1

Dr Sasha Tei
GERMANSKA NOVA MEDICINA
dr. Ryke Geerd Hamer

kolska medicina se bavi simptomima dok GNM poznaje uzrok i posljedicu svake od takozvanih bolesti to
istovremeno ukazuje na terapiju.
Germanska nova medicina je prirodna nauka, koja obuhvata kompletnu medicinu.
Njenu osnovu ine 5 empirijski pronaenih biolokih prirodnih zakona koji se mogu primjeniti na svaki
pojedinaan sluaj takozvanih bolesti, bilo da se radi o ovjeku, ivotinji ili biljci, ta vie vae i za jednoelijske
organizme.
Ova medicina ne treba dogme, hipoteze ili tzv. statistiku vjerovatnou. Ona je veoma jasna i posjeduje logiku i
za svakog prosjeno inteligentnog ovjeka sasvim dobro shvatljiva i razumljiva.
Ona vai za sve bolesti koje postoje, jer one potiu na osnovu 5 prirodnih biolokih zakona i one uvijek
predstavljaju samo dio Osmiljenog biolokog naroitog programa (SBS).
GNM je 8. i 9. septembra 1998. godine na Univerzitetu Trnava (Slovaka) demonstrirana, testirana i slubeno
verifikovana.
Uzronik svake takozvane bolesti je uvijek bioloki konflikt, jedan visoko dramatian okantni doivljaj u
subjektivnom univerzumu, zvani DHS.
Sutina Nove medicine - ograivanje od dosadanje takozvane kolske medicine
Ako govorim o Novoj medicini nasuprot staroj, moram prvo da obrazloim ta je to to je u njoj novo. Radi se o
novom razumijevanju medicine, kao i univerzalnog organizma pod kojim se podrazumijeva jedinstvo psihe, kao
integrala svih funkcija podruja ponaanja i podruja konflikata, mozga kao kompjutera upravljaa svim ovim
funkcijama podruja ponaanja i podruja konflikata i organa kao sume svih rezultata ovih deavanja. U stvarnosti
je stvar jo komplikovanija, jer na kompjuter - mozak programira programera (psihu), a time sebe samog. I
konano je jo tee zamisliti da ovo sve skupa protie istovremeno i sinhrono.
U stvari, ovo zvui sasvim jednostavno - kako bi i moglo drukije da bude. Ovim je jo neshvatljivije da se tzv.
"moderna medicina" uvijek bavila iskljuivo organima, ivei u uvjerenju da je strano "pametna", pri tom potpuno
nezabrinuta za vlastito nerazumijevanje stvari. Samo se tako moe zamisliti nakazno glupa arogancija koja slui
tome da se pacijentu bez milosti srui u lice pesimistika prognoza i da se on surva u najdublji ponor. ineci to,
ljekari ovog kova su kod cijelog svog posla sasvim zaboravili da obrate panju na duu i mozak, kompjuter.
Prije svega su moderni medicinari sasvim zaboravili da stvarno pregledaju pacijenta kao jedinku, a ne samo
njegove organe. Zbog ovog nikad nisu mogli ni da uoe povezanost izmeu organa i psihe, a naroito izmeu
konflikata i organa. Ovaj nedostatak, kao crveni konac, provlai se, sa manjim izuzecima, kroz kompletnu istoriju
medicine od antike, s tim da je posebno fatalan u modernoj medicini. Naroito dananja, takozvana kolska
medicina boluje od tog da se jo uvijek klanja potpuno prevazienom mehanistikom pogledu na svijet iz 19. vijeka.
Virhovljeva celularna patologija, koja je polazila od toga da se svaka bolest moe objasniti patolokim procesima u
eliji ili na eliji, u osnovi je jo uvijek na snazi i po elji simptomatskih medicinara tako treba i da ostane.
Jer samo sa potpuno jednodimenzionalnim nainom razmiljanja simptomatske medicine, daju se praviti
izvanredni finansijski obrti u oblasti farmacije, a pacijent se i dalje smatra slaboumnimkom kome je potreban
skrbnik. Bilo je i ostalo da se posmatra samo jedan nivo - nivo organa, i stoga, suprotno Novoj medicini, moderna
medicina ne moe da prui nikakvo pravo objanjenje o uzrocima naih oboljenja.
Da je tokom svih ovih vijekova samo jedan jedini pacijent bio istinski temeljito pregledan, moralo bi se otkriti
kako dolazi do nastanka bolesti. Jo su najpametniji bili, mora se retrospektivno dodati, prastari svetenici ljekari
naih predaka, koji su ritualima i arobnim formulama kao prvo pokuavali da dovedu duu u red. ak su mnogo
bolji ljekari od nas bili tako rado ismijavani praumski vraevi. Nijedan od uroenikih praumskih ljekara crne
Afrike nee svog pacijenta lijeiti simptomatski, prije nego to je pokuao da izlijei njegovu duu.
Moje bive kolege tvrde da hou kompletnu medicinu doslovno "da posadim na glavu". To je sasvim tano. Ali
bilo je mnogo pametnijih ljekara koji su izrazili misli sline mojima. Ja sam to doveo u jednu sistematiku, u formu
koja se u svako doba moe ponovo dokazati, iako mi moje bive kolege nisu nita ili skoro nita pomogle, pa sam,
gonjen nudom, morao sam da istraujem pojedinosti i pojedinana oboljenja.
Nova medicina ne samo da je obuhvatila odnose izmeu psihe, mozga i organa, nego ona takoer daje
embrioloko-ontogenetsko objanjenje, da bi se razumijelo zato se pojedini relejni centri nalaze u mozgu na
mjestima gdje ih mi nalazimo. Pored ovog, ona objanjava odnose izmeu razliitih klicinih listova i iz njih izraslih
razliitih histolokih formacija kako raka tako i normalnog tkiva. Jer na svakom mjestu gdje se rak pojavi mi
nalazimo histoloki obrazac tkiva, koje embrioloki tu i pripada. Zato je itavo tkivo koje potie od unutranjeg
klicinog lista endoderma - adeoidno i u sluaju bolesti raka pravi adeno-karcinom, dok sve to potie od ektoderma,
vanjskog klicinog lista (osim mozga koji ne pravi tumore modanih elija), ima tipine ulceracije ploastog epitela,
jer polazno tkivo ima ploasti epitel. Takozvani karcinomi ploastog epitela predstavljaju ve fazu ozdravljenja,
odnosno ponovno ispunjavanje ulceracija. Izmeu ova dva lei tkivo srednjeg klicinog lista (mezoderma), koje, s
jedne strane, u mezodermalnim organima kojima upravlja mali mozak kao i modano stablo, pravi u fazi aktivnosti
konflikta "viak tkiva", a s druge strane, u mezodermalnim organima kojima upravlja veliki mozak, pravi defekte
(sline defektima ploastog epitela ektoderma) kao to su osteolize, nekroze vezivnog tkiva, depresija krvnih elija
itd., a u fazi ozdravljenja pravi oiljne izrasline kod kostiju i vezivnog tkiva, to se naziva sarkomom, iako je u
principu bezazleno. Ovo predstavlja jedan sasvim novi nain posmatranja, koji jo nikad nije uzet u obzir prilikom
jednog histolokog razmatranja, ali uprkos tome je tako jednostavan, logian i mnoge stvari rasvjetljava.
 2
Osim ova dva koordinaciona kruga (psiha-mozak-organ i pripadnost obrazaca ponaanja i obrazaca
konflikata odreenim klicinim listovima i istovremeno odreenim histolokim formacijama), Nova medicina obuhvata
nadalje jo jedan koordinacioni krug. U njemu se ogleda odnos razliitih obrazaca ponaanja i konflikata u veim
jedinicama (familija, rod, horda, opor, stado itd.) to proiruje ovu sinopsu na milionima godina izrastao saivot u
simbiozi sa ostalim rasama, vrstama i kreaturama u kosmikom okviru.
Koristei ovaj ugao posmatranja, potpuno je neumjesno govoriti o "proizvodnji mesa i ivotinja". Ovo je u
potpunosti protiv svakog koda nae prirode, tako da se mi u stvari ne bismo smjeli s pravom nazivati ljudima sve
dok ovu religioznu deformaciju nae rase ne dovedemo u red.
Moji protivnici, u namjeri da me ismiju, kau: "Kod Hamera ak i ivotinje imaju duu, tko jo u to vjeruje?", to
ja primam sa velikom au. Jer stvarno je injenica da ivotinja pokazuje kod istog konflikta promjene na mozgu i
na organu u principu na istom mjestu kao i ovjek.
Ako svoju duu shvatimo kao integral svih funkcija podruja ponaanja i podruja konflikata, zato ne bismo
mogli svojim drugarima ivotinjama, u principu cijelom kosmosu ivih bia, takoer odobriti predikat due. Isto kao
to nam je danas nezamisliv status ropstva, nadam se da e za nekoliko godina nezamisliv biti dananji cinini
status ivotinja.
Nova medicina nije nikakva religiozna doktrina kao to su to dogme danas vladajue medicine, ije odbacivanje
dovodi do zabrane rada, prijetnji zatvaranjem na psihijatriju, hapenja i preutkivanja koje vodi u zaborav. Ona je
jedan bioloki pogled, koji se moe u svako doba i na svakom eljenom sluaju dokazati i reprodukovati po svim
principima prirodnih nauka. I sama misaona diferencijacija izmeu psihe, mozga i organa je samo akademska
fikcija.
U stvarnosti je, naime, sve jedinstvo i jedno bez drugog gubi smisao.
Nova medicina je jedan tako sveobuhvatan i logian sistem da se veina bolesti, same od sebe i sa punim
smislom, prikljuuje ovoj cjelini, dok mi ranije nismo mogli da otkrijemo nikakav smisao u beskonano mnogo tzv.
sindroma (istovremena pojava vie simptoma).
Tako je izofrenija samo istovremeno deavanje dva ili vie biolokih konflikata, iji su HH postavljeni u
razliitim modanim hemisferama. Depresije su revir-konflikti pri "hormonalnom patu", ili seksualni konflikti kod
ljevakinja. Takoer, Lupus erythematodes je obina istovremena aktivnost nekoliko odreenih konfliktnih sadraja.
Leukemija predstavlja drugi dio, fazu izljeenja kod raka kostiju. Srani infarkt je epileptoidna kriza za vrijeme faze
ozdravljenja nakon revir-konflikta, a giht je istovremeno deavanje leukemije i aktivnog konflikta izbjeglistva,
odnosno karcinoma sabirnih kanalia bubrega itd.
Sad kad su nam poznati mehanizmi zajednikog dejstva pri nastanku bolesti, izlijeenje nije uopte vie teko.
Tako je izofrenija potpuno izlijeiva. Ve nakon konfliktolize samo jednog od dva konflikta, pacijent vie nije
"podjeljena" linost. Nakon rjeenja, po mogunosti, oba konflikta - on je zdrav kao i svaki drugi ovjek. Ovdje
moram rei da se nee moi ili smjeti rijeiti svi konflikti, ak i ako ih poznajemo, tako da svi bolesni nee moi biti
izljeeni, ali veina svakako hoe.
Sve ove nove mogunosti dijagnoze i terapije izvode se iz poznavanja i razumijevanja pet biolokih prirodniih
zakona. Peti bioloki priodni zakon, tzv." kvintesencija" je proizaao iz etiri prethodna.
Tako prvi put sada postoji medicina zasnovana na principima prirodnih nauka, a istovremeno ljudska, toplih ruku
i srca, a koja je vaea istovremeno kako za ovjeka tako i za ivotinju, biljku, stavie za jednoelijske organizme,
odnosno za cijeli kosmos.
Ovo znai da mi po prvi put moemo da "razumijemo" ivotinje i biljke u pravom smislu rijei. Moemo u mislima
s njima da komuniciramo, da priamo bez rijei. Ova nova dimenzija interanimalnog, kosmikog razumijevanja
bazira se na prirodnim zakonima koji se mogu u svako doba reprodukovati.
Slijedi tabelarni pregled najvanijih razlika izmeu Nove i kolske medicine:

TZV. KOLSKA MEDICINA NOVA MEDICINA

Mehanicistiko-materijalistika slika svijeta 19. Kosmos ovjeka, ivotinje i biljke; u
vijeka; jo danas polazi od toga da uzroci bolesti prirodi se boansko otkriva pomou pet
Pogled na lee na ili u eliji (Virchovljeva celularna biolokih prirodnih zakona; sva iva bia
svijet patologija); specijalizacije; sve manje jedinice, imaju duu; "jer u stvarnosti je sve jedinstvo i
npr.geni, odnosno njihova manipulacija, virusi, jedno bez drugog gubi svoj smisao"; uvid;
odnosno dijelovi virusa. sinopsa.
Jednodimenzionalno, poznaje samo jednu Viedimenzionalno: poznaje 3 nivoa
ravan, organ odnosno nivo elije. Mozak je u ovom (psiha, mozak, organ). Razmiljanje u
Razmiljanje
smislu takoer vien kao "organ". Razmiljanje najrazliitijim regulativnim i koordinativnim
iskljuivo linearno. krugovima = mreasto razmiljanje.
Udes, smetnja, zakazivanje prirode. Podivljale
Definicija elije, besmislene izrasline, samorazaranje "Bolest" kao dio jednog osmiljenog
pojma "bolest" organizma, zloudno. Legitimie simptome za biolokog naroitog programa prirode (SBS).
jedan trajni "reguliuci" zahvat u sve procese.
Pomaui, stajati po strani, motivisati,
Ljekarsko objanjavati, davati uvid u uzroke bolesti i
Zahvati
djelovanje njen daljnji tok. ekati da priroda upotpuni
svoje veliko djelo.
 3
"Strpljivi", treba im staratelj, tu su samo da Voa postupka, "punoljetan", moe i
sluaju, jer i onako od medicine nita ne razumiju, mora da razgovara, jer samo on moe da
Pacijenti
ljekar navodno preuzima "odgovornost" za preuzme odgovornost za svoje tijelo, moe
pacijenta, u stvarnosti ipak ne. sam da odluuje.
Kauzalna, na sva tri nivoa, individualna,
Simptomatska na osnovu statistikih spoznaja,
Terapija slijedi prirodu, odnosno osmiljeni naroiti
prema internacionalnim "protokolima" (npr. hemo).
bioloki program.
Nepoznat, pretpostavlja se da lei u
Uzrok bolesti Poznat, DHS.
organskom.
Empirija, bioloki prirodni zakoni, svaki
Osvajanje
Statistike, vjerovatnoa. pojedini sluaj d se egzaktno reprodukovati
spoznaja
po principima prirodnih nauka.

Nova medicina
dr. Ryke Geerd Hamera

Predgovor
Razumijevanje bolesti i lijeenja je u 20. stoljeu doivjelo radikalne promjene, pri emu je umjesto shvatljive
dijagnostike, uvedena dijagnostika svedena samo na opisivanje, bezbrojne detalje i hipoteze sakupljene sa svih
strana. Meutim, ako postoji manjak razumijevanja neke pojave, to se uope moe provesti kao terapija? Kako se
moemo pouzdati u takvo stajalite koje se temelji na nerazumijevanju?
Samo na biolokoj razini - i s time daleko od svjetonazora, religioznih ili slinih premisa - shvatiti tijek bolesti i
izljeenja, te smjestiti u pripadajui kontekst, prvi je i svakako silan korak, koji moe dovesti do plodonosnog
saznanja i napustiti put jednog antibiotskog, imunsupresivnog zamjenskog pragmatizma.
Ovo golemo saznanje mogue je ostvariti pomou Nove medicine. Meutim, pod pritiskom vladajue medicine
kao dravne medicine i kroz njezinu medijsku sugestibilnost kao dravne religije teko je za pacijente, a takoerr i
za lijenike, sudjelovati u plodovima Germanske nove medicine i sve posljedice preuzeti na sebe. Na taj nain
stvorena izolacija predstavlja nesavladivu prepreku za pacijenta u vrijeme bolesti.
Stoga je upoznavanje s Germanskom novom medicinom zadaa za zdrave, prije nego to se ukae eventualna
potreba! Na temelju shvaanja kako Germanska nova medicina djeluje, mogu se sprijeiti zabune u vezi posljedica
i simptoma, koji se konvencionalno smatraju loima i prihvatiti gledanje na njih na drugi nain.

Ovaj citat je iz asopisa Nouvelle Medicine (sijeanj 1992) iz Francuske, koji sluajno nosi isto ime kao i
po dr. Hamer-u razvijena Nova medicina.
Evo prijevoda s francuskog:
Ve je krajnje vrijeme da radovi dr. Hamera konano postanu poznati i prepoznati, jer se radi o ivotima stotina
tisua oboljelih. Takoer je ve krajnje vrijeme da lijenici vieg ranga izau iz svojih papua i - umjesto uvredljivih
stajalita koja potjeu iz intelektualne lijenosti, nedostatka hrabrosti, gluposti ili zavisti - ove radove znanstveno i
savjesno istrae.
Dr. Druault Toufesco (Tours),
bivi internist parike bolnice,
bivi ef klinike u bolnici Quinze-Vingt,
bivi ef klinike medicinskog fakulteta u Parizu

Slijedi lanak u kojem lijenik objanjava kako je sam izlijeen od raka zahvaljujui Novoj medicini dr.
Hamera.

Ve su mnogi nasluivali neki smisao u odreenim bolestima, ali Hamer je prvi koji je prepoznao ove pretpostavke i
ukazao na njihove temelje. A kod Hamera se ne radi o mudrovanju, ve se njegove postavke temelje na bioloko-
organskim podlogama. Ako mi kao ljudi zakaemo i obolimo, nae tijelo mora si znati samo pomoi. A on to ini u
sluaju pojave bolesti.
U Germanskoj novoj medicini bolest tj. ono to smo do sada pod tim podrazumijevali - u stvarnosti ne postoji.
To su samo smiljeni posebni bioloki programi prirode koji se ne moraju terapirati ve pustiti da se polako sami
dovre, obzirom da uvijek imaju bioloki smisao.
U Europi se ve 1500 godina provodi simptomatsko lijeenje - lijee se simptomi bolesti, a iz toga proizlazi i sva
dilema. Sve je bilo religiozno podijeljeno na dobroudno i zloudno. Rak je bio zloudan. Mikrobi, temperatura,
iscrpljenost i svi uobiajeno nazvani simptomi bolesti bili su zloudni i morali su se iskorijeniti - kao i grijeh. Zbog
toga to nitko nije poznavao uzronu terapiju, nastalo je otprilike tisuu alternativnih terapija.
U vladajuoj kolskoj ili alternativnoj medicini, tzv. bolesti smatraju se grekama prirode: kolaps tzv.
imunosustava, neto zloudno to pokuava unititi organizam i zbog ega se moraju iskoristiti sva dostupna
sredstva jedne medicinsko - militantne strategije, kako bi se bolest unitila i iskorijenila.
Tijekom Hamerovog 25-godinjeg intenzivnog bavljenja tom tematikom, on od te se zamisli udaljio nekoliko
svjetlosnih godina.
 4
Germanska nova medicina, koju je otkrio 1981. godine, jedna je strogo prirodna znanost koja ima pet
biolokih prirodnih zakona. U njoj nema hipoteza i moe se u bilo kojem sluaju i na bilo kojem pacijentu strogo
prirodno-znanstveno reproducirati. To je i javno demonstrirano i verificirano na Fakultetu Trnava u Slovakoj 08. i
09. rujna 1998. godine.
Germanska nova medicina egzaktno opisuje medicinsko bioloke povezanosti ivog organizma i cjelinu psihe,
mozga i organa. Sve promjene psihe i organa povezane su i koordinirane u mozgu. Mozak je veliki kompjutor
naeg organizma gdje psiha postaje programer. Tijelo i psiha zajedno postaju organ uspjeha provoenja
kompjutora, kako kod optimalnog programiranja, tako i kod smetnji programa, a povreda na organu moe pokrenuti
i inducirati programiranje mozga i psihe. U tome je osnovna razlika izmeu Germanske nove medicine i svih ostalih
dosadanjih medicinskih smjerova, a pogotovo tzv. kolske medicine.
Germanska nova medicina empirijska je prirodna znanost koja se temelji na pet biolokih prirodnih zakona,
zakona koji su oduvijek postojali i koji e zauvijek postojati, a Hamer ih je ponovno otkrio. Vrijedi za ljude, ivotinje i
biljke, pa ak i za jednostanina bia - za cijeli kosmos. Logino tome, vrijedi i za tzv. bolesti, jer su one samo
dijelovi smislenog dvofaznog biolokog posebnog programa prirode (SBP).
Nepoznavanje tih pet biolokih prirodnih zakona u medicinsko-klinikom smislu, sprjeavalo je medicinu da i
samo jednu jedinu bolest ispravno procijeni.
Kako smo ikada mogli prepoznati rak i njegove povezanosti kad smo ga uvijek smatrali neizljeivim i usmjerili se
na uklanjanje simptoma na organskoj razini? Nismo imali mogunost razumjeti ni tzv. zarazne (infektivne) bolesti,
jer smo ih vidjeli kao agresivne faze bolesti u kojima su nas mikrobi htjeli unititi, umjesto da smo ih vidjeli kao faze
ozdravljenja! Iz neznanja i nedovoljnog znanja o medicinsko biolokoj povezanosti, nije se uvaavao ni zakon
dvofaznosti oboljenja. Tako su ostale zanemarene i neuvaene psihike i modane (cerebralne) razine, kao i
bitnost ljevorukosti i desnorukosti, a o epileptoidnoj krizi koja je sa tzv. sindromom najei uzrok smrt, da i ne
priam!
Sve te nove mogunosti nekog oboljenja i mogunosti ozdravljenja proizlaze iz razumijevanja tzv. eljeznog
pravila raka, prvog prirodnog zakona i tzv. DHS-a = Dirk Hamerovog sindroma. Taj je naziv dr Hamer dao u
spomen na svog sina jer je nakon njegove smrti bio toliko okiran da je obolio od tumora testisa.
Naziv eljezno je zbog toga jer je bioloka zakonitost.
Kao to je bioloka zakonitost, primjerice da dijete uvijek ima i majku i oca, tj. uvijek moraju biti oboje prisutni da
bi nastalo novo bie, tako i mi u Germanskoj novoj medicini imamo pet biolokih zakona koji su tzv. eljezni.

Tko je dr. Hamer?

Neki su skloni pogrenoj interpretaciji da je on jedan od malog broja velikana, koji su daleko ispred svoga
vremena. Meutim, to nije tako. On je jedan od malog broja velikana koji su svoje vrijeme shvatili ispravno.
Meutim, mnogo je vanije da nije alio ni truda ni muke da iz toga izvue zakljuke o cjelokupnoj medicini.
Njegov novi pogled na medicinu uskratio je iskljuivost uhodanom kolu medicine u mnogim aspektima znanstveno-
teoretskih tumaenja. Bijes i mrnja, koji su ga posvuda slijedili, bili su samo pratnja poruci koja je po svijetu
objavljivala: Onaj tko je medicinski neizljeiv jo dugo ne mora umrijeti.
Roen 1935 godine, Ryke Geerd Hamer odrastao je u Frieslandu u Njemakoj. Nakon zavrenih studija
medicine i teologije radio je kao lijenik u klinikama.
1972. godine specijalizirao je internu medicinu i zaposlio se kao internist na univerzitetskoj klinici u Tuebingenu,
gdje se godinama bavio s pacijentima oboljelim od raka. Pored svoga rada dokazao je svoje neobine sposobnosti
i na polju inovatorstva. Posjeduje nekoliko raznih patenata, kao primjerice skalpel koji omoguuje provoenje
plastinih operacija bez krvarenja, specijalna pila za kosti, specijalna lealjka koja se prilagoava obliku tijela i
aparat za transkutanu serum dijagnostiku. Svi ovi pronalasci pokazuju izuzetnu nadarenost ovoga ovjeka.
1976 dr. Hamer se htio sa svojom porodicom povui u Italiju i tamo besplatno lijeiti pacijente u siromanim
etvrtima. Za vrijeme godinjeg odmora 1978. godine, Hamerov sin Dirk je kod Korzike ranjen od strane
pomahnitalog talijanskog princa Viktora Emanuela von Savoya. Nakon amputacije noge i 19 daljnjih operacija, Dirk
je umro u univerzitetskoj klinici u Heidelbergu.
Ovaj dogaaj promijenio je ivot dr. Hamera i njegove obitelji. Kratko nakon smrti svoga sina dr. Hamer je obolio
od raka na testisu. Od 1981. godine radio je kao vodei lijenik klinike za rak pri univerzitetskoj klinici u
Muenchenu. Ondje je doao na pomisao da bi njegova bolest mogla biti u nekoj vezi sa smrti njegovoga sina.
Ispitao je sve pacijente oboljele od raka jesu li kratko vrijeme prije pojave bolesti doivjeli kakav psihiki ok.
Pretpostavka se pokazala bez iznimke tonom.
Kada je tijekom jedne lijenike diskusije izloio svoje otkrie, stavljen je od strane uprave klinike pred
alternativu - ili povui svoje tvrdnje ili napustiti kliniku. Napustio je kliniku i nakon toga je intenzivno, dan i no,
istraivao raspoloive podatke o svim pacijentima oboljelim od raka, te biljeio i analizirao rezultate. Od tog
trenutka su njegova istraivanja i njegova zavada s princem od Savoye bili usko povezani. Do 1996. godine svoja
je saznanja ispitao na vie od 22000 sluajeva i u svim sluajevima njegove su se pretpostavke pokazale
ispravnima.
Danas dr. Hamer ivi u panjolskoj u kojoj je Germanska nova medicina tolerirana i u kojoj moe raditi. Zbog
svojih je otkria i uvjerenja, dr. Hamer bio mnogo puta proganjan od slubenih vlasti te je neko vrijeme proveo i u
zatvoru u Francuskoj zbog zagovaranja i propagiranja Nove Medicine sa ciljem provoenja u praksi. Tako
doslovno zvui obrazloenje njegove optube.
Godine 1986. oduzeta mu je lijenika radna dozvola - doslovno zbog neodustajanja od eljeznog pravila raka i
ne vraanja kolskoj medicini. Ve ga 25 godine progone i prijete iako je njegova jedina krivnja - otkrie prekrasne
Nove medicinu koja sa svojih pet biolokih prirodnih zakona postoji ve milijunima godina i uvijek e i postojati.
 5
Prije nego to se detaljnije upoznate sa Germanskom novom medicinom, morate znati da je u stvarnosti
zabranjena, iako je ve 30 puta verificirana i potvrena potpisom lijenika i profesora, te je navodno idovski
lijenici prakticiraju ve 20 godina.

eljezno pravilo raka i 5 prirodnih zakona

Uzronici bolesti
Slijedee vrijedi za sve bolesti koje nisu uzrokovane nesretnim sluajem ili trovanjem. Budui da se kod raka
bolest najlake primijeti, protumait emo to na ovoj bolesti. Dr. Hamer je saznanja Germanske nove medicine
predstavio u obliku pet kljunih biolokih zakonitosti koje se u svako vrijeme i na svakom mjestu mogu provjeriti.

PRVI PRIRODNI ZAKON - eljezno pravilo raka

1. Kriterij
DHS (= Dirk Hamerovog sindroma) je teki, akutni, dramatini i izolirani konfliktni ok koji individuu doeka na
pogrenoj nozi, a istovremeno i ansa prirode da neuspjeh pretvori u uspjeh i ispravi ga, kako bismo se mogli
nositi sa neoekivanom i nesluenom situacijom. U tom trenutku se aktivira jedan posebno usklaen program - na
psihi, mozgu i organu. To je uvijek jedan konfliktni dogaaj, a ne udar sudbine ili dogaaj na koji osoba ionako ne
moe utjecati.
Tono od trenutka DHS-a pa nadalje pacijent se nalazi u stanju trajnog stresa. To znai da ima hladne ruke i
noge, danonono razmilja o sadraju konflikta i pokuava ga rijeiti. Nou ne moe spavati, a ako i spava onda je
to samo nakratko i u prvoj polovini noi, nema apetita i gubi na tjelesnoj teini. To je konfliktno-aktivna faza.
U suprotnosti sa uobiajenim konfliktima i problemima, vidimo da bioloki konflikt izaziva kod pacijenta trajni
stres koji ima tono definirane simptome koji se ne mogu predvidjeti.
To stanje se mijenja tek kada pacijent rijei konflikt i tada dolazi do smirenja. Psiha se mora oporaviti. Pacijent
se osjea iscrpljeno i umorno, ali istovremeno i neoptereeno.
Ima opet dobar apetit, a tijelo postaje toplo, sa uestalim glavoboljama i povienom tjelesnom temperaturom.
Pacijent ponovno dobro spava, ali esto tek od 3 sata ujutro. To je konfliktno-rijeena faza.
Mi ljudi, uglavnom se moemo nositi sa mnogo konflikata a da ne obolimo od njih, ali samo ukoliko smo prije
imali vremena pripremiti se na odreene dogaaje.

2. Kriterij
Bioloki konflikt u trenutku DHS-a odreuje lokaciju posebnog biolokog programa u mozgu, tzv. Hamerovog
polja, kao i lokaciju na organu, te vrstu raka ili ekvivalent raka.
U trenutku DHS-a aktivira se poseban bioloki program koji se istovremeno odvija u psihi, na mozgu i na
organu. To su samo tri zamiljene razine, a dijagnostiki i terapeutski slue nam u radu s pacijentom. U stvarnosti
je to jedna jedina promjena koju uoavamo na te tri razine.
Svaki konflikt ima jedan sasvim odreeni sadraj koji se definira u sekundi DHS-a. Konfliktni sadraj
asocijativno proizlazi u trenutku dogaaja, to znai da prolazi kroz redoslijed naih misli i kroz filter nae svijesti.
Mi mislimo da - mislimo, a u stvarnosti je konflikt u sekundi ve nastupio, prije nego to smo poeli razmiljati.
Taj neoekivani ok ostavlja tragove na mozgu, koji se mogu snimiti pomou kompjutorske tomografije - CT-a
mozga.
Jedan takav relej nazivamo Hamerovim poljem. Terminologija za taj naziv dola je od protivnika dr. Hamera kao
posprdan naziv za te otkrivene promjene, a nazvali su ih Smijena Hamerova polja.
Ta Hamerova polja vide se kao koncentrini krugovi i izgledaju kao meta ili kao slika povrine vode u koju
ubacimo kamen.
To znai da svakom sadraju konflikta pripada jedan odreeni dogaaj na organu i odreeni relej na mozgu. U
sekundi DHS-a te se promjene ve mogu vidjeti na mozgu.
to je Hamerovo polje proirenije, to su i tumor ili nekroza na organu vei, tj. vee su i promjene na stanicama.
Ako je konflikt intenzivniji, tumor bre raste, nekroza je vea, jae su promjene na stanicama, kao primjerice
osteoliza na organu i time su jae promjene stanica kod vrsta tumora koji ne stvaraju mitotino irenje stanica.

3. Kriterij
Tijek posebnog biolokog programa na sve tri razine, od DHS-a do rjeavanja konflikta i epileptine /
epileptoidne krize kao vrhunca faze ozdravljenja te povratka normali, je usklaen.
To znai da je zbivanje tih posebnih programa usklaeno na sve tri razine.
Ukoliko je konflikt jai - poveava se i rak na organu.
Ako je konflikt slabiji - onda slabi i sve na ostalim razinama.
Ako se konflikt rijei - isto se deava i na sve tri razine.
Ukoliko doe do recidiva - on se oituje na sve tri razine.
Konfliktoliza (razrjeenje konflikta) je bitna toka, jer svako oboljenje ima svoje posebno odreene simptome
ozdravljenja koji nastaju tek u rjeavanju konflikta. Kad pitamo pacijenta za njegov konflikt, tada imamo njegovu
psihiku razinu. Napravimo li CT mozga, tada imamo cerebralnu tj. modanu razinu, a sve je to vidljivo i na
organskoj razini, primjerice oduzetost, neurodermitis, dijatbetes itd.
U Germanskoj novoj medicini sadraj konflikta moemo odrediti istog trenutka na CT-u mozga, istovremeno je
vidljivo i koji je organ pogoen, te da li dolazi do irenja ili razgradnje stanica, a uz to, poput detektiva, moemo
 6
otkriti da li se konflikti nalaze u konfliktno aktivnoj fazi (CA fazi) ili ve u fazi ozdravljenja (PCL fazi), to je
zaista fascinantno.

DRUGI PRIRODNI ZAKON

Zakon o dvofaznosti svih smislenih biolokih posebnih programa, ukoliko doe do rjeavanja konflikta.
Ovaj prirodni zakon postavlja cjelokupno dosadanje znanje iz osnove naglavake, jer se sva oboljenja u
cjelokupnoj medicini odigravaju u toj dvofaznosti. Tako smo ranije, iz nepoznavanja povezanosti, imali nekoliko
stotina hladnih bolesti i vruih bolesti, koje smo opisali u naim medicinskim udbenicima. U takozvanim
hladnim bolestima pacijenti su imali hladnu kou, hladne ekstremitete, nalazili su se pod konstantnim stresom,
gubili su na tjelesnoj teini, imali tegobe sa spavanjem. Vrue bolesti su bile te kod kojih je pacijent imao tople ili
vrue ekstremitete, este poviene temperature, dobar apetit, ali i veliki umor.
Kod tzv. hladnih bolesti se naknadna faza ozdravljenja previdjela i pogreno protumaila kao samostalna
bolest. Kod tzv. vruih bolesti, koje se ve nalaze u fazi ozdravljenja nakon prethodne konfliktno aktivne faze,
previdjela se ta navedena hladna faza koja se isto pogreno tumaila kao bolest. Sada znamo da su te tzv.
bolesti jedan posebni program prirode i uvijek u tandemu.
Kako se ta dvofaznost uvijek i redovito ponavlja, moglo bi se postaviti pitanje zato te zakonitosti medicinari nisu
prepoznali ve ranije? Razlog je jednostavan, naime uvijek se samo jedan dio konflikata nalazi u fazi rjeavanja, te
ukoliko se konflikt ne moe rijeiti bolest ostaje jednofazna. To znai da individua ostaje u konfliktnoj aktivnosti, sve
vie slabi i na kraju umire od iscrpljenosti ili kaheksije.
Gledajui unazad, u dosadanjoj medicini nismo ni jednu jedinu bolest ispravno prepoznali.
Trajna vagotonija se prekida na najnioj toki, tzv. epileptinoj ili epileptoidnoj krizi, ili simpatikotonom piku
koji ukazuje na prijelom vagotone faze.
Svako oboljenje kod jednog rjeavanja konflikta ima jednu konfliktno aktivnu fazu (faza simpatikotonije) i jednu
fazu ozdravljenja (faza vagotonije), a svaka faza ozdravljenja - ukoliko nije prekinuta kroz konfliktno aktivni recidiv,
ima i jednu epileptinu ili epileptoidnu krizu, tj. prijelomnu toku u fazi ozdravljenja na najnioj toki u vagotoniji.
*Ta epileptina ili epileptoidna kriza je postupak kojeg je Majka priroda uvjebavala milijunima godina. Odvija se
istovremeno na sve tri razine. Smisao i korist te krize koja nastaje na vrhuncu vagotone faze je povratak u normalu.
To to inae nazivamo epileptiki napad sa grenjem miia, zapravo je samo jedan specijalni oblik epileptine
krize nakon rjeavanja motorikog konflikta.
Epilepsiji sline, tj. epileptodine krize moemo nai u svim tzv. bolestima, ali se razliito manifestiraju. U ovom
sluaju ne dolazi do tonino-kloninih napadaja ili greva kao to imamo kod motorikih konflikata, ve svaka vrsta
biolokog konflikta i svaka vrsta oboljenja ima i svoju specifinu vrstu epileptoidne krize.
Majka priroda je za taj bitan postupak smislila poseban trik. Pacijent u sredini faze ozdravljenja jo jednom
proivljava fizioloki recidiv konflikta. Konflikt se odigrava kao u usporenom filmu, to ima za posljedicu nakratko
ulaenje u stresnu fazu sa hladnim ekstremitetima, hladnim znojem i svim ostalim simptomima konfliktno aktivne
faze.

TREI PRIRODNI ZAKON

Ontogenetski uvjetovan sistem smiljenih biolokih posebnih programa raka ili njegovih ekvivalenata
Trei zakon Germanske nove medicine odreuje pripadnost tzv. bolesti prema pripadnosti odreenom
zametnom sloju (endodermu, mezodermu, ektodermu). Ako razliitim izraslinama, oteklinama ili ulkusima
(vrijedovima) odredimo histoloku pripadnost pojedinim zametnim slojevima, primjeujemo da osim to svaka
bolest ili simptom pripada odreenom zametnom sloju, postoje jo i druge osobnosti i posebnosti. Primjerice, kod
srednjeg zametnog sloja (mesoderma) postoji razlika izmeu dijela kontroliranog od strane malog mozga i onog
kontroliranog od strane modine ili kore velikog mozga.
Svakom zametnom sloju evolucijski, povijesno odreeno, pripada
- jedan specijalni dio mozga,
- posebna vrsta sadraja konflikta,
- odreena lokacija na mozgu,
- odreena histologija,
- specifina srodnost zametnog sloja sa pripadajuim mikrobima,
- a k tome i tzv. bolest tj. posebni bioloki program s evolucijskim, povijesnim i razumljivim biolokim smislom.
Ovdje vidimo da rak nije besmisleni dogaaj sluajno podivljalih stanica, ve jako dobro razumljiv i unaprijed
predvidiv dogaaj koji se potpuno precizno pridrava ontogenetskog sustava.
Ovo je stvarni razlog zato se do sada nijedno nastajanje raka nije nikada moglo sistematizirati, jer u stvarnosti
sistem ni ne postoji. Prema eljeznom pravilu raka i Zakonu dvofaznosti svih oboljenja, ovo je prva sistematska
podjela u cjelokupnoj medicini.

ETVRTI PRIRODNI ZAKON

Ontogenetski uvjetovan sustav mikroba
Do sada smo pozdrazumijevali da mikrobi uvjetuju tzv. infekcijske bolesti. To nam se inilo logino, jer su
mikrobi uvijek pratili tzv. infekcijske bolesti, meutim to nije ispravno. Ta navodna infekcijska oboljenja prvobitno
su uvijek imala konfliktno aktivnu fazu, na koju nismo obraali pozornost i previdjeli smo je.
Trenutak u kojem mikrobi poinju svoj posao, ne ovisi o vanjskim faktorima, kako smo do sada neispravno
pretpostavljali, ve iskljuivo o tome kako odreuje na kompjuter - mozak.
 7
Mikrorganizmi nisu nai neprijatelji, ve nam pomau po uputi vlastitog organizma, a upravljani su od
naeg mozga. Svakoj grupi organa, u povezanosti sa zametnim slojem, takoerr pripadaju i specifini mikrobi tono
odreenog zametnog sloja.
Istovremeno sa programiranjem naih organa, u razliitim relejima naeg kompjutora - mozga, istovremeno su
uprogramirani i nai vjerni specijalni radnici - mikrobi. Oni su manje ili vie specijalisti, ne samo u vezi organa kojeg
obrauju, ve i u nainu na koji rade.
Po zakonu dvofaznosti svih oboljenja kod rjeavanja konflikta, mikrobi rade bez iznimke iskljuivo u drugoj
fazi, odnosno fazi ozdravljenja, poevi sa rjeavanjem konflikta i zavravajui u fazi ozdravljenja. Meutim,
mikroorganizmi se razvijaju (primjerice TBC) od trenutka DHS-a nadalje, ali aktiviraju se tek sa rjeavanjem
konflikta, kada se unaprijed proizvede tono toliko mikroorganizama koliko e biti potrebno za razgradnju tumora.
Besmisleno je te mikrobe smatrati neim zloudnim to moramo iskorijeniti. Ta cijela paleta mikroba koja se
nalazi u naoj okolini, neobino je bitna. Ukoliko iz higijenskih razloga nedostaju mikobakterije (tbc), u PCL fazi ne
moemo razgraditi tumore, to ima katastrofalne posljedice za cijeli niz tumora.
Takozvani imunoloki sustav, koji smo zamiljali kao obrambenu vojsku u naem tijelu, koja u jednoj velikoj
borbi treba unititi zloudne stanice tumora i zloudne mikrobe, u tom smislu uope ne postoji. S naredbom od
strane naeg mozga, ti navodno patogeni mikrobi, postaju dobroudni apatogeni mikrobi koji se povlae na razna
mjesta naeg organizma, gdje ne smetaju, ali se tamo nalaze za svaki sluaj da se reaktiviraju ukoliko opet budu
potrebni.

PETI PRIRODNI ZAKON

Esencija Nove medicine
Zakon o razumijevanju svake takozvane bolesti kao dio jednog povijesno- razvojnog, razumljivog i smislenog
posebnog biolokog programa prirode
Peti zakon prirode zaista je esencija, jer okree naglavake cijelu dosadanju medicinu. Kad pojedinano
gledamo zametne slojeve, primjeujemo da se u njima nalazi bioloki smisao i da tzv. bolesti nisu besmislene
pogreke prirode koje moramo suzbiti, ve je svako oboljenje jedan smisleni dogaaj. Od trenutka kad na navodne
bolesti ne gledamo kao zloudnosti, greke prirode ili boje kazne ve kao dio pojedine faze naeg smislenog
biolokog posebnog programa prirode, od tog trenutka svaki bioloki posebni program dobiva svoj smisao.
Sa petim biolokim zakonom prirode Germanska nova medicina konano je postala cjelovita. Mi ljudi, sada
moemo prvi puta vidjeti i razumjeti da nije samo cijela priroda savrena ve da je i svaki dogaaj u prirodi duboko
smislen. Promjene koje smo do sada nazivali bolest nisu samo besmislene greke koje mi neznalice trebamo
ispravljati i popravljati, ve moemo zaueno, irom otvorenih oiju promatrati da to sve nije besmisleno, zloudno
ili bolesno.

Lijevo - desno u GNM

Jako bitan kriterij u Germanskoj novoj medicini jest ljevorukost ili desnorukost pacijenta. Moramo znati da li
je pacijent denjak ili ljevak. Bez saznanja o tome, u Germanskoj novoj medicini - ne moe se uope raditi. Takoer
moramo znati dob pacijenta, spol, hormonalne posebnosti ili operativne zahvate (uzimanje kontraceptiva, zraenje
jajnika, kemoterapije, uzimanje hormona, klimakterij itd.). Vrlo je vano znati i da li je pacijent denjak ili ljevak.
Ljevorukost ili desnorukost moemo otkriti jednostavnim testom pljeskanja - kao u kazalitu, gornja ruka je
dominantna i vodea. Ukoliko je lijeva ruka dominantna tada je pacijent ljevak i obratno. Taj test je jako bitan da
bismo saznali s kojom hemisferom mozga ovjek djeluje, jer ima jako puno istreniranih ljevaka koji sebe smatraju
denjacima.
Ljevorukost i desnorukost zapoinje u mozgu, tonije u - malom mozgu. S poetkom prvog dijeljenja stanice
razvija se mali mozak i time diferenciranje ljevaka ili denjaka. Ljevorukost usmjerava konflikt na suprotnu stranu
mozga u usporedbi sa denjakom. Ljevaci su od psihe do mozga drugaijeg pola.
U Germanskoj novoj medicini smatra se grubom pogrekom ne provjeriti ljevorukost ili desnorukost. Izuzetno je
bitna za odreivanje konflikta, Hamerovih polja i nakupine tumora ili nekroza na organu kao i tzv. bolesti, tj.
posebnog biolokog programa jednog pacijenta, ovisno o doivljenom konfliktu.
U malom mozgu, primjerice, konflikte doivljavamo strogo po povezanosti konfliktnog sadraja u odnosu na
organ, tj. hemisfere malog mozga uvijek su tematski vezane s konfliktom.
Konflikt majka/dijete-briga kod denjakinje uvijek pogaa desnu lateralnu stranu malog mozga i lijezde lijeve
dojke. Ukoliko doe do daljnjeg konflikta sa drugim djetetom ili majka zadobije dodatni konflikt ki/majka-briga za
vlastitu majku, dobit e jo jedan tumor. Ta dva konflikta udaraju na istom releju malog mozga kao Hamerovo polje.
Vano je znati da li majka razlikuje svoje odraslo dijete djelomino kao dijete ili ve kao partnera. Ukoliko ga
doivljava kao partnera, tada bi se konflikt oitovao na suprotnoj strani lijeve strane malog mozga i uzrokovao
tumor na desnoj dojci. To proizlazi iz injenice to je lijeva strana malog mozga odgovorna za desnu stranu tijela -
stranu partnera. Pod pojam partner ne pripada samo suprug, ve svatko koga pacijent doivljava kao partnera, a to
moe biti otac, brat, prijatelj, susjed, punica i slino.

Metastaze i kemoterapija
Ne postoje napredujui mikrobi, ni napredujue metastaze, kao ni napredujue stanice metastaza, koje
navodno svuda naokolo kolaju krvlju, a nikada ih nitko nije otkrio.
Bajka o metastazama je nepotvrena, nedokazana i nedokaziva hipoteza. Kod pacijenata oboljelih od raka, ni
jedan znanstvenik nije nikada vidio stanicu tumora u arterijalnoj krvi. Ukoliko bi stanice raka mogle otplivati u
 8
udaljene organe, onda bi svakako morale tamo doi kroz arterijalnu krv, jer venozna krv i limfni kanali vode
samo u centar, tj. prema srcu.
Pod metastazama (koje u stvarnosti ne postoje) u Germanskoj novoj medicini smatramo da osoba jatrogeno
doivljava paniku, primjerice zbog dijagnoze i time zadobiva novi DHS sa novim biolokim konfliktom.
Primjerice, sluaj pacijentice sa tumorom dojke ije je dijete stradalo u saobraajnoj nezgodi. Pretpostavimo da
je nakon tri mjeseca provedena u bolnici dijete ozdravilo te je kod majke denjakinje pronaen vor u lijevoj dojci.
Pacijentici je reeno da joj se mora odstraniti cijela dojka, jer je inae u opasnosti da se zloudne stanice raka
raire ili plivajui krvlju uzrokuju udaljene metastaze te da bi se to sprijeilo potrebno je im prije zapoeti
kemoterapiju, kako bi se unitile sve zloudne stanice raka.
Ta mlada majka sada uslijed takve okantne dijagnoze, navedenim lijenikim zahvatima i njihovim
posljedicama te prognozom, doivljava nove konfliktne okove:
1. konflikt unakaenosti
- dovodi do melanoma u podruju oiljka operacije bive lijeve dojke
2. konflikt gubitka samopouzdanja
- dovodi do osteolize rebara u podruju bive lijeve dojke (ovdje vie nita ne vrijedim, tu sam bezvrijedna)
3. konflikt napada na lijevu stranu grudi (toraksa), dojka koja se treba operirati
- dovodi do mezotelijoma lijeve pleure
4. konflikt smrtnog straha
- dovodi do adenokarcinoma plua.
Dio tih konflikata koji pripadaju promjenama organa i koji se vrlo rano otkrivaju su: adenokarcinom plua i
melanom. Poto je dijete opet ozdravilo, u fazi ozdravljenja moe se u desnom lateralnom dijelu malog mozga nai
Hamerovo polje i tzv. udaljena metastaza na organu. Osteolize rebara i izljev pleure se uobiajeno primijete tek u
fazi ozdravljenja, kad doe do rjeavanja konflikta.
Po tome se vidi da je bajka o metastazama - nepotvrena, nedokazana i nedokaziva hipoteza, kao i hipoteza da
se stanice tumora na svom putu krvlju jo i mijenjaju (mutiraju). Na primjer, stanica tumora crijeva koja se iz crijeva
(gdje se endodermalno razvija u obliku cvjetaa-kompaktnog tumora) iznenada proirila na kosti, gdje je
prouzroila odumiranje kotanog tkiva (osteolizu). Te su bajke ista ludost i nalik su srednjevjekovnom
dogmatizmu.
Nema sumnje da moe postojati vie karcinoma istovremeno, ali procjenu te injenice moramo preispitati.

Primjer 1: adenoidni rak dojke

U konfliktno aktivnoj fazi ovdje se ire stanice lijezda dojke. Bioloki smisao je oigledan - priroda pomae
djetetu koje prolazi kroz smetnje u razvoju na nain da dobiva vie mlijeka, te tako organizam majke pokuava
ispraviti nastalu tetu. Koliko konflikt traje, toliko dugo raste i tumor sa poveavanjem luenja mlijeka. Bioloki
smisao nalazi se u konfliktno aktivnoj fazi.
Takav se redoslijed kod ena u dananjem civiliziranom drutvu odigrava veinom izvan vremena dojenja.
Ukoliko ena koja ne doji dobije konflikt brige majka-dijete, takav tumor lijezda dojke raste i imitira svrhu eljeti
dati vie mlijeka dojenetu, majka doivljava dijete kao dojene bez obzira to to ono vie nije.
Kod biolokog konflikta tekuine ili vode (veliki mozak - mesoderm) je to sasvim drugaije.
Tu vidimo u konfliktno aktivnoj fazi nekrozu na vezivnom tkivu bubrega. Istovremeno je povien krvni tlak,
smisao kojeg je da kroz nekrozom nastale rupe u vezivnom tkivu, funkcionalno nadoknadi i omogui izluivanje
dovoljno mokrae.
U fazi ozdravljenja, na mjestu gdje se nalazila nekroza na bubregu, nastaje izboenje ispunjeno tekuinom, to
nazivamo - cista bubrega. U unutranjosti ciste dolazi do pojaanog irenja stanica, a nakon devet mjeseci umjesto
tekuine nastaje vrsto vezivno tkivo sa vlastitim sistemom krvnih ila.
Tada je cista urasla svugdje u okolno tkivo, te se kasnije kad indurira samostalno odljuti i ukljui u
proizvodnju i izluivanje mokrae.
Ovdje bioloki smisao lei u fazi ozdravljenja, to znai sa jednim trajnim poveavanjem kako parenhima tako i
funkcije na kraju faze ozdravljenja. Posebni bioloki program time ima smislenu bioloku korist tj. posebni bioloki
program treba dostii bioloki potreban smisao.
Bioloki smisao se nalazi, kao to smo vidjeli, jednom u konfliktno aktivnoj a drugi puta u konfliktno rijeenoj
fazi.
Ovdje si je Majka priroda uzela slobodu ostvariti obje stvari, meutim potpuno odreeno po raznim grupama
zametnih slojeva.
Kod karcinoma kontroliranih od kore velikog mozga bioloki smisao je u konfliktno aktivnoj fazi i u suprotnosti sa
irenjem stanica kod organa kontroliranih od strane pramozga. Ovdje imamo suprotnost - razgradnju tj. odumiranje
stanica ploastog epitela sluzokoe, koje se opet dograuju u fazi ozdravljenja.
Kako do sada nitko nita nije znao, ta se restitucija (uspostavljanje nekadanjeg stanja, ozdravljenje) ili
dopunjavanje nekroza i ulkusa u fazi ozdravljenja nazivala rakom ili sarkomom, jer tu dolazi do mnoenja stanica
(mitoza) s velikom jezgrom - ali u smislu ozdravljenja.
Sada je razumljivo i zato nikada nismo mogli razumjeti nastajanje raka, nismo ni vidjeli ni razumjeli povezanosti
kao ni povijesnu evoluciju mehanizama nastajanja naih biolokih programa - konflikata.
La medicina sagrada je sve okrenula, nita vie nije tono osim injenica.
Ne samo da svaki posebni bioloki program ima svoj bioloki smisao, ve i kombinacije takvih posebnih
biolokih programa u smislu jedne shizofrene konstelacije opet imaju svoj bioloki smisao, zapravo nadsmisao.
Tu se ne misli na neki stav, neto transcendentalno ili spiritualno, ve na injenicu da Majka priroda oito ima
 9
mogunost i da je uvjebala u bezizlaznim i beznadnim situacijama (npr. psihoza) istovremeno otvoriti novu
dimenziju kod koje jedinka jo jednom dobiva mogunost svladati neku teku situaciju. I ovdje Germanska nova
medicina otvara nove dimenzije smislene terapeutske brige.
Tzv. terapija zraenjem (radijacija) je po kriterijima Germanske nove medicine totalno besmislena. Do sada smo
polazili od toga da se irenje metastaza mora sprijeiti i da se simptomi moraju odstraniti.
Prodaja kemoterapije i citostatika je do sada moda najvea prijevara u tzv. kolskoj medicini. Onome tko je
izmislio kemo-muenje kao terapiju treba postaviti spomenik u paklu.
Kemoterapija znai tretman sa otrovima koji djeluju na stanicu i koji trebaju sprijeiti irenje zloudnih stanica.
To se moe usporediti sa istjerivanjem duhova i inkvizicijom. Zna se da citostatik prvenstveno napada kotanu sr,
a privremeno ili trajno unitava i reproduktivne organe, te dovodi do trajnog steriliteta tj. neplodnosti.
Na taj nain pseudo kemo tretmani kod tumora kontroliranih sa strane pramozga nemaju nikakve pozitivne
uinke i to postaje kriminalna stvar. Citostatik k tome pojaava simpatikotoniju i tako jo potencira, pospjeuje i
ubrzava razvoj raka.
Kod tumora kontroliranih od strane velikog mozga koritenje kemoterapije je idiotsko. Naravno da se
kemoterapijom, zapamtimo - uvijek kroz unitavanje i kotane sri, svako napredovanje ozdravljenja prekida, i
potpuno je svejedno s kojeg releja mozga se kontrolira razvijanje bolesti. Navodni uspjeh lei u suzbijanju
ozdravljenja koje su lijenici kolske medicine protumaili kao zloudno.

Kako kemoterapija i zraenje djeluju na mozak?

Posebna sposobnost rjeavanja biolokih konflikata lei u sposobnosti da se Hamerova polja opet mogu
iscijeliti. To mozak ini, kako znamo, pomou edema u fazi ozdravljenja. Kroz taj se edem modane stanice
nairoko razdvajaju, to znai da Hamerova polja otiu.
Kemoterapija i zraenje uoljivo rade ono to bi uinio i recidiv konflikta tj. zaustavljaju ozdravljenje i cijeli
oteeni relej se opet stegne. Edem se tada povue, ali naalost Hamerovo polje time nije izlijeeno, jer nakon
svakog ciklusa zraenja ili kemoterapije organizam se ponovno pokuava vratiti u fazu ozdravljenja, tj. Hamerova
polja opet edematiziraju. Kod svakog slijedeeg ciklusa kemoterapije i zraenja se sinapse ivanih stanica opet
razvlae, a kod kemoterapije opet privlae. Time poinje katastrofa opasnog efekta harmonike.
Operacije se u Germanskoj novoj medicini ne moraju odbiti. Moraju biti individualne i inducirane zdravim
ljudskim razumom.
Morfij je za svakog pacijenta katastrofalan. U prirodi su takvi zahvati nepoznati. Od kad imamo morfij i njegove
derivate, na nain razmiljanja je sa morfijem emo iskljuiti bol i ipak emo ozdraviti. Meutim, raunica je
pogrena jer morfij potpuno promijeni funkcioniranje mozga, a pacijent izgubi volju i razum i potpuno bezvoljan
doputa se uspavati.

Terapije
Terapije u Germanskoj novoj medicini zahtijevaju zbog toga zdrav ljudski razum. Terapija raka, kao i svih ostalih
tzv. oboljenja (u koja ovdje neemo opirno ulaziti) primarno se zasniva na odstranjenju paninog straha pacijenta,
da mu se objasne povezanosti koje on ve sam nasluuje. Stoga se Germanska nova medicina dijametralno
razlikuje od dosadanjih terapija tzv. kolske medicine: da sada ne moemo vie nita za vas uiniti; to se mora
ozraiti; morate primiti kemoterapiju; sada moramo dati morfij; moramo pri operaciji odstraniti i veliki dio zdravog
tkiva.
Medikamentozno terapiranje i tretmani nisu iskljuivo domena kolske medicine, meutim u Germanskoj novoj
medicini koristimo ih samo da bi se komplikacije u prirodnom dogaaju ozdravljenja ublaile ili izbjegle. Svi lijekovi i
medikamenti koji su u simpatikotoniji korisni, trebaju se koristiti za dobrobit pacijenta i to po kriteriju - ako bi ih
lijenik primjenjivao i kod svoje vlastite supruge.
Iz toga je samo po sebi razumljivo da pacijenti, koji jo nisu unaprijed lijeeni kolskom medicinom, imaju veu
ansu za ozdravljenje uz pomo Germanske nove medicine.
kolska medicina se mora zapitati - nije li ve sama davno napustila put prirodne znanosti.
U Germanskoj novoj medicini po prvi puta smo pronali temeljne zakone prirode (kao to je u drugim prirodnim
znanostima ve davno uinjeno). Sad imamo prvi puta realnu ansu da postane prirodna znanost u pravom smislu.

Uvod - Rak - bolest due

(uzeto iz knjige RAK - BOLEST DUE, Kratki spoj u mozgu, Kompjuter naeg organizma, Gvozdeno pravilo
raka, februara 1984, u izdanju "Amici di Dirk", Kln)
Ova knjiga je zavjetanje moga sina Dirka. Prenosim je dalje kao upravitelj njegovog naslijea. Ona ne smije
nikad biti uskraena nekome kome je potrebna da bi preivio. Ali, niko ne smije pouavati Novu medicinu bez mog
izriitog odobrenja. Dananji uitelji medicine su ovo zavjetanje godinama tlaili iz nepristojnih i nemedicinskih
razloga i oni nisu dostojni da o njemu pouavaju.
Za vas, dragi moji pacijenti, prvi dio ove knjige trebalo bi da predstavlja osnovu vae nade. Mnogi meu vama
moi e da ozdrave ukoliko budu uspjeli da sistem ispravno razumiju i slijede i ako im pri ruci i u pomoi bude jedan
od pravih ljekara, toplih ruku i vrelog saosjeajnog srca, kojeg sam ja obuio. Ovaj sistem Nove medicine jednom
e biti nazivan najveim blagoslovom itave medicine.
Sve je ovdje napisano prema najboljem znanju i istini, i prikazano to je mogue vjernije, a promijenjeno samo
na mjestima gdje je to iziskivala intimna sfera pacijenta. Molim vas da sauvate duno potovanje prema ljudima i
 10
njihovim sudbinama u ovoj knjizi. I u sluaju da povjerujete da znate o kome je rije, molim vas, zadrite
diskreciju. Primjeri dati u ovoj knjizi nisu za razonodu nego da bi vama bili od pomoi.
Niko ne moe da tvrdi da je imun na zabludu. To vai takoer za mene. Moja izriita elja je da se vi u sistem
uvjerite, a ne da mi "vjerujete". Funkcionisanje ovog sistema dokazano je i moe se dokazati sa neogranienom
vjerovatnoom.
Bojkot Nove medicine je, po dramatici i nipodatavanju, bio proporcionalan znaaju otkria uzrono-
posljedinih veza kod raka. Ja sam 1978. obolio od raka testisa. To se desilo poto je moj sin Dirk umro na mojim
rukama, skoro etiri mjeseca poto ga je smrtno ranio italijanski princ u nastojanju da ustrjeli jednog rimskog
ljekara. Ono to me je snalo bio je DHS, Dirk-Hamerov sindrom. Jedan ovako dramatian dogaaj mogu da
shvate kao doivljaj oka i ljudi u naoj okolini. Ali veina ovakvih ili slinih okantnih doivljaja odigravaju se
neprimijeeni od okoline, u samoj unutranjosti pacijenta. Oni zbog ovoga nisu nita manje dramatini i istom
jainom djeluju na organizam pacijenta, jer najvanije je ta pacijent pri tom osjea ili je osjeao. On obino o tome
ne moe ni sa kim da govori, iako bi, u stvari, sasvim rado "olakao svoju duu" priajui o tom konfliktu.
Dirk-Hamerov sindrom je taka okosnica ukupne Nove medicine, svih dogaanja kod raka i u meuvremenu
cjelokupnog nastanka bolesti. Ne radi se o tome da rak polagano izazivaju nagomilani konflikti (kao tzv. "faktori
rizika") ili veliki konflikti koji nam idu u susret pa ih vidimo, nego stvar je u tome da samo oni neoekivani, okantni
konflikti koji nas ulove na pogrenoj nozi, u raskoraku, nanose DHS. Sto puta moe lopta da se poalje na gol, ali
samo onaj nepretpostavljeni ili "felirani" udarac, koji golmana zatekne na pogrenoj nozi, nezadrivo pogaa gol.
To je "bioloki konflikt" na koji ja mislim i koji nam je zajedniki sa ivotinjama i biljkama.
Oigledno je bilo teko da mi ivi otkrijemo uzrono - posljedine veze kod raka. Otkrio ih je jedan pokojnik.
Njegovo zavjetanje prenosim vam dalje.
Ne samo da je svojom smru dao povoda da se pronau ove uzrono-posljedine veze, nego je on, po mom
uvjerenju, jo dugo nakon svoje smrti sve dublje prodirao u ovo otkrie, vie nego to se do sada moe
pretpostaviti.
To se deavalo na slijedei nain:
Kad sam u septembru 1981. prvi put povjerovao da sam pronaao sistem u genezi raka, naime Dirk-Hamerov
sindrom, poela su da mi klecaju koljena, kako se to kae. Otkrie mi je izgledalo puno monije nego to sam
mogao da vjerujem. Te noi sam ponovo sanjao svog sina Dirka s kojim sam obiavao da se savjetujem u snu. On
se smijei svojim dobroudnim osmjehom, kako je nekad inio i govori: "Geerd, to to si ti pronaao je tano i to
potpuno tano. Mogu to da ti kaem, jer ja sad znam vie od tebe. Pametno si to pronaao. To e da izazove
revoluciju u medicini. Moe to da objavi na moju odgovornost. Ali ne zaboravi da mora i dalje da istrauje. Nisi
jo sve pronaao. Nedostaju ti jo dvije vane stvari!"
Probudih se; upamtio sam dobro svaku pojedinanu rije naeg razgovora. Bio sam smiren i od tog momenta
vrst kao stijena u ubjeenju da je Dirk-Hamerov sindrom pravo otkrie. Do tada sam bio pregledao oko 170
pacijenata. Nazvao sam gospodina Oldenburga sa Bavarske televizije, koji je ve ranije, u maju 1978. uradio jednu
malu reportau o Hamerovom skalpelu sa kongresa hirurga u Minhenu. On je nakon razgovora doao u
Oberaudorf i napravio mali film koji je 4.10.81. bio prikazan u Bavarskoj, dok je istovremeno italijanska televizija
RAI u jednoj reportai prikazala rezultat ovog filma. Nakon ovoga sam, kao u zanosu, prouavao dalje sluajeve.
Znao sam da e mi za kratko vrijeme u klinici biti zabranjen rad, jer su rezultati mojih pronalazaka kontrirali kolskoj
medicini.
Predstavljajui namjerno kako stare, tako i nadolazee sluajeve tabelarno, doao sam do mone konstatacije:
karcinom grlia materice je stalno u podlozi imao isti sadraj konflikta i to seksualne prirode; karcinom dojke uvijek
jedan opteljudski, veinom konflikt na relaciji majka - dijete, dok je rak jajnika imao konflikt gubitka ili genitalno -
analni sadraj konfliktnog doivljaja, itd. Istovremeno sam konstatovao da je svaka vrsta raka imala naroito
vrijeme manifestacije prije nego to je mogla biti primjeena od strane pacijenta. Za rak grlia materice to vrijeme je
oko 12 mjeseci, za rak dojke je oko 2-3 mjeseca, a za rak jajnika je 5-8 mjeseci.
Ove spoznaje su mi s jedne strane izgledale logine i razumne, a s druge strane previe razumne da bih mogao
da vjerujem u njih, jer one ne samo da su bile protiv kolske medicine, nego su itavu medicinu postavljale
naglavake. Jer ovo nije znailo nita drugo nego da psiha definie mjesto nastanka raka. Moja koljena su ponovo
poela da "klecaju" i cijela stvar mi je izgledala za tri broja vea od "moje veliine". Slijedee noi ponovo sam
sanjao i u snu razgovarao sa svojim Dirkom. Hvalei me, on ree: "Nevjerovatno, Geerd, da si to tako brzo otkrio,
vrlo dobro si to uradio", a zatim, smijeei se svojim neuporedivim osmjehom, ree: "Znai da ti nedostaje jo samo
jedno i onda si sve pronaao. Jo ne smije prestati, mora dalje da istrauje, ali i to e sigurno pronai".
Ponovo se probudih potpuno ubijeen u tanost mojih rezultata i nastavih da istraujem dalje grozniavo. Svaki
slijedei sluaj ispitivao sam obavezno po meni do sada poznatim kriterijumima i konstatovao da su oni u svakom
slijedeem sluaju egzaktno pogoeni. Dirk je, dakle, imao pravo.
Ne samo da sam ispitivao protokole svih starih sluajeva unaprijed i unatrag, nego naroito sluajeve
"uspavanih" karcinoma kao i nove sluajeve. Bila je to trka sa vremenom. Tano sam osjetio da mi predstoji
zabrana da se uopte bavim pregledom pacijenata. Posljednji vikend na klinici proveo sam pregledajui
danonono. I tada sam doao do saznanja od kojeg se gubi dah: u sluajevima u kojima su pacijenti preivjeli,
konflikt je uvijek bio rijeen, za razliku od sluajeva koji su bili progredijentni i smrtnih sluajeva kod kojih konflikt
nije bio rijeen. Ja sam ve bio naviknut na to da smatram tanim neto to kolege sa kojima sam radio smatraju
za istu glupost i ne ele da znaju poblie o tome. Ali ova spoznaja ne da je bila tri, nego deset brojeva vea od
moje veliine. Potpuno sam bio klonuo i moja trema je ovog puta prevazila svaku dosadanju. U ovakvom stanju
nisam mogao doekati slijedeu no da svom uitelju Dirku pokaem svoje domae zadae.
 11
Ponovo sam ga sanjao isto onako jasno kao prethodnih puta. Doslovno radostan od divljenja, sa
osmjehom priznanja ree: "Ne bih vjerovao da je mogue da e tako brzo doi na to. Da, tano je to to si
pronaao, potpuno tano. Sad ima sve. Nita ti vie ne nedostaje. Sad moe to sve skupa da objavi na moju
odgovornost. Obeavam ti da se nee blamirati, jer to je istina!"
Kad sam se ujutro probudio i jasno pred sobom vidio san, moje poslednje sumnje su bile nestale. Mome Dirku
sam mogao uvijek da vjerujem pa i sad kad je bio mrtav.
(uzeto iz knjige RAK - BOLEST DUE, Kratki spoj u mozgu, Kompjuter naeg organizma, Gvozdeno pravilo
raka, februara 1984, u izdanju "Amici di Dirk", K ln.) / kraj citata

Posljednjih godina bilo je mnogo osoba koje su gornje navode smatrali "nenaunim". Oni i ne pretenduju da
budu "nauni", nego samo vjerodostojni.
Po mom miljenju, bitno je da rezultati i otkria, koja su logiki i empirijski obrazloena, uz to se u svako doba
mogu reprodukovati, budu ispitana u smislu da li su tana ili pogrena. Pa, ako su rezultati i otkria tani, onda nije
vano tko ih je, kako i kad otkrio. Takoer, niemu ne koristi da se linost pronalazaa progoni najgorim zamislivim
sredstvima terora i diskreditacije da bi se izbjegle posljedice otkria i da bi se otkrie preutalo. Tako samo krivica
raste do nevjerovatnih razmjera. I upravo je to ono to se dogaa posljednjih 17. godina.
Dananja vladajua kolska medicina nije nauka u strogom smislu, pa i onda kad nauku veoma nauno
oponaa. Ona ima na hiljade hipoteza i dogmi, u koje ovjek treba ili mora da vjeruje, a koje su u stvari pogrene
jer i one poivaju na zagovaranim a ne dokazanim hipotezama (npr. dogma o metastazama, dogma o bolesti kao
greci prirode, dogma o "podivljalim" elijama, dogma o metastazama u mozgu, dogma o mikrobima kao
izazivaima bolesti, itd.)
Postoji jedan akademski vic:
Tri studenta (fizike, biologije i medicine) moraju napamet da naue telefonski imenik. Student fizike pita: Postoji
li u telefonskom imeniku neki sistem. Odgovor je da, osim alfabetskog popisa, ne postoji drugi sistem. On odbija
da takvu glupost ui napamet. Student biologije pita: Da li u imeniku postoji neki razvoj ili evolucija? Odgovor je
da nema evolucije, jednostavno ga treba nauiti napamet. On se opire da takvu glupost ui napamet. Student
medicine samo pita: Do kada?
Mi medicinari smo za dravni ispit u principu morali napamet da nauimo telefonski imenik. To nije mogao pravo
da razumije ni student ni profesor. Stvarna kvalifikacija leala je u broju napamet nauenih strana telefonskog
imenika.
Posmatrajui dogme tzv. "kolske" medicine, moe se konstatovati da one u stvari potiu iz polarizovanog
naina razmiljanja (dobro - loe) naih velikih religija (jevrejske, hrianske i muhamedanske), to opet potie iz
stare Perzije i Zaratustrine slike svijeta. Sve biva podijeljeno na "dobro" i "zlo". Iz ovog na logian nain proizilazi
marsijanski "iskorijenjivaki mentalitet" savremenih "ratnika medicine", koji u stvari nije nita drugo do isti srednji
vijek: "Tko ne vjeruje u samozadovoljne dogme, bie spaljen".
Zloudne su npr. bile sve elije raka i mikrobi, sve reakcije organizma koje "ine bolest", uz to jo i duevne
bolesti. Zloudnost bi trebalo da se sastoji iz stalnih greaka majke prirode, iskakanja iz kolosjeka, zadesa koji
prave rak, jedan nekontrolisani, invazivni rast u susjedne organe kako se vjerovalo, iako se pri tom znalo da
takozvane granice organa postoje (npr. izmeu tijela i vrata uterusa).
Poznajui danas stvarne veze i odnose, ovo sa zloudnou predstavlja glupost u cvatu. Majka priroda, naime,
ne pravi "greke". A mi sami bili smo ignoranti. Iza ovog se krije osobina da ovjek ono to ne razumije jednostavno
apostrofira kao "zlo" i logino eli da to odstrani. Tek kad smo razumijeli, to sad moemo uz pomo pet biolokih
prirodnih zakona, nema vie potrebe da razaramo, nego fakte moemo da poredamo i integriemo u jedan bioloki,
pa i kosmiki poredak.
U Novoj medicini ima samo pet biolokih prirodnih zakona, koji se mogu u svako doba strogo nauno dokazati.
Oni moraju da budu potvreni u prirodno-naunom smislu na svakom pojedinanom sluaju i simptomu, takoer i u
primjerima dodatnih bolesti (koje se u kolskoj medicini pogreno oznaavaju "metastazama").
Ono najfascinantnije to moramo da uvidimo u Novoj medicini je da su sve ove netano pretpostavljene greke
prirode i zadesi bili u stvari naroiti bioloki programi prirode koji imaju smisao (SBS) i da smo ih mi zbog svog
neznanja pogreno shvatali. Znai, sve to smo do sada zvali "bolestima", uvijek je bilo dio jednog takvog naroitog
programa (SBS). Takoer, mikrobi koje smo mi smatrali zloudnim i neim protiv ega se treba boriti, bili su nai
vjerni pomonici u poslu, npr. kod razgradnje raka u fazi ozdravljenja (Mykobakterie i bakterije), i prilikom
ispunjavanja nekroza i ulceracija (bakterije i virusi), takoer u fazi ozdravljenja.

Bolesti ljudi, ivotinja i biljaka kao trostruko deavanje bolesti od sada shvaene kao naroiti bioloki
programi koji imaju smisao

Dosadanja kolska medicina bavi se iskljuivo organima. Ako neki organ ne funkcionie kako bi trebalo, onda
se to pripisuje mehanikim smetnjama, navodnim bakterijskim ili virusnim napadima ili alergijskoj reakciji na neko
antitijelo. Da ovim organom upravlja kompjuter, mozak - jo nikom nije palo na pamet.
Ako danas neko tvrdi, to su ve mnogi inili, da rak ima veze sa stresom, tugovanjem i konfliktima, onda to
nema nikakve veze sa pet biolokih zakona Nove medicine. Jer, kao prvo, u modernoj medicini se polazilo i polazi
 12
se od toga da raku treba 10 do 20 godina da bi postao vidljiv, a, kao drugo, ovdje je postojala i postoji
sasvim drugaija definicija "konflikta".
Jedan profesor psihologije sa Univerziteta u Tibingenu je 17.12. 86. bio upitan, od strane sudije u
Sigmaringenu, ta on podrazumijeva pod seksualnim konfliktom koji dr Hamer naziva biolokim konfliktom.
Odgovor: "narcisoidnu povrijeenost". Moje protivpitanje: "Da li biste mojoj kerui takoer odobrili narcisoidnu
povrijeenost kad ona uslijed seksualnog konflikta oboli od raka materice i pri tom na istom mjestu kao ovjek, u
periinzularnom podruju lijevo, pokaze Hamerovo arite". Na ovo nema odgovora... Moj komentar nakon toga:
"Gospodine kolega, itava Frojdova pria je budalatina i zamajavanje, kako vidite, jer u to da je moja kerua
narcisoidno povrijeena ne vjerujete ni sami, ali zato po Hameru ona ima duu slinu ovjeijoj."
Kod ivotinja se Hamerovo arite pojavljuje, u principu, na istim dijelovima mozga kao kod ovjeka, ako je u
pitanju ista vrsta konflikta. Ovo sam mogao da dokaem pomou CT- snimaka mozga. Ovome istovremeno
odgovara pojava karcinoma na u principu istom mjestu u tijelu, dakle na analognom organu. tavie, moglo se
dokazati da rak ili nekroza rastu ako je nastupio recidiv konflikta i da se smanjuju ili potpuno nestaju ako je konflikt
prethodno rijeen, ukoliko se kod tumora i konflikata koji su pod upravom starog dijela CNS-a bile sadrane
mykobakterije. Ovo znai da su arhaini bioloki regulacioni tokovi bili omogueni. (Ove veze e kasnije biti
podrobnije rasvijetljene.)
Razumljivo je samo po sebi da se specifini predprogrami moraju uzeti u obzir. Npr. patka nikad nee doivjeti
konflikt tenosti, nasuprot njoj ovjek e ga itekako doivjeti. Kuni mi e vrlo lako doivjeti konflikt od dima, dok
hrak nee nikad, jer on uopte nema alarmni ureaj i kodove za dim. On nema potrebu za ovim jer ivi duboko
ispod zemlje.
Gdje god da se karcinom pojavi, takozvana kolska medicina djeluje protiv njega isto simptomatski -"elikom,
zraenjem, hemijom", to e rei operacijama koje sakate, spaljivanjem tumora kobaltnim ili rentgen zracima ili
takozvanim lijeenjem citostaticima posredstvom infuzija. Uvijek je organ taj koji se lijei, a psiha ili mozak ovjeka
ili ivotinje nemaju tu ta da trae. Zvualo je i zvui sasvim avanturistiki kad ja tvrdim da se pronalaenjem i
rjeavanjem psihikog konflikta, konfliktolizom, maligni rast moe ne samo dovesti u mirno stanje i inkapsulaciju,
nego stavie (kod ulkus-karcinoma sa ploastim epitelom, npr: karcinom grlia materice) ponovnim ispunjavanjem
ulceracija dovesti do njegovog potpunog organskog nestajanja.
Osnovni problem "moderne" tzv. kolske medicine je u tome da se njene dogme nadgrauju na temelju slike
svijeta devetnaestog vijeka, odnosno celularne patologije gospodina Virhova (Virchov). Iako je ovo svojevremeno
svakako bilo napredno, ipak groteskno je da ove teorije, koje svaki uzrok bolesti svode na isto organski nivo (na
eliji ili u eliji), moraju da budu prenesene u 21. vijek za dobrobit industrije i "istraivaa" koji ive od ovih dogmi.
Znai, bilo je i ostalo da se uzroci raka i ostalih tzv. "bolesti" trae u stanjima elije, ili ak u pariima molekule
bjelanevina, ili u virusima. Za ovakve avanturistike stvari, koje ne pomau nijednom pacijentu, dodjeljivane su
Nobelove nagrade. Jasno je da dua ili psiha pacijenta ovdje moe samo da smeta!
Nova medicina svakako ne sumnja u injenice koje se mogu spoznati posredstvom mikroskopa. Ali zakljuci,
odnosno dogme koje su se odatle izvodile, i koje se i dalje izvode, mnogostruko su netane: tako, ako se pod
mikroskopom posmatra elija raka mlijene lijezde, naravno da ne moe da se uvidi da li bi ona osposobila dojku
za udvostruenu mlijenu produkciju, da li je izrasla u korist djeteta i da li e kasnije biti razgraena ukoliko su
prisutne mykobakterije. "elije imaju mitoze. Mitoze su zloudne, i taka."
Zastarjele Virhovljeve teorije i danas slijedi kompletna kolska, odnosno dravna medicina. Zato smo do sada u
medicini i imali daljnji razvoj u sutini samo na nivou tehnike i aparata. Zbog ovih dogmi su isto medicinska
istraivanja bila praktino nemogua. Oficijelna medicina se do sada nije mogla osloboditi ludake koulje celularne
patologije. Jedan profesor mi je rekao: "Da, gospodine Hamer, ako je celularna patologija bila pogrena onda e
sve da se srui".
Ona je bila pogrena i sve se rui!
Ne radi se o tome da bi bilo teko dokazati da svaka takozvana bolest protie na tri nivoa - psiha, mozak i organ
- koji su u stalnom meusobnom dejstvu i da je pet biolokih prirodnih zakona Nove medicine tano. Radi se o
tome da je skandal to ovaj dokaz ne smije biti uvaen zbog ogromnih konsekvenci....
itava stvar bi se mogla objasniti, jednostavno, za jedno jedino prijepodne.
Bilo bi dovoljno da se samo pogleda da li kod eljenog broja pacijentkinja (denjaka) sa rakom grlia materice, u
periinzularnom podruju mozga lijevo postoji Hamerovo arite. Ako se hoe biti potpuno siguran, na poetku se
pronau pacijentkinje iji je konflikt (seksualne prirode) rijeen i koje imaju tople ruke. Kod njih Hamerovo arite
mora da ima jasan perifokalni edem (otok). I zatim, ako se hoe biti potpuno siguran u pogledu sadraja konflikta,
biraju se pacijentkinje iskljuivo denjaci, jer ljevaci moraju svoje Hamerovo arite kod seksualnog konflikta imati u
desnom periinzularnom regionu. Znai, sve bi moglo da se rijei za jedno dopodne. Umjesto ovoga, pumpaju se
milijarde i milijarde u potpuno besmislena kolsko - medicinska istraivanja, to se ve mora nazvati prevarantskim,
samo zato to grupa ljudi ima ogroman interes da stvari ostanu po starom. Kad bi bar imali saosjeanja sa jadnim
pacijentom.
Na ovom mjestu neka mi bude dozvoljeno da se dotaknem kasnijih tema, da bih objasnio dva izraza - "mozak
glave" i "mozak organa". Sva iva bia imaju "mozak organa", meutim ljudi i ivotinje dodatno imaju mozak u
glavi. Zato je to tako moemo samo da pretpostavljamo. Moje pretpostavke su da je to u vezi sa injenicama:
- da su ivotinje i ljudi slobodno pokretni i nisu vezani za jedno mjesto;
- da su neophodni brzi pokreti i brzo vrijednovanje informacija napravili potrebu za jo jednim dodatnim
kompjuterom.
Mozak glave ne predstavlja neto u principu drukije od mozga organa, nego neto dodatno. U aktivnoj fazi
svakog od naroitih programa vidimo na CT-u kompaktnih organa da su otro iscrtane mete Hamerovih arita na
 13
isti nain i u istoj frekvenciji vibriranja kao i u mozgu. Ovo e kasnije biti jo podrobnije objanjeno. Mozak
organa, kojeg ini mrea svih elijskih jedara, u sutini je jedan veliki kompjuterski hard-disk, koji ne samo da
pohranjuje sve informacije nego i izdaje naredbe pojedinanim organima. Da pojedinani organ posjeduje dio hard-
diska organa, koji npr. omoguava jetri da nakon transplatacije dalje sama radi, ne mogu sa sigurnou da tvrdim,
ali kod organa koji su pod upravom starog CNS-a (endoderm i stari dio mezoderma) ja to pretpostavljam.
Ostaje nam da jo puno toga istraimo na biolokom podruju. Iako se osjeamo jako pametni i naokolo
eksperimentiemo sa genima, pokuavamo da kloniramo, ja imam osjeaj da smo tek shvatili u kom grmu lei zec.
Za razliku od kolske ili simptomatske medicine, koja se uvijek interesovala iskljuivo za organ i pokuavala da
ga lijei, za Novu medicinu ovjek je, kao svaka ivotinja i biljka, stalno jedinstven organizam, koji moemo da
posmatramo na tri nivoa na kojima dogaanja protiu sinhrono:
psiha
mozak, (mozak organa + mozak glave)
organi
Na ovaj nain sam poeo da razmiljam nakon jednog linog udarca sudbine. Ishodite ovog razmiljanja bio je
moj lini konflikt gubitka i neoekivano razboljevanje od karcinoma testisa 1978/79.
Ovi odnosi i veze bi se mogli ovako predstaviti:
ORGAN-PSIHA biva proiren na:
PSIHA-MOZAK i MOZAK-ORGAN
U osnovi ovog leao je model razmiljanja:
PSIHA - programer
MOZAK - kompjuter
ORGAN - maina
udno je bilo i ostalo da u vremenu kompjutera mnoge komplikovane industrijske maine funkcioniu po ovom
principu, a ljudski organizam, koji je mnogo komplikovaniji, navodno bez psihe i mozga, odnosno programera i
kompjutera, proizvodi takozvane "bolesti". Vjerovalo se da je nastanak bolesti odreen sluajem, iskakanjem iz
kolosjeka, insuficijencijama i izrodavanjem.
Kako je uzrok nastanka bolesti kao to je rak u dosadanjoj medicini do danas nepoznat, posljedino pogreno,
uzrok se mogao vezivati samo za sluaj.
Za nau dijagnostiku i terapiju (naroito autoterapiju) veoma je vano da se uvijek vodi rauna o tome da sve
protie sinhrono. Stoga, u Novoj medicini ne postoji, strogo uzevi, psihijatrija, koja polazi od tog da psihiki
simptomi protiu nezavisno od organizma, ni neka "medicina organa" koja takoer polazi od toga da organi sa
psihom nemaju veze. Postojala je psihosomatika koja kao gotovo problematina grana medicine nikad nije dostigla
stvarni znaaj, to nije ni mogla jer nije poznavala sinhronitet mozga psihe i organa. Ona nikad nije otila dalje od
uoptenih tvrdnji kao to su "stres pravi ir na elucu" ili "stres uzrokuje srani infarkt." U obe ove izjave krije se
zrno istine, ali nedostatak predstave o sinhronitetu, odnosno da se sve istovremeno odvija, sprijeio je
psihosomatiku da se ikad znaajno razvije.
Kao posljedica besmislenosti polazne take, u Njemakoj i Austriji je podjela medicine na organsku i
psihomedicinu zabetonirana, takoer sa namjerom da sprijei primjenu Nove medicine. U Novoj medicini ovakve
specijalizacije ne samo da su besmislene, nego su i opasne, kako emo kasnije i vidjeti.
Sinhronost tri nivoa, psihe, mozga i organa, u Novoj je medicini je sasvim odluujua podloga za dijagnostiku,
kao i poznavanje toka bolesti koji je za pacijenta i njegovu autoterapiju od presudnog znaaja. Sama injenica da
pacijent moe da razumije i shvati kako poetak svoje bolesti (u daljnjem e ovo deavanje biti oznaeno kao
naroiti bioloki program sa punim smislom) tako i njen kompletan tok kao bioloko deavanje sa smislom na sva
tri nivoa, omoguava mu neophodan spokoj i suverenitet i ne dopusta paniku. On zna da je vjerovatnoa da
podnese ovaj naroiti bioloki program sa smislom, SBS, 95% i vie. Samo ovo ga ini suverenim gospodarem
vlastitog postupanja.

