"Dakle, rodih se u roendanskom odijelcu.

Lijenik me pljesne po guzi. Ree: 'Bit e poseban Ti slatki

mali buci buc.'"

Sidney Simien, "Moj buci buc"

 TRINAESTO POGLAVLJE

Sudnjedanska bitka kamenjem

BILL STIE PRVI. SJEDA NA JEDNU OD STOLICA S

PREKLOPNIM NASLONOM ODMAH pokraj vrata itaonice i
promatra kako Mike posluuje posljednjih nekoliko posjetitelja
knjinice te veeri - staru gospou s pregrt depnih izdanja gotskih
romana, ovjeka s golemom povijesnom knjigom o Graanskom
ratu, i mravog mladia koji eka da posudi roman s naljepnicom za
sedmodnevnu posudbu u gornjem desnom uglu plastinih korica. Bili
bez ikakva iznenaenja ili osjeaja sretne koincidencije primijeti da
je posrijedi njegov najnoviji roman. Osjea da ga vie nita ne moe
iznenaditi, a da je koincidencija samo stvarnost u koju netko uvjeri
sebe sama, a za koju se ispostavi da je ipak bila samo san.
Lijepa djevojka, ija je kotska suknja uvrena velikom
zlatnom zihericom (Isuse, godinama nisam vidio takvu, pomisli Bili,
zar se vraaju u modu?), opa kovanicama ureaj za fotokopiranje i
kopira separat, jednim okom na velikoj uri s klatnom iza pulta. Zvuci
koji se uju su mekani i ugodni zvuci knjinice: prigueno kripanje
potplata i potpetica na crveno-crnom linoleumu; postojani otkucaji
sata s kojeg kapaju suhe sekunde; maje predenje fotokopirnog
aparata.
Mladi uzima svoj primjerak romana Williama Denbrougha i
odlazi do djevojke kod fotokopirke ba kad je ona zavrila s
kopiranjem i pone joj slagati stranice.
 "Moe taj separat ostaviti na pultu, Mary'', kae Mike. ''Ja u ga
spremiti."
Ona ga zabljesne zahvalnim osmijehom. "Hvala, gospodine
Hanlone. "
"Laku no. Laku no, Billy. Vas dvoje da ste otili ravno kui."
"Babaroga e vas srediti ako se... ne... pripazite!" Billy, onaj
mravi mladi, zapoje i zatitniki zagrli djevojku oko vitkog struka.
"Pa, ne bih rekao da bi njoj trebao ovako ruan par kao to ste
vas dvoje, " kae Mike, "ali se svejedno pripazite."
"Hoemo, gospodine Hanlone", odgovori Mary sasvim ozbiljno i
lagano udari djeaka po ramenu. "Hajde, rugobo", kae ona i
zahihoe. Kad je to uinila, preobrazila se iz prilino umjereno
poeljne uenice treeg razreda srednje kole u ne ba neenstvenu
jedanaestogodinju drebicu, kakva je bila Beverly Marsh... i dok oni
prolaze pokraj njega, Bili bude potresen njezinom ljepotom... i osjeti
strah; eli prii djeaku i ozbiljno mu rei da se mora vraati kui po
dobro osvijetljenim ulicama i da se ne osvre ako zauje neiji glas.
Gospodine, ne moe se biti dovoljno oprezan na skejtbordu, kae
fantomski glas u njegovoj glavi, i Bili se nasmijei sjetnim
osmijehom odrasla ovjeka.
Gleda kako djeak otvara vrata svojoj djevojci. Oni izau u
predvorje, primaknu se jedno drugom, i Bili bi se okladio u honorare
od knjige koju djeak po imenu Billy dri ispod pazuha da je djeak
ukrao poljubac prije no to je djevojci otvorio ulazna vrata. Bio bi
lud da nisi, Billy ovjee, pomisli on. A sad je otprati do kue. Za
Boga miloga, otprati je do kue!
Mike vikne: "Evo me odmah, Veliki Bille. Samo da ovo
provedem."
Bili kima glavom i prebaci nogu preko noge. Papirnata vreica u
njegovu krilu malo zapucketa. Unutra je pola litre viskija i on
pomisli kako nikad u ivotu nije toliko elio pie kao sad. Mike e
nabaviti vodu, ako ne i led - a s obzirom na to kako se sad osjea, bit
e dovoljno vrlo malo vode.
Sjeti se Srebrenka, naslonjena na zid Mikeove garae u Palmer
Laneu. A od toga, njegove misli sasvim prirodno skrenu do dana kad
su se sastali u Jalovini - svi osim Mikea - i kad je svatko ponovno
ispriao svoju priu: gubavci ispod trijema, mumije koje hodaju po
ledu, krv iz slivnika i mrtvi djeaci u vodotornju kao i oivjele
fotografije i vukodlaci koji ganjaju male djeake niz puste ulice.
Sad se sjea da su dan uoi Dana nezavisnosti, etvrtog srpnja,
zali dublje u Jalovinu. U gradu je bilo vrue, ali u hladu gutika na
istonoj obali Kenduskeaga bilo je svjee. Sjea se kako je u blizini
jedan od onih betonskih cilindara pjevuio sam za sebe, onako kako
je maloprije fotokopirka pjevuila onoj lijepoj srednjokolki. Bili se
sjea toga, te kako su ga ostali pogledali kad su sve prie bile
ispripovijedane.
eljeli su da im kae to dalje da rade, kako da nastave, a on
jednostavno nije znao. To ga je neznanje ispunilo nekom vrstom
oajanja.
Dok sad gleda u Mikeovu sjenu kako se pomalja golema na zidu
itaonice obloenom tamnim drvom, odjednom ga preplavi potpuna
sigurnost: tad nije znao to da im odgovori zato to nisu bili
kompletni kad su se sastali tog poslijepodneva 3. srpnja. Redovi su
im se popunili poslije, u naputenoj ljunari iza odlagalita otpada,
odakle se iz Jalovine moglo lako popeti na obje strane - ili u Kansas
Street ili u Merrit Street. Zapravo, otprilike ondje gdje je sad
nadvonjak meudravne autoceste. ljunara je bila bezimena; bila
je stara, a stjenke su joj se krunile, zarasle u korov i grmlje. Tamo je
jo bilo dovoljno streljiva - i vie nego dovoljno za sudnjedansku
bitku kamenjem.
Ali prije toga, na obali Kenduskeaga, nije bio siguran to da im
kae - to su oni eljeli da on kae? to je on elio rei? Sjea se
kako je gledao od lica do lica - Ben, Bev, Eddie, Stan, Richie. I sjea
se glazbe, Little Richard. "Umpabumpa-umpa-ump... "
Glazba. Tiha. I strelice svjetlosti u njegovim oima. Sjea se tih
strelica svjetlosti jer je

RICHTE OBJESIO TRANZISTOR O NAJNIU GRANU

STABLA NA KOJE SE NASLONIO. Premda su bili u hladu, sunce
se odbijalo od povrine Kenduskeaga, na kromiranu oplatu radija, a
odatle Billu u oi.
"S-s-skini to, R-R-Richie", ree Bili. "O-o-oslijepit e m-m-me."
"Naravno, Veliki Bille", ree Richie smjesta, bez ikakva
pametovanja, i skine radio s grane. I iskljuio ga je, no Bili poeli
dato nije uinio; od toga je tiina, remeena samo zapljuskivanjem
vode i neodreenim brujanjem crpki, djelovala jako glasno. Njihove
su oi bile uprte u njega i on im poeli rei da gledaju nekamo
drugamo, to misle da je on, nakaza? Ali naravno, nije to mogao
uiniti, zato to su oni ekali samo da im kae to sad da ine.
Doli su do strane spoznaje i on im je bio potreban da im kae
to s njom da uine. Zato ja? dolo mu je da drekne na njih, ali
naravno, znao je razlog. Bilo je to zato to je on, svialo se to njemu
ili ne, bio predodreen za taj poloaj. Zato to je on bio ovjek od
ideja, zato to mu je Ono, to god da je bilo, odnijelo brata, ali
najvie zato to je, na neki tajanstveni nain koji nikad nee sasvim
shvatiti, postao Veliki Bili.
Pogleda u Beverly i brzo svrne pogled s izraza smirena
povjerenja u njezinim oima. Kad bi gledao u Beverly, osjetio bi
neto udno u elucu. Nekakvo treperenje.
 "Ne m-m-moemo otii na p-p-policiju", ree on naposljetku.
Glas mu je u vlastitim uima zvuao grubo, odve glasno. "Ne m-m-
moemo otii ni r-r-roditeljima. Osim -" Pun nade pogleda u
Richieja. ''to j-j-je s tvojim m-m-mamom i t-t-tatom, etverooki?
Oni d-d-djeluju prilino n-n-normalno."
"Dobri moj ovjee," ree Richie Glasom batlera Zbogomera,
"oito nimalo ne shvaa kakvi su moji mater i pater. Oni - "
"Govori ameriki, Richie", ree Eddie sa svog mjesta pokraj
Bena. Sjedio je pokraj Bena zato to je Ben pravio dovoljno hlada da
Eddie u njemu sjedi. Lice mu je djelovalo sitno, zgreno i zabrinuto -
lice starca. Aspirator mu je bio u desnoj ruci.
"Starci bi pomislili da sam spreman za Juniper Hill", ree Richie.
Danas je nosio stare naoale. Juer mu je prijatelj Henryja Bowersa
po imenu Gard Jagermayer priao s lea dok je Richie izlazio iz
slastiarnice s kometom pistacije. "Lovi!" vrisnuo je taj Jagermayer,
koji je od Richieja bio tei dvadesetak kilograma i tresnuo ga po
leima spojenim rukama. Richie je odletio u slivnik, ostao bez
naoala i sladoleda. Lijevo staklo naoala mu se razbilo, a majka se
zbog toga razbjesnjela, nimalo ne vjerujui Richiejevu objanjenju.
"Znam samo da mi je dosta zafrkancije", rekla je ona. "Richie,
zar misli da negdje postoji nekakvo stablo na kojem rastu naoale pa
moemo samo ubrati nove im ti razbije stare?"
"Ali mama, taj me klinac gurnuo, priao mi s lea, veliki deko,
i gurnuo me -" Richie je tad ve bio na rubu suza. Taj neuspjeli
pokuaj da objasni majci bolio ga je puno jae nego to to ga je Gard
Jagermayer, tip toliko glup da se ak nisu muili slati ga na popravni,
svom snagom gurnuo u slivnik.
"Ne elim vie uti ni rije o tome", odrezala je Maggie Tozier.
"Ali sljedei put kad ugleda oca kako dolazi kui iscrpljen poslije tri
uzastopne none smjene, razmisli malo Richie. Razmisli."
"Ali mama -"
 "Ni rijei vie, rekla sam." Glas joj je bio trpak i bespogovoran -
jo i gore, bio je na rubu suza. Tad majka ode iz sobe, a potom
televizor proradi odve glasno. Richie ostane sjediti sam i bijedan za
kuhinjskim stolom.
To sjeanje natjera Richieja da ponovno odmahne glavom. "Moji
su starci okej, ali nikad ne bi povjerovali u neto takvo."
"A d-d-druga d-d-djeca?"
Oni se osvrnu oko sebe, sjetit e se Bili poslije mnogo godina,
kao da trae nekoga tko nije tamo.
"Tko?" s nevjericom upita Stan. "Ne mogu se sjetiti nikoga
drugog u kog imam povjerenja."
"S-s-svejedno..." ree Bili zabrinuto i meu njima zavlada kratak
tajac dok je Bili smiljao to da kae.

DA STE GA PITALI, BEN BI VAM REKAO DA HENRY

BOWERS MRZI NJEGA VIE OD svih ostalih iz Kluba gubitnika
zbog onog to se dogodilo onog dana kad su on i Henry aterirali u
Jalovinu iz Kansas Streeta, pa zbog onog to se dogodilo onog dana
kad su on, Richie i Beverly pobjegli iz kina Aladdin, ali ponajvie
zbog toga to je on, ne dopustivi Henryju da prepisuje za vrijeme
ispita, bio uzrokom toga da je Henry upuen na popravni, ime je
navukao gnjev svog oca, po opem miljenju ludog Butcha Bowersa.
Da ste ga pitali, Richie Tozier bi vam rekao da Henry njega mrzi
vie od svih ostalih, zbog onog dana kad je nadmudrio Henryja i
njegova dva muketira u robnoj kui.
Stan Uris bi vam rekao da Henry najvie mrzi njega zato to je
idov (kad je Stan bio u treem razredu a Henry u petom, Henry je
jednom prilikom Stanu trljao lice snijegom sve dok nije poelo
krvariti, a Stan histerino vritati od bola i straha).
Bili Denbrough je bio uvjeren da Henry najvie mrzi njega zato
to je mrav, jer muca, i zato to se voli lijepo odijevati ("G-g-gle u-
u-usranog P-P-PEDERA!" viknuo je Henry kad je u travnju njihova
kola organizirala Dan profesionalne orijentacije, a Bili se pojavio u
kravati; prije isteka dana, kravata je bila strgnuta i baena na drvo
negdje nasred Charter Streeta).
On jest mrzio svu etvoricu, ali djeak koji je u Derryju bio broj
jedan na Henryjevoj osobnoj hit-listi mrnje tog 3. srpnja uope nije
bio lan Kluba gubitnika; bio je to crnac po imenu Michael Hanlon,
koji je ivio pola kilometra dalje od slijepog crijeva kakvo je bila
farma Bowersovih.
Henryjev otac, koji je zaista bio lud onoliko koliko se prialo,
bio je Oscar "Butch" Bowers. Butch Bowers povezivao je svoje
materijalno, tjelesno i duevno propadanje s Obitelji Hanlon
openito, a s Mikeovim ocem posebno. Will Hanlon, rado je on
govorio svojim malobrojnim prijateljima i sinu, sredio je da ga se
strpa u Okruni zatvor kad su svi njegovi - Hanlonovi - pilii
pocrkali.
"Da bi dobio lovu od osiguranja, nego to", rekao bi Butch,
zvjerajui u sluateljstvo opakom "prekini me ako smije"
borbenou kapetana Billyja Bonesa u Admiralu Benbowu.
"Nagovorio je neke svoje prijatelje da lau za njega, i zato sam ja
moro prodat svog Mercuryja."
"Ko je lago za njega, tata?" Henry je upitao kad mu je bilo osam
godina, gorei od ljute nepravde nanijete njegovu ocu. Zarekao se da
e kad naraste pronai te lace, namazati ih medom a onda ostaviti
zavezane na mravinjaku, kao u nekim vesternima koje su subotom
poslije podne prikazivali u kinu Bijou.
A budui da mu je sin bio neumoran sluatelj (premda bi Butch,
da ga je netko pitao, ustvrdio da tako i mora biti), Bowers stariji
punio je sinu ui litanijom mrnje i pehova. Objasnio je sinu da,
premda su svi crnje glupi, neki meu njima su i lukavci - a duboko u
dui svi mrze bijelce i usto ele zaorati neku bjelkinju.
Moda uope nije posrijedi novac od osiguranja, rekao je Butch;
moda je Hanlon odluio okriviti njega za mrtve pilie zato to Butch
ima tezgu s poljoprivrednim proizvodima malo dalje od Hanlona.
Bez obzira na razlog, on je to uinio, i to je nedvojbeno koliko i
injenica da se govno lijepi za deku. Uinio je to, a onda u gradu
naao gomilu bjelakih njenih duica da ga podre laima i zaprijete
Butchu dravnim zatvorom ukoliko ne isplati crnju.
"Zato da ne?" pitao bi Butch svog zanijemjelog sina
razrogaenih oiju i prljava vrata. "Zato da ne? Ja sam samo obian
ovjek koji se za ovu zemlju borio protiv Japanaca. Bilo je puno ljudi
poput nas, ali je on bio jedini crnjo u okrugu."
Nakon incidenta s piliima slijedili su nesretni incidenti jedan za
drugim - njegovu traktom marke Deere pukla je osovina; njegova
dobra drljaa slomila se na sjevernoj njivi; dobio je ir na vratu koji
se inficirao pa ga se moralo istiti, a potom se iznova inficirao pa se
morao odstraniti kirurkim putem; crnjo se poeo sluiti svojim na
prevaru dobivenim novcem da ide ispod Butchovih cijena pa su
izgubili muterije.
U Henryjevim uima bila je to neprekinuta litanija: crnjo, crnjo i
crnjo. Za sve je bio kriv crnjo. Crnjo je imao lijepu bijelu kuu na kat
i pe na naftu dok je Butch sa enom i sinom ivio u neem to je
jedva bilo bolje od straare nainjene od katranom premazanog
papira. Kad Butch nije mogao zaraditi dovoljno novca od
zemljoradnje pa je morao neko vrijeme raditi u umi, i zato je crnjo
bio kriv. Kad im je 1956. presuio bunar, i za to je bio kriv crnjo.
Kasnije te iste godine Henry, kojem je tad bilo deset godina,
pone hraniti Mikeova psa, Gospodina Chipsa, starim kostima iz
variva i vreicama ploki krumpira. Dolo je do toga da bi na
Henryjev poziv Gospodin Chips mahao repom i dolazio trkom. Kad
se pas naviknuo na Henryja i Henryjeve poslastice, Henry ga jednog
dana nahrani s pola kilograma hamburgera zainjena otrovom za
insekte. Insekticid je naao u dvorinoj upi; tri je tjedna tedio da bi
kupio meso u supermarketu u Costellovoj.
Gospodin Chips pojede pola mesa a onda prestane. "Hajde samo,
pojedi do kraja, crnaka dukelo", rekao je Henry. Gospodin Chips
zamae repom. Budui da mu se Henry tako obraao od samog
poetka, bio je uvjeren da mu je to drugo ime. Kad su nastupili
bolovi, Henryje izvadio komad ueta za suenje rublja i svezao
Gospodina Chipsa za brezu kako ne bi mogao pobjei kui. Onda je
sjeo na plosnati, suncem ugrijani kamen, podboio bradu dlanovima i
promatrao psa kako umire. Potrajalo je prilino dugo, ali je Henry
smatrao to korisno utroenim vremenom. Naposljetku se Gospodin
Chips poeo griti a tanka zelena pjena procurila mu je izmeu
eljusti.
"Kako ti se to svia, crnaka dukelo?" upita ga Henry. Pas
zakoluta umiruim oima na zvuk Henryjeva glasa i pokua mahnuti
repom. "Je li ti se svidio ruak, ti dukcu usrani?"
Kad je pas uginuo, Henry skine ono ue, ode kui, i ree ocu to
je uinio. Oscar Bowers je u to vrijeme bio ve silno lud; godinu
dana potom ena e ga ostaviti nakon to e je gotovo nasmrt pretui.
Henry se jednako tako bojao oca i ponekad ga strano mrzio, ali ga je
i volio. A tog poslijepodneva, nakon to mu je sve ispriao, osjetio je
da je najzad otkrio klju oeve naklonosti, budui da ga je otac
potapao po leima (tako jako da se Henry gotovo opruio), odveo u
dnevnu sobu i dao mu pivo. Bilo je to prvo pivo koje je Henry u
ivotu popio, i ostatak svog ivota povezivat e taj okus s pozitivnim
emocijama: pobjedom i ljubavlju.
"Nazdravimo dobro obavljenu poslu", rekao je Henryjev ludi
otac. Kucnuli su se svojim smeim bocama i ispili ih naiskap. Koliko
je Henry znao, crnje nikad nisu otkrile tko im je ubio psa, ali je
pretpostavljao da sumnjaju. Nadao se da je tako.
 Ostali iz Kluba gubitnika poznavali su Mikea iz vienja - u
gradu u kojem je on bio jedino crnako dijete, bilo bi udno da nisu -
ali je to bilo sve, zato to Mike nije iao u njihovu osnovnu kolu.
Njegova je majka bila pobona baptistkinja, pa su Mikea zbog toga
poslali u upnu kolu u Neiboltovoj. Izmeu zemljopisa, itanja i
raunanja, imao je satove iz Biblije, pouke o temama kao to su
"Znaenje Deset zapovijedi u dananjem bezbonom svijetu", i
debatne grupe o tome kako se nositi sa svakodnevnim moralnim
problemima (na primjer, ako vidi prijatelja kako krade u trgovini, ili
uje uitelja kako spominje ime Boga uzalud).
Mike je smatrao da je upna kola u redu. Povremeno je
sumnjao, nejasno, da proputa neto - moda iru komunikaciju s
djecom svog uzrasta - ali je bio voljan priekati do srednje kole da
bi do tog dolo. Ta ga je mogunost inila malo nervoznim s obzirom
na to da je bio smee puti ali, koliko je Mike primjeivao, s
njegovom se majkom i ocem u gradu dobro postupalo i Mike je
vjerovao da e se i prema njemu ljubazno odnositi bude li se on
jednako tako odnosio prema drugima. Iznimka od tog pravila bio je,
naravno, Henry Bowers.
Premda je pokuavao to to manje pokazivati, Mike je bio u
stalnom strahu od Henryja.
Godine 1958. Mike je bio vitak i dobro graen, vii od Stana
Urisa ali ne i od Billa Denbrougha. Bio je brz i okretan, i to ga je
nekoliko puta spasilo od Henryjevih batina. I, naravno, pohaao je
drugu kolu. Zbog toga, a i zbog razlike u godinama, putovi su im se
rijetko kad ukrtali. Mike se silno trudio da tako i ostane. Pa je
ironija bila u sljedeem: premda je Henry Mikea Hanlona mrzio vie
od bilo kojeg djeteta u Derryju, Mike je to najmanje osjetio na svojoj
koi.
Oh, dobio je i on svoju porciju. Proljee nakon to je otrovao
Mikeova psa, Henry je iskoio iz grmlja jednog dana dok je Mike
iao u grad u knjinicu. Bilo je to potkraj oujka, dovoljno toplo za
vonju biciklom, ali u to doba Witchamova je bila asfaltirana samo
do farme Bowersovih, to je znailo da se dalje pretvarala u itku
kaljugu - a to za bicikle nije bilo dobro.
"Zdravo, crnjo", rekao je Henry izronivi iz grmlja, cerei se.
Mike ustukne, zvjerajui oprezno lijevo-desno, traei nain da
pobjegne. Znao je da bi umaknuo Henryju kad bi ga uspio zaobii.
Henry je bio krupan, Henry je bio jak, ali je Henry bio i spor.
"Napravit u si lutku od smole", ree Henry, prilazei manjem
djeaku. "Nisi dovoljno cm, ali u to ispraviti."
Mike skrene pogled ulijevo i trzne tijelom na tu stranu. Henry
zagrize mamac i jurne na tu stranu - no odve brzo i odve daleko da
bi se povukao natrag. Promijenivi smjer divnom, uroenom
brzinom, Mike skrene desno (u drugom razredu srednje kole postat
e ofenzivni igra prve postave nogometne momadi, a u
postavljanju novog kolskog rekorda svih vremena sprijeit e ga
slomljena noga usred sezone kad je bio maturant). Lako bi proao
pokraj Henryja da nije bilo blata. Bilo je itko i Mike se oklizne i
padne na koljena. Prije no to je uspio ustati, Henry je ve bio na
njemu.
"Crnjocrnjocrnjocrnjo!" vikao je Henry u nekoj vrsti vjerskog
zanosa dok je okretao Mikea. Blato se zavuklo Mikeu ispod koulje i
u hlae. Osjeti kako mu ljapka u cipelama. Ali je poeo plakati tek
kad mu je Henry razmazao blato po licu, zaepivi mu obje nosnice.
"Sad si cm!" klikne Henry veselo, utrljavajui blato u Mikeovu
kosu. "Sad si STVAAARNO cm!" Rastrga Mikeovu popelinsku
jaknu i majicu ispod nje i pljasne mu oblog blata preko pupka. "Sad
si crn kao pono u RUDARSKOM OKNU!" vrisnuo je Henry
pobjedonosno i nabio Mikeu u oba uha blatne epove. Onda ustane i
odmakne se, zakvai blatnjave ruke za remen i drekne: "Ja sam ti
ubio psa, crniu!" Ali Mike to nije uo od blata u uima i
prestravljenih jecaja.
 Henry utne posljednji ljepljivi grumen blata na Mikea, a onda
se okrene i ode kui ne osvrnuvi se. Nekoliko trenutaka poslije toga,
Mike ustane i uini isto, i dalje plaui.
Njegova je majka, naravno, pobjenjela; htjela je da Will Hanlon
nazove efa Bortona i natjera ga da ode do Bowersovih prije zalaska
sunca. "I prije je ve progonio Mikeyja", uo je Mike kako ona
govori. Sjedio je u kadi, a roditelji su bili u kuhinji. Ovo mu je bila
druga voda; prva je pocrnjela gotovo istog trenutka kad je uao i sjeo
u nju. U svom bijesu, njegova je majka prela na teki teksaki
patois1 koji je Mike jedva razumio. "Wille Hanlone, da si mu poslao
zakon za vrat! I psu i tenetu! Da si ih zakonom, me uje?"
Will je uo, ali nije uinio to je supruga traila od njega.
Naposljetku, kad se smirila (dotad je pala no, a Mike ve dva sata
spavao), on je podsjeti na neke ivotne istine. ef Borton nije erif
Sullivan. Da je Borton bio erif kad se dogodio onaj incident s
potrovanim piliima, Will nikad ne bi dobio dvije stotine dolara i
morao bi se zadovoljiti takvim stanjem stvari. Neki e te ljudi
podrati, a neki nee; Borton je bio od ovih potonjih. On je, zapravo,
bio beskimenjak.
"Da, Mike je i prije imao problema s tim djetetom", rekao je on
Jessici. "Ali ne esto, zato to je oprezan kad je rije o Henryju
Bowersu. Ovo e ga nauiti da bude jo oprezniji."
"Hoe rei da e pustiti da to tek tako proe?"
"Pretpostavljam da je Bowers svom sinu napriao svakojakih
pria o svojim odnosima sa mnom", rekao je Will, "i njegov nas sin
mrzi sve troje i zbog toga, ali i zato to mu je otac rekao da ljudi
moraju mrziti crnje. Sve se svodi na to. A ja ne mogu promijeniti
injenicu da je na sin crnac, kao to ti ne mogu rei ni da e Henry
Bowers biti posljednji koji e ga proganjati zato to mu je koa
smee boje. Morat e se nositi s tim do kraja ivota, kao to sam se i
ja nosio, i kao to si se i ti nosila s tim. Ma ak i u onoj vjerskoj koli
1 Lokalni dijalekt
koju si zapela da je pohaa, uiteljica im je rekla da crnci nisu dobri
kao bijelci jer je Nojin sin Hem gledao svog oca kad je bio pijan i
gol, dok su druga dva Nojina sina svrnula pogled. Zbog tog su
Hemovi sinovi, rekla je, osueni da dovijeka budu drvosjee i
vodonoe. A Mikey je rekao da je gledala u njega dok im je priala tu
priu."
Jessica pogleda u mua, nijema i oajna. Kanu joj dvije suze, po
jedna iz svakog oka, i kliznu polako niz njezino lice. "Zar ne postoji
nain da se od tog pobjegne?"
Njegov je odgovor bio blag ali neumoljiv; bilo je to vrijeme kad
su ene vjerovale svojim muevima i Jessica nije imala nikakva
razloga posumnjati u svog Willa.
"Ne. Ne moe se pobjei od rijei crnjo, ne sada, ne u svijetu u
kojem nam je odreeno da ivimo, ti i ja. Farmeri-crnje iz Mainea su
svejedno crnje. Pomislim, s vremena na vrijeme, da je razlog zbog
kojeg sam se vratio u Derry taj to nema boljeg mjesta da se to ne
zaboravi. Ali, porazgovarat u sa sinom." Sljedeeg dana on pozove
Mikea iz hambara. Will sjedne na jaram drljae i lupne po mjestu
pokraj sebe. Mike sjedne.
"Mora se kloniti tog Henryja Bowersa", ree on. Mike kimne
glavom.
"Njegov je otac lud."
Mike ponovno kimne glavom. Tako se prialo i po gradu. A onih
nekoliko prigoda kad je vidio gospodina Bowersa uvrstilo je taj
dojam.
"Ne mislim samo malo lud", ree Will pripaljujui rukom
smotanu cigaretu i gledajui u svog sina. "On je na tri koraka od ute
kue. Vratio se takav iz rata."
"Mislim da je i Henry lud", ree Mike. Glas mu je bio tih ali
vrst i to okrijepi Willa... premda ak ni on, i nakon burnog ivota
koji je ukljuivao i zgodu kad je zamalo iv izgorio u montanoj
ilegalnoj toionici alkohola po imenu Black Spot, nije mogao
povjerovati da bi dijete poput Henryja moglo biti ludo.
"Pa, on je samo previe sluao svog oca, a to je sasvim
prirodno", ree Will. No u ovome je njegov sin bio blie istini. Henry
Bowers je, bilo zbog stalnog druenja s ocem, bilo zbog neeg
drugog - neeg u sebi - zaista polako, ali sigurno, gubio razum.
"Ne elim da ti bjeanje postane ivotni poziv," ree mu otac,
"ali budui da si crnac, morat e puno toga otrpjeti. Shvaa to ti
elim rei?"
"Da, tata", ree Mike, prisjetivi se Boba Gautiera iz kole, koji
je Mikeu pokuao objasniti kako "crnjo" sigurno nije prosta rije jer
se njegov otac stalno njome slui. Zapravo, usrdno je Bob rekao
Mikeu, to je lijepa rije. Kad je neki boksa u emisiji Boks petkom
dobio teke batine i uspio ostati na nogama, njegov je tata rekao:
"Glava mu je tvrda kao u crnje", a kad se netko silno trudi na poslu
(u sluaju gospodina Gautiera posao je bio Star Beef), njegov tata
kae: "Taj radi ko crnjo".
"A moj tata nije nita manje vjernik od tvog", zavrio je Bob.
Gledajui bijelo, ozbiljno i nesretno lice Boba Gautiera, okrueno
ugavim krznom kapuljae naslijeenog skafandera, Mike nije
osjetio bijes, ve stranu tugu zbog koje mu se plakalo. Vidio je na
Bobovu licu iskrenost i dobru namjeru, ali ono to je osjetio bile su
usamljenost i udaljenost, te velika pusto izmeu njega i tog drugog
djeaka.
"Vidim da zna to elim rei", ree Will i promrsi sinu kosu. "A
sve se svodi na to da mora paziti kad e rei sad je dosta. Mora se
upitati je li Henry Bowers vrijedan truda. I je li?"
"Nije", ree Mike. "Nije. Mislim da nije." Proi e jo neko
vrijeme prije no to e promijeniti miljenje: tonije, 3. srpnja 1958.
godine.
 4

DOK SU HENRY BOWERS, VICTOR CRISS, BELCH

HUGGINS, PETER GORDON I poluretardirani srednjokolac po
imenu Steve Sadler (poznat po nadimku Los, po liku iz stripa o
Archieju) ganjali zadihanog Mikea Hanlona preko ranirnog
kolodvora prema Jalovini, kilometar dalje Bili i ostatak Kluba
gubitnika jo su sjedili na obali Kenduskeaga, duboko zamiljeni nad
problemom svojih nonih mora.
"Mislim da z-z-znam g-g-gdje je O-O-Ono", ree Bili
naposljetku i razbije tiinu.
"U kanalizaciji", ree Stan, a oni svi poskoe zbog iznenadnog,
hripavog krkljavog zvuka.
Eddie se nasmijei poput krivca i spusti aspirator natrag u krilo.
Bili kimne glavom. "R-r-raspitao sam se k-k-kod oca o k-k-
kanalizaciji neku v-v-veer."
"Cijelo je ovo podruje bilo movara", rekao je Zack svom sinu,
"i gradski su oci uspjeli smjestiti ono to je danas sredite grada u
njezin najgori dio. Dio Kanala koji prolazi ispod Centera i Main
Streeta i izlazi u parku Bassey nije zapravo nita drugo do odvod
kojim usput tee i Kenduskeag. Veim dijelom godine ti su odvodi
gotovo prazni, ali su vani kad naiu proljetne bujice ili u vrijeme
poplava..." Tu je poutio, vjerojatno pomislivi kako je jesenas za
poplave izgubio mlaeg sina. "...zbog crpki", zavri on.
"C-c-crpki?" upitao je Bili, okrenuvi malo glavu, gotovo
nesvjesno. Kad bi zamuckivao na afrikatama, s usana bi mu poletjela
pljuvaka.
"Odvodnih crpki", rekao je njegov otac. "One su smjetene u
Jalovini. Betonski rukavci koji vire otprilike metar iz zemlje -"
 "B-B-Ben H-H-Hanscom ih zove M-M-Morloke rupe", ree
Bili veselo se nasmijeivi.
Zack mu uzvrati smijekom... no bila je to samo sjena njegova
nekadanjeg osmijeha. Bili su u Zackovoj radionici, gdje je Zack
izraivao drvene klinove za stolce bez nekog posebnog interesa.
"Zapravo su to crpke za septike jame, i nita vie od toga, sinko",
ree on. "Postavljene su u cilindre duboke tri metra i crpu otpadnu
vodu i bujice kad se nagib tla malo poravna ili povea. To su stari
ureaji i grad bi trebao nabaviti nove, ali Skuptina uvijek navodi
besparicu kad to pitanje doe na dnevni red sastanka na kojem se
izglasava gradski proraun. Da mi je etvrt dolara za svaki put kad
sam bio dolje, do koljena u govnima, i prespajao ice u jednom od tih
starih motora... ali Bille, nije ti potrebno o tome sluati. Zato ne
ode gledati televiziju? Mislim da se veeras da je Sugarfoot."
"Z--elim o tome sluati", ree Bili i to ne samo zato to je
doao do zakljuka da negdje ispod Derryja postoji neto uasno.
"Zato eli sluati o hrpi kanalizacijskih crpki?" upita Zack.
"--kolski sastav", ree Bili kao iz topa.
"kola je gotova."
"D-d-dogodine."
"Pa, to je prilino dosadna tema", ree Zack. "Uitelj e ti
vjerojatno dati kulju jer e ga uspavati. Gledaj, ovdje ti je
Kenduskeag" - i on povue ravnu crtu u tankom nanosu piljevine na
stolu za koji mu je bila privrena pila - "a ovdje Jalovina. E sad,
budui da je sredite grada nie od stambenih etvrti - od recimo
Kansas Streeta, Old Capea ili West Broadwaya - najvei dio otpadnih
voda iz sredita mora se ispumpati u rijeku. Otpadne vode iz kua
teku u Jalovinu uglavnom same od sebe. Shvaa?"
"D-d-da", ree Bili, primaknuvi se ocu da pogleda crte,
dovoljno blizu da prisloni rame na oevu ruku.
 "Jednog e dana zabraniti da se neproiene otpadne vode
ispumpavaju u rijeku i to e biti kraj svega toga. Ali zasad imamo te
crpke i... kako ih ono naziva tvoj prijatelj?"
"Morloke rupe", ree Bili, bez traga mucanja; no ni on ni
njegov otac nisu to primijetili.
"Aha. Dakle, to je funkcija crpki u Morlokim rupama, i prilino
dobro funkcioniraju osim kad je previe kie i kad se potoci izliju.
Jer, premda je namjera bila da gravitacijski odvodi i kanalizacija s
crpkama budu odvojeni sustavi, oni se zapravo na sve strane
ukrtaju. Shvaa?" On nacrta niz X-ova koji su se zrakoliko irili iz
crte koja je prikazivala Kenduskeag, a Bili kimne glavom.
"Najvanije to mora znati o odvodu vode jest da e ona tei kud
god moe. Kad nabuja, pone puniti i odvode, kao i kanalizaciju.
Kad razina vode u odvodima naraste dovoljno da dosegne te crpke,
izazove kratki spoj. To znai probleme za mene, zato to ih ja moram
popravljati."
"Tata, k-k-koliko su veliki k-k-kanalizacija i odvodi?"
"Misli, koliki im je presjek?" Bili kimne glavom.
"Glavne kanalizacijske cijevi su moda dva metra u promjeru.
Sekundarne cijevi, iz stambenih etvrti, imaju metar do metar i pol,
pretpostavljam. Neke od njih su moda malo vee. I vjeruj mi kad ti
kaem, Billy, a moe rei i svojim prijateljima: nikad nemojte ulaziti
u neku od tih cijevi, ni u igri, ni da biste dokazali hrabrost, ni iz bilo
kakvog razloga."
"Zato?"
"Njih je od 1885., ili tu negdje, dograivalo desetak razliitih
gradskih uprava. U vrijeme Velike krize, sluba za odravanje
vodovoda izgradila je itav sekundarni sustav odvoda i tercijarni
sustav kanalizacije; u to je doba bilo dovoljno novca za javne radove.
Ali ovjek koji je nadgledao te radove poginuo je u II. svjetskom ratu
i poslije nekih pet godina uprava vodovoda otkrije da su se planovi
sustava vie-manje pogubili. Rije je o oko etiri kilograma planova
koji su jednostavno ieznuli negdje izmeu 1937. i 1950. Ono to
elim rei je da nitko ne zna kamo ti prokleti odvodi i kanali vode, ni
zato.
Kad funkcioniraju, nikog nije briga. Kad ne funkcioniraju, dou
tri ili etiri jadnika iz derryjevskog vodovoda koji moraju pokuati
otkriti koja je crpka crknula ili gdje je dolo do zaepljenja. A kad se
spuste dolje, pametno im je ponijeti sa sobom i jelo. Unutra je
mrano i smrdi, a ima i takora. Sve odreda dobri razlozi da se ne
ulazi, no najbolji je razlog taj to se moe izgubiti. To se ve
dogaalo."
Izgubljeni ispod Derryja. Izgubljeni u kanalizaciji. Izgubljeni u
tami. U toj pomisli bilo je neeg toliko tjeskobnog i uasavajueg da
je Bili na trenutak bio uutkan. Onda ree: "Ali, zar nikad nisu p-p-
poslali ljude dolje da naine kartu - "
"Moram zavriti ove klinove", ree Zack iznebuha, okrene mu
lea i odmakne se. "Idi i pogledaj to ima na televiziji."
"A-a-ali t-t-tata - "
"Hajde, Bili", ree Zack, i Bili ponovno osjeti onu hladnou.
Ta je hladnoa pretvarala njihove veere u neku vrstu muenja
dok bi njegov otac prelistavao elektriarske asopise (dogodine se
nadao promaknuu), a majka itala neku od svojih beskrajnih
britanskih napetica: Marsh, Savers, Inns, Allingham. Jesti u toj
hladnoi liavalo je hranu okusa; kao da jede smrznutu hranu koja
nikad nije ugledala unutranjost penice. Ponekad bi, poslije, otiao
na kat u svoju sobu, legao na krevet, drei se za svoj tulei eludac,
i pomislio: On stavlja ruke na oba uha i uporno tvrdi da vidi duha.
Nakon Georgiejeve pogibije, ta mu je reenica sve ee padala
na pamet, premda ga je majka nauila tu frazu dvije godine prije
toga. Ona je u njegovoj glavi poprimila razmjere amajlije: onaj dan
kad bude mogao prii majci i teno izgovoriti tu frazu bez
prepletanja jezikom ili mucanja, gledajui je ravno u oi dok je
izgovara, ona e se hladnoa skrhati; majine e se oi ozariti, ona e
ga zagrliti i rei: "Divno, Billy! Ba si ti dobar djeak! Kako si ti
dobar djeak!"
Naravno, to nije nikome ispriao. Ni divlji konji to ne bi iz njega
mogli izvui; ni da su ga stavili na muke ne bi se odrekao te skrivene
fantazije, koja mu je leala u samom sreditu srca. Kad bi uspio
izgovoriti tu frazu, kojoj ga je majka usput pouila jednog subotnjeg
jutra dok su on i Georgie sjedili i gledali Guya Madisona i Andyja
Devinea u Pustolovinama divljeg Billa Hickoka, bilo bi to poput
poljupca koji je Trnoruicu probudio iz hladnih snova u topliji svijet
ljubavi princa iz bajke.
On stavlja ruke na oba uha i uporno tvrdi da vidi duha.
To nije ispriao ni svojim prijateljima tog 3. srpnja - ali im je
ispriao ono to je otac njemu ispriao o derryjevskim sustavima
odvoda i kanalizacija. On je bio djeak kojem je invencija bila neto
prirodno i spontano (kadto prirodnije od govorenja istine), i prizor
koji je zamislio bio je sasvim drukiji od okruja u kojem se
razgovor zaista odigrao: on i njegov tata zajedno su gledali televiziju,
rekao je, i pili kavu.
"Tebi tata daje da pije kavu?" upita Eddie.
"N-n-naravno", ree Bili.
"Opa", ree Eddie. "Moja majka meni nikad ne bi dala kave.
Kae da kofein kodi." On pouti. "Iako je ona pije u poprilinim
koliinama."
"Meni tata doputa da pijem kavu ako elim," ree Beverly, "ali
bi me ubio da zna da puim."
"Zato si tako siguran da je Ono u kanalizaciji?" upita Richie,
pogledavajui u Billa, pa Stana Urisa, pa ponovno u Billa.
"S-s-sve navodi n-n-na t-t-to", ree Bili. "G-g-glasovi koje je B-
B-Beverly ula dopirali su iz o-o-odvoda. I k-k-krv. Kad n-n-nas je
k-k-klaun ganjao, oni n-n-naranasti c-c-cofli bili su pokraj k-k-
kanalizacije. A G-G-George -"
"Nije to bio klaun, Veliki Bille", ree Richie. "Rekao sam ti to.
Znam da zvui ludo, ali bio je to vukodlak." Pogleda obranaki u
ostale. "Tako mi Boga. Vidio sam ga."
Bili ree: "Bio je vukodlak za t-t-tebe. "
"Ha?"
Bili ree: "Z-z-zar ne s-s-shvaate? Za t-t-tebe je to bio v-v-
vukodlak jer si g-g-gledao onaj g-g-glupi film u A-A-Aladdinu. "
"Ne shvaam."
"Ja mislim da shvaam", tiho e Ben.
"Ja sam otiao u k-k-knjinicu i p-p-pogledao u e-e-
enciklopediju", ree Bili. "Mislim da je Ono g-g-g -" on pouti,
napinjui grlo, pa ispljune tu rije, "glamour."
"Lemur?" upita Eddie sumnjiavo.
"G-g-glamour", ree Bili i izgovori rije slovo po slovo. Ispria
im o enciklopedijskom objanjenju tog pojma i o poglavlju koje je
proitao u knjizi s naslovom Nona istina.
Glamour, ree on, galsko je ime za stvorenje koje opsjeda Derry;
razliite rase i razliite kulture u razliita vremena nazivale su ga
razliitim imenima, ali su sva znaila jedno te isto. Indijanci su ga
zvali Manitu, koji bi kadto uzimao oblije planinskog lava, losa ili
orla. Isti su ti Indijanci vjerovali da duh Manitua ponekad moe ui u
njih, i u tim su trenucima mogli oblikovati oblake u prikaze onih
ivotinja po kojima su njihove kue dobile ime. Himalajci su ga
nazivali talasum, to znai zlo arobno bie koje moe itati misli, a
potom poprimiti oblik onoga ega se najvie boji. U srednjoj Europi
nazivali su ga ejlakom, bratom vurdalaka ili vampirom. U Francuskoj
je to bio le loup-garou, ili onaj koji mijenja kou, pojam koji se
grubo preveo kao vukodlak, ali - Bili im ree - le loup garou (to on
izgovori kao "le lup garu") moe biti bilo to, ba sve: vuk, sokol,
ovca pa ak i kukac.
"Je li u ijednom od tih lanaka pisalo kako pobijediti glamoura?"
upita Beverly.
Bili kimne glavom, ali nije djelovao pun nade. "H-H-Himalajci
su imali o-o-obred kojim g-g-ga se moglo o-o-otarasiti, ali je p-p-
prilino j-j-jeziv."
Gledali su ga, ne elei ali trebajui uti.
"N-n-nazivao se C-C-Chudov o-o-obred", ree Bili i pone
objanjavati to je to. Kad si sveti ovjek s Himalaja, ue u trag
talasumu. Talasum isplazi jezik. Ti isplazi svoj. Ti i taj stvor spojite
jezike, a onda zagrizete duboko tako da ste na neki nain zakvaeni,
oi u oi."
"O, mislim da u se pobljuvati", ree Beverly, valjajui se po
zemlji. Ben je stidljivo lupne po leima, a onda se osvrne da vidi je li
ga tko primijetio. Nije - ostali su gledali u Billa, hipnotizirani.
"I to zatim?" upita Eddie.
"P-p-pa", ree Bili, "ovo z-z-zvui 1-1-ludo, ali u k-k-knjizi pie
da onda ponete priati v-v-viceve i z-z-zagonetke."
''to?" upita Stan.
Bili kimne glavom, a na licu je imao izraz dopisnika koji eli da
se zna - a da on to izrijekom ne spomene - da on ne stvara vijesti
nego ih samo prenosi. "T-t-tono tako. N-n-najprije to udovite
ispria j-j-jedan, pa onda t-t-ti mora i-i-ispriati j-j-jedan, i tako n-n-
nastavite n-n-naizmjence -"
Beverly se ponovno uspravi, privue koljena na grudi, rukama
obujmi potkoljenice. "Ne shvaam kako ljudi mogu priati s jezicima
tako... ovaj... prilijepljenima jedan za drugi."
 Richie smjesta isplazi jezik, zgrabi ga prstima i zapoje: "Moja
mama radi u sraonici rublja!" To ih sve natjera u smijeh, premda je
tos zaista bio djetinjast.
"M-m-moda bi to t-t-trebalo biti t-t-telepatski", ree Bili. "U
svakom s-s-sluaju, ako se --ovjek nasmije p-p-prvi i usprkos b-b-
b-"
"Bolu?" upita Stan.
Bili kimne glavom. "- onda ga talasum m-m-mora ubiti i p-p-
pojesti. Odnosno, njegovu duu. A-a-ali ako --ovjek uspije prvi n-
n-nasmijati t-t-talasuma, ovaj m-m-mora otii na s-s-stotinu g-g-
godina."
"Je li u knjizi pisalo odakle taj stvor dolazi?" upita Ben.
Bili odmahne glavom.
"Vjeruje li ti u ita od toga?" upita Stan, kao da se eli narugati,
ali nema ni moralne ni duevne snage za to.
Bili slegne ramenima i ree: "G-g-gotovo da v-v-vjerujem."
inilo se da e rei jo neto, a onda odmahne glavom i nastavi
utjeti.
"To objanjava puno toga", polako e Eddie. "Klauna, gubavca,
vukodlaka..." On pogleda u Stana. "I mrtve djeake, pretpostavljam."
"Ovo zvui kao posao za Richieja Toziera", ree Richie Glasom
spikera filmskih urnala. "ovjeka s tisuu viceva i est tisua
zagonetki."
"Ako tebe poaljemo, pogibosmo", ree Ben. "I to polako. U
uasnim mukama." Na to se svi ponovno nasmiju.
"Pa to emo?" Stan je bio uporan, a Bili je jo jednom mogao
samo odmahnuti glavom... i imati osjeaj kao da zamalo zna.
Stan ustane. "Hajdemo negdje drugdje", ree on. "Dobit u
zamor dupeta."
 "Meni se ovdje svia", ree Beverly. "Ima hlada i lijepo je."
Pogleda u Stana. "Pretpostavljam da eli uiniti neto djetinjasto
kao to je, recimo, otii do smetlita i razbijati boce kamenjem."
"Ja volim razbijati boce kamenjem", ree Richie, ustane i stane
pokraj Stana. "To iz mene progovara DJ, duo." Podigne ovratnik i
pone se epiriti kao James Dean u Buntovniku bez razloga. "Dua
me boli", ree on, mrzovoljno, ekajui se po prsima. "Zna, ve.
Roditelji. kola. DRUTVO. Svi. To me titi, duo. To je - "
"To je sranje", ree Beverly i uzdahne.
"Imam nekoliko petardi", ree Stan i oni potpuno zaborave na
glamoure, Manitue i Richiejevu lou imitaciju Jamesa Deana kad je
Stan izvadio paketi Crnih maaka iz depa na boku. ak je i Bili bio
impresioniran.
"Isuse K-K-Kriste, S-S-Stan, odakle t-t-ti to?"
"Od debeljka s kojim ponekad idem u sinagogu", ree Stan.
"Dao sam hrpu stripova Superman i Mala Lulu za njih."
"Ispalimo ih!" vikne Richie, gotovo apoplektian u svojoj
radosti. "Ispalimo ih, Stanny, i vie nikad neu rei da ste ti i tvoj tata
ubili Isusa, obeavam, to kae? Rei u im da ima mali nos,
Stanny! Rei u im da nisi obrezan!"
Na to Beverly pone vritati od smijeha i inilo se da e zaista
dobiti apopleksiju prije no to je pokrila lice rukama. Bili se pone
smijati, Eddie se pone smijati, a trenutak potom pridrui im se i
Stan. Zvuk smijeha otplovi preko irokog i plitkog dijela
Kenduskeaga tog dana uoi 4. srpnja, ljetni zvuk, vedar poput
sunanih zraka koje se odbijaju od vode poput sulica, i nitko od njih
ne ugleda naranaste oi kako pilje u njih iz ipraja trnjaka i
nerodnih kupina s lijeve strane. Taj je dra kao otira pokrivao itavu
obalu u duini od deset metara i u njegovu sreditu bila je jedna od
Benovih Morlokih rupa. Oi, svako vee od pola metra u promjeru,|
zurile su iz te uzdignute betonske cijevi.
 5

RAZLOG ZBOG KOJEG JE ISTOG TOG DANA MIKE

NAGAZIO NA ULJ HENRYJU Bowersu i njegovoj ne tako veseloj
drubi bio je ba taj to je sutradan bio velianstveni Dan
nezavisnosti. Vjerska kola imala je orkestar u kojem je Mike svirao
trombon. etvrtog srpnja njihov je orkestar trebao marirati na
godinjoj prazninoj paradi i svirati Borbenu himnu republike,
Naprijed vojnici krani i Lijepa naa Amerika. Bila je to prigoda
kojoj se Mike veselio vie od mjesec dana. Otiao je pjeice na
generalnu probu zato to mu je na biciklu puknuo lanac. Proba je bila
zakazana tek za pola tri, ali je on krenuo u jedan jer je elio ulatiti
trombon pohranjen u kolskom glazbenom kabinetu, sve dok se ne
pone sjajiti. Premda njegovo sviranje trombona nije bilo puno bolje
od Richiejevih Glasova, volio je taj instrument, i kad god bi bio
tuan, pola sata trubljenja mareva, crkvenih himni ili domoljubnih
napjeva ponovno bi ga oraspoloilo. U jednom od depova sa
zaklopcem njegove kaki koulje bila je limenka latila za mesing, a
dvije-tri iste krpe klatile su mu se iz depa traperica na boku. Henry
Bowers nije mu bio ni nakraj pameti.
Da se samo jednom osvrnuo dok se pribliavao Neiboltovoj i
Crkvenoj koli, brzo bi se bio predomislio, zato to su se Henry,
Victor, Belch, Peter Gordon i Los Sadler rasporedili po cesti iza
njega. Da su krenuli iz Bowersove kue pet minuta poslije, Mike bi
preao preko vrha sljedeeg breuljka i nestao im s vidika;
sudnjedanska bitka kamenjem, i sve to je poslije toga slijedilo,
mogla se dogoditi drukije ili se uope i ne dogoditi.
Ali je upravo Mike bio taj koji je, poslije puno godina, iznio
postavku da vjerojatno nitko od njih nije bio potpuno svoga tijela
gospodar u dogaajima tog ljeta; a ako su srea i slobodna volja
odigrale neku ulogu, onda je ona bila vrlo ograniena. On e za
vrijeme zajednikog objeda ostalima istaknuti brojne sumnjive
podudarnosti, ali postojala je najmanje jedna koje nije bio svjestan.
Sastanak u Jalovini tog dana prekinut je kad je Stan Uris izvadio
petarde Crne make i kad je Klub gubitnika krenuo prema odlagalitu
otpada da ih ispali. A Victor, Belch i ostali otili su do Bowersove
farme zato to je Henry imao petarde, bombice i rakete (posjedovanje
potonjih e za nekoliko godina postati krivini prekraj). Veliki su se
djeaci planirali spustiti iza skladita ugljena na ranirnom kolodvoru
i detonirati Henryjevo blago.
Nitko od njih, ak ni Belch, nije inae zalazio na farmu
Bowersovih - prvenstveno zbog Henryjeva ludog oca, ali i zato to su
uvijek morali pomoi Henryju u obavljanju poslova: plijevljenju,
beskrajnom ienju njiva od kamenja, tegljenju drva, noenju vode,
nabacivanju sijena, branju svega to bi u to doba bilo zrelo - graka,
krastavaca, rajica, krumpira. Ti djeaci nisu bili alergini na rad, ali
su imali dovoljno posla kod kue a da bi se znojili jo i za Henryjeva
aknutog oca koji nije ba pazio koga tue (jednom je cjepanicom
opatrnuo Victora Crissa kad je ovaj ispustio koaru rajica koju je
teglio do tezge pokraj ceste). To to je dobio bubotak komadom
brezova drveta bilo je dovoljno uasno no jo uasnije bilo je to to
je Butch Bowers pritom ponavljao: "Pobit u sve Japie! Razjebat u
sve Japie!"
Belch Huggins, ma kako glup bio, najbolje je to saeo: "Ne
zajebavam se ja s luacima", rekao je Victoru jednog dana dvije
godine prije toga. Victor se bio nasmijao i sloio s tom tvrdnjom.
Ali zavodljiva pjesma tolikih petardi bila je odve zamamna da
bi joj se moglo odoljeti.
"Zna to, Henry", rekao je Victor kad je Henry svratio do njega
tog jutra u devet sati i pozvao ga da izie. "Naemo se u jami za
ugljen oko jedan sat, to kae na to?"
 "Ako se pojavi kod jame oko jedan, mene tamo nee biti",
odgovori Henry. "Imam previe posla. Ako se pojavi kod jame oko
tri, bit u tamo. A prvu u ti raketu spraiti ravno u dupe, Vic."
Vic se nekao, a onda pristane doi i pomoi mu na imanju.
Doli su i ostali, pa su njih petorica, odreda krupni djeaci,
radei kao manijaci, zavrili s poslom kod Bowersa rano poslije
podne. Kad je Henry upitao oca smije li otii, Bowers stariji samo je
mlitavo odmahnuo sinu rukom. Butch se to poslijepodne bio ugodno
smjestio na stranjem trijemu, s litrenom bocom za mlijeko punom
iznimno jake jabukovae, pokraj stolice za ljuljanje, s tranzistorom
Philco na ogradi trijema (kasnije tog poslijepodneva Red Soxi igrali
su protiv washingtonskih Senatorsa, dogaaj koji bi u svakog tko nije
lud izazvao jezu). Isukani japanski ma leao je Butchu preko krila,
ratni suvenir koji je, kako je rekao, skinuo s umirueg Japia na
otoku Tarawa (zapravo je ma u Honoluluu trampio za est boca
Budweisern i tri komandne ruice vojnih zrakoplova).
U posljednje vrijeme Butch bi gotovo uvijek izvadio ma kad bi
pio. A budui da su svi djeaci, ukljuujui i Henryja, bili potajno
uvjereni da e ga prije ili poslije upotrijebiti na nekome, bilo je
najbolje biti daleko kad ma iskrsne u Butchovu krilu. Djeaci tek
to su kroili na cestu kad Henry ispred njih spazi Mikea Hanlona.
"Eno crnje!" ree on, a oi mu zaiskre poput oiju malog djeteta
koje razmilja o skorom dolasku Djeda Boinjaka za Badnjak.
"Crnja?" Belch Huggins je djelovao zbunjeno - on je Hanlonove
rijetko viao - a onda mu se mutne oi razbistre. "O da! Crnjo!
Sredimo ga, Henry!"
Belch krene u gromoglasan kas. Ostali krenu za njim, no Henry
dohvati Belcha i cimne ga natrag. Henry je imao vie iskustva od
drugih u ganjanju Mikea Hanlona i znao je da je uhvatiti Mikea lake
rei nego uiniti. Taj je crnac bio pokretan.
 "On nas ne vidi. Samo emo ubrzati korak dok nas ne primijeti.
Smanjiti rastojanje." To i uine. Nekom se promatrau taj prizor
mogao uiniti zabavnim: njih petorica kao da su trenirala za onu
neobinu olimpijsku disciplinu, brzo hodanje. kemba Losa Sadlera
poskakivala je gore-dolje ispod majice s natpisom Derry-High
School. Belchu se znoj slijevao niz lice koje se uskoro zajapurilo. Ali
se rastojanje izmeu njih i Mikea smanjivalo - dvije stotine metara,
stotinu pedeset metara, pa stotinu - a mali Crni Sambo jo se nije
okrenuo. uli su ga kako zvidi.
"to e mu uiniti, Henry?" upita Victor Criss tihim glasom.
Zvuao je kao da ga to jedva zanima, ali je zapravo bio zabrinut.
Odnedavno ga je Henry poeo sve vie zabrinjavati. Ne bi ga bilo
briga ako Henry namjerava prebiti malog Hanlona, a moda mu ak i
poderati koulju ili baciti hlae i donje rublje na drvo, ali nije bio
siguran da je to sve to je Henryju na pameti.
Ove je godine dolo do nekoliko neugodnih susreta s onim
klincima iz osnovne kole, djecom koju je Henry zvao "malim
govnima". Henry se naviknuo zastraivati i terorizirati mala govna,
ali od oujka su mu oni nekoliko puta uzastopce uspjeli umaknuti.
Henry i njegova druba ganjali su jednog od njih, onog etverookog
Toziera sve do robne kue, a onda im je ovaj nekako mugnuo ba
kad se inilo da je njihov. A onda, posljednjeg dana kole, onaj mali
Hanscom - Ali Victor nije volio misliti na to.
Ono to ga je zabrinjavalo bilo je, ukratko, ovo: Henry bi mogao
PRETJERATI. U emu bi to tono mogao PRETJERATI, Victor nije
elio razmiljati... ali njegovo uznemireno srce svejedno mu je
postavljalo to pitanje.
"Uhvatit emo ga i odvesti dolje u jamu s ugljenom", ree Henry.
"A mogli bi mu staviti par petardi u cipele da vidimo hoe li
zaplesati."
"Ali ne i rakete, Henry, ha?"
 Ukoliko Henry planira neto slino, Victor e zbrisati. Raketa u
cipeli smrskala bi tom crnji stopala, a to bi bilo pre-PRETJERANO!
"Imam samo etiri", ree Henry, ne skidajui oka s lea Mikea
Hanlona. Smanjili su rastojanje na sedamdeset pet metara pa je on
tiho govorio. "Misli da bih dvije od njih potratio na jednog crnju,
jebote?"
"Ne, Henry. Naravno da ne bi."
"Stavit emo mu samo Crne make u mokasinke", ree Henry, "a
onda ga skinuti dogola i baciti mu odjeu u Jalovinu. Moda e se
dok bude iao po nju oeati o otrovni brljan."
"A moramo ga i uvaljati u ugljen", ree Belch, ije su prethodno
tupe oi sad bistro svjetlucale. "Moe, Henry? Je 1' da bi to bila
guba?"
"Guba ko truba", odree Henry nonalantno, to se Victoru nije
ba svidjelo. "Uvaljat emo ga u ugljen ba kao to sam ga onda
uvaljao u blato. A..." Henry se naceri i pokae zube koji su mu se
poeli kvariti ve u dvanaestoj. "A imam mu i neto rei. Mislim da
nije uo kad sam mu prvi put rekao."
"A to to, Henry?" upita Peter. Peter Gordon bio je samo
zainteresiran i uzbuen, i nita vie. On je potjecao iz jedne od
derryjevskih "finih Obitelji"; stanovao je u West Broadwayu i za
dvije godine poslat e ga u privatnu srednju kolu u Groton -
odnosno, tako je vjerovao tog treeg srpnja. Bio je bistriji od Vica
Crissa, ali se nije dovoljno dugo druio s Henryjem da bi shvatio
kako ovaj gubi osjeaj za mjeru.
"Saznat e", ree Henry. "A sad ku. Pribliavamo se."
Bili su dvadeset pet metara iza Mikea i Henry je upravo otvorio
usta da naredi juri, kad Los Sadler ispali prvu petardu tog dana. Los
je sino pojeo tri tanjura peenog graha, i njegov je prdac bio glasan
gotovo koliko i pucanj iz samarice.
Mike se okrene. Henry ugleda kako su mu se oi razrogaile.
 "Dr ga!" zaurla Henry.
Mike se skameni na trenutak, a onda jurne ne bi li spasio goli
ivot.

GUBITNICI SU VIJUGALI KROZ BAMBUS U JALOVINI

OVIM REDOSLIJEDOM: BILL, Richie, iza Richieja Beverly, koja
je hodala vitka i lijepa u trapericama i bijeloj bluzi bez rukava, s
japankama na nogama, pa Ben, koji se trudio ne dahtati preglasno
(iako je tog dana bilo dvadeset sedam stupnjeva, on je bio odjeven u
jednu od svojih vreastih debelih majica), pa Stan, a na zaelju
Eddie. Maska aspiratora virila mu je iz prednjeg desnog depa hlaa.
Bili se prepustio fantaziji "safari u dungli", kao to je esto
inio kad bi prolazio kroz ovaj dio Jalovine. Bambus je bio visok i
bijel i ograniavao vidljivost na stazi koju su prokrili. Zemlja je bila
crna i mljackava, ponegdje raskvaena, pa se ta mjesta moralo
zaobii ili preskoiti ako ste eljeli izbjei da vam blato ue u cipele.
Lokve ustajale vode imale su udnovato priguene dugine boje. Zrak
je vonjao, napola na otpad, napola na gnjilo raslinje.
Bili se zaustavi ispred posljednjeg zavoja prije Kenduskeaga i
okrene se prema Richieju. "T-t-tigar pred nama, T-T-Tozier."
Richie kimne glavom i okrene se prema Beverly. "Tigar", dahne
on.
"Tigar", ree ona Benu.
"Ljudoder?" upita Ben, pokuavajui zadrati dah da ne sope.
"Sav je krvav", ree Beverly.
"Tigar-ljudoder", promrmlja Ben Stanu, a ovaj prenese vijest
Eddieju, ije je mravo lice bilo grozniavo od uzbuenja.
 Oni se izgube meu bambusima, skrenuvi sa crne zemljane
staze koja je vijugala arobno prazna. Tigar proe ispred njih i svi ga
ugledaju: bio je teak, vjerojatno dvije stotine kilograma, a miii su
mu se micali graciozno i mono ispod svile njegova prugastog krzna.
Gotovo da su mu vidjeli zelene oi i mrlje od krvi oko gubice od
posljednje skupine pigmejskih ratnika koje je ive pojeo.
Bambus jedva ujno zaegrta, zvukom i milozvunim i
sablasnim, a onda ponovno utihne. Mogao je to biti daak ljetnog
povjetarca... ili prolazak afrikog tigra koji se uputio na stranu
Jalovine prema naselju Old Cape.
"Ode", ree Bili. Ispusti zadrani dah i ponovno kroi na stazu.
Ostali se povedu za njim.
Richie je bio jedini koji je poao naoruan: izvadi revolver na
kapisle s drkom omotanim izolirbandom. "Da si se pomaknuo,
Veliki Bille, mogao sam ga pogoditi", ree on mrko.
Cijev pitolja poslui mu da gurne most svojih starih naoala
vie na nos.
"Ovdje i-i-ima W-W-Watusija", ree Bili. "N-n-ne smijemo
riskirati da p-p-pucamo. H-h-hoe da nas z-z-zaskoe?"
"Oh", ree Richie, razuvjeren.
Bili im rukom da znak za pokret i oni se vrate na stazu koja se
suavala u usko grlo na kraju dijela obraslog bambusom. Iskoraili
su na obalu Kenduskeaga gdje je niz plosnatog kamenja vodio preko
rijeke.
Ben im je bio pokazao kako da postave to kamenje. Uzme
veliki kamen i pljusne ga u vodu, onda uzme drugi pa ga pljusne u
vodu stojei na prvom, pa onda uzme trei i baci u vodu dok stoji
na drugom, i tako dok ne prijee rijeku (koja na ovom mjestu i u
ovo doba godine nije bila duboka ni trideset centimetara i bila
ispresijecana utosmeim pjeanim sprudovima) a noge ti ostanu
suhe. Trik je bio tako jednostavan, djeja igra, ali nitko od njih nije
ga se dosjetio dok im Ben nije pokazao. Bio je vjet u takvim
stvarima, ali kad bi ti neto pokazao, nikad se nisi osjeao kao
budala. Siu niz obalu u koloni jedan po jedan i krenu po suhim
leima kamenja koje su bili postavili.
"Bili!" panino zavapi Beverly.
On se skameni, ne osvrnuvi se, ispruenih ruku. Voda je
uborila i veselo tekla oko njega. "to je?"
"Ovdje ima pirana! Prije dva dana vidjela sam ih kako su pojele
kravu. Minutu nakon to je upala u vodu, ostale su samo kosti.
Nemoj pasti!"
"Tako je", ree Bili. "Narode, oprezno."
Oni nesigurno krenu preko kamenja. Pokraj njih projuri teretni
vlak po eljeznikom nasipu ba kad je Eddie Kaspbrak stigao
nadomak sredinje toke i od iznenadnog trubljenja njegove sirene
on zaglavinja na rubu ravnotee. Pogleda u blistavu vodu i na
trenutak, izmeu odbljesaka sunca koji su mu odapinjali strelice
svjetlosti u oi, on zaista i ugleda krstaree pirane. One nisu bile dio
zamiljenog svijeta koji je pratio Billovu fantaziju o safariju kroz
dunglu; u to je bio sasvim siguran. Ribe koje je ugledao izgledale su
kao prevelike zlatne ribice velikih i runih eljusti soma ili kirnji.
Nazupani zubi virili su im izmeu debelih usana, a poput zlatnih
ribica, bile su naranaste. Naranaste poput paperjastih cofla kakve
se ponekad vidi na kostimima cirkuskih klaunova.
Kruile su u plitkoj vodi, krgutale zubima.
Eddie zamlatara rukama. Upast u u vodu, pomisli on. Upast u
u vodu i pojest e me ivog -
A onda ga Stanley Uris vrsto uhvati za zapee i vrati mu
ravnoteu.
"Zamalo", ree Stan. "Da si upao, majka bi te oderala ivog."
Jednom u ivotu pomisao na majku nije Eddieju bila ni nakraj
pameti. Ostali su sad ve stigli do suprotne obale i brojili vagone
teretnjaka. Eddie izbezumljeno blene u Stanove oi, a onda ponovno
pogleda u vodu. Vidio je kako po njoj poigravajui pluta vreica od
ipsa i to je bilo sve. Ponovno pogleda u Stana.
"Stan, vidio sam - "
"to?"
Eddie odmahne glavom. "Nita, ini se", ree on. "Samo sam
malo (ali one su bile u vodi jesu bile su i ivog bi me pojele)
nervozan. Valjda zbog tigra. Produi samo."
Ova zapadna obala Kenduskeaga - obala kod Old Capea - bila je
u razdobljima kia i proljetnih bujica blatna kaljua, ali u Derryju
vie od dva tjedna nije bilo jae kie i obala se osuila u nezemaljski
ispucanu glazuru iz koje je strilo tek nekoliko onih betonskih
cilindara i bacalo male, crne sjene. Dvadesetak metara nie, virila je
betonska cijev, a iz nje se u Kenduskeag neprekidno izlijevao tanak
mlaz prljavosmee vode.
Ben ree tiho: "Ovdje je jezivo", a ostali kimnu glavama.
Bili ih povede uz suhu obalu i natrag u gusto ipraje, gdje su
kukci zvijali a grinje grintale. Svako malo zauo bi se teak um krila
kad bi poletjela neka ptica. U jednom trenutku vjeverica im pretri
preko puta, a pet minuta potom, dok su se pribliavali niskom nabora
grebena koji je uvao slijepu stranu gradskog odlagalita otpada,
ispred Billa progega krupan takor s komadiem celofana u
brkovima, na nekom svom tajnom zadatku u vlastitoj
mikrokozmikoj divljini.
Zadah otpada sad je bio jasan i opor; crni stup dima dizao se u
nebo. Tlo, premda i dalje obraslo gustim raslinjem osim njihove uske
stazice, bilo je sve ee posuto otpacima. Bili je to nazvao "otpadna
prhut" ime se Richie oduevio i nasmijao do suza. "Trebao bi to
zapisati, Veliki Bille", rekao je. "To je stvarno dobro."
Papiri uhvaeni u granama lelujali su i leprali poput zastavica
kojima se oglaavaju rasprodaje; evo srebrnog ara ljetnog sunca,
odbljesak od hrpice limenki koje lee u dnu zelenilom obraslog
usjeka; a evo i jo arkijeg odbljeska sunanih zraka od razbijene
pivske boce. Beverly spazi lutku, plastine koe tako ruiaste da je
djelovala gotovo kuhano. Ona je podigne, a onda je ispusti uz
priguen vrisak jer je vidjela kako su joj bjeliastosivi kukci
izgmizali ispod pljesnive suknje i niz nagnjile noge. Obrie prste o
traperice.
Popnu se na vrh grebena i pogledaju dolje u smetlite.
"Sranje", ree Bili i nabije ruke u depove dok su se ostali
okupljali oko njega.
Danas su spaljivali otpad na sjevernoj strani, ali ovdje, na
njihovoj strani, uvar odlagalita (bio je to, zapravo, Armando Fazio,
Mandy za prijatelje, neoenjeni brat podvornika osnovne kole)
petljao je neto po buldoeru D-9 iz II. svjetskog rata koji mu je
sluio za guranje smea u hrpe za spaljivanje. Bio je bez koulje, a
veliki tranzistor ispod platnenog suncobrana na sjedalu buldoera
prenosio je predigru utakmice izmeu Red Soxa i Senatora.
"Ne moemo dolje", sloi se Ben. Mandy Fazio nije bio lo, ali
kad bi ugledao djecu na smetlitu, smjesta bi ih otjerao - zbog
takora, zbog otrova koji je redovno postavljao kako bi smanjio
takorsku populaciju, zbog mogunosti za posjekotine, padove i
opekline - ali ponajvie zbog toga to je vjerovao da odlagalite
otpada nije mjesto za djecu. "Ma vidi ih kako su dobri!" Dreknuo bi
on kad bi spazio djecu koju je zajedno s njihovim zranicama na
smetlite privukla mogunost gaanja (plink!) boca (ili takora, ili
galebova) ili egzotina opinjenost "prebiranjem po smeu": moglo
bi se nai igraku koja jo radi, stolicu koju bi se moglo popraviti da
poslui za klub, ili odbaeni televizor s netaknutom katodnom cijevi
- kad se kroz nju baci kamen, zauje se sasvim pristojan prasak. "Ma
vidi ih kako su dobri!" Mandy bi zagrmio (urlao bi ne zbog toga to
bi bio ljut, ve zato to je bio gluh a nije nosio sluni aparat). "Nisu
vas vai roditelji nauili da budete dobri? Idite u knjinicu! Idite u
Centar za kulturu i igrajte mali hokej! Budite dobri!"
"Ne", ree Richie. "ini se da smetlite ne dolazi u obzir." Svi
sjednu nekoliko trenutaka i zagledaju se u to kako Mandy barata
buldoerom, u nadi da e on odustati i otii, ali i ne vjerujui da e to
uiniti: prisutnost tranzistora nagovjetavala je da se Mandy
namjerava zadrati cijelo poslijepodne. I papa bi poeo psovati Boga,
pomisli Bili. Uistinu nije bilo boljeg mjesta za petarde od smetlita.
Mogao si ih postaviti ispod limenki a onda gledati kako lete u zrak
kad bi petarde eksplodirale; ili, upali fitilje, ubaci ih u boce, a onda
da petama vjetra. Boce se nisu uvijek rasprsnule, ali najee jesu.
"Da nam je koja raketa", uzdahne Richie, i ne znajui kako e
mu brzo jedna biti baena u glavu.
"Moja majka kae da bi ljudi trebali biti zadovoljni s onim to
imaju", ree Eddie tako sveano da se svi nasmiju.
Kad je smijeh zamro, oni ponovno pogledaju u Billa.
Bili razmisli pa ree: "Z-z-znam jedno m-m-mjesto. Ima tu neka
stara --ljunara na rubu J-J-Jalovine kod ranirnog k-k-
kolodvora-"
"Aha!" ree Stan, ustajui. "Znam to mjesto! Bili, ti si genij !"
"Tamo e odjekivati sve u esnaest", suglasi se Beverly.
"Pa onda, pokret", ree Richie.
Njih estero, jedan manje od arobnog broja, hodalo je rubom
brda koje je okruivalo odlagalite otpada. Mandy Fazio podigne
glavu i ugleda njihove obrise na pozadini modrog neba, poput
Indijanaca u pljakakom pohodu. Pomislio je da bi se mogao
izderati na njih - Jalovina nije mjesto za djecu - a onda se umjesto
toga vrati svom poslu. Barem nisu na njegovu odlagalitu.
 7

MIKE HANLON PROTRI POKRAJ VJERSKE KOLE BEZ

ZAUSTAVLJANJA PA JURNE ravno niz Neiboltovu prema
smetlitu. U koli se nalazio podvornik, ali je gospodin Dendron bio
jako star i uo jo slabije od Mandyja Fazija. Usto, volio je glavninu
svojih ljetnih dana provesti spavajui u podrumu pokraj ljeti
utihnulog parnog kotla, ispruen u pohabanoj staroj lealjci s
primjerkom derryjevskog Newsa u krilu. Dok bi Mike jo lupao na
vrata i vikao starcu da ga pusti u zgradu, Henry Bowers bi mu ve
priao s lea i otkinuo mu izbezumljenu glavu. Zato je Mike nastavio
trati.
Ali ne naslijepo; pokuavao je uhvatiti ritam tranja, kontrolirati
disanje, jo ne trei punom snagom. Henry, Belch i Los Sadler nisu
predstavljali problem; premda razmjerno svjei, trali su poput
ranjenih bizona. No Victor Criss i Peter Gordon bili su puno bri.
Dok je trao pokraj kue u kojoj su Bili i Richie vidjeli klauna - ili
vukodlaka - Mike baci pogled preko ramena i usplahiri se kad shvati
da je Peter Gordon gotovo sasvim smanjio rastojanje. Peter se veselo
cerio - onako kako se cere trkai u utrci s vodenim zaprekama ili na
utakmici pola - cerio se kao da eli rei: "Moj si, ba super", i Mike
pomisli: Pitam se bi li se on tako cerio kad bi znao to e se dogoditi
ako me uhvate... Zar misli da e mi samo rei: "Lovi!" i otrati
dalje?
Kad je natpis na ulazu ranirnog kolodvora - PRIVATAN
POSJED - ZABRANJEN ULAZ - PREKRITELJI E BITI
KRIVINO GONJENI - poeo krupnjati, Mike je morao potrati
koliko su ga noge nosile.
Nije ga boljelo - disao je brzo, ali jo kontrolirano - ali je znao
da e ga sve poeti boljeti ako nastavi tim tempom.
 Vrata su bila poluotvorena. Mike se osvrne jo jednom i shvati
da je ponovno odmaknuo Peteru. Victor je bio desetak koraka iza
Petera, a ostali etrdeset ili pedeset metara iza njega. ak i u tom
brzom pogledu, Mike je uspio raspoznati crni gnjev na Henryjevu
licu.
On se provue kroz otvor, strelovito se okrene i zalupi vratima.
uo je kako je zasun kljocnuo. Trenutak potom Peter Gordon zaleti
se u ianu ogradu, a onda Victor Criss dotri do njega. Peterova je
osmijeha nestalo; zamijenio ga je nadureni, osujeeni izraz. On
posegne za zasunom, ali naravno, nije ga bilo: zasun je bio s
unutarnje strane.
Nevjerojatno, ali on ree: "Ma daj, klinac, otvori vrata. To nije
fer."
"A to ti smatra fer?" upita Mike sopui. "Petorica protiv
jednog?"
"Budi fer", ponovi Peter kao da uope nije ni uo Mikea.
Mike pogleda Victora i ugleda zabrinut izraz u Victorovim
oima. Zausti da e neto rei, ali uto ostali stignu do vrata.
"Otvaraj, crnjo!" drekne Henry. Pone drmati icu tako jarosno
da ga Peter osupnuto pogleda. "Otvaraj! Otvaraj smjesta!"
"Neu", tiho e Mike.
"Otvaraj!" vikne Belch. "Otvaraj, usrana kmico!"
Mike se odmakne od vrata; srce mu je snano tuklo u grudima.
Nije se mogao sjetiti da se ikad ovako bojao, da je ikad bio ovako
uzrujan. Poredali su se sa svoje strane ulaznih vrata i urlali na njega,
dobacivali mu nazive za crnje za koje nije ni sanjao da postoje -
noni ratnik, unga-Lunga, Crni Petar, crni ribiz, praumski zec, i
druge. Jedva je primijetio da Henry vadi neto iz depa, da je noktom
kresnuo drvenu ibicu - a onda neto okruglo i crveno doleti preko
ograde i on se nagonski trgne kad je raketa eksplodirala lijevo od
njega, podigavi prainu.
 Prasak ih na trenutak sve uutka - Mike je s nevjericom zurio u
njih kroz ogradu, a oni u njega. Peter Gordon je djelovao zgranuto, a
ak je i Belch gledao zapanjeno.
Sad ga se boje, pomisli Mike iznenada, a neki novi glas
progovori u njemu, vjerojatno prvi put, uznemirujue odrastao glas.
Boje ga se, ali ih to nee omesti. Mora pobjei, Mikey, u protivnom
e se neto gadno dogoditi. Moda nee svi oni eljeti da se to
dogodi - ni Victor, a moda ni Peter Gordon - ali e se svejedno
dogoditi zato to e se Henry potruditi da se dogodi. Zato bjei.
Brii.
On uzmakne jo dva-tri koraka, a tad Henry Bowers ree: "Ja
sam ti ubio psa, crnugo."
Mike se skameni, kao da je kuglom dobio udarac u eludac.
Zagleda se Henryju Bowersu u oi i shvati da Henry govori
jednostavnu istinu: on je ubio Gospodina Chipsa.
Taj trenutak spoznaje Mikeu se uini gotovo vjenim - dok je
gledao u Henryjeve sluene i znojem uokvirene oi i njegovo od
gnjeva natmureno lice, uini mu se da je prvi put shvatio puno toga, a
injenica da je Henry puno lui no to je Mike mogao sanjati bila je
samo jedna od njih. A kao najvanije, shvatio je da svijet nije dobar. I
vie zbog tog zakljuka a manje zbog onoga to mu je Henry
priopio, iz njega izie vapaj: "Ti usrano kukaviko kopile!"
Henry ispusti bijesan krik i nasrne na ogradu, verui se prema
vrhu zastraujuom sirovom snagom. Mike zastane jo trenutak, u
elji da vidi je li onaj njegov odrasli unutarnji glas govorio istinu.
Da, bila je istina: nakon kratkotrajnog kolebanja, ostali se raire i
ponu se penjati.
Mike se okrene i ponovno se zapura preko kolodvora. Njegova
ga je sjena slijedila za petama. Teretni vlak koji su Gubitnici vidjeli
kako prolazi kroz Jalovinu odavno je proao, i nije bilo nikakvog
drugog zvuka osim Mikeova vlastitog disanja u njegovim uima i
cilikanja ice dok su se Henry i ostali verali po ogradi.
 Mike pretri preko tri para tranica, tenisicama rasprujui
trosku dok je trao preko prostora izmeu njih. Saplete se prelazei
preko drugog para tranica i nakratko osjeti kako mu je u glenju
buknuo bol. Ustane i ponovno potri. Zauo je tup udar kad je Henry
skoio s vrha ograde iza njega. "Evo me crnjo, dolazim ti oderali
kou s dupeta!"
Onaj dio Mikea koji je logino razmiljao zakljuio je da mu je
sad Jalovina jedina ansa. Kad bi uspio sii u nju mogao bi se sakriti
u ipraju ili bambusu... ili bi se, ako stvari zaista krenu naopako,
mogao zavui u jednu od onih odvodnih cijevi i priekati da kriza
proe.
Mogao bi to uiniti, moda... ali u grudima mu je plamtjela
vrua iskra bijesa koja nije imala nikakve veze s njegovim loginim
zakljuivanjem. Mogao je razumjeti da ga Henry ganja kad god mu
se ukae prilika, ali Gospodin Chips? Ubiti Gospodina Chipsa? Moj
PAS nije bio crnuga, kopile jedno usrano, pomisli Mike dok je
trao, a njegov se izbezumljeni bijes pojaa.
Sad on zauje drugi glas, glas svog oca. Ne elim da od bjeanja
napravi karijeru,., a sve se svodi na to da mora paziti gdje e rei
dosta. Mora sam sebe upitati je li Henry Bowers vrijedan truda...
Mike je trao pravocrtno preko ranirnog kolodvora prema
poluvaljkastim skladitima od valovitog lima. Iza njih je jo jedna
iana ograda razdvajala kolodvor od Jalovine. Namjeravao se popeti
preko te ograde i preskoiti na drugu stranu. Umjesto toga, on naglo
skrene udesno, prema ljunari.
Ta ljunara sluila je sve negdje do 1935. kao jama za ugljen -
bila je to opskrbna stanica za vlakove koji su prolazili kroz
derryjevski ranirni kolodvor. Onda su dole dizelske, pa elektrine
lokomotive. Godinama nakon to je ugljena nestalo (glavninu
preostale koliine pokrali su ljudi koji su se grijali peima na ugljen),
jedan lokalni graevinar tu je kopao ljunak, ali je 1955. bankrotirao
i otad je jama pusta. Ogranak pruge jo je zavijao do jame i natrag do
dijela za razmjetanje eljeznikih kompozicija, ali su tranice bile
tamne od hre, a izmeu trulih pragova rastao je limundik. Isti taj
korov rastao je i u samoj jami, borei se za ivotni prostor sa
zlatnicom i pokunjenim suncokretima. Meu tim raslinjem jo je u
izobilju bilo ugljene ljake - onoga to su ljudi nekad nazivali
"klinkerom".
Dok je Mike trao prema ljunan, skine koulju. Stigne do ruba
jame i osvrne se. Henry je prelazio preko tranica a njegova se
druba rasporedila oko njega. To je bilo dobro, moda.
Trei najbre to je mogao, koristei koulju kao smotuljak,
Mike pokupi pet-est pregrti tvrde ljake. Onda potri natrag prema
ogradi, drei koulju za rukave. Umjesto da se popeo preko ograde
kad je stigao do nje, on se okrene i leima se priljubi uz nju. Izbaci
ljaku iz koulje, sagne se i uzme u ruku nekoliko komada.
Henry nije vidio ugljen, vidio je jedino da je crnju stjerao u kut,
uz ogradu. Zaleti se prema njemu, urlajui pritom.
"Ovo ti je za mog psa, kopile jedno!" vikne Mike, nesvjestan da
je poeo plakati. Snano zamahne i baci jedan komad ugljena. On
poleti kao metak, pravocrtno. Udari u Henryjevo elo uz glasan
bonk! pa odskoi u zrak. Henry zaglavinja i padne na koljena. Ruke
mu polete prema glavi. Krv mu smjesta potee kroz prste, kao u
maioniarskom triku.
Ostali naglo zakoe, s identinim izrazima nevjerice utisnutima
u lica. Henry ispusti vrisak bola i ponovno ustane, drei jo se za
glavu. Mike baci drugi komad ljake. Henry se sagne. Krene prema
Mikeu, a kad je Mike bacio i trei komad ugljena, Henry makne ruku
sa svoga rasjeenog ela i gotovo leerno njome odbaci ugljen. Cerio
se.
"O, kako e se iznenaditi", ree on. "O, kako - O, BOE
MOOOJ!" Henry pokua rei jo neto, ali mu iz usta iziu samo
neartikulirani, grgljavi zvukovi.
 Mike je bio naciljao jo jedan komad ljake i ovaj pogodi
Henryja ravno u vrat. Henry ponovno klone na koljena. Peter Gordon
zine. elo Losa Sadlera nabora se, kao da pokuava rijeiti neki teki
matematiki zadatak.
''to ekate, narode?" Henry uspije propentati. Krv mu je curila
izmeu prstiju. Glas mu je zvuao zahralo i nepoznato. "Zgrabite
ga! Sepajte tog malog dupedavca!"
Mike nije ekao da vidi hoe li ga oni posluati ili ne. Baci
koulju i skoi na ogradu. Pone se podizati na rukama prema vrhu, a
onda osjeti kako su ga grube ruke uhvatile za stopalo.
Spusti pogled i ugleda izoblieno lice Henryja Bowersa,
umrljano krvlju i ugljenom. Mike naglim trzajem podigne stopalo.
Tenisica mu ostane u Henryjevoj ruci. Ritne se bosom nogom u
Henryjevo lice i zauje kako je neto krenulo. Henry ponovno vrisne
i zaglavinja natrake, drei se za nos iz kojeg je ikljala krv.
Druga ruka - ovaj put Belcha Hugginsa - nakratko uhvati
nogavicu Mikeovih traperica, ali se Mike uspije otrgnuti. Prebaci
jednu nogu preko ograde, a tad ga neto pogodi u obraz
zasljepljujuom silinom. Neto toplo mu pocuri niz obraz. Neto
drugo ga pogodi u kuk, pa nadlakticu, bedro. Gaali su ga njegovim
vlastitim streljivom.
Koji trenutak visio je na rukama, a onda skoi na zemlju i dvaput
se zakotrlja. iprano tlo ovdje se sputalo, i vjerojatno je to Mikeu
Hanlonu spasilo vid, a moda i ivot; Henry je ponovno priao
ogradi i prebacio jednu od svojih raketa preko nje. Ona eksplodira uz
strahovit KRAAAAAK! koji odjekne i ostavi u travi irok komad
spaljene zemlje.
Mikeu zazvoni u uima. On se prekobicne i teturajui uspravi na
noge. Sad je bio u visokoj travi na rubu Jalovine. Rukom obrie desni
obraz i primijeti da je krvava. Krv ga nije posebice zabrinula; nije ni
oekivao da e se iz ovog izvui bez ogrebotine.
 Henry baci raketu, ali Mike je ovu vidio i s lakoom se
odmaknuo u stranu.
"Sredimo ga!" zagrmi Henry i pone se penjati po ogradi.
"Isuse, Henry, ne znam ba - " Ovo je otilo predaleko za ukus
Petera Gordona, koji se nikad nije suoio sa situacijom koja bi tako
naglo eskalirala. Nije trebalo biti krvi - barem ne u tvojoj momadi -
kad ima toliku nadmonu prednost.
"Bolje ti je da zna", ree Henry, okrenuvi se i pogledavi
Petera s polovice ograde. Visio je tamo poput napuhnutog otrovnog
pauka u ljudskom obliku. Njegove opake oice zurile su u Petera;
bile su obrubljene krvlju s obje strane. Mikeov udarac nogom slomio
mu je nos, premda Henry toga jo neko vrijeme nee biti svjestan.
"Bolje ti je da zna ili u srediti tebe, zdrkani pizdek jedan."
Ostali se ponu penjati po ogradi, Peter i Victor nevoljko, Belch
i Los jednako praznoglavo usrdni kao i prije.
Mike vie nije imao to ekati. Okrene se i potri u grmlje.
Henry zaurla za njim: "Nai u te, crnjo! Nai u te!"

GUBITNICI SU STIGLI DO SUPROTNE STRANE

LJUNARE KOJA JE SAD BILA JEDVA neto vie od golemog,
korovom obraslog oiljka na zemlji, tri godine nakon to je posljednji
ljunak izvaen iz nje. Svi su se okupili oko Stana i s odobravanjem
gledali njegov paketi Crnih maaka, kad se zaula prva detonacija.
Eddie poskoi - jo je bio nervozan zbog toga to je mislio da je
vidio pirane (nije bio siguran kako prave pirane izgledaju, ali je bio
prilino uvjeren da ne izgledaju kao neuobiajeno velike zlatne ribice
sa zubima).
 "Sumirajte se, Eddie-san", ree Richie Glasom kineskog kulija.
"To samo neki djeca opaljuju pjetlarde."
"T-t-tati je b-b-bila ubij b-b-boe, R-R-Richie", primijeti Bili.
Ostali se nasmiju.
"Trudim se, Veliki Bille", ree Richie. "Osjeam da u, postanem
li dovoljno dobar u tome, jednog dana zasluiti tvoju ljubav." On
njeno poalje poljubac kroz zrak. Bili mu pokae srednji prst. Ben i
Eddie stajali su jedan pokraj drugog i kesili se.
"Oh I'm so young and you're so old", Stan iznebuha zapiti,
sablasno tonom imitacijom Paula Anke, "this my darling Fye been
told - "2
"On zna pjevat!" zakreti Richie svojim Glasom kreolskog sluge.
"O bogo moj, ovaj deko zna pjevat!" A onda Glasom spikera
filmskih urnala: "Molit u te da se potpie, mome, evo ovdje na
ovu tokastu crtu." Richie prebaci ruku oko Stanovih ramena i
poasti ga divovskim blistavim osmijehom. "Dat emo da ti naraste
kosa, momak. Dat emo ti gitaru. Dat emo - "
Bili dvaput lupne Richieja po nadlaktici, brzo i ne jako. Svi su
bili uzbueni zbog predstojeeg ispaljivanja petardi.
"Otvori kutiju, Stan", ree Beverly. "Ja imam ibice."
Oni se ponovno okupe dok je Stan paljivo otvarao paketi
petardi. Na crnoj etiketi nalazila su se egzotina kineska slova i
ozbiljno upozorenje na engleskom koje Richieja ponovno natjera na
hihot. "Ne drati u ruci s upaljenim fitiljem" pisalo je na upozorenju.
"Dobro da su mi rekli", ree Richie. "Obiavao sam ih drati u
ruci nakon to bih upalio fitilj. Mislio sam da je to nain da se ovjek
otarasi zanoktica."
Polako, gotovo sa strahopotovanjem, Stan skine crveni celofan i
poloi hrpu kartonskih valjaka, plavih, crvenih i zelenih, na dlan.
Fitilji su im bili ispleteni u kinesku pletenicu.
2 Ja sam tako mlad, a ti tako stara/tako su mi, duo, rekli.
 "Odmotat u -" zausti Stan, no tad se zauje puno glasnija
detonacija. Njezin se odjek polako valjao Jalovinom. Uz dreku i kri,
oblak galebova poleti s istone strane odlagalita. Ovaj put svi
poskoe. Stanu petarde padnu iz ruke pa ih je morao podignuti.
"Je li to bio dinamit?" nervozno upita Beverly. Gledala je u Billa,
koji je podignuo glavu i razrogaio oi. Pomislila je kako nikad nije
izgledao tako lijep - ali je bilo neeg previe opreznog, napetog, u
dranju njegove glave. Poput jelena koji osjea miris vatre u zraku.
"Mislim da je to bila raketa", tiho ree Ben. "Prolog etvrtog
srpnja bio sam u parku i tamo su bili neki srednjokolci koji su ih
imali nekoliko. Stavili su jednu u elinu kantu za smee. Proizvela
je upravo takvu buku."
"Je li nainila rupu u kanti, Plastu?" upita Richie.
"Nije, ali se kanta izboila sa strane. Izgledala je kao da je unutra
neki patuljak koji ju je kresnuo nogom. Pobjegli su."
"Ova jaa eksplozija bila je blia", ree Eddie. I on je pogledao u
Billa.
"elite li vi da ovo ispalimo ili ne?" upita Stan. Odmota desetak
petardi a ostale uredno vrati u masni papir, za poslije.
"Naravno", ree Richie. "S-s-skloni t-t-to."
Oni upitno pogledaju u Billa, pomalo uplaeni - vie zbog
njegova prijekog tona nego zbog onog to je rekao.
"S-s-skloni ih", ponovi Bili, a lice mu se grilo od napora dok je
izgovarao te rijei. Pljuvaka mu prsne iz usta. "N-n-neto e se d-d-
dogoditi."
Eddie oblie usne, Richie palcem gurne naoale uz oznojeni nos,
a Ben se nesvjesno primakne Beverly.
Stan otvori usta da e neto rei, no onda se zauje jo jedna,
slabija detonacija - jo jedna raketa.
"K-k-kamenje", ree Bili.
 "to, Bili?" upita Stan.
"K-k-kamenje. S-s-streljivo." Bili pone skupljati kamenje, trpati
ih u depove dok se nisu napuhnuli. Ostali su buljili u njega kao da je
poludio... a onda Eddie osjeti kako mu na elu izbija znoj. Odjednom
je znao kako izgleda napad malarije. Neto slino osjetio je onog
dana kad su on i Bili upoznali Bena (samo to je Eddie, kao i ostali,
Bena ve doivljavao kao Plasta), onog dana kad mu je Henry
Bowers onako usput raskrvario nos - samo to je ovo bilo gore. Ovo
je izgledalo kao da Jalovini predstoji Hiroima.
Ben pone uzimati kamenje, a zatim i Richie, brzim pokretima,
bez puno prie. Naoale mu sasvim skliznu i uz jedva ujan kvrcaj
padnu na ljunkom pokriveno tlo. On ih odsutno sklopi i stavi u
koulju.
"Zato si to uinio, Richie?" upita Beverly. Glas joj zazvui
piskutavo, odve nategnuto.
"Ne znam, mala", ree Richie i nastavi skupljati kamenje.
"Beverly, moda bi bilo bolje da se... ovaj... malo vrati na
smetlite", ree Ben. Ruke su mu bile pune kamenja.
"Poserem ti se ja na to", ree ona. "Serem ti se ja na sve to, Bene
Hanscome." Ona se sagne i pone skupljati kamenje.
Stan je zamiljeno gledao kako oni grabe kamenje poput
sluenih farmera. A onda ih pone skupljati i on, usana stisnutih u
tanku i srditu crtu.
Eddie osjeti poznato stezanje kad mu se grlo pone suivati do
rupe veliine pribadae.
E, ovaj put nee, do vraga, pomisli on iznenada. Ne kad sam
potreban prijateljima. Kao to je Bev rekla, serem ti se ja na sve to.
I on pone skupljati kamenje.
 9

HENRY BOWERS JE PREBRZO OKRUPNJAO DA BI BIO

BRZ ILI OKRETAN U uobiajenim okolnostima, ali dananje
okolnosti nisu bile uobiajene. Bio je izbezumljen od bola i bijesa, i
to mu je osiguralo prolazne i nesvjesne izvanredne tjelesne
sposobnosti. Svjesnog je razmiljanja nestalo; njegov je um izgledao
onako kako izgleda prerijski poar potkraj ljeta u sumrak - karmin
crven i dimno siv. Pojuri za Mikeom Hanlonom poput bika za
crvenom krpom.
Mike je trao po zakrljaloj stazici du velike jame, stazi koja bi
ga dovela do smetlita, ali je Henry otiao predaleko da bi razmiljao
o sitnicama kao to su staze; grunuo je kroz grmlje i dra u ravnoj
crti i nije osjeao ni siune posjekotine od trnja, ni udarce gipkog
grmlja po licu, vratu i rukama. Jedino to mu je bilo vano bila je sve
blia crnjina kovrava glava. Henry je u desnoj ruci drao jednu
raketu a u lijevoj ibicu. Kad uhvati crnju, kresnut e ibicom, upaliti
fitilj i nabiti mu tu bombu ravno u prednji dio hlaa.
Mike je znao da ga Henry sustie i da su mu ostali za petama.
Pokua se potjerati jo bre.
Sad se gadno bojao, a paniku je suzbijao samo silnim naporom
volje. Uganuo je gleanj dok je pretravao preko tranica, ozbiljnije
no to je isprva mislio, i sad je skakutao hramljui. Pucketanje i lom
Henryjeva nezaustavljivog prodora iza njega prizivali su neugodne
slike kako ga progoni pas ubojica ili odbjegli medvjed.
Neposredno ispred njega staza se otvarala, i Mike je vie pao
nego utrao u ljunani.
Otkotrlja se do dna, ustane i ve pretri pola puta prije no to
shvati da su tu neka djeca, njih estero. Bili su rasporeeni u ravnoj
crti i imali udan izraz lica. Tek poslije, kad je imao priliku razmisliti
o svemu, shvatio je to je to bilo tako udno u njihovim izrazima:
kao da su ga oekivali.
"Upomo", uspije Mike propentati epajui prema njima.
Instinktivno se obrati visokom crvenokosom djeaku. "Deki... veliki
deki - "
U tom je trenutku Henry uletio u ljunani. Ugleda njih estero,
odsklie se po ljunku pa zakoi. Na trenutak mu se na licu pokae
nesigurnost, i on pogleda preko ramena. Ugleda svoj zdrug, i kad je
Henry ponovno pogledao u Gubitnike (Mike je sad stajao pokraj i
malo iza Billa Denbrougha i dahtao), Henry se nasmijei od uha do
uha.
"Znam te, mali", ree on, obraajui se Billu. Pogleda i u
Richieja. "A znam i tebe. Gdje su ti naoale, etverooki?" Prije no to
je Richie upio neto odgovoriti, Henry ugleda Bena. "Neka sam
proklet! Tu su i ifut i debeljko! Debeli, je 1' ti to cura?"
Ben malo poskoi, kao da mu je netko gurnuo prst u dupe.
Upravo u tom trenutku, Peter Gordon dotri i stane pokraj
Henryja. Stigne i Victor pa stane Henryju s druge strane; Belch i Los
Sadler stignu posljednji. Stanu bono od Petera i Victora, i sad su
dvije protivnike grupe stajale jedna drugoj suelice, u urednoj,
gotovo vojnikoj formaciji.
Teko diui dok je govorio, a ipak uspijevajui zvuati poput
bika u ljudskom obliju, Henry ree: "Trebao bih neke od vas
propustiti kroz ake, ali mogu to ostaviti za drugi put. Hou tog
crnju. A vi, govanca - crta!"
"Tako je", pametno e Belch.
"On mi je ubio psa!" vikne Mike, glasa kretava i prepukla.
"Sam je to rekao!"
"Da si odmah doao ovamo", ree Henry, "pa te moda neu
ubiti."
Mike zadrhti, ali se ne pomakne.
 Mirno i razgovijetno, Bili ree: "J-J-Jalovina je naa. Vi k-k-
klinci odlazite o-o-odavde." Henry iskolai oi. Kao da ga je netko
neoekivano oamario.
"Tko e me prisiliti?" upita on. "Ti, seronjo?"
"M-m-mi'', ree Bili. "Neemo vie trpjeti t-t-tvoja sranja, B-B-
Bowers. O-o-odlazi."
"Ti mucava nakazo", ree Henry, pogne glavu i navali.
Bili je imao pregrt kamenja; svi su imali pune ruke kamenja,
osim Mikea i Beverly, koja je drala samo jedan kamen. Bili ih pone
bacati na Henryja, ne urei pritom, nego snano i prilino precizno.
Prvi kamen promai; drugi pogodi Henryja u rame. Da je trei
promaio, Henry bi bio stigao do Billa i sruio ga na zemlju, ali nije
promaio; pogodio je u Henryjevu sagnutu glavu.
Henry zavapi od iznenadnog bola, podigne pogled... i bude
pogoen jo etiri puta: malim billet-dowe od Richieja Toziera u
prsa, pa Eddiejevim kamenom koji mu se odbije od lopatice,
kamenom Stana Urisa koji ga pogodi u potkoljenicu, i onim jedinim
Beverlynim kamenom koji ga pogodi u trbuh.
On ih pogleda s nevjericom, i odjednom zrak bude ispunjen
zujeim projektilima. Henry uzmakne, s istim onim zapanjenim
bolnim izrazom na licu.
"Hajde, narode!" vikne on. "Pomagajte!"
"J-j-juri na njih", ree Bili tihim glasom. Ne provjeravajui da
vidi hoe li oni to uiniti ili ne, potri naprijed.
Oni pou za njim, ispaljujui kamenje ne samo na Henryja nego
i na ostale. Veliki su deki kupili sa zemlje svoje streljivo, ali su bili
zasuti kamenjem prije no to su stigli skupiti veu koliinu. Peter
Gordon vrisne kad mu kamen koji je Ben bacio okrzne jagodicu i
raskrvari je. Ustukne nekoliko koraka, zastane, baci nesigurno jedan-
dva kamena... a onda pobjegne. Bilo mu je dosta; u West Broadwayu
ovako se ne rjeavaju stvari.
 Henry divljakom kretnjom zgrabi pregrt kamenja. Na sreu po
Gubitnike, to su uglavnom bili kamenii. Jedan od veih baci na
Beverly i rasijee joj ruku. Ona zavapi. Zaurlavi, Ben se zaleti na
Henryja Bowersa, koji se okrenuo na vrijeme da ga ugleda, ali ne i na
vrijeme da se izmakne. Henry je bio na krivoj nozi, Ben je teio
sedamdeset pet kilograma i bio na dobrom putu da dosegne
osamdeset, pa je ishod bio predvidiv. Henry se nije samo opruio
nego odletio. Prizemljio je na lea i odsklizao. Ben se ponovno zaleti
na njega i samo je maglovito bio svjestan vrueg, plamteeg bola na
uhu kad ga je Belch Huggins dohvatio kamenom veliine otprilike
loptice za golf.
Henry se oamueno dizao na koljena kad je Ben stigao do njega
i snano ga raspalio nogom. Njegova noga u tenisici vrsto se spoji s
Henryjevim lijevim kukom. Henry se prevali na lea. Pogleda u
Bena ueglim pogledom.
"Curice se ne smije gaati kamenjem!" vikne Ben. Koliko se
sjeao, nikad u ivotu nije se toliko razbjesnio. "Na cu - "
Tad ugleda plamen u Henryjevoj ruci; Henry je kresnuo ibicom
i upalio je. Prinese je debelom fitilju rakete koju potom baci Benu u
lice. Ne razmiljajui, Ben udari raketu dlanom, zamahnuvi na nju
kao to bi se zamahnulo reketom na badmintonsku lopticu. Raketa se
vrati na mjesto s kojeg je baena. Henry to spazi. Oi mu se raire a
potom se otkotrlja, vritei. Raketa eksplodira nekoliko djelia
sekunde poslije, zaai stranji dio Henryjeve koulje i otkine
komad.
Trenutak potom Bena pogodi Los Sadler i on padne na koljena.
Zubi mu kljocnu preko jezika i raskrvare ga. On mirne i osvrne se,
oamuen. Los je krenuo prema njemu, ali prije no to je uspio stii
do mjesta na kojem je Ben kleao, Bili mu doe s lea i zaspe ga
kamenjem. Los se munjevito okrene i zaurla.
"Gaa me s lea, kukavice! vrisne Los. "Ti usrani trtarou!" On
se pripremi za napad, ali se Richie pridrui Billu pa i on pone
kamenjem gaati Losa. Richieja se nisu dojmile Losove velike rijei
na temu onoga to se moe a to ne moe smatrati ferplejom; vidio je
on kako njih petorica ganjaju jednog prestraenog klinca, i inilo mu
se da time ba i nisu zasluili mjesto za Okruglim stolom vitezova
kralja Artura. Jedan od Richiejevih projektila rasijee kou iznad
Losove lijeve obrve. Los zatuli.
Eddie i Stan krenu pomoi Billu i Richieju. Beverly poe s
njima: iz ruke joj je krvarilo, ali oi su joj arile okrutnim plamenom.
Kamenje poleti. Belch Huggins vrisne kad ga jedan odere po laktu.
Pone cupkati kao slon i trljati lakat. Henry se osovi na noge.
Stranji dio koulje visio mu je u krpama, no koa ispod nje ostala je
gotovo pravim udom netaknuta. Prije no to se uspio okrenuti, Ben
Hanscom baci kamen koji se Henryju odbije od zatiljka i ponovno ga
baci na koljena.
Victor Criss je tog dana nanio najvie tete Gubitnicima,
djelomice zato to je bio prilino dobar baca brzih lopti u bejzbolu,
ali uglavnom - paradoksalno - zato to je bio najmanje emocionalno
ukljuen. Sve je manje elio biti ovdje. U gaanju kamenjem moe
doi do ozbiljnih povreda; dijete moe ostati razbijene glave,
pokupiti zube u aku, pa i ostati bez oka. No budui da je ovdje, onda
je u tome. Planirao je izazvati to vie nevolja.
Ta mu je distanciranost omoguila da odvoji dodatnih trideset
sekundi i prikupi punu ruku poveeg kamenja. Bacio je jedan na
Eddieja dok su Gubitnici mijenjali svoju improviziranu borbenu
formaciju i on Eddieja pogodi u bradu. Eddie padne, zavapivi, a krv
mu odmah potee. Ben se okrene prema njemu, ali se Eddie ve
pridizao, uasno jarke krvi na njegovoj blijedoj koi, oiju
pretvorenih u proreze.
Victor baci kamen na Richieja i kamen odskoi od Richiejevih
grudi. Richie mu uzvrati, ali se Vic lako izmakne i baci jedan kamen
s boka na Billa. Bili trgne glavu natrag, ali nedovoljno brzo; kamen
mu naini iroku posjekotinu na obrazu.
 Bili se okrene prema Victoru. Pogledi im se sretnu i Victor u
pogledu malog mucavca ugleda neto ega se vraki uplaio.
Nevjerojatno, ali rije: Oprosti! zadre mu iza usana... samo to se
takvo to ne govori klincu manjem od sebe. Osim ako ne eli da te
kompii ponu zajebavati od nemila do nedraga.
Bili krene prema Victoru, a Victor prema Billu. U istom
trenutku, kao da se ravnaju prema nekom telepatskom signalu, oni
ponu jedan na drugog bacati kamenje, neprestance smanjujui
rastojanje. Oko njih je bitka jenjala jer su se ostali okrenuli i
zagledali u njih; ak je i Henry okrenuo glavu.
Victor se saginjao i izmicao, ali Bili to nije ni pokuavao.
Victorovo kamenje zabijalo mu se u prsa, rame, trbuh. Jedan mu
okrzne uho. Naizgled neuzdrman svime time, Bili je bacao kamen za
kamenom i pogaao ubojitom silinom. Trei kamen pogodi Victora u
koljeno. Zauje se otar krckav zvuk i Victor prigueno zastenje.
Ostao je bez streljiva. Bili je imao jo jedan kamen. Bio je gladak i
bijel, proaran kvarcom, otprilike veliine i oblika gujeg jajeta.
Victoru Crissu djelovao je jako tvrdo.
Bili je bio manje od dva metra od njega.
"S-s-smjesta se n-n-nosi o-o-odavde", ree on, "da ti ne bih r-r-
rascopao g-g-glavu. N-n-ne alim s-s-se."
Pogledavi u njegove oi, Victor shvati da je zaista tako. Bez
ijedne rijei, on se okrene i krene putem kojim je otiao i Peter
Gordon.
Belch i Los Sadler nesigurno su zvjerali oko sebe. Krv je curila
iz kuta Sadlerovih usta, a niz Belchovo se lice slijevala krv iz rane na
glavi.
Henryjeve su se usne micale, ali iz njih ne izae nikakav zvuk.
Bili se okrene prema Henryju. "T-t-tutanj", ree on.
"A to ako neu?" Henry je pokuavao zvuati opasno, ali je Bili
sad u Henryjevim oima vidio neto drugo: bojao se i otii e. Bili se
zbog toga trebao osjeati dobro - ak pobjedonosno - ali se on
osjeao samo umorno.
"A ako n-n-neete," ree Bili, "n-n-napast emo v-v-vas. M-m-
mislim da vas nas -estero moemo smjestiti u b-b-bolnicu."
"Sedmero", ree Mike Hanlon, i pridrui im se. U svakoj je ruci
drao kamen veliine manje bejzbolske lopte. "Samo probaj, Bowers.
Ba bih to volio."
"Ti jebeni CRNJO"' Henryjev glas prepukne i zadrhti na rubu
suza. Taj glas Belchu i Losu oduzme i posljednji atom borbenosti;
oni uzmaknu, a preostalo im kamenje ispadne iz oputenih ruku.
Belch se osvrne oko sebe kao da se pita gdje je on to zapravo.
"Odlazite odavde", ree Beverly.
"Zaepi, piko", ree Henry. "Ti - " etiri kamena polete istog
trenutka i pogode Henryja na etiri razliita mjesta. On vrisne i pone
se natrake odguravati preko tla zaraslog u korov, dok su ostaci
njegove koulje vijorili za njim. Pogleda u smrknuta, starmala lica
manje djece, pa u izbezumljena lica Belcha i Losa. S te strane nee
biti nikakve pomoi; ni najmanje. Los okrene glavu, postieno.
Henry ustane, jecajui i mrcajui kroz svoj slomljeni nos. "Sve
u vas pobiti", ree on i odjednom potri prema stazi. Trenutak
potom vie ga nije bilo.
"O-o-odlazite", ree Bili, obrativi se Belchu. "G-g-gubite se. I
n-n-ne v-v-vraajte se. J-J-Jalovina je n-n-naa."
"Poeljet e da nisi Henryju stao na ulj, mali", ree Belch.
"Los, doi."
Oni krenu, pognutih glava, ne osvrui se.
Njih sedmero stajalo je u nepravilnom polukrugu. Svi su
odnekud krvarili. Sudnjedanska bitka kamenjem trajala je manje od
etiri minute, ali se Bili osjeao kao da je cijeli II svjetski rat proveo
na bojitu, na oba ratita, bez ijednog dopusta.
 Tiinu prekine hripava, pitea borba za zrak Eddieja Kaspbraka.
Ben krene prema njemu, osjeti kako se tri okoladice i etiri Ding-
Donga koje je pojeo putem do Jalovine poinju komeati i bukati u
elucu pa protri pokraj Eddieja u grmlje, gdje je povratio skriven od
pogleda i tiho koliko je to bilo mogue.
Pa tako Richie i Bev odu do Eddieja. Beverly rukom obgrli
mravog djeaka oko struka, a Richie mu ieprka aspirator iz depa.
"Zagrizi u ovo, Eddie", ree on i Eddie tucavo i duboko potegne kad
je Richie pritisnuo okida.
"Hvala", uspije Eddie propentati.
Ben se vrati iz grmlja, crven u licu, briui usta rukom. Beverly
mu prie i uhvati ga za ruke.
"Hvala ti to si me branio", ree ona.
Ben kimne glavom, gledajui u svoje prljave tenisice. "U svako
doba, mala", ree on.
Jedan po jedan, oni se okrenu i pogledaju u Mikea i njegovu
tamnu kou. Zagledaju se u nj pozorno, oprezno, zamiljeno. Mike je
i prije osjetio takvu radoznalost - nije u njegovu ivotu postojao
trenutak kad je nije osjeao - i on im uzvrati otvorenim pogledom.
Bili pogleda u Mikea pa u Richieja. Richie mu uhvati pogled.
Bili kao da je uo kijocaj - posljednji dio koji je sjeo na pravo
mjesto u stroju nepoznate namjene. On osjeti kako su mu se ledene
iglice ratrkale po leima. Sad smo svi na okupu, pomisli on, i ta je
pomisao bila tako silna, tako ispravna, da mu se na trenutak uinilo
da ju je moda izgovorio naglas. Ali, naravno, nije bilo potrebe da je
izgovara naglas; vidio ju je u Richiejevim oima, u Benovim,
Eddiejevim, Beverlynim, Stanovim.
Sad smo svi na okupu, pomisli on ponovno. O Boe pomozi nam.
Sad stvarno poinje. Molim te, Boe, pomozi nam.
"Kako se zove, mali?" upita Beverly.
"Mike Hanlon."
 "Bi li ispaljivao petarde?" upita Stan, a Mikeov iroki osmijeh
bio je i vie nego dovoljan odgovor.
 ETRNAESTO POGLAVLJE

Album

ISPOSTAVI SE, BILI NIJE JEDINI; SVI DONOSE

CUGU.
Bili ima viski, Beverly votku i kutiju juicea od narane, Richie
est piva, Ben Hanscom bocu Wild Turkeyja. Mike ima est piva u
malom hladnjaku u blagovaonici za osoblje.
Eddie Kaspbrak stie posljednji nosei smeu vreicu.
"to ima tu, Eddie?" upita Richie. "Za-Rex ili Kool-Aid3?"
Osmjehujui se nervozno, Eddie najprije izvadi bocu dina a
potom i bocu soka od suhih ljiva.
U zgranutom tajcu koji je nastao, Richie tiho kae: "Netko neka
pozove ljude u bijelim kutama. Eddie Kaspbrak se naposljetku
otkaio."
"Sok od suhih ljiva i dina jako je zdrav", odgovara Eddie
obranaki... a onda se svi neobuzdano smiju i zvuk njihova veselja
odzvanja i razlijee se u tihoj knjinici, kotrlja se gore-dolje niz
zastakljeni hodnik izmeu knjinice za odrasle i za djecu.
"Ne daj se smetati", kae Ben, briui suze od smijeha. "Ne daj
se smetati, Eddie. A kladim se da pospjeuje rad crijeva. "
Smijeei se, Eddie napuni papirnatu au do tri etvrtine sokom
od suhih ljiva, a onda trezvenjaki doda dva epa dina.

3 Vrste napitaka koji se spravljaju od praka razmuenog u vodi.

 "O, Eddie, jako te volim", kae Beverly i Eddie je pogleda,
iznenaen ali s osmijehom. Ona pogleda oko stola. "Sve vas volim. "
Bili kae: "I mi v-v-volimo tebe, B-B-Bev. "
"Da", kae Ben. "Volimo te." Oi mu se malo raire, i on se
nasmije. "Mislim da jo volimo jedni druge... Znate li kakva je to
rijetkost?"
Na trenutak zavlada tajac, i Mike se zapravo ne iznenadi kad
shvati da Richie nosi naoale.
"Lee su me poele pei pa sam ih morao izvaditi ", kae Richie
kratko kad ga Mike upita. "A da prijeemo na stvar?''
Tada svi pogledaju u Billa, kao onomad u ljunan, a Mike
pomisli: Gledaju u Billa kad im je potreban voa, u Eddieja kad im
je potreban navigator. Prijeimo na stvar, kakve li vrake frazetine.
Da im kaem da tijela djece koja su pronaena i onda i sad nisu
seksualno zlostavljana, pa ak zapravo ni unakaena, ve djelomice
pojedena? Da im kaem da kod kue drim sedam rudarskih
ljemova, onih s jakim baterijama ugraenima sprijeda, i da je jedan
namijenjen za ovjeka po imenu Stan Uris koji nije uspio stii na
poprite, kako smo obiavali govoriti? Ili im je moda dovoljno samo
rei da odu kui i dobro se naspavaju, zato to e sutradan ili sutra
naveer svemu biti kraj, zauvijek - ili za Ono, ili za nas?
Vjerojatno im se nita od svega toga ne mora rei, jer je razlog
ve spomenut: oni jo vole jedni druge. Kojeta se promijenilo u
proteklih dvadeset sedam godina, ali to, zaudo, nije. To nam je,
misli Mike, jedina nada.
Jedino to preostaje jest zavriti s tim, dovriti proces
prisjeanja, zaklamati prolost za sadanjost tako da vrpca doivljaja
moe oblikovati kakav-takav kota. Da, pomisli Mike, to je to.
Veeranja ja zadaa nainiti kota; sutra emo vidjeti kotrlja li se
jo... onako kako se zakotrljao kad smo otjerali one velike klipane iz
ljunare u Jalovini.
 "Jesi li se sjetio ostatka?" upita Mike Richieja.
Richie otpije malo piva i odmahne glavom. "Sjeam se kako si
nam ispriao o onoj ptici... i o dimnjaku." Osmijeh se razlije
Richiejevim licem. "Sjetio sam se toga veeras, dok sam s Bewie i
Benom iao ovamo. Kakva je to bila kua strave, jebote - "
"Bi-bip, Richie", kae Beverly, smijeei se.
"Ma, znate", kae on, i dalje se smijeei, gurnuvi naoale na
nos pokretom koji sablasno podsjeti na starog Richieja. On namigne
Mikeu. "Ti i ja, je li tako, Mikey?"
Mike zare od smijeha i zakima glavom.
"Gospa Skavlet! Gospa Skavlet!" zakrijeti Richie svojim
Glasom kreolskog sluge. "Postaje malo vrue u dimijonici, gospa
Skavlet!"
Smijui se, Bili kae: "Jo jedan inenjerski i arhitektonski
trijumf Bena Hanscoma. "
Beverly kima glavom. "Mike, kopali smo klupsku kuicu kad si
donio oev album s fotografijama u Jalovinu."
"O, Kriste!" kae Bili i uspravi se naglo u stolici kao da ga je
netko piknuo. "I slike -"
Richie smrknuto kima glavom. "Isti tos kao i u Georgiejevoj
sobi. Samo to smo ovaj put svi to vidjeli."
Ben kae: "Ja sam se sjetio to se dogodilo s onim srebrnim
dolarom. " Svi se okrenu i pogledaju ga. "Ostala tri dao sam jednom
svom prijatelju prije dolaska ovamo", kae Ben tiho. "Za njegovu
djecu. Sjetio sam se da je postojao i etvrti, ali se nisam mogao sjetiti
to se s njim dogodilo. Sad se sjeam. " On pogleda u Billa. "Nainili
smo od njega srebrnu kuglicu za praku, zar ne? Ti, ja i Richie.
Najprije smo namjeravali nainiti srebrni metak -"
"Bio si prilino siguran da e ti to poi za rukom", potvrdi
Richie " Ali -
 "Ali smo se ustrtarili." Bili polako kimne glavom. To je sjeanje
prirodno leglo na svoje mjesto i on zauje isti onaj tihi ali jasni klik!
kad se to dogodilo. Sve smo blie, pomisli on.
"Vratili smo se u Neiboltovu", kae Richie. "Svi."
"Spasio si mi ivot, Veliki Bille", kae Ben iznenada no Bili
odmahne glavom. "Ipak jesi", uporno e Ben, i ovaj put Bili ne zavrti
glavom. Mogue je da je ba to uinio, premda se jo ne sjea kako...
i je li to zaista bio on? On misli da je to moda bila Beverly... ali toga
nema u njegovu sjeanju. Barem ne zasad.
"Ispriajte me na trenutak", kae Mike. "Imam est piva otraga u
friideru. "
"Uzmi jedno moje", kae Richie.
"Hanlon ne pije pivo bijelca", odgovara Mike. "Pogotovo ne
tvoje, Laprdalo. "
"Bi-bip, Mikey", ozbiljno e Richie, i Mike ode po svoje pivo
noen toplim valom njihova smijeha.
Upali svjetlo u blagovaonici, bijednom sobiku s pohabanim
stolicama, Silexom koji vapi za dobrim ribanjem i oglasnom ploom
pokrivenom starim obavijestima, informacijama o plai i odraenim
satima i nekoliko karikatura iz New Yorkera, sad poutjelih i sfrkanih
na rubovima.
Otvara mali hladnjak i osjea kako ga preplavljuje ok, duboko
do kosti i bijel kao led, onako kako ti se hladnoa veljae zavue u
kosti u tom mjesecu, kad ti se ini da travanj nikad nee doi. Iz
hladnjaka istee spora rijeka plavih i naranastih balona, na desetke
njih, buket ukrasnih balona za proslavu doeka Nove godine, i on
nesuvislo pomisli usred straha; sad nam samo fali Guy Lombardo da
na fruli otpiti "Auld Lang Syne". Baloni plove pokraj njegova lica i
diu se prema stropu. On pokua vrisnuti, ali ne uspijeva, jer je
ugledao to se nalazi iza balona, to je Ono ubacilo u hladnjak pokraj
njegova piva, za kasnu veeru nakon to svi njegovi bezvezni
prijatelji ispriaju svoje bezvezne prie i vrate se u svoje unajmljene
krevete u svom rodnom gradu koji vie nije njihov dom.
Mike naini korak natrag, ruke mu se podignu prema licu,
zaklanjajui taj prizor. Spotakne se o jednu stolicu, zamalo ne padne,
i makne ruke. Jo je tamo; odsjeena glava Stana Urisa pokraj
Mikeova piva Bud Light, ne glava ovjeka, ve jedanaestogodinjeg
djeaka. Usta su otvorena u nijemom vrisku, ali Mike mu ne vidi ni
zube ni jezik zato to su mu usta naopana perjem. Perje je
svijetlosmee i neopisivo veliko. On dobro zna s koje ptice potjee to
perje.
O da. I te kako. On je tu pticu vidio u svibnju 1958., a svi su je
vidjeli poetkom kolovoza 1958., a onda, nakon puno godina, kad je
posjetio svog umirueg oca, otkrio je da ju je i Will Hanlon vidio
jednom, nakon to je izvukao ivu glavu iz poara u Black Spotu.
Krv iz Stanova razderana vrata nakupila se na donjoj polici hladnjaka
i nainila zgruanu lokvu. Ona svjetluca tamnocrvenom bojom
rubina na nelaskavoj arkoj svjetlosti arulje u hladnjaku.
"Uh... uh... uh..." uspije Mike propentati, ali ne moe ispustiti
vie nikakav zvuk. Tad glava otvori oi i to su srebrnoarke oi
klauna Pennywisea. Te oi zakolutaju prema njemu, a usne glave
ponu se migoljiti oko usta punih perja. Pokuavaju progovoriti,
moda pokuavaju izgovoriti proroanstvo, poput proroice u grkoj
drami.
Mislio sam da bih vam se mogao pridruiti, Mike, zato to ne
moete pobijediti bez mene. Ne moete pobijediti bez mene i ti to
zna, zar ne? Mogli ste imati nekakvih ansi da sam se cijeli pojavio,
ali moj sveameriki mozak nije se s time mogao nositi, ako shvaa
to elim rei, govance jedno? Sve to vas estero moete uiniti jest
da razglabate o starim dobrim vremenima, a onda izginete. Zato sam
mislio da vam treba poglavar. Poglavar, kui, Mikey? Kui,
kompa? Je 1' kui, kurcu od crnake fukare?
 Nisi stvaran! vrisne on, ali nikakav zvuk ne izlazi iz njegova
grla; on je kao televizor na kojem je zvuk potpuno utian.
Nevjerojatno, skaredno, glava mu namigne.
Stvaran sam ja, i te kako. Poput kie. A ti zna o emu ja
govorim, Mikey. Ono to vas estero planirate uiniti je kao da elite
poletjeti mlanjakom bez kotaa. Nema smisla poletjeti ako se ne
moe spustiti, zar ne? A nema smisla prizemljiti ako ne moe
ponovno uzletjeti. Nikad se neete sjetiti pravih zagonetki i viceva.
Nikad me neete nasmijati, Mikey. Svi ste zaboravili kako da svoje
vritanje pretvorite u vrisak smijeha. Bi-bip, Mikey, to veli? Sjea
se ptice? Vrabac, ali hopsa-sa! pravi grmalj, ha? Velik kao hambar,
velik kao neka od onih glupih japanskih nemani kojih si se bojao kao
mali. A dani kad si znao kako otjerati tu pticu sa svog praga zauvijek
su proli. Vjeruj mi, Mikey. Ako zna munuti glavom, odmaglit e
odavde, iz Derryja, odmah. Ako ne zna kako munuti njome, zavrit
e kao ova ovdje. Mili moj, dananji putokaz pokraj velike ceste
ivota glasi: muni glavom to prije, nema dvije.
Glava se prevrne na lice (perje u njezinim ustima proizvede
uasan zvuk guvanja) i ispadne iz hladnjaka. Pada na pod uz tup
udar i kotrlja se prema njemu poput jezive kugle za kuglanje, i
njezina se krvlju umrljana kosa i iscereno lice smjenjuju; kotrlja se
prema njemu ostavljajui za sobom ljepljiv trag krvi i rastrganih
dijelova perja, dok joj usta mljaskaju oko pernatog ugruka.
Bi-bip, Mikey! vriti ona dok Mike izbezumljeno uzmie od nje,
ruku ispruenih kao da se brani od zlih duhova. Bi-bip, bi-bip, bi-bip,
jebote!
A onda se zauje iznenadan glasni prasak - zvuk plastinog epa
palcem izbaenog iz boce jeftinog pjenuca. Glava nestaje (stvarna
je, pomisli Mike s osjeajem munine; barem u tom prasku nije bilo
nieg natprirodnog; bio je to zvuk zraka koji se stutio u naglo
ispranjen prostor... stvarna je, o Boe, stvarna). Tanka mrea
kapljica krvi lebdei se podigne u zrak pa ponovno zakapa pod. No
ipak nema potrebe oistiti blagovaonicu; Carole nee nita vidjeti
kad sutra doe, ak ni ako se bude morala probijati kroz balone da bi
dola do kuhala i skuhala si prvu alicu kave. Ba zgodno. On
piskutavo zahihoe.
Podigne pogled. Da, baloni su jo tu. Na plavima pie:
CRNJAMA IZ DERRYJA VRABAC NA GRANI. A na naranastima
pie: GUBITNICI I DALJE GUBE, ALI STANLEY URIS
NAPOSLJETKU MISLI SVOJOM GLAVOM.
Nema smisla poletjeti ako se ne moe spustiti, upravo ga je
uvjeravala glava koja govori, nema smisla spustiti se ako ne moe
ponovno poletjeti. Ovo posljednje ponovno ga potakne da pomisli na
rudarske kacige koje uva kod sebe. Je li to istina? Odjednom se sjeti
prvog dana kad se spustio u Jalovinu poslije bitke kamenjem. Bilo je
to estog srpnja, dva dana nakon to je marirao u paradi u povodu
Dana nezavisnosti... dva dana nakon to je prvi put uivo vidio
klauna Pennywisea. Poslije tog dana u Jalovini, nakon to je sasluao
njihove prie, a onda, nevoljko, ispriao svoju, otiao je kui i
zamolio oca da pogleda njegov album s fotografijama.
Zato je zapravo siao u Jalovinu tog estog srpnja? Je li znao da
e ih tamo nai? inilo se da jest - i to ne samo da e oni biti tamo,
nego i gdje e biti. Razgovarali su o nekakvoj klupskoj kuici, sjea
se, ali njemu se uinilo da o tome govore zato to postoji neto drugo
o emu nisu znali kako bi govorili.
Mike pogleda u balone, zapravo ih ne videi, pokuava se sjetiti
kakav je to bio dan, taj vrui, vrui dan. Odjednom mu se ini jako
vano da se sjeti to se tamo dogodilo, svih nijansi, u kakvom je
duevnom stanju bio.
Jer tad se sve poelo dogaati. Prije toga ostali su govorili o
tome da bi trebalo ubiti Ono, ali nije bilo pomaka, nije postojao plan.
Kad je doao Mike, krug se zatvorio, kota se poeo kotrljati. Kasnije
tog istog dana Bili, Richie i Ben otili su do knjinice i poeli
ozbiljno prouavati zamisao koja je Billu pala na um dan prije, ili
prije tjedan ili mjesec dana. Sve je poelo -
"Mike?" zazove Richie iz itaonice gdje su ostali okupljeni. "Jesi
umro tamo?"
Zamalo, pomisli Mike, gledajui u balone, krv i perje u
hladnjaku. On se odazove: "Mislim da bi bilo dobro da i vi doete
ovamo. "
uje kripu njihovih stolaca, mrmor glasova; uje kako Richie
kae: "O Isuse, to je sad?" a drugim uhom, uhom svog sjeanja,
zauje kako Richie rekao neto drugo, i odjednom se sjeti za im je
to tragao; tovie, shvaa zbog ega mu se inilo da mu to toliko
izmie. Reakcija ostalih kad je on izbio na istinu u najtamnijem,
najdubljem i najzaraslijem dijelu Jalovine tog dana bila je... nikakva.
Ni iznenaenja, ni pitanja o tome kako ih je naao, kao da od
toga nije bilo nita lake. Ben je jeo okoladice, sjea se, Beverly i
Richie puili su cigarete, Bili je leao na leima s rukama ispod glave
i gledao u nebo, a Eddie i Stan su zamiljeno promatrali uad
pribijenu kolcima u zemlju, u obliku kvadrata stranice od oko dva
metra.
Ni iznenaenja, ni pitanja - nita lake. Naprosto se pojavio i bio
prihvaen. Kao da su ga oni, i ne znajui, ekali. A tim treim uhom,
uhom sjeanja, on uje kako se razlijee Richiejev Glas kreolskog
sluge, ba kao veeras: "Bogo mili, gospa, evo opet...

...ONO CRNO DIJETE! BOGO MOJ, NA TO JE SPALA OVA

JALOVINA! VIDI SAMO TOG veseljaka, Velki Bille!" Bili se nije
ak ni osvrnuo; nastavio je sanjalaki zuriti u tuste ljetne oblake koji
su stupali nebom. Krajnje pomnjivo razmatrao je jedno vano
pitanje. No Richie se nije uvrijedio zbog nedostatka panje. Nastavio
je ne obazirui se.
"im moje oi vide tog veseljaka odma mi se grlo osui! Popit
u si ladnu lemonadu na verandi, di je malo ladnije -"
"Bi-bip, Richie", ree Ben usta punih okoladice, a Beverly se
nasmije.
"Bok", ree Mike nesigurno. Srce mu je malo prejako tuklo, ali
je vrsto odluio uiniti ono to je namjeravao. Dugovao im je
zahvalnost, a otac mu je rekao da ovjek mora uvijek vratiti svoje
dugove - i to to prije, dok kamata ne naraste.
Stan se osvrne. "Bok", ree on, a onda ponovno pogleda u
kvadrat od uadi zabijenih kolcima u sredite istine. "Ben, jesi
siguran da e ovo uspjeti?"
"Hoe", ree Ben. "Bok, Mike."
"Hoe cigaretu?" upita Beverly. "Ostale su mi jo dvije."
 "Ne, hvala ti." Mike duboko udahne i ree: "Htio sam vam svima
jo jednom zahvaliti na tome to ste mi onaj dan pomogli. Oni su me
tipovi namjeravali gadno udesiti. ao mi je to su i neki od vas
nadrljali."
Bili odmahne na to rukom. "N-n-ne b-b-brini zbog t-t-toga. S-s-
spremali su nam to c-c-cijele g-g-godine." On sjedne i pogleda u
Mikea s iznenadnim arkim zanimanjem. "S-s-smijem te n-n-neto
upitati?"
"Pa, dobro", ree Mike. On oprezno sjedne. Ve se nasluao
takvih uvoda. Denbrough e ga upitati kako je to biti crnac.
Ali umjesto toga Bili ree: ''to m-m-misli, kad je L-L-Larsen
bacao p-p-prije dvije g-ggodine u finalu p-p-prvenstva tako da p-p-
protivnici nisu s-s-stigli do p-p-prve baze, je li to bila p-p-puka s-s-
srea?"
Richie duboko povue dim iz cigarete i pone kaljati. Beverly
ga dobroduno raspali po leima. "Jo si poetnik, Richie. Nauit
e."
"Ben, mislim da e se uruiti", ree Eddie zabrinuto, gledajui u
kvadrat oznaen kolcima. "Ne znam ba koliko mi se svia pomisao
da budem iv pokopan."
"Nee biti iv pokopan", ree Ben. "A ako i bude, samo sii taj
svoj usrani stari aspirator dok te netko ne izvue."
Ovo se Stanleyju Urisu uini izvanredno smijenim. On se
ponovno nasloni na lakat, glave podignute prema nebu, i pone se
smijati. Smijao se tako dugo da ga je Eddie nogom raspalio po
cjevanici i rekao mu da zaepi.
"Srea", naposljetku e Mike. "Mislim da je svako takvo bacanje
vie srea nego vjetina."
"I j-j-ja'', ree Bili. Mike prieka da vidi ima li jo to, ali se
inilo da je Bili zadovoljan. Ponovno legne, ponovno sklopi ruke na
zatiljku i vrati se prouavanju oblaka koji su plovili nebom.
 ''to to smjerate?" upita Mike, gledajui u kvadrat od uadi
pribijenih kolcima tik iznad zemlje.
"A to! To je Plastova ideja tjedna", ree Richie. "Proli je put
poplavio Jalovinu, i to je bilo prilino dobro, ali ovo ovdje je da ti
pamet stane. Ovo e dobiti prvu nagradu na natjeaju za Klupsku
kuicu godine. Sljedeeg mjeseca -"
"Ne m-m-mora k-k-kritizirati B-B-Bena", ree Bili i dalje
zagledan u nebo. "B-b-bit e u redu."
"Zaboga, Bili, pa samo sam se alio."
"P-p-ponekad se p-p-previe --ali, Richie."
Richie prihvati prijekor bez rijei.
"Svejedno - ne shvaam", ree Mike.
"Pa, prilino je jednostavno", ree Ben. "eljeli su kuicu na
stablu, i mogli smo to napraviti, ali ljudi imaju lo obiaj da lome
kosti kad ispadnu iz kuice na drvetu -"
"Bako... bako... zato su ti tako krupne kosti?" ree Stan i
ponovno se nasmije a ostali ga pogledaju, zbunjeni. Stan ba nije
imao smisla za humor, a i ono malo to je imao bilo je prilino
uvrnuto.
"Senjor, fali vam koja daskita", ree Richie. "To je od vruinos i
kukaraa, pensoja."
"Dakle," ree Ben, "iskopat emo rupu oko dva metra dubine
unutar kvadrata koji sam obiljeio kolcima. Ne moemo puno dublje
od toga, jer mislim da emo naletjeti na podzemne vode. Ovdje su
prilino blizu povrine. Onda emo poduprijeti strane, tek toliko da
budemo sigurni da se nee odroniti." Tu znaajno pogleda Eddieja,
ali Eddie je bio zabrinut.
"I onda?" upita Mike zainteresirano.
"Prekrit emo otvor."
"Ha?"
 "Stavit emo daske preko rupe. Moemo ugraditi kapak ili tako
neto kako bismo mogli ulaziti i izlaziti, pa ak i prozore ako
elimo-"
"Trebat e nam nekoliko --arki", ree Bili i dalje zagledan u
oblake.
"Moe ih se nabaviti u Reynoldsovoj eljeznariji", ree Ben.
"N-n-narode, pa imate d-d-deparac", ree Bili.
"Ja imam pet dolara", ree Beverly. "Utedjela sam to od uvanja
djece."
Richie istog trenutka pone puziti prema njoj na sve etiri.
"Volim te, Bewie", ree on, gledajui je pseim pogledom. "Hoe li
se udati za mene? ivjet emo u kuici u cvijeu - "
"U emu?" upita Beverly, dok ih je Ben promatrao s udnom
mjeavinom tjeskobe, veselja i koncentracije.
"U uici u cvijeu", ree Richie. "Pet dolara bit e dovoljno,
sunace moje: ti i ja i plod ljubavi nae, utroje je najljepe -"
Beverly se nasmije, pocrveni i odmakne se od njega.
"P-p-podijelit emo t-t-trokove", ree Bili. "Zato i imamo k-k-
klub."
"Dakle, kad prekrijemo rupu daskama", nastavi Ben, "namazat
emo ih tim jakim ljepilom - Tangle-Track se zove - i vratiti busenje.
Moda ga pospemo borovim iglicama. Moemo biti unutra, a da ljudi
- ljudi Bowersove sorte - prou preko nas i pojma nemaju da smo
unutra."
"I ti si to smislio?" ree Mike. "Pa to je sjajno!"
Ben se osmjehne. Sad je bio red na njega da pocrveni.
Bili naglo ustane i pogleda u Mikea. "--eli p-p-pomoi?"
"Pa... naravno", ree Mike. "To bi bilo zabavno."
 Ostali se pogledaju - Mike to i osjeti i primijeti. Ovdje nas je
sedmero, pomisli Mike i bez ikakva razloga zadrhti. "Kad ete poeti
kopati?"
"U-u-uskoro", ree Bili i Mike je znao - znao - da Bili ne govori
samo o Benovoj podzemnoj klupskoj kuici. I Ben je to znao. Kao i
Richie, Beverly i Eddie. Stan Uris prestao se smjekati. "Uskoro
emo p-p-poeti ovaj p-p-projekt."
Tad nastane stanka i Mike odjednom postane svjestan dvije
stvari: oni mu ele neto rei, ispriati mu... a on nije ba siguran da
eli to uti. Ben je podignuo tap i besciljno crtuckao po zemlji, a
kosa mu je skrivala lice. Richie je grizao ve odgrizene nokte. Samo
je Bili gledao u Mikea.
"Neto nije u redu?" upita Mike nelagodno.
Govorei jako polako, Bili ree: "M-m-mi smo k-k-klub. Moe
b-b-biti u klubu ako eli, ali m-m-mora uvati nae t-t-tajne."
"Misli, kao ovo o klupskoj kuici?" upita Mike, sad jo
nelagodnije. "Pa, naravno -"
"Imamo mi jednu drugu tajnu, mali", ree Richie, i dalje ne
gledajui u Mikea. "A Veliki Bili kae da ovog ljeta imamo vanijeg
posla od kopanja podzemnih klupskih kuica."
"A u tome je u pravu", doda Ben.
Zauje se iznenadan, zvidei soptaj. Mike poskoi. Bio je to
samo Eddie, koji je potegnuo iz aspiratora. Eddie pokajniki pogleda
Mikea, slegne ramenima, a onda kimne glavom.
"Pa," ree Mike naposljetku, "nemojte me drati u neizvjesnosti.
Recite mi."
Bili je gledao u ostale. "Ima li n-n-netko tko ga ne eli u k-k-
klubu?"
Nitko ne progovori i ne podigne ruku. "Tko e mu r-r-rei?"
upita Bili.
 Nastane jo jedna duga stanka i ovaj put Bili je ne prekine.
Najzad Beverly uzdahne i pogleda u Mikea.
"Ona ubijena djeca", ree ona. "Znamo tko to ini, a to nije
ljudsko bie."

ISPRIAJU MU, JEDNO PO JEDNO: O KLAUNU NA LEDU,

GUBAVCU ISPOD TRIJEMA, krvi i glasovima iz slivnika, mrtvim
djeacima u vodotornju. Richie ispria to se dogodilo kad su se on i
Bili vratili u Neiboltovu, a Bili progovori posljednji, o kolskoj
fotografiji koja je oivjela i o slici u koju je gurnuo ruku. Zavrio je
objasnivi kako mu je Ono ubilo brata Georgea, i kako se Klub
gubitnika obvezao ubiti to udovite... to god to udovite zapravo
bilo.
Mike je pomislio kasnije, dok se te veeri vraao kui, kako je
trebao sve to sasluati s nevjericom koja bi prerasla u uas i
naposljetku pobjei koliko ga noge nose, uvjeren da ga je uzela
zrende grupa bjelake djece koja ne vole crnce, ili da je u drutvu
est pravih pravcatih luaka koji su se nekako jedno od drugog
zarazili ludilom, onako kako bi svi uenici istog razreda jedni od
drugih dobili neku posebno priljepivu prehladu.
Ali nije pobjegao, zato to ga je, bez obzira na uas, obuzeo
udan osjeaj utjehe. Utjehe i neeg drugog, neeg elementarnijeg:
osjeaja da je stigao kui. Ovdje nas je sedmero, pomisli on ponovno
kad Bili naposljetku zavri s priom.
Otvorio je usta, ne sasvim siguran to bi rekao.
"Vidio sam klauna", ree on.
''to?" upitaju Richie i Stan uglas, a Beverly okrene glavu tako
brzo da joj se konjski rep prebaci s lijevog ramena na desno.
 "Vidio sam ga na Dan nezavisnosti", ree Mike polako,
obraajui se prvenstveno Billu.
Billov pogled, otar i potpuno koncentriran, poivao je na
njegovu i zahtijevao da nastavi. "Da, etvrtog srpnja..." Na trenutak
uuti, pomislivi: Ali sam ga prepoznao. Prepoznao sam ga zato to
to nije bilo prvi put da sam ga vidio. A nije bilo ni prvi put da sam
vidio neto... neto to nije u redu.
Tad je pomislio na pticu i to je bilo prvi put da si je zaista
dopustio pomisliti na nju - osim u nonim morama - jo od svibnja.
Bio je pomislio da gubi razum. Laknulo mu je kad je otkrio da nije
lud... ali ipak je to bilo zastraujue olakanje. On ovlai usne.
"Nastavi", nestrpljivo e Bev. "Pouri."
"Dakle, sudjelovao sam u paradi. Ja - "
"Vidio sam te", ree Eddie. "Svirao si saksofon."
"Zapravo trombon", ree Mike. "Sviram u orkestru Crkvene
kole. Dakle, vidio sam klauna. Dijelio je djeci balone na trostrukom
raskriju u centru. Bio je ba onakav kakvim su ga Ben i Bili opisali.
Srebrni kostim, naranasti cofli-puceta, bijela minka na licu, veliki
crveni osmijeh. Ne znam je li to bio ru ili minka, ali sliilo je na
krv."
Ostali su kimali glavama, sad uzbueni, ali Bili samo nastavi
gledati u Mikea. "N-n-naranasti paperjasti uperci?" upita on Mikea,
nesvjesno zatreperivi prstima iznad glave. Mike kimne glavom.
"Kad sam ga takvog vidio... uplaio sam se. I dok sam ja gledao
u njega, on se okrenuo i mahnuo mi, kao da mi je proitao misli, ili
osjeaje, kako se to ve kae. A to me... ovaj... jo vie uplailo. Tad
nisam znao zato, ali toliko me uplailo da nekoliko sekundi nisam
mogao svirati. Sva mi se slina osuila u ustima i osjeao sam se..."
Nakratko pogleda u Beverly. Sad se tako jasno svega sjeao: kako je
sunce odjednom bilo neizdrivo zasljepljujue na mesingu njegova
glazbala i kromu automobila, glazba preglasna, nebo odve modro.
Klaun je podignuo jednu ruku u bijeloj rukavici (druga je bila puna
uzica balona) i mahnuo polako naprijed-natrag, odve crvena i iroka
krvava osmijeha, poput naopakog vriska. Mike se sjeao kako je u
testisima poeo osjeati marce, kako su mu crijeva odjednom
popustila i zapekla ga, kao da bi mogao ispustiti usputni tovar
govana u hlae. Ali nita od tog nije mogao ispriati pred Beverly.
Takvo se to ne govori pred djevojicama, pa bile to i djevojice
pred kojima se moe rei "pika" ili "kurvin sin". "... osjeao sam se
uplaeno", dovri on, shvaajui da je to preslab izraz, ali ne znajui
kako da ispria ostatak. Ali su oni kimali glavama kao da shvaaju, i
on osjeti kako ga preplavljuje neopisivo olakanje. Nekako, to to ga
je taj klaun gledao, smjekajui se svojim crvenim osmijehom, dok
se njegova ruka u bijeloj rukavici polako klatila naprijed-natrag...
bilo je gore nego da ga ganjaju Henry Bowers i ostali. Puno gore.
"Onda smo proli", nastavi Mike. "Marirali smo po Main Street
Hillu. I vidio sam ga ponovno, kako djeci dijeli balone. Samo to ih
puno njih nije htjelo uzeti. Neki su maliani plakali. Nisam shvaao
kako je uspio tako brzo stii gore. Pomislio sam da su sigurno
dvojica, znate, obojica jednako obuena. Tim. Ali se on tad okrenuo i
ponovno mi mahnuo pa sam znao da je to on. Bio je to isti ovjek."
"On nije ovjek", ree Richie, a Beverly zadrhti. Bili je na
trenutak zagrli i ona ga zahvalno pogleda.
"Mahnuo mi je... a onda namignuo. Kao da imamo neku tajnu.
Ili kao da... kao da zna da sam ga prepoznao."
Bili spusti ruku s Beverlynih ramena. "Ti si gap-p-prepoznao?"
"Mislim da jesam", ree Mike. "Moram neto provjeriti prije no
to budem mogao to rei sa sigurnou. Moj otac ima neke slike...
On ih skuplja... ujte, vi se ovdje esto igrate, zar ne?"
"Naravno", ree Ben. "Zato i radimo klupsku kuicu."
Mike kimne glavom. "Provjerit u i vidjeti jesam li u pravu. Ako
jesam, mogu donijeti slike."
 "S-s-stare slike?" upita Bili.
"Da."
"I to j-j-jo?" upita Bili.
Mike otvori usta, pa ih ponovno zatvori. Osvrne se oko sebe
nesigurno a onda ree:
"Pomislili bi da sam lud. Lud ili laljiv."
"M-m-misli li ti da smo mi 1-1-ludi?"
Mike odmahne glavom.
"Moe se kladiti da nismo", ree Eddie. "Kod mene tota ne
valja, ali aknut nisam. Ne bih rekao."
"Ne", ree Mike. "Ne mislim da ste ludi."
"Pa ni m-m-mi neemo p-p-pomisliti da si ti 1-1-1... blesav",
ree Bili.
Mike ih pogleda sve redom, nakalje se, pa ree: "Vidio sam
pticu. Prije dva, tri mjeseca. Vidio sam pticu."
Stan Uris pogleda Mikea. "Kakvu pticu?"
Jo se vie krzmajui, Mike ree: "Izgledala je kao vrabac, ali i
kao crvenda. Imala je naranaste grudi."
"Pa to ako si vidio pticu?" upita Ben. "U Derryju ima puno
ptica." Ali je osjeao nelagodu, i kad je pogledao u Stana, bio je
siguran da se Stan sjea to se dogodilo u vodotornju i kako je
nekako sve to prekinuo tako da je izvikivao nazive ptica. Ali je
zaboravio sve u vezi s tim i svime ostalim kad je Mike ponovno
progovorio.
"Ova je ptica bila vea od kamp-prikolice."
On pogleda u njihova zgranuta, zapanjena lice. ekao je da se
ponu smijati, ali smijeha nije bilo. Stan je izgledao kao da ga je
neko kresnuo ciglom po glavi. Lice mu je tako problijedjelo da je
poprimilo boju mutnog novembarskog sunca.
 "Kunem se da je istina", ree Mike. "Bila je to orijaka ptica,
poput onih iz filmova s udovitima, koja je trebala biti
prapovijesna."
"Aha, kao u Divovskoj kandi", ree Richie. inilo mu se da je
ptica u tom filmu djelovala nekako lano, ali kad je film stigao u
New York, svejedno je jo bio dovoljno uzbuen da je rasipao kokice
preko ograde balkona u Aladdinu. Foxy Foxworth bi ga izbacio iz
kina, ali film je tad ionako zavrio. Ponekad te prebiju kao maku, ali
kao to kae Veliki Bili, ponekad ti sjekira upadne u med.
"Ali nije djelovala prapovijesno", ree Mike. "A nije izgledala ni
kao jedan od onih krianaca o kojima su Grci i Rimljani smiljali
prie - "
"R-R-Rokovi4?" pomogne Bili.
"Tako je, valjda. Ali nije sliila ni na jednu od tih. Bila je
kombinacija crvendaa i vrapca. Dvije najee ptice." On se nasmije
pomalo divlje.
"G-g-gdje - " zausti Bili.
"Ispriaj nam", ree Beverly jednostavno, i nakon to je na
trenutak pribirao misli, Mike to i uini. A dok je priao i gledao kako
njihova lica poprimaju zabrinut i uplaen, ali ne i sumnjiav ili
podrugljiv izraz, on osjeti kako mu sa srca pada nevjerojatan teret.
Ba kao Ben sa svojom mumijom ili Eddie sa svojim gubavcem i
Stan s utopljenim djeacima, vidio je neto to bi i odraslu osobu
otjeralo u ludilo, ne samo zbog prepasti ve i zbog pregolemosti
nestvarnog dogaaja da bi ga se moglo objasniti ili, u nedostatku
razumnog objanjenja, ignorirati. Elijahovo lice pocrnjelo je spreno
Bojom ljubavlju, barem je tako Mike proitao; ali je Elijah bio
starac kad se to dogodilo, i moda je u tome bila razlika. Ali nije li se
neki drugi ovac iz Biblije, gotovo djeak, pohrvao s anelom i
izvukao nerijeeni rezultat?

4 Rok - golema ptica iz istonjakih pria (1001 no).

 On je vidio tako neto i nastavio ivjeti; ugradio je to sjeanje u
svoj svjetonazor. Jo je bio dovoljno mlad pa je taj svjetonazor bio
izvanredno irok. No to to se dogodilo tog dana ipak je tavorilo u
tamnijim zakutcima njegova uma, i ponekad bi u snovima bjeao od
iste te groteskne ptice a njezina bi ga sjena pritiskala. Nekih od tih
snova se sjeao a nekih nije, ali su postojali, sjene koje se kreu same
od sebe.
Koliko je malo od toga zaboravio i koliko ga je to uznemiravalo
(u vrenju njegovih svakodnevnih poslova: pomoi ocu, otii u kolu,
voziti bicikl, obavljati poslie za majku, ekati da crnake grupe
nastupe u emisiji American Podium poslije kole) moglo se
vjerojatno izmjeriti samo na jedan nain - olakanjem koje je osjetio
kad je to podijelio s drugima. Kad je to uinio, shvati kako je to prvi
put da si je uope dopustio o tome u cijelosti razmiljati poslije onog
ranog jutra pokraj Kanala, kad je ugledao one neobine brazde... i
krv.

MIKE ISPRIA SVOJU PRIU O PTICI KOD STARE

ELJEZARE I O TOME KAKO JE utrao u dimnjak da bi joj
pobjegao. Kasnije tog poslijepodneva, troje Gubitnika - Ben, Richie,
Bili - krenu u Gradsku knjinicu. Ben i Richie motrili su kutom oka
nee li ugledati Bowersa i kompaniju, ali je Bili uporno gledao u
plonik, mrtei se, izgubljen u mislima.
Oko sat vremena nakon to im je ispriao svoju priu, Mike ode,
rekavi da mu je otac rekao da se vrati kui do etiri i pomogne mu
brati graak. Beverly je morala skoknuti u duan i spremiti ocu
veeru, ree. I Eddie i Stan imali su posla. Ali prije no to su se
razili za taj dan, poeli su kopati ono to e postati - ako je Ben u
pravu - njihova podzemna klupska kuica. Billu (a i svima njima,
sumnjao je on), kopanje je bilo gotovo kao simbolian in. Poeli su.
to god bilo to to su trebali uiniti kao grupa, kao tim, poeli su.
Ben upita Billa vjeruje li on u Hanlonovu priu. Prolazili su
pokraj Centra za kulturu i knjinica je bila malo nie, kameni kvadar
ugodno zasjenjen stoljetnim brijestovima jo netaknutima boleu
koja e ih kasnije zadesiti i prorijediti.
"Aha", ree Bili. "Mislim da je i-i-istina. L-l-ludo ali istinito. A
ti, R-R-Richie?"
Richie kimne glavom. "Aha. Mrzim to u to vjerujem, ako
shvaa to elim rei, ali mislim da vjerujem. Sjeate se to je rekao
o jeziku te ptice?" Bili i Ben kimnu glavama. Naranasto paperje na
njemu.
"To je ono najkominije", ree Richie. "Kao neki zlikovac iz
stripa. Lex Luthor ili Joker ili netko takav. Uvijek ostavlja zatitni
znak."
Bili zamiljeno kimne glavom. Ono i jest kao neki zlikovac iz
stripa. Zato to su ga oni tako doivljavali? Razmiljali o njemu na
taj nain? Da, moda je tako. Bila su to djeja posla, ali se inilo da
se taj stvor upravo time i hrani - djetinjarijama.
Oni prijeu na stranu na kojoj se nalazila knjinica.
"P-p-pitao sam S-S-Stana je li ikad uo za n-n-neku takvu p-p-
pticu", ree Bili. "Ne t-t-tako v-v-veliku, nego s-s-samo - "
"Stvarnu?" pomogne Richie.
Bili kimne glavom. "R-r-rekao je da moda p-p-postoji takva p-
p-ptica u Junoj Americi ili A-A-Africi, ali n-n-ne i ovdje."
"On, znai, nije povjerovao?" upita Ben.
"P-p-povjerovao je", ree Bili. A onda im ispria neto drugo to
mu je Stan rekao dok se Bili s njim vraao do mjesta gdje je Stan
ostavio bicikl. Stanje rekao da tu pticu nitko drugi nije mogao vidjeti
prije no to im je Mike ispriao tu priu. Moda neto drugo, ali ne i
tu pticu, zato to je ta ptica bila osobno udovite Mikea Hanlona.
Ali sad... pa sad je ta ptica svojina cijelog Kluba gubitnika, zar ne?
Svatko od njih bi je mogao vidjeti. Moda ne bi izgledala ba isto;
Bili bi je mogao vidjeti kao vranu, Richie kao jastreba, Beverly kao
zlatnog orla, mislio je Stan - ali Ono bi sad za sve njih moglo biti
ptica. Bili ree Stanu da bi, ukoliko je to tono, svatko od njih mogao
vidjeti i gubavca, mumiju, a moda i mrtve djeake.
"to znai da bismo trebali neto jako brzo poduzeti ako mislimo
uope neto uiniti", odgovorio je Stan. "Ono zna..."
"--to?" upita Bili otro. "S-s-sve to mi z-z-znamo?"
"ovjee, ako Ono to zna, onda smo nagrabusili", odgovorio je
Stan. "Ali se moe kladiti da Ono zna da mi znamo za Ono. Mislim
da e nas Ono pokuati srediti. Razmilja li jo o onome o emu
smo juer razgovarali?"
"Da."
"Da barem mogu s tobom."
"Ii e B-B-Ben i R-R-Richie. Ben je p-p-pametan, a i R-R-
Richie, kad se n-n-ne z-zzajebava."
A sad, dok su stajali ispred knjinice, Richie upita Billa to tono
ima na umu. Bili im ispria, polako, da ne bi previe mucao. Ta mu
se zamisao motala po glavi posljednja dva tjedna, ali je bila potrebna
Mikeova pria da bi se kristalizirala.
to se radi kad se eli rijeiti neke ptice? Pa, ustrijeli je; to je
prilino konano ijeenje.
to radi kad se eli otarasiti nekog udovita? Pa, sudei po
filmovima, ustrijeli ga srebrnim metkom; prilino konano rjeenje.
Ben i Richie sasluaju sve ovo s prilino pozornosti. A onda
Richie upita: "A kako e nabaviti srebrni metak, Veliki Bille?
Naruiti ga potom?"
"Jako s-s-smijeno. Morat emo ga n-n-napraviti.
 "Kako?"
"Pretpostavljam da smo doli u knjinicu da to doznamo", ree
Ben.
Richie kimne glavom i gurne naoale na nos. Iza njih, pogled mu
je bio otar i zamiljen... ali sumnjiav, pomisli Bili. I on osjea
sumnju. U Richiejevim oima barem nije bilo primisli o budalatini,
a to je bio korak u ispravnom smjeru.
"Misli li na Walther svog tate?" upita Richie. "Onaj koji smo
ponijeli u Neiboltovu?"
"Da", ree Bili.
"ak i kad bi nam zaista uspjelo izraditi srebrne metke," ree
Richie, "gdje bismo nabavili srebro?"
"To neka bude moja briga", ree Ben tiho.
"Pa... dobro", ree Richie. "Neka se Plast pobrine za to. A onda
to? Ponovno u Neiboltovu?"
Bili kimne glavom. "P-p-ponovno u N-N-Neiboltovu. A onda
emo mu p-p-prosvirati tu njegovu usranu g-g-glavu."
Njih trojica stajali su tako jo trenutak, sveano zagledani jedan
u drugog, a onda uu u knjinicu.

