinjenje kljuno ako Europa eli iskoristiti svoj veliki potencijal
i dati jedinstveni doprinos osiguranju i ouvanju svjetskog mira.' 9 0

Da je Wilson osvojio izbore koji su odrani dvije godine kasnije,

njegovo preobraanje na 'europejsku' stvar bilo bi tako potpuno da bi
mogao biti proglaen ovjekom koji je uveo Britaniju u EEZ.

De Gaulleova posljednja bitka

De Gaulle ipak jo nije bio osigurao svoju glavnu nagradu - sustav
financiranja CAP-a koji bi jamio potpore njegovim seljacima, s Nje-
makom koja bi kao najbogatija lanica EEZ plaala veinu rauna i
istovremeno pomogla apsorpciji francuskih poljoprivrednih vikova.
Ali to e biti i razlogom zbog kojega je Francuska tada eljela britanski
ulazak. Uvozei 50 posto svoje hrane, Britanija bi bila odsjeena od ve-
ine svojih dobavljaa iz Commonwealtha, a uvozne carine EEZ njene
bi proizvode uinile preskupima. Britanija bi onda morala kupovati velike
koliine hrane od svojih novih partnera, ponajvie od Francuske.
Kako je meutim EEZ bila 'carinska unija, motiv koji je leao u srcu
proraunske strukture bilo je da se prihodi od nameta EEZ-u biljee pod
stavkom njenih 'vlastitih resursa'. Jednom kad Britanija ude, uvozne
carine koje naplauje mogle bi se uplatiti ravno u fondove Zajednice,
kako bi pomogle financiranje CAP-a pa tako i francuskih seljaka koji
bi bili glavni korisnici. Francuska bi se tako dvostruko okoristila od
britanskog ulaska.
Prije nego je mogao konano osigurati svoju nagradu, de Gaulle se
neoekivano naao pred dvije nove krize, jednom u Bruxellesu, drugom
blie svojoj kui. U svibnju 1968. Pariz su preplavile gomile buntovnih
studenata, izazivajui val trajkova i nemira koji su paralizirali francusku
ekonomiju. De Gaulle je pobjegao iz glavnog grada, traei podrku
vojske. Prizivajui strahove od komunistike revolucije, raspisao je blic-
izbore i odnio premonu pobjedu.
U Bruxellesu se iste godine povjerenik za poljoprivredu Sicco Mans-
holt ozbiljno zabrinuo zbog naina na koji je poluoblikovana verzija
CAP-a izmicala kontroli, dok su potpore nastavile padati, a vikovi
hrane rasti. Kao nizozemski pristaa slobodne trgovine, on je izvorno
htio liberalni, trino orijentirani CAP. Takav bi CAP ohrabrio velike
90 Monnet, op. cit.
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 163

strukturalne promjene u zapadnoeuropskoj poljoprivredi, vodei je do

vee produktivnosti i znaajnog pada zaposlenosti. Do tada se dogaalo
upravo suprotno: visoka potpora cijenama bez ogranienja potronje i
maksimalna zatita, sa cijenama usklaenima na najvioj razini, napu-
hanima subvencioniranim izvozom vikova koji su preplavljivali svjetsko
trite. Zahvaljujui ponajvie de Gaulleu, CAP je bio vie protekcio-
nistiki nego sve politike lanica zajedno.
Mansholt se u oaju odluio na protunapad. Poeo je raditi na ve-
likoj reformi CAP-a, prvoj od mnogih buduih, koja je 1969. donijela
'drugi Mansholtov plan'. U njemu se zakljuuje:

'Zajednica sada mora plaati tako visoku cijenu za poljoprivrednu proizvod-

nju koja nema nikakve veze s potranjom, da se mjere za uravnoteenje situa-
cije na tritu vie ne mogu izbjegavati...' 9 1

Predloio je da se prepolovi broj seljaka; zakolju milijuni ivotinja

na seoskom domainstvima; sedam posto cjelokupnog poljoprivrednog
zemljita poumi. Stotine tisua seljaka prosvjedovalo je u Bruxellesu i
ostalim glavnim gradovima. Dvojica su poginula u neredima. Manshol-
tov vlastiti ivot bio je u opasnosti. Ministri poljoprivrede estorice pre-
dvoeni Njemakom, odbili su njegove prijedloge bez razmatranja. De
Gaulle je do tada ve dobio gotovo sve to je htio. Francuski seljaci mo-
gli su ostati na zemlji. Zajednica, a na kraju i Britanija, platit e cijenu.

Konana pobjeda
U travnju 1969. de Gaulle je odrao referendum traei od francuskog
naroda da odobri niz radikalnih reformi. Kad je izgubio, povukao se s
dunosti, a naslijedio ga je njegov premijer Georges Pompidou. Valry
Giscard d'Estaing postao je novi premijer. Njegovu dolasku na vlast
kasnije se pripisivala promjena u francuskoj politici koja je omoguila
Britaniji da, nakon Heathove pobjede na izborima 1970., iz treeg poku-
aja uspjeno preda zahtjev za pridruivanje EEZ. Drugi faktor Heathova
uspjeha bio je dolazak pristae britanskog ulaska Willyja Brandta na
mjesto novog njemakog kancelara.
Ali trebalo je dogovoriti jo jedan vitalni detalj prije nego je Pom-
pidou mogao dopustiti novi zahtjev Britanije ili druga tri potencijalna
aplikanta - Irske, Danske i Norveke. Prvo je trebao jamstvo o finan-

91 Komisija Europskih zajednica, Memorandum on the Reform of Agriculture in the European

Economic Community, Dodatak biltenu Br. 1-69, 1969.
164 I VELIKA OBMANA

ciranju CAP-a. Na svojoj prvoj predsjednikoj tiskovnoj konferenciji

10. srpnja 1969. izjavio je da nema naelnih prigovora britanskom ulasku,
ali da estorica prvo moraju 'postii meusobni dogovor'. Na istoj tis-
kovnoj konferenciji Pompidou se sloio da se summit koji su zatraili
Brandt i ostali lideri estorice odri u prosincu u Haagu. Tamo bi se,
nadao se Pompidou, dogovori mogli Analizirati.
Na dnevnom redu estorice bilo je i drugo vano pitanje. Jako je oi-
vjelo zanimanje za ideju da se EEZ priblii ekonomskoj i monetarnoj
uniji, prvi put iznesenu u Spaakovu izvjetaju u kojemu se postavljao ok-
vir za Rimski sporazum. Poetkom 1960-tih to su ponovno zagovarali
Monnet i luksemburki premijer Pierre Werner; zatim ponovno Europska
skuptina i Komisija 1965. tovie, Vijee ministara je ve bilo postavilo
temelje zajednikoj ekonomskoj politici uspostavom razliitih odbora za
raspravu o monetarnim i ekonomskim pitanjima. Najvaniji je bio Eco-
fin u kojemu su se ministri financija estorice sastajali svakog mjeseca.92
U sijenju 1968. Werner je slubeno predloio da estorica stupe u
punu ekonomsku i monetarnu uniju. Uslijedili su prijedlozi Giscarda
d'Estainga i Komisije. 93
Inicijativa je poprimala takav zamah da je Pompidou predloio da
se na haakom summitu dogovorenom za 1. i 2. prosinca pregovori o
proraunu i CAP-u poveu s razgovorima o monetarnoj integraciji i 'pro-
irenju'.
Kad je sastanak na vrhu poeo, Brandt je odmah promijenio odnos
snaga s Pompidouom, s jedva prikrivenom prijetnjom da, ako ne bude
'fair playa' za zemlje aplikante, nee biti dogovora o proraunu. Nizo-
zemski premijer Piet de Jong predloio je da estorica razgovaraju o
proirenju. Prema Kitzingeru,

'Pompidou je u bolnom iznenaenju uzvratio da poljoprivreda mora biti prva.

O k o toga je postignut dogovor. Svi su do tada znali da je to bila francuska
cijena za uklanjanje veta.' 9 4

Tako je estorica prvo dogovorila paket prorauna i CAP-a. Potpore

u poljoprivredi nee se financirati samo od nameta na uvoz izvan EEZ
nego i od postotka naplate PDV-a koji e naplatiti svaka lanica. To je
bilo tako radikalno da je trebao novi sporazum (koji e se potpisati
1970. kao Luksemburki sporazum).
92 Moravcsik, op. c i t .
93 Barreovi prijedlozi, nazvani po tadanjem predsjedniku Komisije.
94 Kitzinger, Uwe (1973), Diplomacy and Persuasion How Britain Joined The Common
Market.
 ZATO JE DE GAULLE DRAO BRITANIJU VANI: 1961-1969 | 165

Tek kad je to dogovoreno, Francuska je pristala da estorica otvore

pregovore sa etiri budua aplikanta predvoena Britanijom. Francuska
je ipak inzistirala na kljunom uvjetu da im se ne dopusti da mijenjaju
odredbe tog prevanog financijskog paketa. Kako je kasnije rekao vodei
dravni slubenik u Foreign Officeu angairan u pregovorima koji su
uslijedili:

'...Francuzi su (tim odredbama) nastavili davati najviu vanost ba kao i nji-

hovu zakljuivanju i ratificiranju u svim lanicama prije nego smo mi mogli ui
na scenu. Ta toka politike s kojom je predsjednik Pompidou doao na haaki
summit u prosincu 1969. bila je tako presudna da bi on, da nije prihvatio
otvaranje pregovora na na zahtjev, morao osigurati da pregovori ne ponu dok
estorica ne zavre regulativu financiranja poljoprivrede te da se ne zavre dok
svi ne ratificiraju sporazum. To je bio faktor koji je u Haakim zakljucima stvo-
rio vezu izmeu 'dovrenja Zajednice' ( a c h e v e m e n t ) i njenog proirenja ( l a r g i s s e -
ment) .. .largissement je postao jasno uvjetovan achevementom.'95

Drugim rijeima, tranzicija od de Gaullea do Pompidoua nije pro-

mijenila francusku politiku. Ona je tijekom 1960-tih ostala konstan-
tna. Ne moe biti proirenja dok se ne postigne dogovor o financiranju
CAP-a.
Proraunski aranmani nisu, pak, bili samo nedovren posao. Drugi
cilj summita bilo je planiranje daljnjeg ujedinjenja: u emu su efovi
vlada primijetili da je Zajednica dostigla prijelomnu toku:

'Ulazak u konanu fazu zajednikog trita nije samo peaenje nepovratnog

karaktera rada Zajednica, ve i priprema puta za ujedinjenu Europu sposob-
nu za preuzimanje svojih odgovornosti u sutranjem svijetu... shodno tome,
efovi drava i vlada ele potvrditi svoju vjeru u politike ciljeve koji Zajednici
daju njen cjeloviti smisao i znaaj, svoju odlunost da nastave taj pothvat do
njegova zakljuenja i svoju uvjerenost u konani uspjeh svojih napora.' 9 6

Ako je ikada postojala ikakva sumnja kamo se kreu estorica, sada

je vie nije bilo. Da bi joj pomogli na putu, lideri su podnijeli dva izvje-
taja. Prvi, izvjetaj Pierrea Wernera, odnosio se na 'ekonomsku i mone-
tarnu uniju. Predmet drugog izvjetaja, onoga belgijskog ministra van-
jskih poslova Etiennea Davignona, bila je 'politika unija'. Sve je to
bilo na putu i prije nego je Heath predao zahtjev za ulazak na ono to
je Britancima ustrajno opisivao kao obino 'zajedniko trite.'

95 O'Neill, op.cit.
96 Zakljuci summita, Bulletin of the European Communities, 1-1970: paragraf 4.
Prava obmana Edwarda Heatha:
1970-1975
'U ovoj zemlji ima ljudi koji se boje da bi ulaskom u Europu na neki
nain rtvovali neovisnost i suverenitet. Ti strahovi, moram rei, pot-
puno su neopravdani.'
Edward Heath, premijersko televizijsko obraanje, sijeanj 1973.

'Temelj Europske unije je suglasnost naroda.'

Edward Heath, The Course of My Life1

U travnju 1970. Gallupova anketa pokazala je da samo 15 posto britan-

skih biraa podrava daljnje pokuaje ulaska na zajedniko trite. Pro-
tivilo im se gotovo tri od pet ispitanika. Mjesec dana kasnije Wilson je
raspisao ope izbore koji su 15. lipnja neoekivano rezultirali Heatho-
vim dolaskom na premijersku funkciju.
Zajedniko trite gotovo da nije igralo ulogu u kampanji. ezdeset
dva posto konzervativnih kandidata nije spominjalo EEZ u svojim
predizbornim nastupima, a samo dva posto izjavilo je da snano podu-
pire britanski ulazak.2 ak je i Heath samo tri posto kampanje posvetio
govorima o zajednikom tritu.3 Program njegove stranke sadravao je
samo obeanje u jednoj reenici'... da e se pregovarati, nita vie i nita
manje.' 4 U televizijskom i radijskom izvjetavanju zajednikog trita
nije bilo ni medu prvih 12 tema. 5

1 Heath, op. cit.

2 Butler, David i Pinto-Duschinski, Michael (1971), The British General Election of 1970.
3 Op. cit.
4 Konzervativna stranka (1970) A Better Tomorrow: The Conservative Programme for the Next
Five Years.
5 Butler i Pinto-Duschinski, op. cit.
 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 167

Tako je veina glasaa bila iznenaena kad je doznala da e samo dva

tjedna nakon izbora dvojica Heathovih ministara biti u Bruxellesu kako
bi poeli britanske pregovore o ulasku i da e za tri godine, bez man-
data biraa, Britanija postati punopravna lanica Europske zajednice.

'Progutaj ga cijelog i progutaj ga sad'

Samo dva tjedna nakon to je Heath postao premijer, njegov ministar
vanjskih poslova Alec Douglas-Home otiao je 30. lipnja 1970. u Bru-
xelles s kolegom iz ministarstva Anthonyjem Barberom kako bi otvorio
britanske pregovore o ulasku. U nazonosti delegacija iz tri druge zemlje
aplikanata, Irske, Danske i Norveke, Barber je objasnio da je Britanija
spremna u cijelosti prihvatiti Sporazume kojima su osnovane tri europ-
ske zajednice kao i 'sve odluke koje proizlaze iz njih'. Kako je zapisao
Sir Con O'Neill, dravni slubenik koji je vodio britanski pregovaraki
tim, to je 'imalo dalekosene posljedice.' 6
Istina je da je, kao i 1961., Britanija imala malo izbora osim da pri-
hvati aquis communautaire, ali situacija je sada bila 'promijenjena iz
temelja'. Aquis se 1961. sastojao uglavnom od samih sporazuma. Od
tada je donesena 'gotovo nezamisliva bujica' novih zakona,7 ija se ko-
liina popela na oko 13.000 stranica, a za mnoge od njih slubeni pri-
jevodi nee biti dovreni ni nakon potpisivanja pristupnog sporazuma.
O'Neill se prisjeao kako ih je aquis 'progonio kroz cijele pregovore':

'Poevi od samih Sporazuma, sve o emu su se tri Zajednice dogovorile kroz

bilo koju od svojih institucija, ak i ako nikada nije bilo objavljeno, a pod
uvjetom da nije propalo ili bilo ukinuto, bilo je dio toga. A od nas se trailo da
podrimo, prihvatimo ili se obveemo na sve to.' 8

O'Neill je sam saeo britansku pregovaraku politiku: 'progutaj ga

cijelog i progutaj ga odmah.' 9 Pregovori tako nisu bili nita vie od fa-
sade kojom se skrivala injenica da se Heath odluio na ulazak gotovo
po svaku cijenu.

6 O'Neill, op. cit. Kao podtajnik u ministarstvu vanjskih poslova, O'Neill je bio zaduen za
britanski pregovarai tim izmeu 1970. i 1972. Kad su pregovori zakljueni, dobio je nalog
da napie potpuni interni izvjetaj na 475 stranica, koji je gotovo 30 godina ostao tajna ali je
konano objavljen 2000. (Hugo Young ga je iskoristio za This Blessed Plot). Izmeu 1935. i
1946. O'Neill je zajedno s Arthurom Salterom bio gostujui profesor na koledu All Souls te
je slubovao u Bruxellesu kao britanski veleposlanik pri Europskim zajednicama, 1963-1965.
7 O'Neill, op. cit.
8 Ibid.
9 O'Neill, op. cit.
168 I VELIKA OBMANA

Kao i 1961., Britanija je mogla pregovarati samo o privremenim

ustupcima ili 'izuzeima. Oni su se odnosili uglavnom na visinu britan-
skog doprinosa proraunu Zajednice; probleme koji su ekali lanice
Commonwealtha kad se podignu barijere njihovu izvozu, posebno No-
vog Zelanda i karipskih otoka te onoga to je Barber taktino nazvao
'odreenim pitanjima poljoprivredne politike'. Zajedno s ribarstvom i
ulogom funte kao valute svjetskih rezervi, ta su pitanja odredila glavni
cilj pregovora.
Barber nije jo dugo vodio britansku delegaciju, jer ga je nakon smrti
Iaina Macleoda u srpnju Heath imenovao ministrom financija. Njegovo
mjesto zauzeo je Geoffrey Rippon koji je vodio pregovore na najvioj
razini u slubenom okruenju sale Vijea ministara u Luksemburgu.
Detaljno dnevno natezanje vodili su slubenici koji su se sastajali u Bru-
xellesu. O'Neil je opisao scenu:

'U velikoj sobi, opremljenoj sustavom za simultano prevoenje, britanska

delegacija sjedila je na jednom kraju dugakih etverokutnih stolova s prazni-
nom u sredini. Nasuprot su im sjedili predsjednik i tajnitvo. Dvije dulje strane
etverokuta zauzimale su delegacije est lanica i Komisije. Nije nedostajalo
ljudi. Na ministarskom sastanku u prostoriji bi se okupilo i stotinu ili vie ljudi;
nazonost na sastancima zamjenika kretala se od sedamdeset do osamdeset.
Postojala je soba sa stolom za pedeset ljudi; ostali su sjedili iza njih. Te velike
skupine ljudi okupljale su se da bi sluale utogljenu formu razgovora, ili jo
bolje serije kratkih i utogljenih dijaloga predsjednika delegacije Zajednice i
britanske delegacije.'10

Pitanje britanskog doprinosa proraunu Zajednice dominirat e prvim

mjesecima pregovora. Zahvaljujui aranmanima za financiranje CAP-a
koje je smislila Francuska, britanski doprinos nadilazio bi sve granice
tamonjeg nacionalnog dohotka. A kako je financiranje CAP-a odnosilo
ak 91 posto od tri milijarde funta prorauna EEZ iji je najvei dio
bio namijenjen Francuskoj, taj je doprinos lako mogao postati vrlo velik.
I Britanija i estorica bili su svjesni da iz politikih razloga Britaniji
nije preporuljivo odmah plaati cijeli svoj dio: posebno zato to e
prebacivanje na skuplji uvoz s kontinenta poveati cijenu hrane u zemlji.
Kako je rekao Heath:

'Odluili smo da emo svoju obvezu preuzimati postupno, jer bi velik dopri-
nos na poetku, prije nego se pokau dinamike koristi lanstva, natetio i

10 O'Neill, op. c i t .
 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 169

Britaniji i Zajednici u cjelini. To bi ugrozilo glatki prijelaz o kojemu je u prvih

nekoliko godina ovisio uspjean napredak proirene Zajednice.' 1 1

Ispoetka je tako Zajednica traila da Britanija uplauje 11,5 posto

prorauna Zajednice u prvoj godini te da se to povea na 21,5 posto
nakon pet godina. Britanci su i to smatrali pretjeranim, ali su tek za
Boi 1970. izali s protuprijedlozima.
Tako je zavrila prva faza pregovora u kojoj se malo postiglo. U
Bruxellesu se prema dogovoru s haakog summita nastavljao rad na dva
izvjetaja Wernera i Davignona o 'ekonomskoj i monetarnoj' te 'politi-
koj' uniji. Kad su objavljeni, njihovi su nalazi Heathu zaprijetili tekom
neugodnou.

'Federalna drava s jednom valutom'

ak i prije nego su poeli pristupni pregovori, Wernerov je odbor 20.
svibnja 1970. objavio privremeni izvjetaj o 'ekonomskoj i monetarnoj
uniji.' Kad se 8. listopada pojavio konani izvjetaj, nije bilo sumnje da
je njegov cilj bio golemi skok naprijed u politikom ujedinjenju. 12
Werner je primijetio da bi monetarna unija znaila nepovratno za-
mrzavanje teajeva medu valutama EEZ. Uvoenje 'jedinstvene valute
Zajednice' bilo je stvar izbora, ali 'razmatranje psiholoke i politike
naravi djeluje u korist usvajanja jedne valute koja bi potvrdila nepovrat-
nost pothvata.'13 Ekonomske politike lanica centralizirale bi se u fazama,
a sve bi se okonalo do 1980., to bi takoer znailo centraliziranu
koordinaciju regionalnih i strukturalnih politika. Werner je bio otvoren
o velikom rtvovanju nacionalnog suvereniteta koje bi ukljuivao taj
plan. 'Sredite odluke o ekonomskoj politici' moralo bi biti nadnacio-
nalno; a 'imajui u vidu injenicu da bi uloga prorauna Zajednice kao
ekonomskog instrumenta bila "nedovoljna", "sredite odluke" Zajedni-
ce moralo bi biti u stanju utjecati na nacionalne proraune. Ta "insti-
tucija Zajednice" (to nagovijeta buduu Europsku centralnu banku)

' . . . i m a l a bi ovlasti donositi odluke, prema zahtjevima ekonomske situacije, u

interesu monetarne politike na podruju likvidnosti, kamata i odobravanja
kredita privatnom i javnom sektoru. Na polju vanjske monetarne politike bila

11 Heath, op. cit.

12 Vijee - Komisija za Europske zajednice (1970), Report to the Council and the Commission
on the Realisation by Stages of Economic and Monetary Union in the Community (Wernerov
izvjetaj), dodatak Biltenu 11.
13 Op. cit.
170 I VELIKA OBMANA

bi ovlatena da intervenira na stranom deviznom tritu i upravlja monetarnim

rezervama Zajednice.' 1 4

Werner je priznao da bi tako golem 'prijenos ovlasti s nacionalnih

sredita odluivanja na razinu Zajednice' izazvao 'izvjestan broj politi-
kih problema.' 15 To nije promaklo Whitehallu. Britansko ministarstvo
vanjskih poslova (sada ministarstvo vanjskih poslova i Commonwealtha,
FCO) sastavilo je hitni interni izvjetaj za Heatha s kopijom za mini-
starstvo financija, u kojemu stoji da

'...(Wernerov) plan ekonomske i monetarne unije (EMU) ima revolucionarne

dugorone posljedice, podjednako ekonomske i politike. On bi mogao pod-
razumijevati konano stvaranje europske federalne drave sa zajednikom va-
l u t o m . . . Svi temeljni instrumenti nacionalnog ekonomskog upravljanja
(fiskalna, monetarna, regionalna politika i politika prihoda) mogli bi na kraju
biti predani centralnim federalnim vlastima. Wernerov izvjetaj predlae da se
ta radikalna transformacija sadanjih Zajednica obavi u ovom desetljeu.' 1 6

Monetarna unija, primijetilo je ministarstvo vanjskih poslova, 'mogla

bi postati centralna toka pregovora o ulasku... jer e izazvati snane
osjeaje o "suverenitetu" i provocirati ive rasprave o njenim posljedicama
za buduu politiku...' Na nekim podrujima, poput oporezivanja, Bri-
taniji bi moglo biti teko napraviti vie kompromisa od drugih zemalja.
Ipak, tvrdilo je ministarstvo, 'ne vidimo stvarni razlog zato bi britanski
interesi znaajno trpjeli'. 'Bilo kakvi problemi', dodaje se optimistino,
'ne moraju biti u neskladu s dogovorenim rjeenjima unutar Zajedni-
ce.' Ali treba se suoiti s tim da e EMU (Europska monetarna unija)
voditi Britaniju i druge zemlje EEZ prema tome da postanu

'...Vezane poput drava SAD-a. Itekako se moe pobijati da bi meuovisnost

lanica bila manja od one drava (SAD-a), jer posljednje imaju vie autonomije
nad svojim proraunima. Stupanj slobode koji bi imale nacionalne vlade
svakako bi se mogao smanjiti u neto manjoj mjeri od autonomije koju
uivaju drave SAD-a. Na ekonomskom polju bilo bi relativno malo predaje
nacionalnog suvereniteta, iako bi u prvoj fazi napretka E M U - a suverenitet
stalno prelazio na sredite. U toj krajnjoj fazi nacionalni suverenitet bi u svakom

14 Op. cit.
15 Ibid.
16 Prema izvjetaju Guardiana od 1. sijenja 2002. 'Ministarstvo financija upozorilo je He-
atha da bi plan o EMU mogao prethoditi europskoj superdravi.' Taj tekst ministarstva
financija u biti je isti kao tekst briefinga Ministarstva vanjskih poslova. PRO/FCO 30/789
(bez datuma).
 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 171

p o g l e d u nestao na nacionalnoj razini, a Z a j e d n i c a s a m a postala bi p r e d m e t . . .

ekonomske politike.'17

U kljunom dijelu ministarstvo vanjskih poslova upozorava da 'ne

smije biti pogreke oko konanog cilja; proces promjene je "nepovratan",
a njegove posljedice, ekonomske i politike, moraju biti prihvaene od
samog poetka.'
Za Heatha i njegove savjetnike, prihvatiti takav plan privatno bila
je jedna stvar. Ali u trenutku kad se britanski narod uvjeravalo da je
zajedniko trite u stvari tek malo vie od trgovinskog sporazuma, bilo
kakva naznaka da bi ovlasti lanica u 10 godina mogle biti smanjene na
manju mjeru od one koju uivaju drave SAD-a, mogao bi biti politiki
dinamit.
Geoffrey Rippon pourio je u Luksemburg na osobni razgovor s
Wernerom 27. listopada. estitao mu je na izvjetaju, uvjeravajui ga da
je 'dobro istaknuo nae zajednike ciljeve'. Ali, zabrinut kako bi tako
radikalan korak mogao biti primljen u britanskoj javnosti, zatraio je
da se politika i ekonomska unija ostvare 'korak po korak'. Bilo je 'pri-
rodno da se ljudi boje promjene' i 'dio njegova problema u Britaniji
bilo je uvjeravanje ljudi da su njihovi strahovi neopravdani.' 18
Ako Wernerovi prijedlozi nisu bili dovoljni, tri tjedna kasnije min-
istri vanjskih poslova estorice usvojili su Davignonov izvjetaj o 'pro-
blemima politikog ujedinjenja' u poznatom 'Luksemburkom spo-
razumu'. 19 On je takoer bio radikalno integracionistiki u tonu, jer je
Davignon 'kako bi osigurao dosljednost u kontinuitetu i politikom
cilju europske ideje, predloio nita manje nego jedinstvenu europsku
vanjsku politiku. Da bi izrazio 'volju za politikom unijom' bilo je nuno
'pribliiti dan kad e Europa govoriti jednim glasom'. 20 Vlade estorice
trebale su razvijati zajedniku vanjsku politiku kako bi 'postigle napredak
prema politikom ujedinjenju'. 21 Da bi primijenili plan, ministri vanj-
skih poslova dogovorili su odravanje sastanaka dva puta godinje kako
bi koordinirali vanjske politike estorice i sastanke odbora visokih du-

17 Ibid.
18 Sa dijela sastanka koji je snimio Ripponov osobni tajnik Crispin Tickell (PRO/CAB 164/
771). Kad su ti podaci objavljeni po pravilu o 30 godina 1. sijenja 2000. Tickell je u tele-
vizijskom intervjuu BBC-ju priznao da su brige zbog britanskog gubitka suvereniteta bile
Vrlo prisutne u svijesti pregovaraa' ali da je opa linija bila da sto se manje iznose, to bolje'.
19 Europski parlament (1982), Selection Of Texts Concerning Institutional Matters Of The
Community From 1950-1982.
20 Op. cit.
21 Op. cit.
172 I VELIKA OBMANA

nosnika najmanje etiri puta godinje na kojima e se otvarati najva-

nija vanjskopolitika pitanja te 'raditi na najboljem nainu postizanja
napretka prema politikom ujedinjenju.'
S obzirom na revolucionarni sadraj ta dva izvjetaja, Heathu je zaci-
jelo donijelo olakanje to ih gotovo nitko u Britaniji nije primijetio. 22

Coup de thtre
Pregovori nastavljeni u sijenju 1971. i dalje su se kretali sporou gle-
era, a fokus je ostao na britanskom doprinosu proraunu. Na tiskovnoj
konferenciji 21. sijenja, Pompidou je upitan za miljenje o britanskoj
poziciji. Odgovorio je: 'Mora se priznati da Britanci, izmeu ostalog,
imaju tri kvalitete: smisao za humor, ustrajnost i realizam. Imam osjeaj
da smo u pomalo humoristikoj fazi.' 23 Postiglo se tako malo da je
O'Neill smatrao nunim dunosnicima s kojima je pregovarao prenijeti
svoju 'zabrinutost zbog brzine kojom napreduje ovaj skup.'
Razlog kanjenja, naravno, bio je nedovreni ratifikacijski proces za
Luksemburki sporazum iz 1970.
Francuzi su odluili ne riskirati nikakvo remeenje stvari dok on
sigurno ne bude dio aquisa.2A Tako ak ni poetkom svibnja nije bio
primjetan nikakav napredak. Tada se, iznenada, uinilo da se stvari po-
kreu simultanim ustupcima obje strane. Rippon je pristao da se britan-
ska trita otvore robi iz Zajednice od prvog dana britanskog pristupanja:
to je postalo poznato kao 'povlastica Zajednice' (za razliku od britanske
tradicionalne 'imperijalne povlastice').25 Francuzi su pristali na 'pridrue-
ni status' za Commonwealthove zemlje u razvoju. Kako je rekao O'Neill,
pregovarai su poeli vjerovati da se dogodio 'odluujui pomak' prema
uspjehu. 26

22 Rijedak izuzetak bio je odgovor na Wernerove prijedloge koji je u Sunday Timesu dao bivi
urednik gradske rubrike 22. studenog 1970., primjeujui da je 'nacionalna valuta u samom
srcu nacionalnog suvereniteta. Jedinstvena valuta je neto to moe samo slijediti politiko
ujedinjenje: ne moe mu prethoditi.' Iako je iduih godina Werner opisivan kao 'otac je-
dinstvene valute', Hugo Young jedva da spominje njegov izvjetaj.
23 FCO 30/789, op. cit.
24 O'Neill se 'pitao u kolikoj mjeri bi spori napredak u pregovorima... mogli pripisati fran-
cuskom odugovlaenju dok njihovi partneri ne dovre ratifikaciju.', op. cit.
25 Kako je definirao O'Neill, op. cit.: 'Mehanizam kojim bi se poljoprivrednim proizvoaima
Europske zajednice dala trina prednost i stupanj zatite od poljoprivrednog uvoza izvan
Europske zajednice, ponekad porezima obraunatima na osnovi zajamenih cijena same
Europske zajednice, ponekad carinama, a ponekad kombinacijom to dvoje.'
26 O'Neill, op. cit.
 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 173

Samo je aica ljudi bila svjesna da je do tog odluujueg pomaka'

dolo u okviru pomno orkestrirane strategije. O'Neillovo kasnije svje-
doenje o tome kako je i zato do njega dolo daje zapanjujui uvid u
preciznost kojom se mogu reirati meunarodna pitanja.
Jo u sijenju, kada se inilo da je napredak slab, britansko velepo-
slanstvo u Parizu ulo je izvjetaj da visoki francuski dunosnici otvo-
reno priaju o potrebi za osobnim 'sastankom na vrhu' Heatha i Pom-
pidoua. Jedan od prvih Heathovih poteza nakon to je prolog lipnja
postao premijer bilo je pozivanje u London britanskog veleposlanika u
Parizu i gorljivog 'europejca' Christophera Soamesa, kako bi ga zamolio
da ostane na dunosti tijekom pregovora o britanskom ulasku. Sada,
krajem veljae 1971., Soames je imao dug razgovor s Pompidouovom
desnom rukom Michaelom Jobertom. Otiao je uvjeren da e takav sa-
stanak biti koristan. Ali 25. veljae Soames se susreo s Pompidouom
osobno. Francuski predsjednik nita nije rekao o moguem sastanku,
ali je naglasio da Velika Britanija mora uplaivati vei postotak u pro-
raun Zajednice kad se okona tranzicijsko razdoblje koje je dotad pre-
dlagala, te da se 'povlastica Zajednice' mora primjenjivati od prvog
dana britanskog pristupanja. To su bili francuski 'prioriteti.'
Soames se 1. oujka u Londonu sastao s Heathom. Na dnevnom redu
bio je brifing koji je prolog srpnja sastavio O'Neillov specijalni po-
monik John Robinson, a u kojemu savjetuje taktiku pregovora o trno-
vitom pitanju prorauna Zajednice:

'Ne moemo oekivati da emo dobiti zadovoljavajuu nagodbu o ovom pita-

nju u kontekstu pregovarake procedure koju nam nudi Zajednica... napredak
e se postii, ako do njega doe, kao rezultat obraanja estorici na najvioj
razini o pitanju financiranja Zajednice. To upuuje na prijedlog o summitu
na kojemu bi se to pitanje naelno dogovorilo, a koji bismo s nae strane upu-
tili u prikladnom trenutku. Bilo bi vano da Pompidou osobno bude nazoan
na takvom s u m m i t u . ' 2 7

Preko Joberta, Pompidouu je reeno da bi njegov sastanak s Heathom

bio 'vaan element u pregovorima.'28 Istim zaobilaznim putem dogovo-
reno je naelo sastanka, podlono prikladnom tempiranju i uinku
koji bi imalo na pregovore. Mislilo se da je nepoeljno odrati sastanak
u vrijeme blokade pregovora. To bi stvorilo utisak da je rije o posljednjoj
slamki spasa. Bilo bi 'plodonosnije' kada bi se pomak u pregovorima

27 Op. cit.
28 Op. cit.
174 I VELIKA OBMANA

vidio prije najave sastanka. 29 Zato je s Francuzima dogovoreno da e se

sastanak na vrhu odrati nakon ministarskih razgovora u svibnju, to
bi po mogunosti bila prigoda za znaajan napredak.'30 Zato je Rippon
ponudio ustupak povlastice Zajednice, a Francuzi otvorili put pitanju
Commonwealtha.
Ali znaajan napredak' tek je trebalo izreirati. Ministarski sastanak
10. svibnja namjerno se odugovlaio duboko u no, 13 dugih sati,
prije nego su napravljeni ritualni ustupci, to je Ripponu omoguilo da
se s prvim danjim svijetlom blistajui pojavi na ranojutarnjoj tiskovnoj
konferenciji da bi rekao: 'Na vaem mjestu, kladio bih se na uspjeh'.
Francuski ministar vanjskih poslova Maurice Schuman spremno se slo-
io s tim, objavljujui da je 'bez sjene sumnje' postignut golem napre-
dak. 31 Vijest se naveliko proirila, ak do sauthemptonskog Southern
Evening Echoa, koji je masnim slovima otisnuo naslove: 'Na putu za
trite - Britanija i Francuska se dogovorile.' 32
Nakon dogovorenog 'uspjeha' Pompidou je pustio glas 'uobiajenim
kanalima' da je odluan da njegov summit s Heathom bude uspjean.33
Nije bila sluajnost da je sporazum koji odreuje financijske aranmane
za CAP do tada ve bio ratificiran u svim lanicama te je kao takav bio
nedodirljiv.
Nita od toga nije zapisano u Heathovim memoarima. On jedva
primjeuje da su vijesti o predstojeem summitu morale 'doprinijeti
znaajnom napretku' napravljenom u pregovorima. To moda pokazuje
koliko se malo u razumijevanju povijesti moemo osloniti na politike
memoare i na izvjetavanje medija.
Veliki 'summit' konano je odran 20. i 21. svibnja u Elizejskoj pa-
lai. Heath e u svojim memoarima lirski pripovijedati o strai na vrat-
nicama u bistro svibanjsko jutro i kako je bilo teko i zamisliti privla-
nije okruenje za razgovore. O stvarnom sadraju njihovih razgovora
daje samo nekoliko redaka u dvije i pol stranice opisa:

'...Pompidou je naglasio kako misli da je potrebna povijesna promjena u britan-

skom stavu. Britanija je bila zaista odluna napraviti tu promjenu, Francuska
e nas s dobrodolicom doekati u Zajednici. Svoju zemlju i Britaniju sma-
trao je jedinim dvjema europskim dravama s, kako je rekao, 'svjetskom voka-

29 Op. cit.
30 Ibid.
31 Press Association, 11. svibnja 1971.
32 Southern Evening Echo 11. svibnja 1971.
33 Heath, op. cit.
 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 175

cijom' i prilino je otvoreno rekao da bi Zajednica bila uvelike obogaena kad

bi se britanski politiki i intelektualni presti i autoritet dodali onima esto-
rice. Moj je zadatak bio uvjeriti ga da i mi to elimo vidjeti... Na je cilj bila
snana Europa koja bi mogla govoriti jednim glasom... i tako izvriti pravi
utjecaj u razliitim dijelovima Zemaljske kugle.'34

Bilo je to vienje summita kakvo su mediji trebali progutati. Heath

je uspio uvjeriti Pompidoua da je 'Britanija iskrena u svojoj elji da ue
u europsku obitelj.' 35 , to je kulminiralo tiskovnom konferencijom u
petak naveer, kada je Pompidou dao svoju verziju dogaaja:

'Mnogi vjeruju da Velika Britanija ne eli i da nije eljela postati europska te

da Britanija eli ui u Zajednicu samo da bi je unitila ili je odvratila od njenih
ciljeva. Mnogi misle da je Francuska spremna upotrijebiti svaki izgovor da bi
na kraju dala svjei veto na britanski ulazak. E, pa, dame i gospodo, pred sobom
veeras vidite dvojicu ljudi koji su uvjereni u suprotno.'36

Za Heatha je to bio 'divlje uzbudljiv trenutak'. Osjeao je da je bila

rije o 'povijesnoj prilici'. Ali iza sve te pompe bio je pravi cilj, tek na-
znaen u slubenom priopenju: turom dokumentu potpuno lienom
cvjetne retorike. Njegov kljuni pasus, iji su znaaj previdjeli gotovo
svi, objavljuje:

'Predsjednik Republike i britanski premijer razmotrili su niz ekonomskih, fi-

nancijskih i monetarnih problema koji bi mogli nastati kao rezultat proirenja.
Razgovarali su i o napretku Europske zajednice prema ekonomskoj i mone-
tarnoj uniji i njenim posljedicama na postojee financijske odnose. Premijer
je potvrdio spremnost Britanije da u potpunosti i u europskom duhu sudje-
luje u tome.'37

To je bila istina, skriveni cilj sastanka: za Pompidua je to bilo prido-

bivanje Heathove podrke za njegov plan prijedloga uspostave jedin-
stvene valute. Svima osim nekolicini Britanaca bilo je nepoznato da
Heath nije bio samo sklon tome. Bio je eljan sudjelovati.
Priopenje je ipak izazvalo sumnju da je na summitu postignut neki
tajni dogovor, zbog ega je Heath bio prisiljen dati izjavu Donjem do-
mu. U 'potpunom objanjenju nae pozicije', kako je nazvao svoje izla-
ganje, rekao je:
34 Heath, op.cit.
35 Op. cit.
36 Ibid.
37 O'Neill, op. cit.
176 I VELIKA OBMANA

'Rekli smo da emo kao lanice proirene Zajednice igrati svoju punu ulogu
u napretku prema ekonomskoj i monetarnoj uniji. To je potvreno u mojim
razgovorima s predsjednikom Pompidouom... Ali dopustite da razjasnim kako
nismo dali nikakva obeanja o brzini ili nainima na koji bi se to moglo ili
trebalo postii. To e biti pitanje za razgovor nakon naeg ulaska, kada budemo
punopravna lanica Zajednice sa svim pravima lanice.' 3 8

Unato svojim prosvjedima, Heath nije bio ni priblino iskren. Ha-

rold Lever postavio mu je dva pitanja: 'Kakve su nam namjere s funtom?
Moe li pojasniti je li s predsjednikom razgovarao ili odluio o teaju
ili fiksnom teaju?' Heath je oprezno usmjerio svoj odgovor samo na
drugi dio Leverova pitanja:

'Po pitanju funte nije bilo razgovora o teaju ili slinim stvarima. Prihvaeno
je da se to pitanje otvara samo u kontekstu koordinacije valuta unutar proirene
Zajednice ako postanemo lanica, i oito je povezano s napretkom koji se
postigne u koordinaciji politika.' 3 9

Dogovor je zapravo ve bio postignut. Idue godine, malo nakon to

je Parlament odobrio britanski ulazak, iz Pariza je stigla vijest da Pom-
pidou lanicama predlae sklapanje sveanog sporazuma o 'nepovrat-
nom ulasku u ekonomsku i monetarnu uniju do 1980.' U BBC-jevu
dokumentarcu The Poisoned Chalice iz 1995., Sir Roy Denman prisjea
se kako je ministar vanjskih poslova Douglas Home, sumnjiav prema
tim vijestima, Heathu rekao 'Donjem domu se to nee svidjeti'. Denman
se prisjea da je Heath odgovorio 'Ali o tome je zapravo rije.' Kad je
BBC 1995. upitao Heatha je li mogue da je zaista rekao takvo to, on
nije ni pokuao zanijekati. Nakon ozbiljne pauze, njegov je jedini od-
govor bio 'pa, o tome zapravo i jest bila rije.'
Unato golemim posljedicama Heathova tajnog dogovora s Pompi-
douom, on se nikad nije pojavio iza vela tajne dok je trajala rasprava o
'zajednikom tritu'. Kad je 1990-tih Heath prozvan zbog skrivene po-
drke zajednikoj valuti, njegova je obrana bila da nije krio svoja stajali-
ta. Dokaz mu je bio govor koji je odrao pred Donjim domom kad je
Wilson u svibnju 1967. podnosio zahtjev za lanstvo, u kojemu je izjavio
da 'nema sumnje kako je logini zakljuak na dovrenom tritu de facto
ili de jure prelazak na jedinstvenu valutu.' Tako je odbacivao tvrdnje 'onih
koji kau da nikada nisu uli za moju politiku o tom pitanju.' 40
38 Heath, op. cit.
39 Harvard, 24. svibnja 1971. cols. 48-49.
40 Heath, op. cit.
 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 177

Malo nakon summita, Geoffrey Rippon je 7. lipnja rekao ministrima

estorice: 'Nakon naeg ulaska u Zajednice, bit emo spremni razgova-
rati o mjerama koje bi mogle biti prikladne u kontekstu napretka prema
ekonomskoj i monetarnoj uniji u proirenoj Zajednici', dodajui da e
Britanija nakon pristupanja biti spremna razmotriti 'uredno i postupno
smanjenje' bilanci funte. 41 Ponovno je znaaj toga bio gotovo potpuno
proputen.

Pregovori su 'uspjeli'
Nakon Pompidouova summita, francuska podrka britanskom ulasku
je bila sigurna. S obzirom na to koliko je malo postignuto u prvih devet
mjeseci, brzina kojom su se rjeavala sva preostala pitanja inila se gotovo
udesnom. 42 Ali njen tajming nije imao nikakve veze sa summitom
Heath-Pompidou. Najvaniji faktor bila je ratifikacija Luksemburkog
sporazuma. Nekad nerjeiv problem uvoza iz Commonwealtha sad je
mogao biti rijeen posebnim povlasticama za novozelandski maslac, iako
O'Neill priznaje da e uvjeti pod kojima su te povlastice dane dodati
100 milijuna funta godinje na britanski proraunski doprinos (prema
cijenama iz 1972.). Za Australiju i Kanadu nisu dane nikakve povlasti-
ce, iako se neto karipskog eera i banana jo uvijek moglo uvoziti u
Britaniju pod povlatenim uvjetima.
Sastanak koji se smatrao kljunim odran je izmeu 21. i 23. lipnja,
a na njemu je postignut konani dogovor o novozelandskim mlijenim
proizvodima i britanskom doprinosu proraunu. 'Osovina pregovora
bila je slomljena i nakon dvije cjelonone seanse na kojima je posljed-
nji sastanak zavrio malo prije pet ujutro 23. lipnja, 'svi su bili uvjereni
da e pregovori uspjeti.' 43 Cijena je bila ekstremno visoka, ali za Heat-
ha je dogovor bio 'povoljan kompromis'. Britanija e uplaivati 8,64
posto prorauna Zajednice u prvoj godini, to e se podii na 18,92
posto nakon tranzicijskog razdoblja. ak i nakon toga praktiki nee
postojati gornja granica poveanja tog iznosa.44 Teki nedostatak za
Britaniju sada je bio zapeaen, to ju je uinilo drugim najveim upla-
tiocem nakon Njemake.

41 Op. cit.
42 Spaak ( op. cit.) pie da je lekcija ranijih pregovora bila da Kad postoji politika volja, nema
nepremostivih tehnikih prepreka. Gdje nema politike volje, svaka tehnika prepreka po-
staje izgovor za one koji ele rasturiti pregovore koji su u tijeku.' Ova epizoda kao da po-
tvruje takvo razmiljanje.
43 O'Neill, op. cit.
44 Heath, op. cit.
178 I VELIKA OBMANA

Prepoznajui to, Heath je odgovorio predlaganjem 'regionalne poli-

tike' kroz koju bi Britanija mogla ublaiti dobar dio svog deficita kroz
potpore regijama. Iako je to ispoetka sjelo na gluhe ui, uskoro e Hea-
thova promocija 'regionalne politike' imati neoekivane posljedice.

'Poteni i razumni' uvjeti

Uz jedan kljuni izuzetak, pregovori su zakljueni na lipanjskom sa-
stanku Vijea ministara. Heath je postigao cilj za koji je bio svim srcem.
Cijena je za Britaniju bila pregolema. Optereena je nenormalno sku-
pim CAP-om koji je godinje ve stajao koliko su Amerikanci troili za
let na Mjesec 45 i koji e s ugraenom pristranou u korist Francuske
na kraju nanijeti veliku tetu britanskoj poljoprivredi.
Britanija je pristala na usvajanje 13.000 zakonodavnih odredbi u
ijem donoenju nije sudjelovala i obvezala se da e prihvatiti i provo-
diti sve budue zakone koje donese Zajednica, bili oni ili ne bili u njenom
interesu. Pristala je na podreivanje svojih sudova viem sudu protiv
ijih se odluka nije moglo podnositi albe. U oekivanju ekonomske i
monetarne unije, Heath je pokuao oslabiti poziciju funte kao valute
rezervi. I dok je osiguravao povlastice za nekoliko drava Commonwe-
altha, obvezao je Britaniju na uvelike disproporcionalni doprinos pro-
raunu.
Nita od toga nije sprijeilo vladu da se baci na prodavanje svojih
'postignua' britanskom narodu. Prvi potez napravljen je u srpnju 1971.
objavom Bijele knjige The United Kingdom and the European Commu-
nities (Cmnd 4715). Skraena verzija, nakon nebrojenih nacrta kojima
se osiguravalo da poruka bude to je mogue uvjerljivija, razaslana je u
svako kuanstvo u zemlji.
Iako knjiica na 16 stranica tvrdi da e ulazak donijeti 'potekoe
kao i mogunosti', njen je ton nepokolebljivo optimistian, odreen
hvalisanjem 'uspjenim' britanskim pregovorima. Kao glavni izbor nu-
dio se onaj izmeu vee sigurnosti i prosperiteta protiv odbijanja im-
perijalistike prolosti i europske budunosti... u jednoj generaciji' te
'neimanja niega ime bi se one zamijenile.' lanstvo 'e omoguiti
Britaniji da dostigne vii ivotni standard.'
Mnoge od tvrdnji u tom dokumentu postat e i predobro poznate
u sljedeim desetljeima, poput one da lanstvo u Zajednici 'znai da

45 The Guardian.
 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 179

e britanski proizvoai prodavati svoje proizvode na domaem tritu

pet puta veem od sadanjega.' Nije se spominjalo da e njihovi kon-
kurenti s kontinenta jednako slobodno moi prodavati svoje proizvode
na britanskom tritu. to se britanske industrije tie, tvrdilo se jedno-
stavno da e 'uinci ulaska biti pozitivni i znaajni.'
Nije se spominjala ekonomska i monetarna unija. Nee biti gubitka
nacionalnog identiteta. Britanska monarhija, parlament i sudovi ostat
e upravo takvi kakvi jesu. Pravni sustav 'nastavit e kao prije', osim 'iz-
vjesnih promjena prema sporazumima koji se tiu ekonomskih i trgo-
vinskih pitanja'. A u reenici koja se kasnije esto citirala, stajalo je da:

'Nema govora o britanskom gubitku esencijalnog nacionalnog suvereniteta;

ono to se predlae je dijeljenje i proirenje pojedinanih nacionalnih suve-
reniteta u ekonomskom interesu.'46

U dokumentu se nigdje ne spominje rije 'nadnacionalno'. Ali u

Bijeloj knjizi je bila jo jedna nepravilnost koja je bila slabo primijeena.
ak tri puta se spominje jedno pitanje o kojemu je tek trebalo postii
konani dogovor. Pod 'ribarstvom', britanskom je narodu reeno:

'Vlada je odluna osigurati propisnu zatitu britanskoj ribarskoj industriji.

Zajednica je prepoznala potrebu za promjenom svojih ribarskih politika za pro-
irenu Zajednicu Desetorice, posebno u pogledu pristupa ribolovnim zonama.'

To nije bila istina. Zajednica nije nita 'prepoznala'. Britanija je, i toga
je njena vlada ve bila neugodno svjesna, u ribarenju ve bila izbaena
iz igre.

46 Unato nejasnom ubacivanju rijei 'esencijalno', vlada je bila potpuno svjesna da potpisi-
vanje sporazuma ukljuuje golemo smanjenje britanskog 'suvereniteta'. Medu dokumentima
koji su prema pravilu od 30 godina objelodanjeni 2001. bio je i dugaak povjerljiv doku-
ment pripremljen za ministarstvo vanjskih poslova 1971., u kojemu se analiziraju 'poslje-
dice ulaska u Europske zajednice na britanski suverenitet'. U njemu se zakljuuje da e
ulazak rezultirati veoma znaajnim ogranienjima britanskih ovlasti samoupravljanja te da
e to s godinama postati jo oitije. Dokument predvia da e se graani sve vie otuivati
od vlade kako ona bude postajala birokratskija i udaljenija dok se sve vie odluka bude do-
nosilo u Bruxellesu a sve vie vlasti budu obnaali neizabrani dunosnici. Dok je prepo-
znavao te mogunosti, dokument je kao glavno pitanje isticao smirivanje 'javne zabrinu-
tosti maskirane u brigu zbog gubitka suvereniteta'. Predloeni su razni naini, poput
davanja vie ovlasti Europskom parlamentu, stvaranja novih mehanizama kojima bi Parlament
nadzirao zakonodavstvo Zajednice i jaanja 'regionalnih demokratskih procesa'. Naznae-
no je i da e ti problemi postati potpuno vidljivi tek mnogo godina u budunosti te da je
mogue da se to ne dogodi prije 'kraja stoljea' (PRO/FO/30/1048, bez datuma).
180 I VELIKA OBMANA

Veliki ribarski skandal

Razoruavajuom iskrenou O'Neill e zapisati da 'kad su 30 lipnja
otvoreni nai pregovori, problem ribarstva nije postojao. Doao je kasnije
istoga dana. Otada je ribarstvo bilo najvei problem.' 47 Iza njegovih
rijei skrivala se najbizarnija epizoda pregovora, politiki tako sramotna
da je njen vei dio uvan u tajnosti tri desetljea.
U sreditu te nesporno skandalozne prie je injenica da je otprilike
nekoliko mjeseci prije zahtjeva za ulazak Britanije, Irske, Danske i
Norveke, predstavnik estorice - dokazi pokazuju da je morao biti
Francuz - shvatio je da e etiri nova aplikanta sa sobom donijeti naj-
bogatije, najouvanije ribolovne vode u Europi.
tovie, postojao je ve meunarodni pritisak za veliku izmjenu me-
unarodnog prava mora, proirenjem zone ribarenja na 200 pomor-
skih milja (ili 'crtu sredine' izmeu dviju drava). Kad se to dogodi,
vode etiri novih lanica sadravat e preko 90 posto zapadnoeuropske
ribe, oko 80 posto u vodama pod britanskim nadzorom.48 Nye Bevan
je opisao Britaniju kao 'otok od ugljena, okruen morem ribe.' Ali po-
tencijalno su te vode mogle donijeti vrijedan resurs za poveanje previe
izlovljenih mora Francuske, Nizozemske, Belgije i Njemake.
Bilo je oito i da su osobe nepoznate u strukturama Zajednice po-
duile Service Juridique Vijea ministara da razmotri moe li se u okvi-
ru Rimskog sporazuma smisliti nain za preuzimanje ribolovnih voda
aplikanata kao 'zajednikog resursa', to bi dalo pravo 'ravnopravnog
pristupa svakoj lanici Zajednice. Toliko se pokazalo iz dokumenata
Foreign Officea objavljenih 2000. koji ukljuuju pravno miljenje na
francuskom koje je Service dao 18. svibnja 1970. 49 Toka o kojoj je za-
traeno oitovanje njegovih pravnika opisana je kao 'krajnje delikatna',
rije je bila o pitanju moe li se uspostaviti 'pravna osnova na kojoj bi
se temeljio 'propis o davanju ravnopravnog pristupa'.
Svaki element zakonodavstva Zajednice mora se autorizirati poziva-
njem na ovlasti dane Zajednici sporazumom, a koje se spominju u pre-
ambuli novog zakona. Miljenje koje su dali pravnici Vijea pokazuje
47 O'Neill, op. cit.
48 Nakon deklaracija junoamerikih drava o granici 200 milja 1964. i irske granice 50 milja,
proirenje na 200 milja dogovoreno je na Konferenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora
(UNCLOS) izmeu 1972. i 1975. Britanija je svoje pravo na granicu od 200 milja for-
malizirala Zakonom o granicama ribarenja 1976. iako je do tada ve bila ustupila kontrolu
ribarenja EEZ-u.
49 PRO/FCO/30/656.
 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 181

da su oni prvo razmotrili lanak 38. Sporazuma, jer se tamo spominju

'ribarski proizvodi', to je jedini put da se riba spominje u cijelom spo-
razumu. Ali 'striktno tumaenje', zakljuuju, pokazuje da lanak ne
'pokriva nita osim proizvoda ribarenja, pa tako ni samo ribarenje.' Onda
se okreu lancima 39-43. o poljoprivrednoj politici, ali su prisiljeni
zakljuiti da, budui da se odnose samo na poljoprivredu, 'moda ne
tvore najprikladniju pravnu osnovu za takvu mjeru.' Drugi lanci koje
su razmotrili ine se jo irelevantnijima. lanci 52-58 o 'osnivakom
pravu' morali su biti iskljueni. Koritenje lanaka 59-66 o 'uslugama'
ne bi bilo 'apsolutno zadovoljavajue' jer bi to trailo 'vrlo nategnutu
interpretaciju.'
Vraajui se lanku 7. koji stavlja izvan zakona diskriminaciju medu
graanima razliitih drava, zakljuuju kako se ini da on sam po sebi
ne 'daje dovoljnu osnovu'. Konano se pozivaju na lanak 235. kojim
se doputa donoenje zakona koji su u skladu s 'ciljevima' Sporazuma,
ali nisu posebno autorizirani drugdje u sporazumu. 'Ako se smatra da
(lanci) 38-43 sporazuma ne pruaju dovoljnu pravnu osnovu za Za-
jedniku ribarsku politiku (a ostali su neprikladni)', zakljuuju, 'to je
sa (lankom) 235?' S obzirom na odsustvo spomena ribarske politike,
bilo bi je teko nazvati 'ciljem' sporazuma.
Na osnovi takvog miljenja bilo je oito da sporazum nije nudio temelj
za ono to se planiralo. Zato nijedan zakon kojim bi se to realiziralo
nije imao pravnu osnovu. Unato tome, sastavljeni su nacrti zakona
kojim se definira naelo 'ravnopravnog pristupa' s namjerom da to po-
stane dio aquisa prije nego etiri aplikanta predaju svoje zahtjeve za
ulazak. Oni bi ga tako morali prihvatiti bez rasprave. To je po svakom
mjerilu bila stupica, osmiljena radi prisvajanja imovine aplikanata kako
bi je dijelile lanice Zajednice.
Tako je na brzo organiziranom sastanku ministara poljoprivrede 30.
lipnja dogovoreno naelo ravnopravnog pristupa ribolovnim vodama
'Zajednice' 'sve do obala, s namjerom da se zatim donese regulativa ko-
jom bi se to ostvarilo. Istoga dana etiri su aplikanta predala svoje za-
htjeve za lanstvo.50
Dokumenti Foreign Officea objavljeni 2000. i 2001. 51 pripovijeda-
ju to je uslijedilo. Ispoetka je jedino Norveka prepoznala posljedice
50 Prema O'Neillu, dolo je do jo jednog preokreta. Nizozemska vlada smatrala je da e takvo
zaskakanje 'etvorice' 'izgledati kao uvreda dravama kandidatima' pa je odluila blokirati
prijedlog. Ali kad je urno sazvano 'poljoprivredno vijee', nizozemski dunosnik koji se
pojavio na njemu nije dobio upute o tome i odobrio je prijedlog (op. c i t . ) .
51 PRO/FCO/30/656-659 i FCO/954-978.
182 I VELIKA OBMANA

tog poteza. Ve je bila zatraila da ju se konzultira prije nego se dovri

prijedlog i bila je grubo odbijena. inilo se da se Foreign Office mje-
secima ne fokusira na to pitanje ili ini bilo to da ustanovi kakve bi
ono moglo imati posljedice na britanske ribare. Interne note iz lipnja
biljee da je postojala 'realna sumnja u pravo Zajednice... da regulira
pristup ribolovnim vodama. 'Nigdje' nije bilo 'namjere... (da se) Za-
jednici d pravo na izvrenje ekstrateritorijalnih ovlasti.' Ministarstvo
poljoprivrede i ribarstva reklo je Conu O'Neillu kako 'ne moe vjerovati
da su prijedlozi o ravnopravnom pristupu ozbiljni' i ustvrdilo je da 'mora
biti osnove za pogaanje.'
Prva upozorenja stigla su u bujici pisama parlamentarnih zastupni-
ka obalnih izbornih jedinica, koje su potakli lokalni ribari. Ribari iz
Kenta i Essexa upozoravali su da 'ako se Britanija pridrui zajednikom
tritu, a francuski ribari dobiju pristup obalnim vodama, oni e ih
otjerati.' Takva su pisma nastavila stizati cijeloga ljeta, a Geoffrey Rippon
ih je odguravao u stranu odgovorima da 'jo nema zajednike ribarske
politike u Europskoj Zajednici.' (Common Fisheries Policy - CFP , op.
ur.) ili 'jasno smo istakli svoj interes na poetku pregovora 30. lipnja
(iako u O'Neillovoj noti datiranoj pet dana ranije stoji da 'ne vidimo
potrebu da se na pitanje ribarske politike stavlja posebna oznaka. )
Stalni podtajnik ministarstva vanjskih poslova koji se na konferenciji
u Sunningdaleu trebao na najvioj razini sresti s Heathom, u listopadu
je dobio brifing ministarstva u kojemu se tvrdi da je pravna osnova za
CFP 'lanak 38. Sporazuma. To je pisalo unato injenici da je do
tada ve bila objavljena Regulativa 2141/70 Vijea EEZ o otvaranju
ravnopravnog pristupa. Njena preambula pokazuje da su 'pravna osno-
va lanci 7, 42, 43 i 235. Sporazuma. Dva od tih lanaka pravne slu-
be su isprva proglasile irelevantnima; druga dva smatrala su se 'nedo-
voljnima'. Propis nije spominjao lanak 38. Ipak, patka da je lanak
38 pravna osnova za zajedniku ribarsku politiku vrsto je uglavljena u
slubenu svijest i vlasti su ga godinama stalno citirale, od Cona O'Neilla
do samoga Heatha. 52
Do tada su pisma parlamentarnih zastupnika postajala sve agresiv-
nija u tonu. Patick Wolridge-Gordon, zastupnik iz Aberdeenshirea, 30.
listopada je napisao Ripponu da 'nema ribara koji ne misli da e napu-
52 O'Neill to citira u svojoj knjizi. Kad je Edward Heath prozvan zbog nezakonitosti CFP-a
1990-tih, osvrnuo se na lanak 38. U Sunday Telegraphu (18. veljae 1996. 'J'Accuse Booker');
u svojim memoraima 1998. (op. cit.) i u Donjem domu (Hansard, 25. sijenja 2001.). On
ili nikada nije proitao propis koji je bio osnova za CFP ili nije dokuio jedan od najos-
novnijih principa naina na kojem se sastavlja europski zakon.
 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 183

stanje teritorijalnih granica znaiti kraj krajnje uspjene i vrijedne in-

dustrije za cijelu obalu kotske. To je svakako neprihvatljivo.' Robert
McLennan, zastupnik za Caithness i Sutherland napisao je da e jedine
velike preostale rezerve haringe u europskim vodama biti zbrisane u
nekoliko tjedana njihovim tako intenzivnim metodama ribarenja koje
su oistile rezerve u vlastitim vodama.' Jo Grimond, voda Liberalne
stranke i zastupnik za Orkney i Shetland, uz to i gorljivi 'europejac',
napisao je:

'U najmanju ruku sam uznemiren onime to se dogaa u ribarskoj politici

zajednikog trita i neobinom svjetlu koje to baca na britansku diplomaciju.
Prije godinu dana sam bio u Bruxellesu i reeno mi je da nema konane ribar-
ske politike, ali da e Komisija biti otvorena prema potrebama Britanije, Nor-
veke, Danske itd. Otad ispitujem i laburistike i konzervativne vlade... i sve
to dobivam su gluposti.'

Vladin odgovor bila je formula kojom je trebalo smiriti prosvjede.

U memorandumu koji je 9. studenog sastavio D. K. Rowand iz Odjela
za kotsko ribarstvo, on priznaje da e britanskim ribarima biti nanesena
znaajna teta, ali tvrdi da si Britanija nije mogla priutiti troenje
ogranienog pregovarakog kapitala' na opiranje. Zato predlae da se
u odgovorima na daljnja pisma ili parlamentarna pitanja navodi kako
je vlada 'svjesna zabrinutosti ribarske industrije' i da e 'je imati na umu
u pregovorima.' Ali bilo je presudno ne ulaziti u detalje:

'to se vie bude uvlailo u takva objanjenja, tee e biti izbjei otkrivanje
slabosti pozicija priobalnog ribarenja, a jedini odgovor na to moe biti da se
u irem kontekstu ono mora smatrati zamjenjivim.'

Otada nadalje, odgovori u Ripponovim i ostalim pismima ponavljali

su istu formulu: 'Uvjeravam vas e vlada uzeti u obzir vanost priobalne
ribarske industrije za cijelu britansku ekonomiju.' Tako se od javnosti
sakrilo da je britansko ribarstvo bilo itekako 'zamjenjivo'.
U proljee 1971. dok je Francuska jo blokirala pregovore, mini-
starstvo vanjskih poslova bavilo se drugim pitanjima. Ali do lipnja, s
pribliavanjem roka za zakljuenje pregovora, O'Neill i njegov tim iz-
nenada su shvatili ozbiljnost problema. Ministri su zauzeli stav, zapisao
je O'Neill, da bi idealno rjeenje za Zajednicu bilo da ukine ribarsku
politiku u oekivanju dogovora o prikladnom reimu nakon britan-
skog ulaska. To je odbaeno pa je Britanija traila kompromis, predla-
ui da Zajednica kontrolira vode izmeu 6 i 12 milja od obale dokle
184 I VELIKA OBMANA

god britanski ribari budu mogli uivati iskljuiva prava ribarenja do

est milja. Zajednica je ponovno inzistirala na kontroli do obale, nude-
i samo privremeno izuzee, ime bi sve lanice mogle pet godina zadrati
iskljuivu zonu od est milja s moguim produljenjem na deset godina
i moguom 'revizijom' nakon toga.
Na toj je osnovi, uz dogovor o svim ostalim pitanjima, vlada u lip-
nju izdala svoju Bijelu knjigu, tvrdei da je 'Zajednica prepoznala po-
trebu promjene svoje ribarske politike...' To nije bio posljednji put da
je britanska javnost bila ozbiljno zavarana o ribarenju.

'Velika rasprava'
Nakon to se ve dogovorila o ulasku, bez otkrivanja detalja o tome to
on ukljuuje, idui cilj Heathove vlade bilo je pokretanje goleme kam-
panje o koristima ulaska. Prema svemu sudei, to je bila kampanja pro-
daje 'zajednikog trita' britanskom narodu, reklamirana kao 'velika
rasprava'. Njen pravi cilj, meutim, nije bilo pridobivanje podrke gra-
ana. Prema rijeima dunosnika imenovanog koordinatorom kam-
panje, ona je trebala 'uvjeriti lanove parlamenta da se struja javnog
mnijenja okree u korist ulaska u EEZ.' i tako u Parlamentu isposlo-
vati odobrenje uvjeta ulaska.' 53
Prvi ozbiljan potez u toj kampanji bila je skraena Bijela knjiga koja
je tiskana po cijeni od dva milijuna funta i razaslana u svaku britansku
kuu (anti-trini laburistiki parlamentarni zastupnik pitao je kako se
novac poreznih obveznika moe troiti na, kako je rekao, obinu 'pro-
pagandu'). Ministri su razaslani irom zemlje da prodaju 'koristi' zaje-
dnikog trita sa svake pozornice koja se moe postaviti. Izmeu srpnja
i listopada 1971. odrano je gotovo 300 takvih govora, samo je Rippon
odrao vie od 50.
Nova stvar u operaciji bio je nain na koji su protrine lobistike
skupine bile koordinirane pod kiobranom Europskog pokreta kojega
je djelomino financirala Europska komisija, kako bi djelovale kao sas-
tavni dio vladine kampanje. Vladine 'informativne' slube, koje su finan-
cirali porezni obveznici, tako su koordinirale aktivnosti sa Sindikalnim
odborom za Europu, Konzervativnim europskim centrom, laburisti-
kim Odborom za Europu, CBI-jem i mnogim drugim organizacijama,
ukljuujui Nacionalnu uniju farmera, Udruene trgovinske komore i
Britansko vijee crkava.

53 Hugh-Jones, Sir Wynn (2002), Diplomacy To Politics.

 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 185

Kljuni dio u kampanji odigrali su tjedni 'medijski doruci' koji su

se pod predsjedavanjem Geoffreya Tuckera, ugledne marketinkog
strunjaka koji je pomogao 'prodati' Heatha i Torijevce na izborima
1970., odravali u hotelu Connaught. Ti sastanci, koje je financirao
Europski pokret, omoguili su politiarima, predstavnicima industrije,
dravnim slubenicima iz ministarstva vanjskih poslova i utjecajnim
simpatizerima u medijima da razviju prikladne taktike i 'teze' za kam-
panju. Novinari su pozivani da se sastanu s ljudima 'koji su pregovarali
u Bruxellesu' i nudili 'ekskluzive' kako bi promovirali stvar.54

'Novinari su Europskom pokretu u Whitehallu mogli iskreno rei to misle

o njihovim odnosima s javnou i kako da se oni poboljaju - da je takav i
takav argument previe neodreen ili da ga mogu progurati samo ako to bude
inio drugi govornik. Stranaki politiari i predstavnici industrije predlagali
su teze koje bi tisak mogao istraiti.' 5 5

Druga strategija u kampanji pomno je organizirana putem pisama

The Timesu koji se tada jo smatrao najutjecajnijim britanskim listom.
Ve napisana pisma slala su se na potpisivanje 'top imenima' pojedincima
ili skupinama biznismena, koji su ih slali kao da su ih sami napisali.
Posebni napori uloeni su u podilaenje BBC-ju. Jedan od redovnih
gostiju na doruku bio je lan Trethowan, bivi politiki dopisnik, a tada
ef BBC-jevog radija. Drugi je bio Marshall Stewart, urednik emisije
Today. Tucker je kasnije tvrdio da je sredio otputanje popularnog vodi-
telja emisije, euroskeptika Jacka de Mania kojega je zamijenio skloniji
Robert Robinson. 'Glavna igra bilo je varanje.' 56
Za cijelu je tu kampanju Europski pokret trebao novac i nije mu ga
nedostajalo. Krajem fiskalne godine 31. oujka 1972. potroio je 550
tisua funta, pet puta vie od uobiajenog prorauna.57 Ali njegov pri-
hod, uglavnom od neimenovanih donatora, dostigao je 915.904 funta,
a pomoglo je i uvjeravanje da e vlada poveati godinju povlasticu sa
7500 funta na 20 tisua funta. 58
Nije bilo pokuaja da se netko o tome javno oituje ili da konkret-
nu informaciju. Umjesto toga, Pokret je iskoristio istraivanje trita da

54 BBC Radio 4, Dokument: A Letter to Times, 3. veljae 2000. Temeljeno na intervjuima

Geoffreya Tuckera. Transkript je dala Britanska fondacija za upravljanje podacima.
55 Kitzinger, op. c i t . .
56 Ibid.
57 Kitzinger, op. c i t . str. 208.
58 Op. c i t . , str. 212.
186 I VELIKA OBMANA

bi odredio teme koje bi mogle usmjeriti javno mnijenje u korist (tehnika

koja se kasnije povezivala s ciljnim skupinama'). Cilj je bio otkriti to
ljudi ele uti i onda to upotrijebiti za oblikovanje propagandne kam-
panje. 59
Openito se inilo da javnost zauujue malo zna o EEZ i onome
to bi mogao donijeti ulazak. Na jednoj konferenciji Women's Instituta
700 delegata prijavilo se na natjeaj za odgovor na pet jednostavnih pi-
tanja o EEZ. Samo je njih jedanaest tono odgovorilo na sva pitanja.

Parlamentarna kampanja
Nakon to je dogovorio uvjete ulaska, sve to je Heath elio bio je peat
parlamenta. ak je razmatrao mogunost da od parlamenta zatrai
podrku lanstvu prije ljetne stanke. Voda konzervativaca u parlamentu
Francis Pym je ipak savjetovao protiv pourivanja zastupnika. Heath se
tako zadovoljio raspravom o injeninom stanju prije ljetnog odmora
te punom raspravom i glasovanjem u listopadu.
U onome to e ponovno postati poznati uzorak, 'pro-tritari' su
nairoko predstavljali podrku svome cilju kao temu koja nadilazi stra-
nake podjele i odanost. Tako je, suprotno uobiajenoj praksi, Rippon
odravao neformalne kontakte s prominentnim 'proeuropejcima' u La-
buristikoj stranci, posebno sa zamjenikom efa stranke Royem Jeninsom.
Laburisti su bili duboko podijeljeni. Wilson je ispoetka bio dvosmislen,
ali u sijenju je temu poeo forsirati Jim Callaghan sa svojom slavnom
izjavom 'non, merci beaucoup'.60 Da bi izbjegao katastrofalni razdor u
svojoj stranci, Wilson je konano morao zauzeti jasan stav. Unato Jen-
kinsovoj privatnoj poduci o prednostima ostanka na 'proeuropskoj po-
ziciji' koju je preuzeo u vladi, 61 Wilson je odluio ne mijenjati naela
ve samo uvjete ulaska.
Konzervativci, s ukupnom veinom od samo 25, takoer su okuplja-
li znaajan broj nezadovoljnika. Nakon to je izraunao da se ne bi mo-
gao osloniti na najmanje 38 njegovih parlamentarnih zastupnika, Heath
se odluio na taktiko sredstvo slobodnog glasovanja, u nadi da e privu-
i laburistike pro-tritare. Njegova rezolucija ojaana je konferencijom
konzervativaca u Brightonu 14. listopada 1971. Enoch Powell, najelo-
kventniji torijevski euroskeptik, zatraio je od delegata da odbiju ulazak:

59 Op. cit., str. 216.

60 Young, op. cit.
61 Jenkins, Roy (1991), A Life At The Centre. Jenkins je savjetovao Wilsonu da bi dranje proeu-
ropske pozicije moglo dokrajiti njegovu tetnu reputaciju 'podlog, lukavog oportunista.'
 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 187

'Ne vjerujem e ova nacija koja je tisuama godina ouvala svoju neovisnost,
sada pristati na njenu podjelu ili gubitak. Niti sam postao lan suverenog par-
lamenta da bih pristajao na ukidanje ili prijenos njegova suvereniteta.' 6 2

Njegov je govor potaknuo Heatha da pozove na glasovanje koje je

rezultiralo velikom veinom od 2474 prema 324 u korist ulaska.
Rasprava u Donjem domu bila je zakazana za est dana, a kulmini-
rala je glasovanjem 28. listopada. Uvodni govor u ime vlade odrao je
ministar vanjskih poslova Sir Alec Douglas-Home, koji je zatraio od
Donjeg doma da odobri odluku o ulasku 'na osnovi dogovora koji su
postignuti pregovorima' (iako zastupnicima jo nisu bili dobili priliku
ispitati uvjete ulaska). Podsjetio je Donji dom kako je dva puta dao
upute konzervativnoj i laburistikoj vladi da pregovara o ulasku i na-
pomenuo da e, ako sada doe do promjene miljenja, meunarodna
zajednica poeti nepovjerljivo gledati na Britaniju. 63
Iznosei strahove od 'federalne Europe', priznao je da 'neki ljudi
moda jo uvijek ele slijediti tu ideju', ali je ustvrdio da 'politika pro-
mjena' u Zajednici mora biti jednoglasna i da nema naina da se ijednu
dravu 'prisili ili nagovori na uzorak politikog udruivanja' koji joj se
ne svia. 64 Nije spominjao ekonomsku i monetarnu uniju niti Luk-
semburki sporazum koji je estoricu obvezao na rad na zajednikoj vanj-
skoj politici. Umjesto toga, Douglas-Home je ponudio perspektivu da
Britanija kad ulaskom u lanstvo dobije priliku igrati ulogu u obliko-
vanju nove regionalne politike koja bi mogla donijeti obilne potpore
za razvoj siromanijih dijelova drave.
Denis Healey predvodio je laburistiki napad, ali njegov govor oda-
vao je naivnost koja e postati i predobro poznata. Ograniio je svoje
argumente na isto ekonomske, utemeljene na tezi da je zajedniko
trite 'zapravo ekonomska zajednica i nita vie.' 65 Wilson se takoer
dosljedno klonio politikih uinaka ulaska. Drao se napada na ono
to se smatralo uvjetima koje je dogovorio Heath, najavljujui kako e
laburistika vlada reagirati ako nakon ulaska u lanstvo doe na vlast:

' O n o to bismo trebali napraviti... jest odmah naznaiti da ne prihvaamo

uvjete koje su dogovorili konzervativci, posebno neprihvatljiv teret koji pro-
izlazi iz CAP-a, udarce C o m m o n w e a l t h u i bilo kakve prijetnje naoj regio-

62 The Poisoned Chalice, autorov transkript.

63 Hansard, listopad 1971.
64 Ibid.
65 Ibid.
188 I VELIKA OBMANA

nalnoj politici. Ako Zajednica tada odbije pregovarati... ili ako pregovori
propadnu, trebali bismo prijateljski sjesti s njima i raspraviti situaciju (smijeh).
Trebali bismo jasno iznijeti da e nae dranje, poput francuskog nakon 1958.,
biti vrsto usmjereno prema britanskim interesima i da e druge odluke i po-
stupci vezani uz Zajednici biti diktirani tom odlunou, dok ne osiguramo
svoje uvjete. Oni to mogu prihvatiti ili mogu odluiti da se mi moramo sloiti
s jednim dijelom; to e ovisiti o njima. To je naa pozicija.' 6 6

Nakon est dana rasprave Heath je rezimirao stvar 28. listopada.

'Veeras', rekao je prepunom Donjem domu, '...svijet . . . g l e d a Westminster

i eka da vidi hoemo li odluiti da zapadna Europa sada krene putem stvar-
nog jedinstva ili e britanski parlament, koji sada ima izbor, ne prvi put, ali
vjerojatno posljednji put u mnogo godina koje dolaze, odbiti priliku stvaranja
Ujedinjene Europe.' 6 7

Na njihovu jaku frustraciju, ni jednom od vodeih laburistikih

pro-tritara predsjednik parlamenta (nakon konzultacija sa strana-
kim vodstvima) nije dopustio da sudjeluje. Kako je kasnije komentirao
Roy Jenkins:

'To je trebala biti velika rasprava desetljea (najmanje), a mi smo bili vode os-
mine Donjeg d o m a . . . i, budui da smo nosili prevagu mogli smo napraviti
najveu razliku... Ipak, od vie od stotinu najavljenih govora nije n a m dopu-
teno odrati nijedan.' 6 8

Neposredno prije glasovanja Heath je mogao najaviti da ga je Dom

Lordova podrao s 451 prema 58 glasova, dakle s veinom od gotovo
400 glasova. Jenkins je predvodio 69 laburistikih zastupnika kroz 'aye'
lobi i sa 20 suzdranih Heath je dobio neoekivanu veinu od 112 gla-
sova u Donjem domu. Bez podrke laburistikih pro-tritara, ulazak
bi bio odbijen sa 36 glasova vie. Rezultat je doekan pandemonijem.
Teddy Taylor prisjeao se toga kao jedinog puta kada uo da se u Donjem
domu otvoreno izgovaraju prostote. Jedan je laburistiki zastupnik
nazvao Jenkinsa 'faistikim kopiletom', a prijatelji su mu savjetovali da
zbog vlastite sigurnosti to bre ode. 69 Te je veeri imao upitno zado-
voljstvo itati naslovnicu Evening Newsa: 'Lov na vjetice laburistike
izdajnike'.
66 Ibid.
67 Ibid.
68 Jenkins, Roy, op. cit.
69 The Poisoned Chalice, op. cit.
 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 189

Nakon glasovanja, Heath je uputio pozive na kratku privatnu pro-

slavu, gdje je primio tople estitke svoga prijatelja i mentora Jeana
Monneta koji je gledao glasovanje s javne galerije. Heath se tada vratio
u svoj privatni salon na Broju 10, gdje je na svom klavikordu odsvirao
Prvi preludij iz Knjige 1 Bachova 'Dobro ugoena klavira. Te je noi
Macmillan predsjedavao paljenju krijesa na doverskim liticama. Idueg
jutra, Sun je masnim slovima na naslovnici proglasio: 'ULAZIMO'.

Ribarstvo: la uivo
Prije nego je Heath mogao odletjeti u Bruxelles na potpisivanje Pri-
stupnog sporazuma, trebalo je rijeiti pitanje ribarenja. Heath se jo
nadao da e prihvaanjem kontrole Zajednice nad ribolovnim vodama
izmeu 6 i 12 milja od obale, zadrati iskljuiva prava u zoni od est milja.
Irska je 18. lipnja dala na znanje da ne moe prihvatiti prijedlog Zaje-
dnice. Tri dana kasnije slijedili su je Norveani. Nakon to su odustali
od toliko toga, britanski su pregovarai strahovali da bi Zajednica dra-
vama sada mogla ponuditi ustupke koje je njima bilo prekasno traiti.
Situacija je postala jo napetija kad je Norveka donijela zakon kojim
ograniava veliinu plovila kojima je doputen pristup unutar njenih
granica od 6 do 12 milja, iskljuujui time britanske koe s jednog od
njihovih najplodnijih ribolovnih terena.70 Island je jednostrano proi-
rio svoje granice na 50 milja, iskljuujui britanske brodove iz jo jednog
lukrativnog podruja. Poeo je rasti pritisak na Britaniju da zatrai us-
tupke sline onima koje su traili Norveani. Ali politika situacija je
postajala tako eksplozivna da je O'Neillov tim odluio odbijati daljnje
zahtjeve do zavretka parlamentarne rasprave, strahujui da e najne-
zgodnija pitanja postavljati laburistiki lideri. Kako je problem ribare-
nja izbio na vidjelo tek nakon laburistikog zahtjeva za lanstvo 1967.,
bila je to upravo tema na kojoj su laburistiki glasnogovornici bez us-
tezanja napadali vladu, jer ih se nije moglo optuiti da time negiraju
uvjete koje su sami bili spremni prihvatiti etiri godine ranije.
Do nastavka pregovora, ti su napadi postali 'toliko jaki, sloeni i su-
stavni', tvrdi O'Neill, da je on odustao od zapisivanja svakog pojedinog

70 Pitanje koje se neizbjeno namee kad se pogleda unatrag na tu ribolovnu epizodu jest zato
se Britanija i drugi aplikanti nisu ujedinili i inzistirali da je pravilo 'ravnopravnog pristupa'
neprihvatljivo. Iz dokumenata Foreign Officea jasno je da je to odbijeno, jer su britanske
kompanije za ribarenje na otvorenom moru, tada najvei igrai u ribarstvu, u 'ravnoprav-
nom pristupu' vidjele priliku za dobivanje veeg pristupa norvekim vodama. Na kraju,
naravno, Norveka nije ula u EU i u nekoliko godina je veina tih kompanija nestala.
190 I VELIKA OBMANA

koraka. 71 Ribarstvo je kratko dotaknuto u raspravi, potiui Rippona

na netonu tvrdnju da postoji 'jasno razumijevanje' kako e se morati
donijeti potpuno nova regulativa u ribarenju ili e Zajednica morati
prihvatiti 'status quo'. 72
Zajednica je 9. studenog izila s jo jednom sitnom promjenom u
svom ranijem prijedlogu, nudei lanicama 'izuzee' kojim se prijedlogu
dodaje njihova kontrola do granice 12 milja na odreenim zemljopis-
nim podrujima. Ti bi aranmani i dalje bili podloni reviziji nakon 10
godina, ali odluka o tome hoe li se oni nastaviti morala bi biti jedno-
glasna. Iako ga je O'Neill opisao kao 'u mnogim pogledima potpuno
nezadovoljavajuim', to e postati osnova na kojoj e se na kraju postii
dogovor.73
Norveani su bili jo nezadovoljni. Na sastanku s Ripponom odbili
su svako rjeenje koje bi bilo samo privremeno, inzistirajui da nacio-
nalne granice moraju biti stalne. Nije ih impresionirala njegova primje-
dba da 'je bolje kruiti oko problema nego ii ravno u glavu kad se ima
posla sa Zajednicom.' O'Neill je Norveane smatrao 'tvrdoglavima.' Nji-
hov stav e dovesti njihove odnose sa Zajednicom do kritine toke.74
Do sada je Rippon bio pod gotovo neprekidnom paljbom Donjeg
doma, na koju je mogao odgovoriti samo izbjegavanjem i vieznanim
odgovorima. Dok su on i njegovi kolege pokuavali izvui daljnje mi-
norne ustupke od estorice, fokusirani na podruja gdje su eljeli zadr-
ati granicu od 12 milja, Norveani su ostali nepokolebljivo tvrdei da
moraju imati stalnu granicu na 12 milja du cijele svoje obale. 75
Heatha je sada brinulo da e morati napustiti plan ulaska u Zaje-
dnicu 1. sijenja 1973., ako se pitanje ne rijei. Ministri su 29. studenog
trebali stii u Bruxelles na konani maratonski sastanak. Toga je jutra
Heath poslao hitnu poruku norvekom premijeru Trygveu Bratteliju.
'Znat ete', napisao je, 'da je vrlo vano da ovo pitanje predstavimo na
nain koji e se initi zadovoljavajuim naim ribolovnim interesima.'
Ali Heath je nastavljao tvrdnjom da je sada 'ozbiljno zabrinut' nainom
na koji se pregovori odugovlae. Ako Norveka zadri svoje 'kruto' i
'nepomirljivo' dranje, Zajednica bi mogla izgubiti strpljenje.
Samo zato jer je vjerovao da je 'od najvie vanosti' da Norveka ude
u Europsku zajednicu, pisao je Heath, 'usudio sam se poslati vam danas

71 O'Neill, op. cit.

72 Hansard, 25. listopada 1971., col. 1243.
73 O'Neill, op. cit.
74 Op. cit.
75 Op. cit.
 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 191

ovu poruku.' Bila je velika pogreka, ustvrdio je, postavljati zahtjeve 'o
stalnoj naravi' u razgovorima sa Zajednicom, jer to 'dira u naelo koje
EEZ smatra temeljnim'. Kada bi gospodin Bratelli samo mogao prihva-
titi vremensko ogranienje, 'podlono reviziji', napominjao je Heath, u
praksi bi sigurno otkrio da bi EEZ imala razumijevanja i 'dala vam
kljuni ustupak koji oekujete.' Drugim rijeima, dokle god je Komi-
sija na papiru dobivala to eli, Heath je bio siguran da bi privatno de
facto doputala Norveanima stalnost koju su traili. Nakon molbe
Bratelliju da kae svojim pregovaraima da popuste, Heath je zavrio pri-
jetnjom 'uz veliko aljenje' da e drugi kandidati, ako Norveka ne po-
pusti, morati ui bez nje.
Kad je poruka primljena u Oslu, njen je sadraj brzo puten da pro-
curi 76 i vijest o Heathovoj intervenciji ubrzo je stigla u Bruxelles, upra-
vo dok je poinjao presudni sastanak. Iz nadmenog dranja francuskog
ministra vanjskih poslova Mauricea Schumanna bilo je oitije nego ikada
da je pravi pokreta 'ravnopravnog pristupa' bila Francuska. Kako se
moe vidjeti iz arhiva Foreign Officea, svi ostali iz estorice svaki u svoje
vrijeme su privatno naznaili nezadovoljstvo bezobzirnou kojom se
ta politika forsirala na aplikantima. Veer nakon okonanja briselskih
razgovora, njemaki veleposlanik u Londonu Ripponovom je tajniku
Crispinu Tickellu na privatnoj veeri priznao da su Schumannovo po-
naanje u Bruxellesu i kasnija francuska taktika blokiranja 'odvratni'.
'Kako se vidi odavde', rekao je, 'Zajednica se ponijela kako je najgore
mogla.' 77
Nakon fijaska briselskih razgovora, idui sastanak zakazan je za subo-
tu 11. prosinca. Do tada je jedina prava briga britanske vlade bila da se
domogne formule za pokrivanje granice 12 milja koja bi joj nekako
omoguila da obrani tu politiku pred parlamentom.78 Do nedjelje ujutro,
napisao je O'Neill, 'imali smo gotovo sve to smo eljeli'.79 Norveani
su jo odbijali dogovor.
Idueg dana, 13. prosinca, Rippon je dao izjavu Donjem domu o
ishodu zavrnog sastanka. Tvrdio je da su 'izvanredni problemi' s riba-
renjem rijeeni. Zajednicu su uvjerili u potrebu zatite britanskih vitalnih
interesa, ouvanja ribljeg fonda i zatite 'preivljavanja naih ribara.'
Tada je rekao: 'jasno je da zadravamo punu jurisdikciju nad cjelokup-
nim naim obalnim vodama do 12 milja.'

76 Cjeloviti tekst Heathova pisma pojavio se u listu Aftenposten 7. prosinca 1971.

77 Tickellova biljeka datirana 2. prosinca 1971. U arhivama Foreign Officea, op. cit.
78 Brzojav Douglasa-Homea Soamesu, 6. prosinca, FCO, op. cit.
79 O'Neill, op. cit.
192 I VELIKA OBMANA

To nije bila istina. Prvo, britanski su brodovi imali iskljuivo pravo

ribarenja samo do est milja, a kontrola pristupa izmeu 6 i 12 milja
bila bi ograniena. Drugo, to je bilo doputeno samo pod 10-godinjim
izuzeem koje istjee 31. prosinca 1982., nakon ega se moe proiriti
ve i samo jednoglasnim pristankom lanica. Izuzee bi tako moglo biti
okonano jednim jedinim vetom. Tree, Britanija je u potpunosti izdala
najvanije od svih naela: tonije, ovlastila je Zajednicu da kontrolira
njene ribolovne vode do obala. ak i unutar granice od est milja ribari
su morali potovati pravila Zajednice. A kad je uvedena granica od 200
milja, najbogatije ribolovne vode na svijetu morale su biti predane in
toto.
Oajniki pokuavajui sakriti koliko se popustilo, Rippon je tada
rekao: 'Moram naglasiti da to nisu samo prelazni sporazumi koji auto-
matski prestaju krajem dogovorenog razdoblja.' Ta je tvrdnja izazvala
estoko protivljenje Denisa Healeya i Petera Shorea, koji su obojica
sumnjali da Rippon lae. Ono to nijedan jo nije vidio bila je formu-
lacija u pristupnom sporazumu ije ispitivanje zastupnicima nije dopu-
teno dok nije potpisan mjesec dana kasnije. Tek kad je tekst sporazuma
postao dostupan, postalo je jasno da je Rippon bezono lagao.
Norveani su nastavili odbijati zahtjeve estorice i bit e im ponu-
eni znaajni daljnji ustupci prije nego 15. sijenja 1971. nevoljko
pristanu na dogovor. Njihov je ministar ribarstva u znak prosvjeda dao
ostavku i to e igrati znaajnu ulogu u kasnijem referendumu na kojemu
su Norveani 25. rujna 1972. odbili ulazak sa 52,7 prema 47,3 posto
glasova.

Parlament predaje svoje ovlasti

Laburisti su 20. sijenja 1972. posljednji put pokuali sprijeiti Heatha
da potpie sporazum dok se parlamentu ne da prilika da proita cijeli
tekst. Heathov je odgovor bio da 'prema ustavu nema konanog i au-
tentinog teksta Sporazuma dok se on ne potpie.' Pobijedio je na
glasovanju sa 298 prema 277 glasova. Dva dana kasnije, stoji u njegovim
memoarima, doekale su ga 'velike ovacije' kad je uao u veliku salu
palae Egmont u Bruxellesu, na potpisivanje koje su gledali 'mnogi od
onih koji su igrali ulogu u osnivanju i izgradnji Europske zajednice.'
ukljuujui Monneta i Spaaka.
Idui veliki zadatak bilo je osmiljavanje zakonodavstva potrebnog
da bi se aquis ugradio u britanski zakon. To se inilo nevjerojatnim
 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 193

zadatkom, s 13.000 stranica ve donesenih smjernica i propisa i nepo-

znatim brojem koji e tek stii.
Rjeenje tog problema povjereno je zamjeniku Heathovog dravnog
odvjetnika Geoffreyu Howeu. Da bi se uveo u posao, prisjea se, proveo
je vikend ponovno itajui argumente Enocha Powella protiv legiti-
miteta cijelog pothvata. 'Jesmo li', pitao se, 'zaista imali ovlasti britanskog
naroda da napravimo takvu promjenu. Jesmo li bili dovoljno iskreni o
posljedicama?' Na kraju je zakljuio da je sve u potpunosti objanjeno
u dokumentima, na elu s onima koje je 1967. objavila Wilsonova vla-
da. Oito ignorirajui injenicu da britanskom narodu na opim izbo-
rima 1970. nije ponuen izbor, zakljuio je da su birai u naelu podr-
ali lanstvo. Tako, vjerovao je, kljuna faza propisno moe biti povje-
rena parlamentu.

'Jer sm suverenitet parlamenta ovlauje to tijelo da upravlja ili rasporeuje

suverenitet u ime britanskog naroda, u partnerstvu s drugim narodima pod
uvjetima koje odreuje sm parlament.' 8 0

Tek se tada Howe izjasnio kako e se to uiniti. Ve se spekuliralo

da bi svaki prijedlog zakona mogao dobiti na tisue klauzula, za to je
vodei laburistiki disident Tony Benn tvrdio da nikada nee proi par-
lament na vrijeme za stupanje na snagu pristupnog sporazuma predvi-
eno za 1. sijenja 1973. Uz pomo svoga vieg parlamentarnog sav-
jetnika Johna Fiennesa, Howe je ipak izveo kako je sam to nazvao coup
de thtre: 'Prijedlog Zakona o Europskim zajednicama' sa samo 12
klauzula i etiri roka, na pukih 37 stranica.
U srcu zakona bio je jedan kratki pasus, odlomak 2, pododlomak
2. U njemu se koristi dugogodinji instrument britanskog zakono-
davstva, 'Zakon o ovlaivanju' kojim je parlament ministrima delegi-
rao ovlasti da izravno donose zakone, bez njihova zamornog prolaska
kroz parlament. Howeovo nadahnue bilo je da tim sredstvom omo-
gui svakom relevantnom ministru da izravno unosi bilo koji dio zako-
nodavstva Zajednice u britanski zakon. U isto ustavnom smislu, to je
predstavljalo daleko najvei prijenos ovlasti na izvrnu vlast u povijesti.
Kako je predvidio jedan interni dokument Foreign Officea o 'suveren-
itetu', to e staviti nevienu mo u ruke neizabranih dunosnika u
Bruxellesu i Whitehallu podjednako, i tako im zapravo dati pravo na
donoenje zakona uz puki privid demokratske odgovornosti.

80 Ibid.
194 I VELIKA OBMANA

Howeov idui izazov bio je uvjeriti parlament da prihvati ono to je

uvelike bila njegova vlastita otpisna karta. Glavni Heathov ovjek u
parlamentu Francis Pym znao je da bi i samo jedan amandman mogao
ponititi cijeli pristupni sporazum i tako ugroziti ulazak. Osim toga,
Heathova je vlada do tada postala vrlo nepopularna. Inflacija je ubrza-
no rasla. Shrvana nemirima u industriji, Britanija je bila u krizi zbog
trajka rudara koji e proslaviti Arthura Scargilla. Mo sindikata postala
je jedna od najvidljivijih pojava u ivotu nacije. 'Ulozi', rekao je Pym,
'ne mogu biti vii.' 81
Rasprava u drugom itanju trajala je etiri dana, od 16. do 19. veljae.
Wilson je optuio Howea za nametanje tueg zakonskog sustava 'do-
slovno jednim potezom'. Sa svojim razumijevanjem ustavnih posljedica
kojemu nije bilo premca, Enoch Powell je dodao i pomnu analizu o tome
kako e Donji dom izgubiti svoju nadmo. 82
Heath je znao da e glasovanje biti teko, jer je Laburistika stranka
slubeno odluila protiviti se prijedlogu zakona, a nije se mogao oslo-
niti na svoje zastupnike. Ipak, suoena s moguim padom svoje vlade,
veina je konzervativnih 'anti-tritara' stisnula zube i prola 'aye' hod-
nikom. Unato tome, 15 torijevaca glasalo je s oporbom. Heath je ipak
dobio svoje glasove, ali uz tananu veinu od 309 prema 301 glasu.
Odluila su etiri laburistika zastupnika i pet liberala koji su glasovali
za vladu. Najtei je pak dio tek dolazio kad se Donji dom bacio na fazu
odbora i raspravljanje o amandmanima koji su potencijalno ukljuivali
ak 92 podjele. Ponovno je poraz samo jednoga mogao ponititi spo-
razum.
Pria o tome kako je vlada prola kroz cijelu stvar nee se pojaviti
sljedeih 20 godina, kad e nekoliko zastupnika koji su sudjelovali u
tome sudjelovati u BBC-jevu dokumentarcu. Oni su ispriali sve o ne-
vienoj tajnoj suradnji izmeu konzervativnih parlamentarnih voa i
laburistikih 'pro-tritara' koji su se dogovorili da e, kad bude nuno,
nalaziti neizbjene obveze negdje drugdje kako se ne bi morali pojaviti u
podijeljenim hodnicima. Prema rijeima Shirley Williams:

'...ljudi su nestajali. Odlazili su u kino, jednostavno se ne bi pojavili i tako

dalje... Bilo je dosta preutnog shvaanja da je bilo amandmana zbog kojih je
ljudima jednostavno bilo bolje da se nadu... znate, na govoru na sastanku u
Little Ainsboroughu ili neto slino kako ne bi bili tamo.'83

81 Doslovni citat: transkript - The Poisoned Chalice, op. cit.,

82 Hansard, 17. veljae, cols. 272-273.
83 The Poisoned Chalice, op. cit.
 PRAVA OBMANA EDWARDA HEATHA: 1970-1975 | 195

U srcu zavjere, prema knjizi The Poisoned Chalice, bila je crvena

knjiga koju je drao laburistiki parlamentarni voda John Roper, 'po-
sveeni europejac.' 84 On je jamio da e biti dovoljno nenazonih la-
burista da vlada dobije svako glasovanje. Ali da bi se sprijeilo da nam-
jetanje glasova bude primijeeno, to bi osramotilo Laburistiku
stranku, zapisnik o glasovanju vodio se u Roperovoj crvenoj knjizi tako
da je mogao varirati podatke o nenazonosti. Francis Pym se prisjea,
izgledajui kao da mu je neugodno: 'to je bio tajni dogovor. Svi su znali
to se dogaa. Kako se to dogaa, nitko nije zaista znao. I to mi se inilo
vrlo zadovoljavajuim.' 85
Nakon 39 dana rasprave, Prijedlog zakona proao je 13. srpnja u
treem itanju, s veinom od 17 glasova. Velikoj Britaniji osloboen je
put da se pridrui EEZ. Za Howea i Heatha to je bila pobjeda. Enoch
Powell je oajavao. 'Mislim da ljudi nisu razumjeli', rekao je. Tony Benn
je bio izravniji. 'Ovo je dravni udar', izjavio je, 'politike klase koja
nije vjerovala u narodni suverenitet.' 86

84 Heath, op. cit.

85 Ibid.
86 Oba citata iz The Poisoned Chalice, op. cit.
 Britanija ostaje unutra:
1973-1975
'Mislite li da bi Velika Britanija trebala ostati u Europskoj zajednici
(zajednikom tritu)?'
Referendumsko pitanje postavljeno Britancima 5. lipnja 1975.

'Rezultat je zakljuno pokazao da Britanci... srano podupiru odluku

da se pristupi Zajednici koju je britanska vlada pod mojim predsjeda-
vanjem donijela 1971.'
Edward Heath, The Course of My Life1

'Godine 1975. sam kao konzervativni kandidat vodio kampanju za

"da" na referendumu koji nas je odrao u EZ. Gledano unatrag, vie je
nego jasno kako sam vodio kampanju na pretpostavci koja je bila do-
voljno lana da bih, da je ta tema bila na javnoj ponudi kao obveznica,
bio suoen s kaznenim progonom prema odredbama Zakona o tvrtkama
i da bih izgubio.'
Tom Benyon, pismo The Timesu 29. svibnja 2003.

Da bi proslavio 'ulazak Ujedinjenog Kraljevstva u Europsku zajednicu'

1. sijenja 1973., biveg predsjednika Vijea za umjetnost, odvjetnika
Lorda Goodmana njegov je prijatelj gospodin Heath pozvao da orga-
nizira seriju nacionalnih priredbi pod naslovom 'Fanfare za Europu'.
Na gala veeri u Kraljevskoj operi u Covent Gardenu, uspjeni bankari
poaeni su opernim hitovima i nasmijavani do suza dosjetkama o stran-
cima koje su itali glumci, dok je Beethovenova 'Oda radosti' posebnim
aranmanom pretvorena u pseudo-jazz komad Michaela Tippeta. U

1 Heath, op. cit.

 BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 | 197

zatamnjenoj prostoriji Victoria i Albert muzej izloio je ukusno osvi-

jetljen izbor umjetnina iz svake lanice, poput para puhakih instru-
menata iz bronanog doba pronaenih u Danskoj. Katedrala u Yorku
priredila je koncert sastava Great Universal Stores Footwear. U Umjet-
nikoj galeriji Whitechapel postavljena je izloba ambalae za slatkie.
U izlobenim salonima trgovina kuanskim aparatima irom zemlje
organizirane su demonstracije kontinentalne kuhinje. 2
Za mnoge je ipak prvo iskustvo 'pripadnosti' zajednikom tritu
bio dolazak PDV-a, vjerojatno najbirokratskijeg poreznog sustava ikad
izmiljenog. U EEZ je uveden 1967. i njegova je prednost za dravu
bila to to su prvi put milijuni poslovnih ljudi morali postupati kao ne-
plaeni poreznici, naplaujui klijentima 10 posto na cijenu svih pro-
izvoda i usluga, oduzimajui sav PDV koji su dobavljaima platili na
proizvode pod 'nultom stopom' ili izuzeem te aljui razliku vladi.
Odraz novog sustava vlasti bio je da su Britanci poeli ivjeti loije,
a to je bila tek najava onoga to je dolazilo.

'Privremena europska vlada'

Anglocentrine prie o 'europskom projektu' obino jezde od potpisi-
vanja britanskog pristupnog sporazuma 1972. ravno prema pokuaju
nove laburistike Wilsonove vlade da 1974. ponovno pregovara o bri-
tanskim uvjetima ulaska, to je dovelo do referenduma 1975. Izmeu
tih dogaaja, pak, postojala su dva niza situacija od kojih je svaki imao
duboki i dugoroni znaaj za budunost europskog integriranja.
Prvi razvoj dogaaja poeo je s parikim summitom 18. listopada
1972., dan nakon to je Heathov Zakon o europskim zajednicama
dobio odobrenje Kraljevske kue. Ideja za taj summit bilo je proslav-
ljanje 'proirenja' 'estorice' na 'Devetoricu' koje je pokrenuo Monnet.
Pompidou se bojao da bi to mogla biti tek vjeba iz odnosa s javnou,
ali ga je Heath uvjeravao da e taj sastanak na vrhu biti ozbiljna prilika
za donoenje pravih odluka: 'na primjer, da bi moglo biti znaajnog
napretka prema ekonomskoj i monetarnoj uniji.' 3
Heath je imao i drugi cilj. Na umu su mu bile dvije stvari. Prva je
bila neravnotea prorauna Zajednice u korist poljoprivrede. Druga je
bio pad britanskih tradicionalnih tekih industrija poput brodogradnje.
Njemaka i druge drave iskoristile su svoju Marshallovu pomo na-

2 The Daily Telegraph, 20. sijenja 1973, 'Kulturni cirkus Lorda Goodmana'.
3 Heath, op. cit.
198 I VELIKA OBMANA

kon rata da se moderniziraju i opreme, to je bio jedan od razloga zato

su im ekonomije sada tako oito prednjaile pred britanskom. Odgovor
na oba problema, mislio je Heath, mogao bi biti da Zajednica stvori
propisnu 'regionalnu politiku' kojom bi Britanija mogla dobiti potpore
ravne onima koje su druge drave, poput Francuske, dobivale za poljo-
privredu. Heath je u svojim memoarima zapisao:

'Ured Kabineta potroio je mnogo vremena na razvijanje europske politike

koja bi pomogla naoj proraunskoj neravnotei, jer je Britanija troila vie
nego ijedna lanica, definirajui razlike izmeu naeg problema pada indu-
strije i visoke nezaposlenosti, i problema s kojima su se suoavale druge drave.
Preuzimajui vodstvo u razvoju regionalne politike Zajednice, mogli smo ta-
koer pokazati nau otvorenu namjeru da odigramo punu ulogu u izgradnji i
jaanju proirene Zajednice.' 4

Kad je Heath primio Pompidouov nacrt deklaracije za summit, od-

govorio da se 'oduvijek divio lucidnosti i jasnoi francuske literature.'
Sloio se s kancelarom Willyjem Brandtom da Njemaka i Velika Bri-
tanija 'udovolje Pompidouovoj elji za naglaavanjem napretka prema
monetarnoj integraciji, ako Francuzi prihvate nau elju da se da prio-
ritet regionalnim i socijalnim problemima.' 5 Heath se 18. listopada
sastao s Pompidouom prije summita kako bi zatraio njegovu podrku
za 'fond za regionalni razvoj':

'Sasluao je to sam imao rei i onda primijetio da to nije cilj koji bi elio pri-
hvatiti, jer Francuskoj ne treba pomo. "tovie", dodao je, "poslali ste mi
kartu koja pokazuje gdje bi novac trebao ii. O d m a h sam usmjerio pogled na
svoju zemlju i pogledao svoj dom, Auvergne, samo da bih shvatio da ne bih
dobio ni peni ni franak. Tako da u tome nema niega za nas.'" 6

Heath je u svojoj odlunosti obeao tek da e Pompidouu poslati

'novi memorandum o tom pitanju... zajedno s novom, doraenom
kartom' koju e, bio je siguran, njegov francuski kolega smatrati prihva-
tljivijom.
U otvorenom govoru na summitu Heath je pozvao na 'jasan vre-
menski plan o ekonomskoj i monetarnoj uniji.' Takoer se nadao obve-
zivanju Zajednice na regionalnu politiku i 'zajedniku vanjsku politiku'. 7

4 Ibid.
5 Heath, op. cit.
6 Op. cit..
7 Op. cit.
 BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 | 199

Glavni ishod summita bila je potvrda namjera efova vlada da 'do kraja
desetljea promijene odnose u Europskoj uniji.' 8 Sloili su se da 'Eu-
ropski parlament izabran izravnim glasovanjem mora biti povezan s
razvojem europske graevine.' 9 Takoer su se sloili da se osnuje Fond
za regionalni razvoj kojega e financirati Zajednica uz podrku Europ-
ske investicijske banke (EIB).
Heath je prihvaanje svoje ideje o Fondu za regionalni razvoj sma-
trao 'golemim pregovarakim uspjehom.' 10 Ali do njegova slubenog
odobrenja u prosincu 1974. fondovi su dobivali samo 4,8 posto pro-
rauna Zajednice, u usporedbi s CAP-om koji je dobivao 90 posto. Od
te relativno male sume Britanija je primala samo 28 posto, dok je Italiji
odreeno 40 posto. Toliko o Heathovu 'uspjehu'.
Sastankom na vrhu je bio nezadovoljan jo netko - Monnet. Sma-
trao je da je summitu nedostajalo fokusiranosti i, jo vanije, mehani-
zama da bi se njegove odluke dalje provodile. Jako je alio to nije uspo-
stavljeno 'vrhovno tijelo koje bi Europu vodilo kroz teku tranziciju od
nacionalnog prema kolektivnom suverenitetu.'11 Tako je do kraja kolo-
voza 1973. osmislio jo jedan od svojih slavnih planova, nacrt strukture
'privremene europske vlade'. Da bi provodilo pariki program, njegovo
je tijelo trebalo napraviti plan za 'Europsku uniju' koja bi ukljuivala
'europsku vladu' i izabranu Europsku skuptinu. Ta 'privremena vlada'
redovno bi se sastajala, a sudionici sastanaka bi svoje odluke drali u
tajnosti. 12
Monnet je doao u Englesku kako bi 18. rujna 1973. s Heathom u
Chequersu razgovarao o svom prijedlogu, rekavi mu kako 'moramo
javnom mnijenju dati osjeaj da se odluuje o europskim pitanjima:
danas ljudi imaju dojam da se o njima samo raspravlja.'13 Heath se sprem-
no sloio, ali je zadrao rezerve o objavljivanju prijedloga. 'Jednostavno,
uinimo to', rekao je Monnetu. 14 Brinuo ga je i izraz 'privremena vlada'.
'To bi me moglo dovesti u potekoe', rekao je.
Kad je Monnet otiao Pompidouu i Brandtu, oni su bili jednako
oduevljeni. Nijedan nije dijelio Heathovu rezerviranost prema nazivu

8 Ibid.
9 Komisija Europskih zajednica (1975), Eighth General Report of the Activities of the Com-
munity, 1974 (Luksemburg).
10 Op. cit.
11 Monnet, op. cit.
12 Op. cit.
13 Ibid.
14 Ibid.
200 I VELIKA OBMANA

'privremena vlada', a Pompidou se posebno zagrijao za ime 'Europska

unija'. Jednog od njegovih slubenika uli su kako jednog Pompidouovog
confidanta pita to zapravo znai taj izraz. Odgovor je bio 'nita... ali
u tome i jest njegova ljepota.' 15
Pompidou je krajem rujna spomenuo Monnetov prijedlog na tis-
kovnoj konferenciji. Heath je preuzeo tafetu na konferenciji Konzer-
vativne stranke 13. listopada. 'Vjerujem', rekao je,

' . . . d a neki od mojih kolega efova vlada ve osjeaju potrebu da se redovno

sastajemo bez velikih delegacija kako bismo zajedniki vodili Zajednicu pu-
tovima koje smo ve trasirali. Volio bih vidjeti efove vlada lanica Zajednice
kako se okupljaju, moda dva puta godinje, kako sam rekao, sami i bez velikih
delegacija, u nazonosti predsjednika Komisije kako je bio sluaj na ovom sum-
m i t u . . . na cilj sastajanja bilo bi odreivanje opeg smjera europske politike.' 1 6

Heath nije spomenuo da govori o takozvanoj 'privremenoj vladi' i

nije nita rekao o namjeri da ona vodi Europu kroz 'tranziciju od na-
cionalnog prema kolektivnom suverenitetu.'
Dva tjedna kasnije, 31. listopada, Pompiodu je svome kabinetu
rekao da su redovni sastanci efova drava potrebni 'u cilju usporedbe
i usklaivanja njihovih stavova u okviru politike suradnje.' elio je da
se prvi sastanak odri prije kraja 1973. 17 Monnet je sada bio uvjeren
da je, unato zbrci u koju je svijet naglo gurnut Yom Kipurskim ratom
na Bliskom istoku, njegov plan na dobrom putu. Onda je, kako se pri-
sjea 'kad je sve izgledalo dobro, sve bilo gurnuto u nered.' 18 Uoi rata
cijena nafte se uetverostruila prijetei kaosom u zapadnim ekonomi-
jama. Vlade Devetorice pourile su sklopiti pojedinane sporazume s
naftnim eicima. Heath je kasnije napisao da je u tom trenutku Zaje-
dnica 'izgubila iz vida filozofiju Jeana Monneta: da Zajednica postoji
kako bi traila zajednika rjeenja za zajednike probleme.'

'Svaka lanica povukla se traei vlastita, jednostrana rjeenja. Tako smo svi
morali ponovno bolno uiti da nema rjeenja ako postupamo na svoju ruku.' 1 9

Unato tome, Monettov je plan nastavio napredovati. Do oujka

1974. poslao je u optjecaj jo jedan dokument, proglaavajui:

15 Citirano kod Morvacsik, op. cit.

16 Citirano kod Monnet, op. cit.
17 Monnet, op. cit.
18 Op. cit.
19 Heath, op. cit.
 BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 | 201

'Postojee europske prakse pokazale su se neprikladnima kao naini koji bi

naim zemljama omoguili organiziranje za kolektivnu akciju... Moramo
razbiti taj zaarani krug, u kojemu se zajednikim interesima drava Zajedni-
ce ne slui na pravi nain. Postojee europske institucije danas nisu dovoljno
jake da bi radile samostalno.'20

Onda je u tri vodee drave Zajednice dolo do promjene na vrhu.

Nakon britanskih opih izbora u veljai 1974. Heatha je zamijenio
Wilson. U Njemakoj se Brandt povukao u mirovinu da bi ga u svibnju
zamijenio Helmut Schmidt. Istog mjeseca u Francuskoj je Pompidoua
nakon njegove smrti zamijenio Valry Giscard d'Estaing. 21 Ali staro sa-
veznitvo Pompidoua i Brandta ubrzo je zamijenilo slino prijateljstvo
Giscarda i Schmidta. Dva nova francusko-njemaka lidera uskoro su se
sloila da 'vie ne bi trebalo biti odvojenih nacionalnih akcija ve samo
europske akcije.' Prihvatili su Monnetovu 'privremenu vladu' dajui joj
naziv 'Europsko vijee.' 22 Novo tijelo odobreno je na neformalnom sa-
stanku efova vlada u Elizeju 14. rujna 1974.
Novo Europsko vijee prvi se put sastalo u Parizu 9. i 10. rujna 1974.
U Britansko ime, Wilson se s kolegama sloio da:

'efovi vlada, primjeujui da su meunarodni problemi 1973. i 1974. spri-

jeili postizanje oekivanog napretka na putu prema EMU, potvruju... da
njihova volja nije oslabila i da se njihov cilj nije promijenio...' 23

Vijee je potvrdilo i svoju odlunost da radi na zajednikoj vanjskoj

politici i dogovorilo je 'odricanje' od prakse temeljene na Luksembur-
kom kompromisu da se dogovori uvjetuju jednoglasnou. Trebala se
osnovati radna skupina za prouavanje mogunosti uvoenja jedin-
stvene putovnice za graane Zajednice.

20 Monnet, op. cit.

21 Giscard je roden 1926. u njemakom Koblenzu jer je njegov otac bio financijski direktor
civilne uprave koju je Francuska imala u okupiranoj Rajnskoj oblasti. Obiteljsko prezime
je bilo Giscard, a 'd'Estaing' je posueno od jednog francuskog admirala iz 18. stoljea i
slubeno dodano 1922. kako bi sugeriralo aristokratsko porijeklo. (The Daily Telegraph,
19. svibnja 2003., The Times 20. svibnja 2003).
22 To se ne smije pomijeati s Vijeem ministara koje je jedna od sredinjih komponenti struk-
ture EEZ od 1958. (kao i Zajednice za ugljen i elik prije toga). Institucionalizirajui ranije
'summite', Europsko vijee je bilo sasvim novi koncept koji e igrati sve dominantniju ulogu
u pitanjima Zajednice.
23 Europski parlament (1982), Zakljuak: Sastanak efova vlada Zajednice, Pariz, 9-10. Pro-
sinca 1974. Reproducirano u Selection of Texts Concerning Institutional Matters of the Com-
munity from 1950-1982 (Luksemburg), str. 275-281, para. 14.
202 I VELIKA OBMANA

Glavni posao ipak je bio napraviti od Vijea stalnu instituciju. Gis-

card je istaknuo da su u posljednjih pet godina odrana samo tri 'sum-
mita' efova vlada. Oni bi trebali biti 'organiziraniji' i redoviti, kao to
je predloio Monnet. 24 U zakljucima se nije pojavilo nita o Vijeu koje
bi trebalo postati 'privremena vlada', ali jedan od njegovih prvih poteza
bio je zahtjev belgijskom premijeru Leu Tindemansu da sastavi nacrt
izvjetaja o tome kako se dalje moe provoditi ujedinjenje. Giscard je
okonao proceduru rijeima: 'Summit je mrtav. ivjelo Europsko vijee.'25
Unato prekretnici u razvoju kasnije 'europske graevine', novinari
i ostali nastavit e sastanke Vijea zvati 'summitima'. ak i danas samo
malobrojni shvaaju znaaj onoga to se dogodilo. Sam Monnet, me-
utim, nema nikakvih sumnji:

'...europske institucije bile su zaduene za goleme sektore aktivnosti nad ko-

jima su imale dio suvereniteta koji im je bio delegiran. Ali da bi radile uin-
kovito, vlade su morale imati istu europsku volju i biti pripravne djelovati
zajedno kao kolektivna vlast, kako bi prenijele dodatni suverenitet potreban
da bi se postigla prava Europska unija. Stvaranje Europskog vijea osiguralo
je naine da se postigne ta kljuna odluka. Najvei korak bio je napravljen.'26

Bio je to, zapravo, posljednji Monnetov veliki coup. Povukavi se radi

pisanja memoara, pozvan je natrag na javnu pozornicu jo samo jednom,
kad mu je u travnju 1976. rezolucijom Europskog vijea u Luksem-
burgu dodijeljena titula 'poasnog graanina Europe.'

'Prevara s 'ponovnim pregovorima'

Britanska je politika do tada prola kroz nered. U zimu 1973. i 1974.
britanska je slabea ekonomija potonula u vrtlog industrijskih nemira i
drugog rudarskog trajka, to je dovelo do velike nestaice struje i 'tro-
dnevnog tjedna'. Rastui trokovi plaa i uetverostruenje cijena nafte
dovelo je do galopirajue inflacije. Heath je raspisao izbore za 28. veljae
pod sloganom 'Tko vlada Britanijom?' (to, naravno, nije znailo 'West-
minster ili Bruxelles' ve on ili sindikati). Iako su i Heath i Wilson bili
nepopularni, laburisti su pretekli konzervativce sa 301 prema 297 zastup-
nikih mandata. Wilson se vratio na vlast. 'Trgovac' Heath je otiao i vie
se nikad nije vratio na sredinju pozornicu kao nacionalni voda.

24 Wilson, Harold (1979), Final Term - the Labour Government 1974-1976.

25 Monnet, op. cit.
26 Op. cit.
 BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 | 203

Kad je Wilson uao u Downing Street u drugom premijerskom man-

datu, sa sobom je donio prtljagu agresivnog laburistikog manifesta koji
je obeao 'temeljito ponovno pregovaranje' o britanskim uvjetima ulaska:

'Heathova vlada je napravila duboku politiku pogreku kad je prihvatila

uvjete ulaska na zajedniko trite i uvela nas unutra bez pristanka britanskog
naroda. To je donijelo nametanje poreza na hranu povrh rastuih cijena u svi-
jetu, namee nove terete naoj platnoj bilanci i drakonsko rezanje ovlasti bri-
tanskom parlamentu u rjeavanju pitanja koja utjeu na vitalne britanske
interese. Zato e laburistika vlada traiti temeljito ponovno pregovaranje o
uvjetima ulaska.' 2 7

Wilson to nije obeao ni iz kakvog uvjerenja. Brinule su ga podjele

oko zajednikog trita u njegovoj stranci, ak i dovoenje u pitanje
njegova vodstva. Zbog toga i zbog jaanja protivljenja tritu na lijevom
krilu stranke, elio je osigurati njegovu podrku. Kako e kasnije obja-
sniti tadanji Wilsonov politiki savjetnik Bernard Donoughue, njegov
prijedlog 'ponovnog pregovaranja' bila je varka kojom je htio potisnuti
unutarnje podjele u stranci. Sada kad su laburisti ponovno bili na vlasti,
morao je ispuniti obeanje. 28
Makijavelistikom vjetinom, za glavnog pregovaraa je odabrao
svoga novog ministra vanjskih poslova Callaghana. Budui da su ga u
Zajednici smatrali mlakim i atlantistom, Callaghan mu je bio vodei
potencijalni izaziva za vodee mjesto. Njegovo izravno ukljuivanje u
pregovore otealo bi mu koritenje pitanja zajednikog trita kao oruja
protiv svoga vode.
Jasno, u Bruxellesu se ve znalo da 'takozvani ponovni pregovori'
nisu Callaghanov ideal zadovoljstva. Njegovo iskustvo u pregovorima
s Europom kao ministra financija nije ga impresioniralo. Giscarda
d'Estainga je smatrao uvredljivo arogantnim. Kada je BBC-jev politiki
urednik John Cole rekao da bi europska politika mogla biti zabavna,
Callaghan je odgovorio: 'to? Natezanje s Francuzima? Francuzi su ua-
sni.' 29 Prema Coleu,

'Sjeao se svojih iskustava na O E C D - u i drugim skupovima. Znao je da to

zvui loe, ali se bojao da bi Francuzi mogli okovati Britance na zajednikom

27 Citirano kod Denman, op. cit.

28 Donoughue, Bernard (1993), 'Harold Wilson i ponovno pregovaranje o uvjetima lanstva u
EEZ, 1974-1975: svjedoenje.', From Reconstruction to Integration: Britain in Europe since
1945.
29 Cole, John (1995), As It Seemed To Me - Political Memoirs, str. 96.
204 I VELIKA OBMANA

tritu. Nije uivao u vremenu provedenom u kuloarima dok su mu francuski

politiari i diplomati puhali d i m cigareta u lice. Onda, ba kad pomislite da
ste se na stanci za ruak dogovorili oko neega, vratite se na sastanak i otkri-
jete da su Francuzi promijenili miljenje i da e se unato potihom gunanju
Nijemaca, Talijana i Nizozemaca, na kraju svi svrstati uz Francuze.' 3 0

Prema uputama kabineta da ostavi dojam kako kree tvrdo, Callag-

han je nakon dolaska na Vijee ministara 1. travnja 1974. htio proi-
tati agresivni pasus iz laburistikog izbornog manifesta. Njegovi su ga
inovnici odvratili od toga - moglo bi biti nepolitino - pa je tekst samo
unesen u zapisnik. On je ipak objavio da britanska vlada zadrava pra-
vo predlaganja promjena u sporazumima kao kljuni uvjet za nastavak
britanskog lanstva te da zadrava pravo povlaenja ako se ne dogovore
zadovoljavajui uvjeti. 31
Do poetka pravih pregovora 4. lipnja, Giscard je preuzeo francu-
sko predsjednitvo. Brandta je zamijenio Schmidt s Hansom Dietri-
chom Genscherom kao ministrom vanjskih poslova. Nijemci su sim-
patizirali britanski stav i podravali reformu CAP-a. To je promijenilo
raspoloenje pa je i Callaghan ublaio ton. Stavio je etiri pitanja na
stol: britanski doprinos proraunu, pristup proizvodima Commonwe-
altha, reformu CAP-a i pravo lanica da daju dravnu pomo industriji i
regijama bez uplitanja Zajednice.
Na pitanju Commonwealtha je postignut odreeni napredak zahva-
ljujui ministrici za prekomorski razvoj Judith Hart. Iako se protivila
britanskom lanstvu, ona je dogovorila buduu Konvenciju iz Loma
koju je 28. veljae 1975. EEZ potpisala sa 46 afrikih, karipskih i paci-
fikih (ACP) zemalja u razvoju. To je zamijenilo ranije Sporazume iz
Yaounda, prema kojima je lavovski dio prekomorske pomoi EEZ
pripao frankofonskoj Africi.
Na pitanjima reforme CAP-a i dravne pomoi, Britanija oekivano
nije nigdje stigla. Najtee pitanje, meutim, bio je doprinos proraunu.
Ministarstvo financija procjenjivalo je da e, ako se nita ne promijeni,
britanski udio do 1979. narasti na 21 posto prorauna prema 14 posto
udjela u BDP-u Zajednice. 32 Profesor Stephen George, vodei zagov-
ornik kole 'Britanije kao tekog partnera', zapisao je da je Komisija
odbila podrati te kalkulacije i razmotriti bilo kakvu procjenu budueg
doprinosa. Francuska je odbila priznati poreze i carine kao nacionalne

30 Ibid.
31 Denman, op. cit.
32 George, op. cit.
 BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 | 205

doprinose, na osnovi tvrdnje da je EEZ carinska unija. Sve takve carine

moraju se smatrati 'vlastitim prihodima Zajednice (ak i kada bi bri-
tanski potroai plaali vie kroz vee cijene uvozne robe). S time su
odbili razmotriti i bilo kakvo pitanje o povratu novca.33 Komisija je
ipak predloila jednu vrstu povrata, ali je prijedlog bio tako sloen da
nije bio prihvatljiv ni Francuskoj ni Britaniji.
Dok su pregovori stagnirali, Laburistika je stranka odrala svoju
godinju konferenciju, odgoenu zbog drugih opih izbora te godine,
na kojima se Wilson vratio na vlast s 319 zastupnikih mjesta prema
277 koliko su osvojili Heathovi konzervativci. Anti-tritari su tijesno
izglasali rezoluciju koja postavlja osam uvjeta za nastavak britanskog lan-
stva, ukljuujui 'pravo britanskog parlamenta da odbije bilo kakav
propis, smjernicu ili nalog Europske ekonomske zajednice nakon to se
donesu ili bilo kada nakon toga.' 34 Idueg dana, meutim, njemaki
kancelar Helmut Schmidt oarao je delegate pozivom na socijalistiku
solidarnost, pozivajui ih da ne naputaju Zajednicu. Schmidt je tada s
Wilsonom proveo vikend u Chequersu gdje je iznjedren dogovor. Wil-
son e pristati da Britanija ostane u Zajednici, a Schmidt e osigurati
dovoljno ustupaka Britaniji na predstojeem parikom Europskom vijeu
kako bi se potkrijepila tvrdnja da su ponovni pregovori uspjeli. 35
Wilson je u Parizu 9. i 10. prosinca imao druge ideje. To je bila nje-
gova prilika da pokae svojoj javnosti kako pazi na njene interese. Prije
nego je napustio London, dao je jake izjave o tome kako nee 'prihva-
ati besmislice od drugih lanica o dvije vitalne teme koje se jo trebaju
dogovoriti.' 36 Ali kad se rasprava okrenula proraunu, Giscard nije htio
popustiti ni pedlja. Wilson 'koji je ve bio vrlo otar prema svojim pro-
tivnicima za stolom, rekao je da nema smisla nastavljati.' Kasnije na
veeri 'D'Estaing se smekao', zahvaljujui Schmidtovu posredovanju
u kojem je kancelar odrao obeanje iz Chequersa i uvjerio kolege mi-
nistre da ispitaju formulu za 'korektivni mehanizam' u proraunu EEZ
koju su predloili britanski dravni slubenici. 37
Nakon jo tri mjeseca pregovora koje je Callaghan opisao 'nategnute',
Wilson je na idue Vijee u Dublinu 10. i 11. oujka 1975. otiao uvje-
ren da mu je na vidiku dogovor koji moe prodati kod kue. Prvoga dana
sati i sati su potroeni na raspravu o 'sloenom i nerazumljivom njema-
33 Op. cit.
34 Citirano kod Butler i Kitzinger, op. cit.: Izvjetaj sa 73. Godinje konferencije Laburistike
stranke, 1974.
35 Temeljeno na intervjuu sa Schmidtom, The Poisoned Chalice.
36 George, op. cit.
37 Donoughue, op. cit.
206 I VELIKA OBMANA

kom prijedlogu primjene proraunskih korektivnih mehanizama',38 a

drugi dan je uslijedila podjednako tajnovita rasprava o sloenoj formuli
za uvozne kvote za novozelandski maslac i sir.39 Belgijski premijer alio
se da su efovi vlada svedeni na razinu revizora u lancu supermarketa.40
Ipak se inilo da je postignut sporazum, to je Wilsonu bilo dovolj-
no da prema planu objavi da su pregovori uspjeli. Nakon duge rasprave
sa svojim kabinetom 17. i 18. oujka, rekao je svojim ministrima da su
pregovaraki ciljevi 'uvelike postignuti', da se Zajednica de facto i de jure
promijenila te da se promijenio i stav prema Commonwealthu. Com-
monwealth 'eli da ostanemo unutra'. 41 Kabinet je sa esnaest prema
sedam glasova glasao za ostanak u lanstvu. Tako je 18. oujka Wilson
najavio Donjem domu da e njegova vlada predloiti biraima da na
prvom britanskom referendumu glasaju za nastavak lanstva pod novim
uvjetima. Svatko tko je znao koliko se malo zapravo postiglo, sloio bi
se s Heathovom presudom da su ponovni pregovori 'bili prevara'.42 Svi
dokazu ukazuju, meutim, da je britanska javnost bila dovoljno impre-
sionirana da bi se postigao odluujui preokret miljenja kojemu se nadao
Wilson.

Narod mora odluiti

Odravanje referenduma o britanskom lanstvu u zajednikom tritu
prvi je 1970. spomenuo Tony Benn. Ali u to je vrijeme Wilson glatko
odbijao takvu mogunost. U BBC-jevu Election Forumu 27. svibnja
1970., na pitanje hoe li se ikada predomisliti odgovorio je:

'Odgovor na to je "Ne". Dao sam svoj odgovor mnogo puta i neu ga promi-
jeniti samo zato to su rezultati anketa bolji ili loiji.' 4 3

38 Op. cit.
39 Butler, David i Kitzinger, Uwe (1976), The 1975 Referendum.
40 Ibid.
41 Benn, Tony (1995), The Benn Diaries.
42 Heath, op. cit,. Meu onima koji su bili blizu pregovorima i koji su ih kasnije takoer opi-
sali kao 'prevaru' bio je i Sir Michael Alexander (u ono vrijeme pomonik Callaghanova
privatnog tajnika, kasnije veleposlanik u NATO-u). Intervju snimljen za Britanski diplo-
matski program usmene povijesti, Centar Churchillovih arhiva, Cambridge. Najoitija
rupa u pitanjima predloenima za ponovno pregovaranje nalazi se u ribarskoj politici. Sir
Oliver Wright, u to vrijeme zamjenik podtajnika za europska pitanja u Foreign Officeu
(kasnije veleposlanik u Washingtonu) kae da je to bilo zato to bi bilo nemogue isposlo-
vati dovoljno promjena u Zajednikoj ribarskoj politici 'da bi se ponovne pregovore moglo
proglasiti uspjehom' (Churchillovi arhivi).
43 Citirano kod Heath, op. cit.
 BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 | 207

Bennovu cilju je, pak, neoekivano pomogao Pompidou, koji je 16.

oujka 1972. u Francuskoj najavio referendum o proirenju EEZ.
Ohrabren injenicom da e ono to dobiju Francuzi biti dano i Britan-
cima, Benn je predstavio svoj prijedlog Nacionalnom izvrnom odboru
i 22. oujka 1972. dobio veinu od dva glasa razlike za referendum.
Wilson se jo protivio ideji, ali suoen sa injenicom da je kabinet
u sjeni podrava, promijenio je miljenje i o tom vanom pitanju. Op-
cija referenduma odobrena je sa osam prema est glasova. Jenkins je s
gnuanjem dao ostavku na mjesto zamjenika efa stranke. 'To nije bio
nain voenja oporbe', rekao je kasnije, 'sjeckanjem i promjenama iz
tjedna u tjedan. I to temeljem promjene uvjerenja ve na osnovi iste
oportunistike politike.' 44
Tako je stvar smirena. Ali kad je u listopadu 1974. Wilson odluio
vratiti se kui s nadama o znaajnijoj veini, opcija referenduma uklju-
ivala je i laburistiki manifest. Do tada su ankete ve neko vrijeme
pokazivale znaajnu veinu u korist britanskog naputanja EEZ. Ali do
studenoga su poele pokazivati znaajan zaokret. Prema Harrisu, 53
posto biraa izjavilo je da bi bilo zadovoljno ostankom u Zajednici 'pod
pravim uvjetima'. U sijenju 1975. to je jo dramatinije potvreno u
Gallupovu istraivanju. Iako je obina veina jo podravala naputanje
Zajednice, kad su ispitanici upitani bi li "novi uvjeti... u britanskom
interesu' 'promijenili stvar, 71 posto ih se opredijelilo za ostanak.
Wilson je s time 23. sijenja najavio svoju namjeru da odri referen-
dum, vie od dva mjeseca prije zakljuenja ponovnih pregovora. Do
njegova povratka iz Dublina radi najave da e vlada preporuiti glaso-
vanje 'Za, ravnotea se odluujue pomakla u njegovu korist, sa 66 pre-
ma 34: gotovo isti omjer glasova koji je utvren tri mjeseca kasnije. 45
Kad je 26. oujka objavljen Prijedlog zakona o referendumu, Heath
se otro protivio s argumentom, kako je objasnio u svojim memoarima,
da Velika Britanija 'ima potpuno uinkovit parlamentarni sustav za ra-
spravu i odluivanje o presudnim nacionalnim pitanjima.' 46 Nije obja-
snio kako bi britanska javnost izrazila svoje miljenje kroz taj sustav, kad
su od 1964. sve tri glavne politike stranke podravale lanstvo u EEZ.
Heath ipak vie nije bio voda konzervativaca. Smijenjen je, a zami-
jenila ga je Margaret Thatcher ija je uloga bila voditi opoziciju u ra-
spravi o Prijedlogu zakona. 'Nema sile', rekla je 11. oujka,

44 The Poisoned Chalice, autorov transkript.

45 Worcester, Robert M. (2000), How To Win The Euro Referendum: Lessons From 1975.
46 Heath, op. cit.
208 I VELIKA OBMANA

'pod kojom bi britanski ustav doao u sukob sa zakonodavnim suverenitetom

p a r l a m e n t a . . . a naknadno podreivanje zakona glasu naroda ukazuje na oz-
biljno krenje tog naela... to bi ostavilo duboke posljedice na parlamentarni
suverenitet.' 4 7

Unato povrijeenosti svojom smjenom, Heath je srdano odobrio

premijerkin 'impresivni govor'. No najistaknutiji element zajednikog
stava Thatcher i Heatha bilo je da su, mada su oboje bili neskloni su-
odluivanju ('suverenitet') s britanskim narodom, izgledali sretni to
mogu suodluivati s neizabranim zakonodavnim tijelom u Bruxellesu.

Linije bojinice su povuene

Progutavi prigovor referendumu, Heath je 19. oujka najavio da pla-
nira odigrati punu ulogu u kampanji u ime nove 'svestranake' organi-
zacije zvane Britanija u Europi (BiE), javno pokrenute 26. oujka. U
prosincu 1974. Europski pokret je prekinuo svoju kampanju i stavio
svoje resurse na raspolaganje BiE. Novi naziv odabran je jer se inio 'jas-
nim' i 'svjeim' i zato to je naglaavao da kampanja podrava ouvanje
statusa quo. Britanija je bila 'unutra. Oni koji su zagovarali 'van' poku-
avali su poremetiti stvari.48
BiE je bio osmiljen kao krovna organizacija koja bi obuhvaala od-
vojene konzervativne, laburistike i liberalne kampanje, zajedno sa
Sindikalnim savezom za Europu. Njegov laburistiki predsjednik bio je
Roy Jenkins. Nekoliko elnika regrutirano je iz Laburistike stranke.
Njih je predvodio Sir Con O'Neill koji se iz Foreign Officea povukao
1972. Heath je bio potpredsjednik zajedno s bivim vodom Liberala Joom
Grimondom, zastupnikom Williamom Whitelawom, bivim glavnim
tajnikom Sindikalnog kongresa Lordom Featherom i predsjednikom
Nacionalne unije farmera Sirom Henryjem Plumbom.
Dok se referendum pribliavao, krhko jedinstvo Laburistike stranke
poelo se raspadati. Zastupnici s lijevog krila predvoeni lanom Mikar-
dom i stranakim osobnim tajnikom Tonyja Benna Joeom Ashtonom,
snano su kritizirali uvjete iz ponovnih pregovora i ak pozvali stranku
da povede kampanju za povlaenje iz EEZ.49
kotski laburisti su 22. oujka glasovali protiv ostanka u lanstvu sa
346.000 prema 280.000 glasova, dok su Mikardo i ostali drali govore

47 Citirano kod Heath, op. cit.

48 Butler i Kitzinger, op. cit.
49 Ibid.
 BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 | 209

koji su graniili s osobnim zlostavljanjem vodeih lanova njihove vlastite

stranke. Idueg dana, pet ministara u kabinetu, Benn, Barbara Castle,
Michael Foot, Shore i Silkin, objavili su izjavu u kojoj se protive vladinu
pravcu. Wilson je gubio kontrolu. Rijeio je problem dopustivi labu-
ristikim zastupnicima da zajedno s ministrima vode kampanju prema
vlastitoj savjesti.
Krajem oujka vlada je objavila Bijelu knjigu o ponovnim pregovo-
rima, a u raspravi od 7. do 9. travnja preporuila je parlamentu da
odobri nastavak britanskog lanstva pod iznesenim uvjetima. Wilson
je pobijedio s 396 prema 170 glasova, odnosno s veinom od 226 gla-
sova. Ali 145 laburistikih zastupnika i 38 ministara glasovalo je protiv
vlastite vlade, a samo 137 ju je podralo. Pobjedu su iznijeli konzerva-
tivni zastupnici ukljuujui i Heatha, jer je samo osam torijevaca glaso-
valo protiv. Prijedlog zakona o referendumu dobio je laki prolaz i 8.
svibnja dobio Kraljevsku suglasnost.
Zapanjujui podatak u bitci koja je uslijedila je da je pored slube-
nih kampanja za 'da i 'ne' svaka stranka vodila jo nekoliko kampanja
za 'da'. Laburistika 'Kampanja za Europu' pokrenuta je 8. travnja pod
vodstvom Shirley Williams i ukljuivala je 88 zastupnika, 22 lana Doma
lordova i 25 sindikalaca. 50
Thatcher je 16. travnja na veeri u Hotelu St Ermin's pokrenula 'da'
kampanju konzervativaca. Njen govor o toj temi nije mogao biti ener-
giniji.

'injenica je da posljednjih etvrt stoljea u Europi vlada mir i zahvalna sam

za to zahvalna da moja djeca nisu bila ukljuena u europski konflikt kao to
je to bio njihov otac i kao to su bila djeca dviju prethodnih generacija. Ne
smijemo taj izboreni mir uzimati zdravo za gotovo, jer nije osiguran svjesnim
i usklaenim naporom nacija koje su radile zajedno... to je mit da je Zajedni-
ca jednostavno birokracija koja ne brine za pojedinca. Djelatnika Komisije je
ukupno 7 0 0 0 manje nego u kotskom uredu. M i t je da e nae lanstvo
zaguiti nacionalnu tradiciju i kulturu. Jesu li Nijemci ita manje Nijemci zato
to su u Zajednici, jesu li Francuzi manje Francuzi? Naravno da nisu.' 5 1

Iako su torijevci imali vlastitu kampanju za 'da', Britanija u Europi

uvelike se oslanjala na konzervativnu stranku, jer je ona jedina imala

50 Dubina podjele u Laburistikoj stranci pokazala se na posebnoj konferenciji koju je Na-

cionalni izvrni odbor stranke organizirao 26. travnja u Islingtonu, kad je s 3,7 milijuna
glasova prema 1,98 milijuna (kolektivnim glasom) izglasana inicijativa za odobrenje napu-
tanja EEZ. (Donoughue, op.cit.).
51 Citirano kod Heath, op. cit.
210 I VELIKA OBMANA

'uinkovitu maineriju za voenje nacionalne kampanje'. 52 BiE se ipak

teko predstavljala kao okupljajue tijelo pod vodstvom vijea 37 dobro
poznatih imena, ukljuujui svakog ivueg biveg ministra, svakog
biveg ministra vanjskih poslova (osim Selwyna Lloyda koji je kao pred-
sjednik Donjeg doma morao ostati neutralan) i drugih javnih osoba,
od televizijskog mogula Lewa Gradea do biveg kenterberijskog nadbi-
skupa Michaela Ramseya. Crkva je bila jako ukljuena zahvaljujui na-
porima mladog budueg konzervativnog zastupnika Johna Selwyna
Gummera, koji je tvrdio da ima podrku vie od etvrtine klera svih
vjeroispovijedi, ukljuujui gotovo svakog anglikanskog biskupa. Na
mnogim je anglikanskim crkvama pisalo 'Molitve za Europu', a u upnim
asopisima objavljivani su tekstovi podrke.53
Mamon je takoer bio dobro zastupljen, posebno putem oduev-
ljene podrke Konfederacije britanske industrije (CBI). Istraivanje koje
je 9. travnja proveo The Times, pokazalo je da 415 od 419 predsjednika
najveih tvrtki eli britanski ostanak u EEZ, a CBI je osnovao vlastitu
Sobu za europske operacije koja je distribuirala preko milijun dokume-
nata. 54
Kao i tijekom 'velike rasprave' etiri godine ranije, prikupljanje novca
nije bilo problem za 'da' kampanju. Zajedno s Europskim pokretom, BiE
je na kampanju potroila oko 1,850.000 funta, gotovo 14 puta vie od
133.000 funta koliko je na raspolaganju imala 'ne' kampanja.
'Ne' kampanja se takoer organizirala pod krovnom organizacijom
s nenadahnutim nazivom Nacionalna referendumska kampanja (NRC).
Kako je najvie protueuropskih grupa dolazilo s krajnje ljevice i desni-
ce, tvorile su napetu koaliciju i pokrivale iroki spektar pojedinaca i
organizacija koje su se esto razilazile, kao kad je Tony Benn odbio po-
javiti se na bilo kojoj javnoj pozornici s konzervativcima. Torijevski
antieuropejci bili su primijeeni praktiki samo po svojem izbivanju iz
'ne' kampanje. Od 41 torijevskog zastupnika koji su 1971. porazili svoga
vodu glasanjem protiv ulaska u EEZ, samo ih je pet igralo aktivnu ulogu
u NRC, ukljuujui Richarda Bodyja i Teddyja Taylora. Ostali su bili
tihi. Nekoliko drugih prominentnih osoba aktivno je podravalo 'ne'
kampanju, ukljuujui povjesniara Sira Arthura Bryanta; novinare Paula
Johnsona i Peregrine Worsthorne; kraljevskog savjetnika i budueg de-
kana koleda All Souls Patricka Neilla, ekonomista Lorda Kaldora i

52 Butler i Kitzinger, op. cit.

53 Op. cit.
54 Op. cit.
 BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 | 211

Roberta Neilda te netom umirovljenog stalnog tajnika u ministarstvu

poljoprivrede, sada direktora Nacionalne zaklade Sir Johna Winnifritha.
Teko su se mogli nadati da e se nositi s galaktikom javnih osoba
uz 'da' tabor koji je tek poeo pohod.

Referendumska kampanja
Znaajka kampanje koju se esto previalo jest da se preklapala s naj-
teom ekonomskom krizom s kojom se Britanija suoila nakon rata. U
lipnju 1975. stopa inflacije iznosila je 27 posto, to je bila najvia ikad
zabiljeena razina. Javna potronja bila je izvan kontrole i vladino za-
duivanje hrlilo je prema rekordnih 11 milijardi funta. Britanski trgo-
vinski deficit takoer je dosegao rekordne razine, a nije pomagao ni
deficit koji se od 1973. otvorio u britanskoj trgovini s ostatkom trita
Commonwealtha. On je sada rastao godinjom stopom od 2,6 milijarde
funta, u usporedbi sa skromnim suficitom koji je Britanija uivala prije
ulaska u Europsku zajednicu.
Nita od toga nije smetalo kampanji. Zapravo, zemlja je bila gotovo
udesno odvojena od rastue financijske krize. ak i 30. lipnja, vie od
tri tjedna nakon glasovanja, Wilson je jo uvijek mogao otkloniti bilo
kakav razgovor o 'krizi' i odbaciti potrebu za, kako ih je nazivao, 'pani-
nim mjerama'.
Najopipljiviji dokaz kampanje bile su tri slubene knjiice poslane
svakom kuanstvu u zemlji: dvije, od BiE i vlade, pozivale su na glas 'da',
a trea je zagovarala 'ne'.
Letak za 'ne' navodio je koristi koje su se obeavale ako Britanije ude
u zajedniko trite, od brzog porasta ivotnog standarda do veih ula-
ganja i vee zaposlenosti te breg industrijskog rasta. U svakom slua-
ju, tvrdilo se, brojke kojima raspolae vlada pokazuju suprotan rezul-
tat. Letak je pokuao upozoriti na opasnosti s kojima su se Britanci suo-
avali predajui 'pravo na samovladanje', jer su njihove zakone sve vie
donosili 'neizabrani povjerenici Komisije u Bruxellesu'. Tvrdilo se da je
'pravi cilj' trita da ono na kraju postane 'jedna drava' u kojoj bi Bri-
tanija bila 'puka provincija'. Pobijalo se 'zastraivanje pro-tritara koji
su tvrdili da bi britansko povlaenje dovelo do ekonomske katastrofe,
a Britaniju se pozivalo da s EEZ pregovara o sporazumu o slobodnoj
trgovini kakve su imale Norveka, vicarska i druge lanice EFTA-e.
Argumentacija BiE poinjala je jednostavnim natuknicama koje su
sumirale 'istinske prednosti' ostanka u lanstvu. To je bilo 'zdravora-
zumski' zbog 'naih radnih mjesta i prosperiteta', zbog 'svjetskog mira'
212 I VELIKA OBMANA

i zbog budunosti nae djece'. Ali isticao se emotivni vrhunac argu-

mentacije BiE. On je zdvajao nad time kako bi Britanija bila usamljena
i izolirana ako bi bila dovoljno glupa da se povue. Svi drugi u svijetu,
tvrdilo se, ele da Britanija ostane unutra, od SAD-a preko Common-
wealtha do naih prijatelja' u Europskoj zajednici. Vani 'bismo ostali
sami u hladnom, surovom svijetu'. Tvrdnje da je Zajednica nedemo-
kratska i da eli ukinuti nacionalne identitete su smijene. 'Sve iole
vane odluke moraju se dogovoriti sa svakom lanicom.' Osim nekoliko
novih zakona potrebnih zbog 'trgovinskih i industrijskih ciljeva', Brita-
nija e zadrati ostalo: 'Suenje pred porotom, pretpostavka nedunosti
ostaju nepromijenjeni.' Letak je zavravao Heathovim citatom: 'Hoemo
li ostati u sreditu pozornice gdje pripadamo ili emo se odvui u prane
vjetrove povijesti?'
Vladin letak A New Deal in Europe naglaavao je kako su ponovni
pregovori donijeli 'znaajno poboljanje' u britanskim uvjetima lanstva.
Pod naslovom 'Hoe li parlament izgubiti ovlasti? to su injenice?'
glasae se ponovno uvjeravalo da 'ne moemo sami u suvremeni svijet'.
lanstvo u 'grupacijama kakve su Ujedinjeni narodi, NATO i Meu-
narodni monetarni fond' nije Britaniju liilo nacionalnog identiteta.
'Vijee ministara', a ne slubenici, donosi sve 'vane odluke' o zajedni-
kom tritu. 'Unutar trita', zakljuuje se, 'moemo igrati veliku ulogu'
u odluivanju o politikama koje e 'utjecati na ivote svake obitelji u
zemlji'; 'vani smo preputeni sami sebi.' 55
Tisak je gotovo jednoglasno podupro glas za 'da'. Ali televizija je
neizbjeno odreivala ritam kampanje. Iako su bili brojni, javni sku-
povi su bili relativno slabo posjeeni. Njihova primarna funkcija za oba
tabora bila je osigurati povode za vijesti na kojima e se bazirati medij-
sko pokrivanje kampanja. To je pomoglo da kampanja dobije ozraje
zaguljive nestvarnosti, gdje je 'rasprava' svedena na malo vie od slogana
i dinglova. Takav proces su namjerno ohrabrivali taktiari tabora za
'da' koji su bili daleko uinkovitiji od svojih protivnika u odreivanju
razine borbe. Kako je primijetio jedan komentator:

'Na obje strane su bile poeljne politike rasprave o domoljublju, suverenite-

tu i federalizmu koji su ih pokrenuli na godine tekog rada kako bi Britaniju
uveli u Europu ili je ouvali od briselskih pandi. Ali posebno na strani sklo-

55 Jedna bezono neistinita tvrdnja u vladinom letku jest: 'U kretanju zajednikog trita pre-
ma ekonomskoj i monetarnoj uniji postojala je prijetnja zaposlenosti u Britaniji. To nas je
moglo prisiliti da prihvatimo fiksirani teaj funte, ograniiti industrijski rast i ugroziti radna
mjesta. Ta je prijetnja uklonjena.'
 BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 | 213

noj Zajednici, praktini politiari i voditelji kampanje odluili su se za ras-

pravu kojom su dominirale cijene, visine prihoda i ekonomska sigurnost...
Poznate teme kruha i mlijeka britanskih opih izbora zauzele su mjesto u gla-
vama marketinkih strunjaka i u odgovorima ispitanika u anketama u kojima
ih se pitalo to znai referendumsko pitanje.'56

U sreditu 'da' kampanje bila je jedinica koju je u Foreign Officeu

osnovao Jim Callaghan. On je odravao dnevne sastanke sa svojim timom
u kojemu su prema sjeanju visokog dravnog slubenika Sira Michaela
Butlera bili predsjednica laburistike 'da' kampanje Shirley Williams,
predsjednik Odjela za vijesti i predsjednik Odjela za vijesti na Broju
10, plus jedan ili dva ministra zajedno s jednim ili dvoje dunosnika.
Na tim sastancima razvijala se dnevna strategija kampanje. 57
Okupljanje bez presedana (Butler ga je sam zvao 'zanimljivom ino-
vacijom') prekrilo je protokole izravnim ukljuivanjem dravnih slu-
benika u stranaku akciju, iako je isprika za to mogla biti injenica da
se podrka 'Europi' meu mnogim visoko pozicioniranim dravnim slu-
benicima smatrala temom koja nadilazi stranake politike.
Jedan od 'redovnih' na Butlerovim sastancima bio je istraiva tri-
ta Bob Worcester, ef Mori Internationala koji je imao sredinju ulogu
u voenju taktike 'da' kampanje. U memorandumu koji je 16. svibnja
poslao Jimu Callaghanu, on savjetuje da se kampanja fokusira na cijene
i trokove ivota. S inflacijom koja ide prema 27 posto, poruka bi tre-
bala biti 'da e vlada imati bolje izglede da odri niske cijene ako osta-
nemo na zajednikom tritu, nego ako izaemo'. On zakljuuje:

'Ne smijemo rasipati pucnjeve pustimo oporbu da govori o suverenitetu,

neovisnosti, britanskoj ulozi u svijetu, obrani itd. Ako oni potroe dva dana
na ovo i tri dana na ono od sada do 5. lipnja (dan glasanja), to je najbolja stvar
koja nam se moe dogoditi.'58

U kasnijoj analizi Worcester je d a o p o s e b n u vanost javnoj percepciji

v o d e i h f i g u r a n a o b j e strane. O v d j e j e b i l o oito d a j e 'ne' k a m p a n j a
p a t i l a o d v e l i k o g h e n d i k e p a . N a osnovi o d u z i m a n j a p o s t o t k a j a v n o s t i
k o j o j s e s v i a l a s v a k a o s o b a o d p o s t o t k a d i j e l a javnosti k o j e m u s e n i j e
s v i a l a , s a m o j e d a n o d est v o d e i h ' a n t i e u r o p e j a c a biljeio j e m a l i p l u s
u r e j t i n g u : bio je to E n o c h Powell (+2) u u s p o r e d b i sa J a c k o m J o n e s o m

56 Steed, Michael (1997), 'The Landmarks of the British Referendum', Parliamenentary

Affairs, 30.
57 Churchill College, usmena arhiva, op. cit.
58 Worcester, op. cit.
214 I VELIKA OBMANA

(-5), Michaelom Footom (-9), Tonyjem Bennom (-15), Hughom Scan-

lonom (-17) i veleasnim lanom Paisleyem (-59). Svih est vodeih su-
dionika 'da' kampanje zabiljeilo je veliki plus u rejtingu: Reggie Maul-
ding (+12), Wilson (+19), Heath (+21), William Whitelaw (+25), Roy
Jenkins (+25) i Jeremy Thorpe (+29). S proeuropejcima u sreditu po-
zornice, u 'ne' taboru je bilo malo osoba koje bi mogle predstavljati
umjerene lanove establishmenta. Mediji su se ipak rado usredotoili
na dvije osobe koje su prema opem miljenju izgledale najekstremnije,
Poweila i Benna. 59
Konzervativni lan kampanje koji je bio u ii akcije, nakon istrai-
vanja je komentirao rezultate:

'Bio je primjetno u kolikoj mjeri referendum... zapravo uope nije bio o Euro-
pi. To je postala otvorena borba ljevice i desnice s uobiajenom linijom podjele
koja se onda tijekom opih izbora pomaknula - zbog laburistikog razdvajanja
i njegovog fijaska. U svim govorima koje sam odrao pred konzervativnom
publikom adut je uvijek bio - "pazite se Benna, Foota i Castlea". To je vie
od iega... ponitavalo napore anti-EEZ konzervativaca.60

'Protiv' nikad nisu mogli uspjeti. Najvea snaga onih 'za' bila je status
quo: njihova glavna tema bilo je 'Ako odemo, Britanija e biti izolirana'.
Osim toga, postojalo je gotovo jednoglasno slaganje establishmenta oko
ostajanja u lanstvu. Opozicija je bila fatalno podijeljena i vodee figure
'da' kampanje bile su puno uvjerljivije od svojih protivnika.61
Kad je doao 5. lipnja, nije bilo iznenaenje da je javnost dvostrukom
veinom glasala za ostanak. Uz odziv od 64,5 posto od 29,433.194
biraa, 67,2 posto glasalo 'da', a 32,8 glasalo je 'ne'. Svaki dio Britanije
registrirao je veinu za 'da', jedini izuzetak bio je Shetland (gdje je 56,3
posto glasovalo 'ne') i Western Isles (70,3). Nakon to je objavljen
rezultat, Thatcher je izjavila:

'Poruka referenduma vladi je da su ljudi gledali u zaista velika pitanja... Gle-

dali su u ono to je zaista bitno te su tako i glasali.'62

59 Kako je zabrinutost javnosti rasla zajedno s moi sindikata, Benna i njegove antieuropske
laburiste mnogi su poeli smatrati ljeviarskim babarogama. To je potencirano izuzetno ve-
likim prostorom koji su Bennu posvetili mediji. Izmeu 1. svibnja i 4. lipnja u novinskim
priama i na televiziji se pojavio 52 puta, a odmah iza njega bio je jednako kontroverzni
Powell s 23 pojavljivanja. Najprominentniji lan 'da' kampanje bio je Jenkins koji se poja-
vio 27 puta, dok je Heath bio izjednaen s Powellom s 23 pojavljivanja. (Worcester, op. cit).
60 Butler i Kitzinger, op. cit.
61 Za detaljnu analizu vidi Worcester, op.cit.
62 The Times, 7. Lipnja 1975.
 BRITANIJA OSTAJE UNUTRA: 1973-1975 | 215

Ali ishod nisu doveli u pitanje samo euroskeptici. Godinu dana

nakon referenduma, Roy Hattersley je u intervjuu za radio BBC rekao
da misli kako je bilo 'pogreno to smo bili povrni prema onome to
Europa nosi.' 'Do danas plaamo cijenu za to', rekao je, 'jer svaki put
kad je kriza u Europi, ljudi donekle opravdano kau 'pa, ne bismo bili
dio ovoga da smo zaista znali to to nosi.' 63
Zaista znaajna lekcija tog referenduma, meutim, odraavala se u
injenici da su samo est mjeseci kasnije istraivanja javnosti stalno
pokazivala veinu u korist britanskoga naputanja EEZ. I sami ispita-
nici rekli su da je javno mnijenje promijenila injenica da je toliko ljudi
istinski vjerovalo da je Wilson postigao bolji sporazum. Kampanja je u
tom smislu bila potpuno nevana. Rezultat od 5. lipnja odraavao je
gotovo tono ono to su istraivanja javnosti pokazivala jo u oujku,
nakon to su glasai prvi put poeli govoriti anketarima da e promi-
jeniti miljenje ako ih vlada uvjeri da je ostanak u lanstvu u britanskom
interesu. Wilson ih je preobratio ponovnim pregovorima za koje se
svatko tko ih je razumio slagao da su "folovo".

Na britanskom sudu je 22. studenog 1974. stvoren komadi povijesti,

kad se prvi put o jednom sluaju odluilo u potpunosti na temelju
Rimskog sporazuma. Lord Denning presudio je u korist njemake
tvrtke koja je od jednog engleskog klijenta traila da svoj sporni raun
plati u njemakim markama. Na niem sudu tvrtka je ve dobila presudu
o plaanju u funtama, jer je to ranije bila jedina valuta u kojoj je bri-
tanski sud zakonski mogao izraziti presudu o novcu. Ali njemaka tvrtka
se alila, jer je do tada funta znaajno devalvirala prema marki. Presu-
ujui u korist tuitelja, Denning je rekao:

'Ovo je prvi sluaj u kojemu smo primijenili Rimski sporazum u ovim

sudovima. To pokazuje mnogo. Donijelo je veliku p r o m j e n u . . . Ve nas je
nagnalo da razmiljamo o vlastitim zakonima.' 6 4

Nevolja je bila u tome to je malo tko drugi ozbiljnije razmiljao o

tome. Britanija je mjesearila u potpuno novu situaciju, iju prirodu
narod jo nije ni poeo shvaati.

63 BBC Radio 4, Dokument: A Letter to Times, 20:00, 3. veljae 2000.

64 Schorsch Meier GmbH v. Hennin [1974] 3 W.L.R. 823 (Weekly Law Reports, broj od 20.
prosinca 1974.), ponovno tiskano kod Vaughana, op. cit.
 'Teak partner': 1975-1984
'Na pad u odnosima s europskim partnerima je toliko oit, da danas ne
samo da vie nismo svjetska sila ve nismo u prvoj ligi ni kao europska.'
Sir Nicholas Henderson, britanski
veleposlanik u Francuskoj, lipanj 1979.'