Znaenje sinhroniteta trostrukog deavanja

Mi smo i ranije mogli zamisliti da dugotrajni psihiki stres rezultira promjenama na organu. Usuivali smo se
samo da ovo pretpostavimo jer je pet prirodnih zakona Nove medicine, koji nam omoguavaju uvid u konkretne
uzrono - posljedine veze (koje e dalje biti objanjene) bilo jo nepoznato. Tako da smo bili miljama udaljeni od
slutnje da postoji sinhronost u djelovanju psihe, mozga i organa.
Upravo o ovom govori Nova medicina: svako psihiko deavanje odvija se istovremeno u mozgu (i stavie u
mozgu organa) i na organu koji je pogoen ovim biolokim naroitim programom sa smislom. Nikad se ne odvija
jedno bez drugog. Znai, nikad jedan nivo bez drugih.
ta ovo znai konkretno?
Ako se jedan SBS (naroit bioloki program sa smislom) odvija s nekim organskim simptomom (to se svuda
oznaava kao bolest), onda se odgovarajui simptom odvija u itavom organizmu, dakle, takoer na nivou psihe,
na nivou mozga kao i mozga organa.
Nova medicina, sa svojih pet zakonitosti, nema nikakve veze sa onim to se naziva medicina u cjelini, pod im
inae nitko bez daljnjeg ne moe sebi neto pravo da predstavi. Nova medicina, koja je usko orijentirana na
bioloke forme ponaanja i konflikte, postavlja sasvim nova mjerila. Ona ni u kom sluaju nije nehumana zato to je
bioloki orijentisana, upravo suprotno, ona rasiava sa ovom bezdunom brutalnom medicinom. Niko ne postaje
siromaniji rjeavajui se jedne zablude. Naa dananja medicina sa svim svojim bezbrojnim hipotezama koje se
ne daju dokazati, predstavlja jednu ogromnu brutalnu zaludu.
 14
kolska medicina funkcionie bez smisla i razuma u pravom smislu rijei. Dvije treine hirurskih
odjeljenja moglo bi se slobodno zatvoriti, jer je isjecanje karcinomskih vorova, koji su sami po sebi bezazleni, i to
jo radikalno duboko u zdravo tkivo, potpuno nepotrebno. Ali da bi se psiha - programer i mozak - kompjuter naeg
organizma popravili, nije dovoljno da se zna koji je osigura pregorio (to se moglo izbjei), nego zato je pregorio.
Mi danas znamo da su to SBS, naroiti bioloki programi sa smislom, odnosno programi za sluaj nude.
Ovo automatski vodi ka drugom pitanju: koji bi program od sada trebalo da bude dat naem organizmu za
budunost? Optimalno je da to bude bioloki program. Do stupanja na snagu jednog naroitog ili programa za
nudu dolazi kad psihiki DHS izmakne kontroli biolokog programa naeg kompjutera - mozga, tako da
ukljuivanje jednog naroitog programa postane neophodno.
Na primjer: malo dijete doivi jedne noi tzv. "pavor nocturnus", dok su roditelji na nekoj zabavi. Kako se radi o
jedincu, to je danas uobiajeno, ovo moe da ostavi trag u itavom njegovom ivotu.
Jedan ovakav sluaj uopte se ne deava pod okolnostima koje je na modani program indukovao kao
obrazac ponaanja. Normalno, u skladu s prirodom, majka se ne bi odvojila od svog djeteta, i u normalnoj situaciji
je tu uvijek vie brae i sestara uz koje se dijete moe priljubiti i pomaziti ako je runo sanjalo. Da bi priroda
reprogramirala mozak i psihu jednog djeteta od poetka na "jedinac" bilo bi joj sigurno potrebno milion godina.
Oigledno je da sve tzv. "bolesti" funkcioniu u skladu sa naim kompjuterom - mozgom, to vai i za tzv.
"infektivne bolesti". Mi moramo jednostavno uiti da sve ove stvari pogledamo iz novog ugla. Sad vidimo, puni
zaprepatenja, ta nam je ova civilizacija donijela. to god smo bogatiji i to god nai ljudi postaju stariji (po
starakim domovima), utoliko su nam familije i drutvo ruiniranije i sve vie bez djece - sve je to protiv naih
kodova.
Stalo mi je do toga da u ovim primjerima pokaem da mi neemo moi da po elji manipuliemo tzv. drutvenim
strukturama sve dok se ne pomirimo i prihvatimo konflikte koji iz toga rezultiraju. U naem mozgu postoji jedan
bioloki kod, bioloki regulacioni tok ili jedan sveobuhvatni bioloki program prema kojem se moramo ravnati,
nezavisno od toga da li mi to hoemo ili ne. Sve dodatno proizvodi dodatne konflikte i konano vodi u "vrzino kolo".
Ne treba preutati da bioloki program, ako hoemo to tako da nazovemo, takoer sadri svoje eljene i
planirane konflikte. To da mladi jelen na kraju zamijeni starog jelena predvodnika, tako to mu nanese revir-konflikt,
upravo je neophodno deavanje, jer je ovaj revir-konflikt za poraenog starog jelena neto to je bioloki planirano.
Meutim, bioloki je potpuno besmisleno, pod uticajem programa nekakvih proizvoljnih pogleda na svijet,
obrazovati same nemuevne mekuce ("Softies"), koji jedan drugom nita ne ine i ne polau vie vanost ni na
kakav revir, i sve ovo prodati kao krunu potenja.
Interesantno je pozabaviti se temom koliko nae prestrogo ustrojeno drutvo, svojim sve uim propisima i
kontrolnim mehanizmima, takoer zbog sporednih stvari, dovodi do sve vie revir-konflikata. Ve vonja automobila
i traenje mjesta za parkiranje mogu da odvedu u konflikte. Sve ovo predstavlja zabrinjavajue naruavanje jednog
prekrasnog poretka, koji ne samo da postoji u kosmosu nego i u naem organizmu.
O ovom se, naravno, moe beskrajno diskutovati, na kraju krajeva svako dolazi iz svog podruja, sa drugim
pogledom na svijet, i dio toga unosi u diskusiju u vidu procjene ovih odnosa. Same uzrono-posljedine veze ne
daju se sakriti. Konano, ulogu igra i to da li neko Boga ili boanski princip smatra vladarem (odnosno razaraem)
ili ispuniocem vlastitog udotvornog djela. U prvom sluaju su naravno svakoj perverziji otvorene kapije prirode.
Na hrianski Zapad boluje ve petnaest vijekova od toga da je npr. srdaan odnos koji su nai preci, kao
Germani, njegovali prema ivotinjama, npr. konjima, zamjenjen za mentalitet jevrejsko - hrianske crkve koji,
prezirui ivotinje, o biljkama da i ne govorimo, odrie duu ovim biima i posljedino do danas pozdravlja pokuse
na ivotinjama.
Nova medicina najprije konstatuje da se u naem organizmu odigrava sve kao u jednom modernom kompjuteru,
samo mnogo grandioznije, jer je programom obuhvaen veliki dio ivotinjskih i biljnih vrsta, a razliiti programi su
povezani mreom. Pomislimo samo na injenicu da mi coli - bakterije, ak i sve ostale bakterije, smatramo naim
neprijateljima, to one nisu. Pomislimo na sve one ivotinje koje ljudi smatraju tetoinama, a koje su za prirodnu
ravnoteu vane, kao to su vake, buve, komarci i sl. koji su milionima godina bili nai vjerni pratioci, prije nego
to ih se insekticidima pokualo iskorijeniti. Koji ceh emo za to jo morati da platimo, shvataju mnogi sad kad nae
rijeke i jezera, izbaeni iz prirodne ravnotee, smrde kao kloake. Sasvim svejedno da li se mi ravnamo prema kodu
u naem mozgu, ili smo zbog nerazumnosti ili namjerno odustali od ovog ravnanja, injenica je da je ovaj kod tu.
On odreuje nae konflikte, i nae tzv. bolesti, to e rei naroite bioloke programe sa smislom, odnosno
prirodne programe u sluaju nude. Ovo je najbolje vidljivo u sluaju raka, za koji do sada itav svijet uporno i kruto
tvrdi da nema nikakvog smisla, da su to podivljale elije koje se ponaaju neobuzdano. Jedan fatalni ostatak
Virhovljeve celularne patologije, koji tvrdi da tijelo nije u stanju da pobijedi ove podivljale elije.
Nita od svega ovoga nije bilo istina. U itavoj medicini i biologiji ne postoji loginiji i grandiozniji sistem od
fenomena raka. Naravno da ovaj sistem nije mogao biti otkljuan posmatranjem jednog nivoa, kao to je nivo
organa, i na ovom nivou posmatranjem samo histologije elija. Ovo saznanje ne moe vie biti zaustavljeno ni
injenicom da su meni, kad sam otkljuao ovo pismo, praktino doivotno oduzeli ljekarsku dozvolu za rad. Jer ve
u itavoj Evropi postoje marljivi ljekari koji skoro perfektno rade po ovom sistemu i to s najboljim rezultatima.
Ono to kolskim medicinarima tako teko pada da razumiju je neophodnost uenja razmiljanja na sasvim novi
nain, i to od poetka. Pri tom ne vrijedi pokuaj da se kolska medicina pridoda dosadanjem znanju radi
kompletiranja, nego se mora postati svjestan da je sve dosadanje bilo pogreno, jer se stvarni uzrok bolesti nije
nikad ni znao.
U osnovi, do sada su postojale samo dvije vrste medicinara. Jedni su praumski vraevi koji su, pored svog
znanja o biljkama, u svojim prirodnim iscijeliteljskim metodama djelimino tano procjenjivali i uzrono-posljedine
odnose psihe i bolesti. Druga vrsta su kolski medicinari koji ovjeka vide uglavnom kao klupko bjelanevina i u
 15
radu s njim njegova psiha im samo smeta i stoga mora da bude stiana, to se naziva medikamentozna
sedacija. Tako su, esto ismijavani, praumski vraevi oigledno bili pametniji medicinari. Nedostajalo im je jedino
unoenje sistematike u stvari.
Ono to najvie fascinira u sistemu PSIHA - MOZAK - ORGAN je da sistem nosi predodreenost. Ako
poznajem jedan od tri nivoa, onda poznajem sva tri. Npr. poznajem li tano psihika deavanja, onda sebi mogu
tano da predstavim stanje na pripadajuem organu, i stanje odgovarajueg regiona mozga (Hamerovo arite).
Ovo u momentu izgleda jo teko zamislivo. Ali nee mnogo vremena proi i mi emo na osnovu stanja mozga,
pomou jednog kompjutera u kome su pohranjeni podaci o hiljadama varijanti koje se tiu detalja, moi prilino
egzaktno izraunati stanje pogoenog organa. Pretpostavljam da e se nakon toga pretrage kod jednog pacijenta
preteno sastojati od CT-pregleda i vrjednovanja CT-a njegovog mozga. Ali iz CT-a mozga i ja mogu da izvuem
vrlo precizne zakljuke o psihikim uzrocima. Ono to mogu da vidim je - koja vrsta konflikta je u pitanju, u kojem
stadijumu je on sad (aktivan konflikt ili postkonfliktoliza, skraeno pcl-faza), i mogu da zakljuim o trajanju proteklog
konflikta i eventualno o njegovo intenzitetu. Kod ovakvog jednog sistema s rastuim iskustvom, rupe u detaljima
postaju sve manje. Poznavanjem nekoliko baznih podataka kao to su: muko ili ensko, denjak ili ljevak, star ili
mlad, ja stvarno mogu iz tanog poznavanja jednog od tri nivoa da izraunam stanje ostala dva.
Dragi itaoce, kloni se toga da pet biolokih prirodnih zakona Nove medicine shvati kao sportsku igru vlastitih
misli. Ovdje se radi o ivom ovjeku, koji ima duu kao ja i ti i koji je obolio od konflikta koji tebi moe zvuati
banalno i smijeno, ali za ovog pacijenta je on od tolike vanosti da prijeti opasnost da se zbog njega pacijent
slomi. Samo ljudi toplog srca, toplih ruku i zdravog ljudskog razuma smiju ovog oboljelog da ispovijede. Na ovakve
pacijente ne putajte "medicinike". Jednostrane dogme nemaju ovdje ta da trae, a ovi elementarni bioloki
konflikti nemaju nita zajedniko sa psiholokim i intelektualnim problemima.
Veina naih reakcija i radnji deava se spontano i mahinalno kao u ivotinjskom carstvu. Niko ne razmilja o
takozvanom revir - konfliktu mukarca. Uprkos tome mnogo mukaraca umire od posljedica takvog jednog konflikta
- sranog infarkta. U osnovi se veina naih nesvjesnih i svjesnih radnji odigrava u okviru ovih biolokih obrazaca
ponaanja.
Stoga e Nova medicina da izazove najveu medicinsku i socijalnu revoluciju od kad je ljudske misli. Svaka
izgovorena rije sudije bi kroz mogui konflikt - ok (DHS) mogla da ubije jednog ovjeka. Da, jedna majuna rije
mogla bi da ga ubije. Nepromiljene rijei od strane odraslog mogu naroito lako djeci da nanesu konflikt, jer su
ova upuena i zavisna od odraslih.
Ja ne znam hou li, nakon razliitih atentata, doivjeti proboj ove Nove medicine . Ali to ne mijenja stvar. Ovo
to ja tebi prenosim, to je zaostavtina moga mrtvog sina Dirka. Ako si pametan, pokuae to da razumije i da
iskoristi.

Uvod u Novu medicinu

Ova knjiga je prva sistematska podjela ne samo svih tumora, nego medicine uopte, i to prema sljedeim
kriterijumima:
pripadnost klicinom listu
podjela konflikata u podruja
podjela Hamerovih arita prema razliitim odreenim lokalizacijama u mozgu
podjela prema histolokim formacijama
podjela prema biolokom smislu svih bolesti, koje su shvaene kao dijelovi naroitih
biolokih programa prirode koji imaju smisao (SBS)
Primjenom Nove medicine itava medicina i biologija sreuju se same od sebe. Svako tko je proitao knjigu rei
e: "Svakako, ne moe da bude drukije". Dokazi su preupeatljivi. ak su mi moji protivnici morali u
meuvremenu potvrditi da je sistem Nove medicine upravo fascinantno kauzalan. Ali ti, dragi itaoce, nakon itanja
ove knjige donijee objektivniji sud o ovom sistemu, nego to se ja smijem usuditi.
Prava je fascinacija i uivanje posmatrati kako se stvari u kompletnoj medicini reaju na svoja mjesta, kako sva
do sada nerazumljiva i naizgled sluajna deavanja postaju razumljiva i dobivaju svoj smisao.
Nakon otkria Nove medicine i Hamerovih arita u mozgu, za mene je razumijevanje evolucije bilo klju za
moni poredak kojim su obuhvaene kompletna medicina i biologija. Ovaj poredak protee se kako na ljudska i
ivotinjska podruja ponaanja, tako i na lokalizacije Hamerovi arita u mozgu i poredak tumora na osnovu
pripadnosti organima.
Ako smo do sada bolest shvatali kao neto neprijateljsko i zlo, i kao kaznu boiju, ona se danas pojavljuje kao
znak prolazne promjene bia naeg organizma. Pri tom uvijek sinhrono teku deavanja na sva tri nivoa: psihi,
mozgu i organu, jer to je u sutini jedan organizam. Nikad ne ide jedno bez drugoga, uvijek tee sve u istom taktu
sinhrono. Jedna sinopsa od koje zastaje dah.
Takoer, morae se korjenito promijeniti na odnos prema bakterijama i parazitima. Jer npr. bakterija
tuberkuloze, streptokok ili stafilokok, ve milionima godina u istoriji evolucije kod ljudi i ivotinja ima zadau da
ukloni maligne tumore npr. intestinalnog trakta. Oni su kao nai dobri "crijevni hirurzi", nai simbioti i prijatelji, koji
postaju aktivni samo uz odobrenje naeg organizma i to u fazi ozdravljenja nakon rjeenja konflikta i istovremenog
zaustavljanja rasta tumora. I samo onaj tko poznaje ontogeniju, zna da su i alveole plua embrioloki dio crijevnog
trakta, isto kao i tonzile, adenoidne vegetacije zdrijela i srednje uho. Tako su bacili tuberkuloze marljivi radnici
gradske istoce koji iste u pluima nastala okrugla arita, koja postaju kazeozna i bivaju iskaljana. Nakon ovog
ostaje kaverna. Mi ovo nazivamo "bioloki povezani sistemi".
 16
Ja nikad nisam mogao ni zamisliti da e mi poi za rukom da jednim jedinim fascinantnim sistemom
obuhvatim kompletnu medicinu. Toplo se nadam da e mi isto tako poi za rukom da i tebi, dragi itaoce,
prenesem kakve zakljuke ovaj sistem doputa i da te povedem u strogo naunom smislu do sutinskog izvora
naeg postojanja.
Nakon istraivanja tumora, imam namjeru da se posvetim duevnim bolestima. Na neshvatljiv nain doao sam
do tog da su sve duevne bolesti specijalne forme oboljenja raka, naroito se ovo odnosi na tzv. "visee konflikte".
Ako je na mozak kompjuter naeg organizma, onda je on to za sve. Predstava o tome da neka deavanja u
organizmu protiu mimo njega, nema puno smisla. Kompletna medicina mora se u osnovi mijenjati.
U stvari je udno da nitko nikad nije doao na ideju da bi mozak, kao kompjuter naeg organizma, mogao biti
odgovoran i za tzv. bolesti. Da je to ikad neko bar iz daleka naslutio, ne bi se 18 godina sa mnom borili. Kompletna
dosadanja medicina je bila usmjerena samo na simptome. Bolesti su bile bolesti organa i prema tome trebalo ih je
organsko - simptomatski lijeiti. To je i dovelo do nae moderne bezdune medicine kojoj psiha moe samo da
smeta. Sve se lijei iskljuivo infuzijama i skalpelima. Psiha vai za "nenaunu". To bi bilo neto za zaneenjake. S
druge strane, na serumske parametre, rentgenske i CT-snimke organa gleda se kao na fakte. Psiha i mozak, koji
diriguju sve u naem organizmu, bili su totalno neinteresantni.
Pri tom je stvar sasvim jednostavna: na organizam funkcionie upravo kao jedna moderna maina. U svakom
sluaju moemo sebi to ovako predstaviti: psiha je programer, mozak - kompjuter, a organ je maina. Pri tom je
sistem jo fascinantnije napravljen, jer kompjuter sebi sam gradi programera, psihu, koja onda njega programira.
Zato ja kaem: ovjek misli da misli, a u stvari je za njega razmiljano. U sekundi nastanka DHS-a je sve odreeno.
U stvarnosti, iako mi to moemo teko zamisliti, sve, naravno, protie na ova tri nivoa istovremeno, to znai
sinhrono.
Zamisao da rak, kao i sva druga oboljenja, nipoto nije stvar sluaja i zadesa, nego je izraz i efekt jednog
odreenog kompjuterskog programa koji ukljuuje sva ostala iva bia na svijetu, predstavljena je jo u mom
pismenom radu za habilitaciju, u septembru 1981. Tada nisam jo bio pogledao nijedan CT snimak mozga. Uprkos
tome, pretpostavljao sam i postulirao da u naem mozgu postoje korelacije koje su odgovorne za upadljivu
podudarnost izmeu sadraja konflikta i zahvaenog organa. to znai, ako npr. ena koja je denjak doivi
seksualni konflikt sa DHS-om, ona uvijek oboljeva od karcinoma grlia materice. Onda sam 1983. otkrio Hamerova
arita u mozgu, relejne stanice naih biolokih obrazaca ponaanja koji u sluaju DHS-a zapadaju u trajnu
simpatikotoniju. Tako je gvozdeno pravilo raka bilo prva obimna i potpuna zakonitost u naoj medicini. Jednostavni
model razmiljanja: programer = psiha, kompjuter = mozak, maina = organ (tijelo) tako je upadljivo taan i na
svakom pojedinanom sluaj raka moe se reprodukovati, da moje protivnike dovodi do usijanja.
Bie mnogo ljudi koji e ustvrditi da im je sve to odnekud poznato. Ali to nije istina. Kae li se da je ve bilo
nekih koji su tvrdili da se rak moe lake dobiti ako je ovjek imao teak ivot i prije dvadeset godina imao puno
sekiracije i konflikata, onda je to potpuna zabluda. Ako je danas zadobijen DHS, onda se od danas ima rak.
Skoro sve to sam uio u kolskoj medicini morao sam da zaboravim, da odbacim sve te dogme. Bila je to
medicina arobnjakih uenika, koja mi je na kraju uruila zabranu rada jer se nisam htio odrei gvozdenog pravila
raka i jer se nisam dao preobratiti na kolsku medicinu.
Od 1994. Nova je medicina potpuno kompletirana petim biolokim prirodnim zakonom, kvintesencijom. Da je
ova strogo nauna Nova medicina bila ranije poznata i optevaea, sa svojih pet biolokih prirodnih zakona, pa da
se pojavio neko tko bi kreirao jednu alternativnu medicinu sa nekakvih hiljadu hipoteza, ali bez i jedne jedine
bioloke zakonitosti, taj zastupnik simptomatske medicine bi bio ismijan i proglaen za ludaka.. Meutim, kako je
ova neblagoslovena tvorevina postojala ranije, svi se prave da vjeruju u hipoteze, pri emu oni glupi u njih stvarno
vjeruju.
Nova medicina je boiji dar, kako za ljude i ivotinje tako i za biljke. U Novoj medicini su od sada tzv. "bolesti",
koje smo vijekovima gledali kao "insuficijencije", "udese prirode", "iskakanja iz kolosjeka", "zlo", "boiju kaznu" itd.
viene kao NAROITI BIOLOKI PROGRAMI PRIRODE KOJI IMAJU SMISAO.
Stojei pred udom boanske prirode dano nam je da uvidimo kako je majka priroda ustrojila stvari sa
vrhunskim smislom. Priroda nije bila nikad insuficijentna, samo smo mi dogmatski zaslijepljeni medicinari bili
ignorantni.
Od sada se mijenja, takoer, i naa zadaa: kod svakog simptoma, kod svakog konflikta moramo prvo pitati za
bioloki smisao naroitog programa. Tek emo kroz to razumijeti da li je deavanje u aktivnoj ili je ve u fazi
ozdravljenja i da li je (prema pripadnosti klicinom listu) bioloki smisao ispunjen u aktivnoj fazi ili tek mora biti
ispunjen u fazi ozdravljenja. Ignorantni polipragmatiari koji su stalno mislili da ono to je "naizgled napustilo
normu" moraju brzo da poprave, da operiu, da hemijski tretiraju, da transplantiraju, stvar su prolosti.
Budui ljekari Nove medicine su duebrinici toplog srca, pametni i iskusni posmatrai deavanja, koji pacijenta
umiruju da bi majka priroda mogla da zavri svoje zapoeto djelo. Briljivo e pomoi pacijentu da usmjeri svoj
brodi u pravom smijeru.
Jadni pacijenti, koji, zaplaeni dijagnozom, irom otvorenih oiju drhte leei na leima kao pobjeeni psi, ili
hipnotisani kao kunii od pogleda zmije, pripadaju prolosti. Jer tzv. "pacijent" (strpljivi) moe Novu medicinu isto
tako dobro da razumije kao svaki ljekar. Oni postaju pravi efovi itavog postupka, im uspiju da razumiju na koji
nain djeluje majka priroda.
Nova era poinje.

Gvozdeno pravilo raka

 17
Prvi bioloki prirodni zakon Nove medicine
Gvozdeno pravilo raka je zakonitost do koje se dolo empirijski i koja je do sada potvrena na 30.000 sluajeva
koje sam pregledao.
Gvozdeno pravilo raka je jedan predeterminisan sistem tri korelirajue funkcije, pri emu je mogue izraunati
dvije ostale ukoliko je jedna poznata.
Gvozdeno pravilo raka glasi:

I Kriterijum
Svaki rak ili ekvivalent raku - "oboljenje" (sad shvaeno kao dio naroitog biolokog prirodnog programa koji ima
smisao) nastaje sa DHS-om, to znai jednim najteim, akutno-dramatinim i izolativnim konfliktnim, okantnim
doivljajem, istovremeno na sva tri nivoa:
psiha
mozak
organ

II Kriterijum
Sadraj konflikta odreuje u momentu DHS-a kako lokalizaciju Hamerovog arita u mozgu, tako i lokalizaciju
raka ili ekvivalenta raku na organu.

III Kriterijum
Tok konflikta odgovara jednom odreenom toku promjena kod Hamerovog arita u mozgu i jednom tano
odreenom toku raka ili ekvivalenta raka - naroitog programa na organu.
Otkrie gvozdenog pravila raka poelo je smru moga sina. On je 18.08.1978. u cik zore smrtno pogoen od
italijanskog prestolonasljednika, pred ostrvom Kavalo (Cavallo) u Sredozemnom moru kod Korzike. Gotovo etiri
mjeseca nakon toga, 7. decembra 1978, u Univerzitetskoj klinici u Hajdelbergu, on je, u veoma stranim
okolnostima, umro na mojim rukama.
Tada sam obolio od raka testisa, tanije reeno od intersticijalnog teratokarcinoma desnog testisa. Ja sam se
tada protivio savjetima profesora iz Tibingena koji su smatrali da bi otekli testis trebalo operisati. Ve tada sam
imao smjelu pretpostavku da je doivljaj smrti moga sina izazvao kod mene neto na tjelesnom nivou, jer prije ovog
nikad nisam ozbiljno bolovao. Prema histolokom nalazu, radilo se navodno o intersticijalnom teratokarcinomu
testisa. Nakon ozdravljenja, rijeio sam da se posvetim ovoj mojoj pretpostavci im se za to ukae prilika. Ona se
pojavila 1981, kad sam poeo da radim na jednoj klinici za rak kao ef internistikog odjeljenja.
Na poetku 1981, kad je gvozdeno pravilo raka tek otkriveno, inilo se da ono vai samo za ginekoloke vrste
raka, ali se ubrzo ispostavilo da ono moe da se primijeni na sve vrste raka. Konano sam mogao konstatovati da
su sve tzv. "bolesti" u stvari ili rak ili ekvivalenti raku, to znai neto slino kao rak. Stoga je bilo logino da bi
gvozdeno pravilo raka moralo da nae svoju primjenu u svim bolestima tzv. medicine. Kako je ovo pravilo vaee
za ukupnu medicinu moglo bi se s pravom zvati gvozdeno pravilo itave medicine.

Prvi kriterijum gvozdenog pravila raka

Prvi kriterijum opisuje uslove pod kojima dolazi do jednog biolokog konflikta, pri tom se jasno ograuje od tzv.
psiholokih ili psihikih konflikata. Psihiki konflikti su hronini, dugotrajni problemi, odnosno konflikti kod kojih se
ima uvijek neto vremena da bi se ovjek pripremio i zauzeo stav. Ovo vrijeme ne mora da bude dugo i ponekad
traje samo nekoliko sekundi. Sa psihikim konfliktima i problemima obine vrste na koje se moemo kratko prije
toga natimati, mi ljudi izlazimo na kraj ak kad su u pitanju i gomile ovakvih problema.
Sasvim suprotno od ovoga stoji stvar sa biolokim konfliktom kod ljudi i sisara, za koji se pretpostavlja da ima
slian tok kod svih drugih ivotinja, pa ak i biljaka.
Bioloki konflikt je teak, akutno dramatini i izolativni konfliktni ok, koji nas zatekne potpuno nepripremljene u
raskoraku "na pogrenoj nozi". Ja sam imao pacijenata kojima su pomrle tri ili ak etiri osobe iz porodinog kruga
za koje su oni bili prilino vezani. Kod jedne pacijentkinje bilo je to naroito upeatljivo: poslednji od etvoro
preminulih roaka, jedan ujak, imao je naroito lijepu, staru, drvenu krinju koju je on pacijentkinji navodno nekad
obeao, a koju je naslijedila po testamentu sestra ove pacijentkinje. Ovo je pacijentkinju zateklo neoekivano "na
pogrenoj nozi", jer je ona vrsto raunala s tim da je krinja njena i ve je za nju bila odabrala poasno mjesto u
dnevnoj sobi. Ovo je u njoj izazvalo neprobavljivu sekiraciju i to je imponovalo kao da je u mislima duhovne
zalogaje ve bila progutala, a poslije je misaono morala ponovo da ih vrati. Ona je obolila od karcinoma pankreasa.
A mi emo kasnije moi da vidimo da ni karcinom pankreasa nije nezgoda, nego bioloki proces sa smislom.
Bioloki smisao sastoji se u tome da pankreas lui pojaano probavne sokove da bi zalogaj (krinja) ipak moda
mogao da bude probavljen.
Psiholoki gledano, smrt svakog od ovih roaka morala bi da bude znaajnija od ovakvog doivljaja, ali to nije
bio sluaj. Jer za svakog od njih se unaprijed znalo, ma koliko tuno zvualo, da se vie nita ne d uiniti. Rodbina
je bila propisno oplakana. Bio je to psiholoki konflikt gubitka, ali ne i bioloki konflikt. injenica da nije naslijedila
obeanu krinju pogodila je pacijentkinju kao grom iz vedra neba. Ovo je prouzrokovalo jedan bioloki konflikt i
karcinom na pankreasu.
Psiholozi su uvijek tragali za konfliktima koji su psiholoki izgledali vani, za latentnim konfliktima koji su se
dugo izgraivali i poticali iz djetinjstva ili mladosti, a koji tipino nisu mogli biti kauzalno pronaeni nakon smrti
jednog od lanova porodice. Oni su pravili uvijek isti propust, isputajui da u obzir uzmu momenat
 18
"neoekivanosti". Zato su sve njihove statistike prema psihosomatskim kriterijumima izgledale
besmislene, jer oni nisu nikad nauili da razmiljaju bioloki.
Bitno je, pored ovog, da se shvati da jedan te isti doivljaj (npr. udes) ne mora kod svakog ovjeka da napravi
isti konflikt, i ne mora uopte da prouzrokuje jedan DHS. Doivjeti jedan bioloki konflikt predstavlja neto izrazito
individualno, i odluuje samo ono to pacijent sam o tom ispria.

Definicija pojma konflikt u gvozdenom pravilu raka - ERK

Jedan konflikt mora biti tako definisan da moe imati u principu podjednaku vanost za sva iva bia. Ja
definiem rije konflikt pojmovno kao "bioloki konflikt". Jedan univerzitetski profesor psihijatrije, kako je ve
navedeno, biva upitan od strane sudije kako bi on npr. svojim jezikom definisao seksualni konflikt koji dr Hamer
pronalazi u problematinom dogaaju kad supruga zatekne svog mua "in flagranti" i pri tom oboli od jednog
takvog "Hamerovog arita" iznad lijevog uva. Odgovor: "Ja bih to nazvao narcisoidnom povrijeenou." Moje
protivpitanje: "Da li biste mojoj kerui odobrili isti kvalitet definicije psihikog konflikta?" Nema odgovora.
Upravo u ovom grmu lei zec: nae definicije konflikata su u etabliranoj medicini bile konstantno u prvoj liniji
religiozno-filozofske, psihoanalitike i dogmatske.
Za mene ne postoje dogme koje nauku smiju da guraju u okvire. Ako se ustanovi da ljudi i ivotinje oboljevaju
od istog tipa konflikata, i pri tom se na podrujima psihe, mozga i organa mogu posmatrati iste promjene i procesi,
onda se zakljuci, zakonitosti i pravila moraju ravnati prema injenicama, a ne obrnuto.
Znai, konflikt u sistemu shvatanja Nove medicine treba razumjeti kao bioloki, pri emu shvatanja tzv.
psihoanalize o "konfliktnoj konstelaciji" koja je decenijama nadogradivana treba ostaviti po strani. Ovaj bioloki
konflikt, koji prilikom DHS-a udari poput groma, kako ovjeka tako ivotinju, i prouzrokuje Hamerovo arite u
mozgu i uvede jedan naroiti program za itav organizam, konstelacija je jedne sekunde. Naravno da kompletna
linost biva uvuena u jedan bioloki konflikt. Ali ovo u veini sluajeva nije odluujue. Strana svaa sa svekrvom
oko djece kod jedne jedine rijei ide u DHS: "Ti, svinjo!". U ovoj sekundi je sadraj konflikta definisan u
razumijevanju pacijentkinje.
Ona npr. oboljeva od konflikta markiranja revira, sa Hamerovim aritem (HH) desno periinzularno, a na nivou
organa od ulkusnog karcinoma mokranog mjehura. Od ovog momenta cijela svaa se kree po ovoj "ini
konfliktnog sadraja". Svekrva je takoer mogla rei: "Ti, paniarko!". Onda bi pacijentkinja mogla da zadobije
konflikt poljuljanog samopouzdanja, poljuljane vjere u sopstvenu vrijednost, tako da bi se daljnja svaa, prema
izjavi pacijentkinje, vrtila oko njene samovrijednosti, odnosno da li je ona stvarno paniarka ili ne. Bila bi to jedna
sasvim druga "ina konfliktnog sadraja".
Bioloki konflikt se odluuje u sekundi DHS-a, to znai da se u ovoj sekundi odluuje o sadraju konflikta,
odnosno na kojoj "ini" e protei daljnji bioloki konflikt. Jedna ena koja svog mua uhvati "na djelu" ne mora
bezuslovno da doivi konflikt. Ona e oboliti samo u sluaju ako je sa situacijom konfrontirana neoekivano u
jednom ili vie smislova. ak i ako do DHS-a doe, postoji itav niz mogunosti za sadraj konflikata:
Prva mogunost:
Pacijentkinja osjea prilikom DHS situaciju kao seksualni bioloki konflikt u smislu "nee biti oploena".
Cerebralno e u ovom sluaju dobiti HH lijevo periinzularno, a na nivou organa karcinom grlia materice (ako je
denjakinja), i uz to jo ulceracije koronarnih vena srca.
Druga mogunost:
Pacijentkinja vjerovatno i sama ima ljubavnika i ne voli vie svog mua. U momentu DHS-a, ona situaciju osjea
kao uvredu i ljudsku izdaju, jer je mu blamira pred svim komijama. Ona u momentu DHS-a oboljeva od jednog
opteljudskog partner-konflikta, cerebralno HH u lijevoj polovini malog mozga, na nivou organa rak desne dojke
(ako je denjakinja).
Trea mogunost:
Pacijentkinja, u momentu DHS-a, osjea mladu i lijepu ljubavnicu svog mua kao povod za pad sopstvene
vrijednosti u smislu "ona mu moe pruiti ono to ja vie ne mogu". Pacijentkinja u ovom sluaju oboljeva od
konflikta gubitka osjeanja za sopstvenu vrijednost, HH u okcipitalnom dijelu sri velikog mozga, sa rakom kostiju
podruja karlice.
etvrta mogunost:
Pacijentkinja je moda u postklimakterinom periodu i reaguje muki, tako da cijelu situaciju moe da osjeti kao
konflikte podruja revira sa HH desno periinzularno, jedan koronarni ulkus-karcinom, intrabronhijalni karcinom ili
ako se radi o konfliktu markiranja revira sa atributom "kakva svinjarija" onda karcinom mokranog mjehura (ako je
denjakinja).
Peta mogunost:
est bi bio svakako i karcinom ovarijuma, kao " ruan polugenitalni", i konflikt gubitka sa HH u paramedijalno-
okcipitalnom podruju.
Ovdje vidimo da jedan te isti proces ili situacija nisu u stvari jednaki. Samo osjeanje pacijenta u momentima
DHS-a odluuje o konfliktnom aspektu situacije, a time i o "ini" na kojoj daljnji bioloki proces protie.
Ovi odnosi takoer vode "ad absurdum" i redovno ignorantne prijedloge tzv. "prospektivnih studija".
"Nekonvertibilnost" nekog sistema nije slabost nauke, nego ona automatski proizilazi iz injenice da je neizvodljivo
da jedan istraiva moe unaprijed sa sigurnou da tvrdi u kom pravcu ili na kojoj "ini" e pacijent doivjeti jedan
prospektivno zamiljeni konflikt. ak su i sami najblii lanovi familije esto zaprepateni ako se upuste u
istraivanje npr. koji konflikt je mogao da izazove kod pacijenta dijagnosticirani rak.
 19
(elim na ovom mjestu da itaocu skrenem panju da se ne d zbuniti opisom lokalizacija HH.
Naravno da je laicima teko da ovo sebi do u detalje predstave. Meutim, radi se prije svega o tome da se kasnije
naui sluenje uz pomo registra tabele konflikata "psiha-mozak-organ").
Oni esto kau: "To moe da bude samo ovo ili ono". Ako se zatim postavi pitanje pacijentu, pred lanovima
porodice, on obino kae: "Ne, to me uopte nije dotaklo". Tako da ono to je stvarno izazvalo DHS i konflikt, u
poetku sve zaprepasti. Kasnije, kad stvar bude shvaena, esto kau: "Da, naravno, to je moralo biti tako". Jedan
upeatljiv primjer za ovako neto predstavlja sluaj pacijenta koji je leao na univerzitetskoj klinici i koga sam
posjeivao u njegovoj bolesnikoj sobi. On je imao akutni srani infarkt. Dakle, on je morao zadobiti revir konflikt sa
DHS-om. Pitanje je ta je bio taj revir-konflikt. Kad sam ga, u prisustvu odjeljenskog ljekara, upitao kad i kakav revir
konflikt je imao, dobio sam odrean odgovor. On je uspjean vlasnik restorana koji su posjeivali najvieniji ljudi
cijelog sela, ima dvoje zdrave djece, dobru enu, nema novanih problema, sve je u redu, tako da ne moe biti
govora o revir-konfliktu. Onda sam ga pitao kad je dobio na teini. Odgovor: prije 6 sedmica. Prema EKG-u ocijenio
sam da infarkt nije mogao biti naroito teak. Raunao sam da je prije 6 sedmica moglo doi do konfliktolize, a sam
konflikt mogao je da traje najvie 3-4 mjeseca. Onda sam mu rekao: "Prije otprilike 6 mjeseci moralo se dogoditi
neto za vas jako loe, to vam je priredilo mnogo besanih noi, a prije 6 do 8 sedmica stvar je morala biti
zavrena". "Tja, gospodine doktore, kad vi tako kaete, ali ja ne mogu da zamislim da od tako neeg moe da se
dobije srani infarkt."
Ispostavilo se slijedee. Pacijent je imao veliku kuu za ptice sa egzotinim primjercima, na koju je bio veoma
ponosan. Svi njegovi gosti i prijatelji su joj se divili. On nije krtario, tako da su veoma rijetki primjerci bili unutra.
Svakoga jutra prije doruka obilazio bi i gledao svoje ptice, bilo ih je u meuvremenu oko trideset. Jednoga jutra,
kao i obino, on doe i u momentu ostane bez daha, sve ptice, osim jedne male, nestale su . "Lopovi", bila je
njegova prva pomisao koja je i obiljeila njegov DHS. Lopovi su provalili u moj revir. Dole su komije, kompletan
ptiiji dom je paljivo pregledan dok se nije ustanovilo da je ispod njega prokopana sasvim mala rupa. Jedan
iskusni seljak ree samo jednu rije: "Lasice!" Od tog momenta imao je pacijent samo jo jednu jedinu misao u
glavi: uhvatiti lasice! Poslije nekoliko neuspjeha, polo mu je za rukom da ih uhvati u klopku. Tek tad je mogao da
se posveti popravci ptije kue, i to tako da se vie ne dozvoli mogunost pristupa lasicama, i da kupi nove ptice.
Nakon tri i po mjeseca bilo je sve u redu i konflikt je definitivno rijeen. Razmiljajui kasnije, mogao je da se sjeti
da je u fazi aktivnosti konflikta bio toliko ponosan na to to je izgubio par kilograma, ali od prije est sedmica on je
sve te kilograme nadoknadio i jo dobio preko toga.
Odjeljenski ljekar se udio tokom cijelog naeg razgovora. Sad je ustao i rekao: "Gospodine Hamer, ja sam
potpuno poraen. Vjerovatno mi ovdje radimo sve prilino naopako. U svakom sluaju me je vaa demonstracija
impresionirala".
Stavie i pacijent ree: "Sad kad razmiljam, poslije naeg razgovora, postaje mi jasno da u stvari nita gore ne
bi moglo da me pogodi kao to da mi neko dirne u ptice."
Sa psihoanalizom i konfliktom u dosadanjem psiholokom smislu ovo nema nikakve veze. Kod biolokog
konflikta ne radi se o tome da li konflikt kasnije, kad je ve odavno sve u redu, izgleda znaajan. Jer tada, u
momentu nastanka DHS-a, pacijent je to tako doivio i to je bilo odluujue, a poslije toga je konflikt razvio svoju
sopstvenu dinamiku. Neko je provalio u revir pacijenta, pa ne igra ulogu to je to bila samo mala lasica. Pacijent je
mogao odmah da pone sa renoviranjem svoje ptije kue, ali kako narod kae "on nije imao mira". Tek kad je
neutralisao protivnika, mogao je "u miru" da ponovo gradi svoj revir. I ovdje se osjea formalna bioloka dramatika
ovog revir-konflikta.

Dirk-Hamer sindrom - DHS

Dirk-Hamerov sindrom je baza Nove medicine i okosnica cijele dijagnostike.
On je za mene uvijek ponovni doivljaj, iako sam to doivio desetine hiljada puta.
Znai, konflikti koji prouzrokuju rak nisu oni koji polagano poinju, nego je u pitanju uvijek okantan neoekivani
udar groma, koji ljude pogodi, prenerazi, onesposobi da progovore jednu jedinu rije, paralizuje.
Ova sportska fotografija iz jednog lionskog asopisa, prikazuje golmana, uhvaenog "na pogrenoj nozi," koji
pogoeno gleda za feliranom loptom koja sasvim lagano uvire u lijevi ugao gola. On je oekivao loptu u drugom
osku gola.
Slinu konstelaciju, u prenesenom smislu, nalazimo u DHS-u, gdje kod okantnog konflikta pacijent takoer biva
uhvaen "na pogrenoj nozi". Jer, konfliktna situacija za koju bi se mogao pripremiti nee mu ni napraviti DHS. Isto
kao to jedan golman moe da izvede najfantastinije parade i da izvue loptu koja je skoro ula u gol, ako se ona
kree putanjom koju je on predvidio, tako i mi moemo da podnesemo mnogostruke konflikte, a da pri tom ne
obolimo, ako smo imali prethodno vremena da zauzmemo stav.
Mi, ljudi, izgubili smo raniju vezu sa naom okolinom i odnos prema ivotinjama. Samo tako, bez uea
instinkta, i mogla je da nastane predstava o intelektualnim konfliktima, koji nemaju nikakve veze sa biolokim
realitetom. Udaljili smo se predaleko od empirije i konstruisali sluajeve koji nemaju veze sa stvarnim ovjekovim
doivljavanjem, u svakom sluaju nikakve veze sa nastajanjem bolesti.
ovjek osjea i doivljava stvarnost shodno arhainim biolokim regulacionim krugovima. On doivljava
bioloke konflikte upravo dok uobraava da razmilja odvojeno od prirode.
U modernoj civilizaciji, koja se ne dri ni najosnovnijih biolokih formacija, mi ljudi dolazimo u stranu dilemu.
Slijedimo li obrasce ponaanja koje nam je priroda zadala, moramo uzeti u obzir sve vrste drutvenih konsekvenci,
koje bi nas ruinirale. S druge strane, ako slijedimo sve propise politicara, pravnika i crkve koji su veinom upereni
protiv naih iskonskih kodova, onda u konflikt upadamo upravo predprogramirano. Razliitim zakonima, ljudima se
teoretski i moe, po elji, prividno manipulisati, ali mi to grozno plaamo. Prilagoavanje na razliite uslove ivotne
 20
sredine postojalo je oduvjek i od tog ivi evolucija prirode uopte, ali ova evolucija (mutacije) traje obino
vie stotina hiljada godina. Meutim, ova injenica nam ne pomae u naoj dilemi ni sad ni za 100.000 godina.
Dirk-Hamerov sindrom (DHS) je najtei, akutno dramatini i izolativni doivljaj oka jednog biolokog konflikta.
On onda izaziva naroiti bioloki program prirode (SBS) kao loginu, osmiljenu reakciju na jedan udes ili sluaj
nude, na koji organizam u prvom naletu ne bi mogao da odreaguje. Dakle, u pitanju je ansa koju nam priroda
daje.
DHS nastaje kao neslueni okantni doivljaj jednog biolokog konflikta, praktino u jednoj sekundi.
DHS odreuje sadraj konflikta, tanije reeno sadraj biolokog konflikta. Po ovoj "ini" kree se dalji konflikt.
DHS odreuje lokalizaciju Hamerovog arita (HH) u mozgu preko sadraja biolokog konflikta.
DHS odreuje lokalizaciju raka na organu tako to odreuje sadraj biolokog konflikta i lokalizacju HH u
mozgu.
DHS i konfliktoliza (ako je do nje dolo) su dva najvanija momenta svake anamneze biolokog konflikta. U
svakom sluaju ne propustiti tano pronalaenje DHS-a, takoer i u sluaju kad je konflikt rijeen. Jer recidiv
konflikta moe biti izbjegnut samo ako je prvobitni DHS tano poznat.
Ne samo da DHS neizbjeno mijenja vegetativni tonus prouzrokujui trajnu simpatikotoniju, nego on mijenja
takoer i linost, to moe veoma dobro da se vidi kod tzv. "viseeg konflikta".
DHS prouzrokuje od prve sekunde jednu vrstu simpatikotonije u mozgu na mjestu HH. U ovu promjenu je,
manje ili vie, uvuen i cijeli mozak.
DHS prouzrokuje od prve sekunde rak ili ekvivalent raka na organu. Rak na organu ima razliite pojavne forme:
snano mitotiko bujanje elija kod pogoenosti organa unutranjeg klicinog lista (endoderm);
srednji klicin list:
mezoderm malog mozga - pravi rast bogat mitozama u toku aktiviteta konflikta;
mezoderm velikog mozga (modina) - u fazi aktivnosti konflikta prouzrokuje nekroze, dok u fazi
ozdravljenja, osmiljeno ispunjavanje nekroza, to se naziva sarkomima;
gubitak elija sa ulcerama kod raka organa ektoderma velikog mozga. Nema gubitka elija sa
ispadom funkcije kod endokrinog sistema - hipofiza, stitna lijezda, i elije ostrvaca pankreasa.
Ako je DHS pokrenuo bioloki konflikt koji je jo aktivan i koji ima svoj HH u jednoj hemisferi velikog mozga i ako
pri tom nastupi dalji DHS, koji svoj HH ima u suprotnoj hemisferi kore velikog mozga, onda se radi o izofrenoj
konstelaciji. Pacijent postaje akutno delirantan ili "van sebe" samo u sluaju da je jako akcentiran na lijevoj
cerebralnoj, maninoj strani i ima "agresivno-biomaninu" konstelaciju. Konstelacija izofrenije moe da nastupi
ako se jedan te isti DHS ponovi, "dupli DHS".
Pod "duplim DHS" podrazumijevamo konflikt koji ima dvije strane. Npr., jedan revir konflikt sa gubitkom
osjeanja za sopstvenu vrijednost (SWE-konflikt) ili majka-dijete konflikt brige sa istovremenim gubitkom osjeanja
za sopstvenu vrijednost (npr. dijete kae majci: "ti nisi nikakva majka").
DHS je bioloka ansa, koju individuum dobija od majke prirode da bi jedan ispad ponovo doveo u ravnoteu.
Bez DHS-a, npr. jelen ne bi imao ansu da jo jednom osvoji svoj revir. U momentu DHS-a, majka priroda ve
prebacuje na naroiti program, da bi otklonila smetnje u drugom naletu. DHS je startni pucanj za bioloku ansu
naroitog biolokog programa koji ima smisao (SBS).
Ako jedan DHS ima, pored "osnovne ine", i "sporedne ine" (optiki, akustini, mirisni, okusni i opaaji drugih
ula u momentu DHS-a), koje mi nazivamo rak ili ekvivalent raka (npr. alergija), onda pacijent, doivljavajui
ponovo samo jedan od ovih sporednih opaaja, moe momentalno ponovo da doivi osnovne opaaje u kompletu i
da mu se desi recidiv konflikta. Npr. svaki put kad jedan ovjek osjeti miris odreenog losiona za brijanje koji koristi
ljubavnik njegove ene, on mora da pomisli na njega i pri tom stalno dobija sranu bol kao recidiv ondanjeg revir
konflikta sa anginom pektoris.

Drugi kriterijum gvozdenog pravila raka

Oboli li neki ovjek (ivotinja ili biljka) od DHS-a, znai najteeg, akutno dramatinog, izolativnog, konfliktno
okantnog doivljaja, onda njegova podsvjest asocira sadraje DHS-om izazvanog konflikta u jedno od podruja
biolokih predstava. Takva podruja su: podruje odnosa majka-dijete, podruje "revir", podruje "voda", podruje
"strah u potiljku", podruje samopotovanja i sl.. U sekundi nastanka DHS-a, podsvjest je u stanju da tano
diferencira, tako da se nikad ne deava da gubitak osjeaja za sopstvenu vrijednost u seksualnom podruju ("ti
mlakonjo") dovede do osteolize vratnih prljenova, nego uvijek do osteolize karlice i raka karline kosti. Takoer,
SWE-konflikt u podruju odnosa majka-dijete ("ti nisi nikakva majka") nee dati osteolizu karlice nego uvijek rak
glave nadlaktine kosti lijevo (kod denjaka).Mi mislimo da mislimo, a u stvari je za nas razmiljano.
Svakom podruju biolokih predstava odgovara jedan relejni centar u mozgu, kojeg mi u sluaju oboljenja
nazivamo Hamerovo arite. Dakle, svako podruje biolokih predstava ima svoj relejni centar.
U momentu DHS-a, iz Hamerovog arita alju se specijalni kodovi u organ koji je dodijeljen ovom Hamerovom
aritu. Ovo slanje se deava u dijelicu sekunde, tako da dogaaji na sva tri nivoa, psiha-mozak-organ, protiu
praktino sinhrono. Veina pacijenata zna navesti vrijeme DHS-a u minutu, jer je njegov tok uvijek dramatian.
Obino kau da su bili ukoeni od straha, izgubili mo govora, kao oduzeti, na smrt prestraeni... Od momenta
nastupa DHS se moe vidjeti na CT-u mozga i to u vidu otro iscrtanih koncentrinih prstenova, poput mete
(aktivan HH). Istovremeno na organu koji pripada ovom HH nalazi se rak koji od ovog momenta poinje da raste,
odnosno nekroza kod organa pod upravom velikog mozga.
U trenutku nastanka DHS, sve je predprogramirano. U skladu sa sadrajem biolokog konflikta jedan unaprijed
tano odreen areal mozga (HH) biva prebaen na novi program. U istoj sekundi poinju na organu promjene, koje
 21
se zahvaljujui iskustvu mogu predskazati, a koje su u tabeli psiha-mozak-organ egzaktno navedene.
Radi se o elijskom umnoavanju, gubitku elija ili promjeni funkcije (kod tzv. ekvivalenata raka).
Da odreen areal mozga biva prebaen na novi program, rekao sam zbog toga jer DHS u stvari predstavlja
"samo" postupak prebacivanja na jedan naroit program ili na program za nudu da bi organizam mogao da izidje
na kraj sa nepredvienom situacijom. Strogo uzevi, bolesti, u onom smislu u kojem smo ih uili na fakultetu, ne
postoje. Mi smo ih uvijek dovodili u vezu sa grekama majke prirode, smatrali da je hipotetiki imuni sistem
(zamiljen kao odbrambena armija naeg organizma) oslabljen ili slomljen. Ipak, majka priroda ne pravi greke.
Bolesti daju privid greke, ali one imaju svoj smisao.

Trei kriterijum gvozdenog pravila raka

Trei kriterijum zagovara sinhrono proticanje cijelog tzv. oboljenja, ukljuujui i fazu ozdravljenja na sva tri
nivoa. Ovaj sinhronicitet je tano definisan:
tipinim simpomima aktivnog konflikta na sva tri nivoa (psiha-mozak-organ);
tipinim simptomima faze rijeenog konflikta, faze ozdravljenja na sva tri nivoa;
tipinim simptomima epileptine ili epileptoidne krize na sva tri nivoa, koja se unekoliko razlikuje
kod svake bolesti, ali je isto tako za svaku bolest tipina kako u pogledu cerebralnih i organskih
simptoma (npr. srani infarkt kao epileptoidna kriza kod koronarnog ulkus-karcinoma) tako i u pogledu
psihikih i vegetativnih.

Zakon dvofaznosti osmiljenog naroitog programa (ranije oznaenog kao bolest) kod rijeenog
konflikta

Drugi bioloki zakon Nove medicine

Na ovoj emi sasvim lijevo predstavljena je eutonija, normalan dan/no ritam.
Zatim, nakon DHS-a vidimo fazu aktivnosti konflikta, stresnu ili trajnu dnevnu fazu u kojoj vlada trajna
simpatikotonija.
Ako doe do rjeenja konflikta, svako oboljenje, odnosno svaki bioloki naroiti program protie dvofazno, to
znai sa:
fazom aktivnosti konflikta, hladnom i simpatikotonom koja poinje DHS-
om i
fazom rijeenog konflikta, toplom i vagotonom, zvanom jo i faza
ozdravljenja ili postkonfliktolitika (pcl-faza).
Znai, svako oboljenje sa konfliktolizom ima ca-fazu i pcl-fazu. Svaka pcl-faza, ukoliko nije prekinuta recidivom
aktivnosti konflikta, imae epileptinu ili epileptoidnu krizu na najdubljoj taki vagotonije.
Zakon dvofaznosti postavlja nae ukupno dosadanje prividno medicinsko znanje na glavu. Uzmimo da smo do
sada poznavali oko sto bolesti. Ako preciznije pogledamo, utvrdiemo da kod polovine ovih bolesti pacijenti
pokazuju hladnou ruku i periferije, a kod druge polovine toplotu ruku i u veini sluajeva povienu temperaturu. U
stvarnosti postoji oko 500 "tandema" faze aktivnosti konflikta i faze ozdravljenja prikazanih na emi. Ova ema
dvofaznosti je bioloki prirodni zakon.
Sve bolesti koje su nam uopte poznate protiu fakultativno na ovaj nain ukoliko doe do rjeenja konflikta.
Ako sad pogledamo unazad, moemo da ustanovimo da nijedna bolest u dosadanjoj medicini nije bila tano
prepoznata. Kod tzv. "hladnih bolesti" se obavezno previala naknadna faza ozdravljenja ili se pogreno tumaila
kao zasebna bolest (npr. gripa). Kod tzv. "vruih bolesti", koje uvijek predstavljaju drugu ili fazu ozdravljenja, nakon
faze aktivnosti konflikta, previana je obavezno ova prethodna hladna faza ili je takoer pogreno tumaena kao
zasebna bolest.
U mozgu obe faze imaju svoje Hamerovo arite, naravno, na istom mjestu, ali u razliitom stanju. U fazi
aktivnosti konflikta (ca-fazi) je HH uvijek markiran otrim koncentrinim krugovima kao meta, dok je u pcl-fazi HH
nabubrio i edematozan. Edem centralnog prstena oznaavamo kao intrafokalni, a edem spoljnog kruga kao
perifokalni. Ovo su samo neprecizne oznake za jednu po sebi sasvim jasnu stvar. Od poetka faze ozdravljenja HH
je manje ili vie mogue obojiti kontrastnim sredstvom. Najkasnije na kraju ove faze, u HH nalazimo u manjoj ili
veoj mjeri gliju koja je znak reparature nervnih sinapsi. Ovi, po sebi bezazleni, gliomi do sada su smatrani
tumorima mozga ili "metastazama". Na sreu, radi se o HH ve izljeenim ili u fazi ozdravljenja.

Prva faza:
Aktivnost konflikta; - prisilno razmiljanje o konfliktu, - stresna inervacija, u cilju rjeavanja
Nivo psihe
konflikta, - trajni dnevni ritam.
Vegetativni Simpatikotonija: - gubitak apetita, - gubljenje na teini, - suenje krvnih ila: hladne ruke i noge,
nivo hladna koa, - nesanica, esto buenje neposredno po zaspivanju, - povean pritisak.
Cerebralni
HH - konfiguracije mete na mjestima u mozgu koja odgovaraju pojedinom konfliktu i organu.
nivo
Organski a) organi kojima upravlja stari dio CNS-a: razmnoavanje elija kao osmiljeno deavanje u
 22
nivo cilju rjeenja konflkta. Istovremeno se razmnoavaju gljive i bakterije (mykobakterija TBC) sinhrono
sa rastom elija na organu, iako one smiju da ponu sa svojom zadaom razgradnje tek nakon
konfliktolize;
b) organi kojima upravlja veliki mozak: nekroze ili ulceracije, u zavisnosti od organa. Nestanak
elija. Osmiljeno deavanje za rjeenje konflikta jedinke ili osmiljeno deavanje kao suicidalni
program za odranje vrste (hrana za lavove).

Druga faza:
Faza rijeenog konflikta (pcl-faza)
Nivo psihe veliko smirivanje
trajni noni ritam
*veliki umor,
*vagotonija,
*dobar apetit,
Vegetativni *dobro se osjeati,
nivo *temperatura,
*smetnje u zaspivanju do 3 sata ujutro (=izlazak sunca, bioloki poetak dana), za ivotinju plijen
ansa da pri dnevnom svjetlu ne bude iznenaena i lako otkrivena u dubokom snu od grabljivaca),
* raireni periferni krvni sudovi: tople ruke, noge, topla koa, nizak krvni pritisak.
Prstenovi mete na HH bivaju edematizovani u pcl-fazi, oni su esto potpuno zamueni od
edema (intrafokalni i perifokalni edem). S poetkom pcl-faze, HH daju se ofarbati kontrastnim
sredstvom I onda su pogreno protumaeni kao tumori mozga. Ovo bojenje je omogueno
Cerebralni pojaanom razmjenom materija u podruju HH i taloenjem glije koja je vezivno tkivo mozga i ima
nivo zadatak reparacije promijenjenih releja. Nakon reparature oni su manje elastini, rigidni i ukoeni.
Kod kasnije ponovljenog procesa na istom mjestu moe doi do cijepanja modanog tkiva (cista).
Na kraju pcl-faze, odnosno nakon tzv. "faze mokrenja" (diureze) edem se ponovo spontano
povlai, kao znak repariranog HH.
a) Organi upravljani starim dijelom CNS-a. Razgradnja umnoenih elija (samo elije tumora!) u
pcl-fazi pomou gljiva i bakterija (TBC) do stanja koje je bilo prije oboljenja. Ako mikrobi nedostaju
(zbog pogrene dobronamjerne higijene u civilizaciji), onda tumor ostaje, ali u tom sluaju ve od
konfliktolize ne pravi vie mitoze; bioloka razgradnja elija izostaje.
Nivo organa
b) Organi upravljani velikim mozgom. Ponovna izgradnja elija koje su prethodno nestale
nekrozom, odnosno ponovno ispunjavanje nekroza i ulceracija uz pomo bakterija ako su prisutne
(organima kojim upravlja modina velikog mozga) ili virusa (organi pod upravom korteksa velikog
mozga).

Nepoznavanje ovih zakonitosti u medicinsko-klinikom smislu do sada nas je spreavalo kako u tome da jednu
jedinu bolest tano vidimo tako i da medicinu razdjelimo u podruja. Bez poznavanja ovih biolokih zakona nismo
ni mogli spoznati uzrono-posljedine veze kod raka, jer smo ga smatrali neizljeivim. Usredsredili smo se na to da
simptome raka lijeimo na organskom nivou, to je u biolokom smislu i bila najvea greka (to emo jo da
pokaemo). Takoer, nismo imali mogunosti da razumijemo "infektivne bolesti", jer ih nismo smatrali fazama
ozdravljenja, nego smo ih drali za agresivne bolesti u kojima mikrobi pokuavaju da nas unite.
Sluaj je bio upravo suprotan. Pacijenti su uprkos mikrobima umirali od cerebralne kome i epileptoidne krize.
Ovdje se mora naglasiti da faza ozdravljenja ima svoje opasnosti, kao npr. kod sranog infarkta, to emo kasnije
jo vidjeti. U nekim bolestima je faza ozdravljenja stavie opasnija nego faza aktivnosti konflikta.
Ne poznajui ove bioloke zakone, mi ne samo da nismo mogli spoznati i obuhvatiti pojedinane bolesti, nego
takoer nismo mogli nijednog pacijenta savjesno da lijeimo, jer smo faze ozdravljenja tumaili kao zasebne
bolesti.
GNM je 8. i 9. septembra 1998. godine na Univerzitetu Trnava (Slovaka) demonstrirana, testirana i slubeno
verifikovana.
Uzronik svake takozvane bolesti je uvijek bioloki konflikt, jedan visoko dramatian okantni doivljaj u
subjektivnom univerzumu, zvani DHS.

Simpatikotona faza aktivnosti konflikta - tok konflikta

Od sekunde DHS-a, kompletan je organizam u stalnoj simpatikotoniji, pod stalnim stresom. Mi smo ve vidjeli
da ovaj trajni stres ima svoj bioloki smisao. On je nain da se opazi "posljednja ansa" za izlazak na kraj sa
konfliktom. Za to treba da budu mobilisane sve snage. Ako jedan individuum ne uspije, za odreeno vrijeme, da
izidje sa konfliktom na kraj, onda je on prokockao svoju bioloku ansu. Onda on umire ak i u sluaju ako uspije
nekad kasnije da rijei konflikt. Izuzetak ini tzv. visei aktivni konflikt (sa njim se moe doivjeti normalna starost)
koji je transformisan ali u principu ostaje aktivan do smrti. Izuzetak su takoer izofrene konstelacije, kod kojih ne
dolazi do gomilanja konfliktne mase i sa kojima se takoer moe doivjeti normalna starost.
Tokom trajanja faze aktivnosti konflikta, stresne faze, organizam radi na raun odmora sa "poveanim brojem
obrtaja". Govoriti na ovom mjestu o bolesti je, u stvari, nerazumno. Kako organizam da izae na kraj s konfliktom
ako ne bi u tu svrhu mobilisao sve snage? Rak na organu nam je prije izgledao kao nepoeljno, neplansko,
 23
sporedno dejstvo ovog trajnog stresnog tonusa. Ali mi danas znamo da je tumor na organu upravo
neizostavan dio ovog osmiljenog naroitog programa prirode.
Ja lino smatram da je tumor na organu u manjoj mjeri takoer jedna vrsta "odabira organa", a time
istovremeno i jedan postupak prirodnog odabiranja za odgovarajua podruja biolokih predstava (npr. organ: kosti
= bioloko podruje predstava o samopotovanju, samopouzdanju, samovrijednosti). Drugim rijeima, ako
individuum u jednoj oblasti biolokog podruja predstava i na njemu pripadajuem organu ne uspijeva due vrijeme
da poloi neumoljivi ispit odabiranja, onda on biva izuzet iz konkurencije.
U ovom postupku odabiranja "stari organi" su manje osjetljivi od "novih organa". "Stari organi" imaju svoje
relejne centre u starom dijelu CNS-a, a "novi" u velikom mozgu. Svakako da su organi kojima upravlja stari dio
CNS-a vitalni, dok su oni pod upravom velikog mozga to samo djelimino, dok njihova pcl-faza, upravo u sluaju
releja revira, moe biti vrlo opasna (lijevi srani infarkt, pluna embolija).
U vrijeme faze aktivnosti konflikta pacijent je sa slabim ili nikakvim apetitom, loe spava, konstantno razmilja o
svom konfliktu, odnosno problemu. Postoji periferna vazokonstrikcija i ukratko svi vegetativni procesi odmora
reducirani su na minimum. Tijelo je, radi rjeavanja problema, generalno mobilisano. U vrijeme ove faze, u
zavisnosti o kakvom je konfliktu rije, na organu raste rak, nastaje nekroza ili dolazi samo do promjene elija
organa. U ovom vremenu, od DHS-a do konfliktolize, HH u mozgu stoji pod "specijalnim stresom", odnosno
"naroitom inervacijom". Samo za vrijeme ovog "specijalnog stresa" dolazi do elijskog rasta, nekroze ili promjena
na elijama organa. to je HH razvueniji utoliko su razvueniji tumor, nekroza, promjena elija. to je konflikt
intenzivniji utoliko bre raste tumor, utoliko je vea nekroza i utoliko je jaa promjena elija kod raka koji ne daje
mitotiki rast i nekrozu. Najvaniji anamnestiki podaci su DHS i konfliktoliza, ako je do nje dolo. Poznavanjem
ovih podataka, kao i podatka o dimenziji DHS-a i intenzitetu konfliktnog doivljaja, moemo donositi zakljuke o
teini promjena sa kojima moramo da raunamo, ako nam ove spoznaje ve nije omoguio tumor na organu. Da li
su u ovoj fazi aktivnog konflikta alfa elije pankreasa konstantno stimulisane, luei glukagon, tako da u jetri biva
mobilisana glukoza, a zatim je jetra ponovo mobilise iz supstance tijela jer je probava prekinuta ili snano
reducirana, to ne znamo pouzdano. Ali izgleda da je to vrlo vjerovatno. U svakom sluaju, cijeli organizam je u
alarmnoj pripravnosti i troenje energije na probavu bi pri tom samo smetalo.
U ovoj fazi aktivosti konflikta, sinhrono sa razmnoavanjem elija na organu, dolazi i do razmnoavanja gljiva i
bakterija (TBC) odgovornih za organe kojima upravlja veliki mozak. One slue kao rezerva za razgradnju tumora
(sirasta nekroza) koja e poeti sa konfliktolizom i nastaviti se u fazi ozdravljenja.

Konfliktoliza, rjeenje biolokog konflikta

Do munjevite promjene svih ovih odnosa dolazi ukoliko je nastupilo rjeenje konflikta. Ovdje naroito dobro
moemo vidjeti kakva se podmitljiva centralna strategija krije iza toga. Mi, "arobnjaki uenici", bili smo samo glupi
i naivni da bi ovaj sistem spoznali. Neposredno nakon konfliktolize organizam konano moe da odspava. Sad
hitno mora da bude reparirana i regenerisana opskrbna infrastruktura. Sad su stimulisane elije pankreasa, a
poveana produkcija inzulina stara se za to da je pacijent uvijek gladan. Probavi je data prednost u odnosu na sve.
itav organizam pada u duboku parasimpatikotoniju ili vagotoniju. Sad kad je konflikt rijeen, HH u mozgu poinje
da se reparira, pri emu se u njega obilato lageruje modano vezivno tkivo - glija, tako da nastaje intrafokalni i
perifokalni edem u HH i oko njega. Bujanje tumorskih elija na organu zaustavlja se automatski. Tumor takoer
postaje edematozan, a u njemu se javlja sirasta nekroza i razgradnja, posredstvom acidorezistentnih
mykobakterija, namnoenih u ca-fazi, tako da on biva resorbovan ili odbaen. Na kraju je izlijeen. Oiljak ili
kaverna je sve to podsjea da je na tom mjestu nekad bio tumor. Ali pacijent je ponovo zdrav tek kad je izdrao i
ovu fazu ozdravljenja.
Kod organa pod upravom velikog mozga, nekroze i ulceracije bivaju ponovo ispunjene, a u velikom mozgu
vidimo iste procese kao u starom dijelu CNS-a.
Faza ozdravljenja treba da je povod za radost i jedva da bi neko morao u njoj da umre. Jer, za komplikacije koje
se oekuju samo u malom broju sluajeva raka, stajale bi nam na raspolaganju optimalne mogunosti intenzivnih
odjeljenja. Ako bi rak bio lijeen od pametnih ljekara i sestara po kriterijumima Nove medicine njegova smrtnost bi
iznosila samo oko 3%. Pretpostavka za ovo je da su kuni ljekar ili ljekarski personal u klinici, roaci i prijatelji
razumjeli sistem Nove medicine. Jer sve to smo mi do sada smatrali za dobro (npr. "stabilna cirkulacija" =
simpatikotonija) sada je loe i ukazuje eventualno na recidiv konflikta ili novu paniku. Sve to je do sada vailo za
loe (npr. "slabost cirkulacije" = vagotonija = faza ozdravljenja) sad vai kao dobro. Do sada je pacijent u dubokoj
vagotoniji, kratko pred svoje ozdravljenje, bivao "uspavljivan" morfijumom jer su se sluajevi u dubokoj vagotoniji
smatrali izgubljenim.
U sluaju raka kostiju ova vagotonija redovno se poklapa sa najveim bolovima koji se pogreno pripisuju
kostima. U stvarnosti, kosti, koje inae u fazi ozdravljenja jako oteknu i rekalcifikuju, uopte ne bole. Bolovi dolaze
od rastezanja hipersenzibilnog periosta koji zbog kotanog edema biva napumpan kao balon. Bolovi periosta su
najbolji znak ozdravljenja kostiju. Ovo ozdravljenje se veoma lijepo moe posmatrati na kontrolnim rendgentskim
snimcima kostiju sa napredujuom rekalcifikacijom, a na mozgu po tamnoj prebojenosti koja daje dubinu sri
velikog mozga, a koja je znak edema to moe izazivati glavobolje; ovo sve protie s leukemijom kao najboljim
znakom ozdravljenja (a ne bolesti).
U stvari, postoji mnogo moguih komplikacija, kako u podruju psihe, tako i u podruju mozga i organa. Ali
uvijek mislite na to: samo 3% pacijenata ne uspijevaju izii s njima na kraj, ako ih od poetka lijeimo pravilno, a ne
tek onda kad ih ljekari koji ne znaju odbace, proglasivi ih neizljeivim. Pod okriljem ove nerazumnosti, danas
umire vie od 95% svih pacijenata oboljelih od raka. Meu njima ima mnogo sluajeva inaktivnog raka, koji je
protekao nekad prije deset godina.
 24

Ontogenetski sistem tumora i naroitih programa ekvivalenata raka

Trei bioloki prirodni zakon Nove medicine

Godinama sam lutao kroz prividne morfoloke i histoloke sisteme izraslina, tumora, otoka, karcinoma,
sarkoma, seminoma, horioepitelioma i glioma, ukljuujui sve ono to kolska medicina vidi kao takozvane
metastaze.
Sad konano vjerujem da sam pronaao podjelu koja e, sa manjim ili veim korekcijama, biti koritena jo
decenijama . To je podjela na osnovu istorije razvoja, odnosno na osnovu embrionalnog porijekla.
Ako sve ove izrasline i otekline grupiemo na osnovu njihove pripadnosti klicinim listovima, onda se sve ostalo
samo po sebi dovodi u red. Ako je mozak ljudi i ivotinja stvarno kompjuter organizma, koji se razvijao desetinama
miliona godina, onda je logino da organi tijela koji su evolutivno povezani u mozgu-kompjuteru "zajedno ive".
Embriolozi uopteno dijele embrionalni razvoj na tri takozvana klicina lista: endoderm ili unutranji klicin list,
mezoderm ili srednji klicin list i ektoderm ili spoljni klicin list. Ovi klicini listovi se razviju u embriju iz prvih elijskih
nakupina. Veina naih tjelesnih organa moe se dovesti u vezu sa jednim od ovih klicinih listova. Na emi
moemo da vidimo da se "ponaanje raka" tkiva nastalih iz razliitih klicinih listova fundamentalno razlikuje.
Endoderm i ektoderm, odnosno organi koji potiu od njih ponaaju se u ca- i pcl-fazi upravo obrnuto. Mezoderm ili
organi mezodermalnog porijekla, po ponaanju u sluaju raka, dijele se na one koji reaguju kao endodermalni i na
one koji reaguju kao ektodermalni. Ovo je, u stvari, razlog zato je potraga za supstancom koja bi djelovala protiv
"zloudnog" tumora do danas morala da ostane bezuspjena. Jer kako bi neki "medikament" mogao da
istovremeno djeluje kako na rast elija tako i na njihovo nestajanje?! (Da ne govorimo sad uopte o besmislenosti
ovog naina razmiljanja). Dosadanja medicina se ve samo ovim dovodi u sukob sa zdravim razumom.

Ontogenetski sistem osmiljenih biolokih naroitih programa prirode

Na gornjoj emi su predstavljene dvije etae na isti nain kao na tabeli "Psiha-mozak-organ".
uta etaa odgovara grupi stari-CNS, dok crvena odgovara grupi veliki mozak, to je navedeno na lijevoj strani
seme. Na uzdunom ematskom presjeku mozga stari-CNS je predstavljen kao leptir ili ptica podignutih krila. Tijelo
(uto) je modano stablo (glava=meumozak, trbuh=pons, rep= meula oblongata ili produena modina). Krilo sa
narandastim i utim traftama je mali mozak. ute trafte ima jer pripada starom CNS-u, a narandaste jer
istovremeno pripada i mezodermu. Ako pogledamo tabelu u prilogu, vidjeemo da su vodoravne etae ove eme tu
predstavljene kao vertikalne grupe.
Lijevo je uta grupa, predstavlja modano stablo i endoderm. U sredini je narandasta grupa, mezoderm i
predstavlja: gore - organe kojima upravlja mali mozak; dole - organe kojima upravlja sr velikog mozga (npr.
kotani skelet, limfni vorovi, jajnici, bubrezi itd). Desno je crvena grupa ektodermalnih organa kojom upravlja kora
velikog mozga.
Vratimo se naoj emi, na kojoj moemo da vidimo da etaa starog CNS-a u fazi aktivnog konflikta daje rast
tumora sa razmnoavanjem elija, a nakon konfliktolize u fazi ozdravljenja, (pcl-faza) tumor biva razgraen pomou
mikobakterija (npr. TBC).
Kod crvene etae velikog mozga, situacija je obrnuta. Ovdje elije u fazi aktivnog konflikta bivaju stopljene, to
nazivamo nekrozom ili ulceracijama. U fazi ozdravljenja se ove nekroze ili ulceracije ponovo ispunjavaju, odnosno
one zacjeljuju. Kako se do sada nita nije znalo, jer se nije imao nikakav sistem, tako su nekroze ili ulceracije u pcl-
fazi ignorantno oznaavane takoer kao rak ili sarkom, jer se i ovdje javljaju mitoze (dijeljenje elija) sa velikim
elijama i velikim jezgrima, ali ovog puta u svrhu ozdravljenja.
Rjeenje zagonetke se sastoji u tome da mi sad poznajemo pripadnost klicinim listovima i lokalizaciju specifinih
releja u mozgu za svaki organ, to igra odluujuu ulogu u naim razmiljanjima. Pogledamo li ovaj sistem,
uviamo fantastian red i zakonitost za sva oboljenja raka i ekvivalente raku koji su u stvari uvijek predstavljali
samo fazu u kompletnom oboljenju (programu) i uz to nalazimo simptome i uzrono-posljedine veze za
komplementarnu fazu.
Embriolozi dijele embrionalni razvoj u tri takozvana klicina lista: endoderm - unutranji klicin list, mezoderm ili
srednji klicin list i ektoderm ili spoljni klicin list. Veina naih organa potiu samo od jednog od ovih klicinih listova.
eluano-crijevna cijev (osim rektuma, gornje dvije treine ezofagusa, male kurvature eluca, unih vodova,
izvodnih kanalia pankreasa i elija pankreasnih ostrvaca) potie od endoderma. Meutim, kako crijevo takoer
ima krvne sudove (koji inae pripadaju mezodermu) i nerve (koji potiu od ektoderma), moe se rei da i crijevo
ima mezodermalne i ektodermalne dijelove.
Ali ako se za jedan organ kae da je, na primjer, endodermalnog porijekla, pri tom se ne misli na ove
mezodermalne i ektodermalne dijelove (krvne sudove i nerve), jer ove dijelove imaju i svi drugi organi.
Meutim, takoer postoje organi iji razliiti dijelovi vode porijeklo od razliitih klicinih listova. Ovdje spada
glava, predio plua i predio srca, eludac, jetra, pankreas, duodenum, kao i veziko-vagino-analno podruje,
ukljuujui bubrenu karlicu. Neki od ovih prvobitnih organa, to su se kasnije udruili u funkcionalnu cjelinu koju mi
danas posmatramo kao jedan organ, imaju svoje relejne centre koji se esto nalaze u dijelovima mozga veoma
udaljenim jedan od drugog.
Na primjer, uterus se u stvari sastoji od dva organa. Jedan je vrat materice, a drugi tijelo materice sa
jajovodima. Ova dva razliita organa, koja su srasla i ine prividno jedan organ (uterus), potpuno su razliiti u
pogledu vlastite sluznice jer potiu od razliitih klicinih listova i imaju u mozgu releje na sasvim razliitim mjestima.
 25
Sluznicu grlia materice pokriva ploasti epitel, a relejni centar je u periinsularnom podruju lijevo, dok
sluznicu tijela materice i jajovoda pokriva cilindrini epitel i relejni centar je u ponsu modanog stabla. Uz ovo dolazi
mezodermalna muskulatura materice, iji je relej u meumozgu. Zbog toga sam u poetku imao mnogo muke da
spoznam uzrono-posljedine veze.
S druge strane, takoer postoje organi koji u tijelu lee veoma udaljeni jedan od drugog, dok u mozgu imaju
releje koji tijesno granice jedan s drugim, kao to, na primjer, releji rektuma, vagine, koronarnih vena i ploastiog
epitela grkljana lee u podruju lijevo periinzularno u velikom mozgu ili kao to relejni centri za intrabronhijalni
ploasti epitel, epitel koronarne intime, epitel mokrane beike lee jedan do drugog u podruju desno
periinzularno.
I da nisam stalno nanovo uporeivao razliite regione mozga (npr. homunkulus), histoloke formacije, rezultate
embriolokih ispitivanja drugih knjiga sa mojim CT snimcima mozga i istorijama bolesti mojih pacijenata; ja bih do
danas "razbijao glavu" o ovim odnosima, utoliko vie to u mnogim knjigama embriologije stoje podaci koji dovode
do nesporazuma, ponekad i sasvim pogreni, to nije ni udo jer do sada nitko nije ni slutio uzrono-posljedine
veze.
Ja npr. danas znam da sva podruja sluznica presvuena ploastim epitelom pripadaju zajedno i imaju
ektodermalno porijeklo sa relejima u mozgu jedan do drugoga. Pri tom, tako razliiti organi kao to je sluznica usta,
sluznica bronhija, sluznica grkljana, sluznica cisti skrnog luka, intima koronarnih arterija, intima koronarnih vena,
sluznica rektuma, sluznice cerviksa materice (portio vaginalis i cervikalnog kanala) spadaju u istu grupu. Svi oni
imaju u mozgu releje lijevo i desno periinsularno, a odgovarajui konflikti su seksualni, konflikti revira ili markiranja
revira.
Gvozdeno pravilo raka i zakon o dvofaznosti (kod konfliktolize) svih tzv. bolesti (sada govorimo o osmiljenim
naroitim biolokim programima prirode) bili su pretpostavka za otkrie ontogenetskog sistema tumora i
ekvivalenata raku. To nam na jasan i logian nain pokazuje unutranju povezanost naih konflikata odgovarajuih
releja u mozgu i organske pripadnosti u evolutivno relevantnom smislu.
Ovim naa kompletna histopatologija uspostavlja red koji se moe prozreti i koji je sam po sebi razumljiv. Releji
za iste konflikte i histoloki iste organe lee u u mozgu postavljeni tijesno jedan uz drugoga.
Ovaj ontogenetski sistem nam je takoer pokazao da bez njegovog poznavanja ne bismo bili u stanju da
shvatimo oboljenja raka, jer smo u njih, u svom neznanju, svrstavali jednim dijelom tumore organa u fazi aktivnosti
konflikta (one koje kontrolie stari dio CNS-a), a drugim dijelom "tumore" organa koji tek u fazi ozdravljenja daju
rast elija i koji su pogreno tumaeni kao tumori (oni koje kontrolie veliki mozak).
Tako da ako je do sad neko tvrdio da je otkrio sistem oboljenja raka, on je mogao da bude samo pogrean, kao
to je sluaj kod takozvanih tumor-markera, koji su se naknadno pokazali, sami za sebe uzeti, potpuno
besmislenim, a veinom su pokazivali suprotnost od onog to smo im mi pripisivali. Meutim, kako nismo poznavali
razliku izmeu promjena na organima koje kontrolie stari dio CNS-a od promjena koje kontrolie veliki mozak
nismo ni mogli da otkrijemo nikakvu jednakost, pa i ako smo vjerovali da smo je nali - ona je bila pogrena.
Ontogenetski sistem tumora je sveobuhvatan i logian. On konsekventno proizilazi iz Nove medicine i otkria
Hamerovih arita u mozgu, kao i Drugog biolokog prirodnog zakona (dvofaznost).

Podjela tumora
Ontogenetski sistem tumora i ekvivalenata glasi:
Svakom od tri embrionalna klicina lista odgovaraju specifine vrste histolokih tkiva, koja su meusobno
jednaka ili bar slina. Samo mezoderm, unutranji klicin list cijepa se nanovo na: stari mezoderm ili mezoderm
malog mozga i na novi ili mezoderm velikog mozga. Mezoderm malog mozga se ponaa slino kao endoderm
modanog stabla, dok se mezoderm velikog mozga ponaa slino kao ektoderm velikog mozga.
U sluaju DHS-a, kad nastaje Hamerovo arite, podruja organa koja stoje u korespodenciji sa ovim aritem
reaguju odgovarajuom reakcijom klicinog lista:
endodermalni organi pod kontrolom modanog stabla i mezodermalni organi pod kontrolom malog mozga (zajedno:
organi pod kontrolom starog dijela CNS-a) reaguju u fazi aktivnosti konflikta (ca-faza) razmnoavanjem elija.
Mezodermalni organi pod kontrolom sri velikog mozga i organi pod kontrolom korteksa velikog mozga (zajedno:
organi pod kontrolom velikog mozga) reaguju u istoj fazi nekrozama i ulceracijama.
Faza ozdravljenja nakon konfliktolize je veoma razliita kod razliitih klicinih listova:

Endoderm:
Zaustavljanje rasta tumora, inkapsulacija tumora ili njegova razgradnja pomou gljiva ili mykobakterija (npr. TBC
bacilima).

Mezoderm:
a) Mezoderm malog mozga:
Zaustavljanje rasta tumora, inkapsulacija ili razgradnja pomou bakterija, kao kod endoderma, npr. mama-ca i
tuberkuloza mlijene lijezde.
b) Mezoderm sri velikog mozga:
Restitucija sa oticanjem i rastom koji premauje potrebe u smislu sarkoma ili kod kostiju sa namnoenim
kalusom kao osteosarkom. Pretjerani rast tkiva je u principu potpuno bezazlen i spontano ponovo prestaje na kraju
faze ozdravljenja. Bakterije pomau kod ponovne izgradnje (npr. osteosarkom, cista jajnika, cista bubrega -
nefroblastom).
 26
Ektoderm:
Tendencija ponovnog ispunjavanja ulkusnih nekroza sa restitucijom ili oiljnom restitucijom uz pomono uee
virusa (npr. virusi hepatitisa).
Gvozdeno pravilo raka unijelo je, po prvi put, u medicini u podruje tumora jedan jasan sistem, ali su ostala
otvorena mnoga pitanja. Vjerujem da mi je sad uspjelo da pronaem sistem koji ne ukljuuje samo tumore, nego u
principu obuhvata itavu medicinu. Jer smetnje u podruju naeg ponaanja, nastale biolokim konfliktima, samo
su specijalni sluajevi promjene programa jednog podruja mozga, koje je prije ovog funkcionisalo sa perfektnom
preciznou. Najvee zaprepatenje kod ovog prebacivanja programa izaziva injenica da DHS-om biva mobilisan
kompletan organizam, a da ovaj novi program, kojeg sam i ja ranije smatrao poremeenim dirigovanjem relejnog
centra, ni u kom sluaju nije bez sistema. On tavie ima oigledni smisao anse za preivljavanje, u borbi za
opstanak sa svim raspoloivim snagama. Ovo prebacivanje programa je dio osmiljenog deavanja.

Mezoderm malog mozga i ektoderm velikog mozga

Uvijek mi je pravilo izvjesne tekoe kad bih, kao u ovom poglavlju, morao da idem preko spoznaja embriologa.
ini se da odreena pitanja za njih nisu bila od vanosti, tako da se njima nisu specijalno ni bavili. Koa je
ektodermalnog porijekla, ali naravno samo epidermis bez koriuma, jer on je mezodermalnog porijekla. Dakle,
postoje fine razlike u razliitim slojevima koe.
Naime, postoji donji sloj koe (korium) mezodermalnog porijekla, koji sadri lijezde (znojne i lojne) i
melanofore. Preko njega dolazi spoljni epidermis sa ploastim epitelom koji je ektodermalnog porijekla. On na
svojoj povrini sadri senzibilne taktilne nervne zavretke, a na donjoj strani takoer jedan sloj melanofora.
Fina razlika se sastoji u tome da su jedne elije inervisane od malog mozga, a druge od velikog mozga. Ovo ne
samo da odreuje njihovu funkciju, nego i njihovu histoloku grau, kao i razliite "tumorske reakcije" ili formacije.

Mezoderm malog mozga

U toku evolutivnog razvoja, otprilike kad su nai preci poeli da vodeni milje zamjenjuju kopnenim, u vrijeme kad
je mali mozak bio u izgradnji, individuum je dobio potrebu za koom koja ne samo da daje stabilnost nego moe da
odbrani od pretjeranog sunevog zraenja, da onemogui isuivanje itd. Ovaj organ bih nazvao mezodermalna
koa malog mozga.
Ova koa malog mozga nije morala da izdrava naroita mehanika optereenja. Individuum se ve mogao
pokretati, puzajui naprijed, kako to ine crvi. Koa je imala nespecifini tzv. "protopatini senzibilitet", odnosno
imala je osjeaj za ekstremni pritisak i temperaturu, a bila je sposobna da se prilagodi i reaguje ukoliko bi se uslovi
okoline ekstremno mijenjali. Ova koa je pravila nakupine melanofora, koje su svojim pigmentom titile od sunanih
UV zraka. Osim toga, znojne lijezde su mogle da prave film od tenosti, to je spreavalo opekotine koe. Dakle,
organizam je bio prilino dobro zatien od prijeteih opasnosti u vitalnoj sferi.
Nakon obrazovanja ove koe malog mozga, ije relejne centre nalazimo u zadnjem medijalnom i u lateralnim
dijelovima malog mozga (tema konflikta je "povreda tjelesne nepovredivosti" i u daljem konflikt okaljanosti), javlja
se nain ponaanja sisara. Pri tom je, logino, mlijena lijezda premjetena u kou. Posljedino je mlijena
lijezda utisnue ove koe malog mozga. U malom mozgu sve lei uredno smjeteno jedno do drugoga.
Prvobitni ljezdani epitel mlijenih puteva oigledno vie ne pripada tipu lijezda probavnog trakta, istovremeno
je ovom morfoloki blie srodan nego ploastom epitelu spoljnog sloja koe. Oba su veoma razliita, jer je upravo
mjesto njihovog porijekla u mozgu veoma razliito. Najbolja oznaka za ljezdani epitel mlijenih puteva, znojnih i
lojnih lijezda bi, prema tome, bila: "ljezdano tkivo malog mozga".
"Koi malog mozga" takoer pripada "unutranja koa" tijela, u trbuhu peritoneum, u grudnom kosu pleura i u
medijastinalnom prostoru perikard.
U trbuhu razlikujemo parietalni od visceralnog peritoneuma, a takoer parietalnu pleuru od visceralne kao i
parietalni perikard od visceralnog.
Tumori ovih formacija nazivaju se mezoteliomi.
Oni rastu na koriumskom sloju koe, kontrolisani od malog mozga, i vidljivi su. Ova koa malog mozga je
takoer odgovorna u fazi ozdravljenja bolesti za edem, u ovim sluajevima za izlive: peritonealni izliv ili ascites,
pleuralni izliv i perikardni izliv sa tamponadom. Ovo sve u principu predstavlja neto pozitivno, ali uprkos tome ima
razloga za bojazan od komplikacija u toku faze ozdravljenja bolesti.

Ektoderm velikog mozga

U daljnjoj evoluciji su se sposobnosti koe malog mozga pokazale kao nedovoljne. Majka priroda je stoga u
novom razdoblju mozga morala da izradi jednu impozantnu konstrukciju za podruje koe. Ona je, jednostavno,
itav individuum presvukla drugom, novom koom - "koom velikog mozga".
Ova koa velikog mozga, ektodermalnog porijekla, za razliku od mezodermalne koe malog mozga, imala je
ploasti epitel i samim tim je bila mnogo otpornija. Ona je migrirala du segmenata i potpuno prekrila kou malog
mozga. Donijela je sa sobom fini ili povrni senzibilitet velikog mozga (senzibilni centar u Gyrus postcentralis) i time
je organizmu omoguila da ima sve one informacije koje su mu neophodne da se kao vrhunski organizovano bie
prilagodi velikim zahtjevima borbe za preivljavanje.
Formacija ploastog epitela je tipian morfoloki znak za kou velikog mozga. Ovaj epitel se nije zaustavio na
granicama prvobitne koe malog mozga, nego je presvukao npr. endodermalni cilindrini epitel u mokranoj beici i
bubrenoj karlici, zatim endodermalni epitel usne duplje i gornjeg dijela jednjaka, malu kurvaturu eluca, une
vodove i izvodne kanalie pankreasa, kao i mezodermalni malomodani adenoidni epitel mlijenih puteva
 27
(intraduktalni). Tako danas nalazimo tipini ploasti epitel velikog mozga ne samo na vanjskoj koi, nego i
u sluznici usta, nosa i drijela, grkljana, bronhija, ezofagusa, pilorusa, bulbusa duodenuma, pankreasa sa njegovim
rukavcima do elija pankreasnih ostrvaca i u sluznici unih vodova.
Istovremeno, ovaj epitel nalazimo u mokranom mjehuru, bubrenoj karlici, vagini, cerviksu materice, mlijenim
putevima i rektumu. Sva podruja presvuena ovom vrstom epitela su vrlo senzibilna i prikljuena na senzorini
centar velikog mozga. Sva ona imaju "tipine konflikte velikog mozga" (Hamerova arita u velikom mozgu).
Ovdje takoer spada i raniji "epidermis periosta" koji se sastojao iz ploastog epitela i senzibilnih nerava. Danas
se ploasti epitel ovdje ne moe nai, jer je u meuvremenu izgubio funkciju, za razliku od njega senzibilni nervi su
jo tu. Oni su odgovorni za bolove kod rastezanja periosta. Bolovi zbog rastezanja periosta, koji redovno nastaju
kad u fazi ozdravljenja kosti prave edem, dobar su znak i vaan proces kod biolokog zacjeljivanja kostiju, jer oni
pacijenta prisiljavaju da pogoeni dio skeleta tedi kako u sluaju optereenja postoji opasnost od frakture.
esto, npr. u rektumu nalazimo tumore endodermalnog sloja koji prominira kroz ektodermalnu sluznicu
ploastog epitela. Tad govorimo o polipu (adeno-ca).