"SVECA MU, NEGO TO, PA TO JE OPET ONAJ KMICA! "

VIKNE RICHIE GLASOM irskog murjaka.
Prolo je tjedan dana; bliila se sredina srpnja i podzemna
klupska kuica bila je gotovo dovrena.
"Pozdrav najljepi vam jutarnji elim, gospon O'Hanlon! A ini
se da e bit jako lijep dan, lijep ko krumpir pred berbu, ko to je moja
stara majka obiavala - "
 "Koliko ja znam, Richie, jutro traje do podneva," ree Ben
izvirivi iz rupe, "a podne je bilo prije dva sata." On i Richie
postavljali su potpornje oko zidova rupe. Ben je skinuo gornji dio
trenirke budui da je dan bio vru, a rad teak. Majica mu je bila siva
od znoja i zalijepila mu se za prsa i jastui trbuha. Izgledao je
izvanredno nesvjestan svog izgleda, ali je Mike bio uvjeren da bi
Ben, im bi zauo da dolazi Beverly, bio ponovno u toj vreastoj
trenirci prije no to kae prva ljubav.
"Nemoj biti tako sitniav - zvui kao Stan", ree Richie. On je
izaao iz rupe prije pet minuta zato to je, kako je rekao Benu, bilo
vrijeme za ik-pauzu.
"Mislio sam da si rekao da nema nijednu cigaretu", rekao je
Ben.
"I nemam," odgovorio je Richie, "ali princip je isti."
Mike je pod pazuhom drao oev album s fotografijama. "Gdje
su ostali?" upita on. Znao je da Bili mora biti negdje u blizini, zato
to je svoj bicikl bio ostavio ispod mosta blizu Srebrenka.
"Bili i Eddie otili su do smetlita prije nekih pola sata maznuti
jo koju dasku", ree
Richie. "Stanny i Bev otili su do Reynoldsove eljeznarije po
arke. Ne znam kog vraga Plast drka tamo dolje - drka tamo dolje,
ha-ha, kui? - ali najvjerojatnije od tog nikakve koristi. Zna, tog bi
deka netko trebao drati na oku. Usput, duguje nam dvadeset tri
centa ako i dalje eli biti u ovom klubu. Tvoj dio za arke."
Mike prebaci album iz desne ruke u lijevu i pone prekapati po
depu. Izbroji dvadeset tri centa (ostane mu ukupan iznos od deset
centi u riznici) i prui ih Richieju. Onda ode do rupe i pogleda
unutra.
Samo to to zapravo vie i nije bila rupa. Zidovi su bili uredno
poravnani pod pravim kutom. Svaki je zid bio poduprt daskama.
Daske su bile pribavljene iz razliitih izvora, ali Ben, Bili i Stan
dobro su ih obradili alatom iz radionice Zacka Denbrougha (Bili je
jako pazio da se svaka alatka svake veeri vrati na svoje mjesto, u
istom stanju u kojem je i uzeta) kako bi bile podjednake duljine. Ben
i Beverly pribili su poprene daske izmeu potpornih. Eddie je jo
bio malo nervozan zbog te rupe, ali takva je bila Eddiejeva priroda.
Sa strane su paljivo bili naslagani kvadrati busenja koje e poslije
zalijepiti za krov.
"Mislim da vi narode znate to radite", ree Mike.
"Naravno", ree Ben, i pokae na album.
"to to ima?"
"Oev album o Derryju", ree Mike. "On skuplja stare
fotografije i isjeke o gradu. To mu je hobi. Prelistavao sam ga prije
nekoliko dana - rekao sam vam da mi se ini da sam klauna ve
vidio. I jesam. Unutra. Zato sam ga donio." Bilo ga je previe stid
dodati da se nije usudio od oca zatraiti doputenje da to uini.
Bojei se pitanja do kojih bi takav zahtjev mogao dovesti, odnio je
album iz kue kao tat dok je otac sadio krumpire na zapadnoj njivi a
Mikeova majka vjeala rublje u stranjem dvoritu. "Mislio sam da bi
i vi, narode, to trebali vidjeti."
"Pa da vidimo", ree Richie.
"Priekao bih dok svi ne budu ovdje. To bi moda bilo bolje."
"Vai." Richie, zapravo, nije bio posebno zagrijan da gleda
fotografije Derryja, u ovom ili bilo kojem drugom albumu. Ne
poslije onog to se dogodilo u Georgiejevoj sobi. "Hoe pomoi
meni i Benu da podupremo ostatak?"
"Naravno." Mike paljivo spusti oev album, dovoljno daleko od
rupe da ne bude zasut leteom zemljom, pa uzme Benovu lopatu.
"Kopaj tono tu", ree Ben, pokazujui Mikeu mjesto. "Do
dubine otprilike trideset centimetara. Ja u onda postaviti dasku i
drati je uza zid dok ti lopatom ne ubaci zemlju natrag."
 "Dobar ti je taj plan, ovjee", ree Richie mudro s mjesta na
kojem je sjedio na rubu jame klatei tenisicama.
"A to je tebi? '' upita Mike.
"Imam kost u nozi", ree Richie veselo.
"Kako napreduje tvoj i Billov projekt?" Mike odvoji nekoliko
trenutaka da skine koulju, a onda pone kopati. Ovdje dolje bilo je
vrue, premda je to bila Jalovina. U grmlju su cvrci pospano cvrali
poput ljetnih satova.
"Pa... nije loe", ree Richie i Mikeu se uini da je Richie
dobacio Benu blag pogled upozorenja. "Valjda."
"Zato ne navije radio, Richie?" upita Ben. On gurne dasku u
rupu koju je Mike iskopao i pridri je. Richiejev tranzistor visio je na
remenu na svom uobiajenom mjestu, na debeloj grani oblinjeg
grma.
"Istroile se baterije", ree Richie. "Ti si mi uzeo posljednjih
dvadeset pet centi za arke, sjea se? Okrutno, Plastu, jako okrutno.
Poslije svega to sam uinio za tebe. Osim toga, sve to ovdje dolje
mogu hvatati je WABI, a oni putaju samo pederski rock."
"Ha?" upita Mike.
"Plast misli da Tommy Sands i Pat Boon pjevaju rock'n'roll",
ree Richie, "ali to je zato to je bolestan. Elvis pjeva rock'n'roll.
Ernie K. Doe pjeva rock'n'roll. Carl Perkins pjeva rock'n'roll. Bobby
Darin. Buddy Holly. "Ah-ou Peggy... my Peggy Su-hu-hu..."
"Richie, molim te", ree Ben.
"A pjevaju ga i", ree Mike, naslonivi se na lopatu, "Fats
Domino, Chuck Berry, Little Richard, Shep i Limelights, LaVerne
Baker, Frankie Lymon i Teenagers, Hank Ballard i Midnightersi,
Coastersi, Isley Brothers, Crests, Chords, Stick McGhee - " Gledali
su ga tako zapanjeno da se Mike nasmijao.
 "Izgubio sam se poslije Little Richarda", ree Richie. Njemu se
sviao Little Richard, ali ako je tog ljeta imao tajnog rock'n'roll
heroja bio je to Jerry Lee Lewis. Njegova je mama ba ula u dnevnu
sobu dok je Jerry Lee nastupao u emisiji American Bandstand i to u
trenutku kad se Jerry Lee popeo na glasovir i svirao naopake, a kosa
mu pala preko lica. Pjevao je "High School Confidential".
Na trenutak Richie je bio uvjeren da e mu se mama
onesvijestiti. Nije pala u nesvijest, ali je pala u tako dubok ok zbog
onog to je vidjela da je te veeri za stolom priala o tome kako e
Richieja poslati u jedan od poluvojnih kampova do kraja ljeta. Sad
Richie zatrese kosu da mu padne preko oiju i pone pjevati: "Come
on overbaby ali the cars are at the high school rocking -"
Ben pone posrtati oko rupe, drei se za svoj veliki trbuh kao
da e povratiti. Mike se uhvati za nos, ali se smijao tako jako da su
mu suze navrle na oi.
''to vam je?" postavi se Richie. "Hou da kaem, koji vam je
vrag, deki? To je bilo dobro! To je stvarno bilo dobro!"
"O, ovjee", ree Mike i sad se smijao tako jako da je jedva
mogao govoriti. "To je bilo Doi, duo, svi se auti ispred srednje
kole ljuljaju. Da krepa. Stvarno da krepa."
"Crnci nemaju ukusa", ree Richie. "Mislim da to ak pie i u
Bibliji."
"Majko boja", ree Mike smijui se jo jae. Kad ga Richie
upita, iskreno zbunjen, to mu to znai, Mike ljosne na tur i zaljulja
se naprijed-natrag, tulei i drei se za trbuh.
"Vjerojatno misli da sam ljubomoran", ree Richie. "Vjerojatno
misli da elim biti crnac."
Sad se i Ben prevali od neobuzdanog smijeha. itavo mu se
tijelo zabrinjavajue zibalo i podrhtavalo. Iskolaio je oi. "Nemoj
vie, Richie", uspije propentati. "Usrat u se. U-u-umrijet u ako ne
p-p-prestane -"
 "Ne elim biti crnac", ree Richie. "Tko eli nositi ruiaste
hlae, ivjeti u Bostonu i kupovati pizzu na krike? elim biti idov
kao Stan. Hou biti vlasnik zalagaonice i ljudima prodavati noeve
skakavce, plastine psee izbljuvke i polovne gitare."
Ben i Mike sad su doslovce vritali od smijeha. Njihov se smijeh
razlijegao zelenom, praumastom jarugom pogreno nazvanom
Jalovina, zbog ega su ptice poletjele a vjeverice se na trenutak
ukoile na granama. Bio je to mlad zvuk, prodoran, ivahan, vitalan,
jednostavan, slobodan. Gotovo svako ivo bie u dosegu tog zvuka
reagiralo je na njega na neki nain, ali ono to je ispalo iz irokog
betonskog odvoda u gornji tijek Kenduskeaga nije bilo ivo.
Prethodnog poslijepodneva dolo je do proloma oblaka (budua
klupska kuica nije pretrpjela veu tetu - nakon to je poela
operacija iskopavanja, Ben bi rupu svake veeri paljivo prekrio
potrganim komadom cerade koji je Eddie popalio iza Wally's Spa;
smrdjela je na boju, ali je bila funkcionalna) i kroz odvode ispod
Derryja dva-tri sata silovito je kuljala voda. Ta je bujica izgurala ovaj
neugodni komad prtljage na svjetlo dana da ga nau muhe.
Bilo je to tijelo devetogodinjaka po imenu Jimmy Cullum.
Osim nosa, nije imao lica. Tamo gdje je ono bilo, sad se nalazila
zgnjeena i bezoblina kaa. To sirovo meso bilo je istokano
dubokim crnim oiljcima koje bi moda samo Stan Uris prepoznao:
tragovi kljuvanja. Kljuvanja jako velikim kljunom.
Voda je tekla preko blatnjavih platnenih hlaa Jimmyja Culluma.
Njegove bijele ruke plutale su kao mrtve ribe. I one su bile
iskljucane, premda ne tako jako. Njegova mekana, arena koulja
nadimala se i ponovno slijegala, nadimala i slijegala, poput
mokranog mjehura.
Bili i Eddie, natovareni daskama prikupljenima na otpadu, preli
su preko Kenduskeaga po onom plosnatom kamenju manje od
etrdeset metara od lea. uli su kako se Richie, Ben i Mike smiju,
pa se i sami blijedo nasmijee, i poure pokraj neprimijeenih
ostataka Jimmyja Culluma da vide to je to toliko smijeno.

ONI SU SE JO SMIJALI KAD SU BILL I EDDIE DOLI NA

PROPLANAK, znojei se pod tovarom dasaka. ak je i Eddie,
najee blijed kao sir, dobio malo boje u obraze. Bili i Eddie bace
nove daske na gotovo potroenu priuvnu hrpu. Ben se popne iz rupe
da ih pregleda.
"Jako dobro!" ree on. "Super! Sjajno!"
Bili se svali na zemlju. "S-s-smije li me sad s-s-strefiti srce ili d-
d-da odgodim za k-kkasnije?"
"Odgodi za kasnije", ree Ben odsutno. Donio je neto svog alata
u Jalovinu i sad je pozorno pregledavao nove daske, izbijao avle i
vadio zavrtnje. Jednu dasku baci jer je bila rascijepljena. Kuckanje
po drugoj proizvede na najmanje tri mjesta tup i upalj zvuk, i on
baci i nju. Eddie sjedne na hrpu zemlje, gledajui ga. Potegne iz
aspiratora kad je Ben ravastim krajem ekia iz daske izvukao
zahrali avao. avao zacvili kao neka neugodna ivotinjica koju je
netko priepio nogom i kojoj se to nije svidjelo.
"Moe dobiti tetanus ako se poree na zahrali avao",
obavijesti Eddie Bena.
"Je li?" ree Richie. "A to ti je to tetkanus? Zvui kao neka
enska bolest."
"E, jesi budala", ree Eddie. "Kae se tetanus, a ne tetkanus, i to
znai ukoenost. Zna, u hri nastaju specijalni mikrobi, i ako se
poree oni ti mogu ui u tijelo i... ovaj... zajebati ti ivce." Eddie jo
vie pocrveni i ponovno brzo potegne iz aspiratora.
 "Ukoenost, Isuse", ree Riehie impresioniran. "To zvui
gadno."
"I te kako. Najprije ti se vilica ukoi tako jako da ne moe ni
usta otvoriti, ak ni da neto pojede. Moraju ti probiti rupu kroz
obraz i hraniti tekuinom kroz cjevicu."
"O, ovjee", ree Mike, uspravivi se u rupi. Oi su mu bile
rairene, a bjeloonice jako bijele na smeem licu. "Sigurno?"
"Rekla mi je mama", ree Eddie. "Onda ti se stisne grlo pa vie
ne moe jesti i umre od gladi." Zamisle se nad tim uasom u tiini.
"Nema lijeka", Eddie istakne. Ponovno tajac.
"I tako," ivahno e Eddie, "ja se uvijek pazim zahralih avala i
takvih sranja. Jednom sam morao dobiti injekciju protiv tetanusa i
jako me boljelo."
"Pa zato si onda iao s Billom na smetlite i nosio ovo sranje?"
upita Richie.
Eddie pogleda Billa, koji je gledao u klupsku kuicu, i u tom je
pogledu bilo dovoljno ljubavi i oboavanja da odgovori na takvo
pitanje, ali ree tiho: "Neke se stvari moraju uiniti iako postoji rizik.
To je prva vana stvar koju sam shvatio a da je nisam doznao od
majke."
Nastane nov tajac, ne ba neugodan. Onda se Ben vrati izbijanju
zahralih avala, a poslije nekog vremena pridrui mu se i Mike
Hanlon.
Richiejev tranzistor, lien svog glasa (barem dok Richieju ne
stigne deparac, ili dok ne nae neki travnjak za pokositi), njihao se s
niske grane na blagom povjetarcu. Bili je imao vremena razmisliti o
tome koliko je udno sve ovo, udno i predivno, to to su oni ljetos
svi ovdje.
Neka djeca koju je poznavao otila su u posjet rodbini. Neka su
otila na praznike u Disneyland u Kaliforniju ili na Cape Cod ili, u
sluaju jednog kompia, u neko mjesto koje je zvualo nezamislivo
daleko i imalo nekakvo ivopisno ime - Gstaad. Bilo je djece u
vjerskom kampu, djece u izviakom kampu, djece u kampovima za
bogataku djecu gdje se moglo uiti plivati ili igrati golf, kampovima
u kojima se moglo nauiti kako rei "Svaka ast!" umjesto "Jebi se!"
kad ti protivnik sprai ubojit servis u tenisu; djece koju su roditelji
jednostavno odveli NEKAMO.
Billu je to sve bilo shvatljivo. Znao je neku djecu koja su eljela
da ih se odvede NEKAMO, bojei se bauka koji je tog ljeta kruio
Derryjem, ali je smatrao da su se tog bauka vie bojali roditelji. Ljudi
koji su planirali provesti praznike kod kue odjednom su odluili
otii
(Gstaad. Je li to u vedskoj? Argentini? panjolskoj?)
NEKAMO. Bilo je to pomalo nalik na paniku zbog djeje
paralize 1956., kad je etvero djece koja su otila na plivanje u bazen
O'Brian Memorial oboljelo od te bolesti. Odrasli - rije koja je u
Billovoj glavi bila apsolutna istoznanica za oeve i majke - tad su
zakljuili, ba kao i sad, da je bolje otii NEKAMO. Sigurnije.
Svatko tko je mogao zbrisati, zbrisao je. Bili je shvaao ovo
NEKAMO i mogao se zamisliti nad tako velianstveno udesnom
rijei kao to je Gstaad, ali je uenje bilo hladna utjeha u usporedbi
s enjom; Gstaad je bio NEKAMO; Derry je bio enja.
A nitko od nas nije otiao NEKAMO, pomisli on, gledajui kako
Ben i Mike izbijaju stare avle iz starih dasaka, a Eddie odlazi u
grmlje pustiti vodu (mora otii im ti se ukae prilika kako bi
izbjegao ozbiljno naprezanje mjehura, rekao je jednom Billu, ali se
mora paziti i otrovnog brljana, jer kome to treba na pimpau).
Svi smo ovdje, u Derryju. Nema kampova, nema rodbine, nema
odmora, nema NEKAMO. Svi smo tu. Prisutni i na svom mjestu.
"Tamo dolje su nekakva vrata", ree Eddie, zakopavajui lic dok se
vraao.
"Nadam se da si ga otresao, Edsi", ree Richie. "Ako ga svaki
put ne otrese, moe dobiti rak. Mama mi je to rekla."
 Eddie se usplahiri, blago zabrine, a onda ugleda Richiejev iroki
smijeak. Oine ga (ili barem pokua oinuti) pogledom koji je
govorio "ah ta djeja posla" a onda ree: "Bila su prevelika da ih
donesemo. Ali je Bili rekao da bismo ih mogli donijeti ovamo kad
bismo svi otili po njih."
"Naravno, nikad ga ne moe sasvim otresti", nastavi Richie.
"Hoe uti to mi je jednom rekao jedan pametan ovjek, Edsi?"
"Ne," ree Eddie, "a i ne elim da me vie zove Edsi, Richie.
Zaista, iskreno ti kaem. Ja tebe ne zovem Dick, kao u 'Dick 5, ima
gumicu?' pa ne vidim zato -"
"Taj mudri ovjek", ree Richie, "ree mi sljedee: 'Kolko god se
migoljio i plesao, posljednje dvije kapi u gae si stresao.' I eto zato
ima toliko raka na svijetu, Eddie, ljubavi moja."
"Razlog zbog kojeg ima toliko raka na svijetu je to to budale
kao ti i Beverly Marsh pue", ree Eddie.
"Beverly nije budala", Ben ree prijetei. "A ti pazi to govori,
Laprdalo."
"Bi-bip, d-d-deki", ree Bili odsutno. "Kad ve spominjete B-
B-Beverly, ona je p-pprilino snana. Ona bi nam mogla p-p-pomoi
da donesemo ta v-v-vrata." Ben upita kakva su to vrata.
"M-m-mislim od m-m-mahagonija."
"Netko je bacio vrata od mahagonija?" upita Ben, iznenaen, ali
ne i s nevjericom.
"Ljudi svata bacaju", ree Mike. "Ono smetlite? Ubija me
sama pomisao da odem tamo. Kad kaem ubija, zaista mislim ubija. "
"Aha", sloi se Ben. "Puno tih stvari moglo bi se lako popraviti.
A u Kini i Junoj Americi ima ljudi koji nemaju nita. Tako kae
moja majka."

5 Dick - est nadimak za Richarde, no u slangu naziv za muko spolovilo.

 "Ima ljudi koji nemaju nita i ovdje, u Maineu, Sunny Jim",
smrknuto e Richie.
"S--to je o-o-ovo?" upita Bili primijetivi album koji je Mike
donio sa sobom. Mike mu ispria i ree da e im pokazati sliku
klauna kad se Stan i Beverly vrate sa arkama.
Bili i Richie se pogledaju.
"Neto nije u redu?" upita Mike. "Je li to zbog onog to se
dogodilo u sobi tvog brata, Bili?"
"Aha", ree Bili a potom vie ne ree ni rijei.
Smjenjivali su se radei u rupi sve dok se Stan i Beverly nisu
vratili, svatko s jednom smeom papirnatom vreicom punom arki.
Dok je Mike priao, Ben je sjedio prekrienih nogu kao kroja i u
dvjema dugim daskama izraivao prozore bez stakla koji e se
otvarati i zatvarati. Moda je samo Bili primijetio kako su mu se prsti
micali brzo i lako; koliko su vjeti i struni bili, poput kirurkih. Bili
se tome divio.
"Tata mi je rekao da su neke od ovih slika starije od stotinu
godina", priao im je Mike, drei album u krilu. "On ih nabavlja na
rasprodajama koje ljudi prireuju u svojim dvoritima ili na
buvljacima. Ponekad ih otkupi ili se trampi s drugim kolekcionarima.
Neke od njih su stereoskopske - po dvije na dugoj razglednici, i kad
ih gleda kroz tu neku stvaricu kao kroz dalekozor, izgledaju kao
jedna slika, samo trodimenzionalna. Kao Muzej votanih figura ili
Stvor iz Crne lagune. "
"Zato voli te stvari?" upita Beverly. Imala je na sebi obine
levisice, ali je uinila neto zgodno s nogavicama, naila neki kriavi
areni materijal na posljednjih desetak centimetara, pa su sliile
hlaama iz gusarske krinje.
"Aha", ree Eddie. "Derry je uglavnom prilino dosadan."
 "Pa, ne znam pouzdano, ali mislim da je to zato to se on nije
ovdje rodio", ree Mike nesigurno. "Kao da... ne znam... kao da mu
je sve to novo, ili kao ono... znate... kad uete u kino u pola filma - "
"N-n-naravno, eli vidjeti p-p-poetak", ree Bili.
"Aha", ree Mike. "Derry ima dosta povijesti. Meni se to svia.
A mislim da neto od tog ima veze s tim stvorom - s Onim, ako ga
tako elite zvati."
On pogleda Billa i Bili kimne glavom, zamiljena pogleda.
"Pa sam ga prelistao poslije parade za Dan nezavisnosti jer sam
znao da sam klauna ve vidio. Znao sam. I pogledajte."
On otvori album, prelista ga, pa ga prui Benu, koji mu je sjedio
s desne strane.
"N-n-ne d-d-dirajte s-s-stranice!" ree Bili, a u glasu mu je bilo
toliko usplahirenosti da su svi poskoili. Richie primijeti kako je
ruku koju je porezao kad je posegnuo u Georgiejev album stisnuo u
aku. Stisnuo u vrst, zatitniki vor.
"Bili je u pravu", ree Richie i taj prigueni, potpuno
nerichiejevski glas bio je silno uvjerljiv. "Pazite. Kao to je Stan
rekao: ako smo mi vidjeli da se to dogodilo, mogli biste vidjeti i vi."
"Osjetiti", doda Bili smrknuto.
Album krene iz ruke u ruku; svi su ga drali oprezno, za rubove,
kao da je posrijedi stari dinamit iz kojeg izbijaju krupne grake
nitroglicerina.
Album se vrati Mikeu. On ga otvori na jednoj od prvih stranica.
"Tata kae da ne postoji nain da se ovoj odredi datum, ali
vjerojatno potjee s poetka ili sredine osamnaestog stoljea", ree
Mike. "Nekom je ovjeku popravio pilu za kutiju starih knjiga i
fotografija. Ova je bila jedna od njih. Kae da bi mogla vrijediti
etrdeset dolara, pa i vie."
 Slika je bila drvorez, dimenzija velike razglednice. Kad je doao
red na Billa da je pogleda, on osjeti olakanje kad primijeti da
Mikeov otac ima jedan od onih albuma gdje se fotografije nalaze
ispod zatitne plastine folije. On pogleda, fasciniran, i pomisli: Eto.
Vidim ga - ili Ono. Stvarno vidim. To je lice neprijatelja.
Slika je prikazivala komedijaa koji je onglirao s prevelikim
unjevima nasred blatnjave ulice. Na obje strane ulice bilo je tek
nekoliko kua, kao i nekoliko baraka za koje je Bili pretpostavio da
su bile trgovine, ili trgovita, ili kako se to ve tad zvalo. Uope nije
sliilo na Derry, s iznimkom Kanala. On je bio tu, uredno poploan
kamenim kockama s obje strane. U gornjem dijelu slike, u drugom
planu, Bili ugleda skupinu mazgi na tegleoj stazi, kako vuku
teglenicu.
Oko komedijaa okupila se grupa od moda estero djece. Jedno
od njih imalo je na glavi slamnati pastirski eir. Drugo je imalo
obru i tap za tjeranje. Nije to bio jedan od onih tapova koji se
dobiju zajedno s obruem kakve se danas moe kupiti u Woolworthu;
bila je to grana. Bili je vidio gole kvrice tamo gdje su manje
granice bile odsjeene noiem ili sjekiricom. Ta igraka nije Made
in Taiwan ili iz Koreje, pomisli on, oaran tim djeakom koji je
mogao biti on, samo da se rodio prije etiri ili pet generacija.
Komedija je imao irok smijeak na licu. Nije imao nikakvu
minku (samo to je Billu itavo njegovo lice izgledalo naminkano),
ali je bio elav, s izuzetkom dva uperka kose koji su mu strili iznad
uiju poput rogova, i Billu nije bilo teko prepoznati njihova klauna.
Prije dvije stotine ili vie godina, pomisli on, i osjeti kako ga
proimaju luaka strava, gnjev i uzbuenje. Dvadeset sedam godina
kasnije, dok je sjedio u Gradskoj knjinici u Derryju i prisjeao se
trenutka kad je prvi put pogledao u album Mikeova oca, shvati da se
osjeao onako kako bi se osjeao lovac kad bi naiao na prvi svjei
trag starog tigra ubojice.
 Prije dvije stotine godina... tako dugo, a sam Bogzna koliko
due. To ga je potaknulo da se upita koliko zapravo Pennywiseov duh
stoluje u Derryju - ali shvati da je to misao o kojoj ba i ne eli vie
razmiljati.
"Daj mi ga, Bili!" govorio je Richie, ali Bili zadri album jo
trenutak, zurei u drvorez, uvjeren da e se ovaj poeti micati:
unjevi (ako su to bili unjevi) kojima je komedija onglirao poet
e se dizati i sputati, dizati i sputati, djeca e se nasmijati i
zapljeskati (samo to se moda nee sva nasmijati i zapljeskati; neka
bi umjesto toga mogla vrisnuti i pobjei), zaprega mazgi koje vuku
teglenicu izai e izvan okvira slike.
No to se ne dogodi i on proslijedi album Richieju.
Kada se album vratio Mikeu on okrene jo nekoliko stranica.
"Evo", ree on. "Ova je iz 1856., etiri godine prije no to je Lincoln
izabran za predsjednika."
Album ponovno krene ukrug. Ovo je bila slika u boji, neka vrsta
karikature - koja je prikazivala gomilu pijanaca kako stoje ispred
saluna a debeli politiar sa zulufima koji su se irili od sljepoonica
prema vilici deklamira s daske postavljene izmeu dvije goleme
bave. U jednoj ruci dri kriglu zapjenjena piva. Daska na kojoj stoji
prilino se ugnula pod njegovom teinom. Malo podalje, skupina
ena u eirima-kapicama promatra s gaenjem taj prizor mjeavine
lakrdijaenja i neumjerenosti. Tekst ispod slike glasi: OD POLITIKE
U DERRYJU OVJEK OEDNI, VELI SENATOR GARNER!
"Tata kae da su ovakve slike bile jako popularne dvadesetak
godina prije Graanskog rata", ree Mike. "Nazivali su ih 'luckaste
razglednice' i ljudi su ih slali jedni drugima. One su valjda bile kao
neki tosovi iz MAD-a.6"
"S-s-satira", ree Bili.

6 Kultni ameriki satiriki strip-asopis.

 "Aha", ree Mike. "Ali pogledajte sad ovdje dolje, u kut." Slika
je i na jo jedan nain sliila MAD-u - imala je jednako puno detalja i
popratnih tosova kao i A3 format humoristinog prikaza filmova iz
pera Morta Druckera u MAD-u.
Bio je tu nasmijeeni debeljko koji je ulijevao au piva u grlo
pjegavom psu. Bila je tu i ena koja je sjela na tur u blatnjavu lokvu.
Bila su tu i dva ulina derana koja su objeenjaki ubacivala ibice
sumpornih glava u potplate cipela uspjenog poslovnog ovjeka, te
djevojica koja se njihala objeena za pete na brijestu tako da su joj
se vidjele gaice. Ali usprkos tom zbunjujuem nanosu detalja, Mike
nikome od njih nije morao pokazati klauna. Odjeven u kriavo
karirano tijesno odijelo doboara, ibicario je s gomilom pijanih
drvosjea. Namigivao je drvosjei koji je, po tome kako je od
iznenaenja zinuo, upravo pokazao pogrenu kutijicu. Klaun/doboar
uzimao mu je novi.
"Ponovno on", ree Ben. "Koliko... sto godina kasnije?"
"Tako neto", ree Mike. "A evo jedne iz 1891."
Bio je to isjeak s naslovne stranice derryjevskog Newsa.
TRIPUT HURA! objavljivao je naslov razdragano. OTVORENA
ELJEZARA! Odmah ispod toga: "itelji masovno doli na gala
piknik. Slika je prikazivala ceremoniju presijecanja vrpce u
Kitchenerovoj eljezari; njezin stil podsjeti Billa na grafike Curriera i
Ivesa koje je njegova majka drala u blagovaonici, premda im ova po
finoi nije bila ni u peti.
ovjek uparaen u jutarnjem kaputu i cilindru drao je velike
razjapljene kare iznad vrpce eljezare a sve je to promatrala gomila
od oko petstotinjak ljudi. S lijeve strane stajao je klaun - njihov klaun
- koji je za grupu djece nainio premet naprijed. Umjetnik ga je
uhvatio presavinutog, pretvorivi mu smijeak u vrisak.
Mike brzo proslijedi album Richieju.
 Sljedea slika bila je fotografija ispod koje je Will Hanlon
napisao: 1933: Ukinue u Derriju. Premda nijedan djeak nije znao
puno o Volstead Actu ili njegovu ukidanju, slika je jasno pokazivala
glavne injenice. Bila je to snimka Wally's Spa dolje u Hell's Half-
Acre.
Krma je bila gotovo doslovce ispunjena do krovnih greda;
mukarci su bili odjeveni u bijele koulje raskopane oko vrata,
slamnate eire, radnike koulje, majice, bankarska odijela.
Svi su pobjedniki visoko drali ae i boce. U izlogu su bila dva
velika natpisa. DOBRO NAM DOAO, JOHN BARLEYCORN 7!
pisalo je najednom, a na drugom: VEERAS BESPLATNO PIVO.
Klaun, odjeven kao najvei kico na svijetu (bijele cipele,
gamae, gangsterske hlae), drao je nogu na bonoj dasci
automobila marke Reo i pio pjenuac iz enske cipele s visokom
potpeticom.
"1945.", ree Mike.
Ponovno derryjevski News. Naslov: JAPAN SE PREDAO -
GOTOVO JE! BOGU HVALA, GOTOVO JE! Parada je gmizala
glavnom ulicom prema Up-Mile Hillu. A u pozadini je bio klaun, u
srebrnom kostimu s naranastim coflima-pucetima; zamrznut u
tokastoj matrici koja je inila zrnastu novinsku fotografiju, kao da
poruuje (barem Billu) kako nita nije gotovo, kako se nitko nije
predao, kako nita nije postignuto, nula je i dalje pravilo, a nitica
obiaj; i, najvanije, kao da poruuje da je sve jo izgubljeno. Bili
osjeti studen, osui mu se grlo i obuzme ga strah.
Odjednom tokice na fotografiji ieznu i ona oivi.
"To je - " zapone Mike.

7 The Ballad of John Barleycorn - tradicionalna pjesma u kojoj je ime John Barlevcom sinonim za
estoko pie napravljeno od jema i kukuruza (barlev -jeam, corn - kukuruz).
 "G-g-gledajte", ree Bili. Rije mu padne iz usta poput
djelomice rastopljene kocke leda. ''S-s-svi p-p-pogledajte o-o-ovo!"
Oni se skupe oko njega.
"O moj Boe", apne Beverly sa strahopotovanjem.
"To je ONO!" Richie gotovo krikne, i odalami Billa po leima
od uzbuenja. Okrene se i pogleda u Eddiejevo bijelo, izmueno lice,
i skamenjeno lice Stana Urisa. "To je ono to smo vidjeli u
Georgeovoj sobi! Tono to smo -"
"Pssst", ree Ben. "Posluajte." I, gotovo jecajui: "Moe ih se
uti - Isuse, moe ih se uti iznutra."
I u tiini koju je remetilo samo blago zibanje ljetnog povjetarca,
oni shvate da zaista uju. Orkestar je svirao vojnu koranicu, limenu
i jedva ujnu zbog daljine... ili zbog prolaska vremena... ili zbog ega
ve ne. Klicanje gomile bilo je nalik zvukovima koji dopiru iz loe
namjetene radiopostaje. A ulo se i pucketanje, takoer jedva ujno,
poput priguena zvuka pucketanja prstiju.
"Petarde", apne Beverly i protrlja oi rukama koje su se tresle.
"To su petarde, zar ne?" Nitko ne odgovori. Promatrali su sliku, a oi
su im gutale lica.
Parada je vijugala prema njima, ali tren prije no to bi sudionici
stigli u prvi plan - u toku u kojoj se inilo da moraju izmarirati
ravno iz slike u svijet trinaest godina u budunosti - nestanu s vidika,
kao u nekoj vrsti nevidljive krivulje. Najprije vojnici iz I. svjetskog
rata, lica neobino starih ispod ljemova nalik na pladnjeve za pitu, s
natpisom na kojem je pisalo: UDRUGA VETERANA DERRYJA
ELI DOBRODOLICU SVOJIM HRABRIM DEKIMA, zatim
izviai, kiwanijanci8, Udruga medicinskih sestara iz bolnice Home,
orkestar limene glazbe, a onda derryjevski veterani iz II. svjetskog
rata, a iza njih gimnazijski orkestar. Gomila se micala i premjetala.
Vrpce i konfeti treperavo su se sputali s prozora prvih i drugih

8 Drutvo osnovano 1915. godine za promicanje viih ideala u industrijskom i poslovnom svijetu.
katova poslovnih zgrada nanizanih s obje strane ulice. Klaun je
skakutao sa strane, izvodio zvijezde, prekobacivao se, pantomimom
oponaao snajperista, vojniki pozdravljao. I Bili prvi put primijeti
da ljudi okreu glavu od njega - ali ne zbog toga to ga vide, nego
kao da osjeaju propuh ili neki smrad.
Samo su ga djeca zaista vidjela i uzmicala od njega.
Ben prui ruku prema slici, kao to je Bili uinio u Georgeovoj
sobi.
"N-n-n-NE!" vrisne Bili.
"Mislim da je u redu, Bille", ree Ben. "Pogledaj." I on nakratko
poloi ruku na zatitnu plastiku iznad fotografije, pa je povue. "Ali
kad bi se skinulo tu plastiku -"
Beverly vrisne. Klaun je prestao izvoditi svoje lakrdije kad je
Ben povukao ruku. Ono jurne prema njima, dok su mu krvavo
obojena usta brbljala i smijala se. Bili mirne i lecne se, ali svejedno
zadri album u rukama, mislei da e se Ono izgubiti iz vidokruga
kao to se dogodilo s paradom, i orkestrom, izviaima i kabrioletom
Cadillac u kojem se vozila miss Derryja za 1945. godinu.
Ali klaun nije ieznuo niz tu krivulju koja kao da je ocrtavala
rub tog nekadanjeg postojanja. Umjesto toga, on zastraujue
okretno i gipko skoi na ulinu svjetiljku koja se nalazila sasvim
lijevo u prednjem planu slike. Uzverao se gore kao majmun po motki
- i odjednom mu se lice nae pritisnuto o tvrdu plastinu navlaku
kojom je Will Hanlon obloio svaki list svog albuma.
Beverly ponovno vrisne i ovaj joj se put pridrui i Eddie, iako je
njegov vrisak bio slab i bez daha. Plastika se izboi - poslije e svi
potvrditi da su to vidjeli. Bili ugleda kako se gomolj klaunova
crvenog nosa spljotio, onako kako ti se nos spljoti kad ga pritisne
o prozorsko okno.
 "Sve u vas pobiti!" klaun se smijao i vritao. "Pokuajte me
zaustaviti i sve u vas pobiti! Izludjet u vas, a onda sve pobiti! Ne
moete me zaustaviti! Ja sam jopac! Ja sam Vukodlak-tinejder!"
I na trenutak Ono i jest bilo Vukodlak-tinejder, mjesecom
posrebreno lice likantropa koje je virilo u njih iznad ovratnika
srebrnog odijela, iskeenih bijelih zuba.
"Ne moete me zaustaviti, ja sam gubavac!"
Sad je lice gubavca, sablasno i oderano, gnjilo od ireva, zurilo u
njih oima ivog mrtvaca.
"Ne moete me zaustaviti, ja sam mumija! "
Gubavevo lice ostari i ispuni se sparuenim usjecima. Prastari
zavoji zaplivaju s njegove koe i tu se ukrute. Ben okrene glavu, lica
bijela kao sir, jedne ruke zalijepljene preko vrata i uha.
"Ne moete me zaustaviti, ja sam mrtvi djeaci!
"Ne!" vrisne Stan Uris. Oi su mu se iskolaile iznad
polukrugova koe koji su izgledali kao modrice - potresno meso,
pomisli Bili nesuvislo, i bile su to rijei koje e on poslije dvanaest
godina upotrijebiti u romanu, nemajui pojma odakle mu;
jednostavno e se njima posluiti, onako kako pisci uzimaju pravu
rije u pravo vrijeme, kao skroman dar iz tog vanjskog prostora (ono
prostora) odakle ponekad dolaze dobre rijei.
Stan mu zgrabi album iz ruku i zalupi ga. Drao ga je
sklopljenog objema rukama, tako da su mu ile iskoile na unutarnjoj
strani zapea i podlaktica. Pogleda u ostale oima koje su bile
gotovo pomahnitale. "Ne", ree brzo. "Ne, ne, ne."
I odjednom Bili shvati da ga vie brinu Stanova uestala
nijekanja nego klaun, i shvati da je ova reakcija ba onakva kakvu je
klaun elio izazvati, jer...
Jer nas se Ono moda boji.,, prvi se put zaista boji u svom
dugom, dugom ivotu.
 On zgrabi Stana i dvaput ga grubo prodrma za ramena. Stanovi
zubi kljocnu a album mu padne iz ruke. Mike ga podigne i urno
odloi, ne elei ga dodirivati poslije onog to je vidio. Ali je album
ipak bio oev, no on je intuitivno osjeao da njegov otac nikad nee u
njemu vidjeti ono to je on upravo vidio.
"Ne", ree Stan tiho.
"Da", ree Bili.
"Ne", ree Stan ponovno.
"Da. S-s-svi smo - "
"Ne. "
"- to v-v-vidjeli, Stan", ree Bili. On pogleda u ostale
"Da", ree Ben.
"Da" , ree Richie.
"Da", ree Mike. "O mili Boe, da."
"Da", ree Bev.
"Da", uspije procijediti Eddie, dahnuvi tu rije iz grla koje mu
se brzo zatvaralo.
Bili pogleda u Stana, zahtijevajui oima da mu Stan uzvrati
pogled. "N-n-ne daj da te Ono u-u-uniti, ovjee", ree Bili. "I ti si
ga v-v-vidio."
"Nisam elio!" zakuka Stan. Po elu mu se poput ulja ljeskao
znoj.
"A-a-ali j-j-jesi."
Stan pogleda ostale, jednog po jednog. Proe rukama kroz svoju
kratku kosu i otme mu se dubok, drhtav uzdah. Oi kao da su mu se
razbistrile od tog greznueg ludila koje je tako uznemirilo Billa.
"Da", ree on. "Da. U redu. Da. To hoe? Da."
Bili pomisli: Jo smo svi zajedno. Ono nas nije sprijeilo. Jo
moemo ubiti Ono. Jo moemo ubiti Ono... ako budemo hrabri.
 Bili pogleda ostale i ugleda u svim oima pomalo Stanove
histerije. Ne u tolikoj mjeri, ali ipak prisutne.
"A-a-aha", ree on i nasmijei se Stanu. Trenutak potom Stan mu
uzvrati osmijehom i neto od onog uasno zgranutog izraza izgubi
mu se s lica. "To sam h-h-htio, p-p-pizdek jedan."
"Bi-bip, tupko", ree Stan i svi se nasmiju. Bio je to histerian
vritei smijeh, ali bolje i to nego nikakav, zakljui Bili.
"H-h-hajde", ree on, zato to je netko morao neto rei.
"Zavrimo k-k-klupsku kuicu. to k-k-kaete na to?"
On im ugleda zahvalnost u oima i bude mu drago zbog njih...
ali njihova zahvalnost nije zalijeila njegov uas. Zapravo, bilo je u
njihovoj zahvalnosti neeg zbog ega ih je elio mrziti. Zar on nikad
nee moi izraziti svoj uas zbog straha da ti krhki avovi koji su ih
spojili u cjelinu ne popuste? ak i sama ta pomisao nije zapravo bila
potena, zar ne? Zato to on njih, barem u odreenoj mjeri,
iskoritava - iskoritava svoje prijatelje, riskira njihove ivote - da bi
poravnao raune za svog mrtvog brata. A je li i to pravi razlog? Ne,
jer je George mrtav, a ako se osveta moe izvriti, Bili je
pretpostavljao da se moe izvriti samo u ime ivih. A to to ini od
njega? Sebino govance koje vitla limenim maem i pokuava
glumiti kralja Arthura?
O Isuse, zastenje on u sebi, ako je to ono o emu odrasli moraju
razmiljati, ne elim nikad odrasti.
Njegova je odlunost i dalje bila jaka, ali s okusom gorine.
Gorka.
 PETNAESTO POGLAVLJE

Dimna rupa

RICHIE TOZIER GURNE NAOALE VIE NA NOS (TAJ

MU SE POKRET VE INI SAVRENO poznatim, premda lee
nosi ve dvadeset godina) i s odreenim uenjem razmilja o tome
kako se atmosfera u prostoriji promijenila dok je Mike ponovno
priao o incidentu s pticom u eljezari i podsjetio ih na oev album
fotografija i oivjelu sliku.
Richie je bio osjetio kako u prostoriji buja neka luda, ushiujua
energija. U posljednjih nekoliko godina, devet ili deset puta mrkao
je kokain - uglavnom na tulumima; kokain nije neto to bi elio da ti
se mota po kui kad si poznati DJ - i osjeaj je bio slian tome,
premda ne sasvim. Ovaj je osjeaj bio ii, sliniji ubrizgavanju
direktno u venu. Uini mu se da je prepoznao taj osjeaj iz
djetinjstva, koji ga je obuzimao svakodnevno i koji je uzimao zdravo
za gotovo. Da je ikad kao dijete pomislio na to duboko vrelo energije
(nije se mogao sjetiti da je ikad to uinio), otpisao bi ga kao ivotnu
injenicu, neto to e uvijek biti tu, poput boje njegovih oiju, ili
njegovih odvratnih batiastih nonih prstiju.
Pa, ispostavilo se da tome nije tako. Energija koju si crpio tako
rasipniki kao dijete, energija za koju si mislio da je nepresuna,
rasplinulo bi se negdje izmeu osamnaeste i dvadeset etvrte, da bi je
zamijenilo neto puno neizrazitije, neto lano poput mrkanja
kokaina: svrha, moda, ili ivotni ciljevi, ili koju ve rije prpona
Gospodarska komora za mlade eli da upotrijebi. Nije to bilo neto
bombastino; ne bi je izgubio odjednom, s praskom. A moda je to,
pomisli Richie, ono zastraujue. To, kako ne prestaje biti dijete
odjedanput, sa snanim eksplozivnim praskom, poput praska jednog
od trik-balona onog klauna sa sloganima za Burma Shave 9. Dijete u
tebi jednostavno istee, kao zrak iz gume. I jednog se dana pogleda
u zrcalo, a pogled ti uzvraa odrasla osoba. Moe i dalje nositi
traperice, moe odlaziti na Springsteenove i Segerove koncerte,
moe bojiti kosu, ali je u zrcalu svejedno lice odrasle osobe. Sve se
to moda dogodilo dok si spavao, ba kao to dobra vila doe po tvoj
zub ispod jastuka.
Ne, pomisli on. Ne dobra vila. Vila starosti.
On se naglas nasmije besmislenoj pretjeranosti te slike, a kad ga
Beverly upitno pogleda, on odmahne rukom. "Nije to nita, duo",
kae on. "Samo si mislim svoje."
Ali se sad ta energija vratila. Ne sasvim - barem ne jo - ali se
vraa. I nije stvar samo u njemu; osjea kako se njome puni cijela
prostorija. Mike Richieju izgleda dobro prvi put otkad su se okupili
na onom jezivom objedu kod Derry Malla. Kad je Richie uao u
predvorje i tamo ugledao Mikea kako sjedi s Benom i Eddiejem,
pomislio je, zgranut: eno ovjeka koji je na rubu pameti, koji se
moda sprema izvriti samoubojstvo. Ali je taj izraz sad nestao. Nije
sublimiran - ieznuo je. Richie sjedi ovdje i promatra kako se
posljednji tragovi tog izraza iskradaju s Mikeova lica dok iznova
proivljava ono iskustvo s pticom i albumom. Dobio je injekciju
energije. A isto se dogodilo i ostalima. To im se vidi na licima, u
glasovima, kretnjama.
Eddie si toi jo jedan din-tonik od suhih ljiva. Bili trusi viski,
a Mike otvara jo jedno pivo. Beverly gleda u balone koje je Bili
privezao za snima mikrofilmova kod glavnog pulta i urno iskapi

9 Krema za brijanje poznata po reklamnim kampanjama u kupletima koji su postali dio amerikog
krajolika i upozoravali amerike vozae da se redovito briju i oprezno voze.
svoj trei votka-juice. Svi prilino duboko poteu iz boce, ali nitko
nije pijan.
Richie ne zna odakle mu energija koju osjea, ali svakako ne iz
boce estice. CRNJAMA IZ DERRYJA VRABAC NA GRANI:
Plavo. GUBITNICI I DALJE GUBE, ALI STANLEY URIS
NAPOKON MISLI SVOJOM GLAVOM: Naranasto.
Isuse, pomisli Richie, otvarajui za sebe novo pivo, nije
dovoljno to to Ono moe biti svako usrano udovite koje poeli, i
nije dovoljno to to se Ono moe hraniti naim strahovima, nego se
ispostavi da je Ono usto jo i Rodney Dangerfield10 preruen u
ensko.
Eddie je taj koji prekida utnju. "to mislite koliko Ono zna o
tome to mi sad radimo?" upita on.
"Ono je bilo ovdje, zar ne?" upita Ben.
"Nisam siguran da to neto znai", odgovara Eddie.
Bili kima glavom. "To su samo slike", kae on. "Nisam siguran
da to znai da nas Ono moe vidjeti, ili da zna to smjeramo. Ti vidi
spikera na televizijskim vijestima, ali on ne vidi tebe. "
"Oni baloni nisu samo slike", kae Beverly, i palcem trzne prema
njima preko ramena. "Oni su stvarni."
"To ipak nije istina", kae Richie i oni ga svi pogledaju. "Slike
jesu stvarne. Naravno da jesu. One - "
I odjednom neto drugo sjedne na svoje mjesto, neto novo
sjedne na svoje mjesto uz tako glasan kljocaj i tako vrsto da on
rukama poklopi ui. Oi mu se raire iza naoala.
"O moj Boe!" zavapi on iznenada. Grevito se uhvati za stol,
napola ustane, a onda se skljoka natrag u stolicu uz tup udar kao da u
njegovu tijelu nema nijedne koice. Posegne za svojom limenkom
piva, prevrne je, podigne pa popije ono to je ostalo u njoj. Gleda u
Mikea dok ostali gledaju u njega, iznenaeni i zabrinuti.
10 Rodney Dangerfield (22. 11. 1922.), pravim imenom Jacob Cohen, poznati ameriki komiar.
 "Pekle su me oi!" gotovo je viknuo. "Pekle su me oi! Mike! To
kako me peklo u oima - "
Mike kima glavom, lagano se smjekajui.
"R-R-Richie ? " upita Bili. "to j-j-je?"
Ali Richie ga jedva uje. Silina sjeanja plavi ga poput plime,
naizmjence mu je vrue i hladno, i on odjednom shvaa zato su mu
se ta sjeanja vratila jedno po jedno. Da se svega sjetio odjednom,
silina toga bila bi slina pucnju iz psiholoke samarice na
udaljenosti od tri centimetara od njegove sljepoonice. To bi mu
raznijelo gornji dio glave.
"Vidjeli smo dolazak Onoga! " kae on Mikeu. "Vidjeli smo Ono
kako dolazi, zar ne? Ti i ja... ili samo ja?" On vrsto uhvati Mikea za
ruku koju ovaj dri na stolu. "Jesi li i ti to vidio, Mikey, ili samo ja?
Jesi li i ti vidio? umski poar? Krater?"
"Vidio sam", kae Mike tiho i stisne Richiejevu ruku. Richie na
trenutak zatvori oi, pomislivi kako nikad u ivotu nije osjetio tako
topao i snaan val olakanja, ak ni kad je PSA-ov mlanjak kojim je
krenuo iz L.A.-a za San Francisco sletio s piste i tamo se zaustavio -
nitko nije poginuo, ak nije bilo ni ranjenih. Nekoliko je komada
prtljage ispalo iz pretinaca iznad glava i to je bilo sve. On je skoio
na uti spasilaki tobogan i pomogao jednoj eni da se udalji od
zrakoplova. ena je uganula gleanj na izboenju skrivenom u
visokoj travi. Smijala se i govorila: "Ne mogu povjerovati da nisam
mrtva, ne mogu vjerovati, naprosto ne mogu vjerovati." Pa je Richie,
koji je jednom rukom napola nosio tu enu, a drugom mahao
vatrogascima koji su mahnitim pokretima pourivali iskrcale putnike,
rekao: "Dobro, no onda ste mrtvi, mrtvi ste, je li vam sad lake?" i
oboje su se luaki nasmijali. Bio je to smijeh olakanja... ali je ovo
olakanje bilo vee.
"O emu vi to, deki, priate?" upita Eddie, gledajui sad u
jednog sad u drugog.
 Richie pogleda Mikea, ali Mike odmahne glavom. "Samo
naprijed, Richie. Ja sam svoje za veeras odradio."
"Vi ostali to ne znate, ili se moda ne sjeate, zato to ste otili",
kae im Richie. "Ja i Mikey smo bili posljednja dva Mohikanca u
dimnoj rupi."
"Dimna rupa", razmilja Bili. Oi su mu daleke i modre.
"To to su me pekle oi", kae Richie, "ispod kontaktnih lea.
Prvi put sam to osjetio neposredno nakon to me Mike nazvao u
Kaliforniju. Tad nisam znao to je to, ali sad znam. Bio je to dim.
Dim star dvadeset sedam godina. " Pogleda u Mikea. "Psiholoki, bi
li se moglo tako rei? Psihosomatski? Neto iz podsvijesti?"
"Ne bih rekao", odgovara Mike tiho. "Rekao bih da je to to si
osjetio bilo stvarno koliko i ovi baloni, ili glava koju sam vidio u
hladnjaku, ili le Tonyja Trackera koji je vidio Eddie. Ispriaj im,
Richie."
Richie kae: "Bilo je to etiri ili pet dana nakon to je Mike
donio oev album u Jalovinu. Negdje sredinom srpnja, valjda.
Klupska je kuica bila dovrena. Ali... to s dimnom rupom, to je bila
tvoja zamisao, Plastu. Dobio si je iz jedne od svojih knjiga."
Smjekajui se blago, Ben kima glavom.
Richie pomisli: Bilo je oblano tog dana. Ni daka vjetra. Oluja
u zraku. Kao onog dana oko mjesec dana kasnije kad smo stajali u
rjeici i nainili krug, a Stan nam porezao ruke onim komadiem
boce Coca-Cole. Zrak je jednostavno tavorio i ekao da se neto
dogodi, a poslije je Bili rekao da se zrak u klupskoj kuici tako brzo
ustajao zbog toga to nije bilo propuha.
Sedamnaesti srpanj. Da, tad je to bilo, to je bio dan dimne rupe.
17. srpanj 1958., gotovo mjesec dana poslije poetka ljetnih
praznika i nakon to se jezgra Gubitnika - Bili, Eddie i Ben -
oblikovala dolje u Jalovini. Dopustite da pogledam vremensku
prognozu u novinama za taj dan prije gotovo dvadeset sedam
godina, pomisli Richie, a ja u vam rei kako je glasila prije no to
je proitam: Richard Tozier, alijas Veliki Mozak. "Vrue, sparno,
mogunost pljuskova. I pripazite se vizija koje vam se mogu ukazati
dok ste dolje u dimnoj rupi..."
Bilo je to dva dana nakon to je otkriveno tijelo Jimmyja
Culluma, dan nakon to je gospodin Neil ponovno siao u Jalovinu i
sjeo ravno na klupsku kuicu a da nije znao da se ona tu nalazi, jer
dotad su je ve pokrili i Ben je osobno i paljivo nadgledao
nanoenje premaza ljepila i vraanje busenja. Jedino da ste se spustili
na sve etiri i puzali, primijetili biste da tu neeg ima. Kao i brana,
Benova klupska kuica bila je silan uspjeh, samo to ovaj put
gospodin Neil o tome nita nije znao.
Paljivo ih je ispitivao, slubeno, zapisujui njihove odgovore u
crni notes, ali su mu malo toga mogli rei - barem u vezi s Jimmyjem
Cullumom - i gospodin Neil je ponovno otiao, nakon to ih je jo
jednom upozorio da se ne bi smjeli sami igrati u Jalovini... nikad.
Richie je mislio da bi im gospodin Neil jednostavno rekao da se
nose odatle da je bilo tko iz policije grada Derryja zaista vjerovao da
je mali Cullum (ili netko od ostalih) bio ubijen u Jalovini. Ali su oni
znali da nije tako; zbog sustava kanalizacijskih i odvodnih cijevi, to
je samo bilo mjesto gdje su njihovi ostaci najee zavravali.
Gospodin Nell je doao i esnaestog, da, i to je bio vru i sparan
dan, ali sunan. Sedamnaestog je bilo oblano.
"Hoe nam priati ili nee, Richie?" upita Bev. Lagano se
smjeka, punih i blijedo ruiastocrvenih usana, ueglih oiju.
"Samo razmiljam odakle da ponem", kae Richie. Skine
naoale, obrie ih o koulju, i odjednom zna odakle: od trenutka kad
se zemlja otvorila ispod njegovih i Billovih nogu. Naravno da je znao
za klupsku kuicu - kao i Bili i ostali, ali se ipak raspametio kad je
ugledao kako se zemlja tek tako odjednom otvara u prorez tame.
 Sjea se kako ga je Bili vozio na Srebrenku do uobiajenog
mjesta u Kansas Streetu a onda ostavio bicikl ispod mostia. Sjea se
kako su njih dvojica hodali stazom prema proplanku i ponekad se
morali okretati postrance jer je ikara bila tako gusta - sad je bila
sredina ljeta, i Jalovina je bila u apogeju bujanja. Sjea se kako su
tjerali komarce koji su im zujali izluujue blizu uiju; sjea se ak i
Billa kako kae: (o kako se jasno sad svega toga prisjea, ne kao da
se juer dogodilo, nego kao da se dogaa sada) "P-p-priekaj t-t-t...

...TRENUTAK, R-R-RICHIE. IMA JEDNOG OPAKO V-V-

VELIKOG OTRAGA NA v-v-vratu."
"Isuse", ree Richie. Mrzio je komarce. Mali letei vampiri, eto
to su bili kad se pogleda injenicama u oi. "Ubij ga, Veliki Bille."
Bili pljesne Richieja po vratu.
"Au!"
"V-v-vidi?"
Bili isprui ruku Richieju pred lice. Nasred nepravilne mrlje krvi
nalazilo se zgnjeeno tijelo komarca. Moja krv, pomislio je Richie,
prolivena za tebe i za jo mnoge. "Fuuuj", ree on.
"Ne b-b-brini", ree Bili. "Ovaj p-p-pizdek vie n-n-nikad nee
zaplesati t-t-tango."
Hodali su tako, zamahujui na komarce, tjerajui od sebe oblake
sitnih muica privuenih neim u mirisu njihova znoja - neim to e
se nakon puno godina identificirati kao "feromone". to god to bilo.
"Bili, kad e ostalima rei za srebrne metke?" upita Richie dok
su se pribliavali istini. U ovom sluaju "ostali" su ukljuivali Bev,
Eddieja, Mikea i Stana - premda je Richie nagaao da Stan ve
prilino dobro zna to to oni prouavaju u knjinici. Stan je bio bistar
- previe bistar za vlastito dobro, pomislio bi kadto Richie. Onaj dan
kad je Mike donio oev album u Jalovinu, Stan je zamalo siao s
uma. Richie je, zapravo, bio gotovo siguran da Stana vie nikad nee
vidjeti i da e Klub gubitnika postati sekstet (Richiejeva omiljena
rije, uvijek s naglaskom na prvom slogu). Ali se Stan sutra vratio, i
Richie ga je jo vie cijenio zbog toga. "Danas e im rei?"
"Ne d-d-danas", ree Bili.
"Misli da nee uspjeti, zar ne?"
Bili slegne ramenima a Richie, koji je moda razumio Billa
Denbrougha bolje no itko drugi do Audre Phillips, nagaao je to bi
Bili sve mogao rei da nije bile prepreke njegove govorne mane: da
djeca koja izrauju srebrne metke spadaju u djeje pustolovne knjige,
stripove... Ukratko, sranje. Opasno sranje. Mogu pokuati, naravno.
Benu Hanscomu bi ak moda to i uspjelo, naravno. Na filmu bi to
uspjelo, naravno. Ali...
"Pa?"
"Imam i-i-ideju", ree Bili. "Jednostavniju. Ali samo kad bi B-B-
Beverly - "
"Kad bi Beverly to?"
"N-n-nema veze."
I Bili vie ni rijei nije elio rei o tome.
Doli su na istinu. Kad bi se netko pomnije zagledao, moda bi
mu se uinilo da trava djeluje pomalo ugaeno - pomalo rabljeno.
Moda bi ak pomislio i da ima neeg pomalo umjetnog - ak i
namjetenog - u nainu na koji su borove iglice i lie bili rasipani
preko busenja. Bili podigne omot Ring-Ding okoladice - gotovo
sigurno Benove - i stavi ga odsutno u dep.
Djeaci stignu nasred proplanka... i komad zemlje duine oko
dvadeset pet centimetara i irine osam centimetara podigne se uz
prljavu kripu arki, i pokae se crni kapak. Iz te crne tame gledale su
oi, od ega Richieja na trenutak prome jeza. Ali bile su to samo oi
Eddieja Kaspbraka, i Eddie, kojeg e za tjedan dana posjetiti u
bolnici, uplje zapoje: "Tko to tako po mom mostu hop-hop-hope-
e?" Odozdo dopre smijuckanje i bljesne baterija.
"Mi smo ruralesi, senjor", ree Richie i une, uvrui nevidljivi
brk, govorei svojim Glasom Pancha Vanille.
"Je li?" upita Beverly iz rupe. "Da vam vidim znake."
"Make?" drekne Richie, razdragan. "Ne compramos no stupidos
makite!"
"Nosi se u materinu, Pancho", odgovori Eddie i zalupi veliki
kapak. Zauje se jo priguenog hihota ispod zemlje.
"Izlazite podignutih ruku!" vikne Bili dubokim, zapovjednikim
glasom odrasle osobe. Pone stupati amo-tamo po busenjem
prekrivenom poklopcu klupske kuice. Vidio je kako se tlo ziba gore-
dolje dok on hoda amo-tamo, ali jedva primjetno; dobro su to
sagradili.
"Nemate nikakve anse!" zaurla on, videi sebe u mislima kao
neustraivog Joea Fridaya iz losangeleske policije. "Izlazite odatle,
propalice! Ili mi ulazimo PUCAJUI!"
On skoi da bi podcrtao svoje rijei. Vriska i hihot ispod zemlje.
Bili se smjekao, nesvjestan toga da ga Richie mudro promatra - da
ga gleda ne onako kako jedno dijete gleda drugo nego, u tom
kratkom trenutku, onako kako odrasla osoba gleda dijete.
On ne zna da ne muca uvijek, pomisli Richie.
"Pusti ih unutra, Ben, prije no to razvale krov", ree Bev.
Trenutak potom tajna vrata u zemlji otvore se kao poklopac na
podmornici. Ben proviri. Bio je rumen u licu. Richie je odmah znao
da je Ben sjedio pokraj Beverly.
Bili i Richie se spuste kroz otvor i Ben ga ponovno zatvori. I
tako su svi bili tu i ugodno sjedili uz daskama obloene zidove,
podvuenih nogu, lica mutno otkrivenih svjetlosnim snopom Benove
baterije.
 "D-d-dakle, to se d-d-dogaa?" upita Bili.
"Nita naroito", ree Ben. On je zaista sjedio pokraj Beverly, i
lice mu je izgledalo ne samo zajapureno, nego i sretno. "Samo smo -"
"Reci im, Ben", prekine ga Eddie. "Ispriaj im priu! Da vidimo
to oni misle."
"Ne bi koristilo tvojoj astmi", ree Stan Eddieju svojim
najuvjerljivijim netko-ovdje-mora-biti-praktian glasom.
Richie sjedne izmeu Mikea i Bena i obgrli koljena spojenim
rukama. Ovdje dolje bilo je predivno svjee, predivno tajnovito. Dok
je pogledom pratio treperenje baterije iji je snop prelazio s lica na
lice, privremeno je zaboravio ono to ga je vani toliko zapanjilo prije
samo jedne minute. "O emu vi to?"
"Ma Ben nam je priao o jednom indijanskom obredu", ree
Bev. "Ali Stan ima pravo, Eddie, to ne bi bilo dobro za tvoju astmu."
"Moda joj nee nakoditi", ree Eddie, zazvuavi - kapa dolje,
pomisli Richie - samo malo zabrinuto. "Uglavnom me spopadne kad
se uzrujam. U svakom sluaju, volio bih pokuati."
"Pokuati --to?" upita Bili.
"Obred dimne rupe", ree Eddie.
''to je t-t-to?"
Snop svjetlosti iz Benove baterije krene navie i Richie ga isprati
oima. Besciljno je arao po drvenom krovu klupske kuice dok je
Ben objanjavao. Prijee preko izdubljenih i okrhnutih ploa vrata od
mahagonija koja su njih sedmero donijeli ovamo s otpada prije tri
dana - dan prije no to je naeno tijelo Jimmyja Culluma. Ono ega
se Richie sjeao u vezi s Jimmyjem Cullumom, tihim sitnim
djeakom koji je takoer nosio naoale, jest da je u kine dane volio
igrati Scrabble". Vie nee igrati Scrabble, pomisli Richie i lagano
zadrhti. U polutami taj drhtaj nitko ne primijeti, ali ga Mike Hanlon,
koji je sjedio rame uz rame s njim, pogleda radoznalo.
 "Dakle, proli sam tjedan posudio iz knjinice tu knjigu",
govorio je Ben. "Zove se Duhovi s Great Plainsa, a govori o
indijanskim plemenima koja su ivjela na zapadu Amerike prije
stotinu pedeset godina.
O Paiutima, Pawneejima, Kiowama, Otoima i Komanima. Jako
dobra knjiga. Volio bih jednom otii tamo gdje su oni ivjeli. Iowa,
Nebraska, Colorado, Utah..."
"Daj zavei i priaj o obredu dimne rupe", ree Beverly,
ukajui ga laktom.
"Naravno", ree on. "Vai." A Richie je bio uvjeren da bi njegov
odgovor bio isti i da ga je Beverly munula laktom i rekla: "Popij
otrov, Ben, moe?"
"Vidite, gotovo sva ta plemena imala su poseban obred, a naa
me klupska kuica podsjetila na to. Kad god su morali donijeti neku
vanu odluku - odseliti se za krdima bizona, ili nai izvor vode,
zaratiti se s neprijateljima ili ne zaratiti - oni bi iskopali veliku rupu u
zemlji i cijelu je prekrili granjem, osim malog ispunog otvora na
vrhu."
"D-d-dimna rupa", ree Bili.
"Tvoj me munjeviti mozak nikad ne prestaje uditi, Veliki Bille",
ree Richie mrtav ozbiljan. "Trebao bi se prijaviti za kviz. Kladio bih
se da bi pobijedio ak i starog Charlieja van Dorena11."
Bili naini pokret kao da e ga udariti i Richie odskoi, prilino
jako kresnuvi glavom u potporanj.
"Joj!"
"Z-z-zasluio si", ree Bili.

11 Popularni natjecatelj u kvizu "Twenty One" (1956.-58.). Kad se otkrilo da su producenti kviza
popularnim natjecatelj ima unaprijed davali odgovore na pitanja, kviz se prestao prikazivati, a van
Doren, profesor engleskog jezika i knjievnosti na Columbia Universitv, dobio je otkaz. Robert Redford
reirao je film ("Kviz") o tom skandalu.
 "Ja te ubim, truljavos gringo kukinsin", ree Richie. "Ne
comprar no smrdljivos -"
"Hoete li vie prestati, narode?" upita Beverly. "Ovo je
zanimljivo." Ona podari Benu tako topao pogled da je Richie bio
uvjeren kako e se za koji trenutak Plastu iz uiju poeti puiti.
"U redu, B-B-Ben", ree Bili. "N-n-nastavi."
"Naravno", ree Ben, ali to zazvui kao da je zagraktao. Morao
se nakaljati i ponovno poeti. "Kad bi nainili dimnu rupu, onda bi
zapalili vatru. Koristili bi vlana drva da bi dobili vatru s puno dima.
Onda bi svi hrabri ratnici sili u rupu i sjeli oko vatre. Rupa bi se
napunila dimom. U knjizi pie da je to bio vjerski obred, ali je to bilo
u neku ruku ujedno i natjecanje, shvaate? Poslije nekih pola dana
veina bi ratnika izmiljela van zato to vie ne bi mogli izdrati dim,
i ostala bi samo dvojica ili trojica. A od njih se oekivalo da imaju
vizije."
"Aha, kad bih ja udisao dim pet ili est sati, i ja bih i te kako
imao svakojake vizije", ree Mike i svi se nasmiju.
"Vizije su trebale plemenu rei to da radi", ree Ben. "I ne znam
je li taj dio istinit ili nije, ali u knjizi pie da su vizije mahom bile
tone."
Zavlada tiina i Richie pogleda u Billa. Bio je svjestan da svi
gledaju u Billa, i imao osjeaj - ponovno - da je Benova pria o
dimnoj rupi vie od neeg to se proita u knjizi a onda se mora
osobno isprobati, poput kemijskog eksperimenta, ili maioniarskog
trika.
Znao je to, svi su to znali. Moda je Ben to znao vie od svih. To
je bilo neto to se od njih oekivalo.
Od njih se oekivalo da imaju vizije... Vizije su mahom bile
tone. Richie pomisli: Kladim se da bi nam Plast rekao, kad bismo
ga upitali, da mu je ta knjiga praktiki uskoila u ruku. Kao da je
neto eljelo da on proita ba tu knjigu a onda nama ispria o
obredu dimne rupe. Jer i ovdje se nalazi jedno pleme, zar ne? Aha.
Mi. Da, pretpostavljam da moramo doznati to se zatim dogaa.
Ova ga misao odvede do druge: Je li se ovo trebalo dogoditi?
Nakon to je Benu pala na um zamisao o podzemnoj klupskoj kuici
umjesto kuice na drvetu, je li se ovo trebalo dogoditi? Koliko od
ovoga sami smiljamo, a koliko je unaprijed smiljeno za nas?
Na neki nain, takva bi ga pomisao trebala zapravo utjeiti. Bilo
je lijepo zamisliti kako neto vee od tebe, pametnije od tebe,
razmilja umjesto tebe, poput odraslih koji ti planiraju obroke,
kupuju odjeu i upravljaju vremenom, i Richie je bio uvjeren da sila
koja ih je spojila, sila koja je iskoristila Bena kao glasnika koji e im
donijeti vijest o dimnoj rupi - da ta sila nije ista ona koja ubija djecu.
Ovo je bila nekakva protusila toj drugoj...
(ma daj pa nee ti jezik otpasti)
Onome. Ali mu se svejedno nije sviao taj osjeaj da ne upravlja
svojim postupcima, da netko upravlja njime, da ga netko vodi.
Svi su gledali u Billa; svi su ekali da vide to e Bili rei. "Z-z-
znate," ree on, "to zvui ba z-z-zgodno." Beverly uzdahne, a Stan
se nelagodno promekolji... i to je bilo sve.
"Zaista z-z-zgodno", ponovi Bili, pogleda svoje ruke, i moda je
to bilo samo zbog nemirnog snopa svjetlosti iz baterije u Benovim
rukama ili zbog njegove vlastite mate, tek Richieju se uini da Bili
izgleda malo blijedo i prilino uplaeno, iako se smjekao. "Moda bi
i nama d-d-dobro dola v-v-vizija da nam kae to da r-r-radimo s n-
n-naim p-pproblemom."
A ako e netko imati viziju, pomisli Richie, bit e to Bili. Ali se u
tome prevario.
"Pa," ree Ben, "to vjerojatno djeluje samo kod Indijanaca, ali
moglo bi biti zgodno pokuati."
"Aha, vjerojatno emo se svi onesvijestiti od dima i umrijeti tu
unutra", ree Stan mrano.
 "To bi zaista bilo zgodno, nego to."
"Stan, ti ne eli sudjelovati?" upita Eddie.
"Pa, malo i elim", ree Stan. Uzdahne. "Narode, mislim da me
izluujete, znate?" Pogleda Billa. "Kad?"
Bili ree: "Pa, n-n-nema b-b-boljeg v-v-vremena od o-o-odmah
sad, zar ne?"
Zavlada iznenaena, zamiljena tiina. Onda Richie ustane,
gurne kapak ispruenim rukama i pusti unutra priguenu svjetlost tog
nepominog ljetnog dana.
"Imam sjekiricu", ree Ben, poavi za njim. "Tko mi eli
pomoi da nasijeem malo granja?" Na kraju mu pomognu svi.

TREBALO IM JE OKO SAT VREMENA DA OBAVE SVE

PRIPREME. NASJEKLI SU ETIRI-pet naramaka malih zelenih
grana s kojih je Ben skinuo granice i lie. "Dimit e, i te kako",
ree on. "Ne znam ni hoemo li ih uspjeti upaliti." Beverly i Richie
spuste se do obale Kenduskeaga i donesu zbirku oveeg kamenja,
posluivi se Eddiejevom jaknom (njegova je majka uvijek
zahtijevala da on nosi jaknu, ak i kad je vani bilo trideset stupnjeva -
moda padne kia, rekla bi gospoa Kaspbrak, a ako bude imao
jaknu da se ogrne, nee pokisnuti do gole koe ako se to dogodi)
kao prirunom trokutastom maramom. Dok su nosili kamenje u
klupsku kuicu, Richie ree: "To nije za tebe, Bev. Ti si curica. Ben
je rekao da su samo ratnici silazili u dimnu rupu, a ne i indijanske
skvo."
Beverly zastane pa se zagleda u Richieja s mjeavinom veselja i
netrpeljivosti. Uvojak kose skliznuo joj je iz konjskog repa; ona
izbaci donju usnu i otpue ga s ela.
 "Richie, mogla bih te pobijediti s rukom svezanom na leima
kad se sjetim. I ti to zna."
"To nema vezu, gospa Skavlet!" ree Richie, izbeivi se na nju.
"Ti si ipak cura i uvjek e bit! Nisi ti nikvi indijski ratnik!"
"Onda u biti ratnica", ree Beverly. "A sad, hoemo li odnijeti
ovo kamenje natrag do klupske kuice ili u te odalamiti s nekoliko
komada po toj usranoj tintari?"
"Mili bogo moj, gospa Skavlet, ne serem ja kroz tintaru!"
zakrijeti Richie, i Beverly se nasmije tako jako da je pustila svoj
kraj Eddiejeve jakne i kamenje ispadne. Dok su ih skupljali, cijelo je
vrijeme korila Richieja, a Richie se sprdao i kretao raznim
Glasovima, i mislio u sebi kako je lijepa.
Premda Richie nije mislio ozbiljno kad je rekao da bi nju trebalo
iskljuiti iz obreda dimne rupe zbog njezina spola, Bili Denbrough
jest.
Ona se ustoboi pred njim, ruku na bokovima, obraza zaarenih
od ljutnje. "To si lijepo moe nataknuti na dugaku motku i zagurati
zna kamo, Mucavi Bille! I ja sudjelujem u ovome, ili moda vie
nisam lan vaeg usranog kluba?"
Strpljivo, Bili ree: "N-n-nije u tome s-s-stvar, B-B-Bev, i ti to z-
z-zna. Netko mora ostati g-g-gore."
"Zato?"
Bili pokua objasniti, ali je barikada u njegovu grlu ponovno bila
podignuta. Pogledom od Eddieja potrai pomo.
"Zbog onoga to je Stan rekao", tiho joj ree Eddie. "Ono o
dimu. Bili kae da bi se to zaista moglo dogoditi - da se
onesvijestimo tamo dolje. A onda bismo pomrli. Bili kae da se to
dogaa veini ljudi u kunim poarima. Ne izgore. Ugue se dimom.
Oni - "
 Beverly se sad okrene Eddieju. "No dobro. On hoe da netko
ostane na vrhu za sluaj da bude problema?" Sav jadan, Eddie kimne
glavom. "A to je s tobom? Ti ima astmu."
Eddie ne ree nita. Ona se ponovno okrene Billu. Ostali su
stajali okolo, ruku u depovima, i gledali u svoje tenisice.
"To je zato to sam ja ensko, je li? O tome je zapravo rije, je
li?"
"B-B-B-B - "
"Ne mora govoriti", sikne ona na njega. "Samo kimni glavom
ili odmahni. Glava ti ne muca, zar ne? Je li to zato to sam ja
ensko?" Nevoljko, Bili kimne glavom.
Ona ga pogleda na trenutak, drhtavih usana, i Richie pomisli da
e zaplakati. Umjesto toga, ona prasne.
"E pa jebi se!" Strelovito se okrene i pogleda u ostale, a oni se
lecnu od njezina pogleda, toliko vrueg da je bio gotovo
radioaktivan. "Jebite se svi ako isto to mislite!" Okrene se natrag
prema Billu i pone brzo govoriti, zasipajui ga rijeima. "Ovo je
neto vie od neke bezvezne djeje igre kao to je igranje lovice ili
kauboja i Indijanaca ili skrivaa, i ti to zna, Bili. Od nas se oekuje
da to uinimo. To je dio toga. A ti me nee iskljuiti samo zato to
sam ensko. Shvaa li? Bolje da shvati, u protivnom smjesta
odlazim. A ako odem, otila sam. Zauvijek. Shvaa?"
Ona zauti. Bili je pogleda. inilo se kao da se pribrao, ali se
Richie bojao. Osjeao je da su svi izgledi koje su imali da pobijede,
da nau naina kako da dou do stvora koje je ubilo Georgea
Denbrougha i ostalu djecu, da pronau Onoga i da ga ubiju, sad
ugroeni. Sedam, pomisli Richie: To je magian broj. Mora nas biti
sedam. Tako treba biti. Negdje zapjeva ptica; prestane; zapjeva
ponovno.
"U r-r-redu", ree Bili i Richie ispusti zrak. "Ali n-n-netko mora
ostati g-g-gore. Tko to --eli?"
 Richie pomisli da e se Eddie ili Stan prijaviti kao dobrovoljci za
tu zadau, ali Eddie ne ree nita. Stan je stajao blijed, zamiljen i
nijem. Mike je zataknuo palce za remen kao Steve McQueen u Trai
se iv ili mrtav; nita se na njemu nije micalo osim oiju.
"No d-d-dajte", ree Bili i Richie shvati da vie nema
pretvaranja; Bevin vatreni govor i Billovo ozbiljno, starmalo lice
pobrinuli su se za to. Ovo je bio dio cijelog pothvata, opasno moda
koliko i ekspedicija koju su on i Bili poduzeli do kue u Neiboltovoj
29. Znali su to... i nitko nije uzmicao. On se odjednom silno ponosio
njima, ponosio to je s njima. Poslije tolikih godina otpisanosti, sad
se raunalo na njega. Naposljetku se raunalo na njega. Nije znao
jesu li jo gubitnici ili nisu, ali je znao da su zajedno. Bili su
prijatelji. Vraki dobri prijatelji. Richie skine naoale i protrlja ih
ustro krajem koulje.
"Znam kako emo", ree Bev i izvadi iz depa kutiju ibica. Na
prednjoj strani bile su slike ovogodinjih kandidatkinja za titulu Miss
Rheingold, toliko siune da ti je trebalo povealo da ih stvarno
dobro pogleda. Beverly upali ibicu pa puhne i ugasi je. Nervozno
izvue jo est i doda im izgorjelu ibicu. Onda im se okrene leima,
a kad se okrenula prema njima, iz stisnute ake virili su joj bijeli
svreci sedam ibica. "Izvlaite", ree ona, pa isprui ibice prema
Billu. "Onaj tko izabere ibicu s izgoijelom glavom ostaje gore i
izvlai ostale ako se onesvijeste."
Bili ju je gledao netremice. "T-t-to --eli?"
Ona mu se nasmijei i osmijeh joj ozari lice. "Da, tupko jedan
veliki, to elim. A ti?"
"V-v-volim te, B-B-Bev", ree on, a njoj u obraze ikne boja
poput hitrih plamenova.
Bili kao da to nije primijetio. Pomnjivo se zagledao u krajeve
ibica koji su joj virili iz ake, i naposljetku izabere jednu. Glavica
joj je bila plava, neizgorena. Ona se okrene Benu i ponudi mu
preostalih est.
 "I ja te volim", promuklo e Ben. Lice mu je imalo boju ljive;
inilo se da je na rubu sranog udara. Ali nitko se ne nasmije. Negdje
dublje u Jalovini, ponovno zapjeva ona ptica. Stan bi znao koja je to
ptica, pomisli Richie nesuvislo.
"Hvala ti", ree ona smijeei se. Ben odabere ibicu. Glava joj
nije bila izgoijela.
Ona ih zatim ponudi Eddieju. Eddie se nasmijei, stidljivim
smijekom koji je bio nevjerojatno mio i ranjiv da ti srce pukne.
"Mislim da te i ja volim, Bev", ree on, a onda naslijepo odabere
ibicu. Glava joj je bila plava.
Beverly sad ponudi etiri kraja ibica Richieju.
"Ja te volem, gospa Skavlet!" vrisne Richie iz sveg glasa i
zamigolji usnama u prenaglaenom pokretu ljubljenja. Beverly ga
samo pogleda blijedo se osmjehnuvi i Richie se odjednom osjeti
postieno. "Stvarno te volim, Bev", ree on, i dotakne joj kosu.
"Super si."
"Hvala ti", ree ona.
On odabere ibicu i pogleda je, uvjeren da je odabrao izgorjelu.
Ali nije. Ona ih ponudi Stanu.
"Volim te", ree Stan, i izabere jednu ibicu iz njezine ruke.
Neizgorena.
"Ti i ja, Mike", ree ona, i ponudi mu da odabere jednu od dvije
preostale.
On naini korak naprijed. "Ja te ne poznam dovoljno dobro da
bih te volio," ree on, ali te svejedno volim. Mogla bi mojoj majci
odrati lekciju iz vikanja."
Oni se svi nasmiju i Mike uzme ibicu. Njezina je glava takoer
bila neizgorena.
"ini se d-d-da e to ipak b-b-biti ti, Bev", ree Bili. S izrazom
gaenja - toliko vike nizato - Beverly otvori aku.
 Glava preostale ibice bila je takoer plava i neizgorena.
"I-i-izmijeala si ih", optui je Bili.
"Ne. Nisam." Njezin ton nije bio ton srditog prosvjeda - to se
moglo oekivati - ve zabezeknutog iznenaenja. "Tako mi Boga,
nisam."
Ona im tad pokae dlan. Svi tamo ugledaju slab trag ae od
izgorjele ibice. "Bili, majke mi!"
Bili je pogleda na trenutak, a onda kimne glavom. Kao po opem
neizgovorenom dogovoru, oni svi vrate ibice Billu. Sedam komada,
netaknutih glava. Stan i Eddie ponu puzati po zemlji, ali tamo nije
bilo nikakve izgorjele ibice.
"Nisam", ponovi Beverly, nikom odreenom.
"I to sad da radimo?" upita Richie.
"S-s-svi idemo d-d-dolje", ree Bili. "Zato to se t-t-to o-o-
oekuje. "
"A ako se svi onesvijestimo?" upita Eddie.
Bili ponovno pogleda Beverly. "Ako B-B-Bev govori istinu - a
g-g-govori - n-n-neemo."
"Otkud zna?" upita Stan.
"Z-z-znam."
Ona ptica ponovno zapjeva.

BEN I RICHIE SIU PRVI, A OSTALI IM PONU

DODAVATI KAMENJE JEDAN PO JEDAN. Richie ih je dodavao
Benu, koji naini mali kameni krug nasred zemljanog poda klupske
kuice. "U redu je", ree on. "Dosta."
 Ostali siu, svatko s pregrt zelenih granica koje su nasjekli
Benovom sjekiricom. Bili stigne posljednji. Zatvori vrata i otvori
uski prozor na arkama. "E-e-evo", ree on. "To je n-n-naa d-d-
dimna rupa. Imamo li neto za p-p-potpalu?"
"Moe upotrijebiti ovo ako hoe", ree Mike i izvadi
raskupusanu knjiicu stripa o Archieju iz depa na hlaama. "Ve
sam proitao."
Bili je trgao stranice iz stripa jednu po jednu, polako i ozbiljno.
Ostali su sjedili oko zidova, dodirujui se koljenima, rame uz rame,
promatrajui, nita ne govorei. Napetost je bila gusta i nepomina.
Bili poloi granice i grane preko papira a onda pogleda Beverly.
"T-t-ti ima --ibice", ree on.
Ona upali jednu, siuan uti ar u pomrini. "To se sranje
vjerojatno nee htjeti uhvatiti", ree ona pomalo nesigurnim glasom,
i dotakne ibicom papir na nekoliko mjesta. Kad se plamen ibice
pribliio njezinim prstima, ona je baci u sredite potpale.
Plamenovi buknu uto, pucketavi, pa im lica postanu reljefna, i u
tom trenutku Richie glatko povjeruje u Benovu indijansku priu pa
pomisli kako je ovako jamano bilo u ona drevna vremena kad je
pojam bijelog ovjeka bio tek glasina ili lovaka pria za te Indijance
koji su slijedili krda bizona tako velika da su mogla prekriti zemlju
od obzora do obzora, krda tako velika da bi od njihova prolaska
zemlja podrhtavala kao u potresu.
U tom trenutku Richie je mogao zamisliti sve te Indijance,
Kiowe ili Pawneeje ili koje sve ne, kako sjede u svojoj dimnoj rupi,
dotiu se koljenima i ramenima, promatraju kako plamici lelujaju pa
uranjaju u drvo poput vruih ireva, sluaju jedva ujno i postojano
ssssss soka koji curi iz vlanog drva, i ekaju da im doe vizija.
Aha. Sjedei ovako ovdje mogao je u sve to povjerovati... a
pogledavi u njihova ozbiljna lica zagledana u plamenove i pocrnjele
stranice Mikeova stripa, shvati da i oni vjeruju u to. Plamen je
zahvaao grane. Klupska kuica pone se puniti dimom. Malo dima,
bijelog poput pamunih dimnih signala iz filmova sa subotnjih
matineja s Randolphom Scottom ili Audiejem Murphyjem, izlazilo je
kroz dimnu rupu. Ali s obzirom na nepomian zrak vani koji nije
mogao nainiti propuh, najvei se dio zadrao u rupi. Grizao je za
oi, pa su ih oi pekle a u grlu im kuckalo. Richie je uo kako je
Eddie dvaput zakaljao - plitak zvuk slian zvuku koji proizvedu
dvije suhe daske kad udare jedna o drugu - a onda ponovno zautio.
On ne bi trebao biti ovdje, pomisli on... ali je neto drugo oito
mislilo drukije.
Bili baci jo jednu pregrt granica na tinjajuu vatru i upita
utanjenim glasiem koji nije jako sliio njegovu uobiajenom glasu:
"Ima li t-t-tko neku v-v-viziju?"
"Viziju sebe kako briem odavde", ree Stan Uris. Beverly se
tome nasmije, ali joj se smijeh pretvori u napad kalja i guenja.
Richie nasloni glavu na zid i pogleda u dimnu rupu - tanak
pravokutnik mekane bijele svjetlosti. On pomisli na spomenik Paulu
Bunyanu onog oujskog dana... ali to je bila samo prikaza,
halucinacija.
(vizija)
"Dim me ubija", ree Ben. "Joj!"
"Pa idi onda", promrmlja Richie, ne skidajui pogleda s dimne
rupe. Osjeao je kao da poinje neto doivljavati. Osjeao se kao da
je izgubio pet kilograma. I neka je proklet ako mu se ne ini da je
klupska kuica postala vea. U ovo potonje je bio potpuno siguran.
Bio je sjedio tako da mu je debela desna noga Bena Hanscoma bila
priljubljena uz njegovu lijevu a koato lijevo rame Billa
Denbrougha bolo ga u desnu ruku. No sad nije doticao nijednog od
njih. On lijeno pogleda udesno i ulijevo da provjeri tonost svoje
percepcije i shvati da je to istina. Ben je bio pola metra od njega
slijeva. S njegove desne strane, Bili je bio jo i dalje.
 "Rupa je vea, prijatelji i susjedi", ree on. Udahne jae i jako
zakalje. Zaboli ga, zaboli duboko u grudima, onako kako kaalj boli
kad ima gripu ili tako neto. Neko je vrijeme mislio da ga kaalj
nikad nee proi; da e nastaviti kaljati sve dok ga ne budu morali
izvui van. Budu li jo mogli, pomisli on, ali je ta misao bila odve
nejasna da bi bila zastraujua. Bili ga pone lupati pa leima i napad
kalja proe.
"Nema pojma da nekad to ne radi", ree Richie. Ponovno je
gledao u dimnu rupu umjesto u Billa. Kako mu je izgledala svijetla!
Kad je zatvorio oi, i dalje je mogao vidjeti pravokutnik, kako lebdi
tamo u mraku, ali kriavo zelen umjesto bljetavo bijel.
"to? K-k-kako to m-m-misli?" upita Bili.
"Na mucanje." On pouti, svjestan da netko drugi kalje, ali nije
znao tko. "Ti bi trebao oponaati Glasove, a ne ja, Veliki Bille. Ti - "
Onaj kaalj postane glasniji. Odjednom klupsku kuicu preplavi
sunana svjetlost, toliko iznenadna i jarka da je Richie morao
zakiljiti. Raspozna obrise Stana Urisa, kako se penje i grevito se
pentra van.
"Oprostite", uspije Stan propentati kroz svoj greviti kaalj.
"Oprostite, ne mogu - "
"U redu je", zauje Richie svoj glas. "Ne compramos no
smrdljivos makite." Glas mu je zvuao kao da dopire iz nekog
drugog tijela.
Vrata-poklopac zalupe se trenutak potom, ali je ulo dovoljno
svjeeg zraka da mu se glava malo razbistri. Prije no to se Ben malo
pomaknuo kako bi popunio prostor koji je Stan bio oslobodio, Richie
postane svjestan da Benova noga ponovno pritie njegovu. Odakle
mu samo pomisao da je klupska kuica postala vea?
Mike Hanlon baci jo granica na vatru iz koje se jako dimilo.
Richie ponovno pone plitko disati i gledati gore u dimnu rupu. Nije
imao osjeaj prolaska stvarnog vremena, ali je bio neodreeno
svjestan toga da, osim to klupska kuica postaje zadimljena, postaje
i ugodna i vrua.
On pogleda oko sebe, u svoje prijatelje. Bilo ih je teko vidjeti,
napola progutane sjenovitim dimom i nepominom bijelom ljetnom
svjetlou. Bevina je glava bila zabaena i naslonjena na dio
potpornja, ruke je poloila na koljena, oi zatvorila, a suze su joj
curile niz obraze prema unim resicama. Bili je sjedio prekrienih
nogu, s bradom na prsima. Ben je bio -
Ali odjednom Ben ustane i ponovno se otvore vrata. "Ode i
Ben", ree Mike. On je sjedio po indijanski tono preko puta
Richieja, oiju crvenih kao u lasice.
Ponovno ih preplavi relativna svjeina. Zrak se osvjeio kad je
dim pokuljao kroz kapak.
Ben je kaljao a eludac mu se nadimao. Izvukao se iz rupe uz
Stanovu pomo, i prije no to je netko od njih stigao zatvoriti vrata,
Eddie se ve teturajui uspravljao, lica smrtno blijedog osim mrlja
nalik na masnice ispod oiju i jednakih takvih poteza tik ispod
jagodica. Njegov mravi prsni ko nadimao se u brzim, plitkim
grevima. Slabano se uhvatio za rub izlaznog otvora i bio bi pao da
ga Ben nije zgrabio za jednu, a Stan za drugu ruku.
"Oprostite", uspije rei Eddie piskutavim aptom, a onda ga oni
izvuku van. Poklopac vrata ponovno se zalupe s treskom.
Zavlada duga utnja. Dim je kuljao sve dok nije nainio gustu,
nepominu maglu u klupskoj kuici. Meni slii na juhu od graka,
Watsone, pomisli Richie i na trenutak zamisli da je Sherlock Holmes
(Holmes koji poprilino slii Basilu Rathboneu i koji je potpuno
cmo-bijeli) koji odluno hoda niz Baker Street; Moriarty je negdje u
blizini, koija eka, lov poinje.
Ova je misao bila zapanjujue jasna, zapanjujue solidna.
Gotovo kao da ima teinu, kao da nije posrijedi mali depni san na
javi kakve stalno ima (etvrti udarac za momad Boston Soxa,
posljednja igra, baze krcate igraima, i eno lopte, die se... NEMA
JE! Home-run, Tozier... i time je sruen Babeov rekord!), nego neto
gotovo stvarno.
U njemu je jo ostalo dovoljno od vic-mahera da pomisli kako je
cijela ova zamisao s vizijama prilino precijenjena ako iz svega
izvue samo viziju Basila Rathbonea kao Sherlocka Holmesa.
Samo to vani, naravno, nije Moriarty. Ono je vani - neko Ono -
i Ono je stvarno. Ono -
Tad se vrata-poklopac ponovno otvore i Beverly se iskoprca van,
kaljui suho, jedne ruke na ustima. Ben je uhvati za jednu ruku, a
Stan zgrabi ispod druge. Napola izvuena, napola se iskobeljavi, ona
se popne i iezne.
"Zaista je v-v-vea ", ree Bili.
Richie se osvrne. Ugleda krug od kamenja i vatru koja je u
njemu tinjala i izbacivala oblake dima. Preko puta ugleda Mikea
kako sjedi prekrienih nogu kao totem izdjeljan iz mahagonija i zuri
u njega kroz vatru oima crvenim od dima. Samo to je Mike bio na
udaljenosti veoj od dvadeset metara, a Bili je bio jo dalje, Richieju
s desne strane.
Podzemna klupska kuica sad je bila veliine najmanje plesne
dvorane.
"Nema veze", ree Mike. "Uskoro e se dogoditi. Neto hoe."
"A-a-aha", ree Bili. "Ali ja... ja... ja - "
Pone kaljati. Pokuao je obuzdati kaalj, ali se ovaj pogorao i
pretvorio u suho krkljanje. Richie nejasno ugleda kako Bili posrui
ustaje, baca se na vrata i otvara ih, snano ih gurnuvi.
"S-s-sret - "
A onda nestane, kad ga ostali izvukoe.
"ini se da smo ostali samo ti i ja, Mikey", ree Richie, a onda i
sam pone kaljati. "Bio sam uvjeren da e to biti Bili - "
 Kaalj se pogora. On se presavine, hripljui suho, u
nemogunosti da doe do daha. U glavi mu je potmulo bubnjalo -
gromoglasno kuckalo - kao u depnom satu ispunjenom krvlju. Oi
mu se zasuze iza naoala.
Iz daljine, zauje Mikeov glas: "Popni se ako mora, Richie.
Nemoj se onesvijestiti. Nemoj se ubiti."
On podigne ruku prema Mikeu i mahne mu mlitavo
(no smrdljivos makite)
odrenom kretnjom. Malo-pomalo poeo je svladavati kaalj.
Mike je imao pravo; neto e se dogoditi, i to brzo. elio je biti ovdje
kad se to dogodi.
On zabaci glavu i ponovno pogleda u dimnu rupu. Od napada
kalja imao je osjeaj oamuenosti i sad kao da je lebdio na zranom
jastuku. Bio je to ugodan osjeaj. Plitko je disao i mislio: Jednog u
dana postati zvijezda rock'n 'rolla. Tako je, da. Bit u slavan. Snimat
u ploe, albume i filmove. Imat u crni sportski sako, bijele cipele i
uti Cadillac. A kad se vratim u Derry, svi e se ivi izjesti od muke,
ak i Bowers. Nosim naoale, ali jebi ga, pa to? I Buddy Holly nosi
naoale. Skakat u dok ne poplavim i plesati dok ne pocrnim. Bit u
prva rock'n'roll zvijezda koja je potekla iz Mainea. Bit u -
Misao otplovi. Nita zato. Shvati da sad ne mora plitko disati.
Plua su mu se prilagodila. Mogao je udisati dima koliko god eli.
Moda je on s Venere.
Mike nabaca jo granica na vatru. Da ne bi bio nadmaen, i
Richie baci pregrt.
"Kako se osjea, Richie?" upita Mike.
Richie se osmjehne. "Bolje. Dobro, gotovo. A ti?"
Mike kimne glavom i uzvrati mu smijeak. "Dobro sam. Motaju
li se tebi po glavi neke udne misli?"
 "Aha. Mislio sam trenutak da sam Sherlock Holmes. Onda sam
pomislio kako mogu plesati kao Dovellsi. Oi su ti crvene da ne bi
povjerovao, zna?"
"I tvoje. Obine dvije lasice u kokoinjcu, eto to smo."
"Ma nemoj?"
"Ma moj."
"Hoe rei da je sve u redu?"
"U redu. Hoe rei da si douo rije?"
"Douo sam je, Mikey.''
"Aha, da ne bi."
Nacere se jedan drugom a onda Richie pusti da mu se glava
ponovno nasloni na zid i pogleda gore u dimnu rupu. Uskoro otplovi
dalje. Ne... zapravo ne dalje. Nego gore.
Otplovio je prema gore. Kao (ovdje dolje plovimo svi) balon.
"D-d-deki, d-d-dobro ste?"
Billov glas, koji se sputa kroz dimnu rupu. Dopire s Venere.
Zabrinut. Richie osjeti kako uz tup udarac pada natrag u samog sebe.
"Dobro", zauje svoj glas, dalek, iznerviran. "Dobro smo, rekli
smo dobro, tie, Bili, pusti nas da doujemo rije, hoemo rei da
smo douli (svijet) rije."
Klupska je kuica bila vea no ikad, a pod je sad bio od nekog
ulatenog drva. Dim je bio gust kao magla i bilo je teko vidjeti
vatru. Taj pod! Isusa mu! Bio je velik kao pod plesne dvorane u
nekom raskonom MGM-ovu mjuziklu. Mike ga je gledao s druge
strane, oblije gotovo izgubljeno u magli.
Dolazi, Mikey?
Pokraj tebe sam, Richie.
Jo eli rei da je u redu?
Aha... ali dri me za ruku... moe se uhvatiti?
 Mislim da mogu.
Richie isprui ruku, i premda je Mike bio na suprotnoj strani ove
ogromne prostorije, on osjeti kako mu se snani smei prsti sklapaju
oko zapea. O, to je bilo dobro, dobar dodir - dobro je nai udnju u
utjesi, utjehu u udnji, nai predmetnost u dimu i dim u
predmetnosti-
On zabaci glavu i pogleda u dimnu rupu, tako bijelu i malenu.
Sad je bila na puno veoj visini. Kilometre visoko. Svjetlost Venerina
nonog neba na tavanskom prozoriu.
Dogaa se. Poeo je lebdjeti. Pa hajde onda, pomisli on, i pone
se dizati bre kroz dim, maglu, izmaglicu, to god to bilo.

VIE NISU BILI UNUTRA.

Njih su dvojica stajali zajedno usred Jalovine. Bliio se sumrak.
Bila je to Jalovina, to je znao, ali je sve bilo drukije. Raslinje je
bilo bujnije, dublje, raspojasano mirisno. Bilo je tu biljaka koje nikad
prije nije vidio, i Richie shvati da su neke biljke koje je isprva
smatrao drveem zapravo divovska paprat. uo se zvuk tekue vode,
ali je bio puno glasniji no to je trebao biti - ova voda nije zvuala
kao leeran tijek rjeiceKenduskeag nego vie onako kako je
zamiljao da bi zvuala rijeka Colorado dok si kri put kroz Grand
Canyon.
A bilo je i vrue. Ne znai da u Maineu ljeti nije znalo biti vrue
i dovoljno sparno da bi se ponekad zalijepio od znoja samo dok bi
nou leao u krevetu, ali ovdje je bilo toplije i sparnije no to mu je
ikad u ivotu bilo. Niska izmaglica, dimna i gusta, polijegala je po
udubinama u zemlji i omotala se djeacima oko nogu. Imala je
razrijeen, jedak miris, kao gorue vlano drvo.
 On i Mike bez rijei krenu prema zvuku vode, probijajui se
kroz udno raslinje. Debele lijane-konopci leale su izmeu nekih
stabala poput pauinastih viseih mrea, a Richie jednom zauje i
kako se neto probija kroz grmlje. Zvualo je vee od jelena.
On zastane dovoljno dugo da pogleda oko sebe, okreui se
ukrug, pretraujui pogledom obzor. Znao je gdje bi trebao biti
debeli bijeli cilindar vodotornja, ali ga nije bilo. Kao ni eljeznikog
nadvonjaka koji je vodio do ranirnog kolodvora u dnu Neiboltove,
a ni stambenog naselja Old Cape - tamo gdje je trebao biti Old Cape
strile su niske litice i sljemena stijena od crvenog pjeenjaka iz
gustih gajeva divovskih paprati i borova.
Iznad njihovih glava zauje se lepet. Djeaci se sagnu kad zdrug
imia prolepra pokraj njih. Bili su to najvei imii koje je Richie
ikad vidio, i na trenutak se uplai ak i vie nego onda kad je Bili
pokuavao pokrenuti Srebrenka, a on uo vukodlaka kako ih sustie.
I nepominost i udan izgled ovog krajolika bili su uasni, ali je
nekako jo gora od toga bila njegova poznatost.
Ne mora se bojati, ree si on. Sjeti se da je to samo san,
odnosno vizija, ili kako ve eli to nazvati. Ja i dobri stari Mikey
smo zapravo tamo, u klupskoj kuici, nagutali se dima. Uskoro e
Velikom Billu proraditi ivci jer vie ne odgovaramo na njegova
pitanja, pa e on i Ben sii i izvui nas. Ba kao to kae Conway
Twitty12 - sve je to samo fol.
Ali je primijetio kako je krilo jednog imia bilo tako izlizano
da je mutno sunce sjalo kroz njega, a dok su prolazili ispod jedne od
divovskih paprati, ugleda kako se tusta uta gusjenica gega preko
irokog zelenog lista, ostavljajui za sobom sjenu. Po tijelu gusjenice
skakutale su i cvrale siune grinje. Ako je ovo san, bio je to
najstvarniji san koji je ikad sanjao.
Krenu dalje prema zvuku vode u gustoj, do koljena visokoj
izmaglici. Richie nije mogao odrediti dodiruju li mu stopala tlo ili ne.
12 Poznati ameriki country pjeva, roen 1933.
Oni stignu do mjesta gdje je prestajalo i tlo i izmaglica. Richie
pogleda ne vjerujui svojim oima. Ovo nije Kenduskeag - a opet i
jest.
Rjeica je kljuala i vrtloila se kroz uski prolaz probijen kroz to
isto mrvljivo stijenje. Kad je pogledao na drugu stranu, ugleda eone
usjeene u naslagane slojeve kamena, crvene, pa naranaste, pa
ponovno crvene. Preko ove rjeice nije se moglo prijei po kamenju;
trebao bi ti visei most, a ako bi pao u nju, smjesta bi te odnijela.
Zvuk vode bio je zvuk ogorenog, bezumnog gnjeva, i dok je Richie
gledao, zinuvi, ugleda ruiasto-srebrnastu ribu koja je iskoila u
nemogue visokom luku, kljocnuvi eljustima u lovu na muice
koje su tvorile nestalne oblake tik iznad povrine vode. Ona pljusne
natrag u vodu, dajui Richieju taman toliko vremena da registrira
njezinu prisutnost i da shvati kako nikad nije vidio takvu ribu u
ivotu, ak ni u knjizi.
Ptice su se jatile na nebu i otro kretale. Ne desetak ili
dvadesetak ptica; na trenutak je nebo bilo tako tamno od ptica da su
pomraile sunce. Jo se neto probije kroz grmlje, a zatim jo neto.
Richie se strelovito okrene na peti, dok mu je srce bolno tuklo u
grudima, i ugleda kako je pokraj njega projezdilo neto slino
antilopi i otilo prema jugoistoku.
Neto e se dogoditi. A one to znaju.
Ptice prelete iznad njihovih glava, vjerojatno e sletjeti negdje en
masse dalje prema jugu.
Jo jedna ivotinja zadi pokraj njih... pa jo jedna. A onda
zavlada tiina, osim stalne grmljavine Kenduskeaga. U toj je tiini
bilo nekakvog iekivanja, bremenitosti, to se Richieju nije svialo.
Osjeti kako mu se kosa na zatiljku mie i pokuava se nakostrijeiti i
on ponovno posegne za Mikeovom rukom.
Zna li gdje smo? vikne on Mikeu. Douo si rije?
 Isuse, da! vikne Mike. Jesam! Ovo je negdanjost, Richie!
Negdanjost!
Richie kimne glavom. Negda, kao bilo negda, negda, kad smo
svi ivjeli u umi i nitko nije ivio nigdje drugdje. Bili su u Jalovini
kao to su to bili prije bogzna koliko tisua godina. Bili su u nekoj
nezamislivoj prolosti prije ledenog doba, kad je Nova Engleska bila
tropska kao Juna Amerika danas.... ako danas jo postoji.
On se ponovno osvrne, nervozno, gotovo kao da oekuje da e
ugledati brontosaura kako prema nebu izvija svoj vrat nalik dizalici i
pilji u njih, usta punih blata i biljaka iupanih s korijenom, ili
sabljozubog tigra kako im se prikrada iz grmlja.
Ali ula se samo ta tiina, kao u onih pet ili deset minuta prije no
to neko podruje pogodi snaan potres, kad se ljubiasti oblaci
gomilaju u beskraj neba a svjetlost postane udna, modrikasto
ljubiasto uta, a vjetar sasvim zamre i u zraku se osjeti teak miris
slian preoptereenom automobilskom akumulatoru.
Mi smo u negdanjosti, moda milijun godina u prolosti, ili
deset milijuna, ili osamdeset milijuna, ali smo tu, i dogodit e se
neto, ne znam to, ali neto, i bojim se i elim da tome doe kraj
elim se vratiti i Bili molim te Bili molim te izvuci nas ovo je kao da
smo upali u neki film i to kakav film molim te molim te pomozi -
Mikeova ruka stisne njegovu i on shvati da je tiina razbijena.
ule su se postojane, duboke vibracije - vie ih je osjeao nego uo,
kako mu pritiu zategnutu koicu bubnjia, zuje po koicama koje
provode zvuk. Zvuk je postupno jaao. Nije imao ton. Bio je: (rije u
poetku bjee rije svijet) zvuk bez intonacije, bez due. On se uhvati
za stablo pokraj kojeg su stajali, i kad ga njegova ruka dotakne, ona
se sklopi oko obline debla, i on osjeti vibraciju zatoenu u njemu. U
istom trenutku shvati da osjea vibraciju i u stopalima, kakljanje
koje mu se uspinje preko glenjeva u listove do koljena, i pretvara
mu tetive u viljuku za ugaanje. Zvuk je jaao. I jaao.
 Dopirao je s neba. Ne elei, ali ne mogavi si pomoi, Richie
podigne lice. Sunce je bilo rastopljena kovanica koja je progorijevala
krug u niskoj naoblaci, okrueno vilinskim kolom vlage. Ispod njega,
dubok rez bujnog zelenila Jalovine leao je potpuno nepomian.
Richie pomisli da shvaa to se dogaa u ovoj viziji: uskoro e
vidjeti kako Ono dolazi.
Vibracije dobiju glas - gromoglasnu riku koja naraste do
razornog zvunog kreenda. On poklopi rukama ui i vrisne, ali se
nije mogao uti kako vriti. Pokraj njega, Mike Hanlon je uinio isto,
i Richie primijeti da Mikeu iz nosa malo curi krv.
Oblaci na zapadu rasvijetle se ruom crvene vatre. Oganj krene
prema njima, irei se iz potoia u rjeicu, pa u rijeku zloslutne
boje; a tad, kad se gorui predmet u padu probio kroz pokriva od
oblaka, naduo se vjetar. Bio je vru i suh, pun dima i zaguljiv. Onaj
predmet na nebu bio je divovski, plamena glava ibice gotovo suvie
jarka da se u nju gleda. Iz nje sijevnu lukovi elektriciteta, plavi bievi
koji bijesnu i ostave za sobom trag u obliku grmljavine.
Svemirski brod! vrisne Richie, padne na koljena i pokrije oi. O,
Boe moj, to je svemirski brod! Ali je bio uvjeren - a to e poslije
ispriati ostalima, najbolje to bude mogao - da to nije bio svemirski
brod, premda je moda stiglo kroz svemir. to god da se spustilo tog
pradavnog dana dolo je s mjesta mnogo daljeg od neke druge
zvijezde ili zvijea, a ako su svemirski brod bile prve rijei koje su
mu pale na pamet, to je vjerojatno bilo samo zato to njegov um nije
mogao ni na koji drugi nain pojmiti ono to su njegove oi gledale.
Tad se zauje eksplozija - rika zvuka praena zvunim udarom
koji ih srui obojicu. Ovaj put Mike potrai Richiejevu ruku. Zauje
se jo jedna eksplozija. Richie otvori oi i ugleda kako se ognjena
kugla i stup dima diu u nebo.
Ono! vrisne on Mikeu, sad u ekstazi uasa - nikad u ivotu, ni
prije ni poslije, nije osjetio nijednu emociju tako duboko, niti bio
tako njome svladan. Ono! Ono! Ono!
 Mike ga povue na noge i oni potre niz visoku obalu mladog
Kenduskeaga, i ne primjeujui koliko su blizu ponora. Mike se
jednom spotakne i odsklie na koljenima.
Potom je bio red na Richieja da padne, odere goljenicu i potrga
hlae. Onaj se vjetar naduo i gurao prema njima miris gorue ume.
Dim postane gui i Richie postane nejasno svjestan toga da on i
Mike ne tre sami. ivotinje su se ponovno pokrenule, dale u bijeg
od dima, vatre, smrti u plamenu. U bijeg od Onoga, moda. Od
novopridolice u njihov svijet.
Richie pone kaljati. uo je Mikea pokraj sebe kako i on kalje.
Dim je bio gui, i ispirao zelenilo, sivilo i crvenilo iz dana. Mike
ponovno padne i Richie izgubi njegovu ruku.
Posegne za njom, ali je ne uspije nai.
Mike! Vrisne on usplahireno, kalj ui. Mike, gdje si? Mike!
MIKE!
Ali je Mike nestao; Mikea nigdje nije bilo. richie! richie! richie!
(UZVEKANU)
"richie! richie! richie, je li ti...

...DOBRO?"
Njegove oi zatrepu i otvore se, i on ugleda Beverly kako klei
pokraj njega i brie mu usta rupiem. Ostali - Bili, Eddie, Stan i Ben
- stajali su iza nje, lica ozbiljnih i uplaenih. Richieja je vraki bolio
obraz. Pokuao je neto rei Beverly, ali je uspio samo zagraktati.
Pokua se nakaljati i gotovo povrati.
Grlo i plua kao da su mu bili obloeni dimom.
On naposljetku uspije rei: "Jesi li me oamarila, Beverly?"
 "Bilo je to jedino ega sam se mogla sjetiti", ree ona.
"Zvek", promrmlja Richie.
"Pomislila sam da ti nee biti dobro, to je sve", ree Bev, pa
brizne u pla.
Richie je nespretno potape po ramenu, a Bili joj poloi ruku na
zatiljak. Ona odmah posegne za njom, uhvati je i stisne.
Richie uspije sjesti. Svijet zapliva u valovima. Kad se ustabilio,
on ugleda Mikea naslonjena na oblinje drvo, lica oamuena i
pepeljasto blijeda.
"Jesam li povraao?" Richie upita Bev. Ona kimne glavom, jo
zaplakana. Napuklim, nesigurnim Glasom irskog murjaka, on je
upita: "Je 1' poprskalo i tebe, duo?"
Bev se nasmije kroz suze i odmahne glavom. "Okrenula sam te
na bok. Bojala sam se... b-b-bojala da e se u-u-uguiti." Ponovno se
jako rasplakala.
"N-n-nije fer", ree Bili, drei je i dalje za ruku. "Ja sam taj k-k-
koji ovdje m-m-muca."
"Nije loe, Veliki Bille", ree Richie. Pokua ustati ali ponovno
sjedne. Svijet je jo plivao. Pone kaljati i okrene glavu u stranu,
svjestan da e ponovno povratiti samo trenutak prije no to se to
dogodilo. On povrati napoj zelene pjene i guste sline koja uglavnom
izae u obliku niti. vrsto zatvori oi i zaroke: "eli li netko neto
prezalogajiti?"
"Sranje!" vikne Ben, istovremeno se gadei i smijui.
"Meni vie slii na bljuvotinu", ree Richie, premda su mu,
istine radi, oi jo bile vrsto zatvorene. "Sranje obino izlazi na
drugom kraju, bar kod mene. Ne znam za tebe, Plastu." Kad je najzad
ponovno otvorio oi, ugleda klupsku kuicu dvadesetak metara dalje.
I prozori i velika vrata bili su irom otvoreni. Dim, sve rjei,
pukao je kroz oba otvora.
 Ovaj put Richie uspije ustati. Na trenutak je bio sasvim siguran
da e ponovno povraati, ili se onesvijestiti, ili oboje.
"Ludo", promrmlja on, promatrajui kako mu se svijet leluja i
gubi obrise pred oima. Kad ga je taj osjeaj minuo, ode do mjesta
gdje je stajao Mike.
Mikeove su oi jo bile crvene kao u lasice, a po vlanoj mrlji na
njegovim nogavicama Richie zakljui da se moda i Mikeyjev
eludac provozao gore-dolje dizalom.
"Za jednog bijelca, bio si prilino dobar", zahrope Mike i
slabano udari Richieja po ramenu.
Richie je ostao bez rijei - iznimno rijetka pojava. Prie im Bili.
Ostali dou s njim. "Ti si nas izvukao?" upita Richie.
"J-j-ja i B-B-Ben. V-v-vritali ste. Obojica. A-a-ali -" On pogleda
u Bena.
Ben ree: "To je sigurno bilo zbog dima, Bili." Ali u glasu
krupnog djeaka nije bilo nimalo uvjerenosti.
Neuzbueno, Richie ree: "elite li rei ono to mislim da elite
rei?"
Bili slegne ramenima. "A --to to, R-R-Richie?"
Mike odgovori. "Najprije nismo bili tamo, zar ne? Sili ste u
rupu jer ste nas uli vritati, ali najprije nas nije bilo."
"Bilo je jako zadimljeno", ree Ben. "To to smo vas uli kako
obojica vritite bilo je dovoljno strano. Ali to vritanje... zvualo
je... pa..."
"Z-z-zvualo je jako d-d-daleko", ree Bili. Jako zamuckujui,
on im ispria da kad su on i Ben sili, nisu vidjeli ni Richieja ni
Mikea. Bauljali su po zadimljenoj klupskoj kuici, uspanieni, u
strahu da bi, ne uine li neto brzo, njih dvojica mogli umrijeti od
trovanja dimom. Najzad Bili dohvati neiju ruku - Richiejevu. "V-v-
vraki ju je jako povukao" i Richie je izletio iz polutame, samo
djelomice svjestan. Kad se Bili okrenuo, ugledao je Bena s Mikeom
u zagrljaju, kako obojica kalju. Ben je Mikea izbacio kroz vrata.
Ben je sluao kimajui glavom.
"Samo sam naslijepo grabio po zraku. Zapravo nita nisam
uinio osim to sam pruao ruku kao da se namjeravam rukovati. Ti
si je zgrabio, Mike. Ba dobro da si je tad uhvatio. Mislim da si bio
na izmaku snaga."
"Po tome kako priate, deki, klupska kuica kao da je puno
vea no to jest", ree Richie. "To kako ste unutra bauljali i sve to. Pa
zidovi nisu ni dva metra dugi."
Na trenutak nastane tiina. Svi pogledaju u Billa, koji je stajao i
koncentrirano se mrtio. "B-b-bila je vea", ree on naposljetku. "Z-
z-zar ne, Ben?"
Ben slegne ramenima. "Svakako se inila veom. Osim ako to
nije bilo zbog dima."
"Nije to bilo zbog dima", ree Richie. "Neposredno prije nego
to se to dogodilo - prije no to smo izali iz nje - sjeam se kako
sam pomislio da je velika barem koliko i plesna dvorana iz nekog
filma. Kao iz nekog starog mjuzikla. Sedam nevjesta za sedmero
brae, neto takvo. Jedva sam vidio Mikea kod suprotnog zida."
"Prije no to ste izali?" upita Beverly.
"Ovaj... hou rei... kao..."
Ona zgrabi Richieja za ruku. "Dogodilo se, zar ne? Zaista se
dogodilo! Imali ste viziju, ba kao u Benovoj knjizi!" Lice joj se
ueglo. "Stvarno se dogodilo!''
Richie spusti pogled, a onda pogleda Mikea. Jednog koljena
Mikeovih hlaa od rebrastog samta nije bilo, a oba koljena na
Richiejevim trapericama bila su potrgana. Kroz rupe na oba koljena
vidio je krvave ogrebotine.
 "Ako je to bila vizija, ne elim vie nikad nijednu ponovno
imati", ree on. "Ne znam za ovog ovdje glavonju, ali kad sam uao u
rupu, nisam imao rupa na hlaama. Skoro su nove, jebiga. Mama e
me ivog pojesti."
''to se dogodilo?" upitaju Ben i Beverly uglas.
Richie i Mike se pogledaju, a onda Richie ree: "Bewie, ima
pljugu?"
Imala je dvije, umotane u komad papirnate maramice. Richie
stavi jednu od njih u usta i kad mu je ona pripali, prvi ga dim tako
potjera na kaalj da joj on vrati cigaretu. "Ne mogu", ree on.
"Oprosti."
"Bila je to prolost", ree Mike.
"Poserem ti se na to", ree Richie. "Nije to bila samo prolost.
Bila je to negdanjost."
"Da, tako je. Bili smo u Jalovini, ali Kenduskeag je tekao dva
kilometra u minuti. Bio je dubok. Bio je divlji, jebote. Oprosti,
Bewie, ali bio je. A u njemu je bilo riba. Lososa, ini mi se."
"M-m-moj t-t-tata kae da u K-K-Kenduskeagu nije o-o-odavno
bilo n-n-nikakvih r-r-riba. Z-z-zbog k-k-kanalizacije."
"Ovo i jest bilo davno, i te kako", ree Richie. Pogleda ih
nesigurno. "Mislim da je bilo prije najmanje milijun godina."
Ovo bi popraeno zapanjenim mukom. Beverly ga naposljetku
razbije. "Ali to se dogodilo?"
Richie osjeti rijei u grlu, ali se morao boriti da ih izgovori.
Gotovo kao da ponovno povraa. "Vidjeli smo kako dolazi Ono",
ree on najzad. "Mislim da je bilo Ono."
"Isuse", promrmlja Stan. "O Isuse." Zauje se otar siktav udisaj
zraka kad se Eddie posluio aspiratorom.
"Dolo je s neba", ree Mike. "Ne elim vie nikad u ivotu
vidjeti neto slino. Bilo je tako plamtee i vrue, da nisi mogao
gledati u to. I frcale su munje i grmjelo je. A buka..." On zavrti
glavom i pogleda u Richieja. "Zvualo je kao smak svijeta. A kad je
udarilo, izazvalo je umski poar. I to je bio kraj."
"Je li to bio svemirski brod?" upita Ben.
"Da", ree Richie. "Ne", ree Mike. Oni se pogledaju.
"Pa, valjda je bio", ree Mike, a u isti trenutak Richie ree: "Ne,
zapravo i nije bio svemirski brod, znate ve, nego -"
Ponovno zaute dok su ih ostali gledali, zbunjeni.
"Ti priaj", ree Richie Mikeu. "Mislimo na isto, rekao bih, ali
oni ne kue."
Mike se nakalje u ruku, a onda podigne pogled k ostalima,
gotovo kao da se ispriava. "Naprosto ne znam kako bih vam to
opisao", ree on.
"P-p pokuaj", ree Bili urno.
"Dolo je s neba," ponovi Mike, "ali to nije ba bio svemirski
brod. Nije bio ni meteor. Bio je vie slian... ovaj... zavjetnom
kovegu iz Biblije, u kojem je trebao biti Duh Boji... samo to ovo
nije bio Bog. Bilo je dovoljno osjetiti Ono, gledati Ono kako dolazi,
pa da zna da Ono smjera zlo, da Ono jest zlo." On ih pogleda.
Richie kimne glavom. "Ono je dolo... izvana. Imao sam takav
osjeaj. Izvana."
"Odakle izvana, Richie?" upita Eddie.
"Izvan svega", ree Richie. "A kad se Ono spustilo, jebote...
nainilo je najveu rupu koju ste ikad vidjeli u ivotu. Pretvorilo je
jedno veliko brdo u utipak, otprilike. Sletjelo je ba tamo gdje je sad
sredite Derryja." On ih pogleda. "Kuite?"
Beverly baci napola popuenu cigaretu i smrvi je cipelom.
Mike ree: "Ono je oduvijek bilo tu, od iskona... prije no to je
igdje bilo ljudi, osim ako ih moda nije bilo nekoliko negdje u Africi,
gdje su se ljuljali po drveu ili ivjeli u piljama. Kratera sad nema, a
ledeno je doba vjerojatno izdubilo dolinu, promijenilo okolicu i
ispunilo krater... ali je Ono tad bilo ovdje, uspavano, moda, ekalo
da se led otopi, ekalo dolazak ljudi."
"Zato se Ono slui kanalizacijom i odvodima", ubaci Richie. "To
su za Ono uobiajene prometnice."
"Niste vidjeli kako Ono izgleda?" upita Stan Uris iznebuha i
pomalo promuklo. Oni odmahnu glavama.
"Moemo li pobijediti Ono?" ree Eddie u tiini. "Takvo to?"
Nitko ne odgovori.
 ESNAESTO POGLAVLJE

Eddiejev gadni prijelom

KAD JE RICHIE ZAVRIO S PRIOM, SVI ZAKIMAJU

GLAVAMA. EDDIE KIMA ZAJEDNO s njima, sjeajui se zajedno
s njima, kad mu iznenadna bol prome lijevu ruku. Prome? Ne.
Razdire je: kao da mu netko na kosti pokuava naotriti zahralu
pilu. On iskrivi lice i mai se za dep sportske jakne, gdje pipajui
prebere po nekoliko boica i izvadi Excedrin. Proguta dva uz gutljaj
din - tonika od suhih ljiva. Ruka ga je povremeno boljela cijelog
dana. Isprva je to otpisao kao probadanje u laktu koje ponekad osjeti
kad je vlano vrijeme. Ali negdje na pola Richiejeve prie, novo
sjeanje legne na svoje mjesto i on shvati taj bol. Vie ne lunjamo
Stazom uspomena, pomisli on, ovo sve vie nalikuje na autocestu za
Long Island.
Prije pet godina, za rutinskog pregleda (Eddie odlazi na rutinske
sistematske preglede svakih est tjedana), lijenik mu je injenino
rekao: "Ovdje imate stari prijelom, Ed... Jeste li pali sa stabla kao
dijete?"
"Neto slino", potvrdio je Eddie, ne potrudivi se rei doktoru
Robbinsu da bi se njegova majka nedvojbeno sruila mrtva od
modane kapi da je vidjela ili ula da se njezin Eddie penjao po
drveu. Istina je bila da se zapravo nije mogao tono sjetiti kako je
slomio ruku. Nije mu se inilo vano (premda je, pomisli sad Eddie,
ta nezainteresiranost bila sama po sebi jako udna - ta on je ovjek
koji pridaje vanost kihanju ili maloj promjeni boje stolice). Ali bio
je to stari prijelom, nevana smetnja, neto to se dogodilo davno, u
djetinjstvu kojeg se jedva mogao sjetiti, i kojeg se nije ni elio
sjeati. Malo bi ga zaboljelo kad bi morao voziti duge ture u kine
dane. Dva aspirina bi sve to dovela u red. Nita strano.
Ali sad to nije samo nevana smetnja; sad neki luak otri
zahralu pilu, izvodi napjeve po kosti, i on se prisjeti da se tako
osjeao u bolnici, naroito kasno nou, prva tri ili etiri dana nakon
to se to dogodilo. Leao je u krevetu, znojio se na ljetnoj vruini,
ekao da mu sestra donese tabletu, dok su mu suze nijemo tekle niz
obraze u uke, i mislio: Kao da neki manijak tamo unutra otri pilu.
Ako je ovo Staza uspomena, pomisli Eddie, mijenjao bih je za
jedno temeljito modano klistiranje: temeljitu duevnu klizmu.
Nesvjestan da e progovoriti, on kae: "Henry Bowers mi je
slomio ruku. Sjeate se toga?"
Mike kima glavom. "To je bilo uoi nestanka Patricka
Hockstettera. Ne sjeam se datuma."
"Ja se sjeam", kae Eddie ravnoduno. "Bilo je to 20. srpnja.
Nestanak malog Hockstettera prijavljen je... kad?... dvadeset treeg?"
"Dvadeset drugog", kae Beverly Rogan, premda im ne kae
zato je tako sigurna u datum: zato to je vidjela kako Ono uzima
Hockstettera. A ne kae ni kako je onda vjerovala, a vjeruje i sad, da
je Patrick Hockstetter bio lud, moda ak i lui od Henryja Bowersa.
Rei e im, ali je sad red na Eddieja. Ona e govoriti sljedea, a onda
e, pretpostavi ona, Ben ispriati o vrhuncu tih srpanjskih dogaaja...
o srebrnom metku koji se nikad nisu usudili izraditi. Prioritet strave,
ako je ikad tako neto postojalo, misli ona - ali je onaj pomamni ushit
ne naputa. Kad se posljednji put osjeala ovako mladom? Jedva
moe mirno sjediti na mjestu.
"Dvadeseti srpanj", razmilja Eddie naglas, kotrljajui aspirator
po stolu od jedne ruke do druge. "Tri ili etiri dana poslije dimne
rupe. Ostatak ljeta proveo sam u gipsu, sjeate se?"
 Richie se udari po elu kretnjom koje se svi oni sjeaju iz starih
dana i Bili pomisli, s mjeavinom veselja i nelagode, da je Richie na
trenutak izgledao kao Beaver Cleaver. "Pa, naravno, tako je! Bio si u
gipsu kad smo otili do one kue u Neiboltovoj, zar ne? A poslije... u
tami... "Ali tu Richie lagano zavrti glavom, zbunjen.
"to u tami, R-R-Richie?'' upita Bili.
"Jo se ne mogu sjetiti tog dijela", prizna Richie. "A ti?" Bili
polako odmahne glavom.
"Tog je dana Hockstetter bio s njima ", kae Eddie. "Bilo je to
posljednji put da sam ga vidio ivog. Moda je on bio zamjena za
Petera Gordona. Pretpostavljam da Bowers vie nije elio da se Peter
mota oko njih nakon to je onog dana pobjegao za vrijeme bitke
kamenjem."
"Svi su oni umrli, zar ne?" upita Beverly tiho. "Poslije Jimmyja
Calluma, smrtno su stradali samo prijatelji Hentyja Bowersa... ili
njegovi bivi prijatelji."
"Svi osim Bowersa", potvrdi Mike, pogledavi u balone
privezane za ureaj za mikrofilmove. "A on je u Juniper Hillu. U
privatnoj ludnici u Augusti."
Bili kae: "--to je s time kad su ti slomili ruku, E-E-Eddie?"
"Mucanje ti se pogorava, Veliki Bille", kae Eddie ozbiljno, i
strusi pie u jednom gutljaju.
"Ne obaziri se na to ", kae Bili. "Ispriaj nam."
"Ispriaj nam", ponovi Beverly i lagano poloi ruku na njegovu.
Tamo mu ponovno bukne bol.
"Uredu", kae Eddie. Natoi si novo pie, zagleda se u nj, a onda
kae: "Dva dana nakon to sam se vratio kui iz bolnice vi ste,
narode, doli k meni, pokazati mi one srebrne kuglice. Sjea se,
Bili?"
Bili kimne glavom.
 Eddie pogleda u Beverly. "Bili te upitao hoe li gaati njima
ako doe do toga... budui da ti ima najbolje oko. Mislim da si rekla
da ne bi... da bi se previe bojala. I rekla si nam i jo neto, ali se ne
mogu sjetiti to. Kao da -" Eddie isplazi jezik i potegne njegov vrak,
kao da mu je neto tamo zapelo. Richie i Ben se veselo nasmijee.
"Je li to bilo neto o Hockstetteru?"
"Da", kae Beverly. "Ispriat u kad ti dovri svoju priu.
Hajde, nastavi."
"Poslije toga, kad ste svi vi otili, dola je moja mama pa smo se
gadno dohvatili. Nije htjela da se vie viam s ikim od vas. A mogla
me prisiliti da pristanem - imala je naina, znala je obraditi ovjeka,
znate ve..."
Bili ponovno kima glavom. Sjea se gospoe Kaspbrak, goleme
ene udna izofrenina lica, lica koje je moglo izgledati i
nemilosrdno i jarosno i oajno i uplaeno, sve u isto vrijeme.
"Aha, bila bi me privoljela da pristanem", kae Eddie. "Ali se
dogodilo jo neto istog dana kad mi je Bowers slomio ruku. Neto
to me poteno uzdrmalo."
On se kratko nasmijei, pomislivi: Uzdrmalo me, nego to... I to
je sve to moe rei? Koje koristi od prianja ako nikad ne moe
ljudima priopiti kako se tono osjea? U knjizi ili filmu, ono to
sam toga dana otkrio prije no to mi je Bowers slomio ruku zauvijek
bi mi promijenilo ivot i nita se ne bi dogodilo onako kako se
dogodilo... u knjizi ili filmu to bi me oslobodilo. U knjizi ili filmu ne
bih imao koveg pun tableta u svojoj sobi u hotelu Town House, ne
bih bio oenjen za Myru, ne bih ovdje sad imao ovaj glupi, jebeni
aspirator. U knjizi ili na filmu. Zato -
Odjednom, dok oni svi gledaju u nj, Eddiejev se aspirator
zakotrlja sam od sebe po stolu. Dok se kotrlja proizvodi suh egrtav
zvuk, pomalo nalik na zveke, pomalo na kosti... pomalo na smijeh.
Kad je stigao do suprotne strane stola, izmeu Richieja i Bena,
prekobicne se sam od sebe u zraku pa padne na pod. Richie naini
iznenaen polupokret da e ga uhvatiti, no Bili otro vikne: "Ne d-d-
diraj ga!"
"Baloni!" vikne Ben, i svi se okrenu.
Na oba balona privezana za ureaj za mikrofilmove sad pie OD
LIJEKOVA PROTIV ASTME DOBIVA SE RAK! Ispod slogana su
iscerene lubanje.
Oni puknu udvostruenim praskom.
Eddie to gleda, suhih usta, dok ga poznati osjeaj guenja
poinje stezati u prsima poput zasuna.
Bili ponovno pogleda u njega. "Tko t-t-ti je rekao i --to ti je
rekao?" Eddie oblie usne, elei posegnuti za svojim aspiratorom,
ali i ne usuujui se ba. Tko zna to bi sad u njemu moglo biti?
On misli na taj dan, dvadeseti, na to kako je bilo vrue, kako mu
je mama dala ek, popunjen osim iznosa, i dolar u gotovini za njega -
njegov deparac.
"Gospodin Keene ", kae on, a glas mu u vlastitim uima zvui
daleko, bez snage. "Bio je to gospodin Keene. "
"Ne ba najljubazniji ovjek u Derryju ", kae Mike, ali Eddie
ga, izgubljen u mislima, jedva uje.
Da, bilo je vrue tog dana, ali je u drogeriji u Center Streetu bilo
svjee, drveni ventilatori lijeno su se okretali ispod stropa od
preanog lima, a bio je tu i onaj utjeni miris praaka i nadrilijekova.
Bilo je to mjesto gdje se prodavalo zdravlje - to je bilo neizreeno ali
sasvim jasno priopeno uvjerenje njegove majke, i sa svojim
biosatom navijenim na pola dvanaest, Eddie nikad nije sumnjao da bi
se njegova majka mogla varati glede toga, ili bilo ega drugog.
E pa, gospodin Keene je tome uinio kraj, pomisli on sad s
nekom vrstom slatkog bijesa.
Sjea se kako stoji kod police sa stripovima, dokono je okree da
vidi ima li novih Batmana ili Superboya, ili njemu najdraeg
Plastinog ovjeka. Predao je majin popis (ona ga je slala u
drogeriju onako kako majke druge djeake alju u trgovinu ivenih
namirnica na uglu) i ek za gospodina Keenea koji e ispuniti
narudbu i upisati iznos na ek, a Eddieju dati priznanicu kako bi ona
mogla odbiti taj iznos sa stanja na svom tekuem raunu. Sve je to za
Eddieja bio standardan postupak. Tri recepta za njegovu majku, plus
boca Geritola jer, rekla mu je tajanstveno: "On je pun eljeza, Eddie,
a enama je eljezo potrebnije nego mukarcima. "A bit e tu i
njegovi vitamini, i boca Eliksira dr. Sweeta za djecu... i naravno,
njegov lijek protiv astme.
Uvijek isto. A poslije e sa svojim dolarom svratiti u
supermarket u Aveniju Costello i kupiti dvije okoladice i Pepsi.
Pojest e slatkie, popiti Colu i sve do kue zveckati sitniem u
depu. Ali je ovaj dan bio drukiji; zavrit e njegovim odlaskom u
bolnicu, i to je svakako bilo drukije, ali je i poeo drukije kad ga je
zazvao gospodin Keene. No umjesto da mu prui veliku bijelu
vreicu punu lijekova i priznanicu, opominjui ga da priznanicu stavi
u dep kako je ne bi izgubio, gospodin Keene ga pogleda zamiljeno
i ree: "Eddie, doi...

...NA MINUTU OTRAGA U URED. POPRIAO BIH S

TOBOM."
Eddie ga na trenutak pogleda, trepui, pomalo uplaen. Kroz
glavu mu projuri misao da je gospodin Keene moda pomislio da je
on neto ukrao u njegovoj trgovini. Pokraj vrata se nalazio natpis koji
bi Eddie uvijek proitao kad bi uao u ovu drogeriju. Bio je ispisan
optuujuim crnim slovima i tako krupnim da se kladio da bi ih ak i
Richie Tozier mogao proitati bez naoala: KRAE PO
DUANIMA NISU NI "FORA" NI "TOS" NI "GUBA"! KRAE
U DUANIMA SU KRIMINAL I MI EMO VAS KRIVINO
GONITI!
Eddie nikad u ivotu nije nita ukrao u nekoj trgovini, ali bi se
zbog tog natpisa uvijek osjeao krivim - kao da je gospodin Keene o
njemu znao neto to ni on sam ne zna. A onda ga gospodin Keene
jo vie zbuni rekavi: "Hoe sladoled?"
"Pa - "
"Kua asti. Uvijek pojedem jedan u uredu u ovo doba dana.
Daje energiju, osim ako se ne mora paziti na kilau, a rekao bih da
nijedan od nas dvojice to ne mora. Moja ena kae da izgledam kao
punjeni niranac. Onaj tvoj kompi, mali Hanscom, taj mora paziti
na teinu. Koji okus, Eddie?"
"Pa, moja je mama rekla da se vratim kui im - "
"Meni izgleda kao da bi mogao voljeti okoladu. okolada ti
odgovara?" Oi gospodina Keenea zasvjetlucaju, ali suhim arom,
poput sunca koje u pustinji obasjava tinjac. Odnosno tako se Eddieju,
oboavatelju vestern pisaca kao to su Max Brand i Archie Joceylen,
uinilo.
"Naravno", popusti Eddie. Obuzme ga nervoza zbog neeg u
nainu na koji je gospodin Keene gurnuo naoale zlatnih okvira na
nos. Zbog neeg u nainu na koji je gospodin Keene izgledao
nervozan a opet potajice zadovoljan. Nije elio otii u ured s
gospodinom Keeneom. Nije ovdje rije o sladoledu. A-a. A to god
bilo posrijedi, Eddieju se inilo da nije posrijedi nikakva sjajna
vijest.
Moda e mi rei da imam rak ili tako neto, pomisli Eddie
izbezumljeno. Onaj djeji rak. Leukemiju. Isuse!
O, ne budi tako glup, odbrusi on sam sebi, pokuavajui, barem
u glavi, zazvuati kao Mucavi Bili. Mucavi je Bili zamijenio Jocka
Mahoneyja, koji je subotom ujutro glumio Range Ridera na televiziji,
velikog heroja Eddiejeva ivota. Usprkos injenici da nije mogao
govoriti kako spada, Veliki Bili kao da je uvijek na sve imao spreman
odgovor. Ovaj ovdje ovjek je ljekarnik, a ne lijenik, zaboga. Ali je
Eddie i dalje bio nervozan.
Gospodin Keene je podigao preklopna vrata pulta i jednim
koatim prstom davao znak Eddieju. Eddie pode, ali nevoljko.
Ruby, prodavaica, sjedila je pokraj registar-kase i itala Silver
Screen. "Ruby, molim te donesi nam dva sladoleda", dovikne joj
gospodin Keene. "Jedan od okolade, a jedan od moke."
"Naravno", ree Ruby, oznai mjesto u asopisu staniolom od
kaugume i ustane.
"Donesi ih u ured."
"Naravno."
"Hajde, sinko. Neu te ugristi." I gospodin Keene mu namigne,
potpuno zaprepastivi Eddieja.
On nikad prije nije bio iza pulta, i sa zanimanjem se zagleda u
sve te boce, tablete i staklenke. Da je bio sam, postajao bi malo tu,
pregledao avan i tuak gospodina Keenea, njegovu vagu i utege,
staklene posude pune kapsula. Ali gospodin Keene ga ugura u ured i
vrsto za sobom zatvori vrata. Kad su kljocnula, Eddie osjeti
upozoravajue stezanje u grudima i pokua mu se othrvati. Meu
stvarima za njegovu mamu jamano je i njegov novi aspirator pa e,
im izae odavde, moi iz njega srknuti dugo, dosita.
Boca s lizaljkama stajala je na kraju radnog stola gospodina
Keenea. On ponudi Eddieja.
"Ne, hvala", ree Eddie uljudno.
Gospodin Keene sjedne u stolicu na okretanje iza radnog stola i
uzme jednu. Onda otvori ladicu i izvadi neto. Poloi to pokraj boce
s lizaljkama i Eddie osjeti kako ga obuzima prava panika. Bio je to
aspirator. Gospodin Keene se zavali u stolici sve dok mu glava nije
gotovo dodirivala kalendar na zidu iza njega. Slika na kalendaru
prikazivala je tabletu. Pisalo je SQUIBB13l - i jedan uasavajui
trenutak, kad je gospodin Keene otvorio usta da e progovoriti,
Eddie se sjeti onoga to se dogodilo u prodavaonici cipela kad je
bio jako mali, kad je majka vrisnula na njega jer je gurnuo nogu u
spravu s rendgenskim zrakama. U tom je uasnom trenutku Eddie
pomislio da e gospodin Keene rei: "Eddie, devedeset posto
lijenika slae se da se od lijekova za astmu moe dobiti rak, ba kao
i od ureaja s rendgenskim zrakama kakve su imali u
prodavaonicama cipela. Ti ga ve vjerojatno ima. Samo sam
smatrao da bi trebao znati."
Ali ono to gospodin Keene jest rekao bilo je tako neobino da
se Eddie uope nije mogao sjetiti to bi odgovorio; mogao je samo
ostati sjediti kao budala u drvenoj stolici tvrdog naslona s druge
strane radnog stola gospodina Keenea.
"Ovo ve dovoljno dugo traje." Eddie otvori usta pa ih ponovno
zatvori. "Koliko ima godina, Eddie? Jedanaest, je li?"
"Da, gospodine", ree Eddie jedva ujno. Disanje mu je zaista
bilo sve plie. Jo nije zvidao kao ajnik (Richie bi tako rekao:
Neka netko iskljui Eddieja! Voda je zavrela!) ali bi se to moglo
dogoditi svakog trenutka. enjivo pogleda u aspirator na radnom
stolu gospodina Keenea i, budui da se inilo da se oekuje da jo
neto kae, on ree: "U studenom u navriti dvanaest."
Gospodin Keene kimne glavom, a onda se nagne naprijed kao
ljekarnik u televizijskoj reklami i sklopi ruke. Naoale su mu sjale na
jakom svjetlu koje su odozgo bacale fluorescentne cijevi. "Eddie,
zna li to je to placebo?"
Nervozno, pokuavajui pogoditi najbolje to moe, Eddie ree:
"To je ono na kravama iz ega izlazi mlijeko, zar ne?"