'...Velika Britanija stvarno je postigla lo sporazum. Poljoprivredna

politika za koju smo oduvijek znali da je protivna naim interesima, bila
je izvan kontrole... bilo je jasno i da e u nekoliko godina britanski
proraunski doprinos narasti toliko da emo se vjerojatno nai u poziciji
nacije koja daje najvei doprinos.'2
David Owen, ministar vanjskih poslova 1978-1979.

'U ovome moram biti apsolutno jasna ... Ja ne mogu Zajednici izigra-
vati sestru milosrdnicu dok se od mojih vlastitih biraa trai da se od-
reknu poboljanja u zdravstvu, obrazovanju, socijali i ostalom.'
Margaret Thatcher, 19. lipnja 1979.3

Nakon to je vjerojatno najveim postotkom glasova u svojoj izbornoj

povijesti podrao odluku svojih politiara da Britaniju obveu na nad-
nacionalni oblik vlasti, britanski narod je iz referendumske kampanje
izaao sa sumornim izgledima. Dvadeset pet godina ranije Britanija je
bila druga najbogatija drava na svijetu, ali su sredinom 1970-tih njene
industrije bile neuinkovite, s previe zaposlenih i vodene trajkovima,
odravane na povrini samo godinjim injekcijama milijardi funta po-
reznih obveznika. Svake su veeri na nacionalnim televizijskim ekrani-
ma bili sindikalni vode Jack Jones, Hugh Scanion i Joe Gromley, sma-

1 Henderson, Nicholas (1987), Channels And Tunnels.

2 Owen, David (1992), Time To Declare.
3 Thatcher, Margaret (1992), The Downing Street Years.
 'TEAK PARTNER': 1975-1984 | 217

trani najmonijim ljudima u Britaniji. U roku od godine dana ministar

financija Denis Healey pozvat e Meunarodni monetarni fond da
odobri najveu moguu pozajmicu. U na ekonomskom polju Britanija
je bila s prezirom odbaena kao 'europski bolesnik'.
Prema svim ovim problemima, lanstvo u EEZ se inilo nevanim,
lako je britanski narod glasao za ostanak na zajednikom tritu, mnogi
su zamiljali da je to znailo malo vie od zone slobodne trgovine, a nje-
gove aktivnosti inile su se vrlo dalekima. Opu zabrinutost politiara i
medija sada je ponovno izazivala unutarnja politika. Tako je poelo ra-
zdoblje u kojemu e Britanija stei reputaciju 'tekog partnera' Zajednice.
Iako e to zaokupiti matu Britanaca tek nekoliko godina kasnije kad
poetkom 1980-tih Margaret Thatcher ue u svoju naizgled beskrajnu
bitku za britansko proraunsko refundiranje, ton je zadan onog trenutka
kad je Wilson stigao na prvo Europsko vijee nakon referenduma.
Najavio je da e se njegova vlada zaloiti za britanske interese 'ni vie
ni manje od naih partnera u EEZ'.4 Kako je zapisao profesor George,
ta je izjava u Bruxellesu primljena alarmantno 'negativno'. Ali sve to je
Wilson govorio bilo je da e Britanija, slijedei svoj nacionalni interes,
sada slijediti primjer koji je najoitije davala Francuska. Ali kad god se
Britanija tako ponaala, nekako je zavravala usamljena i smatrana te-
kom, opstruktivnom i nikako 'communautaire'.

Neprilagoeni
Britanske potekoe s u k l a p a n j e m m e d u k o n t i n e n t a l n e 'partnere' 1 9 7 5 .
s u u k l j u i v a l e t a k o t e h n i k a p i t a n j a d a s u i h m e d i j i j e d v a u o p e bilje-
ili. N a p r i m j e r , Z a j e d n i c a j e p r e d l a g a l a ' h a r m o n i z i r a n j e ' k o n t r o l e n a d
i s p u t a n j e m o t p a d n i h tvari u rijeke. Predloeni zahtjevi s t a n d a r d a te-
meljeni su na problemima zagaenja povezanima sa sporim rijekama
p o p u t R a j n e . B r i t a n c i s u istakli d a t a k v i s k u p i s t a n d a r d i n i s u n u n i z a
brze rijeke na n j i h o v o m o t o k u . Ali tvrdilo se da e britanske industrije
dobiti 'nepravednu' prednost a k o se Britaniji dopusti usvajanje m a n j e ri-
g i d n i h s t a n d a r d a o d o n i h n a m e t n u t i h n a k o n t i n e n t u . B r i t a n s k a j e pri-
m j e d b a p r i h v a e n a , ali j e i n c i d e n t ostavio g o r i n u . 5
Bilo je i svae o Fondu za regionalni razvoj. U sustavu EEZ, novac
se iz Bruxellesa smio davati samo prema naelu poznatom kao 'zbrojnost',

4 Spectator, 'Unanswered Questions at Wilson's Summit', 26. srpnja 1975, citirano kod George,
Stephen (1990), An Awkward Partner Britain In The European Community, (tree izdanje)
5 George, op.cit.
218 I VELIKA OBMANA

prema kojemu se novac smio koristiti samo za one projekte koje je vlada
bila spremna i sama financirati. Uzimajui u obzir Heathovu namjeru
da se regionalnim financiranjem pomogne ublaavanje britanske pro-
raunske neravnotee, ministarstvo financija eljelo je iskoristiti novac
za potpore projektima koje bi inae financirali britanski porezni obve-
znici. Britansko neprihvaanje pravila proglaavano je dokazom nedo-
statka dobre vjere.
Openitija optuba protiv Britanaca odnosila se na Callaghanovo
ponaanje. Prema suvremenom komentaru:

'Silniko ponaanje ministra vanjskih poslova u Vijeu ministara donijelo bi

mu gubitak i da ima elino jake argumente. On je ovjek kojemu je grubost
prirodna stvar u slubenim pregovorima i zbog toga su mu jako neskloni. U
smislu prezentacije, njegovi argumenti u Vijeu esto su katastrofalni.' 6

Ta mjeavina osjetljivosti Zajednice i navodnog britanskog 'udat-

va' poprimila je ozbiljnije razmjere kad je Zajednica odluila usvojiti
zajedniku politiku' energetike.
Problem je bio u tome to je Britanija u to vrijeme tek bila otkrila
goleme rezerve nafte i plina u britanskim vodama u Sjevernom moru.
Nakon svjetske energetske krize izazvane uetverostruenjem cijena nafte
nakon Yom Kipurskog rata, ameriki dravni tajnik Dr. Henry Kissinger
sazvao je u Washingtonu konferenciju 13 zemalja najveih potroaa
nafte ukljuujui Devetoricu iz EEZ, kako bi se dogovorio zajedniki
pristup naftnom kartelu OPEC. Britanija je zajedno sa sedam zemalja
Devetorice bila spremna prihvatiti amerike prijedloge. Francuzi su
odbili, to je dovelo do teatralnog napada ministra vanjskih poslova
Michela Joberta na amerike pozicije.
Razbjesnivi Kissingera, Francuzi su zatim sazvali drugu konferen-
ciju samo za Europljane, kako bi napravili odvojeni sporazum s arapskim
proizvoaima nafte. Velika Britanija je ipak oekivala da e u nekoliko
godina izvoziti velike koliine nafte i tako rijeiti beskrajni problem pro-
raunske neravnotee koji ju je muio od rata. To je znailo da je htjela
odrati visoke cijene dok su njeni kontinentalni partneri htjeli smanjenje
cijena nafte.
Razilaenje je doseglo vrhunac kroz francuske pokuaje da odre
drugu konferenciju u lipnju 1975. Odbili su uzeti u obzir novi britanski
status i umjesto toga su se izravno s proizvoaima nafte iz OPEC-a

6 New Statesman, 'The Odd Man Out of Europe', 24. listopada 1975.
 'TEAK PARTNER': 1975-1984 | 219

dogovorili da bogate potroae nafte na konferenciji predstavljaju samo

Japan, SAD i EEZ kao jedan entitet. Callaghan, koga se nije konzulti-
ralo, odmah je objavio da Britaniju i njene posebne interese ne moe
predstavljali EEZ iji su interesi drugaiji.
To je izazvalo bijes partnera u EEZ. Unato francuskom blokiranju
izvorne amerike inicijative, a zatim i sazivanju vlastite konferencije te
pregovaranju o sporazumu bez uzimanja Britanije u obzir, upravo je
Velika Britanija navukla na sebe ljutnju kao 'teak partner'. Na sastan-
ku prosinakog Europskog vijea u Rimu, Schmidt je otvorio teku paljbu
na Wilsona u kojoj je, pria se, vikao na njega da zemlja s jednom od naj-
slabijih ekonomija u Zajednici nije u poloaju da pregovara o takvim
pitanjima, a da ne snosi posljedice. 7
Wilson je na kraju popustio i prihvatio da EEZ predstavlja i Brita-
niju, ali samo uz jamstvo da e se Zajednica zalagati za ogranienje
minimalne cijene nafte. Iako je dobila to je htjela, tvrdi George, Brita-
niju je to ipak stajalo smanjenja dobre volje u odnosima s partnerima.
'Cijela epizoda je loe odraena', napisao je, 'i teko je uoiti ijedan do-
bar razlog za to osim tvrdoglavosti.' 8 Nije objasnio bi li se Francuska
ponaala drugaije da je ona iznenada otkrila nove naftne rezerve.
Energija nije bila jedino pitanje u napetim odnosima izmeu Brita-
nije i ostatka Zajednice. Sporan je bio i problem ribarstva, koji je dobio
nov poticaj 1. sijenja 1977. kad je nakon tree konferencije Ujedinje-
nih naroda o Zakonu mora (UNCLOS), usvojena nova granica ribarenja
do 200 milja, a usvojila ju je veina svjetskih ribarskih nacija ukljuu-
jui lanice EEZ.
Proglaavanje granice od 200 milja u drugim zemljama znailo je da
e brodovi lanica EEZ biti iskljueni iz bogatih ribolovnih podruja
pokraj Norveke i Islanda. To je bilo posebno vano za britansku ribarsku
industriju, jer su velik dio njene flote inili brodovi za lov na 'dubokom
moru'. Baze su im bile luke poput Hulla i Fleetwooda, odakle su odla-
zili ribariti preko sjevernog Atlantika, od Norveke do Islanda i Gren-
landa. Jedan od razloga zato su mnogi britanski ribari prihvatili zajed-
niku ribarsku politiku bio je da su pretpostavili da e moi nastaviti
ribariti u dubokim vodama. Ali sada se inilo da e im te vode biti za-
branjene. Godina 1975. bila je vrhunac takozvanih 'bakalarski ratova'
pokraj Islanda, kad su islandski patrolni amci pucnjavom tjerali britan-
ske ribarice. Britanski ribari tada su preusmjerili panju na vode blie

7 Op. cit.
8 Op. cit.
220 I VELIKA OBMANA

domovini gdje je Britanija 1976. zakonom o granicama ribarenja prema

meunarodnom zakonu namjeravala proiriti granicu na 200 milja.
Na sastanku u Edinburghu u travnju 1975. britanske ribarske orga-
nizacije zatraile su da Britanija izvri pritisak da sve nelanice EEZ bu-
du iskljuene iz nove granice od 200 milja, a da se 100 milja rezervira
samo za britanske brodove. U znak kompromisa, vlada je pristala izvr-
iti pritisak za uspostavu iskljuivih nacionalnih zona od najmanje 50
milja. Predvidivo, Francuzi i Nizozemci traili su primjenu 'ravnoprav-
nog pristupa'.
U tom trenutku su britanski ribari poeli shvaati prave posljedice
Heathovih ustupaka. Komisija je u veljai 1976. predloila da ona up-
ravlja ribarskim resursima svugdje osim u obalnim vodama i da se resursi
razdijele na osnovi nacionalnih kvota. Unato prosvjedima britanske i
irske vlade, na konanom sastanku u Haagu u studenom 1976. Komi-
sija je predloila zajedniku 'politiku ouvanja'. Mora oko Europe bila
bi podijeljena na ribolovne zone. Svake godine bi se odreivala tonaa
za svaku vrstu ribe koja bi se smjela loviti u svakoj zoni i to bi bio 'uku-
pni doputeni izlov' (Total Allowable Catch', TAC). On bi se razdijelio
meu lanicama prema sustavu kvota.
Nakon estoke svae oko toga kako odluiti o kvotama, konano je
dogovoreno da se podjela temelji na 'povijesnom izlovu' mjerenom tije-
kom odreenog 'referentnog razdoblja'. To je izmijenjeno dodatnim
doputenjem za zone koje posebno ovise o ribarenju zbog zaposlenosti,
poznate kao 'Haake preferencije'. Konano je dogovoreno da jednom
kad se odrede nacionalni udjeli u izlovu za svaku vrstu, lanice nastave
primati jednako proporcionalni dio prema naelu poznatom kao 'rela-
tivna stabilnost'.
Ogoreno svaanje o tome kako primijeniti dogovor nastavit e se
do 1983. Ali ve je tada bilo oito da e najvei gubitnik biti Britanija
koja je tako pretrpjela dvostruki udarac. Ne samo da ju je nova granica
od 200 milja sada prisiljavala da izbaci ribarenje u dubokim vodama iz
biznisa, nego je otkrila da je zbog istog pravila na gubitku zbog voda
Zajednice koje sadre etiri petine zapadnoeuropske ribe. Ta riba e se
dodijeliti njenim 'partnerima' po odredbama o 'ravnopravnom pristu-
pu' na koje je pristao Heath, a Wilson se nije potrudio da ih promijeni.

'Lo posao'
Wilson je 13. travnja 1976. dao ostavku. Naslijedio ga je James
Callaghan koji je Anthonyja Croslanda imenovao ministrom vanjskih
 ' T E A K PARTNER': 1975-1984 | 221

poslova. Medu problemima s kojima su se morali suoiti bila je potre-

ba stvaranja izravno biranog 'Europskog parlamenta. Kad je 1958.
osnovana 'Skuptina', ona se poput svoje prethodnice u Monnetovoj
Zajednici za ugljen i elik sastojala od delegata koje su imenovali nacio-
nalni parlamenti. Ali Rimski sporazum ukljuivao je i obvezu da Zaje-
dnica dobije parlament koji e birati narodi Europe. Kad je Giscard d'Es-
taing postao francuski predsjednik, stavio je to na dnevni red i na Europ-
skom vijeu u rujnu 1974. dogovoreno je da se prvi izbori odre 1978.
Giscarovo okretanje ovom projektu koje je preokrenulo raniju poli-
tiku njegove stranke, bilo je motivirano vie politikom kalkulacijom
nego uvjerenjem. Zbog domaih razloga je trebao podrku manjih neo-
visnih stranaka u Nacionalnoj skuptini, za koje je 'obvezivanje na eu-
ropsko ujedinjenje bilo stvar temeljnog uvjerenja.' 9 Ponuditi izabrani
parlament za Europu bilo je dovoljno da ih se uvue u vladajuu koalici-
ju. Wilson se sloio s time u paketu ponovnih pregovora, a Callaghan
se osjeao dunim potivati obveze koje je ovaj preuzeo. Tako je zatra-
io od parlamentarnog odbora da provjeri mehanizme bilo kojih izbora,
to je dovelo do propisnog zakljuka da se Prijedlog zakona mora dati
to poetka 1977. ako e se izbori odrati u predloenom roku.
Dok je Giscard ovim prijedlogom osvajao domau politiku pred-
nost, ubrzo je postalo jasno da se Callaghanu ne dogaa isto. Na prvoj
konferenciji Laburistike stranke u listopadu 1976. Nacionalni izvrni
odbor pod dominacijom lijevog krila objavio je rezoluciju kojom se
odbija ideja izabranog europskog parlamenta, i to na temelju uvjerenja
da bi on bio konkurencija nacionalnim parlamentima. To bi, predvi-
ali su, ojaalo Komisiju i tako povealo mo 'briselskih birokrata'. 10
Konferencija je usvojila rezoluciju, a da bi izbjegao tetan sukob s vla-
stitom strankom Callaghan je cijelu stvar gurnuo ustranu.
Tako je tek krajem 1977. predstavljen prijedlog zakona o doputan-
ju izravnih izbora, to je omoguilo da se stigne rok 1978. Nije bilo
vremena da Komisija za granice definira nove euro-izborne jedinice.
Callaghan je isprobao preicu, ali to je izazvalo prijetnje ostavkama la-
nova Kabineta s lijevog krila. Tako su laburistiki zastupnici nakon to
je prijedlog stigao u parlament dobili dozvolu slobodnog glasovanja.
Konzervativna oporba u kombinaciji s glasovima 115 laburistikih
'buntovnika' porazila ga je. Callaghan je bio prisiljen rei svojim 'part-

9 Op. cit., George citira Jean-Luisa Burbana. (1977), 'La Dialectique des lections europenes',
Revue franaise de science politique, 27.
10 Op. cit.,
222 I VELIKA OBMANA

nerima' iz EEZ da Britanija nee moi odrati izravne izbore 1978. 'Zbog
prioriteta danog domaim politikim brigama', napisat e George,
'Britanija je ponovno ispala kvaritelj duha Zajednice.'11 ini se da ga nije
pogaalo to su upravo francuske 'domae politike brige' na poetku
odredile rokove.
Kad je Britanija tako dospjela pod sve jau vatru, idua prilika da
njeni politiari zablistaju stigla je s njenim prvim preuzimanje rotiraju-
eg predsjedavanja Vijeem od sijenja do lipnja 1977. Poelo je dosta
dobro kad je Wilsonov novi ministar vanjskih poslova Anthony Crosland
12. sijenja uvjerio Europski parlament u vanost koju britanska vlada
pridaje koordinaciji vanjske politike proces koji je dobio naziv Eu-
ropska politika suradnja (EPC).
Croslandov zamjenik, 38-godinji David Owen, bio je laburistika
zvijezda u nastajanju. Kasnije se sjeao da je njegov prvi zadatak bio
informirati se o Europskoj zajednici. Kad je to uinio, otkrio je:

'...da je Britanija sklopila zaista lo posao. Poljoprivredna politika za koju se

uvijek znalo da je protivna naim interesima bila je izvan kontrole veliki vi-
kovi su se gomilali u proizvodnji mlijeka, maslinovog ulja i vina, a trokovi
su rasli. Bilo je jasno i da e za nekoliko godina britanski proraunski dopri-
nos narasti toliko da emo vjerojatno postati drava koja najvie uplauje.
Morali smo se nositi i s ribarskom politikom koju su lanice estorice trasirale
uoi proirenja Zajednice i koja nije mogla manje pomagati britanskim ribar-
skim interesima.'12

Prvih tjedana u svojoj novoj ulozi, Owen se suoio sa stvarnou

britanskog lanstva u Zajednici i bio je u iskuenju da pomisli kako je
Wilson 1972. bio u pravu i da su uvjeti bili neprihvatljivi. 13 Njegov
glavni problem ipak su bili njegovi vlastiti slubenici. Uz 'asne
izuzetke', ustanovio je da su njegovi visoki dravni slubenici toliko po-
ricali stvarnost da je bio oajan razmiljajui je li u stanju razviti vrste
pregovarake pozicije.14 Problem je, napisao je, bio duboko ukorijenjen:

'Previe eurodiplomata se odbija ukrcati na bilo kakav brod koji bi ih odveo

na kurs sraza s veinom lanica Zajednice. Oni su inteligentni ljudi, ali nikad
nisu dovoljno ilavi da se bore za britanske interese onako kako se francuski
diplomati na svim razinama bore za Francusku.'15

11 Op. cit.
12 Owen, op. cit..
13 Op. cit.
14 Ibid.
15 Ibid.
 'TEAK PARTNER': 1975-1984 | 223

Najspornija pitanja s kojima se suoilo britansko predsjednitvo bila

su ona koje je rjeavalo Vijee za poljoprivredu kojim je predsjedavao
novi britanski ministar poljoprivrede John Silkin. U to su vrijeme la-
buristi imali tek malu veinu i krvarili su zbog izbornih poraza, a pred-
stavnika mjesta mnogih ribarskih izbornih jedinica laburisti su osvo-
jili tijesnom veinom. 16 Silkinu je zato bilo stalo da pokae da brani
britanske interese i kad je pod francuskim vodstvom nastalo protivljenje
britanskim i irskim zahtjevima za iskljuivom zonom od 50 milja, nije
bio spreman na kompromis. Tako se dogodilo da za britanskog pred-
sjedavanja nisu postignuti nikakvi trajni dogovori ponajvie zbog toga
to su druge lanice to predsjedavanje smatrale pristranim. Britanija je,
branei svoje interese, ponovno ispala nedovoljno 'communautaire .
Jednako je sporno bilo Silkinovo odbijanje da prihvati predloeno
1,5-postotno poveanje financiranja CAP-a, jer bi promjene u sustavu
donijele 3-postotno poveanje cijena hrane u Britaniji. To je bilo u vri-
jeme kada se vlada borila da obuzda rast cijena zamrzavanjem slobod-
nog formiranja plaa. Mogunost da Britanci zbog 'uskih nacionalnih
interesa blokiraju poveanje financiranja fondova koji bi otili francus-
kim seljacima, izazivalo je daljnju odbojnost.17
Ipak, u petom mjesecu predsjedavanja dolo je do jo jedne prekret-
nice u britanskim odnosima sa Zajednicom, koja nije spomenuta kod
Georgea. Dok je odbor Kabineta 28. svibnja 1977. radio na pitanjima
zajednikog trita, reeno mu je da se Komisija uspjeno alila Europ-
skom sudu pravde da "ne uvai" potpore za svinjetinu koje je plaala
britanska vlada i te da je dala upute da se 'smjesta' prestane s potporama.
Tony Benn je bio na tom sastanku. Upitao je li to prvi put da je protiv
britanske vlade donesena odluka Europskog suda i reeno mu je da jest.
U svojim dnevnicima nastavlja:

'Onda sam upitao kakav e biti politiki uinak toga na uzgajivae svinja u
Velikoj Britaniji. John Silkin je rekao da e to zapravo znaiti unitenje nae
industrije, masovno klanje svinja i naputanje preraivakih postrojenja u korist
Danaca... Htio sam da mi se otvoreno kae - i reeno mi je - da sam lan
prve britanske vlade u povijesti koja je informirana da je postupala nezakoni-
to i to od suda ije se presude ne mogu mijenjati promjenom zakona u Donjem
domu. Bila je to prekretnica...'18

16 George, op. cit.

17 Op. cit.
18 Benn, op. cit.
224 I VELIKA OBMANA

Ne iznenauje da je nakon britanskog predsjedavanja Callaghan na

Konferenciji laburistike stranke 1977. iznio plan u est toaka za bri-
tansku politiku prema EEZ, odbijajui bilo kakvo poveanje ovlasti
Europskom parlamentu, traei poboljanje 'kontrolne' procedure bri-
tanskog parlamenta te nametanje i dominaciju nacionalnih regionalnih i
industrijskih politika. To je samo dodalo ulje na vatru. Kad je nastavio,
pozivajui Zajednicu da primi Grku, panjolsku i Portugal zbog 'opa-
snosti precentralizirane, prebirokratizirane i preharmonizirane Zajednice
koja e sa dvanaest lanica biti manje takva nego sa devet', 19 britanska
nemilost u oima njenih partnera inila se potpunom.

Prema 'Europskoj uniji'

Daleko od britanskih potekoa, Zajednica se ponovno koncentrirala
na pravi problem: sve jae integriranje. Kao to je bio sluaj od izvjeta-
ja Wernera i Davignona 1970., to se pitanje fokusiralo na dva aktualna
cilja Zajednice: uspostave ekonomske i monetarne unije i zajedniku
vanjsku politiku.
Ameriki izlazak iz Sporazuma Bretton Woods 1971. doveo je meu-
narodne valute do rasula. Veina drava odgovorila je na to doputenjem
da njihove valute slobodno 'plutaju' u meusobnom odnosu na meu-
narodnim tritima, ali to je sa sobom povlailo potencijalno destabi-
lizirajui efekt pretjeranih fluktuacija.
Da bi to sprijeili, europski centralni bankari sastali su se 1972. u
Baselu da bi napravili Sporazum o europskom teaju poznatiji kao 'zmija'.
Europske valute odravat e se u rasponu 2,25 posto, izbjegavajui tako
pretjerane fluktuacije. Osim estorice sudjelovale su i Britanija, vedska,
Norveka, Danska i Irska. 'Zmija' nije napredovala. Britansko sudjelo-
vanje trajalo je samo est tjedana prije nego su je spekulacije istjerale
van. Malo zatim istupila je i Italija. Francuska je istupila 1974. i vratila
se u Sporazum idue godine te definitivno izala 1976. Samo su Zapadna
Njemaka, Beneluks i Danska uspjele ostati unutar zadanih granica, to
je stvorilo uinak proirene zone njemake marke. Do sredine 1970-tih
potonula je i zadnja nada da e se provesti Wernerovi prijedlozi ekonom-
ske i monetarne unije.
Meutim, kad neka ideja jednom ue u kolektivni um iza 'europske
graevine', uvijek se ponovno javlja. Poetkom 1974. Komisija je os-

19 U politici Konzervativne stranke 1990-tih daljnje proirenje e se argumentirati na potpuno

isti nain.
 'TEAK PARTNER': 1975-1984 | 225

novala studijsku skupinu za ispitivanje izgleda za stvaranje EMU do 1980.

Pod predsjedavanjem biveg Monnetova bliskog suradnika Roberta
Marjolina skupina je ukljuivala dva britanska predstavnika: glavnog
ekonomskog savjetnika britanske vlade Sira Donalda McDougalla i di-
rektora Kraljevskog instituta za meunarodne odnose Andrewa Shon-
fielda. Njihov izvjetaj iz oujka 1975. beskompromisno tvrdi da 'na-
cionalne i ekonomske politike nikad u dvadeset pet godina nisu bile neu-
sklaenije i razliitije nego danas.' 20
To je dovelo do niza monetarnih kriza, tvrdila je skupina, a problem
je bio u nedostatku politike volje Zajednice da iskoristi te krize.

'Kao sve krize, one su mogle biti prilika za napredak, izazivajui kristalizaciju
skrivenih volja. Velike stvari gotovo se uvijek naprave u krizama. Krize posljed-
njih godina mogle su biti prilika za skok naprijed.' 2 1

To je bio rani poticaj na upotrebu kasnije glavnog orua 'projekta'-

'korisne krize'. Ponovno i ponovno neke od najveih kriza iskoritavat
e se za proirenje ovlasti Komisije i tako unapreivati integraciju.
U tom trenutku, problemi proizali iz plivajuih teajeva iskoriteni
su za oivljavanje ideje ekonomske i monetarne unije. Marjolinov odbor
nije sumnjao u potrebu da se nadnacionalnim institucijama daju 'svi
instrumenti monetarne i ekonomske politike' koji su tada bili u rukama
nacionalnih vlada, kako bi se te ovlasti izvravale 'za Zajednicu kao cje-
linu'. 'Zajednike institucije' trebale bi ukljuivati europsku 'politiku
vlast', proraun Zajednice i sustav centralne banke, to bi trebalo djelovati
'na nain usporediv s onim federalne drave'.22 Porezi Zajednice bili bi
najvaniji u omoguavanju financiranja manje razvijenih regija.23
Nakon Marjolinova izvjetaja uslijedio je drugi, koji je napravio bel-
gijski premijer Leo Tindemans. Objavljen 29. prosinca 1975., taj je iz-
vjetaj nosio oaravajue jednostavan naslov ' T h e European Union'.
Poinjao je aljenjem to je 'izgradnja Europe' 'izgubila svoj miris avan-
ture'. 24 'Europska ideja bila je 'donekle rtva vlastitih uspjeha'. Ali
'nedovrena struktura ne dri se dobro: mora biti dovrena ili e se sruiti',
a 'osnovni uvjet za postizanje Europske unije' 25 je zajednika ekonom-

20 Komisija Europskih zajednica, Izvjetaj studijske skupine 'Economic and Monetary Union
1980.' (EMU - 63), Bruxelles, oujak 1975.
21 Op. cit.
22 Op. cit.
23 Op. cit.
24 Bilten Europskih zajednica, S/1-1976.
25 Op. cit.
226 I VELIKA OBMANA

ska i monetarna politika. Potrebna je zajednika vanjska i obrambena

politika, zajedno s 'Europskom agencijom za naoruanje.' 26
Posebno je znaajno bilo Tindemansovo miljenje da za 'ujedinjenu
ekonomsku i monetarnu jedinicu koja bi skladno funkcionirala' trebaju
veliki transferi sredstava iz bogatijih podruja Zajednice prema siroma-
nijim regijama. To bi zahtijevalo punu 'regionalnu politiku' s veinom
sredstava usmjerenom kroz proraun Zajednice. Tindemans je preporuio
i politiku za stvaranje 'Naroda Europe' kroz 'konkretno pokazivanje
europske solidarnosti u svakodnevnom ivotu.'
elio je zamijeniti i Vijee ministara i Komisiju novim nadnacio-
nalnim tijelom. Tu 'europsku vladu' nadzirao bi i birao moniji Europski
parlament. On bi ukljuivao jedan dom koji bi izravno birali 'europs-
ki narod' i 'Dom drava' koji bi imenovale nacionalne vlade. 'Povratak
meuvladinoj suradnji ne bi pomogao rjeavanju europskih problema',
tvrdio je Tindemans. 27 Njegov konani prijedlog da se ubrza proces
integracije, bila je dvobrzinska 'Europa', s unutarnjim krugom koji bi se
bre kretao prema politikoj uniji i onih drava koje bi se manje obvezi-
vale. Ali to, naglasio je Tindemans, ne znai 'Europu a la carte'. Svaka
drava morat e raditi za isti konani cilj. 28
Wilson je odbacio izvjetaj. Kad je dokument 1. travnja 1976. samo
nekoliko dana prije njegove ostavke stigao pred Europsko vijee u
Luksemburgu, Wilson je zapisao da ih rasprava 'nije dovela nigdje'. 29
Unato tome, ti prijedlozi e ostati dugoroni zadatak Zajednice.

Ulazi Roy Jenkins

Uz razgovore o zajednikoj valuti, glavnu ulogu u dogaajima koji su
uslijedili odigrat e jo jedan britanski politiar iji je pogled na europ-
sku integraciju bio vrlo razliit od Wilsonova. Kad je nakon Wilsonove
ostavke Roy Jenkins teko poraen od Callaghana u pokuaju da postane

26 Op. cit.
27 Op. cit.
28 Op. cit.
29 Wilson, op. cit. Jedan od britanskih zastupnika koji je podrao Tindemansov izvjetaj bio
je tadanji glasnogovornik Konzarvativaca za europska pitanja Douglas Hurd. On je pose-
bno hvalio prijedlog jedinstvene 'europske vanjske politike', naglaavajui da bi ministri
vanjskih poslova 'trebali prihvatiti obvezu da postignu zajedniko miljenje' (Hansard, 17.
lipnja, 1976, col. 870). Ipak, nije se inilo da je Hurd dokuio logiku onoga to je govorio,
budui da je zatim primijetio kako to ne znai 'uklanjanje veta potezom ustavne kirurgije. To
znai stvaranje navike dogovora.' Integracionisti to nisu imali na umu. eljeli su subordi-
naciju, ne suradnju.
 'TEAK PARTNER': 1975-1984 | 227

premijer i kad je odbio funkciju ministra vanjskih poslova, prihvatio je

poziv da postane predsjednik Komisije. Zanimljivo, taj gorljivi 'europejac'
bio je potpuno nepripremljen za svoje novo mjesto. U memoarima je
napisao:

' M o j e uvjerenje bilo je potpuno, ali moje iskustvo je bilo zanemarivo. Jedini
ministarski portfelj koji sam imao nakon britanskog ulaska 1973. bio je onaj
unutarnjih poslova, a kako je govorilo njegovo ime i potvrivao njegov etos,
taj portfelj je bio jednako daleko od poslova Zajednice koliko i bilo koji drugi
u rukama britanske vlade. Nisam sudjelovao na Vijeima ministara. Volio sam
rei, samo u poluali, da sam odravao svoju europsku vjeru tako to nikad
nisam odlazio u Bruxelles. A to je bilo gotovo zapanjujue istinito. Francusku,
Italiju i N j e m a k u sam poznavao prilino dobro. Ali embrionski glavni grad
Europe posjetio sam samo etiri puta izmeu 1945. i dana moga imenovanja
na elo njegove uprave. Bio sam entuzijast europskih velikih linija, ali amater
u sloenostima njenog signalnog sustava.' 3 0

Jenkins je poeo raditi 1. sijenja 1977. i kasnije je priznao da mu

prvih est mjeseci predsjednikovanja nije bilo uspjeno. U srpnju 1977.
nakon to je u The Economistu proitao kritike svoga uinka, odluio
je da je nuna nova inicijativa. O smjeru kojim je trebala krenuti, napi-
sao je:

'Bio sam pod jakim utjecajem... Jeana M o n n e t a . . . U najmanje dva sluaja

njegove ideje su postigle spektakularan uspjeh u pokretanju inicijative, a u
drugom sluaju to je uinio vraajui se nakon poraza i prebacujui se s jednog
blokiranog puta na drugi koji je bio otvoreniji... To me je nauilo lekciju da
uvijek napredujem linijom najmanjeg otpora ako ona vodi u pravom opem
smjeru.' 3 1

Jenkins je zakljuio da treba prebaciti teinu na monetarnu uniju.

U prosincu 1977. Europsko vijee ga je podralo i dogovorilo izradu
razliitih studija o monetarnoj suradnji. Jedna je napravljena pod pred-
sjedavanjem Sira Donalda McDougalla, efa ekonomske slube bri-
tanske vlade. Uloga javnih financija u europskoj integraciji zapaena je
po svom prijedlogu da, u sluaju da Zajednica preuzme ekonomske

30 Jenkins, Roy, European Diary, citirano u: Jenkins, op. cit. Drugi 'europejac' Lord Carring-
ton na slian se nain prisjeao da 1979., kad je postao ministar vanjskih poslova u vladi
ge Thatcher. 'Nisam imao velikog znanja o drugim europskim dravnicima s kojima u
raditi, niti detaljnog znanja o Europi ili poslovima Zajednice. Ali sam imao uvjerenje.'
(Carrington, Lord (1988), Reflections On Things Past.
31 Jenkins, Roy, op. cit.
228 I VELIKA OBMANA

odgovornosti kako predlae Marjolinov izvjetaj, to zahtijeva da prema

modelu amerike federalne vlade kontrolira izmeu 20 i 25 posto BDP-a
Zajednice, to bi doseglo stotine milijarda funta. 32
U nedostatku bilo kakve akcije Zajednice, poetkom 1978. Giscard
i Schmidt odluili su podrati Jenkinsa. Ishod e biti Europski monetar-
ni sustav (EMS) unutar kojega je bio mehanizam teaja (Exchange
Rate Mechanism, ERM), kompliciranija verzija 'zmije' (i na kraju Ne-
mezis Konzervativne stranke).
Dva lidera iznijela su svoje ideje Europskom vijeu u Kopenhagenu u
travnju 1978. 33 Naglasili su potrebu da se zapadnoeuropski blok izolira
od monetarnih fluktuacija koje su izazivali Japan i SAD, refren koji e
stalno zabrinjavati europske lidere. Njihov odgovor bio je prijedlog ra-
zliitih mjera, od objedinjavanja 15 do 20 posto slubenih rezervi la-
nica do poveane upotrebe zajednike valutne jedinice u transakcijama
centralne banke osmiljene da bi na kraju postala osnova za jedinstve-
nu valutu. 34
Iako je rasprava o tom 'planu' bila sredinja toka kopenhakog Vije-
a, nije donesena nikakva slubena odluka. Umjesto toga odrani su tajni
razgovori osobnih predstavnika Giscarda, Schmidta i Callaghana - koji
su poeli davati podrku - kako bi se preduhitrilo protivljenje centralnih
bankara, ministara financija i, to je bilo najvanije, Bundesbanke. Pre-
ma jednom komentatoru:

'Ostalih est efova vlada, njihovi ministri financija, predsjednici centralnih

banaka kao i visoki dunosnici koji su se sastajali u Monetarnom odboru, Od-
boru Centralne banke i ECOFIN-u, ostavljeni su u totalnom neznanju. Dan-
ski premijer, odgovoran za dnevni red Vijea, nije nita uo i pretpostavio je da
se odustalo od plana.' 3 5

Schmidt nije mogao uvjeriti Callaghana da bi se Britanija trebala

pridruiti EMS-u. Tek to je smirila veliku krizu funte, Britanija se
spremala stimulirati ekonomski rast, a njemaki plan je bio deflacijski.
Callaghana je, uostalom, vie zanimalo pokretanje meuvladine akcije
kroz postojee institucije poput MMF-a.
Na srpanjskom Europskom vijeu u Bremenu, nakon serije nervoz-
nih sastanaka Callaghan se potpuno povukao. Ali obeavajui dodatna
sredstva za regionalni razvoj, posebno Talijanima i Ircima, Schmidt je
32 Moravcsik, op. cit.
33 Jenkins, op. cit.
34 Moravcsik, op. cit.
35 Ludlow, Peter, citirano kod Morvacsik, op. cit.
 'TEAK PARTNER': 1975-1984 | 229

dobio pristanak ostatka lanica. Jenkins je Bremen napustio 's visokim

moralom', ali 's bitno smanjenom nadom da e Britanija konano nau-
iti svoju lekciju i poeti sudjelovati u europskoj inicijativi s entuzijaz-
mom i otpoetka.' Njegov je interes', napisao je, 'sve vie postajao izb-
jegavanje britanskog koenja napretka ostalih.' 36
ak i bez Britanaca, dogovor o detaljima novog sustava postignut je
tek velikom manipulacijom. Njenu je sloenost nemogue opisati izvan
strunih termina, jer je bila puna izraza kakvi su 'sustav mree pariteta',
'asimetrine obveze' i 'promjenjiva geometrija'. Znaajno je bilo da su
konani detalji sporazuma tijekom bilateralnog summita Giscarda i
Schmidta sauvani u tajnosti.
Taj je sastanak odran u rujnu 1978. u Aachenu, gdje je Karlo Ve-
liki roen i sahranjen kao prvi Sveti rimski car. Slubenici za tisak obiju
vlada naglasili su povijesne odjeke u toj zajednikoj posjeti tronu Karla
Velikog, prizivajui sjeanja na povijesni sastanak Adenauera i de Gaullea
u Rheimsu gotovo dva desetljea ranije. 'Dok smo raspravljali o mone-
tarnim problemima, moda je nad nama lebdio duh Karla Velikoga',
primijetio je Giscard. 37
Detalji su dogovoreni na Europskom vijeu u Bruxellesu 4. i 5.
prosinca 1978. Od 1. sijenja 1979. zaivjet e ERM. Valute u sustavu
mogle su ui u 'usku traku' u kojoj im je bilo doputeno odravanje
unutar maksimalne margine fluktuacije od 2,25 posto. Kad je ta margina
dosegnuta, dolazi do 'automatske intervencije bez ogranienja visine.'38
lanice s plutajuim valutama nisu se mogle opredijeliti za est-po-
stotnu marginu, takozvanu 'iroku traku'.
U zakljuku je vrlo jasno iznesen politiki cilj. EMS e dati 'svje
poticaj procesu Europske unije'. 39 Nakon Vijea, efovi vlada i pred-
sjednik Komisije dali su zajedniku izjavu naglaavajui njenu vanost
'za buduu izgradnju Europe'. 40
Unato euforiji, britansko odbijanje ulaska u ERM odjeknulo je
kod Giscarda. Njegova osveta bio je francuski zahtjev da se Francuskoj

36 Jenkins, Roy, op. cit.

37 Citirali Ludlow i Moravcsik, op. cit. Bernard Connolly, ekonomist Komisije i prvi 'zvi-
da', kasnije e istaknuti da je sve to utemeljeno na namjernoj obmani. Iako je primarno
osmiljen radi njemakih interesa, EMS je pomno dotjeran da bi izgledalo kako vie slui
francuskim interesima. To objanjava izbor rijei ECU (European Currency Unit) za novu
jedinicu raunovodstva, jer je podsjeala na ecu, francuski novi iz vremena Valoisa. (Cf.
Connolly, Bernard (1995), The Rotten Heart Of Europe - The Dirty War For Europe's Money).
38 Bilten Europskih zajednica, 12-1978., toka 1.1.7.
39 Op. cit., toka 1.1.10.
40 Op. cit., toka 1.1.12.
230 I VELIKA OBMANA

da jednaki udio u planiranom poveanju Regionalnog fonda kao i Britan-

cima.41 To je praktiki blokiralo bilo kakvo poveanje, ostavljajui Bri-
taniju ponovno bez naknade za nejednakost u financiranju poljoprivrede.
tovie, britanski doprinos proraunu trebao se poveati za devet posto,
prijetei da je u pet godina pretvori u najveeg neto uplatitelja Zajednice.
Jenkins je kasnije komentirao: 'Jo ne mogu objasniti to je dolo
Giscardu.' 42 Da je bio upuen u povijesne zapise, znao bi da je Giscard
kao francuski predsjednik postupao potpuno dosljedno. Nakon tog
'zlogukog antiklimaksa' Europskog vijea, Jenkins je primijetio da su se
'europski poslovi povukli ... iza neprozirnog paravana na nain koji nisam
vidio ni prije ni poslije.' Klju onoga to opisuje, u potpunosti lei u
ponaanju francuske vlade.43 Profesor George svejedno opisuje Britaniju
kao 'tekog partnera'.

'Prokleto britansko pitanje'

Problem britanskog nerazmjernog doprinosa proraunu Zajednice
sada je postao predmetom ozbiljne zabrinutosti laburistike vlade.
Poznat u Zajednici kao BBQ (British Budgetary Question, britansko
proraunsko pitanje), Jenkins i mnogi drugi poeli su ga zvati 'prokletim
britanskim pitanjem' (Bloody British Question').44 Ono je sada trovalo
odnose Britanije i Zajednice vie nego ijedno drugo pitanje. Do kraja
1976., dok su se jo primjenjivali prelazni dogovori, Britanija je ve bila
trei najvei neto uplatitelj u proraun, iza Njemake i Belgije. Godinu
dana kasnije postala je drugi najvei uplatitelj, a do 1980. izraunato
je da e biti najvei, plaajui potpore francuskim seljacima dok Fran-
cuzi blokiraju poveanje regionalnih fondova. Britanski politiari sada
su smogli smjelosti da se poale.
To su i uinili. U govoru na banketu Lorda Mayora u londonskom
Guildhallu 13. studenog 1978. Callaghan je jasno rekao da je neprihva-
tljivo da je Britanija najvei neto uplatitelj s tek sedmim po visini do-
hotkom per capita medu devet lanica. 45 David Owen, koji je nakon
Croslandove prerane smrti preuzeo funkciju ministra vanjskih poslova,
idueg je dana Donjem domu rekao da ni trenutna situacija 'za Zajednicu
nije nita bolja nego to je za Ujedinjeno Kraljevstvo.'46
41 Jenkins, op. cit.
42 Op. cit.
43 Op. cit.
44 Op. cit.
45 The Times, 14. studenog, 1978. Citirano kod George, op. cit.
46 Hansard, 14. studenog 1978, col. 214.
 'TEAK PARTNER': 1975-1984 | 231

Predvidivo, britanske su pritube bile kratkog daha. Naravno, Bri-

tanija nije sudjelovala u izvornim pregovorima o proraunu. Ali zar nije
prihvatila dogovore kao dio aquis communautairea? Zar nije ponovno
pregovarala? Britanci su ipak govorili 'ne, jo uvijek nam se ne sviaju
pravila; morate ih promijeniti kako bi nam ponovno odgovarala.' Fran-
cuzi su naprosto krivili Britaniju za uvoz hrane iz Commonwealtha na
koju se morao plaati porez. Mogli su kupovati irske, francuske ili
nizozemske proizvode. Ne initi to, bilo je svjesno anti-zajedniki i ako
su htjeli smanjiti svoj doprinos, trebali su samo iskoristiti povlasticu
Zajednice. 47 Tako je sve bilo britanska krivnja. Ona je, uostalom, bila
'teak partner'.

'Hou natrag svoj novac!'

Oujak 1979. donio je dogaaj koji e promijeniti britansku i europsku
politiku. Nakon katastrofalne 'zime nezadovoljstva' kad je Britaniju
paralizirala lavina industrijskih sporova, Callaghanova vlada poraena
je u izglasavanju povjerenja u Donjem domu zahvaljujui samo jednom
glasu razlike. Opi izbori donijeli su konzervativcima jasnu veinu od
44 mjesta. Margaret Thatcher je 4. svibnja 1979. uetala u Downing
Street 10 gdje e ostati 11 godina.
Malo nakon to je preuzela funkciju, odrani su prvi izravni izbori
za Europski parlament. Tijekom kampanje Thatcher je naglaavala svoju
'viziju' Zajednice, kako je govorila, ' kao snage za slobodu'.

'Vjerujemo u slobodnu Europu, a ne standardiziranu Europu. Smanjite ra-

znolikost medu lanicama i osiromaili ste cijelu Zajednicu... Inzistiramo da
institucije Europske zajednice budu vodene tako da poveavaju slobodu po-
jedinca irom kontinenta. Tim se institucijama ne smije dopustiti da se izme-
tnu u birokraciju. Kad god ne budu proirivale slobodu, treba ih kritizirati i
vraati ravnoteu.'48

Na izbore je izaao manji postotak biraa nego igdje u Zajednici i

rezultati su naprosto odraavali glasaki uzorak opih izbora, donosei
konzervativcima 60 od 78 zastupnikih mjesta.
Prividni entuzijazam konzervativaca prema 'Europi' mnogi su pro-
europejci smatrali 'pozitivnim'. Thatcher je, meutim, vrlo brzo gur-
nuta u vatru EEZ politika, iekujui svoje prvo Europsko vijee 21. i

47 George, op. cit.

48 Op. cit.
232 I VELIKA OBMANA

22. lipnja 1979. godine. Francuska je bila domaih razgovora, birajui

Strasbourg za mjesto sastanka u znak priznavanja novog znaaja Eu-
ropskog parlamenta. Ve su se poeli pojavljivati znakovi da e ranim
danima Thatcherinih odnosa s EEZ jedno pitanje dominirati nad
svima: proraun.
Thatcher je u svojim memoarima napisala da je isprva 'moja politika
bila pokuati ograniiti tetu i smetnje uzrokovane CAP-om i iznijeti
financijske injenice o trokovima Zajednice.' Ve je bila rekla kancelaru
Schmidtu da e traiti 'velika smanjenja' i da se nada da e on prenijeti
poruku Giscardu koji je predsjedavao Vijeem. 49 Njeni kratkoroni
ciljevi bili su otvaranje pitanja prorauna na Vijeu i prihvaanje potrebe
za akcijom sa vrstim jamstvima da e Komisija na iduem Vijeu u
Dublinu iznijeti prijedloge o rjeenju problema.50 Ali kao naznaku onoga
to se spremalo primijetila je:

'Znala sam da je kancelar Schmidt zagrijan za ulazak funte u E R M ; ali ve

sam sumnjala u mudrost takvog poteza, a moje sumnje su se kasnije i uvrstile.
U svakom sluaju, moja najava naih namjera u pogledu zamjene u "ecu" nije
bila vidljivo pozdravljena od drugih: kao i drugi takvi ustupci duhu Zajednice,
inilo se da je jednostavno gurnuta u dep i zaboravljena.' 5 1

Njeno otrenjenje se ubrzano pojaavalo. Znala je da se pitanje pro-

rauna mora postaviti prvoga dana, jer su slubenici uvijek izraivali
nacrt konanih zakljuaka Vijea preko noi, kako bi se o njemu moglo
raspravljati drugoga i posljednjeg dana. Za rukom je stekla 'snaan
dojam' da e se Giscard vrlo rano pozabaviti proraunom. Ali kad je
sastanak nastavljen, postalo je jasno da je Giscard namjeravao slijediti
zadani dnevni red. Do kraja formalne sjednice raspravljeno je gotovo o
svemu osim o jednoj stvari o kojoj je premijerka htjela razgovarati. U
svojim memoarima opisuje to se zatim dogodilo:

'Predsjednik Giscard podsjetio je da vrijeme odmie i da se moramo pripre-

miti za veeru, a da bi se o pitanju prorauna trebalo razgovarati idueg dana.
Slae li se premijerka Ujedinjenog Kraljevstva? I tako sam ve na svom prvom
Europskom vijeu morala rei "ne"'. 5 2

injenica da je bilo zaista kasno radila je u njenu korist dok je pri-

bliavanje veere koncentriralo umove. Dobila je pristanak da Komi-
49 Op. cit.
50 Op. cit.
51 Ibid.
52 Op. cit.
 'TEAK PARTNER': 1975-1984 | 233

sija dobije upute za pripremu prijedloga za idue Vijee. Unato tome,

ak je i Jenkins priznao da su se prema Thatcher odnosili 'vrlo udno'.53
Kasnije je rekao da je ula kako je dunosnik jedne vlade komentirao
neto to ju je razveselilo 'koliko i bilo to ega se moe sjetiti'. Taj je
dunosnik bio rekao: 'Britanija se vratila.' 54
Vijee u Dublinu zakazano je tek za kraj studenoga i Thatcher
odluila u meuvremenu dati na znanje lanicama da je ozbiljna oko
pitanja prorauna. Drei memorijalno predavanje o Winstonu Chur-
chillu u Luksemburgu 18. listopada upozorila je:

'O ovome moram biti apsolutno jasna. Britanija ne moe prihvatiti sadanju
situaciju s proraunom. Ona je dokazano nepravedna. Ona je politiki neo-
branjiva: Ja ne mogu Zajednici izigravati sestru milosrdnicu dok se od mojih
vlastitih biraa trai da se odreknu poboljanja u zdravstvu, obrazovanju,
socijali i ostalom.'55

Tu je temu ponovno naela na sastancima sa Schmidtom i Giscardom.

Znali su 'da mislim ozbiljno', napisala je. U Dublinskom dvorcu, nakon
prijateljskog ruka u slubenoj rezidenciji irskog predsjednika, That-
cher je iznijela britanske argumente naglaavajui svoju posveenost
Zajednici i svoju elju da se izbjegne kriza. Ali nije se nala s ostalima:

'Neki, primjerice nizozemski premijer Andries Van Agt, bili su razumni, ali
veina nije. Imala sam jak osjeaj da su odluili testirati moju sposobnost i
volju da im se suprotstavim. Bilo je to prilino besramno: odluili su zadrati
to god su vie mogli naeg novca.'56

Do raspada Vijea, Britaniji je ponueno refundiranje 350 milijuna

funta, to je njen neto doprinos svodilo na 650 milijuna. To jednostavno
nije bilo dovoljno. Premijerka to nije namjeravala prihvatiti. Pristala je
da se o tome raspravlja na iduem Vijeu, ali nije bila preoptimistina o
pronalaenju rjeenja. ak je Hugo Young morao priznati o ostalima da:

'...u odgovoru na njene tvrde zahtjeve za potenim dogovorom, oni su bili

grubi i podrugljivi i odluni da se ne sretnu s njom ni blizu sredine. Roy Jen-
kins, svjedok, pie da se Schmidt za jedne od njenih harangi pravio da spava.

53 Jenkins, op. cit.

54 Ibid.
55 Thatcher, op. cit.
56 Op. cit., Thatcher je do tada postala poznata po frazi 'Hoemo svoj novac natrag!', a prema
britanskom povjereniku Christopheru Tugendhatu, ponekad se moglo uti ak i da ga na-
ziva 'moj novac'. (Young, Hugo (1990), One Of Us).
234 I VELIKA OBMANA

Drugi put, Giscard je dovukao svoju kolonu do samih vrata, s brujeim mo-
torima, kako bi dao znak da vie nee odgaati. "Neu dopustiti da se ponovno
dogodi takav ogavan spektakl", rekao je na odlasku.' 5 7

Young je ipak primijetio da je Thatcher 'prekrila sva pravila': 'finese

konvencionalne diplomacije, duh uzimanja-davanja na kojemu je leala
cijela europska graevina, jednostavno su bile vrijednosti za koje se na
nju nikad nije moglo raunati da e ih se drati.' 58 Ali Thatcher je sma-
trala da 'uzimala-davala' na europski nain znai 'ti daje, mi uzimamo'.
Ako nita drugo, mogla je pronai utjehu u Le Figarou koji je komen-
tirao:

'Optuiti gu Thatcher da eli torpedirati Europu zato jer brani interese svoje
drave, znai dovesti u pitanje njene prave namjere na nain na koji su ljudi
obiavali dovoditi u pitanje de Gaullea kad je bila rije o francuskim intere-
sima.' 5 9

Tako se bitka nastavila i u 1980. godini. Za poetak, izgledalo je da

talijanski premijer Francesco Cossiga koji je tada preuzeo rotirajue
predsjedavanje, radi na pronalaenju rjeenja pod pritiskom Thatcher.
Schmidt se 25. veljae vratio u London na razgovore koji su se opet
fokusirali na pitanje prorauna, ali je Schimdt ponovio svoju elju da
vidi funtu u ERM-u. Do idueg Vijea 27. i 28. travnja njegovo sje-
dite preselilo se u Luksemburg, a Cossiga je nakon parikog doruka
sa Giscardom vjerovao da je Francuska voljna ponuditi rjeenje: gornju
granicu britanskog neto doprinosa za odreeni broj godina, uz mogu-
nost promjene na kraju tog razdoblja.
Thatcher je bila sumnjiava. Poblie gledano, 'postalo je jasno da su
Francuzi zapravo eljeli da se prije nego se pone rjeavati proraun,
donesu odluke o njima najosjetljivijim politikim temama - poljopriv-
rednim cijenama u CAP-u, prava u ribarenju i proizvodnji janjetine. 60
Postupno je izilo na vidjelo da su, kao toliko puta ranije, francuski pri-
jedlozi bili manje korisni nego se isprva inilo. Nakon to su ministri
poljoprivrede Francuzima dali vie-manje sve to su htjeli, quid pro quo
je bilo tek skromno refundiranje britanskog neto doprinosa i to samo
za jednu godinu. 61 Thatcher je ve vie nego jasno dala do znanja da

57 Young, op. cit.

58 Ibid.
59 Thatcher, op. cit.
60 Op. cit.
61 Ibid
 'TEAK PARTNER': 1975-1984 | 235

hoe trajno rjeenje, ali ipak nije odbacila francuski prijedlog kao uvre-
du, to je on u svakom pogledu bio. Zato je odbila 'ponudu' navodei
Jenkinsa da sastanak proglasi 'fijaskom'. 62
Thatcher je jo oekivala rjeenje, ponajvie zato to su i Francuzi i
Nijemci htjeli vee cijene u poljoprivredi, a Britanci su ih mogli vetirati.
Ako to uine, Zajednica e do 1982. ostati bez novca. Francuska je
odgovorila da e razmotriti ukidanje 'Luksemburkog kompromisa' kako
bi sprijeila Thatcher da ga iskoristi protiv njih. Dokument je inicirao
de Gaulle da bi zatitio francuske 'vitalne interese', a kad se pojavila
mogunost da ga iskoristi Britanija, Francuzi su ga eljeli ukinuti.
Do tada je postalo jasno da nee biti brzog rjeenja, a sloenost te
duge bitke ilustrira injenica da nijedan povijesni zapis nije uspio obu-
hvatiti sve njene skrovitosti. 63 Youngova verzija idueg koraka u bitki
je da je, nakon to je premijerka napravila takav mete u Dublinu, Fo-
reign Office morao pametno pregovarati da bi dolo do razumnog rjeenja
kojim bi se Britaniji dalo smanjenje na dvije godine s mogunou
produljenja na tri godine. 64
Thatcherina verzija je da je njena taktika u Dublinu i Luksemburgu
postigla eljeni uinak stvarajui volju da se pitanje prorauna rijei prije
idueg Europskog vijea zakazanog u lipnju u Veneciji.65 Svog ministra
vanjskih poslova Lorda Carringtona i njegovog kolegu Iana Gilmoura,
obojicu 'uvjerene Europejce', poslala je u Bruxelles u etvrtak 29. svibnja
na poseban sastanak s ostalim ministrima vanjskih poslova. Nakon ma-
ratonske 18-satne sjednice mislili su da su postigli prihvatljiv dogovor,
ali ga Thatcher nije htjela odmah prihvatiti. Tek nakon to je Gilmour
kontaktirao razne nedjeljne listove i pustio da procuri ishod briselskih
razgovora, ali uz jak zakret da je on predstavljao 'pobjedu Thatcherove',
'kripei zubima' je prihvatila rezultat sastanka. Malo nakon toga, pri
sljedeoj reformi kabineta Gilmouru vie nije bilo mjesta u njemu.
Zbog kontinuiteta treba ostati i u prii o bitki za refundiranje, jer je
kompromis koji je dogovorio dvojac Carringon/Gilmour bio daleko od
konanog rjeenja. Pitanje e se i dalje komplicirati kroz cijelu 1982. i
u 1983. godini, dok ponovno ne postane glavni predmet spora na Eu-
ropskom vijeu u Stuttgartu od 17. do 19. lipnja 1983. Ali onda je do-
lo do znaajnih promjena na glavnom stolu. Nakon pobjede u ratu za

62 Jenkins, op. cit.

63 Vidi, primjerice, Young, op. cit. On jedva da spominje luksemburko Vijee, skaui iz-
ravno iz Dublina na sastanak ministara vanjskih poslova odran idueg mjeseca (dolje).
64 Young, op. cit.
65 Thatcher, op. cit.
236 I VELIKA OBMANA

Falklande 1982. i poetka ekonomskog oporavka Britanije nakon du-

boke recesije 1981., Thatcher je dovela konzervativce do premone iz-
borne pobjede 15. lipnja. Giscarda i Schmidta, dvije dominantne figure
francusko-njemakog saveza, sada su zamijenili Mitterrand i Kohl. Od
Dublina, gdje je Thatcher bila novakinja, sada je bila visoko pozicioni-
rana figura.
U Stuttgartu je kancelar Kohl silno htio da prvo Vijee pod njegovim
kancelarskim vodstvom bude uspjeno, ali za Thatcher je postojalo samo
jedno pitanje: potreba 'da se napravi to vei napredak prema dugoro-
nom rjeenju proraunskog pitanja.' To je, odluila je, znailo sveobu-
hvatnu reformu financija Zajednice. 66 :

' . . . Z a j e d n i c a je bila na rubu bankrota: iscrpljivanje njenih "vlastitih resursa"

bilo je pitanje samo nekoliko mjeseci i moglo ih se poveati samo dogovorom
svih lanica da povise jednopostotni "strop" P D V - a . . . Uvjet konsenzusa ojaao
mi je poziciju i znali su da ga neu propustiti.' 6 7

Thatcher je mislila da bi Zajednica lako mogla ivjeti u disciplini

nametnutoj jednopostotnim stropom PDV-a, samo kad bi mogla srezati
otpad, neuinkovitost i korupciju. Ali prosudila je da nije bilo dovolj-
no volje 'i da e se raskalaenost i taj posebni stupanj neodgovornosti
koji odrava neodgovorna birokracija' nastaviti sve dok se teke odluke
budu odgaale. 68 Dogodilo se da je Vijee odgodilo odluku o financij-
skoj reformi dogovorivi se samo o daljnjim pregovorima, iji e rezul-
tati biti predstavljeni na Vijeu u Ateni krajem godine.
Kad se Vijee u prosincu 1983. pod grkim predsjedavanjem sasta-
lo u Ateni, Thatcher je bila dobro pripremljena. Ali od samog poetka
stvari su krenule jako krivo. Na prvoj sjednici Mitterrand se inio ne-
pripremljenim, a Kohl je izgledao kao da nema volje ili nije sposoban dati
uinkovit doprinos. 69 Od pomoi nije bio ni grki premijer Papandreu.
Tako prvoga dana nije napravljeno nita, a stvari e se jo pogorati.
U ponedjeljak ujutro, na zaprepatenje premijerke, Mitterrand je obja-
vio da se njegov stav o proraunu potpuno promijenio. Nije vie bio
spreman podravati britansku borbu za dugoronu nagodbu o proraunu.
Umjesto toga, bio je spreman odobriti samo jo jednu ad hoc isplatu. 70
Thatcher je uzvratila odbijanjem da pristane na poveanje 'vlastitih re-

66 Young, op. cit.

67 Op. cit.
68 Ibid.
69 Thatcher, op. cit.
70 George, op. cit.
 'TEAK PARTNER': 1975-1984 | 237

sursa' Zajednice ako se ne ogranie trokovi CAP-a i ako se ne smanji

ukupni iznos prorauna. Zatim je zatraila da doprinos lanica bude
'pravedan i u skladu s njihovim mogunostima plaanja'. 'Svaa se nas-
tavila', pie Thatcher, 'ali bilo je jasno da ne postiem nita.' 71
Na kraju jo jednog Vijea, openito smatranog 'fijaskom', nije bilo
zavrne izjave.72 U tom se razdoblju napuhivala pria o Thatcherinom
navodnom 'antieuropskom' stavu, ali ona je, kako sama kae, u to vrijeme
iskreno vjerovala da e jednom kad se rijei proraunski doprinos i kad
se uspostavi financijski red, Britanija moi igrati jaku pozitivnu ulogu
u Zajednici. Sebe je smatrala 'europskom idealisticom' proetom vizijom
slobodne, poduzetne Europe des patries. 7 3
ak i profesor George priznaje da je ovaj 'fijasko' gotovo u potpu-
nosti izazvao Mitterrand. Njegova intervencija, pie George, 'bila je ili
uasna pogreka ili jo jedan znak makijavelistikog razmiljanja.' Jedno
objanjenje je da je Mitterrand odugovlaio kako bi se rasprava nastavila
tijekom francuskog predsjedavanja, to bi francuskoj vladi omoguilo
prisvajanje zasluga za postizanje dogovora.74
Thatcherin ministar vanjskih poslova od izbora 1983. bio je Geoffrey
Howe, gorljivi 'europejac' od djeakih dana, koji je unato svjedoenju
atenskom debacleu kasnije napisao da je tada sve 'ovisilo o Francuskoj
koja je preuzela predsjedavanje Zajednicom (sic) u prvoj polovici 1984.'75
Primijetio je da su Francuzi,

' . . . b i l i idealni pregovaraki partneri za tu zavrnu fazu bitke. Zato jer su oni,
bolje nego veina, znali prepoznati snagu nae odlunosti u obrani nacional-
nog interesa. tovie, imali su dovoljno intelektualne okretnosti da prepoznaju
i vjeto brane toke gdje bi nas pregovori mogli obvezivati da ublaimo snagu
naih argumenata. Zajedno smo stremili pronalaenju rjeenja koje bi francu-
sko predsjednitvo moglo prodati ostalim partnerima i staviti na stol za prihva-
anje na briselskom sastanku Europskog vijea 19. i 20. oujka 1984, na putu
za s u m m i t u Fontaineblaeau [sic] u lipnju.' 7 6

Unato Howeovu blistavom svjedoenju o njihovim vjetinama, ti

'intelektualno okretni' Francuzi nisu iznijeli nikakve prijedloge na bri-
selskom Vijeu, a nisu se ak ni propisno pripremili za njega. Thatcher

71 Thatcher, op. cit.

72 Ibid.
73 Thatcher, op. cit.
74 George, op. cit.
75 Howe, op. cit.
76 Op. cit.
238 I VELIKA OBMANA

se pripremila. Ve je razgovarala o proraunu s Mitterrandom na sijeanj-

skom sastanku u Parizu i u oujku u Chequersu. U veljai je razgovarala
s Kohlom kod sebe u Londonu. Tako je bila uvjerena da bi briselsko
Vijee konano moglo donijeti trajno rjeenje za 'BBQ'. 77
Kad je 19. oujka poeo sastanak, Mitterrand je barem poeo pro-
ceduru raspravom o proraunu. Onda su slubenici poslani da rade na
tekstu o proraunu, dok se Mitterrand okrenuo pitanju 'vlastitih resursa'
Zajednice. Njegov pravi cilj sad je postao jasan. Htio je poveati dopri-
nose od naplate PDV-a do 1,6 posto i tako poveati fondove za CAP
od kojih je Francuska najvie profitirala. Irci, sada najvei neto primatelji
u Zajednici po glavi stanovnika, zahvaljujui veliini svog poljoprivred-
nog sektora eljeli su jo vee poveanje. 78
Jednom su Thatcher i Kohl imali neto zajedniko. Oboje su posta-
vili 1,4 posto kao granicu, ali je i to ovisilo o zadovoljavajuem planu
trokova Zajednice. Stigli su samo toliko daleko i na frustraciju That-
cherove sjednica je idueg dana poela 'provalom euro-idealizma'. Kohl
i Mitterrand su poeli 'prilino lirski govoriti o temi odbacivanja gra-
ninih kontrola', nakon ega je Mitterrand zatraio da Europa ne zao-
stane za SAD-om u utrci u svemir. 79 Kad su se efovi vlada konano
primili posla, 'visokoumnost je brzo nestala.' Kad irski premijer nije dobio
posebno izuzee od predloenih ogranienja kvota za mlijeko kojima su
htjeli smanjiti velike vikove mlijeka Zajednice, pozvao se na Luksembur-
ki kompromis i otiao. Posao je nastavljen tek kad se nakon duge pauze
poelo raspravljati o tekstu zavrne izjave Vijea.
Ono to se tada dogodilo ostavilo je Margaret Thatcher bez teksta.
Unato ranijem dogovoru, Talijani i Grci usprotivili su se odobrenju
stalnog smanjenja Velikoj Britaniji. inilo se da se Mitterrand svrstava
uz njih. Kad je Thatcher prosvjedovala da se pet godina bori za potenu
i trajnu nagodbu, Kohl joj je, moda na temelju ranijeg dogovora s
Mitterrandom, ponudio refundiranje '1000 milijuna ecua za pet godina.'
ak je i Howe taj prijedlog nazvao 'polovinim.' 80 Ali Francuska i ostali
su se gotovo odmah sloili s Njemakom. Naravno, Thatcher je odbila
'ponudu'. Vijee je rasputeno bez objave zavrne izjave, a 'trljajui sol
na ranu', kako je Thatcher kasnije opisala, Francuska i Italija blokirale su
isplatu britanskog povrata za 1983.

77 Thatcher, op. cit.

78 Ibid.
79 Op. cit.
80 Howe, op. cit.
 'TEAK PARTNER': 1975-1984 | 239

Nakon povratka u Britaniju, Thatcher je odluila obustaviti britan-

ske uplate Zajednici ako za to dobije podrku svojih zastupnika. Ali,
napisala je, 'hard core euro-entuzijasti... su instinktivno podravali Za-
jednicu u svakom njenom sporu s Britanijom.' Nevoljko je napustila
'nuklearnu opciju'. 81
Jasno, svae su jednom morale prestati. Idue Europsko vijee trebalo
se odrati u Fontainebleau 25. i 26. lipnja 1984. pod Mitterrandovim
predsjedanjem na domaem terenu i moralo je biti 'veliki obraun'. Ali
Thatcher je ponovno bila prisiljena ekati. Nakon obveznog otvornog
ruka, Mitterrand ju je zamolio da same rezultate nedavnog ekonom-
skog sastanka na vrhu u Londonu. Ostali e se kasnije ukljuiti sa svojim
vienjima. Prola su dva sata. Tek se tada Mitterrand okrenuo prora-
unu i im je Thatcher dala svoj pogled na formulu, 'vratio' je stvar na
raspravu ministrima vanjskih poslova iste veeri i posvetio se drugim
poslovima. 82
Tijekom veere u prestinoj Htellerie du Bas-Brau, efovi vlada
bili su zbunjeni kad su vidjeli da se ministri vanjskih poslova skupljaju
na terasi na kavi. Ispoetka su pretpostavili da su njihovi kolege zavrili
posao, ali su otkrili da jedan drugog tek aste priama o putovanjima
u inozemstvo. Mitterrand nije skrivao nezadovoljstvo i potjerao ih je
unutra da nastave raspravu o proraunu.
U cijeloj sagi o proraunu bila je jedna glavna sporna toka. Brita-
nija je inzistirala da se njene kalkulacije temelje na ukupnoj sumi koju
je dala Zajednici, a koja je ukljuivala novac naplaen od carina i po-
reza kao i doprinos od PDV-a. Francuzi su, pak, jo uvijek odbijali pri-
hvatiti naplatu carina kao nacionalni doprinos tvrdei da oni ine
'vlastite izvore' Zajednice. Zato su tvrdoglavo odbijali ukljuivanje tih
svota u izraun. Onda su u Fontainebleau Francuzi izvukli papir o svojim
pogledima kako napraviti kalkulaciju. Jo jednom su plaanja PDV-a
bila ukljuena.
Tijekom rasprave ministara vanjskih poslova sve je opet prozraeno
i Thatcher je umorno popustila pod uvjetom da formula bude temeljena
na postotku uplata PDV-a, da bi se Britaniji dalo stalno refundiranje
koje je htjela. Sve to je jo trebalo dogovoriti bio je postotak. Thatcher
je imala na umu 70 posto, ali Howe se vratio s vijestima da e biti po-
nueno izmeu 50 i 60 posto, sa 'zaslaivaem' koji bi doveo refundi-
ranje do 1000 milijuna ecua u prve dvije godine. 'Kako je Geoffrey',

81 Thatcher, op. cit.

82 Op. cit.
240 I VELIKA OBMANA

napisala je Thatcher, 'koji je do tada bio velianstveno nepokolebljiv u

pregovorima, dopustio ministrima vanjskih poslova da donesu takav
zakljuak, nisam mogla razumjeti.' 83
Da skrati iscrpljujuu priu, Thatcher se drala svojih 70 posto,
Mitterrand je zapeo za 60, a Kohl je rekao da bi prihvatio 65 posto.
Onda je Thatcher pristala na dvije treine, oko 66 posto. Mitterrand
se ukopao. Suoen s nepokolebljivom Thatcher, rekao joj je, 'Naravno,
Madame premijerko, morate to dobiti.' Sporazum je postignut. 84 Kohl
je odmah objavio da, budui da je nagodbu omoguio njemaki novac,
on eli isplatiti svojim seljacima dodatni novac iz federalnih fondova.
Iako je to bilo protiv pravila, nitko nije imao eluca usprotiviti mu se.85
ak je i to bilo daleko od kraja prie. Sitnim slovima je bilo skriveno
osnivanje 'korektivnog mehanizma' za rad sa stalnim neravnoteama
prorauna. Njegova sloenost bila je tolika da je, prema Hugou Youngu,
bila 'izvan shvaanja svakog normalnog europskog graanina.' 86 ak
e i Komisija priznati da je taj korektiv 'ograniavao transparentnost u
financijskim odnosima izmeu lanica i prorauna Zajednice.' 87
Na Europskom vijeu u Bruxellesu 1988. napravljene su daljnje iz-
mjene u sustavu financiranja gdje je donesena odluka kasnije poznata
kao 'Odluka o vlastitim resursima.' Njome je odreeno da PDV ubu-
due igra manju ulogu u financiranju Zajednice i uveden je novi, etvrti
oblik 'vlastitih resursa prema kojemu je svaka lanica uplaivala dodatni
novac koji je predstavljao udio u njihovu BDP-u. To je s druge strane
izazvalo nove nepravilnosti i trailo novi mehanizam izraunavanja bri-
tanskog refundiranja. Izraun je bio tako kompliciran da je prema pri-
znanju Komisije dao donekle iznenaujui rezultat prema kojemu Uje-
dinjeno Kraljevstvo sudjeluje u financiranju vlastitog refundiranja [na
naglasak]. 88
Dok je Komisija tvrdila da to 'samofinanciranje' ukljuuje samo
'vrlo male iznose', kumulativni efekti sporazuma iz Fontainbleaua i bri-
selske 'prilagodbe' bili su znaajni. Stvorili su situaciju da bi svaki put
kad Britanija zatrai novac iz fondova za CAP iznad i izvan praga do-

83 Op. cit.
84 Op. cit.
85 Ibid.
86 Young, op. cit.
87 Komisija Europskih zajednica (1998), Bilten EU 10-1998 - Agenda 2000. Financing of
the European Union (1998), Luksemburg.
88 Komisija Europskih zajednica. Financing the European Union. Izvjetaj Komisije o upra-
vljanju sustavom vlastitih resursa (1998), Luksemburg.
 'TEAK PARTNER': 1975-1984 | 241

govorenog 1984., Komisija kroz svoj 'korektivni mehanizam' moe

'naerupati natrag' znaajni udio isplaenog novca. Do 2003. to je izno-
silo 71 posto.
Budui da je to znailo da bi traei novac od Bruxellesa ministarstvo
financija moglo zavriti plaajui vei dio, britanska vlada odluila je
da nakon osvajanja refundiranja mora izvui maksimalnu korist iz njega.
Tako je Britanija odbijala platiti za takvo financiranje kad god je mogla,
ak i kad su ostale lanice to inile. To je nadalje znailo da su druge
zemlje mogle izvui puno vie novca za svoje poljoprivrednike nego je
bilo na raspolaganju britanskim farmerima, ija je sposobnost da se
nose s cijenama svojih konkurenata u EEZ bila smanjena.
Do 2003. to e postati znaajan faktor doprinosa u propasti britan-
ske poljoprivrede. Thatcherina 'pobjeda' pokazat e se vrlo mjeovitim
blagoslovom.
 Ulazi G. Spinelli: 1979-1986

'Sjeam se jedne niske toke kad se devet ministara vanjskih poslova iz

najveih europskih zemalja sveano okupilo u Bruxellesu kako bi proveli
nekoliko sati raspravljajui kako rijeiti razlike u standardiziranju fiks-
nog poloaja retrovizora na poljoprivrednim traktorima.'
James Callaghan1

'efovi drava i vlada na temelju svijesti o zajednikoj sudbini i elje za

afirmacijom europskog identiteta, potvruju svoju posveenost napret-
ku prema sve tjenjoj uniji meu narodima lanica Europske zajednice.'
Sveana Deklaracija o Europskoj uniji,
Stuttgart, 19. lipnja 1983.

Dana 16. oujka 1979. Monnet, prvi i u to vrijeme jedini poasni 'gra-
anin Europe', umro je u svojoj kui na francuskom selu pedesetak
kilometara od Pariza, u dobi od 90 godina i etiri mjeseca. etiri dana
kasnije, kancelar Schmidt pridruio se Giscardu u oblinjoj srednjovje-
kovnoj crkvi Montfort l'Amuary na Monnetovu sprovodu, zajedno s
prijateljima iz cijele Europe i nekoliko dugogodinjih saveznika iz Wa-
shingtona koje je predvodio George Ball. Glazba odabrana za sprovod
ukljuivala je djela francuskih, njemakih, talijanskih i engleskih skla-
datelja, kulminirajui u snimljenoj verziji svih pet stihova 'Borbene
himne Republike.' 2 Dok se taj ameriki kor uzdizao prema crkvenom svo-
du, Giscard je kasnije pisao da su se Francuzi osjeali gotovo izostavlje-
nima. 3

1 Callaghan, James (1987), Time And Chance.

2 Ball, op. cit.
3 Duchene, op. cit. Duchene je zapisao kako je 1988., radi obiljeavanja stogodinjice Monne-
tova roenja, Mitterrand dogovorio da se njegov pepeo prenese u grandiozno neoklasicistiko
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 243

U kratkotrajnoj mirovini, prema njegovu biografu, Monnet je po-

eo 'dovoditi u pitanje svoje ivotno djelo.' 'Je li Europska unija bila
preuska za svijet koji se mijenjao? Je li zajedniko trite zaista doprinije-
lo rastu?' Nadao se da je Europa 'u najmanju ruku osigurala mir izmeu
Francuske i Njemake.' Ali ak i tako, moglo bi se rei, 'amerika nazo-
nost u Europi bila je vanije od Europske Zajednice svedene na carinsku
uniju.'
Bila je istina da se neposredno prije Monnetove smrti inilo kako
napredak prema 'sve blioj uniji' gubi veinu svog zamaha. Na razini
'visoke politike' oni hrabri snovi 1970-tih, prijedlozi o punoj ekonom-
skoj i monetarnoj uniji do 1980., o politikoj uniji i zajednikoj vanj-
skoj politici, jo su se inili jednako dalekima.
Jedino mjesto gdje je zamah 'europske graevine' krajem 1970-tih
izgledao netaknut, bilo je na onome to bi se moglo opisati kao razina
'niske politike', gdje je Komisija u savezu s Europskim sudom pravde,
postala aktivnija nego ikad u irenju nadnacionalnih ovlasti u ime 'pro-
voenja zajednikog trita.'
Jednom kad su ukinute unutarnje carine, to je sluilo da se naglase
'necarinske barijere' kojima su pojedinane drave jo mogle remetiti
nastanak istinskog 'zajednikog trita'. Ti oblici protekcionizma sezali
su od nacionalnih propisa i standarda koji su se mogli koristiti za is-
kljuivanje uvoza iz drugih zemalja, do raznih oblika 'dravne pomoi'
kojom su vlade svojim proizvoaima mogle davati financijsku pred-
nost pred konkurencijom. Komisija je pokrenula napad upravo na takav
protekcionizam, i to na dva glavna fronta.
Na prvom je, koristei svoje pravo na predlaganje zakonodavstva
Zajednice, djelovala kroz poplavu novih smjernica i propisa namijenje-
nih 'harmoniziranju' ili 'pribliavanju' zakona lanica.' Svaki je taj pro-
pis zamjenjivao razliite nacionalne zakone, nameui jedinstveni zakon
Zajednice. Do kraja 1970-tih donoeno je oko 350 novih zakona godi-
nje, a pravi cilj je kao i uvijek bilo daljnje ujedinjenje.
Nain na koji je Komisija irila svoje nadnacionale pipke u svaki
kutak ekonomskog ivota, nita ne doarava bolje od novih zakona (svaki
je bio identificiran brojem, uz godinu donoenja), poput:

- okruje parikog Pantheona, kako bi leao kraj posmrtnih ostataka legendarnih francuskih
heroja poput Rousseaua, Voltairea, Victora Hugoa i Emila Zole. Mitterrand je priredio cere-
moniju pod bakljama na stubama, na kojima su bili kancelar Kohl i mnogi europski uglednici
koji su stajali dok je svirala 'europska himna' prilagoena iz Beethovenove Devete simfonije.
Monnetovu kuu u Houjarrayu kupio je Europski parlament kao spomen-dom.
244 I VELIKA OBMANA

73/361 Smjernica Vijea o pribliavanju zakona lanica koji se odnose na

certifikaciju i obiljeavanje icanih konopa, lanaca i kuka.

74/409 Smjernica Vijea o harmonizaciji zakona lanica koji se odnose na med.

74/360 Smjernica Vijea o pribliavanju zakona lanica koji se odnose na

unutarnje opremanje motornih vozila (unutarnje dijelova putnikog odjeljka
osim unutarnjih retrovizora, k o m a n d n e ploe, krova ili pokretnog krova, na-
slona i stranjeg dijela sjedala). 4

Odraavajui injenicu da je CAP jo uvijek bio odgovoran za 90

posto prorauna Zajednice, ona je stvorila vie zakona nego ijedan sektor,
od dugog niza smjernica koje ograniavaju broj biljnih vrsta dopute-
nih u EEZ do stvari poput:

Propis Komisije Br. 1297/77 etvrta nadopuna Propisa Br. 1019/70 o detalj-
n i m pravilima o odreivanju cijena ponuda i odreivanja cijene u protuvri-
jednosti u vinskom sektoru.

Druga fronta na kojoj je Komisija pokrenula napad na nacionalni

protekcionizam bilo je kroz napad na financijsku pomo koju su lanice
davale svojim industrijama. U nastojanju da iskorijeni 'nezakonitu dr-
avnu pomo', Komisija je intervenirala radi ukidanja 'nelojalne kon-
kurencije' u svim vrstama ekonomskih aktivnosti, od brodogradnje do
tekstila. To je dijelom inila kroz zakonodavstvo, ali najkorisniji sa-
veznik u toj bitki bio joj je Europski sud pravde ija je glavna svrha bila
djelovati kao 'Vrhovni sud' Zajednice u jaanju nadnacionalnosti.
Europski sud pravde je 1977. potvrdio da je Rimski sporazum
narastao u 'unutarnji ustav' Zajednice, koji su lanice bile obvezne po-
tivati. 5 Jedna mjera rastue vanosti za 'ustavotvornu' ulogu suda bila
je da je u 10 godina prije 1979. pred njega dolazilo prosjeno 113 slu-
ajeva godinje, dok se u pet sljedeih godina brojka gotovo uetve-
rostruila na 514. Uz pomo Suda, na primjer, Komisija se uhvatila u
kotac s vladinim monopolima na prodaju duhana, alkohola i ibica u
Francuskoj i Italiji. Drugi kljuni sluaj bio je Cassis de Dijon 1979.
kad je uz podrku Komisije jedna njemaka tvrtka tuila njemake dr-
avne vlasti koje su odbile dopustiti uvoz francuskog likera od borovnica,

4 Bila je to samo jedna od vie od 450 smjernica koje su kontrolirale proizvodnju motornih
vozila. Svi detalji zakonodavstva uzeti iz Offical Journal of the European Communities: Dire-
ctory of Community Legislation in Force, op. cit.
5 CJEC. Miljenje 1/76 od 26. Travnja 1977, ECR 741.
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 245

jer je razina sadranog alkohola od 15-20 posto bila nia nego propi-
sanih 32 posto po njemakom zakonu. Sud je odluio da bilo koji
proizvod koji se zakonito proizvede u jednoj dravi moe biti zakonito
prodan u drugoj, ak i ako nema zakona Zajednice koji bi se odnosio
upravo na takve proizvode.6 Time je zacementirana doktrina 'uzajam-
nog priznanja'. Nijedna lanica vie nije mogla kontrolirati tok robe
preko svojih granica primjenjujui vlastite nacionalne standarde.
U svoj toj buri zakonodavne aktivnosti, uloga tree noge tripoda
Zajednice, Vijea ministara, inila se udno marginalnom. Ministri su
troili veinu svoga vremena dajui slubena odobrenja stalnoj struji
smjernica i propisa, detalje kojih su dogovarali slubenici, a tehnike
pojedinosti kojih su esto izgledale neshvatljivima.7 Britanski ministar
poljoprivrede John Silkin se, primjerice, 1977. zbog britanskog 'pred-
sjedanja' naao u situaciji da mora odobriti estu PDV smjernicu, kom-
plicirani pokuaj harmoniziranja svih elemenata na kojima bi lanice
bile obvezne obraunavati PDV. Nemogue je da je Silkin kao ministar
poljoprivrede bio potpuno au fait s posljedicama onoga to e kasnije
postati znaajna prekretnica u povijesti dugogodinje ambicije Zaje-
dnice da harmonizira poreze, ali na dnu te smjernice stoji njegov potpis.
Koliko god se inilo da se sav taj napor proirivanja nadnacionalnih
pipaka Zajednice isplati, on je opravdavao Monnetov strah da njegov
veliki san tone u moru tehnokracije. Odakle e dolaziti poticaj koji e
udahnuti novi ivot u njegov veliki projekt? Tko e ga vratiti izvornom
uzvienom cilju izgradnje 'Sjedinjenih Europskih Drava'?
Odgovor je leao u dogaaju koji e se zbiti ba poslije njegove smrti,
u prvim izborima za Europski parlament. ovjek koji je tada preuzeo
palicu od Monneta bio je jedan od prvih lanova izabranog parlamenta,
Alterio Spinelli. Ipak, unato tome to je Spinelli imao vlastitu viziju
Sjedinjenih Europskih Drava ve 40 godina prije, osuen na zatvorsku
eliju na otoku Ventotene, kroz vei dio sljedea etiri desetljea igrao
je relativno pasivnu ulogu u 'projektu'.
U veini povijesnih zapisa o Europskoj uniji, rane 1980-te odbacuju
se kao vrijeme 'euroskleroze', kad je put u integraciju izgledao blokiran.
Britanskim zapisima iz tog razdoblja gotovo u potpunosti dominira
6 Rewe-Zentral v. Budnesmonopolverwaltung fr Branntwein, sluaj 120/78 [1979] ECR 649
[1979]3 CMLR 494. Vidi Weatherill, Stephen i Beaumont, Paul (1995), EC LAW - The
Essential Guide to the Legal Workings of the European Community (2. izdanje).
7 Callaghan e pisati o svojoj frustraciji zbog toga u pasusu iz svojih memoara citiranom na
poetku ovog poglavlja, gdje se prije toga prisjea kako je ostao zapanjen kad je shvatio da
mora pisati 'ministru Denisu Haleyu o razinama uvoza polovica marelica i konzervirane
vone salate.' {op. cit.)
246 I VELIKA OBMANA

Thatcherina beskrajna bitka za refundiranja. Openito se smatra da se

'projekt' poeo ponovno kretati naprijed u trenutku kad je 1985. na
elo Komisije doao Jacques Delors. No upravo je poetkom 1980-tih
stvorena podloga koja je omoguila Delorsu da napravi tako jak utje-
caj. Planirao se najdramatiniji skok naprijed u integraciji: 'Sporazum
o Europskoj uniji.' To je bilo tako ambiciozno da je zbog taktikih ra-
zloga na kraju odlueno da se podijeli na dva odvojena sporazuma, uda-
ljena pet godina. Prvi e postati poznat kao Povelja jedne Europe (Single
European Act); drugi kao Sporazum iz Maastrichta. ovjek odgovoran za
planiranje tog povijesnog poteza bio je Spinelli.

'Krokodilski klub'
Iako je bio zastupnik u talijanskom parlamentu, Spinelli je u desetljei-
ma nakon rata zapravo bio iskljuen iz glavne struje 'europske' politike,
ponajprije zbog Monneta koji nije imao vremena za svoje komunistike
prethodnike. On nije spomenut u Monnetovim memoarima objavlje-
nima 1978., a Ducheneove zabiljeke u jedinom spomenu Spinellija
kau da je bio ovjek 'kojega je Monnet potovao, ali s kojim se nije
slagao.' 8 Neodobravanje je bilo uzajamno. Spinelli je jednom primijetio
da je Monnet imao 'velike zasluge za izgradnju Europe, ali i veliku od-
govornost za njenu lou izgradnju.' 9
Spinelli je bio u Bruxellesu izmeu 1972. i 1976. kao jedan od dva
talijanska povjerenika u Komisiji, ali se nije posebno isticao u slubi. Tek
je nakon Monnetove smrti 1979. izaao iz sjene u i 72. godini ivota
kandidirao se za Europski parlament. Odabrao je status neovisnog za-
stupnika u komunistikom klubu. Konano je doao na pozornicu na
koju je ekao vei dio svog ivota.
Spinelli se prvi put iskazao 25. lipnja 1980. kad je Parlament odbio
usvojiti prijedlog prorauna Zajednice koji je donijelo Vijee. Vijee je
dospjelo pod paljbu nekoliko efova parlamentarnih skupina, ali niija
nije bila agresivna kao Spinellijeva. Rekao je kolegama zastupnicima da
sada moraju uzeti sudbinu Zajednice u svoje ruke: 'Ne obraam se Vi-
jeu ministara', rekao im je, 'jer je pokazalo totalnu impotenciju.' 10
8 Urwin, op. cit.
9 Burgess, M. (1989), Federalism And The European Union: Political Ideas, Influence And
Strategy, citirano kod McAlister, op. cit.
10 Idui isjeak prie konstruiran je iz povijesti Spinellijevih aktivnosti u tom razdoblju, koju
je napisao Palayret, Jean-Marie (bez datuma), 'Entre cellule Carbonara et conseiller des
Princes: Impulsions et limites de la relance europene dan le projet Spinelli d'Union politique
des annes 1980.' Users.skynet.helclubcrocodile/Archive/ProjetSpinelli.htm, proirene inter-
vjuima s eurozastupnikom Richardom Balfeom.
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 247

Spinelli je bio uvjeren da se federalna Europa moe ostvariti samo

ako Parlament preuzme inicijativu i pone raditi na totalnoj reformi
Rimskog sporazuma. Koristei okupljajui krik koji e kasnije postati
vrlo poznat, tvrdio je da 'proirenje' zahtijeva hitnost u daljnjoj integra-
ciji, zbog izgleda da e u sljedeih nekoliko godina Zajednica dobiti tri
nove lanice, Grku 1981., a uskoro panjolsku i Portugal, kada e 'de-
vetorica' postati 'dvanaestorica'.
Njegov prvi slubeni korak prema cilju dogodio se u srpnju 1980.
kada je zajedno s pomonikom Pier Virgiliom Dastolijem11 pisao kolega-
ma zastupnicama, traei njihovu podrku za organizirano kretanje prema
daljnjem ujedinjenju. Osam 'gorljivih lanova' odgovorilo je na njegov
poziv, sastajui se u prestinom restoranu Crocodile u Strasbourgu. Medu
njima su bili njemaki i talijanski demokranin, jedan talijanski komu-
nisti, dva britanska laburistika eurozastupnika od kojih je jedan bio
Richard Balfe te jedan jedini britanski konzervativac, Stanley Johnson.12
Tako je roen 'Krokodilski klub', meustranaka skupina otvorena
svim eurozastupnicima uvjerenima u 'potrebu za europskom politikom
reformom velike irine.' Spinelli je ciljao na preduhitrivanje postojeih
stranakih skupina, strahujui da bi mu mogle blokirati inicijativu.
Kasnije je u pismu kolegi objasnio:

'Europski parlament je izabran koritenjem stranakih izbornih mainerija

natimanih na nacionalne izbore, koji nemaju europske politike programe ve
nejasne transnacionalne pozadine... njihovi lanovi znaajno su podijeljeni u
tri skupine: inovatore, one eljne daljnjeg ujedinjenja: "nepokretnike" eljne
zadravanja na istom mjestu pa ak i spremne na nazadak; m o v a r u . . . sai-
njenu od onih koji ne znaju to hoe. Inovatori su svjesni da se moraju okupi-
ti oko zajednike politike i, ignorirajui odanost strankama, pokoriti prevla-
davajue utjecaje "movare".'

Krokodilski klub trebao je postati katalizator 'buenja inovatora.'

Uspostavljeni parlamentarni forum za promicanje novih ideja bio je
Odbor za politike poslove. Ali njime je dominirala desnica centra Eu-

11 Dastoli je bio ef Spinellijeva kabineta kada je ovaj predsjedavao talijanskom parlamen-

tarnom skupinom 'Neovisna ljevica'. Od srpnja 1979. do lipnja 1983. postao je Spinellijev
parlamentarni pomonik u Europskom parlamentu. Do 2003. bio je visoki dunosnik Eu-
ropskog parlamenta, a od travnja 1995. glavni tajnik meunarodnog Europskog pokreta.
Usto je predavao povijest europskog ujedinjenja na Rimskom sveuilitu.
12 Johnson je izmeu 1973. i 1979. bio visoki dunosnik Europske komisije, kao inter alia
ef njenog Odjela za spreavanje zagaenja i oneienja. Karijeru je 1984. nastavio u Ko-
misiji, postajui Direktor za energetsku politiku 1990. Njegov sin Boris postat e ugledni
novinar i konzervativni zastupnik u parlamentu.
248 I VELIKA OBMANA

ropske puke stranke (EPP), neprijateljski raspoloena prema komuni-

stima. Spinelli je predvidio da e taj odbor njegovu projektu osigurati
samo 'prvoklasni sprovod.' Umjesto toga, planirao je ad hoc 'ustavo-
tvornu radnu skupinu' koju je mogao drati pod kontrolom. Za pripremu
terena trebala mu je rezolucija parlamenta. Zbog toga je u listopadu 1980.
pokrenuo 'poluslubeni asopis' The Crocodile.13
Etablirane skupine, Spinellijeve 'snage organizirane nepokretnosti',
njegovu su rezoluciju oekivano tretirale s prezirom. ak su ga i komu-
nisti bili neskloni podrati ga i uinili su to tek kad je Spinelli uputio
izravni poziv talijanskom nacionalnom komunistikom lideru Enricu
Berlingueru. Demokrani su se pak pokazali glavnom preprekom, ko-
ristei proceduralni aparat za odgaanje bilo kakvog glasovanja o Spi-
nellijevoj rezoluciji u nadi da e mu se podrka uruiti.
Tada je inicijativu preuzeo britanski eurozastupnik Richard Balfe,
djelujui kao Spinellijev 'taktiki savjetnik'. 14 Pokrenuo je tajnu opera-
ciju pod kodnim imenom 'Budi tiho'. Postupno je prikupljao podrku
svojih socijalistikih kolega. 'Klub' je prikupljao podrku teke kate-
gorije, talijanskog premijera Bettina Craxija i nekoliko vodeih socijal-
demokrata ukljuujui Willyja Brandta i Erwina Langea (predsjednika
monog parlamentarnog odbora za proraun). U podrci rezoluciji
pridruila se liberalna skupina sa svojim njemakim vodom Martinom
Bangemannom, kasnije povjerenikom Komisije.
Tako je rezolucija dobila dovoljno podrke da proe 9. srpnja 1981.,
ime je uspostavljen 'stalni odbor za institucionalna pitanja zaduen za
izvedbu izmjena postojeih sporazuma.' Spinelli je tako dobio odobrenje
da parlament 'nastavi punu inicijativu kako bi dao novi zamah uspo-
stavi Europske unije.'
Do tada je Spinellijeva aktivnost uznemirila razne visoko pozicioni-
rane nacionalne politiare. Na nacionalnoj konferenciji njemake stranke
Slobodnih demokrata 1981., njemaki ministar vanjskih poslova Hans-
Dietrich Genscher predstavio je 'stupnjevanu' alternativu. On je tada
udruio snage s talijanskim ministrom vanjskih poslova Emiliom Colom-
bom, kako bi proizveli 'Plan Genscher-Colombo' koji je ukljuivao
prijedlog novog sporazuma poznatijeg kao 'Europska povelja'. Time bi
se formalizirala 'politika suradnja' u vanjskoj politici, na koju bi bile
obvezne sve lanice, te 'deklaracija' o ekonomskoj integraciji 15 koja bi

13 asopis preivljava do danas.

14 Intervju s autorima, 2. prosinca 2002.
15 Europski parlament (1982), Selection of Texts Concerning Institutional Matters of the com-
munity from 1950-1982 (Luksemburg).
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 249

obvezala lanice da rade na Europskoj obrambenoj politici neovisnoj

od NATO-a.
Da bi opravdali svoj prijedlog zajednike vanjske politike, Genscher
i Colombo spomenuli su slabo istican sastanak ministara vanjskih
poslova pod predsjedavanjem Thatcherinog efa diplomacije Lorda
Carringtona 13. listopada 1981. odran u Londonu. Ministri su sroili
nova pravila politike suradnje na osnovi izvornog sporazuma iz Luk-
semburga 1970. Taj sporazum je prema njihovim rijeima 'doprinio
krajnjem cilju Europske unije.' 16 Ministri su u Londonu ve dogovo-
rili formaliziranje svoje koordinacije u vanjskoj politici kroz, kako su
ih nazvali, 'sastanke gymnichovskog tipa'. 17 Ti bi se sastanci odravali
privatno, bez nazonosti slubenika, a njihov sadraj bi bio uvan u taj-
nosti. Na istom je sastanku dogovorena i takozvana struktura trojke
koja e postati slavna u jugoslavenskoj krizi devet godina kasnije, a
prema kojoj bi vlada koja predsjedava Vijeem u estomjesenom roti-
rajuem sustavu usklaivala djelovanje s vladom koja je predsjedavala
prije nje i vladom koja e predsjedavati nakon nje.
Plan Genscher-Colombo koji je ukljuivao i londonski dogovor,
predstavljen je Europskom parlamentu 19. studenog 1981. uz podrku
EPP-a. Colombo je rekao zastupnicima:
'Pozivamo na ponovno oivljavanje europske integracije, elimo ojaane in-
stitucije i unaprijeeni proces odluivanja te elimo ohrabriti i proiriti na
vii stupanj pragmatini proces u kojemu se meu deset drava ostvaruje po-
litika suradnja. Na taj nain suradnja e postati ira, seui od pitanja sigur-
nosti do pitanja kulture i zakona, to e nas pribliiti temeljnim ciljevima Eu-
ropske unije. To emo postii usvajanjem fleksibilnog pristupa i kroz uzajamnu
podrku politikih, ekonomskih i socijalnih aspekata i kako budemo postupno
napredovali, moi emo si odreivati i dosizati nove ciljeve.' 1 8

U ifriranom obliku, cilj plana bilo je preduhitriti Spinellijeve puno

smjelije inicijative namjernim razvodnjavanjem njegove 'ustavotvorne'
agende. Ipak, kad je predstavljen na Europskom vijeu u Londonu 26.
i 27. studenog 1981., plan nije odmah dobio podrku, a njegovim vra-
anjem ministrima vanjskih poslova zapravo je dobio nogu.

16 Reproducirano u Selection of Texts Concerning Institutional Matters of the community from

1950-1982, op. cit.
17 Nazvano po Gymnich Schlossu, raskonoj gostinjskoj kui njemake federalne vlade kraj
Klna, koritene za neslubene, povjerljive sastanke ministara vanjskih poslova. Britanski
ekvivalent su 'Pravila Chattam Housea'.
18 Rasprave u Europskom parlamentu, Br. 1 289/237.
250 I VELIKA OBMANA

Genscher i Colombo nisu se odmah predali. Jedanaest mjeseci ka-

snije, 14. listopada 1982. dobili su novu priliku obratiti se Parlamentu
kad je raspravljao o prijelaznom izvjetaju parlamentarnog odbora za
politike poslove o njihovu planu. Colombo je bio nepokolebljiv: 'Po-
vijest nas je nauila da se Europska unija ne moe dostii prebrzim kre-
tanjem ni forsiranjem brzine.', izjavio je. 19 Ali bez podrke lanica nji-
hov je plan zapravo ve bio pokopan.
Spinellijev je pak projekt jo bio itekako iv. Njegov ad hoc 'odbor
za institucionalne poslove' izabran je 22. sijenja 1982. i sad je ve dje-
lovao gotovo devet mjeseci, sa Spinellijem kao koordinatorom i Maurom
Ferrijem kao predsjednikom. Da bi maksimalno poveao podrku,
odbor je na Spinellijevo inzistiranje osnovao upravnu skupinu. Ona je
odravala sasluanja na kojima su razni politiari, sindikalni vode i aka-
demici iznosili svoje poglede. Europski pokret angairan je da pridobije
javnu podrku.
Zadatak odbora, odobren u Europskom parlamentu 6. srpnja 1983.,
nije mogao biti ambiciozniji. On nije bio samo upotpunjavanje posto-
jeih europskih sporazuma ve rad kroz est pododbora na donoenju
potpuno novog sporazuma. Spinelli i njegovi saveznici ve su bili polu-
ili izuzetan uspjeh uvjerivi kolege iz parlamenta da podrkom nje-
govu projektu mogu dobiti jo nevien novi presti u Parlamentu. To
bi ga etabliralo kao glavnog pokretaa integracijskog procesa; kako je
Spinelli ve sam govorio, preobrazbom 'Zajednice' u 'Europsku uniju'.
Samo tri tjedna prije nego je Parlament dao Spinelliju zeleno svjetlo,
Plan Genscher-Colombo dobio je nadgrobni spomenik kad je ugraen
u drugi dokument s grandioznim naslovom 'Sveana deklaracija o
Europskoj uniji.' Deklaracija je predstavljena na Europskom vijeu u
Stuttgartu 17-19. lipnja 1983. 20 A o njenim je ciljevima reeno ovo:

'efovi drava i vlada na temelju svijesti o zajednikoj sudbini i elje za afir-

macijom europskog identiteta, potvruju svoju posveenost napretku prema
sve tjenjoj uniji m e d u narodima lanica Europskih zajednica.' 2 1

efovi drava i vlada odobrili su 'Sveanu deklaraciju'. Meu njima

je to uinila i Thatcher, toliko zaokupljena svojom bitkom za prora-
unska refundiranja da je dogaaj u memoarima jedva zabiljeila kao
samo 'jo jednu stranu' tutgartskog sastanka.

19 Ibid.
20 Komisija Europskih Zajednica. Europski bilten, EC 6-1983, toke 1.6.1. do 4.3.
21 Op. cit. toka 1.1.
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 251

Samo etiri dana ranije, 15. lipnja, Thatcher je ostvarila premonu

pobjedu na izborima porazivi Michaela Foota na elu Laburistike
stranke koja je u svoj manifest ukljuila obeanje da e Britaniju izvesti
iz EEZ. Meu nekoliko novih laburistikih parlamentaraca koji e biti
izabrani, bio je i mladi kandidat za Sedgefield Tony Blair koji je u svom
predizbornom govoru rekao:

'Pregovarat emo o povlaenju iz EEZ koja iscrpljuje nae prirodne resurse i

unitava radna mjesta.'22

U kritinom komentaru 'Deklaracije o Europskoj uniji', Thatcher

je primijetila 'pompozni jezik' koji se 'o toj temi upotrebljavao i prije
nego se Velika Britanija pridruila Zajednici' ali je zauzela stav da se ona
'ne moe svaati sa svime i da dokument nema zakonsku snagu.' Tako
se 'sloila s njim'. 23
Kad su je kasnije ispitivali o Deklaraciji u Donjem domu, odgovo-
rila je, 'moram potpuno jasno rei da nikako ne vjerujem u federaliziranu
Europu. Niti u taj dokument.' 24 Njen novi ministar vanjskih poslova
Geoffrey Howe takoer je samo povrno spomenuo Deklaraciju u svojim
memoarima, posveujui vie prostora svojoj kasnijoj posjeti tutgartskoj
umjetnikoj galeriji. On se prisjetio da 'smo pridali manje vanosti
nego veina naih kolega manje nego to smo trebali tom nacrtu
budunosti.' 25
Thatcher je svakako bila u pravu o 'pompoznom jeziku' i vei dio
teksta Deklaracije zapravo je zauzet ponavljanjem naela ve dogovo-
renih na drugim mjestima. Njen jedini stvarni cilj bilo je davanje poti-
caja Spinellijevu nacrtu sporazuma, koji je sada bio u aktivnoj pripremi.
Upravo zbog tog razloga Spinelli je bio ljut. Predsjednik njegova odbora
Ferri eksplodirao je izjavom da je za Parlament 'nemogu bilo koji oblik
konzultacija s Vijeem i Komisijom.'26 Da su Thatcher i Howe bili samo
malo bolje obavijeteni o skrivenom razlogu Deklaracije, moda bi se
pripremili za ono to ih je pogodilo na milanskom Vijeu dvije godine
kasnije.

22 Blairov izborni govor 1983. Objavljeno u faksimilu na NO-Euro web stranici, www.no-
euro.com
23 Thatcher, op. cit.
24 Ibid.
25 Howe, op. cit.
26 Rasprave Europskog parlamenta. Br. 1/289: 261-2
252 I VELIKA OBMANA

Prva 'federalna politika'

Upravo u trenutku kad je Zajednica trebala napraviti idui divovski
korak prema integriranju, pojavio se prvi primjer pune 'federalne' ili
nadnacionalne politike. U sijenju 1983., nakon duge i ogorene svae
Zajednica je konano dogovorila da e primjenjivati pravila koja je do-
nijela za svoju zajedniku ribarsku politiku (CFP).
Nakon haake konferencije 1976., kad je Zajednica dogovorila opa
naela na kojima e funkcionirati CFP, ministri ribarstva morali su
odluiti kako e funkcionirati naelo 'ravnopravnog pristupa' izmije-
njeno 'haakim preferencijama'. Nije se moglo dopustiti naelo 'sloboda
za sve', jer bi se tako resursi brzo iscrpili, pa je skovana strategija ouva-
nja. Prvi korak bilo je odreivanje razmjera Ukupno doputenog izlo-
va (TAC) za svaku od glavnih ribljih vrsta koji e biti dodijeljen svakoj
dravi prema sustavu nacionalnih 'kvota.'
Time su se ministri opredijelili za podjelu prema povijesnim zapisi-
ma, uzimajui u obzir gdje su nacionalne flote prethodno ribarile i koje
su tonae izlovljavale. Sirovi postoci bi se modificirali prema 'haakim
preferencijama' koje su se odreivale vie ili manje arbitrarno, oduzi-
majui dijelove kvota jednim dravama i dajui ih drugima.
To je dakako dovelo do ogorenih svaa, prvo oko toga koje e se
godine uzeti kao povijesne 'referentne toke'. Na kraju je dogovoreno
da to bude razdoblje od 1973. do 1978. koje je bilo posebno nepogodno
za Veliku Britaniju. U tom razdoblju je veina njenog ribarenja bila je
koncentrirana u vodama sjevernog Atlantika koji joj je sada bio zatvoren.
S druge strane, referentno razdoblje je izuzetno pogodovalo Francus-
koj, jer se veina njenog ribarenja u tim godinama odvijala u vodama
koje su sada bile unutra britanske zone od 200 milja.
Nakon toga su nastupile ogorene bitke oko razina odreenih TAC-
om, koje su ministri ribarstva na posljednjem Vijeu svake godine tre-
bali dogovarati za iduu godinu. Svae su postale godinji ritual i ot-
krile su fatalni nedostatak u sustavu ouvanja resursa. Svaajui se za
svoje nacionale interese, ministri bi gurali TAC vie nego su diktirali
znanstveni podaci, dok su se stalno opirali pokuajima Komisije da
preuzme proces. Rezultat je bio da su se ministri esto nalazili u svai o
veim kvotama izlova ribe nego to je teorijski bilo raspoloivo.
Drugi je nedostatak bio u 'politici ouvanja': iako su pravila bila do-
govorena na sredinjoj razini, primjena je ostala na lanicama, to je
znailo da bi drave koje usvoje 'lagani' reim dale svojim ribarima
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 253

komercijalnu prednost, a sebi osigurale kratkorone ekonomske koristi.

Nedostatak primjene i relativna strogost razliitih nacionalnih sustava,
postali su stalni izvor problema, posebno za britanske ribare koji su,
donekle pravedno, osjetili da je njihov vlastiti sustav rigorozniji od susta-
va Zajednice.
Problem je leao i u raspodjeli nacionalnih kvota. To je dovelo do
tako estokih i dugotrajnih sporova da je, iako je izvorno planirano da
CFP pone 1980., poetni datum trebalo pomaknuti na 1. sijenja
1983. Rok nije ispunjen ni tada i konani dogovor postignut je tek 25.
sijenja 1983. Kad su objavljeni rezultati pregovora, Britaniji je bilo
dodijeljeno 37 posto ukupnog izlova. Britanskim je ribarima isprva
laknulo, jer se inilo da je doprinos njihove zemlje sa etiri petine ribe
konano dobio djelomino priznanje. Kad su, pak, objavljeni i detalji,
pokazalo se da u britanskom udjelu ima vrlo malo visoko vrijednih vrsta,
poput lista, i da je optereen vrstama male vrijednosti, poput bakalara.
U novcu, britanski udio u ukupnom izlovu iznosio je samo 13 posto.27
Kako je to esto bio sluaj, pregovarai drugih lanica dobili su
puno bolje uvjete za svoje ribare, posebno Francuzi koji su, primjerice,
osigurali kvotu za izlov 18.000 tona bakalara u Engleskom kanalu u
usporedbi sa samo 1750 tona dodijeljenih britanskim ribarima.
Idui nedostatak na podruju ouvanja bilo je dodjeljivanje goleme
kvote od milijun tona danskoj 'industrijskoj' ribarskoj floti, navodno
radi doputenja izlova pjeanih jegulja i sjevernog ivoroca za hranu
za farme svinja, peradi i riba ili za njihovo koritenje kao gnojiva u po-
ljoprivredi. Ali ta je flota lovila i druge vrste, ukljuujui mladi bakalar
koji je smjela klasificirati kao 'sekundarni ulov'.
Moda najozbiljniji nedostatak bio je u samoj naravi sustava kvota.
Diktirajui ribarima maksimalne koliine za svaku vrstu, doputeno
im je da ignoriraju temeljnu stvarnost ribarenja. Kad ribari bace mree,
esto ulove cijeli niz vrsta za koje nemaju kvote. Kako bi njihova ponuda
na tritu bila kazneno djelo, jedina im je alternativa bila vraati 'neza-
koniti' ulov u more, do kad bi riba ve bila uginula. Ta je praksa u ne-
koliko godina dovela do ekoloke katastrofe, jer su ribari bili prisiljeni
'bacati' milijarde riba svake godine.
Razlog zato je kao rok za uvoenje novog sustava CFP odreen 1.
sijenja 1983., sam je po sebi bio znaajan, jer se time obiljeavao kraj
10-goinjih 'izuzea' dogovorenih u pristupnim pregovorima 1971.

27 Brojke potvrdio povjerenik za ribarstvo Frans Fischler u odgovoru na pitanja eurozastupnika

Charlesa Tannocha 2002.
254 I VELIKA OBMANA

Sad kada je tih 10 godina isteklo, na Zajednici je bilo da dogovori hoe

li se ti 'prijelazni dogovori' nastaviti. Postavljen je uvjet da Britanija
pristane na novi sustav CFP-a.
Ali pregovori o kvotama bili su tako teki i komplicirani da su 1.
sijenja 1983. izuzea prestala vaiti. Bez okvira kvota, pravilo 'ravno-
pravnog pristupa' sad je prevladalo bez ogranienja. Danski koar Kent
Kirk, ujedno danski zastupnik u Europarlamentu, uplovio je u britanske
obalne vode i poeo ribariti. Nakon to je uhien, alio se Europskom
sudu pravde koji je prihvatio njegovu tvrdnju da je u nedostatku ribar-
ske politike imao puno pravo ribariti 'do obale'. Taj incident izazvao je
opu pomutnju i pomogao je da se pregovarai koncentriraju pa je do
25. sijenja dogovorena nova politika kvota. Tek je tada Britaniji i drugim
lanicama na sljedeih 20 godina vraen ustupak doputenja daljnje
jurisdikcije nad obalnim vodama. Ali Ripponova tvrdnja iz 1971. da je
rije o trajnom pravu, ponovno je bila razotkrivena kao la.
Bilo je ope shvaeno da je ak i sustav CFP uveden 1983. trebao
biti tek jo jedan 'prijelazni dogovor' temeljen na 'izuzeima' koja e is-
tei 31. prosinca 2002. Ali u jednom smislu to je postajalo posebno
oito 1983., dok su se nastavljali pregovori oko 'proirenja' Zajednice
na dvije nove lanice, panjolsku i Portugal.
panjolska i Portugal zatraile su lanstvo u Zajednici 1977. nakon
smrti dvojice diktatora Franca i Salazara, koji su desetljeima drali svoje
zemlje u izolaciji od glavnih tokova europske politike. Pregovori su poeli
1978. Devet godina pregovaranja odraavalo je posebne potekoe
koje je predstavljalo primanje u lanstvo dviju relativno osiromaenih
zemalja s uglavnom poljoprivrednim ekonomijama. Pokuaj vojnog udara
u Madridu u veljai 1981. dao je posebnu hitnost panjolskom ulasku,
jer je Zajednica htjela ojaati svoju krhku novu demokraciju primajui
je u okrilje. Unato hitnji, tri glavna pitanja nisu se mogla lako rijeiti:
poljoprivreda, ribarstvo i smanjenje trgovinskih barijera za panjolske
industrijske proizvode. 28
U izvjesnom smislu, najtei izazov trojice predstavljalo je ribarstvo,
jer je panjolska zbog domaih politikih razloga pod Francom morala
izgraditi ribarsku flotu koja je lako mogue bila i najvea u Europi. Pri-
stupanje panjolske i Portugala povealo bi ukupni ribarski kapacitet

28 Postojalo je 'nus-pitanje' spora izmeu Britanije i panjolske zbog britanske kolonije Gi-
braltara i otvaranja kopnene granice koju je General Franco zatvorio 1969. Problem pre-
laska granice djelomino je rijeen u veljai 1984. nakon 15 mjeseci bilateralnih razgovora,
kad je GoefFrey Howe sa panjolskom potpisao sporazum o otvaranju granice uz obeanje da
e se odrati pregovori o suverenitetu Gibraltara. C f . Howe, op. c i t .
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 255

Zajednice za tri etvrtine, dok bi donijelo manje novih ribljih resursa.

Doputanje neposrednog pristupa tim brodovima za Zajednicu bi zna-
ilo katastrofu, ponajprije zbog panjolskih koa koje su ribarile irom
svijeta i ve postale zloglasne zbog predatorskog zanemarivanja propisa
o ouvanju ribljeg fonda.
Da bi rijeili to 'kukavije jaje', ministri Desetorice odluili su da
panjolski i portugalski pristup vodama Zajednice mora biti stupnje-
van u dugom prijelaznom razdoblju te da se 1. sijenja 1995. primi tek
ogranieni broj brodova. Puna integracija ne bi bila doputena do 31.
prosinca 2002. Pridolice su pristale na te uvjete u zamjenu za visoku
cijenu koju je trebala platiti Zajednica. Prvo je panjolskoj i Portugalu
dana golema pomo iz 'strukturalnih fondova' Zajednice kako bi im se
omoguilo moderniziranje i proirenje ribarskih flota. Zatim je Zaje-
dnica jamila da e isplatiti goleme svote, kupujui prava ribarenja od
panjolskih i portugalskih flota oko obala Afrike i irom nerazvijenog
svijeta, kako bi im nadoknadila iskljuivanje iz europskih voda.
Ta irokogrudnost e izazvati neoekivanu posljedicu krajem 1984.
Thatcher se sjea kako ih je na prosinakom dublinskom Vijeu, nepo-
sredno prije nego su pregovori o proirenju privedeni kraju,

'Gospodin Papandreu, ljeviarski grki premijer, iznenada... poastio klasi-

nim teatrom. Privatno armantan i ugodan ovjek, potpuno bi se promijenio
kada bi u pitanju bilo davanje vie novca Grkoj. Sad je intervenirao, prak-
tiki vetirajui proirenje ako ne dobije jamstva da e Grka u iduih est go-
dina dobiti goleme svote.'29

Ostale lanice inile su se 'neobino nevoljnima' braniti svoje finan-

cijske interese i grka odteta morala se isplatiti. Cijena koju e na kraju
platiti britanski ribari bit e jo vea.

Sporazum o 'Europskoj uniji'

Dok je u drugoj polovici 1983. ribarska drama prerastala u krizu,
Spinelli i njegov tim u Europskom parlamentu tiho su radili na doku-
mentu sada ve slubenog naziva 'Nacrt Sporazuma o osnivanju Eu-
ropske unije.' 30 Medu njegovim inovacijama bio je prijedlog da graa-
ni lanica ipso facto postanu graani Unije i da 'sudjeluju u politikom

29 Thatcher, op. cit.

30 Europski parlament, Opa uprava za Informiranje i odnose s javnou, Odjel za publikacije
i briefinge, Luksemburg.
256 I VELIKA OBMANA

ivotu Unije' uivajui prava koja im daju zakonski sustavi Unije dok
potuju njezine zakone. 31 Glavni cilj Europske unije, tvrdio je Spinelli,
trebao je biti:

'Postizanje humanog i usklaenog razvitka drutva temeljnog ponajprije na

naporima da se postigne puna zaposlenost, progresivnom uklanjanju posto-
jeih neravnotea meu regijama, zatitom i unapreenjem kvalitete okolia,
znanstvenim napretkom i kulturnim razvojem njenih naroda.'32

Ako se Spinelli nije slagao s Monentom, ipak je priznavao njegovo

edo Europsko vijee, koje je njegov Sporazum ukljuivao kao puno-
pravnu instituciju Zajednice. Uloga koju je zamislio za Vijee bila je
ravno iz Monnetovog prirunika o integraciji, gdje je njegova glavna
uloga trebala biti upravljanje prijenosom ovlasti s nacionalnih na nad-
nacionalne vlasti u procesu koji mora biti iskljuivo jednosmjeran.
Spinellijev nacrt predlagao je i veliko irenje ovlasti Parlamenta, dajui
mu ovlasti nadzora Komisije s pravom veta na njene politike programe.33
Osim 'unutarnjeg trita' Zajednica je trebala preuzeti odgovornost
za koordinaciju nacionalnih zakona 's ciljem uspostave homogenog
pravosudnog podruja'; pune koordinacije ekonomske politike i har-
monizacije poreza. Od svih bi se lanica trailo da sudjeluju u Europ-
skom monetarnom sustavu i trebao se uvesti zakon koji bi upravljao
'procedurama i stupnjevima postizanja monetarne unije.', zakljuno s
Europskom centralnom bankom.
Unija bi imala 'istovremenu nadlenost' nad svim socijalnim i regio-
nalnim politikama te politikama zdravstva, zatite potroaa, okolia,
obrazovanja i istraivanja, kulture i informiranja. Imala bi nadlenost
u odreenim aspektima vanjske politike i iskljuivu nadlenost nad
sklapanjem trgovinskih sporazuma s treim zemljama. To je bila odredba
prema kojoj je Unija trebala uspostaviti vlastite institucije za kontrolu
prihoda i mehanizme za stvaranje novih izvora prihoda. Konano, ako
bi ijedna drava odbila ratificirati takav novi sporazum, ostale bi imale
pravo nastaviti same, stvarajui tako 'dvobrzinsku Europu.'
Parlament je usvojio nacrt 14. veljae 1984. sa 237 glasova za, 31
protiv i 43 suzdranih. Vladama i parlamentima lanica izravno je re-
eno da sprijee Vijee da ga blokira. Unato podrci Parlamenta, Spi-
nelli je znao da njegov sporazum ima slabe izglede da ga lanice ratifi-

31 Op. cit., lanak 3.

32 Op. cit., lanak 9.
33 Op. cit., lanak 16.
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 257

ciraju bez podrke teke kategorije. Zato je zatraio Mitterrandovu po-

mo, ponajprije zato to je Francuska tada predsjedavala Vijeem. Tako
je u svom govoru Parlamentu, u raspravi koja je rezultirala usvajanjem
njegova nacrta sporazuma, potaknuo Francusku da preuzme inicijativu
u prikupljanju podrke za sporazum medu ostalim lanicama.
Mjesec dana kasnije, 24. oujka, Spinelli je na kongresu Europskog
pokreta u Bruxellesu rekao delegatima: 'previe puta smo uli efove
drava i vlada kako daju sveane izjave i onda vidjeli kako meuvladine
diplomatske mainerije praktiki satiru te izjave svodei ih ni na to.'
Tijekom kratke audijencije u Parizu 16. travnja 1984. Mitterrandu je
predao osobnu notu o tome, rekavi mu kako se nada da e predsjedni-
tvo doprinijeti napretku projekta, obvezujui sve lanice 'da preuzmu
svoje odgovornosti'. Posebno je predloio da se takva inicijativa poduzme
'odvojeno od Vijea ministara, kako bi se zaobilo pravilo konsenzusa.34
Spinelli je svoj odgovor dobio 24. svibnja 1984. Mitterand je 'napra-
vio izbor za Europu.' Govorei u Strasbourgu, objavio je da se slae s
prijedlozima Europskog parlamenta. Nova situacija traila je novi spo-
razum i Francuska je bila otvorena za to.35 Bio je spreman ispitati Spi-
nellijev prijedlog i predloio je 'pripremne rasprave' koje bi mogle dovesti
do konferencije zainteresiranih lanica. 36
Mitterrrand je na Spinellijevu ideju odgovorio tako pozitivno, jer
mu je jako trebao europski uspjeh. Francuska se pribliavala kraju pred-
sjedavanja i s ekonomijom u recesiji, brzo rastuom nezaposlenou,
brojnim prosvjedima i neuspjehom Mitterrandove stranke na europ-
skim izborima, on je trebao dramatinu gestu prije kraja mandata. U
proljee 1984. otiao je na maratonsku turneju kroz osam europskih
glavnih gradova i prosudio da postoji jaka podrka novoj europskoj
inicijativi. Stigao je trenutak da se 'napusti jednolina rutina tehnikih
pitanja' i da se doda 'politiki poticaj koji bi mogao rijeiti europsku
krizu.' 37
Mitterrandova podrka ni u kom sluaju nije bila bezuvjetna. Nje-
gov vlastiti ministar vanjskih poslova snano se protivio. Njegovi eko-
nomski savjetnici predloili su da se na sporazum odgovori s dvije opcije.
Jedna bi bila razbijanje sporazuma u dva dijela. Ekonomske prijedloge
trebalo bi gurnuti kao prvi korak, a diskusija o ambicioznijim institu-

34 Spinelli, Alterio, Diario Europeo, op. cit.

35 Vidi Palayret, op. cit. On citira slubene dokumente.
36 Op. cit. citiran Mitterrand, F. (1985), Rflexions Sur La Politique Extrieure De La France.
Introduction a 25 discours, 1981-1985.
37 Op. cit. citirano Dpeche Agence France-Presse, 21. veljae 1984., u AN. 5 AG (4) PM 12.
258 I VELIKA OBMANA

cionalnim komponentama mogla bi se odgoditi za 'pet godina', kad je

ionako predvieno da Zajednica preispita Sveanu deklaraciju o Europ-
skoj uniji. Druga opcija bila bi da Francuska ponudi vlastite prijedloge.38
U tom sluaju bi Mitterrand predstavio mjeavinu dviju opcija, poevi
s pozivom efovima vlada da sudjeluju na 'neformalnom sastanku' u Pa-
rizu ujesen kako bi raspravili o 'politikim i institucionalnim pitanjima',
primjeni Rimskog sporazum ili bilo kojem drugom prijedlogu koji bude
istaknut.
Pravo znaenje savjeta danih Mitterrandu u to vrijeme postat e
oito dok se budu odvijali dogaaji slijedeih sedam godina. Upravo je
taj savjet prvi zametak ideje da slijedei veliki korak u integraciji Eu-
rope bude izveden u dva stupnja. Za poetak velikom 'ekonomskom
reformom', a onda pet godina kasnije s nastavkom u ambicioznijoj 'in-
stitucionalnoj reformi'. To je i geneza dva sporazuma koji e postati po-
znati kao 'Jedinstven europski akt' ratificiran 1986. i 'Sporazum o Europ-
skoj uniji' dogovoren u Maastrichtu pet godina kasnije. Sve je to proiste-
klo iz Spinellijevog 'nacrta sporazuma' i njegove odluke da na vrijeme
pozove Mitterranda da nastupi kao glavni sponzor sporazuma.
Mitterranda je posebno privlaio dio Spinellijevog projekta u koje-
mu je bila ideja o 'dvobrzinskoj Europi' koju ne bi mogao blokirati
veto nijedne lanice, poput Britanije koja bi mogla biti nesklona kretanju
prema punijoj integraciji. Mitterrand e to potvrditi svojim postupcima
pri zatvaranju Europskog vijea pod francuskim predsjedavanjem, zaka-
zanog u Fontainebleau 25. i 26. lipnja 1984.
Dok su se efovi vlada okupljali u raskonom dvorcu, Thatcher je
bila gotovo potpuno fokusirana na 'konani obraun' u njenoj borbi za
povratom novca iz fondova, to jest za refundiranja. Nakon 'vrlo di-
skretnih sastanaka' Mitterrandovih i Kohlovih savjetnika prethodnog
dana, Mitterrand je na dnevni red ubacio prijedlog za osnivanje 'odbo-
ra strunjaka' koji bi razmotrio buduu institucionalnu reformu Zaje-
dnice. Svaki ef vlade imao bi unutra osobne predstavnike. Mitterrand
je to ve vidio kao ekvivalent Spaakovu odboru iz 1955. koji je napravio
nacrt Rimskog sporazuma. Bivi irski ministar vanjskih poslova James
Dooge odabran je za predsjednika, a odbor je medu insiderima uskoro
postao poznat kao 'Spaakov odbor II'. Njegov zadatak bio je da napra-
vi prijedloge reforme institucija i da 'unaprijedi europsku suradnju.'

38 AN AG 5 (4) PM 12 Direction conomique et financiere, sevice de coopration conomique.

Fiche sur 'Prsidence franaise: rforme des institutions (projet Spinelli)', 20. prosinca 1983.
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 259

U sjeanju na Fontainebleau, Thatcher ne spominje odluku o ime-

novanju tog odbora.39 Da je znala razloge njegova neslubenog naziva,
moda bi je to upozorilo koliko su njeni partneri postali ambiciozni.
Nije zabiljeila ni drugu odluku iz Fontainebleaua uoi lipanjskih izbora
za Europski parlament, koji je donio 'razoaravajue nizak' odaziv biraa
irom Zajednice, s najniim odzivom u Britaniji od samo 31,8 posto.
Zabrinutost takvom apatijom potaknula je Vijee da osnuje odbor za
izgradnju 'Europe naroda' kojim e predsjedavati talijanski eurozastupnik
Pietro Adonnino.
Mitterrand je zapravo ve predvidio mogunost da Thatcher vetira
osnivanje Doogeova odbora i u tom je sluaju planirao otvoreno pozvati
na novu 'Mesinsku konferenciju'. Nakon Fontainebleaua, Zajednica je
konano trebala razjasniti veinu tehnikih pitanja koja su dominirala
njenom agendom, sukob oko prorauna i trnovito pitanje panjolsko-
portugalskog proirenja. Zajednica je sad trebala slobodno pokrenuti
novu fazu institucionalne reforme i to je za Mitterranda postala apso-
lutna nunost:

'Zajednica u Dvanaestorici objedinjuje heterogene interese, suprotstavljene

tradicije, suparnike ambicije... sadanja Zajednica krhkija je od jueranje i vie
nema samo jednog lijeka za (sve) njene boljke: Za iru Zajednicu, (potrebne
su) jae institucije.'40

Da je Mitterrand bio prisiljen na svoj 'Plan B', njegov plan bio je

da konferencija odradi posao prema francusko-njemakom dokumentu,
to bi joj omoguilo da 'proui nacrt sporazuma za stvaranje Europske
unije poevi od sveane deklaracije iz Stuttgarta, uzimajui u obzir
projekt Europskog parlamenta.' 41 Ali kako je Thatcher sada dala svoje
odobrenje, ta 'nuklearna opcija' vie nije bila nuna.
Mitterrand si je osigurao daljnje vodstvo nad radom odbora imeno-
vanjem svog predstavnika Mauricea Faurea, 'uvjerenog europejca' koji
je postao njegov rapporteur, odgovoran za organizaciju aktivnosti odbora.
Odbor su zapravo kontrolirali njegovi francuski i njemaki lanovi, koji
su se 19. rujna 1984. u Bonnu sastali na 'povjerljivoj radnoj sjednici
Spaakova odbora'. Njihov cilj nije bio ni vie ni manje nego 'realizacija
Europske unije.'

39 Thatcher, op. cit.

40 Mitterrand, Rflexions, op. cit.
41 Saunier, G. (2001 ), 'Prlude a la relance de l'Europe. Le couple franco-allemand et les projets
de relance communautaire vus de l'hexagone 1981-1985', kod Bitsch, M.T., Le couple Fran-
ce-Allemagne et les Constitutions europenes.
260 I VELIKA OBMANA

Veina odbora u svakom je sluaju priznavala vrijednost Spinellijeva

projekta. Podravali su 'istinski europski entitet' i eljeli da meuvladina
konferencija (IGC) pripremi Sporazum o Europskoj uniji. Ta je ICG
kao polaznu toku trebala uzeti 'duh i metodu projekta koji je izglasao
Europski parlament.' 42
Jedini britanski predstavnik u Doogeovu odboru bio je relativno
neiskusni dunosnik Forreign Officea Malcom Rifkind. Iz konanog
izvjetaja odbora nee se moi vidjeti da je dao puno doprinosa njegovim
odlukama.

Magla u Kanalu, Kontinent odsjeen

Thatcher e rei da je, kad se rijeilo pitanje refundiranja, bila odluna
da se Britanija ponovno udrui s partnerima kako bi igrala 'snanu i
pozitivnu ulogu u Zajednici'. Gledajui unatrag kako su se dogaaji
odvijali 10 mjeseci nakon Vijea u Fontainebleau, ini se da su Britanija
i njeni partneri djelovali na razliitim planetima.
Neposredno nakon Fontainebleaua, kako se Geoffrey Howe prisje-
a u svojim memoarima, prisustvovao je Kraljiinu roendanskom
banketu u ast diplomatskom koru, koji je sam organizirao: 'besprije-
korno britanska funkcija.' Irci su bili preuzeli predsjedavanje Zajedni-
com tijekom, prema Howeovoj ocjeni 'est mirnih mjeseci'. Jedno od
njegovih sjeanja na to razdoblje je 'ugodan dan u Njemakoj' u rujnu,
na smotri oko 60 tisua vojnika BAOR-a (britanske rajnske vojske)
koji su zajedno s Bundeswehrom sudjelovali u NATO vjebama.
Kasnije istog mjeseca, vratio se da odri 'vaan govor u Bonnu' gdje
je rekao da je britanska posveenost Europi 'duboka i nepovratna'. Oi-
to ne znajui za veinu nedavnih dogovora Francuza i Nijemaca, nastojao
je, prema vlastitom sjeanju, pokazati 'razmjere britanske posveenosti
Europi' i implicitno 'ukazati da francusko-njemaki odnos ne bi trebalo
smatrati jedinim temeljem Europske zajednice.'43 To e, kako emo ka-
snije vidjeti, biti jedini temelj britanske politike kojom su se uzastopne
britanske vlade pokuavale ubaciti izmeu Francuza i Nijemaca. Tako
je, kao i drugi nakon njega, Howe tvrdio da bi Britanija trebala biti
'snaan glas u Zajednici' kao jedna od vodeih lanica. 'U Europu smo
donijeli znaajan miraz', rekao je, 'naa trita za poljoprivredne i indu-
strijske proizvode, naa podruja ribarenja, na golem doprinos obrani i
sigurnosti kontinenta.' Nastavio je:
42 AHCE; AS 365, dokument PE 94.568: 'Note tablissant un parallele entre le rapport du
Comit Dooge et le projet de Trait instituant l'Union europene, 13. Prosinca 1984.
43 Howe, op. cit.
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 261

'Upravo zato to imamo toliki ulog u Zajednici, ovisimo toliko o njenom

zdravom razvoju i zato svim srcem vjerujemo u njenu budunost da smo po-
svetili toliko napora u reformi njenih unutarnjih odnosa; izgradnji bolje
osnove za budunost Europe.' 4 4

Taj govor i ostale koje e na slinoj liniji odrati iduih mjeseci sma-
trao je toliko vanima, da ih je na kraju objavio u knjizi Europe Tomorrow.
Mitterrand je u meuvremenu slijedio planove za uspostavu europ-
skog 'obrambenog identiteta' neovisnog o NATO-u, zapravo nastavljajui
ciljeve francuske politike koja se protezala od de Gaulleova vremena.
Prilika se ukazala u opoj europskoj uzbuni koja je nastala 23. listopada
1983. nakon to je ameriki predsjednik Ronald Reagan objavio svoju
Strateku obrambenu inicijativu (SDI), prijedlog antibalistikog susta-
va projektila nazvan 'Star Wars'. To je za neke amerike saveznike u Eu-
ropi oivjelo bauk amerikog imuniteta na sovjetsku nuklearnu prijetnju,
ime bi postala manje voljna za svoju suzdranost u ime saveznika.
Zato je do veljae 1984. Mitterrand osjeao da moe iskoristiti pri-
liku da uvjeri Zajednicu u potrebu vlastite vojne sposobnosti: dakle,
neovisne o SAD-u. Da bi postigao svoj cilj, usredotoio se na zamrlu
Zapadnoeuropsku uniju (WEU) osnovanu na britansku inicijativu 1954.
i, namjeravajui je reaktivirati, poslao je memorandum svim ostalim
lanicama. Poetna reakcija bila je mlaka. Thatcher je, predvidivo,
odmah odbacila ideju. Ali Howe i ministar obrane Michael Heseltine,
oboje gorljivi 'europejci', osjetili su 'snaan instinkt prema jaanju nae
europske obrambene povezanosti', vjerojatno nesvjesni ili ne marei za
francuske motive. Tvrdili su da je u amerikom kao i u europskom in-
teresu da Europa pokae svoj utjecaj.45 Do listopada 1984. lanice
Zajednice bile su dovoljno pristale uz Mitterrandovu ideju da se u Rimu
u okviru WEU odri sastanak ministara vanjskih poslova i obrane.
Dana 27. listopada dogovorili su se o 'osnivakom tekstu' za reaktiviranje
WEU, 'Rimskoj deklaraciji' koja je u svoje ciljeve ukljuivala uspostavu
'europskog sigurnosnog identiteta' i postupnu harmonizaciju obram-
benih politika lanica. 46
Dva tjedna kasnije, 11. studenog, odrana je ceremonija kojom po-
inje ova knjiga, kada su se Mitterrand i Kohl sastali kako bi se primili
za ruke u Verdunu, sveano potvrujui neraskidivo saveznitvo Fran-

44 Citirano kod Hillman, Judy i Clarke, Peter (1988) Geoffrey Howe - A Quiet Revolutionary.
45 Howe, op. cit.
46 www.weu.int
262 I VELIKA OBMANA

cuske i Njemake oko kojega se, smatrali su, trebala centrirati cjeloku-
pna budunost 'europske graevine'.
Dok su se odvijali svi ovi dogaaji, Doogeov odbor vrijedno je
radio. Do prosinca su pripremili preliminarni izvjetaj za dablinsko
Europsko vijee, preporuujui 'meuvladinu konferenciju' za pripre-
manje novog sporazuma. Velika Britanija, Danska i Grka odmah su
iznijele svoje rezerve protivei se institucionalnoj reformi i potrebi za
takvim sporazumom. Ali dogovor je postignut barem oko drugog pitanja.
Uz snanu Mitterrandovu podrku, vodei francuski fonctionnaire47
Jacques Delors slubeno je imenovan novim predsjednikom Komisije.
Mitterrand nije mogao biti jasniji u stavu prema Doogeovim privre-
menim prijedlozima. Na tiskovnoj konferenciji nakon Vijea izjavio je
da 'institucionalna rasprava sad mora dobiti prednost pred ostalima.' 48
Znaaj toga je, ini se, promaknuo Thatcherici koja je samo neko-
liko tjedana ranije preivjela veliki IRA-in bombaki napad na svoj
hotel na Konferenciji konzervativne stranke u Brightonu i koja je jo bila
zaokupljena napetim zavrnim fazama dugotrajnog rudarskog trajka
iz 1984. U listopadskom govoru u Avignonu ve je ustvrdila da ne zna to
znai 'Europska unija' i da joj je draa 'praktina unija' u politikama. 49
Mjesec dana kasnije, u svojoj novogodinjoj poruci njemakom na-
rodu, Kohl nije tajio svoju odlunost da zajedno s francuskim saveznikom
'd odluujui poticaj konceptu Europske unije' tijekom 1985. To je oja-
ao novi predsjednik Vijea talijanski ministar vanjskih poslova Giulio
Andreotti, koji je politiku karijeru poeo kao proteg Alcidea de Gaspe-
rija. Predstavljajui svoj program Europskom parlamentu izjavio je da
'se nee tedjeti truda u postizanju dogovora do lipnja, to je datum za
sazivanje meuvladine konferencije sa zadatkom pregovaranja o Sporazu-
mu o Europskoj uniji.' 50 Tu je poela geneza kasnije poznate 'milanske
zasjede'. Howe je uz pomo 'Rolls Royce umova' Foreign Officea to
trebao shvatiti. Ali nije.

47 A ' f o n c t i o n n a i r e ' je u Francuskoj puno vie od dravnog slubenika. Veina iz klase fonctio-
nnairea koja je dolazila na vlast u Francuskoj u posljednjim desetljeima 20. stoljea obra-
zovana je na Ecole Nationale d'Administration (ENA), koju je 1946. osnovao Michel Debr
a poznata je kao 'Enarques'. Enarani mogu naizmjenino igrati ulogu politiara i dravnog
slubenika. Medu poznatim Enarques su Giscard d'Estaing, Jacques Chirac (koji je prvo
postao francuski premijer 1974. kad je Giscard s premijerske preao na predsjedniku
funkciju), i nekoliko francuskih povjerenika Komisije poput Pascala Lamyja i Yvesa Thi-
baulta de Silguya, odgovornog za uspostavu jedinstvene valute. Delors, iako nepogreivo
fonctionnaire, nije bio jedan od Enarquea jer nije pohaao ENA-u.
48 Agence Europe, Br. 3984, 6. Prosinca 1984.
49 Corbett, Richard (2001), The European Parliament's Role In Closer EU Intgration.
50 Rasprave u Europskom parlamentu, 16. Sijenja 1985, Br. 2-321.
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 263

Do briselskog Vijea 29. i 30. oujka 1985. Doogeov odbor bio je

spreman objaviti konani izvjetaj. Moe se zamisliti sjaj u Thatcherinim
oima dok joj itala prvi odlomak:

'Nakon Drugoga svjetskog rata Europa je poela vrlo obeavajue, osnivajui

s Europskom zajednicom za ugljen i elik a zatim i Europskom ekonomskom
zajednicom konstrukciju bez presedana, koja se nije mogla usporediti ni s
jednim postojeim zakonskim entitetom. Zajednica, utemeljena na naelima
pluralistike demokracije i potivanja ljudskih prava koji ine kljune elemente
za lanstvo i m e d u stalnim su ciljevima njenih aktivnosti irom svijeta
odgovorila je na sloene i duboke potrebe svih naih graana.' 5 1

Bez obzira na nepotkrijepljene tvrdnje da je EEZ odgovorila na

'sloene i duboke potrebe svih naih graana', bit izvjetaja bila je izrae-
na u idua tri odlomka:

'Iako je Zajednica odluila dovriti ovu konstrukciju kako je to uinila na

summitu u Haagu 1969. i u Parizu 1972., sad je u stanju krize i pati od ozbilj-
nih nedostataka.
Osim toga, lanice su se uvukle u neslaganja koja su zasjenila znaajne
ekonomske prednosti koje bi mogle imati od realizacije zajednikog trita i
ekonomske monetarne unije.
Nadalje, nakon deset godina krize, Europa, za razliku od Japana i Sjedi-
njenih Drava, nije postigla stopu rasta dovoljnu da smanji uznemirujuu broj-
ku od gotovo etrnaest milijuna nezaposlenih.' 5 2

Odgovor Odbora bio je da 'Europa mora obnoviti vjeru u sebe' i

'pokrenuti se u novom pothvatu - uspostavi politikog entiteta teme-
ljenog na jasno definiranim prioritetima zajedno s nainima njihova
postizanja.' Kljuno je bilo to da je Odbor, tvrdei da je institucionalna
reforma presudna za budunost Zajednice, predlagao da se nacionalni
veto openito napusti u korist glasanja kvalificiranom veinom.
To je bilo znaajno zato to je, kako je Salter traio jo 1920-tih dok
je Monet stalno inzistirao na tome u svojoj karijeri, pitanje doputa li
ili ne neka organizacija nacionalni veto bilo klju definiranja osobina
nadnacionalne organizacije. Sada, na Spinellijevoj inspiraciji, inilo se
da je Europska zajednica razmatrala gaenje nacionalnih veta u jo nevi-
enim razmjerima, otvarajui tako mogunost da konano krene napri-
jed kako bi postala istinski nadnacionalna.

51 Ad hoc odbor za institucionalna pitanja, Report to the European Council, SN/1187/85

(SPAAK II), Bruxelles, 29-30. oujka 1985.
52 Ibid.
264 I VELIKA OBMANA

Oblik Doogeova izvjetaja bio je takav da je kroz cijeli njegov tekst

bilo kakva primjedba nezadovoljstva pojedinanih lanova odbora bila
izraena kao fusnota. Tako se moe vidjeti koji su prigovori izneseni u
kojoj toki, a o ovom kljunom prijedlogu jedine rezerve bile su Daneve.
On je odbio argumente za novi sporazum na temelju miljenja da 'po-
tekoe s kojima se suoava izgradnja Europe proizlaze iz nepotpunog
primjenjivanja postojeih sporazuma i da se mogu rijeiti striktnom
primjenom tih sporazuma.' 53 Rifkindovih komentara nije bilo ni o ovom
pitanju niti o zakljuku da lanice moraju pokazati 'volju za zajedniku
politiku' stvaranjem 'istinskog politikog entiteta', imenom 'Europske
unije'. 54
Medu 'prioritetnim ciljevima' koje je odredio Odbor bile su mjere
za dovrenje 'istinskog unutarnjeg trita' ukljuujui uvoenje 'zajed-
nike politike transporta', otvaranje pristupa javnim natjeajima i uki-
danje razlika u porezima 'koje spreavaju ostvarivanje ciljeva Zajednice'.
Europski monetarni sustav trebao je biti ojaan. Odbor je primijetio
da je 'logika integracije' ve navela lanice da surauju na podrujima
izvan isto ekonomskih i ustvrdio je da e 'naglaavanje tog procesa dati
europsku dimenziju svim vidovima kolektivnog ivota u naim drava-
ma.' Rifkind je ponovno utio.
Odbor je htio zakone za zatitu okolia, na temelju miljenja da za-
gaenje 'ne poznaje granice' i postupno stvaranje 'europskog socijalnog
podruja.' 55 Trebalo je doi do 'postupne uspostave homogenog pravo-
sudnog podruja', zajedno s mjerama promicanja 'zajednikih ljudskih
vrijednosti' i 'vanjskog identiteta': dakle zajednike vanjske politike.
Tome bi se trebali dodati 'razvoj i jaanje konzultacija o sigurnosnim
problemima kao dio politike suradnje'. Slijedom Rimske deklaracije,
uloga WEU odreena je radom na zajednikoj obrambenoj politici i
izvjetaj je posebno predloio kretanje prema potpuno integriranoj Eu-
ropskoj obrambenoj industriji s industrijama razliitih lanica koje bi
radile na zajednikim projektima. 56
Prije svega, najznaajnija preporuka izvjetaja bilo je ukidanje na-
cionalnog veta u korist glasovanja kvalificiranom veinom. Tu je Rif-
kind konano postao vidljiv. Dok su lanice smatrale da je u pitanju
'njihov najvaniji interes', dodao je, rasprava bi se trebala nastaviti dok
se ne postigne jednoglasna odluka.

53 Op. cit.
54 Op. cit.
55 Op. cit.
56 Op. cit.
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 265

Da bi se ostvarile predloene radikalne promjene, Odbor je nepopus-

tivo traio veliku reviziju sporazumi. Zato je slubeno predloio meu-
vladinu konferenciju na kojoj bi poeli pregovori o Sporazumu o Europ-
skoj uniji temeljeni na aquis communautaireu, postojeem dokumentu i
tutgartskoj Sveanoj deklaraciji o Europskoj uniji te vodeni duhom i
metodom nacrta Sporazuma koji je izglasao Europski parlament.57 'Sama
odluka' da se sazove takva konferencija, tvrdio je izvjetaj, 'imala bi veli-
ku simbolinu vrijednost i predstavljala bi poetni in Europske unije.'
Sve se to inilo ve dalekim od 'zajednikog trita' za koje su Britanci
glasovali na referendumu 1975. Rifkind je ipak i to odutio.
Kad je Doogeov izvjetaj objavljen na briselskom Vijeu, nije done-
sena odluka. 'Zenit' politike integracije morao je priekati slijedee
Vijee zakazano za 28. i 29. lipnja u Milanu.

Zasjeda u Milanu
Thatcher je u to vrijeme bila fokusirana na potpuno razliitu, vlastitu
inicijativu. Njezin glavni doprinos briselskom Vijeu bio je to je pred-
loila da se Zajednica prihvati politike 'deregulacije' kako bi potakla
svoj razvoj kao 'podruje slobodne trgovine i slobodnog poduzetnit-
va'.58 Uzbuivali su je prijedlozi Arhtura Cockfielda, biveg 'povjereni-
ka za cijene' u mandatu Heathove vlade, kojega je poslala u Bruxelles
da postane visoki britanski povjerenik u Delorsovu mandatu. U nekoliko
mjeseci nakon dolaska, za Komisiju je napravio Bijelu knjigu naslov-
ljenu Dovrenje unutarnjeg trita. Taj dokument odreivao je gotovo
300 mjera kojima bi Zajednica, tvrdio je Cockfield, do 1992. mogla
postii 'dovrenje' svoga 'unutarnjeg trita' ili 'zajednikog trita'.
Kao podrku ovoj politici Howe je izradio izvjetaj u kojemu tvrdi
da bi bilo nemogue napraviti pravi napredak prema 'zajednikom tr-
itu' dokle god prevladava pravilo konsenzusa to omoguava nacio-
nalni veto, ali je ustvrdio i da novi sporazum nije nuan da bi se smanjio
broj pitanja koja zahtijevaju konsenzus. Rimski sporazum mogao bi
ostati nepromijenjen, ali trebao bi postojati pismeni sporazum da se s
jedinstvenim tritem moe nastaviti kao da pravilo konsenzusa ne vai.59
Howe je predloio i vei stupanj 'politike suradnje' u vanjskoj politici
te da se, ako je nuno, Vijeu dodijeli politiko tajnitvo.60

57 Op. cit.
58 Thatcher, op. cit.
59 Ibid.
60 Howe, op. c i t . ; Sharp, P. (1999), Thatchers Diplomacy: The Revival Of British Foreign Policy.
266 I VELIKA OBMANA

Howe je zatim uvjerio Thatcher da ona treba biti ta koja e lansirati

njegov izvjetaj na europsku scenu, a da bi utrla put njegovu prihvaa-
nju, treba pozvati Kohla da postane zajedniki sponzor ideje. Tako je,
potezom bez presedana, Kohl pozvan da u Chequersu provede jedno
subotnje jutro i poslijepodne tijekom kojih mu je Thatcher iznijela 'svoj'
plan. Kohl je gurnuo papir u torbu obeavi da e ga razmotriti. 61 Ne
samo da nije dao nikakav odgovor ve su dva tjedna kasnije Nijemci
spremili vlastiti protuprijedlog; Sporazum izmeu Dvanaestorice koji
bi 'obiljeio novu fazu napretka prema Europskoj uniji' i uspostavljanje
zajednike vanjske i sigurnosne politike. Tada je, upravo dok se pri-
bliavalo milansko Vijee, Mitterrand najavio da e podrati njemaki
prijedlog i pretvorio ga u 'francusko-njemaki projekt.' Jo jednom je
francusko-njemaki 'motor integracije' nametnuo svoju dominaciju.
Thatcher nije trebala biti iznenaena, ali je ipak nije zabavljalo kad
je doznala da je veina njemakog dokumenta toliko slina britanskim
prijedlozima da je to bilo ravno plagiranju. 62 'Eto takve su bile poslje-
dice prethodnog konzultiranja', suho je primijetila u svojim memoarima.
Howe tvrdi da je bila bijesna, a bio je i on. Ni jedan ni drugi nisu do-
bili ni rije objanjenja od Kohla ili bilo koga u njegovo ime. 63
Niti je prividno zajednitvo u pristupu izmeu Francuske, Njema-
ke i Britanije bilo ono to se inilo. Ono je zapravo predstavljalo Mit-
terrandovu taktiku varku. Unato njegovu entuzijazmu za daljnje
integriranje, u njemakoj federalnoj vladi je bilo unutarnjih podjela i
uz Thatcherin otpor on je osjeao da tu 'ambiciju treba ublaiti.' 64 Bilo
je bolje slijediti osnovnu liniju s kojom se svatko moe sloiti. Ta 'osnov-
na linija' bio je Doogeov izvjetaj, a posebno dovravanje zajednikog
trita. 65
Mitterrand je bio svjestan i da su oekivanja od francuskog uspjeha
na milanskom Vijeu bila velika i da bi javni sukob loe zazvuao kod
kue. Prema tome je odluio gledati daleko unaprijed, povjeravajui
svom savjetniku Jacquesu Attaliju 'francuski cilj da stvori Europsku uniju
dugorono; i da je sadanji zadatak definirati sadraj faza. Ako se (u
Milanu) ne dogovorimo, nita se nee napraviti.' 66 Tako se trebalo po-

61 Howe, op. cit.

62 Thatcher, op. cit.,; McAllistair, op. cit.
63 Howe, op. cit.
64 Palayret, op. cit. On citira AN. 5AG (4) EG 13, 'Note pour le Prsident (E. Guigou) a/s.
'Votre rencontre avec le chacelier Kohi. Que faire pour l'Europe?', 20. svibnja 1985.
65 Favier, P., i Martin-Rolland, M., La Dcennie Mitterrand. T. II, Les preuves (1984-1988).
66 Attali, Jacques, usmeni iskaz, citirano kod Palayret, op. cit.
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 267

eti s 'izgradnjom politike Europe', a s preostalim ciljevima pozabaviti

se kasnije. 67 Taj 'poetak' bilo bi poveanje u glasovanju veinom. Oko
toga nema kompromisa. I unato njihovu otvorenom dogovoru s That-
cher, i Kohl i Mitterrand bili su nepopustljivi oko toga da se mora sazvati
IGC koja bi pogurala nune izmjene sporazuma.
U mjesecima uoi milanskog Vijea, ostali su bili aktivni. Iako je Spi-
nelli shvatio da je Doogeov izvjetaj predstavljao temeljito razvodnjavanje
njegovih prijedloga, nije ga odmah odbacio. Umjesto toga putovao je
europskim glavnim gradovima s predsjednikom parlamenta, traei IGC
to je prije mogue, nastavljajui tvrditi da bi ona trebala raditi na temelju
njegova nacrta sporazuma.
Europski parlament je 18. travnja 1985. oduevljeno odobrio rezo-
luciju koju je pokrenuo Spinelli, a u kojoj se inzistira da ona mora biti
blisko vezana s izradom nacrta bilo kojeg novog sporazuma i da prigovori
Velike Britanije, Danske i Grke ne smiju sprijeiti ostale vlade da odre
IGC.
Istovremeno, budui predsjednik Komisije Delors takoer je obila-
zio glavne gradove, ukazujui da su za 'ponovno pokretanje' Europe nune
tri teme: zajednika obrambena politika, jedinstvena valuta i promjena
u zakonskoj strukturi koja bi dovela do politike integracije. Iz svojih
razgovora shvatio je da nee dobiti jednoglasni pristanak za sve tri. Kako
se bliio Milano, doao je do istog zakljuka kao Kohl i Mitterrand.
Jedini prijedlog koji bi mogao dobiti podrku svih 10 vlada bilo je do-
vrenje zajednikog trita. Daljnji potezi u integraciji koju su svi eljeli
trebali bi se kanalizirati kroz taj projekt. 68 Zajedniko trite trebalo bi
biti 'mamac'.

Zamka je postavljena
Dok su svi sudionici kretali prema Milanu, ve je bila postavljena scena
za klasinu konfrontaciju. Talijansko 'predsjednitvo' najavilo je odre-
ivanje datuma za IGC kao svoj glavni cilj. Kohl, Mitterrand, Delors
i zemlje Beneluksa bili su jednako odluni. Nasuprot njima postrojili
su se Britanci, Danci i Grci, a Irci su se kolebali negdje u sredini. That-
cher i Howe posebno su namjeravali blokirati bilo kakve prijedloge o
novom Sporazumu, a time i bilo koju ideju o IGC potrebnu da oni na-
stanu.

67 Attali, u Palayret, op. cit.

68 Grant, op. cit.
268 I VELIKA OBMANA

S 50 tisua aktivista koje je Europski pokret mobilizirao za paradi-

ranje milanskim ulicama s transparentima 'dolje granice', talijanski
socijalistiki premijer Bettino Craxi prvo je pokuao sa 'zajednikom
pozicijom', uz podrku svoga demokranskog ministra vanjskih poslo-
va Giulija Andreottija. Ali Thatcher je vrsto tvrdila da je Zajednica
pokazala sposobnost da donosi odluke prema postojeim dogovorima
i da bi Vijee trebalo jednostavno dogovoriti mjere nune za postizanje
zajednikog trita i 'politike suradnje'. Novi sporazum nije bio nuan.
Dovoljna je vea upotreba postojeih lanaka o glasovanju veinom iz
Rimskog sporazuma. 69
Kako je Thatcher ubrzo otkrila, njeni argumenti bili su uzaludni.
Doavi u Milano zagovarati tjenju suradnju, nala se pred buldoerom
veine koja je 'ukljuivala vrlo pristranog predsjedavajueg'. 70 Meu-
vladinstvo sudarilo se s nadnacionalizmom i, unato podrci Grke i
Danske, meuvladinstvo je izgubilo. Na Thatcherinu zapanjenost, Craxi
se pozvao na svoje pravo da kao predsjedavajui zatrai glasovanje: vrlo
neuobiajen potez. Thatcher i Howe bili su zapanjeni kad su uli da e
suprotno njihovom shvaanju pravila, za odluku biti potrebna samo obi-
na veina. Sazivanje IGC dogovoreno je sa sedam glasova prema tri.
Na kraju sastanka Vijea, Craxi je u ulozi predsjedavajueg Vijea
dao izjavu:

'Dananja je odluka bila teka i oko nje je bilo sporova, ali na kraju je done-
sena zbog logike politike volje i onoga to je mogue prema Sporazumu. Radije
bismo da je donesena opim konsenzusom i jednoglasno, ali njih nije bilo.
Vjerujem da emo uporno raditi na prevladavanju prepreka koje su pred nama
i da emo postii konsenzus nuan za zajedniko napredovanje prema ciljevima
Europske unije.' 7 1

Delors je kasnije rekao novinarima da Komisija podrava Craxijevu

inicijativu. Dodao je, 'barem znamo gdje smo; da smo ekali jo godinu-
dvije, ne bismo napravili nikakav napredak.' Belgijski premijer rekao je
da je Vijee 'prekretnica koja obiljeava kraj europskog protivljenja
napretku.' Meuvladina konferencija utrt e put prilagodbama koje e
nesumnjivo biti nune u 12-lanoj Zajednici. 72

69 Thatcher, op. cit.

70 Op. cit.
71 Bilten Europskih Zajednica, EC 6-1985, toka 1.2.10.
72 Ibid.
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 269

Howeovo vienje, vjerno preneseno u knjizi Hugoa Younga,73 bilo

je da je sama Thatcher bila djelomino odgovorna za poraz, a da je
Craxijevo ponaanje izazvalo 'otar ton britanskog vodstva'. Howe ipak
priznaje da nije potpuno predvidio da e Britanci biti nadglasani. Da
je bio bolje obavijeten o onome to se dogaalo u pozadini, znao bi
da je onoga trenutka kad su efovi vlada uli u prostoriju bio mogu
samo jedan ishod.
Uspjeh 'milanske zasjede' svejedno je pokazao 'maloenglesku' ogra-
nienost britanskih sudionika na Vijeu i nesposobnost politiara i
dravnih dunosnika da dokue kako njihovi 'partneri' misle i rade.
Young barem citira komentar Michaela Butlera, 'jednoga iz Thatcherine
bulumente namrgoenih ljudi Foreign Officea', koji mu je godinama
kasnije rekao: 'Bio sam uasnut to nisam shvatio da e nam to napraviti
ako ostanemo nepopustljivi.' 74 Thatcher je naricala nad injenicom da
je uzalud potroeno toliko njezinog vremena. Morala se vratiti Donjem
domu da bi mu objasnila zato su upropatene velike nade koje su se gajile
u Milano. Nije imala vremena ni da ode u operu.75 Jo vanije, Howeov
'snaan glas u Europi' ispao je tek patetini meket.
U cijelom uzbuenju oko glavnog milanskog dogaaja, britanski je
tim takoer potpuno previdio znaaj druge teme na dnevnom redu,
objave odobrenja izvjetaja Craxijeva predstavnika Pietra Addonnina o
'Europi narod'. On je naruen na Vijeu u Fontainebleau prethodne
godine, kao odgovor na apatiju prema 'Europi' iskazanu slabim odzivom
na izbore za Europski parlament. Namjera izvjetaja bila je predloiti
mjere koje bi se mogle usvojiti kako bi se promicao osjeaj 'europskog
identiteta.'
Iako nita u Rimskom sporazumu nije doputalo takvu strategiju,
tijekom godina su napravljene razne geste prema tome, poput preporu-
ke Tindemansova izvjetaja iz 1975. o politici stvaranja 'Europe narod'
kroz 'konkretne iskaze europske solidarnosti u svakodnevnom ivotu.'
tutgartska deklaracija iz 1983. obvezala je lanice na promicanje 'kul-
turne suradnje', ukljuujui prijedloge poput suradnje ustanova za vie
obrazovanje i irenje 'informacija o europskoj povijesti i kulturi kako
bi se promovirala europska svijest.' Napravljeno je i 'ispitivanje' mo-
gunosti promicanja zajednikih televizijskih i filmskih projekata. 76 To

73 Young, op. cit.

74 Ibid.
75 Thatcher, op. cit.
76 Europski bilten, op. cit.
270 I VELIKA OBMANA

je 1984. dovelo do takozvane smjernice o 'televiziji bez granica' koju je

Komisija objasnila:

'Informacija je odluujui, moda presudan faktor u europskom ujedinjenju...