Ulcus ventriculi i ulcus duodeni - ir eluca i ir dvanaestopalanog crijeva -

Nakon linog ispitivanja nekoliko vrhunskih embriologa, sasvim sam siguran da kako sluznica rektuma (do 12
cm od anusa) tako i sluznica vagine, ukljuujui portio i cerviks uterusa, sluznica mokranog mjehura i bubrene
karlice, gornje dvije treine ezofagusa, mala krivina eluca, elije ostrvaca pankreasa, jetrini uni vodovi, elije
intime koronarnih arterija i koronarnih vena (vrlo senzibilne) imaju ektodermalno porijeklo.
Sve one imaju ploasti epitel, sve su urasle spolja, praktino sluznice nastale migracijom (ektodermalna,
velikomodana "seoba naroda").
Dolazei do ovih saznanja, pala mi je na pamet jedna fundamentalna veza, koja se naknadno pokazala kao
kristalno jasna, a koja me je u ono vrijeme kotala muke. U pitanju su ir eluca i ir dvanaestopalacnog crijeva.
Kao to rekoh, u meuvremenu i naknadno je svima postalo jasno da ir eluca ima psihike uzroke, to vai i
za ir duodenuma. Za mene ovo ne predstavlja naroito saznanje, jer na kraju krajeva sve kontrolie mozak-
kompjuter. Ali ono to je naroito jeste injenica da ir eluca i karakteristini "facies gastrika" (lice iraa) uopte
ne pau uz organe trbunog prostora, kojima upravlja modano stablo. U ovo se takoer ne uklapaju: ekvivalent
raku elija pankreasnih ostrvaca (insulom) kako alfa elija tako i beta elija, kao i izvjesna vrsta karcinoma jetre
(ca-unih kanalia jetre).
Meutim, postoje karcinomi eluca u vidu karfiolastih izraslina, koje mogu da ispune kompletnu upljinu eluca.
Kako objasniti ovu kontradikciju?
Prvo emo se podsjetiti na neke optepoznate stvari koje nikad nitko nije mogao da objasni:
* Jedna mlada feminina ena nikad ne dobije ir eluca ili duodenuma (osim ljevakinja).
* Vrlo je rijetko da mlada feminina ena dobije ulkusni karcinom jetre. Ja nisam vidio jo nijednu (osim
ljevakinja).
* irevi eluca su smjeteni uvijek na istom mjestu: mala krivina eluca ili pilorus/bulbus, a nikad u fundusu ili
velikoj krivini.
* Gornje dvije treine jednjako su pokrivene ploastim epitelom, dok je donja vie pokrivena crijevnim epitelom.
Ali esto ploasti epitel see do eluca iza tzv. kardie.
* Ca-rectuma i ulcusni ca-jetre se javljaju neobino esto zajedno.
Ako se sloe svi ovi djelii mozaika, onda sa velikom vjerovatnoom proizilazi da su dijelovi ovog ploastog
epitela, koji je u evoluciji iz sluznice usta (ektoderm) urastao sa svojim izdancima dalje u jednjak, ukljuujui nervna
vlakna do duodenuma, migrirajui, urastao u pankreas (elije ostrvaca) i u jetru. Vlakna nisu dalje migrirala i to je
objanjenje zato moe da postoji samo karcinoid tankog crijeva. Tanko crijevo je u evoluciju naknadno izraslo
izmeu duodenuma i cekuma. Ono ima u modanom stablu relativno mali relejni centar koji ne odgovara njegovoj
veliini ili duini. Sadraj konfliktnog doivljaja je - "neprobavljivost". Siguran sam da sva nervna vlakna koja
senzibilno inerviu malu krivinu i pilorus eluca, podruje duodenalnog bulbusa, papile i Ductus pancreaticus,
Ductus choledochus cysticus, kao i Ductus hepatici, imaju relejni centar u desnom Gyrus postcentralis lateralno
dole. Za eludac i jetru je ovo sigurno, za pankreas takoer, dok senzibilna inervacija elija ostrvaca pankreasa
dolazi iz Mesencephalon-a. Lijevo paramedijalno lei relejni centar za alfa elije ostrvaca za insuficijenciju
glukagona (konflikt straha sa gaenjem), dok desno paramedijalno relej za beta elije ostrvaca za diabetes mellitus
(konflikt "opirati se").
Ja sam, doavi na oigledan trag, ponovo pregledao sve moje snimke CT mozga, da bih ustanovio da sam
uglavnom kod lijevog infarkta pravio jednu veliku greku. Vrlo esto su pacijenti imali dva Hamerova arita. Jedno
tipino za koronarni ulkus karcinom ili intrabronhijalni karcinom i uz to drugo koje ja tada nisam znao kako da
svrstam, a za koje sam pretpostavljao da bi moralo da "pripada" svemu ovom. Ovaj drugi je bio uvijek smjeten u
latero-bazalnom dijelu Gyrusa postcentralis senzorinog centra u kori velikog mozga desno.
Nakon ovog, rutinska je stvar bilo da se pogleda u bolesnika akta i ustanovi da li se pacijent alio takoer na
eludacne tegobe (koje sam ja pogreno interpretirao kao "propratnu muziku" angine pectoris koronarnog
karcinoma). I zaista, u veini sluajeva bio sam notirao da su se pacijenti "takoer" alili na estoke bolove u
elucu, kolike, povraanja, stolice kao katran i sl, to je od svih doktora tumaeno kao "gastro-kardialni sindrom" i
pripisivano sranim bolovima.
Ulcus je po svojoj sutini defekt supstance. Analognu pojavu nalazimo kod svih karcinoma ploastog epitela
(usna duplja, intrabronhijalno, na koronarnoj sluznici, vaginalna i sluznica portio, sluznica vezike i rektuma - kod
beike i rektuma polipima koji pripadaju endodermalnom epitelu crijeva i imaju adenoidno karcinomsko tkivo).
 28
Prema tome, nema sumnje da su irevi eluca i duodenuma ulceracije ploastog epitela, da imaju
ektodermalno porijeklo, relejni centar u lateralnom Gyrus postcentralis-u retroinsularno desno, i da predstavljaju
jedan tipini atribut mukog ponaanja.
Dakle, stvar nije teko razumjeti ako se uzme u obzir da se u donjem dijelu jednjaka, na maloj krivini eluca,
pilorusu, bulbusu duodenuma, pankreasnom izvodnom kanalu, holedohusu i jetrinim vodovima, mijeaju ili
preklapaju dvije vrste epitela. Jedna od njih je crijevni epitel, porijeklom od endoderma: svoj relejni centar ima u
modanom stablu. Druga vrsta je mladi ploasti epitel ektoderma, koji ima relejni centar u velikom mozgu. Otuda
bolovi kod ireva eluca i duodenuma i kod unih kolika. Otuda inervacija elijskih ostrvaca pankreasa od
meumozga, koja je skupa migrirala.
Ranije su mnogi autori medicinskih knjiga vjerovali da sona kiselina eluca uzrokuje ir na elucu. Ali injenica
je da se ir ne javlja tamo gdje ima najvie elucane kiseline - na velikoj krivini eluca. Osim toga, hiperaciditet
eluca je ve jedan vagotoni znak, to se moe proitati u svim udbenicima. Da ir na elucu ima veze sa
konfliktima, ne porie vie nitko. Samo je na prvi pogled teko razumjeti da se na elucu javljaju dvije vrste raka:
jedan "ulcerativni", a drugi "karfiolasti". Kod ulkusa sluznica ulcerira, odnosno elije bivaju odbaene da bi lumen
(unutranji promjer upljeg organa) postao vei i bio u stanju da propusti vie krvi (kod koronarnih sudova), zraka
(kod bronha), hrane (kod duodenuma.) i uci (kod holedohusa.). Ovim se objanjava defekt supstance.
Jednjak i eludac imaju relejne centre skoro na istom mjestu. Sadraj konflikta je uvijek u vezi sa revirom.
ta je sa karcinomima jetre? (Oni se esto javljaju zajedno sa irom eluca.) U jetri imamo takoer dvije vrste
izraslina. Jedne su sa defektom supstance, smjetene u unim kanaliima do kojih seu senzibilna nervna vlakna
velikog mozga. Druge su smjetene u parenhimu jetre u vidu velikih adenoidnih okruglih arita (ako je u pitanju
samo jedan, govorimo o solitarnom karcinomu jetre), ponekad su u pitanju kvrgasti vorovi u blizini jetrine kapsule
koji se dobro palpiraju. Oni pokazuju slinost sa slikom tumora crijeva. Solitarni karcinom jetre moe da nestane
samo ako u fazi ozdravljenja bude kazeozno razgraen od bakterija TBC. Preostale kaverne tumora obino
kolabiraju i induriraju u tzv. solitarnu cirozu jetre (radi se u principu o istom procesu kao kod kazeozno nekrotinih
kaverni kod okruglih arita plua u podruju alveola).
irevi eluca i dvanestopalanog crijeva imaju, dalje, jednu naroitost. Kako relejni centri lee u korteksu,
nadolaenjem edema nakon konfliktolize javlja se gastrina epilepsija.
eludane kolike sa grevima su esto, ako ne veinom, epileptina kriza nakon rjeenja konflikta. Kako je
"velikomodani eluani konflikt" oigledno vrlo srodan sa konfliktom revira, esto se deava da oni zajedniki
nastupaju, tako da slika sranog infarkta esto biva zasjenena slikom eludane kolike. U manje dramatinim
sluajevima obino se govorilo o "hepato-gastro-kardialnom sindromu", u zavisnosti od toga ta je bilo pogoeno i
kombinovano.
Ovo treba razlikovati od crijevne kolike u fazi ozdravljenja, kojoj je prethodila muskularna epilepsija crijeva
(paralitiki ileus). Konflikt - "ne moi jedan komad peristaltiki naprijed gurati, odnosno ne moi probaviti".
Poznata je injenica da karcinomi u ovom podruju nikad ne mogu da preu na prividne susjedne organe, ne
prelaze tzv. "prag organa". Tako, nikad ne vidamo da karcinom rektuma pree na sigmu, da karcinom grlia
materice pree na tijelo materice, da ulkusni karcinom bubrene karlice pree na sabirne kanalie bubrega
(endodermal) ili odavde opet na glomerule bubrega (mezodermal) ili da karcinom gornjeg jednjaka pree na veliku
krivinu eluca.
U ovom istom regionu mozga desno periinzularno lee takoer relejni centri za organe koji takoer imaju
sluznicu sa ploastim epitelom, a na prvi pogled ne izgleda da imaju veze sa rekto-vagino-vesikalnim organima. U
pitanju je usna duplja, jednjak, sluznica bronha, kao i takozvana intima koronarnih arterija. Ovo su organi koji na
prvi pogled nemaju veze, kako jedan s drugim, tako ni sa seksualnim ni sa organima za markiranje revira (rekto-
vagino-vesikalnim organima).
Dok trijas Nove medicine nije postao poznat, za embriologe se nisu otvarale protivurijenosti. Meutim, kako mi
od sada moramo da uimo da pronaemo jasnu evolutivnu korelaciju izmeu biolokih konflikata, lokalizacije u
mozgu i zahvaenih organa, takoer bi trebalo da uimo da evolutivno razumijemo korelaciju izmeu lokalizacije u
mozgu i histoloke strukture.
Moramo da uimo da shvatimo da arterije skrnog luka imaju naroito mjesto meu drugim arterijama, jer
njihovu intimu pokriva ploasti epitel (veoma senzibilan), da su pridruene periinzularnom podruju u mozgu, dakle
podruju revira.
Sad postaje jasno zato smo se u prolosti mogli zbuniti injenicom da u mozgu glija elije, obrazujui glija
oiljke (mezoderm) tzv. "gliome", djelimino podsjeaju na oroale elije ploastog epitela. Spoljna koa
(epidermis) je u stvari ektodermalna, ali evolutivno razvijena iz dvije razliite koe. Jedne starije mezodermalne
(koa malog mozga), dananjeg potkonog tkiva sa znojnim i lojnim lijezdama i grubim senzibilitetom, i druge
mlade (koa velikog mozga - epidermis) sa ploastim epitelom i finim senzibilitetom.
Budui istraivai e se pozabaviti detaljima, ali u samom sistemu se time nee nita bitno promijeniti.
Organi kontrolisani od strane velikog mozga i organi kontrolisani od strane starog dijela CNS-a ponaaju se
obrnuto proporcionalno u pogledu razmnoavanja i nekrotizovanja elija za vrijeme simpatikotone i
parasimpatikotone faze.
Dok organi pod upravom starog CNS-a u fazi aktivnog konflikta prave razmnoavanje elija, organi pod
upravom velikog mozga u istoj ovoj fazi prave elijsku nekrozu i nestajanje tkiva. U vagotonoj fazi ozdravljenja
ponaaju se upravo obrnuto. O ovom se do sada nije ni slutilo.
Kako je svako razmnoavanje elija gledano kao tumor, ukljuujui i potpuno normalno restitutivno
razmnoavanje elija u fazi ozdravljenja (crvena grupa = grupa velikog mozga), odnosno ponovno ispunjavanje
organskih nekroza (npr. kalus, sarkom nakon raka kostiju) kao i razmnoavanje elija ute grupe (stari CNS, npr.
 29
rak debelog crijeva) u fazi aktivnog konflikta, naravno da nijedan estiti naunik nije mogao u cijeloj stvari
da pronae nikakav smisao ili zajedniku crtu. Najneseriozniji su bili oni koji su se pravili da postoji neto
zajedniko izmeu ove dvije potpuno razliite grupe. Osim injenice da obe grupe u nekom momentu daju dijeljenje
elija, mada u razliitim fazama i iz razliitih razloga, ovo dijeljenje elija razliitog smisla stvarno nema nita
zajedniko, nego su u pitanju iskljuivo suprotnosti. Ali to nikom nije palo na pamet:
* jer se nitko nije interesovao za psihu i konflikte u vezi sa rakom, naroito ne za bioloke; radije se vjerovalo
prividnim histolokim "faktima" (zloudan-dobroudan);
* jer su se u CT-u mozga dogmatski traili samo tumori mozga i metastaze, umjesto kompjuterskih releja naeg
mozga; o Hamerovim aritima nitko nije htio nita da zna jer bi ona "cijelu medicinu okrenula na glavu";
* jer oboljelima od raka i ekvivalenata raka nikad nije svjesno dodirnuta ruka. Da je to ikad uraeno, moralo bi
se ustanoviti da uta grupa (stari CNS) uvijek pravi razmnoavanje elija sa hladnim rukama, dok, za razliku od nje,
crvena grupa (veliki mozak) to ini uvijek u pratnji toplih ili vrelih ruku (ozdravljenje). To bi bilo tako jednostavno.
Takoer, kod prividne citostatske hemoterapije nije se znala napraviti razlika izmeu razliitih pripadnosti
klicinim listovima. Jer bi inae nekad nekom onkologu palo na pamet da, ako hemo uopte upotrebljavamo, onda
se neto moe postii samo u fazi ozdravljenja, naime stopiranje ozdravljenja. U fazi aktivnosti konflikta, hemo-
pseudoterapija, koja djeluje snano simpatikotono, samo pojaava progrediranje raka.
Ontogenetski sistem tumora, kao i 5 prirodnih biolokih zakona praktino vae za sve bolesti koje su nam
poznate. Oboljenja koja u fazi aktivnosti konflikta ne pokazuju tumore i nekroze nazivamo "oboljenja ekvivalenti
raka" (u stvari morali bismo rei "bioloki naroiti programi ekvivalenata raka"). Njima se bavi sljedee poglavlje.

Oboljenja ekvivalenti raka od sada: Osmiljeni naroiti programi ekvivalenata raka

Kako rekoh, ontogenetski sistem nije ogranien na oboljenja raka, nego takoer vai za tzv. "ekvivalente raka".
Kod ute grupe (stari CNS), sve su bolesti identine sa rakom, ukljuujui i faze ozdravljenja, ukoliko do njih
doe. To znai da nije obavezno da do njih doe, nego samo u sluaju rjeenja konflikta, inae faza aktivnog
konflikta zavrava sa kaheksijom i smru pacijenta ili pacijent postie modus vivendi u formi viseeg konflikta.
Dakle, dvofaznost bolesti (druga faza oboljenja) je zavisna od rjeenja konflikta.
Za organe pod upravom starog CNS-a ne postoje ekvivalenti raka, nego samo rak i, u pozitivnom sluaju, faza
ozdravljenja nakon rjeenja konflikta.
Za mezodermalne organe pod upravom velikog mozga (kosti, vezivno tkivo, limfni vorovi itd.) takoer ne
postoje ekvivalenti raka, nego rak u formi nekroze, osteolize, rupa u tkivu, ukratko topljenje i nestajanje elija, a u
pozitivnom sluaju konfliktolize slijedi faza ozdravljenja sa ponovnim ispunjavanjem defekata supstance.
Oboljenja ekvivalente raka nalazimo iskljuivo meu ektodermalnim organskim oboljenjima pod kontrolom
korteksa, a i tamo samo kod jednog dijela ovih organa. Uprkos tome, ova su oboljenja mnogobrojna.
Definicija:
Oboljenja ekvivalenti raka su osmiljeni bioloki naroiti programi prirode kontrolisani kortikalno
(ektoderm), koji takoer protiu prema 5 biolokih prirodnih zakona, ali umjesto elijskog
parenhimatoznog defekta supstance, pokazuju osmiljeno smanjivanje funkcije. Ovdje spadaju motorne i
senzorine oduzetosti, dijabetes, glukagonska insuficijencija, smetnje sluha i vida sa njima odgovarajuim
konfliktima i Hamerovim aritima u mozgu, kao i faze ozdravljenja (ukoliko doe do konfliktolize) sa
njihovim simptomima i komplikacijama, koje ponekad mogu biti smrtne.
Iako u sluaju ekvivalenata raka ne dolazi do topljenja i nestajanja elija u organima, ipak se ini da one bivaju u
izvjesnom smislu promjenjene, kao to su promjenjeni odgovorni areali mozga (npr. inzulinomi u pankreasu kod
dijabetesa ili glukagon-insuficijencije).
Uprkos promjenama, takoer se ini da su ove elije, nakon konfliktne aktivnosti, koja je trajala godinama u
sluaju rjeenja konflikta, u stanju da se restituiu u funkcionalnom smislu.

Saetak:
Sa 3. biolokim prirodnim zakonom moemo da razumijemo uzrok, odnosno bazu svih prirodnih deavanja u
medicini.
Moemo da razumijemo da su osmiljeni bioloki naroiti programi prirode pojedinih klicinih listova redovni
procesi kod ovjeka i svih bia nae okoline, koji su prije desetine miliona godina uprogramirani u nas mozak i koji,
kao takvi, svih ovih desetina miliona godina protiu stalno na isti ili slian nain kao osmiljeni bioloki naroiti
programi.
Moemo da razumijemo da sva tkiva istih histolokih formacija takoer u mozgu imaju releje koji su postavljeni
tjesno jedan uz drugi, a i bioloki konflikti koji im odgovaraju psihiki su usko povezani.
Sad moemo da razumijemo zato osmiljeni procesi mogu biti izazvani razliitim sredstvima od strane majke
prirode. Upravo zbog tog to postoje razliiti klicini listovi.
Moemo da razumijemo zato nismo nikad shvatili nastajanje raka, sve dok nismo uzeli u obzir uzrono-
posljedine veze, a prije svega evolutivni mehanizam nastanka programa naih biolokih konflikata. Stoga smo, u
naem neznanju, bili skloni da tvrdimo da se rak ne moe objasniti, da je on zloudno, nekontrolisano, divlje
bujanje elija. Nita od ovog nije bila istina.
Rak, kao i sve druge tzv. bolesti, koje mi sad razumijemo kao dijelove pojedinih osmiljenih biolokih naroitih
programa, jesu najrazumljivije, najloginije i deavanje sa tano odreenim smislom.

Ontogenetski uslovljen sistem mikroba etvrti bioloki prirodni zakon Nove medicine
 30
UZRONO-POSLJEDINE VEZE: MOZAK - KLICIN LIST - MIKROBI
Lijevo na slici je ema mozga, a desno se vide odgovarajui mikrobi, koji, sa konfliktolizom, na naredbu mozga,
poinju s radom.
Gljive i mykobakterije (bakterije gljive), uto, najstariji mikrobi naeg organizma, obrauju tumore kontrolisane
od strane modanog stabla endodermalnih organa (unutranji klicin list), odnosno razgrauju tumore, koji su
prethodno imali razmnoavanje elija (npr. tumori crijeva). Isto vai i za tumore organa malomodanog mezoderma
(srednji klicin list), kontrolisanih od malog mozga, koji takoer daju razmnoavanje elija u fazi aktivnosti konflikta
(npr. tumor dojke, odnosno svi tumori kojima upravlja stari dio CNS-a).
Virusi, kao najmlai mikrobi (crveno) obrauju iskljuivo ulceracije organa ektoderma (spoljni klicin list)
kontrolisane od strane korteksa (npr. ulcus nosne sluznice).
Izmeu ovog, bakterije narandaste grupe razgrauju jedan dio tumora organa mezoderma (srednji klicin list)
pod kontrolom malog mozga, dok kod nekroza organa mezoderma pod upravom sri velikog mozga one pomau u
izgradnji i razgradnji elija (npr. u kostima).
Ontogenetski uslovljen sistem mikroba nije nekakva teorija ili hipoteza, nego jedno empirijsko otkrie. Princip je,
u stvari, bio veoma jednostavan:
Poto sam poznavao ontogenetski sistem tumora i tumorskih ekvivalenata, logino se nametalo otkrie
"ontogenetski uslovljenih sistema mikroba". A onda, poto sam doivio da biologija ovjeka i ivotinje ni u kom
sluaju nije tako besmislena i bez sistema, kako se mislilo, sa neplanskim i besmislenim tumorskim izrastajima i
isto tako besmislenim razornim mikrobima, poeo sam svu svoju Novu medicinu da pretraujem po jednom
sistemu. Pri tom sam morao da se suoim sa sljedeim zakonitostima:
Podjela mikroba prema ontogenetskoj i filogenetskoj starosti:
gljive i mykobakterije (bakterije gljive)
bakterije
virusi
gljive i mykobakterije (TBC) su najstariji i arhaini mikrobi iz "antikog doba" evolucije i odgovaraju
modelu "starog CNS-a";
bakterije su "srednjovjekovni" mikrobi i ve pripadaju modelu velikog mozga, tanije sri velikog
mozga; evolutivno, oni pripadaju "Novom dobu";
virusi su najmlai mikrobi, prelazni su oblik izmeu ive i neive materije; pripadaju "modelu kore
velikog mozga", evolucijski u "savremenom dobu".

Podjela mikroba prema pripadnosti klicinim listovima organskih podruja koje obrauju
gljive i mykobakterije (TBC) su najstariji i arhaini mikrobi iz "antikog doba" evolucije i odgovaraju
modelu "starog CNS-a";
bakterije su "srednjovjekovni" mikrobi i ve pripadaju modelu velikog mozga, tanije sri velikog
mozga; evolutivno, oni pripadaju "Novom dobu";
virusi su najmlai mikrobi, prelazni su oblik izmeu ive i neive materije; pripadaju "modelu kore
velikog mozga", evolucijski u "savremenom dobu".

Podjela mikroba prema pripadnosti klicinim listovima organskih podruja koje obrauju
Gljive i mykobakterije (TBC) obrauju sve organe pod upravom starog mozga, odnosno endodermalne organe
kojima upravlja modano stablo i stare mezodermalne organe pod upravom malog mozga. Samorazgradnja elija!
Bakterije obrauju organe pod upravom sri velikog mozga novog mezoderma. Razgradnja i izgradnja elija!
Virusi obrauju organe ektoderma pod upravom kore velikog mozga. Samoelijska izgradnja!

Nain rada i razmnoavanje mikroba

Svi mikrobi, bez izuzetka, "rade" iskljuivo u postkonfliktolitikoj fazi ozdravljenja, poevi sa konfliktolizom i
zavrivi na kraju faze ozdravljenja. Oni ne rade, dakle, ni prije ni poslije ovoga. Do sada su u fazi aktivnosti
konflikta vaili za "apatogene klice", a u fazi ozdravljenja za "virulentne klice", a nakon faze ozdravljenja ponovo za
bezazlene "apatogene klice".
Mikrobi unutranjeg klicinog lista, koji su kod kefalofora kontrolisani od modanog stabla, gljive i kod ljudi prije
svega mykobakterije (TBC i lepra), kao i mikrobi odgovorni za stari mezoderm malog mozga, razmnoavaju se na
sljedei nain: Gljive i kod ljudi prije svega mykobakterije razmnoavaju se u fazi aktivnog konflikta, odnosno u
simpatikotonoj fazi u istom taktu i stepenu intenziteta sa mitozama novonastalih tumorskih elija naroitog
biolokog programa organizma domaina. Oni ostaju u organizmu sve dok ne dobiju znak za dejstvo, odnosno dok
se ne zavri faza ozdravljenja. One su u ovoj fazi "inaktivne", to smo ranije oznaavali sa "apatogene" i
"avirulentne".
U momentu konfliktolize, postoji upravo onoliko mykobakterija ("acidorezistentni tapii" ili TBC-bacili) koliko je
potrebno da se do tada izrasli tumor SBS-a brzo i bez problema kazeozno razgradi.
Po razliitim genetskim strukturama, bakterije tano razlikuju tumorske elije namijenjene za jednokratnu
upotrebu od autohtonih elija organa, koje tu treba i da ostanu, tako da znaju koje treba da uklone, a koje da
ostave. Od ove genetske razliitosti tumorskih elija su kolski medicinari konstruisali genetsku "zloudnost"
tumorskih elija - to je ista besmislica.
Bakterije odgovorne za organe mladog mezoderma (sr velikog mozga) mogu "razgradnjom" korigovati
(Osteomijelitis) i "izgradnjom" pomoi rekalcifikcaciju. Razmnoavanje ovih bakterija slijedi iskljuivo u pcl-fazi za
 31
razliku od mykobakterija koje obrauju organe kontrolisane starim CNS-om i razmnoavaju se u ca-fazi.
Dok se mykobakterije skoro ne mogu uzgajati na agaru, jer za razmnoavanje u ca-fazi dobijaju impuls od mozga,
bakterije koje obrauju mladi mezoderm mogu se razmnoavati na ovoj ili slinim podlogama, mada ne vjerujem da
je to u toj mjeri kao u organizmu. Samo protiv bakterija djeluje penicilin, koji je produkt metabolizma gljiva koje se
na ovaj nain u odnosu prema bakterijama ograniavaju, kodeci im i ubijajui ih.
Za najmlae, ektodermalne, organe kontrolisane korteksom velikog mozga virusi rade iskljuivo u pcl-fazi i
iskljuivo razgraujui elije. Njihovo razmnoavanje deava se u pcl-fazi. Oni se ne mogu uzgajati osim na ivim
kulturama (npr. oploena kokoija jaja) gdje se pileem embrionu praktino izazove konflikt i oduevljeno posmatra
kako se u pcl-fazi razmnoavaju virusi. Virusi praktino optimiraju tok restitucije ulceroznih promjena koe i
sluzokoa. Faza ozdravljenja protie fudroajantnije, ali u biolokom smislu povoljnije, nego to bi bio sluaj da su
one odsutne. Ako jedno "virusno oboljenje", odnosno tanije jedna pcl-faza SBS-a protie sa prisutnim virusima,
ostaju tzv. antitijela. Takoer, ovaj pojam u sluaju virusa nije korektan. On bi morao glasiti "tijela sjeanja na
virus". Naime, injenica je da virus drugi put od organizma biva radosno pozdravljen kao "stari poznanik", tako da
pcl-faza protie bez puno problema i manje dramatino.

Pojedinani zadaci mikroba

Svi mikrobi su specijalisti ne samo u pogledu organa koje obrauju, nego i u pogledu naina kako to rade.
Gljive i bakterije-gljive (mykobakterije, TBC) su zaduene za "uklanjanje", odnosno one uklanjaju endodermalne
tumore kontrolisane od strane modanog stabla (adenokarcinomi) i tumore starog mezoderma kontrolisane od
malog mozga (adenoidne karcinome). Tanije reeno, oni izazivaju kazeoznu nekrozu tumora starog CNS-a od
poetka konfliktolize, ako je do nje dolo. Za vrijeme normotonije i simpatikotone faze aktivnosti konflikta, kao i u
"ponovnoj normotoniji" (nakon faze ozdravljenja) su "apatogene", dakle bezazlene. Takoer su za sve ostale
organe bezazlene i apatogene. Ve smo uli da se tuberkulozni bacili razmnoavaju dijeljenjem u fazi aktivnog
konflikta i to u istom taktu u kojem se mnoe elije tumora koje u pcl-fazi treba da budu razgraene od naih dobrih
pomagaca. Ovo je hirurgija prirode, neprevaziena u preciznosti. Za razliku od "modela velikog mozga" gdje mogu
da postoje "vjeno visei" konflikti, koji stavie omoguavaju bioloko-socijalne programe, kod "modela starog
CNS-a" (endoderm modanog stabla i stari mezoderm malog mozga) su konfliktoliza i posljedino uklanjanje
tumora upravo pretpostavljeni. Ne postoji primitivni narod u kojem tuberkuloza nije prisutna, ali takoer u ovim
narodima ne postoji sluaj karcinoma titne lijezde koji zbog nedostatka mykobakterija ne bi bio razgraen, a
pacijent podlegao sa razvijenom slikom Basedow-a. Isto vai za tumore prednjeg renja hipofize. ta bi inae
ljudski organizam sa ovom koliinom preventivno namnoenih bakterija, koje su se razvile u istom taktu kao to su
to inile tumorske elije, kad one ne bi izvravale svoj posao uklanjanja. Zato bi se uopte do te mjere namnoile?
Uostalom, i bilo je jasno da organizam ne moe da upotrebljava bakterije tuberkuloze za organe kojima ne upravlja
stari CNS. Jer nije poznata tuberkuloza ploastog epitela, kostiju i mozga iako kolski medicinari sebi zamiljaju da
"zli" mikrobi razaraju skoro sve na ta naiu. Oduvjek je postojao niz ljekara koji su tvrdili da su kod pacijenata
oboljelih od raka viali gljive i bakterije u jednoj kapi svjee krvi. Oni su bili ismijavani mada su imali potpuno pravo.
Meutim, svoje navode nisu mogli da dokau na svakom sluaju, jer su samo stariji pacijenti pokazivali ovako
neto i to ako su imali SBS sa tumorom kontrolisan starim CNS-om. Oni su to imali jo u ca-fazi, to je podizalo
sedimentaciju. Ranije se to nalazilo u puno veoj mjeri nego danas, jer smo mi, arobnjaki uenici, pokuali da
iskorijenimo TBC, satanizujui je u svom nerazumijevanju.
Bakterije su radnici koji pomau u uklanjanju i ponovnoj izgradnji u "modelu koji kontrolie sr velikog mozga".
One mogu da razgrade kost na jednom mjestu, a odmah do njega da je izgrauju. Ranije su hirurzi mislili da
prelomi kostiju moraju biti "sterilni". Danas se u sluaju preloma spolja uvre to je mogue vie rafova da bi se
unijelo vie bakterija koje optimiraju zacjeljivanje kosti. Bar se primjetilo da to ne kodi. Ne samo da bakterije
djeluju nakon konfliktolize, nego se one i razmnoavaju tek nakon konfliktolize. Normalno bakterije rade samo ako
je najprije postojao odgovarajui konflikt i ako je rijeen. Meutim, mezodermalno orijentisane bakterije, kao i
vezivno tkivo (i ono kontrolisano od sri velikog mozga) lijee sve povrede u naem organizmu. I tu uvijek postoje
bakterije. Ranije smo to zvali "superinfekcijama".
Virusi su isti graditelji. Svoje aktivnosti zapoinju sa konfliktolizom i tad poinju i da se razmnoavaju. U
bioloki inaktivnom stanju su praktino mrtvi. Tek u organizmu, ukoliko je ovaj u pcl-fazi kontrlisanoj od kore velikog
mozga i to sasvim specijalnoj (npr. ulceracije unih kanalia jetre u pcl-fazi = hepatitis, odnosno virusni hepatitis
A, B ili C), ranije mrtve partikule bjelanevina, po imenu virusi, djeluju kao katalizatori u svrhu optimiranja procesa
ozdravljenja, specijalno kod ulceracija ploastog epitela. Da li virusi prave jak otok da bi ubrzali proces ozdravljenja
jo nije sigurno utvreno, ali mnogo ta govori u prilog ovom. Kako su mnogi cjevasti organi iznutra presvueni
ploastim epitelom (kontrolisani od kore velikog mozga), este su komplikacije u vidu okluzije (neprohodnosti), jer
sluznica ovih organa otiui prolazno zatvori lumen (bronhije, koronarne arterije i vene, une i pankreasne
kanalie, ostatke skrznog luka). Ovo "prolazno" moe da traje mjesecima. U nekim sluajevima, bronh moe da
ostane zauvijek neprohodan. Nakon mjesta okluzije se obrazuje tzv. atelektaza (bronhijalna grana koja se ne
ventilira). Na rentgenskom snimku se ostali zrakom ispunjeni dijelovi plua pokazuju gue, odnosno bijelje u
odnosu na nju. Ove atelektaze plua se u kolskoj medicini pogreno smatraju bronhijalnim tumorima. Naalost da
je to tako, jer jedino to je tu pogoeno je sluznica bronha sa ulcerama koje su upravo u ozdravljenju, inae bronh
ne bi bio zatvoren i atelektaza ne bi bila vidljiva. uni kanalii jetre, koji dobijaju ulcerozne promjene za vrijeme
konflikta sekiracije za revir (bioloki smisao je da promjer kanalia time bude povean), takoer se zatvaraju
otokom sluznice u pcl-fazi, to ima za posljedicu zastoj ui koja vie ne otie, ako je istovremeno pogoeno
mnogo unih kanalia. Pacijent dobija uticu, braon urin i aholinu blijedu stolicu zbog nedostatka unih
pigmenata. Pa i u situaciji kad virusi nisu prisutni (non-A, non-B i non-C hepatitis) takoer imamo hepatitis, ali on ne
 32
zacjeljuje "pravilno". Dakle, nisu virusi ti koji izazivaju hepatitis, kao to smo mi, pametni medicinari, u
svojoj naivnosti vjerovali, nego se na organizam sluzi njihovim prisustvom da bi optimirao proces ozdravljenja.

Kontrola mikroba
Kontrola mikroba se odvija preko mozga. Oni ne rade protiv nas, nego za nas kao nai vjerni pomagai i pratioci
u naoj evoluciji milionima godina. Zajedno sa programima naih organa, u razliitim relejima naeg kompjutera-
mozga su uprogramirani i nai vjerni saradnici mikrobi. Ovdje se moe govoriti o "umreenosti". Svaka vrsta
mikroba ima svoju specijalnost. Postoje mikrobi usko specijalizovani i oni koji djeluju kao zamjena na irim
podrujima, ali svi se oni dre granica klicinih listova. Naravno da u graninim podrujima postoje mala
preklapanja, ali ona su upadljivo mala.

Tok ozdravljenja bez uea mikroba

Ukoliko specijalizovani mikrobi nisu prisutni, ozdravljenje tee uprkos ovom, ali ne i bioloki optimalno. Npr.
ozdravljenje od konflikta smrtnog straha protie nakon konfliktolize s bakterijom tuberkuloze koja izaziva kazeozu,
iskaljavanje i kavernizaciju ovalnog arita. Isto ovalno arite (adeno-karcinom) biva bez prisustva bakterija
jednostavno oiljno inkapsulirano, ali ne i razgraeno. Stvaranje kaverne nakon kazeoze i iskaljavanja je bioloki
funkcionalno oigledno optimalnije. Analogno vai za sve ostale mikrobe. Takoer, ovako zarastaju ulceracije
unih kanalia jetre bez prisustva virusa (non-A, non-B i non-C virusni hepatitisi). Tok ozdravljenja sa virusima je
fudroajantan, ali krai i oigledno nudi veu bioloku ansu za preivljavanje nego bez virusa.

Epidemije i zaraze
Isto kako nas plae rakom jer je "zloudan", tako smo od davnina bili plaeni "zlim mikrobima". Strah od zaraza i
nije tako neosnovan, ali za to nisu krivi mikrobi, nego civilizacija, odnosno njene mnoge zablude. U osnovi, kod
mikroba postoje dvije mogunosti. Prva je da svaki region ima endemine mikrobe, dakle nitko ne moe da dobije
"nove " mikrobe jer ve ima sve koji se u regionu mogu imati. Druga mogunost je da se higijenom, separacijom i
vakcinama sprijeava da ovjek oboli od mikroba, odnosno njegove posljedice kao to su toksini itd... Drugu
mogunost prouzrokuje civilizacija. Vidjeli smo da su nam nai prijatelji mikrobi itekako potrebni, jer bez njih
osmiljeni bioloki programi protiu nekompletno, to u mnogim sluajevima za nas moe biti smrtno. Coli bakterije
naih crijeva smo upoznali kao simbiote, ali i drugi mikrobi su u osnovi isto to. To uvidamo i razumijemo svakako
tek kad kod nas protie jedan SBS, odnosno ne moe pravilno da protekne u nedostatku mikroba. U prirodi, kod
primitivnih naroda i kod ivotinja se ovako neto praktino ne deava. Civilizacija nije ubaena u bioloke programe
naeg organizma. to se tie tzv. opasnosti od infekcije, naroito egzotinim mikrobima, moemo da kaemo
sljedee. Isto kao to na organizam, odnosno na kompjuter-mozak nema bioloki program za automobil, avion ili
televizor i kao to srna nema program za metak dometa 2 km, tako na mozak-kompjuter takoer nije spremljen za
promjenu mjesta boravka udaljenog nekoliko hiljada kilometara u roku od par sati, ponekad u sasvim drugoj
klimatskoj zoni sa sasvim drugim mikrobima. Ono to je sasvim normalno za stanovnitvo centralne Afrike, jer su
na to naviknuti od malih nogu, za nas posjetioce uopte nije normalno. Primjer za to su za nas bezazlene morbile,
koje mi normalno prebolimo u djeijem uzrastu. U stvari virus morbila biva prenoen, ali oboljeva samo onaj tko je
prethodno proao odgovarajui konflikt i sad je upravo u fazi ozdravljenja. U sluaju morbila, u pitanju je konflikt
sluznice usta ili sinusa sa sadrajem " tu neto smrdi". Kad su morbili odneseni u Ameriku, umrlo je mnogo hiljada
odraslih Indijanaca, ali nijedno dijete. Svaki ljekar u Evropi zna da takoer kod nas prva infekcija odraslog
morbilima moe da se zavri smrtno. Kod djece je ona uvijek bezazlena. Isto vai za koleru i utu groznicu u
Evropi. Mi onda kaemo da su ljudi u Srednjoj Americi "prokueni". Da su mikrobi tako opasni kao to tvrde naa
medicinska higijena i bakteriolozi, nijedan hodoasnik ne bi smio da preivi kupanje u Gangu i ne bi mogao da
ostane u ivotu nijedan itelj siromanih gradskih etvrti. Ako se napravi takozvani bris usta i bakterioloki
pregleda, onda jedan zdrav ovjek ima skoro sve sorte bakterija koje su kod nas uobiajene. One su onda
oznaene kao bezopasne ili apatogene. U pcl-fazi, koja je do sad oznaavana kao infektivna bolest, nalazimo
namnoenu samo jednu vrstu bakterija iz cijelog ovog ansambla. I onda ve kaemo da je ova ista vrsta sad
"patogena", da izaziva bolest.

Moramo da budemo naisto sa dva pitanja:

ta je to to smo ranije zvali "infektivna bolest"?
ta je epidemija ili zaraza, kod kojih istovremeno mnogo ljudi pokazuje iste tjelesne simptome i tzv.
infektivnu bolest?
Infektivne bolesti nisu nita drugo nego razliite faze osmiljenih biolokih naroitih programa prirode, koje
karakterie: vagotonija, umor, spavanje tek od tri sata po ponoi. Kod tuberkuloze kontrolisane starim CNS-om,
ovom svemu se pridruuje i nono znojenje.
Pored ovog, svaka infektivna bolest ima i svoje naroitosti, kao npr. egzantemi na koi kod morbila, rubeole,
arlaha i variele, zatim otoci sluznice bronhija, tegobe pri gutanju, razliiti toksini kao kod difterije, tetanusa itd..
Ovim bolestima stalno prethodi faza aktivnog konflikta, koju nismo primjetili, odnosno koju nismo identifikovali
kao bolest. Ova faza se takoer ne moe gledati kao "bolest" u strogom smislu.
Ako bismo jednom sportisti, koji je par sedmica prije obolio od bronhijalnog karcinoma (ca-faza ulceracija
bronha kod konflikta straha za revir), i time odjednom mogao bre da tri, rekli da je bolestan, onda bi on prije
govorio o poboljanju svoje fizike kondicije i sl, a sigurno ne o bolesti. To da on u pcl-fazi nije vie u formi jer je
"bolestan" i ima temperaturu svima je jasno, pa i njemu samom.
 33
U udbenicima kolske medicine na temu infektivnih bolesti imamo opisane ogromne koliine
simptoma i tokova bolesti. Ovo u sutini nije bilo pogreno i takoer je korisno o tome znati u Novoj medicini. Ali, uz
sve to, nismo razumjeli nita od principa SBS-a. I sad kad ih razumijemo, simptomi npr. tetanusa i difterije nisu za
nas ni u kom sluaju bezazleni.
to se tie drugog pitanja, ta su epidemije i zaraze:
Deseti stih pjevanja prvog Ilijade govori kako bog Apolon alje kugu na ahejski tabor jer je kralj Agamemnon
uvrijedio Apolonovog svetenika Hrisa, odbivi da mu d ker Hriseidu na otkup, koja je Agamemnonu pripala iz
ratnog plijena. Apolon je gnjevan:
stranu bolest baci u vojsku, te ginjahu pui,
Stih 48:
Zatim podalje sedne od lae te izmetne strelu,
srebrni zvekee luk mu i zlozuko zvide mu strele
Najpre on mazge zgaati uzme i brzu paad,
onda otrljatu strelu i na ljude odapne same,
streljae: svuda zaplamtee leeva lomae sive.

Na zaraze se gledalo kao na kaznu prethodno uvrijeenog boga. Zaraze su dolazile, mnogi su stradali i one su
ponovo odlazile.
Ovaj primjer sam izabrao zbog tog jer je tipian za situaciju koja je nekad bila relativno esta - opsada jednog
grada. Ilijada, kako je poznato, govori o desetoj godini opsade Troje. Kuga je esto pogaala opkoljene, ali isto
tako esto i njihove osvajae.
Kako se ovakva jedna zaraza moe dovesti u sklad sa saznanjima Nove medicine?
Bacil kuge, koji se prenosi na ovjeka sa pacova preko buva, oigledno mora doi spolja, dakle nije endemian.
U ovom naroitom sluaju, situaciju moemo uporediti sa unoenjem virusa morbila u Ameriku meu Indijance.
Ljudi koji nisu umirali nisu vie ni oboljevali kod ponovljene epidemije.
S druge strane, mora da nam bude jasno da ovakve zaraze nema kod tzv. primitivnih naroda, oigledno zbog
tog to kod njih nema putnika iz daleka koji bi mikrobe donijeli.
Ali u kakvom odnosu ovo stoji sa konfliktima, odnosno osmiljenim biolokim naroitim programima prirode.
Opkoljeni su imali sline ili iste konflikte uvijek kad bi nanovo odbijali napade protivnika. U sluaju zauzimanja
grada, ako bi branioci uopte preivljavali, ovome bi prethodilo porobljavanje kompletnog stanovnitva.
Osvajai su takoer imali sline ili iste konflikte ako je opsada trajala, a pokuaji osvajanja mjesecima ili
godinama bili uzaludni. Deset hiljada ljudi, na jednoj strani, i deset hiljada na drugoj strani je imalo slian ili potpuno
isti konflikt npr. u situaciji kad bi jedan napad bio krvavo odbijen. Mnogi bi pali, jo vie bi ih bilo ranjeno, ivotne
namirnice su bile na izmaku, hrabrost zatoenika bi porasla, svaki as se moralo raunati sa probojem i
pojaanjem koje bi opkoljenima pruilo pomo.
Ono to je za ljude koji stalno ive u centralnoj Africi sasvim normalno, jer su na to prilagoeni od djetinjstva, za
nas posjetioce to nije ni u kom sluaju normalno.
Mikrofobija, koja je iroko rasprostranjena po medicinskim krugovima, jedan je od odluujuih znakova da naa
dananja medicina ne poznaje sutinu.
Takoer, ovaj ontogenetski uslovljen sistem mikroba 4. biolokog zakona e iz temelja da promijeni kompletnu
medicinu.

Zakon o shvatanju svake BOLESTI kao dijela jednog evolutivno razumljivog osmiljenog biolokog
naroitog programa prirode

Peti bioloki prirodni zakon Nove medicine

ili bioloki smisao svakog od naroitih programa prirode

Peti bioloki prirodni zakon vodi nas do "pramedicine", jer on potpuno okree sva dosadanja nozoloka (koja
se tiu bolesti) shvatanja. Bolest kao takva, u dosadanjem smislu, vie ne postoji. Nae neznanje nije nam
dozvolilo da uvidimo da sve tzv. bolesti imaju naroit bioloki smisao, koji nismo prepoznavali.
Peti bioloki prirodni zakon predstavlja stvarno peti element poslije prethodna etiri prirodna zakona Nove
medicine. U izvjesnom smislu, moemo ga nazvati najznaajnijim. On ne samo da obuhvata etiri prethodna
prirodna, strogo nauna zakona, nego nam istovremeno otvara i novu dimenziju. On je dua Nove medicine. Ili,
poimo jo korak dalje: Ovaj peti prirodni zakon uspijeva jednim jedinim pokretom da uspostavi vezu izmeu onog
to smo do sada mogli da istraimo prirodnim naukama, prouavajui injenice, i onog to nam je do sada
izgledalo transcendentno, nadnaravno, parapsiholoki ili samo religiozno razumljivo. To je ono to smo nazivali
raznim imenima kad smo uspijevali da ga osjetimo i iskusimo, a to nam je, sa stanovita prirodnih nauka, uvijek
bilo neobjanjivo, skriveno ili besmisleno.
Jer sa Pet biolokih prirodnih zakona nam se otvara od sada razumljiva povezanost kompletnog kosmosa koji
nas okruuje. Nije ni udo da su panci, koji imaju osjeaj za takve dimenzije ulnog razumijevanja, prozvali Novu
medicinu "la medicina sagrada". Ovo se desilo proljea 1995. godine u Andaluziji.
 34
"La medicina sagrada" nam otvara jednu novu kosmiku, da ne kaem boansku dimenziju. Odjednom
je naim medicinskim razmiljanjem i osjeanjem obuhvaen i svaki slon, buba, ptica, ak delfin, zajedno sa
svakim mikrobom, drvetom i biljicom. Neko drugaije razmiljanje od ovog "kosmikog razmiljanja" u okvirima
ive prirode uopte vie i nije mogue. Smatrajui bestidno majku prirodu za glupu i falinu (besmisleni, zloudni,
degenerisani tumorski rast), sad doivljavamo da nam padne mrak sa oiju i da shvatimo da smo u itavom
kosmosu stvarno glupi, ignorantni i umiljeno naduvani samo mi. Prikovani za nae predstave, uopte nismo mogli
vie nita da razumijemo i tako smo obrazovali ovu bezdunu, besmislenu, glupu i brutalnu medicinu.
Mi, ljudi, u svoj svojoj skromnosti moemo po prvi put da vidimo, i da razumijemo, da je ne samo itava priroda
ureena, nego i da je svaki pojedinani proces u prirodi pun smisla, tavie i u okvirima cjeline. Pa i procesi koje
smo do sada nazivali "bolestima" nisu bili besmislene smetnje, koje treba da repariraju arobnjaki uenici, nego
sad sa zaprepatenjem vidimo da sve ni u kom sluaju nije bilo zloudno, besmisleno i bolesno. Zato da ovu
osmiljenu igru prirode, cijelog oivljenog kosmosa ne nazovemo boanskom. Zar sluba ljekara nije u doba prije
nastajanja velikih religija uvijek bila sluba svetenika, to poznajemo dobro iz vremena svetenika boga
Asklepijusa. Bezduna, starozavjetna, na profit orjentisana komercijalna medicina je bila jedna grozna, nemilosrdna
zabluda.
Kompletna biologija, sa svim pojedinostima, od sada postaje predivno jasna i shvatljiva, s njom takoer humana
biologija i medicina. Kao docent na Pedagokoj visokoj koli u Hajdelbergu, ja sam godinama predavao humanu
biologiju i mislim da mi je ovaj posao - "docendo discimus"- uveliko pomogao u pronalaenju pet biolokih prirodnih
zakona.
ta su dakle bile nae takozvane "bolesti"? Simptomi koje smo poznavali ostaju, ali samo oni. Mi ih moramo
nanovo vrijednovati i srediti, jer smo osvojili potpuno drugi nain razumijevanja.
Ve kad posmatramo Drugi bioloki prirodni zakon (zakon dvofaznosti SBS-a), moramo da konstatujemo da
smo vjerovali da poznajemo puno vie prividnih "bolesti" nego to je bilo naroitih programa, jer smo svaku od dvije
faze posmatrali kao odvojenu bolest.
Osjeali smo se "mlitavi i umorni" u fazi ozdravljenja, pa smo onda ovu pcl-fazu oznaavali kao zasebnu bolest,
a u stvari smo bili na putu ozdravljenja. Jedino kod mezodermalnih organa, kontrolisanih od sri velikog mozga (vidi
tabelu psiha-mozak- organ), bioloki smisao lei u fazi ozdravljenja: ciste bubrega, ciste jajnika, ciste slezine i iste
limfnih vorova, kao i bolni otoci periosta (pokozice) sa rekalcifikacijom kostiju nakupinom kalusa. Ali, strogo
uzevi, postoje procesi uzrokovani biolokim konfliktima koji u obe faze imaju bioloki smisao, kao npr. konflikt
krvarenja ili konflikt povrede. Majka priroda u svako doba, u evoluciji, uzima sebi slobodu da svoje vlastite
programe optimira ili kompletira.

Konflikt krvarenja ili konflikt povrede:

ca-faza: trombopenija, zbog tog smetnje koagulacije u krvnim sudovima (istovremeno nekroza
slezine);
pcl-faza: splenomegalija, da bi kod sljedeeg konflikta krvarenja ili povrede to vie trombocita
stalo u slezinu (slezina = sabirna luka za trombocite, koji u ca-fazi smiju da budu samo na mjestu
povrede, a ne u krvnim putevima).
U gornjem sluaju, radi se o programima koji se meusobno kompenzuju i koji zadiru jedan u drugi, a mi tek
uimo da ih razumijemo.
Slian sistem programa koji zadiru jedan u drugoga vidimo kod anemije. Bioloki smisao raka kostiju (osteoliza
kostiju) lei sasvim jasno u pcl-fazi, kad napadnuti dio skeleta biva jae kalcifikovan, da bi ubudue bio vri nego
prije. Anemija u ca-fazi se brine za to da osteolizirani dio skeleta, koji je slab, ne doivi frakturu, jer organizam zbog
umora (umor od anemije) vie ne moe da pravi velike skokove. U pcl-fazi, u kojoj i lei bioloki smisao,
obezbjeena je jo vea imobilnost zbog bolova rastegnutog periosta. Uz to je organizam skoro potpuno
inaktiviran, zbog ekstremnog vagotonog umora.
Uvijek kad razmislimo o biolokom smislu jednog naroitog programa sa odgovarajuim kompenzatornim
programima, shvatimo jo vie koliko je bila glupa naa terapija u veini sluajeva, kojom smo se toliko ponosili.
Obino je u pitanju bila pseudoterapija ignoranata, koji su se naokolo igrali kojekakvim dugmiima, a da pri tom
nisu znali ta time izazivaju. Pacijenti su umirali, veinom jatrogeno, zbog terapije, a ne zbog naroitog programa.
Nai ljekari e u budunosti biti sve razumljiviji ukoliko bolje poznaju bioloke naroite programe prirode.

Princip oboljenja raka

Zakon dvofaznosti svih oboljenja ukupne medicine postavlja na glavu itavo dosadanje prividno znanje. Ako
smo do sada poznavali otprilike nekoliko stotina bolesti, onda emo, ako bolje pogledamo, nai samo polovinu
ovakvih prividnih bolesti, kod kojih pacijent ima hladnu periferiju, a druga polovina (otprilike) su tople ili vrue
prividne bolesti, kod kojih pacijent ima tople ruke i veinom povienu temperaturu. U stvarnosti postoji, prema
gruboj procjeni, oko 500 "tandema". Prvo (nakon DHS-a) hladna, simpatikotona faza aktivnosti konflikta i kasnije
(nakon CL) vrua, vagotona faza rijeenog konflikta ili ozdravljenja. Ova ema dvofaznosti je bioloka zakonitost.
Sve bolesti, koje uopte poznajemo, fakultativno protiu na ovaj nain, ukoliko je dolo do rjeenja konflikta. Ako
sad pogledamo unatrag, moemo rei da nijedna jedina bolest nije bila ispravno prepoznata u dosadanjoj
medicini. Kod tzv. "hladnih bolesti", previana je naknadna faza ozdravljenja ili je pogreno tumaena kao zasebna
bolest (npr. grip). Kod tzv. "vruih bolesti", koje su uvijek druga faza, odnosno faza ozdravljenja nakon prethodne
faze aktivnog konflikta, takoer je previana ova prethodna hladna faza ili je tumaena kao zasebna bolest.
 35
Ukljuenje naroitog programa DHS-om
- poetak SIMPATIKOTONE FAZE
Bude li ivotinja ili ovjek pogoen jednim DHS-om, dakle najteim, visokoakutnim, dramatinim i izolativnim,
konfliktnim okantnim doivljajem, onda njegova podsvjest asocira konfliktni sadraj DHS-om izazvanog biolokog
konflikta, sa biolokim podrujem predstava (npr. podruje odnosa majka-dijete, podruje revira, podruje voda,
podruje strah u potiljku, podruje sopstvene vrijednosti ili slina podruja). Takoer, ovdje podsvjest zna da u
djeliu sekunde tano diferencira. Nikad konflikt gubitka osjeanja za sopstvenu vrijednost u seksualnom podruju
("Ti mlakonjo") ne pravi osteolize u vratnim prljenovima, nego uvijek osteolize karlice, rak karline kosti. Nikad
konflikt gubitka osjeaja za sopstvenu vrijednost u podruju odnosa majka-dijete ("Ti si nikakva majka") ne pravi
osteolize u karlici, nego stalno na glavici nadlaktine kosti lijevo (kod denjaka).
Svakom biolokom podruju predstava odgovara odreeni relejni centar u mozgu, kojeg mi u sluaju oboljenja
nazivamo Hamerovim aritem. Dakle, svako podruje biolokih predstava ima "svoj relejni centar".
U momentu DHS-a, od Hamerovog arita polaze naroiti kodovi ka organu koji je dodjeljen ovom Hamerovom
aritu. Moe se rei da svako Hamerovo arite ima "svoj organ". Tako je troslojno dogaanje (psiha-mozak-
organ) u stvari deavanje sinhronog toka, sa razlikom u djeliu sekunde. Veina pacijenata zna navesti DHS tano
u minutu, jer on uvijek dramatino protie. Pacijenti najee navode da su bili "ukoeni od straha", "ostali bez
teksta", "oduzeti". Od prve sekunde, DHS se na CT-u mozga moe vidjeti (neto teze) kao markirurung, dok se na
organu od prve sekunde javlja karcinom.
U sekundi DHS-a, sve je ve programirano. U skladu sa sadrajem biolokog konflikta, unaprijed determinisani
areal mozga (HH) biva prebaen na novi program.
U istoj sekundi takoer poinju (u tabeli mozak-psiha-organ egzaktno uvedene empirijskim posmatranjem)
predvidljive promjene na organu: razmnoavanje elija, nestajanje elija ili promjena funkcije (kod ekvivalenata
raku).
Izraz prebaciti koristim jer, kako emo vidjeti u jednom od kasnijih poglavlja, DHS je samo postupak
prebacivanja na jedan naroit program, da bi organizam mogao da izidje na kraj sa nepredvienim situacijama.

Osnovni problem
Za medicinare dosadanjih kola, u deavanja kod raka ne moe nikad biti unesen neki sistem, jer je odsustvo
sistema podignuto do dogme.
Kad bi se dogma smjela odbaciti, postalo bi oigledno "da poslednjih decenija svi mi nismo radili nita do iste
gluposti".
Skoro najvea glupost su bili tzv. "tumori mozga", koji kao takvi uopte ne postoje. Svi koji govore o njima misle
da gledaju "carevo novo ruho", koje je postojalo samo dok mala djevojica u bajci nije konano uzviknula: "Pa, car
je go!".
Kod ovih "tumora mozga" ne tima nita, ba nita. Njihovo postojanje je stvarno isto toliko koliko i "metastaza u
mozgu", koje su proizvod halucinatorne ignorancije kolskih medicinara.
Uvijek na poetku, kao premisa, stoji da rak predstavlja neplansku, besmislenu izraslinu "podivljalih elija raka",
bez ikakvog sistema, koja potie od jedne podivljale elije raka.
U ovoj dogmi dalje stoji, to nikad nije dokazano ni na jednom jedinom sluaju, da dio podivljalih elija
arterijskom krvlju otpliva do drugih organa i tu prouzrokuje novi rak, tzv. "metastazu" ili rak kerku. Ako bi elije
karcinoma mogle da otplivaju do udaljenih organa, bilo bi neophodno da ih dosegnu arterijskom krvlju, jer venski i
limfni sistem vode prema centru tijela, u srce.
Pa, napravljeno je ve hiljade pokuaja, stavie kod ljudi, da bi se ustanovilo da li se elije raka mogu otkriti u
arterijskoj krvi. To jo nikad nije uspjelo.
Nikad nije izolovana nijedna elija raka iz arterijske krvi.
Na ovoj naunoj lazi poiva dogma o tzv. metastazama.
Druga la se posljedino nadgrauje na prvu dogmatsku laz. Tako, putem prve lai svi karcinomi, tzv.
metastaze posljedica su prvog karcinoma. Ovim dogmatski dolazimo do avanturistikih metamorfoza elija raka,
gdje skoro redovno npr. karcinomi ploastog epitela ektoderma mogu da daju adenokarcinome endoderma i,
obratno, da adenokarcinomi intestinalnog trakta daju osteolize kostiju i, konano, tzv. osteosarkomi - "metastaze"
mezoderma ili, obratno, da sarkomi prave karcinomske metastaze. To, otprilike, zvui kao tvrdnja da konj odrijebi
tele, sve je, bez ikakvog kriterijuma, pobrkano, kao babe i abe.
Druga dogmatska la je takoer konstruisana glupost kao i prva. Moramo se zamisliti ta to sve doslovno znai.
Jedna karcinomska elija npr. endoderma (adenokarcinom) bi morala tano znati za vrijeme svog (nikad
posmatranog) kratkog puta, npr. u kost, gdje e da stigne i morala bi u ovom kratkom vremenu da doivi
metamorfozu, tako da ona sad odjednom postaje potomak mezoderma i moe da obrazuje osteosarkom, i obratno.
I onda je razumljivo da se ovako ta ne moe reprodukovati u epruveti ili kulturi elija. In vitro se mogu odgojiti
samo sarkomi vezivnog tkiva, koji u osnovi predstavljaju bezazlene izrasline vezivnog tkiva. Prema onkolokim
udbenicima, navedena je 95% uspjenost odgajanja ovih "sarkoma". Vjerovatno se, osim sarkoma i tzv.
embrionalnih karcinoma (koji jo imaju embrionalni podraaj za rast), u kulturi i ne mogu da gaje nikakvi karcinomi,
to bi takoer bilo u skladu sa Novom medicinom. Nasuprot ovom, u skladu je sa ontogenetskim sistemom tumora
da elije vezivnog tkiva mezoderma imaju snaan potencijal razmnoavanja, koji je neophodan za ozdravljenje,
tako da one u kulturi mogu i dalje da daju mitoze, slino kao to bi jedan automobil, kad ga pri najveoj brzini
prebacimo u ler, vozio i dalje nekoliko stotina metara, zahvaljujui inerciji, iako motor vie ne pokree tokove.
 36
Nebuloznost tvrdnji oficijelne medicine otkriva nam se potpuno tek kad shvatimo da u tijelu uvijek na
istom mjestu raste ista vrsta karcinoma, i to kao sasvim osmiljen bioloki naroiti program prirode. Od kada sam
ovo uzeo u obzir, to mi je takoer potvreno od profesora histologije i histopatologije, kao da mi je pao mrak s
oiju i bilo mi je jasno da je histopatologija, arogancijom i dogmatskim laima, postala "posljednji sud" i "frizirani"
depni trik za najvei broj sluajeva.
Kakva radost za histologe, koji se inae osjeaju kao tajni gospodari ivota i smrti pacijenata, kad ponekad
jedna "metastaza" ovalnog plunog arita pokae skoro isti histoloki tip tkiva (adenokarcinom) kao i prividna
primarna izraslina npr. karcinom debelog crijeva. Onda se odmah govori o "pravoj metastazi", iako time 90%
"dijagnoza metastaza" moraju biti odvedene ad absurdum . Ali histolozima upravo odgovara ovako kako je,
ponekad im odgovara samo prividno naroito dobro. Jer ponekad bi bilo interesantno utvrditi gdje pripada tumor u
graninim podrujima (npr. sigma-rektum), ukoliko se to ne moe lake razjasniti pogledom na CT-mozga.
Vjerovatno bi u pojedinanim sluajevima bilo jo interesantnije razjasniti da li tumor jo uvijek obiluje mitozama ili
se radi o starom, u smislu mitoza inaktivnom karcinomu, kad anamneza pokazuje nejasnoe, a CT-mozga ne daje
sigurno objanjenje. Ali u osnovi je, u veini sluajeva, potpuno suvino uopte raditi histoloki pregled, jer i tako se
na istom mjestu na organu nalazi uvijek ista tumorska formacija.
Vratimo se tzv. "tumorima mozga" i "metastazama u mozgu", koji u ovom smislu i ne postoje.
Trea dogmatska la govori o tome da mozak kao kompjuter organizma ne postoji. Ako, po ovoj dogmi,
karcinom potie od jedne degenerisane, podivljale elije, onda bi ove formacije, koje moji protivnici nazivaju
"udnim Hamerovim aritima", morale biti primarni tumori ili bar "metastaze".
Svi studenti medicine ue jo u prvim semestrima da se elije mozga nakon roenja vie ne mogu
razmnoavati. Razmnoavati se moe samo "vezivno tkivo mozga" tzv. glija supstanca, slino kao to se u ostatku
organizma moe da razmnoava vezivno tkivo, da bi obrazovalo oiljke, osiguralo ishranu i bilo potpora ostalim
tkivima. Kaemo da vezivno tkivo u tijelu i glija u mozgu imaju samo funkciju ishrane, potpore i oiljnu funkciju.
Dakle, nikad ne viamo ni jednu jedinu modanu eliju u mitozi, odnosno nikad ne viamo razmnoavanje
modanih elija, ali, uprkos ovoj injenici, svi "medicinici" govore o "tumorima mozga" ili stavie o "metastazama u
mozgu".
ta se u stvari tano deava u naem mozgu kad nastaje jedan tzv. "tumor" ili Hamerovo arite? U stvari, sve
je majstorski konstruisala majka priroda, ali to nai uobraeni kolski medicinici uopte nisu prepoznali. Oni veinu
bezazlenih modanih oteklina operativno odstranjuju, sakatei pacijenta za itav ivot, ako ovaj uopte i preivi (to
je izuzetno rijetko, zbog promjena linosti i panike koja obavezno nastupa).

U stvarnosti je to ovako:
Ako nas pogodi jedan ogroman konfliktni ok, DHS, koji nas istovremeno gurne u psihiku izolaciju, onda se u
istoj sekundi obrazuje Hamerovo arite u mozgu. Za svaku vrstu ovakvog konfliktnog oka odgovoran je uvijek
poseban areal mozga i posebno podruje organa.
Dakle, kod seksualnog konflikta ene, bioloki reeno konflikt "ne biti oploen", npr. ako jedna ena svog mua
otkrije "na djelu" i pri tom ovu situaciju osjeti kao seksualni bioloki konflikt, a ne kao izdaju ili na neki drugi nain, u
ovoj "okantnoj sekundi" nastaje HH u lijevom periinzularnom podruju (ako je u pitanju denjakinja).
U ovoj sekundi se ukljuuje novi osmiljeni bioloki naroiti program (SBS) mozga. Ovaj naroiti program brine
da na grliu materice nastanu ulceracije. Bioloki smisao ovoga je, kako se ini, da materica bude jo spremnija za
oplodnju. Prve erozije na portio ili cerviksu vae u kolskoj medicini kao dobroudne, jer ne pokazuju elijske
mitoze, nego suprotno njima - nestajanje elija.
Nastajanjem ulceracija, grli biva proiren na vaginalnom dijelu sluznice, dok vrat materice biva kao izdubljen.
Pacijentkinja denjakinja odmah, sa DHS-om, gubi sljedeu ovulaciju, koja se sa konfliktolizom (CL = bioloki
vieno - oplodnja) odmah ponovo vraa. U korist ovulacije koja je tek nastupila grli materice je unutra proiren, da
bi muka sperma mogla utoliko lake da prodre u matericu. Nakon konfliktolize (= oplodnja), ulceracije bivaju
ispunjene novim elijama, to znai da zacjeljuju. Sad vidimo mitoze ozdravljenja, dok kolska medicina kuka kako
je ranica sad postala zloudna zbog mitoza.
Isto kao to u sekundi konfliktnog oka deset hiljada elija na organu istovremeno raste (organi pod kontrolom
starog CNS-a) ili nestaje (organi pod kontrolom velikog mozga), tako i na mozgu nije samo jedna elija zahvaena
naroitim programom, nego su milioni modanih elija Hamerovog arita prebaeni na novi program, tako da
organizam biva zahvaen trajnom simpatikotonijom.
Pogledamo li sadraj konflikta koji nas je u sekundi oka "ulovio na pogrenoj nozi", onda moemo sebi lako
predstaviti mogunost postojanja na hiljade slinih, manje ili vie diferenciranih sadraja konflikata, koji djelimino
na istom mjestu, a djelimino na susjednom mjestu u mozgu stalno uzrokuju razliite formacije Hamerovih arita.
Moraemo vremenom da uimo da razliite naroite bioloke programe, koji uzrokuju rak ili ekvivalent raka,
posmatramo i diferenciramo. Dua svake ivotinje i ovjeka je beskonano sloena i razliita, iako za neupuene
vai da nema razlike izmeu dua pripadnika iste rase.
Tako je svaki konflikt uvijek unekoliko drukiji od drugih slinih nakupljenih konflikata, koje su doivjele individue
pripadnici iste rase u slinim konfliktnim konstelacijama. Pomislimo samo koja nevjerovatna sloenost konstelacija i
mogunost kombinacija daju elije mozga kod ovjeka i ivotinje u odnosu na njihov broj u ahovskoj igri. Jer u
naem mozgu, kao i u mozgu najsitnijeg mia, umjesto 64 ahovska polja, ima mnogo milijardi polja, i sve to u tri
dimenzije prostora, uz to daljnje elektrine dimenzije, a da i ne govorimo o dimenzijama koje jo ne poznajemo.
 37
Epileptina kriza kao normalna prolazna pojava u fazi ozdravljenja

Svaki osmiljeni naroiti bioloki program (SBS) ima izvjesne markantne take. One su:
DHS = poetak bolesti, poetak aktivnosti konflikta
CL = poetak faze ozdravljenja, kraj aktivnosti konflikta
EC = epileptika kriza = taka preokreta izmeu rasta edema i njegovog povlaenja
RN = vegetativna renormalizacija
U ovim okvirima kree se tok svakog oboljenja raka. Ova ema vai za sluaj postojanja samo jednog SBS-a.
Ukoliko se radi o vie njih istovremeno, onda postoji vie mogunosti. Oni mogu po svom toku biti u:
istoj fazi
u razliitim fazama
Ovo je, kao uostalom i sve o emu smo dosad govorili, u principu sasvim jednostavno. Meutim, kako se kae,
stvar je u detaljima. O istofaznosti se teoretski moe govoriti ako dva konflikta poinju sa istovremenim DHS-om, a
pri tom su cerebralno slini, odnosno imaju svoje relejne centre u istom dijelu CNS-a (npr. veliki mozak) i, to je
takoer znaajno, istovremeno su rijeeni.
Ali ve ovdje se pojavljuje prva sistematska potekoa. Naime, u fazi ozdravljenja oni su rijetko istofazni. U
osnovi ovog lei injenica da intenziteti konflikata, kao i trajanje dva istofazna konflikta ne mora bezuslovno da
bude isto. Na primjer, jedan od dva konflikta moe u meuvremenu biti jako ublaen i osim toga oba konflikta ne
moraju da budu istovremeno rijeena. U ovom sluaju kaemo da jedan konflikt jo "visi".
Predstavljeni su: eutonija, to znai normalan dan/no ritam, kao i ema idealnog toka konflikta, ukljuujui fazu
ozdravljenja, koja nije prekidana recidivima konflikta i moe da se zavri sa jednom jedinom epileptoidnom krizom.
x-osa=vrijeme(t); y-osa=intenzitet konflikta
Gornja ema pokazuje dva tzv. oboljenja raka (sad identifikovani kao dijelovi osmiljenih biolokih naroitih
programa) koji protiu u razliitim fazama, kako u smislu vremena nastanka DHS-a, tako i u smislu momenta
konfliktolize, a time i epileptoidnih/epileptinih kriza.
Dalje potekoe se neminovno nameu ako su konflikti (DHS) poeli u razliito vrijeme. Najei je sluaj, u
dananje vrijeme, da pacijent oboli od drugog DHS-a i drugog raka u trenutku kad mu se brutalno saopte
dijagnoza i prognoza njegove bolesti.
Stvar se jo vie komplikuje kad ve postignuta konfliktoliza biva zamjenjena novim recidivom konflikta. Pored
ovog, svakako moe da postoji drugi konflikt koji ostaje u trajnoj aktivnosti, to nam je ve poznato kod "viseeg
konflikta". U ovim sluajevima pacijent nema zdrave tople ruke, nego je u "polustresu", jer su kod njega
simpatikotonija i vagotonija pomijeane. Ovo udno stanje ne smijemo ni u kom sluaju izjednaiti sa
normotonijom, jer je ono po svom kvalitetu potpuno drukije od nje.
Na ovakve stvari ne obraa se nikakva panja u naoj dananjoj medicini. Sve to nije normalno u najboljem
sluaju naziva se "vegetativnom distonijom" (narodski reeno: "Mali, ti si pobudalio").
Ali sve ovo bi trebalo da se zna i razumije da bi se uopte moglo shvatiti ta znai jedna epileptina ili
epileptoidna kriza u fazi ozdravljenja, ta je njena sutina uopte, kad nastupa, u kojoj formi, itd.
Strogo uzevi, samo kriza kod motornih konflikata naziva se epileptinom. Ona tu i pokazuje sliku epileptinog
napada. Zbog jednostavnosti, u daljem tekstu sve epileptine i epileptoidne (= epilepsiji sline) krize nazivaemo -
epileptine krize.
ZAPAMTI:
Epileptina kriza u toku faze ozdravljenja jednog oboljenja raka predstavlja taku preokreta kad edem na
vrhuncu svog bujanja (faza hidratacije), poinje da se povlai, odnosno istjeruje (faza dehidratacije). Ona
predstavlja simpatikotonu meufazu (zubac).
Svako oboljenje raka, odnosno osmiljeni bioloki naroiti program prirode ima jednu epileptinu krizu u
momentu kad je edem najvei.
Ove epileptine krize protiu kliniki veoma razliito, u zavisnosti od lokalizacije HH u mozgu.
Samo kortikalne motorne epileptine krize imaju toniko-klonike greve zbog uea motornog centra u Gyrus
praecentralis-u. Druge, tzv. epi-krize malog mozga, modanog stabla ili meumozga imaju svaka svoju kliniku
sliku i karakteristike, ali su bez kloniko - tonikih greva ("hladni dani").
Nakon epileptine krize, edem ozdravljenja se povlai.
Takoer, svaki drugi ili trei rak ima u fazi ozdravljenja "svoju" epileptinu krizu. Zato istovremena konfliktoliza
vie konflikata moe biti s jedne strane opasna, a s druge eventualno povoljna, jer se u tom sluaju odvija vie
epileptoidnih kriza istovremeno ili jedna za drugom.
Stoga epilepsija nije samostalna prolazna bolest, nego je, takoer i u sluaju uestalih epi-napada, hronina
"konstelacija ozdravljenja", koja se uvijek ponovo vraa.
Srani infarkt je vid epilepsije kad je u pitanju pogoenost kortikalnih dijelova regiona inzule.
Preglednosti radi prikazaemo dvije od moguih konstelacija. Prvo normalan sluaj:
Ovo znai: povrina koju ograniava krivulja toka i intenziteta konflikta, sa osom-x u fazi konfliktolize od DHS do
CL, otprilike odgovara povrini koju omeuje krivulja stepena vagotonije (mjerljiva preko jaine stvaranja edema) sa
osom-x. Odnosno, ukoliko je vei intenzitet i trajanje konflikta utoliko je edem jai i due traje.
Moemo rei da vertikalna osa y predstavlja intenzitet konflikta, a horizontalna ili x-osa vrijeme trajanja konflikta.
Iz ovog proizilazi da je integral, odnosno povrina izmeu krivulje konflikta i ose x izmeu DHS-a i CL, jednak
integralu izmeu CL i RN (renormalizacija).
Dakle, povrina konflikta (prema gore) jednaka je povrini faze ozdravljenja (prema dolje).
 38
Ako poemo od toga da svaki SBS u fazi ozdravljenja ima "svoju" specijalnu vrstu epileptine krize,
koja je naravno zavisna od vrste konflikta odnosno od lokalizacije HH u mozgu, onda je vano da se zna:
Koji je konflikt u pitanju?
Kad je bio DHS?
Koliko dugo je konflikt trajao?
Da li je konflikt ve rijeen?
Kad treba oekivati epileptinu krizu?
Koliko jaku epileptinu krizu treba oekivati?
U kakvoj formi e se pokazati epileptina kriza?
Kako se ova epileptina kriza moe sprijeiti, odnosno ublaiti ili eventualno pojaati?
Srani infarkt je senzorino-epileptoidna, a ponekad dodatno takoer motorno-epileptoidna kriza, pri emu je
HH smjeten u podruju inzule velikog mozga desno. Da li e pacijent da preivi ili da umre - primjenom dananjih
kolskomedicinskih metoda, moe ve da se skoro sa sigurnou kae 3-6 sedmica prije, odnosno u vrijeme
konfliktolize. Ova prognoza je uslovljena trajanjem i intenzitetom konflikta.
U naoj Bekoj studiji o sranom infarktu nije preivio ni jedan jedini pacijent (pri dosadanjoj kolsko-
medicinskoj terapiji) koji je imao trajanje revir-konflikta due od 9 mjeseci, pri emu je pretpostavka "normalna"
aktivnost konflikta.
Ako je aktivnost konflikta smanjena, mogao bi pacijent da preivi trajanje ovakvog konflikta i vie od jedne
godine, primjenom dosadanje terapije. Pacijenti dobijaju epileptine krize stalno 3-6 sedmica nakon konfliktolize.
Neke od ovih kriza, iz svog iskustva, mogao sam skoro u dan da predskaem.

ematski prikaz toka epileptine krize sranog infarkta:

Spreavanje jedne epi-krize koja ugroava ivot davanjem simpatikotonih medikamenata (izmeu ostalog
kortizona) s poetkom konfliktolize. Pcl-faza biva prolongirana, tako da se i teka epi kriza produava da bi se
"obezbjedilo" istjerivanje edema.
Za profilaksu cerebralnih komplikacija, koje su u sistemu i stoga potpuno normalna pojava, veoma je vano da
ljekar zna koje komplikacije i kad mora da oekuje.
Ovdje treba da nas prije svega interesuje epileptina kriza, koja ne samo da je obavezna za svaku fazu
ozdravljenja, nego zna biti i veoma opasna. Ako je pacijent imao istovremeno vie oboljenja raka, onda svako od
njih u fazi ozdravljenja ima svoju epileptinu krizu. esto je ova kriza zasjenjena.

MOGUNOST ZASJENJENJA EPILEPTINE KRIZE

Istovremenost razliitih faza razliitih oboljenja raka:
Ako do epileptine krize doe dok jo postoji aktivnost konflikta drugog oboljenja raka, onda kriza moe biti
zasjenjena. U tom sluaju nastupa efekat slian onom kod davanja kortizona, penicilina ili drugih simpatikotonika.

Lokalizacija HH kao kriterijum za vrstu epileptine krize:

Neke forme epileptinih kriza moemo dobro da prepoznamo, npr. one kod kojih je HH u kori velikog mozga. U
ovim sluajevima esto je u reakciju ukljuen itav korteks, tako da se toniko-kloniki grevi izazvani od Gyrus
praecentralis-a ne mogu previdjeti.
Stvar je puno sloenija ako hoemo da registrujemo epileptoidnu krizu kod konflikta ruenja samopouzdanja i
osjeanja za sopstvenu vrijednost, konflikta vode ili konflikta majka-dijete. to ne znai da ovi konflikti nemaju svoje
epileptine krize.
Moramo samo da nauimo da prepoznamo simptome ovih epileptoidnih kriza. Kod konflikta ruenja
samopouzdanja, simptomi epi-krize sastoje se od blijedila koe i hladnog znoja, koji mogu trajati satima i danima i
esto su pogreno interpretirani kao srano-vaskularni kolaps (u stvari centralizacija). Krvni pritisak ponovo pada
kad je kriza prola, a sudovi se ponovo ire i pune, nakon tzv. centralizacije. Meutim, iste simptome moe da
pokae kratkotrajni recidiv ovog konflikta, to je praeno panikom. Epi-kriza kod konflikta vode moe da dovede do
jedne vrste bubrene kolike, pri emu onda budu izlueni bubreni kamenci ili pijesak.

Medikamentozno zasjenjenje:
Uzmimo u obzir itavu bateriju medikamenata koju jedan pacijent dobije u bolnici savremenog tipa, da pri tom ni
jedan ljekar ne zna ta, kad, gdje i kako djeluje. Ovdje postoji zabluda u principu.
Jer skoro svi medikamenti djeluju iskljuivo na mozak. Sve vrijeme se uobraava da medikamenti djeluju
direktno na organ ili organe, to se uostalom uvijek vjerovalo za tzv. "karcinogene", koji u stvari i ne postoje.
Meutim, ako je mozak na koji djeluju medikamenti zbog HH u promijenjenoj inervaciji, onda doivljavamo
"paradoksalne reakcije" koje nitko ne moe da razumije. Sasvim sluajnim sadejstvom ili protivdejstvom mnotva
medikamenata, epi-kriza moe biti imitirana ili stvarna epi-kriza moe biti zasjenjena.
Jedna od najeih i najsmrtnijih paradoksalnih reakcija je "olja kafe s nogu", nou na autoputu, ako je
organizam u pcl-fazi jednog SBS-a. Duboka vagotonija ovdje ima mehanizam "sprijeavanja spavanja", da
ivotinja-plijen ne bi bila u dubokom snu iznenaena. Ako se ova duboka vagotonija nou ublai oljom kafe,
organizam moe odmah da zaspi. Znai, ovim dobijamo tzv. paradoksalnu reakciju, pa neodlono zaspimo za
volanom... sa svim stranim poslijedicama...
Obavezna epileptina kriza u fazi ozdravljenja je jedan od najvanijih fenomena, koji ima i najtee poslijedice u
itavom sistemu Nove medicine. Ona je najei uzrok smrti u fazi ozdravljenja nakon rjeenja konflikta. Ona je kao
 39
uzrok smrti jo ea od edema mozga koji joj prethodi, gdje pacijent umire zbog pretjeranog rasta
intrakranijalnog pritiska.

Zapamti:
Epileptina ili epileptoidna kriza u fazi ozdravljenja nakon konfliktolize jedan je od najeih uzroka smrti i
komplikacija ozdravljenja. Njeno ublaavanje je od odluujueg znaaja. Ovo ima naroit znaaj kod sranog
infarkta. "esto" se odnosi na 2-5% pacijenata koji u Novoj medicini ne preive; 95-98% naih pacijenata preivi.

SUTINA EPILEPTINE KRIZE

Nakon ovog iscrpnog pretresa, svi se pitaju: "Pa ta je u sutini epileptina kriza?"
Ja elim da to ovako formulisem:
Epileptina kriza je taka preokreta u fazi ozdravljenja, koja donosi sa sobom regulaciju u obrnutom pravcu.
Ona je deavanje osmiljeno od majke prirode, s ciljem da edem mozga i organa ponovo bude "iscijeen". to
jae doe do ovoga, utoliko su anse za preivljavanje vee. Stoga ovu krizu ne smijemo suprimirati, nego je, u
nekim sluajevima, jo moramo podravati upotrebom simpatikotonih medikamenata (npr. kortizon).
Majka priroda se kod epi-krize posluila jednim fenomenom na nivou psihe - ubrzanim snimkom ili vremenskim
saimanjem kompletnog konflikta. to znai da pacijent za vrijeme simpatikotone krize jo jednom, ali vremenski
saeto, proivi kompletan tok konflikta (npr. zato postoje srani bolovi kod infarkta srca). Koliko god intenzivno
bude proivljen ovaj "psiholoki recidiv konflikta", utoliko je vea ansa za pacijentovo preivljavanje.

PRIMJER: voz Pariz-Keln, 06.10.1984, polazak u 7.37 asova

Na putovanju od Pariza do Kelna, u drutvu mog prijatelja grofa DOncieu, desilo se sljedee. Kad smo polazili,
stajalo je na peronu nekoliko dvanaestogodinjih ili trinaestogodinjih Francuskinja, plaui u bolu rastanka i
maui svojim prvim ljubavima, njemakim djeacima koji su bili gosti u njihovim porodicama prethodnih 6-8
sedmica. Jedan cijeli kolski razred petnaestogodinjaka iz Hamburga bio je rasporeen po francuskim porodicama
i sad su se zajedno vraali kuci.
Kako sam prethodne noi kratko spavao, ja sam u kupeu uskoro zadrijemao, i bio zatim u 9.30 probuen
kratkim trzajem lakta mog prijatelja. Onako pospan, uh preko razglasa glas francuskog mainovoe, koji je molio
da se javi ljekar ukoliko sluajno putuje ovim vozom. Obojica smo hitro krenuli. est kupea dalje nali smo jednog
njemakog djeaka koji je upravo imao epileptini napad (grand mal napad) i tek dolazio svijesti. U ovakvim
situacijama je uobiajeno da se radio-vezom narui sanitetsko vozilo, koje saeka na sljedeoj stanici, te pacijenta
odveze u najbliu bolnicu. Takva uputa se oekivala i od mene.
Ali poslije onoga to sam vidio na stanici, situacija mi je ve bila potpuno jasna. Za kompletiranje mi je falio jo
samo konflikt rastanka, odvajanja sa osjeanjem izolacije i konflikt "ne moi nekoga drati u zagrljaju". Tako sam
sjeo pokraj djeaka, istina jo uvijek centralizovanog, ali je njegov vaskularni sistem ve bio zadovoljavajue
oporavljen. Upitao sam ga od kada ima takve napade. Odgovorio je: "Od prole godine". Od tada je imao dva ili tri
puta jedan ovakav napad. Pitao sam ga dalje ta je bilo prije prvog ovakvog napada. Odgovorio je: "Nita". (To i
jeste i nije bilo istina.) Onda sam pitao ta mu je bilo najgore u ivotu to je ikad doivio. Primjetih da se trgao na
ovo pitanje. Njegova preneraenost bila je znak da sam na dobrom putu. Djeak je rekao: "Nita", jer tu je bila i
uiteljica, a i kolski drugovi su stajali na vratima. Kad sam mu rekao da je pomislio na pravu stvar, uiteljica je
shvatila i diskretno se povukla, zatvarajui vrata. Bili smo sami. Sad se djeak nije plaio blamae pred kolskim
drugovima (djeak u ovom uzrastu nerado pria o sopstvenim slabostima u prisustvu svojih drugova).
On mi ree da mu je prvo palo na pamet "ono sa kolima hitne pomoi". Tada je, zbog teke gripe s jako visokom
temperaturom, bio upuen u bolnicu. Ono najgore je bila totalna izolacija i panian strah dok je, sam, bez ikog, sa
glavoboljom i gripom, voen kroz Hamburg pod rotacionim svjetlima, pun strane neizvijesnosti ta e tek da mu
rade u bolnici. To je bilo prije godinu dana. Dva dana kasnije, kad je svijet ponovo bio na svom mjestu, dobio je u
bolnici svoj prvi epi-napad. Ovakva situacija paninog straha, osjeaja usamljenosti, naputenosti i izolacije
ponovila se jo dva puta neto manje dramatino. Uvijek nakon toga, kad je sve ponovo bilo u redu, on bi dobivao
epi-napad.
Umirio sam djeaka i objasnio mu da je bol pri rastanku od francuske familije, u kojoj je bio lijepo primljen, a
naroito od njegove francuske prijateljice koja ga je, plaui, ispratila i koju je on volio na svoj mladalaki nain, da
je ta bol u njemu, na kratko, ali estoko, izazvala ovaj osjeaj naputenosti i izolacije. Upravo kao onda kad je
voen kroz Hamburg pod rotacionim svjetlima i zavijajuim sirenama. On ree: "Tano, takav osjeaj, kao onda,
javio se ponovo".
U ovom vozu ga je njegov razred ponovo podsjetio na njegov hamburski svijet i konflikt je bio brzo rijeen.
Francuske mainovoe su se pojavile s pitanjem da li je djeaku potreban transport. Rekoh: "Ne, sve je u redu."
Djeaku sam rekao da sad ode do vagon-restorana i popije kafu ili aj. On ree da nema vie novca. Stavih mu u
ruku 5 maraka, dvije drugarice ga zgrabie pod ruku i cijela mala banda, trijumfalno vritei, izgubi se u pravcu
vagon restorana. Smisao ove upute je bila u koenju pretjerane vagotonije, pri emu opada vjerovatnoa da se
napad ponovi. Najgore to se djeaku moglo dogoditi je da ga je pred oima njegovih drugova auto odvezao u
bolnicu, i to ovog puta sve to u Francuskoj. Bila bi to praktino repriza njegovog najgoreg doivljaja, tako da bi
vjerovatno itavog ivota ostao epileptiar.
Uiteljici sam objasnio uzrono-posljedine veze i zamolio je da djeaka uzme kod sebe. Vremenom, kako bude
stariji, on e osjeati sve manje strah od naputenosti. Ovo je bila itava tajna "mladalake epilepsije". Osim toga,
dadoh joj svoju knjigu, ubjeen da e joj sve biti jasnije nakon to proita poglavlje o epilepsiji, da e bolje
razumijeti sluaj koji se ovdje odigrao i u kojem je, pukim sluajem, za dlaku izbjegnuta katastrofa za djeaka.
 40
Ona ree: "Gdje danas jo ima ljekara koji se interesuju za duu i strahove jednog ovjeka i znaju da
se ophode s tim". Ja rekoh: "A tko nam na univerzitet i medicinski studij alje najgore trebere, koji imaju sve petice
zbog puzanja pred nastavnicima, a inae su karakterne nule". Ona se zamisli: "Vjerovatno imate pravo".

PRIMJER: Ordonans-oficir i kadet

Pacijent o kome je rije imao je tzv. epilepsiju ili padavicu. to je najinteresantnije, ove napade dobijao je, skoro
redovno, svake etiri sedmice i to od jeseni '79. godine. Nitko nije imao pojma sa im ovo da dovede u vezu. Inae,
pacijent je bio zdrav, maskuln, nizak i snaan mukarac, ranije oficir.
On je imao konflikt revira i konflikt sekiracije za revir sa epilepsijom. Odnosno, pacijent je imao konflikt revira,
koji je ukljuivao i motornu koru velikog mozga. Svakog mjeseca dobivao je recidiv konflikta i njegovo rjeenje, a
uvijek nakon ove konfliktolize, epileptini napad.
1979. on je dobio novog efa. Pacijent ne samo da je bio stariji od njega, nego je u ratu bio oficir, za razliku od
efa, koji je bio samo kadet. Kad su se prvog dana sudarili na vratima i obojica htjeli da prou, pacijent je rekao:
"Izvolite, mladost ima prednost!" Ovo mladom efu nije naroito sjelo i tako je praktino poeo rat izmeu biveg
oficira, sada podreenog, i biveg kadeta, sadanjeg efa. Svakoga mjeseca ef je pacijentu dodjeljivao novi
zadatak koji je on trebalo da razradi pismeno. U tim momentima osjeala bi se strana napetost u zraku meu
njima i pacijent je uvijek imao utisak da ovaj samo trai priliku da ga izblamira, to se kasnije ispostavilo kao
injenica. Ovo je uvijek bio recidiv DHS-a. Od ovog momenta bi pacijent bivao u stresu, simpatikotoniji, naroito
kad bi se pribliio rok do kojeg je svoj pismeni rad morao usmeno da obrazloi. Svoj govor uvijek bi izveo
brilijantno. U tim momentima bi se ponovo osjeao ordonans-oficirom, a ef je izgledao kao kadet, jer bi on svojom
izvedbom sve primjedbe kadeta doveo do apsurda.
No iza toga uvijek bi dobijao jedan mali srani infarkt, epilepsiju ira na elucu i epileptiki napad. I bilo je
udno da se ovo nikad nije desilo za vrijeme godinjeg odmora.
Pacijentu sam otkrio zagonetku, odnosno opisao odnose izmeu njegovog recidiva revir-konflikta koji se
redovno vraao i njegove epilepsije koja se javljala svake etiri sedmice. Igrom sluaja, on je kratko nakon ovog
penzionisan. Otiao je do efa da se oprosti. ef mu ree: "Do vienja, gospodine ordonans-oficiru," na to ovaj
odgovori: "Do vienja, gospodine kadet!" Nakon toga je dobio jo jedan sasvim veliki zavrni epileptini napad i
nikad vie, jer od sada je ef ostao zauvijek kadet.
Strelica pokazuje na malo Hamerovo arite zahvaeno edemom desno kortikalno u podruju revira, insule.
Moglo bi se rei da ovako izgleda jedna tipina "epilepsija revir-konflikta". Svakog mjeseca, nakon konfliktolize, vidi
se ova edematizacija HH, dok edem iezava za vrijeme faze aktivnosti konflikta. U principu ovako protiu sve
epilepsije. U stvarnosti pacijent svaki put ima recidiv revir-konflikta i recidiv motornog konflikta iji HH nije zahvaen
ovim presjekom na slici.