13 Squibb, Edward Robinson, 1819.-1900., ameriki proizvoa lijekova i reformator.

 Gospodin Keene se nasmije i zaljulja prema natrag u stolici.
"Ne", ree on i Eddie pocrveni do korijena svoje je frizure. Sad je
uo kako mu se zvidanje uvlai u dah. "Placebo je - "
Prekine ga ustro dvostruko kucanje na vratima. Ne ekajui da
je se pozove da ue, Ruby ue nosei u svakoj ruci po jednu
staromodnu zdjelicu za sladoled.
"Tvoj je sigurno od okolade", ree ona Eddieju, i nasmijei mu
se. On joj uzvrati najbolje to je mogao, ali njegovo zanimanje za
sladoled sad je bilo na najnioj toki u cijeloj povijesti njegova
ivota. Bojao se na nain koji je bio istodobno i neodreen i odreen;
tako se bojao kad bi u gaicama sjedio na stolu kod doktora Handora,
ekajui da lijenik doe i znajui da je njegova majka vani, u
ekaonici, da je zauzela vei dio sofe, s knjigom (najvjerojatnije Mo
pozitivnog miljenja Normana Vincenta Pealea i Vermontski narodni
lijekovi dr. Jarvisa) odluno podignutom pred oi poput crkvene
pjesmarice. Bez odjee i bez obrane, osjeao se uhvaen izmeu njih
dvoje.
On srkne malo sladoleda dok je Ruby izlazila, jedva osjetivi
okus. Gospodin Keene prieka da se vrata zatvore a onda se ponovno
nasmijei svojim suhim osmijehom sunca na tinjcu.
"Opusti se, Eddie. Neu te ugristi, niti uiniti neto naao."
Eddie kimne glavom, zato to je gospodin Keene bio odrasla
osoba, a odraslima mora povlaivati po svaku cijenu (majka ga je to
nauila), ali u sebi je mislio: O, ve sam uo to sranje. To je otprilike
ono to lijenik kae dok otvara sterilizator, a otar, zastraujui
miris alkohola iri se iz njega i zapee te u nosu. Ono je bio miris
injekcija a ovo je bio miris kenjae, a oba su se svodila na jedno te
isto: kad ti kau da je to samo mala pikica, da e jedva osjetiti, tad
znaj da e te jako boljeti
On pokua jo jednom mlako srknuti sladoled na slamku, ali
nikakve koristi; bio mu je potreban itav prostor njegova stegnutog
grla samo da bi uvukao zrak. Pogleda u aspirator koji je leao nasred
bugaice gospodina Keenea, doe mu da zamoli da mu ga da, ali se
nekako nije usudio. Padne mu na pamet neobina misao: moda
gospodin Keene zna da ga on eli, ali da se nekako ne usudi pitati,
moda ga gospodin Keene
(mui)
zafrkava. Samo to je to bila ba glupa misao, zar ne? Odrasla
osoba - pogotovo ona koja udjeljuje zdravlje - ne bi na takav nain
zadirkivala jedno malo dijete, zar ne? Jamano ne bi. To se nije
moglo ak ni pomisliti, jer bi takva pomisao mogla izazvati
zastraujuu reviziju Eddiejeva doivljaja svijeta.
Ali eno ga, eno ga, tako blizu, a opet tako daleko, kao voda
nadohvat ovjeku koji u pustinji skapava od ei. Tu je, stoji na
radnom stolu ispod nasmijeenih oiju od tinjca gospodina Keenea.
Eddie je elio, najvie od svega, da je u Jalovini, okruen svojim
prijateljima. Pomisao da neman, neko veliko udovite, vreba ispod
grada u kojem je roen i u kojem je odrastao, da se slui
kanalizacijom i odvodima da bi se uljalo s mjesta na mjesto - bila je
zastraujua, a pomisao da bi se oni zaista upustili u borbu s tim
stvorenjem, da mu se suprotstave, bila je jo uasnija... ali je ova
nekako bila jo gora. Kako se oduprijeti odraslom ovjeku koji ti
kae da te nee boljeti, a ti zna da hoe? Kako se boriti protiv
odrasle osobe koja ti postavlja udna pitanja i govori potmulo
zlokobne stvari kao to je: Ovo ve dovoljno dugo traje?
I gotovo sluajno, kao nekakvu primisao, Eddie shvati jednu od
velikih istina svog djetinjstva. Odrasli su prava udovita, pomislio
je. Nije to bilo nita posebno, nije to bila misao koja bi mu se otkrila
u bljesku objavljenja ili u fanfarama trublji i zvonjavi zvona. Dola je
i otila, gotovo zakopana ispod jae, dominantne misli: elim svoj
aspirator i elim otii odavde.
"Opusti se", ponovi gospodin Keene. "Veina tvojih problema,
Eddie, potjee od toga to si cijelo vrijeme tako ukoen. Na primjer,
tvoja astma. Pogledaj ovo."
 Gospodin Keene otvori ladicu svog radnog stola, prekopa po
njoj, a onda izvadi balon.
Napuhne svoj uski prsni ko najvie to je mogao (kravata mu
poskoi poput uskog amca koji uzjahuje blagi val) i napue balon.
DROGERIJA CENTER STREET, pisalo je na balonu. RECEPTI,
LIJEKOVI, KIRURKA POMAGALA. Gospodin Keene prstima
stisne gumeni grli balona i isprui balon. "A sad zamisli na trenutak
da je ovo pluno krilo", ree on. "Tvoje pluno krilo. Naravno,
trebao bi napuhati dva, ali budui da mi je ostao samo jedan od
boine rasprodaje -"
"Gospodine Keene, mogu li sad dobiti svoj aspirator?" Eddieju
je poelo bubnjati u glavi. Osjeti kako mu se dunik stie. Srce mu
je zabrzalo, a znoj izbio na elu. Njegov je sladoled od okolade
stajao na rubu radnog stola gospodina Keenea, a vinja na vrhu
polako je tonula u kaljuu tuenog vrhnja.
"Za minutu", ree gospodin Keene. "Obrati pozornost, Eddie.
elim ti pomoi. Vrijeme je da to netko uini. Ako Russ Handor
nema dovoljno hrabrosti za to, morat u ja. Tvoja su plua kao ovaj
balon, samo to su okruena miinom ovojnicom; ti su miii poput
ruku ovjeka koji upravlja mjehovima, shvaa? U zdrave osobe, ti
miii pomau pluima da se lako ire i skupljaju. Ali ako je vlasnik
tih zdravih plua stalno napet i ukoen, miii ponu raditi protiv
plua umjesto s njima. Gledaj!"
Gospodin Keene obavije smeuranu, koatu, pjegavu ruku oko
balona i stisne. Balon se izboi iznad i ispod njegove ake i Eddie
mirne, pripremajui se za prasak. Istovremeno osjeti kako je sasvim
prestao disati. Nagne se preko stola i posegne za aspiratorom na
podmetau. Ramenom udari o teku au sa sladoledom. Ona se
prevrne s radnog stola i rasprsne se na podu poput bombe.
Eddie je to uo kao u magli. Grevito je petljao oko poklopca
aspiratora, nabio si njegovu njuku u usta, i pritiskao. Uvue zrak u
plua silovito, duboko, a misli su mu panino brzale po glavi kao i
uvijek u takvim trenucima: Molim te mamice guim se ne mogu
DISATI o mili Boe o Isuse dragi i dobri ne mogu DISATI molim te
ne elim umrijeti molim -
Tad mu se kapljiasta maglica iz aspiratora kondenzira na
oteklim stijenkama grla i on ponovno moe disati.
"Oprostite", ree on, gotovo plaui. "Oprostite zbog ae...
poistit u i platiti je... samo vas molim da ne kaete mojoj majci,
vai? Oprostite, gospodine Keene, ali nisam mogao disati -"
Ponovno se zauje dvostruko kucanje na vratima i Ruby gurne
glavu unutra. "Je li sve -"
"Sve je u redu", otrese se gospodin Keene. "Ostavi nas."
"Pa, oprostite!" ree Ruby. Prevrne oima i zatvori vrata.
Eddieju je dah ponovno poinjao pitati u grlu. On ponovno
potegne iz aspiratora pa onda iznova pone sa svojim nespretnim
isprikama. Prestao je tek kad je primijetio da mu se gospodin Keene
smjeka - tim udnim suhim osmijehom. Ruke gospodina Keenea
bile su isprepletene na trbuhu. Balon je leao na njegovu stolu.
Eddieju padne na um jedna misao; pokuao ju je zatomiti, ali nije
uspio. Gospodin Keene je izgledao kao da mu je Eddiejev napad
astme vie bio u slast od polupojedenog sladoleda od moke.
"Ne brini nita", ree on. "Ruby e kasnije poistiti nered, a ako
ba eli znati istinu, drago mi je da si razbio au. Zato obeavam da
neu rei tvojoj majci da si je razbio ako ti obea da joj nee rei za
ovaj na mali razgovor."
"Aha, obeavam", ree Eddie usrdno.
"Dobro", ree gospodin Keene. "Sporazumjeli smo se. A sad ti je
puno bolje, zar ne?"
Eddie kimne glavom.
"Zato?"
 "Zato? Pa... zato to sam uzeo lijek." On pogleda gospodina
Keenea onako kako bi u koli pogledao gospou Casey kad bi joj dao
odgovor u koji nije bio potpuno siguran.
"Ali ti nisi uzeo nikakav lijek", ree gospodin Keene. "Uzeo si
placebo. Eddie, placebo ti je neto to izgleda kao lijek i ima okus
lijeka, ali nije lijek. Placebo nije lijek zato to nema aktivnih
sastojaka. Ili, ako jest lijek, onda je poseban lijek. Lijek za glavu."
Gospodin Keene se nasmijei. "Razumije li to, Eddie? Lijek za
glavu."
Eddie je razumio, i te kako; gospodin Keene mu eli rei da je
on lud. Ali kroz odrvenjele usne on ree: "Ne, ne shvaam vas."
"Dopusti da ti ispriam jednu priicu", ree gospodin Keene.
"Godine 1954. na De Paul Universityju izvren je niz medicinskih
testova na pacijentima koji su imali ir na elucu. Stotinu pacijenata
dobilo je tablete. Rekli su im da e im tablete pomoi protiv ira, ali
je pedeset pacijenata zapravo dobilo placebo... Bili su to M&M
bomboni samo svi s jednakom ruiastom glazurom." Gospodin
Keene oglasi se udnim, kretavim hihotom ovjeka koji se sprema
opisati neku podvalu, a ne eksperiment. "Od tih stotinu pacijenata,
devedeset troje je reklo da im je osjetno bolje. I - to ti misli? Kakav
ti zakljuak izvodi iz tog eksperimenta, Eddie?"
"Ne znam", ree Eddie jedva ujno.
Gospodin Keene se ozbiljno vrkne pa glavi. "Veina bolesti
poinje ovdje, to je ono to mislim. Dugo sam ve u ovom poslu,
jako dugo, i znao sam za placebo poprilian broj godina prije no to
su lijenici s De Paul Universityja proveli svoju studiju. Najee se
starim ljudima daje placebo. Neki stari ili starica dou k lijeniku,
uvjereni da imaju sranu bolest, rak, eernu bolest ili nekog drugog
vraga. Ali u velikoj veini sluajeva to nema veze ni sa im. Oni se
ne osjeaju dobro zato to su stari, i to je sve. Ali to da lijenik
uini? Da im kae da su oni kao satovi kojima je istroena glavna
opruga? Ha! Teko. Lijenici previe vole svoje honorare." Sad je na
licu gospodina Keenea bio izraz negdje izmeu osmijeha i poruge.
Eddie je samo sjedio i ekao da se sve ovo zavri, da se zavri,
svri. Nisi ti uzeo nikakav lijek, te su mu rijei odzvanjale u uima.
"Lijenici im to ne kau, a ne kaem im ni ja. emu se gnjaviti?
Ponekad se neka starija stranka pojavi s praznim receptom na kojem
crno na bijelom pie: Placebo ili 25 kuglica Plavog neba, kako je to
znao nazvati stari Doc Pearson." Gospodin Keene se nakratko
zasmijulji, a onda srkne malo svog sladoleda od moke.
"Pa, to tome fali?" upita on Eddieja, a budui da je Eddie samo
sjedio i utio, gospodin Keene odgovori na vlastito pitanje. "Nita!
Ba nita! Odnosno... najee. Placebo je blagoslov za stare ljude. A
onda tu ima i drugih sluajeva - ljudi s rakom, ljudi s degenerativnim
bolestima srca, ljudi s uasnim boletinama o kojima jo nita ne
znamo, a neki meu njima su i djeca poput tebe, Eddie! U takvim
sluajevima, ako se zbog placeba pacijent osjea bolje, to fali? Vidi
li ti da tome neto fali, Eddie?"
"Ne, gospodine", ree Eddie i spusti pogled na mrlju sladoleda
od okolade, tuenog vrhnja i razbijenog stakla na podu. Usred svega
toga bila je vinja maraska, optuujua koliko i ugruak krvi na
mjestu zloina. Od pogleda na taj nered ponovno osjeti stezanje u
prsima.
"Onda smo kao prst i nokat! Mislimo isto! Prije pet godina, kad
je Vernon Maitland imao rak jednjaka - a to je jako bolna vrsta raka -
i lijenici nisu vie znali to bi mu dali a to bi djelovalo na njegove
bolove, ja svratim u njegovu bolniku sobu s boicom eernih
tableta. On mi je bio posebno drag prijatelj, shvaa. I tako mu
kaem: 'Vern, ovo su specijalne eksperimentalne tablete protiv
bolova. Tvoj lijenik ne zna da ti ih dajem, pa te zato molim kao
Boga da bude na oprezu i nemoj se izbrbljati. Moda nee djelovati,
ali ja mislim da hoe. Uzimaj samo po jednu dnevno, i to jedino ako
su bolovi iznimno opaki.' On mi zahvali sa suzama u oima. Suzama,
Eddie! I tablete su kod njega djelovale! Da! Bile su to samo eerne
tablete, ali su one ublaile najvei dio bola... zato to je bol ovdje."
Sveana izraza lica, gospodin Keene se ponovno kvrcne po glavi.
Eddie ree: "Moj lijek djeluje."
"Znam da djeluje", odgovori gospodin Keene i nasmijei se
izluujue samozadovoljnim osmijehom odrasle osobe. "Djeluje na
tvoj grudni ko zato to ti djeluje na glavu. Eddie, Hydr-Ox je
zapravo voda sa zrncem kamfora da bi imala okus lijeka."
"Ne", ree Eddie. Dah mu je ponovno poeo piskati.
Gospodin Keene otpije malo kole, zagrabi liicom malo
sladoleda koji se topio i uredno obrie bradu rupiem. Eddie se
ponovno poslui aspiratorom. "Rado bih sad poao", ree Eddie.
"Dopusti mi da zavrim, molim te."
"Ne! elim otii, dobili ste svoj novac i elim otii!"
"Dopusti da zavrim", ree gospodin Keene, tako strogo da
Eddie sjedne natrag u stolac. Odrasli su kadto tako mrski u svojoj
moi. Tako mrski. "Dio tvog problema je u tome to je tvoj lijenik,
Russ Handor, slabi. Drugi dio tvog problema je u tome to je tvoja
majka vrsto odluila da si ti bolestan. A ti si, Eddie, uhvaen izmeu
njih."
"Ja nisam lud", dahne Eddie i te rijei izau iz njegovih usta u
jedva ujnom hropcu.
Stolica gospodina Keenea zakripi poput udovinog cvrka.
"to?"
"Rekao sam da nisam lud!" vikne Eddie. A onda mu, istog
trenutka, jadno rumenilo bukne na licu.
Gospodin Keene se nasmijei. Misli to eli, govorio je taj
smijeak. Misli ti to hoe, a ja u misliti to ja hou.
"Eddie, samo ti elim rei da fiziki nisi bolestan. Tvoja plua
nemaju astmu; ima je tvoj mozak."
 "Mislite da sam lud."
Gospodin Keene se nagne naprijed, zagledavi se netremice u
njega iznad sklopljenih ruku.
"Ne znam", ree on blago. "Jesi li?"
"To je la!" drekne Eddie, iznenaen s kolikom su mu snagom
rijei izale iz stisnutog prsnog koa. Mislio je na Billa, kako bi Bili
reagirao na takve zapanjujue optube. Bili bi znao to rei, bez
obzira na mucanje. Bili bi znao kako biti hrabar. "Sve je to jedna
velika la! Ja imam astmu, imam!"
"Da", ree gospodin Keene, i sad se onaj suhi smijeak pretvori
u mrtvaki cer. "Ali tko ti ju je dao, Eddie?"
U Eddiejevu je mozgu bubnjalo i vrtloilo se. O, kako se samo
osjea bolesno, jako bolesno.
"Prije etiri godine, 1954. - zanimljivo, iste godine kad su
izvreni i testovi na De Paulu - doktor Handor poeo ti je prepisivati
Hydr-Ox. To znai vodik i kisik, dva sastojka vode. Otad podravam
tu podvalu, ali vie neu. Tvoj lijek protiv astme djeluje na tvoju
glavu a ne na tijelo. Tvoja je astma rezultat nervoznog stisnua
dijafragme po naredbi tvog uma... ili tvoje majke. Ti nisi bolestan."
Zavlada neobina tiina.
Eddie je sjedio na stolici, dok su mu se misli kovitlale. Na
trenutak je razmiljao o mogunosti da gospodin Keene moda
govori istinu, ali takva je pomisao povlaila za sobom mnogobrojne
zakljuke s kojima se nije mogao suoiti. A opet, zato bi gospodin
Keene lagao, pogotovo o neem tako ozbiljnom? Gospodin Keene je
sjedio i smjekao se svojim suhim, nemilosrdnim pustinjskim
osmijehom.
Ja imam astmu, imam. Onog dana kad me Henry Bowers udario
po nosu, onog dana kad smo Bili i ja pokuavali nainiti branu u
Jalovini, zamalo sam umro. Zar bih trebao povjerovati da je to moj
mozak samo... samo zamiljao?
 Ali zato bi gospodin Keene lagao? (Tek je poslije puno godina,
u knjinici, Eddie sebi postavio jo uasnije pitanje: A zato bi mi
rekao istinu?) Nejasno, on zauje kako gospodin Keene govori:
"Promatram te, Eddie. Rekao sam ti sve ovo zato to si dovoljno
odrastao da shvati, ali i jer sam primijetio da si najzad naao
prijatelje. Oni su ti dobri prijatelji, zar ne?"
"Jesu", ree Eddie.
Gospodin Keene nagne stolicu prema natrag (ona ponovno
ispusti zvuk slian glasanju cvrka), i zatvori jedno oko slino
neemu to je moglo, ali i nije moralo biti namigivanje. "A kladio bih
se da tvojoj majci nisu jako simpatini, zar ne?"
"Simpatini su joj", ree Eddie, prisjetivi se otrih primjedbi
koje je njegova majka uputila na raun Richieja Toziera (Taj ima
pogana usta... a omirisala sam mu i dah, Eddie... mislim da on pui),
pa na to kako je prezrivo frknula nosom i rekla da Stanu Urisu ne
treba posuivati novac jer je idov, pa to kako joj se na prvi pogled
nisu svidjeli Bili Denbrough i "onaj debeljko".
On ponovi gospodinu Keeneu: "Jako su joj simpatini."
"A je li?" ree gospodin Keene i dalje se smjekajui. "Pa,
moda je u pravu, a moda i nije, ali barem ima prijatelje. Moda bi
trebao s njima popriati o svom problemu. O toj... toj mentalnoj
slabosti. Da vidi to e oni rei na to."
Eddie nije odgovorio. On je zavrio razgovor s gospodinom
Keeneom, to se njega tie; to se inilo sigurnije. A bojao se da e se
stvarno rasplakati ako uskoro ne ode.
"No dobro!" ree gospodin Keene ustajui. "Mislim da bi to bilo
otprilike sve, Eddie. Ako sam te uznemirio, oprosti. Samo sam uinio
ono to sam smatrao svojom dunou. Ja - "
Ali prije no to je stigao rei jo neto, Eddie zgrabi aspirator i
bijelu vreicu s tabletama i nadrilijekovima i pobjegne. Jedno stopalo
posklizne mu se na razmazanom sladoledu na podu i on umalo ne
padne. A onda potri, izjuri iz drogerije Center Street Drug bez
obzira na svoj itavi dah. Ruby je otvorenih usta zurila za njim
preko filmskog asopisa.
Eddieju se inilo da osjea kako gospodin Keene, suhonjav,
uredan, zamiljen i nasmijeen, stoji na vratima svog ureda i preko
pulta promatra njegov navrat-nanos uzmak. S tim svojim suhim
pustinjskim smijekom.
Zaustavi se na uglu trostrukog raskrija Kansas, Main i Center
Streeta. Jo jednom duboko potegne iz aspiratora dok je sjedio na
niskom kamenom zidu pokraj autobusne postaje - grlo mu je sad bilo
sluzavo od tog medicinskog okusa
(to je samo voda s malo kamfora)
i on pomisli da e, bude li se danas jo jednom morao posluiti
aspiratorom, vjerojatno povratiti.
On ga ubaci u dep i zagleda se u vozila koja su se kretala amo-
tamo, niz Main Street i Up-Mile Hill. Pokuavao je ne misliti. Sunce
mu je udaralo u glavu, jarosno vrue. Svaki automobil u prolazu
bacao bi mu arke sulice odsjaja u oi, i u sljepoonicama mu se
zane glavobolja. Nije se uspijevao nastaviti ljutiti na gospodina
Keenea, ali uope mu se nije bilo teko saaliti na Eddieja
Kaspbraka. Zaista je alio Eddieja Kaspbraka. Pretpostavljao je da
Bili Denbrough nikad nije gubio vrijeme na samosaaljenje, ali si
Eddie nije mogao pomoi.
Vie od svega elio je uiniti ono to mu je gospodin Keene
predloio: spustiti se u Jalovinu i sve ispriati prijateljima, da vidi to
e oni rei, da ispita kakve odgovore oni imaju. Ali to ne moe
uiniti sada. Majka oekuje da se on uskoro vrati kui s lijekovima
(tvoj mozak... ili tvoja majka)
i ako se ne stvori tamo
(tvoja majka je vrsto odluila da si ti bolestan)
 bit e vraga. Pretpostavit e da je s Billom, ili Richiejem, ili sa
"idoviem", kako je zvala Stana (uporno tvrdei da ona nema
nikakvih predrasuda, nego da jednostavno "igra otvorenih karata" -
njezin izraz za govorenje istine u tekim situacijama). I stojei na
tom uglu, pokuavajui bespomono dovesti svoje uskovitlane misli
u red, Eddie je znao to bi ona rekla kad bi znala da je jedan od
njegovih prijatelja crnac, a drugi djevojica - i to djevojica dovoljno
odrasla da joj rastu grudi.
Krene polako prema Up-Mile Hillu, uasavajui se strmog
uspona po ovoj ezi. inilo se da je dovoljno vrue da bi se na
ploniku moglo ispei jaje. Prvi se put uhvati kako eli da kola
ponovno pone, da dobije novi razred i nove hirove nastavnika s
kojima se valja baktati. Da ovo uasno ljeto zavri.
Zaustavi se na polovici uzbrdice, nedaleko od mjesta gdje e Bili
Denbrough, dvadeset sedam godina kasnije, ponovno pronai svoj
bicikl, Srebrenka, pa izvadi aspirator iz depa.
Hydr-Ox Maglica, pisalo je na etiketi.
Primjenjivati prema potrebi.
Jo neto sjedne na svoje mjesto. Primjenjivati prema potrebi.
On je jo dijete, jo mirie na majino mlijeko (kako bi mu majka
ponekad rekla kad bi "igrala otvorenih karata"), ali ak i dijete od
jedanaest godina zna da se nikome ne daje pravi lijek a da na etiketi
pie: Primjenjivati prema potrebi. Da je to pravi lijek, bilo bi odve
lako ubiti se njime kad bi se zajebavao s tom uputom i primjenjivao
lijek prema potrebi. ovjek bi se mogao na taj nain ubiti i
najobinijim aspirinom.
Zagleda se napeto u svoj aspirator, ne primijetivi staru gospou
koja ga radoznalo pogleda dok je silazila prema Main Streetu, koare
prebaene preko ruke. Osjeao se izigranim. Na trenutak je zamalo
bacio plastinu sprej-boicu u slivnik - a bilo bi jo i bolje, pomislio
je, da je baci kroz reetku kanalizacijskog poklopca. Naravno! Zato
da ne? Neka bude Onome tamo dolje u njegovim tunelima i vlanim
kanalizacijskim cijevima. Uzmi placebo, ti nakazo sa stotinu lica! On
se neobuzdano nasmije, na rubu da to i uini. Ali ipak, navika je bila
prejaka. Vrati aspirator u prednji desni dep hlaa i krene dalje, jedva
uvi povremeni pisak automobilskih truba ili zujanje dizelskih
motora kad je autobus za park Bassey proao pokraj njega. A nije bio
ni svjestan koliko je blizu toga da otkrije stvarno znaenje rijei bol -
jaka bol.

KAD JE POSLIJE DVADESET PET MINUTA IZAAO IZ

SUPERMARKETA U AVENIJI Costello, drei Pepsi u jednoj a
dvije okoladice Payday u drugoj ruci, Eddie se neugodno iznenadi
kad ugleda Henryja Bowersa, Victora Crissa, Losa Sadlera i Patricka
Hockstettera kako klee na ljunku ulijevo od trgovine. Na trenutak
Eddie pomisli da se pikulaju, no onda shvati da skupljaju novac u
Victorov bejzbolski dres. Njihove knjige za popravnu nastavu leale
su sa strane u neurednoj hrpi.
Da je bio obian dan, Eddie bi se jednostavno tiho uvukao natrag
u trgovinu i zamolio gospodina Gedreaua da ga pusti na stranja
vrata, ali ovaj dan nije bio obian. Umjesto toga, Eddie se skameni
na mjestu, jednom rukom jo drei ulazna vrata s limenim oglasima
za cigarete (O WINSTONE DUHANU MILI MOJ, LIJEP LI JE
OKUS TVOJ, DVADESET JEDNA SORTA NAJPROBRANIJIH
DUHANA ZA DVADESET PREDIVNIH CIGARETA, liftboj koji
izvikuje TRAI SE PHILIP MORRIS), a drugom steui smeu
vreicu iz trgovine i bijelu iz drogerije.
Victor Criss ga ugleda i gume Henryja laktom. Henry podigne
pogled; isto uini i Patrick Hockstetter. Los, iji su se klikeri sporije
palili, nastavi brojiti novce jo nekih pet sekundi prije no to mu
iznenadan tajac doe do mozga pa i on podigne pogled.
 Henry ustane i otare komadie ljunka s koljena svog radnikog
kombinezona. S obje strane njegova zavojima omotana nosa imao je
udlage, a glas mu je zvuao unjkavo poput sirena za maglu. "Neka
me vrag odnese", ree on. "Jedan od kamenobacaa. Gdje su ti
prijatelji, seronjo? Unutra?"
Eddie je obamrlo odmahnuo glavom prije no to je shvatio da je
uinio jo jednu pogreku.
Henryjev se osmijeh razvue. "Ma nita zato", ree on. "Nemam
nita protiv da vas sredim jednog pa jednog. Dolazi ovamo, seronjo."
Victor stane pokraj Henryja; Patrick Hockstetter dovue se za
njima, smjekajui se praznim svinjskim smijekom, Eddieju
poznatom iz kole. Los je jo ustajao.
"Doi, seronjo", ree Henry. "Da popriamo o bacanju kamenja.
Da popriamo o tome, hoe?"
Sad, kad je bilo prekasno, Eddie zakljui da bi bilo pametno
vratiti se u trgovinu. Natrag u trgovinu gdje se nalazi odrasla osoba.
Ali dok je on uzmicao, Henry se zaleti prema njemu i zgrabi ga.
Potegne Eddieja za ruku, potegne snano, a smijeak mu se pretvori
u reanje. Eddiejeva je ruka strgnuta s ulaznih vrata. Odvuku ga sa
stuba i bio bi tresnuo naglavce na ljunak da ga Victor nije grubo
uhvatio ispod pazuha. Potom ga Victor gurne. Eddie uspije ostati na
nogama, ali tek nakon to se dvaput zavrtio oko sebe. Njih etvorica
ustoboe se pred njim na udaljenosti od tri metra, nasmijeeni Henry
malo ispred ostalih. Kosa mu je straga strila kao da ga je krava
polizala.
Ulijevo iza Henryja stajao je Patrick Hockstetter, istinski uas od
djeteta. Eddie ga do danas nikad nije vidio s nekim drugim djetetom.
Bio je taman toliko predebeo da mu trbuh uvijek malo visi preko
remena s kopom Red Rydera. Lice mu je bilo savreno okruglo i
najee blijedo kao sir. Sad je bio malo izgorio od sunca, najvie po
nosu koji se gulio, ali su mu se opekline irile na oba obraza poput
krilaca.
 U koli, Patrick je svojim zelenim plastinim ravnalom volio
ubijati muhe i stavljati ih u pernicu. Ponekad bi u kolskom dvoritu
za vrijeme odmora pokazao svoju zbirku muha nekom novom
ueniku, nasmijeenih debelih usana, hladnokrvna i staloena
pogleda svojih sivozelenih oiju. Nikad ne bi rekao ni rijei kad bi
izlagao svoje mrtve muhe pogledima druge djece, bez obzira na to
to bi mu to novo dijete reklo. I sad je imao takav izraz lica.
"Kako si, Kamenjarac?" upita Henry, prelazei razdaljinu
izmeu njih. "Ima koji kamen kod sebe?"
"Ostavi me na miru", ree Eddie drhtavim glasom.
"Ostavi me na miru", oponaao ga je Henry, maui rukama u
tobonjem strahu. Victor se nasmije. ''to e uiniti ako ja to ne
uinim, Kamenjarac? Ha?" Ruka mu sune, nevjerojatno brzo, i
eksplodira na Eddiejevu obrazu s praskom pucnja. Eddiejeva glava
odleti natrag. Suze mu se izliju iz lijevog oka.
"Moji su prijatelji unutra", ree Eddie.
"Moji su prijatelji unutra", zaskvii Patrick Hockstetter.
"Oooooo! Ooooo! Ooooo!'' On pone kruiti s Eddiejeve desne
strane.
Eddie se pone okretati na tu stranu, no Henryjeva ruka ponovno
bljesne i ovaj put Eddieju bukne drugi obraz.
Ne plai, pomisli on, to je ono to oni ele, ali da to nisi uinio
Eddie, Bili to ne bi uinio, Bili ne bi plakao, i da nisi ni ti -
Victor iskorai i snano gurne Eddieja dlanom posred grudi.
Eddie zatetura pola koraka natrag, a onda se oprui preko Patricka,
koji mu je unuo odmah iza nogu. Tresne na ljunak i odere ruke.
Zauje se vuf! kad mu je zrak izletio iz plua.
Trenutak potom Henry Bowers bio je na njemu; koljenima je
prikovao Eddiejeve ruke, stranjicom sjeo na Eddiejev trbuh.
"Ima koji kamen, Kamenjarac?" bjesnio je Henry na njega, i
Eddie se vie prestraio luakog ara u Henryjevim oima nego bola
u rukama ili nemogunosti da povrati dah. Henry je bio lud. Negdje u
blizini zacereka se Patrick.
"Hoe bacati kamenje? Ha? Dat u ti ja kamenja! Evo! Evo ti
kamenja!"
Henry uhvati pregrt ljunka i nabije ga Eddieju u lice. Utrlja
ljunak u Eddiejevu kou, rasijee mu obraze, vjee, usne. Eddie
otvori usta i vrisne.
"Hoe kamenje? Dat u ti ja kamenja! Evo ti kamenja,
Kamenjarac! Hoe kamenja? Vai! Moe! Vai!"
Grubo nagurani ljunak ispuni Eddiejeva usta, razdere desni,
zakripi na zubima. Osjeti kako mu iskre plombe. Ponovno vrisne i
ispljune ljunak. "Hoe jo malo kamenja? Moe? Moe jo malo?
to kae - "
"Prekini s tim! Hej, ti! Prekini s tim! Deko! Ostavi ga! Smjesta!
uje li me? Ostavi ga!"
Kroz poluzatvorene, suzama zamuene oi, Eddie ugleda kako
se sputa glomazna ruka i grabi Henryja za ovratnik koulje i desnu
naramenicu kombinezona. Ruka naglim trzajem odvue Henryja s
njega. Henry tresne na ljunak pa ustane. Eddie se sporije podizao.
Pokuavao se tekom mukom osoviti na noge, ali njegov ureaj za
osovljavanje kao da je privremeno bio neispravan. Grevito udahne i
ispljune komade krvavog ljunka iz usta.
Bio je to gospodin Gedreau, odjeven u dugu bijelu pregau.
Izgledao je bijesno. Na licu mu nije bilo straha, premda ga je Henry
nadvisivao sedam centimetara i bio od njega vjerojatno tei dvadeset
pet kilograma. Na licu mu nije bilo straha jer je on bio odrasla osoba
a Henry samo dijete. Samo to ovaj put, pomisli Eddie, to moda ne
mora nita znaiti. Gospodin Gedreau nije shvaao. Nije shvaao da
je Henry lud.
"Gubi se odavde", ree gospodin Gedreau, prilazei Henryju dok
se nije naao licem u lice s glomaznim mrgudom od djeaka. "Gubi
se i da se vie nikad nisi vratio. Ne svia mi se tvoja nasilnost. Ne
svia mi se etvorica protiv jednog. to bi pomislile vae majke?"
On oine ostale svojim ueglim, srditim oima. Los i Victor
poniknu pogledom i zagledaju se u svoje tenisice. Patrick je samo
zurio u gospodina Gedreaua i kroz njega tim praznim sivozelenim
pogledom. Gospodin Gedreau svrne pogled na Henryja i uspije
izgovoriti: "Da ste se popeli na bicikle i -" kad ga Henry snano
gurne.
Izraz iznenaenja, koji bi u drugim okolnostima bio komian,
rairi se licem gospodina Gedreaua kad je poletio natrake, a ljunak
mu frcnuo ispod peta. Udari o stube koje su vodile k ulaznim vratima
i ljosne na tur. "Ma nemoj da te - " zausti on.
Henryjeva sjena padne na njega. "Ulazi unutra", ree on.
"Ti -" ree gospodin Gedreau, no ovaj put zauti sam od sebe.
Gospodin Gedreau je najzad primijetio - shvati Eddie - ar u
Henryjevim oima. Ustane brzo, a pregaa zalepra za njim. Uspne
se uza stube najbre to je mogao, spotakne se na drugoj od vrha i na
trenutak klone na jedno koljeno. Odmah ponovno ustane, ali kao da
mu je to spoticanje, ma kako kratko bilo, oduzelo ono malo autoriteta
odrasle osobe to mu je ostalo.
On se okrene na vrhu i vikne: "Zvat u policiju! "
Henry naini pokret kao da e se zaletjeti prema njemu i
gospodin Gedreau se kosne. Bio je to kraj, shvati Eddie. Koliko god
izgledalo nevjerojatno, nezamislivo, za njega ovdje nema zatite.
Vrijeme je za pokret.
Dok je Henry stajao u dnu stuba i piljio u gospodina Gedreaua a
ostali buljili, zapanjeni (i, osim Patricka Hockstettera, nemalo
uasnuti) ovim neoekivano uspjenim prkoenjem autoritetu
odraslih, Eddie ugleda svoju priliku. Munjevito se okrene, podbrusi
pete i pobjegne.
 Bio je ve na pola ulice prije no to se Henry okrenuo, uegla
pogleda. "Drte ga!'' drekne on.
S astmom ili bez nje, Eddie im je tog dana pruao dobar trkaki
otpor. Bilo je dijelova ceste, ponekih i duine dvadeset metara, kad se
nije mogao sjetiti jesu li potplati njegovih P. F. Flyersa dotaknuli
plonik ili ne. Nekoliko je trenutaka ak gajio vrtoglavu nadu da bi
im mogao umaknuti.
A onda, taman na dohvatu Kansas Streeta i onoga to je moglo
predstavljati spas, neki klinac na triciklu izleti s kolnog prilaza ravno
pred Eddieja. Eddie ga pokua zaobii, ali u punom trku moda bi
bio bolje uinio da ga je preskoio (to se dijete zvalo Richard Cowan;
ono e se, kad odraste, oeniti i postati otac sina po imenu Frederick
Cowan, kojeg e u zahodskoj koljci utopiti i djelomice pojesti stvor
koji je izaao iz koljke u obliku crnog dima a onda poprimio
nezamisliv oblik) ili barem to pokuao.
Jedno je Eddiejevo stopalo zapelo za stranji dio tricikla, na
onom dijelu gdje bi neki pustolovno nastrojeni balavac mogao stajati
i gurati tricikl kao romobil. Richard Cowan, ijeg e tad jo
neroenog sina Ono ubiti poslije dvadeset sedam godina, jedva da se
zanjihao na triciklu. No Eddie je odletio. Tresne o plonik ramenom,
odskoi, ponovno padne i odsklie se tri metra, ogulivi kou s
laktova i koljena. Pokuavao je ustati, kad Henry Bowers grune u
njega kao granata iz bazuke i obori ga. Eddiejev se nos otro spoji s
betonom. Brizne krv.
Henry se brzo otkotrlja bono kao padobranac i ponovno ustane.
Zgrabi Eddieja za zatiljak i desno zapee. Dah koji mu je frktavo
izlazio kroz nateeni i udlagama podboeni nos, bio je topao i vlaan.
"Hoe kamenja, Kamenjarac? Naravno! Sranje!" On snanim
trzajem podigne Eddiejev zglob do polovice lea. Eddie zavapi.
"Kamenje za Kamenjarca, je li tako, Kamenjarac?"
Trgne Eddiejevim zapeem jo vie. Eddie vrisne. Iza njega,
kao u magli, uo je kako se ostali pribliavaju, i kako je onaj klinac
na triciklu poeo tuliti. Pridrui se klubu, mali, pomisli on i usprkos
bolu, usprkos suzama i strahu, on se nasmije i glasno zareve kao
magarac i-a.
"Misli da je ovo smijeno?" upita Henry i odjednom je zvuao
vie zapanjeno nego bijesno. "Misli da je ovo smijeno?" Je li Henry
usto zvuao i uplaeno? Poslije puno godina, Eddie e pomisliti: Da,
uplaeno, zvuao je uplaeno.
Eddie izmigolji zapee iz Henryjeva stiska. Henry je bio vlaan
od znoja i Eddie mu je gotovo umaknuo. Moda je zbog toga Henry
jo jae svinuo Eddiejevo zapee. Eddie zauje kako mu se neto u
ruci lomi, kao da zaliha drva za zimu pucketa pod ledenim oklopom.
Bol koji se zavaljao iz njegove slomljene ruke bio je tup i silan. On
krikne, ali taj zvuk zazvui kao da dopire iz daljine. Boje su se
ispirale iz svijeta, i kad ga je Henry pustio i odgurnuo, Eddie kao da
je otplovio prema ploniku. Dugo mu je trebalo da se prizemlji na taj
stari plonik. Dok je klizio prema njemu, imao je vremena dobro
zagledati svaku pukotinu. Imao je priliku nadiviti se odsjajima
lipanjskog sunca na krpicama tinjca na tom starom ploniku. A uspio
je i uoiti ostatke jako stare kolice nacrtane ruiastom kredom na
tom istom ploniku. A onda, na trenutak, kolica zapliva i postane
slina neem drugom. Postane slina kornjai.
U tom se trenutku mogao onesvijestiti, ali udari o plonik
svojom netom slomljenom rukom i taj svjei bol bio je otar, arki,
vru, uasan. Osjeti kako se smrskani krajevi loma taru jedan o
drugi. Ugrize se za jezik i ponovno ga raskrvari. Prevrne se na lea i
ugleda Henryja, Victora, Losa i Patricka kako stoje iznad njega.
Djelovali su nemogue visoki, nemogue visoko, poput nosaa
mrtvakog kovega koji zaviruju u raku.
"Svia ti se ovo, Kamenjarac?" upita Henry, glasom koji doplovi
do Eddieja iz velike daljine, kroz oblake bola. "Svia ti se ovakav
razvoj dogaaja, Kamenjarac? Sviati se ova tlaka-ljaka?"
Patrick Hockstetter zahihoe.
 "Tata ti je lud," zauje Eddie sebe kako govori, "a i ti si."
Henryjev cer iezne tako brzo da se inilo kao da mu ga je
netko amarom zbrisao s lica. On zamahne da e ga udariti nogom...
no uto se u nepominom vruem poslijepodnevu oglasi sirena. Henry
zastane. Victor i Los nelagodno zirnu lijevo-desno.
"Henry, mislim da je bolje da se nosimo odavde", ree Los. "Ja
znam da se ja nosim odavde, jebe sve", ree Victor. Kako su daleki
zvuali ti glasovi! Poput klaunovih balona, inilo se da plove kroz
zrak. Victor potri prema knjinici, presjekavi kroz park McCarron
da bi se maknuo s ulice.
Henry je oklijevao jo trenutak, nadajui se da policijski
automobil dolazi nekim drugim poslom a da on moe nastaviti sa
svojim. Ali se sirena ponovno oglasi, sad blie. "Ima sree, gaboru
jedan", ree on. Pa on i Los odjezde za Victorom.
Patrick Hockstetter prieka trenutak. "Evo male sitnice za tebe",
apne on svojim dubokim, promuklim glasom. Uvue zrak iz pete pa
ispljune krupnu zelenu kavernu na Eddiejevo podignuto, znojno i
krvavo lice. pljak. "Nemoj pojesti sve odjednom ako ne eli", ree
Patrick, smjekajui se svojim zajedljivim, uznemirujuim
smijekom. "Sauvaj malo i za poslije, ako eli."
A onda se polako okrene pa i on ode.
Eddie pokua obrisati pljuvaku zdravom rukom, ali mu se ak i
zbog tog malog pokreta ponovno rasplamsa bol.
Dakle, kad si poao u drogeriju nisi ni pomislio da e zavriti
na ploniku Avenije Costello slomljene ruke i da e ti se hraak
Patricka Hockstettera cijediti niz lice, zar ne? Nisi stigao ni Pepsi
popiti. ivot je pun iznenaenja, nije li?
Nevjerojatno, ali se on ponovno nasmije. Bio je to slabaan
zvuk, a slomljena bi ga ruka zaboljela kad bi se nasmijao, ali mu je to
godilo. A i jo neto: ni traga astmi. Disao je bez problema, barem
zasada. I to godi. Ionako se ne bi uspio doepati aspiratora. Ni za
tisuu godina.
Sirena je sad bila jako blizu i uporno zavijala. Eddie zatvori oi i
ugleda crvenilo ispod vjea. A tad se to crvenilo prometne u crnilo
kad ga prekrije sjena. Bio je to onaj klinac s triciklom.
"Si dobro?" upita klinac.
"Zar izgledam dobro?" upita Eddie.
"Ne, izgleda grozno", ree klinac, i odveze se dalje, pjevajui
"The Farmer in the Dell".
Eddie se pone smijuljiti. Evo policijskog automobila; uo je
kripu njegovih konica. Uhvati se kako se maglovito nada da je u
njemu gospodin Nell, premda je znao da je gospodin Nell obian
redarstvenik. Zato se cereka, za ime Boje?
Nije znao, jednako kao to nije znao zbog ega, usprkos bolu,
osjea tako intenzivno olakanje. Moda zato to je jo iv, da je
najgore to mu se dogodilo to to su mu slomili ruku, i to jo ima
dijelova koji se mogu zakrpati? On se zadovolji tim objanjenjem, ali
godinama kasnije, dok sjedi u derryjevskoj knjinici s aom din-
tonika od suhih ljiva ispred sebe i s aspiratorom nadohvat ruci, kae
ostalima kako misli da je u tome bilo neto vie od toga; bio je
dovoljno odrastao da osjeti to neto vie, ali ne i dovoljno odrastao
da to pojmi ili definira.
Mislim da je to bila prva prava bol koju sam osjetio u ivotu,
rei e ostalima. Nije to bilo ni slino onome to sam mislio da e
biti. Nije to bio moj kraj. Mislim... da mi je to osiguralo elemente za
usporedbu, spoznaju da se moe nastaviti postojati unutar boli,
usprkos boli.
Eddie slabano okrene glavu udesno i ugleda velike crne
Firestoneove gume, zasljepljujue kromirane poklopce kotaa i
pulsirajua plava svjetla. Tad zauje glas gospodina Nella, promuklo
irski, nemogue irski, vie kao Richiejev Glas irskog murjaka nego
pravi glas gospodina Nella... ali je to moda bilo zbog udaljenosti:
"Sveca mu, ma je l' to onaj Kaspbrakiin mali?" U tom trenutku
Eddie otplovi u tamu.

I, S JEDNIM IZUZETKOM, ZADRI SE TAMO PRILINO

DUGO.
Nakratko je doao k svijesti u vozilu prve pomoi. Ugleda
gospodina Nella kako sjedi preko puta, pijucka iz smee boice i ita
depnu knjigu s naslovom: Ja, porota. Djevojka na koricama imala je
najvee grudi koje je Eddie ikad vidio. Pogled mu prijee s
gospodina Nella na vozaa. Voza se okrene i zirne u Eddieja cerei
se od uha do uha, koe sablasno bijele od masne boje i talka, oiju
sjajnih poput novih kovanica od etvrt dolara. Bio je to Pennywise.
"Gospodine Neil", zahripa Eddie.
Gospodin Neil podigne pogled i nasmijei se. "Kako si, deko
moj?"
"...voza... na voza..."
"Aha, za tren oka smo tamo", ree gospodin Neil i prui mu onu
smeu boicu. "Pocuclaj malo ovog, bit e ti bolje."
Eddie otpije gutljaj neeg to je imalo okus tekue vatre.
Zakalje i zaboli ga ruka. Pogleda naprijed i ponovno ugleda vozaa.
Obian ovjek s je frizurom. Nikakav klaun. On ponovno izgubi
svijest.
Puno kasnije doe k sebi na odjelu za traumatologiju; bolniarka
mu je hladnom krpom brisala krv, zemlju, pljuvaku i ljunak s lica.
Peklo ga je, ali se istovremeno izvrsno osjeao.
 uo je kako se ispred vrata ore trublje njegove majke i pokua
rei sestri da je ne pusti unutra, ali rijei nikako da izau, ma koliko
se trudio.
"...ako umire, elim to znati!" urlala je njegova majka. "ujete
li? Moje je pravo da znam i moje je pravo da ga vidim! Mogu vas
tuiti, da znate! Poznajem ja advokate, puno advokata! Neki od
mojih najboljih prijatelja su advokati!"
"Ne pokuavaj govoriti", ree bolniarka Eddieju. Bila je mlada,
i osjeao je kako mu njezine grudi pritiu ruku. Na trenutak mu
padne na um luda pomisao da je ta bolniarka Beverly Marsh, a onda
ponovno izgubi svijest.
Kad je doao k sebi, njegova je majka bila u sobi i zasipala
doktora Handora rafalnom paljbom rijei. Sonia Kaspbrak bila je
golema ena. Njezine noge, oklopljene dokoljenicama protiv vena,
bile su nalik na trupce, ali udnovato glatke. Lice joj je bilo blijedo s
iznimkom nasuminih poteza plamteih mrlja rua.
"Mama," uspije Eddie rei, "...dobro... dobro mi je..."
"Nije, nije", stenjala je gospoa Kaspbrak. Krila je ruke. Eddie
zauje kako joj zglobovi na prstima pucketaju i kripe. Poeo je
osjeati kako mu se dah skrauje kad je pogledao u nju i vidio u
kakvu je ona stanju, koliko ju je kotao ovaj najnoviji nestaluk.
elio joj je rei da se smiri, ili e doivjeti srani udar, ali nije
mogao. Grlo mu je bilo presuho. "Nije ti dobro, imao si ozbiljnu
nesreu, jako ozbiljnu nesreu, ali bit e ti dobro, to ti obeajem,
Eddie, bit e ti dobro, makar morali dovesti sve specijaliste iz
imenika, o Eddie... Eddie... tvoja jadna ruka..."
Ona pone trubei jecati. Eddie primijeti da je medicinska sestra
koja mu je oprala lice gleda bez prevelikog suosjeanja.
Za vrijeme te arije, doktor Handor je zamuckivao: "Sonia...
molim vas, Sonia... Sonia...?"
 Bio je on mrav, slabaan ovjek s briima koji mu nisu ba
dobro rasli i koji su usto bili neravno potucani pa su bili dulji na
lijevoj nego na desnoj strani. Djelovao je nervozno. Eddie se sjeti to
mu je gospodin Keene tog jutra rekao pa osjeti za doktora Handora
neku vrstu saaljenja.
Naposljetku, pribravi se, Russ Handor uspije rei: "Sonia, ako
se ne budete mogli kontrolirati, morat ete otii."
Ona se munjevito okrene prema njemu i on ustukne. "Ne pada
mi na pamet! Da niste to ni pomislili! Ovo ovdje lei moj sin u
smrtnim mukama! Moj sin lei ovdje u svojoj postelji bola!"
Eddie ih sve zaprepasti povrativi glas. "elim da ode, mama.
Ako mi budu radili neto zbog ega u vikati, a mislim da hoe, bolje
bi bilo da ode."
Ona se okrene prema njemu, zapanjena... i povrijeena. Kad je
ugledao bol na njezinu licu, njegov se prsni ko pone neumoljivo
stezati.
"Ne dolazi u obzir!" uzvikne ona. "Kako moe rei neto tako
uasno, Eddie! Ti bunca! Ti ne shvaa to govori, to je jedino
objanjenje!"
"Ne znam koje je objanjenje, a nije me ni briga", ree sestra.
"Sve to znam jest da stojimo ovdje i ne inimo nita umjesto da
namjetamo ruku vaem sinu."
"elite li rei -" zausti Sonia, dok joj se glas dizao prema
visokom, trubeem tonu koji je poprimao uvijek kad bi se jako
uzrujala.
"Molim vas, Sonia", ree doktor Handor. "Nemojmo se svaati
ovdje. Pomozimo Eddieju."
Sonia se odmakne, ali su njezine uegle oi - oi majke
medvjedice ije je mladune ugroeno - obeavale bolniarki da e
poslije biti nevolja. Moda ak i tuba. A onda joj se oi zamagle, pa
se onaj bijesni ar ugasi, ili barem sakrije. Ona uhvati Eddieja za
zdravu ruku i stisne je tako bolno da je mirnuo.
"Gadno je, ali e uskoro biti dobro", ree ona. "Uskoro ponovno
dobro. To ti obeavam."
"Naravno, mama", zapiti Eddie. "Mogu li dobiti aspirator?"
"Naravno", ree ona. Sonia Kaspbrak pobjedonosno pogleda u
medicinsku sestru kao da je osloboena neke smijene krivine
optube. "Moj sin ima astmu", ree ona. "Jako je ozbiljna, ali on nju
predivno podnosi."
"U redu", ree bolniarka ravnoduno.
Mama mu pridri aspirator da bi mogao udahnuti. Trenutak
potom doktor Handor opipavao je Eddiejevu slomljenu ruku. inio je
to najnjenije to je mogao, ali je bol i dalje bio silan. Eddieju doe
da krikne, ali stisne zube. Bojao se da e, vrisne li on, vrisnuti i
njegova majka. Znoj mu izbije po elu u krupnim, bistrim gracima.
"Nanosite mu bol", ree gospoa Kaspbrak. "Znam to! Nema
potrebe zatim! Prestanite! Nema potrebe da mu nanosite bol! On je
jako osjetljiv, ne moe izdrati takav bol!"
Eddie primijeti kako su se sreli gnjevan pogled medicinske
sestre i umoran, zabrinut pogled doktora Handora. Ispratio je nijemi
razgovor izmeu njih: Doktore, udaljite ovu enu. A u tome kako je
on spustio pogled: Ne mogu. Ne usuujem se.
U bolu je bilo neeg krajnje jasnog (premda, istinu govorei, to
nije bila jasnoa koju je Eddie elio ee iskusiti: cijena je bila
previsoka), i u tom nijemom razgovoru Eddie prihvati sve to mu je
gospodin Keene rekao. Njegov aspirator Hydr-Ox napunjen je samo
mirisnom vodicom. Astma nije u njegovu grlu, grudima ili pluima,
ve u glavi. Na ovaj ili onaj nain morat e se pomiriti s tom istinom.
Pogleda u majku i ugleda je jasno u svom bolu: svaki cvijet na
njezinoj neukusnoj haljini, znojne mrlje ispod pazuha na mjestu na
kojem su promoili podmetai koje je nosila, ogrebotine na njezinim
cipelama. Primijeti kako su joj oi male u mesnatim kesicama i
padne mu na um strana misao: te su oi bile gotovo grabeljive,
poput oiju gubavca koji je ispuzao iz podruma u Neiboltovoj 29.
Evo me, sve je u redu... nita ti ne pomae da bjei, Eddie...
Doktor Handor njeno obavije rukama Eddiejevu slomljenu ruku
i stisne je. Bol eksplodira.
Eddieju se zamrai svijest.

DALI SU MU DA PIJE NEKU TEKUINU A DOKTOR

HANDOR NAMJESTI MU SLOMLJENU ruku. uo je kako doktor
Handor govori njegovoj mami da je kost samo napukla, da nije nita
ozbiljnije od bilo kojeg prijeloma u djejoj dobi. "Takvi se lomovi
dogaaju kad djeca padnu s drveta", ree on, a Eddie zauje kako
njegova mama bijesno odgovara: "Eddie se ne penje po drveu! A
sad hou istinu! Koliko mu je loe?"
Onda mu sestra da tabletu. Ponovno osjeti njezine grudi na svom
ramenu i bio je zahvalan na njihovu utjenom pritisku. ak i kroz
sumaglicu primijetio je da je bolniarka ljuta i uini mu se da je
rekao: Ona nije gubavac, molim vas, nemojte to misliti, ona me jede
samo zato to me voli, ali vjerojatno nita od tog nije izalo na
njegova usta, jer se bolniarkino srdito lice nije promijenilo.
Nejasno se prisjeao da su ga gurali hodnikom u invalidskim
kolicima i da se glas njegove majke gubio negdje u pozadini: "Kako
to mislite, u vrijeme posjeta? Nemojte vi meni o vremenu posjeta, to
je moj sin!"
Njezin se glas gubi. Bilo mu je drago da se njezin glas gubi,
drago to se i on gubi. Bol je nestao, a s njim i ona jasnoa. Nije elio
misliti. elio je polako izgubiti svijest. Bio je svjestan toga da mu je
desna ruka jako teka. Pitao se jesu li mu ve stavili gips. Kao da nije
mogao vidjeti jesu li ili nisu. Bio je nejasno svjestan da u sobama
svira radio, da pacijenti izgledaju kao duhovi u bolnikim
pidamama dok hodaju gore-dolje po irokim hodnicima, i da je
vrue... jako vrue. Kad su ga dovezli u njegovu sobu, ugleda sunce
kako zalazi u srditom naranastom vrutku krvi i pomisli neusvislo:
Poput ogromnog klaunskog coflapuceta.
"Hajde, Eddie, moe hodati", govorio je glas, i on ustanovi da
zaista i moe. Ubace ga meu utirkane, hladne plahte. Glas mu ree
da e ga nou boljeti, ali ako pozvoni da e mu netko donijeti
sredstvo protiv bolova, no jedino ako bol postane neizdriva. Eddie
zamoli au vode. S vodom je dobio i slamku koja je imala
harmoniku-pregib na sredini tako da se mogla svijati. Voda je bila
hladna i ukusna. Popije ju svu.
Boljelo ga je nou, i to prilino. Leao je budan u krevetu, drei
u lijevoj ruci tipku za poziv, ali je nije pritisnuo. Vani je bilo olujno
nevrijeme, i kad bi munja bljesnula plavobijelim arom, okrenuo bi
lice od prozora, u strahu da e u toj elektrinoj vatri ugledati
udovino, iscereno lice ugravirano na nebu.
Najzad ponovno zaspi i, dok je spavao, usni san. U njemu je
vidio Billa, Bena, Richieja, Stana, Mikea i Bev - svoje prijatelje -
kako dolaze u bolnicu na biciklima (Bili je vozio Richieja na
Srebrenku). Iznenadio se kad je primijetio da Beverly na sebi ima
haljinu - bila je ljupko zelena, boje Kariba na sjajnom papiru
National Geographica. Nije se mogao sjetiti je li ju ikad vidio u
haljini; sjeao se samo traperica, sportskih hlaa i onoga to su curice
zvale "kolskim kompletom": suknja i bluza, bluza najee bijela s
okruglim ovratnikom, suknje najee smee i plisirane, a dosezale
su do pola goljenice da se ne bi vidjele kraste na njihovim koljenima.
U snu ih je vidio kako dolaze u dva sata poslije podne, u vrijeme
posjeta, i majku, koja je strpljivo ekala od jedanaest sati, kako vie
na njih tako glasno da su se svi okrenuli i gledaju je.
 Ako mislite da ete ui, e pa, to ne bi ilo! vikala je Eddiejeva
majka, a klaun, koji je cijelo vrijeme sjedio u ekaonici (ali povuen,
u kutu, sve dosad, s primjerkom Looka podignutim ispred nosa),
skoi i zapljee pantomimom, brzo lupkajui rukama u bijelim
rukavicama. Skakutao je i plesao, izvodio zvijezde, vjeto izvodio
premet natrag, dok je gospoa Kaspbrak urlala na Eddiejeve
prijatelje Gubitnike i dok su se oni zavlaili, jedno po jedno, iza
Billa, koji je samo stajao, blijed ali izvana miran, ruku duboko
gurnutih u depove traperica (moda zato da nitko, ukljuujui i
Billa, ne bi mogao vidjeti drhte li mu one ili ne).
Nitko nije vidio klauna osim Eddieja... premda se beba koja je
mirno spavala u majinu naruju probudila i poela zduno plakati.
Ve ste dovoljno zla uinili! vikala je Eddiejeva mama. Znam tko
su bili ti djeaci! Imali su oni problema i u koli, imali su problema
ak i s policijom! Samo zato to ti djeaci imaju neto protiv vas, to
nije razlog da imaju neto i protiv njega. Rekla sam mu to, i on se
slae sa mnom. On eli da vam kaem da idete, zavrio je s vama, i
ne eli vas vie nikad vidjeti. On vie ne eli vae nazoviprijateljstvo!
Bilo kojeg od vas! Znala sam da e to zavriti naopako, i pogledajte
sad! Eddie je u bolnici! Djeak njean kao to je on...
Klaun se ludirao i skakao, radio pagu i izvodio stoj na jednoj
ruci. Njegov je osmijeh bio stvaran, i u snu Eddie shvati da je to,
naravno, ono to je klaun i elio - lijepi veliki klin koji e zabiti
izmeu njih, razdvojiti ih i upropastiti sve izglede za usklaenu
akciju. U nekoj vrsti kvarnog ushita, klaun izvede dvostruki premet s
vijkom u zraku i kreveljei se odglumi kao da ljubi obraz njegove
majke.
T-t-ti d-d-djeaci koji su to u-u-uinili - zausti Bili.
Da mi nisi odgovarao! zakrijeti gospoda Kaspbrak. Da mi nisi
odgovarao! On je s vama zavrio, rekla sam! Zavrio!
A onda neki staist utri u ekaonicu i ree Eddiejevoj mami da
mora stiati glas ili napustiti bolnicu. Klaun izblijedi, pone gubiti
boju i istovremeno se pone mijenjati. Eddie ugleda gubavca,
mumiju, pticu; ugleda vukodlaka i vampira iji su zubi bile
Gilletteove britvice postavljene pod neobinim kutom poput labirinta
zrcala u lunaparku; ugleda kreaturu Frankensteina, i neto mesnato
nalik na koljku to se otvaralo i zatvaralo poput usta; ugleda jo
desetak - stotinu - uasnih stvari. No trenutak prije no to je klaun
potpuno ieznuo, on ugleda najstraviniji prizor od svih: lice svoje
mame.
Ne! pokua on vrisnuti. Ne! Ne! Ne ona! Ne moja mama!
Ali nitko se ne okrene; nitko nije uo. I u posljednjim trenucima
sna on shvati s hladnim i puzavim uasom da ga i nisu mogli uti.
Bio je mrtav! Ono ga je ubilo i bio je mrtav. Bio je duh.

OSJEAJ GORKO-SLATKE POBJEDE SONIE KASPBRAK

ZBOG TOGA TO JE OTJERALA takozvane Eddiejeve prijatelje
ispari gotovo odmah im je stupila nogom u Eddiejevu
jednokrevetnu sobu idueg poslijepodneva, 21. srpnja. Nije mogla
tono odrediti zbog ega bi taj osjeaj trijumfa tako izblijedio, ili
zato bi ga zamijenio neodreeni strah; bilo je to zbog neeg u
blijedom licu njezina sina koje nije bilo zamueno bolom ili
tjeskobom, ve imalo izraz za koji se nije mogla sjetiti da ga je ikad
tamo vidjela. Bilo je nekako pronicavo. Pronicavo, oprezno,
odrjeito.
Sukob izmeu Eddiejevih prijatelja i Eddiejeve mame nije se
odigrao u ekaonici, kao u Eddiejevu snu; ona je znala da e oni doi
- Eddiejevi "prijatelji", koji ga vjerojatno ue puiti usprkos astmi,
"prijatelji" koji na njega vre tako nezdrav utjecaj da bi naveer, kad
doe kui, samo o njima priao, njegovi "prijatelji" zbog kojih mu je
ruka slomljena. Sve je to ona ispriala prvoj susjedi, gospoi van
Prett.
"Dolo je vrijeme", smrknuto je bila rekla gospoa Kaspbrak,
"da se s kartama izae na stol." Gospoa van Prett, koja je imala
uasnih problema s koom i s kojom se moglo raunati da e se
usrdno, gotovo patetino, sloiti sa svime to bi Sonia Kaspbrak
rekla, ovom je prigodom imala smjelosti usprotiviti se.
Mislila sam da e vam biti drago da je naao prijatelje, rekla je
gospoa van Prett dok su vjeale rublje u svjee, rano jutro prije
posla - bilo je to u prvom tjednu srpnja. A i sigurniji je ako je s
drugom djecom, gospoo Kaspbrak, nije li tako? S obzirom na to to
se sve dogaa u ovom gradu, i na svu tu jadnu ubijenu djecu?
Jedini odgovor gospoe Kaspbrak bio je ljutit frktaj (zapravo, u
tom trenutku nije mogla smisliti odgovarajuu repliku, premda ih se
sjetila vie desetaka - nekih krajnje ubojitih - ali naknadno), i kad ju
je gospoa van Prett te veeri pozvala, prilino tjeskobna, i upitala
hoe li gospoa Kaspbrak po obiaju s njom do Beanoa kod crkve
Svete Marije, gospoa Kaspbrak je hladno odgovorila kako joj se
ini da e te veeri ostati kod kue i odmarati se.
E, pa nada se da je gospoa van Prett sad zadovoljna. Nada se da
je gospoa van Prett sad shvatila da ovog ljeta jedina opasnost u
Derryju nije seksualni manijak koji ubija djecu i bebe. Njezin je sin
ovdje, lei u bolesnikom krevetu u Gradskoj bolnici, moda se
nikad vie nee moi sluiti desnom rukom (ula je ona za takve
sluajeve), ili bi mu - ne daj Boe - okrhnuti komadii prijeloma
mogli prodrijeti krvotokom do srca, probiti ga i ubiti; naravno, Bog
nikad nee dopustiti da se to dogodi, ali ona je ula da se to dogaa,
to je znailo da Bog doputa da se takvo to dogodi. U nekim
sluajevima.
I zato se tako dugo zadrala na dugom i sjenovitom trijemu
bolnice, znajui da e se oni pojaviti, hladno odluna da jednom
zasvagda stane na kraj tom takozvanom "prijateljstvu", tom
prijateljevanju koje se zavrava slomljenim rukama i bolesnikim
krevetima.
I oni su doli, kao to je znala da e doi, i na svoj uas ona
primijeti da je jedan od njih crnjo. Nema ona nita protiv crnja;
smatrala je da oni imaju pravo sjediti gdje god ele u autobusima
dolje na Jugu, i jesti u bjelakim restoranima, i da ih se ne treba
prisiljavati da sjede u crnakim zabranima u kinima ako ne
dodijavaju bijelcima
(bjelkinjama)
ali je jednako tako vrsto vjerovala u ono to je nazivala ptijom
teorijom: kosovi lete s drugim kosovima, ne sa crvendaima. vorci
se gnijezde s vorcima; ne mijeaju se s drozdovima ili slavujima.
Svatko svome, to je bio njezin moto, i kad je vidjela Mikea Hanlona
kako se dovezao biciklom zajedno s ostalima kao da mu je tu mjesto,
njezina odlunost, ba kao i njezin gnjev i zapanjenost, naglo se
pojaa. Pomisli prijekorno, kao da je Eddie tu i moe je uti: Nikad
mi nisi rekao da je jedan od tvojih "prijatelja" crnjo.
Pa, pomisli ona, dvadeset minuta poslije, dok je ulazila u
bolniku sobu gdje joj je sin leao s rukom u golemom gipsu
privrenom za grudi (srce ju je boljelo od tog prizora), otjerala ih je
dok bi rekao crnjo... igra rijeima je sluajna. Nitko od njih, osim
malog Denbrougha, onog koji je tako uasno mucao, nije imao petlje
da joj neto odgovori.
Djevojica, ija god bila, oinula je Soniju pogledom
nesumnjivo kurvinskih oiju boje ada - mala je iz Lower Main
Streeta, ili iz nekog jo ogavnijeg mjesta, bilo je miljenje Sonije
Kaspbrak - ali je mudro drala jezik za zubima. Da se usudila pisnuti,
ula bi ona svog boga od Sonije; rekla bi joj kakve se djevojice
smucaju s djeacima. Za takve curice postoje nazivi i ona nee
dopustiti da njezin sin ima ikakve veze, sad ili bilo kada, s
djevojkama koje tako zovu.
 Ostali su samo gledali u svoja stopala i premjetali se s noge na
nogu. To je bilo otprilike ono to je i oekivala. Kad je rekla sve to
je imala rei, oni se popnu na bicikle i odvezu. Mali Denbrough
vozio je malog Toziera otraga na prtljanoj reetki na ogromnom
biciklu nesigurna izgleda, pa gospoa Kaspbrak zadrhti u sebi
upitavi se koliko se puta Eddie vozio na tom opasnom biciklu,
izlaui opasnosti ruke, noge, vrat, i ivot.
Uinila sam ovo za tebe, Eddie, pomisli dok je ulazila u bolnicu
vrsto podignute glave. Znam da e se moda isprva osjetiti pomalo
razoarano; to je sasvim prirodno. Ali roditelji su pametniji od
djece; razlog zbog kojeg je Bog uope stvorio roditelje je da bi
usmjeravali, pouavali... i titili. Poslije tog poetnog razoaranja, on
e shvatiti. A ako ona sad osjea odreeno olakanje, to je - naravno -
zbog Eddieja, a ne zbog nje. Ta to bi se i moglo osjetiti osim
olakanja kad si spasi sina od loeg drutva.
Samo to je taj osjeaj olakanja sad pokvarila nova nelagoda,
kad je pogledala u Eddiejevo lice. On nije spavao, kao to je
oekivala. Umjesto lijekovima oamuenog drijemea iz kojeg e se
probuditi dezorijentiran, usporen i psiholoki ranjiv, ona ugleda taj
pronicavi, oprezani pogled, toliko razliit od Eddiejeva uobiajeno
blagog, nesigurnog pogleda.
Kao i Ben Hanscom (premda Sonia to nije znala), i Eddie je bio
djeak koji bi brzo pogledao u neije lice, kao da ispituje
emocionalne vremenske prilike koje se tamo kuhaju, i jednako tako
brzo svrnuo pogled. Ali je on sad gledao u nju netremice (moda je
to zbog lijekova, pomisli ona, dakako, to je zbog toga; moram
porazgovarati s doktorom Handorom o njegovim lijekovima) pa je
ona bila ta koja je osjetila potrebu da odvrati pogled. Izgleda kao da
me ekao, pomisli ona, i to je bila pomisao koja bi je trebala uiniti
sretnom - djeak koji eka svoju majku jamano je jedna od
najomiljenijih Bojih kreacija -
 "Otjerala si mi prijatelje." Rijei izau injenino, bez traga
sumnji ili pitanju.
Ona se kosne gotovo poput krivca, i prva misao koja joj sine
zaista je bila puna krivnje - Kako on to zna? On to ne moe znati! - i
ona se istog trenutka razbjesni na sebe (i njega) zato to se tako
osjeala. A onda mu se nasmijei.
"Kako si danas, Eddie?"
Bila je to ispravna reakcija. Netko - neki neozbiljan bolniar, ili
moda ak i ona nesposobna i neprijateljski nastrojena sestra od juer
- prenosi to se dogaa. Netko.
"Kako se osjeamo?" upita ona ponovno kad on ne odgovori.
Moda je nije uo, pomisli ona. Nikad nigdje ni u jednoj svojoj
medicinskoj knjizi nije proitala da bi slomljena kost pogubno
utjecala na sluh, ali je pretpostavljala da je to mogue, sve je
mogue.
Eddie i dalje nije odgovarao.
Ona ue dublje u sobu, mrzei taj nesigurni, gotovo stidljivi
osjeaj u sebi, nepovjerljiva prema njemu zato to se nikad prije u
Eddiejevoj blizini nije osjeala ni nesigurno ni stidljivo. Osjeti i
bijes, premda tek u zametku. Odakle mu pravo da je prisiljava da se
ona tako osjea, poslije svega to je uinila za njega, poslije svega to
je rtvovala zbog njega?
"Razgovarala sam s doktorom Handorom, i on me uvjerava da e
ti biti sasvim dobro", ree Sonia ivahno i sjedne na drvenu stolicu
uspravna naslona pokraj kreveta. "Naravno, bude li i najmanjeg
problema, otii emo specijalistu u Portland. U Boston, bude li
potrebno." Nasmijei se, kao da mu ini veliku uslugu. Eddie joj ne
uzvrati osmijehom. Jo nije odgovarao.
"Eddie, uje li ti mene?"
"Otjerala si mi prijatelje", ponovi on.
 "Da", ree ona, prestajui se pretvarati, i ne ree vie nita. Tu
igru mogu igrati dvoje.
Ona mu uzvrati pogled. Ali se dogodilo neto udno - zapravo,
strano. Eddiejeve oi kao da su... nekako okrupnjale.
Sive tokice u njima kao da su se micale, poput olujnih oblaka
koji se valjaju preko neba. Odjednom je postala svjesna toga da se on
"ne duri", ne "izvodi", ili neto od toga. Bio je bijesan na nju... i
Sonia se odjednom uplai, zato to u toj sobi kao da se nalazilo neto
osim njezina sina. Ona spusti pogled i drhtavim rukama otvori
torbicu. Pone traiti papirnatu maramicu.
"Da, otjerala sam ih", ree ona, i ustanovi da joj je glas dovoljno
snaan i miran... dok ne gleda u njega. "Zadobio si ozbiljne povrede,
Eddie. Sad ti ne trebaju posjetitelji osim tvoje mame, a onakvi ti
posjetitelji uope ne trebaju. Da nije bilo njih, sad bi bio kod kue i
gledao televiziju ili radio na svom drvenom kartingu u garai."
Eddiejev je san bio da naini karting i njime ode u Bangor. Ako
bi tamo pobijedio, za nagradu bi ga poslali besplatno u Acron, u
Ohiju, na dravni derbi u kartingu. Sonia mu je bila voljna dopustiti
taj san dok joj se inilo da je dovretak kartinga, nainjena od
sanduka narani s kotaima djejih automobila na pedale upravo to -
san. Naravno da nije imala namjeru dopustiti Eddieju da riskira ivot
u tako opasnoj sklepotini, ni u Derryju, ni u Bangora, a svakako ne u
Acronu, to bi (obavijestio ju je Eddie) znailo vonju zrakoplovom
te samoubilaki spust niz strminu u sanduku od narani s kotaima,
bez konica.
Ali kao to je njezina majka esto govorila, ono to netko ne zna,
ne moe mu ni nakoditi (njezina je majka takoer rado govorila
"Govori istinu da postidi vraga", ali kad je posrijedi prisjeanje
aforizama, Sonia je, kao i veina ljudi, mogla biti izvanredno
izbirljiva).
"Prijatelji mi nisu slomili ruku", ree Eddie istim tim
injeninim glasom. "Rekao sam to sino doktora Handoru i rekao
sam to i gospodinu Nellu kad je jutros doao. Henry Bowers mi je
slomio ruku. Jo su neka djeca bila s njim, ali je Henry to uinio. Da
sam bio s prijateljima, to se nikad ne bi dogodilo. To se dogodilo zato
to sam bio sam."
Ovo podsjeti Soniju na komentar gospoe van Prett kako je
sigurnije imati prijatelje, i bijes joj se vrati poput tigra. Ona naglo
podigne glavu.
"To nije vano i ti to zna! to ti misli, Eddie? Da je tvoja
mama od juer? To misli? Znam ja jako dobro zato ti je mali
Bowers slomio raku. Onaj je irski policajac bio kod nas. Taj ti je
veliki djeak slomio ruku zato to ste mu se ti i tvoj i 'prijatelji'
nekako zamjerili. to misli, bi li se to dogodilo da si me sluao i
klonio ih se?"
"Ne - mislim da bi se moda dogodilo neto jo i gore", ree
Eddie.
"Eddie, ne misli to valjda ozbiljno."
"Mislim", ree on, i ona osjeti tu snagu kako isijava s njega,
izvire iz njega, u valovima. "Mama, Bili i ostali moji prijatelji e se
vratiti. To je neto to znam. A kad dou, nee ih sprijeiti. Nee im
rei ni rijei. Oni su moji prijatelji, i ti mi nee ukrasti prijatelje
samo zato to se boji biti sama."
Buljila je u njega, osupnuta i prestravljena. Suze joj navru na oi
i sliju se niz obraze, smoivi joj puder. "Znai, tako se sad razgovara
s majkom", ree ona kroz jecaje. "Moda tako tvoji 'prijatelji'
razgovaraju sa svojima. Pretpostavljam da si to od njih nauio."
Osjeala se sigurnijom u suzama. Najee, kad bi se ona
rasplakala, rasplakao bi se i Eddie. Niski udarac, netko bi moda
rekao, ali postoje li niski udarci kad je posrijedi zatita sina? Ona je
smatrala da ne postoje.
Podigne pogled, dok su joj suze frcale iz oiju, i osjeti se
neizrecivo tuna, ucviljena, izdana... i tako sigurna. Eddie se nee
uspjeti othrvati takvoj poplavi suza i tuge. Taj hladni i pronicavi izraz
nestat e mu s lica. Moda e poeti malo soptati i hripati, i to e biti
znak, kao to je uvijek bio znak, da je s borbom svreno i da je
odnijela jo jednu pobjedu... za njega, naravno. Uvijek za njega.
No zgrane se kad ugleda isti taj izraz na njegovu licu - zapravo
se produbio - pa joj glas zapne usred jecaja. Bilo je tuge ispod
njegova izraza, ali ak je i to bilo zastraujue: uini joj se nekako
kao tuga odrasla ovjeka, i od pomisli na Eddieja kao na odraslog
mukarca u njezinoj bi glavi uvijek usplahireno zaleprala
uspaniena ptiica.
Tako se osjeala u rijetkim prilikama kad bi se upitala to e biti
s njom ako se Eddie ne bude elio upisati na Derry Business School
ili na Maine University u Oronu ili na Husson u Bangora kako bi se
svakog dana poslije predavanja mogao vratiti kui, to e se dogoditi
ako upozna neku djevojku, zaljubi se, poeli se oeniti. Gdje je
mjesto za mene u svemu tome? zavapio bi onaj panini ptiji glas kad
bi je obuzele te udne, gotovo komame misli. Gdje bi bilo moje
mjesto u takvom ivotu? Ja te volim, Eddie! Volim te! Ja se o tebi
brinem i volim te! Ti ne zna kuhati, niti mijenjati posteljinu, ni prati
svoj ve! A i zato bi? Ja znam to umjesto tebe! Znam zato to te
volim!
On sad to ree i sam: "Volim te, mama. Ali volim i svoje
prijatelje. Mislim... mislim da sama sebe tjera na pla."
"Eddie, toliko me vrijea", apne ona i te joj svjee suze
udvostrue, utrostrue njegovo lice. Ako su njezine suze prije
nekoliko trenutaka i bile proraunate, ove nisu. Na svoj osobiti nain,
ona je bila ilava - pokopala je mua a da se nije slomila, nala posao
usred recesije kad do posla nije bilo lako doi, odgojila sina, a kad je
bilo neophodno, i borila se za njega.
Ovo su bile prve potpuno neafektirane i neproraunate suze koje
je isplakala nakon mnogih godina, nakon to je Eddie s pet godina
dobio bronhitis i kad je bila uvjerena da e umrijeti dok je leao u
bolesnikoj postelji, uaren od temperature, hripajui, kaljui i
hvatajui dah. Sad je plakala zbog toga uasno odraslog, nekako
stranog izraza na njegovu licu. Bojala se za njega, ali se na neki
nain bojala i njega, bojala se te aure koja kao da ga je okruivala... i
koja kao da je neto zahtijevala od nje.
"Nemoj da moram birati izmeu tebe i prijatelja, mama", ree
Eddie. Glas mu je bio neujednaen, napet, ali jo pod kontrolom.
"Zato to to nije poteno."
"To su loi prijatelji, Eddie!" vikne ona gotovo sluena. "Znam
to, osjeam to svim srcem, oni ti nee donijeti nita osim jada i bola!"
A najuasnije u svemu tome bilo je to da je ona tako zaista i osjeala;
neki dio nje to je naslutio u oima malog Denbrougha, koji je stao
pred nju s rukama u depovima, dok mu je ria kosa plamtjela na
ljetnom suncu. Oi su mu bile tako ozbiljne, tako udne i daleke...
kao Eddiejeve sada.
I zar i on nije bio okruen istom aurom koja je sad okruivala
Eddieja? Istom, samo jaom? ini joj se da jest.
"Mama - "
Ona ustane tako nenadano da je gotovo prevrnula stolicu s
naslonom. "Vratit u se veeras", ree ona. "To je od oka, od
nesree, bola, zbog toga tako govori. Znam to. Ti... ti..." Opipa
naslijepo i nae svoj prvobitni tekst u pomutnji svog uma. "Ti si
imao teku nesreu, ali bit e sasvim dobro. I vidjet e da sam u
pravu, Eddie. Oni su loi prijatelji. Nisu oni od nae sorte. Nisu oni
za tebe. Razmisli o tome i upitaj se je li se ikad prije dogodilo da ti je
mama rekla neto to nije bilo tono. Razmisli o tome i... i..."
Ja bjeim! pomisli ona s munim i bolnim uasom. Bjeim od
vlastitog sina! O Boe, molim te nemoj to dopustiti!
"Mama."
Na trenutak ona gotovo da je pobjegla glavom bez obzira, u
strahu od njega. O da, bio je on puno vie od Eddieja; osjetila je i one
druge u njemu, njegove "prijatelje", ali i jo neto, neto to je bilo
izvan njih, i bojala se da bi to moglo posegnuti za njom. inilo joj se
kao da ga je neto spopalo, neka strana groznica, kao kad je imao
onaj napad bronhitisa u petoj godini, kad je gotovo umro.
Ona zastane, s rukom na kvaki, ne elei uti ono to bi on
mogao rei... a kad je to rekao, bilo je toliko neoekivano da na
trenutak nije ni razumjela. A kad ju je zgromilo, sruilo se poput
otkvaenog tovara cementa, na trenutak je pomislila da e se
onesvijestiti.
Eddie ree: "Gospodin Keene je rekao da je moj lijek protiv
astme najobinija voda."
''to? to?" Ona svrne na njega uegli pogled.
"Najobinija voda. S nekim dodatkom da ima okus lijeka. Rekao
je da je to pla-ce-bo."
"To je la! To je najobinija lai! Zato bi ti gospodin Keene
rekao takvu la? Pa, ima jo drogerija u Derryju. Ima -"
"Imao sam vremena razmisliti o tome," ree Eddie, blago i
neumoljivo, ne skreui pogled s njezina, "i ja mislim da on govori
istinu."
"Eddie, kaem ti da on ne govori istinu!" Ona se panika vratila,
uzlepetala.
"A ja mislim", ree Eddie, "da je to sigurno istina jer bi se u
protivnom na boici nalazilo nekakvo upozorenje u smislu da e te,
uzme li previe, lijek ubiti ili e ti barem pozliti. ak - "
"Eddie, ne elim to sluati!" uzvikne ona, i poklopi ui rukama.
"Ti... ti... ti nisi pri sebi i to je sve!"
"ak i da je to neto po to moe banuti s ceste i kupiti bez
recepta, oni priloe posebne upute", nastavi on, ne podiui glas.
Njegove su sive oi poivale na njezinim, i ona nije mogla spustiti
pogled, a ak ga ni svrnuti. "Makar to bio samo Vicksov sirup protiv
kalja... ili tvoj Geritol."
 On pouti na trenutak. Njezine se ruke spuste s uiju; inilo joj
se da je prevelik napor drati ih podignute. Izgledale su jako teke.
"A ini se... da si ti to morala znati, mama."
"Eddie!" Gotovo je zacviljela.
"Zato," nastavi on, kao da ona nije nita rekla - sad se mrtio,
usredotoen na problem, "zato to se pretpostavlja da se vi mame
razumijete u lijekove. Ja se sluim tim aspiratorom pet, moda est
puta dnevno. A ti mi to ne bi dopustila kad bi smatrala da bi mi to
moglo nakoditi. Zato to je tvoj posao da me titi. Znam da jest,
zato to ti uvijek tako kae. I dakle... jesi li znala, mama? Jesi li
znala da je to samo voda?"
Ona ne ree nita. Usne su joj drhtale. Kao da joj je cijelo lice
drhtalo. Vie nije plakala. Osjeala se odve uplaeno da bi plakala.
"Jer ako jesi, " ree Eddie, mrtei se i dalje, "ako si znala, elio
bih znati zato. Neke stvari mogu shvatiti, ali ne i zato bi moja
mama eljela da mislim da je voda lijek... ili da imam astmu ovdje" -
on pokae u svoja prsa - "kad gospodin Keene kae da je imam samo
ovdje" - i on pokae na svoju glavu.
Ona tad odlui da mu sve objasni tiho i logino: kako je mislila
da e on umrijeti kad mu je bilo pet godina, i kako bi od toga
poludjela budui da je izgubila Franka samo dvije godine prije toga.
O tome kako je shvatila da svoje dijete moe zatititi samo stalnim
nadzorom i ljubavlju, da dijete mora njegovati kao to to se njeguje
vrt, gnojiti ga i plijeviti, ali i povremeno podrezati i potkresati, koliko
god to boljelo.
Mogla bi mu rei da je katkad bolje za dijete - poglavito za
njeno dijete poput Eddieja - da misli da je bolesno nego da se zaista
razboli. A na kraju e mu rei neto o ubojitoj ludosti lijenika i
velianstvenoj moi ljubavi; rei e mu da ona zna da on ima astmu i
da nije vano to lijenici misle ili to mu daju protiv nje. Rei e mu
da se lijek moe spraviti i bez avana i tuka ljekarnika koji gura nos u
tue stvari.
Eddie, rei e, to je lijek jer ga ljubav tvoje majke ini lijekom, i
upravo na taj nain, i sve dok to od mene eli i doputa mi, ja to
mogu initi. To je mo koju Bog daruje brinim majkama koje vole
svoju djecu. Molim te, Eddie, molim te, ljubavi srca mog, mora mi
vjerovati.
Ali naposljetku ne ree nita. Njezin je strah bio prevelik.
"Ali moda ak i ne moramo o tome razgovarati", nastavi Eddie.
"Gospodin Keene se moda alio sa mnom. Ponekad odrasli... zna,
vole zbijati ale s djecom. Zato to e djeca povjerovati gotovo sve.
Okrutno je to initi djeci, ali ponekad to odrasli ine."
"Da", ree Sonia Kaspbrak usrdno. "Vole se aliti i ponekad su
glupi... zli... i... i..."
"Zato u se i dalje druiti s Billom i ostalim svojim prijateljima,"
ree Eddie, "a nastaviti se sluiti svojim lijekom protiv astme. To je
vjerojatno najbolje, ne misli li tako?"
Ona tek sad shvati, kad je ve bilo prekasno, kako je lako - i
kako okrutno - namamljena u zamku. Ovo je s njegove strane bila
gotovo ucjena, ali kakav je izbor imala? eljela ga je upitati kako
moe biti toliko proraunat, toliko manipulativan. Otvori usta da ga
neto upita... no onda ih ponovno zatvori. Jer, bilo je odve izvjesno
da bi joj on, u sadanjem raspoloenju, odgovorio.
Ali je znala jedno. Da. Jedno je znala zasigurno: nikad - nikad -
nikad vie nee nogom kroiti u drogeriju gospodina Njukala
Keenea.
Njegov glas, sad udnovato stidljiv, prekine joj misli. "Mama?"
Ona podigne pogled i shvati da je to ponovno Eddie - samo
Eddie - i rado mu prie.
"Moe jedan zagrljaj, mama?"
 Ona ga zagrli, ali oprezno, da ga ne bi zaboljela ruka (ili da mu
se ne pomakne koja krhotina kosti i krene u pogubnu jurnjavu
njegovim krvotokom a zatim mu se smjesti u srce - koja bi to majka
ubila sina ljubavlju?), i Eddie joj uzvrati zagrljaj.

PO EDDIEJEVU MILJENJU, NJEGOVA JE MAMA OTILA

BA NA VRIJEME. TIJEKOM tog uasnog sukoba s njom osjeao
je kako mu se dah taloi i u pluima i grlu, nepomian i bez strujanja,
ustajao i kiselkast, prijetei da ga otruje. Izdrao je dok se vrata za
njom nisu zatvorila, a onda pone soptati i hripati. Kiseli zrak koji
mu je prolazio kroz stisnuto grlo ubadao ga je poput toplog araa.
On grevito dohvati svoj aspirator, ime izazove bol u ruci, ali nije
mario za to. Sprai dug mlaz niz grlo. Duboko udahne okus kamfora
i pomisli: Nema veze ako i jest pla-ce-bo, rijei nisu vane ako stvar
djeluje.
Legne natrag na jastuke, zatvorenih oiju, slobodno diui prvi
put nakon to je ona ula. Bio je uplaen, prilino uplaen. To to joj
je rekao, to kako se ponaao - bio je to on, a i nije uope bio. Neto je
djelovalo u njemu, neto je djelovalo kroz njega, neka sila... a i
njegova je majka to osjetila. Vidio joj je to u oima i na drhtavim
usnama. Nije mu se inilo da je ta sila zla, ali je njezina silna snaga
bila zastraujua. Kao da krene na zaista vratolomnu vonju u
lunaparku i shvati da ne moe sii dok se ne zavri, to god da se
dogodi.
Nema povratka, pomisli Eddie, dok je osjeao vruu, svrbeu
teinu gipsa u kojem mu se nalazila slomljena ruka. Nitko ne ide kui
dok ne doemo do kraja. Ali, Boe moj, kako se bojim, kako se bojim.
A znao je da je pravi razlog zbog kojeg je zahtijevao da ga ne odvoji
od njegovih prijatelja neto to joj nikad ne bi mogao rei: S ovim se
ne mogu suoiti sam.
Zatim je malo plakao, a potom utonuo u nemiran san. Sanjao je
tamu u kojoj su strojevi - crpke - radili neprekidno.

TE JE VEERI, KAD SU SE BILL I OSTALI GUBITNICI

VRATILI U BOLNICU, PRIJETILO olujno nevrijeme. Eddie se nije
iznenadio kad ih je ugledao kako jedno po jedno ulaze u sobu. Znao
je da e se vratiti.
Bilo je vrue cijelog dana - poslije su se svi sloili da je trei
tjedan srpnja bio najtopliji u ionako iznimno vruem ljetu - i olujni
su se oblaci poeli gomilati oko etiri poslije podne, ljubiasto-crni i
orijaki, bremeniti kiom, krcati munjama. Ljudi su obavljali poslove
brzo i pomalo nelagodno, s jednim okom uvijek na nebu. Veina se
slagala da e do veere pasti potena i jaka kia i isprati neto sparine
iz zraka.
Parkovi i igralita u Derryju, slabije napueni cijelog ljeta, te su
se veeri potpuno ispraznili do est sati. Kia jo nije padala i
ljuljake su nepokretno visjele na svjetlosti koja je bila udna,
mutnouta, i nije bacala sjene. Grmljavina je zgusnuto brundala; to,
lave pasa i tihi mrmor prometa na Outer Main Streetu bili su jedini
zvuci koji bi doplovili kroz Eddiejev prozor dok nisu doli Gubitnici.
Bili je bio prvi, a za njim Richie. Beverly i Stan za njima, a onda
Mike. Ben je uao posljednji. Izgledao je tegobno nelagodno u bijeloj
doleviti. Oni priu njegovu krevetu, ozbiljni. ak se ni Richie nije
smjekao.
Njihova lica, pomisli Eddie, oaran. Mili Boe, njihova lica!
 Ugleda u njima ono to je njegova majka vidjela u njemu tog
poslijepodneva: neobinu kombinaciju snage i bespomonosti. uta
olujna svjetlost polegla im je po koi pa su im lica od nje izgledala
sablasna, daleka, puna sjena.
Prelazimo, pomisli Eddie. Prelazimo u neto novo - na granici
smo. Ali to je s druge strane? Kamo idemo? Kamo?
"Bok, E-E-Eddie", ree Bili. "K-k-kako si?"
"Dobro, Veliki Bille", ree Eddie i pokua se nasmijeiti.
"Juer nije bio tvoj dan", ree Mike. Grmljavina zatutnji u
pozadini njegova glasa. U Eddiejevoj sobi nije bila upaljena ni
stropna svjetiljka ni svjetiljka pokraj kreveta, i oni kao da su se
rijedili i gusnuli na toj natuenoj svjetlosti. Eddie pomisli kako ta
svjetlost sad pada po cijelom Derryju, kako se opruila duga i
nepomina preko parka McCarron, kako propada kroz rupe na krovu
Mosta poljubaca u packavim mlitavim zracima, pa Kenduskeag slii
na mutno staklo dok ta rjeica probija svoje iroko plitko korito kroz
Jalovinu; pomisli na klackalice kako stoje pod mrtvim kutom iza
osnovne kole dok se tmasti olujni oblaci gomilaju sve vii i vii;
pomisli na ovu olujnu utu svjetlost, i na nepokretnost, kao da je
cijeli grad usnuo... ili umro.
"Da", ree on. "Bio je to vaan dan."
"M-m-moji idu u k-k-kino preksutra n-n-naveer", ree Bili.
"Kad se m-m-mijenja repertoar. T-t-tad emo ih i-i-izraditi. S-s-sre - "
"Srebrne kuglice", ree Richie. "Mislio sam - "
"Bolje je ovako", ree Ben tiho. "I dalje mislim da smo mogli
nainiti metke, ali misliti nije dovoljno. Da smo odrasli -"
"Aha, svijet bi bio guba da smo odrasli", ree Beverly. "Odrasli
mogu nainiti to im je volja, zar ne? Odrasli mogu uiniti to god
ele, i to uvijek ispadne dobro." Ona se nasmije, isprekidanim
nervoznim smijehom. "Bili eli da ja gaam Ono. Moe li to
zamisliti, Eddie? Odsad me zovi Beverly Oakley14."
"Ne znam o emu govorite", ree Eddie, ali mu se inilo da zna -
stekao je neku sliku.
Ben objasni. Rastopit e jedan od njegovih srebrnih dolara i
napraviti dvije srebrne kuglice malo manje od kuglinih leaja. A
onda, ako u Neiboltovoj 29 zaista stanuje vukodlak, Beverly e
Billovom prakom Bullseye smjestiti Onome srebrnu kuglu u glavu.
Pa-pa vukodlak. A ako su u pravu glede stvora s puno lica, zbogom i
Onome.
Eddie je jamano imao neobian izraz na licu, jer se Richie
nasmije i kimne glavom.
"Znam kako ti je, ovjee. Ja sam mislio da je Bili pogubio i ono
malo preostalih klikera kad je poeo spominjati svoju praku umjesto
tatine puke. Ali danas poslije podne -" On pouti i nakalje se.
Danas poslije podne nakon to nas je tvoja mama najurila, htio je
poeti, a to oito ne bi valjalo. "Danas poslije podne otili smo do
smetlita. Bili je donio svoju praku. Gledaj." Iz stranjeg depa
Richie izvadi spljotenu limenku u kojoj su nekad bile ploke
kompota od ananasa. Na sredini se nalazila rupa nepravilnih rubova
promjera oko pet centimetara. "Beverly je ovo uinila kamenom, s
daljine od sedam metara. Meni djeluje kao kalibar 38. Laprdala su
uvjerili. A kad se Laprdala uvjeri, onda je Laprdalo uvjeren."
"Ubijanje limenki je jedno", ree Beverly. "Da je rije o neem
drugom... neem ivom... Bili, ti bi trebao gaati. Zaista."
"N-n-ne", ree Bili. "Svi s-s-smo p-p-pokuali. V-v-vidjela si
kako je b-b-bilo."
"Pa kako je bilo?" upita Eddie.
Bili objasni, polako i sa zastojima, dok je Beverly gledala kroz
prozor usnica stisnutih tako vrsto da su pobijeljele. Ona se, iz

14 Aluzija na Annie Oakley (1860.-1926.), ameriku streliarku, lanicu trupe Buffala Billa.'
razloga koje ni sama sebi nije mogla objasniti, vie nego bojala:
duboko joj je bilo neugodno zbog onog to se danas dogodilo. Dok
su veeras dolazili ovamo, ponovno je dokazivala, strastveno, da bi
ipak trebali pokuati nainiti metke... ne zato to je bila uvjerenija
nego Bili i Richie da e oni zaista djelovati kad kucne as, ve zato
to e - dogodi li se zaista neto tamo u toj kui - oruje biti u
(Billovim) neijim tuim rukama.
No injenice su bile injenice. Svatko od njih uzeo je deset
kamenova i iz Billove prake Bullseye gaao deset limenki
postavljenih na udaljenosti od sedam metara. Richie je pogodio jednu
od deset (a i tad je zapravo samo okrznuo limenku), Ben je pogodio
dvije, Bili etiri, Mike pet.
Beverly, gaajui gotovo leerno i naizgled uope ne nianei,
kresnula je devet od deset limenki tono u sredinu. Deseta se
prevrnula kad je kamen koji je izbacila odskoio od ruba.
"Ali najprije m-m-moramo izraditi m-m-municiju."
"Preksutra naveer? Dotad bih trebao izai iz bolnice", ree
Eddie. Njegova e se majka tome usprotiviti... ali nije mislio da e se
puno buniti. Ne poslije dananjeg poslijepodneva.
"Boli li te ruka?" upita Beverly. Bila je odjevena u ruiastu
haljinu (ne onu koju je vidio u snu; moda je tu nosila danas poslije
podne, kad ih je mama rastjerala) s naivenim cvjetiima. I svilene ili
najlonske arape; izgledala je jako odraslo ali i jako djetinjasto, kao
djevojica koja odijeva odjeu svoje majke. Imala je na licu
sanjalaki i dalek izraz. Eddie pomisli: Kladim se da tako izgleda
kad spava.
"Ne previe", ree on.
Razgovarali su malo, glasova podcrtanih grmljavinom. Eddie ih
nije pitao to se dogodilo kad su ranije tog dana doli u bolnicu, a
nitko od njih to nije ni spomenuo. Richie izvadi svoj jo-jo, jednom ili
dvaput ga "uspava", a onda ga spremi.
 Razgovor je zapinjao i u jednoj od stanki zauje se kratak
kljocaj zbog kojeg se Eddie okrene. Bili je imao neto u rukama, i
na trenutak Eddie osjeti kako mu srce usplahireno ubrzava. U tom
kratkom trenutku pomisli da je posrijedi no. Ali tad Stan upali
stropnu svjetiljku, otjera pomrinu, i on shvati da je to samo
kemijska olovka. Na svjetlu su svi ponovno izgledali prirodno,
stvarno - njegovi prijatelji, i nita vie.
"Mislio sam da bismo ti se trebali potpisati na gips", ree Bili.
Otvoreno pogleda u Eddieja.
Ali to nije to, pomisli Eddie s iznenadnom, zabrinjavajuom
jasnoom. To je ugovor. To je ugovor, Veliki Bille, zar ne, ili najblie
to emo ikad biti nekom ugovoru. Bio je uplaen... a onda postien i
ljut na samog sebe. Da je slomio ruku prije ovog ljeta, tko bi se
potpisao na gips, osim njegove majke, i moda doktora Handora? I
njegovih tetki iz Havena?
Ovo su njegovi prijatelji i njegova majka nije u pravu: nisu oni
loi prijatelji. Moda, pomisli on, ne postoje dobri prijatelji ili loi
prijatelji - moda su oni naprosto prijatelji, ljudi koji ostaju uz tebe
kad te boli i koji ti pomau da se ne osjea tako osamljeno. Moda
se za njih uvijek vrijedi bojati, nadati i ivjeti. Moda vrijedi i
umrijeti za njih, ako tako mora biti. Nema dobrih prijatelja. Nema
loih prijatelja. Samo ljudi koje eli, s kojima ima potrebu biti;
ljudi koji grade svoje kue u tvom srcu.
"Vai", ree Eddie, malo promuklo. "Moe, to bi ba bila fora,
Veliki Bille."
I tako mu se Bili sveano nagne preko kreveta i napie ime na
brdovitom gipsu koji je obavijao Eddiejevu rekonvalescentnu ruku,
slovima krupnim i vitiastim. Richie se potpie kitnjasto. Benov je
rukopis bio sitan koliko je on bio krupan, a slova su se naginjala
ulijevo.
Kao da e se prevrnuti na najmanji dodir. Rukopis Mikea
Hanlona bio je krupan i nespretan zato to je on bio ljevak i kut mu
nije odgovarao. Potpisao se iznad Eddiejeva lakta i zaokruio svoje
ime. Kada se Beverly sagnula nad njega, Eddie osjeti neki prozrani
cvjetni parfem na njoj. Ona se potpie okruglim urednim slovima
Palmeriine metode15. Stan doe posljednji i napie svoje ime gusto
zbijenim malim slovima kod Eddiejeva zapea.
Tad se svi odmaknu, kao da su svjesni to su uinili. Vani,
grmljavina zabrunda. Munja preplavi drveni eksterijer bolnice
kratkom, mucavom svjetlou.
"To je sve?" upita Eddie.
Bili kimne glavom. "D-d-doi k m-m-meni poslije v-v-veere
preksutra n-n-naveer ako m-m-moe, vai?"
Eddie kimne glavom i tema bi zakljuena.
Povede se jo jedan nevezan, gotovo besciljan razgovor.
Djelomice se vodio o najpopularnijoj temi u Derryju tog srpnja -
suenju Richardu Macklinu zbog toga to je svog pastorka Dorseyja
nasmrt prebio, te o nestanku Dorseyjeva starijeg brata, Eddieja
Corcorana.
Macklin se jo dva dana nee slomiti u pregratku za svjedoke i
ridajui priznati svoja zlodjela, ali su se Gubitnici slagali u tome da
Macklin vjerojatno nema nita s Eddiejevim nestankom. Djeak je ili
pobjegao... ili ga je epalo Ono.
Odu oko sedam i etvrt, a kia jo nije poela. Nastavila je
prijetiti jo dugo nakon to je Eddiejeva mama dola, obavila svoj
posjet i ponovno se vratila kui (uasnuta potpisima na Eddiejevu
gipsu, jo vie njegovom odlunou da sutra napusti bolnicu - ona je
predvidjela boravak od tjedan ili vie dana u potpunom miru, kako bi
se krajevi prijeloma mogli "spojiti", kako je rekla).
Naposljetku, olujni se oblaci raziu i otplove dalje. Ni jedna
jedina kap kie ne padne na Derry. Sparina se zadrala i te su noi

15 Alice Freeman Palmer, poznata amerika pedagoka djelatnica. Nauila je pisati s tri godine.
ljudi spavali na trijemovima, travnjacima i u vreama za spavanje na
poljima iza svojih kua.
Kia je stigla tek sutra, nedugo nakon to je Beverly vidjela kako
se neto uasno dogodilo Patricku Hockstettera.
 SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Jo jedan od nestalih: Smrt Patricka Hockstettera

KAD JE ZAVRIO PRIU, EDDIE SI NATOI JO JEDNO

PIE RUKOM KOJA NIJE SASVIM mirna. Pogleda u Beverly i
kae: "Ti si vidjela Ono, zar ne? Vidjela si kako je Ono uzelo
Patricka Hockstettera dan nakon to ste mi se potpisali na gips."
Ostali se naginju naprijed.
Beverly odgurne kosu s lica u crvenkastom oblaku. Ispod njega,
lice joj djeluje izvanredno blijedo. Nespretno vadi novu cigaretu iz
kutije - posljednju - i kresne svojim upaljaem Bic. Ne moe ba
najbolje usmjeriti plamen prema vrhu cigarete. Trenutak potom, Bili
je lagano ali vrsto uhvati za zapee i postavi plamen napravo
mjesto.
Beverly ga zahvalno pogleda i izbaci iz plua oblak
plavkastosivog dima.
"Aha", kae ona. "Vidjela sam kako se to dogodilo." Ona
zadrhti.
"On je b-b-bio l-l-lud", kae Bili, i pomisli: sama injenica da je
Henry dopustio da se munjeni tip poput Patricka Hockstettera muva
oko njega tog ljeta... i to neto govori, zar ne? Ili da je Henry poeo
gubiti neto od svog arma, neto od svoje privlanosti, ili da je
Henryjevo ludilo toliko uznapredovalo da mu je mali Hockstetter
izgledao normalno. Oba zakljuka svode se na jedno te isto - na
Henryjevu sve dublju... to? Degeneraciju? Je li to prava rije? Da, s
obzirom na ono to mu se dogodilo, gdje je zavrio, mislim da je
tako.
Jo neto ide u prilog toj postavci, pomisli Bili, ali zasad se tog
moe tek nejasno prisjetiti. On, Richie i Beverly otili su do brae
Tracker - tad je ve bio poetak kolovoza, a dopunska nastava zbog
koje ih Henry najvei dio ljeta nije gnjavio trebala je zavriti - i zar
im nije pristupio Victor Criss? Jako uplaeni Victor Criss? Da, to se
dogodilo. Stvari su se tad brzo primicale svretku i Billu se sad ini
da je tu injenicu osjetilo svako dijete u Derryju - a Gubitnici i
Henryjeva grupa ponajvie. Ali to je bilo poslije.
"O da, ta ti je na mjestu", kae Beverly injenino. "Patrick
Hockstetter bio je lud. Nijedna djevojica nije eljela sjediti ispred
njega u koli. Sjedi tako, rjeava aritmetiku ili pie priu ili sastav,
kad odjednom osjeti njegovu ruku... laku skoro kao perce, ali toplu i
znojnu. Mesnatu." Ona proguta slinu i neto joj kljocne u grlu.
Ostali sjede oko stola i ozbiljno je gledaju. "Osjetio bi je na boku, ili
moda na grudima. Premda nijedna od nas u to doba nije imala ba
neto pokazati, ali Patricku to, ini se, nije bilo vano. Osjetio bi to...
taj dodir, i trzajem se izvue iz njega, okrene, a kad ono Patrick -
ceri se tim velikim gumenim usnama. Imao je pernicu -"
"Punu muha ", odjednom e Richie. "Naravno. Ubio bi ih svojim
zelenim ravnalom, a onda stavljao u pernicu. ak se sjeam i kako je
izgledala - crvena, s valovitim bijelim plastinim kliznim
poklopcem."
Eddie kima glavom.
"Odmakne se, a on se ceri a moda i otvori pernicu da vidi
mrtve muhe u njoj", kae Beverly. "A najgore - neto uasno - bilo je
to kako se pritom smijeio i nikad ne bi ni rijei rekao. Gospoa
Douglas je znala. Greta Bowie ga je tuila, a mislim da je jednom i
Sally Mueller neto rekla. Ali... mislim da ga se i gospoa Douglas
bojala."
 Ben se zaljuljao na stranjim nogama stolice i isprepleo ruke na
zatiljku. Beverly jo ne moe povjerovati koliko je vitak. "Prilino
sam siguran da si upravu", kae on.
"to m-m-mu se d-d-dogodilo, Beverly?" upita Bili.
Ona ponovno proguta slinu, pokuavajui se othrvati komarnoj
snazi onog to je vidjela tog dana u Jalovini, kroz koju je hodala
koturaljki privezanih jedna za drugu i prebaenih preko ramena, dok
joj je jedno koljeno bilo prevueno areom mreom bola od pada u
Saint Crispin Laneu, jednoj od kratkih, drvoredom oivienih ulica
koje su se zavravale kao slijepe ulice tamo gdje se zemlja strmo
obruavala (i jo se obruava) u Jalovinu. Sjea se (oh, ta sjeanja,
kad nadou, tako su jasna i silna) da je bila odjevena u kratke hlaice
od jeansa - zapravo prekratke, tako da su joj sezale taman do ispod
ruba gaica. Protekle je godine - zapravo, u posljednjih est mjeseci -
postala svjesnija svog tijela, koje joj se poelo zaobljivati i postajati
enstvenije.
Naravno, jedan, premda ne i glavni razlog njezine poviene
svijesti, bilo je zrcalo; najvaniji je razlog bio taj to je njezin otac u
posljednje vrijeme postao jo stroi, jo skloniji dijeliti amare
rukom, pa ak i akom. Djelovao je nemirno, gotovo kao u kavezu, a
i ona je bila sve nervoznija u njegovoj blizini, sve vie na oprezu.
Kao da su isputali neki miris, miris kojeg ne bi bilo dok je ona bila
sama u stanu, i kojeg do ovog ljeta nikad nije bilo dok su bili
zajedno.
A kad mame nije bilo, bilo je jo gore. Ako je postojao neki
miris, onda je i on to znao jer ga je, kako se ega ustalila, Beverly sve
rjee viala, djelomice zbog njegove ljetne kuglake lige, a
djelomice zato to je pomagao svom prijatelju Joeu Tammerlyju
popravljati automobile... ali ona sumnja da je to dijelom bilo i zbog
tog mirisa, onog koji su isputali izmeu sebe, premda nijedno ni
drugo nisu to eljeli ali su svejedno to inili, bespomoni da to
zaustave kao to su oboje bili bespomoni sprijeiti da se znoje u
srpnju.
Ponovno se umijea slika ptica, na stotine i tisue ptica, kako
slijeu na krovove kua, telefonske ice, televizijske antene.
"I otrovni brljan ", kae ona naglas.
"--to? " upita Bili.
"Neto u vezi s otrovnim brljanom ", kae ona polako, gledajui
ga. "Ali nije to bio brljan. Samo to je ario kao otrovni brljan.
Mike -"
"Nije vano ", kae Mike. "Nadoi e. Ispriaj nam ono ega se
sjea, Bev. "
Sjeam se plavih kratkih hlaica, rekla bi im ona, i toga kako su
postajale sve izbjeljenije; i sve zategnutije oko bokova i stranjice. U
jednom sam depu imala kutiju Lucky Strikea, a praku Bullseye u
drugoj -
"Sjea se prake?" upita ona Richieja, ali svi kimnu glavama.
"Bili mi ju je dao", kae Beverly. "Nisam je htjela, ali to... on..."
Nasmijei se Billu, pomalo blijedo. "Velikom se Billu nije moglo rei
ne, i to je to. Pa sam je tako nosila sa sobom i zbog nje sam tog dana
bila sama. Da bih vjebala. Jo sam mislila da neu imati petlje
posluiti se njome kad kucne as. Samo to... posluila sam se njome
ve tog dana. Morala sam. Ubila sam jednog od njih... ili barem
jedan od oblika u kojima se Ono pojavljuje. Bilo je uasno. ak mi je
i sad teko misliti na to. A jedan drugi njegov dio me dohvatio.
Pogledajte.''
Ona podigne ruku i okrene je tako da svi mogu vidjeti naborani
oiljak na najzaobljenijem dijelu njezine nadlaktice. Kao da joj je
netko na ruku pritisnuo neki uareni okrugli predmet veliine
kubanske cigare. Pomalo je utonuo, i dok ga gleda, Mike Hanlon
osjeti jezu. Ovo je jedan od dijelova prie o kojem, kao ni o
Eddiejevu nevoljnom razgovoru u etiri oka s Keeneom, vjerojatno
nikad nita nije uo.
"Imao si pravo u jednom, Richie", kae ona. "To da je Bullseye
bila ubojita. Bojala sam je se, ali sam je na neki nain i voljela."
Richie se nasmije i lupne je po leima. "Jebiga, pa znao sam to i
tada, enska glavo."
"Jesi? Zaista?"
"Aha, zaista", kae on. "Bilo je to zbog neeg u tvojim oima,
Bewie."
"Hou rei, izgledala je kao igraka, ali je bila prava. Mogao si
njome probijati rupe u stvarima.
"A ti si tog dana nainila rupu u neem ", razmilja Ben naglas.
Ona kimne glavom. "Jesi li Patricka -"
"Ne, Boe moj, ne!" kae Beverly. "Ve onog drugog... trenutak
samo." Ona zgnjei cigaretu, otpije gutljaj pia, i ponovno se pribere.
Najzad joj to i uspije. Zapravo... ba i ne. Ali osjea da je to najblie
dokle e veeras dospjeti. "Dakle, vozila sam se na koturaljkama ali
sam pala i poteno se ogrebla. Onda sam odluila sii u Jalovinu i
vjebati gaanje. Najprije sam svratila do klupske kuice da vidim
jeste li vi tamo. Nije vas bilo. Samo se osjeao onaj miris dima.
Sjeate se koliko je ta rupa jo dugo mirisala na dim?" Svi kimaju
glavama, smjekajui se.
"Nikad zapravo nismo istjerali taj miris, zar ne?" kae Ben.
"I tako krenem prema smetlitu", kae ona. "Jer smo tamo
imali... generalne probe, pretpostavljam da biste to tako nazvali, i
znala sam da e tamo biti dosta toga to bi se moglo gaati. Moda
ak i takora." Ona pouti. Sad joj je elo bilo oroeno sitnim
kapljicama znoja. "Zapravo sam eljela gaati takore", kae ona
najzad. "U neto ivo. Ne u galeba - znala sam da ne bih mogla
gaati galeba - ali u takora... htjela sam vidjeti mogu li. Ali mi je
drago da sam dola iz pravca Kansas Streeta umjesto Old Capea, zato
to kod eljeznikog nasipa nije bilo puno zaklona. Oni bi me bili
spazili i Bog zna to bi se tad dogodilo.
"Tko bi te v-v-vidio?"
"Oni", kae Beverly. "Henry Bowers, Victor Criss, Belch
Huggins i Patrick Hockstetter. Oni su bili dolje na smetlitu i -"
Odjednom, zaprepastivi ih sve, ona pone hihotati kao dijete, a
obrazi joj se obliju ruinim rumenilom. Hihoe sve dok joj se oi ne
ispune suzama.
"Koji ti je bog, Bev?" kae Richie. "Daj da se i mi smijemo. "
"Ali to je bio ba dobar vic", kae ona. "Bio je to tos, ali mislim
da bi me moda ubili da su znali da sam to vidjela.
"Sad se sjeam ", uzvikne Ben, pa se i on pone smijati. "Sjeam
se da si nam o tome priala."
Luaki hihoui, Beverly kae: "Skinuli su hlae i palili
prdee." Na trenutak zavlada zaprepaten tajac, a onda svi prasnu u
smijeh - taj se zvuk razlijee knjinicom.
Razmiljajui kako im tono opisati smrt Patricka Hockstettera,
prvo na to se usredotoila bilo je to kako je prilaz gradskom
odlagalitu otpada iz pravca Kansas Streeta sliio ulasku u neko
neobino polje asteroida. Bila je tu izrovana zemljana staza (zapravo,
gradska cesta; ak je i imala naziv - Old Lyme Street) koja se pruala
od Kansas Streeta do otpada, jedini pravi put do Jalovine - njome su
se sluili kamioni Gradske istoe. Beverly je hodala blizu Old Lyme
Street, ali ne i po njoj. Postala je opreznija - vjerojatno je tako bilo sa
svima - otkad su Eddieju slomili ruku. Posebice kad je bila sama.
Provlaila se kroz gusto ipraje, zaobiavi dio s otrovnim
brljanom i njegovim crvenkastim masnim liem. Osjeala je miris
dima i trulei, s otpada, ula galebove. Sa svoje lijeve strane, kroz
povremene rupe u raslinju, vidjela je Old Lyme Street.
Ostali gledaju u nju, ekaju. Ona zaviri u svoju kutiju cigareta i
shvati da je prazna. Bez rijei, Richie joj dobaci jednu svoju.
 Ona je pripali, pogleda u njih, pa kae: "Prilaz otpadu iz pravca
Kansas Streeta pomalo je sliio...

...KAO DA ZALAZI U NEKO UDNO POLJE ASTEROIDA.

POLJE OTPATKOIDA.
Isprva nije bilo nieg osim niskog grmlja koje je raslo iz
spuvastog tla pod nogama, a onda biste ugledali svoj prvi otpatkoid:
zahralu limenku u kojoj je nekad moda bio umak za pagete, ili
bocu soda-vode u kojoj sad mile muice privuene slatko-ljepljivim
ostacima sode ili brezova piva. Potom bi odsjaj sunca jarko
namignuo na komadiu staniola koji je zapeo u granama. Moglo se tu
vidjeli i oprugu za krevet (ili se saplesti o nju, ako ne biste pazili
kamo stajete) ili kost koju je neki pas donio, oglodao, ostavio.
Samo odlagalite nije bilo tako loe - zapravo je na neki nain
bilo zanimljivo, pomisli Beverly. Ono to je bilo gadno (i pomalo
jezivo) bio je nain na koji se irilo. I stvaralo ovo polje otpatkoida.
Sad mu se pribliavala; drvee je bilo vie, uglavnom jele, a
grmlje se prorijedilo. Galebovi su pitali i kriali svojim kretavim
svadljivim glasovima, a zrak bio musav od mirisa paljevine.
Sad je tu, Beverly zdesna, naslonjen ukoso na smreku, zahrali
hladnjak Amana. Beverly ga pogleda, sjetivi se nejasno dravnog
policajca koji je odrao predavanje njezinu razredu kad je pohaala
trei. Rekao im je da su stvari poput odbaenih hladnjaka opasne -
neko bi se dijete, na primjer, moglo u igri skrivaa zavui u nj i
unutra se uguiti. Premda, zato bi se itko poelio zavui u prljavi
stari -
Zauje uzvik, popraen smijehom, tako blizu da je poskoila.
Beverly se veselo nasmijei. Znai, ipak su tu. Otili su iz klupske
kuice zbog mirisa dima i doli ovamo. Moda kamenjem razbijaju
boce, a moda samo prekapaju po smeu.
Ona malo zabrza, zaboravivi na gadnu ogrebotinu koju je
maloprije zadobila, nestrpljiva da ih vidi... da vidi njega, crvene kose
toliko sline njezinoj, da vidi hoe li joj se nasmijeiti na taj svoj
udno mili, nahereni nain. Znala je da je premlada da voli djeaka,
premlada za bilo to drugo osim "djeje ljubavi", ali je svejedno
voljela Billa. I ona pouri.
Koturaljke su joj se teko njihale na ramenima, a njegova praka
blago ju je lupkala po lijevom guzu.
Gotovo da je uetala meu njih prije no to je shvatila da to
uope nije njezina druba, ve Bowersova.
Izala je iza paravana grmlja i najstrmiji obronak smetlita leao
je sedamdesetak metara podalje, svjetlucava lavina smea koja je
polijegala pod otrim kutom ljunare. Buldoer Mandyja Fazija
nalazio se slijeva. Puno blie njoj nalazila se dungla odbaenih
automobila. Krajem svakog mjeseca zgnjeilo bi ih se i oteglilo u
Portland u staro eljezo, ali ih je sad bilo desetak ili vie, i neki su
leali na golim okvirima kotaa, neki na boku, a jedan ili dva na
krovu poput mrtvih pasa. Bili su sloeni u dva reda i Beverly proe
izmeu njih kroz ovu otpadom zakrenu crkvenu lau kao neka
punkerska nevjesta budunosti, pitajui se od dosade bi li mogla
prakom probiti prednje staklo automobila. Jedan od depova
njezinih plavih kratkih hlaica izboio se od kuglinih leaja koji su
joj bili streljivo za vjebanje.
Oni glasovi i smijeh dopirali su iza starih automobila i malo
slijeva, s ruba pravog odlagalita otpada. Beverly obie oko
posljednje olupine, Studebakera kome je nedostajao cijeli prednji
dio. Pozdrav joj zamre na usnama. Ruka koju je podigla da mahne
nije joj samo ponovno klonula; kao da je usahnula.
Njezina prva usplahireno postiena misao bila je: Boe moj,
zato su oni svi goli? Tu misao poprati zastraujua spoznaja o tome
tko su oni. Ona se skameni tamo ispred polovnog Studebakera, sjene
prikovane za pete svojih niskih tenisica. U tom jednom trenutku bila
je potpuno izloena njihovu pogledu; da je ijedan od njih etvorice
podigao pogled iz kruga u kojem su uali, ne bi je mogao ne vidjeti:
djevojica malo via od prosjeka, s parom koturaljki prebaenih
preko ramena, iz koljena noge duge kao u drebice jo curi krv, koja
je zinula, crvena u licu kao paprika.
Prije no to je mugnula natrag iza Studebakera, ona shvati da
ipak nisu sasvim goli: imaju na sebi koulje, a hlae i gaice su
jednostavno spustili do vrhova cipela, kao da moraju nainiti ka-ka
(od oka, Beverlyn se um automatski vrati na ublaenicu kojoj su je
nauili kad je bila mala beba) - samo, tko je ikad uo da bi etiri
djeaka istovremeno inili ka-ka?
Sad kad se ponovno nala izvan njihova vidokruga, prva joj je
misao bila da pobjegne - i to brzo. Srce joj je snano tuklo, miii
oteali od adrenalina. Osvrne se i ugleda ono na to se nije trudila
obratiti pozornost u dolasku, kad je pomislila da glasovi koje je bila
ula pripadaju njezinim prijateljima.
Red starih automobila njoj slijeva bio je prilino prorijeen - ni u
kojem sluaju nisu bili zbijeni vrata na vrata kao to e biti za tjedan
dana kad doe drobilica da ih pretvori u neravne blokove
svjetlucavog metala. Dok je prilazila mjestu na kojem se sad nalazila,
bila je izloena njihovim pogledima na nekoliko mjesta; kad bi se sad
povukla, ponovno bi bilo tako, samo to bi ovaj put mogla biti i
primijeena. Usto je osjetila i odreenu postienu radoznalost: kojeg
to vraga rade?
Ona paljivo virne iza Studebakera.
Henry i Victor Criss bili su vie-manje okrenuti prema njoj.
Patrick Hockstetter bio je Henryju slijeva. Belch Huggins bio joj je
okrenut leima. Primijetila je da Belch ima iznimno veliku, iznimno
dlakavu stranjicu, i mjehurii napola histerinog hihota uzavriju joj
u grlu, poput pjene na ai umbirova piva. Morala je objema
rukama poklopiti usta i ponovno se povui iza Studebakera, tekom
mukom obuzdavajui hihot.
Mora se maknuti odavde, Beverly. Ako te uhvate -
Ona ponovno pogleda izmeu kartiranih automobila i dalje
drei ruke na ustima. Prolaz je bio irok neka tri metra, zasut
limenkama, iskriav od mozaika staklenih krhotina, obrastao
oerupanim korovom. Kad bi unula, oni bi je uli... naroito ako im
popusti uivljenost u tu udnu aktivnost kojoj su se prepustili. Kad se
sjetila kako se samo nonalantno doetala ovamo, krv joj se sledi.
Usto... Kog to vraga rade?
Ona ponovno virne, i ovaj put upije vie detalja. U njihovoj se
blizini nalazila nebrino razbacana hrpa knjiga i papira - udbenici.
Znai da su doli s produne nastave, koju je veina djece nazivala
tutlekova kola ili folirantska kola.
A budui da su Henry i Victor bili okrenuti prema njoj, vidjela
im je i onu stvar. Bile su to prve one stvari koje je vidjela u ivotu,
osim na fotografijama u zamrljanoj knjiici koju joj je Brenda
Arrowsmith pokazala prije godinu dana, a na tim fotografijama ba
se i nije moglo puno vidjeti. Bev sad primijeti da su one stvari
cjevice koje im vise izmeu nogu. Henryjeva je bila mala i
bezdlaka, ali je Victorova bila prilino velika, a odmah iznad nje
nalazio se paperjasti oblak finih crnih dlaka.
Bili ima jedan takav, pomisli ona, i odjednom kao da joj itavo
tijelo u trenutku pocrveni - jara sijevne kroz nju u valu od kojeg
osjeti vrtoglavicu, nesvjesticu i gotovo muninu u elucu. U tom
trenutku osjeala se otprilike onako kako se Ben Hanscom osjeao
posljednjeg dana kole, kad je pogledao u njezin lani oko glenja i
primijetio kako je bljesnuo na suncu... ali on nije osjetio i primjesu
straha kao ona sad.
Ona ponovno pogleda iza sebe. Sad je staza izmeu automobila
prema utoitu Jalovine izgledala puno dua. Bojala se pomaknuti.
Kad bi znali da im je vidjela onu stvar, vjerojatno bi je povrijedili. I
to ne malo. Uinili bi joj neto jako runo.
Belch Huggins iznebuha zaurla i ona poskoi, a Henry vikne:
"Jedan metar! Ne seri, Belch! Bio je jedan metar! Zar ne, Vic?"
Vic potvrdi i svi zaurlaju od smijeha poput zloduha.
Beverly pokua jo jednom proviriti iza odbaenog Studebakera.
Patrick Hockstetter se okrenuo i pridigao, tako da je dupe gotovo
nabio Henryju u lice. U Henryjevoj se ruci nalazio srebrnast,
svjetlucav predmet. Nakon to se trenutak malo bolje zagledala u
njega, ona raspozna upalja.
"Mislio sam da si rekao da osjea kako ti dolazi", ree Henry.
"I osjeam", ree Patrick. "Rei uti kad. Spremi se!... Spremi
se, dolazi! Spremi... sad!''
Henry kresne upaljaem. U istom se trenutku zauje nesumnjiv
prasak prilino dobrog prdca. U tom se zvuku nije mogla prevariti;
Beverly ga se nasluala u vlastitoj kui, najee subotom naveer,
poslije graha s kobasicama. Njezin je otac bio manijak za grah.
Kad je Patrick okinuo, a Henry kresnuo upaljaem, ona ugleda
neto od ega joj se razvale usta. Jarkoplavi mlaz plamena kao da je
zagrmio ravno iz Patrickova dupeta. Bewie se uini kao iak na
plinskom tednjaku.
Djeaci zaurlaju onim svojim opakim smijehom i Beverly se
povue iza paravana od automobila, ponovno guei luaki hihot.
Smijala se, ali ne zato to joj je neto bilo zabavno. Na neki jako
udan nain to jest bilo smijeno, ali se uglavnom smijala zato to je
osjeala duboku odvratnost popraenu uasom. Smijala se zato to
nije znala na koji drugi nain provariti to to je vidjela. Bilo je to i
zato to im je vidjela one stvari, ali to nipoto nije bilo sve, pa ak ni
vei dio onog to je osjeala. Ta znala je da djeaci imaju onu stvar,
isto kao to je znala da curice imaju drukiju onu stvar; ovo bi se
moglo nazvati vizualnom potvrdom. Ali ostalo to su inili bilo joj je
toliko udno, toliko smijeno, a opet istodobno toliko smrtonosno
primitivno, da se zatekla kako se, usprkos napadu smijeha, oajniki
pokuava obuzdati.
Prestani, pomislila je, kao da je to odgovor, prestani, ut e te,
zato prestani, Bewie!
Ali je to bilo nemogue. Najvie to je mogla uiniti bilo je da se
smije ne sluei se glasnicama, tako da su iz nje izlazili zvukovi u
obliku gotovo neujnog pukanja. Ruke su joj bile zalijepljene preko
usta, obrazi crveni poput rumene jabuke, a oi plivale u suzama.
"U kurac, to boli!" zaurla Victor.
"etri metra!" drekne Henry. "Kunem se Bogom, Vic, etri
metra! Majke mi!"
"Neka je etri metra, spalio si mi dupe, pizda ti materina!" tulio
je Victor i zauje se jo gromoglasnog smijeha; i dalje pokuavajui
nijemo hihotati iza automobilskog paravana, Beverly pomisli na film
koji je vidjela na televiziji. U njemu je glumio John Hali. Radilo se o
nekom praumskom plemenu koje je imalo tajni obred, a ako bi ga
netko kojim sluajem vidio, rtvovali bi ga njihovu bogu, nekakvom
velikom kamenom kumiru. Ovo nije zaustavilo njezino smijuljenje,
ve ga zainilo pomamom. Sve je vie sliilo na nijemu vrisku.
Trbuh ju je bolio. Suze su joj se slijevale niz lice.

HENRY, VICTOR, BELCH I PATRICK HOCKSTETTER TOG

SU VRUEG SRPANJSKOG poslijepodneva zavrili na smetlitu
potpaljujui si prdce zbog Rene Davenport.
Henry je znao kakve su posljedice konzumiranja velikih koliina
peenog graha. Ta je posljedica bila moda najbolje izraena u
pjesmici koju je nauio sjedei na oevu koljenu dok je jo nosio
kratke hlaice:
Grah, grah, glazbeno voe!
to ga jede vie, guza gromkije note pjevat hoe!
to je glazba jaa, osjea se bolje,
Pa za novo jelo ima vie volje!
Rena Davenport i njegov otac oijukali su gotovo osam godina.
Imala je etrdeset godina, bila debela i najee prljava. Henry je
pretpostavljao da se Rena i njegov otac povremeno poeve, premda
nije mogao zamisliti da bi itko navalio svoje tijelo na tijelo Rene
Davenport.
Renin grah bio je njezin ponos. Subotom naveer bi ga namoila,
a onda ga cijelu nedjelju pekla na tihoj vatri. Henry nije imao nita
protiv graha - neto to se moglo strpati u usta i vakati - ali poslije
osam godina sve izgubi svoju dra.
A Rena se nije zadovoljavala time da ispee malo graha; ispekla
bi ga kao za veleprodaju. Kad bi se pojavila u nedjelju naveer u
svom starom De Sotu (gola gumena lutkica visjela je na retrovizoru i
izgledala kao najmlaa rtva linovanja na svijetu), grah za Bowerse
najee se puio na sjeditu pokraj nje u pedesetlitrenoj elinoj
kanti.
Te bi veeri njih troje jeli grah (Rena bi cijelo vrijeme hvalila
svoje kuhanje na sva usta, ludi Butch Bowers bi roktao i umakao
kruh u umak od graha ili bi joj naprosto rekao da bude ku ako je
radio prenosio bejzbolsku utakmicu, a Henry je samo jeo, zurio kroz
prozor i bavio se svojim mislima - za takvim jednim tanjurom graha
u nedjelju naveer smislio je kako bi mogao otrovati psa Mikea
Hanlona, Gospodina Chipsa), a Butch bi sljedee veeri podgrijao tu
golemu koliinu graha.
Utorkom i srijedom Henry bi u kolu odnio plastinu posudu
punu graha. U etvrtak ili petak, ni Henry ni njegov otac vie ga ne
bi mogli jesti. Njihove dvije spavae sobe zaudarale bi na ustajale
prdce bez obzira na otvorene prozore. Butch bi uzeo ostatak graha i
pomijeao ga s ostalim napojem, pa njime nahranio Bipa i Bopa,
dvije svinje Bowersovih. Rena e se ionako najvjerojatnije pojaviti
idue nedjelje s novom kantom vrueg graha i ciklus e ponovno
zapoeti.
Tog se jutra Henry isprsio golemom koliinom preostalog graha
i njih etvorica sve su to pojeli u podne, dok su sjedili na igralitu u
hladu velikog brijesta. Pojeli su ga toliko da samo to se nisu
raspuknuli.
Patrick je bio taj koji je predloio da odu do smetlita, gdje e
biti prilino tiho usred poslijepodneva ljetnog radnog dana. Dok su
stigli, grah je sasvim lijepo obavio svoje.

MALO-POMALO, BEVERLY SE SABERE. ZNALA JE DA

MORA OTII; RISKIRATI UZMAK bilo je svakako manje opasno
nego se zadravati ovdje. Bili su zaokupljeni onim to su radili, a ak
i kad bi dolo do najgoreg, imala je fora (a negdje u malom mozgu
zakljuila je i da bi ih, ako vrag doe po svoje, nekoliko hitaca iz
prake moglo obeshrabriti).
Upravo se spremala oduljati natrag, kad Victor ree: "Moram
ii, Henry. Tata hoe da mu pomognem danas popodne brati
kukuruz."
"Jebiga", ree Henry. "Preivjet e on."
"Ne, ljut je na mene. Zbog onog to se dogodilo neki dan."
"Nek ide u kurac ako ne moe podnijeti alu."
Beverly sad podrobnije osluhne, mislei da je u pitanju guva
koja je zavrila Eddiejevom slomljenom rukom.
 "Ne, moram ii."
"Mislim da ga boli dupe", ree Patrick.
"Pripazi to govori, budalo jebena", ree Victor. "Da ne bi
morao skupljati zube u aku."
"I ja moram otii", ree Belch.
"I tvoj tata hoe da bere kukuruz?" upita Henry ljutito. Ovo je
jedino u Henryjevoj glavi moglo proi pod vic; Belchov je otac bio
mrtav.
"Ne. Ali raznosim novine, Weekly Shopper. Moram to obaviti
jo veeras."
"Kakvo ti je to sranje s Weekly Shopperom?" upita Henry.
Zvuao je iznervirano koliko i ljutito.
"To je posao", ree Belch s izvjetaenim strpljenjem.
"Zaraujem."
Henry ispusti uzvik gaenja, a Beverly riskira da ponovno virne
iza automobila. Victor i Belch stajali su i zakopavali remen. Henry i
Patrick su jo uali sputenih hlaa. Upalja je svjetlucao u
Henryjevoj ruci.
"Ti se nee kukaviki povui, ha?" upita Henry Patricka.
"A-a", ree Patrick.
"Ti ne mora brati kukuruz ili obavljati neki pederski posao?"
"A-a", ponovi Patrick.
"Pa," ree Belch nesigurno, "vidimo se, Henry."
"Naravno", ree Henry i pljune blizu Belchove nezgrapne teke
cipele.
Vic i Belch zajedno krenu prema dva reda automobilskih
olupina... prema Studebakera iza kojeg je uala Beverly. Ona se
isprva samo skutri, skamenjena od straha poput zeca. A onda se
provue oko lijeve strane Studebakera i natrake ugura u procijep
izmeu njega i razbijenog Forda bez vrata, sljedeeg u nizu. Na
trenutak zastane, gledajui lijevo-desno, sluajui ih kako se
pribliavaju. Oklijevala je, usta suhih kao pamuk, a lea su je
svrbjela od znoja; jednim dijelom mozga tupo se pitala kako bi
izgledala u gipsu poput Eddiejeva, s potpisima Gubitnika na njemu.
A onda se baci u Ford na suvozaku stranu. Sklupala se na prljavoj
podnoj prostirci i skutrila se najvie to je mogla.
U Fordovoj je olupini bilo vrue do usijanja i toliko zaudaralo na
pranjava, trula tapecirana sjedala i stare takorske brabonjke da se
morala mukotrpno boriti da ne kihne ili ne zakalje. ula je kako
Belch i Victor prolaze blizu nje, razgovaraju tihim glasovima. A onda
ih vie nije bilo. Beverly kihne triput, brzo i tiho, u ruke.
Vjerojatno sad moe otii, bude li pazila. Najbolji nain da to
uini bio bi da se prebaci na vozaku stranu Forda i odulja natrag u
prolaz, a onda se izgubi. Smatrala je da to moe izvesti, ali ok od
toga to umalo nije bila otkrivena liio ju je hrabrosti, barem zasad.
Osjeala se sigurnije ovdje, u Fordu. A sad kad su Victor i Belch
otili, moda e i ostala dvojica uskoro otii. Onda bi se mogla vratiti
u klupsku kuicu. Izgubila je svako zanimanje za gaanje meta.
Osim toga, morala je pikiti.
Hajde, pomislila je. Hajde, pourite i idite, pourite i idite,
MOOO-lim vas!
Trenutak potom zauje Patricka koji je zaurlao od smijeha
pomijeanog s bolom.
"Dva metra!" drekne Henry. "Jebote, kao baca plamena! Kunem
se Bogom!"
Potom neko vrijeme zavlada tiina. Znoj joj je curio niz lea.
Sunce je tuklo kroz napuklo prednje staklo Forda u njezin zatiljak.
Osjeala je teinu u mjehuru.
Henry se prodere tako glasno da Beverly, koja je bila na rubu da
zadrijema usprkos neudobnosti, gotovo uzvikne.
 "Prokletstvo Hockstetter! Spalio si mi guzicu! to radi s tim
upaljaem?"
"Tri metra", zahihoe Patrick (sam taj zvuk izazove u Beverly
osjeaj hladnoe i gaenja, kao da je ugledala kako joj je crv
izmigoljio iz salate). "Ako nije tri metra, nije nijedan, Henry.
arkoplavo. Ako nije tri metra, nije nijedan. Kunem se Bogom!"
"Daj mi to", zaroke Henry. Hajde, hajde, tupamarosi, idite,
odlazite!
Kad je Patrick ponovno progovorio, glas mu je bio tako tih da ga
je Beverly jedva ula. Da je tog vrueg poslijepodneva bilo i
najmanjeg daka vjetra, ne bi ga ni ula.
"Da ti neto pokaem", ree Patrick.
''to?" upita Henry. Tad ponovno zavlada tiina.
Ne elim gledati, ne elim vidjeti to sad rade, a osim toga,
mogli bi me vidjeti, zapravo vjerojatno i hoe, jer si za danas
potroila svu sreu, curo. Zato ostani tu gdje jesi. Bez virenja...
Ali njezina radoznalost nadvlada zdrav razum. Bilo je neeg
neobinog u toj tiini, neeg pomalo zastraujueg. Ona podigne
glavu centimetar po centimetar i virne kroz napuklo i zamueno
prednje staklo Forda. Nije trebala brinuti da e je spaziti: oba su
djeaka bila usredotoena na ono to je Patrick radio. Nije shvaala
to to vidi, ali je znala da je ogavno... premda ionako nita drugo i
nije oekivala od Patricka, koji je bio tako uvrnut.
Jednu je ruku drao izmeu Henryjevih bedara, a jednu izmeu
svojih. Jednom je rukom njeno stiskao Henryjevu onu stvar;
drugom je rukom trljao svoju. Samo to je nije ba trljao - vie ju je
nekako... gnjeio, natezao, putao da ponovno padne.
to on to radi? pitala se Beverly, osupnuta.
Nije znala, ne pouzdano, ali ju je to plailo. inilo joj se da se
tako nije uplaila jo odonda kad je odvod u kupaonici izbljuvao krv
i sve poprskao. Neki njezin duboki dio zavapi da bi oni, kad bi otkrili
da je sve ovo vidjela, mogli uiniti neto vie nego je pretui; mogli
bi je zapravo ubiti. A opet, nije mogla odvratiti pogled.
Vidjela je kako se Patricku ona stvar izduljila, ali ne jako; i dalje
mu je visjela izmeu nogu kao zmija bez kraljenice. No Henryjeva
je zapanjujue porasla. Stajala je uspravno, ukoena i tvrda, gotovo
mu bockajui pupak. Patrickova je ruka ila gore-dolje, gore-dolje,
ponekad bi zastala da stisne, a kadto da zagolica tu udnu, teku
kesicu ispod Henryjeve one stvari.
To su mu jaja, pomisli Beverly. Zar djeaci moraju s tim stalno
hodati po svijetu? Boe, ja bih poludjela! Jedan drugi dio njezina
uma apne: Bili to ima. Sam od sebe, njezin mozak zamisli kako ih
ona dri, obavija svojom rukom, opipava im kakvou... i ona je
vruina ponovno prome i izazove silovitu rumen.
Henry je zurio u Patrickovu ruku kao hipnotiziran. Njegov je
upalja leao na zasipu od kamenja pokraj njega i bacao odsjaje
vrueg poslijepodnevnog sunca.
"Hoe da ga stavim u usta?" upita Patrick. Njegove velike,
digeriaste usne nasmijee se zadovoljno.
"Ha?" upita Henry, kao da se naglo prenuo iz dubokog sna.
"Stavit u ga u usta ako eli. Ne smeta m - "
Henryjeva ruka sune, polustisnuta, ne sasvim aka. Patrick se
oprui po zemlji. Glava mu muklo tresne na ljunak. Beverly se
ponovno sagne, a srce joj tresne u pete. Stisnutim je zubima pokuala
priguiti jedva ujan cvilei jauk. Nakon to je oborio Patricka,
Henry se okrenuo, i na trenutak, trenutak prije no to se ona ponovno
sklupala u svoju skvrenu lopticu na suvozakoj strani kutije s
mjenjaem, uini joj se kao da su se njezin i Henryjev pogled sreli.
Molim te, Boe, sunce mu je bilo u oima, molila se ona. Molim
te, Boe, ao mi je to sam virila.
 Tad nastane bolna stanka. Bijela joj se bluza od znoja zalijepila
za tijelo. Na preplanulim su joj se rukama ljeskale kapi znoja nalik na
biserno sjeme. U mjehuru joj je bolno kuckalo.
Osjeala je da e se vrlo brzo upikiti. ekala je da se Henryjevo
luaki jarosno lice pojavi na otvoru gdje su nekad na Fordu bila
suvozaka vrata, uvjerena da e se to dogoditi - kako je mogue da je
ne bi vidio? Izvui e je van i premlatiti. On e -
Nova i jo stranija pomisao padne joj na pamet i ona se
ponovno morala upustiti u bolnu, grevitu borbu da se ne upiki. to
ako joj uini neto svojom onom stvari? to ako mu doe da je stavi
negdje u nju? Znala je gdje bi joj trebalo biti mjesto, i te kako; kao da
joj je ta spoznaja ve gotova iznenada uskoila u misli. Pomislila je
da e, pokua li joj Henry staviti svoju onu stvar u nju, poludjeti.
Molim te ne, molim te, Boe, ne daj da me vidio, molim te, vai?
Tad Henry progovori, a na njezin sve vei uas, glas mu je
dopirao iz puno vee blizine. "Ne palim se ja na te pederske fore."
Iz vee daljine, Patrickov glas: "Svidjelo ti se."
"Nije mi se svidjelo!" vikne Henry. "A ako nekome kae da jest,
ubit u te, jebeni pederiu! "
"Digao ti se", ree Patrick. Zvuao je kao da se smjeka. Koliko
god da se bojala Henryja Bowersa, Patrickov smijeak Beverly ne bi
nimalo zaudio. Patrick je bio lud, moda lui od Henryja, a tako
ludi ljudi nieg se ne boje. "Vidio sam."
Koraci zakripe po ljunku - sve blii. Beverly podigne pogled,
iskolai oi. Kroz staro prednje staklo Forda sad je vidjela Henryjev
zatiljak. Gledao je prema Patricku, ali kad bi se okrenuo -
"Ako ikome bude rekao, rei u da pui kurac", ree Henry. "A
onda u te ubiti."
"Ne bojim se ja tebe, Henry", ree Patrick i zahihoe. "Ali
moda neu rei ako mi da dolar."
 Henry se nemirno premjetao s noge na nogu. Malo se okrenuo;
Beverly mu je sad vidjela i malo profila a ne samo zatiljak.
Molim te, Boe, molim te, Boe, molila je nesuvislo, a ono
kuckanje u mjehuru joj se pojaa.
"Bude li priao," ree Henry tihim i promiljenim glasom, "ja
u ispriati to radi s makama. A i s psima. Ispriat u im za tvoj
hladnjak. Zna to e se dogoditi, Hockstettera? Doi e po tebe i
strpati te u prvoklasnu utu kuu, jebote."
Muk s Patrickove strane.
Henry lupne prstima po haubi Forda u kojem se skrivala
Beverly. "uje li me?"
"ujem." Patrick je sad zvuao zlovoljno. Zlovoljno i pomalo
uplaeno. On prasne: "Svidjelo ti se! Digao ti se! Nikad nisam vidio
da bi se nekome tako digao!"
"Aha, kladim se da si ih se nagledao, jebeni homiu pederski.
Sjeti se samo to sam ti rekao za hladnjak. Tvoj hladnjak. A ako te
ponovno ugledam u svojoj blizini, razbit u ti glavu." Ponovno muk s
Patrickove strane.
Henry krene. Beverly okrene glavu i ugleda ga kako prolazi
pokraj vozake strane Forda.
Da je malice pogledao ulijevo, spazio bi je. Ali nije. Trenutak
potom zauje ga kako hoda putem kojim su ve otili Victor i Belch.
Sad je ostao samo Patrick.
Beverly prieka, ali se nita ne dogodi. Proe dugih pet minuta.
Njezina nuda sad je bila oajnika. Mogla bi izdrati jo dvije-tri
minute, ali ne vie. A osjeala je nelagodu zato to nije pouzdano
znala gdje je Patrick.
Ona ponovno proviri kroz prednje staklo i ugleda ga kako jo
tamo sjedi. Henry je zaboravio upalja. Patrick je spremio kolske
knjige u platnenu vreicu i prebacio je oko vrata kao raznosa
novina, ali hlae i gaice jo su mu bile sputene oko glenjeva. Igrao
se upaljaem. Zavrtio bi kremen, proizveo plamen gotovo nevidljiv
na dnevnoj svjetlosti, naglim trzajem spustio poklopac upaljaa, a
onda poeo iznova. Izgledao je hipnotizirano. Krvava linija pruala
mu se od kuta usta do brade, a gornja usna mu je otjecala na desnoj
strani. On to kao da nije primjeivao i Beverly ponovno osjeti onu
migoljeu odvratnost. Patrick je bio lud, bez sumnje; nikad u ivotu
nije toliko eljela pobjei od nekog.
Kreui se jako oprezno, ona otpue natrake preko Fordova
kuita mjenjaa i provue se ispod upravljaa. Spusti stopala na pod
i povue se prema stranjem dijelu Forda. A tad brzo otri putem
kojim je dola. Kada je zala meu borove iza kartiranih
automobila, pogleda preko ramena. Tamo nije bilo nikog. Odlagalite
otpada drijemalo je na suncu. Ona osjeti kako kolutovi napetosti oko
njezinih grudi i trbuha poputaju s olakanjem i ostaje samo potreba
za mokrenjem, tako velika da joj je od nje sad muka.
Ona pouri malo niza stazu a onda naglo skrene udesno.
Otkopala je hlaice prije no to se grmlje ponovno sklopilo za njom.
Brzo pogleda oko sebe da provjeri ima li u blizini otrovnog brljana;
onda une, drei se za ilavu granu grma radi ravnotee.
Ponovno je navlaila hlaice kad zauje kako se pribliavaju
koraci iz smjera odlagalita. Sve to je vidjela kroz grmlje bili su
odsjaji plavog traper platna i izblijedjele karirane tkanine kolske
koulje. Bio je to Patrick. Ona se sagne, ekajui da on ode prema
Kansas Streetu. S vie je optimizma gledala na svoj poloaj. Njezin
je zaklon bio dobar, vie joj se nije pikilo, a Patrick je bio negdje u
svom aknutom svijetu. Kad ode, krenut e putem kojim je dola
prema klupskoj kuici.
Ali Patrick nije proao pokraj nje. Zaustavi se na stazi gotovo
tono nasuprot njoj i zagleda u onaj zahrali hladnjak Amana.
Beverly je mogla iz grmlja promatrati Patricka du prirodne
linije niana a da se ne izloi opasnosti da bude primijeena. Sad,
nakon to je olakala mjehur, shvati da je ponovno radoznala - a ako
je Patrick kojim udom spazi, bila je uvjerena da je bra od njega. On
nije debeo kao Ben, ali je svejedno bucmast. No ona ipak izvadi
praku iz stranjeg depa i stavi est elinih kuglica u prednji dep
svoje stare bluze. Lud ili ne, pogodak u koljeno mogao bi jako brzo
obeshrabriti takve kao to je Patrick Hockstetter.
Sad se dobro sjeala hladnjaka. Na otpadu je bilo puno
odbaenih hladnjaka, ali joj padne na pamet da je ovaj bio jedini koji
Mandy Fazio nije razoruao, klijetima mu otkinuo mehanizam
brave, ili jednostavno skinuo vrata.
Patrick pone pjevuiti i klatiti se naprijed-natrag ispred
zahralog starog hladnjaka i Beverly osjeti kako je proima nova
jeza. Nalikovao je na nekog tipa iz filma strave i uasa koji pokuava
dozvati le iz grobnice. to je to naumio?
Ali da je to znala, ili da je znala to e se dogoditi kad Patrick
zavri sa svojim privatnim obredom i otvori zahrala vrata mrtvog
hladnjaka Amana, pobjegla bi glavom bez obzira.

NITKO - AK NI MIKE HANLON - NIJE IMAO POJMA

KOLIKO JE PATRICK Hockstetter bio lud.
Imao je dvanaest godina i bio sin trgovakog putnika koji je
prodavao boje. Majka mu je bila okorjela katolkinja koja e umrijeti
od raka dojke 1962., etiri godine nakon to je Patricka prodrlo crno
bie koje postoji u Derryju i ispod njega.
Premda je rezultat njegovih testova inteligencije bio u granicama
normale (iako nizak), Patrick je ve ponavljao dva razreda, prvi i
trei. Ove je godine iao na dopunsku nastavu da ne bi morao
ponavljati i peti. Njegovi su ga uitelji smatrali bezvoljnim uenikom
(tako je napisalo nekoliko njih na est golih crta u uenikoj knjiici
osnovne kole rezerviranih za NASTAVNIKE KOMENTARE), i
usto prilino incidentnim (to nitko nije napisao - njihove su slutnje
bile odve neodreene, previe difuzne, da bi se izrazile u ezdeset
redaka, a kamoli u est). Da se rodio deset godina kasnije, pedagog bi
ga moda uputio djejem psihologu koji bi (a moda i ne bi - Patrick
je bio puno inteligentniji no to su pokazivali njegovi osrednji
rezultati na testovima inteligencije) pojmio zastraujue dubine iza
tog mlohavog i blijedog okruglog lica.
On je bio sociopat, a moda je, tog vrueg srpnja 1958., ve bio i
potpuni psihopat. Nije se mogao sjetiti vremena kad je vjerovao da
su ostali ljudi - zapravo, bilo koje ivo bie - "stvarni". Vjerovao je
za sebe da je zbiljsko stvorenje, vjerojatno jedino u svemiru, ali nije
bio uvjeren da ga to postojanje ini "stvarnim". Nije imao osjeaja
tueg bola, kao ni pravog osjeaja vlastitog bola (njegova
ravnodunost na odlagalitu otpada glede Henryjeva udarca u usta
bila je dobar primjer). Ali dok je stvarnost smatrao potpuno
besmislenom koncepcijom, jako je dobro shvaao pojam "pravila".
I dok su ga sve nastavnice smatrale udakom (i gospoa
Douglas, njegova nastavnica u petom razredu, i gospoa Weems, kod
koje je Patrick bio u treem razredu, znale su za pernicu punu muha,
pa premda nijedna nije sasvim zanemarila implikacije, obje su imale
izmeu dvadeset i dvadeset osam uenika, a svaki je imao neki svoj
problem), nijedna nije s njim imala ozbiljnijih disciplinskih
problema. Znao bi predati potpuno prazan test - ili prazan osim
velikog, kitnjastog upitnika - a gospoda Douglas je otkrila da ga je
najbolje drati to dalje od djevojica zbog njegovih talijanskih ruku
i ruskih prstiju, no bio je miran, tako miran da je ponekad nalikovao
na gromadu gline grubo oblikovane u djeaka.
Bilo je lako ne obraati pozornost na Patricka, koji bi razred pao
aptom, kad si se morao baktati s djeacima poput Henryja Bowersa i
Victora Crissa, koji su bili aktivno neposluni i bezobrazni,
djeacima koji su drugima krali novac za uinu ili jedva ekali
priliku da nagrde kolsku imovinu, ili s djevojicama poput
neprimjereno nazvane Elizabeth Taylor, koja je imala epilepsiju, i
ije su malobrojne modane stanice tek povremeno radile i koju je
trebalo odvraati od toga da na igralitu zadie haljinu i pokazuje
svoje nove gaice.
Drugim rijeima, Osnovna kola grada Derryja bila je tipian
odgojno-obrazovni karnevalski mete, cirkus s toliko puno arena da
bi i Pennywise proao nezapaeno. U svakom sluaju, nijedna od
Patrickovih nastavnica (kao uostalom ni njegovi roditelji) nije
posumnjala da je Patrick, kad mu je bilo pet godina, ubio svog bracu
Averyja.
Patricku se nije svidjelo kad je njegova majka donijela Averyja
kui iz rodilita. Nije ga bilo briga (barem je tako isprva sebi
govorio) hoe li njegovi roditelji imati dvoje, petero, ili pedesetero
djece, sve dok to dijete ili djeca ne promijene njegov ivotni
raspored. Ali se ispostavilo da je Ayery upravo to uinio. Jelo je
kasnilo. Beba je plakala nou i budila ga.
inilo se da su njegovi roditelji stalno nagnuti nad djeji
kreveti, a kad bi pokuao privui njihovu pozornost, esto mu to ne
bi uspjelo. Kao malokad u ivotu, Patrick se uplaio. Pala mu je na
pamet sljedea misao: ako su njegovi roditelji donijeli i njega,
Patricka, kui iz rodilita, i ako je on zaista "stvaran", onda bi i Avery
mogao biti "stvaran". Moglo bi se ak dogoditi da se roditelji odlue
otarasiti Patricka kad Avery poraste toliko da ocu moe donijeti
primjerak derryjevskog Newsa s praga kue a majci dodavati zdjelice
kad mijesi kruh. Nije se on bojao da Averyja vole vie od njega
(premda je Patricku bilo oito da je to zaista tako, i u tome je njegova
procjena vjerojatno bila ispravna). Nije mu bilo po volji (1) to su se
nakon Averyjeva dolaska pravila krila ili mijenjala, (2) mogunost
da je Avery stvaran i (3) mogunost da zbog Averyja njega izbace iz
kue.
 Patrick je uao u Averyjevu sobu jednog poslijepodneva oko
pola tri, nakon to ga je kolski autobus dovezao iz vrtia. Bio je
sijeanj. Vani je poelo snijeiti. Jak vjetar hujao je parkom
McCarron i egrtao zaleenim drvenim kapcima na katu. Majka mu
je drijemala u svojoj spavaoj sobi; Avery je cijelu prolu no
cendrao. Otac mu je bio na poslu. Avery je spavao na trbuhu, glave
okrenute u stranu.
Patrick, bezizraajna okrugla lica, okrene Averyjevu glavu tako
da mu je lice bilo pritisnuto u jastuk. Avery mrkne i ponovno okrene
glavu u stranu. Patrick je to primijetio pa je stajao razmiljajui o
tome dok mu se snijeg topio sa utih izama i stvarao lokvu na podu.
Proe moda pet minuta (brzo razmiljanje nije bilo Patrickova
specijalnost), i on ponovno okrene Averyjevu glavu u jastuk i zadri
je tamo na trenutak. Avery se promigolji pod njegovom rukom,
otimajui se. Ali se otimao nejako. Patrick ga pusti. Avery ponovno
okrene glavu u stranu, jednom plaljivo frkne kroz nos, a onda
nastavi spavati. Vjetar se nadimao, egrtao prozorima. Patrick
prieka da vidi je li onaj jedan tihi jecaj probudio majku. Nije.
Sad je bio preplavljen velikim uzbuenjem. Svijet kao da mu je
prvi put stajao jasno ocrtan pred oima. Njegova emocionalna
sprema bila je prilino manjkava, i u tih nekoliko trenutaka osjeao
se kao daltonist nakon injekcije koja bi mu omoguila da nakratko
razlikuje boje... ili kao to se osjea narki koji se upravo nafiksao i
koji osjea kako mu udar droge lansira mozak u orbitu. Ovo je bilo
neto novo. Nije imao pojma da to postoji.
Jako njeno, on ponovno okrene Averyjevo lice u jastuk. Ovaj
put, kad se Avery poeo migoljiti, Patrick ga nije putao. Jo vre
pritisne bebino lice u jastuk. Beba je sad isputala uporne priguene
jecaje i Patrick je znao da je budna. Nejasno mu se inilo da bi ga
Avery mogao tuiti majci ako prestane. Pritisne. Beba se otimala.
Patrick pritisne. Beba prdne. Njezino batrganje oslabi. Patrick ju je i
dalje drao. Naposljetku se beba sasvim smiri. Patrick ju je drao jo
pet minuta, osjetivi kako mu ono uzbuenje dosee vrhunac, a onda
jenjava: injekcija je polako prestala djelovati, a svijet je ponovno
posivio, droga se razblaila u uobiajenu potitenost.
Patrick sie u prizemlje, uzme tanjur keksa i natoi si au
mlijeka. Njegova majka sie nakon pola sata i ree da ga nije ula
kad je doao, toliko je bila umorna (vie nikad nee biti umorna,
mama, pomisli Patrick, ne brini, sredio sam to).
Ona sjedne s njim za stol, pojede mu jedan keks, i upita kako je
bilo u vrtiu. Patrick ree da je bilo dobro i pokae joj svoj crte kue
i stabla. Njegov je papir bio prekriven petljama besmislenih crtarija
nainjenih crnom i smeom masnom bojicom. Njegova majka ree
da je to jako lijepo. Patrick je svakog dana donosio kui iste petlje
krabotina nainjenih crnom i smeom masnom bojicom. Kadto bi
rekao da je to puran, kadto boino drvce, ponekad djeak. Majka bi
mu uvijek rekla da je to jako lijepo... premda bi se povremeno,
negdje tako duboko u dui da je jedva znala da to mjesto postoji,
zabrinula. Bilo je neeg uznemiravajueg u mranoj istovjetnosti tih
velikih nakrabanih petlji crne i smee masne boje.
Otkrila je Averyjevu smrt tek oko pet sati; dotad je
pretpostavljala da Avery neuobiajeno dugo spava. Tad je Patrick ve
gledao Crusader Rabbit na njihovu dvadesetcentimetarskom
televizoru, a nastavio je gledati televiziju i tijekom strke koja je
uslijedila. Prikazivali su Whirlybirds kad je dola njihova susjeda,
gospoa Henley (njegova je majka vritala i drala djetetov le na
otvorenim vratima kuhinje, vjerujui na neki bezumni nain da bi ga
svje zrak mogao oiviti; Patricku je postalo hladno, pa je uzeo
pulover iz ormara u prizemlju).
Kad je gospodin Hockstetter stigao kui s posla, na programu je
bila Highway Patrol, najdrai serijal Bena Hanscoma. Kad je stigao
lijenik, taman je poinjao Science Fiction Theater, s vaim
domainom Trumanom Bradleyjem. "Tko zna kakvih sve udnih
stvari ima u svemiru?" nagaao je Truman Bradley dok je Patrickova
majka vritala i batrgala se u suprugovu naruju u kuhinji. Lijenik je
primijetio Patrickovu duboku smirenost i to kako nezainteresirano
zuri, i pretpostavio da je djeak u oku. elio je da Patrick uzme
tabletu.
Patrick nije imao nita protiv.
Dijagnoza je bila sindrom iznenadne smrti u kolijevci. Da se to
dogodilo poslije nekoliko godina moda bi netko postavio pitanja u
vezi s tim kobnim dogaajem zbog odstupanja od uobiajenih
simptoma takve smrti. No u vrijeme kad se to dogodilo, smrt je
jednostavno bila upisana, a dijete sahranjeno. Patrick je bio
zadovoljan da su, kad se situacija smirila, obroci ponovno poeli
stizati na vrijeme.
U bezumlju tog poslijepodneva i veeri - ljudi su lupajui
vratima ulazili u kuu i izlazili iz nje, crvena svjetla bolnikog vozila
treperila na zidovima, gospoa Hockstetter vritala i neutjeno
zapomagala - jedino je Patrickov otac okrznuo istinu.
Tupo je stajao pokraj Averyjeva praznog krevetia dvadesetak
minuta nakon to je tijelo uklonjeno, nepomian, ne mogavi
povjerovati da se neto od svega ovog dogodilo. Spusti pogled i
ugleda par tragova na drvenom podu, od snijega koji se otopio s
Patrickovih utih gumenih izama. Pogleda u njih i na trenutak mu se
stravina misao rodi u glavi poput otrovnog plina iz dubokog
rudarskog okna. Ruka mu se polako podigne prema ustima a oi
raire. U glavi mu se pone oblikovati slika. Prije no to se uspjela
razbistriti, on izae iz sobe, zalupivi vrata za sobom tako snano da
se vrh dovratka otkrhnuo. Patricka nikad nita nije upitao.
Patrick nikad vie nije uinio neto takvo, iako moda i bi da se
ukazala prilika. Nije osjeao nikakvu krivnju, nije sanjao strane
snove. No kako je vrijeme prolazilo, postao je svjesniji toga to bi
mu se bilo dogodilo da su ga uhvatili. Postoje pravila. Dogode ti se
neugodne stvari ako ih ne potuje... ili ako te uhvate da ih kri.
Mogu te zatvoriti ili strpati na elektrinu stolicu.
 Ali onaj upameni osjeaj uzbuenja - onaj osjeaj boje i ushita -
bio je previe moan i previe divan da bi ga se sasvim odrekao.
Patrick je ubijao muhe. Najprije ih je samo gnjeio majinom
plastinom mreastom lopaticom; poslije je otkrio da ih jednako
djelotvorno moe ubiti plastinim ravnalom. A otkrio je i radosti
muholovke. Duga, ljepljiva traka mogla se kupiti za dva centa u
marketu u Costello Avenue i Patrick bi ponekad stajao po dva sata u
garai, gledajui kako muhe slijeu na nju, a onda se batrgaju da se
oslobode; razjapio bi usta, njegove zamuene oi rasvijetlile bi se od
tog rijetkog uzbuenja, dok bi mu znoj curio niz okruglo lice i
zdepasto tijelo.
Patrick je ubijao kukce, ali ako je bilo mogue, najprije bi ih ive
uhvatio. Katkad bi ukrao dugu iglu iz majina jastuia za igle, nabo
na nju kukca, sjedio prekrienih nogu u vrtu i gledao ga kako ugiba.
U tim bi trenucima na licu imao izraz djeaka koji ita jako
zanimljivo tivo. Jednom je naao zgaenu maku koja je ugibala u
slivniku Lower Main Streeta i sjedio i gledao je sve dok ga jedna
starica nije vidjela kako nogom nagurava zgnjeeno, mjaukavo
stvorenje. Tresnula ga je metlom kojom je mela svoj dio plonika.
Idi kui! izderala se na njega. to ti je, jesi lud? Patrick je otiao kui.
Nije se ljutio na staricu. Uhvaen je kako kri pravila, to je sve.
A onda, prole godine (u tom trenutku Mike Hanlon ili bilo tko
od njih ne bi se iznenadio kad bi doznao da je to, zapravo, bilo istog
onog dana kad je ubijen George Denbrough), Patrick je naao
zahrali hladnjak Amana - jedan od krupnijih otpatkoida u pojasu
koji je okruivao odlagalite otpada.
Kao i Bev, i on je uo upozorenja o takvim naputenim kunim
aparatima, o tome kako se svake godine tko zna koliko milijuna djece
ugui u njima. Patrick je stajao i dugo gledao u hladnjak, lijeno
igrajui "depni biljar". Ono se uzbuenje vratilo, jae no ikad, osim
kad je bio sredio Averyja. Uzbuenje se vratilo zato to se u hladnim
no izmaglicom obavijenim pustopoljinama onoga to se nazivalo
umom Patricka Hockstettera, iznjedrila ideja.
Tjedan dana potom, Luceovima, koji su ivjeli tri kue dalje od
Hockstetterovih, nestane maak Bobby. Djeca Luceovih, koja se nisu
sjeala vremena kad Bobby nije bio s njima, provela su sate
proeljavajui cijeli kvart. ak su skupili novac i dali oglas u
derryjevski News, u rubrici izgubljeno-naeno. Nije bilo nikakve
koristi od tog.
A da je netko od njih tog dana i vidio Patricka, glomaznijeg no
ikad u zimskoj jakni koja je vonjala na naftalin (kad se te jeseni
1957. povukla poplava, naglo je estoko zahladnjelo), kako nosi
nekakvu kartonsku kutiju u rukama, ne bi tome pridao nikakvu
vanost.
Desetak dana prije Dana zahvalnosti, Engstromovi, iz ulice
gotovo tono iza kue Hockstetterovih, izgube svoje tene koker
panijela. U iduih est do osam mjeseci i druge Obitelji izgubile su
pse i make, koje je, naravno, odreda ugrabio Patrick, da ne
spominjemo nezabiljeene nestanke desetak ivotinja-lutalica iz
dijela Derryja kojeg su zvali Pola jutra pakla.
Zatvarao ih je u zahrali hladnjak blizu otpada, jednu pa jednu.
Svaki put kad bi donio novu ivotinju, dok mu je srce grmjelo u
grudima, a oi bile vrue i vodene od uzbuenja, oekivao je da e
Mandy Fazio skinuti bravu na hladnjaku ili mu izbiti arke maljem.
Ali Mandy taj hladnjak nikad nije ni taknuo. Moda ga nije ni
primijetio, moda ga je snaga Patrickove volje drala podalje... ili je
to moda inila neka druga sila.
panijel Engstromovih izdrao je najdue. Usprkos niskoj
temperaturi, bio je jo iv kad se Patrick vratio trei put u isto toliko
dana, iako je izgubio poprilino od svoje prvobitne ivahnosti (bio je
mahao repom i zduno mu lizao ruke kad ga je izvukao iz kutije i
strpao u hladnjak). Kad se vratio drugi dan nakon to ga je stavio
unutra, tene je zamalo mugnulo. Patrick ga je morao ganjati sve do
smetlita prije no to se bacio za njim i uhvatio ga za stranju nogu.
tene je gricnulo Patricka svojim otrim zubiima. Patricku to nije
zasmetalo. Usprkos ugrizu, odvukao je panijela do hladnjaka i
unuo ga unutra. Pritom mu se digao. To nije bilo nita
neuobiajeno.
Idueg dana tene je ponovno pokualo pobjei, ali se kretalo
presporo. Patrick ga gurne natrag, zalupi zahralim vratima
hladnjaka, i nasloni se na njih. uo je kako tene grebe po vratima.
uo je njegov prigueni cvile. "Dobar peso", ree Patrick
Hockstetter. Oi su mu bile zatvorene i brzo je disao. "Dobar peso."
Treeg dana tene je uspjelo samo zakolutati oima prema
Patricku kad su se vrata otvorila. Slabine su mu se ubrzano i plitko
nadimale. Kad se Patrick vratio sutradan, panijel je bio mrtav, sa
zgruanom i smrznutom pjenom oko usta i njuke. To je Patricka
podsjetilo na sladoled od kokosa na tapiu i jako se nasmijao kad je
izvukao smrznuti le iz svoje boce za ubijanje16 i bacio ga u grmlje.
Zaliha rtava (o kojima je Patrick mislio, kad je uope mislio na
njih, kao o "pokusnim kuniima") bila je mrava. Na stranu problem
realnosti, njegov nagon za samoodranjem bio je dobro razvijen, a
intuicija nesvakidanja. Imao je osjeaj da na njega sumnjaju. Nije
bio siguran tko: gospodin Engstrom? Vjerojatno. Gospodin Engstrom
se u A&P-u jednog dana tog proljea okrenuo i dugo i zamiljeno
zagledao u Patricka. Gospodin Engstrom je kupovao cigarete, a
Patricka su poslali po kruh.
Gospoa Josephs? Moda. Ona je katkad sjedila na prozoru
svoje primae sobe s teleskopom i bila, prema rijeima gospoe
Hockstetter "njukala".
Gospodin Jacubois, koji je na stranjem odbojniku imao
naljepnicu Drutva za zatitu ivotinja?