Europsko ujedinjenje postii e se samo ako ga ele Europljani. Europljani e
ga eljeti ako postoji europski identitet. Europski identitet razvit e se samo ako
Europljani budu prikladno informirani. Trenutno se informacija koja se prenosi
masovnim medijima kontrolira na nacionalnoj razini.' 7 7

Tako je nastala nova sfera aktivnosti Zajednice, koja nije imala ni-
kakvog utemeljenja u Sporazumima. Ali Addenninov izvjetaj usvojen
na milanskom Vijeu sadravao je odlunost da se 'europski identitet'
uzdigne na novi plan.
Moda najznaajniji njegov prijedlog, u smislu psiholokog utjecaja,
bio je da Europska Zajednica treba imati vlastitu zastavu i himnu 'koja
bi se svirala na prikladnim dogaajima i ceremonijama'. Zastava, s am-
blemom prstena od 12 zlatnih zvjezdica na plavoj pozadini posuena je
s postojee zastave Vijea Europe i prvi e se put kao slubena zastava
Zajednice podii na ceremoniji pred zgradom Berlaymont u Bruxellesu
29. svibnja 1986. 78 To je bilo popraeno prvom izvedbom nove 'europ-
ske himne', obrade 'Ode radosti' iz Beethovenove Devete simfonije,
takoer posuene od Vijea Europe. Prvi put ju je 1929. predloio Cou-
denhove Calergi.
Addenino je predloio i usvajanje standardnog 'modela Zajednice'
za vozake dozvole do 1. sijenja 1986., slijedom odluke parikog Eu-
ropskog vijea 1984. da usvoji 'putovnicu Zajednice' koja bi zamijeni-
la nacionalne putovnice (registarske tablice 'Zajednice' s prstenom od
zvjezdica slijedit e malo zatim). Izvjetaj je predlagao druge 'konkretne
mjere' za ohrabrenje 'naroda Europe' da osjete zajedniki identitet, koje
su sezale od 'sveeuropske lutrije' do kartice za hitnu zdravstvenu pomo
koja bi im dala pravo na medicinsku pomo u bilo kojoj lanici. Predla-

77 Komisija Europskih zajednica, Television Without Frontiers: Green Paper on the Establishment
of the common Market for Broadcasting especially for Satellite and Cable, COM(84) kona-
no, Luksemburg.
78 Razlog prstena od zvjezdica, prema Komisiji, bio je slijedei: 12 je simbol savrenstva i po-
tpunosti, podjednako povezan s apostolima, Jakovljevim sinovima, stolovima rimskog
zakonodavstva, Herkulovim mukama, satima u danu, mjesecima u godini, znakovima
Zodijaka. Konano, kruni oblik ocrtava uniju. Komisija takoer istie da je krug od 12
zvjezdica kranski simbol koji predstavlja aureolu Djevice Marije, to je bio simbol europ-
skog identiteta i ujedinjenja.
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 271

gao je i da Komisija preuzme dugogodinju praksu 'gradova blizanaca'

koja see od Drugoga svjetskog rata i upotrijebi je za promicanje ideje
'Europske unije'. Predloio je da se 'europski' sportski timovi natjeu na
meunarodnim natjecanjima, nosei 'prsten zvjezdica' umjesto nacional-
ne simbole (to e nekoliko godina kasnije usvojiti 'europski' golf tim u
natjecanju protiv SAD-a na Ryder Cupu.)
Na kulturnom polju, odbor je predloio financiranje europskih
kino i televizijskih programa koje su napravile najmanje dvije lanice i
pokretanje 'Europskog televizijskog kanala'. Prelazei na obrazovanje,
predloio je osnivanje 'Europske akademije znanosti, tehnologije i um-
jetnosti' radi 'isticanja postignua europske znanosti i originalnosti
europske civilizacije u svom njenom bogatstvu i raznolikosti.' Tvrdei
da 'narodi Europe' nisu 'dobili zadovoljavajue informacije o izgradnji
Europe', odbor je predloio 'informativni program' zauzimajui stav da:

'Informacija o Zajednici mora ciljati na objanjavanje temeljnih tema koje

lee ispod presudne vanosti Zajednice za njene lanice - povijesnih dogaaja
koji su doveli do izgradnje Zajednice i koji nadahnjuju njen daljnji razvoj u
slobodi, miru i sigurnosti te njena postignua i potencijal na ekonomskom i
socijalnom podruju. lanice mogu pokazati kako se nacionalno djelovanje
ojaava djelovanjem Zajednice. Takoer je nuno istaknuti kolika bi bila cijena
nepostojanja Zajednice.' 7 9

Posebnu bi panju trebalo posvetiti obrazovnim ustanovama i po-

trebi 'da se olaka rad kola i nastavnika', osiguravajui im knjige i nastav-
ne materijale koji imaju 'europsku dimenziju'. kole i druge ustanove
trebalo bi hrabriti da svake godine 9. svibnja slave 'Dan Europe', kako
bi obiljeile 'Schumanovu deklaraciju'.
Najoitiji element Addeninova izvjetaja bila je opa poruka da Za-
jednica treba poeti usvajati simboline pompoznosti nacionalne dr-
ave (neke od kojih, posebno 'prsten zvjezdica' e u sljedeih nekoliko
godina postati poznati). Unato njegovu znaaju u razvoju Europske
unije, izvjetaj u svojim memoarima ne spominju ni Thatcher ni Howe,
iako su bili nazoni kad ga je Vijee odobravalo, a ak je i Thatcherin
vlastiti vii savjetnik za europska pitanja David Williamson bio lan
Addeninova odbora. 80

79 Komisija, op.cit.
80 Europsko vijee, Zakljuci predsjednitva, Milano, 28-29. lipnja 1985. Bilten Europskog
parlamenta, PE 99 511, Luksemburg.
272 I VELIKA OBMANA

Jedinstven europski akt

Zanimljivo je usporediti kako su dva glavna britanska protagonista u
Milanu u svoje memoare zapisala svoje neposredne reakcije na ono to
im se dogodilo. Howe se ne zadrava na toj epizodi. Jedva se prisjea
kako su 'brzo iritacije iz Milana izblijedjele u povijesti.' 81 Thatcher u
svojim memoarima daje detaljniji pregled:

'Ljutita kakva sam bila zbog onoga to se dogodilo, shvatila sam da iz toga
m o r a m o izvui najbolje. Jasno sam rekla da emo sudjelovati u IGC. Nisam
vidjela vrijednost u alternativnoj politici - koju je jedno vrijeme u ranijim go-
dinama prakticirala Francuska takozvane "prazne stolice". Trebalo bi se
raditi o najveem pitanju principa da bi se opravdalo odbijanje bilo koje nacije
da sudjeluje u raspravama Zajednice. To ovdje nije bio sluaj: sloili smo se s
ciljevima pojaane politike suradnje i zajednikog trita; nismo se slagali
samo s nainima (to jest I G C ) da ih se postigne.' 8 2

Tako je Britanija u iduih est mjeseci prvi put ula u pregovore o

novom 'europskom sporazumu'. 83 Meuvladina konferencija ili 'IGC'
koja rezultira sporazumom, nije toliko dogaaj koliko proces koji traje
mjesecima i obuhvaa gomile sastanaka slubenika i ministara. Tek
nakon to je tekst sporazuma bio beskrajno cizeliran, proces se zakljuu-
je zavrnim 'summitom' gdje efovi vlada raspravljaju oko pitanja koja
ostanu striti. Dogovoreni tekst onda se priprema za kasnije potpisivanje,
prije konane faze procesa u kojoj sporazum ratificira svaka lanica.
Novost IGC 1985. bila je to su sredinju ulogu igrali lanovi Ko-
misije, iako ona nije formalno sudjelovala. Delors je bio na sastancima
ministara vanjskih poslova gdje se odraivao vei dio posla, dok je glavni
tajnik Emile Nol bio nazoan na sastancima slubenika. Delors, Nol
i Delorsov institucionalni strunjak Franois Lamoureaux onda su ko-
ristili sastanke da zasite delegate prijedlozima koji su 'pomogli defini-
rati dnevni red i odvratili mnoge vlade od iznoenja vlastitih ideja.' 84

81 Howe, op. cit.

82 Thatcher, op. cit.
83 Suprotno opem shvaanju, Jedinstven europski akt nee biti prvi sporazum od Rimskih spo-
razuma. Sklopljeni su i Briselski sporazum iz 1965. kojim su se spojile tri 'Zajednice' i vrlo
vaan Luksemburki sporazum iz 1970. kojim su uspostavljeni dogovori za proraun EEZ i
financiranje CAP-a. Taj sporazum zamijenjen je Briselskim sporazumom iz 1975. (koji uvodi
Revizijski sud). Osim spomenutih, pristupni sporazumi sklopljeni pri svakom 'proirenju'
mogu se upotrijebiti za uspostavljanje novih naela politike koja moe imati posljedice ire
od onih koje se odnose samo na aplikante (kao u detaljima ribarske politike osnovane 1972.).
84 Grant, op. cit.
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 273

Nacrte svih prijedloga izradila su njih trojica, bez obraanja ostalim

povjerenicima.
Delors je vrlo umjeno usmjeravao pregovore u svome smjeru pomno
povezujui britanske ciljeve, posebno zajedniko trite, s institucio-
nalnom reformom. 85 Da bi dobili to su htjeli, Britanci su tako bili
prisiljeni pristajati na ono to su najmanje eljeli: proirenje glasovanja
kvalificiranom veinom. Delors nije skrivao prijezir ni prema jednoj
lanici koja bi se usudila prigovoriti. Dok je vrio pritisak za, kako je
ih opisao 'dva velika sna' o Europi 'podruje bez granica' i monetarnu
uniju, Thatcher je napisala da je svaka iznimka koju su traile ostale
drave 'smatrana svojevrsnom izdajom.' Prije ili kasnije, Delors bi igosao
gotovo svaku lanicu osim Italije, Belgije i Nizozemske.86
Jednom kad je masa papira destilirana na osnovne sastojke, pojavila
su se stvarna pitanja. Prva dva bila su prihvatljiva Britancima: dovrenje
zajednikog trita na temelju Cockfieldove Bijele knjige i jaanje su-
radnje u vanjskoj politici. Delors je takoer predstavio dva 'poglavlja'
o politici okolia, istraivanju i 'koheziji' (takozvanim 'strukturnim
fondovima' za regionalnu pomo). Sva su bila vana podruja politika
na kojima je Komisija ve postala aktivna bez zakonske ovlasti u Rimskom
sporazumu. S predloenom novom nadlenosti nad politikom okolia
ilo je i prikriveno novo naelo opisano kao 'subsidijarnost', ije grana-
nje je tada malo tko mogao predvidjeti.
Britanci su pristali na sva ta 'poglavlja', kao i na skromno proirenje
uloge Europskog parlamenta. Onda je, naravno, stigla cijena koju je
Thatcher morala platiti za svoje zajedniko trite. To bi bilo znaajno
proirenje u glasovanju veinom, kljunom nadnacionalnom naelu koje
je bilo stvarni razlog sporazuma. 87 Konana verzija ukljuivala je 12
podruja politika podvrgnutih glasovanju kvalificiranom veinom,
ukljuujui sve mjere smatrane nunima za uspostavu 'unutarnjeg tri-
ta', nove nadlenosti za 'zdravlje i sigurnost', odluke koje se tiu regio-
nalnog razvoja i proirenje nadlenosti Zajednice na zrani i pomorski
transport. 88 Unato tome to je bila potpuno svjesna da ovo irenje
glasovanja kvalificiranom veinom uvelike poveava ovlasti Komisije,

85 Corbett, op. cit.

86 Thatcher, op. cit.
87 Pristupanjem panjolske i Portugala 1986., broj glasova u Vijeu popeo se na 76: etiri
najvee drave Francuska, Njemaka, Britanija i Italija imale su po 10 glasova; panjolska
je imala osam; Belgija, Grka, Nizozemska i Portugal imali su pet; Danska i Irska imale su
po tri, a Luksemburg dva glasa.
88 'Kvalificirana veina' zahtijeva 54 od 76 glasova, to spreava 'veliku etvorku' da se udru-
uje protiv manjih drava ali ostavlja Britaniju s tek malo vie od sedmine glasova.
274 I VELIKA OBMANA

Thatcher je izgleda odluila vjerovati da e se koristiti za promicanje

zajednikog trita i ni u jednu drugu svrhu. Britanci nisu mogli prihva-
titi Delorsovu viziju 'prostora bez granica' koja bi zapravo znaila predaju
useljenike politike Komisiji. Vodile su se i dvije druge bitke, jedna s
Cockfieldovim prijedlozima za poreznu harmonizaciju i druga oko Eko-
nomske i monetarne unije (EMU).
Problem s Cockfieldovim prijedlozima potjecao je iz njegove zapan-
jujue transformacije iz britanskog ministra u europskog povjerenika.
U nekoliko mjeseci nakon njegova dolaska u Bruxelles, Thatcherin
imenovani se 'udomaio'. Prema Delorsovim rijeima 'postajao je sve
vie proeuropski.' Bio je posveen obrani ovlasti i politika Komisije po
svaku cijenu. 89 Cockfield je napravio dva plana, jedan za pokuaj pove-
anja harmonizacije stope PDV-a i drugi s prijedlogom harmoniziranja
troarina na duhan i alkohol. Oboje su se pokazali vrlo nepopularnima
i na kraju su naputeni.
Druga bitka, ona oko EMU, proizila je iz Delorsova inzistiranja da
se ta unija ukljui u sporazum kao novo 'poglavlje'. Thatcher se tome
odluno protivila, sve do luksemburkog 'summita' u prosincu koji je
planiran kao obiljeavanje vrhunca procesa IGC. Mislila je da se u tome
moe osloniti na njemaku podrku, a svakako je imala punu podrku
Lawsona koji je, prema Thatcher,

' . . . n a g l a s i o kako e biti kljuno da jezik koji se bude koristio ne sadri nau
obvezu da se pridruimo E R M , da bude jasan kako je politika teaja odgovor-
nost nacionalnih vlasti i da minimalizira bilo kakvo proirenje nadlenosti
Zajednice te izbjegne bilo kakav odnos sporazuma i E M U . ' 9 0

Kako se pribliavao rok, Delors je prosvjedovao protiv predloenih

izmjena njegova dragog 'prostora bez granica'. Na sastanku ministara
vanjskih poslova 25. i 26. studenog 1985. prigovorio je da njegovi tek-
stovi sada imaju 'vie rupa nego trapist' i odjurio je vidjeti se s Kohlom
i Mitterrandom, sa spektakularnim rezultatima. Do idueg ministarskog
sastanka francusko-njemaka inicijativa ponovno je istakla Delorsove
prijedloge. 91
Stvari e se pogorati za Thatcher. Do sastanka efova vlada u Luk-
semburgu 2. i 3. prosinca 1985. francusko-njemaka osovina takoer

89 The Poisoned Chalice, op. cit., doslovni citat: prevod transkripta.

90 Thatcher, op. cit.
91 Grant, op. cit.
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 275

je postigla dogovor s Delorsom o monetarnoj uniji. Njemaka je, napu-

stivi Britaniju, pristala prihvatiti spominjanje EMU u zamjenu za ustu-
pak Francuza oko drugog pitanja kojemu se snano protivila. To je De-
lorsu omoguilo da u preambulu novog sporazuma ubaci obvezu 'progre-
sivne realizacije ekonomske i monetarne unije.'92 Ukljuivanje te fraze
potaklo je Thatcher da razmotri vetiranje sporazuma, ali ju je Foreign
Office uvjerio da pristane na nju, jer da izjava nema zakonskog znaaja.
ak i tada, neposredno prije ponoi drugoga dana, kad su svi bili sprem-
ni potpisati, dugo je i pomno razmiljala prije nego je dodala svoje ime.93
Ali s tim su Desetorica formalizirala Jedinstven europski akt: spora-
zum u kojemu potvruju svoju volju transformiranja odnosa medu
svojim nacijama u 'Europsku uniju.'
Skoro kao primisao, potpisali su i meuvladin sporazum o 'suradnji'
u vanjskoj politici, ugraujui u njega Londonski sporazum iz 1981.
Bez posveivanja panje detaljima, ve su se bili naelno dogovorili da
se regionalni i razvojni fondovi 'znaajno poveaju u realnim razmjerima.'
Konano su dogovorili deklaracije namjere o suradnji u istraivanju i
financiranju tehnolokog napretka (takozvani program 'Eureka'). Uza sve
to, 'EEZ' i 'Zajedniko trite' formalno su postali 'Europska Zajedni-
ca', termin koji se ve nekoliko godina neslubeno koristio.
Nakon summita, jedan od glavnih predmeta zanimanja bila je mo-
netarna unija. Thatcher je rekla novinarima da je tekst o EMU bezna-
ajan, jer da ga inae ne bi potpisala. Delors je imao drukije vienje.
Za njega, on je bio putokaz. 'To je kao pria o Paliu izgubljenom u
umi, koji je ostavljao bijele kamenie kako bi ga pronali', rekao je,
'Ja sam ostavio bijele kamenie da bismo ponovno mogli pronai mo-
netarnu uniju.' 94
Reakcija na sporazum openito je bila loa. Spinelli je izjavio 'treslo se
brdo, rodio se mi'. 95 Vijesti televizije BBC idueg dana objavile su da
su se ministri sastali, ali da je 'sve to je iz toga proizalo bilo nekoliko
skromnih reformi Rimskog sporazuma.' 96 Guardian je Britaniju sma-
trao pobjednikom. Economist, odiui Spinellijem, nazvao je sporazum
'nasmijanim miem' to bi znailo da je imao dobre namjere, ali je bio
previe skroman da bi puno promijenio. 97

92 Ibid.
93 Thatcher, ibid.
94 Grant, op. cit.
95 Palayret, op. cit.
96 Prikazano u The Poisoned Chalice, op. cit.
97 Grant, op. cit.
276 I VELIKA OBMANA

Pravi znaaj Jedinstvenog europskog akta, pak, bio je sadran u njego-

vu nazivu. Iako e ga predstavljati kao sporazum koji se uglavnom bavi
jedinstvenim tritem, u stvari je bio daljnji kljuni korak prema izgrad-
nji 'jedne Europe'. Proirivao je 'nadlenosti Komisije' preuzimanjem
ovlasti nacionalnih vlada da donose zakone u nekoliko vanih novih
podruja politike, posebno politike okolia. Kroz proirenje glasovanja
veinom dodao je izuzetno puno nadnacionalnoj naravi Zajednice. A
oni koji su bili upueni u to kakvim je sve spletkama i manevrima taj
sporazum uope nastao, znali su da je namjera te prve ozbiljne revizije
Rimskog sporazuma bila utrti put drugom sporazumu. Taj bi imao pu-
no ambiciozniji cilj. Jedna naznaka toga bilo je Delorsovo inzistiranje na
deklaraciji namjere o 'ekonomskoj i monetarnoj uniji.'
Thatcher se inila savreno nesvjesna svega toga. Odgovarajui na
pitanja Donjeg doma nakon povratka iz Luksemburga, izjavila je:

'Stalno govorim kako elim da manje priaju o europskoj i politikoj uniji.

Te izraze u ovoj zemlji ne razumiju. Koliko su ovdje shvaeni, oni znae puno
manje nego to neki ljudi ovdje misle da znae.' 9 8

Ako ona jo nije bila shvatila poruku, nije ni Parlament. Kad je Jedin-
stven europski akt Europe doao na ratifikaciju, nuni prijedlog zakona
o dopuni Zakona o Europskim zajednicama iz 1972. proao je esto
malobrojni Donji dom u samo est dana. Glavna rasprava bila je zakazana
za etvrtak, iako se znalo da zastupnici nee biti spremni da se odulji i
da im skrati vikend. Nakon samo tri sjednice na razini odbora, vlada je
naglo prekinula bilo kakvu daljnju raspravu iskoristivi 'giljotinu'.
Na zavrnom itanju pojavilo se tako malo zastupnika, da je prijed-
log proao s pukih 149 glasova prema 43. Osim sitne manjine i na
laburistikim i na konzervativnim klupama, malo je zastupnika proci-
jenilo da je rije o, kako se ak i Hugo Young kasnije sloio, 'velikoj
ustavnoj mjeri.' 99 Peter Tapsell, nepokolebljivi euroskeptik koji e za
nekoliko godina postati poznat protivei se sporazumu iz Maastrichta,
kasnije je razgovarao s vie svojih kolega prisjeajui se kako su se na
kraju 'osramotili' to su glasali za prijedlog Vlade. 'Nismo mu posvetili
panju koju smo trebali', govorio je. 100
Prava ironija bilo je da se prihvaajui sporazum kao ekonomsku
mjeru Thatcher nesmotreno dovela u istu poziciju kao i ljudi koje su

98 Thatcher, op. cit.

99 Hugo Young, op. cit.
100 The Poisoned Chalice, op. cit.
 ULAZI G. SPINELLI: 1979-1986 | 277

Macmillan i Heath obmanuli da prihvate neto 'politiko' kao obino

ekonomsko pitanje (a ona je bila jedna od njih). Ali Milano je bio po-
etak puta spoznaje koji e na kraju postati njezin pad.
Altiero Spinelli umro je 23. svibnja 1986. u Rimu u osamdesetoj
godini. Njegov san jo moda nije bio u potpunosti ispunjen, ali njegov
je ivotni posao bio obavljen.
 Sama u manjini: 1986-1988
'Britanska ekonomija promijenila se u posljednjih dvanaest godina.
1960-tih i 1970-tih bili smo europski bolesnik na dnu tablice lige rasta,
ulaganja i produktivnosti. 1980-tih bili smo na vrhu.'
Vodi kroz kampanju konzervativaca, 1991.

Druga polovica Thatcherine 11-godinje vladavine u najduljem britan-

skom premijerskom mandatu 20. stoljea, ne moe se razumjeti bez
uvianja koliko je znaajnu ulogu u tome igrala 'Europa.' U godinama
nakon Milana sve se vie razilazila ne samo s 'partnerima' u Zajednici
ve i s najviim dunosnicima, svojim kolegama iz kabineta koji su radili
na njenom ruenju.
Prvi znakovi podjele stigli su iz neoekivanog smjera, kad je poet-
kom 1985. njezin ministar financija Nigel Lawson, poznat kao veliki
'taerist', postao uvjeren kako je klju nametanja monetarne discipline
britanskoj ekonomiji pridruivanje mehanizmu teaja. Uskoro je dobio
podrku Howea, ali njihovi motivi bili su vrlo razliiti. Lawson se smatrao
svojevrsnim 'skeptikom' u europskim pitanjima. Vezivanje funte za ERM
pod dominacijom Deutchmarke vidio je jednostavno kao ekonomsko
orue, na temelju injenice da je Njemaka postala sinonim za odranje
stabilnosti cijena i da bi takav potez tritima signalizirao da Velika
Britanija nema namjeru devalvirati svoju valutu. 1 Lawson je iskreno
vjerovao da je ERM bio nain na koji bi lanice Zajednice mogle sura-
ivati sa zajednikim ekonomskim ciljem. 2 Howe je s druge strane ta-

1 Lawson, Nigel (1992), The Views From No. 11 - Memoirs Of A Tory Radical.
2 Lawson je u tome dijelio miljenje koje je izvorno iznio ekonomist Bernard Connolly. On
se pridruio Europskoj komisiji 1978., upravo kad su Schmidt i Giscard dovravali sporazum
na kojemu je nastao ERM. Kako se Connolly prisjetio u The Rotten Heart of Europe, on je
takoer vjerovao da je svrha Zajednica bilo promicanje meunarodne suradnje. Ali kao ef
 SAMA U MANJINI: 1986-1988 | 279

koer bio svjestan da pravi smisao ERM-a nije ekonomski ve politiki:

mehanizam smiljen za promicanje vee integracije.
Thatcher se nije slagala ni s jednim od dvojice kolega. Pod utjecajem
svoga ekonomskog savjetnika profesora Alana Waltersa, bila je uvjerena
da bi, u sluaju da Britanija pokua ograniiti teaj funte na razine koje
doputa ERM, to samo uinilo funtu ranjivom na pritisak spekulanata.3
Do ljeta 1985., dok se Thatcher sve vie brinula zbog inflacije, jedini
odgovor koji je Lawson mogao ponuditi bila je njegova opsesija ulas-
kom u ERM. Kako ga nije mogla uvjeriti da ublai svoje oduevljenje,
Thatcher je organizirala seminar na Broju 10 na kojemu nisu bili samo
Lawson i Howe ve i njezin zamjenik Willie Shitelaw, predsjednik nje-
zine stranke Norman Tebbit, parlamentarni voda njezine stranke John
Wakeham i John Biffern kao voda Doma lordova. Nazoni su bili i du-
nosnici dravne riznice koji su svi podravali ulazak te Robin Leigh-
Pemberton, guverner Bank of England.
Osim Biffena, svi ministri zagovarali su ulazak, a na Howeovo izne-
naenje to je inio i Tebbit.4 Whitelaw je mislio da je presuda jasna.
'Ministar financija, guverner i ministar vanjskih poslova', rekao je, 'iz-
jasnili su se u korist ulaska u EMS. I sve politike pokazuju isti smjer.
Za mene bi pitanje time bilo rijeeno.'5 Ali nije bilo. Lady jer rekla 'ne'
i mislila je ozbiljno. Brzo je okonala sastanak. Lawson je pozvao White-
lawa, Tebbita i Howea da mu se pridrue na Broju 11. Bili su 'klonuli
i osupnuti'. Howe pie da su se pitali to je bila svrha sastanka ako pre-
mijerka nije htjela potovati kolektivnu prosudbu.

' P r e m i j e r k a je, znali s m o , bila primus inter pares, ali ovo je b i o p r v i p u t d a j e

b i l o t k o od n a s r a z m i l j a o o t o m e da bi u l o i l a o v a k a v v e t o i to p r o t i v sa-
mog principa vladine politike koju godinama proklamiramo.'6

Lawsonov prvi instinkt bio je da ponudi ostavku ali su ga odgovorili

od toga. Skup je pristao na trenutak maknuti pitanje s dnevnog reda.7
Idui, javniji izazov stigao je od ministra obrane Michaela Heselti-
nea. Kao gorljivi 'europejac' on je bio svjestan rastueg kontinentalnog

jedinice odgovorne za praenje djelovanja ERM-a, uskoro je postao svjestan da je njezin

stvarni smisao bilo podrivanje politike i ekonomske neovisnosti nacionalnih drava. (Con-
nolly, op. c i t . ) .
3 Connolly, op. c i t .
4 Howe, op. c i t .
5 Ibid.
6 Ibid.
7 Ibid.
280 I VELIKA OBMANA

pritiska za integriranje obrambenih industrija Zajednice, izraenog u

'Rimskoj deklaraciji' i Doogeovom izvjetaju. U kolovozu 1985. dovrio
je dogovore o britanskom sudjelovanju u najveem zajednikom obram-
benom projektu do tada, 'Europskoj borbenoj letjelici' kasnije poznatijoj
kao 'Eurofighter'. Razliite komponente tog zrakoplova, osmiljene za
'hladnoratovsku' ulogu borbe protiv najnovijih sovjetskih MIG-ova, tre-
bale su se proizvoditi u Njemakoj, Italiji, panjolskoj i Velikoj Britaniji.
Kad je prijedlog stigao pred kabinet, Lawson je primijetio da je naj-
jeftiniji i najsigurniji nain da se zamijene stari britanski Phantomi taj
da se kupi idua generacija ve gotovih amerikih aviona. 8 Heseltine se
snano usprotivio i kad je konano trebalo odabrati izmeu iskljuivo
britanskog projekta i zajednikog europskog pothvata, Heseltine se
opredijelio za posljednji, a Thatcher za prvi izbor. Kabinet je podrao
Heseltinea. 9
etiri mjeseca kasnije, izmeu vodeih britanskih helikopterskih
kompanija iskrsnulo je pitanje nevezano za ovo. Tvrtka Westland's bila
je u financijskim problemima i morala je izabrati izmeu dva konkurent-
ska ponuaa: amerike korporacije koja je ukljuivala vodeeg svjetskog
proizvoaa helikoptera Sikorsky i francusko-njemako-talijanskog kon-
zorcija. Iako je Westland bio u ranim fazama europskog helikopterskog
projekta EH101, tvrtka je eljela Sikorsky, jer su godinama njezina glav-
na proizvodnja bile letjelice poput Wessexa i Sea Kinga, konstruirani
pod licencom Sikorsky. Ali tada je intervenirao Heseltine.
Prema Howeu, Heseltina je brinulo da e prihvaanje posla sa Si-
korskym natetiti 'izgledima suradnje u europskoj obrambenoj proiz-
vodnji', 10 zbog ega je pritisnuo Westlanda da prihvati europsku ponudu.
I Lawson i Thatcher snano su se usprotivili. Kako je kasnije rekla, 'to
smo pomnije promatrali europsku opciju, inila se manje sadrajnom.'

'Tri europske kompanije o kojima je bila rije Arospatiale (Francuska),

M B B (Zapadna Njemaka) i Augusta (Italija) - bile su, to je Michael sigurno
znao, pod pritiskom njihovih vlada. Arospatiale i Augusta bile su u dravnom
vlasnitvu, a M B B je obilato financirala zapadnonjemaka vlada. Svim europ-
skim dravama nedostajalo je posla i inilo se da e obeanja jo posla za West-
land iz Europe ostati samo obeanja.' 1 1

8 Lawson, op. cit.

9 Op. cit.
10 Ibid.
11 Thatcher, op. cit.
 SAMA U MANJINI: 1986-1988 | 281

Dana 9. prosinca 1985. nakon to tri ministarska sastanka nisu us-

pjela rijeiti pitanje, Thatcher je sama predsjedavala iduim sastankom
na Broju 10. Predsjednik Westlanda je ponovio da bi radije sklopio posao
s tvrtkom Sikorsky. Heseltine, Howe i Tebbit snano su zagovarali
'europsku alternativu'. Europski konzorcij tako je dobio rok do petka
13. prosinca poslijepodne da preda paket koji bi uprava Westlanda mogla
preporuiti.
Predloeni paket stigao je na vrijeme, uz Heseltineovu koordinaciju,
ali uprava Westlanda i dalje je bila sklonija tvrtki Sikorsky. Heseltin je
tako oajniki gurao svoju europsku opciju da je ustvrdio kako je
British Aerospace spreman pridruiti se europskom konzorciju. Kad je
ponuda ipak odbijena, okrivio je za to Ured kabineta. 12 Ustvrdio je i
da mu je otkazivanje posebnog sastanka kabineta zakazanog za taj petak
uskratilo priliku da predstavi svoje argumente. Nitko se drugi ne sjea da
je takav sastanak planiran i mada je Heseltine ustrajao na svojim tvr-
dnjama u kabinetu 12. prosinca, njegovi kolege ostali su vrsti u tvrdnja-
ma da takav sastanak nije bio dogovoren.
Tako je 19. prosinca kabinet podrao odluku Westlanda. Thatcher
je podsjetila nazone, ukljuujui Heseltinea, da ministri vie nemaju
pravo lobirati za alternativu. Heseltine je unato tome nastavio lobirati
tijekom cijele boine stanke i to vrlo javno, ne samo 'inei vladu smi-
jenom' 13 ve, kako priznaje Hugo Young, 'otvoreno krei pravila ko-
lektivne odgovornosti.' 14
Svau je rasplamsalo Heseltineovo pismo bankarima europskog
konzorcija 1. sijenja 1986. u kojemu se navodi da bi zbog veze sa Si-
korskym Westlandu moglo biti zabranjeno sudjelovanje u bilo kojem
iduem europskom projektu. To je, doputa Young, 'bila oita smicalica:
jo jedna prevara koju je Heseltine smislio da bi prkosio autoritetu pre-
mijerke.' 15 Thatcher je osobno pisala Westlandu uvjeravajui tvrtku u
vladinu podrku i kad je Heseltine dva dana kasnije, 3. sijenja objavio
svoje pismo, Thatcher je bila tako bijesna da je, prema Howeovim rije-
ima, objavljen 'graanski rat u kabinetu.' 16
Thatcher je zamolila glavnog dravnog odvjetnika Patricka Mayhewa
da pie Heseltineu neka ispravi 'materijalne netonosti' u svome pismu.

12 Howe, op. cit.

13 Thatcher, op. cit.
14 Young, One of Us.
15 Op. cit.
16 Howe, op. cit.
282 I VELIKA OBMANA

Redigirana verzija Mayhewova odgovora onda je 'procurila' u Press

Association koji ju je objavio. Kad se doznalo da je curenje informacije
odobrio ministar trgovine Leon Brittan, bijes koji je uslijedio doveo je
na kraju do njegove ostavke. Atmosfera je postala tako grozniava da je
idueg dana Sun objavio Heseltineovu sliku na naslovnici s naslovom:
'Laac!'
Kad se 9. sijenja 1986. vratio u kabinet, Heseltine je ponovno po-
kuao dokazati svoje, ali ak je i Howe morao primijetiti da se 'ranija
vrijednost njegovih argumenata... sve vie smanjivala dok je Heselti-
neova prezentacija postajala sve oitije opsesivna.'17 Kada je nepoljuljana
Thatcher sumirala pitanje, Heseltine je odgovorio da ne moe prihvatiti
to ona govori i zakljuio: 'zbog toga moram napustiti ovaj Kabinet.' S
tim rijeima je otiao. Nitko ga nije pokuao zaustaviti.
Heseltineovo nastojanje usredotoilo se na traenje 'europske' opcije
za Westland, to se udno kosilo s njegovim nedostatkom panje prema
drugom projektu koji je posebno zaokupljao Thatcher, Nimrod Airborne
Early Warning System (zrani sustav za rano uzbunjivanje). Njega e
na kraju otkazati Heseltineov nasljednik, kad trokovi dosegnu milijardu
funta ili etiri puta vie od poetne procjene. Njegov entuzijazam za
Eurofighter na kraju e britanske porezne obveznike stajati vie od 16
milijardi funta, za avion koji je postao suvian s krajem hladnoga rata
i koji ni nakon dvadeset godina, do 2003., jo nije u funkciji. 18
Sto se tie englesko-talijanskog EH101, kad je pet godina kasnije
konano stavljen u funkciju u Kraljevskoj ratnoj mornarici, njegovi ra-
stui trokovi uinili su ga sa 100 milijuna funta po letjelici najskupljim
helikopterom na svijetu. Postao je upotrebljiv tek nakon tehnike po-
moi amerikog Lockheed Martina. Heseltine je u svojim memoarima
ipak radosno tvrdio da se EH101 'pokazao uspjehom kakav sam pro-
gnozirao.' 19 Jasno je da njegova glavna briga nije bila prikladnost vojne
opreme. Ali glavni uinak afere Westland trebalo je biti slabljenje That-
cher koja je preivjela gubitak dvojice ministara, ali u oima svojih kole-
ga nije vie imala onu lidersku teinu koju je imala nekada. Niti je to bilo
posljednje to e uti od Heseltinea.

17 Op. cit.
18 Prije nego je to postalo oito, Heseltine je tvrdio da je projekt utedio tisuu milijuna funta
vojnom proraunu (Heseltine, M. (1987), Shere There's A Will). Nije ponovio tu tvrdnju
u svojoj autobiografiji.
19 Heseltine, M. (2000), Life In The Jungle.
 SAMA U MANJINI: 1986-1988 | 283

Novi neprijatelj
Stvorivi jednog neprijatelja, Thatcher je sada stvorila i drugoga. U dru-
goj polovici 1986. Britanija je predsjedavala Vijeem ministara. Go-
tovo jedini napredak koji je Zajednica napravila u tom razdoblju bilo
je donoenje 47 novih smjernica u korist zajednikog trita. To je bila
vrsta napretka, tvrdila je, koji Zajednica treba, umjesto 'razmetljivih
inicijativa zbog publiciteta koje nisu dovele ni do ega ili su samo izazvale
lo osjeaj.' 20 Howe zapisuje isto 'znaajno postignue', ali dodaje jezivi
detalj:

'Mogli smo, drugim rijeima, iskoristiti pune korake dogovorene u Luksem-

burgu za proirenje vlasti Zajednice na raun "suverenih parlamenata". Bio je
to doseg vrijedan pamenja, posebno pod ovim predsjednitvom.' 2 1

Ali najbolje zapameni incident u tih est mjeseci dogodio se na

kraju njegova zakljunog londonskog Vijea kad su Thatcher i Delors
odravali tiskovnu konferenciju. Howe u ljupkim detaljima zapisuje da
je, s Delorsom i s njim na podiju, Thatcher govorila vei dio vremena,
dajui Delorsu malo prilike da doe do rijei. 22 Onda je, iznenada, za-
vrila jedan odgovor molei Delorsa da komentira. Howe tvrdi da se
Delors bio 'itekao': njegova je koncentracija odlutala. Zatim citira That-
cherine memoare, piui kako se alila da je Delors 'odbio rei bilo to,
ak i kad sam ga zamolila da komentira jedan od mojih odgovora.' Iza-
zivajui smijeh medu novinarima, na kraju je primijetila: 'nisam imala
pojma da ste snaan tihi tip.' 23
Prema njegovu biografu, Delors se osjeao 'prezren' i mislio je da ga
je Thatcher pokuala poniziti. 24 Howe pie da 'nijedna strana drugoj
nije stvarno oprostila za "uvredu" koju nijedno od njih nije namjerno
poinilo.' Bio je to jo jedan korak na putu dubljeg nerazumijevanja. 25
Moda jo vie otkrivaju Thatcherini komentari o Delorsovu pona-
anju tijekom Vijea, o kojima Howe uti. Vijee je bio znaajno, na-
pisala je Thatcher:

' . . . p o pojavljivanju gospodina Delorsa kao nove vrste predsjednika Europske

komisije velikog igraa u igri. Imala sam priliku to kratko okusiti tijekom

20 Ibid.
21 Howe, op. cit.
22 Op. cit.
23 Thatcher, op. cit.
24 Grant, op. cit.
25 Howe, op. cit.
284 I VELIKA OBMANA

veere prvoga dana kad je na moje iznenaenje i neskrivenu iritiranost on is-

koristio period rasprave prije veere da pone dugaak govor o kritinom stanju
u kojem se Zajednica nala zbog CAP-a i predstavio cijeli niz vrlo detaljnih
prijedloga. Odgovorila sam da nam je to trebalo rei prije: iz onoga to je go-
vorio bilo je jasno da je Zajednica bila vorc... Razmiljala sam kako nitko
nije mogao zamisliti da najvii britanski dravni slubenik objavljuje iznena-
enja ministrima na ovaj nain: to je i predobro ilustriralo to nije valjalo s
Komisijom da je bila sastavljena od nove vrste politiara koji nikome nisu
polagali raune.' 2 6

To je zapravo ilustriralo da Thatcher jo nije bila potpuno razumjela

to je bila Zajednica. S tada 12 drava u EZ, bilo je 13 vlada od kojih
je trinaesta bila Komisija. Delors je prema svom statusu bio sef vlade',
u izvjesnom smislu i nadreen Thatcher. Ali ona ga je doivljavala kao
svojevrsnog 'najvieg dravnog slubenika' pa se tako i odnosila prema
njemu. Nije udo to joj je Delors zamjerao ponaanje prema njemu.
Thatcherino obrazovanje e se nastaviti. Tijekom izvjetavanja o
predsjedavanju 9. prosinca 1986. pred, kako ju je nazvala 'europskom
skuptinom' u Strasbourgu. 27 Njezin govor, tvrdila je, nije mogao biti
'vie communautaire', iako su je neki europarlamentarci ismijavali.28 Kad
je sjela, Delors - 'prilino novi gospodin Delors kakvoga nikada prije
nisam vidjela ni ula' - poeo je govoriti, dok su mu zastupnici klicali.29
'Bila je to eurodemagogija', napisala je, 'koja je smiljeno igrala na pre-
drasude njegove publike, kako bi se umanjilo britansko predsjedavanje i
trailo vie novca.'30 Thatcher nije imala nijedno od toga. Kad je De-
lors zavrio, ustala je i zatraila repliku. To je bilo neto oito nepoznato
u tom 'parlamentu'. Improvizirajui,31 odgovorila je na Delorsove tvrd-
nje kao to je to inila tako mnogo puta u zavrnim govorima u Donjem
domu. I nije propustila primijetiti da Delors nita od onoga to je rekao
'parlamentu' nije rekao kad je imao priliku za to na tiskovnoj konferen-
ciji nakon Vijea. 32
Nakon toga je za rukom u Orangerie, prekrasnom restoranu u
parku preko puta zgrade parlamenta, sjela pokraj Cockfielda. Kau da
je bjesnila protiv Delorsa jezikom zbog kojega su povjerenikovi obrazi
26 Thatcher, op. cit.
27 Thatcher je sustavno odbijala zvati je 'parlament', osim kad ju je spominjala u navodnicima.
28 Grant, op. cit.
29 Ibid.
30 Thatcher, op. cit.
31 Grant tvrdi da je bila 'uzrujana'.
32 Thatcher, op. cit.
 SAMA U MANJINI: 1986-1988 | 285

pocrvenjeli. 33 Delors je doao kasnije i sjeo pokraj Thatcher. Ponavljala

mu je da se borila za njegovu poziciju u Donjem domu, iako je bila
pod jakim pritiskom. 'U jedno je mogao biti siguran', rekla mu je, 'da
se to vie nikada nee dogoditi.' 34
Thatcher je uila izuzetno brzo. Iako njeno razumijevanje jo nije
bilo potpuno, puno je napredovala od pokretanja konzervativne kam-
panje za 'da' 11 godina ranije. Osim to je primijetila odlunost 'fran-
cusko-njemakog bloka' da odreuje agendu Zajednice, primijetila je
da je Komisiju 'sada vodio vrsti, talentirani europski federalist, ija je
filozofija opravdavala centralizam.' Takoer je zapisala kako su lako du-
nosnici njenog vlastitog ministarstva vanjskih poslova 'ulazili u kom-
promise s tim novim europskim prijateljima.' 35

Preuzimanje Zajednice: Faza prva

U prvim mjesecima 1987. britanski narod iznenada se poeo buditi u
shvaanju koliko se ekonomija njihove zemlje promijenila u sedam go-
dina otkako je Thatcher 1979. dola na vlast. Iako je to ispoetka bilo
zasjenjeno najveom recesijom nakon rata, izazvanom djelomino i
drastinim mjerama koje je njena vlada uvela da bi rijeila problem
koji je desetljeima muio ekonomiju, postajalo je jasno da 'taerizam'
daje izvrsne rezultate.
Sveprisutna mo sindikata koja je bacala takvu sjenu na britanski ivot
u 70-tima, bila je poraena. Jednu za drugom, njezina je vlada raspro-
davala dravne industrije koje su tako dugo cijedile milijarde funta iz
gospodarstva, od British Steela i British Leylanda do British Airwaysa
i British Telecoma. Rezultat tih 'privatizacija' bio je izvanredan skok
produktivnosti. British Steel, smanjujui broj radnih mjesta za dvije tre-
ine uz odranje iste proizvodnje, bio je na putu da do 1988. postane
najuinkovitija tvrtka za proizvodnju elika na svijetu. Slina revolucija
se nakon rudarskog trajka 1984. dogaala u industriji ugljena. Indu-
strija novina mogla je na slian nain smanjiti koliinu radne snage za
dvije treine, nakon to je snaga sindikata tiskara slomljena 1986. omo-
guavajui prebacivanje na kompjutoriziranu 'novu tehnologiju.'
Nakon godina pada, londonski City upravo je prolazio kroz vlastitu
elektronsku revoluciju, 'veliki prasak' koji e ga uiniti jednim od tri
vodea svjetska financijska centra. irom svijeta, od nafte preko lijekova

33 Grant, op. cit.

34 Ibid.
35 Thatcher, op. cit.
286 I VELIKA OBMANA

do civilnog inenjeringa i telekomunikacija, britanska industrija doka-

zivala je sposobnost da se suoi sa svakom konkurencijom. Blie kui,
ponovno roenje britanske inventivnosti i poduzetnitva stvaralo je na
stotine tisua novih malih i srednjih poduzea. A poticaj za ovu renesan-
su bio je u potpunosti domai, nevezan za britansko lanstvo u zaje-
dnikom tritu.
Kad je Lawson u oujku 1987. predstavio svoj prijedlog prorauna,
nijedan njegov kolega koliko se pamtilo nije mogao poslati tako opti-
mistinu poruku. Nakon to je 1981. dosegla najviu razinu nakon rata,
nezaposlenost je padala iz mjeseca u mjesec. Plae su rasle puno bre
od inflacije. Nakon serije smanjenja poreza, ljudi su ivjeli bolje nego
godinama. 36 Faktor 'zadovoljstva' se vratio. Britanija je bila usred 'Law-
sonova buma.'
Nadahnut tom euforijom, Lawson je istoga mjeseca prionuo na
smionu inicijativu. Jo patei od frustracije zbog svoje elje 15 mjeseci
ranije da uvede Britaniju u ERM, odluio je napraviti novi podvig,
tajno omoguavajui funti da slijedi njemaku marku kao sjena. Isko-
ristit e svoje ovlasti nad kamatama i britanskim rezervama da odri
razine funte i njemake marke to je mogue vre povezanima. Nita
nije rekao ni guverneru Engleske banke ni Thatcherici. Ona e to ot-
kriti tek nakon nekoliko mjeseci kad joj 'novinari Financial Timesa'37
kau to Lawson smilja.
Puno prije toga, uinci 'Lawsonova buma' ohrabrili su je da raspie
izbore za 9. lipnja 1987. Nakon to je trei put zaredom pobijedila, ak
i veom razlikom nego 1983., osjetila se spremnom da s novom samo-
uvjerenou preuzme ostatak Zajednice u kojoj je sada bila ef vlade s
najduljim staem na funkciji.
Njen glavni prioritet, nakon Delorsovih otkria da je Zajednica suo-
ena s rastuim financijskim deficitom, bio je pohod na uinkovitiju
proraunsku disciplinu i posebno na ogranienja razuzdanog troenja
na CAP. Daleko najskuplja stavka u proraunu, CAP je postao sinonim
za neuinkovitost, prevaru i pretjerivanje. Njegov sustav subvencija
stvarao je goleme vikove: 'planine' govedine i maslaca, 'jezera' mlijeka
i vina, veina od kojih je bacana u tree zemlje, ruei tamonja trita
i nanosei im golemu tetu. 38
Naizgled neoptereen takvim brigama, Europski parlament je u prvoj
polovici 1987. pokrenuo novu inicijativu za reaktiviranje Spinellijeva

36 George, op. cit.

37 Thatcher, op. cit.
38 Thatcher, op. cit.
 SAMA U MANJINI: 1986-1988 | 287

nacrta sporazuma o Europskoj uniji', uz podrku nacionalnih parla-

menata Belgije, Italije, Nizozemske i Irske.39
Odgovarajui na tu neprekidnu opsesiju daljnjim planovima integra-
cije, Thatcher je odluila da nema druge opcije do 'isticanja radikalno
drugaije pozicije od smjera u kojemu se inilo da ide veina Zajedni-
ce.' Bila je odluna 'podii zastavu nacionalnog suvereniteta, slobodne
trgovine i poduzetnitva.' Znala je da je u tome osamljena u Zajednici, ali

'gledajui ire, federalisti su bili pravi izolacionisti, drei se kruto polovine

Europe dok se cijela Europa liberalizira; poigravajui se s protekcionizmom
dok nastaju istinski globalna trita; opsjednuti su planovima centralizacije dok
se vrhovni pokuaj centralizacije - Sovjetski Savez pribliava propasti. Ako
je ikada postojala ideja ije je vrijeme dolo i prolo, to je sigurno bila ova o
umjetnoj mega-dravi.' 4 0

To je obiljeilo poetak rata iscrpljivanjem koji e dominirati njenim

preostalim trima godinama mandata. Dok je ostala u stalnoj manjini
koju je inila samo ona, sporna pitanja postala su puno ira nego tijekom
njene prijanje izolacije u bitki za fondove. Sad se eljela posvetiti sa-
moj prirodi 'Zajednice' i smjera kojim je ona ila. Bila je to bitka koja
e se odvijati kroz tri glavne faze.
Prva je poela samo tri tjedna nakon njene izborne pobjede, kad je
s Howeom na svojoj strani bila na briselskom Vijeu 29. i 30. lipnja
1987. Delors je osobno unaprijed pisao svakom efu vlade, skreui
panju na kritino stanje prorauna Zajednice i predstavljajui poznati
'Delorsov paket'. Predloio je da se proraun planira pet godina una-
prijed i da se usvoje novi propisi za obuzdavanje troenja u CAP-u. Ali
predloio je i da se strukturni i regionalni fondovi udvostrue u sljedeih
pet godina. To bi trailo golemo poveanje u 'vlastitim resursima' Zaje-
dnice. Taj dodatni prihod ne bi dolazio samo iz udjela Zajednice u naplati
PDV-a poveanog do 1,6 posto kako je dogovoreno u Fontainebleau, ve
i iz novog izvora, koji bi predstavljalo 1,4 posto BDP-a lanica. 41
Thatcher se sviala ideja da se Zajednici nametne vea financijska
disciplina i da se zaustavi troenje u CAP-u, iako je mislila da ideje Ko-
misije nisu ni izbliza 'dovoljno vrste'. Bila je duboko iritirana injenicom
da je ova financijska kriza proizila iz 'tradicionalnog odgovora' Komi-
sije na svaki financijski problem: poveanja 'vlastitih resursa' Zajednice.

39 Vidi Corbett, op. cit.

40 Thatcher, op. cit.
41 Grant, op. cit.
288 I VELIKA OBMANA

Kad je Delors to vezao za prijedlog za definiranje nove formule, dok

Britanija mora zadrati svoje isplate iz fondova, Thatcher je posumnjala
da ih pokuava postupno reducirati. Protivila se udvostruenju 'struk-
turnih fondova' uz snanu podrku Irske, panjolske, Portugala i Grke,
koje su oekivale da e dobiti najvie od toga i nadala se da e se Fran-
cuska i Njemaka pridruiti u odbijanju. Takoer se jako protivila
'otvoreno protekcionistikom' francuskom prijedlogu za porez na 'ulje
i masnou', smiljenim da bi se sprijeio uvoz uljarica iz SAD-a za pre-
hranu ivotinja, iji je najvei kupac bila Britanija.
Rasprava je poela loe kad je predsjednik, belgijski premijer, dopu-
stio ak etiri sata rasprave o porezu na 'ulje i masnoe' koji Thatcher,
poput Nijemaca i Nizozemaca, nije imala namjeru prihvatiti. Delors je
takoer razgovarao s Belgijancima o povezivanju 'reformi' CAP-a, po-
veanja 'vlastitih resursa' i strukturnih fondova u jedan 'paket.' 42 To je
bilo sredstvo koje e upotrijebiti vie puta, kad se skupina kontroverznih
pitanja bude morala dogovarati zajedno, to je oteavalo odbacivanje
jednog predmeta koji je bio neprihvatljiv bez gubitka onih koji su bili
prihvatljivi. Do drugog poslijepodneva, dok su efovi vlada pod pokva-
renim klima ureajem sjedili oko neraienog stola nakon ruka, Howe
je zapisao da je nestrpljivost rasla odruena s temperaturom. Kad je ko-
nano uslijedio poziv na glasovanje, omjer glasova bio je 11 prema jedan
za paket. Thatcher je bila usamljena, okrivljena za 'neuspjeh' Vijea.
Dio Thatcherina problema bio je da si ni Kohl ni Mitterrand, obo-
jica pred kljunim izborima kod kue, nisu mogli priutiti ljutnju svojih
seljaka presuivanjem slavina CAP-a. Kad je bitka ponovljena na ko-
penhakom Vijeu 4. i 5. prosinca 1987., ponovno nije bilo dogovora.
Thatcher je sada bila uvjerena da Delors radi na smanjenju britanskog
refundiranja. Odlueno je da 'paket' bude konano rijeen na posebnom
Vijeu u Bruxellesu poetkom 1988.
Prije nego se to dogodilo, Thatcher je u Londonu imala privatni
sastanak s Mitterrandom i njegovim premijerom Jacquesom Chiracom.
Prema njenom zapisu, Chirac je govorio 'vrlo iskreno', rekavi da e
Britanija biti izolirana ako nastavi blokirati dogovor o poljoprivredi koji
eli 'ostatak Zajednice', pod ime je mislio Francuzi i Nijemci. Panja
je zatim usmjerena na refundiranja. 43 Govorei jednako iskreno, That-
cher mu je rekla da hajka na nju nee djelovati. Bila je nepokolebljiva
u uvjerenju da se poljoprivredni vikovi moraju staviti pod kontrolu.

42 Moravcsik, Choice For Europe.

43 Op. cit.
 SAMA U MANJINI: 1986-1988 | 289

Bez zadovoljavajueg rjeenja toga problema i refundiranja, ona nee

odobriti nikakvo poveanje Vlastitih resursa'.44
Neposredno uoi Vijea, sve sumorniji Delors rekao je 27. sijenja
1988. svojim povjerenicima, kolegama iz Komisije, da se izgledi za do-
govor ine slabima. Ako njegov 'paket' ne proe, dat e ostavku. Pozvao
ih je da uine isto. Kad nitko nije pristao, proglasio ih je kukavicama. U
erupciji runih osjeaja koja je trajala dva sata, on se okomio na kolege
optuujui meu ostalima grkog povjerenika Grigorisa Varfisa za ne-
kompetentnost i podmuklost nazivajui njega i njegovu glavnu upravu
une honte (sramotom) i une scandale.45
Ono to se zapravo odvijalo tijekom dva dana briselskog Vijea 29.
i 30. lipnja 1988, postalo je predmetom toliko sukobljenih verzija, da
je nemogue rekonstruirati dogaaje sa sigurnou o porijeklu zaklju-
aka. Na sastancima Vijea nisu pravljene biljeke. ak su i biljeke
prevoditelja spaljene. Ali nema sumnje da je, dok je Njemaka predsje-
davala, kljunu ulogu u pregovorima iza scene imao Kohl, o kojemu je
Thatcher zabiljeila: 'njegov stil diplomacije je ak izravniji od mog...
nikad mu nije bilo ispod asti lupiti akom po stolu, a u ovom je sluaju
cijelo vrijeme urlao kao na paradi.' 46
Na kraju, kako ih je Howe opisao 'otrih i zbunjujue kompleksnih'
pregovora,47 inilo se da je postignut dogovor. Vijee se zatim ponovno
sastalo, ali 'svatko tko je zamiljao da e to biti mirna plovidba', pie
Thatcher, 'podcijenio je Francuze.' Na opu zapanjenost, Mitterrand i
Chirac odbili su stvar, elei se vratiti na osnovu dogovorenu u Kopen-
hagenu. Uslijedila je vrua rasprava koja je trajala vie od etiri sata. Na
kraju su Danci predloili predavanje pitanja ministrima vanjskih poslova
za njihov sastanak zakazan deset dana kasnije. Thatcher je pristala, pod
uvjetom da se potuje kopenhaki dogovor. Kad su se ministri vanjskih
poslova sastali, Francuzi su popustili. 48
Thatcher je vjerovala da e, drei se svoga, na kraju postii najvie
to je htjela. Dobila je 'zakonski obvezne kontrole trokova' i mjere
smanjenja poljoprivrednih vikova. Porez na ulja i masnoe bio je odbi-
jen. Britanski povrat iz fondova, mislila je, bio je 'siguran' unato slo-
enim izmjenama u nainu na koji je odreivan, a koji e na kraju ispasti
puno tetniji za britanske interese nego to je mogla zamisliti. 49 Zauz-
44 Ibid.
45 Grant, op. cit.
46 Ibid.
47 Howe, op. cit.
48 Op. cit.
49 Thatcher, op. cit.
290 I VELIKA OBMANA

vrat je nevoljko pristala na novi limit od 1,2 posto BDP-a za 'vlastite

resurse' Zajednice. Dala je zeleno svjetlo i Delorsovu zahtjevu za golemim
poveanjem regionalnih fondova, koji ih je penjao na etvrtinu novog
poveanog prorauna Zajednice. Delors je kasnije otkrio da je to sma-
trao najvanijim postignuem briselskog Vijea. 50 Komisiji je dalo mo
da diskrecijski kontrolira znaajne transfere novca unutar Zajednice,
to je i potvreno kad je nova 'okvirna' regulativa (Council Regulation
2052/88) uvela temeljite promjene u nain na koji se upravljalo regio-
nalnom politikom.
Do tada, nacionalne vlade su razvijale vlastite naine regionalnog fi-
nanciranja, a onda traile novac od Komisije. To e zamijeniti novo, iz-
ravno 'partnerstvo' izmeu Komisije i 'nadlenih vlasti' na nacionalnoj,
regionalnoj i lokalnoj razini. Lokalne vlasti i regije ohrabrivane su da
pripremaju vlastite razvojne planove i pregovaraju izravno s Bruxelle-
som o njihovu financiranju. To je dovelo do urbe lokalnih i regionalnih
vlasti da pootvaraju vlastite urede u Bruxellesu tako da njihovi djelatnici
mogu lobirati izravno u Komisiji. Nacionalne vlade tako su svedene na
status pasivnih promatraa iako su bile obvezne nositi se s EU finan-
ciranjem vlastitim uplatama.
Tako je briselsko Vijee utrlo put revolucionarnoj novoj regionalnoj
politici, koja ne samo da je dala dramatine nove ovlasti Komisiji ve
je i aktivno potkopavala vlade lanica. Delors je tu novu politiku sma-
trao vitalnom i za krajnji uspjeh drugog projekta kojemu su se sada
okretale njegove ambicije: ekonomske i monetarne unije. 51
U konanoj analizi, ono to Thatcher opisuje kao 'bolje od neri-
jeenoga', ispalo je golemo proirenje integracije. Nije to bio jedini takav
skok u to vrijeme. Dok je Thatcherina panja bila drugdje, Howe je
bio zaposlen vlastitim inicijativom. Njena geneza je u Rimskoj dekla-
raciji iz 1984. gdje je donesena odluka o reaktiviranju WEU. Prema
dokazima u njegovim memoarima, zaljubio se u ideju 'europskog obram-
benog stupa' i 1987. je odrao nekoliko govora u Bruxellesu, Chicagu
i Londonu, tvrdei da Europa mora igrati veu ulogu u vlastitoj obrani,
neovisnu o Americi. 52
Znajui da se 'Margaret nikako nije moglo vjerovati da nee nestrplji-
vo frknuti kad god joj se tri slova WEU nadu na putu', on je prvo osigu-

50 Delors, Jacques (1991), Le Nouveau concert Europen.

51 Gren, Jrgen (1999), The New Regionalism In The EU. 'Pristup 'novog regionalizma' pon-
ajvie je bilo inzistiranje na multinacionalnoj suradnji, zaobilazei centralne vlade lanica
i ruei time nacionalne barijere. Taj proces dobio je ime 'rupiasti suverenitet'.
52 Howe, op. cit.
 SAMA U MANJINI: 1986-1988 | 291

rao njezin 'nevoljni pristanak.'53 Toliko Howe pie u svojim memoarima.

Ne spominje sastanak ministara vanjskih poslova i obrane WEU u Haagu
27. listopada 1987. koji je zapravo lansirao ideju 'obrambene politike
Zajednice'. Drugi odlomak njihova sporazuma glasio je:

'Sjeamo se svoga obvezivanja na izgradnju Europske unije prema Jedinstvenom

europskom aktu, koju smo svi potpisali kao lanice Europske zajednice. Uvjere-
ni smo da e izgradnja udruene Europe ostati nedovrena sve dok ne ukljui
sigurnost i obranu.' 5 4

Nije zapisano je li Thatcher bila svjesna to joj radi ministar vanjskih

poslova. Teko da je mogla odobriti njegov dogovor, jer je tekst nesum-
njivo obvezivao Britaniju na razvijanje 'kohezivnijeg europskog ob-
rambenog identiteta.' To je obiljeilo poetak drugog vanog pravca u
'izgradnji Europe.'

Faza druga: Neslaganje sa svima

Do ljeta 1988. britanska vlada se jako angairala na pripremama za je-
dinstveno trite. Ministar trgovine i industrije lord Young pokrenuo
je veliku marketinku kampanju za prodaju ideje '1992', koristei slo-
gan 'Ne inite pogreku. Europa je otvorena za biznis.' U emisiji Today
gotovo se pretvarao u mistika govorei kako e uskoro biti mogue 'ku-
piti televizor u Oxford Streetu, otii u Pariz, ukljuiti ga u zid i dobiti
sliku.' Jedan je promatra primijetio kako je samo trebao platiti devet
franaka za adapter pa da dobije iste rezultate.55 Ipak, Young je na svom
zadatku bio tako oduevljen da ga je do kraja godine Private Eye pro-
zvao 'Lord Suit' i nominirao ga za 'Dosadnjakovia godine'. 'Nisam
mogao traiti nita vie od toga.', zapisao je u svojim memoarima. 56
Ipak, dok se Jedinstven europski akt Britancima jo uvijek prodavao
kao Thatcherin trijumf, 'kolege' su planirali iduu fazu u svojoj agendi:
jedinstvenu valutu. Lawson je bio jedan od nekolicine koji su shvatili da
bi moglo biti samo pitanje vremena kad e se poeti ostvarivati taj cilj.57
Glavni pokreta, naravno, bio je Delors koji je, poput Monneta prije
njega, monetarnu uniju smatrao kljuem politike integracije. Njegov
najvei 'suzavjerenik' bio je Mitterrand iji motivi, prema Lawsonu, nisu

53 Op. c i t .
54 Europski parlament, Arhive o obrani, dokumenti o WEU.
55 Daily Telegraph, 19. travnja 1988.
56 Young, Lord (1990), The Enterprise Years - A Businessman In The Cabinet.
57 Lawson, op. cit.
292 I VELIKA OBMANA

bili nita manje nego preuzimanje 'politikog i intelektualnog vodstva

u Europi koje je Francuska smatrala svojim priroenim pravom.' 58

'Tome je prijetila nadmonija ekonomska snaga Njemake i, posebno, Bun-

desbank na kljunom podruju ekonomske politike. Francuzi su jedinim nai-
nom nadmudrivanja Bundesbank smatrali njezino podreivanje centralnoj
banci odgovornoj za jedinstvenu europsku valutu.' 5 9

Kohl, Delorsov drugi suzavjerenik, pod utjecajem svog ministra

vanjskih poslova Hans-Dietriecha Genschera zauzeo je stav da snana
Njemaka budi previe straha da bi mogla provoditi politiku mo i
utjecaj sukladan njenoj ekonomskoj snazi, osim ako se ta snaga stavi pod
ogranienje. U poklapanju interesa s Francuzima tako je vidio vrijednost
jedinstvene valute i centralne banke koje bi sluile da njegove susjede
uvjere kako je njemaki zmaj ukroen.
Mogunost da trijumvirat krene prema svom cilju stigla je kad je
Njemaka 1. sijenja 1988. preuzela rotirajue predsjedavanje Zajedni-
com. Nijemci su obznanili da e na hanoverskom Europskom vijeu
koje su zakazali za 27. i 28. lipnja predloiti uspostavu vijea 'mudraca'
koji e preporuiti najbolju metodu uspostave Europske centralne
banke kao uvod u uvoenje jedinstvene valute. To je bio tako drama-
tian potez da je, kako se Howe prisjea u memoarima, ak i on poeo
'drhturiti'. Cesto sam se pitao, pie,

'...zato se inilo da se europska agenda uvijek odvija tako vrtoglavom brzi-

nom. Zato sad ovo, kad je toliko ranijih poslova ostalo nedovreno? U do-
maoj politici barem se mora osjetiti sposobnost utjecaja na brzinu i nain na
koji se razvija politika. Ali u Zajednici smo esto bili na nemilosrdno pokret-
n o m tepihu pokreui, rijeima A. J. P. Taylora, "jednu prokletu stvar za
drugom". i n i l o se da neke europske lidere od jedne do druge "inicijative"
gotovo osobno pokree strah da bi mogli pasti ako ikad stanu.' 6 0

Thatcher je imala sline predosjeaje. Kasnije je zabiljeila da je od

tada nadalje 'agenda Europe poela poprimati sve neugodniji oblik',
ponajvie u svom nastojanju oko jedinstvene valute. 61
Na ekonomskom summitu G7 u Torontu 18. lipnja 1988. Kohlu je
ponovila svoju 'besmrtnu netrpeljivost' prema samoj zamisli Europske

58 Ibid.
59 Ibid.
60 Ibid.
61 Thatcher, op. cit.
 SAMA U MANJINI: 1986-1988 | 293

centralne banke. Istovremeno je morala priznati da su joj izgledi da

zaustavi odbor kopnili. Barem je, kad su se efovi vlada okupili na veeri
no prije hanoverskog Vijea, bila odluna da nee biti formalnog spo-
minjanja Europske banke. Bilo kakav odbor koji se osnuje mora biti
sastavljen od guvernera centralnih banaka u koje e se moi pouzdati
da e ostati sa sve etiri na zemlji. 62
Kohl je ve naznaio Thatcherici da mu se svia takva ideja i kad ju
je ona predloila, kae Lawson, ostali 'mora da su bili zapanjeni njenom
nevinou.' On pria kako su se, nakon dovoljno duge rasprave da
Thatcher osjeti kako je postigla znakovit uspjeh, dogovorili da studijska
grupa zapravo bude odbor guvernera centralnih banaka Zajednice, to-
no kako je predloila. Onda su ubacili prijedlog da njegov predsjednik
bude Jacques Delors.63 Delors je ve bio jasno rekao Kohlu, na sastanku
u nedjelju prije Vijea, da je sretan s odborom guvernera, ali onda je pre-
dloio da sam bude predsjednik sa ime se Kohl sloio.64
Neobino mirna uslijed Delorsova udara, inilo se kako Thatcher
misli da je dobivi to je htjela uklanjanjem spomena Europske centralne
banke u zadacima odbora, odnijela pobjedu toga dana. Bila je opute-
na prema sastavljanju odbora koji e ukljuivati guvernera Engleske
banke Robina Leigh-Pembertona i Karla Otta Phla predsjednika Bun-
desbanka, obojicu vrlo skeptinih prema EMU. Thatcher je osjeala da
e njih dvojica meusobno sigurno uspjeti podmetnuti klip pod kota
'tog neobinog vozila europske integracije.'
Druga odluka donesena u Hanoveru bio je ponovni izbor Delorsa
na Vijeu za drugi mandat predsjednika Komisije, to je bio dogaaj
bez presedana, a snano su ga podrali Kohl i Mitterrand. Nakon to
je istaknuto njegovo ime, Thatcher se u ime opeg prijateljstva nekako
nala iza njega na popisu. Ipak nije bilo rtava. Cockfield je preesto
iskuavao Thatcherino strpljenje. Odluila ga je na mjestu drugog britan-
skog povjerenika zamijeniti Leonom Brittanom. Uinila je to na Ho-
weovu preporuku, ali na gnuanje Edwarda Heatha koji se alio da je
slanje 'diskreditiranog ministra' u Europu degradiranje ideje da su po-
vjerenici Komisije u slubi cijele Zajednice. 65 Nije se trebao brinuti.
Brittan se udomaio i bre od Cockfielda i odmah poeo pritiskati That-
cher da se pridrue ERM.

62 Lawson, op. cit.

63 Op. cit.
64 Grant, op. cit.
65 The Times, 20. rujna 1988.
294 I VELIKA OBMANA

Zanimljivo, osoba najuznemirenija Delorsovim coupom bio je ef

Bundesbank Karl Otto Phl. Kad je uo to je dogovoreno, 'bjesnio' je da
je Kohl zanijekao sporazum o neobvezivanju Njemake na EMU. Jedno
je vrijeme razmiljao o ostavci, posebno zbog Delorsova imenovanja.66
Daleko od zadovoljnog bio je i Lawson. Kad mu je dan nakon
Vijea Thatcher priopila svoj uspjeh u nagovaranju 'njih' da ispuste
bilo kakav spomen Europske centralne banke, Lawson joj je rekao da
nita nije postigla: 'nije vjerojatno da odbor s takvim zadacima napravi
ita drugo nego da predloi osnivanje Europske centralne banke', rekao
joj je. Za Lawsona, kao nekvalificiranog protivnika monetarne unije,
Vijee je bilo katastrofa. Za Thatcher je mislio da je spreavanje Delor-
sova imenovanja na elo odbora bilo najmanje to je mogla uiniti.
'Nita nije moglo biti gore', napisao je u svojim memoarima. 67
Kad je Thatcher idueg dana izvjetavala Donji dom o hanoverskom
Vijeu, Lawsona je smetala njena oita zbunjenost oko ustupaka na koje
je pristala. Neil Kinnock ju je kao voda opozicije podsjetio da je puno
puta rekla kako Europska centralna banka 'nije bila u kartama.' Njen
odgovor je bio da napredak prema 'monetarnoj uniji' nee 'nuno uklju-
ivati jedinstvenu valutu ili Europsku centralnu banku.' 68 Lawson je
mislio da je taj odgovor bio 'grozan'.

'Za razliku od ekonomske unije, monetarna unija je imala je jasno definirano

znaenje, koje je u kontekstu Zajednice odredio Wernerov izvjetaj iz 1970.
i koji sam joj detaljno objasnio uoi Europskog vijea 1985. Sad je implicirala
da ona znai neto sasvim drugo i relativno trivijalno, iako nije imala pojma
to bi to moglo biti.' 6 9

Thatcher je nastavila inzistirati da nije eljela vidjeti Europsku central-

nu banku dok je iva, jer, kako je u listopadu u Italiji rekla novinarima,
to je moglo znaiti samo

'predavanje nae ekonomske politike tom bankarskom sustavu zaduenom za

odravanje vrijednosti valute, zbog ega mora biti zaduen za nunu ekonom-

66 Grant, op. cit.

67 Lawson, op. cit.
68 Citirano kod Lawson, op. cit.
69 Ibid. Jedna od stvari u njemakom predsjedavanju koja se sviala Lawsonu bio je francus-
ki pristanak na ukidanje kontrola deviznog teaja. Progutali su knedlu kad je novi fran-
cuski ministar financija ustvrdio da e to dovesti do masovnih gubitaka u naplati poreza,
dok e se uteevine odlijevati u inozemstvo. Predloio je da lanice usvoje samo petnaest
posto 'zadravajueg poreza' na tednju. Tada nita vie nije proizilo iz toga, ali kasniji
dogaaji e potvrditi da jednom kad prijedlog ude u Zajednicu, nikada ne izlazi.
 SAMA U MANJINI: 1986-1988 | 295
sku politiku da bi postigao tu (vrijednost)... ono to mi se ini da e pokuati
uiniti jest da e nazvati Europskom centralnom bankom neto to ona nije
niti e ikada moi biti.' 7 0

Lawson je, pak, vidio to je posrijedi. Kad je Delorsov odbor u ruj-

nu poeo raditi, mogao je itati kopije njegovih radnih dokumenata.
Bilo je i previe jasno da su odbor i britanska vlada bili na kursu sudara.71
Zapravo je bilo neega monetovskog u nainu na koji je Delors or-
ganizirao svoj odbor. Kao rapporteura imenovao je talijanskog ekono-
mistu koji je dugo bio gorljivi zagovornik jedinstvene valute. Tada je,
drugom tehnikom koja e postati i predobro poznata, ograniio zadatke
odbora. Nije bilo doputeno naelno razmatrati je li EMU poeljna ili
nije, samo kako moe profunkcionirati.
Konano, da bi uvrstio stisak nad odborom, stvorio je saveznitva
s dvojicom oduevljenijih pristaa jedinstvene valute: jedan je bio gu-
verner Banke Italije, a drugi danski profesor ekonomije kojega je u odbor
uveo osobno Delors. Delors je dogovorio da njegova dva saveznika govore
u njegovo ime na sjednicama odbora, to mu je omoguilo da odri
prisutnost kao neovisni predsjedavajui, dok je prije svake sjednice pro-
vodio dan s njima i ostalim savjetnicima, raspravljajui o taktikama.72
Nije stoga bilo udo to je Lawsona uzbunilo ono to je odbor proizveo.
Delors je takoer bio negdje poslom. Dana 6. srpnja 1988., malo
nakon to je potvren njegov drugi mandat predsjednika Komisije, obra-
tio se Europskom parlamentu u Strasbourgu. Tamo je sa zadovoljstvom
primijetio da je Komisija donijela vie zakona u prethodnih est mjeseci
nego u godinama izmeu 1974. i 1984. Rekao je zastupnicima da veina
parlamenata u zemljama lanicama jo nije shvatila razmjere u kojima
e oslobaanje unutarnjeg trita 'ukljuivati prodiranje njihova suve-
reniteta u Zajednicu.' Zatim je predvidio da e u 10 godina 'osamdeset
posto ekonomskog zakonodavstva, a moda i poreznog i socijalnog za-
konodavstva, dolaziti iz Zajednice.' S toliko odluka koje donosi Zaje-
dnica, najavio je, do 1995. zbog uinkovitosti e se javiti potreba za
nastankom europske vlade. 73
Thatcher je bila razjarena. U svojim memoarima je zabiljeila da je
'potpuno smaknuo uzde fonctionnairea i postao isti politiki glasno-
govornik federalizma.' Odluila je da je dolo vrijeme da se 'udari' protiv

70 Independent, 22. listopada 1988, citirano kod George, op. c i t .

71 Lawson, op. c i t .
72 Grant, op. cit.-, McAllister, op. c i t .
73 Grant, op. c i t .
296 I VELIKA OBMANA

onoga to je smatrala 'erozijom demokracije centraliziranjem i birokra-

cijom' i da se postavi alternativna vizija europske budunosti. 74 Od
svojih je dunosnika naruila dokument u kojemu e se do preciznih
detalja objasniti kako je Komisija pomicala granice svojih nadlenosti
u sva mogua podruja, ukljuujui kulturu, obrazovanje, zdravstvo i
socijalnu sigurnost.

'Komisija je upotrijebila je cijeli niz tehnika. Osnovala je "savjetodavne od-

bore" ije lanstvo lanice nisu ni imenovale niti su im lanovi bili odgovorni
i koji su tako teili donoenju zajedniarskih odluka. Pomno je izgradila biblio-
teku deklaratornog jezika, uvelike sazdanog iz svojevrsne uplje besmislice,
koja je pronala put do zakljuaka Vijea, kako bi opravdala prijedloge koji
su slijedili. Upotrijebila je posebnu proraunsku proceduru poznatu kao actions
ponctuelles koja joj je omoguila da financira nove projekte bez zakonske os-
nove za to. Ali najozbiljnije od svega, stalno je zloupotrebljavala lanke spora-
zuma traei samo kvalificiranu veinu za izdavanje smjernica koje nije mogla
progurati prema lancima koji su traili konsenzus.' 7 5

Hugo Young posebno vene zbog ovog pasusa, opisujui ga kao 'kata-
log odvratnosti'. Prezirno citira Thatcherino prepriavanje kako je, to
je vie razmiljala o tome, 'moja frustracija bila vea, a moj bijes dublji...
Do tada sam o europskom "idealu" ula onoliko koliko sam mogla po-
dnijeti.' 76 Young paljivo isputa pitanje kojim je Thatcher objasnila svoju
frustraciju:

'Trebaju li britanska demokracija, parlamentarni suverenitet, pravo, na tra-

dicionalni osjeaj za pravdu, naa sposobnost da svoje poslove vodimo na vla-
stiti nain, biti podreene zahtjevima udaljene birokracije koja poiva na vrlo
razliitim tradicijama?' 7 7

Iako Young nije dopustio Thatcher da artikulira svoje pitanje u nje-

govoj knjizi, nastavio je tvrditi da je odluila izraziti svoje 'gnuanje' 'svim
moguim nediplomatskim rijeima s kojima je mogla proi.' 78 Takav
e u rujnu 1988. biti njen famozni govor u Brugesu.
Dok je govor jo bio u pripremi, Delors je izveo jo jedan udar. Dana
8. rujna 1988. obratio se godinjem kongresu TUC-a u Dournemouthu,
prodajui im 'socijalnu dimenziju' Europe. Uz jasno vidljivu namjeru

74 Thatcher, op. cit.

75 Thatcher, op. cit.
76 Young, op. cit.; Thatcher, op. cit.
77 Thatcher, ibid.
78 Young, ibid.
 SAMA U MANJINI: 1986-1988 | 297

da postavi visoko provokativni izazov samoj bazi taerizma, 79 rekao je

delegatima:

' N e m o g u e je graditi Europu samo na deregulaciji... 1992. je puno vie od

stvaranja unutarnjeg trita ukidanjem barijera slobodnom kretanju robe,
usluga i u l a g a n j a . . . Unutarnje trite treba osmisliti da koristi svakom pojedi-
nom graaninu Zajednice. Zato je nuno unaprijediti uvjete ivota i rada i osi-
gurati bolju zatitu njihova zdravlja i sigurnosti na radu.' 8 0

Povijesno neskloni 'Bruxellesu', delegati sindikata primili su poruku

s entuzijazmom roenim u svim onim godinama kada ih je Thatcher
tretirala s prezirom. Klicali su 'Frereu Jacquesu' do neba. Odgovarajui
na Delorsove zavrne rijei 'Europa vas treba' glavni tajnik sindikata
transportnih radnika Ron Todd rekao je delegatima da nema 'izgleda
ni u ludilu' da to dobije priznanje u Westminsteru. 'Trenutno jedina igra
u gradu', rekao je, bila je grad zvan Bruxelles. Igra je bila 'poker', a sin-
dikati su morali jako brzo nauiti pravila. 81
Peter Shore bio je jedan od mnogih koji su shvaali to se dogaalo.
'To je imalo izvanredan uinak na voe sindikata', rekao je kasnije
BBC-u: 'poniene i odbijene' od svojih vlastitih vlada, dok su ih 'vladari
iz Bruxellesa tretirali s potovanjem i dobrodolicom, ak i s osjeajem.'
Thatcherina reakcija, prema rijeima Charlesa Powella, bila je 'vulkanska.'
'Smetalo joj je to je predsjednik Komisije pokuavao igrati politiku
ulogu.' Tada nije shvaala da je posjeta dogovorena uz pomo njenog
vlastitog ministarstva vanjskih poslova. 'Pomalo trapavo,' prisjea se
Lawson, dunosnici Foreign Officea mislili su da je to bio nain unapre-
enja odnosa s Francuzima. 82
Dogodilo se da je FCO bio odgovoran i za govor koji je Thatcher
trebala odrati za manje od dva tjedna, 20. rujna 1988. u Velikoj auli
Europskog koleda u Brugesu, samom srcu eurofederalizma. Tamo je
publici rekla da nema boljeg mjesta za razgovor o budunosti Europe
nego 'u zgradi koja tako velianstveno podsjea na veliinu Europe
dostignutu jo prije esto godina.' Da bi naglasila kako eli govoriti o
europskoj civilizaciji u irem smislu, povijesno i geografski, a onda u
uem smislu u kojemu se rije 'Europa'poela uobiajeno koristiti, re-
kla je:
79 McAllister, op. cit.
80 Independent, 9. rujna 1988.
81 U The Poison Chalice, op. cit.
82 Ibid.
298 I VELIKA OBMANA

'Europa nije stvaranje Rimskog sporazuma. Niti je europska ideja vlasnitvo

bilo koje grupe ili institucije. Mi Britanci smo jednako nasljednici ostavtine
europske kulture koliko i bilo koja druga nacija. Nae veze s ostatkom Europe,
kontinentom Europom, bile su dominantni faktor u naoj povijesti. Tristo
godina bili smo dio Rimskog carstva i nae karte jo imaju ravne linije putova
koje su izgradili Rimljani. Nai preci - Kelti, Sasi i Danci - doli su s konti-
nenta.'83

Naglaavajui iroku narav 'europskog identiteta' nastavila je: 'Eu-

ropska Zajednica je jedna manifestacija europskog identiteta. Ali nije
jedina.' Podsjetila je nazone da Europa u svom pravom smislu uklju-
uje i drave istono od eljezne zavjese. 'Uvijek emo gledati na Varavu,
Prag i Budimpetu kao na velike europske gradove.' Sr njezina govora
naglaavala je ovu temu:

'Ironino je da upravo kad te zemlje, poput Sovjetskog Saveza, koje su poku-

avale voditi sve iz centra, ue da uspjeh ovisi o rasprivanju vlasti i odluka od
centra, neki u Zajednici kreu u suprotnom smjeru. Nismo uspjeno spustili
dravne granice u Britaniji samo da bi ih vidjeli kako se opet nameu na eu-
ropskoj razini, s europskom super-dravom koja provodi novu dominaciju iz
Bruxellesa.'84

tovie, postojali su, pisala je ona, snani neekonomski razlozi za za-

dravanje suvereniteta, predstavljajui svoju viziju budunosti:

'voljna i aktivna suradnja meu neovisnim suverenim dravama je najbolja za

izgradnju uspjene Europske Zajednice... Europa e biti jaa upravo zato to
ima Francusku kao Francusku, panjolsku kao panjolsku, Britaniju kao
Britaniju, svaku sa svojim obiajima, tradicijama i identitetom. Bilo bi ludo
gurati ih u neki identikit europske osobnosti.'85

Thatcher priznaje da nije predvidjela bijes koji je izazvao njen go-

vor. U 'europejskim' krugovima u Britaniji i na kontinentu, reakcija je
bila zapanjena razjarenost.' 86 Ali jedan euroentuzijastiki asopis nije
se pridruio zboru neodobravanja, Economist. Govor nije bio

'... predvidiva una kritika europskog jedinstva... Govor nije bio predvidiv;
bio je to promiljen, elegantni esej o Europi kakvu bi Britanija eljela vidjeti...

83 Izvaci citirani iz cjelovitog teksta, zahvaljujui Bruges Group, London: www.brugesgroup.

com/mediacentre/index..live?article=92.
84 Thatcher, op. cit.
85 Op. cit.
86 Thatcher, op. cit.
 SAMA U MANJINI: 1986-1988 | 299

Gospoda Thatcher predstavila je dohvatljivije izglede za sredinu 1990-tih

nego je to uinio G. Delors.' 8 7

Howe je, naravno, bio vrsto medu onima koji su bili 'razjareni'.
Slika Europe 'okotane beskrajnim propisima' bila je 'ista fantastika',
mislio je. Zajednica koja pokuava Europi nametnuti nekakvu 'iden-
tikit' osobnost bila je 'karikatura'. Istai kao alternativu ideju da se odluke
Zajednice donose jednostavno kroz 'voljnu i aktivnu suradnju medu
neovisnim i suverenim dravama' jasno je pokazivala da Thatcher uope
nije razumjela to je Zajednica. 88
Bio je to poetak kraja za Howea. Raditi pokraj Thatcher dok nastav-
lja otvoreno djelovati kao da je posveeni lider Zajednice, shvaao je,
bilo je

'kao udati se za sveenika koji je iznenada proglasio da ne vjeruje u Boga. Sad

vidim da je to vjerojatno bio trenutak kad se poeo kristalizirati sukob lojal-
nosti s kojim sam se moda i predugo m u i o . ' 8 9

Sve to je Thatcher zapravo postigla svojim govorom u Brugesu,

bilo je sijanje sjemena razdora u vlastitoj stranci koji e je za nekoliko
godina dovesti gotovo do ruba samounitenja. U tom smislu, govor je
obiljeio prekretnicu, ali ne u 'projektu'. On e se nastaviti kotrljati,
neometan.

87 Economist, 24-30. rujna 1988.

88 Howe, op. cit.
89 Op. cit.
 'Ne! Ne! Ne!': 1988-1990

'elio sam promijeniti politiku, a ne lidera. Ali ako je to znailo

da lider mora otii, onda je tako moralo biti.'
Geoffrey Howe, Conflict of Loyalty

Thatcherin govor u Brugesu imao je slab utjecaj na britansku javnost.

U posljednjim mjesecima 1988. i prvoj polovici 1989. zanimanje za
'Europu' daleko je nadmaivala briga za domaa pitanja. Ljudi nisu bili
dovoljno svjesni tog novog entiteta zvanog 'Bruxelles' i pria o birokra-
ciji, prevarama u CAP-u i otpadu, planinama maslaca i jezerima vina.
Bili su takoer tek povrno svjesni gomile drugih 'prijetnji' poput glasina
da 'briselski birokrati' namjeravaju 'metrizirati' pinte piva i cestovne
znakove. Ali sve je to bilo daleko od njihovih ivota.
Politikim su vijestima dominirale brige zbog reforme zdravstva i
privatizacije vodoprivrede, odreivanja 'poreza na glasovanje' i histerije
koju je zbog salmonele i jaja izazvala doministrica zdravstva Edwina
Currie. Vrebala je inflacija, trokovi ivota su rasli. Zahvaljujui Lawso-
nu, kamate su bile visoke i u porastu. Taerizam, koji se uvelike oslanjao
na vlasnike klase, propadao je u pijesak, a s njim je odlazila i popularnost
njezine vlade.
S novim krugom izbora za Europski parlament zakazanim za lipanj
1989. Heath je pokrenuo sustavni napad na premijerku Thatcher, po-
evi s govorom odranim u Bruxellesu dok je ona tamo bila na NATO
konferenciji. Govorei o Brugesu, rekao je da britanska javnost 'odba-
cuje takav lani populizam i takvo iskrivljavanje istine radi patronizi-
ranja i samodovoljnog licemjerja to oni i jesu.' 1

1 The Times, 30. svibnja 1989.

 'NE! NE! NE!': 1988-1990 | 301

Iako je Konzervativna stranka pokuala iskoristiti posljedice Bruge-

sa trapavom kampanjom postera s kojih se glasae pitalo ele li ivjeti
'na briselskoj dijeti', 'Europa' je uope nije primijetila. Birai su dono-
sili svoje odluke uvelike na domaim pitanjima, dajui laburistima 40
posto glasova prema 35 posto za konzervativce. Bila je to prva pobje-
da laburista nad torijevcima na nacionalnim izborima od 1974.
U meuvremenu, iza scene su se na europskom frontu odigravale bit-
ke epskih razmjera, ije je prirode samo nekolicina bila uope svjesna.
Jedna od takvih bitaka vodila se u uredima Banke za meunarodna po-
ravnanja u Baselu u vicarskoj, koje je Delorsov odbor posudio za svoje
sastanke. U osam sjednica odbora izmeu rujna 1988. i travnja 1989.
pokrenut je proces koji e zavriti uvoenjem 'eura' i time oblikovati
ekonomsku povijest sljedeih 20 godina.
Predviajui najgore, Lawson je sa svojim slubenicima smislio plan
kako da preporuke odbora budu 'to je mogue skromnije i privreme-
nije.' Lawson je Leigh-Pembertona savjetovao da primijeni taktiku
okupljanja 'najire mogue opozicije unutar odbora' kako bi se suprotsta-
vio svakom obvezivanju na novi sporazum o uvoenju monetarne
unije. Ipak, klju Lawsonova plana bio je Phl. Delorsov projekt nije mo-
gao nikuda bez podrke Bundesbanka. Ali Delors je to predvidio. Nakon
to je preuzeo utjecaj nad odborom, poeo je raditi na Phlu, koristei
mjeavinu laskanja i uvjeravanja. Onda je centralne bankare zaludio
'izgledima za novu, Super-Bundesbanku na europskoj razini, potpuno
neovisnoj od vlada i time sposobnoj obnaati stupanj vlasti vii od naj-
luih snova efova vlada.' 2
Umjesto oekivanog potpunog blokiranja monetarne unije, Phl je
inzistirao tek na odreenim uvjetima prije nego Europska centralna
banka krene dalje. Zatraio je obvezivanje da ECB nee moi 'izvlaiti'
vlade Zajednica iz financijskih problema; uska ogranienja veliine
proraunskih deficita koji e biti doputeni dravama; i da sve centralne
banke budu neovisne prije uvoenja monetarne unije. Delors je rado
pristao.3 Phlovim poputanjem, Leigh-Pemberton ostao je izoliran.4
Ne elei biti neprilagoen, stavio je svoje ime na zavrni izvjetaj. To
je uinilo mnogo za podrivanje Thatcheriina protivljenja monetarnoj
uniji. 5

2 Connolly, op. cit.

3 Op. cit.
4 Lawson, op. cit.
5 Connolly, op. cit.
302 I VELIKA OBMANA

Lawson je sada pokuao preventivni udar, koristei govor u Chattam

Houseu 'za pripremu terena za, inilo se, neizbjeno britansko odbaci-
vanje' izvjetaja. Ali njegov drugi kljuni cilj bio je postaviti jasnu razli-
ku izmeu ERM-a i EMU-a. Tako je 25. sijenja 1989. rekao svojoj
publici da je monetarna unija osmiljena radi predavanja kontrole nad
kljunim ekonomskim odlukama Europskoj centralnog banci, dok je
ERM bio 'dogovor neovisnih suverenih drava.' 6
ak ni u toj kasnoj fazi Lawson jo nije razumio da njegovi europski
kolege ERM smatraju ponajprije prvim korakom prema monetarnoj
uniji, a ne sredstvom ekonomskog upravljanja. Nije vidio da pravila
igre nisu osiguravanje monetarne stabilnosti ve forsiranje pribliavanja
teaja kao korak prema stapanju valuta lanica. Ono to je smatrao
meuvladinom suradnjom, zapravo je bila 'klizna staza' prema monetar-
noj uniji. Lawsonova udna nesposobnost da sagleda politiku dimenzi-
ju ERM-a jo je tee objanjiva kad se usporedi s njegovom odbojnou
prema EMU-u.
itajui njegov zapis o tim godinama, ini se da je njegov mozak
imao dvije odvojene strane: jedna je vidjela opasnosti EMU-a, a druga
je vidjela vrijednosti ERM-a, a nisu mogle meusobno komunicirati.
Budui da je Lawson zamiljao da ERM predstavlja ideju 'koopera-
tivne akcije', bio je jedini koji je patio od iste obmane koja je pogaala
generacije britanskih politiara, posebno one u viim krugovima konzer-
vativne stranke. Oni su nastavili vjerovati da je glavni cilj Zajednice
promoviranje suradnje. To nije - i nikada nije bilo - tako. Cilj je bilo
podreivanje. Ne shvaajui to, Lawson je nastavio svoje pokuaje voe-
nja Velike Britanije stazom unitenja, a sa sobom je vodio i gu Thatcher.
Dok je Lawson vodio svoju usamljenu bitku protiv Delorsova od-
bora, njegova osobna bitka protiv Thatcher oko uvoenja Britanije u
ERM uvelike se rasplamsavala i bliila se vrhuncu. Kao i uvijek, imao
je spremnu pomo Howea. Tako su tri najvia lana britanske vlade
bila podijeljena oko tog pitanja. Thatcher i Lawson protivili su se ideji
jedinstvene valute. Howe i Lawson slagali su se da je lanstvo u ERM po-
eljno kako bi se pomogla monetarna stabilnost. Thatcher se sama proti-
vila ERM-u, dok je samo Howe htio da se Britanija pridrui jedinstve-
noj valuti. 7
Kad je Delorsov izvjetaj konano predstavljen ministrima financija
Zajednice u travnju 1989., preporuio je da se monetarna unija stvori

6 Lawson, op. cit.

7 Howe, op. cit.
 'NE! NE! NE!': 1988-1990 | 303

u tri faze. U prvoj fazi sve bi drave ule u ERM u takozvanu usku traku.
Drugu fazu inilo bi osnivanje institucija nunih za upravljanje valutom,
na elu s Europskom centralnom bankom. U treoj fazi, s nepovratno
fiksiranim teajevima, Europska centralna banka preuzela bi odgovornost
za monetarnu politiku. Potvrujui Lawsonove i Thatcherine najgore
strahove, izvjetaj je inzistirao da se ulaskom u prvu fazu Zajednica ne-
povratno obveze na konanu ekonomsku i monetarnu uniju.
Prema Lawsonovu miljenju, izvjetaj je utjecao na lanstvo funte u
ERM-u na dva vana naina. Prvo, davao je ERM-u novu slamku spasa
ali, jo vanije 'fatalno je mijeao isto ekonomsko pitanje ERM-a s
temeljno politikom raspravom oko EMU-a.' 8 Prema Lawsonovu mi-
ljenju, uinio je to da je ekonomski mehanizam ERM-a pretvorio u
politiki instrument. Pa ipak, Lawson je bio uporan u iluziji da je ERM
ekonomska mjera i pritiskao je Thatcher da ude.
Da bi postigli taj cilj, Lawson i Howe smislili su plan da gurnu pre-
mijerku blie svojim ciljevima. Pokuaj iskoritavanja nizozemskog
premijera Ruuda Lubbersa da je uvjeri u vrijednost ERM-a propao je,
ali Lubbers je barem predao biljeku koja je postala glavni Lawsonov
argument: da e pridruivanje ERM-u bitno ojaati britansku poziciju
u opiranju preporukama Delorsova izvjetaja.9 Na svom sastanku s
premijerkom poetkom svibnja, Lawson je proirio svoju teoriju da e
ulazak u prvu od triju faza procesa pomoi njihovu otporu pokuajima
da ih se uvue u druge dvije faze. Htio je raspraviti sa Zajednicom da
nema potrebe za monetarnom unijom, jer e ERM biti dovoljan.10 Kod
premijerke nije bilo nimalo takve naivnosti. Lawson se isto tako nije htio
predati. Pridruivanje ERM-u postalo je borba karaktera.
Ipak, Howe je napravio idui potez, 'neduno' predlaui Thatcher
da joj, prije objave Delorsova izvjetaja na predstojeem madridskom
Vijeu, on i njegov suzavjerenik poalju analizu ekonomije i politike
ERM-a, 'u kontekstu nove situacije stvorene naom potrebom da odgo-
vorimo na prijetnju EMU-a.' Lawson je sumnjao u vrijednost toga, i
njihov je dokument proao nekoliko nacrta odraavajui razlike u nje-
govim i Howeovim stavovima.
Naslovljena 'EZ pitanja i Madrid', konana verzija bila je podugaka.
Urotnici su tvrdili da e 'ako u Madridu jednostavno kaemo "ne"
EMU-u, ostali nastaviti bez nas, stvarajui dvobrzinsku Europu koja bi

8 Lawson, op.cit.
9 Op. cit.
10 Op. cit.
304 I VELIKA OBMANA

bila tetna za nas.' Britanija zato treba ui u ERM (prvu fazu), ali onda
pokuati odgoditi bilo kakav napredak prema treoj fazi.11 To je bila
klasina varka Foreign Officea, tvrditi da se moemo sloiti s neim to
ne elimo, jer je to jedini nain da se preduhitri neto gore. 12
To je odraavalo i kasniju istaknutu temu u europejskoj retorici, upo-
trebu metafora kao to su 'propustiti autobus', 'propustiti vlak', 'putovati
sporom trakom' i mnogih drugih klieja, sve s namjerom da se stvori do-
jam kako e Britanija propustiti neto, neizbjeno s tekim posljedicama.
Nitko se nikad nije pitao zato je bilo tako vano uhvatiti taj autobus,
vlak ili togod, kad je njegova krajnja destinacija bila tako izvjesna.
Ali takav je bio plan. 'Kad bi se mogao ostvariti,' pisao je Lawson u
svojim memoarima, 'obezglavile bi se meuvladina konferencija i idue
dopune Sporazuma koje su Francuzi toliko eljeli. Ali trik bi uspio samo
kad bismo dovoljno ostalih uvjerili u svoju iskrenost.' 13 Dakle, o tome
je zapravo bila rije: iskrenost. Da bi dokazala svoju 'iskrenost', Brita-
nija je trebala napraviti 'zakonski neobvezujui' pokuaj pridruivanja
ERM-u do kraja 1992.
Lawson je bio barem toliko pristojan da se osjea nelagodno. U svojim
je memoarima napisao, 'Gajio sam uroenu odbojnost prema spletkama
i urotama i nikada ni u jednoj nisam sudjelovao.' 14 Pomno brinui za
svoju zatitu, inzistirao je i na nekim izmjenama u 'dopisu' i, to je bilo
najvanije, da se one premijerki Thatcher dostave na memorandumu
Foreign Officea. Howe je pristao i 14. lipnja proslijedio dopis na adresu
vlade na broj 10, traei ujedno zajedniki sastanak. Lawson je zapisao
da je Thatcherina nevoljkost da razgovara bila 'izuzetna'. Gunajui je
pristala vidjeti se s urotnicima 20. lipnja, samo est dana prije madridskog
Vijea. 15
Sastanak nije bio uspjean. Thatcher se nimalo nije slagala s Lawson/
Howe analizom i totalno se protivila bilo kakvom obvezivanju na pri-
druivanje ERM-u do odreenog datuma. Urotnici su stigli samo do
Thatcherinog pristanka da nee 'zatvoriti um' i da e razmisliti o onome
to joj je reeno. 16
Premijerka je u meuvremenu od svoga savjetnika profesora Wal-
tersa dobila dokument u kojemu se predlae serija gotovo nemoguih

11 Op. cit.
12 Connolly, op. cit.
13 Lawson, op. cit.
14 Op. cit.
15 Op. cit.
16 Ibid.
 'NE! NE! NE!': 1988-1990 | 305

uvjeta koje bi trebalo ispuniti prije britanskog pridruivanja ERM-u. 17

Kad je Charles Powell to prenio Howeu, on je odmah kontaktirao Law-
sona koji je stvar smatrao 'opipljivo apsurdnom'. Prema njegovu milje-
nju, bio je to tek jo jedan pokuaj da se odgodi ulazak u ERM to je
due mogue, ako ne i neogranieno. 'Ruka Alana Watersa bila je pre-
vie vidljiva', primijetio je. 18 On i Howe zajedno su smiljali, kako ju
je Thatcher nazvala, 'zamku prije Madrida' zbog ega su poslali jo jedan
dopis, traei jo jedan sastanak.
Thatcher je primila dopis u Chequersu u subotu ujutro. Gotovo
istovremeno primila je telefonski poziv s upitom o vremenu sastanka.
To je, napisala je, 'bilo krajnje neprikladno', jer je idueg popodneva
trebala biti u Madridu. Ali urotnici se nisu dali pokolebati. Ponudila im
je subotu kasno naveer ili nedjelju rano ujutro. Odabrali su posljednje.
Thatcher je kasnije napisala:

'Znala sam da je Geoffrey nagovorio Nigela na to... Znala sam da je uvijek

mislio kako bi jednoga dana mogao postati lider konzervativne stranke - ta je
ambicija postajala strastvenija to mu je vie izmicala... taj tihi, fini ali duboko
ambiciozan ovjek - s kojim su se moji odnosi progresivno pogoravali dok me
oaj zbog njegova nezasitnog apetita za kompromisom ponekad navodio da se
obruavam na njega pred drugima - sad mi je stvarao probleme... Nije bilo
drugog objanjenja za to to je sada radio i na to je nagovorio Nigela.' 1 9

Trojka se sastala u nedjelju u 8.15 ujutro. Howe i Lawson stajali su

svaki s jedne strane kamina u Thatcheriinoj radnoj sobi, njoj preko
puta. Unaprijed pripremivi taktiku, Howe je od svoje efice zatraio
da prvi govori u Madridu, iznese njezine uvjete za ulazak u ERM i na-
javi datum britanskog ulaska. On i Lawson ak su razradili preciznu
formulu za njenu izjavu. Kao i ranije, stajali su iza svog argumenta da
e to zaustaviti Delorsov proces u prelasku na drugu i treu fazu. Tad su
spustili bombu. Ako ne popusti ovim zahtjevima, obojica e dati ostavke.
Iako je sumnjala da si moe priutiti gubitak dvojice ministara jed-
nim potezom, Thatcher se nije moglo ucjenjivati zbog politike za koju
je znala da je pogrena. Glatko je odbila pokuaj odreivanja datuma,
ali je rekla da e razmisliti o tome to e rei u Madridu. Tako je 'gadni
mali sastanak' zavrio. Urotnici su otili, 'Geoffrey je izgledao nepodno-
ljivo samodopadno.' 20

17 Thatcher, op. cit.

18 Lawson, op. cit.
19 Thatcher, op. cit.
20 Ibid.
306 I VELIKA OBMANA

Pet sati kasnije Howe i Thatcher ponovno su se sastali u RAF-ovu

VC10 na putu za Madrid. Ali putovali su u odvojenim odjeljcima, sa
zavjesom navuenom izmeu njih. Kad su stigli, odvojeno su otili u
svoje apartmane u Ritzu. Kad su se ponovno sreli, njihov je razgovor bio
'britak i poslovan', bez rasprave o ERM-u ili EMU-u. 21
Monetarna unija bila je na vrhu dnevnog reda Vijea. Thatcher je
oekivala da e 'izudarati' Delorsov plan, ali pustila je druge da govore
prije nje, drei sve u napetosti ukljuujui Howea, koji nije imao pojma
to e ona rei. Kad je progovorila, bila je mirna, tiha i odmjerena.
Prema Howeu, koji je nesumnjivo pravio pomne biljeke, okupljenima
je u pogledu Delorsova izvjetaja rekla 'morali bismo biti pragmatini.'
'Delorsov izvjetaj dobro je odabrao fazni pristup EMU-u i njegova je
analiza neprocjenjiva.' Govorei vrlo promiljeno, tada je izjavila: 'Danas
mogu potvrditi namjeru Ujedinjenog Kraljevstva da ue u ERM.' Ali
nije rekla datum. Vremenski raspored stvar je samo njene vlade.
Uinak je, sjea se Howe, bio 'elektrizirajui'. Na ruku su brojni
'kolege' komentirali 'novu, zapanjujue mirnu prezentaciju puno pozi-
tivnijeg stava.' Delors je bio oaran. Izbjegavi 'udaranje torbicom'
estitao je Howeu 'na pobjedi u intelektualnoj raspravi s britanskom
vladom.' I Howe je bio zadovoljan. Iako je premijerka izbjegla dati datum
ulaska u ERM, 'napravili smo kljuni proboj', napisao je. 22 U kontek-
stu njegovog bliskog odnosa s Delorsom, malo je sumnje iji identitet
skriva 'mi' koje spominje. Nije rije o njegovoj vladi.
Thatcher u svojim memoarima ne daje preveliku vanost cijelom
tom pitanju. 'Bila sam, naravno, srcem i duom protiv cijelog pristupa
u Delorsovu izvjetaju', pie, 'Ali nisam bila u poloaju da spreavam
svojevrsnu akciju koja je bila poduzeta oko toga.' 23
Zapravo je vea Thatcherina briga na Vijeu bio drugi projekt koji
je Delors sada jako gurao, njegova 'socijalna povelja'. Od trenutka kad
je stigao u Komisiju, to je bio njegov omiljeni projekt, uravnoteenje
jedinstvenog trita, kako je rekao, 'nastojanjem da se unaprijede svi
radnici.' 24 Sindikatima je do 1988. obeao seriju zakona o radu Zaje-
dnice, odakle je proiziao i izraz 'socijalna povelja. Thatcher ju je sma-
trala 'jednostavno socijalistikom' poveljom smiljenom medu soci-
jalistima u Komisiji i omiljenom preteno meu socijalistikim lani-
cama. 25 Kad je dolo do glasovanja, premijerka je opet ostala sama.
21 Howe, op. cit.
22 Op. cit.
23 Thatcher, op cit.
24 Grant. Op. cit.
25 Thatcher, op. cit.
 'NE! NE! NE!': 1988-1990 | 307

Howeov i Lawsonov kraj

U Londonu je ekao nedovren posao. Visoko na listi bio je Howe. U
srpanjskoj rekonstrukciji vlade, degradiran je na funkciju vode stranke
u Domu Lordova i ne-radno mjesto zamjenika premijerke. Bez jako
vidljivih kvalifikacija za Howeova nasljednika, John Major preuzeo je
njegovo mjesto ministra vanjskih poslova. Thatcher je mislila da e ta
relativno nepoznata figura bili krotkija. Ipak, ravnotea njezina novog
Kabineta s Johnom Gummerom i Chrisom Pattenon na elu poljopri-
vrede i okolia, skliznula je prema euro-entuzijastima. To, lamentirala
je, nema veze dok se moe izbjegavati kriza koja bi zaprijetila njezinom
autoritetu. Ali, kako je Thatcher citirala Leara, nisu doli kao pojedine
uhode ve u bataljunima. 26
Prva kriza izbila je pred susjednim vratima, na broju 11 Downing
Streeta. Nakon ultimatuma uoi madridskog summita, napetost izme-
u Thatcher i njenog ministra financija nije se smanjila. Kamate su
rasle kao rezultat Lawsonova praenja Deutchmarke i, neposredno prije
konferencije Konzervativne stranke 10. listopada, dostigle su rekordnih
15 posto nakon to je Bundesbank podigla kamate. Daily Mail satirao
je Lawsona kao 'tog bankrotiranog ministra financija', traei njegovu
ostavku. Odnosima nije pomogla ni serija kritinih izjava koje je davao
Walters, izuzetno popraenih u medijima eljnima iskoritavanja nesla-
ganja Lawsona i Thatcherinog savjetnika.
Osjeajui da e mu rad postati nemogu, Lawson je do 26. listopada
odluio da e Walters otii ili e on dati ostavku.27 Nakon to mu je
Thatcher ujutro rekla da ne eli izgubiti Waltersa, Lawson je popodne ra-
zaslao okolo svoje pismo ostavke. Na Thatcheriino aljenje, kad je o
tome razgovarala s Walterson, i on je inzistirao na ostavci. Za zamjenskog
ministra financija Thatcher je odabrala Majora, a za ministra vanjskih
poslova uzela jo jednog dugogodinjeg euro-entuzijasta Douglasa Hurda.
Financijska trita reagirala su predvidivo neprijateljski. U 10 minuta na-
kon objave Lawsonove ostavke funta je pala dva centa prema dolaru, a
jo dva centa do zatvaranja njujorke burze. Slian pad dogodio se u od-
nosu na njemaku marku, kad je funta propala kroz psiholoki bitnu ba-
rijeru od 3 DM, zaustavljajui se na 2.90 DM. Idueg dana novine su
objavile veliku krizu. Daily Mail je veinu naslovnice posvetio naslovu
'Thatcherin dan katastrofe' dok je Daily Mirror vritao 'Thatcher u krizi.'
Samo je Sun zauzeo suprotan stav, s jezgrovitim naslovom 'Neka'.
26 Thatcher, op. cit.
27 Lawson, op. cit.
308 I VELIKA OBMANA

Taj vikend Thatcher je zabiljeila da je Howe odrao govor 'srau-

nato zlobno' hvalei Lawsonovu hrabrost u borbi za uvoenje Britanije
u ERM. Barem ju je tjeila injenica da njegova zamjena 'nije imala
osobnog kapitala potonulog u prolim politikim pogrekama.' Ipak,
uskoro je otkrila da je imala ministra financija koji je kao bivi stranaki
ef u parlamentu podravao ulazak u ERM kao nain da se smanje
unutarnje napetosti u stranci. Teka srca spremala se nastaviti time. Ali
oko EMU-a je ostala nepokolebljiva. To je 'ciljalo u srce ne samo raspra-
ve o europskoj budunosti ve o budunosti Britanije kao demokratske,
suverene drave.' Oko toga, pie, ne smije biti kompromisa. 28
Ali napravila ga je. Na Thatcheriin nalog Lawson je dan prije os-
tavke dovrio dokument o kasnije poznatom 'tvrdom ecuu', sporazumu
prema kojemu sve valute lanica trebaju postati zakonito sredstvo
plaanja u cijeloj Zajednici. Teorija je bila da e najpopularnija valuta
povui ostale, vodei de facto u monetarnu uniju bez gubitka suvereni-
teta.
Novog ministra vanjskih poslova Hurda zapalo je da predstavi plan
na sastanku Vijea ministara vanjskih poslova u Bruxellesu 26. listopa-
da 1989. To je odmah shvaeno kao diverzantska taktika, a francuski
ministar financija ju je prezreo kao 'iluzornu i neprihvatljivu'. Kako
bilo, ostale lanice bile su odlune nastaviti s punom monetarnom uni-
jom. Francuski premijer Michel Rocard upozorio je: 'Britanija je kao
spori brod u pomorskom konvoju. Ponekad, za dobro svih, posljednji
brod mora se prepustiti traginoj sudbini.' 29

Diverzija s istoka
Ujesen i zimu 1989. Europu je tresao najvei politiki dogaaj posljednjih
desetljea. Narodi Istone Njemake, ehoslovake, Maarske, Poljske,
Bugarske i Rumunjske isteturali su u osvit svoga oslobaanja od komu-
nizma koji ih je 40 godina vrsto drao u stisku. Bio je to jo jedan
podsjetnik kako je olako rije Europa postala sinonim samo za 'malu
Europu' na zapadu, koja pokriva tek etvrtinu kopnenog dijela konti-
nenta.
To je bila poanta koju je Thatcher pokuavala dati u Brugesu godi-
nu dana ranije. Nije bilo sluajno da je od svih lidera zapadne Europe
upravo ona bila daleko najpoznatija narodima srednje i istone Euro-
pe. Tijekom 1980-tih su je doivljavali kao 'elinu Lady' koja stoji uz

28 Thatcher, op. cit.

29 Time International, 20. studenog 1989.
 'NE! NE! NE!': 1988-1990 | 309

predsjednika Reagana kao blistavi borac za slobodu, demokraciju i slo-

bodno trite, protiv dravne vlasti i 'zlog carstva'.
Konano, utjecaj tih velikih dogaaja na budunost 'male Europe'
bio je enorman. Ali njegov nejneposredniji utjecaj irio se od ruenja
Berlinskog zida 9. studenog. To je najednom otvorilo izglede za ujedi-
njenje Njemake, sjedinjujui 60 milijuna zapadnih Nijemaca s 20
milijuna istonih u vjerojatno najveu, najbogatiju i najsnaniju naciju
Zajednice. Bila je to perspektiva koju je ostatak Europe uzbunjeno pro-
matrao.
Za Kohla je tako neoekivana prilika za ujedinjenje njegove zemlje
bila ivotna prilika. Kad se 10. listopada, no nakon probijanja zida
pojavio na stubama gradske vijenice Schoneberg u Berlinu, izvidala
ga je neprijateljski raspoloena masa. Ali bio je odluan napraviti 'veliku
gestu'. Dana 28. studenog najavio je izuzetno ambiciozan plan spajanja
dviju Njemaki u konfederaciju, uz prethodno odravanje slobodnih
izbora u Istonoj Njemakoj i goleme infuzije pomoi. Svakog tjedna
istononjemaku marku e se mijenjati za snanu Deutschmarku. Zna-
kovito, Kohl se nije konzultirao ni s jednim svojim saveznikom u Wa-
shingtonu, Parizu ili Londonu, pa ak ni s vlastitim ministrom vanjskih
poslova. Ipak, tvrdio je da se njemako ujedinjenje mora ugraditi u 'eu-
ropski' proces i da e to 'proirenje' zahtijevati daljnje jaanje Zajednice.30
Francuska je sada bila predsjedavajua i na strasburkom Vijeu 8.
prosinca 1989. Mitterrand je postavio pozornicu, objavljujui da je
'Europsko Vijee rijetko kad bilo suoeno s tako velikim pitanjima.' 31
Iskoristio je priliku za inzistiranje na odreivanju datuma za IGC o
ekonomskoj i monetarnoj uniji prije 1990. Thatcher je bila svjesna da
su se Nijemci svrstali uz Francuze i znala je da je usamljena pa nije mo-
gla blokirati IGC. Svedena na status promatraa, odluila je biti 'umi-
ljato razumna.' 32
Drugo pitanje na dnevnom redu bila je Delorsova socijalna povelja
i tu se Thatcher odbijala maknuti s mjesta. Bila je ojaana otkriem da
je Komisija predlagala ak 47 inicijativa ukljuujui 17 smjernica na
podrujima politike koja je pokrivala. S britanskog gledita, napisala
je, to je zapravo ukinulo raspravu o povelji.33 Jednako tako, Thatcher
je ostala zakleto protiv 'politike unije.' Jo jednom se spremala stati na

30 McAllister, op. cit.

31 Citirano kod Time International, 18. prosinca 1989.
32 Thatcher, op. cit.
33 Isto.
310 I VELIKA OBMANA

vatrenu liniju protiv snaga europske integracije. Njezin stav donijet e

joj kraj kao premijerki.

Zavrna igra
Godina 1990. poela je dramatinim Delorsovim prijedlogom. Uvje-
ren da se kompozicija integracije sveudilj kotrlja, predloio je Europ-
skom parlamentu 17. sijenja da se umjesto jedne odre dvije IGC:
jedna bi se koncentrirala na EMU, a druga na ostala 'institucionalna
pitanja'. Privatno je gajio ambicije da predsjedava objema. Onda je 23.
sijenja francuskim televizijskim gledateljima rekao da:

' M o j cilj je da Europa prije kraja tisuljea dobije istinsku federaciju. Komi-
sija bi trebala postati politiki izvritelj koji moe definirati kljune zajednike
interese... odgovorna pred Europskim parlamentom i pred lanicama zastu-
pljenima kako elite, u Europskom vijeu ili drugom domu nacionalnih parla-
menata.'34

Po prvi put Delors je otvoreno upotrijebio rije 'federalno'. Kasnije

je svom biografu rekao da to nee funkcionirati ako Dvanaestorica
prije toga ne 'delegiraju vane ovlasti suvereniteta centru.' 35
U oujku 1990. Delorsova je pozicija ojaala kad je Europski parla-
ment usvojio izvjetaj svoga potpredsjednika, britanskog socijalista
Davida Martina, kojim se poziva na preobrazbu Zajednice u 'Europ-
sku uniju federalnog tipa.' Osim monetarne unije, zagovarala se inte-
gracija 'politike suradnje' (to jest vanjske politike) u okviru Zajednice.
On je traio vee ovlasti nad socijalnom i politikom okolia; ugradnju
u sporazume povelje o temeljnim pravima; sustavne upotrebe glaso-
vanja veinom u Vijeu; i jaanje izvrnih ovlasti Komisije. S time je u
proraun Zajednice moralo stizati puno vie novca i, konano ali ne i
manje vano, poveanje ovlasti parlamenta, ukljuujui pravo na pre-
dlaganje zakona.36 Ponovno je parlament djelovao kao pokreta integra-
cije stavljajui na dnevni red IGC-a toke koji se inae ne bi razmatrale.
Tada su kao predsjedavajui intervenirali Irci i najavili izvanredno
Europsko Vijee za 28. travnja, radi rasprave o ujedinjenju Njemake
i politikoj uniji. Neposredno prije toga, Kohl i Mitterrand su 18. trav-
nja zajedniki objavili svoje ideje za dvije IGC. To je zatim podrao
parlament, pozivajui da 'politika unija' stupi na snagu istovremeno s

34 Citirano kod Grant, op. cit.

35 Isto..
36 Corbett, op. cit.
 'NE! NE! NE!': 1988-1990 | 311

EMU-om, 1. sijenja 1993. Dva lidera pozvala su Zajednicu i da 'defi-

nira i uvede' jedinstvenu vanjsku i sigurnosnu politiku.
Thatcher je morala priznati da je, ako Zajednica krene prema mon-
etarnoj uniji, barem 'politika unija' bila logina. Jedinstvena valuta i
jedinstvena ekonomska politika zapravo su podrazumijevale jedinstvenu
vladu. Ipak je bila posebno cinina prema izgledima za jedinstvenu
vanjsku politiku. Zabiljeila je da su Kohl i Mitterrand istovremeno
poslali zajedniko pismo predsjedniku Litve traei od njega da preki-
ne proglaenje neovisnosti svoje zemlje i time olaka put za pregovore
s Moskvom. S uitkom je u Dublinu naglasila da je to napravljeno bez
konzultacija s ostatkom Zajednice, da se ne spominje NATO. To joj je
ukazivalo na vjerojatnost da je dogovaranje zajednike vanjske i sigur-
nosne politike jo daleko. 37
Njezin pristup Vijeu bio je neuobiajen. Drei govor na radnom
ruku, odluila se za ironian jezik objanjavajui ostalim efovima
vlada kako e odagnati strahove o namjerama 'politike unije.' Trebali
bi objasniti da ona ne znai gubitak nacionalnog identiteta niti odusta-
janje od odvojenih efova drava, monarha ili premijera svejedno, kao
ni potiskivanje nacionalnih parlamenata. Zagrijavajui se za glavni dio,
ustvrdila je da ona ne znai promjenu izbornih sustava drava niti pro-
mjene u Vijeu ministara i da nee biti vee centralizacije vlasti u Europi
na raun nacionalnih vlada i parlamenata. Nee biti slabljenja NATO-a
niti pokuaja da se suradnja u vanjskoj politici pretvori u ogranienja
prava drava da vode vlastite vanjske politike. 38
Smatrala je zauujuim da efovi vlada u reakciji na tu polusatirinu
jeu d'esprit nisu znali precizno objasniti to misle pod 'politikom unijom.'
Najvie ocjene za 'sraunatu nejasnou' pripale su Andreottiju koji je
izjavio da bi bilo opasno doi do jasne definicije znaenja tog izraza.39
U svibnju je Francuska jo zamutila vode kad su se ministri vanjskih
poslova sastali u Irskoj. Francuski ministar vanjskih poslova Roland
Dumas govorio je o promjeni Europskog Vijea od periodinog oku-
pljanja efova vlada u instituciju s vlastitim tajnitvom. Predloio je i
da se predsjednitvo Vijea ojaa imenovanjem predsjednika iz jedne
drave na nekoliko godina, umjesto estomjesenog rotirajueg pred-
sjedavanja. To je bila ideja kojoj e se Francuzi vraati i Delors je u strahu
da bi mu takav 'meuvladizam' mogao unititi planove, poeo spomi-
njati idui sporazum u smislu Acte Unique Bis - Jedinstvenog zakona

37 Thatcher, op. cit.

38 Op. cit.
39 Op. cit.
312 I VELIKA OBMANA

II. - naglaavajui potrebu za institucionalnim promjenama kojima bi se

obuzdale francuske ambicije. 40
Dana 25. lipnja ponovno je doveo efove vlada u Dublin na redovno
Europsko Vijee. Suprotno Thatcherinim eljama, ali bez njenih po-
kuaja blokiranja, Vijee je objavilo da e dvije IGC poeti krajem
godine, odmah nakon listopadskog rimskog Vijea. U meuvremenu
e odbor nacionalnih dunosnika obaviti pripremni posao oko 'politike
unije.' Za ostalo, Mitterrand i Kohl priutili su si razmetanje, predlo-
ivi program pomoi od milijardu dolara za Sovjetski Savez. Thatcher
je ponovno dobila ulogu prigovaratelja, tvrdei da e bez temeljitih tr-
inih reformi taj novac jednostavno biti baen na minkanje trule po-
litike strukture. Delors se jednom sloio s njom i plan je odbaen. 41
U meuvremenu su rasli izgledi da Istona Njemaka postane sas-
tavni dio Zajednice, Austrija i vedska ve su bile predale zahtjeve za
lanstvo, a slijedili su Malta i Cipar. Britanija je posebno podravala
njihov ulazak, jer je mislila da e 'irenje' spreavati 'produbljivanje'
Zajednice. To e postati stalni refren, ali Zajednica je ostala vrsta. Nee
biti daljnjeg proirenja do dovrenja jedinstvenog trita 1992. to se
tie srednjoeuropskih drava, Delors je tvrdio da e trebati 15 do 20
godina priprema prije negoli budu spremne ui. 42
U Velikoj Britaniji, konzervativci su imali vlastitih problema. U
proljee je uvoenje poreza glavarine izazvalo rastue nezadovoljstvo,
izazivajui 31. oujka nemire veih razmjera oko Trafalgar Squarea. U
svibnju je uslijedio oajni prolazak stranke na lokalnim izborima. Uz
stalno hukanje stranakih eurofda, ti dogaaji dali su snagu raajuoj
skupini 'Thatcher mora otii'. Tu je skupinu uravnoteivalo tek neko-
liko politikih komentatora koji su pozivali na 'Mirnu stranku' pod
Majorovim vodstvom. 43 Njegov program bio je zadrati Thatcher kao
vou, ali uvesti dravu u ERM i openito prijateljskije komunicirati s
Europljanima. 44
U Majorov prelazak u ERM bio je upuen Hurd, koji je oblijetao oko
svoga mlaeg, neiskusnijeg kolege na seriji doruaka u svojoj london-
skoj rezidenciji u Carlton House Gardensu. Thatcher se ponovno suo-
ila sa savezom dvojice svojih glavnih ministarara. S Howeom koji je
rezuckao iz pozadine, namrtenim Lawsonom u parlamentu i dnevnim

40 Grant, op. cit.

41 Thatcher, op. cit., Grant, op. cit.
42 Grant, op. cit.
43 Watkins, Alan (1992), A Conservative Coup - The Fall Of Margaret Thatcher.
44 Isto.
 'NE! NE! NE!': 1988-1990 | 313

novinama koje su odreda zagovarale ERM, uz ohrabrenja izjava ex

cathedra sada ve totalno 'udomaenog' Leona Brittana, Thatcher je
postajala sve izoliranija.
Jedini stalni prijatelj bio joj je ministar trgovine i industrije Nicho-
las Ridley. Ali pogrekom u procjeni dao je mladom uredniku The Spe-
ctatora Nigel Lawsonovom sinu Dominicu - karakteristino izravan
intervju o europskim pitanjima. U intervjuu objavljenom 13. lipnja
1990. on, inter alia, primjeuje: 'U naelu nisam protiv predavanja su-
vereniteta, ali ne u ovolikoj mjeri. Mogli smo ga onda dati i Adolfu Hi-
tleru, iskreno reeno.' Naslovnica asopisa objavila je Garlandovu kari-
katuru na kojoj mali Ridley trei bjei od velikog Kohlova postera, koji
je upravo poarao briima pa na posteru Kohl slii na Hitlera. Reak-
cija je bila tako bijesna da je Ridley bio prisiljen dati ostavku, ostavljajui
Thatcher bez prave podrke u vlastitom kabinetu. Klimava skupina
njezinih pristaa jo e se smanjiti u traginim okolnostima 30. srpnja kad
IRA u napadu automobilom bombom ubije njenog dugogodinjeg pri-
jatelja i politikog saveznika Iana Gowa.
Dok je nekoliko dana kasnije, 2. kolovoza, Thatcher drala preda-
vanje u Aspenu u Koloradu, objavljene su vijesti da je Irak napao Kuvajt.
Predsjednik George Bush sluajno je takoer bio u Aspenu. Odmah je
zatraila najotriji mogui odgovor, jaajui njegovu odlunost obeanjem
britanske vojne podrke velikih razmjera. To je uinilo malo za pobolj-
anje njezine popularnosti kod kue, a nije ojaalo ni njenu poziciju u
kabinetu. Oi njezinih kolega jo su bile prikovane za Bruxelles.
U maniri nevjernika koji pod prijetnjom bolne smrti grli krana,
Thatcher je sada prihvatila britanski ulazak u ERM. Oduevljeni Major
to je objavio 5. listopada, samo nekoliko dana prije poetka Konferen-
cije Konzervativne stranke u Bournemouthu. U kasnije kljunom dijelu
ERM-mitologije, teaj za ulazak bio je 2,95 DM. I sami apologeti
ERM- a taj su teaj kasnije proglasili 'previsokim', a on je bio razlogom
zbog kojega je Britanija 1992. bila prisiljena na poniavajui izlazak iz
ERM-a. Majorovu odluku odmah su podrali laburisti, liberalni de-
mokrati, sindikati i Konfederacija industrijalaca. Jedan od onih koji su
bjesnjeli, prema Connollyju, bio je Delors. Dosad je njegova najvea
briga bilo oslobaanje od najveeg neprijatelja: jedinog lidera koji je jo
uvijek mogao poremetiti njegove planove za novi sporazum. Ulazak u
ERM, bojao se, mogao bi joj dati politiku slamku spasa. Premijerku
je trebalo odstraniti, i to brzo.45

45 Connolly, op. cit.

314 I VELIKA OBMANA

Prilika je bila pri ruci. Europsko Vijee zakazano je u Rimu krajem

listopada, pod talijanskim predsjedavanjem. Trebalo je raistiti gomile
ostalih poslova, posebno pregovore o GATT-u, tako da Vijee moe
nastaviti prema pitanjima koja su se smatrala stvarno velikima, ciljevima
i organizaciji predstojeih IGC-a. 46
Pregovori o GATT-u koji su ukljuivali 125 drava i bili doekani
kao 'najvei pregovaraki mandat o trgovini ikad dogovoren', dostigli
su kritinu fazu. U pitanju je bio takozvani 'Urugvajski krug' koji je
poeo u rujnu 1986. u Punta del Este u Urugvaju. Ciljevi su bili postii
drastino daljnje smanjivanje carina na industrijsku robu irom svijeta
i otvoriti nova podruja slobodnije trgovine, ukljuujui poljoprivredu
i usluge. Te mjere, procijenjeno je, mogle bi poveati svjetski prihod za
vie od 200 milijardi dolara godinje. 47
Prema njegovu biografu, GATT je izvukao najgore iz Delorsa: 'nekon-
trolirane emocije, galsko vienje svijeta i duboko nepovjerenje u An-
glosaksonce.'48 Izraz 'liberalizirati' znaio je smanjiti potpore i sprijeiti
'Europu' u odbacivanju njenih poljoprivrednih vikova na svjetsko trite
te tako zaprijetiti potkapanjem same osnove CAP-a. Francuski poljo-
privrednici, predvidljivo, razvili su neprobojno neprijateljstvo prema
predloenim promjenama.
Bio je pokazatelj da je Britanija bila predala toliko svoga suvereniteta
da vie nije imala mjesto u tim pregovorima, iako je bila drugi po veliini
svjetski prekomorski trgovac. Zajednica je pregovarala kao jedinstveni
blok, s Vijeem koje je kovalo pregovarake pozicije iz zbrke suprot-
stavljenih interesa Dvanaestorice i onda dajui Komisiji mandat da vodi
pregovore u njihovo ime. Svaki dogovor morao se konano odobriti na
Vijeu. Britanija, Njemaka, Nizozemska i Danska openito su podra-
vale 'liberalizaciju'. Francuska je pokuavala omesti napredak na svakom
koraku. Povjerenik odgovoran za pregovore bio je Nizozemac Frans
Andreissen, naklonjen fleksibilnosti, ali ga je esto blokirao irski povje-
renik za poljoprivredu Ray MacSharry. Kad su izmeu Andreissena i
MacSharryja izbile svae, Delors nije napravio nita da ih rijei. 49
Do ljeta 1990. nesposobnost Zajednice da postigne zajedniki stav
dovela je pregovore u tjesnac. Sporna toka bilo je odbijanje EEZ da
prihvati amerike zahtjeve za drastinim smanjenjem potpora u poljo-

46 Op. cit.
47 Sandiford, Wayne, GATT an the Uruguay Round (www.eccb-centralbank.org/Rsch_Papers/
Rpmar94.pdf).
48 Grant, op. cit.
49 Isto.
 'NE! NE! NE!': 1988-1990 | 315

privredi. Da bi razbilo blokadu, tajnitvo GATT-a predloilo je kom-

promis, ali je Delors na srpanjskom sastanku s amerikim dravnim
tajnikom Jamesom Bakerom zaprijetio ostavkom radije nego da prihvati
bilo kakav kompromis. 50
Ministri trgovine i poljoprivrede Zajednice sastali su se jo est puta,
ali nisu se uspjeli dogovoriti o protuprijedlogu, gotovo u potpunosti
zbog francuske tvrdoglavosti. Delors opet nije nita napravio. Vrijeme
je istjecalo, jer su konani pregovori zakazani u Bruxellesu u prosincu
1990. Thatcher je zato inzistirala da tako vano pitanje za milijarde
ljudi irom svijeta mora biti raspravljeno ve u Rimu.
'Mali Europejci', opsjednuti svojim planovima za monetarnu uniju
i novi sporazum, nisu htjeli nita od toga. Kako je Connolly zapisao,
'postalo je jasno da je neto u zraku' kad su unutar Komisije izdani
nalozi da se po svaku cijenu planirani izvjetaj Jedno trite, jedan novac
mora urno sloiti da bude gotov na vrijeme za listopadsko Vijee. 51
Connolly opisuje izvjetaj kao 'propagandu' s namjerom promoviranja
ideje da jedinstveno trite moe propisno funkcionirati samo s jedin-
stvenom valutom. 52 Izvjetaj je tvrdio da e jedinstvena valuta utedjeti
Zajednici 9-13 milijardi funta godinje na trokovima transakcija,53 to
je bila svota koja je, ak i da nije strano obezvrijeena, bila uvelike
umanjena za godinju korist potencijalno dostupnu iz uspjenog zatva-
ranja pregovora o GATT-u.
Malo nakon poelo to je rimsko Vijee, demokranska skupina
pod vodstvom talijanskog premijera Andreottija odluila je da se That-
cher mora napasti iz zasjede. Vijee e odbiti raspravu o GATT-u i
fokusirati se na monetarnu uniju s namjerom objave da konana faza
EMU-a mora poeti 1. sijenja 1993. Miljenje je, prema Connolyju,
bilo slijedee:

'Gospoda Thatcher... e biti prisiljena oitovati se; ili e pristati, predajui gem,
set i me... ili e, vjerojatnije, morati odbiti, to e ostaviti otvorena vrata za
udar njenih britanskih protivnika.'54

Onda je 21. listopada Komisija objavila miljenje o 'politikoj uniji.'

Usvojila je veinu prijedloga parlamenta, ukljuujui glasovanje veinom
za vanjsku politiku i pojam 'EU dravljanstva', nastavljajui izjavom da

50 Op. cit.
51 Connolly, op. cit.
52 Isto.
53 Grant, op. cit.
54 Connolly, op. cit.
316 I VELIKA OBMANA

novi sporazum nee dati konani oblik Europskoj uniji 've e ostavi-
ti otvorena vrata razvoju dogaaja u federalnom smjeru.' 55
Thatcher je sama priznala da je bila prilino nespremna za nain na
koji su se stvari nastavile nakon to je u subotu 27. listopada 1990.
Vijee otvoreno. Kako je i planirano, Andreotti je na poetku jasno
rekao da nije namjera raspravljati o GATT-u. Thatcher je efove vlada
ukratko pozvala na odgovornost zbog ignoriranja tako presudnog
pitanja, uzalud se nadajui da e ostali intervenirati. 56 Nakon estoke
rasprave o Delorsovu prijedlogu da Vijee podri Sovjetski Savez izja-
vom da njegove vanjske granice moraju ostati netaknute i tako zanijee
neovisnost baltikim dravama, dnevni red je nastavljen.
U sve napetijoj atmosferi, 'Jedanaestorica' su bila odluna ukljuiti
u zakljuke i izjavu o politikoj uniji, koju je samo Thatcher odbijala
prihvatiti. Ono to su predlagali, rekla im je, prejudiciralo je zakljuke
IGC. 'Jedanaestorica' su tada zatraila da druga faza monetarne unije
pone 1. sijenja 1994. Godinu dana kasnije nego je prvobitno pred-
loeno. Thatcher nije mogla pristati ni na to. 57 Zamka je bila zatvore-
na. Zapanjena Thatcher u svoje je memoare mogla zapisati samo: 'nije
ih zanimao kompromis. Moji prigovori sasluani su u kamenoj tiini.
Vie nisam imala podrke. Jednostavno sam morala rei ne.' To je 'ne'
ponovila vani novinarima, rekavi im:

'Ovo izgleda kao zemlja D e m b e l i j a . . . ako itko misli da u otii parlamentu i

predloiti ukidanje funte - n e ! . . . Prilino smo jasno rekli da nam se nee na-
metati jedinstvena valuta.' 5 8

Idueg ponedjeljka, prema Connollyju, visoki francuski dunosnik

je brifirajui svoje suradnike o ishodu Vijea, upitan je li ono bilo ne-
uspjeh. 'Naprotiv', odgovorio je, 'Vijee je bilo izvanredan uspjeh, jer
je u Zajednici vraena situacija jedanaest prema jedan i Thatcher je de-
stabilizirana kod kue.' 59
Thatcher je doma 30. listopada izvijestila Donji dom o onome to
se dogodilo. U nastupnoj izjavi je u izvjesnoj mjeri izrazila aljenje to
je Vijee odbilo raspravljati o pregovorima o GATT-u, pitanju od tako
izuzetne vanosti za britansku ekonomiju. Kinnocku je tu prekipjelo i
okrenuo je na totalni sarkazam:

55 Corbett, op. cit.

56 Thatcher, op. cit.
57 Op. cit.
58 Citirano kod Watkins, op. cit.
59 Connolly, op. cit.
 'NE! NE! NE!': 1988-1990 | 317

'Zar premijerka ne razumije da svojom metodom voenja poslova odbacuje

vrst argument gubei i potencijalne saveznike i nuan utjecaj? Zar ne procje-
njuje da, ak ni sada, njene srdite taktike nee zaustaviti proces promjene ili
bilo to promijeniti u tom procesu? Sve to rade je da guraju Britaniju u drugu
europsku ligu bez utjecaja na promjene koje trebamo.' 6 0

Njegov dugaak katalog osobnog zlostavljanja konano je izazvao

Thatcher na repliku u kojoj su bile i neke od najslavnijih reenica nje-
nog mandata:

'Predsjednik Komisije gospodin Delors, rekao je neki dan na tiskovnoj konfe-

renciji kako eli da Europski parlament bude demokratsko tijelo Zajednice.
elio je da Komisija bude izvrna vlast, a Vijee ministara senat. Ne. Ne. Ne.' 61

Prema rijeima Hugoa Younga to je 'u svojoj jednoslonoj brutalno-

sti (ostalo) zapisano crvenim slovima kao jedan od njezinih najslavnijih
trenutaka u parlamentu, ta navala bijesa koji se orio salom, prenerazivi
i one koji su u jedanaest godina stekli dovoljno iskustva s Thatcherinim
rjenikom o Europi.'62 Young, kao ni Kinnock, nije dokuio znaaj nje-
zinog uvodnog govora o GATT-u. U njemu je dala preciznu dijagnozu
svega to nije valjalo u Zajednici:

'Urugvajski krug trgovinskih pregovora trebao bi zavriti prije kraja ove godine.
Njegov ishod odluit e hoe li svjetska trgovina postajati sve otvorenija ili
emo ponoviti pogreke iz prolosti i vratiti se protekcionizmu.
Najtee pitanje je poljoprivreda. Svi najjai sudionici u Urugvajskom kru-
gu obvezali su se da e do 15. listopada staviti svoje pregovarake ponude na
stol. To su uinili svi osim Europske zajednice. Ona o ovom problemu raspra-
vlja od poetka ovog kruga ujesen 1986. U travnju prole godine jasno se obve-
zala da e napraviti znaajna i progresivna smanjenja potpora u poljoprivredi.
Ta obveza ponovljena je na hjustonskom gospodarskom summitu u srpn-
ju ove g o d i n e . . . odrano je est sjednica ministara Europske zajednice da se
raspravi o tom prijedlogu. Posljednja je odrana u petak prolog tjedna i trajala
je 16-tak sati. Ali nije postignut dogovor. Najvie su se protivile Francuska i
Njemaka. Neuspjeh Zajednice natetio je njenom ugledu. Pregovori izmeu
vodeih skupina zemalja ne mogu poeti dok Zajednica ne stavi svoje prijedloge
na stol... Europsko Vijee zatrailo je od ministara da se ponovno sastanu i
dovedu Zajednicu u poziciju da moe dati pregovaraku p o n u d u . . . ali pred-
sjednik Mitterrand jasno je rekao da e Francuska nastaviti glasovati protiv

60 Hansard, 30. listopada 1990. col. 872.

61 Op. cit., col. 873.
62 Young, Blessed Plot, op. cit.
318 I VELIKA OBMANA

tih prijedloga. Na ministrima poljoprivrede i trgovine ostaje da jo jednom

pokuaju donijeti zakljuak. Ako ne uspijemo, svijetu emo dati znak da je
Zajednica protekcionistika.'63

U dravi koja se navodno pridruila 'jedinstvenom tritu' da bi

unaprijedila trgovinu, Thatcher je imala posla s pitanjem od najnepo-
srednije vanosti za napredak svoje zemlje. Kinnock je, meutim, tek
spomenuo GATT i uope ga nije zabrinjavala opstrukcija Francuske i
Njemake. Njegova jedina briga bilo je gurati ono to je mislio da e
najbolje izgledati u medijima.
Drugi komentator koji nije pokazivao interes za GATT bio je Howe,
koji je mogao samo karikirati Thatcherin uinak kao 'bezobziran' i 'sirovi'
nacionalizam koji su s njenih stranjih klupa bodrili 'anti-europejci'. 64
Koliko se Thatcher uputala u 'nacionalistiku sirovost' moe se najbolje
prosuditi iz zapisa Hansarda. Odmah nakon njezine replike Kinnocku,
na primjer, Nicholas Ridley upitao je misli li ona da su 'jedanaestorica
bila 'nepopustljiva' o GATT-u. Jesu li 'namjerno radili na neuspjehu
GATT-ova kruga da bi postigli svoje ciljeve o europskoj tvravi'? Vrije-
di opirno citirati Thatcherin injenini odgovor:

'Europska zajednica je jedina skupina drava koja, nakon godina prouavanja

problema nije dala poetnu pregovaraku poziciju o poljoprivredi u GATT-ovu
krugu. Sjedinjene Drave, Japan, Cairns grupa, Kanada i vicarska predale su
svoje, ali od Zajednice nita. Stvarno je sramota da nismo bili u stanju do-
govoriti se ni o pregovarakoj poziciji, da ne spominjem poetak pregovora
sa svim ostalim skupinama od sada do kraja godine.
Da, slaem se da je nekoliko drava Zajednice vrlo protekcionistiko.
Zajednika poljoprivredna politika je protekcionistika politika, ali pokuat
emo smanjiti protekcionizam, prvo zbog pomoi treem svijetu, a onda i zato
to e to znaiti da neemo imati izvoznih potpori - kojima oduzimamo po-
slove ostalim zemljama i, konano zato to u ovoj zemlji vjerujemo u otvo-
renu trgovinu. To je bila najozbiljnija stvar u raspravi na Europskom Vijeu
i najiskrenije se nadam da e ovoga puta ministri poljoprivrede... mislim
francuski i njemaki ministri poljoprivrede, prihvatiti prijedloge Zajednice za
pregovaraku poziciju u Urugvajskom krugu.'65

Onda je doao red na Paddyja Ashdowna. Shvaa li ona da je 'izolirala

ovu zemlju od Europe, oslabila na glas u Europi, podijelila vladu i
izdala dugorone interese drave'? Shvaa li ona da e 'dokad se bude
63 Hansard, 30. listopada 1990., col. 869.
64 Howe, op. cit.
65 Hansard, op. cit., col. 873-874.
 'NE! NE! NE!': 1988-1990 | 319

drala na vlasti, Britaniju razdvajati od njene budunosti i da ona vie

ne govori u ime Britanije - da govori u ime prolosti'? 66

Thatcherin odgovor bio je tipina udaraka politika. Ashdownova

politika bila je 'ukidanje funte, najjai izraz suvereniteta.' Bilo bi 'totalno
i krajnje krivo' sada pristati na to. To je pitanje o kojemu 'trebaju od-
luivati budue generacije i budui parlamenti.' Parlament je vrhovni,
a ne lider ili liberalni demokrati. 67
Onda ju je David Owen upitao je li bilo jasno da je ono to je po-
kuano u Rimu bio manevar koji je vodio samo jednim putem, prema fe-
deralnim Sjedinjenim Europskim Dravama?

'Zar ne bi bilo vano da u ovom D o m u . . . premijer moe razjasniti, ako je

nuno, da je Britanija spremna ostati sama? Ne bismo u tome trebali uivati,
ali ako budemo suoeni s nametanjem sporazuma o jedinstvenoj valuti i sa
situacijom koja bi spreavala proirenje Zajednice na Poljsku, Maarsku, e-
hoslovaku, zar Britanija ne bi b i l a . . . u pravu kada bi iskoristila veto?' 6 8

Thatcher se sloila. 'To je upravo stav koji smo zauzeli', odgovorila je.

'Europski monetarni sustav kojemu pripadamo osmiljen je za dvanaest suv-

erenih drava koje meusobno surauju da bi dole do mehanizma teaja.
O n o to se sada predlae - ekonomska i monetarna unija - su stranja vrata
prema federalnoj Europi, koju u potpunosti i do kraja odbacujemo. Mi se za-
laemo za jau ekonomsku i monetarnu suradnju, koja se moe postii samo
zadravanjem naeg suvereniteta.' 6 9

Na pitanje jednog kotskog laburistikog zastupnika misli li da bi

dobila bolje reakcije da je 'upotrijebila umjereniji rjenik Europljanke
21. stoljea, a ne neodmjereni jezik malog Engleza', Thatcher je uzvra-
tila pitanjem:

'Imajui na u m u da asni gospodin nije bio tamo, da li bi mi rekao koji je to

jezik bio neodmjeren? ini se da o tome najvie znaju ljudi koji nisu bili
tamo i nisu uli nita od onoga to sam govorila niti o nainu na koji je to
uinjeno.' 7 0

66 Op. cit., col. 874.

67 Isto.
68 Op. cit.
69 Isto.
70 Op. cit., col. 878-879. to se tie neodmjerenog govora, bilo bi teko pobiti komentare
koje je gospodi Thatcher u kasnijoj raspravi iznio laburistiki zastupnik Andrew Faulds.
On je upitao nije li mislila da bi bilo 'suosjeajnije' pregovarati sa Sadamom Huseinom o
320 I VELIKA OBMANA

Ako je sve to bila 'nacionalistika sirovost' moe se sumnjati da je

Howe iz rasprave uzeo ono to je elio uti. ak ni njegova ublaavaju-
a nazonost, lamentirao je Howe, 'nije vie obuzdavala njezin opasni
anti-europejizam.' 71 Zato je, tvrdi, odluio otii i posvetiti se sastavljanju
svoga pisma ostavke. Ako je njegovoj odluci trebalo neto za pojaavanje,
idua naslovnica Suna mogla je pomoi u tome svojim slavnim naslovom
'Evo ti ga na, Delors!'

ah mat
Pomutnju nije toliko izazvala Howeova ostavka koliko izjava koju je
13. prosinca proitao Donjem domu objanjavajui svoj in. Prema
njegovim rijeima, birao je izmeu 'mlitave lignje' i 'senzacije'. Njegov
europejski istomiljenik Vernon Bogdanor s oksfordskog koleda Bra-
senose, savjetovao mu je da se pobrine da 'njegova ostavka stvarno neto
znai'. To je, prema Howeovu vienju, znailo da jasno kae kako 'vie
ne moe dijeliti premijerkino miljenje o pravom pristupu europskom
pitanju.' 72
U slovu sroenom majom spretnou, Howe je tihom Donjem domu
objasnio:

'Sukob lojalnosti, lojalnosti mojoj asnoj prijateljici premijerki a, konano,

nakon dva zajednika desetljea taj je instinkt vrlo stvaran i lojalnosti
onome to doivljavam kao istinski interes nacije, postao je prevelik. Vie ne
vjerujem da se taj sukob moe rijeiti unutar ove vlade. Zato sam odstupio.
T i m e sam uinio ono to vjerujem da je ispravno za moju stranku i za moju
zemlju. Dolo je vrijeme da ostali razmotre svoje odgovore na tragini sukob
lojalnosti s kojim sam se sam moda i predugo hrvao.' 7 3

Tajming je bio vaan koliko i rijei. Prema propisima Konzervativne

stranke, na vidiku je bio godinji izbor vodstva stranke. Thatcher je
trebalo staviti na konani ispit. Iza kulisa je ekao Howeov saveznik i

Kuvajtu nego osuditi 'tisue mladia' na smrt. Gospoda Thatcher odgovorila je da nije
primijetila 'puno suosjeaja' u ponaanju Sadama Huseina i ustvrdila je da se 'nema o emu
pregovarati.' Faulds je odgovorio 'ima se o svemu pregovarati, glupao.' Kad je interveni-
rao predsjednik parlamenta, Faulds je ponovio 'ti glupa, negativna eno... ti bi voljela rat.
Ti voli rat.' Predsjednik je ponovno intervenirao i rekao Fauldsu kako je 'ponaanje asnog
gospodina vrlo runo... ne smije tako vikati.' Ali zastupnik nije kanjen ve mu je dopute-
no da ostane na svom mjestu.
71 Isto.
72 Howe, op. cit.
73 Op. cit.
 'NE! NE! NE!': 1988-1990 | 321

glavni pretendent na tron Heseltine, koji je vodio neslubenu kampanju

za vodstvo stranke otkad je tri godine ranije napustio kabinet.
Ravnajui se prema Howeovu eliptinom 'dolo je vrijeme da i os-
tali...', Heseltine je objavio kandidaturu za vodstvo stranke, to je iza-
zvalo kaos medu konzervativcima u parlamentu. Mediji su se danima
astili spektaklom u kojemu su torijevski zastupnici stajali u redu da bi
zabili svoj no u leda eni ija je snaga osobnosti i uvjerenja tako dugo
dominirala nad njima. Posebno se isticalo troje najfanatinijih 'europe-
jaca' koji su stalno bili na raspolaganju kamerama na St. Stephen's Gre-
enu da bi na kapaljku dodavali otrov koji je BBC posebno pozdravljao:
Emma Nicolson, Hugh Dykes i Peter Temple-Morris, koji e u iduih
sedam godina svi prebjei u druge stranke.
Nakon to je pobijedila Heseltinea sa samo 204 prema 185 glasova,
Thatcher je procijenila da nema druge opcije nego dati ostavku, to je
i uinila 22. studenog 1990. Kad je vijest objavljena, Heath je radosno
telefonirao u svoj ured: 'Radujte se, radujte!' 74 i proslavio astei djela-
tnike ampanjcem.75 Heseltine, koji je prvi zamahnuo noem, nee dobiti
krunu. Otet e mu je nasljednik kojega je prieljkivala Thatcher, John
Mayor.
Howe je postigao upravo ono emu se nadao. Na posljednjoj stranici
njegovih memoara otkriva da je elio:

'promijeniti politiku, a ne lidera. Ali ako je to znailo da lider mora otii, onda
je tako moralo biti. Nimalo ne alim to sam sukob lojalnosti rijeio na taj
nain, ali duboko alim to sam to morao uiniti.' 7 6

Iako je Delors takoer eznuo za Thatcherinim padom, kad je do

njega konano dolo njegovi su osjeaji bili pomijeani. Ona je bila
postala najjaa ujedinjavajua sila u Zajednici. Ali Talijani, koji su u
najmanju ruku pokrenuli dogaaje koji su doveli do Thatcherina pada,
'trijumfirali su'. Odmah su se posvetili pripremama drugoga rimskog
Vijea, u nadi da e dati odluujui poticaj 'politikoj uniji'. 77 Britani-
ju e predstavljati Major, odluan da bude 'u srcu Europe.' Njegovo
kolovanje tek je poinjalo.

74 Rijei koje je Thatcher upotrijebila kad je 26. travnja 1982. doznala za oslobaanje june
Gruzije.
75 Campbell, John (1993), Edward Heath - A Biography.
76 Howe, op. cit.
77 Grant, op. cit.
 'U srcu Europe': 1990-1993
'Moj cilj za Britaniju u Zajednici moe se jasno opisati. elim da bu-
demo tamo gdje nam je i mjesto. U samom srcu Europe.'
John Major, Bonn, 11. oujka 1991.

'Ovaj Sporazum obiljeava novu fazu u procesu stvaranja sve jae unije
medu narodima Europe.'
Maastrichtski sporazum o Europskoj uniji, 1992.

'Sada kad smo ga potpisali - mogli bismo ga i proitati!'

Douglas Hurd, Maastricht, 7. veljae 1992.1

Kad je John Major postao britanski premijer kao ef vlade s najmanje

iskustva od vremena Ramsaya Macdonalda 1924., suoio se s tri golema
izazova. Prvi je bio priprema njegove zemlje za rat. Pedeset tisua britan-
skih vojnika pod amerikim se zapovjednitvom okupljalo u Zaljevu
radi oslobaanja Kuvajta. Drugi izazov bio je ulazak britanske ekono-
mije u najotriju recesiju od 1945. 'Lavvsonov bum' gurnuo je inflaciju
na 10 posto, na najviu razinu u desetljeu, a nezaposlenost je rasla.
Uobiajeni lijek bilo bi smanjenje kamata, ali potreba da se vrijednost
funte odri na razini koju je zahtijevala luaka koulja ERM-a tjerala
ih je u rekordne visine, u jednom trenutku i do 15 posto.
Trei izazov bilo je rimsko Europsko vijee koje je namjeravalo po-
krenuti dvije meuvladine konferencije (IGC) za pripremu Sporazuma
o Europskoj uniji. Visoko na listi prioriteta bila su dva prijedloga za
koje je Major znao da e teko uvjeriti svoju stranku da ih prihvati: je-
dinstvena valuta i Delorsova 'socijalna povelja' u kojoj radnika prava
prijete ruenjem reformi kojima je Britanija 1980. slomila mo sindikata.