NAJVANIJE EPILEPTOIDNE I EPILEPTINE KRIZE

Epilepsija ili padavica predstavlja naravno epileptinu krizu motornih konflikata. Jedan ovakav napad se ne
moe previdjeti. On moe da se tie samo jedne grupe miia (jedne ruke ili noge, lica), tzv. "fokalni napadi", i
moe da generalizuje, odnosno da predstavlja generalizovani napad greva sa ugrizom jezika i pjenom iz usta.
Takoer su mogui svi meustepeni. U antiko doba epilepsija je nazivana "morbus sacre" = sveta bolest, jer je
viana na religioznim sveanostima u vezi sa ekstazom. Ovo svakako moe ee da se desi istovremeno ak i
pomou autoprovokacije. Ali u principu epilepsija ne predstavlja neto jedinstveno.
Napadi ili toniko-klonike konvulzije ne razaraju mozak i modane elije kako se to prije vjerovalo. Kao i kod
svakog drugog konflikta ili konfliktne ine, to je ee recidiviranje jednog konflikta utoliko vie oiljno zarasta
odgovarajue mjesto u mozgu. I kako je veinu ovih motornih konflikata mogue relativno lako pronai i definitivno
rijeiti, odnosno izbjei daljnje recidive sa epi-krizom, otuda je veina epilepsija "izljeiva".
Ve je reeno da svaki SBS ima svoju specijalnu epileptinu krizu. Pacijenti ih najee zovu "hladni dani".
U ovim "hladnim danima" (ili satima) pacijenti ponovo imaju sline ili iste simptome kao u vrijeme aktivnog
konflikta, esto jo koncentrovanije. Kako je veina faza aktivnog konflikta siromana simptomima ili oni prolaze
neopaeno, veina epileptoidnih kriza se primjeti i identifikuje samo kao "hladni dani" ili "hladni sati", kod obinih
epileptinih napada samo kao minute.
Stvar izgleda drukije kod takvih osmiljenih biolokih naroitih programa prirode (SBS) koji u fazi aktivnosti
konflikta imaju jake bolove, kao npr. angina pektoris ili ir eluca. U prvom sluaju epileptoidnu krizu, kako je
poznato, nazivamo infarkt lijevog srca, koji je praen veoma jakim bolovima, to je ranije tretirano jakim
analgeticima kao to je morfijum, u suludoj predstavi da bol treba eliminisati. Mi smo eliminisali bolove, istovremeno
ignorantno prekidajui sve regulacione krugove, ime smo veinom ubijali svoje pacijente. Slina je situacija bila sa
irom eluca, koji inae krvari u pcl-fazi i biva takoer praen jakim bolovima. Skoro uvijek se sumnja na perforaciju
i operie. Takoer, kod ove sulude akcije unutar kritine faze SBS-a, veina pacijenata je nama pametnjakoviima
umirala. I to ne samo zbog operacije u kritinoj fazi, nego zbog morfijuma i prekidanja prirodnih regulacionih
krugova.
Od kad, posredstvom Nove medicine, poznajemo uzrono-posljedine veze, moemo pacijente motivisati da na
ovakve bolove gledaju kao na neto normalno i dobro, neto to je neophodno za renormalizaciju koja slijedi. Jer
ako pacijent zna da uzimanjem morfijuma svoje anse za ozdravljenje spusta na nulu, on ga nee ni uzeti.
Uostalom sam doktor ga ne bi nikad uzeo.
Kako epilepsije, kore velikog mozga daju najimpresivniju sliku i kako su takoer najopasnije, mi emo se u
narednom tekstu pozabaviti najvanijim od njih.
Grubo ih moemo podjeliti u 4 grupe:
 41
frontalne kortikalne epileptine krize:
napadi migrene
epileptine krize motornog kortikalnog centra:
svi epileptini napadi ukljuujui i tikove lica
napad bronhijalne astme
status asthmaticus
infarkt miokarda - popreeno prugastih dijelova sranog miia
epileptoidna kriza senzorinog (epitel koe) i postsenzorinog (periost) kortikalnog centra
absens kod neurodermitisa
absens kod pogoenosti periosta
srani infarkt sa absensom kod ulceracija koronarnih arterija (infarkt lijevog srca)
epilepsija ulceracija koronarnih vena sa plunom embolijom i istovremenim ulceracijama grlia
materice (desni infarkt)
epilepsija ulceracija unih vodova sa absensom -"jetrina koma" kod hepatitisa
epileptina kriza zamuenja staklastog tijela oka:
absens kod neurodermitisa

NAPADI MIGRENE
Migrena je ranije nazivana "mala epilepsija", jer je svaki dobar ljekar znao da se ona uvijek pojavljuje u fazama
mirovanja ili spavanja. Zbog tog nitko nije bio naisto kako da je terapijski tretira, da li da d simpatikotonike da bi
se faza mirovanja oslabila ili da d vagotonike, jer je sama migrena jedan simpatikotoni proces. Tako svaki
"migreniar" ima sopstvena sredstva i metode. Jedni se kisele u toploj kadi, drugi pokuavaju sa hladnim tuem.
Nitko nije znao uzrono-posljedine veze.
Mi iz Nove medicine znamo da su stalno fronto-kortikalno diktirani procesi, odnosno SBS-ovi ti koji u pcl-fazi,
kao epileptoidnu krizu, daju akutne napade migrene. Kako ovdje postoji izvjesna slinost sa epileptinim (motornim,
odnosno toniko-klonikim) napadima, migrena je nazvana "malom epilepsijom".
U akutnim napadima migrene, koje mi shvatamo kao dobar i neophodan proces, pacijenta neemo odgovarati
od njegovih simptomatskih metoda lijeenja. Ali nakon ovoga poinje na stvarni rad. Jer posljednji napad migrene
se javio samo zato jer se pacijent kroz jedan recidiv konflikta ponovo naao na odgovarajucoj "ini". Ovo u principu
ne mora vie da se ponovi ako pronaemo konflikt i inu koji lee u osnovi migrene, a zatim u razgovoru s
pacijentom uspijemo da ih rijeimo. Ovo nije nikakva arolija.
Moramo jo da spomenemo "frontalno-kortikalnu izofrenu konstelaciju", koja ponekad moe istovremeno na
obe hemisfere da d napad migrene (epileptoidne krize).
Onda pacijenti priaju da tako neto grozno nisu nikad doivjeli. Jednostavno uas. Meutim, napad migrene na
jednoj hemisferi moe takoer da se desi istovremeno sa motornom ili nekom drugom epileptoidnom krizom, koja
nije fronto-kortikalna. Takoer, u ovom sluaju ne samo da su simptomi grozni, nego su pacijenti za vrijeme trajanja
simpatikotone obostrane epileptoidne krize u izofrenoj konstelaciji.

EPILEPTINE KRIZE (NAPADI) MOTORNOG CENTRA KORE VELIKOG MOZGA

U ove krize, koje smo nekada zvali "epileptinim napadima", spadaju toniko-kloniki napadi koje karakteriu
ritmino konvulzivni grevi muskulature, a koji ponekad mogu da imaju samo toniku (gr miia) komponentu. Ovi
napadi mogu biti kombinovani sa absensom (gubitak svijesti) tipinim za senzorine konflikte (konflikt odvajanja).
Kod svih tzv. motornih epileptinih napada uvijek je istovremeno u akciji i odgovarajue Hamerovo arite (HH)
zadueno za muskulaturu u sri velikog mozga, tako da mi i u najjednostavnijim sluajevima nailazimo na
kombinovano deavanje.
Ove pretjerane motorne aktivnosti (epilepsija) u pcl-fazi, kojima je prethodila oduzetost u ca-fazi, mogu se
uporeiti sa poplavom leukocita (leukemija) u pcl-fazi kojoj je prethodila leukopenija u ca-fazi. Oba procesa
pripadaju tzv. "luksuznoj grupi" u sri velikog mozga.
Bronhijalna muskulatura je djelimino stara peristaltika muskulatura, jer alveole plua (u sluaju raka plua
adeno-Ca) su, ontogenetski, izrasline crijeva. Meutim, drugi dio muskulature bronha je popreno prugasta
muskulatura doseljena zajedno sa sluzokoom bronhija i njome upravlja motorni centar korteksa velikog mozga u
desnoj hemisferi.
Dakle, epi-napad bronhijalne muskulature predstavlja tonike (bronhijalni spazam) ili toniko-klonike konvulzije
bronhijalne muskulature, i to u pravcu usta, to oznaavamo kao vrlo jak kaalj (= tzv. bronhijalni kaalj) i ovdje je
tipian produeni ekspirijum.
Slino je kod muskulature larinksa, koji je pod uticajem motornog centra u kori lijeve hemisfere (tzv. laringealni
kaalj). Ovdje je pravac konvulzija prema unutra.
Zbog toga je za vrijeme epileptinog napada tipian produeni inspirijum.

ASTHMA BRONCHIALE
Ako je popreno prugasti dio bronhijalne muskulature pogoen SBS-om, i to u ca-fazi, onda vidimo djeliminu
oduzetost bronhijalne muskulature. Ako se istovremeno kortikalno na lijevoj hemisferi nalazi jedno Hamerovo
arite (HH) u aktivnosti, onda postoji izofrena konstelacija, ali se kliniki ne d nita primijetiti.
Sasvim je razliita situacija za vrijeme epileptine krize ukoliko je na suprotnoj strani korteksa konflikt aktivan.
Upravo ovu konstelaciju:
 42
Lijevo kortikalno aktivan konflikt / desno u motornom centru kore epi-kriza sa toniko-klonikim
grevima bronhijalne muskulature nazivamo Asthma bronchiale sa produenim ekspirijumom.
Konstelaciju:
Lijevo motorno laringealno HH aktivno / desno kortikalno aktivnost konflikta, nazivamo Asthma laryngeale sa
produenim inspirijumom.
Ako su motorno bronhijalno Hamerovo arite i motorno laringealno Hamerovo arite istovremeno u epi-krizi
onda govorimo o Status asthmaticus-u koji karakterie produen ekspirijum i produen inspirijum.

INFARKT MIOKARDA
Infarkt miokarda (= nekroza popreno prugaste muskulature srca) treba razlikovati od koronarnog infarkta.
Koronarni infarkt predstavlja epileptinu krizu kod koronarnog-ulkusnog-SBS-a revir-konflikta (crveni odjeljak
tabele, ektoderm odnosno kortikalno-periinzularno desno).
S druge strane, infarkt miokarda moemo shvatiti kao "epilepsiju sranog miia" i to njegovog popreno
prugastog dijela. Hamerovo arite lei kako u motornom centru korteksa tako i u sri velikog mozga, gdje je veliki
relej za popreno prugastu muskulaturu. Dakle, tzv. infarkt miokarda je napad epileptinih greva jednog dijela
sranog miia sa njegovom nekrozom, emu je prethodila djelimina oduzetost ovog podruja miia.
kolska medicina je to ranije konstruisala sa mnogo hipoteza ovako: srani infarkt sa nekrozom miokarda
nastaje zapuenjem jednog koronarnog krvnog suda, to ima za posljedicu smanjenu snabdjevenost kisikom ovog
podruja i njegovu nekrozu.
Ovo je, kako danas znamo, bila smjela konstrukcija, jer se mnogo toga nije uklapalo.
Eksperimenti na ivotinjama su pokazali da se ivotinji ne dogodi nita ako joj se podveu koronarni krvni
sudovi jedan za drugim sa vremenskim odstojanjem, jer tzv. kolateralni krvotok bez problema obezbjeduju
snabdijevanje sranog miia.
Nitko nikad nije mogao da objasni zato se srani infarkt, i pored ovakve predstave o njemu, deava akutno i
dramatino.
Koronarna angiografija je pokazala da je hipoteza o zapuenju koronarki u momentu sranog infarkta
umnogome pogrena.
U stvari radi se o tome da od momenta konfliktolize revir-konflikta dolazi do oticanja intime na koronarnim
krvnim sudovima, ali ovo u veini sluajeva, odnosno ako nisu prisutni otoci starih oiljaka ne pravi potpunu okluziju
u momentu sranog infarkta. Pa i u sluajevima kad do okluzije doe, ovo ne igra presudnu ulogu, kako nam je
poznato iz eksperimenata na ivotinjama, a pogotovo rezultat ovog nije nekroza sranog miia, kako je
postulirano.
Cijela hipotetika konstrukcija je jednostavno bila pogrena, jer nikad nismo poznavali uzrono-posljedine veze
o kojima govori Nova medicina.

EPILEPTOIDNE KRIZE SENZORINOG (PLOASTI EPITEL KOE I SLUZNICE) I POSTSENZORINOG

(PERIOST) KORTIKALNOG CENTRA
Absens kod nerodermisa i psorijaze
Povrina koju zauzima senzorini kortikalni centar za ploasti epitel koe i sluzokoe i postsenzorini kortikalni
centar za periost (pokosnica), koji je u ranom razvojnom stadijumu takoer bio presvuen ploastim epitelom,
mnogostruko je vea u poreenju sa povrinom koju zauzima motorni kortikalni centar.
Iz ovog proizilazi nevjerovatan bioloki znaaj senzorinih konflikata.
Ne radi se samo o "neto malo promjena na koi i periostu" (na periostu se i onako ne vide), nego je u pitanju
ogroman bioloki znaaj ovih konflikata. Na koi su njihove organske posljedice vidljive u formi neurodermitisa i
psorijaze.
Kod SBS-a konflikta odvajanja je epileptoidna kriza stalno absens koji, u zavisnosti od duine trajanja konflikta,
moe takoer da traje satima i danima.
Naravno da su pri tom svi maksimalno uznemireni i misle da pacijent treba da bude to prije probuen. Ovo je
pogreno. Jer poznato je da za vrijeme epileptoidne krize moraju da se regeneriu snage, neophodne da bi se
izdrala druga faza ozdravljenja i postigla renormalizacija.
Naravno da ovo ne znai da ljekari Nove medicine pri tom smiju da budu lakomisleni i da bagateliu absens,
nego oni moraju kontinuirano da kontroliu obezbjeenost vegetativnih funkcija (disanje, krvotok, eer u krvi itd).
Dobar terapeut moe ve prije pojave absensa da procjeni duinu njegovog trajanja.
Stoga je panika potpuno nepotrebna.
Dovedu li se ovi pacijenti u bolnicu, onda se redovno misli da su oni u "oku" iz kojeg treba da budu to prije
izvueni. Ovo je zabluda. Posljedica ovih zabluda je esto smrt pacijenta, u osnovi potpuno nepotrebna samo da je
ljekar poznavao Novu medicinu.

Absense kod pogoenosti periosta

Absens u epileptoidnoj krizi kod SBS-a sa brutalnim konfliktom odvajanja (periost) skoro da se i ne razlikuje od
absensa kod normalnog konflikta odvajanja sa ulceracijama ploastog epitela koe i sluzokoe. Ono to je pri tom
podmuklo, jeste injenica da spolja sve izgleda normalno. U stvari partije oko pogoenog periosta pacijent osjea
subjektivno kao hladnije, takoer koa iznad ovih mjesta moe da bude hladnija, ali tko prilikom pregleda vodi toliko
rauna o tom. Jo nam najvie pacijent pomogne time to obino kae: "Desna noga i desna ruka su mi stalno
hladne. Navee uvijek oblaim jednu arapu jer mi je noga tako hladna, a ruku stavim na stomak da je ugrijem".
 43
Absens kod lijevog sranog infarkta sa koronarnim ulkusom i komornom bradiaritmijom
Koronarna intima takoer pripada senzorinom kortikalnom centru i zato u fazi aktivnosti konflikta postoje bolovi
(angina pektoris) i ulceracije, a u fazi ozdravljenja, osim poetnog okluzivnog edema sluznice sa ploastim epitelom
(= ostatak skrnog luka), u epileptoidnoj krizi jo postoje:
jak bol ("super angina pektoris")
absens ije trajanje zavisi od duine prethodnog konflikta.
Ne samo kod nekih, nego kod mnogih pacijenata ovaj se absens izjednaava sa smru. Smatram da u pozadini
veine sluajeva klinike smrti stoji ovo. Naalost, mnogi od ovih pacijenata u naim bezdunim klinikama nemaju
vie ansu da se probude iz ovog bioloki normalnog absensa, jer im se ve u toku ovog uzimaju organi za
transplantaciju.

Epilepsija ulceracija intime koronarnih vena sa plunom embolijom (infarkt desnog srca) i istovremenim
karcinomom grlia materice
Kao to je intima koronarnih arterija (otkrie Nove medicine) porijeklom od skrnog luka pokrivena ploastim
epitelom sa snanom senzibilnom inervacijom, takoer je to i intima koronarnih vena, koje svoju vensku krv predaju
u desno srce. Iz desnog srca, kao to je poznato, ova krv stie u plua. U epileptoidnoj krizi, kruste koje su u prvom
dijelu faze ozdravljenja nastale na ulceracijama bivaju strujom krvi saprane i donesene u plua gdje izazivaju
plunu emboliju.
Ovaj proces zatopavanja malih plunih arterija koje vode vensku krv iz tijela, tzv. pluna embolija, nastaje
zahvaljujui injenici da za vrijeme epileptoidne krize proces ozdravljenja biva nakratko prekinut. Koronarne vene
zahvaene procesom ozdravljenja i formiranim krastama, u momentu epileptoidne krize poinju najednom ponovo
da ulceriraju. Ovim kruste bivaju odbaene i kroz desno srce donesene u plune arterije. Kod ovog desnog sranog
infarkta sa tahikardijom pacijent ima takoer srane bolove, ali su oni u veini sluajeva manjeg intenziteta nego
kod lijevog srca.
Ovo je takoer praeno absensom koji esto biva pogreno interpretiran kao smrt.
Nae pacijentkinje, ukoliko ih gubimo, nikad ne umiru od ulceracija grlia materice nego uvijek u epileptoidnoj
krizi od plune embolije.
Ovo svakako vai za sluajeve sa dugim tokom konflikta i u odsustvu izofrene konstelacije.
Kod kraeg trajanja konflikta (npr. 3 mj.) ili kod izofrene kortikalne konstelacije male plune embolije bivaju
najee previane ("laki poremeaji disanja"). Trajanje absensa zavisi i ovdje od duine faze aktivnog konflikta i
od postojanja izofrene konstelacije.
Isto u principu vai, naravno, i za desni srani infarkt.

Epilepoidna kriza kod ulceracija jetrinih unih vodova sa absensom za vrijeme hepatitisa, do sada
oznaeni kao hepatina koma
Takoer i ovdje vai na slian nain naprijed opisano - mutatis mutandis. I ovdje za vrijeme tzv. "hepatitisa"
zarastanje ulceracija biva prekinuto epileptoidnom krizom koja je inae simpatikotona, praktino sa aktivnou
konflikta, tako da kruste na manjim i veim unim vodovima, koji nakratko ponovo ulceriraju, bivaju sa ui sasvim
bezopasno odnesene u crijeva.
Ali kako su uni kanalii takoer prekriveni ploastim epitelom sa relejom u senzorinom centru korteksa, tako i
ovdje vidimo uobiajeni absens. esto on prolazi neprimjeeno ako se javi u snu. Do sada je ovo, ukoliko je
primjeeno, oznaavano kao hepatina koma.
Ako sve ovo znaju ljekari, rodbina i medicinsko osoblje i u skladu s ovim se ne ponaaju prestraeno, izbjegava
se panika koja se stvara zbog oekivane izjave "to je jetrena koma, poetak kraja". Pri tom je absens u
epileptoidnoj krizi za vrijeme hepatitisa (= faza ozdravljenja SBS-a konflikta sekiracije za revir) potpuno normalna
pojava.

Epileptoidna kriza kod ulceracija bronhijalne sluznice sa absensom za vrijeme "bronhitisa"; atelektaze,
odnosno pneumonije
Epileptoidnu krizu ulceracija sluzokoe bronha navodimo ovdje zbog upotpunjavanja slike, jer je i ovdje u pitanju
ploasti epitel sa relejom u senzorinom kortikalnom centru. I ovdje imamo absens, koji najee prolazi
neprimjeeno, naroito ako se javi u snu.

Epileptoidna kriza tzv. zamuenja staklastog tijela oka

Za takozvani glaukom, poveanje onog pritska u zadnjoj onoj komori, ukljuujui staklasto tijelo, do sada je
vaila terapijska zavisnost, jer se vjerovalo da on razara oko. Meutim, istina je neto drugo. U epileptoidnoj krizi,
kao poslijedica kratkotrajne aktivnosti konflikta, rezultira pad poveanog onog pritiska.
Glaukom sa svojom tipinom (epileptoidnom) glaukom-krizom je, u stvari, neophodno poveanje onog pritiska
zadnje one komore, da bi oko kod ponovnog punjenja ispranjenih dijelova ostalo napeto. Kad ne bi bilo
glaukoma, onda bi se ona jabuica smeurala i sposobnost vida ne bi bila obezbjeena.

EPILEPTINA ODNOSNO EPILEPTOIDNA KRIZA U TOKU OZDRAVLJENJA, OBJANJENA NA

PRIMJERU SRANOG INFARKTA
Izbijanje edema u fazi ozdravljenja, svaki put ima svoj vrhunac i taku preokreta. Kod koronarnog ulkusnog
karcinoma, na primjer, ono dolazi oko 3-6 sedmica nakon konfliktolize. Epileptina ili epileptoidna kriza znai da
 44
edem biva zaustavljen i regulisan od strane samog organizma u smislu njegovog iezavanja. Ovu kratku
fazu u kojoj je i taka preokreta i poetak regulacije, nazivamo epileptina ili epileptoidna kriza ("epileptina" se
odnosi strogo uzevi samo na toniko-klonike greve kod motornih konflikata). Kod koronarnog ulkusnog
karcinoma zovemo je srani infarkt. Ako je pacijent proao ovu krizu i ako je konfliktolitiko stanje stabilno, bez
recidiva konflikta i bez panike, onda se moe rei da je pacijent vei dio svoje bolesti ostavio iza sebe. Kod sranog
infarkta ovo se znalo i prije Hamera, jer veina smrtnih sluajeva deavaju se za vrijeme ove epileptoidne krize.
Na psihikom nivou pacijent doivljava svoj kompletan konflikt jo jednom u kratkom vremenu. Ovo je upravo
trik majke prirode. Ona koi vagotoniju pomou ovog "prirodnog", psihofizikog recidiva konflikta velikih razmjera.
To je kao jedno snano negativno udo, trebalo nam je mnogo hiljada godina da bi doli na ideju o ovom
jednostavnom, ali genijalnom preokretu majke prirode. Epileptoidna kriza je saeta rekapitulacija kompletnog
konflikta.
Iz tog koliko se do sada malo znalo o epileptoidnoj krizi i sutini sranog infarkta proizilazi injenica da naivni
kardiolozi vjeruju u bajku o zapuenim koronarnim arterijama, iako sam ja jo 1984. u Bekoj studiji o sranom
infarktu mogao bez sumnje da dokaem da je srani infarkt, odnosno ono to mi pod tim podrazumijevamo, stvar
samog mozga i nieg drugog, tanije reeno jedan edem mozga periinzularno desno. Od 1984. to stoji u mojoj
knjizi Rak - bolest due. Zastoj srca nema porijeklo u samom srcu, nego u iscjeljujuem otoku relejnog centra za
srani ritam u mozgu.
Epileptina kriza koja, sa vie ili manje izraenom dramatikom, oznaava svaku fazu ozdravljenja kod oboljenja
raka, nastaje uvijek na bazi edema mozga. Svaki, pa i najmanji epileptini napad pretpostavlja modani edem.
Naee se ove epileptine krize (i srani infarkti) deavaju nou, u najdubljoj taci vagotonije, u fazama mira i
odmora, a nikad u napetosti i simpatikotoniji. Ova injenica nikad nije potakla kardiologe i ostale ljekare na
razmiljanje.
Ako edem dosegne motorni centar u Gyrus-u praecentralis-u ili ako jedan konflikt straha ima tamo svoj HH,
epileptika kriza moe da dovede do prolazne oduzetosti ekstremiteta ili lica.
Epileptika kriza uvijek ima tipine cerebralne pratee simptome, koje takoer vidimo kod sranog infarkta:
centralizacija, preznojavanje sa strahom, smetnje disanja, nagon na povraanje, vrtoglavica, diplopija, grevi,
glavobolja, nemir, panika, esto absens, jer je koronarna intima senzibilna i pod upravom senzorikog centra u kori
velikog mozga. Kortikalne epi-krize su one koje potiu od jednog HH u kori velikog mozga, a mogu da se raire na
itavu koru i da izazovu toniko-klonike greve, ugriz za jezik i pjenu na ustima (nastalu zbog udaranja jezika), itd.
Po svojoj sutini, epileptika je kriza jedno okantno stanje organizma, pri kojem se intrafokalni i perifokalni
edem HH pokuavaju iscijediti iz tkiva, jer bi se odgovarajui relejni centar inae sigurno uguio u pretjeranom
otoku, to znai da njegova funkcija ne bi bila obezbijeena. Ovaj edem uzrokuje zastoj srca, odnosno
insuficijenciju centra za srani ritam, ako je konflikt trajao predugo (vie od devet mjeseci). Kako kardiolozi "nee
da uju za mozak", oni praktino svakom pacijentu sa sranim infarktom daju infuzije, tako da se pacijent na kraju
ugui u edemu mozga.
Tretiranje centralnog oka, uslovljenog edemom mozga kao to je epileptina kriza, dodavanjem volumena, kao
to se to opravdano radi kod oka s nedostatkom volumena zbog iskrvavljenja, jako je opasno. Priroda je milionima
godina razvijala stanje oka, a takoer i njegovu terapiju. Pri tom, svakako ne treba preutati da je epileptina kriza
oigledno od prirode predviena i konstruisana kao jedna vrsta kriterijuma odabiranja. Naa Beka studija o
sranom infarktu pokazala je da, ako konflikt traje vie od devet mjeseci, anse za preivljavanje rapidno padaju,
kod dananjeg stanja terapije. Ovo e se uveliko reducirati kad terapija mogne da se uvede jo u "predvorje", dakle
u 3-6 sedmica vagotonije pred epileptiku krizu, odnosno srani infarkt, i pomou kortizona i hlaenja glave uspije
da se zakoi modani edem. Po mom miljenju, smrtnost od sranog infarkta moe se, bez daljnjeg, smanjiti za
vie od polovine dananje vrijednosti.
Oprez: ja sam doivio mnoge sluajeve gdje je eer u krvi pacijenta za vrijeme epileptine krize pao skoro na
nulu. Zato je uvijek opravdano davanje glukoze, ali obavezno sa manje tenosti.
Oprez: ako kod izofrenije doe do istovremenog rjeavanja oba visea konflikta, iji su HH postavljeni u
razliitim hemisferama, kod epileptine krize u ovom sluaju moe jo jednom doi do kratkotrajnog, prolaznog
delirantnog stanja.

TA ZNAI "BIOLOKO" RJEENJE JEDNOG KONFLIKTA?

Uvijek nanovo dobijam ponude za saradnju od psihologa, "hipnoterapeuta" i onih koji se bave biorezonancom i
NLP. Ne mogu da ih prihvatim. Svima njima je zajedniko da su, najee, kliniki neiskusni i da misle da se
konflikti, i to bioloki, mogu rijeiti nekim ho-ruk metodama.
Uzmimo, na primjer, da psiholog, sa svojom falsifikovanom metodom, i naie na jedan aktuelan konflikt i
razgovorom uspije da ga rijei. Pri tom moe ba da se radi o konfliktu koji, bioloki gledano, ne smije da bude
rijeen. Ovaj, u Novoj medicini nepoeljan psiho-svijet, prije svega uopte ni ne zna ta je to bioloki konflikt i
njemu pripadajui SBS.
Takoer, hipnoterapeutima moe da se desi da rijee konflikt koji oni uopte ne znaju bioloki da klasifikuju. Pri
tom, stvar jo najgore stoji sa dubokom hipnozom, poto ona esto izazove novi DHS a ne zna se da li ga, nakon
toga, i ukloni.
Obe ove metode poznajem dobro iz vremena kad sam radio na psihijatriji i smatram ih opasnim zbog njihove
ignorancije. S druge strane, NLP i biorezonancu smatram posebno nepodobnim za rjeavanje jednog biolokog
konflikta i SBS-a.
 45
Sve ove metode polaze od toga da je SBS neto loe i zloudno i da sve (takoer bioloke konflikte)
treba terapijom odstraniti. Realnost rjeenja biolokih konflikata, tamo gdje smiju da budu rijeeni, u stvari mnogo je
jednostavnija i istovremeno mnogo tea.
U posljednjih dvije hiljade godina, mi smo toliko okorjeli u medicinskoj zabludi koja je medicinu u sutini
usmjeravala prema starozavjetnom, tako da se veina ne moe jednim trzajem od ovog odvojiti. Jedna majka
osjea bioloki konflikt svog djeteta i bez bilo kakve "metode", to vai i za majke u ivotinjskom carstvu.
Ove majke instinktivno pronalaze uzroke tih konflikata, i pravo sredstvo i trenutak, prave utjene ili opominjue
rijei kojima e da ih rijee. One, jednostavno, bioloki sve rade na pravi nain i to je prosta stvar.
S druge strane, intelektualni tupan, koji to hoe da rijei pomou "metode", radi sve nakaradno. Najbolje bi mu
bilo da se dri podalje od svega. Nova medicina je egzaktna prirodna nauka, bez ijedne hipoteze, za razliku od pet
hiljada hipoteza vjernike medicine koja se naziva dravnom ili kolskom. I pored toga, kod nas, u svijetu Nove
medicine, nisu na cijeni intelektualni fah-idioti sa niklovanim naoalama. Kod nas ne postoji psihijatrija, ni
cerebrojatrija, ni organojatrija, nego jednostavno jedna jatrija.
U Novoj medicini, jatros bi trebalo to je mogue vie da zna, ali u prvoj liniji on mora da bude pacijentov prijatelj
zdravog razuma, dobar savjetodavac.
Jedan takav savjetodavac i dobar savjet pacijentu su potrebni dok rjeava svoj bioloki konflikt, pa i ako ovaj
uopte ne smije da bude rijeen.
Najvanije je da ovjek ima na umu da SBS ne predstavlja nita zloudno i da 95-98% pacijenata preivljava,
ak i u sluaju raka. Kod ovakvog procenta preivljavanja, dakle, nema mjesta panici.
Visoki mortalitet, koji je nae jadne pacijente dovodio u paniku, posljedica je neznanja ili namjernog
izbjegavanja primjene spoznaja Nove medicine u kolskoj medicini.
Ako mi u Novoj medicini znamo da svi procesi koje smo nekad zvali "zloudnim" imaju svoj bioloki smisao i
konfliktolizu i da npr. nakon konflikta gubitka osjeaja za sopstvenu vrijednost dolazi leukemija, onda se pacijent ne
prestrai kad je ona ve tu, kako je i najavljeno.
Uzmimo na vie puta navodeni primjer: jedna majka oboli od DHS-a u momentu kad malo dijete biva
unesreeno pred njenim oima. Dok dijete lei u bolnici, kod nje raste rak dojke. Bioloki smisao konflikta bi bio da
ona rastom ovog raka dojke proizvede vie mlijeka za dijete, da bi ono moglo da nadoknadi zastoj u razvoju veom
ponudom mlijeka. Rjeenje konflikta uopte nije mogue sve dok dijete lei u bolnici. Rjeenje biolokog konflikta
jo uvijek nema bioloki smisao ni dok dijete ima smetnje, uzrokovane nesreom, due vrijeme po izlasku iz
bolnice. Jer dijetetu je i dalje potrebna pojaana ponuda mlijeka. Ovaj bioloki program je na snazi stavie i ako
moderna, civilizovana majka uopte ne doji. Zato moramo ovoj majci paljivo objasniti uzrono-posljedine veze,
ukljuujui i spontano razmekanje raka dojke ukoliko su prisutne mykobakterije (Tbc), to se uostalom moe
kliniki utvrditi ukoliko se dobije potvrdan odgovor na pitanje da li je ve imala faze estog nonog znojenja. Ona
takoer mora da zna da je jedan inkapsulirani nerazgraeni tumor u grudima u odsustvu mykobakterija neto
potpuno bezopasno. On je, istina, bioloki neto nepotrebno, ali ni u kom sluaju ne ugroava ivot pacijenta. Kako
ovakvi pacijenti nisu nita gluplji od nas, oni to shvataju brzo, mnogo bre nego to mi pretpostavljamo.
elim da vam ukratko iznesem dva sluaja, koji e se ponovo pojaviti u daljnjem tekstu, samo da bih pokazao
da rjeenje jednog biolokog konflikta sa SBS-om na sva tri nivoa nije psihiko nego ba bioloko.

Vegetativni ritam / simpatikonija - vagotonija

Da je samo jedan ljekar na svijetu ikad pokazao interes za dan/no ritam ili simpatikotoni /vagotoni ritam i da je
samo tri svoja pacijenta oboljela od raka pregledao po ovom kriterijumu, on vie ne bi mogao da previdi uzrono-
posljedine veze kod raka. U ovo ubrajam i sebe u prvih skoro 20 godina vlastite ljekarske prakse.
Naalost, zanimanje za pitanje bioritma ne uiva u naoj medicini neki visoki ugled. Skoro da bi se moglo rei
da je ovo podruje obavijeno velom sijenke. U knjigama psihosomatike najveeg formata je ovoj temi posveivano
tek nekoliko redova. Pa i ovo malo redova su krajnje zabrinjavajui. Njihov moto glasi: "ako i postoji smetnja u ovoj
oblasti ovo se naziva 'vegetativna distonija', i taka".
Na polju nastanka raka, njegovog toka i ozdravljenja, vegetativni ritam igra jednu od centralnih uloga.
Zapamti:
Promjena vegetativnog ritma (bioritma) je najvaniji dijagnostiki kriterijum kod oboljenja raka i to kako kod
nastanka tako i kod ozdravljenja od raka (DHS i CL).
Nastajanje oboljenja raka, dakle uvoenje jednog prirodnog osmiljenog, biolokog naroitog programa, sastoji
se, u smislu bioritma, od trajne simpatikotonije nastale jednim DHS-om, dok postkonfliktolitiki tok ini trajna
vagotonija. Konano ozdravljenje sastoji se iz odluujueg povratka u normotoniju.
Vegetativni ritam jednog pacijenta je dijagnostiki najdostupniji. Pacijentu je dovoljno samo pruiti ruku da bi se
ustanovilo da li on ima hladne ili tople ruke, odnosno da li je on u simpatikotoniji ili vagotoniji.
Kolebanja ovog ritma vae kao smetnje cirkulacije i bivaju korigovane na "normalne vrijednosti". Puno ljudi e to
izdrati ako traje 7 ili 14 dana, jer se poslije mogu kod kue odmoriti od stresa iz bolnice. Meutim, ako to traje vie
od etiri sedmice, tee ga je izdrati. Oteavajui faktori su jo nedovoljno razumijevanje Nove medicine od strane
ljekara. Ako ja jednog pacijenta poaljem u bolnicu zbog neke komplikacije (npr. pleuralna punkcija ili transfuzija
krvi), a koji je ve u fazi ozdravljenja (pcl-faza), onda uvijek doivljavamo isti tekst: "Ah, ovdje neemo raditi vie
 46
nita, jer krvotok je i onako ve uniten od raka, na ef je propisao morfijum." Onda se rodbini kae kako
je stanje tako loe da sve ostalo nema vie smisla, kako pacijenta treba pustiti da u miru umre. Nakon nekoliko
dana na morfijumu, on stvarno i umire.
Poznajem veoma mnogo pacijenata koji su mjesecima leali u ovoj dubokoj trajnoj vagotoniji u takvom jednom
pogreno interpretiranom "trajnom poremeaju krvotoka", a koji danas veselo naokolo hodaju. Jer faza vagotonije,
koja je faza ozdravljenja nakon konfliktolize, takoer je samo faza. Ona ima svoj sasvim prirodni kraj, kad
organizam ponovo ulazi u normotoniju. Ali ovo priroda dozvoljava tek kad doe do reparatura kako na organu tako i
na mozgu, tako da je individuum tek onda ponovo spreman da se suoi sa nedaama ivota. Ako bi se jedna
ivotinja, ili ovjek, prije zavrene reparature svojih defekata ustala i i ukljuila u borbu sa svakodnevnicom, ovo bi
znailo samoubistvo. Isto kao to organizam za vrijeme faze aktivnosti konflikta mobilie sve snage da bi konflikt
odluio u svoju korist, upravo tako u fazi ozdravljenja on pokuava da ima potpuni mir da bi Hamerovo arite u
mozgu i tumor na organu mogli da zacjele.
Kako god se dan od 24 sata moe podijeliti u dnevnu i nonu fazu, tako se u stvari moe oboljenje raka podijeliti
u trajnu simpatikotonu dnevnu fazu i u vagotonu nonu fazu ili fazu odmora. I isto tako kao to se ovjek ne smatra
bolesnim zato to nou spava ili to je danju budan, takoer u principu su ca- i pcl- faza neto normalno.
Zbog ovog je i cijelo oboljenje raka u osnovi neto potpuno normalno. Ovdje se nipoto ne radi o podivljaloj eliji
koja luduje i pravi dar-mar po organizmu, koja se nekontrolisanim razmnoavanjem bori protiv svog "domaina".
Tumorska tvorevina prema kojoj se orijentie zagrieni potisnuti gnjev medicinara, je samo mjera ili stepen stvarne
"bolesti" u psihi i mozgu. Jedan bioloki konflikt koji doivljavamo od momenta DHS-a u osnovi moemo da
shvatimo kao test prirode o tome da li je na organizam jo u stanju da izie na kraj sa jednim ovakvim dodatnim
naroitim programom. Ne poloimo li ovaj test, moramo da oslobodimo svoje mjesto na ovom svijetu za nekog od
pripadnika nae vrste koji moe da ga poloi. Tumor na organu samo pokazuje da mi ovaj test ve due vrijeme
nismo poloili i da je krajnje vrijeme da to uinimo. Operisati ovaj tumor u nadi da je time cijela bolest izljeena,
predstavlja zabludu poput one kad bi ovijek u po bijela dana zamurio i uobrazio da je sunce zalo.
Dokle god mi ne shvatimo vanost vegetativnog ritma koji je isto to i puls prirode, neemo moi da shvatimo
sutinu Nove medicine. Svi principi i zakonitosti u prirodi su u meusobnoj zavisnosti i u krajnjoj liniji je samo
nekolicina onih na koje se sve moe svesti. Jedan takav princip je ritam prirode, koji mi nazivamo vegetativni ritam
kad o njemu govorimo u vezi s naim organizmom.
Moji pacijenti su se ujutru pozdravljali rukovanjem i komentarom: "Ah, kako lijepe tople ruke imate, izgleda da su
svi osigurai tu". Sigurno da je sad, kad je to ve poznato, lako rei da je lako bilo ovo pronai, jer svaki rak sa
aktivnou konflikta ima trajnu simpatikotoniju, a svaki rak nakon konfliktolize pokazuje trajnu vagotoniju. (Isto,
naravno, vai za ekvivalente raka).
U kakvoj je u stvari vezi na bioritam sa ovim fenomenom? Iz ega se sastoji poremeaj? Ili, da li je uopte u
pitanju poremeaj? Ova pitanja seu do same sri razumijevanja raka uopte.
Krenimo od poetka s konstatacijom da u naem dnevnom ritmu postoje dvije faze:
faza dana:
U ovoj fazi mi radimo i borimo se. U ovoj fazi moramo biti u potpunoj budnosti. Ona ljeti traje od 4 sata ujutro do
8 sati uvee, a zimi od 6 sati ujutro do 6 sati uvee. U ovoj fazi su dobro inervisani tzv. "ergotropni", odnosno "radni
organi": miii, srce i mozak.
faza noi:
Tokom ove faze spavamo. Psiha, mozak i organi se odmaraju od aktivnosti. U ovoj fazi su tzv. "trofotropni"
organi, kao to su eludac, crijeva, jetra, gusteraa, bolje inervisani i jae prokrvljeni. Hrana biva u miru
probavljena. Psiha, mozak i organi, odnosno itav organizam skupljaju snagu za slijedei dan.
Moderna medicina je svakako pokuala da ovaj ritam ignorie. Na odjelima intenzivne njege vie ne postoji ovaj
dan/no ritam. Neonska svjetla su kontinuirano upaljena, a krvni pritisak, koji je pouzdan parametar za razlikovanje
dnevnog od nonog ritma, biva 24 sata, kako se to lijepo kae, odravan "stabilnim".
Ve ovdije poinje apsurd. Da bi se krvni pritisak, koji kod svakog normalnog ovjeka u snu padne ispod 100
(sistolni), vjetaki odravao na viem nivou, pacijent kontinuirano dobiva "sredstva za cirkulaciju" koja nisu nita
drugo do simpatikotonici. Praktino pacijentu postaje nemogue da duboko spava.
Sjetimo se eme dvofaznog toka kod svakog SBS -a iz mog sedmog poglavlja koje govori o dvofaznosti svih
oboljenja kod rijeenog konflikta:
Normalan dan/no ritam je normotonija, u prvoj fazi stresa, gdje je konflikt jo aktivan vlada simpatikotonija, a u
drugoj fazi rijeenog konflikta i ozdravljenja vagotonija. Nakon zavretka pcl-faze je ponovo normotonija. Izmeu
DHS i CL i renormalizacije ka eutoniji lei jedno oboljenje raka. Da bismo to bolje razumjeli smisao i sutinu
promjene bioritma, predstaviemo na primjeru jelena jedan tipini konflikt revira. Jedan mladi jelen upada u revir
starog jelena i koristei, izmeu ostalog, momenat iznenaenja, protjeruje odavde starog jelena. Stari jelen
zadobiva DHS sa trajnim revir-konfliktom. Ovo istovremeno znai da kod njega u mozgu dolazi do prebacivanja na
naroiti program za nudu. S jedne strane, ovo jelena moe dovesti do smrti, a s druge strane ovo za njega
predstavlja takoer ansu. Jer da nije zadobio DHS, njegov organizam ne bi dobio povoda za mobilizaciju svih
snaga. Tako on sad mobilie sve svoje snage, a cijeli njegov organizam radi "na poveanom broju obrtaja". On se
temeljito priprema, zatim izvodi napad u zgodnoj prilici, koristei sve svoje dugogodinje borilako iskustvo. Mladi
jelen mu nije dorastao. On mora da napusti bojno polje. Stari jelen je opazio svoju ansu vjerovatno nakon godine,
dvije ili tri, tko zna. Jednom e se ovaj zakon borbe za revir ponoviti i stari jelen e, potuen, napustiti teren, da bi
revir pripao mlaem nasljedniku.
Stari jelen e onemoati, izmrati i konano od iscrpljenosti umrijeti, kao ovjek koji je oboljeo od raka a nije
uspio da rijei svoj konflikt.
 47
Sad recite sami da li je jedan DHS, sa prebacivanjem na jedan naroiti program, smetnja ili je on
neophodan proces za preivljavanja u prirodi? Prirodi su bili potrebni milioni godina da bi izgradila ovaj fantastini
sistem u stotinama varijacija. To se potvrdilo. Zbog tog ne mogu da vjerujem da ovo nema smisla, pa ak i kad smo
mi, kratkovidi ljudi, u stanju da u tom vidimo "smetnju, bolest" itd.
Sigurno da oboljelog pojedinca ne bi utjeile rijei o tome kako je i smrt, takoer, neto bioloki normalno. Mi
smo navikli da sve bolesti, tumori, bakterije, pa i sami pojedini simptomi, kao poviena temperatura, munina,
otekline itd. moraju biti "potuene". One su neto "loe, neprijateljsko i zlo" to hoe da razori ovjeka. Mislim da
moramo to prije uiti da osvajamo novo razumijevanje bolesti.
Dakle, faza nastajanja jednog raka je isto to i jedna trajna dnevna faza. Ovo nam je predstavljeno u Ilijadi u
opisu "jezdeeg Ahila", koji je jurio sve dok nije ubio Hektora, ubicu njegovog prijatelja Patrokla. Kratko potom je
Ahil podlegao sranom infarktu.
Pacijent koji je u trajnoj dnevnoj fazi ne moe da spava, lui pojaano adrenalin, mravi sve dok konano ne
rijei svoj konflikt, ili, ne mogavi da ga rijeiti, umre u kaheksiji.
Normalno fazi aktivnosti konflikta slijedi postkonfliktolitika faza, odnosno faza ozdravljenja ili trajna nona faza.
Svaki rak, odnosno ekvivalent raku, prema tome, predstavlja u jednoj iroj dimenziji prolongirani proces dnevno
- nonog ritma. Jedva da se moe poi od toga da ovako jedan uredan proces moe da bude "sluajan". Iskljuena
je takoer predstava arobnjakih uenika da jedan tako uredan proces treba da bude sluajno djelo jedne
"podivljale" elije.
Dakle, ovako funkcionie itav na organizam, na krajevima uzda simpatike i parasimpatike inervacije,
dnevno - nonog ritma, izmeu napetosti i oputanja, izmeu faze stresa i ozdravljenja, izmeu faze aktivnog
konflikta i faze rijeenog konflikta, izmeu nastajanja raka i njegovog izljeenja.
Ovaj vegetativni nervni sistem je drugi najstariji nervni sistem naeg tijela. On potie iz vremena kad je tzv.
Pons (most) predstavljao otprilike "veliki mozak" naih primitivnijih predaka. Ovo je moralo biti prije 80 do 100
miliona godina, jo prije nego to su postojali sisari, kada je razlikovanje izmeu dana i noi dobilo znaaj, kad je
tjelesna temperatura poela da biva regulisana i kad je organizam dobio neku vrstu sata koji je pokazivao dnevno -
noni ritam.

VEGETATIVNI NERVNI SISTEM; KOMPJUTERSKA CENTRALA BIOLOKIH RITMINIH DEAVANJA

NAEG TIJELA
Ako je na organizam zdrav, on treperi u tzv. ritmovima i istovremeno u veim ciklusima. Ritmom nazivamo
dnevno/noni ritam ili takoer java/san ritam, ritam aktivnosti i odmora i simpatiko/parasimpatiki (vagusni) ritam.
Ovaj dan/no ritam se poklapa kod ljudi i ivotinja sa ritmom aktivnosti i odmora, pri emu neke ivotinjske vrste
("none grabljivice") imaju fazu aktivnosti nou, a fazu odmora danju. Ovaj ritam, kojeg takoer nazivamo
vegetativni, je centralni sastavni dio naeg itavog organizma, odnosno naeg itavog ivota. Funkcije svih naih
organa su koordinisane od strane ovog vegetativnog ritma. Dio nervnog sistema odgovoran za ovu koordinaciju
zove se vegetativni nervni sistem. Njegova aktivnost se vrlo esto poredi sa zavrecima konjskih uzda izmeu kojih
se na organizam ponaa slino konju. Povlaenje jednog kraja uzda, simpatikusa, vodi u aktivnost i napetost, dok
povlaenje drugog kraja, parasimpatikusa, vodi u pravcu odmora i mirovanja.
Kako je vagus glavni nerv itavog dijela parasimpatikog nervnog sistema, mi inervaciju odmora nazivamo
vagotonija. Svaka od ove dvije inervacije, simpatika i vagusna, ima svoju vlastitu "telegrafsku mreu", kako emo
to vidjeti na slijedeim emama inervacije.
U okvirima ove knjige, za nas je veoma vano razumijevanje ovih "nervnih uzda" naeg organizma, jer one
upravljaju svakom elijom naeg tijela. ini se da je parasimpatikoj telegrafskoj mrei dovoljna jedna "linija".
Ganglioni, koji predstavljaju kompetentne stanice, proteu se nadole od vrata do karlice. Za simpatiku telegrafsku
mreu ini se da postoje dvije "linije". Grubo reeno, jedna od njih se protee paralelno sa parasimpatikim
"telegrafskim vodovima", meutim kontinuirano prima impulse od "glavnog voda", odnosno kimene modine, dok
druga linija predstavlja nervno hormonalni "telegrafski vod":
Talamus - Hipofiza - Tireoidea
Talamus -Hipofiza - elije ostrvaca pankreasa ( i )
Talamus - Hipofiza - kora nadbubrega

PARASIMPATIKOTONIJA = VAGOTONIJA I SIMPATIKOTONIJA

U staroj kolskoj medicini mi nismo mogli mnogo da napravimo sa izrazima simpatikotonija i vagotonija. Cjelinu
smo zvali vegetativni nervni sistem, a kad neko nije mogao da spava, bio nervozan ili stalno umoran, onda smo
govorili o "vegetativnoj distoniji".
Za nas u Novoj medicini simpatikotonija i vagotonija postale su centralni pojmovi od vremena kad znamo da se
svi osmiljeni bioloki naroiti programi, ukoliko je dolo do rjeenja biolokog konflikta, odigravaju u ovom
dvofaznom ritmu. Dragi itaoce, o ovom se moete dobro informisati u poglavlju o drugom biolokom prirodnom
zakonu.
Meutim, ovaj vegetativni ritam, kako su ranije nazivane obe "uzde", kojim majka priroda upravlja svakim
individuumom, nije samo karakteristika SBS-a, nego je i tzv. normotonija dvofazna. Sa izuzetkom kod nekih
ivotinjskih vrsta, tzv. "nonih grabljivaca", dnevna faza odgovara simpatikotonoj stres-fazi (ljeti poinje oko 3 sata
ujutro, a zimi oko 5 ujutro), dok nona faza odgovara vagotonoj fazi odmora, mirovanja.
Kinezi ove faze zovu Yin i Yang, pri emu Yin stoji za enski pasivan princip, dok Yang predstavlja muko i
aktivno. U istom smislu se enski princip moe povezati sa vagotonijom, a muki princip sa simpatikotonijom.
 48
U veini religija su poznati ovakvi dualizmi. Svakako da tu o ovom nikad nije bilo govora u naunom
biolokom smislu. Jer sva poreenja ne bi bila primjerena. U skoro svim kulturama, no simbolise tminu, hladnou,
smrt, dok se za dan vezuju ivot, toplina i svjetlost. Meutim, u prirodi je nou odmor, mir, vagotonija, a danju stres
i konflikti, ako se izuzmu, kao to rekoh, "none grabljivice" koje imaju obrnut ritam u odnosu na svoj "plijen". I
ovdje je priroda dosljedna u svojoj logici, jer ivotinje "plijen" nalaze se u pcl-fazi (kod SBS-a) i mogu da zaspu tek
oko 3 ili 4 sata ujutro, kad svie, da ne bi bile iznenaene i napadnute u dubokom snu od "nonih grabljivaca".
Za ovo kolebanje u biologiji elimo da uvedemo jedan novi pojam: bioloki talasni ritam.
Normotonija, kao i dvofaznost SBS-a, predstavlja nain igre ovog biolokog talasnog ritma. Po mom miljenju,
ovaj bioloki talasni ritam predstavlja pramotor ivota uopte.
Ako preskoimo prvi najstariji dio postanja, od majke prirode do prve haploidne elije, onda moemo da kaemo
da je ovoj prvoj haploidnoj eliji bila potrebna simpatikotonija po emi starog dijela CNS-a, da bi se u svojoj
unutranjosti udvostruila i postala diploidna elija, koju u biologiji uvijek pogreno smatramo prvom elijom
(pogledaj poglavlje o biogenetskim osnovama). Pod ovom prvom haploidnom elijom ne podrazumijevaju se jajna
elija i spermijum koji se ujedinjuju u oploenu diploidnu eliju.
Unutar velikog biolokog talasnog ritma elijskog razmnoavanja po emi starog dijela CNS-a, sa
simpatikotonijom protiu "mali bioloki valovi", jer svako "unutarnje razmnoavanje elija" na etvorostrukom
hromozomskom matriksu kao simpatikotona faza, praeno je jednim dijeljenjem elije ili dijeljenjem duplog
hromozomskog matriksa, kao vagotona faza.
"Veliki bioloki val", npr. u trudnoi krajem treeg mjeseca, kad ve postoji vagotono dijeljenje elija ploda po
emi starog dijela CNS-a, od sada, kao sa konfliktolizom, uspostavlja drugu vagotonu fazu "biolokog vala", sa
mnoenjem elija po emi velikog mozga.
O ovim stvarima zainteresovani italac moe da proita u poglavlju o biogenetskim osnovama. Ovdje mi je
prvenstveno stalo do tog da pokaem da u prirodi sve praktino protie u ovoj formi talasa, odnosno u "biolokom
talasnom ritmu", koji je pramotor ivota.
Biolokom talasnom ritmu, godinjem talasnom ritmu, mjesenom talasnom ritmu i dnevnom talasnom ritmu se
prikljuuju mali imanentni talasni ritmovi, koji povezuju najrazliitije dijelove prirode.
Mi ljudi se smatramo veoma pametnim zbog injenice da moemo pomou radio-talasa meusobno da
komuniciramo na itavoj zemaljskoj kugli. Ali je ve odavno poznato da takoer dva mozga mogu meusobno da
komuniciraju na daljinu bez ikakvog pomonog tehnikog sredstva. I zna se da ovjek i ivotinja mogu da razmjene
talase ne samo izmeu pripadnika njihove vlastite vrste, nego i sa pripadnicima drugih rasa i vrsta. U principu je
itava priroda, ukljuujui i biljni svijet, jedna ogromna uma nosaa prijemnika i predajnika. Sve individue odailju i
primaju BIOLOKI TALASNI RITAM.
Ako posmatramo tzv. vegetativnu inervaciju ovjeka, primjeujemo da:
- simpatikotona inervacija protie kroz boni simpatiki lanac, nasuprot ovome
- parasimpatika inervacija tee uglavnom kroz Nervus Vagus, deseti kranijalni nerv.
Obe inervacije, jo u toku evolucije, bivaju pomjerene, i to izvan kimene modine, jo onda kad je u evoluciji
dolo do tako znaajnog prekidanja prstenaste strukture kod naih "predaka". Popreno-prugasta muskulatura i
ploasti epitel koe i sluzokoe, koji su u toku evolutivnog razvoja useljeni u dio izlaznog crijeva, prekidom
prvobitnog prstena sad gube inervaciju.
Od petog lumbalnog segmenta sad je kompletna simpatika i parasimpatika inervacija za urasle (useljene)
segmente morala biti nanovo uspostavljena preko kimene modine. Zbog toga su kod paraplegije ovi dijelovi
(urinarni i analni sfinkteri, muskulatura grlia materice, muskulatura vagine, kao i muskulatura beike i ampule
rektuma, ukljuujui pripadajue sluznice sa senzibilnim ploastim epitelom) oduzeti, dok kompletan eluano-
crijevni sistem ostaje simpatiki i parasimpatiki opskrbljen preko bonih simpatikih lanaca i vagusa. Jer njihova
inervacija ne ide preko kimene modine.
Kod simpatikotonije i parasimpatikotonije (= vagotonije) mora se dobro razlikovati sljedee:

simpatikotonija vagotonija
Organi pod upravom starog dijela CNS-a Organi pod upravom starog dijela CNS-a
Pojaane aktivnost npr:
peristaltika
Mir, smanjena aktivnost elucano- crijevnog trakta i sekrecija
njemu pripadajuih organa resorpcija
uzimanje hrane i probava
spavanje.
Organi pod upravom velikog mozga Organi pod upravom velikog mozga
Pojaan stres, borba za opstanak, organizam u punoj Odmor nakon vrhunskih uinaka, oporavak i
budnosti. Svi organi pod upravom velikog mozga imaju regeneracija svih organa pod upravom velikog mozga
pojaanu razmjenu materija, stalno su u pripravnosti za putem spavanja i mirovanja. Samo ono najneophodnije
alarm. Organizam je u pogledu svoje okoline sposoban za (sluh, njuh) je ukljueno da bi moglo da prijavi
vrhunske uinke. eventualno prikradanje nekog neprijatelja.

Iako su simpatikotonija i parasimpatikotonija ostale iste od najranijih stadijuma razvoja do danas, ipak su,
revolucijom velikog mozga u istoriji razvoja, njihove zadae za stari dio CNS-a i organe kojima on upravlja potpuno
razliite od zadataka za veliki mozak i organe kojima on upravlja.
 49
Ovi vrlo vani odnosi su mnogima vrlo teki za razumijevanje, ali upravo oni su ti koji su dali klju za
spoznaje Nove medicine.
Ove spoznaje bi morale da uine kraj polipragmatinom medikamentoznom prkanju kolske ili dravne
medicine. Pri tom, upotreba stvarno vanih medikamenata u ozbiljnom sluaju, u rukama iskusnog ljekara je ono
ega i mi ne treba da se odreknemo. Upitamo li veinu ovih poletnih ljekara, koji odmah na stvar kreu
medikamentozno: "Na ta, molim vas lijepo, va medikament treba da djeluje, na simpatikus ili parasimpatikus, na
koji dio mozga?", onda oni nemaju ta da odgovore, jer, kako su bezbrojne ankete pokazale, oni sami nikad ne
uzimaju medikamente.

ema parasimpatikog nervnog sistema

ema simpatikog nervnog sistema
Upravo je simpatika "telegrafska mrea" kod ljudi i viih ivotinja obrazovana do perfekcije, jer u sluaju
neophodnog bijega, odbrane ili napada prenos nervno-simpatikih informacija mora momentalno da funkcionie.
Svako, i najmanje odugovlaenje imalo bi eventualno za posljedicu smrt individuuma. Nasuprot ovome, faza
odmora i oputanja poslije bitke moe bez problema da traje neto due.
U naem organizmu postoje organi i organski sistemi koji prevashodno slue odmaranju i skupljanju snage,
proizvodnji potroene energije, organizaciji dopremanja svjeih snaga "na front". Tu npr. spada elucano-crijevni
trakt. Iako se ovaj sistem prvobitno protezao od usta do mara, u toku evolucije on biva djelimino prekriven
ektodermom usne duplje i medice, tako da se danas prua jo samo od kraja dvanaestopalanog crijeva do 12 cm
iznad mara. Svakako da je i u ovim ektodermom zaraslim podrujima u dubokim slojevima jo uvijek prisutan stari
adeno-epitel crijeva.
Na pojedinanim organima su obe inervacije zastupljene istovremeno. Npr. na elucu, s jedne strane,
simpatika inervacija na maloj kurvaturi i bulbusu duodenuma, tamo gdje takoer nalazimo ploasti epitel, koja
moe da dovede do raka eluca i, istovremeno, parasimpatika inervacija koja uzrokuje mirnu probavnu
peristaltiku. Slino je i kod jetre, probavnih puteva i veine drugih organa. Da li postoje pojedini organi ili grupe
organa, koji su inervisani od jedne strane i ne mogu da budu zakoeni drugom, ne moemo jo sasvim tano da
tvrdimo.
Meutim, za naa posmatranja je puno vanije da poznajemo razliite funkcije ove dvije vrste inervacije. Ako
npr. jedan pacijent, koji je imao dobar apetit i bio u vagotoniji, odjednom vie ne moe da jede i prilikom jela dobija
nagon na povraanje, a jednjak osjea kao zavezan, onda on i nije vie u vagotoniji, nego ponovo u simpatikotoniji.
U 9 od 10 sluajeva on je zadobio konflikt straha i panike. esto se, ve po tom koji organ reaguje, moe naslutiti
po emu je udario konflikt straha i panike.
Ili, ako jedan pacijent, koji je prije imao ruke hladne kao led, nije mogao da spava i bio bez apetita i stalno
morao da misli na svoj konflikt, najednom ima tople ruke, dobro jede i spava i osjea se umorno i iznemoglo, onda
ponovo znamo da je vegetativni nervni sistem prebacio na vagotoniju i da pacijent nije vie u simpatikotoniji. Obe
ove pojave za dobrog ljekara imaju terapeutske konsekvence. U prvom sluaju, on zna da mora to je mogue prije
da pokua da rijei konflikt pacijenta. U drugom sluaju, on zna da mora da vodi rauna o komplikacijama faze
ozdravljenja.
U svakom sluaju je stanje vegetativne inervacije od odluujueg znaaja, o emu nema ni jednog slova na
dananjim bolesnikim listama. I kako ovom do sad nije pridavan nikakav dijagnostiki znaaj, tako nisu razvijene
ni metode pregleda koje bi mjerile razliku u ponaanju ovog dijela nervnog sistema.
Mi emo u poglavlju o leukemiji vidjeti da se brojem eritrocita po kubnom milimetru i hematokritom moe odrediti
relacija eritrocitni volumen/ krvna plazma, ali ovim se ne moe izmjeriti kolika je ukupna vrijednost eritrocita. Jer
ako pacijent za vrijeme leukemine (vagotone) faze ima jednu vrijednost od "samo" 2 miliona po kubnom milimetru
i hematokrit 17%, onda bi to za normalne odnose bilo loe. Meutim, ako se uzme u obzir da pacijent u vagotoniji
ima dvostruko do trostruko vei volumen krvi u svojoj cirkulaciji, onda je ovo praktino normalno. Naravno da su svi
pacijenti u vagotoniji umorni i iznemogli. Ako je leukemini pacijent umoran, onda se to odmah pripisuje njegovoj
anemiji. Upravo injenica da vagotonija nije nikad viena u drugom svjetlu i prepoznata kao faza ozdravljenja, nego
je uvijek gledana iskljuivo kao bolest, dovela je do potpuno besmislenih rezultata.
Slino vai za veinu vegetativnih simptoma. Ranije je poviena temperatura vaila kao neto normalno kod
veine infektivnih bolesti. Danas to mora biti suzbijano antibioticima. U stvari je ona jedan modani simptom
ozdravljenja, znak modanog edema i njena pojava nema nikakve veze sa "produktima bakterijskog metabolizma",
kako to sebi predstavljaju zagovarai simptomatske medicine.
Ako je vegetativni nervni sistem tako odluujue vaan za svaku bolest, odnosno SBS, i ako naa dananja
medicina ovu diskrepancu izmeu simpatikotonije i vagotonije jo uvijek nije uzela u obzir, onda je svima jasno na
kojem nivou je do sada ova medicina radila.
Izmeu napetosti i odmora, dana i noi, aktivnosti konflikta i faze ozdravljenja, vegetativni ritam u stvari ima jo
iru dimenziju. On se pridruuje veim ritminim krunim tokovima, kao to su mjeseev ciklus, ciklus godinjih
doba, ciklus ivota. Uz to, svi ovi veliki ritmovi podlijeu promjenama pod uticajem planeta i velikih zvijezda, na elu
sa Suncem.
Ljudi su oduvijek jutro predstavljali kao novorodene, isto vai za proljee. Nasuprot ovom su vee i no, kao i
jesen i zima uvijek povezivani sa krajem ivota. Izmeu ova dva pola lei vrhunac ivota, stvaralaka snaga,
potomstvo, sav tzv. uspjeh ovjekov. Ako prenesemo sliku ovog, po svojoj sutini vegetativnog ritma na
inervacione odnose kod "oboljenja raka", onda je faza aktivnog konflikta i simpatikotonije u stvari faza ogromne
potencirane snage kojom biva koncentrisano tretiran jedan problem. Organizam povlai sve registre i ini da sve
tee na poveanom broju obrtaja, da bi sa svom raspoloivom snagom rijeio problem. Ako to na isti nain ini
 50
komandant jedne strane na bojnom polju, vodei sve svoje snage protiv neprijatelja, onda to svi smatraju
pametnim i mudrim. Kad nas vlastiti organizam ini to isto, onda mi "arobnjaki uenici" to proglaavamo
bolesnim. Da mi nou moramo da se odmorimo od aktivnosti i stresa i da ivotinje spavaju do proljea zimski san -
to takoer smatramo normalnim. Ali da nas vlastiti organizam, poto se mjesecima borio s konfliktom i iscrpio svoje
snage, nakon rjeenja konflikta takoer treba mjesece odmora i mira, to nitko ne moe da razumije, to vai za
bolesno.
U sutini je na rak "samo" jedan neophodni, razvueni vegegetativni ritam sa punim smislom. Ovakve mustre
nam priroda liferuje svuda naokolo. Model vegetativnog ritma je jedan prirodni princip.

Otkrie Hamerovih arita - istorijski preokret

Otkad postoji CT, nalaz nakupina glije na CT-u mozga, koja se inae dobro boji kontrastnim sredstvom,
predstavljao je povod za postavljanje dijagnoze - tumora mozga.
Jo 1982, odnosno godinu dana nakon otkria Nove medicine, polo mi je za rukom da prospektivno pronaem
Hamerovo arite ogromnih razmjera kod jednog pacijenta sa konfliktom revira u fazi rjeenja. Od tada sam znao
da tumori mozga ne postoje, nego da bi ovi fenomeni morali imati veze sa fazom ozdravljenja jednog biolokog
konfliktnog deavanja.
Izraz Hamerova arita (HH) inae potie od mojih protivnika, koji su tvorevine koje sam pronaao posperdno
nazivali "udna Hamerova arita". Paljivo posmatrajui ove formacije, uskoro sam nauio da ih prepoznajem jo
u momentima njihovog prividnog nastajanja, od poetka faze ozdravljenja. Kako sam ubrzo nakon toga pronaao
zakon dvofaznosti, naravno da sam znao da je svakom ovakvom procesu, odnosno fazi ozdravljenja prethodila
jedna faza sa aktivnim konfliktom.
Nesrea za mnoge pacijente je bila u tome da Hamerova arita, u fazi ozdravljenja, bivaju reparirana
nakupljanjem elija glije (vezivno tkivo). Ovo ukljuuje poveanu rigidnost tkiva, meutim ostaje bez tegoba sve dok
organizam ne oboli na istom mjestu od istog konflikta.
Pojavile su se enormne tekoe:
Kod raka (na ovu bolest bio sam tada koncentrisan, vjerujui da sam otkrio mehanizme njegovog nastanka), nije
bilo uobiajeno da se radi CT-mozga ukoliko ne postoji osnovana sumnja na metastaze u mozgu. Uostalom, ovo se
do danas nije promijenilo. Tako je u pojedinanim sluajevima uputiti nekog na CT-mozga bilo izuzetno teko. S
druge strane CT- snimci su ranije bili relativno skuplji, pa je ovjek bio srean kad je uopte mogao da dobije jednu
jedinu seriju CT-snimaka mozga.
Ja sam najprije tragao za topografijom Hamerovih arita u mozgu, to se pokazalo kao veoma teko, jer ako
se na mozgu neto i vidi, onda u pitanju moe da bude i jedan stari, zavreni proces, koji sa aktuelnim konfliktnim
deavanjem kod pacijenta nema veze. Osim ovoga, nisam znao da li je pacijent imao jo karcinoma koji do tada
nisu bili dijagnostikovani, to je opet dolazilo u obzir kod sasvim svjeih procesa, odnosno sasvim aktuelnih
biolokih konflikata.
Nalazio sam konflikte sa slinim sadrajem, koji su se preklapali, a za koje danas znam da imaju jedno jedino
Hamerovo arite koje obuhvata vie releja. Ovo znai da je pacijent obolio od jednog ili vie konflikata sa razliitim
aspektima, koji su udarili u istoj sekundi DHS-a i svi bili obuhvaeni jednim Hamerovim aritem. Pored ovoga, bilo
je pacijenata koji su imali vie Hamerovih arita na sasvim razliitim mjestima u mozgu. Sva ova arita imala su
neto zajedniko. Ako je pacijent inae pokazivao sve simptome pcl-faze rijeenog konflikta, ona su morala
predstavljati fazu ozdravljenja.
Pored svih ovih Hamerovih arita u fazi ozdravljenja, u mozgu bi morala da postoji neka formacija, koju bi
ovijek nekim aparatom mogao da uini vidljivom, a koja bi odgovarala konfliktu u aktivnoj fazi. Onda sam ponekad
viao takve koncentrine krugove poput mete i kad bih ovo spomenuo radiolozima oni bi, smjeei se, uvijek rekli
da su u pitanju okrugli artefakti aparata. Zatim je tu bilo polukrunih struktura, kako onih ogranienih Falx-om, tako i
onih koji su izgledali ogranieni lateralnim rubom slike.
Saradnja sa radiolozima je bila ravna nuli. Niz njih su imali aparat za zraenje i radili tzv. radioterapiju i nisu sebi
mogli da priute da moje rezultate uopte uzmu za mogue. Uostalom, oni su mi bez uvijanja govorili da bi im
klinike otkazale saradnju u istom momentu kad bi Hamerovu teoriju uzeli za moguu. Mnogi od njih tada jo nisu ni
imali CT-aparate, a CT mozga je raen iskljuivo u cilju otkrivanja "tumora mozga" i "metastaza".
Kako nisam imao vlastiti CT-aparat, nisam bio u mogunosti da izvedem sistematska istraivanja ili da ponovim
istraivanja pod jednim drugim uglom presjeka. Mogao sam da dobijem samo ono "to je palo sa stola naih
gospodara", a to nije bilo mnogo. esto se deavalo da pacijenti nisu mogli sa sobom da ponesu svoje CT-snimke.
Od pismenih nalaza bilo je tako malo koristi.
Smatrao sam da Hamerova arita koja sam prepoznavao pripadaju fazi ozdravljenja. Shodno ovom, postulirao
sam da bi ona morala da postoje jo u fazi aktivnosti konflikta. Ali ovo od radiologa nije bilo akceptirano i
ponavljano sam sluao: "Gospodine Hamer, mi ovdje ne vidimo nita.
Vidao sam mnoga Hamerova arita, npr. u motornom, senzorinom i postsenzorinom centru, ali pri tom nisam
mogao da sebi predstavim rak na organu, jer su ona jednostavno pripadala ekvivalentima raka. Meutim, ja sa
ovim bolestima uopte nisam raunao, jer sam krenuo da istraujem rak. I zbog toga mi se esto deavalo da
 51
pronaem puno vie arita nego to sam traio, a u sluajevima gdje je pacijent imao aktivnost samo
jednog konflikta, nije se moglo nai nita.
esto se deavalo da je pacijent imao jedan ogroman tumor, a na CT-u mozga se nije vidjelo "nita". Drugi su
imali jedan mali tumor, koji je bio u fazi ozdravljenja i u mozgu se moglo nai jedno razvueno Hamerovo arite.
Nije mi preostalo nita drugo, nego da poem putem svakog istraivaa prirodnih nauka i kao estiti zanatlija,
sa 99% transpiracije i 1% inspiracije, da uporeujem sve dostupne CT-snimke mozga, zajedno s organskim
nalazima, sa drugim CT-snimcima mozga i njima odgovarajuim ili prividno odgovarajuim organskim nalazima.
Na poetku je postojala jo jedna dodatna tekoa, jer nisam razlikovao denjake i ljevake. Naknadno sam
shvatio da bi jo ee zapadao u zablude da uvijek nisam polazio od organa. Od organa ka mozgu ili od mozga
ka organu je korelacija uvijek jasna. Kategorije denjak-ljevak su od vanosti samo za korelaciju psiha - mozak i
mozak - psiha.
Na primjer: hemeroide e dobiti ili ena denjakinja sa konfliktom identiteta u fazi ozdravljenja ili mukarac
lijevak sa konfliktom sekiracije za revir, takoer u fazi ozdravljenja. Dakle, vidim li na lijevoj strani velikog mozga, na
odreenom mjestu lijevog temporalnog renja Hamerovo arite sa edemom, onda pacijent mora uvijek imati
hemeroidni ulkus, odnosno ulkus ploastog epitela sluznice rektuma u fazi ozdravljenja. I obrnuto, ako pacijent ima
ulkus sluznice rektuma u fazi ozdravljenja, odnosno hemeroide, onda on u mozgu stalno ima Hamerovo arite u
fazi ozdravljenja na ovom mjestu u lijevom temporalnom renju.
Tek nakon stotine pregledanih CT snimaka mozga, polo mi je za rukom da nauim da razlikujem ekvivalent
raka od raka, a nakon hiljade da utvrdim tanu lokalizaciju, odnosno korelativnu topografiju prema organu. Uz ovo,
mora da se naglasi da je za mnoge tjelesne funkcije, kao npr. senzibilitet periosta, koji prekriva nas kompletan
kotani sistem, postojao samo mali bijeli flek na geografskoj karti mozga i organa, jer je periost mogao da se
pregleda veoma loe ili nikako. O senzibilitetu periosta ne pie ni u jednom udbeniku.

TAKOZVANI PRSTENASTI ARTEFAKTI NA CT-u MOZGA KOJE SU NEURORADIOLOZI SKORO DVIJE

DECENIJE POGRENO TUMAILI
Ostala je svaa oko tzv. "prstenastih artefakta", koji u stvari postoje i koje sam ja tada viao otprilike kod svakog
stotog pacijenta i smatrao ih Hamerovim aritima konfiguracije mete u fazi aktivnosti konflikta. Lani "prstenasti
artefakti", koji su od mene, kao i od vrlo rijetkih pojedinaca, bili estoko osporavani i reklamirani kao Hamerova
arita sa konfiguracijom mete, za radiologe su i dalje bili artefakti, odnosno vjetaki produkti aparata, a ne fakti.
Godinama je pokuavano da se ovi fenomeni jednostavno gurnu u stranu. Konano sam dobio ideju za koju mi
je dobro doao moj 12-semestralni studij fizike.
Javio sam se efu pogona za kompjutersku tomografiju u fabrici Simens, gospodinu Feindoru. U toku prijatnog
razgovora, za koji sam ga zamolio, predloio sam mu da nas dvojica zajedniki ustanovimo kriterijume koji bi morali
biti ispunjeni kod prstenastih artefakta i kad sigurno ne bi smjelo da se radi o prstenastom artefaktu. Gospodin
Feindor je inenjer i mi nismo imali nikakvih problema da ustanovimo uslove koji u ovom ili onom sluaju moraju biti
ili ne bi smjeli biti ispunjeni. To je bilo 18. 05. 90. Konani protokol je potpisan 22. 05. 90. Od tada je meu
neuroradiolozima izbila opta panika. To smo odmah osjetili, planirajui da u drugoj polovini godine izvedemo niz
testova kod Simensa.

DOKUMENT FIRME SIMENS:

Erlangen, 22.12.89.
Takozvane diskutabilne prstenaste strukture/artefakti u CT-u mozga
Potpisnici su izradili slijedeih sedam iskljuivih kriterija, ije zadovoljenje iskljuuje postojanje prstenastog
artefakta:
Na osnovu prethodnog, postojanje prstenastog artefakta ne dolazi u obzir:
Ako je u NMR vidljiva jasna slina prstenasta formacija.
Ako prstenovi nisu okrugli nego deformisani, gdje je oigledno u pitanju ekspanzivni proces.
Ako jedna kruna formacija ima oigledne nakupine glije.
Ako artefakti ili prstenovi ne lee u rotacionom centru aparata ("paracentralne konfiguracije mete")
Ako istovremeno postoji vie krugova, jedan pored drugog, u tom sluaju moe najvie jedna prstenasta
formacija da predstavlja prstenasti artefakt.
Ako prstenaste formacije imaju kliniko-radioloki "tok", odnosno ako se na kontrolnim CT-snimcima nalaze na
istom mjestu, a i njihov izgled je promijenjen.
Artefakti koji su uslovljeni aparatom su krune ili segmentno krune strukture oko rotirajueg centra aparata.
Ako ovakve strukture mogu da odgovaraju pravim anatomskim strukturama, preporuuje se ponavljanje snimaka
bono ili u visokoj pomjerenoj poziciji pacijenta. Ako formacija u ponovljenom tomogramu ne pokazuje pomjerenost
u odnosu na pacijentove vlastite markantne strukture, onda nije u pitanju artefakt.
Peat:
Akcionarsko drutvo Simens
Oblast medicinske tehnike
Henkestr. 127 - Telefon (o91 31)
640 Postfah 3260
8520 Erlangen
Nacrt za daljnji zajedniki protokol studije planirane na serijama CT-a dobrovoljnih pacijenata sa okruglim
strukturama na CT-u mozga, koja je ometena (vidi tekst).
 52
Tie se: tzv. prstenastih struktura, okruglih formacija, formacija izgleda mete ili Hamerovih arita u
CT-u mozga:
Fabrika Simens i gosp. dr Hamer potvruju slijedee fiziko-tehnike uzajamne odnose.
Potpisnici su 22.12.89. izradili devet kriterijuma, ije zadovoljenje iskljuuje postojanje tzv. prstenastih
artefakata. Sigurno je da se ne radi o jednom prstenastom artefaktu u sljedeim sluajevima:
ako je na NMR jasno vidljiva slina prstenasta formacija
ako prstenovi nisu okrugli, nego deformisani, odnosno oigledno praeni ekspanzivnim procesom
ako jedan krug sasvim oigledno pokazuje edematozne popratne pojave ("edematozni prstenovi")
ako artefakt ili prsten ne lei u rotacionom centru aparata ("paracentralne konfiguracije izgleda
mete")
ako kruna formacija pokazuje oigledne nakupine glije
ako postoji vie krugova jedan do drugoga, najvie 1 od njih moe da bude tzv."prstenasti artefakt"
ako prstenaste formacije imaju kliniko-radioloki "tok", to znai ako su promjenjenog izgleda
vidljive na istom mjestu na narednim kontrolnim CT-snimcima
ako su okrugle formacije vidljive samo na jednom dijelu CT-presjeka, a na drugima nedostaju, ne
radi se o artefaktu
artefakti koji su uslovljeni aparatom su krune ili segmentno krune formacije oko rotirajueg
centra aparata. Ako ovakve strukture mogu da odgovaraju pravim anatomskim strukturama, preporuuje
se ponavljanje snimka bono ili u visokoj poziciji pacijenta. Ako formacija u ponovljenom tomogramu ne
pokazuje pomjerenost u odnosu na pacijentove vlastite markantne strukture, onda nije u pitanju artefakt.
Zamolio sam direktora, gospodina Feindora, da mi prui priliku da na Simensovim CT-aparatima provedemo niz
testova, koji bi trebalo da se protegnu na oko etiri sedmice. Nakon toga bi bio sazvan skup neuroradiologa, koji bi,
zajedno sa Simensom, trebalo da potvrde da predstavljeni nalazi ne mogu da budu artefakti, nego da su u pitanju
pravi nalazi, odnosno fakti.
Termin za ovu predvienu konferenciju bio je uvijek nanovo odgaan, dok mi jednog dana jedan od odgovornih
iz firme Simens nije u povjerenju rekao: "Gospodine Hamer, mi imamo uasne tekoe sa radiolozima." Bilo je
jasno signalizirano potpuno neodobravanje.
U pripremama za ovu konferenciju, mi smo uradili sve mogue sa Simensom ranije dogovorene preglede, kao
npr. pomjeranje pacijenta 2 cm iz srednjeg poloaja na desno, da bi se vidjelo da li konfiguracija mete ostaje na
istom mjestu, to je ona stvarno i inila. Ili, pokuavali smo kod istog pacijenta da uradimo kontrolu u to je mogue
pravilnijim razmacima i na razliitim aparatima, da bi ustanovili koji je tok imala konfiguracija mete.
Takoer, jedan siguran kriterijum za pravi nalaz je bila pojava konfiguracije mete samo u odreenom broju
slojeva, dok je u ostalim slojevima njena pojava izostajala.
Prilikom svih ovih pregleda, koji su zahtijevali mnogo vremena i truda, pronali smo jednu potpuno
zaprepaujuu stvar. Jedan radiolog je ustvrdio da je on ove konfiguracije mete viao na samim organima, tako
da bi oni morali biti stvarno artefakti.
Od ovog momenta bio je probuen moj interes za ovakve konfiguracije mete na organima i ja sam ih pregledao
sistematski. Pri tom sam pronaao da se ovakve konfiguracije mete nalaze na kompaktnim organima na kojima
moemo da radimo CT (kao to su jetra, slezina, parenhim bubrega, kosti itd.), ali da su one bile vidljive uglavnom
samo na poetku ili eventualno ponovo kasnije postajale vidljive kod kostiju kad pone rekalcifikacija. Ispostavila se
zaprepaujua stvar da mozak i organ meusobno korespondiraju u konfiguracijama meta i da mete na organima
takoer imaju odreen tok. Tako, na primjer, u jetri kod solitarnog karcinoma klasina konfiguracija mete se vidi
samo u poetku. Kasnije solitarni karcinom na CT-u postaje taman i ne dozvoljava da se konfiguracije mete
prepoznaju. Kod prirodnog iscjeljenja pomou TBC vidimo potpuno naznaene prstenove kalcifikacije, naroito ako
nije dolo do totalne kaverne, odnosno rupe u jetri, nego ako je karcinom ostao na pola puta, tako da je
tuberkuloznim iscjeljenjem okruglo arite moglo biti samo razrjeeno ("spuvaste kaverne").

MOZAK GLAVE I MOZAK ORGANA

Nasuprot svima poznatog mozga glave, stoje elije organa od kojih svaka ima elijsko jedro koje predstavlja
mini-mozak. Svi ovi mini-mozgovi su umreeni tako da sve elije organizma meusobno komuniciraju preko ovih
elijskih jedara.
Sumu svih ovih mini-mozgova moemo da vidimo kao drugi mozak. To bi praktino znailo da u sluaju jednog
biolokog konflikta jedan areal mozga kojeg nazivamo Hamerovo arite stoji u korespodenciji sa jednim drugim
arealom mozga organa, koji smo do sada nazivali rak, odnosno ekvivalent raku ili promjena na organu.
U sluaju jednog senzorinog podraaja, mozak organa alje informaciju mozgu glave, obrnuto je kod jednog
motornog odgovora kad mozak glave alje informaciju mozgu organa.
Mi u stvari jo ne znamo ta se u elektrofiziolokom smislu tano odigrava u pojedinim elijama mozga ili
organa i ta se tano deava u zahvaenim relejima, ali ovo saznanje nije pretpostavka za na kliniki rad sa ovim
jasnim nalazima.

HAMEROVO ARITE U CA-FAZI I U PCL-FAZI

Prilikom DHS-a, kompetentni centar u mozgu biva markiran, i to konfiguracijom mete. Oko centra ovog releja
obrazuju se otri koncentrini krugovi. Ova "meta" znai da je Hamerovo arite u fazi aktivnog konflikta.
 53
Ovo mjesto nije sluajno izabrano, nego predstavlja kompjuterski relej, koji individuum u sekundi DHS-
a "asocira" u skladu sa sadrajem konflikta. Od ovog Hamerovog arita u istoj sekundi biva obavjeten i pogoen
rakom korelirajui organ.
Napredovanjem konflikta, napreduje i Hamerovo arite u mozgu, to znai da biva pogoen sve vei i vei
areal mozga ili da jednom pogoeni areal doivljava sve jau i jau promjenu. Istovremeno se na organu sve vie
razvija rak, to znai da tumor poveava masu pomou mitoza (ovo kod endoderma i mezoderma pod uticajem
malog mozga). Kod mezoderma, pod uticajem sri velikog mozga, tumor se poveava u smislu nekroze ili kod
ektodermalnih organa tumor postaje razvuen, ulcerozan ili se radi o mnogo malih ulceracija.
U mojoj prvoj depnoj knjizi od 1984, Rak - bolest due, Kratak spoj u mozgu, ja sam ova Hamerova arita u
aktivnoj fazi jo pogreno oznaavao kao kratke spojeve, jer mi tad jo nismo nita znali o bioelektrinim
procesima. Ova oznaka je danas nepodobna, jer se pod kratkim spojem podrazumijeva smetnja programa. Ovo je
kod Hamerovog arita samo uslovno reeno sluaj. Odnosno moemo rei da je to smetnja normalnog programa
sa kojom organizam u potpunosti rauna.
Ali sama rije smetnja nije primjerena, jer je rije o jednoj vrsti naroitog programa ili programa za nudu. to
znai, ako individuum dospije iznenada u situaciju i bude njome zateen, stupa na snagu program za nudu, kojeg
nazivamo bioloki konflikt, a koji ima za cilj da dovede organizam ponovo u jedan normalan ritam. Ovaj program se
ne odnosi iskljuivo na jedan individuum, nego ukljuuje pripadnike iste vrste, familije ili roda.
Primjer:
Jedna majka doivi da je njeno trogodinje dijete unesreeno pred njenim oima. Ako je ovo za majku DHS, on
izaziva bioloki konflikt i to jedan sasvim odreeni - konflikt brige majka-dijete. Ovaj bioloki konflikt ima na sva tri
nivoa sasvim naroito osmiljeno znaenje. Psihiki - sve misli se vrte oko pitanja kako pomoi da se dijete ponovo
oporavi. Na nivou mozga kod denjakinje na desnoj strani malog mozga lateralno vidimo Hamerovo arite
konfiguracije mete, koje nam govori da u ovom konfliktu brige majka-dijete jo uvijek vlada aktivnost. Na nivou
organa vidimo da tkivo mlijene lijezde kod ove ene raste. Znai elije lijeve mlijene lijezde se razmnoavaju
da bi bile ukljuene u produkciju mlijeka. U ovom periodu se takoer sinhrono razmnoavaju i mykobakterije TBC,
ako su prisutne. U prirodi, odnosno kod primitivnih naroda, jedna zdrava ena doji praktino kontinuirano dok traje
generativni period ivota, osim u posljednjim mjesecima trudnoe. Na ovaj nain majka produkuje "dojkom za
dijete" puno vie mlijeka nego ranije. Poslijedica bi trebalo biti da dijete, veom ponudom mlijeka, dobije ansu za
brzi oporavak. Kad je dijete ponovo oporavljeno, nastupa rjeenje konflikta, to znai da od sada prekomjerne
elije mlijene lijezde nisu vie potrebne, jer dijete moe da izie na kraj sa uobiajenim koliinama mlijeka.
Sljedea posljedica je da za vrijeme daljnjeg procesa dojenja nastupa tuberkuloza, tako da dijete praktino dobiva
tuberkulozno mlijeko, koje mu uopte ne teti. Tuberkuloza uzrokuje kazeoznu nekrozu novonastalih elija mlijene
lijezde i tako ih razgradi. Nakon svega ostaje kaverna. I upravo cijeli ovaj proces mi nazivamo osmiljenim i
planskim biolokim naroitim programom prirode koj nikako nije sluajan.
Ali ta su sad ova Hamerova arita u mozgu? Ako su dobro vidljiva, znai u fazi ozdravljenja, neuroradiolozi ih
nazvaju tumorima mozga i metastazama u mozgu, to izaziva optu pometnju. Kad pokazuju jak perifokalni edem i
dobro se boje, bivaju proglaena za tumore mozga koji se brzo ire. Ukoliko prave jako veliki edem ostaju
neprimjeena, to je sluaj sa HH u sri velikog mozga. Ako lee na kori velikog mozga bivaju pogreno
proglaavani tumorima modanih ovojnica. U osnovi rije je uvijek o jednom te istom - u pitanju su samo razliiti
stadijumi razvoja jednog Hamerovog arita.
Hamerovo arite u fazi aktivnog konflikta, kad ima konfiguraciju mete, do sada je uvijek pogreno tumaeno
kao artefakt. Kad bi kasnije dobilo edem i postalo tzv. tumor mozga, radiolog se ne bi trudio da ustanovi da je ovaj
"tumor mozga " postojao jo prije u konfiguraciji mete. Od kada smo ja i firma Simens potpisali papir, koji je dat u
ovom poglavlju, diskusija oko tobonjih artefakta mogla je da se okona. Oni su bili fakti, odnosno "mete" su
znaile fazu aktivnog konflikta u jednom odreenom releju mozga ili u jednoj grupi releja.
Tumori mozga po definiciji ne postoje, jer elije mozga nakon roenja ne mogu vie da se dijele, takoer ne pod
uslovima koji su do sada pogreno tumaeni kao tumor mozga. Dakle, ni u kakvim uslovima. Ono to moe da se
razmnoava je bezazlena glija, vezivno tkivo mozga, koja ima istu potpornu funkciju kao i vezivno tkivo naeg tijela.
Nitko ne moe sa stopostotnom sigurnou ontogenetski da klasifikuje gliju. Sudei po tom kako se ponaa, postoji
opravdana sumnja da je mezodermalnog porijekla. Na to ukazuje i injenica da nakupine glije rezultiraju u mozgu
stalno u pcl -fazi. S druge strane, znamo da neurofibromi nastaju i daju mnoenje elija u fazi aktivnosti konflikta.
Meutim, ovo ne predstavlja kontradikciju, jer znamo da mezodermalnim organima pripadaju kako oni kojima
upravljaju releji u malom mozgu, tako i oni iji su releji u sri velikog mozga. Prvi daju razmnoavanje elija u ca-
fazi konflikta, dok drugi daju bujanje elija u drugoj fazi. Stoga moramo poi od toga da gliomi imaju obe
sposobnosti mezoderma. Ova svijetla zgusnua glije Hamerovih arita su reparature organizma i zato
predstavljaju razlog za radost, a ne za prepadanje i pogotovo ne za operaciju mozga.
Pogledajmo redom kako se tako neto odvija. Kod jednog DHS-a u mozgu biva markiran kompetentni relej i
tako nastaje Hamerovo arite sa konfiguracijom mete. Dok ovo na CCT-u primjetimo, znamo da u ovom releju
tee jedan naroit program, to znai da je organizam u ovom konfliktu uhvaen nespreman, odnosno na
"pogrenoj nozi".
Ovaj naroiti program se stara da organizam izie na kraj sa nepredvienom situacijom. On se ne tie iskljuivo
jedinke nego i njene bioloke grupe (rod, familija itd.). Aktivnost konflikta, odnosno konfiguracija mete traje u mozgu
sve dok konflikt ne bude rijeen i dok se organizam ne mogne vratiti normalitetu. Da bi to mogao postici organizam
mora za to da plati cijenu, a naroiti program biva uveden jednom vrstom kratkog spoja. Ova cijena je faza
ozdravljenja, odnosno reparature na psihikom, cerebralnom i organskom nivou, u cilju postizanja prijanjeg,
optimalnog stanja. Tek kad je ovo postignuto na sva tri nivoa organizam moe da se vrati normalitetu.
 54
Promjene u Hamerovom aritu u vrijeme aktivnosti konflikta moemo zamisliti kao putanje struje
prevelikog napona kroz neodgovarajui vod, kojem izolacija izgori. U bioelektrici je to svakako neto malo drukije.
Moramo sebi predstaviti da su elije mozga uredene u nevjerovatno komplikovanoj mrei ili reetki. Trajnom
simpatikotonijom, koja je u stvari neto planirano i dobro (ali upravo suvie od tog dobrog), dolazi do sve veeg
stradanja komunikacionih vodova koji povezuju modane nerve, na isti nain kako organ tijela biva rakom povean,
smanjen ili jednostavno promijenjen. Do kraja faze aktivnosti konflikta na Hamerovom aritu se ne dogaa nita
oigledno uzbuljivo, barem to se tie CCT-a, osim da konfiguracije mete ostaju konstantne. Na snimku magnetne
rezonance, npr. moemo da vidimo da postoji razlika izmeu Hamerovog arita i okoline, ali ona uopte ne
izgleda dramatino.
Stvarnost je ipak drukija i tetu moemo da procijenimo tek kad je nastupila konfliktoliza. Tek u pcl-fazi imamo
pregled u kojoj mjeri su nastupila oteenja i promjene. Jer tano u ovoj fazi poinje reparatura oteenja
napravljenih ovim naroitim programom, bilo da se radi o organu ili modanom releju.
Na sva tri nivoa se u naem organizmu nakon DHS-a deava sljedee:
psihiki:
faza aktivnosti konflikta (ca-faza):
Trajna simpatikotonija, odnosno maksimalni stres. Pacijent razmilja danonono o konfliktu i pokuava da ga rijei.
On uglavnom ne spava, a i ako to ini, onda uglavnom spava u prvoj polovini noi, i to sa prekidima. On mravi i
nema apetit.
faza rijeenog konflikta (pcl-faza):
Dolazi do smirenja. Psiha mora da se odmori. Pacijent se osjea mlitavo i umorno, ali s druge strane kao izbavljen.
Ima dobar apetit, tijelo mu je toplo, esta temperatura, esta glavobolja. Pacijenti spavaju dobro, ali najee tek
nakon 3 sata ujutro. Ovaj mehanizam je od prirode tako natimovan da individue u vagotoniji zaspivaju tek kad
svanjiva, da ih potencijalna opasnost (npr. grabljivice) ne bi iznenadila na spavanju. Svi pacijenti spavaju veoma
puno i rado preko dana.
cerebralno:
faza aktivnosti konflikta (ca-faza):
Konfiguracija mete u Hamerovom aritu (vidi tabelu), to znai da ovdje tee jedan naroit program.
faza rijeenog konflikta:
Hamerovo arite biva reparirano obrazovanjem edema U ovom podruju dolazi do nakupljanja glije. Ovim u irem
smislu biva uspostavljeno prijanje stanje, to je od vanosti za dalje konflikte, ali cijena tog je da je novonastalo
tkivo manje elastino od prethodnog. (Komplikacije koje mogu nastati uslijed modanog edema opisane su u
poglavlju o terapiji.)
organski:
faza aktivnosti konflikta:
U skladu sa tabelom i emom ontogenetskog sistema tumora i tumorskih ekvivalenata, u ovoj fazi nastaje
mnoenje elija, koje ima sasvim odreeni bioloki smisao, ili elijska nekroza odnosno nestajanje elija (rupa) koje
bioloki takoer ima odreen smisao. Ovaj smisao se sastoji u tome da ove sasvim naroite iznenaujue situacije,
koje mi nazivamo biolokim konfliktima, mogu da budu rijeene pomou organskih promjena do kojih dolazi. Na
osnovu biolokog smisla npr. koronarni ulkus se stara o tome da u fazi aktivnog konflikta koronarne arterije budu
rairene, pri emu kroz njih moe da protekne vie krvi, ime je obezbjeena snaga i izdrljivost individuuma. Npr.
mnoenje elija mlijene lijezde slui obezbjedivanju vee ponude mlijeka da bi se ubrzao oporavak unesreenog
djeteta. Istovremeno, kod bolesti kojima upravlja stari dio CNS-a sinhrono dolazi do razmnoavanja mykobakterija.
faza rjeenog konflikta:
Dolazi do reparatura tumorske mase razgradnjom pomou mikroba ili tumorske nekroze izgradnjom pomou
mikroba (vidi emu ontogenetskog sistema tumora i tumorskih ekvivalenata). Kao znak ozdravljenja, kako na
mozgu tako i na organu nalazimo edem. Kod organa koji su pod upravom starog dijela CNS-a, na kraju faze
ozdravljenja dolazi do razmnoavanja parenhima koji je prethodno reduciran kavernom, upravo za onoliko koliko je
iznosio defekt tkivne mase. to znai da npr. na kraju tuberkuloze jetre, kojoj je prethodio rak jetre, jetra je velika
isto toliko kolika je bila na poetku prije bolesti, odnosno ima upravo onoliko elija koliko je imala ranije (Prometejev
fenomen).
Slijedi niz ema mozga i tipinih Hamerovih arita u razliitim fazama razvoja koje imaju za cilj da potkrijepe
moja izlaganja.