16 Odnosi se na oblik hladnjaka.

 Gospodin Neil? Netko drugi? Patrick nije pouzdano znao, ali mu
je intuicija govorila da se na njega sumnja, a svojoj intuiciji nikad
nije protuijeio.
Ugrabio je nekoliko ivotinja lutalica u trulim, oronulim
zgradama Pola jutra, birajui samo one koje su izgledale mrave ili
bolesne, ali je to bilo sve.
No otkrio je da hladnjak kod smetlita ima udnovato snanu
vlast nad njim. Poeo ga je crtati u maloj koli kad bi mu bilo
dosadno. Kadto ga je sanjao, i u njegovim snovima Amana je bio
visok dvadesetak metara, obijeljeni grob, masivna grobnica obloena
ledenom kremom studene mjeseine. U tim snovima, divovske bi se
dveri irom otvorile i on bi ugledao kako u nj zure ogromne oi.
Probudio bi se u hladnom znoju, ali je ustanovio da ne moe sasma
okrenuti lea uicima hladnjaka.
Danas je napokon otkrio tko je posumnjao.
Bowers.
Zbog spoznaje da Henry Bowers uva tajnu njegove boce za
ubijanje u svojim rukama Patricka je obuzelo neto to bi se moglo
nazvati panikom, koliko je to za njega uope bilo mogue. Istini za
volju, to je bilo daleko od panike, ali mu je taj - ne ba strah, ve vie
duevni nemir - predstavljao tegobu i nelagodu. Henry je znao. Znao
da Patrick ponekad kri pravila.
Njegova najnovija rtva bio je golub kojeg je prije dva dana
naao u Jacksonovoj. Goluba je udario automobil i nije mogao letjeti.
Patrick je otiao kui, uzeo kutiju iz garae i stavio goluba unutra.
Golub je na nekoliko mjesta kljucnuo Patricka u nadlanicu, ostavivi
plitke, krvave rupice. Patricku to nije smetalo. Kad je zavirio u
hladnjak, golub je bio mrtav, ali Patrick nije tad uklonio crkotinu.
No sad, poslije Henryjeve prijetnje da e ga tuiti, Patrick je
zakljuio da je bolje da se smjesta otarasi golubova tijela. Moda e
ak donijeti i kantu vode i malo krpa i oribati unutranjost hladnjaka.
Nije ba ugodno mirisao. Tui li ga Henry, i gospodin Neil doe
provjeriti, mogao bi zakljuiti da je neto - zapravo njih nekoliko -
uginulo unutra.
Bude li rekao, pomisli Patrick, stojei u boriku zagledan u
zahrali hladnjak, ja u rei da je on Eddieju Kaspbraka slomio
ruku. Oni to, naravno, vjerojatno ve znaju, ali nita ne mogu
dokazati zato to su svi oni rekli da su se tog dana igrali ispred
Henryjeve kue, a Henryjev je ludi otac potvrdio njihovu priu. Ali
progovori li on, progovorit u i ja. Milo za drago.
No sad to nije vano. Ono to sad mora uiniti jest otarasiti se
ptice. Ostavit e vrata hladnjaka otvorena a onda se vratiti s krpama i
vodom i oistiti ga. Dobro.
Patrick otvori vrata hladnjaka i to je bilo kao da je otvorio vrata
vlastitoj smrti.
Isprva je bio samo zbunjen, u nemogunosti da pojmi neto od
onog to vidi. To mu nije znailo ama ba nita. Nije imalo smisla.
Patrick je samo buljio, glave nakrivljene u stranu, razrogaenih oiju.
Od goluba nije ostalo nita osim kostura okruena operuanom
hrpicom perja. Na njegovu tijelu nije bilo ni komadia mesa. A oko
njega, zalijepljeni za stijenke hladnjaka, visei s donjeg dijela police
za duboko zamrzavanje, klatei se sa ianih polica, bilo je na
desetke predmeta boje mesa nalik na velike makarone. Patrick
primijeti da lagano migolje, trepere, kao na vjetriu. Samo to
povjetarca nije bilo. On se namrti.
Iznenada, jedan od ahurastih predmeta odmota krila kao u
kukca. Prije no to je Patrick stigao uiniti neto vie osim registrirati
tu injenicu, stvorenje preleti prostor izmeu hladnjaka i Patrickove
lijeve ruke i udari u nju mljaskavim zvukom.
Na trenutak osjeti arenje. Ono mine i Patrickova je ruka
ponovno bila kao i prije... ali blijedo meso ahurastog stvorenja
najprije poprimi ruiastu, a potom, sablanjujuom brzinom, crvenu
boju.
Premda se Patrick nije bojao gotovo nieg u uobiajenom smislu
te rijei (teko se bojati stvari koje nisu "stvarne"), najmanje jedna
stvar ga je ispunjavala bijednim gnuanjem. Kao sedmogodinjak,
jednog je toplog kolovoskog dana izaao iz jezera Brewster i ugledao
kako mu se za trbuh i noge prilijepilo etiri-pet pijavica. Bio je
promukao od vritanja dok mu ih otac nije skinuo.
I sada, u smrtonosnom uzletu nadahnua, on shvati da je to neka
udna vrsta leteih pijavica. One su mu preplavile hladnjak.
Patrick pone vritati i udarati po stvorenju na svojoj ruci. Ono
se napuhnulo gotovo do veliine teniske loptice. Poslije treeg udarca
ono se raspukne s gadljivim zvukom: skvirt. Krv - njegova krv -
poprska mu ruku od lakta do zapea, ali elatinasta glava stvorenja
bez oiju ostane pripijena. Na neki nain, sliila je na usku ptiju
glavu i zavravala kao nekakvim kljunom, samo to taj kljun nije bio
plosnat ili iljast; bio je cjevast i tup, poput rilca komarca. To rilce
bilo je zariveno u Patrickovu ruku.
I dalje vritei, on stisne rasprsnuto stvorenje prstima i skine ga s
ruke. Rilce se izvue glatko, a za njim iscuri vodnjikav mlaz krvi
pomijean s nekom ukastobijelom tekuinom nalik na gnoj. Taj mu
je stvor u ruci nainio bezbolnu rupu veliine kovanice od deset
centi.
A ono stvorenje u njegovim prstima, premda je prsnulo, i dalje
se uvijalo, micalo i - trgalo. Patrick ga baci, okrene se... a jo
nekoliko njih izleti iz hladnjaka i sleti na njega dok je posezao za
rukom hladnjaka. Slete mu na dlanove, ruke, vrat. Jedan mu se
spusti na elo. Kad je Patrick podigao ruku da ga skine, ugleda jo
etiri na ruci, kako jedva primjetno podrhtavaju i postaju najprije
ruiasti, pa crveni.
Bola nije bilo... ali je bilo uasnog osjeaja otjecanja. Dok je
vritao, okretao se i udarao po glavi i vratu rukama obraslima
pijavicama, mozak Patricka Hockstettera glasno je ponavljao: To nije
stvarno, to je samo ruan san, ne brini, to nije stvarno, nita nije
stvarno -
Ali krv koja je istjecala iz zgnjeenih pijavica inila se sasvim
stvarnom, zujanje njihovih krila djelovalo je sasvim stvarno... a i
njegov je uas djelovao sasvim stvarno.
Jedna od njih upadne mu u koulju i skrasi se na grudima. Dok je
on mahnito udarao po njoj i promatrao kako se iznad mjesta gdje se
pijavica ukotvila iri krvava mrlja, druga mu se spusti na desno oko.
Patrick ga zatvori, ali to nije pomoglo; na trenutak osjeti arko
peckanje kad mu je rilce onog stvorenja probilo vjeu i poelo sisati
tekuinu one jabuice. Patrick osjeti kako mu se oko uruava u
duplji i ponovno vrisne. Kad je to uinio, pijavica mu uleti u usta i
ugnijezdi se na jeziku.
Sve je to bilo gotovo bezbolno.
Mlatarajui rukama, Patrick zaglavinja stazom prema
kartiranim automobilima. Nametnici su visjeli posvuda po njemu.
Neki od njih napili su se dosita, a onda prsnuli kao baloni; kad bi se
to dogodilo onim veim pijavicama, natopile bi Patricka s gotovo
etvrt litre njegove vlastite vrue krvi. Osjeti kako mu pijavica u
ustima natie i on otvori usta zato to je jedina suvisla misao koja mu
je ostala bila da ne smije prsnuti unutra; ne smije, ne smije.
Ali je prsnula. Patrick izbaci golem mlaz krvi i mesa parazita
kao da povraa. Padne na ljunak i pone se valjati, i dalje vritei.
Malo-pomalo zvuk njegovih krikova pone slabjeti, blijedjeti.
Trenutak prije no to se onesvijestio, vidio je kako je jedna
prilika iskoraila iza posljednjih u nizu starih automobila. Patrick
najprije pomisli da je to neki ovjek, moda Mandy Fazio, i da e biti
spaen. Ali kad se ta prilika primaknuta, on primijeti da joj se lice
razlijeva kao da je votano. Ponekad bi se poelo skrutnjavati i sliiti
na neto - nekog - a onda bi se ponovno razvodnjelo, kao da se ne
moe odluiti tko ili to eli biti.
 "Zdravo i zbogom", ree klokotav glas iz unutranjosti tekueg
loja njegovih crta lica, i Patrick ponovno pokua vrisnuti. Nije elio
umrijeti; kao jedina "stvarna" osoba, on nije trebao umrijeti. Ako
umre, svi na svijetu umrijet e s njim.
Ono ljudsko oblije dohvati ga za pijavicama obrasle ruke i
pone vui prema Jalovini.
Njegova okrvavljena vreica s knjigama poskakivala je i lupkala
za njim, remena i dalje ovijena oko njegova vrata. Patrick, jo
pokuavajui vrisnuti, izgubi svijest.
Probudio se samo jednom: kad se u nekom mranom,
smrdljivom, vlanom paklu gdje nije bilo nikakve svjetlosti, ba
nikakve, Ono poelo hraniti.

BEVERLY NAJPRIJE NIJE BILA SASVIM SIGURNA TO

TO VIDI I TO SE DOGAA... samo da se Patrick Hockstetter
poeo bacakati, skakutati i vritati. Ustala je oprezno, drei u jednoj
ruci praku, a u drugoj dvije kuglice. ula je kako Patrick glavinja
stazom i dere se iz petnih ila. U tom je trenutku Beverly izgledala
kao prelijepa ena kakvom e postati, i da je Ben Hanscom bio u
blizini i da ju je tada vidio, njegovo srce to moda ne bi moglo
izdrati.
Stajala je potpuno uspravno; glavu je nakrivila na lijevu stranu,
razrogaenih oiju, kose spletene u pletenice povezane s dvije male
barunaste vrpce koje je kupila za deset centi. Njezino je dranje
izraavalo potpunu pozornost i koncentraciju; bilo je u njoj neeg
makastog, to je podsjealo na risa. Prebacila je teinu na lijevu
nogu, tijelo napola okrenula kao da e krenuti za Patrickom;
nogavice njezinih izblijedjelih kratkih hlaica povukle su joj se toliko
da je provirio rub utih pamunih gaica. Ispod njih, noge su joj ve
bile glatko miiave i lijepo oblikovane, usprkos krastama,
masnicama i blatnim mrljama.
To je trik. Vidio te i zna da te vjerojatno ne moe uhvatiti u
potenoj utrci, pa te pokuava namamiti da izae. Ne idi, Bewie!
Ali drugi dio nje pomisli da u tim krikovima ima previe bola i
straha. Da je barem jasnije vidjela to se to dogodilo Patricku - ako
se neto uope dogodilo. A najvie od svega je alila to u Jalovinu
nije dola drugim putem i propustila cijelu tu ludu predstavu.
Patrickovi krikovi prestanu. Trenutak potom Beverly zauje
nekog kako govori - ali je znala da je to jamano plod njezine mate.
Zauje svog oca kako kae: "Zdravo i zbogom". Njezin otac tog
dana uope nije bio u Derryju; u osam sati otputovao je u Brunswick.
On i Joe Tammerly trebali su preuzeti novi Chewjev kamionet u
Brunswicku. Beverly odmahne glavom kao da je eli razbistriti. Onaj
glas ne progovori ponovno. Njezina mata, oito.
Izae iz grmlja na stazu, spremna potrati im ugleda Patricka
kako juri prema njoj, startnih reakcija osjetljivih poput majih
brkova. Spusti pogled na stazu i oi joj se raire. Tamo je bilo krvi.
Prilino puno krvi.
Lana krv, uporno je tvrdio njezin mozak. Moe kupiti boicu
toga za etrdeset devet centi. Oprez, Bewie! Ona klekne i brzo
prstima dotakne krv. Pomnjivo se zagleda u njih. Nije to bila lana
krv.
Na lijevoj joj ruci sijevne ar odmah ispod lakta. Ona spusti
pogled i ugleda neto za to najprije pomisli da je nekakav iak. Ne
- ne iak. ici ne migolje i ne lepraju. Ovo je bilo ivo. Trenutak
kasnije ona shvati da je to grize. Snano udari nadlanicom desne ruke
po tome i ono se rasprsne u mlazu krvi. Uzmakne korak, spremna
vrisnuti sad kad je bilo gotovo... a onda shvati da uope nije gotovo.
Bezoblina glava tog stvorenja jo joj je bila na ruci, njuke zarivene
u meso.
 S kretavim uzvikom gaenja i straha, ona je skine i ugleda kako
joj rilce izlazi iz ruke poput malog bodea s kojeg kaplje krv. Sad je
shvatila otkuda ona krv na stazi, i te kako je to dobro shvatila, i svrne
pogled prema hladnjaku.
Vrata hladnjaka su se ponovno zanjihala i zalupila, ali odreeni
broj nametnika ostao je vani i poput pueva gmizao po zahralom
bijelom emajlu. Dok je Beverly gledala u njih, jedan razmota
membrane sline krilima muhe i zazuji prema njoj.
Ona se pokrene bez razmiljanja, ubaci jednu elinu kuglicu u
kapicu prake i zategne je. Kad su joj se miii lijeve ruke glatko
napeli, ona ugleda kako je krv trcnula iz rupe koju joj je ono
stvorenje nainilo na ruci. Ona svejedno odapne, nesvjesno navodei
kuglicu prema toj leteoj stvari.
Sranje! Promaaj! pomisli kad je praka okinula a kuglica
poletjela, blistav komadi svjetlosti na magliastom suncu. A kasnije
e rei ostalim Gubitnicima da je znala da je promaila kao to
kugla zna da je promaio im mu kugla izleti iz ruke. Ali tad ugleda
kako kuglica skree. Dogodilo se to u djeliu sekunde, ali dojam je
bio vrlo jasan: skrenula je. Udarila je u to letee stvorenje i smrskala
ga u kau. Raspe se pljusak ukastih kapi koje zarominjaju na stazi.
Beverly je uzmicala, najprije polako, razrogaenih oiju,
drhtavih usana, sivkastobijela zgranuta lica. Pogled joj je bio
prikovan za prednju stranu odbaenog hladnjaka; ekala je da vidi
hoe li je jo koje od onih stvorenja namirisati ili osjetiti. Ali su
nametnici samo lagano gmizali amo-tamo, kao jesenske muhe
opijene hladnoom. Najzad, ona se okrene i potri.
Panika joj je tjeskobno udarala o dveri uma, ali Beverly je
odbijala da joj se potpuno preda. Drala je praku u lijevoj ruci i
povremeno pogledavala preko ramena. Nepomina je krv jarko
proarala stazu i lie ponekog grma na njezinu rubu, kao da je
Patrick glavinjao s jedne strane na drugu dok je trao.
 Beverly ponovno odjuri u dio sa kartiranim automobilima. Pred
njom se nalazila ovea lokva krvi, koju je upravo poela upijati
ljunkovita zemlja. Tlo je bilo izrovano, a tamnije pruge zemlje
pruale su se u branjavo bijelu povrinu. Kao da je tu dolo do
borbe. Dvije brazde, razmaknute sedamdesetak centimetara, vodile
su s tog mjesta.
Beverly se zaustavi, sopui. Pogleda ruku i s olakanjem
ustanovi da krv najzad poinje sporije tei, premda su joj donja
podlaktica i dlan bili isprugani i ljepljivi od krvi. Sad ju je poelo
boljeti; duboko, neprekidno kuckanje. Bio je to osjeaj poput onog
koji bi imala u ustima sat vremena poslije odlaska zubaru, kad bi
novokain polako prestajao djelovati.
Jo jednom se osvrne, ne ugleda nita, a onda ponovno pogleda u
one brazde koje su vodile od starih automobila, od odlagalita
otpada, prema Jalovini.
One su ivotinje bile u hladnjaku. Posve su prekrile Patricka -
bez sumnje jesu, pogledaj samo svu tu krv. Stigao je dovde, a onda
(zdravo i zbogom)
se dogodilo jo neto. to?
Uasno se bojala da ve zna. Pijavice su dio Onoga, i otjerale su
Patricka drugom dijelu Onoga, ba kao to se panikom sluenog
junca utjera u prolaz za klaonicu.
Odlazi odavde! Odlazi, Bewie!
No umjesto toga, ona krene tragom brazdi na tlu, drei vrsto
Bullseye u oznojenoj ruci.
Barem dovedi ostale!
Hou... uskoro.
Nastavila je tako hodati, pratei brazde dok se zemljite sputalo
i postajalo meke. Ponovno tako stigne do gustog raslinja. Negdje je
glasno cvrao cvrak a potom, kao odvijen, utihne. Komarci su joj
slijetali na krvlju ispruganu ruku. Ona ih otjera. Zubima je stiskala
donju usnicu.
Neto je lealo na zemlji ispred nje. Ona to podigne i pogleda.
Bila je to lisnica rune izrade, kakvu bi neko dijete moglo izraditi u
sklopu zanatske radionice u Centru za kulturu. Samo to je Bev
odmah bilo jasno da dijete koje je ovo izradilo i nije bilo neki
zanatlija; iroki plastini avovi ve su se parali, a odjeljak za
novanice lepetao je poput otvorenih usta. Nae etvrt dolara u
depiu za sitni. Jedino to je jo nala u lisnici bila je lanska
iskaznica knjinice, izdana na ime Patricka Hockstettera. Ona baci
lisnicu, zajedno s lanskom iskaznicom. Obrie prste o kratke
hlaice.
Dvadeset metara dalje ona nae tenisicu. Grmlje je sad bilo
pregusto da bi mogla pratiti brazde na tlu, ali nije morala biti
Indijanac da bi mogla pratiti ove lokve i kapi krvi na grmlju.
Trag je zavijao kroz strmi gutik. Bev u jednom trenutku
pogreno stane, posklizne se i trnje zadrapa po njenoj koi. Na
gornjem dijelu bedra pojave joj se svjee krvave crte. Sad je disala
brzo, a znojna kosa joj se zalijepila za glavu. Krvave mrlje vodile su
do jedne od slabije primjetnih staza u Jalovini. Kenduskeag je bio
blizu.
Patrickova druga tenisica, krvavih vezica, leala je nasukana na
stazi.
Prie rijeci s polunategnutom prakom. Brazde na tlu se
ponovno pojave. Sad su bile plie - zato to je ostao bez tenisica,
pomisli ona.
Zaobie posljednju okuku i ugleda rijeku. Brazde su vodile do
obale i do jednog od onih betonskih cilindara - do jedne od crpnih
stanica. Tamo su prestajale. eljezni poklopac koji je pokrivao vrh
tog cilindra bio je pomaknut u stranu.
 Kad se nagnula i pogledala dolje, iznutra se zauo grub i
udovian hihot.
Bilo je to previe. Panika koja joj je cijelo vrijeme prijetila, sad
je obuzme. Beverly se okrene i potri prema proplanku i klupskoj
kuici, podignute krvave lijeve ruke da bi zatitila lice od grana koje
su je ibale i ukale.
Ponekad se i ja zabrinem, tata, pomisli ona nevezano. Ponekad
se JAKO zabrinem.

ETIRI SATA KASNIJE SVI SU GUBITNICI, OSIM

EDDIEJA, UALI U GRMLJU BLIZU mjesta odakle je skrivena
Beverly gledala kako Patrick Hockstetter prilazi hladnjaku i otvara
ga. Nebo iznad njih smrailo se od olujnih oblaka, a miris kie
ponovno se osjeao u zraku. Bili je u rukama drao jedan kraj dugog
ueta za rublje. Njih estero prikupilo je raspoloivu gotovinu i
kupilo ue i komplet prve pomoi za Beverly. Bili joj je paljivo
privrstio sterilni zavoj preko krvave rupe na nadlaktici.
"Reci r-r-roditeljima da si se o-o-ogrebla na k-k-koturaljkama",
ree Bili.
"Moje koturaljke!" zavapi Beverly, uasnuta. Sasvim je
zaboravila na njih.
"Eno ih", ree Ben i upre prstom. Leale su na hrpi nedaleko od
njih i ona krene po njih prije no to se Ben ili Bili ili bilo tko drugi
mogao ponuditi. Sad se sjetila da ih je odloila dok je pikila. Nije
htjela da itko od njezinih prijatelja ide tamo.
Bili je bio privezao jedan kraj ueta za ruku hladnjaka, ali su
mu svi zajedno oprezno prili, spremni odmagliti im se neto
pomakne. Bev je htjela Billu vratiti njegovu praku, ali je on
inzistirao da je ona zadri. No nita se nije pomaknulo. Premda je dio
staze ispred hladnjaka bio poprskan krvlju, krvopija nije bilo.
Vjerojatno su odletjele.
"Mogli biste ovamo dovesti erifa Bortona i gospodina Nella i
jo stotinu murjaka, svejedno ne bi nita vrijedilo", ree Stan Uris
ogoreno.
"Oni ne bi ba nita vidjeli", sloi se Richie. "Bev, kako ruka?"
"Boli." Ona posuti, gledajui u Billa, pa u Richieja, pa ponovno
u Billa. "Bi li moji mama i tata vidjeli rupu koju mi je taj stvor
nainio na ruci?"
"M-m-mislim da n-n-ne", ree Bili. "S-s-spremite se na b-b-
bijeg. Sad u ga p-p-privezati."
On prebaci kraj ueta oko kromirane, hrom zamrljane ruke
hladnjaka, s oprezom ovjeka koji deaktivira neeksplodiranu bombu.
Zavee nezgrapan vor, a onda se odmakne korak natrag, otputajui
ue.
Kad su se malo udaljili, on se nasmijei ostalima drhtavim
smijekom. "Ups', ree on. "D-d-drago mi je da je to p-p-prolo."
Sad kad su bili (nadali su se) na sigurnoj udaljenosti od
hladnjaka, Bili im ponovno ree da se spreme na bijeg. Grom zatutnji
tono iznad njih i oni poskoe. Padnu prve rijetke kapi.
Bili cimne uetom to je jae mogao. Njegov vor sklizne s
ruke, ali ne prije no to je ponovno otvorio vrata hladnjaka. Iz njega
se izlije lavina naranastih cofla. Stan Uris ispusti bolan jauk. Ostali
su samo buljili, otvorenih usta.
Kia pone jae padati. Grom oine iznad njih i oni se skutre, a
ljubiastoplava munja sijevne kad su se vrata hladnjaka irom
otvorila. Richie je prvi to ugledao i vrisnuo, visokim, bolnim
zvukom. Billu se ote neka vrsta srditog, uplaenog uzvika. Ostali su
utjeli. Na unutarnjoj strani vrata, ispisane skorenom krvlju, bile su
ove rijei:
 PRESTANITE SADA PRIJE NO TO VAS SVE NE
BUDEM UBIO. PAMETNIMA JE JEDNA PRIJATELJSKA
RIJE DOVOLJNA.
PENNYWIZE
Grad se pomijeao s jakim pljuskom. Vrata hladnjaka
podrhtavala su amo-tamo na sve jaem vjetru, slova ispisana na
njima poela su sad curiti i topiti se, poprimajui razliven, zlokoban
izgled plakata za film strave i uasa.
Bev nije bila svjesna da je Bili ustao dok ga nije ugledala kako
se zaputio stazom prema hladnjaku. Priprijetio je objema akama.
Voda mu se slijevala niz lice i slijepila mu koulju za lea.
"Mi emo u-u-ubiti t-t-tebe!" vrisne Bili. Gromovi su pucali i
praskali. Munja sijevne tako jarko da je Bev osjetila njezin miris a iz
blizine se zauje lomljava i trganje kad je palo neko drvo.
"Bili, vrati se!" derao se Richie. "Vrati se, ovjee!" On se
pridigne, ali ga Ben povue natrag.
"Ti si ubio mog brata Georgea! Kurvin sine! Kopile jedno!
Pederu! Pokai se sad! Pokai se sad, da te vidimo!"
Tua je sad padala na lopate, bockala ih ak i kroz paravan od
grmlja. Beverly podigne ruku da zatiti lice. Ugleda crvene vrpce na
Benovim kiom oblivenim obrazima.
"Bili, vrati se!" vrisne ona zdvojno, a novi pucanj groma ugui
joj rijei; provaljao se iznad Jalovine ispod niskih crnih oblaka.
"Da te vidimo usudi li se sad pokazati, pika ti materina!" Bili
mahnito utne hrpu okruglih, mekanih puceta koja su se izlila iz
hladnjaka.
Okrene se i krene natrag prema njima, pognute glave. Kao da
nije osjeao tuu, premda je ona sad prekrila zemlju kao snijeg.
On nabasa na grmlje i Stan ga je morao epati za ruku da ne bi
zaao u tmjak. Plakao je.
 "Sve je u redu, Bili", ree Ben, nespretno ga obgrlivi rukom.
"Aha", ree Richie. "Ne brini. Neemo se pokazati kao
kukavice." Zagleda se u njih, ueglih oiju koje su se isticale na
mokrom licu. "Ima li nekog tko e odustati zbog straha?" Oni
odmahnu glavama.
Bili podigne pogled, briui oi. Svi su pokisli do gole koe i
izgledali kao nakot tenadi koji je netom pregazio rijeku.
"O-o-ono nas se b-b-boji, znate", ree on. "O-o-osjeam to.
Kunem se B-B-Bogom da o-o-osjeam."
Bev ozbiljno kimne glavom. "Mislim da ima pravo."
"P-p-pomozite m-m-mi", ree Bili. "M-m-molim vas. P-p-
pomozite m-m-mi."
"Hoemo", ree Beverly i zagrli Billa. Nije bila svjesna kako ga
je lako obujmiti rukama, koliko je mrav. Osjeala je kako mu srce
tue ispod koulje; osjeala ga je pokraj svog.
Pomisli kako joj nijedan dodir nikad nije bio tako sladak i
snaan.
Richie ih oboje zagrli i spusti glavu na Beverlyno rame. Ben
uini to isto s druge strane. Stan Uris zagrli Richieja i Bena. Mike je
oklijevao, a onda obavije jednu ruku oko Beverlyna struka, a drugu
oko Billovih drhtavih ramena. Stajali su tako, zagrljeni, a solika se
ponovno pretvori u pljusak, toliko jak da je izgledao gotovo kao novi
Zemljin omota. Grmjelo je i sijevalo.
Nitko ne progovori. Beverlyne su oi bile vrsto zatvorene.
Stajali su na kii u zbijenoj i zagrljenoj hrpi, sluali kako kia sikui
pada na grmlje. Toga se najbolje sjea: zvuka kie, njihove
zajednike utnje i nejasne tuge zato to Eddie nije s njima. Sjea se
toga. A sjea se i da se utjelajako mlada i jako snana.
 OSAMNAESTO POGLAVLJE

Prakom u sredite mete

"DAKLE PLASTU", KAE RICHIE. "NA TEBI JE RED.

RIOKOSA JE POPUILA SVE svoje cigarete, a i veinu mojih.
Kasni je sat."
Ben pogleda na sat. Zaista, kasno je: skoro e pono. Pravo
vrijeme za jo jednu priu, misli on. Jo jedna pria prije dvanaest.
Tek toliko da ne zahramo. Kakva bi to pria trebala biti? Ali to je,
naravno, samo vic, i to ne ba posebno dobar; preostaje jo samo
jedna pria, odnosno jedina koje se on sjea, a to je pria o srebrnim
kuglicama - o tome kako su izraene u radionici Zacka Denbrougha
dvadeset treeg srpnja naveer i upotrijebljene dvadeset petog.
"Imam i ja oiljke", kae on. "Sjeate se?"
Beverly i Eddie odmahuju glavom; Bili i Richie kimaju. Mike
sjedi utei, oprezna izraza oiju na umornom licu.
Ben ustaje i otkopava radniku koulju koju je imao na sebi, pa
je rastvori. Pokae se stari oiljak u obliku slova H. Linije su mu
izlomljene - njegov je trbuh bio puno vei kad je oiljak zadobiven -
ali oblik mu se jo raspoznaje.
Teak oiljak koji se sputa nanie od poprene crte slova H,
puno je jasniji. Izgleda kao savijeno bijelo ue za vjeanje s kojeg je
odrezana oma.
Beverlyna se ruka podigne do usta. "Vukodlak! U onoj kui!
Isuse!"
 I ona se okrene prema prozoru, kao da e ga ugledati kako vreba
u tami.
"Tako je", ree Ben. "A hoete uti neto smijeno? Tog oiljka
prije dva dana nije bilo. Henryjeva stara pozivnica bila je tu; znam
jer sam je pokazao jednom prijatelju, barmenu po imenu Ricky Lee u
Hemingford Homeu. Ali ovaj -" Smije se bez puno veselosti i pone
se ponovno zakopavati. "Ovaj se netom vratio."
"Kao i oni na naim rukama."
"Aha", kae Mike dok Ben ponovno zakopava koulju.
"Vukodlak. Tom smo prigodom svi Ono vidjeli kao vukodlaka."
"Zato to je R-R-Richie ve vidio Ono u takvom obliku",
promrmlja Bili. "Zato, zar ne?"
"Da", kae Mike.
"Bili smo bliski, zar ne?" kae Beverly. Glas joj je blago
zauen. "Dovoljno bliski da jedno drugome itamo misli."
"Stari veliki dlakonja bio je vraki blizu toga da ti od crijeva
naini podvezice, Ben", kae Richie, no ne smijei se pritom. Gura
popravljene naoale uz nos a iza njih mu lice djeluje bijelo, ispijeno,
i sablasno.
"Bili ti je spasio salo", kae Eddie iznenada. "Hou rei, Bev nas
je spasila sve, ali da nije bilo tebe, Bili -"
"Da", potvrdi Ben. "Tako je, Veliki Bili. Ja sam bio, znate ve,
kao izgubljen u kui smijeha."
Bili nakratko pokae praznu stolicu. "Malo mi je pomogao Stan
Uris. I platio za to. Moda i umro zbog toga."
Ben Hanscom odmahne glavom. "Ne govori tako, Bili. "
"Ali to je i-i-istina. Ako si ti k-k-kriv, onda sam i ja kriv, i s-s-svi
ostali ovdje, jer smo nastavili. ak i poslije Patricka i onoga to je
bilo napisano na onom h-h-hladnjaku, nastavili smo. Ja bih trebao
biti n-n-najvie kriv, zato to sam h-h-htio da nastavimo. Zbog G-G-
Georgea. Moda i zato to sam mislio da e me, ubijem li ono to je
u-u-ubilo Georgea, moji r-r-roditelji morati ponovno v-v-vo -"
"Ponovno voljeti?" blago upita Beverly.
"Da. Naravno. Ali m-m-mislim da n-n-nitko nije bio kriv, Ben.
To je naprosto b-b-bilo zbog Stanova karaktera. "
"Nije to mogao podnijeti", kae Eddie. On misli na objavljenje
gospodina Keenea o svom lijeku protiv astme i kako ga se svejedno
nije mogao odrei. On misli da bi se moda uspio rijeiti navike da
bude bolestan; no navika vjerovanja bila je neto ega se nije mogao
rijeiti. S obzirom na dogaaje, moda mu je ta navika i spasila ivot.
"Bio je sjajan tog dana", kae Ben. "Stan i njegove ptice."
U njima se pritaji priguen smijeh, i oni pogledaju u stolicu na
kojoj bi u pravednom i normalnom svijetu u kojem pozitivci uvijek
pobjeuju, sjedio Stan. Nedostaje mi, misli Ben. Boe, kako mi
nedostaje! On kae: "Sjea se onog dana, Richie, kad si mu rekao da
si negdje uo da je on ubio Isusa, a Stan kae mrtav hladan: 'Mislim
da je to uinio moj tata'."
"Sjeam se", kae Richie glasom gotovo odve tihim da se uje.
Izvadi rupi iz stranjeg depa, skine naoale, obrie oi, a zatim ih
vrati na nos. Spremi rupi i, ne podiui pogled s ruku, kae: "A da
nam ispria, Ben?"
"Boli, zar ne?"
"Aha ", kae Richie, tako tronuta glasa da ga je teko razumjeti.
"Naravno. Boli."
Ben ih pogleda, pa kimne glavom. "Dobro onda. Jo jedna pria
prije ponoi. Tek toliko da ne zahramo. Billu i Richieju palo je na
pamet ono s mecima -"
"Ne", uloi prigovor Richie. "Bili se tog prvi sjetio, a i prvom su
mu popustili ivci."
"Samo sam se z-z-zabrinuo -"
 "Zapravo, nije ni vano", kae Ben. "Nas smo trojica tog srpnja
odradili poprilian broj sati u knjinici. Pokuavali smo otkriti kako
izraditi srebrne metke. Ja sam imao srebro - etiri oeva srebrna
dolara. Onda se Bili uznemirio zbog pomisli na to u kakvom emo se
kripcu nai ako nam se zalomi orak dok nas nekakvo udovite
hvata za vrat. A kad je vidio kako Beverly dobro puca iz njegove
prake, umjesto metaka smo od jednog mog srebrnog dolara izlili
kuglice. Skupili smo sve to nam treba i otili k Billu. Eddie, ti si bio
tamo -"
"Rekao sam mami da emo igrati Monopoli", kae Eddie. "Ruka
me jako boljela, ali morao sam ii pjeice. Toliko je bila bijesna na
mene. A svaki put kada bih zauo nekog iza sebe na ploniku,
okrenuo bih se munjevito, mislei da je to Bowers. I da znate, to
nimalo nije ublailo bol."
Bili se veselo smijei: "Zapravo smo samo stajali u krugu i
gledali kako Ben izrauje streljivo. Mislim da je Ben z-z-zaista
mogao izraditi s-s-srebrne metke."
"O, nisam ba siguran u to", kae Ben, premda jest. Sjea se
kako se vani sputao suton (gospodin Denbrough im je svima obeao
da e ih odvesti kui), sjea se zvuka cvraka u travi, treperenja prvih
krijesnica s druge strane prozora. Bili je paljivo postavio Monopoli
u blagovaonici, tako da je izgledalo kao da igra traje ve sat ili vie.
Sjea se toga i jasnog kruga ute svjetlosti koji je padao na
Zackov radni stol. Sjea se Billa koji je rekao: "Moramo p-p-...

...PAZITI. NE ELIM DA OSTAVIMO N-N-NERED. MOJ

TATA E -" On ispljune nekoliko p-ova, i najzad uspije rei
"popizditi".
 Richie naini varijetetski pokret kao da brie obraz. "Mucavi
Bille, kad tuira ljude, daje li im i runike?"
Bili naini pokret kao da e ga udariti. Richie se skutri, i zapiti
svojim Glasom kreolskog sluge.
Ben se na njih nije puno obazirao. Gledao je kako Bili slae alat
i orue na svjetlo. Dio njegova uma elio je da jednog dana i on ima
tako lijep radni stol. No najveim je dijelom bio usredotoen na
posao koji ga eka. Ne tako teak kao to bi bila izrada srebrnih
metaka, ali morat e svejedno pripaziti. Ne postoji opravdanje za
nemar u radu. Nije to bilo neto to mu je netko rekao ili ga nauio,
ve neto to je naprosto znao.
Bili je zahtijevao da Ben naini kuglice, jednako kao to je
uporno traio da Beverly bude ta koja e nositi praku. O tim se
stvarima moglo raspravljati i raspravljalo se, ali tek dvadeset sedam
godina kasnije, dok je priao tu priu, Ben shvati da nitko nije ni
natuknuo da srebrni metak ili kuglica moda nee zaustaviti
udovite - ta imali su na svojoj strani oko tisuu filmova strave i
uasa.
"U redu", ree Ben. Zapucketa zglobovima na prstima pa
pogleda Billa. "Ima kalupe?"
"Oh!" Bili se malo trgne. "T-t-tu su." Zavue ruku u dep hlaa i
izvadi rupi. Stavi ga na radnu klupu i odmota. U njemu su bile
dvije mutne eline kugle bez sjaja, svaka s rupicom. Bili su to
kalupi za kuglice.
Nakon to su se odluili za kuglice umjesto za metke, Bili i
Richie se vrate u knjinicu istraiti kako se rade kuglini leaji.
"Vi ste si deki zaista nali posla", rekla je gospoa Starrett.
"Jednog tjedna meci, a idueg kuglini leaji! A ljetni su praznici!"
"Volimo ostati u formi", rekao je Richie. "Je li tako, Bille?"
"T-t-tako je."
 Ispostavilo se da je izrada kuglica as posla, ako ima kalup.
Jedino teko pitanje bilo je gdje ga nabaviti. To se rijeilo pomou
nekoliko diskretnih pitanja upuenih Zacku Denbroughu... i nitko od
Gubitnika nije se previe iznenadio kad su ustanovili da je jedina
radionica u Derryju gdje se takve kalupe moglo nabaviti bila
Kitchener Precision Tool & Die. Kitchener, njezin vlasnik i
poslovoa, bio je praprapraneak brae vlasnika Kitchenerove
eljezare.
Bili i Richie otili su tamo zajedno sa svom gotovinom koju su
Gubitnici uspjeli prikupiti u tako kratko vrijeme - deset dolara i
pedeset devet centi - u Billovu depu. Kad je Bili upitao koliko bi
stajala dva kalupa za kugline leaje od pet centimetara, Carl
Kitchener - koji je izgledao kao vinski brat, a vonjao kao stara
konjska deka - upita to e dvojici klinaca kalupi za kuglice. Richie
je pustio Billa da govori, znajui da e tako sve vjerojatno lake proi
- djeca su se rugala Billovu mucanju; odraslima je bilo neugodno.
Kadto bi to bilo iznenaujue korisno.
Bili je stigao do pola objanjenja koje su on i Richie putem
razradili - neto o maketi vjetrenjae za tehniki odgoj za sljedeu
godinu - kad mu Kitchener mahne rukom da prestane govoriti i
ponudi im nevjerojatnu cijenu od pedeset centi po kalupu. Jedva u
stanju povjerovati u takvu sreu, Bili izvue novanicu od jednog
dolara.
"Ne oekujte da vam dam i vreicu", ree Carl Kitchener,
odmjeravajui ih prezrivim zakrvavljenim oima ovjeka koji je
uvjeren da je vidio sve to se moglo, a veinu toga i dvaput. "Vreicu
dobijete ako potroite najmanje pet dolara."
"Sve u r-r-redu, g-g-gospodine", ree Bili.
"I nemojte se motati ispred duana", ree Kitchener. "Obojica bi
se trebali oiati."
Vani, Bili ree: "J-j-jesi li p-p-primijetio, R-R-Richie, kako ti o-
o-odrasli n-n-nee nita prodati osim b-b-bombona ili s-s-stripova ili
moda ulaznica za k-k-kino a da najprije ne p-ppitaju zato ti to t-t-
treba?"
"Naravno", ree Richie.
"Z-z-zato? emu t-t-to?"
"Zato to misle da smo opasni."
"Z-z-zar? M-m-misli da je z-z-zato?"
"Aha", ree Richie, a onda se zasmijulji. "Hajdemo se motati
ispred duana, moe? Podii emo ovratnike, bezobrazno se cerekati
i prolaziti rukama kroz kosu."
"Jebi s-s-se", ree Bili.

"U REDU", REE BEN, PREGLEDAVAJUI KALUPE, A

ONDA IH SPUSTI. "DOBRO. A sad - "
Oni mu naprave malo vie mjesta, gledajui ga puni nade, onako
kako osoba koja ima problema s motorom automobila a ne zna nita
o automobilima gleda u automehaniara. Ben nije primijetio njihove
izraze. Usredotoio se na posao.
"Daj mi tu ahuru", ree on, "i lemilicu."
Bili mu prui skraenu ahuru granate. Bio je to suvenir iz rata.
Zack ju je pokupio pet dana nakon to su on i ostatak vojske generala
Pattona preli rijeku i uli u Njemaku. Neko je vrijeme, kad je Bili
bio jako mali, a George jo u pelenama, njegovu ocu sluila kao
pepeljara. Poslije je prestao puiti i ahura je nestala. Bili ju je tek
prije tjedan dana pronaao u stranjem dijelu garae.
Ben stavi ahuru u Zackov krip, zategne je, a onda uzme
lemilicu od Beverly. Zavue ruku u dep, izvadi srebrni dolar, i
spusti ga u ovaj priruni topioniki lonac. Dolar proizvede upalj
zvuk.
"Otac ti je to dao, zar ne?" upita Beverly.
"Da," ree Ben, "ali ga se ne sjeam ba najbolje."
"Siguran si da eli ovo uiniti."
On je pogleda i nasmijei se. "Jesam", ree.
Ona mu uzvrati osmijeh. To je za Bena bilo dovoljno. Da mu se
nasmijeila dvaput, izradio bi on i dovoljan broj srebrnih kuglica da
pobije zdrug vukodlaka. urno odvrati pogled. "U redu. Poinjemo.
Nema problema. Lako kao pekmez, je l' tako?" Oni kolebljivo kimnu
glavama.
Poslije puno godina, dok to bude prepriavao, Ben e pomisliti:
Danas bi dijete utralo u trgovinu i kupilo propansku lemilicu... ili bi
je njegov otac imao u svojoj radionici.
No 1958. takvo to nije postojalo; Zack Denbrough imao je
lemilicu s rezervoarom, koja je u Beverly izazivala nervozu. Ben je
primijetio da je nervozna, htio joj rei da se nita ne brine, ali se
bojao da e mu glas zadrhtati.
"Ne brini", ree on Stanu, koji je stajao do nje.
"Ha?" ree Stan, pogleda ga i trepne.
"Ne brini''
"I ne brinem."
"Mislio sam da brine. Samo sam elio da zna da je ovo
potpuno bezopasno. Ako jesi. Zabrinut."
"Ben, ti si dobro?"
"Dobro sam", promrmlja Ben. "Daj mi te ibice, Richie."
Richie mu da kutiju ibica s preklopom. Ben okrene ventil na
rezervoaru i upali ibicu ispod brizgalice lemilice. Zauje se flump! i
pojavi se modronaranast plamen. Ben namjesti plamen u obliku
plave otrice i pone zagrijavati dno ahure granate.
"Ima lijevak?" upita on Billa.
"Evo g-g-ga." Bili mu prui lijevak kune radinosti, koji je Ben
prije nainio. Rupica na njegovu dnu gotovo je tono pristajala u
rupu na kalupima kuglinih leaja. Ben je to uinio a da nije uzeo
nijednu mjeru. Bili je bio zapanjen - gotovo zaprepaten - ali nije
znao kako da to kae, a da ne postidi Bena.
Zaokupljen svojim poslom, Ben je mogao razgovarati s Beverly
- govorio je suho i precizno kao kirurg koji se obraa bolniarki.
"Bev, ti ima najsigurniju ruku. Nabij lijevak u rupu. Uzmi jednu
od ovih rukavica da se ne opee."
Bili joj prui jednu oevu radnu rukavicu. Beverly stavi limeni
lijevak u kalup. Nitko ne ree ni rijei. Siktanje plamena lemilice
inilo se jako glasno. Promatrali su ga, gotovo zatvorenih oiju zbog
kiljenja.
"ek-k-kaj", ree Bili odjednom i odjuri u kuu. Vratio se za
minutu s jeftinim sunanim naoalama na gumicu marke Turtle, koje
su amile godinu i vie dana u kuhinjskoj ladici.
"S-s-stavi si ih, P-P-Plast."
Ben ih uzme, nasmijei se veselo i natakne ih.
"Jebiga, pa to je Fabian!" ree Richie. "Ili Frankie Avalon, ili
jedan od onih digia iz Podiuma."
"Jebi se, Laprdalo", ree Ben, ali se i protiv volje pone
smijuljiti. Pomisao da bi on mogao biti Fabian ili netko njemu slian
bila je jednostavno odve uvrnuta. Plamen zadrhti i on se prestane
smijati; koncentracija mu se ponovno suzila na jednu toku.
Dvije minute potom, prui lemilicu Eddieju, koji je oprezno
uhvati zdravom rukom. "Spremno je", ree on Billu. "Daj mi tu
drugu rukavicu. Samo brzo! Brzo!"
 Bili mu je da. Ben je navue i uhvati ahuru rukom u rukavici,
dok je drugom okretao polugu kripa.
"Dri to vrsto, Bev."
"Ja sam spremna, ne mora ekati na mene", skree mu ona.
Ben nagne ahuru nad lijevak. Ostali su promatrali kako potoi
rastopljenog srebra tee izmeu dvije posude. Ben je precizno toio;
nije prolio ni kap. Na trenutak, on se osjeti naelektriziranim. Kao da
je sve vidio uveliano kroz jaki bijeli sjaj. U tom jednom jedinom
trenutku nije se osjeao kao obian debeli Ben Hanscom, koji nosi
iroke debele majice da bi sakrio mjeinu i sise; osjeao se kao Tor,
koji kuje gromove i munje u kovanici bogova.
A onda se taj osjeaj izgubi.
"U redu je", ree on. "Morat u ponovno zagrijati srebro. Neka
netko gurne avao ili tako neto u cjevicu lijevka prije no to se
smjesa stvrdne." Stan to uini.
Ben ponovno nabije ahuru u krip i uzme lemilicu od Eddieja.
"U redu," ree on, "a sad broj dva."
I vrati se poslu.

DESET MINUTA POSLIJE, BILO JE GOTOVO.

"to sad?" upita Mike.
"Sad sat vremena igramo Monopoly", ree Ben, "dok se kuglice
ne stvrdnu u kalupima. Onda u ih razbiti dlijetom du spojeva, pa
smo gotovi."
Richie sa strepnjom pogleda u naprslo lice svog Timexova sata,
koji je puno puta po glavi dobio, ali i dalje otkucaje tono drobio.
"Kad se tvoji vraaju, Bili?"
 "Ne prije p-p-pola j-j-jedanaest", ree Bili. "Dva f-f-filma u A-
A-A -"
"Aladdinu", ree Stan.
"Aha. A poslije e svratiti na p-p-pizzu. To g-g-gotovo uvijek
ine."
"Znai da imamo dosta vremena", ree Ben. Bili kimne glavom.
"Hajdemo onda unutra", ree Bev. "Javila bih se kui. Obeala
sam. A nitko od vas da nije pisnuo. Tata misli da sam u Centru za
kulturu i da e me netko prebaciti kui."
"A to ako odlui da ranije doe po tebe?" upita Mike.
"U tom sluaju", ree Beverly, "bit e frke."
Ben pomisli: Ja bih te zatitio, Beverly. U glavi mu se odvrti san,
s tako slatkim zavretkom da je zadrhtao. Bevin otac je poinje
gnjaviti; dere se na nju i tako to (ak ni u mati nije si mogao
zamisliti koliko Al Marsh moe biti opak). Ben se baca pred nju i
kae Marshu da se smiri. Ako eli nevolje, debeli, samo ti titi moju
ker.
Hanscom, najee miran knjiki tip, moe biti krvoedan tigar
kad ga se razjari. Obrati se Alu Marshu otvorenih karata. Ako elite
do nje, morat ete preko mene.
Marsh krene naprijed... a onda ga zaustavi elini sjaj u
Hanscomovim oima.
Zaalit e, mumlja on, ali je jasno da je sva borbenost istekla iz
njega. Ta on je samo tigar od papira.
Nekako sumnjam u to, kae Hanscom kisela osmijeha Garyja
Coopra, i Beverlyn otac kukaviki uzmie.
to se to dogodilo s tobom, Ben? uzvikne Beverly, ali su joj oi
sjajne i pune zvijezda. Izgledao si kao da ga namjerava ubiti!
Ubiti ga? kae Hanscom, a onaj mu garycooperovski osmijeh i
dalje titra na usnama.
 Nema teorije, mala. On moda jest idiot, ali je ipak tvoj otac.
Moda bih ga malo propustio kroz ake, ali samo zato to mi malo
uzavri krv kad netko runo postupa s tobom. Shvaa?
Ona mu se objesi oko vrata i poljubi ga (u usta! u USTA!) Volim
te, Ben! zajeca ona. On osjea kako mu njezine male grudi vrsto
pritiu prsa i -
On lagano zadrhti, odagnavi s naporom tu sjajnu, uasno jasnu
sliku. Richie je stajao na vratima i pitao ga ide li, i Ben shvati da je
sasvim sam u radionici.
"Aha", ree on, malo se lecnuvi. "Naravno da idem."
"Senili, Plastu", ree Richie dok je Ben prolazio kroz vrata, ali
potape Bena po ramenu.
Ben se veselo nasmijei i nakratko zakvai rukom Richieja oko
vrata.

NIJE BILO PROBLEMA S BEVERLYNIM TATOM. VRATIO

SE KASNO S POSLA, REKLA je Bevina majka preko telefona,
zaspao ispred televizora i probudio se taman toliko da se spremi na
spavanje.
"Ima prijevoz do kue, Bewie?"
"Da. Tata Billa Denbrougha e nas sve razvesti kuama."
Gospoa Marsh odjednom zazvui zabrinuto. "Nisi s nekim
dekom, Bewie, ha?"
"Ne, naravno da nisam", ree Bev, gledajui kroz luni prolaz
izmeu poluosvijetljenog predvorja u kojem se ona nalazila i
blagovaonice u kojoj su ostali sjedili oko Monopolija. Ali da barem
jesam. "Deki, bljak. Ali ovdje imaju popis dobrovoljaca i svake
veeri drugi tata ili mama voze djecu kuama." To je bilo istina.
Ostalo je bilo toliko drska la da je osjetila kako je u mraku oblijeva
vrue rumenilo.
"U redu", ree joj mama. "Samo sam htjela provjeriti. Jer da te
tata uhvati da u tvojim godinama izlazi s nekim dekom, pobjesnio
bi." Gotovo usput, ona doda: "A i ja."
"Aha, znam", ree Bev, i dalje gledajui u blagovaonicu. I znala
je; a ipak je bila tu, ne s jednim djeakom ve sa estoricom, u kui u
kojoj nije bilo roditelja. Primijeti kako je Ben napeto gleda i uputi
mu diskretan nasmijeeni pozdrav. On pocrveni, ali joj uzvrati istim
takvim diskretnim pozdravom.
"Jesu li tamo neke tvoje prijateljice?" Koje prijateljice, mama?
"Mhm, tu je Patty O'Hara. I Ellie Geiger, mislim. U prizemlju
igra shuffleboard17."
Lakoa s kojom su joj lai klizile s usta postidi je. Radije bi da
razgovara s ocem; vie bi se bojala, ali manje stidjela. Nije ona ba
najbolja djevojica.
"Volim te, mama", ree ona.
"I ja tebe, Bev." Njezina majka nakratko posuti pa doda: "Pazi
se. U novinama pie da bi mogla biti jo jedna rtva. Djeak po
imenu Patrick Hockstetter. Nestao je. Jesi li ga poznavala, Bewie?"
Ona nakratko zatvori oi. "Nisam, mama."
"Pa... onda bok."
"Bok."
Ona se pridrui ostalima za stolom pa su sat vremena igrali
Monopoli. Stan je bio apsolutni pobjednik.

17 Igra u kojoj igrai palicom guraju drvene ili plastine ploice po brojevima oznaenim poljima
naitanima na podu ili palubi.
 "idovima ide od ruke zgrtanje novca", ree Stan stavljajui
hotel na Atlantic Avenue i jo dvije zelene kue na Ventnor Avenue.
"Opepoznata stvar."
"Isuse, uini od mene idova", ree Ben kao iz topa i svi se
nasmiju. Ben je gotovo bankrotirao.
Beverly bi povremeno pogledavala preko stola u Billa,
primjeujui njegove iste ruke, plave oi, finu riu kosu. Kad je na
tabli pomaknuo srebrnu cipelu koja mu je sluila kao figurica, ona
pomisli: Kad bi me uhvatio za ruku, mislim da bih od veselja
vjerojatno umrla.
Toplina kao da joj se nakratko razbukta u grudima i ona se
potajice nasmijei svojim rukama.

VELIKI FINALE TE VEERI BIO JE GOTOVO

ANTIKLIMAKS. BEN JE UZEO JEDNO od Zackovih dlijeta s
police i ekiem raspolutio kalupe du spojeva. Otvorili su se lako.
Van ispadnu dvije srebrne kuglice. Na jednoj se jedva raspoznavao
dio datuma: 925. Na drugoj su se vidjele valovite linije za koje
Beverly pomisli da su ostaci kose Kipa slobode. Gledali su u njih na
trenutak bez rijei, a onda Stan uzme jednu. "Prilino je mala", ree
on.
"Takav je bio i kamen u Davidovoj praki kad je krenuo na
Golijata", ree Mike. "Meni izgledaju mono."
Ben se uhvati kako kima glavom. I njemu su tako djelovale.
"G-g-gotovi smo sasvim?" upita Bili.
"Sasvim", ree Ben. "Dri." On dobaci drugu kuglicu Billu, koji
se toliko iznenadi da je zamalo ne uhvati.
 Kuglice krenu ukrug. Oni ih odreda pomno pregledaju, divei se
njihovoj okruglosti, teini, zbiljnosti. Kad su se vratile Benu, on ih
zadri u ruci, pa pogleda Billa. ''to emo sad s njima?"
"D-d-daj ih B-B-Beverly."
"Ne!"
On je pogleda. Lice mu je bilo ljubazno, ali neumoljivo. "B-B-
Bev, ve smo o t-t-tome r-r-raspravljali i -"
"Uinit u to", ree ona. "Gaat u ta sranja kad doe vrijeme.
Ako doe. Vjerojatno emo zbog mene svi izginuti, ali u to uiniti.
No ne elim ih nositi kui. Netko od mojih
(otac)
roditelja mogao bi ih nai. Onda bih nadrljala."
"Zar nema neko tajno skrovite?" upita Richie. "Bogo moj, ja ih
imam etiri ili pet."
"Imam ja jedno mjesto", ree Beverly. Na dnu njezina madraca
nalazio se mali prorez u koji je kadto skrivala cigarete, stripove i,
odnedavno, asopise o filmu i modi. "Ali nije takvo da bih tamo
mogla pohraniti neto ovakvo. Ti ih uvaj, Bili. Barem dok ne doe
vrijeme, ti ih uvaj."
"Vai", ree Bili blago, i upravo u tom trenutku svjetla zapljusnu
kolni prilaz. "S-s-sveca mu, u-u-uranili su. C-c-crta."
Upravo su sjedali za Monopoli kad Sharon Denbrough otvori
kuhinjska vrata.
Richie zakoluta oima i naini pokret kao da brie znoj s ela, a
ostali se od srca nasmiju. Richie je dobro "okinuo".
Trenutak potom Sharon ue u blagovaonicu. "Bili, tata ti eka
prijatelje u automobilu."
"U r-r-redu, m-m-mama", ree Bili. "Ionako ba z-z-
zavravamo."
 "Tko je pobijedio?" upita Sharon, smijeei se sjajna oka
Billovim prijateljima. Djevojica e biti jako lijepa, pomisli ona. Za
koju godinu, djecu e morati uvijek netko drati na oku ako meu
njima bude i djevojica, a ne samo uobiajena druba djeaka. Ali
prerano je brinuti o tome da e seks podii svoju runu glavu, nije
li?
"S-S-Stan je p-p-pobijedio", ree Bili. "idovima ide od r-r-ruke
zgrtanje n-n-novca."
"Bili!" vikne ona uasnuta, crvenei... a onda se zaueno
zagleda u njih dok su se oni grohotom smijali, ukljuujui i Stana.
Zapanjenost se pretvori u neto nalik strahu (premda poslije, u
krevetu, nije nita rekla svom muu). U zraku se osjealo neto, neto
kao statiki elektricitet, samo nekako puno jae, jo vie zastraujue.
Da dotakne nekog od njih, osjetila bi snaan udar. to se dogodilo s
njima? pomislila je, osupnuta, i moda je ak otvorila usta da kae
neto slino tome. No onda se Bili ispria (ali je i dalje imao tu
vragolastu iskru u oku), a Stan ree da je sve u redu, da je to tos koji
bi s vremena na vrijeme upuivali na njegov raun, i ona bude
previe zbunjena da bi ita rekla.
Ali osjeti olakanje kad su djeca otila, a njezin roeni,
zbunjujui mucavi sin otiao u svoju sobu i ugasio svjetlo.

DAN KAD SE KLUB GUBITNIKA NAPOSLJETKU

SUKOBIO S ONIM U BORBI PRSA O prsa, dan kad je Ono gotovo
nainilo podvezice od crijeva Bena Hanscoma, bio je 25. srpanj
1958. Bilo je vrue, sparno i nepomino. Ben se jasno sjeao
vremena; bio je to posljednji dan sparina.
Poslije tog dana, nastupilo je dugo razdoblje osvjeenja i
naoblake.
 Tog su jutra stigli u Neiboltovu 29 oko deset sati. Bili je vozio
Richieja na Srebrenku, a Benova raskona bedra prelijevala su se s
obje strane ugnutog sjedita njegova Raleigha. Beverly se spustila niz
Neiboltovu na svom enskom Schwinnu, crvene kose zaeljane od
ela i podvezane zelenom gumicom koja je vijorila za njom. Mike je
doao sam, a nekih pet minuta poslije Stan i Eddie pristignu zajedno
pjeice.
"K-k-kako ruka, E-E-Eddie?"
"Ma nije loe. Zaboli me ako se u snu okrenem na tu stranu. Jesi
li donio stvari?"
U Srebrenkovoj koari nalazio se platneni smotuljak. Bili ga
izvadi i razmota. Prui praku Beverly, koja je uzme i pritom lagano
iskrivi lice, ali ne ree nita. U smotuljku se nalazila i limena kutija
Sucretsa. Bili je otvori i pokae im dvije srebrne kuglice. Gledali su
ih nijemo, okupljeni na proelavom travnjaku Neiboltove 29, na
kojem kao da je rastao samo korov. Bili, Richie i Eddie ve su vidjeli
kuu; ostali nisu, pa se radoznalo zagledaju u nju.
Prozori izgledaju kao oi, pomisli Stan, a ruka mu krene prema
knjizi u stranjem depu. On je dodirne za sreu. Tu je knjigu nosio
sa sobom gotovo posvuda - bila je to knjiga M. K. Handeyja, Vodi
za sjevernoamerike ptice. Izgledaju kao prljave slijepe oi. Smrdi,
pomisli Beverly. Osjeam taj smrad - ali ne nosom, ne ba.
Mike pomisli: Kao onog dana kod bive eljezare. Osjeaj je
isti... kao da nam govori da slobodno uemo.
Ovo je jedno od mjesta gdje Ono ivi, pomisli Ben. Jedno od
mjesta kao to su Morloke rupe, gdje Ono izlazi i vraa se. A Ono
zna da smo mi ovdje vani. Ono nas eka da uemo.
"J-j-jo to elite?" upita Bili.
Oni ga pogledaju, blijedih i ozbiljnih lica. Nitko ne ree ne.
Eddie nervoznim prstima iskopa aspirator iz depa i potegne iz njega
iz pete.
 "Daj meni malo toga", ree Richie.
Eddie ga pogleda, iznenaeno, u oekivanju neke duhovitosti.
Richie isprui ruku. "Ne zezam se, Edsi. Mogu li ja malo tog
dobiti?"
Eddie slegne svojim zdravim ramenom - neobino
razglavljenom kretnjom - i prui mu aspirator. Richie pritisne
pumpicu i duboko udahne. "Upravo mi je ovo bilo potrebno", ree on
i vrati aspirator. Malo je zakaljao, ali su mu oi bile bistre.
"I meni", ree Stan. "Moe?"
I tako se oni jedno za drugim poslue Eddiejevim aspiratorom.
Kad mu je aspirator vraen, Eddie ga nabije u stranji dep, tako da
mu je vrh ostao viriti. Oni se ponovno okrenu i pogledaju u kuu.
"ivi li itko u ovoj ulici?" tiho upita Beverly.
"Ne u ovom dijelu", ree Mike. "Vie ne. Samo skitnice koji se
nakratko zadre, a onda sjednu u teretnjake i odu."
"Oni ionako nita ne bi vidjeli", ree Stan. "Oni su sigurni.
Barem veina njih." Pogleda u Billa. ''to misli Bili, moe li ijedna
odrasla osoba uope vidjeti Ono?"
"Ne z-z-znam", ree Bili. "N-n-neki bi morali."
"Da barem jednog takvog upoznamo", turobno e Richie. "Ovo i
nije posao za klince, shvaate to elim rei?"
Bili je shvaao. Kad god bi hardyjevci18 upali u govna, Fenton
Hardy bi ih izbavio. Jednako kao i tata Ricka Branta, Hartson, u Rick
Brant Science Adventures. Jebi ga, ak i Nancy Drew ima tatu koji bi
se uvijek pojavio u posljednji trenutak ako bije neki zlikovci zavezali
i ostavili u naputenom rudniku ili neem slinom.

18 Hardy Boys, serija pustolovnih knjiga za djeake, popularna pedesetih godina, u kojima Frank i Joe
Hardy, sinovi detektiva Fentona Hardvja, i uz pomo svog prijatelja Cheta Mortona, ljeavaju zloine.
Nancy Drew je bila enski knjievni pandan hardvjevcima.
 "Trebali bismo imati nekog odraslog sa sobom", ree Richie,
gledajui u zatvorenu kuu, s koje se gulila boja, njezine prljave
prozore, zasjenjeni trijem. Umorno uzdahne. Na trenutak, Ben osjeti
kako im poputa odlunost.
A tad Bili ree: "D-d-doite o-o-ovdje iza. Pogledajte o-o-ovo."
Oni zaobiu lijevu stranu trijema, gdje su letvice bile otrgnute.
Bodljikave, podivljale rue jo su bile ovdje... a one koje je Eddiejev
gubavac dodirnuo kad se ispentrao van jo su bile crne i usahle.
"Samo ih je dotaknuo i ovo uinio?" upita Beverly, uasnuto.
Bili kimne glavom. "N-n-narode, jeste li s-s-sigurni?"
Na trenutak nitko ne odgovori. Nisu bili sigurni; pa iako su svi
po izrazu Billova lica znali da e on nastaviti i bez njih, nisu bili
sigurni. Usto, na Billovu je licu bilo i neke vrste stida. Kao to im je
prije rekao, George nije bio njihov brat.
Ali sva ona druga djeca, pomisli Ben. Betty Ripsom, Cheryl
Lamonica, mali Clements, Eddie Corcoran (moda), Ronnie
Grogan... ak i Patrick Hockstetter. Ono ubija djecu, do vraga,
djecu!
"Ja idem, Veliki Bille", ree on.
"Jebiga, i ja", ree Beverly.
"Naravno", ree Richie. "Misli da emo dopustiti da se samo ti
zabavlja, Mucavko?" Bili ih pogleda, dok mu je grlo titralo, a onda
kimne glavom. Prui onu limenu kutiju Beverly.
"Jesi li siguran, Bili?"
"S-s-siguran."
Ona kimne glavom, odjednom uasnuta tom odgovornou i
opinjena njegovim povjerenjem. Otvori kutiju, izvadi streljivo i
ubaci jednu kuglicu u desni prednji dep traperica. Drugu uglavi u
gumenu kapicu Bullseyea, i tako je nosila praku, drei je za kapicu.
Osjeala je kako joj dlan vrsto obuhvaa kuglicu, isprva hladnu a
onda sve topliju.
"Hajdemo", ree ona, ne sasvim sigurna glasa. "Hajdemo prije
no to umrem od straha."
Bili kimne glavom, a onda strogo pogleda Eddieja. "M-m-moe
li ti ovo, E-E-Eddie?"
Eddie kimne glavom. "Naravno da mogu. Proli sam put bio
sam. Ovaj sam put s prijateljima. Je li tako?" On ih pogleda i lagano
se nasmijei. Na licu je imao stidljiv, ranjiv i lijep izraz.
Richie ga lupne po leima. "Ima pravos, senjor. Muao koji ti
pokua ukrasti aspiratoras, mi ga ubimo. I to ga ubimo polakos."
"Richie, uasan si", ree Bev hihoui.
"I-i-ispod t-t-trijema", ree Bili. "S-s-svi iza m-m-mene. A onda
u p-p-podrum."
"Ako ti ue prvi a taj te stvor zaskoi, to da ja radim?" upita
Beverly. "Da gaam kroz tebe?"
"Ako bude m-m-morala", ree Bili. "Ali p-p-predlaem da
najprije p-p-pokua naokolo."
Richie se na ovo luaki nasmije.
"P-p-pregledat emo cijelu k-k-kuu, budemo li m-m-morali."
On slegne ramenima.
"Moda n-n-nita ne n-n-naemo."
"Vjeruje li ti to?" upita Mike.
"Ne", ree Bili kratko. "Ono je o-o-ovdje."
Ben je vjerovao da je on u pravu. Kua u Neiboltovoj 29
izgledala je kao obavijena otrovnim omotaem. Nije ga se vidjelo...
ali ga se osjetilo. On oblie usne. "S-s-spremni?" upita ih Bili.
Svi ga ponovno pogledaju. "Spremni, Bili", ree Richie.
 "K-k-krenimo onda", ree Bili. "Dri se m-m-mene, B-B-
Beverly." On se spusti na koljena i provue kroz sparuene ruine
grmove i zavue se ispod trijema.

ULI SU OVAKO: BILL, BEVERLY, BEN, EDDIE, RICHIE,

STAN, MIKE. LIE POD trijemom zapucketalo je i ispustilo
oblaie gorkog, ustajalog mirisa. Ben nabere nos. Je li ikad osjetio
miris uvelog lia nalik ovom? Ba i nije. A onda mu padne na um
neugodna pomisao. Mirisalo je onako kako je on zamiljao da bi
mirisala mumija, trenutak nakon to bi istraiva polugom otvorio
koveg: samo praina i gorka drevna taninska kiselina.
Bili je stigao do razbijenog podrumskog prozora i gledao u
podrum. Beverly dopue pokraj njega. "Vidi li to?"
Bili odmahne glavom. "Ali to ne z-z-znai da tamo nema n-n-
nieg. P-p-pogledaj ; eno one h-h-hrpe ugljena po k-k-kojoj smo se ja
i R-R-Richie p-p-popeli."
Ben, koji je gledao izmeu njih, ugleda ugljen. Sad je postajao
uzbuen koliko i uplaen, i to mu je uzbuenje dobro dolo, jer je
instinktivno shvaao da bi to moglo posluiti i kao orue. Pogled na
tu hrpu ugljena bio je pomalo nalik pogledu na neku slavnu turistiku
atrakciju o kojoj si samo itao ili sluao od drugih.
Bili se okrene i gipko sklizne kroz prozor. Beverly da Benu
praku, omotavi mu ruku oko kapice i kugle koja se gnijezdila u
njoj. "Daj mi je im se spustim", ree ona. "Iste sekunde. "
"Vai."
Ona sklizne u podrum lako i okretno. Pritom joj se na trenutak
bluza izvue iz traperica i - barem Benu - zastane srce kad on ugleda
njezin ravni, bijeli trbuh. A bilo je tu i uzbuenje zbog njezinih ruku
na njegovim dok joj je dodavao praku.
"U redu, imam je. Sputaj se."
Ben se okrene i pone se koprcati kroz prozor. Trebao je
predvidjeti to e se zatim dogoditi; bilo je to zapravo neizbjeno.
Zaglavio se. Guza mu je zapela u etvrtastom podrumskom prozoru i
nije mogao dalje. Poeo se izvlaiti natrag, no shvati - uasnut - da bi
mu to moglo uspjeti, ali da e pritom najvjerojatnije zguliti i hlae - a
moda i gaice - sve do koljena. I tako e se svojim orijakim
dupetom praktiki unijeti u lice svoje voljene.
"Pouri!" ree Eddie.
Ben se smrknuto odgurne objema rukama. Trenutak se jo nije
mogao pomaknuti, a onda mu tur ispadne kroz prozorski otvor.
Traperice mu se bolno zategnu i usijeku u prepone, prignjeivi mu
jaja. Vrh prozora nabere mu koulju sve do lopatica. Sad mu se
zaglavio trbuh.
"Uvuci ga, Plast", ree Richie, histerino hihoui. "Uvuci ga ili
emo morati poslati Mikea po sajlu njegova tate da te izvuemo
van."
"Bi-bip, Richie", ree Ben kroz stisnute zube. Uvue trbuh
koliko god je mogao. Pomakne se nekoliko centimetara, a onda
ponovno zapne. Okrene glavu to je vie mogao, borei se protiv
panike i klaustrofobije. Lice mu se zajapurilo i oznojilo. Nosnice mu
je pritiskao gorak i prezasien miris lia. "Bili! Narode, moete me
povui?"
Osjeti kako ga je Bili uhvatio za jedan gleanj, Beverly za drugi.
Ponovno uvue trbuh i trenutak potom stropota se kroz prozor. Bili
ga vrsto uhvati. Obojica se gotovo prevrnu. Ben nije mogao
pogledati Beverly u oi. Nikad mu u ivotu nije bilo toliko
neugodno.
"D-d-dobro si, ovjee?"
 "Aha."
Bili se drhtavo nasmije. Beverly mu se pridrui, a onda se i Ben
mogao malo nasmijati, premda e proi puno godina prije no to e
on u tom dogaaju vidjeti neto smijeno.
"Hej !" zazove Richie odozgo. "Eddieju treba pomo, u redu?"
"U r-r-redu." Bili i Ben zauzmu poloaj ispod prozora. Eddie se
provue poleuke. Bili ga uhvati za noge iznad koljena.
"Pazi to radi", ree Eddie gunavim, nervoznim glasom.
"kakljiv sam."
"Ramon jakos kakljivos, senjor", vikne Richiejev glas.
Ben uhvati Eddieja oko struka, pokuavajui ne dirati gips i
udlagu. On i Bili spuste Eddieja kroz podrumski prozor poput
mrtvaca. Eddie jednom zavapi, ali je to bilo sve.
"E-E-Eddie?"
"Aha," ree Eddie, "sve je u redu. Nita strano." Ali su mu na
elu izbili krupni graci znoja a disao je brzo i hripavo. Pogledom je
vrljao po podrumu.
Bili se ponovno odmakne. Beverly stane blizu njega, sad drei
praku i za drak i za kapicu, spremna gaati iz nje bude li potrebno.
Oima je neprestano pretraivala podrum.
Richie se provue sljedei, a za njim Stan i Mike, s lakoom i
gracioznou na kojoj im je Ben duboko zavidio. I tako su svi bili u
podrumu u kojem su Bili i Richie prije samo mjesec dana vidjeli
Ono.
U prostoriji je bilo polutamno, ali ne i mrano. Sutonska je
svjetlost padala kroz prozore i stvarala lokvice na zemljanom podu.
Benu je podrum izgledao jako velik, gotovo prevelik, kao da je
svjedokom nekakve optike varke. Na stropu su se ukrtale pranjave
nosive grede. Cijevi od grijanja bile su zahrale. Nekakva neista
bijela tkanina visjela je s vodovodne cijevi u prljavim vrpcama i
rezancima. I ovdje dolje osjeao se onaj miris. Prljavi, uti miris. Ben
pomisli: Ono je ovdje, i te kako. O da.
Bili krene prema stubama. Ostali se poslau iza njega. On se
zaustavi u podnoju i zaviri ispod stubita. Isprui nogu i stopalom
napola udari a napola izgura neto. Zagledaju se u to bez rijei. Bila
je to bijela klaunska rukavica, sad oneiena zemljom i prainom.
"G-g-gore", ree on.
Oni se popnu i izau u neurednu kuhinju. Jedna jednobojna
stolica s ravnim naslonom stajala je nasukana nasred grbavog,
valovitog linoleuma. Toliko to se pokustva tie. U jednom je kutu
bilo praznih boca od estokih pia. Ben ugleda jo boca u ostavi.
Osjeao je miris pia - mahom vina - i starih, ustajalih cigareta. Ti su
mirisi prevladavali, ali je bio tu i onaj drugi miris. Pojaavao se iz
trenutka u trenutak.
Beverly ode do kuhinjskih elemenata i otvori jedan. Prodorno
vrisne kad joj se iz njega strovali crnkastosmei takor gotovo u lice.
Tresne o radnu plohu i zapilji se u njih svojim crnim oicama. I dalje
vritei, Beverly podigne praku i nategne je. "NE!" zagrmi Bili.
Ona se okrene prema njemu, blijeda i prestravljena. Onda kimne
glavom i opusti ruku, ne odapevi srebrnu kuglu - ali se Benu uini
da je bila jako, jako blizu. Ona se polako odmakne, nagazi na Bena,
poskoi. On je zagrli jednom rukom, vrsto.
takor otapka niz radnu plohu, skoi na pod, pobjegne u ostavu i
iezne.
"Ono je htjelo da ga gaam", ree Beverly slabanim glasom.
"Da na njega utroim pola naeg streljiva."
"Da", ree Bili. "Na n-n-neki nain to ti je kao s-s-streljana za
obuku FBI-evaca u Quanticu. P-p-poalju te u u-u-umjetnu ulicu i p-
p-podiu m-m-mete. Ako p-p-pogodi nekog p-p-potenog graanina
umjesto s-s-samo negativce, g-g-gubi bodove."
 "Ne mogu ja to, Bili", ree ona. "Zeznut u stvar. Uzmi, ti." Ona
prui Bullseye, ali Bili odmahne glavom.
"M-m-mora, B-Beverly."
Zauje se cijukanje iz drugog elementa. Richie krene prema
njemu.
"Ne prilazi preblizu!" zateke Stan. "Mogao bi -"
Richie pogleda unutra i licem mu prijee izraz munine i
gaenja. Zalupi vratima ormaria s treskom koji mrtvo odjekne
praznom kuom.
"Nakot", Richie je zvuao bolesno. "Najvei nakot koji sam ikad
vidio... koji je bilo tko vidio." Protrlja usta nadlanicom. "Unutra ih je
na stotine." Pogleda ih, a kut usta mu se malko trzne. "Njihovi
repovi... bili su zapetljani, Bili. U vor." Iskrivi lice. "Poput zmija."
Oni pogledaju u vrata ormaria. Onaj je cilik bio priguen, ali jo
ujan. takori, pomisli Ben, gledajui Billovo bijelo lice a preko
Billova ramena u Mikeovo pepeljastosivo. Svi se boje takora. A
Ono to zna.
"K-k-krenimo", ree Bili. "Ovdje u N-N-Neiboltovoj z-z-zabavi
n-n-nikad kraja."
Krenu kroz prednje predvorje. Ovdje su se pomijeali nemili
zadasi trule buke i stare mokrae. Kroz prljava okna prozora vidjeli
su ulicu i svoje bicikle. Bewien i Benov bili su podignuti na noice.
Billov je bio naslonjen na krljavi javor: Benu su ti bicikli izgledali
tisuu kilometara daleko, kao predmet koji se gleda s pogrenog
kraja teleskopa. Pusta ulica sa svojim mjestiminim krpicama asfalta,
izblijedjelim vlanim nebom, neprekidnim dingdonganjem
lokomotive koja prolazi sporednim kolosijekom... to mu se inilo
poput snova, halucinacije. A stvarnost je ovo prljavo predvorje sa
svojim smradom i sjenama.
U jednom se kutu nalazila hrpa krhotina smeeg stakla - od boca
Rheingolda.
 U drugom kutu, vlaan i napuhnut, nalazio se asopis malog
formata s razgolienim enama. ena na naslovnoj stranici bila je
sagnuta preko stolca, a suknja joj je bila zadignuta otraga kako bi joj
se vidjeli rubovi mreastih arapa i crnih gaica. Benu ta fotografija
nije djelovala posebno seksi, a nije mu bilo ni neugodno to ju je i
Beverly pogledala. Vlaga je poutjela eninu kou i nabrala korice u
valiima koji su postali bore na njezinu licu. Njezin pohotni pogled
pretvorio se u cer mrtve kurve.
(Poslije puno godina, dok je Ben ovo prepriavao, Bev je
zavapila i sve ih prestraila - nisu samo sluali tu priu nego je i
proivljavali. "To je bila ona!" vrisnula je Bev. "Gospoa Kersh! To
je bila ona!")
Dok je Ben gledao, mlado-stara babetina s naslovne stranice
seksi asopisa mu namigne. Razbludno zamigolji stranjicom u znak
poziva. Prome ga studen, ali i oblije znoj. Ben odvrati pogled.
Bili gurne vrata s lijeve strane i oni uu za njim u sobu nalik na
trezor, gdje je nekad moda bila primaa soba. Zguvane zelene
hlae visjele su sa svjetiljke koja se sputala sa stropa. Kao i podrum,
i ova je prostorija Benu djelovala preveliko, dugaka gotovo koliko i
teretni vagon. Predugaka za kuu koja se izvana inila tako mala.
Da, ali to je bilo izvana, progovori nov glas u njegovoj glavi.
Bio je to aljiv, ciei glas, i Ben shvati s iznenadnom sigurnou da
to uje Pennywisea; Pennywise mu se obraao putem nekog
otkaenog mentalnog radija. Izvana stvari uvijek djeluju manje no
to zaista jesu, zar ne, Ben?
''Odlazi", apne on.
Richie se okrene da ga pogleda, lica i dalje napeta i blijeda.
"Rekao si neto?"
Ben odmahne glavom. Glasa je nestalo. Bilo je to vano, dobro.
A ipak
(izvana)
 je shvatio. Ova je kua posebno mjesto, neka vrsta postaje, jedno
od mjesta u Derryju, jedno od mnogih, moda, iz kojih Ono uspijeva
nai put do nadzemnog svijeta. Ova smrdljiva, trula kua, gdje je sve
nekako pogreno. Ne samo da je djelovala preveliko; kutovi su bili
pogreni, perspektiva sumanuta. Ben je stajao na samim vratima
izmeu salona i predvorja, a ostali su se udaljavali od njega u
prostoru koji je sad izgledao velik gotovo kao park Bassey... ali su
udaljavanjem postajali sve vei umjesto sve manji. Pod kao da se
nakosio, a -
Mike se okrene. "Ben!" pozove ga on, a Ben mu ugleda
zabrinutost na licu. "Prikljui se. Gubimo te!" Jedva da je uo ovu
posljednju rije. Zamrla je kao da je ostale odnio brzi vlak.
Odjednom prestravljen, on potri. Vrata iza njega zanjiu se i
zatvore s priguenim treskom. On vrisne... a neto kao da prohuji
zrakom tik iza njega, namrekavi mu koulju. On se okrene, ali
tamo nije bilo nieg. No to nije promijenilo njegovo uvjerenje da je
neeg ipak bilo.
On se prikljui ostalima. Soptao je, dahtao, i mogao bi se zakleti
da je pretrao najmanje kilometar... ali kad se okrenuo, suprotni zid
primae sobe bio je udaljen nepuna tri metra.
Mike ga zgrabi za rame tako snano da ga je zaboljelo.
"Uplaio si me, ovjee", ree on. Richie, Stan i Eddie upitno su
gledali u Mikea. "Izgledao je mali", ree Mike. "Kao da je kilometar
daleko."
"Bili!"
Bili se okrene.
"Moramo strogo paziti da se drimo na okupu", Ben propenta.
"Ova kua... kao kua zrcala u lunaparku, ili tako neto. Izgubit emo
se. Mislim da Ono eli da se izgubimo. Odvojimo."
Bili ga je gledao trenutak, tankih usana. "U redu", ree on. "Svi
se d-d-drimo na o-o-okupu. N-n-nitko da nije z-z-zaostao."
 Oni kimnu glavama, uplaeni, skupljeni ispred vrata hodnika.
Stanova se ruka mai knjige o pticama u stranjem depu. Eddie je u
jednoj ruci drao aspirator, stezao ga, poputao stisak, pa ga ponovno
stiskao, poput krljavca od pedeset kilograma koji pokuava nabildati
miie teniskom lopticom.
Bili otvori vrata u jo jedan, ui hodnik. Tapete s motivom rua
penjaica i vilenjaka u zelenim kapicama odvajale su se od spuvaste
buke u raskvaenim listiima. ute mrlje od vlage irile su se u
ishlapjelim prstenovima na stropu. Pjenast snop svjetla padao je kroz
prljavi prozor u dnu hodnika.
Odjednom hodnik kao da se produio. Strop se podigao pa se
poeo smanjivati iznad njihovih glava kao neka neobina raketa.
Vrata su narasla sa stropom, razvukla se kao karamel. Lica vilenjaka
izduljila su se i postala udna, oiju nalik krvavim crnim rupama.
Stan zakreti i poklopi rukama oi.
"To n-n-nije s-s-STVARNO!" vrisne Bili.
"Je!" uzvrati mu Stan istom mjerom, prekrivi oi stisnutim
akama. "Stvarno je, zna da je, Boe poludjet u, ovo je ludo, ovo je
ludo -
"G-g-GLEDAJ!" Bili drekne na Stana, na sve njih, i Ben, kome
se vrtjelo u glavi, gledao je kako se Bili sagnuo, sklupao, a onda
odrazio i skoio u zrak. Njegova stisnuta lijeva aka udari ni u to,
ba ni u to, ali se zauje jak zvuk: krrrak! Gipsana praina podigne
se na mjestu gdje vie nije bilo nikakva stropa... a zatim ga ponovno
bude. Predvorje je ponovno bilo predvorje, usko, niska stropa,
prljavo, ali se zidovi vie nisu protezali u beskraj. Bio je tu samo
Bili, koji ih je gledao i trljao svoju okrvavljenu ruku, pranjavu od
buke. U stropu se nalazio jasan trag koji je njegova aka nainila u
mekoj stropnoj buci.
"N-n-nije p-p-pravi", ree on Stanu, svima njima. "Samo l-l-
lano l-l-lice. Kao m-m-maska za N-n-no vjetica."
 "Za tebe moda da", ree Stan tupo. Lice mu je bilo zgranuto i
prestravljeno. Gledao je oko sebe kao da vie nije siguran gdje je.
Gledajui ga tako, osjeajui gorak zadah koji mu je izbijao iz pora,
Ben, koji je bio oduevljen Billovom pobjedom, ponovno se uplai.
Stan je bio na rubu ivaca. Jo malo pa e poeti histerizirati, moda
i vritati i to e onda biti?
"Za tebe", ponovi Stan. "Ali da sam ja to pokuao, nita se ne bi
dogodilo. Zato to... ti ima svog brata, Bili, ali ja nemam nita." On
pogleda oko sebe - najprije prema salonu, u kojem je zavladalo
tmurno smee ozraje, tako gusto i zadimljeno da su jedva vidjeli
kroz vrata kroz koja su uli, pa ovaj hodnik, svijetao ali nekako
mraan, nekako prljav, nekako potpuno uvrnut. Vilenjaci su ipali po
truleim tapetama ispod vitica rua. Sunce je blijetalo na prozorskim
oknima u dnu hodnika, i Ben je znao da e, odu li tamo, ugledati
mrtve muhe... jo razbijenog stakla... i onda to? Kako se podne
daske razmiu, istresaju ih u mrtvu tamu gdje grabeljivi prsti ekaju
da ih uhvate? Stan je bio u pravu; Boe, zato su uli u jazbinu
Onoga sa samo dvije glupe srebrne kugle i bijednom prakom?
On ugleda kako Stanova panika skae s jednog na drugog, pa na
treeg - poput umskog poara noena vruim vjetrom irila se u
Eddiejevim oima, razjapila Bewiena usta u ranjen jauk, nagnala
Richieja da objema rukama gurne naoale i okrene se kao da mu je
sam neastivi za petama.
Zadru na rubu bijega, gotovo zaboravivi na Billovo
upozorenje da se dre na okupu. Sluali su uraganske vjetrove panike
koji su im puhali izmeu uiju. Kao u snu Ben zauje gospoicu
Davies, knjiniarsku pomonicu, kako ita maloj djeci: Tko to po
mom mostu tako hop-hop-hope-e? I on ih ugleda - malene, bebae,
kako se naginju naprijed, lica ozbiljnih i nepominih, dok im se u
oima zrcali vjeno oaravanje bajke: hoe li udovite biti
nadmudreno... ili e se pogostiti?
 "Ja nemam nita!" kukao je Stan Uris, i izgledao jako mali,
gotovo dovoljno mali da sklizne kroz jednu od pukotina u daanom
podu hodnika poput ovjeka-pisma. "Ti ima brata, ovjee, ali ja
nemam nita!"
"Ali i-i-ima!" drekne Bili jednako glasno. On zgrabi Stana i
Ben je bio uvjeren da e mu opaliti ljagu, i njegove misli jeknu,
Nemoj Bili, molim te, tako postupa Henry, ako to uini, Ono e nas
sve sad ubiti!
Ali Bili nije udario Stana. Okrene ga grubo i istrgne depnu
knjigu iz stranjeg depa Stanovih traperica.
"Daj mi to!" vrisne Stan i rasplae se. Ostali su stajali zapanjeni,
odmiui se od Billa, ije oi kao da su sad doslovce plamtjele. elo
mu je arilo poput svjetiljke. Drao je knjigu ispred Stana kao to
sveenik dri kri da otjera vampira.
"I-i-ima svoje p-p-pti -"
Podigao je glavu, ile su mu iskoile na vratu, a Adamova
jabuica sliila na vrh strelice zarivene u njegovo grlo. Ben je bio
ispunjen strahom ali i saaljenjem za svog prijatelja Billa
Denbrougha; no bilo je tu i snanog osjeaja predivnog olakanja.
Zar je posumnjao u Billa? Zar je itko od njih posumnjao? O Bili, reci
to, molim te, zar ne moe izgovoriti?
I nekako, Billu to uspije. "Ti ima svoje P-P-PTICE! Svoje P-P-
PTICE!"
Gurne knjigu Stanu. Stan je uzme i glupavo pogleda Billa. Suze
mu zasvjetlucaju na obrazima. Tako je vrsto drao knjigu u ruci da
su mu prsti pobijeljeli. Bili pogleda u njega, pa u ostale.
"D-d-doite", ree on ponovno.
"Hoe li ptice djelovati?" upita Stan. Glas mu je bio tih,
promukao.
Djelovale su u vodotornju, nisu li?" upita ga Bev.
 Stan je pogleda nesigurno.
Richie ga potape po ramenu. "Hajde, Stanny the Kid", ree on.
"Jesil mi il si muko?"
"Mora da sam muko", ree Stan drhtavo, i obrie suze s lica
donjim dijelom zapea lijeve ruke. "Jer koliko znam, mievi se ne
ukenjaju u gae."
Oni se nasmiju i Ben bi mogao prisegnuti da je osjetio kako kua
uzmie od njih, od tog zvuka. Mike se okrene. "Ona velika soba, ona
kroz koju smo upravo proli. Pogledajte!"
Oni pogledaju. Salon je sad bio gotovo crn. Nije to bilo zbog
dima ili ikakva plina; bila je to naprosto crna tama, gotovo potpuna
crna tama. Zraku bi oduzeta svjetlost. Ona crna tama kao da se
valjala i ugibala dok su oni zurili u nj i kao da je gusnula u neto
nalik licima.
"K-k-krenimo."
Oni se okrenu od tame i pou niz hodnik. Iz njega su se otvarala
troja vrata, dvoja s prljavim bijelim porculanskim okruglim
kvakama, trea samo s rupom umjesto kvake. Bili odlunim
pokretom uhvati za prvu kvaku, okrene je, i gurne vrata. Bev se
zalijepi na njega, podigavi praku.
Ben se primakne, svjestan da i ostali ine to isto, jatei se iza
Billa poput prestraenih prepelica. Bila je to spavaa soba, prazna,
osim jednog umrljanog madraca. Zahrali tragovi davno preminulih
opruga bili su utetovirani u utoj povrini madraca. Ispred jedinog
prozora sobe povijali su se suncokreti i kimali glavama.
"Nema nieg -" zausti Bili, a tad se madrac pone ritmino
nadimati i ugibati. Odjednom se raspara tono po sredini. Crna,
ljepljiva tekuina pone curiti iz njega, umrljavi madrac a zatim se
slije preko poda prema ulazu. Imala je oblik dugih, uatih pipaka.
"Zatvori ih, Bili!" vikne Richie. "Jebote, zatvori ta vrata!"
 Bili ih zalupi, okrene se i pogleda ih, pa kimne glavom.
"Hajdemo." Tek to je dotaknuo kvaku na drugim vratima - ova su
bila na drugoj strani uskog hodnika - iza jeftinog drveta prolomi se
zvrav vrisak.

AK I BILL USTUKNE OD TOG KRETAVOG,

NELJUDSKOG KRIKA. BEN OSJETI KAKO bi od tog zvuka
mogao uskoro poludjeti; njegov mozak predoio si je iza tih vrata
divovskog cvrka, poput neeg iz filma u kojem od radijacije svi
kukci jako narastu - na primjer, Poetak kraja ili Crni korpion, ili
onaj o mravima u kanalizaciji Los Angelesa. Ne bi mogao pobjei
ak ni da je zrikavi smeurani uas razbio daske na vratima i poeo
ga milovati svojim velikim, dlakavim nogama. Bio je nejasno
svjestan da pokraj njega Eddie die u razdiruim soptajima.
Vrisak je jaao ne gubei nita od svog kukcolikog zvranja. Bili
ustukne jo jedan korak, sad bez kapi krvi u licu, iskolaenih oiju,
usana koje su mu sad bile samo ljubiasta brazgotina ispod nosa.
"Gaaj ga, Beverly!" zauje Ben sebe kako vie. "Gaaj ga kroz
vrata, gaaj prije no to nas se doepa!" A sunana svjetlost razlije se
kroz prljavi prozor u dnu hodnika poput tekog grozniavog tereta.
Beverly podigne Bullseye kao djevojica u snu dok je ono
zrikanje postajalo sve glasnije i glasnije -
Ali prije no to je uspjela nategnuti praku, Mike vikne: "Ne!
Ne! Nemoj, Bev! Boe! E, jesam kreten!" Nevjerojatno, ali Mike se
smijao. On se progura naprijed, zgrabi kvaku, okrene je i gurne vrata.
Ona se oslobode napuhnutog dovratka i nakratko zakripe. "To je
egrtaljka! Samo egrtaljka, nita vie, time se plae vrane!"
 Soba je bila prazna kutija. Na podu je leala limenka otpiljenih
krajeva. Na sredini, vrsto zategnut i vezan u vorove izvan rupa
probijenih sa strane, bio je komadi voskom premazanog ueta.
Premda u sobi nije bilo povjetarca - jedini je prozor bio zatvoren i
nemarno obijen daskama i proputao svjetlost samo u obliku mrlja i
zraka - nije bilo sumnje da ono zavijanje dopire iz limenke.
Mike ode do nje i svojski je odrapi nogom. Zavijanje prestane
kad se limenka otkotrljala u suprotni kut.
"Najobinija egrtaljka", ree on ostalima, kao da se ispriava.
"Mi ih stavljamo zbog vrana. Nije to nita. Samo jeftin trik. Ali ja
nisam vrana." On pogleda Billa, vie se ne smijui, ali se i dalje
smijeei. "Jo se bojim Onoga - mislim da se svi bojimo - ali i Ono
se boji nas. Iskreno govorei, mislim da se Ono vraki boji."
Bili kimne glavom. "I j-j-ja", ree on.
Oni odu do vrata u dnu hodnika, i dok je Ben promatrao kako
Bili uvlai prst u rupu gdje je nekad bila kvaka, shvati da e sve ovo
ovdje zavriti; iza ovih vrata nee biti trikova. Smrad je sad bio gori,
a onaj olujni osjeaj dviju suprotstavljenih sila koje se vrtloe oko
njih bio je puno jai. Pogleda Eddieja, s jednom rukom u udlagi, dok
zdravom stee aspirator.
Pogleda Bev s druge strane, bijelu u licu, kako dri praku
visoko podignutu poput jadca. On pomisli: Budemo li morali bjeati,
pokuat u te zatititi, Beverly. Kunem se da u pokuati.
Moda je osjetila tu njegovu misao, jer se okrenula prema njemu
i obdarila ga napetim osmijehom. Ben joj uzvrati smijeak.
Bili povue vrata. Njihove arke ispuste priguen vrisak, a onda
zanijeme. Bila je to kupaonica... ali neto nije bilo u redu s njom.
Netko je neto ovdje razbio, bilo je jedino to je Ben u prvom
trenutku uspio shvatiti. Nije to boca estice... to je to?
 Bijeli komadii i krhotine, opako svjetlucavi, bili su rasuti
posvuda po podu. A tad shvati. Bila je to kruna ludosti. On se
nasmije. Richie mu se pridrui.
"Netko je okinuo prdac nad prdeima", ree Eddie i Mike se
pone smijuljiti i kimati glavom. Stan se blijedo smjekao. Jedino su
Bili i Beverly ostali namrteni.
Oni bijeli komadii rasuti po cijelom podu bili su krhotine
porculana. Zahodska je koljka odletjela u zrak. Kotli je stajao
pijano nakrivljen u lokvi vode, poteen prevrtanja zbog injenice da
je koljka bila smjetena u kutu, pa je kotli pao nakoso.
Zbili su se iza Billa i Beverly, krckajui po komadiima
porculana. to god to bilo, pomisli Ben, poslalo je tu jadnu koljku u
materinu. Zamisli kako Henry Bowers ubacuje u koljku dvije-tri
svoje rakete, zalupi poklopcem, a onda daje petama vjetra. Nije
mogao zamisliti da bi neto drugo, osim dinamita, moglo biti
uzrokom takve kataklizme. Bilo je nekoliko veih komada koljke,
ali vraki malo; veina onog to je ostalo bile su otre rbaci, nalik
sulicama za izbacivanje iz cjevica. Tapete (rue penjaice i zaigrani
vilenjaci, kao i u hodniku) su bile posvuda pune rupa. Sliile su
rupama od same, ali je Ben znao da je to porculan, zabijen u zidove
od siline eksplozije.
Bila je tu i kada s nogama u obliku apa, s naratajima prljavog
skorenog blata izmeu kandi. Ben virne u nju i na dnu ugleda
plimni nanos mulja i krupnog pijeska. Zahrala glava tua piljila je
odozgo. Bili su tu jo i umivaonik i irom otvoren ormari za
lijekove iznad njega, praznih polica. Na policama je bilo prstenova
hre, tamo gdje su nekad stajale boice.
"Ne bih se tome pribliavao, Veliki Bille!" ree Richie otro i
Ben se okrene.
Bili je prilazio otvoru odvoda u podu, iznad kojeg je nekad
stajala zahodska koljka. On se nagne nada nj... a onda se okrene
prema ostalima.
 "C--ujem p-p-pumpe... ba kao u J-J-Jalovini!"
Bev se primakne Billu. Ben poe za njom, i da - zauje i on: ono
postojano brundanje. Samo to, dok se tako razlijegalo kroz cijevi,
nije uope sliilo zvuku strojeva. Zvualo je kao neto ivo.
"O-o-odavde je d-d-dolo Ono", ree Bili. Lice mu je bilo
samrtniki blijedo, ali su mu oi plamtjele od uzbuenja. "O-o-
odavde je d-d-dolo onog d-d-dana, i o-o-odavde uvijek d-d-dolazi!
Iz o-o-odvoda!"
Richie je kimao glavom. "Bili smo u podrumu, ali Ono nije bilo
tamo - Ono je silo niza stube. Zato to je ovaj odvod mjesto odakle
je Ono izalo."
"I Ono je ovo uinilo?" upita Beverly.
"--urilo se, r-r-rekao bih", ree Bili ozbiljno.
Ben pogleda u cijev. Imala je oko metar u promjeru i bila puna
mraka kao rudarsko okno.
Unutarnja keramika povrina cijevi bila je obloena krastom
neega o emu nije elio nita znati. Onaj brundavi zvuk hipnotiki
je dopirao odozdo... i odjednom on ugleda neto. Nije to vidio
pravim oima, barem ne isprva, ve onima usaenima duboko u
njegov um.
Ono je zadilo prema njima, kree se brzinom ekspresnog vlaka,
ispunjava grlo te mrane cijevi od jedne do druge stijenke; Ono je
sad u vlastitom obliju, kakvo god ono bilo; Ono e poprimiti neki
oblik iz njihovih glava kad stigne. Ono dolazi, die se iz svojih
poganih struja i crnih katakombi ispod zemlje, a oi mu are
pogubno ukastozeleno; dolazi, pristie; Ono dolazi.
A onda, najprije u obliku iskri, on ugleda oi Onoga dolje u tami.
One poprime oblik - uegao i zloudan. Ben zauje kako onaj
brundavi zvuk strojeva sad nadjaava novi zvuk - Vuuuuuuu...
Smrdljiv se zadah podrigne iz krbavih usta odvodne cijevi i on
ustukne, kaljui i guei se.
 "Ono dolazi!" vrisne on. "Bili, vidio sam Ono, Ono dolazi!"
Beverly podigne Bullseye. "U redu", ree ona.
Neto grune iz odvodne cijevi. Kad se Ben poslije pokuao
prisjetiti tog prvog sukoba, uspio se sjetiti jedino vrtloga
srebrnastonaranastog oblija. Nije bilo sablasno; bilo je vrsto, i on
osjeti neki drugi oblik, neki stvaran i konaan oblik, iza Onoga... ali
njegove oi nisu mogle pojmiti ono to vide, ne sasvim.
A tad Richie zatetura natrake, lica grevito ispisana prepau, i
pone vritati:
"Vukodlak! Bili! To je vukodlak! Tinejderski vukodlak!" I
odjednom ono oblije poprimi stvaran oblik, za Bena, za sve njih.
Vukodlak je stajao stameno iznad odvodne cijevi, dlakavih
stopala vrsto poloenih s obje strane mjesta gdje je nekad bio zahod.
Njegove zelene oi egle su ih s njegova divljeg lica.
Gubica mu se nabrala a ukastobijela pjena cijedila kroza zube.
Ono gromoglasno zarei. Ruke mu sunu prema Beverly, a posuvraci
njegove srednjokolske jakne zadignu se na krznom prekrivenim
rukama. Zaudarao je vrue, sirovo i ubojito.
Beverly vrisne. Ben je zgrabi za lea bluze i povue tako jako da
su joj se otparali avovi ispod pazuha. Jedna ruka s kandama
zasijee kroz zrak na mjestu na kojem je ona maloprije stajala.
Beverly zatetura natrake i udari o zid. Srebrna kugla iskoi iz kapice
prake. Na trenutak ona zasvjetluca u zraku. Mike, bri od munje,
uhvati kuglicu i vrati joj je.
"Gaaj ga curo", ree on. Glas mu je bio savreno miran, gotovo
spokojan. " Smjesta ga upucaj. "
Vukodlak ispusti razoran urlik koji se prometne u arlaukanje od
kojeg se ledila krv. Gubicu podigne prema stropu. Urlanje se pretvori
u smijeh. Ono se baci na Billa kad se ovaj okrenuo pogledati Beverly.
Ben ga gurne u stranu i Bili se oprui koliko je dug i irok.
 "Gaaj ga, Bev"' vrisne Richie. "Zaboga, gaaj ga!"
Vukodlak skoi, i Ben ni trenutka nije posumnjao, ni tad ni
poslije, da je Ono tono znalo tko je ovdje glavni. Ono se eljelo
doepati Billa. Beverly zategne praku i opali. Kugla poleti i
ponovno promai metu, ali ovaj put ne bude spasonosnog skretanja
putanje. Promaila je pola metra i probila rupu u tapetama iznad
kade. Bili, ruku istokanih komadiima porculana, krvarei na
desetak mjesta, opsuje vrisnuvi.
Vukodlakova se glava strelovito okrene; njegove uarene zelene
oi zagledaju se u Beverly. Ne razmiljajui, Ben stane ispred nje
dok je ona pipajui po depu traila drugu srebrnu kuglu. Traperice
koje je imala na sebi bile su preuske. Nije ih odjenula s namjerom da
bude izazovna; razlog je bio taj to su one, kao i kratke hlae koje je
imala na sebi onaj dan kad su se dogodili Patrick Hockstetter i
hladnjak, bile prologodinji model. Prsti joj se sklope oko kugle, ali
joj ona sklizne. Ponovno je napipa i dohvati. Povue je, izvrne dep i
prospe etrnaest centi, kupone dviju ulaznica za kino i malo depnog
smea.
Vukodlak nasrne na Bena, koji je zatitniki stajao ispred nje... i
zaklonio joj pogled na metu. Glava Onoga bila je nakrenuta pod
grabeljivo smrtonosnim tragakim kutom. kljocao je eljustima.
Ben naslijepo posegne za Onim. U njegovim reakcijama sad kao da
nije bilo mjesta za prepast - umjesto toga osjeao je nekakav
otrouman gnjev, pomijean sa zbunjenou i osjeajem da se
vrijeme nekako naglo zaustavilo uz kripu konica. Zavue ruke u
otru smrenu dlaku - krzno, pomisli on, uhvatio sam Ono za krzno -
i ispod krzna osjeti teku kost njegove lubanje. Gurne tu vuju glavu
svom snagom, ali premda je bio krupan djeak, od tog nije bilo
nimalo koristi. Da nije zateturao prema natrag i udario o zid, Ono bi
mu razderalo grkljan zubima.
Ono krene za njim, ueglih zelenkastoutih oiju, reei svakim
dahom. Zaudaralo je na kanalizaciju i na jo neto, neki jaki, no
neugodni miris poput trulih ljenjaka. Podigne se jedna od njegovih
apa i Ben odbrza u stranu najbre to je mogao. Ona apa, na ijim
su zavrecima bile teke kande, razdere beskrvne rane u tapetama i
sirastoj buci ispod njih. Nejasno je uo kako Richie neto urla, kako
Eddie urla na Beverly da gaa u Ono, da gaa. Ali Beverly to ne
uini. Ovo joj je druga prilika. To i nije bilo vano; odluila je da joj
to bude i jedina. Jasna hladnoa koju vie nikad u ivotu nije osjetila,
prevue joj se preko vida.
Zbog nje su se svi obrisi ocrtavali jasno kao na reljefu; nikad
vie nee tako izrazito vidjeti tri dimenzije stvarnosti. Vladala je
svim bojama, svakim kutom, svakom udaljenou. Strah je ieznuo.
Osjeti lovevu jednostavnu poudu sigurnosti i skorog ispunjenja.
Bilo joj je usporilo. Histerian, drhtav stisak kojim je drala praku
olabavi, a onda se ponovno uvrsti i postane prirodan. Duboko
udahne. Uini joj se da joj se plua nikad nee do kraja napuniti.
Nejasno, jedva, zauje nekoliko prasaka. Nije vano, to god to bilo.
Ona naniani ulijevo, ekajui da Vukodlakova udovina glava
sjedne sa staloenom nepogreivou u ralje iza nategnutog V-a
zapete prake.
Vukodlakove se kande ponovno spuste. Ben im se pokua
izmaknuti, ali se odjednom nae u apama Onoga. Ono ga cimne kao
da je najobinija krpena lutka a eljusti mu se rastvore naglim
trzajem.
"Govnaru - "
Ben gurne palac u jedno oko Onoga. Ono zaurla od bola, a jedna
od onih apa koje su zavravale kandama razdere Benovu koulju.
Ben uvue trbuh, ali mu jedna kanda povue uarenu crtu bola niz
prsa i trbuh. Krv brizne iz njega i poprska mu hlae, traperice, pod.
Vukodlak ga baci u kadu. Ben udari glavom, ugleda sve zvijezde,
uskobelja se u sjedei poloaj i shvati da mu je krilo puno krvi.
Vukodlak se munjevito okrene. Ben istom onom bezumnom
jasnoom primijeti da Ono ima na sebi izblijedjele traperice Levi
Strauss. avovi su popucali. Crveni bandana rubac skoren od sluzi,
nalik onima kakve nose strojovoe, visio mu je iz stranjeg depa.
Na leima njegove srebrnonaranaste srednjokolske jakne pisalo je
SREDNJOKOLSKA UBOJITA EKIPA GRADA DERRYJA. Ispod
toga, ime PENNYWISE. A na sredini broj: 13.
Ono ponovno krene na Billa. Bili se bio osovio na noge i sad je
stajao leima uza zid, gledajui mimo u Ono.
"Gaaj, Beverly!'' vrisne ponovno Richie.
"Bi-bip, Richie", zauje se ona kako mu odgovara s udaljenosti
od tisuinjak kilometara.
Vukodlakova se glava odjednom nae na pravom mjestu, u
raljama. Ona pokrije jedno njegovo zeleno oko kapicom i otpusti je.
Nijedna joj ruka ne zadrhti; ispalila je kuglu glatko i prirodno kao to
je gaala limenke na otpadu onog dana kad su se svi izmijenjali da bi
ustanovili tko je najbolji strijelac.
Ben je imao vremena pomisliti: O, Beverly, promai li ovaj put
nema nam spasa a ja ne elim umrijeti u ovoj prljavoj kadi ali ne
mogu izai iz nje. Nije bilo promaaja. Okruglo oko - ne zeleno, ve
mrtvaki crno - najednom se pojavi visoko nasred gubice Onoga;
Beverly je bila naciljala u desno oko i promaila za centimetar.
Krik Onoga - gotovo ljudski vrisak iznenaenja, bola, straha i
gnjeva - bio je zagluujui. Benove ui zazvee od njega. A onda
savreno okrugle rupe u gubici Onoga nestane jer je sakriju potoci
krvi. Nije tekla; kuljala je iz rane u bujici pod visokim tlakom. Bujica
natopi Billovo lice i kosu.
Nema veze, pomisli Ben histerino. Ne brini, Bili. Ionako je
nitko nee biti u stanju vidjeti kad odemo odavde. Ako uope odemo.
Bili i Beverly krenu na Vukodlaka, a iza njih Richie drekne
histerino: "Gaaj opet, Beverly! Ubij Ono!"
"Ubij Ono!" vrisne Mike.
"Tako je, ubij Ono!" prikljui se Eddie.
 "Ubij Ono!" vikne Bili, usta zategnutih u drhtavom luku. U kosi
je imao bjelkastoutu prugu praine od buke. "Ubij Ono, Beverly, ne
daj da pobjegne!"
Nema vie municije, pomisli Ben nesuvislo, ostali smo bez
kuglica. Kako to mislite, da ga ubije? Ali on pogleda Beverly i
shvati. Da joj prije toga nije poklonio svoje srce, sad bi poletjelo njoj.
Ona je ponovno zapela praku. Prste je sklopila oko kapice,
skrivajui njezinu prazninu.
"Ubij Ono!" vrisne Ben i nespretno se prebaci preko ruba kade.
Traperice i donje rublje bili su mu natopljeni krvlju i zalijepljeni za
tijelo. Nije imao pojma je li teko ranjen ili ne. Poslije onog poetnog
vrueg cvranja nije osjeao puno bola, ali je bez sumnje bilo jako
puno krvi.
Vukodlakove zelenkaste oi vrljale su od jednog do drugog, sad
ispunjene kako bolom, tako i nesigurnou. Krv se slijevala niz
prednjicu njegove jakne.
Bili Denbrough se nasmijei. Bio je to blag i prilino lijep
osmijeh... ali mu ne zahvati oi. "Nije smio poeti s mojim bratom",
ree on. "Poalji tog govnara u pakao, Beverly."
Nesigurnost iezne iz oiju stvorenja - Ono je povjeravalo. S
okretnom, tenom gracioznou, Ono se okrene i baci naglavce u
odvod. Na odlasku, Ono se promijeni. Srednjokolska jakna stopi mu
se s krznom i oboje izgube boju. Lubanja Onoga se izdulji, kao da je
od voska koji je sad omekao i poinjao se topiti. Oblik Onoga se
promijeni. U jednom trenutku Ben pomisli da je gotovo ugledao
stvarni oblik Onoga i srce mu zamre u grudima, pa pone hvatati
zrak.
"Sve u vas pobiti!" zaurla glas iz odvodne cijevi. Bio je
promukao, nerazgovijetan, okrutan, ni najmanje ljudski. "Pobit u
vas sve... pobit u vas sve... pobit u vas sve... " Rijei su se gubile,
utanjile se, isprane, sve udaljenije... pridruivi se naposljetku tihom
brundanju crpki koje je dopiralo iz cijevi.
 Kua kao da se slegnula uz teak, potmuo udar ispod donje
granice ujnosti. Ali nije se ona slijegala, shvati Ben; na neki udan
nain ona se skupljala, vraala na svoju normalnu veliinu. Magija
kojom se Ono posluilo da kuu u Neiboltovoj 29 uini naizgled
veom, sad vie nije djelovala. Kua se vratila na prvotnu veliinu
kao putena lastika. Bila je to sad samo kua koja malo vonja po
vlazi i truleu, nenamjetena kua u koju kadto svrate pijanci i
skitnice piti i razgovarati, i skloniti se od kie.
Ono je otilo.
Poslije Onoga tiina se inila gromkom.

10

"M-M-MORAMO O-O-OTII ODAVDE", REE BILL. ODE

DO MJESTA GDJE JE BEN pokuavao ustati i snano ga uhvati za
ispruenu ruku. Beverly je stajala blizu odvoda.
Pogleda svoju odjeu i ona pribranost iezne u rumenilu koje
kao da joj je pretvorilo kou u toplu arapu. Kad je pri ciljanju
uzdahnula, ini se da je to bio stvarno dubok uzdah. Oni nejasni
praskavi zvuci bila su puceta na njezinoj bluzi. Nije ih vie bilo, ni
jednog jedinog.
Bluza je visjela razdrljena i pruao se nesmetan pogled na
njezine male grudi. Ona je preklopi naglim pokretom.
"R-R-Richie", ree Bili. "Pomozi mi oko B-B-Bena. On je t-t-t -"
Richie mu se pridrui, a zatim i Stan i Mike. Njih etvorica
podignu Bena na noge. Eddie prie Beverly i nespretno je zdravom
rukom obgrli oko ramena. "Bila si sjajna", ree on, i Beverly brizne u
pla.
Ben naini dva posrua koraka do zida i nasloni se na njega
prije no to je uspio ponovno pasti. Glava mu je bila lagana. Svijet se
i dalje punio bojom i blijedio. Osjeao se kao da e zasigurno
povratiti.
A onda ga obgrli Billova ruka, snana i utjena.
"Koliko je g-g-gadno, P-P-Plast?"
Ben se prisili da spusti pogled na trbuh. Ustanovi da mu je za
dvije jednostavne radnje - da savije vrat i jo malo jae razdere
poderotinu na koulji - potrebno vie hrabrosti no to mu je trebalo
za ulazak u kuu. Oekivao je da e ugledati kako mu pola utrobe
visi poput grotesknih vimena. Umjesto toga shvati da se bujica krvi
usporila do laganog curkanja. Vukodlak ga je rasjekao dugo i
duboko, ali oito ne i smrtonosno.
Richie im se pridrui. On pogleda posjekotinu koja je vijugala
niz Benove grudi i postupno presuivala na gornjoj nabreklini
njegova trbuha, a onda ozbiljno u Benovo lice. "Zamalo da ti Ono
napravi podvezice od crijeva, Plastu. Zna?"
"Ma nemoj mi rei."
On i Richie zagledaju se jedan u drugog ispitivaki, a onda
istovremeno prasnu u histerian hihot, poprskavi se pljuvakom.
Richie zagrli Bena i lupi ga po leima.
"Pobijedili smo Ono, Plastu! Pobijedili smo Ono!"
"N-n-nismo p-p-pobijedili Ono", ree Bili smrknuto. "P-p-
posreilo nam se. Krenimo p-p-prije no to se Ono o-o-odlui v-v-
vratiti."
"Kamo?" upita Mike.
"U J-J-Jalovinu", ree Bili.
Beverly im prie i dalje drei bluzu preklopljenu. Obrazi su joj
bili arko crveni.
"Klupska kuica?"
Bili kimne glavom.
 "Moe li mi netko posuditi koulju?" upita Beverly, zajapurivi
se jo vie. Bili je pogleda, pa krv navre i njemu u lice i oblije ga. On
urno svrne pogled, ali u tom trenutku Bena obuzme osjeaj
objavljenja i kukavna ljubomora. U tom trenutku, u toj jednoj
sekundi, Bili je postao svjestan Beverly na nain na koji ju je dotad
samo Ben doivljavao.
I ostali pogledaju, pa odvrate pogled. Richie zakalje u
nadlanicu. Stan pocrveni. A Mike Hanlon ustukne korak-dva kao da
se boji obline te jedne male bijele dojke, koja se isticala ispod njezine
ruke.
Bev zabaci glavu i zatrese svojom raupanom kosom. I dalje se
rumenjela, ali joj je lice bilo draesne
''to mogu kad sam curica", ree ona, "i kad se poinjem gore
iriti... Onda, hoe li mi sad netko dati koulju?"
"N-n-naravno", ree Bili. Skine svoju bijelu majicu preko glave,
obnaivi suhonjav prsni ko, vidljivu drljau od rebara, suncem
opaljena pjegava ramena. "I-i-izvoli."
"Hvala ti, Bili", ree ona, i u jednom vruem, uspaljenom
trenutku, pogledi im se izravno sretnu. Bili ovaj put ne odvrati
pogled. Njegov je pogled bio vrst, kao u odraslih.
"N-n-nema na emu", ree on.
Sretno, Veliki Bille, pomisli Ben i okrene glavu od tog pogleda.
Bolio ga je, bolio na mjestu dubljem od bilo kojeg mjesta koje bi
ijedan vampir ili vukodlak mogao dosegnuti. Ali, postoji neto to se
zove uljudno ponaanje. On nije znao to to znai, ali mu je pojam
bio vrlo jasan. Motriti ih dok se tako gledaju ne bi bilo u redu ba
kao ni gledati u njezine grudi kad je pustila prednji dio bluze da
navue Billovu majicu preko glave. Ako je tome tako. Ali je ti nikad
nee voljeti kao ja. Nikad.
 Billova joj je majica sezala gotovo do koljena. Da ispod njezina
ruba nisu virile traperice, izgledala bi kao da na sebi ima kratki
kombine.
"H-h-hajdemo", ponovi Bili. "Ne znam za v-v-vas, ali m-m-meni
je bilo d-d-dosta za j-j-jedan dan."
Ispostavi se da je svima bilo dosta.

11

NAKON SAT VREMENA NALAZILI SU SE U KLUPSKOJ

KUICI, GDJE SU OTVORILI I prozor i zaklopna vrata. Unutra je
bilo svjee, a Jalovina je tog dana bila blaeno tiha. Sjedili su ne
govorei puno, svatko od njih izgubljen u svojim mislima. Richie i
Bev su si dodavali Marlboro. Eddie nakratko srkne iz aspiratora.
Mike kihne nekoliko puta i ispria se. Ree da je uhvatio prehladu.
"Senjor, to jedino moe uhvatitis, karamba", ree Richie,
drueljubivo, i to je bilo sve.
Ben je oekivao da e bezumna meuigra u kui u Neiboltovoj
poprimiti boje sna. Izblijedjet e i rasplinuti se, pomisli on, onako
kako to biva sa snovima. Probudi se zadihan i obliven znojem, ali
poslije petnaest minuta ne moe se ni sjetiti o emu si sanjao.
Ali se to nije dogodilo. Sve to to se dogodilo, od trenutka kad se
na jedvite jade provukao kroz podrumski prozor do trenutka kad se
Bili posluio stolcem iz kuhinje da razbije prozor kako bi mogli
izai, ostalo je ivopisno i jasno u njegovu pamenju. Nije to bio san.
Zgruana rana na njegovim grudima i trbuhu nije bila san, i nije
vano hoe li je njegova majka moi vidjeti ili ne.
Naposljetku Beverly ustane. "Moram kui", ree ona. "elim se
presvui prije no to mi mama doe kui. Ako me vidi da nosim
muku majicu, ubit e me."
 "Ubit e te, senjorita", potvrdi Richie. "Ali polakos. "
"Bi-bip, Richie."
Bili ju je ozbiljno gledao.
"Vratit u ti majicu, Bili."
On kimne glavom i mahne rukom da pokae kako to nije vano.
"Hoe li biti frke? Zato to e doi kui bez nje?"
"N-n-ne. Ionako me j-j-jedva p-p-primjeuju."
Ona kimne glavom, ugrize se za svoju punu donju usnu,
jedanaestogodinjakinja visoka za svoj uzrast i jednostavno lijepa.
"to e sad biti, Bili?"
"Ne z-z-znam."
"Nije gotovo, zar ne?"
Bili odmahne glavom.
Ben ree: "Sad e nas Ono htjeti jo vie."
"Jo srebrnih kugli?" upita ga ona.
On shvati da jedva moe izdrati njezin pogled. Volim te,
Beverly... ne diraj mi u to. Neka ti bude Bili, neka ti bude cijeli svijet,
to god eli. Samo mi ne diraj u to, neka te i dalje volim, i to e biti
dovoljno.
"Ne znam", ree Ben. "Mogli bi, ali -" Glas mu zamukne
zbunjeno, slegne ramenima. Nije mogao rei to osjea, nekako nije
mogao to izustiti - da je ovo kao da si u nekom filmu s udovitima,
ali ipak nije. Mumija je donekle izgledala drukije... na naine koji
su potvrivali njezinu sutinsku realnost. Isto je vailo i za
Vukodlaka - mogao je to posvjedoiti zato to ga je vidio u
paralizirajuem krupnom planu koji nikakav film, pa ak ni
trodimenzionalni, ne moe pruiti, zavukao je ruke u ikaru
smrenog Onova krzna, ugledao mali, zlokobni naranasti ar (poput
cofla!) u jednom njegovu zelenom oku. To je bilo kao... kao... snovi
koji su postali java. A kad snovi postanu java, oni se otmu kontroli
snivaa i postaju samostalni pogubni entiteti, sposobni za vlastite
postupke. Srebrno streljivo djelovalo je zato to je njih sedmero bilo
sjedinjeno u uvjerenju da hoe. Ali nisu ubili Onoga. A sljedei put
Ono e im se pojaviti u novom obliku, nad kojim srebro nee imati
moi.
Mo, mo, pomisli Ben, gledajui Beverly. Sad je to bilo u redu;
njezin se pogled ponovno sreo s Billovim, i njih su se dvoje gledali
kao izgubljeni. Bilo je to samo na trenutak, ali se Benu uinilo jako
dugo.
Uvijek se sve svodi na mo. Ja volim Beverly Marsh i ona ima
mo nada mnom. Ona voli Billa Denbrougha pa on ima mo nad
njom. Ali - mislim - da i on poinje voljeti nju. Moda zbog njezina
lica u trenutku kad je rekla da si ne moe pomoi to je djevojica.
Moda zato to joj je na trenutak ugledao dojku. A moda naprosto
zbog toga kako kadto izgleda na laskavoj svjetlosti, ili zbog njezinih
oiju. Nije vano. Ali ako se on poinje zaljubljivati u nju, onda i ona
zadobiva mo nad njim. Superman posjeduje mo, osim kad se nae
u blizini kriptonita. Batman posjeduje mo premda ne moe letjeti a
ni vidjeti kroz zid. Moja mama ima mo nada mnom, a njezin gazda
u eljezari ima mo nad njom. Svi imaju malo moi... osim moda
male djece i beba.
Tad pomisli da ak i mala djeca i bebe imaju mo; mogu plakati
sve dok vas ne prisile da uinite neto da ih uutkate.
"Ben?" upita Beverly, ponovno svrnuvi pogled na njega. "Pojela
ti maca jezik?"
"Ha? Ne. Razmiljao sam o moi. O moi kuglica."
Bili ga je pomnjivo motrio.
"Pitao sam se odakle im ta mo", ree Ben.
"O-o-ona -" pone Bili, a onda zauti. Licem mu se prevue
zamiljen izraz.
 "Stvarno moram ii", ree Beverly. "Vidimo se, ha?"
"Naravno, doi sutra", ree Stan. "Slomit emo Eddieju drugu
ruku." Svi se nasmiju, a Eddie naini pokret kao da e baciti aspirator
u Stana.
"Onda bok", ree Beverly, podigne se na ruke i izvue iz kuice.
Ben pogleda Billa i primijeti da se on nije pridruio opem
veselju. Jo je imao onaj zamiljeni izraz na licu, i Ben je znao da bi
ga morao zazvati po imenu dva-tri puta prije no to bi odgovorio.
Znao je o emu Bili razmilja; i sam e o tome razmiljati u danima
koji dolaze. Ne stalno, to ne. Trebat e mami objesiti i pokupiti
rublje, igrati se lovice i kauboja u Jalovini, a za kinog razdoblja prva
etiri dana kolovoza, njih sedmero e se u kui Richieja Toziera odati
uicima Parcheesija, pravei blokade, zduno izbacujui jedni druge
iz igre, mozgajui kako tono odrediti redoslijed bacanja kocaka dok
vani kia rominja i curi.
Njegova e majka izjaviti kako Pat Nixon smatra najljepom
enom Amerike, i uasnuti se kad se Ben opredijeli za Marilyn
Monroe (osim po boji kose, smatrao je da Bev slii na Marilyn
Monroe). Do mile e volje jesti okoladice - Twinkies, Ring-Dings i
Devil Dogs - sjediti na stranjem trijemu i itati Lucky Stan and the
Moons ofdercury. Bit e vremena za sve to dok rana na njegovim
grudima i trbuhu bude zacjeljivala u krastu i poela ga svrbjeti, zato
to se ivot nastavio, a s jedanaest godina, premda bistar i sposoban,
on ipak nije imao razvijen osjeaj perspektive. Mogao je ivjeti s
onim to se dogodilo u onoj kui u Neiboltovoj. Ta svijet je, na kraju
krajeva, pun uda.
Ali bit e i udnih trenutaka kad izvue pitanja iz praine i
zamisli se nad njima: Mo srebra, mo kugli - odakle takva mo?
Odakle bilo koja mo? Kako je stei? Kako se njome sluiti?
inilo mu se da bi im ivoti mogli ovisiti o tim pitanjima.
 Jedne noi dok je tonuo u san, a kia bila postojani uspavljujui
romon na krovu i prozorima, padne mu na um da postoji jo jedno
pitanje, moda i jedino pitanje. Ono je imalo neko stvarno oblije;
zamalo ga je ugledao. Vidjeti to oblije znailo je proniknuti u tajnu.
Vrijedi li to i za mo? Moda i vrijedi. Jer, nije li istina da i mo, ba
poput Onoga, mijenja oblike? Beba koja plae u snu, atomska
bomba, srebrna sama, nain na koji je Beverly pogledala Billa i
nain na koji je Bili pogledao nju.
to je, tono, uope mo?

12

SLJEDEA DVA TJEDNA NE DOGODI SE NITA

POSEBNO.
 DERRY:

ETVRTA MEUIGRA

"Mora izgubiti
Ne moe uvijek pobjeivati.
Mora izgubiti
Ne moe stalno pobjeivati, to sam ti rekao?
Znam, ljepotice,
Shvaam da e biti frke."
John Lee Hooker, "You Got to Lose"

6. travanj 1985.

ZNATE TO, PRIJATELJI I SUSJEDI MOJI - VEERAS SAM

PIJAN. PIJAN KO MAJKA. Viski od rai. Otiao sam do Wallyja,
tamo poeo, pa otiao u vinariju u Center Street pola sata prije
zatvaranja i kupio pola litre raenog. Znam to radim. Veeras pij
jeftino, sutra plati skupo. I evo ga gdje sjedi, jedan pijani crnjo u
Gradskoj knjinici poslije zatvaranja, s ovom biljenicom otvorenom
pred sobom i bocom Old Kentuckyja kod lijevog lakta.
"Govori istinu da postidi vraga", govorila je moja mama, ali mi
je zaboravila rei kako starog dobrog Kopitara ponekad ne moe
postidjeti trijezan. Irci to znaju, ali je njih, naravno, Bog stvorio da
budu crnci meu bijelcima - a tko zna, moda su i korak ispred.
elim pisati o piu i sotoni. Sjeate se Otoka s blagom? Starog
morskog vuka s broda Admiral Benbow. "Sredit emo mi njih,
Jacky!" Kladim se da je ta gorine puna ruina od ovjeka u to i
vjerovala. Pun ruma - ili raene estice - moe povjerovati bilo to.
O piu i sotoni. Moe.
Ponekad me zabavlja razmiljati koliko bih jo ostao na ivotu
kad bih objavio neto od ovoga to piem u gluho doba noi. Kad bih
osvijetlio baterijom neke od kostura u Derryjevu ormaru.
Postoji Upravni odbor knjinice. Jedanaestero ih je. Jedan od
njih je sedamdesetogodinji pisac kojeg je prije dvije godine udarila
kap i kome je sad esto potrebna pomo da se snae u dnevnom redu
svakog sastanka (i kojeg se kadto uhvati kako vadi suhe kuglice iz
dlakavih nosnica i paljivo ih stavlja u uho, kao da ih eli sauvati za
crne dane).
Druga je nametljiva ena koja je ovamo dola iz New Yorka s
muem lijenikom i koja u neprekidnom, cvileem monologu bugari
o tome kako je Derry provincija, kako nitko ne razumije IDOVSKO
ISKUSTVO i kako mora otii ak u Boston da kupi suknju u kojoj bi
se ovjek mogao pokazati u javnosti. Posljednji put kad mi se ta
anoreksina smuca obratila bez usluga posrednika bilo je na
boinom domjenku Odbora prije godinu i pol dana. Bila je strusila
poprilinu koliinu dina i upitala me shvaa li itko u Derryju
CRNAKO ISKUSTVO. I ja sam strusio poprilinu koliinu dina,
pa sam odgovorio: "Gospoo Gladry, moda su idovi velik misterij,
ali crnce razumije cijeli svijet." Zagrcnula se piem, okrenula na peti
tako strelovito da su joj se na trenutak ispod iroke suknje pokazale
gaice (ne naroito zanimljiv prizor; da se barem radilo o Carole
Danner!), i tako se zavrio moj posljednji neformalni razgovor s
gospoom Ruth Gladry. Nije neka teta.
Ostali lanovi Odbora potomci su vlasnika pilana. Njihova
potpora knjinici in je nasljednog iskupljenja; oni su silovali ume a
sad skrbe za ove knjige onako kako bi neki sredovjeni enskar
odluio izdravati u veselju zaetu kopilad svoje mladosti. Njihovi
djedovi i pradjedovi bili su ti koji su rairili noge umama sjeverno
od Derryja i Bangora i silovali te u zeleno odjevene djeve svojim
sjekirama i klinovima. Pilili su i sjekli i ogoljavali a da se nijednom
nisu zamislili nad time to ine. Razderali su djevinjak tih velikih
uma kad je Grover Cleveland bio predsjednik a svrili u doba kad je
Woodrowa Wilsona udarila kap. Ti nitkovi u aboima silovali su
velike ume, oplodili ih otpacima iverja i ostacima smreke i pretvorili
Derry iz uspavanog gradia s brodogradilitem u naglo procvalu
prvarnicu gdje se pecare dina nikada nisu zatvarale, a kurve cijele
noi pokazivale to znaju.
Jedan stari drvosjea, Egbert Thoroughgood, kome je sad
devedeset trea, ispriao mi je kako je jednom legao s nekom
prostitutkom mravom kao daska u kuici u Bakerovoj (ulica koja
vie ne postoji; stambeno naselje za srednju klasu tiho stoji na mjestu
gdje je neko vrela i buala Bakerova).
"Shvatio sam da ona lei u lokvi sperme dubokoj moda tri
centimetra tek poto sam se istresao u nju. Gotovo se pretvorila u
ele. 'Curo,' velim ja, 'je 1' se nikad ne pazi?' Ona pogleda dolje pa
veli: 'Stavit u novu plahtu ako ete opet. Mislim da ima dvije u
kredencu u hodniku. Znam u emu leim negdje do devet ii deset, al'
mi oko ponoi pika tolko odrveni da moe ba bit i u Ellsworthu.'"
Eto takav je bio Derry u prvih dvadesetak godina dvadesetog
stoljea: lova, cuga i eva. Penobscot i Kenduskeag bili su puni
ploveih trupaca od travnja, kad bi se otopio led, do novog leda u
studenom. Dvadesetih je posao poeo jenjavati jer nije bilo svjetskog
rata i potrebe za sirovim drvetom koji bi pokretao taj ratni stroj, a
potpuno je zatekao u doba Velike krize. Vlasnici pilana uloili su
novac u one njujorke ili bostonske banke koje su preivjele krah i
prepustili derryjevsku privredu samoj sebi da ivi - ili umre. Povukli
su se u svoje otmjene kue u West Broadwayu a djecu poslali u
privatne kole u New Hampshireu, Massachusettsu i New Yorku. I
ivjeli od kamata i politikih veza.
 Sedamdesetak godina nakon to je Egbert Thoroughgood uludo
rasuo svoju ljubav s jeftinom kurvom u krevetu punom sperme u
Bakerovoj od njihove drutvene nadmoi ostale su prazne divlje
ume u okruzima Penobscot i Aroostook i prostrane viktorijanske
kue koje se pruaju du West Broadway... i naravno, moja knjinica.
Samo to bi taj dobri ivalj iz West Broadwaya crnaki zapeo na
tome (igra rijeima je stopostotno namjerna) da mi se ta "moja
knjinica" oduzme kad bih objavio bilo to o Legiji bjelakog
udorea, poaru u Black Spotu, smaknuu Bradlyjeve bande... ili o
dogaaju s Claudeom Herouxom i Silver Dollarom.
Silver Dollar bila je pivnica, i tamo se u rujnu 1905. godine
odigralo moda najneobinije masovno ubojstvo u cijeloj amerikoj
povijesti. Jo je ivo nekoliko starosjedilaca Derryja koji tvrde da se
tog sjeaju, ali jedina pria kojoj vjerujem je Thoroughgoodova.
Imao je osamnaest godina kad se to dogodilo.
Thoroughgood sad ivi u Paulsonovu starakom domu. Bezub je,
i njegov francusko-istonjaki naglasak iz Saint John's Valleyja tako
je jak da bi vjerojatno samo neki drugi stari stanovnik Mainea mogao
razumjeti to govori da se njegove rijei fonetski zapisuju. Sandy
Ives, folklorist s University of Maine, kojeg sam ve spomenuo na
ovim aknutim stranicama, pomogao mi je prevesti moje
audiozapise.
Claude Heroux je, prema Thoroughgoodu, bio: "Jen opa naanin
uvin sin sokom kolto premama kobila na jeini." (Ili, u prijevodu:
"Jedan opaki Kanaanin kurvin sin s okom kojim bi zakolutao prema
vama kao kobila na mjeseini.")
Thoroughgood je rekao da je on - a i svi drugi koji su radili s
Herouxom - smatrao da je taj premazan svim mastima kao pas koji
krade kokoi... zbog ega je njegov upad u Silver Dollar i vitlanje
sjekiricom jo vie sve zaprepastilo. To nije bilo u njegovu stilu.
Dotad su drvosjee u Derryju smatrale da je Heroux puno nadareniji
za podmetanje umskih poara.
 Ljeto 1905. bilo je dugo i toplo pa je bilo puno poara u
umama. Najvei od njih, za koji je Heroux kasnije priznao da ga je
podmetnuo tako to je stavio upaljenu svijeu usred gomile iveraka,
dogodio se u umi Haven's Big Injun. Izgorjelo je dvadeset tisua
jutara najbolje ume, a dim se osjeao pedeset kilometara dalje, gdje
su tramvaji s konjskom vuom vozili uz Up-Mile Hill u Derryju.
U proljee te godine nakratko je bilo govora o sindikatima.
etvorica drvosjea prihvatila su se organizacije (nije bilo bogzna to
organizirati; radni ljudi Mainea bili su protiv sindikata tada, a
uglavnom su to i danas), a jedan od te etvorice bio je Claude
Heroux, koji je svoje sindikalne aktivnosti vjerojatno shvatio kao
priliku da se pravi vaan i loe u Bakerovoj i Exchange Streetu.
Heroux i ostala trojica nazivali su se "organizatorima"; tvorniari su
ih nazivali "kolovoama". Proklamacija izvjeena u drvenim
kantinama u logorima drvosjea od Monroea do Haven Villagea i od
Summer Plantationa do Millinocketa dala je drvosjeama na znanje i
ravnanje da e svatko koga se uje govoriti o sindikatu biti smjesta
otputen.
U svibnju te godine dolo je do kratkog trajka gore kod
Trapham Notcha, i premda su trajk po kratkom postupku razbili
trajkbreheri koliko i "gradski redarstvenici" (a to je, znate, bilo
prilino udno, budui da je dolo gotovo trideset "gradskih
redarstvenika" koji su vitlali drcima sjekira i peglali po lubanjama
trajkaa, a prije tog svibanjskog dana u Trapham Notchu - koji je
prema popisu stanovnitva iz 1900. imao 79 stanovnika - koliko se
znalo, nije postojao ni jedan jedini policajac).
Heroux i njegovi prijatelji organizatori svejedno su to smatrali
velikom pobjedom njihove stvari. U skladu s time, sili su u Derry
napiti se i jo malo "organizirati"... ili "kolovoditi", ovisno o tome na
ijoj ste strani bili. to god da je bilo, jamano je to bio posao od
kojeg se suilo grlo. Obili su veinu barova u Hell's Half-Acreu, i
zavrili u Sleepy Silver Dollaru, zagrljeni, pijani ko majke,
naizmjence pjevajui sindikalne pjesme i sladunjave napjeve tipa
"Oi moje majke gledaju s neba", premda mislim da bi se svakoj
majci koja bi pogledala s visina i ugledala svog sina u takvom stanju
moglo oprostiti to to bi odvratila pogled.
Prema rijeima Egberta Thoroughgooda, jedini razlog zbog
kojeg bi netko pamtio da se Heroux uope pridruio pokretu, bio je
Davey Hartwell. Harrwell je bio glavni "organizator" ili "kolovoa",
a Heroux je u njega bio zaljubljen. A nije ni bio jedini; veina
mukaraca u pokretu oboavala je Hartwella duboko i strastveno,
onom ponositom ljubavlju koju mukarci uvaju za pripadnike svog
spola koji posjeduju magnetizam na rubu boanskog. "Dajvarvel
bijoj tikojij odo kodaj polsvjet njegov a tatak davio dlokot", rekao je
Thoroughgood.
(Prijevod: "Davey Hartwell bio je tip koji je hodao kao da je
pola svijeta njegovo, a ostatak da je stavio pod lokot.")
Heroux je poao za Hartwellom u organizaciju sindikata onako
kako bi poao za njim da je ovaj odluio da gradi brodove gore u
Breweru ili dolje u Bathu, ili da zida Seven Trestles u Vermontu, ili
kad smo ve kod toga, da vrati Pony Express na Divlji zapad. Heroux
je bio lukav i opak, i pretpostavljam da bi u nekom romanu to
iskljuivalo postojanje bilo kakvih dobrih osobina.
Ali ponekad, ovjek koji cijeli ivot provede kao osoba od
nepovjerenja i puna nepovjerenja prema drugima, kad ga provede
kao osamljenik (ili gubitnik), to po vlastitom izboru to zbog
miljenja koje drutvo ima o njemu, moe pronai prijatelja ili
ljubavnika i jednostavno ivjeti za tu osobu, onako kako pas ivi za
svog gospodara. ini se da je tako bilo izmeu Herouxa i Hartwella.
Dakle, njih etvorica provedu tu no u Brentwood Arms Hotelu,
koji su drvosjee tad zvale "Plutajui pas" (razlog se zagubio u tami
prolosti i prestao postojati kao i hotel). etvorica su se prijavila;
nijedan se nije odjavio. Jednog od njih, Andyja De Lessepsa, nitko
nikad vie nije vidio. Povijest nam u tome nimalo ne pomae; ostatak
ivota moda je proveo u lagodnom ivotu u Portsmouthu, ali ja
nekako sumnjam u to. Dvojica drugih "kolovoa", Amsel Bickford i
sam Davey Hartwell, pronaeni su kako plutaju na trbuhu niz
Kenduskeag. Bickfordu je nedostajala glava; netko ju je skinuo
zamahom teke sjekire. Hartwell je bio bez obje noge, a oni koji su
ga nali kleli su se da nikad nisu vidjeli takav izraz bola i uasa na
ljudskom licu. Neto mu je rastegnulo usta, napuhnulo obraze, a kad
su ga oni koji su ga nali okrenuli i rairili mu usnice, u blato padne
sedam njegovih nonih prstiju. Neki su mislili da je preostala tri
moda izgubio radei po umama; drugi su smatrali da ih je
vjerojatno progutao prije no to je umro.
Na lea koulje svakog od njih bio je privren papir na kojem
je pisalo SINDIKAT.
Claude Heroux nikad nije bio izveden pred sud zbog onog to se
dogodilo u Silver Dollaru u noi 9. rujna 1905., tako da se ne moe
tono znati kako je te svibanjske noi izbjegao sudbinu ostalih;
moemo samo nagaati. Dugo se sam snalazio u ivotu, nauio je
brzo reagirati, moda je razvio osjeaj kakav imaju neki psi mjeanci
da se izvuku prije no to nastane prava frka. Ali zato nije poveo
Hartwella sa sobom? Ili je moda odveden u umu s ostalim
"agitatorima"? Moda su ga uvali za kraj, pa je uspio pobjei jo
dok su se Harrwellovi krici (koji su vjerojatno postajali prigueniji
kad su mu nabili none prste u usta) razlijegali u tami i straili ptice u
njihovim prenoitima. Ne moe se nikako znati, ne pouzdano, ali
ovo posljednje meni zvui logino.
Claude Heroux postao je ovjek-duh. Uetao bi u logor u Saint
John Valleyju, stao u red s ostalim drvosjeama ispred kuhinje, dobio
zdjelicu variva, pojeo i izgubio se prije no to bi bilo tko shvatio da
on nije jedan od drvosjea. Poslije nekoliko tjedana pojavio bi se u
nekoj od pivnica u Winterportu, irio propagandu za sindikat i kleo se
da e se osvetiti ljudima koji su mu pobili prijatelje - najee je
spominjao Hamiltona Trackera, Williama Muellera i Richarda
Bowieja. Svi su oni ivjeli u Derryju, a njihove kue sa zabatima,
tomjiima i kupolama i dandanas stoje u West Broadwayu. Puno
godina kasnije, oni i njihovi potomci zapalit e Black Spot.
To da je bilo ljudi koji su eljeli da im netko makne Claudea
Herouxa s oiju bilo je neupitno, pogotovo nakon to su u lipnju
poeli poari. Ali premda se Herouxa esto vialo, bio je brz i imao
ivotinjske instinkte kad je bila posrijedi opasnost. Koliko sam uspio
doznati, nije bio izdan nikakav slubeni nalog za njegovo hapenje, a
policija nikad nije nita poduzela. Moda se strahovalo od toga to bi
Heroux mogao rei kad bi ga se izvelo pred sud zbog palea.
Koji god razlozi bili, ume oko Derryja i Havena gorjele su
cijelog tog vrueg ljeta. Nestajala su djeca, bilo je vie tunjava i
ubojstava nego obino, i grad je prekrila crna koprena straha
stvarnog koliko i dim koji se mogao osjetiti s vrha Up-Mile Hilla.
Kie su najzad stigle prvog rujna. Lilo je kao iz kabla dobrih
tjedan dana. Sredite Derryja bude poplavljeno, to nije bilo
neuobiajeno, ali velike kue u West Broadwayu stajale su visoko
iznad sredita grada, i u nekima od tih velikih kua jamano je bilo
uzdaha olakanja. Neka se ludi Kanaanin skriva po umama cijele
zime, ako to eli, moda su govorili. Zavrio je s poslom za ovo ljeto,
a mi emo ga se doepati prije no to se korijenje osui idueg
lipnja.
A onda je doao 9. rujan. Ne mogu objasniti to se dogodilo; ne
moe to objasniti ni Thoroughgood; koliko znam, ne moe nitko.
Jedino mogu prepriati dogaaje koji su uslijedili.
Sleepy Silver Dollar bio je pun drvosjea koji su pili pivo. Vani
se vukao maglovit sumrak. Kenduskeag je bio visok i srebrnasto
sumoran, ispunjavao svoj kanal od obale do obale, i prema rijeima
Egberta Thoroughgooda "puho je gadan vjetar - od onih koji ti uvjek
nau rupu u gaama i propuu ti upak". Ulice su bile kaljue. Za
jednim od stolova u stranjem dijelu prostorije trajala je partija
karata. Bili su to ljudi Williama Muellera. Mueller je djelomice bio
vlasnik eljeznice GS&WM a usto i industrijalac, vlasnik milijuna
jutara prvoklasnih uma, i ljudi koji su te veeri u Dollarn igrali
poker pola radnog vremena bili su drvosjee, drugu polovicu ljakeri
na eljeznici a puno radno vrijeme siledije.
Dvojica od njih, Tinker McCutcheon i Floyd Caldenwood,
odleali su svoje u zatvoru. S njima su bili Lathrop Rounds (njegov
je nadimak, nerazumljiv poput Hotel kod plutajueg psa, glasio El
Katook), David "Stugley" Grenier i Eddie King - bradonja ije su
naoale bile debele gotovo koliko i njegova trbuina. ini se da je
meu njima bilo barem nekoliko onih koji su posljednja dva i pol
mjeseca proveli drei etvere oi otvorene nee li se pojaviti Claude
Heroux. Isto se tako ini - premda nema ni trunke dokaza - da su
imali svoje prste i u maloj svibanjskoj sjei glava kad su pali
Hartwell i Bickford.
Oko anka je vladala stiska, rekao je Thoroughgood; deseci ljudi
stajali su zalijepljeni za ank, pili pivo, jeli teaku hranu i smetili po
piljevinom pokrivenom zemljanom podu.
Vrata se otvore i ue Claude Heroux. U ruci je drao umarsku
sjekiru s dvije otrice. Prie anku i laktovima si napravi mjesta.
Egbert Thoroughgood mu se naao s lijeve strane; rekao je da je
Heroux zaudarao kao gula od tvora. Barmen je Herouxu donio vr
piva veliine demiona, dva tvrdo kuhana jaja u zdjelici i posudicu za
sol. Heroux mu je platio novanicom od dva dolara i stavio kusur -
dolar i osamdeset pet - u jedan od preklopnih depova na svojoj
radnoj jakni. Posolio je jaja i pojeo ih. Posolio je i pivo, popio ga pa
se podrignuo.
"Vie je mjesta vani nego unutra, Claude", rekao je
Thoroughgood, kao da za Herouxom cijelo to ljeto nije tragalo pola
ljudi od zakona drave Maine.
"E, ta ti je na mjestu", ree Heroux, samo to je, budui da je bio
Kanaanin, ono to je vjerojatno rekao zazvualo vie kao: "E ta ti je
na mjestu."
 Narui si jo jedan vr piva, popije i ponovno se podrigne.
Razgovor za ankom se nastavio. Nekoliko ljudi pozdravi Claudea.
Claude kimne glavom i mahne, ali se ne nasmijei. Thoroughgood
ree da je djelovao kao netko tko napola sanja.
Za stranjim stolom, partija pokera se nastavila. Dijelio je El
Katook. Nitko se nije potrudio nekome od igraa rei da je Claude
Heroux u baru... premda je, budui da njihov stol nije bio udaljen
vie od sedam metara a da su Claudeovo ime vie nego jednom
glasno zazvali ljudi koji su ga poznavali, teko shvatiti kako su mogli
nastaviti kartati a ne postati svjesni njegove potencijalno smrtonosne
prisutnosti. Ali se tako dogodilo.
Nakon to je strusio svoj drugi demion piva, Heroux se ispria
Thoroughgoodu, podigne svoju sjekiru s dva drka i prie stolu za
kojim su Muellerovi ljudi igrali otvoreni poker. Onda je poeo sjei.
Floyd Caldenwood si je upravo natoio au raenog viskija i
sputao bocu kad stigne Heroux i odsijee mu ruku u zapeu.
Caldenwood pogleda u aku i vrisne; ona je i dalje drala bocu ali
odjednom nije bila privrena ni za to osim za vlanu hrskavicu i
vene koje su virile iz nje. Na trenutak odsjeena aka jo vre
stegne bocu, a onda padne na stol i ostane leati kao mrtav pauk. Krv
ikne iz Caldenwoodova zapea.
Kod anka, netko zatrai jo piva, a netko drugi upita barmena,
koji se zvao Jonesy, boji li jo kosu. "Nikad je nisam farbo", ree
Jonesy narogueno; ponosio se svojom kosom.
"Sreo sam kurvu kod Ma Courtney koja mi je rekla da je ono to
ti raste oko mia bijelo kao snijeg", ree ovjek.
"Laljivica", odgovori Jonesy.
"Skini hlae pa da vidimo", ree drvosjea po imenu Falkland, s
kime se Egbert Thoroughgood natjecao u piu prije Herouxova
dolaska. Ovo izazove opi smijeh.
 Iza njih, Floyd Caldenwood je vritao. Nekoliko je mukaraca
naslonjenih na ank sluajno pogledalo oko sebe taman na vrijeme da
ugledaju kako Claude Heroux zabija sjekiru u glavu Tinkera
McCutcheona. Tinker je bio krupan ovjek prosijede crne brade.
Ustane napola, dok mu se krv slijevala niz lice, a onda ponovno
sjedne. Heroux izvue sjekiru iz njegove glave. Tinker ponovno
pone ustajati a Heroux zamahne sjekirom postrance i zarije mu je u
lea. To proizvede zvuk, ree Thoroughgood, kao kad hrpa mokrog
rublja padne na tepih. Tinker se skljoka na stol a karte mu odlete iz
ruke.
Ostali igrai su urlali i zapomagali. Caldenwood, koji je i dalje
vritao, pokuavao je lijevom rukom podii desnu dok mu je ivot
zajedno s krvlju istjecao iz batrljka zapea u postojanom mlazu.
Stugley Grenier je imao ono to je Thoroughgood nazvao "pitoljem
nadohvat" (to e rei pitolj u futroli objeenoj o rame) i pokuavao
ga bezuspjeno dohvatiti. Eddie King je pokuao ustati no prevalio se
sa stolice na lea. Prije no to je uspio ustati, Heroux ga je opkoraio,
sjekire visoko podignute iznad njegove glave. King vrisne i podigne
obje ruke kao da ga eli odvratiti.
"Molim te, Claude, pa oenio sam se tek prolog mjeseca!"
vrisne King.
Sjekira se spusti, a vrh joj gotovo iezne u Kingovu
pozamanom trbuhu. Krv brizne sve do krovnih greda. Eddie pone
puzati natrake po podu. Claude izvue sjekiru iz njega onako kako
bi dobar drvosjea izvukao sjekiru iz mekanog drveta, malo je
zaljulja naprijed-natrag da bi je oslobodio vrstog stiska vlanog
drveta. Kad ju je oslobodio, podigne je iznad glave, ponovno spusti i
Eddie King prestane vritati. No Claude Heroux nije jo zavrio s
njim; prihvati se Kinga kao da sijee drva za potpalu.
Za ankom se poveo razgovor o tome kakva ih zima oekuje.
Vemon Stanchfield, farmer iz Palmyre, tvrdio je da e biti blaga -
njegovo je sveto pravilo bilo da jesenske kie istroe zimski snijeg.
Ali Alfie Naugler, koji je imao farmu kod Naugler Roada u Derryju
(nje sad nema; tamo gdje je Alfie Naugler nekad uzgajao graak, grah
i ciklu, sad se prua produetak meudravne autoceste sa est
voznih trakova duine dvanaest kilometara), nije se mogao s time
sloiti. Alfie je tvrdio da e predstojea zima biti estoka. Vidio je
ak osam prstenova na nekim gusjenicama, rekao je on, nezabiljeen
broj. Jedan je drugi ovjek uporno tvrdio da ih eka led; drugi blato.
Naravno, to ih podsjeti na meavu iz devetsto prve. Jonesy je gurao
velike krigle piva i zdjelice tvrdo kuhanih jaja, klizei niz ank. Iza
njih se nastavljalo vritanje i tekli su potoci krvi.
U tom sam trenutku ispitivanja Egberta Thoroughgooda iskljuio
kasetofon i upitao ga: "Kako se to dogodilo? Zar elite rei da niste
znali to se dogaa, ili da ste znali ali ste dopustili da se nastavi, ili
to?"
Thoroughgoodova brada utone do gornjeg puceta njegova
hranom umrljana prsluka. Obrve mu se skupe. Muk u
Thoroughgoodovoj sobi, maloj, skuenoj, koja je mirisala po
lijekovima, toliko se dugo ispredao da sam bio na rubu da ponovim
pitanje, no uto on odgovori: "Znali smo. Ali je izgledalo nevano.
Kao politika, na neki nain. Aha, ba tako. Kao gradska posla.
Najbolje je pustiti da se ljudi koji se razumiju u politiku brinu za nju,
a ljude koji se razumiju u gradska posla da se brinu za to. Takve se
stvari najbolje rijee kad se radni ljudi u njih ne mijeaju."
"Govorite li vi to o sudbini pa vas je strah da to glasno i jasno
priznate?" upitam iznenada.
Pitanje je iz mene naprosto izletjelo, i nisam oekivao da
Thoroughgood, koji je bio star i spor i nekolovan, odgovori na
njega... ali on to uini, nimalo iznenaen.
"Aha", ree on. "Moebit."
Dok su ljudi za ankom nastavili razgovor o vremenu, Claude
Heroux je nastavio sjei. Stugley Grenier najzad uspije izvui svoj
revolver. Sjekira se sputala jo jednom na Eddieja Kinga, koji je tad
ve bio u komadima. Metak koji je Grenier ispalio pogodi metalni
dio sjekire i odbije se uz iskre i cvile.
El Katook ustane i pone uzmicati. Jo je drao pil iz kojeg je
dijelio; donje karte su se otkidale i odleprale na pod. Claude krene
za njim. El Katook isprui ruke. Stugley Grenier ispali jo jedan
metak, no promai Herouxa za vie od tri metra.
"Stani, Claude", ree El Katook. Thoroughgood ree da je
izgledalo kao da se Katook pokuava nasmijeiti. "Nisam ja bio s
njima. Nisam se uope mijeao u to." Heroux samo zarei. "Bio sam
u Millinocketu", ree El Katook, a glas mu pone prelaziti u krik.
"Bio sam u Millinocketu, majke mi! Pitaj koga hoe, ako meni ne
vjeruje..."
Claude podigne sjekiru s koje je kapala krv, a El Katook mu baci
ostatak karata u lice.
Sjekira se spusti, uz fijuk. El Katook se sagne. Otrica sjekire
zarije se u drvenu oplatu stranjeg zida bara. El Katook pokua
potrati. Claude istrgne sjekiru iz zida i gurne mu je meu glenjeve.
El Katook se oprui po podu. Stugley Grenier ponovno opali u
Herouxa i ovaj je put imao malo vie sree. Ciljao je poludjelom
drvosjei u glavu, a metak je pogodio mesnati dio Herouxova bedra.
U meuvremenu, El Katook je hitro puzao prema vratima. Kosa
mu je pala na lice. Heroux ponovno zamahne sjekirom, reei i
frfljajui neto, i trenutak potom Katookova odsjeena glava kotrljala
se po piljevinom posutom podu, jezika koji je bizarno virio izmeu
zuba. Zaustavila se kod izme drvosjee po imenu Vamey, koji je
vei dio dana proveo u Dollaru i koji se dotad ve bio toliko
naljoskao da nije znao je li na moru ili na kopnu. On udarcem noge
odbaci glavu u stranu i ne pogledavi to je to, pa zaurla na Jonesyja
da mu poalje jo jedno pivo.
El Katook otpue jo metar, dok mu je iz vrata pod visokim
tlakom brizgala krv, prije no to je shvatio da je mrtav i sruio se. To
je znailo da je ostao samo Stugley. Heroux se okrene prema njemu,
ali Stugley je pobjegao u zahod i zakljuao vrata.
Heroux si sjekirom probije put unutra, urlajui, blebeui i
bjesnei, a iz ralja mu je curila slina. Kad je upao u zahod, Stugleyja
nije bilo, premda je hladna izba u kojoj je prokinjavalo bila bez
prozora. Heroux je trenutak stajao tamo, pognute glave, snanih ruku
poprskanih krvlju, a onda uz urlik podigao poklopac daske s tri rupe.
Taman je ugledao Stugleyjeve izme kako iezavaju ispod neravne
daske koja je okruivala zid zahoda. Stugley Grenier je vritei trao
niz Exchange Street po kii, u govnima od glave do pete, vikao da ga
hoe ubiti. Preivio je sjeu glava u Silver Dollaru - bio je jedini - ali
nakon tri mjeseca viceva na raun naina na koji je pobjegao,
zauvijek je otiao iz Derryja.
Heroux izae iz zahoda i stane ispred vrata kao bik poslije juria,
pognute glave, drei sjekiru ispred sebe. Dahtao je i puhao i bio
prekriven krvlju od glave do pete.
"Claude, zatvori vrata, ta sraonica smrdi do neba", ree
Thoroughgood. Claude spusti sjekiru na pod i uini ono to su ga
zamolili. Prie kartama zasutom stolu gdje su bile sjedile njegove
rtve, utnuvi usput jednu od odsjeenih nogu Eddieja Kinga. Onda
sjedne i poloi glavu na ruke. Lokanje i razgovor za ankom se
nastave. Pet minuta kasnije u bar nahrupi jo ljudi, meu njima i tri
-etiri erifova pomonika (glavni je bio otac Lala Machena, i kad je
ugledao onaj nered doivio je srani udar pa su ga morali odnijeti u
ordinaciju doktora Shratta). Claudea Herouxa odvedu. Bio je krotak
kad su ga privodili, vie u snu nego na javi.
Te su veeri barovi uzdu i poprijeko Bakerove i Exchange
Streeta brujali i jeali od vijesti o pokolju. Neki pravedniki pijani
gnjev poeo je jaati i kad su se barovi zatvorili vie od sedamdeset
mukaraca zaputilo se u sredite grada prema zatvoru i sudnici.
Nosili su baklje i fenjere. Neki su imali i pitolje, neki sjekire, a neki
metalne kuke.
 Okruni se erif trebao vratiti iz Bangora koijom tek sutra u
podne, tako da on nije bio tamo, a Goose Machen leao jeu ordinaciji
doktora Shratta zbog sranog udara. Dva pomonika koji su sjedili u
uredu i igrali cribbage, uli su rulju kako pristie i bre-bolje se
maknuli s puta. Pijanci su provalili unutra i izvukli Claudea iz
njegove elije. On se nije jako bunio; djelovao je oamueno, prazno.
Podigli su ga na ramena kao nogometnu zvijezdu; odnijeli ga do
Canal Streeta i tamo ga linovali; objesili su ga za stari brijest ije su
se grane nadvile nad kanal. "Toliko je bio izvan sebe, da se samo
dvaput trznuo", rekao je Egbert Thoroughgood. Bilo je to, sudei po
gradskim arhivskim zapisima, jedino linovanje koje se dogodilo u
ovom dijelu Mainea. Naravno, gotovo je nepotrebno i spominjati da
o tome nije pisao derryjevski News.
Mnogi od onih koji su nastavili ravnoduno piti dok je Heroux
radio svoj posao u Silver Dollaru bili su i u lin-grupi koja ga je
objesila. Do ponoi, njihovo se raspoloenje prema njemu
promijenilo.
Postavio sam Thoroughgoodu posljednje pitanje: je li vidio
nekog nepoznatog dok je trajalo to nasilje? Nekoga tko mu se uinio
udnim, kao da mu tamo nije mjesto, smijenim, pomalo
klaunovskim? Nekoga tko je moda tog popodneva pio u baru,
nekoga tko se te veeri prometnuo u hukaa dok se pijanevanje
nastavilo a razgovor skrenuo na lin?
"Moebit", odgovorio je Thoroughgood. Tad je ve bio umoran,
malaksao, spreman za popodnevni san. "Bilo je to davno, gospodine.
Davnije od davnog."
"Ali se neeg sjeate", rekoh ja.
"Sjeam se da sam pomislio kako je u Bangoru sigurno
lunapark", ree Thoroughgood. "Te sam veeri pio pivo u Bloody
Bucket. Taj se bar nalazio nekih est kua dalje od Silver Dollara.
Bio je tamo neki tip... komian... prekobacivao se... onglirao
aama... izvodio trikove... stavio bi etiri novia na elo a oni bi
ostali tako stajati... komedija, znate..."
Njegova je koata brada ponovno klonula na prsa. Svaki e mi
as zaspati. Mjehurii sline poeli su mu se skupljati u kutovima usta
na kojima je bilo nabora i kesica kao na enskoj torbici.
"Vidio sam ga nekolko puta otad", ree Thoroughgood. "Moda
se te veeri tako dobro proveo... da je odluio ostat."
"Aha. Mota se on ovuda poprilino dugo", rekoh ja.
Njegov je jedini odgovor bio slabo hrkanje. Thoroughgood je
zaspao u svom naslonjau pokraj prozora, s lijekovima i
nadrilijekovima poslaganima pokraj sebe na prozorskoj dasci -
vojnici starosti na smotri. Iskljuio sam kasetofon i na trenutak ostao
sjediti i gledati ga, tog neobinog vremeplovca iz 1890. ili otprilike
tu negdje, koji se sjeao vremena kad nije bilo automobila, struje,
zrakoplova, ni drave Arizone. Pennywise je bio tamo, vodio ih put
jo jednog ivopisnog rtvovanja - jo jednog u dugoj povijesti
ivopisnih derryjevskih rtvovanja. Ovo, iz rujna 1905., bilo je uvod
u pojaano razdoblje terora koji e ukljuiti i uskrsnu eksploziju
Kitchenerove eljezare sljedee godine.
Ovo potie neka zanimljiva (i, koliko ja znam, ivotno vana)
pitanja. Primjerice, to Ono zaista jede? Znam da su neka djeca bila
djelomice pojedena - barem imaju tragove ugriza - ali moda smo mi
ti koji tjeraju Ono da to ini. Ta od najranijeg su nas djetinjstva uili
da e udovite, uhvati li vas u dubokoj umi, pojesti. To je
vjerojatno najgora stvar koju moemo zamisliti. Ali se udovita
zapravo odravaju na ivotu zahvaljujui to se u njih vjeruje, zar ne?
Sve me neodoljivo navodi na ovaj zakljuak: hrana moda znai
ivot, ali izvor moi je vjera, a ne hrana. A tko je sposobniji za
potpuni in vjere od djeteta?
No postoji jedan problem: djeca odrastu. U crkvi, vjera se
odrava i obnavlja povremenim obredima. ini se da se i u Derryju
vjera odrava i obnavlja povremenim ritualima. Je li mogue da Ono
samo sebe titi temeljem jednostavne injenice da djeca gube vjeru
kako odrastaju ili ih moda obogalji neka vrsta artritisa duha i mate?
Da. Mislim da je u tome tajna. Ako ih nazovem, koliko e se
toga sjetiti? Koliko e povjerovati? Dovoljno da uine kraj ovom
uasu jednom zasvagda, ili dovoljno da poginu? Oni jesu pozvani -
toliko znam. Svako ubojstvo u ovom novom ciklusu bilo je poziv.
Zamalo smo ubili Ono dva puta, i naposljetku ga otjerali duboko u
labirint tunela i smrdljivih prostora ispod grada. Ali mislim da Ono
zna jo jednu tajnu: iako je Ono moda besmrtno (ili gotovo
besmrtno), mi nismo. Ono je moralo samo priekati da in vjere, koji
je od nas uinio potencijalne ubojice udovita kao i izvore snage,
postane nemogu. Dvadeset sedam godina. Za Ono moda zimski
san, kratak i okrepljujui kao to bi za nas bilo prilei poslije objeda.
A kad se Ono probudi, Ono je isto, ali je prola treina naih ivota.
Nae su se perspektive suzile; naa vjera u magiju - koja ini magiju
moguom - istroila se kao sjaj s novog para cipela poslije napornog
cjelodnevnog hoda.
Zato nas doziva? Zato nas ne pusti da umremo u miru? Mislim
da je to zato to smo ga zamalo ubili, uplaili. Zato to Ono eli
osvetu.
A sad, kad vie ne vjerujemo u Djeda Boinjaka, zubi-vilu,
Ivicu i Maricu, ili u zlog vilenjaka ispod mosta, Ono je spremno za
nas. Vratite se, kae Ono. Vratite se da dovrimo na posao u Dertjju.
Ponesite svoje prake, pikale i jo-joe! Igrat emo se! Vratite se pa
emo vidjeti sjeate li se najjednostavnijeg od svega: kako je biti
dijete, vrsto vjerovati u sve, to znai - bojati se mraka. U ovo sam,
barem, siguran tisuu posto: bojim se. Vraki se bojim.
 PETI DIO

CHUDOV OBRED

"To se ne smije. Od vlage je istrunula zavjesa. Prozorska mrea

sagnjila. Odvojite meso od maine, ne gradite vie mostove. Kroz
koji e zrak letjeti da premosti kontinente? Neka rijei padaju kako
god - da moda udare u ljubav postrance. Bit e to rijetka milost.
ele spasiti odve toga, poplava je uinila svoje."
William Carlos Williams
Paterson

"Pogledaj i pamti.
Pogledaj ovu zemlju,
Daleko, daleko onkraj tvornica i trave.
Dakako, tamo, naravno da e te pustiti proi.
Prozbori tad i zapitaj ume i ilovau.
to uje? to zemlja zapovijeda?
Zemlja je zauzeta: ovo nije tvoj dom."