1 Jamieson, Bill (1994), Britain Beyond Europe.

 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 323

Dok je britanska panja bila posveena drami Thatcherina pada,

Europski parlament je odrao zajedniki sastanak s predstavnicima nacio-
nalnih parlamenata. Od tamo su se uli pozivi na ustav i na preobliko-
vanje Zajednica u 'Europsku uniju', centriranu oko jedinstvene valute.
To bi potvrdilo Komisiju kao izvrno tijelo u vladi Europe, a Vijee
ministara i parlament kao dva doma njenog zakonodavnog tijela. 2
Kao hibrid Spinellijeva Nacrta sporazuma iz 1984. i ideja koje pro-
movirao Delors, jedan od rezultata te inicijative bilo je uvjeravanje bri-
tanske Laburistike stranke da podri monetarnu uniju i da se tako
dovri njena pretvorba u puni integracionizam.
Douglas Hurd, koji je ostao ministar vanjskih poslova, dao je vlastiti
doprinos daljnjoj integraciji govorom u Berlinu u kojemu je pozvao na
'jasnu europsku ulogu' u obrani, predlaui da WEU predstavlja Zaje-
dnicu u NATO-u. To je ohrabrilo Delorsa da ustvrdi kako e potekoe
u pokuajima voenja 'zajednike vanjske i sigurnosne politike' na me-
uvladinoj osnovi, dovesti nacionalne vlade do predavanja vie ovlasti
Komisiji. U jednom je intervjuu rekao da zahvaljujui dogaajima u
istonoj Europi i Zaljevu, pokuaji usvajanja zajednike vanjske poli-
tike sada 'hrle naprijed.' 'To vam je kao kemijski pokus', rekao je svome
sugovorniku koji je zabiljeio da su mu oi zaiskrile kao djeaiu koji
se igra s kompletom za kemiju. 3
Odraivanje dijela nedovrenog posla zakazano neposredno prije
rimskog Vijea, bila je predviena rezolucija o pregovorima o GATT-
u. Dvije tisue delegata iz 107 drava odgovornih za 85 posto svjetske
trgovine, sastalo se 7. prosinca 1990. u konferencijskom centru u Heyselu
kraj Bruxellesa. Vani je specijalna policija oblacima suzavca pozdravila
trideset tisua gnjevnih seljaka koji su transparentima osuivali smanje-
nje potpora u poljoprivredi. Policija je nagnala prosvjednike u bezglavi
trk i razbijanje automobila i zgrada. 4
Zajednica je ponovno odbila pristati na neto vie od ogranienog
smanjenja potpora i pregovori su propali. 'Nikad tolike nade nisu tako
brutalno skrene', rekao je australski ministar trgovine Neal Blewitt
predstavljajui 12 zemalja june polutke koje su stvorile Cairns grupu. 5
Delorsov odgovor je bio izlijevanje bijesa na dravu za koju je drao da
je glavna u potkopavanju CAP-a:

2 Corbett, op. cit.

3 Independent, 13. prosinca 1990. Citirano kod Grant, op. cit
4 Time International, 17. prosinca 1990.
5 Isto.
324 I VELIKA OBMANA

'Amerikanci nas moraju prestati vrijeati, neu biti suuesnik u depopulaciji

sela. Nije na Amerikancima da nam govore kako emo organizirati svoju politi-
ku sela i ravnoteu svoga drutva. Tretiraju EZ kao da je kuna i jo ohrabruju
ostatak svijeta da se pridrui.' 6

Zaljev razdvajanja
Kad je Major stigao u Rim na svoje prvo Europsko vijee kao premi-
jer 14. i 15. prosinca 1990., njegovi kolege efovi vlada dali su sve od
sebe u prijateljskom ponaanju, kao da su eljeli pokazati kako su sva
ranija razilaenja s Britanijom bila Thatcherina krivnja. Ali Majoru nije
trebalo dugo da izazove jo jedan Delorsov ispad, kad su neposredno
nakon Vijea ministri financija doli na prvu od dviju meuvladinih
konferencija, onu o EMU.
Delors je oekivao da e pozdraviti nacrt sporazuma koji je uglav-
nom napisao sam, doputajui da uvoenje jedinstvene valute pone
kad osam lanica bude za to i bez obveze pridruivanja ijedne od njih.
To je primljeno hladnije nego je Delors prieljkivao, ponajvie zbog iz-
nenadnog nizozemskog i francuskog hvaljenja Majorova 'tvrdog ecua'.
Razdraljivi Delors obruio se na, kako je bio uvjeren, Majorov pokuaj
sabotiranja njegova projekta. U mranom osvrtanju na ulogu koju je
smatrao da je odigrao u Thatcherinu svrgavanju, zaprijetio je 'ako bu-
demo morali izazvati jo jednu krizu, izazvat emo je.' 7
Major je, pak, imao krupnijih briga od Delorsovih bjesova. S poet-
kom nove 1991. godine oi svijeta okretale su se Bliskom istoku, gdje
je koalicija pod vodstvom SAD-a dva dana nakon isteka UN-ova ulti-
matuma Sadamu Huseinu da se do 15. sijenja povue iz Kuvajta, po-
ela svoj spektakularni napad.
Zaljevski rat ve je bio stvorio ozbiljne napetosti unutar Zajednice.
'Europa' je ispoetka uspostavila zajedniku frontu, a Francuska se pri-
druila Britaniji u doprinosu koalicijskim snagama. Raspoloenje javnosti
u lanicama je, meutim, drastino variralo. Osamdeset posto Britanaca
i 65 posto Francuza mislilo je da je rat opravdan, ali u Njemakoj je 80
posto ljudi bilo protiv. Transparenti od plahti zastirali su prozore irom
zemlje, objavljujui 'Rat u Zaljevu je genocid! Ne krv za naftu!' Ulice
Bonna zakrilo je 200.000 prosvjednika. Njemaka je odbila ne samo po-
slati svoje vojnike u Zaljev ve i podrati svoga NATO saveznika Tursku

6 Grant, op. cit.

7 Grant, op. cit.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 325

koja se bojala upada iz susjednog Iraka. To je izazvalo otru reakciju

turskog predsjednika Turguta Ozala, nakon to je otkriveno da njemake
tvrtke snabdijevaju Irak materijalom za izradu kemijskog i biolokog
oruja. Na njemakoj televiziji je bjesnio, 'Tko im ga je dao? Vi ste odgo-
vorni. Trebali biste doi i pomoi nam i preuzeti svoj dio odgovornosti.'
'Njemaka je', alio se, 'postala tako bogata da je potpuno izgubila bor-
beni duh.' 8 Danska, panjolska, Grka i Nizozemska svrstale su se uz
Njemaku. Belgija je odbila prodati artiljerijsko streljivo namijenjeno
britanskim snagama u Zaljevu.
Neposredno prije isteka UN-ova ultimatuma, Major se 14. sijenja
u Parizu sastao s Mitterrandom na 'srdanom i ugodnom razgovoru',
da bi otkrio kako su dva sata kasnije francuski diplomati pokrenuli
odvojenu mirovnu inicijativu kroz UN, povezujui irako povlaenje
iz Kuvajta s bliskoistonom mirovnom konferencijom. Nisu obavijestili
ni Britaniju ni Ameriku. 9 Major je pobjesnio, a to je i rekao. Kad su
Britanija i Amerika blokirale francuski pokuaj, ponovno su se raspali
svaki izgledi za zajedniku europsku vanjsku politiku.
Nitko na to nije bio osjetljiviji od Delorsa. Poetkom veljae dok je
bliskoistoni rat jo bjesnio, obratio se Europskom parlamentu ironi-
nim podigravanjem: 'Javno mnijenje osjea da je Europa prilino
neuinkovita', rekao je zastupnicima. 'Morat emo pogledati u oi toj
lekciji.' Odlazei iz sale, podigao je ruku kao da dri pitolj i povukao
okida u znak frustracije. 10 Jedan od Majorovih ministara obrane Alan
Clark bio je vie nego izravan. 'Jaki argument ljudi koji su nametali
cijelu tu ideju euro-jedinstva bio je da emo prijei na zajedniku vojnu
politiku, zajedniku sigurnosnu politiku i zajedniku vanjsku politiku',
rekao je, 'ali na prvom veem testu pobjegli su u podrume.' 11
Delors je u oujku odgovorio u govoru koji je odrao u Meuna-
rodnom institutu za strateke studije u Londonu. Vrijeme je, rekao je,
da Europa 'preuzme svoj dio politike i vojne odgovornosti od naih
starih nacija.' Predloio je da se WEU reaktivira kao institucija Zaje-
dnice s vlastitim multilateralnim snagama: embrionskom europskom
vojskom. 12
Podjele u Zajednici za Delorsa su postale 'korisna kriza' za opravda-
vanje daljnjeg dramatinog kretanja prema politikoj uniji. To je bila
8 Time International, 4. veljae 1991.
9 Major, John (1999), John Major The Autobiograpy.
10 Time International, 11. veljae 1991.
11 Isto.
12 Grant, op. cit.
326 I VELIKA OBMANA

'lekcija Zaljevskog rata', rekao je jednom amerikom novinaru: 'njeno

srce, njezin motor je elja za oblikovanjem zajednike vanjske i sig-
urnosne politike.' 13 Delors je za to ve dobio potporu Francuske i Nje-
make, koje su u zajednikom dokumentu predlagale da Europsko vijee
koordinira obrambene politike Zajednice, a da WEU postane 'europski
stup' NATO-a. 14
Uoi uspjenog oslobaanja Kuvajta, Major je iskoristio priliku za
obnavljanje odnosa s Njemakom. Nakon sastanka s Kohlom krajem
veljae, kad je pozvan na smotru njemake poasne garde, 11. oujka se
vratio u Bonn odrati predavanje u organizaciji britanskog veleposlanika,
a prisutan je bio i Kohl. Prema njegovim biografima, za Majora je to bio
trenutak kad je namjeravao preuzeti inicijativu predstavljajui 'svoju vi-
ziju Europe slobodnog trita temeljene na nacionalnim dravama, otvo-
rene novim demokracijama s istoka, bedema mira kao i motora napre-
tka.' 15 Kljuna rije bila je 'suradnja': ifra za odraivanje posla izvan
'luake koulje' briselskih institucija. 16 S tim na umu, objavio je najpo-
znatiji izraz Majorova vienja poeljnih britanskih odnosa s 'Europom':

'Moj cilj za Britaniju u Zajednici moe se jasno opisati. elim da budemo tamo
gdje nam je i mjesto. U samom srcu Europe. Radei s partnerima na izgradnji
budunosti.'17

Tamo, u srcu njegove filozofije, bila je potpuna antiteza 'Monneto-

voj metodi' i onome to je bila Europska zajednica. Prizivala je poslije-
ratne dane kad je Britanija tako grozniavo prigrlila 'meuvladinu
suradnju' kroz Vijee Europe i OEEC. Sad, nakon fijaska GATT-a, kad
se Zajednica pokazala kao suprotnost organizaciji slobodnog trita, i
nakon Zaljevskog rata gdje se pokazala toliko podijeljenom, ideja o
'partnerima' koji skladno rade zajedno bila je ili divlji optimizam ili
duboka samoobmana. Svjesno ili ne, Major se doveo u izravni sukob s
Delorsom, visokim sveenikom nadnacionalizma.
Majorova nedunost bila je tolika da je mislio kako njegova ambicija
da bude 'u srcu Europe' nije nikakav 'osobit cilj'. Uskoro je shvatio ko-
liko je bio u krivu. 'Malo sentimenata u britanskoj politikoj povijesti',
zapisat e, 'izazvalo je takvu tetu ili bilo tako krivo shvaeno.' Doma-
13 Time International, 22. travnja 1991.
14 Grant, isto.
15 Hogg, Sarah i Hill, Jonathan (1995), Too Close To Call: Power And Politics - John Mayor in
No. 10.
16 Isto.
17 Major, op.cit.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 327

im euroskepticima njegova elja da Britanija bude 'u srcu Europe' bila

je besramno prihvaanje 'federalizma.' Ali Delors, uvjebaniji u itanju
runa, mogao je vidjeti da je Majorova prava namjera, kako je kasnije i
sam potvrdio, bila 'jasno rei da emo davati vlastite prijedloge na meu-
vladinoj konferenciji u Maastrichtu, jer nam se ne svia ono to se nudi.' 18
Do tada je predsjednitvo preuzeo maleni Luksemburg. Posebno
Europsko vijee sazvano je 8. travnja kako bi se razgovaralo o situaciji
koju je luksemburki ministar vanjskih poslova surovo opisao kao si-
tuaciju u kojoj je EZ pokazala da je ekonomski div, politiki pigmejac
i vojna larva.' U sreditu razgovora bili su izgledi za zajedniku vanjsku
i obrambenu politiku, ali njihov jedini stvarni ishod bila je Majorova
inicijativa. Bilo je to stvaranje UN-ove 'sigurne luke' u sjevernom Iraku,
kako bi se zatitile stotine tisua kurdskih izbjeglica koje je rastjerao
Zaljevski rat.
Glavni zadatak luksemburkog predsjednitva bilo je koordiniranje
prijedloga za dvije meuvladine konferencije (IGC). Iz vie od dvije
tisue predanih stranica nastao je 'globalni nacrt' koji je tajanstvenim
rjenikom Zajednice nazvan 'non-paper'. U njemu se predlagala vrlo
radikalna inovacija: nova 'Europska unija' koja bi poivala na tri tako-
zvana 'stupa'. Prvi stup ili 'stup Zajednice' bio bi temeljen na proirenoj
verziji postojeeg sporazuma, a odnosio bi se na osnovne aktivnosti
Zajednice u kojima bi Komisija igrala svoju klasinu nadnacionalnu
ulogu. Ostala dva 'stupa' stvarala bi cijeli novi zakonski okvir, izvan do-
meta Komisije, odvojeno pokrivajui vanjske poslove i unutarnju sigur-
nost. To dvoje bi se vodilo na meuvladinoj osnovi.
Predvidljivo, takva je struktura izazvala velike kritike, ali luksembur-
ka vlada je bila vrsta, tvrdei da je njezin nacrt jedini koji ima izgleda da
dobije jednoglasan pristanak.
Neposredno prije nego je nacrt razmatran na Europskom vijeu
okupljenom u Luksemburgu 28. i 29. lipnja, britanski parlament dobio
je priliku za raspravu o njemu. Na njihovo negodovanje, veina zastu-
pnika bila je loe pripremljena. Nacrt dugaak 134 stranice bio je do-
stupan tek za vrijeme ruka i to iz 'privatnog, neimenovanog izvora.'19
Hurd je, otvarajui raspravu u ime vlade, svejedno iznio glavna pitanja:

'Oni koji podravaju stvaranje europske drave ele svu europsku suradnju
kanalizirati kroz institucije uspostavljene Rimskim sporazumom. Ne prihva-

18 Isto.
19 Hansard, 26. lipnja 1991, col. 1005.
328 I VELIKA OBMANA

amo takav model. Nuno je imati zajednike institucije koje su u odreenom

stupnju nadnacionalne, kako bi se razvijale i vodile neke zajednike politike.
Kao to smo vidjeli, to vai za propise koji vladaju jedinstvenim tritem i
njegovim vanjskim manifestacijama u pregovorima o slobodnoj trgovini. Ta
logika se ne odnosi na podruja poput vanjske i sigurnosne politike ili na rad
ministarstava pravosua i unutarnjih poslova. Rimski sporazum ostaje temelj
europskog ujedinjenja, ali n e m a nieg europskijeg u kanaliziranju sve surad-
nje kroz institucije Zajednice, umjesto da se tamo gdje to ima smisla nastavi
kroz izravnu suradnju vlada odgovornih nacionalnim parlamentima.' 2 0

To je bio prosvjetljujui doprinos raspravi. Da su zastupnici bili u

stanju shvatiti nijanse u njegovu govoru o nadnacionalizmu i meuvla-
dinstvu, moda bi neto nauili. Hurdovi komentari su, meutim, ope-
nito preletjeli preko glava zastupnika. Veina drugih govornika bila je za-
panjujue povrna i neinformirana, posebno laburistiki glasnogovornik
za vanjske poslove Geralda Kaufmana i lider liberalnih demokrata Pad-
dyja Ashdowna.
Jedan od govornika koji su shvatili poantu bila je Thatcher, osim to
je umjesto rijei 'nadnacionalno' koristila vunastiji, vieznaniji izraz
'federalno.' Pokuala je objasniti da ima razliitih naina na koje nacije
Europe mogu izraziti svoju elju za suradnjom i da je bila velika pogreka
pretpostaviti kako je jedini 'europski' nain suradnje nadnacionalni. Ti
su 'federalisti' odreda pokuali

'...pretvarati se da su nekako europskiji od nas ostalih. Nisu; samo su federal-

niji. Nema nieg posebno europskog u federalnoj strukturi - naprotiv: upravo
je nacionalna drava europska.'

Dala je primjere drugih jednako vrijednih oblika europske suradnje,

poput doprinosa Francuske zajednikoj obrani dok je ostajala izvan NA-
TO-a. Ipak, 'nitko ne govori da je Francuska izolirana.' Slino tome,
veina lanica Zajednice pristala je smanjiti granine kontrole prema
Schengenskom sporazumu (ratificiranom 1985.). To je zbog geografije
bilo prikladno njihovim potrebama, ba kao to je bilo neprikladno
Britaniji. 'Pravi Europljani', rekla je, 'su oni koji se baziraju na europskoj
povijesti... umjesto na ustavnim nacrtima.' 21
Tu je jo jednom ponovila temeljni britanski stav da odnose medu
europskim dravama treba voditi na temeljima 'fleksibilne suradnje.'

20 Op. cit.
21 Op. cit.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 329

Thatcher je tvrdila da je njen pristup imao jednako pravo biti smatran

'europskim' kao i pristup 'federalista.' Ali nitko nije sluao. Za njene
kritiare ljudi su bili ili 'pro' ili 'anti-europejci'. Na istoj osnovi, Thatcher
je odbaena kao 'anti.'
Nacrt je na luksemburkom Vijeu dobio manje rasprave nego se
oekivalo. Panju efova vlada odvratila je nova teka kriza. Bila je to kriza
koja e u poniavajuem svjetlu razotkriti pretenzije Zajednice da na
iroj sceni djeluje kao meunarodna sila.

Jugoslavenski debakl
Dana 25. lipnja 1991. dvije male drave, Slovenija i Hrvatska, progla-
sile su neovisnost od jugoslavenske federacije (SFRJ). Napetosti medu
sedam naroda koji su inili Jugoslaviju rasle su otkad je 1987. Slobo-
dan Miloevi preuzeo kontrolu nad srbijanskim Savezom komunista,
vladajuom grupacijom u federaciji kojom su dominirali Srbi. Dok se
irom srednje Europe ruio komunizam, narodi Slovenije i Hrvatske
pripremali su se na raskid s beogradskom vladom kako bi uspostavili
slobodne, demokratske drave po uzoru na ono to su zamiljali kao
zapadnoeuropski model. Odgovor Beograda 27. lipnja bila je naredba
Jugoslavenskoj armiji, da u Sloveniji silom ugui 'pobunu.'
Kad su na sastanak Vijea stigle vijesti o borbama u Sloveniji, po-
zdravljene su kao spas s nebesa. Evo krize u srcu Europe koja e Zaje-
dnici dati priliku da intervenira kao kontinentalna 'supersila, pokazu-
jui 'zajedniku vanjsku politiku' na djelu. Vijee je odmah poslalo trojku
u posredovanje pod vodstvom luksemburkog ministra vanjskih poslova
Jacquesa Poosa. Pridruili su mu se talijanski ministar vanjskih poslova
Gianni di Michelis i Nizozemac Hans van den Broek, odabran samo
zato jer je Nizozemska trebala preuzeti predsjednitvo od Luksembuga.
Za Poosa je jugoslavenska kriza bila znak da je 'kucnuo europski
as.' Dodao je: 'ako Europljani mogu rijeiti ijedan problem, onda je
to jugoslavenski problem. To je europska zemlja i to nije do Amerikana-
ca. Nije ni do koga drugoga.' 22 Pravac koji je predlagala Zajednica ve
je bio odreen godinu dana ranije, kad su tek poinjale unutarnje na-
petosti koje su sada razarale Jugoslaviju. Na prvom rimskom Vijeu
Dvanaestorica su objavila svoju podrku 'ouvanju jedinstva i teritori-
jalnog integriteta Jugoslavije.' 23

22 Almond, Mark (1998), Europe's Backyard War - The War in the Balkans. Vidi Smrt Jugoslavije.
23 Op. cit. Britanac Douglas Hurd prvi je predloio da Zajednica gleda unaprijed i razmisli
o primanju jugoslavenske federacije u lanstvo.
330 I VELIKA OBMANA

Vijee jednostavno nije bilo u stanju dokuiti zato bi narodi Slo-

venije i Hrvatske uope htjeli raskinuti s tiranijom Beograda koji ih je
drao u aci od 1945. Kako je cijeli smisao Vijea bila rasprava o stva-
ranju nove federalne vlasti u 'Europi', nije se moglo oekivati da Dva-
naestorica pozdrave ideju kolapsa neke druge federacije.24 Predsjednik
Europskog vijea luksemburki premijer Jacques Santer, u razgovoru s
novinarima iznio je ope miljenje: 'Iskuali smo sve naine spaavanja
jugoslavenske federacije.' Pridruio se ak i John Major, rekavi da je
'velika nagrada odrati Federaciju.' 25
Tako je otvorena prva faza tragedije koja e jedanaest godina bacati
sjenu na Europu. Odlueno je da tri ministra vanjskih poslova odmah
odlete u Jugoslaviju i posreduju medu razliitim stranama. Narodi Slo-
venije i Hrvatske zastrli su ulice i sela zastavama s 'prstenom zvjezdica',
zamiljajui da e ti izaslanici Europske zajednice doi dati podrku
njihovoj elji za slobodom, demokracijom i samoodreenjem.
Meutim, kad je trojka 28. lipnja stigla u Beograd, njihov glavni cilj
bio je prenijeti federalnim vlastima elju da se Jugoslavija odri. Za-
jednica se ve dogovorila da e federalnoj vladi dati pozajmicu od 700
milijuna ecua. Kako je Poos rekao, 'ideja o nacionalnom samoodreenju
opasna je kao temelj meunarodnog poretka... Oslobodila bi eksplo-
zivni razvoj dogaaja.' 26 Prezrivo je odbacio ideju da siuna Slovenija
umilja da moe sama preivjeti kao drava, premda ima pet puta vie
stanovnitva i gotovo osam puta veu povrinu nego Luksemburg.
Kao uvjet za prekid vatre postavili su zahtjev da Slovenija povue
svoju deklaraciju o neovisnosti. Ministri trojke bili su tako loe infor-
mirani da nisu bili svjesni ni toga da se jugoslavenska federativna drava
ve bila pomirila sa slovenskim odcjepljenjem. U pono 30. lipnja, u
trenutku kad je predsjedavanje EZ prelo na Nizozemce, van den Broek,
sada voa trojke, podigao je au za federalne politiare s kojima je sjedio
u Beogradu i objavio da e EU nastaviti podravati jugoslavensko je-
dinstvo.
Do tada su federalne vlasti ve bile izgubile nadzor nad slovenskom
JNA koja se tamo raspadala u kaosu. Dok su u vijestima tijekom vi-
kenda dominirali prizori borbi, poele su se pojavljivati pukotine u EZ
fasadi. Hurd je 3. srpnja rekao Donjem domu kako se ini da sukob
eskalira 'izvan nadzora'. Priznao je da 'moda vie nije mogue odrati
24 Isto.
25 Op. cit.
26 Ibid.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 331

cijelu dravu na okupu.' Bez primjetne ironije, objavio je: 'Nauili smo
da se nacionalistiki osjeaj ne moe potisnuti niti ga se moe prisiliti
na okvir protiv kojega se buni.' 27
Ministri EZ su se 4. srpnja sastali na summitu srbijanskih i slovenskih
lidera na Brijunima, Titovu luksuznom otonom utoitu na Jadranu,
s namjerom da utanae mir. Ali Srbi i Slovenci ve su postigli vlastiti
dogovor. Trojka je 'kucala na otvorena vrata.' 'Brijunski sporazum' od
8. srpnja je obiljeio formalno priznavanje raspada jugoslavenske fede-
racije.
Pozdravljen kao pobjeda 'europske' diplomacije, sporazum je bio sve
samo ne to. Ne samo da je ostavio nerijeeno glavno pitanje slovenskog
suvereniteta ve je otvorio put JNA, koja se sada ubrzano pretvarala u
srbijansku armiju, da se obrui na Hrvatsku. U kolovozu, upravo kad
je narodni coup u Moskvi obiljeio Gorbaovljev pad i neumitni krah
Sovjetskog Saveza kao jo jedne komunistike federacije, srbijanske
topnike jedinice zasule su granatama hrvatski grad Vukovar, nakon ega
su krenule u opsadu veega grada, Osijeka, izazivajui tisue vojnih i
civilnih rtava.
Europska zajednica je ipak nastavila uzaludne pokuaje posredovanja,
ponajprije na konferenciji koja je pod predsjedavanjem biveg britanskog
ministra vanjskih poslova Lorda Carringtona otvorena 17. rujna. Njen
cilj bio je stvoriti novu Jugoslaviju u obliku 'unije suverenih republika.'
Do tada je, pak, postalo jasno da je intervencija EZ bila sramni
fijasko. UN je 25. rujna intervenirao Rezolucijom Vijea sigurnosti i
nametnuo embargo na oruje za cijelu bivu Jugoslaviju. Glavni tajnik
UN-a je 8. listopada imenovao biveg amerikog dravnog tajnika Cyrusa
Vancea svojim osobnim izaslanikom u 'bivoj Jugoslaviji'. Tragedija e
trajati jo godinama. Ali ideja da bi Europska zajednica mogla igrati
uinkovitu ulogu u njenom humanom rjeavanju ve se bila rasplinula.

Odbrojavanje do Maastrichta
U usporedbi s tako burnim dogaajima, pokuaji 'malih Europljana'
da izgrade svoj idui sporazum inili su se trivijalnima. Ali bliio se tre-
nutak kad e se efovi vlada sastati u Maastrichtu. Na luksemburkom
Vijeu je dogovorena barem jedna toka, da se nijednu dravu ne pozi-
va na pridruivanje ekonomskoj i monetarnoj uniji kako bi se osigurao

27 Hansard, 4. srpnja 1991., col. 328.

332 | VELIKA OBMANA

dogovor o njima. To je znailo da se Britaniju nije moglo prisiliti da ude,

iako ona nije mogla sprijeiti ostale lanice da to uine. Upravo je na-
stajala Majorova 'odstupnica'.
Nizozemsko predsjednitvo je tek u rujnu sastavilo novi nacrt pred-
loenog sporazuma. On je potvrivao najgore britanske strahove. Nije
mogao biti vie integracionistiki u prijedlozima unitaristike strukture
predloene Europske unije, gurajui vanjsku politiku i unutarnje poslo-
ve u okvir Zajednice.
Na Majorovu sreu, nacrt je u svakoj dravi lanici osim u Belgiji
doekan otvoreno neprijateljski. Nizozemci su ak uspjeli udaljiti Fran-
cusku i Luksemburg, uvrijeeni, jer je njegov nacrt bio tako ceremoni-
jalno odbaen. Nizozemci nisu imali druge mogunosti nego vratiti
luksemburki tekst, nastavljajui sa specifinim izmjenama od sluaja
do sluaja. Unato jo dvama sastancima ministara u studenom, dogovor
o konanom tekstu jo nije bio postignut.
Major je jo uvijek bio razoaran i s onim to je ostalo. Prilino dale-
ko od njegova odbijanja da se Britaniju odmah prisili na jedinstvenu
valutu, 28 postojalo je i pitanje 'socijalne povelje'. Major je smatrao da
e to unazaditi konzervativne reforme trita rada i poveati nezaposle-
nost. Zduno je tvrdio i da vanjski i unutarnji poslovi ne bi trebali 'doi
pod kontrolu Bruxellesa' i da Komisija ne bi trebala imati ulogu u
obrambenoj politici. Kasnije je rekao: 'Bilo je oito da emo u prego-
vorima morati igrati odvratne neljude i da emo se kod kue suoiti s
kakofonijom sukobljenih savjeta.' 29
Ti 'sukobljeni savjeti' ve su se uli iz njegove stranke, ponajprije od
Thatcher iji je svaki apat prosljeivan spremnim medijima. 30
Da bi uutkao parlamentarnu opoziciju, Major je odluio 20. i 21.
studenog odrati raspravu u Donjem domu. Bila je to riskantna strate-
gija, ali kad bi Donji dom podrao njegovu poziciju, njegova bi prego-
varaka pozicija u Maastrichtu dobila na teini. Ako je to i bio in hra-
brosti, prema analitiaru koji je prouavao euroskeptini pokret, bio je
i 'in obmane':

'Vladin prijedlog je bio vrlo slab i bilo mu se gotovo nemogue protiviti osim
ako su zastupnici bili spremni potpisati poziciju tvrdolinijakog skepticizma.
Majorovo obeanje bilo je izuzetno otvoreno, p o m n o konstruirano kako bi

28 Major, op. cit.

29 Isto.
30 Op. cit.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 333

mu dopustilo maksimalnu fleksibilnost u pronalaenju naina za dogovor

britanske podrke sporazumu. Ve je zagovarao vladinu podrku obvezama
koje nisu bile ni u nacrtu sporazuma niti uope izgledan ishod. A bio je ne-
jasan i o pitanjima o kojima je tek trebalo odluiti.' 3 1

itajui raspravu koju Hansard biljei u gotovo 120 tisua rijei,

duljini pozamanog romana, teko je prepoznati strast koja e proi-
mati kasnije rasprave kad sporazum doe na ratifikaciju. Jedinstvena
valuta bila je glavna briga i spomenuta je 233 puta, 'federalizam' je
spomenut 152, a 'suverenitet' 113 puta. Bila je to i rasprava koja je po-
kazala podrku svih triju glavnih stranaka nekoj vrsti sporazuma, iako
su laburisti i liberalni demokrati bili skloniji jedinstvenoj valuti.
Thatcher je ponovno dala znaajan doprinos. Kritizirajui prijedlog
Tonya Benna da se odri referendum o jedinstvenoj valuti, istaknula je
da e britanski narod morati rei svoje ako se tri stranke u budunosti
dogovore oko monetarne unije. 32 Ustavne posljedice takve odluke su
ipak bile tako ozbiljne, tvrdila je citirajui veliki ustavni autoritet Diceya,
da bi se trebao odrati referendum. Inae nee imati priliku izjasniti se
trebaju li se temeljna prava oduzeti 'ne samo njima, ve buduim gene-
racijama, a ako odu vie se nee moi obnoviti.'33 'Moramo pustiti ljude
da govore,' zakljuila je. Hurd, Kenneth Clarke i Michael Portillo su
svi govorili protiv te ideje.
Ako su neki zastupnici i imali sumnji oko onoga to se trebalo do-
goditi u Maastrichtu, barem im je to bilo zajedniko s Delorsom. Obra-
ajui se Europskom parlamentu istoga dana kada se odvijala druga po-
lovica rasprave u Donjem domu, izjavio je da je konani nacrt sporazuma
koji su ispregovarali Nizozemci, a koji e ii pred efove vlada u Maas-
trichtu, neizvediv i 'osakaujui'.
Delorsa su brinula dva meuvladina 'stupa'. Zbog 'izgleda da poli-
tiari i birokrati naprave dogovore iza zatvorenih vrata', rekao je, te e
komponente 'zagaditi Europsku zajednicu i povui je unatrag.' 34
'Plan da EZ upravlja vanjskim ekonomskim odnosima i da lanice
vode vanjsku politiku, vodi 'organiziranoj shizofreniji.', rekao je. 35
Delors je htio da se svi dijelovi sporazuma stave u 'jedinstveni insti-
tucionalni okvir', vodei se 'metodom Zajednice' po kojoj bi njegova

31 Forster, Anthony (2002), Euroscepticism In Contemporary British Politics.

32 Hansard, 20. studenog 1991., col. 297-298.
33 Ibid.
34 Grant, op. cit.
35 Op. cit.
334 I VELIKA OBMANA

Komisija igrala sredinju ulogu. Ali nije naao podrku. Kao dodatak
na njegove boljke, njegov vlastiti stoer u Bruxellesu, zgrada Berlaymont,
morala je biti zatvorena nakon to je 1400 tona azbesta ugraenog u nju
proglaeno opasnim. Vie od 3000 slubenika moralo se urno evakui-
rati i smjestiti po cijelom gradu.

Maastricht: Raanje Europske unije

Dok su se politiari u nedjelju 8. prosinca 1991. okupljali u nizozem-
skom gradu Maastrichtu, sporazum o kojemu su raspravljali prethodna
dva dana obiljeio je kulminaciju procesa zapoetog 10 godina ranije
u strasburkom restoranu Crocodile.
Ideju Sporazuma o Europskoj uniji lansirao je bivi komunist Spi-
nelli. Da se sporazum podijeli u dva dijela, poevi s buduom Pove-
ljom jedne Europe, predloili su Mitterrandovi savjetnici 1984. Sada je
doao trenutak da se proces dovri u najveem skoku naprijed u
'europskom' ujedinjenju od 1957.
Dok je kolona automobila s Majorom i njegovim kolegama stizala
u predgrae Maastrichta, njihov je moral bio nizak. Delors se obratio
'tisuama bueih federalista koji su mahali zastavama' na mastrihtskom
gradskom trgu, u posljednjem pozivu 'narodima Europe.' 'Federalizam
je vodilja, ne pornografska rije, smijete je glasno izgovarati.', rekao im je.
'Previe smo se fokusirali na jednu dravu koja je govorila ne, ne, ne!' 36
Major je igrao samo na 50-postotnu mogunost da e postii prih-
vatljiv dogovor. Politiki, pozicija s kojom se suoio bila je 'uasna'.
Nepristajanje na sporazum izazvat e puno loe volje na kontinentu, a
kod kue e mu podijeliti stranku. S druge strane, ako previe popusti,
kako je rekao:

'Mogao bih pridobiti dobru volju Kontinenta, ali Konzervativna stranka bi

se ogradila od toga, kabinet bi se podijelio i dogovor bi mogao propasti u par-
lamentu. Onda bismo se suoili s opim izborima u najgorim moguim okol-
nostima. Samo ako dobijem sporazum koji ispunjava ciljeve koje sam odre-
dio pred Donjim domom, moi u ga na zadovoljavajui nain predstaviti
kod kue. Malo ih je vjerovalo da je to mogue.'37

Te nedjeljne veeri, dok su Major i Hurd bili na sastanku s nizo-

zemskim ministrom vanjskih poslova Ruudom Lubbersom koji je

36 Op. cit.
37 Major, op. cit.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 335

predsjedavao summitom, stigle su vijesti da se novi ruski predsjednik

Boris Jeljcin pridruio liderima odnedavna neovisnih Ukrajine i Bjelo-
rusije i objavio da je 'Sovjetski Savez prestao postojati.' 38 Zanimljivo je
da su se upravo dok je jedna 'unija' konano propadala, europski poli-
tiari okupljali da bi stvorili novu.
Idueg jutra summit se okupio u Provincienhuisu, strogoj modernog
graevini nedavno podignutoj na 'vladinu otoku' na rijeci Maas. S dru-
ge strane vode nekoliko tisua novinara dosaivalo se ekajui bilo kakve
komadie vijesti koje bi izale iz konferencijske sale. Odsjeeni od vanj-
skog svijeta, lideri su se okupili za okruglim stolom za kojim su domi-
nirali 'veliki igrai' Kohl i Mitterrand, s Delorsom koji se mekoljio u
iekivanju, ali mu nije bilo doputeno da izravno sudjeluje.
Kako je ve postao obiaj, sastanak je poeo s tour de table raspra-
vom u kojoj su efovi vlada opirno iznosili svoje pozicije, objanjavajui
to mogu, a to ne mogu prihvatiti. Predsjednitvo je onda preko noi
razmatralo ono to je reeno i sastavljalo tekst koji je, prema njegovu
miljenju, imao najvie izgleda za pristanak.
Kohl je govorio prvi i rekao efovima vlada da je jedinstvena valuta
'presudna' i da mora biti 'nepovratna.' lanice se moraju pripremiti za
monetarnu uniju do 1996., najkasnije do 1997. Belgijanac Wilfred
Martens rekao je isto. Onda je Major odluio govoriti 'prije nego se
plima oduevljenog slaganja digne previsoko.' Njegovo izlaganje razbilo
je konsenzus, odreujui ton ostatka summita. Britanija e postupiti
po svome. Neprilike ipak nisu izazvale dobro poznata britanska milje-
nja o jedinstvenoj valuti. Do njih je dolo kad se rasprava okrenula
vanjskoj politici i obrani. Martens je htio zajedniku obrambenu politiku
u sporazumu, bez nacionalnog veta koji bi zapravo znaio da nijedna
drava ne moe djelovati samostalno. Major je ponovno morao izraziti
svoje neslaganje.
Nakon ruka, rasprava se nastavila na ostalim pitanjima, a Majoro-
vo prisjeanje doarava cjenkanje koje se odvija na Europskim vijeima
(kao i u svim institucijama Zajednice). 'irio sam nau odlunost da
zadrimo vanjsku politiku i unutarnje poslove u nacionalnom procesu
donoenja odluka', napisao je, 'dajui serije pozitivnih prijedloga o manje
emotivnim temama.' 39 Ono to je imao na umu bila je njegova sprem-
nost na ustupke kako bi kompenzirao svoj 'negativan' stav. Ustupci su
ukljuivali znaajna proirenja u glasovanju kvalificiranom veinom,

38 Citirano kod Major, op. cit.

39 Op. cit.
336 I VELIKA OBMANA

vee ovlasti Europskog parlamenta i 'suradnju' medu vladama na da-

nanjem 'Pravosuu i unutarnjim poslovima'. Najvei prijenosi ovlasti
Zajednici dogovoreni su jednostavno u njegovu pokuaju da djeluje
'pozitivnije.'
Drugog jutra je nizozemsko predsjednitvo nakon cijele noi rada
predstavilo nacrt zakljuaka. Major i njegov tim bili su uasnuti. Za-
hvaljujui belgijskom pritisku, struktura meuvladina 'stupa' sad se
smatrala pukom prijelaznom fazom, prije nego se njegova podruja
nadlenosti predaju punoj 'nadlenosti Zajednice'. Unutra je bila i so-
cijalna povelja, tema na vrhu dnevnog reda toga dana. Nizozemci su
napravili samo male ustupke Britancima, a kad je Mitterrand prigovorio
i zbog njih, ostali su ga podrali. Major je ponovno ostao sam, ali nije
imao odstupnicu pa je bio prisiljen odbiti socijalnu povelju. Kad je
Mitterrand uzvratio da bez toga moe blokirati cijeli sporazum, pitanje
je preputeno 'bilateralnim razgovorima.'
U meuvremenu se u drugom dijelu zgrade odigravala drama na
paralelnom sastanku ministara financija, gdje su Britanci otkrili da trae
odstupnicu u treoj fazi EMU-a, jedinstvenoj valuti. Zahtjev je bio
sadran u nacrtu izraenom u punom zakonskom obliku, s navedenim
svim lancima sporazuma koji se ne bi odnosili na Veliku Britaniju.
Bio je 'nepregovorljiv'.40
Dok su se na glavnom sastanku sati sporo vukli, Lubbers je ak odbio
osvjeenje za efove vlada, pretpostavljajui da e to ubrzati dogovaranje.
Postupno se postizao dogovor o svim preostalim tokama, dok nije os-
tala samo jedna - socijalna povelja. Rasprava je trajala est sati, dok je
Major tvrdoglavo odbijao da se nju unese u sporazum. Odluka je mo-
rala biti jednoglasna, a 'jedanaest prema jedan', ukazao je Major dok ga
je Lubbers preklinjao, nije jednoglasnost. 41
Pitanje je na kraju rijeeno klasinom muljaom. Lubbers je pred-
loio sporazum izvan sporazuma koji bi se mogao primjenjivati samo
na Jedanaestoricu, ali s protokolom koji bi omoguio da se za njegovu
primjenu koriste institucije Zajednice. Prema toj formuli, britanski
povjerenici mogli bi sudjelovati u oblikovanju zakonodavstva prema
povelji, a britanski eurozastupnici glasovati o njoj, dok Britanija jedino
ne bi sudjelovala u odlukama Vijea i one se ne bi odnosile na nju. Za
Majora je to bilo pravo postignue.
Njegov drugi uspjeh bilo je odbijanje prihvaanja nadzora Zajedni-
ce nad useljenitvom. Dogovoren je zajedniki oblik vize, a Britanija je
40 Op. cit.
41 Op. cit.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 337

ve bila prihvatila popis drava iji graani ih moraju traiti, ukljuu-

jui drave Commonwealtha poput Australije i Novog Zelanda. Na-
dalje, Britanija je 1990. ve potpisala Dublinsku konvenciju, spora-
zum o traiteljima azila koji je trebao stupiti na snagu u rujnu 1997. i
koji je Velikoj Britaniji mogao donijeti velike probleme. Ali Major nije
htio prihvatiti vlast Zajednice nad time tko smije, a tko ne smije useliti
u Britaniju. Oko toga se nije vrio pritisak. 42
U srijedu u 1.30 ujutro, pregovori su konano zavreni. Major je
osigurao svoje odstupnice. Ali iza njih je bila jo golema koliina ustu-
paka. Prvi put su u jedan sporazum unesene zajednika vanjska, sig-
urnosna i obrambena politika te 'suradnja u pravosuu i unutarnjim
poslovima.' lanice su podrale 'vanjsku i sigurnosnu politiku Unije
aktivno i bezrezervno, u duhu lojalnosti i solidarnosti.' A u deklaraciji
koja je objavljena uz Sporazum, WEU je priznat kao 'sastavni dio ra-
zvoja Unije.' Sad je u svakom smislu bio institucija Zajednice.
Tristo milijuna graana Zajednice uz to je, htjeli ili ne, postalo 'gra-
anima Europske zajednice'. Ti novi 'europski graani' moi e sudje-
lovati u lokalnim i europskim parlamentarnim izborima kao glasai ili
kandidati, bilo gdje u Zajednici i imat e parlamentarnog pravobra-
nitelja. Dobit e i Revizijski sud koji e izvjetavati o financijama Za-
jednice. Najveim proirenjem 'strukturnih fondova', nunim za funk-
cioniranje jedinstvene valute, sporazum je osnovao 'kohezijski fond' za
transfer novca s bogatijih na siromanije drave. Novi 'Odbor za regije'
bit e sastavljen od predstavnika 111 'regija' Zajednice koje e se morati
'konzultirati' o zakonodavstvu. Europskom sudu pravde dane su ovlasti
odreivanja novanih kazni lanicama koje ne budu provodile njegove
odluke.
Moda je najznaajnije bilo to to je sporazum uvelike proirio i po-
druja 'nadlenosti' Komisije, uz proirenje glasovanja kvalificiranom
veinom na vie od 30 podruja politike. Takvim podrujima, koje je
ve odreivao Jedinstven europski akt, dodane su 'iroke ekonomske
smjernice', socijalna politika, javno zdravstvo, zatita potroaa, teleko-
munikacije, energetika, obrazovanje, kultura, profesionalna obuka i tran-
sport, ukljuujui mjere koje su se odnosile na 'trans-europsku mreu'.
Znatno je proirena i kontrola Komisije nad zakonom o okoliu, uklju-
ujui po prvi puta 'planiranje u gradovima i selima' i 'mjere koje zna-
ajno utjeu na izbor lanica izmeu razliitih izvora energije.' 43

42 Hogg i Hill, op. cit.

43 Cowgill, Anthony (1992), The Maastricht Treaty in Perspective - the Consolidated Treaty on
European Union.
338 I VELIKA OBMANA

Zakljuni dio sporazuma uvodi naelo 'subsidijarnosti'. To e kasnije

postati toka tekog spora, a dogovoreno je da Komisija na podrujima
gdje jo nema iskljuivu nadlenost moe djelovati samo ako se smatra
da e se posao uinkovitije obaviti na razini 'Zajednice' nego na nacio-
nalnoj razini.44 Major e otkriti da je to nevano jednako kao to je bilo
opskurno.
Sloenost cijelog sporazuma bila je tolika da ni Major nije detaljno
znao na to je potpisom obvezao svoju vladu. U prvim satima srijede
11. prosinca, njegov prvi zadatak bio je da uputi svoje pratee dunosnike
na saimanje 'natuknica' u vodi o onome to je dogovoreno. Proi e
mjeseci prije nego tiskana verzija sporazuma postane dostupna, a ak
e i onda to biti uvelike beznaajno, jer e se toliko toga pokazati kao
puki 'amandmani' na postojee sporazume i bit e razumljivo samo uz
konzultiranje ranijih tekstova.
Majorove 'natuknice' ipak su bile dovoljne za prolaz. Iscrpljen se vra-
tio u London da bi britanskom narodu prodao to je dogovorio u nje-
govo ime.

Prodavanje Maastrichta
Uzimajui u obzir koliko se malo jo znalo o onome to je Sporazum
zaista sadravao, moda je bilo malo udo to su britanski mediji uzeli
Majorove procjene zdravo za gotovo. Tako je The Times 11. prosinca
na naslovnici objavio naslov 'Major dobio sve to je traio u Maastrichtu'.
Idueg dana novine su bile gotovo jednoglasne u hvali, kako ga je Daily
Telegraph nazvao, 'Majorova uspjeha u Maastrichtu.'
Na povratku u London, Major je istog dana, 11. prosinca, popodne
dao izjavu pred Donjim domom. Doekan je s odobravanjem i puno
mahanja ispisanim papirima. Zastupnicima je rekao:

'Ovo je sporazum koji titi i promie nae nacionalne interese. Promie intere-
se Europe kao cjeline. Otvara nove naine suradnje u Europi. Pojanjava i obuz-
dava mo Komisije. Omoguit e Zajednici da se dubinski razvija. Obraa se
ostalim Europljanima - novim demokracijama koje ele dijeliti dobrobiti koje
mi ve uivamo. To je dobar sporazum za Europu i dobar sporazum za Uje-
dinjeno Kraljevstvo.'45

Major ipak nije mogao biti nesvjestan koliko je golem raspon ovlasti
prepustio, to se moda vidi iz njegova odgovora stranakom kolegi iz

44 Citirano kod Grant, op. cit.

45 Hansard, 11. prosinca 1991, col. 862.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 339

stranjih klupa koji ga je zamolio da ih sumira. Okoliao je u odgovo-

ru. Detaljne informacije koje 'trai moj asni prijatelj' mogu se pronai
u knjinici Donjeg doma. 46 Zapravo e morati proi mjeseci prije nego
zastupnici i bilo tko drugi otkriju koliko je toga predano.
U tom trenutku, u kabinetu je sve bilo 'med i mlijeko'. Hurd i Lamont
su oduevljeno primljeni na sastancima s konzervativcima iz parlamenta.
Bio je to moderni ekvivalent rimskom trijumfu, pisao je Major, doda-
jui zamiljeno kako 'e se uskoro sve jako promijeniti.' 47 Ali to vrijeme
jo nije bilo stiglo. U dvodnevnoj raspravi Donjeg doma tjedan dana
kasnije, Major je dao vlastiti prijedlog:

' . . . o v a j D o m estita premijeru na ostvarenju svih pregovarakih ciljeva ista-

knutih u prijedlogu koji je Dom podrao 21. studenog; i toplo podrava spo-
razum koji je vlada osigurala u Maastrichtu.' 4 8

Predvidljivo, pokrenuo je raspravu o svojoj ulozi u pregovorima;

'osigurali smo sigurniju Europu i potvrdili primat NATO-a; postavili
smo okvir jae i koherentnije europske vanjske politike u kojoj je osi-
gurana naa nacionalna neovisnost u djelovanju' itd. itd. 49 Kinnock i
njegovi kolege iz opozicije, s druge stane, troili su veinu svoga vremena
na napadanje Majorovih odstupnica, optuujui ga za stvaranje 'dvo-
brzinske Zajednice' koja Britaniju gura u 'sporu traku.' 50
Gotovo jedini zastupnik koji je digao uzbunu zbog raspona novih
ovlasti Zajednice bio je Tebbit, sada u stranjim klupama. Iako je pri-
znavao da je ishod mogao biti i puno gori, primjeuje da se Britanija
cijelo vrijeme borila defanzivnom akcijom protiv 'federalistikih ludo-
rija koje e natetiti 'ne samo Britaniji nego i cijeloj Zajednici.' Maastricht
je postavio niz mostobrana u na ustav, u ovlasti ovog Doma, u ivote
pojedinaca i tvrtki.' 51 Drugo upozorenje stiglo je od laburistike zastu-
pnice Gwyneth Dunwoody:

46 Op. cit.
47 Major, op. cit.
48 Hansard, 18. prosinca 1991, col. 275.
49 Nekoliko dana kasnije Njemaka e od 'zajednike vanjske politike' napraviti sprdnju kad
23. prosinca prekri dogovorenu EZ politiku i jednostrano prizna neovisnost Slovenije i
Hrvatske. To moda izgleda kao divljenja vrijedno priznanje prava tih drava na samo-
odreenje, posebno zato to se Hrvatska oajniki borila za opstanak protiv brutalne srbi-
janske invazije, ali Njemakoj je donijelo sramotu i prijezir zbog razbijanja 'solidarnosti
Zajednice.'
50 Op. cit. col. 292.
51 Op. cit. col. 323.
340 I VELIKA OBMANA

'Ljudi nee prihvatiti sustav na koji ne mogu jasno utjecati... U opasnoj smo
poziciji. Europska zajednica u M a a s t r i c h t u . . . dala je neto to mnogi ljudi u
ovoj zemlji ne razumiju. Da ga razumiju, ne bi ga prihvatili, a da ga prihvate,
imali bi tekih sumnji prema svakom izabranom Donjem d o m u koji ih
ubrzano povede putem federalne organizacije bilo kojeg imena a ne kon-
zultira ih. Nitko u Donjem domu nema mandat da ljude ove zemlje obvezuje
na federalnu Europu.' 5 2

Torijevac Alan Haselhurst odbacivao je takve strahove, istiui da su

Britanci uvelike nezainteresirani za takva 'meunarodna pitanja.' Za
svako pismo o Maastricht! koje poalju njegovi birai, prima 'deset puta
vie pisama o radu trgovina nedjeljom i slinim stvarima.' 53
Najstrastveniji govor odrao je drugi konzervativni zastupnik Richard
Shepherd. On je Donjem domu rekao da ve pripada jednoj 'uniji',
naime Ujedinjenom kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, koje
je stvorio narod jednog jezika, ujedinjen voljom da ona funkcionira.
Nije znao kako se vezati za 'uniju Europe'. Primjeujui kako paljivo
Kinnock izbjegava govoriti o demokraciji i o tome da u sporazumu nema
mehanizma za promjenu zakona, upitao je: 'Gdje je mehanizam kojim
e ministri snositi odgovornost?'
Britanski narod ve je svjedoio, rekao je, svoenju jednog 'sjajnog
ministarstva - poljoprivrede, ribarstva i hrane - na podrunicu.' Kad
farmeri ili potroai ele prijaviti svoje probleme, sada moraju ii u Bru-
xelles, jer vie nema naina na koji zastupnici ili ministri u Londonu
mogu 'zadovoljiti njihove tenje.' 54
Shepherd je zavrio podsjeanjem kako je svijet gledao narode isto-
ne Europe dok su se borili za 'slobodu koju mi uivamo', a Donji dom
ovdje sveano pria o predaji svojih ovlasti u voenju zemlje, kao 'da je
to puko pitanje hrpe novca.' 'Nije - rije je o duhu i ivotu nacije. Ne
mogu to pustiti bez da vrisnem "to je pogreno".' 55
Unato tome, vlada je dobila 339 glasova prema 253. Konzervativci su
podrali 'trijumf' svoga voe s jedva primjetnim glasovima nezadovolj-
stva. Hurdu je otvoren put da se kao ministar vanjskih poslova s dravnim
ministrom Francisom Maudeom 7. veljae 1992. vrati u Maastricht na
ceremonijalno potpisivanje sporazuma. Zajedno s predstavnicima ostalih
11 efova drava, oni su slubeno upisali svoja imena u ime Njezina

52 Op. cit. col. 357.

53 Op. cit. col. 378.
54 Op. cit. col. 506.
55 Op. cit. col. 507.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 341

Velianstva Kraljice Elizabete II. uz zvukove Mozartova gudakog di-

vertimenta K.136. Hurds se kasnije s novinarima alio, 'sad kad smo ga
potpisali - mogli bismo ga i proitati.' 56
'Europska unija' je roena. Sad je jo preostala samo formalnost rati-
fikacije sporazuma.

Uspon 'euroskepticizma'
Neposredno nakon Maastrichta, Majora su savjetovali da bi iznenadni
opi izbori mogli donijeti pobjedu konzervativcima. To je bilo privlano,
jer su laburisti vodili u anketama ve vie od dva tjedna. Ali odluio je
ekati do 9. travnja, dajui vremena za smanjeni proraun i dovrenje
zakonodavstva o ukidanju nepopularnog poreza glavarine. Predizborna
kampanja bila je udno nestvarna. Britanija je jo bila u stisku recesije,
ukupni broj nezaposlenih popeo se na preko dva i pol milijuna, a 75.000
kua je zaplijenjeno onima koji si nisu mogli priutiti otplatu hipoteke,
jer su ostali bez posla ili zbog unitavajuih kamata.
Veina te agonije mogla se pripisati izravno ogranienjima name-
tnutima ERM-om, ali opozicijske stranke od toga nisu mogle naprav-
iti pitanje, jer su i one bile sklone ERM-u. Jedina razlika oko 'Europe'
u njihovim manifestima bila je to to, iako su konzervativci poivali na
tvrdnji da je Maastricht bio 'uspjeh i za Britaniju i za ostatak Europe',
Laburisti i liberalni demokrati obeavali su da e podrati jedinstvenu
valutu i socijalnu povelju.
Unato recesiji, najemotivnije pitanje u kampanji bio je prijedlog
laburistikog ministra financija u sjeni Johna Smitha o godinjem po-
veanju od tri milijarde funta poreza za imune. Dok su ankete jo pre-
dviale laburistiku pobjedu, Kinnock je jo bauljao organizirajui na-
izgled pobjedniki skup u Sheffieldu tjedan dana prije izbora.
Kad je stigao 9. travnja, konzervativci su na ope uenje odnijeli
14,092.891 glasova, najvei broj glasova koji je jedna stranka ikad os-
vojila na opim izborima. Za nekoliko tjedana Kinnock e dati ostavku
na mjesto vode opozicije i kasnije postati povjerenik Europske komisije.
Zamijenio ga je John Smith, koji je vie od ikoga bio zasluan za poraz
laburista. Major je ostao u Downing Streetu, ali je njegova veina u par-
lamentu izgubila 21 mjesto.
Prvi veliki prijedlog zakona prije novog zasjedanja parlamenta bio
je amandman na Zakon o Europskim zajednicama, kojim je stupao na

56 Hurdovo priznanje da nije ni proitao sporazum kasnije e u puno slavnijem nastupu po-
noviti njegov kolega iz kabineta Kenneth Clarke.
342 I VELIKA OBMANA

snagu sporazum iz Maastrichta. Najzanimljivije u drugom itanju tog

prijedloga zakona 20. i 21. svibnja bilo je da se oekivalo da zastupni-
ci potvrde sporazum, a da jo nisu dobili njegov cjeloviti tekst. Novi
ministar za Europu Tristan Garel-Jones mislio je da bi bilo 'drsko' da
ga zastupnici dobiju 'dok ga ne odobri Gornji dom'. Sreom, mala priva-
tna organizacija sastavila je 1500 kopija saete verzije sporazuma i
podijelila ih zastupnicima i lanovima stranaka na vrijeme da proue o
emu e glasovati. 57
Rasprava je 20. svibnja trajala do 7.30 idueg jutra. Nastavljena je
kasnije istoga dana, a vrhunac je bio veernje glasanje. Majorovi me-
moari ne pozivaju se na rasprava u kojoj je tvrdio da je:

'Budunost Europe sada na drugaijim temeljima. Utemeljena je na slobodnoj

trgovini i konkurentnosti, na otvorenosti prema susjedima i pravoj definiciji
ogranienja ovlasti Komisije te na osiguranju okvira za suradnju lanica izvan
Rimskog sporazuma.' 5 8

Prema Majoru, Maastricht je obiljeio toku na kojoj je prvi puta

preokrenut trend centraliziranja Zajednice. Ta se travestija odraavala
u Hurdovu nastupu idueg dana, kad je objavio da je napravljen 'vaan
korak udaljavanja od sve centraliziranije... Zajednice prema novoj
Europi u kojoj Britanija ima sredinje mjesto.' 59
Ovu priliku je od prijanjih srodnih rasprava razlikovalo isticanje
nove generacije torijevskih kritiara iz parlamenta, openito opisivanih
kao 'euroskeptici', iako su ih protivnici otrovno karakterizirali kao 'anti-
europejce'. U est tjedana nakon postizanja sporazuma, osnovana je go-
mila novih organizacija unutar i izvan parlamenta, posveenih borbi
protiv onoga to se doivljavalo kao potkopavanje demokracije. Dok je
prola jo jedna godina, stvoreno je 27 organizacija. 60
Unutar Konzervativne stranke u parlamentu, Grupu novog poetka
vodili su Michael Spicer i Bill Cash, nekad oduevljeni 'eurofil'. Spicer
i Jonathan Aitken osnovali su Europsku reformsku grupu. Jedan od
lanova koji je u raspravi odrao svoj prvi govor bio je Iain Duncan Smith,
Tebbitov nasljednik na mjestu zastupnika Chingforda. Mnoge izvan-

57 Kopije je sastavio brigadir Anthony Cowgill iz Britanske fondacije podataka za menad-

ment. 1500 primjeraka za distribuciju je kupio Sir Keith Joseph iz Centra za politike
studije. Konana verzija s analizom objavljena je u listopadu 1992. a distribuirana je, meu
ostalim, iz Pisarnice Njezina Velianstva, to joj je dalo poluslubeni status.
58 Hansard, 20. svibnja 1992., col. 270.
59 Op.cit., 21. svibnja 1992., col. 519.
60 Forster, op. cit.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 343

parlamentarne organizacije takoer su pokrenuli ili podravali torijevs-

ki lanovi u izbornim jedinicama. Poeo se stvarati jaz izmeu aktivista
u bazi, uglavnom euroskeptika i vodstva stranke.
Do sada su razmjeri u kojima je Maastricht predstavljao daljnji skok
prema 'federalizmu' postali primjetni mnogim konzervativcima, una-
to odlunom pretvaranju Majora i Hurda da nije tako. ak su i novi
'stupovi' koji su predstavljali zajedniku vanjsku i unutarnju politiku,
iako meuvladini po karakteru, potencijalno predstavljali veliko
proirenje utjecaja 'Zajednice' na pravo drava da vode vlastite poslove.
injenica da ih je trebalo voditi Vijee nije iskljuivala mogunost da
se ovlasti kasnije predaju nadnacionalnoj Komisiji. U tom smislu, Mon-
netov se duh sigurno smijao zbog Maastrichta.
Glavna stvar na kojoj je Major temeljio svoju tvrdnju o preokretanju
'centralizma bilo je ukljuivanje 'subsidijarnosti'. Ali to nije bilo do-
voljno da uvjeri one koji su stvarno prouavali to taj izraz znai. Kako
je rekao Bill Cash:

'Naelo subsidijarnosti je obian trik. Govori se da e doi do dekoncentracije

vlasti prema niim f u n k c i j a m a . . . Ipak, kljuna injenica je da e se glavne
funkcije prenositi prema gore. Dovoljno je pogledati u glavne odredbe spo-
razuma koje su prenesene na vie razine - ekonomska i monetarna unija i
sline stvari - da se shvati kako je to mjesto gdje e biti stvarna vlast. Na stranu
injenica da su mnogi ugledni pravnici opetovano odbacivali koncept subsi-
dijarnosti... ostaje injenica da je to koncept koji prema mojoj prosudbi cen-
tralizira umjesto da decentralizira. Ipak n a m je reeno suprotno.' 6 1

Ako su Major i Hurd iskreno vjerovali da je Maastricht 'preokrenuo

struju federalizma', mogli su biti samo u monumentalnoj samoobma-
ni. Ipak, unato dokazima da su 'euroskeptici' sada postajali bitno
otriji i bolje informirani u svojoj kritinosti, kad je dolo do kljunog
glasovanja samo su 72 zastupnika glasala protiv prijedloga zakona, medu
njima 22 konzervativca. Naelnim odobravanjem Sporazuma iz Maas-
trichta, najstariji parlament u Europi glasovao je za potencijalno jo veu
predaju svojih ovlasti nego se impliciralo u izvornom dokumentu Za-
kona o Europskim zajednicama 20 godina ranije.
Petnaestak dana kasnije, 2. lipnja, Danci su na referendumu odbili
sporazum sa 50,7 prema 49,4 posto glasova. Iako su sve glavne politike
stranke bile za ratifikaciju, slabo financirana koalicija aktivista pod
vodstvom 'Lipanjskog pokreta' vodila je nadahnutu Nej kampanju, uz

61 Forster, op. cit.

344 I VELIKA OBMANA

nerazboritu pomo vlade koja je razdijelila 300 tisua primjeraka spo-

razuma bez objanjenja u saetku. Bio je dovoljan pogled na taj neitljiv
dokument pa da se pomakne ravnotea u zemlji koja je gajila zdravo
nepotovanje prema svojim liderima. ak je i danski ministar vanjskih
poslova priznao da ga nije razumio, 'a pregovarao sam ga', rekao je. 62
Poraz je okirao Europu. Ako samo jedna lanica ne ratificira spora-
zum, on se mora proglasiti nevaeim. Ali danski premijer Paul Schluter
nije priznao rezultat. 'Zar itko moe ozbiljno vjerovati', rekao je, 'da naa
mala zemlja od pet milijuna ljudi moe zaustaviti Veliki europski express
od tristo milijuna?' 63
Ostale vlade, uz Hurdovu podrku, odmah su potraile naine da
pomaknu mete. Dance su obasipali najgorim pogrdama. Prema rijeima
portugalskog ministra vanjskih poslova Sr de Pinheira koji je predstavljao
predsjednitvo, 'neto je trulo u dravi Danskoj.' Ili Dance treba isklju-
iti iz Zajednice ili ih se mora prisiliti da promijene odluku. Kako je
rekao Pinheiro, 'samo magarci ne mijenjaju miljenje.' 64
Dansko glasovanje Majoru je donijelo neposredni problem. Brita-
nija je trebala preuzeti predsjedavanje pa je spaavanje sporazuma bio
njegov zadatak. A sa svojim prijedlogom zakona o Maastrichtu koji je
ulazio u fazu parlamentarnih odbora i sve organiziranije protivljenje
zastupnika, negdje se moralo popustiti. Zato je odgodio fazu odbora da
bi se mogao osvetiti Danskoj.
Odgovor Francuske bio je jo dramatiniji. Mitterrand je objavio da
e obustaviti ratifikaciju u parlamentu i omoguiti narodu referendum.
Bila je to ozbiljna kocka. Mitterrand je u to vrijeme bio nepopularan.
Ako francuski glasai budu slijedili Dance, Maastricht e zaista umrijeti.

Subsidijarnost u pomo
Odgovor Zajednice bilo je sazivanje Vijea za vanjske poslove 4. lipnja.
Odluka Vijea bila je da se nastavi kao i prije ratifikacije. Danskoj e
se ostaviti 'otvorena vrata' ali nee biti ponovnih pregovora. Pria se da
je Kohl rekao kako e se europsko ujedinjenje ubrzati nakon to se uk-
loni danski 'tucaj.' 65
U sljedeih nekoliko tjedana Zajednica je razvila promiljeniji od-
govor na danski problem i na opi strah da europski narodi postaju
zabrinuti udaljavanjem vlasti od nacionalnih drava. Taj je odgovor bila
62 Time International, 1. lipnja 1992.
63 Time International, 15. lipnja 1992
64 Booker, Christopher i North, Richard (1996), Castle of Lies.
65 The Times, 8. lipnja 1992.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 345

arobna rije 'subsidijarnost'. Kako je Hurd objasnio Donjem domu,

plan je bio da Europsko Vijee odredi granice ovlasti Komisije i podu-
zme praktine korake 'u primjeni naela subsidijarnosti.' 'Trebamo...
razjasniti naim biraima i ostalima u Zajednici da e se stvari popraviti.',
rekao je Donjem domu. 66
Do sastanka na kojemu je Europsko Vijee u Lisabonu 26. i 27. lip-
nja trebalo razmotriti to pitanje, raspoloenje lanica se popravilo. Irski
referendum podrao je sporazum sa 69 posto glasova 'da'. Vijee je
pozdravilo taj rezultat. Danska nije spomenuta. 67 Nije spomenuta ni
znaajna injenica da su Irci sada uivali najveu korist od europske ve-
likodunosti, primajui 6 funti od EZ za svaku funtu koju su uplaivali.
Obiljeje Vijea bio je dugaak Delorsov govor o vanosti subsidijar-
nosti. Tek je bio stavljen na muke iekivanja hoe li biti imenovan
predsjednikom Komisije na jo dvije godine. Pitomo, ali i s velikim olak-
anjem, jasno je rekao, tvrdi njegov biograf, da je subsidijarnost sada
njegova 'velika ideja' za 1992. 68 Kohl i Major su ga podrali, sloivi se
da je subsidijarnost bio nain da se javnost uvjeri kako Europska unija
nee postati 'superdrava.' Nitko nije prigovorio.
Kako je Grant kasnije pisao, protivljenje subsidijarnosti nakon dan-
skog referenduma nije postalo 'nita prihvatljivije od pokolja mladih
tuljana.' To se odraava i u zakljucima predsjednitva u kojima se kae
da e 'daljnji razvoj Unije' ovisiti 'o znaajnom stupnju stroge primjene
postojeeg i budueg zakonodavstva o naelu subsidijarnosti.' To e biti
presudno 'za osiguravanje smjera europske graevine u skladu sa zajed-
nikom eljom lanica i njihovih graana.' 69
Dogovoreno je da Komisija i Vijee 'krenu s hitnim radom' na
koracima potrebnim za primjenu 'velike ideje', koji e se predstaviti u
prosincu u Edinburghu kad Major bude predsjedavajui.70 Istinitiji
znak pravog plana, meutim, bila je rezolucija zabaena na 14. strani-
cu zakljuaka predsjednitva, u kojoj se poziva da se poduzmu koraci
za uspostavu 'Europola' kako bi se Uniji u konanici dale nadnacionalne
policijske snage.
Manje od dva tjedna ranije, jednako se malo javne panje posvetilo
jo jednom dramatinom skoku u procesu ujedinjenja, bonskom sastanku
ministara obrane WEU 19. lipnja. Iako je sporazum iz Maastrichta tek

66 Hansard, 8. lipnja 1992., col. 37.

67 Bilten Europske zajednice, Zakljuci predsjednitva, 29. lipnja 1992.
68 Grant, op. cit.
69 Bilten, op. cit.
70 Isto.
346 I VELIKA OBMANA

trebalo ratificirati, oni su ve preskoili na uspostavu zajednike obram-

bene politike. Uz Malcolma Rifkinda, koji je predstavljao Britaniju,
napisali su kasnije poznatu 'Petersberku deklaraciju'. U svjetlu 'napretka
postignutog u razvoju uloge WEU kao obrambene komponente Eu-
ropske unije,' sloili su se da WEU prebaci svoje tajnitvo iz Londona
u Bruxelles. Tako bi razvijala 'svoje operativne sposobnosti' dok ne
bude u mogunosti poduzimati mjere 'spreavanja sukoba i upravljanja
krizom.' To su bile embrionske 'snage za brzo djelovanje', prvi korak
prema davanju vlastitih oruanih snaga Europskoj uniji. 71 Dodatno su
zatraili izvjetaj o uspostavi Europske agencije za naoruanje.
Iako su paljivo naglasili da e WEU djelovati u bliskoj suradnji s
NATO-om, bio je to vrlo vaan daljnji korak u stvaranju europskog
'obrambenog identiteta.' Iako je Rifkind najavio Donjem domu da e
sudjelovati na bonskom sastanku, nakon njega parlamentu nije podnesen
izvjetaj o onome to je dogovoreno. Ponovno je tiha transformacija
WEU izmigoljila kroz mreu parlamentarne kontrole.

'Crna srijeda'
Dugo prije edinburkog Vijea, politiki pejza doivjet e kataklizmi-
ke promjene. Razlog je bio iznenadni izlazak Britanije iz ERM-a 16.
rujna 1992. 72
Vrlo udno, okida koji je izazvao ovaj eksplozivni dogaaj bio je
danski glas 'ne' na referendumu, koji je rasuo svaku pretpostavku da e
ERM biti neometan i gladak put do jedinstvene valute. Umjesto toga,
EMU je mogao skroz potonuti ili su 'kljune' lanice mogle osnovati
vlastitu 'mini-Uniju' izvan okvira Maastrichta. Predviajui takve mo-
gunosti, financijska trita poela su se pregupirati.
Prvi odgovor ulagaa koji su uloili goleme svote u panjolsku i Ita-
liju, kockajui se s dugoronim padom kamata i vrstim teajem, bio
je poetak povlaenja novca. Nakon to panjolska nije ni pokuala
podrati svoju valutu, postalo je oito da je devalvacija pesete neizbje-
na. Italija je barem odgovorila drastinim smanjenjem prorauna, to
je privremeno stabiliziralo liru. Ali onda se Njemaka suoila s golemim
novim trokom ponovnog ujedinjenja i podigla kamate, ne marei za
uinak koji bi to moglo imati na ostale lanice ERM-a. Novac se ulijevao
u Deutschmarku pojaavajui pritisak na ostale zemlje da podignu kama-

71 WEU, Sastanak Vijea ministara, Bonn, 19. lipnja 1992.

72 Zapis o ovoj epizodi nainjen je iz Connollyja, op. cit., suvremenih novinskih lanaka i iz
Stephensa, Philip (1996), Politics And The Pound.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 347

te. Neposredna rtva bila je Italija koja je sredinom srpnja nevoljko

podigla kamate za 1,25 posto. Ali to je vladi otealo financiranje defici-
ta i ponitilo ranije rezove u proraunu. Lira je poela tonuti.
Njemako poveanje kamata izazvalo je probleme i u Britaniji. Funta
je uivala u medenom mjesecu nakon nenadanog ponovnog izbora Johna
Majora, ali sada ju je zahvatio rast Deutschmarke. Oiti odgovor bilo bi
poveanje kamata kako bi se poveala vrijednost funte. Ali zbog ve
duboke recesije britanske ekonomije i u strahu od daljnjeg tetnog rasta
kamata na kredite, Lamont je odabrao smanjenje kamata. To je alarmi-
ralo trita novca.
Tijekom kasnog ljeta, funta je pala na dno ERM-om doputenog
raspona i pravila su predviala povienje kamata. Ali Lamont i Major
shvatili su da bi to bilo politiko samoubojstvo. Umjesto toga, u poku-
aju odgode neizbjene devalvacije posegnuli su za bravurom. Trita
novca nisu bila impresionirana.
Do kraja kolovoza, dok je Deutschmarka rasla do gornje granice
ERM-ove trakavice, funta je bila na najnioj doputenoj razini. Lira je
skliznula i ispod nje. Pravila su zahtijevala da se Deutschmarka 'prestroji'
kako bi se smanjila napetost. Ali to su vetirali ministri financija EZ.
Onda je, fatalno, britanska dravna riznica objavila da je posudila 10
milijardi ecua za financijsku intervenciju za funtu. To je signaliziralo da
je vlada sad spremna ubaciti sav novac koji bude mogla nai kako bi
izbjegla rast kamata. Funta je postala meta pekulanata.
Zapravo je lira prva dola pod pritisak, nakon strahova od neposredne
devalvacije izazvane prodajom naveliko. Dok je Deutschmarka dalje jaala,
briui dobitke koje je funta napravila nakon najave pozajmice i gura-
jui liru prema donjoj granici ERM-a, talijanske kamate probile su krov.
Na vijeu ECOFIN-a, efa Bundesbanke organizirano su napali ministri
financija Italije, Britanije i Francuske, koji su ga molili da smanji nje-
make kamate. Unato devetosatnoj usijanoj svai, on je odbio.
Sad je u pitanju bilo vie od ERM-a. Pod prijetnjom je bila budu-
nost cijelog Sporazuma iz Maastrichta. U televizijskoj debati nekoliko
dana ranije, Mitterrand je, podravajui 'da' kampanju za referendum,
praktiki ponovno napisao sporazum, tvrdei da e Vijee ministara
moi kontrolirati predloenu Europsku centralnu banku. Sad je pod
paskom svjetskih medija, sastanak ECOFIN-a bio pred rasputanjem
u rasulu, jer lanice nisu mogle prevladati nad Bundesbankom, prirodnim
uzorom ECB-u (Europske centralne banke). To bi francuskim glasai-
ma pokazalo da Mitterrand nema kontrolu i osiguralo francusko 'ne',
348 I VELIKA OBMANA

osuujui sporazum na propast. Tako je za javne potrebe dogovorena

muljaa u kojoj je Vijee objavilo da je Bundesbanka pristala da nee
podii kamate, iako je to ve bila sama odluila.
Financijski komentatori uskoro su prozreli trik, uz pomo 'besko-
risnih' izjava iz Bundesbanke, koje su takoer jasno pokazale da Lamont
nije uspio iznuditi obeanje o niim kamatama. Funta je ponovno pala,
a slabije valute poele su potpuno ispadati iz sustava. Prva je bila fins-
ka marka koja je napravila pritisak na vedsku krunu, prisiljavajui ved-
sku centralnu banku da preko noi povea kamate za 24 posto.
Jo je preostalo osam dana do 'crne srijede' i nakon daljnjih besko-
risnih izjava iz Bundesbanke, lira je dospjela pod estoki napad. U etvr-
tak, s jo tjedan dana vremena, Major je odrao govor na veeri kotskog
CBI-ja u Glasgowu, koji je konano unitio i njegovu preostalu vjero-
dostojnost. Izjavio je da je usklaivanje unutar ERM-a bila 'meka opcija,
devalvacijska opcija koja bi bila izdaja nae budunosti i budunosti
nae djece.' Vrlo skoro e progutati vlastite rijei.
U petak 11. rujna, dok je lira zastajala ispod dna doputenog ERM-
om, Kohl je tajno posjetio Bundesbank i sklopio sporazum o odbacivanju
'perifernih' valuta u ime zatite franka. Stvorena je nova francusko-nje-
maka alijansa, protivno svim pravilima ERM-a.
Iza scene, George Soros, zakulisni financijski pekulant ije e ime
postati slavno, prikupio je 'ratnu krinju' od 10 milijardi za napad na fun-
tu. Novac je uskoro pokazao svoj uinak. Funta je u utorak stala na naj-
nioj granici od ulaska u ERM, tek petinu pfeninga iznad donje granice
ERM-a. Nakon zatvaranja europskih burzi, funta je uletjela u vatru pro-
daje u New Yorku, padajui ispod granice ERM-a. Bank of England je
intervenirala, ali kad su se idueg dana europske burze ponovno otvorile,
rezerve su poele curiti zabrinjavajuom brzinom dok je funta ostajala
prikovana za pod. Do podneva je prema pravilima ERM-a Lamontu
bio preostao jo samo jedan potez. Poveao je kamate na 12 posto. Nije
imalo uinka. U dva popodne poveao ih je za tri posto, na 15 posto.
Trita su to primila kao znak da je igra gotova. Funta e morati na-
pustiti ERM. Prodaja se poveavala sve dok oko etiri popodne Bank
of England nije odustala. Funta je pala etiri pfeninga ispod dna ERM-a.
Do veeri, nakon paninih konzultacija s monetarnim odborom ERM-a,
Lamont je isteturao iz ministarstva financija i objavio da je lanstvo funte
u ERM-u ukinuto. Talijanska lira takoer je bila na tom putu, kao i pe-
seta. Soros je kasnije izjavio da su mu njegove aktivnosti donijele profit od
preko jedne milijarde funta. ERM je bio u rasulu. Konzervativna stran-
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 349

ka takoer. Samo pet mjeseci ranije osvojila je najvie glasova u povije-

sti britanskih izbora. Iduih 10 godina u anketama vie nikad nee biti
ispred laburista. 73

Poinje Majorova nona mora

Unato sramnom kolapsu jednog od najambicioznijih eksperimenata
do sada, integracionisti nisu ni trepnuli. etiri dana nakon crne srijede',
Francuzi su 20. rujna izali na referendum. Odaziv od 70,5 posto bio
je neuobiajeno visok, ali sporazum je podralo samo 51,05 posto pre-
ma 48,95 posto glasaa. Da je samo jedan od 100 glasova otiao na
drugu stranu, sporazum bi bio mrtav. Kohl je ipak likovao: 'pozitivan
rezultat francuskog referenduma... dat e procesu europskog ujedinje-
nja novi poticaj u drugim lanicama.' 74
Majoru je to bez obzira na sve donijelo novi problem. Francuski 'no'
mogao mu je osloboditi odstupnicu iz Maastrichta. Sad se morao suoiti
s buntovnom strankom u kojoj je 71 zastupnik potpisao Early Day ini-
cijativu traei da vlada napusti ekonomsku uniju. Na stranakoj kon-
ferenciji u Brightonu, tek titulirani Lord Tebbit dobio je velike ovacije za
poraavajue euroskeptian govor u kojemu je Majoru rekao neka usvo-
ji politike 'prvo za Britaniju, drugo za Britaniju i tree za Britaniju.' 75
Idui korak u Majorovoj rastuoj katastrofi bila je rasprava u Donjem
domu, izazvana pismom koje mu je u listopadu poslao Neil Kinnock
traei izvjetaj o znaaju danskog odbijanja Maastrichta. Major je odbio,
ali je neoekivano ponudio raspravu kad je parlament nastavio s radom.
Poznata 'pokrivna rasprava' 4. studenog dala je priliku Grupi novog
poetka. Sa sedamdesetak potencijalnih pobunjenika, postojala je real-
na mogunost da ujedinjeni s laburistima i Ulsterskim unionistima po-
raze vladu. Bila je to prijetnja koju je Major shvaao vrlo ozbiljno. Jedna
pobunjenica, Teresa Gorman, sjea se goleme 'kampanje prljavim tri-
kovima' stranakih parlamentarnih voda kojom su htjeli prisiliti nepo-
slune zastupnike da se vrate u stroj. Jo je ipak bilo dovoljno pobunjenih
torijevaca da se Major moe bojati gubitka 'svoga' sporazuma.
ivot mu nije olakavala ni nova barunica Thatcher. Napala ga je u
televizijskom intervjuu zbog pristanka na ponovno imenovanje Delorsa
i opisala Maastricht kao 'predalek sporazum'. U prvom govoru koji je

73 Jedina runa iznimka bit e rujan 2001., zbog prosvjeda protiv poreza na gorivo.
74 Guardian, Specijalni izvjetaj, 22. rujna 1992.
75 Gorman, Teresa (1993), Bastards.
350 I VELIKA OBMANA

2. srpnja odrala kao lanica Doma Lordova ponovno je pozvala na ref-

erendum i objavila da bi glasala protiv ratifikacije. 76
'Pokrivna rasprava' u studenom je tako postala ispit snage izmeu
pristaa Majora i Thatcher, uz Majorovu odlunost da spasi 'svoj' spo-
razum. Parlament je, rekao je, podrao, 'tovie pozdravio' sporazum
kad je prvi put iznesen pred njega. 77 Nije se mogao nositi s milju da
su njegovi zastupnici pozdravili sporazum na nevieno, a da im se spo-
razum nije sviao kad su ga stvarno proitali. Mnogi su do tada vjero-
vali da im je prodan lani tekst. Uporno inzistirajui na svojoj tvrdnji
da je preokrenuo struju federalizma i odluan dati ostavku ako ga par-
lament opovrgne,78 Major je ponovno naglasio vanost subsidijarnosti.
To se toliko isticalo u raspravi da je spomenuto 71 put. Bio je to Majorov
tit, njegov 'dokaz' da je Maastricht bio decentralizirajui sporazum.
Rasprava je bila drukija zbog laburista koji su unato svojoj podrci
sporazumu pokuavali pobijediti vladu. Uz podrku liberalnih demo-
krata Major je preivio, ali samo sa 316 prema 313 glasova, dakle s ve-
inom od samo tri glasa. Ali Majorov 'uspjeh' u potpunosti je bio rezul-
tat izuzetnih pritisaka koje su stranaki lideri u parlamentu vrili na po-
bunjenike, to je potaklo jednog komentatora da zapie kako je rasprava:

' . . . b i l a toliko nestvarna da se inilo kao da se odigrava u dvorani ogledala u

zabavnom parku, prekidana samo neukusnom bukom sa strane, koju su pravili
vladini ljudi prisiljavajui zastupnike da glasaju protiv svojih uvjerenja. Bio je
to spektakl koji je degradirao sve.' 7 9

Delorsova 'velika ideja'

Zagovarajui subsidijarnost kao 'veliku ideju' za 1992. Delors se oslanjao
na svoju katoliku prolost kad je uio iz enciklike Quadra gesimo Anno.
Njezina namjera bila je obraniti narod od opresije faistikih i socijalis-
tikih dravnih vlasti, a siromane od 'kapitalistikog izrabljivanja' pred-
stavljanjem filozofije koja se kasnije razvila u 'personalizam.' Prema njoj,
svaki zadatak treba izvriti najmanja drutvena jedinica sposobna za
izvrenje, poevi s pojedincima i obiteljima pa sve do najveih drutve-
nih jedinica. Samo kad se zadatak ne moe izvriti na nioj razini, treba
ga preuzeti via jedinica. Ali 'podjedinice' nisu imale pravo veta. Na

76 Hansard, Dom Lordova, 2. srpnja 1992., col 895-901.

77 Major, op. cit.
78 Op. cit.
79 Sunday Telegraph, 8. studenog 1992.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 351

'viim organima', kako ih je nazvao Delors, bilo je da odlue kad se pri-

mjenjuje subsidijarnost. 80
Time je zijevnuo ponor izmeu Delorsa i Majora. Major je zami-
ljao da e subsidijarnost omoguiti lanicama da sebi vrate ovlasti od
Komisije. Delors ju je vidio kao instrument ujedinjenja. Tako njegovi
slubenici, kad ih je zamolio da sastave popis ovlasti koje bi se mogle
vratiti, nisu mogli pronai nijednu. Jedna smjernica, ona o lovu na divlje
ptice, inila se prikladnim kandidatom, ponajvie zbog toga to je iza-
zvala golemu netrpeljivost na jugozapadu Francuske. Sukobi izmeu
boraca za zatitu okolia i lovaca na golubove grivnjae koji su ignorirali
smjernicu bili su esti i estoki.81 Delors je ak javno rekao da zakon kri
subsidijarnost.

'Ali kad je u ljeto 1992. ispitao problem, ustanovio je da je smjernica bila uzor
subsidijarnosti: postavila je naelo da se neke vrste ne smije ubijati u vrijeme
gnijedenja ili migracija i ostavila svakoj vladi da odredi datume za sezonu lova.
Delors je doznao da su se Danci naljutili kad su Francuzi ubijali golubove
grivnjae na njihovu putu iz Sjeverne Afrike u Dansku.' 8 2

Bio je jo jedan teak problem. Veina prijedloga Komisije vuklo je

porijeklo iz zemalja lanica. Primjerice, njemaki zakon kojim se od
tvrtki za proizvodnju mineralne vode zahtijevalo da skupljaju upotrije-
bljene boce odgovarao je njemakim tvrtkama koje su koristile staklene
boce, ali je oteao ivot francuskim i belgijskim tvrtkama koje su koristile
plastine boce da bi bile konkurentnije Njemakoj. Francuzi i Belgijan-
ci zato su traili da Komisija donese ujednaene propise za boce mine-
ralne vode. 83 Delorsov tim analizirao je 535 prijedloga koje je Komisija
dala 1991. i zakljuio da ih je samo 30 bilo njena ideja (iako su ukljui-
vali kontroverzne mjere o porodiljskom dopustu, radnom vremenu i li-
beralizaciji energetskih trita). 84 Rezultat je bio izvjetaj koji je nudio
malo vie od obeanja da e se 'ire konzultirati prije predlaganja zako-
nodavstva.' 85

80 Follesdal, Andreas (1999), Subsidiarity and Democratic Deliberation, ARENA Working

Paper 99/21 (www.arena.uio.no/publications/wp99_21.htm). Vidi i Delorsovo predavanje
iz 1991. (Delors, Jacques, Subsidiante: defi du changement, Europski institut za javnu upravu,
Maastricht, 1991.)
81 Grant, op. cit.
82 Isto.
83 Isto..
84 Isto..
85 Bilten, 12. prosinca 1992., Zakljuci predsjednitva, Annex 1 Dijelu A.
352 I VELIKA OBMANA

Kao in dobre volje, Delors je ipak povukao tri prijedloga smjerni-

ca. 86 Dva su bila visoko tehnika, odnosila su se na radio-frekvencije,
a trei se ticao 'obveznog navoenja hranjivih vrijednosti na ambalai
hrane.' Ali smjernica o tome ve je izdana tri godine ranije. 87 Komisija
je razmatrala i povlaenje 11 ostalih prijedloga ukljuujui onaj o 'kla-
sifikaciji dokumenata institucija Zajednice.' Ali nisu povlaeni zakoni
koji su ve postojali u aquisi. Edinburko Vijee ipak je krotko prihva-
tilo Delorsov izvjetaj. Takvo je bilo Majorovo preokretanje struje 'fe-
deralizma.'
Majorov 'najtei i najvaniji' zadatak bilo je pronalaenje naina da
se Dance navede da ratificiraju Maastricht. To je postigao dogovorom
da danski premijer 'objavi' da dravljanstvo 'Unije' 'ni na koji nain (ne)
zauzima mjesto nacionalnog dravljanstva'; da Danska nee ui u je-
dinstvenu valutu i da njen narod ne treba oekivati da e biti ukljuen
u zajedniku obrambenu politiku. Jedanaest lidera tada je sretno ugradi-
lo formalno priznanje ove izjave u 'sveanu deklaraciju.' Poanta je, na-
ravno, bila da se Dance nije obvezalo na izlazak ni iz jedinstvene valute
niti iz zajednike vanjske politike. Nije se promijenilo apsolutno nita.
Unato tome, 'ustupci' su koriteni za uvjeravanje Danaca da sada mogu
sigurno glasati za sporazum.
Drugi Majorov 'trijumf' bilo je poveanje prorauna s 51 milijarde
funta 1991. na 64 milijarde 1999. Zadrao je i 'Thatcherino' refundi-
ranje iako su to skoro blokirali panjolci koji su traili udvostruenje
regionalne pomoi kao cijenu za pristanak. Delors je izveo malo mu-
njevitog kreativnog raunovodstva i pronaao dodatnih sedam milijardi
ecua.88 Dogovoren je i poetak pristupnih pregovora s Austrijom, ved-
skom i Finskom 1993., pod uvjetom da sve lanice ratificiraju Maastricht
i da kandidati usvoje cjelokupni acquis. Razmatrat e se i norveki zah-
tjev za lanstvo. Njemaka je dobila vei broj eurozastupnika koji je odra-
avao spajanje s Istonom Njemakom, a Francuska je dobila priznanje
Strasbourga kao slubenog sjedita Europskog parlamenta.
Kad je Major 14. prosinca izvijestio parlament o svojim 'uspjesima',
njegova linija je bila da je Vijee 'dogovorilo paket mjera preokretanja
centralizacije' i da je Komisija napravila popis zakona za koje vjeruje da
moraju biti 'pojednostavljeni ili ukinuti.' 89 To jednostavno nije bila

86 Bilten, op. c i t . . Annex 2 Dijelu A.

87 Smjernica Vijea 90/496/EC od 24. rujna 1990 o oznaavanju hranjive vrijednosti pre-
hrambenih proizvoda. OJ L276, 06/10/1990.
88 Grant, op. c i t .
89 Hansard, 14. prosinca 1992., col. 24.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 353

istina. Sve to je poduzela Komisija bilo je povlaenje prijedloga novih

zakona. Ali nitko mu se nije suprotstavio.

Ratifikacija u parlamentu: druga runda

'S osiguranom budunou sporazuma', napisao je Major mislei na svoj
'uspjeh' s Dancima, 'mogla je poeti odborska faza prijedloga zakona.'90
Stavljen je na dnevni red za raspravu u Donjem domu. Za razliku od
Thatcher kod Jedinstvenog europskogi akta, Major se nije usudio giljo-
tinirati ovu proceduru. Tako je ona postala maraton u kojemu je opozi-
ciju koordinirala Grupa novog poetka pod vodstvom Billa Casha. Pod
njegovim vodstvom, grupa je predala vie od 500 amandmana i 100 no-
vih lanaka. Rasprava je trajala vie od 200 sati odnosno punih 25 dana.
Iz Majorove perspektive to je bilo totalno gubljenje vremena, jer
nije bilo naina da parlament izmijeni sporazum koji je on ve dogovorio.
Ali Grupa novog poetka bila je nepokolebljiva. Njeni lanovi eljeli su
pokazati snagu i estinu britanskog euroskepticizma, a moda i utjecati
na Dance da glasaju "ne" na svom drugom referendumu. Cijelo vrijeme,
obje strane su se udruivale sa snagama opozicije. Glavni vladin ovjek
u parlamentu Richard Ryder redovito se sastajao s kolegom liberalom
Archiem Kirkwoodom radi dogovora oko taktike.91 Major je srano odo-
bravao taj aranman, ali je slino postupanju Grupe za novi poetak s
laburistima smatrao duboko uvredljivim, opisujui ga kao 'trikove skepti-
ka.'92
Grupa novog poetka imala je drukije miljenje. Nikoga se nije moglo
smatrati niim osim mainstream konzervativcima. Teresa Gorman, koja je
Prijedlog zakona o Maastrichtu smatrala 'najveom prijetnjom britanskoj
neovisnosti od Drugoga svjetskog rata', objasnila je da 'suoen s politia-
rom (Majorom) koji je oito elio rtvovati ambiciju principu... na
instinkt govorio nam je da zbijemo redove kako bismo spasili demo-
kraciju.' 93
Ono to je skoro promijenilo stvari Major je zvao 'istom sridom'
koju su pogodili laburisti. 94 Oni su u odborskoj fazi uveli amandman
uvjetujui ratifikaciju sporazuma prihvaanjem socijalne povelje. Taj je
amandman prihvaen za raspravu, ali e se glasovanje o njemu odgodi-

90 Major, op. cit.

91 Op. cit.
92 Op. cit.
93 Gorman, op. cit.
94 Major, op. cit.
354 | VELIKA OBMANA

ti do poslije treeg itanja prijedloga zakona. To je postala 'tempirana

bomba' koja je gotovo unitila sporazum.
Do kraja travnja prijedlog zakona zavrio je odborsku fazu, ali prije
treeg i posljednjeg itanja dogodila su se tri dogaaja koji su svaki na
svoj nain bili izuzetno vani. Prvi je bio Majorov govor konzervativnoj
Grupi za Europu 22. travnja, u kojemu je publici rekao da je Maastricht
iskoriten kao rtveno janje za 'razliite i bezimene strahove o Europi.'
Preao je na dio koji je do tada ve bio slubena mantra efa stranke.
Konzervativci, objavio je:

'...moraju imati vjere i britke odlunosti da bi ostali u srcu europske rasprave

o stvaranju Zajednice slobodnih, neovisnih lanica.'95

Ipak, bio je to govor koji je upamen uglavnom zbog Majorova veli-

anja Britanije, 'zemlje dugih sjena na tlu grofovija, toplog piva, nepo-
bjedivih zelenih predgraa, ljubitelja pasa i - kako je rekao George Orwell
- starih cura koje kroz jutarnju izmaglicu bicikliraju na Svetu priest.'
On tvrdi da je jednostavno podsjeao publiku da britansko ukljuivanje
u Europu ne prijeti nacionalnim posebnostima, ali je to postalo kari-
katura njegove politike filozofije. 96
Idui dogaaj bili su naknadni izbori u Newburyju, prvi nakon de-
bakla s ERM-om, koji su 6. svibnja 1993. torijevsku veinu od 12.367
pretvorili u veinu liberalnih demokrata od 22.055. Na lokalnim izbo-
rima konzervativci su istovremeno izgubili rekordna 24 okruna vijea.
Torijevci su poinjali plaati cijenu onog katastrofalnog gubitka povje-
renja koje im je donio ERM.
Trei dogaaj bio je drugi danski referendum odran 18. svibnja,
samo dva dana prije treeg itanja. Rezultat je bio 'da' za Maastricht, 57-
43 posto, a glasovanje su obiljeili najgori nemiri koje je Kopenhagen
doivio nakon rata. Prosvjednici su razbijali izloge, spaljivali automobile
i barikadama odrezali dio grada, proglaavajui 'zonu zabrane EZ-a'.
Ranjeno je jedanaest prosvjednika i 26 policajaca. 97 Bilo je upitno
koliko su glasai razumjeli argumente. U jednom istraivanju javnosti
nakon referenduma, samo je 17 posto ispitanika znalo za edinburke
'ustupke.' 98 Ostali su prigovarali da njihov ustav zabranjuje odravanje

95 Op. cit.
96 Isto.
97 Time International, 31. svibnja 1993.
98 Citirano kod Franklin, Mark, i. dr. (1995), 'Referendum Outcomes and Trust in Govern-
ment: Public Support for Europe in the Wake of Maastricht' u West European Politics, Tom 18.
 'U SRCU EUROPE': 1990-1993 | 355

dvaju glasovanja o istom pitanju. 'Donijeli smo svoju odluku prole go-
dine', izjavio je stolar Steen Majlund. 'Mislim da je to bila demokracija.'99
Tako je u Velikoj Britaniji prijedlog zakona o Maastrichtu 20. svib-
nja uao u svoje tree i konano itanje, pred plahim konzervativnim
zastupnicima od kojih su mnogi ve strahovali za svoja mjesta. Laburisti
su ve naznaili da se namjeravaju suzdrati od glasanja i rasprava je
izblijedjela. Ali Roger Knapman, lan Grupe novog poetka, nagovijestio
je to dolazi. Otkrio je da je u sedam mjeseci od pokretanja rasprave 4.
studenog, pred Donji dom izneseno 265 propisa i smjernica EZ nad
ijim zaustavljanjem zastupnici praktiki nisu imali nikakvu mo. 100
Ipak je Richard Shepherd bio taj koji je pogodio u sr prie, primje-
ujui da se u svim raspravama o prijedlogu zakona o Maastrichtu malo
koji govornik vratio prvom naelu demokratske vladavine.
'Duboko odbijanje mnogih ljudi irom Europe temelji se na njihovu
uvjerenju da ovo nije demokratski sporazum... tijekom svih sati rasprave,
i oni s obje prednje klupe smjerno su ga se klonili i nisu raspravljali o pi-
tanju demokratske i odgovorne vlade. Ovaj je Dom izgraen na tome.'101
Hurdov odgovor u kojemu je odjekivao Majorov govor, bio je da
ljudi 'ne vjeruju dovoljno' u svoje vienje Zajednice. Trebamo 'graditi
decentraliziraniju i raznolikiju Zajednicu slobodne trgovine koja gleda
unaprijed.' 102 U svakom sluaju, rekao je,

' . . . d o p u s t i t e nam da smanjimo i kritiziramo detalje, regulativu i plitkoumna

uplitanja, ali pustite da to napravimo ne na negativan nain ve da ponovno
pronaemo odlunu volju za uspjenim zajednikim djelovanjem u velikim
stvarima gdje je to europski interes i gdje se mora poduzeti europski napor. Zato
to nam prijedlog omoguava da igramo svoju punu ulogu u ponovnom na-
metanju takve snage volje, predajem ga Domu.' 1 0 3

Tony Benn nije bio impresioniran. Nijedan lan nije imao zakonski
ili moralni autoritet da preda ovlasti posuene od biraa ljudima koji
ne bi odgovarali za njih. 'Predavali smo britanski narod bez njegova pri-
stanka, sustavu koji je zamjenjivao parlamentarnu demokraciju', rekao
je. 104 Uzalud je govorio. Rezultat je bio predodreen. Sve to je trebalo
bio je ritual glasovanja kojim bi se na cijelu aradu stavilo neto brojki.

99 Time International, op. cit.

100 Hansard, 20. svibnja 1993., col. 391.
101 Op. cit., col. 392.
102 Op. cit., col. 393.
103 Op. cit., col. 393-394.
104 Op. cit., col. 418-419.
356 I VELIKA OBMANA

Kad se Donji dom podijelio, kroz 'Aye' ih je ulo 292, a kroz 'Noe'
112: veina od 180 za Maastricht.
Drama jo nije bila gotova. Ostala je laburistika 'tempirana bomba'
o socijalnoj povelji o kojoj se raspravljalo 22. srpnja 1993. Pod tajno-
vitim pravilima Donjeg Doma, Major je morao iznijeti prijedlog, a
onda je John Smith kao oporbeni voda morao uloiti amandman. Cilj
je bio sprijeiti vladu u odlaganju lanaka ratifikacije sporazuma zajed-
no s talijanskom vladom, dok ova ne obavijesti EZ da namjerava usvo-
jiti socijalnu povelju. Budui da je Major obeao da se socijalna povelja
nee usvojiti, vlada bi morala napustiti sporazum da je proao prijedlog
oporbe. S druge strane, vladin prijedlog morao je proi da bi se spora-
zum ratificirao. Vlada je, ukratko, morala pobijediti u oba glasanja.
Nonu proceduru bilo bi krivo poastiti nazivom 'rasprava'. Kao i
ranije, samo u veoj mjeri, bio je to isti teatar s pitanjima o kojima se
odluivalo na marginama. Kljuni za ishod bili su liberalni demokrati
koji su odluili zamijeniti strane. S druge strane, vode konzervativaca
bili su na djelu koristei svaku poznatu taktiku osim fizikog nasilja da
dovedu lanove u red.
Pritisak efova stranaka bio je dovoljan da toliko smanji dio podrke
Grupi novog poetka, da je u prvom glasanju o oporbenom aman-
dmanu - rezultat bila mrtva utrka; 317 glasova svaki. Predsjednica
Donjeg doma Betty Boothroyd, kako je zahtijevala tradicija, dala je svoj
glas za vladu. Procedura je javno prenoena u veernjim televizijskim
vijestima i, nakon te napete epizode, drugi rezultat o tom znaajnom
prijedlogu bio je kataklizmian. Usred pandemonija, predsjednica Donjeg
doma uzviknula je: 'Aye na desno 316, Noe na lijevo 324, Dobili su Noe.'
Vlada je izgubila za osam glasova.
ak i prije glasovanja, Major je odluio da e ako izgubi pozvati na
glasovanje o povjerenju. Zbog misterioznih razloga, Ulsterski unionisti,
do tada estoki protivnici sporazuma, Majoru su predali svojih osam
glasova. To je bilo dovoljno. Glasanje idueg dana bilo je ustavno upitno,
jer se prijedlogom o povjerenju pokualo sruiti glasove od prole noi,
to je tehniki bilo protiv pravila. Ali suoeni s opim izborima u sluaju
vladina gubitka i s dimom iz Newburyja jo u zraku, pobunjenici su se
ukopali. Svaki konzervativni zastupnik uz izuzetak Ruperta Allasona,
glasovao je za vladu. U 4.30 popodne Major je dobio sa 39 glasova ra-
zlike. Oko njega se prostirala ruevina konzervativne stranke.
 Teorija i praksa: 1992-1993
'Europski zakon vie nije nadirua plima koja potapa engleske estuarije.
Sad je poput plimnog vala koji rui nae lukobrane i potapa unutranjost
preko naih polja i kua.'
Lord Denning 1

U studenom 1992. Colman Twohig, koji je sm vodio svoj posao u

Rochesteru u Kentu prodajui elektronske naprave potrebne jaruali-
ma i bagerima, dobio je pismo od Ministarstva trgovine i industrije. U
njemu ga se informira da e se uskoro morati poeti pridravati propisa
izdanog pod EEZ 'Smjernicom o elektromagnetskoj kompatibilnosti',
89/336. Njegovi proizvodi moraju biti poslani ovlatenoj 'kui za testi-
ranje' kako bi se utvrdilo da ne izazivaju smetnje drugim elektrinim
ureajima (u kojem sluaju e dobiti oznaku 'CE' to znai Commu-
naut Europen).
Gospodin Twohig nije imao prigovora na naelo iza tog propisa.
Problem je bio to su naprave koje je sklapao za svoje klijente bile 'uni-
katne', svaka je bila napravljena za specifine potrebe, a mnoge su sta-
jale samo 50 funta i manje. Meutim, troak pojedinanog testiranja
bio bi tisuu funta, ime njegov posao postaje neisplativ.
Roger Brown, koji je vodio mali vrtni centar kraj Applebya u West-
morelandu, godinama je koristio naputeni rudnik na svom zemljitu
kao jamu za kompostiranje. Sad je obavijeten da prema novim EEZ
propisima o otpadu, njegovo mrtvo lie i drugi kompostni materijal
ine 'kontrolirani otpad'. Kako nije imao dozvolu za upravljanje otpa-
dom, morao je unajmiti ovlatenu slubu da ukloni kompost, to ga je sta-
jalo 20 tisua funta. Prijetio mu je i mogui progon zbog kaznenog djela.

1 H. P. Bulmer Ltd. v. J. Bollinger S.A. [1974] Pogl. 401.

358 | VELIKA OBMANA

U Farcetu u Huntingdonshireu, Tom Chamberlain vodio je obiteljsku

mesnicu s tradicijom od 100 godina. Godine 1992. proglaen je am-
pionom kobasiarstva na sajmu Istone Engleske. Malo zatim Mini-
starstvo poljoprivrede, ribarstva i hrane (MAFF) obavijestilo ga je da
prema Propisu o svjeem mesu (Higijena i inspekcija) iz 1992. kojim
se primjenjuje EZ smjernica 91/497 mora napraviti opsene strukturne
promjene u svojim pogonima. Ako to ne uini, 1. sijenja 1993. izgubit
e dozvolu, to e ga prisiliti da zatvori posao. Iako je njegova mesnica
bila doslovno preko puta njegove klaonice, nije mu vie bilo doputeno
nositi meso iz jedne zgrade u drugu osim ako ne izgradi hlaeni tunel
izmeu njih. Prema mnogim ostalim zahtjevima morao je izgraditi i tu
i zahod za 'kamiondije u prolazu', iako je veina ivotinja u njegovu
klaonicu stizala s farmi udaljenih najvie pet milja. Raunajui troak tih
promjena, tijekom boinih praznika zakljuio je da mu jedino preos-
taje da prestane raditi. 2
U posljednjim mjesecima 1992. mnoge takve prie poele su izlaziti
na vidjelo u gotovo svakom sektoru britanske industrije najavljujui novu
fazu u britanskim odnosima s, kako su ga mnogi jo uvijek zvali, 'zajedni-
kim tritem'. Do sada se 'Europa' inila dalekom od njihovih briga.
Mediji bi se povremeno naalili s nekom 'ludom novom EEZ smjer-
nicom' poput one o harmoniziranju zakona o demu iz 1988. u kojoj
se mrkve klasificiraju kao 'voe'.3 Ali 'Bruxelles' se openito doivljavao
kao daleko mjesto koje nije imalo utjecaja na svakodnevni ivot. Izne-
nada su, pak, ljudi iz najrazliitijih biznisa bili ometeni porukom da e
morati potivati nove 'EEZ propise'. Najoitiji razlog bila je lavina zako-
nodavstva povezana s pokretanjem Jedinstvenog trita 1. sijenja 1993.
U novim zakonima tri su stvari bile posebno zapanjujue. Jedna je
bio nevjerojatno birokratizirani nain na koji su zakoni oblikovani, to
se openito doivljavalo kao gubljenje dodira sa zdravim razumom.
Druga stvar bila je njihova drakonska narav. Nikad u povijesti u zakonik
nije uvedeno toliko kaznenih djela u tako kratko vrijeme. Ponovno, e-
sto se inilo da to nema veze s ispravljanjem izvornih problema ve jed-
nostavno s nepotivanjem birokratskih procedura, ukljuujui arke pa-

2 Stotine slinih primjera naveli su Booker, Christopher i North, Richard (1994), The Mad
Officiais i The Castle of Lies, op. cit.
3 Smjernica Vijea 88/593/EEC od 18. studenog 1988. dodatak Smjernici 79/693/EEC o
pribliavanju zakona lanica koji se odnose na vone demove, elee i marmelade te kesten
pire. Smjernica je donesena, jer je Komisija htjela nametnuti da se dem zakonito moe
proizvoditi samo od voa. Portugalci su prigovorili da oni rade dem i od mrkve. Tipinim
EEZ kompromisom, rjeenje Komisije bilo je da dopusti da se mrkva nazove voem.
 TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 | 359

pira. Trea stvar bilo je ono to se obino doivljavalo kao vana pro-
mjena u odnosu slubenika i inspektora odgovornih za provoenje
novih zakona. Stari ljudi u Britaniji sjeali su se 1940-tih kad su 'crvena
vrpca', slubena njukala i dravne kontrole bili tako istaknuti dio nacio-
nalnog ivota tijekom Drugog svjetskog rata. Ali do sredine 1950-tih ta
se struja povukla i dravne slube su desetljeima bile openito manje
nametljive. Sada se, pak, inilo da je dolo do kulturne promjene. Napu-
hani novim ovlastima, mnogi slubenici koji su regulirali poslove po-
stajali su gotovo rutinski agresivni i skloni sukobu.
Do te je promjene dolo tako brzo da su u poetku mnogi koje je
pogodila mislili da se to dogaa samo njima. Tek se postupno pokazalo
da ih je zahvatilo neto mnogo ire. Iako su malobrojni to shvaali,
prolazili su iskustvo prvih praktinih posljedica dramatine promjene
u nainu na koji se vladalo njihovom zemljom. Do tada je naglasak u
prii o 'europskom projektu' bio na 'visokoj politici'; na postupnoj
gradnji novog sustava vlasti kroz beskrajne 'summite' i sporazume. Ali
to je bio samo teoretski dio procesa. Sad se vidjelo kako novi oblik vla-
danja funkcionira u praksi.
S britanskog gledita, prva stvar koju je to predstavljalo bila je radi-
kalna promjena u nainu stvaranja veine zakona. Stoljeima su glavni
oblik zakonodavstva bili Zakoni parlamenta o kojima su raspravljali i
glasali izabrani predstavnici naroda. Sada, dok se sve vie podruja za-
konodavstva preputalo nadlenosti Zajednice, zakoni su sve vie stva-
rani bitno razliitom metodom: onom koja je predstavljala najdublju
revoluciju u naravi njihove vlasti koju je britanski narod ikad vidio.

Fasada demokracije
Nitko nije mogao sakriti injenicu da je Zajednica postala tvornica
zakona, stvarajui svake godine sve vie smjernica i propisa. Ali o tom
se procesu najee tvrdilo da je 'demokratski.' I ta se tvrdnja temeljila
na injenici da je vrhovno zakonodavno tijelo Zajednice bilo Vijee
ministara, iako je Komisija imala iskljuivo pravo iniciranja zakona.
Vijee, sastavljeno od izabranih politiara odgovornih nacionalnim
parlamentima, provodilo je vrhovnu demokratsku kontrolu nad cijelim
projektom. To je bila teorija. to se tie optube da vlast u 'novoj Eu-
ropi' dre 'neizabrani birokrati bez lica',4 ritualni protunapad bio je da

4 Europska komisija, Predstavnitvo u Velikoj Britaniji (bez datuma), 'A glossary of eurosceptic
beliefs: en expose of misundertanding'. www.cec.org.uk/press/glossary.htm
360 I VELIKA OBMANA

je to apsurdno, jer Komisija zapoljava manje slubenika nego ijedna

velika lokalna vlast. Davne 1975. Thatcher je i sama koristila taj argu-
ment, istiui da u Komisiji radi 'samo 7000 slubenika', uglavnom u
Bruxellesu. Kasnije je taj broj narastao na 'samo 15.000 slubenika', onda
na 'samo 18.000', a onda na 'samo 22.000' pa na 'samo 25.000'. Bila
je istina da je njihov broj nezaustavljivo rastao. Ali misliti da su samo
ti slubenici izvor lavine zakonodavstva koja je stizala iz 'Bruxellesa zna-
ilo bi potpuno promaiti narav revolucije u vladanju koju je donio taj
sustav.
Poanta o 'Bruxellesu' bila je da je on djelovao kao poveznica. Bio je
sredite mree, povezujui organizacije u cijeloj Zajednici, posebno dr-
avne slube lanica. Svaki dan u Bruxellesu osim slubenika same
Zajednice boravi i tisuu nacionalnih dravnih slubenika u posjetu iz
svake zemlje EU, svi su na odreeni nain angairani na 'izgradnji Za-
jednice.' Deseci tisua ostalih na tome rade u nacionalnim prijestolnica-
ma, sudjelujui u zakonodavnom stroju bez presedana po svojoj sloe-
nosti. 5
To se prvo odrazilo u zauujuoj raznolikosti naina na koje su pr-
vobitno nastajali prijedlozi zakona Zajednice. Kako je 1992. izvijestila
Delorsova studijska grupa o subsidijarnosti, samo je 30 od 535 prijed-
loga Komisije u prethodnoj godini stiglo iz same Komisije. Ostatak je
doao iz drugih izvora, od dravnih slubenika lanica do niza anonim-
nih odbora, skupina za pritisak, nevladinih organizacija ili komercijal-
nih lobista koji su djelovali u ime odreene industrije ili tvrtke. Kasnije
e se procijeniti da u Bruxellesu djeluje 1600 takvih odbora, a izvan njih
irom EU 170.000 lobista ove ili one vrste, od paneuropskih udruga
koje predstavljaju itave industrije pa do predstavnika pojedinih ok-
runih vijea koji trae udio u regionalnoj pomoi.
Druga faza procesa nastupa kad Komisija slubeno prihvati prijed-
log zakona. To se u mnogo sluajeva ponovno odvija uz pomo profe-
sionalnih savjetnika ili akademika sa sveuilita iz cijele Zajednice, koji
5 Thatcher je to kasnije priznala u svojoj knjizi Statecraft, objavljenoj 2002. Ona primjeuje
da se u brojkama o slubenicima Komisije - koje su se do tada poveale na 30.000 - 'izo-
stavlja puno vei broj nacionalnih slubenika ije jedine zadae proistjeu iz europskih pro-
pisa.' Iako povijesni primjeri nisu izravno usporedivi, puno ih je u kojima je vrlo mali broj
ljudi dominirao velikim populacijama, posebno britanski Raj (Indija). Na kraju vladavine
Kraljice Viktorije, nad 300 milijuna Indijaca vladalo je jedva 1500 britanskih upravitelja
Indijske civilne slube i moda 3000 britanskih asnika u Indijskoj vojsci. Ne raunajui
britanske vojnike, u voenju cijele zemlje bilo je angairano vjerojatno tek 20.000 Britanaca
- manje od broja stalnih predstavnika koje trenutno zapoljava Komisija. (Judd, Dennis
(1996), Empire The British Imperial Experience From 1765 To The Present.)
 TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 | 361

su proizvodili poetne prijedloge, 6 a o tekstovima mjesecima ili godi-

nama pregovaraju nove gomile odbora, esto pod predsjedanjem duno-
snika Komisije. Neke su inili nacionalni dunosnici relevantnih mini-
starstava lanica, a slubeno su bili konstituirani kao regulacijski odbori,
koje su esto savjetovali predstavnici interesnih skupina. Taj je sustav
postao poznat kao 'comitology' (odborologija), koji je djelovao prema
tako tajanstvenim pravilima da ga je razumjelo malo ljudi.
Doprinos koji su tom zakonodavnom procesu davali nacionalni dr-
avni slubenici koordinirao se kroz Coreper, Odbor stalnih predstav-
nika koji je od 1958. dio temeljne strukture Zajednice. Dunosnici
Corepera konano dogovaraju svaku novu smjernicu ili propis, osim u
rijetkim sluajevima u kojima jo postoji temeljno neslaganje. Tek tada
je prijedlog spreman nastaviti prema zavrnoj fazi, davanju na potvrdu
nadlenim ministrima koji sjede u Vijeu ministara. Tamo cjelokupni
zakonodavni proces teoretski dobiva 'demokratski' legitimitet.
U toj se fazi teoretski ipak moe dodavati daljnji element 'demo-
kratske' odgovornosti. Prije nego Vijee donese konanu odluku, mnogi
prijedlozi novih zakona moraju na razmatranje u Europski parlament,
ija uloga se s godinama postupno iri kako bi se stvorio dojam da se
stanovnicima Europe daje mogunost 'demokratskog' utjecaja na to
kako se njima vlada. Parlament prolazi kroz vlastiti show, ispitujui
prijedlog i glasajui o njemu. Ali ta legislatura ni u kakvom konvencio-
nalnom smislu ne provodi demokratsku kontrolu izvrne vlasti. Parla-
ment ee tek nadograuje prijedloge Komisije ili je kori to se ne kree
bre putem integracije. 7 Slino kao to je u proceduri poznatoj kao
'suodluivanje' za prijedlog potrebna suglasnost parlamenta i Vijea ak
i kad se njihova miljenja razilaze i kada treba pribjei daljnjim sloe-

6 Komisija puno koristi akademske institucije za pomo u izradi nacrta zakonodavstva. To je

bilo korisno sredstvo, jer su se ugovori esto sklapali u okviru 'istraivakog' prorauna, to
je automatski privlailo lanice da dopinose 'sufinanciranjem.' Osim to je Zajednica time
mogla poveati trokove na raun poreznih obveznika lanica, mogla je zatraiti usluge puno
brojnije radne snage od one koju su predstavljali njezini zaposlenici. Slino tome, velik dio
nacrta zakonodavstva o tehnikom usklaivanju sad se pripremao u institucijama za
europske standarde, posebno u CEN-u (Comit Europen de Normalisation). Budui da su
ih uglavnom financirale nacionalne institucije i vlade, Zajednici je osiguran i integracijski
proces s golemim skrivenim potporama.
7 Jo 1965. Miriam Camps zapisala je da poveanje ovlasti Europskog parlamenta nee popraviti
stvari, jer 'e to jo olakati Komisiji da manipulira javnim mnijenjem protiv vlada.' (Samps,
Miriam (1965), What Kind Of Europe? The Community Since De Gaulle's Veto). Isto je 25
godina kasnije primijetio zamjenik direktora Instituta za ekonomska pitanja. 'Umjesto da
Europski parlament kontrolira Komisiju, zapisao je, 'u stvarnosti Komisija potencijalno moe
iskoritavati parlament za nametanje svoje neovisne politike uloge.' (Vibert, Frank (1990),
'Europe's constitutional deficit.' Kod: Mather, Graham (uvod), Europe's Constitutional Future).
362 I VELIKA OBMANA

nim procedurama da bi se postiglo 'mirenje', u praksi se prijedlog goto-

vo nikad znaajno ne mijenja. Konano, Vijee ministara ima vlast i na
tome Komisija temelji tvrdnju da je podvrgnuta 'demokratskoj' kontroli.8
U praksi je poblie ispitivanje rada Vijea ministara otkrilo da u
njemu nema nieg 'demokratskog'. Ne samo da se njegovi sastanci odr-
avaju iza zatvorenih vrata bez ikakvog javnog zapisa o onome to se
tamo govori ili kako su ministri glasovali (kako je cinino primijeeno,
gotovo jedine zemlje sa zakonodavnim procesima tajnovitima poput onih
u Zajednici su Kuba, Sjeverna Koreja i nekada Irak). Jednako je rele-
vantno to da se 80 posto prijedloga koji dolaze pred Vijee stavlja na
takozvanu 'A listu', kao predmeti koje ministri nee razmatrati i koji
prolaze uz jednostavno kimanje glavom.
Jedan od malobrojnih sudionika koji je ikad javno opisao rad Vijea
ministara u praksi bio je Alan Clark, koji je u svom dnevniku zapisao
prvo Vijee na kojemu je sudjelovao kao doministar trgovine u veljai
1986. Poinje s prisjeanjem kako ga je uoi sastanka slubenica UK-
REP-a, britanskog stalnog predstavnitva u Bruxellesu, uputila 'kakvu
liniju da zauzme', prije nego se posvetila redigiranju govora koji je pla-
nirao odrati. 'Ono to ministri kau ne moe ni najmanje promijeniti
zakljuke sastanka', pie i nastavlja:
' . . . o svemu cjenkanjem odluuju slubenici Corepera... Ministri stiu na scenu
u posljednjem trenutku, zajapureni, umorni, bolesni ili pijani (ponekad sve
zajedno), proitaju svoje i o d u . ' 9

Drugi ministar opisuje kako je stigavi na svoje prvo Vijee bio za-
panjen kad je vidio da je prva stvar na dnevnom redu zakljuak koji je
trebalo objaviti na kraju sastanka. Kad je kod svojih dunosnika prosvje-
dovao da bi to sigurno trebalo biti posljednje, nakon to se odradi
ostatak dnevnog reda, ljubazno mu je reeno: 'O, ne ministre, sve ostale
teme ve su dogovorene prolog tjedna na Coreperu. 10
Koliina posla koji se obavljao na taj nain je kolosalna. Procijenje-
no je da je do 1998. vie od 3000 sastanaka Vijea ministara godinje
odrano na razini ministara ili dunosnika, u prosjeku 60 tjedno. 11

8 Jo dva smokvina lista odgovornosti odrazila su se u zahtjevu da se mnogi dijelovi zakon-

odavstva daju na 'konzultaciju' u Ekonomski i socijalni odbor i Odbor regija. U praksi je
to samo jo jedna prazna formalnost, jer nijedno od ta dva tijela nema nikakvu mo i svaka
njihova preporuka se politiki ignoriraju.
9 Clark, Alan (1993), Diaries.
10 Lord Hesketh, dravni ministar u ministarstvu trgovine i industrije 1990-1991, u privat-
nom razgovoru, 1995.
11 Europska komisija, op. cit.
 TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 | 363

U Britaniji je tu aradu dodatno kompliciralo pretvaranje da nije-

dan ministar ne moe odobriti dio zakonodavstva na Vijeu ako ga
unaprijed nije pomno ispitao parlament. Taj sustav provjere uspostavljen
je 1973. pod Heathom i 24. listopada 1990. je formalno potvren
Rezolucijom Donjeg doma u kojoj stoji da 'nijedan ministar Krune ne
moe dati svoj pristanak na Vijeu ministara bilo kojem prijedlogu
zakonodavstva Europske zajednice koji je jo na ispitivanju.' U praksi je,
meutim, takvo ispitivanje na parlamentarnim odborima uspostavljeno
kao obian isprazni ritual. Zastupnici nisu imali nikakvog utjecaja na
ono to se dogaalo na Vijeu ministara. Rezolucija iz 1990. e se go-
dinu za godinom beznadno pretiskavati u izvjetajima Donjeg doma,
biljeei bezbrojne sluajeve u kojima su ministri odobravali stvari koje
nisu bile ispitane, esto zato to zastupnicima nisu na vrijeme dostavljani
relevantni dokumenti. 12 Dokumentacija veine ostalih nacionalnih par-
lamenata, od kojih se manje od polovice uope pretvaralo da ispituje
zakonodavstvo koje se usvaja u njihovo ime, bila je i gora. 13
Jednom kad bi prijedlog postao zakon Zajednice, jo su bile dvije faze
prije dovretka procesa. Prva, ako je rije o smjernici, bila je da su je
dunosnici svake lanice morali 'transponirati' u oblik koji bi njihova
zemlja smatrala prikladnim za uvoenje u nacionalni zakon. U Brita-
niji, kako emo vidjeti, dravni slubenici esto e dodavati tetne za-
htjeve koji se nisu pojavljivali u izvornoj smjernici. Ipak je njihova for-
mulacija mogla postati vaei zakon.
U toj toki u proces je dodavan jo jedan neobian element, kojim
bi predloeni novi zakon bio predan na 'konzultacije' organizacijama
koje predstavljaju industriju i ostale interese na koje bi mogao utjecati.
Da je to bila samo jo jedna lana 'odgovornost' pokazala je injenica
da gotovo ni u jednom sluaju formulacija zakona nije bila izmijenje-
na u "konzultacijskom" procesu, a slubenicima Zajednice je to bilo upu-
ivanje na probleme koji bi se mogli pojaviti kad zakon stupi na snagu
i jo im je omoguilo da odgovore, kad takvi problemi iskrsnu, da je
zakon bio uveden nakon 'punih konzultacijama s industrijom.'
in konanog pretvaranja smjernice u zakon u Britaniji je ostvarivan
pomou mehanizma koji je Howe osmislio u Zakonu o europskim

12 Vidi, primjerice, Dvadeset sedmi izvjetaj Izabranog odbora za europsko zakonodavstvo

The Scrutiny of European Business, 18. lipnja 1996., Trei izvjetaj Izabranog odbora za
proceduru European Business, 12. oujka 1997., Sedmi izvjetaj Izabranog odbora za mo-
dernizaciju Donjeg doma The Scrutiny of European Business, 9. lipnja 1998.. Sve je objavila
Pisarnica Njezina Velianstva u Londonu.
13 Cf The Scrutiny of European Business 1996, op. cit.
364 I VELIKA OBMANA

zajednicama, dok je verzija koju su dali dravni slubenici izdavana u

obliku 'zakonskog instrumenta' koritenjem ovlasti 'delegiranih mini-
stru.' Dunosnici bi dostavljali te 'propise' ministru na potpis (ministar
je rijetko uope itao zakonski instrument prije nego bi ga 'potpisao za
zakon', da se ne spominje ispitivanje njegova sadraja). 14 Tada bi in-
strument postao zakon. Kao formalnost, instrument bi se 'polagao pred
parlament' dajui zastupnicima pravo na prigovor. Ali ponovno je to
pravo bilo samo teoretsko. U praksi, izgledi da bilo koje takvo 'sekun-
darno zakonodavstvo' kojim se primjenjuje EZ zakonodavstvo bude
odbijeno, bile su nitavne. 15
Najistaknutije postignue ovog novog sustava vladanja tako su po-
stali razmjeri u kojima su ovlasti stvaranja velike veine zakona bile pre-
baene s politiara na slubenike. Jedina korisna uloga koja je u tom pro-
cesu ostavljena politiarima, bilo je osiguravanje fasade demokratskog
legitimiteta.
Ali dolazila je jo jedna konana faza. To je bio nain na koji su novi
zakoni primjenjivani u praksi. Teoretski je svaka zemlja EZ bila podre-
ena istim smjernicama i propisima. U praksi, meutim, uskoro e se
pokazati da e duh u kojemu su razliite zemlje odluivale primjenjivati
te zakone, divlje varirati izmeu lanica.
Na temelju toga su, prema kraju 1992. Britanci, bez obzira na to
jesu ili nisu shvaali kako se stvaraju njihovi zakoni, poeli u jo nevie-
nim razmjerima otkrivati to zaista znai pripadati Europskoj zajednici.

Neravnopravna igra
U pono 31. prosinca 1992. Major i Heath sastali su se u Londonu kako
bi upalili 'baklju' (tek slabaan plamen uljanice koji je treperio na kii),
proslavljajui pokretanje 'jedinstvenog trita'. Pet godina su milijuni
funta troeni na objanjavanje poslovnim ljudima kako e to biti tre-
nutak kad e sve preostale trgovinske barijere konano pasti, 'otvarajui
novo trite od 340 milijuna potroaa' i omoguavajui rast, radna
mjesta i prosperitet bez presedana.

14 Informacija temeljena na intervjuima s ministrima i bivim ministrima.

15 Kad se 1995. uz podrku zastupnika svih stranaka pokualo zaustaviti zakonski instrument
o osnivanju Slube za higijenu mesa koja je trebala provoditi propise EZ u mesnoj indu-
striji, ministri su samo prebacili 'raspravu' stalnom odboru gdje je instrument imao oeki-
vanu veinu. Pristae vlade odobrili su zakon bez doprinosa raspravi. Jedan je zastupnik
tijekom cijele procedure bahato komunicirao sa svojom izbornom jedinicom, nakon ega
je glasovao za prijedlog (autorova primjedba).
 TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 | 365

U praksi, ti su poslovi ve nekoliko mjeseci otkrivali da je najvidlji-

vija posljedica jedinstvenog trita bilo golemo poveanje propisa. Da-
leko od 'zone slobodne trgovine', novo jedinstveno trite sad je, zbog
uspostave neega to je zahtijevalo donoenje 1368 EZ smjernica, bila
najstroe regulirana ekonomska zona na svijetu.16 Njihov glavni cilj
bilo je integriranje lanica 'harmonizacijom' njihovih zakona u gotovo
svakom djeliu ekonomske aktivnosti, od deklaracija na vatrogasnim apa-
ratima do dizajna plianih medvjedia.
Jedan od najoitijih elemenata tog zakonodavstva bio je nain na koji
ga se predstavljalo putem zagovaranja ciljeva kojima nitko nije mogao pri-
govoriti, posebno u lozinkama modernog doba: 'sigurnost', 'higijena',
'zatita potroaa' i 'zatita okolia'. Zapovjedni brod zakona novog jedin-
stvenog trita bilo je est smjernica o zdravlju i sigurnosti, kojima se od-
reivalo sve, od propisane visine uredskih stolaca do minutae koju zapo-
slenici smiju provesti pred ekranom kompjutora. Cilj je navodno bilo
jamiti da svi radnici u EU uivaju jednake visoke sigurnosne standarde.
Druga hrpa smjernica, ponovo u ime 'sigurnosti', uvodila je nove 'har-
monizirane' standarde kojima se regulirala proizvodnja svih zamislivih
proizvoda, od strojeva do djejih igraaka, od planinarske opreme do
plinskih grijaa, od dizala do podloga za kriket. Svaki predmet koji je bio
u skladu s novim standardima 'Communaut e u r o p e n ' morao je nositi
oznaku 'CE' kao vanjski znak da Zajednica brine za svoje graane.
Drugi znaajan pokuaj 'otvaranja trita' koji je uzbudio britanske
entuzijaste jedinstvenog trita, poput biveg ministra trgovine Lorda
Younga, bila je politika osmiljena da bi tvrtkama iz bilo koje zemlje
EZ omoguila da se natjeu za sve javne poslove iznad odreene vrije-
dnosti. Prema tri 'smjernice o javnoj nabavi' koje su pokrivale robu iroke
potronje, usluge i javne radove, kad god je neka bolnica eljela kupiti
skener, lokalno vijee moralo zamijeniti svoje vatrogasne kamione ili je
uprava za autoceste eljela sagraditi most, posao se prvo morao oglasiti
u slubenom glasilu Zajednice, omoguavajui tvrtkama iz cijele EZ da
se natjeu, uz uvjet prihvaanja najpovoljnije ponude.
Gotovo svi zakoni koji su doveli do te revolucije morali su se preni-
jeti u britanske zakonske instrumente, tako da su, dok je parlament tro-
io mjesece na Sporazum iz Maastrichta raspravljajui hoe li predati
vie ovlasti Europskoj komisiji, dravni slubenici vrijedno sastavljali
nacrte jo neviene koliine sekundarnog zakonodavstva temeljnog na
prethodnom sporazumu, Povelje jedne Europe. Sve je to Parlament 'ot-

16 Global Britain, kolovoz/rujan 1998.

366 I VELIKA OBMANA

kimao glavom' bez rasprave, koristei ovlasti koje su zastupnici ve pre-

pustili prema Zakonu o Europskim zajednicama.
Mjerilo dramatinosti proirenja upotrebe tog oblika donoenja za-
kona bilo je poveanje broja zakonskih instrumenata koji su se donosili
svake godine. Sredinom 1980-tih godinji prosjek bio je oko 2300 in-
strumenata koji su se uglavnom ticali rutinskih pitanja administracije,
poput uiteljskih plaa ili zatvaranja cesta. Do 1990. broj je narastao
na 2667. Godine 1991., s pribliavanjem jedinstvenog trita poveao
se na 2933. Godine 1992. ukupni broj prvi je put preao granicu od
3000 sve do 3359. Istovremeno se broj prijedloga zakona koji su prolazili
kroz parlament neprekidno smanjivao, s prosjenih 150-200 na godinu
tijekom veeg dijela poratnog razdoblja do samo 41 tijekom 1993. i 1994.
Najbolji primjer kontrasta izmeu teorije i prakse na jedinstvenom
tritu bilo je uporno hvalisanje Komisije da e takvo trite dovesti do
'ukidanja 70 milijuna carinskih formulara godinje.' Ukidanje carin-
skih kontrola irom EZ znailo je da uvozni i izvozni agenti vie nee mo-
rati ispunjavati formulare u kojima se zapisivala koliina i vrijednost
roba koje su prelazile granice. Ali Komisija je jo eljela zadrati statis-
tike zapise, koji bi pokazivali koliinu takozvane 'unutarzajednike
trgovine.' Zato je donesen EZ propis 3330/91 kojim se namee sloeni
novi sustav poznat kao Intrastats. Odgovornost za prikupljanje podata-
ka pala je meutim na same trgovce. Kao posljedica ukidanje carinskih
formulara te uvoenja novog sustava, dodatni trokovi samo britanskih
tvrtki procijenjeni su na vie od milijardu funta godinje.
Dok su se britanske tvrtke pokuavale nositi s tom poplavom zako-
nodavstva, pojavile su se neke ope kategorije prigovora o njegovu funk-
cioniranju u praksi.
Cesta kritika bila je da je novi sustav oteavao izvoz roba u ostale
zemlje EU umjesto da ga olaka. Tvrtka Hotbox Heaters Rowlanda
Spencera iz Kymingtona u Hampshireu, bila je jedna od samo est tvrt-
ki u EU - svih britanskih - koja je proizvodila specijalizirane plinske
grijae za staklenike. Spenceru je reeno da se prema smjernici o 'spra-
vama na tekui plin' 90/396, njegovi proizvodi sada moraju slati u 'kuu
za testiranje' da bi dobili sigurnosnu oznaku CE. Kad je gospodin
Spencer na kraju dobio tu oznaku, plativi 20 tisua funta jednoj nizo-
zemskoj kui za testiranje, mislio je da e moi slobodno prodavati svoje
proizvode bilo gdje u EZ. Onda mu je reeno da, budui da EZ drave
koriste ak 37 razliitih vrsta tekueg plina, njegovi proizvodi moraju
37 puta proi procedure testiranja, po jednu za svaki plin. Odluio je
 TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 | 367

napustiti posao s ostalim dravama EZ i usmjeriti prodaju na Aziju,

Ameriku i Afriku. Za nekoliko godina njegova e tvrtka biti jedina od
est preostalih.
Drugi vaan problem koji je izbio na vidjelo uoi jedinstvenog tr-
ita postat e poznat kao 'pozlaivanje'. Vladini dunosnici toliko su
gorljivo transponirali EZ smjernice u britanski zakon, da su esto do-
davali teke zahtjeve kojih nije bilo u izvornim smjernicama. Jedan
primjer bila je smjernica o sigurnosti igraaka 88/378, koja je zahtije-
vala da se testiraju sve nove igrake proizvedene nakon 1990., kako bi
se kvalificirale za oznaku CE. Meutim, kad je prijedlog zakona stigao
u Ministarstvo trgovine i industrije, ono je odluilo proiriti njegovu
primjenu na rabljene igrake koje su osiguravale znaajan prihod do-
brotvornim drutvima. Takvo 'pozlaivanje' znailo je da se mnoge stare
igrake vie nisu mogle prodavati, to je dobrotvorna drutva poput
Oxfama ostavilo bez milijuna funta godinje.
Trei problem povezan s ovima bila je izuzetna gorljivost koju su
esto pokazivali britanski slubenici nadleni za provedbu zakona. Za
Boi 1992. Acor Hobbycraft, brzorastua tvrtka koja je u Ringwoodu
u Hampshireu proizvodila djeje komplete za modelarstvo, zbog uklju-
ivanja sredstva za ienje cijevi u neke od svojih kompleta imala je posla
sa slubenicima za standarde iz vijea Barkinga koji su smatrali da ta
sredstva mogu ozlijediti djeje oi. Iako slubenici nisu uspjeli u prvom
pokuaju kaznenog progona tvrtke prema smjernici o sigurnosti igra-
aka, podnijeli su albu. Kad je 1993. sluaj ponovno razmotren, pred-
stavili su dokaze temeljene na prskanju sredstva za ienje u oko mrtve
svinje, tvrdei da to pokazuje kako mogu izazvati slinu ozljedu kod
djeteta. Sudac Fanner je na temelju toga presudio da je prodaja sredstva
za ienje cijevi kazneno djelo. Tvrtka je zbog 350.000 funta sudskih
trokova bila prisiljena na likvidaciju i 14 ljudi je ostalo bez posla, iako
su se ta ista sredstva za ienje cijevi nastavili legalno prodavati za druge
svrhe svake godine.
etvrti raireni problem bilo je otkrie mnogih britanskih tvrtki da
im je izuzetno teko prodati svoje robe i usluge u ostalim EZ zemlja-
ma. Jedinstveno trite bilo je daleko od uspjenog ukidanja svih pro-
tekcionistikih barijera. Preesto se obeavana 'ravnopravna igra' poka-
zivalo obinom fatamorganom. Francuske slube posebno su pokazale
neumornu spretnost u osiguravanju da se njihovi poslovi nastave do-
djeljivati samo francuskim tvrtkama, to se posebno pokazalo u kaosu
koji je okruivao 'smjernice o javnoj nabavi' kojima je namjera bila osi-
gurati da se javni poslovi otvore tvrtkama irom EZ.
368 I VELIKA OBMANA

Dok je novi sustav u Britaniji rigorozno primjenjivan uvelike povea-

vajui sloenost i skupou procedura natjeaja, ostale zemlje otvoreno su
odbijale dopustiti da poslovi odu van. Analiza natjeaja za strojarske pro-
jekte objavljena 1995. Slubenom glasilu EZ, pokazala je da je gotovo
polovica natjeaja otvorena u Britaniji. Nedugo nakon 'otvaranja' trita
na taj nain, Renaultova medicinska vozila, BMW-ovi policijski automo-
bili i Volvo vatrogasni kamioni jurit e britanskim ulicama, novi most
Svern izgradit e se subvencioniranim panjolskim elikom, a francuske
catering tvrtke posluivat e obroke vijenicima u engleskim gradskim
vijenicama. Ali mnoge kontinentalne vlade ustanovile su da britanski
proizvodi i usluge nekako nikad ne zadovoljavaju njihove zahtjeve.
Peti problem u usvajanju te mase novog zakonodavstva bili su tro-
kovi. Ne samo da je ono stvorilo cijelu novu industriju savjetnika i tijela
poput ovlatenih 'kua za testiranje', koji su naplaivali goleme svote za
potvrde da proizvodi mogu dobiti oznake CE. Trokove regulacije sad
je uvelike poveao nastanak novog tipa javnog regulatornog tijela,
'Sefre' ili Samofinancirane kontrolne agencije, ovlatene za naplatu da-
vanja za inspekcije i za dozvole koje su se sada, zakonom EZ, traile od
mnogih tvrtki da bi ostale u poslu. Te Sefre sezale su od Slube za higi-
jenu mesa i Agencije za kontrolu lijekova financirane milijunima funti
naplaenih farmaceutskim tvrtkama za licenciranje lijekova, do Uprava
za otpad osnovanih za provoenje ikare novih EZ propisa o odlaganju
otpada i zanimljivo nazvanog Inspektorata Njezina Velianstva za zaga-
enja osnovanog za provoenje EZ smjernica, navodno osmiljenih
radi smanjenja industrijskog zagaenja.
Kad je jedinstveno trite 1. sijenja 1993 stupilo na snagu, pet mi-
lijuna vrijedno kemijsko postrojenje u Teessideu, jedno od najmoder-
nijih u Britaniji, mjesecima je mirovalo iako su njegovi vlasnici Chemoxy
International potroili 120.000 funti u naporima da se prilagode In-
spektoratovom idiosinkratskom tumaenju novog EZ regulacijskog
sustava poznatog kao Integrirana prevencija i kontrola zagaenja (IPPC).
Postrojenje je trebalo reciklirati i initi bezopasnim potencijalno otro-
vne tvari poput antifriz mjeavina, to je radilo tako uinkovito da je
ukupna koliina tetnih tvari koje je emitirala bila samo osam kilogra-
ma godinje i uglavnom su se sastojale od octene kiseline. To je bilo manje
od koliine tetnih tvari koje je automobil djelatnika Inspektorata Nje-
zina Velianstva isputao prilikom posjeta tvornici. Nekompetentnost
slubenika u nastojanjima primjene zakonodavstva koje nisu razumjeli
stajala je Chemoxy 60.000 funta godinje. 17
 TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 | 369

U posljednjim mjesecima 1992. zabrinutost koju je izazvala ta reg-

ulacijska eksplozija postajala je tako rairena da je vlada vie nije mogla
ignorirati. Okruna udruga nadglednika procijenila je da e troak tvrt-
ki za samo jedan predloeni novi paket protupoarnih propisa kojima
su se navodno primjenjivala dva kratka pasusa iz EZ smjernica o zdrav-
lju i sigurnosti, iznositi osam milijarda funta i tako postati najskuplji
zakon u britanskoj povijesti. Propisi koje je predlagalo ministarstvo
unutarnjih poslova bili su dugaki 20 stranica, popraeni sa 100 strani-
ca uputa: 3500 redaka izvedenih iz samo 34 retka teksta Komisije. U
posljednjem trenutku, nakon javnog bijesa koji je izazvalo otkrivanje
njihovih trokova, propisi su povueni, ali e trebati jo etiri godine i
16 nacrta dok se dunosnike Ministarstva unutarnjih poslova uvjeri da
predloe razumniju verziju.
Kad je rujnu 1992. praksa 'pozlaivanja' prvi put razotkrivena u jed-
nom novinskom lanku, Majorovo ministri bili su toliko okirani da
su o tome raspravljali na sastanku kabineta. Bili su to isti oni ministri
koji su potpisivali stotine propisa pretvarajui ih u zakone, oito nesvje-
sni da njihovi vlastiti slubenici 'pozlauju' smjernice u tako tetnim
razmjerima. 18 To je navelo Majora da zatrai 'olakavanje tereta vladine
regulative' to je bio kljuni dio njegova govora na stranakoj konfe-
renciji u Brightonu dva tjedna kasnije. Pokreui svoju 'ofenzivu dere-
gulacije' najavio je da je zaduio svoga ministra trgovine i industrije
Heseltinea da

' . . . p r e u z m e odgovornost za smanjenje tog rastueg labirinta propisa - tko bi

bolje sasjekao praumu. Hajde, Michael, izvadi tap, opai se i kreni u akciju.' 1 9

U idue etiri godine, Majorova 'deregulacijska inicijativa' nadah-

nuta pozlaivanjem EZ smjernica, ostat e vodea politika. Dok je vlada
u tom razdoblju gurala svoj dugaki 'prijedlog zakona o deregulaciji'
kroz parlament, nije promijenjen nijedan propis kojim su se primjenji-
vale smjernice. Godinji broj propisa koje je izdavala vlada, a koji je

17 HMIP se 1995. pridruio Upravama za otpad i Nacionalnim upravama za rijeke da bi

stvorili Agenciju za okoli, najveu Sefru u Britaniji, osnovanu gotovo u potpunosti radi
provoenja smjernica EZ na troak desetaka tisua tvrtki koje je regulirala.
18 Daily Telegraph, 'Who's That Lurking Behind The Brussels Book Of Rules?' jednog od
ovih autora objavljen je 14. rujna 1992., dva dana prije nego je Britanija napustila ERM.
Hurd je 24. studenog Donjem domu spomenuo sluajeve u kojima su slubenici Vlade
preuzimali odluke donesene u Bruxellesu i provodili ih predetaljno.' To je u argonu po-
znato', rekao j e , 'kao "Bookerizam" prema novinaru koji je prepoznao boljku.'
19 Premijerov govor, Konferencija Konzervativne stranke, Brighton, listopad 1992.
370 I VELIKA OBMANA

1992. preao 3000, nikad nije pao ispod te brojke. Tek je na kraju par-
lamentarne procedure prijedloga zakona, jedan doministar u Domu
Lordova konano priznao da je vlada oduvijek namjeravala iskljuiti
propise EZ iz deregulacije.

'Reforma' CAP-a
Nije samo industrija bila obuhvaena 'crvenom vrpcom'. Godine
1993. stupile su na snagu Komisijine reforme CAP-a, ukljuujui ob-
vezno odvajanje i povezivanje plaanja potpora s kvadraturom obradivih
povrina umjesto s koliinom uroda. To je dovelo do kvantnog skoka
u birokraciji, dok je nova 'Integrirana administracija i sustav kontrole'
(IACS) zahtijevala od britanskih farmera da predaju tone detalje o
veliini svojih polja. Karte traene preciznosti nisu uvijek bile dostup-
ne, a ak i da jesu, rok za predaju prateeg upitnika od 79 stranica bio
je nemogue kratak. Nekoliko dana prije isteka roka, ispred trgovina
koje su prodavale karte nastali su dugi redovi poljoprivrednika. U Por-
tugalu i Irskoj ekvivalent IACS-ovu upitniku sastojao se od samo dvije
stranice. U Francuskoj su vlasti prihvatile procjene veliine polja koje
su dale lokalne vijenice.
U voarskom sektoru, rezultat povlastica ponuenih voarima da
smanje proizvodnju bilo je istrebljivanje stotina britanskih jabunjaka
dok su kontinentalni uzgajivai radije nastavili iskoritavati sustav ko-
jim ih se poticalo na uzgoj voa ak i kad se ono moralo unitavati. Samo
je u 1994. godini to dovelo do unitenja 77 posto francuskog uroda
jabuka i 73 posto talijanskog uroda kruaka. Grki farmeri primit e
89 milijuna funta od EZ da bi buldoerima zaorali u zemlju 657 tisua
tona bresaka. Prema brojkama Komisije, porezni obveznici EZ su 1994.
platili 439 milijuna funta za unitenje milijuna tona voa na taj nain,
a 94 posto od toga otpadalo je na samo etiri zemlje, Grku, Italiju,
Francusku i panjolsku. 20 isti rezultat odlaganja s namjerom iskljui-
vanja 15 posto obradive zemlje iz proizvodnje, bilo je da je u prve etiri
godine plana koji je porezne obveznike EZ stajao 4 milijarde funta, go-
dinja proizvodnja itarica narasla za 10 posto.
Pored labirintskog sustava potpore, Bruxelles je izbacivao snopove
smjernica i propisa kako bi nametao sve veu kontrolu nad gotovo svakim
dijelom poljoprivrede. Samo mlijena industrija bila je pod 1100 zakon-
skih odredbi koje su pokrivale sve, od osjemenjivanja krava do dopu-

20 Izabrani odbor Doma lordova za Europske zajednice, Report on Reform of the EC Fresh Fruit
and Vegetable Regime (London, HMSO, 19. prosinca 1995.).
 TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 | 371

stivih kemijskih sastojaka u siru. Prema EZ smjernici 92/102, ovce i koze

morale su dobiti brojanu ploicu u uho, sa zapisima o svakom njiho-
vom kretanju izvan farme. Prema smjernici 77/93 sadnice povra nisu
se mogle prodavati za komercijalnu upotrebu bez 'biljne putovnice'.
Prema smjernici o 'umarskim reproduktivnim materijalima' 66/104,
temeljenoj na nacistikom zakonu o umarstvu iz 1934. smiljenom
radi ouvanja genetske istoe europskih hrastova, prodaja ireva s 'hi-
bridiziranih' hrastova postala je kazneno djelo. Zbog toga se 1995. vie
od tri etvrtine komercijalno uzgojenih hrastova u Britaniji moralo uvo-
ziti iz istone Europe, u klimatske uvjete kojima nisu bili prilagoeni.
Jedan od najambicioznijih planova Komisije ukljuivao je vie od
50 odvojenih smjernica osmiljenih za ouvanje zdravog europskog po-
vra. Postalo je nezakonito prodavati sjemenske sorte ako svaka nije bila
registrirana po cijeni od 3000 funta, plus daljnjih 700 funta godinje
da bi se odrale na listi. Tako su nestale tisue tradicionalnih biljnih
vrsta, ukljuujui vie od 95 posto od 2500 poznatih vrsta rajice.

Univerzalna veliina - pokolj klaoniara

Najsveobuhvatniji primjer naina na koji je Majorova vlada nametala
plimni val EZ zakonodavstva, bila je trauma koju je to donijelo britan-
skoj mesnoj industriji. Prije nego se Britanija pridruila EEZ-u, Komi-
sija je izdala smjernicu 64/433 za harmoniziranje higijenskih standarda
proizvodnje mesa za izvoz preko nacionalnih granica. Kad su nelanice
EEZ, meu njima i Novi Zeland, dovele u pitanje te propise temeljene na
njemakom zakonu iz 19. stoljea tvrdei da su zastarjeli, Komisija ih je
promijenila stvarajui nove, izvanzakonske upute zvane Vade Mecum. 2 1
Britansko ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i hrane 1980-tih je
nametnulo te 'izvozne propise EZ' samo klaonicama koje su proizvo-
dile meso za izvoz, osiguravajui istovremeno i povlastice vrijedne mi-
lijune funta koje su im trebale omoguiti prilagoavanje 'strukturnim
standardima'. To je ojaalo trostruku strukturu industrije. Ona se po-
dijelila izmeu 80 velikih 'industrijskih' klaonica koje su masovno pro-
izvodile meso za supermarkete i izvoz; nekoliko stotina klaonica srednje
veliine koje su uglavnom proizvodile za obiteljske mesnice; i nekoliko
stotina malih lokalnih klaonica koje su esto opsluivale po jednu pripa-
dajuu mesnicu.

21 Komisija Europskih zajednica, Opa uprava za poljoprivredu (1992), 'Guidelines for

European Commission Inspections of Fresh Meat Establishments', VI/1111/92-EN Rev.2
(Napravljeno je nekoliko verzija - ova je bila dostupna autorima).
372 I VELIKA OBMANA

S pribliavanjem jedinstvenog trita propisi o harmoniziranju mesne

higijene ukljueni su na listu mjera koje su se odnosile i na one proiz-
voae koji nisu izvozili. Rezultat je bila nova smjernica 91/497 koja
je zapravo bila malo drukija od ranije smjernice, ali je jo uvijek stva-
rala tekoe stotinama malih i srednjih klaonica. One su sada morale
poduzimati iste vrlo skupe strukturne promjene koje su se izvorno tra-
ile samo od industrijskih proizvoaa mesa. Ali za razliku od svojih veih
konkurenata, one nisu mogle oekivati financijsku pomo.
Situaciju se zakomplicirala ve poetkom svibnja 1990., dugo prije
dovravanja nove smjernice, kad su veterinari MAFF-a poeli 'savjeto-
vati' vlasnike klaonica o navodnim novim zakonskim obvezama. Te upute
nisu se temeljile na smjernici koja se pojavila tek u srpnju 1991., ve
na Vade Mecumu koji nije imao zakonsku snagu. Zauenim vlasnicima
tada je reeno da e im rad biti zabranjen ako se ne budu prilagodili
tim standardima do 1. sijenja 1993., odnosno do poetka jedinstvenog
trita. Dobili su samo sedam mjeseci za esto goleme i skupe strukturne
promjene bez kojih bi im bila odbijena dozvola za rad. Suoeni sa zahtje-
vima koji su se inili nemogui, izmeu 1990. i 1992. godine vrata je
zatvorilo 205 obrta - vie od etvrtine svih klaonica u Britaniji.
Preivjeli su se odmah suoili s drugim problemom. Nova smjerni-
ca nametala je i kontinentalni sustav inspekcije mesa, zahtijevajui da
nadzor provode veterinari, ime bi se zamijenio tradicionalni britanski
sustav koji je koristio inspektore za meso lokalnih vlasti. U nedostatku
veterinara kvalificiranih za inspekciju mesa, MAFF je napravio trapavi
kompromis kojim se zahtijevalo da meso ispituju inspektori za meso pod
nadzorom veterinarskih slubenika. Vlasnici klaonica morali su platiti
za jedne i druge. Od 1. sijenja 1993. vlasnicima klaonica naplaivalo
se do 100 funta na sat za 'usluge' veterinara, mnogi od kojih su unaj-
mljeni od panjolske s malo znanja o praktinoj higijeni.
U prvom tjednu sijenja 1993. u klaonici koju je u Farnboroughu
u Hampshireu vodio Bob Newman, bilo je devet ljudi. Trojica su bili
njegovi klaoniari. Ostala estorica bili su slubenici koji su ih gledali
kako rade. Predsjednik ridinke klaonice Nigel Batts okupio je svojih
17 zaposlenika kako bi im rekao da ga preveliki trokovi novog inspek-
cijskog reima prisiljavaju na zatvaranje, iako posao ide dovoljno dobro
da se moe jo i proiriti. 'Bila je to najgora stvar koju sam uinio u
ivotu', rekao je. 22 U iduim mjesecima, do slinih je zatvaranja dolo

22 Komunikacija s autorima.
 TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 | 373

u cijeloj Britaniji. Bez klaonica su ostala velika podruja pa su neki far-

meri prisiljeni voziti stoku na klanje vie od 150 kilometara.
Kad je ministru poljoprivrede Johnu Gummeru postavljeno pitanje
zato je ta industrija toliko oteena, ispoetka je tvrdio da su zatvaranja
bila nuna zbog 'higijenskih razloga.' Kad je to opovrgnuto, u pismima
zastupnicima i ostalima stalno je uzmicao neobino neiskrenim obja-
njenjem da su vlasnici morali 'donositi komercijalne odluke da u bu-
dunosti ne ulau u svoje poslove.'23

Ekoloka katastrofa
Kao ministar odgovoran za poljoprivredu i ribarstvo, Gummer je sada
predvodio unitenje jo jedne britanske industrije. U prvih nekoliko
godina nakon poetka 20-godinjeg prijelaznog razdoblja za Zajedni-
ku ribarsku politiku iz 1983., britanska ribarska industrija nije loe
stajala iako su 1985. stanovnici Grenlanda, nekad dijela Danske, ali
sada samostalnog, postali toliko frustrirani to koe iz EZ istrebljuju riblji
fond u njihovim vodama da su se povukli iz Zajednice. EU je Gren-
landu za doputanje nastavka ribarenja brodovima EZ u njegovim
vodama po strogim pravilima ouvanja fonda, plaala 107 milijuna funta
godinje. udnim udom, povlaenje najveeg svjetskog otoka iz EEZ
preko noi je prepolovilo njenu ukupnu kopnenu povrinu.
Kako se pribliavalo panjolsko pristupanje, britanske ribare je
razbjesnila praksa panjolskih ribarskih kompanija da registriraju svoja
plovila kao britanska i onda kupuju britanske ribarske dozvole. To im
je davalo pravo na udio u britanskim kvotama iako su i dalje isplovljavali
iz panjolskih luka i u njih iskrcavati svoj ulov. Kako su ti brodovi plovili
pod zastavom britanske trgovake mornarice, postali su poznati kao 'stje-
govnici' ili 'berai kvota'.
Do 1988., dvije godine nakon panjolskog pristupanja zbog kojeg
je u panjolsku ribarsku industriju EZ ubrizgala golem novac, problem
s 'beraima kvota' naveo je parlament da usvoji Zakon o trgovakom
brodovlju i tako zatiti britanske kvote. Da bi se kvalificirali za britanske
kvote, brodovi su morali biti u britanskom vlasnitvu i imati britansku
posadu. U povijesnoj demonstraciji nemoi parlamenta, meutim, iz-
vjestan broj kompanija u panjolskom vlasnitvu na elu s Factortame
Ltd, pokrenulo je akciju prema lanku 7. Rimskog sporazuma, kojom
se trailo da se Zakon napusti, jer predstavlja 'nacionalnu diskriminaciju.'

23 Viestruke kopije proslijeene autorima.

374 I VELIKA OBMANA

Nakon sasluanja na Londonskom visokom sudu i u Domu Lordova,

sluaj je preputen ECJ-u koji je 1991. presudio da 'odreeni aspekti'
Zakona 'nisu sukladni sa zakonom Zajednice.' 24 To Lordovima nije
ostavilo drugu mogunost nego da zanemare volju parlamenta. pa-
njolske kompanije su gotovo odmah tuile britansku vladu, traei od-
tetu za 18 mjeseci koliko im je bilo uskraeno pravo ribarenja, to je
zavrilo isplatom preko 100 milijuna funta.
U meuvremenu je Komisija morala izai na kraj s neuspjehom svoje
ribarske politike. Ribarski kapacitet Zajednice znaajno se poveao do
1991. Od 1970. ukupna tonaa flota EZ narasla je za 153 posto, a ri-
barski kapacitet za 420 posto. 25 Jo gore, propisi o 'ouvanju' koji su
prisiljavali ribare da se 'rjeavaju' ulova za koji nisu imali kvote, izazivao
je ekoloku krizu. Srednjoroni izvjetaj Komisije o Zajednikoj ribar-
skoj politici priznaje da:

'Bakalar odbaen u Sjevernom moru mogao bi premaiti koliinu koja se

zadrava na koi; globalna procjena za 1985. bila je 4 6 0 milijuna odbaenih
komada, dok je iskrcaj narastao na 5 0 0 milijuna. U Biskajskom zaljevu/ Kelt-
skom m o r u istovar oslia procijenjen je na 130 milijuna komada, dok je isto-
vareno 110 milijuna k o m a d a . ' 2 6

U norvekim vodama, gdje je vlada jo uvijek mogla nametnuti vla-

stite propise, 'odbacivanje' je, meutim, bilo nezakonito.
Komisija je odgovorila prijedlogom smanjenja 'ribarskih napora' i
'otpisivanjem' brodova u svakoj nacionalnoj floti. Vijesti o programu
poznatom kao Multi-Annual Guidance Programme (MAGP), Gum-
mer je provukao 27. veljae 1992. u pisanom odgovoru na parlamen-
tarno pitanje. Zatim je pokuao tvrditi da e se britanska flota smanjiti
samo za 12 posto, ali se na kraju pokazalo da je Komisija traila 19 posto,
to je bila gotovo petina flote. Istovremeno se od bitno vee panjolske
flote trailo samo 4-postotno smanjenje veina kojega bi se financirala
iz strukturnih fondova EZ. Od 25 milijuna funta odobrenih za britan-
ski plan, meutim, 20 milijuna funta moralo je platiti Ministarstvo
financija kroz 'upanje' refundiranja. 27 Drugim rijeima, britanski po-

24 Sluaj C-221/89 R. v. Secretary of State for Transport, ex parte Factortame [1991] ECR I-
3905; [1991] 3 C M L R 589.
25 Porter, G. (1998), Estimating Overcapacity in the Global Fishing Fleet, WWF.
26 Komisija Europskih zajednica, Report 1991 from the Commission to the Council and the
European Parliament on the Common Fisheries Policy. SEC(91) 2288 konani, Bruxelles,
16. prosinca 1991.
27 Hansard, 3. lipnja 1992. col. 52.
 TEORIJA I PRAKSA: 1992-1993 | 375

rezni obveznici plaat e stvaranje prostora panjolcima da ribare u

britanskim vodama.
Komisija je pak ve bila priznala da bi smanjenje panjolske flote
moglo biti nedovoljno s obzirom na njenu veliinu. Zato je najavila da
bi mogla slijediti nova smanjenja osim ako lanice ne uvedu vlastite
mjere smanjivanja ribarenja. Britanski odgovor bilo je uvoenje Prije-
dloga zakona o (ouvanju) morske ribe, koji je vladi dao ovlasti bez
presedana, omoguivi joj diktiranje uvjeta po kojima se ribarima do-
putalo ribarenje (restrikcije takozvanih 'morskih dana'). Vlada bi tako
mogla istisnuti iz posla tisue ribara, negirajui im pravo da zarauju
za ivot bez plaanja odtete.
Prijedlog zakona na brzinu je proao parlament uz podrku gotovo
svakog konzervativnog zastupnika i usvojen je tako brzo da je drugo i-
tanje proao prije nego je istekao rok za 'konzultiranje' s industrijom.
Razbjenjeni ribari plan su tuili pred sudovima i na kraju je odbaen. Ali
problem nije nestao. Pobjeda ribara samo je odgodila njihovu tragediju.

Trenutak za zatakavanje
Sad je postajalo neugodno jasno da je, to god Zajednica tvrdila da
pokuava napraviti, rezultat uvijek bio suprotan. Tvrdilo se da je jedin-
stveno trite veliki in 'liberalizacije' i 'deregulacije', a proizvelo je je-
dnu od najveih koncentracija ograniavajue regulative u povijesti.
'Reforma' CAP-a kojom se namjeravalo smanjiti preveliku proizvod-
nju i krivo usmjerene trokove, zavrila je proizvodnjom jo vie nee-
ljene hrane uz jo veih troak. Zajednika ribarska politika, zamilje-
na da bi 'sauvala europski riblji fond' rezultirala je ekolokom krizom.
Barem se na papiru moglo tvrditi da je jedinstveno trite postiglo
zamiljeni cilj poticanja ekonomskog rasta i stvaranja radnih mjesta.
Ali ak je i to bilo privienje. U tri godine prije njegova pokretanja,
prosjean rast u EU iznosio je neuglednih 2,3 posto godinje dok je
prosjena nezaposlenost bila 8,5 posto. U etiri godine nakon sijenja
1993. stopa rasta past e na 1,67 posto - najgori pokazatelji jednog
svjetskog ekonomskog bloka dok e nezaposlenost u EU narasti na
10,9 posto s gotovo 20 milijuna ljudi bez posla.
Znaaj dogaanja u 'europskom projektu' poetkom 1990-tih bio
je da e od tada na dalje, vie nego ikad ranije, postati sve lake uspo-
reivati sva ta euforina, dugo poznata obeanja o velikim stvarima
koja e se postii u neogranienoj budunosti, s onim to se stvarno
postiglo u praksi. Doao je trenutak za zatakavanje.
 Neprilagoeni: 1993-1997
'Izgradnja jedinstvene valute je kao izgradnja srednjovjekovne katedrale.
Bit e tako velika. Bit e tako lijepa. Toliko e i trajati.'
C h e f d e Cabinet Yvesu-Thibaultu de Silguyu, Povjereniku
zaduenom za pripremu monetarne unije, kolovoz 1996.'

'Ekonomska unija preivjet e samo ako se bude temeljila na politikoj

uniji.'
Helmut Kohl, 1993.2

'Kao bivi kancelar mogu samo rei da ne mogu uprijeti prstom ni na

jednu konkretnu ekonomsku prednost koja je u ovu zemlju nedvosmi-
sleno stigla zbog naeg lanstva u Europskoj uniji.'
Norman Lamont, listopad 1994.

'Nezaposlenost u ovoj zemlji sada je najnia medu glavnim europskim

konkurentima. U zadnje tri godine stvorili smo vie radnih mjesta od
Njemake, Francuske, Italije i panjolske tovie, stvorili smo vie od
Njemake, Francuske, Italije i panjolske zajedno.'
John Major Donjem domu, 24. lipnja 1996.

Zbog odreene mjere nemira koju je izazvalo dansko ' n e j ' i tijesnog
ishoda francuskog glasovanja o Maastrichtu, Delors je krajem 1992.
smatrao nunim ispitivanje naina 'jaanja imida Europe.' Za to je
imenovao 'Odbor m u d r a c a ' pod vodstvom belgijskog eurozastupnika
Willyja de Clercqa, koji je radio sa skupinom marketinkih direktora.
Njihov izvjetaj objavljen je 31. oujka 1993. na tiskovnoj konferenciji u
Bruxellesu koju je odrao gospodin De Pinheiro, povjerenik za 'Infor-
macije, komunikacije, kulturu i audio-vizualne tehnike.'