HISTOLOGIJA HAMEROVIH ARITA

Na ljudski mozak, to ujedno vai i za ivotinje, sastoji se 10% od modanih elija (nervnih elija) i 90% od glija
elija, tzv. modano vezivno tkivo. Naunici se jo uvijek prepiru po pitanju porijekla i funkcije glije. Zbog toga ni ja
neu da budem pametniji od papa na ovom podruju. Nije sporno da se glija sastoji iz:
makro-glija (velika glija)
mikro-glija (mala glija)
Najnovije pretpostavke govore da je mikro-glija obrazovana od kotane sri i jako srodna monocitima, ako ne i
identina s njima. U svakom sluaju, ona pripada mezodermu. Ranije se polazilo od pretpostavke da ona potie od
pia mater, modane ovojnice koja direktno naljee na mozak, pa je i u ovom sluaju mikro-glija mezodermalnog
porjekla.
Makro-glija se sastoji iz astrocita i oligodendrocita. Astrociti preteno obrazuju oiljke na mozgu, dok
oligodendrociti imaju unekoliko funkciju tzv. Svanove ovojnice, odnosno oni obavijaju i izoluju nervne elije. Ove
funkcije nije tako lako razlikovati kako se to teoretski ini. Mi emo o tom jo podrobnije govoriti. Ono to je
 55
interesantno je da makro-glija i mikro-glija usko meusobno sarauju, pri emu je mikro-glija pokretljiva
(svakako na poetku) dok makro-glija izrasta vezana na jednom mjestu. Iz ovog razloga postoje naunici koji
smatraju da je kompletna glija mezodermalnog porijekla, dok veina vidi porijeklo makro-glije u ektodermu,
odnosno u neuralnoj brazdi.
Prvo mora jasno da se konstatuje da mozak i nervne elije nakon roenja nisu vie u stanju da se dijele i
razmnoavaju. Stoga modani tumori u smislu karcinoma ve po definiciji ne postoje. Jedino to ovdje moe da se
razmnoava je glija. Praktino se moe govoriti samo o oiljcima vezivnog tkiva na mozgu ili o glija keloidima.
Ali, takoer, ovakva verzija, koju ja do danas drim za najbolju, odgovara itavoj stvari samo upola, jer u mozgu
postoje sloene vrste oiljaka i svih njihovih kombinacija. Uprkos ovom, svi su Hamerova arita.
Ja sam postavio pitanje uvenom neurohistopatologu kako on sebi predstavlja deavanja koja dovode do
Hamerovog arita. On je to objasnio na sljedei nain. Kod alteracije jednog podruja mozga, odnosno kod
modanog tumora, kako se on izraava, dolo bi iz nekog razloga do izukrtanog oblaganja nervnih elija mozga,
kako Francuzi kau croisance perineuronale. Ako se pojedine modane nervne elije predstave kao baterije onda
bi na neki nain dolo do toga da veliki dio takvih baterija iscuri i da mora biti izolovan od strane glije. Ovo bismo
takoer mogli predstaviti kao veliko reetkasto postrojenje, iji su meuprostori ispunjeni vrstim materijalom kao
to je pijesak, staklo ili neto slino. Ova "vra" konzistencija, koju mi obino nazivamo "hiperdenznim aritima"
(arita pojaane gustine), sastoji se od nakupina glije. Ovakvo jedno hiperdenzno arite je obino bolje
snabdjeveno krvlju, kao i nai oiljci, naroito keloidi. Stoga se ova arita dobro natapaju kontrastnim sredstvom,
to je uvijek sluaj tamo gde u jedinici vremena protekne vea koliina krvi zasiene kontrastnim sredstvom.
Pa, dragi itaoce, vjerovatno e odmah postaviti pitanje: "Da li je stvarno mogue da je u principu stvar ista kad
su u pitanju hiperdenzna i hipodenzna arita, kod modanog udara, krvarenja u mozgu, modanih cisti, modanih
tumora, meningeoma i mnogih drugih nejasnih tumefakcija mozga svih vrsta?"
Odgovor: "Da, sa veoma rijetkim izuzecima." Naravno da postoje relativno rijetki subduralni i epiduralni
hematomi kod padova (krvarenje izmeu dura mater i arahnoidea, odnosno izmeu lobanje i tvre modane
ovojnice), naravno da postoje meningitisi (zapaljenja mekih modanih ovojnica) i encefalitisi, npr. kod povrijeda ili
operacija i naravno da ponekad postoje masivna krvarenja u mozgu. Ali, izuzmajui ove rijetke sluajeve, koji ine
svega 1%, sve ostale promjene na mozgu su Hamerova arita, kako rekoh u razliitim stadijumima toka i za
vrijeme ili nakon razliitog trajanja konflikata.

TAKOZVANI "TUMOR MOZGA" (U STVARNOSTI HAMEROVO ARITE)

U itavom svijetu operacijama biva izvaeno na hiljade bezazlenih Hamerovih arita iz mozga, samo zbog
injenice da imaju guu konzistenciju i pojaanu prijemivost za kontrastno sredstvo. Ovo oboje poiva na istom
fenomenu koji se oituje u tome da vezivno tkivo mozga - glija, razmnoavajui se, urasta u promijenjeni areal
Hamerovog arita, ime reparira elektrinu "izolaciju", pojaavajui je. Beskrajno mnogo ljudi, koji su imali sreu
da kod njih ne budu otkriveni i dijagnostikovani kao tumori mozga ovi bezazleni ostaci jednog oboljenja raka,
decenijama ih nose u sebi naokolo bez i najmanjih cerebralnih smetnji.
Ovo Hamerovo arite, dakle, jedna manja ili vea fleka ili podruje na CT-u mozga, koje odgovara nakupini
razmnoenih glija elija u podruju koje je prethodno alteriralo, kad vie ne posjeduje intrafokalni i perifokalni edem,
predstavlja zavretak ozdravljenja. Ono je jedan oiljak bolje prokrvljen nego okolina, a od oiljaka na drugim
dijelovima tijela se razlikuje po tome to je u njemu jo uvijek ouvana mrea nervnih elija. Ovdje takoer lei
tajna zato ranije oboljelo podruje tijela, odnosno mjesto prijanjeg raka na organu, nakon ozdravljenja mirno
egzistira dalje i ak moe da ispunjava svoju raniju zadau. Relej "kompjutera" mozga biva praktino okrpljen
glijom i tako popravljen. Nakon ovoga, postaje razumljivo zato jedan recidiv konflikta moe da ima tako
katastrofalne posljedice, iako su za to odgovorne takoer i druge komponente.
Ako govorimo o HH u fazi ozdravljenja, koje se u ortodoksnoj medicini jo uvijek naziva tumorom mozga zbog
nepoznavanja uzrono-posljedinih veza, onda moramo biti naisto sa sljedee dvije injenice:
Svakom aritu u pcl-fazi prethodi arite sa prstenovima mete na istom mjestu, koje se najee ne
dijagnostikuje samo zato to ne pokazuje nikakve upadljive simptome ili zato to smo previdjeli laganije motorne i
senzorine oduzetosti, jer se pacijent na to nije alio.
Sva HH, bilo u ca ili pcl-fazi, zajedno sa simptomatologijom na psihikom, cerebralnom i organskom nivou,
uvijek su deavanja sa punim smislom u skladu sa "osmiljenim naroitim programima" prirode (SBS).

TAKOZVANI APOPLEKTINI INZULT ILI "MODANI UDAR"

Dragi itaoce, odmah ete moi da konstatujete koliko je ovdje teka nomenklatura, odnosno korektno
oznaavanje pojmova. Jer, stavie kolska medicina u meuvremenu primjeuje da se veina njenih dijagnoza
preklapa ili da su identine, a da je jedan dio njih potpuno apsurdan. Naa slijedea tekoa sastoji se u
prevodenju prijanjih tzv. dijagnoza u korektan jezik Nove medicine, jer one predstavljaju samo fazu jednog
osmiljenog biolokog naroitog programa prirode (SBS-a). Stoga nemojte da brinete ako odmah ne moete da
dobijete pregled. Ja u se potruditi da vam to predstavim to je mogue jednostavnije.
Mi smo ranije u naim udbenicima razlikovali tzv. "blijedu apopleksiju" od tzv. "crvene apopleksije". Ovaj blijedi
ili bijeli (simpatikotoni) modani udar bio je motorna ili senzorina oduzetost ili oboje istovremeno. Mogli bismo ga
takoer zvati MS. Ovo je jednostavno ca-faza (faza aktivnosti konflikta) osmiljenog biolokog naroitog programa
prirode. Bijeli modani udar moe takoer brzo da nestane, kako se i pojavio, uz uslov da se konflikt brzo rijei.
Za motornu komponentu, naravno, obavezan je epileptini napad u fazi ozdravljenja, iako on, ako se javi nou,
ne mora uopte da bude primjeen.
 56
Za senzorinu komponentu je uvijek obavezan absens, kao epileptoidna kriza. Ali njega je nou jo
lake previdjeti nego epileptini napad. O "apoplektinom inzultu" smo ranije najee govorili ako su oduzetosti,
naroito motorne (nervus facialis) bile vidljive u predjelu lica.
Prilikom ovog, jedna polovina lica pada, a usta su povuena na zdravu stranu.
Oduzetost na nivou organa je kod velikog mozga na strani suprotnoj od one na kojoj lei Hamerovo arite. to
znai da, ako pacjent ima motornu oduzetost lijeve polovine lica (nervus facialis), Hamerovo arite lei u
motornom centru (Gyrus praecentralis) desne polovine mozga. Usta se u tom sluaju povlae na desnu neoduzetu
stranu, dok lijevi ugao usta "visi", to znai da nije inervisan.
Pored uprave od strane velikog mozga, deset kranijalnih nerava imaju svoja stara jezgra (znai mjesta porijekla)
u meumozgu. U sluaju facijalnog nerva nekad je bila, kao to je i danas, odatle inervisana tzv. glatka
muskulatura. To je stara muskulatura sa inervacijom van uticaja volje, kao npr. crijeva, iju peristaltiku ne moemo
voljno izazvati.
Vlakna kranijalnih nerava, koja potiu iz starog dijela CNS-a, ne ukrtaju se, odnosno nalaze se na istoj strani
kao pogoeni organ. Moramo sebi predstaviti da su usta, nos, srednje uvo i bubnji pripadali prvobitnom crijevu.
Pored duboke senzorike horijonskog sloja koe i mlijene brazde, odnosno mlijene lijezde kod ljudi, takoer je
postojala jedna "stara senzorika" koja je takoer poticala iz modanog stabla i bila odgovorna za kontrolu ulaska
hrane i izbacivanja izmeta u primitivnom drijelu.
Vratimo se sad crvenom "apoplektinom inzultu". Kod njega je uvijek u pitanju faza ozdravljenja jednog
Hamerovog arita koje lei na strani suprotnoj od senzorikih i motornih oduzetosti koje se mogu ustanoviti. Ovdje
je stvar neto tea, jer oduzetostima ne mora po svaku cijenu da prethodi motorni ili senzorini konflikt (odvajanja),
nego one mogu biti izazvane "prekomjernim edemom" okoline. Ako se uradi CT-mozga ovjek moe da umiri i
sebe i familiju ak ako je pacijent u takozvanoj cerebralnoj komi, to najee predstavlja absens epileptoidne
krize. U ovakvom sluaju je esto bolje "ne initi nita" nego pacijenta na silu pokuavati izvuci iz njegove "kome".
Jer epileptoidna kriza absensa prolazi takoer spontano. Svakako bi prilikom ovoga trebalo imati na
raspolaganju CT mozga. Sumnja da bi moglo da se radi o moanom krvarenju skoro nikad se ne potvruje.
Praktino je uvijek u pitanju edem Hamerovog arita koji je u fazi ozdravljenja izrazito bujan.
Ako pacijent npr. ima lijevi srani infarkt sa velikim edemom desno cerebralno, periinzularno, onda ovaj veliki
edem moe jako da pritie na susjedne motorne i senzorine areale kore velikog mozga, tako da oni bivaju
preplavljeni, to rezultira prolaznom oduzetou na suprotnoj strani tijela. Zbog toga je srani infarkt esto
pogreno tumaen kao apoplektini inzult i obratno, u zavisnosti od simptomatologije koja je u prvom planu. esto
se misli da je pacijent posredstvom sranog infarkta dobio crvenu apopleksiju, to je besmisleno.
Oprez: sve dok se ne sazna trajanje i intenzitet konflikta, moe se teko ocijeniti da li je edem ve dostigao
taku vrhunca ili e jo da raste. Takoer, dua nesvjestica u ovom sluaju nije razlog za oaj, ako se
poznavanjem konflikta moe ocijeniti daljnji tok. Meutim, mora se misliti na recidive konflikta koji edem mogu
"zahuktati". Mnogi pacijenti nisu toliko komatozni da ne mogu da uju i razumiju izgovorenu rije. Dakle, oprez.

HAMEROVA ARITA U FAZI OZDRAVLJENJA

Izuzimajui paralize, veina cerebralnih procesa vezanih za rak biva primjeena tek u pcl-fazi, fazi ozdravljenja.
Ovo nije zauujue, jer tek u ovoj fazi nastaje edem ozdravljenja, a time i "ekspanzivni proces". Upravo ovaj
"ekspanzivni proces, koji zahtijeva prostor" do sada je stalno koriten, i pogreno tumaen, kao kriterijum za tumor.
U prvobitnom znaenju - otok - i jeste u pitanju tumor, ali ne u smislu karcinoma ili tzv. "metastaza" (koje i ne
egzistiraju). Prije svega, intrafokalni i perifokalni edem Hamerovog arita ima prolazan karakter. Jer pogledamo li
HH na kraju faze ozdravljenja, moemo konstatovati da od potiskivanja okolnih struktura nije vie nita ostalo. Sad
su meuelijski prostori ispunjeni glijom i oigledno reparirani nakon to je postojao defekt u elektrinoj funkciji,
napravljen simpatikotonijom u vrijeme aktivnosti konflikta. Svaki edem mozga se ponovo povlai.
Dalje, poznato je da organi pod upravom starog dijela CNS-a daju karcinome, koji mnoenjem elija rastu u
simpatikotonoj, fazi aktivnosti konflikta, a da otok Hamerovog arita nastaje i to prolazno tek u pcl-fazi
ozdravljenja. Jedinu tekou za razumijevanje predstavlja vezivno tkivo mozga, koje se u principu ponaa kao
sarkom. Takoer, sarkom, jedan u principu potpuno bezazleni i osmiljeni izrastaj vezivnog tkiva, u fazi
ozdravljenja ima pravo razmnoavanje elija. Ali dok izrastaj vezivnog tkiva ima za svrhu da reparira neki defekt
supstance (npr. mehanika povreda, defekt, lom kosti i sl.), potpuno ga ispunjavajui oiljkom ili keloidom, da bi ga
uinio funkcionalno sposobnim, dotle glija elije kod croissance perineuronale u Hamerovim aritima mozga
ispunjavaju samo reetkaste meuprostore modanih elija koje su cijelo vrijeme tu, da bi izolacijom pomogle
uspostavljanju njihove narusene funkcije. Nakon svake konfliktolize, slijedi pcl-faza, koja je uvijek "faza
mezoderma". U ovoj fazi biva po mogunosti sve reparirano, na organskom nivou inkapsulirano, pretvoreno u
oiljak i sl.. Ovaj proces je uvijek praen obrazovanjem edema, kao kod pleuralnog izliva nakon karcinoma pleure,
perikardnog izliva nakon karcinoma perikarda, kod ascitesa nakon peritonealnog karcinoma, kalusne rekalcifikacije
nakon osteoliza kostiju (vidi leukemiju). Bez obzira to svaki edem mozga, kao i edem na tijelu imaju prolazni
karakter, pacijent ipak moe da umre od ovog edema mozga prije nego to se on povue.
Prema dosadanjem iskustvu u Novoj medicini, mogunosti komplikacija sa letalnim ishodom u fazi ozdravljenja
su sljedee:
Previe dugo trajanje konflikta ili prevelik intenzitet konflikta.
Sumacija vie istovremenih perifokalnih edema sa Hamerovim aritima kod vie istovremenih oboljenja raka.
Naroito nepovoljna lokalizacija HH i njegov perifokalni edem u fazi ozdravljenja, npr. u blizini centra za disanje
u produenoj modini ili u centru za srani ritam u desnom i lijevom periinzularnom podruju.
 57
Blokada likvornih puteva pritiskom, naroito akvaduktusa. Dolazi do zastoja likvora i do unutranjeg
hidrocefalusa (unutranja vodena glava). Likvorom ispunjene komore se tad maksimalno proiruju na raun okolne
modane mase. Rezultat je povien modani pritisak.
Kod viestrukih recidiva konflikta, kad se uvijek smjenjuju faza aktivnosti konflikta sa fazom ozdravljenja i njenim
intra- i perifokalnim edemima moe doi do poputanja meuelijskih veza nervnih elija to moe dovesti do
naglog potpunog cijepanja itavog areala. Ovo ima naroito znaenje ako je HH u modanom stablu i moe dovesti
do trenutne smrti.
U praksi igra veliku ulogu jedan jednostavan mehanizam. Ovdje mislimo na injenicu da pacijent kroz simptome
faze ozdravljenja ("slabost cirkulacije", vagotonija, ascites, napetost periosta, ostatak anemije, leukemija, ostatak
trombocitopenije) ili kroz strah od metastaza uz akutan povod (DHS) moe u svakom momentu da upadne u paniku
i pri tom da zadobije centralni konflikt straha od smrti. Na alost, dovoljna je nesmotrena rije drugog ovjeka, npr.
ljekara kojeg pacijent smatra kompetentnim, da se pacijent surva u najdublji ponor beznaa i panike iz koga moe
da izie samo uz pomo drugog ovjeka, a nikako sam. Ova komplikacija, gdje pacijent dospijeva u vrzino kolo,
veoma je teka i esta, a potpuno nepotrebna (vidi odgovarajue poglavlje).
Intrafokalni i perifokalni edem je u normalnom sluaju znak ozdravljenja. Ovo vai takoerr u sluaju kad
Hamerovo arite, zbog minimalnog trajanja konflikta, njegovog slabog intenziteta ili iz razloga individualnog tipa
reakcije, ne moe biti otro ogranieno. Onda cijela stvar imponuje kao lokalni otok to je npr. normalan sluaj
nakon rjeenja generalizovanog konflikta gubitka osjeanja za sopstvenu vrijednost u sri velikog mozga (djeca u
pravilu reaguju otokom kompletne sri velikog mozga).

CIJEPANJE HAMEROVOG ARITA INTRAFOKALNIM EDEMOM

est tip tzv. "tumora mozga" je cista, jedna vrsta upljine ispunjene tenou, koja na CT-u mozga imponuje
kao svijetli prsten. Ova cista je normalno presvuena glijom i normalnim vezivnim tkivom. esto dolazi ak do malih
krvarenja u cistu iz malih krvnih sudova njenog ruba.
Ovo vodi do raznoraznih pogrenih dijagnoza i do sada nije moglo biti objanjeno. Ako kolskim medicinarima
padne u ruke ovakva cista, oni je operiu bez ikakvog smisla. Na sljedeoj maloj seriji snimaka elim da vam
demonstriram kako nastaju ovakve ciste. Kod dugotrajnih konflikata, koji su pacijenta pogodili samo u jednom
naroitom pogledu i posljedino na jednom sasvim odreenom mjestu u mozgu izazvali dugotrajnu alteraciju, u pcl-
fazi modano tkivo moe da se pocijepa uslijed sile rastezanja od strane intrafokalnog edema. Rezultat je upljina
ispunjena tenou, koja najprije sve vie raste, a kasnije se unekoliko povlai s tim da nikad ne nestane sasvim,
jer je u meuvremenu iznutra presvuena vezivnim tkivom i time pojaana. Na presjecima ona imponuje kao
prsten, a ako je presjeena tangencijalno - kao vie ili manje ovalno, bijelo mjesto.

TEHNIKE SNIMANJA: CT- MOZGA I NUKLEARNA MAGNETNA REZONANCA

Svim pacijentima savjetujemo da prvo naprave standardni CT-mozga bez kontrasta. "Standardni" znai da se
radi o uobiajenim slojevima koji lee paralelno sa bazom lobanje.
Pregled bez kontrastnog sredstva ima sljedee prednosti:
Pri ovom snimanju dobiva se samo polovina doze rentgenskog zraenja.
Snimanje bez kontrasta ne nosi opasnost od tzv. alergije i anafilaktikog oka. Zato za ovakvu metodu kaemo
da je neinvanzivna, to znai da ne optereuje.
Pacijent je djelimino siguran da nee doivjeti da mu smrtno ozbiljan radiolog saopti da mu je mozak pun
metastaza ili tumora. Takve bezazlene nakupine glije, koje neuroradiolozi i neurohirurzi oznaavaju kao "maligne
tumore", mogu se, naime, veoma dobro ofarbati kontrastom.
Mnogi radiolozi bjesne ako im se uskrati snimanje s kontrastom, jer time opada njihov kontigent pacijenata za
operaciju, a time i uinak neurohirurskih klinika.
Uopte uzevi, anse za preivljavanje nakon operacije mozga su vrlo loe. Zbog toga, dragi itaoce, Vi ne
smijete pristati da se s vama rade etiri stvari, na koje normalno ne bi pristao nijedan ljekar kad bi o njemu bila
rije:
operacija mozga ili drenaa mozga (shunt), tzv. stereotaktino probno buenje itd.
hemo-otrov u svakoj formi i dozi, ukljuujui i mistel-chemo
rentgensko i kobaltno zraenje, u svakoj formi, npr. kostiju i mozga
morfijum i sve vjetake supstance sline morfinu (Temgezik, Tramal, MST, Valoron.)
Snimak nuklearne magnetne rezonance nije pogodan za dijagnostiku jer nas u pogledu konfiguracije mete u fazi
aktivnog konflikta ostavlja na cjedilu. Tek kad su ove konfiguracije mete dugo vremena aktivne moemo da ih
vidimo na snimku NMR i to daleko loije nego na normalnom CT-snimku. Naravno, nepobitno je da se NMR mogu
bez problema praviti snimci na svakom nivou po elji, to opet moe biti veoma poeljno i od pomoi u fazi
ozdravljenja kod ekspanzivnog procesa. Meutim, vrijeme trajanja ovog pregleda je due (preko pola sata), a
pacijent se esto prestrai i uspanii zbog cijevi i pratee buke. Pogotovo za djecu je ovaj pregled nezgodan.
Nasuprot ovom, normalan CCT traje pet minuta.
Uostalom, jo uvijek nije poznato da li je NMR stvarno tako nekodljiva kako se do sada pretpostavljalo. Postoji
mogunost da su vibracije NMR u biolokom smislu tetnije nego rentgensko zraenje kod CCT-a.
Kod NMR se "mete" aktivnog konflikta ne vide tako dobro zato to ona uglavnom reaguje na molekule vode. U
pcl-fazi potisnua tkiva se mogu veoma dobro vidjeti, s tim da promjene posmatrau izgledaju mnogo dramatinije
nego to u stvarnosti jesu, pogotovo ako se slikalo sa kontrastom. Osim toga, obojenja snimka (crno i bijelo) mogu
biti u svako doba zamijenjena, to dodatno komplikuje mogunost da se snimci objasne pacijentu. Jer on tek onda
 58
ne razumije nita. esto se deava da se na NMR vidi tumor koji se ini ogromnim, za koji se na obinom
CCT-u ispostavi da skoro ne egzistira.
Dakle, moe se rei da NMR esto deformie stvarnost i time pacijenta moe da baci u paniku, tako da je
preporuljiva samo u naroitim sluajevima, npr. kod pregleda hipofize i sl.

OPERACIJE NA MOZGU
Operacije na mozgu su veoma opasne, to nam je poznato jo iz ratnih povrijeda mozga, iz tog razloga to
pogoeni koji imaju ve jedan aktivan konflikt na korteksu, reaguju tako kao da imaju dva aktivna konflikta u kori
velikog mozga. Oni zapravo automatski dospijevaju u izofrenu konstelaciju, koju rjeavaju izuzetno teko ili
nikako. Jer operacijom mozga, takoer ve kod stereotaktine "probne punkcije", mozak biva do te mjere
povrijeen da ne treperi vie u osnovnom ritmu. Razlika izmeu jednog repariranog Hamerovog arita i
postoperativnog oiljka mozga je ta da u prvom sluaju mozak nakon reparature treperi ponovo u osnovnom ritmu
kao i prije konflikta, dok u sluaju operacije mozga ovaj se ritam ne uspostavlja do kraja ivota. Uostalom sama
punkcija je ista glupost, jer u mozgu nakon reparature i onako ne postoji nita drugo osim glije. Zbog toga nam ne
treba histologija da bi po tko zna koji put potvrdili ovu samu po sebi razumljivu stvar.

Znaaj razlikovanja denjaka od ljevaka

Poznato je da veina ljudi daje prednost desnoj ruci pri izvoenju teih i komplikovanijih zahvata. Oni ine oko
60% ovjeanstva i nazivaju se denjaci. Shodno ovom, manjina koja spretnije radi lijevom rukom su ljevaci.
Meutim, nije uvijek sasvim jasno da li je u pitanju denjak ili ljevak, ak i ako je najee forsirana jedna strana.
Moj sin npr. baca desnom rukom, pie i uzima eki lijevom, fudbal uta desnom nogom, a tenis igra podjednako
dobro sa obe ruke. Uprkos svemu ovom, on je ljevak. Postoje dva dobra testa da se ustanovi kojoj se ruci daje
prednost.
Test 1: Pacijentu se naloi da pljee kao u teatru. Ruka koja pri tom lei gore je dominantna.
Test 2: Od pacijenta se trai da u mislima uzme u ruke dijete. Majke denjakinje stalno prislanjaju dijete lijevom
rukom na svoj lijevi obraz, a desnom rukom pridrava djetetovu stranjicu. Upravo obrnuto se ponaaju ljevakinje.
Osim ljevaka u pogledu ruku ini se da postoje ljevaci u pogledu oiju i uiju. O ovom e biti kasnije jo govora.
Biti ljevak ima jedno sasvim praktino znaenje. Ovim sam beskrajno dugo "razbijao glavu" sve dok nisam
spoznao razliku u mozgu kod denjaka i ljevaka. Od sad je znam.
ZAPAMTI:
Kod ljevaka se konflikt premjeta na suprotnu stranu mozga, u odnosu na onu stranu na kojoj lei kod
denjaka. Od ovog momenta sve tee upravo tako kao to bi kod denjaka teklo u sluaju obrnutog
konflikta.
Ovo praktino znai da ljevakinja sa jednim seksualnim konfliktom ne moe da oboli od karcinoma grlia
materice, nego samo od konflikta revira (nakon klimakterijuma). I obratno, mukarac ljevak npr. kod konflikta revira
nee oboljeti od lijevog sranog infarkta, nego u pcl-fazi od desnog sranog infarkta sa plunom embolijom. Ovdje
lei veliki praktini znaaj razlikovanja ljevaka, jer je na prvi pogled ovo "upropastavalo" itavu stvar, meutim na
drugi pogled izgleda sasvim logino. Ljevak je praktino samo od psihe ka mozgu drukije "polarizovan". Kad npr.
kod ljevakinje jedan seksualni konflikt "udari" prvo na desnu stranu u periinzularno podruje, onda moe ak i
mlada ena, kod odgovarajueg trajanja konflikta, da doivi lijevi srani infarkt. Jer, u svakom sluaju, desno
periinzularno podruje je odgovorno za lijevo srce. Ili ljevakinja npr. moe sa konfliktom prestraenosti i straha da
dobije bronhijalni karcinom.
injenica da postoje ljevaci na naroit nain nam pokazuje da bioloki konflikti nemaju veze sa dosadanjom
psihologijom, nego da su stvarno bioloki determinisani. "isto psiholoki" ne bi imalo nikakvog smisla da jedna
mlada ljevakinja (to se moe proitati u poglavlju o psihozama) kroz seksualni konflikt pokazuje organske
simptome mukog konflikta revira i oboljeva u podruju psihe od ovim uslovljene depresije.
injenica da su oko 40% ljudi ljevaci i da kod svojih konflikata reaguju "suprotnim polom", morala bi bioloki da
ima nekakav smisao. Ja sam dugo razmiljao koji bi to smisao mogao da bude. Doao sam do zakljuka da ljevaci
predstavljaju "rezervnu posadu u sluaju katastrofe".
Razumije se da je ova pretpostavka najprije samo spekulacija. Ali u prirodi se ne deava nita besmisleno.
Zamislimo opor majmuna u jednom ekoloki odvojenom prostoru, na primjer, nepristupanoj dolini. Uzmimo da bi
jedna vrsta "konflikt-katastrofe" rezultirala time da svi majmuni mujaci budu jednim potezom uniteni. Majmunice
bi nakon ovog pri prvoj vruini doivjele konflikt "ne biti oploena" i kako nema izgleda za rjeenje one bi od ovog
umrle. Jedine majmunice koje bi u ovom sluaju preivjele bile bi ljevakinje, jer one bi, oboljevi od seksualnog
konflikta, pokazale simptome konflikta revira. On bi se na nivou psihe oitovao u depresiji, na mozgu u desnom
periinzularnom podruju, a na organskom nivou koronarnim ulkusnim karcinomom. Meutim, zbog prevage enskih
polnih hormona takvi "konflikti obrnutih strana" protiu uglavnom manje ili vie abortivno, odnosno oni nemaju puno
dejstvo.
U skladu sa ovim, npr. mogla bi i depresija da predstavlja jednu vrstu "faze preivljavanja na minimalnoj vatri", u
kojoj naroito enska ivotinja ili ak ivotinja ljevak eka bolja vremena idui u jednu vrstu psihikog zimskog sna.
 59
Praviti otkria znai oslukivati puls prirode. Mi mali arobnjaki uenici nemamo nikakvo pravo da
nazivamo "bolesnim" stvari u prirodi koje perfektno funkcioniu milionima godina, samo zato to ih nismo razumijeli.
Tko zna koliko su puta u dugoj istoriji ovjeka takve "rezervne ene" odrale u ivotu jedan itav rod ili jedan itav
narod. Slino bi moglo biti kod mukaraca ljevaka, koji takoer u pcl-fazi ne dobijaju infarkt lijevog srca. Mi jo
uvijek znamo premalo o tom.
Dakle, kod ivotinja se takoer mogu razlikovati denjaci od ljevaka. Neki psi stalno daju lijevu apu, ali veina
njih daje desnu. Neke make stalno hvataju mieve lijevom apom, dok druge to ine stalno desnom.
Takoer postoje denjaci i ljevaci u pogledu nogu. Veinom se ovo poklapa sa stanjem kod ruku, to znai da je
ljevak u pogledu nogu takoer ljevak i u pogledu ruku.
Osim ovog postoje denjaci i ljevaci u pogledu uiju. Na ovu temu ne mogu da kaem jo nita zasigurno jer do
sada nemam dovoljno iskustva na ovom podruju. Ali to se tie oiju mogu da kaem sljedee: kako je poznato,
vlakna onog ivca se djelimino ukrtaju. Pri tom lijevi vidni korteks prima sve zrake koji dolaze zdesna (i padaju
na lijevu polovinu retina oba oka), dok desni vidni korteks prima sve zrake koji dolaze slijeva (i padaju na desne
polovine retine oba oka). Vlakna iz Fovea centralis spadaju u lateralnu polovinu i stoga vode sliku prevashodno na
istu stranu one kore.

TEST PLJESKANJEM ZA RAZLIKOVANJE DENJAKA OD LJEVAKA

lijeva ruka gore - ljevak
desna ruka gore - denjak
Test pljeskanjem je najjednostavnija mogunost da ispitate da li je neko ljevak ili denjak. Prije svakog
oitavanja CT-nalaza obavezno je uraditi ovaj test. Ruka koja je pri pljeskanju gornja je odluujua.
U pojedinanim sluajevima ovo znai sljedee:
Modano stablo
Duboki slojevi Ponsa su po funkciji neparni, to ne vai za anatomiju. Ovo znai da redosljed konflikata eluano-
crijevnog trakta (usta, jednjak, alveole, eludac, jetra, pankreas, tanko crijevo, debelo crijevo, rektum, trigonum
mokrane beike i jajovod) ide od medijalno-dorzalno prema desno lateralno, zatim medijalno ventralno, zatim
lijevo-lateralno, pa prema medijalno dorzalno u smjeru suprotnom od kazaljke na satu.
Ali ve u prelaznim zonama (ugao malog mozga i Ponsa) oituje se parnost, npr. jezgra Akustikusa. Jezgra
Akustikusa opskrbljuju srednje uho i nisu ukrtena prema organu u sluaju biolokog konflikta "Ja nisam dobio
'sluni zalogaj'", odnosno nedobijanja informacije.
Takoer, u meumozgu smjeteni releji sve do sri velikog mozga sa graninim relejom za bubreni parenhim
su, u stvari, parni ali ne postoji ukrtenost vlakana od mozga prema organu.
Mali mozak
Od malog mozga dobija znaaj injenica da li je neko denjak ili ljevak. Za sve releje malog mozga i kompletan
veliki mozak vai da je korelacija od mozga do organa ukrtena. Uprkos ovome mali mozak se razlikuje od velikog
mozga u sljedeem.
U malom mozgu konflikti uvijek udaraju strogo po pripadnosti konfliktnog sadraja u odnosu na organ. Ovo znai
da su strane malog mozga uvijek povezane tematskim sadrajem konflikata. Kod jedne denjakinje konflikt brige
majka/dijete udara uvijek desno lateralno. U malom mozgu, a tie se mlijene lijezde lijeve dojke. Zadesi li
pacijentkinju daljnji isti konflikt, ali za drugo dijete ili za njenu majku, onda oba ova konflikta udaraju u isti relej i daju
Hamerova arita. Ako pacijentkinju zadese dva daljnja konflikta ataka za lijevu stranu stomaka ili lijevu stranu
dojke (peritonealni ili pleuralni mezoteliom), onda e sve da udari na desnu stranu malog mozga, koja e tad
pokazati pet aktivnih HH sa konfiguracijom mete, dok na lijevoj strani nee biti ni jedan jedini.
Ako su dva konflikta udarila na dvije razliite hemisfere malog mozga, onda govorimo o "izofrenoj konstelaciji
malog mozga". Sa ovim je skopan poremeaj na emotivnom nivou na paranoidno-sumanut nain (emotivna
sagorelost), a da ovo nema utjecaja na sposobnost formalno-loginog rasuivanja. Npr. : "Ja kao da sam sagorio,
potpuno sam prazan, bez ijednog osjeanja."
Sr velikog mozga
Ovako neto bi takoer bilo mogue u sri velikog mozga. Ovdje je sadraj konflikta i odnos prema organu uvijek
povezan sa temom konflikta.
Korteks velikog mozga
Kod releja u kori velikog mozga je ovo mogue sa jednim izuzetkom - duktalnim ulkusnim karcinomom mljenih
puteva, koji je opet vrsto skopan u smislu strana i injenice da li je u pitanju denjak ili ljevak, sa relejima za
mlijenu lijezdu u malom mozgu.
Ovdje, naime, u igru ulazi jedan sasvim novi momenat. Kod konflikata kojima upravlja kora velikog mozga
odnos od releja u mozgu do organa nije vie tako jasan kao u malom mozgu. Jer kako je samo jedan dio organa
paran, ovdje je kriterijum denjak-ljevak onaj koji zajedno sa trenutnom konfliktnom situacijom odluuje koji relej u
mozgu sad moe da postane HH i koji je organ onda pogoen. Odnos mozak-organ je svakako uvijek jasan.
Dakle, ako jedna ljevakinja oboli od konflikta identiteta, onda je HH na desnoj hemisferi (temporalno), a na
organskom nivou imamo ulkus eluca ili ulkus unog voda. Ali ako ona nakon ovog oboli od ponovnog konflikta
identiteta u nekoj drugoj stvari, onda ona vie ne moe da reaguje korteksom desne hemisfere velikog mozga,
nego je HH lijevo temporalno, a na organskom nivou nalaze se ulceracije rektuma, koje u pcl-fazi postaju hemoroidi
ako su ulceracije smjetene u blizini analnog otvora. Dokle god su oba konflikta (desno i lijevo kortikalno) aktivna
pacijentkinja je u izofrenoj konstelaciji. Pitanje kako e jedan konflikt biti doivljen (enski ili muki) i gdje e onda
u mozgu da udari ne zavisi samo od aktuelne hormonalne situacije (postmenopauze, trudnoa, anti-bebi pilule,
ovarijalna nekroza itd.), nego i od tog da li je pacijent denjak ili ljevak. Upravo ovako se mijenjaju i konflikti,
 60
odnosno njihov sadraj moe da bude ukraden ako su se promijenili preduslovi (konfliktna konstelacija,
hormonalni status.). Oni onda mogu da "skoe", da npr. od jednog ulkusa rektuma moe da postane ulkus eluca i
obratno.
Odnos izmeu mozga i organa je u svakom sluaju jasan, odnosno ako je neki konflikt jednom udario onda je
pogoen sasvim odreeni njemu pripadajui organ sve dok je konflikt aktivan i dok nije preskoio na drugu stranu
pri promjeni hormonalnog statusa ili konfliktnih prekonstelacija.
Vano je jo rei da inervacija desne strane tijela, naravno, bez izuzetka proistie od lijeve strane malog i
velikog mozga. U ovom se ne mjenja nita od zaea pa do smrti.

ZNAAJ LJEVAKA ZA KLINIKU DIJAGNOSTIKU

Medicinu interesuju sve uzrono-posljedine veze psiholoke prirode, ako imaju toliko jak utjecaj na dijagnostiku
i terapiju kao u ovom sluaju.
injenica da je neko ljevak ni u kom sluaju nije blesava igra prirode, kako se danas na to obino gleda, jer je
ona u pogledu konflikata slina funkcionalnom iskljuenju hormona. Kako sam opisao u poglavlju o psihozama, na
prvom sluaju depresije, jedna ljevakinja prilikom prvog enskog seksualnog konflikta moe da oboli od organskih
simptoma od kojih denjakinja moe da oboli tek nakon klimakterijuma i u senijumu (kod konflikta revira).
Mukarci ljevaci prilikom jednog konflikta revira uopte ne mogu u pcl-fazi da obole od infarkta lijevog srca, osim
ako su stari i pokazuju feminine reakcije, pa i u tom sluaju na psihikom nivou nije vie u pitanju konflikt revira
nego enski seksualni konflikt. Ovo izgleda kao da je konflikt adresiran na suprotan pol. Od kompjutera mozga
prema organu u svakom sluaju tok je nepromjenjen. Po tom vidimo da injenica da je neko ljevak ima puno veze
sa seksualitetom i hormonima.

EMATSKI CT-PRESJEK VELIKOG MOZGA

Kod ljevaka i denjaka, izmeu psihikog nivoa i nivoa mozga je relacija zamijenjenih strana. Nasuprot ovom je
od nivoa mozga do nivoa organa odnos konstantan. Vjerovatno je ovo lake razumijeti obrnuto. Jedan karcinom
grlia materice uvijek ima HH lijevo periinzularno, ali samo kod denjakinja on potie od seksualnog konflikta.
injenica da li je neko denjak ili ljevak je vana zato jer odluuje o odnosu konflikt/mozak. Ovim ona, takoer,
uopte odluuje koju bolest moe da dobije pacijent kod pojedinog konflikta, npr. kod kojeg konflikta po redu
moramo raunati sa depresijom. Kod ljevakinja je to prvi seksualni (enski) konflikt, dok je kod denjakinja to
mogue samo kratko prije ili nakon menopauze, dakle kod tzv. "hormonalnog pata".
Veoma mekan mukarac moe da oboli od depresije tek ako oboli od jo jednog revir-konflikta, dakle, takoer u
"hormonalnom patu" ukoliko je denjak. Nasuprot njemu, veoma mekan ljevak e da oboliti od depresije takoer u
"hormonalnom patu" ako ne reaguje maskulino nego feminino i dobije jedan enski seksualni konflikt..
enstveni homoseksualci se pri tom ponaaju kao ene, a muevni kao mukarci.
Kod homoseksualaca ljevaka je sve obrnuto.
Blokerima seksualnih hormona se takoer moe obrnuti muka i enska seksualna reakcija.
Slino dejstvo u tom pravcu fakultativno (ne obavezno) ima i hemoterapija.
Kad jednog dana Nova medicina bude osnova kompletne medicine i biologije, moi e da se shvati kakvo
zastraujue dejstvo je imala danas etablirana medicina sa svojim eksperimentisanjem sa seksualnim hormonima.
U odsustvu jednog koncepta, ovakva teta se pravi svakodnevno, a najgora posljedica toga (ovdje spada i
upotreba anti-bebi pilula) je uzrokovanje "skoka" HH sa jedne na drugu stranu. Ova transpozicija Hamerovih arita
uslovljena hormonima, odnosno njihovom blokadom, ne samo da nije pomogla ogromnom broju pacijenata, nego je
uzrokovala rak, koji korespondira sa suprotnom stranom mozga. Rezultat hormonalne blokade je esto individuum
koji u hormonalnom smislu reaguje upravo suprotno nego to je reagovao prije hormonalne "terapije". Npr. ena
koja je prije reagovala izrazito feminino i zbog tog mogla da oboli od karcinoma grlia materice, nakon hormonalne
blokade (npr. Nolvadex) odjednom reaguje muki, a od mogunosti karcinoma grlia materice (odnosno od
karcinoma grlia materice koji je sad tu i miruje) postaje koronarni ulkusni karcinom, to moemo da zahvalimo
arobnjakim uenicima.
Meutim, u argonu kolske medicine su to sad odjednom "metastaze", odnosno male, zle elije raka koje
arobnjakovi uenici nisu uspjeli da unite, nego su se one kriom (nikad oigledno) provukle do novih organa,
pravei na svakom novom mjestu odgovarajue karcinome.
Ako se mladoj ljevakinji, koja ima seksualni konflikt sa depresijom i znacima mukih konflikata revira, straha za
revir i sekiracije za revir (karcinom bronha, angina pectoris, ulcus ventriculi), da hormonalni bloker, onda ona
odmah moe da oboli od karcinoma grlia materice.
Problem razliitosti hemisfera e nas uopte nairoko zaokupljati. Ovo je jedan od osnovnih problema
dijagnostike uopte. U mojim oima najgrublja greka se ini ako se pacijent ne upita da li je denjak ili ljevak, jer je
ovo od neizmjerne vanosti za utvrivanje kojem konfliktu pripada koje Hamerovo arite u mozgu i koja tumorska
izraslina ili nekroza na organ.

Recidiv konflikta
 61
Jedna od stvari od kojih najvie strijepim jeste recidiv konflikta, odnosno vraanje prvobitnog konflikta.
Vidio sam mnogo ljudi koji su od toga umrli.
I bez Hamera, nije tajna da pacijenti rijetko preivljavaju ponovljeni infarkt. Ali, od kada na CT-u mozga moemo
da vidimo koliko se organizam trudi da reparira mozak-kompjuter, moemo da ocjenimo koliko je tegobno kad rana
ve u zarastanju, biva ponovo razorena. Ona onda zarasta mnogo sporije i tee nego prvi put.
Ako sebi predstavimo mozak kao ogromnu mreasto-reetkastu konstrukciju milijardi elija, onda moemo lako
zamisliti kakve se sve razliite promjene odigravaju u toku zarastanja jednog Hamerovog arita:
Obrazuje se intrafokalni i perifokalni edem, pri emu se sinapse nervnih elija jako rasteu. Uprkos tome, one
zadravaju svoju funkciju. Ova rastegnutost sinapsi je reverzibilna i poputa zajedno sa edemom pri kraju faze
ozdravljenja a da njihova funkcija ne trpi.
Oigledno je da tokom faze aktivnog konflikta i trajne simpatikotonije estoko strada izolacija nervnih elija
mozga. Organizam ovo reparira na iznenaujue jednostavan, efektivan i logian nain tako to u mreu (reetku)
modanih elija odlaze elije glije kao dodatna izolacija. Upravo to neurohirurzi u zabludi nazivaju "tumorom
mozga". Takoer, tokom ovog procesa funkcija areala mora da ostane kontinuirano ouvana.
Ne samo da funkcija pripadajueg organa mora ostati osigurana, nego Hamerovo arite praktino "ukida
struju" karcinomu, ostavljajui da ga razloe i oiste specijalno za to kompetentne bakterije.
Ako ovi procesi i funkcije, koje je priroda milionima godina uvjebavala, budu ometeni, tako da dodatno nastane
"efekt harmonike" (u kratkom periodu sinapse su rastegnute pa skupljene), pored normalne epileptoidne krize,
onda u jednom momentu dolazi do take kad mozak biva preoptereen i prestaje da sarauje. Cijela, tekom
mukom sagraena kula od karata se rui, a teta je zamanija nego prije, ukoliko u toku faze ozdravljenja ili
neposredno poslije nje nastupi recidiv konflikta.
Iz ovog razloga, po mom miljenju, recidiv konflikta je opasniji nego sljedei karcinom, naravno u zavisnosti od
tog na kojem mjestu u mozgu lei Hamerovo arite.
Uz sve ovo, dolazi i do toga da pacijent, na psihikom oiljku konflikta, istovremeno dobija svoju psihiku
Ahilovu petu, svoju slabu taku. Isti konflikt praktino poinje da ga magino privlai, odnosno on tapka u mjestu u
istoj zamci, ak ako to i zna. Dugo sam razmiljao prije nego to sam doao do zakljuka da je ovo priroda
planirala. Jelen koji je svoj revir izgubio kad je pobijeen od mlaeg jelena, u svom biolokom programu praktino
ima nalog da se jo jednom mora suoiti sa nasrtljivcem, jer samo to moe da bude smisao trajne simpatikotonije
koja starog jelena treba da dovede u stanje spremnosti da opazi svoju ansu i da ponovo osvoji izgubljeni revir.
Kad bi svuda naokolo po umi lutali izgubljeni jeleni, ovo bi unijelo haos u "jelenji poredak". Slino moramo sebi
predstaviti i situaciju kod ljudi. Ovo gledite mi se formalno nametnulo poto sam vidio mnoge recidive konflikta sa
smrtnim ishodom, a koji su logino i racionalno bili sasvim nepotrebni.
Najopasnije vrijeme oboljevanja od recidiva konflikta nije poetak pcl -faze nego je to njen kraj ili, stavie,
poetak normalizacije. Tad recidiv konflikta jo jednom razori stare rane na sva tri nivoa, a to dovodi i do "efekta
harmonike" na nivou mozga. Tada pacijent esto dosegne i drugu fazu ozdravljenja, ali onda edem udari takvom
estinom u Hamerovo arite i oko njega da pacijent od ovog moe da umre za najkrae vrijeme i to najee u
toku epileptoidne krize (koja u ovim sluajevima nastupa ranije nego obino).
Kratak primjer:
Jedna pacijentkinja, denjakinja, u periodu nakon menopauze imala je vie konflikata, (zbog preglednosti ovdje
nee biti navedeni). Ona je izdrala i preivjela sve organske simptome jedan za drugim. Konano, nakon tee
svae s muem, doivljava DHS. Radilo se o uvenoj "zloj svekrvi" koja je navodno iz dana u dan terorisala
pacijentkinju. Nedugo nakon ove svae, svekrva umre. Kratko prije toga, kod pacijentkinje je otkriven karcinom
unih vodova. Na ovo, ona dobija sljedei DHS konflikta straha u potiljku, jer je rekla "samo je pitanje vremena
kad e me rak uzeti".
Ljekari su odbili svako dalje lijeenje, vjerujui da je puna "metastaza". Svekrvinom smru je konflikt sekiracije
za revir sa rakom, u vidu ulceracija unih vodova, bio neto ublaen, ali je mu tada poeo potpuno da dri
majinu stranu, okrivljujui suprugu za njenu smrt, tako da je borba tek tada bila u punom jeku.
Pacijentkinja je dola meni, traei savjet. Rekao sam joj: "Vi moete da preivite samo ako na due vrijeme
odselite od svog mua svojoj majci, gdje ete biti potpuno van konfliktnog prostora. A zatim vie ne morate da se
bojite."
Pacijentkinja se povela za ovim savjetom. Prvo je osjeala ekstremnu mlitavost i umor, ali nakon otprilike 4
mjeseca mogla je da radi po kui svoje majke. Osjeala se potpuno dobro. Poluodrasla djeca su ostala s ocem kod
kue, jer kod babe nije bilo mjesta za sve.
Jednoga dana, prvi put nakon 7 mjeseci, pacijentkinja je htjela da posjeti svoje keri u njihovoj vlastitoj kui,
vjerujui da je mu odsutan. Meutim, dok je stajala u kuhinji, on se iznenadno, bez nagovjetaja, pojavio i bez
ijedne rijei poeo da krui oko nje, provocirajui, pun prezira i agresije. Pacijentkinja dobiva recidiv DHS-a. Dva
dana nakon ovog me je pozvala. Bila je potpuno oajna. Par sati nakon DHS-a bila je potpuno ikterina (uta). Nije
mogla nita da jede i stalno je povraala zelenu u. Za dva dana je oslabila 4 kilograma. Ljekari su je ve htjeli
staviti na morfijum, jer je, po njima, to bio poetak kraja. Ja sam je smirio i podsjetio na moje prijanje opomene.
Meutim, kako je recidiv trajao relativno kratko, rekao sam joj da sam siguran da ukoliko ostane kod majke i ne
dadne se uvui u daljnju paniku, povraanje e najdalje za jednu sedmicu da prestane.
Upravo tako je i bilo. Nakon 10 dana, zove me ponovo. utica je prilino brzo popustala i ve se osjeala
relativno dobro. Bila je umorna i mlitava, ali je mogla da jede. Kako je imala iskustvo od prolog puta, brzo je izala
iz panike i ve pomalo hoda po stanu. Ljekari ne mogu da shvate zato vie nije potreban morfijum, jer "ne moe
se oekivati da ozdravi neko tko ima petostruke metastaze". Ipak moe.
 62
elim, takoer, da vam ispriam jedan sluaj koji se zavrio smru. Pacijent je obolio od DHS-a kad je
njegova ena operisana zbog ileusa a nakon nekoliko dana morala da bude i drugi put, ponovo, operisana. Mu je
vritao od bijesa i uzbuenja, jer je vjerovao da su hirurzi zabrljali. Vjerovatno je bio u pitanju paralitiki ileus, pa
hirurg nije s tim imao nikakve veze. Ali mu je na ovo gledao drukije i smatrao je da hirurzi nisu korektno obavili
svoj posao. Sekiracija je potrajala 6 sedmica, dok ena nije otputena iz bolnice. U narednih 14 dana mu se
umirio, a konflikt je bio rijeen. Onda je kod njega konstatovan karcinom jetre, jer je njegov stomak porastao zbog
ascitesa. (Ascites je pcl-faza konflikta "atak na stomak" za suprugu, sa peritonealnim mezoteliomom koji mu je
prethodio).
Nakon tumaranja kolskom medicinom, o kojem ovdje ne elim da priam, ascites se ponovo povukao,
karcinom jetre je bio jasno zahvaen ozdravljenjem. On je bio jo umoran i mlitav, ali je mogao ponovo da hoda i
osjeao se prilino dobro. Ja nemam obiaj da piem potvrde za predviene tokove bolesti, jer ivot preesto
iznenauje i deavaju se najnevjerovatnije stvari. Ali u ovom sluaju sam napravio izuzetak i napisao pacijentu, za
njegovo zdravstveno osiguranje, da e, prema mom iskustvu, najvjerovatnije da ozdravi.
Onda se desilo upravo ono to nije smjelo da se desi. ena je posjetila ginekologa, koji je zakljuio da ona u
ovom podruju ima tumor. Istoga dana biva upuena u bolnicu i operisana. Ispostavilo se da je u pitanju bila
zabluda i lana uzbuna. Meutim, pacijent, koji jedva da je bio u fazi ozdravljenja, pada u paniku i urla zbog "stare
lampavosti ljekara". Doivljava recidiv konflikta na starom oiljku, koji, mada kratkotrajan, ima veliki intenzitet i ije
rjeenje jadni ovjek ne uspijeva da preivi. Naalost, ena nije bila razumjela sistem Nove medicine i kad su me
pozvali "dijete je ve bilo u bunaru".

INA KONFLIKTA
U biologiji vladaju zakoni koje vie ne moemo da razumijemo od kada smo se navikli da mislimo "psiholoki".
Meutim, ako ponovo nauimo da razmiljamo bio - logino, ipak emo uspjeti da ih razumijemo. U ovaj bioloki
nain razmiljanja spada i razumijevanje ine konflikta.
Mi dananji, naom civilizacijom deformisani ljudi ovo "razmiljanje po ini" smatramo bolesnim, i tada govorimo
o alergijama protiv kojih se treba boriti. Govorimo o polenskoj groznici, astmi, neurodermitisu, psorijazi itd. i pri tom,
ne birajui, spominjemo razliite konflikte u sasvim razliitim fazama zajedno sa njihovim tjelesnim simptomima.
Dakle, u pitanju je prilina zbrka, u koju ovdje pokuavamo unijeti neto reda.
Osim osnovnih DHS-sina, postoje i sporedne ine. Ovo su propratne okolnosti ili propratni momenti naroite
vrste, koji su u momentu deavanja DHS-a ostali organizmu u sjeanju. Ovo mogu da budu mirisi, naroite farbe ili
zvukovi, odnosno sve vrste opaaja. Moe da postoji jedna ina po DHS-u, a moe da ih bude 5 ili 6 istovremeno.
Nebitno je da li mi ovim inama kasnije pridajemo psiholoki znaaj ili ne, one su jednostavno u programu.

PRIMJER: POLENSKA GROZNICA

Nekad, kad se svjee pokoena trava ostavljala u malim plastovima, da bi se prosuila i da je tako prije
definitivnog skupljanja rosa to manje pokvasi, ovi mali plastovi su, naroito na selu, bili najromantinija, najjeftinija
i samim tim i najomiljenija mjesta za prvu tjelesnu ljubav. Ako bi pri tom dolo do kakve vee neprijatnosti, to je
esto bio sluaj, onda bi miris svjeeg sijena obadvoje ljubavnika stalno podsjeao na katastrofu koja se tada
desila. Katastrofa nije uvijek za oboje bila katastrofa, takoer nije za oboje znaila bezuslovno DHS, nego esto
samo za jednog od ljubavnika. U tom sluaju, mi bismo govorili o polenskoj groznici ili alergiji na polen. Za
polensku groznicu, koja je naravno ve faza ozdravljenja, ovjeku u nekim sluajevima nije potreban ni polen. Isti
efekat moemo imati ako u televizijskoj emisiji doivimo seljaka koji kupi sijeno.
Ono to je naroito, i to treba u prirodi da nam veoma pomogne, jeste injenica da se, doivljavajui "recidiv sa
osnovnom inom", automatski moemo nai na svakoj pojedinanoj "sporednoj ini" ili tavie na svim sporednim
inama, i obratno.
Naravno da svaka sporedna ina ima odgovarajui samostalan i zaseban aspekt konflikta, zasebno Hamerovo
arite u mozgu i zasebne promjene na organima.
U navedenom sluaju, ako je kod partnerke bio u pitanju DHS, ona prije svake polenske groznice, esto i
istovremeno, dobija recidiv seksualnog konflikta sa karcinomom grlia materice. Dakle, ne slutei nita, ona odlazi
na odmor na selo u vrijeme kosidbe i poslije se udi kako joj je izostala menstruacija. Recidiv konflikta se, naravno,
brzo ponovo rjeava samim povratkom kui i izolacijom od ina. Meutim, tada ve prijeti nova katastrofa, ako se
sluajno ode do ginekologa i ovaj ustanovi poetni stadijum karcinoma grlia materice.
Zbog ovog, obavezujem sve moje uenike da briljivo i podrobno ispitaju DHS sa svim inama.
Pri tom uvijek treba imati na umu da se ne radi, kako smo ranije mislili, o alergijskim smetnjama, nego da su u
pitanju pravi i dobri oslonci mislima, koji treba da upozore organizam na vrstu katastrofe koja se prije dogodila.
Nije dovoljno da samo pronaemo osnovne i sporedne ine, nego pacijentu sa najveim strpljenjem moramo
sve da objasnimo, i to tako da on ubudue sa zadovoljstvom pozdravi ove simptome, a ne da od njih dobije paniku
i da pri tom zna da stvarni konflikt jo uvijek nije rijeen kako treba. Ovaj posao esto nije nimalo lagan u vremenu
kada postoji samo "simptomatska medicina" i kad svaki upadljivi simptom namee "neophodnost terapije". Kod
pacijenata koji ne mogu, nee ili ne smiju da shvate sistem Nove medicine, sve se svede na uzaludno muenje.

PRIMJER: SENEGAL-BRISEL
Jedan brani par leti iz Senegala za Brisel. Za vrijeme leta mu dobija srani infarkt. On je bijel kao kre,
oteano die, leei na podu, u prolazu izmeu sjedita aviona, katastrofa. Njegova ena strijepi od smrti, koja
moe da nastupi svaki as. Meutim, on ne umire. Avion se sputa u Briselu, njega odvoze u bolnicu, gdje nakon
izvjesnog vremena ozdravi.
 63
Za suprugu ne samo da je let predstavljao pakao, nego su to bile i tri naredne sedmice. Za to vrijeme
ona je izgubila na teini, nije mogla da spava, stalno je strahovala za muevljev ivot.
Bioloki gledano, ona je oboljela od konflikta smrtnog straha i brige (za nekog drugog). Nakon ove tri strane
sedmice, konano, s poboljanjem muevljevog zdravstvenog stanja, ona uspijeva da se umiri i dolazi do
konfliktolize. Pacijentkinja je imala sreu da je iz Afrike sa sobom ponijela bacile TBC. Naredne tri sedmice ona je
imala nono znojenje sa blago povienom temperaturom, naroito pred jutro, presvlaei se po pet puta u toku
noi. Na pluima je imala ovalno arite (adenokarcinom alveola), koje je pomou tuberkuloznih bakterija kazeozno
nekrotizovano i poto je bilo iskaljano, ostavilo je malu kavernu, tzv. parcijalni emfizem plua.
U narednom periodu pacijentkinja doivljava mnogostruke periode znojenja, nekad krae, nekad due.
Neposredno prije poetka jednog dueg perioda znojenja, karcinom plua je pronaen prije nego to su
acidorezistentni tapii tuberkuloze imali vremena da ga razgrade i da bude iskaljan. Od tada je pacijentkinja
vaila za tekog plunog bolesnika. U prvom navratu, "zbog sigurnosti", htjeli su da odstrane jedno pluno krilo, i
da uz to primjene hemoterapiju i terapiju zraenjem, sa uobiajenim mjerama. Meutim, od svega se odustalo kad
su na drugoj strani otkrivena i druga ovalna arita. Pacijentkinja je proglaena za inkurabilnu i prognozirana joj je
skora smrt.
Kako je Nova medicina u Belgiji donekle poznata, naao se ljekar koji je pacijentkinji rekao da "samo dr Hamer
moe da rijei ovako teke sluajeve". Tako je ona dospjela kod mene.
Rjeenje sluaja stvarno nije bio jednostavno, jer je pacijentkinja imala prilino neobinu inu. Kad smo nju
uspjeli da pronaemo, ostalo je bila samo rutina.
Koja je ina bila u pitanju?
Konflikt brige i smrtnog straha nije bilo teko ustanoviti. DHS je bio tako dramatian da se nije mogao previdjeti.
U poetku sam mislio da je vrlo vjerovatno da su muevljevi ponovljeni srani napadi (angina pectoris) bili razlog da
je supruga morala izdravati ponovljene atake smrtnog straha. I da se ovo ispostavilo kao istina, bilo bi sve jasno
kao dan. Meutim, ena je insistirala na tom da se mu nakon infarkta osjea sasvim dobro i da nije vie nikada
imao napad, niti je letio avionom.
Onda sam doao na spasonosnu pomisao i upitao je: "Da li je neko iz blize familije ili prijatelja u meuvremenu
letio avionom?" "Da, gospodine doktore, ali se pri tom nije nita desilo. Ali sad kad me pitate, pade mi na pamet da
je poslednji period znojenja bio kad se moja kerka vratila avionom sa Tenerifa, nakon odmora koji je trajao tri
sedmice. Mislite da bi ovo moglo imati veze? Svakako se sjeam da me je, sve vrijeme dok je ona sa svojom
porodicom bila odsutna, muila nesanica, da sam omravila i stalno mislila: 'Samo da oni ponovo stignu'."
Ostatak je bio rutina. Moglo se veoma egzaktno rekonstruisati da je pacijentkinja, svaki put kad bi neko od
lanova familije (sestra ili djeca) nekud odletio avionom, padala u panian strah koji sebi nije mogla da objasni
razumnom analizom. I uvijek kad bi se ovaj lan familije vratio nazad, ona bi imala periode nonog znojenja. I
taman je sad poinjao dui period nonog znojenja i subfebrilnih temperatura sa kaljem. Tada je napravljen
rentgenski snimak i stvar je otkrivena.
U ovom sluaju, druga ina jednog kolosjeka bio je - avion . .
Kao to se eljeniki kolosjek sastoji od dvije ine, tako je pacijentkinja, prilikom dramatinog muevog infarkta
u avionu od Senegala do Brisela, oboljela od dvije komponente konflikta:
konflikt brige i smrtnog straha za mua zbog sranog infarkta
konflikt straha od aviona, jer su u avionu bili tako bespomono zatoeni
Obe komponente su bile kompleksno povezane, tako da bi kod svake pojedinano automatski izbio konflikt
brige i smrtnog straha. Moemo to rei i na drugi nain: od tada je bila alergina na srane napade (koji se na
sreu nisu ponavljali) i na avione.
Terapija se sastojala iz toga da pacijentkinja postane svjesna uzrono-posljedinih veza, da se uzrok otkloni i
da se zatim ne ini nita, nego, ako je mogue, da se majci prirodi ne smeta. Ovo znai: pacijentkinja se znojila jo
3-4 sedmice, zatim su se na mjestu plunih arita vidjele samo male kaverne.
Danas se pacijentkinja osjea dobro.

PRIMJER: ZASPAO ZA VOLANOM

Jedan ovjek vozi autoputem izmeu Brisela i Ahena (Aachen). Kod Litiha (Lttich), zaspi za volanom. Nakon,
otprilike, jednog kilometra, budi se, prestraen, jer motor proizvodi drukiji zvuk poto njegova noga ne pritiska
papuicu za gas. On oboljeva od konflikta "ne vjerujem svojim uima".
U istom momentu dobio je tinitus u lijevom uvu. Od tada on redovno dobija tinitus:
ujutro, kad se probudi
uvijek kad vozi auto, a motor se gui, znai pri odreenoj frekvenciji zvuka.

PRIMJER: PREGAENA MAKA

Jedan voza automobila nesretnim sluajem pregazi maku. Zaustavi kola, da bi vidio da li joj se moda moe
pomoi, ali ona je bila mrtva. "O, boe," pomislio je, "jadna maka, kako se to samo moglo desiti?" Gledajui
izmrcvarenu maku, kako lei, osjeti da su mu udovi klonuli.
Godinu dana nakon ovog, dotrala mu je u susret neka izgubljena maka koju je njegova ena spontano uzela u
ruke. Obadvoje su je veoma zavolili. Pred vee, nakon posla, obiavao je da mazi maku, sjedei u stolici. Sve je
bilo u redu dok je maka redovno dolazila kui. Meutim, kad bi se desilo da zakasni, on bi u momentu oboljevao
od "alergije" na makino odsustvo. Jer svaki put bi iskrsnula slika pregaene make. Svaki put bi zapao u paniku:
"Nije, valjda, neko nau maku zgazio, ne smijem pomisliti, ako sad lei negdje na ulici kao jadna maka onda."
 64
Sa makinim ponovnim pojavljivanjem u kui, on bi dobijao akutnu alergiju, rasprostranjenu na koi
ruku, podlaktica i lica, sa crvenilom i oteenou. U stvari, ovo je bilo ozdravljenje prethodnih malih ulceracija na
koi. Koni alergijski testovi su jasno pokazali alergiju na make.
Mi smo do sada vjerovali da su sve to bolesti koje se moraju hitno lijeiti. Ovo gledite je potpuno jednostrano,
jer su u pitanju ostaci naih instiktivnih sposobnosti, alarmni signali. Kod bronhijalne astme i kod laringealne astme,
to su dvije alarmne sirene, koje hoe da nam kau: "Panja, kod ove kombinacije, desilo se prije to i to."
Na ovu temu, dva kratka primjera:

PRIMJER: BOKSER U AUTOMOBILU

Da bi proetali, dovezli smo se do parka automobilom, sa naa dva psa boksera.. Nakon etnje, trebalo je da
psi ostanu u kolima dok mi na brzinu popijemo olju kafe. Kako je bilo vrue, prozor automobila smo ostavili
poluotvoren. Jo nikad se nije desilo da psi iskoe kroz prozor. Meutim, ovog puta naiao je neki naroito drak
pripadnik njihove vrste, koji je odmah morao biti protjeran. Ovim povodom, etvorogodinji bokser mono i
elegantno skae kroz poluotvoren prozor automobila. est godina starija enka boksera slijedi ga, ali stara dama to
ne uspijeva tako elegantno. Ona se debljim dijelom tijela zaglavi, zatim se prevrne i grubo udari o tlo zadnjim
dijelom, zaradivi napuklu karlicu, s kojom se muila tri mjeseca.
Od ovog dogaaja, ni najslaim zalogajem nisi mogao da je namami da jo jednom ue u na automobil.
Odlazila bi do vrata, a onda bi se odluno okretala: "Dragi gospodaru, kobasicu bih vrlo rado, ali u auto vie ne
ulazim, jer se iz njega moe ispasti..."
Ono to jednoj enki boksera ne moe ni sluajno da se desi, nama ljudima se deava redovno.

PRIMJER: LANANI SUDAR

Jedna efica pedicije doivi sa svojim kamionom lanani sudar. U retrovizoru je vidjela kako autobus juri i
udara zadnji kraj njenog vozila. Kako je u pitanju ljevakinja, doivljava ovom prilikom konflikt prepadanja sa
strahom i konflikt frontalnog straha (ovdje konflikt nemoi "ne mogu nita da preduzmem") sa odgovarajuim
Hamerovim aritima desno frontalno.
Kad se stvar sredila, uprkos kalju nije pronaen odgovarajui bronhijalni karcinom ni ciste skrznog luka, ali su
zato oba Hamerova arita u mozgu bila vidljiva. Ona su, naravno, odmah proglaena za tumore mozga i
operisana. Ovo se dogodilo 1982. Nekoliko godina kasnije, pacijentkinja doivi skoro identinu saobraajnu
nesreu, ali ovog puta nije bio autobus. Sve se odvijalo gotovo isto kao prvi put. Ljekari neurohirurke klinike su
rekli da je tumor desno frontalno ponovo narastao. Pacijentkinja biva ponovo operisana. Sve se ponovi i trei put, i
ona bi po trei put operisana, jer je tumor ponovo narastao.
U meuvremenu je vie puta bila u situaciji da gotovo doivi lanani sudar i ve je postala alergina na lanane
sudare. Par puta je bilo "sasvim gusto". Sad treba da bude operisana etvrti put, ukljuujui hemo i zraenje, jer
ovog puta su pronaene promjene na pluima i ciste skrznih lukova, to je proglaeno za metastaze tumora
mozga. Srenim sluajem, ona upoznaje Novu medicinu.
Pacijentkinja sad konsekventno vie ne vozi sama.
Znaaj "ina" u Novoj medicini, bilo da je u pitanju ovjek ili ivotinja, jeste u tome da pacijent, koji je doivio
jedan bioloki konflikt, nailaskom na inu lako doivljava recidiv konflikta. Pri tom recidiv moe da pravi samo jedna
komponenta konflikta (vidi alergiju na avione). Ve ovo je dovoljno da se izazove potpuni recidiv konflikta. Ovakvi
recidivi prolaze neprimjeeno pored naeg intelektualnog razumijevanja. Mi ih moemo shvatiti i izbjei samo
intuitivno. Ono to mi ljudi tek nakon tree operacije inimo korektno ("uenje na grekama") ivotinje to ine
instiktivno i pravilno nakon prvog puta.
Mi moramo da upoznamo sasvim novu dimenziju miljenja, jednu vrstu intuitivnog biolokog shvatanja. Bioloki
konflikti nas vraaju nazad u surovu stvarnost. Ne samo za ivotinje, ve u principu i za nas ljude pri tom se radi o
ivotu i smrti.

VISEI KONFLIKT ILI KONFLIKT U RAVNOTEI

na primjeru psihoza i motornih, odnosno senzorinih paraliza
Nova medicina ima itav niz specijalnih sluajeva i specijalnih konstelacija, kao to je npr. fenomen da rak za
vrijeme trudnoe prestaje da dalje raste, od njene desete sedmice, jer novi ivot ima apsolutnu prednost. Uprkos
ovome, konflikt nije automatski rijeen samom trudnoom, nego je za izvjesno vrijeme storniran, odnosno odgoen.
Ako se desi da do kraja trudnoe ne doe do pravog rjeenja konflikta, on se ponovo vraa nazad, i to u momentu
nastupanja poroajnih bolova. To je, onda, esto konstelacija za takozvane poroajne psihoze. Ovdje nailazimo na
fenomen da konflikt, sa svim to mu pripada, ostaje da visi u vidu ravnotee. Za sve vrijeme trajanja trudnoe,
konflikt niti nestaje niti tee dalje.
Slina situacija je kod konflikta u ravnotei. To je konflikt koji nastaje DHS-om, ima odgovarajue Hamerovo
arite i korelat karcinoma na organskom nivou, meutim, njegova aktivnost je veoma redukovana, iako nije
potpuno rijeen. S jedne strane, ovakav konflikt je relativno bezopasan, jer ne postoji konfliktna masa, tako da u
smislu raka nema ili skoro da nema aktivnost.
Tipian primjer za ovakav esto visei konflikt je motorni konflikt, koji pogaa motorni centar (Gyrus
praecentralis) modanog korteksa, tako da se javlja oduzetost. Paraliza "visi", to znai da ne prolazi nego traje.
Ovo stanje se esto oznaava kao multipla skleroza. Takav visei konflikt dobija novu dimenziju i kvalitet ako na
drugoj modanoj hemisferi dobije isti ovakav konflikt jednim novim DHS-om. Tokom aktivnosti oba konflikta,
pacijent postaje upadljiv, udnovat, izofren. Jer su tad ispunjeni uslovi za izofrenu konstelaciju, koja uvijek
 65
nastupa kad pacijent na obe strane mozga ima isti aktivan konflikt, bilo da se radi o sri velikog mozga ili
o korteksu.
Pacijent je u pravom smislu rijei "podjeljena linost". Vjerujem da se znaaj viseih konflikata ne moe dovoljno
dobro ocijeniti. Takozvane duevne bolesti su najee bolesti uopte, ee ak od sranog infarkta. I veina ovih
jadnika po duevnim bolnicama tamo su jer imaju ovakav visei konflikt, na koji se s vremena na vrijeme nadovee
isti ovakav novi konflikt (po nesrei s Hamerovim aritem na drugoj hemisferi), to pacijenta dovede do "ludila".
Pacijenti koji postanu upadljivi po dramatinosti, svi su oboljeli, prema mojim iskustvima, od jo jednog, dodatnog,
treeg konflikta ili imaju takozvanu "biomaninu konstelaciju" (vidi poglavlje o psihozama).
Ovo znai da su pacijenti sa dva takva konflikta u razliitim hemisferama mozga nedramatino izofreni,
odnosno nita vie dramatini od jednog pacijenta oboljelog od raka.
Pacijenti koji postanu dramatino psihotini, preduzimajui razliite dramatine akcije, kao to je urlanje ili
napadi ekstremne uzrujanosti, oboljeli su, kako rekoh, od jo jednog, treeg dodatnog konflikta. Razumljivo je da
do sada nijedan psihijatar nije mogao da d informaciju o uzrono-posljedinim vezama i diferencijaciju u ovim
pitanjima. Za ovakvom vrstom konflikata do sada nije nitko ni tragao. Psihijatri dosadanjeg tipa i ne nalaze uopte
za neophodno da komuniciraju sa "ludim ovjekom" i esto im je to ispod asti. Psihotian ovjek se do danas
smatra "otpadnikom vrste", biem sa kojim se u osnovi ne moe saivjeti. Kao posljedica ovog, svi psihotiari
bivaju "primireni", kako se kae u fah-argonu, ili posredno nazivani izvorom trankvilajzera. Ovaj teatar od
"primirivanja", jer je vriska u bolnici nepoeljna, ini se da je, svakako, za pacijenta ono najnepoeljnije od svega
to se da uiniti. Konflikti se zamrzavaju i postaju visei, tako da pacijent praktino ostaje trajno izofren i tek sad
ne nalazi izlaza iz svojih konflikata. Naroito zbog injenice da je drutveno likvidiran (trajna hospitalizacija ne znai
nita drugo), za njega se otvara jedna ljudska i drutvena praznina, od koje moe da pobjegne samo ukoliko
ostane da sjedi na svom bijednom mjestu u duevnoj bolnici, kao izoptenik iz drutva.
Dragi itaoci, ako proitate poglavlje o izofrenijama, odnosno psihozama, vidjeete da su mnogi tu opisani
pacijenti imali takav visei konflikt, prije nego to je nastupio drugi i odveo ih u "ludilo". Svjestan sam da su pojedini
od ovih sluajeva s pravom mogli biti predstavljeni u drugim poglavljima, ali radi se o tome da ti, dragi itaoce,
shvati sistem, jer onda sve postaje jasno samo po sebi.
Veliki procenat onih koji su u duevnim bolnicama jesu pacijenti sa paralizama i njihovim posljedicama. Do
oduzetosti dolazi uglavnom+ uslijed motornog konflikta i Hamerovog arita u Gyrus praecentralis-u, pri emu,
nakon DHS-a, konflikt najprije traje, zatim biva oslabljen, ali nikad potpuno rijeen. Jer, za to vrijeme psiha
pacijenta ne ostaje po strani. ak kod djece i ivotinja nalazimo kao konsekventan sljedei DHS konflikta gubitka
osjeanja za sopstvenu vrijednost. DHS najee nastaje u momentu kad pacijent osjeti da je oduzet. To moe i da
bude gubitak osjeanja za sopstvenu vrijednost u pogledu sporta ili konflikt centralnog tipa, koji se tie kompletne
linosti. Zatim slijede osteolize kostiju, koje opet povlae za sobom deformitete kostiju. Vremenom dolazi do
revalorizacije, pri kojoj pacijent moe osjeaj za sopstvenu vrijednost da unekoliko izgradi na niem,
transformisanom nivou. Ovo onda rezultira rekalcifikacijama i time cementiranjem "obogaljenosti", to ponovo moe
da ima posljedice u psihijatrijskom smislu.
Deformacije kostiju, kao to je skolioza, koje su rezultat jednog dugog psiho - cerebro -organskog procesa, vrlo
je problematino operativno korigovati, bar dok se ne pozabavimo nastankom ovih procesa, odnosno psihom
pacijenta.
Tako tavore nai "bogalji" u duevnim bolnicama. Njihovo stanje je izazvao relativno mali povod, koji je odmah
mogao da se izgladi, ali ije su posljedice i posljedice ovih posljedica katastrofalne. Ako pomislimo koja bi vrsta
medicinara bila neophodna ovim jadnim ljudima, onda znamo da to sigurno nije dananja vrsta arogantnih
medicinskih milionera, koji uobraeno lebde kroz bolesnike sobe, parajui nosom nebo, konstantno u pratnji
njihovih profesionalnih mahaa glavom znaajnog pogleda, takozvanih asistenata.
Medicina e u budunosti biti teka i predivna. Mi moramo nai put nazad do ljudskog nivoa, koji su ljekari naih
predaka imali ve hiljadama godina ranije, a koji smo mi izgubili.

AVOLJI KRUG
Kad su, ranije, pacijenti koji su bili kod mene zbog rjeenja konflikta i terapije, ponovo odlazili na terapiju kolske
medicine (radikalna operacija, zraenje i citostatici) skoro su svi zavravali smrtno. Tu moe da se ozdravi samo
sluajno i to neko tko nije ni imao aktivan karcinom, nego stari inkapsulirani karcinom. Meutim, ako su pacijenti
ostajali do svog ozdravljenja u bolnicama bez panike, slinim sanatorijumima, sa malim intenzivnim odjelima, onda
ih je 95% preivljavalo.
Izmeu je avolji krug. Moemo ga opisati kao jedno sve bre odvijanje uzrono - posljedino povezanih
dogaaja na sva tri nivoa (psiha, mozak i tijelo) sa ishoditem u prvom oboljenju, dijagnozi i njome uzrokovanom
oku, zatim drugom oboljenju (zbog oka od dijagnoze) i njegove dijagnoze sa okom zbog prognoze. Izmeu
ovoga, svakako da mogu da postoje simptomi faze rjeenja, koji su najee odmah pogreno interpretirani od
strane kolske medicine, to jo produbljuje avolji krug kod pacijenta.
Kad ljudi ne bi razmiljali o svojoj bolesti i kad se ne bi dali uvui u paniku, onda bi od stvarnog prvog oboljenja
raka samo mali broj umirao i to praktino oni iji bi konflikt bio prekasno rijeen ili ne bi bio nikako rijeen. Po mojoj
procjeni, radi se o procentu od 10-20%. Od ovog procenta, moe najvei dio njih je da ozdravi, ako uspije da rijei
konflikt uz pomo pametnih ljudi iz svoje okoline..
Danas veina pacijenata oboljelih od raka umiru od paninog straha, a uzrok ovom strahu su sami ljekari.
Jatrogeno, odnosno ljekarsko pravljenje panike pesimistikim prognozama, i slino, vodi u novi konflikt-ok i u novi
rak, tzv. "metastaze" (koje kao takve uopte ne postoje).
 66
Ovo ilustruje sluaj iz Austrije gdje, prema javljanju od 7.10.99. u svim austrijskim medijima,
saznajemo sljedee. Jedna sekretarica ginekologa je ve 6 godina, kod ukupno 140 pacijentkinja sa histolokom
dijagnozom "zloudni rak", "uklanjala" briseve i pisala im da je "sve u redu". Da je pacijentkinjama dijagnoza bila
saoptena i da su stavljene na odgovarajue (pseudo) terapije (hemo i operacije), onda bi u meuvremenu, u
skladu sa slubenim statistikama, 130 -135 ovih pacijenkinja bile ve mrtve. Ovako ni jedna jedina nije bila umrla.
Jedna jedina imala je ponovo pozitivan bris, a sve ostale vae za "neobjanjivo spontano izljeene", to se po
dananjim navodima deava jednom u deset hiljada sluajeva. Sad odjednom njih 140. Oigledno da je po srijedi
obmana, la i prevara. Sama drava je prevarant.
Ipak je svim ljekarima moralo pasti u oi da ne postoji objanjenje za injenicu, koja je, hvala bogu, svima
poznata, da u ivotinjskom svijetu samo ekstremno rijetko nailazimo na drugi rak. Tek u poslednjem stadijumu
tekih tjelesnih smetnji, kad ne moe da se kree ili brani, i ivotinja moe da oboli od konflikta gubitka osjeanja za
sopstvenu vrijednost sa rakom kostiju.
Znamo da kod svih oboljelih od raka, to mogu da potvrdim i ja svojim vlastitim iskustvom, pri postavljanju
dijagnoze samo 1-2% pacijenata pokazuju ovalna pluna arita. Dvije ili tri sedmice kasnije napravljeni kontrolni
snimci pokazuju ovalna pluna arita u 20-40% sluajeva, to je znak DHS-a konflikta smrtnog straha, koji skoro
redovno udari sa brutalnim saoptavanjem dijagnoze. Ovakav intelektualni smrtni strah, za koji ne postoji nikakva
nuda, to se vidi u sluajevima ivotinja, izazvan je iskljuivo ignorancijom ljekara. Ovaj jatrogeni ok je danas
najei uzrok smrti kod oboljenja raka. Uz ovaj ok smrtnog straha od dijagnoze, dolaze jo bezbrojne muke
izazvane prognozama. Kasnije e svi ovi ljekari slijegati ramenima i tvrditi da je sve bio veliki nesporazum.
Ovo nije istina.
Jadni moji pacijenti, rastrzani izmeu dvije strane. S jedne strane, mnogi su razumjeli Novu medicinu, ali kad se
pojavi visoko seriozni ef odjela, sa svim ostalim ljekarima ispod sebe, koji svi do jednog ozbiljno kimaju glavom,
odobravajui ono to je bog-ljekar u bijelom mantilu izrekao kao apsolutno pouzdanu pravu prognozu (za pacijenta
smrtna presuda), koji od ovih jadnih smrtno ranjenih pacijenata jo ima srca, morala i zagrienosti da proturjei
kolosalnoj linosti profesora.
Muiteljska mainerija je u stalnom pogonu i praktino ne postoji ansa da se umakne ovom "programu". Nakon
nekoliko mjeseci, skoro svi se nau na samrtnoj postelji. Uspije li neko umai ovim razjapljenim raljama oficijelne
medicine, onda sigurno nee izbjei ispitivanja u svrhu kontrole i praenja bolesti. Pacijent biva kontinuirano
posmatran i sve to ne pae biva suspektno na novi rak, odnosno "metastaze". Kratko prije redovnog kontrolnog
pregleda je jadni pacijent danima u smrtnom stresu. Onda slijedi rezultat: "Trenutno se ne mogu utvrditi
metastaze." "Hvala bogu", misli pacijent "jo tri mjeseca ivota due".
Uz ovo, naravno, dolaze bezbrojni drutveni strahovi. U najgore spadaju zapitkivanja puna saaljenja: "Moe li
se? Kako ide?" Pacijent osjea da je svuda gledan kao kandidat za umiranje, koji se ne uzima kao potpuna linost,
jer e on ipak uskoro da umre. Mnogi ljudi mu nerado pruaju ruku, bojei se da bi stvar mogla biti zarana. Pa,
ak, ako pacijent i uspije za sebe samog da izie iz avoljeg kruga i da osvoji ponovo hrabrost i samopouzdanje,
odmah u prvoj sljedeoj situaciji e mu sredina bezosjeajno nabiti na nos da je on ipak "bolestan od raka".
Ispred ove medicinsko neljekarske i drutveno nehumane pozadine stoji jadni pacijent u totalnoj dilemi. Nitko ne
moe argumentovano da govori protiv Hamerove Nove medicine, ali je uprkos tome satanizovana na sva zvona.
Jo je mnogo gore to da razliiti simptomi i stanja bivaju sasvim razliito interpretirani. Na primjer, vagotonija je
u Novoj medicini veoma dobar znak ozdravljenja. Istina je da ona ponekad mora biti medikamentozno koena, ako
Hamerovo arite u mozgu suvie otekne, ali u principu vagotona faza ozdravljenja neophodna je i eljno
iekivana.
Sasvim suprotno je u dananjoj oficijelnoj medicini, u ijem se rjeniku izrazi simpatikotonija i vagotonija
upotrebljavaju kao pojmovi vezani za "vegetativne smetnje", vagotonija je teki "poremeaj cirkulacije" i "poetak
kraja".
Iako se pacijent (ako nije u pitanju rak kostiju, gdje zbog rastezanja periosta nastaju jaki bolovi) u vagotoniji
osjea veoma dobro, ima dobar apetit i san, svi medicinari kolske medicine, koje pacijent neoprezno trai, prorei
e mu skori kraj. I, iako bi vagotoniju morali poznavati kao stadij rekonvalescencije nakon infektivnih bolesti
(pomislimo samo na kuru leanja kod tuberkuloze), svaki medicinar je sklon da kae: "Da, ali kod raka je to neto
drugo."
Ima i tu istine, kad se uzme u obzir da je rak u principu dvofazna bolest. Simpatikotona faza aktivnosti konflikta,
u kojoj pacijent ima prividne smetnje perifernog krvotoka, lo apetit i nesanicu, za kolske medicinare je do sada
predstavljala rak. Duu fazu ozdravljenja, koja takoer pripada oboljenju raka, kolski medicinari nisu registrovali
kao fazu. Pa ako su je ponekad i vidjeli u ekstremnoj formi, onda je to stvarno i bio poetak kraja, jer je pacijent
kratko potom umirao od edema mozga.
Poenta:
Pacijent ne moe da se vozi na dva kolosjeka, jer prognoza kolske medicine ometa terapiju. Pacijent sa rakom
kostiju u fazi ozdravljenja dobija u kolskoj medicini odmah morfijum, esto i protiv njegove izriite volje. Ovim mu,
zajedno sa bolovima, biva oduzeta i volja da istraje. Smrt je onda jo pitanje dana ili sedmice. Ali ako pacijent zna,
kao to to moji pacijenti znaju, da je ovaj bol u osnovi neto dobro i prolazno i ako zna zbog ega bol nastaje, onda
on mobilie nesluene snage i ne osjea ovaj bol kao neto loe i strano, kao kad mu je govoreno da e se bolovi
sve vie pojaavati i odvesti ga u smrt.
Tek kad pacijent doe na lijeenje ljekarima Nove medicine, koji su njome ovladali, kako teoretski tako i
praktino, uz to jo u jednoj bolnici slinoj sanatorijumu, bez panike, tek tad definitivno izlazi iz avoljeg kruga, i
moe da ozdravi kad ima svijest o tome da njegovu bolest ovdje poznaju, mogu da naprave pravu procjenu stanja i
 67
da je kompetentno lijee. I tek tad e vie od 95% pacijenata preivljavati, dok u avoljem krugu mogu da
prezive jedva 1 ili 2 od stotinu.