Karl Shapiro, Putopis za prognane

 DEVETNAESTO POGLAVLJE

Besani noni sati

Gradska knjinica 1:15

KAD JE BEN HANSCOM ZAVRIO PRIU O SREBRNIM

KUGLICAMA ELJELI SU JO razgovarati, ali im Mike ree da bi
svi oni trebali malo odspavati. "Dosta je bilo zasada", ree on, ali je
izgledalo kao da je Mikeu dosta; lice mu je bilo umorno i izmueno i
Beverly pomisli da izgleda bolesno.
"Ali nismo gotovi", ree Eddie. ''to je s ostatkom prie? Jo se
ne sjeam -"
"Mike ima p-p-pravo", ree Bili. "Ili emo se sjetiti, ili n-n-
neemo. Mislim da h-h-hoemo. Sjetili smo se svega to nam je t-t-
trebalo."
"Moda svega onoga to je dobro za nas?" ree Richie.
Mike kimne glavom. "Sastat emo se sutra." Onda pogleda na
sat. "Odnosno kasnije danas."
"Ovdje?" upita Beverly.
Mike lagano odmahne glavom. "Predlaem da se sastanemo u
Kansas Streetu. Tamo gdje je Bili skrivao bicikl."
"Silazimo u Jalovinu", ree Eddie i najednom zadrhti.
Mike ponovno kimne glavom.
 Zavlada tajac dok su se pogledavali. Onda Bili ustane, a ostali
ustanu za njim.
"elim da svi budete oprezni ostatak noi", ree Mike. "Ono je
ovdje; Ono moe biti gdje god ste i vi. Ali nakon ovog sastanka
osjeam se bolje." Pogleda u Billa. "Rekao bih da je ovo ipak
izvedivo, a ti, Bili?"
Bili polako kimne glavom. "Da. Mislim da je ipak izvedivo."
"I Ono e to znati", ree Mike "i Ono e uiniti sve to moe da
na njegovoj strani vage bude vie kuglica."
"to da radimo ako se Ono pojavi?" upita Richie. "Da se
uhvatimo za nos, zatvorimo oi, okrenemo se triput i mislimo
pozitivno? Puhnemo mu malo arobnog praha u lice? Pjevamo stare
pjesme Elvisa Presleyja? to?"
Mike odmahne glavom. "Kad bih vam znao to rei, onda
problema ne bi ni bilo, zar ne? Jedino to znam jest da postoji i neka
druga sila - barem je postojala kad smo bili djeca - koja je eljela da
ostanemo na ivotu i obavimo posao. Moda jo postoji." On slegne
ramenima. Bio je to umoran pokret. "Mislio sam da vas dvoje, moda
ak i troje nee biti tu kad veeras pone sastanak. Nestali ili mrtvi.
Samo to to ste se pojavili ulijeva mi nade."
Richie pogleda na svoj sat. "Jedan i etvrt. Kako vrijeme leti kad
ti je zabavno, je li Plastu?"
"Bi-bip, Richie", ree Ben i blijedo se osmjehne.
"Hoe pjeice sa mnom do h-h-hotela, Beverly?" upita Bili.
"Moe." Oblaila je kaput. Knjinica je sad djelovala jako tiho,
sjenovita, zastraujua. Bili osjeti kako ga naglo sustiu prethodna
dva dana i grbe mu lea. Da je posrijedi bio samo umor, to bi bilo u
redu, ali je u tome bilo vie od toga: osjeaj da puca po avovima, da
sanja, da ima paranoina privienja. Osjeaj da ga netko promatra.
Moda ja zapravo uope i nisam ovdje, pomisli on. Moda sam u
ludnici dr. Sewarda, s Countovom ruevnom kuom odmah do nje i
Renfieldom u sobi preko puta, on sa svojim muhama a ja sa svojim
udovitima, obojica uvjereni da zabava traje i dotjerali smo se za
nju, ne u smokinge nego u luake koulje.
"A ti, R-R-Richie?"
Richie odmahne glavom. "Ja u dopustiti Plastu i Kaspbraku da
me odvedu kui", ree on. "Je 1' tako, deki?"
"Naravno", ree Ben. Nakratko pogleda Beverly, koja je stajala
pokraj Billa, i osjeti bol koju je gotovo zaboravio. Nova uspomena
zatreperi, gotovo njemu nadohvat ruci, a onda odlepra dalje.
"A ti, M-M-Mike?" upita Bili. "Hoe s Beverly i sa m-m-
mnom?"
Mike odmahne glavom. "Moram -"
Uto Beverly krikne, kretavo u tiini. Svod kupole iznad
njihovih glava uhvati taj zvuk, i njegovi odjeci podsjete na smijeh
vjetica, kao da lete i lepeu oko njih.
Bili se okrene prema njoj; Richieju iz ruke padne sportski sako
koji je skidao s naslona stolice; zauje se lomljava stakla kad je
Eddiejeva ruka sruila praznu bocu dina na pod.
Beverly je uzmicala od njih, ispruenih ruku, lica bijela kao bolji
papir za pisanje. Njezine oi, duboko u mutnoljubiastim dupljama,
iskolaile su se. "Moje ruke!" vrisne ona. "Moje ruke!"
"to -" zausti Bili, a onda ugleda kako joj krv polako kapa
izmeu drhtavih prstiju. On krene prema njoj, ali osjeti kako su
iznenadne linije bolne topline presjekle njegove ruke. Bol nije bio
otar; vie je sliio bolu koji se ponekad osjeti u staroj, zacijeljenoj
rani.
Oni stari oiljci na njegovim dlanovima, oni koji su se ponovno
pojavili u Engleskoj, raspukli su se i prokrvarili. Pogleda iskosa i
ugleda kako Eddie Kaspbrak glupo pilji u svoje ruke. I one su
krvarile. Mikeove takoer. Kao i Richiejeve. I Benove.
 "Idemo do kraja, zar ne?" ree Beverly. Bila se rasplakala. I ovaj
zvuk bude pojaan nepominom prazninom knjinice; kao da je i
zgrada plakala s njom. Bili pomisli da e poludjeti, bude li jo dugo
morao sluati taj zvuk. "Bog nam bio na pomoi, idemo do kraja."
Ona zajeca, i iz jedne nosnice objesi joj se mrkalj. Obrie ga
nadlanicom drhtave ruke, i jo krvi kapne na pod.
"B-b-brzo!" ree Bili i zgrabi Eddieja za ruku.
"to -"
"Brzo!"
On isprui drugu ruku, i trenutak potom prihvati je Beverly. Jo
je plakala.
"Da", ree Mike. Izgledao je oamueno - gotovo drogirano.
"Da, tako je, zar ne? Poinje iznova, zar ne, Bili? Ponovno poinje."
"D-d-da, m-m-mislim -"
Mike uhvati za ruku Eddieja a Richie uhvati Beverly za drugu
ruku. Trenutak ih je Ben gledao, a onda, kao ovjek u snu, on
podigne obje ruke i stane izmeu Mikea i Richieja. Uhvati ih za ruke.
Krug se zatvori.
(Ah Chud ovo je Chudov obred a Kornjaa nam ne moe
pomoi)
Bili pokua vrisnuti, ali mu iz grla ne izae nikakav zvuk. Vidio
je kako je Eddie zabacio glavu, i kako su mu iskoile ile na vratu.
Bevini se bokovi dvaput trznu, estoko, kao u orgazmu kratkom i
otrom poput pucnja iz malokalibarskog pitolja. Mikeova su se usta
udno micala, kao da se istodobno smiju i izvode grimase. U tiini
knjinice, vrata se otvore i zatvore s treskom, i taj se zvuk zakotrlja
poput kugle za kuglanje. U itaonici za asopise, asopisi polete u
vihoru bez vjetra. U uredu Carole Danner, IBM-ov pisai stroj
zazvri sam od sebe i natipka:
on stavlja ruke na oba uha i uporno tvrdi da vidi duha on stavlja
ruke na
 Kuglica za tipkanje se zaglavi. Stroj sikne i glasno se elektronski
podrigne kad je sve u njemu postalo preoptereeno. U odjelu broj
dva, polica s okultnim knjigama prevrne se iz ista mira, i iz nje se na
sve strane razlete i knjige Apokrifa i Edgara Caycea, Nostradamusa i
Charlesa Forta.
Billa obuzme uznosit osjeaj snage. Maglovito je bio svjestan da
ima erekciju, i da mu se digla svaka dlaka na glavi. Taj osjeaj snage
u zatvorenom krugu bio je nevjerojatan.
Sva vrata u knjinici zalupe se uglas.
Ura s klatnom iza prijamnog pulta jedanput otkuca.
A onda tog nestane, kao da je netko okrenuo prekida.
Oni spuste ruke, gledajui se, oamueni. Nitko ne ree ni rijei.
Dok je onaj osjeaj snage jenjavao, Bili osjeti kako ga obuzima
uasan osjeaj zle kobi. Pogleda u njihova bijela, napeta lice, pa u
svoje ruke. Krv je bila razmazana po njima, ali rane koje je Stan Uris
nainio krhotinom boce Coca-Cole u kolovozu 1958. ponovno su se
zatvorile, ostavivi samo neravne bijele crte poput vornatog ueta.
On pomisli: To je bilo posljednji put da smo nas sedmero bili
zajedno... onog dana kad nam je Stan nainio te posjekotine u
Jalovini. A Stan sad nije ovdje; mrtav je. A ovo je posljednji put da
smo nas estero zajedno. Znam to, osjeam.
Beverly se stisnula uz njega, drhtei. Bili je zagrli. Svi ga
pogledaju, oima velikim i ueglim u sumraju, pa u dugi stol
naikan praznim bocama, aama i prepunim pepeljarama, otoi
svjetlosti.
"Bilo bi dosta", ree Bili promuklo. "Dosta zabave za jednu
veer. Bal emo ostaviti za neku drugu priliku:"
"Sjetila sam se", ree Beverly. Pogleda u Billa, irom otvorenih
oiju, vlanih blijedih obraza. "Sjetila sam se svega. Kako je moj
otac saznao za vas. Tranja. Bowersa i Crissa i Hugginsa. Kako sam
trala. Tunela... ptica... Onoga... sjeam se svega."
 "Aha", ree Richie. "I ja."
Eddie kimne glavom. "Crpna stanica -"
Bili ree: "I kako je Eddie -"
"Vratite se sad", ree Mike. "Odmorite se malo. Kasno je."
"Proeci s nama, Mike", ree Beverly.
"Ne. Moram zakljuati knjinicu i napisati nekoliko stvari...
zapisnik sa sastanka, ako ba hoete. Neu dugo. Vi samo krenite."
Oni krenu prema vratima, ne priajui puno. Bili i Beverly
hodali su zajedno, Eddie, Richie i Ben iza njih. Bili pridri Beverly
vrata i ona mu tiho zahvali. Kad je kroila na iroke granitne stube,
Bili pomisli kako izgleda mlado, ranjivo... Utue ga pomisao da se
moda ponovno zaljubljuje u nju. Pokua misliti na Audru, ali Audra
se inila tako dalekom. Ona sad spava u njihovoj kui u Fleetu dok
se sunce pomalja a mljekar poinje svoj obilazak.
Nebo iznad Derryja ponovno se naoblailo, a niska magla
polegla preko prazne ulice u gustim krpama. Nie ulice, Centar za
kulturu grada Derryja, uska, visoka viktorijanska zgrada, prijetei se
nadnosila u tami. Bili pomisli: to god da hoda po Centru za kulturu,
hoda samo. Morao je priguiti divlje smijuljenje. Njihovi su se koraci
inili jako glasni. Beverlyna ruka dodirne njegovu i Bili je zahvalno
uhvati.
"Poelo je prije no to smo bili spremni", ree ona.
"Bismo li ikad bili s-s-spremni?"
"Ti bi bio, Veliki Bille."
Dodir njezine ruke bio je istodobno i divan i nuan. Pitao se
kakav bi to osjeaj bio dodirnuti joj grudi drugi put u ivotu, i uinilo
mu se da e to doznati prije svretka ove duge noi. Sad e biti
punije, zrele... i njegova e ruka dotaknuti dlaice kad mu se prsti
sklope oko nabreknua njezina mons veneris. On pomisli: Volio sam
te, Beverly... volim te. Ben te volio... i voli te. Voljeli smo te tada... i
volimo te i sad. I bolje za nas, jer poinje. Nema izlaza.
On pogleda preko ramena i ugleda sad knjinicu nekoliko zgrada
dalje niz ulicu. Richie i Eddie stajali su na vrhu stuba; Ben je stajao u
podnoju i gledao za njima. Ruke je nabio u depove, zgurio ramena;
dok su ga tako gledali kroz lebdee lee niske magle, on je lako
mogao ponovno imati jedanaest godina. Da je mogao Benu poslati
misao, Bili bi poslao ovu: Nije vano, Ben. Vana je ljubav,
brinost... uvijek je rije o udnji, nikad o vremenu. Moda je to sve
to moemo ponijeti sa sobom kad iz plavetnila uemo u crnu tamu.
Hladna je to utjeha, moda, ali bolja nego nikakva.
"Moj je otac znao", ree Beverly iznebuha. "Jednog sam se dana
vratila iz Jalovine, i on je znao. Jesam li ti ikad rekla to bi mi
govorio kad je bio ljut?"
"to?"
'"Zabrinut sam za tebe, Bewie.' Eto to je najee govorio. 'Jako
zabrinut.''' Ona se nasmije i zadrhti istodobno. "Mislim da mi je
namjeravao uiniti neto naao, Bili. Hou rei... i prije je to inio,
ali taj posljednji put je bilo drukije. Bio je... pa, u mnogo emu je
bio udan ovjek. Voljela sam ga. Jako sam ga voljela, ali -"
Ona ga pogleda, elei moda da on to kae umjesto nje. Nije
htio; bilo je to neto to je morala sama rei, prije ili poslije. Lai i
samoobmana postali su balast koji si nisu mogli dopustiti.
"Ujedno sam ga i mrzila", ree ona i njezina ruka grevito stegne
Billovu pa zadri stisak. "Nikad to nikome nisam rekla u ivotu.
Mislila sam da e me Bog zgromiti budem li to ikad rekla naglas."
"Onda reci jo jednom."
"Ne, ja -"
"Hajde. Boljet e, ali se dovoljno dugo taloilo u tebi. Reci."
"Mrzila sam svog tatu", ree ona i pone bespomono jecati.
"Mrzila sam ga, bojala ga se, mrzila, nikad nisam mogla biti
dovoljno dobra curica da bih mu bila po volji i mrzila sam ga, jesam,
ali sam ga i voljela."
On stane i snano je zagrli. Njezine ga ruke obaviju paninim
stiskom, a njezine su mu suze vlaile vrat sa strane. Bio je silno
svjestan njezina tijela, zrelog i vrstog. On malo odmakne svoj torzo
od njezina, ne elei da ona osjeti njegovu erekciju... ali se ona
ponovno pripije uz njega.
"Proveli smo tamo jutro," ree ona, "igrali se lovice ili neto
slino. Neto bezopasno. Tog dana nismo ak ni priali o Onome,
barem ne tada... premda bi najee svakog dana krenuo razgovor o
Onome, kad-tad. Sjea se?"
"Da", ree on. "K-k-kad-tad. Sjeam se."
"Bilo je oblano... vrue. U igri smo proveli vei dio jutra. Otila
sam kui oko pola dvanaest. Namjeravala sam poslije tuiranja
pojesti sendvi i tanjur juhe. A onda bih se vratila jo malo igrati.
Oba su moja roditelja bila zaposlena, ali je on bio tamo. Bio je kod
kue." On...

Lower Main Street/11:30

...JE BACI PREKO SOBE PRIJE NO TO JE USPJELA UI

KROZ VRATA. IZ GRLA JOJ se otme vrisak prepasti koji bude
presjeen kad je tresnula o zid silinom od koje joj je rame utrnulo.
Sruila se na njihov utonuli trosjed, mahnito se ogledavajui. Vrata
prednjeg predsoblja se zalupe. Iza njih je stajao njezin otac.
"Zabrinut sam za tebe, Bewie", ree on. "Ponekad sam jako
zabrinut. Ti to zna. Ja ti to govorim, zar ne? Nego to."
"Tata, to -"
 Krenuo je polako prema njoj preko dnevne sobe, lica zamiljena,
tuna, smrtonosna. Ovo posljednje nije eljela vidjeti, ali je bilo tu,
poput mutnog sjaja prljavtine na mirnoj vodi. Zamiljeno je grickao
zglob na desnoj ruci. Imao je na sebi svoje kaki hlae, a kad je
spustila pogled shvati da njegove visoke cipele ostavljaju tragove na
majinu tepihu. Morat u izvaditi usisiva, pomisli ona nesuvislo, da
to usisam. Ako poslije njega budem bila u stanju usisavati. Ako on -
Bilo je to blato. Crno blato. Njezine misli zabrinjavajue
zastrane. Ponovno je bila u Jalovini s Billom, Richiejem, Eddiejem i
ostalima. U Jalovini je bilo crnog itkog blata kakvo se sad moglo
vidjeti na tatinim cipelama, u movarnom dijelu gdje je ono to je
Richie nazivao bambusom raslo u sablasnom bijelom gaju. Kad bi
puhao vjetar, te su stabljike uplje egrtale jedna o drugu,
proizvodei zvuk poput vudu bubnjeva. Zar je njezin otac bio u
Jalovini? Zar je njezin otac - PLJAS!
Njegova ruka opie iroku orbitu i poput rakete je udari po licu.
Glava joj poleti unatrag i tresne o zid. On zatakne paleve za remen i
pogleda je s tim izrazom smrtonosne ravnodune radoznalosti.
Beverly osjeti kako joj iz lijevog kuta donje usnice curi topla krv.
"Primijetio sam da krupnja", ree on, i ona pomisli da e on jo
neto rei, ali je zasad to ini se bilo sve.
"Tata, o emu ti to govori?" upita ona tihim, drhtavim glasom.
"Bude li mi lagala, Bewie, prebit u te ko maku", ree on i ona
s uasom shvati da ne gleda u nju; gledao je u sliku Curriera i Ivesa
iznad njezine glave, na zidu iznad trosjeda.
Njezine misli ponovno sumanuto skrenu i sad je imala etiri
godine, sjedi u kadi sa svojim plavim plastinim amcem i svojim
Popaj-sapunom; njezin otac, tako velik i toliko voljen, klei pokraj
nje, odjeven u sive hlae od kepera i tijesnu majicu, s krpom za
pranje u jednoj i aom napitka od narane u drugoj ruci, sapuna joj
lea i govori: Da ti vidim te ui, Bewie; mami treba masti za veeru.
Zauje sebe, malu, kako hihoe, gleda u njegovo pomalo uniteno
lice, za koje je tad vjerovala da je vjeno.
"Ja... ja neu lagati, tata", ree ona. ''to se dogodilo?"
Njegova se slika u njezinim oima postupno drhtavo rastakala
kako su suze navirale.
"Bila si dolje u Jalovini s nekim dekima?"
Srce joj poskoi; ponovno ponikne pogledom prema cipelama
umrljanima blatom. Tim crnim, ljepljivim blatom. Ugazi li
preduboko u nj, as posla usisat e ti tenisicu ili mokasinku... a i
Richie i Bili su vjerovali da se to blato, upadne li u nj do grla,
pretvara u ivo blato.
"Igram se tamo ponek -"
Pljas! ruka, prekrivena tvrdim uljevima, ponovno se sjuri kao
raketa. Ona vikne, povrijeena, uplaena. Taj izraz na njegovu licu ju
je plaio, a plaio ju je i nain na koji nije htio pogledati u nju. Neto
nije bilo u redu s njim. Svakim je danom bivao sve gori... to ako je
namjerava ubiti? to ako
(Ma prestani Beverly on ti je OTAC a OEVI ne ubijaju KERI)
izgubi kontrolu? to ako -
"to si im dala dati rade?"
"Rade? to -" Nije imala pojma na to on to misli.
"Skidaj hlae."
Njezina je zbunjenost rasla. Nita to bi rekao kao da nije imalo
veze ni sa ime. Od pokuaja da shvati kamo smjera gotovo da joj
je... pozlilo.
"to... zato...?"
Njegova se ruka podigne; ona se trgne. "Skidaj ih, Bewie. Hou
da vidim jesi li netaknuta."
 Sad je tu bila nova slika, lua od ostalih: ugleda sebe kako skida
traperice, i kako joj jedna noga otpada zajedno s njima. Svog oca
kako je ganja po sobi i udara remenom a ona pokuava odskakutati
od njega na onoj jednoj zdravoj nozi, dok tata vie: Znao sam da nisi
netaknuta! Znao sam! Znao sam!
"Tata, ne znam to -"
Njegova se ruka spusti, no ovaj je put ne oamari, ve epa.
Zarine prste u njezino rame s jarosnom estinom. Ona vrisne. On je
povue na noge i prvi je put pogleda ravno u oi. Ona ponovno
vrisne zbog onoga to je u njima ugledala. Bilo je to... nita. Njezina
oca vie nije bilo.
I Beverly odjednom shvati da je sama u stanu s Onim, sama s
Onim u ovo pospano kolovosko jutro. Nije tu bilo onog naboja snage
i nerazrijeenog zla koje je osjetila u onoj kui u Neiboltovoj prije
tjedan i pol dana - Ono se nekako bilo razblailo dubinskom
ljudskou njezina oca - ali je Ono bilo tu, i djelovalo preko njega.
On je odbaci u stranu. Ona udari o stoli za kavu, spotakne se o
nj, i oprui po podu zavapivi pritom. Ovako se to dogaa, pomisli
ona. Rei u Billu da bi shvatio. Ono je posvuda u Derryju. Ono...
Ono jednostavno popunjava praznine, to je sve.
Beverly se prevrne na lea. Njezin je otac iao prema njoj. Ona
se odsklie dalje od njega na turu svojih traperica. Kosa joj je pala na
lice.
"Znam da si bila tamo dolje", ree on. "Rekli su mi. Nisam
vjerovao. Nisam vjerovao da bi se moja Bewie vucarala s dekima.
Onda sam se jutros svojim oima uvjerio. Moja Bewie s grupom
deki. Nema jo ni dvanaest, a ve se vucara s dekima!" Od ove
potonje misli kao da ga je ponovno spopao bijes; zadrhtala je kroz
njegov mravi lik poput volta. "Nema jo ni dvanaest godina!"
drekne on i utne je nogom u bedro tako da je vrisnula. eljusti mu
kljocnu nad tom injenicom ili koncepcijom, ili to god to za njega
bilo, poput eljusti gladnog psa koje nateu komad mesa. "Nema jo
ni dvanaest! Nema jo ni dvanaest! Nema jo ni DVANAEST!"
On zamahne nogom. Beverly otpue dalje. Ve su stigli do
kuhinjskog dijela stana. Njegova teka radnika cipela udari u ladicu
ispod penice, i u njoj zalupaju tave i lonci.
"Da mi nisi bjeala, Bewie", ree on. "Bolje ti je da to ne ini,
da ne bi bilo gore po tebe. Vjeruj mi, zna. Vjeruj svom tati. Ovo je
ozbiljno. Druiti se s dekima, putati ih da ti rade Bog zna to - a jo
ti nije ni dvanaest - to je ozbiljno, tako mi Isusa." On je zgrabi za
rame i snanim trzajem povue na noge.
"Ti si lijepa djevojica", ree on. "A ima puno ljudi koji bi rado
upropastili lijepu djevojicu. Puno je djevojica koje e se rado dati
upropastiti. Bewie, jesi tim dekima bila kurvica?"
Ona najzad shvati ime mu je Ono napunilo glavu... samo to je
dio nje znao da je ta misao moda stalno bila tamo, da se Ono moda
samo posluilo oruem koje mu je stajalo na dohvatu ruke, i samo
ekalo da ga netko podigne s poda.
"Ne, tata. Ne, tata -"
"Vidio sam te da pui!" drekne on. Ovaj je put udari dlanom,
dovoljno jako da je teturajui odbaci natrag pijanim koracima sve do
kuhinjskog stola, gdje se oprui po podu, a u kriima joj bukne
uasan bol. Posudice za sol i papar padnu na pod. Posudica za papar
se razbije. Crni joj cvjetovi procvjetaju pa nestanu pred oima.
Zvukovi su zvuali preduboko.
Ugleda mu lice. Neto na njegovu licu. Gledao joj je u grudi.
Odjednom je postala svjesna da joj se bluza izvukla iz suknje, a da ne
nosi grudnjak - ionako je zasad imala samo jedan, sportski. Njezine
misli ponovno zastrane do one kue u Neiboltovoj, kad joj je Bili dao
svoju majicu. Bila je tad svjesna toga kako joj grudi strei nadiu
tanki pamuni materijal, ali je njihovi povremeni, brzi pogledi nisu
smetali; djelovali su savreno prirodno. A Billov je pogled djelovao
vie nego prirodno - djelovao je toplo i poeljno, premda duboko
opasno. Ona sad osjeti kako joj se osjeaj krivnje pomijeao s
uasnutou. Zar se njezin otac toliko vara? Zar nije imala
(bila si im kurvica)
misli? Loe misli? Misli o tome o emu on govori, to god to
bilo? Nije to isto! Nije to isto kao nain
(bila si kurvica)
na koji me on sad gleda! Nije isto!
Ona ponovno zatakne bluzu u hlae.
"Bewie?"
"Tata, mi se samo igramo, to je sve. Igramo se... mi... ne radimo
nita kao... nita loe. Mi -"
"Vidio sam te da pui", ree on opet, hodajui prema njoj.
Pogledom prijee preko njezinih grudi i uskih, nezaobljenih bokova.
Iznebuha zapjeva, visokim falsetto glasom kolarca koji je jo vie
uplai: "Curica koja vae kaugumu - pui! Curica koja pui - pije! A
curica koja pije - svi znaju na to je sve takva curica spremna!"
"NISAM NITA UINILA!" vrisne ona kad joj se njegove ruke
spuste na ramena. Sad je nije tipao i nanosio joj bol. Ruke su mu
bile njene. A to je nekako bilo najstranije od svega.
"Beverly", ree on s neosporivom, mahnitom logikom potpuno
opsjednutih. "Vidio sam te s dekima. Pa mi reci to bi neka
djevojica radila s dekima dolje u toj ikari ako ne ono to cure rade
na leima?"
"Ostavi me na miru!" vikne ona. Gnjev bljesne iz dubokog
vrutka za koji nije ni znala da postoji. Taj joj gnjev kresne plavkasto-
uti plamen u glavi. Zaprijeti njezinim mislima. Zbog svih onih
prigoda kad ju je plaio; kad ju je poniavao; kad joj je nanosio bol.
"Da si me ostavio na miru!"
"Ne razgovaraj tako sa svojim tatom", ree on osupnuto.
 "Nisam uinila to o emu govori! Nikad!"
"Moda. A moda i ne. Provjerit u da budem siguran. A znam i
kako. Skidaj hlae."
"Ne. "
Njegove se oi razrogae, otkrivajui poutjele ronjae oko
tamnoplavih arenica. ''to si rekla?"
"Rekla sam ne."
Pogled je prikovao za njezine oi i vjerojatno tamo ugledao
rasplamsani gnjev, buktinju pobune.
"Tko ti je rekao?"
"Bewie -"
"Tko ti je rekao da se tamo igramo? Netko nepoznat? ovjek
odjeven u naranasto i srebrno? Je li nosio rukavice? Je li izgledao
kao klaun premda i nije bio klaun? Kako se zvao?"
"Bewie, prestani jer - "
"Ne, ti prestani", ree mu ona.
On ponovno zamahne rukom, ovaj put ne otvorenom ve
stisnutom u aku, kojoj je namjera bila da neto slomi. Beverly se
sagne. Njegova aka zazvidi iznad njezine glave i udari o zid. On
zaurla i pusti je, gurnuvi aku u usta. Ona se odmakne od njega
brzim, sitnim koracima.
"Vraaj se ovamo!"
"Ne", ree ona. "Ti me hoe povrijediti. Tata, ja te volim, ali
mrzim kad si ovakav. Vie to ne smije raditi. Ono te prisiljava da to
ini, ali ti puta da se Ono uvue u tebe."
"Ne znam o emu govori," ree on, "ali ti preporuam da doe
ovamo. Vie te neu moliti."
"Ne", ree ona i ponovno se rasplae.
 "Nemoj da ja doem po tebe, Bewie. Ako to budem morao
uiniti, jadna ti mila majka. Doi k meni."
"Reci mi tko ti je rekao", ree ona, "i doi u."
On skoi prema njoj spretno poput krljave make da ju je
zamalo dohvatio, premda je ona oekivala njegov skok. Ona napipa
kvaku na kuhinjskim vratima, povue i otvori vrata taman toliko da
se moe provui, a potom potri niz hodnik prema ulaznim vratima,
potri u paninom snu, kao to e pobjei od gospoe Kersh dvadeset
sedam godina kasnije. Iza nje, Al Marsh tresne u vrata i ona se
ponovno zalupe, i napuknu po sredini.
"BEWIE, DA SI SE SMJESTA VRATILA OVAMO!'' zaurla on,
naglim trzajem otvori vrata i krene za njom.
Prednja su vrata bila zakljuana; ona je bila ula u kuu kroz
stranja vrata. Jednom drhtavom rukom petljala je po bravi dok je
drugom bezuspjeno cimala kvaku. Iza nje, njezin otac ponovno
zaurla, ivotinjskim
(te hlae kurvice)
zvukom. Ona okrene kvaku-bravu i prednja se vrata najzad
irom otvore. Vreli joj se dah nadimao u grlu. Okrene se i ugleda ga
odmah iza sebe, kako posee za njom, ceri se i krivi lice, a njegovi
uti konjski zubi slie na zamku za medvjede.
Beverly jurne kroz zatitna vrata i osjeti kako su oevi prsti
skliznuli niz lea njezine bluze ne uspjevi je uhvatiti. Sjuri se niz
ulazne stube, izgubi ravnoteu i oprui se po betonskom kolnom
prilazu, oderavi pritom kou na oba koljena.
"BEWIE DA SI SE SMJESTA VRATILA OVAMO ILI U TE
IVU ODERATI BATINAMA TAKO MI BOGA!"
On sie niza stube. Ona se brzo pridigne, s rupama na
nogavicama svojih traperica,
(hlae dolje)
 dok joj je iz koljena itala krv, a ogoljeni ivani zavreci
pjevali "U boj, u boj, kranski vojnici".
Ona se osvrne a on ponovno navali - Al Marsh, domar i uvar,
sjedokosi mukarac odjeven u kaki hlae i kaki koulju s dva
preklopna depa, s kolutom za kljueve lancem vezanim za njegov
remen, razbaruene kose. Ali njega nije bilo u njegovim oima - onaj
izvorni on koji joj je sapunao lea i udarao akom u trbuh, koji je
inio i jedno i drugo, jer se brinuo za nju, jako brinuo, onaj on koji
joj je jednom pokuao splesti pletenicu kad joj je bilo sedam godina,
sve pokvario a onda se zajedno s njom hihotao tome kako joj kosa
stri na sve strane, onaj on koji je nedjeljom znao skuhati pun od
jaja s cimetom, ukusniji od bilo ega to se moglo kupiti za etvrt
dolara u Derry Ice Cream; on otac, muko bie njezina ivota, koji
joj alje nejasnu poiljku iz te drugospolne drave. Nita od toga sad
nije bilo u njegovim oima. Tamo je vidjela hladnu smrt. Tamo je
vidjela Ono.
Ona pobjegne. Pobjegne od Onoga.
Gospodin Pasquale podigne pogled, iznenaeno, dok je zalijevao
svoj u svraicu zarastao travnjak i sluao utakmicu Red Soxa na
tranzistoru koji je stajao na ogradi trijema.
Djeca Zimmermanovih odmaknu se od starog Hudson Hometa
koji su kupili za dvadeset pet dolara i prali ga gotovo svakog dana.
Jedan od njih je drao crijevo, a drugi vjedro sapunice. Obojica zinu.
Gospoa Denton pogleda iz svog stana na drugom katu, drei u
krilu jednu od haljina svojih est keri, a jo toga za krpanje u koari
na podu, usta punih pribadaa.
Mali Lars Theramenius brzo odvue svoja Red Bali Flyer kolica
s ispucanog plonika i stane na umirui travnjak Buckyja Pasqualea.
Brizne u pla kad Bewie, koja mu je jedno cijelo jutro ovog proljea
strpljivo pokazivala kako da svee tenisice a da ostanu vezane,
proleti pokraj njega vritei, razrogaenih oiju. Trenutak potom
proe i njezin otac, urlajui na nju. Lars, kome su tad bile tri godine i
koji e dvanaest godina kasnije poginuti na motoru, ugleda neto
uasno i neljudsko na licu gospodina Marsha. Tri je tjedna poslije
toga imao none more. U njima mu se privialo kako se gospodin
Marsh u svojoj odjei pretvara u pauka.
Beverly je trala. Bila je savreno svjesna da joj o tome moda
ovisi ivot. Ako je otac sad uhvati, nee biti vano to to su na ulici.
Ljudi u Derryju ponekad ine lude stvari; nije morala itati novine ili
poznavati neobinu povijest grada da bi to shvatila. Ako je sad
uhvati, zadavit e je, ili prebiti, ili izbubati nogama. A kad se to svri,
netko e doi po njega, a on e sjediti u eliji onako kako je u zatvoru
sjedio ouh Eddieja Corcorana, oamuen, nita ne shvaajui.
Trala je prema sreditu grada i prolazila pokraj sve veeg broja
ljudi. Oni su zurili - najprije u nju, zatim u oca koji ju je progonio - i
izgledali iznenaeno, neki od njih ak i zapanjeno. Ali se dalje od tog
izraza na njihovim licima nisu uputali. Pogledali bi i potom nastavili
svojim putem. Zrak koji joj je kruio pluima sad je bio tei.
Ona prijee preko Kanala, stopala su joj bubnjala po cementu a
automobili tutnjili njoj zdesna po tekim drvenim ploama mosta.
Slijeva ugleda kameni polukrug gdje se kanal sputao ispod sredita
grada. Ona naglo presijee preko Main Streeta, ne primjeujui
trubljenje automobila ni kripu konica. Krenula je desno zato to se
tamo nalazila Jalovina.
Jalovina je gotovo kilometar i pol daleko, i eli stii do nje,
morat e nekako odmaknuti ocu na ubojitoj strmini Up-Mile Hilla (ili
nekoj od jo strmijih sporednih ulica). No druge joj nije bilo.
"VRATI SE KUKO MALA UPOZORAVAM TE! "
Kad se doepala plonika na suprotnoj strani ulice, ugrabi jo
jedan pogled preko ramena. Pritom joj se teki teret rie kose prebaci
s ramena. Njezin je otac prelazio ulicu, ne obazirui se na promet kao
ni ona, oznojena i zajapurena lica.
 Ona mugne u uliicu koja se pruala iza skladita u Warehouse
Row. Bila su to zaelja kua ija su proelja u Up-Mile Hillu - Star-
Beef Armour Meatpacking, Hemphill Storage & Warehousing, Eagle
Beef & Kosher Meats. Uliica je bila uska i poploena neravnim
kamenim ploama, a jo su je uom inile gomile isparavajuih kanti
za smee i kontejnera. Plonik je bio sluzav od Bog zna kakva izmeta
i neisti. Osjeala se mjeavina mirisa, od kojih su neki bili bljutavi,
neki trpki, a neki ubitani... ali svi su mirisali na meso i klanje.
Muhe su zujale u oblacima. Iz unutranjosti nekih zgrada ula je
zavijanje pila za kosti od kojeg se ledila krv u ilama. Noge joj
neravnomjerno zamucaju na skliskom ploniku. Jednim bokom udari
u galvaniziranu kantu za smee iz koje ispadnu paketii iznutrica
upakiranih u novinski papir poput velikog mesnatog praumskog
cvijea.
"DA SI SE SMJESTA VRATILA OVAMO BEWIE! SAD
OZBILJNO MISLIM! NE POGORAVAJ SITUACIJU JO VIE,
CURO!"
Dva su mukarca besposliarila na ulazu u Kirshner Packing
Works i vakala debele sendvie. "Curo, nagrabusila si", ree jedan
od njih blago. "ini se da te tata stjerao u kut." Drugi se nasmije.
Sustizao ju je. Sad je grmljavinu njegovih koraka i teko disanje
ula gotovo iza sebe; kad bi pogledala desno, ugledala bi crno krilo
njegove sjene kako leti niz visoku daanu ogradu.
A onda on vrisne iznenaeno i bijesno kad se pokliznuo pa
tresnuo na plonik. Trenutak potom se podigao, vie ne urlajui rijei
ve samo vritei u svom bjesomunom gnjevu dok su se oni ljudi na
ulazu smijali i lupali jedan drugog po leima.
Uliica je skretalo ulijevo... Beverly se zaustavi sitnim koracima
i zine zbunjeno. Kamion Gradske istoe zagradio je izlaz iz uliice.
S obje strane ostalo je manje od petnaest centimetara za prolaz.
Motor mu je radio u praznom hodu. Ispod tog zvuka nejasno je ula
mrmor razgovora iz kabine kamiona. Jo nekoliko ljudi na pauzi za
ruak. Jedva tri ili etiri minute do podneva; uskoro e sat na sudnici
poeti otkucavati puni sat.
Ponovno ga je ula kako dolazi, primie se. Ona se baci na asfalt
i provue ispod kamiona, sluei se laktovima i oguljenim koljenima.
Od smrada ispunih plinova i dizelskog goriva pomijeanog s
mirisom sirovog mesa osjeti muninu od koje joj se zavrti u glavi. Na
neki nain, lakoa njezina provlaenja bila je jo gora; klizila je
masno preko premaza sluzi i otpadnih tvari. Nastavi puzati. U
jednom se trenutku previe podigla s plonika pa je leima udarila o
ispunu cijev kamiona. Morala je stisnuti zube i priguiti krik.
"Beverly? Ispod si?" Svaka je rije bila odvojena od prethodne
dahom kojim je hvatao zrak. Ona pogleda preko ramena i pogleda u
njegove oi kad se sagnuo i zavirio pod kamion.
"Ostavi me... na miru!" Beverly uspije procijediti.
"Gaduro", odgovori on promuklim, od sline zaguenim glasom.
Baci se potrbuke, njegovi kljuevi zazvee i on pone puziti za
njom, sluei se nakaradnim plivakim zamasima.
Beverly se rukama i nogama iskobelja ispod kabine kamiona,
grevito se uhvati za jednu od golemih guma - prsti joj se pritom
zabiju u utor do drugog zgloba - i naglim trzajem podigne se na
noge. Odere trtinu kost o prednji odbojnik kamiona a potom
ponovno potri, sad uz Up-Mile Hill. Bluza i traperice bile su joj
umrljane nekom uasnom sluzi i vonjale do neba. Ona se okrene i
ugleda kako su oeve pjegave ruke izvirile ispod kabine kamiona
poput kandi nekog zamiljenog udovita ispod kreveta iz naeg
djetinjstva.
Brzo, gotovo bez razmiljanja, ona jurne izmeu Feldman's
Storage i Tracker Brothers' Annex. Ovaj prolaz, preuzak da bi ga se
nazvalo uliicom, bio je pun slomljenih sanduka, korova, suncokreta
i, naravno, jo smea. Beverly se sakrije iza gomile sanduka i une.
Nekoliko trenutaka potom ugleda oca kako tutnji pokraj prolaza i
dalje uz Up-Mile Hill.
 Beverly ustane i pouri prema suprotnom kraju prolaza. Tamo je
bila iana ograda. Ona se poput majmunia uzvere do vrha, prebaci
i polako spusti na drugu stranu. Sad je bila na zemljitu koje je
pripadalo bogosloviji grada Derryja. Potri po njegovanom stranjem
travnjaku i zaobie zgradu. ula je kako netko unutra svira neku
klasinu skladbu na orguljama. Note kao da su utiskivale ugodan,
smiren peat u nepokretan zrak.
Izmeu bogoslovije i Kansas Streeta nalazila se visoka ivica.
Ona proviri kroz nju i ugleda oca na suprotnoj strani ulice. Soptao je,
a od znojnih mrlja ispod pazuha siva mu je radna koulja tamnjela.
Zvjerao je oko sebe, ruku na bokovima. Njegov je kolut s kljuevima
bljetavo svjetlucao na suncu.
Beverly ga je promatrala, takoer sopui, a srce joj je poput
zejeg brzo tuklo u grlu. Bila je jako edna a gadio joj se miris koji je
kiio na njoj. Da sam nacrtana u stripu, pomisli ona rastrojeno, iz
mene bi izlazile one valovite crte koje oznaavaju smrad.
Njezin otac polako prijee ulicu na stranu bogoslovije. Beverly
zastane dah.
Molim te, Boe, ne mogu vie trati. Pomozi mi, Boe. Ne daj da
me nae.
Al Marsh polako krene niz plonik, tono pokraj mjesta gdje je
njegova kerka uala s druge strane ivice.
Dragi Boe, ne daj mu da me nanjui!
I nije - moda zato to je poslije kotrljanja u onoj uliici i
puzanja ispod smetlarskog kamiona i Al March smrdio kao i ona. On
nastavi hodati. Gledala ga je kako silazi niz Up-Mile Hill dok nije
nestao s vidika.
Beverly se lagano podigne. Odjea joj je bila prekrivena
smeem, lice joj je bilo prljavo, a leda boljela na mjestu na kojem ih
je opekla na ispunu cijev kamiona istoe. No ove su fizikalije
blijedjele pred zbunjenim kovitlacem njezinih misli - osjeala je kao
da je zaplovila preko ruba svijeta, gdje vie ne vai nijedan normalan
obrazac ponaanja. Nije si mogla ni zamisliti da bi se vratila kui; ali
nije mogla ni zamisliti da ne ide kui. Suprotstavila se ocu,
suprotstavila mu se -
Morala je odagnati tu misao jer je zbog nje osjeala slabost i
drhtavicu, muninu. Ona je voljela oca. Zar nije jedna od deset
Bojih zapovijedi: "Potuj oca svog i mater svoju da bi na zemlji
dugo poivio"? Da. Ali je on bio izvan sebe. Nije bio njezin otac.
Zapravo je bio netko sasvim drugi. Varalica. Ono -
Odjednom je prome hladnoa kad joj na um padne jedno
strano pitanje: dogaa li se ovo i ostalima? Ili neto slino tome?
Trebalo bi ih upozoriti. Ranili su Ono i Ono moda sad poduzima
korake da oni to vie nikad ne uine. I zaista, gdje bi inae mogla
otii? Oni su bili jedini prijatelji koje je imala. Bili. Bili e znati to
uiniti. Bili e joj rei to da radi, Bili e znati odgovor na pitanje to
dalje.
Ona se zaustavi na mjestu gdje se kolni prilaz bogoslovije spajao
s plonikom Kansas Streeta i vime iza ivice. Njezin je otac zaista
daleko odmakao. Ona okrene desno i niz Kansas Street prema
Jalovini. Sad tamo vjerojatno nee biti nikog od njih; bit e kod
svojih kua, objeduju. Ali e se vratiti. U meuvremenu, ona bi
mogla sii u svjeu klupsku kuicu i pokuati se pribrati. Ostavit e
irom otvoren prozori da bi imala malo sunca, a moda e ak
uspjeti i odspavati. Njezino umorno tijelo i prenapeti um eljno se
uhvate za tu misao. San, da, to bi bilo dobro.
Pognula je glavu dok se vukla pokraj posljednjeg grozda kua
prije mjesta gdje je zemljite postajalo odve strmo za gradnju i
obruavalo se u Jalovinu - u Jalovinu gdje je, koliko god to njoj
izgledalo nevjerojatno, njezin otac bio vrebao i pijunirao.
Nije ula korake iza sebe, to je bilo sigurno. Djeaci su se jako
trudili biti tihi. Ve im je jednom pobjegla i nisu imali namjeru da se
to ponovi. Primicali su se, sve blie i blie, hodajui mekano kao
make. Belch i Victor su se cerili, ali je Henryjevo lice bilo i prazno i
ozbiljno. Kosa mu je bila nepoeljana i smrena. Pogled raspren
ba kao i maloprije pogled Ala Marsha u stanu. Drao je jedan prljavi
prst pritisnut na usta kao da kae pst! dok su smanjivali razdaljinu sa
dvadeset metara na petnaest, pa na deset.
Tog se ljeta Henry polako ali sigurno primicao nekom
mentalnom ponoru, hodajui preko mosta koji se neumoljivo
suavao. Onog dana kad je dopustio Patricku Hockstetteru da ga
miluje, taj se most suzio na irinu razapetog ueta. A ue je jutros
puklo.
Izaao je u dvorite, gol, izuzev olinjalih, poutjelih gaica, i
podigao pogled prema nebu. Duh noanjeg mjeseca jo je tamo
visio i dok ga je on tako gledao, mjesec se odjednom promijeni u
iscereno lice kostura. Henry je pao na koljena pred tim licem,
ponesen uasom i radou. S mjeseca su dopirali glasovi - duhovi.
Glasovi su se mijenjali, a ponekad kao da su se stapali u jedva
razumljivo tiho brbljanje... ali je on osjetio istinu, a ta je jednostavna
istina glasila da su svi ti glasovi jedan glas, jedan um. A taj mu je
glas rekao da potrai Belcha i Victora i da oko podneva bude na uglu
Kansas Streeta i Avenije Costello. Glas mu je rekao da e tad znati
to mu je initi.
I zaista, doskakue ona pika. Prieka da uje to e mu glas
poruiti. Odgovor je stigao dok su nastavljali smanjivati odstojanje.
Glas nije doao s mjeseca, nego iz kanalizacijske reetke pokraj koje
su prolazili. Glas je bio tih, ali jasan. Belch i Victor pogledaju u
reetku osupnuto, gotovo hipnotizirano, a potom ponovno u Beverly.
Ubijte je, rekao je glas iz kanalizacije.
Henry Bowers zavue ruku u dep traperica i izvue uzak
instrument duine dvadesetak centimetara s bonim umecima od
imitacije slonovae. Malo kromirano puce svjetlucalo je na jednom
kraju ovog sumnjivog objet d'art. Henry ga pritisne. Iz proreza na
kraju drka iskoi otrica duine petnaest centimetara. Skakavac mu
poskoi na dlanu. On krene bre. Victor i Belch, i dalje kao
omamljeni, ubrzaju korak da bi ga pristigli.
Ne bi se moglo rei da ih je Beverly ula; nije zato okrenula
glavu dok se Henry Bowers primicao. Povijenih koljena, vukui
noge, sleeno se cerei od uha do uha, Henry je bio tih kao Indijanac.
Ne - bio je to naprosto osjeaj, odve jasan, neposredan i silan da bi
ga se moglo porei, osjeaj da je...

Knjinica grada Derryja, 1:55

...NETKO PROMATRA.
Mike Hanlon odloi kemijsku olovku i pogleda preko sjenovite
naopako okrenute zdjele glavne dvorane knjinice. Ugleda otoke
svjetlosti koje su bacale visee kugle; ugleda knjige kako blijede u
pomrini; ugleda eljezna stubita kako se uzdiu do knjigama
natrpanih polica u gracioznim, reetkastim spiralama. Ne ugleda nita
emu tamo nije bilo mjesto.
Svejedno, nije vjerovao da je sam. Vie ne.
Nakon to su ostali otili, Mike je sve poistio pozornou koja
je bila samo stvar navike. Ukljuio je automatskog pilota, dok je
njegov mozak bio milijun kilometara - i dvadeset sedam godina -
daleko. Ispraznio je pepeljare, bacio prazne boce pia (prekrivi ih
slojem otpadaka da se Carole ne bi sablaznila) a limenke koje su se
mogle vratiti u trgovinu stavio jeu kutiju iza svog radnog stola. Onda
je uzeo metlu i pomeo ostatke boce od dina koju je Eddie razbio.
Kad je stol bio ist, ode u itaonicu s asopisima i pokupi
razbacane primjerke. Dok je obavljao te jednostavne poslove, njegov
je mozak prosijavao prie koje su ispriali - usredotoivi se,
vjerojatno, najvie na ono to su izostavili. Vjerovali su da su se
svega sjetili; rekao bi da Bili i Beverly skoro i jesu. Ali bilo je tu jo
toga. Nadoi e im... ako im Ono ostavi dovoljno vremena.
Godine 1958. nije bilo prilike za pripremu. Razgovorima nikad
kraja - razgovor im je bio prekinut samo onom bitkom kamenjem i
onim jednim inom grupnog junatva u Neiboltovoj 29 - i moda ne
bi nita drugo ni radili osim razgovarali. A onda je doao 14.
kolovoza i Henry i njegovi prijatelji jednostavno su ih otjerali u
kanalizaciju.
Moda sam im trebao rei, pomisli on vraajui posljednje
asopise na mjesto. Ali neto se snano protivilo toj ideji - Kornjain
glas, pretpostavi on. Moda je to bilo dio svega, a moda je dio svega
toga bio i taj osjeaj zaokruenosti. A moda e se i onaj posljednji
in ponoviti, isto tako, samo na neki suvremeniji nain. Paljivo je
pripremio baterije i rudarske kacige za sutra; u tom istom ormaru
uredno je smotao i gumicom povezao planove derryjevske
kanalizacije i sustava odvodnje.
Ali, kad su bili djeca, svi njihovi razgovori i svi planovi, napola
ili sasvim razraeni, naposljetku nisu urodili plodom; na kraju su
jednostavno bili otjerani u kanalizaciju, baeni u sukob koji je potom
uslijedio. Hoe li se to ponoviti? Vjera i mo, poeo je vjerovati,
meusobno su zamjenjivi. Je li konana istina jo jednostavnija? Da
nikakav in vjere nije mogu dok te grubo ne gumu u vritee
sredite zbivanja poput novoroeneta koje pada bez padobrana iz
majine maternice? Kad padate, morate poeti vjerovati u padobran,
u postojanje, zar ne? Povlaenje ruice padobrana pretvara se u vau
zavrnu izjavu o tom pitanju, ovako ili onako.
Isuse Kriste, pa to je Fulton Sheen19, samo pocrnio u licu,
pomisli Mike, i malo se nasmije.
Mike je istio, pospremao, mislio si svoje, dok je drugi dio
mozga oekivao da zavri s poslom i najzad ustanovi da je dovoljno
19 Fulton Sheen (1895.-1979.), ameriki rimokatoliki sveenik, pisac i propovjednik.
umoran da ode kui i odspava nekoliko sati. Ali kad je najzad sve
pospremio, shvati da je budan kao i prije. Ode do jedne zakljuane
police iza svog ureda, otkljua iana vrata kljuem koji mu je visio
na kolutu za kljueve i ue.
U ovom spremitu, navodno vatrootpornom kad se vrata kao na
trezoru zatvore i zakljuaju, nalazila su se skupocjena prva izdanja u
vlasnitvu knjinice, knjige s potpisima odavno mrtvih autora (meu
potpisanim izdanjima bili su i Moby Dick i Whitmanove Vlati trave),
povijesna graa o gradu i osobni papiri nekoliko pisaca koji su ivjeli
i radili u Derryju. Mike se nadao da e, ako se sve ovo dobro svri,
nagovoriti Billa da ostavi svoje rukopise Gradskoj knjinici grada
Derryja.
Dok je hodao niz trei prolaz spremita ispod arulja s limenim
sjenilima, udiui poznate mirise knjinice - mous, prainu, cimet,
stari papir - pomisli: Kad umrem, pretpostavljam da u na nebo s
knjininim kartonom u jednoj i peatom KASNI u drugoj ruci. Pa,
moda ima i gorih naina.
On se zaustavi negdje na polovici tog treeg prolaza. Njegova
biljenica puna zavinutih kutova i zabiljeenih pria o Derryju te
njegovih vlastitih smuenih trabunjanja, stajala je ubaena izmeu
Frickeove knjige Old Derry-Town i Michaudove Povijesti Derryja.
Toliko je daleko gurnuo biljenicu da je bila gotovo nevidljiva. Nitko
na nju nee sluajno nabasati osim ako je ne bude traio.
Mike je uzme i vrati se za stol za kojim su odrali sastanak, a
zastane tek toliko da ugasi svjetla u zatvorenom spremitu i ponovno
zakljua ianu mreu. Sjedne i prelista stranice koje je ispisao,
razmiljajui o tome kakav je to udan, sakat iskaz stvorio: djelomice
povijest, djelomice kronika skandala, djelomice dnevnik, djelomice
ispovijest. Nita nije upisao jo od 6. travnja. Moram uskoro nabaviti
novu biljenicu, pomisli on, prelistavajui onih nekoliko preostalih
praznih listova.
 Na trenutak veselo pomisli na prvu verziju Prohujalo s vihorom
Margaret Mitchell, ispisanu rukom u hrpama kolskih zadanica.
Onda skine poklopac s kemijske olovke i napie 31. svibanj dva reda
ispod zavretka posljednjeg unosa. Zastane, zagleda se neodreeno
preko prazne knjinice, a onda pone pisati o svemu to se dogodilo
u posljednja tri dana, poevi od telefonskog poziva Stanleyju Urisu.
Paljivo je pisao petnaest minuta, a tad pone gubiti
koncentraciju. Sve je ee prekidao rad. Pokuavala mu se
nametnuti slika odsjeene glave Stana Urisa u Richiejevu hladnjaku,
Stanova krvava glava, usta otvorenih i punih perja, kako ispada iz
hladnjaka i kotrlja se po podu prema njemu. On je s mukom odagna i
nastavi pisati. Pet minuta kasnije trgne se i uspravi, pa se osvrne oko
sebe, uvjeren da e ugledati tu glavu kako se kotrlja preko starih
crnih i crvenih ploica poda u glavnoj dvorani, oiju staklastih i
sjajnih poput oiju u trofejnoj glavi jelena.
Nije bilo niega. Nikakve glave, nikakva zvuka osim priguena
bubnjanja njegova srca.
Mora se smiriti, Mike. To ti samo ivci rade, i to je sve. Nieg
tu drugog nema.
Ali uzalud. Rijei mu ponu izmicati, misli kao da su mu se
klatile tik izvan dohvata.
Osjeao je pritisak u zatiljku, koji kao da je jaao. Kao da ga
netko promatra.
On spusti kemijsku olovku i ustane od stola. "Ima li koga?"
zazove on, a glas mu se vrati odjekom od rotonde i on se trgne.
Oblie usta i pokua ponovno. "Bili?... Ben?" Bill-ill-ill... Ben-en-
en...''
Mike najednom zakljui da bi elio biti kod kue. Ponijet e
biljenicu sa sobom. On posegne za njom... i zauje tih, klizei
korak.
 Ponovno podigne pogled. Lokvice svjetlosti okruene sve
dubljim lagunama sjena. Nita drugo... barem nita to je mogao
vidjeti. ekao je, a srce mu je snano udaralo.
Onaj se korak ponovno zauje i ovaj put on ustanovi odakle.
Zastakljeni prolaz koji spaja knjinicu za odrasle s djejom
knjinicom. Tamo unutra. Netko. Neto.
Tiho, Mike ode do prijavnog pulta. Dva drvena klina drala su
otvorenima dvostruka vrata koja su vodila u prolaz pa je mogao
vidjeti malo unutra. Ugleda neto nalik stopalima i s iznenadnim
uasom koji mu pomrai svijest on se upita nije li moda Stan ipak
doao, nee li moda Stan iskoraiti iz sjene sa svojom
enciklopedijom ptica u ruci, bijela lica, ljubiastih usta, prerezanih
zapea i podlaktica. Najzad sam doao, rei e Stan. Trebalo mi je
malo vie jer sam se morao izvui iz rupe u zemlji, ali sam
naposljetku stigao...
Zauje se nov korak i Mike sad nedvojbeno ugleda cipele -
cipele i iskrzane nogavice traperica. Izblijedjele plave rite visjele su
niz bose glenjeve. A u tami, gotovo dva metra iznad tih glenjeva,
on ugleda svjetlucave oi.
Prijee prstima preko povrine polukrunog prijavnog pulta i
pone pipati s druge strane ne skidajui pogled s tih oiju. Njegovi
prsti napipaju drveni vrh male kutije - kartoni onih koji kasne s
povratom knjiga. Manja kutijica - spajalice i gumice. Prsti mu osjete
neto metalno i to zgrabe. Bio je to no za otvaranje pisama s
rijeima ISUS SPAAVA otisnutima na drku. Nejaka stvarica koja
je stigla potom od Grace Baptist Church kao dio kampanje za
prikupljanje novanih priloga. Mike petnaest godina nije bio na
bogosluju, ali Grace Baptist je bila crkva njegove majke i on im je
poslao pet dolara koje si ba i nije mogao priutiti. Namjeravao je
baciti taj no za pisma, ali je on ostao tu, meu kramom na njegovoj
strani stola (strana koja je pripadala Carole uvijek je bila
besprijekorno uredna) - dosad. On ga vrsto uhvati i zagleda se u
hodnik pun sjena.
Zauje se jo jedan korak... pa jo jedan. Sad su iskrzane
traperice bile vidljive do koljena. Vidio je oblije kojem su pripadali
ti donji dijelovi nogu: bilo je krupno, glomazno. Ramena su bile
zaobljena. Nazirala se upava kosa. Lik je bio majmunski.
"Tko ste vi?"
Oblije je samo stajalo tamo, gledajui ga zamiljeno.
Premda jo uplaen, Mike se rijeio paralizirajui misli da je to
moda Stan Uris ustao iz groba, prizvan oiljcima na svojim
dlanovima, nekim natprirodnim magnetizmom koji ga je dozvao
poput zombija iz nekog Hammerova horor filma. No, tko god ovo
bio, nije bio Stan Uris, koji je prestao rasti na visini od stotinu
sedamdeset osam centimetara.
Oblije naini jo jedan korak, i sad svjetlost kugle najblie
prolazu padne na petljice bez remena na trapericama oko njegova
struka.
Odjednom, Mike je znao. ak i prije no to je oblije
progovorilo, znao je.
"Bok crnjo", ree oblije. "Si nekog gao kamenjem? Hoe ut
ko ti je otrovo onog tvog usranog psa?"
Oblije naini jo jedan korak naprijed i svjetlo padne na lice
Henryja Bowersa. Ono se udebljalo i otromboljilo, koa mu dobila
nezdravu ukastu nijansu, a obrazi se pretvorili u mlohave
podvoljke istokane ekinjama, s gotovo istim brojem bijelih dlaica
koliko i crnih. Neravne bore - njih tri - usjekle su mu se u elo iznad
grmolikih obrva. Druge su mu bore tvorile zagrade u kutovima punih
usana. Oi su mu bile male i zle u bezbojnim mesnatim kesicama -
podlivene krvlju i prazne. Bilo je to lice ovjeka gurnutog u preranu
starost, lice ovjeka kome je trideset devet godina, a koji e navriti
sedamdeset tri. Ali bilo je to i lice dvanaestogodinjeg djeaka.
Henryjeva je odjea bila jo zelena od grmlja u kojem je skriven
proveo dan.
"Nee me ni pozdravit crnjo?" upita Henry.
"Zdravo, Henry." Neodreeno mu je palo na pamet da posljednja
dva dana nije sluao radio, i da nije ak ni novine proitao, to je kod
njega inae bilo ravno obredu. Previe se toga dogaalo. Previe
posla.
Ba teta.
Henry izroni iz hodnika izmeu djeje knjinice i knjinice za
odrasle i stane tamo, zapiljivi se u Mikea svojim svinjskim oicama.
Usne mu se razdvoje u neopisivu ceru, otkrivajui kvarne zube kakvi
se mogu vidjeti u maineskoj provinciji.
"Glasovi", ree on. "uje li glasove, crnjo?"
"Kakve glasove, Henry?" Mike stavi obje ruke na lea kao
uenik kojeg su prozvali da recitira, pa prebaci no za otvaranje
pisama iz lijeve ruke u desnu. Sat s klatnom, koji je 1923. godine
knjinici darovao Horst Mueller otkucavao je sveano sekunde na
mirnoj povrini jezera njezine tiine.
"S mjeseca", ree Henry. Zavue ruku u dep. "uju se s
mjeseca. Puno glasova." On posuti, namrti se blago, a onda
odmahne glavom. "Puno al u stvari samo jedan. Glas Onoga."
"Jesi li vidio Ono, Henry?"
"Aha", ree Henry. "Frankenstein. Otkinuo Victoru glavu. Trebo
si to ut. Proizvelo je zvuk ko kad se sputa velki ciferlus. Onda je
Ono dohvatilo Belcha. Belch je pruio otpor Onome."
"Zar?"
"Aha. Tako sam ja zbriso."
"Ostavio si ga da umre."
"Ne govori lako!" Henryjevi obrazi zaare se mutnim crvenilom.
Naini dva koraka. to se vie udaljavao od pupane vrpce koja je
spajala djeju knjinicu s knjinicom za odrasle, to je Mikeu
djelovao mlae. On ugleda istu staru pakost na Henryjevu licu, ali
ugleda jo neto: dijete koje je odgojio ludi Butch Bowers na unosnoj
farmi koja je s godinama otila dovraga. "Ne govori tako! Ono bi
ubilo i mene."
"Nas nije ubilo."
Henryjeve oi bijesnu oporim humorom. "Jo nije. Al' hoe.
Osim ako mu ja ne ostavim nikog od vas." Izvue ruku iz depa. U
njoj se nalazio tanak instrument duine dvadeset dva centimetra s
bonim umecima od imitacije slonovae. Malo je kromirano puce
svjetlucalo na jednom kraju ovog sumnjivog objet d'art. Henry ga
pritisne. Iz proreza na kraju drka iskoi elina otrica duljine
petnaest centimetara. On se pone poigravati sa skakavcem na dlanu
i malo bre krene prema prijavnom pultu.
"Gle to sam nao", ree on. "Znao sam gdje da traim."
Opsceno, jedna crveno obrubljena vjea mu se objesi namigujui.
"Reko mi ovjek s mjeseca." Henry ponovno otkrije zube. "Skrivo
sam se danas. I juer. Veeras sam stopiro. Neki starkelja. Udario
sam ga. Ubio, mislim. Auto ostavio u Newportu. Tek to sam preo
granicu Derryja, ujem taj glas. Pogledam u odvod. Tamo je bila ova
odjea. I no. Moj stari no."
"Zaboravlja neto, Henry."
Henry, cerei se, samo odmahne glavom.
"Mi smo se spasili, a i ti si se spasio. Ako Ono eli nas, onda
Ono eli i tebe."
"Ne."
"Mislim da da. Moda ste vi mulci obavljali posao za Ono, ali
vas Ono ba i nije neto nagradilo za to, zar ne? Ono ti je sredilo oba
prijatelja, a dok se Belch borio s Onim, ti si zbrisao. Ali si se sad
vratio. Henry, mislim da si ti dio njegova nedovrena posla. Zaista."
"Ne!"
 "Moda e vidjeti Frankensteina. Ili Vukodlaka? Vampira?
Klauna? Ili: Moda e vidjeti kako Ono stvarno izgleda, Henry. Mi
jesmo. Hoe da ti kaem? Da ti -"
"Zaepi!" vrisne Henry i baci se na Mikea.
Mike korakne u stranu i isprui nogu. Henry se saplete o nju i
otklie niz izlizane ploice kao ploica za shuffleboard. Glavom
udari o nogu stola za kojim su Gubitnici sjedili ranije te veeri i
priali svoje prie. Na trenutak je bio oamuen; no mu je labavo
visio u ruci.
Mike se baci na njega, baci po no. U tom je trenutku mogao
dokrajiti Henryja; mogao je u Henryjev zatiljak zariti no za
otvaranje pisama s natpisom ISUS SPAAVA, koji mu je stigao
potom od nekadanje crkve njegove majke, pa pozvati policiju.
Proao bi kroz nekoliko formalnih besmislica, ali ne i puno - ne u
Derryju, gdje udni i nasilni dogaaji nisu ba iznimka.
Ono to ga je sprijeilo u tom naumu bila je spoznaja, gotovo
poput udara munje a da bi bila svjesna da e, ukoliko ubije Henryja,
on obaviti posao za Ono kao to bi i Henry obavio posao za Ono kad
bi ubio Mikea.
I jo neto: taj drugi izraz koji je ugledao na Henryjevu licu,
umoran, zbunjen izraz iskoritenog djeteta koje je gurnuto na otrovnu
stazu iz nekog nepoznatog razloga. Henry je odrastao unutar
kontaminiranog radijusa uma Butcha Bowersa; ta pripadao je Onome
prije no to je i naslutio da Ono postoji.
I tako, umjesto da zarije no za otvaranje pisama u Henryjev
izloeni vrat, on klekne i dohvati Henryjev no. On mu se okrene u
ruci - naizgled sam od sebe - i prsti mu se sklope oko otrice. Bol
nije nastupio odmah; samo crvena krv koja mu je potekla niz prva tri
prsta desne ruke i u dlan s oiljkom.
On se odmakne. Henry se otkotrlja i ponovno dohvati no. Mike
se podigne na koljena i njih dvojica se tako nau oi u oi, obojica
krvarei: Mike iz prstiju, Henry iz nosa. Henry zatrese glavom i kapi
odlete u tamu.
"Mislili ste da ste jako pametni!" vikne on promuklo. "A svi ste
vi bili jebene bebe! Prebili bi vas u potenoj borbi!"
"Spusti no, Henry", ree Mike tiho. "Zvat u policiju. Doi e i
vratiti te u Juniper Hill. Otii e iz Derryja. Bit e na sigurnom."
Henry je pokuao progovoriti, ali nije mogao. Nije mogao rei
ovom mrskom cmugi da nee biti siguran ni u Juniper Hillu, ni u
Los Angelesu, ili u praumama Timbuktua. Prije ili poslije izai e
mjesec, bijel kao kost i hladan kao snijeg, i prozborit e glasovi-
duhovi, a mjeseevo e se lice pretvoriti u lice Onoga, brbljati,
smijati se i nareivati. On proguta sklisku, sluzavu krv.
"Nikad se niste poteno borili!"
"A vi jeste?" upita Mike.
"Crnjo jedan gorilo kmico babarogo neandertalac crnjo!" vrisne
Henry i ponovno navali na Mikea.
Mike se nagne prema natrag da izbjegne njegov nespretni,
eprtljavi nalet, izgubi ravnoteu i prevali se na lea. Henry ponovno
udari o stol, odskoi, okrene se i zgrabi Mikea za ruku. Mike iroko
zamahne noem za pisma i osjeti kako ovaj duboko ulazi u
Henryjevu podlakticu. Henry vrisne, ali umjesto da popusti, on
pojaa stisak. Privue se Mikeu; kosa mu je pala na oi, a krv mu
tekla iz razbijenog nosa preko debelih usana.
Mike pokua uglaviti nogu u Henryjeve slabine i odgurnuti ga od
sebe. Henry zamahne skakavcem u svjetlucavom luku. Svih petnaest
centimetara ue u Mikeovo bedro. Ue bez ikakva otpora, kao u topli
maslac. Henry izvue no. S njega je kapala krv. S krikom
pomijeanog bola i napora, Mike ga odgurne od sebe.
S mukom se osovi na noge, ali se Henry podigao bre i Mike je
jedva uspio izbjei Henryjev sljedei eprtljavi nasrtaj. Osjeao je
kako mu krv tee niz nogu u zabrinjavajuoj poplavi i puni mu
mokasinku. Mislim da mi je pogodio bedrenu arteriju. Isuse, gadno
me dohvatio. Posvuda krv. Krv na podu. Cipele vie nee biti nizato,
sranje, a tek sam ih kupio prije dva mjeseca...
Henry ponovno nasrne, daui i sopui kao uspaljeni bik.
Mike zatetura u stranu i ponovno zamahne na njega noem za
otvaranje pisama. Razdere Henryjevu dronjavu koulju i naini mu
duboku posjekotinu na rebrima. Henry zastenje kad ga Mike
ponovno gurne.
"Prljavo se bori, crnjo!" zakuka on. "Vidi to si uinio!"
"Baci no, Henry", ree Mike.
Iza njih se zau smijuljenje. Henry pogleda... a onda vrisne
potpuno prestravljen, poklopivi obraze rukama poput uvrijeene
stare cure. Mikeov pogled trgne se prema prijavnom pultu. Zauje se
glasan, vibrirajui zvuk ka-pennng! i iza pulta iskoi glava Stana
Urisa. Opruga mu se uvijala poput vadiepa i ulazila u njegov
prerezani, krvavi vrat. Lice mu je bilo sablasno bijelo od masne boje.
Na oba je obraza imao grozniavo crvene toke. Veliki naranasti
cofli cvjetali su tamo gdje su mu bile oi. Ova skaredna glava Stana
kao jopca klatila se naprijed-natrag na kraju opruge poput jednog od
divovskih suncokreta pokraj kue u Neiboltovoj. Njezina se usta
otvore i ciei, smijuckav glas pone pojati: "Ubij ga, Henry! Ubij
crnugu, ubij kmicu, ubij ga, ubij ga, UBIJ GA!"
Mike se strelovito ponovno okrene prema Henryju, uasnuto
svjestan da je nasamaren, pitajui se ije je lice Henry ugledao na
kraju te opruge. Stanovo? Victora Crissa? Svog oca, moda?
Henry zakrijeti i navali na Mikea, dok je otrica skakavca
skakutala gore-dolje poput igle ivaeg stroja. "Gaaaah, crnugo'"
vritao je Henry. "Gaaaah, crnugo! Gaaaah, crnjo!"
Mike krene prema natrag, ali noga u koju ga je Henry ubo
gotovo istog trenutka popusti pod njim i on se skljoka na pod. Tu je
nogu jedva osjeao. Bila je hladna i daleka. Kad je spustio pogled,
vidio je da su njegove svijetlosmee hlae sad kriavo crvene.
Henryjeva otrica sijevne mu ispred nosa.
Mike isprui svoj ISUS SPAAVA no za pisma kad se Henry
okrenuo za novi napad. Henry se nabode na nj kao kukac na
pribadau. Topla krv zalije Mikeovu ruku. Neto pukne, i kad je
povukao ruku, drao je samo drak noa za otvaranje pisama. Otrica
je virila iz Henryjeva trbuha.
"Gaaaah! Kmico!"Vrisne Henry i rukom poklopi streu
krhotinu otrice. Krv mu je curila kroz prste. On se zagleda u nju
razrogaenim oima punima nevjerice. Glava na kraju kripave,
klimave opruge jopca ciala je i smijala se. Mike, koji je sad osjeao
muninu i nesvjesticu, ponovno pogleda u nju i ugleda glavu Belcha
Hugginsa: ep boce od pjenuca u obliku ljudske glave s
bejzbolskom kapom newyorkih Yankeesa okrenutom naopako. On
glasno zastenje, i taj je zvuk bio dalek, jeao u njegovim vlastitim
uima. Bio je svjestan da sjedi u lokvi tople krvi. Umrijet u ako ne
podveem nogu.
"Gaaaaaaaaaaaah! Crnjooooooooooo!" vrisne Henry. Jednom se
rukom jo drao za trbuh iz kojeg je krvario, a u drugoj je drao
skakavac, pa otetura dalje od Mikea prema vratima knjinice. Pijano
je glavinjao s jedne strane na drugu, kreui se preko glavne dvorane
pune odjeka poput kuglice flipera. Udari u jednu stolicu i prevrne je.
Njegove naslijepo pruene ruke srue policu s novinama na pod.
Doe do vrata, otvori jedno krilo ispruenom rukom i zaroni u no.
Mike je sad gubio svijest. Petljao je oko kope na svom remenu
prstima koje je jedva osjeao. Najzad je otkopa i uspije izvui
remen iz petljica. Omota ga oko noge iz koje je krvario odmah ispod
prepona i vrsto zategne. Drei ga jednom rukom, pone puzati
prema prijavnom pultu. Telefon je bio tamo. Nije znao kako e ga
dosegnuti, ali to zasad nije bilo vano. Vano je samo stii do njega.
Svijet se ljuljao, mutio i blijedio iza valova sivila. On isplazi jezik i
divljaki zagrize. Bol nastupi odmah, slatki bol. Svijet se ponovno
izotri.
Postane svjestan da jo dri slomljeni drak noa za pisma i baci
ga. Najzad, evo pulta za prijavu, visokog poput Everesta.
Mike podvine zdravu nogu i odgurne se prema gore, grevito se
uhvativi za rub pulta rukom koja nije vrsto stezala remen. Usta su
mu se objesila u drhtavoj grimasi, oi stisnule u proreze. Najzad se
uspije podii. Stajao je tako, poput rode, pa si privue telefon. Sa
strane su bila zalijepljena tri broja: vatrogasci, policija i bolnica.
Drhtavim prstom koji mu je izgledao najmanje deset kilometara
daleko, Mike okrene broj bolnice: 555-3711. Zatvorio je oi kad je
telefon poeo zvoniti... a onda ih razrogai kad mu odgovori glas
klauna Pennywisea.
"Vozdra, crnjo!" vikne Pennywise, a onda se vriskavo nasmije
Mikeu u uho poput smrskanog stakla. ''to kae? Kak si? Ja mislim
da si mrtav, to ti veli? Mislim da te Henry dobro sredio! Hoe
balon, Mikey? Hoe balon? Kak si? Halo!"
Mike svrne pogled prema staroj uri s klatnom, Muellerovoj uri,
kako su je nazvali, i nimalo se ne iznenadi kad shvati da je lice ure
zamijenilo lice njegova oca, sivo i poharano karcinomom. Oi je
zakovrnuo tako da su se vidjele samo iskolaene bjeloonice.
Odjednom, njegov otac isplazi jezik i ura pone otkucavati.
Mike popusti stisak na pultu. Na trenutak se ljuljao na zdravoj
nozi a onda ponovno padne. Telefon se njihao pred njim na kraju ice
poput viska hipnotizera. Postajalo je sve tee drati remen.
"Vozdra, Amos!" vikne Pennywise veselo iz zanjihane slualice.
"Ode Vodomar! Ja sam kralj svih riba u Derryju, i to ti je iva istina.
Ti se ne bi sloio s tim, momak?"
"Ako tamo ima bilo koga," zastenje Mike, "stvarni glas iza ovog
koji ujem, pomozite mi molim. Zovem se Mike Hanlon i nalazim se
u Gradskoj knjinici. Iskrvarit u nasmrt. Ako ste tamo, ja vas ne
ujem. Ne doputaju mi da vas ujem. Ako ste tamo, molim vas
pourite."
On legne na bok i privue noge sve dok se nije naao u poloaju
fetusa. Dvaput je omotao remen oko desne ruke i koncentrirao se na
to da ga vrsto dri dok se svijet gubio u tim vatastim oblacima sivila
nalik na balone.
"Hej ti tamo, to ima nova?" drekne Pennywise iz visee, njiue
slualice. ''to ima nova, ti crnjo prljavi? Hej ti...

Kansas Street, 12:20

...TAMO", REE HENRY BOWERS. "TO IMA NOVA,

PIKO JEDNA?"
Beverly je reagirala istog trenutka, dala se u trk. Bila je to bra
reakcija no to je itko od njih oekivao. Mogla je ak iskoristiti tu
prednost... da nije bilo njezine kose. Henry je zgrabi za dio njezina
dugog slapa i povue natrag. Isceri joj se u lice. Dah mu je bio teak,
topao i smrdljiv.
"to je?" upita je Henry Bowers. "Kamo? Natrag da se jo malo
igra sa svojim usranim prijateljima? Mislim da u ti odsje nos i
natjerat te da ga pojede. Ti se svia to?"
Ona se otimala. Henry se nasmije i zatrese joj glavom naprijed-
natrag drei je za kosu.
No opasno bljesne na mutnom kolovoskom suncu.
Iznenada zatrubi automobil - i to dugo.
"Stanite malo! Deki, to to radite? Pustite tu curicu!" Bila je to
neka starica za upravljaem dobro uuvanog Forda iz 1950.
Zaustavila se uz nogostup i nagnula preko sjedita prekrivenog
dekom da bi se navirila kroz prozor na suvozakoj strani. Pri pogledu
na njezino ljutito, poteno lice, onaj prazni izraz prvi put napusti
pogled Victora Crissa i on nervozno pogleda u Henryja.
"to -"
"Molim vas!" zapiti Bev. "On ima no! No!"
Stariina se ljutnja sad pretvori u zabrinutost, iznenaenje, a i
strah. "to vi to deki radite? Pustite je na miru!"
Preko puta ulice - Bev to spazi sasvim jasno - Herbert Ross
ustane iz svoje lealjke na trijemu, prie ogradi i pogleda prema
njima. Lice mu je bilo prazno kao lice Belcha Hugginsa. On
presavije svoje novine, okrene se i tiho ode u kuu.
"Pustite je!" zakrijeti starica.
Henry iskesi zube i iznenada potri prema njezinu automobilu,
povukavi za sobom Beverly za kosu. Ona zaglavinja, padne na
jedno koljeno, i on je nastavi vui u tom poloaju. Bol u njezinu
skalpu bio je uasan, udovian. Osjeti kako joj je iupao neto
kose.
Starica vrisne i mahnito pone podizati prozor na suvozakoj
strani. Henry zamahne i skakavac sklizne po staklu. enina noga
sklizne s kvaila starog Forda, i on krene niz Kansas Street u tri
snana trzaja, poskoi preko rubnika i tamo se zaustavi. Henry krene
za njim i dalje vukui Beverly za sobom. Victor oblie usne i pogleda
uokolo. Belch gurne bejzbolsku kapu newyorkih Yankeesa vie na
elo, a onda zbunjenim pokretom pone prstom akati po uhu.
Bev na trenutak ugleda stariino uvelo, prestraeno lice, a onda
spazi kako grebe po tipkama za zatvaranje vrata, najprije na
suvozakoj strani, a onda na svojoj. Fordov motor muno zakripi i
upali se. Henry podigne nogu i izmom razbije jedno stranje svjetlo.
"Izlazi, kurvo jedna sasuena!"
 Gume vrisnu kad se starica vratila natrag na ulicu. Kamionet koji
je dolazio niz cestu naglo skrene da je izbjegne, a njegova truba
zakrijeti. Henry se ponovno okrene prema Bev, ponovno se pone
smijeiti, a ona ga opali tenisicom ravno u muda.
Smijeak na Henryjevu licu pretvori se u grimasu smrtnog bola.
Skakavac mu padne iz ruke i zaklopara po ploniku. Njegova druga
ruka napusti mjesto na kojem se ugnijezdila u Beverlynoj smrenoj
kosi (povukavi je usput jo jednom, uasno), i on klone na koljena,
pokuavajui vrisnuti, drei se za monje. U jednoj mu ruci ugleda
pramenove vlastite bakrene kose i u tom se trenutku sva njezina
prepast pretvori u jarku mrnju. Ona duboko, tucavo udahne i sono
mu hrane na vrh glave.
Onda se okrene i potri.
Belch naini tri nezgrapna koraka za njom a onda stane. On i
Victor priu Henryju, koji ih gurne u stranu pa se teturajui osovi na
noge, objema se rukama jo drei za jaja; nije to bilo prvi put tog
ljeta da je dobio nogom u to mjesto.
On se sagne i podigne skakavac. "...de", propiti on.
''to, Henry?" zabrinuto e Belch.
Henry okrene prema njemu lice tako puno znojnog bola i
bolesne, plamtee mrnje da Belch uzmakne korak. "Rekoh... haj...
de!" propenta on, i pone posrtati i glavinjati ulicom za Beverly,
drei se za monje.
"Ne moemo je vie stii, Henry", ree Victor nelagodno. "Pa
jedva da moe hodati."
"Uhvatit emo je", dahtao je Henry. Gornja mu se usna podizala
i sputala u nesvjesnom pseem reanju. Graci znoja izbili su mu na
elu i slijevali se niz grozniave obraze. "O da, uhvatit emo mi nju.
Zato to znam kamo je krenula. Krenula je dolje u Jalovinu gdje su
joj njezini usrani...
 5

Hotel Town House, 2:00

...prijatelji", ree Beverly.

"Hmmm?" Bili je pogleda. Misli su mu odlutale. Hodali su
drei se za ruke, u drueljubivoj utnji, pomalo nabijenoj
uzajamnom privlanou. Uhvatio je samo posljednju rije od onoga
to je rekla. Ulicu dalje, svjetla hotela Town House sjala su kroz
nisku maglu.
"Rekoh, vi ste mi bili najbolji prijatelji. Jedini koje sam tada
imala." Ona se nasmijei.
"Nalaenje prijatelja nikad mi nije bilo jaa strana, iako imam
jednu dobru prijateljicu u Chicagu, enu po imenu Kay McAll.
Mislim da bi ti se svidjela, Bili."
"Vjerojatno i bi. Ni ja nisam nikad bio posebno brz u stjecanju
prijatelja." Nasmijei se. "U ono doba, n-n-nismo trebali nikog
drugog." On ugleda kapi rose u njezinoj kosi, zadivi se nainu na koji
joj svjetla tvore nimbus oko glave. Pogled je ozbiljno uprla u njegove
oi. "Sad mi je potrebno jo neto", ree ona.
"--to?"
"Da me poljubi", ree ona.
On pomisli na Audru, i prvi put primijeti da ona slii Beverly.
Upita se nije li moda sve ovo vrijeme njezina privlanost bila
upravo u tome, i nije li to bio razlog zbog kojeg je smogao dovoljno
hrabrosti da zamoli Audru za izlazak potkraj holivudskog tuluma na
kojem su se upoznali. Osjeti ubod nesretne krivnje... a onda uzme
Beverly, svoju prijateljicu iz djetinjstva, u naruje.
 Poljubac joj je bio vrst, topao i sladak. Grudi je pritisnula na
njegov otvoreni kaput, a bokove pripila uz njega... pa ih odmaknula...
pa ih ponovno pripila. Kad se drugi put odmaknula, on uroni obje
ruke u njezinu kosu pa se on pripije uz nju. Kad je osjetila kako se
ukruuje, tiho dahne i prisloni lice sa strane na njegov vrat. On osjeti
njezine suze na svojoj koi, tople i potajne.
On je uhvati za ruku i oni prijeu ostatak puta do hotela.
Predvorje je bilo staro, ukraeno biljkama, i jo posjedovalo
stanovit izblijedjeli arm. Dekor je bio poprilino u umarskom stilu
devetnaestog stoljea. U ovaj sat nije bilo nikog osim recepcionara
kojeg se moglo nejasno vidjeti u stranjem uredu, nogu podignutih
na stol, kako gleda televiziju. Bili u dizalu pritisne gumb za trei kat
malko uzdrhtalim prstom - uzbuenje? nervoza? krivnja? sve
zajedno? Ma naravno, ali isto tako i od neke gotovo lude radosti i
straha. Mjeavina tih osjeaja nije bila ugodna, ali je ini se bila
nuna. On je povede hodnikom prema svojoj sobi, odluivi na neki
smeteni nain da - ako ve namjerava biti nevjeran - taj in preljuba
treba biti potpun, poinjen u njegovoj, a ne njezinoj sobi. Uhvati se
kako misli na Susan Brown, svoju prvu agenticu i - kad mu jo nije
bilo ni dvadeset godina - svoju prvu ljubavnicu.
Varam. Varam enu. On pokua to pojmiti, ali se to inilo
istodobno i stvarno i nestvarno. Ono to mu se inilo najjae bio je
nesretan osjeaj nostalgije: staromodan osjeaj odvajanja. Audra je
sad ve jamano ustala, kuha kavu, sjedi za kuhinjskim stolom u
kunoj haljini, moda ui dijaloge, moda ita roman Dicka Francisa.
Klju mu zarota u bravi sobe 311. Da su otili u Beverlynu sobu
na petom katu, vidjeli bi da na njezinu telefonu miga aruljica za
poruke; recepcionar koji je gledao televiziju prenio bi joj poruku da
nazove svoju prijateljicu Kay u Chicago (nakon Kayina treeg
oajnikog poziva, najzad se sjetio zapisati poruku), pa bi stvari
moda pole drugim tokom: njih petero moda ne bi bjeali pred
policijom grada Derryja kad je svjetlo tog dana najzad zarudjelo. Ali
su otili u njegovu - kao to je moda bilo i odreeno.
Vrata se otvore. Uu u sobu. Ona ga pogleda, ozarena pogleda,
zaarenih obraza, a grudi su joj se brzo dizale i sputale. On je zagrli
i preplavi ga osjeaj ispravnosti - osjeaj da se krug izmeu prolosti
i sadanjosti zatvara slavodobitno glatko. Nespretno nogom gurne
vrata, a ona se nasmije i dahne mu svoj topli dah u usta.
"Moje srce -" ree ona, i stavi njegovu ruku na lijevu stranu
grudi. On ga osjeti ispod te vrste, gotovo izluujue mekoe, kako
juri poput lokomotive.
"Tvoje s-s-srce -"
"Moje srce."
Bili su na krevetu, jo odjeveni, i ljubili se. Ona lagano zavue
ruku u njegovu koulju, pa je izvue. Prstom prijee niz puceta
koulje, zastane kod struka... a onda isti taj prst klizne nie, prelazei
preko kamene tvrdoe njegova uda. Miii kojih nije bio ni svjestan
poskoe i zadrhu u njegovim preponama. On prekine poljubac i
odmakne svoje tijelo od njezina na krevetu.
"Bili?"
"Moram p-p-predahnuti na t-t-trenutak", ree on. "Inae u
svriti u g-g-gae kao k-k-klinac."
Ona se ponovno nasmije, blago, i pogleda ga. "Je li to posrijedi?
Ili se predomilja?"
"Predomiljam", ree Bili. "U-u-uvijek to inim."
"Ja ne. Ja ga mrzim", ree ona.
On je pogleda. Osmijeh joj je nestajao s lica.
"Nisam toga bila potpuno svjesna sve do prije dva dana", ree
ona. "O, znala sam ja to - negdje - cijelo vrijeme, pretpostavljam.
Tue me i nanosi mi bol. Udala sam se za njega zato to... vjerojatno
zato to je moj otac uvijek bio zabrinut zbog mene. Koliko god se ja
trudila, bio je zabrinut. A vjerojatno sam i znala da bi mu se Tom
svidio. Jer se i Tom uvijek brine. Jako brine. A sve dok se netko brine
zbog mene, ja sam sigurna. I vie nego sigurna. Stvarna." Ona ga
pogleda ozbiljno. Bluza joj se izvukla iz pasice hlaa i otkrila bijelu
prugu trbuha. On je poeli poljubiti. "Ali to nije bilo stvarno. Bila je
to nona mora. Biti u braku s Tomom bilo je kao povratak u nonu
moru. Zato bi to netko uinio, Bili? Zato bi se netko svojevoljno
vratio u nonu moru?"
Bili ree: "Jedini r-r-razlog koji mi pada na pamet je da se lj-lj-
ljudi vraaju da bi nali s-s-sebe."
"Nona je mora tu", ree Bev. "Nona je mora u Derryju. U
usporedbi s njom Tom je sitnica. Sad ga bolje sagledavam. Prezirem
samu sebe zbog svih tih godina koje sam s njim provela... Ne zna
ti... na to me sve prisiljavao, a ja sam sva sretna sve to inila jer se
on, zna, brinuo zbog mene. Plakala sam... ali je kadto stida previe.
Zna?"
"Nemoj", ree on tiho i poloi svoju ruku na njezinu. Ona je
vrsto stisne. Oi su joj svjetlucale, ali suze nisu potekle. "Svi v-v-
varaju. Ali nije to i-i-ispit. Naprosto proe kroz ivot najbolje to
zna."
"Ono to elim rei", ree ona, "jest da ne varam Toma, niti mu
se pokuavam osvetiti preko tebe, ni ita slino tome. Za mene, to bi
bilo neto... zdravo, normalno i slatko. Ali ne elim povrijediti tebe,
Bili. Ili te namamiti u neto zbog ega bi poslije poalio."
On razmisli o tome, razmisli o tome zaista duboko i ozbiljno. Ali
ona udna stara mnemonika reenica - on stavlja ruke i tako dalje -
pone ponovno kruiti i vraati se, probijajui mu se u misli. Bio je
to dug dan. Mikeov telefonski poziv i poziv na objed u Jade of the
Orient kao da su se dogodili prije sto godina. Toliko pria poslije
toga. Toliko uspomena, poput fotografija iz Georgeova albuma.
"Prijatelji ne n-n-namamljuju jedni d-d-druge", ree on i nagne
se prema njoj na krevetu.
 Usne im se dotaknu i on joj pone otkopavati bluzu. Jedna
njezina ruka nae se na njegovu zatiljku i privue ga blie, dok je
drugom otvorila zatvara na svojim hlaama a onda ih gurnula
nanie. Na trenutak mu je ruka leala na njezinu trbuhu, topla; potom
njezine gaice padnu aptom; a tad se on pone gurkati a ona ga je
vodila.
Kad je uao u nju, ona blago izvije lea prema potisku njegova
uda i promrmlja: "Budi mi prijatelj... volim te, Bili."
"I ja volim tebe", ree on, nasmijeivi se u njezino golo rame.
Poeli su polako. On osjeti kako mu iz koe poinje curiti znoj kad je
ona ubrzala ritam pod njim. Njegova svijest pone otjecati nanie,
sve se vie usredotoujui na njihovo spojite. Pore su joj se otvorile
i poele isputati divan mousni miris.
Beverly osjeti kako joj se blii vrhunac. Ona mu krene u susret,
poradi na njemu, i ne sumnjajui da e doi. Tijelo joj iznenada
zadrhti i kao da poskoi prema gore, ne od orgazma, nego
dosegnuvi razinu daleko iznad svih koje je doivjela s Tomom ili s
drugom dvojicom ljubavnika prije njega. Postala je svjesna da ovo
nee biti obino svravanje; bit e to taktika atomska bomba. Malo
se uplaila... ali njezino tijelo ponovno uhvati ritam. Osjeti kako se
Bili itavom svojom duinom kruti na njoj, kako mu tijelo postaje
tvrdo kao i onaj njegov dio u njoj i tog trenutka ona svri - pone
svravati: uitak tako silan da je bio na rubu samrtne boli probije
ustave za koje nije ni znala da postoje i ona ga ugrize za rame da bi
priguila svoje povike.
"O, moj Boe", dahne Bili i premda poslije nije bila sigurna, bila
je uvjerena da je plakao. On se odmakne i ona se pobojala da e izai
iz nje - pokuala se pripremiti za taj trenutak koji je uvijek donosio
prolazan, neobjanjiv osjeaj gubitka i praznine, poput otiska stopala
- a onda se ponovno snano zabije u nju. Ona istog trenutka doivi
drugi orgazam, neto za to nije znala da je sposobna doivjeti;
prozori sjeanja se ponovno otvori i ona ugleda ptice, na tisue
ptica, kako slijeu na svaki krov i telefonsku icu i potanski
sandui u Derryju, proljetne ptice na pozadini bijelog travanjskog
neba, i bol se pomijea sa zadovoljstvom - no mahom prigueno, kao
to i bijelo proljetno nebo izgleda prigueno. Slab tjelesni bol
pomijean sa slabim tjelesnim uitkom i luckastim osjeajem
potvrde. Krvarila je... ona je... ona...
"Sa svima vama?" zavapi ona iznenada, a oi joj se razrogae,
zapanjeno.
Ovaj se put on zaista odvoji i izae iz nje, ali zbog iznenadnog
oka otkria jedva da je to i osjetila.
"to? Beverly? D-d-dobro ti j - "
"Sa svima vama? Vodila sam ljubav sa svima vama?"
Ona ugleda zgranutost i iznenaenje na Billovu licu, kako je
zinuo... i kako je odjednom shvatio. Ali ne zbog njezina otkria; to
joj je bilo jasno ak i u vlastitom oku. Bilo je to zbog njegova
otkria.
"Mi -"
"Bili? to je?"
"To je bio t-t-tvoj nain da nas izvue odande", ree on a oi mu
bijesnu tako jako da su je prestraile. "Beverly, zar n-n-ne s-s-
shvaa? Bio je to t-t-tvoj nain da nas izvue! Svi smo... ali bili
smo..." Odjednom je djelovao prestraeno, nesigurno.
"Sjea li se sad i ostatka?" upita ona.
On polako odmahne glavom. "Ne i d-d-detalja. Ali -" On je
pogleda, i ona shvati da se gadno prepao. "Sve se s-s-svodi na to da
smo p-p-poeljeli svoje izbavljenje. A nisam s-s-siguran... Beverly,
nisam siguran da odrasli to mogu."
Ona se zagleda u njega bez rijei, pa sjedne na rub kreveta bez
neke naroite elje za pokazivanjem. Tijelo joj je bilo glatko i ljupko,
a linija kraljenice jedva da se raspoznavala u sumraku kad se
sagnula skinuti dokoljenke koje je imala na sebi. Kosa joj je bila slap
uvijen na ramenu. On pomisli kako e je ponovno poeljeti prije jutra
i taj ga osjeaj krivnje ponovno obuzme, ublaen jedino postienom
utjehom da njega i Audru razdvaja cijeli ocean. Ubaci jo jedan
novi u duboks, pomisli on. Ova se melodija zove "Ono to ne zna,
ne moe je boljeti. " Ali negdje to ipak boli. Moda u prostoru meu
ljudima.
Beverly ustane i rasklopi krevet. "Doi u krevet. Treba nam san.
Oboma."
"U r-r-redu." Zato to je to bilo tono, bilo je to veliko moe.
Vie od svega elio je spavati... ali ne sam, ne noas. Najnoviji je ok
jenjavao - moda prebrzo, ali sad se osjeao toliko umorno, toliko
istroeno. Stvarnost podijeljena na trenutke bila je kao san, i usprkos
krivnji koju je osjeao, ovo je bilo sigurno mjesto. Moi e leati
ovdje neko vrijeme, spavati u njezinu naruju. elio je njezinu
toplinu i njezino suosjeanje. Oboje su bili puni seksualnog naboja,
ali to vie nijednom nije moglo nakoditi.
On skine arape i koulju i legne pokraj nje. Ona se privine k
njemu, toplih grudi, hladnih dugih nogu. Bili je zagrli, svjestan
razlika: tijelo joj je bilo due od Audrina i punije u grudima i
bokovima. Ali bilo je to dobrodolo tijelo.
Duo, Ben bi trebao biti s tobom, pomisli on sanjivo. Mislim da
je zapravo tako trebalo biti. Zato to nije bio Ben? Zato to si to bio
ti i onda kao i sada, to je sve. Jer sve to se vrti ukrug, doe na
poetak. Mislim da je to rekao Bob Dylan... ili je to moda bio
Ronald Reagan. A moda sam to sad ja rekao jer je Ben taj koji bi
trebao otpratiti damu kui.
Beverly se promekolji pokraj njega, ne na puten nain (premda,
dok je hitao u san, ona na nozi osjeti kako se pomaknuo, i bi joj
drago), nego samo elei njegovu toplinu. Ve i sama je napola
usnula. Njezina srea tu, s njim, poslije svih tih godina, bila je
stvarna. Znala je to zbog njezina gorkog okusa. Postojala je ova
veer, i moda e im se sutra ujutro ukazati jo jedna prilika. A onda
e sii u kanalizaciju kao to su ve jedanput uinili i nai e svoje
Ono. Krug e se ponovno zatvoriti jo vre i njihovi e se sadanji
ivoti glatko stopiti s njihovim djetinjstvom; postat e slini
stvorenjima iz nekog aknutog Moebiusova stripa.
Ili to, ili e dolje umrijeti.
Ona se okrene. On provue ruku izmeu njezina boka i
nadlaktice i njeno je uhvati za dojku. Nije morala leati budna,
pitajui se hoe li je ta ruka naglo stisnuti i snano je tipnuti.
Misli joj se ponu kruniti kako je san ulazio u nju. Kao i uvijek,
ugleda raznobojne uzorke divljeg cvijea dok je prelazila na tu drugu
stranu - nepregledne mase kako vedro klimaju glavicama pod
modrim nebom. Oni izblijede i ona osjeti kako tone - bio je to osjeaj
od kojeg bi se kao dijete ponekad trgnula iza sna, oznojena, s krikom
na drugoj strani svoga lica. Djeji snovi o padanju, proitala je u
svom fakultetskom udbeniku iz psihologije, uobiajena su pojava u
djetinjstvu.
Ali se ovaj put ne prene; osjeala je toplu i utjenu teinu Billove
ruke kojom je obujmio njezinu dojku. Pomisli, ako i pada, barem ne
pada sama.
A onda prizemlji i dade se u trk: ovaj san, to god bio, hitao je.
Potri za njim, u lovu na san, tiinu, ili moda na samo vrijeme.
Godine su brzo promicale. Godine su jurile. Okrene li se i potri za
vlastitim djetinjstvom, mora jezditi kao vjetar i ne tedjeti noge.
Dvadeset deveta, godina kad si je dala pramenove (bre). Dvadeset
druga, godina kad se zaljubila u igraa amerikog nogometa po
imenu Greg Mallory, koji ju je zamalo silovao na tulumu u mukom
paviljonu (bre, bre). esnaesta, kad se napila s jo dvije prijateljice
na Bluebird Hill Overlooku u Portlandu. etrnaesta... dvanaesta...
...bre, bre, bre...
 Ona utri u san, ganjajui dvanaestu, sustigne je, protri kroz
barijeru sjeanja koju je Ono prebacilo preko svih njih (imala je okus
hladne magle u njezinim zadihanim pluima iz sna), utri u
jedanaestu godinu, tri, tri kao da su joj zlodusi za petama, tri bre
od vraga, i osvre se, osvre...

Jalovinal 12:40

...PREKO RAMENA IMA LI IM TRAGA I GLASA DOK SE

KLIE I KOTRLJA NIZ NASIP.
Ni traga ni glasa, barem ne jo. Ba mu ga je "spraila", kako je
ponekad govorio njezin otac... a od same pomisli na oca preplavi je
novi val krivnje i utuenosti.
Ona zaviri pod rahitini most u nadi da e tamo ugledati
Srebrenka poloenog na bok, ali Srebrenka nije bilo. Bio je tu tajni
sanduk pitolja - igraaka koje vie nisu nosili kui, i to je bilo sve.
Ona krene stazom, okrene se... i ugleda ih, Belcha i Victora koji su
izmeu sebe pridravali Henryja: kako stoje na rubu nasipa poput
indijanskih straara iz nekog filma s Randolphom Scottom. Henry je
uasno blijed. On pokae u nju. Victor i Belch ponu mu pomagati da
se spusti niz nasip. Pod petama im se rasipala praina i ljunak.
Beverly se zagleda u njih, gotovo hipnotizirana. A onda se
okrene i jurne kroz potok koji je curkao ispod mosta, ne obazirui se
na Benovo kamenje; ispod tenisica prskali su joj oblaii vode. Potri
niz stazu, vrueg daha u grlu. Osjeti drhtavicu u nonim miiima.
Nije joj ostalo puno snage. Klupska kuica. Uspije li stii tamo,
mogla bi se spasiti.
 Trala je po stazi, a granice su joj svojim ibanjem jo vie
zarumenile obraze. Jedna je ubode u oko koje joj zbog toga zasuzi.
Ona naglo skrene desno, probije se kroz gusto grmlje i izae na
istinu. I kamuflirana kapak-vrata i prozor bili su otvoreni, a iznutra
je dopirao zvuk rock'n'rolla. Zauvi je gdje dolazi, izviri Ben
Hanscom. U jednoj je ruci drao kutiju Junior Mintsa a u drugoj
knjiicu stripa o Archieju.
Blene u Beverly. U drugim okolnostima to bi bilo gotovo
smijeno. "Bev, kog vraga -"
Nije se ni potrudila odgovoriti mu. Iza nje, i ne jako daleko, ula
je pucketanje i ibanje granica; zauje se priguen povik i psovka.
Zvualo je kao da je Henry malo ivnuo. Zato ona samo uleti u
kvadrat otvora kapka, a njezina kosa, smrena ne samo od prljavtine
od provlaenja ispod kamiona Gradske istoe, ve i od zelenog lia
i granica, zavijori za njom.
Ben primijeti da ona slijee kao 101. desantna i nestane jednako
brzo kao to je provirio.
Beverly uskoi i on je nespretno uhvati.
"Sve zatvaraj", soptala je ona. "Pouri, Ben, zaboga! Oni
dolaze!"
"Tko?"
"Henry i njegova bratija! Henry je poludio, ima no -"
To je za Bena bilo dovoljno. On baci svoje Junior Mintse i strip.
Zastenjavi zatvori kapak koji je bio prekriven busenjem; Tangl-
Track je jo izvanredno dobro drao. Nekoliko je busenova malo
olabavjelo, ali je to bilo sve. Beverly stane na prste i zatvori prozor.
Bili su u mraku.
Ona opipa po zraku, napipa Bena i zagrli ga grevito panino.
Trenutak potom i on zagrli nju. Oboje su kleali. Uasnuta, Beverly
shvati da Richiejev tranzistor i dalje svira negdje u tami: Little
Richard je pjevao "Cura tu ne moe nita!"
 "Ben... radio... ut e..."
"O, Boe!"
On je gurne jednim mesnatim bokom i gotovo srui u mraku.
Beverly zauje kako tranzistor pada na pod. "Cura ne moe nita ako
mukarci stanu pa zjanu" obavijesti ih Little Richard sa svojim
uobiajenim promuklim entuzijazmom. "Ne moe nita!" potvrdi
pratea grupa. ''to tu cura moe!" Sad je i Ben soptao. Zvuali su
kao dvije parne lokomotive. Odjednom neto krene... i zavlada tiina.
"Sranje", ree Ben. "Upravo sam ga zgazio. Richie e popizditi."
On u tami isprui ruku prema njoj. Osjetila je kako joj je rukom
dodirnuo dojku, pa je naglo odmaknuo, kao da se opekao. Ona ga
napipa, uhvati za koulju i privue k sebi.
"Beverly, to -"
"Pst!"
On umukne. Sjedili su zajedno, zagrljeni, gledajui gore. Tama
nije bila potpuna; na jednoj strani kapka pruala se uska vrpca
svjetlosti, a jo su tri ocrtavale prorez prozora. Jedna od te tri vrpce
bila je dovoljno iroka da pusti kosi sunani trak u klupsku kuicu.
Mogla se samo moliti da i oni to ne primijete.
ula je kako se pribliavaju. Isprva nije mogla razabrati rijei...
a onda jest. Ona jo jae stisne Bena.
"Ako je zala u bambus, lako emo nai njezin trag", govorio je
Victor.
"Oni se ovdje negdje igraju", odgovori Henry. Glas mu je bio
napet i rijei su izlazile iz njega u malim izdisajima, kao da se jako
napree. "Tako mi je reko mrkalj Taliendo. A onog dana kad smo se
potukli kamenjem, dolazili su odavde."
"Aha, igraju se pucnjave i tako to", ree Belch.
Odjednom zatutnje koraci tono iznad njihovih glava; poklopac
prekriven busenjem zavibrira. Zemlja se prosije na Beverlyno
podignuto lice. Jedan, dvojica, moda ak i sva trojica, stajali su na
vrhu klupske kuice. Gr joj zakovrne elucem i morala se ugristi za
usnu da bi priguila vapaj. Ben poloi krupni dlan na njezin obraz i
pritisne ga sebi na nadlakticu gledajui gore, ekajui da vidi hoe li
posumnjati... ili ve znaju pa se samo poigravaju.
"Imaju nekakvo mjesto", govorio je Henry. "To mi je reko
mrkljo. Nekakvu kuicu na drvetu ili tako neto. Zovu to svojim
klubom."
"Vidjet e oni svog klupskog boga", ree Victor. Belch na to
gromoglasno zanjiti od smijeha.
Tump, tump tump, iznad njihovih glava. Poklopac ovaj put
poskoi gore-dolje malo jae.
Svakako e primijetiti; obino tlo nije tako elastino.
"Da pogledamo dolje kod rijeke", ree Henry. "Kladim se da je
tamo."
"Vai", ree Victor.
Tump, tump. Odlazili su. Bev kroz stisnute zube ispusti mali
uzdah olakanja... a onda Henry ree: "Belch, ti ostani ovdje i pazi na
stazu."
"Vai", ree Belch, i pone stupati naprijed-natrag, povremeno
odlazei s poklopca, povremeno prelazei preko njega. Zaspe ih s jo
zemlje. Ben i Beverly se pogledaju napetih, prljavih lica. Bev
postane svjesna da se u klupskoj kuici osjea jo nekakav miris
osim mirisa dima - vonjalo je i po znojnom smradu smea. To sam
ja, pomisli ona uasnuto.
Usprkos smradu, ona jo vre zagrli Bena. Njegova
glomaznost odjednom je bila silno dobrodola, vrlo utjena, i bilo joj
je drago da ima to zagrliti. Moda je na poetku ljetnih praznika on
bio tek preplaeni debeljko, ali sad je bio vie od toga; kao i svi oni, i
on se promijenio. Ako ih Belch pronae tu dolje, Ben bi ga mogao
poteno iznenaditi.
 "Vidjet e oni svog klupskog boga", ree Belch i zahihoe. Hihot
Belcha Hugginsa bio je brundav zvuk slinavog vilenjaka. "Vidjet e
oni svog klupskog boga. Ta mu je dobra. Ta mu je dobra-cobra."
Beverly postane svjesna toga da se gornji dio Benova tijela
nadima u kratkim, otrim trzajima; uvlaio je zrak u plua i isputao
ga u kratkim dahtajima. Jedan zabrinjavajui trenutak ona pomisli da
je on na rubu plaa, a onda se bolje zagleda u njegovo lice i shvati da
se on bori protiv smijeha. Njegove oi, iz kojih su tekle suze, uhvate
njezin pogled, zakolutaju mahnito pa pogledaju u stranu. Na slaboj
svjetlosti koja se probijala kroz pukotine oko zatvorenog kapka, ona
shvati da je on gotovo poljubiastio u licu od napora da suspregne
smijeh.
"Vidjet e oni svog klupskog boga u svom klubu-bubu", ree
Belch i sjedne svom teinom ravno nasred poklopca. Ovaj put
poklopac zadrhti alarmantnije i Bev zauje tiho, ali zlokobno kraaak
u jednoj potpornoj gredi. Poklopac je bio predvien da izdri komade
kamuflanog busenja... ali ne i dodatnih osamdeset kilograma Belcha
Hugginsa.
Ako ne ustane, past e nam ravno u krilo, pomisli Beverly i
zarazi se Benovom histerijom, koja je pokuavala prekipjeti iz nje u
ueglom grohotu i revanju. Zamisli se kako podie kapak klupske
kuice toliko da moe provui ruku i poteno tipnuti Belcha za
stranjicu dok on tamo sjedi na magliastom suncu, mrmlja si neto u
bradu i hihoe. Ona zarije lice u Benove grudi u posljednjem
pokuaju da to zadri u sebi.
"Pst", apne Ben. "Zaboga, Bev - " Krmak. Ovaj put glasnije.
"Hoe li izdrati?" apne ona njemu.
"Moda, ako ne prdne", ree Ben, i trenutak potom Belch zaista
okine jedan - sonu i glasnu fanfaru koja potraje najmanje tri
sekunde. Oni se jo vre zagrle, uzajamno si priguujui mahnito
cerekanje. Beverly je tako boljela glava da je pomislila da bi je
uskoro mogla udariti kap.
 A onda, iz daljine, oni zauju kako Henry izvikuje Belchovo
ime.
''to?" drekne Belch, ustane kao slon pa Bena i Beverly zaspe s
jo zemlje. ''to je, Henry?"
Henry mu ponovno neto dovikne; Beverly je uspjela razaznati
samo rijei obala i grmlje.
"Vai!" razdere se Belch i stopala mu posljednji put prijeu
preko poklopca. Zauje se posljednje pucketanje, ovaj put puno
glasnije i u Bevino krilo padne iverak. Ona ga podigne, zauena.
"Jo pet minuta", ree Ben tihim aptom. "Samo je toliko
trebalo."
"Jesi li uo kad je okinuo?" upita Beverly i ponovno zahihoe.
"Zazvualo je kao trei svjetski rat", ree Ben. I on se poeo
smijati.
Bilo je olakanje moi to pustiti iz sebe i oni prasnu u neobuzdan
smijeh - ali aptom.
Najzad, potpuno nesvjesna da e to rei (a pogotovo jer nije
imalo nikakve logine veze s ovom situacijom), Beverly ree: "Ben,
hvala ti na pjesmi."
Ben se odmah prestane smijati i zagleda se u nju ozbiljno,
oprezno. Izvadi prljavi rupi iz stranjeg depa i polako njime
obrie lice. "Pjesmi?"
"Haiku. Haiku na dopisnici. Ti si je poslao, zar ne?"
"Ne", ree Ben. "Nisam ti ja poslao nikakav haiku. Jer kad bi
takvo neto uinio klinac kao to sam ja - klinac debeo poput mene -
ta bi mu se curica vjerojatno smijala."
"Ja se nisam smijala. Meni se uinila divna."
"Ja nikad ne bih mogao napisati neto divno. Bili moda bi. Ja
ne."
 "Bili e pisati", sloi se ona. "Ali on nikad nee napisati neto
tako lijepo. Smijem li se posluiti tvojim rupiem?"
On joj da rupi i ona pone brisati lice najbolje to je mogla.
"Kako si znala da sam to bio ja?" upita on najzad.
"Ne znam", ree ona. "Tek tako."
Benov je grkljan grevito poskakivao. On pogleda u svoje ruke.
"Nisam njome nita mislio."
Ona ga ozbiljno pogleda. "Ne dao Bog da tako misli", ree. "Jer
ako je tako, to e mi stvarno pokvariti dan, a i bez toga mi je
dovoljno krenuo naopako."
On nastavi gledati u svoje ruke i naposljetku progovori glasom
koji je jedva mogla uti.
"Pa, hou da kaem, volim te, Beverly, ali ne elim da to neto
pokvari."
"I nee", ree ona i zagrli ga. "Trenutano mi je potrebna sva
ljubav koja mi se prua."
"Ali tebi se naroito svia Bili."
"Moda," ree ona, "ali to nije vano. Da smo odrasli, moda bi i
bilo, malo. Ali meni se svi vi naroito sviate. Vi ste mi jedini
prijatelji koje imam. I ja tebe volim, Ben."
"Hvala", ree on. On psuti, pokua, i uspije priznati. Uspio je
ak gledati u nju dok je to govorio. "Ja sam napisao pjesmu."
Sjedili su neko vrijeme utei. Beverly se osjeala sigurno.
Zatieno. Slike oeva lica i Henryjeva noa inile su se manje ive i
prijetee dok su sjedili tako blizu jedno drugom. Taj je osjeaj
zatienosti bilo teko definirati, i ona to nije ni pokuala, premda e
puno kasnije prepoznati izvor njezine snage: bila je u naruju
mukarca koji bi umro za nju bez krzmanja.
 Bila je to injenica koju je jednostavno znala: osjeala se u
mirisu koji je izbijao iz njegovih pora, neemu iskonskom na to su
njezine lijezde mogle reagirati.
"Ostali se vraaju", ree Ben odjednom. ''to ako ih uhvate na
brisanom prostoru?"
Ona se uspravi, svjesna da je gotovo zadrijemala. Sjeti se da je
Bili pozvao Mikea Hanlona na ruak. Richie je namjeravao otii kui
sa Stanom pojesti koji sendvi. A Eddie je obeao da e se vratiti s
Parcheesijem. Uskoro e poeti pristizati, i ne slutei da su Henry i
njegovi prijatelji u Jalovini.
"Moramo nekako do njih", ree Beverly. "Henry ne progoni
samo mene."
"Ako izaemo a oni se vrate - "
"Da, ali mi barem znamo da su oni ovdje. Bili i ostali deki to ne
znaju. Eddie ak i ne moe trati, ve su mu slomili ruku."
"Au", ree Ben. "Izgleda da emo morati riskirati."
"Aha." Ona proguta slinu i pogleda na svoj Timex. Bilo je teko
oitavati u mrkloj tami, ali joj se uini da je prolo jedan. "Ben..."
"to je?"
"Henry je stvarno poludio. On je kao onaj klinac iz Dungle pred
kolskom ploom. Namjeravao me ubiti, a druga dvojica su mu
namjeravali pomoi."
"O, ne", ree Ben. "Henry je lud, ali ne toliko. On je samo..."
"Samo to?" ree Beverly. Sjeti se Henryja i Patricka na groblju
automobila na jarkom suncu. Henryjeva praznog pogleda.
Ben nije odgovarao. Razmiljao je. Stvari su se promijenile, zar
ne? Kad si unutar tih promjena, tee ih primjeuje. Mora nainiti
odmak da bi ih primijetio... ili barem pokuati. Kad je kola zavrila,
on se bojao Henryja, ali samo zato to je Henry bio vei i zato to je
bio grubijan - jedan od onih klinaca koji e presresti aka-prvaka,
zavrnuti mu ruku i pustiti ga da ode kui plaui. I to bi bilo otprilike
sve. A onda je Henry urezao slovo u Benov trbuh. A onda je dolo do
bitke kamenjem i Henry je poeo gaati ljude u glavu raketama.
Njima se moe nekog ubiti. I to vrlo lako. A promijenio mu se i
izgled... djelovao je gotovo ukleto. inilo se da ga se stalno mora
paziti, onako kako se uvijek mora paziti tigrova ili otrovnih zmija
ako si u dungli. Ali se na to navikne; toliko se navikne da u tome
vie ne vidi nita neobino, i to uzima zdravo za gotovo.
Ali Henry jest lud, zar ne? Da. Ben je to shvatio posljednjeg
dana kole, no uporno je odbijao u to povjerovati, ili to upamtiti, jer
to i nije bilo neto to bi elio povjerovati ili upamtiti. I odjednom se
jedna misao - misao toliko jaka da je bila gotovo poput injenice -
uvue u njegov mozak potpuno oblikovana, hladna kao blato u
listopadu.
Ono koristi Henryja. Moda i ostale, ali ih Ono koristi preko
Henryja. A ako je to istina, onda je ona vjerojatno u pravu. Vie nisu
posrijedi samo indijanska vatra ili kratki udarci po zatiljku u
dnevnom boravku pri kraju kolskog dana dok gospoa Douglas ita
svoj udbenik za katedrom, ni naguravanje na igralitu tako da
padne i oguli koljena. Ako se Ono slui njime, Henry e zaista
upotrijebiti no.
"Neka ih je starica vidjela dok su me pokuavali istui", priala
je Beverly. "Henry je krenuo za njom. Nogom joj je razbio stranje
svjetlo."
To Bena zabrine vie od bilo ega drugog. Kao i veina djece,
instinktivno je shvaao da oni ive ispod vidokruga, a time i izvan
svijesti veine odraslih. Kad odrasla osoba hoda ulicom maui
svojom torbicom, mislei svoje odrasle misli o poslu i sastancima i
kupnji automobila, i o svemu tome o emu odrasli misle, nikad ne
primijete djecu koja se igraju kolice ili kauboja ili skrivaa.
Nasilnici poput Henryja mogu proi prilino nekanjeno u
maltretiranju druge djece samo ako pripaze i ostanu ispod te crte.
Najvie to bi neka odrasla osoba u prolazu rekla bilo bi neto kao:
"A da prekine s tim?" a onda bi nastavila hodati ulicom maui
svojom torbicom ne priekavi da vidi je li grubijan prekinuo ili nije.
Pa bi siledija priekao da odrasla osoba zae za ugao... a onda se
ponovno prihvatio svog posla.
ini se da odrasli misle kako stvarni ivot poinje tek kad netko
naraste do metar pedeset pet.
Ako se Henry okomio na staricu, znai da je preao tu crtu
vidokruga. A to je Benu vie od ieg drugog poruivalo da je Henry
zaista lud.
Beverly po izrazu Benova lica shvati da joj on vjeruje i preplavi
je olakanje. Nee mu morati ispriati kako je gospodin Ross
jednostavno presavio novine i uao u kuu. Nije mu eljela o tome
priati. Bilo je to previe zastraujue.
"Popnimo se do Kansas Streeta", ree Ben pa naglo gume kapak
i otvori ga. "Budi spremna potrati."
On se uspravi u otvoru i pogleda oko sebe. istina je bila tiha. U
blizini se uo klokotav glas Kenduskeaga, ptiji pjev, u-u-u-u
dizelske lokomotive koja je frkui ulazila u ranirni kolodvor. Nije
uo nita drugo, i zbog toga osjeti tjeskobu. Osjeao bi se puno bolje
da je uo Henryja, Victora i Belcha kako psuju dok se probijaju kroz
gusto ipraje kod rjeice. Ali njih uope nije uo.
"Doi", ree on i pomogne Beverly da se popne. I ona se
nelagodno osvrne oko sebe. Rukama zagladi kosu od lica i iskrivi ga
kad pod prstima osjeti koliko je masna. On je uhvati za ruku pa krenu
kroz zaslon od grmlja prema Kansas Streetu. "Bit e bolje da se
klonimo staze."
"Ne," ree ona, "moramo pouriti."
On kimne glavom. "U redu."
Oni izau na stazu i krenu prema Kansas Streetu. U jednom se
trenutku ona popikne na kamen koji je leao na stazi i...
 7

Zemljite bogoslovije, 2:17

...TRESNE NA MJESEINOM POSREBREN PLONIK.

OTME MU SE ROKTAJ, A S roktajem doe i potoi krvi koji
poprska napukli beton. Na mjeseini je krv izgledala crna kao
oharska. Henry se zagleda u nju dugo i osupnuto, a onda podigne
glavu i pogleda oko sebe.
Kansas Street bila je jutarnje tiha, kue zatvorene i mrane osim
ratrkanih nonih svjetiljki.
Ah. Evo kanalizacijskog otvora.
Za jednu od eljeznih ipki reetke bio je privezan balon s licem
Smijeka. Poskakivao je i cimao na slabom povjetarcu.
Henry ponovno ustane, s jednom ljepljivom rukom pritisnutom
na trbuh. Crnjo ga je prilino dobro bocnuo, ali Henry je njega
bocnuo jo bolje. Nego to. to se crnje tie, Henry je smatrao da je
situacija prilino super-duper.
"Taj je klinjo gotov", promrmlja Henry i nesigurno i teturavo
proe pokraj lebdeeg balona. Svjea krv svjetlucala mu je na
prstima jer je jo krvario iz trbuha. "Klinjo kao da je mrtav. Sredio
sam naivca. Sve u ih srediti. Nauit u ja njih da se nabacuju
kamenjem."
Svijet se valjao u sporim valovima, golemim oceanskim
valovima poput onih koje prikazuju na poetku svake epizode
Hawaii Five-020 na televiziji u bolnikom odjelu
20 Hawaii Five-O je kultni policijsko-detektivski serijal koji se prikazivao od 1968. do 1980. Ostalo su
reference na tu seriju: Danno je lik iz tog serijala; Jack Lord je glavni glumac; Oahu je najpopularnija
plaa za surfanje; Pipeline je naziv mjesta gdje se stvaraju silno popularni cjevasti valovi (otuda i
naziv). Pipeline je i naziv albuma grupe The Chantavs. Wipe Out! je album grupe The Impacts! s
dvanaest instrumentalnih skladbi surf-glazbe, a u kojima se povremeno koristi i havajska gitara.
 (u uzu s njima Danno, ha-ha Jack jebo te ja Lord je super. Jack
jebo te ja Lord je prilino super-duper)
i Henry je mogao, Henry je mogao Henry je gotovo mogao uti
zvuk tih Oahu grdosija kako se pjene i potresaju
(potresajupotresajupotresaju
(stvarnost svijeta. "Pipeline."Chantays. Sjeate se "Pipelinea"?
"Pipeline" je bio prilino u redu-medu. "Wipe-Out." Ludi smijeh na
poetku. Zvuao je kao smijeh Patricka Hockstettera. Jebeni
pederi. Sam je sebe sredio to se mene) to se njega tie bilo je to
(puno bolje od super-duper, bilo ie to naprosto KRASNO, bilo ie
to KRASNO 1 SLASNO
(u redu Pipeline zajai val nemoj uzmicati ne moji momci uhvati
val i
(zajai
(zajaizajaizajai
(val i surfaj sa mnom po ploniku zajai
(val zajai svijet ali ne daj)
uho u njegovoj glavi: ono je i dalje ulo onaj zvuk ka-boing; oko
u njegovoj glavi: ono je i dalje vidjelo Victorovu glavu kako se die
na kraju one opruge, vjea, obraza i ela istetoviranih krvavim
rozetama.
Henry mutno pogleda nalijevo i shvati da je kue zamijenila
visoka, cma pregrada ivice. Iznad nje se nadvila uska, mrka
viktorijanska zgradurina bogoslovije. Ni u jednom prozom nije bilo
svjetla. Posljednja generacija je u bogosloviji diplomirala u lipnju
1974. Tog je ljeta zatvorila vrata, i to god da je sad tamo hodalo,
hodalo je samo... i to iskljuivo s doputenjem brbljavog enskog
kluba koji je sebe nazvao Povijesnim drutvom grada Derryja.
On doe do puteljka koji je vodio do ulaznih vrata. Bila su
zakraunana tekim lancem na kojem je visio metalni znak:
ZABRANJENO OMETANJE POSJEDA OVU NAREDBU
PROVODI POLICIJA GRADA DERRYJA.
Henryjeve se noge sapletu na toj stazi i on opet kresne - bljam! -
na plonik. Nie, neki je automobil skrenuo iz Hawthorneove u
Kansas Street. Njegova prednja svjetla preplave ulicu.
Henry dovoljno dugo izdri njihovu zasljepljujuu jainu pa
naposljetku ugleda svjetla na vrhu: bio je to drotmobil.
On se provue ispod lanca i poput raka otpue ulijevo tako da se
naao iza ivice. Nona rosa na njegovu vruem licu bila je pravi
uitak. Leao je licem na zemlji, okretao glavu s jedne strane na
drugu, vlaio obraze, pijui ono to je mogao piti.
Policijski automobil zaplovi pokraj njega ne usporivi.
A onda, najednom, njegova se rotacijska svjetla upale i isperu
tamu vrludajuim plavim bljeskovima. Na pustim ulicama nije bilo
potrebe za sirenom, ali Henry zauje kako njezin mlin prerasta u
punokrvno zavijanje. Gume iz kolnika izmame zaprepaten vrisak
bolnih plikova.
Uhvaen, uhvaen sam, zatrtlja njegov mozak... a onda shvati da
se policijski automobil udaljuje od njega, niz Kansas Street. Trenutak
potom pakleni urlikavi zvuk ispuni no, prilazei mu s juga. On
zamisli neku ogromnu svilenkastu crnu maku kako grabi kroz tamu,
sva u zelenim oima i gipkom krznu, Ono u novom obliju, dolazi po
njega, dolazi ga poderati.
Malo-pomalo (i to tek nakon to se ono urlikanje poelo
udaljavati) on shvati da su to bila kola hitne pomoi, i da su krenula u
smjeru kojim je otiao i drotmobil. Leao je drhtei na vlanoj travi,
sad ve promrzao, i borio se
(zajebi munju cobra zajebi telefon cobra rock'n'rollaj imamo
kokoi u kokoinjcu ijem kokoinjcu mojem)
 da ne povrati. Bojao se da e mu crijeva ispasti ako povrati... a
treba srediti jo njih pet. Kola hitne pomoi i policijski automobil.
Kamo su se uputili? U knjinicu, naravno.
Crnjo. Ali zakasnili su. Momci, moete mirne due iskljuiti te
sirene. On ih nee uti. Mrtav je ko mrtva grana. On -
Jeli?
Henry svojim suhim jezikom oblie usne koje su mu se ljutile.
Da je crnjo mrtav, ne bi bilo zavijanja sirena u no. Osim ako ih je
crnjo nazvao. I zato moda - samo moda - crnjo i nije mrtav.
"Ne", dahne Henry. Prevrne se na lea i zagleda u nebo, u
milijarde zvijezda. Ono je dolo odande, znao je. Odnekud s tog
neba... Ono
(je dolo iz svemira ueljevi se Zemljanki dolo je opljakati sve
ene i silovati sve mukarce hej Frank misli opljakati sve mukarce
a silovati sve ene tko vodi ovu predstavu, ludo, ti ili Jesse? Victor je
znao priati taj vic i to je bilo prilino)
je dolo iz meuzvjezdanog prostora. Od gledanja u to zvjezdano
nebo podilazila ga je jeza: bilo je pregolemo, precrno. Bilo je previe
lako zamisliti kako postaje krvavocrveno, odve mogue zamisliti
Lice kako se oblikuje u ognju...
On zatvori oi, drhturei, ruku prekrienih na trbuhu, i pomisli:
Crnjo je mrtav. Netko je uo kako se tuemo i poslao munju da ispita
stvar, to je sve. Otkud onda hitna pomo?
"Umukni, umukni", zastenje Henry. Ponovno osjeti stari
zbunjeni gnjev; sjeti se kako su ga u prolosti uporno pobjeivali - u
prolosti koja je sad izgledala tako blizu i toliko bitna - i kako su mu
svaki put kad bi pomislio da ih je uhvatio nekako skliznuli kroz prste.
Tako je bilo i onog posljednjeg dana, nakon to je Belch ugledao onu
kurvicu kako tri niz Kansas Street prema Jalovini. Sjea se on toga,
o da, sjea se sasvim jasno. Kad te nogom raspale po jajima, toga se
sjea. A tog mu se ljeta to uestalo dogaalo.
 Henry se tekom mukom uspravi u sjedei poloaj, mirnuvi od
dubokog bodea bola u trbuhu.
Victor i Belch pomogli su mu da se spusti u Jalovinu. Hodao je
najbre to je mogao usprkos paklenom bolu koji mu je priklijetio i
natezao prepone i korijen trbuha. Dolo je vrijeme da se svemu
ovome stane na kraj. Stigli su stazom do istine od koje se ravalo
pet ili est staza poput niti paukove mree. Da, tu su se igrala neka
djeca; nisi morao biti Tonto21 da bi to shvatio. Bilo je tu omota od
slatkia, sfrkani rep ispucane role kapsula Bang, crvenih i crnih.
Nekoliko dasaka i paperjasta piljevina, kao da se tu neto gradilo.
Sjeao se kako je stajao nasred proplanka i pomnjivo promatrao
drvee, traei njihovu kuicu na drvetu. Spazit e je, popeti se gore,
a ona e cura biti tamo, uurena od straha, i on e joj noem
presjei grkljan i onda joj pipati sisike lijepo i polako sve dok se ne
prestanu micati.
Ali nije uspio spaziti nikakvu kuicu na drvetu; a nisu je spazili
ni Belch ni Victor. U grlu mu se nadme stari poznati jad. On i Victor
ostave Belcha da uva proplanak, a oni odu dolje do rijeke. Ali ni
tamo joj nije bilo ni traga. Sjeao se kako se sagnuo i podigao kamen
i...

Jalovinal 12:55

...BACIO GA DALEKO U RJEICU, GNJEVAN I ZBUNJEN.

"KAMO JE OTILA, JEBOTE?" postavi se on bijesno, munjevito se
okrenuvi prema Victoru. Victor polako odmahne glavom. "Ne
znam", ree on. "Krvari."

21Tonto je Indijanac, vjeran pratilac glavnog junaka serijala Loni Ranger, Johna Reida.
 Henry spusti pogled i ugleda tamnu mrlju, veliine kovanice od
etvrt dolara u preponama svojih traperica. Bol je jenjala do razine
tupog kuckanja, ali gaice kao da su mu postale premale i pretijesne.
Muda su mu naticala. Ponovno osjeti u sebi onaj bijes, neto poput
ueta stegnutog oko njegova srca. Ona je to uinila.
"Gdje li je?" sikne on na Victora.
"Ne znam", ponovi Victor tim istim tupim glasom. Izgledao je
hipnotiziran, kao da mu je sunce udarilo u glavu, kao da uope nije
tu. "Pobjegla je, valjda. Dosad je ve mogla stii do Old Capea."
"Nije", ree Henry. "Skriva se. Imaju oni neko mjesto, i ona se
tamo skriva. Moda to i nije kuica na drvetu. Moda je neto
drugo."
"to?"
"Ne... znam!" drekne Henry i Victor se lecne.
Henry je stajao u Kenduskeagu i ogledavao se. Hladna mu je
voda tekla preko tenisica. Oi mu se zaustave na cilindru koji je virio
iz nasipa sedam metara nizvodno - crpna stanica.
On izae iz vode i krene prema njemu, osjeajui kako se u
njemu taloi nekakva nuna strepnja. Koa kao da mu se zatezala, a
oi irile da bi bile u stanju vidjeti sve vie; inilo mu se da osjea
kako mu dlaice u uima titraju i lelujaju se poput morske trave na
podvodnom plimnom valu.
Iz crpne stanice dopiralo je tiho brundanje, a iza nje ugleda cijev
koja je strala iz nasipa iznad Kenduskeaga. Iz cijevi je pulsirajui
istjecao neprekinut potoi gliba i otjecao u vodu. On se nagne nad
okrugli eljezni vrh cilindra.
"Henry?" nervozno ga zazove Victor. "Henry? to to radi?"
Henry nije obraao pozornost na njega. Prisloni oko na jednu od
okruglih rupa u eljezu no ugleda samo tamu. Zamijeni oko uhom.
"ekaj..."
 Glas je doplovio do njega iz crne tame i Henry osjeti kako mu se
unutarnja temperatura sunovratila do nitice, a vene i arterije zaledile
u kristalne cjevice leda. Ali s tim osjeajima doe i gotovo nepoznat
osjeaj: ljubav. Oi mu se raire. Klaunovski mu osmijeh razvue
usta u veliki umrtvljeni luk. Bio je to glas s mjeseca. Sad je Ono
dolje u crpnoj stanici... dolje u kanalizaciji.
"ekaj... motri..."
On prieka, ali se vie nije nita ulo: samo uporan uspavljujui
zuj strojeva za pumpanje. On se vrati do mjesta gdje je Victor stajao
na obali i oprezno ga promatrao. Henry ga i ne pogleda ve drekne i
pozove Belcha. Belch uskoro stigne.
"Doite", ree on.
"to emo, Henry?" upita Belch.
"ekati. Promatrati."
Oni se prikradu natrag do istine i sjednu. Henry pokua
odmaknuti gaice od svojih muda, ali je to bilo previe bolno.
"Henry, to -" zausti Belch.
"Pst!"
Belch posluno uuti. Henry je imao cigarete Camel ali ih nije
ponudio ostalima. Nije elio da gadura nanjui dim cigarete ako se
nalazi u blizini. Mogao im je objasniti, ali nije bilo potrebe. Glas mu
je rekao samo dvije rijei, ali one kao da su sve objanjavale. Oni su
se ovdje dolje igrali. Uskoro e se i ostali vratiti. Zato epati samo
gaduru kad moe ukebati svih sedam malih govnara?
ekali su i promatrali. Victor i Belch kao da su zaspali otvorenih
oiju. Nisu dugo ekali, ali bilo je dovoljno vremena da Henry
razmisli o puno toga. Na primjer, kako je jutros naao skakavac. Nije
to bio onaj isti koji je imao posljednjeg dana kole; taj je negdje
izgubio. Ovaj je izgledao puno opasnije. Stigao mu je potom.
Recimo.
 Stajao je na trijemu, gledao u njihov ulubljeni i nahereni
potanski sandui, pokuavajui pojmiti ono to vidi. Sandui je
bio ukraen balonima. Dva su bila privezana za metalnu kukicu o
koju bi potar ponekad objesio pakete; ostali su bili privezani za
zastavicu. Crveni, uti, plavi, zeleni. Kao da se neki otkaeni cirkus
douljao Witchamovom u gluho doba noi, i ostavio tu posjetnicu.
Kad se pribliio potanskom sanduiu, na balonima ugleda lica
- lica djece koja su ga cijelo ovo ljeto zajebavala, djece koja kao da
su mu se rugala na svakom koraku.
Zurio je u te prikaze, zinuvi, a onda baloni puknu, jedan po
jedan. To je bilo dobro; kao da pucaju od njegovih misli, kao da ih
ubija mislima.
Prednja strana potanskog sanduia iznebuha se spusti. Henry
ga zaobie i zaviri unutra.
Iako potar ne bi stigao u ovu zabit do kasno poslije podne,
Henry se nimalo ne iznenadi kad unutra ugleda plosnati pravokutni
paket. On ga izvadi. Adresa je glasila: Gospodin HENRY BOWERS,
RFD #2, DERRY, MAINE. Tu je bila i nekakva povratna adresa:
Gospodin ROBERT GRAY, DERRY, MAINE.
On otvori paket i pusti da smei papir nemamo lelujajui padne
pokraj njegovih nogu. Unutra se nalazila bijela kutija. On je otvori.
Na postelji od bijele vate leao je skakavac. Henry ga odnese u kuu.
Njegov je otac leao na slamarici u zajednikoj spavaoj sobi,
okruen praznim limenkama piva, trbuha koji mu se prelijevao preko
ruba utih gaica. Henry klekne pokraj njega, osluhne hrkanje i brbot
oeva disanja, gledajui kako se oeve konjske usne pue i kube
svakim dahom.
Henry poloi radni kraj skakavca na oev mravi vrat. Njegov se
otac malo pomakne, a onda ponovno utone u pivski san. Henry je
tako drao no gotovo pet minuta, oiju dalekih i zamiljenih, dok je
jagodicom lijevog palca milovao srebrno puce usaeno u drak
skakavca. Glas s mjeseca mu se obrati - aptao mu je poput toplog
proljetnog lahora u iju je jezgru zarivena hladna otrica, zujao kao
papirnato gnijezdo uzbunjenih strljenova, bugario kao promukli
politiar.
Sve to je glas rekao Henryju se uinilo prilino super-duper pa
on pritisne srebrno puce.
Zauje se klik u nou kad se oslobodila ubojita opruga, i petnaest
centimetara elika zarije se Butchu Bowersu u vrat. Uli su glatko
poput zubaca vilice u prsica dobro peenog pileta. Vrh otrice, s
kojeg je kapala krv, izbije s druge strane.
Butchove se oi naglo otvore. Blene u strop. Zine. Krv mu
potee iz kutova usta i slije se niz obraze prema ukama. Pone
grgljati. Velik krvavi mjehur stvori mu se izmeu mlitavih usana i
prsne. Jedna mu ruka napipa Henryjevo koljeno i grevito ga stisne.
Henry nije hajao. Ruka uskoro padne. Grgljanje prestane trenutak
potom. Butch Bowers bio je mrtav.
Henry izvue no, obrie ga o prljavu plahtu koja je pokrivala
oevu slamaricu, i gurne otricu natrag sve dok opruga ponovno nije
kljocnula. Pogleda u svog oca ne osobito zainteresirano. Glas mu je
rekao to sve danas treba obaviti dok je kleao pokraj Butcha s
noem na Butchovu vratu. Glas mu je sve objasnio. I tako je otiao u
drugu sobu nazvati Belcha i Victora.
A sad su ovdje, sva trojica, i premda ga muda jo uasno bole,
no mu je nainio utjeno nabreknue u lijevom prednjem depu
hlaa. Osjeao je da e uskoro poeti sjea glava. Ostali Gubitnici e
se vratiti i nastaviti sa svojim djejim igricama, a onda e poeti
sjea.
Glas s mjeseca mu je sve to jasno izloio dok je kleao pokraj
oca, i na putu do grada on nije mogao skinuti pogled s tog blijedog
diska-duha na nebu. Zaista je vidio ovjeka na mjesecu jezivo
ljeskavo lice-duh s kraterima umjesto oiju i osavim cerom koji kao
da se rastegnuo do pola obraza Onoga. Ono je govorilo (mi ovdje
dolje plovimo Henry svi mi plovimo a plovit e i ti) sve do grada.
Sve ih pobij, Henry, rekao je glas-duh s mjeseca, i Henryju je to bilo
logino; Henryju se inilo da zna kako se Ono osjea. Sve e ih
pobiti, svoje muitelje, a onda e ti osjeaji - da gubi kontrolu, da
neumitno ulazi u vei svijet u kojem nee moi dominirati kao to je
dominirao igralitem osnovne kole u Derryju, da bi u tom irem
svijetu debeljko i crnjo i ona mucava nakaza mogli nekako narasti a
on nekako samo ostarjeti - nestati.
Sve e ih pobiti pa e ga glasovi - oni unutra i onaj koji mu se
obratio s mjeseca - ostaviti na miru. Pobit e ih pa se vratiti kui i
sjesti na stranji trijem s oevim suvenirom, japanskim maem u
krilu. Popit e jedan od oevih Rheingolda. Sluat e i radio, ali ne
bejzbol. Bejzbol je strogo za normalnjake. Umjesto toga, sluat e
rock'n'roll. Premda Henry to nije znao (a i fukalo bi mu se i da jest),
u tom su pitanju on i Gubitnici bili istomiljenici: rock'n'roll je bio
prilino super-duper. Utjerasmo pile u kokoinjac, iji kokoinjac,
kakav kokoinjac, moj kokoinjac. Sve e tad biti dobro; sve e tad
biti guba-buba; sve e tada biti okej-hokej i nita to e se potom
dogoditi nee biti vano. Glas e se pobrinuti za njega - osjetio je to.
Ako si ti dobar prema Onome, Ono e biti dobro prema tebi. Tako je
oduvijek bilo u Derryju.
Ali se onu djecu mora onesposobiti, brzo onesposobiti, jo
danas. Glas mu je tako rekao.
Henry izvadi svoj novi no iz depa, pogleda ga, okrene amo-
tamo, divei se tome kako sunce namiguje i klizi po kromiranoj
oplati. Uto ga Belch zgrabi za ruku i prosike: "Vidi ono, Henry!
Tako mi sveca! Vidi ono!"
Henry pogleda i osjeti kako ga obasjava jasna svjetlost
prosvjeenja. etvrtasti komad istine podizao se kao arolijom,
otkrivajui sve veu kriku tame ispod sebe. Na trenutak ga prome
poznati osjeaj strave kad pomisli da bi to mogao biti vlasnik onog
glasa... jer Ono ivi negdje ispod grada. No potom zauje krgutavu
kripu zemlje u arkama i shvati. Nisu mogli vidjeti kuicu na drvetu
zato to takve kuice nije ni bilo.
"Bogamu, stajali smo im na glavi", zastenje Victor, a kad su se
Benova glava i ramena pojavili u etvrtastom otvoru u sredini istine,
on naini pokret kao da e krenuti u juri.
Henry ga zgrabi i zadri.
"Zar ih neemo srediti, Henry?" upita Victor dok se Ben na
rukama podizao van.
"Sredit emo ih", ree Henry, ni trenutka ne skidajui pogleda s
omraenog debeljka. Jo jedan od onih koji udaraju u muda. Raspalit
u te po jajima da e ti odletjeti tako visoko da e ih moi nositi kao
naunice, mater ti debelu. Samo se strpi malo pa e vidjeti. "Nita
ne brini."
Debeljko je pomagao gaduri da izae iz rupe. Ona se sumnjiavo
osvrne i trenutak je Henry bio uvjeren da gleda ravno u njega. Onda
njezin pogled proe dalje. Njih su se dvoje doaptavali a potom zau
u gusto grmlje i izgube se.
"Doite", ree Henry kad je zvuk pucketanja granja i utanja
lia postao gotovo neujan. "Pratit emo ih. Ali drite razmak i
budite tihi. Hou ih sve na okupu."
Njih trojica prijeu preko istine kao vojnici u ophodnji, sagnuti,
irom otvorenih oiju koje ni trenutka nisu mirovale. Belch zastane
da zaviri u klupsku kuicu pa zadivljeno zamae glavom. "Sjedio
sam im na glavi, vidi ti vraga", ree.
Henry mu nestrpljivo da znak rukom da krene dalje.
Oni krenu stazom, zato to je tako bilo tie. Bili su otprilike na
pola puta do Kansas Streeta kad gadura i debeljko, drei se za ruke
(Nije li to draesno? pomisli Henry u nekoj vrsti ekstaze) izrone
gotovo ispred njih.
Na svu sreu, bili su okrenuti leima Henryjevoj grupi, a ni
jedno se od njih ne okrene. Henry, Victor i Belch se ukipe, a potom
povuku u sjenu pokraj staze. Uskoro su Ben i Beverly bili samo dvije
koulje koje su se nazirale kroz ikaru grmlja. Njih trojica ponovno
krenu u potjeru... oprezno. Henry ponovno izvadi no i...