1 BBC Radio 4, 24. kolovoza 1996.

2 Financial Times, 4. sijenja 1993.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 377

Taj izvjetaj 'mudraca' najbolje je pokazivao jaz izmeu 'graana' i

politikih elita Europe koje su se pretvarale da ih predstavljaju. Oni su
tvrdili da 'Europu' treba tretirati kao 'brand' i reklamirati je kao takvu.
Sporazum iz Maastrichta bio je prekompliciran, kako je de Clercq rekao,
'odluke sporazuma previe su strune i udaljene od svakodnevnog ivota
da bi ih ljudi razumjeli.' Umjesto da im se omogui da itaju sporazum,
'graanima' treba nuditi slogane poput 'Zajedno za Europu na dobro-
bit svih nas' ili 'Majka Europa mora tititi svoju djecu.' 'Mudraci' su
predloili i da Delors financira 'paneuropsku televiziju', ukljuujui
program 'koji bi reirale Europljanke.' 'To bi vjerojatno bio prvi put',
sugerirao je izvjetaj, 'da dravnik uputi izravni poziv enama.' 3 Slino
tome, mediji bi trebali zauzeti 'pozitivniju liniju' prema EU, povijesne
knjige trebalo bi ponovno napisati da 'odraavaju europsku dimenziju'
a televizijske kue trebalo bi financirati kako bi uvele tu 'dimenziju' u
televizijske sapunice i kvizove.
To je bilo previe ak i za inae miran briselski novinarski kor. U
'kakofoniji prosvjeda' bijesni novinari napustili su tiskovnu konferen-
ciju, a grki predsjednik briselske udruge novinara Costas Verros optuio
je Komisiju da 'postupa kao vojna hunta.' 4
Ta zanimljiva epizoda predstavljala je svojevrstan kontrast druga
dva dogaaja koji su se 1993. odvijali u Europi. Prvi je bila tragedija
koja je zahvatila Bosnu, gdje su Hrvati, muslimani te Srbi koje je podr-
avala vlada u Beogradu, zaglavili u najkrvavijem graanskom ratu koji
je Europa vidjela od 1945. Dok su sukobljene vojne snage i pljakake
bande opsjedale Sarajevo, Mostar, Srebrenicu i ostale gradove, stotine
vojnika i civila pogibale su svakog mjeseca u ime 'etnikog ienja', dok
su UN-ovi 'mirovnjaci' s plavim kacigama gledali, nemoni interveni-
rati. Od fijaska iz 1990. bilo je oito da oni koji su tvrdili da predstavljaju
'Europu' nisu imali ime utjecati na te dogaaje.
Druga sjena nad EU zemljama bili su sve loiji pokazatelji njihovih
ekonomija. Rast koji je krajem 1980-tih prosjeno iznosio tri do etiri

3 Objavljeno u Daily Telegraphu, 1. travnja 1993. Izvjetaj predlae i da mladi budu ciljna
skupina jer 'je strateki razborito djelovati gdje je otpor najslabiji.'
4 Izvijestio Robert Johnson, Daily Telegraph, 1. travnja 1993. Tri godine kasnije belgijski novi-
nar Gerard de Sleys opisao je u francuskom mjeseniku Le Monde Diplomatique (lipanj
1996.) kako su 'mnogima od 765 akreditiranih novinara u Bruxellesu ponueni velikoduni
darovi u obliku izvjetaja za koje su bili plaeni, a i za njihove su trokove isplaene fine
sume. Kao alternativa im je ponuen redovni ili povremeni rad za jedno od mnogih izdan-
ja koje je zapravo pravila Komisija. Nekima od njih takav je rad mogao udvostruiti ili utro-
struiti plau.' ('The Propaganda Machine of the Commission', lipanj 1996.). C f . European
Journal, lipanj 1996.
378 I VELIKA OBMANA

posto, 1992. je pao je na jedan posto i kretao se prema nuli. U Njema-

koj je nezaposlenost narasla na sedam posto, u Francuskoj preko 11 posto.
Nezaposlenih je sada bilo 18 milijuna, vie nego dvostruko u odnosu na
razinu deset godina ranije. Ipak, odraavajui atmosferu nerealnosti,
Delors se Europskom parlamentu u Bruxellesu 4. veljae alio da se to
dogaa zbog 'opasnog udaljavanja od europske ekonomske strategije:
idue faze ekonomske i monetarne unije.' Njegov odgovor na svaki
problem bila je vea integracija. A ona se sada usredotoila na tri pitanja:
pripremu za ekonomsku i monetarnu uniju, proirenje i potrebu za
preuzimanjem vie nadnacionalnih ovlasti kroz 'institucionalne reforme'
ugraene u novi sporazum.

Unutar mjehura
Prvo Europsko vijee 1993. koje se 21. i 22. lipnja okupilo u Kopen-
hagenu, izgledalo je kao da ivi u vlastitom mjehuru nestvarnosti. efovi
vlada aplaudirali su svom 'uspjehu' na drugom danskom referendumu
i odredili 1. sijenja 1995. kao datum pristupanja etiri nove lanice:
Austrije, Finske, vedske i Norveke. Ali na horizontu je bio i ulazak
bivih komunistikih drava srednje i istone Europe. Izgledi za to raz-
matrali su se bez oduevljenja. Da bi izbjeglo vrsto obeanje njihova
to skorijeg ulaska, Vijee je postavilo pet takozvanih 'kopenhakih
kriterija'. Oni su od kandidata zahtijevali uspostavu propisne demo-
kracije i slobodne trine ekonomije, zatitu manjina te potivanje vla-
davine prava i ljudskih prava. lanstvo je pretpostavljalo i kandidatsku
'sposobnost preuzimanja obveza lanstva, ukljuujui svrstavanje uz ci-
ljeve politike, ekonomske i monetarne unije.' 5 Ti uvjeti openito su
smatrani taktikom odlaganja.
Vijee je samo nakratko dotaknulo loe ekonomsko stanje, zatraivi
od Delorsa da pripremi Bijelu knjigu o 'radnim mjestima, konkurent-
nosti i rastu.' Ali potvrdilo je odluku ministara financija o proirenju
'strukturnih' fondova. Za razdoblje 1994-1999. oni su trebali biti po-
veani na 30 milijardi funta godinje, gotovo do razine CAP-a, to je
u realnim razmjerima odgovaralo trostrukoj veliini Marshallova plana.
To je bila Delorsova idua 'velika ideja.'
Nie na dnevnom redu bila je tempirana bomba. 'Promiui povje-
renje u europsku graevinu', stajalo je u zakljucima, Vijee 'naglaava
5 Prema tadanjem openitom miljenju da Zajednica svoje zakone donosi nedemokratskom
metodom, nije bilo oito da EZ ne zadovoljava vlastite kriterije za lanstvo. Francusku je
1958. trebalo diskvalificirati zbog sustavne torture u Aliru. Slino miljenje zbog drukijih
razloga vladalo je o Italiji kad je pod Berlusconijem preuzela predsjedavanje 1. srpnja 2003.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 379

vanost' stalne borbe protiv prevara u Zajednici. Iako su tvrdnje o pre-

varama dugo progonile Zajednicu, sada je to postalo stalno, posebno
nakon misterioznog 'samoubojstva' koje je 30. oujka u Bruxellesu
poinio Antonio Quatraro, visoki dunosnik Komisije zaduen za pot-
pore za duhan u CAP-u. Njegova smrt izazvala je nemir zbog sumnje
da je njegov odjel isplaivao 800 milijuna funta godinje talijanskim i
grkim poljoprivrednicima za uzgoj tako loeg duhana da je veina morala
biti unitena ili za bagatelu prodana u istonu Europu i sjevernu Afri-
ku. Ali sve to je Vijee napravilo bio je zahtjev Komisiji da do oujka
1994. izradi prijedloge 'strategije borbe protiv prevara.'
To nije bila jedina tempirana bomba. Dok je Vijee zavravalo, De-
lors je iskoristio priliku da grakne zbog zdravstvenog stanja ERM-a. 6
Nije shvaao da je bilo preostalo samo sedam tjedana do njegova kolapsa,
jer e ga rastrgati suprotstavljene potrebe razliitih ekonomija. Bundes-
bank su trebale visoke kamate za pomo financiranja njemakog ujedi-
njenja posuenim novcem. Francuska je trebala niske kamate radi po-
ticanja oslabljene ekonomije, a ERM ju je prisiljavao da ih odrava na
previsokoj razini. Kad je krajem srpnja Njemaka ignorirala francuske
pozive na smanjenje kamata, trita su postala uvjerena da e Francu-
ska morati devalvirati franak.
U etiri dana prije 'crne nedjelje' 1. kolovoza, Francuska je dala 100
milijuna dolara za podrku franka prije nego je priznala poraz. Ogra-
nienja ERM-a pomaknuta su sa 4,5 na 30 posto, to je zapravo omo-
guilo valutama da slobodno plutaju. 'Faza jedan' na putu prema jedin-
stvenoj valuti postojala je samo na papiru. Za Delorsa, pogoenog ii-
jasom i prisiljenog na upotrebu tapa, izgledi za njegovu monetarnu
uniju sigurno su se iznenada uinili dalekima.
Major se istovremeno odmarao u Portugalu meditirajui kuda bi
moglo voditi britansko ukljuenje u 'Europu'. Prolo je 20 godina od
britanskog ulaska u Zajednicu i Maastricht se pokazao kao 'ravanje puta':

'Nai partneri eljeli su jedinstvenu valutu. Mi nismo. Oni su eljeli socijalnu

povelju. Mi nismo. Oni su eljeli vie harmoniziranja politike. Mi nismo. Oni
su eljeli veu kontrolu Zajednice nad obranom. Mi nismo. Sve su vie privatno
govorili o federalnom odreditu, iako su javno uvjeravali u Europu nacional-
nih drava.' 7

Do tada je imao gotovo tri godine iskustva za europskim 'glavnim

stolom' i poeli su se pokazivati oiljci iz bitaka. Zabiljeio je rad Eu-
6 Citirano kod Grant, op. cit.
7 Major, op. cit.
380 | VELIKA OBMANA

ropskog vijea na nain koji Thatcher nikad ne bi pokuala. Rasprava

je, napisao je, 'slijedila donekle istroen uzorak.'

'Svi oko stola iznosili su svoja miljenja u pripremljenim govorima koji su

esto bili vie za domau upotrebu nego to su bili ozbiljan pokuaj utjecanja
na raspravu. To se esto dogaalo zato to su odluke ve bile donesene privatno,
a rasprava je bila obian uvod u njihovo potvrivanje. Prije svakog summita...
Francuzi i Nijemci dogovarali su pozicije ako je to ikako bilo mogue. Komi-
sija je bila u kontaktu s objema skupinama.
Veinu odluka predlagala je Komisija nakon pregovora s Francuskom,
N j e m a k o m i dravom koja je predsjedavala Unijom. M a n j e drave koje su
sve bile iste korisnice novca iz zajednikog prorauna, esto su se privatno
ogoreno alile na to, ali su javno bile pomirljivi odrasli ljudi. Kad god sam
svjedoio toj pojavi, na um mi je padalo slavno objanjenje Aneurina Bevana
o tome kako je nevoljke lijenike nagovorio da se pridrue dravnom zdrav-
stvenom sustavu: "Napunio sam im usta zlatom." Sjaj dragocjenog metala isi-
javao je iz utnje m n o g i h efova vlada. Njihova nevoljkost da se suprotstave
francusko-njemakom konsenzusu bila je zapanjujua i izuzetno iritantna za
Britaniju.
Komisiji se rijetko suprotstavljalo: a kad bi se to i dogodilo, bilo je previe
kukaviluka za kritinost: svakom protuprijedlogu prethodila je zahvalnica uz
srameljivu sugestiju da bi Komisija, vjerojatno zbog dobrog razloga, moda
mogla biti u krivu. Jacques Delors, siguran u svoju poziciju, lako je odbacivao
takve prigovore, esto uz njemaku ili jo izgledniju francusku podrku. Os-
tali su se uglavnom glatko pridruivali konsenzusu. Izolirani i s osjeajem da
se neprikladno ponaaju, kritiari bi poputali. To je bio okrutan i apsurdan
nain djelovanja.' 8

Samo je Britanija, dodaje Major, bila pijesak u kamenici. Sad je mo-

gao shvatiti zato je Thatcher postala tako nepopularna medu 'kolega-
ma'. Bila je naviknuta na demokratski sustav u kojemu su ljudi iznosili
svoja miljenja. Ali kad su ljudi govorili jezikom Westminstera u Bru-
xellesu, 'to je bilo kao da pljuju u crkvi.'
Te jeseni Major je napisao lanak za Economist u kojem je iznio svoju
'viziju' za 'Europu'. Ona bi se, tvrdio je Major, trebala fokusirati na ono
to ljudi ele, ne na institucionalne reforme koje toliko opsjedaju njene
lidere. Naa glavna briga, napisao je, trebah bi biti mir, rast, prosperitet
i zapoljavanje. Doveo je u pitanje prevladavajue miljenje da se 'mo-
ramo kretati prema sve veoj politikoj i ekonomskoj uniformnosti.'

8 Op. cit.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 381

'Na naim nacijama je da izgrauju Europu, a nije na Europi da pokuava

nadvladati nacije. elim vidjeti Zajednicu koja postaje iroka unija, obuhva-
ajui cijelu demokratsku Europu, u jedinstvenom tritu i sa zajednikim
sigurnosnim aranmanima vrsto povezanima s NATO-om. elim vidjeti
konkurentnu i pouzdanu Europu koja stvara radna mjesta za svoje graane i
izbor za svoje potroae. Zajednicu koja je prestala grickati nacionalne slo-
bode i tako obuzdavati entuzijazam svojih lanica.' 9

Kako je Major uskoro otkrio, njegovi su pokuaji bili uzaludni. 'Iza-

zvao sam pomutnju', prisjeao se, 'ali sam uzalud troio tintu.' 10 U 'Eu-
ropi' se stalno nalazio sam u manjini, jer nije dovoljno davao. Kad bi
se vratio kui, njegovi zastupnici, pa ak i 'kopilad' iz njegova vlastita Ka-
bineta, muili su ga jer je previe davao. U meuvremenu je njegova
stranka u istraivanjima javnosti stajala najloije u povijesti.

Mjehur se nastavlja
U Bruxellesu se odravala atmosfera nerealnosti, a jesen 1993. donijela
je trenutak slavlja. Odlukom njemakog ustavnog suda u Karlsrheu
da sporazum iz Maastrichta ne kri Temeljni zakon drave, taj je spora-
zum konano stupio na snagu. efovi vlada su se 29. listopada okupili
na 'Izvanrednom Europskom vijeu' kako bi objavili da e od 1. studenog
Europska zajednica postati poznata kao 'Europska unija'. Pobjedono-
sno su objavili:

'Graani Europe znaju da im je Zajednica donijela kraj krvavih ratova, vei

prosperitet i vei utjecaj. Oni danas ak i vie nego juer, znaju da su izolacija i
ograniavanje pogrena rjeenja, uvijek iluzorna i ponekad opasna. Moraju
takoer shvatiti da e im Europska unija pomoi da se nose s industrijskim i
drutvenim preobraajem, vanjski izazovima i brojnim poastima naeg dru-
tva na elu s nezaposlenou.' 1 1

Izvan mjehura samoestitanja, nezaposlenost je dostigla najviu razi-

nu od osnivanja EEZ. to se tie okonanja 'krvavih ratova', naslovnica-
ma je dnevno dominirao kaos u Bosni koji Zajednica nije bila u stanju
okonati. 12

9 The Economist, 25. rujna 1993.

10 Major, op. cit.
11 Europsko vijee u Bruxellesu, 29. listopada 1993.
12 Gotovo jedina odluka koju je Zajednica uspjela donijeti o jugoslavenskom sukobu bila je
podrka meunarodnom embargu na prodaju oruja zaraenim stranama. Ta je politika
saeta u glasovitoj izjavi Douglasa Hurda da e prodaja oruja samo stvoriti otvoreno
382 I VELIKA OBMANA

Nerealnost se nastavila s iduim Europskim Vijeem, ponovno u

Bruxellesu 11. i 12. prosinca. Vrhunac je bila Delorsova Bijela knjiga
o tome kako izlijeiti 'europsku strukturnu nezaposlenost.' 13 Njegov
lijek bila je samo 'identifikacijska' lista argonskih fraza. Naglasio je
potrebu postavljanja 'temelja za odrivi razvoj' dok je 'glavni izazov',
naravno, bila 'potreba za nastavkom pritiska za daljnju izgradnju ujedi-
njene Europe.' Nabrajajui navodne koristi od 'akcije Zajednice' ustvrdio
je da su izmeu 1986. i 1990. lanice stvorile devet milijuna radnih
mjesta (iako je tada bilo 18 milijuna nezaposlenih). Takoer je tvrdio
da se ekonomski rast ubrzavao za 'pola postotka svake godine' (a zapravo
je padao na nulu).
Iza samozavaravajue retorike, meutim, Delors je predlagao vrlo
ambiciozan program. elio je da Unija kontrolira istraivaku i razvoj-
nu politiku Zajednice tako da 'suradnja' koju e usmjeravati Komisija
'postupno postane temeljni princip.' Jo je vei bio plan izgradnje
'transeuropske infrastrukture' koja bi povezivala sustave prijenosa ener-
gije i nizove prekograninih cestovnih i eljeznikih projekata, kolek-
tivno poznatih kao 'Transeuropska mrea' ili 'TEN' (Trans-European
Network). Cijena bi bila 400 milijardi ecua kroz 15 godina, to bi se
djelomino platilo iz regionalnih fondova, ali uglavnom bi to plaale
lanice, uz ukljuivanje privatnog financiranja. Cilj je bio poveati zapo-
slenost pokretanjem neokenzijanskog programa javnih radova po uzoru
na New Deal, to bi unaprijedilo i integraciju.
Vijee je odobrilo Delorsov 'hodogram' tako blistavim izrazima da
je sam izjavio da je bio 'ponosan kao paun.' 14 Kad se Major vratio kui
da bi parlamentu objasnio Bijelu knjigu, rekao je zastupnicima da su
lanice 'sada odlune slijediti realistine, praktine i trino orijentirane
politike kako bi unaprijedile europsku konkurentnost.' Sloile su se oko
potrebe za 'vrstom kontrolom javnih trokova i niskom inflacijom; otvo-
renim tritima, deregulacijom i decentraliziranijom Europom, fleksi-
bilnou na tritima rada i smanjenjem socijalnih trokova te odlu-

- bojno polje'. Kako su Srbi ve bili dobro naoruani, embargo je ozbiljno tetio samo
Hrvatima i bosanskim muslimanima. Od Hurda bi bilo potenije da je priznao da se
uskraivanjem sredstava za obranu nesrbima zalagao za 'neravnopravno bojno polje'. Unato
visokoumnoj politici Zajednice, Hrvati i Bonjaci zaobilazili su embargo krijumarenjem
oruja kupljenog na meunarodnom crnom tritu.
13 Komisija Europskih zajednica (1993), White Paper on growth, competitiveness, and employ-
ment: The Challenges and ways forward into the 21st Century. COM(93) 700 konani,
Bruxelles, 5. prosinca.
14 C f . Grant, op. cit.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 383

nom ulogom privatnog ulaganja u stvaranju ekonomskog rasta.'15 Nitko

nije mogao pomisliti da su se on i njegovi kolege efovi vlada upravo u
naelu sloili programom javnih radova uz dravne potpore, koji je stajao
vie od 260 milijardi funta, to je bila cjelokupna godinja potronja
njegove vlade.

'Briselska pudlica'
Do oujka 1994. Major je imao jo vie problema s 'kolegama.' Nakon
vie od godine dana pregovora, dogovoreni su uvjeti pristupanja Au-
strije, Finske, vedske i Norveke, iako je Norveka jo inzistirala na
zatiti svoga ribarstva. panjolska je, kao i uvijek, traila svoje obete-
enje, to je natjeralo Delorsa da skuca novac za otkup prava na riba-
renje od Rusije za potrebe panjolske flote. 16 To je bacilo Bruxelles u
tmurno raspoloe, jer su idue u redu bile bive komunistike drave
srednje i istone Europe.
Major se u meuvremenu bavio vlastitom aritmetikom i izraunao
da e s novim dravama u Zajednici ve minimalna snaga britanskog
glasa biti neprihvatljivo smanjena. Odluio je od toga napraviti pitanje.
Uz punu podrku svoga kabineta, najavio je da e vetirati proirenje
ako Zajednica ne zadri sadanje pravilo da su prema sustavu glasovanja
kvalificiranom veinom 23 glasa dovoljna za 'blokirajuu manjinu.'
Major je time taknuo u ivac. Glasovanje kvalificiranom veinom bilo
je u srcu 'projekta' kao odluujua znaajka nadnacionalizma. Kako su
Salter i Monnet priznali 1920-tih, drave se kroz glasovanje kvalificira-
nom veinom moe prisiliti na prihvaanje odluka koje su protiv njihovih
nacionalnih interesa. Dokle god zadravaju veto, mogu blokirati nove
zakone, zbog ega je prvi zahtjev nadnacionalnog tijela bilo ukidanje
veta. Ali ak je i glasovanje kvalificiranom veinom predstavljalo problem
dok je manjina jo mogla stvarati blokirajue saveze. Upravo je to pre-
poznao Major. Svako 'proirenje' Unije moglo bi se iskoristiti za pove-
anje nadnacionalnih ovlasti.
Major se ispoetka oslanjao na podrku Njemake, Francuske i pa-
njolske. Ali kako su pregovori napredovali, i nakon to je panjolska
podrka kupljena otkupom ruskog ribarskog sporazuma, ta je podrka
isparila. Britanija je ponovno bila sama. Tako je, kad su ga u Donjem
domu upitali je li mu vaniji status quo u glasovanju kvalificiranom

15 Hansard, 14. prosinca 1993. col. 685.

16 Grant, op. cit
384 I VELIKA OBMANA

veinom ili proirenje, Major je mogao samo zaobii pitanje. Bio je

odluan 'boriti se u britanskom kutu' jednako estoko koliko bi se i bilo
koja druga drava borila za svoje interese, izjavio je. To je bila razlika
izmeu njegove i laburistike vlade, koja bi 'rekla DA svemu to je
dolazilo iz Europe.' Laburistiki lider gospodin Smith ' b i bez kritikog
ispitivanja odbacivao nae glasove, nau konkurentnost i na novac' zbog
ega ga se i trebalo opisivati kao 'Monsieura Oui, briselsku pudlicu.' 17
Na Majora e se uskoro ponovno sruiti poruga kad Hurd ode na tri
dana i noi stalnih pregovora s ministrima vanjskih poslova u grku
Ioaninu. Zavrit e klasinim 'euro-muljanjem.'18 Da bi se sauvao obraz,
i dalje se doputalo da se prijedlog nakratko stopira s 23 glasa. Inae bi
Britanija bila prisiljena na poputanje. Smith je optuio Majora za 'po-
niavajue srozavanje.'19 Jedan od zastupnika Majorove stranke, Tony
Marlow, ljutito je komentirao kako budui da

'...takozvani kompromis nije donio nikakvu stvarnu vrijednost Velikoj Bri-

taniji, a od sada moj asni prijatelj nema autoriteta, kredibiliteta ili prepozna-
tljive politike u tom vitalnom politikom podruju, zato ne odstupi i oslobo-
di put nekome tko e moi stranci i dravi osigurati smjer i vodstvo?' 2 0

To je bilo dno Majorova premijerskog mandata. 'Raspoloenje u

stranci bilo je gadno. Mediji su bili odurni. Bilo je to grozno vrijeme koje
je pogoravalo spoznaja da smo si sami nanijeli ranu', napisao je. 21 Na
naslovnici Daily Mirrora 30. oujka je objavljena karikatura na kojoj
Delors nosi tikle i mreaste arape u stilu parike prostitutke, vodei
na uzici ljupku pudlicu na ijoj je glavi bilo Majorovo lice. Jo je jedan
premijer bio pred tim da ga 'Europa' uniti.

Ponienje se nastavlja
Relativno se malo medijske panje u Britaniji poklanjalo novostima iz
Marakea od 15. travnja 1994. Nakon sedam godina munih pregovora,
vlade 123 drave potpisale su 'Konani zakon' Urugvajskog kruga
GATT-a. Posljedice tog sporazuma osjetit e se irom zemaljske kugle,
posebno teta koju e nanijeti treem svijetu. To je bio 'av' izmeu
amerikih i EU pregovaraa koji su se poznatim 'Blairovim kunim

17 Hansard, 22. oujka 1994., col. 134.

18 Major, op. cit.
19 Hansard, 29. oujka 1994., col. 798.
20 Op. cit.
21 Major, op. cit.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 385

dogovorom' u studenome 1992. sloili da 'smuljaju' sporazum o sma-

njenju potpora.
Prema 'MacSharryjevim reformama' CAP-a mnoge EU potpore za
poljoprivredu ve su itekako bile smanjene, ali poljoprivrednicima se
plaala 'kompenzacija' za gubitak potpora. Prema sporazumu, ta se
'kompenzacija' smatrala doputenom praksom 'potene trgovine' iako
su sume koje su primali poljoprivrednici bile vee nego prije. Slino tome,
bogate zemlje proizvoai mogle su nastaviti bacati 40 milijuna tona
subvencionirane penice na svjetsko trite i tako sniavati svjetsku cijenu,
dok je GATT istovremeno prisiljavao zemlje treeg svijeta da otvore
svoja trita.22
Ne iznenauje da se u New Delhiju pobunilo 150 tisua ljudi, pri-
govarajui da e uvoz sa zapada unititi indijske seljake i izbaciti iz
posla brojne industrije.
U Britaniji je vie panje privukla neoekivana smrt Johna Smitha
12. svibnja, a na mjestu vode laburista naslijedio ga je mladi i jo rela-
tivno nepoznati Tony Blair. Smithova je smrt odgodila poetak izborne
kampanje za Europski parlament, a kad je kampanja poela, konzerva-
tivci su krenuli uz moto Snana Britanija u snanoj Europi. Ali Majo-
rova reputacija 'briselske pudlice' unitila mu je kredibilitet. Glasovi za
konzervativce pali su na 27,8 posto, najnie u svim nacionalnim izbo-
rima 20. stoljea. Laburisti su sa 44,2 posto poveali zastupljenost sa
45 na 62 mjesta. Ukupni odziv u Britaniji od 36,1 posto ponovno je bio
najnii u EU.
Nedugo nakon izbora, Majora je 'pogodio' jo jedan incident. Na
dnevnom redu krfskog Europskog Vijea 24. i 25. lipnja bio je Delor-
sov nasljednik, jer se Delors nakon devet godina mandata krajem
1994. trebao povui u mirovinu. Kohl i Mitterrand snano su podupirali
fanatinog integracionista, belgijskog premijera Jean-Luca Dehaenea.
Majorovi prigovori prisilili su Dehaenea na povlaenje, ali je kasnije iste
godine na hitnom Vijeu u Bruxellesu prihvatio kompromisnog kandi-
data, luksemburkog premijera Jacquesa Santera. Izabrani predsjednik
brzo je objavio da izmeu njega i Dehaenea nema razlike u oduevljenju
prema integraciji. 23
Ta je epizoda toliko zaokupljala britanske medije da se o ostatku dnev-
nog reda Vijea turo izvjetavalo, to je ukljuivalo i podrku Delorsovu
ambicioznom okvirnom programu znanstvenog i tehnolokog istrai-
vanja za 1994-1999. To je uvelike proirilo doseg prorauna Unije, jer
22 Vidi CUTS, Centar za meunarodnu trgovinu, ekonomiju i okoli,
23 George, op. cit.
386 I VELIKA OBMANA

je doprinos same Komisije sada automatski morao biti jednak onome

nacionalnih vlada. 24
Vijee je takoer pristalo na zahtjev Komisije za irokim novim reg-
ulacijskim ovlastima nad takozvanim 'informacijskim drutvom', to je
pokrivalo koritenje kompjutorskih mrea za bilo to, od kontrole zranog
prometa do zdravstvene skrbi.25 Vijee je prihvatilo i francusko-njemaku
'inicijativu protiv rasizma i ksenofobije' proirujui doseg 'pravosua i
unutarnjih poslova' kao stupa Maastrichta. 26 Konano, dogovorilo je
osnivanje 'Grupe za promiljanje' koja e 1995. poeti raditi na pripre-
manju za novi sporazum.
U usporedbi sa zakljucima koje je 1973. donijelo prvo Europsko
vijee, a koji nisu zauzimali vie od nekoliko stranica, bilo je primjetno
kako su zavrni dokumenti narasli na 60 ili vie stranica. Ali Monne-
tova 'privremena vlada' nije se ponaala potpuno oekivano. U veem
dijelu njena rada, inicijative ili odgovori sve su se vie pokrivali s vla-
dama lanicama. Ta je vlada poinjala pokazivati miie na nain koji
e imati duboke uinke.
Britanski zastupnici ipak su jedva primjeivali poveanje uloge
Vijea. Kad je Major 28. lipnja podnosio izvjetaj Donjem domu, nji-
hovom glavnom brigom inilo se imenovanje novog predsjednika Ko-
misije. Zapravo, zastupnici su mogli malo toga rei ili uiniti. Vijee se
dogovaralo o previe politika da bi Major mogao ponuditi bilo to osim
povrnog saetka, iako je svaka mogla zahtijevati punu raspravu. Mo-
gunost prihvaanja takvih politikih odluka bez rasprave samo je po-
kazivala kako je brzo vlast sada otjecala iz Westminstera.

Prilagoeni
U ljeto 1994. otrooki promatrai poeli su primjeivati jo jednu
stranu britanske razliitosti od njenih europskih 'partnera'. U dvije godi-
ne od njenog izlaska iz ERM-a, njezina je ekonomija poela rasti bre
nego ijedna u EU. Za mnoge je 16. rujna 1992. u retrospektivi umje-
sto 'crne' bio 'bijela' srijeda, jer je Britanija ponovno mogla profitirati
od svog ekonomskog restrukturiranja 1980-tih. Bivi 'europski bolesnik'
s ekonomijom koja je bila etvrta, iza Njemake, Francuske i Italije, sad
se brzo kretao prema drugom mjestu. Onda je bila gotovo na dnu europ-
ske lige prema dohotku po glavi stanovnika. Sad se kretala prema vrhu.

24 Europsko vijee u Krfu, 24-25. lipnja 1994, Zakljuci predsjednitva, www.europarl.eu.int

25 Op. cit. toka 1.4.
26 Op. cit., Anex III.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 387

Takoer je primijeeno, to je posebno inio ugledni ekonomski

novinar Bill Jamieson, da za bujajui novi prosperitet nije bilo zasluno
njenih 44,6 posto trgovine s EU ve 55,4 posto trgovine s ostatkom
svijeta. Britanija je sada poslovala s ostatkom EU uz goleme gubitke
koji su 1994. iznosili 6,79 milijardi funta, u usporedbi s trgovinskim
suficitom od 5,1 milijardi koji je ostvarivala s nelanicama. EU je bio
jedini ekonomski blok na svijetu s kojim je Velika Britanija bila u de-
ficitu. Taj je deficit od njenog ulaska u Zajedniko trite 1973. kumu-
lativno iznosio 87 milijardi funta. Zbrojeno s njenim neto doprinosom
briselskom proraunu, to je stvaralo ukupni deficit od 108 milijardi
funta. Sreom je protutea tome bio dramatini rast britanskih priho-
da izvan EU, posebno od ulaganja u SAD-u koja su bila dvostruka od
onih u EU. Ekonomski gledano, britansko je lanstvo donosilo daleko
vie prednosti njenim EU konkurentima nego njoj samoj.
Stalna tvrdnja da je EU lanstvo ista 'korist' vitalna za britanski
opstanak, tako je bila jo jedna iluzija. 27 Ona je svejedno bila tako uko-
rijenjena u umu Britanaca da e proi jo godine prije nego njen utjecaj
potone. Britanska e ekonomija prema brojkama OECD-a, tek 1998.
ponovno postati etvrta najvea na svijetu, iza amerike, japanske i nje-
make. A tek e 2002. njen prihod per capita prijei njemaki te postati
najvii u Europi. No premda je ve postajala ekonomski najuspjenija
u EU, njeni su je partneri, privreni sve veoj integraciji, smatrali poli-
tiki tek zamornom nevanou.
To je uredno ilustrirano ujesen 1994. zapanjujuim kontrastom dva
vienja europske budunosti: njemakog i Majorovog. U dokumentu
upuenom predstojeoj Meuvladinoj konferenciji o Grupi za promi-
ljanje 1. rujna 1994., dva vodea njemaka politiara, najvjerojatniji
Kohlov nasljednik Wolfgang Schuble i Karl Lamers, upozorili su da je
Unija u opasnosti od vraanja na 'labav splet skupina zemalja ogranienih
na odreene ekonomske vidove': dakle, na malo vie od zone slobodne
trgovine. Ta je prijetnja bila tako jaka da su pozvali na udvostruenje
napora u daljnjoj integraciji. Okupljena oko francusko-njemakog
saveza, 'tvrda jezgra' od est ili sedam drava mogla bi preuzeti vodstvo.
Ponavljajui Tindemansa iz 1975. i Delorsa iz 1989. predloili su ustav
koji bi Komisiji omoguio da preuzme 'elemente europske vlade', dok
bi Europski parlament postao istinsko zakonodavno tijelo, a Vijee
ministara funkcioniralo kao 'senat.' 28

27 Jamieson, Bill (1994), Britain Beyond Europe.

28 Demokranska unija / Grupa kransko socijalne unije u njemakom Donjem domu (1994),
Reflections on European Policy, Bonn, 1. rujna.
388 I VELIKA OBMANA

Major je 7. rujna odgovorio u govoru u Leidenu u Nizozemskoj.

Odbio je 'tvrdu jezgru' i umjesto toga ponudio 'fleksibilnost'. Rekao je
da ne bi trebalo sve drave gurati u isti kalup ve bi im trebalo omogu-
iti da izlaze iz odreenih politika. Samo u nekim podrujima, poput je-
dinstvenog trita i okolia, postoji potreba za usklaivanjem. 29 Kao i
ranije, Majora su ignorirali. Puno vea panja posveena je glasu iz
prolosti, bivem francuskom predsjedniku Giscardu d'Estaingu. Nje-
gova poruka je bila: Zasad zaboravite politiku integraciju. Koncentri-
rajte se na jedinstvenu valutu EMU. Postignite to i politika unija neu-
mitno e uslijediti. 30

Napadnuti sa svih strana

Major je te jeseni 1994. u kui bio pod sve veim pritiskom s oba krila
svoje stranke. Njegova listopadska konferencija pretvorila se u miting
na kojemu se Normanu Lamontu klicalo zbog najizravnijeg napada na
EU koji se ikada uo od visokopozicioniranog konzervativnog poli-
tiara. 'Da Britanija danas nije lanica EU,' rekao je, 'ne vjerujem da bi
bilo argumenata za ulazak.' Nije predlagao britansko povlaenje, ali je
bila 'besmislica' tvrditi da Britanija ne bi preivjela izvan EU. 'Pitanje
bi se', upozorio je, 'itekako moglo vratiti na politiki dnevni red.' 31
S jednog je krila u studenom pokrenuta pomno koordinirana kam-
panja falange visoko pozicioniranih politiara i poslovnih figura koji su
vrili pritisak na Majora da Britaniju uvede u jedinstvenu valutu. Pre-
thodnica je bila CBI-jeva anketa koja je, prema njegovu generalnom
direktoru Howardu Daviesu, pokazala da 'velika veina' lanova CBI-
ja eli britanski ulazak. 32 Rezultati su tempirani da se poklope sa zapa-
enim predavanjem koje je u londonskom Citiyju odrao Leon Brittan,
europski povjerenik za trgovinu koji je traio potporu poduzetnika za

29 Citirano kod Salmon i Nicoll, op. cit., Major je u to vrijeme navodno obiavao koristiti
izraz 'promjenjiva geometrija' opisujui svoje poimanje 'Europe preklapajuih krugova' u
kojoj bi promjenjive skupine drava mogle suraivati na razliitim ciljevima. U ogranien-
im razmjerima Unija se zapravo tako i razvijala kroz razliite, preklapajue skupine koje su
se okupljale, recimo Schengenskim sporazumom, monetarnom unijom i obranom.
30 Szukala, Andrea i Wessels, Wolfgang (1997), 'The Franco-German Tandem' u Edwards,
Geoffrey i Pojpers, Alfred, The Politics Of European Trety Reform - The 1996 Intergovern-
mental Conference And Beyond.
31 Lamont, Norman (1995), Sovereign Britain.
32 CBI je u to vrijeme vrsto kontrolirala grupa gorljivih entuzijasta za EMU, ukljuujui
Lorda Marshala iz British Airwaysa, samoga Daviesa i tri Irca, Niala Fitzgeralda iz Unilevera,
biveg briselskog povjerenika Petera Sutherlanda iz BP-a i Christophera Haskinsa iz Northern
Foodsa.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 389

jedinstvenu valutu. 33 Za tu je stvar angairan i BBC, to je podsjealo

na taktike upotrijebljene 1971. i 1975. BBC je poinjao vijesti tvrdnjama
da '84 posto lanova CBI-a podrava jedinstvenu valutu,' dok je emisija
Today omoguila Brittanu, Daviesu i ostalima da zagovaraju britansko
lanstvo u jedinstvenoj valuti praktiki bez ikakvog proturjeenja.
Poblie ispitivanje CBI-jeva istraivanja, meutim, otkriva da je is-
pitano samo 624 tvrtki odabranih izmeu osam tisua lanova. Od njih
je manje od treine (206) dalo odgovore. Samo 59 (28 posto) njih, bitno
manje od jedan posto CBI-jeva lanstva, potpuno je podravalo britanski
ulazak. Ostatak od 72 posto, bio je ili neprijateljski ili mlako raspoloen
prema tome. Samo zbrajanjem 56 posto onih koji su se slagali da bi EMU
mogao dugorono pomoi biznisu, ali da 'nije nuan' i 28 posto onih koji
su ga podravali bilo je mogue dosei '84 posto' o emu je izvjetavao
BBC. Nije spomenuto drugo otkrie: da je 88 posto onih koji su dali
odgovore bilo protiv 'produbljivanja integracije.' 34 Na taj je nain 'ra-
sprava' predstavljena Britancima.
Pored tih problema, Major se 28. studenog suoio s podijeljenom
raspravom o zakonodavstvu potrebnom za odobravanje poveanja bri-
tanskih uplata u EU proraun. Izmeu 1986. i 1994. proraun je nara-
stao za 103 posto. Ali kako je Major u Edinburghu pristao na poveanje
britanskih uplata, sad je tvrdio da e dati ostavku ako Donji dom prekri
tako sveano obeanje.35
Da bi napravili probleme, laburisti su uloili amandman kojim se
odobrenje Prijedloga zakona povezuje s postupcima protiv prevara u EU,
u posljednje vrijeme sve ee teme na naslovnicama. U srpnju 1994. od-
bor Doma Lordova izvijestio je da se prevare, posebno u CAP-u, sada do-
gaaju u 'monumentalnim i rastuim razmjerima,' penjui se do pet mili-
jardi funta godinje.36 Knjiga francuskog zastupnika Francoisa d'Auberta
objavljena u cijeloj EU tvrdila je da je ukupna svota i vea.37 Revizijski
sud EU je odbio odobriti EU-ove knjige za 1993. na temelju tvrdnje da
sadre previe 'nepravilnosti.' To e kasnije postati godinji ritual.
Ministar financija Kenneth Clarke predao se u ime vlade tvrdnjom
je poveanje doprinosa bila nuna cijena koju je Britanija platila za ko-
risti od lanstva u EU. 'Naa ekonomska dobrobit', tvrdio je, 'ovisi u

33 Proudfoot predavanje, odrano u Paisterers Hallu, 17. studenog 1994.

34 Analiza Britanske fondacije podataka za menadment i Castle of Lies, op. cit.
35 Major, op. cit.
36 Financial Control and Fraud in the Community, Pisarnica Njezina velianstva, 1994.
37 D'Aubert, Francois, Main basse sur l'Europe: Enquete sur les derivesw de Bruxelles, citirano
u The European, 4. studenog 1994.
390 I VELIKA OBMANA

velikom dijelu o naem lanstvu u jedinstvenom tritu, recitirao je. 38

Tome su proturjeili govori euroskeptika, ukljuujui Normana Lamonta
koji se prisjetio vremena kad je tijekom britanskog predsjedavanja na
posebnom sastanku ministara financija pokuao otvoriti pitanje pre-
vara u CAP-u.
Govori su puteni u optjecaj zajedno s izvjetajem Revizijskog suda
koji detaljno opisuje razliite prevare, ukljuujui famoznu epizodu u
kojoj je brod u Hamburgu vie puta natovaren i istovaren istim mesom,
za to su izvuene sedmostruke potpore. Italija je 1992. traila potpore
za 1,7 milijuna hektara durum penice koja se koristi za tjesteninu, iako
je satelitska fotografija pokazala samo 760.000 hektara usjeva. Kad je
Lamont najavio da eli otvoriti ovo pitanje pred kolegama:

'...brojni ministri nisu se pojavili. Otvorio sam raspravu. Velik broj ministara
samo je itao svoje novine. Raspravi nitko nije doprinio ni rijei, a onda me
gospodin Delors napao da politiziram otvarajui temu Revizijskog suda.'39

Jo jedan konzervativni zastupnik, John Wilkinson, pokrenuo je

pitanje novanih kazni odreenih Italiji i panjolskoj koje su svojim
seljacima dopustile premaivanje mlijene kvote. Dvije vlade pokuale
su 'ucijeniti' Zajednicu, prijetei vetom na edinburki sporazum o
proraunu ako se njihove kazne ne ponite. Clarke je to poricao tvrdei
da je britanska intervencija zasluna za poveanje prvobitnih kazni od
1,6 milijardi funti za daljnjih 860 milijuna funti, to je dovelo do najve-
e novane kazne ikad propisane. Propustio je spomenuti da kazne ni-
kad nisu plaene (niti e ikada biti).
Ulsterski unionist John Taylor dao je zorni prikaz rasipanja stotina
milijuna vrijednih regionalnih fondova EU u Sjevernoj Irskoj, gdje se
novac troio na projekte od 'parkova za leptire' do videokazeta o golfu,
'kao i 40 tisua funti na parni stroj Lorda O'Neilla koji je crknuo ne-
koliko mjeseci kasnije.' Iako je novac bio hitno potreban za popravak
raznih prometnih 'crnih toaka', uvjet za financiranje bilo je da se novac
potroi samo na prekogranine ceste prema junoj Irskoj, uglavnom
nevane i slabo koritene. 40
Kod zastupnika je prevladao osjeaj nemoi. Dogovor je postignut.
Njihov je posao bio jednostavno da ga odglasuju. Major je osvojio ve-
inu od 285 sa suzdranim laburistima. Sve to je vidio, ipak, bilo je
38 Hansard, 28. studenog 1994., col. 932.
39 Op. cit., col. 961.
40 Op. cit., col. 987.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 391

da je osam torijevaca glasalo protiv njega. Na njegovo inzistiranje, stra-

naki mandati oduzeti su svima njima: Teddyju Tayloru, Teresi Gorman,
Richardu Shepherdu, Christopheru Gillu, Johnu Wilkinsonu i Tonyju
Marlowu. Sir Richard Body, nekad gorljivi eurofil koji je odavno postao
struni kritiar CAP-a, dobrovoljno se povukao u znak solidarnosti.
Euroskeptici su ipak dobili jednu zadovoljtinu. Norveani su na
referendumu po drugi put odbili lanstvo u EZ s 52,1 posto glasova
prema 47,9 uz odziv od 90,4 posto. Ponovno su odluujue bile ribarske
zajednice, neke od kojih su 90 posto glasovale 'ne'. 41 Drugi element
bilo je protivljenje mnogih mladih ljudi, a jedna od njih, zgodna plavu-
a, nakon objave rezultata objasnila je BBC-u da 'nam se u vaem sus-
tavu ne svia nedostatak demokracije.' Za neke je britanske gledatelje
bilo jezivo shvatiti da je ona govorei o 'vaem sustavu' mislila na sustav
kojemu je Britanija pripadala.

panjolska: kukavije jaje

Majora je, pak, ekala monotonija Europskog vijea. Posljednje, Vije-
e u Essenu 1994. kojemu je 9. i 10. prosinca domain bio Kohl, ipak
e se pamtiti kao 'milosrdno osloboeno sitniavih prepucavanja koja
bi tako esto unakazila europske summite.' 42 Posljednje Vijee na koje-
mu su bili Delors i Mitterrand odredilo je 1999. kao datum pokretanja
jedinstvene valute. Dogovoreno je da Malti i Cipru bude omogueno
traenje lanstva u EU. Odobrena je i uobiajena gomila integracionis-
tikih mjera, ukljuujui pet 'kljunih podruja' na kojima su se efovi
vlada nadali uhvatiti u kotac s rastuim problemom europske nezapo-
slenosti.
Odredili su, primjerice, poveanje 'zapoljavakog intenziteta rasta'
fleksibilnijom organizacijom rada 'na nain koji ispunjava i elje poslo-
davaca i zahtjeve konkurentnosti.' Predloili su politiku plaa temeljenu
na 'inicijativama, regionalnim i lokalnim, za stvaranje radnih mjesta koja
e uzimati u obzir nove zahtjeve, npr. u sferama okolia i socijalnih us-
luga.' Dogovorili su da e 'te preporuke kroz viegodinji program pre-
nijeti u svoje pojedinane politike.' 43
Kad se Major vratio kui izvijestiti zastupnike 12. prosinca, poku-
ao je prikazati te zakljuke kao dokaz da su njegovi kolege prihvatili

41 Seierstad, Dag, Norway-EU, 1961-1994, veljaa 1997, temeljno na govoru odranom na

konferenciji Sindikata u Wakefieldu, studeni 1995., www.aksess.no/nteu/eng/
42 Major, op. cit.
43 Zakljuci predsjednitva, Europsko vijee, Essen, 9-10 prosinca 1994, para. 9.
392 I VELIKA OBMANA

potrebu za 'fleksibilnou trita rada' i 'deregulacijom' te kao potrebu

da uine Europu 'konkurentnom'. 'Ponovno su,', tvrdio je, politike koje
je zaela Britanija prihvaene 'irom Europske unije.' Jedino pitanje o
kojemu su ispitivali Majora, meutim, bio je netransparentni pasus o
ribarenju, koji spominje Zakon o pristupanju panjolske i Portugala.
Major je o tome smirujue tvrdio da nije rije 'ni o kakvoj velikoj pro-
mjeni'. 44 Nije shvaao da e to postati jo jedna ozbiljna sramota.
Njegova je vlada previdjela da je od 1. sijenja 1995. panjolski pri-
stupni sporazum omoguavao tamonjim ribarskim brodovima pristup
u 180 tisua etvornih kilometara voda oko irske obale poznatih kao
'Irska kutija'. panjolci su traili pristup za 220 brodova, prijetei blo-
kiranjem primanja Austrije, vedske i Finske ako budu odbijeni.
Nesretni ministar ribarstva, tada William Waldegrave, bio je prisiljen
izboriti naknadnu akciju na Ribarskom vijeu 22. prosinca. Njegova
jedina nada bilo je dogovaranje stroeg ograniavanja broja panjolskih
brodova kojima e se dopustiti pristup Kutiji. Izvjetavajui prepun Donji
dom nakon boinog odmora 10. sijenja 1995., morao je priznati da
e 40 panjolskih brodova dobiti doputenje za ulazak protiv britanske
volje. Ne objanjavajui da su ti veliki, moderni brodovi sposobni ulo-
viti vie ribe nego cijele flote Irske i Cornisha zajedno, tvrdio je 'da ni-
smo ograniili broj brodova', stvari bi bile puno gore tako da 'smo na
znaajnom dobitku.' 45
Da bi uutkao gnjevne konzervativne zastupnike, Waldegrave je tje-
dan dana kasnije najavio e odtete britanskim ribarima za "otpisivanje"
njihovih brodova biti udvostruene, na 53 milijuna funta. Jo e neko-
liko stotina britanskih ribara biti izbaeno iz posla i to na troak britan-
skih poreznih obveznika.

'Koristi britanskog lanstva'

Na toj se pozadini moe initi nevjerojatno da je 2. sijenja 1995.
Douglas Hurd kao ministar vanjskih poslova odluio dati izjavu kojom
je namjeravao podsjetiti Britance na 'koristi od britanskog lanstva u
Europskoj uniji', traei od stranakih kolega da slijede njegov primjer.
Za ovjeka koji nije bio poznat kao glup, njegov katalog 'koristi'
nadilazio je logiku. 'Prvo', rekao je, 'EU donosi radna mjesta.' EU, tvr-
dio je, 'sada obuhvaa 53 posto naeg izvoza' (vladini podaci za 1995.

44 Hansard, 12. prosinca 1994., col. 625.

45 Hansard, 10. sijenja 1995., col. 26-27.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 393

pokazali su da je ta brojka samo 44,6 posto). 46 'Francuzi', tvrdio je, 'ne

mogu blokirati nau janjetinu niti Nijemci nau govedinu.' (uskoro e
se otkriti suprotno). 'Talijani i panjolci plaaju visoke novane kazne
zbog krenja pravila o mlijenim kvotama.' (novane kazne nikad nisu
plaene.). EU i NATO dali su nam 'neprocjenjivi dar od gotovo 50 go-
dina mira na naem kontinentu' (bosanska tragedija bila je na vrhuncu).
'lanstvo nam je omoguilo da Europsku komisiju izvedemo pred Eu-
ropski sud pravde zbog enormnih potpora francuske vlade Air Franceu.'
(kad je ECJ proglasio potporu od 2,4 milijardi funta nezakonitom,
Komisija je preformulirala doputenje i omoguila nastavak potpore).
'Novo naelo subsidijarnosti ugraeno u Sporazum iz Maastrichta po-
mae zaustavljanju plime EU zakona.' (izmeu 1993. i 1994. ukupan
broj novih smjernica i propisa narastao je sa 1602 na 1800). 47 'Sad
smo uvjerili nae partnere da radna mjesta moraju biti na vrhu dnevnog
reda EU.' (opa nezaposlenost u EU bila je sada najvia od 1930-tih.)
Unato tom katalogu samozavaravajue retorike, Hurd je morao
priznati da 'Nije sve ruiasto.'

'Posljednjih nekoliko godina bile su test za EU. Vidjeli smo previe isprazne
retorike, premalo pokuaja suoavanja s brigama obinih ljudi. esto je do-
minirala upravo slika udaljene, nametljive i rasipne EU.'

Ali zbog toga 'trebamo stvarno krenuti u ispravljanje onoga to ne

valja.' I zato 'moramo povesti raspravu o fleksibilnoj, decentraliziranoj
Europi.'48 U meuvremenu su Hurdovi 'partneri' kao nikad gurali veu
centralizaciju.
U Hurdovoj poruci nije bilo ni spomena jedinstvene valute to iz-
nenauje, jer je to pitanje i dalje dijelilo njegovu stranku. Dok su neki
zastupnici i ministri agitirali za britanski ulazak, ostali su pritiskali
Majora da zauvijek iskljui britanski ulazak ili odri referendum. Ma-
jorov odgovor bio je da nita nije obeao. 'Strastveno' je vjerovao, rekao
je, da odluka nee biti donesena 'dok okolnosti jasno ne pokau kako
e to utjecati na nau ekonomsku dobrobit.' 49 Jedina strast koju je is-
kazivao bila je ona prema nedonoenju odluke. Jo gore, Major je po-
kuavao postaviti EMU kao jedino ekonomsko pitanje, bez ustavnih
implikacija.

46 The United Kingdom Balance of Paymnets, Pisarnica Njezina velianstva, 1995.

47 Brojke uzete iz baze podataka Komisije CELEX.
48 Conservative Party News, objavio Sredinji ured Konzervativne stranke, 2. sijenja 1995.
49 Major, op. cit.
394 I VELIKA OBMANA

Zbunjenost se pojaala kad je Majora u raspravi Donjeg doma o

europskoj politici 1. oujka 1995. njegov bivi ministar financija Norman
Lamont upitao misli li da je mogue zamisliti monetarnu uniju bez po-
litike unije. Majorov odgovor bio je tipino mutan:

'Ne, ne m i s l i m . . . Uz jednu vanu ogradu: vjerujem da je mogue kretati se

prema monetarnoj uniji bez nunog kretanja prema politikoj uniji, ali ograda
ovisi o naravi i stilu monetarne unije i time u se pozabaviti za trenutak.' 5 0

Kad se vratio na tu temu, samo je primijetio da 'pomno pazi na oz-

biljne politike i ustavne posljedice.' 51 Blair ga je zamolio da definira
te 'ustavne posljedice'. Odgovorio je jednim 'ne-odgovorom':

'Na koncu, jedina bitna stvar je britanski nacionalni interes. O tome moemo
suditi samo u cjelini. Ne moemo prosuditi dok ne budemo imali sve dostup-
ne informacije i dok ne budemo znali i posljedice ulaska i troak ostanka vani.' 52

Doi e dan kad e se Blair kao premijer i sam uloviti na drugu ver-
ziju iste udice. 53

Podijeljena odanost
Dana 9. oujka 1995. izbila je kriza koja je pokazala koliko je lanstvo
u EU razdiralo tradicionalne britanske odanosti. Nakon etverosatne
jurnjave i upozoravajueg puanog rafala, tri kanadska broda za zati-
tu ribarenja u meunarodnim vodama kraj kanadske su obale zaplijenila
panjolsku kou Estai i osumnjiila je za krenje propisa. Prije nego su

50 Hansard, 1. oujka 1995-, col. 1067.

51 Op. cit.
52 Op. cit.
53 Upravo u to vrijeme Major i Hurd primili su povjerljiv izvjetaj od Lorda Rentona, viso-
kog dunosnika Konzervativne stranke i lana Doma Lordova te predsjednika Drutva za
pisane zakone, koji je u Rimu nazoio konferenciji 'Zakonodavstvo u EZ'. Medu govorni-
cima su bili neki od glavnih pravnika EZ, ukljuujui efa pravne slube Komisije dr. Rolfa
Wagenbaura. Renton je izvijestio da su predavanja i rasprave otkrili krajnje zadovoljavajuu
situaciju.' Problem uvjeravanja 15 drava razliitih jezika i pravnih sustava da se sloe oko
novih zakona, rezultirao je 'zapanjujuom sloenou i opskurnou' EZ zakonodavstva.
Delegati su inzistirali da se zakoni EZ 'unaprijede' kako bi 'ih se moglo poeti usvajati i
provoditi.' Bilo je 'notorno' kako su 'vlade Grke, Italije, Portugala, panjolske, Francuske
pa ak i Belgije esto izbjegavale usvajati zakone EZ, ak i one koje su ratificirale.' To je
vailo i za presude ECJ-a. Na kraju 1993. 'bilo je 83 istaknutih sluajeva u kojima lanice
nisu izvravale presude donesene protiv njih i devet sluajevima u kojima je zanemareno i
drugo miljenje.' (osobna komunikacija).
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 395

utvrene injenice, EU povjerenica za ribarstvo Emma Bonino optuila

je kanadsku vladu za 'gusarenje'. Podrao ju je potpredsjednik Komi-
sije Brittan izjavljujui da:
' . . . j e ovim postupkom Kanada ne samo flagrantno prekrila meunarodni
zakon ve je zanemarila normalno ponaanje odgovornih drava... uhienje
je nezakonit in protiv suvereniteta lanice Europske zajednice.' 5 4

U Britaniji je mnoge uznemirila automatska podrka koju je njiho-

va vlada dala Komisiji, posebno zato to je istina o ovom sluaju bila
sloenija od onoga to je priznavala Bonino.
Ribom bogata podruja oko Newfoundlanda bila su pod upravom
meuvladine Sjeverozapadne atlantske ribarske organizacije (NAFO),
koja je predstavljala vie od 20 drava. Godinama je dogovarala kvote
koje su funkcionirale relativno dobro sve do 1986. kad je panjolska
ula u EZ. Onda je pod panjolskim pritiskom EZ jednostrano odredila
svoje kvote, 400 posto vee od onih koje su ve bile odreene. Izmeu
1986. i 1992., s kvotama koje su ukupno iznosile 162.000 tona, uglav-
nom je panjolska EZ flota tada izlovila 407.000 tona, izazivajui
propast ribljeg fonda bakalara i iverka. NAFO je dogovorio potpunu
zabranu ribarenja, a Kanada je zatvorila veinu svoje ribarske industri-
je ostavljajui bez posla 50.000 ljudi. U sijenju 1995. NAFO je dogovo-
rio ponovno otvaranje ribarenja kako bi omoguio iskoritavanje jedinog
preostalog ribljeg fonda, grenlandske velike ploe ili 'lanog platoa.' Do-
govoren je izlov 27.000 tona, od ega je 60 posto odlazilo Kanadi, a 12
posto EZ-u. EZ je odbio prihvatiti, odreujui sebi 75 posto. U veljai
je Kanada zaustavila tri panjolske koe i u svakoj pronala ulov kojim
su flagrantno prekrena pravila.55 Tada je zaplijenjen Estai.
Britanija se sama suoila sa slinim problemima zbog pretjeranog
panjolskog izlova kraj Falklandskih otoka. Sa panjolskom, koja je sada
prijetila da e poslati naoruane brodove da tite njene koe, u Britaniji
se poeo javljati bijes zbog vladine neupitne podrke panjolskoj oko
Estaia, opisane kao 'izdaja' ne samo Commonwealtha ve 'zdravog ra-
zuma i pristojnosti.' 56 U Donjem domu je 13. oujka laburistika za-
stupnica Gwyneth Dunwoody 'sramotnim' nazvala to to 'ovaj Dom
nije spreman otvoreno rei da nam je zlo od naina na koji panjolci
stalno kre propise i da namjeravamo podrati Kanaane.' 57
54 The Times, 11. oujka 1995.
55 Sunday Telegraph, 2. travnja 1995.
56 Simon Heffer, Daily Telegraph, 15. oujka 1995.
57 The Times, 14. oujka 1995.
396 I VELIKA OBMANA

U tom trenutku, dok se iz Bruxellesa izlijevao otrov, kanadski min-

istar ribarstva Brian Tobin predoio je dokaze kako bi pokazao da je
deklarirani ulov Estaia bio umanjen za 69 posto od stvarnog i da je riba
mogla biti ulovljena samo nezakonitim mreama. Brodski dnevnik bio
je krivotvoren. Tajni prostor za ribu, skriven iza gajbi, sadravao je 25
tona zabranjenih vrsta. Krenuvi iz Newlyna, najvee engleske ribarske
luke gdje je panjolsko ignoriranje propisa o ouvanju ribljeg fonda dugo
izazivalo bijes medu lokalnim ribarima, Britanijom su se naglo proirile
zastave s javorovim listom u znak podrke Kanaanima.
Major je sa zakanjenjem promijenio kurs, najavljujui da e vetirati
svaki pokuaj EU-a da nametne sankcije Kanadi. Ali teta je bila napra-
vljena. Njegova je vlada ponovno bila zarobljena izmeu podijeljenih
odanosti. panjolskoj nije bilo zabavno. Njezin premijer Felipe Gon-
zales rekao je: 'Razvijamo zajedniku vanjsku politiku. Jednom e doi
vrijeme da se Britaniju podsjeti kako mora uvijek pokazati solidarnost,
a ne samo onda kad joj to odgovara.' 58

Integracijski mar se nastavlja

Sad se ka vrhu dnevnog reda EU ubrzano penjao idui sporazum, rad
na kojemu se poelo kad je Grupa za promiljanje simbolino odrala
uvodni sastanak u Messini 2. lipnja 1995., na 40. obljetnicu Mesinske
konferencije. Pridruili su joj se ministri vanjskih poslova EU ukljuu-
jui Douglasa Hurda, koji su zajedno s Komisijom i Europskim parla-
mentom objavili 'sveanu deklaraciju' odajui poast hrabrosti, snazi
uvjerenja i viziji onih koji su prije etrdeset godina utrli put europskoj
integraciji', zakljuujui:

'Osnivake drave su 1955. prole prekretnicu na svom putu prema europ-

skoj integraciji, usvojivi originalnu strukturu bez usporedbe u svijetu. Ponov-
no se sastajui u Messini 1995. predstavnici vlada lanica utvruju zajedniku
volju da se suoe s novim izazovima i nastave sa zadaom istom odlunou
koju su prije etrdeset godina pokazali njihovi prethodnici.'59

Integracionistika gorljivost ovoga dokumenta teko da je zadovo-

ljavala konzervativne zastupnike, ali nisu imali prilike iznijeti svoja mi-
ljenja. Parlament nikad nije izvijeten o Deklaraciji.
Zastupnici su sada u svakom sluaju bili zaokupljeni uzbuenjima
bliima kui, nakon Majorove odluke da 11. lipnja podnese ostavku na

58 Daily Telegraph, 5. travnja 1995.

59 www..europa.eu.int/en/agenda/igc-home/key-doc.html
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 397

elno mjesto stranke. Suoen sa stalnim palucanjem euroskeptinih za-

stupnika elio je 'probuiti ir' stajui pred ponovne izbore. Njegov
jedini suparnik bio je euroskeptik John Redwood koji je dao ostavku
u kabinetu da bi mu se mogao suprotstaviti. Rezultat e biti objavljen
prije ljetne stanke.
U meuvremenu je Major otiao u Cannes na Europsko vijee 26.
i 27. lipnja pod predsjedavanjem novog francuskog predsjednika Jac-
quesa Chiraca (koji je svom prvom Vijeu nazoio kao premijer 1974.).
Najznaajnija odluka bio je dogovor o osnivanju 'Europola', embrionskog
EU pandana amerikom FBI-ju.
Stvaranje tog tijela bio je klasini primjer 'Monnetove metode' pre-
ma kojoj su se neke vane nove inicijative isprva predlagale kao neto
naizgled malo i bezazleno, emu se nitko ne moe usprotiviti. Jednom
kad se naelno usvoji, inicijativa se moe postupno iriti dok ne postane
potpuno razvijen dio strukture Zajednice. Uz izgovor potrebe borbe
protiv meunarodnog verca droge, Europol je izvorno osnovan na ne-
formalnoj razini u Haagu 1993. kao Europska obavjetajna jedinica za
borbu protiv droge. Do 1995. zaposlila je 80 djelatnika s proraunom
od 2,8 milijuna funta. Sad je trebala dobiti stalni status 'Europskog
policijskog ureda' s bitno proirenom nadlenosti koja je pokrivala vie
od 20 podruja 'prekograninog kriminala', od ilegalnog useljenitva
do prevara s kreditnim karticama. 60
Kad je Major 28. lipnja izvijestio Donji dom, o Europolovu cilju je
rekao malo vie osim da e 'ojaati borbu protiv prekograninog krimi-
nala i verca droge.' 61 Kad je 28. srpnja potpisana Konvencija za osni-
vanje Europola, sve je bilo spremno da EU dobije svoje federalne poli-
cijske snage.
Jo jednom je, meutim, britanski interes bilo lake dovesti u pitanje
ishodom izbora za vodstvo Konzervativne stranke 4. srpnja, u kojima je
Mayor lako porazio Redwooda sa 218 prema 89 glasova. Do posljednjeg
trenutka moglo je biti dovoljno glasova da se Majora prisili na ostavku,
sve dok Heseltine nije ponudio prebacivanje glasova 20 svojih pristaa
Majoru ako zauzvrat dobije novo mjesto zamjenika premijera i prvog
dravnog tajnika. U reformi kabineta, rastereeni Major zamijenio je
ministra vanjskih poslova Hurda Malcolmom Rifkindom. 62
60 New Statesman, 17. oujka 1995.
61 Hansard, 28. lipnja 1995., col. 894.
62 Kao ministar vanjskih poslova Rifkind se gotovo odmah suoio s krizom koja je nastala kad
su srbijanske snage masakrirale 7000 bosanskih muslimana kraj Srebrenice. Nizozemski
vojnici imali su naredbu jamiti da e grad biti 'sigurna luka' za muslimane koji su se povu-
kli pred srbijanskim napadima. Najkrvaviji incident koji je Europa doivjela od Drugog >
398 I VELIKA OBMANA

'Stijena Europe'
Ako je Majorov ponovni izbor podigao moral, uinio je malo za unapre-
enje njegova dodira sa stvarnou. U rujnu je bio na Europskom vije-
u u Mallorci gdje su se efovi vlada sastali u idilinom okruenju kako
bi raspravljali o europskoj ekonomskoj strategiji. Major je zapisao:

'...visoki porezi i javna potronja, dravna regulativa, centralno planiranje,

protekcionizam i ostale socijalistike i korporativne mantre odjednom su ispale
iz mode. Zalaem se za fleksibilna trita rada koja bi pomogla stvaranje pravih
radnih mjesta, za manje crvene vrpce, za pristupane socijalne trokove i na-
dasve za pretvaranje Europe u konkurentnu zonu slobodne trgovine...' 63

Onda se, sjea se Major, 'dogodila jedna neobina stvar... nai part-
neri usudili su se sloiti se s britanskim premijerom.' Govornik za go-
vornikom poinjao je rijeima 'Slaem se s Johnom.' 'Nakratko,' dodaje,
znao sam kakav je to osjeaj biti Helmutom Kohlom.' 64
Ipak, dok je Major govorio, Grupa za promiljanje radila je na dija-
metralno suprotnom izvjetaju za madridsko Vijee 15. i 16. prosinca.
Stvaranje radnih mjesta, tvrdili su, najbolje e se ohrabriti' trima stva-
rima: veom integracijom, ekonomskom i monetarnom unijom i soci-
jalnom poveljom: trima elementima Unije koje je Major najvie elio
izbjei. Openitije su traili 'jedinstveni institucionalni okvir' koji bi
apsorbirao tri mastrihtska 'stupa' u jedinstvenu Zajednicu. Ako je Euro-
pa 'shvaala poruku' to sigurno nije bila Majorova poruka.
Madridsko Vijee sloilo se da izvjetaj nudi vrstu osnovu za ras-
pravu na Meuvladinoj konferenciji (IGC) koja bi poela raditi 29.
oujka 1996. u Torinu. Od neposrednije vanosti, meutim, bila je
jedinstvena valuta. Na vrhu dnevnog reda bilo je njeno ime te je otuno
predvidljivo odreeno da bude 'euro.' Portugalski premijer Antonio Gu-
terres bio je u ekstazi. 'Kao to je sveti Petar bio stijena na kojoj se gra-
dilo kranstvo, tako e jedinstvena valuta biti stijena Europe', ushii-
vao se.65

svjetskog rata na kraju je potaknuo NATO-ove zrane udare na Srbe pod amerikim
vodstvom, ime je konano napravljen put mirovnom sporazumu o Bosni. Kao ministar
obrane, Rifkind se vrsto protivio koritenju zrane sile, u slavnoj izjavi da 'nijedan rat u
povijesti nije okonan zranim udarima' (zaboravljajui kako je najvei rat u povijesti okon-
an zranim udarom na Hiroimu i Nagasaki).
63 Major, op. cit.
64 Op. cit.
65 The Economist, 23. prosinca 1995.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 399

Vijee je tada izradilo vremenski raspored za njezino uvoenje.

Dana 1. sijenja 1999. valute lanica bit e nepovratno fiksirane. Dana
1. sijenja 2002. izdat e se novanice i kovanice i do 1. srpnja iste go-
dine postojee valute prestat e biti zakonsko sredstvo plaanja. U
oujku 1998. odluit e se koje zemlje mogu ui u 'prvom valu, prema
tome jesu li brojke za 1997. zadovoljile mastrihtski 'kriterij konvergen-
cije.'
Ti 'kriteriji' ve su predstavljali ozbiljne probleme: posebno zahtjevi
da vlade kod zaduivanja ne smiju prijei tri posto potronje i da unutar-
nji dug ne smije prijei 60 posto BDP-a. Unutarnji dug sedam poten-
cijalnih sudionika bio je bitno vei od 60 posto. Talijanski i belgijski
dug bio je vei od 120 posto. Francuska je ve bila poharana trajkovima
protiv drastinog smanjenja potronje uvedenog radi smanjivanja defi-
cita na tri posto.
Major je ostao pri svome. Izvjetavajui zastupnike o Madridu, re-
kao im je da 'se ponovno snano oituje nagon za promicanjem subsi-
dijarnosti.' Bilo je 'sada ope shvaeno da je Velika Britanija imala pra-
vo kad je preokrenula kretanje prema veem uplitanju Komisije'; i
stavila jai naglasak na 'potrebu za smanjenjem pretjerane regulative.'66
Istoga mjeseca Komisija se bavila gomilom novih prijedloga za smjer-
nice, ukljuujui jednu 'dopunu Smjernice 93/16/EEC,' koja 'olakava
slobodno kretanje lijenika i omoguava uzajamno priznavanje nji-
hovih diploma, certifikata i drugih dokaza slubenih kvalifikacija.' Samo
to je bio uzrok bijesa u slijedeim godinama, izazvanog otkriem da se
za ulazak u britanski zdravstveni sustav prijavljuju lijenici iz zemalja
poput panjolske i Grke, a da se ne mogu ispitati njihove vjetine u
poznavanju engleskog jezika, ak niti govore li uope engleski. S druge
strane, kandidati iz zemalja Commonwealtha poput Novog Zelanda
morali su proi obvezne jezine testove.67

Jo smrdljive ribe
U britanskim su oima dva dogaaja od jeseni 1995. EU prikazala u
posebno nepovoljnom svjetlu. Jedan je bila rujanska Timesova serijali-
zacija knjige visokog dunosnika Komisije naslovljena The Rotten Heart
of Europe: The Dirty War For Europe's Money (Trulo srce Europe: Prljavi
rat za europski novac). Kao ef odjela nadlenog za ERM i monetarna

66 Hansard, 18. prosinca 1995-, col. 1222.

67 Isto.
400 I VELIKA OBMANA

pitanja, Bernard Connolly dao je iskaz "iznutra" o pokuajima EU da

od 1978. radi na monetarnoj uniji. Omoguio je uvid u unutarnje funk-
cioniranje Komisije kao nitko prije njega. Kao ekonomist ukljuen u
monetarnu politiku na najvioj razini, konano je izgubio strpljenje u
pretvaranju da su ERM i EMU ekonomske politike, dok je njihov jedini
cilj zapravo bio politiki. ERM, napisao je, nije bio samo 'neuinkovit'
ve duboko 'nedemokratski', 'trik s povjerenjem' smiljen za podrei-
vanje 'ekonomske dobrobiti' i 'demokratskih prava' europskih graana
volji politike i birokratske elite posveene stvaranju 'europske superdr-
ave'. Malo 'injenica' u toj knjizi nije bilo javno dostupno. Ali 'jedna
zauujua stvar u ERM-u i EMU-u' bilo je:
' . . . d a se ne trebaju otkrivati "injenice" ve njihova manipulacija i iskrivlja-
vanje. Sto je nepotenje oitije, njegovi ga poinitelji ustrajnije ponavljaju. Moja
odluka da napiem ovu k n j i g u . . . roena je prvo iz toga to ne vjerujem u sto-
tine "crno-bijelih' izjava o E R M - u , a zatim i iz bijesa zbog naina na koji se
tretira svakoga tko pokua ukazati na lai.' 6 8

Kao prvi u nizu 'briselskih zvidaa', Connolly je zavrio opisujui

fanatinu netolerantnost Komisije prema bilo kakvom skretanju sa stroge
'partijske linije': 'neslaganje se ne moe tolerirati.' Kao da su htjeli do-
kazati njegovo miljenje, dunosnici Komisije su, im je objavljena nje-
gova knjiga, razglasili da je Connoly 'psiholoki nestabilan' i brzo je
otputen sa svoga mjesta.
Dva mjeseca kasnije 28. studenog, izbila je pobuna oko jednog mi-
ljenja Europskog suda pravde u tekuem sluaju Factortame. Nakon
to im je prema Zakonu o trgovakom brodovlju zabranio ribarenje na
18 mjeseci, sud je sada ustvrdio da panjolske 'stjegovne' kompanije
mogu traiti odtetu od britanske vlade. S najmanje 90 panjolskih
brodova koji trae izmeu 250.000 i 600.000 funta po brodu, konani
raun ispostavljen britanskim poreznim obveznicima prelazio bi 100
milijuna funta. Euroskeptini tisak se uario, to je saeto u naslovu Daily
Maila 'Vijore nau zastavu, uzimaju nau ribu - a sad i na novac.' 69
Tempiranje miljenja odvjetnitva bilo je besprijekorno. U Bruxel-
lesu se spremalo godinje natezanje oko dodjele kvota, a Komisija je
ponovno predlagala drastino smanjenje britanskih kvota. U raspravi
prije Vijea, glasnogovornik vlade Michael Forsyth uzmicao je prilino
ofucanom mantrom da problem nastaje zbog 'previe ljudi koji love

68 Connolly, op. cit.

69 1. prosinca 1995.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 401

premalo ribe.' 70 Nije, naravno, priznao da je veina ribe bila u vodama

Velike Britanije i da je samo zbog Zajednike ribarske politike tamo bilo
daleko previe ribara 'Zajednice' koji su ih pokuavali uloviti. Laburisti
su poduzeli sve da iskoriste podjele medu torijevcima, to je rezultiralo
vladinim porazom s 297 prema 299 glasova. Ministri e u Bruxellesu
morati pregovarati bez odobrenja parlamenta.
Smanjenje koje su morali prihvatiti zaista je bilo divljako: skua na
33 posto, iverak na 27 posto, osli na 23 posto. Ali ministar ribarenja
Tony Baldry je to pozdravio kao 'slavnu pobjedu' na klimavim temeljima
injenice da je u pregovorima izborio malo manja smanjenja od onih
koja su prvobitno predloena (to je reklamirano upravo da bi se omo-
guilo davanje takvih 'ustupaka' za spaavanje obraza). Rekao je zastup-
nicima da je postigao svoj cilj 'postizanja najboljeg mogueg dogovora'
za britanske ribare.71
Politiarima lienima vlasti inilo se da im je preostalo samo to: da
se hvale 'slavnim pobjedama' kad iz Bruxellesa pobjegnu s katastrofom
malo manjom od one koju su predvidjeli.

Neka narod odlui

Krajem drugog mjeseca sljedee godine, 28. veljae 1996. Komisija je
iznijela prijedloge za Meuvladinu konferenciju (IGC). Predvidljivo,
eljela je IGC 's pravim ambicijama'. To je bila prilika za 'istinsku ra-
spravu o Europi.' 72 Svjestan da je njegovo edo jedinstvena valuta bila
na dobrom putu da postane stvarnost, Delors je bio spreman na idue
poteze. Ali bila je to ista stara shopping lista. elio je da Unija ima
'snaan politiki i drutveni identitet', zajedniku vanjsku politiku po-
dranu sposobnou 'ustroja kredibilne vojne sile' i 'bolju integraciju
industrija naoruanja.' Sporazum bi trebao uspostaviti 'podruje slobo-
de i sigurnosti', uvodei Schengenski sporazum u zakon Zajednice i
prebacujui Pravosue i unutarnje poslove u 'okvir Zajednice', kako bi se
u cijeloj EU stvorila osnova za pravosudni, zakonski i policijski sustav.
Na klasinim nadnacionalnim linijama, Komisija je tvrdila da pre-
ma opem pravilu nacionalni veto mora biti ukinut u korist glasovanja
kvalificiranom veinom (to bi trebalo ukljuiti ak i budue aman-
dmane na Sporazum). Dok god veto ostaje, tvrdila je Komisija, Unija

70 Hansard, op. cit., col. 1352.

71 The Times, 23. prosinca 1995.
72 Komisija Europskih zajednica, Reinforcing political union and preparing for enlargement,
Bilten 1/2 - 1996, toka 2.2.1.
402 I VELIKA OBMANA

e biti u opasnosti od stagniranja'. Sporazume bi trebalo openito

pojednostaviti i restrukturirati kako bi se Uniji dao ustav. Konano, Unija
ne smije zauvijek biti vezana za napredak brzinom svojih najsporijih
lanica.' 'Fleksibilnost' se mora 'organizirati' kako bi se nekim lanicama
dopustilo da napreduju bre od ostalih.
Sad je nastajala zanimljiva situacija. Komisija, Europski parlament
i gotovo sve lanice su od IGC-a oekivali dramatian napredak u inte-
graciji. Kad je britanska vlada u Bijeloj knjizi 12. oujka iznijela svoje
prijedloge za IGC, inilo se da oni dolaze s drugog planeta. Britanija
je eljela potaknuti integracijsku struju smanjenjem dotoka briselskog
zakonodavstva, smanjenjem ovlasti ECJ-a koji je postao previe 'poli-
tiki' 73 , i reformiranje 'iracionalne' Zajednike poljoprivredne politike.
Takoer je eljela promjene u sporazumu radi okonanja skandala s
'berbom kvota' i da se dva 'meuvladina stupa' ne apsorbiraju u okvir
Zajednice. Britanija se protivila svakoj daljnjoj eroziji ovlasti nacional-
nih parlamenata te stvaranju 'Sjedinjenih Europskih Drava'.74 Njeno
vienje 'fleksibilnosti' bilo je omoguavanje zemljama da dobiju stalna
'istupanja', dok su Delors i ostali 'fleksibilnost' doivljavali kao dopu-
tanje 'dvobrzinske' Europe u kojoj bi, iako bi neke zemlje mogle ii
sporije, svi morali ii prema istom konanom odreditu. 75 Na skoro
svakom pitanju britanska vlada razilazila se s ostalima. Kako je rekao
odbor Donjeg doma:

'Ministri su od poetka tvrdili da e I G C bili malo vie od redovnog servisira-

nja Sporazuma iz Maastrichta. Jedan zakljuak iskae iz svih dokaza koje smo
primili. To vie nije vaei opis ambicija i oekivanja velike veine vlada pred-
stavljenih na IGC-u.' 7 6

Ipak, Major je bio tako odluan izbjei raspravu o tome u Donjem

domu da je ona ograniena na tri sata bez glasovanja. Heath je jednom

73 Britansku vladu razljutilo je nekoliko presuda ECJ-a koje je smatrala 'politikima' u smi-
slu njihove nepromjenjive podrke nadnacionalizmu Komisije. Posebno je kontroverzno
bilo zadravanje prava Komisije da koristi lanak 118. 'o zdravlju i sigurnosti' Sporazuma,
kako bi dala ovlasti svojoj smjernici o radnom vremenu ('48 sati tjedno'). Ona je trebala
biti izdana u okviru Socijalne povelje iz koje je Britanija istupila, ali ta smicalica je upotri-
jebljena kako bi bilo sigurno da e se smjernica odnositi i na Britaniju. Major je prosvje-
dovao u osobnom pismu predsjedniku Santeru, ali uzalud.
74 Bijela knjiga (1996), A Partnership of Nationas, Cm. 3181 (London, Pisarnica Njezina
velianstva).
75 Vidi Rifkind, Hansard, 21. oujka 1996., col. 519.
76 Vanjskopolitiki odbor Donjeg doma, Saziv 1995-1996. 3. Izvjetaj, The Intergovernmental
Conference, HC 306, para. 25.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 403

govorio u ime mnogih, prigovarajui da je parlamentu dobio 10 dana

za raspravu kad je Britanija ulazila u Zajednicu. Primijetio je tvrdnju
Bijele knjige da je bilo 'presudno zadrati nacionalne parlamente u sre-
ditu demokratskog legitimiteta.' 'Imamo li veeras "demokratski legi-
timitet'", pitao je; 'tri sata za raspravu o Bijeloj knjizi koja sadri deset
vitalnih tema?' 77
Major si je mogao priutiti ignoriranje Heatha; ali ne i izazov engle-
sko-francuskog milijardera, industrijalca Sira Jamesa Goldsmitha koji
je sjedio u Europskom parlamentu kao francuski lan. U listopadu 1995.
on je pokrenuo 'Referendumsku stranku' za borbu na iduim opim iz-
borima. Uoi Bijele knjige 11. oujka izazvao je Majora oglasom preko
cijele novinske stranice kojim ga je pozvao da omogui ne samo refe-
rendum o valuti ve i o daljnjem britanskom lanstvu u EU.
Major je 4. travnja pokuao neutralizirati prijetnju svojoj tijesnoj
veini u parlamentu poputajui zahtjevima za referendumom o valu-
ti (predloila ga je Thatcher u svom prvom zastupnikom govoru 1990).
Konzervativci e obeati da se nee pridruiti euru bez da prvo ne pitaju
britanski narod. 78 Sedam mjeseci kasnije u studenom 1996. Gordon
Brown e isto obeanje dati u ime laburista. Ta obeanja igrat e vaniju
ulogu u buduim britanskim odnosima s EU nego je to itko onda bio
svjestan.
Ali kriza koja je izbila niotkuda ve je dovela britanske odnose s
partnerima do najnie toke od ulaska na zajedniko trite 1973.

Lude krave i jo ludi politiari

Britanski ministar zdravstva Stephen Dorrell je 20. oujka 1996. dao
izjavu prepunom Donjem domu o bolesti stoke Bovina spongiformna
encefalopatija (BSE). Nakon godina poricanja i zbunjenosti oko rizika
BSE-a za ljudsko zdravlje, pojavila se nova vrsta srodne ljudske bolesti,
Creutzfeldt Jacobsova bolest (CJD) koja se, neobino, pojavila kod
brojnih mladih ljudi. Uzorak bolesti u njihovim mozgovima inio se
slian onima u mozgovima stoke zaraene BSE-om.
Nakon to ga je vladin Savjetodavni odbor za spongiformnu ence-
falopatiju (SEAC) upozorio da bi to mogla biti rana faza goleme epide-
mije, Dorrell je rekao zastupnicima da se BSE, iako za to jo nema
'znanstvenog dokaza', moe prenijeti s goveda na ovjeka. SEAC je za-

77 Hansard, 21. oujka 1996., col. 541.

78 Independent, 4. travnja 1996.
404 I VELIKA OBMANA

kljuio da je 'najvjerojatnije objanjenje' nove varijante CJD-a konzu-

miranje mesa prije nego je vlada nametnula stroge regulacijske mjere
1989. 79
Njegova izjava potaknula je najvei strah od hrane u povijesti. Me-
dijska histerija nije imala granica. Observer je donio apokaliptinu vizi-
ju Britanije 2015. s tisuama Britanaca koji umiru od CJD-a svakog
tjedna, blokiranim tunelom ispod La Manchea i Britanijom izoliranom
od svijeta. 80 U emisiji Newsnight predsjednik SEAC-a sloio se da bi
moglo biti pola milijuna rtava. Prodaja govedine se srozavala ne samo
u Britaniji ve u cijeloj Europi.
Jedna europska zemlja za drugom uvodile su zabrane uvoza britan-
skog mesa. Stalni veterinarski odbor (SVC) 81 Komisije 25. oujka je
glasao 14-1 za svjetsku zabranu izvoza ne samo britanske govedine i stoke
ve svih njihovih preraevina, od krema za lice do vakaih guma. Dok
je Major tvrdio da je zabrana 'daleko izvan bilo kakvog postupka op-
ravdanog dostupnim znanstvenim dokazima.' 82 , zastupnici su pobje-
snjeli kad su otkrili da je EU sada imala ovlasti spreavanja prodaje bri-
tanskog mesa ak i u zemlje koje su ga jo eljele kupiti.
Kako se industrija govedine suoavala s unitenjem - samo izvoz je
bio vrijedan 550 milijuna funta godinje - prioritet je bila obnova po-
vjerenja. Jedno rjeenje bilo je klanje cjelokupnog nacionalnog krda od
11 milijuna grla, ali to je odbijeno kao preskupo. Drugo rjeenje je ne-
izravno stiglo iz SEAC-a. Na temelju injenice da starije krave pred-
stavljaju vei rizik, predloio je da se iz stoke starije od 30 mjeseci uklone
kosti prije nego se meso stavi u prodaju. To su usvojili supermarketi i
Nacionalna unija farmera iji je predsjednik David Naish savjetovao
ministru poljoprivrede Douglasu Hoggu da se u mjeri izgradnje povje-
renja te starije ivotinje uklone iz prehrambenog lanca. Major je pristao
na trogodinji plan unitenja predvienih tri milijuna grla po cijeni od
2,4 milijarde funta. 83
Njegov idui prioritet bilo je uklanjanje zabrane izvoza i dogovore-
no je da se to prepusti Vijeu za poljoprivredu u Luksemburgu 1. trav-
nja. 84 Prema britanskom miljenju, poduzete su sve nune mjere sma-
njenja rizika. Vlada je zabranila upotrebu mesa i kotanog brana u

79 Hansard, 20. oujka 1996., col. 375.

80 A conspiracy to make us all mad, 24. oujka 1996.
81 SVC ukljuuje po jednog visokog veterinarskog dunosnika iz svake EU zemlje.
82 Daily Telegraph, 26. oujka 1996.
83 Daily Telegraph, 29. oujka 1996.
84 Daily Telegraph, 30. oujka 1996.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 405

prehrani ivotinja i poduzela mjere uklanjanja potencijalno rizinih

materijala iz klaonica. Svaka pojedina ivotinja pogoena BSE-om uni-
tena je. Ali druge zemlje lanice su usvojile poprilino razliitu poli-
tiku. Kad god je pronaena jedna zaraena ivotinja, moralo se unititi
cijelo krdo.
Doavi u Luksemburg, Hogg je izgledao jadno u zguvanom ogrtau
i ofucanom eiru te ponudio unitenje 30-mjesene stoke kao gestu iz-
gradnje povjerenja. Ali njegovi partneri jo su traili klanja cijelih krda.
Prema procjeni, trebalo je pronai i zaklati 147.000 ivotinja. Britanija
nije mogla udovoljiti tom zahtjevu. Nisu vodeni nuni zapisnici. Svaa
je bjesnila kroz tri dana i jednu cijelu no, ali dogovor je bio nemogu.
Ministri su, u gesti dobre volje, pristali financijski pomoi plan unita-
vanja 30-mjesene stoke i nairoko se objavljivalo da e EZ 'platiti 70
posto rauna.' Ali to se odnosilo samo na kompenzaciju za gubitak samih
ivotinja, ne na trokove unitavanja. Prema uvjetima britanskog re-
fundiranja, ispalo je da britanski porezni obveznici moraju platiti 80
posto troka politike koja nije uinila nita da se ukine zabrana.
Povjerenik za poljoprivredu Franz Fischler je 15. travnja priznao da
nema javnozdravstvenih razloga za zabranu. 'Bez oklijevanja bih jeo
britansku govedinu. Ne vidim medicinskog razloga da to ne inim', re-
kao je novinarima. Njegov stvarni cilj bio je sprijeiti kolaps europskog
trita govedine. U meuvremenu, svaa oko 'selektivnog klanja' pre-
tvorila se u rovovsko ratovanje. Neki su u Majorovu kabinetu ve traili
da Britanija krene u osvetniku akciju, posebno kad je Santer - sada
predsjednik Komisije - potvrdio da zabrana nije nametnuta zbog javnog
zdravstva. Hogg je rekao da e zabranu dati na ECJ, a Majorov privatni
odgovor bilo je odbacivanje 'kolega' kao 'gomile govana.' 85
Kad su odbijene i druge kompromisne ponude i kad je SVC ponov-
no 20. svibnja odbio ak i djelomino ukidanje zabrane, Major je zastu-
pnicima u izvanrednom obraanju rekao da e Britanija voditi politiku
'nesuradnje' s EU. Ministrima i dunosnicima reeno je da ne sudjeluju
ni u kakvim odlukama koje budu zahtijevale jednoglasje dok EU ne
napravi ustupke. U etiri tjedna Britanija je blokirala vie od 65 zakon-
skih prijedloga, mediji su to nazvali 'goveim ratom', izazivajui snano
protivljenje u Bruxellesu.
Najea povjerenica (lanica Komisije) Emma Bonino tada je kre-
nula u vlastitu osvetniku akciju traei daljnja drastina smanjenja
veliine britanske ribarske flote. Objavila je da Britanija nije ispunila

85 Daily Telegraph, 23. travnja 1996.

406 I VELIKA OBMANA

ciljeve otpisivanja ribarskih brodova, tvrdei da se britanska flota od

1988. 'udvostruila' sa 116.000 na 239.000 tona. Brojke Komisije ipak
su pokazivale da je zapravo dolo samo do neznatnog poveanja sa
206.000 na 211.000 tona, to se u potpunosti moglo pripisati 'stjegov-
nicima' u stranom vlasnitvu upisanima u britanski registar nakon slu-
aja Factortame.
Na temelju svoje izmiljene tvrdnje, Bonino je sada traila daljnje
60-postotno smanjenje britanske flote, pored zahtjeva koji su ve bili
postavljeni Britaniji. Za usporedbu, porezni obveznici EU platili su
739 milijuna funta u sedam godina za 'modernizaciju' panjolske ribar-
ske flote i drugih 894 milijuna funta za vlade zemalja treeg svijeta,
uglavnom Africi za otkup prava ribarenja za panjolsku i Portugal. Do-
prinos britanskih poreznih obveznika tim programima bio je 228 mili-
juna funti. 86
Britanska slijepa ulica u koju je ula s partnerima postala je tako kri-
tina da je dogovor na firentinskom Vijeu 21. i 22. lipnja postao impe-
rativ. U tjednima koji su mu prethodili, Britanija je uzalud nudila jedan
kompromis za drugim. U Firenci, Major je mislio da nema opcije nego
popustiti. Pristao je na nejasno obeanje da bi se zabrana mogla postup-
no poputati u zamjenu za pristanak na ranije odbijenu mjeru: 'selek-
tivno klanje' 147.000 ivotinja.87 Major je ljutitim zastupnicima tvrdio
da bi ukidanje zabrane moglo poeti u ranu jesen. Kad nije mogao odgo-
voriti koliko e to dugo trajati, Blair je ustvrdio kako je vjerojatnije da
e to biti 'godinama, a ne mjesecima.' Uz glasno bodrenje laburista, do-
dao je: 'Gospodin Major se sada tako oajniki izvlai iz ovog nereda da
e pristati na bilo to. U ovakvom dogovoru je ponienje. U ovakvom do-
govoru je sramota. To zapravo uope nije dogovor. To je bezglavo uzmi-
canje.' 88
I bilo je bezglavo uzmicanje. Kako su dunosnici Komisije otvoreno
priznali, 'ustupci' su bili samo 'sredstvo kojim e John Major uvjeriti
torijevske zastupnike da nije otiao sa summita praznih ruku.' 'Bilo mi
je vrlo vano da Britanci ne dobiju nita', rekao je danski premijer Poul
Nyrup Rasmussen. Za Majora je to bio 'krunski primjer zabijanja noa
u leda.' 89
Nevolje nisu bile gotove. ECJ (Europski sud) je 12. srpnja odbio
britanski zahtjev za ukidanjem zabrane izvoza.90 Do 16. rujna, naoruan
86 Castle of Lies, op. cit.
87 Hansard, 24. lipnja 1996., col. 21.
88 Daily Telegraph, 20. lipnja 1996.
89 Major, op. cit.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 407

znanstvenim radom objavljenim u znanstvenom asopisu Nature u

kojem se predvia da e BSE i bez 'selektivnog klanja' nestati do 2001.,
Hogg je od kolega ministara poljoprivrede zatraio smanjenje broja stoke
za klanje. Nije bilo odgovora. Britanija e se pridravati dogovora iz
Firence ili zabrana ostaje. Uz sve vie neprijateljski raspoloen parlament,
Major se suoio sa sigurnim porazom ako pokua iznijeti nuno zako-
nodavstvo pred zastupnike. Bez preostalih opcija, odustao je od klanja.
Fischler je odgovorio da 'dok (Britanci) ne ispune preduvjete... ukidanje
zabrane izvoza jednostavno nije mogue.' 91
Predsjednik Europskog parlamenta Klaus Hnsch primijetio je da
bi za Britaniju bilo bolje da potpuno napusti EU ako ne moe potivati
zajednike odluke. 92

Druga pjesma
Negdje u to vrijeme pojavili su se jasni znakovi promjene raspoloenja
u EU. Pored BSE-a, firentinsko Vijee zaokupila je druga tema, rastua
nezaposlenost u Europi. To je potaklo Majora da se po povratku pohvali
pred Donjim domom kako je Britanija stvorila 'vie radnih mjesta u
posljednje tri godine nego Njemaka, Francuska, Italija i panjolska'
zajedno.93 Nijemci su s druge strane, pod vodstvom ministra vanjskih
poslova Klausa Kinkela uinkovito sabotirali glavnu inicijativu Komi-
sije o nezaposlenosti odbijajui glasati za financijsku pomo Delorso-
voj grandioznoj Transeuropskoj mrei. 'Odgovornost za suzbijanje ne-
zaposlenosti je na nacionalnim vladama.', rekao je Kohl na tiskovnoj
konferenciji. 94
Uinak te promjene raspoloenja bio je smanjeni njemaki entuzi-
jazam prema rjeenju 'velikog praska' na IGC-u i elja da se koncentri-
raju na pripremu za jedinstvenu valutu. Glavni prioritet Njemake kao
drave s najjaom valutom u EU, bila je njena ideja da ulazei u jedin-
stvenu valutu zemlje moraju ui u 'pakt o stabilnosti' koji predvia viso-
ke novane kazne lanicama koje javnom potronjom prijeu predlo-
enu maksimalnu razinu proraunskog deficita od tri posto.95
Do rujna se Komisija alila da u oekivanju da IGC zavri za manje
od godinu dana nije bilo 'ni traga uzbuenju' 'potencijalno jo jednim

90 Agence Europe, Together in Europe (Newsletter), br.93, 15. srpnja 1996.

91 Reuters, 20. rujna 1996.
92 Independent, 21. rujna 1996.
93 Hansard, 24. lipnja 1996., col. 22-23.
94 Reuters, 23. lipnja 1996.
95 Isto.
408 I VELIKA OBMANA

povijesnim korakom na putu prema europskom jedinstvu.' Umjesto

toga, primijetila je, raspoloenje je bilo alobno. Nedostatak napretka
inio se 'uvelike strukturnim.' Nije bilo irokog proeuropskog konsen-
zusa, 'samo temeljna neslaganja.' 96
Ali dio strategije bila je elja da se izbjegne previe rasprave dok se
u Britaniji ne izabere nova, pomirljivija vlada, to se inilo sve sigurnijim.
Kohl i Chirac su takoer predviali novo proirenje. Tako se pojavila
ideja o 'minimalistikom' sporazumu koji bi se fokusirao na institucio-
nalne i proceduralne promjene, kao uvod u pregovore o proirenju s
moguim novim sporazumom. 97
Sve je vie, meutim, bilo ozbiljnih problema s pripremama za
jedinstvenu valutu. U rujnu je izvjetaj MMF-a dao jadnu sliku niskog
rasta u Europi 'poharanoj vrtoglavo visokom nezaposlenou i sputanu
svojim nastojanjem da pokrene jedinstvenu valutu.' Ako rast ne ojaa,
MMF bi radije da europske drave privremeno poveaju deficite u skladu
sa slabou svojih ekonomija umjesto da ih smanjuju kako bi zadovo-
ljili 'otre mastrihtske kriterije.' 98
Komisija je idueg mjeseca i sama naslikala jednako tmurnu sliku.
Europska proizvodnja per capita iznosila je gotovo treinu one Sjedi-
njenih Drava i estinu japanske. Od 1960. Japan je stvorio dvostruko
vie radnih mjesta od Europe, SAD pet puta vie. Rezultat je bilo sta-
gniranje nezaposlenosti na 11 posto, to je bilo dvostruko vie od ame-
rike i tri puta vie od japanske. 99
Rifkindu nije promakla pouka. U govoru koji je odrao u Zrichu
na proslavi 50. obljetnice Churchillova govora iz 1946., upozorio je da
bi neprekidno kretanje prema ekonomskoj i monetarnoj uniji moglo
podijeliti Europsku uniju. 'Ne bismo trebali nastaviti putem integracije
bre ili dalje nego su nai narodi spremni ii.', upozorio je. Ponavljajui
Majorove stavove, rekao je publici da Britanija ima alternativnu viziju,
temeljenu na 'paljivom biranju koraka prema tjenjoj suradnji; ne sli-
jepog skakanja prema sve veoj integraciji pipajui uporita koja se mogu
pokazati upitnima ili iluzornima.' 100
Britanski europskeptici to su pozdravili kao najdirektniju izjavu koju
je jedan ministar vanjskih poslova ikada dao. Redwood je bodrio Rif-
96 Agence Europe, Together in Europe (Newsletter), Br. 94., 15. rujna 1996.
97 Isto.
98 Reuters Business Report, 25. rujna 1996.
99 Reuters Business Report, 10. listopada 1996.
100 Govor ministra vanjskih poslova Malcolma Rifkinda na Churchillovoj komemoraciji,
Sveuilite u Zurichu, 18. rujna 1996., Europe F i f t y Years On, 193.114.50.5/texts/1996/
sep/18lrifkind_speech_europe.txt
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 409

kinda zbog odgovora na jasno raspoloenje u zemlji,' i opisao jedin-

stvenu valutu kao 'katastrofu koja se sprema.' 101 To je izazvalo poznatu
klapu EU suputnika, medu njima i Brittana, Heatha, Howa i Hurda,
na prigovor da je iskljuivanje britanskog lanstva iz eura bilo 'izdaja naeg
nacionalnog interesa.'102
U Dublinu je sastanak EU ministara financija 20. rujna donio spo-
razum o prevanom 'paktu o stabilnosti.' 103 Ali zabrinutost je sada rasla
zbog naina na koji je nekoliko revnih euro-aspiranata, poput panjol-
ske i Italije, odravalo tako velike deficite da je bilo malo vjerojatno da
e se kvalificirati. Francuska je bila jednako sumnjiva. Pripremala se na
prodaju dravne telefonske kompanije France Telecoma za polovicu
postotka francuskog BDP-a, samo da bi jednokratno smanjila deficit.
Unato otrim upozorenjima Bundesbanke o 'friziranju podataka', ini-
lo se da nastaje jo jedna 'euro-muljaa', jer je Komisija signalizirala da
bi se kriteriji mogli 'fleksibilno tumaiti' kako bi se to veem broju ze-
malja omoguilo da se pridrue u prvom valu. 104
IGC je jo uvijek vrludala. U Dublinu je 5. listopada 1996. odrano
'izvanredno' Vijee. Uoi tiskovne konferencije Vijea, Major je po-
novno zagovarao svoje poimanje 'fleksibilnosti', samo da bi predsjednik
Europskog parlamenta Klaus Hnsch rekao novinarima:

'Ne vidim zato bi etrnaest vlada uvijek moralo rtvovati svoju viziju Europe
i svoje principe da bi m e d u sobom zadrale vladu koja u svakoj prilici moe
iskoiti s broda. Ako je jedna vlada u jasnom razilaenju sa etrnaest ostalih oko
glavnih p i t a n j a . . . onda ostali moraju potraiti naine da krenu dalje... ili da
odgode konane odluke dok se vlada u manjini ne pripremi na promjenu svoje
pozicije ili dok druga ne zauzme njeno mjesto.'

Kohl je bio pokreta koji je gurao svoje kolege na pristanak da se

IGC (meuvladina konferencija) zavri u Amsterdamu u lipnju 1997.
Pregovori o proirenju moi e poeti na vrijeme samo ako se odri taj
vremenski raspored. Inae bi mogli biti zahvaeni pokretanjem eura.
Kohl je ve spominjao mogunost, kako ga je zvao 'Maastrichta III'
koji bi slijedio 'Maastricht II'. Hnsch je ipak u ime parlamenta upo-
zorio vijee da e bez 'institucionalnih reformi' Unija 'postati obina zona
slobodne trgovine.' Bilo je nuno podnijeti 'institucionalne rtve za

101 Daily Telegraph, 19. rujna 1996.

102 Pismo Independentu, 19. rujna 1996.
103 Agence Europe, Together in Europe, (Newsletter), Br. 95., 1. listopada 1996.
104 Independent, 20. rujna 1996.
410 I VELIKA OBMANA

proirenje'. Kohl je novinarima objasnio to bi to trebalo znaiti. 'Je-

dnoglasje mora otii', rekao je. 105
Takva je bila pozadina previranja u 'Europi' te jeseni dok su Fran-
cuska, Njemaka, panjolska i Italija uvodile daljnja otra smanjenja
potronje da bi zadovoljile 'kriterije.' U Madridu su tisue radnika u
javnom sektoru, ukljuujui policajce, izvikivali slogane pred ministar-
stvom ekonomije i iskrcali pun kamion leda pred ulaz. U Francuskoj
su deseci tisua uitelja prestali raditi prosvjedujui protiv smanjenja
broja radnih mjesta. U Njemakoj su lanovi najveeg industrijskog
sindikata IG Metall poeli trajk. 106
Francuska i Njemaka tada su sastavile zajednike prijedloge za IGC,
naglaavajui potrebu ukljuivanja 'pojaane suradnje' koja bi lanica-
ma koje to ele omoguila napredak na odreenim podrujima, a da ih
ostali ne blokiraju. Oni 'unutra' postat e 'predvodnica' dok e oni
'vani' zapravo biti marginalizirani. 107 Majorova 'fleksibilnost' sve je vie
zaostajala dok je Britanija sve vie sliila na 'koniarska kola'.
Major se 13. prosinca vratio u Dublin na jo jedno Vijee, koje je
prema svojim zakljucima 'postiglo daljnji odluujui napredak' u EMU-
u i 'odredilo irok raspon mjera za primjenu na nacionalnoj razini i
razini Zajednice s ciljem poticanja zapoljavanja.' Uz dogovor da se no-
vom sporazumu doda 'poglavlje o zapoljavanju', Komisija je vjerovala
da je Vijee bilo 'nesumnjiv uspjeh.' 108 Major je zastupnicima rekao da
'ne vidi smisla u poglavlju o zapoljavanju. Ono nee stvoriti nijedno
radno mjesto.' Nije vidio ni potrebu za daljnjim glasanjem kvalificira-
nom veinom. Ipak je rekao:

'Neki zagovaraju vie integriranu, centraliziranu Europu. Potujem takvo mi-

ljenje ali ga ne dijelim. To ne bi bilo ispravno za Britaniju. Vjerujem da Eu-
ropska unija mora biti partnerstvo nacionalnih drava, uz nadlenost Zajednice
tamo gdje je potrebno, ali samo ako je potrebno. Samo je jedan nain na koji
se mogu pomiriti te suprotstavljene vizije, a to je kroz razvoj fleksibilnije
Europe' 1 0 9

Zavravajui godinu kako ju je i zapoeo, Major je bio usamljen.

Napustili su ga ak i zastupnici njegove stranke. Daily Telegraph je izvi-

105 Agence Europe, Together in Europe (Newsletter), Br. 96., 15. listopada 1996.
106 Independent, 1. listopada 1996.
107 Independent, 19. listopada 1996.
108 Agence Europe, Together in Europe (Newsletter), Br. 100., 15. prosinca 1996.
109 Hansard, 16. prosinca 1996., col. 616.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 411

jestio da se njih 147 odluilo usprotiviti jedinstvenoj valuti u predi-

zbornim nastupima, odbijajui njegovu politiku da opcije moraju osta-
ti otvorene.

'Torijevci se dijele', ponovno

Dok je poinjala 1997. kojoj su klicali kao 'Europskoj godini protiv
rasizma i ksenofobije', britanski protivnici eura predvoeni Johnom
Redwoodom tvrdili su da jedinstvena valuta nee funkcionirati bez za-
jednikog oporezivanja i golemog poveanja 'regionalnih transfera' u
cijeloj Uniji (upravo kako je predloeno 1970-tih i kako je Delors pre-
dlagao 1980-tih). 110 Nadalje, budue lanice eura su jo uvijek prilino
besramno krile kriterije ulaska. U meuvremenu je Santer u Bruxellesu
odbijao francuske pokuaje stvaranja 'vijea za stabilnost' koje bi vla-
dama omoguilo kontrolu predloene Europske centralne banke, dok
je cijeli smisao ECB-a bio da ona bude izvan politike kontrole i nad-
nacionalna.
Dok su se pribliavali britanski opi izbori, laburisti su postavljali
svoj tand. Robin Cook, navodno euroskeptini stranaki glasnogov-
ornik za vanjske poslove, pokuao je izazvati podjelu meu torijevcima
signalizirajui da bi laburistika vlada mogla ui u euro s iduim sazivom
parlamenta. Ali ponovno se to trebalo dogoditi 'na temelju trezvenih
ekonomskih procjena.' 111
Ako je Cookov cilj bio ponovno raspaliti torijevske strasti, uspio je.
Rifkind je 19. veljae prekinuo primirje u emisiji Today. Reagirajui na
optube da su torijevci 'neutralni' prema euru, planuo je: 'Ne... mi mu
se protivimo...'. To je izazvalo otar odgovor njegova kolege iz kabineta
Heseltinea. Drugi kolega, Kenneth Clarke, rekao je: 'To je oito bio
lapsus pod pritiskom vrlo vjetog sugovornika.' Kad se Major ukopao
na miljenju da je 'ravnotea dokaza prevladala protiv jedinstvene valute
... ona bi bila pogrena dok se ne dokae da je ispravna.', Blair je trijum-
firao. U emisiji The World at One', grmio je: 'Imamo tri razliite izjave
od tri najvia dunosnika u vladi... to je prilino neobina situacija.' 112
Lord Howe upao je u svau kroz emisiju Today, upozoravajui da
bi bilo teko podrati vladu 'koja je u naelu nesklona konceptu jedin-
stvene valute.' Blair je slijedio na aktualnom satu, tjerajui Majora da
prizna kako njegova vlada 'nije nesklona' euru. Clarke je prisilio Rif-

110 Redwood, John (1997), 'Jobless in Leipzig, taxed in Liverpool' u Independentu, 17. sijenja.
111 The Economist, 8. veljae 1997.
112 Independent, 20. veljae 1997.
412 I VELIKA OBMANA

kinda na zajedniku izjavu da 'smo neskloni shvaanju da se s jedinstve-

nom valutom u bilo kojoj fazi moe nastaviti na nevladinoj osnovi.' Dva-
deset konzervativnih zastupnika odluilo je u predizbornim nastupima
odbaciti stranaku politiku podrke monetarnoj uniji. 113 Konzervativci
su ponovno bili u rasulu, a bivi ministar primijetio je da 'to smrdi na
elju za smru.' 114
Puno znaajniji bili su dogaaji na kontinentu. Jedan je bila odluka
francuskog proizvoaa automobila Renaulta, koji se naao u nevolji od
pet milijardi franaka gubitaka, da zatvori tvornicu u Belgiji i ostavi bez
posla 4000 radnika. Santer je to nazvao 'udarcem europskom duhu po-
vjerenja.' Ali odluka je bila povezana s ranijim odbijanjem francuske vlade
da pomogne u financiranju Renaultova i Peugeotova plana zbrinjavanja
40.000 radnika prijevremenom mirovinom. Francuski ministar finan-
cija objasnio je da si zbog zadovoljavanja kriterija konvergencije 'drava
vie ne moe priutiti takve potpore.' U oekivanju francuskih izbora
idue godine, bol je trebalo izvesti u inozemstvo. 115
Majoru je dolo vrijeme da izae pred sud biraa. Dana 17. oujka
zatraio je rasputanje parlamenta. Dok mu je stranka zaostajala za 22
boda, ak je i on shvaao da nije vjerojatno da e se nakon 1. svibnja
vratiti kao premijer. 116

Zbogom ksenofobijo
Opi izbori 1997. bili su jedinstveni. Ekonomski oporavak Britanije
od 1992. bio je tako velik da je sada po gotovo svim mjerilima bila naj-
uspjenija u EU, zahvaljujui taeristikom restrukturiranju iz 1980-
tih i prihodima od sjevernomorske nafte. Dojam nekompetentnosti
zbog debakla s ERM-om ipak je jo uvijek bio tako vrst da se torijevska
situacija nakon 'bijele srijede' nikad nije popravila. Nikad ranije autori
takvog ekonomskog uspjeha nisu ili na izbore na kojima ih je ekao
siguran poraz.
Laburistiki slogan 'Britanija e biti bolja s Novim laburistima' odra-
avao je raspoloenje nacije nestrpljive da vidi odlazak konzervativaca.
'Europa' je bila periferno pitanje, unato intervenciji Goldsmithove
Referendumske stranke. Manifest Novih laburista posvetio joj je samo
nekoliko redaka.

113 Independent, 21. veljae 1997., Independent on Sunday, 23. veljae 1997.
114 Independent, 3. oujka 1997.
115 European, 6. oujka 1997.
116 Major, op. cit.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 413

'Zalagat emo se za britanske interese u Europi nakon promaaja posljednjih

est godina, ali vie od toga vodit emo kampanju za reformu u Europi. Eu-
ropa ne funkcionira na nain koji treba ovoj zemlji ni Europi. Ali voditi znai
biti ukljuen, biti konstruktivan, biti sposoban nastaviti svojim p u t e m . . . Dat
emo Britaniji vodstvo u Europi koje treba i Britaniji i Europi.' 1 1 7

Manifest konzervativaca odravao je poznatu Majorovu liniju na

kojoj se ne eli federalna europska drava ve 'partnerstvo nacija', pred-
stavljajui slogan koji e ostati predmet ismijavanja medu euroskepticima:
'elimo biti u Europi, ali ne voeni Europom.'
Njuei laburistiku pobjedu, vlade EU predvoene Nizozemcima
planirale su postizborni 'mini-summit' s Blairom da bi vidjeli kakva je
britanska pozicija prema buduem Amsterdamskom sporazumu. Prije
toga, 25. oujka je na rimskom Kapitolu odrana ceremonija obiljea-
vanja 40. obljetnice potpisivanja Sporazuma iz 1957., ali to je bio doga-
aj bez sjaja. Eurofilski Economist pitao se je li 'Europa' u 'krizi srednjih
godina'. Jaz izmeu 'ambiciozne euro-varke' i briga 'razoarane obine
raje' inio se sve veim. Primijetio je da 'veinu Europljana' ne nadah-
njuje govor o tjenjoj uniji ili jedinstvenim valutama, da se ne spomi-
nju IGC. Uniji najvie treba ekonomski rast koji se ne ini izglednim.
'Ne iznenauje... da je roendanska pjesma bila prilino mlitav pjesmu-
ljak.' 118
Kohl je lebdio iznad svega toga. Arhitekt mnogih ekonomskih jada
koji su snalazili Njemaku, najavio je 3. travnja da e idue godine tra-
iti ponovni izbor 'kako bi slijedio svoj san o ujedinjenijoj Europi.' 119
Onda je Chirac, osam mjeseci prerano, neoekivano najavio francuske
ope izbore. Brinulo ga je da bi sve gore ekonomsko stanje njegove
zemlje sa nezaposlenou od 12,8 posto i najviim porezima meu za-
padnim zemljama uskoro mogli onemoguiti uvoenje mjera potreb-
nih za smanjenje deficita njegove vlade na tri posto radi zadovoljavanja
'kriterija'. 120
Blair je 1. svibnja oekivano nadmono pobijedio. Ali nitko nije
oekivao toliku veinu: 179 zastupnikih mjesta. Sada je predvodio
vojsku od 418 laburistikih zastupnika. Konzervativci su izgubili 178
mjesta dok su liberalni demokrati udvostruili zastupljenost na 46
mjesta. 810.000 glasova Referendumske stranke bio je najvei uspjeh
117 www.psr.keele.ac.uk/area/uk/man/lab97.htm
118 Economist, 29. oujka 1997.
119 Associated Press ( N e w s d a y ) , 4. travnja 1997.
120 Independent, 21. travnja 1997.
414 I VELIKA OBMANA

neke etvrte stranke u britanskoj povijesti, ali je ona ve dala svoj do-
prinos. To je bilo obeanje svih triju glavnih stranaka da Britanija nee
ui u euro bez referenduma.
Prva izjava novog britanskog ministra financija Gordona Browna
bila je da Engleska banka nee predati svoju neovisnost i da je slobodna
odrediti osnovnu nacionalnu kamatu bez obraanja ministru. To je
bilo u skladu sa lankom 109e(5) Sporazuma iz Maastrichta koji je to
predviao 'tijekom druge faze' EMU-a.

'...svaka lanica e, ako je prikladno, poeti proces koji e dovesti do neovis-

nosti njene centralne banke, u skladu sa lankom 108.'

EMU protokol nije izuzimao Veliku Britaniju od ovog zahtjeva, jer

je on bio dio druge faze, a britansko povlaenje se odnosilo samo na
treu fazu. 121 Novi ministar vanjskih poslova Robin Cook bio je jedna-
ko okretan i ispunio obeanje jo iz dana Maastrichta. Dana 4. svibnja
najavio je da e se Britanija pridruiti socijalnoj povelji.
Ostali EU lideri s olakanjem su pozdravljali Blairovu pobjedu, ali
nitko nije trijumfirao kao Kohl koji ju je opisao kao odbacivanje euro-
skepticizma: 'ovo bi trebala biti lekcija svima koji ele osvajati glasove
anti-europskim polemikama.', rekao je. 122 U nedjelju je na naslovnici
Observera izborni rezultat pozdravljen s najveim naslovom u povijesti
te novine: 'Zbogom ksenofobijo.' Ponienje torijevaca, tvrdilo se, obi-
ljeilo je trenutak u kojemu su Britanci zauvijek okrenuli leda 'malo-
engleskom' nacionalizmu. Nadmona pobjeda Tonyja Blaira znaila je
da e Britanija konano biti oduevljeno ukljuena u 'Europu' u svakom
pogledu. Od sada nadalje, sve e biti drugaije.

Plus a change
Jedan od prvih gostiju u Downing Streetu bio je Wim Kok koji je pozvao
Blaira da se s novim partnerima sastane 21. svibnja u obalnom gradu
Noordwijku. Na dnevnom redu bit e ubrzano pribliavanje amsterdam-
skog summita. 123 Ostalo je nepoznato to se zbivalo tijekom tog 'nefor-

121 U odgovoru na pitanja autora, i Ministarstvo financija i Komisija spremno su naglasili da

nije bilo veze izmeu Brownova davanja neovisnosti Engleskoj banci i EMU-a. Ali nisu
objasnili kako je Brown mogao izbjei potivanje obveza iz sporazuma iz kojih Britanija
nije bila izuzeta.
122 International Herald Tribune, 3. svibnja 1997.
123 Isto.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 415

malnog Vijea'. Zakljuci su bili manje jasni nego obino 124 i po po-
vratku kui Blair je odluio da nee dati uobiajenu izjavu parlamentu.
Bill Cash prigovorio je da se Donji dom tretira s 'prezirom.' 125
Ako je Blair visoko letio, Chirac nije. Njegovo kockanje s izborima
opasno mu se vratilo, jer je njegova koalicija desnog centra izgubila vie
od 200 od svojih 464 mjesta u parlamentu. Zapoinjui Chiracovu
nonu moru 'kohabitacije', Lionel Jospin postao je socijalistiki premijer
s podrkom komunista i Zelenih. Njegov program bilo je obeanje stva-
ranja 700.000 radnih mjesta i smanjenje francuskog radnog tjedna na
35 sati (u nadi da e poslodavci uzimati vie radnika). Francuzi su od-
luno odbili 'daljnje i bre' reforme za pripremu za jedinstvenu valutu.
Njihov prioritet bila je nezaposlenost. Sudbina Amsterdamskog spora-
zuma bila je zapeaena. Doi e do 'minimalnog rjeenja.'
U meuvremenu je Giscard d'Estaing obiljeio 50. obljetnicu Mar-
shallova plana slabo zapaenim govorom u Chicagu 14. travnja. Dajui
povijesni pregled poslijeratne Europe, primijetio je da su 'institucije
stvorene Rimskim sporazumom otile znaajno izvan onoga to je bilo
potrebno za postizanje ekonomskog cilja.' U stvari, bio je to okvir 'us-
postavljanja budueg europskog federalnog entiteta.' Upitao je 'hoe li
ikada u Europi biti iega ravnog filadelfijskom udu (Kongres 1787. koji
je uspio postaviti stupove amerikog Ustava)?'

'Temeljni zakon Europske unije koji e vladati razliitim diplomatskim spo-

razumima od 1957. tek treba napisati. Moe li itko zamisliti da europski lideri
posvete nekoliko dana, ili ak tjedan ili dva, svoga vremena da se okupe daleko
od javnosti i medijskih pogleda... da rasprave o nacrtu bez uredske rutine
i bez pristupa lobistima - kao to su prijanjih godina uinili u Rimu i u Eli-
zeju, ove povelje o Europskoj uniji koju narodi naeg kontinenta nestrpljivo
iekuju? Vjerojatno ete rei da bi za to trebalo udo. Ali to je upravo ono to
uda jesu - uvijek nevjerojatna, nikad nemogua.'126

Giscard e od tada imati vie toga rei o tih nekoliko godina.

Prividno nesvjestan politikog previranja na kontinentu, Blair je
krenuo na europsku turneju, propovijedajui novo evanelje 'treeg
puta.' Kongres europskih stranaka lijevog centra u Malmu u vedskoj
upozorio je na potrebu odbacivanja zastarjelih ekonomskih ideja, na-
vodei nizozemskog ministra vanjskih poslova na primjedbu da se neke
124 Bilten EU 5-1997., Meuvladina konferencija (1/2), toka 1.1
125 Hansard, 2. lipnja 1997., col. 20.
126 Giscard d'Estaing, Valry (1997), 'The Seeds of European Union: Can 1997. Match
Initiatives of 1947 and 1957?' u International Herald Tribuneu, 28. svibnja.
416 I VELIKA OBMANA

stvari nikad ne mijenjaju: britanski lider govorio je Europljanima u emu

su u krivu. 127
Kad je Blair 6. lipnja krenuo u Bonn, dao je isti 'vrst, ali ljubazan
savjet' Kohlu, 128 ali Kohl je imao druge stvari na umu. Nakon to se
podsmjehivao Francuskoj, Italiji i ostalima dok su se trsili da zadovolje
mastrihtske kriterije, ministar financija Theo Waigel otkrio je 'rupu'
od 19 milijardi maraka u vlastitom proraunu za 1997. Ni on vie nije
imao opcija. Sa 4,3 milijuna nezaposlenih Nijemaca, socijaldemokrati su
se veinom u Bundesratu protivili smanjenjima u socijali. Ustav je novu
vladu spreavao u smanjenju ulaganja ispod razine zaduivanja. Povea-
nja poreza vetirali su Kohlovi koalicijski partneri, Slobodni demokrati.129
Nesretni Waigel pribjegao je planu revaluacije Bundesbankova zlata
i valutnih rezervi te prebacivanja nastalog 'vika' na federalni raun. Pred-
sjednik Bundesbank Hans Tietmeyer odmah je prigovorio tako 'otvo-
reno cininom potezu'. To e natetiti kredibilitetu europske valute i
dati katastrofalan primjer politikog uplitanja upravo kad se treba os-
novati Europska centralna banka. 130 ak se i Kohl morao povui. Ali
taj pokuaj 'namjetanja' brojki potkopao je njemaku vjerodostojnost
upravo u onim zemljama koje je ona optuivala za 'kreativno rauno-
vodstvo' zbog EMU-a. 131
Problem njemakog deficita tek je trebalo rijeiti, to je stvaralo pri-
tisak za odgaanje uvoenja eura. Dolijevajui ulje na vatru, Jospin je
zatraio jo fleksibilnije tumaenje kriterija, dok je njegov ministar fi-
nancija Dominique Strauss-Kahn odbijao njemake prijedloge za pakt
o stabilnosti. Vremenski raspored za jedinstvenu valutu izgledao je kli-
mav i trebala je Kohlova intervencija da ga se vrati na put. Kohl je naja-
vio da e uloiti svoju 'politiku egzistenciju' u odravanje vremenskog
rasporeda, iako je 82 posto Nijemaca sada eljelo odgaanje ako lanice
ne zadovolje kriterije ulaska. 132
Naizgled ravnoduan prema tim problemima, Blair je javno iznio
britansku poziciju prema Amsterdamu. Osim to je traio 'zakonski
obvezujua prava' zadravanja granine kontrole, snano se protivio
stavljanju obrane pod kontrolu Zajednice ugradnjom WEU u EU i
inzistirao je da 'pojaana suradnja' bude doputena samo ako lanice

127 Young, Blessed Plot, op. cit.

128 Reuters, 6. lipnja 1997.
129 Economist, 7. lipnja 1997.
130 International Herald Tribune, 2. lipnja 1997.
131 New Statesman, 6. lipnja 1997.
132 Istraivanje objavljeno u International Herald Tribuneu, 9. lipnja 1997.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 417

jednoglasno pristanu. Ostao je i pri predizbornom obeanju britanskim

ribarima da e inzistirati na izmjeni sporazuma kako bi se strane bro-
dove onemoguilo u izlovu britanske kvote.133
Tako su se efovi vlada 17. lipnja okupili u Amsterdamu na svom
summitu. Ali proces je bio ispuhan. Kao da diktira raspoloenje, am-
sterdamska specijalna policija se 14. lipnja sukobila s 50.000 prosvjed-
nika. 134 Kad su stigli VIP gosti, prosvjednici su unitavali 'logo summi-
ta' napravljen od tisua cvjetova, bacajui krhotine na Kraljevsku palau
gdje su lideri trebali veerati.135
Ni u zgradi nije bilo nita vie sklada. International Herald Tribune
prenio je raspoloenje:

'Da bi se osjetilo pravo stanje dananje europske politike, trebalo je samo po-
gledati divlji, mrzovoljni izraz na licima europskih lidera dok su u srijedu ujutro
u sitne sate izlazili sa zavrne maratonske sjednice pregovora o ustavu. Zaklju-
ujui dvije godine cjenkanja oko reformskog paketa koji je trebao pripremi-
ti Europsku uniju za irenje na istok i istovremeno stvoriti dublju politiku
integraciju medu postojeim lanicama, lideri su i prema vlastitoj definiciji, oa-
loeno mislili da su promaili cilj.' 1 3 6

Ishod je bilo ukidanje veta na jo 16 politikih podruja, ukljuujui

javno zdravstvo, mjere poticanja zapoljavanja, istraivaki program EU
i jednakost spolova. Neke odgovornosti prebacile su se u 'okvir Zaje-
dnice' medu njima i slobodno kretanje osoba, Schengenski sporazum
te mjere kontrole vanjskih granica, azila, useljenitva i policijske suradnje,
iako e se u prvo vrijeme odluke o tome morati donositi jednoglasno.
Zajednika vanjska i sigurnosna politika (CFSP) dobit e 'lice', jer e
Vijee imenovati 'Gospodina CFSP' s namjerom da on jednoga dana
postane ministar vanjskih poslova EU. A zahvaljujui Britaniji, socijalna
povelja sad se mogla u potpunosti ugraditi u Sporazum.
Presuda o sporazumu jednog europskog dunosnika bila je: 'nema
vodstva, nema teka.' Kohl je sve stoiki podnosio. 'Previe je sukobljenih
interesa,' rekao je. Njemaki dunosnici potvrdili su da je Kohl uvao
svoj politiki kapital za jedinstvenu valutu. 'Apsolutni prioritet je jedin-
stvena valuta,' rekao je jedan njemaki diplomat. 'Ostalo moe kasnije.'137
Santer je svemu dao privid stvarnosti, objavljujui:

133 Independent, 13. lipnja 1997.

134 Reuters, 14. lipnja 1997.
135 Reuters, 18. lipnja 1997.
136 19. lipnja 1997.
137 Isto.
418 I VELIKA OBMANA

'Nitko ne moe rei da nismo pokrenuli novu fazu u europskoj integraciji.

Ritam je ouvan. Ovo nije bio trenutak za velike planove i ambicije. Napre-
d u j e m o korak po korak.' 1 3 8

Jedini koji se inio sretnim bio je Blair, kojemu su kolege omoguile

da 'pobijedi' u biciklistikoj utrci organiziranoj za fotografiranje i koji
je uinio mnogo dogovorom o 'berbi kvota' s Bonino, ime je omoguio
svojim pomonicima da ustvrde kako su oni takoer donijeli 'pobjedu'
britanskim ribarima. Ipak je morao pristati na integriranje WEU u EU
strukture. Iako je vie volio isputanje rijei 'integracija', popustio je
Francuskoj i Njemakoj.
Istovremeno sa zavretkom IGC-a, efovi vlada su odravali Europsko
vijee. Na francusko inzistiranje, Vijee je donijelo Rezoluciju o rastu
i zapoljavanju, ime je zapoljavanje ostalo na vrhu politikih prioriteta
EU. Vijee je potvrdilo i da e EMU poeti u sijenju 1999. i pristalo
na njemake prijedloge o regulaciji Pakta o stabilnosti i rastu. Kona-
no, odobrilo je dizajn kovanica i novanica eura koji su trebali biti
izdani 2002. Na novanicama su arhitektonska djela i mostovi iroko
simbolizirali europsku povijest kroz stoljea, ali se pomno pazilo da ne
bi previe precizno predstavljali nijedno odreeno mjesto niti stil. 139
Zemlje srednje Europe zabrinjavao je utjecaj sporazuma na proirenje.
Jedan poljski dunosnik rekao je: 'Problemi ijim smo se rjeavanjima
nadali prije poetka pregovora nisu rijeeni, samo su odgoeni.' Ali
jedan visoki EU dunosnik je objasnio: 'S francuskom nezaposlenou
i njemakom stagnacijom, nije vrijeme za otvaranje vrata obrazovanoj i
jeftinoj radnoj snazi.' 'Ako esi, Poljaci i Maari nisu to shvatili do sada,
neto nije u redu s njihovom sposobnou zakljuivanja.' 140
Izvjetavajui zastupnike 18. lipnja, Blair je istaknuo 'pravi napre-
dak' postignut na problemu beraa kvota. Njegovi dunosnici 'postigli
su dogovor s Komisijom' da 'ekonomska veza izmeu brodova koji koriste
nae kvote i Britanije' moe postojati, kao u sluaju zahtjeva da se 50
posto ulova broda iskrca lokalno. 141 Major, sada voda opozicije, pod-
sjetio je Blaira da je u predizbornoj kampanji govorio kako se taj prob-
lem moe uinkovito rijeiti samo izmjenama sporazuma koje nije ni
pokuao osigurati. 142

138 www.eurunion.org/news/eurecom/1997/ecom0797.htm
139 Isto.
140 International Herald Tribune, 21. lipnja 1997.
141 Hansard, 18. lipnja 1997., col. 315.
142 Op. cit.
 NEPRILAGOENI: 1993-1997 | 419

Blairova 'pobjeda', pokazalo se tada, bila je jo praznija negoli se mi-

slilo. Postavio je to pitanje u pismu 'Njegovoj Ekscelenciji gosp. Jac-
quesu Santeru' koji ga je obavijestio da se uvjeti koje trai nalaze u zakonu
EU jo od 1989. Ako eli 'bilo kakvo daljnje pojanjenje miljenja
Komisije', moe se obratiti povjerenici Bonino. 143 Blair zapravo nije
dobio nita i s gotovo je prezirnom ljubaznou tjeran na nagodbu. Vlast
je preuzela nova vlada, ali e problemi biti potpuno isti.

143 Sunday Telegraph, 22. lipnja 1997.

 Prema 'politikom jedinstvu':
1997-1999
'Britanski narod i mnoge druge smeta to vide stalno prenoenje vlasti
samo u jednom smjeru. Vide da svi tragovi vode u pilju, a nijedan ne
izlazi iz n j e . . . gdje je tome kraj?'
Malcolm Rifkind, 21. veljae 1997. 1

etrdeset godina nakon Rimskog sporazuma, inilo se da je 'projekt'

daleko stigao. Imao je vlastiti glavni grad Bruxelles, vlastito dravljanstvo,
zastavu, himnu i putovnicu, ak i vlastitu vozaku dozvolu. Preuzeo je
ovlasti kontrole i donoenja zakona u mnogo vie podruja aktivnosti
nego je veina graana bila svjesna, od poljoprivrede i ribarstva do tr-
govine, transporta, energetike i okolia. Njegovo lanstvo naraslo je sa
est na 15 drava.
Nitko, meutim, nije propisno objasnio kamo proces 'sve tjenje
unije' ide. Gdje je trebao zavriti? Sad se pribliavalo vrijeme kad e biti
nuno uklopiti posljednje dijelove u slagalicu i to e se neizbjeno po-
kazati najteom od svih faza. Bit e to trenutak suoavanja sa svim do
tada nerijeenim proturjejima. tovie, u odsustvu bilo kakve dogovo-
rene definicije tog krajnjeg cilja, razliiti sudionici poeli su razvijati
vlastite ideje o tome to bi taj cilj trebao biti, a to je potpalilo estoku
i dugaku raspravu o tome kakvu Europu ele.
Za britanske je promatrae to predstavljalo poseban problem. U
suparnikom stilu britanske politike, politiki protivnici bili su skloni
iznositi svoja miljenja, dok se stil konsenzusa kontinentalnih politika
odravao na potpuno drugaiji nain. Sukobi su se esto zaklanjali pri-

1 Govor objavio Sredinji ured Konzervativne stranke, 21. veljae 1997.

 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 421

vidom dogovora, uz upotrebu tako kodiranog jezika da je ponekad bilo

teko raspoznati o emu se uope razgovara. Kljuno je bilo da su kon-
tinentalni politiari koristili iste rijei, ali su im pripisivali drugaija zna-
enja. Na primjer, mnogi su govorili o potrebi za 'daljnjom integracijom'
pa se inilo da se meusobno slau, dok su te rijei zapravo kod svakoga
znaile neto sasvim drugo.
Zato ne iznenauje to je najistaknutija stvar u britanskom odnosu
prema europskom 'projektu' bilo to da su ak i njegovi najoduevljeniji
pristae slabo razumjeli njegovu istinsku narav. Kad su britanski politi-
ari govorili o 'Europi', inilo se da govore izrazima i zamislima koje su
preko Kanala imale sasvim drugaija znaenja. Majorovo inzistiranje na
fleksibilnoj Europi nacionalnih drava orijentiranoj prema van, pred-
stavljalo je verziju 'Europe' koja jednostavno nije postojala.
Kad je Blair doao na vlast proglaavajui svoju odlunost u preuzi-
manju 'vodee uloge u Europi' inilo se da njegovo vienje 'Europe'
nije puno drugaije od vienja konzervativaca. On je takoer predstavio
viziju 'Europe nacionalnih drava', naizgled nesvjestan naravi nadna-
cionalizma koji je 40 godina bio glavna stvar u 'projektu.' A nita nee
jasnije odraziti tu zbunjenost od Blairove stalne nesposobnosti da prizna
kako je najnadnacionalnija politika od svih, jedinstvena valuta, bio po-
litiki prije nego ekonomski pothvat.
Kad bi dolo do ire rasprave o budunosti Europe, Britanci su rijetko
bili uinkoviti sudionici. Sredinji cilj 'projekta' sad je bilo dovrenje
procesa kojim su ovlasti nacionalnih vlada mogle biti prenesene na nad-
nacionalnu vladu. To je ukljuivalo ukidanje nacionalnog veta i njegovu
zamjenu glasanjem kvalificiranom veinom, ime bi se dovrila pre-
tvorba Komisije u 'vladu Europe'. Ali ono to se inilo relativno lakim
dok se sve moglo predstaviti u terminima 'nie politike' i ovlasti potreb-
nih za uspostavu 'zajednikog trita', izgledalo je bitno drukije kad je
zahvatilo ona podruja politike koja su bila u srcu osjeaja nacionalnog
identiteta.
U pitanju je bila nevoljkost lanica koje su naelno prihvatile ideju
obuhvaanja tako osjetljivih pitanja kako to su vanjski poslovi, obrana
i pravosue zajednikim politikama, da predaju kontrolu tih politika
Komisiji. Mastrihtski 'stupovi' ostali su netaknuti i mada su se lanice
razmetale praznim rijeima o nadnacionalizmu, na tim podrujima
politike meuvladinstva je pod okriljem Europskog vijea razvijao novi
ivot. Tako je ponovno dolo do napetosti koja je u srcu 'projekta' vla-
dala od de Gaulleovih dana, kad su nacionalni lideri prvi put poeli
422 I VELIKA OBMANA

inzistirati na puno veoj ulozi u upravljanju poslovima Zajednice nego

je to zamislio Monnet.
Sada, dok su i ostala podruja politike, poput razvijanja zajednik-
ih strategija 'obrane' i 'zapoljavanja', postajala vana za projekt, Europ-
sko vijee ih je arko eljelo zadrati i time dovesti u pitanje primat Ko-
misije. Ali istovremeno su meuvladinom Vijeu nedostajali infra-
struktura i resursi nuni za provoenje njegovih 'zajednikih politika.'
Unato tim rastuim proturjejima, vladao je opi osjeaj da se proces
integracije svakako pribliavao svojim zavrnim fazama i da e se nape-
tost izmeu Komisije i Vijea morati razrijeiti. Ali neslaganje oko toga
koja bi organizacija trebala imati pravo djelovati kao vrhovna 'vlada
Europe' preruit e se u openitiju raspravu o tome kakva bi Europa na
kraju trebala postati.
Jedan primjer za to bit e stalna rasprava o pravu Komisije da odlu-
uje o porezima. Takva je ovlast bila kljuna da bi Komisija ostvarila
svoje ambicije europske vlade, oslobaajui je od 'tiranije' lanica koje
su drale riznice. Ali Komisija nikad nije mogla otvoreno izraziti takvu
ambiciju pa se oslonila na eliptina opravdanja. Jedno od takvih bio je
njezin prijedlog iz 1996. da se 'unutarnje trite' ne moe zavriti bez
jedinstvenog razrezivanja PDV-a irom EU. To je doekano estokim
otporom, 2 posebno zato to su ovlasti odluivanja o porezima smatrane
jednom od najosnovnijih komponenti nacionalnog suvereniteta.
Slino tome, rasprava o proirenju imala je vlastite priguene tonove.
Prije se svaki ulazak nove lanice koristio za opravdavanje proirenja
ovlasti 'centra', tako da je svako 'irenje' bilo izgovor za daljnje 'produ-
bljivanje'. Ali Europska unija je sada bila pred najveim i najproble-
matinijim proirenjem, posebno zato to e ti osiromaeni, slabije ra-
zvijeni pridolice nametnuti goleme terete EU proraunu, natjeui se
za novac iz fondova sa siromanijim sadanjim lanicama poput pa-
njolske, Portugala, Irske i Grke.
Posebno je ozbiljno bilo optereenje CAP-a. Samo je Poljska imala
deset milijuna seljaka, gotovo koliko i cijela postojea Unija. Ovisnost
etvrtine njezinog stanovnitva o poljoprivredi nevjerojatno je podsje-

2 Taj prijedlog, koji je u listopadu 1996. dao povjerenik za unutarnje trite Mario Monti,
glasio je da se PDV treba harmonizirati prema istoj stopi u cijeloj Uniji i da se svi prihodi
od PDV-a plaaju izravno Bruxellesu kako bi se ponovno razdijelili lanicama prema
odredbama Komisije. To je bilo posebno nepovoljno za Britaniju jer ona, za razliku od
gotovo svih ostalih lanica, nije uvela PDV na hranu (samo to bi dodalo 7 milijardi funta
na britanske raune za hranu), novine i asopise, djeju odjeu, cijene javnog prevoza i na
nove kue.
 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 423

ala na francusku situaciju 1960-tih, kad je potreba za upravljanjem

vjetrovima s polja postala kljuni faktor u stvaranju CAP-a. Dok je
manipulirala CAP-om u korist svojih nacionalnih interesa, Francuskoj
nije bilo lako prihvatiti reforme koje bi je uinile znaajnim gubit-
nikom. Ipak, bez radikalnih reformi proirenje je bilo nemogue.
Kao da ti problemi nisu bili dovoljni, lanice su se morale suoiti sa
stvarnou da postojee politike jednostavno ne funkcioniraju. CAP je
nametao 'univerzalni kroj' poljoprivredne politike od Arktikog kruga
do sunih polja Andaluzije i gotovo su ga openito smatrali birokratskom
katastrofom koja je stvarala uzaludnu preveliku proizvodnju, tetu za
okoli i prevaru u gotovo jednakoj mjeri. Rigidnosti Zajednike rib-
arske politike stvarale su ekoloku krizu. 'Unutarnje trite', daleko od
ispunjenja obeanja o poticanju trgovine, rasta i stvaranja radnih mjesta,
sad je bilo ekonomska crna toka razvijenog svijeta. tovie, krajnja
politika 'univerzalnog kroja' ekonomske i monetarne unije ve je izazi-
vala golem stres dok su se budue lanice trudile zadovoljiti mastriht-
ske 'kriterije konvergencije'; a sve se to dogaalo prije nego je teorija o
tako ambicioznom eksperimentu uope testirana u praksi.
Konano, tu je bio i 'demokratski deficit', kako ga je opisivao argon
Zajednice. Kako je postupanje Zajednice postajalo sve upadljivije i
napadnije, 'graani' Unije sve su je sve vie doivljavali kao udaljenu,
birokratiziranu, nedemokratsku i neodgovornu. Desetljeima je ideja
'europske suradnje' nadahnjivala idealistiku dobru volju, ali 'Europa'
se inila uvelike nevanom, osim onima ijim je ivotima izravno tetila,
kao to je bio sluaj s britanskim ribarima i onima koji su od nje imali
financijske koristi. 3 Ali sada se javljalo razoarenje, upravo kad je po-
treba za podrkom naroda postajala presudna.
To su bile teme oko kojih e se sada razvijati pria.

Pripremanje luake koulje

Rasprava o 'integraciji' nije se nastavila odmah nakon Amsterdama. Prvo
se trebalo pozabaviti nunim 'kunim poslovima'. Prioritet Komisije bilo
je rijeiti praktine zadatke nune za utiranje puta proirenju. Politiki
vode morali su nastaviti s pripremama za ekonomsku i monetarnu uniju.
Bavei su proirenjem, Santer je 16. srpnja 1997. najavio Europskom
parlamentu da e se pristupni pregovori otvoriti sa est drava: Polj-
skom, Maarskom, ekom, Estonijom, Slovenijom i Ciprom. Jo pet

3 Istraivanja Eurobarometra Europske komisije stalno su pokazivala da je EU bila najpopu-

larnija u zemljama koje su imale najvie koristi od nje, poput Luksemburga, Irske i Grke.
424 I VELIKA OBMANA

drava, Bugarska, Latvija, Litva, Rumunjska i Slovaka, drao je, nije za-
dovoljilo 'kopenhake kriterije'. A kao rjeenje problema potencijalnog
bankrota EU ako nove lanice budu traile novac iz CAP-a i strukturnih
fondova, Santer je predloio novi plan, koji je nazvao 'Agenda 2000.'
Ideje nisu bile potpuno nove. Santer je predloio nastavak smanjenja
potpora u proizvodnji, to bi cijene u poljoprivredi jo vie uskladilo sa
svjetskim cijenama te okonalo intervencionistiko otkupljivanje i pri-
silno odbacivanje. Ali 'kompenzacija' za prestanak primanja potpora
trebala se poveati. Takoer je predloio objedinjavanje postojeih struk-
turnih mjera i mjera za okoli na seoskim gospodarstvima u novu 'po-
litiku ruralnog razvitka', koja bi se djelomino plaalo 'rezanjem' isplata
velikim poljoprivrednicima. To je sredstvo poznato kao 'modulacija.'
Moralo je doi i do otrih smanjenja u strukturnim fondovima koji
su sada obuhvaali 20 milijardi od 60 milijardi funta EU prorauna.
Umjesto da uplate odlaze regijama s najniim prosjekom BDP-a, sada e
odlaziti onima koji imaju najveu nezaposlenost. Konano, predloio
je Santer, trebat e nova IGC (meuvladina konferencija) za sastavljanje
novog sporazuma 2000. godine.
Odgovor na njegove prijedloge bio je predvidljivo neprijateljski.
Portugal, Grka i Irska snano su protestirale zbog prijetnje njihovoj
strukturnoj pomoi. panjolska, koja imala najvei udio u njoj, ak je
prijetila da e vetirati proirenje ako se takne u njene isplate.4 Ali naj-
vei gubitnik po obje stavke bila je Britanija. Njene velike farme vie
e izgubiti 'modulacijom', a njena nezaposlenost bila je puno nia od
EU prosjeka. Izvorni 'klub estorice' bio je ionako podvojen oko pro-
irenja, zabrinut da bi primanje do 12 novih lanica moglo razvodniti
'duh Zajednice'. Manje zemlje bojale su se da e izgubiti utjecaj. Na
administrativne slube EU sruit e se golem teret, s potrebom za ak
4000 prevodilaca koji e morati prevesti svaki dokument i govor na 11
novih jezika. Ni zgrada Komisije niti zgrada parlamenta nisu mogle
smjestiti potrebne dodatne slubenike. 5
to se tie stresova koji su nastajali iz potrebe pripremanja za euro,
novi francuski socijalistiki premijer Jospin otkrio je da ne moe pomiri-
ti ispunjavanje mastrihtskih kriterija s ispunjavanjem predizbornih obe-
anja. Odluio se za euro, odgaajui obeano smanjenje poreza i nasta-
vak prodaje France Telecoma, prekrivi predizborno obeanje koje je dao
komunistima. Pariki zrak bio je zasien optubama za recidiv i varanje.6

4 European, 25. rujna 1997.

5 Podaci iz Independenta, 20. srpnja 1997.
6 Economist, 5. srpnja 1997.
 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 425

U Njemakoj, slijepa ulica deficita stigla je do kritine toke. Mini-

star financija Theo Waigel odluio je da je jedini nain na koji se mogu
zadovoljiti mastrihtski kriteriji poveanje poreza i smanjenje dravnih
mirovina, uz smanjenje njemakih uplata u EU proraun za sedam mi-
lijardi maraka. Kriza je bila tako ozbiljna da su zastupnici vraeni s do-
pusta na raspravu o mjerama tijekom izvanredne sjednice Bundestaga
5. kolovoza. Predsjednik parlamenta opisao ih je kao najvei izazov s
kojim se Njemaka suoila u pedeset godina.'7 U meuvremenu su jake
njemake regionalne vlade, Lnderi, pod vodstvom Bavarca Edmunda
Stoibera inzistirale da se mastrihtski kriteriji strogo primjenjuju na sva-
koga.8 Ali s istraivanjima koja su stalno pokazivala da se veina Nije-
maca protivi odustajanju od Deutschmarke, Tietmeyerova tvrdnja da bi
bilo 'savreno mogue' odgoditi euro protumaena je kao kodirani signal
odustajanja od njega. Kako ga je poslala najuglednija njemaka finan-
cijska figura, taj je signal bio ozbiljan udarac Kohlovu autoritetu. 9
Odvojeni od svega, britanski politiari jo su bili zaokupljeni pitanjem
treba li Britanija uope u euro. Blair je uz podrku svog glavnog 'spin
doktora' Petera Mandelsona ulazak smatrao presudnim za svoju elju
za preuzimanjem 'vodee uloge u Europi'. Ali sumnje da je njegov mi-
nistar financija manje oduevljen time, kao da su se potvrdile u naslovnoj
prii The Timesa 18. listopada, naslovljenoj: 'Brown iskljuuje jedin-
stvenu valutu dok je iv ovaj parlament.'
Kad je Komisija bez iijeg iznenaenja objavila da 14 od 15 lanica
zadovoljava mastrihtske kriterije (samo se Grka nije kvalificirala), Santer
je pojaao pritisak upozoravajui da e Britanija propustiti koristi od
pripadanja 'pobjednikom timu' ako ne ue. 10 Brown je zastupnicima
27. listopada rekao da britanski ulazak treba proi 'pet ekonomskih
testova' prije nego ga kabinet bude mogao preporuiti. Odluka e se
donijeti na temelju 'trezvene procjene britanskih ekonomskih interesa'.
Suavanjem pitanja na obian ekonomski izraun, Brown je lukavo
zadrao mo odluivanja. 11 Bilo je jasno da se nee odmah odluiti.
Tako je najaktivniji zagovara britanskog ulaska ostao onaj poznati
savez izmeu male skupine viih dunosnika Konzervativne stranke,

7 Daily Telegraph, 29. srpnja 1997.

8 European, 7. kolovoza 1997.
9 Daily Telegraph, 4. rujna 1997.
10 Independent, 23. listopada 1997.
11 Independent, 28. listopada 1997. Brownovih 'pet testova' bili su (i) postoji li 'odriva kon-
vergencija' medu britanskom ekonomijom i onima u eurozoni; (ii) postoji li 'dovoljna fleksi-
bilnost' u praenju s ekonomske promjene (iii) uinak na prekomorska ulaganja; (iv) uticaj
na londonski City; i (v) je li ekonomska i monetarna unija dobra za zapoljavanje.
426 I VELIKA OBMANA

protivnika euroskeptine linije koju je zauzeo novi voda stranke William

Hague, i organizacija koje su odavno pomno okupljane u podrku cilju,
pod vodstvom CBI-a i TUC-a. Njihov najvei kapital jo uvijek je bio
BBC, koji je nastavio davati nerazmjerno velike minutae miljenjima
zagovaraa poput Clarkea, Heseltinea i Brittana, sada potpredsjednika
Komisije. U primjeru onoga to se spremalo, Heseltine je 30. listopa-
da dobio najbolji dnevni termin u emisiji Today da bi izjavio: 'Budimo
apsolutno jasni, bit e jedinstvene valute... jedino pitanje je kada se
Britanija pridruuje, jer emo se pridruiti.'
Sve vea spremnost vodeih konzervativnih eurofila da prkose vod-
stvu svoje stranke, ponovno se pokazala 12. studenog kad je na drugo
itanje u Donji dom stigla ratifikacija Amsterdamskog sporazuma. Una-
to trolinijskoj stranakoj pripadnosti, od glasanja su se suzdrala tri
torijevca: Heath, sada 'Otac Donjeg doma', Heseltine i Clarke. Bila je
to upravo gesta koja ih je navela da podivljaju teke nelojalnosti 'mas-
trihtskih pobunjenika'. 12
Dok se pribliavalo britansko predsjedavanje, prosinac je donio do-
gaaj doivljen kao ponienje Britanije kad su ministri financija EU
iskljuili Browna iz novog odbora 'Euro-X' koji se trebao osnovati radi
koordinacije ekonomske politike u eurozoni. On je prigovorio da bi to
moglo 'podijeliti Europu', ali Nijemac Waigel nije bio impresioniran:
'Ne moete i unutra i van', rekao je. Mediji su to zabiljeili kao prvu kri-
zu u odnosima laburistike vlade i ostatka Europe.13
U pokuaju obnove 'europskih vjerodajnica' Blair je 5. prosinca u
raskonom stilu najavio britansko predsjedavanje, odabravi kao mjesto
dogaaja londonsku eljezniku stanicu Waterloo na koju stiu vlakovi
iz tunela La Manche. Dok su razni ugledni kontinentalni gosti silazili
s vlaka, Blair ih je uvjeravao da je Eurostar 'simbol naih neraskidivih
veza s prostorima s druge strane Kanala.' 14 Ali nije se smatralo osobito
taktinim prirediti takav dogaaj na stanici nazvanoj po englesko-nje-
makoj pobjedi nad Francuzima u Waterloou.
Odreeno Blairovo nastojanje da izgleda communautaire nije im-
presioniralo ostale EU lidere. Runda telefonske diplomacije u kojoj je
pokuao uvjeriti partnere da ponovno razmotre iskljuivanje Britanije
iz predloenog odbora Euro-X, doekana je uzastopnim odbijanjima.
Zato je promijenio igru, inzistirajui da odbor mora ostati podreen

12 Op. cit., col. 928.

13 Independent, 2. prosinca 1997.
14 Independent, 5. prosinca 1997.
 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 427

Ecofinu. Ovoga se puta isprijeio Jospin, rekavi Financial Timesu.

'Tek treba odrediti propise, ali se Velika Britanija, koja je izmislila klu-
bove, ne bi trebala aliti to je iskljuena.' 15
Blair nije bolje proao ni na luksemburkom Vijeu 12. i 13. prosinca.
Nakon pet sati ljutite rasprave dobio je samo nejasno obeanje da e
Britanija i drugi 'izvana' (ili 'oni koji jo nisu unutra' kako su ih sada zvali)
moi sudjelovati samo u raspravi o 'zajednikom interesu' u Euro-X-u.
Kohl ga je ukorio zbog 'nepotrebnog provociranja francuskog izaslan-
stva.'16 Laburistiki medeni mjesec s EU bio je gotov. Ali nita od poni-
enja s Euro-X-om nije se odraavalo u Blairovu izvjetaju Donjem domu
15. prosinca. 'Luksemburki summit,'proglasio je, 'ponovno je pokazao
da je vlada pozitivno angairana u Europi kao vodei i utjecajan igra.'17
Krajem 1997., obiljeavajui 25 godina britanskog lanstva u 'Zaje-
dnici', Sunday Timesov urednik za ekonomiju Bill Jamieson primijetio
je da je broj smjernica EZ na snazi narastao sa 221 u 1973. na 10.549.
U osam godina od 1989. broj stranica slubenih dokumenata koje je
proizvodio izdavaki ured EU bio je vie nego dvostruk, sa 886.996 na
1,916.808 i rastao je za 20 posto godinje.18

Izolirano predsjednitvo
Britansko estomjeseno predsjedavanje izmeu sijenja i srpnja 1998.
pod sloganom 'pribliavanje Europe ljudima', bilo je sramotno. Neiz-
bjeno je izazvalo nove pozive njenih partnera da se pridrui euru, koje
je u sijenju zapoeo nizozemski premijer Wim Kok,19 a slijedio ga je
Santer te onda i njegov povjerenik za monetarna pitanja Yves-Thibault
de Silguy upozorivi da e se Britanija suoiti s nizom problema, od nesta-
bilnosti funte do pada izravnih ulaganja, ako odmah ne ude. Blair, tvr-
dio je, nema anse 'voditi' Europu dok Britanija ne bude u euro klubu. 20
Sputan s Brownovih 'pet testova', Blair nije mogao uiniti vie od
izraavanja ope podrke euru, dok je poricao da postoji bilo kakva us-
tavna zapreka britanskom ulasku. U pokuaju odvraanja panje od
njegova iskljuivanja iz 'kluba', za temu predsjedavanja odabrao je 're-
forme za suzbijanje nezaposlenosti.' Tvrdio je da Unija treba preuzeti

15 Independent, 10. prosinca 1997.

16 Sunday Telegraph, 14. prosinca 1997.
17 Hansard, 15. prosinca 1997., col 21.
18 28. prosinca 1997.
19 Financial Times, 21. sijenja 1998.
20 Daily Telegraph, 6. veljae 1998.
428 I VELIKA OBMANA

vodstvo u smanjenju optereenja biznisa i prihvaanju 'puno prilagod-

ljivijih trita.' 21
Euro je nastavio stvarati vlastite probleme 'partnerima', posebno u
Njemakoj gdje je Hans Tietmeyer iz Bundesbanke 1998. godinu poeo
upozorenjem da jedinstvena valuta nee 'sama po sebi' rijeiti problem
europske visoke nezaposlenosti. etvorici njemakih profesora, medu
njima trojici vrlo poznatih ekonomista, kasnije se pridruilo vie od 150
ostalih, pokuavajui zaustaviti jedinstvenu valute pokretanjem postupka
na njemakom ustavnom sudu. Strahovali su da e ona kolabirati zbog
'mrnje i zavisti'. Njihova je tuba odbaena. 22
Druga ogorena bitka u koju je Blair uvuen unato injenici da je
bio izvan eura, odvijala se oko francuskog zahtjeva da ef njene centralne
banke Jean-Claude Trichet vodi Europsku centralnu banku. Izvorno je
dogovoreno da na toj poziciji osam godina bude Wim Duisenberg, bivi
ef nizozemske centralne banke koji je sada vodio Europski monetarni
institut, prethodnicu ECB-u. Francuzi su na kraju pristali da Duisenberg
preuzme funkciju, ali samo pod uvjetom da nakon etiri godine podnese
ostavku i oslobodi put Trichetu. 23 Spor se prelio na prvo Europsko vi-
jee pod Blairovim predsjedavanjem odrano u Bruxellesu, koje se pretvo-
rilo u 'cjelodnevnu prepirku.' Zbog nedostojnih scena koje su djelomino
bile i Blairova krivnja, Duisenberg je bio morao pristati na 'umirovljenje'
etiri godine prerano tako da Francuzi dobiju svoje. Komisija je tako
24. oujka 1998. mogla preporuiti da 11 europskih drava 1. sijenja
1999. ue u jedinstvenu valutu
Blairovi 'partneri' su ga nastavili vrsto uvjeravati u cijenu britanskog
samoiskljuivanja iz eura. Francuzi su ponovno imali to rei o tome,
namjerno izazivajui incident fokusiran na Euro-X odbor osnovan za
upravljanje eurozonom. Kako je Gordona Browna dopalo predsjeda-
vanje svim Ecofinovim sastancima tijekom britanskog predsjedavanja,
predloeno je da ga se potedi neugodnosti tako da se uvodni sastanak
Euro-X-a odgodi dok Britanija ne zavri predsjedavanje. Francuzi su
sada traili da se sastanak ipak odri.24 Na prvoj sjednici Brown je inzi-
stirao da predsjedava, pokuavajui se dodvoriti 'snanom deklaracijom'
britanske namjere ulaska u EMU. Na to mu je poniavajue nareeno
da ode, a zamijenio ga je austrijski ministar financija Rudolph Edlinger.25

21 Financial Times, 19. slijenja 1998.

22 Daily Telegraph, 1. i 2. sijenja 1998.
23 Economist, 17. sijenja 1998.
24 Isto.
25 Financial Times, 4. lipnja 1998.; Daily Telegraph, 5.lipnja 1998.
 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 429

Jo je vaniji izazov Britaniji doao u svibanjskom prijedlogu Komi-

sije o 'porezu na tednju', takozvanoj 'smjernici o zadravanju poreza'.
To bi od lanica zahtijevalo da razreu porez od najmanje 20 posto na
kamate na sve obveznice i pologe dravljana drugih zemalja. Objavljeni
cilj smjernice bio je spreavanje ulagaa u izbjegavanju poreza u jednoj
lanici dok biraju uvati novac u drugoj. Mnogi Nijemci, na primjer,
izbjegavali su porez prebacivanjem novca u Luksemburg. U dvije godi-
ne taj je prijedlog postao anatema za Britaniju.
Bio je to pokuaj krenja pomno uvanog nacionalnog suvereniteta
u oporezivanju. Tonije, to bi tetilo londonskom Cityju kao vodeem
svjetskom tritu kapitala. Poslovi vrijedni milijarde funti bili bi premje-
teni drugdje, pod nadlenost vicarske i Hong Konga gdje se porez nije
primjenjivao. 26
Britanija je bila jednako oito izolirana i u vanjskoj politici. Jedna
od sramota bila je inicijativa britanskog ministra vanjskih poslova Ro-
bina Cooka koji je, tijekom posjeta Izraelu u funkciji 'predsjednika
EU' nedoputeno skrenuo u jedno palestinsko naselje u istonom Je-
ruzalemu. Izraleska vlada bila je smrtno uvrijeena. Izraelski premijer
Netanyahu ga je ignorirao i Cook je u zranu luku Ben Gurion ispraen
ak i bez stiska ruke nekog nie rangiranog izraelskog dunosnika. 27
Dugoroniji problem bila je stalna nesposobnost Britanije i njenih
partnera da se dogovore oko Iraka. Nakon Zaljevskog rata, UN-ova re-
zolucija pozvala je Sadama Huseina na razoruavanje, a UN-ovi inspe-
ktori poslani su da nadgledaju proces.
Kad je Sadam odbio suradnju, a inspektori se povukli, izbila je kriza.
Britanija se svrstala uz Sjedinjene Drave u zagovaranju vojnog rjeenja.
Chirac je traio tek malo vie od UN-ovih sankcija, iako je njegova
vlastita zemlja doprinijela potkopavanju reima sankcija koliko i ostale.
Europski parlament ipak je ukorio Blaira, jer nije pokuao pred-
staviti 'zajedniku europsku poziciju.' 28 Slinih neslaganja bilo je i oko
politike prema Miloevievoj Jugoslaviji kad su izbile borbe na granici
Albanije i srpske pokrajine Kosova. EU je zagovarala meku politiku
prema srbijanskom voi.29 Britanija je jedina zagovarala vojnu interven-
ciju koju je traio SAD, to e idue godine dovesti do rata i svrgavanja
Miloevia.
26 Financial Times, 18. svibnja 1998. Britanija je postala sredite meunarodnog trita dionica
tek nakon to je New York 1960-tih uveo vlastitu verziju takvog poreza. Trite se preselilo
u London gdje se porez nije naplaivao.
27 Financial Times, 19. oujka 1998.
28 Daily Telegraph, 19. veljae 1998.
29 Isto.
430 I VELIKA OBMANA

Blairov meki pristup 'Europi' bio je podjednako neisplativ na do-

maem frontu. Njegova vlada nije mogla rijeiti izvoznu zabranu zbog
BSE-a. Britanski farmeri potonuli su u najgoru krizu od poetka Dru-
gog svjetskog rata, s padom prihoda od 50 posto u godinu dana. To se
dogodilo posebno zbog vladina odbijanja da od Zajednice zatrai novac
za kompenziranje 'snane funte', jer je prema 'Fontainebleau efektu'
veina dodatnog novca morala biti vraena iz britanskog refundiranja.
Britanski su se farmeri zbog toga morali hrvati s puno jae subvencio-
niranim konkurentima, koji su si mogli priutiti prodaju svojih proiz-
voda u Britaniji po niim cijenama. 30
Bilo je jo dokaza tete koju je Zajednika ribarska politika nanosila
britanskoj ribarskoj industriji. Parlamentarni odgovor od 30. svibnja
otkrio je da je u samo etiri godine izmeu 1993. i 1997. broj ribarskih
brodova u britanskom registru pao na gotovo treinu, sa 11.108 na 7809.
Tonaa 'stjegovnjaka' u panjolskom i nizozemskom vlasnitvu zapravo
je rasla, dok je 3300 manjih britanskih brodova i njihovih posada bilo
izbaeno iz posla.31
Krunsku slavu britanskom je predsjednitvu 14. lipnja donijelo kar-
difsko Europsko vijee. Njegov slogan 'pribliavanje Europe ljudima'
inio se posebno ironinim dok je grad bio pod bjesomunim sigur-
nosnim pritiskom smiljenim kako bi se svaki potencijalni prosvjednik
zadrao najmanje dva kilometra od konferencijske dvorane. Zbog stva-
ranja iluzije narodne dobrodolice za kamere, kolarci su autobusima
dovezeni iz cijelog junog Walesa i dobili su zastavice sa 'zvjezdanim
krugom' da mau liderima dok se ovi okupljaju oko posebno izraenog
stola vrijednog 50.000 funta.
Financial Times je odbacio Vijee kao malo vie od 'vjebanja inspi-
cijencije', iji je glavni dio bio posjet Nelsona Mandele. Blair je nastavio
traiti svoju 'reformsku' agendu pozivajui na 'decentraliziranu Europu'
a ne 'neku europsku federalnu superdravu.'32 Ali glavna briga njegovih
kolega bilo je hoe li Britanija ui u euro. Dok je Cook davao 'najjai
signal' da e Britanija ui 'vjerojatno 2002.', Santer je izjavio: 'Nije vie
pitanje hoe li Britanija ui u euro, pitanje je samo kada.' 33
Ipak, Blairovo zatvaranje Vijea podrkom euru kao 'prekretnici' za
Europu34 izazvalo je dramatian odgovor najprodavanijeg britanskog

30 Independent, 27. svibnja 1998.

31 Hansard, pisani odgovor Elliota Morleya, 30. travnja 1998.
32 Associated Press Online, 15- lipnja 1998.
33 Daily Telegraph, 15. lipnja 1998.
34 Daily Telegraph, 16. lipnja 1998.
 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 431

tabloida Sun, inae vatrenog Blairova pristae. Njegova je naslovnica

24. lipnja pitala: 'Je li ovo najopasniji ovjek u Britaniji?' Idueg dana
naslovnica je nosila golemo 'NE'. 'Velika vojska Sunovih itatelja', tvrdio
je list, 'okupila se oko Tonyja Blaira podravajui planove odbacivanja
funte.'35 Iako je Downing Street tvrdio da se Blair 'ne brine' zbog napa-
da lista koji se smatrao politiki najutjecajnijim u Britaniji, promatrai
su primijetili da je izgledao izrazito nervozan prije nego je 30. lipnja
odletio u Frankfurt gdje je obiljeio kraj britanskog predsjedavanja.36
Nakon glazbe nizozemskog mukog zbora, plesa irskog ansambla i
ruka u operi u tri popodne, farsa je bila gotova. Malo dalje, Europska
centralna banka je toga dana otvorila svoja vrata.