PRIMJER: "METASTAZE" VE U MALOM PRSTU!

Jedan ovjek od 45 godina preivjeo je tri raka (rak bubrega, karcinom medijastinuma, karcinom okruglog
arita na pluima). Osjeao se zdravo i sposobno i otiao ponovo da radi kao voza kamiona. Radio je 14 dana
bez ikakvih tegoba i nije ga to ni iscrpljivalo. Nakon 2 sedmice u firmu je doao ovjek iz zdravstvenog osiguranja i
zahtijevao da "oboljeli od raka" odmah prestane sa radom, jer on po svim pravilima mora biti poslan u penziju.
Zdravstveno osiguranje nije spremno dalje da plaa sumnjive sluajeve, jer to da je pacijent obolio od raka radno
sposoban ne moe da bude dugog vijeka. Pacijent biva momentalno skinut sa svog vozakog sedita i poslan u
invalidsku penziju. Tada pacijent oboli od DHS-a konflikta revira i biva psihiki i emotivno uniten.
Meutim, on uspijeva da izie na kraj i sa ovim stranim udarcem. Saoptio mi je to nakon 8 sedmica, poto je
ponovo izgubio par kila na teini.
Takoer je pacijent uspio da izdri fazu ozdravljenja sa jednim ogromnim Hamerovim aritem u periinsularnom
podruju i ponovo se osjeao bolje. I kako nije vie smio da radi, bavio se ureivanjem svoje kue i poliranjem
automobila. U namjeri da ostrue i ispolira jedno korodirano mjesto na automobilu, desilo se da povrijedi mali prst
lijeve ruke. Ubod je probio do kosti. itava povreda se upalila, otekla i razvio se lokalni osteomijelitis na vrhu zadnje
falange malog prsta.
Pacijent se u tom momentu osjeao inae potpuno zdravo, mogao je dobro da jede i spava. Ne slutei nita, on
se sa svojim upaljenim prstom uputio kod svog kunog ljekara, koji je bivi hirurg i nije eznuo ni za im vie kao za
svojim starim fahom. On dade da se napravi rentgenski snimak malog prsta i tamo je mogao da vidi mali defekt,
koji je prouzrokovao osteomielitis. Ali kod nekog tko boluje od raka ne moe da bude osteomijelitis, sve to kod
njega moe da postoji to su "metastaze". Pri tom je ubodno mjesto bilo tako oigledno i lealo neposredno pored
osteomielitikog arita. I tako pacijentu, izbezumljenom od straha, medicinik ree: "ujte, ovo mogu da budu
samo metastaze. Vi bolujete od raka i sad su maligne elije ve u malom prstu. Mi to moramo odmah amputirati. I
reiu vam jo neto, sve to vam je Hamer rekao je ista glupost, jer ovo napreduje dalje i vi ete od tog da
umrete."
Pacijent je bio oboren s nogu i u tom momentu oboljeva od DHS-a konflikta smrtnog straha. Bezvoljan i uasnut
on pristade, bez ikakvog histolokog nalaza, da mu se prst odmah kompletno amputira (duboko u zdravo tkivo - jer
to je pravilo). Potpuno smlaen, pacijent se vratio kui, nijemo pokazujui amputaciju, sve to je uspio, nakon due
pauze, da kae bilo je: "elije raka su metastazirale u mali prst, kae doktor. Ono to Hamer pria je glupost, za
mene nema vie nade."
Nakon 6 sedmica, ipak me je ponovo pozvao. Tad je ve bio izgubio jo deset kila na teini, njegova do tada
ista plua bila su puna ovalnih arita. Kratko nakon ovog je umro. On je upao u "avolji krug".

PRIMJER: "VRZINO KOLO" IZAZVANO KONFLIKTOM STRAHA ZA SRCE I MEZOTELIOMOM SRANE

MARAMICE
Uitelj tenisa, ljevak, star 43 godine, posjeduje tenisku halu, zbog koje oboljeva od konflikta revira.
Odgovarajue Hamerovo arite lei u lijevom temporalnom renju, a manifestacija na organu su ulceracije
koronarnih vena.
Nakon otprilike pola godine, pacijent uspije da rijei svoj konflikt. Nakon 2 mjeseca doivljava neizbjeni infarkt
desnog srca. Ujutro su ga snalazili anginozni bolovi u trajanju od jedne minute. On se sjeao da je cijele protekle
godine imao lagane srane probode. U toku dana su veoma jaki bolovi angine pektoris oslabili, a nestali su tek
pred kraj drugog dana.
Ovaj napad angine pektoris bio je DHS, jer on je pomislio: "O, boe, pumpa otkazuje, ovo je infarkt, nema nita
vie od asova tenisa".
Meutim, desilo se sljedee: pacijent je ve 6 sedmica imao osjeaj naroito velikog umora, to nije uzimao za
ozbiljno, a pokuavao je da s tim izae na kraj pijui vie kafe. Naravno da je umor doao ponovo nakon napada
angine pektoris, ali ovaj put ga je on povezao sa svojim srcem.
Jak napad angine pacijent je doivio kao konflikt ataka na svoje srce ("pumpa otkazuje") i on je odravan u
aktivnosti postojanjem ovog umora. Dakle, pacijent je imao konflikt revira u rjeenju nakon epileptine krize (desni
infarkt) i istovremeno aktivan konflikt ataka na srce sa mezoteliomom srane maramice. Nakon nekoliko mjeseci,
zavretkom faze ozdravljenja konflikta revira i prestankom umora, dolazi i do rjeenja konflikta ataka na srce i u pcl-
fazi je uslijedio neizbjeni perikardni izliv.
Zbog ovog izljeva je fizika sposobnost uitelja tenisa bila reducirana jo vie nego za vrijeme faze ozdravljenja
konflikta revira. Od ovog, pacijent dobije recidiv konflikta ataka na srce i posljedino povlaenje sranog izliva,
svakako ne kao znak ozdravljenja, nego kao znak aktivnosti konflikta ataka na srce. Jedva da se izliv ponovo
povukao na osnovu novog rasta mezotelioma, njegova fizika sposobnost je porasla i on se unekoliko smirio.
Meutim, ovo smirenje uslovi ponovni povratak izljeva u sranu kesu, kao znak rjeenja recidiva konflikta. I tako,
bez poznavanja Nove medicine, pacijent automatski stie u avolji krug. Kod drugog i treeg recidiva, izliv je
konano dijagnostikovan pomou CT-a toraksa.
Kad mu je saoptena dijagnoza, pacijent oboljeva od konflikta smrtnog straha sa rakom ovalnih arita plunih
alveola. Sad je ve bio u duplom avoljem krugu. Svaki put kad bi bio dijagnostikovan srani izljev, pacijent bi
dobijao strah za sranu maramicu i strah od smrti. Nakon toga bi uslijedila punkcija izljeva, on bi se osjeao fiziki u
boljoj kondiciji, to bi ga neko vrijeme smirivalo, dok se srana kesa ne bi opet napunila. Ovaj toak se okretao sve
bre.
 68
Kad su otkrivena ovalna pluna arita, kardiolog je izgubio svako interesovanje za njega. Onda mu je
neko ispriao da postoji i Nova medicina.
Nova medicina moe da prekine ovakavo duplo vrzino kolo svakako samo pod uslovom da pacijent moe da
razumije uzrono-posljedine veze.

PRIMJER: AVOLJI KRUG KOD CISTI SKRZNOG LUKA

Jedan od najeih avoljih krugova je onaj kod cisti skrznog luka sa konfliktom frontalnog straha (esto strah
od raka). Frontalni strah je strah od neeg za ta nam se ini da juria na nas i da to neto ne moemo izbjei.
Ostaje nam samo bijeg. Ukoliko je odstupnica zatvorena, onda pacijent (ovjek ili ivotinja) dodatno oboljeva od
konflikta strah u potiljku i momentalno se nae u fronto-okcipitalnoj izofrenoj konstelaciji.
Frontalni strah od nekog ili neeg to napada ili prijeti (ivotinja, ovjek) je kod ovjeka i ivotinje sasvim realan.
Kod nas ljudi je on tek u drugoj liniji strah od neeg imaginarnog to se pacijentu ne ini manje realnim od
podivljale ivotinje koja juria na njega. Uzmimo da ljekar kae pacijentu: "Kod vas sumnjamo na rak." Ili: "Vi imate
rak." Kako rak biva uvijek predstavljen kao neto emu se ne moe umai, neto to napreduje, takoer kao
sudbonosan doivljaj iako je opasnost praktino imaginarna, a ne realna, ova opasnost se svom silinom svaljuje na
pacijenta tako da on, uvi samo dijagnozu, moe ve da oboli od konflikta frontalnog straha. Pacijenti koji su
upoznati sa principima Nove medicine praktino ne doivljavaju konflikt frontalnog straha na ovu temu.
Pacijenti koji od ranije poznaju Novu medicinu, u momentu kad im se saopti dijagnoza i prognoza, praktino
nikad ne oboljevaju od konflikta frontalnog straha.
Kod frontalnog straha ili straha od karcinoma, ovjek biva u izvjesnom smislu evolutivno prebaen nazad, u
neko arhaino vrijeme kad su nai preci ivjeli jo u vodi. Za njih je najvea katastrofa bila kad bi ovim, ribama
slinim biima neto zatvorilo skrge ili kad bi im se one na suvom slijepile tako da ostanu bez kiseonika. Upravo
ovaj prastari strah da emo ostati odsjeeni od vazduha doivljavamo kod konflikata frontalnog straha, odnosno
straha od raka. Obino se kae: "Grlo mi se steglo." Ili "Ostao sam bez daha."
Ako ovakav konflikt "dijagnoze raka" udari, onda pacijent, naravno, momentalno dobija sve znakove aktivnosti
konflikta: ruke hladne kao led, nesanica, odsustvo apetita, prinudno razmiljanje o konfliktu itd. Na vratu
istovremeno osjea samo lagano bockanje ili zastinutost ispod koe.
U ovoj aktivnoj fazi u ostacima skrznog luka nastaju ulceracije, plitki defekti ploastog epitela skrznog luka, koji
iznutra prekriva ove cijevice. Proe li nakon izvjesnog vremena realna ili prividna opasnost, koja je uzrokovala
konflikt frontalnog straha, odnosno konflikt straha od raka, onda u fazi ozdravljenja na vratu nastaju ciste ispunjene
tenou. One se u kolskoj medicini nazivaju non-Hodkin-limfom, jer se pogreno smatraju za limfne lijezde.
Ove ciste na ostacima skrznog luka su izazvane snanim edemom ozdravljenja na do tada ulcerisanim mjestima
ostataka skrznog luka. Zbog ovog, tenost ne moe da otie, tako da se obrazuju kuglaste cistine formacije, koje
lee ispod koe i mogu se pipati kao kuglice na obe strane vrata, ispred i iza uiju, i odavde nadole do aksila i
supraklavikularnih jama. Prema unutra se mogu velike ciste nai sve do dijafragme, to obavezno biva tumaeno
kao paketi limfnih vorova. Za iste ostataka skrznih lukova je tipino vie klinikih simptoma:
U prvoj polovini faze ozdravljenja, prije epileptoidne krize, a esto kratko nakon konfliktolize, dobijaju
"neobavjeteni pacijenti" paniku od metastaza. Oni smatraju napete iste limfnim vorovima ili tumorskim rastom.
Zbog panike od metastaza, pacijenti dobijaju nanovo strah od raka . Ovim paninim strahom od raka faza
ozdravljenja biva automatski zamijenjena fazom aktivnosti konflikta, a ciste se povlae.
Isti, prividno povoljan efekat se moe ostvariti hemoterapijom i rentgenskim ili kobaltnim zraenjem, s tom
razlikom da ovo ne prouzrokuje aktivnost konflikta nego samo zaustavljanje faze ozdravljenja. U oba sluaja je
pacijent uhvaen u avolji krug.
U sluaju recidiva konflikta zbog nove panike od raka, slijedi: prekid faze ozdravljenja, povlaenje cisti skrznog
luka, dalje irenje ulcera u ostacima starog skrznog luka.
Svakim prekidom ozdravljenja, koje se ne zavrava ni psihiki ni organski, ostaje odgoena "konfliktna masa",
odnosno ostatak nedovrenog ozdravljenja. Istovremeno nastaje nova "konfliktna masa", koja takoer putem
ozdravljenja mora biti obraena kako psihiki tako cerebralno i organski.
Dakle, uspije li se pacijent jo jednom umiriti, onda kao znak faze ozdravljenja koja je nanovo nastupila, ciste
postaju jo vee zbog ostataka starog ozdravljenja plus novo ozdravljenje, tako da pacijent ulijee neizbjeno u
novu paniku.
Naravno da automatski postaje jaa i dolazea epileptoidna kriza nego to bi bila kod prvog puta da je pacijent
rijeio svoju paniku od raka do kraja, bez novog recidiva.
Dobije li sad pacijent, na osnovu straha od ponovnog rasta cisti, recidiv DHS-a, itava igra avoljeg kruga
poinje ponovo, od poetka.
Ako pacijent, npr. zbog poznavanja Nove medicine, ne dobije ponovo recidiv panike zbog straha od raka, dakle,
ne dobije novu aktivnost konflikta, doe do jedne prave, potpune faze ozdravljenja i na vratu se razviju prilino
velike ciste (naroito ako se smatraju limfnim vorovima), onda se moe dogoditi da pacijent dobije osjeaj da ima
mehanike smetnje u dobijanju vazduha. Najee je u pitanju samo njegov osjeaj. Sasvim rijetko se deava da je
dunik spolja komprimiran, a prava opasnost od guenja praktino ne postoji.
Ipak, u epileptoidnoj krizi subjektivni osjeaj, odnosno arhaini strah od guenja moe postati tako veliki da
odvede pacijenta u ogromnu ponovnu paniku. Na sreu, to se dogaa samo u ekstremno rijetkim sluajevima
pacijenata koji imaju jako velike ciste ispunjene tenou.. Najvaniji zadatak svakog pojedinanog ljekara je da
ovakvog pacijenta umiri, odnosno da ga izvue iz panike ili, to je jo bolje, da mu upoznavanjem s Novom
medicinom uopte ne dozvoli da upadne u paniku. Medikamentozna sedacija ovakvih pacijenata je besmislena i
osim toga znak ignorancije, jer u vremenu nakon epileptine krize, kad pacijent ue u "drugu dolinu vagotonije",
 69
prethodna sedacija moe biti smrtonosna. Hemijska sedacija, jedno trovanje, ne moe nikad da zamijeni
umirujue obraanje ovjeka ili "jatrosa". Tek kad su pacijenti proli i ovu "drugu dolinu vagotonije", tad su potpuno
zdravi.
U sluaju hemoterapije i zraenja, ortodoksni medicinar najprije dosegne prividnu pobjedu, ako ciste skrznog
luka ponu da se povlae. Cijena ove prividne pobjede je ta da ozdravljenje i epileptina kriza, koja automatski
nastupa u ozdravljenju, bivaju samo stornirani, a uz to cijeli organizam biva strano i esto ireparabilno oteen.
Nije se desilo jednom da najgori medicinici, koji hemo nazivaju "terapijom", pacijentu iskreno kau: "Prije nego to
konano umre od raka, moe jo tri ili etiri sedmice voziti na rezervi tanka kotane sri, odnosno ivjeti." Ali i
ovo je naravno glupost. Pacijenti ije su iste skrznog luka bile "obraivane" sa hemo, u poetku su imali efekat
njihovog povlaenja, odnosno ozdravljenje je bilo samo stornirano, ne i zavreno. Po prestanku hemoterapije,
ozdravljenje ponovo poinje i s njime se vraaju i ciste. Ovo pacijenta uvodi u trajni avolji krug, gdje egzorcizam
"puni neije depove". Od ove besmislene torture umiru skoro svi pacijenti.
avolji krug kod cisti skrznog luka, koji kod ivotinja praktino ne postoji (osim prolaznih tekoa s disanjem u
vrijeme epi krize), zauzima ovdje namjerno ovoliko prostora, jer je u pitanju jedan od najeih imanentnih avoljih
krugova, nastalih u veini sluajeva jatrogeno.
Zapamtite:
izuzetno je teko pacijenta koji je mentalno jatrogeno deformisan, umiriti u trenucima panike. Suprotno ovom,
umiriti pacijenta koji je od ranije poznavao i razumijevao Novu medicinu, ne moe se rei da je djeija igra, ali je
rjeiv zadatak. Uz to je zadatak ije rjeavanje usreuje istovremeno timski posao poznavaoca itave stvari.

Zbog ega je nemogue postojanje metastaza

Dragi itaoce, kako ste saznali u prolom poglavlju, rak i svako tzv. oboljenje uopte, odnosno naroiti program
prirode jesu ekstremno zakonito deavanje.
Na osnovu promjena na tri nivoa, Nova medicina se moe za kratko vrijeme dokazati i shvatiti. Osim toga, tri
nivoa liferuju jedan predeterminiran sistem gdje, ako je poznat jedan nivo (npr. psihiki nivo biolokog konflikta),
onda se mogu donijeti zakljuci o oba preostala nivoa.
O striktnoj pravilnosti procesa na sva tri nivoa i reproducibilnosti Nove medicine moe se rei sljedee:
Postoje tri nivoa (psiha, mozak, organ) na kojima dogaaji protiu sinhrono i postoje dvije faze bolesti (ukoliko je
konflikt rijeen), a uz to faza normaliteta koja prethodi fazi aktivnog konflikta i na kraju faza renormalizacije na kraju
vagotone faze rijeenog konflikta. Ne da samo imamo po etiri faze na svakom od tri nivoa, nego dodatno imamo
jo 3 markantne take (DHS, CL i epileptoidnu krizu) na svakom od tri nivoa. Dakle, u pitanju je 21 kriterijum koji
pojedinano moemo ispitati prema 5 biolokih prirodnih zakona.
Ali kako 5 biolokih prirodnih zakona sadre zajedno najmanje 6 kriterijuma, ukljuujui histoloke, cerebralno-
topografske, organsko-topografske, konflikt-korelativne i mikrobioloke kriterijume, dolazimo do tog da u svakom
pojedinanom sluaju, koji paljivo ispitujemo na sva tri nivoa, moramo to uiniti u smislu 126 injenica, koje se
mogu tano ustanoviti.. Da samo jedan sluaj pokae sluajno svih 126 fakata, ve je astronomski nevjerovatno.
Ako jedan pacijent ima samo dva oboljenja, koja protiu djelimino paralelno ili sukcesivno, onda se
reproducibilne injenice adiraju na 252. Sama vjerovatnoa se potencira na astronomske vrijednosti.
Kao izriito vaan kriterijum se uraunava i to da je lokalizacija Hamerovih arita u mozgu predestinirana. Ovo
znai da je jedan od moguih vie stotina releja u mozgu ve unaprijed utvren. Ovaj relej, koji je u sluaju
oboljenja Hamerovo arite, mora pokazati formaciju koja tano pripada odgovarajucoj fazi. Vjerovatnoa za samo
jedan jedini sluaj je ve astronomski velika. Pacijenti najee imaju vie karcinoma ili paraliza, dijabetes ili slino,
a za svako pojedino oboljenje moraju ponovo biti ispunjeni svi kriterijumi.
Uz ovo jo dolazi, u skladu sa ontogenetski uslovljenim sistemom tumora i tumorskih ekvivalenata, sve ono to
se tie oboljenja a uslovljeno je evolutivnom komponentom, kao to je histoloka formacija, lokalizacija releja u
mozgu i naroiti bioloki smisao svakog biolokog programa ponaosob.
Kako u Novoj medicini nije nita bez smisla, nego sve ima svoj puni smisao, tako vjerska akrobatika oficijelne
medicine sa podivljalim zloudnim elijama raka, koje nekontrolisano rastu i obrazuju kerke-izrasline, tzv.
metastaze, djeluje blago reeno avanturistiki.
Oficijelna doktrina na temu metastaze, kako je poznato, kae da se elije porijeklom od jednog primarnog
tumora (o njegovom stvarnom uzroku se nagaa - od puenja, ishrane, kancerogena, virusa do gena i nasljednih
faktora) raseljavaju, odnosno bivaju rasijane putem krvi ili limfe u udaljene krajeve organizma, gdje u nekom novom
organu prave nove metastaze.
Nameu se neka pitanja na koja odgovore vjerovatno ve sami moete da date, dragi itaoci.
1. pitanje: Jedini put u tijelu koji vodi od centra ka periferiji su arterije. Govori se o "hematogenom rasijanju",
odnosno metastaziranju primarnog tumora putem krvi. Ipak, nijednom istraivau nije polo za rukom da pronae
ijednu eliju raka u arterijskoj krvi, uprkos hiljadama pokuaja.
2. pitanje: Svi patolozi priznaju da u principu uvijek na istom mjestu tijela nastaje ista vrsta raka. Tako su npr.
ovalna pluna arita (kod konflikta smrtnog straha) histoloki gledano uvijek adeno-karcinomi. Nitko ovakav
primarni tumor ne moe histoloki da razlikuje od ovakvog sekundarnog tumora, odnosno metastaze. Ako je to
tako, onda bi elije raka (nikad viene u arterijskoj krvi) morale da budu toliko pametne da u roku od nekoliko
sekundi tano znaju gdje su dospjele i da u zavisnosti od ovog mjesta uvijek obrazuju karcinom uobiajen za ovo
tkivo. Npr. adeno-karcinom jetre, koji karfiolasto raste, odjednom napravi u kostima metastaze (to znai da se u
kostima obrazuju rupe), da bi kasnije u pluima pravio kompaktna ovalna arita metastaza adenoidnog tipa??!
Dakle, ne samo da moramo uzeti u obzir trostruku metamorfozu, nego i trostruko mijenjanje pripadnosti klicinom
 70
listu, pri tom i da ne govorim o "leteoj izmjeni" prikljuivanja elija na odgovarajue releje u mozgu.
Kratko reeno, jedna svinja okoti tele, a tele ovcu. Kako ovo objanjava kolska medicina?
3. pitanje: Neurohistopatolozi se slau da modani ivci i elije gangliona najkasnije nakon prva tri mjeseca
ivota ne mogu vie da se dijele. Glija elije, tzv. modano vezivno tkivo ija je funkcija ishrane, potpore i
obrazovanja oiljaka, a ne nervna, moe da se dijeli ukoliko obrazuje oiljke kao ostalo vezivno tkivo u organizmu.
Ako nervne elije ne mogu vie da se dijele, ta su onda "modani tumori" i "metastaze u mozgu"?
Neurohistopatolozi se takoer slau da se kod tzv. "tumora mozga" uvijek moe vidjeti njegova histoloka
pripadnost. Posljedino je ipak uvijek na istom mjestu u principu ista vrsta modanog tkiva. Takoer, i ako je u
uslovima DHS-a sa ca-fazom to tkivo malo promijenjeno uvijek se tano prepoznaje emu ono pripada. Od prof.
Pfitzera (vidi poglavlje 10) znamo da glijozni oiljci, odnosno polimorfni gliomi "esto pau sa mnogo toga" (misli se
na organske karcinome), odnosno da elije ovdje morfoloki slino izgledaju. Ve po definiciji "tumori mozga" ne
mogu da postoje. to se tie "metastaza u mozgu" kolska medicina dogmatski zagovara da jedna zloudna
metastatska elija npr. iz jajnika putem krvi (gdje nikad nije viena) dospije u mozak, tu se uvrsti i obrazuje mali
jajnik. Mali jajnici i testisi u mozgu - ima li ovo jo ikakve veze sa prirodnim naukama?
4. pitanje: Ako se neki organ razdvoji od mozga (npr. ako se napravi preparat eluca), onda se na njemu ipak
ne moe izazvati rak ni sa stotinama navodnih kancerogena, pa ak ni ako se oni lokalno aplikuju u ogromnim
koncentracijama. Kako ovo objasniti? Kod pacova kod kojih je navodno pokazano izazivanje karcinoma
formaldehidom prema kojem pacovi pokazuju odbojnost, on je upricavan dnevno u noseve pacova u ogromnoj
koncentraciji i to itavu godinu. Zar ne dobijate ideju?
5. pitanje: Uopte je poznato da od 100 pacijenata kod kojih je na dan dijagnoze raka uraden rentgenski
snimak, 98% njih ne pokazuje "metastaze na pluima". Meutim, na ovaj dan pacijentu biva reena i cijela prividna
istina. Za veinu pacijenata je to, kako kau, ogroman ok, odnosno DHS. Neki se od tog oporave jer imaju npr.
podrku svojih blinjih. Kod 30-40% sluajeva, nakon 3-4 sedmice nalazimo u kolskoj medicini ovalna pluna
arita. Dobijate li ideju? Kako kolska medicina objanjava ovaj upadljivi fenomen? Kod ivotinja se ne viaju
ovakve "metastaze ovalnih arita na pluima". Na jednom od mojih govora u Klagenfurtu, lokalni primarijus:
"Doktor Hamer kae: 'ivotinjama je lako, one ne razumiju ta primarijusi govore (misli se na prognoze), zato i
nemaju metastaze'". Moj odgovor: "Gospodine profesore, danas ste me prvi put precizno citirali. ini se da ste na
putu da razumijete Novu medicinu."

Terapija "naroitih programa raka"

Terapija tzv. oboljenja raka po sistemu Nove medicine razlikuje se u osnovi od dosadanje isto simptomatske
terapije, odnosno pseudoterapije kolske medicine. kolska medicina, kao i tzv. alternativna medicina (u novije
vrijeme nazivana komplementarnom medicinom kolske medicine), imaju tu zajedniku osobinu da, u nedostatku
znanja o uzrono-posljedinim vezama kod raka i ostalih bolesti, stalno pokuavaju da razliitim sredstvima
"potuku" ili "pobjede" rak.
Rak se nairoko simptomatski tretira, sa "elikom, zraenjem ili hemijom", morfijumom, ili imelom, koja je, kako
je poznato, i sama vrsta otrova. Cikla, trave ili klice nanose jo najmanje tete, ali su takoer nemone da u
nastajanju sprijee jedan osmiljeni bioloki naroiti program, nakon odgovarajueg DHS-a. Pa i kad bi mogli da ga
sprijee, tek bi to bilo loe, zbog njegovog smisla.
Sa srednjovjekovno-inkvizitorskim poletom stalno se pokuava unitenje smrtnog neprijatelja - raka. Jer, u
srednjem vijeku je sveta inkvizicija takoer pokuavala da avola iz jeretika protjera noem, vatrom ili otrovom. Na
kraju je jeretik uvijek bio mrtav, nezavisno od tog da li je priznao ili nije. U prvoj varijanti, on je bio kriv zbog
priznanja da je bio u savezu sa avolom. Ali, ako je bio toliko tvrdoglav da ne prizna, tek je onda bio u savezu sa
avolom, pa su morale biti primjenjene najgore mjere muenja. Slino ovom, danas su pacijenti kolske medicine
zatrpani najgorim muenjem u vidu hemo-pseudoterapije, jer zli karcinom divlja i ne d se iskorjeniti.
Odluujue je to da su elije raka uvijek viene kao protivnici koji se moraju potuci. Tako se npr. vjeruje da
"imuni sistem", ta god da se pod tim podrazumijeva (svakako odbrambena armija organizma), biva oslabljen tako
da "zloudne" elije mogu da pronau "rupu" i da prodru u tkivo i da se raire. Takoer, dijelovi tzv. alternativne
medicine uopte nisu bili strani etabliranim medicinarima, jer polaze od istih premisa i imaju isti cilj, naime
iskorjenjivanje raka na organu, koji oni smatraju najveim zlom. Jedino smetalo je Hamer, koji to smatra
budalatinom.
Jedan naroito vieni predstavnik Udruenja ljekara htio je, prije izvjesnog vremena, da mu navedem "uspjehe".
Pokazao sam mu niz rentgenskih snimaka, na kojima je izraslina raka bila oigledno dovedena u mirno stanje. Ja
mu rekoh da postoje stotine pacijenata koji su zdravi, iako se inaktivirani karcinom na organu esto jo uvijek dobro
vidi, ali on vie uopte ne pravi smetnje i nema vie mitoze, te je vie kozmetiki problem.
Ovo mu se uopte nije dopalo. Za njega je rak izljeen tek kad je nestao. Npr. pri operaciji, kad je isjeen
duboko u zdravo tkivo. On smatra da treba prvo operisati, zatim zraiti, pa tretirati citostaticima, a ono to je ostalo
od due trebalo bi da Hamer sredi sa svojom psihoterapijom. Za ovakav rad, ja bih mu dobro doao. Rekoh mu da
pacijentima koji su bili kod mene nije potreban ni hirurg, ni medicinari koji hoe da ih zrae i truju, izuzimajui
mogunost komplikacije tjelesno organske prirode, kao to je krvarenje, edem mozga i sl. i mogunosti psihikih
komplikacija, kao to je obnovljena panika, izazvana okantnim doivljajima ili glupim ljekarima, ili recidivi konflikta i
sl. Na ove pacijente se moe gledati kao da su potpuno zdravi. I oni bi mogli dalje dobro i rado ivjeti narednih 30-
40 godina da ih okolina kontinuirano ne terorie i opominje da su oboljeli od raka: prisiljavaju ih da se prepuste
kolsko-medicinskom mlinu, gdje na kraju bivaju uspavani morfijumom. Tada su se nai putevi razili.
 71
Bezdunu, samo na simptome orjientisanu medicinu sam odbio. Za mene je ljekarska terapija
bolesnog ovjeka ili ivotinje jedna vrsta svetog ina. Prije dvije hiljade godina su ljekari bili istovremeno i
svetenici, iskusni mudri ljudi, koji su zavreivali povjerenje svojih pacijenata.
Po mom miljenju, danas to ne iskljuuje visok stepen znanja i naunosti, naprotiv, trebalo bi da ga ukljuuje. Ali
od kada su iz ovog drutva postali bezduni, isto intelektualni, medicinski inenjeri, orjentisani samo na simptome,
sa niklovanim naoalama na nosu, koji postaju utoliko uspjeniji i bogatiji ukoliko su hladniji, od tada ja ne osjeam
ovu bratiju kao asocijaciju stvarnih ljekara. Zbog toga neu dopustiti da svi ti brutalni medicinski inenjeri u
budunosti mogu da se prave da se tako i dalje moe raditi.
Ljekari budunosti, ljekari Nove medicine treba da budu pametni, praktini ljudi sa zdravim ljudskim razumom,
moraju da imaju srca i tople ruke, ljekari-svetenici, kao u davna vremena, koji su bili dobroudni i nepotkupljivi,
slini starim "dobrim" kunim ili seoskim ljekarima to se nee bogatiti na tuoj muci.
Dananji uspjeni medicinski milioneri, koji su stigli do svojih poloaja raznim manipulacijama, koji svako
rukovanje i svaku prijateljsku rije obraunaju u novcu, ali uz to na svakom kongresu jo uvijek sipaju etiku, sa
glupom arogancijom, ova rasa brutalnih profit-medicinika mora konano da pripadne prolosti. Gade mi se.
Molio bih itaoca da mi oprosti ove estoke rijei. Naravno da tu i tamo postoje ljekari koji iz nude jo uvijek
rade po dosadanjem loem sistemu dananje medicine, ali e se radovati da imaju alternativu na naunoj osnovi,
kojom e svom pacijentu moi da prue osnovanu nadu.
elim da vam kratko ispriam o pacijentu, koji je umro samo zato to su ga tretirali "kao oboljelog od raka" i to
"i tako i tako nije vie nita moglo da se uini". Kod njega je primjenjena mjera koju ljekar urolog u slinim
okolnostima nikad ne bi primjenio ni kod sebe samog ni kod pacijenta koji nema rak. Pacijent je imao leukemiju,
koja je ve bila u prolazu i bolovi u kostima su bili popustili. Sluaj je naroito tragian zbog posebnih prateih
okolnosti.
Nekoliko dana prije njegove smrti, koja nije bila neophodna, porodica je pacijenta u dramatinom bijegu odvela
kui, poto je odjeljenski ljekar priznao da mu je po nalogu pretpostavljenih dao derivat morfijuma (protiv volje
samog pacijenta i uprkos izriitoj molbi rodbine da to ne ini). Nakon toga se s pacijentom vie nije moglo
razgovarati. Za ovo praktino i nije bilo indikacija, jer pacijent u tom momentu vie nije ni imao bolove.
Poslije ovog ispada, kerka je nou deurala kod oca. Kad je napustila sobu na pet minuta, tu se ponovo
stvorila sestra koja je ocu ponovo htjela da d morfijum - to je kerka uspjela u posljednji as da sprijei. Nekoliko
sati nakon ovog, napustili su bolnicu. Pacijenta su bukvalno htjeli da uspavaju protiv njegove volje.
Pacijent nikad nije imao tekoa sa mokrenjem, uprkos ovome je za boravak u bolnici rutinski stavljen kateter
da sestra ne bi imala problema. Zbog katetera je uretra bila neto oteena i pacijent je nakon odstranjivanja
katetera kod kue imao probleme sa mokrenjem, to bi imao svaki drugi pacijent u ovakvom sluaju.
Na to je kuni ljekar, mada to nije bilo prijeko potrebno, stavio suprapubini kateter, punktirajui pri tom trbunu
duplju, da bi pacijent dva dana nakon tog umro od akutnog peritonitisa.
Greke pravimo svi mi, ali ovdje nije u pitanju to. Radi se o tom da se kod oboljelih od raka ine stvari koje se u
slinim okolnostima nikad ne bi inile kod ostalih bolesnika.
Ovo uopte nije usamljen sluaj. Samo ja mogu da pobrojim na stotine pacijenata kojima su ljekari protiv njihove
volje dali morfijum i time ih praktino uspavali. Ovaj pacijent, koji je umro od ak. peritonitisa je bio skoro potpuno
zdrav. Njegovi karcinomi su bili inaktivirani, a poslednji rak kostiju u fazi ozdravljenja. On je mogao udobno da ivi
jo trideset godina. Kratko prije nego to je umro, on je kovao planove kako e da provede ljeto.
Brutalnost svakog pojedinog sluaja lei u sistemu. Stoga vas molim da razumijete da nema svrhe kritikovati
pojedine naroito brutalne tzv. ljekare, nego jednostavno mora da se ukloni ovakav sistem. Da ste vi vidjeli na
stotine ljudi kako umire na ovako brutalan nain i vi bi ste pisali ovako beskompromisno i "nediplomatski", ako bi
ste htjeli da budete iskreni.

Ljekar nove medicine

U Novoj medicini je pacijent apsolutni gospodar po pitanju zahvata na njegovom organizmu. Samo on moe da
zna ta je za njega stvarno dobro i pravo, samo on moe da preuzme stvarnu odgovornost za samoga sebe. On
ovdje nije pasivni primalac terapije, nego mora sam da bude aktivan. Odnos pacijenta i ljekara u Novoj medicini
mora sasvim nanovo da bude definisan i kreiran.
Za njega najbolju terapiju, pacijent mora da razradi uz pomo ljudi koji su i duom i tijelom ljekari i koji imaju
toplo srce za svoje pacijente. Nije pretjerano rei da oni koji hoe da rade s Novom medicinom, pored obimnog
strunog znanja na sva tri nivoa, moraju prije svega da budu dobri i mudri ljudi, koje e pacijent moi da prizna
kako kao ljudskog partnera, tako i kao vrhunskog strunjaka.
Rad na tri nivoa Nove medicine zahtijeva jedan psihokriminalistiki postupak. Pitanje je da li se on moe nauiti.
Ljekar mora biti u stanju da u momentu sve intuitivno obuhvati, a da pri tom nije gluplji od svog intelektualno
orijentisanog kolege. Posljednji imaju obino probleme s tim da ne posjeduju karizmu i da ne poznaju ljudski pristup
pacijentu.
Ne postoji nita to prua toliko radosti kao stvarno kvalifikovano ophoenje prema sva tri nivoa i pet prirodnih
zakona Nove medicine. Ovo e karizmatine i ovjekoljubive meu ljekarima nagnati na to da ovladaju neophodnim
obimnim znanjem do kojega jedan specijalista, koji danas vai za krunu medicinskih nauka, nema anse da dopre.
Ljekari budunosti e morati da budu u stanju da sa karizmom zdravog ljudskog razuma rade medicinsko-
kriminalistiki. Oni moraju stajati na strani pacijenta kao dobri prijatelji, koji e "efu" pacijentu da stave na
raspolaganje svoje naroito medicinsko znanje. Jer terapija budunosti se najmanje sastoji u propisivanju
 72
medikamenata. Njen najvei dio ini da pacijent razumije uzrok svog biolokog konflikta i da naui da
razumije svoje tzv. oboljenje i da sa svojim ljekarom pronae najbolji put da iz konflikta izie i da se vie u njega ne
vraa.
Ovi "svetenici Asklepiusa", prema mojoj predstavi, treba da budu obini i mudri ljudi, toplog srca, sa
istovremeno sveobuhvatnim znanjem. Meni je jasno da ova slika nije u skladu sa dananjom slikom "uspjenog"
ljekara.
Terapija tzv. oboljenja raka, odnosno SBS dijeli se na tri nivoa:
nivo psihe
praktino-psihika terapija sa zdravim ljudskim razumom
cerebralni nivo
posmatranje toka i terapija cerebralnih komplikacija
organski nivo
terapija organskih komplikacija

Nivo psihe: praktina psihika terapija sa zdravim ljudskim razumom

Mogli bismo nau terapiju teoretski podijeliti na tri nivoa, kao to sam pokuao da uinim, ali pri tom moramo
ostati svjesni injenice da sve u naem organizmu stalno protie istovremeno, dakle sinhrono. Mi ne smijemo
pomisliti da u Novoj medicini doe do specijalizacija u smislu da se jedni bave nivoom psihe, a drugi i trei sa
ostala dva nivoa pojedinano. ak i danas toliko hvaljeni timski rad moe da doe u obzir samo sa kompletno
obrazovanim ljekarima na podruju sva tri nivoa.
Normalno je pacijent obolio od jednog konflikta "o kome ne moe da pria" o kome on, bar do sada, nije mogao
da pria. To da li nama izgleda primjereno ili neophodno da on o tome nije mogao da govori ili da mislimo da je on
o tome odavno ve mogao da pria je za Novu medicinu neinteresantno. Jedino to je neophodno da mi pokuamo
razumijeti zato pacijent, obzirom na njegov mentalitet, nije o tom mogao da govori.
Sjeam se jedne stare ene koja je obolila od karcinoma sigme jer joj je uginuo kanarinac kojeg je jako voljela.
Dvanaest godina je on bio njen najbolji prijatelj. DHS se desio kad ga je nala mrtvog u kavezu. Bio je zamazan
tenim izmetom. Stara je ena mjesecima o tom sanjala. esto bi u snu sebi prebacivala da je svog "Hanzija"
pogreno hranila i uvijek bi ga vidjela u tenom izmetu. Nakon etvrtog mjeseca, dogodilo se rjeenje konflikta, jer
joj je kerka poklonila jednog "novog Hanzija". Uobiajenim krvarenjem crijeva u fazi izljeenja rak je primjeen.
Stara dama je preivjela samo zato to ljekari smatraju da terapija u njenim godinama nema smisla. Kod jednog
mladeg ovjeka bi sigurno dola u obzir opsena operacija sa postavljanjem vjetakog analnog otvora. Ovo bi
izazvalo, to se skoro uvijek deava, SWE konflikt, onda bi se ustanovile metastaze u kostima i uslijedilo bi
uspavljivanje morfijumom. Naalost, to je danas uobiajeni put, koji je inae potpuno nepotreban. Stara dama se
danas, nakon 5 godina, osjea potpuno dobro. Ja sam rodbini podvukao da, u sluaju da "novi Hanzi" ugine, ne
ekaju vie od 4 mjeseca sa poklanjanjem "daljeg Hanzija".
Slian sluaj sam doivio u arskoj oblasti (Saarland). ena jednog upravnika sanatorijuma obljela je od
ovalnog karcinoma plua. Stvar se otkrila samo zato to je pacijentkinja lagano kaljala, zbog ega je kuni ljekar
traio snimanje plua. Pri tom je pronaeno jedno tzv. "solitarno ovalno arite" plua. Ovakva solitarna ovalna
arita su uvijek alveoalarni solitarni adenokarcinomi, koji su znak jednog konflikta smrtnog straha doivljenog zbog
nekog drugog ovjeka ili ivotinje.
Mu ove, oko 57 godina stare pacijentkinje me je zamolio za savjet. Ja sam pregledao i ispitao pacijentkinju i
pronaao da je DHS imala prije otprilike osam mjeseci, kad je njen voljeni maak "Morle" uspavan zbog bolesti.
"On je preko esnaest godina bio nae dijete, ak je s nama za stolom jeo", rekla je. Od momenta kad joj je
veterinar rekao da e maka morati dati na uspavljivanje, ona je izgubila na teini, nije mogla da spava i morala je
da misli samo na maka, koji je nakon 14 dana stvarno dobio pricu za uspavljivanje. Konflikt je potrajao 4
mjeseca. Mu vie nije mogao da gleda kako mu ena pati i jednog dana on donese kui novo mae, koje je
izgledalo slino uspavanom maku. Od tada se pacijentkinja ponovo osjeala dobro. I kad je dva mjeseca kasnije
otkriveno solitarno ovalno arite u desnom plunom krilu, veliine oko 5 cm, pacijentkinja je ve ponovo imala
svoju uobiajenu teinu, dobro je spavala i svijet je bio u redu. Ona je dobro podnijela saoptenje dijagnoze,
hemotrovanje i zraenje kobaltom. Ljekari su se udili da tumor niti raste dalje niti se povlai. Dva mjeseca nakon
svih tortura, pacijentkinja i njen mu su mi se obratili za savjet ta bi jo trebalo da rade. Ja sam odgovorio: "da
njegujete dobro maka". Ovo i nisam imao potrebe da kaem, jer je novi maak ve bio "dijete u kui". Pacijentkinja
se danas osjea dobro.
Oba ova primjera mogli bi da pokau kako bi izgledala terapija zdravim ljudskim razumom u idealnom sluaju
(pod pretpostavkom da je stvar izvodiva). Meni uopte ne smeta injenica da me moje visokodekorisane bive
kolege susreu sa podsmijehom ako sa jednom starom damom provedem dva sata u razgovoru o njenom
pokojnom kanarincu i pokuam da se prebacim u pomalo skurilne odnose koje ona gaji, a koja nema nikog blieg
na ovom svijetu nego to je njen kanarinac "Hanzi". Naravno da jedna takva dama ne moe da plati honorar od
2.000 DM u sluaju da jedan profesor pristane da saslua njen jad zbog kanarinca, koji nije vrijedio vie od 10 DM
dok je bio iv.
Takoer mi ne smeta ako visoko uvaavani psiholozi misle da ovdje mora najprije da bude rasvijetljena
psiholoka pozadina u smislu kako i zato i koji traumatski doivljaj bi mogao da bude u pozadini. Sve ovo uopte
ne tima, jer DHS ovim nije obuhvaen. To je uvijek kao kod golmana. On moe da uhvati sve lopte ije kretanje
moe unaprijed da predvidi, samo lopte koje su felirane i koje ga "uhvate na pogrenoj nozi" mora bespomono
 73
da gleda kako izmiu. DHS je uvijek nepretpostavljena konstelacija i situacija. Nju nijedan psiholog ne
moe da prorauna, a o objanjenju i da ne govorimo.
Ovdje moram da ispriam o najmanje jo dva sluaja, koji treba da pokau da "psihoterapija" pojedinanog
pacijenta ne donosi nita. esto se mora ii 1, 2 ili 3 stepena navie i pokuati sa terapijom itave okoline. To esto
uopte nije izvodivo.
etrdesetpetogodinja pacijentkinja oboli od karcinoma kostiju vratnih prljenova i karlice poto je prethodno
imala karcinom dojke. Dijagnoza je glasila: "Recidiv Mamma-ca sa generalizovanim metastazama, stanje nakon
amputacije." Pacijentkinji je saopteno da se nita dalje ne moe uiniti i ona je prebaena u sobu za umiranje u
jednoj maloj bolnici. Po zanimanju je bila hailpraktiker (heilpraktiker). Bio sam pozvan i pronaao sam, to sam i
pretpostavljao, da su tzv. "generalizovane metastaze" - dva SWE-konflikta sa razliitim DHS-om. Dok je
pacijentkinja pohaala kolu za hailpraktikera i imala dvoje usvojene djece, kupila je sebi hailpraktiker-peat, koji
naravno nije smjela da koristi dok ne diplomira. Jednoga dana su ga njena djeca pronala i igrala se s njim
"dostavljaa pote". Ona su ispeatirala na stotine cedulja i ubacila ih u potanske sanduice itavog naselja. Kad
je majka stigla kui i shvatila ta su uradili, bila je kao oduzeta od nelagodnosti jer je izblamirana i ispala
prevarantkinja. inilo se da stvar moe donekle popraviti samo hitno polaganje diplomskog. Ona poinje da mravi,
ui danonono, to joj ne pada teko jer i onako ne moe da spava. Bila je kao u zanosu. Mu se osjetio
zapostavljenin, psovao je i alio se. ena se nije vie ni na ta obazirala. Bila je kao opsjednuta namjerom da to
prije diplomira i da prestane da vai za prevarantkinju. Ona je imala jedan SWE konflikt u intelektualnom pogledu,
jer se odjednom osjeala pred svojm okolinom kao prevarantkinja zbog jo nepoloenog diplomskog ispita. U toku
aktivnosti ovog konflikta, ona doivljava i sljedei SWE konflikt u seksualnom pogledu: kako u ovom periodu i nije
bila zainteresovana ni za ta drugo sem za uenje, mu joj je prebacio da u krevetu nita vie ne vrijedi. Tri
mjeseca nakon DHS-a je diplomirala.
Kad sam je vidio prvi put, leala je, kako rekoh, u "sobi za umiranje". Tijela vratnih prljenova, od drugog do
etvrtog, bila su do te mjere u osteolizama da se svaki as moglo raunati sa njihovim slomom, to bi imalo za
posljedicu kvadriplegiju. Njoj je ve bio dat morfijum da bi joj se utedio ovaj doivljaj, ali je dosta brzo ukinut na
insistiranje rodbine, jer sam ja to postavio kao uslov svog rada. Ona je bila napola u vagotoniji, a napola u
simpatikotoniji. Nakon to sam je ispitao i pregledao, pogledao rentgenske snimke, ona je htjela znati da li jo ima
nade. Rekao sam joj: "Ako uspijete da ne pomaknete glavu etiri sedmice, onda se i ne moe nita polomiti. Onda
e se skupiti toliko mnogo kalusa da se vratni prsljenovi vie nee moi slomiti, jer ovaj konflikt je oigledno
definitivno rijeen. Od osteoliza karlice u stvari ne moete da umrete ako ne budete koristili morfijum, ali ja ne znam
kako e se dalje razvijati odnos izmeu vas i vaeg mua, a od tog oigledno zavisi vaa svijest o sopstvenoj
vrijednosti u pogledu seksa."
I stvarno su vratni prljenovi ozdravili po planu, na zaprepatenje ljekara. Konano je imala vie kalusa nego to
je ranije imala sadraja kalcijuma. Ona je stvarno uspjela da lei etiri sedmice, a da ne pomjeri glavu. Za razliku
od planske rekalcifikacije vratnih prljenova, karlica je bila pogaana naizmjeninim fazama rekalcifikacije i novih
osteoliza sa recidivima konflikta. Deavalo se da i po tri sedmice bude dobro, a da onda iskrsnu nove osteolize.
Pacijentkinja mi je rekla:" Gospodine doktore, moj mu se pojavljuje u ovoj sobi uvijek smrtno ozbiljan, on me vie
ne voli, ja uopte ne vjerujem da on eli da ja ponovo budem zdrava. Ja onda obino kaem: 'Idi i ostavi mi djecu,
ne mogu da podnesem izraz tvog lica.'" Mu u maniru ekstremnog hrianina nije se mogao pokrenuti na to da
pomogne svojoj eni. Nakon naroito tekih scena u bolnici, mogli su se vidjeti "uspjesi" u vidu novih osteoliza u
karlici. Kad bi ena nanovo dobila neto nade, istovremeno bi se s kalusom pojavili i bolovi sa rastezanjem
periosta. Onda bi ve pored kreveta stajali ljekari sa gotovim inijekcijama morfijuma. Vie puta su joj davali
morfijum bez njenog znanja i protiv njene izriite volje. Savjetovao sam jadnoj eni da zahtijeva premjetaj u neki
sanatorijum i da duboko u sebi prekine sa svojim muem, jer samo tako postoji ansa da probije avolji krug. Ali
zdravstveno osiguranje nije vie htjelo da plaa njenu hospitalizaciju, nijedan sanatorijum nije htio da je primi, mu
nije htio u kui "takav jedan teatar", on za nju vie nije imao osjeaja.
Konano su ljekari krenuli da daju morfijum kontinuirano. Dvije sedmice se jadna ena muila, a zatim umrla.
"Stigla si radosnom cilju", napisao je mu u itulji.
Jo elim da vam kratko ispriam drugi sluaj, koji je naroito tipian, ali ni u kom sluaju usamljen. Jedna
mlada ena oboli od dva konflikta straha u potiljku. Jedan DHS se desio kad je saznala da mora za svekrvu
doivotno da uplauje penziju. Ovaj strah joj je leao etiri mjeseca u potiljku. Drugi DHS se desio kad su od nje
traili da pristane na operaciju mozga.
I tako je ena skoro slijepa leala kod kue dok Hamerova arita u onom korteksu nisu izgubila edem i ona
ponovo mogla da vidi. Ovaj proces napreduje samo laganim tempom. Najvea prepreka ovom je roena majka,
koja se nervira to mora da pomae kerki. Ona hoe da kerka ode u bolnicu da bi "cijeli teatar po kui prestao".
Tu i tamo me naziva sa kerkinog bolesnikog kreveta i to onda ovako zvui :"Dobar dan, gospodine doktore, ovdje
gospoda Z., vi ve znate, majka gospode X. Sluajte, gospodine doktore, vjerujete li stvarno da e od ovog jo
neto da bude. Ja vidim to vidim da se ovo ne pomie s mjesta. Ona je tako iscrpljena i umorna, ona ne moe ni iz
kreveta da ustane. Ah, kako je jadna. ovjek mora svojim oima da gleda kako vlastito dijete lagano umire. Zar ne
bi bilo bolje da je odmah umrla, nego da se ovako mui. Ja ipak mislim da je bolje da je u bolnici nego da ovdje
bespomono lei naokolo i eka vlastitu smrt. Gospodine doktore, (tie, ali da kerka to veoma dobro razumije) ja
vidim da ona umire, pa ne vjerujete valjda da e od nje neto biti"?
Komentar je izlian. Naalost moram da vam priam i o ovako drastinim sluajevima da bih pokazao kako se
situacija esto puta otme ak i u fazi ozdravljenja. Takoer, u ovom sluaju zdravstveno osiguranje nee da
sarauje. Ono samo lakonski izdaje uputnice za bolnice koje za pacijenta znae sigurnu smrt. Kod kue je
nemilosrdna majka koja ivi u sumanutim predstavama da kerka, time to ne odlazi u bolnicu, samo hoe nju da
 74
nervira. Onda bi majka mogla konano da dalje ide da isti, jer je sad na totalnom gubitku proputajui to.
Da mu nije sauvao uvid i mir, pacijentkinja bi odavno umrla.
Recite mi, molim vas, kako da nazovemo ovaj vid psihoterapije? Mogu da pretpostavim da su psihijatri i
psiholozi prilino razoarani mojim sistemom. Jer nema vremena za frojdovski ou i analize, koje bi trajale
mjesecima. Ne ostaje vremena za famozne intelektualne konstrukcije i igrarije, jer vrijeme prolazi neumoljivo. Ovdje
i danas konflikt mora biti pronaen i po mogunosti to bre biti rijeen, jer svaki dan nadalje ini stvar sloenijom u
pogledu komplikacija u fazi ozdravljenja. Mi nemamo posla iskljuivo s pacijentom, nego i sredina u kojoj ivi mora
da sarauje, inae pacijentu praktino nema pomoi. Veina vas nee ni povjerovati u moju ovu ili onu priu o
bolesnicima. Ali one su stvarno istinite. Mnoge od njih su jo gore nego to sam ja mogao da opiem. Ne radi se
ovdje o tom da se neko jednostavno optui, nego je cilj da se iz tipinih primjera ui tipina problematika ovog
sistema.
Mi npr. iz statistika znamo da se prilikom promjene miljea mijenjaju vrste i uestalost razliitih oboljenja raka. U
vremenu velikih porodica bio je est karcinom eluca. Jedni se drugima nisu mogli sklanjati sa puta, a familijarne
razmirice vode najee do karcinoma eluca. Takvi problemi su danas, u prilino disociranom drutvu, praktino
iezli i kao posljedicu toga rjee vidamo karcinom eluca.
Konflikti majka/dijete su u vremenu velikih porodica postojali relativno rijetko. Majke, koje su imale vie djece
mogle su npr. smrt jednog od njih lake da prebole nego dananje majke sa jedincima. Takoer, promijenjena
shvatanja odgojnih metoda ispoljavaju se "konfliktno". Dananje "diskutovanje" majki i njihovih veoma neurotinih
jedinaca ranije je vazilo za "pruanje otpora" i kanjavano je amarima, to je tedilo nerve roditelja. Stalne
diskusije i nerviranje bez kraja danas esto dovode obe strane do ludila. Uestalost karcinoma dojke je prilino
porasla iako imamo manje majki i manje djece nego ranije. Ovdje treba spomenuti i konflikte s partnerom i
karcinom dojke u "dojci partnera". Ovim bi se mogla objasniti velika veina fenomena ako bi se izdiferencirale
denjakinje i ljevakinje.
Seksualnom emancipacijom je uestalost karcinoma grlia materice neznatno opala. Tko je doivio kakve su
nekad ogromni grijesi na ovom podruju bile tzv "prevare", moe da ocjeni razliku u odnosu na dananje stanje.
Promjenu uestalosti oboljenja moemo najbolje da posmatramo kad useljenikih grupa u Americi, npr. iz
Japana. Kad su ovi japanski doseljenici izali iz svojih strogih japanskih porodica i firmi, gdje su npr. karcinom
eluca i karcinom grlia materice bili veoma esti, promijenila se i uestalost oboljenja raka za svaku pojedinu
vrstu. U Americi jedva da tko od ovih doseljenika oboljeva od karcinoma eluca i karcinoma grlia materice, ali zato
mnogi oboljevaju od raka dojke, to je kod kue u Japanu prava rijetkost. Pomisao da bi se samo drutveni ili
odnosi okoline trebalo da promijene pa da imamo manje oboljevanja od raka je varljiva. Ovim se mijenjaju samo
vrste konflikata, a time i vrste naroitih programa.
Jedan aspekt je stvarno veoma vaan. On se najee preutkuje. Ima mnogo situacija koje potkrijepljuju to da
bogati ljudi oboljevaju samo od jednog dijela konflikata i oboljenja raka od kojih oboljevaju siromani ljudi. Npr.
jedan sudski izvritelj je za iromahe prava katastrofa, za bogate uopte nije problem zaas ispuniti ek jer je
zaboravio da plati neki raun. Konflikti su najee nesavladive prisile, kojima pacijent ne moe da umakne.
Novcem se ne mogu izbjei sve, ali vei dio ovih prisila moe.
Najkasnije na ovoj taki postavlja se veliko pitanje: koji je put, smisao i svrha nae terapije? Vjerovatno je dobro
da mi danas ivimo u jednom filozofsko-religioznom vakumu gdje su nazori hrianske crkve izgubili svoju
normativno-drutvenu vanost. Ovo nije nesrea, jer nesrea bi bila da mi alimo za neim to se pokazalo kao
neodrivo i ekamo na nove antropoloske norme koje e da smisli neki naunik, politiar ili crkveni otac, a koje sa
naim biolokim kodovima nemaju nikakve veze.
Praktina upotreba Nove medicine mora da pravi sutinsku razliku izmeu terapije date sistemom pet biolokih
zakona prirode i one koja je produkt drutvenih i medicinskih okolnosti.

Anamneza konflikta - iznalaenje DHS-a

Test pljeskanja mora da prethodi svakom ispitivanju pacijenta da bi se saznalo da li je u pitanju denjak ili
ljevak. Zato pacijentu kaemo da pljee kako to ini u pozoritu. Ruka koja je gornja i pljee po donjoj je vodea.
Ovo je vano za prepoznavanje hemisfere malog i velikog mozga sa kojom pacijent preteno radi i na koju mora da
udari njegov prvi konflikt (ukoliko se ne radi o strani za dijete ili partnera, odnosno ve utvrenim odnosima). Ova
korelacija je mogla biti empirijski pronaena i u sluaju konflikta se moe lako provjeriti na osnovu CCT-a.
Nakon iscrpnog anamnestikog ispitivanja pacijenta, uzimajui u obzir podatke o njegovoj ljudskoj okolini,
njegovim tegobama i eventualno ve donesenim nalazima, ljekar mora biti u stanju da sastavi anamnezu konflikta.
Za jednog medicinara Nove medicine su sve informacije od interesa, kako ljudske tako i medicinske. Na CT snimku
mozga uvijek postoji niz oiljaka, koji se bez ovih informacija ne bi mogli objasniti. Najvanija taka je traenje
DHS-a i tano utvrivanje vremena njegovog dogaanja, sa svim propratnim okolnostima. Po mogunosti, ve kod
prvog detaljnog pregleda morao bi da bude prisutan CT-mozga (neinvazivna metoda pregleda), ako se ne radi o
sasvim banalnim i laganim simptomima. CCT je za anamnezu konflikta od velikog znaaja jer se na osnovu njega
konflikti mogu ciljano ispitati. Na snimku se ve moe odrediti njihova osnovna bioloka vrsta i tema. Za
vrednovanje je dovoljan CCT u standardnim presjecima (paralelno sa bazom lobanje), bez kontrastnog sredstva,
gdje je doza zraenja minimalna. Za Novu medicinu je neprimjereno praviti snimak magnetne rezonance (NMR)
 75
umjesto CT-a. Ovaj pregled traje due, psihiki optereuje i o dejstvu na organe se jo suvie malo zna.
Osim ovog, snimak NMR ima i tu manu da na njemu ne moemo da vidimo konfiguracije mete otrih prstenova u
mozgu, jer se on ravna samo prema molekulama vode. U svakom sluaju NMR se moe savjetovati za pcl-fazu i
naroite specijalne preglede, jer su nakupine glije i edem na ovim snimcima veoma lijepo predstavljeni (to jedan
strunjak moe da vidi i na CT-u). Osobina NMR je da veoma dramatino predstavlja organske i cerebralne
promjene, tako da je pacijentu pruen utisak da, na primjer, ima veliki tumor na mozgu dok to na osnovu CT-a
izgleda mnogo manje dramatino.
Ovdje emo se jo osvrnuti na niz praktinih pitanja. Tako e se u budunosti, u Novoj medicini, pacijentu koji
ima karcinom debelog crijeva savjetovati da to prije, po mogunosti prije konfliktolize, proguta TBC bacile, ime bi
se danas moglo doi u koliziju sa nekim zakonima i propisima. Stoga ne vrijedi priati ta bi se sve kod nekog
optimalno moglo uiniti, ako je ovaj put praktino zabranjen.

IZRAUNAVANJE TOKA KONFLIKTA OD MOMENTA DHS-a

Ne dajite nikad ishitrene dijagnoze i prognoze, sve dok ne upoznate duinu trajanja i intenzitet, odnosno masu
konflikta i dok ne bude jasno da li je konflikt realno rijeiv. Neki konflikti izgledaju teoretski lako rjeivi, dok u
stvarnosti to nisu, jer je pacijent zarobljen u razliitim prinudama. On npr. ne moe da ostavi svoje radno mjesto, ne
moe da proda svoju firmu, ne moe da se razvede, ne moe da raskrsti sa svojom svekrvom itd. Ako sve ove
take, bitne za mogunost rjeenja konflikta, nisu izvodive, onda se mora pokuati sa prijateljima, roacima,
poslodavcem, bankom, itd. nai najbolju mogunost rjeenja konflikta. Kao trea varijanta, ostaje mogunost
rjeenja konflikta na duhovnom nivou. Tek tad se ima taka oslonca za prognozu. U najveem broju sluajeva e
se zajedno s pacijentom pokuati rjeenje njegovog konflikta. S druge strane, postoje i konflikti koji ne smiju biti
rijeeni, a o kojima smo ve govorili.
Zapamti:
Najvanije je umiriti pacijenta, jer ogromna veina preivljava. Pacijenti moraju uiti da razumiju da je
ono to je gledano kao "bolest" u stvari osmiljeni bioloki naroiti program prirode. Dakle, neto to ima
smisla, neto u principu dobro ne treba da bude suzbijeno nego ga treba razumijeti. Samo eventualne
komplikacije moramo probati da izbjegnemo. U rjeim sluajevima, konflikt ne treba ili ne smije da bude
rijeen.

Cerebralni nivo: posmatranje toka i terapija cerebralnih komplikacija

Nova medicina nije takva da bi se mogla podijeliti na discipline koje bi se bavile pojedinim dijelovima ciklusa,
npr. samo konfliktolizom ili samo komplikacijama, nego je u pitanju sveobuhvatna medicina koja mora istovremeno
da obraa panju jednako na sve dijelove jednog SBS-a.
Precizno posmatranje cerebralnih procesa za vrijeme ca- i pcl-faze je poeljno ali nije conditio sine qua non.
Kako je cerebralni proces sinhron sa procesima na ostala dva nivoa, o njemu se, ako se ima iskustva, moe
zakljuiti iz CT-a mozga.
CT mozga se moe dobro prosuditi bar u pogledu hemisfera velikog mozga, jer svaki ekspanzivni proces se
oituje potiskivanjem i deformacijom u predjelu rogova lateralnih komora i cisterni. Za razliku od podruja psihike
terapije, gdje vam nisam mogao dati puno konkretnih pravila ponaanja, ovdje to mogu:
Ako je konflikt, odgovoran za bolest pacijenta, jo aktivan, onda se u ovom stadijumu pred rjeenje konflikta
treba uraditi CT-mozga.
CT-mozga je vaan za prosuivanje starih oiljaka mozga, jer pacijent nam moe "samo" ispriati svoje
konflikte, a kako su se oni projektovali na mozak i koji bioloki konflikt je u pitanju moemo da vidim samo iz CT-a.
CT-mozga je vaan zbog kasnijeg poreenja, jer esto na prvom CT-snimku ne postoji, dok na kasnijim CT-
snimcima moe da se vidi perifokalni i intrafokalni edem Hamerovog arita.
CT-je naroito vaan da bi se potvrdilo da li je kod terapije "ulovljen" pravi konfliktni sadraj. Normalno se to zna
i bez CT-a, ali nekad postoje kritini sumnjivi sluajevi, naroito kod recidiva DHS-a.
Za pacijenta je vano da sam moe da vidi kako stvar protie, to mu ovdje moemo demonstrirati da bi ga
umirili. Kad pacijent vidi da je ljekar siguran u ono to tvrdi i on se umiri. Osnovna zapovjest je - izbjegavanje
panike.
Ako je kod pacijenta odgovorni konflit ve rijeen, onda je CT- mozga od velike vanosti i treba ga uraditi to je
mogue bre jer: Epileptoidna kriza koja se iekuje moe da da komplikacije koje bi trebalo da se unaprijed
procijene. Ovom metodom se npr. srani infarkt moe predvidjeti sa tanou od plus ili minus 14 dana, ako se zna
kad je bila konfliktoliza i kako izgleda CT- mozga.
Kod pacijenata gdje nismo sigurni po pitanju momenta konfliktolize (ona ne mora biti u istom momentu kao i
DHS), bez CT-snimka moemo biti iznenaeni pojavom modanog edema.
Od CT-a mozga treba da zavisi eventualna medikamentozna terapija u pcl-fazi.
Uvid u tok SBS-a nam, pored psihike kontrole, daje i kontrolni CT- mozga. Ovaj pregled je skoro jednostavniji
od pregleda CT- snimaka organa, jer edemi ozdravljenja na organima nisu uvijek jednostavni za prosuivanje.
Pacijent i ljekar su zadovoljni ako mogu da procjene tok SBS-a
Za pacijenta je naroito vano ako moe da prepozna taku preokreta nakon koje se ide u pravcu normalizacije
kad vie ne postoji opasnost.
Uvid u stanje oteenosti mozga daje nam dobru mogunost za prosuivanje kod doziranja kortizona itd., ijom
upotrebom uspijevamo da zakoimo oticanje mozga i organa. Ova terapija, s jedne strane, smanjuje rizik, dok s
druge strane ima tu manu da produava pcl-faze SBS-a. esto pacijenti, naroito ambulantni, do sljedee kontrole
 76
ulove jedan novi konflikt o kojem nee da priaju jer im je vjerovatno nelagodno, a mi ga na CT-snimku
mozga vidimo. Znati takve stvari je veoma vano. Ovi novi aktivni konflikti ne mogu da se vide na snimcima NMR.

Zvijezda vodilja terapije: kodovi naeg mozga

Prvo da se osvrnem na mogue kritike religioznih poletnika koji e, vjerovatno, da kau da se ja ravnam prema
ovjeku, a ne prema bojem zakonu, ta god da pojedini vjerski pravci pod ovim zakonom podrazumijevaju. Ovo je
samo upola tano. ovjek kao boje stvorenje ima svoje mjesto unutar itavog bojeg kosmosa. Ovo mjesto mu je
dodjeljeno na osnovu kodova njegovog mozga.
Svaka ivotinjica razumije kodove svog mozga, koji su kod nje postavljeni slino kao i kod ovjeka. Nijedan lav
ne ubija vie plijena nego to mu je potrebno da se zasiti. Za razliku od njega, ovjek pronalazi atomsku bombu
pored ostalih oruja za masovno unitenje i ve moe kompletnu zemaljsku kuglu, teoretski vie puta, da razori.
Dakle, u kodu izvjesnih ljudi ili naroda mora da se neto dogodilo, mora da je razoreno neto zbog ega su uzeli
ovaj paranoidno-megalomanski potpuno protivprirodni nain ivota, koji se naziva civilizacijom, a koji nije predvien
kodovima naeg mozga, nego predstavlja iskakanje iz kolosijeka.
Takoer, ovdje vie nije mogue sjediti na dvije stolice, s jedne strane ivjeti u skladu sa civilizacijom, a s druge
strane bio-logino u skladu sa kodovima naeg mozga.
Kako treba terapirati jednog djeda koji je dobio DHS jer su ga u skladu sa civilizacijom strpali u staraki dom,
gdje on, prema kodovima svog mozga, uopte ne pripada. Drutvo oekuje da e on ovdje da se "prilagodi". Dakle,
mi bi morali pokuati da mu rijeimo konflikt protiv njegovih kodova, to je vrlo problematino, da ne kaem
protivprirodno. Sigurno je da postoje prinude i konstelacije gdje se rjeenje konflikta u skladu s kodovima ne moe
realizovati. Ali to sa samim principom nema nikakve veze. Put do jedne nove svijesti o ponaanju u skladu s ovim
kodovima, bie dugaak.
Veliki svjetski revolucionari i reformatori veinom polaze od toga da su svi ljudi isti i samo treba imati optimalan
sistem da bi se njima moglo optimalno drutveno dirigovati. Ovo je bilo pogreno. U kodove naeg mozga spada
takoer familija i okolina, koja je u skladu s ovim kodovima. Jednostavno, ne moe imati smisla posmatranje
ovjeka kao pojedinane individue jer to unaprijed programira konflikte sa naim vlastitim kodom.
Smisao i svrha ovog pretresa bi bili da vi vie ne pitate kako izgleda sasvim konkretno terapija raka. Pametni
harizmatini ljekar e bez daljnjeg razumjeti ta ja ovim hou da kaem. Pitajte majku kako lijei brigu svog djeteta i
ona e u momentu odgovoriti da ne zna. Ali do sada joj je uvijek polazilo za rukom da svoje dijete utjei i
oraspoloi.
Kad bi pokuao da vam gurnem u ruku eme, to bi bilo besmisleno, onda bi povrni ili slijepi medicinari dobili
nove tekoe, jer pacijent ne ostaje da stoji u bezvazdunom prostoru, on misli, osjea i nadalje se sve u njemu
kree. Kako rekoh, nema vremena za kovanje dugakih terapijskih planova. Ve samo kriminalistiko njuenje
pacijentovog konflikta, o kome on do tad nije ni sa kim mogao da pria, pokree kamen na kotrljanje. Dolazi ponovo
vrijeme velikih pravih ljekara, obdarenih milou poznavanja ljudskog bia, kojih je nekad bilo i koji su u tzv.
modernoj medicini gurnuti u pozadinu, nasuprot "maherima", medicinskim inenjerima koji zahtijevaju da im se
glupost jo pozlati.
Jo jedan praktian recept mogu da vam dam: ne gurajte pacijenta nikad u paniku, jer on od tog moe da umre.
Sa Novom medicinom i onako ne mora da ima paniku. On veoma dobro moe da razumije ta se tu deava ili mora
da se desi. Skoro svi pacijenti (95% i vie) prebole svoje oboljenje raka ako izbjegnu paniku. Mnogi pacijenti e
ponovo, jednom, doivjeti novi konflikt i novi rak. Ovo je sasvim normalno i upravo ovo je ivot. Ali ovo uopte nije
tako loe ako ovjek ima pametnog ljekara, koji na to normalno gleda.
vrste eme su zabranjene. One nisu u skladu sa razliitim psihikim situacijama i konstelacijama. to je za
nekog kanarinac, za drugoga je vjerovatno njegov dvorac. Oba konflikta su od iste vanosti i vrijednosti i samo
glupak to ne vidi. A savjetovati glupog kako da ini pametne stvari je orav posao.
I kako ne mogu da postavim vrsta pravila kako se kod jednog pacijenta treba psihoterapeutski postupati, jo
manje mogu da postavim vrsta pravila kako se treba odnositi prema roacima i prijateljima pacijenta ili njegovom
efu, radnim kolegama itd. da bi i oni saraivali. Ovo ostaje preputeno umijeu ljekara i njegovom istananom
osjeaju. Vi ete u ovom podruju doivjeti mnoge neuspjehe, kao to sam ih doivio i sam. I esto rodbina i
pacijentovi najblii uopte nisu zainteresovani da stric, djever ili otac ostanu u ivotu, jer se time pitanje nasljedstva
jo vie razvlai. Pametnima ne priam nita novo. Jednostavno, postoje granice terapijskih mogunosti.

Organski nivo: terapija organskih komplikacija

Tko za mene tvrdi da sam protiv operativnih zahvata, onda me taj nije razumio. Ja sam sm pronaao tzv.
"Hamerov skalpel" koji sijee dvadeset puta otrije nego uobiajeni skalpel. Ja sam za to da se primjeni sve to
pacijentu moe pomoi, ukoliko to ima smisla.
Kod pet stvari su dosadanji hirurzi polazili od pogrenih pretpostavki:
Oni nisu znali da je rak na organu relativno nevaan i da se on automatski zaustavlja prebacivanjem koda u
mozgu. Ostaci ovog procesa, kojeg smo nazivali oboljenje raka, za organizam su od manjeg znaaja. Oni
principijelno ni u kom sluaju ne smetaju organizmu da se dobro osjea. Navodno, ovo do sada nisu znali
medicinari kolske medicine, u koje se u prvom redu ubrajaju hirurzi.
Dok su simptomatski medicinari operisali organe, nisu znali o njihovim vezama sa kompjuterom-mozgom.
Nemajui pojma o ovim vezama, oni su, u prostodunoj bezbrinosti, jurili da sve narkotiu i operiu. Jo su
 77
najnaivnije neurohirurzi operisali tumore mozga, od kojih su veina bili u stvari relativno bezazlena
Hamerova arita, ve zacjeljena ili duboko u fazi ozdravljenja.
O psihi hirurzi nisu i tako nikad nita htjeli da uju. "Ah, gospodine Hamer, kakve veze ima psiha sa kostima?"
Hirurzi, takoer, jo nikad nisu uli za deavanja u vegetativnom nervnom sistemu, koja protiu na sasvim
odreen nain kod oboljenja raka. Ako znanje o ovom uzmemo u obzir, moemo da dodamo da za pacijenta koji je
"bio obolio" od raka pa, u meuvremenu, doivio konfliktolizu i nalazi se u fazi ozdravljenja, operacija predstavlja
ogroman rizik zbog narkoze, jer se pacijent nalazi u dubokoj vagotoniji. Osim toga, on ima edem mozga, to je
apsolutna kontraindikacija za operaciju koja nije od ivotne vanosti, pogotovo ako Hamerovo arite lei u
modanom stablu.
S druge strane, ako je pacijent jo u fazi aktivnog konflikta, tumor e nakon operacije da raste dalje. Tako da je
operacija i u ovoj fazi nepotrebna i kontraindikovana, jer pogoeni tako sigurno dobija recidiv i novu paniku kad
uje da tumor opet napreduje.

Pacijent donosi sve odluke o zahvatima na svom tijelu

Nova medicina i njeno razumijevanje od pacijenta neminovno prave partnera, kojem ljekar moe da ponudi
svoju pomo. Siguran sam da e se velika veina pacijenata u budunosti odrei hirurske pomoi kad je u pitanju
odluka da li njihove bezazlene izrasline treba da se odstrane ili ne. Operacija u vagotonoj fazi je, bez daljnjeg,
ogroman rizik, jer u ovoj fazi postoji naroita sklonost ka gnojenju i krvarenju. Opasnost od komplikacija je
ogromna. Ako se rak uopte hoe operisati, onda to treba uiniti tek nakon zavrene faze ozdravljenja.
Kako kod veine pacijenata ne postoji nikakva neophodnost operacije, ubjeen sam da e se vrlo rijetki od njih
pod ovim novim uslovima upustiti u to. Jer e svako prvo dobro da razmisli.
Moja procjena je da e se broj operacija tumora u budunosti svesti na 10% od dananjeg broja. Pa i ove
operacije e da budu bezazlene, samo odstranjivaenje mehanikih prepreka, a ne, kao do sada, bombastine
operacije sakaenja sa ekscizijom "duboko u zdravo tkivo".
Istina je da e proi jo neko vrijeme dok strah od raka, duboko ukorjenjen u naoj svijesti, bude zamjenjen
uravnoteenim nainom posmatranja, koji ne treba nikog da obeshrabri.
Nasuprot ovom, nama treba "mala hirurgija" za odstranjivanje malih komplikacija, kao to su: drenaa ascitesa
u venu femoralis, drenaa perikarda u pleuru i za sline vane male zahvate, koji bi pacijentu utedili mnogo toga,
a koji tek nakon novog postavljanja indikacija dobijaju svoj smisao. Ako jedan ascites vie ne vai za "poetak
kraja" kao to je to bio sluaj do sada, nego za radosno pozdravljen znak ozdravljenja, ovjek se potpuno drukije
odnosi prema komplikacijama ovog dobrog simptoma.

Alternativa putem prirodnog odstranjivanja raka

Veoma sam ponosan da mi je, kao starom medicinskom kriminalistikom inspektoru, polo za rukom da otkrijem
da su bakterije nai visokospecijalizovani prijatelji i besplatni pomagai, nai "simbioti". Pa, zato da ne iskoristimo
njihovu pomo?
Odstranjivanje karcinoma debelog crijeva putem bezazlenih bakterija tuberkuloze tipa Bovinus je sigurno mnogo
prirodnije i manje opasno od agresivne operacije stomaka. Osim toga, pacijent se pri tom osjea dobro. Mora se
prvo skupiti iskustvo sa ovom novom vrstom bioloke terapije. Svakako da e indikacija za ovakvu bioloku
operaciju veoma zavisiti od lokalizacije tumora, a osim toga treba znati da li se ovakav tumor operie bioloki ili
mehaniki, na primjer zato to moe da napravi opstruktivni ileus.
Dvije tekoe moramo da uzmemo u obzir:
Zbog ignorantnog, skoro postignutog iskorjenjivanja TBC, mnogi ljudi danas nemaju mogunost da tumor crijeva
razgrade i odstrane tuberkulozno prirodnim putem. Takve pacijente esto moramo da operiemo.
Kako se tuberkulozni bacili razmnoavaju u simpatikotonoj fazi, ne bi bilo dovoljno tek po postavljanju dijagnoze
pacijentima propisati par njih. Naroito ne bi bilo primjereno ako su pacijenti u pcl-fazi, kad se mykobakterije vie
ne mogu razmnoavati.
Moraemo da piemo nove udbenike, sa novim indikacijama, jer mi polazimo od sasvim nove osnove.

NEKOLIKO RIJEI O ZRAENJU

Takozvana terapija zraenjem ima navodni cilj da vorove raka ili izraslinu dovede do nestajanja. Ova isto
simptomatska indikacija sada otpada. Uprkos tome postoji mogunost egzistencije limfnog vora, koji predstavlja
isto mehaniku smetnju, a do kojeg se operativno ne moe lako doi. U tom sluaju se ovaj vor moe elegantno
ozraiti, tako da mehanika prepreka (npr. kod tzv. "Hodkina") bude odstranjena. Stoga, prije nego to sva
kobaltna oruja zavre u naftalinu mora se jedno ostaviti za ovakve naroite sluajeve.
Dragi itaoci, dok nauite da razumijete moje misli, vi ete lino vidjeti da one imaju nepobitnu logiku, to su
uostalom morali da priznaju i moji protivnici. Naravno da je u poetku veoma teko skoro sve dosadanje u jednom
potezu odbaciti, zatvoriti dvije treine skupih bolnica u kojima su se provodile operacije sakaenja tumorskih
pacijenata i u kojima su pravilo bile naknadne terapije - usqe ad finem. Svaki je pacijent presrean ako jo jednom
 78
iv izie iz ovakvih horor-zdanja. Ovo se mora mijenjati. Vremena medicinskih lanih bogova su prola.
Ja najavljujem novu eru, eru Nove medicine.

PROBNA PUNKCIJA I PROBNA EKSCIZIJA

Probna punkcija i ekscizija postaju praktino potpuno suvine nakon razumijevanja Nove medicine, koja
zagovara da na istom mjestu na organu, i u sluaju raka, nailazimo uvijek na iste histoloke formacije. Prema
naim iskustvima, znamo da CCT moe da d sigurniju informaciju o nekoj histolokoj formaciji, nego probna
ekscizija.
Kod sarkoma kostiju je probna ekscizija skoro uvijek poetak katastrofe. Jer, kalusna tenost, koja je pod
pritiskom, probija sebi put kroz otvoreni periost (periostni av puca) u okolno tkivo, gdje prouzrokuje ogroman
sarkom. Ne uradi li se probna ekscizija, okolno tkivo bi bilo "samo" spolja oteeno, jer kroz periost prolazi tenost,
ali ne i kalusne elije. Onda imamo deavanje kao kod akutnog zglobnog reumatizma, koji se nakon izvjesnog
vremena spontano povlai.
Fatalne posljedice moe da ima punkcija tamo gdje biva otvoren tzv. hladni absces, npr. karcinom mlijene
lijezde u pcl-fazi, kad se dojka otvara spolja. Onda dolazi do smrdljivog tuberkuloznog iscjedka iz dojke, to sve
skupa moe da zavri skorom amputacijom. Na isti nain, amputacijom, u dananje vrijeme zavrava i otvorena
osteoliza u fazi ozdravljenja, gdje hemoterapijom biva samo privremeno prekinuto curenje kalusne tenosti.
Probna punkcija i probna ekscizija e u budunosti u Novoj medicini biti primjenjivane samo u nekim, rijetkim
sluajevima.

NEKOLIKO RIJEI O HIRURKIM INTERVENCIJAMA

Veina dananjih operacija su operacije tumora. Pri tome se hirurg orijentie prema nalazu histologa, koji jedan
proces deklarie kao dobroudan ili kao zloudan. Meutim, mi smo u meuvremenu saznali da sve nekroze pod
upravom sri velikog mozga prave "tumore ozdravljenja", odnosno bezazlena elijska razmnoavanja, koja se
smiju operisati tek onda kad predstavljaju mehanike prepreke ili kad su za pacijenta psihiki neprihvatljiva, a koja
su u kolskoj medicini do sada oznaavana kao zloudni tumori (limfomi, osteosarkomi, ciste bubrega, ciste
jajnika). Kod tumora pod upravom starog dijela CNS-a, hirurzi su nam potrebni koliko i lovci u umama bez vukova.
Pri tom se mora tano diferencirati koliki e npr. biti tumor crijeva kad doe do konfliktolize. Ako je tumor jo
relativno mali, onda se moe poi od toga da, ak i u sluaju ako bacili TBC nisu prisutni, ne moe da doe do
komplikacija. Ali ako je tumor toliko velik da svakog trenutka moe mehaniki da zatvori crijevo, onda se mora
sasvim tano ocijeniti da li e se ekati faza ozdravljenja, s nadom da e u njoj da krene tuberkuloza i razgradi
tumor. U svakom sluaju, pacijentu se mora podrobno objasniti da ovo predstavlja rizik kao i sama operacija. Za
operaciju bi bio povoljniji sluaj ako je pacijent u ca-fazi, jer u pcl-fazi narkoza, zbog vagotonije, donosi vei rizik.
Mora se naglasiti da je sam pacijent ef postupka i mi mu moramo objasniti sve "za" i "protiv".
U Novoj medicini takoer postoje hirurske indikacije negativne vrste. Na primjer, kod ovarijalne ili bubrene
ciste, koje protiu otprilike u ritmu trudnoe: treba im devet mjeseci da bi indurirale i mogle da preuzmu od
organizma im predvienu funkciju. U ovih devet mjeseci ne smiju se operisati, jer su u ovih devet mjeseci ciste
srasle sa ostalim trbunim organima, gdje se prolazno opskrbljuju krvlju u nedostatku vlastitog arterijskog i venskog
krvnog sistema. Ovo bioloko deavanje je do sada pogreno shvatano kao "zloudni infiltracioni tumorski rast".
Dokaz za ovo je uvijek nanovo liferovan time to su ovi infiltrirani dijelovi rasli, poslije operacije, onoliko vremena
koliko je preostalo do devet mjeseci i nakon toga morali biti ponovo operisani: Zbog toga su ovi tumori imponovali
kao naroito maligni. Kod ovakvih prebrzih operacija, sa neznanjem dosadanje medicine, operisali su se dodatno i
svi infiltrirani organi, tako da je abdomen na kraju bio jo samo jedan torzo, a o konfliktima koje je pacijent dobijao u
toku ovoga neu ni da govorim. Meutim, ako se saeka devet mjeseci, onda kod malih cista do 12 cm i ne mora
da se operie, jer ove ciste ispunjavaju funkcije luenja hormona, odnosno luenja urina, kako je to predvieno od
strane organizma. Samo u ekstremnim sluajevima, kad ove ciste prave velike mehanike smetnje, indikovana je
operacija ciste, ali tek nakon induracije, odnosno poslije devet mjeseci. Takva operacija onda predstavlja tehniki
mali zahvat, jer su sve adhezije u meuvremenu odlijepljene i cista je okruena grubom kapsulom.

Opta pravila ponaanja

Ovdje takoer moramo praviti razliku izmeu ca-faze i postkonfliktolitike ili faze ozdravljenja.
Ca-faza:
Strogo su zabranjene sve kure mravljenja (iako u ovo vrijeme pacijentu one vrlo lako padaju), jer mogu da
zavre smrtno.
Vrlo su opasna uzbuenja svake vrste, jer svako uzbuenje, zbog najmanjeg razloga, moe da eskalira (zbog
ve postojee simpatikotonije) i da kod pacijenta dovede do iskakanja "sljedeeg osiguraa", to znai da on vrlo
lako moe da doivi sljedei DHS. Prag je u ovoj fazi veoma snien, tako da pacijenti lako mogu da obole dodatno.
Sredstva za smirenje svih vrsta samo zamagljuju sliku i skrivaju u sebi opasnost da od jednog akutnog konflikta
naprave subakutni visei konflikt. U osnovi, pacijentu su za rjeenje njegovog konflikta potrebni uslovi koji
odgovaraju njegovom kodu u mozgu. Kako nae dananje drutvo ima sve manje veze sa ovim kodovima, poeljno
je da ono bude u kraem ili duem vremenu u skladu s tim promjenjeno. U okvirima racionalnog naina
razmiljanja, u principu vai to da je bitnije kako ovjek "izgleda", nego kako se "osjea". Na kraju bolesnici postaju
kao djeca (regresivni nain ponaanja). Pacijent izlazi iz svog konflikta panike poto se osjeti smirenim i
rastereenim, isto kao to ivotinja rijei konflikt kad osjeti svoju zatitniku jazbinu, gnijezdo, svoju majku, svoje
stado, opor, sabrau.
 79
Pcl-faza:
Ljudima bi trebalo savjetovati da ue od ivotinja. Svaka ivotinja koja je u fazi ozdravljenja ponaa se mirno,
dovoljno spava i oputeno eka da joj se vrate normotone snage.
Nijedna ivotinjica u ovoj fazi nee izii na sunce bez velike potrebe, jer one imaju edem mozga i njihovo
instinktivno ponaanje, u skladu sa biolokim kodom, kae im da direktno sunevo zraenje na ovaj edem mozga
moe samo da bude loe. Vidio sam pacijente koji su umrli od ovog. Vrue mjesto Hamerovog arita moe se
osjetiti na poglavini, tako da je isto ludilo tako vrelu glavu stavljati jo na direktno sunce.
Stavljanje hladnih kompresi na mjesto vrelog Hamerovog arita je prava stvar, naroito nou, jer no i tako
predstavlja vagotonu fazu normalnog dnevnog ritma. Moji pacijenti veinom se mue nou i to uglavnom do tri,
etiri sata, kad se organizam ponovo prebacuje na dnevni ritam. Mnogi od mojih pacijenata su sa velikim uspjehom
uspjevali da prebrode ovo vrijeme do tri sata tako to su popili solju kafe i pokuali da itaju. Nakon toga su mogli,
pri "poludnevnom ritmu", da spavaju ne tako vrsto, ali sasvim dobro. Ova mjera ima smisao tek kod veoma tekog
edema mozga, jer u 90% sluajeva ona nije uopte potrebna, poto nosi sa sobom odugovlaenje prebacivanja na
normalni dan-no ritam, ali ako stavljanje na glavu hladnih kompresi za vrijeme nonog perioda duboke vagotonije
umiruje, onda se to mirno i dalje moe initi..
Prvo ta pacijenti moraju da naue u pcl-fazi je :
Biti mlitav i umoran je dobro, to je ozdravljenje, to je normalno i nakon faze ozdravljenja iezava samo od sebe.
Prema kolskoj medicini, ovo zvui drukije:
"Biti mlitav i umoran je znak tekih poremeaja krvotoka, rak je doveo cirkulaciju do potpunog sloma i to je
poetak kraja."
Drugo to pacijent mora da naui je:
Bolovi i otoci su dobar znak faze ozdravljenja.
Oni su veinom neprijatni, smetaju, nekad su teko izdrivi, naroito ako postoje uz ascites, pleuralni izliv ili kod
rastezanja periosta zbog otoka kotane sri, ali oni nisu razlog za paniku i nakon izvjesnog vremena nestaju kako
su se i pojavili. Oni ni u kom sluaju nisu neto loe, nego su znai faze ozdravljenja koje enjivo iekujemo.
Prema kolskoj medicini, ovo zvui ovako:
Bolovi i otoci su sigurni znai bliske smrti oboljelog od raka. Najbolje je da se ve kod prvih bolova pone sa
morfijumom, da se pacijent ne bi muio (a na odjelu "cirkus" nee dugo trajati). "Gospodine XY, naalost mi sada
ne moemo nita vie za vas da uinimo, ali muiti se ne morate, jer mi imamo ovdje veoma dobra sredstva protiv
bolova. Zar ne, sestro Matilda, neemo tedjeti, najbolje da odmah danas ponemo s tim!"
Razumijete li sad, dragi itaoce, zato se ne moe voziti istovremeno na dva kolosjeka? Jednostavno je
objektivno netano ono to tzv. kolski medicinari ovdje kau. Prividno to izgleda tano jer pacijent na morfijumu
stvarno umire i onda je veliki glupi ef odjela ponovo bio prividno u pravu. Ali, takoer, ja i ti, dragi itaoce, umrli
bismo za dvije ili tri sedmice na morfijumu, sa karcinomom ili bez njega.
Kod morfijuma i njegovih tzv. derivata je loe to da su to simpatikotoni elijski otrovi, koji normalne vibracije
naeg organizma tako snano mijenjaju, da pacijent nakon prve injekcije gubi svaki moral i ostaje bez sopstvene
volje, i kao dijete samo jo vapi za morfijumom. A svi takozvani tumorski pacijenti, prije ili kasnije, dobiju morfijum,
najkasnije kad postanu nemirni ili ponu da dobijaju bolove, ponekad tavie protiv svoje volje ili bez njihovog
znanja.
Ali ni sam pacijent zaista nee vie nita da zna, poto ga je prognoza "nema vie ansi" glupog velikog efa
odjela (doslovno gospodar ivota i smrti, kao jedan od velikih inkvizitora) poslednjim udarcem malja oborila na pod.
Posljedice morfijuma su takve da cijeli organizam biva primiren. Pacijent uskoro gubi mo razgovora, ne jede
nita, crijevo je u mirovanju (paraliza crijeva), nakon nekoliko dana moe da umre od gladi. Nitko se ne trudi da sve
ovo pacijentu predoi.
I kad samo pomislimo da sve to nije moralo da bude i da su ovi jadni ljudi samo rtve ignorancije efova odjela i
profesora koji polaze od pogrenih pretpostavki, a pri tom se dre kao ivi bogovi, onda nam se die kosa na glavi,
kao to se digla i samom sudiji kad mu je neuroradiolog Univerziteta u Tibingenu u lice rekao da on nema nikakvog
interesa da sazna da li je Hamer u pravu.
Samo Bog moe smru da okonca ivot svojih bia. Dokle god ivimo, svi mi, svaki ovjek, ivotinja i biljka,
imamo osnovno pravo svakog bia - nadu. Izigravati Boga i htjeti jednom ovjeku uzeti nadu - najgori je zloin
inine naduvanosti i gluposti. Svi oni su svojim pacijentima, koji su im vjerovali, iz arogancije i bezumlja ukrali
posljednju nadu.