Henry dobiva prijevoz, 2:30

...PRITISNE KROMIRANO PUCE NA DRKU. OTRICA

ISKOI. ON SE SANJIVO zagleda u nju na mjeseini. Svialo mu
se to kako zvjezdana svjetlost klizi niz otricu. Nije imao pojma
koliko je tono sati. Sad je na trenutke gubio pojam o stvarnosti.
Njegovoj se svijesti nametne neki zvuk i pone jaati. Bio je to
motor automobila.
Pribliavao se. Henryjeve se oi razrogae u mraku. On vre
uhvati no, ekajui da automobil proe.
Ali nije. Dovezao se do ruba iza ivice bogoslovije i tamo se
zaustavio, s motorom u praznom hodu. Bolno krivei lice (trbuh mu
je bivao sve tvri: postao je tvrd kao daska, a krv koja mu je tekla
kroz prste puevom brzinom bila je gusta kao biljni sok prije no to
se potkraj oujka ili poetkom travnja izvade slavine iz stabala
javora), on klekne i gurne kruto granje ivice u stranu. Ugleda farove
i obrise automobila. Panduri? Ruka mu stegne no pa se opusti,
stegne i opusti, stegne i opusti.
Poslao sam ti prijevoz, Henry, apne glas. Neku vrstu taksija,
ako shvaa. Ta moramo te brzo prebaciti do hotela. Jer, no je na
izmaku.
Glas se jo jedanput piskutavo i kloparavo zasmijulji pa umukne.
Sad su jedini zvukovi bili cvrci i neprekidno brundanje automobila
u praznom hodu. Zvui poput jake petarde s priguivaem, pomisli
Henry rastreseno.
Tekom se mukom uspravi i dovue natrag do pjeakog prilaza
bogoslovije. Virne iza ivice u onaj automobil. Nije to bio drotmobil:
nije bilo svjetleih polukugli na krovu, a ni oblik nije bio
odgovarajui. Oblik je bio... star.
Henry ponovno zauje onaj hihot... ili je to moda bio samo
vjetar.
On izae iz sjene ivice, provue se ispod lanca, ponovno se
uspravi i krene prema automobilu iji je motor radio u praznom
hodu, a koji je postojao u cmo-bijelom polaroid svijetu jarke
mjeseine i neprobojnih sjena. Henry je bio u uasnom stanju:
koulja mu je bila cma od krvi, a krv mu je natopila i traperice
gotovo do koljena. Lice mu je bilo bijela mrlja ispod umobolnike
frizure.
Stigne do raskrija pjeakog prilaza bogoslovije i plonika i
zaviri u automobil, pokuavajui si objasniti amorfnu masu za
upravljaem. Ali je najprije prepoznao marku automobila - bio je to
jedan od onih za koje se njegov otac kleo da e ga jednog dana imati,
Plymouth Fury iz 1958. Bio je crveno-bijeli i Henry je znao (zar mu
otac nije to dovoljno esto govorio?) da je motor koji brunda ispod
poklopca V-8 327. Snaga 255 konja, moe ubrzati na stotku za samo
nekih devet sekundi, a guta visokooktansko gorivo kroz karburator s
etiri cilindra. Nabavit u taj auto, a kad umrem neka me sahrane u
njemu, rado je govorio Butch... samo to, naravno, automobil nikad
nije nabavio a pokopan je na dravni troak nakon to su Henryja,
koji je bjesnio i urlao neto o udovitima, odveli u utu kuu.
Ako je to on unutra, sumnjam da u to podnijeti, pomisli Henry,
steui no, ljuljajui se pijano naprijed-natrag, zagledan u oblije za
upravljaem.
A tad se suvozaka vrata na Furyju otvore, upali se svjetlo,
voza se okrene i pogleda ga. Bio je to Belch Huggins. Lice mu je
bilo opustoeno groblje. Nije imao jedno oko, a gnjila rupa u
pergamentnom obrazu otkrivala je pocrnjele zube. Na Belchovoj
glavi koila se bejzbolska kapica newyorkih Yankeesa, ona koju je
nosio na dan smrti. Bila je okrenuta naopako. Oko titnika cijedila se
sivozelena plijesan.
"Belch!" zavapi Henry, a bol ga raskoli iz trbuha, natjeravi ga
da ponovno zavapi, ovaj put nijemo.
Belchove mrtve usne razvuku se u cer, rascijepe u bjelkastosive
beskrvne nabore. Jedna iskrivljena ruka bila mu je pruena prema
otvorenim vratima kao da poziva.
Henry je oklijevao, a onda se odvue oko reetke na prednjoj
strani Furyja, dopustivi si da rukom dodirne amblem u obliku slova
V, ba kao to bi ga uvijek dodirnuo kad ga je otac kao dijete vodio u
izlobeni salon u Bangora da vidi isti ovaj automobil. Kad je doao
do suvozake strane, preplavi ga blagi val nesvjestice pa se morao
vrsto uhvatiti za otvorena vrata da bi ostao na nogama. Stajao je,
pognute glave i mrkavo soptao. Najzad se svijet vrati na svoje
mjesto - barem djelomice - pa on uspije zaobii vrata i svaliti se na
sjedite. Bol mu ponovno probode utrobu, a svjea krv brizne iz vene
u ruku poput toplog elea. On zabaci glavu i stisne zube, a ile mu
iskoe na vratu. Najzad ga bol malo mine.
Vrata se zatvore sama od sebe. Svjetlo se ugasi. Henry ugleda
kako se Belchova gnjila ruka sputa na mjenja i ubacuje ga u prvu.
Belchovi vornati bijeli zglavci zasvjetlucaju kroz raspadnuto meso
njegovih prstiju.
Fury krene niz Kansas Street prema Up-Mile Hillu.
"Kako ivot, Belch?" zauje Henry samoga sebe. Bilo je to
glupo, naravno - Belch nije mogao biti ovdje, mrtvaci ne mogu voziti
automobile - ali se jedino toga mogao sjetiti.
Belch ne odgovori. Njegovo jedno upalo oko zurilo je u cestu.
Zubi su mu se bolesno bjelasali prema Henryju kroz onu rupu na
obrazu. Henry postane maglovito svjestan da stari dobri Belch
prilino vonja. Zapravo, dobri stari Belch je zaudarao kao velika
koara gnjilih i omekalih rajica.
Pretinac za rukavice se otvori, opali Henryja po koljenima, i na
svjetlosti lampice on ugleda napola punu bocu Texas Drivera. On je
izvadi, otvori i dobro potegne iz nje. Pie mu klizne niz jednjak
poput hladne svile i legne na eludac poput erupcije lave. Strese se,
zastenje... a onda mu bude bolje, osjeti se povezaniji sa svijetom.
"Hvala", ree on.
Belchova se glava okrene prema njemu. Henry zauje ile u
Belchovu vratu, zvuk nalik cvileu zahralih arki zatitnih vrata.
Belch se na trenutak zagleda u nj mrtvim jednookim pogledom i
Henry prvi put shvati da Belchu manjka i vei dio nosa. inilo se da
se neto svojski prihvatilo nosa starog dobrog Belcha. Moda pas. Ili
takori. Vjerojatnije takori. Tuneli u koje su tog dana stjerali one
klince bili su puni takora.
Polagano, Belchova se glava ponovno okrene prema cesti.
Henryju to bude drago. To da dobri stari Belch bulji tako u njega, e
pa, Henry to nije ba lako podnosio. Bilo je neeg u Belchovu
jedinom upalom oku. Prijekora? Gnjeva? ega?
Za upravljaem ovog automobila sjedi mrtav djeak.
Henry pogleda u svoju ruku i opazi da se tako jako najeila da je
puna golemih kvrica. Bre-bolje ponovno potegne iz boce. Ovaj put
pie mu malo lake legne na eludac i dalje rairi svoju toplinu.
Plymouth se otkotrlja niz Up-Mile Hill i zaobie cestovni otok
oko kojeg se promet odvijao u smjeru obrnutom od kazaljke na
satu... samo to u ovaj sat prometa uope i nije bilo; svi su se
semafori prebacili na uto miganje koje je zalijevalo prazne ulice i
zatvorene zgrade upornim bilom svjetla. Bilo je tako tiho da je Henry
uo kljocanje releja u svakom semaforu... ili si je to samo zamislio?
 "Nisam te mislio ostaviti onog dana, Belch", ree Henry. "Ako ti
se to mota po glavi." Ponovno kripa suhih ila. I ponovno ga Belch
gleda onim svojim jednim upalim okom. I ponovno su mu usne
razvuene u stravian cer koji otkriva sivocrne desni u kojima je
niknuo nasad plijesni. Kakav je to cer? upita se Henry dok je
automobil svilenkasto preo po Main Streetu, pokraj Free se'sa sjedne
strane i zdravljaka Nans i kina Aladdin s druge. Je li to cer oprosta
starog kompia?
Ili je to cer koji poruuje: sredit u te, Henry, sredit u te jer si
ostavio mene i Vica na cjedilu? Kakav je to cer?
"Mora razumjeti kako je to bilo", ree Henry, a onda zauti.
Kako je bilo? U glavi mu je sve bilo zbrkano, komadii izmijeani
kao dijelovi slagalice tek istresene na jedan od onih usranih kartakih
stolova u sobi za rekreaciju na Juniper Hillu. Kako je tono bilo?
Pratili su debeljka i onu gaduru do Kansas Streeta i ekali otraga u
grmlju, gledali ih kako se penju uz nasip do vrha. Da su nestali s
vidika, on i Victor i Belch prestali bi se igrati skrivaa i naprosto bi
jurnuli za njima; bolje dvoje nego ni jedno, a ostali bi ve doli.
Ali nisu. Naslonili su se na ogradu, razgovarali i motrili ulicu.
Svako malo pogledali bi niz strminu u Jalovinu, ali je Henry svoju
vojsku drao dobro skrivenu.
Nebo se, sjeao se Henry, naoblailo; oblaci su nadirali s istoka,
a zrak je gusnuo. Tog popodneva trebala je pasti kia.
to se potom dogodilo? to -
Koata, tavljena ruka sklopi se oko njegove podlaktice i Henry
vrisne. Ponovno je bio otplovio u ono pamuasto sivilo, ali Belchov
uasni dodir i bode bola u trbuhu vrate ga. On se okrene. Belchovo
se lice nalazilo na manje od pet centimetara od njegova; on naglo
udahne zrak no odmah to poali. Stari dobri Belch se ba zapustio.
Henryja to ponovno podsjeti na rajice koje tiho trunu u nekom
sjenovitom kutu upe. eludac mu se uzbuni.
 Odjednom se sjeti svretka - barem za Belcha i Vica. Kako je
neto izalo iz tame dok su stajali u ahtu poklopljenom
kanalizacijskom reetkom i razmiljali kojim putem da krenu.
Neto... Henry nije znao rei to. Sve dok Victor nije zapitao:
"Frankenstein! To je Frankenstein!" I tako je i bilo, bilo je to
udovite Frankenstein, sa vijcima koji su mu virili iz vrata i
dubokim zaivenim oiljkom preko ela, a koje je glavinjalo prema
njima u cipelama nalik na djeje kocke za slaganje.
Frankenstein!" vrisnuo je Vic, "Fr -" A onda Vicove glave vie
nije bilo. Vicova je glava preletjela preko ahta i udarila o kamenu
stijenku na suprotnoj strani uz kiseo ljepljiv, potmuo udarac. Pogled
vodnjikavih utih oiju nemani pao je na Henryja i Henry se
skamenio. Mjehur mu je popustio i on je osjetio kako mu toplina
plavi noge. Onaj stvor je zateturao prema njemu, a Belch... Belch je...
"uj, znam da sam pobjegao", ree Henry. "Nisam to smio
uiniti. Ali... Ali..." Belch je samo zurio.
"Izgubio sam glavu", apne Henry, kao da eli rei dobrom
starom Belchu da je i on platio ceh. Zazvualo je slabiki, kao da
kae: Aha, znam da su tebe ubili, Belch, ali sam i ja najebao. Ali je
zaista bilo gadno... stvarno gadno. Satima je lutao po svijetu
smrdljive tame i najzad je, sjeao se toga, poeo vritati. U jednom je
trenutku pao - bio je to dug, vrtoglav pad, tijekom kojeg je imao
vremena pomisliti: Ba dobro uskoro u biti mrtav, rijeit u se ovog
- a onda se naao u bujici. Ispod Kanala, pretpostavio je. Izaao je
van na blijedeu svjetlost sunca, dokopao se obale mahnito
mlatarajui rukama i naposljetku se uzverao iz Kenduskeaga ni
pedeset metara od mjesta na kojem e se Adrian Mellon utopiti
poslije dvadeset est godina. Okliznuo se, pao, rasjekao glavu,
onesvijestio se. Kad se probudio ve je pao mrak. Nekako je naao
put do autoceste 2 i autostopirao do kue. A tamo su ga ekali plavci.
Ali to je bilo tada, a ovo je sada. Belch je tad stao pred
Frankensteina i Ono mu je ogulilo lijevu stranu lica sve do lubanje -
toliko je Henry vidio prije no to je pobjegao. Ali se Belch sad vratio
i u neto upirao prstom.
Henry shvati da su se zaustavili ispred hotela Derry Town House
i odjednom mu sve bude jasno. Town House je bio jedini pravi hotel
koji se jo odrao u Derryju. Godine 1958. bili su tu jo i Eastern
Star u dnu Exchange Street i Traveller's Rest u Torrault Street. Oba
su nestala u vrijeme obnove grada (Henry je znao sve o tome; svakog
je dana u Juniper Hillu vjerno itao derryjevske News). Ostao je
samo Town House i hrpa ugavih motelia uz meudravnu
autocestu.
Bit e da su tu, pomisli on. Ba tu. Svi koji su preostali. Spavaju
u svojim krevetima, a slike slatkia - ili moda kanalizacije - pleu im
u glavama. A ja u ih srediti. Jednog po jednog, sredit u ih.
On ponovno izvadi bocu Texas Drivera i gucne malo. Osjeti
kako mu svjea krv curi u krilo; sjedite ispod njega bilo je ljepljivo,
ali mu je od vina bilo bolje; od vina kao da sve to nije bilo vano.
Dobro bi mu dolo malo dobrog viskija, ali bolje i Driver nego nita.
"Sluaj", ree on Belchu, "ao mi je to sam pobjegao. Ne znam
zato sam pobjegao... ne ljuti se."
Belch progovori prvi i jedini put, ali glas nije bio njegov. Glas
koji je izaao iz Belchovih trulih usta bio je dubok i gromoglasan,
zastraujui. Henry zacvili na njegov zvuk. Bio je to glas s mjeseca,
glas klauna, glas koji je uo u svojim snovima o odvodima i
kanalizaciji u kojima je voda brzala.
"Zaepi i sredi ih", rekao je glas.
"Svakako", zatuli Henry. "Svakako, vai. ja to elim, nema
problema -"
On vrati bocu u pretinac za rukavice. Grli joj zakratko zacoke
poput zuba. Tamo gdje se maloprije nalazila boca, on ugleda papir.
Izvadi ga i izravna, ostavljajui krvave otiske prstiju na uglovima. Na
vrhu je izboenim slovima bio utisnut ovaj logo, kriavom skrletnom
bojom:
PENNYWISEOV MEMORANDUM!
Ispod toga, urednim tampanim slovima pisalo je:
BILL 31
BEN HANSCOM 40
EDDIE 60
BEVERLY 51
RICHIE TOZIER 21

Brojevi njihovih soba. Jako dobro. To mu je utedjelo vremena.

"Hvala, Bel -"
Ali Belcha nije bilo. Vozaevo je sjedite bilo prazno. Tamo je
leala samo bejzbolska kapa newyorkih Yankeesa, sa skorenom
plijesni oko titnika. I neto sluzi na ruici mjenjaa.
Henry je blenuo, a srce mu bolno zalupalo u grlu... a onda kao da
je zauo da se neto mie i mekolji na stranjem sjeditu. On brzo
otvori vrata i od hitnje se zamalo prevali na kolnik. U irokom luku
zaobie Fury, koji je i dalje mekano brbukao kroz svoje dvostruke
okrugle priguivae (petarde tog oblika zakonom su zabranjene u
dravi Maine 1962.).
Bilo je teko hodati; od svakog mu je koraka sijevalo u trbuhu.
Ali se uspio dokopati plonika, stajao je tamo, zagledan u
osmerokatnicu koja je, zajedno s knjinicom, kinodvoranom Aladdin
i zgradom bogoslovije bila jedna od nekoliko kojih se jasno sjeao iz
starih dana. Veina svjetala na gornjim katovima sad je bila ugaena,
ali kugle od mutnog stakla s obje strane glavnog ulaza mekano su
blijetale u tami, sa svetokruzima vlage od niske magle koja se nije
razila.
 Henry tekom mukom stigne do njih, proe, pa ramenom otvori
jedna vrata.
Predvorje je bilo gluhonono tiho. Na podu se nalazio izblijedjeli
turski sag. Strop je bio golema zidna slika, naslikana na pravokutnim
ploama, s prizorima iz vremena kad je u Derryju cvetala drvna
industrija. Bilo je tu pretjerano tapeciranih trosjeda, naslonjaa s
visokim naslonom i veliki kamin koji je sad bio mrtav i utihnuo, s
cjepanicom brezovine nabaenom na klade. Bila je to prava
cjepanica. Kamin u Town Houseu nije bio samo dio scenografije
hotelskih predvorja i u njega nije bio uveden plin. Biljke su se
izlijevale iz niskih tegli. Dvostruka staklena vrata koja su vodila u
bar i restoran bila su zatvorena. Iz nekog stranjeg ureda Henry
zauje mrmor televizora, stian.
On zaglavinja preko predvorja, hlaa i koulje ispruganih krvlju.
Krv mu se zgruala u pregibima ruku, cijedila mu se niz obraze i
presijecala mu elo poput ratnikih boja. Oi su mu se iskolaile u
dupljama. Da ga je netko vidio u predvorju, pobjegao bi vritei,
uasnut, ali nije bilo nikoga.
Vrata dizala se otvore im je pritisnuo tipku GORE. On pogleda
papir u svojoj ruci, pa u tipke za katove. Poslije kratkog razmiljanja
pritisne 6 i vrata se zatvore. Zauje se slabo zujanje stroja kad se
dizalo poelo dizati.
Mogu krenuti od vrha i sputati se prema dolje.
Klone na stranji zid kabine, poluzatvorenih oiju. Zujanje
dizala bilo je smirajue. Kao i zujanje strojeva u crpnim stanicama
odvodnog sustava. Taj dan: stalno mu se vraao. Kako je sve
izgledalo gotovo predodreeno, kao da svi oni samo igraju svoje
uloge. Kako su Vic i dobri stari Belch izgledali gotovo... pa, gotovo
drogirano. Sjea se -
Dizalo se zaustavi, prodrma ga i uzburka nov val greva u
trbuhu. Klizna se vrata otvore. Henry stupi u tihi hodnik (ovdje je
bilo jo biljaka, viseih, paukolikih, nije elio nijednu dotaknuti, ne
te slinave zelene puzavice, previe su ga podsjeale na ono to je
visjelo tamo dolje, u tami). On ponovno provjeri to pie na papiru.
Kaspbrak je na broju 60. Henry krene tamo, pridravajui se jednom
rukom za zid, ostavljajui blijed krvav trag na tapetama (ali bi se
pomaknuo u stranu kad bi se pribliio nekoj od viseih biljaka-
paukova; s njima nije elio imati posla). Disao je otro i suho.
Evo je. Henry izvadi skakavac iz depa, zaslini svoje suhe usne
jezikom i pokuca na vrata. Nita. On pokuca ponovno, ovaj put
glasnije.
"Koe?" Pospano. Dobro. Bit e u svojoj pidamici, bunovan. A
kad otvori vrata, Henry e mu zariti skakavac ravno u udubljenje u
dnu vrata, u ranjivo udubljenje odmah ispod Adamove jabuice.
"Posluitelj, gospodine", ree Henry. "Poruka od vae ene." Ima
li Kaspbrak enu? Moda je to bila glupost. ekao je, hladno budan.
Zauje korake - suanj papua.
"Od Myre?" Zvuao je uzbunjeno. Dobro. Za nekoliko trenutaka
jo e se vie uzbuniti. U Henryjevoj desnoj sljepoonici nije
prestajalo bubnjati.
"Valjda, gospodine. Nema imena. Samo pie da je vaa ena."
Nastane pauza, a onda se zauje metalni zveket dok je Kaspbrak
petljao oko lanca. Cerei se, Henry pritisne puce na drku skakavca.
Klik. Podigne otricu do obraza, spreman. Zauje kako se okree
zasun. Jo trenutak i zabit e otricu u vrat male mrave nakaze.
ekao je. Vrata se otvore i Eddie...
 10

Gubitnici na okupu, 13:20

...ugleda Stana i Richieja na izlazu iz supermarketa u

Costellovoj, kako obojica jedu Rocket na tapiu. "Hej!" vikne on.
"Hej, priekajte!" Oni se okrenu i Stan mahne. Eddie potri da im se
pridrui najbre to je mogao, to ba i nije bilo jako brzo. Jedna mu
je ruka bila u gipsanom oklopu, a u drugoj je nosio Parcheesi.
"Dakle molim, Eddie? Dakle molim lijepo, mladiu?" obrati mu
se Richie svojim velianstveno otegnutim Glasom junjakog
dentlmena (onim koji je vie sliio na glas Foghorna Leghorna iz
crtia Warner Brothersa nego na neto drugo). "Dakle molim... dakle
molim... mladi si je slomio ruku! to kae, Stan, mladi si je
slomio ruku! Dakle molim Stan... budi dobar deko pa mladiu
ponesi njegov Parcheesi!"
"Mogu ga ja nositi", ree Eddie, pomalo bez daha. "A da mi da
liz Rocketa?"
"Tvoja mama to ne bi odobrila, Eddie", ree Richie sjetno.
Pone bre jesti. Upravo je stigao do okolade u sredini, svog
najdraeg dijela. "Klice, mladiu! Dakle molim... Dakle, moe
dobiti klice jede li poslije nekog drugog!"
"Riskirat u", ree Eddie.
Nevoljko, Richie prinese Rocket do Eddiejevih usta... i brzo ga
makne im je Eddie nekoliko puta osrednje ozbiljno liznuo.
"Ako hoe, moe dobiti ostatak mojeg", ree Stan. "Jo sam sit
od ruka."
"idovi ne jedu puno", poui ga Richie. "To je dio njihove
vjere." Njih su trojica sad hodali oputeno prema Kansas Streetu i
Jalovini. Derry je djelovao izgubljeno u dubokom, mutnom
poslijepodnevnom snu. Rolete su na veini kua pokraj kojih su
proli bile sputene. Igrake su leale naputene na travnjacima, kao
da su njihove vlasnike naglo pozvali da prekinu s igrom i uu u kuu,
ili su ih stavili spavati. Na zapadu zabrunda grmljavina. "Zaista?"
Eddie upita Stana.
"Ne, to se Richie samo zafrkava s tobom", ree Stan. "idovi
jedu kao i normalan svijet." On pokae na Richieja. "Poput njega."
"Zna, prilino si grozan prema Stanu", Eddie ree Richieju.
"Kako bi volio da netko sere sve te izmiljotine o tebi, samo zato to
si katolik?"
"O, i katolici su se zasrali", ree Richie. "Meni je tata jednom
rekao da je Hitler bio katolik, a Hitler je pobio milijune idova.
Istina, Stan?"
"Aha, valjda je tako", ree Stan. Bilo mu je neugodno.
"Moja je mama dobila napad kad mi je tata to ispriao", nastavi
Richie. Lagan smijeak prisjeanja pojavi mu se na licu. "Po-bje-
snje-la. Mi katolici imali smo i inkviziciju, to vam je ona uivancija s
rastezanjem na kotau i gnjeenjem palaca i slino. Mislim da su sve
religije prilino uvrnute."
"I ja", tiho e Stan. "Mi nismo ortodoksni, ili neto takvo. Hou
rei, jedemo mi unku i slaninu. Ja jedva da znam to znai biti
idov. Rodio sam se u Derryju, i ponekad odemo u sinagogu u
Bangora za Yom Kippur, ali - " On slegne ramenima.
"unku? Slaninu?" Eddie se zbunio. On i njegova mama bili su
metodisti.
"Ortodoksni idovi ne jedu takve stvari", ree Stan. "U Tori pie
neto o tome da se ne smije jesti nita to puzi po blatu ili hoda po
dnu oceana. Ne znam tono kako to glasi. Ali izgleda da svinjetina ne
dolazi u obzir, jastozi takoer. Ali ih moji jedu. I ja."
 "Smijeno", ree Eddie i prasne u smijeh. "Nikad nisam uo za
religiju koja ti propisuje to e jesti. Uskoro e ti odreivati i koji
benzin smije kupovati."
"Koer benzin", ree Stan i nasmije se sam sebi. Ni Richie ni
Eddie nisu shvatili emu se on to smije.
"Mora priznati, Stan, da je to zaista prilino aknuto", ree
Richie. "Hou rei, to da ne moe jesti kobasice samo zato to si
sluajno idov."
"Ma je li?" ree Stan. "A ti jede meso petkom?"
"Zaboga, ne!" ree Richie, zgranut. "Ne smije se jesti meso
petkom, zato to -" On se pone smijati. "No dobro, shvaam to
eli rei."
"Idu li katolici zaista u pakao ako petkom jedu meso?" upita
Eddie, fasciniran, ne znajui da su do prije dvije generacije i njegovi
preci bili poboni poljski katolici koji petkom ne bi jeli meso kao to
ni ne bi na ulicu izali neodjeveni.
"Zna to, Eddie", ree Richie. "Ne vjerujem da bi me Bog
poslao u Parnu kupelj samo zato to sam se zaigrao i u petak za uinu
pojeo sendvi s parizerom, ali zato riskirati? Je li tako?"
"Pretpostavljam da ne bi", ree Eddie. "Ali to je tako -" Tako
glupo, namjeravao je rei, no tad se prisjeti prie koju je gospoa
Portleigh ispriala na vjeronauku kad je on bio jako mali - prvai u
"Malim vjernicima". Prema rijeima gospoe Portleigh, jednom je
neki zloesti djeak ukrao malo priesnog kruha dok je pladanj kolao
meu vjernicima i stavio ga u dep. Odnio ga je kui i bacio u
zahodsku koljku samo da vidi to e se dogoditi. Odjednom -
odnosno, tako je barem gospoa Portleigh prenijela svojim oaranim
malim vjernicima - voda u zahodskoj koljci postala je arko crvena.
Bila je to Kristova krv, rekla je ona, a ukazala se tom djeaku jer je
uinio neto jako loe to se zove BOGOHULJENJE. Ukazala mu se
kao upozorenje da je, bacivi Isusovo tijelo u zahod, svoju besmrtnu
duu doveo u smrtnu opasnost boravka u paklu.
Sve dotad, Eddie je prilino uivao u obredu priesti, koju je
smio primati tek od prole godine. Metodisti su se sluili Wechlovim
sokom od groa umjesto vina, a tijelo Kristovo predstavljeno je
kockicama svjeeg, mekog kruha Wonder Bread. Sviala mu se
zamisao da konzumira hranu i pie kao vjerski obred, ali poslije prie
gospoe Portleigh, njegovo strahopotovanje prema tom obredu
potamnjelo je u neto zloslutnije, neto prilino zastraujue.
Posegnuti za kockicama kruha postalo je in za koji se moralo skupiti
hrabrosti i uvijek se bojao elektrinog oka... ili jo gore, da e kruh
iznenada promijeniti boju u njegovoj ruci, postati krvav ugruak, i da
e bestjelesni glas zagrmjeti u crkvi: Nedostojan! Nedostojan!
Proklet! Proklet! esto bi mu se nakon priesti grlo stegnulo, poeo
bi sipljivo disati, i on bi s usplahirenim nestrpljenjem ekao da proe
blagoslov kako bi mogao pouriti u predvorje i upotrijebiti aspirator.
Nemoj biti tako glup, govorio bi si kao stariji. To je bila samo
pria, a gospoa Portleigh nije bila nikakva svetica - mama je rekla
da se ona razvela u Kitteryju i da igra tombolu u Saint Mary u
Bangoru, a da pravi krani ne kockaju, pravi krani preputaju
kockanje neznabocima i katolicima.
Sve je to bilo savreno logino, ali mu to nije skinulo kamen sa
srca. Pria o hostijama koje su vodu u zahodskoj koljci pretvorile u
krv brinula ga je, grizla ga, ak mu izazvala i nesanicu. Jedne mu je
noi palo na pamet da bi to jednom zauvijek mogao prevladati tako
da uzme komad hostije, baci ga u zahod i vidi to e se dogoditi.
Ali je takav eksperiment nadilazio njegovu hrabrost; njegov
racionalni um nije mogao podnijeti taj zloslutni prizor krvi koja u
vodi iri svoj oblak optubi i mogueg prokletstva. Nije se mogao
suprotstaviti onom talismanskom magijskom zazivu: Ovo je tijelo
moje, uzmi ga i jedi; ovo je krv moja, prolivena za tebe i mnoge
druge.
 Ne, nikad nije izvrio taj eksperiment.
"Pretpostavljam da su sve vjere udne", ree Eddie. Ali mone,
dometne njegov mozak, gotovo magijske... ili je to moda bilo
BOGOHULJENJE? On pone misliti na stvora kojeg su vidjeli u
Neiboltovoj, i prvi put uoi ludu paralelu - ta i Vukodlak je izaao iz
zahodske koljke.
"ovjee, svi spavaju", ree Richie i nonalantno baci prazni
omot Rocketa u slivnik. "Jeste li ikad vidjeli ovako tihi Derry? Zar su
svi otili u Bar Harbor na izlet?"
"H-h-hej, d-d-deki!" vikne Bili Denbrough iza njih. "--
ekajte!"
Eddie se okrene, kao i uvijek razdragan to uje glas Velikog
Billa. Ovaj je skrenuo Srebrenkom iza ugla Costellove, prestigavi
Mikea, iako je Mikeov Schwinn bio gotovo nov.
"iha, Srebrenko, POKREEET!" vikne Bili. Dojuri do njih
brzinom od tridesetak kilometara na sat, pa su karte kvaicama
privrene za bice odbojnika grmjele. Onda pone natrake okretati
pedale, stisne konice, i ostavi zadivljujue dug trag koenja.
"Mucavi Bille!" ree Richie. "Kako ide, mladiu? Dakle
molim... Dakle molim... kako si, mladiu?"
"D-d-dobro sam", ree Bili. "Jeste vidjeli Bena i B-B-Beverly?"
Mike se doveze i pridrui im se. Znoj mu je izbio po licu u
sitnim gracima. "Kako brzo moe potegnuti taj bicikl?"
Bili se nasmije. "N-n-ne znam, t-t-tono. Prilino b-b-brzo."
"Nisam ih vidio", ree Richie. "Vjerojatno se motaju po Jalovini.
Pjevaju dvoglasno. S-bum, s-bum... ja-da-da-da-da-da-da... izgleda
ko san, duo." Stan Uris ispusti zvuk kao da povraa.
"Samo je ljubomoran", ree Richie Mikeu. "idovi ne znaju
pjevati."
"B-b-b -"
 'Bi-bip, Richie", ree Richie umjesto njega i svi se nasmiju.
Ponovno krenu prema Jalovini, Mike i Bili gurajui svoje
bicikle. Razgovor je isprva bio ivahan, ali potom posustane.
Pogledavi Billa, Eddie primijeti tjeskoban izraz na njegovu licu, i
pomisli da ova tiina i njega mui. Znao je da je Richie to mislio kao
alu, ali je zaista izgledalo kao da su svi iz Derryja otili na izlet u
Bar Harbor... ili negdje. Nijedan se automobil nije kretao niz ulicu;
nije bilo nijedne starice koja bi gurala kolica puna namirnica natrag
prema svojoj kui ili stanu.
"Ba je tiho, zar ne?" usudi se Eddie prokomentirati, ali Bili
samo kimne glavom.
Preli su na stranu Kansas Streeta uz Jalovinu, i tad ugledaju
Bena i Beverly kako tre prema njima i viu. Eddieja je sablaznio
Beverlyn izgled; najee je bila tako uredna i ista, uvijek oprane
kose svezane u konjski rep. No sad joj je kosa bila proarana neim
to je sliilo na sve mogue gadosti svijeta. Oi su joj bile
razrogaene i mahnite. Najednom je obrazu imala ogrebotinu.
Traperice su joj se skorile od smea a bluza joj je bila potrgana. Ben
dotri za njom, sopui, lelujava trbuha.
"Ne moemo u Jalovinu", dahtala je Beverly. "Deki... Henry...
Victor... tamo su negdje... no... ima no..."
"U-u-uspori", ree Bili, odmah preuzevi komandu na svoj
nenametljivi, gotovo nesvjesni nain. Pogleda u Bena kad je ovaj
dotrao, zajapurenih obraza, nadimljueg pozamanog prsnog koa.
"Ona kae da je Henry poludio, Veliki Bille", ree Ben.
"Jebiga, eli rei da je inae bio normalan?" upita Richie i
pljune kroza zube.
"Z-z-zavei, R-R-Richie", ree Bili, a onda ponovno pogleda
Beverly. "P-p-priaj", ree on. Eddie neprimjetno zavue ruku u dep
i dotakne aspirator. Nije znao to se dogaa, ali je ve znao da nije
dobro.
 Prisilivi se da govori to mirnije, Beverly je uspjela propentati
skraenu verziju prie - verziju koja je poinjala time kako su je
Henry, Victor i Belch uhvatili na ulici. Nije im ispriala za oca - toga
se oajniki stidjela.
Kad je zavrila, Bili je trenutak stajao nijemo, ruku u depovima,
sputene brade, sa Srebrenkovim guvernalom prislonjenim na grudi.
Ostali su ekali, esto pogledavajui ogradu koja se pruala rubom
strmine. Bili je dugo razmiljao i nitko ga nije prekidao. Eddie
postane svjestan, naglo i lako, da je ovo moda zavrnica. Takav je
dojam stvarala tiina ovog dana, zar ne? Osjeaj kao da se cijeli grad
spakirao i otiao i za sobom ostavio samo naputene ljuture zgrada.
Richie je razmiljao o slici u Georgeovu albumu koja je iznenada
oivjela.
Beverly je mislila na svog oca, na to kako su mu oi bile isprane.
Mike je mislio na onu pticu.
Ben je mislio na mumiju i miris nalik na mrtvi cimet.
Stan Uris je mislio na traperice, crne, s kojih se cijedilo, i ruke
bijele poput zguvanog papira, s kojih se jednako tako cijedilo.
"D-d-doite", ree Bili najzad. "S-s-silazimo u Jalovinu."
"Bili - " ree Ben. Lice mu je bilo smueno. "Beverly je rekla da
je Henry stvarno lud. Da je namjeravao ubiti - "
"J-j-jalovina nije njihova", ree Bili, pokazujui zeleni bode
usjeka Jalovine njima zdesna i ispod: ipraje, do zaguenja guste
umarke, bambus, ljeskanje vode. "T-t-to nije njihovo v-v-
vlasnitvo." On pogleda u njih redom, smrknuta lica. "D-d-dojadilo
mi je d-d-da ih se b-b-bojim. P-p-pobijedili smo ih u borbi k-k-
kamenjem, i ako ih m-m-moramo ponovno p-p-pobijediti, u-u-uinit
emo to."
"Ali Bili," ree Eddie, "to ako nisu u pitanju samo oni?" Bili se
okrene prema Eddieju i Eddie, osupnut, ugleda koliko je Billovo lice
umorno i izmueno. Bilo je neeg zastraujueg na tom licu, ali tek
kasnije, puno kasnije, kao odrasla osoba koja tone u san poslije
sastanka u knjinici, on e shvatiti to je to bilo: bilo je to lice
djeaka gurnuta na rub ludila, djeaka koji moda, kad se sve uzme u
obzir, nije bio nimalo normalniji ni prisebniji u svojim odlukama od
Henryja. A opet, onaj pravi Bili bio je i dalje tu, i gledao tim
opsjednutim prestraenim oima... bijesni, odluni Bili.
"Pa", ree on, "--to ako i n-n-nisu?"
Nitko mu ne odgovori. Zatutnji grom, sad blie. Eddie pogleda u
nebo i spazi kako se tmasti oblaci pribliavaju sa zapada u obliku
crnih olujnih oblaka. Padat e ubij boe, kao to je njegova majka
ponekad govorila.
"Evo --to emo", ree Bili, gledajui ih. "Nitko od vas ne
mora s-s-sa mnom ako n-n-ne eli. Odluka je v-v-vaa."
"Ja idem, Veliki Bille", tiho e Richie.
"I ja", ree Ben.
"Naravno", ree Mike slegnuvi ramenima.
Beverly i Stan pristanu, Eddie posljednji.
"Mislim da ne, Eddie", ree Richie. "Ruka ti ba nije u
naroitom stanju."
Eddie pogleda Billa.
"Njega ja h-h-hou", ree Bili. "Ti i-i-ide sa m-m-mnom, E-E-
Eddie. Ja u te drati na o-o-oku."
"Hvala, Bili", ree Eddie. Billovo umorno, napola slueno lice
njemu se odjednom uini predivnim - predivnim i voljenim. Osjeti
neko nejasno zaprepatenje. Umro bih za njega, mislim, da on to od
mene zatrai. Kakva je to vrsta moi? Ako zbog nje izgleda kao Bili
sada, moda je bolje i ne imati takvu mo.
"Aha, Bili ima najubojitije oruje", ree Richie. "Smrdljive
bombe." On podigne lijevu ruku a desnom zalamata ispod pazuha.
Ben i Mike se lagano nasmiju, a Eddie osmjehne.
 Grom ponovno zatutnji, ovaj put dovoljno blizu i dovoljno
glasno da se lecnu i stisnu jedni uz druge. Vjetar se nadimao, egrtao
smeem u slivniku. Prvi crni oblaci zaplove preko mutnog
prstenastog suneva diska i njihove se sjene rastope. Vjetar je bio
hladan i ledio znoj na Eddiejevoj nepokrivenoj ruci. On zadrhti.
Bili pogleda u Stana, a onda ree neto neobino. "Ima li svoju
knjigu o p-p-pticama, Stan?"
Stan se lupne po depu.
Bili ih ponovno pogleda. "S-s-silazimo", ree on.
Oni siu niz nasip u koloni jedan po jedan, osim Billa, koji je
ostao uz Eddieja kako je i obeao. Dopustio je Richieju da gura
Srebrenka, a kad su stigli do dna, Bili stavi svoj bicikl na uobiajeno
mjesto ispod mosta. Potom stanu ukrug, ogledavajui se.
Nadolazea oluja nije donijela tamu pa ni slabiju vidljivost, ali
se kvaliteta svjetlosti promijenila i predmeti su se isticali u nekoj
vrsti snolikog elinog reljefa: bez sjena, jasni, isklesani. Eddie osjeti
kako mu se eludac gri od uasa i zebnje i shvati zato mu kvaliteta
ove svjetlosti izgleda toliko poznato - ista ona vrsta svjetlosti koje se
sjeao iz kue u Neiboltovoj 29.
Munja istetovira oblake, dovoljno jarka da se lecne. On podigne
ruku do lica i uhvati se kako broji: Jedan... dva... tri... A onda odjekne
grom u obliku kaljucavog lavea, eksplozivnog zvuka nalik na
petardu tipa M-80, i oni se jo vie stisnu.
"Jutros uope nisu prognozirali kiu", ree Ben tjeskobno. "U
novinama je pisalo vrue i sparno."
Mike je pogledom pretraivao nebo. Oblaci su bili teglenice
crnih korita, visoki i teki, i brzo su osvajali plavu izmaglicu koja je
prekrivala nebo od obzora do obzora kad su poslije ruka on i Bili
izali iz kue Denbroughovih.
"Dolazi brzo", ree on. "Nikad nisam vidio da bi oluja tako brzo
nadola." I kao u znak potvrde, grom ponovno grune.
 "K-k-krenimo", ree Bili. "Ostavit emo E-E-Eddiejev Parcheesi
u k-k-klupskoj kuici."
Oni krenu stazom koju su utabali u tjednima poslije incidenta s
branom. Bili i Eddie hodali su na elu kolone razgrui ramenima
iroko zeleno lie grmlja, a ostali za njima. Vjetar se ponovno
nadme, od ega lie na stablima i grmlju ponovno progovori
aptom. Malo dalje, bambus je sablasno egrtao, poput bubnjeva u
nekoj prii iz dungle.
"to je?"
"Mislio sam da je ovako samo u filmovima, ali..." Eddie se tiho
nasmije. "Osjeam se kao da me netko promatra."
"O, oni su t-t-tamo, n-n-nema sumnje", ree Bili.
Eddie se nervozno osvrne i malo vre stisne svoj Parcheesi.
On...

11

Eddiejeva soba, 3:05

... OTVORI VRATA UDOVITU IZ HOROR STRIPA.

Pred vratima je stajala krvlju umazana prikaza koja je mogla biti
samo Henry Bowers. Henry je izgledao kao le koji je ustao iz groba.
Lice mu je bilo okamenjena vraeva maska mrnje i ubojstva. Desna
mu je ruka bila podignuta do visine obraza, i dok su se Eddiejeve oi
irile a on poinjao uvlaiti svoj prvi okirani dah, ta ruka sune
naprijed, a skakavac
"Bili?" ree Eddie tiho.
zasvjetluca poput svile.
 Ne mislei - nije bilo vremena; da je zastao razmisliti, umro bi -
Eddie zalupi vratima. Ona udare Henryja po podlaktici i tako skrenu
putanju noa pa se ovaj zanjie u divljakom luku ni tri centimetara
od Eddiejeva vrata.
Zauje se krckanje kad su vrata prignjeila Henryjevu ruku na
dovratak. Henryju se otme priguen uzvik. Ruka mu se otvori. No
zaklopara po podu. Eddie ga utne nogom. Ovaj otklie pod
televizor.
Henry se svom teinom navali na vrata. Budui da je od Eddieja
bio tei vie od pedeset kilograma, odgura ga kao lutku. Eddie
koljenima udari o krevet i padne na nj. Henry ue u sobu i zalupi
vrata za sobom. Okrene kvaku a Eddie se uspravi, razrogaenih
oiju; u grlu mu je ve poinjalo pitati.
"Dakle, pederiu", ree Henry. Pogleda na trenutak u pod,
traei no. Ne ugleda ga. Eddie opipa rukom po nonom ormariu i
napipa jednu od dvije boce vode Perrier koje je tog dana naruio.
Ova je bila puna; drugu je popio prije polaska u knjinicu jer je bio
rastrojen i jer ga je gadno muila garavica. Perrier je jako dobar za
probavu.
Kad je Henry otpisao no i krenuo prema njemu, Eddie dohvati
zelenu bocu u obliku kruke za grli i razbije je na rub nonog
ormaria. Perrier se zapjeni i zaiti po njemu, poplavivi veinu
boica s tabletama koje su stajale na ormariu.
Henryjeva koulja i hlae oteale su od krvi, i svjee i
polusasuene. Desna mu je ruka sad visjela pod udnim kutom.
"Pederiu," ree Henry, "nauit u te ja kako se baca kamenje."
On stigne do kreveta i posegne za Eddiejem, koji je i dalje jedva
shvaao to se dogaa. Prolo je tek etrdeset sekundi otkad je
otvorio vrata. Henry prui ruke da e ga epati. Eddie gurne
nazubljeno dno boce Perriera prema njemu. Ono se zarije u
Henryjevo lice, razdere mu desni obraz tako da se iskrivljeno objesio
i probui mu desno oko.
Henry ispusti neujan krik i zatetura natrake. Njegovo rasjeeno
oko, iz kojeg je curila bjelkastoukasta tekuina, labavo je visjelo iz
duplje. Krv mu je brizgala iz obraza kao iz raskone fontane. No
Eddiejev je krik bio puno glasniji. On ustane s kreveta i krene prema
Henryju - da mu pomogne, moda, nije bio sasvim siguran - no
Henry ponovno navali na njega. Eddie gurne bocu Perriera kao da je
posrijedi floret, i ovaj put se neravni zupci zelenog stakla zariju
duboko u Henryjevu lijevu ruku i rasijeku mu prste. Potee nova krv.
Henry ispusti mukao, roktav zvuk, gotovo kao ovjek koji se eli
nakaljati, i odgurne Eddieja desnom rukom.
Eddie poleti natrake i udari o pisai stol. Lijeva mu se ruka
nekako iskrivi iza lea i on padne na nju svom teinom. Bol je bio
poput iznenadnog munog bljeska. On osjeti kako mu kost puca du
zaraslog rasjeda starog loma, i morao je stisnuti zube da bi sprijeio
krik samrtnog bola.
Sjena zakloni svjetlost.
Henry Bowers stajao je iznad njega, ljuljajui se naprijed-natrag.
Koljena su mu klecala. Iz lijeve mu je ruke kapala krv na Eddiejev
kuni ogrta.
Eddie nije iz ruke putao batrljak boce Perriera i kad su se
Henryjeva koljena potpuno razglavila, on ga postavi pred sebe, s
nazubljenim krajem okrenutim prema gore a epom podboenim o
grudnu kost. Henry padne kao klada i nabode se na bocu. Eddie
osjeti kako mu se ona smrskala u ruci a nova munja eue agonije
prostruji mu kroz lijevu ruku, jo priklijetenu pod njegovim tijelom.
Preplavi ga slap nove topline. Nije bio siguran je li ova bujica
Henryjeva ili njegova krv.
"Gug", ree Henry, i ne ree vie nita. Pogleda u strop. Eddie
pomisli da je moda mrtav.
 Eddie se borio protiv valova nesvjestice koji su ga eljeli prekriti
i odvui na dno. Podigne se na koljena i naposljetku osovi na noge.
Osjeti novi bol kad mu se slomljena ruka zanjihala ispred njega i to
mu malo razbistri misli. itei, borei se za dah, on se uspije
dokopati nonog ormaria. Izvadi aspirator iz lokve gazirane vode,
strpa ga u usta i okine. Strese se od njegova okusa, a onda si priuti
jo jednu dozu.
Okrene se i pogleda tijelo na sagu - bi li to mogao biti Henry? Je
li to mogue? Bilo je. Ostario je, ima je frizuru i kosu vie sijedu
nego crnu, a tijelo mu je sad debelo, bijelo i puoliko, no ipak je to
Henry. A Henry je sad mrtav. Najzad, Henry je -
"Gug", ree Henry i uspravi se u sjedei poloaj. Rukama zalomi
po zraku kao da se eli uhvatiti za neto to je samo on mogao
vidjeti. Iz njegova iskopanog oka neto je curilo i cijedilo se;
bremenita donja vjea mu je pritiskala obraz. On se okrene, ugleda
Eddieja kako se skutrio uza zid i pokua ustati.
Otvori usta. Pokulja bujica krvi. Henry se ponovno srui.
Uzbubnjala srca, Eddie pokua napipati telefon no uspije ga
samo sruiti sa stolia na krevet. Pograbi ga i okrene nulu. Telefon je
uporno zvonio.
Daj vie, pomisli Eddie, to radi tamo dolje, gladi muda? Daj,
molim te, javi se na taj jebeni telefon!
Telefon je jo uporno zvonio. Eddie nije skidao pogleda s
Henryja, oekujui da e on svakog trenutka ponovno pokuati ustati
na noge. Krv. Boe dragi, toliko krvi.
"Recepcija", najzad ree pospan, srdit glas.
"Pozovite sobu gospodina Denbrougha", ree Eddie. "Najbre
to moete." Drugim je uhom sad oslukivao sobe oko svoje. Koliko
su bili glasni? Hoe li netko zalupati na vrata i upitati je li unutra sve
u redu?
 "Sigurno elite da ga pozovem?" upita recepcionar. "Sad je tri i
deset."
"Da, uinite to!" Eddie gotovo vrisne. Ruka kojom je drao
slualicu tresla mu se na grevite mahove. U njegovoj drugoj ruci
brujala je konica opakih osa. Je li se to Henry ponovno pomaknuo?
Ne - naravno da nije.
"No dobro", ree recepcionar. "Oladi malo, prijatelju."
Zauje se kljocaj, a onda promuklo zvranje sobnog telefona.
Hajde, Bille, daj -
Iznenadna misao, uasno mogua, padne mu na um. to ako je
Henry najprije svratio do Billove sobe? Ili Richiejeve? Benove?
Bevine? Ili je moda Henry najprije posjetio knjinicu? Jamano je
ve bio negdje drugdje; da netko Henryja nije ve smekao, Eddie bi
sad leao mrtav na podu, a skakavac bi mu izniknuo iz grudi onako
kao to je boca Perriera izniknula iz Henryjeva trbuha. Ili to ako je
Henry najprije obiao sve ostale, zaskoivi ih krmeljive i bunovne,
kao to je zaskoio njega? A to ako su svi mrtvi? Ta je pomisao bila
tako strana da je Eddie bio uvjeren da e uskoro poeti vritati ne
javi li se netko na telefon u Billovoj sobi.
"Molim te, Veliki Bille", apne Eddie. "Molim te, budi tamo,
ovjee."
Netko podigne slualicu i Billov glas, neuobiajeno oprezan,
ree: "H-h-halo?"
"Bili", ree Eddie... gotovo zatrtlja. "Bili, Bogu hvala!"
"Eddie?" Billov se glas na trenutak utia, jer se obratio nekom
drugom i rekao mu tko zove. Zatim ponovno glasno. "S--to je,
Eddie?"
"Henry Bowers", ree Eddie. Ponovno je pogledao tijelo na
podu. Je li promijenilo poloaj? Ovaj se put nije tako lako mogao
uvjeriti da nije. "Bili, doao je ovamo... i ja sam ga ubio. Imao je no.
Mislim..." On stia glas. "Mislim da je to bio isti onaj no koji je
imao onog dana. Kad smo uli u kanalizaciju. Sjea se?"
"S-s-sjeam se", ree Bili smrknuto. "Eddie, posluaj me. Hou
da...

12

Jalovina, 13:55

...SE V-V-VRATI I KAE B-B-BENU DA D-DOE O-O-

OVAMO."
"U redu", ree Eddie i smjesta padne na zaelje. Sad su se
pribliavali istini. Grmljavina je zabrundala na oblanom nebu, a
grmlje uzdahnulo na sve jaem vjetriu.
Ben mu se pridrui kad su stigli do istine. Kapak klupske
kuice bio je otvoren, neoekivani kvadrat tame u zelenilu. Zvuk
rijeke bio je vrlo jasan, i Billa naglo obuzme luda izvjesnost da taj
zvuk, i to mjesto, doivljava posljednji put u svom djetinjstvu. On
duboko udahne, miriui zemlju, zrak i udaljeno aavo smetlite
koje se dimilo poput zlovoljnog vulkana koji ne moe odluiti hoe li
eruptirati. Ugleda kako jato ptica polijee sa eljeznikog mosta
prema Old Capeu. Pogleda u uzavrele oblake.
"to je?" upita Ben.
"Zato nas n-n-nisu pokuali u-u-uhvatiti?" upita Bili. "T-t-tamo
su. E-E-Eddie je bio u p-p-pravu. O-o-osjeam ih."
"Aha", ree Ben. "Pretpostavljam da bi mogli biti dovoljno glupi
da pomisle da emo se vratiti u klupsku kuicu. A onda bi nas imali u
klopci."
 "M-m-moda", ree Bili i iznenadno osjeti bespomoan bijes
zbog svog mucanja koje mu je onemoguavalo da brzo govori.
Moda su to bile stvari koje ionako ne bi mogao izrei; osjea kao da
gleda oima Henryja Bowersa i kao da su on i Henry - premda na
suprotnim stranama, pijuni pod kontrolom suprotstavljenih sila -
postali vrlo bliski.
Henry je oekivao da se oni suprotstave i bore. Ono je oekivalo
da se oni suprotstave i bore.
I izginu.
Studena eksplozija bijele svjetlosti kao da mu ispuni glavu. Oni
e biti rtve ubojice koji vreba u Derryju jo od Georgeove smrti -
njih svih sedmero. Moda e im tijela pronai, a moda i nee. Sve je
ovisilo o tome moe li i hoe li Ono zatititi Henryja - i u manjoj
mjeri, Belcha i Victora.
Da. Za vanjski svijet, za ostatak grada, mi emo biti rtve nekog
ubojice. A to je, na neki udan nain, zaista tako. Ono eli nau smrt.
Henry je orue da se to postigne a da Ono ne mora izlaziti. Ja sam
prvi na redu, mislim - Beverly i Richie bi mogli uspjeti odrati ostale
na okupu, ili Mike, ali Stan se boji, i Ben takoer, iako mislim da je
jai od Stana. A Eddieju je slomljena ruka. Zato sam ih doveo ovdje
dolje? Isuse! Zato?
"Bili?" zabrinuto e Ben. Ostali im se pridrue kod klupske
kuice. Grom se opet oglasi i grmlje pone uurbanije utati.
Bambus je egrtao na sve bljeoj olujnoj svjetlosti. "Bili - " Sad je to
bio Richie.
"Pst!" Ostali od neugode zaute pod njegovim ueglim bolnim
pogledom.
Zurio je u grmlje, u stazu koja je kroza nj vijugala natrag prema
Kansas Streetu, i osjeti kako su mu se misli zagrijale za jo jedan
stupanj, kao da su se popele na neku viu razinu. U njegovoj glavi
nije bilo mucanja; osjeao se kao da mu misli nosi mahnita struja
intuicije - kao da mu sve navire.
George s jedne strane, ja i moji prijatelji s druge. A onda e
prestati
(ponovno)
ponovno, da, ponovno, zato to se ovo ve dogaalo i na kraju
uvijek mora postojati nekakva rtva, nekakav uas da bi se to
zaustavilo, ne znam kako to znam ali znam... a oni... a oni...
"Oni d-d-doputaju da se to dogaa", promrmlja Bili, zurei
razrogaenih oiju u oerupani konjski rep stazice. "N-n-naravno da
d-d-doputaju."
"Bili?" upita Bev, preklinjui. Stan joj je stajao s jedne strane,
krljav i uredan u plavoj polo koulji i platnenim hlaama. Mike je
stajao s druge strane, napeto zagledan u Billa, kao da mu ita misli.
Doputaju da se to dogodi, uvijek je tako, i stvari se slegnu,
ivot ide dalje, Ono... Ono... (spava) spava... ili hibernira kao
medvjed... a onda ponovno pone, i oni to znaju... ljudi znaju... znaju
da to mora biti tako da bi Ono postojalo.
"D-d-d-d-d-d - "
O molim te, Boe, o molim te, Boe, on stavlja ruke molim te,
Boe, na oba uha daj da ovo protisnem izmeu uha i uporno tvrdi o,
Boe, o, Kriste, O MOLIM TE DAJ DA MOGU GOVOR1TI!
"D-d-doveo sam vas o-o-ovamo jer n-n-nijedno mjesto nije s-s-
sigumo", ree Bili. S usana mu prsne slina; on je obrie nadlanicom.
"D-D-Derry je Ono. S-s-shvaate li to vam g-g-govorim?" Zapilji se
u njih; oni malo ustuknu, sjajnih oiju, nasmrt prestraenih. "D-D-
Derry je O-O-Ono! G-g-gdje god o-o-otili... kad n-nas Ono --
epa, oni to n-n-nee v-v-vidjeti, nee --uti, nee z-z-znati. " On
ih pogleda moleivo. "Z-z-zar ne s-s-shvaate k-k-kako t-t-to ide? J-
j-jedino to m-m-moemo u-u-uiniti je d-d-dovriti z-z-zapoeto."
 Beverly se sjeti gospodina Rossa kako je ustao, pogledao u nju,
presavio novine i ne trepnuvi uao u kuu. Nee vidjeti, nee uti,
nee znati. A moj otac
(skidaj te hlae kurvice)
namjeravao ju je ubiti.
Mike se sjeti ruka kod Billa. Billova majka bila je u svom
svijetu snova, kao da ne vidi nijednog od njih; itala je roman
Henryja Jamesa dok su si djeaci slagali sendvie i halapljivo ih
gutali gotovo cijele stojei pokraj radne plohe.
Richie se sjeti Stanove uredne, ali potpuno prazne kue. Stan se
bio malo iznenadio: njegova je majka gotovo uvijek bila kod kue u
vrijeme objeda. A u onih nekoliko navrata kad je nije bilo, ostavila bi
poruku gdje ju se moe nai. No danas nije bilo nikakve poruke. Nije
bilo automobila, i to je bilo sve. "Vjerojatno je otila u oping sa
svojom prijateljicom Debbie", rekao je Stan, namrtivi se malo pa se
prihvati pravljenja sendvia sa salatom od jaja. Richie je na ovo bio
zaboravio. Sve do sada.
Eddie se sjeti svoje majke. Kad je izlazio nosei Parcheesi nije
bilo nijednog od uobiajenih upozorenja: Pazi se, Eddie, skloni se
ako padne kia, Eddie, da se nisi igrao nikakvih grubih igara, Eddie.
Nije ga upitala ima li svoj aspirator, nije mu rekla kad da se vrati
kui, nije ga upozorila na "te grubijane s kojima se igra". Nastavila
je gledati svoju sapunicu na televiziji, kao da on ne postoji.
Kao da ne postoji.
Kroz glave svih djeaka prolete inaice iste prie: u nekom
trenutku izmeu jutarnjeg ustajanja i objeda, oni su postali duhovi.
Duhovi.
"Bili," ree Stan promuklo, "a da krenemo preicom? Kroz Old
Cape?"
 Bili odmahne glavom. "M-m-mislim da n-n-ne. U-u-uhvatili bi
nas u b-b-bambusu... --ivom b-b-blatu... ili bi u K-K-
Kenduskeagu bilo p-p-pravih p-p-pirana... ili n-n-neeg d-d-drugog."
Svatko od njih imao je svoju viziju istog svretka. Ben je vidio
grmlje koje se iznenada pretvara u biljke-ljudodere. Beverly ugleda
letee pijavice poput onih koje su izale iz onog starog hladnjaka.
Stan je vidio kako itko tlo u gaju bambusa bljuje ive leeve djece
koju je usisalo legendarno ivo blato. Mike Hanlon je zamiljao kako
mali jurski gmazovi s uasnim pilama od zuba naviru iz otvora u
trulom stablu, napadaju ih i deru na komadie. Richie je vidio kako
se iz Puzavog Oka cijedi sukrvica na njih dok tre ispod eljeznikog
nadvonjaka. A Eddie je vidio kako se penju uz nasip Old Capea no
na vrhu ugledaju kako ih eka onaj gubavac, po ijem tonuem mesu
gmiu kukci i larve.
"Kad bismo se nekako izvukli iz grada..." promrmlja Richie, a
onda se lecne kad je grom s neba jarosno otklonio tu mogunost.
Padne jo kie. I dalje je samo sipila, ali uskoro e poeti padati
zaozbiljno, u zapusima. Magliasti spokoj tog dana potpuno se
izgubio, kao da ga nikad nije ni bilo. "Bili bismo sigurni samo kad
bismo se uspjeli izvui iz ovog usranog grada."
Beverly zausti: "Bi-bi -" no tad iz upavog grmlja doleti kamen i
pogodi Mikea sa strane u glavu. On zatetura natrake, krv mu potee
kroz gustu kapu njegove kose i bio bi pao da ga Bili nije uhvatio.
"Nauit u ja vas kako se baca kamenje!" doplovi do njih
Henryjev podrugljivi glas.
Bili ugleda kako se ostali osvru, izbezumljena pogleda, spremni
jurnuti u est razliitih pravaca. A ako to uine, onda je sve zaista
gotovo. "B-B-Ben!" ree on otro.
Ben ga pogleda. "Bili, moramo pobjei. Oni -"
Dolete jo dva kamena iz grmlja. Jedan pogodi Stana u bedro.
On vrisne, vie od iznenaenja nego bola. Beverly se odmakne u
stranu i izbjegne drugi, koji udari o zemlju i otkotrlja se kroz otvor
klupske kuice.
"S-s-sjea se p-p-prvog d-d-dana kad si doao o-o-ovamo?" Bili
nadglasa grmljavinu.
"Kad je z-z-zavrila --kola?"
"Bili -" vikne Richie.
Bili ga uutka naglim pokretom ruke; pogled mu je ostao
prikovan na Bena, i ovaj se ne makne s mjesta.
"Naravno", ree Ben, sav jadan pokuavajui gledati istodobno
na sve strane. Ono se grmlje sad ve svojski njihalo i ljuljalo, gotovo
poput plimnog vala.
"O-o-odvod", ree Bili. "C-c-crpna s-s-stanica. T-t-tamo bi t-t-
trebali otii. Vodi nas tamo!"
"Ali -"
"V-v-vodi nas t-t-tamo! "
Paljba kamenja poleti iz grmlja i na trenutak Bili ugleda lice
Victora Crissa, nekako istodobno uplaeno, omamljeno i eljno. No
uto ga kamen kresne u jagodicu pa je sad na Mikeu bio red da pridri
Billa da ne padne. Na trenutak nije mogao jasno vidjeti. Obraz mu je
utrnuo. Onda mu se osjetljivost vrati u obliku bolnog pulsiranja i on
osjeti kako mu krv tee niz lice. Otare obraz, trgne se od bolne kvrge
koja mu je tamo iskoila, pogleda krv i obrie ruku o traperice. Kosa
mu je divlje vijorila na osvjeavajuem vjetru.
"Nauit u ja tebe kako se baca kamenje, mucavi upku!" Henry
se napola nasmije, napola vrisne.
"V-v-vodi nas!" vikne Bili. Sad je shvaao zato je poslao
Eddieja po Bena; crpna je stanica bila mjesto kamo su trebali otii,
ba tamo, a samo je Ben tono znao koja - pruale su se du obje
obale Kenduskeaga u nepravilnim razmacima. "T-t-to je pravo m-m-
mjesto! U-u-ulaz! P-p-put do Onoga!"
 "Bili, ne moe to znati!" vikne Beverly.
On se bijesno izdere na nju - na sve njih: "Znam!"
Ben je stajao tamo trenutak, oblizujui usne, gledajui Billa. A
onda jurne preko istine, prema rijeci. Bljetava munja propara nebo,
ljubiasto-bijela, popraena praskom groma tako glasnim da se Bili
saplete o vlastite noge. Kamen veliine ake prozuji mu pokraj nosa i
pogodi Bena u stranjicu. On zaskii od bola i ruka mu poleti na to
mjesto.
"Aha, debeli!" vikne Henry tim polusmijehom-poluvriskom.
Grmlje zauti i zapucketa i Henry se pojavi ba kad se kia prestala
aliti i sruio se pljusak. Voda se slila po Henryjevoj je frizuri,
obrvama, niz obraze. Cerio se od uha do uha. "Nauit u te ja bacati
kam -"
Mike je naao komad drveta zaostalog od gradnje klupske kuice
i baci ga. Drvo se dvaput okrene u zraku i pogodi Henryja u elo.
Ovaj vrisne, prilijepi ruku na to mjesto kao ovjek kojem je upravo
sinula vraki dobra ideja, i ljosne na tur.
"T-t-trite!" zaurla Bili. "Z-z-za B-B-Benom!"
Ponovno se iz grmlja zauje zvuk probijanja i posrtanja, i dok je
ostatak Gubitnika potrao za Benom Hanscomom iz grmlja izrone
Victor i Belch. Henry ustane i njih trojica krenu u potjeru.
ak i poslije, kad se Ben ponovno prisjeao ostatka tog dana,
javljali su se samo nepovezani ulomci prizora njihova tranja kroz
ipraje. Sjeao se kako su ga grane, oteale od lia s kojeg se
slijevala kia, udarale po licu i zalijevale hladnom vodom; sjeao se
da je izgledalo kao da je grmjelo i sijevalo gotovo bez prestanka, i
sjeao se da se inilo da su se Henryjevi urlici kojima ih je pozivao
da se vrate i bore stopili sa zvukom Kenduskeaga kad su mu se
pribliili. Svaki put kad bi usporio Bili bi ga zviznuo po leima
tjerajui ga da pouri.
 A ako je ne budem mogao nai? A ako ne uspijem nai ba tu
crpnu stanicu?
Dah mu je kidao plua, vru i s okusom krvi u dubini grla. U
slabinama osjeti probadanje. Stranjica mu je bridjela tamo gdje ju je
pogodio kamen. Beverly je rekla da su je Henry i njegovi prijatelji
namjeravali ubiti i Ben je to sad vjerovao, duboko.
Stigne do obale Kenduskeaga tako naglo da se gotovo prevalio
preko ruba. Uspije povratiti ravnoteu, a onda se nasip, podlokan
proljetnim bujicama urui, i on se ipak otklie sve do ruba brzog
tijeka, koulja mu se zadigne na leima, a glinasto blato ispruga mu i
oblijepi kou.
Bili naleti na njega i povue ga na noge.
Ostali jedno za drugim izlete iz grmlja koje se nadvilo nad obalu.
Richie i Eddie bili su posljednji. Richie je jednu ruku prebacio oko
Eddiejeva struka, a naoale s kojih se cijedilo nesigurno su mu
balansirale na vrhu nosa.
"G-g-gdje?" vikne Bili.
Ben pogleda najprije lijevo, pa onda desno, svjestan da je
vremena samoubilaki malo.
Rijeka je ve izgledala nabujalo, a nebo tamno od kie obojilo ju
je opasnom sivom nijansom kriljevca dok je ona kiptjela u svom
koritu. Obale su joj bile zaguene korovom i krljavim drveem, a
sve je to sad poigravalo u ritmu vjetra. uo je kako Eddie jecavo
pokuava doi do daha.
"G-g-gdje?"
"Ne zn -" zausti on, a onda ugleda nagnuto stablo i izlokanu
pilju ispod njega. Tamo se bio sakrio onog prvog dana. Zadrijemao
je, a kad se probudio, uo je Billa i Eddieja kako se zafrkavaju. Onda
su doli oni veliki deki... vidjeli... pobijedili. Pa-pa, deki, bila je to
prava bebasta brana, kad vam kaem.
"Tamo!" vikne on. "Onuda!"
 Munja ponovno sijevne i ovaj je put Ben zauje, zujanje poput
preoptereenog Lionelova eljeznikog transformatora. Munja udari
u stablo, a plavo-bijela elektrina vatra spri njegovo kvrgavo
podnoje u iverje i akalice primjerene divu iz bajke. Srui se u
rijeku uz kidajui prasak, pricajui vodu visoko u zrak. Ben
zapanjeno udahne i osjeti miris neeg vrueg, trpkog i pomamnog.
Vatrena se kugla uzvere uz deblo sruenog stabla i kao da jo jae
bljesne, pa se ugasi. Prasne grom, ne iznad njih ve oko njih, kao da
stoje u njegovu sreditu. Kia je lila kao iz kabla.
Bili ga lupi po leima i trgne iz njegova omamljenog mozganja.
"K-k-KREI. "
Ben krene, prskajui i posrui uz rub rijeke. Kosa mu je pala u
oi. Stigne do onog stabla - ona mala pilja s korijenjem u podnoju
bila je zbrisana - i popne se preko njega, zabadajui none prste u
mokru koru, ogrebavi ruke i podlaktice.
Bili i Richie prebace Eddieja preko trupca, i kad se prevalio na
drugu stranu, Ben ga uhvati. Obojica se srue na zemlju. Eddie
zavapi.
"Dobro si?" vikne Ben.
"Valjda", vikne Eddie ustajui na noge. Napipa svoj aspirator no
ovaj mu zamalo padne iz ruke. Ben ga uhvati i Eddie ga zahvalno
pogleda dok ga je gurao u usta i pritiskao pipac.
Richie prijee preko stabla, a potom Stan i Mike. Bili podigne
Beverly na drvo a Ben i Richie je uhvate kad se spustila s druge
strane, slijepljene kose, u trapericama koje su sad bile crne.
Bili stigne posljednji; podigne se rukama na deblo i snanim
zamahom prebaci noge preko njega. Ugleda kako Henry i druga
dvojica prskajui tre niz rijeku prema njima, i dok se sklizao niz
srueno stablo, on vikne: "K-k-kamenje! Bacajte kamenje!"
Tu na obali bilo ga je puno, a munjom pogoeno stablo
predstavljalo je savrenu barikadu. Nakon nekoliko trenutaka svih je
sedmero bacalo kamenje na Henryja i njegove kompie. Oni uskoro
stignu do stabla, no nali su se na vatrenoj liniji. Morali su
uzmaknuti, urlajui od bola i bijesa, dok im je kamenje pogaalo lica,
prsa, ruke i noge.
"Nauit ete nas bacati kamenje!" vikne Richie i zavitla jedan
veliine kokojeg jajeta u Victora. Kamen pogodi Victora u rame i
odskoi gotovo okomito u zrak. Victor zatuli.
"Dakle molim... Dakle molim... nauite nas, molim, deki! Mi
smo dobri uenici!"
".Jiiii-haaaaa!" vrisne Mike. "Kako vam se svia? Kako vam se
svia?" Odgovor nije bio nita posebno. Povukli su se izvan dometa i
zbili se. Trenutak potom penjali su se uz obalu, kliui se i posrui
na skliskoj, mokroj zemlji koja je ve bila preorana potoiima,
pridravajui se za grane da bi ostali na nogama. Ieznu u ipraju.
"Nema v-v-veze", ree Bili. "K-k-kreni, B-B-Ben. Mi emo za t-
t-tobom."
Ben zakaska du nasipa, poeka (oekujui da e Henry i ostali
svakog trenutka izletjeti pred njega), i ugleda crpnu stanicu dvadeset
metara nie. Ostali pou za njim. Vidjeli su druge cilindre na drugoj
obali, jedan prilino blizu, drugi etrdeset metara uzvodno. Iz oba su
ikljale bujice blatnjave vode u Kenduskeag, ali iz cijevi koja je virila
iz nasipa ispod ovog cilindra samo je curilo. On nije ni zujao,
primijeti Ben. Mainerija za pumpanje se pokvarila.
On zamiljeno pogleda u Billa... i pomalo uplaeno.
Bili je gledao Richieja, Stana i Mikea. "M-m-moramo s-s-skinuti
p-p-poklopac", ree on. "P-p-pomozite m-m-mi."
U eljezu su se nalazili rukohvati, ali su od kie bili skliski a
poklopac nevjerojatno teak. Ben stane pokraj Billa a Bili pomakne
ruke da bi mu napravio mjesta. Ben je uo kako unutra curka voda -
neugodan, jeav zvuk, poput vode koja kapa u bunar.
 "S-s-SAD!' vikne Bili, i njih petorica svojski zapnu. Poklopac se
pomakne uz ruan kripav zvuk.
Beverly uhvati poklopac pokraj Richieja, a Eddie pogura svojom
zdravom rukom.
"Jen, dva, tri, ho-ruk!" zapoje Richie. Poklopac zagrebe malo
dalje s vrha cilindra. Pokae se crni polumjesec. "Jen, dva, tri, ho-
ruk!" Polumjesec zadeblja.
"Jen, dva, tri, ho-ruk!"
Ben je gurao sve dok mu pred oima nisu zaigrale crvene
tokice.
"Maknite se!" vikne Mike. "Pada, pada!"
Oni se odmaknu i zagledaju se kako se veliki okrugli poklopac
naginje i prevre. Usijee brazgotinu u vlanom tlu i padne naopako,
poput ogromnog etona. Kukci hitro odmile s njegove povrine u
slijepljenu travu. "Fuj", ree Eddie.
Bili zaviri unutra. eljezne preke sputale su se u okruglu baru
crne vode, povrine sad istokane kinim kapima. Usred svega toga
amila je nijema sisaljka, dopola potopljena. Vidio je kako voda
dotjee do crpne stanice iz otvora njezine dovodne cijevi i, s grem u
trbuhu, on pomisli: Tamo moramo otii. Tamo unutra.
"E-E-Eddie. U-u-uhvati se za m-m-mene."
Eddie ga pogleda, ne shvaajui.
"Pika-lonca. Dri se s-s-svojom z-z-zdravom r-r-rukom." On
mu pokae kako. Eddie je shvatio, ali se nekao.
"Brzo!" prasne Bili. "O-o-oni e s-s-stii!"
Eddie uhvati Billa oko vrata; Stan i Mike ga podignu da bi se
mogao nogama uhvatiti oko Billova struka. Dok se Bili nespretno
prebacivao preko ruba cilindra, Ben primijeti da su Eddiejeve oi
vrsto zatvorene.
 Jae od zvuka kie uo je i drugi zvuk: ibanje granja,
pucketanje granica, glasove. Henry, Victor i Belch. Juri najogavnije
konjice na svijetu.
Bili se vrsto uhvati za betonski rub cilindra i pone pipkavo
silaziti, korak po korak, oprezno. eljezne su preke bile skliske.
Eddie ga se drao gotovo smrtonosnim stiskom i Bili pomisli kako je
ovo prilino zorna demonstracija simptoma Eddiejeve astme. "Bili,
bojim se", apne Eddie.
"I j-j-ja."
On pusti betonski rub i uhvati se za gornju preku. Iako ga je
Eddie gotovo guio i imao osjeaj da se Eddie udebljao dobrih
dvadeset kilograma, Bili trenutak zastane i zagleda se u Jalovinu,
Kenduskeag, plovee oblake. Neki nutarnji glas - ne uplaen glas,
nego odluan - ree mu da dobro pogleda, u sluaju da vie nikad ne
ugleda gornji svijet.
I on ga pogleda, a onda pone silaziti s Eddiejem koji mu se
prilijepio za lea. "Neu jo dugo izdrati", propenta Eddie.
"N-n-nee ni m-m-morati", ree Bili. "Skoro smo d-d-dolje."
Jedno mu stopalo upadne u hladnu vodu. On pokua napipati
iduu preku i nae je. Ispod nje je bila jo jedna, i tu se ljestve
zavre. Stajao je pokraj sisaljke u vodi do koljena.
On une i mirne kad mu je hladna voda natopila hlae. Spusti
Eddieja. Duboko udahne. Zrak nije bio ba miomirisan, ali je bio
pravi uitak nemati Eddiejevu ruku omotanu oko vrata.
On pogleda prema otvoru cilindra, oko tri metra iznad njegove
glave. Ostali su se skupili oko ruba, i gledali dolje. "K-k-krenite!"
vikne on. "J-j-jedan po j-j-jedan! Brzo!"
Beverly stigne prva, lako se prebacivi preko ruba i vrsto se
hvatajui za preke, Stan za njom. Pristignu i ostali. Richie krene
posljednji, zastajkujui da osluhne kako napreduju Henry i njegovi
prijatelji. Uini mu se, po zvuku njihova trapavog kretanja, da e
vjerojatno proi malo ulijevo od crpne stanice, ali ne toliko da bi to
neto promijenilo.
U tom trenutku Victor drekne: "Henry! Pogledaj! Tozier!"
Richie se okrene i ugleda kako jure prema njemu. Victor je bio
na elu... a tad ga Henry odgurne tako divljaki da se Victor otklie
na koljena. Henry je imao no, naravno, pravi koljaki. S otrice je
kapala voda.
Richie pogleda u cilindar, ugleda kako Ben i Stan pomau Mikeu
da sie s ljestava, pa se i on prebaci preko ruba. Henry shvati to on
to radi i drekne na nj. Richie, smijui se kao luak, nabije lijevu ruku
u pregib desnog lakta i gume podlakticu prema nebu, ake stisnute u
moda najstarijem pokretu na svijetu. Da bi bio siguran da je Henry
shvatio poruku, on podigne i srednji prst.
"Umrijet ete tamo dolje!" vikne Henry.
"Dokai!" vikne Richie, smijui se. Uasavao se silaska u to
betonsko grlo, ali se svejedno nije mogao prestati smijati. I svojim
Glasom irskog policajca, on zatrubi: "Mo se kladit, Irce nikad ne
naputa srea, sinko moj!"
Henry se posklizne na mokroj travi i ljosne na tur manje od
sedam metara od mjesta gdje je stajao Richie, nogu na gornjoj preki
ljestvica prikovanih za unutarnju zaobljenu stijenku crpne stanice, a
glave i prsnog koa iznad ruba cilindra.
"Hej, Bananko!" vikne Richie, opijen pobjedom, a onda pohiti
niz ljestve. eljezne su preke bile skliske i jednom je gotovo pao.
Onda ga Bili i Mike uhvate pa je stajao s ostalima u vodi do koljena
u nepravilnom krugu oko sisaljke. Drhturio je cijelim tijelom,
osjeao kako mu vrui i hladni marci igraju lovice po leima, ali se i
dalje nije mogao prestati smijati.
"Da si ga samo vidio, Veliki Bille, dvije lijeve noge kao i uvijek,
jo se ne zna sam sebi maknuti s puta -"
 Henryjeva se glava pojavi u okruglom otvoru na vrhu. Obraze su
mu iarale ogrebotine od granica i trnja. Usta su mu se micala, a oi
gorjele.
"U redu", vikne on njima. Rijei su mu plono zatitrale u
unutranjosti betonskog cilindra, nije ba bilo odjeka. "Dolazim. Sad
ste moji."
On prebaci jednu nogu, stopalom potrai gornju preku, napipa
je, pa prebaci i drugu nogu.
Glasno, Bili ree: "K-k-kad se s-s-spusti d-d-dovoljno b-b-blizu,
s-s-svi emo ga z-z-zgrabiti. P-p-povui ga d-d-dolje. Z-z-zagnjuriti
u vodu. J-j-jasno?"
"Razumijem, guverneru", ree Richie i salutira mu jednom
drhtavom rukom.
"Jasno", ree Ben.
Stan namigne Eddieju, koji nije shvaao to se dogaa - osim to
mu se inilo da je Richie poludio. Smijao se kao manijak dok se
Henry Bowers - strah i trepet Henry Bowers - spremao sii i potopiti
ih sve kao takore u bavi za kinicu.
"Svi smo spremni za njega, Bili!" uzvikne Stan.
Henry se ukipi na treoj preki. Pogleda u Gubitnike preko
ramena. Na licu mu se, prvi put, zrcalila sumnja.
Eddie odjednom shvati. Budu li silazili, morat e silaziti jedan
po jedan. Bilo je previsoko za skok, osobito s obzirom na strojeve na
koje se moglo pasti, a i oni su tu, njih sedmero, i ekaju u zbijenom
malom krugu.
"D-d-doi samo, H-H-Henry", milo e Bili. "to --eka?"
"Tako je", ubaci se Richie. "Ti voli tui malu djecu, zar ne?
Doi samo, Henry."
"Mi ekamo, Henry", ree Bev slatko. "Mislim da ti se nee
svidjeti kad sie, ali doi ako hoe."
 "Osim ako ti nije frka", doda Ben. Pone oponaati glasanje
kukavice. Richie mu se odmah pridrui i uskoro su svi oni to inili.
Podrugljivo ku-ku odbijalo se od vlanih zidova s kojih je curila
voda.
Henry ih pogleda, noa vrsto stisnuta u lijevoj ruci, lica boje
starih cigli. Izdrao je tridesetak sekundi, a onda se popne van.
Gubitnici ga isprate uvredama i podrugljivim uzvicima.
"D-d-dobro", ree Bili. Progovori tiim glasom. "M-m-moramo
se z-z-zavui u onaj o-o-odvod. B-b-brzo."
"Zato?" upita Beverly, ali Bili bi poteen potrebe da odgovori
jer se Henry ponovno pojavi na vrhu crpne stanice i baci u cijev
kamen veliine nogometne lopte. Beverly vrisne, a Stan povue
Eddieja na okrugli zid uz promukao uzvik. Kamen udari o zahralo
kuite crpne mainerije i proizvede muzikalno bonggg! Odbije se
ulijevo i udari o betonski zid, promaivi Eddieja za nepunih trideset
centimetara. Komadi betona bolno ga okrzne po obrazu. Kamen
pljasne u vodu.
"B-b-brzo!" ponovno vikne Bili i oni se naguraju oko dovodne
cijevi crpne stanice. Otvor je imao promjer oko dva metra. Bili ih
poalje unutra jednog za drugim (nejasan cirkuski prizor - veliki
klaunovi izlaze iz malog automobila - prostruji mu kroz glavu u
meteorskom bljesku; poslije puno godina iskoristit e isti taj prizor u
knjizi Crni brzaci), i popne se unutra posljednji, izbjegavi jo jedan
kamen. Doleti jo kamenja, uglavnom pogaajui kuite sisaljke i
odbijajui se pod najneobinijim kutovima.
Kad je kamenje prestalo padati, Bili pogleda van i ugleda kako
Henry ponovno silazi niz ljestvice, najbre to je mogao.
"U-u-uhvatite g-g-ga!" dovikne on ostalima. Richie, Ben i Mike
iskobeljaju se iz cijevi za Billom. Richie visoko skoi i zgrabi
Henryja za gleanj. Henry opsuje i zatrese nogom kao da pokuava
otresti psia velikih zuba - terijera, moda, ili pekinezera. Richie se
vrsto uhvati za preku, uzvere jo vie i uspije zariti zube u
Henryjev gleanj. Henry vrisne i brzo se povue. Jedna mu tenisica
padne s noge i pljesne u vodu, gdje potone bez odugovlaenja.
"Ugrizo me!" vritao je Henry. "Ugrizo me! Taj me peder
ugrizo!"
"Aha, dobro da sam se proljetos cijepio protiv tetanusa!" dobaci
mu Richie.
"Razbijte im glave!" urlao je Henry. "Razbijte im glave, zatrpajte
ih kamenjem, rascopajte im glave!"
Doleti jo kamenja. Gubitnici se ponovno brzo povuku u odvod.
Jedan mali kamen pogodi Mikea u ruku i on se vrsto uhvati za nju,
iskrivi lice, pa prieka da bol pone jenjavati.
"Pat pozicija", ree Ben. "Oni ne mogu sii a mi se ne moemo
popeti."
"M-m-mi se i ne t-t-trebamo popeti", ree Bili tiho, "i vi to s-s-
svi znate. Zapravo se n-n-nikad vie ne bi t-t-trebali popeti."
Oni ga pogledaju, oima povrijeenim i uplaenim. Nitko nita
ne ree.
Henryjev glas, pun bijesa preruenog u porugu, doplovi dolje:
"Narode, mi moemo ovdje ekati cijeli dan!"
Beverly se bila okrenula pa se zagledala u suprotnom smjeru niz
otvor dovodne cijevi.
Svjetlost je brzo postajala mutna i nije mogla puno toga vidjeti.
Ono to jest vidjela bio je betonski tunel, donje treine ispunjene
bujicom. Sad je razina vode bila via nego kad su se ugurali u cijev,
shvati ona; vjerojatno zato to crpka ne radi pa samo malo vode izlazi
na stranu Kenduskeaga. Osjeti kako joj klaustrofobija dodiruje grlo i
na tom mjestu pretvara kou u neto nalik flanelu. Ako razina vode
dovoljno naraste, oni e se utopiti.
"Bili, moramo li?"
 On slegne ramenima. Taj je pokret govorio sve. Aha, moraju -
to im drugo preostaje? Da ih u Jalovini ubiju Henry, Victor i Belch?
Ili neto drugo - moda neto jo gore - u gradu? Sad je jako dobro
shvatila njegovu misao; u slijeganju ramenima nije bilo mucanja.
Bolje im je da odu Onome. Da izvedu stvari na istac, kao u
obraunu u vesternima. ie. Hrabrije.
Richie ree: "O kakvom si nam ono obredu priao, Veliki Bille?
Onome iz knjige iz knjinice?"
"Chudovu", ree Bili, osmjehujui se.
"Chud. " Richie kimne glavom. "Ugrize Ono za jezik, a Ono
ugrize tebe, je li tako?"
"T-t-tako je."
"Onda priate viceve." Bili kimne glavom.
"Smijeno," ree Richie, gledajui u tamnu cijev "ne mogu se
sjetiti nijednog."
"Ni ja", ree Ben. Strah mu je titao grudi, gotovo ga guio.
Osjeao je da je jedino to ga spreava da sjedne u vodu i pone
sliniti kao beba - ili jednostavno poludi - Billovo prisebno, utjeno
prisue... i Beverly. Radije bi umro nego pokazao Beverly koliko se
boji.
"Zna li kamo vodi ova cijev?" Stan upita Billa.
Bili odmahne glavom.
"Zna li kako da naemo Ono?"
Bili ponovno odmahne glavom.
"Znat emo kad se budemo pribliili", najedanput e Richie.
Udahne duboko, drhtavo. "Ako moramo to uiniti, krenimo onda."
Bili kimne glavom. "Ja u p-p-prvi. Zatim E-E-Eddie. Pa B-B-
Ben. Bev. S-S-Stan. M-M-Mike. Ti p-p-posljednji, R-R-Richie. S-s-
svi da se d-d-drite za r-r-rame onoga ispred s-ssebe. Bit e t-t-
tamno."
 "Izlazite?" Henry Bowers zakrijeti odozgo.
"Izai emo negdje", promrmlja Richie. "Valjda."
Oni oblikuju povorku slijepih. Bili se jedanput okrene da
provjeri dre li svi ruku na ramenu onoga pred sobom. A onda,
pognut malo naprijed da bi se odupro jakoj struji, Bili Denbrough
povede svoje prijatelje u tamu u koju je amac koji je nainio svom
bratu utonuo prije gotovo godinu dana.
 DVADESETO POGLAVLJE

Krug se zatvara

Tom

TOM ROGAN JE SANJAO VRAKI LUD SAN. U NJEMU JE

UBIJAO OCA. Dijelom svog mozga shvaao je koliko je to ludo; ta
otac mu je umro kad je Tom bio tek u treem razredu. Pa... moda
"umro" i nije ba bila primjerena rije. Moda bi "poinio
samoubojstvo" vie odgovaralo istini. Ralph Rogan si je spravio
koktel od dina i luine. Jedna za put, moglo bi se rei. Tom je
nominalno postao odgovoran za svog brata i sestre i poeo dobivati
"porcije" kad god s njima neto ne bi bilo kako valja.
Dakle, nije mogao ubiti svog oca... samo to je u tom
zastraujuem snu drao neto to je sliilo bezopasnom drku na
oevu vratu... samo to to i nije bilo bezopasno, zar ne? Na kraju
drka nalazilo se puce, i pritisne li ga, iskoit e otrica i proi kroz
oev vrat. Neu ja uiniti neto takvo, tata, ne brini, pomisli njegov
usnuli mozak trenutak prije no to mu je prst nagazio na puce, a
otrica iskoila. Usnule oeve oi otvore se i blenu u strop; oeva se
usta otvore i izae krvav, grgljav zvuk. Tata, nisam ja to uinio!
vrisne njegov um. Netko drugi -
Pokuao se probuditi, ali nije mogao. Najvie to je mogao
uiniti (a ispostavilo se da to nije bilo nimalo dobro) bilo je utonuti u
nov san. U ovom je snu ljapkao i gacao po nekom dugom, mranom
tunelu. Monje su ga boljele a lice peklo jer je bilo ispresijecano
ogrebotinama. S njime su bili i ostali, ali je razaznavao samo nejasna
oblija. Ionako nije bilo vano. Vana su bila djeca negdje ispred
njega. Ona su morala platiti. Morala su biti
(dobiti svoju porciju)
kanjena.
Ako je ovo i bilo istilite, zaudaralo je. Voda je kapala i
odjekivala. Njegove cipele i hlae bile su natopljene. Male su seronje
bile negdje naprijed u labirintu tunela, i moda su mislili da e se
(Henry)
Tom i njegovi prijatelji izgubiti, ali oni e se posljednji smijati
(ha-ha kome je sad do smijeha!)
jer je on imao jo jednog prijatelja, o da, posebnog prijatelja, a
taj je prijatelj oznaio stazu kojom su trebali krenuti pomou...
pomou...
(Mjeseevih balona)
nekih drangulija koje su bile velike i okrugle, i nekako
osvijetljene iznutra tako da su se arile tajanstveno poput starinskih
ulinih svjetiljki. Jedan takav balon lelujao je i lebdio na svakom
raskru, a sa strane svakog nalazila se strelica koja je pokazivala
kojim ogrankom tunela on i
(Belch i Victor)
njegovi nevidljivi prijatelji trebaju poi. A to je bio ispravan put,
o da: uo je one druge ispred sebe, odjek prskanja njihovih koraka,
izoblieni mrmor njihovih glasova. Primicali su se, sustizali ih. A kad
ih sustignu... Tom spusti pogled i shvati da jo dri onaj skakavac u
ruci.
Trenutak se poboja - ovo je poput nekog od onih ludih astralnih
doivljaja o kojima bi kadto itao u nedjeljnim tabloidima, kad ti
duh napusti tijelo i ue u tue. Imao je osjeaj da mu je tijelo
promijenilo oblik, kao da on nije Tom nego
(Henry)
netko drugi, netko mlai. Poeo se probijati iz sna, uspanieno, a
tad mu se obrati glas, umirujui glas koji mu je aptao u uho: Nije
vano kad je ovo, i nije vano tko si ti. Ono to jest vano je da je
Beverly tamo, s njima, dobri moj, i zna to? Ona radi neto oho-ho
gore od puenja poskriveki. A zna li to to? Jebe se sa svojim
starim prijateljem Billom Denbroughom! O da! Ona i ta mucava
nakaza, sve u esnaest! Oni -
To je la! pokua on vrisnuti. Ne bi se usudila!
Ali je znao da to nije la. Posluila se remenom po njegovim
(nogom me udarila)
mudima i pobjegla, a sad ga je i prevarila, kurvanjska
(dijete)
mala radodajka, stvarno ga je prevarila i - o prijatelji dragi, o
susjedi moji mili - eka je porcija nad porcijama - najprije nju, a onda
Denbrougha, njezina romanopisca. A svatko tko mu se pokua
isprijeiti, moe raunati na to da e i oni dobiti svoju porciju.
On ubrza korak, iako mu je dah ve zvidao na ulasku u grlo i
izlasku iz njega. Ispred sebe ugleda drugi svjetlei krug kako
poskakuje u tami - jo jedan Mjeseev balon. uo je ljudske glasove
ispred sebe i injenica da su to bili djeji glasovi vie mu nije
smetala. Kao to mu je Glas rekao: nije vano gdje, kada ili tko.
Beverly je tamo i, o prijatelji dragi, o susjedi moji mili -
"Hajde, narode, miite to dupe", ree on, i nije bilo vano ak ni
to to njegov glas nije bio njegov, ve glas djeaka.
No kad su se pribliili Mjeseevu balonu, on se okrene i prvi put
pogleda svoje kompanjone. Obojica su bili mrtvi. Jedan je bio bez
glave. Drugom je lice bilo rasporeno, kao velikom kandom.
 "Kreemo se najbre to moemo, Henry", ree djeak s
razderanim licem, a usne mu se pomaknu u dva dijela, nakazno
neusklaene jedna s drugom, i u tom trenutku Tom vriskom razbije
san na komadie i vrati se sebi, teturajui na rubu neeg to je bilo
nalik nekakvu velikom praznom prostoru.
Pokuao je svim silama zadrati ravnoteu, no izgubi je i prevali
se na pod. Pod je bio pokriven tepihom, ali mu pad ipak priskrbi
muno prsnue bola kroz povrijeeno koljeno i on prigui novi krik
podlakticom.
Gdje sam? Gdje sam to ja, jebote?
Postane svjestan slabe, ali jasne bijele svjetlosti, i jedan
zastraujui trenutak pomisli da ponovno sanja, da tu svjetlost baca
jedan od onih aavih balona. Tad se sjeti da je vrata kupaonice
ostavio djelomice otvorena, i da u njoj gori fluorescentno svjetlo.
Uvijek bi ostavio kupaonsko svjetlo upaljeno kad bi odsjeo na
nepoznatom mjestu da ne bude oguljenih cjevanica ako morate nou
ii mokriti.
To vrati stvarnost na njezino mjesto. Bio je to samo san, sve je to
bilo samo ludi san. On je u Holliday Innu. Ovo je Derry, u dravi
Maine. Ovdje je dojurio za svojom enom i usred tog stranog sna
pao iz kreveta. I to je sve; ni manje ni vie.
Nije to bio samo straan san.
On poskoi kao da mu je te rijei izgovorio netko kraj uha a ne
da su plod njegova vlastitog mozga. To nije ni najmanje sliilo
njegovu unutarnjem glasu - bio je hladan, stran... ali nekako
hipnotiki i uvjerljiv.
On polako ustane, napipa au vode na stoliu pokraj kreveta i
iskapi je do dna. Drhtavim rukama proe kroz kosu. Sat na stolu
pokazivao je tri i deset.
Vrati se u krevet. Priekaj jutro.
 Onaj strani glas odgovori: Ali e ujutro biti ljudi - previe ljudi.
A usto, ovaj put moe tamo dolje stii prije njih. Ovaj put moe ti
biti prvi. Tamo dolje? On se sjeti svog sna: vode, tame u kojoj kapa
voda. Svjetlost odjednom kao da se pojaala. On okrene glavu. Nije
to elio, ali nije mogao ne pogledati. Iz usta mu se otkine jauk.
Za kvaku vrata kupaonice bio je privezan balon. Lebdio je na
kraju uzice duge oko metar. Balon je svijetlio, pun sablasne bijele
svjetlosti; izgledao je poput movarne svjetlosti lutalice, koja sneno
lebdi meu drveem s kojeg visi siva uad mahovine. Na blago
napuhnutoj opni balona bila je nacrtana strelica, strelica skrletna kao
krv.
Pokazivala je prema vratima koja su vodila u hodnik.
Nije uope vano tko sam ja, ree glas umirujue, i Tom shvati
da glas ne izvire ni iz njegove glave ni pokraj njegova uha; izvirao je
iz balona, iz sredita te neobine divne svjetlosti. Vano je da u se
pobrinuti da ti bude zadovoljan, Tome. elim da ona dobije svoju
porciju; elim da oni svi dobiju svoju porciju. Odve esto su mi se
isprijeili na putu... malo previe po mom ukusu. Zato sluaj, Tom.
Posluaj paljivo. A sad svi zajedno... prati ploveu kuglu...
Tom poslua. Glas iz balona mu objasni.
Objasni sve.
Kad je zavrio, balon pukne u zavrnoj munji svjetlosti, a Tom se
pone odijevati.
 2

Audra

I AUDRA JE IMALA NONE MORE. Trgnula se iz sna, naglo

uspravila u krevetu, plahte omotane oko struka, malih grudi lelujavih
od brzog, uzrujanog disanja.
Poput Tomova sna, i njezin je san bio zbrkani, razdraujui
doivljaj. Poput Toma, i ona je imala osjeaj da je ona sad netko
drugi - odnosno da joj je svijest premjetena (i djelomice utonula) u
drugo tijelo i drugi um. Nalazila se na nekom tamnom mjestu s jo
puno drugih ljudi i bila svjesna titeeg osjeaja opasnosti - namjerno
su odlazili u opasnost i dolo joj je da vrisne na njih da stanu, da joj
objasne to se dogaa... ali osoba s kojom se stopila kao da je znala, i
vjerovala da je to nuno.
Takoer je bila svjesna da ih netko proganja i da ih progonitelji
sustiu, malo-pomalo.
Bili je bio u tom snu, ali jamano zato to joj se po glavi motala
njegova pria o tome kako je zaboravio svoje djetinjstvo, jer je u snu
Bili bio tek djeak, star deset ili dvanaest godina jo je imao svu
kosu! Drala ga je za ruku i bila maglovito svjesna da ga silno voli i
da se njezina spremnost da krene dalje temelji na kao kamen vrstom
uvjerenju da e Bili zatititi i nju i ostale, da e ih Bili, Veliki Bili,
nekako provesti kroz sve ovo i vratiti na svjetlost dana.
Ali bila je tako prestravljena.
Doli su do ravita mnogih tunela i Bili je stao tamo, gledajui
od jednog do drugog, a jedan od ostalih - djeak s rukom u gipsu koji
se sablasno ljeskao u tami - progovori: "Onim, Bille. Donjim."
"S-s-siguran si?"
 "Da."
I tako su krenuli tim putem, a onda su naili na vrata, vrataca
jedva metar visoka, vrata kakva se moe vidjeti u slikovnicama, a na
vratima je bio znak. Nije se mogla sjetiti kakav znak, nekakva
neobina runa ili simbol. Ali se sav njezin uas stekao u tom znaku i
ona se s mukom otrgla iz tog drugog tijela, tijela te djevojice, tko
god
(Beverly - Beverly)
ona bila. Probudila se u sjedeem poloaju u nepoznatom
krevetu, znojna, razrogaenih oiju, zadihana kao da je upravo
sudjelovala u utrci. Ruke joj polete k nogama. Napola je oekivala da
e biti mokre i hladne od vode kroz koju je hodala u svojoj glavi. Ali
su bile suhe.
Poslije toga nastupi dezorijentiranost - ovo nije bio njezin dom u
Topanga Canyonu ili iznajmljena kua u Fleetu. Ovo je bilo neko ne-
mjesto - krug pakla namjeten krevetom, komodom, dvjema
stolicama i televizorom.
"O, Boe, Audra, daj se -"
Zduno protrlja rukama lice i onaj muni osjeaj duevne
vrtoglavice izblijedi. U Derryju je, u Derryju, drava Maine, gdje je
njezin mu odrastao kroz djetinjstvo za koje je on tvrdio da ga se vie
ne sjea. Njoj nepoznato mjesto, bez osobito ugodnog ozraja, ali
barem mjesto za koje zna. Ovdje je jer je Bili ovdje i sutra e ga
vidjeti u hotelu Derry Town House. to god ovdje nije kako valja, to
god znaili ti novi oiljci na njegovim rukama, suoit e se s time
zajedno. Nazvat e ga, rei mu da je ovdje, pa mu se pridruiti. A
poslije toga... pa...
Zapravo, nije imala pojma to poslije toga. Ona vrtoglavica,
osjeaj da je na mjestu koje zapravo i nije mjesto, ponovno joj je
prijetila. Kad joj je bilo devetnaest godina, otila je na brzometnu
turneju s nekom bijednom kazalinom trupom, na etrdeset ne ba
uspjelih izvedbi komada Arsen i stare ipke u etrdeset ne ba divnih
gradova i gradia. I sve to u etrdeset sedam ne ba najsjajnijih dana.
Poeli su u Peabody Dinner Theater u Massachusettsu, a zavrili u
Play It Again u Sausalitu. A negdje izmeu, u nekom gradu Srednjeg
zapada kao to je Ames u Iowi, ili Grand Ile u Nebraski, ili moda u
Jubileeju u Sjevernoj Dakoti, probudila se isto ovako usred noi,
usplahirena od dezorijentacije, ne znajui u kojem se gradu nalazi,
koji je dan, ili zato je uope tamo gdje jest. ak joj je i vlastito ime
zvualo nestvarno.
Taj se osjeaj sad vratio. Runi snovi prenijeli su se i najavu i
ona osjeti nezauzdan komaran uas. Grad kao da se svio oko nje
poput udava. Osjeala je to, a osjeaji koje je to izazivalo nisu bili
dobri. Shvati da ali to nije posluala Freddiejev savjet da se ne
mijea.
Misli usmjeri na Billa, grevito se uhvati pomisli na njega,
onako kako bi se utopljenica uhvatila za dasku, pojas za spaavanje,
bilo to to
(mi svi ovdje dolje plovimo, Audra)
plovi.
Prome je jeza i ona prekrii ruke preko obnaenih grudi.
Zadrhti i ugleda kako joj koom prelaze valii jeuraka. Na trenutak
joj se inilo da je neki glas progovorio glasno, ali u njezinoj glavi.
Kao da je unutra bilo neeg stranog.
Gubim li ja to razum? Boe, zar je to posrijedi?
Ne, odgovori njezin mozak. To je samo dezorijentiranost...
posljedica vremenske razlike... zabrinutosti za svog ovjeka. Nitko ne
govori u tvojoj glavi. Nitko...
"Svi mi plovimo ovdje dolje, Audra", ree glas iz kupaonice. Bio
je to stvaran glas, stvaran poput kua. I prepreden. Prepreden, prljav i
zao. "I ti e ploviti." Glas sono zahihoe postajui sve dublji dok
nije zazvuao poput grgljavog klokota zaepljenog odvoda.
 Audra vikne... a onda pritisne usta rukama.
Nisam to ula.
Rekla je to glasno, izazivajui glas da joj proturjei. On to ne
uini. Soba je bila tiha. Negdje daleko u noi zazvidi vlak.
Odjednom joj je Bili bio toliko potreban da joj je ekati do
svanua izgledalo nemogue. Nalazila se u standardnoj motelskoj
sobi jednakoj kao to su i ostalih trideset devet soba u ovom motelu,
ali odjednom joj je postalo neizdrljivo. Sve. Kad ti se ponu
priinjati glasovi, to je neizdrljivo. Odve jezivo. Kao da klizi
natrag u nonu moru iz koje je tek nedavno pobjegla. Osjeala se
uplaeno i uasno osamljeno. Jo i gore, pomisli ona. Osjeam se
mrtvom.
Srce joj iznenada zamre u grudima, i ona naglo udahne i
prestraeno zakalje. Osjeti trenutak zatvorske panike, klaustrofobije
u vlastitom tijelu, i zapita se nema li sav ovaj uas ipak neki glupi
obini somatski korijen: moda e doivjeti srani udar. Ili ga ve
doivljava.
Srce joj se smiri, ali nespokojno.
Audra upali svjetiljku pokraj nonog stolia i pogleda na sat. Tri
i dvanaest. On vjerojatno spava, ali joj to sad nije bilo vano - nita
joj nije bilo vano osim da mu uje glas. eljela je da no zavri s
njim. Da je Bili pokraj nje, njezin bi se bioloki mehanizam uskladio
s njegovim i smirio se. None more ostale bi na odstojanju. On je
prodavao none more drugima - to je bio njegov poziv - ali njoj
nikad nije pruio nita osim mira. Uz iznimku one neobine hladne
matice ugraene u njegovu matu, inilo se da je mir sve za to je
stvoren ili predodreen. Ona uzme poslovni telefonski imenik, nae
broj hotela Derry Town Housea i nazove ga.
"Derry Town House."
"Molim vas, pozovite sobu gospodina Denbrougha. Gospodina
Williama Denbrougha?"
 "Prima li uope taj ovjek pozive danju?" ree recepcionar i prije
no to je stigla upitati to bi to trebalo znaiti, on proslijedi njezin
poziv. Telefon zazviji jedanput, dvaput, triput. Mogla ga je zamisliti
kako spava, potpuno pokriven osim tjemena; mogla je zamisliti kako
jedna ruka izviruje van, pipajui trai telefon. Ve je to vidjela i usne
joj dodirne smijeak pun ljubavi. On izblijedi kad telefon zazvoni i
etvrti put... pa peti, pa esti. Na pola sedmog zvona veza se prekine.
"Soba se ne javlja."
"Ma nemoj, Sherlock", ree Audra, uznemirenija i prestraenija
nego prije. "Sigurni ste da ste pozvali pravu sobu?"
"Naravno", ree recepcionar. "Gospodin Denbrough je prije
nepunih pet minuta imao interni poziv iz jedne sobe. Znam da se tad
javio, jer je na ploi svjetlo ostalo upaljeno minutu-dvije. Sigurno je
otiao u sobu te druge osobe."
"Pa, koja je to soba bila?"
"Ne sjeam se. Mislim, na estom katu. Ali - "
Ona spusti slualicu. Obuzme je udna obeshrabrujua
izvjesnost. Posrijedi je neka ena. Neka ga je ena pozvala... i on je
otiao k njoj. I, to sad, Audra? Kako postupiti?
Osjeti kako joj prijete suze. Zapeku jeu oima i nosu; osjeti
knedlu jecaja u dubini grla. Gnjeva nije bilo, barem ne jo... samo
muan osjeaj gubitka i naputenosti.
Audra, sredi se. Prenagljuje sa zakljucima. Gluho je doba
noi, runo si sanjala a sad si Billu pripisala neku drugu enu. Ali to
ne mora nuno biti tako. Evo to e uiniti: sjest e u krevetu - sad
ionako nee moi ponovno zaspati - upalit e nonu svjetiljku i
proitati do kraja roman koji si ponijela da ita u avionu. Sjea se
to Bili kae? Najfinija droga. Knjievni valium. Dosta je plaenja.
Dosta ivanjenja i oslukivanja glasova. Dorothy Sayers i Lord
Peter, to je ono pravo. Devet krojaa. S time moe doekati zoru. To
e -
 Svjetlo u kupaonici se iznenada upali; ugleda ga ispod vrata.
Onda zasun cilikne i vrata se zavibriravi otvore. Ona blene, oi joj
se razrogae, instinktivno ponovno pokrije grudi rukama. Srce joj
pone snano udarati o grudni ko a gorak okus adrenalina preplavi
joj usta.
Onaj glas, dubok i otegnut, ree: "Svi mi ovdje dolje plovimo,
Audra." Posljednja se rije pretvori u dug, dubok, zamirui krik -
Audraaaaa - koji ponovno zavri tim munim, zaguenim, grgljavim
zvukom toliko slinim smijehu.
"Tko je to?" vikne ona, uzmiui. Ovo nisam izmislila, nikako,
nitko mi nee rei da -
Televizor se sam ukljui. Ona se munjevito okrene i ugleda kako
se na ekranu krevelji klaun u srebrnastom kostimu s velikim
naranastim coflima. Umjesto oiju imao je crne duplje, a kad su mu
se naminkana usta rairila u jo iri kez, ona ugleda zube poput
britvi. Klaun podigne odsjeenu glavu iz koje je kapala krv. Oi na
glavi bile su iskolaene tako da su se vidjele bjeloonice, usta
otromboljena, ali je svejedno vidjela da je to glava Freddieja
Firestona. Klaun se smijao i plesao. Zamahne glavom i kapi krvi
poprskaju televizijski ekran iznutra. Ona zauje kako su zacvrale na
staklu.
Audra pokua vrisnuti, ali nita ne izae osim tihog cvilea.
Naslijepo napipa haljinu, koja je leala prebaena preko naslona
stolice, i torbicu. Izleti u hodnik i zalupi vrata za sobom, sopui, lica
bijelog poput papira. Spusti torbicu meu noge i navue haljinu
preko glave.
"Plovimo", ree dubok, hihotav glas iza nje, i ona osjeti kako joj
hladan prst miluje golu petu.
Ponovno vrisne kretavo, zadihano, i odskoi od vrata. Ispod
njih su je lijevo-desno traili Bijeli mrtvaki prsti oguljenih noktiju
pa se vidjelo ljubiasto-bijelo beskrvno meso. Prsti su proizvodili
hrapave, aptave zvukove na grubom tkanju tepiha u hodniku.
 Audra dohvati remen torbice i potri bosa prema vratima na
kraju hodnika. Sad ju je obuzela slijepa panika, a jedina joj je misao
bila da mora nai hotel Derry Town House i Billa. Nema veze ako je
u krevetu s haremom drugih ena. Nai e ga i natjerati da je odvede
to dalje od te neopisive stvari u ovom gradu, to god bilo posrijedi.
Pobjegne niz pjeaki prilaz na parkiralite, izbezumljeno
zvjerajui u potrazi za svojim automobilom. Na trenutak joj se
blokira mozak i nije se mogla sjetiti ak ni to vozi. Tad se sjeti:
Datsun, boje duhana. Ugleda ga parkiranog, do polovice kotaa u
nepokretnoj, svarenoj niskoj magli, i pouri prema njemu. Nije
mogla nai kljueve u torbici. Prekopa po njoj sve uspanienija i
ispremijea papirnate maramice, kozmetiku, sitni, sunane naoale i
vakae u besmislenu hrpu. Nije primijetila ulubljeni LTD karavan
parkiran odbojnik na odbojnik s njezinim unajmljenim automobilom,
ni mukarca koji je sjedio za upravljaem. Nije primijetila ni kad su
se vrata LTD-a otvorila, a taj mukarac izaao; pokuavala se
pomiriti sa sve veom izvjesnou da je kljueve Datsuna ostavila u
sobi.
A tamo se nije mogla vratiti; nije.
Prsti joj dodirnu tvrdi nareckani metal ispod kutije Altoid
mentola i ona ga zgrabi uz tih pobjedonosan kliktaj. Jedan uasni
trenutak pomisli da bi to mogli biti kljuevi njihova Rovera, koji sad
ui na parkiralitu kolodvora Fleet pet tisua kilometara daleko, a
onda napipa prozirni plastini privjesak rent-a-cara. Nekako gurne
klju u bravicu na vratima, diui plitko, otro i okrene ga. Tad joj se
na rame spusti ruka i ona vrisne... ovaj put glasno. Odnekud joj neki
pas odgovori laveom, i to je bilo sve.
Ruka, tvrda kao elik, surovo se zarije u njezino meso i okrene
je. Lice koje je ugledala prijetei nadnijeto nad sobom bilo je
nateeno i puno voruga. Oi su se iskrile. Kad su se nabubrene usne
razvukle u groteskan osmijeh, ona primijeti da mu je nekoliko
prednjih zuba razbijeno. krbe su izgledale narovaeno i divlje.
 Audra pokua progovoriti, ali ne uspije. Ruka je stisne jae, jo
se dublje zarije.
"Nisam li vas vidio na filmskom ekranu?" apne Tom Rogan.

Eddiejeva soba

BEVERLY I BILL SE BRZO ODJENU, BEZ RIJEI, I

KRENU U EDDIEJEVU SOBU. NA putu do dizala zauju kako
negdje iza njih poinje zvoniti telefon. Bio je to priguen zvuk, kao
da ne pripada ovdje. "Bili, je li to tvoj?"
"M-m-moda i j-j-jest", ree on. "M-m-moda zove netko od o-
o-ostalih." On pritisne puce za GORE.
Eddie im otvori vrata, lica blijedog i napetog. Lijeva mu je ruka
stajala pod neobinim kutom koji je na neki udan nain evocirao
stara vremena.
"Dobro sam", ree on. "Uzeo sam dva Daryona. Sad me i ne boli
jako." Ali je bilo oito da i nije ba dobro. Usne, stisnute tako jako da
su gotovo nestale, bile su ljubiaste od oka. Bili pogleda pokraj
njega i ugleda tijelo na podu. Jedan je pogled bio dovoljan da mu
potvrdi dvije stvari - bio je to Henry Bowers, i bio je mrtav.
On proe pokraj Eddieja i klekne pokraj tijela. U Henryjev je
trbuh bio zariven grli boce Perriera koji je za sobom povukao i
dronjke njegove koulje. Henryjeve su oi bile poluotvorene,
staklene. Njegova usta, puna krvi koja se zgruavala, kao da su
reala. Ruke su mu bile kande.
Na njega padne sjena i Bili podigne pogled. Bila je to Beverly.
Bezizraajno pogleda u Henryja.
 "Stalno nas je p-p-progonio", ree Bili.
Ona kimne glavom. "Ne izgleda star. Zna li, Bili? Uope ne
izgleda star." Ona ponovno pogleda u Eddieja, koji je sjedio na
krevetu. Eddie je izgledao star; star i izmuen. Ruka mu je leala u
krilu, beskorisna. "Moramo pozvati lijenika zbog Eddieja."
"Ne", rekoe Bili i Eddie uglas.
"Ali, povrijeen je! Njegova ruka -"
"Isto kao o-o-onomad", ree Bili. On ustane i uhvati je za
nadlaktice, pa joj se zagleda u lice. "Kad bi i-i-izali... u-u-umijeali
g-g-grad -"
"Uhapsit e me zbog ubojstva", ree Eddie tupo. "Ili e nas sve
pohapsiti. Ili zadrati. Ili neto. A onda e se dogoditi nesretni sluaj.
Jedan od onih specijalnih nesretnih sluajeva koji se dogaaju u
Derryju. Moda e nas potrpati u zatvor a erifov pomonik e
neoekivano pomahnitati i sve nas ustrijeliti. Moda emo umrijeti
od trovanja hranom ili se odluiti objesiti u svojim elijama."
"Eddie, to je ludost! To je -"
"Je li?" upita on. "Ne zaboravi, ovo je Derry."
"Ali mi smo sad odrasli ljudi! Ta ne eli valjda rei... Hou rei,
doao je ovamo usred noi... napao te..."
"--ime?" upita Bili. "Gdje je n-n-no?"
Ona se osvrne, ne ugleda no pa se spusti na sve etiri da
pogleda pod krevet.
"Ne trudi se", ree Eddie istim tim slabanim, pitavim glasom.
"Prignjeio sam mu ruku vratima kad me pokuao probosti. Ispustio
ga je a ja sam ga utnuo nogom pod televizor. Vie ga tamo nema.
Ve sam pogledao."
"B-B-Beverly, p-p-pozovi ostale", ree Bili. "M-m-mislim da u
znati imobilizirati E-E-Eddiejevu ruku."
 Ona se zagleda u njega, a onda ponovno u tijelo na podu. Prizor
koji prua ova soba trebao bi svakom policajcu koji ima makar pola
daske u glavi ispriati savreno jasnu priu, pomisli ona. Soba je bila
kr. Eddiejeva ruka slomljena. Ovaj ovjek mrtav. Bio je to jasan
sluaj samoobrane od nonog provalnika. A onda se sjetila gospodina
Rossa. Gospodina Rossa kako ustaje, gleda, a onda presavija novine i
vraa se u kuu.
im izaemo van... im umijeamo grad...
To je podsjeti na Billa kad je bio dijete, blijedog, umornog i
sluenog lica, Billa koji govori: Derry je Ono. Razumijete li to vam
govorim?... Kamo god otili... kad nas Ono dohvati, oni to nee
vidjeti nee uti, nee znati. Zar ne shvaate kako to ide? Jedino to
moemo jest pokuati dovriti ono to smo zapoeli.
Dok je tako stajala i gledala u Henryjev le, Beverly pomisli:
Obojica ele rei da smo ponovno postali duhovi. Da se poelo
ponavljati. Sve. Kao dijete sam to mogla prihvatiti, zato to djeca
gotovo da i jesu duhovi. Ali -
"Jesi li siguran?" upita ona zdvojno. "Bili, jesi li siguran?"
On je sjedio na krevetu s Eddiejem i njeno mu opipavao ruku.
"A ti n-n-nisi?" upita on. "Poslije s-s-svega to se danas d-d-
dogodilo?"
Da. Svega to se dogodilo. Onog krvavog uasa na svretku
njihova okupljanja. One divne starice koja se pretvorila u babarogu
pred njezinim oima,
(moj fater je bio i moja muterica)
veeranje runde pria u knjinici zajedno sa specijalnim
efektima. Sve to. A opet... mozak se oajniki derao na nju da
smjesta prestane s tim, da to probode kolcem razboritosti, jer ne uini
li to, bez sumnje e jo noas zavriti silaskom u Jalovima, gdje e
nai stanovitu crpnu stanicu i -
 "Ne znam", ree ona. "Naprosto... ne znam. ak i poslije svega
to se dogodilo, Bili, ini mi se da bismo mogli pozvati policiju.
Moda."
"P-p-pozovi o-o-ostale", ponovi on. "Da v-v-vidimo to oni m-
m-misle."
"U redu."
Ona najprije nazove Richieja, a onda Bena. Obojica pristanu
odmah doi. Nijedan ne upita to se dogodilo. Ona nae broj
Mikeova telefona u imeniku i nazove. Nitko se ne javi; nakon to je
telefon zazvonio desetak puta, ona spusti slualicu.
"P-p-pokuaj u k-k-knjinici", ree Bili. Skinuo je kratke ipke
za zavjese s prozora Eddiejeve sobe i vrsto ih vezao za Eddiejevu
ruku pojasom svog ogrtaa i vezicom pidame.
Prije no to je uspjela nai broj knjinice, zauje se kucanje na
vratima. Ben i Richie stigli su zajedno, Ben u trapericama i koulji
koja je padala preko njih, Richie u elegantnim sivim pamunim
hlaama i gornjem dijelu pidame. Oi su mu oprezno zvjerale po
sobi iza naoala.
"Isuse, Eddie, to se dogodilo - "
"O, moj Boe!" zavapi Ben. Ugledao je Henryja na podu.
"T-t-tiho!" otro e Bili. "I zatvorite v-v-vrata!"
Richie to uini, oiju prikovanih za tijelo. "Henry?"
Ben naini tri koraka prema leu, a onda stane, kao da se boji da
bi ga ovaj mogao ugristi. Bespomono pogleda u Billa.
"T-t-ti i-i-ispriaj", ree on Eddieju. "Ovo se p-p-prokleto m-m-
mucanje p-p-pogorava."
Eddie im ukratko opie to se dogodilo dok je Beverly bila u
lovu na broj Gradske knjinice i potom ga nazvala. Oekivala je da je
Mike tamo vjerojatno zaspao - moda u uredu ima ak i leaj.
Dogodilo se ono to nije oekivala: nakon drugog zvona slualicu
podigne netko drugi i glas koji nikad ranije nije ula ree halo.
"Halo", odgovori ona, gledajui ostale i uutkujui ih pokretom
ruke. "Je li to gospodin Hanlon?"
"Tko je to?" upita glas.
Ona ovlai usne jezikom. Bili ju je prodorno gledao. Ben i
Richie su razgledavali sobu. U njoj zamigolji zametak istinske
uzbunjenosti.
"A to ste vi?'' uzvrati ona. "Vi niste gospodin Hanlon."
"Ja sam ef policije grada Derryja Andrew Rademacher", ree
glas. "Gospodin Hanlon je u ovom trenutku u derryjevskoj bolnici.
Nedavno je napadnut i teko ranjen. A sad, molim vas, tko ste vi?
elim znati vae ime."
Ali je ona jedva ula ovu posljednju reenicu. Preplave je valovi
oka, vrtoglavo je podiui sve vie i vie, izvan nje. Miii trbuha,
nogu i slabina opuste joj se i otupe, a ona pomisli nesuvislo:
Jamano se ovako dogaa kad se ljudi uplae toliko da se popiaju
od straha. Tako je. Jednostavno izgubi kontrolu nad tim miiima -
"Koliko je teko povrijeen?" zauje sebe kako pita papirnatim
glasom, a tad je ve Bili bio pokraj nje, s rukom na njezinu ramenu, a
i Ben je bio tu, i Richie, i ona osjeti kako je plavi zahvalnost prema
njima. Isprui slobodnu ruku i Bili je uhvati. Richie poloi svoju
ruku preko Billove a Ben svoju preko Richiejeve. Prie i Eddie, i
stavi svoju zdravu ruku na vrh.
"Molim vas, recite mi svoje ime", ree Rademacher ustro i na
trenutak ona mala straljivica u njoj, ona koju je odgojio njezin otac a
za koju se pobrinuo njezin mu, gotovo da odgovori: Ja sam Beverly
Marsh i nalazim se u hotelu Derry Town House. Molim vas, poaljite
gospodina Nella. Ovdje je mrtvac koji je jo napola djeak i svi se
jako bojimo.
Ona ree: "Ja... naalost, ne mogu vam rei. Jo ne."
 ''to vi znate o ovome?"
"Nita", ree ona, zgranuta. "Zato mislite da znam? Isuse
Kriste!"
"Naprosto imate naviku zvati knjinicu svako jutro u pola etiri,"
ree Rademacher, "je li? Dosta kenjae, mlada damo. Posrijedi je
ozbiljan napad, a s obzirom na to kako tip izgleda, dok sunce grane
moda e biti i ubojstvo. Pa vas ponovno pitam: tko ste i koliko znate
o ovome?"
Sklopivi oi, stegnuvi Billovu ruku svom snagom, ona
ponovno upita: "Mogao bi umrijeti? Ne kaete to samo zato da biste
me prestraili? Zaista bi mogao umrijeti? Molim vas, recite mi."
"Teko je ranjen. A ako vas to ne plai, gospoice, trebalo bi. A
sad elim znati tko ste i zato - "
Kao u snu je promatrala kako joj ruka lebdi kroz prostor i sputa
slualicu na leite. Ona pogleda u Henryja i osjeti ok jak poput
amara hladnom rukom. Jedno je Henryjevo oko bilo zatvoreno. Iz
onog drugog, smrskanog, polako je curila sukrvica kao i ranije.
Henry kao da joj je namigivao.

RICHTE NAZOVE BOLNICU. BILL ODVEDE BEVERLY

DO KREVETA, ONA SJEDNE pokraj Eddieja i zagleda se u prazno.
Mislila je da e zaplakati, ali suze joj nisu navirale. Jedini osjeaj
kojeg je snano i neposredno bila svjesna bila je elja da netko
pokrije Henryja Bowersa. Taj namigujui pogled nije joj se nimalo
sviao.
Nisu se ni snali, a Richie je postao izvjestitelj derryjevskog
Newsa. Gospodin Michael Hanlon, voditelj Gradske knjinice,
napadnut je dok je radio dokasno. Ima li bolnica ikakvih vijesti o
stanju gospodina Hanlona?
Richie je sluao i kimao glavom.
"Razumijem, gospodine Kerpaskian - pie li se to s dva k? Pie.
U redu. A vi ste - "
Sluao je, sad toliko uivljen u vlastiti privid da je izvodio
rkave pokrete prstom, kao da neto zapisuje u notes.
"Aha... aha... da. Da, shvaam. Pa, u ovakvim sluajevima
najee vas citiramo kao 'izvor'. A poslije moemo... aha... tako je!
Upravo tako!" Richie se srdano nasmije i otare rukom znoj koji mu
je izbio po elu. Ponovno poslua. "U redu, gospodine Kerpaskian.
Da. Ja u... da, zapisao sam, K-E-R-P-A-S-K-I-A-N, tako je! eki
idov, zar ne? Ma nemojte! To je... to je krajnje neobino. Da, hou.
Laku no. Hvala vam."
On spusti slualicu i sklopi oi. "Isuse!" uzvikne dubokim,
promuklim glasom. "Isuse! Isuse! Isuse!" Naini pokret kao da e
sruiti telefon sa stola, no onda pusti da mu ruka klone. Skine
naoale i obrie ih o gornji dio pidame.
"iv je, ali u tekom stanju", ree ostalima. "Henry ga je
istranirao kao boinu puricu. Jedna posjekotina oderala mu je
butnu arteriju i izgubio je krvi koliko ovjek moe izgubiti a da
ostane iv. Mike je uspio to nekako podvezati, u protivnom bi ga
pronali mrtvog."
Beverly se rasplae, kao dijete, lica prekrivena objema rukama.
Neko su vrijeme njezini grcaj i i brzo pitanje Eddiejeva disanja bili
jedini zvukovi u sobi.
"Mike nije jedini istraniran kao boina purica", ree Eddie
naposljetku. "Henry je izgledao kao da je upravo odboksao dvanaest
rundi s Rockyjem Balboom u sokovniku."
"J-j-jo se --eli o-o-obratiti p-p-policiji, Bev?"
 Na nonom je ormariu bilo papirnatih maramica, ali sve su bile
slijepljene i natopljene usred lokvice Perriera. Ona ode u kupaonicu,
zaobiavi Henryja u irokom krugu, uzme runik i pusti hladnu
vodu na nj. Njegov dodir silno je godio njezinu vruem i
napuhnutom licu. Osjeala je da ponovno moe jasno misliti - ne jo
racionalno, ali barem jasno. Odjednom je bila sigurna da e ih
razboritost stajati glave budu li se pokuali njome posluiti u ovoj
situaciji.
Onaj murjak. Rademacher. Bio je sumnjiav. Zato ne? Ta ljudi
ne zovu knjinicu u pola etiri ujutro. Posumnjao je da se u tome
krije nekakva krivnja. to bi pretpostavio da je znao da ga zove iz
sobe u kojoj na podu lei mrtvac s nazubljenim grliem boce
nasaenim u trbuh? Da su ona i jo etiri stranca juer stigli u grad
vidjeti se nakon puno godina i da je ovaj tip sluajno svratio? Bi li
ona progutala takvu priu da je na njegovu mjestu? Bi li itko?
Naravno, mogli bi potkrijepiti svoju priu tako da pojasne da su se
vratili dokrajiti neman koja stoluje u kanalizaciji ispod grada. To bi
svakako pridonijelo uvjerljivom tonu vrste realnosti.
Izae iz kupaonice i pogleda Billa. "Ne," ree ona "ne elim otii
na policiju. Mislim da je Eddie u pravu - neto bi nam se moglo
dogoditi. Neto nepovratno. Ali to nije pravi razlog." Ona pogleda
svu etvoricu. "Prisegnuli smo", ree ona. "Zakleli se. Billov brat...
Stan... svi ostali... a sad i Mike. Bili, ja sam spremna." Bili pogleda
ostale.
Richie kimne glavom. "U redu, Veliki Bille. Pokuajmo."
Ben ree: "Izgledi su nam loiji nego ikad. Sad smo krai za
dvojicu."
Bili ne ree nita.
"U redu", Ben kimne glavom. "Ona je u pravu. Prisegnuli smo."
"E-E-Eddie?"
 Eddie se prazno nasmijei. "ini se da u ponovno pika-lonca
niz one ljestvice, ha? Ako su jo tamo."
"No ovaj put nitko nee bacati kamenje", ree Beverly. "Mrtvi
su. Sva trojica."
"Hoemo li to obaviti sad, Bili?" upita Richie. "D-d-da", ree
Bili. "M-m-mislim da je v-v-vrijeme."
"Smijem li ja neto rei?" upita Ben iznebuha.
Bili ga pogleda i lagano se nasmijei. "U s-s-svako doba."
"Vi ste mi jo najbolji prijatelji koje sam ikad imao", ree Ben.
"Nije vano kako e ovo zavriti. Samo sam vam... znate, elio to
rei." On pogleda u njih, a oni mu sveano uzvrate pogled. "Drago
mi je da sam vas se sjetio", doda on.
Richie frkne. Beverly zahihoe. Onda se svi nasmiju, gledajui
jedni druge na onaj nekadanji nain, usprkos tome to je Mike bio u
bolnici, to moda umire ili je ve mrtav, usprkos tome to je
Eddiejeva ruka slomljena (ponovno), usprkos tome to je najglue
doba jutra.
"Plast, vjet si na rijeima, svaka ast", ree Richie, smijui se i
trljajui oi. "On je trebao biti pisac, Veliki Bille."
I dalje se smjekajui, Bili ree: "A kad smo ve kod t-t-toga -"

KRENU EDDIEJEVOM POSUENOM LIMUZINOM.

RICHIE JE VOZIO. NISKA MAGLA sad je bila gua i vukla se
ulicama kao dim cigareta, ne doseui do ulinih svjetiljki s
metalnim zaslonima. Zvijezde iznad njihovih glava bile su arki
komadii leda, proljetne zvijezde... ali nagnuvi glavu prema
poluotvorenom prozoru na suvozakoj strani, Billu se uini da uje
ljetnu grmljavinu u daljini. Negdje onkraj obzora postrojavala se
kia.
Richie upali radio; Gene Vincent pjevao je "Be-Bop-A-Lula".
On pritisne drugu tipku i zauje se Buddy Holly. Iz treeg pokuaja
nae Eddieja Cochrana koji je pjevao "Summertime Blues".
"I'd like to help you, son, but you're too young to vote", ree
duboki glas.
"Ugasi ga, Richie", blago e Beverly.
On isprui ruku, a onda mu ruka naglo zastane. "Sluajte nas i
dalje, jer slijedi nastavak emisije Sve mrtvi rock ou Richieja
Toziera!" klaunov zacenjeni, vritavi glas nadglasa slap prstiju i
gitaristike akorde u pjesmuljku Eddieja Cochrana. "Ne dirajte tu
kazaljku, ostanite i dalje uz starce rock'n'rolla, nema ih vie na top-
listama, ali su i dalje u naim srcima. Samo doite, doite samo,
doite svi! Ovdje dolje putamo sveeeee hitove! Sveeeee hitove! A
ako mi ne vjerujete, posluajte samo naeg jutronjeg gostujueg DJ-
a na svretku none smjene, Georgieja Denbrougha! Reci im,
Georgie ! "
I odjednom, Billov brat zatuli iz radija.
"Poslao si me van i Ono me ubilo! Mislio sam da je Ono u
podrumu, Veliki Bille, mislio sam da je Ono u podrumu ali je Ono
bilo u slivniku, Ono je bilo u slivniku i Ono me ubilo, dopustio si da
me Ono ubije, Veliki Bille, dopustio si da me Ono -"
Richie ugasi radio tako naglo da se puce otkotrlja i padne na
podnu oblogu.
"Rock'n'roll u provinciji zaista nita ne valja", ree on. Glas mu
nije bio potpuno miran. "Bev ima pravo, a da ga ne diramo, to
kaete?"
Nitko ne odgovori. Billovo je lice bilo blijedo, ukoeno i
zamiljeno pod odsjajem promiuih ulinih svjetiljki. Kad je
grmljavina ponovno zamumljalana zapadu, svi su je uli.
 6

U Jalovini

ISTI STARI MOST.

Richie se zaustavi pokraj njega. Oni izau i krenu prema ogradi -
istoj staroj ogradi - pa pogledaju dolje.
Ista stara Jalovina.
Izgledala je kao da je proteklih dvadeset sedam godina nije ni
okrznulo; Billu se nadvonjak autoceste - jedina novost - uini
nestvarnim, neim prolaznim poput kulisa ili kazalita sjena.
goljava stabalca i patuljasto grmlje svjetlucali su na usukanoj magli
i Bili pomisli: Valjda na ovo mislimo kad govorimo o ustrajnosti
pamenja, na ovo ili na neto poput ovoga, neto to ugleda u pravo
vrijeme i pod pravim kutom, sliku koja uzvitla emocije kao mlazni
motor. Vidi to tako jasno, da sve to se u meuvremenu dogodi -
ishlapi. Ako je udnja ono to zatvara krug izmeu svijeta i potrebe,
onda se krug zatvorio.
"K-k-krenimo", ree on i popne se preko ograde. Oni pou za
njim. Dok su se sputali niz nasip, ispod nogu su im frcali kamenii.
Kad su stigli do dna, Bili automatski provjeri je li Srebrenko tamo, a
onda se nasmije samome sebi. Srebrenko je stajao naslonjen na zid
Mikeove garae. ini se da Srebrenko danas u ovome ne igra
nikakvu ulogu, premda je to bilo udno s obzirom na to kako je
izniknuo. "V-v-vodi nas tamo", ree Bili Benu.
Ben ga pogleda i Bili mu u oima proita misao - Prolo je
dvadeset sedam godina, Bili, samo ti sanjaj - a onda kimne glavom i
zae u ipraje. Stazica - njihova staza - odavno je zarasla i morali su
se probijati kroz gutik trnjaka, draa i divljih hortenzija zaguljiva
mirisa. Posvuda oko njih dremljivo su pjevali zrikavci, a nekoliko
krijesnica, prethodnica raskonog ljetnog roja, bockale su tamu. Bili
je pretpostavljao da se djeca jo igraju ovdje, ali su utabala vlastite
staze i tajne prolaze.
Stignu do istine gdje je neko bila klupska kuica, ali istine
vie uope nije bilo. Grmlje i sumorni patuljasti borovi ponovno su je
zaposjeli.
"Pogledajte", apne Ben i prijee preko istine (u njihovu
sjeanju ona je jo postojala, samo je bila prekrivena jo jednom
kulisom). On neto povue. Bila su to vrata od mahagonija koja su
bili nali na rubu odlagalita otpada, ona koja su im posluila za
dovretak krova klupske kuice. Bila su baena u stranu i izgledala
kao da ih desetak godina nitko nije ni pipnuo. Puzavci su se vrsto
utaborili na njihovoj prljavoj povrini.
"Pusti to, Plastu", promrmlja Richie. "Staro je."
"V-v-vodi nas t-t-tamo, B-B-Ben", ponovi Bili iza njih.
I tako se spuste do Kenduskeaga idui za Benom, ulijevo od
istine koja vie nije postojala. Zvuk tekue vode postajao je glasniji,
ali su oni svejedno gotovo upali u Kenduskeag prije no to su ga
ugledali: raslinje je izraslo u gusto isprepleteni zid na rubu nasipa.
Rub se odroni pod petama Benovih kaubojskih izama i Bili ga
potegne za vrat. "Hvala", ree Ben.
"De nada. N-n-nekad bi me svojom teinom p-p-povukao za s-s-
sobom. O-o-ovuda d-d-dolje?"
Ben kimne glavom i povede ih zaraslom obalom, probijajui se
kroz ikaru grmlja i trnjaka, mislei koliko je to bilo lake kad si bio
visok metar trideset i kad se ispod gotovo svakog grma (kako onih na
stazi, tako i onih u tvojoj glavi, pretpostavljao je) moe provui a da
se ne mora preduboko sagnuti. No sve se promijenilo. Naa
dananja pouka, deki i curice, je ta da to se stvari vie mijenjaju,
stvari se vie mijenjaju. Onaj tko je rekao da to se stvari vie
mijenjaju da vie ostaju iste, oito je bio duevno zaostao. Jer -
Noga mu zapne za neto i on muklo tresne, gotovo udarivi
glavom o betonski cilindar crpne stanice. Bio je gotovo potpuno
ukopan u valov kupinjaka. Dok je ponovno ustajao, shvati da mu je
trnje kupinjaka na dvadesetak mjesta izbrazdalo lice i ruke.
"Zapravo i tridesetak", ree on i osjeti kako mu krv curi u
tankom mlazu niz obraze.
"to?" upita Eddie.
"Nita." On se sagne da vidi na to se to spotaknuo. Vjerojatno
korijen.
Ali to nije bio korijen. Bio je to eljezni poklopac ahta. Netko
ga je pomaknuo.
Naravno, pomisli Ben. Mi smo ga odmahnuli. Prije dvadeset
sedam godina.
Ali on shvati da je to ludost i prije no to je ugledao kako novi
metal svjetluca kroz hru u usporednim tragovima struganja. Onog
dana sisaljka nije radila. Prije ili poslije netko je morao sii i
popraviti je, a usput i vratiti poklopac na mjesto.
On ustane i njih petero okupe se oko cilindra i zavire unutra.
Zauju slabane zvuke kapanja vode. I to je bilo sve. Richie je ponio
sve ibice iz Eddiejeve sobe. Sad upali cijeli paketi i baci ga unutra.
Na trenutak ugledaju vlanu unutarnju stijenku cilindra i utihnulu
hrgu crpnih strojeva. I to je bilo sve.
"Moda je dugo vremena stajalo otvoreno", ree Richie
nelagodno. "Ne znai da se dogodilo t -"
"Dogodilo se to prilino nedavno", ree Ben. "U svakom sluaju,
poslije posljednje kie." On uzme jo jedan paketi ibica od
Richieja, upali jednu, i pokae svjee ogrebotine.
"N-n-neto je i-i-ispod", ree Bili dok je Ben gasio ibicu.
 "to?" upita Ben.
"N-n-nisam m-m-mogao r-r-razluiti to je. Izgledalo je kao r-r-
remen. Ti i Richie, pomozite mi da ga p-p-prevrnem."
vrsto uhvate poklopac i prevrnu ga poput divovskog novia.
Ovaj put Beverly upali ibicu, a Ben oprezno podigne torbicu koja se
nalazila ispod poklopca ahta. Podigne je za remen. Beverly je
upravo namjeravala zatresti ibicom, a onda pogleda u Billovo lice.
Skameni se kad joj je plamen ibice oprljio jagodice prstiju, i ona je
baci, tiho udahnuvi.
"Bili? to je? Neto nije u redu?"
Billove su oi oteale. Nije mogao skinuti pogled s te iznoene
kone torbice i njezina dugog konog remena. Sjeti se naziva pjesme
koja je svirala na radiju u stranjoj prostoriji trgovine kone
galanterije kad joj je kupio tu torbicu. "Sausalito Summer Nights".
Ovo je vie nego uvrnuto. Usta su mu se potpuno osuila, pa su
mu jezik i unutranjost obraza postali glatki i suhi poput kroma. uo
je zrikavce, vidio krijesnice i osjeao miris velike zelene tame koja se
raspojasala posvuda oko njega, i on pomisli: To je jo jedan trik jo
jedna varka ona je u Engleskoj a ovo je samo jeftin tos jer se Ono
boji, o da, Ono moda i nije toliko sigurno u pobjedu kao kad nas je
pozvalo natrag, ma, Bili, uozbilji se - to misli koliko iznoenih
konih torbica s dugim remenom postoji na svijetu? Milijun? Deset
milijuna?
Vjerojatno i vie. Ali samo jedna ovakva. Kupio ju je Audri u
trgovini kone galanterije u Burbanku dok je u stranjoj prostoriji na
radiju svirala pjesma "Sausalito Summer Nights".
"Bili?" Beverlyna ruka na njegovu ramenu, drma ga. Daleko.
Dvadeset sedam tisua morskih milja pod morem. Kako se zvala
grupa koja je svirala "Sausalito Summer Nights"? Richie bi to znao.
"Ja znam", ree Bili mimo u Richiejevo prestraeno,
zaprepateno lice i nasmijei se.
 "Diesel. to kaete na to savreno pamenje, ha?"
"Bili, to je?" apne Richie.
Bili vrisne. Istrgne ibice Beverly iz ruke, upali jednu, a onda
otme torbicu iz Benove ruke. "Bili, Isuse, to - "
Bili povue zatvara na torbici, prevrne je i istrese njezin
sadraj. Ono to je ispalo toliko je sliilo na Audru da mu je na
trenutak okopnjela cijela snaga i nije mogao ponovno vrisnuti. Meu
papirnatim maramicama, vakaima i kozmetikom, ugleda kutiju
Altoid mentola i draguljima optoenu pudrijeru koju joj je Freddie
Firestone poklonio kad je potpisala ugovor za Sobu na tavanu.
"D-d-dolje mi je --ena", ree on, padne na koljena i pone
trpati njezine stvari natrag u torbicu. Nesvjesno je s oiju micao kosu
koje vie nije bilo.
"Tvoja ena? Audra?" Beverlyno je lice bilo zgranuto, oi
razrogaene.
"Njezina t-t-torbica. Njezine s-s-stvari."
"Isuse, Bili", promrmlja Richie. "To je nemogue, zna t -"
Bili je naao njezinu lisnicu od krokodilske koe. Otvori je i
podigne. Richie upali novu ibicu i ugleda lice koje je vidio u
nekoliko filmova. Fotografija s Audrine kalifornijske vozake
dozvole bila je manje glamurozna, ali potpuno uvjerljiva.
"Ali H-H-Henry je mrtav, i Victor i B-B-Belch... pa tko ju je
onda uhvatio?" Bili ustane i zapilji se u njih grozniavo. "Tko ju je
uhvatio?"
Ben poloi ruku na Billovo rame. "A da siemo i to ustanovimo,
ha?"
Bili se okrene prema njemu, kao da nije ba siguran tko je Ben, a
onda mu se oi razbistre. "Aha", ree on. "E-E-Eddie?"
"Bili, ao mi je."
"Moe li se p-p-popeti?"
 "Jednom ve jesam."
Bili se sagne, a Eddie zakvai desnu ruku oko Billova vrata. Ben
i Richie ga podignu sve dok nije obavio noge oko Billova trbuha.
Kad je Bili nespretno prebacio nogu preko ruba cilindra, Ben
primijeti da su Eddiejeve oi vrsto zatvorene... i na trenutak mu se
uini da uje najomraeniju konjicu na svijetu kako juria i probija se
kroz ipraje. On se okrene, oekujui da e ugledati onu trojicu
kako izranjaju iz magle i tmjaka, ali zapravo je bio uo nadimajui
povjetarac koji je egrtao stabljikama bambusa pola kilometra dalje.
Njihovih starih neprijatelja vie nije bilo.
Bili se vrsto uhvati za grubi betonski rub cilindra i pone
pipkavo silaziti, korak po korak i preku po preku. Eddie ga je
stezao ubojitim stiskom i Bili je jedva mogao disati.
Njezina torbica, blagi Boe, kako je njezina torbica dospjela
ovamo? Nije vano. Ali ako Te ima, Boe, i ako usliava molbe, daj
da joj se nita ne dogodi, ne daj da strada zbog onoga to smo Bev i
ja noas uinili ili zbog onoga to sam ja uinio jednog ljeta kao
djeak... Je li to bio klaun? Je li je epao Bob Gray? Ako jest, ne
znam moe li joj sam Bog pomoi.
"Bili, ja se bojim", ree Eddie tankim glasom.
Billova noga dodirne hladnu stajau vodu. On se spusti u nju,
prisjetivi se osjeaja i vlanog smrada, prisjetivi se kakvu je
klaustrofobiju ovo mjesto izazvalo onomad u njemu... a kad je ve o
tome spomen, to im se dogodilo? Kako su proli u ovim kanalima i
tunelima? Kamo su tono otili, i kako su ponovno izali van? Jo se
nije mogao nieg od toga sjetiti; jedino na to je mogao misliti bila je
Audra.
"I j-j-ja." On napola une i mirne kad mu je hladna voda ula u
hlae i zalila prepone, pa spusti Eddieja. Stajali su do polovice
potkoljenica u vodi i gledali kako se ostali sputaju niz ljestve.
 DVADESET PRVO POGLAVLJE

Ispod grada

Ono/kolovoz 1958.

DOGODILO SE NETO NOVO.

Prvi put u vjenosti, neto novo.
Prije svemira postojale su samo dvije stvari. Jedna je bila Ono, a
druga Kornjaa. Kornjaa je bila glupi metuzalem koji nikad nije
izlazio iz svog oklopa. Ono je pomislilo da je Kornjaa moda mrtva,
mrtva ve nekih milijardu godina. ak i da nije, to je nije inilo nita
pametnijom, pa iako je Kornjaa povratila svemir u komadu, to nije
nimalo umanjivalo njezinu glupost.
Ono je dolo dugo nakon to se Kornjaa povukla u svoj oklop,
ovdje na Zemlju, i tu otkrilo dubinu imaginacije koja je bila gotovo
nova, gotovo zanimljiva. Ta kvaliteta imaginacije umnogome je
obogatila prehranu Onoga. Zubi Onoga trgali su meso skamenjeno od
egzotinih uasa i raskonih strahova: ljudi su sanjali none zvijeri i
ivo blato; i protiv svoje volje razbijali glavu bezdanima.
Zahvaljujui toj kvalitetnoj prehrani, Ono je bivstvovalo u
jednostavnom ciklusu buenja kad se hranilo i spavanja kad je
sanjalo. Ono je stvorilo mjesto na sliku i priliku svoju, i Ono je
zadovoljno gledalo to mjesto kroz nebeske crne rupe koje su bile oi
Onoga. Derry je bio tor za klanje Onoga, a itelji Derryja ovce
Onoga. I tako je to ilo.
 A onda... ova djeca.
Neto novo. Prvi put u vjenosti.
Kad se Ono iznjedrilo u onoj kui u Neiboltovoj, s namjerom da
ih pobije, s osjeajem nejasne tjeskobe zbog toga to to ve nije
uspjelo uiniti (a ta je tjeskoba nedvojbeno bila prva nova stvar),
dogodilo se neto potpuno neoekivano, sasvim nezamislivo - Ono je
osjetilo bol, bol, silan strahovit bol posvuda u obliju koje je
poprimilo, a na trenutak se javio i strah, jer je jedino to je Ono imalo
zajedniko s onom glupom starom Kornjaom u kozmologiji
makrokozmosa onkraj siunog jajeta ovog svemira, bilo sljedee:
sva iva bia moraju se pokoravati zakonima oblija u kojem borave.
Ono je prvi put pomislilo da njegova sposobnost promjene
oblija moda Onome teti koliko i koristi. Nikad prije nije bilo bola,
nikad prije nije bilo straha, i Ono je na trenutak pomislilo da bi
moglo umrijeti - glava Onoga bila je ispunjena jakim
bjeliastosrebrnim bolom, i urlalo je, cviljelo i zavijalo, a djeca su
nekako pobjegla.
Ali sad dolaze. Uli su u carstvo Onoga ispod grada, sedmero
budalaste djece koja bauljaju po mraku bez baterija ili oruja. Ono e
ih sad pobiti, jamano.
Ono je otkrilo neto jako vano o samome sebi: Ono ne eli
promjene ni iznenaenja. Ono ne eli nove stvari, nikad. Ono samo
eli jesti i spavati i sanjati i ponovno jesti.
Na tragu bola i onog kratkog, areeg straha, rodio se jo jedan
novi osjeaj (jer su svi dubinski osjeaji za Ono bili novost, premda
se Ono izrugivalo osjeajima): gnjev. Ono e ubiti tu djecu jer su
ona, zahvaljujui nekoj zapanjujuoj sluajnosti, povrijedila Ono. Ali
e ih Ono najprije natjerati da pate jer je jedan kratak trenutak Ono
strepjelo od njih.
 Pa doite mi, pomisli Ono, oslukujui kako se pribliavaju.
Doite mi, djeco, da vidite kako svi mi ovdje dolje plovimo... kako svi
plovimo.
A opet, bila je tu jedna misao koja se nepristojno nametala
koliko god je Ono pokuavalo odagnati. Bila je vrlo jednostavna: ako
su sve stvari potekle od Onoga (kao to jamano i jesu nakon to je
Kornjai pozlilo i ona povratila svemir a potom se onesvijestila u
svom oklopu), kako ijedno bie s ovog ili bilo kojeg drugog svijeta
moe izigrati Ono ili Ono povrijediti, bez obzira na to koliko kratko
ili triavo? Kako je to mogue?
I tako Ono spozna jednu od posljednjih novih stvari, ali ne u
obliku osjeaja, nego hladne proraunatosti: to ako Ono nije samo
kako je Ono uvijek vjerovalo?
to ako postoji Drugo?
I to ako su usto ova djeca glasnici tog Drugog? to ako... to
ako... Ono zadrhti.
Mrnja je bila novost. Bol je bila novost. Da mu se netko
isprijei na putu bila je novost. Ali najuasniji je bio ovaj strah. Ne
strah od djece, to ga je prolo, nego strah od toga da nije samo.
Ne. Ne postoji nitko drugi. Nikako. Moda zato to su bili djeca,
njihova je imaginacija imala odreenu sirovu snagu koju je Ono
nakratko podcijenilo. Ali sad kad dolaze, Ono e ih pustiti da dou.
Oni e doi, a Ono e ih baciti, jedno po jedno, u makrokozmos... u
crne rupe oiju Onoga. Da.
Kad stignu ovdje Ono e ih zavitlati u crne rupe, a oni e
bezumno vritati.
 2

U tunelima, 4:15

BEV I RICHIE IMALI SU MODA SVE ZAJEDNO DESET

IBICA, ALI IM BILL NIJE dopustio da se njima poslue. Zasad,
barem, u tunelu je jo bilo slabog svjetla. Ne puno, ali je vidio metar
pred sobom, i dokle god ostane tako, tedjet e ibice.
Pretpostavljao je da to malo svjetla to prodire do njih jamano
dopire kroz ventilacijske otvore u rubnicima iznad njihovih glava,
moda ak i kroz okrugle otvore na poklopcima ahtova. inilo se
izvanredno neobinim i pomisliti da su ispod grada, ali sad je
jamano ve tako.
Voda je sad bila dublja. Triput je pokraj njih otplutala uginula
ivotinja: takor, mai, neto napuhnuto sjajno to je moglo biti
mrmot. uo je kako je netko od njih zgaeno neto promrmljao dok
je taj bajni prizor jedrio pokraj njih.
Voda kroz koju su puzali bila je razmjerno mirna, no svemu e
tome vrlo brzo doi kraj: ispred njih ula se postojana uplja huka.
Postajala je sve glasnija, doseui jainu monotone rike. Kanal se
poput lakta pregibao udesno. Oni skrenu i nau se ispred tri cijevi
koje su rigale vodu u njihovu cijev. Bile su poslagane okomito poput
lea semafora. Kanal je tu zavravao orsokakom. Ona je svjetlost
bila malko jaa. Bili podigne pogled i shvati da se nalaze u
etvrtastom oknu kamenih stijenki visine otprilike pet metara. Gore
se nalazila kanalizacijska reetka i voda se slijevala na njih kao iz
kabla. Kao da su pod nekakvim improviziranim tuem.
Bili je bespomono ogledavao tri cijevi. Kroz najviu je istjecala
gotovo ista voda, iako je u njoj bilo lia, granica i neto smea -
opuaka, omota vakaih guma, i slino. Kroz srednju su cijev
istjecale otpadne vode. A iz najnie je istjecala sivkastosmea bujica
grudaste neisti.
"E-E-Eddie!"
Eddie dogaca do njega. Kosa mu je bile slijepljena za glavu.
Gips mu je promoio i s njega se cijedila voda.
"K-k-koja?" Kad se eli znati kako neto napraviti, pita se Bena;
kad se eli znati kuda krenuti, pita se Eddieja. O tome se nije prialo,
ali su oni svi to znali. Zateknete li se u nepoznatom kraju a elite se
vratiti na poznato mjesto, Eddie vas moe odvesti tamo, skreui as
lijevo, as desno s nesmanjenim samopouzdanjem sve dok se ne
prepustite njegovu vodstvu i slijedite ga u nadi da e sve ispasti
dobro... to bi se uvijek i dogodilo.
Bili je jednom prilikom rekao Richieju kako je uvijek strepio da
e se izgubiti kad su se on i Eddie tek poeli igrati u Jalovini. Eddie
nije imao takvih strahova i uvijek bi njih dvojicu doveo tono tamo
gdje bi i rekao da e ih dovesti.
"D-d-da se i-i-izgubim u Hainesville Woods a E-E-Eddie je sa
mnom, ne bih se n-n-nimalo zabrinuo", rekao je Bili Richieju. " On
jednostavnoz-z-zna. Moj t-t-tata kae da neki ljudi k-k-kao da imaju
k-k-kompas u glavi. Eddie je t-t-takav."
"Ne ujem te!"vikne Eddie.
"Rekoh, k-k-koja?''
"Koja to?" Eddie je u zdravoj ruci vrsto stezao aspirator i Bili
pomisli kako vie slii na utopljenog bizamskog takora nego na
dijete.
"Kojom da k-k-krenemo?"
"Pa, ovisi o tome kamo idemo", ree Eddie, i Bili bi ga s
veseljem pridavio, iako je pitanje bilo savreno razumno. Eddie je
sumnjiavo promatrao tri cijevi. Mogli bi proi kroz sve tri, ali je
donja izgledala prilino komforno.
 Bili da znak rukom ostalima da stanu u krug. "Gdje je O-O-Ono,
do vraga?" upita ih on.
"Sredite grada", kao iz topa e Richie. "Tono ispod sredita
grada. Blizu Kanala." Beverly je kimala glavom. Kao i Ben. I Stan
takoer.
"M-M-Mike?"
"Da", ree on. "Ono je tamo. Blizu Kanala. Ili ispod njega."
Bili ponovno pogleda Eddieja. "K-k-koja?"
Eddie nesigurno pokae donju cijev... i premda Bili osjeti kako
mu je srce silo u pete, nimalo se ne iznenadi. "Ona."
"Gnusno", ree Stan nesretno. "To je cijev od govna."
"Mi ne - " zausti Mike, a onda zasuti. Nakrivio je glavu kao da
oslukuje. Oi su mu se usplahirile.
"to - " zausti Bili, no Mike stavi prst na usta kao da kae pst!
Sad je i Bili uo: zvuk ljapkanja. Koje se pribliava. Gunanje i
priguene rijei. Henry jo nije odustao.
"Brzo", ree Ben. "Krenimo."
Stan se okrene i pogleda put kojim su doli, pa u najniu od tri
cijevi. vrsto stisne usta i kimne glavom. "Krenimo", ree. "Govna
se mogu oprati."
"Stan ga je dobro okinuo!" vikne Richie. "Vaka-vaka-va - "
"Richie, umukni vie!" sikne Beverly na njega. Bili ih povede
prema onoj cijevi, krivei lice zbog smrada, i zavue se unutra.
Dakle, to se smrada tie: bila je to kanalizacija, bila su to govna, ali
se tu osjeao jo jedan ogavan miris, zar ne? Potmuliji, ivotvorniji
smrad. Kad bi ivotinjsko roktanje imalo miris (a, pretpostavi Bili,
ukoliko bi dotina ivotinja jela prave stvari, to bi bilo mogue),
vonjalo bi poput ovog drugog smrada. Krenuli smo pravim putem, o
da. Ono je bilo ovdje... i to esto.
 Kad su preli pet metara zrak je postao uegao i otrovan. Bili je
polako ljapkao kroz neto to nije bilo blato. Pogleda preko ramena
i ree: "E-E-Eddie, hodaj iza m-m-mene. T-t-trebat e m-m-mi."
Ona je svjetlost oslabjela do razine jedva vidljivog sivila,
zakratko zadrala tu jainu, a onda ieznula i oni zau (iz plavetnila)
u crnu tamu. Bili se vukao kroz smrad i imao osjeaj kao da gotovo
fiziki probija put kroza nj, jedne ruke ispruene ispred sebe, jednim
svojim dijelom oekujui da e svakog trenutka napipati grubu dlaku
i da e se zelene oi poput svjetiljaka otvoriti u tami. Kraj e doi u
jednom vruem bljesku bola kad mu Ono otkine glavu s ramena.
Mrak je bio nabijen zvukovima, pojaanima i jeeima. uo je
kako njegovi prijatelji gacaju za njim. Katkad bi neto promrmljali.
ulo se grgljanje i udno metalno stenjanje. U jednom trenutku
bujica muno tople vode proe mu oko i izmeu nogu, smoi ga sve
do bedara i zanese na petama. On osjeti kako ga Eddie mahnito grabi
za koulju, a onda ta bujica oslabi. Sa zaelja kolone Richie zaurla
otuno veselo: "Bili, mislim da se Golijat upravo popiao na nas."
Bili zauje kako voda ili otpadne vode teku u kontroliranim
udarima kroz mreu manjih cijevi koje su im sad jamano iznad
glava. Sjeti se razgovora koji je vodio s ocem o gradskoj kanalizaciji
i uini mu se da zna koja je ovo cijev: ona je sluila za prihvat
nabujalih voda, to se dogaalo jedino u doba jakih kia i u sezoni
poplava. Ono to tee kroz ovu cijev odlazi iz Derryja da bi se
izbacilo u ljeicu Torrault i rijeku Penobscot. Grad nije elio pumpati
svoja govna u Kenduskeag zato to bi od toga zaudarao Kanal. Ali
sva takozvana siva voda odlazila je u Kenduskeag, a ako je bilo
previe tih voda za kapacitet redovnih kanalizacijskih cijevi, dolo bi
do prelijevanja... poput ovog koje se maloprije dogodilo. A ako je
dolo do jednog, moglo bi doi i do drugog. On tjeskobno podigne
pogled premda nita nije vidio, ali je znao da na najviem luku cijevi
moraju biti reetke, a moda i sa strane, i da bi svakog trenutka
moglo -
 Nije shvatio da je doao do kraja cijevi sve dok nije pao iz nje i
zaglavinjao, mlatarajui rukama u bespomonom pokuaju da zadri
ravnoteu. Padne na trbuh u polukrutu masu otprilike pola metra
ispod otvora cijevi iz koje se upravo prevalio. Neto mu cijuui
pretri preko ruke. On vrisne i sjedne, pritisnuvi zagolicanu ruku na
prsa, svjestan da je preko nje upravo pretrao takor; osjetio je
ogavan, ljuskav potez bezdlakog repa.
On pokua ustati i lupi glavom o niski strop te nove cijevi. Bio je
to snaan udarac, i Bili ponovno padne na koljena a pred oima mu
se rasprsnu krupni crveni cvjetovi u tami.
"P-p-pazite!" zauje sebe kako vie. Njegove rijei odjeknu
uplje. "Ovdje cijev prestaje! E-E-Eddie! G-g-gdje s-s-si?"
"Tu sam!" Jedna uzmahala Eddiejeva ruka okrzne Billov nos.
"Bili, pomozi mi izai. Ne vidim nita! Ovo je - "
Zauje se gromoglasno vodeno pljus! Beverly, Mike i Richie
uglas vrisnu. Na danjem svjetlu gotovo savrena harmonija njihova
trija bila bi smijena; no ovdje dolje u tami, u kanalizaciji, bila je
zastraujua. Najedanput svi oni poispadaju iz cijevi. Bili uhvati
Eddieja u medvjei zagrljaj, pokuavajui mu zatititi ruku.
"Isuse, mislio sam da u se utopiti", zastenje Richie. "Ala su nas
zalili - ovjee, tuiranje govnima, super, trebalo bi organizirati
kolske ekskurzije. Bili, mogli bi nagovoriti gospodina Carsona da
nas vodi - "
"A gospoica Jimmison mogla bi poslije toga odrati predavanje
o osobnoj higijeni", ree Ben drhtavim glasom i oni svi prasnu u
kretav smijeh. Kako je smijeh zamirao, Stan brizne u oajniki pla.
"Nemoj, ovjee", ree Richie, napipa Stanova ljepljiva ramena i
zagrli ga. "Sve e nas rasplakati."
"Dobro sam!" ree Stan glasno i dalje neutjeno plaui. "Mogu
podnijeti strah, ali mrzim biti ovako prljav, mrzim da ne znam gdje
sam -"
 "M-m-misli da je n-n-neka od onih --ibica jo za n-n-neto?"
Bili upita Richieja. "Ja sam svoje dao Bev." Bili osjeti kako neka
ruka u mraku dodiruje njegovu i stavlja u nju paketi ibica.
Djelovale su suho.
"Drala sam ih pod pazuhom", ree ona. "Moda e se dati
upaliti. Moe barem pokuati."
Bili otrgne ibicu iz paketia i kresne je. Ona se upali i on je
podigne. Njegovi su prijatelji bili zbijeni jedan uz drugog, i mirnu
od kratkog, jarkog plamsaja svjetlosti. Bili su zaliveni i premazani
neisti i izgledali jako mlado i jako prestraeno. Iza njih ugleda
kanalizacijsku cijev iz koje su izali. Cijev u kojoj su sad bili bila je
jo manja. Pruala se ravno u oba smjera, a pod joj je bio prekriven
slojevima prljavog taloga. A -
On naglo udahne siknuvi i mahne ibicom kad mu je oprljila
prste. Osluhne i zauje zvuk brzaca, vode koja kaplje, povremeni
urlik bujice kad bi proradili ventili za izbacivanje suvika vode i
poslali novu poiljku otpadnih voda u Kenduskeag, koji je sad bio
Bog zna koliko daleko iza njih. Nije uo Henryja i ostale -jo.
On ree tiho: "Meni z-z-zdesna je neki 1-1-le. Oko t-t-tri m-m-
metra od n-n-nas. Mislim da bi m-m-mogao b-b-biti P-P-P - "
"Patrick?" upita Beverly, i glas joj zadrhti na rubu histerije. "Je li
to Patrick Hockstetter?"
"D-d-da. Da u-u-upalim jo j-j-jednu --ibicu?"
Eddie ree: "Mora, Bili. Ako ne vidim kako zavija cijev, neu
znati kamo da krenemo."
Bili upali ibicu. Na njezinu aru oni ugledaju zelenu, nabuhlu
stvar koja je nekad bila Patrick Hockstetter. Truplo im se u tami
cerilo uasavajue prijazno, ali samo s pola lica; kanalizacijski su
takori pojeli ostatak. Patrickove knjige za produnu nastavu bile su
razbacane oko njega, nabubrile od vlage do veliine rjenika.
 "Isuse", ree Mike promuklo, razrogaenih oiju. "Ponovno ih
ujem", ree Beverly. "Henryja i ostale." Akustika je jamano
ponijela i njezin glas do njih; Henry se zadere niz kanalizacijsku
cijev i trenutak se inilo kao da stoji pokraj njih. "Uhvatit emo
vaaaaas -"
"Samo doi!" vikne Richie. Oi su mu bile sjajne, nemirne,
grozniave. "Doi samo, Bananko! Ovdje ti je kao na bazenu u
YMCA-u22! Samo -"
Tada kroz cijev dopre krik tako ludog straha i bola da tinjajua
ibica ispadne Billu iz ruke i ugasi se. Eddiejeva se ruka omota oko
njega i Bili uzvrati Eddieju zagrljaj, osjetivi kako mu tijelo treperi
poput ice dok se Stan Uris pripio uza nj s druge strane. Onaj je krik
jaao i jaao... a onda se zauje ogavan, promukao lepetav zvuk, i
krik bi presjeen.
"Neto je epalo jednog od njih", guio se Mike, uasnut, u
mraku. "Neto... neko udovite... Bili, moramo odavde... molim
te..."
Bili je uo preostale - zbog akustinosti bilo je nemogue tono
odrediti da li jednog ili dvojicu - kako posru i teturaju prema njima.
"K-k-kuda, E-E-Eddie?" upita on nestrpljivo. "Z-z-zna li?"
"Prema Kanalu?" upita Eddie, drhtei u Billovu naruju.
"Da!"
"Desno. Pokraj Patricka... ili preko njega." Eddiejev glas
odjednom ovrsne. "Nije mi ba jako stalo. On je jedan od onih koji
su mi slomili ruku. A jo mi je i pljunuo u lice."
"K-k-krenimo", ree Bili gledajui natrag u kanalizacijsku cijev
iz koje su upravo izali. "Jedan po j-j-jedan. O-o-odravajte k-k-
kontakt jedan s d-d-drugim, kao i d-d-dosad!"