'Skrivena Europa': slon u sobi

Do sada su namjerno sueni fokus i trivijalna narav britanske rasprave
o 'Europi' ve postajali bolno oiti. Unato injenici da su sve tri glavne
politike stranke slubeno podravale britansko lanstvo, njihovi poli-
tiari izrazito su ga nevoljko branili ili davali bilo kakva detaljnija rje-
enja. Ograniili su se na ponavljanje jako otrcanih mantri. Stalno su,
primjerice, tvrdili da su koristi od britanskog lanstva 'samorazumljive':
nitko osim Britanije nije sada mogao 'slobodno trgovati s najveem
unutarnjim tritem na svijetu.'
Nijedan politiar, meutim, nije spominjao koliko je 'trgovinska
prednost' postala neuravnoteena. U ljeto 1998. brojke koje je objavio
OECD pokazale su da je britanska ekonomija tako dobro stajala da je
premaila francusku i postala etvrta najvea na svijetu. Ali pokazalo se
i da je Britanija u 25 godina otkad je 1973. ula u zajedniko trite
stvorila kumulativni trgovinski deficit s EU partnerima kroz trgovinu
i neto doprinos briselskom proraunu od ukupno 170 milijardi funta.37
Jednako su zanimljivi bili pokuaji ministara da sakriju o koliko se
podruja nacionalne politike sad odluivalo u Bruxellesu, pretvarajui
se da su te odluke njihove. Jedan mali primjer bila je nova vozaka do-
zvola, o ijem su dizajnu, prema podacima iz letka Agencije za licenci-
ranje vozaa i vozila, 'odluili ministri'. Meutim, svaki detalj njenog
formata, ukljuujui EU logo 'zvjezdani prsten', temeljen je na 'Mode-
lu vozake dozvole Zajednice' koji je proglaen obveznim smjernicom

35 Sun, 25. lipnja 1998.

36 Daily Telegraph, 25. lipnja 1998.
37 Brojke prikupljene iz relevantnih izdanja 'Ruiaste knjige' (The United Kingdom Balance
of Payments), Pisarnica Njezina velianstva.
432 I VELIKA OBMANA

91/493/EEC. Slino tome, komplikacije su se sada javljale i kod obi-

nih bankovnih transakcija. Iako su klijente esto zbunjivale nove pro-
cedure koje su morali slijediti da bi dokazali svoj identitet, nikad im nije
objanjeno da je to diktirala smjernica o pranju novca 91/308/EEC.
Drugi primjer nastao je iz duge borbe skupina za zatitu okolia oko
eksperimentalnog uzgoja genetski modificiranih usjeva u Britaniji. Mi-
nistri su pokuali sve kako bi izbjegli priznanje da nad tim pitanjem vie
nemaju vlasti, jer je cjelokupnu nadlenost odluivanja o GM politici
1990. preuzeo Bruxelles. Drugi primjer bila je vrlo razglaena objava
dravnog tajnika za okoli Johna Prescotta da je naredio vodoprivrednim
tvrtkama da potroe 8,5 milijardi funta na 'ienje britanske vode'. To
je predstavljeno kao njegova osobna inicijativa. Nigdje nije objanjeno
da je 'njegova odluka' proizila samo iz potrebe da se provedu briselske
direktive o vodi. 38
U tom smislu, utjecaj Bruxellesa na britanski ivot postao je kao iz-
reka 'slon u sobi: golemi i bezoblini predmet kojega nije bilo lako vi-
djeti. Najbolji primjer za to bila je jo Prescottove inicijativa kojom je
u funkciji dravnog tajnika za regije 1997. i 1998. progurao est novih
Zakona parlamenta. etirima od njih, slavljenima kao 'mjere ovlatenja',
temeljem kontinentalnog naela proporcionalne zastupljenosti osnovat
e se izabrane skuptine za kotsku, Wales, Sjevernu Irsku i London.
Potom su osnovane 'agencije za regionalni razvoj' za osam 'regija' koje
su pokrivale ostatak Engleske, uz uvjet da one takoer postanu dijelom
izabranih regionalnih vlada.
Prescott je sve te nove zakone predstavio kao neto to ima malo ili
nikakve veze jedno s drugim, uz pomo injenice da je 'prenoenje ovlasti'
za kotsku i Wales ve godinama pitanje. Nova sjevernoirska skuptina
promovirana je kao nain vraanja te pokrajine samostalnom vladanju
u sklopu 'mirovnog procesa'. Ali neobjavljena veza izmeu tih Zakona
bila je da su predstavljali politiku komadanja Britanije u 12 regional-
nih vlada, u sklopu velikog plana 'Europe regija'.
Pria o glavnoj ulozi koju e regionalizacija odigrati u europskoj in-
tegraciji je sloena. Izvorni poticaj nakon Drugoga svjetskog rata doao
je od lokalnih lidera vlada Francuske i Njemake koji su radili kroz
Vijee Europe i kasnije kroz jedno od njenih tijela, Vijea europskih
opina i regija (CEMR) iji predsjednik je bio Giscard d'Estaing. Od-

38 Jedna biva konzervativna dravna ministrica za poljoprivredu privatno je izrazila aljenje

zbog stalnog pritiska koji su dunosnici vrili na nju da sakrije kako su gotovo sve politike
inicijative koje je predlagala potjecale iz Bruxellesa (osobna informacija).
 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 433

vojeno od toga, Britanija je tijekom rata usvojila kostur vlastite regio-

nalne strukture za potrebe uprave i u razliitim se razdobljima predlagalo
da se on razvije na stalnijoj osnovi. Godine 1972-1973. Heath je vrio
pritisak za 'regionalnu politiku' koja bi Britaniji kompenzirala veliki
gubitak zbog CAP-a; a 1975. Tindemansov izvjetaj istaknuo je potre-
bu razvijanja regionalne strukture u cijeloj EEZ kao preduvjeta za mo-
netarnu uniju, kako bi se omoguilo smanjenje ekonomske neravno-
tee izmeu bogatijih i siromanijih regija.
Prekretnica je stigla krajem 1980-tih kad je Delors konano inzisti-
rao da regionalizacija postane sredinja politika Jedinstvenog europskog
akta. Onda je 1988. uveo 'okvirni' propis 2052/88 koji je omoguio
regionalnim i lokalnim vlastima da za novac iz strukturnih fondova pre-
govaraju izravno s Komisijom. Upravo je taj novi sustav, koji je traio
uspostavu regionalnih vlasti kako bi one mogle primiti novac od Bruxel-
lesa, potaknuo 1994. Johna Gummera da kao dravni tajnik za okoli
osnuje 'vladin ured' u svakoj engleskoj 'regiji' i tako ih formalno stvori.
Bila je to tafeta koju je Prescott preuzeo 1995. kad je usprkos politici
laburistike stranke (koja je bila sklonija zadravanju vlasti u lokalnoj
vladi), osnovao vlastitu 'Komisiju za regionalnu politiku' pod vodstvom
Brucea Millana, biveg briselskog povjerenika za regionalnu politiku.
Kako je Prescott kasnije otkrio, njegov entuzijazam za regionalnu vlast
trajao je 'vie od 30 godina', iz vremena kad je kao mladi politiar 1970-
tih predvodio laburistiku skupinu u Europskom parlamentu. 39 Upravo
je Millanova preporuka da se u Engleskoj uspostave 'agencije za regional-
ni razvoj' Prescottu omoguila osnivanje embrionalne regionalne vlasti
u ostatku Velike Britanije, pored novih 'regionalnih parlamenata' za kot-
sku, Wales, Sjevernu Irsku i London.
Iako su Prescott i njegovi kolege odluili ne priznati vezu s europskom
integracijom, vezu su otvoreno priznali u Bruxellesu, jer su slubene
karte pokazivale EU podijeljenu na 111 'euroregija', ukljuujui 12 bri-
tanskih. Obraajui se u svibnju 1998. tek osnovanom Odboru za regije
kao prvi visokopozicionirani britanski politiar koji je to uinio, Prescott
je rekao:

'Vlade se moraju to vie pribliiti graanima, a Europa regija je najbolji na-

in da se to uini. Velika Britanija je u prolosti zaostajala na ovom podruju,
ali nova vlada brzo ispravlja s t v a r i . . . ' 4 0

39 Hansard, 9. svibnja 2002., col. 275.

40 www.cec.org.uk/info/pubs/regional/ea/chap2p2.htm
434 I VELIKA OBMANA

Zanimljivo, jedini politiar koji je napao Prescotta bio je Heseltine.

Na sastanku na margini tijekom Konferencije Konzervativne stranke
1998., on je izjavio da postoje 'dvije europske agende'. U jednu je, kako
je rekao, duboko vjerovao. Ali druga, 'agenda o regijama' kae da e Bru-
xellese raspolagati novcem europskih regija i na kraju zaobilaziti nacio-
nalne parlamente.' 'Prezirem tu agendu', izjavio je. Blair, rekao je, 'igra
u korist te agende unitavajui Ujedinjeno Kraljevstvo.' Ako bude nasta-
vio taj proces 'europskog federalizma' koji je zapoet u kotskoj i Walesu,
a proiren na engleske regije, to e 'oslabiti Veliku Britaniju i centrali-
zirati vlast na nain koji smatram potpuno neprihvatljivim.' 41
Na istoj konferenciji Heseltine je po drugom pitanju bio manje u
skladu s miljenjima izaslanika. Tijekom godine, konzervativci su bili
u graanskom ratu zbog eura. Ne samo da su Heseltine i Clarke otvoreno
aplaudirali Blairovu stavu o 'Europi' traei od njega da ide dalje i bre
zajedno s Hurdom, Brittanom i bivim efom stranke Pattenom, ve su
otvoreno napadali Hagueov skeptini stav. Protunapad je predvodio
Michael Portillo, koji vie nije bio zastupnik, ali je ambiciozno vodio
stranku uz podrku Lamonta, Tebbita i Thatcher.
Ali upravo je Hague u svibnju posjetio Fontainebleau i dodatno ra-
zbjesnio eurofile najskeptinijim govorom o 'Europi' koji je jedan kon-
zervativni lider godinama odrao. Daljnja integracija bez demokratske
podrke, upozorio je, na kraju e dovesti do one vrste nasilnog prosvjeda
koji je upravo izbio u Indoneziji. O euru je rekao: 'mogli bismi se nai u
zamci ekonomskog ekvivalenta goree zgrade bez izlaza.' Predvidio je
da e to nagovijestiti politiku uniju s odlukama o porezu i javnoj potro-
nji koje e se donositi u Bruxellesu. 'Bojim se da je Europska unija u
opasnosti', zakljuio je 'da bez rasprave prihvati politiko odredite do-
govoreno prije 40 godina.' 42
Clarke, Heseltine i Brittan su tijekom ljeta otkrili informacije o pla-
novima da na listopadskoj konferenciji stranke pokrenu totalni napad
na Hagueovu politiku. Njihov cilj bio je postii da izvjetajima s kon-
ferencije dominira slika stranke rastrgane unutranjim ratom. 43 U po-
kuaju da ih odvrati, Hague je najavio glasovanje svih lanova stranke
o podrci njegovoj politici prema euru, 44 to je Heseltine odbacio kako
'totalno irelevantno.' 45 Uslijedili su slini ispadi Brittana i Heatha, 46
41 Govor odran pred vodstvom Konzervativaca u Bournemouthu, 6. listopada 1998. (tran-
skript napravila Britanska fondacija podataka za menadment).
42 Financial Times, 19. svibnja 1998.
43 Financial Times, 9. kolovoza 1998.; Daily Telegraph, 10. kolovoza 1998.
44 Daily Telegraph, 8. rujna 1998.
45 Daily Telegraph, 6. listopada 1998.
 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 435

to je kabinet u sjeni potaklo da prekine utnju kampanjom marginali-

ziranja Hagueovih kritiara. Clarke i Hesletine, rekli su, 's prezirom'47
se odnose prema lanovima.
Rezultat glasovanja objavljen u Bournemouthu u listopadu, snano
je podrao Haguea. Dobio je podrku 85 posto stranke. Njegovi pro-
tivnici jednostavno su najavili da e se i dalje boriti kako bi ga sprijeili
da odvede stranku u 'desniarski bunker nebirljivosti'. Time su uspjeli
samo ojaati opi doivljaj torijevaca kao beznadno podijeljenih, nespo-
sobnih za uinkovitu opoziciju i zaokupljenih pitanjem koje je veina
biraa jo uvijek smatrala sekundarnim po vanosti.
U drugom pogledu, meutim, to je ljeto bilo znaajan obrat za zago-
varae eura. U propagandnom smislu, etiri godine nijedna organizacija
nije igrala vaniju ulogu u toj stvari od CBI-a s njegovim godinjim
'istraivanjima' koja su trebala pokazati da znaajna veina britanskih
poslovnih ljudi podupire britanski ulazak u euro. BBC je to uvijek jako
promovirao, dok je istovremeno ignorirao cijeli niz istraivanja drugih
poslovnih organizacija, poput Direktorskog instituta i Federacije malog
poduzetnitva koji su pokazivali silno protivljenje euru.
U ljeto 1998. CBI je najavio da e organizirati najvee 'ispitivanje
miljenja' svoga lanstva do tada, pod nadzorom Boba Worcestera iz
Morija, slavnog po svojoj ulozi u referendumu 1975. Prethodne ankete
bile su jako frizirane pa je Worcester privatno upozoren da bi bilo 'ne-
profesionalno' od njega da stavi svoje ime na jo jednu anketu.
Povukao se, prisiljavajui CBI na sramotu odustajanja od istraivanja.
Blef CBI-jevih eurofila konano je raskrinkan.48 Visokopozicionirani
lanovi CBI-a pod vodstvom efa najveeg britanskog lanca trgovina elek-
trinim aparatima Stanleya Kalmsa, pokrenuli su unutarnji protunapad.
On je sa svojim pristaama za potrebe kampanje protiv eura osnovao
suparniku organizaciju Business for Sterling. To je bio tako snaan izazov
tvrdnjama druge strane da je u nekoliko mjeseci propagandna uloga
CBI-a zapravo neutralizirana. Heseltine, Clarke i Brittan izgubili su svog
najkorisnijeg saveznika.

Njemaki potres
Dana 20 rujna 1998. dolo je do politikog potresa u Njemakoj. Kr-
ansko-demokratska stranka pod vodstvom kancelara Kohla pretrpjela

46 Financial Times, 14. rujna 1998.

47 Financial Times, 17. rujna 1998.
48 Worcesterov izaziva bio je brigadir Cowgill iz Britanske fondacije podataka za menadment
436 I VELIKA OBMANA

je odluujui izborni poraz od saveza socijaldemokrata i Zelenih. Nakon

godina visoke nezaposlenosti, visokih poreza i ekonomskog pada iji su
uinci ojaani pripremama za euro, Njemaka nije bila sretna zemlja.
Ravnoteu je, meutim, pomakla golema veina koju je ljevica osvojila u
bivoj Istonoj Njemakoj. Iako to nije odmah bilo vidljivo, prvi put
e umiranje komunizma u istonoj Europi imati vrlo znaajan utjecaj
na budunost projekta.'
Novi kancelar Gerhard Schroder je prije izbora pokazivao euroskep-
tinu crtu, ak nazivajui euro 'boleljivim nedonoetom, posljedicom
brzoplete monetarne unije.' 49 Ali njegovo pokazivanje euroskepticizma
bila je predizborna raunica smiljena uglavnom za dodvoravanje mo-
nim Landerima (saveznih zemalja) koji su se sve vie brinuli zbog stiska
EU nad njihovim ovlastima i strahovali od uinka eura.
Nakon izbora, kad je predsjednika lijevog krila svoje stranke Oskara
Lafontainea mora imenovati ministrom Financija, a zelenog koalicijskog
partnera Joschku Fischera ministrom vanjskih poslova, obojicu odue-
vljene integracionaliste, Schrderova linija poela se mijenjati. U nastup-
nom obraanju federalnom parlamentu 10. studenog govorio je o jedin-
stvenoj valuti kao samo o Vanom koraku na putu prema europskoj inte-
graciji.' Zatim je dodao: 'Samo kroz daljnji razvoj politike unije uspjet
emo u oblikovanju Europe bliske njenim graanima.' To je moralo
ukljuivati i harmonizaciju poreza.50
Odmah ispod povrine, meutim, bio je plan Lndera, jer je Schroder
vaan dio dvosatnog govora posvetio opisivanju svoje vizije 'federalne
Europe izgraene na njemakim linijama.' Pokopana bijesom koji je po-
sebno u Britaniji nastao zbog harmonizacije poreza, Schrderova 'ver-
zija europske budunosti' bila je vrlo razliita od one kojoj je bila sklona
veina njegovih EU kolega, da se ne spominje Komisija. Zapravo e upra-
vo iz toga na kraju nastati kljuni prijedlog za ustav EU, s namjerom
ograniavanja ovlasti Komisije i zatite samostalnost europskih regija.
Dvanaest dana kasnije u Bruxellesu, 11 socijalistikih ministara fi-
nancija meu kojima i Gordon Brown, okupilo se kako bi razmotrili
socijalistiki manifest za Europu. S pribliavanjem eura, to je bio poziv
na harmonizaciju poreza u EU kako bi se osigurao, prema rijeima austrij-
skog ministra financija Edingera, 'zajedniki ekonomski krov' za nau
'zajedniku europsku kuu.' 51 Iako je Brown potpisao dokument, odmah

49 Bild, 25.oujka 1998.

50 Daily Telegraph, 11. studenog 1998.
51 Daily Telegraph, 23. studenog 1998.
 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 437

je izazvao buru javnom tvrdnjom da je Britanija spremna iskoristiti

veto da bi blokirala bilo kakve poteze prema harmonizaciji poreza.52
U iduih nekoliko dana pitanje 'Europe' dominiralo je britanskim
tiskom vie nego godinama prije. Prvo su temperaturu podigle izjave
triju povjerenika. Santer se usprotivio Brownovoj prijetnji koritenja
veta tvrdei da je Britanija ve naelno pristala na harmonizaciju poreza
prolog prosinca kad su ministri financija EU dogovorili da je potrebno
'suzbijati tetne porezne konkurencije' ukljuujui izriitu namjeru
uvoenja 'zadranog poreza.'53
Ali Brown je tada jasno rekao da to ne smije natetiti poziciji lon-
donskog Citiyja, posebno zato to je City vjerojatno bio jedan od naj-
veih izdavaa euroobveznica. Idueg dana je povjerenik za jedinstveno
trite Mario Monti inzistirao da Komisija nastavi s planovima harmoni-
ziranja stopa PDV-a, poreza na energiju i troarina.54 Onda je za posjeta
Londonu povjerenik za monetarnu uniju de Sliguy predvidio da e
harmoniziranje poreza na kraju dovesti do usklaenih stopa poreza na
prihod. 55 To je ojaano obeanjem Oskara Lafontainea da e harmoni-
zacija poreza biti glavni prioritet predstojeeg njemakog predsjeda-
vanja, to je izazvalo Sun da ga na naslovnici od 25. studenog nazove
'najopasnijim ovjekom u Europi'.
Temperaturu su dodatno poveala dvojica Lafontaineovih kolega.
Prvo je u intervjuu frankfurtskim novinama, dobro prodavanima i u
Britaniji, Joschka Fischer obeao da 'dublja integracija' nee biti prioritet
njemakog predsjednika samo u pitanjima poreza. 'Ba kao to smo
radili na prvom pravom prijenosu suvereniteta na podruju valuta,' rekao
je, 'moramo raditi na zajednikom ustavu kako bismo Europsku uniju
pretvorili u entitet prema meunarodnim zakonima.' Upitan prieljkuje
li europsku vojsku, Fischer je odgovorio: 'Ako e unija biti potpuna,
onda e jednoga dana i obrambena politika postati zadaa Zajednice.'56
Idueg dana u Bruxellesu, Schrder je izazvao groznicu euroskeptinog
britanskog tiska kad je potvrdio da je vizija 'sve integriranije Europe'
ideja koja 'ujedinjuje sve njemake politiare.' 57
Kako je saeo Daily Telegraph: 'Opasnost da Britanija bude ukljue-
na u ne vrlo demokratsku europsku superdravu iznenada se ini ivlja

52 Daily Telegraph, 24. studenog 1998.

53 Daily Mail, 25. studenog 1998.
54 Daily Mail, 26. studenog 1998.
55 Daily Telegraph, 27. studenog 1998.
56 Daily Telegraph, 26. studenog 1998.
57 Financial Times, The Times, 27. studenog 1998.
438 I VELIKA OBMANA

nego ikad prije.' 58 Nije, meutim, uvaeno da je Schrderova ideja 'sve

integriranije Europe' sada imala cilj odvesti 'projekt' u sasvim novom
smjeru.
No prije nego se to moglo razviti, 'projekt' e dospjeti na europske
naslovnice zbog bitno drugaijeg razloga.

Komisija u krizi
U nekoliko iduih mjeseci izvjetavanjem o EU dominirala je izuzetna
kriza. Izbila je kad je 9. prosinca 1998. Paul van Buitenen, nizozemski
raunovoa zaposlen u Komisiji kao pomonik revizora, eurozastup-
nicima poslao pismo na 34 stranice sa 600 stranica popratnih dokume-
nata, u kojemu se detaljno iznose sluajevi korupcije koje je otkrio u
svom revizorskom radu. Medu tim su sluajevima bili i neki koji su iz-
ravno ukljuivali dvije povjerenice.59
Njegove optube nisu izazvale veliko iznenaenje. Izvjetaji i traevi o
korupciji, prijevari i financijskoj zloporabi na veliko u Komisiji kruili
su dugo vremena. U veljai 1998. Odbor za proraunsku kontrolu Eu-
ropskog parlamenta optuio je Komisiju zbog davanja lanih informa-
cija i koenja istraga o prijevari meu njenim dunosnicima. Te su pri-
jevare ukljuivale milijune funti i sezale u 1989. 60 U kolovozu je Revi-
zijski sud objavio izvjetaj u kojemu mjere Komisije protiv prijevare
kritizira kao potpuno neprikladne, a njihovu jedinicu za borbu protiv
prijevare UCLAF kao 'vrlo neuinkovitu i neprofesionalnu.' 61
Za razliku od prije, meutim, pitanje nije samo stiano. Na naslov-
nice e slijedee stii skandal s Humanitarnim uredom Europske zajed-
nice (ECHO) pod vodstvom povjerenice Bonino, u kojemu su 500.000
ecua humanitarne pomoi namijenjenih Ruandi i Burundiju ugovorni
partneri skrenuli u vlastite depove ili vratili Komisiji.62 Sramota Ko-
misije pojaala se kad je morala ponititi rezultate svoga prijemnog ispita
Concours za svih 30.000 kandidata, jer su procurila pitanja, a kaotini
nadzor doveo do opeg varanja.
Odbor za proraunsku kontrolu zatim je optuio glavnog direktora
administracije Stefana Schmidta da vodi interne istrage toliko blizu za-
takavanja da je njegov ured 'izgubio kredibilitet'. Zatraili su da ga se
58 28. studenog 1998.
59 Van Buitenen, Paul (2000), Blowing the Whistle - One Man's Fight Against Fraud in the Euro-
pean Commission
60 Daily Telegraph, 5. veljae 1998.
61 Financial Times, 24. srpnja 1998., Daily Telegraph, 29. srpnja 1998.
62 Financial Times, 17. rujna 1998.
 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 439

otpusti. Parlament je onda zaprijetio odgodom zakljuenja prorauna

za 1996. dok Komisija ne objavi dokumente o sumnjivim sluajevima
prijevare. Kad se pokazalo da je i iz programa namijenjenog izgradnji
odnosa izmeu EU i sredozemnih susjeda nestalo 40 milijuna funta,
odbor je prigovorio da su 'u 26 sluajeva financijski kontrolori u Komisiji
odbili dati informaciju ili omoguiti pristup relevantnim dokumenti-
ma ili nisu bili sposobni pronai partnere povezane s tim projektima.'
Najtetniji od svih bio je sluaj Edith Cresson, bive francuske
premijerke, tada povjerenice za istraivanje i obrazovanje. Kad ju je parla-
ment pozvao da odgovori na pitanja o svojim odnosima s Renom Bert-
helotom, 70-godinjim zubarom iz njenog rodnog mjesta kojemu je
Komisija dodijelila lukrativne ugovore za istraivanje AIDS-a, odbila
se pojaviti i umjesto toga poslala svog pomonika za odnose s javnou
koji je, pak, odbio odgovoriti na pitanja. 63
Poetkom listopada pojavilo se vie detalja o ECHO-vu skandalu,
jer je iscurio tajni izvjetaj revizije. U njemu se toliko zdvajalo nad ne-
dostatkom pouzdanog financijskog dokumentiranja da je parlamentarna
skupina EPP glasala za zamrzavanje 250 milijuna funta ECHO-ova
prorauna dok se Komisija od prijevare i financijske zloporabe ne 'opere
vlastitim istragama'.64
Pod takvim je pritiskom Santer nevoljko pristao osnovati neovisni
istrani ured za prijevare. Ali koristei taktiku koja e postati poznata,
odbio je kritike eurozastupnika zbog 'zatakavanja' kao 'neoprostive
insinuacije.' 65 I dok je Komisija potvrdila da je ured ECHO unitavao
dokumente o 2000 ugovora o pomoi vrijednih 800 milijuna funta, 66
dvije povjerenice u srcu oluje, Cresson i Bonino, prijetile su Financial li-
mesu i Librationu tubama zbog klevete. Dunosnici UCLAF-a optu-
eni su i za voenje 'aptake kampanje' protiv eurozastupnika koji su
radili na otkrivanju skandala. Medijima je uzavrela krv. Belgijski Le Soir
opisao je raspoloenje svojim naslovom 'Komisija se pretvara u zmijsko
gnijezdo.' 67 Kriza se razvijala tako brzo da se inilo kako je Santer, koji
se nadao drugom mandatu, gotov. Bivi talijanski premijer Romano Prodi
ve je bio smatran vjerojatnim nasljednikom. 68
Idui udarac stigao je u studenom kad je Revizijski sud petu godinu
zaredom odbio 'otpisati' EU knjige zbog miljenja da sadre previe
63 Guardian, 24. rujna 1998.
64 Guardian, 4. listopada 1998.
65 Financial Times, 6. listopada 1998.
66 Daily Telegraph, 7. listopada 1998.
67 Daily Telegraph, 15. listopada 1998.
68 Daily Telegraph, 26. listopada 1998.
440 I VELIKA OBMANA

'nepravilnosti'. Uslijedila je tvrdnja predsjednika suda Bernharda Fri-

edmanna u intervjuu Sternu da bi skandal mogao unititi EU, dok je
istovremeno optuivao Komisiju da je govorila 'neistine' o zloporabi
fondova.69
Pojavilo se jo detalja. Cresson je u Bruxellesu zaposlila svoga prija-
telja efa Air Francea i zadrala ga na platnoj listi nakon to se vratio u
Pariz. Regionalna povjerenica Monika Wulf-Maties imenovala je blis-
kog prijatelja svoga supruga na mjesto na kojemu je za 72.000 funta go-
dinje bio zaduen za 'regionalna pitanja', ali je priznao da nikad ne bi
proao uobiajene selekcijske testove.70 Nije bio gotov ni Revizijski sud.
600 milijuna funta vrijedan projekt za nuklearnu sigurnost u istonoj
Europi nazvao je 'alosnim neuspjehom', tako loe vodenim da je do kraja
1997. potroeno samo malo vie od treine novca, a veina je otila sa-
vjetnikim tvrtkama koje su dobile ugovore bez natjeaja. 71
Daljnje osude stizale su iz neobinog izvora. Clare Short, britanska
ministrica za meunarodni razvoj, napala je 2,7 milijardi funta vrijedan
EU program prekomorske pomoi kojemu je Britanija doprinosila s
vie od 530 milijuna funta godinje odnosno treinom britanskog pro-
rauna za pomo - kao 'uasan', loe zamiljen, slabo nadziran i tetan za
okoli. Jedan EU projekt izgradnje cesta u Kamerunu doveo je do dje-
lominog unitenja tropskih uma proglaenih svjetskom batinom, uz
masovno unitenje ivota i sravnjivanje jednog pigmejskog sela buldo-
erima. Ministarstvo Claire Short odbilo je financirati projekt, ali je
sumnjalo da je kamerunska vlada napravila dogovor s francuskim drvnim
kompanijama vjetima u iskoritavanju EU fondova za pomo. 72
Samo nekoliko dana nakon ispada Claire Short, van Buitenen je 9.
prosinca poslao inkriminirajui dosje jednom eurozastupniku. Dokument
je brzo poeo kruiti parlamentom i izazvao je senzaciju. Eurozastupnici
su 17. prosinca glasali sa 270 prema 225 protiv zakljuivanja prorau-
na za 1996., 73 a onda je Pauline Green, tada na elu najvee, socijali-
stike parlamentarne skupine, predloila glasovanje o povjerenju kojim
se traila ostavka Komisije. Ali nije sve bilo kakvim se inilo. Rugajui
se kolegama, Green ih je obavijestila da e glasovati protiv vlastitog pri-
jedloga objanjavajui da je htjela samo biti sigurna uiva li Komisija po-
vjerenje parlamenta. 74
69 Daily Telegraph, 13. studenog 1998.
70 Scotsman, 24. studenog 1998.
71 Daily Telegraph, 18. studenog 1998.
72 Daily Telegraph, 2. prosinca 1998.
73 Guardian, 18. prosinca 1998.
74 Financial times, 18. prosinca 1998.
 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 441

Troje je mnotvo
Iako su prevare sada dominirale naslovnicama, nastavila se manje drama-
tina, ali vanija rasprava. Poetkom listopada Komisija je radi otvara-
nja puta Agendi 2000. objavila izvjetaj naslovljen 'Financiranje Eu-
ropske unije.' 75 Njezina strategija bilo je smekavanje lanica za veliku
preraspodjelu uplata pokazivanjem koje su zemlje dobro, a koje loe
prole u postojeim aranmanima. 76
Oit je bio nain na koji su Francuska i Irska nerazmjerno profiti-
rale od CAP-a. Isto je bilo i s relativno malim udjelom nacionalnog
BDP-a koji je Britanija plaala zahvaljujui refundiranju, pa je cilj dijela
izvjetaja bio skrenuti panju na to kao uvod u pozivanje na ukidanje
refundiranja. Predvidljivo, London je prosvjedovao da je kljuna brojka
neto doprinos, a ona pokazuje da je Britanija relativno loe prola. Ali
i ostali su reagirali negativno. Francuska je odbila bilo kakvu promjenu
u financiranju CAP-a, Njemaka je nepokolebljivo traila smanjenje
svog neto doprinosa od 7,8 milijardi funta. Nizozemci, koji su per capita
uplaivali najvie od svih, zaprijetili su svojom prvom upotrebom veta
ako se uplate ne smanje. panjolska je odbacila izvjetaj kao 'taj bijedni
dokument.' 77
Naglaavajui potrebu za 'reformom', meutim, Revizijski sud zapa-
zio je 'spektakularno poveanje izravne pomoi' u prijedlozima Agende
2000. Posebno u reimu poljoprivrede, 'proraunski troak bit e visok
... donosei rizik cjelokupnoj reformi', a cijeli paket e premaiti pro-
raun za milijarde funti ako se dravama proirenja potpore isplate u
potpunosti. 78 lanice su se zato dogovorile da hitno zakljue pregovo-
re, ali prije 25. oujka 1999. dok jo predsjedava Njemaka. 79
Pojavio se jo jedan izvjetaj Komisije o zakonodavnom korpusu, s
prijedlogom donesenim nakon nekoliko godina relativno povjerljive
rasprave o pretvaranju EU u 'zajedniko pravosudno podruje'. Ponu-
eno je slijedee opravdanje: 'to su granice jedinstvenog trita otvo-

75 Komisija Europskih zajednica, Bilten EU 12-1998. toke 1.5.1-1.5.9.

76 Ranije je povjerenik za proraun Erkki Likaanen najavio da e Komisija prestati objavlji-
vati koliko lanice uplauju, a koliko dobivaju iz prorauna, jer 'proraunski tokovi ne pred-
stavljaju sve koristi lanstva.' (odgovor eurozastupnici Caroline Jackson, Sunday Telegraph,
22. oujka 1998.).
77 Financial Times, 16. i 20. listopada 1998.
78 Revizijski sud. Miljenje Br. 10/98 Europskog revizijskog suda o nekim prijedlozima za
regulativu unutar okvira Agenda 2000. Slubeno glasilo, 98/C 401/01, 22. prosinca 1998,
paragrafi 6, 82 i 89.
79 Daily Telegraph, 16. studenog, 1998.
442 I VELIKA OBMANA

renije, ustrajnost "zakonskih granica" pokazuje se sve katastrofalnijom.' 80

Plan je predviao osnivanje snanog ureda europskog tuilatva kojemu
bi odgovarala tuiteljstva svake drave. U poetku bi novi ured istrai-
vao aktivnosti protivne 'financijskim interesima Europske unije' iako bi
se kasnije to proirilo na cijeli pravosudni sustav EU. Kao i u ostalim pri-
likama, britanski su ministri slabano pokuali odbaciti tu inicijativu kao
obini 'dokument za raspravu' koji se nikako nije mogao usvojiti bez je-
dnoglasnog pristanka. 81
Dan nakon objave tog izvjetaja, Schroder i Chirac sastali su se u Pots-
damu na svom prvom francusko-njemakom 'summitu', nastavljajui
tradiciju svojih prethodnika. Dali su ritualnu izjavu da namjeravaju dati
'svjeeg vjetra' svome savezu, ali Blair je imao druge ideje. Britanska
politika ve se neko vrijeme fokusirala na potrebu zabijanja klina u
presnani francusko-njemaki savez. S tim na umu Blair je 3. prosinca
stigao u St. Malo na svoj summit sa Chiracom. Bio je spreman ponuditi
jedan od najveih kapitala svoje zemlje: britanske oruane snage kao
nukleus vojnog okvira EU. 82 Ne samo da bi to vezalo Francusku s Bri-
tanijom u inicijativi za koju je raunao da je antimilitaristika Njemaka
nee slijediti, ve je bilo i pokuaj potvrde Blairovog traenja 'vodstva
u Europi', ime bi se kompenzirala britanska iskljuenost iz eura. Blair
se nadao i da bi mogao smanjiti pritisak za 'reformu' britanskog refun-
diranja.
Chirac je udovoljio Blairu, pridruujui mu se u zajednikoj izjavi
kojom su se dvije zemlje obvezale na plan da, ako bude nuno, funk-
cioniraju i izvan NATO saveza. Blair je to nazvao 'povijesnim dogovo-
rom.' 83 Ali nije dobio nita zauzvrat. tovie, nakon Lafontaineovih i
Schrderovih poziva na ukidanje nacionalnog veta u odluivanju o
porezima, Chirac je kvarno primijetio da Britanija 'takoer mora pro-
baviti takvu stvarnost.' 84
Manje od tjedan dana kasnije, Chirac i Schroder potvrdili su blis-
kost svoga saveza zajednikim pismom uoi predstojeeg bekog Vijea,
u kojemu su traili veu koordinaciju porezne politike i politike zapo-
ljavanja na razini EU i ogranienja u nacionalnom vetu. Dva lidera

80 Objavljeno na tritu 1997. Vidi: Delmas-Marry, Mireille (uredn.) (1997), Corpus Juris-
Introducing Penal Provisions for the Purpose of the Financial Interests of the Eruopean Union
(Pariz, Opa uprava za financijsku kontrolu/Economica).
81 Daily Telegraph, 30. studenog, 1998.
82 Daily Telegraph, 1. i 4. prosinca 1998.
83 Daily Telegraph, 4. prosinca 1998., Financial Times, 5. prosinca 1998.
84 Financial Times, 4. prosinca 1998.
 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 443

dala su mrani nagovjetaj o britanskom refundiranju, pozivajui 'sve

lanice na kompromise i ustupke.'85 Francusko-njemaka osovina inila
se jaom nego ikada i inilo se da se 'velika trojka' odluila na obraun
na predstojeem bekom Vijeu. Be je ipak bio antiklimaks. Sve to
su EU lideri uspjeli napraviti bilo je da podre svoju odlunost u dogo-
varanju Agende 2000 do 25. oujka 1999.
Bilo kakva druga velika odluka je odgoena, jer je panja sada u
potpunosti posveena prekretnici 1. sijenja 1999. kad e 11 drava
nepovratno spojiti svoje valute radi pokretanja eura. S manje od tjedan
dana vremena, Yves-Thibault de Silguy dolio je ulje na vatru tvrdnjom
da Britanija nee moi preivjeti kao ozbiljna meunarodna sila ako ne
ue u jedinstvenu valutu. 'Moemo ivjeti i bez vas', rekao je Britancima,
'ali vi ne moete ivjeti bez nas.' 86

Nema besplatnog ruka

Dana 1. sijenja 1999. vie od 30.000 ljudi pridruilo se ulinom slavlju
pred Europskom centralnom bankom u Frankfurtu, kako bi obiljeili
pokretanje eura i prve gospodarske unije u Europi nakon Rimskog car-
stva. Orkestar je zasvirao ivahnu melodiju da bi obiljeio taj povijesni
dan. Zanimljivo, to nije bila Beethovenova 'himna EU' ve Land Of
Hope And Glory.87
Kako je nova valuta odmah poveala vrijednost za jedan cent, od
1,17 dolara na 1,18 dolara, ministri financija EU predviali su da bi
euro uskoro mogao biti ravnopravan dolaru kao svjetska valuta. 88 Da
bi obiljeio njemako novo predsjedavanje, tamonji ministar za Europu
Gunther Verheugen rekao je BBC-u: 'Jedinstvena valuta je inae zavrni
korak u procesu politike integracije. Ovoga puta jedinstvena valuta
nije zavrni, ve poetni korak.' 89
Iza euforije je, meutim, bila sjena predstojeeg glasanja o povjerenju
u Europskom parlamentu. Komisija je odabrala taj trenutak da objavi
da je van Buitenenu oduzela pola plae.90 Nikome se nije sviala ideja
o Komisiji bez vodstva tako brzo nakon pokretanja eura, pa je Schroder
ponudio slamku spasa predlaui da optube istrai neovisni istrani
odbor. U poniznom obraanju Parlamentu, Santer je ponudio 'politiku

85 Daily Telegraph, 9. prosinca 1998.

86 Sunday Telegraph, 27. prosinca 1998.
87 Guardian, 2. sijenja 1999.
88 Financial Times, 2. sijenja 1999.
89 Daily Telegraph, 2. sijenja 1999.
90 Financial Times, 5. sijenja 1999.
444 I VELIKA OBMANA

nulte tolerancije protiv prevare.' Ve je bio spreman preuzeti svoj dio

odgovornosti 'za krizu povjerenja koja je nastala izmeu nas.'91
Ali neposredno prije glasovanja promijenio je plou. Nakon sastan-
ka tte--tte s Pauline Green u strasburkom Hiltonu koji su zabiljeile
kamere jedne njemake televizije, zaprijetio je da e, ako eurozastupni-
ci budu glasali protiv ijednog povjerenika, dati ostavku i odvesti
Komisiju sa sobom. Kockanje se isplatilo. Nespreman na izazivanje
takve krize, parlament je odustao od prijedloga i umjesto toga pristao
na Schrderov prijedlog da istragu vodi 'Odbor mudraca.' 92
U tako stabiliziranoj situaciji Fischer je parlamentu iznio njemake
planove predsjedavanja. Govorei o pokretanju eura rekao je: 'Ovaj in
itekako stvara novu politiku dimenziju. Valuta, sigurnost i ustav su tri
kljune komponente suvereniteta modernih drava i uvoenje eura
predstavlja prvi korak prema njihovom objedinjavanju u EU.' Nasta-
vio je, 'najvei nedostaci u EU mogu se danas nai na podrujima poli-
tike integracije i europske demokracije. Kako moemo napredovati na
tim podrujima? Nakon Maastrichta i Amsterdama pozivanje na europ-
ski ustav bit e puno glasnije nego prije.' 93 Za est mjeseci Fischer e se
zatei kako upuuje taj poziv na nain koji e potpuno promijeniti ka-
rakter rasprave.
Na trenutak, meutim, panja je usmjerena na blie krize dok su se
NATO snage pod amerikim vodstvom pripremale na intervenciju spa-
avanja Kosova od srbijanskog etnikog ienja. Napetost je rasla i oko
Iraka. Dok su ameriki i britanski avioni bombardirali protuzrane in-
stalacije podravajui proglaene zone 'zabrane leta', Chirac se snano
protivio englesko-amerikoj osovini. Dok se Blair spremao sastati sa
Chiracom kako bi razgovarali o krizi, Hugo Young mu je u Guardianu
ponudio savjet: 'Iraku je prijeko potrebno malo kreativne francuske
diplomacije.', rekao je. Chirac je mogao ponuditi 'drukiju politiku', koja
je odraavala francuske 'prisne trgovinske i politike veze s Bagdadom.'94
Problem blii kui bila je potreba dogovora oko reformi CAP-a.
Dok su se izmeu ministara poljoprivrede EU odvijali zavrni pregovori,
30.000 bijesnih seljaka okupilo se u Bruxellesu dajui ozbiljno puno
posla belgijskoj prekaljenoj specijalnoj policiji. Do zavretka pregovora

91 Guardian, 12. sijenja 1999.

92 Independent, 13. sijenja 1999.
93 Rasprave Europskog parlamenta, 12. sijenja 1999.
94 Guardian, 28. sijenja 1999. Nakon osloboenja Iraka 2003. otkrivene su velike zalihe
francuskih projektila zemlja-zrak Roland, dopremljenih nakon to su na snagu stupile UN-
ove sankcije.
 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 445

u kojima Francuska glatko odbila sva smanjenja, reforma osmiljena radi

smanjenja potronje poveala ju je za milijardu funta. 95 Britanski mini-
star poljoprivrede Nick Brown proglasio ju je 'dobrim poslom za porezne
obveznike, poljoprivrednike, potroae i selo.'96 Times ju je proglasio
'sprdnjom'. 97
Malo dalje, nakon burnog sastanka njemakog kabineta, glavni za-
govornik harmonizacije poreza u EU Lafontaine 11. oujka je podnio
ostavku, na oduevljenje financijskih trita. Izgubivi gotovo 10 posto
vrijednosti u tri mjeseca nakon pokretanja, euro se nakratko oporavio
na 1,10 dolara. 98
Onda je 15. oujka objavljen parlamentarni izvjetaj 'mudraca' o
prevari i Komisiji. Bila je to bomba koja je u osnovi potvrdila sve van
Buitenenove navode. Najpogubnije od svega, Mudraci su otkrili 'ras-
tuu nevoljkost medu lanovima hijerarhije da priznaju svoje odgovor-
nosti. Postaje teko pronai bilo koga tko bi imao i najmanjeg osjeaja
odgovornosti.'99 To je bilo dovoljno. Radije nego da se suoavaju s po-
nienjem glasovanja, 16. oujka ujutro cijeli je Kolegij povjerenika Ko-
misije dao ostavku. Dok su vijesti bljeskale Europom, kriza je proglaena
'najveom u 42-godinjoj povijesti' EU. 100
No povjerenici su nakon ruka pod Santerovim vodstvom nastavili
raditi kao 'nadzorna Komisija'. U smislu bilo kakve temeljne promjene
u nainu rada Komisije, njihova 'ostavka' pokazat e se tek proirenom
stankom za ruak.
Predsjednik Santer je, meutim, bio fatalno oslabljen. Zato se ber-
linsko Europsko vijee devet dana kasnije dogovorilo da ga zamijeni
jedinim slubenim kandidatom, Romanom Prodijem. Unato tome to
su ga kod kue muili stalnim sumnjama za korupciju, zbog koje je dva
puta bio pod istragom lokalnih tuitelja, pozdravljalo ga je cijelo Vijee,
posebno Blair koji ga je malo udno opisao kao 'osobu visoke kvalitete.'101

95 Daily Telegraph, 12. oujka 1999.

96 Sun, 12. oujka 1999.
97 12. oujka 1999.
98 Guardian, 12. oujka 1999.
99 Odbor neovisnih strunjaka, Prvi izvjetaj o navodima o prevari, zloporabi i nepotizmu u
Europskoj komisiji (15. oujka 1999.), www.europarl.eu.int/experts/pdflreporten.pdf, Toka
9.4.25.
100 Telegraph, 16. oujka 1999.
101 Bilo je raznih optubi protiv Prodija, od kojih je najozbiljnija bila ona da je 1980-tih kao
premijer pokuao jeftino prodati prehrambeni konglomerat SME svom politikom paj-
dau za upola manju cijenu od prave vrijednosti. Najuspjeniji talijanski biznismen Silvio
Berlusconi uletio je s puno boljom konkurentskom ponudom i oito je podmitio suca da
stopira Prodijev dogovor. To je izazvalo trajni sukob njih dvojice.
446 I VELIKA OBMANA

Dok su njemaki poljoprivrednici vozili 400 traktora po berlinskim

ulicama, a 2000 novinara u atoru za medije amilo zbog nestanka struje,
Vijee se bacilo na Agendu 2000. Aznar je zatraio dodatno financiranje
tako da dogovor nije postignut do pet ujutro, nakon vratolomnih 20
sati pregovaranja. Izvorni prijedlozi 'reformi' koje je dala Komisija, ve
razvodnjeni na Vijeu za poljoprivredu, sada su dodatno ublaeni, to
je rezultat pregovora pretvorilo u smijuriju. Ne samo da je poveana
potronja koja se trebala smanjiti, ve je dogovor zakljuen do 2006.,
uz reviziju na sredini tog razdoblja 2002. kojom e se moi napraviti
tek sitne 'korekcije kursa.' Bilo kakva ideja skorog proirenja inila se
iskljuenom. Ali barem je Blair zadrao svoje refundacije.

Europski 'Gospodin isti'

Panja medija sad se okrenula profesoru ekonomije koji je trebao zauzeti
sredite pozornice kao novi ef Komisije. Unato pomalo arenoj prolo-
sti, Prodija su uvelike pozdravljali kao europskog 'Gospodina istog'.
Uskoro e postati oitije da je on jednako glasan zagovara integracije
kao i Delors. Dok je na Kosovu bjesnio rat, Prodi je pozvao EU da ondje
preuzme kontrolu im se zavre neprijateljstva. Predvidio je da Britanija
nee moi ostati izvan eura. I rekao je Financial Timesu da Blair grijei
ako se nada da e se njegova obrambena inicijativa iz St. Maloa prihva-
titi kao 'nadomjestak za lanstvo u euru.' 102
Prodi je 13. travnja Europskom parlamentu iznio svoju 'viziju' Eu-
rope. Ne objavljujui to otvoreno, pripremao se izravno napasti liniju
koju su zauzimali Schrder i Fischer. 'Jedinstveno trite,' rekao je, 'bila
je tema 80-tih; jedinstvena valuta je tema 90-tih; sad se moramo suoiti s
tekom zadaom kretanja prema ekonomskom i politikom jedinstvu.'103
Ali, kako e potvrditi u seriji intervjua, Prodi nije sumnjao u to tko treba
voditi Europu prema tom 'jedinstvu.' Europa, rekao je, treba 'snanu
vladu' za donoenje 'vrstih odluka' i, 'budimo jasni', dodao je, 'povjerenici
imaju politiku odgovornost. Oni e biti ta vlada.' 104 U tome nije bilo
ni nagovjetaja prihvaanja 'federalne Europe izgraene na njemakim
linijama.'
inilo se da e se dogovor moi postii oko europske vojske. Prodi
je priznao da je to 'logian idui korak' prema zajednikoj obrambenoj
politici. Jednoga dana bit e 'neizbjeno' da vojnike drava sudionica u

102 Financial Times, 6. travnja 1999.

103 Europski parlament, transkript, 13. travnja 1999.
104 On the Record, www.BBC.co.uk, 9. svibnja 1999.
 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 447

borbu pod europskom zastavom pozove europski zapovjednik. Drave

koje se ne pridrue bit e 'marginalizirane u novoj svjetskoj povijesti.'105
Dogodilo se da su dan nakon to je objavljen taj intervju, ministri
obrane napravili idui korak prema 'europskom obrambenom identitetu'.
Na njemaku inicijativu dogovorili su da e napori u koordiniranju
njihovih vojnih snaga u roku od 18 mjeseci morati pokazati 'konkretne
rezultate'. 106 Dogovorili su se da e WEU biti i formalno ugraena u
EU. 107 Samo dva dana ranije, Blair je pozivao na 'veu integraciju u
obrambenoj industriji i javnoj nabavi' i govorei o ratu koji je jo bjesnio
na Balkanu, rekao da 'ako smo prije imali ikakvih sumnji o tome, Ko-
sovo ih je trebalo ukloniti.' Njegovi komentari iz Aachena gdje je primio
nagradu Charlemagne za 'izuzetan doprinos europskom ujedinjenju'
bili su dio, kako su ga nazvali 'vjerojatno najjaeg proeuropskog govora
koji je neki britanski premijer odrao nakon Sira Edwarda Heatha
1970-tih.' 108
Na istu temu nastavili su Schrder i Chirac kad su se 28. i 29. svibnja
sastali u Toulouseu na francusko-njemakom summitu koji je prethodio
svakom Europskom vijeu. Na Blairovo razoarenje, udruili su se u
prihvaanju potrebe za odvojenim europskim snagama - 'Eurocorps' -
pogodnim za brzo upuivanje mirovne misije u krizna podruja. Ta
francusko-njemaka otmica englesko-francuske inicijative koju je Blair
namjeravao pokrenuti, uvelike je ponitila njegove napore iz St. Maloa. 109
Blair je ponovno bio marginaliziran, to je potvreno kad su se dvojica
lidera sloila da bi u pripremanju terena za idui EU sporazum bila
tetno u rane faze pregovora ukljuivati svih 15 vlada. Najbolji nain da
se nastavi bit e osnivanje male skupine 'mudraca' koji e ispitati koje
su institucionalne reforme nune za proirenje. 110
Nakon sastanka, Schrder, Chirac i Jospin oigledno su bili u dobrom
raspoloenju. Rekli su odabranoj skupini novinara da e obnova francu-
sko-njemake suradnje biti 'posebno korisna kad tijekom idueg europ-
skog summita u Klnu bude postavljeno pitanje daljnjeg napredovanja
u europskoj integraciji.' Schrder je nastavio s odguravanjem Britanaca:
'Bit e nuno u ovom smjeru ohrabriti one lanice koje moda jo nisu
dole ovako daleko ili ne ele otii dalje na pitanju integracije.' 111

105 Financial Times, 10. svibnja 1999.

106 Financial Times, 11. svibnja 1999.
107 Guardian, 12. svibnja 1999.
108 Financial Times, 14. svibnja 1999.
109 AFX (UK), 30. svibnja 1999.
110 Isto.
111 Transkript tiskovne konferencije: prijevod BMDF-a, 6. srpnja 1999.
448 I VELIKA OBMANA

Raskorak sa stvarnou
Kelnsko Europsko vijee 4. i 5. lipnja 1999. dalo je ivu sliku rastueg
jaza izmeu teorije i prakse. Posebno pozdravljanjem uvoenja eura kao
'uspjeha' dok je euro istovremeno bio pred prvom stvarnom krizom
izazvanom talijanskim krenjem ogranienja proraunskog deficita.
Kad je Italiji doputeno da povea deficit, trita su poela strahovati
da e se politici doputati podrivanje strogih disciplina u upravljanju
novom valutom. 112 Rezultat je bio pad eura ispod 1,05 dolara, ime je
njegova vrijednost pala za 11 posto u pet mjeseci. Vijee je ipak proglasilo
da e 'stabilni euro poveati europske mogunosti promicanja rasta i
zaposlenosti.' 113 Suoena s recesijom i nezaposlenou, mogla je odgo-
voriti samo otrcanim frazama o potrebi za 'znaajnim smanjenjem ne-
zaposlenosti' i 'smanjenjem tereta fiskalne i socijalne sigurnosti na faktoru
radne snage.' 114
Predsjednik Udruge europskih trgovinskih i industrijskih komora
Jorg Mittelsten Scheid nije bez razloga oajniki komentirao da je ishod
Vijea bio 'jadan kako se i oekivalo.' Ono je potpuno propustilo poza-
baviti se 'strukturnim problemima' koji su u EU stvarali najvee cijene
rada na svijetu. 115
Vijee je svakako pokazalo i jaz izmeu svojih ambicija i svojih spo-
sobnosti ispunjavanja obveza. To je bilo najoitije kad su EU lideri poeli
raspravljati o svojoj 'zajednikoj vanjskoj i sigurnosnoj politici.' Odlu-
ivi da EU mora 'igrati svoju punu ulogu na meunarodnoj sceni',
Vijee je panjolskog glavnog tajnika NATO-a Javiera Solanu imeno-
valo svojim 'visokim predstavnikom': zapravo prvim ministrom van-
jskih poslova EU. Ali za Vijee je bila jedna stvar imenovati 'visokog
predstavnika' i sveano razmotriti izvjetaje o irenju uloge EU u vanjskim
poslovima od 'summita planiranih s Washingtonom i Japanom do
balkanskog Pakta o stabilnosti kojim se EU nadala nadzirati obnovu
Jugoslavije nakon zavretka rata. Druga stvar je bila priznati da samo
Vijee jednostavno nema 'nuna sredstva i sposobnosti' za provoenje
svih tih ambicioznih novih politika. 116 Nita nee okrutnije razotkriti
tu nedoraslost od rata na Kosovu koji se bliio vrhuncu. Unato ukup-

112 Financial Times, 26. svibnja 1999.

113 Daily Telegraph, 5. lipnja 1999.
114 Zakljuci predsjednitva, Europsko vijee Kln, 4-5. lipnja 1999., toka 6.
115 European Report, 12. lipnja 1999.
116 Zakljuci predsjednitva, op. cit. Anex III.
 PREMA 'POLITIKOM JEDINSTVU': 1997-1999 | 449

nim trokovima obrane lanica Zajednice od 120 milijardi funta, blizu

60 posto amerikog vojnog prorauna, kojim se odravalo vie od dva
milijuna vojnika pod orujem, u usporedbi s SAD-ovih 1,4 milijuna,
europski domet 'izvan arene' bio je manji od 10 posto amerikog. Stoga
su ameriki bombarderi uz britansku pomo bili ti koji su tjerali Miloe-
via za pregovaraki stol pod okriljem NATO-a, dok su se 'Europljani'
tek prepirali o tome to slijedee treba napraviti. Britanija je bila spremna
poslati vojsku na teren, Njemaka nije, Francuska se dvoumila, Italija
je predlagala privremeni prekid bombardiranja. Austrija nije dopustila
NATO avionima ni da koriste njezin zrani prostor.
EU lideri nisu ostvarili ni svoje ambicije za 'Europski sustav satelit-
ske navigacije' (Galileo) koji bi konkurirao amerikom sustavu GPS.
Dok su SAD financirale svoje satelite prihodima od poreza, dajui slo-
bodan pristup svim pridolicama, Europsko vijee moglo se samo na-
dati da e se financiranje 'uvelike iz privatnih izvora' moi refundirati
iz naplata korisnicima Galilea. 117 Slino tome, iako je Vijee odluilo
da se Transeuropska mrea mora pouriti i da svaka kola u EU mora
dobiti pristup internetu 'to je prije mogue', njegovo oslanjanje na
lanice i njihovu volju za financiranjem tih planova znailo je da je bilo
malo izgleda za njihovo ispunjavanje.
Jedino pitanje koje je kelnsko Vijee moglo kontrolirati bio je vremen-
ski raspored za novi sporazum. Bez ironije, odluilo je da IGC mora
poeti poetkom 2000. i zavriti do kraja te godine radi sigurnosti da
e EU institucije moi 'nastaviti uinkovito raditi nakon proirenja'.
IGC e se baviti trima pitanjima, opisanim u 'amsterdamskim ostaci-
ma': veliinom i sastavom Komisije koja e postati glomazna ako svaka
od 27 drava EU bude imala svog povjerenika; prilagodbom glasanja u
Vijeu kako bi se dala dodatna teina veim lanicama; i 'moguim
proirenjem glasanja kvalificiranom veinom' kako bi se jo smanjio
broj podruja politike na kojima ijedna drava moe ulagati veto.

Demokratski deficit
Tjedan dana nakon Kolna doli su izbori za Europski parlament. U
Velikoj Britaniji su bili prvi na kojima se borilo prema novim pravilima,
prema kojima su birai morali glasati po proporcionalnoj zastupljenosti
za 'stranake liste' u svakoj od 12 britanskih 'euroregija.'
U nadi da e kapitalizirati raspoloenje koje su doivljavali kao
euroskeptino, konzervativci su zadrali svoj slogan 'u Europu, ali ne

117 Op. cit., toka 15.

450 I VELIKA OBMANA

pod europskim vodstvom.' 118 Ali Hague je pazio da se ne uplete u priz-

navanje koliko je Britanija ve bila 'pod europskim vodstvom', koncen-
trirajui svoje nastupe na protivljenje euru. BBC je dao nerazmjeran
publicitet siunoj 'Pro-euro konzervativnoj stranci'. Osnovala su je
dva biva konzervativna zastupnika iji su ekstremni proeuropski sta-
vovi onemoguili njihov ponovni izbor. Liberalni demokrati, unato
svom razmetanju euroentuzijazmom, neobino su se koncentrirali na
zdravstvo, obrazovanje i kriminal, tri podruja nacionalne politike koja
su bila najmanje integrirana u 'Europu.'
Na dan izbora, 10. lipnja, konzervativci su vie nego udvostruili
zastupljenost, sa 17 na 36 mjesta. Britanska Stranka neovisnosti koja je
obeavala britansko povlaenje iz EU, osvojila je tri mjesta; Zeleni dva.
Pro-euro konzervativci nisu osvojili ni jedan postotak glasova. Ali ukupni
odziv od 23 posto bio je daleko najnii ikad zabiljeen na britanskim
nacionalnim izborima i vjerojatno je bio najnii u EU (iako su mnoge
drave takoer zabiljeile najnii odziv u povijesti koji je prvi put pao
ispod 50 posto, na 49 posto).
Parlamentu su se pridruila dva nova lana iz osramoene bive Ko-
misije, Bonnino i Santer. Njegov prvi posao bila je potvrda 20 lanova
nove Komisije, koje je Prodi 21. srpnja 1999. zastupnicima predstavio
kao 'europsku vladu.' 119 Deset dana ranije, neposredno nakon to je
objavio njihova imena, Julian Coman iz Sunday Telegrapha izvijestio je
da Prodi 'planira najveu centralizaciju vlasti u povijesti briselske poli-
tike.' 120 Namjeravao je 'oblikovati svoju administraciju kao nacionalnu
vladu' dodjeljujui si 'premijersku ulogu bez presedana, u srcu Europe,
stvarajui od Bruxellesa centar moi ravan Londonu, Parizu i Berlinu.'
Prodi je 'napustio akademsku ideju' i krenuo prema 'stvaranju europ-
ske vlade... odlune da postane agresivni promotor ciljeva poput har-
monizacije poreza i europske vojske.' Coman je, meutim, tvrdio da bi
se Prodijeve ambicije mogle sukobiti s ambicijama Francuske i Nje-
make. Malo je ljudi moglo shvatiti koliko je bio u pravu.

118 Daily Telegraph, 10. svibnja 1999.

119 Prodijev govor, 21. srpnja 1999, www.europarl.eu.int.
120 11. srpnja 1999.
 Koja Europa?: 1999-2001
'Ova e generacija ugraditi posljednju opeku u graevinu Europe. To
je naa zadaa i moramo prionuti na nju.'
Joschka Fischer, 6. lipnja 2000. 1

'Europa, da, ali kakva Europa?'

Tony Blair, 6. listopada 2000. 2

Velika futuristika zgrada na rubu Strasbourga 15. rujna 1999. bila je

poprite ceremonije bez presedana. Taj kompleks vrijedan 300 milijuna
funta bio je jedan od dva novoizgraena sjedita Europskog parlamen-
ta (drugi, jo vei, upravo je bio zavren u Bruxellesu po cijeni od 750
milijuna funta). Tu su se sada sjatili politiari, dunosnici i novinari iz
cijele Europe. Doli su vidjeti novog predsjednika Komisije kako se sa
19 lanova, koje je volio zvati 'moja vlada', pojavljuje pred eurozastup-
nicima da bi bio potvren ovacijama.
Samo est mjeseci nakon to su osramoeni bivi povjerenici dali
ostavke (pet ih se bilo vratilo), Prodijevu 'krunidbu' obiljeila je udna
atmosfera trijumfalizma. Dok se govornik za govornikom oduevljavao
kako e EU preuzeti veinu Europe i svoju misiju smirivanja kriza irom
planeta, jedan je promatra rekao kako je vladao 'nepogreiv osjeaj "da-
nas Europa, sutra svijet.'" 3
U Prodijevom nastupnom govoru visoko na dnevnom redu bila je
potreba za pridobivanjem 'sve razoaranijih graana' koji su se u lipnju
tako oigledno klonili biralita. Tvrdio je da Europljani 'ustraju u zahtje-
vima' za 'jasnim odgovorima na vane probleme u njihovu svakodnev-
nom ivotu.' 4
1 Govor na Humboltovu Sveuilitu, preveo BMDF.
2 Govor na varavskoj burzi, izvijestio Financial Times, 7. listopada 2000.
3 Sunday Telegraph, 19. rujna 1999.
4 Prodijev govor, 21. lipnja 1999, www.europarl.eu.int.
452 I VELIKA OBMANA

Za osvajanje 'njihova srca i due' predloio je da EU obvezno kapi-

talizira popularna pitanja poput potrebe uvjeravanja Europljana u 'si-
gurnost hrane koju jedemo.' Glavni prioritet u pokazivanju koliko
'Europa' moe biti vana u poboljanju njihova ivota, mora biti obno-
va 'povjerenja potroaa' kroz preuzimanje nadlenosti nacionalnih
vlada nad sigurnou hrane. 5
Prodijev izgovor za izdvajanje ovog pitanja bio je belgijski 'skandal
s dioksinom' koji je mjesecima bio na naslovnicama izazivajui najvei
europski strah od hrane nakon BSE-a. To je belgijsku industriju hrane
stajalo milijardu funta i sruilo vladu Jean-Luca Dehaenea te dalo primjer
one vrste 'blagotvorne krize' kakve je Komisija koristila za opravdavanje
proirenja svojih ovlasti.6
Prodijeva glavna tema ipak je bio izazov 'proirenja'. Ono e stvoriti
potrebu za jaanjem EU institucija, kako bi uinkovito vladale 'Unijom'
koja bi mogla obuhvaati ak 30 drava.7 Dva tjedna ranije postupio je
prema francusko-njemakom prijedlogu imenujui tri 'eminentne osobe'
koje su trebale izvijestiti o institucionalnim posljedicama proirenja: po-
raenog belgijskog premijera Dehaenea, biveg njemakog predsjednika
Richarda von Weiszackera i biveg predsjednika British Petroleuma te
donedavno Blairova doministra trgovine Lorda Simona od Highburyja.
Preputajui ih njihovu poslu, Prodi je zatim posjetio Poljsku gdje
je od premijera Jerzyja Buzeka uo alarmantne novosti da je podrka
ulasku u EU u ubrzanom padu, s 85 posto pet godina ranije na 55
posto.8 Sline poruke stizale su iz eke i Maarske. 9 Njihove najvee
brige bile su usvajanje 80.000 stranica aquis communautairea, finan-
cijski i socijalni troak ulaska te izvjesnost da e tek nedavno pobjegavi
iz komunizma, morati preuzeti teret drugog regulatornog sustava.
Prodi je bio toliko posveen vraanju bivih komunistikih drava
'kui u Europu' i pribavljanju mjesta u povijesti svome predsjednitvu,10
da je odluio da se proces mora ubrzati. Dana 22. rujna predloio je da
umjesto pregovora sa samo est aplikanata uz jo est na ekanju, EU

5 Prodijev govor, 15. rujna 1999., www.europarl.eu.int.

6 Budui da to jo nije bilo potpuno izbilo na vidjelo, Prodi nije bio svjestan da je belgijski
'skandal s dioksinom' prerastao u klasini primjer neutemeljnog straha od hrane. Nastao je
kad je otkriveno da je biljno ulje koje se koristi u ishrani pilia zaraeno industrijskim uljem,
ali to u stvarnosti nije predstavljalo nikakav rizik za ljudsko zdravlje (za cjeloviti prikaz vidi
Sunday Telegraph, 11. lipnja 2000.).
7 Prodijev govor, 21. lipnja 1999., op. cit.
8 Financial Times, 9. rujna 1999., Vidi: 25. kolovoza 1999.
9 Der Spiegel, 30. kolovoza 1999; Informativna agencija MTI, Budimpeta, 9. rujna 1999.
10 Der Spiegel, 30. kolovoza 1999.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 453

napravi 'veliki prasak'. Bugarska, Latvija, Litva, Malta, Rumunjska i

Slovaka takoer moraju biti pozvane na aktivne pregovore, to je broj
kandidata povealo na 12.11 To je imalo i druge prednosti. Svjestan da
je veina lanica sklonija 'minimalistikom' pristupu predstojeim revi-
zijama sporazuma, Prodi je znao da bi 'veliki prasak' proirenja pojaao
pritisak za institucionalne reforme koje je prieljkivao.
Kad su njegova trojica eminentnih 18. listopada predstavila svoj izvje-
taj, imali su za ponuditi malo vie od onoga to je ve predloila Sante-
rova Komisija odgovarajui uoi Amsterdama na izvjetaj 'Grupe za
promiljanje' od 28. veljae 1996. 12 Ponovno su predloili 'reorganiza-
ciju' postojeih sporazuma, dijelei ih u dva dijela, s 'temeljnim spora-
zumom' koji bi prerastao u ustav i postavio institucionalni okvir Unije.13
Pozivanje na ukidanje nacionalnog veta i stavljanje dva meuvladina
'stupa u okvir Zajednice glasanjem kvalificiranom veinom, ve je postao
ritual. Izvjetaj je konano obnovio ideju doputanja 'tjenje suradnje'
drava koje se prema integraciji ele kretati 'dalje ili bre od ostalih.'
Puno 'konkretniji' pomaci prema daljnjoj integraciji ve su bili pre-
dloeni na Europskom vijeu. Na sastanku u finskom Tampereu 15. i
16. listopada, lideri EU dogovorili su se da e raditi na stvaranju 'podru-
ja slobode, sigurnosti i pravde,' s ciljem pretvaranja Unije u 'jedinstveni
pravosudni prostor.' Dogovorili su se i da nacrt 'Povelje o temeljnim
pravima napravi 62-lana konvencija namjerno oblikovana prema uzoru
na Filadelfijsku konvenciju koja je 1787. izradila nacrt amerikog usta-
va. Njeni lanovi dolazili su iz Komisije, Europskog parlamenta i nacio-
nalnih parlamenata.
Blair se u Britaniji 14. listopada, prije puta u Finsku, zajedno s Brow-
nom, Clarkeom, Heseltineom i vodom Liberalnih demokrata Charlesom
Kennedyjem pojavio na pozornici jednog londonskog kina, ponovno
pokreui golemu propagandnu kampanju Britanija u Europi kojom
se Britance htjelo uvjeriti u 'koristi bivanja u Europi.'
Dok je Blair pozivao na 'iskrenu, jasnu raspravu', mediji su tiskali
letak s naslovom 'Dvadeset stvari koje niste znali o Britaniji i Europi.'
Veina ih je bila i predobro poznata, ali vrijednost lanstva u EU pokazi-
vala se tako oajniki da je na lecima bilo i pet stvari povezanih s 'veliko-
dunosti' EU u financiranju blagodati poput unaprijeenog ograivanja

11 Financial Times, 22. rujna 1999.

12 Komisija Europskih zajednica: Reinforcing political union and preparing for enlargement, op. cit.
13 Sveuilini institut u Firenci tada je zamoljen da napravi nacrt sporazuma na ovim linijama.
Nacrt je objavljen 15. svibnja 2000.
454 I VELIKA OBMANA

na sjevernoirskim farmama. Nije spomenuto da su za svaku funtu prim-

ljenu kroz regionalne potpore, britanski porezni obveznici morali upla-
titi do dvije funte u fondove Zajednice i jo jednu funtu za financiranje
konkurentnosti. Konano, letak je tvrdio da je jo jedna 'korist' od lan-
stva Velike Britanije u EU to to vie Britanaca odlazi na odmor u Europu
nego bilo gdje drugdje u svijetu. 14
Blairova ideja o 'iskrenoj, jasnoj raspravi' bila je tako jednostrana da
je, kad ju je BBC-jeva radijska informativna emisija The World, Tonight
stavila medu udarne vijesti, svaki sugovornik u prilogu podravao kam-
panju.

'Prezreni Blair'
S druge strane Kanala, Prodi se fokusirao na dva zahtjeva koje je smatrao
intimno povezanima, a kojima je Britanija predstavljala glavnu prepre-
ku. Jedan je bilo ukidanje nacionalnih veta, a drugi je bila nadlenost
nad oporezivanjem. Govorei 12. studenog u Karlsrheu, primijetio je
'krajnju nevoljkost' nekih lanica da odustanu od veta nad oporeziva-
njem, prikriveno spominjui britansko odbijanje da prihvati 'zadrani
porez.' Takve stvari mogle bi se rjeavati 'puno lake', rekao je Prodi,
kad bi porez 'bio usvajan glasovanjem kvalificiranom veinom.' 15 Do-
sadnim ponavljanjem, Prodi je pribjegao ve jako umornoj taktici is-
koritavanja jednog stvarnog (njemakog) problema za promoviranje
ambicija Zajednice.
Obraajui se 1. prosinca Europskom parlamentu, Prodi je ponovno
juriao. 'Europski porezni paket', priznao je 'sad je u velikoj neprilici.'
On nije samo 'vana inicijativa za borbu protiv tetne porezne konku-
rencije, ve kljuni dio nae strategije zapoljavanja.' Prodi je tako ne-
strpljivo tvrdio da je Europa 'hendikepirana zahtjevom o jednoglasju'
da ju je usporedio s 'vojnikom koji pokuava marirati s kuglom i lancem
oko noge.' 16
Dok je Prodi govorio, vrijednost eura je tonula. Dana 3. prosinca
probio je psiholoku barijeru pariteta s dolarom. Duisenberg iz ECB-a
izravno je okrivio Schrdera i njegov neuspjeh da zadovolji potrebu za

14 Sunday Telegraph, 17. listopada 1999. U intervjuu za radio BBC John Major je ustvrdio
da je jo jedna korist od 'Europe' to to Britanci mogu uivati u 'Bellinijevoj, Wagnerovoj
i Mozartovoj' glazbi.
15 Prodijev govor, 21. Forum o financijskoj politici i oporezivanju, Karslrhe, BDMF, 12.
studenog 1999.
16 Prodijev govor, 1. prosinca 1999., www.eurparl.eu.int.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 455

'trinim reformama.' Schrder je pokuao svaliti krivicu na Blaira zbog

njegova blokiranja zadranog poreza. Njemakom parlamentu rekao je:
'Ne tajim injenicu da imam malo razumijevanja za taktiku blokiranja
koja nacionalne interese stavlja iznad nune europske solidarnosti.' 17
Uoi helsinkog Europskog vijea, to je pitanje smatrano 'tekim isku-
enjem' za Blairovu posveenost europskoj integraciji. Brown je ipak
ostajao vrst tvrdei da e pripremiti veto na prijedlog. 18
U Helsinkiju je glavna tema bila zabrana izvoza govedine, koju je
Komisija konano ukinula 1. kolovoza. I Njemaka i Francuska to su
ignorirale, odbijajui dopustiti nastavak britanskog uvoza u svoje zemlje,
a Jospin je uoi Vijea ponovno potvrdio francusku zabranu. Samo pet
godina ranije, Hurd je jednom od koristi lanstva proglasio to to 'Fran-
cuzi ne mogu blokirati nau janjetinu niti Nijemci nau govedinu', a
Blair je tu tvrdnju iskoritavao kad je izbila kriza s BSE-om. Nije udo
da na veeri prije Vijea Blair i Jospin gotovo da nisu razgovarali, kad je
Blair ukidanje zabrane pretvorio u kljunu novu laburistiku politiku.
Pored toga, Blair je odbijao naruiti predloeni europski teki vojni
transportni avion koji je jo bio u fazi nacrta, opredijelivi se radije za
dobro isprobane i bolje amerike ekvivalente. 19 Ali veliki kapacitet
zranih mostova bio je kljuni dio 'Zajednike europske politike sigur-
nosti i obrane' oko koje se Vijee formalno dogovorilo idueg dana. Za
podrku toj politici Vijee je trailo 'sposobnost ne-vojnog upravljanja
krizom.' koja bi omoguila intervencije u kriznim podrujima irom
svijeta. Osim toga je do 2003. trailo 'nova politika i vojna tijela i
strukture' unutar Vijea, koja bi omoguila da se 'vlastite snage do 50-
60 tisua ljudi' rasporeuju neovisno o NATO-u. To su bile takozvane
'Snage za brzo djelovanje'. Za tako zahtjevne operacije 'nacionalni' - to
jest europski - ponos zahtijevao je europski avion.
Malo dublje se probudila francuska ambicija zaogrnuta u odjeu
'Zajednice', a i sama je Zajednica zaodijevala u humanitarne okvire
svoje ambicije za daljnjom integracijom. 20
U pitanju poreza, zakljuci Vijea nestrpljivo su spominjali stalni
neuspjeh u postizanju napretka. Da bi se rijeio problem, osnovat e se

17 Daily Telegraph, 4. prosinca 1999.

18 Daily Telegraph, 9. prosinca 1999.
19 to se specifikacija tie, transportni avion A400M trebao je izgraditi europski konzorcij
Airbus, a osim do trokova taj je avion doveo i do nesretnog kompromisa izmeu poznatog
amerikog C l 3 0 (Herculesa) i veeg C17 koje je koristio RAF.
20 Nijednu lanicu nita nije spreavalo da pojedinano ili kolektivno da vojsku UN-u. Ali,
kao i u toliko ostalih pitanja, EU je vie brinulo nametanje 'europske dimenzije' aktivnos-
tima lanica.
456 I VELIKA OBMANA

'Radna skupina visoke razine' koja e istraiti britanski prijedlog da

lanice kao alternativu 'zadranom porezu' u potpunosti otkriju bankovne
detalje poreznim vlastima drugih lanica. Kad je Blair tada morao po-
tpisati 'Milenijsku deklaraciju' uzdiui koristi monetarne unije, The
Times je izvijestio da je to za njega 'na bilo ijem jeziku bio lo summit'. 21
Prema Observeru, Blair je bio 'prezren.'22
Barem je o nekim pitanjima postignut dogovor, posebno o Prodije-
vu pozivu da se pristupnim pregovorima prikljui jo est zemalja. Do-
govoreno je i da e idua IGC za idui sporazum poeti u veljai 2000.
Na tom grbavom putu koji e u prosincu zavriti u Nici, Blair se ve pro-
bijao usamljenom stazom.

Prodi odreuje ritam

Godina 2000. poela je svjetskom proslavom svitanja novog Milenija.
Ali malo tko je proslavljao dok su mnogi proklinjali 1. sijeanj kad su
stupali na snagu propisi primjene dvije smjernice EZ o obveznoj primjeni
metrikih teina i mjera za robu koja se prodaje 'u rinfuzi.' Britansko
prodavanje 'funte jabuka' ili 'etiri unce sira' sad je bilo kazneno djelo.
Na tiskovnoj konferenciji u Londonu 12. sijenja, oksfordski biolog
Sir John Krebs predstavljen je kao prvi ef nove britanske Agencije za
standarde hrane, koju je Laburistika stranka ve dugo obeavala kao
'potpuno neovisno' tijelo koje e nakon bezbrojnih strahova od hrane
provoditi kontrolu nad svim dijelovima zakona o sigurnosti hrane.
Gotovo istovremeno, u Bruxellesu je nakon Prodijeva poziva u Stras-
borugu, povjerenik za zatitu potroaa David Byrne najavio da e Ko-
misija preuzeti 'nadlenost' nad svim dijelovima zakona o sigurnosti
hrane u cijeloj Uniji. Osnovat e vlastitu Europsku upravu za sigurnost
hrane i pokrenuti 84 'inicijative', ukljuujui pregrt novih smjernica
o higijeni, kako bi vratila 'javno povjerenje u propise o hrani.'23 Upravo
dok je Blairova vlada ponosno otkrivala britansku agenciju, Bruxelles
je jasno pokazao da ona nee imati mo djelovanja, osim kao podruni
ured svojih novih gospodara. Obmana koja je proimala britansku vladu
ve je bila toliko ukorijenjena da nije bilo priznanja o ovoj stvarnosti.
S poetkom nove godine poeli su se mijenjati raspoloenje i stavovi
na viim razinama Europske unije, posebno medu predstavnicima izvor-

21 11. prosinca 1999.

22 12. prosinca 1999.
23 Financial Times, 13. sijenja 2000., Sunday Telegraph, 16. sijenja 2000.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 457

ne estorice. Javili su se strahovi da je 'projekt' u opasnosti da zaluta.

Jedna od prijetnji bio je kaos koji bi mogao uslijediti nakon prebrzog
'proirenja' koje je u praktinom smislu izgledalo sve neizvodljivije.
Druga je bila prijetnja koju su daljnjoj integraciji sada postavljale lanice
koje su se vukle, posebno Britanija za koju se inilo da ne razumije to
je uope integracija. Trea prijetnja bila je Prodijeva ispuhana ideja o
njegovoj ulozi, s njegovim nazivanjem Komisije 'moja vlada' i njegovom
opsesijom proirenjem.
Iza scene se razvijala bitka koju je biljeio urednik ugledne briselske
tiskovne agencije Agence Europe Ferdinando Riccardi. Kao Prodijev su-
radnik primijetio je da su 'neki efovi vlada postali svjesni opasnosti
koje okruuju europsku graevinu.' 24 i da je jednako oito da priaju
protiv novog predsjednika. Do sredine sijenja, Financial Times je javljao
da 'Prodi poinje izgledati kao ovjek pod opsadom.'25 Bivi predsjednik
Delors nije mu pomogao kad je u intervjuu Le Mondeu poeo 'napad
bez presedana' na Prodijeve planove proirenja, upozoravajui da oni
prijete 'razvodnjavanjem' ekonomske integracije i da bi mogli osujetiti
ambicije postojeih lanica. 26
Delorsovo rjeenje bilo je ono koje je ve bio iznio u govoru u Berlinu
14. studenog 1999. 'Novi sporazum', tvrdio je, trebao bi omoguiti
'avangardnim' lanicama da 'dalje i bre' krenu naprijed kako bi prije
ostalih ostvarile punu 'konfederaciju'. To je bio jedini nain da se ouva
'vjernost idealima i politikom miljenju oeva Europe Monneta, Schu-
mana, Adenauera, de Gasperija i Spaaka.' 27 Tu je ideju u Helsinkiju
preuzeo luksemburki premijer Jean-Claude Juncker. Izgledno proire-
nje, upozorio je svoje kolege, stvara 'katastrofalni bauk' Europe koja se
srozava na obinu 'zonu slobodne trgovine.'28 To bi se moglo izbjei samo
doputanjem 'pojaane suradnje' medu 'avangardom' 'lanica spremnih
ii dalje u integraciji.' 29
Ostali lideri, medu njima i Chirac, naknadno su predloili da se
Europa razvija na dvije razine: unutarnjoj tvrdoj jezgri, koja bi ila

24 Agence Europe, 10/11 sijenja 2000.

25 Financial Times, 18. sijenja 2000.
26 Scotsman, 19. sijenja 2000.
27 Govor u Aspenskom institutu, Berlin, 'Our Historic Challenge. The Reunification of Eu-
rope.', 14. studenog 1999.
28 To se ponavljalo kao tema kontinentalnih politiara, kao u de Silguyevu upozorenju u nje-
govoj knjizi Le Syndrome de Diplodocus (1996) da e, ako ne nastane EMU, 'nastati velika
opasnost da Europa sve vie luta prema zoni slobodne trgovine a upravo smo to poku-
avamo izbjei 25 godina.'
29 Agence Europe, 10/11 sijenja 2000.
458 I VELIKA OBMANA

naprijed prema punoj integraciji, i vanjskoj Uniji novih lanica, uz 'ne-

voljke' lanice koje nisu ule u euro. Jedini lideri koji su se protivili
ukljuivanju toga u novi ugovor bili su panjolac Jose-Maria Aznar i
Britanac Blair.30
Kad je Delors u sijenju 2000. obnovio poziv za avangardu, njegov
je intervju zasjenila Kohlova ostavka na mjesto predsjednika njemakih
demokrana, nakon to je povezan s otkriem da je njegova stranka
nakon prodaje francuske dravne tvrtke Elf primila milijune funta poli-
tikih donacija od Mitteranda. 31 To je potaklo Sun na ponovno tiskanje
slavne slike para koji se dri za ruke u Verdunu, ureenog svenjevima
novanica koje prolaze izmeu njih.
Na takvoj je pozadini Komisija 26. sijenja iznijela svoje prijedloge
za IGC. Pod naslovom 'Prilagoavanje institucija radi pretvaranja
proirenja u uspjeh' predvidljivo je zatraila da 'glasovanje kvalificiranom
veinom bude pravilo, a jednoglasje izuzetak.' Da bi Komisija nakon
proirenja ostala u veliini u kojoj e se njome moi upravljati, mora se
ograniiti na 20 lanova, to bi lanicama uskratilo automatsko pravo
na povjerenika ili bi se trebala razdvojiti na 'dva sloja.' To bi neizbjeno
znailo 'jaeg predsjednika' s unutarnjim kabinetom visokih povjerenika,
koji bi 'koordinirali' rad nie pozicioniranih kolega. Konano je Komi-
sija preuzela Delorsovu avangardnu agendu, predlaui da 'pojaana
suradnja' bude na snazi dok je podrava osam lanica. 32
Kad je Hague u govoru u Poljskoj ustvrdio kako je Komisija sad
vrsto odluila napraviti 'nacrt jedinstvene europske drave' s 'vlastitom
vladom, vojskom, porezima, vanjskom politikom, sustavom kaznenog
prava, ustavom i dravljanstvom, kao i s vlastitom valutom',33 Prodi kao
da je elio potvrditi svoje najvee strahove. U intervjuu Independentu
ustvrdio da e vee lanice EU 'nestati iz povijesnih knjiga' ne budu li
spremne ukljuiti se u politiku uniju s vlastitom vojskom. Naglasio je
kako je sada Komisija ta koja se ponaa kao 'rastua vlada' Europe, ali je
panju privlailo njegovo cinino inzistiranje da EU mora imati vlastitu
vojsku:
'Nisam se alio... Ako je ne elite zvati europskom vojskom, nemojte. Moete
je zvati "Margaret", moete je zvati "Mary-Ann", bilo kako....' 34

30 Isto.
31 Guardian, 19. sijenja 2000.
32 Europska komisija (2000), General Report on the Acitvities of the European Union 2000
(Luksemburg, Ured za javne publikacije Europskih zajednica).
33 Financial Times, 29. sijenja 2000.
34 Independent, 4. veljae 2000.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 459

Prodi je s tim pitanjem nastavljao u dokumentu u kojem je iznio

'strateke ciljeve' Komisije za iduih pet godina. 'Stremimo prema novoj
vrsti globalne vlasti.', objasnio je. 'Europski model integracije koji uspje-
no funkcionira u kontinentalnim razmjerima, rudnik je iz kojega se
mogu i trebaju izvlaiti ideje za globalno vladanje.' A u svemu tome,
htio je naglasiti, 'presudnu ulogu' trebala bi imati Komisija koja je 'uvijek
bila pokretaka snaga europske integracije.' 35

'isti Gbbels'
Dok se u Bruxellesu 14. veljae otvarala IGC, britanska vlada je u Bijeloj
knjizi iznijela svoje vienje, iako je ta sjajna broura u boji izgledala
vie kao reklamna promocija. 36 Njezin ton odredila je Blairova poruka
da je 'za razliku od svojih prethodnica' njegova vlada 'nepokolebljivo
proeuropska.' Tek nakon polovice od ukupno 38 stranica vlada iznosi
svoj stav. On se nije toliko sastojao od pozitivnih prijedloga o onome
to je eljela ukljuiti u sporazum, koliko od obinog defanzivnog
popisa stvari kojih se nije bila spremna odrei. Britanija e se boriti za
zadravanje nacionalnog veta na pet podruja: oporezivanju, socijalnoj
sigurnosti, obrani, kontroli granica i doprinosu proraunu. Jedna druga
rezerva bio je Blairov strah da bi avangarda mogla pretei Britaniju. Ali
to je sve bilo toliko daleko od rasprave koja je upravo bjenjela na kon-
tinentu, da je jedan eurozastupnik liberalnih demokrata primijetio:
'nije ni udo da europski partneri o nama ponekad razmiljaju kao da
smo na drugom planetu.' 37
Kao da je htjela potvrditi nerealnost britanske 'rasprave', etiri dana
kasnije izbila je neobina svaa oko nove kampanje o Britaniji u Europi
koja je trebala biti pokrenuta pod naslovom 'Bez Europe, bez posla'. U
petak 18. veljae uoi poetka kampanje, BBC i eurofilske novine su u
glavnim vijestima tvrdile da bi prema novoj studiji Nacionalnog insti-
tuta za ekonomska i socijalna istraivanja u sluaju britanskog naputanja
EU moglo biti izgubljeno do osam milijuna radnih mjesta. 38 Direktor
tog instituta Dr Martin Weale gotovo se odmah odrekao studije nazi-
vajui njene tvrdnje 'apsurdnima.' Izvjetaj njegova instituta tvrdio je
da britansko povlaenje ne bi imalo dugoronog utjecaja na zaposlenost.

35 Komisija Europskih zajednica, 'Strategic Objectives 2000-2005: Shaping the New Europe.'
COM(2000), 154 konani, Bruxelles, 9. veljae 2000.
36 Foreign i Commonwealth Office, IGC, Reform for Enlargment: the British Approach to the
EU Intergovernmental Conference, Cmd 4595, 14. veljae 2000.
37 Nick Clegg, eurozastupnik, Independent, 15. veljae 2000.
38 'Eight Million Jobs Could Be Lost If Britain Quits EU', Independent, 18. veljae 2000.
460 I VELIKA OBMANA

'To je isti Gobbels', rekao je, 'u mnogo godina akademskog istraivanja
ne mogu se sjetili takva samovoljnog izvrtanja injenica.' 39
U ponedjeljak 21. veljae kampanju BuE pokrenuo je ministar trgo-
vine Stephen Byers uz podrku jo jednog pisma koje su Heseltine, Clarke
i Patten uputili The Timesu. Ali kampanja je bila u totalnom rasulu. BiE
je brzo objavio jo jedno istraivanje Sveuilita South Bank, u kojemu
se tvrdi da je s trgovinom s EU povezano 3,4 milijuna radnih mjesta,
a BBC je vjerno prenio Byersa koji tvrdi da 'milijuni britanskih radnih
mjesta ovise o Europi.' To je imalo slab uinak. BBC je 22. veljae po-
kuao ponovno oivjeti stvar pozivanjem Gordona Browna u Today, gdje
je on ustvrdio da '750.000 britanskih tvrtki izvozi iz Britanije u Europu.'
Kad su vladine brojke otkrile da u Europu izvozi samo 18.000 tvrtki,
kampanja je propala,40 ostavljajui u sjeanju samo jo jednu obmanu.
Drugi znakovit simptom obmane koja je proimala vladu iako je
bilo teko rei je li bila rije o obmani ili samoobmani - bio je Blairov
odgovor njegovim ministrima na lisabonskom Europskom vijeu 23. i
24. oujka. Pompozno nazvan 'Zapoljavanje, ekonomska reforma i soci-
jalna kohezija', summit je, kako su tvrdili, trebao pokazati da 'pobjeuju
u ekonomskoj raspravi u Europi.' Uvjeravali su svoje partnere, tvrdio je
Blair, da se udalje od 'tvrde intervencije i regulative' prema novoj agendi
'radnih mjesta, konkurentnosti, ekonomske promjene i dinamizma.' 41
Bilo je teko vidjeti kako se to odraava u zakljucima Vijea koji
su, nadmeniji nego inae, predviali da e se EU do 2010. pretvoriti u
'najkonkurentniju, dinaminu svjetsku ekonomiju utemeljenu na znanju.
To udo trebalo se postii mjerama poput 'boljeg razumijevanja soci-
jalne iskljuenosti kroz stalni dijalog i razmjenu informacija te najbolju
praksu na temelju zajedniki dogovorenih indikatora'. Bilo je malo
naznake 'dinamizma' u sveanoj odluci Vijea da 'borba protiv nepi-
smenosti mora biti pojaana,' ili da se mora uspostaviti 'europski okvir'
kako bi se 'definirale nove osnovne vjetine koje se moraju stei kroz
uenje tijekom cijelog ivota. Vjetine u informatikim tehnologijama,
strani jezici, tehnoloka kultura, poduzetnitvo i drutvene vjetine.'
zajedno s 'europskom diplomom za osnovne vjetine u informatikim
tehnologijama.' 42

39 Sunday Business, 20. veljae 2000.

40 Sramoenje s BuE nee sprijeiti laburistike glasnogovornike, od Keitha Vaza do Petera
Haina, da godinama nastave tvrditi kako '3,5 milijuna radnih mjesta ovisi o lanstvu u EU.'
Sam je Blair u govoru na stranakoj konferenciji 2. listopada 2001. govorio o '60 posto nae
trgovine ovisne o Europi, tri milijuna radnih mjesta...'
41 Economist, 19. veljae 2000.
42 Lisabonsko Europsko vijee, zakljuci predsjednitva, 24. oujka 2000.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 461

Prava drama je zapravo bila u nainu na koji su zakljuci naglaavali

suparnitvo koje se izmeu Vijea i Komisije stvaralo oko toga koji je
od njih prava 'europska vlada.' Odluka o odravanju 'godinjeg Vijea
radi koordiniranja socijalnih i ekonomskih politika' ('Lisabonski proces')
u portugalskim je novinama predstavljena kao 'znak rastueg utjecaja
vlada EU.' Premijer Antonio Guterres likovao je da Europsko vijee
'preuzima vodstvo'. Mislilo se da Prodi gubi tlo pod nogama.43 Der Spiegel
je preuzeo njegovu temu, tvrdei da je bio 'pod pritiskom da da ostav-
ku.' 44 Nakon izvjetaja o pobuni njegovih povjerenika i kriznih sasta-
naka s njima, Prodiju su kolege trebale dati 'potvrdu jedinstva' nakon
tajnog sastanka bez presedana s kojeg su radi suzbijanja glasina o njegovu
odlasku iskljueni i prevoditelji.45
Kad je malo osigurao bazu, Prodi je uzvratio udarac pozivajui Fran-
cusku i Njemaku da izvre svoju dunost kao uvari 'projekta.' Francu-
sko-njemaki 'motor' stajao je zbog Schrderove zaokupljenosti domaim
pitanjima i napete 'lijevo-desne kohabitacije' Jospina i Chiraca koja je
u francuskoj politici stvarala osjeaj introspekcije. Prodi je izazvao i
francuskog i njemakog vodu da turiraju motor rekavi Die Zeitu da se
'Nijemci moraju sjetiti svojih europskih odgovornosti,' dodajui da je
'napredak mogu samo kad ga pokree francusko-njemaka inicijativa.'46

Fischer pomie stative

Jospin je prvu priliku za odgovor dobio 9. svibnja kad je, obiljeava-
jui 50. obljetnicu Schumanove deklaracije, francuskom parlamentu
iznio planove za francusko predsjednitvo u drugoj polovici godine. 47
Vei dio onoga to je imao rei bilo je prozaino, poput vjene potrebe
da se uklanjanjem nacionalnih veta i proirenjem glasovanja kvalifici-
ranom veinom 'izbjegne paraliza.' Jospin se zaloio i za pozive na 'pre-
thodnicu' ili 'tvrdu jezgru' lanica. To je bio njegov odgovor na sprea-
vanje pretvaranja Europske unije u 'obinu zonu slobodne trgovine'
nakon proirenja.48
Ali 'velika ideja bilo je ukljuivanje nove Povelje o temeljnim pravima
u sporazum koji e se krajem godine pregovarati u Nici. Nacrt je sadr-

43 Diario de Noticias, 24. oujka; Financial Times, 27. oujka 2000.

44 3. travnja 2000.
45 Daily Telegraph, 6. travnja 2000.
46 Daily Telegraph, 8. travnja 2000.
47 Govor pred francuskom Nacionalnom skuptinom, 9. svibnja 2000 (prevod BMDF-a, 9.
lipnja 2000).
48 The Times, 10. svibnja 2000.
462 I VELIKA OBMANA

avao 54 lanka pod naslovima kao to su 'Dignitet', 'Jednakost' i 'Soli-

darnost'. Medu kontroverznijim odredbama bile su one koje su davale
pravo na 'jednakost medu mukarcima i enama' na 'svim podrujima',
univerzalno pravo lanstva u sindikatu i trajkanja (ukljuujui oruane
snage i kljune usluge). Sve se radnike mora konzultirati u pitanjima
koja utjeu na njih na radnom mjestu, zaposlenici, ukljuujui one na
odreeno vrijeme, imaju pravo na plaeni odmor, a potpuno e se zabra-
niti zapoljavanje djece mlade od dobi u kojoj se zavrava kola. Naj-
kontroverznija od svih bila je odredba da se, ako je nuno, bilo koje pra-
vo moe ukinuti 'da bi se postigli ciljevi opeg interesa koje slijedi Unija.'
Labavo temeljenu na potpuno odvojenoj 'Europskoj povelji o ljud-
skim pravima' koju je 1950. dogovorilo Vijee Europe, Francuska,
Njemaka i Komisija, opisale su svoju Povelju kao 'konanu transfor-
maciju europske integracije iz njenog bitno ekonomskog porijekla u
potpunu politiku uniju.' Dio sporazuma kojim se nadilazio nacional-
ni zakon predvia da Europski sud pravde bude vrhovni arbitar o zna-
enju Povelje, ime je izravno doveden u pitanje Sud za ljudska prava
osnovan u Strasborugu kao meunarodni sud pod okriljem Vijea
Europe. EU je radila na vlastitom 'vrhovnom sudu' koji bi pokrivao sve
dijelove nacionalnog zakona, pravei velike korake prema krajnjem cilju
politike integracije. Tome su se usprotivile vedska, Irska i Britanija.
Zasjenjujui Jospina, njemaki ministar vanjskih poslova Joschka
Fischer je 12. svibnja odrao 'prijelomni' govor na berlinskom Hum-
boldtovu sveuilitu, ponudivi 'Misli o konanosti Europe.' To e ras-
pravu o budunosti Europe otvoriti na jedan potpuno nov nain. 49
Njegov govor bio je usredotoen na 'povijesni izazov proirenja' i
potrebu za 'ugradnjom posljednje opeke u zgradu europske integraci-
je, tonije politike integracije.' Taj proces, istakao je, ve je poeo. 'Uvo-
enje eura nije bila samo krunska toka ekonomske integracije,' rekao
je, 'bio je to i duboko politiki in, jer valuta nije samo ekonomski faktor
ve simbolizira mo vladara koji jami za nju.' Ali s izgledima za proirenje
na 30 lanica presudno je uvidjeti da e bez najradikalnijih promjena biti
nemogue upravljati EU-om. One moraju biti toliko dalekosene da bi
'prvi korak prema reformi' koji bi mogao biti napravljen predstojeim
sporazumom u Nici, dugorono mogao biti nedovoljan.' Upravo je tu
Fischer poeo otkrivati koliko je radikalno bilo novo rjeenje koje je pred-

49 Fischer, Joschka, Govor: 'From Confederacy to Federation: Thoughts On The Finality of

European Integration', Humboldtovo sveuilite, Berlin, 12. svibnja 2000. Reproducirano
kod Jorges C, Mny, Y. i Weller, J. H. H. (2000), What Kind of Constitution for What Kind
of Polity (Firenca, Centar za napredne studije Robert Schuman).
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 463

lagao. Moe postojati samo 'jedan vrlo jednostavan odgovor' na budu-

nost Europe. Ona e morati postati Federacija, ukljuujui:
'...prelazak s unije drava na punu parlamentarizaciju u smislu europske
Federacije, Robert Schuman je traio jo prije pedeset godina. A to znai nita
manje od Europskog parlamenta i europske vlade koji stvarno obnaaju za-
konodavnu i izvrnu vlast u Federaciji.

Ali to je bila tek prva od tri predloene 'reforme', osmiljena da bi

rijeila 'problem demokracije'. Fischer je tvrdio da parlamentarnu struk-
turu treba odabrati izmeu amerikog modela sa Senatom u kojemu su
'izravno birani senatori iz drava lanica, ili njemakog federalnog mo-
dela s federalnim parlamentom Bundestagom i Bundesratom sa senatom
koji predstavlja Lndere. Bio je otvoren za oblik europske izvrne vlasti,
nudei opcije razvijanja Europskog vijea u vladu ili uzimajui postojeu
strukturu Komisije kao poetnu toku.
U njegovim dvama ostalim reformama krije se sr njegova govora.
Federacija trai 'temeljnu horizontalnu preraspodjelu ovlasti medu europ-
skim institucijama i vertikalnu medu Europom, nacionalnim dravama i
regijama.' Sve tri reforme mogu uspjeti samo ako Europa bude 'ponovno
osnovana Ustavom' razvijenim oko ravnopravne podjele vlasti izmeu
europskih institucija i 'preciznog razgranienja europske razine i razine
nacije-drave.'
Ono to je Fischer predlagao trebalo je oznaiti odluan raskid s
'Monnetovom metodom' koja je imala glavnu ulogu tijekom proteklih
50 godina. Taj 'postupni proces integracije, bez nacrta za konani sta-
tus' mogao bi biti dovoljan za 'ekonomsku integraciju manje skupine
drava', ali za 'politiku integraciju' cijele Europe vie nije bio prikladan.
Komisija vie nee moi uivati u uljajuem preuzimanju ovlasti utje-
lovljenom u beskrajnom procesu engrenagea i odluivanju o tome tko
ima vlast prema naelu 'subsidijarnosti.' Umjesto toga, ovlasti Komisije
bi trebalo uklesati u kamen i ograniiti. To je bio kljuni dio njegova
plana u kojemu se razvijala tema koju e Schrder predstaviti 17 mje-
seci kasnije - ovlasti Lndera moraju se zatititi od daljnjeg slabljenja.
Priznajui da bi taj kvantni skok prema punoj federaciji mogao biti
teak za sve EU lanice, Fischer je priznao da bi bilo nuno okrenuti
se i procesu 'pojaane suradnje' koja bi stvorila 'unutarnju jezgru.' U
alternativnom rjeenju, 'nekoliko lanica vrsto posveenih europskom
idealu' moglo bi stvoriti novo 'sredite gravitacije' na temelju kojega bi
'Federacija razvijala vlastite institucije, osnovala vladu... snaan parla-
ment i izravno birala predsjednika.'
464 I VELIKA OBMANA

'Moraju se razviti mehanizmi,' dodao je Fischer, 'koji e dopustiti

lanicama sredita gravitacije da nesmetano surauju s ostalima u iroj
EU.' Ali 'koraci prema takvom ustavnom sporazumu' trae 'odluan
politiki cilj ponovnog osnivanja Europe.' Ako se europski razvoj nastavi
'daleko izvan dolazeeg desetljea', 'barem jedno' je sigurno: 'nijedan
europski projekt u budunosti nee uspjeti bez najblie francusko-nje-
make suradnje.'
Znaaj Fischerova govora bio je golem, ali nije bio odmah shvaen.
Malo je ljudi izvan Njemake primijetilo nijanse u njegovu govoru o
potrebi zatite ovlasti regionalnih vlada. Ali ubrzo nakon govora, vode
16 Lndera pokazali su koliko ozbiljno shvaaju promjenu, rekavi Pro-
diju da e odbiti ratificirati idui sporazum ako njihove ovlasti oslabe.
Prema bremenskom gradonaelniku Henningu Scherfu, 'zakleli smo se
da emo uiniti sve to moemo da sprijeimo rastakanje njemake
federalne strukture centralizacijom EU.' 50
Nitko nije shvatio posljedice Fischerova govora bre od Komisije,
koja je odmah uvidjela koliko je on duboko dovodio u pitanje glavno
Monettovo pravovjerje. U nekoliko tjedana, povjerenik odgovoran za
IGC Michel Barnier odgovorio je dokumentom naslovljenim Budunost
Europe: Dva koraka i tri puta. 5 1
U svom radu on istie tri mogunosti za reformu. Prva je bilo Fis-
cherovo 'federalno' rjeenje, koje je Barnier odbacio kao 'neizvedivo'.
Druga mogunost bio je 'meuvladin' pristup prema kojemu bi EU kroz
Vijee vodile nacionalne vlade. To je takoer bilo puno problema.
Trea opcija nazvana 'Obnova Zajednice', tvrdio je Barnier, bila je da
'kamen temeljac' EU vlade bude ojaana Komisija s izabranim predsjed-
nikom. Ne iznenauje to je to bila omiljena opcija.
Barnier nije spominjao ustav, ali je sveuilite Komisije, Europski
sveuilini institut u Firenci, upravo bio isporuio nacrt kojim je odgo-
vorio na preporuke Prodijevih 'mudraca' od prethodne godine. 52 U
njemu se predlae razdvajanje postojeih sporazuma na dva dijela. Jedan
dio, 'temeljni sporazum' postavljao bi ciljeve i institucionalni okvir EU
na nain na koji se to ini ustavom. U drugom dijelu bila bi pravila
nekih politika, poput CAP-a i unutarnjeg trita. Vaan izum u izvjetaju

50 Scotsman, 27. svibnja 2000.

51 Barnier, Michel, Europe's Future: Two Steps And Three Paths, a personal note, Europska
komisija, 8. lipnja 2000.
52 Europski sveuilini institut, A Basic Treaty for the Euorpean Union - A Study of the Reorga-
nisation of the Treaties. Izvjetaj podnesen 15. svibnja 2000. Romanu Prodiju, predsjedniku
Europske komisije.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 465

bio je da se drugi dio uputi u manje strogu proceduru amandmana,

koja ne zahtijeva jednoglasje kao summit Meuvladine konferencije.
To je predloeno i u dokumentu Instituta iz 1999., izraenom prema
nalogu Europskog parlamenta. 53

Trei put predsjednika Chiraca

Dok su se pojavljivala ta sukobljena vienja budunosti Europe, moglo
se initi da je EU na vrijeme usvojila svoj moto: Jedinstvo u razliitosti.
On je navodno nastao iz dvogodinjeg natjecanja u kojemu su sudjelovali
i kolarci iz cijele Europe, ali jasna je bila njegova slinost s amerikim
motom: E pluribus unum, 'iz mnogih jedno.' 54
Glavni prioritet bio je napraviti plan za sporazum iz Nice i to je do-
miniralo zavrnim Vijeem portugalskog predsjednitva u Santa Maria
da Feiri 19. i 20. lipnja. Vijee se prema dogovoru trebalo usredotoi-
ti na tri 'amsterdamska ostatka' iako su prijedlozi za proirenje glasanja
veinom sad pokrivali ak 39 podruja politike, meu njima i nekoliko
vrlo osjetljivih u smislu nacionalnog suvereniteta, poput oporezivanja
i socijalne politike.55 Vijee je dogovorilo i da e 'dopustiti' razmatranje
ukljuivanja Povelje o temeljnim pravima. Trima 'glavnim pitanjima' je
kao znaajno dodao etvrto: da se u agendu ukljui i prijedlog o 'flek-
sibilnoj suradnji.'
Chirac je forsirao pitanje govorei svojim kolegama da e do takve
suradnje svejedno doi, bila ona unutar EU institucija ili ne. 56 Borbene
linije su povuene. Chirac je govorei o 'razjedinjavanju' govorio i kao
golist, 57 tipino nejasnim, ali vrlo nabijenim argonom koji je znaio
da se ovlasti Vijea moraju proiriti na one koje su smanjene Komisiji.
Promatrai su uoili kako je jasno da je Prodi marginaliziran dok se ko-
lebao na rubu pregovora u Fieri.58

53 Parlement Europen, Direction Gnrale des tudes, Document de travail. Quelle charte
constitutionnelle pour l'Union Europene? Stratgies et options pour renforcer le caractere con-
stitutionnel des traits. Srie Politique POLI 105 FR, svibanj 1999.
54 Guardian, 16. svibnja 2000.
55 Financial Times, 16. lipnja 2000.
56 Financial Times, 20. lipnja 2000.
57 Financial Times, 26. lipnja 2000.
58 Pod naslovom 'Prodijev problem', direktor Centra za prouavanje europske prolitike Peter
Ludlow nakon Fiere je primijetio da postoji pitanje Prodija koje je najistaknutije bilo na
Europskom vijeu gdje se inilo da predsjednik Komisije ima malo ili uope nikakvog utje-
caja.', suprotno sredinjoj ulozi koju su igrali 'Delors, Jenkins pa ak i Santer.' 'Moramo
se nadati,' nastavio je, 'da predsjednik Prodi moe vratiti izgubljeno... Komisiju se ne moe
naprosto izbaciti iz scenarija.' (citirala Agence Europe, 4/5 lipnja 2000.)
466 I VELIKA OBMANA

im je Fiera zavrila, Schrder je predloio da se nakon Nice s Velikim

pitanjima' uhvati u kotac jo jedna IGC, koja bi se zavrila najkasnije
2004. Ponavljajui Fischera, rekao je da medu pitanjima mora biti i iz-
rada nacrta novog ustava EU kojim bi se zamijenili postojei sporazu-
mi. 59 Sad je bilo jasno da e Nica biti samo rubna predstava.
Francuskim preuzimanjem predsjednitva 1. lipnja dolo je vrijeme
da i Chirac da svoj doprinos raspravi.60 Dana 27. lipnja bio je u Berlinu
kao prvi ef vlade koji se obratio Bundestagu u novoj zgradi Reichstaga
(dizajnirao ju je britanski arhitekt Norman Foster). Njegova glavna po-
ruka bila je da e nakon to se Nica makne s puta poeti 'ono to ja
zovem veliko tranzicijsko razdoblje', s 'inicijativom onih zemalja' koje
'ele ii dalje i bre' kao glavnom temom. Francuska i Njemaka vodile
bi 'pionirsku skupinu' lanica kojima bi u rjeavanju 'ostalih institucio-
nalnih pitanja s kojima se suoava Europa,' od reorganizacije sporazuma
do pojanjavanja 'naravi Povelje o temeljnim pravima za koju se nadam
da e biti usvojena u Nici', pomagalo njihovo vlastito 'tajnitvo.' Kad
se sve to dovri, predvidio je Chirac, vlade i narodi Europe 'bit e pozvani
da daju svoj sud o tekstu koji emo onda moi predstaviti kao prvi "Eu-
ropski ustav".' Konano, da bi ovaj 'europski poduhvat' uspio, 'moramo
stalno produbljivati francusko-njemako prijateljstvo.'
U zapanjujuem zanemarivanju svih prihvaenih naela voenja eu-
ropskih poslova, Chiracov govor bio je puno agresivniji od Fischerova
nekoliko mjeseci ranije. Posebno je upadljiv bio nain na koji je osim
Komisije otpuhnuo i sve ostale lanice, pretpostavljajui da e europsku
budunost zapravo promijeniti francusko-njemako saveznitvo. Ostale
lanice mogu se prikrpati, ali samo dok prihvaaju francusko i njemako
vodstvo u 'pionirskoj skupini.'
Fischerova ideja o ustavu barem je predviala stvaranje novog parla-
mentarnog sustava u Europi i bila je temeljena na naelu da mora posto-
jati jasna definicija ovlasti koje e ostati nacionalnim dravama i regio-
nalnim vladama. Za Chiraca nije bilo takvih ogranienja. Francuska i
Njemaka e zapravo odluiti to treba napraviti, prema novom obliku
'meuvladine' suradnje koja im daje prevlast. Tek kad oni i njihovi save-
znici odlue kakav ustav ele, vlade i narodi Europe bit e 'pozvani da
presude' na nain koji ukazuje da bi moglo doi do samo jednog ishoda.
Chiracovi su prijedlozi neizbjeno naili na neprijateljske reakcije,
posebno kod njegovih 'kohabitanata' u samoj Francuskoj. Ministri vanj-

59 Guardian, 23. lipnja 2000.

60 Financial Times, 27. lipnja 2000.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 467

skih i europskih poslova Hubert Vedrine i Pierre Moscovici odmah su ih

se odrekli, jasno rekavi da nema izgleda da ih Jospinova vlada podri.61
Prvi odgovor jednog lana Komisije stigao je od Marija Montija,
koji je bio uznemiren u ime Komisije i u ime svoje zemlje Italije. Piui
u Corriere Delia Sera, upozorio je da Chiracov pristup predstavlja 'oz-
biljniji i dalekoseniji' rizik negoli odluka stvaranja jedinstvene valute
krajem 1990-tih. Rekao je da bi Italija trebala podrati daljnju europsku
integraciju dok ona ukljuuje jaanje EU institucija poput Komisije,
parlamenta i Europskog suda pravde. Chiracova 'sloga nacija' ne bi pak
bila 'temeljena na pravilima zajednice' koje odreuju Komisija i Europ-
ski sud pravde brinui se da velike i male drave imaju jednak tretman.
Interesi drava poput Italije mogu biti preskoeni na nain koji bi im
mogao nanijeti 'teku tetu.' 62
Montijeva zabrinutost zbog opasnosti koju Chiracovi prijedlozi
predstavljaju za male drave odjekivala je i u Irish Timesu. On je primije-
tio da je vizijama Europe koje su davale velike drave zajednika elja
da marginaliziraju nadnacionalnu Komisiju na iju se zatitu oslanjaju
manje drave. Smanjivanje uloge Komisije, tvrdila je novina, neizbjeno
e dovesti do dominacije veih, monijih partnera nad malim dravama.63
U Londonu se uzbuna usredotoila na francusku prijetnju 'nastavka
stvaranja dvobrzinske Europe.' Pod naslovom 'Znak brze trake ostavlja
Britaniju u utoj traci', The Times je pisao o strahu da bi Britanija mogla
ostati u 'sporoj traci EU dok se ostale zemlje budu ubrzano udaljavale.'64
Ope je miljenje bilo da Chiracovi prijedlozi nisu toliko razliiti od Fis-
cherovih iznesenih est tjedana ranije, a odgovor britanske vlade ute-
meljen je na istom nerazumijevanju koliko su dubinski razliita bila ta
dva govora. Izvijeteno je da je Blair tijekom posjeta Njemakoj uvjeravao
Schrdera da je Britanija spremna pokazati veu fleksibilnost prema
'francusko-njemakim' prijedlozima o vroj EU integraciji, kao da su
u Downing Streetu prijedloge smatrali dijelom nekog usklaenog plana.65
Puno pronicljivija procjena stigla je od Financial Timesa:

'Chiracov govor nije bio manifest za federalnu europsku dravu koje se mnogi u
Britaniji boje, a neki joj se u Njemakoj nadaju... u nekim vanim pogledima,

61 Independent, 30. lipnja 2000., Agencija AFP, 29. lipnja 2000.

62 Financial Times, 2. lipnja 2000.
63 The Irish Times, 1. lipnja 2000.
64 The Times, 3. lipnja 2000.
65 Guardian; Financial Times, 30. lipnja 2000.
468 I VELIKA OBMANA
Pariz i Berlin podijeljeni su oko europske budunosti jednako koliko su i uje-
dinjeni.' 6 6

Chiracov govor, primijetio je Financial Times, nije bio toliko nadahnut

ambicijom o europskom jedinstvu koliko interesima 'golistike Fran-
cuske.' Chirac, tvrdila je novina, 'nije ciljao na Sjedinjene Europske Dra-
ve ve na Ujedinjenu Europu drava' pod dominacijom Francuske.
Kad je Chirac 4. srpnja doao u Strasbourg upoznati europarla-
mentarce s planovima francuskog predsjednitva, nije spominjao svoju
'pionirsku skupinu'. Prodi svejedno nije gubio vrijeme u pokretanju
protunapada. 'Cijela poanta onoga emu stremimo u Nici i kasnije',
rekao je, bilo je da e 'sa 27 ili 28 lanica Unija trebati snanije institu-
cije, a ne slabije.':

' . . . z a t o je iluzorno vjerovati da je 'Monettova metoda' stvar prolosti, neto

to se uinkovitije moe zamijeniti ad hoc dogovorima. Nae institucije su
Europski parlament, Vijee, Komisija i Sud. One osiguravaju jamstva i provje-
ravaju raune bez kojih se ne moe izgraditi nita trajno. Budui da su tako
presudne, m o r a m o raditi na njihovu poboljanju, a to je zadaa kojoj smo u
Nici svi posveeni.' 6 7

Financial Times to je pozdravio kao Prodijev 'najbolji trenutak.' 68

Dva dana kasnije 6. srpnja, Fischer je doao u Strasbourg i po prvi put
dao javni njemaki odgovor na Chiracove prijedloge. Obraajui se
parlamentarnom odboru za ustavna pitanja, dao je punu podrku ideji
o 'pionirskoj skupini' i predloio da u toj 'oitoj jezgri' bude 11 lanica
eurozone. Izravno dovodei u pitanje stav britanske vlade da je ulazak
u euro isto ekonomsko pitanje bez ustavnih posljedica, Fischer je istak-
nuo da je Sporazum iz Maastrichta stvaranjem jedinstvene valute nainio
'kvantni skok' prema federalizmu, nameui nesmiljenu 'federalnu lo-
giku' svojim sudionicima:

' B u d i m o jasni, jedanaest drava eura ve je predalo dio svoga suvereniteta.

Prenijele su ga na EU. Uvoenje eura bio je korak prema odreenom cilju.'

Naravno da bi najbolje rjeenje, rekao je, bilo da 'svih petnaest la-

nica naprave svoju povijesnu domau zadau i zajedno odgovore na
66 Financial Times, 30. lipnja 2000.
67 Govor Romana Prodija, predsjednika Europske komisije, 'Handing over the Torch,' odran
Europskom parlamentu i predsjedniku Vijea na poetku francuskog predsjedavanja,
Strasbourg, 4. srpnja 2000. (www.eurparl.eu.int), izvadak u izvorniku.
68 10. srpnja 2000.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 469

izazov.' Ali ako ne mogu, 'zemlje koje ele nastaviti nastavit e dalje'.
Onda je naglasio, rekavi eurozastupnicima: 'ne moete napredak Unije
vezati za najsporiji brod u konvoju.' Bilo je malo sumnje u to koju je
zemlju Fischer imao na umu. 69

'Najsporiji brod u konvoju'

Ljeto 2000. iznenada je postalo jednako puno nesigurnosti o buduno-
sti 'Europe' koliko i bilo koje vrijeme otkako je jo 1950-tih pokrenut
'projekt'. Umjesto da se 'projekt' pomie prema svom nepoznatom cilju
prema prihvaenim pravilima i naelima, na stolu su bila tri razliita,
temeljno nekompatibilna vienja o tome kamo bi trebala ciljati Unija.
Prvi je bila 'metoda Zajednice' koju su zagovarali Prodi i Komisija,
temeljena na Monnetovu nadnacionalnom pravovjerju. Drugo je bilo
'federalno' rjeenje koje je gurala Njemaka, a tree i nekompatibilno
s ostalima, bilo je rjeenje koje je zagovarao Chirac. Iako njegovi korijeni
seu do de Gaulleove vizije 'Europe drava', to je rjeenje kasnije razvilo
novi zamah iz rastue uloge Europskog vijea kao suparnika 'europskoj
vladi' Komisiji. Chiracov je prijedlog predstavljao razvijeni oblik meu-
vladinstva. Budui da bi njime de facto dominirale Francuska i Njemaka,
postat e poznat kao 'Directoire', u kojemu su 'sklad ovlasti' kontrolirale
njegove najvee lanice. Sam izraz je u optjecaju od kasnih 1960-tih.
Uoljivo odsutan iz dotadanje rasprave bio je bilo kakav doprinos
druge po ekonomskoj snazi EU drave, Britanije, iako je Blair govorei
sredinom lipnja u Ghentu potvrdio kako vjeruje da je 'britanska sudbina'
da bude vodei partner u Europi, igrajui svoju 'punu ulogu.' 70 Pona-
vljajui verziju povijesti koju su eurofili tako ustrajno njegovali vie od
50 godina, nije mogao ne osvrnuti se na Fischerov savjet da 'naprave
povijesnu domau zadau' i ustvrdio da je oklijevanje prema Europi bila
najvea britanska poslijeratna pogreka:

'Ostali smo izvan Europske zajednice za ugljen i elik. Ostali smo izvan Europ-
ske ekonomske zajednice. Ostali smo izvan socijalne povelje. Imali smo malu
ulogu u raspravi o jedinstvenoj valuti. Kad smo konano odluili pridruiti
se mnogim od tih institucija, bez iznenaenja smo otkrili da one ne odraavaju
britanske interese ili iskustva.'

Ali Blair nije znao objasniti kako bi Britanija sada mogla igrati
vodeu ulogu u oblikovanju Europe koja ne 'odraava britanske interese.'

69 Daily Telegraph, 7. srpnja 2000.

70 Financial Times, 26. lipnja 2000.
470 I VELIKA OBMANA

Njegov govor je pokazivao da je bio itekako svjestan da je osuen ostati

na margini, gledajui kako se glavna predstava odvija bez njega, ako ne
uspije nekako uvjeriti Britance da podre euro.

Utjecaj 'niske politike'

Britanska izoliranost u svijetu europske Visoke politike' nije znaila da
njeno lanstvo u EU ne utjee na nain na koji se vladalo njome. Kad
je bila rije o 'niskoj politici', utjecaj tog novog sustava na ivot nacije
postajao je sve nametljiviji, to je na posebno simbolian nain pokazi-
vao incident koji se dogodio na trnici u Sunderlandu.
Dunosnici lokalnog vijea su se 4. srpnja 2000. uz potporu dva po-
licajca okupili za tandom s voem i povrem u vlasnitvu Stevea Tho-
burna, kako bi mu zaplijenili vage. Prekraj zbog kojega ga je ekao
kazneni postupak bilo je prodavanje robe na funte kako su to htjele
njegove muterije, umjesto u metrikim teinama koje su od 1. sijenja
postale obvezne. Taj je zakon bio tako stran da je irom zemlje oko 38.000
trgovaca i vlasnika trgovina nastavilo prodavati robu u mjerama koje
su njihove muterije razumjele. Ali to je bio prvi put da je novi zakon
testiran i okonalo je prikrivanje naina na koji se ve tri desetljea obveza
metrikog sustava nametala Britaniji, a da se nikad nije konzultirao
parlament.
To je bila pria u dva dijela koji poinju u vrijeme prvog britanskog
zahtjeva za lanstvo u EEZ, koje su slubenici Britanskog instituta za
standarde (BSI) doivljavali kao priliku da preobrate Britaniju na konti-
nentalni metriki sustav. Svjesni da bi svaki pokuaj ukidanja tradicio-
nalnih teina i mjera bio nepopularan, u BSI-ju su pokuali zadobiti
podrku u industriji. Kad su organizirali dva sastanka s Federacijom
britanske industrije (FBI, prethodnicom CBI-ja), poetna reakcija bila
je daleko od oduevljenja. Na kraju je FBI nagovoren da pristane na
mlaku izjavu podrke prelasku na metriki sustav. Vladi je to bilo
dovoljno da u pismenoj reakciji zakopanoj na kraju Hansarda 23. svibnja
1965. objavi svoju namjeru prebacivanja Britanije na metriki sustav u
roku od 10 godina. Dunosnici su jako htjeli izbjei bilo kakvu raspra-
vu ili glasovanje u parlamentu. Zato je ministar tehnologije Tony Benn
potvrujui 1968. zastupnicima da e se planovi o metrikom sustavu
nastaviti, naglasio da 'obveza nije dio procesa.' 71

71 Politika povijest britanskog prelaska na metriki sustav do 1996. moe se pronai kod
Booker i North, The Castle of Lies, Poglavlje 8.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 471

Vlada je osnovala Odbor za metrifikaciju koji e koordinirati pre-

bacivanje u svakom pojedinom industrijskom sektoru. Heathova vlada
je 1972. u sklopu priprema za britanski ulazak u EEZ (svjesna da Ko-
misija ve razmatra metriku smjernicu) objavila Bijelu knjigu potvr-
ujui svoju namjeru da se Britanija u potpunosti prebaci na metriki
sustav. Ali krajem 1970-tih, kad je metrifikacija nailazila na sve jae
protivljenje, Thatcher je promijenila politiku i Odbor za metrifikaciju
je rasputen 1979. 72 Tu je poeo drugi dio prie, kad je Komisija pri-
jedlogom smjernice 80/181/EEC, zatraila harmonizaciju metrikih
teina i mjera u cijeloj Zajednici. Jedine dvije zemlje na koje e to bitno
utjecati bile su Britanija i Irska, jer e ih ta politika 'univerzalne veliine'
prisiliti na usvajanje sustava koji su sve ostale lanice ve dugo koristile.
Drei se svoje politike, meutim, Thatcherina vlada ignorirala je smjer-
nicu, izazivajui frustraciju meu britanskim slubenicima koji su jako
htjeli dovrenje metrifikacije.
Komisija je tada 1989. predloila novu smjernicu, 89/617/EEC kojom
se od Britanije trailo da usvoji ranije smjernice (njih su potpisala tri
Thatcherina ministra Hurd, Lynda Chalker i Francis Maude). Tako je
metriki sustav u Britaniji postao obvezan, ojaan kaznenim sankcijama
iako su radi smanjenja otpora javnosti pregovorima odreena izuzea
koja su Britaniji dopustila da zadri tradicionalne mjere u izraavanju
udaljenosti na cestama u miljama i u prodaji piva ili mlijeka na pinte.
Serija zakonskih instrumenata potrebnih za prelazak na metriki sus-
tav u veem dijelu britanskog ivota, ukljuujui prodaju svih pakiranih
roba, razvijala se do 1995. godine. Slubeni stav koji je kao nadleni
ministar potvrdio Heseltine, bio je da to nema veze s 'Europom' i da je
u potpunosti proizilo iz britanske politike jo 1960-tih, iako su propisi
uvedeni u britanski zakon prema Zakonu o Europskim zajednicama.
Ali zbog spoznaje da bi obvezna metrifikacija naila na dodatni javni
otpor kad bi se primijenila na prodaju 'u rinfuzi', poput prodaje voa,
povra i drugih namirnica, zavrni korak odgaan je do 2000.
Kad je Thoburn postao prva osoba u Britaniji koja e prema novim
zakonima biti optuena za zloin prodavanja 'funte banana', to je obja-
vljeno na naslovnicama novina. Tonije, to je kao i bilo koja ranija epi-
zoda predoilo Britancima u kolikoj je mjeri njihova zemlja sada bila
podlona briselskoj, a ne vestminsterskoj vlasti.

72 Heathova Bijela knjiga opravdavala je politiku tvrdei da su 'dva istraivanja' koje je proveo
FBI pokazala kako industrija eli prelazak na metriki sustav. Nije provedeno nijedno takvo
istraivanje.
472 I VELIKA OBMANA

To je bila stvarnost britanskog lanstva u nastajuoj Europskoj uniji.

Ali sigurno se inila vrlo daleka ministrima vanjskih poslova EU kad
su se nakon duge ljetne stanke 3. rujna okupili u ljeilinom gradu Evianu
kako bi nastavili raspravljati o sporazumu iz Nice. Britanac Robin Cook
odbacio je vizije 'Europe' koje su iznijeli Fischer i Chirac, rekavi kole-
gama da 'trebamo snanu Europu, a snana Europa treba snane nacije.'
Govorei o paralelama koje su se sada esto povlaile izmeu SAD-a i
potrebe stvaranja 'Sjedinjenih Europskih Drava', Cook je zaudo po-
novio Gaitskellov komentar star 40 godina, sumnjajui da bi se 'bilo
koja lanica eljela dugorono nai u situaciji Kalifornije ili Teksasa.' 73
Ali amerike savezne drave su barem zadrale ovlast odluivanja o vla-
stitom sustavu teina i mjera.

Svadljiva jesen
Samo tri mjeseca do Nice bilo je jasno da u Europskoj uniji nije sve u
redu. Euro je padao na nova dna u odnosu na dolar, izgubivi vie od
27 posto svoje poetne vrijednosti. Dok su svjetske cijene nafte dosizale
najvee razine posljednjeg desetljea, dolo je do opih javnih prosvjeda
protiv rekordnih poreza na benzin i dizel, posebno u Francuskoj i Bri-
taniji. Malo je pomoglo to su ministri financija EU 9. rujna u Versa-
illesu odluili ne smanjivati poreze na gorivo zbog 'okolia.'
Sve je to 28. rujna zasjenio danski referendum o jedinstvenoj valuti.
Uz odziv od 85 posto, Danci su prkosili svom politikom, poslovnom
i medijskom establishmentu i odbili euro s 53 prema 47 posto glasova.
Talijanska La Stampa smatrala je traginim da 'nekoliko tisua Hamleta',
glasujui 'neodgovorno i budalasto' iz 'iracionalnih i budalastih' razloga
slabi daljnji hod prema integraciji. U Parizu i Bruxellesu dansko je gla-
sovanje primljeno kao potvrda za guranje 'dvobrzinske Europe iz drava
poput Njemake i Francuske.' 74
S Danskom stjeranom u kut s magareom kapom na glavi, bilo je
vrijeme da glavni igrai nastave svoju bitku. Chirac je na ceremoniji obi-
ljeavanja 10 godina ujedinjenja Njemake u Dresdenu ponovio poziv
na francusko-njemaki savez koji bi nakon proirenja EU vodio jezgru
drava prema dubljoj integraciji. Schrder se sloio da bi 'zajedniki
napori' Francuske i Njemake osigurali sporazum o kljunim reformama
EU. Prodi je u Strasbourgu upozorio eurozastupnike da pokuaji jaanja
izravne suradnje lanica na raun Komisije, 'podrivaju demokratsku

73 Agence Europe, rujan 4/5 2000.

74 The Times, 30. rujna 2000 (sadri i navode iz La S t a m p e ) .
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 473

narav cijele strukture EU.' Predloio je da Komisija od ECB-a preuzme

kontrolu nad ekonomskom politikom EU te da preuzme ulogu koju u
Vijee ministara ima Solana kao glasnogovornik vanjske politike EU. 75
Konano je bio red na Blaira da ue u raspravu, s nairoko razvlae-
nim govorom koji je 6. listopada 2000. odrao u Varavi.76 Predvidivo
je pozvao na to bru odluku o proirenju, odraavajui britansku elju
da nove lanice sudjeluju u iduoj IGC nakon Nice. Okreui se reformi
EU upitao je: 'Europa, da, ali kakva Europa?' Oprezno je pokuao oda-
brati put izmeu tri glavna sukobljena argumenta, a da se ne opredijeli
vrsto ni za jedan od njih niti protiv ijednoga.
Nije vidio nikakve koristi u 'saaljevanju europskih institucija prema
meuvladinoj suradnji'. Svakako je postojala potreba za snanom Ko-
misijom sposobnom za neovisno djelovanje, jer je to titilo manje dr-
ave i omoguavalo Europi da prevlada isto sektorske interese. Ali Ko-
misija i Vijee imali su razliite uloge koje su se trebale nadopunjavati.
Onda se prebacio na Europsko vijee kojemu je, udno je ustvrdio,
Rimski sporazum 'formalno' odredio za cilj da predstavlja 'europsku'
agendu (to proizlazi iz 1974., Vijee se, naravno, ne spominje u Spora-
zumu). Blair je sad elio da Vijee predstavi 'godinju agendu za Europu
na 'daleko organiziraniji i strukturiraniji nain' te tako zapravo izgura
tradicionalni 'radni program' Komisije.
Blair je do tada pokuavao ugoditi i Prodiju i Chiracu. Onda je,
meutim, odbio i Chiracove i Fischerove pozive na ustav, djelomino
povlaujui Fischeru predlaui kao alternativu 'izjavu o naelima'
kojom bi se reklo to je najbolje raditi na europskoj razini, a to treba
zadrati na nacionalnoj razini. Ponovio je i Fischerov prijedlog da se Eu-
ropskom parlamentu da drugi dom, ali samo kako bi nadzirao primjenu
njegove 'izjave o naelima' i funkcioniranje zajednike vanjske i sigur-
nosne politike EU.
'Nije imao problema s pitanjem skupine lanica koje bi zajedno kre-
nule naprijed. Onda je proturjeio samom razlogu zbog kojeg se o tome
toliko raspravljalo, inzistirajui da to 'ne smije stvoriti jezgru; Europu
u kojoj neke lanice stvaraju vlastite... politike i institucije iz kojih su
ostali praktiki iskljueni.' Blair je zakljuio da je EU 'gradila Europu
ravnopravnih partnera kojima su sluile institucije koje su trebale biti
neovisne, ali odgovorne.' Trebala je stremiti tome da postane 'supersila, a
ne superdrava.'

75 Financial Times, 4. listopada 2000.

76 www.number-10.gov.uk/news.asp?/Newsld=1341crSectionId=32.
474 I VELIKA OBMANA

Taj nedosljedni mi-ma plagiran iz komadia svaijih prijedloga,

zalijepljen s nekoliko eznutljivih plitkosti, savreno je odraavao kako
je Britanija desetljeima pokuavala doprinijeti igri koju nije razumjela.
Hugo Young ga je prigodno pozdravio kao najbolje to Britanija moe...
praktian, konstruktivan i sa sve etiri na tvrdoj realistinoj zemlji.'
'Njegov najsporniji prijedlog bio je onaj o daljnjem degradiranju Komisije.
Iako se to ve dogaalo, nije bilo formalizirano. Predlaganjem plana o EU
koju bi umjesto sredinje birokracije pokretali nacionalni lideri, Blair je pljunuo
na kune bogove koje je 1958. podigao Jean Monnet, ali je ponudio i put za
koji je vjerovao da vodi prema veoj odgovornosti i dinamici koja bolje odra-
ava ravnoteu snaga nacionalnih drava.' 7 7

Predvidivo, Blairov doprinos je zanemaren, jer nije nudio nita novo.

Nekoliko dana kasnije, Komisija je ustvrdila da e Povelja o temeljnim
pravima 'prije ili kasnije' biti pretvorena u zakonski obvezujui doku-
ment, kao kljuna komponenta jedne institucije EU. Odgovarajui na
bijes koji je uslijedio, Blairov ministar za Europu Keith Vaz odbacio je
Povelju, jer nema vei zakonski znaaj od primjerka Beanoa ili Suna.78

'Ne moemo ovako raditi posao'

Dok se pribliavao rok za Nicu, manevriranje prije sastanka na vrhu
prelazilo je u grozniavu fazu na neslubenom Europskom vijeu u ca-
sino gradu Biarritzu, na kojemu se 13. i 14. listopada trebalo dogovo-
riti konanu agendu. Obojica predstavnika predsjednitva, Chirac i
Jospin, bili su oslabljeni gerilskim ratom 'kohabitacije'. Chiracu su
natetili navodi o vezama s nezakonitim financiranjem njegove golisti-
ke stranke RPR i nedostojnost parlamentarnog ispitivanja imuniteta
od kaznenog progona koji je uivao kao ef drave. Jospinovu vjerodo-
stojnost okrhnuli su skandali njegovih bliskih suradnika. 79
U Biarritzu je pod najveim pritiskom, meutim, bila britanska vlada,
jer se inilo da se ponovno ne slae s ostalima oko cijelog niza pitanja,
od proirenja glasovanja kvalificiranom veinom do gubitka nacionalnog
veta na harmonizaciju poreza, od Ustava pa do toga treba li Povelju o
temeljnim pravima ukljuiti u sporazum. Pod stalnim strienjem kon-
zervativaca, Blair je obeao da e vetirati svaki pokuaj uvoenja Povelje
u sporazum, tvrdei da je to samo 'deklaracija' bez zakonskog statusa.

77 7. listopada 2000.
78 Daily Telegraph, 14. listopada 2000.
79 Financial Times, 12. listopada 2000.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 475

Chirac je odgovorio inzistiranjem da treba jo puno za dogovor o za-

konskom statusu teksta. 'Objavit emo ga u Nici,' rekao je. 80
Chirac je svoju paljbu usmjeravao i na 10 manjih zemalja, svaljujui
na njih odgovornost za neuspjeh proirenja ako ne prihvate prijedlog
velikih zemalja o manjoj Komisiji koja bi imala manje lanova nego
lanica. Premijeri Finske, vedske i Luksemburga grubo su uzvratili, a
pridruio im se i Portugalac Guterres koji je ranije zagovarao manju
Komisiju, ali je sada to proglasio neprihvatljivim. Gotovo sve lanice
prigovarale su da je francusko predsjednitvo arogantno. 81 'Sitne' se
poeo komeati. 82
Britanija se ponovno sukobila s Francuskom zbog krenja sankcija
nametnutih Iraku, kad je ministar iz Foreign Officea Peter Hain fran-
cusko ponaanje i slanje letova za Bagdad bez odobrenja UN-a nazvao
'ogavnim . 83 Dolo je i do kokanja oko zadranog poreza i kontroverze
sa 'snagama za brzo djelovanje' koje bi zamijenile NATO. Francuska je
u posljednjem trenutku pokuala uvui 'socijalnu agendu' na IGC.
Onda je ofucanom stalnou britanska vlada poela davati znakove da
je teren za predaju spreman. Do kraja studenog javljeno je da je Blair
bio spreman odustati od 17 britanskih veta na 12 podruja odluivanja
u EU. Ostali su nepokolebljivi na samo est podruja: porezima, socijal-
noj sigurnosti, granicama, promjenama sporazuma, poveanja prihoda
EU i obrani. 84
Prodi ni tada nije bio zadovoljan. Na njegovoj 'shopping listi' bilo
je i ukidanje veta na poreze, socijalnu sigurnost, nadzor granica, vanjsku
trgovinu i proraun EU. A Britanija nije bila jedini problem. Veina
lanica borila se da zadri veto na ovom ili onom podruju. Francuska
je blokirala pokuaje glasovanja kvalificiranom veinom o vanjskoj tr-
govini, strahujui da bi francusku kulturu mogli poplaviti holivudski
filmovi. panjolska se drala regionalne pomoi, strahujui od gubitka
milijardi eura potpora. Nijemci su brinuli zbog azila i useljenitva. Prodi
je tmurno prognozirao 50 - 50 posto anse za rasplet na summitu. 85
80 Daily Telegraph, 15. listopada 2000.
81 Financial Times, 16. listopada 2000.
82 ak su i euroentuzijasti Irci poeli pokazivati nezadovoljstvo. Irska ministrica kulture Sire
de Valera je 18. rujna upozorila da se 'dok irska vlada promie politike decentralizacije, u
Europskoj uniji dogaa suprotno.' Pozivajui svoju zemlju da 'izrazi budniji, kritiniji stav
prema Europskoj uniji', De Valera je dobila podrku zamjenice premijera Mary Harney
koja je rekla kako je 'Irska sklona Europi nacionalnih drava, ne centraliziranoj superdravi
poput Sjedinjenih Europskih Drava.' (Press Association, 19. rujna 2000.).
83 Financial Times, 8. studenog 2000.
84 Daily Telegraph, 30. studenog 2000.
85 Daily Telegraph, 1. prosinca 2000.
476 I VELIKA OBMANA

Pokuavajui sprijeiti takvo ponienje, Chirac je krenuo na 25.000

kilometara dugu odiseju po Europi, kako bi se u deset dana sastao sa
svim efovima vlada.86 Posljednji na listi bio je Schrder. Pod pritiskom
Lndera da inzistira na definiciji podjele ovlasti EU i regija u ustavu, nje-
gov je glavni cilj bila Meuvladina konferencija prije proirenja. Zalagao
se i za vee ovlasti od francuskih u glasovanju u Vijeu ministara, koje bi
odraavale brojnije njemako stanovnitvo. Bila je to Chiracova nona
mora. Poputanje bi kod kue izazvalo politiku katastrofu. Dva lidera
nisu se uspjela dogovoriti. Chirac je znakovito komentirao: 'Rjeenje e
doi ili nee doi. Ali moe doi samo u posljednjem trenutku, u Nici.' 87
Tako je 7. prosinca 2000. poeo summit koji je trebao trajati tri dana.
Bio je to vrhunac procesa koji je formalno poeo u veljai i potroio 330
sati slubenih pregovora, ukljuio stotine ministara i tisue slubenika,
kojega je pratio slian broj novinara. Uza sve to, 15 lanica jo nije bilo
postiglo dogovor ni oko jednog od glavnih pitanja na dnevnom redu.
Prema onome to je danas ve tradicija, tisue prosvjednika priredilo
je lokalnoj policiji jo prakse u koritenju suzavca. Blair je mogao traiti
malo toga u konferencijskoj dvorani gdje su od samog poetka njegovi
kolege inzistirali na proglaenju nove Povelje o temeljnim pravima. Ali
ona nee biti u sporazumu - barem ne jo - a Blair e jo uti o njoj iako
je odbio potpisati njenu prateu deklaraciju. 88 Postigao je jo jedan rani
uspjeh, recimo, kad su njegovi kolege pristali da NATO ostane temelj
europske obrane. Dogovorili su se i da neke zemlje kandidati postanu
lanice do sredine 2004. 89 Ali prije nego su se lideri bacili na glavnu toku
dnevnog reda, 'institucionalnu reformu', preostalo je jo jedno glavno
pitanje - datum poetka idue meuvladine konferencije.
Unato Blairovu govoru u Varavi kojim se usprotivio ustavu EU,
bio je jedan od prvih koji su pristali na njemaki zahtjev da se do 2004.
odri summit na temelju kojeg bi onda bile primljene prve nove lanice.
Premazujui svoje povlaenje najsjajnijim lakom, rekao je novinarima:
'Ne mislim da smo ita dobili strahujui od toga. Moemo puno dobiti
od konferencije koja jasno odreuje gdje djeluje briselska Komisija, a gdje
ne.' Maarski ministar vanjskih poslova nije bio jedini koji je izrazio
zabrinutost: 'Neemo odreivanje datuma za iduu IGC... elimo biti
potpuno ukljueni i imati jednaka prava.' 90

86 Financial Times, 1. prosinca 2000.

87 Financial Times, 3. prosinca 2000.
88 Guardian, 8. prosinca 2000.
89 Financial Times, 8. prosinca 2000.
90 Financial Times, 8. prosinca 2000.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 477

Blairova e se situacija jo pogorati. Nakon to je potroio mjesece

na gradnju saveznitava da ne bi poput svojih prethodnika ostao 'izoliran
u Europi', iznenada mu se dogodilo upravo to. Naputao ga je saveznik
za saveznikom. Danska, vodei britanski pristaa u zaustavljanju har-
monizacije u socijalnoj sigurnosti, povukla se nakon to joj je ponuen
kompromis. Njemaka se u meuvremenu inila spremnom da odbaci
svoj veto na politiku azila, a vedska je ustuknula od podrke u porezima.
Visoki dunosnik EU rekao je da je za Blaira i ostale lidere stigao 'tre-
nutak istine' ako ne ele blokirati sporazum. 91
Dok je summit ulazio u etvrti dan, to je bilo bez presedana, u ne-
djelju su se ivci poeli troiti i stari promatrai summita predviali su
da e rasprava propasti. Jedna blokada nastala je oko preraspodjele
glasova, a prvi pokuaj Francuske izazvao je pobunu meu manjim dr-
avama koje su vjerovale da su oteene za raun Njemake, Francuske,
Italije i panjolske. Nadalje, bilo je nezadovoljstva meu zemljama pri-
stupnicama, posebno kod Poljske koja je imala isto stanovnitva kao
panjolska, a dobila je manje glasova. Ni Njemaka nije dobila vei
udio glasova od ostalih veih zemalja. 92
Onda su poele curiti vijesti o 'bijesnim sukobima' izmeu Blaira i
Chiraca. Francuski predsjednik je u potezu koji je 'razbjesnio i okirao
britansku delegaciju' izvadio revidirani nacrt sporazuma koji je ukljuivao
naputanje veta na porezima i socijalnoj sigurnosti. Britanski glasnogo-
vornik pojavio se nakon est sati rasprave i jakim rijeima upozorio da
e Blair uloiti veto ako se ne odustane od prijedloga. Blair jednom nije
bio sam. Portugalac Guterres osudio je nacrt kao 'institucionalni pu'
a Irac Bertie Ahern navodno je 'podivljao.'
Ostali su bili jednako nezadovoljni sustavom glasovanja. Britanija,
panjolska, Njemaka, Italija i Francuska su poveale svoj udio u gla-
sovima u Vijeu, ali male i srednje lanice pretrpjele su bolna smanjenja.
Portugalski ministar vanjskih poslova to je opisao kao 'ponienje' i pro-
svjedovao: 'nai su glasovi zaplijenjeni.' Jedan delegat opisao je pregovore
kao 'borbu prsa u prsa' u kojoj se koalicija manjih drava borila za po-
novno izraunavanje njihova udjela. Ostale prie koje su procurile govo-
rile su o Chiracovom 'nadmenom ponaanju', posebno dok je vikao da
jedan od Prodijevih suradnika ne smije ui u prostoriju. Kad je ovjeka
Chirac poslao van, Prodi mu je navodno skresao 'Svoje slubenike viam
kad hou i gdje hou.' 93

91 Daily Telegraph, 9. prosinca 2000.

92 Financial Times, 10. prosinca 2000.
93 Sunday Telegraph, Sunday Mirror, The Observer, 10. prosinca 2000.
478 | VELIKA OBMANA

Summit se srozavao na ljutiti kaos koji je na trenutke graniio s far-

som, kao kad je Chirac dao prijedloge koje je zatim vetirala njegova
vlastita vlada. 'Ako ovako izgleda Europa koju umjesto Komisije vode ve-
like lanice, ne elimo biti dio nje', primijetio je jedan finski diplomat. 94
Na kraju je postignut svojevrsni dogovor, unato prigovorima por-
tugalskog dunosnika da je 'to duboko negativan sporazum koji se ne
moe prihvatiti. On predaje vlast velikim dravama.' Delegati su zbog
zavrne rezolucije posegnuli za depnim raunalima i kompjutorskim
tablicama deifrirajui sloene prijedloge o pravima na glasove. Ispalo
je da e budue odluke koje se budu donosile kvalificiranom veinom
zahtijevati 73 posto od ukupnog broja glasova, plus zadovoljenje mini-
muma od najmanje 62 posto zastupljenog stanovnitva EU. Britanija
e imati 14 posto glasova.
Nakon cijele hiperbole, konani nacrt zadrao je glasaku jednakost
Francuske i Njemake, dajui im svakoj 30 glasova, jednako koliko
Britaniji i Italiji. Nizozemska i Poljska, dva najea kritiara ranijeg
nacrta, dobile su poveanje. Chirac je dobio svoju 'pojaanu suradnju',
a britanski dunosnici proglasili su pobjedu kad se odustalo do glaso-
vanja kvalificiranom veinom o porezu i socijalnoj sigurnosti. Iako je
opisivao dogaaje kao 'krajnji kaos', Schrder je dobio svoje obeanje
o Meuvladinoj konferenciji 2004.
Privremeno e na dnevnom redu biti etiri toke za iduu IGC: Po-
velja o pravima, pojednostavljenje sporazuma, pojanjenje 'ovlasti' EU
i lanica i mogui drugi dom Europskog parlamenta u kojemu bi bili
predstavnici nacionalnih parlamenata. Ipak je dominantni osjeaj bio
da su Francuzi napravili nered. Tri i pol tisue novinara iz cijele EU sum-
mit je nazvalo 'nonom morom u Nici.' 95
Unato tome, pred Donji dom je izaao samouvjereni Tony Blair
branei u izvjetaju svoju odluku da preda neka prava veta. Tvrdei da
e novi sporazum uvesti 'racionalni nain odluivanja,' odbijao je Hagu-
eove napade da je vlada pristala na 'jo tri velika koraka prema europskoj
superdravi.' Hague je ipak tvrdio da budua konzervativna vlada nee
ratificirati takav sporazum i izazvao je Blaira da odri referendum o rati-
fikaciji. Blair je 'otpisao' britanski veto na 23 podruja, dajui europ-
skim institucijama priliku da nametnu daljnju integraciju protiv bri-
tanske volje. Odgovarajui, premijer je ismijao torijevce zbog stava koji
bi ugrozio proirenje, opisujui Hagueov prijedlog kao 'idiotizam.' 96

94 Observer, op. cit.

95 Daily Telegraph, 11. prosinca 2000.
96 Guardian, 11. prosinca 2000.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 479

Potpisniku Sporazuma iz Maastrichta Francisu Maudeu preputeno

je da u emisiji Today kae: 'u ovome je razoaravajue to to sve ide u jed-
nom smjeru. To je sve vea politika integracija, produbljivanje i jaanje
integracije Europe, to je pogrena agenda.' Panja se, meutim, ve
selila na iduu Meuvladinu konferenciju. 97 Blair je tvrdio da e ona
biti prilika da se neke ovlasti koje se sada provode na europskoj razini
vrate lanicama EU. 98
Prema Financial Timesu, u Berlinu i Parizu je kao i u Londonu jaalo
meutim shvaanje da je 'prenoenje ovlasti' doseglo svoje granice u jav-
nosti. Jedno istraivanje koje je naruilo francusko ministarstvo vanjskih
poslova, a uoi Nice objavio Le Figaro, pokazalo je da 53 posto Fran-
cuza, 56 Nijemaca i 67 posto Britanaca smatra da treba zadrati nacio-
nalni suverenitet ak i ako to znai ograniavanje ovlasti EU. U ved-
skoj je pet godina nakon to je ula u EU vie biraa bilo protiv lanstva
nego za njega, 43 prema 37 posto. Ostali su neodluni. Nica nije uini-
la nita da smanji napetost medu lanicama. Pored petljanja s brojem
glasova, odgoene su sve stvarne odluke. 99 Prodi je bio nepokolebljiv.
'Ne mogu sakriti izvjesnu razoaranost da nismo postigli vie.', rekao je.
Sve to je Blair mogao rei bilo je: 'ne moemo ovako raditi posao.' 100

Mamurluk
Odgovorni za 'projekt'u novoj su se godini jo neko vrijeme osjeali
iscrpljeno. Nakon traume iz Nice bili su svjesni da se na obzoru poma-
lja jo vanija Meuvladina konferencija koja bi do 2005. 'Europi'
morala dati ustav. Bili su podjednako svjesni da je nad njima visio Da-
moklov ma proirenja. Ako se do tada ne dogovore oko ustava, nove
lanice moi e s pravom veta sudjelovati u izradi njegova nacrta. Velike
lanice e tako vei dio 2001. potroiti na jednostavno ponavljanje sta-
vova koje su iznijele 2000.
Krajem sijenja Schrder je pogledao naprijed u Europu u kojoj e
odluke o porezu, obrani, zdravstvu i mnotvu drugih kljunih politika
'definirati EU, a ne nacionalne vlade.' Podrao ga je Prodi koji je upo-
zorio da je meuvladina suradnja tek 'recept za uzajamno nepovjerenje
medu lanicama.' Zauzvrat je podrao Fischera, koji je obeao da e

97 Daily Telegraph, 11. prosinca 2000.

98 Financial Times, 11. prosinca 2000.
99 Op. c i t .
100 Financial Times, 12. prosinca 2000.
480 I VELIKA OBMANA

Njemaka napraviti smjele korake protiv centrifugalnih sila meivla-

dinstva.' 101
U meuvremenu je njemaka ekonomija nastavila padati unato
pomoi slabog eura, a dani njenog 'ekonomskog uda' inili su se dale-
kim sjeanjem. Ali prva zemlja koja e se ozbiljno sudariti sa sustavom
koji je sada vladao ekonomijama eurozone bit e Irska. Povjerenik za
ekonomska i monetarna pitanja Pedro Solbes je 24. sijenja ukorio Dub-
lin zbog inflatornog smanjenja poreza i zaprijetio mu sankcijama ako
ne poduzme korake prema smanjenju javne potronje. 102
U veljai je povjerenik Barnier najavio da se prosinako Europsko
vijee u Laekenu kraj Bruxellesa planira kao trenutak kad e EU morati
odluiti hoe li prihvatiti ustav.103 Prodi je zatraio 'iskrenu i temeljitu
procjenu' krajnjeg cilja EU, upitavi eurozastupnike: 'jesmo li svi nacistu
s tim da elimo izgraditi neto to tei biti svjetskom silom... ne samo
trgovinski blok ve i politiki entitet?' 104 U posjetu Londonu, Prodi se
sastao s Blairom i ruao s novinarima u Donjem domu, prenosei po-
ruku da britanska ekonomija nee moi ostati uspjena dok bude izvan
eura. 'Kako moete kontrolirati svoju ekonomiju kad je okruena eurom,
a nema vaih ljudi u Europskoj centralnoj banci?', upitao je. Sto se tie
Blairovih pretenzija da bude u srcu Europe, rekao je, 'ako ostanete vani,
to je va izbor, ali onda se ne moete pretvarati da ste unutra.' 105
Prodi je onda preuzeo iru EU agendu na nain koji e imati jak
utjecaj na daljnje dogaaje, iako je tada njegova akcija slabo popraena.
Putujui srednjom Europom, rekao je esima da je datum proirenja
'vrlo vjerojatno' 2004. 1 0 6 To bi zapravo ubrzalo proirenje za jednu
godinu. Ako se pomaknu i rokovi IGC (meuvladine konferencije), nove
lanice morat e biti ukljuene u pregovore s pravom veta na ustav. A
sporna pitanja reforme CAP-a i regionalnog financiranja jo su bila
nerijeena.
Do tada e, meutim, oi Europe biti na krizi koja je bacala sjenu
na Britaniju. Malo je ljudi shvatilo koliko je ona predstavljala golem
neuspjeh novog EU sustava vlasti.