Medikamenti u terapiji

Medikamenti simboliu prividni napredak moderne medicine. Mnogi pacijenti dobijaju dnevno po 10 do 20
razliitih vrsta medikamenata, za i protiv svega mogueg. Ljekar koji ne prepisuje ljekove i nije pravi ljekar. to su
medikamenti skuplji, ine se boljim.
Bio je to veliki blef. Ankete su uvijek pokazivale da ljekari gotovo nikako ne uzimaju ljekove.
Pri tom je bilo najgluplje to da se odralo vjerovanje da medikamenti djeluju lokalno. Mozak s tim prividno nije
imao nita. Kao da bi se jedan kompjuter, kao to je na mozak, mogao naokolo "vui za nos". Kao, mozak nee
primjetiti ta arobnjaki uenici, sa svojim inijekcijama, tabletama i infuzijama naokolo prkaju.
 80
Pri tom, praktino, nijedan medikament ne djeluje direktno na organ, ako se izuzme lokalno dejstvo na
crijevo kod uzimanja nekog otrova ili medikamenta. Svi ostali medikamenti djeluju centralno, to znai da na organ
djeluju preko mozga. U negativnom sluaju, njihov je efekt praktino efekt koji trovanje mozga, odnosno njegovih
razliitih dijelova pokae na organskom nivou.
Primjer:
Na jednom kongresu kardiologa pitao sam jednog profesora, koji je opisao dejstvo nekog medikamenta na srce
(uticao je na stabilizaciju sranog ritma), da li je on siguran da medikament djeluje direktno na srce, a ne preko
mozga. Odnosno, da li medikament takoer djeluje na transplantirano srce. Na ovo profesor nije znao da odgovori:
rekao je da to jo nije ispitivano i da transplantirano srce moe, naravno, da radi samo pomou pejsmejkera.
Sam digitalis, penicilin i sredstva protiv gripa djeluju "samo" na mozak. Osim hormona, vitamina i enzima,
praktino svi medikamenti djeluju preko mozga. Npr. do sada se zamiljalo da digitalis zasiuje srani mii. Danas
znamo da on djeluje cerebralno na srani relej.
U toku faze ozdravljenja je u principu dobrodola pomo svakog medikamenta simptomatskog dejstva, koji bi
pomogao i podrao ovu fazu. Dakle, ljekar Nove medicine nije u principu protiv medikamenata, iako polazi od
pretpostavke da je veina procesa ve od majke prirode optimirana. Mi znamo da krae trajanje konflikta i time
manja konfliktna masa u veini sluajeva ne iziskuju potrebu za podrkom medikamentozne terapije. Znai, ostaju
samo sluajevi koji bi u prirodi zavrili letalno, a kojima mi, zbog ljekarske etike, moramo naroito paljivo prii.
Pri tom se uzimaju u obzir naroite kritine take u protoku faze ozdravljenja, koje kod izvjesnih konflikata i
naroitih programa zahtjevaju specijalnu panju. Ovo su npr. epileptine krize (vidi odgovarajue specijalno
poglavlje) kod lijevog i desnog sranog infarkta, pneumonijske krize, hepatike krize itd.. Ove krize u dananje
vrijeme protiu sa velikim procentom smrtnosti. I u budunosti emo ovdje gubiti najvie pacijenata. Sad imamo tu
prednost da znamo ta nas oekuje, tako da moemo unaprijed da se suoimo sa ovim oekivanim deavanjima i
praktino da ih presretnemo. Nema koristi ako kaemo da smo smanjili uestalost pneumonije tako to je sad
nazivamo karcinom bronha, jer pacijenti umiru od karcinoma bronha. Onda smo jednoj bolesti samo promjenili
etiketu.
Ali ako tano znamo kad moemo da raunamo sa pneumonijskom krizom i ta moemo da uinimo, u ovom
iekivanju, da bi povoljno uticali na ovaj u principu neophodan bioloki proces, npr. antibioticima i kortizonom,
onda je to potpuno novi, ali logian momenat u Novoj medicini, pa ak i tada kad je u pitanju koritenje istih
sredstava kao i u kolskoj medicini, jer je shvatanje itavog procesa unaprijed sasvim razliito.
Na primjer:
Ako se kod pneumonije zna da je konflikt straha za revir trajao samo tri mjeseca, onda znamo da pneumonina
kriza, odnosno epileptoidna kriza nee zavriti smrtno i ako se medikamentozno nita ne uini. Pacijent i ljekar su
ovim smireni.
Ali ako je konflikt trajao devet mjeseci, ili due, onda ljekar u Novoj medicini zna da je epileptoidna kriza pitanje
ivota i smrti, ako se nita dodatno ne preduzme. On mora sebe i pacijenta pripremiti na to, da bi pacijent mobilisao
sve svoje snage, a on iscrpio sve medikamentozne mogunosti. U sluaju pneumonije, dali bi se antibiotici, kao i
ranije, ali takoer i velike doze kortizona, i to u stvari neposredno pred epi-krizu, to se do sada nije radilo, da bi se
prebrodila kritina taka, koja uvijek nastupa neposredno nakon vrhunca krize. Kritina taka se sastoji iz toga da
nakon vrhunca epi-krize ponovo nastupa vagotonija, koja ovog puta ne ulazi u vagotonu dolinu nego treba da iz nje
izvede.
Za ovo naglo mijenjanje pravca, organizam ima u programu, kao to ve znamo, epi-krizu. U 95% sluajeva
dovoljna su pomona sredstva naeg organizma. Ostalih 5% su oni koji u prirodi, zbog nedovoljne epi-krize, umiru
u vagotonoj cerebralnoj komi (edem mozga) usljed zakazivanja centra za disanje.
Sljedei primjer:
Kod nefrotskog sindroma, posredstvom Nove medicine, tano znamo o kakvom je uzroku ovdje rije. Naime, u
pitanju je pcl-faza karcinoma sabirnih kanalia bubrega i gubitak bjelanevina putem sekreta rane u podruju
tuberkuloznog, kazeoznog procesa. Nakon ovog, znamo tano ta treba da inimo. Ako pacijent nije u stanju, iz
nekakvog razloga, da nadoknadi ovaj gubitak oralnim uzimanjem bjelancevina, onda ga moramo nadoknaditi mi
putem infuzija albuminima, koje substituisu hipoalbuminemiju dok ne protekne faza ozdravljenja. Kod ascitesa, koji
predstavlja pcl-fazu peritenoealnog karcinoma, moemo pacijenta ve pripremiti na to da e ascites da doe im on
rijei svoj konflikt (atak na stomak). Tako pacijent moe da pozdravi ascites kao dobar znak i da ga shvati kao
zadatak koju on treba da rijei. Ukoliko ima TBC-bakterije isto ovako treba da shvati i pojavu nonog znojenje sa
subfebrilnim temperaturama.

DVIJE GRUPE MEDIKAMENATA

Ako izuzmemo iste opijate, narkotike i trankvilizere, ostaju nam dvije velike grupe medikamenata:
simpatikotonici, koji pojaavaju stres
parasimpatikotonici ili vagotonici, koji podstiu fazu odmora i smirenja.
Ako je takozvano "oboljenje raka" (misli se na SBS) postiglo rjeenje konflikta, onda ono u vegetativnom smislu
predstavlja viefazan proces, tako da jedan isti medikament ne moe nikad da djeluje "protiv raka" ili "za rak".
Otuda jedan medikament moe samo da podrava simpatikotoniju i koi vagotoniju, i obratno. On ne moe
istovremeno da djeluje u oba pravca, jer su simpatikotonija i vagotonija postavljene dijametralno.
Prvoj grupi simpatikotonika pripadaju adrenalin, noradrenalin, kortizon, prednizolon, deksametazon i naizgled
tako razliiti medikamenti kao to su kofein, tein, penicilin, digitalis i mnogi drugi. U principu, sve ih moemo
upotrebiti ako elimo oslabiti efekt vagotonije i reducirati edem mozga, to u principu predstavlja neto dobro, ali
prekomjerno izraeno predstavlja komplikaciju.
 81
Drugoj, grupi vagotonika pripadaju sva sredstva za smirenje i spazmolizu, koja pojaavaju vagotoniju
ili ublauju simpatikotoniju. Razliitost simpatikotonika i vagotonika sastoji se u tome da oni naroito djeluju na
specijalna mjesta u mozgu, na koja drugi djeluju manje ili jedva. Ova injenica je i zavela farmakologe da vjeruju da
aktivni principi djeluju direktno na pojedine organe. Ovo se moe dokazati time ako se neki organ prolazno prikljui
na drugi krvotok, a zatim se odgovarajui medikament ubrizga u krv i time u mozak, onda ovaj samo na drugi
krvotok prikljuen organ, a inervisan istim dijelom mozga kao i ranije, reaguje isto onako kako bi reagovao kad bi
bio prikljuen na originalni krvotok. Mi znamo da na transplantirano srce ne djeluje nita, jer su prekinuti vodovi do
mozga.

NEKOLIKO RIJEI O PENICILINU

Penicilin je simpatikotoni citostatik ije je antibakterijsko dejstvo sporedno u odnosu na ono koje ima na edem
modanog stabla. Zbog ovog ga moemo uvesti u pcl-fazi u cilju ublaavanja edema modanog stabla. Nasuprot
ovom, dejstvu kortizona podlijeu ostali dijelovi mozga (sa izuzetkom sri velikog mozga, tzv. "luksuzna grupa").
Znaaj otkria antibiotika ne treba ovim da bude umanjen, samo to je do ovog otkria dolo pod potpuno
pogrenim premisama i predstavama. Uvijek se polazilo od pretpostavke da raspadni produkti bakterija djeluju kao
toksini i tako izazivaju temperaturu. A to implicira da bi samo trebalo unititi male bakterije da bi se izbjeglo dejstvo
toksina.
Ovo je bila zabluda. Tano je da je Fleming imao sreu da "iz nehata" otkrije supstancu izolovanu iz gljiva, koja
smanjuje edem modanog stabla. Kao i kod svakog drugog citostatika i antiedematika u njihovim dejstvima bivaju i
uvuene u igru i bakterije.. Nai vrijedni prijatelji bivaju prolazno stopirani, jer njihov rad biva odgoen za kasnije
vrijeme sa manjom dramatikom.
Kao to djeluje penicilin i drugi antibiotici, tako i svaki citostatik djeluje depresivno na hematopoezu, to se
katastrofalno odraava na "frustrirajuu", naizgled neophodnu terapiju leukemije (faza ozdravljenja raka kostiju).

PREDLOENE DOZE PREDNIZOLONA

Samo 5% do maksimalno 10% pacijenata ima potrebu u fazi ozdravljenja za medikamentima. Svakako da
odluku o tome treba donijeti poto se putem CCT-a uvjerimo da je ovako neto stvarno potrebno. Ako ovjek nije
siguran, onda obavezno treba osam sedmica nakon konfliktolize dati dva puta dnevno 2-4 mg prednizolona retard
ili oko jedne petine te doze deksametazona. Ovo se daje kasno prije podne i navee. Kod ovakvih doza, u ovom
vremenu, ne treba oekivati neka sporedna dejstva. Nakon osam sedmica doza se moe redukovati na 1 x 4 mg
prednizolona retard dnevno.
Kod pacijenata koji imaju edem modanog stabla, ili vie karcinoma koji su svi odjednom rijeeni ili kod kojih je
konflikt trajao due, treba dati 4 puta 4 mg prednizolona retard ili 4 puta 1 mg deksametazona retard rasporedeno
na itav dan, a za nudu i 5 puta 4 mg, dakle, ukupno 20 mg na dan. Daje se ujutro 4 mg, u podne 2 puta po 4 mg i
navee 2 puta po 4 mg. Pacijenti kojima je potrebno vie od 20 mg hidrokortizona, trebalo bi da se lijee pod
klinikom kontrolom.
Pored osnovnog lijeenja kortizonom, mogu biti indikovani ostali simpatikotonici, ukljuujui penicilin i druge
antibiotike i sredstva koja smanjuju edem, kao to su antihistaminici i antialergici, kao i sredstva protiv glavobolje i
migrene i sl. Ipak, treba rei da se moe mnogo medikamenata utediti upotrebom hladnih kompresa, hladnim
tuiranjem ili etnjom po hladnom vremenu bez zatite na glavi. Takoer je dobro plivanje u hladnoj vodi, to ne
vai za saunu. Posjeta sauni moe lako odvesti u centralni kolaps, slino kao sunanica. Najjednostavniji
medikament je olja kafe vie puta na dan.
Sva ova uputstva vae, kako se moe primjetiti, samo za vagotonu fazu, nakon konfliktolize. Stvar se
komplikuje ako je bolest od poetka kombinovana sa aktivnim izbjeglikim konfliktom ili ako on naknadno nastupi
(vidi poglavlje "Sindromi"), jer onda vlada "pomjeana inervacija", sa nesrazmjerno velikim edemom na organu i u
Hamerovom aritu mozga.

NEKOLIKO RIJEI O CITOSTATICKOJ HEMO-PSEUDOTERAPIJI

Po mom shvatanju, ovdje je rije o idiotskoj, opasnoj, isto simptomatskoj pseudoterapiji, koja je omoguena
samo zbog nepoznavanja zakonitosti Nove medicine. Hemo-pseudoterapija je, u svakom sluaju, samo naizgled
uspjena (na raun kotane sri), jer moe da iskljui simptome faze ozdravljenja kod organa koje kontrolie veliki
mozak. Ovo biva otkupljeno sa mnogim katastrofalnim posljedicama, od kojih jedna - vjerovanje da se hemo mora
uvijek nastaviti da bi se sprijeilo ponovno vraanje simptoma ozdravljenja - vodi u ftizu kotane sri i sigurnu smrt.
Druga, jo vea opasnost je ta da se sa svakom hemo-rundom modani edem na silu potiskuje, ime se
provocira opasni efekat "harmonike". Hemo-pseudoterapijom, kao i pseudoterapijom zraenja biva radikalno
oslabljena elastinost sinapsi nervnih elija, to opet, sa svoje strane, dovodi do pada tolerancije za modani edem
u fazi ozdravljenja, tako da se one cijepaju i mogu da odvedu u citostatiki uslovljenu apoplektinu smrt mozga
pacijenta.

PREPORUKE KOD RECIDIVA KONFLIKTA ILI NOVOG DHS-a

Logino i konsekventno proizlazi da u sluaju recidiva DHS-a, dakle, ako je pacijent ponovo u simpatikotoniji,
kortizon momentalno postaje kontraindikovan. Dakle, vi ne moete jednom pacijentu rei: "Navratite opet za tri
mjeseca", prije nego to ga izriito opomenete da postoji ova mogunost. Ukoliko i dalje uzima kortizon, on
pojaava konflikt u pogledu njegovog intenziteta. S druge strane, pacijent ne smije odjednom da prekine uzimanje
kortizona, nego to mora da ide postepeno, tokom vie dana. Najbolja je varijanta da novi konflikt odmah bude
rijeen i da medikacija moe da ostane kao i do tada.
 82
U principu se mora svakom pacijentu podrobno objasniti da medikamenti koje on dobija ne
predstavljaju u stvari terapiju raka, nego da treba da oslabe edem mozga ili tijela, to predstavlja mjeru opreza u
sprijeavanju komplikacija prilikom samoozdravljenja mozga i tjelesnih organa.

POSTEPENO UKIDANJE KORTIZONA; EVENTUALNO, UZ POMO ACTH

Da se davanje kortizona ne ukida odjednom nije neka novost, to zna svaki ljekar. Preporuljivo je na kraju
terapije kortizonom dati injekciju Depo-ACTH (adrenokortikotropni hormon). Ova mjera je neophodna samo u
sluaju ako je pacijent dobio vee doze kortizona. Kod novog DHS-a ili recidiva DHS-a, ako nismo u stanju da
konflikt brzo rijeimo, moramo pacijenta to bre skinuti sa kortizona.

EPILEPTINA KRIZA
Svaki pacijent u pcl-fazi prolazi kroz manje ili vie izraenu epileptinu krizu. Ove epileptoidne ili epileptine
krize su u principu osmiljena bioloka deavanja. Htjeti terapirati ovakvo osmiljeno deavanje samo je po sebi
besmisleno, jer ono ima upravo osmiljenu funkciju. tavie moe biti loe za pacijenta ako se na nebioloki nain
pokua prodrijeti u ova prirodna deavanja. Ovo vai za oko 95% sluajeva.
Dakle, ostaje oko 5% sluajeva koji bi normalno u epileptoidnoj krizi umrli. Ali, takoer i u sluajevima ovih
pacijenata, kod kojih je revir-konflikt trajao jednu ili vie godina i koji praktino vie ne smiju bioloki rijeiti svoj
konflikt, ili ga veina sluajeva instiktivno i ne bi rjeavala, mi ljekari se moramo potruditi. Ovi pacijenti ele isto tako
rado da ive kao i mi sami.
Koritenje medikamentozne terapije je u ovim sluajevima teko, jer mi praktino moramo da djelujemo protiv
prirode. Dva momenta su vrlo bitna:
U sluajevima sa tekim tokom konflikta pacijenti ne umiru u epileptoidnoj krizi, nego neposredno poslije nje,
padom u duboku vagotoniju. Da izbjegnemo ovo, nastojimo pomou medikamenata kao to je kortizon (prednizolon
ili deksametazon).
Dadnemo li pacijentu kortizon jo za vrijeme epileptoidne krize, onda se kreemo po rubu ponora, jer davanje
ne smije da bude prerano ni prekasno. Normalno ga dajemo u formi injekcije.
Ako se eli ii na sigurno, oekujui svjesno pojaanje simptoma, daje se inijekcija kortizona pred kraj krize.
Kao inicijalna doza se daje:
nakon epileptoidne krize, 100 mg prednizolona ili 20 mg deksametazona i.v.
pred kraj epileptine krize daje se samo 20-50 mg prednizolona i.v. a ostatak i.m., odnosno 4-8 ili 10 mg
deksametazona i.v., a ostatak i.m.
Mora se uvijek imati na umu da je u pitanju pokuaj koji ni u kom sluaju ne obeava siguran uspjeh, jer se u
principu djeluje protiv prirode. Ja takoer neu da tvrdim da se ova ema ne moe jo poboljati u klinikim
uslovima. Prema mom dosadanjem iskustvu, ovom metodom se moe spasiti ivot jo polovini "bioloki smrtnih
kandidata".
Vano je da se nivo kortizona neko vrijeme odrava, to znai da nakon svakih 3-6 sati treba dati dozu
odravanja 20-25 mg prednizolona ili 4-5 mg deksametazona ili treba oralno dati preparat prednizolon retard, ako
je sigurno da e biti resorbovan.
Nadalje je vano znati da upravo pod kortizonskom medikacijom vrlo lako dolazi do epileptikog "naknadnog
zemljotresa", koji takoer moe da postoji na fiziolokoj osnovi. Ovdje vai isto ono to je gore navedeno.
Zatim je vano znati da epileptinoj krizi miokarda bez uea koronarki treba daleko manja doza kortizona, jer
ovdje ne postoji opasnost od sranog zastoja, iako smo ovo do sada sebi drukije predstavljali. Stoga je uputno da
se jo u periodu koji predhodi ovom napravi EKG, CT mozga, odgovarajue laboratorijske pretrage (CPK itd.).
Kod epileptoidne krize unih kanalia jetre, po mom iskustvu, kortizon se nije potvrdio. Nasuprot tome, mnogi
pacijenti su nepotrebno umrli od hipoglikemijskog oka. Dakle, ovdje se mora voditi rauna o nivou eera u krvi. U
osnovi, smatram da ovakvi teki sluajevi podlijeu stacionarnom lijeenju intenzivnog odjela, koji bi pripadao
Novoj medicini.
Na dosadanjim odjelima intenzivne njege umire mnogo pacijenata jer se ne poznaju uzrono-posljedine veze.
Osim toga, na odjelima intenzivne njege, desni infarkt sa embolijom plua (ca-faza: ulceracija koronarnih vena i
ulceracija grlia materice) kod seksualnog konflikta denjakinja ili konflikta revira, kao takav je nepoznat.
Svjestan sam da terapija o kojoj govorim moe samo da oznai pravac. Ona nije data definitivno, da ne bi
mogla biti dalje optimirana. Takoer, o kortizonu i ACTH nije izreena posljednja rije. Vjerovatno postoje bolji
simpatikotonici, bez sporednih dejstava kortizona. Izgleda da je jedno od propratnih dejstava kod davanja preko
20-25 mg prednizolona (4-5 mg deksametazona) da organizam prekida produkciju kortizola (prirodnog kortizona).
Zbog toga, kako je poznato svakom medicinaru, pacijentu ne smije biti naglo ukinut kortizon ukoliko ga je primao
vie od 8-10 dana, nego to mora ii postepeno.

NEKOLIKO RIJEI O BOLOVIMA I SREDSTVIMA PROTIV BOLOVA KOJA SADRE MORFIJUM

Do sada je vailo da pacijentu sa malignim oboljenjem (histoloki potvrenim) na najmanji znak bolova ljekar
smije dati morfijum ili derivat morfijuma. Pri tom se lako mirilo sa propratnim dejstvima morfijuma, kao to je
zavisnost, supresija disanja, paraliza crijeva i dr. Zato je davanje morfijuma uvijek jednosmjerna ulica i u principu
ubijanje na rate. Naroita tragika je u tome da pacijenti veinom dobijaju bolove tek kad su u fazi ozdravljenja i
trajanje ovih bolova je vremenski ogranieno. Ovo je sluaj kod osteoliza kostiju, gdje dolazi do bolova zbog
snanog rastezanja periosta, a to su najstraniji bolovi u medicini uopte. U Novoj medicini moemo tano da
izdiferenciramo kojoj fazi bolesti bol pripada, kojeg je kvaliteta, koliko e dugo da traje itd. Kad ljekar moe
 83
pacijentu da kae: "ovi bolovi u kostima e trajati 6-8 sedmica, a onda je kost zacijelila", tada nijedan
pacijent nee traiti morfijum, niti e ga uzeti ak i ako mu bude ponuen.
Pacijent sebi napravi jedan mentalni program. On se u sebi priprema na fazu bolova kao na teak posao. Mi mu
pomaemo da uspije to bolje skrenuti panju od bolova, i to ne funkcionie samo u ekstremno izuzetnim
sluajevima (npr. ako je vie mjesta na kostima zahvaeno osteolizom, a pripadajui konflikti nisu rijeeni u istom
taktu, nego jedan za drugim; tada moe da doe do kritinih situacija).
Govorei o pomonim sredstvima koja imaju za cilj da se skrene panja sa bolova, ja mislim i na kabare,
smijene filmove, pjevanje u horu, plivanje, kao i na razliite spoljanje praktike koje umiruju bolove, kao to su
akupunktura ili masaa itd..
Vano je znati da morfijum dovodi do najteih mentalnih i cerebralnih promjena, koje odmah razaraju moral
pacijenta, tako da on od tada ne moe da podnese nikakve, ni najmanje bolove. Kako je bol neto subjektivno,
pacijenti nakon poputanja dejstva morfijuma poinju da osjeaju viestruko intenzivnije bolove, kao da morfij nisu
nikad ni dobili. Zbog toga, kako je poznato, doze morfijuma moraju nadalje da budu poveavane. Pacijent praktino
umire od morfijuma.

REZIME
Slijedi kratak pregled najvanijih principa terapije u Novoj medicini:
PRINCIP: Nikad ne savjetovati neto to ovjek kod sebe samog ne bi primjenio. Kad bi se samo vi, ljekari i
terapeuti, drali ovog kratkog uputstva! Vi sami decenijama ne uzimate tablete, niti ih dajete lanovima svojih
familija, dok ih pacijentima propisujete na vagone. Vi ljekari ne pristajete nikad na hemo i morfijum.
PRINCIP: Nova medicina je jedna stroga, logino koherentna prirodna nauka. Istovremeno je ona najhumanija
od svih nauka i sa najvie odgovornosti pacijenta i ljekara. Ona se zasniva samo na pet prirodnih biolokih zakona,
za razliku od dosadanje medicine. Kroz povjerenje koje "ef" pacijent pokloni svom ljekaru, ispovijedanjem svojih
najdubljih strahova, briga i konflikata, proizilazi jedna duboko ljudska zajednika baza za dalji rad, koja donosi
sreu i iskrenost. Ljekar ili terapeut e se svim sredstvima potruditi da opravda povjerenje koje mu je ukazano.
Osim ovog, od ljekara se oekuje da bude pravi majstor svog zanata da bi mogao svom "efu" da d najbolje
informacije i uputstva.
PRINCIP: 95% pacijenata preivljava ako naui da razumije da se kod "malignih oboljenja" ne radi o
"zloudnom iskakanju" prirode iz kolosjeka, nego da su u pitanju osmiljeni bioloki naroiti programi prirode, iji se
smisao moe razumjeti, ocjeniti i unaprijed proraunati. Ovdje se gubi trag svakoj panici. Jer o stvarima koje imaju
bioloki smisao moe se razgovarati mirno i bez panike.
Kako su ameriki biostatiari nedavno pronali, kolska medicina nije samo zakazala u terapiji posljednjih 25
godina, nego je, uprkos potroenim milijardama, proizvela porast oboljenja raka. Sa ovom katastrofom u pozadini,
pravi je zloin i dalje liavati pacijente saznanja Nove medicine, kao prave alternative.
PRINCIP: Mi ljekari smo svoje pacijente posmatrali do sada kao "neznalice", koje o medicini nemaju pojma.
Ovo se mora iz korijena mijenjati. Pacijenti nisu nita gluplji od medicinara, nego su se bavili neim drugim u ivotu.
Logiku Nove medicine svaki pacijent moe da shvati za jedno prijepodne. U eri kompjutera detalji nisu problem.
Pacijent mora uiti da razmilja i stvari shvata bioloki, to je suprotno od svih teza, odnosno hipoteza, koje
zastupaju dosadanji pogledi na svijet.

Idealna bolnica

Zatitu mladom sisaru daje majka. Zatitu jednom djetetu nudi osjeaj doma i njegova poznata okolina.
Bolesnom ovjeku treba da bude obezbjeena panja i brinost u kojoj e se osjeati dobro. Nae dananje
bolnice su muilista i mjesta za umiranje, i nema govora da se pacijent tu moe dobro osjeati.
Ovo ne mora da bude tako.
Za novac kojim pacijent danas plati jedan dan stacionarnog lijeenja u dananjoj bolnici, mogao bi da ivi u
nekom Grand hotelu, sa dva lana posluge, ili u luksuznom sanatorijumu prve klase sa vlastitom medicinskom
sestrom.
Mojim pacijentima ne treba ni jedno ni drugo. Njima je potrebna toplina doma i brinost, tako da se mogu u
pravom smislu rijei osjeati "kao kod kue". Ovo je osnova psihike terapije, ako pacijent mora da bude
stacionarno posmatran ili lijeen. Daljnji umirujui faktor za pacijenta bi predstavljalo postojanje malog intenzivnog
odjela, za predviene i nepredviene komplikacije, na mjestu u kome je stacioniran. Takvo intenzivno odjeljenje
trebalo bi biti snabdjeveno sa vlastitim kompjuterizovanim tomografom, da nazadni medicinari ne bi mogli da prodru
u tok procesa svojim prognozama koje ire paniku. Dnevno uzimanje krvi, zbog nekakvih besmislenih kontrola,
otpada bez daljeg. Uprkos ovom, pacijenti ovdje moraju da dobiju optimalnu ljekarsku dijagnostiku u skladu sa
internacionalnim standardima. To je mogue bez tekoa, jer onaj sumanuti lov na avola, traganje za "zlim
metastazama" izostaje.
Najvanije su medicinske sestre, "sestre bolesnih" i "prijatelji ljekara" pacijenta. Kad sam ponovo pokuao da na
tri mjeseca ostvarim moj ideal "Kue Dirkovih prijatelja" postalo mi je jasno da nije uvijek mogue obrazovati jednu
veliku familiju, kakvu smo nekad imali. Zbog krenja esnafskih pravila, pokuali su ak da me kazne. Meutim,
mislim da uprkos svim nedaama, ovakve "Kue Dirkovih prijatelja " moraju biti otvarane, one su jednostavno
neophodne. Toliko puta su mi pacijenti ve rekli da je najljepe vrijeme itavog njihovog ivota bilo ono provedeno
u ovakvoj jednoj zdravstvenoj kui. Zdravstveno osiguranje ih je uvijek bojkotovalo. Tko je bio u stanju da plati
prenoite u hotelu, mogao je da plati i ovo. Kad neko ne bi imao dovoljno novca, bogatiji bi pacijenti skupili priloge
i platili za njegov boravak. Bili smo kao velika familija, bez panike. Svako bi pomagao kad bi mu bilo do toga i
 84
odmarao se kad je bio umoran. Na zajednike obroke su dolazili po mogunosti svi, a tko je mogao samo
da lei odvoen je u krevetu do zajednikih stolova za doruak. Ni u jednom hotelu nije bilo mnogo takvog
srdanog smijeha, kao u naoj "Kui Dirkovih prijatelja".
Dalje je vano da pacijenti mogu da povedu lanove svoje porodice, ako ele. Ako je to uslov da bi se oni dobro
osjeali, onda to mora biti omogueno. Ova rodbina uopte ne pravi smetnje. Oni su obino najpozitivniji primjerci
itavog roda.
Takozvani personal, ukljuujui i ljekare, odabire se paljivo. Pri tom se uvijek treba zapitati da li bismo u sluaju
vlastitog oboljevanja eljeli da sami budemo njegovani od ovog ljekara, ove sestre ili istaice. Meutim, ako je
"duh kue u redu", esto se dolazi do zapanjujuih konstatacija da svako ima svoju jau stranu i praktino samo
eka momenat da je maksimalno ispolji. Takvi ljudi nekad razviju nevjerovatne sposobnosti, koje od njih ne bi nitko
oekivao. esto se sjetim jednog naeg deurnog aljivdije, koji je smijehom tjerao suze na oi i najmranijim
licima. Doruak bez njega nije bio doruak. Jedna pacijentkinja je strano uivala kuvajui supe i bila najsrenija
ako bi one svima prijale. I one su stvarno izvrsno prijale. Uostalom, nije ni postojao vie ruak bez Zenevjevine
supe, a vremenom su svi oduevljeni pacijenti uzimali uee u kulinarskim majstorijama. Na kraju je pritisak
pacijenata-kuvara postao tako veliki da smo organizovali kuvanje supe za veeru, naravno uz Zenevjevin nadzor.
Jednom sam posmatrao francuskog fabrikanta kako s ogromnom korpom, punom namirnica nestaje u kuhinju,
nakon to ga je Zenevjev proglasila dostojnim da za svoje pare kupi potreptine za svoju i nau supu. Kad sam
kasnije ponovo bacio pogled u kuhinju, mogao sam da vidim da mu je dozvoljeno da uzme uee i u mijeanju
supe. Stajao je kraj poreta, mijeajui u ogromnom loncu, praen zavidnim pogledima ena.
Jedan pacijent je po zanimanju bio voza kamiona i strano se radovao kad bi nekad mogao negdje da vozi. I
svake veeri su njegovi putnici bili puni hvale za njega, dok je on sijao kao boinje drvce. I svi su bili zadovoljni.
Ne radi se samo o zapoljavanju pacijenta, nego o njegovoj motivaciji, koja ini da bolest postaje nebitna.
Postoje dva naina da se pacijent smiri. Jedan je da on smatra da je samo po sebi razumljivo da ljudi u "Kuama
Dirkovih prijatelja" postaju zdravi. Ovi pacijenti vjeruju, i to je tako dobro. Onim inteligentnijim meu pacijentima,
samo to nije dovoljno. Oni hoe da razumiju sistem. I to je takoer dobro i razumljivo. Zato se preporuuje redovno
odravanje seminara i predavanja za ovakve pacijente. Oni za najkrae vrijeme postaju najmudriji specijalisti,
takoer i u pogledu rentgenskih snimaka i CT snimaka mozga. Uvijek sam osjeao tihu radost zbog toga. Doe li
novi pacijent u "kuu", ne moe se doekati da ga pregledam i ustanovim "pravac kretanja" i da se naprave snimci,
a on ve biva preplavljen bujicom interesovanja. Tako je on u situaciji da mora i vie od 20 puta da ispria svoj
konflikt o kome je utao vie od godinu dana, i to i pred vlastitom enom i najbliima. Sad pria o njemu bez ikakvih
smetnji, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, i samo to ve donosi sve vee olakanje u pogledu konflikta.
Iako se pri tom radilo o jednom konkretno uhvatljivom problemu tehnike, finansijske ili sl. prirode, odmah bi se
skupila cijela kompanija specijalista i ljudi sa iskustvom meu samim pacijentima i problem bi nestajao kao rukom
odnesen. Jedan pacijent, koji je svoj konflikt dobio u vezi sa finansijskim tekoama i pola godine glavu razbijao
njime, uopte nije mogao da izbjegne povjeravanje drugom pacijentu koji je bio direktor jedne velike banke. Nakon
razgovora, ovaj je telefonirao "uvaenom kolegi iz sela" i za samo 10 minuta problem je bio rijeen. Jednom je
pomognuto u rjeavanju konflikta, a drugi je bio tri dana "veliki King" i obojica su bili zadovoljni. Ljudi, koji su ve
jednom bili tako blizu nebeskih vrata, osjeaju svoj novi ivot kao boji dar. Oni se ponovo ponaaju humano, a
neki postaju mudriji.

Aids

Ve 1987. godine, kad je AIDS panika bila u punom jeku, ja sam u svojoj knjizi Zavjetanje jedne nove medicine
pisao da je AIDS najvea prevara ovog stoljea, i to iz vie razloga.
Glavni argument koji govori protiv side kao samostalne bolesti su spoznaje koje proizilaze iz Ontogenetskog
sistema tumora i Ontogenetski uslovljenog sistema mikroba - gljive, virusi i bakterije (trei i etvrti prirodni zakon).
Kako moja istraivanja (sprovedena na preko petnaest hiljada pacijenata) pokazuju, potpuno je nezamislivo i
veoma lako opovrgnuti dejstvo "zlog" virusa koji momentalno napada imuni sistem, nezavisno od psihikih i
cerebralnih deavanja, dakle kao u epruveti.
elino pravilo tumora zagovara da svaka bolest, odnosno "naroiti program prirode" (ne samo rak), biva
iniciran jednim DHS-om, dakle jednim specifinim konfliktnim okom, koji u istoj sekundi napravi u mozgu
Hamerovo arite, koje je vidljivo na CT-u mozga, i to na mjestu za organ odgovornog modanog releja.
Istovremeno, na organu dovodi do odgovarajuih promjena kao to su tumori, paralize, funkcionalne smetnje i sl.
Ontogenetski sistem tumora, koji sam otkrio 1987. godine, sortira sve vrste tumora i drugih bolesti ("ekvivalenti
tumora") prema pripadnosti klicinim listovima - endodermu, mezodermu i ektodermu - koji se obrazuju u prvim
sedmicama embrionalnog razvoja.
Ontogenetski uslovljeno, svakom od ovih klicinih listova pripada:
Jedan specijalan dio mozga;
Odreen sadraj konflikta;
Odreena histoloka elijska formacija.
Ontogenetski uslovljen sistem mikroba (etvrti bioloki prirodni zakon) sortira mikrobe prema njihovoj
pripadnosti klicinom listu, na osnovu koga slijedi:
 85
Najstariji mikrobi - gljive i mikobakterije - su odgovorni za organe pod upravom starog dijela mozga.
Obrauju organe nastale od endoderma i uslovno organe nastale od mezoderma, koji su pod upravom malog
mozga.
Stari mikrobi - bakterije - odgovorne su za mezoderm i sve organe mezodermalnog porijekla.
Tzv. mladi mikrobi - virusi - koji u strogom smislu i ne predstavljaju prave mikrobe, odnosno iva bia, odgovorni
su iskljuivo za ektoderm, odnosno za organe koji su pod upravom kore velikog mozga.
"Odgovorni" ovdje znai da svaka grupa mikroba "obrauje samo one grupe organa koji pripadaju istom
klicinom listu."
Izuzetak ini granino podruje mezodermalnih organa pod upravom malog mozga, koje obrauju u veoj mjeri
gljive i mikobakterije, a u manjoj mjeri bakterije.
Momenat kad obrada mikroba poinje nije odreen spoljanjim faktorima, kao to smo do sad mislili. On
nastupa u trenutku rijeenja konflikta, dakle poetkom faze izljeenja, i mozak posreduje ovu informaciju.

Dvofaznost bolesti kod rjeenja konflikta (drugi bioloki prirodni zakon)

Do sad smo u kolskoj medicini poznavali oko hiljadu tzv. bolesti. Otprilike polovina njih su bile tzv. "hladne
bolesti", npr. rak, angina pektoris, multipla skleroza, bubrena insuficijencija, dijabetes itd. Druga polovina su bile
"vrue bolesti", npr. reuma, upala bubrega, leukemija, infarkt, infektivne bolesti.
Kod "hladnih bolesti" smo mikrobe nalazili uvijek kao apatogene, odnosno oni nisu radili nita. Kod "vruih
bolesti" su mikrobi uvijek bili jako virulentni, to znai da smo mi sve vrijeme vjerovali da su oni neki organ napali i
okupirali. Vjerovali smo i da je glavno reenje u odbrani protiv zloudnih napadaa ili elija raka samo mobilizacija
naih odbrambenih snaga, imunog sistema. Ova predstava je bila pogrena. U GNM polazimo od sasvim drugih
predstava.
Kakve veze ima ovo sa AIDS-om?
Kod AIDS-a se interesujemo samo za virus. U ontogenetski uslovljenom sistemu mikroba smo vidjeli da su i
virusi ti koji imaju "stalno mjesto". Oni su odgovorni za organe koji su ektodermalnog porijekla i kojima upravlja kora
velikog mozga. Kako smo rekli, oni obrauju ove organe iskljuivo u "fazi ozdravljenja". Propratni simptomi su
vagotonija, poviena temperatura, otok epidermisa i sluzokoe (iskljuivo otok sluzokoe ploastog epitela).
Razumije se da su ovi upadljivi simptomi praeni nizom reakcija od strane krvi i seruma.
to se tie imunog sistema, tog slabo definisanog i nezgrapnog pojma koji se svuda pojavljuje bez ikakvih
kriterijuma, kako u fazi aktivnog konflikta, tako i u fazi rjeenja (kod raka, sarkoma i leukemije, kao i kod svih
infektivnih bolesti), moglo bi se rei da to sve odgovara dosadanjem stepenu neznanja o sutini bolesti i nemoi
da se prilino veliki broj simptoma i injenica iz hematoloskog podruja na pravi nain vrednuje i sortira.
to se tie HIV virusa, ako ovaj uopte kao takav postoji ("virus imunodeficijencije", kako su ga njegovi
"pronalazai" nazvali), o njemu se znalo uglavnom da oni koji su pogoeni "smrtonosnim virusom side" skonavaju
u kaheksiji i od panmijeloftize (nemogunost produkcije svih krvnih elija).
Isti fenomen nalazimo kod osteoliza u kotanom sistemu, koje se uvijek pojavljuju zdruene sa anemijom, iji je
konflikt u zavisnosti od pogoenih dijelova skeleta, specifini konflikt gubitka osjeaja za sopstvenu vrijednost.
Rjeenje ovakvog konflikta bi bilo obrazovanje kalusa na osteolizama kostiju (rekalcifikacija), sa znacima leukemije.
Ukoliko oboljeli od side uspije, suprotno svim oekivanjima, da "izgradi" sopstvenu vrijednost i dobije osjeaj za
nju, onda on u kolskoj medicini biva tretiran hemoterapijom (zapravo pseudoterapijom) do svoje smrti.
Radi potpunosti, morao bih da iznesem i ostale argumente protiv side, ali to na ovom mjestu nije momentalno
mogue. Ipak, neke od njih elim kratko da navedem:
Nitko nikad nije vidio obaveznu simptomatologiju nakon infekcije HIV virusom, kao to je to sluaj sa malim
boginjama i rubeolom.
Sami HIV virusi nisu nikad naeni kod pacijenata oboljelih od side.
Kod AIDS-a su T-limfociti i njihova aktivnost vaan kriterijum, od kojih navodno svaki 10000 fagocitira deli
virusa, iji egzemplar kod AIDS pacijenta uopte nije pronaen.
Kako za sidu ne postoji obavezna simptomatologija, otvorena su sva vrata medicinsko-dijagnostikoj fantaziji.
Ako osoba sa negativnim HIV testom oboli od raka, reumatizma, sarkoma, pneumonije, dijareje, demencije,
gljivinih oboljenja, tuberkuloze, poviene temperature, herpesa ili svih moguih neurolokih simptoma i ispada,
onda se to smatra najnormalnijim bolestima prema dosadanjim predstavama. Meutim, ako isti ovjek ima
pozitivan HIV test, onda su momentalno u pitanju zloudni "simptomi side".
Takoer je udno da se AIDS kao virusno oboljenje ponaa potpuno drugaije od drugih virusnih bolesti, koje
vae kao prebolovana onda kad je test na antitijela pozitivan.
Ali najudnija je injenica samo natuknuta od svih istraivaa, koju jo nitko nikad nije podvrgao nekim
konsekvencama. A to je injenica da od side oboljeva samo onaj koji zna da je HIV pozitivan ili onaj koji u to
vjeruje.
udno je da se pred ovim fenomenom jo nitko nije pravo zamislio. Jer poznati su narodi koji su 100% HIV
pozitivni i kojima se nita ne deava. Majmuni, iako HIV pozitivni, ne pokazuju ni jedan jedini simptom koji bi liio
na AIDS.
Cijela stvar mora da ima veze sa psihom.
Tanije reeno, ako ljudi upadljivo oboljevaju samo onda kad im je reeno da su HIV pozitivni, onda je zadnji
as da se zamisli i uzme u obzir ta se deava u psihi takvog pacijenta zbog tako teke i razorne dijagnoze.
Jesu li nai ljekari tako bezduni da ne mogu ni zamisliti ta se deava u takvom pacijentu, nakon to bude
konfrontiran s dijagnozom? Jadan pacijent, ne slutei nita, sve uzima "novo za gotovo", jer se ceo ovaj teatar
profesionalno izvede.
 86
Alergije

U GNM bi apsurdno bilo pitanje da li moda psihika zbivanja izazivaju tjelesna zbivanja. U GNM psihiko
deavanje podrazumijeva sinhrono deavanje na mozgu i sinhrono deavanje u tijelu. Po ovom se ona razlikuje od
svih dosadanjih medicinskih pravaca, ukljuujui i kolsku medicinu.
GNM se oslanja na pet biolokih prirodnih zakona, koji nalaze primjenu kod svake pojedinane bolesti ovjeka,
kao i kod drugih sisara. Sve ove nove mogunosti spoznaje i naina lijeenja proizilaze iz razumijevanja elinog
pravila raka i tzv. DHS-a, koji su u meuvremenu postali zvanini medicinski termini.
Centralna taka elinog pravila raka (Germanske nove medicine) je DHS (Dirk-Hamerov sindrom), jer se u
sekundi DHS-a odreuje sa ime e pacijent svoj konfliktni ok asocirati.
DHS je teak, perakutan i dramatian, izolativan, konfliktan i okantan doivljaj, koji osobu zatekne "na
pogrenoj nozi". Ovdje je od veeg znaaja faktor iznenaenja, nego "psiholoko vrjednovanje konfliktnog
sadraja". Uvijek je u pitanju konfliktivan doivljaj, a ne neki udarac sudbine ili dogaaj na kome pacijent ne bi
mogao nita da promijeni.
Psiholozi su uvijek tragali za konfliktima koji su izgledali psiholoki znaajni, za latentnim konfliktima, ije je
vrijeme nastanka bilo dugo i koji su najee sezali u djetinjstvo ili ranu mladost. Oni su pri tom uvijek zanemarivali
faktor iznenaenja i zbog tog su im sve psihosomatske statistike besmislene, jer nikad nisu nauili da misle
"bioloki".
Ovo je djelimino i posljedica toga to su se psihosomatiari oslanjali na psihologe umjesto da su se okrenuli
vrstom tlu biologije i istraivanjima ponaanja primata.
Beskonano se diskutuje o stresu, ne primjeujui da je on samo jedna posljedica DHS-a, odnosno simptom
faze aktivnog konflikta.
Ako nas, dakle, zakai jedan snaan konfliktni, okantan doivljaj, jedan DHS, i ako nas istovremeno pogodi u
psihikoj izolaciji, onda u ovom momentu ne samo da biva sam konflikt engramiran, nego se iste sekunde na
mozgu obrazuje Hamerovo arite, koje markira odreen dio mozga. Za svaku vrstu biolokog konflikta je
zadueno posebno mjesto u mozgu i posebno podruje organa. ovjek i ivotinja DHS u sekundi "primjete", kao i
pratee okolnosti DHS-a, iako nisu toga svjesni. Ove pratee okolnosti su kasnije odgovorne za alergije. Jedan
profesor alergologije je ovaj princip, nakon to ga je shvatio, izrazio na sljedei nain: "Ako te pogodi DHS sa
konfliktom odvajanja u momentu nekog rastanka i u tom momentu proe krava, onda e kasnije imati "alergiju na
krave", a ako si upravo zagrizao narandu, onda e dobiti "alergiju na narandu".
Ovo je malo pojednostavljeno, ali je u principu tano. Dakle, ako se kasnije dogodi jedan od prateih momenata,
onda cijeli konflikt moe da se vrati kao tzv. recidiv. Sutina je da se sa tako malog pobonog kolosjeka uvijek
stigne na "ine" glavnog kolosjeka konflikta.
Ranije smo u GNM-u "ine" smatrali veoma interesantnim i prilino vanim, ali nismo ih gledali kao centralne
procese. Odkad smo shvatili kakvu elementarnu, centralnu funkciju ima DHS, to se promjenilo. Jer u odnosu na
druge ivotne periode i momente, DHS ima sasvim specifian kvalitet. U momentu DHS-a, sva raspoloiva ula
opaaju do u najmanje detalje i sve to biva nesvjesno pohranjeno i nosi se cijeli ivot.
Ranije se prva tjelesna ljubav veoma esto deavala u sijenu. esto je prilikom ovog prvog ljubavnog akta
dolazilo do komplikacija ili malih katastrofa. Ako je ova katastrofa bila DHS, onda je obino miris sijena iao kao
"ina" u kompleks konflikta. I svaki put kad bi pogoena osoba namirisala sijeno, bez da na to misli, stajala bi na
"inu". esto su pogoeni kod prvog puta imali konflikt "tu mi neto smrdi". Kod recidiva, koje oznaavamo kao
alergije, pacijent je redovno dobijao u fazi rjeenja kijavicu, nakon to mu se sa istom ili drugom enom ponovo
desila ista ili slina "katastrofa" pri intimnom odnosu, a da pri tom samo deavanje nije vie u sjenu.
Ovdje je u pitanju jedan veoma dobar i osjetljiv sistem u organizmu, sa zadatkom opomene. Kako je osoba jo
ranije zadobila DHS u slinoj situaciji, sam organizam postaje oprezniji u pogledu ove vrste biolokih konflikata.
Negativno izraeno - pacijent uvijek nanovo upada u staru stupicu.
Pozitivno izraeno - pacijent je krajnje oprezan i reaguje promptno naroitim programom.
Alergija u dosadanjem smislu i ne postoji. Sve alergije koje dokazujemo naim alergoloskim testovima su
uvijek "sporedni kolosjeci", "ine" u vezi sa prvim DHS-om. Zbog toga moramo da se upoznamo sa novim nainom
shvatanja alergija. Alergije su praktino opominjui signali naeg organizma, neto tipa: "Stop, u takvoj situaciji se
onda desio DHS, oprez da ne budes uhvaen na pogrenoj nozi".
Ove "alergije" su prema nadzorima GNM-a posebno za ivotinje vani opominjui signali. Uzmimo u obzir da su
nai daleki preci, kao i ivotinje, ivjeli u divljini, nemajui vrste i obezbjeene naseobine, bez mekog kreveta i
telefona, nego su danonono morali da budu na oprezu od kojekakvih neprijatelja, razbojnika, konkurenata.
Ako je ivotinja dobila DHS, jer je previdjela opominjue signale od ptica i samo srenom okolnou izbjegla
apu leoparda, onda su u budunosti sve ove propratne "ine" DHS-a veoma povoljni opominjui signali: "Oprez,
onda su ptice isto ovako reagovale... i leopard ti je bio za vratom".
Skloni smo tome da zanemarujemo instinktivne signale. Ovo je pogreno. Bioloki gledano, sigurno je da
postoje mogunosti da se organizam - nadmudri, kao to to poznajemo kod "desenzibilizacije". Pri tom, organizmu
biva vjetaki signalizovano da prijanja opasnost nije istovremeno i sadanja. Desenzibilizacija je u osnovi bioloki
besmislena, iako simptomatski funkcionalna, jer je raena bez smisla i poznavanja prvobitnog konflikta.
Veina simptoma koje shvatamo kao alergije (koni eksantemi i kijavica) su ve dio faze ozdravljenja nakon
rijeenog konflikta kod kratkoronog recidiva.
 87
Na ovim primjerima vidimo koliko je vano da se obrati panja na prvobitni DHS, kako bi se osvijetlila
situacija u sekundi nastanka DHS-a. Naravno da moderna kolska medicina ima potpuno drugaije shvatanje
alergija i smatra bolest iskljuivo kao zlo upereno protiv ovjeka, kao uostalom i bakterije, viruse, buve, vake i sl.
Ako je na mozak kompjuter organizma, onda je on to za sve i nema smisla zamiljati da neki procesi u
organizmu protiu mimo njega.
Cijela medicina se mora iz osnova mijenjati.

Astma (dvije vrste astme)

elino pravilo raka je 1981. bio poetak u GNM. GNM je empirijska prirodna nauka koja se oslanja na pet
biolokih prirodnih zakona, koji su primjenljivi na svaku tzv. bolest.
Svaka bolest, koju mi u meuvremenu shvatamo kao jednu fazu "osmiljenog biolokog naroitog programa",
posljedica je jednog biolokog konflikta. DHS je okantan, visokodramatian, izolativan i konfliktivan doivljaj, koji
individuu zatekne "na pogrenoj nozi".
Svaki konflikt ima sasvim odreen sadraj i ovaj nastaje asocijativno.
DHS ostavlja tragove na mozgu u vidu Hamerovih arita, vidljivih na CT-u mozga. Svakom Hamerovom aritu
pripada odreeni sadraj konflikta i odreeni organ. Osim ovog, u stanju smo da razlikujemo da li je konflikt u fazi
aktivnosti (ca-faza) ili je u fazi rjeenja (pcl-faza), kao i da li se radi o umnoavanju elija ili o smanjenju njihovog
broja.
Da li e konflikt udariti na desnu ili lijevu stranu mozga, odluuje injenica da li je neko ljevak ili denjak, kao i
hormonalni status (antibebi pilule, trudnoa, klimakterijum, ostale hormonalne promjene, izofrene konstelacije,
hemoterapija).
Zbog toga je "test pljeskanja" neizbjean dijagnostiki kriterijum da bi se ustanovilo na kojoj strani mozga neko
ima osnovnu reakciju.
Kod ovog testa, ako je pri pljeskanju desna ruka gore, onda je osoba denjak.
Ljevorunost premijesta konflikt na suprotnu stranu mozga u odnosu na desnorunost. Od ovog momenta se
sve odvija upravo onako kako bi se kod denjaka odvijao obrnut konflikt.
Dakle, ukoliko ljevakinja doivi konflikt straha s prepadanjem, umjesto na lijevoj enskoj, Hamerovo arite se
pojavljuje na desnoj mukoj hemisferi, i to u bronhijalnom releju, umjesto u releju grkljana (kao kod denjakinje).
Mukarac ljevak e reagovati na konflikt "straha za revir" relejem za grkljan, dok e denjak reagovati
bronhijalnim relejom.
Oba ova konflikta organski pripadaju grupi velikog mozga, to znai da u fazi aktivnosti konflikta nastaju ili
ulceracije (senzorino) ili paralize (motorno) u relejima za bronhije, odnosno za larinks (grkljan).
Zbog toga je u GNM-u nezamislivo raditi bez poznavanja injenice da li je pacijent denjak ili ljevak .
Prema drugom biolokom prirodnom zakonu, svaki je osmiljeni bioloki naroiti program dvofazno deavanje,
to znai da SBS ima jednu fazu aktivnog konflikta i drugu fazu rijeenog konflikta, ukoliko je dolo do rjeenja.
Svaki SBS u kome je dolo do rjeenja obavezno ima i epileptinu ili epileptoidnu krizu. Ona predstavlja
prekretniku fazu ozdravljenja na taki najdublje vagotonije. Napad epilepsije predstavlja epileptinu krizu nakon
rjeenja motornog konflikta.
Meutim, krize sline epilepsiji (epileptoidne) se nalaze u osnovi u svim SBS, s tim da izgledaju razliito kod
svih bolesti koje poznajemo. Pri tome, svaka od grupe simptoma, oznaavana ranije kao bolest, u osnovi
predstavlja samo jedan dio SBS-a. Takoer, kod astme epileptoidna kriza igra veliku ulogu.

MI POZNAJEMO DVIJE VRSTE ASTME:

LARINGEALNA ASTMA - sa paralizom laringealne muskulature u fazi aktivnog konflikta i
BRONHIJALNA ASTMA - sa paralizom bronhijalne muskulature u fazi aktivnosti konflikta.
Kod astme su u principu mogue sljedee konstelacije:
Kod LARINGEALNE ASTME je relej za muskulaturu larinksa na lijevoj hemisferi mozga upravo u epileptinoj
krizi, dok se u podruju desne hemisfere bilo koji od releja revira nalazi u aktivnosti konflikta. Pacijent koji boluje od
ovog tipa astme ima produen i otean inspirijum (udisanje).
Kod BRONHIJALNE ASTME je obrnuto. Ovdje relej za bronhijalnu muskulaturu na desnoj modanoj hemisferi
ima epileptinu krizu, dok je na lijevoj strani mozga jedan iz podruja revira u fazi aktivnog konflikta. Pacijent koji
boluje od ovog tipa astme ima produen ekspirijum (izdisanje).
Meutim, kad oba ova releja (motorni laringealni i motorni bronhijalni) imaju epileptiku krizu, onda hronino
egzistira pojaan inspirijum i ekspirijum, odnosno astma laryngeale i bronhiale . Ovakvo stanje nazivamo status
asthmaticus, to znai da pacijent ima akutne napade guenja. Dok se oba konflikta nalaze "samo" u aktivnosti, ne
deava se jo nita.
O tzv. SPASTINOM BRONHITISU govorimo kad relej za bronhijalnu muskulaturu na desnoj strani ima
epileptinu krizu, dok na drugoj strani ni jedan drugi HH (Hamerovo arite) nema fazu aktivnog konflikta.
Kod SPASTINOG LARINGITISA (tzv. krupp) je ponovo obrnuto. Ovdje lijevi relej laringealne muskulature ima
epileptinu, krizu dok na desnoj strani nema aktivnosti konflikta.
Ranije nismo znali zato kortizon djeluje samo kod jednog dijela astmatinih pacijenata. Bili su to samo sluajevi
pacijenata kod kojih su konflikti na jednoj ili na obe hemisfere bili u epileptinoj krizi. Davanje kortizona bi dovodilo
do recidiva, osvjeavanja faze aktivnog konflikta, to je bioloki bilo potpuno besmisleno, ali je pacijenta
momentalno izvodilo iz astmatinog napada. Ipak, Sindrom sabirnih kanalia bubrega je stvar komplikovao i
dovodio do paradoksnog djelovanja kortizona i jo veu retenciju vode u organizmu.
 88
Tzv. astmatiari su ljudi koji esto doivljavaju kratkorone recidive. Najee imaju tzv. "visei
konflikt", to znai da je konflikt praktino stalno aktivan, ali je njegovo dejstvo transformisano u smislu mjestimino
manjeg dejstva (tzv. "banka"). Praktino se organizam pomirio s konfliktom. Takav pacijent moe dugo da proivi s
ovakvim konfliktom.
Meutim, ako pacijent doivi jo jedan, sljedei konflikt na drugoj hemisferi, to e ga dovesti u izofrenu
konstelaciju. Svakako je u ovoj sizo - konstelaciji ugraeno tek neto mase konflikta.
Neke recidive moemo razumijeti samo ako smo pronali sve "ine" koje su formirane u momentu DHS-a.
"ine" su dodatni aspekti, odnosno dodatni opaaji svih ula u momentu DHS-a. ovjek i ivotinja u momentu
doivljavanja DHS-a ne prekidaju da opaaju putem svih ula (optiki, akustino, gutativno, njuno), to biva
nesvjesno pohranjeno i sauvano itavog ivota. Desi li se da jedan ili vie ovih pohranjenih opaaja nastupe, onda
itav konflikt moe da se pojavi kao mali recidiv. Ovo znai da se sa pobonih "ina" propratnih okolnosti uvijek
moe doi na veliku "inu" konflikta i otud joj ovaj naziv.
Svaki recidiv konflikta ne dolazi postepeno, nego sa novim DHS-om, pri emu snaga novog DHS-a ne mora
imati emocionalnu snagu kao prvi put.
Sve alergije koje dokazujemo alergoloskim testovima su pobone "ine" u odnosu na jedan DHS. Prema tome,
jasno je koliko je vano pronalaenje DHS-a i pokuaj oivljavanja prateih okolnosti.
Primjer:
Jedna pacijentica je jo iz djetinjstva povremeno imala napade astme. Konano je kod nje dijagnostikovana
alergija na make, u kojoj je vien uzrok astmatinim napadima. Uprkos ovome, make su privlaile nau
pacijenticu i ona bi ih tu i tamo pomilovala. Upadljivo je bilo to da bi ona u tim prilikama vrlo rijetko dobijala
astmatine napade, dok bi ih dobijala bez da je imala ikakav kontakt s makom. U potrazi za konfliktom,
konstatovala je da je bila osjetljiva samo na crne make, koje su osim toga bile odreene veliine, ili ako je sluajno
na ulici vidjela mrtvu ivotinju. Na kraju njenih napora da se sjeti DHS-a, shvatila je da je kao malo dijete bila
svjedok kako je automobil pregazio njenu malu crnu makicu. Ovaj doivljaj se zbio prije dvadeset godina i ona
vie nije imala svjesno sjeanje na to. Meutim, svaki put bi reagovala recidivom DHS-a, kad god bi srela ili
pomilovala malu crnu maku ili vidjela na ulici pregaenu ivotinju (ina).
DHS je pokazatelj kako precizno koreliraju psiha sa konfliktom, mozak sa HH, a organ sa naim "inama".

Razliita oboljenja oiju i kako do njih dolazi

U modernoj medicini, ljudi su oduili da pacijenta stvarno podrobno pregledaju, i to ne samo njegove organe,
nego i njegovu psihu i mozak. Zbog toga nisu nikad ni mogli da nau vezu izmeu psihe i organa, a pogotovu
izmeu konflikta i organa.
Sa znanjem pet biolokih prirodnih zakona Germanske nove medicine i znanjem svih simptoma toka bolesti na
sva tri nivoa (psiha - mozak - organ), tek sad se u medicini moe stvarno uzrono i osmiljeno djelovati.
Ako embrioloski sortiramo sve ove tumore, otoke, ulceracije i promjene funkcije prema klicinim listovima, onda
se sve najednom kao samo od sebe uredi.
Prema tzv. elinom pravilu raka i Zakonu dvofaznosti svih oboljenja kod rijeenog konflikta, onda ovo
predstavlja prvu sistematsku podjelu cijele medicine.
DHS konfliktni ok je postao okosnica cijele Germanske nove medicine. Zar nije prekrasno saznanje da mi
stvarno moemo da raunamo i razumijemo? Mi moramo biti u stanju da mentalno uskoimo u kou pacijenta za
ovaj momenat DHS-a i da sebi predstavimo kako je izgledala kompletna situacija u sekundi DHS-a. Pri tom,
sadraj konflikta u sekundi DHS-a odreuje kako lokalizaciju Hamerovog arita u mozgu (HH - izgled prstenova
mete), tako i vrstu raka, odnosno ekvivalenta raka (oboljenje slino raku) na organu.
Svi bioloki konflikti su arhaini konflikti i tiu se kako ovjeka, tako i ivotinje. Ranije smo "psiholoke konflikte"
ili "psiholoke probleme" smatrali jedinim vanim konfliktima. Ovo je bila zabluda. Promjene u mozgu prave samo
bioloki konflikti kod ovjeka i ivotinje.
Drugi bioloki prirodni zakon, zakon dvofaznosti svih bolesti, kae da svaka bolest ima jednu fazu aktivnog
konflikta (ca-faza) i jednu fazu rijeenog konflikta, pod uslovom da konflikt bude rijeen.
Prema treem prirodnom biolokom zakonu, koji govori o ontogenetskom sistemu tumora i tumorskih
ekvivalenata, znamo da svi organi pod kontrolom modanog stabla (stari mozak) u ca-fazi dovode do
razmnoavanja elija (tumori), dok organi pod kontrolom velikog mozga (novi mozak) dovode do nestanka elija
(nekroze, ulceracije, rupe i ispad funkcije) u fazi aktivnog konflikta. Ovdje spadaju, izmeu ostalog, i smetnje vida.
Kod konflikta potiljanog straha, koji svoj HH ima u vidnoj kori velikog mozga, imamo izvjesne potekoe u
pogledu definicije ukoliko govorimo o ekvivalentu raka, jer nam neurolozi objanjavaju da epii i stapici mrenjae
pripadaju jo mozgu. Ono to je sigurno jeste da su na psihikom i modanom nivou egzaktno ispunjeni svih pet
biolokih prirodnih zakona GNM.
Kako je poznato, oni ivci se djelimino ukrtaju. Pri tom lijeva vidna kora prima sve zrake koji dolaze s desna
(i padaju na lijevu stranu retine oba oka), dok desna vidna kora dobija sve zrake koji dolaze sa lijeva (i padaju na
desnu polovinu retine oba oka). Meutim, vlakna koja dolaze u fovea centralis se ubrajaju u lateralnu stranu i vode
slike preteno ka istostranoj vidnoj kori.
Da bi se razumjela psihika strana biolokog konflikta, mora se biti u stanju pratiti je, zajedno sa organskim
manifestacijama, unazad u evolucionom smislu. Sve oznake ovog konflikta su izabrane tako da su vaee kako za
sisare, tako i za ljude (u naem sluaju eventualno u prenesenom znaenju).
Konflikt potiljanog straha (od neeg) predstavlja jednu opasnost koja se ne da pogledati u oi, koja neprestano
vreba, prijeti s lea i koje ovjek ne moe da se otrese.
 89
U ca-fazi se HH nalazi u lijevoj ili desnoj vidnoj kori ocipitalno, za polovine mrenjae. Ovo rezultira
progresivnim pogoranjem vidne sposobnosti odreenog areala mrenjae.
U pcl-fazi se formira se obavezni edem, ne samo u HH vidne kore, nego i edem ozdravljenja izmeu sklere i
mrenjae, koji dovodi do tzv. odlubljivanja mrenjae.
Iako je u pitanju dobar simptom ozdravljenja i iako konflikt nije trajao predugo, on je reverzibilan (povlai se sam
od sebe). Najprije nastaje dramatino pogoranje vida zbog ovog odlubljivanja, bolje reeno ispupavanja
mrenjae.
Kad su u pitanju lateralna (postranina) odlubljivanja mrenjae sa vie recidiva, ona vode do optikog
produenja one jabuice, time da mrenjaa na mjestu ispupenja biva prirastanjem fiksirana za skleru. Rezultat
ovoga je kratkovidnost (naizgled predugaka ona jabuica).
Kod dorzalnih odlubljivanja mrenjae sa estim recidivima i njima uslovljenim priraslicama mrenjae i sklere,
pri emu se ona jabuica skrauje, rezultira dalekovidnost (naizgled prekratka ona jabuica).
Ako su pogoene obe vidne kore, odnosno postoje dva aktivna HH i na lijevoj i na desnoj kori (odgovara
postojanju dva konflikta potiljanog straha), pacijent se nalazi u tzv. sizofrenoj konstelaciji i ima ludilo proganjanja,
koje uopte nije tako loe kao to smo to ranije mislili, nego predstavlja pokuaj rjeavanja potiljanog straha,
odnosno konflikata. Pacijent se svojim "ludilom" konsekventno sklanja svemu s puta, pa ak ako su u pitanju i
najmanji povodi. Ovo do sad nismo razumijevali.
Konflikt potiljanog straha (od razbojnika) sa naroitim aspektom, pri emu su pogoeni paramedijalni dijelovi
vidne kore, znai da je osjeaj straha smjeten iza oiju (kao orijentacionih centara svijesti). Dakle, sve iza ronjae
se doivljava kao "pozadi".
U ca-fazi dolazi do parcijalnog zamuenja staklastog tijela. Bioloki smisao ima veze s tim da ivotinji koja je
plijen, pri pogledu u stranu opasnost s lea ostane pokrivena, odnosno zamagljena, a pogled naprijed, prema putu
bijega, da ostane slobodan. Svrha ovog je da ivotinja moe sigurno da grabi naprijed, bez panike i nesigurnosti
koji bi joj unosio pogled u stranu.
Praktino dolazi do "zamagljenja" pogleda u nazad, do parcijalnog zamuenja staklastog tijela. Radi se o
fenomenu "titnici za oi kod konja".
ivotinje grabljivice mogu sebi da dozvole pogled naprijed, jer u mnogo manjoj mjeri moraju da imaju potiljani
strah od druge grabljivice.
U fazi ozdravljenja se zamuenje staklastog tijela povlai, ostavljajui edem staklastog tijela, sto dovodi do tzv.
glaukoma, poveanja pritiska u unutranjosti oka. esto se pri tom edem pritie na mjesto izlaza onog ivca
prema nazad. Primjena lasera nije preporuljiva, kako u aktivnoj, tako ni u fazi ozdravljenja, jer dovodi do razaranja
staklastog tijela koje se ne nadomjetava.
Primjer:
Jedna pacijentica, vraajui se kasno navee kui, doivi napad i pokuaj silovanja. Pri tom kod nje nastaje
istovremeno vie konflikata. Dok je pokuavala da bjei, a napada je sustizao, doivjela je konflikt potiljanog
straha od razbojnika. Godinama je dobijala recidive, to znai da je konflikt godinama ostao aktivan, jer se i dalje
vozila istim tramvajem do posla i kasno stizala kui. Takoer, zimi kad se ranije smrkavalo, iza svakog buna je
oekivala da vreba siledija. Ona nije ni slutila da je to bila "ina" konflikta, koja je dovodila do zamagljenja
staklastog tijela njenih oiju.
Kod onog soiva koje nema veze sa vidnom korom, nego konfliktivno odgovara jednom veoma jakom
vizuelnom rastanku (kad nekog izgubi iz vida) u ca-fazi vidimo nekrozu soiva, odnosno nakupine ulceracija, jer
se soivo sastoji od elatinoznog prozirnog ploastog epitela.
HH je ovdje u senzorinom centru kore velikog mozga lateralno, temporalno, a periferna inervacija je N.
Trigeminus, odnosno njegova prva grana N. Ophtalmicus.
Bioloki smisao se sastoji u tome da se neko tko odlazi, koliko god to zvualo udno, moe jo bolje da bude
praen pogledom u daljinu uz ulceracije soiva, nego to je to sluaj sa intaktnim soivom. Dakle, pogoeni jo
bolje vidi u daljinu.
U fazi ozdravljenja, kad je iz vida izgubljena individua (ovjek ili ivotinja) ponovo tu, soivo se prolazno
zamuuje kao znak izljeenja, to mi oznaavamo kao "siva mrena".
Kad ova faza istekne, soivo se opet razbistri. Kod ponavljanih recidiva i viseeg izljeenja, zamagljenje se
pojaava sve vie. U dosadanjoj medicini ovo nije bilo shvaeno, a uz to pacijent ima strah da ne oslijepi. Ako bi
se saekalo da istekne faza ozdravljenja, soivo bi se ponovo razbistrilo, uz uslov da konflikt ostane definitivno
rijeen.
Do tzv. glaukoma, poveanja onog pritiska zadnje one komore, moe da doe samo u pcl-fazi zamuenja
staklastog tijela. Jer glaukom je uvijek izraz faze ozdravljenja.
U pcl-fazi ulceracije soiva ("siva mrena") ne dolazi do poveanja pritiska prednje one komore, jer tenost biva
odvoena.
Kod ulceracija ronjae, u osnovi lei konflikt velikog vizuelnog rastanka (izgubiti nekog iz vida).
U fazi ozdravljenja slijedi ispunjavanje i zarastanje ulceracija ronjae sa prolaznim zamuenjem koje
predstavlja keratitis (trahom).
Ulceracijama epitela konjuktive i onih kapaka u osnovi lei takoer konflikt odvajanja ili rastanka. U ca-fazi se
takoer obrazuju ulceracije onih kapaka i konjuktiva, to izaziva perutanje. U fazi ozdravljenja dolazi do crvenila
onih kapaka (blefpfaritis) i crvenila konjuktiva (konjuktivitis). Konflikt se uvijek sastoji u tome da se jedna osoba
udaljila, dok je pacijent spavao.
Kod karcinoma izvodnih kanalia suznih lijezda nalazimo uvijek konflikte "htjeti biti vien" i "ne htjeti biti vien",
iji HH lei fronto - lateralno - bazalno.
 90
U ca-fazi se stvaraju ulcera u ektodermalnim izvodnim kanaliima suznih lijezda.
U pcl-fazi otie sluzokoa u izvodnim kanaliima, to dovodi do zastoja i jakog oticanja cijele suzne lijezde.
Ovo izgleda kao tumor suzne lijezde, to u stvari nije.
S druge strane, karcinom suzne lijezde (acinozni dio) ima svoj relej u modanom stablu (pons) i pripada
starom mozgu (endoderm), kao i svi drugi organi pod upravom ovog dijela centralnog nervnog sistema u ca-fazi
rasta elija (tumor).
Ovdje u osnovi lei konflikt "ne moi dosei zalogaj", jer se kroz injenicu da se ne bude vien doivljava
nemogunost dolaenja do prihoda, to je ovdje "zalogaj".
Primjer: Jedan slikar ne nalazi galerije za izlaganje, njegove slike ne bivaju viene, on ne moe nita da proda i
time ne dosee zalogaj (honorar od prodaje).
U biolokom smislu, kad je u pitanju ivotinja, radi se stvarno o zalogaju ili paretu koje ona ne moe da dobije.
Meutim, kad je u pitanju ovjek, ovo mogu biti i druge stvari, kao to je honorar od prodaje, kojim on u krajnjem
efektu dolazi do hrane. Ako se nitko ne interesuje za njegove slike, on ne dobija novac (zalogaj) i ne moe da kupi
hranu. Ako je pogoena lijeva suzna lijezda, onda je u pitanju predstava da se slike ne prodaju, ve se gomilaju u
ateljeu.
U suznim lijezdama postoje acinusi koji produkuju suze. Oni se u ekstremnim sluajevima poveavaju do
kompaktnih tumora, koji mogu da prominiraju ispod onih kapaka. U fazi ozdravljenja je mogua inkapsulacija, kao
i pranjenje smrdljivog sadraja (hladni absces), gnojne suze (gljive i mikobakterije). Totalna kazeoza (recidive)
ljezdanih elija rezultira mukoviscidozom suzne lijezde, sto znai gaenjem produkcije suza.

Karcinom mokrane beike

Drugi bioloki zakon GNM, zakon o dvofaznosti svih tzv. oboljenja, kae da sve bolesti predstavljaju dijelove tzv.
osmiljenih naroitih biolokih programa prirode. One protiu obavezno u dvije faze :
Ca-faza, hladna, simpatikotona, poinje od momenta DHS-a;
Pcl-faza, faza rijeenog konflikta, ozdravljenja, vagotona, poinje konfliktolizom.
GNM koristi podjelu prema embrionalnom porijeklu tkiva, prema pripadnosti klicinim listovima. Ako sve bolesti
sortiramo prema ovoj podjeli, dolazimo do savrenog poretka.
Na svakom mjestu karcinoma, ne samo da nalazimo histoloke mustre tkiva koje embrioloki tu pripadaju, nego
konflikti srodni preko klicinih listova zaposjedaju u mozgu areale, takoer srodne preko klicinih listova. Tako da se
ova zavisnost od klicinog lista provlai svuda, ukljuujui i mikrobe koji obrauju pojedina podruja.
Kod bolesti, odnosno dijelova osmiljenog biolokog naroitog programa, koje pripadaju endodermu
(unutranjem klicinom listu), vidimo da su one kontrolisane iz modanog stabla i da tamo imaju ureenu
lokalizaciju, jer poinju u modanom stablu desno dorzalno sa oboljenjima desne polovine usne duplje i reaju se
suprotno od kretanja kazaljke sata od oboljenja eludacno-crijevnog trakta, zavravajui sa sigmom, mokranom
beikom i lijevom stranom usne upljine lijevo dorzalno.
Histoloki su svi karcinomi pod kontrolom modanog stabla adenokarcinomi, i to bez izuzetaka. Oni u fazi
aktivnog konflikta rastu, dovodei do razmnoavanja elija, a u fazi ozdravljenja bivaju razgraene od strane gljiva
ili mikobakterija (ukoliko su ove prisutne). Jer mikobakterije se razmnoavaju ve od momenta DHS-a, sa
poetkom ca-faze, i to istom brzinom kao i samo adenokarcinomi i onoliko koliko je potrebno za kasniju razgradnju
tumora.
Ovo znai da redoslijed modanih releja slijedi redoslijed organa. Zatim, moemo uoiti da su pripadajui
konflikti veoma slini. Uvjek se radi o tome da se zalogaj (pare) dobije, proguta, nadalje transporuje, probavi i
konano izlui. Ovaj poredak na sva tri nivoa, a naroito na podruju histologije, u budunosti e biti dijagnostiko
pomono sredstvo, jer na primjer mi nemamo vie potrebe za dijagnostikom probnom ekscizijom, tek moda u
izuzetnim sluajevima, ako topografska pripadnost tumora ne bi bila jasna.
DHS, konfliktni ok, poetak je aktivnosti konflikta i istovremeno poetak svakog SBS-a (dvije bolesti), ne samo
raka. U prvoj fazi, koju nazivamo permanentnom simpatikotoniom, pacijent ima hladne ruke, hladnu periferiju,
nesanicu, gubitak teine, sve dok je konflikt aktivan. Osim toga, odgovarajui relejni centar u mozgu pokazuje sliku
koncentrinih prstenova mete, koji su direktan pokazatelj aktivnosti konflikta.
Bioloki konflikti su svi arhaini i analogni su i kod ovjeka i kod ivotinje. Sadraji konflikata svakako
pretpostavljaju poznavanje evolucionog razvitka i oznake su tako birane da se mogu primjeniti na ovjeka i
ivotinju, jer bi ovi konflikti morali biti "interanimalini", bar za nas sisare. Odatle proizilaze izrazi kao "ruan konflikt",
"ruan, neprobavljiv konflikt", "ruan polugenitalni konflikt" i td.
Do sada su zastupane pogrene pretpostavke da hemijske supstance, naroito industrijski amini, nose
odgovornost za pojavu raka mokranog mjehura. Zbog toga je ova forma raka esto oznaavana kao anilin-rak.
GNM je dola do argumentovanih spoznaja koje govore protiv ovog. Konflikt kod karcinoma beike je "runi
konflikt", "svinjarija".
Primjer:
Jednu trudnicu je njen mu brutalno pretukao. U sekundi DHS-a je sadraj konflikta ve definisan u
vrjednosnom sistemu pacijentkinje.
U ca-fazi se obrazuju karfiolasti adenokarcinomi sekretornog kvaliteta, tzv. polipi mokrane beike ili ravni
adenokarcinom resorptivnog kvaliteta, svakako samo u trigonumu vezike, trouglu izmeu ua uretera i mjesta sa
kojeg polazi uretra. Ovi tumori se ire dok je god konflikt aktivan.
Sekretorno znai da zalogaj hoe da bude razgraen i probavljen, npr. kod karfiolastih tumora-polipa.
 91
Resorptivno znai da hranljivi sastojci treba da budu uzeti u krvni i limfni sistem iz crijeva, kod
adenokarcinoma koji rastu ploasto, ravno.
Tumor raste u fazi aktivnog konflikta. U beici nalazimo prevashodno ili skoro iskljuivo resorptivni tip, koji
praktino funkcionie kao jedna vrsta karcinoma sabirnih kanalia bubrega, to znai da vri ponovnu apsorpciju
urina.
Nakon rjeenja konflikta, nastupa faza vagotonije. Sad tumor biva razgraen sirastom nekrozom putem gljiva i
mikobakterija (TBC-cistitis), to je praeno nonim znojenjem i povienom temperaturom.
Takoer se mikrobi mogu dodjeliti jednom od postojecih tri klicina lista i oni djeluju tek nakon nareenja naeg
mozga, odnosno uvijek nakon rjeenja konflikta. Meutim, ako mikobakterije nisu bile sadrane od poetka
konflikta (DHS), dolazi do inkapsulacije tumora, to znai da tumor nastavlja da egzistira. Dijagnostika i terapija e
se sa ovim saznanjima totalno promijeniti.
Bioloki smisao ovdje lei u ca-fazi i znai da se kod ploasto rastuih karcinoma voda tedi time to se urin
poveano reapsorbuje.
Sa spoznajama GNM o spontanoj i prirodnoj razgradnji karcinoma pod upravom starog mozga u pcl-fazi,
hirurki zahvat e u budunosti biti suvian, naravno uvijek uz pretpostavku da je do rjeenja konflikta dolo i da
pacijent od poetka konflikta posjeduje navedene mikrobe.
Momentalno u kolskoj medicini biva operisana kompletna beika sa jo susjednim tkivom, a urin vjetakim
putem biva preko crijeva dalje odvoden. Ovdje esto dolazi do konflikata u pacijentu koje raa ovakva situacija i
esto pacijenta dok se probudi iz narkoze ve eka novi DHS.
Ranije smo u potpunom neznanju ove nove karcinome zvali "metastazama", koje u dosadanjem smislu uopte
i ne postoje. Tzv. "metastaze" su novi karcinomi, nastali novim konfliktnim okovima, najee prilikom
saoptavanja dijagnoze i prognoze, zatim kao posljedice operacije ili posljedice muenja terapijom i kao posljedica
drutvenih strahova i briga. Ovim najee biva odreena sudbina pacijenta. Meutim, postoje i sluajevi letalnog
ishoda, jer pacijenti ne mogu da izau na kraj sa svojim konfliktom. Uzrok ovome moe leati u linosti pacijenta,
kao i u njegovoj okolini.
Primjer:
Jedna pacijentkinja, nakon to je s muem u ivotu sve zajedniki bila izgradila, biva ostavljena zbog druge
ene. Ona to nije mogla i nije htjela da prihvati. Ponaanje svog mua koji se od nje jo hoe razvesti je doivjela
kao "svinjariju" i oboljela je od adenokarcinoma beike.
Dok je leala u bolnici, mu joj je, gonjen grinjom savjesti, esto dolazio u posjetu. Ovo joj je dalo novu nadu.
Meutim, mu nije pokazao novo interesovanje za nju i njene misli su kruile u smislu: "Kakva svinjarija, ime sam
ja to zasluila, ta sam pogreno uradila?"
Ploasti epitel mokranog mjehura (tzv. "prelazni epitel")
Dok organi pod upravom starog mozga dovode do razmnoavanje elija u ca-fazi, kod organa pod upravom
velikog mozga dolazi do nestajanja elija, odnosno ulceracije nekroze. Ulkus je uvijek defekt supstance koji
nalazimo kako kod svih karcinoma ploastog epitela, tako i kod karcinoma sluzokoe beike. Sadraj konflikta je
markiranje revira sa ulkusnim karcinomom beike. Kod ploastog epitela koe i sluzokoe u ca-fazi ne nastaju
tumori, nego tkivo, dakle ulkus.
HH su smjeteni lijevo, odnosno desno temporo - ocipitalno u postsenzorinom centru kore velikog mozga.
Ovdje postoji desna (enska) i ljeva (muka) polovina beike. Jer, u evolucionom razvoju su prvobitno postojale
dvije beike: desna i lijeva - kao to danas postoje dva bubrega, koje su onda tokom evolucionog razvoja srasle.
Za muku beiku je vaan konflikt postavljanja granice, dakle konflikt markiranja vanjskog revira (jer sisari
markiraju revir mokraom). Bioloki vieno, pogoene individue ne mogu vie da markiraju revir.
Primjer:
Mu se ranije vraa sa slubenog putovanja i iznenauje enu koja je u njihovom branom krevetu sa
zajednikim prijateljem.
Dok kod organa pod upravom starog mozga ne igra nikakvu ulogu injenica da je neko ljevak ili denjak, kod
organa pod upravom velikog mozga ovo je od odluujueg znaaja. Tako da je neophodno razlikovati, naroito kod
konflikata kore velikog mozga, fiksirano dodjeljene modane releje za partnera/partnerku i dijete/majku, od
varijabilno dodjeljenih releja u podruju revira.
Kako sad znamo, svaki ovjek je denjak ili ljevak. Kod nekih blizanaca je uvijek jedno denjak, a drugo ljevak.
Ako ovjek pljeska kao u teatru, onda gornja ruka odluuje o tom da li je denjak ili ljevak. Pored ovog aspekta o
tome gdje e konflikt udariti, odluuje i hormonalni status, jer se promjenom hormonalnog statusa mijenja i
doivljavanje konflikta. Ovo se tie podruja revira i releja za eer.
Dejakinja koja uzima antibebi pilule ili je u klimakterijumu e konflikt markiranja unutranjeg revira doivjeti
muki, dakle kao konflikt granice "mukom logikom". Ovo znai da je ona promijenila hemisferu (stranu mozga).
I ljevakinja bez pilula mijenja stranu mozga, jer konflikti zbog injenice da je ljevakinja kod nje udaraju na
suprotnu hemisferu mozga.
Isto tako, ljevak e kod konflikta markiranja revira da reaguje Hamerovim aritem na lijevoj enskoj hemisferi,
umjesto na desnoj mukoj. Jer je kod denjaka i ljevaka relacija izmeu psihikog nivoa i nivoa mozga zamjenjena
suprotnom stranom, dok je relacija mozak - organ uvijek konstantna.
Ako je dolo do jednog DHS-a, onda u ca-fazi u mokranom mjehuru nastaje ulkus, koji ne krvari i ne stvara
bolove. Nasuprot ovom su veoma nelagodni tzv. spazmi mokranog mjehura (grevita, izuzetno bolna kontrakcija
muskulature mokranog mjehura), jer je sluznica mjehura jako dobro inervisana senzibilno od strane
postsenzorinog centra kore velikog mozga. Bioloki smisao i ovdje lei u ca-fazi i znai da zid mokranog mjehura
postaje tanji. Tako mjehur moe da primi vie tenosti i time revir (sa vie urina) moe bolje da markira.
 92
Nakon rjeenja konflikta, u fazi ozdravljenja e ovaj ulkus, uz pomo virusa ili bez njihove pomoi (ako
postoje, zadueni su iskljuivo za organe vanjskog klicinog lista), biti ponovo izgraen novim elijama. I kako to
prije nismo znali, onda smo ovo razmnoavanje elija za vrijeme faze izljeenja, u svrhu reparature zida,
proglaavali za zloudne tumore.
U ovoj fazi nastaje veoma veliki edem sluznice u podruju ulkusa, sa krvarenjem iz beike, i moe da doe do
prolaznog mehanikog zapuenja odvodnih kanala putem jakog edema sluznice mjehura sa sindromom. Sad
pacijent nema vie spazme, eventualno lagane bolove uslijed oiljavanja, ali sad preovladava osjeaj pritiska i
stalni nagon na mokrenje s peenjem i bolovima pri mokrenju. Pranjenje se vri samo u malim koliinama urina.
Urin moe da izgleda zamueno, a sluz moe da bude sukrviasta.
Tzv. papilomi su ve orozali, izljeeni ostaci ranijih ulceracija, koje smo takoer pogreno proglaavali za
karcinome. Oni su u osnovi bezazlene bradavice.
Ako dolazi do estih, kratkoronih recidiva, govori se o hroninoj upali mokranog mjehura. Pacijent ima na
svom psihikom oiljku ahilovu petu, svoju slabu taku. Isti konflikt ga praktino magino privlai. Moe se takoer
rei da uvijek nanovo upada u istu zamku ("inu"), ak i ako to zna. Ali sa tzv. "prehladama", kako smo ranije
vjerovali, to nema nikakve veze. Mi moramo karte nanovo promjeati.
Ako je na mozak kompjuter naeg organizma, onda je on to za sve. Nema smisla sebi predstavljati da neki
procesi u organizmu jednostavno zaobilaze kompjuter.
U principu, mi nismo bili u stanju da pravilno prosudimo jedno jedino oboljenje, jer smo uvijek vidjeli samo jednu
fazu bolesti. Ako smo vidjeli ca-fazu, onda smo je proglaavali za "hladnu bolest", ili smo vidjeli fazu ozdravljenja i
proglaavali je za infektivnu bolest. Sad znamo da sve ovo nije bilo u redu. Jer svaka tzv. bolest je dio dvofaznog
dogaanja (ukoliko je do rjeenja dolo) koje se sastoji iz ca-faze i pcl-faze .