22 Kratica od Young Men's Christian Association /Udruga mladih krana/.

 On pone pipati pred sobom, povlaei desno rame du sluzave
porculanske povrine cijevi, kripei zubima, ne elei nagaziti na
Patricka... ili ugaziti u njega.
I tako oni otpuu dalje u tamu dok je voda umjela oko njih a
vani oluja prela s rijei na djela i donijela Derryju rani mrak - mrak
koji je vritao od vjetra, mucao od elektriciteta i tretao od sruenih
stabala koja su zvuala poput smrtnih hropaca golemih prapovijesnih
stvorenja.

Ono/svibanj 1985.

SAD PONOVNO DOLAZE, I PREMDA JE SVE UGLAVNOM

KRENULO ONAKO KAKO JE Ono predvidjelo, neto to Ono nije
predvidjelo se vratilo: onaj izluujui, razdraujui strah... onaj
osjeaj Drugoga. Ono je mrzilo strah, okomilo bi se na nj i pojelo ga
da moe... ali strah je podrugljivo ipao izvan dohvata, i Ono je
moglo ubiti strah jedino tako da ubije njih.
Naravno da nije bilo potrebe za takvim strahom; sad su bili
stariji, a brojnost im se smanjila sa sedam na pet. Pet je broj snage,
ali bez mistine talismanske kvalitete sedmice. Istina, Ono u svom
sluganskom obliju nije uspjelo ubiti knjiniara, ali e knjiniar
umrijeti u bolnici. Kasnije, neposredno prije no to svanue dotakne
nebo, Ono e poslati jednog bolniara, ovisnika o tabletama da
dokraji knjiniara jednom zauvijek.
Spisateljeva je ena sad s Onim, iva a opet neiva - um ju je
napustio od prvog pogleda na Ono u njegovu stvarnom obliju, kad
je Ono odbacilo sve svoje krinke i glamoure - a svi su ti glamuri,
naravno, bili samo zrcalca koja su prestravljenim promatraima
vraala odraz najveih uasa iz njihova uma u heliografskim slikama
ba kao to zrcalo moe reflektirati odsjaj sunca u nespremno irom
otvoreno oko i oslijepiti ga svojom iznenadnou.
Sad je um spisateljeve ene bio s Onim, u Onome, onkraj
makrokozmosa; u tami onkraj Kornjae; u vanjskim predjelima
onkraj svih predjela.
Bila je u oku Onoga; bila je u umu Onoga.
Bila je u crnim rupama.
O, ali su glamuri bili zabavni. Hanlonov, primjerice. On se nee
sjetiti, ne svjesno, ali bi mu majka mogla rei odakle je dola ptica
koju je vidio u eljezari. Kad je bio tek estomjesena beba, majka ga
je ostavila spavati u kolijevci u bonom dvoritu, a ona otila iza
kue objesiti plahte i pelene. Njegovi su je krici dozvali trkom.
Velika vrana sletjela je na rub kolica i kljucala malog Mikeyja poput
zlog stvorenja iz djeje bajke. Vritao je od bola i strave, ne mogavi
otjerati vranu koja je osjetila nemoan plijen. Majka udari pticu
akom i otjera je, shvati da je ova na dva-tri mjesta raskrvarila ruke
malome Mikeyju, i odvede ga doktoru Stilhvagonu da mu da
injekciju protiv tetanusa. Dio Mikea se tog uvijek sjeao - siuna
beba, orijaka ptica - i kad se Mikeu ukazalo Ono, Mike je ponovno
ugledao divovsku pticu.
Ali kad je slugan Onoga, mu one djevojice otprije, doveo
spisateljevu enu, Ono nije navuklo masku - Ono se nije maskiralo
kad je Ono bilo u svom domu. Sluganski mu pogledao ga je
jedanput i sruio se mrtav od oka, sivog lica, oiju punih krvi koja
mu je briznula u mozgu na desetak mjesta.
Spisateljeva je ena odaslala jednu snanu, uasnutu misao - O
MILI ISUSE PA TO JE ENKA - a onda su sve misli prestale.
Zaplivala je u crnim rupama. Ono se spustila sa svog mjesta i
pobrinula za njezine tjelesne ostatke, pripremila je za kasnije
hranjenje. Sad je Audra Denbrough visjela visoko gore usred svega,
omotana svilenim nitima, glave naslonjene na ramenu aicu, oiju
razrogaenih i staklastih, nonih prstiju okrenutih nadolje.
Ali je u njima jo bilo snage. Smanjene, ali i dalje prisutne. Doli
su ovdje kao djeca i nekako, usprkos svemu, usprkos svemu to je
trebalo biti, svega to je moglo biti, teko su ranili Ono, gotovo je
ubili, natjerali Ono da mugne duboko u zemlju, gdje se skutrila,
ranjena, puna mrnje, drhtei u ireoj lokvi svoje udne krvi.
I, molim vas, evo jo jedne novosti: prvi put u svojoj beskrajnoj
povijesti, Ono je morala nainiti plan; prvi put je Ono shvatila da se
boji tek tako uzeti ono to eli od Derryja, svog privatnog lovita.
Za Ono su djeca oduvijek bila poslastica. I mnogi su odrasli
mogli posluiti u tu svrhu a da i ne znaju da ih se iskoristilo, a kroz
sve ovo vrijeme Ono se okrijepila i s nekoliko starijih ljudi - odrasli
su imali vlastite strahove i moglo im se otvoriti lijezde tako da im
sve kemikalije straha preplave tijelo i zasole meso. Ali su njihovi
strahovi uglavnom odve sloeni. Djeji strahovi, pak, jednostavniji
su i najee silni. Djeje se strahove najee moe prizvati jednim
jedinim licem... a ako je potreban mamac, ta koje dijete ne voli
klaunove?
Ono je nejasno shvaala da su ova djeca nekako okrenula protiv
Onoga njezino vlastito oruje - da je, sluajno (svakako ne namjerno,
svakako ne voeno rukom nekog Drugog), povezivanjem sedam
iznimno dosjetljivih glava Ono dovedena u zonu velike opasnosti.
Svako od tih sedmero moglo je zasebno biti ie i pie Onoga, i da se
nisu pukim sluajem spojili, Ono bi ih uzimala jedno pa jedno,
privuena kvalitetom njihovih umova kao to bi lava pojilitu
privukao miris zebre.
Ali su zajedno otkrili zabrinjavajuu tajnu koje ak ni Ono nije
bila svjesna: da vjerovanje ima i nalije. Ako postoji deset tisua
srednjovjekovnih seljaka koji stvore vampire vjerom u njihovo
postojanje, onda moda postoji i jedan ovjek - vjerojatno dijete -
koji e zamisliti kolac potreban da bi ih se ubilo. Ali kolac je samo
glupo drvo; mozak je malj koji ga zabija gdje treba.
A opet, Ono je naposljetku umakla, zavukla se duboko. Lipsala,
prestravljena djeca odluila su ne poi za Onim kad je Ono bila
najranjivija. Odluili su povjerovati da je Ono mrtva ili na umoru, i
povukla su se.
Ono je znala za njihovu prisegu, i znala je da e se vratiti ba
kao to lav zna da se zebra kad-tad vraa na pojilite. Ono je poela
planirati jo na poetku svog zimskog sna. Kad se probudi, Ono e
biti izlijeena, okrijepljena - ali njihova e djetinjstva sagorjeti poput
sedam lojanica. Nekadanja snaga njihove mate bit e otupljena i
oslabljena. Vie nee zamiljati da u Kenduskeagu ima pirana ili da
e, ako stanu na pukotinu, njihovim majkama puknuti kraljenica, ni
da e se njihova kua po noi zapaliti ako ubiju bubamaru koja im
sleti na koulju.
Umjesto toga, vjerovat e u ivotno osiguranje. Umjesto toga,
vjerovat e u vino i veeru - neto ukusno ali nepretenciozno, na
primjer Pouilly-Fuisse iz 1983., i konobaru, pustite ga da malo zori,
moe? Umjesto toga vjerovat e da Rolaids mogu rastvoriti viak
eluane kiseline u koliini etrdeset sedam puta veoj od njihove
teine. Umjesto toga, vjerovat e u nezavisnu televiziju, Garyja
Harta, u to da rekreacijsko tranje sprjeava srani udar, u to da
nekonzumiranje crvenog mesa sprjeava rak debelog crijeva.
Vjerovat e dr. Ruth kad je rije o dobroj evi, a Jerryju Falwellu kad
je posrijedi izbavljenje. Svakom godinom, njihovi e se snovi
smanjivati. A kad se Ono probudi, Ono e ih pozvati - tako je! - da se
vrate, zato to je strah plodan, njegovo je dijete gnjev, a gnjev vapi za
osvetom.
Pozvat e ih, a onda ubiti.
Samo to se sad, kad dolaze, onaj strah vratio. Oni su odrasli i
mata im je oslabjela - ali ne u mjeri u kojoj je Ono to vjerovala. Ono
je osjeala zlokobno, uznemirujue jaanje njihove snage kad su se
sastali, i Ono se prvi put zapitala da se nije moda preraunala.
Ali zato gajiti turobne misli? Kocka je baena i nisu sva
znamenja loa. Pisac je napola sluen zbog ene, a to je dobro. Pisac
je najsnaniji; on je taj koji je svih ovih godina nekako pripremao
svoj um za ovaj obraun, a kad pisac bude mrtav a njegova utroba
izvaena, kad njihov dragocjeni "Veliki Bili" bude mrtav, ostali e
vrlo brzo pripasti Onome.
Ono e se pogostiti... a potom vjerojatno ponovno zavui u
dubine. I odrijemati. Neko vrijeme.

U tunelima, 4:30

"BILL!" VIKNE RICHIE U JEEU CIJEV. HODAO JE

NAJBRE TO JE MOGAO, ALI to nije bilo jako brzo. Sjetio se da
su kao djeca po ovoj cijevi koja je vodila od crpne stanice u Jalovini
hodali pognuti. Sad je puzao a cijev se inila nemogue tijesnom.
Naoale su mu uporno htjele skliznuti s vrha nosa, a on ih je
neprekidno ponovno gurao navie. uo je Bev i Bena iza sebe.
"Bili!" drekne on ponovno. "Eddie!"
"Tu sam!" doplovi Eddiejev glas.
"Gdje je Bili?" vikne Richie.
"Naprijed!" odazove se Eddie. Sad je bio jako blizu premda ga
Richie nije mogao vidjeti. "Nije htio ekati!"
Richie bubne glavom u Eddiejevu nogu. Trenutak potom Bevina
glava zavri u Richiejevu turu.
 "Bili!" vrisne Richie iz sveg glasa. Cijev usmjeri njegov povik i
vrati mu ga. Zabole ga ui. "Bili, ekaj nas! Moramo se drati
zajedno, zar ne zna?"
Jedva ujan odjek Billova glasa: "Audra! Audra! Gdje si?"
"Proklet bio, Veliki Bille!" vikne Richie blago. Naoale mu
padnu. On opsuje, napipa ih i vrati, mokre, na nos. Dubokim dahom
napuni plua i ponovno vikne: "Izgubit e se bez Eddieja, seronjo
jedan! Priekaj! Priekaj nas! uje me, Bili? PRIEKAJ NAS,
DOVRAGA!"
Zavlada muan trenutak tiine. inilo se da nitko ne die. Richie
je jedino uo udaljeno kapanje vode; kanal je ovaj put bio suh, osim
poneke ustajale lokve.
"Bili!" On drhtavom rukom proe kroz kosu borei se protiv
suza. "MOLIM TE, OVJEE! PRIEKAJ! MOLIM TE!"
A onda, jo tie, vrati mu se Billov glas: "ekam."
"Bogu hvala na malim uslugama", promrmlja Richie. Pljesne
Eddieja po kanti. "Krei."
"Ne znam koliko u jo moi samo s jednom rukom", ispriavao
se Eddie.
"Svejedno ti kreni", ree Richie i Eddie ponovno pone puzati.
Bili, sav napaen i gotovo iznemogao, ekao ih je u
kanalizacijskom oknu gdje su tri cijevi bile poredane poput svjetala
na ugaenom semaforu. Ovdje je bilo dovoljno mjesta da se usprave.
"Ovamo", ree Bili. "C-C-Criss. I B-B-Belch."
Oni pogledaju. Beverly jekne i Ben je zagrli jednom rukom.
Kostur Belcha Hugginsa, odjeven u pljesnive prnje, djelovao je vie-
manje netaknuto. Ono to je ostalo od Victora bilo je bez glave. Bili
pogleda na drugu stranu okna i ugleda iscerenu lubanju.
Eno ga, njegov ostatak. Niste se trebali petljati u to, momci,
pomisli Bili i zadrhti.
 Ovaj dio kanalizacije prestao se koristiti; Richie pomisli da je
razlog tome prilino jasan. Pogon za preradu otpadnih voda preuzeo
je taj posao. U nekom trenutku, dok su oni imali pune ruke posla i
uili se brijati, voziti, puiti, jebuckati pomalo, sve te ugodne
gluposti, nastala je Agencija za zatitu okolia, a ona je zakljuila da
je odvoenje kanalizacije - pa ak i otpadnih voda - u rijeke i potoke
neto fuj. I tako se ovaj dio kanalizacije jednostavno upljesnivio, a
tijela Vietora Crissa i Belcha Hugginsa upljesnivila se zajedno s
njim.
Ba kao Divlji djeaci Petra Pana, ni Victor ni Belch nikad nisu
odrasli. Ovdje su leali kosturi dvaju djeaka u dronjavim ostacima
majica i traperica istrunulih u rite. Na zakrivljenom ksilofonu
Victorovih rebara, kao i na orlu kope njegova vojnikog opasaa
uhvatila se mahovina.
"udovite ih je dohvatilo", tiho e Ben. "Sjeate se? uli smo
kad se to dogodilo."
"Audra je m-m-mrtva." Billov je glas bio glas robota. "Znam to."
"Ne moe znati nita takvo!" ree Beverly s takvom estinom
da se Bili kosne i pogleda je. "Sve to pouzdano zna jest da je umrlo
puno drugih ljudi, i to mahom djece." Ona mu prie i postavi se pred
njega ruku podboenih na bokove. Lice i ruke bile su joj isprugane
prljavtinom, kosa slijepljena zemljom. Richieju se uini da izgleda
velianstveno. "A ti zna i tko je to uinio."
"N-n-nisam joj t-t-trebao rei k-k-kamo i-i-idem", ree Bili.
"Zato sam to uinio? Zato sam - "
Njezina ruka sune i zgrabi ga za koulju. Zapanjen, Richie je
promatrao kako ga drmusa.
"Dosta! Zna zbog ega smo doli! Zakleli smo se, i to emo
uiniti! Razumije li me, Bili? Ako je mrtva, mrtva je... ali Ono nije!
Sad si nam potreban. Shvaa li? Potreban si nam!" Rasplakala se.
"Zato nam pomozi! Pomozi nam kao i prije jer u protivnom nitko od
nas nee iv izai odavde!"
Gledao ju je dugo bez rijei, i Richie se uhvati kako misli,
Hajde, Veliki Bille. Hajde, hajde -
Bili pogleda u ostale i kimne glavom. "E-E-Eddie."
"Tu sam, Bili."
"J-j-jo se s-s-sjea k-k-koja e-e-cijev?"
Eddie pokae pokraj Vietora i ree: "Ona. Izgleda prilino mala,
zar ne?"
Bili ponovno kimne glavom. "Moe li? Sa slomljenom rukom?"
"Mogu za tebe, Bili."
Bili se nasmijei najumomijim, najuasnijim osmijehom koji je
Richie ikad vidio. "V-v-vodi nas tamo, E-E-Eddie. Z-z-zavrimo s t-
t-time."

U tunelima, 4:55

DOK JE PUZAO, BILL SE PRISJETI NAGLOG PADA NA

KRAJU OVE CIJEVI, ALI ON GA svejedno iznenadi. U jednom je
trenutku rukama prelazio po skorenoj povrini stare cijevi, a u
sljedeem su mu zalomile po zraku. On se baci naprijed i otkotrlja
instinktivno, bolno nagnjeivi rame.
"P-p-paljivo!" zauje se kako vie. "Ovdje se o-o-obruava! E-
E- Eddie?"
"Tu sam!" Jedna Eddiejeva uzmahala ruka oee Billa po elu.
"Moe li mi pomoi?"
 On obavije ruke oko Eddieja i podigne ga, pazei pritom na
Eddiejevu slomljenu ruku. Ben izae sljedei, pa onda Bev, pa
Richie.
"Ima li k-k-koju --ibicu, R-R-Richie?"
"Imam ja", ree Beverly. Bili osjeti kako je neka ruka u mraku
dotaknula njegovu i gurnula mu u nju paketi ibica. "Ima samo
osam ili deset, ali Ben ima jo. Iz sobe." Bili ree: "Jesi li ih drala
pod p-p-pazuhom, B-B-Bev?"
"Ovaj put nisam", ree ona i zagrli ga u mraku. On vrsto zagrli
nju, zatvorenih oiju, pokuavajui prihvatiti utjehu koju mu je toliko
eljela pruiti.
Njeno je pusti i kresne ibicu. Snaga sjeanja bila je velika - svi
smjesta pogledaju udesno. Ono to je ostalo od tijela Patricka
Hockstettera jo je bilo tamo, usred nekoliko kvrgavih, obraslih
predmeta koji su mogli biti knjige. Jedina zaista prepoznatljiva stvar
bio je strei polukrug zuba, dva ili tri plombirana.
I neto u blizini. Ljeskavi krug jedva vidljiv na gasnuoj
svjetlosti ibice.
Bili ugasi ibicu i upali drugu. Podigne taj predmet. "Audrin
vjenani prsten", ree on.
Glas mu je bio upalj, bezizraajan.
ibica mu se ugasi meu prstima.
U mraku on natakne prsten.
"Bili?" oklijevao je Richie. "Ima li pojma...
 6

U tunelima/14:20

...KOLIKO DUGO LUTAJU KROZ TUNELE ISPOD

DERRYJA OTKAD SU OTILI S mjesta gdje je lealo tijelo
Patricka Hockstettera, ali je Bili bio uvjeren da nikad nee uspjeti
nai izlaz. Stalno je mislio na ono to je rekao njegov otac: Mogao bi
dolje lutati tjednima.
Iznevjeri li ih sad Eddiejev osjeaj za orijentaciju, nee im
trebati Ono da ih pobije; lutat e dok ne pomru... ili, dospiju li u
pogrene cijevi, dok se ne podave kao takori u bavi kinice.
Ali Eddie nije izgledao ni najmanje zabrinut. Svako malo bi
zamolio Billa da upali jo jednu iz sve manje zalihe ibica,
zamiljeno pogledao lijevo-desno, a onda ponovno krenuo dalje.
inilo se da nasumce skree desno ili lijevo. Ponekad su cijevi bile
tako iroke da Bili nije mogao dosegnuti vrh ak ni kad bi sasvim
ispruio ruku. Katkad su, pak, morali puzati, a jednom, pet jezivih
minuta (koje su se otegnule kao pet sati), migoljili su na trbusima,
sad s Eddiejem na elu, a ostali za njim nosova zabodenih u pete
onoga ispred sebe.
Jedino u to je Bili bio sasvim siguran bilo je to da su nekako
dospjeli u neupotrebljavani dio derryjevske kanalizacije. Ostavili su
sve aktivne cijevi ili daleko za sobom ili daleko iznad sebe.
Grmljavina tekue vode stiala se do udaljene huke. Ove su cijevi
bile starije, izraene ne od zapeene gline ve od drobljive glinaste
tvari koja je ponekad proputala izvore tekuine neugodna mirisa.
Vonj ljudskog izmeta - oni zasieni plinoviti smradovi koji su prijetili
da e ih sve poguiti - izgubili su se, ali ih je zamijenio drugi smrad,
ut i drevan, jo gori.
 Benu se uini da je to smrad mumije. Eddieju je smrdjelo na
gubavca. Richieju je to smrdjelo na najstariju flanelsku jaknu na
svijetu, sad pljesnivu i trulu - jaknu drvosjee, golemu, dovoljno
veliku za nekoga poput Paula Bunyana, na primjer. Beverly je to
zaudaralo na oevu ladicu s arapama. U Stanu Urisu probudilo je
zastraujuu uspomenu iz njegova najranijeg djetinjstva -
neuobiajena idovska uspomena za djeaka koji je imao krajnje
nejasnu predodbu o svom idovstvu. Vonjalo je na ilovau
pomijeanu s uljem i podsjetilo ga na bezokog, bezustog demona po
imenu Golem, ovjeka od ilovae kojeg su navodno odbjegli idovi
nainili u srednjem vijeku ne bi li ih spasio od goyima koji su ih
pljakali, silovali im ene a onda ih protjerali. Mike je pomislio na
suhi smrad perja u naputenom gnijezdu.
Kad su najzad stigli do kraja uske cijevi, skliznu poput jegulja
niz zaobljenu povrinu druge koja se pruala koso u odnosu na onu u
kojoj su dosad bili, i ustanove da ponovno mogu stajati. Bili opipa
glavice ibica preostalih u paketiu. etiri. Stisne usta i odlui ne
spominjati koliko su blizu kraja svoje svjetlosti... osim ako ne bude
morao.
"K-k-kako i-i-ide?" Oni promrmljaju odgovore, a on kimne u
tami. Nije bilo panike ni suza, jo od Stanovih. To je bilo dobro. On
napipa njihove ruke i tako su stajali neko vrijeme zajedno u mraku,
dajui i dobivajui tim dodirom. Bili u tome osjeti isti ushit, siguran
osjeaj da su na ovaj nain neto vie od zbroja svojih sedam linosti;
ponovno su pridodani monijoj cjelini.
Upali jednu od preostalih ibica i oni ugledaju uski tunel koji se
koso sputao. Vrh ove cijevi bio je ukraen mlitavom pauinom koju
je ponegdje raskinula voda pa je visjela u ritama. Od pogleda na njih
Billa prome atavistika jeza. Pod je ovdje bio suh, ali pun drevne
plijesni i neeg to je moglo biti lie, gljive... ili nekakvi nezamislivi
brabonjci. Malo dalje ugleda gomilu kostiju i talog zelenih krpa.
Nekad je to moda bilo ono to se nazivalo "ulatenim pamukom",
radnika odjea. Bili zamisli nekog radnika vodovoda ili kanalizacije
koji se izgubio, zalutao ovamo a kojeg je naao -
ibica se pone gasiti. On nagne njezinu glavicu nie, u elji da
svjetlo potraje jo malo.
"Z-z-zna li g-g-gdje s-s-smo?" upita on Eddieja.
Eddie pokae niz malo zakrivljeni otvor tunela. "Kanal je tamo",
ree on. "Manje od kilometra, osim ako ne skree u nekom drugom
smjeru. Mislim da smo sad ispod Up-Mile Hilla. Ali Bili -"
ibica oprlji Billove prste i on je pusti da padne. Ponovno su bili
u mraku. Netko - Billu se uini da je to Beverly - uzdahne. Ali prije
no to se ibica ugasila on ugleda zabrinutost na Eddiejevu licu.
"--to? --to j-j-je?"
"Kad kaem da smo ispod Up-Mile Hilla, mislim zaista ispod.
Dugo se ve sputamo. Nitko nikad ne bi ovako duboko poloio
kanalizacijsku cijev. Ovako duboko iskopan tunel zove se rudarsko
okno."
"Koliko rauna da smo duboko, Eddie?" upita Richie.
"Pola kilometra", ree Eddie. "Moda i vie."
"Isuse, smiluj nam se", ree Beverly.
"U svakom sluaju, ovo nisu kanalizacijske cijevi", ree Stan iza
njih. "To se vidi i po smradu. Gadan je, ali to nije kanalizacijski
smrad."
"Ja mislim da bih radije mirisao kanalizaciju", ree Ben. "Ovo
smrdi kao -"
Iz otvora cijevi iz koje su upravo izali do njih doplovi krik, i
Billu se od njega digne kosa na glavi. Njih sedmero zbiju redove,
grevito se drei jedni za druge.
"- uhvatit emo vas govnari. Uhvatit emo vaaaaaaaaas -"
"Henry", dahne Eddie. "O moj Boe, i dalje ide za nama."
 "To me ne iznenauje", ree Richie. "Neki su ljudi previe glupi
da bi odustali." Zauju jedva ujno soptanje, kripu cipela, apat
tkanine.
"- vaaaaaaaaaaaas - "
"K-k-krenimo", ree Bili.
Oni krenu niz cijev, sad u dvoredu osim Mikea koji se nalazio na
zaelju kolone: Bili i Eddie, Richie i Bev, Ben i Stan.
''to m-m-misli, k-k-koliko je H-H-Henry izan-n-nas?"
"Ne bih mogao odrediti, Veliki Bille", ree Eddie. "Odjeci
varaju." On stia glas. "Jesi li vidio onu hrpu kostiju?"
"D-d-da", ree Bili, i on stiavi glas.
"Uz odjeu je bio i remen za alat. Mislim da je to bio neki radnik
vodovoda."
"V-v-valjda."
"Koliko jo misli da -"
"N-n-ne z-z-znam."
Eddie u tami sklopi zdravu ruku oko Billove.
Prolo je moda petnaest minuta kad zauju kako im se neto
prikrada u mraku.
Richie stane, kao ukopan. Odjednom je ponovno imao tri godine.
Sluao je to ljapkavo, vrludavo kretanje - sve blie njima, primie se
- i popratne aptave zvukove poput granja, i prije no to je Bili upalio
ibicu on je znao to e to biti.
"Oko!" vrisne on. "Isuse, to je Puzajue Oko!''
Jedan trenutak ostali nisu bili sigurni to to vide (Beverly je
imala utisak da ju je otac pronaao, ak i ovdje dolje, a Eddieju se
nakratko prikae oivjeli Patrick Hockstetter, Patrick koji ih je
nekako zaobiao i dospio ispred njih), ali Richiejev vapaj, Richiejeva
sigurnost zamrzla je to oblije za sve njih. Oni ugledaju ono to je
vidio i Richie.
Divovsko Oko ispuni tunel, staklaste crne zjenice promjera
veeg od pola metra i arenice blatnjave, crvenosmee boje.
Bjeloonica je bila ispupena, opnasta, proarana crvenim venama
koje su neprekidno pulsirale. Oko je bilo uas bez vjea i trepavica
koje se pomicalo na leaju od gnojnih pipaka koji su naslijepo
prelazili preko trone stijenke tunela i zarivali se u nju poput prstiju,
tako da je Bili u odsjaju ibice koja se gasila imao dojam da je Oko
nekako pustilo udovine prste koji su ga pokretali.
Zurilo je u njih s praznom, ueglom pohlepom. ibica se ugasi.
U mraku, Bili osjeti kako mu ti pipci nalik na granje miluju
glenjeve, goljenice... ali se nije mogao pomaknuti. Tijelo mu se
potpuno skamenilo. Osjetio je kako mu se Ono pribliava, osjetio
vruinu kojom je Ono zrailo, i uo vlano bilo krvi koja je vlaila
opne Onoga. On zamisli ljepljivost koju e osjetiti kad ga Ono
dodirne no svejedno nije mogao vrisnuti. ak i kad mu se jo
nekoliko pipaka glatko obavilo oko struka i zakvailo za petljice
traperica i poelo ga vui prema sebi, nije mogao vrisnuti ili se
otimati. itavo tijelo kao da mu je obuzela smrtonosna dremljivost.
Beverly osjeti kako joj jedan pipak vrlja oko une resice a
potom se naglo zatee poput ome. Bol bukne dok ju je Oko vuklo
naprijed a ona se uvijala i jaukala, kao da je neka stara uiteljica
izgubila strpljenje i dala joj znak da poe s njom u dno uionice gdje
e je natjerati da sjedne u magareu klupu i natakne magareu kapu.
Stan i Richie pokuali su uzmaknuti, ali se i oko njih sad njihala i
aptala uma nevidljivih pipaka. Ben zagrli Beverly i pokuaje
povui natrag. Ona se panino vrsto uhvati za njegove ruke.
"Ben... Ben, Ono me uhvatilo..."
"Nije... ekaj... povui u..."
 On povue iz sve snage i Beverly vrisne kad joj uho prostrijeli
bol a krv potee. Jedan pipak, suh i tvrd, oee se o Benovu koulju,
zastane, a potom se smota u bolan vor oko njegova ramena.
Bili isprui ruku i ona pljasne u ljepljivu, meku vlagu. Oko!
vrisne njegov um. O Boe stavio sam ruku u Oko! O Boe! O mili
Boe! Oko! Moja ruka u Oku!
Bili se pone batrgati, ali su ga pipci neumoljivo privlaili. Ruka
mu iezne u toj vlanoj, gramzivoj vruini. Pa podlaktica. Ruka mu
je sad bila uronjena u Oko sve do lakta. Svakog trenutka ostatak
njegova tijela doi e u dodir s tom ljepljivom povrinom i on osjeti
da e istog trenutka poludjeti. Mahnito se borio, udarajui snano po
pipcima drugom rukom.
Eddie je stajao kao djeak koji sanja, sluao priguene krikove i
zvuke borbe dok su njegovi prijatelji sve dublje greznuli. Osjeao je
pipke oko sebe, ali se jo nijedan nije spustio na njega.
Bjei kui! zapovjedi mu njegov mozak prilino glasno. Bjei
kui svojoj mami, Eddie! Nai e ti put!
Bili vrisne u mraku - visok, oajniki zvuk popraen ogavnim
mljaskanjem i slinjenjem. Eddiejeva obamrlost se razbije - ta Ono
pokuava srediti Velikog Billa!
"Ne!" drekne Eddie pravim pravcatim urlikom. Nitko nikad ne bi
mogao pomisliti da bi takav pokli nordijskog ratnika mogao izai iz
tako mravog grudnog koa, grudnog koa Eddieja Kaspbraka,
Eddieja Kaspbraka koja su - naravno - trpjela od najstranijeg oblika
astme u Derryju. On jurne naprijed preskaui preko znatieljnih
pipaka i ne primjeujui ih, a slomljena mu je ruka lupkala po
grudima ljuljajui se naprijed-natrag u promoenom gipsu. Prekopa
po depu i izvadi aspirator.
(kao kiselina eto kakav okus ima kao kiselina kao kiselina iz
baterije)
 On se sudari s leima Billa Denbrougha i odbaci ga u stranu.
Zauje se vodnjikav zvuk paranja, praen dubokim eljnim cvileom
koji Eddie nije uo uima koliko osjetio u glavi. On podigne
aspirator
(kiselina to je kiselina ako ja to hou i zato jedi jedi jedi)
"EVO TI KISELINA IZ BATERIJE, GOVNARU!" vrisne Eddie
i okine. U istom trenutku udari nogom u Oko. Noga mu upadne
duboko u elatinu ronice Onoga. Na nozi osjeti brizganje vrue
tekuine. On povue nogu, tek nejasno svjestan da je izgubio cipelu.
"ODJEBI! ODBIJ! CRTA! GUBI SE! ODJEBI!"
On osjeti kako ga pipci dodiruju, ali oprezno. Ponovno okine iz
aspiratora, poprska Oko i opet osjeti/zauje onaj cvile... sad
povrijeen, iznenaen zvuk.
"Borite se protiv Onoga!" urlao je Eddie na ostale. "To je samo
usrano Oko! Borite se protiv Onoga! ujete li me? Bori se protiv
Onoga, Bili! Razjebi govnara! Isuse Kriste koje ste bebe, ja amaram
Ono sve u esnaest a imam SLOMLJENU RUKU!"
Bili osjeti kako mu se snaga vraa. Istrgne mokru ruku iz Oka...
a onda je ponovno zabije u nj, stisnute ake. Trenutak potom Ben se
nae pokraj njega. Zaleti se u Oko, zagroke od iznenaenja i
gaenja, a onda pone sipati udarce po elatinastoj, drhtavoj povrini.
"Pusti je!" razdera se on. "uje me? Pusti je! Brii odavde!
Crta!"
"Samo Oko! Jedno piljivo Oko!" vritao je Eddie opijeno.
Ponovno okine iz aspirator a i osjeti kako se Ono povlai. Pipci koji
su se spustili na njega odlijepe se. "Richie! Richie! Sredi ga! To je
samo Oko!''
Richie zaglavinja naprijed, ne mogavi povjerovati da on ovo
ini, da se zapravo primie najgorem, najstranijem udovitu na
svijetu. Ali je upravo to inio.
 Uputio je samo jedan i to slab udarac, no od osjeaja da mu aka
uranja u Oko - gusto, vlano i nekako hrskavo - on povrati sav
sadraj eluca u jednom jedinom bljutavom peristaltikom
nadimanju. Iz njega se zauje - glurt! - i od pomisli da je povratio na
Oko on to ponovno uini. Samo jedan udarac, ali budui da je on
stvorio ovu neman, vjerojatno je to bilo dovoljno. Pipci nestanu.
Zauju kako se Ono povlai... a onda su jedini zvukovi bili
Eddiejevo teko disanje i Beverlyn tihi pla. Beverly se drala za uho
iz kojeg je krvarilo.
Bili kresne jednu od preostale tri ibice i oni se zagledaju jedni u
druge oamuenih, zgranutih lica. Niz Billovu je lijevu ruku tekla
neka gusta, mutna tekuina nalik mjeavini djelomice koaguliranog
bjelanca i mrklja. Niz Beverlyn je vrat sa strane curila krv, a na
Benovu se obrazu nalazila svjea posjekotina. Richie polako gurne
naoale vie na nos.
"S-s-svi smo d-d-dobro?" upita Bili promuklo.
"A ti, Bili?" upita Richie.
"J-j-jesam." On se okrene Eddieju i estoko zagrli manjeg
djeaka. "S-s-spasio si mi --ivot, ovjee."
"Ono ti je pojelo cipelu", ree Beverly i otme joj se divlji smijeh.
"Nije li to prava teta?"
"Kupit u ti novi par Kedsica kad izaemo odavde", ree Richie.
Pljesne Eddieja po leima u mraku. "Kako si to uinio, Eddie?"
"Gaao sam ga aspiratorom. Pretvarao se da je unutra kiselina.
Poslije nekog vremena ima takav ima okus, ako mi je... ovaj... lo
dan. Sjajno je upalilo."
"'Ja amaram Ono sve u esnaest a imam SLOMLJENU
RUKU!" ree Richie i luaki zahihoe. "Nije loe, Edsiu. Zapravo,
prilino je keheravo, da zna."
"Mrzim kad me zove Edsi."
 "Znam", ree Richie i zagrli ga vrsto, "ali netko te mora
ovrsnuti, Edsi. Kad prestane voditi zatienu igzistenciju djeteta i
odraste, dakle molim, dakle molim ustanovit e da ivot i nije
uvijek ba lak, mome!"
Eddie pone vritati od smijeha. "Ovo ti je najusraniji Glas koji
sam ikad uo, Richie."
"Neka ti taj aspirator bude pri ruci", ree Beverly. "Moda nam
opet zatreba."
"Nisi nigdje vidio Ono?" upita Mike. "Kad si upalio ibicu?"
"O-O-Ono je o-o-otilo", ree Bili i doda smrknuto: "Ali mu se
pribliavamo. M-m-mjestu gdje O-O-Ono b-b-boravi. A m-m-mislim
da smo ga m-m-maloas r-r-ranili."
"Henry jo ne poputa", ree Stan. Glas mu je bio tih i
promukao. "ujem ga tamo otraga."
"Pa onda krenimo", ree Ben.
I oni krenu. Tunel se neprekidno sputao a onaj smrad - onaj
potmuli, pomamni vonj - je jaao. S vremena na vrijeme zauli bi
Henryja iza sebe, ali je njegova vriska sad zvuala daleka i nimalo
vana. Oni su svi osjeali - osjeaj slian osjeaju iskrivljenosti i
razglavljenosti koji su doivjeli u onoj kui u Neiboltovoj - da su
preli preko ruba svijeta u neko udnovato nitavilo. Bili osjeti
(premda nije raspolagao rjenikom kojim bi na primjeren nain
izrazio ono to zna) da se pribliavaju Derryjevu crnom i razorenom
srcu.
Mikeu Hanlonu se uini kao da osjea bolesne, aritmine
otkucaje tog srca. Beverly osjeti kako oko nje buja zla sila, kao da je
obavija, pokuavajui je na svaki nain odvojiti od ostalih i izolirati
je. Ona nervozno isprui ruke i vrsto uhvati Billa i Bena za njihove.
Uini joj se da ih je morala previe rairiti, pa vikne nervozno:
"Drite se za ruke! Kao da se udaljavamo jedni od drugih!"
 Stan je prvi primijetio da se ponovno vidi. U zraku je bilo nekog
slabog, udnog ara. Isprva je vidio samo ruke - svoje; jednom je
drao za ruku Bena a drugom Mikea. Onda shvati da vidi i puceta na
Richiejevoj blatnjavoj koulji i prsten Kapetana Ponoi - bezvrijednu
nagradu iz kutije itnih pahuljica - koji je Eddie volio nositi na
malom prstu.
"Narode, vidite li i vi?" upita Stan i zaustavi se. I ostali stanu.
Bili pogleda oko sebe, najprije svjestan toga da vidi - barem neto
malo - a onda i toga da se tunel nevjerojatno proirio. Sad su bili u
okrugloj odaji velikoj kao Sumnerov tunel u Bostonu. I veoj, ispravi
se on dok se ogledavao sa sve veim strahopotovanjem.
Oni nakrive vratove prema natrag da bi mogli pogledati u strop,
koji je bio petnaest metara iznad njih, ili jo i vie, poduprt kamenim
potpornjima nalik na rebra. Izmeu njih su visjele mree prljave
pauine. Pod je bio poploan kamenom, ali i prekriven nanosom
prastarog blata tako da se zvuk njihovih koraka uope nije
promijenio. Zaobljeni zidovi bili su najmanje petnaest metara
udaljeni jedni od drugih.
"Oni iz vodovoda su ovdje totalno poaavili", ree Richie i
nasmije se nelagodno.
"Izgleda kao katedrala", ree Beverly tiho.
"Odakle dolazi svjetlo?" Ben je elio znati.
"--ini se da d-d-dolazi iz z-z-zidova", ree Bili.
"Ne svia mi se ovo", ree Stan.
"K-k-krenimo. H-H-Henry e nam uskoro p-p-puhati za v-v-
vrat-" Glasan, njakav kri rascijepi pomrinu, a potom se zauje
utava, teka grmljavina krila. Iz mraka doplovi neko oblije,
buljava oka - drugo je bilo ugaena svjetiljka.
"Ptica!" vrisne Stan. "Pazite, to je ona ptica!"
Ono se obrui na njih poput ogavnog ratnog zrakoplova. Ronati
naranasti kljun Onoga otvarao se i zatvarao i otkrivao ruiastu
unutranju stijenku njegovih usta, barunastu poput satenskog jastuka
u mrtvakom kovegu. Pikirala je na Eddieja.
Kljun Onoga preruje mu rame i on osjeti kako mu bol uranja u
meso poput kiseline. Krv mu potee niz grudi. Zavapi kad mu je
uzgon uzlepetalih krila Onoga zapahnuo lice nezdravim zrakom
tunela. Ono se munjevito okrene; njegovo jedino oko zlobno je piljilo
i kolutalo u duplji, a zamutilo bi se samo kad bi mu se mirkava
vjea na trenutak drhtavo spustila i prekrila oko tankom opnom.
Njegove kande potrae Eddieja koji se sagne, vritei i kao iletima
mu razreu koulju na leima, naine proreze, i povuku plitke
skrletne crte du lopatica. Eddie vrisne i pokua otpuzati dalje, ali se
ptica ponovno okrene i zaleti.
Mike iskorai i prekopa po depu. Izvue depni noi s jednom
otricom. Kad se ptica ponovno obruila na Eddieja, on zamahne
njime u brzom vrstom luku preko jednog njezina aporka. Zasijee
duboko i krv pokulja. Ptica odleti nagnuta u stranu, ali se vrati
skupljenih krila, obruivi se poput metka. Mike se u posljednjem
trenutku baci u stranu i zamahne noem prema gore. Promaio je i
ptija kanda udari u njegovo zapee tako silovito da mu ruka utrne
i zasvrbi ga - masnica koja se poslije tamo rascvjetala pruala mu se
gotovo do lakta. Noi odleti u mrak.
Ptica se vrati, kretei pobjedonosno. Mike se otkotrlja i pokrije
svojim tijelom Eddiejevo, oekujui najgore.
Stan krene prema dvojici djeaka uurenih na podu kad se
ptica poela vraati. Stane, krljav i nekako uredan usprkos svoj onoj
prljavtini kojom su mu bile zablaene ruke, hlae i koulja, i isprui
ruke u neobinom pokretu - dlanovi okrenuti prema gore a prsti
prema dolje. Ptici se otme jo jedan kri i ona projezdi pokraj Stana
poput metka, promaivi ga za koji centimetar. Kosa mu se podigne u
zrak a potom spusti u vrtlogu zraka koji je Ono podigao u prolazu.
Stan se okrene na peti da bi se pripremio za povratak Onoga.
 "Ja vjerujem u tangaru sedmobojnu iako nijednu nisam vidio",
ree on visokim jasnim glasom. Ptica vrisne i skrene s putanje kao da
ju je netko pogodio. "Isto vrijedi i za leinare i eve evrljuge i
ruiaste plamence." Ptica zakrii, naini puni krug i odleti niz tunel,
gaui. "Vjerujem u zlatnoglavog supa!" vrisne Stan za njom. "A
mislim i da negdje zaista postoji feniks! Ali ne vjerujem u tebe, pa
zato odjebi odavde! Nosi se! Crta!" Tad zauti i tiina se uini
silnom.
Bili, Ben i Beverly odu do Mikea i Eddieja; pomognu Eddieju da
ustane i Bili mu pregleda posjekotine. "N-n-nisu d-d-duboke", ree
on. "Ali se k-k-kladim da v-v-vraki b-b-bole."
"Rastrgalo mi je koulju na komadie, Veliki Bille." Eddiejevi su
se obrazi ljeskali od suza, a ponovno je hripao. Ona gromoglasna
barbarska rika je utihnula; bilo je teko povjerovati da je uope i
postojala. ''to u rei mami?"
Bili se lagano nasmijei. "A da o t-t-tome b-b-brinemo kad i-i-
izaemo odavde? O-o-okini jo jednom, E-E-Eddie."
Eddie tako i uini, udahne duboko iz aspiratora a onda zapiti.
"Super, ovjee", Richie ree Stanu. "Bilo je guba!"
Stan je drhtao cijelim tijelom. "Ne postoji takva ptica, to je sve.
Nikad nije i nikad nee."
"Dolazimo!" vrisne Henry iza njih. Glas mu je bio potpuno
umobolan. Smijao se i tulio. Zvuao je kao neto to je ispuzalo kroz
pukotinu na krovu pakla. "Ja i Belch! Dolazimo i sredit emo vas,
bitange male! Ne moete pobjei!"
Bili vikne: "I-i-izlazi, H-H-Henry! D-d-dok jo m-m-moe!"
Henryjev je odgovor bio uplji, neartikulirani urlik. Oni zauju
bat koraka i Billu sine koja je jedina Henryjeva svrha: on je stvaran,
on je smrtan, i njega se ne moe zaustaviti aspiratorom ili knjigom o
pticama. Na Henryja magija ne bi djelovala. Odve je glup.
 "K-k-krenimo. M-m-moramo zadrati p-p-prednost." Krenu
ponovno, drei se za ruke.
Eddiejeva dronjava koulja leprala je za njim. Ona je svjetlost
jaala, a tunel se irio. Tunel se i sputao, a strop naglo odmicao
navie sve dok su ga jedva mogli razaznati. Sad im se inilo da uope
ne hodaju kroz tunel, nego da se probijaju kroz titansko podzemno
dvorite, prilaz nekom kiklopskom zamku. Ona svjetlost iz zidova
pretvorila se u itku zelenkastoutu vatru. Smrad je jaao i oni ponu
osjeati vibracije koje su mogle biti stvarne ali i plod njihove mate.
Bile su postojane i ritmine. Otkucaji srca.
"Zavrava se tamo naprijed!" vikne Beverly. "Pogledajte! Prazan
zid!" Ali kad su se pribliili, sad poput mrava na ovom golemom
podu od prljavih kamenih blokova od kojih je svaki izgledao vei od
parka Bassey, oni shvate da zid i nije potpuno prazan. Njegovu su
glatku povrinu razbijala jedna jedina vrata. I premda se zid uzdizao
stotine metara iznad njih, vrata su bila jako mala. Nisu bila via od
metra. Bila su to vrata kakva se moglo vidjeti u slikovnicama,
izraena od debelih hrastovih dasaka okovanih eljeznim prekama u
obliku slova X. Bila su to, shvate oni, vrata predviena samo za
djecu.
Sablasno, Bili u glavi zauje kako knjiniarka ita malianima:
Tko to po mom mostu tako hop-hop-hope-e? Djeca nagnuta
naprijed, a ona nekadanja opinjenost blista im u oima: hoe li
udovite biti svladano... ili e se pogostiti?
Na vratima je stajao znak, a u njihovu se podnoju nalazila hrpa
kostiju. Malih kostiju. Kostiju Bog zna koliko djece. Doli su do
doma Onoga. Taj znak na vratima, to je to?

Bili ga protumai kao amac od novina.

 Stan ga doivi kao pticu koja se die prema nebu - feniksa,
moda.
Michael ugleda zakrabuljeno lice - lice onog ludog Butcha
Bowersa, moda, kad bi ga se moglo vidjeti.
Richie ugleda dva oka iza naoala.
Beverly ugleda ruku stisnutu u aku.
Eddie je bio uvjeren da vidi gubavevo lice, utonule oi i
izborana iskeena usta - sve mogue bolesti i zaraze bile su utisnute u
to lice.
Ben Hanscom ugleda dronjavu hrpu zavoja i uini mu se da
osjea miris starih, gorkih zaina.
Kasnije, kad stigne do tih istih vrata s odjecima Belchovih
krikova jo u uima, Henry Bowers e u tome vidjeti mjesec, pun,
zreo... i crn.
"Bojim se, Bille", ree Ben drhtavim glasom. "Moramo li?"
Bili je gurkao one kosti vrhovima nonih prstiju, no odjednom ih
udarcem noge razbaca u pranjav, egrtav zapah. I on se bojao... ali
je trebalo misliti na Georgea. Ono je Georgeu otkinulo ruku. Jesu li i
njegove male i krhke kosti meu ovima? Da, naravno da jesu. Oni su
ovdje zbog vlasnika tih kostiju - zbog Georgea i svih ostalih - onih
koji su dovedeni ovamo, onih koji bi mogli biti dovedeni, i onih
ostavljenih negdje drugdje da istrunu.
"Moramo", ree Bili.
"A to ako su zakljuana?" upita Beverly utanjenim glasom.
"N-n-nisu z-z-zakljuana", ree Bili, a onda joj ree ono to je
znao negdje dublje u sebi: "M-m-mjesta poput ovih n-n-nikad nisu z-
z-zakljuana."
On poloi presavijene prste desne ruke na vrata i gurne ih. Ona
se otvore u poplavu utozelene svjetlosti. Onaj smrad zoolokog vrta
doplovi do njih, nevjerojatno jak, sad nevjerojatno moan.
 Jedno po jedno oni prou kroz vrata iz bajki, u jazbinu Onoga.
Bili...

U tunelima/4:59

...SE ZAUSTAVI TAKO NAGLO DA SE OSTALI NASLAU

KAO TERETNI VAGONI KAD lokomotiva neoekivano i panino
zakoi.
"to je?" oglasi se Ben.
"O- O-Ono je b-bbilo ovdje. O-o-oko. S-s-sjeate se?"
"Ja se sjeam", ree Richie. "Eddie ga je zaustavio aspiratorom.
Pretvarao se da je posrijedi kiselina. Spominjao je nekakvo
amaranje. Prilino keherasto, ali se ne sjeam tono to."
"N-n-nije ni v-vano. N-n-neemo v-v-vidjeti nita to smo ve
v-v-vidjeli", ree Bili.
Kresne ibicu i pogleda u ostale. Lica su im se arila na svjetlosti
ibice, osvijetljena i mistina. I izgledala jako mlada. "K-k-kako s-s-
ste?"
"Dobro smo, Veliki Bille", ree Eddie, ali lice mu je bilo zgreno
od bola. Billova priruna udlaga se raspadala. "A ti?"
"D-d-dobro", ree Bili i ugasi ibicu prije no to im je njegovo
lice uspjelo ispriati neku drugu priu.
"Kako se to dogodilo?" upita ga Beverly, dotaknuvi mu ruku u
tami. "Bili, kako je ona mogla -"
"J-j-jer sam s-s-spomenuo ime g-g-grada. D-d-dola je z-z-za
mnom. Jo n-n-nisam ni i-i-izgovorio tu rije, a ve mi je n-n-neto
g-g-govorilo da z-z-zautim. A-a-ali ja n-n-nisam p-p-posluao." On
bespomono zamae glavom u tami. "Ali ak i ako je d-d-dola u D-
D-Derry, n-n-ne shvaam k-k-kako je d-d-dospjela o-o-ovamo. Ako
je H-H-Henry nije d-d-doveo, onda tko je?"
"Ono", ree Ben. "Ono ne mora izgledati udovino, to znamo.
Ono se moglo pojaviti i rei da si u opasnosti. Dovelo ju je ovamo da
bi te... sjebalo, pretpostavljam. Da nam ubije hrabrost. Jer to je ono
to si ti oduvijek bio, Veliki Bille. Naa hrabrost."
"Tom?" ree Beverly tihim, gotovo zamiljenim glasom.
"T-t-tko?" Bili upali novu ibicu.
Gledala ga je s nekom vrstom oajnike iskrenosti. "Tom. Moj
mu. I on je znao. Barem mislim da sam pred njim spomenula ime
grada, onako kako si ga ti spomenuo Audri. Ja... ne znam je li ga uo
ili ne. U tom je trenutku bio prilino ljut na mene."
"Isuse, to je ovo, nekakva sapunica u kojoj svi prije ili poslije
isplivaju na povrinu?" ree Richie.
"Nije sapunica', ree Bili, muno, "nego predstava. Kao cirkus.
Naa je Bev otila i udala se za Henryja Bowersa. Kad ga je ona
ostavila, zato i on ne bi doao ovamo? Ta doao je i pravi Henry."
"Ne", ree Beverly. "Nisam se udala za Henryja. Udala sam se za
oca."
"Ako te tukao, u emu je razlika?" upita Eddie.
"S-s-skupite se oko m-m-mene", ree Bili. "P-p-priite." Oni to
uine. Bili rairi ruke i napipa Eddiejevu zdravu ruku i jednu
Richiejevu. Uskoro su stajali u krugu, kao to su to ve jedanput
uinili kad ih je bilo vie. Eddie osjeti kako mu netko stavlja ruku
oko ramena. Taj je osjeaj bio topao, utjean i duboko poznat.
Bili osjeti mo koje se sjeao otprije, ali shvati s natruhom oaja
da su se stvari zaista promijenile. Ta mo nije ni izdaleka bila onako
jaka - borila se i treperila poput plamena svijee u nezdravom zraku.
Tama je izgledala gua i blia, trijumfalnija. A osjeao je i miris
Onoga Niz ovaj prolaz, pomisli on, i ne ba jako daleko, nalaze se
vrata sa znakom. to je bilo iza tih vrata? To je jedino ega se jo ne
mogu sjetiti. Sjeam se kako sam ukrutio prste jer su eljeli drhtati, i
sjeam se kako sam otvorio vrata. ak se sjeam i bujice svjetlosti
koja nas je preplavila i kako je izgledala gotovo ivo, kao da nije
rije o obinoj svjetlosti nego o fluorescentnim zmijama. Sjeam se i
smrada, kao u majmunskom kavezu u velikom zoolokom vrtu, ali
jo goreg. A onda... nita.
"S-s-sjea li se i-i-itko to je Ono stvarno b-b-bilo?"
"Ne", ree Eddie.
"Mislim..." zausti Richie, a onda se Billu uini da je osjetio kako
je ovaj odmahnuo glavom u mraku. "Ne."
"Ne", ree Beverly.
"A-a." To je bio Ben. "To je jedino ega se jo ne mogu sjetiti.
to je Ono bilo... ili kako smo se protiv njega borili."
"Chud", ree Beverly. "Tako smo se borili. Ali se ne sjeam to
to znai."
"Budite uz m-m-mene," ree Bili, "i ja u b-b-biti uz v-v-vas."
"Bili", ree Ben. Glas mu je bio veoma smiren. "Neto dolazi."
Bili osluhne. Zauje kako im se u mraku pribliavaju koraci,
kako se netko vue i posre... i uplai se.
"A-A-Audra?" zazove on... znajui da to nije ona. to god je to
posrtalo prema njima, primicalo se.
Bili upali ibicu.
 8

Derry / 5:00

PRVA POGRENA STVAR DOGODILA SE TOG DANA

POTKRAJ PROLJEA 1985. DVIJE minute prije slubenog izlaska
sunca. Da bi se shvatilo koliko je pogrena bila, moralo bi se znati
dvije injenice poznate Mikeu Hanlonu (koji je u svitanje leao u
nesvijesti u bolnici Home u Derryju), a obje su se ticale baptistike
crkve Grace, koja je stajala na uglu Witchamove i Jacksonove od
1897. godine. Na vrhu crkve nalazio se vitki bijeli toranj, apoteoza
zvonika svake protestantske crkve u Novoj Engleskoj. Na sve etiri
strane svijeta zvonika nalazili su se brojanici, a sama ura
proizvedena je i dopremljena iz vicarske godine 1898. Jedini
mehanizam slian ovome stajao je na glavnom gradskom trgu Haven
Villagea, udaljenom ezdeset kilometara.
Stephen Bowie, industrijalac koji se bavio preradom drvne grae
a koji je ivio u West Broadwayu, poklonio je uru gradu i platio je
nekih 17.000 dolara. Bowie si je to mogao priutiti. etrdeset je
godina bio poboni vjernik i laiki sveenik (nekoliko posljednjih
godina i predsjednik derryjevskog ogranka Lige bjelakog udorea).
Osim toga, bio je poznat i po svojim pobonim laikim
propovijedima na Majin dan, o kojem je uvijek s potovanjem
govorio kao o Majinskoj nedjelji.
Od instaliranja pa sve do 31. svibnja 1985., taje ura vjerno
otkucavala svakih pola sata i svaki puni sat - s jednom iznimkom
vrijednom spomena. Na dan eksplozije u Kitchenerovoj eljezari nije
otkucala podne. Stanovnici su zakljuili da je veleasni Jollyn utiao
uru da bi pokazao kako i crkva oplakuje mrtvu djecu, a Jollyn ih
nikad nije razuvjerio, premda to nije bilo istina. Ura se jednostavno
nije oglasila.
Jednako tako nije se oglasila ni u pet sati ujutro 31. svibnja 1985.
U tom trenutku, u cijelom Derryju, starosjedioci otvore oi i usprave
se u krevetima, uznemireni iz razloga u koji nisu mogli uprijeti
prstom. Popiju svoje lijekove, stave proteze, pripale lule i cigare.
Starci naule ui.
Jedan od njih bio je Norbert Keene, sad devedeset i
netogodinjak. Odepesa do prozora i zagleda se u tamnee nebo.
Sinonja je vremenska prognoza najavila vedro nebo, ali su njegove
kosti govorile da e pasti kia, i to estoka. Osjeao je dubok strah;
na neki neuhvatljiv nain osjeao se ugroenim, kao da neki otrov
neumoljivo otjee prema njegovu srcu.
Bezrazlono se prisjeti dana kad se Bradleyjeva banda
nesmotreno dovezla u Derry, na nian sedamdeset pet pitolja i
puaka. Od takvog posla ovjek se pone unutra osjeati nekako
toplo i lijeno, kao da je sve... nekako potvreno. Nije se mogao bolje
izraziti, ak ni u sebi. Od takvog posla ovjek se osjea kao da bi
mogao poivjeti vjeno, a Norbert Keene gotovo da je to i uinio.
Navrit e devedeset est 24. lipnja, a jo svakog dana propjeai pet
kilometara. Ali se sad bojao.
"Ta djeca", ree on, gledajui kroz prozor, nesvjestan da je
progovorio. "to je toj prokletoj djeci? to to ovaj put izvode?"
Egbert Thoroughgood, devedesetdevetogodinjak, koji je bio u
Silver Dollaru kad je Claude Heroux natimao svoju sjekiru i
etvorici odsvirao "Posmrtni mar", probudi se istog trenutka,
uspravi u krevetu i ispusti zahrali krik koji nitko nije uo. Sanjao je
Claudea, samo to se Claude zaletio na njega, sjekira se spustila, i
trenutak potom Thoroughgood je ugledao kako se njegova odsjeena
ruka trza i uvija na anku.
 Neto ne valja, pomisli on na svoj smueni nain, uplaen i
drhtav u usvojim dugim gaama s mrljama od mokrae. Neto nikako
nije u redu.
Dave Gardener, koji je u listopadu 1957. naao unakaeno tijelo
Georgea Denbrougha, i iji je sin naao prvu rtvu ovog novog
ciklusa poetkom proljea, otvori oi tono u pet i pomisli, prije no
to je pogledao na sat na komodi: Ura na crkvi Grace nije otkucala
puni sat... to se dogaa? On osjeti dubok premda neodreen strah.
Dave je s godinama napredovao; 1965. je kupio trgovinu cipela
The Shoeboat, a sad je postojao drugi Shoeboat u Derry Mallu i trei
u Bangoru. Odjednom kao da se sve to - sve za to je cijeli ivot
radio - nalo u opasnosti. Od ega? vikne on samom sebi, gledajui
svoju usnulu enu. Od ega, zato si se toliko uzvrpoljio samo zato
to se taj sat nije oglasio?
Ali odgovora nije bilo. Ustane i ode do prozora, nateui vezicu
pidame. Nebo je bilo nemirno, oblaci su brzo plovili sa zapada i
Dave se dodatno uznemiri. Prvi put poslije jako puno vremena on se
uhvati kako misli na krikove koji su ga dozvali na trijem prije
dvadeset sedam godina, gdje je ugledao uskoprcanu priliku u utoj
kinoj kabanici. Pogleda u nadolazee oblake i pomisli: U opasnosti
smo. Svi. Derry.
ef policije Andrew Rademacher, koji je zaista bio uvjeren da je
pokuao sve kako bi rijeio novi niz ubojstava djece koji je pogodio
Derry, stajao je na trijemu svoje kue, paleva zakvaenih za
slubeni opasa, pogleda podignuta prema oblacima, i osjeao istu
uznemirenost. Neto se kuha. Kao prvo, ini se da e lijevati kao iz
kabla. Ali to nije sve. On zadrhti... i dok je stajao na svom trijemu do
kojeg je kroz zatitna vrata dopirao miris slanine koju mu je supruga
pekla, prve kapi kie veliine kovanica od deset centi zatamne
plonik ispred njegova udobnog doma u Reynoldsovoj, a negdje, tik
iznad obzora u smjera parka Bassev, zamumlja grom.
Rademacher ponovno zadrhti.
 9

George/5:01

BILL PODIGNE IBICU... I ISPUSTI DUG, DRHTAV,

OAJNIKI CVILE.
Prema njemu se kroz tunel sapletao George, jo odjeven u svoju
krvlju poprskanu utu kabanicu. Jedan mu se rukav beskorisno
klatio. George - ovo je lice bilo bijelo kao sir, a oi su mu sjale kao
srebro. Prikuju se za Billove.
"Moj amac!" zaori se Georgeov izgubljeni glas, treperav, u
tunelu. "Ne mogu ga nai, Bili, svuda sam gledao i ne mogu ga nai a
sad sam mrtav i ti si kriv ti si kriv TI SI KRIV -''
"G-G-George!" krikne Bili. Osjeti kako mu se mozak cima,
otima s veza.
George posrne i zaglavinja prema njemu i preostalu ruku
podigne na Billa, s bijelom akom na svretku savijenom u kandu.
Nokti su bili prljavi i gramzivi.
"Ti si kriv!" apne George i isceri se. Zubi su mu bili vampirski
onjaci; otvarali su se i zatvarali polako, poput zuba u zamci za
medvjede. "Ti si me poslao van i za sve... si ti... kriv."
"N-n-ne, G-G-Georgie!" vikne Bili. "N-n-nisam z-z-znao -"
"Ubit u te!" vikne George, i iz tih vampirskih usta dopre
mjeavina pseih zvukova: lave, skvianje, zavijanje. Nekakav
smijeh. Bili je sad osjeao i njegov zadah, miris Georgeove trulei.
Bio je to podrumski smrad, migoljav, vonj nekog zavrnog udovita,
skutrenog i utookog u kutu, koje eka da raspori zatvara na trbuhu
nekog djeaka.
 Georgeovi zubi zakrguu. Taj zvuk podsjeti na sudaranje
biljarskih kugli. uti mu gnoj iscuri iz oiju i scijedi se niz lice... a
onda se ibica ugasi.
Bili osjeti da su njegovi prijatelji nestali - bjeali su, naravno da
su bjeali, ostavljali ga samog. Odbacivali su ga, kao to su ga
odbacili i roditelji, zato to je George imao pravo: za sve je on bio
kriv. Uskoro e osjetiti kako ga ta jedna ruka stee za guu, kako ga ti
onjaci deru, i to e biti u redu. Pravda e biti zadovoljena.
Poslao je Georgea u smrt, i cijeli je svoj ivot odrasle osobe
proveo piui o uasima tog izdajstva. O, zakrabuljio je on to raznim
krinkama, gotovo mnogobrojnima koliko i oblija koje je Ono
poprimalo zbog njih, ali udovite na dnu svega toga bio je uvijek i
jedino George, koji je istrao na oslabljeni pljusak s parafinom
premazanim brodiem od novina. Sad je vrijeme za iskupljenje.
"Zasluuje da umre jer si me ubio", apne George. Sad je bio
jako blizu. Bili sklopi oi.
Uto uta svjetlost zapljusne tunel i on ih otvori. Richie je drao
ibicu. "Bori se protiv Onoga, Bili!" vikne Richie. "Zaboga! Bori se!"
to vi radite ovdje? Pogleda ih zbunjeno. Ipak nisu pobjegli.
Kako to? Kako je to mogue nakon to su shvatili kako je podmuklo
ubio vlastitog brata?
"Bori se!" vritala je Beverly. "O, Bili, bori se! Samo ti moe
ovo srediti! Molim te -"
George je sad bio udaljen manje od tri metra. On neoekivano
isplazi jezik Billu. Vrvio je od bijelih gljiviastih izraslina. Bili
ponovno vrisne.
"Ubij Ono, Bili!" vikne Eddie. "To nije tvoj brat! Ubij Ono dok
je malo! Ubij Ono SAD!"
George pogleda Eddieja, samo na trenutak svrnuvi pogled
svojih sjajnih srebrnih oiju, no Eddie svejednako odleti natrag i
udari o zid kao da ga je netko gurnuo. Bili je stajao skamenjeno i
promatrao kako mu brat prilazi, ponovno George poslije toliko
godina, George na svretku i George na poetku, o da, i uje
kripanje Georgeove ute kabanice kako George smanjuje razdaljinu,
uje zveckanje kopi na njegovim kaljaama a osjea i miris neega
to podsjea na mokro lie, kao da je ispod kabanice Georgeovo
tijelo nainjeno od njega, kao da su stopala u Georgeovim kaljaama
stopala od lia, da, ovjek-lie, tako je, to je George, gnjilo lice-
balon i tijelo nainjeno od mrtvog lia, onoga to ponekad zaepi
kanalizacijske odvode poslije bujica.
Bili nejasno zauje kako se Beverly dere.
(on stavlja ruke)
"Bili, molim te, Bili -"
(na oba uha i uporno tvrdi)
"Potrait emo zajedno moj amac", ree George. Niz obraze mu
se kotrljao gust uti gnoj, lane suze. On posegne za Billom, naheri
glavu, a zubi mu ponu otpadati s onih vampirskih onjaka.
(da vidi duha vidi duha VIDI)
"Nai emo ga", ree George i Bili osjeti dah Onoga, smrad
zgnjeenih ivotinja koje lee na autocesti u pono. Kad su se
Georgeova usta razjapila, ugleda kako u njima neto migolji. "amac
je jo ovdje dolje, ovdje dolje sve plovi, i mi emo ploviti, Bili, svi
emo ploviti -" Georgeova ruka nalik ribljem trbuhu sklopi se oko
Billova vrata.
(VIDI DUHA VIDIMO DUHOVE VIDITE VIDIMO VIDI
DUHOVE)
Georgeovo zgreno lice primakne se Billovu vratu, "- ploviti -"
"On stavlja ruke na oba uha!" zavapi Bili. Glas mu je bio dublji,
gotovo da i nije bio njegov, i u vruem bljesku sjeanja Richie se
sjeti da Bili muca samo kad govori vlastitim glasom: kad se pretvara
da je netko drugi, nikad to ne ini.
 Ona Georgeova kreatura odskoi, siknuvi, i ruka Onoga
podigne se do lica pokretom kao da tjera zle duhove.
"Tako je!" vrisne Richie u silnom zanosu. "Ima ga, Bili! Sredi
Ono! Sredi Ono! Sredi Ono!"
"On stavlja ruke na oba uha i uporno tvrdi da vidi duha!" grmio
je Bili. Odluno je krenuo prema tobonjem Georgeu. "Ti nisi duh!
George zna da nisam elio da umre! Moji starci nisu imali pravo!
Okrivili su mene a to nije bilo u redu! uje me?"
Onaj tobonji George naglo se okrene, zacviljevi kao takor.
Ono potri i pone se mrekati ispod ute kine kabanice. Kabanica
kao da se rastapala i kapala u kriavim mrljama ute boje. Ono je
gubilo oblik, postajalo amorfno.
"On stavlja ruke na oba uha, pizdo!" vrisne Bili Denbrough, "i
uporno tvrdi da vidi duha!" On skoi za Onim i prsti mu potegnu
utu kinu kabanicu koja vie i nije bila kabanica. Ono to je
dohvatio sliilo je nekoj udnoj toploj kremi koja mu se istopila pod
prstima im je stisnuo aku. Bili padne na koljena. A onda Richie
vrisne kad mu je ibica oprljila prste a oni ponovno utonuli u tamu.
Bili osjeti kako mu neto poinje rasti u grudima, neto vrue,
zaguujue i bolno poput vatrenih kopriva. Snano se uhvati za
koljena i privue ih do brade, u nadi da e to sprijeiti bol, ili ga
moda ublaiti; maglovito je bio zahvalan zbog tame, bilo mu je
drago da ostali ne mogu vidjeti ovu agoniju.
On zauje kako mu se iz usta otima zvuk - treperavi jauk. Potom
jo jedan, pa jo jedan. "George!" zavapi on. "George, ao mi je!
Nikad nisam elio da ti se b-b-bilo to loe d-d-dogodi!"
Moda je bilo jo neto to je trebalo rei, ali on to nije mogao.
Onda pone jecati, leei na leima s jednom rukom preko oiju,
sjeajui se amca, sjeajui se upornog lupkanja kie o prozore
spavae sobe, sjeajui se lijekova i papirnatih maramica na nonom
ormariu, slabog bola temperature u glavi i tijelu, a ponajvie se
sjeajui Georgea: Georgea u njegovoj utoj kinoj kabanici s
kapuljaom.
"George, ao mi je!" vikne on kroz suze. "ao mi je, ao mi je,
molim te, --AO mi je - " A onda ga okrue oni, njegovi prijatelji, i
nitko ne upali ibicu, a netko ga zagrli, nije znao tko, Beverly moda,
ili moda Ben, ili Richie. Bili su s njim, i tih nekoliko kratkih
trenutaka, tama je bila dobrostiva.

10

Derry/5:30

U POLA EST VE JE PLJUTALO. PROGNOSTIARI

BANGORSKIH RADIO-POSTAJA izrazili su uenje i ponudili
blage isprike svima onima koji su isplanirali piknike i izlete u prirodu
na temelju jueranje vremenske prognoze. to se tu moe, narode;
samo jedan od tih neobinih klimatskih obrazaca koji se kadto
zapanjujue naglo razviju u dolini Penobscota.
Na WZON-U, meteorolog Jim Witt opisao je neto to je on
nazvao "izvanredno discipliniranom" frontom niskog tlaka. Blago
reeno. Vremenska je situacija ila od naoblake u Bangora, preko
pljuskova u Hampdenu do rosulje u Havenu, do umjerenih pljuskova
u Newportu. Vozai na Autocesti 7 odjednom su vozili kroz vodu
mjestimice duboku i do dvadeset centimetara, a zbog odrona koji je
zaepio odvodnu cijev iza Rhulinova imanja autocesta je bila
pokrivena s toliko vode da je praktiki bila neprolazna. U est sati
tog jutra prometna policija grada Derryja postavila je znakove
ZAOBILAZNICA s obje strane odrona.
Oni koji su pod nadstrenicom u Main Streetu ekali prvi jutarnji
autobus koji e ih odvesti na posao stajali su i gledali preko ograde u
Kanal, u kojem je voda bila zlokobno visoka u svom betonskom
koritu. Naravno, nee biti poplave, u tome su se svi sloili. Voda je
jo bila metar ispod oznake najvieg vodostaja iz 1977., a ni te
godine nije bilo poplave.
Ali je kia uporno i ustrajno bubnjala, a gromovi gunali u
niskim oblacima. Voda je tekla niz Up-Mile Hill u potocima i grmjela
u odvodima i kanalima.
Nee biti poplave, sloili su se svi, lica prevuenih patinom
tjeskobe.
U 5:45 transformator na stupu pokraj naputenog kamionskog
depoa brae Tracker eksplodira u bljesku ljubiaste svjetlosti i
savijeni komadi metala rasprsnu se po ploicama indre na krovu
zgrade. Jedan od tih leteih komada metala preree icu visokog
napona, koja takoer padne na krov, sikui i uvijajui se kao zmija,
bljujui gotovo itku bujicu iskri. Krov se zapali usprkos pljusku i
uskoro se depo pretvori u buktinju. Elektrini kabel pao je s krova na
korovom obraslu stazicu kojom se zaobilazilo zgradu do istine gdje
su nekad djeaci igrali bejzbol.
Derryjevski vatrogasci prvi put tog dana izjure u 6:02 i stignu do
Tracker Brothers u 6:09. Meu prvima s vatrogasnih je kola siao
Calvin Clark, jedan od blizanaca Clark s kojima su Ben, Beverly,
Richie i Bili ili u kolu. Na treem koraku potplatom svoje kone
izme stane na neizoliranu icu. Calvina gotovo trenutano ubije
struja. Jezik mu ispadne iz usta, a gumena vatrogasna kabanica pone
se puiti. Smrdio je po gumama koje spaljuju na gradskom smetlitu.
U 6:05, stanovnici Meritove u Old Capeu osjetili su neto to je
sliilo podzemnoj eksploziji. Tanjuri popadaju s polica, a slike sa
zidova. U 6:06 svaki zahod u Meritovoj eksplodira u gejziru izmeta i
otpadnih voda kad je dolo do nekog nezamislivog obrata u cijevima
koje su vodile do rezervoara novog pogona za preradu otpadnih voda
u Jalovini. U nekoliko sluajeva te su eksplozije bile toliko jake da su
probile rupe u stropovima kupaonica.
 ena po imenu Ann Stuart poginula je kad je iz njezine zahodske
koljke zajedno s bujicom otpadnih voda kao iz katapulta izletio i
prastari zupanik. Zupanik je proletio kroz mutno staklo na vratima
tu-kabine i proao joj kroz vrat poput neobinog metka dok je prala
kosu. Gotovo da joj je odsjekao glavu. Zupanik je bio relikvija iz
Kitchenerove eljezare, a u kanalizaciju je dospio prije gotovo
trietvrt stoljea.
Jo je jedna ena poginula kad je zbog tog naprasnog i silovitog
vraanja kanalizacije izazvanog irenjem metanskih plinova njezin
zahod eksplodirao kao bomba. Nesretnicu, koja je u to vrijeme
sjedila na zahodu i itala najnoviji katalog Banana Republic,
raznijelo je na komade.
U 6:19, munja udari u takozvani Most poljubaca koji je
premoivao Kanal izmeu parka Bassey i srednje kole. Iverci budu
odbaeni visoko u zrak, a onda padnu poput kie u nabujali Kanal
koji ih brzo otplavi.
Vjetar se nadimao. U pola sedam, mjera u predvorju zgrade
suda zabiljeio je brzinu neto veu od dvadeset kilometara na sat. U
6:45, pojaao se na trideset pet.
U 6:46, Mike Hanlon se probudi u svojoj sobi u bolnici Home.
Njegov povratak svijesti sliio je sporom rastapanju - dugo je mislio
da sanja. Bio je to neobian san - anksiozan san, rekao bi njegov stari
profa iz psihologije, Doc Abelson. Nije bilo oitog razloga za zebnju,
ali ju je svejedno osjeao; ista bijela soba kao da je odisala
prijetnjom.
Postupno je shvatio da je budan. ista bijela soba bila je
bolnika soba. Iznad njegove glave visjele su boce, jedna puna bistre
tekuine, druga tamnocrvene. Puna krvi. On ugleda ugaeni televizor
privren za zid i postane svjestan upornog lupkanja kie po
prozoru.
 Mike pokua pomaknuti noge. Jedna se lako pokrenula, ali
druga, njegova desna noga, odbijala se pomaknuti. Jedva da je i
osjeao tu nogu, i on shvati da je vrsto previjena.
Malo-pomalo svega se prisjeti. Poeo je zapisivati u svoju
biljenicu kad se pojavio Henry Bowers. Pravi grom iz vedra neba.
Dolo je do borbe, i - Henry! Kamo je Henry otiao? Po ostale?
Mike se mai bolnikog zvonca. Visjelo mu je iznad uzglavlja i
drao ga je u rukama kad su se otvorila vrata. Na njima je stajao
bolniar. Dva puceta na njegovoj bijeloj kuti bila su otkopana a crna
mu je kosa bila razbaruena, pa je podsjeao na nepoeljanog Bena
Caseyja. Oko vrata je nosio medaljon s likom svetog Kristofora. ak
i u svom bunovnom, tek tri etvrtine budnom stanju, Mike ga odmah
prepozna. Godine 1958. u Derryju je ubijena esnaestogodinja
djevojka po imenu Cheryl Lamonica. Ubilo ju je Ono. Djevojka je
imala etrnaestogodinjeg brata po imenu Mark, i to je bio on.
"Mark?" ree on slabano. "Moram razgovarati s tobom."
"Pst", ree Mark. Ruka mu je bila u depu. "Bez prie." On ue
u sobu i kad je stao kod podnoja kreveta, Mike s beznadnom
zebnjom primijeti koliko su oi Marka Lamonice prazne. Glavu je
lagano nagnuo u stranu, kao da uje daleku glazbu. On izvadi ruku iz
depa. U njoj se nalazila injekcija.
"Ovo e vas uspavati", ree Mark i krene prema krevetu.

11

Ispod grada/6:49

"PST! "vikne Bill, iako nije bilo nikakva zvuka osim njihovih
jedva ujnih koraka. Richie kresne ibicu. Zidovi tunela su se udaljili
i njih petero izgledali su jako mali u ovom prostoru ispod grada.
Zbiju redove i Beverly osjeti sanjiv deja vu dok je promatrala
divovske kamene ploe na podu i visee mree pauine. Sad su bili
blizu. Blizu.
''to uje?" upita ona Billa, pokuavajui gledati na sve strane
dok je ibica u Richiejevoj ruci tinjala, oekujui ugledati neko novo
iznenaenje kako dolazi posrui ili letei iz tame. Je li netko za
Rodana? Ili za izvanzemaljca iz onog jezivog filma sa Sigourney
Weaver? Velikog takora s naranastim oima i srebrnim zubima?
Ali nije bilo niega - samo pranjav miris tame i, negdje daleko,
grmljavina vode, kao da se odvodi pune.
"N- n-neto nije u r-r-redu", ree Bili. "Mike -"
"Mike?" upita Eddie. "to je s Mikeom?"
"I ja sam osjetio", ree Ben. "Je li... Bili, je li umro?"
"Ne", ree Bili. Oi su mu bile zamagljene i daleke, bez emocija
- sva njegova zabrinutost nalazila mu se u tonu glasa i obrambenom
dranju tijela. "On... O-o-on..." On proguta slinu. Neto mu kljocne
u grlu. Oi mu se raire.
"O ne -!"
"Bili?" vikne Beverly, usplahireno. "Bili, to je? to -"
"U-u-uhvatite me za r-r-ruke!" vrisne Bili. "B-b-brzo!"
Richie ispusti ibicu i uhvati Billa za jednu ruku. Beverly ga
zgrabi za drugu. Zamae svojom slobodnom rukom i Eddie je
slabano uhvati slomljenom rukom. Ben ga uhvati za drugu ruku i
zatvori krug uhvativi za ruku Richieja.
"Poalji mu nau snagu!" vikne Bili istim tim udnim, dubokim
glasom. "Poalji mu nau snagu, to god da si, poalji mu nau
snagu! Sad! Sad! Sad!"
Beverly osjeti kako neto odlazi od njih prema Mikeu. Glava joj
se okretala na ramenima u nekoj vrsti ekstaze, a otro se hripanje
Eddiejeva disanja stopilo sa strmoglavom grmljavinom vode u
odvodima.

12

"SAD", REE MARK LAMONICA TIHIM GLASOM.

UZDAHNE POPUT OVJEKA KOJI osjea da mu se blii
orgazam.
Mike je uporno pritiskao bolniko puce. uo ga je kako zvoni u
sestrinskoj sobi na kraju hodnika, ali nitko ne doe. Nekakvom
paklenskom vidovitou on shvati da sestre sjede tamo, itaju
jutarnje novine, piju kavu, uju njegovo zvonce ali ga ne uju, uju
ga ali ne reagiraju, reagirat e tek kasnije kad sve bude gotovo, zato
to je to tako u Derryju. U Derryju je bolje ne vidjeti i ne uti neke
stvari... dok se ne zavre. Mike pusti bolniko puce.
Mark se sagne prema njemu. Vrh injekcije zasvjetluca. Medaljon
svetog Kristofora hipnotiki se zanjie naprijed-natrag dok je
povlaio pokriva.
"Evo ovdje", apne on. "U sternum." I ponovno uzdahne. Mike
osjeti kako ga ispunja snaga - neka primitivna snaga koja mu je tijelo
ispunila elektrinim nabojem. On se ukoi, prstiju rairenih kao u
gru. Oi mu se raire. Iz grla mu se otme roktaj, a onaj osjeaj
zastraujue obamrlosti raspline se kao da mu je netko smjestio kroe
u bradu.
Desna mu ruka poleti prema nonom stoliu. Tamo se nalazio
plastini vr a pokraj njega i teka aa za vodu kakve se via u
kantinama. Ruka mu se sklopi oko nje. Lamonica osjeti promjenu; iz
oiju mu se izgubi ono sanjivo, zadovoljno svjetlo a zamijeni ga
oprezna zbunjenost. Lagano ustukne, i u tom trenutku Mike podigne
onu au i odalami ga njome po licu.
 Lamonica vrisne, zatetura natrake i ispusti injekciju. Ruke mu
polete k licu iz kojeg je ikljala krv, slijevala mu se niz zapea i
prskala njegovu bijelu kutu.
Snaga se raspline naglo kako je i dola. Mike je tupo gledao u
krhotine slomljenog stakla na krevetu, njegovoj bolnikoj pidami i
ruci koja je krvarila. Zauje brz, lagan zvuk cipela s gumenim
onovima u hodniku, sve blie.
Sad dolaze, pomisli on. O da, sad. A nakon to odu, tko e se
pojaviti? Tko e se pojaviti sljedei?
Kad su upale u njegovu sobu, medicinske sestre koje su dotad
mimo sjedile u svom odjeljku dok je njegovo zvono mahnito cilikalo,
Mike zatvori oi i pomoli se Bogu da svemu tome doe kraj. Pomoli
se da su njegovi prijatelji negdje ispod grada, pomoli se da su dobro,
pomoli se da svemu ovome uine kraj.
Nije tono znao kome se moli... ali se molio bez obzira na to.

13

Ispod grada/6:54

"D-D-DOBRO JE", REE BILL USKORO.

Ben nije znao koliko su dugo stajali u mraku i drali se za ruke.
inilo mu se da je osjetio kako neto - neto od njih, iz njihova kruga
- odlazi pa se vraa. Ali nije znao kamo je ta stvar - ako je uope i
postojala - otila, ni to je uinila.
"Jesi li siguran, Veliki Bille?" upita Richie.
"D-d-da." Bili pusti Richiejevu i Beverlynu ruku. "Ali m-m-
moramo ovo z-z-zavriti to b-b-bre. K-k-krenimo."
 Oni krenu dalje. Richie i Bili su povremeno palili ibice.
Nemamo sa sobom ni puhaljku za gaanje grakom, pomisli Ben. Ali
to je dio svega toga, zar ne? Chud. to to znai? Kakvo je Ono
zapravo bilo? Kakvo je bilo posljednje lice Onoga? Ako i nismo ubili
Ono, povrijedili smo ga. Kako smo to uinili?
Prostorija kroz koju su hodali - vie se nije mogla nazvati
tunelom - postajala je sve vea. Koraci su im odjekivali. Ben se sjeti
mirisa, onog jakog mirisa zoolokog vrta. Postane svjestan da im
ibice vie nisu potrebne - sad je bilo svjetla, nekakvog sablasnog
sjaja koji je neprestano jaao. Na toj movarnoj svjetlosti njegovi su
prijatelji svi sliili na ive leeve.
"Sprijeda je zid, Bili", ree Eddie.
"Z-z-znam."
Ben osjeti kako mu srce ubrzava. U ustima je imao gorak okus i
glava ga je poela boljeti. Osjeao se sporo i uplaeno. Osjeao se
debelo.
"Vrata", apne Beverly.
Da, to je to mjesto. Jednom, prije dvadeset sedam godina, uspjeli
su proi kroz ta vrata; bilo je dovoljno samo da sagnu glavu. Sad e
morati unuti ili puzati na sve etiri. Narasli su; ovo je bio
nepobitan dokaz, ako je nepobitan dokaz uope potreban.
Mjesta na Benovu vratu i zapeima gdje se mjeri puls bila su
vrua i puna krvi; srce mu je poelo lako i brzo treperiti na rubu
aritmije. Golubiji puls, pomisli on nesuvislo i oblie usne.
Jarko zelenkastouto svjetlo kuljalo je ispod vrata, gruvalo kroz
kienu kljuanicu u usukanom traku koji je djelovao gotovo dovoljno
gusto da ga se ree.
Na vratima je bio onaj znak i ponovno svatko od njih u tom
udnom simbolu ugleda neto drugo. Beverly ugleda Tomovo lice.
Bili ugleda odsjeenu Audrinu glavu ije prazne oi zure u njega u
stranoj optubi. Eddie ugleda iscerenu lubanju iznad dvije ukriene
kosti, simbol za otrov. Richie ugleda bradato lice izopaenog Paula
Bunyana, oiju zakiljenih u ubojite proreze. A Ben ugleda Henryja
Bowersa.
"Bili, jesmo li dovoljno jaki?" upita on. "Moemo li mi ovo?"
"N-n-ne z-z-znam", ree Bili.
"A to ako su zakljuana?" upita Beverly utanjenim glasom.
Tomovo lice joj se rugalo.
"N-n-nisu", ree Bili. "Ovakva m-m-mjesta n-n-nikad nisu z-z-
zakljuana."
On na vrata poloi prste desne ruke skupljene u obliku atora -
morao se pritom sagnuti - i gurne. Vrata se otvore u bujicu bolesne
utozelene svjetlosti. Zapahne ih onaj smrad zoolokog vrta, smrad
prolosti koja se pretvara u sadanjost, uasno iv, opsceno vitalan.
Kotau, kotrljaj se, pomisli Bili nesuvislo, okrene se i pogleda
ostale. Onda se spusti na sve etiri. Beverly za njim, pa Richie, pa
Eddie. Ben stigne posljednji, dok mu se koa jeila od prastare
neisti na podu. Proe kroz portal, i dok se uspravljao u udnom aru
vatre koji je plazio gore-dolje po vlanim kamenim zidovima u
zmijama svjetla, posljednja uspomena tresne na svoje mjesto silinom
mentalne kugle za ruenje kua.
On zavapi, zatetura prema natrag, rukom se uhvati za glavu, i
njegova prva nesuvisla misao bila je: Nije ni udo da je Stan izvrio
samoubojstvo! O Boe, da sam barem to i ja uinio! Ugleda iste
izraze zapanjenog uasa i prisjeanja na licima ostalih kad se
posljednji klju okrenuo u posljednjoj bravi.
A tad Beverly pone vritati, pripivi se uz Billa, kad se Ono
stutila niz pauinastu zavjesu svoje mree, komarni Pauk izvan
vremena i prostora, Pauk kakav ne postoji ak ni u grozniavim
prizorima iz ivota itelja najdubljih krugova pakla.
 Ne, pomisli Bili hladno, nije ni Pauk, zapravo ne, ali ovaj oblik
Ono nije odabrala iz naih glava; to je najblie to se nai umovi
mogu pribliiti
(crnim rupama)
onome to Ono doista jest.
Ono je bila oko pet metara visoka a crna kao no bez mjeseine.
Svaka noga Onoga bila je debela kao bedro nekog bildera. Oi
Onoga bile su arki pakosni rubini, izbuljeni iz duplji punih neke
kapave tekuine boje kroma. Nazubljene vilice Onoga otvarale su se
i zatvarale, a iz njih su curile vrpce pjene. Skamenjen u ekstazi uasa,
na rubu potpunog bezumlja, Ben primijeti mirnoom kakva vlada u
sreditu uragana da je ta pjena iva; pala bi na smrdljivi kamenom
poploani pod, a onda se otkoprcala u pukotine kao protozoa.
Ali Ono je neto drugo, postoji neki konani oblik, oblik koji
gotovo vidim onako kako se vidi obris ovjeka koji prolazi iza
filmskog platna za vrijeme prikazivanja filma, neki drugi oblik, ali ja
ne elim vidjeti Ono, molim te, Boe, ne daj da vidim Ono...
A to i nije bilo vano, zar ne? Vide ono to vide, i Ben nekako
shvati da je Ono zatoena u ovom konanom obliku, obliku Pauka,
njihovoj zajednikoj neeljenoj i nevoljnoj viziji. Od borbe protiv
ovog Onoga ovisi hoe li oni ivjeti ili umrijeti.
Stvorenje je cialo i cviljelo i Ben postane sasvim siguran da
zvukove koje Ono isputa uje dvaput - prvi put u glavi, a onda,
djeli sekunde kasnije, u uima. Telepatija, pomisli on, itam misli
Onoga. Sjena Onoga bila je zdepasto jaje koje je brzalo po drevnom
zidu ove utvrde koja je bila jazbina Onoga. Tijelo joj je bilo
pokriveno grubom dlakom, i Ben primijeti da je Ono opremljena
alcem dovoljno dugim da probode ovjeka. S njegova je vrha kapala
bistra tekuina, i Ben shvati da je i ona iva; kao i slina, i taj se otrov
koprcajui uvlaio u pukotine u podu. alac Onoga, da... ali ispod
njega, trbuh Onoga bio je nakazno ispupen, gotovo da se vukao po
podu dok se Ono kretala, promijenivi sad malo smjer, uputivi se
nepogreivo prema njihovu voi, prema Velikom Billu.
To joj je tobolac s jajima, pomisli Ben, a njegov um kao da je
vrisnuo od implikacija. togod Ono bila iza onoga to vidimo, ovo je
oblije barem simbolino tono: Ono je enka, i Ono je trudna... Bila
je trudna i tada i nitko od nas to nije znao osim Stana, o, Isuse, DA,
bio je to Stan, Stan a ne Mike, Stan je shvatio, Stan nam je rekao...
Zato smo se morali vratiti, bez obzira na sve, zato to je Ono enka,
Ono je trudna i nosi neki nezamisliv nakot... a vrijeme okota se blii.
Nevjerojatno, ali Bili Denbrough zakorai u susret Onome.
"Bili, ne!" vrisne Beverly.
"Ne p-p-prilazite!" vikne Bili ne osvrnuvi se. A onda Richie
potri prema njemu, zazivajui ga, a i Ben ustanovi da su se i
njegove noge pokrenule. Osjeao se kao da se pred njim fantomski
ziba njegov nekadanji trbuh i taj ga osjeaj razveseli. Moram
ponovno postati dijete, pomisli on nesuvislo. To je jedini nain na
koji mogu sprijeiti Ono da me izludi. Moram ponovno postati
dijete... moram to prihvatiti. Nekako.
Tri. Izvikuje Billovo ime. Nejasno svjestan da Eddie tri pokraj
njega, da mu slomljena ruka poskakuje na sve strane, a remen
ogrtaa kojim ju je Bili uvrstio sad se vue po zemlji. Eddie je
izvukao aspirator. Izgledao je kao poludjeli izgladnjeli revolvera s
nekakvim udnim pitoljem. Ben zauje Billa kako se dere: "Ti si m-
m-mi ubila brata, j-j-jebena GADURO!"
A tad se Ono podigne na stranje noge iznad Billa, ukopa Billa u
svoju sjenu i zalomi kandama po zraku. Ben zauje kako Ono eljno
cvili, pogleda u bezvremene, zle crvene oi Onoga... i na trenutak
zaista i ugleda oblije iza ovog oblija: ugleda svjetla, ugleda
beskrajnu puzavu dlakavog stvora nainjenog od svjetlosti i nieg
drugog, naranaste svjetlosti, mrtve svjetlosti koja se izruguje ivotu.
Obred pone iznova.
 DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Chudov obred

U jazbini Onoga/1958.

BILL IH JE ODRAO NA OKUPU KAD SE ONAJ VELIKI

CRNI PAUK SJURIO NIZ SVOJU mreu, proizvodei kuan vjetar
koji im je mrsio kosu. Stan vrisne kao beba, smee mu se oi
iskolae u dupljama, a prsti zaruju po obrazima. Ben je lagano
uzmicao sve dok njegova pozamana pozadina ne udari o zid ulijevo
od vrata. Osjeti kako mu kroz hlae progara hladna vatra pa se
ponovno odmakne, ali kao u snu. Ta nita od ovoga nije mogue; ovo
je naprosto najgora nona mora na svijetu. Ustanovio je da ne moe
podii ruke. Kao da su mu za njih privezani teki utezi.
Richie shvati da mu pogled privlai ona mrea. Tu i tamo,
djelomice umotana u svilenkaste niti koje su se pomicale kao ive,
visjelo je nekoliko trulih, napola pojedenih trupala. Uini mu se da je
prepoznao Eddieja Corcorana kako visi blizu stropa, iako je Eddie
bio bez obje noge i jedne ruke.
Beverly i Mike se stisnu jedno uz drugo kao Ivica i Marica u
umi, gledajui, obamrli, kako se Pauk sputa do poda i gmie prema
njima, a iskrivljena sjena Onoga jezdi pokraj njega po zidu.
Bili se okrene da ih pogleda, visok, mrav djeak u majici
zamazanoj blatom i izmetom, koja je nekad bila bijela, u trapericama
s podvrnutim nogavicama, u tenisicama skorenim od blata. Kosa mu
je pala preko ela, a oi mu gorjele. Osmotri ih, onda kao da ih
otpie, pa se ponovno okrene prema Pauku. I - nevjerojatno - krene
prema Onome, ne trkom ve brzim koracima, izbaenih laktova,
napetih miia na podlakticama, stisnutih aka.
"T-t-ti si mi u-u-ubio b-b-brata!''
"Ne, Bili!" zakrijeti Beverly, otme se iz Mikeova zagrljaja i
jurne prema Billu, a crvena joj kosa zavijori za njom. "Ostavi ga na
miru!" drekne ona na Pauka. "Da ga nisi ni pipnuo!"
Sranje! Beverly! pomisli Ben, i onda potri i on visoko podiui
noge, dok mu se trbuh valjao lijevo-desno ispred njega. Bio je
nejasno svjestan da Eddie Kaspbrak tri njemu slijeva, drei
aspirator u zdravoj ruci poput pitolja.
A tad se Ono propne na stranje noge iznad Billa, koji je bio
nenaoruan; Ono poklopi Billa svojom sjenom, a noge Onoga
zalome po zraku. Ben zgrabi Bev za rame. Dohvati je, a onda mu
ruka sklizne. Ona se okrene prema njemu, divljih oiju, iskeena.
"Pomozi mu!" vrisne ona.
"Kako?" uzvrati joj Ben vriskom. Munjevito se okrene prema
Pauku, zauje eljan cvile Onoga, pogleda u njegove bezvremene,
zle oi, i ugleda neto iza tog oblija; neto puno gore od pauka.
Neto to je bilo ista bezumna svjetlost. Hrabrost mu se pokoleba...
ali ga je Bev zamolila, a on je voli.
"Proklet bio, ostavi Billa na miru!" zakrijeti on.
Trenutak kasnije neija ga ruka pljesne po leima tako jako da se
skoro opruio po zemlji. Bio je to Richie, i premda su mu suze tekle
niz obraze, Richie se luaki cerio. Kutovi usta gotovo da su mu
dosezali do usnih resica. Slina mu je curila kroz zube. "Sredimo je,
Plast!" vrisne Richie. "Chud! Chud!"
Nju? pomisli Ben glupavo. Jel on to rekao nju?
A naglas ree: "Moe, ali to je to? to je Chud?"
 "Je bi ga ako znam!" vikne Richie, a onda potri prema Billu i u
sjenu Onoga.
Ono je nekako uala na stranjim nogama, a prednjim je
mlatarala po zraku tik iznad Billove glave. I Stan Uris, prisiljen da se
priblii, usprkos svemu nagonskom u sebi, shvati da Bili pilji odozdo
u Ono, plavih oiju uprtih u neljudske naranaste oi Onoga, oi iz
kojih se prosipala ona uasna mrtvaka svjetlost. Stan stane,
shvativi da je Chiidov obred - to god to bilo - zapoeo.

Bili u nitavilu/Ranije

- TKO SI TI I ZATO MI DOLAZI?

Ja sam Bili Denbrough. Ti zna tko sam i zato sam ovdje. Ti si
mi ubila brata, a ja sam ovdje da ubijem Tebe. Odabrala si pogreno
dijete, gaduro.
- Ja sam vjena. Ja sam deraica svjetova.
Ma je li? Nije valjda? U tom sluaju, sestro, ovo ti je bio
posljednji obrok.
- nema mo; ovdje je mo; osjeti mo, derite, a onda ponovi to
kako si doao ubiti Vjenu. Misli da Me vidi? Vidi samo ono to ti
doputa tvoj mozak. eli Me vidjeti? Doi, onda! Doi, derite!
Doi!
Izbaen -
(on)
Ne, ne izbaen, ispaljen, ispaljen kao ivi metak, kao artist u
cirkusu Shrine koji dolazi u Derry svakog svibnja. Bio je podignut i
baen preko Paukove dvorane. Ono je samo u mojoj glavi! vrisne on
na sebe. Moje tijelo i dalje stoji tamo, oi u oi s Onim, budi hrabar,
to je samo opsjenarski trik, budi hrabar, budi iskren, stoj, stoj -
(stavlja)
Tutnjei, zavitlan u crni i vlani tunel obloen ispucanim,
smrvljenim ploicama starim pedeset godina, stotinu, tisuu, milijun
milijardi, tko e ga znati, hita u mrtvakoj tiini pokraj raskrija,
nekih osvijetljenih onom usukanom zelenoutom vatrom, a nekih
areim balonima punima sablasne bijele mrtvake svjetlosti, nekih
mrtvaki crnih; izbaen brzinom od tisuu kilometara na sat pokraj
gomila kostiju, nekih ljudskih a nekih i ne, juri kao pikado strelica na
raketni pogon u aerodinamikom tunelu, sad se uspinjui, ali ne
prema svjetlu ve prema mraku, nekoj titanskoj tami
(ruke)
i izleti van u potpunu crnu tamu, crna je tama bila posvuda, crna
je tama bila kozmos i svemir, a pod te crne tame bio je tvrd, tvrd kao
polirana ebanovina, a on je klizio po njemu na grudima i trbuhu kao
uteg na ledu za curling. Bio je na plesnom podiju vjenosti, a
vjenost je bila crna.
(na oba uha)
- prekini s time zato to govori? to ti nee pomoi, glupi djeae
i uporno tvrdi da vidi duha!
- prestani!
on stavlja ruke na oba uha i uporno tvrdi da vidi duha!
- prestani!prestani! nareujem, zapovijedam, prestani s tim!
Ne svia ti se, ha? I misli: Kad bih samo mogao to rei naglas,
izgovoriti to bez mucanja, mogao bih razbiti ovu iluziju -
- ovo nije iluzija, budalasti djeaiu - ovo je vjenost. Moja
vjenost, a ti si izgubljen u njoj, izgubljen zauvijek, nikad nee nai
put natrag; sad si vjean, i osuen lutati po crnoj tami... to jest, nakon
to se sretne sa Mnom licem u lice -
 Ali ima ovdje jo neeg. Bili to osjeti, na neki ludi nain i
nanjui: neko veliko prisue ispred njega u tami. Oblik. Nije osjeao
strah ve posvemanje strahopotovanje; evo moi koja zasjenjuje
mo Onoga, i Bili je imao vremena samo nesuvislo pomisliti: Molim
te, molim te, to god da si, upamti da sam ja jako mali -
On jurne prema tome i shvati da je to velika Kornjaa, oklopa
obloenog mnogim arkim bojama. Njezina prastara gmazovska
glava polako izviri iz oklopa, i Billu se uini da je osjetio nejasno
prezrivo iznenaenje stvora koji ga je zavitlao ovamo. Kornjaine su
oi bile ljubazne. Bili pomisli da je Kornjaa jamano neto najstarije
to se moe zamisliti, puno starija od Onoga, koja je izjavila da je
vjena.
to si ti?
- ja sam Kornjaa, sinko. Ja sam stvorila svemir, ali me, molim
te, nemoj kriviti zbog toga; bolio me trbuh.
Pomozi mi! Molim te, pomozi mi!
- ja sam neutralna u ovim stvarima.
Moj brat -
- ima svoje mjesto u makrokozmosu; energija je vjena, to ak i
dijete kao to si ti jamano shvaa.
Sada je letio pokraj Kornjae, i ak i pri njegovoj golemoj
proklizavajuoj brzini, Kornjaine oklopljene slabine kao da se
sterale unedogled s njegove desne strane. Nejasno se sjeti vonje u
vlaku koji se mimoilazi s vlakom iz suprotnog smjera, vlakom toliko
dugim da se ini da stoji na mjestu ili da se ak kree prema natrag.
Jo je uo Ono, kako kvoca i zuji, glasom visokim i srditim,
neljudskim, punim luake mrnje. Ali kad je Kornjaa progovorila u
Billovoj glavi, glas Onoga bude zbrisan. Kornjaa je govorila u
Billovoj glavi, i Bili nekako shvati da postoji jo jedan Drugi, i da taj
Konani Drugi stoluje u nitavilu onkraj ovog. Taj Konani Drugi bio
je
 - moda - stvoritelj Kornjae, koja je samo promatra, i Onoga,
koja je samo dera. Taj je Drugi bio sila izvan svemira, mo vea od
svake druge moi, zaetnik svega postojeeg.
Odjednom mu se uini da je shvatio: Ono ga eli gurnuti kroz
neki zid na kraju svemira u neko drugo mjesto
(koje je stara Kornjaa nazvala makrokozmosom)
gdje Ono stvarno ivi; gdje Ono postoji kao titanska, area
jezgra koja je moda tek najsitniji trun u umu tog Drugog; ugledat e
Ono razgolieno, stvor neoblikovane razarajue svjetlosti, i bit e ili
milostivo uniten ili e ivjeti zauvijek, bezuman a ipak svjestan u
ubojitom beskonanom bezoblinom gladnom biu Onoga.
Molim te, pomozi mi! Zbog ostalih -
- mora sam sebi pomoi, sinko
Ali kako? Molim te, reci mi! Kako? Kako? KAKO?
Sad je stigao do grubo krljutavih stranjih Kornjainih nogu;
imao je dovoljno vremena promotriti njezinu titansku no prastaru
kou, dovoljno vremena da ga zadive njezini debeli nokti na nogama
- bili su udne plaviastoukaste boje, i u svakom je vidio kako
plivaju zvijea.
Molim te, ti si dobra, osjeam i vjerujem da si dobra, i
preklinjem te... molim te, zar mi nee pomoi?
- ve zna. postoji samo Chud. i tvoji prijatelji.
Molim te, o molim te
- sinko, mora staviti ruke na oba uha i uporno tvrditi da vidi
duha... to je sve to ti mogu rei. kad se uvali u ovakvo kozmoloko
sranje, mora se rijeiti prirunika s uputama
On shvati da Kornjain glas blijedi. Sad je bio iza nje, poput
metka jurio u tamu dublju od bezdana. Kornjain je glas sad
nadglasao, nadjaao, razdragani trkeljavi glas Stvora koji ga je
izbacio van u ovu crnu prazninu - glas Pauka, glas Onoga.
 - kako ti se svia ovdje vani, prijatelju mali? svia ti se? vie
nego svia? daje li mu devedeset osam bodova jer ima dobar plesni
ritam? moe li ga uhvatiti mandulama i njihati lijevo-desno? jesi li
uivao u susretu s mojim kolegom Kornjaom? mislio sam da je stari
glupan odavno otegnuo papke, a kad ono, s obzirom na to koliko ti je
mogao rei, ba je i mogao umrijeti, zar si mislio da ti on moe
pomoi? ne ne ne ne
on stavlja ne on s-s-s-s-stavlja ne
- prestani trabunjati! nema vremena; porazgovarajmo dok jo
ima vremena, reci mi neto o sebi, prijatelju mali... reci mi, svia li ti
se ova hladna tama ovdje? uiva li u svom velikom obilasku nitavi
la koje lei Vani? ekaj samo dok se probije, prijatelju mali! ekaj
dok se probije tamo gdje sam ja! priekaj samo! priekaj do crnih
rupa! pogledat e i poludjeti... ali e ivjeti... iivjeti... iivjeti... u
njima... u Meni...
Ono vrisne ogavnim smijehom, i Bili postane svjestan da glas
Onoga poinje istodobno i blijedjeti i jaati, kao da on istodobno
izlazi izvan njegova dohvata... i hrli Joj u susret. A zar se nije upravo
to dogaalo? Da. Uini mu se da je tako. Jer dok su glasovi dotad bili
besprijekorno sinkronizirani, onaj prema kojem je sad jurio bio je
potpuno stran i izgovarao slogove koje nijedan ljudski jezik ni grlo
ne bi mogli reproducirati. Bio je to glas crnih rupa, pomisli on. -
nema vremena; porazgovarajmo dok jo ima vremena.
Ljudski glas Onoga gubi se onako kako se bangorske
radiopostaje gube dok si u automobilu na putu za jug. Ispuni ga jarki,
plameni uas. Uskoro nee biti u stanju normalno komunicirati s
Onim... i neki njegov dio shvati da je to, usprkos smijehu Onoga, i
usprkos njegovoj izvanzemaljskoj razdraganosti, upravo ono to Ono
eli. Ne samo da ga poalje tamo gdje se Ono zaista nalazi, nego i da
prekine njihovu komunikaciju. Ako se to prekine, on je gotov.
Izgubiti mogunost komunikacije znailo bi izgubiti mogunost
spasa; shvatio je to po nainu na koji su se njegovi roditelji odnosili
prema njemu poslije Georgeove smrti. Bila je to jedina lekcija koju je
mogao izvui iz njihove ledene hladnoe.
Odlazio je od Onoga... i pribliavao se Onome. Ali je odlaenje
nekako bilo vanije. Ako Ono tamo vani eli jesti djeicu, ili ih
usisati, ili to ve radi s njima, zato ih nije sve poslala ovamo? Zato
samo njega?
Zato to se Ono morala osloboditi svojeg paujeg bia, eto zato.
Nekako su Ono-Pauk i Ono koja je sebe nazivala crnim rupama bili
povezani. Ono koja ivi ovdje u crnoj tami moda i jest neranjiva
dok je Ono ovdje i nigdje drugdje... ali je Ono i na Zemlji, ispod
Derryja, u tjelesnom obliju. Koliko god Ono bila ogavna, u Derryju
je tjelesna... a ono to je tjelesno moe se ubiti.
Bili se sklizao kroz tamu, a brzina mu se i dalje poveavala.
Zato osjeam da je toliko toga to Ono pria puki blef, prodavanje
magle? Zato? Kako?
On shvati kako, moda... samo moda.
Postoji samo Chud, rekao je Kornjaa. I to ako je ovo to? to
ako su duboko zagrizli jedno drugome u jezik, ne tjelesno, nego
duhovno? I to ako obredu bude kraj ukoliko Ono uspije zavitlati
Billa dovoljno daleko u nitavilo, dovoljno daleko prema vjenom
bestjelesnom biu Onoga? Ono bi ga jednim udarcem otrgla od sebe,
ubila i pobijedila.
- dobro ti ide, sinko, ali e uskoro biti prekasno
Ono se boji! Boji se mene! Boji se svih nas!
- sklizao se, sklizao, a ispred njega iznikne zid, on ga osjeti,
osjeti ga u tami, zid na rubu kontinuuma, a onkraj toga drugo oblije,
crne rupe -
- ne razgovaraj sa mnom, sinko, i ne priaj sam sa sobom - to te
razdire, zagrizi ako eli, ako se usudi, ako moe biti hrabar, ako
moe podnijeti... zagrizi, sinko!
Bili zagrize - ne zubima u ustima, ve zubima u svojoj glavi.
 Spusti glas za cijelu oktavu, uini ga tuim (uini ga, zapravo,
glasom svog oca, iako e Bili lei u grob a da toga nee biti svjestan;
neke se tajne nikad ne saznaju, a vjerojatno je tako i bolje), i
udahnuvi punim pluima, on vikne: "ON STAVLJA RUKE NA
OBA UHA I UPORNO TVRDI DA VIDI DUHA A SAD ME
PUSTI!"
On osjeti kako Ono vriti u njegovu umu, vriskom zlovoljnog
obijesnog bijesa... ali bio je to ujedno i krik straha i bola. Ono nije
bila naviknuta da ne bude po njezinu; takvo se to jo Onome nije
nikad dogodilo, a sve do najskorijih trenutaka njegova postojanja
Ono nije to ni smatrala moguim.
Bili osjeti kako se Ono uvija; nije ga privlaila k sebi nego ga
gurala od sebe - pokuavala ga maknuti s puta.
"STAVLJA RUKE NA OBA UHA, REKOH!''
"PRESTANI!"
"VRATI ME! MORA! NAREUJEM! ZAHTIJEVAM!"
Ono ponovno vrisne. Njegov je bol sad bio intenzivniji - moda
djelomice i zato to Ono, premda je proivjela svoje dugo, dugo
postojanje nanosei bol, hranei se njime, nikad nije iskusila bol kao
dio sebe.
Ono ga je i dalje pokuavala odgurati, otresti ga se, slijepo i
tvrdoglavo inzistirajui na pobjedi, kao to je uvijek prije
pobjeivala. Ono ga je gurala... ali Bili osjeti da se njegova vanjska
brzina smanjila, i ukae mu se groteskan prizor: Jezik Onoga,
prekriven tom ivom slinom, nategnut kao debela lastika, puca,
krvari. Ugleda sebe kako se zubima dri za vrh tog jezika, pregriza
ga malo-pomalo, lica okupana greom ljepljivom tekuinom koja je
bila bio krv Onoga, i gui se u mrtvom smradu Onoga, a ipak se i
dalje dri, dri se nekako, dok se Ono svim silama bori u slijepom
bolu i rastuem bijesu da ne povue jezik -
 (Child, ovaj Chud, ustani, budi hrabar, budi iskren, izdri za
svog brata, za prijatelje; vjeruj, vjeruj u sve ono u to si vjerovao,
vjeruj da e te policajac, kae li mu da si se izgubio, otpratiti kui
na sigurno, da postoji vila koja dolazi po zube koje ostavi ispod
jastuka a koja ivi u golemom dvorcu od zubne cakline, u Djeda
Boinjaka ispod Sjevernog pola, koji izrauje igrake sa zdrugom
vilenjaka, i da bi Kapetan Pono mogao postojati, da, mogao bi,
usprkos tome to Carlton, stariji brat Calvina i Cissy Clark kae da
su sve to samo prie za malu djecu, vjeruj da e te otac i majka
ponovno zavoljeti, da je hrabrost mogua i da e rijei svaki put
glatko skliznuti niz jezik; nema vie Gubitnika, nema vie skrivanja
ispod rupe u zemlji koju se nazvalo klupskom kuicom, nema vie
plakanja u Georgiejevoj sobi zato to ga nisi mogao izbaviti i nisi
znao, vjeruj u sebe, vjeruj u ar te udnje)
On se pone smijati u tami, ne histerino ve potpuno
razdragano zaprepateno.
"SRANJE, TA JA VJERUJEM U SVE TO!" vikne on, a bila je
to istina: ak i s jedanaest godina primjeivao je da stvari ispadnu
dobro u upravo komino visokom postotku sluajeva. Svjetlost
bukne oko njega. On podigne ruke iznad glave. Podigne i lice i osjeti
kako ga plavi snaga.
On zauje kako Ono ponovno vriti... i odjednom bude povuen
natrag putem kojim je doao, i dalje zadravi sliku svojih zuba
duboko zarivenih u neobino meso jezika Onoga, zuba stisnutih
poput crne smrti. Letio je kroz tamu, noge su se vukle za njim,
vrhovi vezica na njegovim blatom skorenim tenisicama vijorili su se
kao barjaci, a vjetar ovog praznog mjesta orio mu se u uima.
Bude povuen pokraj Kornjae i on primijeti da mu je glava
uvuena u oklop; njegov je glas zvuao uplje i izoblieno, kao da je
i oklop u kojem on ivi bunar dubok cijelu vjenost.
 - nije loe, sinko, ali ja bih na tvom mjestu sad sve ovo priveo
kraju; ne daj Onome da se izvue. Zna, energija se nekako rasipa;
ono to moe s jedanaest godina esto ne moe vie nikad ponoviti.
Kornjain je glas slabio, blijedio. Ostala je samo strelovito
promiua tama... pa otvor kiklopskog tunela... mirisi starosti i
raspadanja... paukove mree koje mu dotiu lice poput sagnjilog
povjesma svile u ukletoj kui... pljesnive ploice promiu u
magnovenju... raskrija, sad neosvijetljena, bez Mjeseevih balona, a
Ono vriti, vriti:
- pusti me pusti me otii u i nikad se neu vratiti pusti ME
BOLI BOLI BOOOOLIIIII
"Stavlja ruke!" vrisne Bili, sad gotovo opijen radou. Ispred
sebe ugleda svjetlost, ali ona je blijedjela, trnula poput velikih svijea
koje su dogorjele... i na trenutak ugleda sebe i ostale kako se dre za
ruke u polukrugu; Eddie mu je s jedne, a Richie s druge strane.
Ugleda vlastito tijelo, onemoalo, zabaene glave kako zuri u Pauka
koji se uvija i vrti kao dervi, dok mu dlakave, bodljikave noge
udaraju o pod, a otrov mu kaplje sa aoke.
Ono je vritala na izdisaju.
Barem je tako Bili iskreno vjerovao.
A onda uleti natrag u svoje tijelo brzinom kojom se loptica
zabija u bejzbolsku rukavicu, i silina tog udara otrgne njegove ruke iz
Richiejeve i Eddiejeve, srui ga na koljena i odgura na koljenima po
podu do ruba mree. Ne razmiljajui, on se uhvati za jednu nit, i
ruka mu smjesta utrne, kao da je u nju ubrizgana injekcija novokaina.
Nit je bila debela poput kabela za vezanje radnika koji se penju na
telefonski stup.
"Ne diraj to, Bili!" drekne Ben, i Bili povue ruku jednim naglim
trzajem. Na dlanu ispod prstiju ostane mu ranjiv trak koji se ispuni
krvlju i Bili teturajui ustane, pogleda prikovana za Pauka.
 Ono se odguravala dalje od njih, ulazei u sve dublju pomrinu u
stranjem dijelu prostorije dok je svjetlost blijedjela. Ostavljala je za
sobom lokve i bare crne krvi; u sukobu s njima, utroba Onoga
prsnula je na desetak, moda stotinu mjesta.
"Bille, mrea':"vrisne Mike. "Pazi!"
Bili korakne natrag, izvije vrat najvie to je mogao, a niti mree
Onoga spuste se i udare o kamenom poploani pod s njegove obje
strane poput mesnatih bijelih zmija. One odmah ponu gubiti oblik,
otjecati u pukotine izmeu kamenja. Mrea se raspadala, upala iz
mnogobrojnih vezova. Jedno tijelo, umotano kao muha, strmoglavi
se i tresne na pod uz muan zvuk trule bue.
"Pauk!" vrisne Bili. "Gdje je Ono?"
I dalje je uo Ono u svojoj glavi, kako cii i vriska od bola, i
nejasno shvati da je Ono otila u isti onaj tunel u koji je bacila Billa...
no je li Ono ula u nj da bi pobjegla natrag na mjesto kamo je
namjeravala poslati Billa... ili da se sakrije dok oni ne odu? Da umre?
Ili pobjegne?
"Isuse, svjetla!" vikne Richie. "Svjetla se gase! to se dogodilo,
Bili? Kamo si otiao? Mislili smo da si mrtav!"
Nekim zbunjenim dijelom svog mozga Bili je znao da to nije
istina: da su zaista pomislili da je mrtav, pobjegli bi, ratrkali se, i
Ono bi ih bez problema sredila, jedno po jedno. Ili bi moda
ispravnije bilo rei da su pomislili da je mrtav, ali su vjerovali da je
iv.
Moramo se uvjeriti! Ako Ono umire ili se vratila tamo odakle je
dola, tamo gdje je ostatak Onoga, to je dobro. Ali to ako je Ono
samo ranjena? to ako se moe oporaviti? to -
Stanov vrisak presijee mu misli poput razbijenog stakla. Na sve
slabijem svjetlu Bili spazi da se jedna nit mree spustila na Stanovo
rame. Prije no to je Bili uspio stii do njega, Mike se baci na manjeg
djeaka kao u ragbiju. Gurne Stana i onaj se komad mree uz trzaj
podigne, odnijevi sa sobom komad Stanove polo-majice.
"Natrag!" drekne Ben na njih. "Maknite se od toga, sve pada!"
On zgrabi Beverly za ruku i povue je natrag prema onim malim
vratima dok se Stan s mukom dizao na noge, ogledavao oamueno
oko sebe, a onda vrsto uhvatio Eddieja. Njih dvojica krenu prema
Benu i Beverly, pomaui si, poput fantoma na blijedeoj svjetlosti.
Iznad njih, paukova se mrea objesila, uruavala, gubila svoju
zastraujuu simetriju. Ona su se tijela lijeno vrtjela u zraku poput
jezivih visaka. Ukrtene niti padale su kao istrunule preke nekog
neobinog kompleksa ljestava. Otkinute niti udarale su o kamene
ploe, siktale poput maaka, gubile oblik, pa odbrzale.
Mike Hanlon vijugao je izmeu njih kao to e poslije vijugati
kroz protivnike linije desetaka srednjokolskih nogometnih
momadi, pognute glave, saginjui se i eskivirajui.
Richie mu se pridrui. Nevjerojatno, ali Richie se smijao, iako
mu se kosa digla na glavi poput bodljika dikobraza. Svjetlost se
zamuti jer je ona fosforescencija sklupana na zidovima sad slabila.
"Bili!" vikne Mike. "Doi! Mii se odavde!"
"A to ako Ono nije mrtva? " drekne Bili. "Moramo poi za
Onim, Mike. Moramo se uvjeriti!"
Koloplet mree ovjesi se i ispupi poput padobrana, a onda
padne uz gadni zvuk trganja koji je sliio trganju ljudske koe. Mike
zgrabi Billa za ruku i povue ga, posrui, s puta.
"Mrtva je!" vikne Eddie, pridruivi im se. Oi su mu bile
grozniave svjetiljke, a disanje hladan zimski zviduk u grlu.
Padajue su niti pauine progorjele sloene brazgotine u njegovu
gipsu. "uo sam Ono, umirala je, tako ne zvui kad ide na kolski
ples! Ono je umirala, siguran sam uto!"
Richiejeve ruke izrone iz tame, zgrabe Billa i povuku ga u vrst
zagrljaj. Razdragano pone lupati Billa po leima. "I ja sam uo Ono
- Ono je umirala, Veliki Bille! Umirala je... a ti ne muca! Ni
najmanje! Kako si to izveo? Kako dovra -?"
Billove su se misli kovitlale. Iscrpljenost ga je cimala debelim i
nespretnim rukama. Nije se mogao sjetiti da je ikad bio ovako
umoran... ali u glavi zauje otegnut, gotovo premoren Kornjain glas:
Ja bih sad ovo priveo kraju; ne daj da ti Ono umakne... ono to se
moe s jedanaest esto se vie nikad ne moe ponoviti.
"Ali moramo biti sigurni - "
Sjene su se uhvatile za ruke i tama je sad bila gotovo potpuna.
Ali prije no to je svjetlosti sasvim nestalo, uini mu se da vidi istu
paklenu sumnju na Beverlynu licu... i u Stanovim oima. Dok se
posljednji traak svjetlosti gasio, sluali su mrani apat,
podrhtavanje i potmule udarce neopisive mree Onoga koja se
raspadala.

Bili u nitavilu/Kasnije

- EVO TEBE OPET, PRIJATELJU MALU ALI TO TI SE TO

DOGODILO S KOSOM? ELAV si kao biljarska kugla! alosno!
kako alosne, kratke ivote vode ljudska bia! svaki ivot tek kratak
pamflet iz pera nekog glupana! fuj-fuj, i tako to
Ja sam jo Bili Denbrough. Ubila si mi brata, ubila si Stana,
pokuala ubiti Mikea, I rei u ti neto: ovaj put neu prestati dok ne
zavrim s poslom
- Kornjaa je bio glup, preglup da lae. rekao ti je istinu,
Prijatelju mali... prilika se prua samo jedanput... povrijedio si me...
iznenadio, ali nikad vie. ja sam ta koja sam te pozvala natrag, ja.
Pozvala, u redu, ali nisi bila jedina
 - tvoj prijatelj Kornjaa... umro je prije nekoliko godina. Stara je
budala povratila u oklop i uguila se na jednom-dva zvijea, jako
alosno, zar ne? ali i bizarno, zasluuje mjesto u Ripleyjevoj rubrici
Vjerovali ili ne, eto to ja mislim, dogodilo se to ba negdje u
vrijeme kad je tebi ponestalo inspiracije, jamano si osjetio kad je
umro, Prijatelju mali
Ne vjerujem ni u to
- o povjerovat e... vidjet e, ovaj put, Prijatelju mali,
namjeravam ti sve pokazati, ukljuujui i crne rupe
On osjeti kako glas Onoga jaa, zuji i grmi - naposljetku osjeti
puni raspon njegova gnjeva, i prestravi se. Posegne za jezikom uma
Onoga, koncentrira se, pokuavajui oajniki u potpunosti povratiti
onu djetinjastu uvjerenost, i istodobno shvati da u onome to je Ono
rekla ima i kobne istine: proli put Ono je bila nespremna. Ovaj put...
pa, iako Ono i nije bila jedina koja ih je pozvala, bez sumnje ih je
ekala.
Ali ipak -
Osjeti vlastiti gnjev, jasan i zvonak, kad mu se pogled sretne s
pogledom Onoga. Osjeti stare oiljke Onoga, osjeti da je Ono bila - i
jo je - duboko povrijeena.
A kad ga je Ono zavitlala, kad je osjetio da mu je um jednim
udarcem izbijen iz tijela, on se cijelim svojim biem skoncentrira da
epa jezik Onoga... i promai.

Richie

OSTALIH ETVERO JE PROMATRALO, OBAMRLO. BILA

JE TO TONA REPRIZA onoga to se dogodilo prije - u poetku.
Pauk, koji je izgledao kao da e svakog trenutka dohvatiti Billa i
progutati ga, najedanput se umiri. Bili se netremice zagleda u
rubinski crvene oi Onoga. Osjeao se kontakt... kontakt malo izvan
njihove sposobnosti zakljuivanja. Ali su osjetili borbu, sudar volja.
Uto Richie pogleda u novu mreu, i primijeti prvu razliku.
U njoj je bilo tijela, nekih napola pojedenih i napola sagnjilih, i
to je bilo isto... ali visoko gore, u jednom kutu, nalazilo se jo jedno
tijelo, i Richie je bio siguran da je ono jo svjee, moda i ivo.
Beverly nije podigla pogled - pogled je prikovala na Billa i Pauka -
ali ak i ovako uasnut, Richie primijeti slinost izmeu Beverly i
ene u mrei. Imala je dugu crvenu kosu. Oi su joj bile otvorene, ali
staklene i nepomine. Slina joj se scijedila iz lijevog kuta usta do
brade. Bila je privrena za jednu od glavnih niti mree
pauinastom ormom koja joj je bila omotana oko struka i ispod obje
ruke tako da je visjela svinuta poluluno, a noge i ruke su joj se
mlitavo klatile. Bila je bosa.
Richie ugleda jo jedno tijelo sklupano u dnu mree, mukarca
kojeg nikad dosad nije vidio... pa ipak njegov mozak registrira
gotovo podsvjesnu slinost s pokojnim i neoplakanim Henryjem
Bowersom. Krv je tekla iz oba neznaneva oka i skraivala mu se u
obliku pjene oko usta i na bradi. On -
Uto Beverly pone vritati: "Neto ne valja! Neto je krenulo
naopako, uinite neto, u ime Isusovo, zar nitko nee nita uiniti - "
Richiejev se netremini pogled naglo svrne na Billa i Pauka... i
on osjeti/zauje udovian smijeh. Billlovo se lice rastezalo na neki
jedva primjetan nain. Koa mu je poprimila nezdravu sivkastoutu
boju pergamenta, sjajnu poput koe neke jako stare osobe. Prevrnuo
je oima pa su mu se vidjele bjeloonice.
Bili, gdje si?
Dok je Richie to sve promatrao, iz Billova nosa najedanput prsne
krvava pjena. Usta su mu se grila, pokuavala kriknuti... a Pauk
ponovno krene prema njemu. Ono se okretala, pokazivala alac
Onoga.
Ono ga namjerava ubiti... barem njegovo tijelo... dok mu je um
negdje drugdje. Ono ga namjerava zauvijek ukloniti. Ono
pobjeuje... Bili, gdje si? Zaboga, gdje si?
- odnekud, jedva ujno, iz neke nezamislive daljine, on zauje
Billa kako vriti... a rijei su, premda besmislene, bile kristalno jasne
i pune munog
(Kornjaa je mrtav, o Boe, Kornjaa je stvarno mrtav)
oaja.
Bev ponovno vrisne i poklopi ui rukama kao da eli uutkati taj
sve slabiji glas. Paukov se alac podigne i Richie nasrne na Ono; usta
mu se rastegnu u irok osmijeh sve do uiju, pa vikne svojim
najboljim Glasom irskog policajca:
"Stani malo, curo moja mala! Ma to to radi? Odmah da si
vratila taj pogani jezik za svoje bijele zubie dok te nisam ispraio po
turu!"
Pauk se prestane smijati, i Richie osjeti urlik bijesa i bola u glavi
Onoga. Povrijedio sam Ono! pomisli on slavodobitno; Povrijedio
sam Ono, to kaete na to, ha, povrijedio sam Ono, i znate to?
UHVATIO SAM GA ZA JEZIK! MISLIM DA GA JE BILL NEKAKO
PROMAIO ALI DOK ONO NIJE PAZILA JA SAM -
I tada, vritei na nj (krici Onoga u njegovoj glavi poput roja
bijesnih pela), Richie bude naglo zavitlan iz sebe samog u tamu,
nejasno svjestan da ga se Ono pokuava otresti. Svojski se trudila,
mora se priznati. Richieja preplavi uas, a potom ga zamijeni osjeaj
kozmikog apsurda. On se sjeti Beverly i njezina jo-joa, kako mu
pokazuje kako da uspava i proeta psa, ode na put oko svijeta. A evo
sad njega, Richieja, ovjeka jo-joa, s Onovim jezikom kao uzicom.
Tu je, a ovo se ne zove etanje psa ve moda etanje Pauka, a ako to
nije smijeno, to jest?
 Richie se nasmije. Nije se pristojno smijati punih usta, naravno,
ali je sumnjao da itko ovdje potuje pravila lijepog ponaanja.
To ga ponovno nagna u smijeh i on jae zagrize.
Pauk vrisne i bijesno ga prodrma, gnjevno zaurlavi to se
ponovno dao iznenaditi - Ono je vjerovala da bi joj se samo pisac
mogao usprotiviti, a sad je ovaj ovjek koji se smijao kao ludi djeak
epao Ono kad se najmanje nadala. Richie osjeti kako sklizi.
- stani un poco, senjorita, U vamos zajedno U adios la loteria, a
svi neto dobitar, kunem se na grobito moje mamite
On osjeti kako se ponovno uhvatio zubima za jezik Onoga, ovaj
put vre. A javi se i neizdriv bol kad je Ono zarila svoje onjake u
njegov. No ipak je sve to i dalje bilo prilino komino. ak i u tami,
baen za Billom, i premda ga jedino jo jezik ove neopisive nemani
povezuje s njegovim svijetom, ak i usprkos bolu otrovnih onjaka
Onoga to mu pomrauje um poput crvene magle, bilo je to prilino
vraki smijeno. Pogledajte, narode. Povjerovat ete da disk-dokej
moe letjeti. Bogme je letio, i te kako.
Richie se nalazio u tami crnjoj od ikoje koju je vidio, za kakvu
nikad nije ni pomislio da bi mogla postojati, jurei otprilike brzinom
svjetlosti, a usput su ga tresli kao to terijer trese takora. On osjeti
da je neto ispred njega, neki titanski le. Kornjaa kojeg je Bili
oplakivao svojim sve slabijim glasom? Jamano. Bio je to samo
oklop, mrtva ljutura. A onda zadi i pokraj toga, hitajui sve dalje u
tamu.
Sad ga stvarno garim, pomisli on, i ponovno osjeti sumanut
poriv da zahihoe. bili! bili, uje li me? - nema ga vie, on je u
crnim rupama, pusti me! PUSTI ME!
(richie?)
Nevjerojatno daleko; nevjerojatno daleko vani u crnoj tami.
bille! bille! evo me! uhvati se! molim te uhvati se
 - on je mrtav, svi ste vi mrtvi, prestari ste, zar ne shvaa? a sad
me PUSTI!
- hej gaduro, nikad nisi prestar za rock'n'roll
- PUSTI ME!
odvedi me k njemu pa moda i hou
Richie
- blie, sad je bio blie, hvala Bogu -
evo me, Veliki Bille! Richie stie kao spas u zadnji as! Spasit u
ti to staro smeurano dupe! Dugujem ti to jo od onog dana u
Neiboltovoj, sjea se?
- pusti MEEEEEEE!
Ono je sad bila ozbiljno povrijeena i Richie shvati da je uhvatio
Ono na spavanju - Ono je bila uvjerena da se mora paziti samo Billa.
Neka. Ba dobro. Richieju sad vie nije bilo do toga da ubije Ono;
vie nije bio siguran moe li se Ono uope ubiti. Ali se Billa moe
ubiti, i Richie osjeti da je Billu ostalo jo jako malo vremena. Billa je
tamo vani ekalo neko gadno iznenaenje, o kojem je najbolje ne
razmiljati.
Richie, ne! Vrati se! Ovo ovdje je rub svega! Crne rupe!
zvui comos grobari tova pjesmita u hora noche, senjor... a
donde si mi ti, slatkita? mostrar zubitos da tepadre vidi!
I odjednom, Bili je bio tu, klizio s (lijeve? desne strane? ovdje
nisu postojale strane svijeta) jedne ili druge strane. A iza njega Richie
ugleda/osjeti kako se strelovito pribliava neto od ega ga je smijeh
najzad minuo. Bila je to prepreka, neto neobino, negeometrijskog
oblika koji njegov um nije mogao pojmiti. Umjesto toga, njegov um
prevede to najbolje to je mogao, kao to je preveo i oblik Onoga u
Pauka, i predoi to Richieju kao golemi sivi zid nainjen od
fosiliziranih drvenih kolaca. Ti su se kolci pruali u beskraj i gore i
dolje, poput reetki kaveza. A izmeu njih sjalo je arko slijepo
svjetlo. arilo je i micalo se, smjekalo i realo. Svjetlo je bilo ivo.
(crne rupe)
Vie nego ivo: bilo je puno sile - magnetizma, gravitacije,
moda i jo neeg. Richie osjeti kako ga neto die i sputa, vrti i
vue, kao da se sputa kroz usko grlo brzaca u zranici autogume.
Osjeti kako mu ono svjetlo eljno pretrauje lice... i svjetlo je
razmiljalo.
To je Ono, to je Ono, ostatak Onoga.
- pusti me, obeao si da e me PUSTITI
Znam al ponekad, duice, ja laem - moja me je mama radi tog
tukla al tata, on je prosto digo ruke
On osjeti kako se Bili kotrlja i mlatara rukama prema jednom od
otvora u zidu, osjeti kako su za njim posegnuli opaki prsti one
svjetlosti, i s posljednjim oajnikim naporom prui ruku prema
prijatelju.
Bili! Ruku! Daj mi ruku! RUKU, DOVRAGA! RUKU!
Billova ruka sune, prsti se raire i skupe, ona iva vatra gmie i
uvija se oko Audrina vjenanog prstena u runskim, maorskim arama
- kotaima, polumjesecima, zvijezdama, kukastim krievima,
spojenim krugovima koji su prerastali u beskrajne lance. Billovo je
lice prekriveno istom tom svjetlou pa izgleda kao da je tetovirano.
Richie se isprui najdalje to je mogao, sluajui kako Ono vriti i
kuka.
(Promaio sam ga, o dragi Boe promaio sam proletjet e kroz)
A tad se Billovi prsti sklope oko Richiejevih, i Richie stegne
ruku u aku. Billove noge prolete kroz jedan od procijepa u
zaleenom drvetu, i jedan suludi trenutak Richie shvati da vidi sve
kosti, vene i kapilare u njima, kao da je Bili dopola uletio u ralje
najjaeg rendgena na svijetu. Richie osjeti kako mu se miii ruke
rasteu kao karamel-krema, osjeti kako mu rameni zglob kripi i
stenje u znak prosvjeda kako jaa pritisak po etvornom metru.
On skupi svu snagu i vikne: "Povuci nas natrag! Povuci nas
natrag ili u te ubiti! Ja... Glasovima u te muiti do smrti!"
Pauk ponovno zakrijeti i Richie osjeti kako mu se golem,
pucketav bi smotao u tijelu. Ruka mu je bila usijana ipka
neizdriva bola. Njegov stisak oko Billove ruke pone poputati.
"Dri se, Veliki Bille!"
"Drim se! Richie, drim se!"
To ti toplo preporuam, pomisli Richie smrknuto, jer mislim da
bi ovdje mogao prijei milijardu kilometara a da ne naie na javni
zahod.
Oni prohuje natrake; ona je luaka svjetlost jenjavala,
pretvarala se u niz blistavih vrhova pribadaa, dok naposljetku nije
trepnula i ugasila se. Jezdili su kroz tamu poput torpeda; Richie se
zubima vrsto drao za jezik Onoga, a svojom bolnom rukom za
Billovo zapee. Eno Kornjae; doao je i proao u treptaju oka.
Richie osjeti da se pribliavaju onome to se smatralo stvarnim
svijetom (iako je bio uvjeren da nikad vie o njemu nee razmiljati
kao o "stvarnom"; doivljavat e ga kao vjeto postavljen platneni
zastor-kulisu, ispod koje se kria uad... uad slina nitima paukove
mree). Ali mi emo biti dobro, pomisli on. Vratit emo se. Mi -
Uto ponovno pone vitlanje - mlataranje, treskanje, vijanje s
jedne strane na drugu - u posljednjem pokuaju Onoga da ih se otrese
i ostavi ih vani. Richie osjeti kako mu poputa stisak. Zauje grlen
slavodobitan urlik Onoga i usredotoi se svim svojim biem da ne
popusti... ali je i dalje poputao. Izbezumljeno zagrize, ali jezik
Onoga kao da je gubio vrstinu i materijalnost; inilo se da postaje
pauinast.
"Upomo!" vrisne Richie. "Gubim ga! Upomo! Neka nam
netko pomogne!"
 5

Eddie

EDDIE JE BIO TEK NAPOLA SVJESTAN TO SE

DOGAA; OSJEAO JE, VIDIO JE, ALI kao kroz zavjesu od gaze.
Negdje, Bili i Richie upinjali su se da se vrate. Njihova su tijela bila
tu, ali ostatak njih - pravi oni - bili su daleko.
Vidio je kako se Pauk okrenuo da probode Billa alcem, a onda
Richie potri naprijed, urlajui na Ono svojim kominim Glasom
irskog policajca kojim se i prije sluio... samo to je Richie proteklih
godina vraki usavrio svoju toku, jer je taj Glas zvuao sablasno
nalik nekadanjem gospodinu Nellu.
Pauk se bio okrenuo prema Richieju, i Eddie ugleda kako su se
neopisive crvene oi Onoga izbuljile u dupljama. Richie ponovno
drekne, ovaj put Glasom Pancha Vanille, i Eddie osjeti kako Pauk
vriti od bola. Ben promuklo vrisne kad se u slabini Onoga pojavi
pukotina du jednog oiljka jo od onomad. trcne potok ihora,
crnog poput sirove nafte. Richie je zaustio da jo neto kae... no glas
mu pone blijedjeti, kao na svretku neke pop pjesme. Zabacio je
glavu jako natrag, pogleda prikovana za Onoga. Pauk se ponovno
primiri.
Prolazilo je vrijeme - Eddie nije imao pojma koliko. Richie i
Pauk buljili su jedan u drugog; Eddie je osjetio vezu izmeu njih,
kovitlac razgovora i emocija - negdje daleko. Nije nita razabirao, ali
je osjetio tonove stvari u bojama i nijansama.
Bili je leao na podu, krvario iz nosa i uiju, prsti su mu se
lagano trzali, njegovo dugo lice bilo je blijedo, a oi zatvorene.
 Pauk je sad krvario na etiri ili pet mjesta, ponovno teko ranjen,
teko ranjen ali jo opasno ivahan, i Eddie pomisli: Zato samo
stojimo tako? Mogli bismo Ono dokrajiti dok je zaokupljena
Richiejem! Zato se nitko ne pomakne, bogamu?
On osjeti neobuzdan trijumfa taj je osjeaj bio jasniji, izrazitiji.
Blii. Vraaju se! dolo mu je da vikne, ali su mu usta bila odve
suha, grlo odve stisnuto. Vraaju se!
Tad se Richiejeva glava pone polako okretati s jedne strane na
drugu. Tijelo kao da mu se mrekalo ispod odjee. Naoale su mu na
trenutak visjele na vrhu nosa, a onda padnu i razbiju se na kamenom
podu.
Pauk se pomakne, suho lupkajui bodljikavim nogama po podu.
Eddie zauje kako je Ono kliknulo jezivo pobjedonosno, i trenutak
potom Richiejev glas zaori mu u glavi:
(upomo! gubim ga! neka mi neko pomogne!)
Eddie tad potri naprijed, iskeenih usta, naglim pokretom
zdrave ruke izvue aspirator iz depa, dok mu je dah bolno fljukao na
ulasku u grlo i izlasku iz grla, koje sad kao da je bilo irine
pribadae. Bez ikakve veze, lice njegove majke zaigra mu pred
oima i zauje njezin vapaj: Ne prilazi toj Stvari, Eddie! Ne prilazi
Onome! Od takvih se stvari dobiva rak!
"Ku, mama!" vrisne Eddie visokim, kretavim glasom - jedinim
koji mu je preostao.
Pauk se okrene prema tom zvuku, i na trenutak Ono svrne
pogled s Richieja.
"Evo ti!" zatuli Eddie svojim sve slabijim glasom. "Evo ti malo!"
On se zaleti na Ono, istodobno okidajui iz aspiratora, i na
trenutak mu se povrati povjerenje u taj lijek kakvo je gajio u
djetinjstvu, lijek koji je bio rjeenje za sve, od kojeg se bolje osjeao
nakon to bi ga vei deki propustili kroz ake ili nakon to bi ga
druga djeca sruila u stampedu kroz vrata posljednjeg dana kole, ili
kad bi morao sjediti na rubu praznog parkiralita brae Tracker, izvan
igre zato to mu majka nije doputala igrati bejzbol. Bio je to dobar
lijek, moan lijek, i kad je skoio prema licu Onoga, osjetivi njegov
gadni uti zadah, nadvladan koncentriranim bijesom Onoga i
odlunou da ih sve zbrie, on okine iz aspiratora u jedno oko boje
rubina.
On osjeti/zauje vrisak Onoga - ovaj put ne gnjevan, ve samo
bolan, uasnu vriteu agoniju. Ugleda kako kapljiasta maglica pada
na tu krvavu crvenu kvrgu, kako kapi gube boju i postaju bijele u
dodiru s okom, kako nagrizaju tkivo kao to bi to uinio mlaz
karbolne kiseline; ugleda kako ogromno oko Onoga poinje
splanjavati poput krvavog umanca i tei u jezivom potoku ive
krvi, sukrvice i crvljivog gnoja.
"Bili, vraaj se kui!" vrisne on posljednjim atomom snage u
glasu, a onda udari u Ono, osjeti kako ga pali smradna vruina
Onoga; osjeti uasnu vlanu toplinu i shvati da mu je zdrava ruka
skliznula u Paukova usta.
Ponovno okine iz aspiratora, ispalivi lijek ravno Onome u grlo,
ravno u njegovo gnjilo, zlo, smrdljivo drijelo, i osjeti iznenadnu
munju bola, jasnu poput pada tekog noa, kad su se ralje Onoga
sklopile i otrgnule mu ruku iz ramena.
Eddie padne na pod dok mu je iz razderanog batrljka ruke
brizgala krv, jedva svjestan da Bili nesigurno ustaje, da Richie tetura
i posre k njemu kao pijanac na kraju duge i teke noi.
"- eds -"
Daleko. Nevano. Osjeti kako sve istjee iz njega zajedno s
krvlju... sav gnjev, sav bol, sav strah, sva pomutnja. Pretpostavljao je
da umire, ali osjeao se... o Boe, osjeao se tako lucidno, tako
bistro, poput netom opranog prozora tako da sad proputa svu
velianstveno zastraujuu svjetlost nekog nesluenog svitanja;
svjetlost, o Boe, ta savrena razumska svjetlost koja svakog trenutka
negdje u svijetu bistri obzor.
 "- iu o moj boe bili ben netko ostao je bez ruke, bez -"
Eddie pogleda u Beverlyi shvati da ona plae, da joj se suze
slijevaju niz prljave obraze dok provlai ruku ispod njega; postane
svjestan da je skinula bluzu i da pokuava zaustaviti otjecanje krvi, i
da zaziva upomo. Onda pogleda u Richieja i oblie usne. Gubio se.
Postajao sve prozirniji, praznio se, sva neist istjecala je iz njega
kako bi mogao postati ist, da bi svjetlost mogla potei kroz njega, i
da je imao dovoljno vremena odrao bi propovijed o ovome, odrao
bi besjedu: Nije loe, zapoeo bi. Ovo nimalo nije loe. Ali najprije je
morao rei neto drugo.
"Richie", apne on.
''to je?" Richie se spustio na ruke i koljena, i sav zdvojan zurio
u njega.
"Ne zovi me Edsi", ree on, i nasmijei se. Lagano podigne
lijevu ruku i dodirne Richiejev obraz. Richie je plakao. "Zna da ja...
ja..." Eddie sklopi oi, razmiljajui kako da zavri reenicu. Dok je
jo razmiljao o tome, izdahne.

Derry / 7: 00-9: 00

DO SEDAM SATI, BRZINA VJETRA U DERRYJU

DOSEGNULA JE PEDESETAK kilometara na sat, uz udare do
sedamdeset kilometara. Harry Brooks, meteorolog dravne
meteoroloke slube stacionirane u Meunarodnoj zranoj luci u
Bangora, sav usplahiren nazvao je stoer DMS-a u Augusti. Vjetrovi,
rekao je, puu sa zapada i to u neobinoj polukrunoj putanji kakvu
nikad dotad nije vidio... ali je njemu to sve vie sliilo na neku udnu
vrstu depnog uragana, ogranienog iskljuivo na podruje grada
Derryja.
U 7:10 najvee bangorske radio-postaje emitirale su prva
upozorenja glede nevremena. Eksplozija transformatora kod depoa
brae Tracker ostavila je u mraku cijeli Derry na strani Jalovine
prema Kansas Streetu.
U 7:17, prastari javor na strani Jalovine prema Old Capeu sruio
se uz zagluujui prasak trganja, i sravnao sa zemljom trgovinu Nite-
Owl na uglu Meritove i Avenije Cape. Sredovjeni kupac po imenu
Raymond Fogarty poginuo je pod prevrnutim hladnjakom za pivo.
Bio je to isti onaj Raymond Fogarty koji je, kao sveenik Prve
metodistike crkve u Derryju, vodio obred ukopa Georgea
Denbrougha u listopadu 1957. Javor je usto iupao dovoljno
elektrinih vodova da ostavi bez struje Old Cape, ali i donekle
otmjenije naselje Sherbum Woodsa iza njega.
Ura na zvoniku baptistike crkve Grace nije otkucala ni est ni
sedam sati. U 7:20, tri minute nakon to se u Old Capeu sruio onaj
javor, i oko sat i petnaest minuta nakon to su se izlili svi zahodi i
kuni odvodi u tom naselju, ura na tornju otkuca trinaest puta.
Minutu potom, plavo-bijela munja udari u zvonik. Heather Libby,
sveenikova supruga, u tom je trenutku gledala kroz prozor upne
kuhinje. Zvonik je "eksplodirao kao da ga je netko napunio
dinamitom", rekla je poslije ona. Okreene daske, komadi greda i
vicarski satni mehanizam zasipali su ulicu. Nazubljeni ostaci
zvonika goijeli su kratko, a onda ih je ugasila kia, sad ve tropski
prolom oblaka.
Ulice koje vode nizbrdo u sredite grada i do trgovina pjenile su
se od kinice koja se slijevala niz njih. Protjecanje vode kroz Kanal
ispod Main Streeta pretvorilo se u postojanu grmljavinu od koje je
podrhtavalo tlo i zbog koje su se ljudi nelagodno pogledavali.
U 7:25, dok je kolosalno ruenje zvonika baptistike crkve Grace
jo odjekivalo u cijelom Derryju, domar koji je svakog jutra osim
nedjelje dolazio poistiti Wally's Spa, ugleda neto zbog ega je
vritei izjurio na ulicu. Taj ovjek, koji je bio alkoholiar od prvog
semestra na University of Maine prije jedanaest godina, dobivao je
za svoje usluge neku siu - njegova prava plaa, podrazumijevalo se,
bila je potpuna sloboda da iskapi sve to je ostalo u bavama piva
ispod anka od prethodne noi. Richie Tozier bi ga se moda sjetio,
premda moda i ne bi; bio je to Vincent Caruso Taliendo, poznatiji
svojim vrnjacima u petom razredu kao "mrkljo" Taliendo.
Dok je brisao pod tog apokaliptinog jutra u Derryju, primiui
se anku ugleda kako se svih sedam slavina za pivo - tri za Bud, dvije
za Narrangansett, jedna za Schlitz (poznatija posjetiteljima Wally'sa
kao Slits), I jedna za Miller Lite - klima kao da ih natee sedam
nevidljivih ruku. Iz njih potee pivo u potocima zlatnobijele pjene.
Vince krene prema njima, ne razmiljajui o duhovima ili fantomima
ve o tome kako propada njegova jutarnja dividenda. Onda naglo
zakoi, izbei se, i u praznoj pilji Wally's Spa koja je zaudarala na
pivo razlegne se uasnut urlik. Pivo su, naime, zamijenili arterijski
mlazovi krvi. Krv se vrtloila u kromiranim odvodima, prelijevala i
tekla niz ank u potocima. Potom iz slavina ponu izlijetati
pramenovi kose i komadi mesa.
"mrkljo" Taliendo promatrao je osupnuto; nije mogao smoi ni
toliko snage da ponovno vrisne. Onda se zau tup, mukao prasak kad
je jedna bava ispod anka eksplodirala. Sva vrata ormaria ispod
anka irom se otvore. Iz njih pone izlaziti zelenkasti dim, slian
onome koji ostane iza maioniarskog trika. "mrkljo" je vidio i vie
nego dovoljno. Vritei, on pobjegne na ulicu, koja je sad bila plitki
kanal. Ljosne na tur, ustane i baci prestravljen pogled preko ramena.
Jedan od prozora bara rasprsne se uz glasan zvuk kao u streljani.
Krhotine stakla prozuje posvuda oko Vinceove glave. Trenutak
potom rasprsne se i drugi prozor. On ponovno nekim udom ostane
poteen... no istog trenutka zakljui da je dolo vrijeme da posjeti
sestru u Eastportu. Smjesta se zaputi tamo; njegova odiseja do izlaza
iz grada i dalje sama po sebi mogla bi posluiti kao materijal za
pravu sagu... no dovoljno je rei da je naposljetku uspio izai iz
grada.
Drugi nisu imali toliko sree. Aloysius Neil, koji je nedavno
napunio sedamdeset sedmu, sjedio je sa enom u salonu njihove kue
u Straphamovoj i gledao kako oluja iba Derry. U 7:32, doivio je
koban modani udar.
Njegova je supruga poslije tjedan dana rekla svom bratu da je
Aloysius ispustio alicu s kavom na tepih, uspravio se kao metla,
izbeio se i blenuo, pa podvrisnuo: "Stani malo, curo moja mala! Ma
ta to radi? Odmah da si vratila taj pogani jezik za svoje bijele
zubie dok te nisam - " Onda je pao iz stolice i zdrobio alicu pod
sobom.
Maureen Nell, koja je znala kako mu je srana urica u posljednje
tri godine bila u loem stanju, istog je trenutka shvatila da je s njim
gotovo, i nakon to mu je olabavila ovratnik, otri do telefona nazvati
oca McDowella. Ali telefon nije radio. Samo je proizvodio udan
zvuk nalik policijskoj sireni. I tako, premda je znala da je to
vjerojatno svetogre zbog kojeg e morati okajavati grijehe pred
licem svetog Petra, pokuala mu je sama dati posljednju pomast.
Ufala se, rekla je bratu, da e Bog to razumjeti, ak i ako sveti Petar
ne bude htio. Aloysius je bio dobar mu i dobar ovjek, i ako je
previe pio, bilo je to samo zbog njegovih irskih gena.
U 7:49 niz eksplozija potrese Derry Mali, koji se nalazio na
mjestu bive Kitchenerove eljezare. Nitko nije poginuo: trgovine su
se otvarale tek u deset, a odred od pet domara trebao je stii tek u
osam (u svakom sluaju, u ovakvo jutro malo bi se njih, a moda i
nitko, uope i pojavilo na poslu). Istrani tim je poslije odbacio ideju
da je posrijedi bila sabotaa. Oni su izjavili - prilino neodreeno -
da je eksploziju najvjerojatnije izazvala voda koja je procurila u
elektrini sistem trgovakog sredita. Bez obzira na razlog, nitko
jako dugo nije nita kupovao u Derry Mallu.
 Jedna je eksplozija sruila do temelja Zaleovu draguljarnicu.
Dijamantno prstenje, narukvice, niske bisera, barunom obloene
ploe za vjenano prstenje i digitalni satovi Seiko poletjeli su na sve
strane u tui jarkih, iskriavih drangulija. Glazbena kutija odletjela je
kroz cijeli istoni hodnik i pala u fontanu ispred trgovine J, C.
Penney, gdje je nakratko odsvirala mjehuriastu verziju teme iz
Ljubavne prie pa se zatvorila.
Isti je udar probio rupu u susjednoj trgovini Baskin-Robbinsa,
pretvarajui trideset I jedan okus u sladoledni gula koji je potekao
po podu u potocima oblaia. Eksplozija koja je raznijela Sears
podigla je komad krova koji je na sve jaem vjetru odjedrio poput
zmaja; spustio se kilometar dalje, presjekavi kao britvom silos
farmera Brenta Kilgallona. Kilgallonov esnaestogodinji sin izjurio
je iz kue s majinim Kodakom i to fotografirao. National Enquirer
kupio je tu fotografiju za ezdeset dolara, koje je djeak iskoristio da
kupi dvije nove gume za svoj motocikl Yamaha.
Trea je eksplozija probila Hit or Miss i izbacila plamtee
suknje, traperice i donje rublje na poplavljeno parkiralite. A
posljednja je eksplozija raznijela trgovinu koja je pripadala
mljekarskoj udruzi farmera iz Derryja i pretvorila je u nagnjilu kutiju
slanih keksa. Otkinuo se i komad krova banke.
Protuprovalni se alarm ukljuio i nije htio zautjeti sve dok u
nezavisnoj mrei sustava osiguranja za etiri sata nije dolo do
kratkog spoja. Ugovore o zajmovima, bankarske instrumente,
potvrde o ulozima, izvode o podignutom novcu i razne formulare
vjetar je podigao nebu pod oblake i otpuhao. A i novac: uglavnom
novanice od deset i dvadeset dolara, uz obilan dodatak novanica od
pet i poneku od pedeset ili stotinu dolara. Prema slubenoj procjeni
banke, otpuhano je vie od 75.000 dolara... Poslije su, nakon
masovne istke menadera (i sanacije od strane Narodne banke), neki
bili spremni priznati - strogo neslubeno, naravno - da je zapravo bila
rije o 200.000 dolara.
 Jedna ena iz Haven Villagea, po imenu Rebecca Paulson, nala
je novanicu od pedeset dolara kako lepra ispod otiraa ispred
njezinih stranjih vrata, dvije novanice od dvadeset dolara u kuici
za ptice, a stotku zalijepljenu za hrast u stranjem dvoritu. Ona i
mu iskoristili su taj novac za dvije dodatne uplate za svoj
Bombardier Skidoo23.
Dr. Hale, umirovljeni lijenik koji je ivio u West Broadwayu
gotovo pedeset godina, poginuo je u osam. Dr. Hale rado se hvalio
kako je posljednjih dvadeset pet od tih pedeset godina svakog dana
prevalio ista tri kilometra od svoje kue u West Broadwayu, oko
parka Derry i osnovne kole. Nita ga nije moglo sprijeiti: ni kia, ni
bljuzgavica, ni zavijajui sjeveroistoni vjetrovi, ni niske
temperature. Krenuo je ujutro 31. svibnja usprkos zabrinutom
kvocanju njegove pospremaice. Njegove posljednje rijei na ovome
svijetu, izgovorene preko ramena dok je izlazio kroz prednja vrata i
nabijao eir vrsto na elo, bile su: "Do vraga, ne budi smijena,
Hilda. Ta ovo je najobinija kiica. Trebala si vidjeti kako je bilo
pedeset sedme! To je bio prolom!"
Kad je dr. Hale u povratku skrenuo natrag u West Broadway,
poklopac ahta ispred kue Muellerovih podigao se poput spremnika
za gorivo neke rakete i odsjekao glavu dobrom doktoru tako brzo i
isto da je nainio jo tri koraka prije no to se mrtav sruio na
plonik. A vjetar je i dalje jaao.