101 Scotsman, 23. sijenja 2001.

102 Irish Times, 8. veljae 2001.
103 Financial Times, 7. veljae. 2001.
104 Financial Times, 14. veljae 2001.
105 Guardian, 16. veljae 2001.
106 AFX Europe, 5. travnja 2001.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 481

Nepotrebna kriza
Nova vrsta slinavke i apa, panazijski O, pronaena je 19. veljae 2001.
kod svinja u Essexu. U 10 dana virus se proirio na ovce, krave i svinje,
sve do zapada Engleske, od Cumbrie preko velke granice do Devona.
Ve je bilo jasno da se britanski farmeri suoavaju s najgorom epidemijom
bolesti koja se pamti.
Timing ove katastrofe nije mogao biti nesretniji. Britanska stoarska
industrija, nekad najuinkovitija i najuspjenija u EU, ve je bila potonu-
la u najgoru depresiju u povijesti. Gotovo svaki sektor britanskog sto-
arstva borio se za opstanak. Glavni je problem bio to to se britanski
farmeri nisu mogli nositi s konkurencijom farmera koji su dobivali puno
vee potpore, poput onih u Francuskoj i Irskoj, i ije su vlade puno uin-
kovitije koristile CAP za svoje nacionalne interese. Prosjena potpora
irskim farmerima bila je dvostruko vea od one koji su primali njihovi
britanski kolege, a samo je Francuska izvozila dvostruko vie hrane u
Britaniju nego je Britanija njoj mogla prodati. Posljedica je bila da je
proizvodnju svake godine naputalo 25.000 britanskih poljoprivrednika.
Nakon drugog svjetskog rata, 1973. je bila godina u kojoj su prosjeni
prihodi britanskih farmi realno bili najvii. To je bila godina ulaska u
CAP. Sad se konano morala platiti cijena za desetljea u kojima se moralo
plaati dvostruko vie za potpore farmerima u drugim EU zemljama nego
to su britanski farmeri dobivali zauzvrat.
Kad su poeli slinavka i ap, ubrzo je postalo jasno da vlada ni izbliza
nije spremna na epidemiju takvih razmjera. Dok su slubenici mini-
starstava naruivali goleme lomae za mrtve ivotinje, odreivali 'tro-
kilometarske zone zatite' i 'desetkilometarske zone nadzora', zgranuti
veterinari pitali su se zato ignoriraju svaku preporuku iz izvjetaja koji
je napisan nakon prethodne britanske epidemije 1967. i 1968.
Tek je malo-pomalo izbijalo na vidjelo da je politiarima svih stra-
naka bilo teko priznati injenicu da je tijekom 1980-tih, prema smjer-
nici 85/511, politika noenja sa slinavkom i apom prela u nadlenost
Zajednice. Britanska vlada vie nije kontrolirala postupke za slinavku i
ap. Svi noviteti koji su zbunjivali lokalne veterinare, poput potrebe da
se za klanje i zabrane ukopa ivotinja na farmi trai dozvola ministarstva,
proizlazili su iz zakonodavstva EU. Do sredine oujka broj sluajeva je
preao 300 i udvostruavao se svakih 10 dana. Epidemija je toliko iz-
makla kontroli da je zatraena nova politika postupanja: 'preventivno
klanje' kojim su milijuni zdravih ovaca, krava i svinja trebali biti ubijeni
samo da bi se sprijeilo irenje bolesti. Ne samo da je to bilo protiv bri-
482 I VELIKA OBMANA

tanskog zakona (Zakon o zdravlju ivotinja iz 1981. doputao je ubi-

janje samo zaraenih ivotinja ili onih koje su izravno izloene zarazi).
'Preporuili' su ga inspektori EU Ureda za hranu i veterinu iz Dublina,
tijekom posjeta Britaniji od 12. do 16. oujka. 107
Istodobno su svjetski veterinarski znanstvenici, medu njima i profesor
Fred Brown, Englez koji je radio za ameriku vladu te Dr. Simon Bar-
teling iz Nizozemske, pitali zato Britanija nije pokrenula hitni program
cijepljenja koji bi mogao zaustaviti epidemiju za nekoliko tjedana i ui-
niti masovno klanje nepotrebnim. Do 1990. rutinsko cijepljenje na kon-
tinentu suzbilo je slinavku i ap. Ali ono je tada, na britansku inicijativu
u jedinstvenom tritu, zabranjeno drugom smjernicom, 90/423. Ona
je ipak preporuivala koritenje hitnog cijepljenja kad epidemija izma-
kne kontroli. Dr Barteling je koordinirao izradu nacrta te smjernice i
bio je uvjeren da je kriza u Britaniji sad ispunila sve kriterije da se cije-
pljenje proglasi obveznim.
Cijela pria o tome zato je Britanija bila tako slabo pripremljena na
epidemiju 2001. i zato nije upotrijebila cijepljenje (iako ga je EU do-
pustila za suzbijanje manjih, istovremenih serija sluajeva u Nizozem-
skoj), pojavila se dugo nakon to je epidemija okonana. Komisija je
1991. uputila lanice da osmisle planove za ponovno pojavljivanje sli-
navke i apa, a 1992. ih je odobrila bez propisne provjere. Plan koji je
predala Britanija bio je neprikladan i nije predviao vie od 150 slua-
jeva. 108 Nakon to je EU sama 1998. upotrijebila hitno cijepljenje na
Balkanu kako bi sprijeila da novi panazijski O prijee granice, Komi-
sija je savjetovala lanicama da poduzmu dodatne mjere 'kako bi se
sprijeilo da lokalni sluajevi prerastu u katastrofu.' 109
Godine 1999. upozorila je da je rizik 'vrlo jakog irenja' u EU sada
'izrazito visok' i postavila je 10 kriterija koji bi lanicu trebali uputiti
hoe li upotrijebiti hitno cijepljenje. U nekoliko dana od izbijanja epi-

107 Precizna preporuka bila je 'razmatranje preventivnog klanja u odreenim okolnostima u

pokuaju "pretjecanja" bolesti i smanjenja tereta infekcije kojoj su izloene ivotinje.' Eu-
ropska zajednica, Uprava za zdravstvo i zatitu potroaa, DG (SANCO)/3318/2001-MR
konani, toka 9.1.
108 Temeljeno na procjeni opasnosti koju je napravila Komisija. Vidi radne dokumente Ko-
misije VI/5211/95 (Planovi za sluajeve epidemija bolesti) i VI/6319/98 (Smjernice za
planove za sluajeve slinavke i apa u zemljama u kojima nema cijepljenja) (preimenovana
XXIV/2655/1999). Radnu osnovu potvrdila je Komisija u pismenom odgovoru Privre-
menom istranom odboru Europskog parlamenta, Dokument SANCO/10018/2002 -
Rev. 2, Sekcija C. Q3.
109 Europska komisija, Strategija za hitno cijepljenje protiv slinavke i apa (FMD), Izvjetaj
Znanstvenog odbora o ivotinjskom zdravlju i dobrobiti. Usvojen 10. oujka 1999.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 483

demije, u Velikoj Britaniji je 2001. zadovoljeno barem sedam tih kri-

terija. Ali ministarstva su bila toliko nespremna suoiti se s epidemijom
na predloeni nain da o cijepljenju nije bilo govora. Povjerenik Byrne
je 10. travnja u vedskoj rekao ministrima poljoprivrede da e cijeplje-
nje igrati glavnu ulogu u spreavanju svake budue epidemije, iako se
tadanja politika nije mogla promijeniti dok 'ne zavri tekua kriza.'110
I London i Bruxelles bili su tako beznadno zateeni da su mudro u-
tjeli o razmjerima do kojih je bolest narasla zbog tekog neuspjeha sus-
tava te stajala Britaniju i EU najmanje osam milijardi funta, unitavajui
britansku seosku ekonomiju i sluajno prisilivi Blaira na odgodu dugo
planirane predizborne kampanje. Komisija je 2002. uvela novu smjernicu
kojom je osigurala da Bruxelles izravno kontrolira svaku buduu epide-
miju, oslanjajui se na cijepljenje kao svoju glavnu strategiju. U meu-
vremenu je, pak, jedini pravi uspjeh koji je donijela britanska epidemija
2001. bila uinkovitost kojim se Britance dralo u neznanju o injenici
da slinavka i ap vie nisu bili 'nadlenost' njihove vlade. 'Skrivena Eu-
ropa' izborila je jo jednu pobjedu.

Ples se nastavlja
Na konferenciji europskih ljeviarskih stranaka u Berlinu 8. svibnja
2001., njemaki SPD predstavio je takozvani 'Schrderov plan'. Njime
se traio ustav kojim e se restrukturirati institucije EU, Komisija bi se
pretvorila u jaku izvrnu vlast, ali bi je nadziralo Vijee ministara pre-
tvoreno u 'dom europskih drava'. Neke odgovornosti, medu njima i
one za poljoprivredu, bile bi vraene dravama. Takva 'hiperaktivnost',
komentirao je Financial Times, odraavala je pritisak voda Lndern po-
put Stoibera da se EU sprijei u postupnom proirivanju ovlasti na njihov
raun.111 Belgijski premijer Guy Verhofstadt je, s druge strane, strahovao
da bi EU-om mogao dominirati 'directoire' veih drava.112 Talijanski
premijer Giuliano Amato zatraio je veu javnu raspravu o spreavanju
oblikovanja budunosti EU samo prema nacionalnim 'elitama.' Poetno
protivljenje Schrderovu planu stiglo je od vedske i Danske, ali mu
na kraju nijedna zemlja nee biti nesklona kao Francuska koja je bila
glavni promotor modela 'directoirea' i postojeeg CAP-a. 113 Odgovor

110 Irish Times, 11. travnja 2001.

111 1. svibnja 2001.
112 Isto.
113 Guardian, 7. svibnja 2001.
484 I VELIKA OBMANA

koji je dao Chirac, kod kue suoen s prijetnjom opoziva zbog navodne
korupcije iz vremena kad je bio gradonaelnik Pariza, bilo je ponavljanje
zahtjeva da se EU ustavom definira kao 'federacija nacionalnih drava.'
Giscard d'Estaing predloio je da se EU pregrupira oko est izvornih
lanica ili oko veine drava eurozone, s labavijom strukturom koja bi
zbrinula ostatak kad se EU proiri na 27 ili vie lanica. 114 Pritisak
aplikanata je rastao pa je poljski premijer u Bruxellesu 22. svibnja najavio
da je ciljni datum ulaska njegove zemlje u lanstvo 2003. godina. 115 Ali
istraivanja Eurobarometra pokazivala su malo javne podrke proirenju
u EU, sa samo 34 posto u njegovu korist. 116 A rastue javno nepovje-
renje u samu EU odrazilo se na drugom danskom referendumu o euru,
koji je 7. svibnja potvrdio presudu prvoga glasanja. Uz odziv od 88 posto,
Danci su ponovno porazili svoj establishment s 53,1 posto glasova protiv
ulaska u eurozonu. 117
U Britaniji se epidemija slinavke i apa konano povlaila, a Blair je
bio zaokupljen svojom predizbornom kampanjom. Glasovanje je zaka-
zano za 7. lipnja. Laburistiki manifest 'Ambicije za Britaniju' nije spo-
minjao europski ustav ili daljnju integraciju; ali Hagueovi konzervativci
bili su podjednako tihi. Mnogi torijevski aktivisti bili su frustrirani odlu-
kom efova svoje stranke da se svaki spomen 'Europe' mora koncentrirati
iskljuivo na beskrajno ponavljanje mantre o 'spaavanju funte', ali to
glasae nije pogodilo u icu (budui da je odluka trebala biti stavljena na
referendum, to nije bila predizborna tema). Kad je 10 dana prije glaso-
vanja Prodi zatraio da se Bruxellesu daju ovlasti za odreivanje 'euro-
poreza' kako bi se graani osjetili 'povezaniji s demokratskim procesom
EU', 118 to je izazvalo erupciju uzbuenja u Britaniji, a Hague je tvrdio
da e Britanija gubiti sve vie prava i ovlasti. Ali Blair je tvrdio da Bri-
tanija moe 'pobijediti u raspravi' ako se bude drala svoje politike
'konstruktivnog angamana.' 119 Dana 7. lipnja odnio je drugu premonu
pobjedu prisilivi Haguea na ostavku na mjesto voe konzervativaca.
Politiari i dunosnici irom Europe pozdravljali su Blairovu pobjedu
kao znak da je Britanija odbacila euroskepticizam. Blair je naznaio skori
referendum o ulasku u euro. 120

114 Financial Times, 10. svibnja 2001.

115 TV Polonia, Varava, 22. svibnja 2001.
116 Scotsman, 10. svibnja 2001.
117 Financial Times, 8. svibnja 2001.
118 AFX (UK), 29. svibnja 2001.
119 Op. cit.
120 Financial Times, 9. lipnja 2001.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 485

Svaka euforija u 'europskom taboru', meutim, razvodnjena je no-

vostima dan kasnije, da je Irska odbila sporazum iz Nice, s 53,9 posto
glasova 'ne', iako je odziv bio samo 32 posto. Gotovi su bili dani kad
su Irci kao proporcionalno najvei korisnici briselske velikodunosti bili
najoduevljeniji 'proeuropejci' od svih. Strahovali su da e se rastua vlast
EU poeti mijeati u njihove ivote, posebno kontrolom njihove eko-
nomije kroz euro. Bili su svjesni i da proirenje prijeti njihovu CAP-u i
regionalnom financiranju. Prodi je rekao samo da je glasovanje podcrtalo
potrebu za 'veim naporima svih u objanjavanju Europe njenim gra-
anima.' 121 Nije bilo govora o ponovnom pregovaranju sporazuma.122
Irski premijer Ahern odmah je najavio planove idueg referenduma.
Irci moraju pokuati ponovno, jer su postigli pogrean rezultat.
Tako je stigao 15. lipnja kad su se lideri EU u sumornom raspolo-
enju sastali u Gteborgu na zakljunom Europskom vijeu bezlinog
vedskog predsjedavanja. Vodei nizozemski politiar privatno je priznao
da bi njegova zemlja takoer odbacila Nicu da je odran referendum.123
Vijee se sloilo da je proirenje 'nepovratno,'124 ali je postiglo malo to
drugo. Vani je ludovalo 15.000 prosvjednika, ranjene su 43 osobe, a jednu
je ubila policija. 125
Odmah nakon toga Irska je poela primati niz posjeta EU uglednika
i eurozastupnika na visokoj razini, to je Irish Times navelo na komen-
tar kako 'krue glavnim gradovima EU koliko i naa vlada krui pokra-
jinama.' 126 Kad se Prodi na etverodnevnoj 'turneji sluanja' sastao s
voama 'ne' kampanje, oni nisu bili impresionirani. 'Puno je priao za
vjebu sluanja' rekao je nakon sastanka jedan sudionik kampanje. 127
Sad je bio red na Belgiju da preuzme predsjedavanje EU-om. Njen
je gorljivi integracionistiki premijer Verhofstadt izjavio da e najvanije
postignue biti 'Laekenska deklaracija' o ustavu krajem godine. Dok je
jo jedno istraivanje Eurobarometra pokazivalo kako samo 45 posto
stanovnitva EU vjeruje da ima koristi od lanstva u EU, 128 Komisija
je 25. srpnja objavila dugo oekivanu Bijelu knjigu o vladanju Europom,
u kojoj iznosi Prodijeve planove za 'reformu' EU. 129 Britanski su medi-

121 Herald, 9. lipnja 2001.

122 Guardian, 9. lipnja 2001.
123 Irish Independent, 18. lipnja 2001.
124 Zakljuci predsjednitva, geteborko Europsko vijee, 15-16. lipnja. Bilten 18.06.2001.
125 Financial Times, 18. lipnja 2001.
126 16. lipnja 2001.
127 Op. c i t .
128 De Standaard, 18. srpnja 2001.
129 COM(2001) 428, Bruxelles.
486 I VELIKA OBMANA

ji tome posvetili malo panje osim Ambrosea Evans-Pritcharda iz Daily

Telegrapba. On je napisao kako Prodijevi prijedlozi nisu toliko 'reforme'
koliko 'revolucija.' 130

'Umreavanje:' tajno oruje Komisije

Bijela knjiga o vladanju Europom bio je jedan od najizuzetnijih doku-
menata koje je Komisija ikad objavila. Nije predstavljala samo rad dje-
latnika Komisije ve i stotina akademika koje su djelomino financirali
Bruxelles i sveuilita u cijeloj Europi. Njezin cilj bilo je odreivanje
strategije prema kojoj bi europska 'vlada' koristila postojee ovlasti pre-
ma aquisu kako bi irila svoj stisak nad nacionalnim vladama i ivotima
stotina milijuna graana.
Prvo pitanje u dokumentu bio je 'demokratski deficit' EU; rastui
dokazi da je stalni hod putem integracije ostavljao iza sebe 'graane
Europe.' Komisija je strahovala da e se oni na kraju pobuniti ako se vie
ne angairaju. 131
Problem je, kako se tvrdilo u dokumentu, bio u tome to nije bilo
izvornog europskog 'demosa'. Meu pojedinanim graanima EU nije
bilo osjeaja da dijele isti kolektivni identitet. Odgovor na to mora dati
demos, on se ne moe traiti na razini pojedinca ve na kolektivnoj razi-
ni, prikupljanjem podrke u cijeloj masi predstavnikih tijela koja ine
ono to Komisija naziva 'organiziranim civilnim drutvom.' 132 Ono
ukljuuje sve, od regionalnih i lokalnih vlasti do sindikata i trgovinskih
udruga, od crkava do enskih skupina. Vie nego ikada, cilj bi trebao biti
stvaranje europskih 'mrea koje povezuju takve organizacije u stvaranju
osjeaja 'europskog identiteta.' Tako bi se mogao stvoriti 'transnacio-
nalni politiki prostor' osloboen nacionalnih lojalnosti. Cilj je bio
prijei s 'predstavnike demokracije' temeljne na nacionalnim dravama
na 'savjetodavnu demokraciju' u cijeloj EU.
Drugi cilj Bijele knjige bilo je predlaganje naina na koje Komisija
moe proiriti svoju kontrolnu ulogu na ivot nacionalnih drava, a da
to ne bude previe oito. Jedan od njih bio je nastavak uspostave mree
agencija, poput Ureda za hranu i veterinu, Europske uprave za standarde
hrane, Agencije za medicinske evaluacije, Agencije za zranu sigurnost,
Agencije za pomorsku sigurnost, kroz koje Komisija moe usmjeravati
130 28. srpnja 2001.
131 Farage, N. (2002), Democracy in Crisis The White Paper on European Governance, Radni
dokument br. 44 (London, Briska skupina).
132 Prodijev govor, Europski parlament, Strasbourg, 4. rujna 2001.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 487

i nadzirati rad postojeih nacionalnih slubenika, uz dodatnu prednost

da njihove plae mogu plaati nacionalni porezni obveznici. Komisija
bi uskoro trebala otkriti plan koji bi briselskom povjereniku odgovornom
za provoenje politike konkurentnosti omoguio da imenuje ekipu na-
cionalnih dravnih slubenika, koji bi nastavili raditi u svojim domaim
ministarstvima, ali primajui naredbe izravno iz njegovog ureda. Po-
novno su prednost bile njihove plae koje e nastavljati isplaivati na-
cionalne vlade, dok e malo tko biti svjestan da ti nacionalni slubenici
vie nee odgovarati svojim vladama ve Bruxellesu.
To je odraavalo trei cilj Bijele knjige koji je glasio da Komisija od
nacionalnih vlada mora sve vie preuzimati ulogu jaanja zakonodavst-
va EU: ak i ako to ponovno bude radila podreujui nacionalna tijela
za provedbu naredbama neke agencije Zajednice. Primjer koji e to otkri-
ti 2002. su prijedlozi da provedba zajednike ribarske politike postane
odgovornost Europske agencije za ribarstvo. Ona bi trebala imati ovlasti
upravljanja radom nacionalnih brodova za zatitu ribarenja (u Britaniji
su to bili brodovi Kraljevske mornarice), tako da se u nju postave duno-
snici druge nacionalnosti s ovlastima da nareuju kapetanima brodova.
Jednako znaajna kao sadraj Bijele knjige bila je metoda kojom je
ona napravljena, kroz europsku mreu akademika ija je pozadinska
uloga u radu Komisije bila jedan od najmanje zapaenih elemenata
njenog funkcioniranja. 133 Ve smo vidjeli kako su kljunu ulogu u izradi
nacrta zakonodavstva Komisije imali ti akademici, regrutirani kroz sto-
tine obrazovnih programa koje je djelomino financirao Bruxelles. Naj-
vaniji je bio 'Projekt Jean Monnet', kojim se sufinanciralo 2319 sveu-
ilinih nastavnih planova za 'promoviranje europske integracije' u cijeloj
Europi. To je stvorilo 491 Katedru Jean Monnet, od kojih su 102 bile na
britanskim sveuilitima. etrdeset sedam sveuilita se do 2001. po-
nosilo 'Europskim centrima izvrsnosti', vie od etvrtine kojih je bilo u
Britaniji.134 Ove i sline sheme nisu samo snabdijevale Komisiju golemim
poolom pomonika, ve je Bruxelles ponovno mogao jeftino dobiti nji-
hove usluge. Sredstva Komisije trajala su samo tri godine. Ali da bi ih
dobila, sveuilita su morala jamiti da e se projekti voditi najmanje
jo etiri godine.

133 Veinu pozadinskog rada obavljao je 'think tank' Komisije, Jedinica za napredne studije
koju su vodila dva akademika.
134 europa.eu.int/dg10/university/ajm/index_en.html.
488 I VELIKA OBMANA

9/11: Blagotvorna kriza

Njujorki Svjetski trgovinski centar uniten je 11. rujna 2001. u naj-
dramatinijem teroristikom zvjerstvu u povijesti. Pokazujui solidarnost
bez presedana, Le Monde je objavio 'Nous sommes tous Americains,' 135
dok je SAD objavljivao rat 'osovini zla' i pripremao se na pokretanje
vojne akcije protiv Afganistana gdje su fundamentalitiki islamisti tali-
bani titili teroriste al-Qaide odgovorne za napad na Ameriku. Blair je
krenuo na turneju po svjetskim glavnim gradovima, gradei podrku
protuteroristikom saveznitvu pod amerikim vodstvom i djelujui kao
ameriki veleposlanik. Prodi je odletio na sastanak s predsjednicima
SAD-a i Rusije, pozivajui na 'meunarodnu solidarnost'. Europa je
prividno bila jedno sa Sjedinjenim Dravama. 136
Stvarnost je bila drukija. Prije '9/11' EU je poinjala oblikovati pre-
poznatljivi 'europski' glas u vanjskopolitikim pitanjima, posebice na
Balkanu. Ali taj krhki sporazum sad se raspadao. Vlast se vratila glavnim
gradovima, prigovarali su dunosnici Komisije. 'Izgubili smo diplomat-
sku inicijativu.' Prigovarali su da Prodi nije uspio preuzeti vodstvo.137
Prodi je to primio k srcu. U govoru 11. listopada, predvidljivo je po-
zvao na veu integraciju. Kriza je, rekao je, naglasila 'potrebu za akcijom
na vioj razini od nacionalne,' ponovno traei konvenciju za pripremu
reforme EU. 138 Da bi ojaao tu poruku, Delors je zajedno s 12 bivih
lanova Europskog vijea - ukljuujui Kohla i Dehaenea - intervenirao
vrei pritisak za 'novi politiki projekt' 'ponovnog uzdizanja EU.' Njihov
manifest naslovljen 'Protresimo i probudimo Europu' pred kamerama
je predan Prodiju i Verhofstadtu kao predsjedavajuem EU. Nije izne-
nadilo da je jedan od glavnih elemenata manifesta bilo traenje avangarde,
iako se ona ne spominje u engleskoj verziji teksta. 139
Unato tom zahtjevu, centrifugalne sile vukle su suprotno od integra-
cionista. Neslubeno Europsko vijee sazvano je 19. listopada u Ghentu,
ali ga je na Prodijevu zapanjenost i bijes manjih lanica, zasjenila 'veli-
ka trojka' Blair, Chirac i Schrder koja je odrala vlastiti 'mini summit.'
Amerika je od njihovih triju nacija zatraila da vojno sudjeluju u borbi
protiv terorizma. Ovakav razvoj dogaaja 'uznemirio' je EU dunosnike.

135 13. rujna 2001.

136 Guardian, 8. listopada 2001.
137 Financial Times, 15. listopada 2001.
138 Financial Times, 12. listopada 2001; Guardian, 18. listopada 2001.
139 De Standaard, 16. listopada 2001.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 489

Prodi je rjeito primijetio 'Europa je tamo gdje je nazona Komisija.'140 Za

Corriere della sera rat u Afganistanu udahnuo je novi ivot directoireu.141
Vijee je u pokuaju prikrivanja pukotine jednoglasno obealo svoju
'punu podrku' akciji u Afganistanu, pozivajui na eliminiranje al-Qaidine
teroristike mree.142 Ogorenje zbog promatranja sa strane bilo je opi-
pljivo. Ipak, kriza je dala izgovor za poteze na unutarnjem frontu inte-
gracije. Vijee je otrlo prainu s 'Tampere programa' za europski sustav
unutarnje sigurnosti i pravosua koji je dvije godine leao u ladici. Kao
EU 'akcijski plan' protiv terorizma, on je pokrenuo ak 79 inicijativa,
ukljuujui nekoliko kontroverznih prijedloga iz Tamperea, poput eu-
ropskog naloga za uhienje. 143 Za integracioniste se '9/11' pokazao
najkorisnijom 'blagotvornom krizom' od svih.

Preludij Laekenu
Pribliavanjem Lekenskog vijea, u idua dva mjeseca dominiralo je splet-
karenje glavnih igraa, od kojih je svaki gurao svoju agendu. Na mar-
ginama gentskog Vijea dolo je do neobinog kokanja Verhofstadta i
Prodija, to je podsjetilo na hladne odnose Thatcher i Delorsa iz 1988.
Tijekom tiskovne konferencije Vijea, Prodi se poalio da se Verhofstadt
toliko 'laktario' da bude u sreditu panje da Prodi u znak prosvjeda nije
otiao na zavrnu tiskovnu konferenciju. 144 Komentatori su to doivjeli
kao odraz slabljenja utjecaja Komisije,145 a Prodi je dao izjavu u kojoj
je zaprijetio bojkotom Laekena ako to ne bude rijeeno.146
Neko je vrijeme u veini europskih medija vladala 'otvorena sezona
lova' na Prodija, ali on se uskoro vratio u napad. Europa, rekao je jednom
talijanskom listu, mora 'govoriti jednim glasom' ako eli biti vodei igra
na meunarodnoj sceni, a taj 'glas' mora biti Komisija.147
Zanimljivo, iako se o tome trebalo odluiti tek u Laekenu, Prodi je
najavio da e konvencija koja e sastaviti nacrt ustava poeti s radom
'poetkom idue godine.' Nacionalne vlade moraju se dogovoriti o
tome prije ulaska novih lanica u EU, 'zakazanog za proljee 2004.' 148
140 Independent, 19. listopada 2001.
141 19. listopada 2001.
142 Independent, 20. listopada 2001.
143 Financial Times, 22. listopada 2001.
144 De Standaard, 22. listopada 2001.
145 Na primjer, vidi Financial Times, 25. listopada 2001.
146 De Standaard, 23. listopada 2001.
147 Corriere della Sera, 27. listopada 2001.
148 Isto.
490 I VELIKA OBMANA

Iako je do Laekena bilo jo dva mjeseca, inilo se da su iza scene ve

donesene obje odluke, i ona o odravanju ustavne konvencije i ona o
datumu pristupanja novih lanica.
Britanski mediji kao i obino nisu zabiljeili nita od toga, vie zain-
teresirani za Blairov zakanjeli pokuaj ponovnog preuzimanja 'vodee
uloge' u Europi sazivanjem 'ratnog vijea' u Downing Streetu uoi ko-
pnenog napada na Afganistan. Na taj su iznenadni 'summit' 4. studenog
doli Chirac i Jospin, Schrder, Verhofstadt, Aznar i Berlusconi. Solana
i nizozemski premijer W i m Kok takoer su zamoljeni da dou. 149
Prodi nije bio pozvan.150 Objasnio je da je jo ranije u telefonskom razgo-
voru rekao Blairu da se ne trudi, jer nee prihvatiti. 151
Prodi je dodatno osramoen kad je Meunarodna udruga trita
vrijednosnica otkrila da je u vrijeme kad je bio premijer Italija 'frizirala
knjige' kako bi skrivanjem prave visine proraunskog deficita zadovoljila
kriterije ulaska u euro. 152 Zahvaljujui tajnom dogovoru s neimeno-
vanom bankom, talijanska je vlada 1996. i 1997. mogla odgaati pla-
anje duga i stvarati iluziju da je zadovoljila cilj tripostotnog deficita
odreenog Maastrichtom. 153 Prodi je demantirao bilo kakvu zloporabu.
Blairove ambicije uzdrmane su kad je povjerenik Barnier prezirno
odbacio njegov prijedlog za drugi europski dom sastavljen od nacionalnih
parlamenata. Iako je ta ideja potjecala od Fischera, Barnier je dodao da
bi Britanija mogla imati vei utjecaj kad bi ula u euro: 'ako ste u potpu-
nosti za ujedinjenu Europu, va glas se mora jae uti.' 154
Prodi je 12. studenog u Brugesu ponovno tvrdio da je kriza 9/11
pozivala na europske policijske snage i jae granine provjere pod kon-
trolom Komisije. U refrenu koji e se stalno ponavljati, govorio je da
je 'metoda Zajednice' presudna za 'nau sigurnost, nau dobrobit i mir
naeg kontinenta.' 155 elio je i da Komisija ojaa stisak nad politikama
oporezivanja i potronje. Pakt o stabilnosti i rastu sam nije mogao da-
leko dogurati u zatiti eura, rekao je, tvrdei da je 'model proraunske
politike' za lanice kljuni idui korak prema ekonomskoj uniji. 156

149 Guardian, 5. studenog 2001.

150 Independent, 5. studenog 2001.
151 RDP Antena 1 radio, Lisabon, 15. studenog 2001.
152 Novinska agencija ANSA, Rim, 5. studenog 2001.
153 Guardian, 6. studenog 2001.
154 Guardian, 6. studenog 2001.
155 Guardian, 6. studenog 2001.
156 Daily Telegraph, 13. studenog 2001.
 KOJA EUROPA?: 1999-2001 | 491

No upravo dok je Prodi traio veu sredinju kontrolu nad prorau-

nima lanica, Revizijski sud je ponovno izvijestio da nema pokria za
pet posto prorauna EU. 157 Prodi je drsko pritiskao lanice da ubrzaju
ekonomske reforme potrebne kao bi se 'osiguralo da e EU ispuniti svoje
obeanje o najkonkurentnijoj svjetskoj ekonomiji do 2010.' 'Lisabonski
proces' do tada nije postigao nita. Zatraio je da se 'paket prioritetnih
reformi' dogovori na Vijeu u Barceloni zakazanom za oujak 2002.
kako bi se pokazalo da EU 'ispunjava obeanja.' 158
Konano su se najvei od svih igraa, Njemaka i Francuska, unato
ranijim neslaganjima sloili u podrci ustavnoj konvenciji, ak nudei
nacrt 'Lekenske deklaracije'. Blair, koji se protivio ustavu, ostavljen je
po strani. Svialo se to njemu ili ne, konvencija e krenuti ne sumnjajui
u svoj cilj. Chirac i Schroder zajedno su objavili da je ustav 'kljuni ko-
rak u povijesnom procesu europske integracije.' 159 Sve to je preostalo
bio je kljuni izbor predsjednika konvencije. Predloena su razna imena,
meu njima i Delorsovo.160 Ali kad je Schroder podrao francuski izbor
Giscarda, odluka je unaprijed donesena. Glavni europski 'motor integra-
cije' radio je bolje nego ikad.
Lekensko Vijee nee se ograniiti samo na 'visoku politiku.' Trebalo
se dogovoriti i o osnivanju raznih novih agencija Komisije, svaka od kojih
je zemlji domainu donosila lukrativni financijski uzlet. Podjela plije-
na bit e teka i osjetljiva zadaa, koja je rastezala Verhofstadtove ogra-
niene diplomatske vjetine. Ali dajui rijedak uvid u stvarno funkcio-
niranje Unije, 'dugogodinji diplomat' primijetio je da 'Verhofstadt treba
uravnoteiti svaija nezadovoljstva da bi stvar profunkcionirala.' 161 Dru-
gim rijeima, dok su svi bili nesretni, mogao se postii sporazum.

Laeken, prema dogovoru

Uz ritualnu pratnju vike prosvjednika, motorizirane konjice EU lidera
14. prosinca su dojurile u bivu Kraljevsku palau u Laekenu. Samo 40
uhienja moda je svjedoilo o vjetini belgijske policije. 162
Nakon propasti pregovora, zajedno s ritualnom dramom za medije,
'lideri EU' izveli su svoje i najavili odluke donesene ve tjednima i mje-

157 Financial Times, 13. studenog 2001.

158 Op. cit.
159 Daily Telegraph, 24. studenog 2001.
160 Independent, 6. prosinca 2001.
161 Financial Times, 13. prosinca 2001.
162 Guardian, 14. prosinca 2001.
492 I VELIKA OBMANA

secima ranije. Dok je 'Europa na raskru' mora se odrati konvencija

koja e 2003. utrti put ustavu. Giscard e biti njezin predsjednik. Bivi
premijeri Italije i Belgije, Amato i Dehaene, bit e potpredsjednici. A
zavrni summit IGC pomaknut je na 2003. koja e pod talijanskim
predsjedavanjem zavriti novim 'Rimskim sporazumom.'
Fischer, koji je pokrenuo proces govorom na Humboldtovu sveuili-
tu godinu dana ranije, izjavio je da je konvencija 'tijelo uvelike spremno
za integraciju.' Schrder se nadao da e ona napraviti nacrt europskog
ustava koji 'zasluuje takvo ime.' Blair je odmah rekao kako nema opa-
snosti da odluka o osnivanju konvencije dovede do europske federalistike
superdrave. 163 'Cjenkanje' je, meutim, bilo neuspjeno. Lideri EU
nisu se uspjeli dogovoriti kako e lanice meusobno podijeliti nove
agencije. 164
Pokretanjem konvencije misli su se okrenule euru, dok je do uvoe-
nja novanica i kovanica ostalo jo samo dva tjedna. To je navelo jedne
njemake novine da upitaju Prodija moe li se, filozofski, 'rei da se
euro sprema kupiti europsku duu?' Prodijev odgovor puno je otkrivao:
'Novac nije jedini sastojak, tu je i identitet.' 165
Otkucajem ponoi 31. prosinca 2001. euro je 'postao dodirljiv'. Na-
kon tri godine virtualne valute, konano je stigao u obliku vie od 15
milijuna novanica i 51 milijarde kovanica koje e uskoro biti jedino
zakonito sredstvo plaanja za 306 milijuna ljudi u 12 drava.
Nekoliko sati prije nego je uveden novi novac, Prodi je izjavio da e
europska jedinstvena valuta uiniti 'neizbjenima' 'zajednika pravila' u
voenju njezine ekonomije. 166 Najvei dotadanji korak u hodu prema
integraciji postao je nepovratan. Na obzoru je bila zavrna igra.

163 Novinska agencija DDP, 15. prosinca 2001.

164 Financial Times, 15. prosinca 2001.
165 Welt am Sonntag, Hamburg, 16. prosinca 2001.
166 AFX Europe, 31. prosinca 2001.
 Zavrna igra: 2002-2003
'Njihov krunski san je ustavna skuptina... koja... mora odluiti o
ustavu kakav ele...'
Altiero Spinelli, Manifest s Ventotenea, 1941.

Ujutro 28. veljae 2002. masa politiara, slubenika i novinara slijevala

se u kompleks Europskog parlamenta u Bruxellesu na otvaranje konven-
cije koja e izraditi nacrt 'ustava za Europu'. Veina je prigodno ula kroz
golemi uredski blok parlamenta nazvan po Altieru Spinelliju, ovjeku
koji je prije 61 godinu prvi predloio da izrada nacrta ustava bude
zavrni krunski trenutak stvaranja 'Sjedinjenih Europskih Drava.'
Onda su preli u susjednu zgradu nazvanu po Paul-Henryju Spaaku,
ovjeku koji je vie od ikoga s Monnetom radio na izvoenje nadnacio-
nalne 'ujedinjene Europe' na njen put. Ovdje u dvorani parlamenta, 105
delegata uglavnom iz nacionalnih vlada i parlamenata, odrat e glavnu
sjednicu na kojoj e skovati ustav.1
Dogaajem je dominirao 76-godinji predsjednik konvencije Giscard
d'Estaing koji je prepunom 'polukrugu' rekao da je njegova zadaa 'trae-
nje konsenzusa' oko jednog prijedloga 'ustavnog sporazuma.' Agendu
e kontrolirati 12-lani 'prezidij' koji e birati on. U njemu nee biti pred-
stavnika nekoliko manjih lanica i 10 novih lanica. Nee biti glasovanja
o konanom nacrtu. Na Giscardu i njegovim kolegama bit e da odlue
postoji li 'konsenzus.' 2
Prvi govornik nakon Giscarda bio je Prodi koji nije gubio vrijeme,
rekavi delegatima da eli 'europsku demokraciju' utemeljenu na naro-

1 Osim predsjednika i njegova dva zamjenika, 105 delegata okupljeno je iz svake od 28 vlada
(ukljuujui i 13 kandidata), po dvoje iz svakog nacionalnog parlamenta, 16 zastupnika u
Europskom parlamentu i dvoje koji su predstavljali Komisiju.
2 Daily Telegraph, Irish Times i Financial Times, 1. oujka 2002.
494 I VELIKA OBMANA

dima i dravama Europe umjesto samo na 'zakonima i nekoliko najveih,

najjaih i najstarijih lanica.' Niti bi, nastavio je kao da se obraa Mon-
netovoj sjeni, trebala nastati 'nova Liga naroda svedena na nemo svojom
sebinou i pravom veta.' 3 Prodijeva poruka bila je jasna: ne njema-
kom 'federalnom' modelu, ne directoireu, ne meuvladinstvu.
U tom povijesnom trenutku ve je bilo puno govora o paraleli s kon-
vencijom koja se 1787. okupila u Philadelphiji kako bi napravila ustav
Sjedinjenih Amerikih Drava. Giscard je prvi povukao svoju paralelu
1977. i kasnije je objasnio u Washingtonu u veljai 2003. 4 Ali svakome
tko je bio upoznat s tim raspravama iz 1787. bilo je zapanjujue koliko
su temeljno razliite bile te dvije konvencije.
Kad su se predstavnici 13 izvornih saveznih drava okupili u Phila-
delphiji, vodila su ih tri osnovna naela. Prvo, eljeli su stvoriti ustav
koji bi radi spreavanja rasta jednostrane tiranije bio temeljen na 'istim
raunima' izmeu tri glavne dravne institucije. Izvrna vlast amerikog
predsjednitva bila bi ograniena zakonodavnom vlau, Kongresom.
Obje vlasti provjeravalo bi pravosue, Vrhovni sud. U nastajuim 'Sje-
dinjenim Europskim Dravama' ve se bilo pokazalo da si te tri vlasti nisu
protutea ve se nalaze na istoj strani vage. Cilj izvrne (Komisija), zako-
nodavne (Europski parlament) i pravosudne (Europski sud pravde) vlasti
nije bio djelovati u uzajamnoj kontroli ovlasti ve ojaati meusobne
napore u zagovaranju sve vee integracije. Ishod je bilo daljnje kompli-
ciranje Europskog Vijea i Vijea ministara koji su ujedno igrali ulogu
izvrne i zakonodavne vlasti, izazivanjem njihova suparnitva i s Komi-
sijom i s Parlamentom.
Drugo dominantno pitanje 1787. bila je bitka za ouvanje ravnote-
e prava pojedinanih saveznih drava i vlasti nove sredinje vlade. To
se postiglo jasnim definiranjem pripadajuih ovlasti federalne vlade i
vlada saveznih drava. Suprotno tome, pravi cilj 'europskog projekta'
bilo je prenoenje sve vie ovlasti sa lanica na 'nadnacionalnu' vladu.
Iako su sada, posebno u Njemakoj, u igri bile dovoljno utjecajne snage
da inzistiraju na ograniavanju jednosmjerne centralizacije vlasti, svi su
delegati konvencije osim aica njih instinktivno osjeali da proces sad
treba gurati dalje, a ne ograniavati ga. To je ponovno zakomplicirano
pritiskom odozdo za slabljenje ovlasti nacionalnih vlada, jamenjem vlasti
regionalnim vladama prema 'njemakom federalnom' modelu temelje-
nom na Landerima.
3 AFX (UK), 28. veljae 2002.
4 Predavanje o Henryju Kissingeru, Kongresna knjinica, Washington, 11. veljae 2003.
 ZAVRNA IGRA: 2002-2003 | 495

Tree pitanje u Philadelphiji bilo je postizanje ravnotee izmeu

samih saveznih drava, kako bi se sprijeilo da vei partneri dominiraju
manjim lanicama. To je rijeeno tako to je Kongresu dobio gornji dom,
Senat, u kojemu je svaka savezna drava bila jednako zastupljena bez
obzira na veliinu, tako da je siuni Rhode Island bio ravnopravan mo-
nom New Yorku; dok je u donjem, Predstavnikom domu svaka savez-
na drava bila zastupljena prema broju stanovnika. Ponovno je u Europi
upravo to oznailo snaan sukob koji je izbio izmeu manjih drava,
koji su nadnacionalnu Komisiju doivljavale kao svoga zatitnika, i veih
drava predvoenih Francuskom koje su eljele dominirati ostatkom
kroz 'directoire' verziju meuvladinstva.
Sva ta proturjeja odrazit e se u odlukama Giscardove konvencije.
Njegova najtea zadaa bit e pokuati nai vrstu ravnoteu izmeu njih.
U Philadelphiji su predstavnici barem priali istim jezikom, dijelili za-
jedniku zakonsku tradiciju i politiko naslijede, a motivirala ih je ista
elja za postizanjem zajednikog cilja. U Bruxellesu 2003. nije vrijedilo
nita od toga. Prethodnih 18 mjeseci stvorilo je tri vrlo razliite nekom-
patibilne verzije 'Europe' koje su sada aktivno promovirane.
Je li Giscardov zadatak bio nemogu? Njegova najvea prednost bila
je to e zapravo o njemu ovisiti 'konsenzus' koji se stvori. Njegov naj-
vei nedostatak bio je e i nakon to izae s nacrtom ustava, jo uvijek
morati raspravljati na Meuvladinoj konferenciji koja e uslijediti, prije
nego bude dogovorena konana verzija. Tko je mogao predvidjeti kakve
bi razlike u miljenjima tada mogle nastati i ponovno promijeniti cijelu
sliku?

Britanija u nedoumici
Dok je konvencija poinjala, samo jedna vlada zaista nije imala ideju o
tome kakav ustav eli i eli li ga uope. Unato njenim dubinskim poslje-
dicama na budunost, konvencija je u Britaniji bila slabo primijeena
osim u povrnom izvjetavanju o imenovanju tri britanska delegata pre-
dvoena ministrom za Europu u Foreign Officeu Peterom Hainom. 5
Neposredno prije otvaranja konvencije, puno je vie panje posve-
eno presudi Prizivnog suda koja e se u budunosti u izvjesnoj mjeri
odnositi na pitanja koja je otvarao svaki pokuaj britanskog obvezivanja
na takav ustav. Okruni sudac Sunderlanda je 9. travnja 2001. presudio

5 Dvoje drugih delegata koji su predstavljali vestminsterski parlament bili su laburistika zas-
tupnica austrijskog porijekla Gisela Stuart i konzervativac David Heathcoat Arnorv.
496 I VELIKA OBMANA

u tubi protiv trgovca Stevea Thoburna zbog prodaje 'funte banana.'

Podravajui stav tuiteljstva da Zakon parlamenta ne moe nadjaati
smjernicu EZ, sudac Morgan ustvrdio je:

'Ova zemlja je prilino voljno predala nekad naizgled besmrtni koncept suve-
reniteta parlamenta i zakonodavne slobode lanstvu u Europskoj uniji... kao
nekad suverena vlast, kaemo da se elimo pridravati zakona Zajednice.'

Morgan nije sumnjao da je Britanija zauvijek predala suverenitet.

Do studenog je, pak, nakon osuivanja etiri druga trgovca zbog krenja
obvezujuih zakona o metrifikaciji, sluaj pet 'metrikih muenika' stigao
pred suce Prizivnog suda. Nakon neobino dugog sastavljanja presude,
bilo je jasno da je taj sud potpuno svjestan svog ustavnog znaaja i u
kljunom je pasusu s mukom mogao proturjeiti prethodnoj Morga-
novoj presudi.
Prizivni sud je 18. veljae 2002. presudio da zakon EU samo moe
nadjaati volju parlamenta, jer je parlament dopustio da se to uini tako
kroz Zakon o Europskim zajednicama. Ali nije bilo niega u tom Za-
konu, objasnio je, to bi EU ili bilo kojoj njenoj instituciji doputalo:

'...da odreuje uvjete nadmoi parlamentarnog zakonodavca Ujedinjenog

Kraljevstva. Ne zato to je zakonodavstvo odluilo to ne dopustiti [ve] zato
to to ne doputa na zakon...'

EU, objasnio je, ne moe nadjaati parlament, jer 'on zbog svoje su-
verenosti ne moe napustiti svoju suverenost.' Parlament bi mogao
ustupiti svoje ovlasti radi donoenja zakona. Ali nikako nije mogao
predati suverenitet koji je nosio u ime britanskog naroda. Ako parlament
ikad poeli vratiti tu mo povlaenjem Zakona o Europskim zajednica-
ma, naglasio je Prizivni sud, on to moe slobodno uiniti.
Ako je miljenje Prizivnog suda bilo dovoljno jasno, bilo je daleko
od istine o britanskom stavu prema predloenom ustavu EU. Ministri su
sada poeli prosvjedovati i bilo ih je posvuda. Mjesec dana prije poetka
konvencije Hain je prvi bacio lopticu podravi model 'directoire' prije-
dlogom 'ueg kabineta' u Europskom vijeu sastavljenog od Njemake,
Francuske i Velike Britanije. 6 Tjedana dana prije poetka konvencije
dao je podrku samom ustavu, prihvaajui ukljuivanje Povelje o
temeljnim pravima, ali samo pod uvjetom da se ne primjenjuje na bri-
tanskim sudovima. Istovremeno je tvrdio da se rasprava kree prema

6 Financial Times, 21. sijenja 2002.

 ZAVRNA IGRA: 2002-2003 | 497

britanskoj meuvladinoj viziji Europe, umjesto prema 'veem federa-

lizmu.' 7 U tome je ga je podrao Jack Straw koji je tvrdio da je 'ustav'
tek puka 'izjava o naelima,' ija je namjera definirati podjelu vlasti
izmeu Bruxellesa i nacionalnih vlada. To to 'jedan entitet ima ustav',
rekao je 'ne ini ga dravom.'8
Kad se tijekom vikend summita voda lijevog centra u Stockholmu
u veljai sastao sa Schrderom, Blaira je proganjala ideja o trostranom
'directoire' Britanije, Francuske i Njemake. Iako je to javno skrivao
samo pozivajui na jae Vijee, finski premijer nije se dao zavarati, pri-
govarajui: 'ima ozbiljnih namjera da se sustav promijeni u svojevrsni
direktorat gdje bi manje zemlje i Europska komisija bile gurnute u
stranu.' 9 Tjedan dana kasnije Chirac je to potvrdio ponavljajui svoj
poziv na 'federaciju nacionalnih drava': to jest 'directoire' pod francus-
kom dominacijom.
Do oujka kad je Giscard zatraio od delegata da razmotre kakvu
Europu ele za 25 godina, Hain je ponovno promijenio pjesmu. Pjenei
se od oduevljenja koje e kasnije poricati, svojim je kolegama delega-
tima rekao: 'naa je zadaa nita manje nego stvaranje novog ustavnog
poretka za novu ujedinjenu Europu.' Onda je ponovio Blairov poziv
na jae Vijee, ali se istovremeno kladio i na drugu opciju traei 'jau
Komisiju.' 10
Poetkom travnja Blair se u jo jednom uzaludnom pokuaju pro-
mocije englesko-njemake 'osovine' u Chequersu sastao sa Schrderom.
Samo dan ranije, meutim, Schrder je bio zatraio da 'tradicionalni
motor europske integracije' - francusko-njemaka osovina - odlui 'hoe
li Europu budunosti voditi meuvladina suradnja ili e biti vie (federal-
no) integrirana.' Ponovno je, slijedei svoju agendu Lndera, vjerovao
da 'nema razumne alternative' federalnijem modelu.11
Komisija, Francuska, Njemaka i sve ostale drave, inilo se, sad su
imale jasno miljenje o tome to ele. Samo je Britanija udei za raznim
polovinim verzijama koje se nisu nudile, izgledala beznadno zbunjena.
Tiina

Chirac je sada bio usred predizborne kampanje, optuen da je stranake

aktiviste plaao iz javnih fondova, iznajmljivao javne zgrade radi finan-

7 Financial Times, 18. sijenja 2002.

8 Guardian, 22. veljae 2002.
9 Guardian, La S t a m p a ; i Daily Telegraph: 26, 27. i 28. veljae 2002.
10 Financial Times, 22. oujka 2002.
11 Daily Telegraph, Guardian, 13. travnja 2002.
498 I VELIKA OBMANA

ciranja stranakih aktivnosti, namjetao glasove, 'pobirao vrhnje' s javnih

ugovora, krivotvorio raune i prikazivao lane trokove. U gotovo svakoj
drugoj zapadnoj demokraciji takve optube bi ga izbacile iz ureda, ali
uivao je predsjedniki imunitet. Iako su ga nazvali 'Superlacem', u
anketama je vodio ispred Jospina. Njegov pravi protivnik, pokazalo se,
bio je desniarski nacionalist Jean-Marie Le Pen. U prvom krugu 21.
travnja Le Pen je gurnuo Jospina na tree mjesto. Ponien, Jospin je
odmah najavio ostavku. Suoeni s izborom izmeu 'faista' i 'varalice'
Francuzi su zaepili nosove donosei 'l'escrocu' pobjedu bez presedana,
sa 81,7 posto glasova. Slavljen kao 'poraz ekstremizma' takav je ishod bio
i poraz 'kohabitacije.' Chirac je konano mogao slobodno diktirati vla-
stitu europsku agendu. 12
U Bruxellesu se panja nakratko usmjerila na ribu. Krajem godine
isticalo je panjolsko djelomino iskljuenje iz 'voda Zajednice'. Shva-
ajui da bi davanje 'ravnopravnog pristupa' panjolskoj floti moglo
biti pogubno, Komisija je upotrijebila skrivenu 'zatitnu' klauzulu u
Amsterdamskom sporazumu kako bi preuzela gotovo potpunu kontrolu
nad ribarskom politikom, iskljuujui pritom Vijee ministara. Jo e
tisue brodova morati u rezalita, posebno u kotskoj, gdje je 600 bro-
dova 'za bijelu ribu' lovilo vrste poput bakalara i oslia i inilo jo uvijek
najveu flotu sjeverne Europe. Ali doi e kraj i potporama za junoeu-
ropske flote. Komisija je grabila vlast akom i kapom. 13
U travnju je iza scene bjesnila strana bitka u kojoj je panjolska
pokuavala sabotirati planove Komisije. Pod potpuno neprikladnim pri-
tiskom panjolskog povjerenika (pravila su jasno nalagala da povjerenici
ne smiju djelovati u korist nacionalnog interesa), vrhovni briselski
dunosnik za ribarstvo Danac Stefan Schmidt istjeran je s funkcije. Sch-
midt je ve bio optuen za favoriziranje danske destruktivne 'industrij-
ske' ribarske flote koja je nekako izuzeta od 'zabrane lova na bakalar'
kojom je oko 100.000 etvornih kilometara Sjevernog mora zatvoreno
za sve ostalo ribarenje. Iako je to navodno trebalo ouvati sve manji
fond bakalara, zapravo je bilo 'politiko' sredstvo prisiljavanja stotina
drugih, uglavnom kotskih brodova da napuste posao. Borba e se nasta-
viti do kraja godine.
Do 1. sijenja 2003. bit e jasno da je Komisija dobila gotovo sve
to je htjela. Kako su i dalje nametana sve bolnija ogranienja, postalo
je jasno da je kotska flota osuena na propast.14 Trebalo je 30 godina

12 Daily Telegraph, 22. travnja 2002; AFX (UK), 5. svibnja 2002.

13 Financial Times, 28. svibnja 2002.
14 Scotsman, 18. prosinca 2002.
 ZAVRNA IGRA: 2002-2003 | 499

da Zajednika ribarska politika uniti britansku ribarsku industriju, ali

sad je to bilo gotovo ostvareno. Uskoro e u 'vodama Unije' loviti samo
jedna 'flota Unije', pod potpunom kontrolom Bruxellesa.
U svibnju 2002. napravljen je jo jedan ritualni pokuaj britanskog
'uskakanja' u jedinu 'federalnu' politiku kojoj je dotad izmicala: euro.
Prodi je poeo napad, a pridruili su mu se Patten, Heseltine i Charles
Kennedy. Isprovocirali su Blaira da u BBC-jevoj emisiji Newsnight izjavi
kako bi imao problema s tim da ga povijest upamti ako ovjeka koji je
'odbacio funtu' te da odbija bilo kakvu ideju da je ulazak u euro 'izdaja
naeg nacionalnog interesa.'15 Ali Brown je jo imao protuotrov svojih
'pet testova'16. Ofenziva se rasplinula.
Brown je mogao citirati novo UN-ovo ekonomsko istraivanje koje
je optuivalo Bruxelles i ECB za 'politiku paralize.' EU je napravila pre-
malo za poticanje svjetskog rasta i doprinijela je trgovinskim sukobima
oslanjajui se na izvoz kako bi titila vlastitu ekonomiju, a sve su to iza-
zvala 'izobliena proraunska pravila' eurozone i 'sukobi u stvaranju
politika' medu posvaanim EU institucijama. Prodi je drsko uzvratio
traenjem jedinstvenog politikog glasa koji bi govorio u ime eura. 17
Nekoliko dana kasnije, 6. svibnja, ubijen je karizmatski nizozemski
voa krajnje desnice Pym Fortuyn. Vodio je protuislamsku i protuuselje-
niku kampanju, a njegova je stranka oekivala da e promijeniti odnos
snaga na predstojeim nizozemskim opim izborima. To je izazvalo puno
razmiljanja o usponu desniarskih stranaka u EU, s tvrdnjama da eu-
ropski projekt prebrzo odlazi predaleko. Ali Prodi se nije slagao. Nije
bilo dovoljno 'Europe.' Na dan Fortuynove smrti, Prodi je otkrio planove
osnivanja 'Europskih odreda pogranine strae' koji bi trebali tititi
granice EU od ilegalnog useljenitva.18

Nastavlja se ograivanje
Nakon neuspjenog pokuaja pridobivanja Schrdera za svoju stvar,
Blair je sada okuavao sreu s tek okrijepljenim Chiracom. Rasprava se
sada vrtjela oko toga treba li postojati stalni 'predsjednik Europe'; i,
ako je tako, treba li tako dominantna figura predsjedavati Komisijom
ili Vijeem? Blair je Chiracu iznio miljenje da bi trebao dominirati
predsjednik Vijea. 19 Prodi je otro reagirao istiui da Komisija mora

15 15. svibnja 2002.

16 Independent, 4. svibnja 2002.
17 Daily Telegraph; AFX (UK), 2. svibnja 2002.
18 AFX (UK), 7. svibnja 2002.
19 Financial Times, 16. svibnja 2002.
500 I VELIKA OBMANA

biti u stanju rei 'ne' Schrderu, Aznaru i njima slinima kad god se
ukae potreba za time. Inae bi, upozorio je, 'mogla nastati drukija vrsta
Europe: meuvladinska Europa.' Nadalje, njegove ovlasti u ekonomiji i
vanjskoj politici trebale su jaanje. Upitan predlae li 'punu koordinaciju
nacionalnih politika' odgovorio je: 'Da, da, da i da. etiri puta da.' 20
Prodi je 21. svibnja 2001. formalno iznio svoje ideje pred konvenci-
jom, predlaui da Komisija bude 'sredite gravitacije' Unije s vlastitom
vanjskom politikom. Zatraio je ukidanje svih nacionalnih veta i vee
ovlasti za kanjavanje drava koje rasipaju proraune. 21 Njegove ideje
predvidljivo su loe primljene. Dunosnik Foreign Officea proglasio ih
je 'mrtvoroenima.' 22 Francuzi i Nijemci bili su im jednako neskloni. 23
Pokuavajui osvojiti to vie terena, Komisija je jo bila i uvuena
u predobro poznati mulj korupcije i financijskih nepravilnosti. Ovoga
puta je bila rije o 'aferi Andreasen' koja je podsjetila na Connollyja i van
Buitenena. Marta Andreasen bila je panjolska raunovotkinja koju je
povjerenica za proraun i borbu protiv prevare Michaele Schreyer u sije-
nju 2002. imenovala glavnom raunovotkinjom Komisije sa zadatkom
da sredi njene knjige. Marta je ubrzo otkrila 'ozbiljne i zasljepljujue'
nedostatke. Raunovoe ak nisu vodile ni dvostruko knjigovodstvo dvo-
strukog ulaza. Kompjutorski sustav bio je otvoren upadima, tako da su
se ulazne brojke mogle mijenjati. Prijavila je to Schreyer koja ju je isprva
podrala. Ali onda je poeo jaki pritisak na Martu Andreas da zakljui
knjige Komisije za 2001., to je ona odbila tvrdei da bi time prekrila
financijski propis, jer su knjige nepropisno voene.
Kad je nastavila odbijati i nakon to joj je reeno da e biti 'dobro
plaena', zaprijetili su joj otputanjem. Dana 7. svibnja pisala je Prodiju
i njegovoj dvojici potpredsjednika, dakle i Kinnocku koji je 1999. zadu-
en za reformu Komisije i suzbijanje korupcije, objanjavajui im da je
zabrinuta. Kolegij povjerenika se 22. svibnja dogovorio da je otpusti s
posla. Bila je toliko frustrirana takvim odgovorom da je 24. svibnja, kao
ranije van Buitenen, iznijela svoj sluaj u pismu zastupnicima u Europ-
skom parlamentu. Upravo ulazei u avion iz Barcelone za Bruxelles,
dobila je faks od Kinnocka u kojemu joj javlja da je maknuta s radnog
mjesta. Otada nadalje, kao i u Connollyjevu sluaju, komisijin stroj za
friziranje informacija pregrijao se ocrnjujui njeno ime. Njene je optube
ipak podrao drugi 'zvida' u Revizijskom sudu Dougal Watt. U travnju

20 La S t a m p a , 17. svibnja 2002.

21 Financial Times, 22. svibnja 2002.
22 lndependent, 23. svibnja 2002.
23 Financial Times, 29. svibnja 2002.
 ZAVRNA IGRA: 2002-2003 | 501

je neovisno, uz podrku 205 svojih kolega, predao slubenu tubu za

nepotizam, korupciju i zloporabu unutar samog Revizijskog suda, zbog
ega je ostao bez posla.
Takve stvari nikoga nisu brinule do zavrnog Vijea panjolskog pred-
sjednitva u Sevilli 21. i 22. lipnja, gdje su na vrhu dnevnog reda bila
dva problema koja je moglo stvoriti proirenje. Jedan od njih je bio je
useljeniki val kojeg je moglo izazvati primanje u lanstvo istonoeurop-
skih drava. Njemaka i Austrija posebno su se bojale da bi mogle biti
preplavljene migrantima u potrazi za poslom u bogatijim zapadnim
demokracijama i odluile su to je mogue due odgaati trenutak kad
e se pridolice moi pozvati na 'pravo nastanjivanja', koje im je davalo
pravo na boravite i radno mjesto.
Drugi strah bio je nemogui pritisak koji bi to napravilo na EU
proraun ako se slina odgoda ne nametne na pravo poljskih i ostalih
seljaka da trae pune potpore iz CAP-a. 24 Barem je povjerenik Fischler
predloio 'srednjoronu reviziju' koja bi smanjila ukupni iznos smanje-
njem potpora za velika seoska gospodarstva. Ali ak ni to nije bilo ni
izdaleka dovoljno da se problem rijei, a i predstavljalo je toliku prijet-
nju velikim bivim istononjemakim kolektivnim farmama da ga je
Schroder odmah odbio. U rujnu su ga ekali izbori, a SPD je na tom
podruju imao velik dio podrke. 25 Dodatnih tri milijarde funta godi-
nje koje je traio Fischler bilo je vie nego si je EU mogla priutiti. Bri-
tanija, Njemaka, Nizozemska i vedska, sve neto uplatiteljice, odbile su
platiti vie. 26 CAP je sada trovao proirenje.
Druga svaa kuhala se oko pakta o stabilnosti i rastu, jer je javna
potronja u Francuskoj, Italiji i Njemakoj izmicala kontroli. Sukob se
pojaao kad je Chiracov novi premijer Jean-Pierre Raffarin stavio smanje-
nje poreza iznad pakta o stabilnosti pokazujui da pakt nije 'uklesan u
kamenu.' Portugal, iji se proraunski deficit spremao probiti strop u
godinu dana, takoer je izazivao zabrinutost. inilo se da se kljuni
projekt eura raspada. 27
Meutim, kad su Danci 1. srpnja preuzeli predsjednitvo od panjo-
laca, svojim su glavnim prioritetom proglasili probleme koje donosi
proirenje. Ako se pristupni pregovori ne zavre do listopada, mogao bi
se promaiti rok 2004. 28 Ali budue nove lanice poele su shvaati da

24 Guardian, 6. lipnja 2002.

25 Daily Telegraph, 14. lipnja 2002.
26 Daily Telegraph, 15. lipnja 2002.
27 Daily Telegraph, 20. lipnja 2002.
28 AFX Europe, 27. lipnja 2002.
502 I VELIKA OBMANA

im je EU nudila najgori od svih svjetova. S jedne strane su morale preu-

zeti sve trokove prilagodbe EU zakonodavstvu i otvoriti svoje granice
proizvodima i robama iz ostatka EU. S druge strane, sad se inilo da e
dogovor koji se nudi na sedam godina uskratiti njihovim graanima pravo
da rade u postojeim dravama EU te da e njihovi seljaci u poetku
dobiti samo 25 posto potpora koje uivaju njihovi zapadni kolege. To
bi zapravo znailo da bi one na poetku bile neto uplatiteljice u EU pro-
raun. 29 Usred gnjevnog mrmljanja prosvjeda, Francuska je odbila i
Fischlerove skromne planove za reformu CAP-a, drei se dogovora s
Berlinom koji je blokirao svaku znaajnu promjenu do 2006. To se moglo
uti i od Stoibera koji je na predstojeim njemakim izborima trebao
postati desniarskim barjaktarom. inilo se da je proirenje u ozbiljnom
rasulu. 30
U toj su toki europske politike bile spremne potonuti u uobia-
jeno ljetno mrtvilo. Ali kolovoz 2002. bio je drukiji. Zbog jakih kia
poplavili su rajnski i dunavski bazeni, potapajui gradove i mjesta u
Austriji, Njemakoj, Maarskoj, ekoj i Slovakoj. Za Schrdera, koji je
u anketama kaskao za Stoiberom, to je bio dar s neba. Obiao je pogo-
ena podruja, sastao se sa efovima vlada pogoenih drava i koor-
dinirao pomo osvajajui prostor u medijima. Prodi mu je bio za petama,
nudei milijardu eura iz krinja EU.31 Stoiber je uhvaen na krivoj nozi.
Bio je na odmoru kad se dogodila 'poplava stoljea'. Njegovo povreme-
no nespretno pojavljivanje na natopljenim nasipima bilo je neuvjerljivo.
Rastua meunarodna napetost oko Iraka takoer je bila predizborna
tema u kojoj su oba kandidata pokuavala nadglasati protivnikovo od-
bijanje rata. Sve je to sluilo skretanju panje s tekih njemakih proble-
ma, etiri milijuna nezaposlenih i stagnirajuom ekonomijom. Schroder
se poeo povlaiti. 32
Britanija, poteena poplava, u meuvremenu je poaena tvrdnja-
ma Jacka Strawa da bi EU trebala imati pisani ustav koji bi odreivao
'jednostavni skup naela' jasnim jezikom 'kao nainom pribliavanja
briselske birokracije narodu.' 33 Predstavljeno kao samo njegova ideja,
to je zvualo kao da konvencija nikad nije ni postojala. Kad je njegov
oporbeni kolega Michael Ancram osudio govor, Straw je odgovorio
protupitanjem zato EU ne bi imala temeljni dokument kad ga ima

29 Daily Telegraph, 2. srpnja 2002.

30 Daily Telegraph, 11. srpnja 2002, Financial Times, 15. srpnja 2002.
31 Financial Times, 17. kolovoza 2002.
32 Independent, 17. kolovoza 2002.
33 Daily Telegraph, 27. kolovoza 2002.
 ZAVRNA IGRA: 2002-2003 | 503

svaki golf klub? 34 Oni s duljim pamenjem prisjetili su se da je u listo-

padu 2000. Blair tvrdio da rasprava o ustavu 'ne mora nuno zavriti
jednim, zakonski obvezujuim dokumentom nazvanim ustavom.' Sad
se to pretvorilo u 'britansku' ideju.

'Projekt' se poinje raspadati

Kad je poetkom jeseni konvencija nastavila s radom, Britanija je po-
kuavala preuzeti inicijativu predlaui da 'predsjednika Europe' biraju
nacionalni parlamentarni zastupnici. Chirac i Schrder pristali su na
izabranog predsjednika Vijea.35 Iako je Schrder traio 'ravnoteu snaga'
za Komisiju, bivi Delorsov ef kabineta, sada povjerenik za trgovinu,
Pascal Lamy osudio je takve prijedloge kao najozbiljniji nasrtaj na utjecaj
i ovlasti Komisije u njenoj povijesti.36
Sad se meunarodnim dnevnim redom ubrzano uspinjao Irak sa
svojim 'orujem za masovno unitenje.' Ponovno je panja skrenuta s kon-
vencije. Ameriki potpredsjednik Dick Cheney upozorio je da e biti
prekasno ako svijet bude ekao da Irak razvije atomsku bombu. 'Vrijeme
nije na naoj strani,' rekao je. Prodi je rekao Washingtonu da pribavi
podrku UN-a: 'Bojim se da e inae biti uniteno najvee postignue od
svih, temelj amerike diplomacije nakon 11. rujna, globalni protutero-
ristiki savez.'37 Ipak je bilo jasno da je 'odluna akcija' pod amerikim
vodstvom samo pitanje vremena. Barem je Schrderu njegova politika
prema Iraku donijela reizbor, iako mu se smanjio udio u glasovima.38
Sad se pakt o stabilnosti ponovno oporavljao. Suoena s alarmantnim
proraunskim deficitima u Francuskoj, Njemakoj i Italiji, Komisija je
pojaala pritisak, dajui prekriteljima rok do 2006. da uravnotee pro-
raune. Manje lanice, posebno Portugal, bile su bijesne,39 a njihovo je
raspoloenje dodatno raspalilo kad je Francuska potvrdila planove
javne potronje koji su ismijavali pravila. Francuski ministar financija bio
je neumoljiv. Njegova vlada dobila je izbore na obeanjima o potronji.
Pakt o stabilnosti morat e priekati do 2004. 40 ak se i Le Monde
alio zbog francuske 'nacionalne sebinosti.'41

34 Independent, 28. kolovoza 2002.

35 Financial Times, 10. rujna 2002.
36 Financial Times, 16. listopada 2002.
37 Independent, 11. rujna 2002.
38 Independent, 23. rujna 2002.
39 Financial Times, 26. rujna 2002.
40 Independent, 9. listopada 2002.
41 8. listopada 2002.
504 I VELIKA OBMANA

Druga pukotina u fasadi europskog jedinstva pojavila se kad je Italija

ponudila podrku SAD-u u Iraku. Prodi je priznao da oito 'nema eleme-
nata za zajedniku poziciju Europske unije.' 42 udno je bilo to je naj-
jai pristaa SAD-a, britanska vlada, sad nudila jo ustupaka konvenciji.
Jo je udnija bila njena ponuda da prihvati ukidanje nacionalnog veta
u vanjskoj politici, ba kad se inilo da 'kolege' potpuno naputaju ideju
zajednike politike. Pored toga, Hain je priznao da bi Povelja o temeljnim
pravima kao dio novog ustava mogla imati puni zakonski status.43 Kakvo
god bilo razmiljanje iza tog zaokreta, ohrabrilo je Giscarda da najavi da
e izvjetaj njegove konvencije biti usvojen 2003. uz tek minimalne iz-
mjene koje e unijeti lideri EU. 44
Taj se optimizam prenio i na 9. listopada, kad su 13 godina nakon
pada Berlinskog zida ministri vanjskih poslova EU dogovorili 'veliki
prasak' proirenja, primajui 10 aplikanata u Uniju. Iako su se konani
detalji financiranja jo trebali dogovoriti, Prodi je ekstatino proglasio:
'ponovno smo otkrili povijesno jedinstvo svih naih naroda. Naa zajedni-
ka sudbina je da zajedno gradimo svoju budunost.' 45 Vie naslovnica
osvojila je meutim njegova intervencija 17. listopada, kad je pakt o sta-
bilnosti nazvao 'glupim.' Njegova je poanta, meutim, bila da Komisiji
nedostaje ovlasti da provodi pravila. Prodija su podrali Schrder, Chirac
i Gordon Brown. Mjesec dana kasnije predlagao je reviziju pakta o stabil-
nosti kako bi Komisiji pribavio vee ovlasti. 46
Tada je njemaki ministar vanjskih poslova Fischer preuzeo mjesto
predstavnika svoje zemlje na konvenciji. Dolo je vrijeme da se ukljue
stariji igrai. Odmah je povukao svoj raniji prijedlog da Komisija pre-
raste u europsku vladu, s predsjednikom kojega bi birao izborni kolegij
u amerikom stilu kako bi se osigurao ravnopravan glas manjih drava.47
To se dogodilo upravo dok je jedna 'manja drava' govorila svoje na
drugom irskom referendumu o Sporazumu iz Nice. Ulijevajui goleme
svote novca u kampanju, irska vlada i njeni briselski saveznici napravili
su sve to su mogli. Ukinut je zakon koji je nalagao da obje strane dobiju
jednak medijski prostor. Pitanje je namjeteno tako da Irci nisu mogli
ponovno odbiti Nicu ako nisu istovremeno glasovali da Irska napusti

42 Corriere della Sera, 24. rujna 2002.

43 Daily Telegraph, 4. listopada 2002.
44 Financial Times, 7. listopada 2002.
45 Independent, 10. listopada 2002.
46 Financial Times, 17. listopada 2002; Daily Mail, 8. studenog 2002; Independent, 28. stude-
nog 2002.
47 Financial Times, 18. listopada 2002.
 ZAVRNA IGRA: 2002-2003 | 505

tradicionalnu neutralnost i podri vojsku EU. Irci su 19. listopada izgla-

sali 'da' za Nicu sa 63 prema 37 posto glasova i uz odziv od 48 posto.48
Kljuna veza izmeu proirenja i potronje CAP-a konano je dosegla
kritinu toku. Na izvanrednom Vijeu u Bruxellesu 24. listopada Nje-
maka je nepokolebljivo tvrdila da se trokovi CAP-a moraju smanjiti
nakon kraja proraunskog razdoblja 2006. Chirac je predvidljivo odbio
pristati na to, traei umjesto toga smanjenje britanskog refundiranja
kako bi se nadoknadila razlika.49 Blair je uzvratio idejama o smanjivanju
trokova, kojima se Chirac takoer usprotivio. Vrebala je slijepa ulica koju
je mogla rijeiti samo jo jedna muljaa u kojoj su se Chirac i Schroder
privatno dogovorili o gornjoj granici troenja na poljoprivredu od 2007.
do 2013. Detalji su bili 'povrni i zbrkani', ali smatralo se da su 'povoljni
za Francusku.' 50
Blair je bio bijesan, ali Chirac je samo ponovio svoj zahtjev za smanje-
njem refundiranja. ivci su pucali i Chirac je zaprijetio otkazivanjem
planiranog francusko-britanskog summita rekavi Blairu: 'Bili ste vrlo
grubi, a sa mnom se nikad nije tako razgovaralo.' 'Problem je to je Chirac
Chirac.', rekao je jedan EU diplomat. 'Nedavno je ponovno izabran i
razmee se. Sve je to jako, jako francuski.'51 Posljedica tih nemira bilo je
tek sredinom studenog odreen datum ulaska novih lanica: 1. svibnja
2004.
Drugi Francuz koji se razmetao bio je Giscard koji je krajem listo-
pada otkrio 'kostur' ustava. Njegov prijedlog da se EU preimenuje u
'Sjedinjene Europske Drave' istog je trena izazvao britanski prosvjed.52
Hain je svejedno brzo rekao Odboru za nadzor Donjeg doma da je Bri-
tanija 'dobivala bitku protiv tvrde linije europskih federalista.'53 Neko-
liko dana kasnije francuskom se ministru vanjskih poslova Dominiqueu
de Villepinu Fischer pridruio u najavi prijedloga za jaanje obrambene
i sigurnosne politike EU i za stvaranje Europske agencije za naoruanje.
Pripremali su i posebni dokument u kojemu se predlau vee ovlasti EU
u pravosuu i unutarnjim poslovima.54 Dok su se 'federalisti' razuzdavali,
Blair je bio sve vie marginaliziran.
To se moda odraava u neobino zanemarenom kardifskom govoru
28. studenog u kojemu je Blair iznio jo jednu od svojih 'vizija' Europe.
48 Financial Times; Sunday Telegraph, 20. listopada 2002.
49 Financial Times, 24. listopada 2002.
50 Guardian, 25. listopada 2002.
51 Daily Telegraph, 29. listopada 2002.
52 Independent, 29. listopada 2002.
53 Guardian, 21. studenog 2002.
54 Financial Times, 23. studenog 2002.
506 I VELIKA OBMANA

Traio je 'Europu suverenih nacija... koje surauju za zajedniko dobro.'

Trebali bismo okonati besmislenost 'do tu i ne dalje.' Bilo je podruja
na kojima se Europa 'trebala i htjela' vie integrirati: u borbi protiv krimi-
nala i ilegalne imigracije, u osiguravanju ekonomskih reformi, u stvaranju
uinkovitijih politika obrane i sigurnosti. Meuvladinstvo se ne bi treba-
lo koristiti kao oruje protiv europskih institucija. Nadnacionalne in-
stitucije potrebne su da bi Europa funkcionirala, a dvije takve institu-
cije nisu u 'suprotnosti jedna s drugom'. Bez glasovanja kvalificiranom
veinom i bez jake Komisije sposobne djelovati neovisno, nikad se nee
ostvariti reforma. Slaba Komisija je 'protivna naim interesima.' Europu
je, dakle, trebalo jaati 'na svim razinama'. Za to je bio potreban 'propis-
ni ustav za Europu.' 55 Ova nesuvisla masa proturjeja je vie nego ikad
pokazivala da Blair uope nije shvaao prava pitanja i injenicu da je cijela
povijest Europske unije bila bitka izmeu meuvladinstva i nadnaciona-
lizma. To je obiljeilo i njegovo gotovo potpuno povlaenje s prologo-
dinje pozicije u Varavi.
Prodi je, s druge strane, planirao iznenaenje. U utrobi Komisije, rad-
na skupina pod predsjedanjem Franoisa Lamoureauxa, biveg Delorsova
zamjenika efa kabineta, radila je na tako tajnom projektu da mu je dala
kodno ime 'Penelopa.' Dana 4. prosinca 2002. pojavio se dokument od
142 stranice u kojemu se iznose nadnacionalni argumenti: odvojeni
'porezi Zajednice', europska vojska, Komisija koju biraju eurozastupnici,
nacionalni veto kojega vie uope nema. Vanjska politika, pravosue i
unutarnji poslovi trebali bi se staviti pod 'metodu Zajednice.' Gotovo
svi tragovi meuvladinstva u postojeim sporazuma bili su zbrisani. Bila
je uvrtena i klauzula 'uzmi ili ostavi' kojom bi svaka zemlja koja bi blo-
kirala usvajanje novog sporazuma bila osuena na naputanje Unije. 56
U Londonu su se slubenici sprdali. 'Evo Lorda Prodija od Kami-
kaze,' rekao je jedan izvor iz Whitehalla. 57
Problem proirenja tek je trebalo rijeiti. EU je nametala sve tee
uvjete buduim lanicama. Njihovi graani sedam godina nisu mogli
traiti posao na zapadu. Potpore njihovim seljacima iz CAP-a poele bi
na samo 25 posto i u istom se razdoblju postupno poveavale. Do tada
bi tisue istonoeuropskih seljaka, u nemogunosti nadmetanja sa zapad-
nim kolegama koji su primali puno vee potpore, moglo biti istjerano
sa zemlje. Jedina utjena nagrada koja se nudila bila je jednokratna is-

55 Blairov govor, 28. studenog 2002., www.number-10.gov.uk.

56 Europska komisija, 'Feasibility Study: Contribution to a Preliminary Draft - Constitution
of the European Union', Bruxelles, 4. prosinca 2002.
57 Guardian, 6. prosinca 2002.
 ZAVRNA IGRA: 2002-2003 | 507

plata 1,3 milijarde eura kako bi nove lanice pregurale prvu godinu lan-
stva. Dan prije kopenhakog summita poljski premijer Leszek Miller
pritiskao je da se isplata uvea za jo dvije milijarde eura. Ali sve to su
njegovi kolege dali bilo je doputenje da se milijardu eura ve obeanih za
regionalnu pomo usmjeri u vladine krinje. Nee biti dodatnog novca.58
S tim se 10 novih drava uputilo prema lanstvu u EU. Kako je komen-
tirao Evans-Pritchard iz Telegrapha, ovo sluti na brak bez ljubavi.' 59
Krajem 2002. Italija se veselila summitu IGC-a u Rimu za godinu
dana, kad je trebala predsjedavati Unijom. Preplavljena 'monim simbo-
lizmom' ugoivanja novog Rimskog sporazuma, tamonja vlada odlu-
ila je ne zauzimati 'kruti stav' na konvenciji kako bi bila sigurna da e
se dogoditi njen rendez-vous sa sudbinom. 60 S potencijalno olujnom
IGC temeljnom na Giscardovu nacrtu ustava koja je trebala poeti u
lipnju u Solunu, sve je bilo spremno za tijesnu utrku.

Francusko-njemaka osovina
Novu 2003. godinu obiljeila je 40. obljetnica Elizejskog sporazuma
kojim je pokrenuta francusko-njemaka osovina. Prolo je i 30 godina
od britanskog ulaska na 'zajedniko trite.' To jedva da je nadahnulo
masovne proslave, iako je Lord Jenkins od Hillheada, jedan od malobroj-
nih koji je mogao smatrati da je prilika zasluila otvaranje boce Chateau
Lafita iz 1961., umro tjedan dana nakon Nove godine u 82. godini. 61
Godina nije dobro poela za Schrdera. Uvjeti poslovanja u eurozoni
pogoravali su se, posebno u Njemakoj gdje je oporavak eura naspram
namjerno oslabljenog dolara ve dostizao brzinu koja je slabila izvoz.62
Njemaka je bila pred javnom kaznom zbog krenja pakta o stabilnosti i
rastu. Suoeni sa smanjenjem potronje, 2,8 milijuna radnika u javnom
sektoru prijetilo je trajkom. Schrderova pozicija u javnim anketama
je tonula. 63
Budui da dotad nije uspjela razbiti francusko-njemaku osovinu,
Britanija se nadala da e iskoristiti situaciju radei s Njemakom na
ekonomskoj politici. Ali manje od dva tjedna nakon Nove godine, Schro-
der i Chirac sastali su se na veeri u Parizu kako bi proslavili Elizejski spo-
razum. Tamo su odluili rijeiti neslaganja oko konvencije. Za Chiraca

58 Financial Times, 10. i 13. prosinca 2002.

59 Daily Telegraph, 12. prosinca 2002.
60 Il Sole 24 Ore, 18. prosinca 2002.
61 The Times, 7. sijenja 2003.
62 Reuters, 2. sijenja 2003.
63 Independent, 9. sijenja 2003.
508 I VELIKA OBMANA

je to znailo monije Vijee sa stalnim predsjednikom. Za Schrdera,

monijeg efa Komisije koji bi vodio federalnu strukturu. Bila je to jo
jedna klasina muljaa. EU bi zapravo imala dva izabrana predsjednika
od kojih bi jedan vodio Vijee, a drugi Komisiju. Prvi bi vodio vanjske
poslove i davao 'strateki smjer' EU. Drugi bi se bavio trgovinom,
konkurentnou i unutarnjim tritem.64 Blair je bio zanemaren.
To je znailo poraz i za Prodija, jer su Danska, panjolska, pa ak i
Britanija, prihvatile francusko-njemaki kompromis, a to je uinio i Gis-
card. Prodija su ostavili da guna kako e to dovesti do stvaranja dvije
'konkurentne birokracije.'65 Blair je kasnije pokuao promijeniti odluku
svrstavajui se uz Aznara u predlaganju stalnog 'super-predsjednika'
EU kojega bi se imenovalo na etiri godine,66 ali nitko nije sluao. Ozbilj-
nije protivljenje stizalo je iz manjih lanica koje su sada posprdno zvali
'sedam patuljaka', a koje su se jo bojale da bi predsjednitvo Vijea moglo
postati directoire. U pokuaju nametanja primata Komisije, belgijski
premijer Verhofstadt pokuao je povesti pobunu, 67 ali do svibnja e
'patuljci' biti prisiljeni na prihvaanje francusko-njemakog plana i jo
morati pristati na smanjenje broja povjerenika s pravom glasa.68
Druga dugaka saga koja e se do tada zavriti bila je ona s guverne-
rom Francuske banke Jean-Claudeom Trichetom. U sijenju je izaao
na suenje, optuen za zatakavanje skandala s bivom dravnom bankom
Credit Lyonnais u kojemu je izgubljeno 20 milijardi dolara. 69 Malo je
tko vjerovao u njegovu potpunu nevinost. U lipnju je ipak osloboen
svih optubi. Europsko vijee brzo e potvrditi Duisenbergovo odstupa-
nje s dunosti kako bi se predsjedniko mjesto u ECB oslobodilo za
Tricheta. 70

Sadam 'razjedinitelj'
Do kraja sijenja 2003. samo je jedno pitanje privlailo politiku panju
irom svijeta. Sad je bilo oito da bi amerika invazija na Irak uz punu
britansku podrku mogla poeti u svakom trenutku, u brk protivljenju
veine lanica EU. Solana je prednjaio u protivljenju, izjavljujui da
Vijee sigurnosti UN-a treba dokaz o oruju za masovno unitenje prije

64 Financial Times, 14. sijenja 2003.

65 Guardian, 16. sijenja 2003.
66 Daily Telegraph, 1. oujka 2003.
67 De Standaard, 13. oujka 2003.
68 De Standaerd, 17. svibnja 2003.
69 Bloomberg, 6. sijenja 2003.
70 EurActiv, 23. lipnja 2003.
 ZAVRNA IGRA: 2002-2003 | 509

nego pristane odobriti rat. De Villepin je pozvao ostale europske vlade

da se suprotstave amerikim planovima. 71 Kad je Bush izjavio da UN-
ove inspekcije za oruje koje su traili Francuzi, Nijemci i Putinova
Rusija nee funkcionirati, Schroder se pridruio Chiracu u odbijanju
podrke UN-ovoj rezoluciji.
To je dovelo do zapanjujue intervencije amerikog ministra obrane
Donalda Rumsfelda koji je francusko-njemako saveznitvo odbacio
kao 'staru Europu.' Sredite gravitacije pomicalo se na istok, a tamonje
su drave bile uz Sjedinjene Drave. Bushov glasnogovornik rekao je da
Francuska i Njemaka imaju 'privilegiju... da ostanu po strani,' ali da
e SAD ii u rat i bez UN-ova odobrenja.72 Rumsfeldovi komentari
najavili su seizmike promjene u amerikoj politici prema Europi, koja
se nije mijenjala od Drugog svjetskog rata. 'Europu' se vie nije smatralo
homogenim entitetom ve odvojenim nacijama. Ako je Naser bio veliki
'federator', drugi bliskoistoni voda Sadam obeavao je da e biti 'dezin-
tegrator.'
'Europljani' su nepronicljivo sami pokazali zato ih Sjedinjene Ame-
rike Drave ne mogu shvaati ozbiljno. Dok se najmonija amerika
ratna mornarica u povijesti 28. sijenja okupljala oko Zaljeva, EU je
poslala svoju mornaricu da kraj obala Sjeverne Afrike patrolira traei
ilegalne useljenike.73 Sastojala se od male flotile motornih brodova koji-
ma su upravljali mornari iz pet drava EU. Kad se dva dana kasnije u
The Timesu pojavilo pismo koje je potpisalo osam 'europskih lidera' iz
Britanije, panjolske, Italije, Portugala, Maarske, Poljske, Danske i
eke pozivajui kontinent da 'stane uz Ameriku', sve to se moglo vi-
djeti bilo je nejedinstvo.74
Blair je dao sve od sebe da okupi EU. Tek to je stigao s vaington-
skog sastanka s Bushom, otputovao je u Le Touquet na sastanak sa Chi-
racom. Taj je summit odgoen prethodne jeseni nakon svae oko
CAP-a. Ali osim neuspjeha s Irakom, otvorile su se svjee rane oko
spornog pitanja: bive britanske kolonije Zimbabvea. Iako je tamonji
voda Robert Mugabe vodio okrutnu kampanju terora protiv bijelih
farmera i mase svoga afrikog stanovnitva, Velika Britanija je sve ovlasti
u politici prema Zimbabveu predala EU koja je reagirala samo name-
tanjem zabrane putovanja vladarima te zemlje. Sad je Chirac ignorirao
ak i te sankcije te je pozvao Mugabea na summit u Pariz. Chirac je od-

71 Independent, 22. sijenja 2003.

72 Daily Telegraph, 24. sijenja 2003.
73 Daily Telegraph, 29. sijenja 2003.
74 Times, 30. sijenja 2003.
510 I VELIKA OBMANA

bacio Blairove prigovore, a na njihovoj tiskovnoj konferenciji nije bilo

ni naznake entente cordiale.75
Kad je Giscard dva dana kasnije objavio nacrt 16 lanaka svoga us-
tava, Hain je odmah prigovorio da se 'ini kako je EU zaduena za eko-
nomsku i vanjsku politiku, a nije bilo tako dogovoreno.'76 Ali Giscard
e se uskoro boriti s vie od 1000 amandmana i traiti vie vremena.
Do sada je, meutim, naslovnicama dominirao Irak.77 Dok su se irom
Europe odravali masovni prosvjedi protiv rata, lideri EU okupili su se
na posebnom Vijeu u Bruxellesu 17. veljae, gdje su dogovorili da se
UN-ovim inspektorima za oruje da vie vremena da nau i unite irako
oruje za masovno unitenje. Rat protiv Sadama trebao bi biti 'zadnje
rjeenje.' 78 Ali to krhko jedinstvo ubrzo je razorio Chirac osuujui
kandidate za podrku Americi, rekavi im da su 'propustili dobru priliku
da umuknu.' 79 Blair je u nekoliko sati iskoristio ovaj ispad piui metama
Chiracova bijesa u pokuaju da se predstavi kao njihov najvei saveznik
u Europi.80
U kratkom odmoru od napetosti, lideri EU ohrabrili su se na prvi od
deset planiranih referenduma o ulasku deset novih lanica. To su izveli
tako da je EU potroila etiri milijuna funti na golemi propagandni
blic-napad na siuni otok Maltu, gdje je samo 370.000 stanovnika do-
bilo po glasau vie novca nego to su sve politike stranke zajedno potro-
ile u svim kampanjama u britanskoj povijesti. Tako raskono ulaganje se
i isplatilo: 53,5 posto Malteana reklo je 'da' za ulazak, a to je zatim po-
tvreno i na opim izborima. 81
Blair je jo imao vremena zajedno s jo jednim pristaom amerikog
stava prema Iraku, Aznarom, pripremiti dokument u kojemu se predlae
da Komisija kontrolira useljeniku politiku i prekogranini kriminal.
Kao i u sluaju Strawova zaokreta s idejom o ustavu, Blair je - prema
torijevskom izaslaniku na konvenciji Heathcoatu Amoryju - pristajao
na neto to je smatrao neizbjenim, a to mu je omoguilo da proglasi
pobjedu u neemu to je cijelo vrijeme bila britanska ideja. 82 Blair je

75 Guardian, Financial Times, 5. veljae 2003.

76 Financial Times, 7. veljae 2003.
77 Guardian, 7. veljae 2003.
78 Washington Post, 17. veljae 2003.
79 Mnogi britanski listovi diplomatski su izvijestili da je Chirac rekao 'budi tiho', ali njegova
fraza bila je 'se taire: kolokvijalno 'umuknite!'
80 Financial Times, 19. veljae 2003.
81 Financial Times, 10. oujka; Sunday Telegraph, 16. oujka 2003.
82 Daily Telegraph, 1. oujka 2003.
 ZAVRNA IGRA: 2002-2003 | 511

bio manje oduevljen predloenim uzajamnim paktom o obrani, ali

Giscard je rekao da e to ukljuiti u nacrt i vidjeti kako e ostali reagi-
rati. 83 Irci nisu bili oduevljeni spominjanjem 'federalnog' i predloili
su da se to izbaci 'u interesu jasnoe.'84 Amato je izjavio da ovlasti EU
dolaze od njenih lanica, a 'ne od Boga ili od Prodija.'85 Nitko nije bio
siguran je li to reeno Prodiju.
Schroder se zagrijavao za Chiracovu 'jezgru Europe', svjestan rastu-
eg jaza izmeu 'stare' i 'nove' Europe, 'koalicije nevoljkih.' Giscard se
zadovoljio izradom planova o europskom javnom tuitelju koji bi se bavio
prekograninim kriminalom. Objavio ih je 18. oujka kako bi doprinio
Blairovim idejama o stavljanju 'stupa' pravosua i unutarnjih poslova
u nadlenost Komisije. Nadnacionalna agenda se nadograivala.
Velika Britanija protivila se tuitelju, ali Blair je sada ekao da vidi
hoe li UN odobriti 'koaliciji voljnih' da napadne Irak. Do 14. oujka
Francuska je bila spremna iskoristiti veto u Vijeu sigurnosti, SAD je
povukao svoj zahtjev UN-u, a Blair je prkosio 'staroj Europi' svrstava-
jui se uz Busha. Bush je 17. oujka Sadamu dao ultimatum. Invazija
je poela 20. oujka. Tri tjedna kasnije, ameriki marinci su 9. travnja
pomagali razdraganim Iraanima u ruenju kipa Sadama Huseina u
sreditu Bagdada. Daily Mail saeo je dogaaj u jednoj rijei: 'Svrgnut.'
S obzirom na te dogaaje, atmosfera na proljetnom Europskom vije-
u bila je ledena. Blair i Chirac su se pomno izbjegavali. Ali Blair nije
odustao od strategije 'konstruktivnog angamana.' Nakon poslijeratnih
pregovora s Bushom posebno je izvijestio europske kolege o ishodu,
nudei medne rijei o UN-ovoj glavnoj ulozi u obnovi Iraka.86 Solana
je u meuvremenu rekao Die Weltu kako je pouka rata da EU u budu-
nosti mora imati samo jednog predstavnika u Vijeu sigurnosti: 'zamislite
kakav bi utjecaj Europa mogla imati kad bi govorila jednim glasom.' 87
Giscard je planirao zatiti svoju bebu ugradnjom u ustav odredbe o
potvrdi sporazuma bez jednoglasne ratifikacije : takozvanom 'izlaznom
klauzulom.' To bi lanicama omoguilo izbor prihvaanja novog spo-
razuma ili izlaska iz Unije. Lekcija iz Irske i Nice nije bila uzaludna.
Idua je na redu bila 'potrgana europska zajednika vanjska politika'
koju nije htio dirati dok se ne smiri bijes oko Iraka. Sad je i on predla-
gao jednog ministra vanjskih poslova EU koji bi objedinjavao Solaninu

83 Independent, 1. oujka 2003.

84 Irish Times, 4. oujka 2003.
85 EU Observer, 6. oujka 2003.
86 Financial Times, 1. travnja 2003.
87 Sunday Telegraph, 30. oujka 2003.
512 I VELIKA OBMANA

i Pattenovu ulogu. Ali izbjegao je kljuno pitanje treba li on biti u Ko-

misiji ili Vijeu.
Sve je stalo 16. travnja 2003. radi velianstvene ceremonije na aten-
skom Partenonu, kad su lideri 'stare' i 'nove' Europe zajedno potpisali
pristupne sporazume. Dokument od 2500 stranica s viestrukim upu-
tama na aquis, bio je neitljiv. Znakovito, Komisija je mjesec dana kas-
nije zatraila od Poljske i pet ostalih novih lanica da ubrzaju prevoenje
EU zakonodavstva. Samo je nekoliko stotina od 60.000 stranica EU
propisa prevedenih na poljski odobreno na Vijeu. 88 Nije bilo prvi put
da lideri starih drava Europe potpisuju neto to nisu proitali. Nakon
ratifikacije, Europa 15-orice postat e Europa 25-orice. Chirac je iskoris-
tio ceremoniju za reaktiviranje zahtjeva za avangardom, rekavi kako e
proirena Europa izgubiti ivotnost ako jezgra visoko integriranih lanica
ne bude mogla forsirati napredak. 89
U Bruxellesu je konvenciju sad muila struktura Komisije. Nakon
to nije uspio u traenju svemonog predsjednitva, Prodi je ponudio
raniju ideju o dvoslojnom tijelu. inilo se da to utjelovljuje 'duh kom-
promisa.' Giscard je iskoristio novo raspoloenje predlaui ukidanje na-
cionalnog veta na poreze kako bi se uklonila 'nepotena' porezna kon-
kurencija. 90
Berlusconi se u Milanu na sudu suoavao s optubama da je podmitio
suca u aferi SME. Ve je bio progurao zakon koji mu osigurava imunitet
dok je god premijer. Ali europski establishment uzbudila je Berlusco-
nijeva tvrdnja da 'teka krivnja i odgovornost' pripadaju 'profesoru
Prodiju koji nesmetano boravi u Bruxellesu.'91 Dok se Italija spremala
preuzeti predsjedavanje EU, inilo se da su predsjednici Komisije i Vijea
ve poeli zanimljivu suradnju.

Britanija se budi
Nakon vie od godine dana koliko su britanski mediji gotovo potpuno
ignorirali ustavnu konvenciju, Daily Mail se. konano probudio 8. svibnja
2003., proglaavajui ustav 'nacrtom tiranije'. Njegov kolumnist Simon
Heffer tvrdio je:

'Stalno, podmuklo, eurokrati su razvijali ustav koji bi - ne pretjerujemo -

mogao unititi britansku naciju. Dalekoseniji od Maastrichta, on doputa
Bruxellesu da kontrolira sve, od naih granica do naih banaka.'

88 Polish News Bulletin, 23. svibnja 2003.

89 Daily Telegraph, 17. travnja 2003.
90 Financial Times, 5. svibnja 2003.
 ZAVRNA IGRA: 2002-2003 | 513

Idueg dana list je provalio 'Ne!' golemim slovima preko cijele naslov-
nice, optuujui Blaira da se sprema dati referendum o ustavu Iraanima,
a Britancima uskrauje njihov. Onda je Daily Telegraph objavio uvod-
nik u kojemu tvrdi: 'to je to: trenutak za koji su nam stalno govorili da
nikad nee doi. EU se de facto i de jure pretvara u jedinstvenu dravu.'92
Krei utnju o 'Europi' koju si je njegova stranka sama nametnula, Iain
Duncan Smith pozvao je Blaira da odri referendum. Hain je uzvratio
da nije bilo referenduma za Jedinstveni europski akt ili za Sporazuma
iz Maastrichta: 'To su bili veliki ustavni sporazumi. Ovo je vie vjeba
pospremanja,' rekao je. 93 Te e ga rijei progoniti.
Onda je 15. svibnja Sun objavio naslovnicu 'Najvea izdaja u naoj
povijesti.' Njegov politiki urednik Trevor Kavanagh je, podsjeajui na
Gaitskella, izvijestio da se Blair 'spremao otpisati 1000 godina britanske
suverenosti.' Sunovo istraivanje pokazivalo je da se 60 posto ispitanika
protivi 'predavanju vie ovlasti Bruxellesu', 'kolosalnih 84 posto' eli re-
ferendum, a 61 posto ih misli da bi Britanija trebala razmisliti o izlasku
iz EU kako bi izbjegla daljnje ustupanje ovlasti.
Blair je u Donjem domu tvrdio da se referendumi odravaju samo
kad je rije o 'izuzetnim promjenama u sustavu vladanja'. Duncan Smith
bio je spreman za njega: 'Otkad ste doli na vlast odrano je 34 referen-
duma o tako presudnim pitanjima kakvo je treba li Hartlepool imati
gradonaelnika... Ali europski ustav odluit e kako e se vladati svakim
graaninom ove zemlje. Zato jednostavno ne dopustite britanskom na-
rodu da kae svoje?' Jednom je torijevski voa pogodio u icu. U istra-
ivanju objavljenom idueg dana, 83 posto ispitanika mislilo je da bi
odluku trebao donijeti britanski narod, a ne britanska vlada. 94 Hainova
reakcija bila je jednostavno obruavanje na 'euroskeptini tisak' kojega
je optuio da objavljuje 'zasljepljujuu fantaziju', jo uvijek tvrdei da
je ustav tek malo vie od Vjebe pospremanja'.95 Giscard je odbacio sav
taj mete.96 Odgovor Maila 16. svibnja bila je ponuda svoga glasa na
referendumu.
Iznenada je usred svega toga zavladao grozan osjeaj dj vu dok je
izbijao jo jedan skandal o prevari. Olaf i francusko tuiteljstvo istraivali
su 'veliku korporacijsku pljaku' EU fondova nakon to je s rauna Eu-

91 Independent, 6. svibnja 2003; Financial Times, 7. svibnja 2003.

92 12. svibnja 2003.
93 Financial Times, 13. svibnja 2003.
94 Daily Telegraph, 15. svibnja 2003.
95 Daily Telegraph, 16. svibnja 2003.
96 Financial Times, 16. svibnja 2003.
514 I VELIKA OBMANA

rostata, statistike slube EU, nestalo 640.000 funta. Nitko nije bio su-
spendiran, a Komisija je jo razmiljala hoe li poduzeti disciplinsku
akciju.97 Nakon jo mjesec dana neaktivnosti Komisija e biti prisiljena
priznati da su optube 'daleko znaajnije' nego se mislilo. Povjerenica za
borbu protiv prevare Schreyer priznala je da je njezin odjel u veljai
2000. dobio izvjetaj u kojem je upozoren na moguu prevaru.98 U ne-
sigurnom svijetu tjeila je spoznaja da se neke stvari nikad ne mijenjaju.
Dok se to spremalo, Blair je morao braniti Haina nakon izvjetaja
da je bivi Thatcherin reklamni guru Lord Saatchi planirao pokretanje
kampanje za referendum. Hain je njega i ostale optuio za irenje euro-
skeptinih 'lai' i 'gluposti.' Oni koji vode kampanju za glasovanje mogli
bi fino 'skinuti svoje plakate i prestati bacati novac, jer neemo to raditi,'
rekao je. Predloene ideje bile su tek 'prvi nacrti' koje su nacionalne vlade
mogle vetirati. 99 Do svae je dolo u osjetljivo vrijeme za Blaira. Sastao
se s Giscardom na Broju 10 kako bi mu rekao da nee tolerirati bilo
kakvo slabljenje britanskog veta na poreznu i obrambenim politikama:
njegovim takozvanim 'crvenim linijama' 100 . Tako je Straw uzeo stvar u
svoje ruke. U govoru CBI-ju u Bruxellesu tvrdio je da se promjene 'ni
izbliza ne mogu mjeriti' s jedinstvenom valutom.101 To je odmah odbacio
Jean-Luc Dehaene koji je u emisiji Today rekao da e ustav stvoriti jedin-
stvenu 'politiku Europu' kao to je Maastricht stvorio europski eko-
nomski entitet. Uoi objave prvog cjelovitog nacrta ustava, ak se i Gis-
card slagao da je referendum nuan. Slagao se i Hugo Young. 'Britanci
trebaju novu, transparentnu priliku za odluivanje o jedinoj velikoj temi
vrijednoj pitanja: elite li ostati lanica Europske unije ili izai iz nje?
To je neizreena agenda...' 1 0 2
U Bruxellesu e prije zakljuenja konanog nacrta ustava morati
doi do jo jedne krize. To je bio europski nain. Izbila je kad je Giscard
pokuao zamijeniti sustav glasovanja u Vijeu obinom veinom glasova
temeljenom na 60 posto stanovnitva Unije. To je smrvilo Sporazum iz
Nice i panjolska je uloila veto na odreivanje strukturalnih fondova
do 2017, to joj je omoguilo da zatiti svoju pomo tijekom idueg
kruga pregovora.103

98 Financial Times, 17. lipnja 2003.

99 Daily Telegraph, 19. svibnja 2003.
100 Financial Times, 19. svibnja 2003.
101 Independent, 20. svibnja 2003.
102 Guardian, 27. svibnja 2003.
103 Financial Times, 15. lipnja 2003.
 ZAVRNA IGRA: 2002-2003 | 515

Giscard je napravio ustupak i Britaniji, uklonivi rije 'federalno' iz

nacrta. Blairovi suradnici su to kasnije napuhali kako bi pokazali da
Unija vie nema nikakvih ambicija da postane 'federalna superdrava.'
Amato je stvari stavio na svoje mjesto: 'pridjeve koriste komentatori;
nas zanima sadraj.'104
Gordon Brown bio je manje zadovoljan Giscardovim prijedlozima
o eurozoni koja bi imala vlastitog 'ministra financija.' Ali Francuska i
Britanija prevladale su u zadravanju veta u vanjskoj politici. Giscard
je priznao brutalnu istinu: 'Europa nema zajedniku vanjsku politiku.'105
Hain je slavio ustupke. 'Sva ta buka, mata, zastraivanje, otvorene lai
koje stiu od ogorenih euroskeptika pokazat e se neutemeljenima.'
likovao je, 'Ovaj nacrt je dokaz za to.' 106
Ali Blairu se spremalo jo neprilika kad je upozoren da bi Dom Lor-
dova mogao blokirati ratifikaciju bilo kojeg novog sporazuma ako ne
bude obeanja o referendumu. 107 Hain je onda razbio vladinu politiku
apsurdno tvrdei u emisiji Today da glasai mogu glasovati protiv vlade
na europskim izborima ako im se ne svia ustav. Dodao je: 'Bio bih
prilino sretan da se mogu boriti... podupirui ovaj sporazum, konzer-
vativci mu se mogu protiviti, a odluit e narod.' Do ruka je bio pri-
siljen na sramno povlaenje.
Blair je ve bio na putu za Kuvajt na 'ne-pobjednikoj turneji.' Ali
sad su ga brinuli isti problemi koji su proganjali njegove prethodnike.
Uskoro e biti dvije godine otkako je parlamentu obeana ocjena Brow-
novih 'pet testova.' Odgovor je ve bio javna tajna, a ankete su stalno
pokazivale dvostruke veine protivnika ulaska u euro, to je izglede za
pobjedu na referendumu inilo nitavnima. S druge strane, nita bolje
nisu bili ni izgledi za pobjedu na bilo kakvom referendumu o ustavu.
Ali ako to ostane nerijeeno, kombinacija eura i ustava prijeti domina-
cijom nad iduim opim izborima, to bi bio predizborni poklon kon-
zervativcima. U svakom sluaju je trebalo neutralizirati 'Europu.' Na
letu za Kuvajt, Blair je izvijestio novinare da je 'histerija' oko ustava
otvorila dublje pitanje britanskog lanstva u EU. 'Trebamo kao drava
odluiti hoemo li nastaviti u Europskoj uniji ili neemo', rekao je. 'Mi-
slim da se rasprava na kraju zapravo svodi na to.'108 Blair je testirao raspo-

104 Corriere della Sera, 29. svibnja 2003

105 Financial Times, 26. svibnja 2003.
106 Financial Times, 27. svibnja 2003.
107 Financial Times, 28. svibnja 2003.
108 Financial Times, 28. svibnja 2003.
516 I VELIKA OBMANA

loenost za 'nuklearnu opciju' kako su je zvali u njegovu uredu: referen-

dum o britanskom ostanku ili odlasku iz EU. To je moda bio jedini
referendum na kojem se mogao nadati pobjedi.
Takva je opcija mogla postati samo jo privlanija kad je Giscard
objavio drugi dio nacrta ustava. On je ukljuivao Povelju o temeljnim
pravima. Dokument koji nekad nije imao vei zakonski status od Beanoa
sad je lako mogao postati zakon Zajednice. Nadalje, konvencija je zatra-
ila i Europskog javnog tuitelja, poveanje ovlasti Europskog parla-
menta u vie od 30 podruja politika i ukidanje jo 20-tak nacionalnih
veta. 109 To je bilo daleko od 'pospremanja'. Blair je bio stjeran u kut.
Nakon Kuvajta, njegova idua postaja bila je Varava gdje je trebao
odrati govor.110 Objasnio je zato je odbio raspisati referendum o ustavu,
usporeujui Britaniju s Poljskom. 'Primjeujem,' rekao je, 'da ovdje u
Poljskoj niste odrali referendum o ustavu iako ste imali referendum o
ulasku u EU.' Razvijajui tu temu dodao je: 'Slino tome, ako mi prepo-
ruimo ulazak u euro, to e biti korak od takvog ekonomskog i ustavnog
znaaja da e referendum biti razuman i ispravan.' Nevjerojatno, nakon
godina poricanja ustavnih posljedica eura, Blair je sada referendum o
jedinstvenoj valuti pravdao njegovim 'ustavnim znaajem.' Euro je bio
'ustavno znaajan'; ustav nije.
Blairov stav nije bio samo nelogian, on je bio sve vie izoliran. Malo
nakon varavskog govora, bivi talijanski ministar vanjskih poslova i
lan konvencije Lamberto Dini optuio je britansku vladu za obmanu:
'Svatko u Britaniji tko tvrdi da ustav nee promijeniti stvari, pokuava
zasladiti pilulu onima koji Europi ne ele veu ulogu.' 111 Kao da potvr-
uje Dinijeve rijei, britanska je vlada u nacrtu ustava otkrila klauzulu
provercanu u zadnji tren, koja bi omoguila harmonizranje PDV-a i
carina. To je bila takozvana 'eskalator klauzula' (lanak 1-24) koja je
Europskom vijeu doputala promjene sadraja sporazuma bez pribje-
gavanja Meuvladinoj konferenciji (IGC). 112
Blair je iz Varave morao u St Petersburg na sastanak sa svjetskim
liderima za 300. roendan grada, a onda u Evian na summit G8. Ondje
je bio Bush koji je takoer stigao preko Poljske i Rusije, podsjetivi
Chiraca da nije sve ni zaboravljeno, a kamoli oproteno. Namjerno igno-

109 Guardian, 28. svibnja 2003.

110 Cjeloviti tekst govora je na: www.downingstreet.gov.uk. Izdvadci iz Guardian, Times, Daily
Telegraph i ostalih: 31. svibnja 2003.
111 Daily Telegraph, 1. lipnja 2003.
112 Isto.
 ZAVRNA IGRA: 2002-2003 | 517

rirajui Chiraca, Bush je rano otiao poslom na Bliski istok. Na konven-

ciji su se odvijali pregovori u posljednji trenutak, kako bi se Europskom
vijeu u Solunu 20. lipnja stigao predati ustav. Ali to je uvelike bila samo
predstava. Giscard e sam odluiti je li postignut konsenzus.113
Gordon Brown nastavio je protunapad na euroskeptike. Britanstvo
vie ne treba izjednaavati s anti-europejstvom, jer su britanske ideje i
vrijednosti odreivale ritam reforme u EU, tvrdio je u Daily Telegraphu.
Moe se, dakle, biti pro-britanski i pro-europski u isto vrijeme. Prika-
zujui jo neupamenu sliku EU, Brown je tada ponudio 'put naprijed':
meuvladin, ne federalni; uzajamno priznanje, a ne sredinja pravila
'univerzalne veliine'; poreznu konkurenciju, a ne harmonizaciju poreza,
propisnu politiku odgovornost i subsidijarnost, a ne superdravu.'114
Obmana, ili samoobmana, nastavljala se do kraja.
Idueg je tjedna dovoljno Poljaka stisnulo zube da poguraju odziv
tono iznad 50 posto potrebnih za vaei referendum, donijevi pobjedu
od 82 posto 'da' taboru. Milijuni malodunih ili zauenih Poljaka jedno-
stavno su ostali kod kue. Za Komisiju je to bila 'prekretnica u europskoj
povijesti.' Litva, Maarska, Slovenija i Slovaka sve su glasale 'da.'115 Slije-
dit e ih eka. U nekoliko tjedana njena vlada pokrenut e paket strogih
mjera smanjenja deficita u pripremama za ulazak u euro. Lidove Noviny
objavile su naslovnicu 'Dobrodoli u EU i natrag u stvarnost.'116
U Britaniji je 9. lipnja 2003. bio dan odluke o euru. Nakon godina
rada ministarstva financija koji je proizveo 18 studija od ukupno 1,5 mi-
lijun rijei ispunjavajui vie od 2000 stranica, Brownov odgovor koji
nikog nije iznenadio bilo je pozitivno 'moda.'117 Ministar financija
ponudio je novu reviziju za jesen, ostavljajui otvorenom daleku ansu
za referendum 2004., ali je jasno rekao da nema promjene u politici. 118
Blairova europska ambicija zasad je bila mrtva.
Do tada se akcija preselila u Luksemburg gdje je Fischler ponudio
jo jedan paket 'reformi' CAP-a, traei prebacivanje jo vie sredstava
s izravne podrke 'ruralnom razvitku' na smanjenje ukupnih trokova.
Borio se za preivljavanje Zajednice, jer bi EU inae mogla bankrotirati.
Tu je bio i 'Doha krug' pregovora o GATT-u gdje je za dogovor o sma-

113 Financial Times, 10. lipnja 2003.

114 3. lipnja 2003.
115 Daily Telegraph, 9. lipnja 2003.
116 Boston Globe, 22. lipnja 2003.
117 10. lipnja 2003.
118 Daily Telegraph, 19. lipnja 2003.
518 I VELIKA OBMANA

njenju izvoznih potpora oajniki trebalo smanjenje dampinga vikova

na svjetskim tritima. 119
Francuska i Njemaka ponovno su napravile deal: prema Financial
Timesu, 'deal vrijedan prezira.' 120 Njemaka e pomoi Francuskoj da
ukopi Fischlerov plan kako bi se zatitili francuski seljaci, a zauzvrat e
dobiti francusku podrku u protivljenju planovima Komisije da donese
smjernice koje bi oslabile ovlasti njemakih Lndera. Tom zapanjujuom
simetrijom francusko-njemaka osovina vratila se svojim korijenima.
Suoen s bijesom ostalih lanica, Chirac je mirno zaprijetio pozivanjem
na Luksemburki kompromis.121 Nije stao na tome. Jo je trebalo zado-
voljiti uvjete o deficitu prorauna EU, a najoitiji izvor bilo je refundi-
ranje za Britaniju. Na svoj uas, Foreign Office je u 'eskalator klauzuli'
otkrio skriveni mehanizam kojim se Britaniji mogao oteti najvrijedniji
ustupak. 122 Od de Gaullea do Chiraca, povijest je zatvorila krug.
Asimetrija je za druge bila manifest. Za razliku od Francuza 1960-tih,
Poljaci nee dobiti zatitu za svoje seljake. Bit e izloeni punoj snazi
konkurencije visoko subvencioniranih EU proizvoda koji e se preko
transeuropske mree puno bre i jeftinije prevoziti u Varavu nego to
bi se tome za sebe mogli nadati mnogi tamonji poljoprivrednici. Jedina
posljedica mogla bi biti ubrzana selidba u gradove. EU je ipak prisilila
Poljsku na 'racionalizaciju' u kljunim industrijama poput industrije
elika, pojaavajui ve ionako ozbiljnu nezaposlenost i briui bilo
kakva potencijalna radna mjesta za upropatene seljake. Iseljavanje e
biti jedina opcija, to su postojee lanice EU ve predvidjele, pa je
veina na sedam godina odbila dopustiti pravo nastana. Ali to nije bio
sluaj i s Britanijom. Slijedei irski primjer, dopustila je ulazak istonih
Europljana od dana njihova pristupanja. tovie, oni e imati ista prava
na pogodnosti, zdravstveno osiguranje i obrazovanje kao i britanski dra-
vljani.123 Ministarstvo unutarnjih poslova vjerovalo je da e pet od trinaest
tisua ljudi iskoristiti tu prednost, ali specijalizirani britanski think tank
Migration Watch upozorio je da bi se Velika Britanija mogla suoiti s
2,1 milijuna useljenika do 2021. 124
Dosta znakovito, dolo je vrijeme da Giscard otkrije svoj (gotovo)
konani nacrt - bit e to u petak 13. lipnja. Sporni Dio III. tek je tre-

119 Financial Times, 13. lipnja 2003.

120 Financial Times, 22. lipnja 2003.
121 Daily Telegraph, 21. lipnja 2003.
122 Daily Telegraph, 17. lipnja 2003.
123 Times, 19. i 20. lipnja 2003.
124 Sunday Times, 20. srpnja 2003.
 ZAVRNA IGRA: 2002-2003 | 519

balo sastaviti i morat e priekati do srpnja. Ali bivi francuski pred-

sjednik predao je nedovren tekst i drhtei od emocija objavio: 'Ovaj
je rezultat nesavren, ali je vie od onoga emu sam se mogao nadati.'
'Umjesto poluoblikovane Europe imamo Europu sa zakonskim identi-
tetom, jedinstvenom valutom, zajednikim pravosuem, Europu koja
e imati vlastitu obranu.' Prelazei pogledom preko dupkom pune
dvorane, 'prorekao' je konsenzus. Tako je govorio narod Europe.125
Jack Straw je sada odluio napasti euroskeptine 'mitove i histeriju.'
'Sporazum potvruje da je EU unija nacija, a ne superdrava', izjavio
je. 126 Toga dana Daily Mail je. otkrio da je od 1,7 milijuna ljudi koliko
je glasovalo u njihovoj anketi, njih 89,8 posto trailo referendum. U
paralelnoj anketi ICM-a - 'najveoj dosad' s ispitanih 54.971 osoba
88 posto ispitanika se sloilo. 'Hoete li sada posluati gospodine Blair?'
pitao je.
S nesretnim osjeajem za vrijeme John Prescott je b a tada najavio
referendum za izabrane skuptine u tri sjeverne regije. To se dogodilo
nakon produljenih 'vjebi strogoe' koje su dobile podrku 'posprdnih'
3329 ljudi u ukupnoj populaciji od 14 milijuna. Prescot je ipak sma-
trao da ima 'premoni razlog' za referendume u sve tri regije, dokazujui
da je njegova stranka bila jedina 'koja je vjerovala u konzultiranje s na-
rodom.' 127
Malo nakon toga Blair je bio na putu u Porto Carras na sjeveru Grke,
gdje je Vijee bilo premjeteno stotinjak kilometara niz obalu bi se izbje-
glo prosvjednike. U Engleskoj je za sobom ostavio broj Daily Minora
u kojemu se Duncana Smitha optuuje za 'skrivenu agendu o odvoe-
nju Britanije iz Europe.'128 Da li bi to mogla postati Blairova referen-
dumska agenda?
Economist e sastaviti malo neugodnije tivo za Blaira. Na naslovnici
je objavio sliku velikog koa za smee do vrha ispunjenog papirom, s
pitanjem 'Gdje spremiti novi europski ustav?' Konvencija je napravila
posao nad kojim se moglo lamentirati i koji je u mnogo pogleda ustavnu
arhitekturu Unije uinio 'manje razumljivom.' 'To je,' napisao je Econo-
mist, 'nevjerojatno djelo.'129 Kritike su bile zasluene. Nijedno od glavnih
pitanja nije bilo rijeeno. Institucionalna struktura bila je 'muljeviti

125 Financial Times, 14. lipnja 2003.

126 Guardian, 17. lipnja 2003.
127 Hansard, 16. lipnja 2003., Col. 27.
128 19. lipnja 2003.
129 19. lipnja 2003.
520 I VELIKA OBMANA

amalgam' meuvladinstva i nadnacionalnosti. Njemakim zahtjevima

za jasnim ogranienjem ovlasti Komisije nije udovoljeno.
U meuvremenu se 2000 novinara u Grkoj zabavljalo Chiracovim
tuakanjem talijanskog premijera koji je odbio susresti se s Jaserom Ara-
fatom tijekom nedavnog posjeta Izraelu. Berlusconi je pak rekao da je
u posjetu bio kao premijer, a ne idui predsjedavajui EU. Francuska
je, rekao je, 'izgubila dobru priliku da uuti.' 130 Budui predsjedavajui
sad se razilazio s veinom najmonijih lidera EU i s predsjednikom Ko-
misije. Kasnije e se obruiti na parlament, rekavi za jednog njemakog
eurozastupnika da bi bio dobar Kommandant u filmu o koncentracijskom
logoru.
Ujutro 20. lipnja 2003. Giscard je efovima vlada predao primjerak
svoga uratka uvezan u plavu kou. Upozorio ih je da ga ne srue. On
predstavlja, rekao je, 'povijesni korak u smjeru promoviranja ciljeva
europske integracije.' 131 Blair je zaudo pozdravio nacrt kao 'pobjedu
Britanije', iako je priznao da e biti jo bitaka na IGC koja je trebala
poeti u listopadu i zavriti idueg proljea s neim to e unato odgodi
biti novi Rimski sporazum. 132
to se Blaira ticalo, te e se bitke voditi za 'crvene linije.' Ali sve e
zapravo biti svaanje oko toga odnosi li se Povelja o temeljnim pravima
na EU institucije ili vlade, zatim oko Europskog javnog tuitelja, veta
na poreze i socijalnu sigurnost te oko toga hoe li novi 'ministar vanjskih
poslova EU' predstavljati Vijee.133 U svemu ostalom ve su bili popusti-
li, posebno u proirenju glasovanja kvalificiranom veinom, to bi moglo
dovesti do njegova proirenja na tono 100 podruja u kojima bi se iduih
desetljea mogao ukinuti veto.
Kad se Blair ubrzo iskrao, EU dunosnici primijetili su da veina
njegove retorike sada udno slii na retoriku Thatcher i Majora prijanjih
godina.134 Kod kue mu je Sunday Times savjetovao jednostavno rjeenje
ako novi sporazum uvede dodatne integracionistike mjere: 'Ne potpi-
sujte.' 135 Za 'Zajednicu' nije bilo jednostavnog rjeenja. Osamdeset
godina nakon to su njeni intelektualni oevi Salter i Monnet prvi povje-
rovali da imaju odgovor na europske probleme, jo nije pronaen put

130 Financial Times, 18. lipnja 2003.

131 Guardian, 21. lipnja 2003.; EurActiv, 20. lipnja 2003.
132 Times, 21. lipnja 2003.
133 Independent, 20. lipnja 2003.
134 Daily Telegraph, 21. lipnja 2003.
135 Uvodnik, 22. lipnja 2003.
 ZAVRNA IGRA: 2002-2003 | 521

za rjeenje fatalnog sukoba izmeu tih dviju nekompatibilnih filozofi-

ja, meuvladinstva i nadnacionalizma. inilo se da e napetosti koje je
to uinilo neizbjenima nastaviti potkopavati san o 'ujedinjenoj Europi'
dokle god on bude uspijevao preivjeti. 136

136 Nacrt ustava nee biti dovren do 10. srpnja 2003. kad e Giscard upozoriti EU lidere da
ne unose velike promjene u 'krhki kompromis' koji je postigao. 'Konsenzus se moe po-
stii,' rekao je, 'daleko od toga da je rije o najmanjem zajednikom nazivniku, on pred-
stavlja najvie to se moe postii.' 'Apeliram na europske politiare,' zakljuio je. 'Graani,
recite da naem ustavu.' Na 27. i posljednjem zasjedanju konvencije delegati su dodali
posljednje izmjene ukljuujui EU zastavu, himnu, moto i proslavu 'Dana Europe' 9. svib-
nja u cijeloj EU. Pristali su i odobriti diplomatsku slubu EU smjetenu u Bruxellesu,
koja e davati podrku novom ministru vanjskih poslova EU (Associated Press, 10. srpnja
2003.).
Berlusconi je simbolino proslavio poetak talijanskog predsjedavanja gurajui smjernicu
o ukidanju obveznog igovanja zlata, srebra i platine, ime je uniten sustav koji je 700
godina u Britaniji jamio vrijednost plemenitih metala. Britanija je najvee europsko tri-
te nakita od plemenitih metala, a Italija je najvei proizvoa, ali je veinom njene trgovine
dominirala mafija koja je ukidanje igovanja doivjela kao dozvolu za prevare.
 Obmana ili samoobmana?
'Ako otvorite ovu Pandorinu kutiju, nemate pojma kakvi e Trojanski
konji iskoiti.'
Ernest Bevin o Vijeu Europe 1

Najvidljiviji razlog zato pria iznesena na ovim stranicama nikad nije

ispriana na ovaj nain jest taj to je jedan od trijumfa 'europskog pro-
jekta' bio nain na koji je on uspijevao stvarati vlastiti mit. On nije
samo pokuao oblikovati budunost. Uz pomo legije sklonih mu pov-
jesniara, novinara, politiara i reklamne mainerije same Komisije, bio
je vrhunski uspjean u izmiljanju prolosti. Zato, kad se netko vrati do-
kumentaciji kako smo mi pokuali u ovoj knjizi, gotovo da nema epizode
u povijesti Europske unije koja ne pone izgledati radikalno drukije
od verzije koju je ponudio mit.
Pria koju smo ispriali ne bi se mogla ovako razvijati da nije bilo
zauujueg dara jednoga ovjeka. Jedinstveno postignue Jeana Monneta
nije bilo to to je nadahnuo europske nacije na nevieni stupanj miro-
ljubive suradnje. I 1920-tih i ponovno krajem 1940-tih, mnogi vei
uglednici od njega bijahu zahvaeni vizijom stvaranja 'Ujedinjenih Dr-
ava Europe.' Ono to je obiljeilo Monneta i Saltera kad su prvi put
zaeli svoju viziju ovog sna, bilo je njihovo uvjerenje da bi se on mogao
ostvariti samo na jedan nain: davanjem nadnacionalne vlade Europi.
Zato svojim najveim neprijateljem nisu toliko smatrali sam nacio-
nalizam ve onaj suparniki oblik internacionalizma koji je prividno
stremio istome, ali je prema njihovu vienju bio osuen na propast:
dobrovoljnu suradnju suverenih vlada, iju su neuinkovitost smatrali
uzrokom propasti Lige naroda. Monnet nije imao dovoljno jakih rijei
osude da bi izrazio svoje zgraanje prema 'meuvladinstvu.' To je bio
'otrov', 'zagaenje', vrhunska iluzija.
1 Barclay, Sir Roderck, Ernest Bevin and the Foreign O f f i c e 1932-1969 (1975).
 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 523

Dio Monnetovo genija je u njegovoj izuzetnoj sposobnosti rada iza

kulisa, manipuliranja drugim ljudima da naprave ono to on eli. Ali
drugi dio njegova genija bilo je njegovo shvaanje da ono to eli nikad
nee biti prihvaeno ako na to krene izravno i naglo. Instinktivno je znao
da e svoj cilj postii samo ako se bude kretao kao rak, korak po korak i
skrivajui pravu narav cilja iza pretvaranja da je rije o neemu manjem
od onoga to je stvarno bilo. Bilo je tekih trenutaka kad je bio u napasti
da se izleti: najtei je bio 1950-tih kad je, zanesen svojim udarom uspo-
stave Zajednice za ugljen i elik o njoj govorio kao o 'prvoj europskoj
vladi' i zatim dvije godine kasnije kad je pokrenuo svoj plan 'europske
politike zajednice.' Ali uz Spaakovu je pomo brzo uio iz tih pogreaka.
Tako je nastala moda najutjecajnija njegova ostavtina 'europskom projek-
tu', strategija koja je postala poznata kao engrenage ili 'Monnetova metoda.'
Nikad nee biti jedne, jasne definicije tih izraza. Ali svaki insider u
'projektu' znat e to znai engrenage: ili 'sustav zupanika' ili puki 'zrno
po zrno', (fr. grenage znai granuliranje, zrnjenje, prim. ur.) To je pojam
koji pokriva sve one razne tehnike kojima 'projekt' moe napredovati
prema onome to je zapravo njegova jedina agenda: stalnom, neumornom
pritisku za proirenje nadnacionalnih ovlasti Komisije. Svaki novi napre-
dak moe se smatrati tek pokretanjem zupanika za slijedei zubac.
Svaka nova dodatna ovlast moe poeti malim, naizgled bezopasnim prije-
dlogom kojemu nitko nee moi prigovoriti, pa se time napravi naelni
ustupak nakon kojeg se ovlasti mogu stalno proirivati. Svaki novi prob-
lem ili zastoj moe se iskoristiti kao 'blagotvorna kriza kako bi se daljnje
irenje ovlasti Komisije opravdalo kao rjeenje.
Tako je, zrno po zrno, sastavljena velika nadnacionalna struktura.
Nadasve je vano nikad ne definirati krajnji cilj 'projekta' previe jasno,
zbog straha da bi to moglo aktivirati protivnike snage i time ih navesti
da ga sabotiraju prije nego je okonan.
U tom je smislu namjera skrivanja i obmane dio same naravi 'projek-
ta' od trenutka kad je pokrenut. Ta navika prikrivanja ostala je toliko
svojstvena 'projektu' da je poela sve jae utjecati na sve ljude na koje su
baene njene ini.

Korijeni obmane
Najsjajniji primjer kako je mit izmiljao povijest jest friziranje prie da
je prvi put lansiran 1950. Projekt se stalno predstavljao kao vizija Ro-
berta Schumana, zajedno s uvjerenjem duge procesije njegovih simpa-
tizera sve do Tonyja Blaira, koji su kao i Acheson tvrdili da je neulazak
u Uniju u njenim poecima 'najvea britanska pogreka poslijeratnog
524 I VELIKA OBMANA

razdoblja'. Kao to smo vidjeli, Schumanova deklaracija savreno pred-

stavlja 'Monnetovu metodu' na djelu. Koristei Schumana kao malo
vie od trbuhozboreve lutke, iskoristio je priliku 'blagotvorne krize' da
bi primijenio svoju davno smiljenu strategiju proizalu iz razmiljanja
1920-tih, da bi projekt isprva mogao biti predstavljen kao obian plan
uspostave nadnacionalne uprave za nadzor kljunih ratnih industrija.
Ali cijela poanta te smicalice, kako je objasnio Spaaku u Washingtonu
1941. i Macmillanu u Aliru 1943., bila je da se ona nakon toga moe
upotrijebiti kao temelj za moguu politiku uniju.
U ranim poratnim godinama, nadahnuti Monnet prerano je pokuao
pretvoriti OEEC i Vijee Europe u nadnacionalna tijela. Ti su pokuaji
odbijeni u oba sluaja, nadasve u Britaniji koja je najjae zagovarala
meuvladinu suradnju koju je Monnet prezirao. Najgrublje u Monne-
tovom planu Zajednice za ugljen i elik bilo je koliko je daleko iao da
bi zadrao Britaniju vani, strahujui da bi mogla pokvariti njegov plan
svojim meuvladinstvom. Upravo je nadnacionalni element bio onaj
koji je Attleejeva vlada tako brzo prepoznala i odbila.
Sve je to, naravno, ponovljeno jo dramatinije nekoliko godina ka-
snije kad je Monnet, sada predsjednik svog Akcijskog odbora za Sjedi-
njene Europske Drave, poeo sa Spaakom raspravljati o iduem skoku
naprijed. Upravo je Spaak vie od ikoga odgovoran za voenje projek-
ta prema njegovom najveem proboju, Rimskom sporazumu. Spaak je
usmjerio Monneta prema prihvaanju neega to e poslije postati glavna
obmana u cijeloj prii, kad je zatraio da se potpuno prestane spominjati
politika ili 'federalna' unija i da se projekt prodaje svijetu kao obino
'zajedniko trite' smiljeno radi promoviranja miroljubive gospodarske
suradnje, trgovine i opeg napretka.
Ponovno je mit, kako su ga razvijali britanski publicisti poput Younga
i Denmana, predstavljen u jednoj drugoj situaciji, kad je Britanija 'pro-
pustila povijesnu priliku' da se ukljui i tako oblikuje projekt na nain
koji bi, citiramo Blaira, mogao 'odraziti britanske interese.' Ali ponovno
su povijesne injenice izokrenute naglavake. Britansko poslijeratno pro-
moviranje europske suradnje na meuvladinoj osnovi bilo je gotovo nika-
kvo, od OEEC-a i Vijea Europe do NATO-a i WEU. Upravo su zato
Monnet i Spaak ponovno odluili odrati Britaniju izvan svoga projekta
po svaku cijenu: posebno uvjetujui lanstvo u EEZ ulaskom u Eura-
tom, prema odredbama koje je Britaniji bilo nemogue prihvatiti.
Kad je Britanija zatim ustrajala u pokuajima promoviranja meu-
vladine suradnje kroz slobodnu trgovinu, OEEC, FTA-u- i EFTA-u
 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 525

Monnet je iskoristio sav svoj utjecaj iza scene, posebno kroz SAD, da
je sabotira.
Tek kad se ozbiljno zabrinuo da njegov stari saveznik de Gaulle
pokuava iznutra potkopati projekt odvlaei ga natrag prema meu-
vladinstvu, Monnet je napravio zaokret i poelio Britaniju unutra.

Britanija se pridruuje prevari

S britanskog gledita, pria se tada moe bolje razumjeti u psiholokom
smislu nego u smislu racionalne politike kalkulacije. Promjena britan-
skog stava o 'Europi' 1960-tih proizila je najvie iz post-sueskog gubitka
nacionalnog samopouzdanja i iz rasta tog kolektivnog kompleksa manje
vrijednosti koji je nastao usporedbom njene oslabljene, zastarjele ekono-
mije s novopronaenim 'dinamizmom' susjeda u Zajednikom tritu.
Taj je gubitak hrabrosti gotovo preko noi natjerao London da na-
pusti sve svoje stare inhibicije glede podreivanja britanskih poslova
nadnacionalnom obliku vlasti. Iz vladinih dokumenata toga vremena
jasno je da su Macmillan i njegovi ministri bili potpuno svjesni irih
politikih posljedica onoga to rade: da je pravi cilj europskog projekta
rad na konanoj politikoj uniji i da to ukljuuje beskrajno obvezivan-
je na predaju ovlasti Westminstera Bruxellesu. Kad je Macmillan u trav-
nju 1961. posjetio Kennedyja, Monnetov prijatelj Ball mu je rekao da
e Washington podrati britanski zahtjev za lanstvo samo pod uvjetom
da prihvati kako je politika integracija pravi cilj Zajednikog trita.
Heath je to ve obeao Ballu prilikom njegova posjeta Londonu.
Jednako je jasno, meutim, da su i Macmillan i Heath svjesno odlui-
li da to nee otvoreno objasniti britanskom narodu. Iz takozvanih razloga
'prezentacije', uporno e izmiljati da je Zajedniko trite samo gospo-
darski projekt za trgovinu i radna mjesta. Slino su i pomno potiskivali
jako tetne posljedice koje je Commonwealthu nanijela britanska od-
luka o ulasku u protekcionistiki trgovinski blok koji je zapravo gledao
samo sebe. lanstvo u njemu prisilit e je da okrene lea svojim glavnim
trgovinskim partnerima.
To je svakako preraslo u namjernu obmanu. Ali sada se iz dokaza
pokazuje i u kolikoj su mjeri Macmillanova vlada i slubenici Foreign
Officea sami bili prevareni, jer nisu razumjeli prave de Gaulleove mo-
tive za blokiranje britanskog ulaska. Kroz cijele 1960-te Francusku je
pokretala elja za uspostavom Zajednike poljoprivredne politike koja
zapravo uope nije bila poljoprivredna politika. CAP je bio politika i
526 I VELIKA OBMANA

socijalna praksa smiljena za zatitu francuskih seljaka, s krajnjim ciljem

zatite francuske drave.
Tek e 1969., kad Francuska konano isposluje da druge zemlje pla-
aju potpore njenim seljacima, Francuzima zatrebati britanski ulazak.
Britanija je, naime, nakon ulaska u EZ bila prisiljena nametnuti pristojbe
na uvoz hrane iz Commonwealtha koje su se uplaivale izravno Bruxel-
lesu radi financiranja CAP-a. Tako je istodobno davala gotovinu za pot-
poru francuskim seljacima i jo bila trite za njihove vikove (koji su se,
zahvaljujui EZ subvencijama, mogli u Britaniji prodavati po cijenama
niim od bilo koje konkurencije iz Commonwealtha). Malo je dokaza da
su Britanci shvaali koliko su duboko bili nasamareni takvim aranma-
nom, iako je to kasnije dovelo do bitke oko britanskog nerazmjernog do-
prinosa proraunu EZ. Koliko su jako Britanci bili prevareni tom strate-
gijom, najpotpunije pokazuje dirljivo vjerovanje Heatha, Younga, Den-
mana i ostalih da je preokret u francuskim stavovima o britanskom
ulasku nekako proiziao iz 'osobne kemije' izmeu Heatha i Pompidoua.
Heathov potez ulaska u Zajedniko trite bijae ono to e za Bri-
tance postati najveom od svih obmana. Bez ikakvog mandata biraa,
jedva spominjui 'Europu' u predizbornoj kampanji 1970., Heath je do-
laskom na vlast gotovo odmah podnio zahtjev za lanstvo. 'Pregovori'
kakve su predstavili, nisu bili nita vie od produljenog ina predaje u
svemu, od Commonwealtha do CAP-a, to je Con O'Neill saeo kao
'progutaj ga cijelog i progutaj ga sad.' Jo je oiglednije to je 1961.
Heath stalno krivo predstavljao britansko lanstvo u Zajednikom tr-
itu samo kao trgovinsko pitanje, dok je iza scene to ve postalo la
zbog Wernerovih i Davignonovih prijedloga monetarne i politike unije.
Slika koju su parlamentu i biraima tada dali Heath i njegovi ministri
bila je toliko kriva da su zakoraili u izravne neistine, kao kad je Rippon
poricao da je potpuno predao kontrolu nad ribarenjem u britanskim
vodama i kad su u Bijeloj knjizi obeali da ulazak u Zajednicu nee uklju-
ivati predaju 'temeljnog suvereniteta.' Samo 30 godina kasnije pokazat
e se razmjeri u kojima e Britanija predati svoje ovlasti u vladanju. Nita
od ovoga u to vrijeme nije javno priznato, iako je autor internog memo-
randuma Foreign Officea o 'Suverenitetu' opravdavao skrivanje tvrdei
da britanski narod nee do kraja stoljea primijetiti to se dogaa, kada
e ve biti prekasno za prosvjede, jer e proces ve postati neprovratan.
Drugi dokumenti tog ministarstva, objavljeni 2003., potvrdit e
koliko je daleko 'europsko' pitanje ranih 1970-tih odvelo dravne slu-
benike u naputanju njihove tradicionalno stroge obveze da se dre
odvojeno od stranakih politika. Uloga koju su slubenici ministarstva
 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 527

vanjskih poslova odigrali u vladinoj propagandnoj kampanji za podrku

ulaska obiljeio je poetak 'politizacije' dravnih slubi koje e se na kraju
pretvoriti u 'stroj za friziranje' iz Blairove ere. To je bio rjeit primjer
kako e, ak i u ranoj fazi, 'Europa' nagristi vane discipline u britanskom
javnom ivotu.
Obmana se nastavila 1974. i 1975. prvo aradom Wilsonovih ponov-
nih pregovora, a onda udno jednostranom referendumskom kampa-
njom. Za 'da' stranu sve je pokrenuto iz Foreign Officea prema savjetu
jednog marketinkog strunjaka koji e se i 30 godina kasnije ponosno
prisjeati kako je namjerno odvratio kampanju od bilo kakve ozbiljne
politike rasprave te misli glasaa usredotoio na 'kruh i mlijeko' pitanja
kakva su cijene i radna mjesta.
Gledano unatrag u svjetlu kasnijeg razvoja 'Europe', zapanjujue je
vidjeti koliko je 'da' kampanju karakterizirala ta trivijalizacija i prikri-
vanje stvarnih pitanja, to ini besmislenima kasnije tvrdnje da je britan-
ski narod glasovao za daljnje lanstvo tek nakon to su mu pitanja pot-
puno objanjena. Gotovo sve to su govorili bilo je ili nevano ili neisti-
nito. Wilsonovo besramno inzistiranje na uklanjanju svake prijetnje
monetarnoj uniji samo est mjeseci nakon to je s kolegama efovima
vlada dogovorio nastavak planova za tu uniju, pokazuje koliko je daleko
'Europa' tada odvela britanske politiare u neobian novi svijet izmiljo-
tina, u kojemu su uobiajeni standardi istine nestajali ispod obzora.

Obmana Thatcher
Ako je njen prethodnik kao torijevski voda pokuao namjerno zavarati
britanski narod o 'Europi', udna stvar o ulozi gospode Thatcher u cijeloj
prii bila je koliko e se ona vie identificirati s poloajem britanskog
naroda kao rtvom te obmane.
Kad je prvi put preuzela vodstvo stranke, bila je tipini, naivni entu-
zijast za 'Europu' i malo je znala o njoj, ali je sretno nizala standardne
propagandne mantre o potrebi za mirom i meunarodnom suradnjom.
etiri godine kasnije, kao premijerka je ve bila malo mudrija, naslije-
dila je poziciju koju je uspostavila laburistika vlada u drugoj polovici
1970., kad su Britaniju smatrali 'nezgodnim partnerom' koji se ni po
emu nije uklapao u ostatak Zajednice. Britanski doprinos EU proraunu
kojega je Thatcher indignirano smatrala nerazmjernim, bio je izravna
posljedica sustava smiljenog da bi pomagao francuskim seljacima. I
njega je naslijedila od svojih laburistikih prethodnika, iako je puno
odlunije pokuavala ispraviti 'nepravdu'. Ali kad se pitanje prorauna
528 I VELIKA OBMANA

rijeilo kako je htjela, gledala je dalje kako bi Britanija zaigrala punu i

suradniku ulogu u poslovima Zajednica.
Nije bila svjesna koliko se brzo poetkom 1980-tih iza scene razvijao
zalet za idui velikim skok naprijed u integraciji, odvodei 'projekt' u
smjerovima koje Thatcher nee htjeti slijediti. S punom podrkom bri-
tanskog predsjednika Komisije Jenkinsa, ERM je ve pokrenut kao uvod
u jedinstvenu valutu koju je Monnet jo krajem 1950-tih vidio kao klju
politike integracije. Spinelli je vrijedno radio na prikupljanju podrke
za svoje planove stvaranja 'Europske unije'. Addenino je bio posveen
nastavku 'Sveane deklaracije o Europskoj uniji' iz 1983. izvjetavajui
o nainima promoviranja osjeaja 'europskog identiteta.'
Stvarni znaaj svega toga, ini se, promaknuo je premijerki Thatcher,
a veliki dio odgovornosti za to lei na njenim najbliim savjetnicima,
tonije nakon 1983. na ministru vanjskih poslova Howeu i njegovim
dravnim slubenicima koji je nisu propisno obavjetavali o onome to
se dogaa. Kao i u 1960-tim i 1970-tim, ti slavni 'Rolls Royce umovi'
iz Foreign Officea, sa svojom navodno snanom simpatijom prema
'Europi' pokazali su da nemaju dodira s tajnovitim manevrima politike
Zajednice.
Sve je to izbilo na vidjelo, naravno, na milanskom Vijeu 1985. kad
je, uljuljana Kohlovom i Mitterrandovom susretljivou i Delorsovom
podrkom njenoj inicijativi o 'unutarnjem tritu', Thatcher na poni-
avajui nain natjerana da prihvati novi sporazum za koji je kolegama
upravo bila objasnila da ga ne smatra nunim. Howe i Foreign Office
nisu objasnili, iako su im podaci bili pred nosom, da je 'Jedinstven eu-
ropski akt' ve bio planiran kao tek prvi od dva nova sporazuma: cilj je
bilo pomicanje Zajednice prema potpuno novoj fazi integracije u 'Eu-
ropsku uniju', zajedno s vlastitom valutom, integriranom vanjskom i
obrambenom politikom i ostalim.
Nakon to je obmanuta prihvatila dokument 'Jedinstven europski
akt' koji je sam po sebi predstavljao znaajno proirenje nadnacionalnih
ovlasti Komisije, Thatcher nije uspjela prevariti britanski narod da pomisli
kako je novi sporazum zaista samo ono to je isprva eljela: prvenstveno
usredotoen na uspostavu 'jedinstvenog trita.' U tom smislu je propa-
gandna maina njezine vlade pretjerala, nabrajajui sve prednosti koje
e britansko gospodarstvo imati od uvoenja vrste zone slobodne trgo-
vine 1993. dok je veina ljudi mislila da 'zajedniko trite' i jest takva
zona.
Uei iz naina na koji je obmanjivana, Thatcher je meutim kona-
no progledala i shvatila pravu narav 'projekta', upravo kad je njena
 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 529

politika poela pretvarati britanska ekonomiju u europski Wirtschafts-

wunder kraja 20. stoljea. Od tada nadalje sve je jae pokuavala strgnuti
velove obmane i rei to smatra istinom, kao u svom govoru u Brugesu
1988. To ju je bacalo u sve veu izolaciju, ne samo od njenih 'partnera'
u Europi ve i od njenih kolega kod kue.
Najzanimljivija epizoda tog vremena bila je stalna bitka koju je oko
ERM-a vodila sa svoja dva najblia suradnika, Lawsonom i Howeom.
Bilo je shvatljivo zato Howe kao strastveni, iako uvelike nerazumljivi,
eurofil odluno gura Britaniju u ERM kao prvu fazu prema jedinstvenoj
valuti koja je najavljena u Jedinstvenom europskom aktu. Tu epizodu,
meutim, stvarno bizarnom ini Lawsonova omiljena iluzija da ulazak u
ERM nema veze s jedinstvenom valutom i da e samo dati Britaniji po-
eljan oblik financijske discipline. U pokuaju da proverca Britaniju u
ERM tajnim praenjem Deutschmarke koje se nije usudio prijaviti That-
cher, Lawson nije obmanuo samo premijerku ve i sebe. Kad je zajedno
s Howeom zaprijetio njihovom dvostrukom ostavkom ako premijerka
ne pristane na britanski ulazak u ERM, najavio je njen politiki pad, ali
i raspad Thatcherine vlade. Kad je Lawsonov nasljednik uveo Britaniju
u ERM, posijao je sjeme konane demoralizacije Konzervativne stran-
ke. A kad je Howeova obijesna ostavka najavila Thatcherino ruenje,
sve gua mrea obmane i iluzije u koju se od 1960-tih uplitala britan-
ska politika, uhvatila je svoju najspektakularniju rtvu do sada.

'Proeuropsko' pravovjerje
Jedna od najteih stvari za budue povjesniare kad budu rekonstrui-
rali britanske odnose prema 'Europi' krajem 1980-tih i poetkom 90-
tih, bit e poseban psiholoki pritisak koji je stvoren radi pretvaranje pre-
dnosti britanskog lanstva u Zajednici u in vjere koji nijedna racionalna
osoba nije mogla dovoditi u pitanje. U svijetu politike medija i velikog
biznisa, prihvaanje 'Europe' postalo je pravovjerje koje nitko nije pro-
vjeravao.
Iako je to u odreenoj mjeri bilo namjerno izvedeno vjetom upo-
rabom rijei i fraza, mentalni sklop koji je ukljuivalo bio je uvelike ne-
svjestan. Jedan od najuspjenijih trikova bilo je koritenje rijei 'Europa'
kao sinonima za takav oblik miljenja u kojem bi se bilo kakvo nepovje-
renje u politiku 'Europu' moglo prikazati kao ksenofobno neprijateljstvo
prema svemu to se podrazumijevalo pod irom geografskom Europom,
sa svim njenim razliitim narodima i kulturama.
Podrka 'projektu' tako se poela smatrati 'proeuropskom', implici-
rajui da to znai iroke poglede, neto pozitivno, internacionalistiko,
530 I VELIKA OBMANA

napredno, na strani budunosti. Bilo to 'antieuropsko' moglo se etiketi-

rati kao kratkovidno, negativno, uskogrudno nacionalistiko, ustraeno
od promjene, neto to pripada prolosti. Simpatizeri EU zvali su sebe
'eurofilima' to je zvualo napredno i ugodno. Oni koji su joj se protivili
osuivani su kao 'eurofobi', to je sugeriralo da su obuzeti uskogrudnom
negativnou. Iz 'proeuropskog balona' su ak i zbog najrazumnije sum-
nje u 'projekt', sumnjiavca osuivali kao 'histerinog', 'ogorenog', 'fa-
natinog' ili 'slijepog.'
Koliko god to bilo uinkovito u propagandnom smislu, nesvjesno
mijeanje 'politike Europe' sa irom geografskom i kulturnom Europom
moglo je imati nadrealne posljedice, kao 1999. kad je Tony Blair na BBC-
jevoj emisiji Today primijetio da je kosovska kriza na Balkanu 'tragedija
koja se odvija gotovo na pragu Europe.' Kao da su se fosilizirali u glediti-
ma prethodne generacije, 'proeuropejci' su nastavili 'irim svijetom' sma-
trati samo zapadnoeuropske zemlje, dok je, zahvaljujui suvremenom
putovanju, sve vei broj njihovih sugraana kruio globusom. Oni koji
su predlagali da se Britanija manje bavi introvertiranim politikim eks-
perimentima u Europi i da pogleda u iri svijet Amerika, Azije i Australije
gdje se odvijalo pola britanske trgovine, mogli su se lako nai odbaeni
kao 'ksenofobini mali Engleani.'
Jo udniji element tog psiholokog fenomena bilo je kako se maglo-
vitim inilo znanje mnogih tih samoproglaenih 'proeuropejaca' o onome
emu su se navodno divili. Vidjeli smo kako je Roy Jenkins bio dovoljno
poten da u svojim memoarima prizna da je postavi predsjednikom
Komisije otkrio koliko je malo znao o funkcioniranju Zajednice (bio je
upoznat, kako je rekao, samo s njenim 'velikim linijama'). Ali isto je
vailo i za bezbroj drugih 'eurofila', od Howea i Heseltinea do Blaira i
Cooka. Oni su uivali u opem osjeaju moralne superiornosti koju su
povezivali s 'naklonou Europi', jer im je to davalo osjeaj da su pozi-
tivci i internacionalisti. Ali kad je trebalo pokazati bilo kakvo istinsko
razumijevanje politikog sustava koji su zagovarali, svi su i preesto po-
kazivali zapanjujuu neobavijetenost.
U jednom pogledu to ni ne iznenauje. Sve od ranih 1960-tih naj-
oitiji element britanske javne rasprave o 'Europi' bila je njena povrnost
i nevoljkost politiara da uu u istinsku raspravu ili da objasne to britan-
sko lanstvo stvarno znai. Preesto je njihov doprinos bio malo vie od
praznih slogana. Ali njihovo odbijanje da propisno raspravljaju o pitanji-
ma zapravo je skrivao dublju nevoljkost da uope razmiljaju o njima,
to je jedan od razloga zato je za toliko ljudi pitanje 'Europe' postalo
sinonim za beskrajnu dosadu (slavna naslovnica Private Eyea iz 1967.
 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 531

prikazivala je skupinu ljudi koji spavaju u lealjkama, s potpisom 'Za-

jedniko trite - poinje velika rasprava). Ali to nerazumijevanje zata-
kavano je nastankom svojevrsnog bien-pensant konsenzusa: prevladavaju-
eg pravovjerja da je britansko ukljuivanje u 'Europu' dobra stvar koju
ne bi trebalo ispitivati. To je postalo oito ve u vrijeme referenduma
iz 1975., kad je gotovo cijeli politiki, medijski i poslovni establishment
podrao 'da' kampanju. Do kraja 1980-tih snaga ovog svjetonazora bila
je na vrhuncu, kao i netrpeljivost koju je gajio prema svakome tko ga
nije prihvaao. Najjasniji primjer tome bio je zamah koji je rastao 1989.
i 1990. radi pritiska za britanski ulazak u ERM. Do trenutka kad je
Major uveo Britaniju unutra, imao je gotovo jednodunu potporu svog
establishmenta, od elnitva triju politikih stranaka do CBI-a, TUC-a
i najjaih medija.
Kad je Major postao premijer, njegova gorljivost da ojaa vladajue
pravovjerje objanjava njegovu izjavu da eli Britaniju 'u srcu Europe',
iako je to odmah pobijeno nainom na koji se uskoro naao u raskoraku
s ostatkom zajednice oko dva glavna pitanja s dnevnog reda u Maastric-
htu devet mjeseci kasnije: EMU-om i socijalnom poveljom.
Neposredni odgovor na Sporazum iz Maastrichta pokazuje kako je
plitko bilo ope britansko razumijevanje 'europske' politike. Po obia-
ju, o njemu se izvijestilo uglavnom kroz prie o osobama i o tome kako
je Major uspjeno 'branio britanske interese.' Slabo je primijeena inje-
nica da, prema planu iz 1984., Sporazum o Europskoj uniji predstavlja
najvei skok naprijed u integraciji od vremena Rimskog sporazuma. Jo
je manje shvaen znaaj njegove neuspjenosti u dovoenju dva 'stupa',
vanjske i sigurnosne politike te pravosua i unutarnjih poslova, u mreu
'Zajednice'. To je bio prvi ozbiljan znak rastakanja u tom nadnacional-
nom modelu koji je vladao razvojem Zajednice od 1957.
Kad su torijevski disidenti u parlamentu pokuali idue godine pod-
vri sadraj sporazuma detaljnom parlamentarnom ispitivanju, pravovjer-
ni su ih prezrivo odbili kao aicu ogorenih 'maloengleskih' nezado-
voljnika. Kad je u rujnu 1992. Britanija prisiljena na izlazak iz ERM-a,
njena je ekonomija potonula u recesiju koja je donijela jad milijunima,
to je predstavljalo kraj najkatastrofalnijeg pothvata u koji je Britaniju
do tada odvelo ispreplitanje s 'Europom.' Ali ini koje je to bacilo na
jedan cijeli establishment koji je gotovo jednoduno podupirao britanski
ulazak u ERM bile su jo uvijek toliko jake, da 'preuropejci' ni tada nisu
vidjeli kako je ta uasno pogrena procjena proizala izravno iz njihove
oaranosti sustavom iju pravu narav nisu mogli ni izbliza dokuiti.
Obmana je uzmicala pred samoobmanom.
532 I VELIKA OBMANA

Kultura obmane
Neto se vrlo udno poelo dogaati u britanskom javnom ivotu po-
etkom 1990-tih. Poeo se otvarati jaz izmeu vlade i naroda, izmeu
politiara i biraa, a takvo to nikad ranije jo nije vieno. 'Europa' nije
bila samo uzrok ovog razdvajanja, ve njegov glavni razlog, a katakli-
zmiki kolaps podrke konzervativcima nakon debakla s ERM-om bio
je njegov prvi oigledan simptom.
Jedan razlog zato je u Britaniji rasprava o 'Europi' uvijek bila tako
nerealna jest to to je bila apstraktna i teoretska. Trideset godina je stalno
bila sklona fokusirati se na ono to bi se jednom moglo ili se ne bi moglo
dogoditi u pretpostavljenoj budunosti. Kad se takva i takva stvar dogo-
di, govorilo se - kad Britanija ue u Zajedniko trite, kad stigne
Jedinstveno trite, kad Britanija ude u euro - uslijedit e sve mogue
koristi. Druga strana malo je to mogla odgovoriti osim predvidjeti da
su te obeane koristi uvelike pretjerane i da se vjerojatno uope nee
pojaviti. Suprotstavljena strana nikad se nije mogla nadati ukljuenju u
takve rasprave, jer nije bilo objektivnog dokaza koji bi pokazao koja je
strana u pravu, a koja u krivu.
Vanost pokretanja jedinstvenog trita bila je u tome to je prvi put
jedan takav dogaaj izravno utjecao na stotine tisua poslova tako da su
uskoro mogli prosuditi jesu li sve te grandiozne tvrdnje o prednostima
koje e ono donijeti istinite ili nisu. Vrlo brzo, presuda nebrojenim
poslovima na jedinstvenom tritu bila je da je sve to samo velika buka.
Suoili su se s jo nevienom lavinom skupih propisa i birokracije koji
su troili njihovo vrijeme, a njihova je reakcija varirala od obinog
razoarenja do izravnog neprijateljstva. Osjeali su se obmanutima.
Mnoge je jo vie razljutilo to to vlada nije pokazala nikakvu suosje-
ajnost prema njihovoj frustraciji. Torijevski ministri i zastupnici nastavili
su brbljati o koristima jedinstvenog trita, naizgled nesvjesni injenice
da je ono donijelo puno muke bez puno dobitka. Odgovor eurofilnog
poslovnog establishmenta bio je isti. CBI je 1994. objavio jedno od svo-
jih slavnih 'pro-EU istraivanja' prema kojemu je 71 posto britanskog
poslovnog svijeta 'uivalo vee mogunosti trgovanja s Europom zahva-
ljujui jedinstvenom tritu.' BBC i torijevski ministri to su jako rekla-
mirali. Ali kad se detaljno ispitaju, rezultati istraivanja pokazuju neto
sasvim drugo. Samo 27 posto ispitanih tvrtki izjavilo je da su poveale
poslovanje s jedinstvenim tritem, dok se slian postotak alio da je ote-
en, jer britanski slubenici 'previe gorljivo provode zakonodavstvo
EZ' ili zbog 'nelojalne konkurencije' nastale uslijed nemara ostalih EZ
 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 533

drava prema ravnopravnim uvjetima nadmetanja. Drugo istraivanje

godinu dana kasnije pokazalo je da je broj takvih negativnih odgovora
znaajno porastao, s 44 posto tvrtki koje su prigovarale britanskom
'previe gorljivom provoenju i 41 posto koje su se alile na 'nelojalnu
konkurenciju.' 2
Mnoge tvrtke jo je vie uznemirilo kad su otkrile da e im nakon to
su pokuale iznijeti svoje probleme ministrima i zastupnicima, biti ree-
no da politiari tu vie nita ne mogu uiniti, jer je to 'zakonodavstvo
koje dolazi iz Europe.' Isto su otkrili i farmerima i ribarima: da su cijeli
sektori vladine politike predani Bruxellesu. Na teak su nain nauili
to znai ivjeti pod oblikom vlasti koji im nije bio odgovoran, jer im
njihovi vlastiti politiari vie nisu mogli pomoi.
Britanci su se zapravo poeli suoavati upravo sa situacijom koju je
Foreign Office predvidio u tajnom memorandumu o 'Suverenitetu' jo
1971., kad su do kraja stoljea otkrili da veinu njihovih zakona stvaraju
anonimne legije slubenika nad kojima izabrani predstavnici nemaju
nadzor. Dokument ministarstva tvrdi da bi to moglo uroditi opim osje-
ajem otuenja biraa od politikog procesa. Ali njegov se autor mogao
tjeiti barem milju da je sve to daleko u budunosti. Taj je dan stigao
1990-tih.
Najoitiji odgovor politiara bilo je povlaenje jo dublje u bunker
i jednostavno pokuavanje lakiranja onoga to se dogodilo dodatnom
obmanom i propagandom. Majorov odgovor, kako smo vidjeli, bilo je
uvoenje 'deregulacijske' politike koja u pet godina nije napravila nita
osim to je izazvala jo vei dotok propisa i kojoj onemogueno i da se
pretvara kako suzbija onaj dio poplave koji je imao najtetniji utjecaj,
masu novih zakona koji su se pojavljivali iz Bruxellesa.
Uslijed rastue javne zabrinutosti, ak su i najposveeniji zagovornici
'projekta', poput Hurda i Brittana, pokuavali tvrditi da se dotok propisa
smanjuje ili da se moe smanjiti 'subsidijarnou.' To je bio posebno
podmukao oblik obmane, jer je Komisija sluila upravo za proizvodnju
zakona. Cijeli smisao zakonodavstva bilo je praenje glavnog cilja 'projek-
ta: unapreenje daljnje integracije zamjenom nacionalnih zakona 'europ-
skima'. To je bila sr 'nadnacionalne' vlasti. Traiti od nje da se ponaa
drukije, smatralo se, bilo bi kao da netko suoen sa slonom kae da bi
radije da je slon ovca.
Drugi odgovor britanskih ministara, esto nesvjesno podupiranih
neznanjem medija, bilo je odravanje izmiljotine da su oni jo uvijek

2 Castle of Lies, op. cit.

534 I VELIKA OBMANA

na vlasti, namjernim prikrivanjem injenice da zakoni koje moraju uvo-

diti dolaze iz Bruxellesa. Sad su se, poput Johna Prescotta s 8,5 milijardi
funta vrijednim zakonom o vodi i njegovom politikom regionalnih
vlada, rutinski pretvarali da su te inicijative njihova ideja. Najudnija stvar
o tome bila je to su to bili isti oni ministri koji su bili sretni kad su mogli
izraavati svoju oduevljenost EU-om. Logino, onda su trebali biti sre-
tni da se mogu hvaliti da je zakone koje uvode proizveo sustav vlasti za
koji su tvrdili da mu se dive. Ali kad je trebalo priznati da sami vie
nemaju ovlasti donoenja zakona, njihova spremnost za velianjem ivota
pod nadnacionalnom vlau bi isparila.
Jedino tijelo koje se nije ustruavalo reklamirati svoje vrline bila je
sama Europska komisija. Zato je stalno traila nove naine za guranje
svog cilja kroz razliite oblike propagande. Novac je 1990-tih sve vie
troen za opskrbljivanje kola u Europskoj uniji s knjigama, video i dru-
gim edukativnim materijalom. To je, prema Addeninovoj preporuci,
smiljeno da bi se u svaki detalj nastavnog plana uvela 'europska dimen-
zija', od povijesti i zemljopisa do domainstva i eura-igraaka za uenje
brojanja za predkolsku djecu.
Najvidljivije propagandno sredstvo bili su razni oblici regionalne po-
moi kojima je Bruxelles desetke tisue projekata irom EU zasipao s
vie od 20 milijardi funta godinje, financirajui sve i sva od nedovrenih
grkih autocesta preko svjetskog invalidskog prvenstva u jedrenju u Rut-
landu, do restorana s dvije Michelinove zvjezdice u Varu. Uvjet za dobi-
vanje briselskog novca uvijek je bio taj da projekt na neki nain ispria
priu o 'prstenu zvjezdica' kako bi se pronosila subliminalna poruka da
je to javno dobro moglo biti postignuto samo dobrom voljom Europske
unije. Takav obvezni publicitet u Britaniji nikad nije otkrio da za svaku
funtu dobivenu od Bruxellesa britanski porezni obveznici prvo moraju
dati dvije funte Bruxellesu, a na to moraju dodati jo jednu funtu za
financiranje konkurentnosti. S gledita Komisije, bio je to vrlo ekonomi-
an oblik reklame. Ali je bio i vrlo namjeran oblik obmane. 3
Takve su bile neke od skrivenih stvarnosti politikog krajolika u ko-
jemu je sredinom 1990-tih John Major imao sve beznaajniju ulogu.