23 Bombardier je poznata tvrtka koja proizvodi sredstva za rekreaciju. Skidoo su sportske sanjke sline
bobu.
 7

Ispod grada/16:15

EDDIE IH JE VODIO KROZ MRANE TUNELE SAT

VREMENA, A MODA SAT I POL, prije no to je priznao, tonom
vie zbunjenim nego preplaenim, da se prvi put u ivotu izgubio.
I dalje su uli daleku grmljavinu vode u odvodima, ali akustika
svih tunela bila je toliko izvitoperena da je bilo nemogue odrediti
dopiru li zvukovi sprijeda ili straga, slijeva ili zdesna, odozgo ili
odozdo. Nisu vie imali ibica. Bili su izgubljeni u tami.
Bili se bojao... jako bojao. Neprestano mu se po glavi motao
razgovor s ocem u oevoj radionici. ''Rije je o oko etiri kilograma
planova koji su jednostavno ieznuti negdje izmeu 1937. i 1950...
Ono to elim rei je da nitko ne zna kamo ti prokleti odvodi i kanali
vode, ni zato. Kad funkcioniraju, nikog nije briga. Kad ne
funkcioniraju, dou tri ili etiri jadnika iz Derryjevskog vodovoda
koji moraju pokuati otkriti koja je sisaljka crknula ili gdje je dolo
do zaepljenja... Unutra je mrano i smrdi, a ima i takora. Sve
odreda dobri razlozi da se ne ulazi, no najbolji je razlog taj to se
moe izgubiti. To se ve dogaalo."
Ve se dogaalo. Ve se dogaalo. Ve se dogaalo -
Naravno. Primjerice, onaj smotuljak kostiju i pamune tkanine
pokraj kojeg su proli na putu prema jazbini Onoga.
Bili osjeti kako se panika pokuava razmahati i otjera je.
Maknula se, ali ne ba laka srca. Osjeao ju je, ivu, kako se batrga i
uvija, pokuava izroniti. Dodatno ga je grizlo i pitanje bez odgovora
jesu li ubili Ono ili nisu. Richie je rekao da jesu, Mike je rekao da
jesu, Eddie takoer. Ali mu se nije sviao taj uplaeni sumnjiavi
izraz na Bevinu licu, ili na Stanovu, dok je svjetlost zamirala i dok su
puzili natrag kroz ona mala vrata, dalje od uljave ruee mree.
"I to emo sad?" upita Stan. Bili je uo uplaeno, djeje
drhtanje u Stanovu glasu i znao da je pitanje upueno izravno njemu.
"Aha", ree Ben. "to? Prokletstvo, da barem imamo bateriju...
ili ak i svi... svijeu." Billu se uini da je u drugoj elipsi uo
suspregnut jecaj. To ga uplai vie od svega ostalog. Ben bi se
zapanjio da je to znao, ali je Bili debeljka smatrao vrstim i
domiljatim, staloenijim od Richieja i manje sklonim naglim
napadima panike od Stana. Ako je Ben na rubu sloma, onda su oni
svi na rubu velikih nevolja. Billu se po glavi nije motala slika kostura
radnika vodovoda ve Toma Sawyera i Becky Thatcher, izgubljenima
u McDougalovoj pilji. Odagnao bi tu misao, ali bi se ona ponovno
prikrala.
Muilo ga je jo neto, ali je ta koncepcija bila odve iroka i
neodreena da bi je njegov umorni djeaki um pojmio. Moda je
upravo jednostavnost inila tu ideju tako neuhvatljivom: udaljavali
su se jedno od drugog. Spona koja ih je povezivala cijelo ovo dugo
ljeto slabjela je. Suprotstavili su se Onome i svladali je. Moda je
Ono mrtva, kako misle Richie i Eddie, a moda je tako teko ranjena
da e spavati stotinu, tisuu ili deset tisua godina. Suprotstavili su se
Onome, vidjeli je kad je odbacila i posljednju masku. Ta je maska
bila uasna - i te kako! - ali nakon tog prvog trenutka, tjelesni oblik
Onoga vie nije izgledao tako straan i njegovo najmonije oruje joj
je time bilo oduzeto. Ta svi su oni ve vidjeli paukove. Bili su
nestvarni i nekako puzavo zastraujui, i pretpostavljao je da nitko od
njih vie nee moi pogledati pauka
(ako se ikad izvuemo odavde)
a da ne zadrhti od gnuanja. Ali pauk je, na kraju krajeva, ipak
samo pauk. Moda, kad se sve stravine maske skinu, ne postoji nita
to ljudski mozak ne bi mogao podnijeti. Bila je to ohrabrujua
misao. Sve osim
 (crnih rupa)
onoga to je bilo tamo vani, ali moda je ak i to nezamislivo
ivo svjetlo koje je ualo na rubu makrokozmosa mrtvo ili umire.
Crne rupe i putovanje u crnu tamu do mjesta gdje su oni ve bili,
postajali su mutnije uspomene i bilo ih je sve tee prizvati u sjeanje.
Ali problem nije bio u tome. Problem - spoznat na razini srca a ne
uma - bio je u tome da je s druenjem gotovo... ono blijedi, a oni su
jo dolje u tami. Onaj je Drugi, vjerojatno kroz njihovo prijateljstvo,
uspio od njih uiniti neto vie od djece. Ali su se ponovno pretvarali
u djecu. Bili osjeti to koliko i ostali.
''to sad, Bili?" upita Richie, izrekavi to naposljetku glasno.
"N-n-ne z-z-znam", ree Bili. Vratilo mu se mucanje, ivahno
kao i ranije. uo je to, oni su to uli, i on je stajao u tami osjeajui
razmoeni miris rastue panike, pitajui se koliko e vremena proi
prije no to netko - najvjerojatnije Stan - otvoreno kae: Pa zato ne
zna? Ti si nas u ovo uvalio!
"A to je s Henryjem?" upita Mike zabrinuto. "Je li jo tamo
negdje, ha?"
"Isusa mu", ree Eddie... gotovo zastenjavi. "Zaboravio sam na
njega. Naravno da je tamo, naravno da jest, vjerojatno izgubljen kao i
mi, i mogli bismo naletjeti na njega svakog asa... Isusa mu, Bili, zar
nema nikakvu ideju? Tata ti radi tu dolje! Zar nema ba nikakvu
ideju?"
Bili je sluao udaljenu podrugljivu grmljavinu vode i pokuavao
smisliti rjeenje koje je Eddie - a i svi oni - s pravom zahtijevao.
Budui da ih je - to je istina - on uvalio u ovo, bio je duan i izvui ih
iz toga. Nita mu nije padalo na um. Nita.
"Imam ja ideju", tiho e Beverly.
U tami, Bili zauje zvuk koji ne prepozna odmah. utav, tih
zvuk, ali ne i zastraujui. Potom se zauje lake prepoznatljiv
zvuk... zatvaraa. to - ? pomisli on, a onda shvati. Razodijevala se.
Iz nekog se razloga Beverly razodijevala.
"to to radi?" upita Richie, i njegov sablanjeni glas prepukne
na posljednjoj rijei.
"Znam neto", ree Beverly u tami, i Billu se njezin glas uini
starijim. "Znam jer mi je to otac rekao. Znam kako da nas ponovno
poveem. A ako ne budemo u ovome zajedno, nikad se neemo
izvui."
"to?" upita Ben, zbunjeno i prestravljeno. "O emu ti to
pria?"
"O neemu to e nas zauvijek ponovno povezati. Neemu to e
pokazati -"
"N-n-ne, B-B-Beverly!" ree Bili, shvativi.
"- to e pokazati da vas sve volim," ree Beverly, "da ste svi vi
moji prijatelji."
"O emu to ona - " zausti Mike.
Smireno, Beverly ga prekine u pola reenice. "Tko e prvi?"
upita ona. "Mislim...

U jazbini Onoga/1985.

...DA UMRE", PLAKALA JE BEVERLY. "RUKU, ONO MU

JE POJELA RUKU -" Ona prui ruke prema Billu, pripije se uza nj,
no Bili je gurne od sebe.
"Ono ponovno bjei!" zaurla on na nju. Krv mu se zgruala na
ustima i bradi. "P-p-pokret! Richie! B-B-Ben! O-o-ovaj put emo je
d-d-dokrajiti!"
 Richie okrene Billa prema sebi, pogleda ga onako kako se gleda
ovjeka koji beznadno bulazni. "Bili, moramo se pobrinuti za
Eddieja. Moramo mu podvezati ruku, iznijeti ga van."
Ali je Beverly sad sjedila drei Eddiejevu glavu u svom krilu i
ljuljala ga. Sklopila mu je oi. "Idite s Billom", ree ona. "Ako
dopustite da umre uzalud... ako se Ono vrati za dvadeset pet godina,
ili pedeset, pa ak i za dvije tisue godina, kunem se da u... da u
proganjati vae duhove. Idite!"
Richie ju je promatrao trenutak, neodluan. Onda postane
svjestan da joj lice gubi oblije, da prestaje biti lice i da postaje
blijedi oblik u sve dubljim sjenama. Svjetlo je blijedjelo. To ga
potakne da se odlui.
"U redu", ree on Billu. "Ovaj put kreemo u potjeru."
Ben je stajao iza paukove mree koja se ponovno poela
raspadati. A vidio je i oblije koje se njihalo visoko u njoj, i molio se
Bogu da Bili ne podigne pogled. Ali kad je mrea poela padati u
valovima, nitima i velovima, Bili to uini.
Ugleda Audru, mlitavu kao da je u nekom jako starom i
kripavom dizalu. Spustila se tri metra, zaustavila, zanjihala lijevo-
desno, a onda naglo pala jo pet metara. Izraz lica joj se nije
mijenjao. Njezine oi, porculanski plave, bile su irom otvorene.
Bosa stopala njihala su se naprijed-natrag poput klatna. Kosa joj je
oputeno visjela preko ramena. Usta su joj bila razjapljena.
"AUDRA!" vrisne on.
"Bili, doi!" vikne Ben.
Mrea je sad padala posvuda oko njih, muklo udarala o pod i
otjecala. Richie zgrabi Billa oko struka i gurne ga naprijed, prema
procijepu visine tri metra izmeu poda i najniih ukrienih niti
tonue mree.
"Krei, Bili! Krei! Krei!"
"Ono je Audra!'' vikne Bili zdvojno. "O-o-ono je AUDRA!''
 "Boli me kurac da je i sveti otac papa", ree Richie namrgoeno.
"Eddie je mrtav, a mi moramo ubiti Ono, ako je Ono jo iva. Ovaj
put emo dovriti posao, Veliki Bille. Ili je iva ili nije. A sad
pokret!"
Bili je stajao neodluan jo trenutak, a tad mu prizori djece,
mrtve djece, zalepraju kroz um poput izgubljenih fotografija iz
Georgeova albuma. KOLSKI PRIJATELJI.
"U-u-u r-r-redu. Krenimo. B-B-Bog neka m-m-mi oprosti."
On i Richie protre ispod kolopleta niti mree nekoliko sekundi
prije no to se sruila, i pridrue se Benu na drugoj strani. Potre za
Onim dok se Audra klatila i njihala petnaest metara iznad kamenog
poda, omotana u obamiruu ahuru privrenu za raspadajuu
mreu.

Ben

PRATILI SU TRAG CRNE KRVI ONOGA - ULJASTE BARE

IHORA KOJI JE OTJECAO I kapao u pukotine izmeu kamenih
ploa. Ali kad se pod poeo dizati prema polukrunom crnom otvoru
na suprotnoj strani prostorije, Ben ugleda neto novo: trag jaja. Jaja
su bila crna, hrapave ljuske, velika moda poput nojevih. Votano
svjetlo arilo se u njima. Ben shvati da su poluprozirna; vidio je kako
se unutra miu crni oblici.
Djeca Onoga, pomisli on, i osjeti muninu. Pobaena djeca
Onoga. Boe! Boe! Richie i Bili su se zaustavili i zurili u jaja s
glupavim, osupnutim snebivanjem.
"Krenite dalje! Nastavite!" vikne Ben. "Ja u se pobrinuti za
njih! Uhvatite Ono!"
 "Dri!" vikne Richie i dobaci Benu kutiju hotelskih ibica.
Ben je uhvati. Bili i Richie otre dalje. Ben ih je trenutak
promatrao na svjetlosti koja je brzo nestajala. Oni urone u tamu
prolaza kojim je Ono umakla i nestanu s vidika. On tad pogleda prvo
jaje s tankom ljuskom i u njemu crnu sjenu u obliku rae pa osjeti
kako se njegova odlunost koleba.
Ovo... hej, narode, ovo je previe. Ovo je naprosto preuasno. A
jaja e uginuti i bez njegove pomoi; jaja nisu snesena ve isputena.
Ali Onome se blii smrtna ura... a ako jedno od njih preivi...
samo jedno...
Skupivi svu snagu, prisjetivi se Eddiejeva blijedog, umirueg
lica, Ben nagazi svojom kaubojskom izmom na prvo jaje. Ono se
razbije uz vlaan mljackav zvuk i nekakva smrdljiva placenta oblije
Benovu izmu. Pauk veliine takora pokua mugnuti nespretno
tapkajui po podu, i Ben u glavi zauje njegov cvile poput zvuka
rune pile koja, kad je se brzo svija naprijed-natrag, proizvodi
sablasnu glazbu.
Ben srne za njim na nogama koje je osjeao kao take i ponovno
nagazi. Osjeti hrskanje paukova tijela kad se raspljasnuo pod
potpeticom izme. Sadraj eluca mu se nadme, no ovaj put ga ne
uspije zadrati. Povrati, pa zavrti potpeticom, zgnjeivi stvora na
kamenu, sluajui kako oni krici u njegovoj glavi jenjaju.
Koliko? Koliko jaja? Nisam li negdje proitao da pauci mogu
izlei tisue... ili milijune? Ne mogu nastaviti s ovim, poludjet u -
Mora. Mora. Hajde, Ben... pri beri se!
On prie drugom jajetu i ponovi postupak na posljednjim
zracima umirue svjetlosti. Sve se ponovilo: hrskavi lom, mljackanje
tekuine, zavrni coup de grace. Pa sljedee. I jo jedno. Pa jo
jedno. Polako se primicao crnom luku ispod kojeg su nestali njegovi
prijatelji. Tama je sad bila potpuna, a Beverly i razderana mrea
negdje iza njega. Jo je uo apat njezina pada. Jaja su bila bjelasavo
kamenje u tami. Kako bi kojemu priao, upalio bi ibicu i razbio ga.
Svaki je put uspio slijediti trag omamljenog paujeg nakota i
zgnjeiti ga prije nego to bi ibica zatreperila i ugasila se. Nije imao
pojma to e uiniti ponestane li mu ibica prije no to razbije i
posljednje jaje i ubije njihov neopisiv tovar.

10

Ono/1985.

NE POSUSTAJU.
Ono osjeti kako ne odustaju, i strah se pojaa. Moda Ono i nije
vjena - moralo se konano pomisliti i na nezamislivo. Jo i gore,
Ono osjeti smrt svog potomstva. Trei od tih omrznutih mrskih
mukaraca-djeaka hodao je uporno tragom polijeganja jaja Onoga,
gotovo lud od gaenja ali ne odustajui ipak, i gaenjem sustavno
unitavao ivot u svakom jajetu Onoga.
Ne! Ono jaukne, glavinjajui s jedne strane na drugu, i osjeti
kako ivotna snaga otjee iz stotinu rana Onoga od kojih ni jedna
sama po sebi nije bila smrtonosna, ali je svaka bila pjesma bola, i
svaka ju je usporavala. Jedna noga Onoga drala se na jednoj jedinoj
niti mesa. Jedno je oko Onoga bilo slijepo. Ono u njemu osjeti
uasnu ranu, rezultat otrova koji su joj ti mrski mukarci-djeaci
uspjeli ubrizgati niz grlo.
A oni nisu odustajali, sustizali su Ono, a kako se to moglo
dogoditi? Ono je ciala i cviljela, a kad ih osjeti gotovo iza lea,
uini jedino to je mogla: okrene se da se bori.
 11

Beverly

PRIJE NO TO JE I POSLJEDNJI TRAAK SVJETLOSTI

NESTAO I SPUSTILA SE POTPUNA tama, ona ugleda kako
Billova ena ponire jo sedam metara a onda se ponovno die. Poela
se vrtjeti, a njezina duga crvena kosa rairila se kao lepeza.
Njegova ena, pomisli ona. Ali sam mu ja bila prva ljubav, a ako
je pomislio da mu je neka druga ena bila prva, to je samo zato to je
zaboravio... zaboravio Derry.
A onda ostane u tami, sama sa zvukom ruee mree i
Eddiejevom jednostavnom nepokretnom teinom. Nije ga eljela
pustiti, nije eljela dopustiti da mu lice lei na ogavnom podu ove
prostorije. I tako mu je drala glavu u pregibu ruke koja joj je gotovo
sasvim utrnula, i odmicala mu kosu s vlanog ela. Pomisli na ptice...
vjerojatno neto ime ju je zarazio Stan. Jadni Stan, koji nije imao
snage suoiti se s ovim.
Svima njima... ja sam bila prva ljubav.
Ona se pokua sjetiti toga - bilo je dobro misliti o tome u ovoj
tami, u kojoj ne moe odrediti odakle dolaze zvukovi. Od toga se
osjeala manje samom. Isprva se nije mogla sjetiti, ometale su je
slike ptica - vrana i voraka, proljetnih ptica koje se vraaju odnekud
dok po ulicama jo teku proljetne vode, a posljednje mrlje skorenog
prljavog snijega smrknuto se oajniki dre svojih sjenovitih mjesta.
inilo joj se da se te proljetne ptice uvijek prvi put zauje i
ugleda u neki oblani dan, pa se upita odakle su dole. Naglo bi
ponovno osvanule u Derryju i ispunile isti zrak promuklim
torokanjem. Poslagale bi se po telefonskim icama i krovovima
viktorijanskih kua u West Broadwayu; gurkale bi se na aluminijskim
granama komplicirane televizijske antene na vrhu Wally's Spa;
svojom bi teinom pognule vlano crno granje brijestova u Lower
Main Streetu. Skrasile bi se, raspriale kretavim brbljavim
glasovima starih seljanki na tjednoj tomboli Grange Bingo, a onda,
kao na znak koji ljudska bia ne mogu opaziti, sve bi istog trenutka
poletjele i zacrnile nebo svojom mnogobrojnou... pa sletjele negdje
drugdje.
Da, ptice, pomislila sam na njih zato to me bilo stid. Bilo me
stid zbog oca, valjda, a moda je Ono i u tome imala svoje prste.
Moda.
Vrati joj se sjeanje - sjeanje u pozadini ptica - ali je bilo
nejasno i nepovezano. Moda e ovo sjeanje i ostati takvo. Ona je -
Misli joj se raspre kad shvati da Eddie...

12

Ljubav i udnja/10, kolovoza 1958.

...PRILAZI PRVI, ZATO TO GA JE NAJVIE STRAH.

PRILAZI JOJ NE KAO PRIJATELJ toga ljeta, ni kao kratkotrajni
ljubavnik, ve onako kako bi priao majci prije samo tri ili etiri
godine, da se utjei; ne uzmie od njezine glatke golotinje i ona
isprva sumnja da je uope i osjea. Eddie drhti, i premda ga ona grli,
tama je toliko savrena da ga ak ni iz ove blizine ne vidi; da nema
grubog gipsa mogao bi biti i utvara.
"to eli? "pita je on.
"Mora staviti svoju stvar u mene ", kae ona.
On se pokuava odmaknuti ali ga ona zadri i on se smiruje uz
nju. ula je nekog - misli da je to bio Ben - kako je naglo udahnuo.
 "Bewie, ja to ne mogu. Ne znam kako -"
"Mislim da je lako. Ali e se morati skinuti." Ona razmilja o
tome kako skinuti koulju preko gipsa, kako to dvoje - koulju i gips
- najprije odvojiti pa spojiti, a onda se ispravi: "Barem hlae."
"Ne, ne mogu!" Ali se njoj ini da dio njega moe, i da eli, jer
je njegovo drhtanje prestalo i ona osjea neto malo i tvrdo pritisnuto
na desnu stranu njezina trbuha.
"Moe", kae ona i povue ga prema sebi. Povrina ispod
njezinih golih lea i nogu je vrsta, glinasta, suha. Udaljena
grmljavina vode uljuljkuje, umiruje. Ona prua ruke za njim. U
jednom se trenutku ubacuje oevo lice, strogo i nemilosno
(hou da vidim jesi li netaknuta)
a onda sklapa ruke oko Eddiejeva vrata, njezin glatki obraz uz
njegov glatki obraz, i dok joj on srameljivo dodiruje male dojke ona
uzdahne i prvi put pomisli: Ovo je Eddie i sjea se jednog srpanjskog
dana - zar je mogue da je to bilo prije samo mjesec dana? - kad se u
Jalovini pojavio samo Eddie, i donio cijeli snop stripova Mala Lulu
pa su ih zajedno itali gotovo cijelo poslijepodne, kako Mala Lulu
trai bobice i upada u razne smijene situacije, o vjetici Hazel i svim
tim likovima. Bilo je zabavno.
Ona pomisli na ptice; posebice na vorke i vrane koje se vraaju
u proljee, i ruke joj se sputaju do njegova remena, otkopavaju ga,
a on ponavlja da on to ne moe; ona mu govori da moe, zna da
moe, i ono to ona sad osjea nije ni stid ni strah ve neka vrsta
trijumfa.
"Gdje?" pita on, i ona tvrda stvar joj uurbano gurka unutarnju
stranu bedra.
"Tu", kae ona.
"Bewie, past u na tebe!" kae on i ona uje kako mu u grlu
poinje bolno pitati.
 "Mislim da to tako nekako ide", kae mu ona, grli ga njeno i
vodi. On prebrzo gura i javi se bol.
! - ona uvue dah, zubima zagrize donju usnicu i ponovno
pomisli na ptice, proljetne ptice, poslagane na kunim krovovima,
kako iznebuha uzlijeu pod niskim oujskim oblacima.
"Beverly?"kae on nesigurno. "Jesi dobro?"
"Polake ", kae ona. "Bit e ti lake disati. " I on zaista uspori, i
poslije nekog vremena disanje mu se ubrza, ali ona shvaa da to nije
zbog toga to s njim neto nije u redu.
Onaj bol jenjava. Najednom on ubrza, onda stane, ukruti se i
ispusti zvuk - nekakav zvuk.
Ona osjea da to njemu neto znai, neto izvanredno posebno,
neto poput... poput letenja. Osjea se mona: osjea kako se neto
slavodobitno nadima u njoj. Je li se njezin otac ovoga bojao? Nije ni
udo! U ovom inu ima moi, i te kako, moi duboko u krvi, koja
raskida lance. Ne osjea tjelesni uitak, ali za nju u tome ima neke
vrste duevnog ushita. Osjea bliskost. On joj poloi lice na vrat i
ona ga zagrli. On plae. Ona ga grli. I osjea kako onaj dio njega koji
ih je spojio slabi. Ne bi se moglo rei da izlazi iz nje; jednostavno je
onemoao, smanjuje se.
Kad je podigao teret svoje teine, ona se uspravi i dotakne mu
lice u tami.
"Jesi li?"
"Jesam li to?"
"to ve. Ne znam ba tono. "
On odmahuje glavom - ona to osjea jer joj je ruka na njegovu
obrazu. "Mislim da nije bilo ba kao... kao to priaju veliki deki.
Ali bilo je... bilo je divno. " Govori tiho da ga drugi ne uju. "Volim
te, Bewie. "
 Tu joj nastaje prekid u svijesti. Prilino je sigurna da je bilo jo
razgovora, neto aptom, neto naglas, ali se ne moe sjetiti to je
bilo reeno. Nije ni vano. Mora li svakog od njih ponovno
nagovoriti na ovo? Da, vjerojatno mora. Ali nije vano. Njih se mora
nagovoriti na ovo, na tu bitnu ljudsku vezu izmeu svijeta i
beskonanosti, jedino mjesto u kojem krvotok dodiruje vjenost. Nije
vano. Vane su ljubav i udnja. Zato ne uiniti to ovdje u tami?
Moda bolje ovdje nego negdje drugdje.
Doe joj Mike, pa Richie, i in se ponavlja. Sad osjea malo
uitka, nejasnu vruinu u svojem djejem, nezrelom sreditu puti, i
sklapa oi kad joj je doao Stan i misli na ptice, proljee i ptice, i vidi
ih, neprestano, kako sve slijeu zajedno, pune zimsko golo drvee,
jahai udarnog vala na nestalnom rubu najnaprasitijeg godinjeg
doba, vidi ih kako polijeu, neprestano, a krila im lepeu poput
pucketanja plahti na uetu, i ona misli: za mjesec dana sva djeca u
parku Derry imat e papirnatog zmaja, trat e da im se uzice ne bi
zapetljale. I misli jo: ovako je letjeti.
Sa Stanom, kao i s ostalima, javlja se taj sjetni osjeaj gubitka,
odlaska, uz ono to im je zaista potrebno iz ovog ina - neka krajnja
svrha - bliska ali jo neotkrivena.
"Jesi li?"pita ona ponovno, i premda ne zna tono to "to" jest,
ona zna da nije.
Nastane duga stanka, a onda joj doe Ben.
Drhti cijelim tijelom, ali to nije drhtanje puno straha koje je
osjetila u Stana.
"Beverly, ne mogu", kae on tonom koji bi trebao biti razloan,
ali koji je sve drugo samo ne to.
"Moe. Osjeam."
Naravno da osjea. Ponovno ona tvrdoa. Osjea je ispod blagog
pritiska njegova trbuha. Njegova veliina izaziva dozu znatielje i
ona mu njeno dodiruje nabreknue. On joj jekne u vrat, i od njegova
daha njezino se obnaeno tijelo najei. Ona osjeti kako ju je proela
prva prava vruina - odjednom je taj osjeaj u njoj vrlo snaan; ona
shvati da je prevelik
(a je li i on prevelik, moe li ona to primiti u sebe?)
I prestar za nju, neto, neki osjeaj to hoda sa tapom. Ovo je
kao Henryjeva raketa, neto to nije namijenjeno djeci, neto to
moe eksplodirati i raznijeti te. Ali sad nije bilo ni vrijeme ni mjesto
za brigu; ovdje je bilo ljubavi, udnje i tame. Ne pokuaju li s prva
dva, preostat e im jedino ovo tree.
"Beverly, nemoj -"
"Da."
"Ja -"
"Pokai mi kako da letim", kae ona smirenou koju ne osjea,
i zna po svjeoj vlanoj toplini na svom obrazu i vratu da se
rasplakao. "Pokai mi, Ben."
"Ne..."
"Ako si ti napisao onu pjesmu, pokai mi. Dodirni mi kosu ako
eli, Ben. Smije."
"Beverly... ja... ja..."
Sad ne samo da drhti; sav se trese. Ali ona ponovno osjea da
ova groznica nije samo strah - dijelom je najava agonije zbog koje
ovaj in i postoji. Pomisli na (ptice) njegovo lice, njegovo milo
usrdno lice, i zna da to nije strah; ono to on osjea je elja, duboka
strasna elja sad jedva obuzdana, i ona ponovno osjeti onu mo,
neto slino letenju, neto nalik gledanju s visina, odakle se vidi sve
te ptice na krovovima, na anteni kod Wally'sa, ulice prostrte kao na
planu grada, udnja, tako je, ovo je divno, ljubav i udnja te ue kako
poletjeti.
"Ben! Da!" zavapi ona odjedanput, i lanac se prekida.
 Ponovno osjea bol, i na trenutak se u njoj javi zastraujui
osjeaj da je zgnjeena. Onda se on podigne na dlanove i tog osjeaja
nestaje.
Velik je, o da onaj se bol vraa, i puno je dublji nego kad je
Eddie prvi put uao u nju. Mora se ponovno ugristi za usne i misliti
na ptice dok je ne prestane pei. Ali je prestalo, i ona moe pruiti
ruku i dodirnuti mu usta prstom, i on zastenje.
Ona se toplina vraa, i ona osjea kako njezina mo prelazi na
njega; preputa je laka srca i odlazi s njom. Najprije kao da ju je
neto potreslo, sladostrasna uskomeana slast zbog koje bespomono
okree glavu lijevo - desno, a izmeu zatvorenih usta dopire joj
nekakvo nemelodino mumljanje, ovo je letenje, ovo, o ljubavi, o
udnjo, ovo je neto to se ne moe osporiti, to vezuje, da je, zatvara
snaan krug: spona, davanje... letenje.
"O Ben, dragi moj, da", ape ona i osjea da joj se lice oznojilo,
osjea njihovu sponu, neto vrsto na svom mjestu, neto slino
vjenosti, brojka 8 prevrnuta na bok "Toliko te volim, mili."
I ona osjeti kako se ono poinje dogaati - neto o emu curice
koje apu i hihou u enskim zahodima nemaju pojma, barem
koliko je njoj poznato; one se samo ude tome koliko je seks gnusan,
i ona sad shvaa da je za mnoge od njih seks jamano neko
neshvaeno i bezoblino udovite; one taj in nazivaju Ono. Bi li
radila Ono, rade li Ono tvoja sestra i njezin deko, rade li jo Ono
tvoji mama i tata, i kako one nee nikad raditi Ono; o da, pomislilo bi
se da je cijeli enski dio petog razreda sastavljen od buduih
usidjelica; Beverly je jasno da nijedna od njih ne moe ni
pretpostaviti ovo... ovakvu zavrnicu, i jedino to je spreava da vie
je misao da e je ostali uti i pomisliti da je jako boli. Ona gurne
ruku u usta i snano zagrize. Sad joj je jasniji kretavi smijeh Grete
Bowie, Sally Mueller i ostalih: nisu li i oni, njih sedmero, proveli
vei dio ovog najdueg, najuasnijeg ljeta u ivotu smijui se kao
luaci? Smije se jer je ono to je uasno i nepoznato ujedno i
smijeno, smije se onako kako se kadto mala djeca smiju i plau
istodobno kad im prie cirkuski klaun, jer znaju da bi to trebalo biti
smijeno... ali je i nepoznato, puno vjene moi nepoznatog.
To to je zagrizla ruku nije uspjelo priguiti uzvik, i ona jedino
moe razuvjeriti njih - i Bena - zavapivi svoju potvrdu u tami.
"Da! Da! Da!'' Velianstvene slike leta pune joj glavu, mijeaju
se s oporim glasanjem voraka; ti zvui postaju najslaa glazba na
svijetu.
I tako leti, leti sve vie, i ona mo sad vie nije s njom ili s njim,
ve negdje izmeu njih. On zavapi, i ona osjea kako mu ruke drhte
pa se propinje, u njega, osjea njegov gr, njegov dodir, njegovu
potpunu prolaznu intimnost s njom u mraku. Zajedno se probijaju
natrag u svjetlost ivota.
A tad je sve gotovo I jedno su drugome u naruju, a kad je on
pokuao neto rei - vjerojatno neku glupu ispriku koja bi bila uvreda
za ono ega se ona sjea, neku glupu ispriku poput lisiine, ona ga
uutka poljupcem i otpravi od sebe.
Doe joj Bili
On pokuava neto rei, ali je njegovo mucanje sad potpuno.
"Ti uti", kae ona, samouvjerena u svom novom znanju, ali
svjesna da je sad umorna.
Umorna i vraki naruljana. Bedra su joj ljepljiva s unutarnje
strane i otraga, i misli da je to moda zato to je Ben zaista svrio, ili
moda zato to krvari. "Sve e biti u redu. "
"J-j-jesi li s-s-sigurna?"
"Jesam", kae ona, i obujmi ga rukama oko vrata, dodirujui mu
oznojeni sag kose. "Moe se kladiti."
"B-b-b-b-... b-b-b-boli l-l-l-''
"Pst!"
 Nije onako kako je bilo s Benom; ima tu strasti, ali ne iste vrste.
Biti s Billom najbolja je mogua zavrnica ovoga. Njean je i blag;
gotovo smiren. Ona osjea njegovu elju, ali je ta elja odmjerena i
suzdrana zbog obzirnosti prema njoj, vjerojatno zato to samo Bili i
ona shvaaju koliko je silan ovaj in, i kako se o njemu nikad ne
smije govoriti, nikome drugome, pa ak ni meu sobom.
Na kraju, iznenadi je to naglo naviranje, i ona ima vremena
pomisliti: O! Dogodit e se opet, ne znam mogu li to izdrati -
Ali joj misli otplovi krajnja slast toga, i ona ga jedva uje kako
ape: "Volim te, Bev, volim te i uvijek u te voljeti", ponavlja to
uporno i uope ne muca.
Ona ga privija k sebi i na trenutak ostaju tako, njegov glatki
obraz uz njezin.
On se povlai iz nje ne govorei nita i kratko vrijeme ona je
sama, privlai si komade odjee, polako se odijeva, svjesna tupog
pulsirajueg bola kojeg oni, kao mukarci, nikad nee biti svjesni,
svjesna takoer i izvjesnog onemoalog uitka i olakanja to je
gotovo s tim. Ovdje dolje sad vlada nekakva praznina, i premda joj je
drago to njezina put ponovno pripada njoj, ta praznina izaziva u njoj
udnu snudenost koju nikad ne bi uspjela izraziti... osim da je to
podsjea na golo drvee pod bijelim zimskim nebom, prazno drvee,
drvee koje eka da potkraj oujka dou kosovi kao sveenici da bi
nadgledali umiranje snijega.
Pronalazi ih napipavi im u tami ruke.
Trenutak nitko ne progovara, a kad se to dogodi, nimalo je ne
iznenauje da je to Eddie.
"Mislim da smo prije dva ravita trebali skrenuti lijevo a ne
desno. Do vraga, znao sam, ali sam bio tako znojan i sjeban - "
"Ti si sjeban cijeli ivot, Edsiu", kae Richie. Glas mu je topao.
One gole otrice panike potpuno je nestalo.
 "Pogrijeili smo na jo nekim mjestima, " kae Eddie, ogluivi
se na njegove rijei, "ali je to bilo najgore. Uspijemo li se vratiti
tamo, moda e sve biti u redu."
Oblikuju nezgrapnu kolonu, Eddie prvi, Beverly sad druga, s
rukom na Eddiejevu ramenu, a Mikeovom na njezinu. Ponovno
krenu, ovaj put bre. Eddie ne pokazuje nita od svoje ranije
nervozne zabrinutosti.
Idemo kui, misli ona i uzdrhti od olakanja i radosti. Kui, da. A
to e biti dobro. Uinili smo ono to smo trebali, zbog ega smo
doli, a sad se moemo vratiti i ponovno biti samo djeca. A i to e
biti dobro.
Dok hodaju kroz tamu, ona shvaa da je zvuk tekue vode sve
blii.
 DVADESET TREE POGLAVLJE

Vani

Derry / 19:00-10:00

DO DEVET I DESET, PROSJENA BRZINA VJETRA U

DERRYJU POVEALA SE NA stotinu kilometara na sat, s udarima
od stotinu dvadeset kilometra. Vjetromjer u sudnici zabiljeio je
jedan udar od stotinu dvadeset i tri kilometara, a onda se kazaljka
vratila na nulu. Vjetar je iz leita iupao ureaj oblika alice koji se
vrtio kao zvrk na krovu sudnice, i on je odletio u kiom zalivenu
pomrinu. Poput amca Georgea Denbrougha, ni njega vie nitko
nikad nije vidio.
U pola deset, ono to su se oni iz Vodovoda kleli da je
nemogue, sad ne samo da je izgledalo mogue, nego i neizbjeno:
mogunost da sredite Derryja bude poplavljeno prvi put od
kolovoza 1958., kad su se mnogi stari odvodi zaepili ili uruili za
vrijeme iznenadnog proloma oblaka. U petnaest do deset, mukarci
smrknutih lica stizali su automobilima i kamionetima s obiju strana
kanala, a njihova odjea za nevrijeme mahnito je vijorila na vjetru
jaine prolaska teretnog vlaka.
Prvi put od listopada 1957., uz cementne obale Kanala ponu se
gomilati vree pijeska. Luk ispod kojeg se Kanal zavlaio pod
trostruko raskrije u samom sreditu Derryja bio je gotovo do vrha
pun; Main Street, Canal Street i podnoje Up-Mile Hilla bili su
neprohodni osim za pjeake, a oni koji su urno gacali prema
mjestima gdje je trajala operacija postavljanja vrea s pijeskom,
osjeali su kako im pod nogama ulice podrhtavaju od pomahnitalog
protoka vode, onako kako nadvonjak na autocesti podrhtava pri
prolasku tekih kamiona. Ali je ovo bila neprekidna vibracija, i
mukarcima je bilo drago to su na sjevernoj strani sredita, podalje
od te postojane tutnjave koja se vie osjeala nego ula.
Harold Gardener zazove Alfreda Zitnera, vlasnika Zitner's
Realty na zapadnoj strani grada, i upita hoe li se ulice uruiti. Zitner
ree da e se prije pakao zalediti no to e se takvo to dogoditi.
Haroldu se nakratko ukau Adolf Hitler i Juda Iskariotski kako dijele
klizaljke, a onda nastavi slagati vree. Voda je sad bila manje od
osam centimetara ispod vrha cementnih zidova Kanala. U Jalovini se
Kenduskeag ve izlio preko svojih obala, i u podne je bujno nisko
raslinje i goljavo drvee virilo iz ogromnog, plitkog, smrdljivog
jezera. Ljudi su nastavili raditi, prekidajui samo kad bi ponestalo
vrea... a onda, u deset do deset, skameni ih silan zvuk pucanja i
trganja. Harold Gardener e poslije rei eni da je mislio da je doao
kraj svijeta. Nije sredite grada propalo u zemlju - ne jo - nego
vodotoranj.
Samo je Andrew Keene, unuk Norberta Keenea, zaista vidio kad
se to dogodilo, a on se tog jutra toliko naduvao marihuane da je
najprije pomislio da halucinira. Vrzmao se po nevremenom ibanim
ulicama Derryja od osam sati, otprilike u vrijeme kad je dr. Hale
uzaao na nebo nastaviti slavnu obiteljsku lijeniku tradiciju. Bio je
mokar do gole koe (osim vreice s pet dekagrama trave gurnute pod
pazuho), ali toga uope nije bio svjestan. Razrogaio je oi od
nevjerice. Stigao je do parka Memorial, koji se nalazio pokraj
Standpipe Hilla. I, ako ga oi ne varaju, vodotoranj je sad bio izrazito
kos, kao onaj sjebani toranj u Pisi to se nalazio na svim kutijama
makarona.
 "Ti bokca!"uzvikne Andrew Keene, jo vie izbeivi oi - koje
kao da su sad bile na malim vrstim oprugama - kad se zauju zvuci
trganja. Nagib vodotornja postajao je sve strmiji dok je on stajao tako
u trapericama slijepljenima za mrave noge, i dok mu je iz natopljene
arene trake za kosu kapala voda u oi. Bijele ploice indre trgale su
se i padale s one strane velikog okruglog tornja okrenutog prema
sreditu grada... ne, ne ba trgale; prije bi se moglo rei da su ikljale.
A oko sedam metara iznad kamenog temelja vodotornja pojavi se
vidljiv nabor. Kroza nj pone pricati voda, i sad indra vie nije
trala na strani vodotornja okrenutoj prema sreditu grada, ve
brzometno izlijetala u vjetar.
Uskoro iz vodotornja dopre zvuk pucanja, i Andrew ugleda kako
se pomaknuo, poput kazaljke na velikom satu koja se naginje od
podneva prema jedan i dva sata. Ona vreica trave ispadne mu ispod
pazuha i zapne u koulji negdje blizu remena. Nije to ni primijetio. Iz
vodotornja su dopirali glasni zvuci, kao da ice najvee gitare na
svijetu pucaju jedna po jedna. To su bile sajle u cilindru, koje su
osiguravale kontrapritisak tlaku vode. Vodotoranj se pone sve bre
naginjati, daske i grede pucati, a iverje frcati i kovitlati se u zraku.
"NEEEEMOJME JEEEEBAT!'' zakrijeti Andrew Keene, ali se
to izgubi u zavrnom tresku pada vodotornja i urliku sedam milijuna
litara vode, sedam tisua tona vode to su pokuljale kroz prsnue u
boku graevine. Voda se slije u sivom plimnom valu i, naravno, da je
Andrew Keene bio ispod vodotornja, za tili bi asak otiao s ovog
svijeta. Ali Bog uva pijance, malu djecu i kataklizmiki drogirane;
Andrew je stajao na mjestu gdje je sve to mogao vidjeti, a da ga ne
smoi nijedna kap.
"JEBOTE, KAKVI SPECIJALNI EFEKTI!" vrisne Andrew dok
se voda valjala preko parka Memorial kao da je kruta tvar, otplavivi
sunani sat pokraj kojeg je djeak po imenu Stan Uris esto stajao i
promatrao ptice pomou oeva dalekozora. "STEVEN SPIELBERG,
CRKNI OD MUKE!"
 Nestane i kameno pojilite za ptice. Andrew ga na trenutak
ugleda kako se prevre, postolje pa zdjela, postolje pa zdjela, a onda
ga nestane. Drvored javora i breza koji je odvajao park Memorial od
Kansas Streeta bude sruen poput unjeva u kuglani. Bujica sa
sobom ponese i pomahnitalo bodljikavo klupko elektrinih kabela.
Voda se stuti preko ulice i rairi, pa je sad vie sliila na vodu nego
na onaj prijanji nevjerojatno vrsti zid koji je odnio sunani sat,
pojilite za ptice i drvored, ali je jo imala dovoljno snage da zbrie
iz temelja gotovo desetak kua na suprotnoj strani Kansas Streeta i
otplavi ih u Jalovinu. Otplovile su s munom lakoom, veinom jo u
komadu. Andrew Keene prepozna jednu od njih; pripadala je Obitelji
Karla Massensika. Gospodin Massensik predavao mu je u estom
razredu, pravi dave. Dok se kua obruavala preko ruba niz padinu,
Andrew shvati da vidi kako u jednom prozoru jarko svijetli svijea, i
upita se je li to deja vu, ako moete shvatiti taj koncept.
Zauje se eksplozija iz Jalovine i sune uta podagra plamena kad
je neija plinska svjetiljka zapalila lo-ulje koje je iscurilo iz neije
napukle cisterne u podrumu. Andrew je blenuo u suprotnu stranu
Kansas Streeta, gdje se sve do prije etrdeset sekundi nalazio uredan
niz kua srednje klase. One su sad bile dio Nestalog grada, nemoj ni
sumnjati u to, duo moja. Na njihovu mjestu nalazilo se sad deset
podrumskih rupa nalik na plivake bazene. Andrew je elio ponovno
izraziti miljenje kako je ovo nenadjebivo, ali vie nije mogao vikati.
Dernjalica mu se pokvarila. Oit mu je bio nemoan i beskoristan.
Zauje niz hrskavih muklih udaraca, kao da div u cipelama
punim krekera stupa niza stube. To se vodotoranj kotrljao nizbrdo,
golemi bijeli cilindar iz kojeg su jo brizgali posljednji ostaci
vodenih zaliha, a debele sajle koje su ga prije sapinjale odletjele bi u
zrak, a onda se ponovno spustile poput elinih bieva i iskopale
brazde u mekoj zemlji koje bi odmah ispunila kina bujica. Dok je
Andrew sve to promatrao, brade ukotvljene negdje izmeu kljunih
kosti, vodotoranj, sad u vodoravnom poloaju, dug vie od etrdeset
metara, poleti u zrak. Trenutak kao da je tamo nepomino lebdio,
nestvarna slika pristigla ravno iz pa-pa zemlje gumenih zidova i
luakih koulja, dok se na njegovim prsnutim stijenkama ljeskala
kia razbijenih prozora, viseih prozorskih okvira, signalnog svjetla
na vrhu za upozoravan]e zrakoplova u niskom letu jo upaljenog, a
onda padne na ulicu uz zavrni prodorni tresak.
Kansas Street je posluio kao odvodni kanal za puno vode koja
sad pone prodor prema sreditu grada niz Up-Mile Hill. Tamo su
nekad bile kue, pomisli Andrew Keene, i odjednom ga izdaju noge.
Sjedne kao pokoen. Blene u razbijeni kameni temelj na kojem je
vodotoranj stajao cijelog njegova ivota. Pitao se hoe li mu itko
vjerovati.
Pitao se vjeruje li on sam.

Ubijanje / 10:02, 31. svibnja 1985.

BILL I RICHIE UGLEDAJU KAKO SE ONO OKREE

PREMA NJIMA, OTVARAJUI I zatvarajui eljusti. Njegovo
preostalo zdravo oko piljilo je s visine u njih, i Bili shvati da Ono
isijava vlastitim svjetlom, poput neke grozne krijesnice. No ta je
svjetlost bila treperava i nesigurna; Ono je bila ozbiljno ranjena.
Onove su misli brundale i rogoborile
(pustite me Spustite me i moete imati sve to ste ikad eljeli -
novac, slavu, bogatstvo, mo - ja vam to sve mogu pruiti)
u njezinoj glavi.
Bili kroi naprijed goloruk, pogleda prikovana za ono jedino
crveno oko Onoga. Osjeao je kako u njemu raste snaga, napaja ga,
napinje mu miie na rukama, puni obje stegnute ake vlastitom
snagom. Richie je hodao pokraj njega, iskesivi zube.
(mogu ti vratiti enu - mogu ja to, jedino ja - nee se sjeati
nieg kao to se ni vas sedmero niste nieg sjeali)
Sad su bili blizu, jako blizu. Bili je osjeao vonj Onoga i shvati
iznenadno uasnut da je to smrad Jalovine, smrad koji su oni smatrali
smradom kanalizacije, zagaenih potoka i zapaljenog otpada... ali
jesu li oni ikad zaista vjerovali da je to bilo samo to? Bio je to smrad
Onoga, i moda se u Jalovini najjae osjeao, ali je visio iznad
cijelog Derryja kao oblak, samo to ga ljudi naprosto nisu osjeali,
kao to uvari u zoolokim vrtovima poslije nekog vremena vie ne
osjeaju miris svojih tienika, pa se ak i ude zato posjetitelji
nabiru nos kad uu.
"Nas dvojica", promrmlja on Richieju, i Richie kimne glavom ne
skidajui pogled s Pauka, koji je sad uzmicao od njih kuckajui
svojim bodljikavim ogavnim nogama, konano stjeran uza zid.
(ne mogu vam podariti vjeni ivot, ali vas mogu dodirnuti i
poivjet ete jako dugo - dvije stotine godina, tri, moda i pet stotina
- mogu vas uiniti bogovima na Zemlji - ako me pustite ako me
pustite ako me - )
"Bili?" upita Richie promuklo.
Dok se u njemu nadimao krik, sve jai, Bili jurne, a Richie potri
ukorak s njim. Udare ga zajedno desnom rukom, ali Bili shvati da oni
to uope ne udaraju svojim akama; bila je to njihova zdruena
snaga, uveana silom onoga Drugog; bila je to mo sjeanja i udnje;
a ponajvie, bila je to mo ljubavi i nezaboravnog djetinjstva, poput
velikog kotaa.
Paukov vrisak ispuni Billovu glavu, od ega kao da mu se
rascijepio mozak. On osjeti kako mu aka duboko uranja u koprcavu
vlagu. Ruka mu utone sve do ramena. On je izvue, vlanu od
Paukove crne krvi. Ihor pokulja iz rupe koju je nainio.
 On ugleda kako Richie stoji gotovo ispod napuhnutog tijela
Onoga, prekriven tamnom svjetlucavom krvlju Onoga, u klasinoj
boksakoj pozi, dijelei uzastopne udarce.
Pauk zamahne prema njima svojim nogama. Bili osjeti kako mu
je jedna razderala slabinu, koulju, kou. alac Onoga beskorisno se
zabadao u pod. Vriska Onoga razlijegala mu se u glavi poput zvona.
Ono nespretno srne naprijed, pokuavajui ga ugristi, no umjesto da
se odmakne, Bili jurne naprijed, sluei se sad ne samo akom ve
itavim tijelom, pretvorivi se u torpedo. Zaleti se u trbuh Onoga kao
gorostasni napada u nogometu koji pognutih ramena juri ravno
naprijed.
Nakratko osjeti kako se smrdljivo meso Onoga ugiba, kao da e
odskoiti i odbaciti ga natrag. Ispustivi neartikuliran krik, on navali
jo jae, upirui se nogama naprijed i navie, zarivajui ruke u Ono.
Uspije se probiti i preplave ga vrue tjelesne tekuine Onoga. Sliju
mu se niz lice, u ui. On ih umrkne u nos u tankim koprcavim
mlazovima.
Ponovno se naao u crnoj tami, sve do ramena u greem tijelu
Onoga. A u svojim zaepljenim uima uo je zvuk poput neprekidnog
bum-BUM-bum-BUM velikog basbubnja, onog to predvodi paradu
kad u grad stigne cirkus sa svojom zbirkom nakaza i razigranih
epireih klaunova.
Zvuk srca Onoga.
On zauje kako Richie vriti od iznenadnog bola, zvuk koji se
pojaao do brzog, iznenaenog jauka pa naglo zamuknuo. Bili gurne
obje ake naprijed. Guio se, davio u pulsirajuoj vrei crijeva i
sokova Onoga.
Bum-BUM-bum-BUM -
On uroni ruke u Ono, trgajui, derui, odvajajui, traei izvor
tog zvuka, prodirui u organe dok su mu se sluzavi prsti otvarali i
zatvarali, a napaeni grudni ko kao da mu je naticao od pomanjkanja
zraka.
Bum-BUM-bum-BUM -
I odjednom mu se to nae u rukama, velika iva stvar koja se
stee i pulsira na njegovim dlanovima i gura ih amo-tamo.
(NENENENENENENENE )
Da! krikne Bili, guei se, utapajui se. Da! Probaj ovo, gaduro!
PROBAJ MALO OVO! SVIA TI SE? SVIA TI SE? HA?
On ispreplete prste preko pulsirajueg narteksa srca Onoga,
dlanova rairenih u naopako slovo V - i stisne ih svom snagom koju
je smogao.
Zauje se zavrni krik bola i straha kad mu Onovo srce prsne u
rukama i scijedi mu se kroz prste u drhtavim trakama.
Bum-BUM-bum-B
Onaj vrisak, sve tii, zamirao je. Bili osjeti kako se Onovo tijelo
stee oko njega, poput ake u skliskoj rukavici. Onda se sve opusti.
Bili postane svjestan da se tijelo Onoga naginje, da polako klizi u
stranu. Istodobno, on se pone izvlaiti, gubei svijest.
Pauk se srui na bok Onoga, hrpetina izvanzemaljskog mesa iz
kojeg se puilo, nogu koje su se jo trzale i drhtale, milujui zidove
tunela i grebui po podu u nasuminim rkarijama.
Bili otetura dalje od Onoga, grevito hvatajui zrak, pljujui u
pokuaju da oisti usta od uasnog okusa Onoga. Saplete se o vlastite
noge i padne na koljena.
I zaista, jasno zauje Glas onog Drugog: Kornjaa je moda
mrtav, ali ono to ga je stvorilo nije.
"Sinko, osvjetlao si obraz. "
Onda ga nestane. I snaga iezne s njim. Osjeao se slabo,
zgaeno, slueno. Osvrne se i ugleda umirui crni komar Pauka koji
se jo trzao i drhtao.
 "Richie!" uzvikne on promuklim, napuklim glasom. "Richie,
gdje si ovjee?" Bez odgovora.
One svjetlosti vie nije bilo. Umrla je s Paukom. Bili prekopa po
depu svoje umrljane koulje traei posljednji paketi ibica. Bile su
ondje, ali se nisu htjele upaliti; glavice su bile natopljene krvlju.
"Richie!" vrisne on ponovno i rasplae se. Pone puziti; najprije
bi ispruio jednu, pa drugu ruku, pipajui u tami. Najzad jedna od
njih udari o neto to mu se mlitavo prepusti dodiru. Ruke mu prelete
preko toga...
1 zaustave se kad su dotaknule Richiejevo lice.
"Richie! Richie!"
I dalje nije bilo odgovora. Napinjui se u tami, Bili podvue
jednu ruku ispod Richiejevih lea, a drugu ispod koljena. Tekom
mukom ustane i pone posrtati natrag putem kojim su doli s
Richiejem u naruju.

Derry / 10:00-10:15

U DESET SATI, ONE NEPREKIDNE VIBRACIJE KOJE SU

SE OSJEALE U ULICAMA U sreditu Derryja, pojaaju se do
razine brundave rike. Derryjevski News e poslije pisati da su se
potporni stupovi podzemnog dijela Kanala, oslabljeni silinom onoga
to su prozvali brzometnom poplavom, jednostavno sruili. Bilo je,
meutim, ljudi koji se nisu sloili s tom verzijom.
"Bio sam tamo, i znam", Harold Gardener rekao je poslije svojoj
supruzi. "Nisu se samo sruili potpornji Kanala. Bio je to potres, eto
to. Bio je to potres, do vraga."
 Ovako ili onako, rezultati su bili isti. Kako se tutnjava postupno
pojaavala, stakla na prozorima su poela pucati, gipsani stropovi
padati, a neljudski vapaj svijenih greda i temelja pojaao se do
zastraujueg refrena. Pukotine su jurile niz boginjavo cigleno
proelje Maehen'sa poput gramzivih ruku. Sajle koje su drale
nadstrenicu kinodvorane Aladdin iznad plonika, pukle su i natpis je
pao s treskom. Richard's Alley, koja se pruala iza ljekarne Center
Street Drug, ispunila se lavinom utih opeka kad se sruila Brian X
Dowd Professional Building, podignuta 1952. Golem zaslon ukaste
praine podigao se u zrak da bi ga vjetar odnio poput vela.
U isto vrijeme razletio se na komadie i spomenik Paulu
Bunyanu ispred City Centera. Kao da se pokazalo da je ona davna
prijetnja nastavnice likovnog da e ga dii u zrak ipak bila smrtno
ozbiljna. Bradata i od uha do uha nasmijeena glava odletjela je
ravno u zrak. Jedna se noga ritnula naprijed, druga natrag, kao da je
Paul pokuao izvesti pagu s toliko entuzijazma da se raskomadao.
Torzo spomenika razletio se u oblaku rapnela, a glava plastine
sjekire popela se kinom nebu pod oblake, nestala, pa se vratila
okreui se. Rasijee krov, a zatim i pod Mosta poljubaca.
A onda, u 10:02, sredite Derryja se urui.
Veina vode iz probijenog vodotornja prela je preko Kansas
Streeta i zavrila u Jalovini, ali tone te vode nagrnu u poslovnu etvrt
kod Up-Mile Hilla. Moda je to bila kap koja je prelila au... ili je
moda, kao to je Harold Gardener rekao supruzi, zaista bio posrijedi
potres. Pukotine su jurile povrinom Main Streeta. Najprije uske... a
onda su zjanule kao gladna usta i zvuk Kanala se izdigne, sad vie ne
priguen, ve zastraujue glasan. Sve se pone tresti. Neonski natpis
koji je oglaavao MOKASINKE NA VELIKO ispred prodavaonice
suvenira Shortyja Squiresa padne na ulicu i ugasi se od kratkog spoja
u metru vode. Trenutak-dva potom, Shortyjeva zgrada, koja se
nalazila pokraj knjiare Mr. Paperback, pone se sputati. Buddy
Angstrom prvi je primijetio tu neobinu pojavu. On mune laktom
Alfreda Zitnera, koji pogleda, zine, a onda mune laktom Harolda
Gardenera.
Za samo nekoliko sekundi operacija postavljanja vrea s
pijeskom prekine se sasvim. Mukarci koji su obrubili obje strane
Kanala stajali su na pljusku i zurili prema sreditu grada, s jednakim
izrazom uasnutog zaprepatenja utisnutim u njihova lica. Squireova
trgovina Souvenirs and Sundries kao da je bila izgraena na nekom
ogromnom dizalu koje se sad sputalo. Potonula je u naizgled vrst
beton s tekim, otmjenim dostojanstvom. Kad se zaustavila, mogli
ste se spustiti na sve etiri na poplavljeni plonik i ui kroz jedan od
prozora na treem katu.
Oko zgrade je na sve strane prskala voda, a trenutak potom i
Shorty se pojavi na krovu, lamatajui rukama da ga netko izbavi. No
nestane iz vida kad uredska zgrada do njegove, ona u ijem se
prizemlju nalazila knjiara Mr Paperback, potone u zemlju. Na
nesreu, nije se spustila u zemlju okomito kao to se to dogodilo sa
Shortyjevom zgradom, nego se naherila (na trenutak je zapravo jako
sliila na onaj usrani toranj u Pisi, onaj na kutijama makarona). Kad
se nakrivila, s njezina vrha i bonih zidova poleti pljusak cigala.
Nekoliko ih pogodi Shortyja. Harold Gardener ugleda kako je
zateturao natrake, drei se rukama za glavu... a onda gornja tri kata
zgrade s knjiarom Mr Paperback u prizemlju skliznu glatko poput
palainki s vrha gomile. Shorty iezne. Netko od ljudi koji su slagali
vree pijeska vrisne, a onda sve zaglui kripava rika unitenja. Ljudi
ponu padati ili teturati i posrtati dalje od Kanala. Harold Gardener
ugleda kako se zgrade koje stoje suelice u Main Streetu naginju
naprijed, poput gospoa koje kibiciraju partiju karata, tako da im se
glave gotovo dodiruju.
Sama ulica je tonula, pucala, lomila se. Voda je ikljala i prskala.
A onda, jedna za drugom, zgrade s obje strane ulice zaljuljaju se dalje
od svog sredita gravitacije i srue se na ulicu - Northeast Bank,
Shoeboat, Alvey's Smokes 'n Jokes, Bailey's Lunch, Bandler's Record
and Music Barn. Samo to tad vie nije bilo nikakve ulice na koju su
se mogle sruiti.
Ulica je pala u Kanal; najprije se rastegnula kao karamel, a zatim
se razlomila na plutajue komade asfalta. Harold ugleda kako
pjeaki otok na raskriju triju ulica iezava s vidika, a kad voda
ikne kao gejzir, njemu sine to e se dogoditi.
"Moramo se skloniti odavde!" drekne on na Ala Zitnera. "Voda
e se vratiti! Ali Vratit e se!"
Al Zitner niim nije pokazao da ga je uo. Njegovo je lice bilo
lice mjeseara, ili moda ovjeka u stanju duboke hipnoze. Stajao je
u kiom natopljenom kariranom crveno-plavom sportskom sakou, u
Lacoste majici otkopanoj na vratu, s malim krokodilom na lijevoj
sisi, u plavim arapama koje su sa strane imale utkane ukrtene
palice za golf, u smeim L. L. Bean laama od cipela s gumenim
donovima. Gledao je kako propada u zemlju njegova investicija od
nekih milijun dolara, zajedno s tri-etiri milijuna koje su investirali
njegovi prijatelji - deki s kojima je igrao poker, deki s kojima je
igrao golf, deki s kojima je skijao u time-sharing vikendici u
Rangeleyju.
Odjednom je njegov rodni grad, Derry, u dravi Maine, za ime
Boje, bizarno sliio na onaj zajebani grad gdje uti kosooki razvoze
ljude u onim dugim goljavim kanuima. Voda se vrtloila i kljuala
izmeu zgrada koje su jo stajale na svom mjestu. Canal Street
zavravala je kao krbasta crna trampolina iznad ruba uzburkanog
jezera. Zaista nije bilo nikakvo udo da Zitner nije uo Harolda.
No drugi su takoer doli do istog zakljuka kao i Gardener - u
podivljalu bujicu ne moe se ubaciti toliko sranja a da ne nastane
velika frka. Neki bace vree koje su drali u rukama i dadu petama
vjetra. Jedan od njih bio je i Harold Gardener, i tako je preivio.
Drugi nisu bili te sree i jo su se nalazili negdje na opasnom
podruju kad Kanal, grla zaepljena tonama asfalta, betona, cigli,
gipsa, stakla i raznorazne robe u vrijednosti otprilike etiri milijuna
dolara, povrati svoj sadraj i izlije se preko betonskog rukavca,
odnosei ljude i vree pijeska bez razlike. Harold se nije mogao oteti
misli da ga se voda odluila doepati; koliko god brzo trao, voda ga
je sustizala. Umaknuo je tako da se koprcajui rukama i nogama
popeo uz strmi nasip obrastao grmljem. Jednom se okrenuo i ugledao
kako neki mukarac, po svemu sudei Roger Lemerd, ef kreditnog
odjela u Haroldovoj tedionici, pokuava pokrenuti automobil na
parkiralitu Canal Mini-Malla. Usprkos rike vode i huke vjetra,
Harold je uo kako ivai stroj malog motora njegova automobila
kaljuca dok oko njega s obje strane tee itka crna voda u visini
blatobrana.
A tada, uz dubok gromoglasan urlik, Kenduskeag se izlije iz
svog korita i odnese i Canal Mini-Mall i kriavo crveni automobil
Rogera Lemerda. Harold se ponovno pone penjati, lovei se za
granje, korijenje, sve to je djelovalo dovoljno vrsto da izdri
njegovu teinu. Uzvisina, to se trai. Kako bi moda rekao Andrew
Keene, Harold Gardener se tog jutra ufurao u koncepciju uzvisine.
Iza svojih lea uo je kako se sredite Derryja i dalje rui. Taj je zvuk
sliio na topniku paljbu.

Bili

''BEVERLY!" vikne on. Lea i ruke pretvorili su mu se u uporan

pulsirajui bol. Richie sad kao da je teio najmanje dvije stotine
pedeset kilograma. Spusti ga, apne mu mozak. Mrtav je, dobro zna
da je mrtav, pa zato ga onda ne spusti? Ali nije htio, nije mogao to
uiniti.
"Beverly!" vikne on ponovno. "Beni Netko!"
 On pomisli: Ovo je mjesto gdje me Ono zavitlala - i Richieja -
samo to nas je Ono bacila dalje - puno dalje. Kako je tamo
izgledalo? Gubim se, zaboravljam...
"Bili?" Bio je to Benov glas, drhtav i iscrpljen, negdje prilino
blizu. "Gdje si?"
"Ovdje, ovjee. Nosim Richieja. On je... ranjen."
"Nastavi govoriti." Ben je sad bio blie. "Nastavi govoriti, Bili."
"Ubili smo Ono", ree Bili, hodajui prema mjestu s kojega je
dopirao Benov glas. "Ubili smo tu gaduru. A ako je Richie mrtav -"
"Mrtav?" oglasi se Ben, zabrinut. Sad je bio jako blizu... a tad
njegova ruka pipajui izroni iz tame i njeno oee Billa po nosu.
"Kako to misli, mrtav?"
"Ja... on..." sad su zajedno drali Richieja. "Ne vidim ga", ree
Bili. "U tome je problem. N-n-ne v-v-vidim ga!"
"Richie"' vikne Ben, i prodrma ga "Richie, daj! Probudi se, do
vraga!" Benov glas sad se mutio, postajao drhtav. "RICHIE DA SI
SE PROBUDIO JEBOTE!"
I u tami, Richie ree pospanim, netrpeljivim, bunovnim glasom:
"No dobro, Plastu. No dobro. Ne compramos no stupidos makite..."
"Richie"' vrisne Bili. "Richie, jesi dobro?"
"Gadura me bacila", promrmlja Richie istim tim umornim,
bunovnim glasom. "Bubnuo sam u neto tvrdo. To je sve... sve ega
se sjeam. Gdje je Bewie?"
"Tamo", ree Ben. On im brzo ispria o jajima. "Zgnjeio sam
vie od stotinu. Mislim da mi nijedno nije promaklo."
"Dao Bog da je tako", ree Richie. Ve je bolje zvuao. "Spusti
me, Veliki Bille. Mogu hodati... Je li to voda glasnija?"
"Da", ree Bili. Njih su trojica stajali u tami i drali se za ruke.
"Kako glava?"
"Vraki boli. to se dogodilo nakon to sam se onesvijestio?"
 Bili im ispria onoliko koliko je mogao podnijeti da im ispria.
"I Ono je mrtva", udio se Richie. "Siguran si, Bili?"
"Jesam", ree Bili. "Ovaj put sam zaista s-s-siguran."
"Bogu hvala", ree Richie. "Dri me, Bili, moram se zbljuvati."
Bili ga pridri, a kad je Richie to obavio, krenu dalje. Svako
malo nagazili bi na neto hrskavo to bi se otkotrljalo u tamu.
Dijelovi Paukovih jaja koja je Ben smrskao, pretpostavi on, i strese
se. Bilo je dobro znati da idu u dobrom smjeru, ali mu je i bilo drago
da ne moe vidjeti posmrtne ostatke.
"Beverly'" vikne Ben. "Beverly!"
"Ovdje -"
Njezin je uzvik bio slab, gotovo izgubljen u neprekidnoj huci
vode. Krenu k njoj u tami, zazivajui je stalno i tako se navodei k
cilju.
Kad su najzad stigli do nje, Bili upita ima li netko jo koju
ibicu. Ona mu gurne pola paketia u ruku. On upali jednu i njihova
lica oive u prikaze - Ben s rukom oko Richieja, koji je vie kleao
nego stajao, i krvario iz desne sljepoonice, Beverly s Eddiejevom
glavom u krilu. Onda se okrene na drugu stranu. Audra je leala
skvrena na podu, rairenih nogu, glave okrenute u stranu. Mrea se
gotovo istopila s nje.
ibica mu oprlji prste i on je baci. U tami je pogreno procijenio
udaljenost, spotakne se o nju, i gotovo se opruzi po podu.
"Audra! Audra, --uje li me?"
On joj provue ruku iza lea i podigne je u sjedei poloaj.
Zavue ruku ispod snopa njezine kose i pritisne prstima vrat sa
strane. Osjeao se puls: spori, uporni otkucaji.
On upali novu ibicu, i kad je planula, on primijeti kako joj se
zjenice stiu. No bio je to samo refleks; ukoenost njezina pogleda
nije se promijenila ak ni kad je primaknuo ibicu toliko blizu
njezina lica da je gotovo oprljila kou. Bila je iva, ali nije reagirala.
Ma to, bilo je jo gore, i on je toga bio svjestan. Bila je katatonina.
Druga mu ibica oprlji prste. On mahne njome i ugasi je.
"Bili, ne svia mi se zvuk one vode", ree Ben. "Mislim da
bismo trebali izai odavde."
"Kako emo bez Eddieja?" promrmlja Richie.
"Moemo i sami", ree Bev. "Bili, Ben ima pravo. Moramo
izai."
"Nosim i nju."
"Naravno. Ali moramo odmah krenuti."
"Kamo?"
"Ti e znati", tiho e Beverly. "Ti si ubio Ono. Ti e znati,
Bili."
On podigne Audru kao to je nosio i Richieja i vrati se k
ostalima. Njezino je tijelo u njegovim rukama izazivalo
uznemirujui, jeziv osjeaj; bila je poput votane figure koja die.
"Kamo, Bili?" upita Ben.
"N-n-ne z -"
(ti e znati, ti si ubio Ono i ti e znati)
"Pa, k-k-krenimo", ree Bili. "Da vidimo hoemo li nai izlaz.
Beverly, d-d-dri ovo." On joj vrati ibice.
''to emo s Eddiejem?" upita ona. "Moramo ga odnijeti."
"K-k-kako?" upita Bili. "To je... B-B-Beverly, sve se r-r-
raspada."
"Moramo ga odnijeti odavde, ovjee", ree Richie. "Hajde,
Ben."
Njih dvojica uspjeli su podignuti Eddiejevo tijelo. Beverly im je
osvjetljavala put natrag do vrata iz bajke. Bili iznese Audru kroz njih,
drei je koliko je mogao iznad poda. Richie i Ben prenesu Eddieja.
 "Spustite ga", ree Beverly. "Ovdje moe ostati."
"Previe je mrano", zajeca Richie. "Zna... previe je mrano.
Edsi... on..."
"Ne, u redu je", ree Ben. "Moda je ovo mjesto gdje treba
ostati. Mislim da bi moglo biti tako."
Oni ga spuste, i Richie poljubi Eddieja u obraz. Onda tupo
pogleda u Bena. "Siguran si?"
"Aha. Krenimo, Richie."
Richie ustane i okrene se prema vratima. "Jebi si majku,
gaduro!" vikne on najednom, i zalupi vrata nogom. Ona ispuste grlen
krak kad su se zatvorila i zabravila.
"Zato si to uinio?" upita Beverly.
"Ne znam", ree Richie, ali je dobro znao. On pogleda preko
ramena ba u trenutku u kojem se ibica koju je Beverly drala
ugasila. "Bili - onaj znak na vratima?"
"to s njim?" dahne Bili.
Richie ree: "Nema ga."

Derry/10:30

STAKLENI HODNIK KOJI JE POVEZIVAO KNJINICU ZA

ODRASLE S DJEJOM knjinicom rasprsne se u jednom jedinom
bljetavom bljesku. Staklo odleti u zrak u obliku kiobrana, zazujavi
kroz povijeno, vjetrom ibano drvee oko knjinice. Takva
smrtonosna paljba mogla je nekoga ozbiljno raniti, pa ak i ubiti, ali
tamo nije bilo nikoga, ni unutra ni vani. Knjinica tog dana uope
nije bila otvorena. Tunel koji je toliko opinjavao Bena Hanscoma
kao djeaka vie nikad nee biti izgraen; u Derryju je bilo uinjeno
toliko tete da se inilo jednostavnijim ostaviti dvije knjinice kao
zasebne, nepovezane zgrade. Poslije nekog vremena, nitko u
derryjevskom Gradskom vijeu nije se vie ni mogao sjetiti emu je
ta staklena pupana vrpca uope i sluila.
Moda im je jedino Ben mogao rei kako je to stajati vani u
mirnoj studeni sijeanjske veeri, dok ti iz nosa curi, a vrhovi prstiju
u vunenim rukavicama s jednim prstom ti trnu, i gledati kako ljudi
prolaze kroza nj, hodaju kroz zimu bez kaputa, okrueni svjetlou.
Mogao im je to rei... ali to moda i nije neto zbog ega bi se na
sastanku Gradskog vijea moglo ustati i odrati govor - kako si stajao
vani u hladnoj tami i nauio voljeti Svjetlost.
Bilo kako bilo, ali injenice su bile ovakve: stakleni je hodnik
eksplodirao bez ikakva vidljiva razloga, nitko nije bio ranjen (prava
srea, jer je konani danak koji je tog jutra uzela oluja - barem to se
ljudi tie - bio ezdeset sedam poginulih i vie od tri stotine i
dvadeset povrijeenih), i nikad nije ponovno sagraen. Poslije 31.
svibnja 1985., ako ste htjeli prijei iz djeje knjinice u knjinicu za
odrasle, morali ste izai van. A ako je bilo hladno, ili je padala kia ili
snijeg, morali ste obui kaput.

Vani/10:54, 31. svibnja 1985.

"EKAJTE", DAHTAO JE BILL. "DAJTE DA... POINEM."

"Da ti je pomognem nositi", ree Richie ponovno. Ostavili su
Eddieja u Paukovu leglu, a to je bilo neto o emu nitko od njih nije
elio govoriti. Ali je Eddie bio mrtav, a Audra jo iva - barem
tehniki.
 "Sam u", ree Bili izmeu soptaja kojima se jagmio za zrak.
"Ne seri. Zgrabit e te srce. Daj da ti pomognem, Veliki Bille."
"Kako g-g-glava?"
"Boli", ree Richie. "Ne mijenjaj temu."
Nevoljko, Bili dopusti Richieju da preuzme Audru. Moglo je biti
i gore; Audra je bila visoka ena ija je normalna teina bila
sedamdeset kilograma. Ali je u Sobi na tavanu trebala glumiti mladu
djevojku, taoca psihopata koji si je zamislio da je terorist s politikim
motivima. Budui da je Freddie Firestone elio najprije snimiti sve
tavanske prizore, Audra je prela na strogu dijetu - perad, kravlji sir,
tunjevina - i izgubila deset kilograma. No nakon pola kilometara (ili
kilometra, ili dva, tko bi ga znao) glavinjanja i sapletanja s njom na
rukama u mraku, tih ezdeset kilograma djelovalo je kao stotinu.
"H-h-hvala ti kao b-b-bratu", ree on.
"Nema na emu. Ti si sljedei na redu, Plast."
"Bi-bip, Richie", ree Ben i Bili se nasmijei i protiv volje. Bio
je to umoran osmijeh i nije dugo potrajao, ali bolje ita nego nita.
"Kamo, Bille?" upita Beverly. "Ona voda zvui jo glasnije.
Zaista se ne bih htjela ovdje dolje utopiti."
"Ravno, pa lijevo", ree Bili. "Moda bismo mogli malo
pouriti."
Hodali su pola sata, i Bili im je govorio kad skrenuti lijevo a kad
desno. Zvuk vode nastavio je jaati i naposljetku su imali dojam da
ih je opkolio, zastraujui Dolby stereoefekt u tami. Bili rukom
napipa put iza ugla, prelazei rukom preko vlanih cigli, a onda mu
odjednom preko cipela potee voda. Struja je bila plitka i brza.
"Daj mi Audru", ree on Benu, koji je glasno soptao. "Krenimo
uzvodno." Ben Audru paljivo vrati Billu, koji je uspije prebaciti
preko ramena kako to ine vatrogasci. Kad bi samo zastenjala...
pomaknula se... uinila bilo to. "Kako stojimo sa ibicama, Bev?"
 "Vie ih nema puno. Pet-est komada, moda. Bili... zna li kuda
ide?"
"Mislim da z-z-znam", ree on. "Krenimo."
Oni pou za njim iza ugla. Voda se zapjenila oko Billovih
glenjeva, potom oko goljenica, pa oko bedara. Grmljavina vode
produbila se u postojanu riku basa. Tunel u kojem su se sad nalazili
nije prestajao podrhtavati. Neko je vrijeme Bili mislio da e struja
postati previe jaka da bi hodali uzvodno, ali tad prou pokraj
dovodne cijevi iz koje je kuljao silan mlaz vode u njihov tunel -
zapanji ga njegova sirova snaga rijenih brzaca - i struja malo oslabi,
premda se voda nastavila dizati. Ona -
Vidio sam kako voda izlazi iz one dovodne cijevi! Vidio sam!
"H-h-hej!" vikne on. "Narode, v-v-vidite li --to?"
"U posljednjih petnaest minuta postaje svjetlije!" vikne mu
Beverly.
"Gdje smo, Bili? Zna li?"
Mislio sam da znam, zamalo lane Bili. "Ne! Krenimo!" Bio je
pomislio da se pribliavaju betonskom dijelu Kenduskeaga koji se
zvao Kanal... dijelu koji je ulazio pod zemlju i izlazio na povrinu u
parku Bassey. Ali je ovdje dolje bilo svjetla, svjetla, a u Kanalu ispod
grada nikako ga ne bi moglo biti. Ali je svejedno postajalo svjetlije.
Bili je imao ozbiljnih problema s Audrom. Ne zbog brzine
vodene bujice - ona je oslabjela - ve zbog dubine. Uskoro u je vui
po povrini, pomisli on. Ugleda Bena s lijeve i Beverly s desne
strane; kad je malo okrenuo glavu, ugleda Richieja iza Bena. Tlo je
postajalo nedvojbeno neobino. Dno tunela sad je bilo zatrpano
gomilama kra - inilo se, cigala. A naprijed, neto je stralo iz vode
poput pramca tonueg broda.
Ben zaglavinja prema tome, drhtei u hladnoj vodi. Promoena
kutija cigara dopluta mu do lica. On je gurne u stranu i uhvati se za
onaj predmet koji je virio iz vode. Razrogai oi. Bio je to neki veliki
natpis. Uspio je proitati slova AL, a ispod toga BUD. I sine mu.
"Bili! Richie! Bev!" Smijao se zapanjeno.
"to je to, Ben?" Beverly vikne.
vrsto uhvativi natpis objema rukama, Ben ga povue natrag.
Zauje se kripa kad jedna strana natpisa zagrebe po zidu tunela. Sad
su mogli proitati: ALADDI, a ispod toga,
POVRATAK U BUDUNOST.
"Reklama iz Aladdina", ree Richie. "Kako -"
"Ulica se uruila", apne Bili. Oi su mu se irile. Zagleda se u
tunel. Ona svjetlost ispred njih bila je jo jaa.
"to, Bili?"
"Koji se kurac dogodio?"
" Bili? Bili? to - "
"Svi ovi odvodi!" uzbueno e Bili. "Svi ovi stari odvodi! Dolo
je do jo jedne poplave! A mislim da je ovaj put -"
On se ponovno pone probijati naprijed, podigavi Audru. Ben,
Bev i Richie krenu za njim. Poslije pet minuta Bili podigne pogled i
ugleda modro nebo. Gledao je kroz pukotinu u stropu tunela,
pukotinu koja se proirila na vie od dvadeset pet metara od mjesta
na kojem je on sad stajao. U vodi ispred njih oblikovali su se
mnogobrojni otoci i arhipelazi - gomile cigli, stranji dio karoserije
Plymoutha s otvorenim prtljanikom iz kojeg je tekla voda,
parkiralini sat koji se naslonio na zid tunela kao pijanac, s
podignutom crvenom zastavicom na kojoj je pisalo
PREKORAENJE.
Sad je postalo gotovo nemogue hodati, zbog mini planina koje
su se dizale i sputale bez ikakva reda, kao da izazivaju ovjeka da
slomi gleanj. Voda im je mirno tekla oko pazuha.
 Sad je mirna, pomisli Bili. Ali da smo se ovdje zatekli prije dva
sata, moda i prije sat vremena, mislim da bismo se provozali kao
nikad u ivotu.
"Koji je ovo vrag, Veliki Bille?" upita Richie. On je stajao pokraj
Billova lijevog lakta, lica omekalog od uenja dok je gledao u
rasjed u stropu tunela - samo to to nije strop tunela, pomisli Bili. To
je Main Street. Barem je nekad bila.
"Mislim da je sad vei dio sredita Derryja u Kanalu i da ga
Kenduskeag nosi nizvodno. Uskoro e se nai u Penobscotu a zatim i
u Atlantskom oceanu, i sretan mu put. Richie, moe li mi pomoi
oko Audre? Mislim da ne mogu - "
"Naravno", ree Richie. "Naravno, Bili. Nema frke."
On preuzme Audru od Billa. Na ovoj svjetlosti, Bili je vidio
bolje no to je to moda elio - njezino bljedilo zamaskirano ali ne i
skriveno neistoom i smeem razmazanima po elu i skorenima na
obrazima. Oi su joj jo bile irom otvorene... irom otvorene i liene
bilo kakve reakcije. Kosa joj je visjela, ravna i mokra. Mogla je ba
biti jedna od onih lutaka na napuhavanje koje se prodaju u Pleasure
Chest u New Yorku, ili du Reeperbahna u Hamburgu. Jedina je
razlika bila njezino sporo, postojano disanje... a i to je mogao biti trik
nekog satnog mehanizma, i nita vie.
"Kako emo se popeti?" upita on Richieja.
"Neka ti Ben postavi spojene dlanove", ree Richie. "Ti moe
podii Beverly, a vas dvoje moete podii tvoju enu. Ben moe
gurnuti mene, a onda emo mi izvui Bena. A poslije u vam
pokazati kako da organizirate turnir u odbojci za tisuu brucoica."
"Bi-bip, Richie."
"Bi-bip tvoje dupe, Veliki Bille."
Umor ga je plavio u velikim valovima. On uhvati Beverlyn
smireni pogled i na trenutak je ostane gledati. Ona mu lagano kimne
glavom, i on joj se nasmijei.
 "B-B-Ben, da mi postavi dlanove?"
Ben, koji je izgledao neopisivo umorno, kimne glavom. Duboka
ogrebotina pruala mu se niz obraz. "Mislim da u moi."
On se malo sagne i preplete prste. Bili podigne nogu, stane u
Benovu ruku i odrazi se. Nije bilo dovoljno. Ben podigne stubu koju
je nainio od ruku i Bili dohvati rub uruenog tunelskog stropa.
Podigne se gore. Prvo to je ugledao bila je bijelo-naranasta
prepreka kakva se stavlja oko mjesta sudara. Drugo to je ugledao
bilo je mnotvo mukaraca i ena koji su se muvali iza prepreke. A
tree je bila robna kua Freese's - samo to je imala nekako udno
trbuast, skraen izgled. Trebao mu je trenutak da shvati da je gotovo
polovica robne kue utonula u ulicu i Kanal ispod nje. Gornja
polovica nadvila se nad ulicu i prijetila da e se prevrnuti poput hrpe
loe naslaganih knjiga.
"Pogledajte! Tamo ima nekog!"
Neka je ena pokazivala prema mjestu gdje je Billova glava
izvirila iz rasjeda u zdrobljenom ploniku.
"Boe blagi, tamo ima nekog!"
Ona krene naprijed, postarija ena s rupcem vezanim oko glave
kao u seljanki. Jedan je policajac zadri. "Tamo nije sigurno,
gospodo Nelson. Znate to dobro. Ostatak ulice moe svakog trenutka
propasti."
Gospoa Nelson, pomisli Bili. Sjeam vas se. Vaa je sestra
povremeno uvala Georgea i mene. On podigne ruku da joj pokae
da je dobro, a kad je ona podigla svoju, on osjeti provalu pozitivnih
osjeaja - i nade.
Okrenuo se i opruio po utonulom ploniku, pokuavajui
rasporediti teinu to ravnomjernije, onako kako se to treba uiniti na
tankom ledu. Prui ruku Bev koja se snano uhvati za njegova
zapea i on je izvue gore - kako mu se inilo, posljednjim atomom
snage. Sunce, koje je bilo ponovno nestalo, sad izjuri iza reetke
trakastih oblaka i vrati im sjene. Beverly podigne pogled,
zaprepateno, uhvati Billov pogled i nasmijei se.
"Volim te, Bili", ree ona. "I molim Boga da s njom sve bude u
redu."
"H-h-hvala ti, Bewie", ree on, a njegov ljubazni osmijeh
izmami joj suze na oi. On je zagrli i gomilica radoznalaca koja se
okupila iza barijere zapljee. Fotograf derryjevskog Afewra naini
fotografiju. Ona bude objavljena u broju od 1. lipnja tiskanog u
Bangora zbog oteenja koje je voda nanijela tiskari Newsa. Tekst
ispod fotografije bio je dovoljno jednostavan i dovoljno istinit da Bili
izree sliku i godinama je nosi u lisnici: PREIVJELI, pisalo je. I to
je bilo sve, ali je i to bilo dovoljno.
Bilo je est do jedanaest u Derryju, u dravi Maine.

Derry/Kasnije istog dana

STAKLENI HODNIK IZMEU DJEJE KNJINICE I

KNJINICE ZA ODRASLE ODLETIO je u zrak u pola jedanaest. U
10:33, kia je prestala. Nije poela jenjavati; prestala je naglo, kao da
je netko tamo gore zavrnuo pipac. Vjetar je ve prije poeo slabjeti, a
prestao je puhati tako naglo da su se ljudi pogledavali, tjeskobna,
praznovjerna lica. Taj je zvuk podsjeao na gaenje motora
zrakoplova 747 nakon to se sigurno zaustavio pokraj izlaza. Sunce
je prvi put provirilo iza oblaka u 10:47. Do poslijepodneva oblaci su
se potpuno razili, i dan je bio sunan i topao. U pola etiri iva u
termometru Orange Crush kod vrata trgovine Rabljena odjea kod
ocvale Rue pokazivala je dvadeset osam stupnjeva - najvia
temperatura zabiljeena od poetka proljea.
 Ljudi su hodali po ulicama kao zombiji, ne razgovarajui puno.
Imali su zanimljivo slian izraz na licima: neku vrstu glupog uenja
koje bi bilo smijeno da nije bilo i alosno. Predveer su u Derry
stigli reporteri ABC-a, CBS-a, NBC-a i CNN-a; ti e reporteri veini
ljudi servirati neku inaicu istine; uinit e je stvarnom... premda je
bilo i onih koji bi moda rekli da je stvarnost jako nepouzdan pojam,
neto to moda nije nimalo vre od komada platna razapetog
preko isprepletenih ica poput niti paukove mree.
Idueg jutra Bryant Gumble i Willard Scott iz emisije Today
stignu u Derry. U jednom trenutku tijekom emisije, Gumble je
intervjuirao Andrewa Keenea.
"itav se vodotoranj jednostavno sruio i otkotrljao nizbrdo",
rekao je Andrew. "Bilo je to - opa! Shvaate to hou rei? Kao ono -
Stephen Spielberg, poderi se, shvaate? Hej, kad sam vas gledao na
televiziji uvijek mi se inilo da ste, znate, puno krupniji."
To to e vidjeti sebe i svoje susjede na televiziji - uinit e sve
ovo stvarnim, osigurati ljudima uporite s kojeg e moi pojmiti ovaj
uasni, nepojmljivi dogaaj. Bila je to IZNENADNA OLUJA. Iduih
dana, BROJ STRADALIH e se poveavati kao POSLJEDICA
KATASTROFALNE OLUJE. Bio je to, zapravo, NAJGORI
PROLJETNI PROLOM OBLAKA U POVIJESTI MAINEA.
Svi ti naslovi, premda uasni, bili su i korisni - pomogli su
otupiti neobinost onoga to se dogodilo... ili je neobinost moda
preblaga rije. Ludilo bi moda bilo primjerenije. To to e se gledati
na televiziji pomoi e ljudima da spomenuti dogaaji dobiju na
konkretnosti, izgube neto na suludosti.
Ali u satima prije dolaska televizijskih ekipa, tu su bili samo
itelji Derryja, koji su hodali po ulicama zatrpanima utom, od blata
klizavim ulicama, s izrazom zapanjene nevjerice na licima. Samo
itelji Derryja koji ne priaju puno, razgledavaju stvari, povremeno
podiu predmete a onda ih ponovno bacaju, pokuavaju ustanoviti
to se to dogodilo u posljednjih sedam ili osam sati. Mukarci su
stajali u Kansas Streetu, puili, gledali kue kako lee prevrnute u
Jalovini. Drugi mukarci i ene stajali su iza bijelo-naranastih
prepreka i gledali u crnu rupu koja je do deset sati tog jutra bila
sredite grada. Naslov u nedjeljnom broju novina glasio je:
PONOVNO EMO SVE IZGRADITI, JAMI
GRADONAELNIK DERRYJA - i moda i hoe.
Ali u tjednima koje su uslijedili, dok se Gradsko vijee prepiralo
oko toga kako poeti s obnovom, golemi krater koji je nekad bio
sredite grada nastavio se iriti na nespektakularan, ali neumoran
nain. etiri dana poslije onog proloma, uredska zgrada ispostave
bangorske Hidroelektre sruila se u rupu. Tri dana poslije toga,
Flying Doghouse, u kojem su se prodavale najbolje hrenovke s
kiselim kupusom i ilijem u istonom dijelu drave Maine, propadne
u zemlju. S vremena na vrijeme, odvodi bi povratili svoj sadraj u
kue, stambene i poslovne zgrade. U Old Capeu stanje se toliko
pogoralo da su se ljudi poeli iseljavati.
Dan 10. lipnja bio je prvi dan konjskih utrka u parku Bassey;
prva je trka bila predviena za osam sati naveer i to kao da je sve
oraspoloilo. Ali se dio tribina sruio kada su grla u prvoj utrci stigla
u ciljnu ravninu i est je ljudi bilo ranjeno. Jedan od njih bio je i
Foxy Foxworth, voditelj kino-dvorane Aladdin sve do 1973. Foxy je
proveo dva tjedna u bolnici zbog slomljene noge i probuenog
testisa. Nakon to su ga otpustili iz bolnice, odluio je otii k sestri u
Somersworth, u dravi New Hampshire. A on nije bio jedini. Derry
se raspadao.

GLEDALI SU KAKO BOLNIAR ZATVARA STRANJA

VRATA HITNE POMOI PA ih obilazi da bi sjeo na suvozaku
stranu. Kola hitne pomoi krenu uz Up-Mile Hill prema bolnici
Home. Richie ih je bio zaustavio izloivi se smrtnoj pogibli i
lamatajui rukama i nogama, na kraju je uspio smuvati srditog
vozaa kad se ovaj pobunio da u kolima naprosto vie nema mjesta.
Naposljetku je polegao Audru na pod.
"I to sad?" upita Ben. Ispod oiju je imao goleme smee
krugove, a oko vrata mastan prsten prljavtine.
"Ja se v-v-vraam u hotel", ree Bili. "Odspavat u --esnaest
sati."
"Podravam ideju", ree Richie. Pogleda u Bev pun nade. "Imate
li cigaretu, moja gospo?"
"Ne", ree Beverly. "Mislim da u ponovno prestati puiti."
"Pametna ideja."
Oni polako krenu uzbrdo, njih etvero jedno pokraj drugog.
"G-g-gotovo je", ree Bili.
Ben kimne glavom. "Uspjeli smo. Ti si uspio Veliki Bille."
"Zajedno smo uspjeli", ree Beverly. "Voljela bih da smo mogli
iznijeti i Eddieja. Voljela bih to vie od svega."
Oni stignu do ugla Upper Main Streeta i Point Streeta. Neki
klinac u crvenoj kinoj kabanici i zelenim gumenim izmama putao
je papirnate amce niz brzace u slivniku. Podigne pogled, primijeti
kako ga gledaju, pa im stidljivo mahne. Billu se uini da je to onaj
djeak sa skejtom - onaj iji je prijatelj vidio Ralje u Kanalu. On se
nasmijei i prie djeaku. "S-s-sad smije", ree.
Djeak se ozbiljno zagleda u njega, a onda rastegne usta u irok
osmijeh, sunan i pun nade. "Aha", ree on. "Mislim da da."
"Moe se k-k-kladit." Klinac se nasmije. "P-p-pazit e kako se
vozi nat-t-tom skejtbordu?"
"Ne ba", ree klinac, i ovaj put se Bili nasmije. Suzdri se od
poriva da djeaku promrsi kosu - to se ovome vjerojatno ne bi
svidjelo - i vrati se ostalima.
 "Tko je to?" upita Richie.
"Prijatelj", ree Bili i nabije ruke u depove. "Sjeate se? Kad
smo onomad izali?"
Beverly kimne glavom. "Eddie nas je vratio u Jalovinu. Samo
to smo nekako zavrili na drugoj strani Kenduskeaga. Na strani Old
Capea."
"Ti i Plast gurnuli ste poklopac s jedne od onih crpnih stanica",
ree Richie Billu, "jer ste bili najtei."
"Aha", ree Ben. "Jesmo. Sunce je jo sjalo, ali je gotovo zalo."
"Aha", ree Bili. "I svi smo bili na okupu."
"Ali nita ne traje vjeno", ree Richie. On pogleda natrag niz
brdo uz koje su se netom popeli i uzdahne. "Pogledajte ovo, na
primjer."
Isprui ruke. Sitni oiljci na njegovim dlanovima su nestali.
Beverly isprui ruke; Ben uini isto; Bili doda svoje. Sve su bile
prljave, ali neobiljeene.
"Nita ne traje vjeno", ponovi Richie. Pogleda Billa, i Bili
ugleda kako suze polako probijaju put kroz prljavtinu na
Richiejevim obrazima. "Osim moda ljubavi", ree Ben.
"I udnje", ree Beverly.
"A to je s prijateljima?" upita Bili i nasmijei se. ''to ti misli,
Labrnjo?" '
"Pa", ree Richie, smjekajui se i trljajui oi. "Moram bogme o
tome promisliti, mome; dakle molim, dakle molim, moram o tome
premisliti."
Bili isprui ruke i oni ih prihvate i ostanu tako stajati trenutak,
sedmero svedeno na etvero, ali i dalje krug. Pogledaju se. Sad je i
Ben plakao; suze su mu navirale iz oiju. Ali se smijeio.
"Toliko vas volim narode", ree. On nakratko stisne Bev i
Richieja za ruku - vrsto - a onda ih pusti. "A sad da provjerimo
imaju li ovdje neto slino doruku? A trebali bi i nazvati Mikea. Da
mu kaemo da smo dobro."
"Buena idejita, senjor", ree Richie. "Svako malo pomislim da bi
od tebe moglo neto biti. to ti misli, Veliki Bille?"
"Mislim da bi mogao odjebat", ree Bili.
Oni uu u hotel noeni valom smijeha. Kad je Bili gurnuo
staklena vrata, Beverly ugleda neto to nikad nije spomenula, ali to
nikad nije ni zaboravila. Na trenutak je ugledala njihov odraz u staklu
- samo to ih je bilo estero a ne etvero, jer je Eddie bio iza Richieja
a Stan iza Billa, s onim svojim blijedim smijekom na licu.

Vani/Sumrak, 10. kolovoza 1958.

SUNCE SKLADNO SJEDI NA OBZORU, POMALO

SPLJOTENA CRVENA KUGLA KOJA BACA jednolinu
ravnomjernu grozniavu svjetlost na Jalovinu. eljezni poklopac na
vrhu jedne crpne stanice malo se podigne, spusti, ponovno podigne,
pa pone kliziti.
"G-g-guraj, B-B-Ben, o-o-ode mi rame -"
Poklopac klizne bre, nagne se i padne u grmlje izraslo oko
betonskog cilindra. Sedmero djece izlazi van jedno po jedno i osvru
se oko sebe, mirkajui poput sova u nijemom uenju. Izgledaju
kao djeca koja nikad nisu vidjela danjeg svjetla.
"Tako je mirno", kae Beverly tiho.
Jedini zvuci su glasan protok vode i uspavljujue zujanje kukaca.
Oluja je prola, ali Kenduskeag je jo jako visok. Blie gradu,
nedaleko od mjesta na kojem je rijeka utjerana u betonski korzet i
prozvana kanalom, poplavila je svoje obale, premda ta poplava nije
nimalo ozbiljna - u najgorem sluaju, nekoliko poplavljenih
podruma. Ovaj put.
Stan se odmie od njih, lice praznog i zamiljenog. Bili se
okrene na sve strane, isprva pomislivi da je Stan ugledao malu vatru
na rijenoj obali - jer, prvi njegov dojam je vatra: crveni ar gotovo
odve bljetav da bi se u njega gledalo. No kad je Stan desnom
rukom podigao taj plamen, kut svjetlosti se promijeni, i Bili shvati da
je to samo boca Coca-Cole, jedna od onih novih prozirnih, koju je
netko bacio pokraj rijeke. On promatra kako je Stan okree, hvata za
grli i udara njome o stijenu to stri iz obale. Boca se razbije, i Bili
je svjestan da sad svi promatraju kako Stan prebire po krhotinama
boce, lica ozbiljna, revna i koncentrirana. Najzad podigne usku rbinu
stakla i Bili ponovno pomisli: Kao vatra.
Stan ga pogleda i Bili odjednom shvaa: postaje mu savreno
jasno, i savreno ispravno. On zakorai prema Stanu ispruenih ruku,
dlanova okrenutih prema gore. Stan uzmakne korak, u vodu. Crne
muice vezu ipku odmah iznad povrine i Bili vidi kako vilin konjic
duginih boja zujei odlazi u trstiku na suprotnoj obali poput male
letee duge. aba poinje svoj uporni duboki kreket, i dok Stan
uzima njegovu lijevu ruku i povlai rubom stakla po njegovu dlanu,
rasjekavi mu kou i pustivi tanak mlaz krvi, Bili pomisli u nekoj
vrsti zanosa: ovdje dolje ima toliko ivih stvorova!
"Bili?"
"Naravno. Obje."
Stan mu zasijee i drugi dlan. Boli ga, ali nejako. Negdje se
oglasio leganj mranjak, hladnokrvnim zvukom, pribranim. Bili
pomisli: Taj leganj doziva mjesec.
On gleda u svoje ruke koje sad obje krvare, a onda se ogledava.
Ostali su tu - Eddie s aspiratorom vrsto stisnutim u ruci; Ben iji se
veliki trbuh bjelasa kroz dronjave ostatke njegove koulje; Richie,
lica udno golog bez naoala; Mike, nijem i sveano ozbiljan, punih
usta stisnutih u tanku crtu. I Beverly, uzdignute glave, oiju krupnih i
jasnih, i dalje lijepe kose bez obzira na svu prljavtinu koja ju je
smrsila. Svi. Svi smo mi ovdje.
I vidi ih, zaista ih vidi, posljednji put, jer nekako shvaa da vie
nikad nee ponovno biti svi zajedno, njih sedmero - ne tako. Nitko ne
govori. Beverly isprui svoje ruke a trenutak potom pruaju ih i
Richie i Ben. Mike i Eddie uine isto. Stan ih poree jednu po jednu
dok sunce poinje kliziti iza obzora, hladei taj uareno crveni sjaj u
sumrani ruiasti karmin.
Leganj mranjak se ponovno oglasi, a Bili vidi prve tanke
kovitlace magle na vodi, i osjea se kao da je postao dio svega -
kratak ushit o kojem nee moi priati, ba kao to ni Beverly kasnije
nee priati o tome da je nakratko vidjela odraz dva mrtva ovjeka
koji su joj, kao djeaci, bili prijatelji.
Lahor dodiruje drvee i grmlje, izaziva njihove uzdahe, i on
pomisli: Ovo je predivno mjesto i ja ga nikad neu zaboraviti. Divno
je, i oni su divni; svatko od njih je prekrasan. Leganj se ponovno
oglaava, slatko i jasno, i na trenutak Bili se osjea sjedinjen s njim,
kao da bi mogao zapjevati pa odletjeti u suton - kao da bi mogao
odletjeti, hrabro u zrak.
On pogleda u Beverly, koja mu se smijei. Ona zatvara oi i
prua ruke na obje strane.
Bili je uhvati za lijevu, Ben za desnu ruku. Bili osjea kako se
toplina njezine krvi mijea s njegovom. Ostali se prikljuuju i stoje u
krugu, i sve su im ruke sad sjedinjene na taj neobino intimni nain.
Stan gleda u Billa nekako eljno, uplaeno.
"Z-z-zakunite m-m-mi se da ete se v-v-vratiti", kae Bili.
"Zakunite mi se da ako O-O-Ono nije m-m-mrtva, da ete se v-v-
vratiti. "
"Kunem se ", ree Ben.
"Kunem se. "Richie.
 "Da - kunem se. "Bev.
"Kunem se", mrmlja Mike Hanlon.
"Aha. Kunem se." To je Eddie, ali glasom utanjenim i upljim
poput trske.
"Kunem se i ja", apne Stan, ali ga glas izdaje i on ponikne
pogledom dok to govori.
"K-k-kunem se."
I to je bilo to; to je bilo sve. Ali oni stoje tamo jo neko vrijeme i
osjeaju mo svog kruga, zbijene jezgre koju tvore. Ona im svjetlost
boji lica pastelnim, sve bljeim bojama; sunca sad vie nema i suton
je na umoru. Stoje zajedno u krugu dok mrak gmie prema Jalovini,
ispunjava puteljke kojima su hodali tog ljeta, istine na kojima su se
igrali lovice i kauboja, tajna mjesta du obala rijeke gdje su sjedili i
raspravljali o davnim pitanjima djetinjstva ili puili Beverlyne
cigarete ili gdje bi naprosto utjeli i promatrali odraz prolaza oblaka
na povrini vode. Oko dana se sklapa.
Naposljetku Ben spusti ruke. Zausti da e neto rei, no
odmahne glavom i ode. Richie poe za njim, zatim Beverly i Mike,
zajedno. Nitko nita ne govori; penju se po nasipu do Kansas Streeta
i jednostavno se raziu.
I kad Bili bude o tome razmiljao poslije vie od dvadeset sedam
godina, shvatit e da se zaista vie nikad nisu svi ponovno nali na
okupu. etvero prilino esto, ponekad petero, moda i estero -
jedanput ili dvaput. Ali nikad svih sedmero.
On odlazi posljednji. Dugo stoji s rukama na klimavoj bijeloj
ogradi i gleda dolje u Jalovinu, dok iznad njegove glave prve
zvijezde osjemenjuju ljetno nebo. On stoji ispod plavog i iznad crnog
i gleda kako se Jalovina puni tamom.
Ne elim se vie nikad igrati tamo dolje, pomisli on iznenada i
zapanjeno shvaa da mu ta misao nije ni strana ni uznemirujua,
nego nevjerojatno oslobaajua.
 Stoji tamo jo trenutak, a potom okree lea Jalovini i kree
kui, hodajui tamnim plonikom s rukama u depovima,
pogledavajui u deryjevske kue, toplo osvijetljene da bi otjerale
mrak.
Ulicu-dvije poslije, on ubrza korak pri pomisli na veeru... a jo
ulicu-dvije poslije toga, pone zvidati.
 DERRY:

POSLJEDNJA MEUIGRA

'Ocean je, u nae doba, jedna savrena flota brodova, i teko se

moe dogoditi da ne sretnemo mnoge prilikom njegova prelaska.
Rije je o prelasku', ree gospodin Micawber, igrajui se
naoalama, 'o prelasku. Udaljenost je prilino imaginarna."
Charles Dickens
David Copperfield

4. lipnja 1985.

BILL JE UAO PRIJE DVADESETAK MINUTA I DONIO MI

OVU BILJENICU - CAROLE ju je nala na jednom od stolova u
knjinici i dala mu je kad ju je zatraio. Mislio sam da ju je moda
uzeo ef Rademacher, ali on oito nije elio imati veze s njom.
Billovo mucanje ponovno nestaje, ali jadnik je ostario etiri
godine u posljednja etiri dana. Rekao mi je da oekuje da e Audru
sutra pustiti iz bolnice Home (gdje ja jo kradem Bogu dane), pa e
je privatnim kolima hitne pomoi prebaciti na sjever u bangorski
Institut za duevno zdravlje. Fiziki je dobro - manje posjekotine i
modrice koje ve zacjeljuju. Ali psihiki...
"Podigne joj ruku, a ona ostane podignuta", ree Bili. Sjedio je
pokraj prozora i vrtio limenku dijetnog napitka u rukama. "Ostane
tako u zraku ak joj je netko ne spusti. Ima reflekse, ali jako spore.
Snimke mozga pokazuju jako potisnute alfa-valova. K-k-katatonina
je, Mike."
Rekoh: "Imam ideju. Moda i nije naroita. Ako ti se ne svidi,
samo reci."
"to?"
"Ja u biti ovdje jo tjedan dana", rekoh. "Umjesto da poalje
Audru u Bangor, zato je ne bi odveo k meni, Bili? Provedi taj tjedan
s njom. Razgovaraj s njom, ak ako ti i ne bude odgovarala. Moe
li... kontrolira li mokrenje?"
"Ne", ree Bili turobno.
"Moe li - hou rei, bi li je ti -"
"Presvlaio?" On se nasmijei, tako bolnim osmijehom da sam
na trenutak morao skrenuti pogled. Isto se tako smijeio i moj otac
kad mi je priao o Butchu Bowersu i piliima. "Da, mislim da bih
toliko mogao."
"Neu ti rei da si ne smije predbacivati, kad oito nisi spreman
za to," rekoh ja, "ali molim te upamti da si se i sam suglasio da je
vei dio onoga to se dogodilo, a moda i sve, bilo jamano
predodreeno. To se moda odnosi i na Audrinu ulogu u svemu
ovome."
"T-t-trebao sam drati jezik za zubima i ne rei k-k-kamo idem."
Ponekad je bolje ne rei nita - pa sam upravo to i uinio.
"U redu", ree on najzad. "Ako zaista tako misli -"
"Mislim. Kljuevi od moje kue su na odjelu za prijam
pacijenata. U frizeru ima nekoliko finih odrezaka od Delmonica.
Moda je i to bilo predodreeno."
"Ona jede uglavnom kaice i t-t-tekuinu."
"Pa," rekoh ja, zadravi osmijeh na licu, "moda e biti razloga
za proslavu. Na gornjoj polici u ostavi ima boca prilino dobrog vina.
Mondavi. Domae, ali dobro."
 On mi prie i uhvati me za ruku. "Hvala ti, Mike."
"I drugi put, Veliki Bille."
On mi pusti ruku. "Richie je jutros odletio natrag u Kaliforniju."
Kimnem. "Misli da ete ostati u vezi?"
"M-m-moda", ree on. "Barem neko vrijeme. Ali..." On me
pogleda otvoreno. "Mislim da e se ponoviti."
"Zaboravljanje?"
"Da. Zapravo, mislim da je ve poelo. Zasad samo sitnice.
Pojedinosti. Ali mislim da e uzeti maha."
"Moda je tako najbolje."
"Moda." On pogleda kroz prozor, i dalje vrtei limenku onog
pia, sasvim sigurno mislei na svoju enu, zagledanu u prazno,
nijemu, i lijepu i poput plastelina. Katatoninu. Zvuk vrata koja su se
zalupila i zakljuala. On uzdahne. "Moda i jest."
"Ben? Beverly?"
On me ponovno pogleda i lagano se nasmijei. "Ben ju je pozvao
da se vrati s njim u Nebrasku, i ona je pristala, barem za neko
vrijeme. uo si za njezinu prijateljicu u Chicagu?"
Kimnem glavom. Beverly je ispriala Benu, a Ben juer meni.
Ako bih smio ublaiti cijeli sluaj (groteskno ublaiti cijelu priu),
Beverlyn novi opis njezina divnog i krasnog mua Toma, bio je puno
istinitiji od prvotnog. Taj divni i krasni Tom drao je Bev posljednje
etiri godine u emotivnom, duhovnom, a ponekad i fizikom ropstvu.
Divni i krasni Tom dospio je ovamo iznudivi batinama informaciju
od jedine Bevine bliske prijateljice.
"Rekla mi je da e za dva tjedna odletjeti natrag u Chicago i
prijaviti njegov nestanak. Tomov."
"Pametno", rekoh. "Nitko ga nikad nee nai tamo." A ni
Eddieja, pomislih, ali ne rekoh.
 "Ne, pretpostavljam da nee", ree Bili. "A kad se bude vraala,
kladim se da e Ben poi s njom. I zna li jo neto? Neto stvarno
ludo?"
"to?"
"Mislim da se ona ne sjea to se zapravo dogodilo Tomu."
Zurio sam u njega.
"Zaboravila je ili zaboravlja", ree Bili. "A ja se vie ne mogu
sjetiti kako su izgledala ona vrata. V-v-vrata stanita Onoga.
Pokuam ih zamisliti i dogodi se neto potpuno ludo - prikae mi se
slika k-k-kozlia kako prelaze preko mosta. Iz one prie, 'Tri
svadljiva kozlia'. Ludo, ha?"
"Jednog e ih dana trag odvesti do Toma Rogana u Derryju",
rekoh. "Sigurno je ostavio papirnati trag irok kilometar. Rent-a-car,
avionske karte."
"Nisam ba siguran u to", ree Bili palei cigaretu. "Mislim da je
moda avionsku kartu platio gotovinom i dao lano ime. A moda je
ovdje kupio jeftin automobil ili ga ukrao."
"Zato?"
"Ma daj", ree Bili. "Misli da je preao toliki put samo da je
isprai po turu?"
Pogledi nam se sretnu i zadre tako nekoliko trenutaka, a onda
on ustane. "Sluaj, Mike..."
"Svakog gosta tri minute dosta", rekoh. "Shvaam."
On se nasmije na to, nasmije se od srca, a kad se pribrao ree:
"Hvala ti za koritenje kue, Mikey."
"Neu ti zajamiti da e joj kua pomoi. Koliko znam, kua ne
posjeduje nikakve iscjeliteljske kvalitete."
"Pa... vidimo se." On tad uini neto neobino, neobino ali
divno. Poljubi me u obraz.
"Bog te blagoslovio, Mike. Jo u ja doi."
 "Stanje se moe popraviti, Bili", rekoh. "Ne gubi nadu. Moda
e sve biti dobro."
On se nasmijei i kimne glavom, ali mislim da nam se obojici po
glavi motala ista rije: Katatonina.

5. lipnja 1985.

DANAS SU SE DOLI POZDRAVITI BEN I BEVERLY.

NEE PUTOVATI AVIONOM - Ben je iznajmio golem Cadillac od
Hertza, pa e na put automobilom, bez urbe. Ima neeg u njihovim
oima kad se pogledaju, i kladio bih se u svoju mirovinsku tednju da
e se, ako se ve ne eve, sigurno poeviti prije nego stignu do
Nebraske.
Beverly me zagrli, ree mi da brzo ozdravim, a onda zaplae.
Ben me takoer zagrli, i upita po trei ili etvrti put hou li mu
pisati. Rekoh mu da hou, zaista, a i hou... barem neko vrijeme.
Zato to se ovaj put to dogaa i meni.
Zaboravljam.
Kao to Bili ree, zasad su to samo sitnice, detalji. Ali imam
osjeaj da nee na tome stati.
Moda e za mjesec ili godinu dana ova biljenica biti jedino to
e me podsjeati na ono to se dogodilo ovdje, u Derryju.
Pretpostavljam da e i same rijei poeti blijedjeti i na kraju ostaviti
ovu biljenicu praznom kakva je bila i kad sam je prvi put primio u
ruke u papirnici u Freese'su. To je uasna pomisao i danju se ini
silno paranoina... Ali u gluho doba noi izgleda savreno logino.
To zaboravljanje... ta me mogunost ispunjava panikom, ali
prua i neko potajino olakanje. To mi vie nego ita drugo
dokazuje da su ovaj put zaista ubili Ono; da vie nema potrebe za
straarom koji e ekati da ciklus ponovno pone.
 Priguena panika, potajino olakanje. Mislim da u se odluiti
za olakanje, potajino ili ne.
Bili je nazvao da mi javi da su se on i Audra uselili. Kod nje
nema nikakvih promjena.
"Uvijek u te se sjeati." To mi je Beverly rekla prije no to su
ona i Ben otili. Mislim da sam joj u oima ugledao drukiju istinu.

6. lipnja 1985.

Danas je derryjevski NEWS na prvoj stranici objavio zanimljiv

lanak. Naslov glasi: OLUJA PRISILILA HENLEYJA DA
ODUSTANE OD PLANOVA ZA PROIRENJE DOMA
SPORTOVA. Spomenuti Henley je Tim Henley, multimilijuner i
ulaga koji je potkraj ezdesetih stigao u Derry kao vihor - Henley i
Zitner su utemeljili konzorcij odgovoran za izgradnju Derry Malla
(koji e, po navodima jednog drugog lanka s prve stranice,
vjerojatno biti otpisan kao potpuni gubitak). Tim Henley vrsto je
odluio da se Derry mora iriti. Postojao je tu i materijalni interes, da
zaista, ali to nije bilo sve: Henley je iskreno elio da se to dogodi.
Njegovo naglo odustajanje od proirenja Doma sportova po meni
nagovjetava nekoliko stvari. Najoitija je da se Henley ohladio u
vezi s Derryjem. A mislim da je mogue i da je na rubu bankrota i da
e ostati bez gaa zbog unitenja trgovakog-centra.
Ali lanak daje naslutiti da Henley nije jedini; da se i drugi
ulagai i potencijalni ulagai u budunost grada Derryja moda
premiljaju u vezi sa svojim opcijama. Naravno, Al Zitner nee
morati zbog toga razbijati glavu; njega je Bog umirovio kad se
sruilo sredite grada. A drugi, Henleyjevi istomiljenici, sad su
suoeni s prilino tekim problemom - kako ponovno izgraditi
urbano podruje koje je najmanje pedeset posto pod vodom?
 Mislim da, poslije dugog i sablasno vitalnog postojanja, Derry
moda umire... poput velebilja ije je vrijeme cvjetanja dolo i
prolo.
Danas predveer nazvao sam Billa Denbrougha. Nikakvih
promjena u Audre. Prije sat vremena obavio sam jo jedan poziv;
nazvao sam Richieja Toziera u Kalifomiju. Poziv je primila njegova
telefonska sekretarica, s glazbom Creedence Cleanvater Revivala u
pozadini. Ti ureaji uvijek mi zeznu procjenu vremena. Ostavio sam
svoje ime i broj, zastao, pa dodao da se nadam da ponovno moe
nositi svoje kontaktne lee. Upravo sam namjeravao prekinuti vezu,
kad Richie podigne slualicu i ree: "Mikey! Kako si?" Glas mu je
bio zadovoljan i topao... ali bilo je u njemu i oite zbunjenosti,
verbalni ekvivalent ovjeka uhvaenog na krivoj nozi.
"Zdravo, Richie", rekoh. "Prilino sam dobro."
"Lijepo. Jako te boli?"
"Malo. Prolazi. Svrbe je gori. Bit e mi vraki drago kad mi
konano odmotaju rebra. Uzgred, svidjeli su mi se Creedensi."
Richie se nasmije. "Jebiga, to nisu Creedensi, to su ti 'Rock 'n
Roll Girls' s Fogartyjeva novog albuma. Zove se Centerfield. Nisi
nita uo od toga?"
"A-a."
"Mora ga nabaviti, sjajan je. Kao..." On pouti trenutak a onda
ree: "Kao nekad."
"Kupit u ga", rekoh ja, i vjerojatno i hou. Uvijek sam volio
Johna Fogartvja. Green River od Creedensa bila mi je najdraa
njihova pjesma. Vrati se kui, kae se u njoj. Netom prije kraja.
"to je s Billom?"
"On i Audra mi uvaju kuu dok sam ovdje."
"Dobro. To je dobro." On posuti na trenutak. "Hoe uti neto
silno bizarno, Mikey, stari moj?"
 "Naravno", rekoh. Imao sam prilino jasnu predodbu to e
rei.
"Dakle... sjedio sam u radnoj sobi, sluao neke lude nove stvari
Cashboxa, pregledavao neke reklamne materijale, itao
memorandume... dvije planine zaostataka, predstoji mi nekih mjesec
dana dvadesetpetosatnih radnih dana. Zato mi je bila ukljuena
sekretarica, ali s pojaanim tonom kako bih se mogao javiti ljudima
kojima se elim javiti a gnjavatore prepustiti da govore stroju. A
razlog zbog kojeg sam te pustio da toliko dugo govori stroju je -"
"- to najprije nisi imao pojma tko sam."
"Isuse, tako je! Kako si znao?"
"Jer ponovno zaboravljamo. Ovaj put svi."
"Mikey, jesi li siguran?"
"Kako se Stan prezivao?" upitam ga.
Na drugoj strani slualice nastane tajac - dug tajac. Jedva se ulo
kako neka ena govori u Omahi... ili je moda bila u Ruthyenu u
Arizoni, ili Flintu u Michiganu. uo sam je, jedva, poput svemirskog
putnika koji naputa Sunev sustav u nosu rakete, kako nekome
zahvaljuje za kekse.
Onda Richie ree, nesigurno: "Mislim Undenwood, ali to nije
idovsko prezime, zar ne?"
"Uris."
"Uris!" vikne Richie, zazvuavi pun olakanja i potresen.
"Isuse, mrzim kad mi je neto navrh jezika a ne mogu se sjetiti. Kao
da netko donese Trivial Pursuit24 a ja kaem: 'Oprostite, ali mislim da
mi se vraa proljev pa je moda bolje da odem kui, u redu?' Ali se ti
sjea, Mikey. Kao i prije."
"Ne. Pogledao sam u adresar."

24 Kviz-igra zabavnih pitanja i odgovora. Izmiljena je 15. 12. 1979. Sva pitanja poinju s tko, to,
kada, gdje i zato.
 Novi dugi tajac. A zatim: "Ti se nisi sjetio?"
"Ne."
"Sere?"
"Ne serem."
"Onda je ovaj put zaista gotovo", ree on, i olakanje u njegovu
glasu bilo je oito.
"Da, mislim da jest."
Ponovno zavlada taj meugradski tajac - svi ti kilometri izmeu
Mainea i Kalifornije. Vjerujem da smo obojica pomislili isto: svreno
je, da, a za est tjedana ili est mjeseci zaboravit emo sve jedni o
drugima. Gotovo je, i to e nas kotati naeg prijateljstva i Stanova i
Eddiejeva ivota. Gotovo da sam ih zaboravio, zna? Koliko god to
uasno zvualo, gotovo sam zaboravio Stana i Eddieja. Je li Eddie
imao astmu ili kroninu migrenu? Proklet bio ako se mogu sjetiti,
iako mislim da je bila posrijedi migrena. Pitat u Billa. On e se
sjetiti.
"Pa, pozdravi Billa i onu njegovu lijepu enu", ree Richie s
razdraganou koja je zazvuala gotovo izvjetaeno.
"Hou, Richie", rekoh ja zatvarajui oi i trljajui elo. Sjetio se
da je Billova ena u Derryju... ali ne i njezina imena, ili onoga to joj
se dogodilo.
"Ako svrati u L.A., ima broj. Nai emo se i otii na veericu."
"Naravno." Osjetim u oima vrue suze. "A isto vai i za tebe,
ako svrati ovdje."
"Mikey?"
"Tu sam."
"Volim te, ovjee."
"I ja tebe."
"U redu. Turni si prst u dupe."
 "Bi-bip, Richie."
On se nasmije. "Da ne bi. Nabij si to u uho, Mike. Dakle molim,
dakle molim, u uho, mome."
On spusti slualicu, ja takoer. Onda legnem natrag na jastuke,
sklopim oi i ne otvorim ih jako dugo.

7. lipnja 1985.

EF POLICIJE ANDREW RADEMACHER, KOJI JE

POTKRAJ EZDESETIH NASLIJEDIO efa Bortona, mrtav je. Bila
je to bizarna nesrea, koju ne mogu ne povezati s onim to se
dogaalo u Derryju... to je upravo zavrilo u Derryju.
Kombinacija policijske postaje i sudnice stoji na rubu dijela
grada koji je pao u Kanal, i premda ta zgrada nije propala, onaj
potres - ili poplava - jamano je izazvao strukturalna oteenja kojih
nitko nije bio svjestan.
Prema pisanju novina, Rademacher je radio dokasno te veeri u
svom uredu, kao i svake veeri poslije one oluje i poplave. Ured efa
policije preseljen je s treeg kata, gdje se nalazio neko, na peti kat,
odmah ispod tavana gdje se uvaju svakojaki arhivski podaci i
neupotrebljive gradske rukotvorine. Jedna od njih bila je stolica za
skitnice koju sam ve opisao na ovim stranicama. Bila je izraena od
eljeza i teila vie od dvije stotine kilograma. Zgrada je preko lea
prevalila prilinu koliinu vode za vrijeme proloma oblaka 31.
svibnja, i to je oito oslabilo potkrovlje (tako barem pie u
novinama).
Bez obzira na razlog, stolica za skitnice pala je s tavana ravno na
efa Rademachera dok je ovaj sjedio za stolom i itao izvjea o
nesreama. Ostao je na mjestu mrtav. Policajac Brace Andeen uletio
je u njegov ured i naao ga kako lei na kru koji je ostao od njegova
smrskanog radnog stola, s kemijskom olovkom u ruci.
 Ponovno sam telefonom razgovarao s Billom. Audra jede malo
krute hrane, kae on, ali inae nema promjena. Upitao sam ga je li
Eddie imao problema s astmom ili migrenama.
"Astmom", on e kao iz topa. "Zar se ne sjea njegova
aspiratora?"
"Naravno", rekoh, i zaista sam se sjetio. Ali tek kad je Bili to
spomenuo.
"Mike?"
"Da?"
"Kako se prezivao?"
Pogledam u adresar koji mi je leao na nonom ormariu, ali ga
ne podignem. "Ne sjeam se ba."
"Neto kao Kerkorian", ree Bili, sav jadan. "Ali nije Kerkorian.
No ti ima sve zapisano. Je li tako?"
"Tako je", rekoh.
"Hvala Bogu."
"Jesi li se dosjetio neeg u vezi s Audrom?"
"Jesam", ree on, "ali je toliko aknuto da ne elim o tome
govoriti."
"Sigurno?"
"Aha."
"U redu."
"Mike, ivi uas, zar ne? Ovo zaboravljanje?"
"Da", rekoh ja. I jest. .
 8. lipnja 1985.

RAYTHEON, KOJI JE TREBAO POLOITI KAMEN

TEMELJAC SVOG POGONA U DERRYJU U srpnju, u
posljednjem se trenutku predomislio i odluio da ga izgradi u
Watervilleu. Uvodnik na prvoj stranici Newsa izraava
zaprepatenost... i, ako sam tono proitao izmeu redaka, malo
straha.
Mislim da znam ega se Bili dosjetio. Morat e to brzo provesti
u djelo, prije no to ieznu i posljednji ostaci magije u ovom mjestu.
Ako ve i nisu.
ini se da ono o emu sam ranije razmiljao i nije toliko
paranoino. Imena i adrese ostalih nestaju iz moje biljenice. Boja i
kvaliteta tinte udruile su se pa da se ini kao da su ti zapisi unijeti
pedeset ili sedamdeset pet godina prije ostalog to sam ovdje
zabiljeio. To se dogodilo u posljednjih etiri ili pet dana. Uvjeren
sam da e do rujna njihova imena potpuno nestati.
Moda bih ih mogao sauvati; mogao bih ih uporno prepisivati.
Ali sam jednako tako uvjeren da bi svaki taj redak izblijedio, i da bi
se uskoro to pretvorilo u Sizifov posao - kao kad mora napisati
Neu nikoga gaati kuglicama od papira za vrijeme nastave.
Zapisivao bih imena koja ne znae nita iz razloga kojeg se ne
sjeam. Okani se toga, neka ide s milim Bogom.
Bili, uini to brzo... ali oprezno!
 9. lipnja 1985.

PROBUDIO SAM SE USRED NOI IZ UASNOG SNA

KOJEG SE NISAM MOGAO SJETITI, uspaniio se i nisam mogao
disati. Maio sam se bolnikog zvonca ali ga nisam mogao pritisnuti.
Imao sam stranu viziju da e se na zvono javiti Mark Lamonica s
injekcijom... ili Henry Bowers sa svojim skakavcem.
Zgrabio sam adresar i pozvao Bena Hanscoma u Nebrasku...
adresa i broj su dodatno izblijedjeli, ali su se jo mogli proitati. Ali
nita od toga. Javio mi se snimljeni glas telefonske kompanije i
obavijestio da se taj broj vie ne koristi. Je li Ben bio debeo, ili je
imao deformirano stopalo?
Leao sam budan do zore.

10.lipnja 1985.

KAU MI DA SUTRA MOGU KUI.

Nazvao sam Billa i to mu rekao - pretpostavljam da sam ga elio
upozoriti da je sve manje vremena. Bili je jedini kojeg se jasno
sjeam i uvjeren sam da sam ja jedini kojeg se on jasno sjea. Valjda
zato to smo obojica jo u Derryju.
"U redu", ree on. "Do sutra emo ti se maknuti s puta."
"Jo razmilja o onoj svojoj ideji?"
"Aha. ini se da je dolo vrijeme da je iskuam."
"Samo oprezno."
On se nasmije i ree neto to i razumijem i ne razumijem:
"ovjee, na s-s-skejtbordu ne moe biti o-o-oprezan."
"Kako u znati to se dogodilo, Bili?"
 "Znat e", ree on i spusti slualicu.
Moje je srce s tobom, Bili, to god se dogodilo. Moje je srce sa
svima njima, i mislim da emo se, ak i ako zaboravimo jedni druge,
sjeati u snovima.
Sad sam gotovo zavrio s ovim dnevnikom - a pretpostavljam da
ovo nee nikad ni biti neto vie od dnevnika, i da prii o starim
derryjevskim skandalima i ekscentrinim dogaajima nema mjesta
izvan ovih stranica. Meni to ne smeta; mislim da e, kad me sutra
puste odavde, naposljetku biti vrijeme da ponem razmiljati o
novom ivotu... premda mi nije ba jasno kakav bi on trebao biti.
Volio sam vas, narode.
Silno sam vas volio.
 EPILOG

BILL DENBROUGH BRI OD VRAGA (II)

"Poznavao sam mladu kad je eksala pivo,

poznavao sam mladu kad je plesala po klubovima,
poznavao sam mladu kad je tulumarila cijele noi
poznavao sam mladu kad je brijala na rock'n'roll. "
Nick Lowe

"ovjee, na skejtbordu ne moe biti oprezan."

Neki klinac

PODNE LJETNOG DANA.

Bili je stajao gol u spavaoj sobi Mikea Hanlona i promatrao
svoje vitko tijelo u zrcalu na vratima. ela mu je sjala na svjetlosti
koja je dopirala kroz prozor i bacala mu sjenu po podu i zidu. Prsa su
mu bila bezdlaka; bedra i goljenice mrave ali prekrivene vornatim
miiima. Ipak, pomisli on, ovo je tijelo odrasle osobe, u to nema
sumnje. Evo kembice, posljedice prevelikog broja sonih odrezaka,
pokoje prekobrojne boce piva Kirin, previe rukova pokraj bazena
kad si pojeo Reubenov ili francuski umak umjesto neeg dijetnog. I
tur ti se spustio, dobri stari Bille. Jo moe spraiti pokoji as ako
nisi previe mamuran i ako te oi dobro slue, ali ne moe jurcati za
dobrom starom Dunlopicom onako kako si mogao u sedamnaestoj.
Dobio si kobasice oko struka a muda su ti se tipino sredovjeno
objesila. Na licu ima bore kojih nije bilo kad ti je bilo sedamnaest...
Ma to, nije ih bilo ni kad si se prvi put slikao za omotnicu svoje
knjige, kad si se toliko trudio da izgleda kao da zna neto... bilo
to. Prestar si za ono to si naumio, Billy mome. Ubit e vas oboje.
On navue gaice. Da smo to vjerovali, nikad ne bismo mogli...
uiniti ono to smo uinili, to god to bilo.
Zapravo se i nije sjeao to su to uinili, ili to se dogodilo da je
Audra postala katatonina ruina. Znao je samo to bi sad trebao
uiniti, i znao je da e i to zaboraviti, ne uini li to odmah. Audra je
sjedila u prizemlju, u Mikeovu naslonjau. Kosa joj je mlitavo padala
na ramena, a ona je opinjeno zurila u televizor, na kojem se
trenutano prikazivao kviz Dialling for Dollars. Nije govorila, a
hodala bi jedino ako bije netko vodio.
Ovo je drukije. Prestar si, pa to ti je. Vjeruj mi.
Neu.
Onda umri, ovdje, u Derryju. Jebiga, pa to?
On navue sportske arape, jedine traperice koje je donio i
majicu koju je juer kupio u Shirt Shacku u Bangora. Majica je bila
kriavo naranasta. Sprijeda je pisalo GDJE JE, DO VRAGA,
DERRY U DRAVI MAINE? On sjedne na Mikeov krevet - onaj
koji je posljednjih tjedan dana dijelio s toplim truplom svoje ene - i
obuje tenisice... par Kedsica, koje je takoer kupio juer u Bangora.
Ustane i ponovno se pogleda u zrcalu. Ugleda mukarca srednje
dobi u djejoj odjei.
Izgleda smijeno.
Koje dijete ne izgleda?
Ti nisi dijete. Odustani od tog!
 "Jebe sve, zapleimo malo rock'n'rolla", ree Bili tiho, i izae iz
sobe.

U SNOVIMA KOJE E SANJATI IDUIH GODINA, ON

UVIJEK ODLAZI IZ DERRYJA SAM, u zalaz sunca. Grad je pust;
svi su otili. Bogoslovija i viktorijanske kue u West Broadwayu
ame crne na pozadini rujnog neba, na kojem su se svi ljetni zalasci
sunca koje ste ikad vidjeli stopili u jedan.
uje odjek svojih koraka dok grebu po betonu. Jedino to se
osim toga uje je zvuk vode koja uplje brza kroz kanalizaciju...

ON IZGURA SREBRENKA NA KOLNI PRILAZ, PODIGNE

GA NA NOICU I PONOVNO provjeri gume. Prednja je bila u
redu, ali stranja je bila malo mekana. Uzme pumpu koju je Mike
kupio i napumpa gumu. Kad je vratio pumpu na mjesto, provjeri
karte i tipaljke. Kotai bicikla jo su proizvodili one uzbudljive
zvukove strojnice kojih se Bili sjeao iz djetinjstva.
Guba. Poludio si.
Moda. Vidjet emo.
Ponovno se vrati u Mikeovu garau, uzme 3-in-l 25, i naulji lanac
i zupanik. Onda ustane, pogleda Srebrenka, i lagano, pokusno,
stisne gumenu lopticu umpa-pa! trube. Dobro je zvuala. Kimne
glavom i ue u kuu.

25 Vienamjenska alatka, kombinacija turpije i dlijeta.

 4

...I ON VIDI SVA TA MJESTA PONOVNO, NETAKNUTA,

KAKVA SU BILA ONDA: GLOMAZNU ciglenu tvravu Osnovne
kole, Most poljubaca sa sloenim rezbarijama inicijala zaljubljenih
srednjokolaca spremnih da svojom strau raskole svijet, a koji su
postali agenti osiguravajuih drutava, prodavai automobila i
konobarice i kozmetiarke; vidi kip Paula Bunyana na pozadini
krvareeg sumranog neba i naherenu bijelu ogradu koja se pruala
du plonika Kansas Streeta uz rub Jalovine. Vidi ih onakve kakvi su
bili, kakvi e uvijek biti u nekom dijelu njegova mozga... i srce mu
se slama od ljubavi i jeze.
Odlazimo, odlazimo iz Derryja, pomisli on. Odlazimo iz
Derryja, i da je ovo pria, bilo bi to posljednjih pet-est stranica;
pripremite se da ovu knjigu odloite na policu i zaboravite. Sunce
zalazi i nema nikakva drugog zvuka osim zvuka mojih koraka i vode
u odvodima. Ovo je vrijeme za...

DIALLING FOR DOLLARS USTUPILO JE MJESTO WHEEL

OF FORTUNE. AUDRA JE pasivno sjedila ispred televizora, ne
skidajui oiju s njega. Ponaanje joj se nije promijenilo ni kad je
Bili ugasio televizor.
"Audra", ree on, prie joj i uhvati je za ruku. "Doi."
Nije se pomaknula. Ruka joj je leala u njegovoj poput toplog
voska. Bili joj podigne drugu ruku s rukohvata Mikeova naslonjaa i
povue je na noge. Tog ju je jutra odjenuo slino kao to je odjenuo i
sebe - imala je na sebi levisice i plavu bluzu. Izgledala bi lijepo da
nije bilo tog tupog, praznog pogleda.
"D-d-doi", ponovi on i povede je kroz vrata u Mikeovu kuhinju
pa van. Pola je posluno... premda bi se strovalila s gornje stube
stranjeg trijema i opruila po zemlji da je Bili nije rukom obujmio
oko struka i poveo niza stube.
Odveo ju je do mjesta gdje je Srebrenko stajao naslonjen na
noicu na jarkom ljetnom podnevnom suncu. Audra stane pokraj
bicikla, smireno zagledana u boni zid Mikeove garae.
"Popni se, Audra."
Nije se pomaknula. Strpljivo, Bili je pokuavao postii da ona
zamahne jednom od tih svojih dugih nogu i prebaci je preko nosaa
za prtljagu iznad stranjeg Srebrenkova blatobrana. Naposljetku ona
ostane tako stajati s reetkom za prtljagu izmeu nogu, ne dodirujui
prepone. Bili joj njeno pritisne tjeme i Audra sjedne.
Bili sjedne na Srebrenka i petom podigne noicu. Upravo je
namjeravao pruiti ruke otraga i privui Audrine ruke sebi oko
trbuha, ali prije no to je to uspio uiniti, one spuznu oko njega same
od sebe, poput malih, omamljenih mieva.
On spusti pogled na njih i srce mu zakuca bre, kao da mu tue
ne samo u grudima nego i u grlu. Bila je to prva samostalna radnja
koju je Audra uinila u ovih tjedan dana, a koliko je on znao... prva
samostalna radnja koju je uinila nakon to se dogodilo Ono... to
god Ono bilo.
"Audra?"
Nije bilo odgovora. On iskrivi vrat ne bi li je vidio, ali mu ne
uspije. Vidio je samo njezine ruke oko svog struka, nokte s
posljednjim ostacima crvenog laka kojim je svoje nokte premazala
vedra, ivahna, talentirana mlada ena u jednom engleskom gradiu.
 "Idemo se provozati", ree Bili i pogura Srebrenka prema Palmer
Laneu, oslukujui kripu ljunka pod gumama. "Audra, mora se
vrsto drati. Mislim... mislim da u moda dosta b-b-brzo voziti."
Ako se ne userem od straha.
On se sjeti klinca kojeg je sreo na poetku boravka u Derryju,
kada se Ono jo dogaalo.
Ne moe biti oprezan na skejtbordu, bio je rekao klinac.
Nikad nisu izgovorene istinitije rijei, deko.
"Audra? Spremna?"
Bez odgovora. Njezine su se ruke jedva primjetno jae stegnule
oko njegova trbuha? Moda su to samo puste sanje.
On stigne do kraja kolnog prilaza i pogleda desno. Palmer Lane
vodila je ravno do Upper Main Streeta, gdje e ga skretanje ulijevo
dovesti do brda koje se sputa prema sreditu grada. Nizbrdo. Sve
bre. On osjeti drhtaj straha od te slike, i uznemirujua misao
(stare kosti lako pucaju, Billy mome)
projuri mu kroz glavu gotovo prebrzo da je registrira i iezne.
Ali...
Ali nije to bila iskljuivo tjeskoba, zar ne? Ne. Bilo je tu i
udnje... osjeaja koji se probudio u njemu kad je ugledao onog
klinca kako hoda sa skejtbordom pod rukom. enja da se juri, osjeti
fijuk vjetra, ne znati juri li se prema neemu ili se od neega bjei,
samo da se ide. Da se leti.
Tjeskoba i udnja. Razlika izmeu svijeta i elje - primjerice,
razlika izmeu svijeta odraslih koji kalkuliraju trokove i djece koja
se jednostavno popnu i krenu. Cijeli svijet izmeu. A opet i ne ba
prevelika razlika. Partnerstvo, zapravo. Onako kako se osjea kad se
vlaki na spirali smrti priblii vrhu prve strmine, gdje vonja stvarno
poinje.
 Tjeskoba i udnja. Ono to eli i ono to se boji pokuati. Gdje
si bio i kamo eli ii. Neto iz neke rock'n'roll pjesme o tome kako
eli curu, auto, mjesto gdje se moe zaustaviti i ostati. O, molim te,
Boe, kui li ti to?
Bili na trenutak zatvori oi, osjeajui mekanu beivotnu teinu
svoje ene iza sebe, osjeajui brdo negdje pred sobom, osjeajui
vlastito srce u sebi. Budi hrabar, budi iskren, postojan.
On ponovno pogura Srebrenka.
"Audra, moe malo rock'n'rolla?''
Bez odgovora. No to je bilo u redu. Bio je spreman.
"Onda se vrsto dri."
On pone okretati pedale. Isprva je ilo teko. Srebrenko se
zabrinjavajue zanaao amo-tamo, a Audrina teina pojaavala je tu
neravnoteu... a opet, jamano je pomalo i odravala ravnoteu,
makar nesvjesno, jer bi se u protivnom odmah prevrnuli. Bili ustane
na pedalama, manijaki grevito se pridravajui za guvemal, glave
podignute prema nebu, oiju pretvorenih u proreze i nabreknutih
vratnih ila.
Razletjet emo se ovdje nasred ceste kao palainke, razbit u
glavu i njoj i sebi -
(nee samo naprijed Bili samo naprijed neka sve ide u
materinu)
Stajao je na pedalama, okretao ih, osjeao svaku cigaretu koju je
popuio u proteklih dvadeset godina u povienom krvnom tlaku i
jurnjavi srca. Ma zajebi ti to! pomisli on, i luako mu veselje
izmami irok smijeak nalie.
Karte, koje su dosad ispaljivale pojedinane pucnjeve, ponu sad
bre klik-klakati. Bile su to nove, lijepe Bikesice, i proizvodile su
dobar, glasan zvuk. Bili osjeti prvi dodir lahora na eli i osmijeh mu
se rairi. Ja sam izazvao taj vjetri, pomisli on. Izazvao sam ga
okretanjem ovih prokletih pedala.
 Pribliavao se znak obvezatnog zaustavljanja na kraju ulice. Bili
pone koiti... a onda (onaj mu se osmijeh sve vie irio i otkrivao
sve vie zubi) on ponovno pone snano okretati pedale.
Ne obazirui se na znak STOP, Bili Denbrough zavije ulijevo, u
Upper Main Street iznad parka Bassey. Ponovno ga prevari Audrina
teina i oni zamalo izgube ravnoteu i padnu. Bicikl se zaklati,
zanese, a onda se ispravi. Onaj je vjetri sad bio jai i hladio mu znoj
na elu, isparavao ga, hujao mu pokraj uiju s dubokim opojnim
zvukom koji je pomalo sliio zvuku oceana u zavojitoj koljci, ali
zapravo nije sliio ni na to na svijetu. Bili pretpostavi da je to zvuk
poznat klincu sa skejtbordom. Ali je to zvuk od kojeg e se postupno
otuiti, klinac, pomisli on. Stvari se mijenjaju. Prljava je to
smicalica, pa zato budi spreman.
Sad ve bre okree pedale, pronalazi sigurniju ravnoteu u
brzini. Ostaci Paula Bunyana su slijeva, poput sruenog kolosa. Bili
uzvikne: "Srebrenko, IHAAAAA!"
Audrine ruke stegnu mu se oko trbuha; on osjeti na leima kako
se pomaknula. Ali sad nije osjeao poriv da se okrene i pogleda u
nju... ni poriv, ni potrebu. On pone bre okretati pedale, smijui se
glasno, visok, mrav i elav mukarac na biciklu pognut nad
guvernalom kako bi smanjio otpor vjetra. Ljudi su se okretali za njim
dok je jezdio pokraj parka Bassey.
Sad se Upper Main Street pone kositi prema uruenom sreditu
grada pod strmijim kutom, i neki mu unutarnji glas apne da ukoliko
uskoro ne zakoi, vie to nee biti u stanju; odletjet e u potonule
ostatke trokrakog raskrija kao imi iz pakla i ubiti i sebe i nju.
Umjesto da zakoi, on ponovno pone okretati pedale, potjeravi
bicikl jo bre. Sad je letio niz Main Street Hill i ugleda bijelo-
naranaste cestovne prepreke, signalne svjetiljke i njihov dimei
plamen kao za No vjetica koji oznauju rub odrona, ugleda vrhove
zgrada koji su strili iz ulice poput prizora luakove mate.
 "Srebrenko, 1HAAAAAA!" vikne Bili Denbrough ushieno i
stuti se nizbrdo prema onome to ima biti, posljednji put svjestan
Derryja kao svog mjesta, svjestan ponajvie toga da je iv pod
stvarnim nebom, i da je sve udnja, udnja, udnja.
Sjurio se nizbrdo na Srebrenku: sjurio se da pobijedi vraga.

...ODLAZAK.
I tako odlazi, i osjea poriv da se osvrne, da se osvrne samo
jo jedanput dok zalazak sunca blijedi, da vidi to strogo nebo Nove
Engleske posljednji put-zvonike, vodotoranj, Paula sa sjekirom
prebaenom preko ramena. Ali moda i nije ba pametno osvrtati se -
tako pie u svim priama. Pogledaj samo to se dogodilo Lotovoj
eni. Najbolje je ne okretati se. Najbolje je vjerovati da e uvijek svi
ivjeti sretno do kraja ivota - a moda e tako i biti; tko moe rei
da takvih sretnih zavretaka nee biti? Ne dogaa se da ba svi amci
koji otplove u tamu nikad vie ne ugledaju sunca ili ne dospiju u ruku
drugog djeteta; ako nas ivot ita ui, onda je to injenica da postoji
toliko sretnih svretaka da se u pamet ovjeka koji ne vjeruje da ima
Boga mora ozbiljno posumnjati.
Odlazi i to odlazi brzo kad sunce pone zalaziti, misli on u
ovom snu. Eto to ini. A ako odvoji trenutak posljednju misao,
moda e pomisliti na duhove... duhove djece koja stoje u vodi u
zalaz sunca, stoje u krugu, stoje drei se za ruke, mladih lica,
naravno, ali odrjeitih... dovoljno odlunih da iznjedre ljude kakvima
e postati, dovoljno odluni da shvate, moda, da ljudi kakvima e
postati moraju svakako iznjedriti ljude kakvi su oni bili prije no to
nastave pokuavati pojmiti jednostavnu smrtnost. Krug se zatvara,
kota se vrti, i to je sve.
 Ne mora se osvrtati da bi vidio tu djecu; dio tvog uma uvijek e
ih vidjeti, ivjeti s njima zauvijek, voljeti s njima zauvijek. Oni nisu
nuno najbolji dio tebe, ali nekad su bili riznica svega to si mogao
postati.
Djeco, volim vas. Silno vas volim.
Pa odvezi se onda brzo, odvezi se dok blijedi posljednja zraka
svjetlosti, odvezi se dalje od Derryja, od sjeanja... ali ne i od
udnje. To ostaje, kriava kameja svega to smo bili i svega u to
smo kao djeca vjerovali, svega to bi nam sjalo u oima i kad smo
bili izgubljeni a vjetar puhao u noi.
Odvezi se i pokuaj se i dalje smijeiti. Nadi malo rock'n'rolla na
radiju, skupi svu hrabrost i svu vjeru koju moe i kreni prema
mjestu gdje se ivi punim ivotom. Budi iskren, budi hrabar,
postojan.
Sve ostalo je tama.

"HEJ!"
"Hej, gospodine -"
"- pazite!"
"Ta e prokleta budala -"
Rijei su ibale pokraj njega noene strujom zraka, besmislene
poput plamenaca na vjetru ili neprivrenih balona. Evo cestovnih
prepreka; on osjeti aavu aromu kerozina iz signalnih svjetiljaka.
Ugleda zjapeu crnu tamu tamo gdje je nekad bila ulica, zauje um
mrzovoljne vode u voru tame i nasmije se tom zvuku.
Snano cimne Srebrenkom ulijevo, sad toliko blizu prepreka da
mu se nogavica traperica unuvi oeala o jednu od njih.
Srebrenkovi su kotai bili manje od deset centimetara od mjesta gdje
je katran zavravao u praznini, i ponestajalo mu je manevarskog
prostora. Malo nie njih, voda je podlokala cijeli kolnik i pola
plonika ispred Cash's Jewelry Storea. Prepreke su ogradile ono to
je ostalo od plonika; bio je opasno izlokan.
"Bili?" Bio je to Audrin glas, omamljen i pomalo priguen.
Zvuala je kao da se upravo probudila iz dubokog sna. "Bili, gdje
smo? to to radimo?"
"iha, Srebrenko!" vikne Bili, usmjerivi zahuktali buldoer u
koji se Srebrenko sad prometnuo ravno prema prepreci koja je strila
pod pravim kutom u odnosu na prazni izlog draguljarnice.
"IHAAAAA, SREBRENKO!"
Srebrenko udari u prepreku pri brzini veoj od ezdeset
kilometara na sat i ona odleti u zrak, poprena sredinja daska na
jednu, a potpornji u obliku slova A na drugu stranu. Audra zavapi i
uhvati se za Billa tako vrsto da je ostao bez daha. U Main Streetu,
Canal Streetu i Kansas Streetu, ljudi su stajali po kunim veama i na
plonicima i gledali.
Srebrenko preleti na most od podrovanog plonika. Bili osjeti
kako je lijevim bokom i koljenom ostrugao zid draguljarnice. Osjeti
kako je stranji Srebrenkov kota odjednom utonuo i shvati da se
plonik iza njih rui - a onda ih Srebrenkov zalet i moment sile vrate
na vrstu povrinu kolnika. Bili naglo skrene da bi izbjegao
prevrnutu kantu za smee i ponovno jurne niz kolnik. Zakripe
konice. On ugleda kako se pribliava reetka velikog kamiona, ali se
jo nije mogao prestati smijati. Projuri kroz prostor koji e taj teki
kamion uas zauzeti, cijelu sekundu prije no to je kamion tamo
stigao. Jebiga, proao je prerano!
Urlajui, dok su mu suze brizgale iz oiju, Bili stisne
Srebrenkovu umpa-pa! trubu, pa osluhne kako se svaki promukli
njak utiskuje u arku svjetlost dana.
 "Bili, ubit e nas oboje!" vikne Audra, i premda joj se u glasu
osjeao uas, i ona se smijala.
Bili nagne Srebrenka, i ovaj put osjeti kako se Audra naginje s
njim i olakava mu kontrolu nad biciklom, pomae da njih dvoje
postoje s njim, barem u ovom malom zbijenom odsjeku vremena,
kao tri ive stvari.
"Misli?" dovikne joj on.
"Znam!" uzvikne ona, a onda ga uhvati za prepone, mjestu
pozamane i vesele erekcije. "Ali nemoj stati!"
No on u vezi s time uskoro nije imao to rei. Srebrenkova je
brzina iskrvarila na uzbrdici Up-Mile Hilla, i glasni urlik karata
ponovno je prelazio u pojedinanu paljbu. Bili se zaustavi i okrene se
prema njoj. Bila je blijeda, iskolaenih oiju, oito prestraena i
zbunjena... ali budna, svjesna i nasmijana.
"Audra", ree on, smijui se s njom. Pomogne joj sii sa
Srebrenka, nasloni bicikl na zid od cigle koji se tu zgodno naao, i
zagrli je. Izljubi joj elo, oi, obraze, usta, vrat, grudi.
Ona ga je grlila.
"Bili, to se to dogaa? Sjeam se da sam sila s aviona u
Bangora, ali poslije toga se nieg ne sjeam. Ti si dobro?"
"Jesam."
"A ja?"
"Jesi. Sada."
Ona ga odgurne da bi ga mogla bolje pogledati. "Bili, jo
muca?"
"Ne", ree Bili i poljubi je. "Mojeg je mucanja nestalo."
"Zauvijek?"
"Da", ree on. "Mislim da je ovaj put zauvijek."
"Nisi li spomenuo rock'n'roll?''
 "Ne znam. Jesam li?"
"Volim te", ree ona.
On kimne glavom i nasmijei se. Kad se nasmijeio izgledao je
jako mlad, bez obzira na elavost. "I ja tebe volim", ree on. "A zar
je ita drugo vano?"

BUDI SE IZ TOG SNA I NE MOE SE SJETITI TO SE U

SNU DOGAALO, ili ieg osim jednostavne injenice da je sanjao
kako je ponovno dijete. Dodirnuo je glatka lea svoje ene dok ona
toplo spava i sanja vlastite snove; misli kako je dobro biti dijete, ali
je dobro biti i odrastao i moi razmiljati o misteriju djetinjstva...
njegovih vjerovanja i udnji. Pisat u jednog dana o svemu tome,
pomisli on, no zna da je to samo jedna misao u svanue, misao
poslije sna. Ali godi tako razmiljati neko vrijeme u istoj jutarnjoj
tiini, misliti kako djetinjstvo posjeduje vlastite slatke tajne i
potvruje smrtnost, a da smrtnost odreuje svu hrabrost i ljubav.
Misliti da se ono to je pred sobom imalo budunost mora i osvrnuti
na svoju prolost, i da svaki ivot stvara vlastitu imitaciju
besmrtnosti: kota.
Odnosno, barem tako Bili Denbrough ponekad razmilja u ta
rana jutra poslije snova, kad se gotovo sjeti svog djetinjstva i
prijatelja s kojima ga je dijelio.

Knjiga je zapoeta u Bangoru, u dravi Maine, 9. rujna 1981.,

a dovrena u Bangora, u dravi Maine, 28. prosinca 1985. godine.