3 U lipnju 1995. nepovoljan publicitet o veliini britanskog proraunskog doprinosa naveo je

glavnog tajnika Europske komisije Davida Williamsona da u govoru u Yorku ustvrdi kako
je doprinos 'svakog Brita' samo 'dva penija tjedno.' Observer je to prenio kao 'samo dva penija
po glavi stanovnitva godinje.' Brojke same Komisije pokazuju da je u 1995. svako britansko
kuanstvo uplatilo 345 funti poreza u EZ proraun, to je 132 funte po glavi ili 2,54 funte
tjedno. Najvii slubenik Komisije tako je pogrijeio za 12.700 posto, a Observer za 660.000
posto (Castle of Lies, op. cit.)
 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 535

Predsjedavao je vladom ijih je sve vie i vie aktivnosti diktirao drugi,

prilino razliit, centar vlasti u drugoj dravi. Ipak je glavna briga njego-
vih ministara bila da se pretvaraju kako se to ne dogaa. Bio je pod stal-
nim pritiskom viih lanova stranke da izvede najveu i najsimboliniju
predaju vlasti svoje vlade, da ude u euro. On se ipak osjeao privuen
pretvaranjem da je to bila samo tehnika stvar ekonomije i da predavanje
britanske monetarne i ekonomske politike dunosnicima u Frankfurtu
koji nikome ne odgovaraju nee imati nikakvih politikih ili ustavnih
posljedica.
Major je sa svih strana uio to znai biti voda zemlje koja je ve pre-
dala veinu svojih ovlasti u vladanju nadnacionalnom sustavu koji je
Monnet lansirao prije svih onih godina i koji je sada traio jo. Na kon-
tinentu se sada stalno razilazio sa sustavom ije je ponaanje smatrao
suprotnim interesu svoje zemlje, od svjetske zabrane britanskog izvoza
govedine do zatvaranja njene ribarske industrije, od nanoenja tete
britanskoj poziciji vodeeg svjetskog trita umjetnina prisiljavajui je
da nametne PDV na prodaju umjetnina, do ECJ-ove naredbe Majoru
da prihvati smjernicu koja ograniava radni tjedan na 48 sati. Dok je
kod kue vrludao prema jo jednim opim izborima s moralom stranke
na nuli, nastavio je slabo prosvjedovati da je 'dobivao raspravu' i da e
Europa 'doi na britansko.'
Velovi obmane i samoobmane sad su se tako vrsto obavili oko svega
to je Major radio, da vie nije bilo mogue razlikovati jedan od drugog.
U osobnom smislu, moralo se nekako initi olakavajuim oslobaanje
od tog zatvora kad je njegova stranka pretrpjela najvei izborni poraz
u povijesti. Ali s britanskog gledita, vlast je sad predana lideru kojemu
je obmana toliko bila druga narav da e postati osnovno svojstvo njegove
vlade. Dok je Blair objavljivao svoju elju za igranjem 'vodee uloge u
Europi', nije mogao ni pomisliti kako e ga nadigrati njegova vlastita
igra, u 'Europi' u kojoj je sada po prvi put izravno sudjelovao.

La grande illusion
U ljeto 2003., pola stoljea nakon Monnetova obraanja skuptini nje-
gove Zajednice za ugljen i elik kao 'prvoj vladi Europe', na papiru se
moglo initi da je njegov projekt preao vrlo dalek put prema cilju. Izne-
naujue velik dio tog puta prijeen je u samo nekoliko prethodnih
godina.
Giscard je predavao nacrt ustava, kako ih je volio nazivati, 'Sjedinjenih
Europskih Drava', kao konkurentnoj svjetskoj sili Sjedinjenim Ame-
536 I VELIKA OBMANA

rikim Dravama. Manje od godinu dana kasnije ta e nova 'vlada Eu-

rope' uspostaviti vlast nad 25 drava, predsjedavajui nad veim dijelom
kontinenta nego ijedna sila u povijesti, osim vrlo kratko Napoleon i
Hitler. Ve je sada izdavala vlastiti novac, ije je uvoenje Prodi u sije-
nju 2002. opisao kao:

'...ne uope ekonomsko. To je potpuno politiki korak... povijesni znaaj eura

je stvaranje bipolarne ekonomije u svijetu. Dva pola su dolar i euro. To je po-
litiki znaaj europske valute. To je korak nakon kojega e ih biti jo. Euro je
samo predjelo.'4

U Africi su ve sluile prve vojne jedinice s EU znakovljem, kao em-

brio oruanih snaga EU. Godine 2002. poela je kontrolirati sav zrani
promet unutar svojih granica u ime takozvanog 'jedinstvenog europskog
neba.' Odavno je preuzela kontrolu nad svom ribom oko svojih obala
koje je sada opisivala kao 'vode Unije' u kojima e ribariti jedinstvena
'flota Unije.' Napravila je planove za konkurenciju SAD-u lansiranjem
u svemir 34 satelita koji e stvoriti planetni poloajni sustav Galileo,
osmiljen medu ostalim za elektronski nadzor i potencijalnu kontrolu
cjelokupnog prometa na europskim putovima.
ak bi i Monnet bio zadivljen napretkom svoje 'bb'. U stvarnosti,
meutim, s 'projektom' nije ba sve bilo toliko sjajno koliko su na to
raunali njegovi pristae. Dok je Giscardov ustav kretao prema mjesecima
ogorenog natezanja iza zatvorenih vrata meuvladine konferencije, ve
je bilo jasno da njegov'konsenzus' nije pomirio temeljno nekompati-
bilna miljenja o tome kakva bi vrsta 'Europe' na kraju trebala nastati,
a koja su se pojavljivala posljednjih nekoliko godina.
Nove su zemlje kandidati mogli biljeiti veine za ulazak na svojim
referendumima. Ali jednom kad se bude vidjelo koliku cijenu njihov
narod mora platiti za lanstvo, vjerojatno e njihovo pristupanje izazvati
napad jakog nezadovoljstva zbog 'drugoligakog' statusa koji su dobili.
to se tie luake koulje eura, ona je do ljeta 2003. nametala sve
stroa ogranienja ekonomijama eurozone. Iz Portugala, iz Irske, iz Grke,
stizali su krici tjeskobe da su njihove ekonomije suoene s problemima
koje njihove vlade vie nemaju ovlasti nadzirati. Predvoene Francuskom,
Njemakom i Italijom, lanice eurozone su sada flagrantno krile pravila
o deficitima drava. U ljeto 2003. cijela ekonomija eurozone prvi je put
formalno ula u recesiju, s njemakim brojkama o nezaposlenosti u dru-
gom kvartalu iste godine naraslima na 650.000, to je bio najvii kvar-

4 Intervju na CNN-u, 1. sijenja 2002.

 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 537

talni porast od ujedinjenja. 5 Ankete su pokazivale da se vie od polovine

biraa u Njemakoj, Francuskoj i Nizozemskoj eli vratiti nacionalnim
valutama. Valuta 'univerzalne veliine' kojom upravlja nadnacionalno
tijelo u Frankfurtu, nije uspjela upravo zbog razloga kojeg je predviao
svaki upueniji promatra. Ali budui da, prema Prodijevim rijeima,
njezina svrha 'uope nije bila ekonomska' ve 'politika', to nije iznena-
ivalo. 6
San o 'europskoj vojsci' do sada je stvorio vie novih birokrata u
Bruxellesu nego vojnika na terenu. 'Jedinstveno europsko nebo' bilo je
samo jo jedna tipino grandiozna gesta, jer se kontrola zranog prometa
u Europi jo od 1960. godine vrlo uinkovito koordinira na meuvla-
dinoj razini. 7 Jedini uspjeh Zajednike ribarske politike bilo je stvara-
nje ekoloke katastrofe svjetskih razmjera. to se tie 'europskog' u floti
satelita koja e uskoro biti postavljena u svemiru oko Zemlje kao jo jedan
simbol njene konkurencije SAD-u, slavu tog postignua nekako je otu-
pilo otkrie razmjera u kojima je taj projekt, koristei rakete Ariane,
zapravo osmiljen kao divovska 20 milijardi funta teka shema stvaranja
posla za francusku industriju.
Najoitiji problem s najambicioznijim politikim projektima u eu-
ropskoj povijesti je da nisu funkcionirali u praksi, to je bio sluaj i s
najambicioznijom komponentom ovog projekta, eurom. A razlog za to je
prilino jednostavan. Sve to se pokuavalo ili se glumilo da se pokuava,
od poljoprivredne politike do prekomorskih programa pomoi, od re-
gionalne politike do valute, od regulacije sigurnosti hrane do regulacije
ribarenja, od politike konkurentnosti do sve veih gomila propisa o zati-
ti okolia, radilo se istim samoporaavajuim muiteljskim birokratskim
metodama koje nisu davale eljene rezultate.
Golema tvornica zakona s centrom u Bruxellesu neprekidno je izba-
civala smjernice, propise, odluke, preporuke i miljenja s ciljem da 'Euro-
pu' uini boljim, sigurnijim, potenijim, bolje organiziranim, ekoloki

5 'Eurozone in the Red As French Economy Shrinks', Times, 1. kolovoza 2003.

6 ak je Delors morao priznati da njegov euro 'ne funkcionira' iako je njegov lijek, naravno,
bio prijedlog vee integracije kroz 'fiskalnu koordinaciju' (Financial Times, 2. travnja 2003.).
7 Kontrolu zranog prometa u Europi od 1960. koordinira Eurocontrol koji je Komisija u svojoj
politici 'jedinstvenog europskog neba' pokuala staviti pod svoju predloenu novu Agenciju
za sigurnost europskog neba. Opa strategija Komisije u guranju integracije sad je bilo preu-
zimanje paneuropskih tijela koja su radila na meuvladinoj osnovi (ukljuujui vlade koje
su jo izvan EU). Europska potanska unija koja koordinira potansku suradnju izmeu 44
zemlje stavljena je pod smjernicu EZ. Slinom grabeu vlasti bili su izloeni i Zajednika
zrakoplovna uprava i Europski patentni ured. Eurupske aktivnosti Svjetske uprave za zdravstvo
u borbi s boleu, preuzet e nova Europska agencija za zatitu zdravlja a Interpolov rad u
Europi preuzima Europol.
538 I VELIKA OBMANA

odgovornijim mjestom za ivot. Ali tko god je detaljno prouavao funk-

cioniranje te mase propisa, mogao je vidjeti da se njima postizalo izuzetno
malo eljenih ciljeva. Jedan od razloga za to je da se ti ciljevi zapravo
nisu ni eljeli postii. Jedna od istina o projektu koju je autsajderu naj-
tee dokuiti jest da pravi motiv za sve to je poduzimano od 1952. do
danas nije bilo stvoriti bolji svijet u interesu graana 'Europe' ve jedno-
stavno promicati sve veu integraciju koja je, konano, i jedina stvarna
svrha projekta. Dokaz za to moe se nai upravo u razmjerima u kojima
njegovi deseci tisua zakona u praksi nisu uspjeli ostvariti ciljeve koji su
bili izgovori za njihovo donoenje.
U toj strategiji Komisije najvaniji su bili njeni pokuaji da tako
vrsto umrei vladajue sustave lanica da se nijedna nacionalna vlada
vie ne moe nadati samostalnom funkcioniranju. Ekonomski i industrij-
ski cilj bio je isti: stvoriti takvu meuovisnost drava da nijedna vie ne
moe neovisno voditi svoju ekonomiju, to je simbolizirano obrambenim
projektima poput Eurofightera i Airbusa, gdje je jednoj zemlji dopute-
no da radi samo krila, drugoj motore, a treoj trup aviona.
U administrativnom smislu, ambicije Komisije su u prvim godinama
novog stoljea najbolje prikazali njeni pokuaju preuzimanja nadzora
nad jednim sektorom za drugim u administrativnim mainerijama lani-
ca, uspostavljanjem 'europskih agencija' koje zajedno s Komisijom mogu
iza scene usmjeravati nacionalne dravne slubenike da rade za Komisiju,
a da ih ona ne plaa za to. Europska uprava za sigurnost hrane, Europska
agencija za okoli, Europska agencija za ribarstvo, Europska eljeznika
agencija, Europska kemijska agencija, Europska agencija za sigurnost zra-
koplovstva, Europska agencija za pomorsku sigurnost, Europska agencija
za zatitu zdravlja: lista stalno raste. Tako Komisija djeluje kao supervlada,
a da nikad ne postaje superdrava, jer su nacionalne drave tu zapravo
samo zato da bi provodile njene nadnacionalne naredbe.
Jo jedna karakteristika ovog sve monijeg sustava vlasti su razmjeri
u kojima njime manipuliraju mone lobistike skupine te komercijalni
ili profesionalni interesi, kako bi se sastavljali zakoni koji na raun ostalih
promoviraju odreene ciljeve odreene skupine ili sektora. Svaki ozbiljni
prouavatelj zakonodavnog procesa Zajednice brzo e nauiti pitati
najvanije pitanje: na iju je inicijativu neki zakon prvo predloen i tko
je iza scene najaktivnije lobirao za njega: jesu li njemaki proizvoai
autobusa lobirali za smjernicu o harmoniziranju propisa o gradnji auto-
busa; ili su francuski i belgijski multinacionalni proizvoai azbestnih
nadomjestaka lobirali za direktivu o zabrani upotrebe azbesta; ili su ju-
noeuropski uzgajivai povra pritiskali za regulaciju koja e oteati uzgoj
 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 539

salate u staklenicima; ili su lobistike skupine za zatitu okolia zahtije-

vale smjernicu koja bi nanijela golemu tetu europskoj kemijskoj indu-
striji.
Izuzetno sloen i tajnovit proces za koji se nikome ne odgovara, u
kojemu samo Komisija moe davati nove prijedloge zakona, neizbjeno
ju je otvorila potencijalnoj korupciji kolosalnih razmjera; kao to je to
uinila i injenica da je svake godine odgovorna za troenje desetaka
milijarda funta europskih poreznih obveznika, esto samovoljnim odluka-
ma malih skupina slubenika koji zapravo nikome ne odgovaraju, osim
moda povjereniku koji, kako su pokazali skandali koji su doveli do ma-
sovne ostavke Komisije 1999., mogu jednako biti otvoreni prema korup-
ciji kao i bilo tko.
Svaka dobro raena studija o funkcioniranju projekta, ipak, morat
e zakljuiti da je daleko najuinkovitija interesna skupina zainteresirana
za voenje 'projekta' zadovoljavanjem njenih kolektivnih ciljeva, bila vla-
da samo jedne lanice: Francuske.
Desetljeima je stalno Francuska bila ta koja je pokazivala da najbo-
lje zna manipulirati 'projektom' i Komisijom za svoje nacionalne ciljeve.
Francuska se borila za uspostavu poljoprivredne politike, povlaei is-
prva 90 posto ukupnog prorauna Zajednice, osmiljenog s jedinim
ciljem zatite francuskih seljaka i francuske drave. Francuska je iza scene
zapoela coup de main koji je navukao Britaniju u predaju nadzora nad
najbogatijim svjetskim ribolovnim vodama, prvenstveno za interes fran-
cuskih ribara.
Francuska je inzistirala da se u Amsterdamski sporazum zauvijek ugra-
di pravo Strasbourgu da s Bruxellesom dijeli sjedite Europskog parla-
menta, iako je to stvorilo farsu logistikih problema, jer se slubenike
parlamenta i dokumente moralo prebacivati izmeu dva grada 12 puta
godinje po cijeni koja u strasburku ekonomiju ubrizgava stotine mili-
juna funta godinje.
Francuska je flagrantno krila pravila o dravnim potporama, dajui
svojoj zrakoplovnoj tvrtki Air France potporu bez presedana, 2,4 milijar-
de funta, i onda kad je ECJ to proglasio nezakonitim, jednostavno
uvjeravajui Komisiju da odobri tu potporu u nekom drugom obliku.
Francuska je 2003. besramno igrala istu igru izvlaei jednu od svojih
najveih tvrtki, Alstom. Kad je dogovorila posao vrijedan pet milijardi
eura da spasi od bankrota tvrtku koja je gradila Eurostar vlakove, fran-
cuski TGV i najvei svjetski linijski brod QMII (ugovor koji je Alstom
dobio zahvaljujui golemim skrivenim potporama), francuska vlada je-
dnostavno je ignorirala Komisiju znajui da e ova morati proglasiti
540 I VELIKA OBMANA

uplate nezakonitima. Ali inei to, Francuska je samo slijedila uzorak

ponaanja koji se nije promijenio od osnivanja Zajednice i koji se nijedna
druga lanica nije usudila slijediti. Za Francusku se pravila Zajednice dru-
gim zemljama mogu nametati kad to slui francuskim interesima, a
ona ih moe ignorirati kad god joj to odgovara. Nije sluajno da je upra-
vo Francuska uoi pokretanja eura prva prigovorila mastrihtskim kri-
terijima za koje je tvrdila da moraju vaiti za sve druge; koja je za sebe
ispregovarala najpovoljniji teaj kad su fiksirani teajevi nacionalnih
valuta i koja je onda medu prvima prekrila pravila pakta o stabilnosti
i rastu za koje je tvrdila da o njima ovisi uspjeh eura. Nije bilo sluajno
da je Francuska, koja je najflagrantnije krila UN-ove sankcije protiv
Sadamova Iraka 1990-tih, 2003. vodila opoziciju englesko-amerikoj
koaliciji za njegovo svrgavanje. A nije bio sluaj ni da je u velikoj raspravi
o buduem obliku 'Europe' upravo francuski predsjednik predvodio
guranje 'directoire' oblika meuvladinstva koji bi dao legitimitet francus-
kom pravu da zapovijeda dogovorima o europskim poslovima i da osigu-
ra da e se oni nastaviti voditi u francuskom interesu kako je to ve bio
sluaj 50 godina.
Od Monneta do de Gaullea, od Delorsa do Mitterranda, od Chiraca
do Giscarda, 'europski projekt' je cijelo vrijeme bio vie projekt promocije
francuske moi, bogatstva, utjecaja i slave nego bilo to drugo. Za
usporedbu, uloga koju je igrala najblia francuska saveznica, Njemaka,
sputana svojom eljom za pokazivanjem da je nadrasla staru nacionalis-
tiku aroganciju te sramotom svoje prolosti, bila je beznaajna.
Iza velikih ideala nadnacionalizma, prizivajui sliku povjerenika
Komisije koji sjede kao Platonovi uvari, vodei poslove Europe na ne-
kom osamljenom planu daleko iznad sitniavog egoizma i suparnitva
obinih nacionalnih drava, projekt koji je pokrenuo Monnet bio je
golemo, mlitavo, samoobmanjujue udovite koje se dijelom davilo u
vlastitoj birokraciji, dijelom u korupcijskom reketu koji je stvarao bes-
krajne mogunosti pojedincima i kolektivima da varaju i iskoritavaju
svoje kolege, a dijelom je bilo moni stroj za promociju nacionalnih
interesa drava koje su znale 'koristiti sustav', medu kojima su se Irci i
panjolci pokazali vjetijima od veine, ali medu kojima je Francuska
bila neupitni majstor.
Ono to 'projekt' nikako ne moe biti, jer to po definiciji nikad nije
ni namjeravao, to je da nikako ne moe biti demokratski. Cijeli smisao
nadnacionalnog tijela je da bude iznad elja pojedinih drava i naroda.
Kad su Monnet i Salter prvi put zaeli ideju nadnacionalnih 'Sjedi-
njenih Europskih Drava', nikad im nije palo na pamet da se treba pitati
 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 541

to ele ljudi. Oni su bili tehnokrati koji su mislili da e budunosti

Europe najbolje sluiti njeno stavljanje pod vlast tehnokrata kakvi su i
sami bili, ljudi iji je jedini interes uinkovita suradnja na zajednikom
cilju, neometana bilo kakvom potrebom pribjegavanja kaotinom, ne-
predvidljivom poslu izbora.
Demokracija je za nacionalne drave, za ljude koji jo ive u iluziji da
se o ljudskim stvarima moe najbolje odluivati kroz suparnitvo i sukob
konkurentskih politikih stranaka. A jednako tako kako je nadnacio-
nalna tehnokracija nadila suparnitvo medu nacijama, nadila je i otvo-
reno sporenje oko moi medu razliitim skupinama i ideologijama u
drutvu, koje je u samoj sri demokracije.
Komunist Spinelli imao je vlastitu verziju iste transcendentne viz-
ije. Za njega je uloga 'naroda' bila da strpljivo eka dok odabrana elita
postupno sastavlja novu 'vladu Europe' i onda, kad 'ustavotvorna skup-
tina' otkrije svoj ustav, da ga pozdravi kao da ga je cijelo vrijeme htio.
Takav je bio model na kojemu je elita politiara, tehnokrata, akade-
mika i profesionalnih strunjaka povezanih istom ideologijom desetlje-
ima gradila 'Europu.' Bilo je fascinantno gledati kako se svaki put kad
je 'projekt' irio domet na nove drave, stvarala ista elita i koja je regru-
tirana za tu stvar, dijelei istu ideologiju i podcjenjujui sve one koji su
ostajali izvan arobnog kruga.
Naravno, kako je cijeli smisao 'projekta' bilo preuzimanje vlasti od
nacionalnih drava i naroda koji su jo uvijek smatrali da ive u 'demo-
kratskom' stadiju ljudskog razvoja, bilo je nuno obmanuti ih okruu-
jui 'projekt' fasadom demokratskog legitimiteta. Takvim govornicima
moglo se dati 90 sekundi da itaju pripremljeni govor koji nitko nije
sluao, prije glasovanja na kojemu se od zastupnika u Europarlamentu
moglo oekivati da obave 400 glasovanja u sat i pol, grozniavo priti-
ui elektronske gumbe da bi odluili o pitanjima o kojima nisu imali
pojma. To sve ipak nije postiglo nita iole vano, jer su lanovi tog to-
bonjeg Parlamenta imali vrlo malo vlasti i nisu imali nikakvu stvarnu
ulogu, osim da djeluju kao samoj sebi vana gluma demokracije.
Izgled Europarlamenta, s njegovim 'polukrugovima' prema kontinen-
talnom uzoru, skriva jo jedan simbolini detalj. Svakome tko gleda
razliite skupine zastupnika u njihovu domu u obliku potkove, brzo po-
stane oito da nema 'opozicije' osim povremenih ispada ekscentrinih
nezadovoljnika. Cijeli smisao parlamenta, kao i svakog drugog skupa mi-
nistara, delegata, slubenika ili povjerenika u 'projektu' je postizanje
'konsenzusa.' Nema smisla propitkivati ministre, protiviti se vladinom
dunosniku, traiti od politiara da odgovora za svoje politike i postupke.
542 I VELIKA OBMANA

U svijetu 'konsenzusa' svi na kraju moraju doi na istu stranu. Kad se

Giscard nakon 17 mjeseci rasprave u lipnju 2003. osvrnuo po sali u Bru-
xellesu, doputeno mu je da onjui zrak i bez glasanja prorekne 'konsen-
zus' koji je bio dogovoren. Komisija se zapravo sloila s tim da je 'projekt',
koji je tijekom godina pokazao gotovo patoloku netoleranciju prema
bilo kakvom neslaganju, zapravo jednopartijska drava.
To je neizbjeno otvorilo pitanje: kako to da je Britanija, zemlja koja
je svijetu dala ideju demokracije koja poiva na pravu naroda da raspusti
vladu s kojom nije zadovoljan, svojevoljno dopustila sebi da postane
podreena obliku vlasti koja je u svojoj sri jednopartijska drava u kojoj
e istom vladajuem tijelu, koje ni pred kim ne odgovara, biti doputeno
da zauvijek ostane na vlasti?

Britanska euro-shizofrenija
udna stvar u britanskom odnosu prema 'Europi' je kako je on bio shi-
zofren. Ako je Scott Fitzgerald bio u pravu sa svojim ironinim opser-
vacijama da je test inteligencije sposobnost istovremenog dranja dvije
proturjene ideje u jednom umu, nije mogao poeljeti bolji primjer od
britanske reakcije na lanstvo u Europskoj zajednici.
S jedne strane, predsjednik de Gaulle bio je potpuno u pravu u dijelu
svog 'govora-veta' 1963. kad je ustvrdio da se Britanija jednostavno ne
uklapa u kontinentalni pogled na svijet:

'Engleska je zapravo otona zemlja. O n a je pomorska zemlja. Svojom trgovi-

nom, svojim tritima, svojim opskrbnim linijama, povezana je s najudaljenijim
zemljama... Ona u svemu to radi ima vrlo posebne i vrlo originalne obiaje i
tradicije. Ukratko, engleska narav, engleska struktura, sama engleska situacija
duboko se razlikuje od kontinentalnih.'

Unato grubosti njegovih komentara, jo je vladala opa zabluda koju

su esto namjerno gajili kao dio 'proeuropskog' pravovjerja, da su se prije
ulaska u zajedniko trite 'otoni' Britanci openito drali po strani od
ukljuivanja u poslove svojih prvih susjeda. Istina je bila da Britanija
tijekom cijele svoje povijesti gotovo nije mogla biti prisnije povezana s
Europom. Nakon dva svjetska rata, ona i njen Commonwealth dali su
milijun i pol ivota za rjeavanje problema koje su stvorile kontinen-
talne politike, Britanija neposredno nakon rata nije mogla biti aktivnija
u pokuajima organizacije europske suradnje na meuvladinoj osnovi.
Stoljeima je, meutim, britansku politiku u Europi vodilo jedno
glavno naelo: potreba za ouvanjem 'ravnotee snaga'. Kad god se mo
 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 543

koncentrirala u rukama jedne ili vie nacija, bila to panjolska 16. sto-
ljea, Francuska Louisa XIV i Napoleona ili Njemaka s poetka 20.
stoljea, Britanija je smatrala svojim interesom stvoriti protuteu. Ono
to, meutim, nije imalo presedana u britanskoj odluci da svoju sudbi-
nu pridrui sudbini estorice, bila je njena odluka da se pridrui kon-
centraciji moi u Europi.8
Problem je bilo to to e od tog trenutka Britaniju sve initi 'nepri-
lagoenom'. Naslijee injenice da je bila sredite svjetskog carstva, bila
je njena povezanost srodstvom i zajednikim vrijednostima s obitelji an-
glofonih zemalja irom svijeta. Izvozila je svoj oblik parlamentarne de-
mokracije nizu zemalja, ukljuujui Ameriku. Od tradicije obiajnog
prava do nemetrikih teina i mjera, sve je u njenom nainu razmiljanja
i djelovanja izdvajalo Britaniju kao drukiju od njenih novih partnera.
'Harmoniziranje' njenih naina s njihovima, neizbjeno bi zahtijevalo
od Britanije da napusti puno vie nego to bi se trailo od njih.
Samo zbog tog razloga, kao to smo vidjeli, od trenutaka kad je ula
u Zajednicu Britanija se nala prozvana kao 'nezgodan partner.' Stvar
je pogoralo to to ni njeni lideri ni narod nikad nisu shvatili ili prihvatili
temeljno naelo na kojemu je utemeljena Zajednica, a to je da je njen
glavni cilj kretati se prema sve veoj integraciji. Pridruujui se neemu
to je veina njenih graana smatrala samo trgovinskim sporazumom
temeljenim na elji za prijateljskom suradnjom, Britanija se tako smete-
na nala pod stalnim pritiskom da predaje sve vie ovlasti u upravljanju
vlastitom dravom.
To je dovelo do predobro poznatog uzorka koji e se ponavljati dok
britanski dunosnici budu suoavali svoje partnere s nekim radikalnim
novim prijedlozima koje ovi nisu smatrali nunima. Njihovu arhetipsku
reakciju ocrtao je Times u ljeto 2003., analizirajui britanski odgovor
na predloeni ustav:

'Prvo je demantirano da postoji bilo kakav radikalni novi plan; onda se prizna-
lo da on postoji, ali ministri su se kleli da bi on nije ni na politikom dnevnom
redu; onda je primijeeno da on mogao biti na dnevnom redu, ali da nije rije
o ozbiljnom prijedlogu; kasnije se priznalo da je prijedlog ozbiljan, ali da
nikad nee biti proveden: nakon toga se dalo do znanja da e on biti proveden,
ali u tako razvodnjenom obliku da nee promijeniti ivote obinih ljudi; u

8 Naravno, prema razmiljanju mnogih, pa i Macmillana, dio smisla britanske izvorne odluke
o traenju lanstva bio je to je to moglo pomoi njenom stvaranju 'ravnotee snaga' unutar
same Zajednice, ponajvie protutee de Gaulleovoj Francuskoj. To je bio faktor koji nije pre-
vladao samo u britanskoj raunici ve i u Adenauerovoj, vaingtonskoj pa ak i Monnetovoj.
544 I VELIKA OBMANA

jednom trenutku konano se priznalo da e takvih promjena biti, ali da se od-

uvijek znalo da je to tako i da se to od samoga poetka govorilo biraima.' 9

Na taj je nain, kako smo vidjeli, Britaniji 30 godina stvaran dojam

da je uvijek 'nevoljki partner', 'najsporiji brod u konvoju', guralo je se
da rtvuje jo ovlasti protiv svoje elje. A to je na kraju kulminiralo, na-
ravno, otvaranjem pitanja valute, u kojemu je Britanska nevoljkost bila
tolika da joj je doputen izlazak (iako se u to vrijeme njen 'odmor' sma-
trao privremenim).
Zauzvrat, meutim, tu je druga strana britanske ukljuenosti u 'Eu-
ropu' koja je tako zapanjujue drukija da se ini teko zamislivo da
dolazi iz iste zemlje.
Prvo je to porast 'proeuropskog pravovjerja' u britanskim vladajuim
krugovima koji je diktirao da je nezamislivo dovoditi u pitanje njeno
lanstvo u Zajednici; tako da se svakoga tko se to usudi napraviti mora
odmah anatemizirati kao 'tupoglavca', 'malog Engleanina' ili bilo koju
drugu litaniju pogrdnih izraza. esto su isti ljudi koju su nevoljko do-
putali daljnje ustupanje britanskih ovlasti bili prvi u odbacivanju svake
pomisli da bi moglo postojati temeljno proturjeje izmeu 'projekta' i
britanskog interesa. Moda su pokazivali razumijevanje naravi nadna-
cionalne vlasti. Ali prikrivali su svoje stalno krivo tumaenje njenih postu-
paka, pokuavajui suzbiti svaku inteligentnu raspravu o toj temi. Tako
su esto sami 'eurofili' izgledali kao 'mali Engleani' koji ne shvaaju
to smjeraju njihovi kontinentalni partneri, ali i dalje projiciraju svoje
otoko sanjarenje o 'Europi' iskonski posveenoj obinoj miroljubivoj
suradnji nacionalnih drava.
Druga zapanjujua britanska reakcija na lanstvo u Zajednici bio je
izuzetan ar kojim su njeni politiari i dravni slubenici primjenjivali
i provodili zakone Zajednice. Do sredine 1990-tih ni jedna druga zemlja
u EU nije bila tako glasovita po strogoi kojim je primjenjivala zakon-
odavstvo Zajednice na svojim graanima: prvo 'pozlaivanjem', doda-
jui sve vrste tegobnih novih zahtjeva kojih nije bilo u izvornim brisel-
skim smjernicama, a zatim i njihovim nemilosrdnim provoenjem. Ni
u jednoj drugoj europskoj zemlji dravni slubenici nisu bili spremni
zatvoriti tri etvrtine klaonica bez drugog razloga osim njihove nespo-
sobnosti da se pridravaju apsurdno pogreno shvaenih propisa koji u
mnogo sluajeva uope nisu bili utemeljeni u zakonu. Ni jedna druga

9 Times (uvodnik: 'Brussels and Damascus - Straw's improbable conversion to an EU consti-

tution'), 28. kolovoza 2002.
 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 545

zemlja nije bila voljna zatvoriti veinu svoje ribarske industrije ili istje-
rati desetke tisua drugih tvrtki iz posla u ime provedbe 'propisa EZ' koji
nisu imali veze s praktinom stvarnou. Ni u jednoj drugoj zemlji slu-
benici nee biti spremni dizati kaznene prijave protiv prodavaa na
trnici, jer je prodao 'funtu banana' dok su ankete pokazivale da se vie
od 90 posto britanskog stanovnitva protivi zakonu koji je prodavanje
robe u nemetrikim teinama i mjerama uinio kaznenim djelom.
Na tom neumornom porivu vezanja tvrtki u sve vie propisa uz tro-
kove od desetaka milijardi funta godinje, Foreign Office je inzistirao
kao nunom da bi se pokazalo da su Britanci 'dobri Europljani'. Iza scene,
dunosnici tog ministarstva inili su stalan pritisak na druga ministarstva
da paze da Britanija potuje svoje 'obveze iz Sporazuma', oito ne brinui
rade li to i ostale zemlje. Kontrast u odnosu na Francusku nije mogao biti
vei. Dok su Francuzi Zajednicu smatrali sustavom za iskoritavanje u
svoju korist, slubena Britanija ga je vidjela kao svetu graevinu obveza
koje je trebalo slijepo ispunjavati, bez obzira to bi zbog toga mogli pati-
ti britanski interesi. Taj je odnos samo ojaan spremnou ministara da
brane sustav bez obzira na pravdu i zdrav razum, pa su na kraju zavrili
nudei tako cinino neuvjerljive izgovore kao to je slavno objanjenje
da e se stotine klaonica morati zatvoriti samo zato to su njihovi vlasnici
'donijeli komercijalnu odluku da u budunosti ne ulau u svoje poslove.'
Proturjeje izmeu te dvije strane britanskog odnosa prema lanstvu
u EU je bilo toliko uoljivo da su, posebno dok se 1990-ih dizala plima
'euroskeptinog' osjeaja koji je sve vie jaao, neki posveeni pristae bri-
tanskog lanstva na kraju poeli gubiti strpljenje. Zato Britanija uvijek
mora igrati ulogu 'nevoljkog partnera' na tako sramotan nain koji je
britanskim kolegama stvarao jednako mnogo potekoa kao i Britaniji?
Zar nije dolo vrijeme da se Britanci odlue o 'Europi' na ovaj ili onaj
nain? U govoru 1999. Lord Jenkins je najizravnije izrazio poantu:

'Postoje samo dva suvisla britanska ponaanja prema Europi. Jedno je puno
sudjelovanje... i nastojanje to jaeg utjecanja te izvlaenje to je mogue vee
koristi iznutra. Drugo je ponaanje priznanje da su britanska povijest, nacio-
nalna psihologija i politika kultura moda takve da nikad neemo moi biti
nita drugo nego spora lanica koja se stalno ali; i da bi bilo bolje, a svakako
bi izazivalo manje trvenja, da to prihvatimo i krenemo prema urednom i, ako
je mogue, razumno prijateljskom povlaenju.' 1 0

10 Govor odran 22. oujka u konferencijskom centru Kraljice Elizabete II., London, objavljeno
u Sunday Telegraphu, 28. oujka 1999.
546 I VELIKA OBMANA

Do sada nije bilo pitanja koje bi prikazalo Jenkinsovu poantu bolje

od primjera eura, formalno pokrenutog samo nekoliko tjedana prije
njegova govora. To je vrhovni simbol elje britanskih partnera da svoje
nacionalne interese podvrgnu nadnacionalnoj kontroli. A Britanija je
jo glumila sporu lanicu odbijajui pridruiti im se. Kako se mogla
pretvarati da eli glavnu ulogu u 'projektu' i nastavljati odbijati najva-
niji od svih uvjeta lanstava?
Nitko, naravno, nije bio bolnije svjestan toga od britanskog premi-
jera. Blair je znao da se ne moe nadati svojoj 'glavnoj ulozi' ako ne
bude mogao neto smisliti da Britaniju uvede u jedinstvenu valutu. Bio
je potpuno blokiran obeanjem da e odluku referendumom prepusti-
ti britanskom narodu, znajui da su izgledi za preokretanje javnog nepri-
jateljstva prema euru, sada u odnosu dva prema jedan protiv eura, goto-
vo potpuno nestali.
Blair je u svojim odnosima s 'Europom' sve vie stvarao dojam dje-
aia koji stoji na aut-liniji eznui da se pridrui velikim dekima na
igralitu, ali bez razumijevanja pravila igre koju oni igraju.
Najvea ironija britanskog lanstva u EU u prvim godinama 21.
stoljea, bila je u kontrastu njene ekonomske situacije s onima u njenih
kontinentalnih partnera. U 1960-tim i 1970-tim godinama vie od svega
im se eljela pridruiti, jer se inilo da su oni otkrili tajnu ekonomskog
uspjeha koju je ona bila izgubila. U 1980-tim i 1990-tim, dok se britan-
ska ekonomija restrukturirala i liberalizirala, iz razloga koji nemaju veze
s njenim lanstvom u EZ, izvorna su estorica izgubila svoj dinami-
zam. Poeli su tonuti pod teretom sve veih poreza, trokova rada i regu-
lative, takozvanog 'europskog socijalnog modela' koji je dolazak eura
samo pogorao.
Do 2003. kontrast izmeu Britanije i eurozone prema nezaposleno-
sti, stopi rasta, izravnim ulaganjima i trgovini, postao je jai nego ikad.
Popis 1000 najboljih svjetskih tvrtki po trinoj kapitalizaciji pokazao
je da, nakon SAD koje su bile daleko ispred svih, britanske tvrtke zauzi-
maju drugo mjesto, ispred Japana, i s dvostruko veom vrijednou od
najboljih njemakih i francuskih tvrtki zajedno. 11 Veina europskih
financijskih direktora 1996. je predvidjela da e do 2001. Frankfurt pre-
tei London kao vodei financijski centar ako Britanija ne ude u euro.
Godine 2003. pokazalo se da se London jo vie popeo i da se mnoge
meunarodne banke iz Frankfurta premjetaju u London. 12

11 Business Week, 14. srpnja 2003.

12 Wall Street Journal Europe, 11-13 srpnja, 2003.
 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 547

Do sada je Britanija samo profitirala od neulaska u euro. Uspjeno

gospodarstvo kojeg je laburistika vlada naslijedila od konzervativne,
1997. je nastavilo napredovati unato spremnosti Blairove vlade da
potpie socijalnu povelju i od Zajednice prihvati sve skuplja regulatorna
optereenja, poput niza smjernica o radnom vremenu. Ali iza brda su
se valjali razni tamni prijetei oblaci, veina od kojih je djelomino ili
potpuno pripisiva britanskom lanstvu u EU.
Jedan je bila energetska kriza s kojom bi se uskoro Britanija mogla
suoiti, jer bi iscrpljivanjem njenih sjevernomorskih leita nafte i plina
do 2010. postala 90 posto ovisna o uvoznoj energiji, veinom iz politiki
nestabilnih svjetskih regija poput Rusije i Sjeverne Afrike. To je poseb-
no znaajno, jer su zatvaranjem njene industrije ugljena jedini drugi
znaajni izvor britanske struje ostale njene stare nuklearne elektrane koje
jo uvijek zadovoljavaju 23 posto njenih potreba, ali je veini isticao rok
trajanja. Umjesto da se poteno suoi s golemom prijetnjom koju je to
predstavljalo, Blairova vlada se zanosila EU politikom 'obnovljive energi-
je' zamiljajui da bi ona mogla zamijeniti zastarjele nuklearne elektrane
velikim programom iskoritavanja energije vjetra. Ministri su izgledali
potpuno slijepi za injenicu da su turbine na vjetar apsurdno skup izvor
struje koji ne moe zamijeniti njenu nuklearnu energiju, ak i da se pola
povrine Velike Britanije i njenog priobalnog mora prekrije divovskim
vjetrenjaama. Jedina britanska nada za ouvanje redovne opskrbe stru-
jom lei u Francuskoj koja jo uvijek 80 posto svoje struje proizvodi u
nuklearnim elektranama. Ali dopustiti da zemlja koja je nekad prednjai-
la u svijetu u nuklearnoj tehnologiji i uivala najvee energetske rezerve u
zapadnoj Europi postane tako ekonomski ranjiva, moglo bi se pokazati
prvorazrednom pogrekom.
Jednako je alarmantno za Britaniju bilo brzo pribliavanje krize s
otpadom, zbog njenog pristanka da, prema Povelji jedne Europe, preda
kontrolu svoje politike upravljanja otpadom Bruxellesu. EU nije samo
proizvodila serije smjernica koje su sve vie oteavale i poskupljivale od-
laganje svih vrsta otpada, od starih vozila i hladnjaka do milijuna tona
neeljenih prehrambenih proizvoda godinje, ve je zaista uvela i zabranu
zakopavanja otpada na koje se Britanija oslanjala puno vie od bilo koje
druge lanice EU. Suoena s obvezom da do 2016. gotovo sav svoj otpad
zbrine na druge naine, a ne zakopavanjem, Britanija je trebala postaviti
brojna nova postrojenja, ukljuujui i 165 divovskih spalionica, u ritmu
od jedne tjedno tijekom 14 godina. Izgledi da se to izvede bili su nikakvi.
Cijeli niz dodatnih EU zakona trebao je stupiti na snagu u sljedeih
nekoliko godina, nameui oteavajue nove trokove britanskoj indu-
548 I VELIKA OBMANA

striji. Oni su sezali od smjernice WEEE o odlaganju elektrinog otpa-

da i smjernice o 'fizikim uincima' koja drastino ograniava vrijeme
koje radnici smiju provesti radei sa strojnim alatom, traktorima ili bilo
kakvim drugim strojevima, do predloene REACH smjernice koja reguli-
ra upotrebu 170.000 vrsta kemijskih sredstava i proizvoda. Cijena samo
za britansku kemijsku industriju, najveu u Europi, 2003. je procijenjena
na est milijardi funta godinje, to je vie od ukupnog izvoznog prihoda
te industrije koji iznosi 5,5 milijardi funta godinje. Ali Britaniji e biti
teko prosvjedovati, jer je smjernicu predloio njen vlastiti ministar okolia
Michael Meacher tijekom britanskog predsjedavanja EU-om 1998. 13
Sve je to moglo potaknuti Britance da se upitaju slui li ostanak u
Europskoj uniji britanskom interesu, osim sve vee sjene koju je bacao
ustav ije se potpisivanje spremalo za 2004. Ali kako se pribliavao taj
trenutak, vladajue pravovjerje ostalo je toliko uporno da nije bilo gov-
ora ni o pomisli na britansko povlaenje. Iako su ankete pokazivale da
se izmeu 30 i 50 posto Britanaca slae da bi Britanija trebala napustiti
EU, ni jedan od 659 zastupnika nije imao hrabrosti javno iznijeti takav
stav. Iako su vodu konzervativaca Duncana Smitha stranaki kolege
izabrali i zbog njegovih snanih euroskeptinih stavova i zbog sumnje
da je privatno sklon britanskom povlaenju, najvidljivija posljedica nje-
gova izbora 2001. bilo je jo jae suzbijanje rasprave o EU pitanjima u
njegovoj stranci, zbog straha od ponovnih podjela koje su je 1990-tih
svele na takav jad i bijedu.
Isto tako, praktini problemi koje bi donijelo britansko povlaenje
iz EU sada bi bili golemi. Problem nije, kako su voljeli tvrditi pristae
'projekta', bio u bilo kakvoj prijetnji koju bi povlaenje predstavljalo
stalnoj britanskoj trgovini s bivim EU partnerima. Prednosti koje su
oni izvlaili od trgovine s Britanijom postale su tako jednostrane da je
njima bilo u interesu da se to nastavi, zanemarivi injenicu da bi, ve
i prema pravilima WTO-a, sada bilo praktiki nemogue zatvoriti britan-
ski izvoz dizanjem carina. Norveka i vicarska su slale mnogo vei dio
svog izvoza u EU nego Britanija, a Britanija bi mogla pregovarati o vrsti
ugovora o slobodnoj trgovini kakav je EU bila sklopila s Meksikom.
Puno tei bio bi problem rasputanja svih podruja britanskog za-
kona i javne uprave koji su postali nerazdvojivo isprepleteni s EU, jer
je toliki dio njenog nacionalnog sustava vlasti umreen s nadnacionalnim
sustavom smjetenim u Bruxellesu. Za poetak, to bi bilo 97.000 stra-
nica smjernica i propisa koji su svi sada na snazi u Britaniji i u mnogo

13 Informacija iz CBI-a i Sunday Telegraph, 23. kolovoza 2003.

 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 549

sluajeva zamjenjuju nekadanje nacionalne zakone. Zadatak ponovnog

pisanja znaajnog dijela britanskog zakonika sam bi po sebi bio monu-
mentalan, da se ne spominje potreba ponovnog osmiljanja i organiza-
cije golemih podruja nacionalne politike, od poljoprivrede i ribarstva
do regionalne vlasti.
Ali pravo pitanje koje je poelo vrebati 2003., ne samo u Britaniji ve
u cijeloj Europi, bilo je kakva e biti budunost same Europske unije?
Koliko se moe realno oekivati da e ona preivjeti u bilo kakvom pre-
poznatljivom obliku? Pedeset godina razvijala se korak po korak prema
dalekom cilju pune integracije. Ali sada, kad se tako daleka toka ini
gotovo dohvatljivom, iznenada se javlja novi skup upitnika, teih od iega
ime se ranije suoavala.
Pedeset godina je 'projekt' ugodno ivio u toj hipotetskoj budunosti
u kojoj je odgovor na svaki problem bilo njegovo koritenje za oprav-
davanje jo jednog koraka u procesu integracije. Ali sada ta budunosti
vie ni u kojem smislu nije bila hipotetska. Nakon 2004. godine, s 10
novih lanica, vie nee biti mogue promatrati 'proirenje' kao obian
izgovor za novi krug integriranja. One sa sobom donose pregrt vrlo
ozbiljnih novih vlastitih problema, traei praktina rjeenja.
Desetljeima se moglo sanjati o dalekim izgledima monetarne unije
kao jednog od krunskih postignua integracije. Ali sad je stigao euro,
nosei sa sobom goleme nove probleme kojima e biti izuzetno teko
nai rjeenja. Ti problemi su tako duboki da je malo koji ozbiljni eko-
nomist na svijetu spreman iskljuiti mogunost da se za nekoliko godina
cijeli projekt eura urui u kaosu, kao to se dogodilo s beskrajno skrom-
nijim ERM-om.
Zemlje eurozone su se itekako trebale suoiti sa sumornom porukom
prolog desetljea da su njihove ekonomije u stanju uznapredovalog struk-
turalnog pada za koji se u vidokrugu nije pojavila ni naznaka rjeenja.
Prognoze strunjaka o ekonomskoj budunosti EU sada je obavio gotovo
jednoduan pesimizam poput onog Francuskog instituta za meunarodne
odnose koji predvia da bi do sredine stoljea oekivani BDP EU mo-
gao rasti jedan posto godinje, u usporedbi s vie od dva posto u Sjever-
noj Americi i 2,5 posto u Kini. Zajedno s demografskim prognozama
koje pokazuju da e veina zemalja eurozone uskoro iskusiti smanjenje
stanovnitva, gdje e udio umirovljenika i drugih ovisnih o socijali biti
prevelik za podrku koju moe pruiti aktivna radna snaga, francuski
je izvjetaj sumorno zakljuio da se EU suoava sa 'sporim, ali neumitnim'
izlaskom iz povijesti.14
550 I VELIKA OBMANA

Moda je najizgledniji scenarij onaj o kojemu je rasprava prethod-

nih nekoliko godina ve dala mnotvo naznaka. To je bila ideja da bu-
dunost EU lei u avangardi zemalja okupljenih oko izvorne estorice
koje se same kreu prema sve veoj integraciji. 'Unija bi se tako podije-
lila na dvije skupine: unutarnji klub pod dominacijom francusko-nje-
make osovine, i vanjski prsten 'drugorazrednih' lanica, ukljuujui i
nove lanice i sve zemlje koje, poput Britanije, ostanu izvan eura. Ako
se ne postigne dogovor oko ustava, a ak je i Giscardov lutajui nacrt
bio tek malo vie od neurednog kompromisa ostavljajui nerijeenima
kljuna proturjeja, inilo se da nema alternative pretvaranju EU u neku
vrstu 'dvoslojne' organizacije, podijeljene izmeu unutarnjih i vanjskih
prstena, narav ijih odnosa tek treba odrediti.
U tome nije bilo nieg novog. Kljuni igrai u raspravi, predvoeni
Delorsom uz Chiracovu podrku, Fischer pa ak i Giscard, vie puta su
razgovarali o tome jo od 1999. Francuzi i Nijemci takvu ideju smatraju
jedinim rjeenjem nepremostivih problema koje predstavlja dolazak
siromanijih novih lanica koje nikako nee moi biti primljene u 'unu-
tarnji krug' te odbijanje Britanije, Danske i vedske da se pridrue sine
qua non lanstvu u euru.
Kako postii takvo radikalno prestrojavanje EU pitanje je budu-
nosti. Jedna stvar koju su dogaaji 2003. sigurno pokazali jest da je
'projekt', evoluirajui kroz pola stoljea na sve iroj fronti, konano stigao
na kraj svoga puta. Taj famozni 'vlak', kojega nitko nije smio propustiti,
bliio se odbojnicima. U to god se u godinama koje slijede razvila 'Eu-
ropa', predstavljat e potpuno novu fazu u njenom razvoju: nju e vie
karakterizirati povlaenje i ograniavanje nego bilo kakvo daljnje napre-
dovanje u irinu po starim, poznatim linijama.
Ono to je poelo sa 'estoricom' sad e se u svojoj sri i vratiti na
'estoricu'. Monnetov projekt je mrtav.

Snovi 20. stoljea

Onih istih 1920-tih, kad su Monnet i Salter prvi put zainjali ideologiju
koja e na kraju dovesti do Europske unije, roena je jo jedna od naj-
utjecajnijih ideja 20. stoljea.
U Parizu je francusko-vicarski arhitekt Le Corbusier zainjao svoju
viziju 'zraeeg grada'. On je vjerovao da mnoge muke koje opsjedaju
ovjeanstvo proizlaze iz prisile na ivot u nehigijenskim, neplaniranim

14 'Europe's Population Implosion', Economist, 17. srpnja 2003.

 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 551

gradovima koji su tijekom stoljea rasli, kako je rekao, 'kao natovareni

magarac'. Budunost je zahtijevala da se ti gradovi, poevi s Parizom,
zbriu i zamijene 'gradom budunosti' planiranim do u najsitnije detalje.
Svatko bi trebao ivjeti i raditi u golemim betonskim zgradama postavlje-
nima u geometrijsku transportnu mreu autocesta i okruenima podru-
jima 'javnog otvorenog prostora' sa zelenilom.
Le Corbusierov je san ostao neostvaren dva desetljea, kao obian
kuriozitet poznat samo aici mladih arhitekata i onih medu njima koji
su postali urbanistiki planeri. Ali u njima je probudio evaneosko
oduevljenje, jer im je nudio priliku da odigraju glavnu ulogu u nee-
mu to e prerasti u jednu od najveih revolucija u povijesti.
Njihovu priliku da viziju pretvore u djelo donio je Drugi svjetski
rat. etrdesetih godina, posebno u Britaniji, tim je istim arhitektima i
planerima povjereno planiranje obnove poruenih gradova. Pedesetih i
ezdesetih moi e se vidjeti kako se nad mnogim britanskim gradovi-
ma uzdiu rezultati: golemi kompleksi betonskih kula i blokova okrue-
nih javnim otvorenim prostorom ispresijecanim novim urbanim pro-
metnicama.
Slini gargatuanski kompleksi graeni su u cijeloj Europi, posebno
u istonim komunistikim zemljama. 'Modernistika' ideologija, koju
je Le Corbusier tako uvjerljivo sintetizirao 1920-tih, postala je vladaju-
im pravovjerjem poratnog doba koju gotovo nitko nije dovodio u
pitanje i kojemu su se, uz odobravanje medija, prikljuivali politiari
svih stranaka.
Iznenada, krajem 1960-tih i poetkom 1970-tih, upravo kad je moda
visokih blokova i golemih sveobuhvatnih planova razvoja dosizala vr-
hunac, poela je dramatina reakcija. Suoeni sa stvarnou u koju ih
je dovela ta vizija, ljudi su odjednom utvrdili da su vidjeli budunost i
da ona ne funkcionira. Daleko od stvaranja sjajnih, uinkovitih grado-
va koje su obeavali crtei arhitekata i makete planera, te mone strukture
bile su nehumane, nisu imale duu, bile su depresivne, prljave i rune,
njihov beton unakazili su grafiti, njihove plonike opsjedali ulini na-
padai i narkomani, njihove zelene povrine bile su samo mrtve zone
uvele trave, prekrivene smeem i jednostavno - niije.
Razoarenje sa svim tim vizijama za koje se zalagao Le Corbusier
bilo je poput buenja iz kakvog sna. Teko je sada prisjeati se kako je
mono prevladavajue pravovjerje diktiralo da se ta vizija predstavlja kao
jedina mogua budunost, sve dok je nije doveo u pitanje, kao u prii
Carevo novo ruho, uzvik djeteta: car je gol.
552 I VELIKA OBMANA

Problem je bio to je vizija savreno planiranog svijeta koji su stvo-

rili tehnokrati mogla biti zanosna u teoriji. U praksi, meutim, na kraju
je postalo jasno da nije imala nikakve veze s ljudskom stvarnou. Nita
u njoj nije funkcioniralo kako je zamiljeno, jer je ta kruta tehnokratska
vizija moga funkcionirati samo na papiru i u ljudskim glavama. Nakon
to su u dovoenje te apstraktne vizije u stvarni svijet uloeni divovski
resursi, iznenada je postalo oito da je san doveo samo do none more.
Kod Monneta je ekvivalent Le Corbusierovoj elji da srui stare gra-
dove prolosti, bila njegova mrnja prema nacionalnoj dravi. Njegov
veliki san bila je nadnacionalna vlada budunosti koju bi vodili tehno-
krati, uzdiui se iznad svih zbrkanih komplikacija nacionalizma i demo-
kracije. Kao i kod Le Corbusiera, i Monnetu je Drugi svjetski rat bio
neoekivana prilika da ostvari svoj san. Kao i kod Le Corbusiera, njegov
je san na kraju postao nadahnue cijeloj novoj generaciji tehnokrata i
dravnih slubenika, uz podrku politikih elita zapadne Europe kojima
je 'projekt' dao priliku da zaigraju glavnu ulogu u najveoj politikoj
avanturi njihova doba.
Kao kod Le Corbusierove vizije, bilo je vremena kad se inilo da novo
pravovjerje nosi sve pred sobom, unitavajui strukture nacionalnih dra-
va i podiui na njihovu mjestu sve krute tehnokratske strukture novog
sustava. Nije bilo knjige koja bi bolje mogla prikazati narav Monneto-
va projekta od 1200 stranica Direktorija zakonodavstva Zajednice koje
je trenutno na snazi, u kojemu su sitnim slovima popisani svi oni deseci
tisua direktiva, propisa i odluka koji utjelovljuju vanjski oblik postignu-
a projekta: njegov sveti aquis communautaire.
U njemu su ti beskrajni popisi zakona koji ine Zajedniku poljo-
privrednu politiku, Zajedniku ribarsku politiku, politiku konkurent-
nosti i tako dalje, u kojemu se moni blokovi 'europskog projekta' pro-
teu prema obzoru. Bilo je simboliki prikladno da, kao to je Le Corbu-
sierova vizija ukorijenjena u njegovom tovanju betona kao vrhunskog
graevnog materijala, tehnokrati Europske komisije nemaju boljeg izraza
hvale za svoj uspjeh nego da ga opiu kao 'beton.'
Sve to nije valjalo s Le Corbusierovim neboderima postalo je oito
kad su u njima poeli ivjeti stvarni ljudi, da bi otkrili kako te grae-
vine poriu ljudsku stvarnost i ljudske potrebe. Isto je bilo s neboderima
koje su stvorili Monnetovi tehnokrati. Nacionalna drava i demokracija
previe su bitne za ljudske potrebe i ljudsku narav da bi se jednostavno
uklonile diktatom tehnokrata. Kao to su se ljudi probudili u bezdunoj
nehumanosti Le Corbusierova utopistikog sna eznui za toplinom,
 OBMANA ILI SAMOOBMANA? | 553

ivotnou i ljudskom stvarnou starih gradova koje su izgubili, isto je

poelo vaiti za sve to je pometeno Monnetovom utopijom. Tek kad
su ljudi otkrili da su izgubili svoju demokraciju i mo svojih zemalja
da vladaju sobom, poeli su na novi nain procjenjivati koliko je bilo
vrijedno ono to im je oduzeto bez njihova znanja.
Postali su rtve jedne od najveih kolektivnih obmana 20. stoljea:
usporedivom u tom smislu sa samoobmanjujuim snovima komunizma.
Moda prije negoli kasnije, fantazija velikog 'europskog projekta'
uruit e se u stvarnosti: unitena svim onim proturjejima koje u svo-
joj ludoj ambiciji nije uspjela predvidjeti i ijim se rjeenjima ne moe
nikada ni nadati. Ali, kao i Le Corbusierova vizija samo u puno veim
razmjerima, za sobom e ostaviti uasnu pusto: pustopoljinu kojoj e
trebati mnogo godina da se iz nje pojavi narod Europe.
 Bibliografija

Aldrich, Richard L. (2001), The Hidden Hand Britain, America and Cold
War Secret Intelligence (London, John Murray (Publishers) Ltd).
Algazy, J. (1984), La Tentation Nee-fasciste en France 1944-65 (Paris, Fayard).
Almond, Mark (1998), Europe's Backyard War The War in the Balkans (Lon-
don, Heinemann).
Atkinson, Rodney, and McWhirter, Norris (1994), Treason At Maastricht
(Newcastle upon Tyne, Compuprint Publishing).
Atkinson, Rodney (1996), Europe's Full Circle (Newcastle upon Tyne, Com-
puprint Publishing).
Ball, George (1982), The Past Has Another Pattern (New York, Norton and Co.).
Bell, Lionel (1995), The Throw That Failed (London, New European Publi-
cations).
Benn, Tony (1995), The Benn Diaries (single volume edition) (London, Ran-
dom House).
Booker, Christopher (1969), The Neophiliacs (London, Collins).
Booker, Christopher, and North, Richard (1994), The Mad Officials (Lon-
don, Constable).
Booker, Christopher, and North, Richard (1996), The Castle of Lies (London,
Duckworth).
Boothby, Lord (1978), Boothby Recollections Of A Rebel (London, Hutchin-
son).
Brinkley, Douglas, and Hackett, Clifford (eds.) (1991), Jean Monnet: The
Path To European Unity (New York, St Martin's Press).
Brivate, Brian, and Jones, Harriet (eds.) (1993), From Reconstruction to Integra-
tion: Britain in Europe since 1945 (London, Continuum International).
Bromberger, Merry and Serge (1969), Jean Monnet And The United States of
Europe (New York, Coward-McCann).
Brugmans, Dr Henri (1948), Fundamentals Of European Federalism, with a
foreword by Lord Layton (London, The Federal Union).
Burgess, M. (1989), Federalism And The European Union: Political Ideas,
Influence And Strategy (London, Routledge).
Burleigh, Michael (2000), The Third Reich - A New History (London, Mac-
millan).
 BIBLIOGRAFIJA | 555

Butler, David, and Pinto-Duschinski, Michael (1971), The British General

Election Of 1970 (London, Macmillan).
Butler, David, and Kitzinger, Uwe (1976), The 1975 Referendum (London,
Macmillan).
Callaghan, James (1987), Time And Chance (London, Collins).
Calvocoressi, Peter (1955), Survey Of International Affairs 1952 (London,
Oxford University Press).
Campbell, John (1993), Edward Heath A Biography (London, Jonathan
Cape).
Camps, Miriam (1964), Britain And The European Community 1955-1963
(London, Oxford University Press).
Camps, Miriam (1965), What Kind Of Europe? The Community Since De
Gaulle's Veto, Chatham House Essays (London, Oxford University Press).
Carrington, Lord (1988), Reflections On Things Past (London, Collins).
Carls, Stephen Douglas (1993), Louis Loucheur And The Shaping Of Modern
France 1916-1931 (Baton Rouge, Louisiana State University Press).
Churchill, W. S. (1948), The Second World War, Vol. I - The Gathering Storm
(London, Cassell).
Churchill, W. S. (1952), The Second World War, Vol. II - Their Finest Hour
(London, Cassell).
Churchill, W. S. (1976), Collected Essays Of Winston Churchill, Volume II,
Churchill And Politics (London, Library of Imperial History).
Clark, Alan (1993), Diaries (London, Weidenfeld and Nicolson).
Cole, John (1995), As It Seemed To Me Political Memoirs (London, Weiden-
feld & Nicolson).
Coleman, Peter (1989), The Liberal Conspiracy: The Congress For Cultural Free-
dom And The Struggle For The Mind Of Europe (New York, The Free Press).
Connolly, Bernard (1995), The Rotten Heart of Europe The Dirty War For
Europe's Money (London, Faber and Faber).
Corbett, Richard (2001), The European Parliament's Role In Closer EU Inte-
gration (London, Palgrave).
Cowgill, Anthony (1992), The Maastricht Treaty in Perspective the Consoli-
dated Treaty on European Union (Stroud, British Management Data Foun-
dation).
Crossman, Richard (1976), The Diaries Of A Cabinet Minister (volume two)
(London, Hamish Hamilton).
De Gaulle, Charles (1971), Memoirs Of Hope - Renewal 1958-1962 (Lon-
don, Weidenfeld and Nicolson).
Dell, Edmund (1995), The Schuman Plan And The British Abdication Of
Leadership In Europe (Oxford, Clarendon Press).
Delors, Jacques (1991), Le Nouveau Concept Europen (Paris, Odile Jacob).
556 I VELIKA OBMANA

Denman, Roy (1996), Missed Chances Britain And Europe In The Twentieth
Century (London, Cassell).
Dictionary of National Biography 1971-80 (1985), Oxford University Press.
Duchne, Franois (1994), Jean Monnet - The First Statesman Of Interdepen-
dence (New York, W. W. Norton and Co.).
Eden, Anthony (1960), Memoirs, Full Circle (London, Cassell).
Edwards, Geoffrey, and Pijpers, Alfred (1997), The Politics Of European
Treaty Reform The 1996 Intergovernmental Conference And Beyond (Lon-
don, Cassell).
European Parliament (1982), Selection of texts concerning institutional matters
on the Community from 1950 to 1982 (Luxembourg, Committee on
Institutional Affairs).
Forster, Anthony (2002), Euroscepticism In Contemporary British Politics
Opposition To Europe In The British Conservative And Labour Parties
Since 1945 (London, Routledge).
Fransen, Frederic (2001), The Supranational Politics Of Jean Monnet: Ideas
And Origins Of The European Community (Connecticut, Greenwood
Press).
Friedman, Milton and Rosie (1980), Free to Choose (London, Pan Books).
George, Stephen (1990), An Awkward Partner Britain In The European
Community (3rd ed.) (Oxford University Press).
Gladwyn, Lord (1966), The European Idea (London, Weidenfeld & Nicol-
son). Goldschmidt, B. (1982), The Atomic Complex: A Worldwide Political
History Of Nuclear Energy (La Grange Park, Illinois American Nuclear
Society).
Gorman, Teresa (1993), Bastards (London, Pan Books).
Grant, Charles (1994), Delors Inside The House That Jacques Built (London,
Nicholas Brearley).
Gren, Jorgen (1999), The New Regionalism In The EU (Stockholm, Fritzes
Offentliga Publikationer).
Griffiths, Richard T. (2000), Europe's First Constitution The European Poli-
tical Community, 1952-1954 (London, Federal Trust).
Healey, Dennis (1989), The Time Of My Life (London, Michael Joseph).
Heath, Edward (1998), The Course Of My Life (London, Hodder and Stoug-
hton).
Henderson, Nicholas (1987), Channels And Tunnels (London, Weidenfeld
and Nicolson).
Heseltine, M. (1987), Where There's A Will (London, Hutchinson).
Heseltine, M. (2000), Life In The Jungle (London, Hodder and Stoughton).
Hillman, Judy, and Clarke, Peter (1988), Geoffrey Howe A Quiet Revolutio-
nary (London, Weidenfeld & Nicolson).
 BIBLIOGRAFIJA | 557

Hogg, Sarah, and Hill, Jonathan (1995), Too Close To Call: Power And Politics-
John Major in No. 10 (London, Little, Brown and C o m p a n y ) .
Holland, M a r t i n (1993), European Integration From Community To Union
(London, Pinter Publishers).
Holmes, Martin (ed.) (1966), The Eurosceptic Reader (London, Macmillan).
Home, Alistair (1988), Macmillan 1894-1956 (London, Macmillan). Howe,
Geoffrey (1994), Conflict Of Loyalty (London, Macmillan).
Hugh-Jones, W y n n (2002), Diplomacy To Politics (Spennymore, Co. Dur-
ham, T h e M e m o i r Club).
Jamieson, Bill (1994), Britain Beyond Europe (London, Duckworth).
Jenkins, Lindsay (1996), Godfather Of The European Union Altiero Spinelli
(London, Bruges Group).
Jenkins, Roy (1991), A Life At The Centre (London, Macmillan).
Judd, Dennis (1996), Empire The British Imperial Experience From 1765 To
The Present (London, Harper Collins).
Kaiser, Wolfram (1996), Using Europe, Abusing The Europeans Britain And
European Integration, 1945-63 (London, Macmillan).
Kitzinger, U w e (1973), Diplomacy And Persuasion How Britain Joined The
Common Market (London, T h a m e s and Hudson).
Lamont, Norman (1995), Sovereign Britain (London, Duckworth).
Lawson, Nigel (1992), The View From No. 11 - Memoirs Of A Tory Radical
(London, Bantam Press).
Laughland, John (1997), The Tainted Source - The Undemocratic Origins Of
The European Idea (London, Warner Books).
Lloyd George, David (1938), The Truth About The Peace Treaties (volume 1)
(London). Lochner, Louis P. (editor and translator) (1948), The Goebbels
Diaries 1942-43 (New York, Doubleday).
Loth, Wilfried, Wallace, W i l l i a m , and Wessels, Wolfgang (1998), Walter Hal-
lstein The Forgotten European? (London, Macmillan).
Ludlow, Piers (1997), Dealing With Britain - The Six And The First UK Appli-
cation To The EEC (Cambridge University Press).
Maclean, Donald (1970) British Foreign Policy Since Suez 1956-1968 (Lon-
don, Hodder & Stoughton).
Macmillan, Harold (1971), Riding The Storm - 1956-1959 (London, Mac-
millan).
Macmillan, Harold (1973), At The End Of The Day - 1961-63 (London,
Macmillan).
Major, John (1999), John Major - The Autobiography (London, HarperCollins).
Mansergh, Nicholas (1963), Documents and Speeches on Commonwealth Affairs,
1952-1962 (London, Oxford University Press).
Marijnissen, Jan (1996), Enough! A Socialist Bites Back (Netherlands, Socia-
listische Partij).
558 I VELIKA OBMANA

Marriott, John (1941), The Tragedy Of Europe (London, Blackie and Son Ltd).
Mather, Graham (intr.) (1990), Europe's Constitutional Future (London, Insti-
tute of Economic Affairs).
McAllister, Richard (1997), From EC To EU - A Historical And Political
Survey (London, Routledge).
M c C u e , J i m (1997), Edmund Burke & Our Present Discontents (London, T h e
Claridge Press).
Milward, A. S. (2002), The Rise And Fall Of A National Strategy (London,
Frank Cass).
Mitterrand, F. (1985), Rflexions sur la politique extrieure de la France. Intro-
duction a 25 discours, 1981-1985 (Paris, Fayard).
Monnet, Jean (1978) Memoirs (London, Collins).
Moravcsik, Andrew (1998), The Choice Of Europe: Social Purpose And State
Power: From Messina To Maastricht (London, U C L ) .
Moravcsik, Andrew (2000), "De Gaulle Between Grain and Grandeur: T h e
Political Economy of French E C Policy, 1958-1970' (Pt. 2) in Journal of
Cold War Studies, Vol. 2, No. 3 (Fall).
Mote, Ashley (2001), Vigilance (Petersfield, Hampshire, Tanner Publishing).
North, Richard (2001), The Death Of British Agriculture (London, Duckworth).
Novick, Peter (1968), Resistance Versus Vichy (London, Chatto & W i n d u s ) .
O'Neill, C o n (2000), Britain's Entry Into The European Community Report
On The Negotiations Of 1970-1972 (London, Frank Cass).
Owen, David (1992), Time To Declare (London, Penguin Books).
Page, Edward C. (1997), People Who Run Europe (Oxford, Clarendon Press).
Peyrefitte, Alain (1994), C'tait De Gaulle (volume 1) (Paris, Fayard).
Salmon, Trevor, and Nicoll, W i l l i a m (1997), Building European Union A
documentary history and analysis (Manchester University Press).
Salter, Arthur (1931), The United States of Europe (London, George, Allen &
Unwin).
Salter, Arthur (1961), The Slave Of The Lamp (London, Weidenfeld &
Nicolson).
Salter, Arthur (1961), Memoirs Of A Public Servant (London, Weidenfeld &
Nicolson).
Sampson, A n t h o n y (1968), The New Europeans (London, Hodder and
Stoughton).
Schwartz, H . (1997), Konrad Adenauer: German Politician and Statesman In
A Period Of War, Revolution And Reconstruction, Vol2: The Statesman,
1952-1967 (Oxford, Berghahn).
Sharp, P. (1999), Thatcher's Diplomacy: The Revival Of British Foreign Policy
(London, M a c m i l l a n ) .
Shore, Peter (2000), Separate Ways - The Heart Of Europe (London, Duckworth).
 BIBLIOGRAFIJA | 559

Spaak, Paul-Henri (1971), The Continuing Battle: Memoirs Of A European

(Boston, Little, Brown and C o m p a n y ) .
Stephens, Philip (1996), Politics And The Pound (London, Macmillan).
Stirk, Peter M . R. (1996), A History of European Integration Since 1914
(London, Pinter).
Street, C . J. C. (1924), The Treachery Of France (Bedford, T h e Sidney Press).
Thatcher, Margaret (1992), The Downing Street Years (London, HarperCol-
lins).
Thatcher, Margaret (2002), Statecraft - Strategies For A Changing World (Lon-
don, HarperCollins).
T h e New C a m b r i d g e Modern History (1960), The Era Of Violence, Vol. XII
(Cambridge University Press).
Urwin, Derek W. (1995), The Community Of Europe A History Of European
Integration Since 1945 (second edition) (London, Longman).
van Buitenen, Paul (2000), Blowing the Whistle One man's fight against fraud
in the European Commission (London, Politico's).
Vaughan, Richard (1976), Post-war Integration In Europe (London, Edward
Arnold). Watkins, Alan (1992), A Conservative Coup - The Fall Of Mar-
garet Thatcher (second edition) (London, Duckworth).
Weatherill, Stephen, and Beaumont, Paul (1995), EC Law - The Essential
Guide to the Legal Workings of the European Community (second edition)
(London, Penguin Books).
Werth, Alexander (1957), France 1940-1955 (London, Robert Hale).
Williams, Charles (2000), Adenauer - Father Of The New Germany (London,
Little, Brown and C o m p a n y ) .
W i l l i a m s , Neville (1967), Chronology Of The Modern World 1763-1965
(New York, David M c K a y Co.).
Wilson, Harold (1979), Final Term The Labour Government 1974-1976
(London, Weidenfeld & Nicolson).
W i n a n d , Pascaline (1993), Eisenhower, Kennedy And The United States Of
Europe (New York, St Martin's Press).
Woodhouse C . M . (1961), British Foreign Policy Since The Second World War
(London, Hutchinson & Co.).
Worcester, Robert M . (2000), How To Win The Euro Referendum: Lessons
From 1975 (London, Foreign Policy Centre).
Young, Hugo (1990), One Of Us (London, Pan Books).
Young, H u g o (1998), This Blessed Plot Britain And Europe, From Churchill
To Blair (London, Routledge).
Young, Lord (1990), The Enterprise Years A Businessman In The Cabinet
(London, Headline).
 Kazalo
11. rujna, 'blagotvorna kriza', 488-489
Acheson, Dean, 31, 48, 50, 51, 58, 62, 64-66,
69, 108, 523; i Schumanov plan, 59,61,64,
67, 69, 76-78, 108; 'najvea pogreka po-
slijeratnog razdoblja'69; (citiran), 108; 524
Adenauer, Konrad, 15, 19, 56, 61; Schuma-
nov plan, 64, 66, 82, 85; o europskoj in-
tegraciji, 69, 100; u Parizu (1956), 105-106;
i OEEC, 113-115; bijes zbog iskljuivanja
Njemake, 120; 131; dravni posjet Fran-
cuskoj, 140; podrava de Gaullov veto,
150-151; povlai se, 150-151
Afganistan, 488; Blairovo 'ratno Vijee', 490
Agencije, Europske; uloga, 486-489; Komi-
sija proiruje vlast kroz, 538
'Agenda 2000'; reakcije na, 424; prijedlozi,
441; trokovi rastu za milijardu funta, 445;
Berlinski sporazum o, 445
Ahern, Bertie, 477,485
Akademici, integracijska uloga, 487
Akademske ustanove, Komisija ih koristi,
361
Akcijski odbor za Ujedinjene drave Europe,
89, 96-97, 99-100, 110, 160-162, 524
Amato, Giuliano, 483, 492, 511, 515
Ameriki odbor o Ujedinjenoj Europi (ACUE),
56-57, 59, 81, 89
Amsterdamski sporazum; prijedlozi Komisi-
je, britanska Bijela knjiga, 402; 'minimali-
stiko' rjeenje se trai, 395, 417-418; IGC Beyen, Johan, predlae 'zajedniko trite',
summit, 418; i Donji dom, 426; 'ostaci',
449, 465-466
Andreotti, Giulio, 262, 268; opasno defini-
rati politiku uniju, 311; planovi za stupi-
cu za Thatcher (1990), 315-316
Aquis communautaire, 129, 167, 172, 181,
192, 231, 265, 352, 552 drave proirenja,
usklaenost s, 452, 486, 512
Ariane, 537
Atena, potpisivanje pristupnih sporazuma
(2003), 236
Atomska energija, Monnetovi planovi za, 81,
92, 95
Avangarda (vidi i 'pojaanja suradnja') poziv
na 387, 410; Delors predlae, 458; Blairov
strah od, 459; Francuska i Njemaka e
voditi, 466; uzbuna u Londonu, 467; 550
Aznar, Jose-Maria, 446, 458, 490, 500, 508,
510
Ball, George W; sree Monneta, 47, 52; i Bil-
derberg grupa, 58 biljeka; (citiran), 108;
Kennedyjev savjetnik, 123; trai da Brita-
nija ude u EEZ, 125; uinak na Kennedyja,
127, 159; biljeka; na Monnetovu sprovo-
du, 242
Barnier, Michel, Europska budunost: dva kora-
ka i tri puta, 464; EU mora odluiti o usta-
vu, 479; odbacuje Blairov prijedlog, 490
Beethoven 'Oda radosti', 16 biljeka, 196,
243, 270, 443
Benelux, 47, 55, 58-59, 70, 88, 98, 224, 267;
Memorandum 86-87, 98, 127; francuske
namjere, 57, 79, 90
Berlaymont zgrada, 152, 158, 270; zatvorena
zbog azbesta, 334
Berlinguer, Enrico, 248
Berlinski zid, kriza (1962), 133; ruenje, 309
Berlusconi, Silvio, afera SME, 378, 445, 512;
francuska gubi 'priliku da uti'; 'naci zapo-
vjednik', 490, 520
Bevin, Ernest, 55, 68, 522; skeptian prema
Vijeu Europe, 58; 'Pandorina kutija', 522
85-86
Bijele knjige; o britanskom ulasku u EEZ (1971),
178; o 'Dovretku unutarnjeg trita', 265
Biskupi, podrka EEZ-u, 210
'Blagotvorna kriza', 452, 488-489, 523-524
Blair, Tony; podrava povlaenje iz EEZ, 251;
voa opozicije, 385; izaziva Majora zbog
ustavnih posljedica EMU-a, 393-394; tjera
Majora u kut zbog eura, 411; premijer, 413;
'trei put', 415; iznosi poziciju za Amster-
dam, 417; objavljuje napredak oko beraa
kvota, 418; predvodi britansko predsjeda-
vanje u Waterloou, 426; 'prepirka' oko Tri-

cheta, 428; lanstvo u euru vitalno za igra-
nje 'glavne uloge u Europi', 425, 427; kar-
difsko Vijee, 430; trai 'decentraliziranu
Europu', 430; Europski parlament ga
kori, 429; 'najopasniji ovjek u Britaniji?',
431; kraj britanskog predsjedavanja, 431;
St Malo (1998) nudi ustupak u obrani,
442; Irak, 444; dobiva nagradu Karla Veli-
kog, 447; poziva na 'integraciju u javnoj
nabavi oruja', 447; 'kakva Europa?', 451-
452; trai 'iskrenu' raspravu, 454; ponovno
lansira Britaniju u Europi, 453; odbija na-
ruiti europski transportni zrakoplov, 455;
'nepokolebljivo proeuropski', 459; strah
od avangarde, 459; ne prepoznaje razliku
izmeu francuskog i njemakog plana, 467-
468; govor u Ghentu, 'britanska sudbina' u
Europi, 469; govor u Varavi, listopad
2000, 473-474; odustaje od veta, 474;
obeava veto na Povelju, 474; naputaju
ga saveznici, 476-477; sukob sa Chiracom,
477; tvrdi da je 'u srcu Europe', 480; 'kon-
struktivni angaman' s Europom, 484;
'ameriki veleposlanik', 488; pokuaji po-
novne uspostave 'vodee uloge' u Europi,
490; sretan da moe 'odbaciti funtu, 499;
predlae predsjednika Vijea, 499; govor
u Cardiffu, predlae 'propisni Ustav za Eu-
ropu', 505; svaa sa Chiracom oko troenja
CAP-a, 506; staje uz Aznara, 508; ledeni
sastanak sa Chiracom, 509-510; 'koalicija
voljnih', 511; useljenitvo i prekogranini
kriminal, 510-511; trai ulogu UN-a u ob-
novi Iraka, 511; referendumi samo za 'izni-
mne promjene', 513; 'crvene linije' u kon-
zultacijama, 514; posjeuje Kuvajt, 515-
516; drugi govor u Varavi, 516; dilema o
referendumima, 516; Giscardov nacrt 'po-
bjeda za Britaniju', 520; ogranieno vienje
'ireg svijeta', 530; nerazumijevanje 'pra-
vila igre', 546
Bonino, Emma; napada kanadsku vladu, 395,
418-419, 438-439; lane tvrdnje o veliini
flote, 405-406;
Bosna, 377, 381, 398
Bovina spongiformna encefalopatija. Vidi
BSE
Brandt, Willy, 163-164, 198-199; povlai se,
201; simpatija prema Britaniji, 204, 248
Bretton Woods; konferencija, 44; sporazum,
naputanje, 224
Briand, Aristide, 8, 13, 15-17, 24, 26-27, 33,
43; smrt 24
KAZALO | 561
Briselski sporazum 1948, 77, 83
Britansko predsjedavanje EU, 'pribliavanje
Europe ljudima', 426
Britansko proraunsko pitanje, 230
Brown, Gordon; obeava referendum o euru,
403; ministar financija, 414; daje neovis-
nost Bank of England, 414; najavljuje 'pet
ekonomskih testova', 425; iskljuuje je-
dinstvenu valutu, 425; eli vetirati harmo-
niziranje poreza, 437;
Bruges, govor, Thatcher (1988), 296-301,
308, 529
Bruxelles, izabran za 'glavni grad Europe', 109
BSE, 403, 405, 407, 452, 455; selektivno Ma-
nje, 407; zabrana izvoza, 430
Bush, predsjednik George (St.), 313
Bush, predsjednik George W, 509, 511; igno-
rira Chiraca, 516-517
CAP, 128, 135; slom pregovora, 155-156; fi-
nanciranje, 157-158; vie protekcionisti-
ki od nacionalnih politika, 162; dogovo-
reno financiranje, 164; 'reforma', 204;
povezan s 'vlastitim resursima', 288, 370;
nemiri u Bruxellesu, 444-445; ratifikacija
financijskih aranmana, 174; poveanje
financiranja, 223; sinonim za neuinkovi-
tost, prevaru i vikove, 287; prevara, 390;
Francuska i Irska, disproporcionalne kori-
sti, 441; 'srednjorona revizija' 2002. 446,
501; potpore, irskim farmerima, 481; Nje-
maka trai smanjenje trokova, 504-505,
518; britanska uloga u, 525-526; nije po-
ljoprivredna politika, 525
Carinska kontrola, ukidanje, 366
Carinska unija, stvaranje, 14, 19
Carrington, Lord, 227, 235, 249, 331
Cassis de Dijon sluaj, 244
CE oznaka (CommunautEuropen), 358, 365-
368
Cheney, Dick, 503
Chirac, Jacques; odbija dogovor o proraunu
(1988), 289; francuski predsjednik, 397;
objavljuje francuske ope izbore, 413; obra-
a se Bundestagu (2000), 466; i Schrder,
trae vie koordinacije u poreznoj i drugim
politikama, 442; podrava 'tvrdu jezgru',
457; trai 'Ujedinjenu Europu drava' ko-
jom e dominirati Francuska, 468; napada
male drave, 475; pokuava spasiti Nicu,
476; 'nadmeno ponaanje', 477; poziva na
federaciju nacionalnih drava, 484; prijeti
mu opoziv, 484; Chirac i Schrder, zajed-
562 I VELIKA OBMANA
niko miljenje o ustavu, 491; predizbor-
na kampanja (2001); optuen za korupci-
ju, 497-198; izborna pobjeda, 498; i Sch-
roder, dogovor o izabranom predsjedniku
Vijea, 503; slae se sa Schrderom oko
potronje na farme, 505; zahtijeva smanje-
nje britanskog rabata, 505; otkazuje fran-
cusko-britanski summit, 505; ledeni sa-
stanak s Blairom, 509; poziva Mugabea na
summit u Pariz, 509; govori dravama kan-
didatima da 'umuknu, 510; i avangarda,
512; prijeti 'Luksemburkom kompromi-
su', 518: ali se na Berlusconija, 520
Churchill, Winston, 13, 15; europsko jedin-
stvo, 16-17; premijer, 29; Monnetova fran-
cusko-britanska unija, 29-30; ciriki govor
(1946), 42-43; Fulton govor, 44 biljeka;
zagovara 'Vijee Europe', 47-48; strasbur-
ki govor (1949), 59, 62, 77-78; povlai
se, 89; smrt, 152
'Civilno drutvo', 486
Civilno zrakoplovstvo, 115-116
Commonwealth, 17; trgovinske povlastice,
102; problemi izazvani britanskim ulaskom
(1961), 129-130; izvoz, 168; promijenjen
odnos prema ulasku, 206; kontrole uselje-
nitva, 337
Concorde, 116
Cook, Robin, posjet Izraelu, 411, 414, 429,
530; signalizira britanski ulazak u EMU,
430; odbija Fischerovu i Chiracovu viziju
'Europe', 472
Coreper (Odbor stalnih predstavnika), osno-
van (1958), 109, 361-362
Coudenhove Kalergi, grof Richard, 14-16,
62, 75, 270 biljeka, ide u Ameriku (1938),
27-28; prezren od Hitlera, 33, 43, 48, 56
Craxi, Bettino, 248, postavlja 'stupicu' za That-
cher na IGC, 268-269
Cresson, Edith, 439,-440
Creutfeldt Jacobsova bolest (CJD), 403
Crna nedjelja, kolaps ERM-a, 379, 382
Crna (bijela) srijeda, 346, 348-349, 386
Crvena vrpca, 359, 370, 398
'Crvene linije', 514, 520
Cehoslovaka, 27, 38, 40, 45, 51, 54, 308, 319
eka Republika, 423, 452, 502, 509, 517
etvrta republika, Francuska, kraj, 101, 111,
131, 135
lanak 38, kao temelj za CFP, 181-182
Dan Europe (9. svibnja), 65, 271, 521
Danska; zahtjev za lanstvo, 163, 167; indu-
strijska ribarska flota, 253, 498; prvi refe-
rendum o Maastrichtu, 344; reakcija EZ,
344; referendum o euru, 472; drugi refe-
rendum o Maastrichtu, 354-355
De Gasperi, Alcide, 55, 57, 70, 78, 81, 262,
457
De Gaulle, Charles, 9, 29-30; protivljenje
europskoj vojsci, prezir prema Monneto-
vim 'nadnacionalnim monstruoznostima',
82; povratak na vlast (1958), 111; odbija
FTA, 111-112; i OEEC, 113; suverenitet,
119 biljeka,; odnosi s Njemakom, 120;
prepreka britanskom ulasku, 125; protivlje-
nje britanskom ulasku, 131-133; 'Europa
drava', 132; i Adenauer, 131-133; obno-
va EEZ, 132; eli 'estoricu bez Britanije',
138-139; posjeuje Adenauera, 141; 'te-
meljni prigovor britanskom zahtjevu za
lanstvo', 146; prvi veto na britanski ulazak
(1963), 146-148; memoari, 148; o spora-
zumima, 151; pregovori o CAP-u, 155-158;
drugi veto na britanski ulazak (1967),
161; pariki ustanak (1968), 162; povlae-
nje, 163
De Pinheiro, Joao Deus, 344, 376
De Silguy, Yves-Thibault; usporeuje jedin-
stvenu valutu s katedralom, 376; proble-
mi ako Britanija ne ude u euro, 427; pred-
vida EU porez na dobit, 437; Britanija,
Moemo i bez vas', 443
De Villepin, Dominique, 505, 509
Dehaene, Jean-Luc, 385, 452, 488, 492, 514
Delors, Jacques, 9; predsjednik Komisije, 262;
predlae 'ponovno osnivanje' Europe,
268; uloga u IGC (1985), 272-273; uvodi
EMU u Jedinstven europski akt, 274-275;
EMU, 'bijeli kamenii', 275; 'neodgovor-
ni politiar', 284; Thatcher ga vrijea,
283-284; upozorenja o proraunu Zajedni-
ce; 'Delorsov paket', 286-287; okomljuje
se na kolege povjerenike, 289-290; pred-
sjedava odborom za EMU, 293; izabran
za drugi mandat, 293; izvjetaj o monetar-
noj uniji, 302-303; cilj, 'istinska federacija',
309-310; Jedinstven europski akt drugi
dio', 312; eli ukloniti Thatcher, 313-314;
nepovjerenje u Anglosaksonce, 314; pri-
jeti ostavkom zbog GATT-a, 314; izvjetaj
o EMU (1990), 314-315; reakcija na
Thatcherinu ostavku, 321; bjesni na Ma-
jorovu 'sabotau', 324; podjele Zajednice
blagotvorne krize, 325; predlae europsku

vojsku, 325; ambicije za Maastricht, 333;
protivi se meduvladinim stupovima, 333;
govor u Maastrichtu, 334; ponovno imeno-
vanje, 345; analiza subsidijarnosti, 350-
352; 'poziv enama', 376-377; pokuaja
'ojaati imid Europe', 377; integracija
odgovor na svaki problem, 378; Bijela knji-
ga o nezaposlenosti, 382; povlaenje, 385;
ambicije za Amsterdam, 401; napada Pro-
dijeve planove proirenja, 457-458; 'Pro-
tresimo Europu da se probudi', 488
Demokracija, glumljenje, 364; legitimnost,
361, 363; deficit, 449, 486; ukorijenjena
u nacionalnim dravama, 451; europski
projekt nije osmiljen da ukljui, 540
Denman, Sir Roy, 66, 68, 75-76, 92-95, 99,
149, 161, 176, 203-204, 524, 526, 556
Deregulacija, 265, 297, 369-170, 375, 382,
392, 533
Desniarske stranke, uspon, 499
Di Michaelis, Gianni, 329
Dioksin, skandal, belgijski, 452
Direktorij zakonodavstva zajednice trenutno
na snazi, 552
Direktorij, 552
Dom Lordova, glasanje o ulasku (1971), 188,
209
Domino teorija, 50, 54
Dresden, ceremonija ponovnog ujedinjenja,
472
Drugi svjetski rat, i europsko jedinstvo, 25-
26, 42-45, 64, 68, 75, 116, 130-131, 135,
263, 271, 353, 359, 432, 509, 551-552
Dravni slubenici, politizacija, 76, 121, 150,
185, 205, 213, 222, 363-365, 528, 544
Duisenberg, Wim, prvi ef Europske central-
ne banke, 428, 454, 508
Dumas, Roland, 311
Dvobrzinska Europa', 226, 256, 258, 303,
402, 467, 472
'Dvoslojna Europa', 512, 550
ECHO skandal, zamrznut proraun, 438-
439
ECJ. Vidi Europski sud pravde
Ecofin, 164, 228, 347, 427-428
ECSC (Europska zajednica za ugljen i elik),
19; Monnet pretkazuje u Drugom svjet-
skom ratu, 31-32; struktura, 74, 81; bri-
tansko 'udruivanje' s, 83; kao uzor za EZ,
107, 158; Britanija iskljuena iz, 524;
Vidi i Schuman, plan,
EEZ. Vidi Europska ekonomska zajednica
KAZALO | 563
EFTA, 112, 114-116, 124, 130, 143, 147,
211, 524, coup de grace, 115-116
Ekonomska i monetarna unija. Vidi Jedin-
stvena valuta
EMU, Vidi Jedinstvena valuta
Energija, zajednika politika, 85, 111
Energija vjetra, mit o, 547
Englesko-francuska; unija, 29, 31; zajedniko
usmjeravanje nuklearnih snaga, 30
Engrenage (pokretanje zupanika), 463, 523
ERM; datum poetka, 229; 'klizna staza' pre-
ma jedinstvenoj valuti, 346; propada
(1993), 379
Etniko ienje, 377, 444
EU. Vidi Europska Unija
Euratom, 85-86; francusko i njemako mil-
jenje, 86; britansko povlaenje iz, 91; me-
morandum ministarstva financija o, 94-
95; previen u povijesti, 99-100;
Eureka program, 275
Euro. Vidi Jedinstvena valuta
Eurobarometar istraivanje 485; o koristima
EU lanstva, 485; nedostatak podrke pro-
irenju, 484
Eurocontrol, 116, 537
Eurocorps, 447
Eurofighter, 280, 282, 538
Europa drava, 132, 134
'Europa naroda', 132, 237
Europa regija, 432; karta, 433
Europa web stranica, 42, 66, 70
Europa; istona, sovjetska okupacija, 45; kao
'brand', 377; mora 'govoriti jednim gla-
som', 489; ne funkcionira, 537-538; po-
stala sinonim za EZ, 529-530 sinonim za
dosadu, 530; povrnost britanske rasprave,
531; praktino iskustvo, 532; teorija i prak-
sa, 532
Europol, 345, 397, 537
Europska agencija za naoruanje, 226, 346,
505
Europska centralna banka, 169, 228, 256,
292-295, 301-303, 347, 411, 416, 428,
443, 480; otvara se, 431
Europska ekonomska zajednica (EEZ), teme-
ljena na Salterovoj skici, 24, 107; ; pregovo-
ri, slom pregovora (1962), 141; britanski
drugi zahtjev za lanstvo (1967), 160; bri-
tanski doprinos proraunu, 177
Europska federalna unija, 16-17, 24
Europska godina protiv rasizma i ksenofobije,
386, 411
564 I VELIKA OBMANA
Europska himna, 16 biljeka, 270. Vidi i Bee-
thoven.
Europska investicijska banka (EIB), 110 bi-
ljeka, 199
Europska komisija, Vidi Komisija
Europska konvencija o ljudskim pravima,
462
Europska obrambena zajednica (EDC), l i -
l i , 80, 85; britanska uvjeravanja, 80, 97,
99, 101-102, 124; francusko odbijanje, 85
Europska politika zajednica (EPC), 81, 222
Europska puka stranka (EPP), 248-249,
439
Europska reformska skupina, 342
Europska skuptina, 80, 199, 284
Europska TV; kanal, 271; emitiranje, 371
Europska Unija, 8; 'nacistiki korijeni', 26;
Heath pristaje na, 198; predloena, 224;
Sveana deklaracija, 242, 250; ciljevi,
255-256; proglaenje, 381; vojni okvir,
Blair nudi Chiracu, 442; obrambena spo-
sobnost, nedovoljna, 448-449; 'najkonku-
rentnija... svjetska ekonomija' nada se
stvoriti, 460; moto, 465; ministar vanj-
skih poslova, 511; budunost, 549-550;
'dvoslojna' organizacija, 550; budui po-
redak unutar, 550
Europska vojska, 18, 77-78; Churchill odba-
cuje, 78-79; Prodi, 'logian idui korak',
446; zovite ju 'Margaret... Mary-Ann',
458; 536-537
Europska zajednica (1953), 81
Europska zajednica za ugljen i elik. Vidi EC-
SC
Europska zajednica, formalno osnovana, 275
Europska zastava ('prsten zvjezdica') usvoje-
na, 270-271, 330, 534
Euroskeptici; uspon, 341-343; nova genera-
cija, 353
Europski 'demos, 486
Europski 'obrambeni identitet', 235
Europski borbeni zrakoplov, 280
Europski centri izvrsnosti, 487
Europski monetarni sustav (EMS), 228-229,
279
Europski obrambeni identitet, 235, 346; nje-
maka inicijativa, 447
Europski obrambeni sporazum, 80
Europski parlament, 5; izbori za, 199, 221;
249-250; poveane ovlasti, 226; prvi izrav-
ni izbori, 232; odbija usvojiti nacrt prora-
una, 246; Spinelijevo miljenje o; Odbor
za politike poslove, 248; podrava 'Eu-
ropsku uniju', 248; izbori 1984, 259; reak-
tivira Spinellijev nacrt sporazuma, 286-
287; izbori 1989, 300; izvjetaj o 'Europ-
skoj uniji federalnog tipa' (1989), 309;
poziva na 'Europsku Uniju', 323; 360-
362; Ombudsman, 337; izbori 1994, 384-
385; odbor za proraunsku kontrolu,
438-439; zatvaranje prorauna za 1996,
439; odbija zatvoriti proraun, 440-441;
socijalistika skupina, 440; povlai se oko
prevare, 445; izbori 1999, 450; i konven-
cija, 493; demokratska arada, 541
Europski pokret, 56; financiranje preko CIA-
e, 56; 57; Churchillovo razoarenje, 80-
81 biljeka; financije, ; 184-186
Europski projekt; stvaranje 'mita', 522; para-
lele s Le Corbusierom, 550-553
Europski sporazum o teaju (zmija), 224
Europski sud pravde (ECJ); podredenost
nacionalnih zakona, 122; 153-154; potvr-
uje 'unutarnje ustrojstvo' Zajednice, 244-
245; broj zaprimljenih sluajeva, 245;
prva presuda protiv britanske vlade, 223; i
Factortame, 400; odbija britanski zahtjev
ukidanja zabrane za govedinu, 407; 494-
496
Europski sud za ljudska prava, 462
Europski sustav satelitske navigacije (Gali-
leo), 449, 536
Europski javni tuitelj, 516, 520
Europsko dravljanstvo, 315
Europsko jedinstvo, rane ideje o, 18; uloga
otpora drugom svjetskom ratu u oblikova-
nju, 38-40
Europsko udruenje slobodne trgovine. Vidi
EFTA
Europsko vijee; stvaranje, 201-202; Pariz
1974, 205; Dublin 1975, 205; Rim 1975,
218; Luksemburg, 1976, 226; Kopenha-
gen, 228; Bremen 1978, 228-229; Bru-
xelles 1978, 229; Strasbourg 1979, 231-
232; Dublin, 1979, 233; Luksemburg
1980, 234; Venecija 1980, 235; Stuttgart
1983, 235, 250-251; Atena 1983, 236-237;
Bruxelles 1984, 237-238; Fontainebleau
1984, 239; London 1981, 249; Milano,
1985, 267-268; London 1986, 283; Bru-
xelles 1987, 286-287; Kopenhagen 1987,
288; Bruxelles 1988, 289-290; Hanover
1988, 292; Madrid 1989, 305-306;
Strasbourg 1989, 309; Dublin 1990, 311;
Rim 1990 (listopad), 315; Rim (1990),
316; Luksemburg, 1991, 327; Lisabon

1991, 345; Edinburg 1991, 352; Kopen-
hagen 1993, 378; Bruxelles 1993, 381-
382; Krf 1994, 385; Essen 1994, 391;
Cannes 1995, 397; Majorca 1995, 398;
Madrid 1995, 398; Firenca 1996, 406-
407; Dublin 1996, 409-410; Luksemburg
1997, 427; Bruxelles 1998, 428; Cardiff
1998, 430; Be 1998, 442-443; Kln
1999, 447-448; Tampere 1999, 453; Hel-
sinki 1999, 455; rastua uloga, 460-461;
Lisabon 2000, 460-461; Santa Maria de
Feira 2000, 465; Biarritz 2000, 474; G-
teborg 2001, 485; Laeken, 2000, 491;
Sevilla 2002, 501; Bruxelles 2002, 504-
505; Kopenhagen 2002, 507; Bruxelles
2003, 510; Solun/Porto Carras 2003, 519
Europsko vladanje, Bijela knjiga Komisije o,
485
Euro-regije, 433-434, 436, 449
Euro-shizofrenija, 542
Eurostat, skandal s prevarom, 539
Eurozona; UN upozorava na 'paralizu poli-
tike', 499; katastrofalni ekonomski rezul-
tati, 546
Evian; sastanak ministara vanjskih poslova,
472; Summit G8, 516
(EZ) o 'radnim mjestima, konkurentnosti i ra-
stu', 392; o ponovnim pregovorima (1975),
205-206; o Sporazumu iz Nice, 465, 514
EZ Zakon, nadmo, 153-154; vrste, 153-154
Falklandski otoci; rat, 239; panjolski pretje-
rani izlov, 395
Farme; financiranje potporama, 164, 385;
britanska kriza, 430; prihodi, 481
Federalna Europa, na njemakim linijama, 436
Filadelfijska konvencija, 5, 495
'Financiranje Europske unije', izvjetaj Komi-
sije, 441
Finska, prigovara, 'male drave... gurnute
ustranu', 497
Fischer, Joschka, njemaki ministar vanjskih
poslova, 436-437; euro stvara 'novu poli-
tiku dimenziju, 444; 'posljednja cigla u
europskoj graevini', 451; govor na Hum-
boldtovu sveuilitu, 462; podrava 'pio-
nirsku skupinu', 466, 468; obeava pro-
tivljenje meuvladinstvu, 479
Fischler, Franz, priznaje da nema zdravstve-
nih razloga za zabranu govedine, 405; sre-
dnjorona revizija', 501; 'reforma' CAP-a,
517
'Fleksibilna suradnja'. Vidi 'pojaana suradnja'.
KAZALO | 565
Foreign Office, 102, 121; neuspjeh, 149; du-
nosnici 'za Europu', 222; tvrdi da u Jedin-
stvenom europskom aktu nema pravnog
znaaja EMU-a, 274-275; kompromis 285;
ukidanje nacionalnog veta, 504; nerazumi-
jevanje 'Europe', 528; memorandum o 'su-
verenitetu', 533; odnos prema Europi, 545
Fortuyn, Pym, 499
Francuska, 11; 'razmaeno derite Europe',
12; okupacija, 33-34; poslijeratna elja za
kontrolom zapadnonjemake ekonomije,
62; Skuptina, 77; protivljenje EDC-u,
79-80; elja da postane nuklearna sila, 81;
testira nuklearnu napravu (1960), 120;
poljoprivredne potpore, 135; potreba izvo-
za poljoprivrednih vikova, 139; kao ko-
risnik CAP-a, 162; opstruiranje napretka
u GATT-u, 314; rezultat referenduma o
Maastrichtu, 349; deficit, 399; pokuava
stvoriti 'Vijee za stabilnost', 410; trai da
Trichet bude imenovan efom Europske
centralne banke, 428; odbija prihvatiti re-
formu CAP-a, 441; ignorira ukidanje
zabrane govedine, 455; blokira glasanje
kvalificiranom veinom u vanjskoj trgovini,
474-475; odbija Fischlerovu 'srednjoro-
nu reviziju', 502; 'nacionalna sebinost',
503; kri UN-ove sankcije Iraku, 510; veto
u Vijeu sigurnosti, 511 ; uinkovita u za-
titi nacionalnog interesa, 442
Francusko-njemaka 'osovina', 139; Elizejski
sporazum (1963), 150; pakt o EMS-u, 228;
'summit' Schrdera i Chiraca, 442; prijed-
lozi za Amsterdamski sporazum, 409; sum-
mit u Toulouseu, 447; Blair pokuava raz-
vrgnuti, 497, 490-491, 503, 505, 507; ra-
zilaenja rijeena, 507; 'ogavan sporazum'
o CAP-u, 517
FTA (Zona slobodne trgovine), 104, 111-
113, 118, 524
Galileo, satelitski projekt EU, 449, 536
GATT, 45; 'Kennedyjev krug', 152; 'Uru-
gvajski krug', 314-316; EEZ odbija sma-
njiti poljoprivredne potpore (1990), 314,
323; Marake, 384-385; 'Doha krug', 517
Genetski modificirani usjevi, 432
Genscher, Hans Dietrich, 248-250; bojazni
od snane Njemake, 292
Genscher-Colombo plan, 248-250; kraj, 250
Gibraltar, biljeka 254
Giscard d'Estaing, Valry, 163, predsjednik,
201-202; proglaava Europsko vijee, 202;
566 I VELIKA OBMANA
odbijanje poputanja oko prorauna, 205;
izbori za Europski parlament, 221; pona-
anje prema Thatcher, 232; poziv na kon-
centriranje na EMU, 388; predvida EU
ustav, 415; predlae da se EU pregrupira,
484; zadatak 'traenja konsenzusa', 493;
Europa za 25 godina, 497; predlae 'Uje-
dinjene drave Europe', 505; objavljuje
prvi dio nacrt ustava, 508; predlae europ-
skog javnog tuioca, 510; odobrenje spo-
razuma bez jednoglasne ratifikacije, 511-
512; predlae okonanje nacionalnog veta
na poreze, 512; uklanja 'federalno' iz usta-
va, 514-514; slae se da je nuan referen-
dum, 514; kriza sustava glasanja, 514; bez
zajednike vanjske politike, 515-516;
drugi dio nacrta ustava, 516; 'prorie' kon-
senzus, 518-519; predaje nacrt ustava, 520,
535
Glasovanje kvalificiranom veinom, 18, 156-
158; cijena Jedinstvenog trita, 273; kri-
za 'blokirajue manjine', 382; ukidanje,
401; uklanjanje, 460-461; Nica, 465-466,
477, 506
GM politika, Bruxelles preuzima (1990),
432;
Govedina, zabrana EZ za britanski izvoz, 403-
404; ukinuta, 455
Govei rat, 405
GPS (Globalni sustav pozicioniranja), 449
Grka; treba ui u EZ, 247; trai potpore, 255;
ne uspijeva se kvalificirati za euro, 425
Grenland, povlai se iz EEZ, 219, 373
Grupa za promiljanje 386-387; priprema se
za Amsterdamski sporazum, 453; mesin-
ski sastanak, 396; izvjetaj, 398
Guterres, Antonio; euro kao stijena Europe',
398; 461; osuuje nacrt Sporazuma iz Nice,
477
Gymnich-tip sastanka, 249
Harmonizacija, 245
Haki summit, 164
Heath, Edward, zahtjev za lanstvo u EEZ
'neizbjean', 126; otvara pregovore (1961),
127; citiran, 128; odbija financijsku regu-
lativu, 140; objanjava de Gaulleov veto,
148-149; kao lider konzervativaca, 158-
159; izbori 1970., 166-167; o doprinosu
proraunu, 168-169; uzbuenje nasummi-
tu (1971), 175; summit s Pompidouom
(1971), 172-175; o monetarnoj uniji, 175;
potvruje planove o monetarnoj uniji, 175-
176; porie gubitak suvereniteta (1971),
178; krivo shvaa Rimski sporazum, 182;
reakcija na podrku Donjeg doma ulasku,
188; govor u Donjem domu, listopad 1971,
188; potpisuje Sporazum o pristupanju,
192; glasanje o EEZ, 194-195; o rezultatu
referenduma, 196; Pompidou e podrati
'fond za regionalni razvoj', 198; pozdravlja
'napredak prema ekonomskoj i monetar-
noj uniji', 197; s Monnetom razgovara o
'Privremenoj europskoj vladi', 199; o
Monnetu, 200; opi izbori 1974, 202;
miljenje o ponovnim pregovorima 1975,
207; Thatcher ga odbacuje, 207-208; na-
pada Thatcher, 300; Radujte se, radujte'
zbog ostavke Thatcher, 321; dovodi u pita-
nje 'demokratski legitimitet' rasprave o Bi-
jeloj knjizi o Amsterdamskom sporazumu,
402-403; napada Majora, 408-409; kloni
se glasanja o Amsterdamskom sporazumu,
426; regionalna politika, 433; zahtjev za
lanstvo, 'najvea obmana', 525; krivo pred-
stavljeno britansko lanstvo, 526-527;
neistine, 527
Hitler, Adolf, 12, 15 biljeke; (citiran) 17, 25;
prezire europsko jedinstvo, 33
Howe, Geoffrey; o Shumanovu planu, 69;
Zakon o Europskim zajednicama, 190-
192; Howe o Francuzima, 237; Thatcher
kritizira, 239-240; dogovor sa panjolskom,
254 biljeka; 'politika suradnja' u vanj-
skoj politici, 266; okrivljuje Thatcher za
milanski 'poraz', 269; stup Europske obra-
ne, 290; 'lider mora otii', 299; kuje pla-
nove sa Lawsonom, 302-305; nagovara
Thatcher na ulazak u ERM, 303-304; pri-
jeti ostavkom zbog ERM-a, 305; ostavka,
320; 'lider mora otii', 320-321; napada
Majora, 409; ne moe podrati vladu ne-
prijateljski raspoloenu prema euru, 411-
412
Hrvatska, 329-331, 339
Hudson Bay, tvrtka, 20-21; pozajmica Mon-
netu, 23
Humanitarni ured Europske zajednice (EC-
HO), prevara u, 438
Humboldtovo sveuilite, Fischerov govor,
462, 492
Hurd, Douglas, 266 biljeka; ministar vanj-
skih poslova, 307; otkriva plan 'tvrdog
ecua', 308; dodvorava se Majoru, 312;
'mogli bi ga i proitati', 322, 341; poziva
na 'jasnu europsku ulogu' u obrani, 323;

o europskoj suradnji, 327-328; Jugoslavi-
ja: nacionalizam se ne moe suzbiti', 330-
331; protivi se referendumu, 333; potpi-
suje Sporazum iz Maastrichta, 340;o 'sub-
sidijarnosti', 345; potreba za 'decentra-
liziranijom Zajednicom', 355; pregovori o
glasanju kvalificiranom veinom, 383-384;
'Sveana deklaracija' (1995), 396; napada
Majora, 409; potpisuje smjernicu o metri-
kom sustavu, 456
Husein, Sadam, 319-320, 324, 429; 'razjedi-
nitelj' Europe, 511
IGC summit, Luksemburg, 274
Imperijalna povlastica, 130, 140, 172
Internet, pristup, 449
Irak; napada Kuvajt, 313; neslaganje oko,
429, 444; i njemaki izbori, 501; 'oruje
za masovno unitenje', 503; Proi prizna-
je da nema zajednikog stava EU, 504;
proturatni prosvjedi (2003), 510; invazija,
508, 511; Bush, ultimatum Sadamu, 511
Irska; zahtjev za lanstvo u EEZ, 163-164;
odbija prihvatiti prijedloge za ribarstvo,
189; ogranienje mlijenih kvota, 238;
predsjedavanje (1984), 261; referendum o
Maastrichtu, 345; ukorena zbog smanjena
poreza, 480; odbija Sporazum iz Nice, 485;
posjet EU uglednika, 485; drugi referen-
dum o Nici, 504-505; protivi se spomi-
njanju 'federalnog', 511
Island, 58, 189; 'Bakalarski ratovi', 219
Italija; predsjedavanje 1980, 234; smanjenje
prorauna, 347; kanjena zbog varanja na
mlijenim kvotama, 390; kri ogranienje
proraunskog deficita, 448; strah od zaosta-
janja, 467; knjigovodstvena muljaa zbog
eura, 490; predsjedavanje 1985, ; glavni
cilj IGC, 267; podrava SAD u Iraku, 412;
eli ustavnu IGC u Rimu, 507
Jaser Arafat, 520
Jedinstven europski akt; porijeklo, 258; 272;
Thatcher nesklona potpisivanju, 274-275;
giljotiniran kroz parlament, 276; stvarni
znaaj, 276; Thatcher nesvjesna; Thatcher
obmanjuje britanski narod, 528
Jedinstvena valuta; i nacisti, 26; u Berlinu, 57;
ukljuena u Jedinstven europski akt 273-
274; tri faze, 303; izvjetaj Delorsove Ko-
misije (1990), 214; usporeena s katedra-
lom, 376; ustavne posljedice, 393-394;
referendum, 393; ime, 398; vremenski ra-
KAZALO | 567
spored uvoenja, 398; zamueni kriteriji
ulaska, 411; zahtijeva zajedniko oporezi-
vanje, 411; kovanice i novanice, dogovo-
ren dizajn, 418; drave koje se kvalificiraju,
425; Brownovi ekonomski testovi, 425;
pokretanje, 443; prva kriza, 448; pada ispod
pariteta s dolarom, 454; 'kvantni skok'
prema federalizmu, 468; pada na nova dna
prema dolaru, 472; postaje 'dodirljiv (nov-
anice i kovanice)', 492; 'ustavno znaajan',
516; 534-535 ; posljedice neulaska, 549
Jedinstveni pravosudni prostor. Vidi Zajedni-
ko pravosudno podruje
Jedinstveno europsko nebo, 536
Jedinstveno trite, 265; 'mamac' za Thatcher,
267-268; usvojene smjernice, 283; pripre-
me za, 291; pokretanje (1993), 364-365;
uinci, 375; nepostojee koristi, 532
Jednoglasnost, zaobilaenje, 107, 336
Jednostranaka drava, EU kao, 541
Jeljcin, Boris, 'Sovjetski savez vie ne postoji',
335
Jenkins, Roy, 159; ostavka, 207; ; predsjednik
Komisije, 227; o Giscardu, 229-230; smrt,
507; o britanskom odnosu prema Europi,
545-546
JNA, Jugoslavenska narodna armija, 330-331
Jospin, Lionel, 415; sukob izmeu mastriht-
skih kriterija i predizbornih obeanja,
424-425; podrava 'avangardu', 461; ote-
en kohabitacijom, 474; povlai se, 498
Jugoslavenski sukob,; raspad, 329-331; 'Eu-
ropi je kucnuo as', 329; mirovni napori
EZ, 330-331; intervencija UN-a, 331; gra-
anski rat, 377, 381; 'slaba politika' EU,
429
Juncker, Jean-Claude, bauk' 'zone slobodne
trgovine', 457
Kabinet, britanski, podrava ulazak u EEZ
(1961), 126-127
Kennedy, predsjednik John F, 123; trai da
Britanija ude u EEZ, 125, 138; Macmil-
lan trai Polaris, 145-146; ubojstvo, 152
Kina, 23
Kinkel, Klaus, 407
Kljune rijei fraze, vjeto koritenje, 529
Kohezijski fondove, stvaranje, 337
Kohl, Helmut, 8-9; prvo Vijee, 236; podr-
ka Thatcher, 238; novogodinja poruka
1985, 262; lani dokument, 266; plan
ponovnog ujedinjenja Njemake, 309;
predlae pomo SSSR-u, 312; jedinstvena
568 I VELIKA OBMANA
valuta mora biti nepovratna', 335; danski
stucaj', 344; posjeta Bundesbanku, 348;
ekonomska unija utemeljena na politikoj
uniji, 376; smanjenje nezaposlenosti je na
nacionalnim vladama', 407; spominje
Maastricht III' i tvrdi 'jednoglasnost mora
otii', 409-410; laburistika pobjeda kao
odbacivanje euroskepticizma, 413-414;
trai ponovni izbor, 413; san o ujedinjeni-
joj Europi, 413; o Amsterdamu, 417; uz-
vraa Blairu, 427; izborni poraz, 435; os-
tavka, 458
Kok, Wim, 414, 427, 490
Komisija; stvaranje kao Liga naroda, 24; os-
novana (1958), 108, 121-122; nadle-
nosti', 152-153; dunosnici, 158; izvjetaj
o EMU, Jedno trite, jedan novac, 315;
dunosnici zaposleni u 359; srednjoroni
pregled CFP-a, 374-375; pomicanje gra-
nica, 296; trai 'politiku uniju', 1990.
315; sumorna ekonomska slika, 394-395;
predlae direktivu o zadranom porezu',
429; u krizi, 438-441; skrbnik, 445; preu-
zima 'nadlenost' nad zakonom o sigurno-
sti hrane, 456; prijedlozi za IGC u Nici,
458-459; strateki ciljevi 459; opasnosti
smanjenja uloge, 467; nadnacionalni slu-
aj, 506; ponovno izmilja prolost, 522;
533-534
Komunizam, pad, 308
Kongres, ameriki, podrava Ujedinjene Dr-
ave Europe, 48
Konsenzus, EU sustav poiva na, 541-542
Konzervativna stranka; zaokret o zajednikom
tritu, 145; oduevljenje Europom, 231;
rasulo, 356; gubi europske izbore (1994),
385; manifest, 1997, 412-413; zastupnici
podravaju euro, 412; graanski rat oko
eura, 434
Konzultativna demokracija, 486
Kopenhaki kriteriji, 378
Korejski rat, izbijanje, 77-78
Koristi od lanstva u EU, 389-390; Hurdova
izjava 392-393; 'samorazumljive', 431; 453
Korupcija, EZ sustav otvara se, 539
Kosovska kriza, 444; Prodi trai od EU da
preuzme kontrolu, 445-446; EU se 'prepi-
re', 449
Kraljevski institut za meunarodne poslove
(Chattam House), 28
Kriminal, prekogranini, 397, 510
Kriterij konvergencije; potekoe u zadovo-
ljavanju, 399, 425; 409, 411-413
Krize, iskoritavanje; Vidi 'Blagotvorna kriza'
Krokodilski klub, 246; asopis, 247
'Ksenofobija', 386, 411-412, 414
Kubanska raketna kriza, 145
Laburistika stranka; nacionalna izvrna vlast,
67; raskol zbog EEZ, 186; pokuaji sprea-
vanja Heatha da potpie Sporazum (1972),
192; 'temeljiti ponovni pregovori', 202-
203; protivljenje Zajednikom tritu
(1975), 208-209; manifest 1983, 250-251;
Europski parlament, izborna pobjeda,
300-301; o prevari u EU, 389-390; i euro,
411; manifest, 1997,412-413; gotov mede-
ni mjesec s EU, 427; manifest 2001, 484
Lafontaine, Oskar; harmonizacija poreza
'glavni prioritet', 437; 'najopasniji ovjek
u Europi', 417; i Schrder, poziv na okon-
anje nacionalnog veta u oporezivanju, 442;
ostavka, 445
Lamy, Pascal, osuuje ozbiljan napad na ov-
lasti Komisije, 262, 503
Lnder, 50, 57, 62; zabrinutost zbog stiska
EU, 436; ultimatum Prodiju, 464, 497
Lawson, Nigel, oduevljenje ERM-om, 278;
sklonost ostavci, 279; proraun, 286; pra-
ti Deutschmarku, 286; strahovi od jedin-
stvene valute, 291-292; strah od Europske
centralne banke, 294; savjetuje Leigh-Pem-
bertona, 301; ne shvaa politiku dimenzi-
ju ERM-a, 302-303;smilja s Howom
kako da Thatcher gurne u ERM, 302-304;
o monetarnoj uniji, 304; urota s Howeom
o postavljanju stupice za Thatcher, 305;
prijeti ostavkom zbog ERM-a, 305; 'tvrdi
ecu', 308; ostavka, 308
Le Corbusier, 13, 45, 550-553
Le Pen, Jean-Marie, 498
Le Soir, Komisija je 'zmijsko gnijezdo', 439
Lekenska deklaracija, 491
Liberalni demokrati, 350, 450
Liga naroda, 10-11, 16-17, 22; model za Uje-
dinjenu Europu, 24; beskorisnost, 27; ras-
putanje, 44-45, 107, 522
'Lisabonski proces', 461, 491
Litva, EZ joj rekla da ukine deklaraciju o
neovisnosti, 311
Lobisti, i zakonodavstvo EZ, 538
Lokalne vlasti, regionalni uredi, 290
Luksemburg, 19; kao sjedite ECSC-a, 73, 109
Luksemburki dogovor, 171
Luksemburki kompromis, 157; ukidanje, 235;
Luksemburki sporazum (1970), 164, 172, 518

Luksemburko predsjedavanje (1991), 327
Macmillan, Harold; upoznaje Monneta u Al-
iru (1943), 31-32, 53, 55; i Vijee Europe,
59; o 'Schumanovu planu, 61, 72, 88;
ministar vanjskih poslova, 89-90, 102-103;
premijer, 111 ; govor o 'vjetru promjene',
118; kree se prema britanskom ulasku u
EEZ, 119; summit s Kennedyjem (1961),
125-126; u Champsu se susree s de Gaul-
leom, 139; izvjetaj Kraljici, 140; predmet
ismijavanja, 142-143; u Rambuilletu se
susree s de Gaulleom, 145; odgovor Ga-
itskellu (1962), 145; objanjava de Gaul-
leov veto Donjem domu, 148; svjestan
politikih posljedica, 525; obmanuta vlada,
525
'Majka Europa', 377
Major, John, ministar vanjskih poslova, 307;
podrka ERM-u, 308; program o Europi,
312; premijer, 321; 'u samom srcu Europe',
322, 326; susree se s Kohlom (1991),
326; o Jugoslaviji, 330; odstupnica od je-
dinstvene valute, 332; i mastrihtski sum-
mit, 334-338; tvrdi da je postigao 'uspjeh',
338; izbjegavanje Maastrichta, 338; Maas-
tricht preokree centralizaciju, 341-342;
pobjeuje na izborima 1991, 341; i subsi-
dijarnost, 343; i danski referendum, 343-
344; danska ratifikacija Maastrichta, 353;
'skeptici', 'trikovi', 353; glasanje o povjere-
nju, 355-356; pitanja angamana u 'Euro-
pi', 379-380; o Europskom vijeu, 379;
uzaludni napori, 381; 'vizija' za 'Europu',
380-381 ; trai 'trino orijentirane politi-
ke', 383; poniavajue povlaenje', 384;
trai fleksibilniju Europu, 388; pritisak na,
za ulazak u euro, 388-389; rasprava o pove-
anju prorauna, 389; osjea se kao Kohl,
398; o Europolu, 397; o subsidijarnosti,
399; daje ostavku kao voda stranke (1995),
396; obeava referendum o euru, 403; 'go-
mila govana', 405; 'nesuradnja' oko BSE;
405; poticaj stvaranja novih radnih mjesta,
407; zagovara 'fleksibilnost', 409; 'nema
smisla u povelji o zapoljavanju', 410;
Malta, 312, 391, 453, 510
Manifest s Ventotenea (1941), 39
Marshall, George, 51-52; plan, 49-53; obja-
va, 51 ; odobrenje, 54
Mastrihtski sporazum, 322; nacrt, 332; IGC
summit, 334-338; nove 'nadlenosti', 274;
Majorov 'uspjeh', 338; rasprava o Socijal-
KAZALO | 569
noj povelji, 356; 'prekompliciran' da bi ga
ljudi razumjeli, 376-377; ratificiran u
Njemakoj, 381; kriteriji konvergencije',
399; 531
Medunarodni monetarni fond, 44-45, 217
Medunarodni sporazum o eliku (kao model
za ECSC), 19
Medunarodni sud pravde, 22
Meuovisnost, Komisija promovira, 538
Meuvladinstvo, 18; trijumf, 83, 115-116;
'otrov', 'zagaenje', 522, 524
Mehanizam teaja (ERM), 228, 303
Mendes-France, Pierre, 54, 107
Mentalitet, snaga proeuropskog, 408, 447
Mesinska konferencija (1955), 87-89; britan-
ska reakcija na, 87; 50. obljernica deklara-
cije, 396;
'Milanska zasjeda', 267-269
Milenijska deklaracija, pozdravlja monetarnu
uniju, 456
Miloevi, Slobodan, 329, 429
Mit o britanskoj 'proputenoj prilici', 524
Mitologija, 'projekta', 74
Mitterrand, Franois, 8, 236; odbija podrati
nagodbu o proraunu, 236-237; sastanak
s Thatcher, 238-239; podrava Spinellijev
projekt, 257; savjetovan da podijeli spo-
razum, 257; preduhitruje Thatcherin veto
na Doogeov odbor, 259; eli stvoriti Eu-
ropsku uniju, 266; odbija dogovor o prora-
unu (1988), 289-290; inzistira na datumu
za IGC o EMU-u, 310; predlae pomo
SSSR-u, 312; iraka mirovna inicijativa,
325; prigovara ustupcima u Socijalnoj po-
velji, 336; referendum o Maastrichtu, 344;
skandal Elf, 458
Mlijena industrija, regulativa o, 370
Mlijene kvote, kazne Italiji i panjolskoj, 390
Modulacija, 424
Monetarna unija ( v i d i i EMU), Monnet prvi
predlae, 110; rtvovanje nacionalnog su-
vereniteta, 169; ; Heath dogovara vremen-
ski raspored, 198; 'uklonjena prijetnja, ?,
212
'Monetama suradnja', izvjetaji o, 227
Monnet, Jean; Memoari, 4; rane godine, 20;
u prvom svjetskom ratu, 21; susree altera,
22; u Ligi naroda, 22; frustracija nacio-
nalnim vetom, 22-23; pozajmica od Hud-
son Baya, 22-23; u 1920-tima, 23; sumnje
na pranje novca, 28; u drugom svjetskom
ratu, 29; ponovno uudruen sa alterom
(1939), 29; prijedlog francusko-britanske
570 I VELIKA OBMANA
unije, 29-30; u Washingtonu, 31; Spaaku
iznosi plan za Europsku zajednicu za ugljen
i elik, 32; u Aliru (1943), 32; alirski
memorandum, 32-33; o de Gaulleovu
Nacionalnog oslobodilakom odboru, 46-
47; kao direktor francuske ekonomije
(1946-1950), 47; amerike veze s u Mar-
shallovu p l a n u , 51 odbacuje O E E C , 55;
' t i h a revolucija', i S c h u m a n o v p l a n , 6 1 -
6 4 ; i z r a u j e n a c r t ' S c h u m a n o v o g plana',
63; uvjeravanje Adenauera, 67; mozak
osnivanja E C S C , 70-73; p r v i ef E C S C ,
73; opisuje ECSC kao 'prvu vladu Eu-
rope', 73-75; ; de Gaulleova parodija, 82;
89; nije pozvan na potpisivanje Rimskog
sporazuma, 107; i jedinstvena valuta,
110-111; unitenje OEEC-a, 111-115;
Nova era u atlantskim odnosima, 113; su-
sree predsjednika Kennedyja, 123-124;
podrava britanski ulazak u EEZ, 124;
trai povlaenje de Gaulleova veta, 150;
protivi se de Gaulleu, 156; planovi za 'pri-
vremenu europsku vladu', 199; predlae
summit 1972, 197; o Europskom vijeu,
201-202; povlai se; proglaen prvim
Poasnim graaninom Europe, 202; savjet
Jenkinsu, 227; propituje svoje ivotno
djelo, 242-243; smrt i sprovod, 242; po-
kopan u Pantheonu, 242 biljeka; Spinel-
lijevo miljenje o, 246; genij, 523; nadna-
cionalna vlada, 522; prerano traenje nad-
nacionalnih tijela, 524; 'Monnetova me-
toda', 524; sabotirani britanski napori,
429; utopijski san usporeen s Le Corbu-
sierom, 552-553
Monti, Mario, 422, 437; uzbunjen Chiraco-
vim prijedlozima, 467
Moravcsik, profesor Andrew (citiran), 128; o
de Gaulleu, 136, 157
Moskovski pu, Gorbaovljev kraj, 331
Mree, europske, 337, 486-487
Nacistika (Nacionalsocijalistika) partija,
17; 'Novi poredak', 26; ideje o europskom
jedinstvu, 33-35; ideologija, 75
Nacrt Sporazuma koji predstavlja statut
Europske zajednice, 81
Nacrt Sporazuma o osnivanju Europske uni-
je, 255
Nadlenosti, 120, 256, 273, 276, 336-338,
3 9 7 , 4 1 0 , 481
Nadnacionalizam, 4, 18-19, i Vijee Europe,
59; neuspjeno pretvaranje OEEC u nad-
nacionalnu organizaciju, 79, 83, 96-97,
115, 138, 268, 326, 328, 383, 402, 421,
506, 521, 540
NATO, osnivanje, 58
Necarinske barijere, 243
Nezakonita dravna pomo, intervencija Ko-
misije, 244
Nezaposlenost u EZ, 391, 407-408; i Am-
sterdamski sporazum, 409; kriterij za
strukturne fondove, 424; euro ne moe
rijeiti, 427-428
Nizozemska; predsjedavanje, 332; prijeti
vetom ako se ne smanje uplate, 441; post-
izborni 'mini summit' s Blairom, 413
Norveka, zahtjev za lanstvo, 163, 167, odbija
prihvatiti prijedloge o ribarstvu, 189; tvrdo-
glavost, 190; odbija uvjete ribarenja, 190-
191; odbija ulazak u EEZ (1972), 192;
nezakonito odbacivanje (ribe), 374; po-
novno odbija lanstvo u EZ (1994), 391
Njemaka, 10-11; dug iz drugog svjetskog
rata, 12; Njemaka, hiperinflacija, 12; pri-
mljena u Ligu naroda, 13; ekonomski opo-
ravak nakon drugog svjetskog rata, 61-63;
Demokratska republika, SAD priznaje,
138-139; ponovno ocjenjuje rezerve, 416;
bori se da zadovolji mastrihtske kriterije,
416; eli odgodu eura, 416; slijepa ulica zbog
deficita, 425; trai smanjenje neto uplata,
441; trai smanjenje trokova CAP-a, 505;
nezaposlenost, 502; izvoz ugroen jaanjem
eura, 507; uloga u 'projektu, 540
O'Neill, Sir Con, 76, 167-168; zabrinutost
zbog ritma pregovora, 172; pregovori o
ribarstvu, 180; ravnopravni pristup, 181;
ozbiljnost problema ribarenja, 183; odus-
taje od biljeenja, 189-190; uloga u referen-
dumu, 208; 'progutaj ga cijelog i progutaj
ga odmah', 526
Obmana; strategija, 84-86; korijeni, 523; kul-
tura, 531-532; postaje samoobmana, 531
Obnovljiva energija, politika, 547
Obrazovanje, 'europska dimenzija', 271
Odbacivanje (ribe), 374
Odbor mudraca (za EMU, 1988), 292, 301
Odbor mudraca, 376, 444
Odbor za Europsku ekonomsku suradnju
(CEEC), 52
Odbor za regije, stvaranje, 337, 362
Odborologija, 360-361
OECD, 431

OEEC; Monnetova presuda, 55; 86, 89-90;
radna stranka o atomskoj energiji, 95, 104;
unitenje, 111-115
Official Journal (Slubeni list), 365
Ombudsman, za EZ, 337
OPEC, 218
Operacija 'utnja', 248
Opozicija, nedostatak u EU sustavu, 541
Oruje za masovno unitenje, 510
Osijek, 331
Otpad, regulativa, 357, 368-369
Otrovani kale, BBC-jev dokumentarac, 176,
195
Owen, David; britanski 'lo posao', 217, 222;
o doprinosu proraunu, 230, 319
Pakt o stabilnosti i rastu; Njemaka zahtijeva,
407-408; sporazum o, 409; dogovoren;
418; Italija kri, 448; Portugal kri, 501;
Komisija poputa, 503; Prodi ga naziva 'glu-
pim', 504; Njemaka pred kaznom, 507
Pan Europa, 14, 16; himna, 16 biljeka
Papandreou, Georges, 236-237, 255
Pariz; mirovna konferencija (1919), 19; sum-
mit (1972), 197
Parlament; 1971 rasprava Donjeg doma o
ulasku u EEZ, 187; glasa o nastavku lan-
stva u EEZ, 208; zakonodavna premo,
496
Patten, Chris, 307
PDV; usvajanje, 158; dolazak, 197; strop,
236; uplate, 239; harmonizacija, 274, 437,
516; povean udio Zajednice, 287
'Penelopa', tajni projekt Komisije, 506
Pionirska skupina. Vidi avangarda
'Pojaana suradnja', 410, 416, 458, 465
Pokret otpora (drugi svjetski rat), uloga u ob-
likovanju ideja o europskom jedinstvu,
282-284
Politika unija, 133, 165, 171-172, 250, 266;
Politika konkurentnosti, provoenje, 487
Poljoprivredni vikovi, i GATT, 314-315
Poljoprivredno vijee, 223;
Poljska; poljoprivredno stanovnitvo, 423;
Prodi posjeuje, 452; pada podrka ulasku
u EU, 452; datum ulaska, 484; potpore iz
CAP-a, 501; zatraeno da ubrza prevoe-
nje EU zakonodavstva, 512; Poljska, refe-
rendum o ulasku, 516
Pomo, program, EU, korupcija u, 440
Pompidou, Georges; haki summit, 163-165,
172-174; strahovi od summita 1972, 198;
zagovara redovne sastanke efova vlada,
KAZALO | 571
200; o 'Europskoj uniji', 200; smrt, 201;
referendum, 207
Porezna harmonizacija; Cockfieldovi prijed-
lozi, 274; 429, 436-437, 442, 454, 506;
ukidanje 'nelojalne' konkurencije, 512,
517
Portugal, proraunski deficit, 501
Povelja o temeljnim pravima, 453; Jospin
podrava, 461; ukljuivanje u Sporazum iz
Nice, 465-466; proglaavanje, 476; uklju-
ivanje u ustav, 496-497; Britanija poputa,
504; 516
Povijest, ponovno pisanje, 523
Povjerenici, daju ostavke, 445; broj, 449;
smatrani 'Platonovim uvarima', 540;
'konkretna' postignua, 552
'Pozlaivanje', smjernica, 367, 369
Prava glasovanja, preraspodjela u Nici, 477
Pravo nastanka, odgoeno, 501
Pravosue i unutarnji poslovi, 336, 386; vie
ovlasti EU, 505-506
Pregovori o ulasku u Zajednicu, narav, 129;
okruenje, 166-167; Britanija e se pridru-
iti 'estorici', 172; uspjeh, 177-178; in
predaje, 526
Prevara (EZ), 379, 390, 438-440, 'Odbor
mudraca', 443; izvjetaj (1999), 444-446;
i Eurostat, 513-514
Prevoditelji, 424
Prezidij, uloga, 493
'Pribliavanje zakona', 243
Pristupni pregovori, Austrija, vedska i Fin-
ska, 352
Pristupni sporazumi (2003), 'neitljivi', 511
Prodi, Romano; kao Santerov nasljednik, 439;
'krunjenje'; predsjednik Komisije, 446;
'Europski gosp. isti', 446; 'politika
unija', 446; 'stvoriti europsku vladu', 450;
predstavlja 'europsku vladu', 450; agenda,
452; govor u Karlsruheu, 454; 'kugla i la-
nac', 454; 'pod opsadom', 457; potvruje
politiku uniju, 458; 'gubi tlo pod noga-
ma', 461; poziva Francusku i Njemaku
da 'ispune svoju dunost', 461; protuna-
pad na Chiraca, 468; tvrdi da bi Komisija
trebala kontrolirati ekonomsku politiku,
473; protivi se avangardi kao nedemokrat-
skoj, 472; Shopping lista' za Nicu, 475;
sukob sa Chiracom, 477; trai 'temeljitu
procjenu' cilja EU, 480; posjeuje London,
480; W T C , ne uspijeva preuzeti vodstvo,
488; najavljuje ustavnu konvenciju, 489;
prijeti bojkotom Laekena, 489-490; odbi-
572 I VELIKA OBMANA
ja prisustvovati summitu, 490; poziva na
EU policiju, 490; 'Novac je... identitet',
492; 'zajednika pravila' o ekonomijama
'neizbjena', 492; eli 'europsku demo-
kraciju', 493; odbija njemaki 'federalni
model', 494; pokuava 'ubaciti Britaniju
u euro, 499; zahtijeva 'jedan politiki glas'
za euro, 499; 'u stanju rei ne', 500; porie
krivo postupanje oko eura, 500; govori
Washingtonu da pridobije podrku UN-a
za akciju u Iraku, 503-504; pakt o stabil-
nosti i rastu naziva 'glupim', 504; 'Kamika-
ze', 516; poraz, 508; dvoslojna Komisija',
512; Berlusconi ga optuuje, 512; euro
'politiki, a ne ekonomski', 536
Proeuropejci, neznalice o 'Europi', 529-530
Proeuropsko pravovjerje, 529, 542
'Promjenjiva geometrija', 229, 388
Propis Vijea; prvi, 110; ribarstvo, 2141/70,
182
Propisi; (EEZ), prvi, 110; 153, 243-244, 365-
366; struja, 533; ne postiu ciljeve, 537-
538; teret, 546
Proraun (EZ); neravnotea, 197-198; refun-
diranje, 204-206; deficit 286-287, 352
Proirenje, 164-165; prednosti, 224, 312;
nemogue bez reforme CAP-a, 423-424;
pregovori o dravama centralne i istone
Europe, 423; lanice pristaju na zakljue-
nje pregovora, 441; izazov, 452; Proi
odluuje ubrzati, 452-453; najavljuje da-
tum, 480; 'nepovratno', 485; otrovano
CAP-om, 501; nie potpore za nove lani-
ce, 502, 504; dogovoren datum pristu-
panja, 505; teki uvjeti za aplikante, 500;
ceremonija potpisivanja, 512
Rafifarin, Jean-Pierre, 501
Rasmussen, Poul Nyrup, 406
Ravnopravni pristup. Vidi Ribarstvo
Reagan, predsjednik Ronald, 261
Referendum, Velika Britanija (1975); pitanje,
196; 207; Heath i Thatcher se protive,
206-207; novac potroen na obje strane,
210; slubene knjiice, 211; uloga medija,
211; rezultat, 215; trivijalizirana i prikri-
vena pitanja, 527
Referendum, o jedinstvenoj valuti, 333
Refundiranje; dablinska ponuda, 233-234; That-
cher odbija ponudu u Luksemburgu, 235;
briselski 'dogovor', 235; dogovor u Fontai-
nebleau, 239; 'pomijeani blagoslov', 239;
prijetnja Njemake, 443; prijetnja, 515
Regije; regionalne vlade, 18; Heath predlae,
178, 198; razvojni fond, 199; svaa oko,
217; Giscard blokira, 229-230; pomo,
352; politika, uloga u EMU, 226; 'okvir-
na' regulativa (Propis Vijea 2052/88),
290; fondovi, bacanje novca, 390; razvojne
agencije, 432-433; pria o, 432-434; poli-
tika komisija, 433; pomo, 534
Revizijski sud, 337; odbija odobriti EU knji-
ge, 389-390; kritizira mjere protiv prevare,
438; peto odbijanje 'otpisivanja' knjiga,
439; izvjetaj o EU proraunu, 491
Ribarstvo; zajedniki resurs, 179-180; ravno-
pravni pristup, nema pravne osnove za, 180;
Bijela knjiga, 179; CFP, 182; ribolovne
vode Zajednice, 181; 'kontrola do obala',
183; Island objavljuje granicu na 50 milja,
189; granice 6-12 milja, 191-192; granica
200 milja, 219; prijedlog Komisije o CFP-u,
220; CFP, konani dogovor o pravilima,
252; CFP 'politika ouvanja', 252; CFP,
nacionalne kvote; britanske, 253; prava ri-
barenja, tree zemlje, kupovina, 254; berai
kvota, 373, 400; Blairov 'deal' s Bonino,
418; stjegovnjaci, 373, 430; poveanje ka-
paciteta, 374; smanjenje flote, 374-375;
Viegodinji program vodstva (MAGP),
374; pristupanje panjolske i Portugala,
392; CFP, provoenje, 487; kraj panjolske
djelomine iskljuenosti iz 'voda zajednice',
498; Komisija koristi ovlasti za 'ouvanje'
kako bi preuzela kontrolu, 498
Rimski sporazum (1957), potpisivanje i ratifi-
kacija, 107; proslava 40. obljetnice, 413;
novi, 492, 507
Roosevelt, predsjednik Franklin, 31
Ruhr, okupacija, 11-12
Rumsfeld, Donald, 'stara Europa', 509
alter, Arthur, (citiran), 4-5, 8, 16, 19-20 bilje-
ka; skica za 'Ujedinjene drave Europe',
22-23; susree Monneta, 20-21; u Kini,
23; kao gladstonski profesor politike i par-
lamentarni zastupnik, 27; ponovni susret
s Monnetom (1939), 29; pomae Monnetu
oko francusko-britanske unije, 30; skica
za EZ, 74-75, 107, 520
Santer, Jacques, i Jugoslavenska federacija, 330;
predsjednik Komisije, 385; o Amsterdamu,
417; ignorira Blaira zbog beraa kvota, 419;
i proirenje, 423; upozorava Britaniju da
proputa koristi od 'pobjednikog tima',
425; predvia britanski ulazak u euro, 430;

osniva ured za istraivanje prevare; odbija
kritike europarlamentaraca, 439; obeava
'nultu toleranciju' prema prevari; postaje
zastupnik u europarlamentu, 443
Schengenski sporazum, 401
Schmidt, Helmut, 201, 204; pritisak na Cal-
laghana za ulazak u EMS, 228; eli britan-
ski ulazak u ERM, 232
Schroder, Gerhard, kancelar, 426; obraa se
federalnom parlamentu, 426; eli 'sve uje-
dinjeniju Europu', 437; sastaje se sa Chira-
com u Postdamu, 442; nudi slamku spasa
Komisiji u krizi zbog prevare, 443; trai
Eurocorps, 447; okrivljuje Blaira za pad
eura, 455; predlae daljnje IGC nakon
Nice, 466; porez, obrana, zdravstvo, itd,
mora 'definirati EU', 479; 'plan', 483; bez
alternative federalnom modelu, 497; pro-
tivi se 'srednjoronoj reviziji' CAP-a, 501;
iskoritava poplave, 502; proslavlja Elizej-
ski sporazum, 507; odbija podrati UN-
ovu rezoluciju, 509; koalicija nevoljkih',
511
Schuman, Robert, 55, 64; tekst 'Deklaracije',
64-65; 50. obljetnica, 460; daje primjer
'Monnetove metode', 524; britanske reak-
cije na 'Plan', 67; kao 'Otac Europe', 75;
trbuhozboreva lutka, 524
'Sedam patuljaka', prisiljeni prihvatiti uvjete,
508
Sigurnost hrane, Prodijevi planovi za, 452
'Sjedinjene Europske Drave', 4, 8, 14-15, 23;
Liga naroda kao model za, 24, 40; Chur-
chillova vizija, 42-43; ameriki Kongres
podrava, 48, 74; isputene iz Benelukog
memoranduma, 86-87, 89; Giscard pred-
lae, 505; 535-536
Slinavka i ap, epidemija, Velika Britanija
(2001), 481-484; politika nadlenosti
Zajednice, 481; trokovi, 484
Slovenija, 329-330
Slubenici, zaposleni u Komisiji, 359-360;
primjena zakona Zajednice, 544-545
Smjernice i propisi, proizvodnja, 153, 158;
broj, 427
Smjernice o javnoj nabavi, 365-367
Smjernice; 64/433, standardi prodavanja
svjeeg mesa, 371; 66/404, 'umarski re-
produktivni materijali', 371; 73/361, certi-
ficiranje iane uadi 244; 77/93 , proda-
ja povrtnog sjemena, 371; 80/181/EEC,
harmonizacija metrikih teina i mjera,
471; 85/511, prebacivanje ovlasti u politici
KAZALO | 573
prema slinavki i apu Bruxellesu, 481;
88/378, 367, sigurnost igraaka; 88/593,
o vonim demovima, eleima i marme-
ladama, 358; 89/617, obvezna metrifika-
cija, 471; 90/423, zabranjuje rutinsko
cijepljenje protiv slinavke i apa, 482; 91/
308/EEC, 'pranje novca', 432; 91/493
EEC, europski model vozake dozvole, 432;
91/497, prodaja svjeeg mesa, 358, 372;
92/102, ovce i koze, ploice na uima, 371;
93/16, slobodno kretanje lijenika 399
Snage za brzo djelovanje, 346, 455, 475
Socijalna agenda, Francuska je pokuava iz-
vui na IGC, 475
Socijalna povelja, 332, 336; dogovor izvan
sporazuma, 336; 353; rasprava u Donjem
domu, 356; Britanija se pridruuje, 414
Socijalna povelja, uvoenje, 306; Thatcher se
protivi, 309
Socijalni trokovi, harmonizacija, 98
Solana, Javier, imenovan 'Visokim predstav-
nikom', 448, 508; predstavnik UN-ova
Vijea sigurnosti, 511
Solun, 507, 517
Soros, George, 348
Sovjetski savez, 13, 105-106, 119; slom, 331
Spaak, Paul-Henri; Monnetov plan o Europ-
skoj zajednici za ugljen i elik, 31; 44, 55;
prima novac od CLA-e, 57; kao predsjed-
nik Skuptine Vijea Europe, 59; o 'maloj
Europi', 60, 62; u Messini, 87; odbor za
planiranje Zajednikog trita, 89; organi-
zacija odbora, 92; reakcija na britansko
povlaenje iz pregovora nakon Messine, 93,
102-103; o Rimskom sporazumu, 107;
francuski odnos prema sporazumu, 157
biljeka;
Spaakov odbor II, 258
Spaakov odbor; britansko sudjelovanje, 89;
97
Spinelli, Altiero, 5-6, 38-39, 75, 245-246;
napada Vijee, 247; inzistira na pretvorbi
'Zajednice' u 'Europsku uniju', 249-250;
bijes zbog Sveane deklaracije, 251; o ulozi
Europskog vijea, 256-257; trai pomo
od Mitterranda, 257; trai IGC, 267; mi-
ljenje o Jedinstvenom europskom aktu,
276; smrt, 277; 'krunski san', 493, 541
Sporazum iz Nice; vremenski raspored, 449,
456; agenda, 465-466; summit, IGC
summit, 476, 478-479; 'kaos loeg raspo-
loenja', 478
Sporazum o Europskoj Uniji, 531
574 I VELIKA OBMANA
Srbija, 331
'Stara Europa', Rumsfeldov ispad, 509
Stoiber, Edmund, 425
Strasbourg, 59, 110, 160; sjedite Europskog
parlamenta, 352; nova zgrada, 451
Straw, Jack; ustav 'izjava o naelima', 497; za-
lae se za pisani ustav EU, 502; usporeu-
je ustav EU s temeljnim dokumentom golf
kluba, 502; ustavne promjene 'ni blizu'
jedinstvene valute, 514; napada 'mitove i
histeriju' euroskeptika, 519
Struktura stupova; nastanak, 327; shvaena
kao nadnacionalna, 336
Strukturni fondovi za irenje ribarskih flota,
254-255; Thatcher se protivi poveanju,
288; prijeti proirenje, 423-424
Subsidijarnost, 273, 338; Cash: 'trik za budale',
343; Delorsova Velika ideja', 344-345; defi-
nicija, 350-351; izvjetaj Komisije o, 351
Sueska kriza (1956), 104-106; uinak, 106
Supersila, a ne superdrava, 473
Suverenitet; predaja, 67, 122; uinak mone-
tarne unije, 169-170; gubitak, poricanje,
179 i biljeka; kolektivni, prelazak na, 199;
rastakanje, 496; predaja (sluaj metrifi-
kacije), 496; parlament ne moe napustiti,
496; gubitak, 526
Sveuilita, uloga u europskoj integraciji, 486-
487
Svjetska banka, 45
Svjetski trgovinski centar, 488
esta smjernica o PDV - u , 245
estorica, porijeklo, 60; gubitak dinamike,
546; projekt se vraa na, 550
panjolska; i Portugal, ulazak, posljedice na
CFP, 254-255; zahtijeva udvostruenje
regionalne pomoi, 352; pristupanje, 372-
373; ribari, kompenzacija, 374-375; za-
htijeva gotovinu da odobri proirenje,
383; kanjena zbog varanja na mlijenim
kvotama, 390; kre propise ouvanja, 395;
ribarska flota, modernizacija, 406; prijeti
vetom na proirenje, 424; uzima pravo na
'ravnopravni pristup', 498; pokuava
sabotirati ribarske planove Komisije, 498;
blokira promjene u sustavu glasovanja, 514
Tampere program, 489
Tehnokrati, EU vlada, 541
'Temeljni sporazum', 464-465
Terorizam; summit, 'Velika trojka', 488; 'ak-
cijski plan' protiv, 489
Thatcher, Margaret, lider, 207-208; miljenje
o referendumu 1975, 214; 'sestra milosrd-
nica', 216-217, 233-234; premijerka, 231;
poetna politika prema EEZ, 232; tret-
man na prvom Vijeu, 233; eli reformu
financija EEZ, 236; odmazda zbog pro-
rauna, 236-237; 'primjeuje' Sveanu
deklaraciju, 250; izborna pobjeda 1983,
250; govor u Avignonu, 262; predlae 'de-
regulaciju', 265; susree Kohla (1985), 266;
nesklona potpisivanju Jedinstvenog europ-
skog akta, 275; protivi se ERM-u, 279;
seminar o RM- u, 279; odbija 'kolektivni
sud' o ERM-u, 279; uznemiruje Delorsa,
283; britanski ekonomski preporod pod,
286; istie 'radikalno razliit stav', 287;
vetira reformu CAP-a, 288; sastaje se s Mi-
tterrandom i Chiracom, prijete joj 'izola-
cijom', 289; 'nesmiljeno neprijateljstvo'
prema Europskoj centralnoj banci, 292;
nee biti centralne banke dok je iva, 294;
bijesna na Delorsa, 295; trai da SAD zau-
zme vrst stav prema Iraku zbog Kuvajta,
313; inzistira da se na rimskom Vijeu ra-
zgovara o GATT-u, 314; blokira zakljuke
rimskog Vijea, 315-316; alternativno
miljenje o europskoj budunosti, 296; 'vul-
kanska' reakcija na Delorsov govor pred
britanskim sindikalcima, 297; govor u Bru-
gesu, 296-297; sastanci s Lawsonom i Ho-
weom, 303-306; potvruje britansku na-
mjeru ulaska u ERM, 306; pristaje na
ulazak u ERM, 313; 'Ne. Ne. Ne.', 317;
optuena zbog koritenja neumjerenog
jezika, 319; ostavka, 320-321; napada 'fe-
deraliste', 329; poziva na referendum o je-
dinstvenoj valuti, 331; nastupni govor u
Domu Lordova, 350; napada Majora, 349;
obmana, 527-528
Tindemans, Leo, studija o daljnjoj integraciji,
202; izvjetaj, 225
Trans-europske mree (TEN), 337, 382
Transnacioalni politiki prostor, 486
Trichet, Jean-Claude, 428; suoen s kaznen-
im progonom zbog Credit Lyonnaisa, 508
Trojka, struktura, 249, 329-330
'Tvrda jezgra'. Vidi Avangarda
UCLAF (jedinica za suzbijanje prevare), 438-
439
Udruga europskih trgovinskih i industrijskih
komora, 184, 448

Ujedinjeni Narodi; osnivanje (1945), 44-45;
Konferencija o Pravu mora (UNCLOS),
219; ultimatum Sadamu Huseinu, 324;
Irak, 327, 509-510; 'mirovnjaci' nemoni
u Jugoslaviji, 377; ekonomsko istraivanje,
'politika paraliza' u eurozoni, 499; Vijee
sigurnosti, 508; inspekcije za oruje, 509-
510; UN, inspektori za oruje, 509-510
Ujedinjenost u razliitosti, moto EU, 465
Useljenitvo; Major odbija kontrolu EZ, 336;
stragovi od preplavljivanja, 501; iz istone
Europe, 518;
Ustav, europski; Spinellijev san, 38-39; narod
treba odluiti, 40; prijedlog, 81; prvi for-
malni pokuaj, 81; Rimski sporazum, kao
ustav, 107, presuda Europskog suda pravde,
245; Spinellijev plan, 1981, 249; pozivi
na, 323; skica, 328; Komisija se zalae za,
401; Giscard predvida, 414; pojavljivanje,
436; Fischer predlae, 437, iznosi Europ-
skom parlamentu, 444; Santerova Komi-
sija predlae, 453; Hague upozorava, 458;
Fischer poziva na, 463; verzija Europskog
sveuilinog instituta, 464; Schroder trai
ukljuivanje u IGC poslije Nice, 466; Chi-
rac, narod neka presudi, 465-467; Blair se
protivi, 473; britanska vlada razilazi se oko,
474-475; Ldnderi inzistiraju na, 476; Bar-
nier kae da EU mora imati, 480; zemlje
pristupnice, veto na, 480; Schroderov plan
poziva na, 483; Chirac ponavlja poziv na,
484; Verhofstadt obeava ukljuivanje,
485; 'kljuni korak u . . . europskoj inte-
graciji', 490-491; Schroderove nade u, 492;
'krunski san', 493; suprotnost s amerikim
ustavom, 494; britanija poputa oko,
496-497; Prodi predstavlja ideje za, 500;
Straw, 'EU bi trebala imati', 502; Blair, 'ne
bi trebao biti obvezujui', 503; Straw pri-
staje na Povelju kao dio, 504; Blair podr-
ava 'propisni ustav'. 506; stvara 'politiku
Europu', 509; Hain, 'vjeba pospremanja',
513; 84 posto eli referendum, 513; Blair
nema ustavnog znaaja', 516; Economist
odbacuje, 519; Giscard predaje, 520; baca
sjenu na Britaniju, 548; jo nerijeene
proturjenosti, 550
Ustav, konvencija; 5-6; Blair pristaje na, 476;
Prodi najavljuje, 489; podrka Njemake i
Francuske, 491; Lekenska deklaracija, 491;
Giscard imenovan predsjednikom, 492;
otvaranje, 493; blokada' zbog prava gla-
KAZALO | 575
sovanja, 515; Giscard prorie konsenzus,
519
Valutna unija Francuske i Britanije
Van Buitenen, Paul, 438; alje dosije europar-
lamentarcima, 440;Komisija ga suspendi-
ra na pola plae, 443; potvreni navodi,
445, 500
Van den Broek, Hans, 329-330
Vance, Cyrus, 331
Vanjske i obrambene politike, zajednike,
141, 226
Vedrine,. Hubert, 467
Velika Britanija; ekonomski problemi nakon
drugog svjetskog rata, 49; trai lanstvo u
EEZ (1961), 126; pregovori o ulasku,
1970, 166-169; proraun EEZ, 168; 'eu-
ropski bolesnik', kao 'nezgodan partner',
216-217; problemi s uklapanjem u EEZ,
217; predsjedavanje (1988), 284; ekonom-
ski uspon, 285-286; vlada podijeljena zbog
ERM-a, 302; odstupnica od jedinstvene
valute, 336; brzorastua ekonomija (1990-
te), 386-387; predsjedavanje EU (1998),
427-428; izolacija, 468; predaje se u Nici,
475; predlae 'predsjednika Europe', 503;
ustupci na konvenciji, 504; politiari, skri-
vaju ustupanje ovlasti, 543; povlaenje iz
EU, 546, 548
Verheugen, Gunther, euro poetak politike
integracije, 443
Verhofstadt, Guy; strahovi od direktorija, 483,
485; svaa s Prodijem, 489; 'ravnotea ne-
zadovoljstva', 491; pokuava voditi pobu-
nu, 508
Versajski sporazum, 11, 17
Veto, na poreze, nesklonost ukidanju, 454;
veto, 'kugla i lanac', 454
Vijee Europe, 55-56, 58; osnivanje (1949),
58-59, 62; planovi ugraivanja Zajednice
za ugljen i elik, 73; 81; 522
Vijee europskih opina i regija (CEMR), 432
Vijee ministara, 72, 109, 113; pravno mi-
ljenje o ribarstvu (1970), 181; marginalna
uloga, 245; tajnovitost, 361
Vijee za vanjske poslove (CFR), 432
Vitalni interesi, 156
Vlada Europe, 523
Vojne industrije, integriranje, 280;
Vukovar, 331
WEU (Zapadnoeuropska unija), 83, 101,
103; ponovno aktiviranje (1984), 261;
576 I VELIKA OBMANA
Rimska deklaracija, 261; pokretanje 'Ob-
rambene politike Zajednice, 290-291; 323;
'Europski stup' NATO-a, 326; 'sastavni
dio EU', 337; bonski sastanak, lipanj 1991,
345-346; integrirana u strukture EU, 419;
ugraena u EU, 447; 524
Wilson, Harold; postaje voda Laburista, 151;
izborna pobjeda (1964), 158; 'Velika
turneja' (1967), 159; protivljenje britan-
skom ulasku u EEZ; razlozi promjene mi-
ljenja, podnosi zahtjev za lanstvo u EEZ,
160; ne shvaa de Gaulleov veto, 161;
optuuje Howea da namee 'strani sustav
zakona', 194; premijer, 1974, 201; drugi
premijerski mandat, 203; susree Schmidta,
205; tvrdi da su ponovni pregovori bili
uspjeni, 207; odbija referendum, 207;
staje iza britanskih interesa, 217; konfe-
rencija o energiji, 218-219; ostavka, 220;
nesklon Tindemansu, 226
Young, Hugo, 79; 75-76 biljeka; biljeka o
Macmillanu, 149; biljeka o ponaanju
prema Thatcher, 232-235; o milanskom
'porazu', 269; o Jedinstvenom europskom
aktu, 276; o Thatcher, 296; 317, savjet
Blairu o Iraku, 444, 474, 514, 524
Zadravanje poreza, predloeno, 295 bilje-
ka; smjernica, 429; 437
Zagaenje, neslaganje oko standarda, 217
Zajednica; BDP, povlastica, 172-173; kon-
trola, 227-228; zakoni, broj, 243-245;
'vlastiti resursi', 287-288; 'metoda', 490
Zajednika obrambena politika, 264, 267,
335, 346, 352, 446
Zajednika ribarska politika (CFP). Vidi
Ribarstvo
Zajednika vanjska i sigurnosna politika, 249,
266; 'Gospodin CFSP' , 4 1 7 ; 448
Zajedniko pravosudno podruje, 441, 453
Zajedniko trite; porijeklo, 85-86; britan-
sko odbijanje (1955), 95; pregovori, 99-
101; pro-tritarske lobistike skupine,
185, 507
Zaljevski rat (1990-1991), 324-325
Zeleni, stranka, 450
Zmija ( v i d i Europski sporazum o teaju i
EMS); 224
Zrani mostovi, sposobnost uspostave, eu-
ropska, 455
'Zvidai', ponaanje prema, 500
eljezna zavjesa, 44

IZVORI, Trnjanska 64, 10000 Zagreb

Tel. 01 /611 -2576; 611 -7714; Tel/Fax: 01/611-2576
e-pota: izvori@izvori.com www.izvori.com

NA ZAHTJEV ALJEMO VAM BESPLATNO KATALOG SVIH NAIH NAIH IZDANJA