Rak crijeva - debelo crijevo, rektum, sigma, tanko crijevo

Rak crijeva pripada unutranjem klicinom listu (endodermu), odgovarajui relej je poloen u modanom stablu
tako da u ca-fazi dolazi do stvaranja kompaktnih tumora adenoidnog tipa.
Karcinomi pod upravom modanog stabla nastaju uvijek kad jedan zalogaj ili pare ne moemo da usvojimo,
progutamo, probavimo ili izluimo.
Ovi bioloki konflikti moraju se shvatiti u vezi s evolucijom, kao arhaini konflikti, koji su u principu analogni kod
ivotinje i ovjeka. ivotinja uglavnom osjea bioloke konflikte realno, dok mi ljudi esto transponirani u svojoj
kultiviranosti osjeamo ove konflikte skoro paranoidno. Jer paket akcija, novanica od 100 maraka ili propali posao
mi doivljavamo kao zalogaj (pare) i dobijamo bioloke konflikte ukoliko izgubimo u ovakvim stvarima. U
prirodnom kontekstu bi komad papira bio potpuno besmislen.
Meutim kod ivotinje koja jedan zalogaj ne moe da proguta, radi se stvarno o komadu hrane.
Primjer:
ivotinja je pare sa komadom kosti progutala suvie pohlepno, kost se poprijeila i crijevu ne moe da se
pomjeri ni naprijed ni nazad i ovdje je u pitanju stvarna nemogunost probavljanja.
ivotinja u ovoj situaciji dobija kolike, koje predstavljaju konfliktni ok (DHS) i ukljuuje se jedan osmiljeni
bioloki naroiti program. Ovaj naroiti program je zaduen za to da proksimalno, (prema ustima) od mjesta gdje se
kost zaglavila sad raste rak crijeva, jedan karfiolast kompaktni tumor.
Sve dok traje aktivnost konflikta ovaj tumor raste. Istovremeno se razmnoavaju mikobakterije (TBC) u krvi
ukoliko individuum ima jednu jedinu bakteriju u rezervi (to se u prirodi samo po sebi podrazumijeva). Rast ovih
bakterija je uslovljen potrebom razgradnje tumora u fazi ozdravljenja.
Tumor, koji raste pred zaglavljenim paretom stara se za to da se pred preprekom lui ogromna koliina
probavnih sokova. Ovi probavni sokovi dovode do tog da se ovaj zalogaj troi, kao kad bi kocku leda stavio u toplu
vodu. I tako je ovaj komad u jednom momentu probavljen do te mjere da moe da sklizne prema naprijed. U
momentu kad je pare skliznulo dolazi do rjeenja konflikta (konfliktoliza). Sam tumor, koji sad vie nema funkcije,
biva kazeozno razgraen putem bakterija TBC, odnosno putem mikobakterija i gljiva i tako nestaje. Ovim su
deavanja u vezi s konfliktom zavrena.
Moglo bi se postaviti pitanje ta je ovdje uopte zloudno. Odgovor: Nita nije zloudno. Jer sve to majka
priroda pravi je dobronamijerno. Samo smo mi bili zloudni ignoranti.
Mi smo mikrobe uvijek zamiljali kao jednu ogromnu neprijateljsku armadu, koja mora biti pobijeena naim
imunim sistemom.
Ovo nije tano, jer mikrobi nisu nikad bili nai protivnici, nego uvijek nai prijatelji, pomonici, koje smo mi u
sopstvenoj gluposti skoro istrijebili.
Naravno da se kod nas ljudi ovo neprobavljeno pare u dananje vrijeme i ne odnosi na hranu, nego je to npr.
automobil, kua, naslijedstvo, propali poslovi, izgubljeni procesi, radna mjesta i sl.. Meutim mi reagujemo bioloki
arhaino kao da je u pitanju pare hrane koje nam je napravilo neprobavljivi bioloki konflikt, npr. kod raka crijeva
runa, neprobavljiva sekiracija (debelo crijevo)
runi, podmukli, pokvareni, sranje konflikt (rektum)
runi, grubi, sranje konflikt (sigma)
Sam pacijent mora da ui da prevede stvari na jezik biologije. Da bi smo se natimali na frekvenciju arhainih
konflikata i da bi ih razumijeli, moramo biti u stanju da ih zajedno sa organskim manifestacijama pratimo evoluciono
u prolost.
Primjer:
 93
Neko je povjerovao u dobitak na lotu i ve pozvao sve goste na slavlje. Na kraju se ispostavlja da je
sve bila greka.
Pacijent je ovo pare 30 000 DM ve dohvatio, a na kraju ga je morao ponovo vratiti.
Za psa bi ova suma bila neinteresantna, meutim za ovjeka koji zna ta sve moe sebi da priuti ovim novcem,
predstavlja zalogaj i on dobiva karcinom mekog nepca.
Pas e to dobiti samo ako je u pitanju komad prave hrane, koja mu se ponovo otima iz usta. Ali ne treba uopte
puno mate da bi se ovaj dobitak na lotu zamislio kao zalogaj, to ljudi i rade.
Ili, jedan pacijent oboli od konflikta nemogunosti probavljanja, jer je pare ve progutao ali ga sad ne moe
da svari, on je npr. ve kupio kuu i odjednom se mora suoiti s injenicom da je kupoprodajni ugovor nevaei, on
je namagaren i gubi kuu.
Pacijent mora da ui da pronae DHS (momenat poetka konflikta), kao i tipini sadraj konflikta. Onda moe s
radosnim zaprepatenjem da ustanovi da je u pitanju skriveni sistem, tako da ne mora da pada u paniku, jer ne
samo da zna uzrok, nego moe kod sebe direktno da posmatra i razumije tok itavog procesa.
Jer hipotetine bajke, da se elije raka kreu na njihovom nikad posmatranom putu kroz krv i zavravaju u
drugim organima kao metastaze, predstavljaju notornu glupost proetu srednjovijekovnim dogmatizmom.
Specijalno je besmislena tvrdnja da se ove elije na svom putu mijenjaju i da npr. od elije raka crijeva, koje u
crijevu daje kompaktni karfiolasti karcinom, tako to odjednom dospijevaju u kosti i pri tom se pretvaraju u rupe u
kostima.
Ono to su medicinari vidjeli kao metastaze bili su novi karcinomi uzrokovani novim konfliktnim okovima
izazvanim prije svega jatrogeno, prilikom saoptavanja diagnoze i prognoze.
Nikad jo ni jedan istraiva nije uspio da dokae nijednu eliju raka u arterijskoj krvi kod pacijenta oboljelog od
raka, a bilo bi za oekivati da tamo bude naena ako su u pitanju metastaze putem krvi.
Ali ako se pacijentu saopti da ima karcinom crijeva i da treba da bude operisan, onda on obino oboljeva od
novih konflikata: Konflikt mentalnog ataka na stomak, koji treba da bude rasporen (ovaj konflikt izaziva
mezoteliom, odnosno karcinom peritoneuma, trbune maramice) i solitarni karcinom jetre i to uvijek desno
dorzalno. Ovaj karcinom jetre je izraz bioloko-arhainog straha da hrana nee moi proi kroz crijeva zbog
prisustva karcinoma i da e pacijent da umre od gladi ili da e da dobije ileus.
Ako od vremena postavljanja diagnoze proe jo neko vrijeme, onda hirurg obino nae mrviaste metastaze
na peritoneumu (potrbunici) i ako je jo neposredno pred operaciju uraen CT-snimak jetre, nai e takoer
ovalno arite jetre. Da je ovakav pacijent onda ve vaio za izgubljen sluaj, za to imamo naalost ve dovoljno
dokaza. Tako se ranije vjerovalo u bajku o metastazama, dok mi moemo u potpunosti i sistematino, bioloki
logino da shvatimo da je pacijennt ove dodatne bolesti zadobio kao posljedicu diagnoze i najave operacije.
Izlino je pomenuti da hirurg zbog ne poznavanja sutine stvari ide na to da ovo ovalno arite operie i da
skine to je mogue vie od metastaza.
Suvino je takoer rei da pacijent nakon operacije misli kako je sad osloboen svog zla i kao znak rjeenja
svog konflikta ataka na stomak, on dobiva ascites (slobodnu tenost u trbunoj duplji) kao znak ozdravljenja, to
onda operater i onkolog tumae kao poetak kraja jer ni jedan ne poznaje bioloke zakone.
Od sada vrzino kolo se zatvara i sve to u budunosti bude u vezi sa crijevom, pravie recidive karcinoma jetre.
injenica da postoje drugi i trei karcinom nije sporna, ali je sporno vrjednovanje ove injenice.
Tako smo doli do pitanja ta je smisao tumora bio i ta je jo i danas?
Ovi tumori i karcinomi ne predstavljaju nita besmisleno, nego su naprotiv deavanja sa smislom. Jer kad je
pare ve u elucu ili crijevu, dakle ve progutano, a ne moe da bude provareno jer je preveliko, onda organizam
stvori jedan ogroman tumor. Ovaj tumor se sastoji od elija koje lue ogromne koliine probavnog soka da bi
pare bilo provareno, a u ivotinjskom svijetu i progurano dalje.
Mi u GNM moramo dobro razmisliti ta ima smisla da se uradi, a ta ne. Npr. u sluajevima gdje od tumora
prijeti mehaniki ileus samo se po sebi podrazumijeva da emo profilaktiki operisati. Meutim u momentu
konfliktolize ukljuuje se naroiti program i faza ozdravljenja.
E sad dolaze na red nai dobri mikrobi, u ovom sluaju mikobakterije (pod uslovom da ih je pacijent imao u
organizmu prije nastanka DHS-a, uprotivnom nam ne koriste) i kazeozno razgrauju tumor, to je ponekad praeno
sa mjestiminim krvarenjem. I ako nakon tri etiri mjeseca pogledamo u crijevo, na mjestu gdje je bio tumor vidimo
jo samo oiljnu plou. Majka priroda ga je sama odstranila putem mikroba. Ovo se zove hirurgija prirode. Ukoliko
pacijent nema predviene mikrobe, onda se zajedno s njim mora razmisliti i vidjeti da li on mali tumor crijeva uopte
eli da operie, ako zna da je odgovarajui konflikt zauvijek rijeio.
Ulcerozni kolitis je uvijek ve faza izljeenja karcinoma kolona ploastog rasta i resorptivnog tipa. Ovo znai da
hranjive materije bivaju pojaano odvoene u krv i limfu. Ulcerozni kolitis je ustvari pogrean naziv za rezidivirajuu
TBC-kolona, odnosno est recidiv konflikta sa rjeenjem i tuberkuloznim ozdravljenjem. Konflikt je uvijek bio runi,
polugenitalni konflikt pri emi se jedna stvar nije mogla resorbovati (prihvatiti). Faza osvjeenog konflikta je
tumaena kao remisija i na to je eventualno slijedila pcl-faza, odnosno faza ozdravljenja- prividna bolest,
ulcerozni kolitis.
Kliniki simptomi su proljev, krv u stolici, dijelovi sluznice, nono znojenje, malaksalost uz dobar apetit.
Terapija se sastoji u prepoznavanju konflikta da bi se izbjegli dalji recidivi.
Kod abscesa rektuma se radi o tome da ispod sluznice ploastog epitela u zidu rektuma raste kompaktan
ploasti tumor. On se osjea ali ne moe da se vidi. Kad ovaj tumor ispod sluznice bude razgraen kazeoznom
nekrozom, onda imamo submukozni absces. Ovi abscesi su obino tumaeni kao hemeroidi.
Karcinom rektuma, odnosno ulkus rektuma pripada vanjskom kliinom listu (ektoderm) i kontrolisan je od strane
velikog mozga i u ca-fazi ne daje tumor, nego ulceraciju, koja u ovoj fazi nikad ne krvari i ne uzrokuje bolove i
 94
spazme. Nakon rjeenja konflikta ove ulceracije posredstvom virusa i uz otok bivaju ponovo ispunjene. U
ovoj fazi oni ine tzv. otekle hemeroide sa krvarenjem, pojaanom lokalnom osjetljivou i bolovima. Ova slika je
naroito izraena u sluaju postojanja dodatnog sindroma. Muskularni spazmi nastaju zbog bolova.
Dok kod konflikata modanog stabla nikakvu ulogu ne igra injenica da li je pacijent ljevak ili denjak, u
konfliktima malog i velikog mozga ovo je od odluujue vanosti, kao to je vaan i hormonalni status (antibebi-
pilule, menopauza itd.).
Jednostavnim testom pljeskanja moe se ustanoviti da li je neko ljevak ili denjak tako to se gleda koja ruka je
gore. Kod ljevaka konflikt udara na isto mjesto na suprotnoj hemisferi mozga u odnos na denjake, tako da umjesto
karcinoma rektuma nastaje ulkus eluca ili zunih vodova.
Kod gornjeg dijela tankog crijeva (jejunum) kao i donjeg dijela tankog crijeva (ileum), koji pripadaju modanom
stablu je takoer u pitanju konflikt ne moi probaviti jedan zalogaj (neprobavljiva sekiracija) esto sa dodatnim
aspektom straha od smrtnog izgladnjavanja.
Takoer kod karcinoma ileuma (u fazi ozdravljenja nazvan Morbus Crohn) bivaju odbaeni sukrviasti dijelovi
sluznice i sluzi i poluprobavljeni bivaju izlueni stolicom.
Mnogi karcinomi bivaju otkriveni tek kad su ve u fazi ozdravljenja, jer tad uzrokuju veinu tegoba. Ovdje
spadaju takoer i karcinomi crijeva, koji se veinom otkrivaju tek kad pone krvarenje, tako da ljekari ove simptome
ozdravljenja smatraju simptomima karcinoma.
Sad vjerovatno postaje razumljivo zato je do sad bilo neshvatljivo nastajanje raka. Trebalo je razumjeti tu
naizgled paradoksalnu logiku jednog grandioznog sistema i otkriti vezu sa evolucionim mehanizmima nastanka
naih bio-loginih programa konflikata. Zbog nerazumijevanja i ignorancije tvrdilo se da je rak iskljuivo zloudan,
da je neplanski, nekontrolisani rast podivljalih elija, koji nije mogue razumjeti. Nita od ovog nije bilo istina.
Uvijek su u pitanju bili osmiljeni bioloki naroiti programi prirode u skladu sa petim elementom, 5 biolokim
prirodnim zakonom.

Rak dojke - najei rak kod ene

ene svoj osjeaj vezanosti za dijete i partnera locira prevashodno u grudima. Ovo je razlog da oboljenja dojke
predstavljaju i najee bolesti ene.
Prema GNM razlikujemo dvije vrste raka dojke:
Rak mlijene lijezde, medicinski adenokarcinom dojke (solidan kompaktan vor, koji se pipa)
Rak izvodnih kanalia dojke, medicinski nazvan intraduktalni karcinom, u osnovi je u pitanju intraduktalni ulkus u
ca-fazi koji se ne pipa, a pacijent eventualno osjea lagano bockanje na pogoenom dijelu dojke
Naravno na vanjskoj koi dojke postoje karcinom koe, koji u ovom obliku postoje i na drugim djelovima tijela,
kao i neurodermitis ploastog epitela koe.
U osnovi su konflikti za karcinome dojke uvijek svaa ili briga, dok je za duktalni ulkus uvijek odgovoran konflikt,
odvajanja, rastanka.
Znamo da postoje ljevaci i denjaci i svako moe kod sebe da isproba test pljeskanja (ako desna ruka lei kao
gornja, ona je vodea a individuum je denjak i obratno). Ovaj test je veoma vaan da bi se ustanovilo na kojoj
hemisferi mozga neko funkcionie, jer ima mnogo ljevaka koji su istrenirani sa desnom rukom i sami sebe smatraju
denjacima. Pojednostavljeno reeno lijeva hemisfera malog i velikog mozga zaduene su prevashodno za desnu
stranu tijela i obrnuto.
Kod denjakinje moe se kratko rei :
Lijeva dojka je zaduena za majku, dijete i gnijezdo (stan, kua) ene, dok je desna dojka odgovorna za
partnera (mu, prijatelj, ali i svi drugi ljudi kao otac, sestra, svekrva, ef, komija itd. Osim male djece i ljudi ili
ivotinja za koje se gaje osjeanja slina majinskom).
Ako denjakinja ima u lijevoj dojci rak mlijene lijezde, onda ona ima konflikt brige za svoje dijete, majku ili
gnijezdo ili svau sa djetetom, majkom ili zbog gnijezda. S druge strane ako je u pitanju ulkus mlijenih kanalia,
onda ena ima konflikt rastanka od djeteta, od svoje majke ili od svog gnijezda.
Kod ljevakinje je sve upravo obrnuto:
Desna dojka je za dijete, majku i gnijezdo, lijeva dojka je za patnera. Dakle ako ljevakinja ima rak desne dojke,
onda je u pitanju konflikt brige za dijete, njenu majku ili gnijezdo. Ako ima duktalni ulkus desne dojke radi se o
konfliktu odvajanja od djeteta, njene majke ili gnijezda.
Isto kako su konflikti kod obe ove vrste raka razliiti, isto tako su razliita mjesta u mozgu gdje su smjeteni
releji.
Relej za rak mlijenih lijezda nalaze se u lateralnim vanjskim podrujima malog mozga i pripadaju mezodermu
(srednjem klicinom listu).
Relej za duktalne karcinome dojki lee u senzorinom centru kore velikog mozga, kako je na poetku reeno na
suprotnim stranama mozga u odnosu na organ.
Rak mlijene lijezde pripada karcinomima koji su pod upravom starog mozga. I koji prema 3. biolokom
prirodnom zakonu i ontogenetskom sistemu u ca-fazi daju mnoenje i rast elija.
Nasuprot ovom su duktalne ulceracije pod upravom velikog mozga i ove vrste tkiva u ca-fazi prave defekte
supstance tkiva (ulceracije).
U fazi ozdravljenja sve se ponaa obrnuto.
Kompaktni tumori izrasli u ca-fazi mnoenjem elija bivaju kazeozirani i razgraeni putem mikroba (ako su ovi
prisutni) kao to su gljive i mikobakterije (npr. TBC). Ovo je hirurgija prirode. Za to vrijeme defekti tkiva pod
 95
kontrolom kore velikog mozga u fazi izljeenja bivaju nanovo izgraeni razmnoavanjem. Kao pomoni
mikrobi su u ovoj fazi od koristi iskljuivo virusi.
U kolskoj medicini nisu bile poznate uzrono-posljedine veze, takoer nisu pravljene razlike izmeu faze
aktivnog konflikta i faze ozdravljenja tako da su sve to je dovodilo do razmnoavanja i rasta elija proglaavali
zloudnim, dok su ulcera koja u fazi ozdravljenja daju rast elija proglaavli za dobroudne.
Primjer:
Jednoj majci je ispalo dojene iz ruku, udarilo glavom o pod i jedno vrijeme bilo bez svijesti. Majka denjakinja
je zadobila bioloki majka/dijete konflikt lijeve dojke sa DHS-om. Od momenta ovog DHS-a je u lijevoj doji rastao
adenokarcinom mlijene lijezde, to znai da je dolo do fokalnog razmnoavanja i rasta tkiva mlijene lijezde.
Ovo ta organizam majke radi ni u kom sluaju nije neto besmisleno. Smisao ove dodatne izgradnje tkiva
mlijene lijezde je jasan i sastoji se u pruanju pomoi povrijeenom dojenetu, koje ovim udesom doivljava
smetnje razvoja i od sada dobiva veu koliinu mlijeka. Tako organizam majke pokuava da rastom zlijezde i
poveanom produkcijom mlijeka izbalansira nastalu tetu.
Dakle sve dok konflikt traje raste tzv. tumor mlijene lijezde, odnosno poveanje produkije mlijeka se odrava.
Tek kad je dojene ve skoro oporavljeno nastupa rjeenje konflikta, odnosno zaustavlja se rast mlijene lijezde.
Znai efekat svega je da majka u naizgled bolesnoj dojci ima mnogo vie mlijeka nego ranije i to uprkos injenici
da je sipatikotoniji, odnosno ca-fazi.
Ovdje vidimo da ono to smo oznaavali boleu predstavlja upravo suprotno od bolesti jer je u pitanju jedan
sasvim osmiljen proces u igrama prirode npr. izmeu majke i djeteta ili ene i partnera.
Jedna druga ena je imala konflikt sa muem i razvila rak dojke prije prva tri mjeseca trudnoe. Nakon trudnoe
se ovaj konflikt ponovo razbuktao i ona je na desnoj dojci (za partnera) imala milijeka jo dugo nakon to je ono
usahlo na lijevoj dojci. Na kraju perioda dojenja je rak dojke razgraen posredstvom bacila tuberkuloze uz
obavezno nono znojenje.
Ovaj proces moe, a ne mora biti praen bolovima. To je tzv. malomodani bol kojeg takoer nalazimo kod
procesa na koi (kutis), naroito jak kod Herpes zostera. ene onda navode jak bol poput uboda noem na mjestu
vora, tzv. bol oiljavanja.
Na CT-snimku dojke na kraju na mjestu gdje je bio vor vidimo jednu kavernu. Ovo je bioloki nain toka, koji je
i dan danas pravilo kod uroenikih plemena.
Kod ena u tzv. civilizovanim zemljama se ovi procesi odigravaju veinom van perioda dojenja. Dakle ako jedna
ena iz civilizovane zemlje konflikt majka/dijete u periodu kad vie ne doji, onda raste ovakav tumor mlijene
lijezde i imitira svrhu htjeti pruiti vie mlijeka dojenetu, koje u meuvremenu egzistira kao odraslo dijete. Ovo je
nau modernu medicinu dovelo do toga da ovaj tumor vidi kao neto besmisleno, kao izroavanje prirode, jer su
ljudi jednostavno izgubili razumijevanje za prvobitni smisao prirode.
Meutim i u naoj civilizaciji iako ene manje doje ovi procesi se ipak odvijaju na isti nain i u fazi ozdravljenja
nakon to je konflikt rijeen e TBC-bakterije da razgrade tumor (ako su prisutne). Ako bakterije nisu prisutne vor
ostaje da egzistira i biva inkapsuliran.
Ali kako neko moe uopte da umre od raka dojke? pitaete vi.
Ako izuzmemo vrlo rijetke sluajeve izuzetno dugog trajanja konflikta, koji vrlo rijetko mogu da dovedu do smrti,
moramo rei da su uzroci smrti uglavnom jatrogeni (ljekarskom grekom). Radi se o dodatnim konfliktima panike
koji nastaju kao posljedica saoptavanja diagnoze udruene sa ljekarskim nerazumijevanjem cijele stvari. Ovakvo
nastali konflikti (panini strah od raka, panian smrtni strah, povrjeda osjeaja za sopstvenu vrijednost...) su onda
uzrok novim karcinomima koje kolska medicina onda naziva metastazama. Ovo je danas naalost pravilo i od
ovog se veoma lako umire. Sve ovo vie nema ustvari nikakve veze sa prvobitnom boleu, rakom dojke.
Za razliku od raka mlijene lijezde, kod ulceracije mlijenih kanalia u ca-fazi postoji ulceracija, dok u fazi
ozdravljenja dolazi do rasta elija i reparature defekta.
Uvijek je u pitanju konflikt odvajanja, rastanka izmeu majke i djeteta, ene i partnera. Pri tom moramo sebi
zamisliti da su te osobe prije rastanka bile kao zaljepljene i da prilikom rastanka jedan komadi koe biva istrgnut,
kao to to na ostalom dijelu koe vidimo u sluaju bolesti Neurodermitis. Ove ulceracije ine jedan simptom. Drugi
simptom je senzorina paraliza izvodnih kanalia mlijene lijezde.
Ako se ova senzorina paraliza prua prema vani do izlaza na vanjsku kou, pacijentkinja na bradavici dojke
nema vie nikakvog osjeaja. Ovo je neto to se rijetko uoava i kad je konflikt dugo trajao, dok se kod karcinoma
dojke vorovi mogu pipati ve poslije nekoliko sedmica.
Izuzetak kod karcinoma mlijenih vodova ini tzv. scirusni vor, koji nastaje kad konflikt praktino beskonano
potraje. On bi se mogao takoer zvati karcinom retrahovanog oiljka. Ovakav scirusni karcinom na mamografijama
imponuje kao zgusnue, a tipine su i mali kalcifikati.
Ukoliko doe do rjeenja konflikta odvajanja dolazi do komplikacije, koja bioloki uopte nije bila predviena,
jer bi u fazi ozdravljenja normalno dojene trebalo da sisa. U dananje vrijeme se najee ne lui mlijeko, ali
sekrecija ulceracije se jo uvijek lui. Vrlo esto ovaj seket ne moe da otie i pravi zastoj u dojci, koja postaje
vrua i izrazito crvena i ekstremno otie u najkraem roku. Dakle dojka se uveava tek s poetkom faze
ozdravljenja, dok je kod karcinoma dojke obratno.
Pojava sekreta na bradavici je povoljan znak da pogoeni mlijeni vodovi nisu kompletno zatvoreni otokom i da
se dojka prazni. Nelagodno je to to se senzibilitet vraa nazad i to prekomjerno, tako da govorimo o preosjetljivosti
(hiperestezia). Ako je konflikt predugo trajao pacijentkinja izmeu ostalog primjeuje unutranju retrakciju dojke.
Operacija dolazi u obzir ako spontano izljeenje treba dugo da potraje ili ako je dolo do posljedinih konflikata.
Npr. ako se pacijentkinja zbog vorova osjea unakaeno i ako je putem DHS-a dolo do nastanka melanoma,
zatim u sluaju da iz nekog razloga doe do otvaranja ploastog epitela koe koji lei preko tog, onda imamo
 96
otvorenu, fetidnu dojku neprijatnog mirisa, koja moe praviti dalje probleme u smislu prihvatanja. to se i
deava ako dojka bude otvorena ubodom (punkcija) ili rezom.

Bulemija kombinacija dva aktivna naroita programa

Bulemija je bolest koja se odlikuje epizodama deranja, a zatim povraanja u cilju odravanja mravosti. Radi
se o specijalnoj kombinaciji dva aktivna bioloka naroita programa.
Prisutnost dva aktivna konflita i u ovom sluaju uslovljava postojanje izofrene konstelacije jer su Hamerova
arita ovih konflikata smjetena u dvije razliite hemisfere mozga. Ono to ovi konflikti uzrokuju u organizmu je
pad nivoa eera u krvi i ir na elucu.
Kojim redoslijedom e konflikti da udare, pored injenice da je neko ljevak ili denjak, odluuje i hormonalni
status (npr. klimakterijum, antibebi-pilule itd.). Ako se hormonalni status promijeni onda se fakultativno mijenja
takoer i nain na koji se konflikt osjea to znai da isti dogaaj biva doivljen i preraen na sasvim drugi nain. U
sluaju menopauze ene konflikt ne biva doivljen na nain kako to doivljavaju ene nego kako to doivljavaju
mukarci.
Test pljeskanja je najsigurnija metoda da bi se ustanovilo da li je neko denjak ili ljevak. Ako desna ruka lei
gore onda je individuum denjak i obratno ako lijeva ruka lei gore onda je individuum ljevak.
Jedna mlada denjakinja dobije pad nivoa eera u krvi (hipoglikemiju) od konflikta straha i gaenja, ije se
Hamerovo arite nalazi frontalno-medijalno na lijevoj hemisferi.
Kako odgovarajui relej ne pripada podruju enskog revira ovdje jo ne dolazi do mijenjanja hemisfere. Ali ako
ona uzme antibebi pilule, ili ako pored ovog DHS-a i konflita doivi jo jedan, pa ima dupli konflikt na ovoj strani
(npr. istovremeno jo konflikt straha s prepadanjem) onda je automatski lijeva strana mozga blokirana, tako da
sljedei konflikt moe da udari samo na desnoj, mukoj hemisferi. Ako ona sad kao sledei konflikt doivi jo
sekiraciju za revir HH desno temporalno, onda je momentalno bulemina i istovremeno u izofrenoj konstelaciji.
Ljevakinja prilikom konflikta gaenja i straha oboljeva od poveanja nivoa eera u krvi (hiperglikemija), a
konflikt udara na suprotnu muku stranu. Teoretski ona moe da doivi jo jedan konflikt straha i gaenja, ali ovaj
put sa hipoglikemiom i onda je samo u izofrenoj konstelaciji. Ako ona na ovo doivi jo jedan konflikt identiteta,
ije je Hamerovo arite desno temporalno to organski ide sa irom na elucu, onda dolazi do mijenjanja
modane hemisfere i ona je momentalno bulemina.
Ako ljevakinja uzima antibebi pilule, onda reaguje na lijevoj, enskoj hemisferi, ali ona kao i ljevak osjea stvari
prevashodno na muki nain, ali ima i komponentu enskog naina vienja i osjeanja stvari (bi). Od sada ona
moe kao prvi konflikt da doivi Konflikt straha i gaenja- opirati se neemu.
Denjak sa konfliktom sekiracije za revir oboljeva od ira na elucu (desno-temporalno) sa drugim konfliktom
promijenjena je strana mozga i on sad takoer moe da doivi konflikt straha i gaenja i ovim je automatski u
izo-buleminoj konstelaciji.
Za razliku od njega e ljevak sa konfliktom sekiracije za revir organski oboljeti od ulkusa rektuma (lijevo
temporalno) ime bi lijeva strana mozga bila blokirana. Meutim kod svake promjene hormonalnog statusa bivaju
karte na novo promjeane).
Izmeu denjaka i ljevaka je samo relacija izmeu psihikog nivoa i nivoa mozga zamijenjena. Relacija izmeu
nivoa mozga i organskog nivoa je uvijek konstantna.
Kriterijum denjak- ljevak poinje u mozgu i to tako da je od malog mozga na gore je sve definisano na osnovu
desne i lijeve strane. U modanom stablu ovaj kriterijum ne igra praktino nikakvu ulogu. Dakle injenica da potoje
ljevaci i denjaci je u GNM veoma vazan kriterijum, a za diagnostiku je od odluujueg znaaja.
Primjer:
Jedna denjakinja je kao 7-ogodinje dijete bila prinuena da gleda silovanje vlastite majke od strane ruskih
vojnika. Pri tom je zadobila dupli konflikt: straha i gaenja sa hipoglikemiom i konflikt straha i prepadanja.
Ovi konflikti su godinama bili visei aktivni, to znai da su bili aktivni konstantno, ali da je energija konflikta bila
oslabljena.
Sa 17 godina ona se udaje ali kratko nakon vjenanja dolazi do strane svae meu novopeenim
suprunicima. Pri tom ona zadobija DHS jednog konflikta sekiracije za revir sa irem na elucu. Od ovog
momenta bila je bulemina. Ova svaa je recidivirala . Kada bi se u meuvremenu izmirivala s muem dobijala je
ponekad krvarenja u elucu u fazi ozdravljenja. Ali uvijek nakon svae s muem bivala bi nakon svae bulemina.
Konflikt straha i gaenja ostao je jo godinama visei aktivan jer esto se deavalo da se onesvjeivala zbog
hipoglikemije.
Moramo znati da jedan visei konflikt moe svakog trenutka da se razbukti i kod prvog sljedeeg konflikta je
pacijent automatski u izofrenoj konstelaciji. Naroito u ovakvim sluajevima je da masa konflikta ne biva
izgraena. S druge strane ovjek moe sa ovim viseim konfliktima da doivi duboku starost.
Izvjesno je da nije lako ovakav konflikt dovesti do definitivnog rjeenja. ak ako bi u ovom sluaju polo za
rukom da se sekiracija za revir definitivno rijei, ostalo bi i dalje ostalo nepospremljeno. Dakle ako bi svaa
meu suprunicima bila za stalno rjeena, ili prestala da bude tema jer su se suprunici razveli i dalje bi ostao
konflikt straha i gaenja visei aktivan. Neki konflikti se daju savladati samo spiritualno.
Jedan drugi primjer je pria ovjeka koji je kao 5-godinji djeak doivio da ga otac alkoholiar natjera da protiv
svoje volje u usta nagura paradajz, krastavac i ribu iz konzerve. Kad je djeak pokazao znake gaenja otac ga je
tukao urlajui u sred restorana. Onda je djeak morao da povraa to je oca jo vie razbjesnilo pa ga je tukao sve
vie.
 97
Djeak, inae denjak je pri tom zadobio konflikt sekiracije za revir sa irom na elucu i sluni konflikt
ne mogu da vjerujem svojim uima (tinitus). Otac je i dalje navaljivao i trpao u njega dok se djeak neopisivo
gadio, meutim otac nije poputao iz principa. Nakon svakog povraanja dolazilo je do novog trpanja iz principa.
Samo nekoliko minuta nakon prvog DHS djete je doivjelo jo i konflikt straha i gaenja.
Od ovog momenta je bio u izo-buleminoj konstelaciji i to na vie ina. Dok bi se paradajz, krastavac ili riblja
konzerva pojavili na stolu dobivao je nagon na povraanje, a ponekad bi stvarno morao da se ispovraa, osim tog
zbog pada eera u krvi on je morao hitno da uzme neto slatko. Kad god bi pijani otac poeo da vie, to je
uostalom redovno inio, to bi ve bilo dovoljno za bulemiju i tinitus.
ine su uvijek dodatni aspekti konflikta i odnose se na opaanja u momentu DHS-a. Ako se pacijent kasnije
nae na ovakvoj ini iz tog moe proizai rezidiv kompletnog konflikta. Znanje o tome koje konflikte ovjek smije da
rijei, odnosno koji uopte ne smije da rijei govori o stepenu savjesnosti koja je potrebna u ophoenju s GNM.
Ljekar Nove medicine ne samo da mora da bude medicinski opteobrazovan i ljudski kvalifikovan, nego jo
mora da bude medicinski kriminalistiki inspektor.
Naravno, namee se pitanje ta je smisao, odnosno nadsmisao izofrene konstelacije, obzirom da se sastoji
od dva SBS-a od kojih oba imaju vlastiti smisao.
GNM nema nikakve veze sa onim to danas tako lijepo nazivaju sveobuhvatna medicina. Pod ovim pojmom
nitko sebi ne moe da predstavi bilo ta konkretno. GNM je usko orjentisana na bioloke forme ponaanja i
konflikte i postavlja sasvim nova mjerila. Najveu teinu pri tom ima spoznaja o uzajamnim odnosima psihe-mozak-
organ iz eljeznog pravila raka, odnosno korelacija izmeu fizike bolesti i psihiko-cerebralnog uzroka do koje se
dolo empirijskim putem.
eljezno pravilo raka zagovara da svaka tzv. bolest (ne samo rak) biva izazvana DHS-om (Dirk-Hamer-
sindrom), dakle jednim specifinim, biolokim konfliktnim okom, koji istovremeno uzrokuje Hamerovo arite u
releju mozga za odgovarajui organ (dokazuje ga CT-snimak) i odgovarajue promjene na organu.
GNM predstavlja nadreeni sistem u strogo prirodno-naunom smislu, to znai da ako se poznaje jedan od
nivoa, mogu da se donesu zakljuci o druga dva. Ona takoer daje embrioloka i ontogenetska objanjenja za
razumijevanje pitanja zbog ega se pojedinani relejni centri nalaze na mjestima u mozgu na kojima ih nalazimo.
CT- mozga je onda samo jo jedna logina potvrda stvari koje smo znali i ne gledajui u snimak, praktino jedna
vrsta samokontrole.
Uzrok bulemije do sad nije bio nikom poznat. Meutim sad kad se zna uzrok iz sistema nametljivo prizilazi i
terapija.
ta bi bio pretpostavljeni bioloki smisao kod bulemije?
Konflikt straha i gaenja (ili kod ljevaka neemu se opirati)- konflikt bi trebao da obezbjedi izbjegavanje
opasnosti od koje se gadimo ili kojoj se opiremo.
Kod procesa neemu se opirati (tonike kontrakcije miia, drhtanje) biva potroeno veoma mnogo eera,
koji je gorivo za miie. Istovremeno biva priguena produkcija glukagona (antagonist inzulina), tako da eer ne
moe biti mobilisan iz jetrinog rezervoara. ene padaju od gaenja u nesvjest.
Kod konflikta neemu se opirati (denjak) i straha i gaenja (kod ljevakinje) stvar je obrnuta.
Mukarac mora opiranje da izdri, da dobije borbu.
Zato produkcija inzulina biva priguena, da bi po mogunosti to vie eera ostalo u cirkulaciji (a specijalno u
muskulaturi). Pretpostavljam da bi to mogao biti bioloki smisao.
Kod ira na elucu je oigledno smisao taj, da se hrana izbaci povraanjem napolje, da bi se bolje izalo na kraj
sa neoekivanom sekiracijom za revir i svaom, jer bi anse za to bile slabije sa punim elucem.

Gvozdeno pravilo raka

Prvi bioloki prirodni zakon Nove medicine

Gvozdeno pravilo raka je zakonitost do koje se dolo empirijski i koja je do sada potvrena na 30.000 sluajeva
koje sam pregledao.
Gvozdeno pravilo raka je jedan predeterminisan sistem tri korelirajue funkcije, pri emu je mogue izraunati
dvije ostale ukoliko je jedna poznata.
Gvozdeno pravilo raka glasi:

I Kriterijum
Svaki rak ili ekvivalent raku - "oboljenje" (sad shvaeno kao dio naroitog biolokog prirodnog programa koji ima
smisao) nastaje sa DHS-om, to znai jednim najteim, akutno-dramatinim i izolativnim konfliktnim, okantnim
doivljajem, istovremeno na sva tri nivoa:
psiha
mozak
organ

II Kriterijum
Sadraj konflikta odreuje u momentu DHS-a kako lokalizaciju Hamerovog arita u mozgu, tako i lokalizaciju
raka ili ekvivalenta raku na organu.
 98
III Kriterijum
Tok konflikta odgovara jednom odreenom toku promjena kod Hamerovog arita u mozgu i jednom tano
odreenom toku raka ili ekvivalenta raka - naroitog programa na organu.
Otkrie gvozdenog pravila raka poelo je smru moga sina. On je 18.08.1978. u cik zore smrtno pogoen od
italijanskog prestolonasljednika, pred ostrvom Kavalo (Cavallo) u Sredozemnom moru kod Korzike. Gotovo etiri
mjeseca nakon toga, 7. decembra 1978, u Univerzitetskoj klinici u Hajdelbergu, on je, u veoma stranim
okolnostima, umro na mojim rukama.
Tada sam obolio od raka testisa, tanije reeno od intersticijalnog teratokarcinoma desnog testisa. Ja sam se
tada protivio savjetima profesora iz Tibingena koji su smatrali da bi otekli testis trebalo operisati. Ve tada sam
imao smjelu pretpostavku da je doivljaj smrti moga sina izazvao kod mene neto na tjelesnom nivou, jer prije ovog
nikad nisam ozbiljno bolovao. Prema histolokom nalazu, radilo se navodno o intersticijalnom teratokarcinomu
testisa. Nakon ozdravljenja, rijeio sam da se posvetim ovoj mojoj pretpostavci im se za to ukae prilika. Ona se
pojavila 1981, kad sam poeo da radim na jednoj klinici za rak kao ef internistikog odjeljenja.
Na poetku 1981, kad je gvozdeno pravilo raka tek otkriveno, inilo se da ono vai samo za ginekoloke vrste
raka, ali se ubrzo ispostavilo da ono moe da se primijeni na sve vrste raka. Konano sam mogao konstatovati da
su sve tzv. "bolesti" u stvari ili rak ili ekvivalenti raku, to znai neto slino kao rak. Stoga je bilo logino da bi
gvozdeno pravilo raka moralo da nae svoju primjenu u svim bolestima tzv. medicine. Kako je ovo pravilo vaee
za ukupnu medicinu moglo bi se s pravom zvati gvozdeno pravilo itave medicine.

Prvi kriterijum gvozdenog pravila raka

Prvi kriterijum opisuje uslove pod kojima dolazi do jednog biolokog konflikta, pri tom se jasno ograuje od tzv.
psiholokih ili psihikih konflikata. Psihiki konflikti su hronini, dugotrajni problemi, odnosno konflikti kod kojih se
ima uvijek neto vremena da bi se ovjek pripremio i zauzeo stav. Ovo vrijeme ne mora da bude dugo i ponekad
traje samo nekoliko sekundi. Sa psihikim konfliktima i problemima obine vrste na koje se moemo kratko prije
toga natimati, mi ljudi izlazimo na kraj ak kad su u pitanju i gomile ovakvih problema.
Sasvim suprotno od ovoga stoji stvar sa biolokim konfliktom kod ljudi i sisara, za koji se pretpostavlja da ima
slian tok kod svih drugih ivotinja, pa ak i biljaka.
Bioloki konflikt je teak, akutno dramatini i izolativni konfliktni ok, koji nas zatekne potpuno nepripremljene u
raskoraku "na pogrenoj nozi". Ja sam imao pacijenata kojima su pomrle tri ili ak etiri osobe iz porodinog kruga
za koje su oni bili prilino vezani. Kod jedne pacijentkinje bilo je to naroito upeatljivo: poslednji od etvoro
preminulih roaka, jedan ujak, imao je naroito lijepu, staru, drvenu krinju koju je on pacijentkinji navodno nekad
obeao, a koju je naslijedila po testamentu sestra ove pacijentkinje. Ovo je pacijentkinju zateklo neoekivano "na
pogrenoj nozi", jer je ona vrsto raunala s tim da je krinja njena i ve je za nju bila odabrala poasno mjesto u
dnevnoj sobi. Ovo je u njoj izazvalo neprobavljivu sekiraciju i to je imponovalo kao da je u mislima duhovne
zalogaje ve bila progutala, a poslije je misaono morala ponovo da ih vrati. Ona je obolila od karcinoma pankreasa.
A mi emo kasnije moi da vidimo da ni karcinom pankreasa nije nezgoda, nego bioloki proces sa smislom.
Bioloki smisao sastoji se u tome da pankreas lui pojaano probavne sokove da bi zalogaj (krinja) ipak moda
mogao da bude probavljen.
Psiholoki gledano, smrt svakog od ovih roaka morala bi da bude znaajnija od ovakvog doivljaja, ali to nije
bio sluaj. Jer za svakog od njih se unaprijed znalo, ma koliko tuno zvualo, da se vie nita ne d uiniti. Rodbina
je bila propisno oplakana. Bio je to psiholoki konflikt gubitka, ali ne i bioloki konflikt. injenica da nije naslijedila
obeanu krinju pogodila je pacijentkinju kao grom iz vedra neba. Ovo je prouzrokovalo jedan bioloki konflikt i
karcinom na pankreasu.
Psiholozi su uvijek tragali za konfliktima koji su psiholoki izgledali vani, za latentnim konfliktima koji su se
dugo izgraivali i poticali iz djetinjstva ili mladosti, a koji tipino nisu mogli biti kauzalno pronaeni nakon smrti
jednog od lanova porodice. Oni su pravili uvijek isti propust, isputajui da u obzir uzmu momenat
"neoekivanosti". Zato su sve njihove statistike prema psihosomatskim kriterijumima izgledale besmislene, jer oni
nisu nikad nauili da razmiljaju bioloki.
Bitno je, pored ovog, da se shvati da jedan te isti doivljaj (npr. udes) ne mora kod svakog ovjeka da napravi
isti konflikt, i ne mora uopte da prouzrokuje jedan DHS. Doivjeti jedan bioloki konflikt predstavlja neto izrazito
individualno, i odluuje samo ono to pacijent sam o tom ispria.

Definicija pojma konflikt u gvozdenom pravilu raka - ERK

Jedan konflikt mora biti tako definisan da moe imati u principu podjednaku vanost za sva iva bia. Ja
definiem rije konflikt pojmovno kao "bioloki konflikt". Jedan univerzitetski profesor psihijatrije, kako je ve
navedeno, biva upitan od strane sudije kako bi on npr. svojim jezikom definisao seksualni konflikt koji dr Hamer
pronalazi u problematinom dogaaju kad supruga zatekne svog mua "in flagranti" i pri tom oboli od jednog
takvog "Hamerovog arita" iznad lijevog uva. Odgovor: "Ja bih to nazvao narcisoidnom povrijeenou." Moje
protivpitanje: "Da li biste mojoj kerui odobrili isti kvalitet definicije psihikog konflikta?" Nema odgovora.
Upravo u ovom grmu lei zec: nae definicije konflikata su u etabliranoj medicini bile konstantno u prvoj liniji
religiozno-filozofske, psihoanalitike i dogmatske.
Za mene ne postoje dogme koje nauku smiju da guraju u okvire. Ako se ustanovi da ljudi i ivotinje oboljevaju
od istog tipa konflikata, i pri tom se na podrujima psihe, mozga i organa mogu posmatrati iste promjene i procesi,
onda se zakljuci, zakonitosti i pravila moraju ravnati prema injenicama, a ne obrnuto.
 99
Znai, konflikt u sistemu shvatanja Nove medicine treba razumjeti kao bioloki, pri emu shvatanja tzv.
psihoanalize o "konfliktnoj konstelaciji" koja je decenijama nadogradivana treba ostaviti po strani. Ovaj bioloki
konflikt, koji prilikom DHS-a udari poput groma, kako ovjeka tako ivotinju, i prouzrokuje Hamerovo arite u
mozgu i uvede jedan naroiti program za itav organizam, konstelacija je jedne sekunde. Naravno da kompletna
linost biva uvuena u jedan bioloki konflikt. Ali ovo u veini sluajeva nije odluujue. Strana svaa sa svekrvom
oko djece kod jedne jedine rijei ide u DHS: "Ti, svinjo!". U ovoj sekundi je sadraj konflikta definisan u
razumijevanju pacijentkinje.
Ona npr. oboljeva od konflikta markiranja revira, sa Hamerovim aritem (HH) desno periinzularno, a na nivou
organa od ulkusnog karcinoma mokranog mjehura. Od ovog momenta cijela svaa se kree po ovoj "ini
konfliktnog sadraja". Svekrva je takoer mogla rei: "Ti, paniarko!". Onda bi pacijentkinja mogla da zadobije
konflikt poljuljanog samopouzdanja, poljuljane vjere u sopstvenu vrijednost, tako da bi se daljnja svaa, prema
izjavi pacijentkinje, vrtila oko njene samovrijednosti, odnosno da li je ona stvarno paniarka ili ne. Bila bi to jedna
sasvim druga "ina konfliktnog sadraja".
Bioloki konflikt se odluuje u sekundi DHS-a, to znai da se u ovoj sekundi odluuje o sadraju konflikta,
odnosno na kojoj "ini" e protei daljnji bioloki konflikt. Jedna ena koja svog mua uhvati "na djelu" ne mora
bezuslovno da doivi konflikt. Ona e oboliti samo u sluaju ako je sa situacijom konfrontirana neoekivano u
jednom ili vie smislova. ak i ako do DHS-a doe, postoji itav niz mogunosti za sadraj konflikata:
Prva mogunost:
Pacijentkinja osjea prilikom DHS situaciju kao seksualni bioloki konflikt u smislu "nee biti oploena".
Cerebralno e u ovom sluaju dobiti HH lijevo periinzularno, a na nivou organa karcinom grlia materice (ako je
denjakinja), i uz to jo ulceracije koronarnih vena srca.
Druga mogunost:
Pacijentkinja vjerovatno i sama ima ljubavnika i ne voli vie svog mua. U momentu DHS-a, ona situaciju osjea
kao uvredu i ljudsku izdaju, jer je mu blamira pred svim komijama. Ona u momentu DHS-a oboljeva od jednog
opteljudskog partner-konflikta, cerebralno HH u lijevoj polovini malog mozga, na nivou organa rak desne dojke
(ako je denjakinja).
Trea mogunost:
Pacijentkinja, u momentu DHS-a, osjea mladu i lijepu ljubavnicu svog mua kao povod za pad sopstvene
vrijednosti u smislu "ona mu moe pruiti ono to ja vie ne mogu". Pacijentkinja u ovom sluaju oboljeva od
konflikta gubitka osjeanja za sopstvenu vrijednost, HH u okcipitalnom dijelu sri velikog mozga, sa rakom kostiju
podruja karlice.
etvrta mogunost:
Pacijentkinja je moda u postklimakterinom periodu i reaguje muki, tako da cijelu situaciju moe da osjeti kao
konflikte podruja revira sa HH desno periinzularno, jedan koronarni ulkus-karcinom, intrabronhijalni karcinom ili
ako se radi o konfliktu markiranja revira sa atributom "kakva svinjarija" onda karcinom mokranog mjehura (ako je
denjakinja).
Peta mogunost:
est bi bio svakako i karcinom ovarijuma, kao " ruan polugenitalni", i konflikt gubitka sa HH u paramedijalno-
okcipitalnom podruju.
Ovdje vidimo da jedan te isti proces ili situacija nisu u stvari jednaki. Samo osjeanje pacijenta u momentima
DHS-a odluuje o konfliktnom aspektu situacije, a time i o "ini" na kojoj daljnji bioloki proces protie.
Ovi odnosi takoer vode "ad absurdum" i redovno ignorantne prijedloge tzv. "prospektivnih studija".
"Nekonvertibilnost" nekog sistema nije slabost nauke, nego ona automatski proizilazi iz injenice da je neizvodljivo
da jedan istraiva moe unaprijed sa sigurnou da tvrdi u kom pravcu ili na kojoj "ini" e pacijent doivjeti jedan
prospektivno zamiljeni konflikt. ak su i sami najblii lanovi familije esto zaprepateni ako se upuste u
istraivanje npr. koji konflikt je mogao da izazove kod pacijenta dijagnosticirani rak.
(elim na ovom mjestu da itaocu skrenem panju da se ne d zbuniti opisom lokalizacija HH. Naravno da je
laicima teko da ovo sebi do u detalje predstave. Meutim, radi se prije svega o tome da se kasnije naui sluenje
uz pomo registra tabele konflikata "psiha-mozak-organ").
Oni esto kau: "To moe da bude samo ovo ili ono". Ako se zatim postavi pitanje pacijentu, pred lanovima
porodice, on obino kae: "Ne, to me uopte nije dotaklo". Tako da ono to je stvarno izazvalo DHS i konflikt, u
poetku sve zaprepasti. Kasnije, kad stvar bude shvaena, esto kau: "Da, naravno, to je moralo biti tako". Jedan
upeatljiv primjer za ovako neto predstavlja sluaj pacijenta koji je leao na univerzitetskoj klinici i koga sam
posjeivao u njegovoj bolesnikoj sobi. On je imao akutni srani infarkt. Dakle, on je morao zadobiti revir konflikt sa
DHS-om. Pitanje je ta je bio taj revir-konflikt. Kad sam ga, u prisustvu odjeljenskog ljekara, upitao kad i kakav revir
konflikt je imao, dobio sam odrean odgovor. On je uspjean vlasnik restorana koji su posjeivali najvieniji ljudi
cijelog sela, ima dvoje zdrave djece, dobru enu, nema novanih problema, sve je u redu, tako da ne moe biti
govora o revir-konfliktu. Onda sam ga pitao kad je dobio na teini. Odgovor: prije 6 sedmica. Prema EKG-u ocijenio
sam da infarkt nije mogao biti naroito teak. Raunao sam da je prije 6 sedmica moglo doi do konfliktolize, a sam
konflikt mogao je da traje najvie 3-4 mjeseca. Onda sam mu rekao: "Prije otprilike 6 mjeseci moralo se dogoditi
neto za vas jako loe, to vam je priredilo mnogo besanih noi, a prije 6 do 8 sedmica stvar je morala biti
zavrena". "Tja, gospodine doktore, kad vi tako kaete, ali ja ne mogu da zamislim da od tako neeg moe da se
dobije srani infarkt."
Ispostavilo se slijedee. Pacijent je imao veliku kuu za ptice sa egzotinim primjercima, na koju je bio veoma
ponosan. Svi njegovi gosti i prijatelji su joj se divili. On nije krtario, tako da su veoma rijetki primjerci bili unutra.
Svakoga jutra prije doruka obilazio bi i gledao svoje ptice, bilo ih je u meuvremenu oko trideset. Jednoga jutra,
 100
kao i obino, on doe i u momentu ostane bez daha, sve ptice, osim jedne male, nestale su . "Lopovi",
bila je njegova prva pomisao koja je i obiljeila njegov DHS. Lopovi su provalili u moj revir. Dole su komije,
kompletan ptiiji dom je paljivo pregledan dok se nije ustanovilo da je ispod njega prokopana sasvim mala rupa.
Jedan iskusni seljak ree samo jednu rije: "Lasice!" Od tog momenta imao je pacijent samo jo jednu jedinu misao
u glavi: uhvatiti lasice! Poslije nekoliko neuspjeha, polo mu je za rukom da ih uhvati u klopku. Tek tad je mogao da
se posveti popravci ptije kue, i to tako da se vie ne dozvoli mogunost pristupa lasicama, i da kupi nove ptice.
Nakon tri i po mjeseca bilo je sve u redu i konflikt je definitivno rijeen. Razmiljajui kasnije, mogao je da se sjeti
da je u fazi aktivnosti konflikta bio toliko ponosan na to to je izgubio par kilograma, ali od prije est sedmica on je
sve te kilograme nadoknadio i jo dobio preko toga.
Odjeljenski ljekar se udio tokom cijelog naeg razgovora. Sad je ustao i rekao: "Gospodine Hamer, ja sam
potpuno poraen. Vjerovatno mi ovdje radimo sve prilino naopako. U svakom sluaju me je vaa demonstracija
impresionirala".
Stavie i pacijent ree: "Sad kad razmiljam, poslije naeg razgovora, postaje mi jasno da u stvari nita gore ne
bi moglo da me pogodi kao to da mi neko dirne u ptice."
Sa psihoanalizom i konfliktom u dosadanjem psiholokom smislu ovo nema nikakve veze. Kod biolokog
konflikta ne radi se o tome da li konflikt kasnije, kad je ve odavno sve u redu, izgleda znaajan. Jer tada, u
momentu nastanka DHS-a, pacijent je to tako doivio i to je bilo odluujue, a poslije toga je konflikt razvio svoju
sopstvenu dinamiku. Neko je provalio u revir pacijenta, pa ne igra ulogu to je to bila samo mala lasica. Pacijent je
mogao odmah da pone sa renoviranjem svoje ptije kue, ali kako narod kae "on nije imao mira". Tek kad je
neutralisao protivnika, mogao je "u miru" da ponovo gradi svoj revir. I ovdje se osjea formalna bioloka dramatika
ovog revir-konflikta.

Dirk-Hamer sindrom - DHS

Dirk-Hamerov sindrom je baza Nove medicine i okosnica cijele dijagnostike.
On je za mene uvijek ponovni doivljaj, iako sam to doivio desetine hiljada puta.
Znai, konflikti koji prouzrokuju rak nisu oni koji polagano poinju, nego je u pitanju uvijek okantan neoekivani
udar groma, koji ljude pogodi, prenerazi, onesposobi da progovore jednu jedinu rije, paralizuje.
Ova sportska fotografija iz jednog lionskog asopisa, prikazuje golmana, uhvaenog "na pogrenoj nozi," koji
pogoeno gleda za feliranom loptom koja sasvim lagano uvire u lijevi ugao gola. On je oekivao loptu u drugom
osku gola.
Slinu konstelaciju, u prenesenom smislu, nalazimo u DHS-u, gdje kod okantnog konflikta pacijent takoer biva
uhvaen "na pogrenoj nozi". Jer, konfliktna situacija za koju bi se mogao pripremiti nee mu ni napraviti DHS. Isto
kao to jedan golman moe da izvede najfantastinije parade i da izvue loptu koja je skoro ula u gol, ako se ona
kree putanjom koju je on predvidio, tako i mi moemo da podnesemo mnogostruke konflikte, a da pri tom ne
obolimo, ako smo imali prethodno vremena da zauzmemo stav.
Mi, ljudi, izgubili smo raniju vezu sa naom okolinom i odnos prema ivotinjama. Samo tako, bez uea
instinkta, i mogla je da nastane predstava o intelektualnim konfliktima, koji nemaju nikakve veze sa biolokim
realitetom. Udaljili smo se predaleko od empirije i konstruisali sluajeve koji nemaju veze sa stvarnim ovjekovim
doivljavanjem, u svakom sluaju nikakve veze sa nastajanjem bolesti.
ovjek osjea i doivljava stvarnost shodno arhainim biolokim regulacionim krugovima. On doivljava
bioloke konflikte upravo dok uobraava da razmilja odvojeno od prirode.
U modernoj civilizaciji, koja se ne dri ni najosnovnijih biolokih formacija, mi ljudi dolazimo u stranu dilemu.
Slijedimo li obrasce ponaanja koje nam je priroda zadala, moramo uzeti u obzir sve vrste drutvenih konsekvenci,
koje bi nas ruinirale. S druge strane, ako slijedimo sve propise politicara, pravnika i crkve koji su veinom upereni
protiv naih iskonskih kodova, onda u konflikt upadamo upravo predprogramirano. Razliitim zakonima, ljudima se
teoretski i moe, po elji, prividno manipulisati, ali mi to grozno plaamo. Prilagoavanje na razliite uslove ivotne
sredine postojalo je oduvjek i od tog ivi evolucija prirode uopte, ali ova evolucija (mutacije) traje obino vie
stotina hiljada godina. Meutim, ova injenica nam ne pomae u naoj dilemi ni sad ni za 100.000 godina.
Dirk-Hamerov sindrom (DHS) je najtei, akutno dramatini i izolativni doivljaj oka jednog biolokog konflikta.
On onda izaziva naroiti bioloki program prirode (SBS) kao loginu, osmiljenu reakciju na jedan udes ili sluaj
nude, na koji organizam u prvom naletu ne bi mogao da odreaguje. Dakle, u pitanju je ansa koju nam priroda
daje.
DHS nastaje kao neslueni okantni doivljaj jednog biolokog konflikta, praktino u jednoj sekundi.
DHS odreuje sadraj konflikta, tanije reeno sadraj biolokog konflikta. Po ovoj "ini" kree se dalji konflikt.
DHS odreuje lokalizaciju Hamerovog arita (HH) u mozgu preko sadraja biolokog konflikta.
DHS odreuje lokalizaciju raka na organu tako to odreuje sadraj biolokog konflikta i lokalizacju HH u
mozgu.
DHS i konfliktoliza (ako je do nje dolo) su dva najvanija momenta svake anamneze biolokog konflikta. U
svakom sluaju ne propustiti tano pronalaenje DHS-a, takoer i u sluaju kad je konflikt rijeen. Jer recidiv
konflikta moe biti izbjegnut samo ako je prvobitni DHS tano poznat.
Ne samo da DHS neizbjeno mijenja vegetativni tonus prouzrokujui trajnu simpatikotoniju, nego on mijenja
takoer i linost, to moe veoma dobro da se vidi kod tzv. "viseeg konflikta".
DHS prouzrokuje od prve sekunde jednu vrstu simpatikotonije u mozgu na mjestu HH. U ovu promjenu je,
manje ili vie, uvuen i cijeli mozak.
DHS prouzrokuje od prve sekunde rak ili ekvivalent raka na organu. Rak na organu ima razliite pojavne forme:
snano mitotiko bujanje elija kod pogoenosti organa unutranjeg klicinog lista (endoderm);
 101
srednji klicin list:
mezoderm malog mozga - pravi rast bogat mitozama u toku aktiviteta konflikta;
mezoderm velikog mozga (modina) - u fazi aktivnosti konflikta prouzrokuje nekroze, dok u fazi
ozdravljenja, osmiljeno ispunjavanje nekroza, to se naziva sarkomima;
gubitak elija sa ulcerama kod raka organa ektoderma velikog mozga. Nema gubitka elija sa
ispadom funkcije kod endokrinog sistema - hipofiza, stitna lijezda, i elije ostrvaca pankreasa.
Ako je DHS pokrenuo bioloki konflikt koji je jo aktivan i koji ima svoj HH u jednoj hemisferi velikog mozga i ako
pri tom nastupi dalji DHS, koji svoj HH ima u suprotnoj hemisferi kore velikog mozga, onda se radi o izofrenoj
konstelaciji. Pacijent postaje akutno delirantan ili "van sebe" samo u sluaju da je jako akcentiran na lijevoj
cerebralnoj, maninoj strani i ima "agresivno-biomaninu" konstelaciju. Konstelacija izofrenije moe da nastupi
ako se jedan te isti DHS ponovi, "dupli DHS".
Pod "duplim DHS" podrazumijevamo konflikt koji ima dvije strane. Npr., jedan revir konflikt sa gubitkom
osjeanja za sopstvenu vrijednost (SWE-konflikt) ili majka-dijete konflikt brige sa istovremenim gubitkom osjeanja
za sopstvenu vrijednost (npr. dijete kae majci: "ti nisi nikakva majka").
DHS je bioloka ansa, koju individuum dobija od majke prirode da bi jedan ispad ponovo doveo u ravnoteu.
Bez DHS-a, npr. jelen ne bi imao ansu da jo jednom osvoji svoj revir. U momentu DHS-a, majka priroda ve
prebacuje na naroiti program, da bi otklonila smetnje u drugom naletu. DHS je startni pucanj za bioloku ansu
naroitog biolokog programa koji ima smisao (SBS).
Ako jedan DHS ima, pored "osnovne ine", i "sporedne ine" (optiki, akustini, mirisni, okusni i opaaji drugih
ula u momentu DHS-a), koje mi nazivamo rak ili ekvivalent raka (npr. alergija), onda pacijent, doivljavajui
ponovo samo jedan od ovih sporednih opaaja, moe momentalno ponovo da doivi osnovne opaaje u kompletu i
da mu se desi recidiv konflikta. Npr. svaki put kad jedan ovjek osjeti miris odreenog losiona za brijanje koji koristi
ljubavnik njegove ene, on mora da pomisli na njega i pri tom stalno dobija sranu bol kao recidiv ondanjeg revir
konflikta sa anginom pektoris.

Drugi kriterijum gvozdenog pravila raka

Oboli li neki ovjek (ivotinja ili biljka) od DHS-a, znai najteeg, akutno dramatinog, izolativnog, konfliktno
okantnog doivljaja, onda njegova podsvjest asocira sadraje DHS-om izazvanog konflikta u jedno od podruja
biolokih predstava. Takva podruja su: podruje odnosa majka-dijete, podruje "revir", podruje "voda", podruje
"strah u potiljku", podruje samopotovanja i sl.. U sekundi nastanka DHS-a, podsvjest je u stanju da tano
diferencira, tako da se nikad ne deava da gubitak osjeaja za sopstvenu vrijednost u seksualnom podruju ("ti
mlakonjo") dovede do osteolize vratnih prljenova, nego uvijek do osteolize karlice i raka karline kosti. Takoer,
SWE-konflikt u podruju odnosa majka-dijete ("ti nisi nikakva majka") nee dati osteolizu karlice nego uvijek rak
glave nadlaktine kosti lijevo (kod denjaka).Mi mislimo da mislimo, a u stvari je za nas razmiljano.
Svakom podruju biolokih predstava odgovara jedan relejni centar u mozgu, kojeg mi u sluaju oboljenja
nazivamo Hamerovo arite. Dakle, svako podruje biolokih predstava ima svoj relejni centar.
U momentu DHS-a, iz Hamerovog arita alju se specijalni kodovi u organ koji je dodijeljen ovom Hamerovom
aritu. Ovo slanje se deava u dijelicu sekunde, tako da dogaaji na sva tri nivoa, psiha-mozak-organ, protiu
praktino sinhrono. Veina pacijenata zna navesti vrijeme DHS-a u minutu, jer je njegov tok uvijek dramatian.
Obino kau da su bili ukoeni od straha, izgubili mo govora, kao oduzeti, na smrt prestraeni... Od momenta
nastupa DHS se moe vidjeti na CT-u mozga i to u vidu otro iscrtanih koncentrinih prstenova, poput mete
(aktivan HH). Istovremeno na organu koji pripada ovom HH nalazi se rak koji od ovog momenta poinje da raste,
odnosno nekroza kod organa pod upravom velikog mozga.
U trenutku nastanka DHS, sve je predprogramirano. U skladu sa sadrajem biolokog konflikta jedan unaprijed
tano odreen areal mozga (HH) biva prebaen na novi program. U istoj sekundi poinju na organu promjene, koje
se zahvaljujui iskustvu mogu predskazati, a koje su u tabeli psiha-mozak-organ egzaktno navedene. Radi se o
elijskom umnoavanju, gubitku elija ili promjeni funkcije (kod tzv. ekvivalenata raka).
Da odreen areal mozga biva prebaen na novi program, rekao sam zbog toga jer DHS u stvari predstavlja
"samo" postupak prebacivanja na jedan naroit program ili na program za nudu da bi organizam mogao da izidje
na kraj sa nepredvienom situacijom. Strogo uzevi, bolesti, u onom smislu u kojem smo ih uili na fakultetu, ne
postoje. Mi smo ih uvijek dovodili u vezu sa grekama majke prirode, smatrali da je hipotetiki imuni sistem
(zamiljen kao odbrambena armija naeg organizma) oslabljen ili slomljen. Ipak, majka priroda ne pravi greke.
Bolesti daju privid greke, ali one imaju svoj smisao.

Trei kriterijum gvozdenog pravila raka

Trei kriterijum zagovara sinhrono proticanje cijelog tzv. oboljenja, ukljuujui i fazu ozdravljenja na sva tri
nivoa. Ovaj sinhronicitet je tano definisan:
tipinim simpomima aktivnog konflikta na sva tri nivoa (psiha-mozak-organ);
tipinim simptomima faze rijeenog konflikta, faze ozdravljenja na sva tri nivoa;
tipinim simptomima epileptine ili epileptoidne krize na sva tri nivoa, koja se unekoliko razlikuje
kod svake bolesti, ali je isto tako za svaku bolest tipina kako u pogledu cerebralnih i organskih
simptoma (npr. srani infarkt kao epileptoidna kriza kod koronarnog ulkus-karcinoma) tako i u pogledu
psihikih i vegetativnih.

Zakon dvofaznosti osmiljenog naroitog programa (ranije oznaenog kao bolest) kod rijeenog
konflikta
 102
Drugi bioloki zakon Nove medicine
Na ovoj emi sasvim lijevo predstavljena je eutonija, normalan dan/no ritam.
Zatim, nakon DHS-a vidimo fazu aktivnosti konflikta, stresnu ili trajnu dnevnu fazu u kojoj vlada trajna
simpatikotonija.
Ako doe do rjeenja konflikta, svako oboljenje, odnosno svaki bioloki naroiti program protie dvofazno, to
znai sa:
fazom aktivnosti konflikta, hladnom i simpatikotonom koja poinje DHS-
om i
fazom rijeenog konflikta, toplom i vagotonom, zvanom jo i faza
ozdravljenja ili postkonfliktolitika (pcl-faza).
Znai, svako oboljenje sa konfliktolizom ima ca-fazu i pcl-fazu. Svaka pcl-faza, ukoliko nije prekinuta recidivom
aktivnosti konflikta, imae epileptinu ili epileptoidnu krizu na najdubljoj taki vagotonije.
Zakon dvofaznosti postavlja nae ukupno dosadanje prividno medicinsko znanje na glavu. Uzmimo da smo do
sada poznavali oko sto bolesti. Ako preciznije pogledamo, utvrdiemo da kod polovine ovih bolesti pacijenti
pokazuju hladnou ruku i periferije, a kod druge polovine toplotu ruku i u veini sluajeva povienu temperaturu. U
stvarnosti postoji oko 500 "tandema" faze aktivnosti konflikta i faze ozdravljenja prikazanih na emi. Ova ema
dvofaznosti je bioloki prirodni zakon.
Sve bolesti koje su nam uopte poznate protiu fakultativno na ovaj nain ukoliko doe do rjeenja konflikta.
Ako sad pogledamo unazad, moemo da ustanovimo da nijedna bolest u dosadanjoj medicini nije bila tano
prepoznata. Kod tzv. "hladnih bolesti" se obavezno previala naknadna faza ozdravljenja ili se pogreno tumaila
kao zasebna bolest (npr. gripa). Kod tzv. "vruih bolesti", koje uvijek predstavljaju drugu ili fazu ozdravljenja, nakon
faze aktivnosti konflikta, previana je obavezno ova prethodna hladna faza ili je takoer pogreno tumaena kao
zasebna bolest.
U mozgu obe faze imaju svoje Hamerovo arite, naravno, na istom mjestu, ali u razliitom stanju. U fazi
aktivnosti konflikta (ca-fazi) je HH uvijek markiran otrim koncentrinim krugovima kao meta, dok je u pcl-fazi HH
nabubrio i edematozan. Edem centralnog prstena oznaavamo kao intrafokalni, a edem spoljnog kruga kao
perifokalni. Ovo su samo neprecizne oznake za jednu po sebi sasvim jasnu stvar. Od poetka faze ozdravljenja HH
je manje ili vie mogue obojiti kontrastnim sredstvom. Najkasnije na kraju ove faze, u HH nalazimo u manjoj ili
veoj mjeri gliju koja je znak reparature nervnih sinapsi. Ovi, po sebi bezazleni, gliomi do sada su smatrani
tumorima mozga ili "metastazama". Na sreu, radi se o HH ve izljeenim ili u fazi ozdravljenja.

Prva faza:
Aktivnost konflikta; - prisilno razmiljanje o konfliktu, - stresna inervacija, u cilju rjeavanja
Nivo psihe
konflikta, - trajni dnevni ritam.
Vegetativni Simpatikotonija: - gubitak apetita, - gubljenje na teini, - suenje krvnih ila: hladne ruke i noge,
nivo hladna koa, - nesanica, esto buenje neposredno po zaspivanju, - povean pritisak.
Cerebralni
HH - konfiguracije mete na mjestima u mozgu koja odgovaraju pojedinom konfliktu i organu.
nivo
a) organi kojima upravlja stari dio CNS-a: razmnoavanje elija kao osmiljeno deavanje u
cilju rjeenja konflkta. Istovremeno se razmnoavaju gljive i bakterije (mykobakterija TBC) sinhrono
sa rastom elija na organu, iako one smiju da ponu sa svojom zadaom razgradnje tek nakon
Organski
konfliktolize;
nivo
b) organi kojima upravlja veliki mozak: nekroze ili ulceracije, u zavisnosti od organa. Nestanak
elija. Osmiljeno deavanje za rjeenje konflikta jedinke ili osmiljeno deavanje kao suicidalni
program za odranje vrste (hrana za lavove).

Druga faza:
Faza rijeenog konflikta (pcl-faza)
Nivo psihe veliko smirivanje
trajni noni ritam
*veliki umor,
*vagotonija,
*dobar apetit,
Vegetativni *dobro se osjeati,
nivo *temperatura,
*smetnje u zaspivanju do 3 sata ujutro (=izlazak sunca, bioloki poetak dana), za ivotinju plijen
ansa da pri dnevnom svjetlu ne bude iznenaena i lako otkrivena u dubokom snu od grabljivaca),
* raireni periferni krvni sudovi: tople ruke, noge, topla koa, nizak krvni pritisak.
Prstenovi mete na HH bivaju edematizovani u pcl-fazi, oni su esto potpuno zamueni od
edema (intrafokalni i perifokalni edem). S poetkom pcl-faze, HH daju se ofarbati kontrastnim
Cerebralni
sredstvom I onda su pogreno protumaeni kao tumori mozga. Ovo bojenje je omogueno
nivo
pojaanom razmjenom materija u podruju HH i taloenjem glije koja je vezivno tkivo mozga i ima
zadatak reparacije promijenjenih releja. Nakon reparature oni su manje elastini, rigidni i ukoeni.
 103
Kod kasnije ponovljenog procesa na istom mjestu moe doi do cijepanja modanog tkiva (cista).
Na kraju pcl-faze, odnosno nakon tzv. "faze mokrenja" (diureze) edem se ponovo spontano
povlai, kao znak repariranog HH.
a) Organi upravljani starim dijelom CNS-a. Razgradnja umnoenih elija (samo elije tumora!) u
pcl-fazi pomou gljiva i bakterija (TBC) do stanja koje je bilo prije oboljenja. Ako mikrobi nedostaju
(zbog pogrene dobronamjerne higijene u civilizaciji), onda tumor ostaje, ali u tom sluaju ve od
konfliktolize ne pravi vie mitoze; bioloka razgradnja elija izostaje.
Nivo organa
b) Organi upravljani velikim mozgom. Ponovna izgradnja elija koje su prethodno nestale
nekrozom, odnosno ponovno ispunjavanje nekroza i ulceracija uz pomo bakterija ako su prisutne
(organima kojim upravlja modina velikog mozga) ili virusa (organi pod upravom korteksa velikog
mozga).

Nepoznavanje ovih zakonitosti u medicinsko-klinikom smislu do sada nas je spreavalo kako u tome da jednu
jedinu bolest tano vidimo tako i da medicinu razdjelimo u podruja. Bez poznavanja ovih biolokih zakona nismo
ni mogli spoznati uzrono-posljedine veze kod raka, jer smo ga smatrali neizljeivim. Usredsredili smo se na to da
simptome raka lijeimo na organskom nivou, to je u biolokom smislu i bila najvea greka (to emo jo da
pokaemo). Takoer, nismo imali mogunosti da razumijemo "infektivne bolesti", jer ih nismo smatrali fazama
ozdravljenja, nego smo ih drali za agresivne bolesti u kojima mikrobi pokuavaju da nas unite.
Sluaj je bio upravo suprotan. Pacijenti su uprkos mikrobima umirali od cerebralne kome i epileptoidne krize.
Ovdje se mora naglasiti da faza ozdravljenja ima svoje opasnosti, kao npr. kod sranog infarkta, to emo kasnije
jo vidjeti. U nekim bolestima je faza ozdravljenja stavie opasnija nego faza aktivnosti konflikta.
Ne poznajui ove bioloke zakone, mi ne samo da nismo mogli spoznati i obuhvatiti pojedinane bolesti, nego
takoer nismo mogli nijednog pacijenta savjesno da lijeimo, jer smo faze ozdravljenja tumaili kao zasebne
bolesti.
GNM je 8. i 9. septembra 1998. godine na Univerzitetu Trnava (Slovaka) demonstrirana, testirana i slubeno
verifikovana.
Uzronik svake takozvane bolesti je uvijek bioloki konflikt, jedan visoko dramatian okantni doivljaj u
subjektivnom univerzumu, zvani DHS.

Simpatikotona faza aktivnosti konflikta - tok konflikta

Od sekunde DHS-a, kompletan je organizam u stalnoj simpatikotoniji, pod stalnim stresom. Mi smo ve vidjeli
da ovaj trajni stres ima svoj bioloki smisao. On je nain da se opazi "posljednja ansa" za izlazak na kraj sa
konfliktom. Za to treba da budu mobilisane sve snage. Ako jedan individuum ne uspije, za odreeno vrijeme, da
izidje sa konfliktom na kraj, onda je on prokockao svoju bioloku ansu. Onda on umire ak i u sluaju ako uspije
nekad kasnije da rijei konflikt. Izuzetak ini tzv. visei aktivni konflikt (sa njim se moe doivjeti normalna starost)
koji je transformisan ali u principu ostaje aktivan do smrti. Izuzetak su takoer izofrene konstelacije, kod kojih ne
dolazi do gomilanja konfliktne mase i sa kojima se takoer moe doivjeti normalna starost.
Tokom trajanja faze aktivnosti konflikta, stresne faze, organizam radi na raun odmora sa "poveanim brojem
obrtaja". Govoriti na ovom mjestu o bolesti je, u stvari, nerazumno. Kako organizam da izae na kraj s konfliktom
ako ne bi u tu svrhu mobilisao sve snage? Rak na organu nam je prije izgledao kao nepoeljno, neplansko,
sporedno dejstvo ovog trajnog stresnog tonusa. Ali mi danas znamo da je tumor na organu upravo neizostavan dio
ovog osmiljenog naroitog programa prirode.
Ja lino smatram da je tumor na organu u manjoj mjeri takoer jedna vrsta "odabira organa", a time
istovremeno i jedan postupak prirodnog odabiranja za odgovarajua podruja biolokih predstava (npr. organ: kosti
= bioloko podruje predstava o samopotovanju, samopouzdanju, samovrijednosti). Drugim rijeima, ako
individuum u jednoj oblasti biolokog podruja predstava i na njemu pripadajuem organu ne uspijeva due vrijeme
da poloi neumoljivi ispit odabiranja, onda on biva izuzet iz konkurencije.
U ovom postupku odabiranja "stari organi" su manje osjetljivi od "novih organa". "Stari organi" imaju svoje
relejne centre u starom dijelu CNS-a, a "novi" u velikom mozgu. Svakako da su organi kojima upravlja stari dio
CNS-a vitalni, dok su oni pod upravom velikog mozga to samo djelimino, dok njihova pcl-faza, upravo u sluaju
releja revira, moe biti vrlo opasna (lijevi srani infarkt, pluna embolija).
U vrijeme faze aktivnosti konflikta pacijent je sa slabim ili nikakvim apetitom, loe spava, konstantno razmilja o
svom konfliktu, odnosno problemu. Postoji periferna vazokonstrikcija i ukratko svi vegetativni procesi odmora
reducirani su na minimum. Tijelo je, radi rjeavanja problema, generalno mobilisano. U vrijeme ove faze, u
zavisnosti o kakvom je konfliktu rije, na organu raste rak, nastaje nekroza ili dolazi samo do promjene elija
organa. U ovom vremenu, od DHS-a do konfliktolize, HH u mozgu stoji pod "specijalnim stresom", odnosno
"naroitom inervacijom". Samo za vrijeme ovog "specijalnog stresa" dolazi do elijskog rasta, nekroze ili promjena
na elijama organa. to je HH razvueniji utoliko su razvueniji tumor, nekroza, promjena elija. to je konflikt
intenzivniji utoliko bre raste tumor, utoliko je vea nekroza i utoliko je jaa promjena elija kod raka koji ne daje
mitotiki rast i nekrozu. Najvaniji anamnestiki podaci su DHS i konfliktoliza, ako je do nje dolo. Poznavanjem
ovih podataka, kao i podatka o dimenziji DHS-a i intenzitetu konfliktnog doivljaja, moemo donositi zakljuke o
teini promjena sa kojima moramo da raunamo, ako nam ove spoznaje ve nije omoguio tumor na organu. Da li
su u ovoj fazi aktivnog konflikta alfa elije pankreasa konstantno stimulisane, luei glukagon, tako da u jetri biva
mobilisana glukoza, a zatim je jetra ponovo mobilise iz supstance tijela jer je probava prekinuta ili snano
 104
reducirana, to ne znamo pouzdano. Ali izgleda da je to vrlo vjerovatno. U svakom sluaju, cijeli
organizam je u alarmnoj pripravnosti i troenje energije na probavu bi pri tom samo smetalo.
U ovoj fazi aktivosti konflikta, sinhrono sa razmnoavanjem elija na organu, dolazi i do razmnoavanja gljiva i
bakterija (TBC) odgovornih za organe kojima upravlja veliki mozak. One slue kao rezerva za razgradnju tumora
(sirasta nekroza) koja e poeti sa konfliktolizom i nastaviti se u fazi ozdravljenja.

Konfliktoliza, rjeenje biolokog konflikta

Do munjevite promjene svih ovih odnosa dolazi ukoliko je nastupilo rjeenje konflikta. Ovdje naroito dobro
moemo vidjeti kakva se podmitljiva centralna strategija krije iza toga. Mi, "arobnjaki uenici", bili smo samo glupi
i naivni da bi ovaj sistem spoznali. Neposredno nakon konfliktolize organizam konano moe da odspava. Sad
hitno mora da bude reparirana i regenerisana opskrbna infrastruktura. Sad su stimulisane elije pankreasa, a
poveana produkcija inzulina stara se za to da je pacijent uvijek gladan. Probavi je data prednost u odnosu na sve.
itav organizam pada u duboku parasimpatikotoniju ili vagotoniju. Sad kad je konflikt rijeen, HH u mozgu poinje
da se reparira, pri emu se u njega obilato lageruje modano vezivno tkivo - glija, tako da nastaje intrafokalni i
perifokalni edem u HH i oko njega. Bujanje tumorskih elija na organu zaustavlja se automatski. Tumor takoer
postaje edematozan, a u njemu se javlja sirasta nekroza i razgradnja, posredstvom acidorezistentnih
mykobakterija, namnoenih u ca-fazi, tako da on biva resorbovan ili odbaen. Na kraju je izlijeen. Oiljak ili
kaverna je sve to podsjea da je na tom mjestu nekad bio tumor. Ali pacijent je ponovo zdrav tek kad je izdrao i
ovu fazu ozdravljenja.
Kod organa pod upravom velikog mozga, nekroze i ulceracije bivaju ponovo ispunjene, a u velikom mozgu
vidimo iste procese kao u starom dijelu CNS-a.
Faza ozdravljenja treba da je povod za radost i jedva da bi neko morao u njoj da umre. Jer, za komplikacije koje
se oekuju samo u malom broju sluajeva raka, stajale bi nam na raspolaganju optimalne mogunosti intenzivnih
odjeljenja. Ako bi rak bio lijeen od pametnih ljekara i sestara po kriterijumima Nove medicine njegova smrtnost bi
iznosila samo oko 3%. Pretpostavka za ovo je da su kuni ljekar ili ljekarski personal u klinici, roaci i prijatelji
razumjeli sistem Nove medicine. Jer sve to smo mi do sada smatrali za dobro (npr. "stabilna cirkulacija" =
simpatikotonija) sada je loe i ukazuje eventualno na recidiv konflikta ili novu paniku. Sve to je do sada vailo za
loe (npr. "slabost cirkulacije" = vagotonija = faza ozdravljenja) sad vai kao dobro. Do sada je pacijent u dubokoj
vagotoniji, kratko pred svoje ozdravljenje, bivao "uspavljivan" morfijumom jer su se sluajevi u dubokoj vagotoniji
smatrali izgubljenim.
U sluaju raka kostiju ova vagotonija redovno se poklapa sa najveim bolovima koji se pogreno pripisuju
kostima. U stvarnosti, kosti, koje inae u fazi ozdravljenja jako oteknu i rekalcifikuju, uopte ne bole. Bolovi dolaze
od rastezanja hipersenzibilnog periosta koji zbog kotanog edema biva napumpan kao balon. Bolovi periosta su
najbolji znak ozdravljenja kostiju. Ovo ozdravljenje se veoma lijepo moe posmatrati na kontrolnim rendgentskim
snimcima kostiju sa napredujuom rekalcifikacijom, a na mozgu po tamnoj prebojenosti koja daje dubinu sri
velikog mozga, a koja je znak edema to moe izazivati glavobolje; ovo sve protie s leukemijom kao najboljim
znakom ozdravljenja (a ne bolesti).
U stvari, postoji mnogo moguih komplikacija, kako u podruju psihe, tako i u podruju mozga i organa. Ali
uvijek mislite na to: samo 3% pacijenata ne uspijevaju izii s njima na kraj, ako ih od poetka lijeimo pravilno, a ne
tek onda kad ih ljekari koji ne znaju odbace, proglasivi ih neizljeivim. Pod okriljem ove nerazumnosti, danas
umire vie od 95% svih pacijenata oboljelih od raka. Meu njima ima mnogo sluajeva inaktivnog raka, koji je
protekao nekad prije deset godina.

Ontogenetski sistem tumora i naroitih programa ekvivalenata raka

Trei bioloki prirodni zakon Nove medicine

Godinama sam lutao kroz prividne morfoloke i histoloke sisteme izraslina, tumora, otoka, karcinoma,
sarkoma, seminoma, horioepitelioma i glioma, ukljuujui sve ono to kolska medicina vidi kao takozvane
metastaze.
Sad konano vjerujem da sam pronaao podjelu koja e, sa manjim ili veim korekcijama, biti koritena jo
decenijama . To je podjela na osnovu istorije razvoja, odnosno na osnovu embrionalnog porijekla.
Ako sve ove izrasline i otekline grupiemo na osnovu njihove pripadnosti klicinim listovima, onda se sve ostalo
samo po sebi dovodi u red. Ako je mozak ljudi i ivotinja stvarno kompjuter organizma, koji se razvijao desetinama
miliona godina, onda je logino da organi tijela koji su evolutivno povezani u mozgu-kompjuteru "zajedno ive".
Embriolozi uopteno dijele embrionalni razvoj na tri takozvana klicina lista: endoderm ili unutranji klicin list,
mezoderm ili srednji klicin list i ektoderm ili spoljni klicin list. Ovi klicini listovi se razviju u embriju iz prvih elijskih
nakupina. Veina naih tjelesnih organa moe se dovesti u vezu sa jednim od ovih klicinih listova. Na emi
moemo da vidimo da se "ponaanje raka" tkiva nastalih iz razliitih klicinih listova fundamentalno razlikuje.
Endoderm i ektoderm, odnosno organi koji potiu od njih ponaaju se u ca- i pcl-fazi upravo obrnuto. Mezoderm ili
organi mezodermalnog porijekla, po ponaanju u sluaju raka, dijele se na one koji reaguju kao endodermalni i na
one koji reaguju kao ektodermalni. Ovo je, u stvari, razlog zato je potraga za supstancom koja bi djelovala protiv
"zloudnog" tumora do danas morala da ostane bezuspjena. Jer kako bi neki "medikament" mogao da
istovremeno djeluje kako na rast elija tako i na njihovo nestajanje?! (Da ne govorimo sad uopte o besmislenosti
ovog naina razmiljanja). Dosadanja medicina se ve samo ovim dovodi u sukob sa zdravim razumom.
 105
Ontogenetski sistem osmiljenih biolokih naroitih programa prirode
Na gornjoj emi su predstavljene dvije etae na isti nain kao na tabeli "Psiha-mozak-organ".
uta etaa odgovara grupi stari-CNS, dok crvena odgovara grupi veliki mozak, to je navedeno na lijevoj strani
seme. Na uzdunom ematskom presjeku mozga stari-CNS je predstavljen kao leptir ili ptica podignutih krila. Tijelo
(uto) je modano stablo (glava=meumozak, trbuh=pons, rep= meula oblongata ili produena modina). Krilo sa
narandastim i utim traftama je mali mozak. ute trafte ima jer pripada starom CNS-u, a narandaste jer
istovremeno pripada i mezodermu. Ako pogledamo tabelu u prilogu, vidjeemo da su vodoravne etae ove eme tu
predstavljene kao vertikalne grupe.
Lijevo je uta grupa, predstavlja modano stablo i endoderm. U sredini je narandasta grupa, mezoderm i
predstavlja: gore - organe kojima upravlja mali mozak; dole - organe kojima upravlja sr velikog mozga (npr.
kotani skelet, limfni vorovi, jajnici, bubrezi itd). Desno je crvena grupa ektodermalnih organa kojom upravlja kora
velikog mozga.
Vratimo se naoj emi, na kojoj moemo da vidimo da etaa starog CNS-a u fazi aktivnog konflikta daje rast
tumora sa razmnoavanjem elija, a nakon konfliktolize u fazi ozdravljenja, (pcl-faza) tumor biva razgraen pomou
mikobakterija (npr. TBC).
Kod crvene etae velikog mozga, situacija je obrnuta. Ovdje elije u fazi aktivnog konflikta bivaju stopljene, to
nazivamo nekrozom ili ulceracijama. U fazi ozdravljenja se ove nekroze ili ulceracije ponovo ispunjavaju, odnosno
one zacjeljuju. Kako se do sada nita nije znalo, jer se nije imao nikakav sistem, tako su nekroze ili ulceracije u pcl-
fazi ignorantno oznaavane takoer kao rak ili sarkom, jer se i ovdje javljaju mitoze (dijeljenje elija) sa velikim
elijama i velikim jezgrima, ali ovog puta u svrhu ozdravljenja.
Rjeenje zagonetke se sastoji u tome da mi sad poznajemo pripadnost klicinim listovima i lokalizaciju specifinih
releja u mozgu za svaki organ, to igra odluujuu ulogu u naim razmiljanjima. Pogledamo li ovaj sistem,
uviamo fantastian red i zakonitost za sva oboljenja raka i ekvivalente raku koji su u stvari uvijek predstavljali
samo fazu u kompletnom oboljenju (programu) i uz to nalazimo simptome i uzrono-posljedine veze za
komplementarnu fazu.
Embriolozi dijele embrionalni razvoj u tri takozvana klicina lista: endoderm - unutranji klicin list, mezoderm ili
srednji klicin list i ektoderm ili spoljni klicin list. Veina naih organa potiu samo od jednog od ovih klicinih listova.
eluano-crijevna cijev (osim rektuma, gornje dvije treine ezofagusa, male kurvature eluca, unih vodova,
izvodnih kanalia pankreasa i elija pankreasnih ostrvaca) potie od endoderma. Meutim, kako crijevo takoer
ima krvne sudove (koji inae pripadaju mezodermu) i nerve (koji potiu od ektoderma), moe se rei da i crijevo
ima mezodermalne i ektodermalne dijelove.
Ali ako se za jedan organ kae da je, na primjer, endodermalnog porijekla, pri tom se ne misli na ove
mezodermalne i ektodermalne dijelove (krvne sudove i nerve), jer ove dijelove imaju i svi drugi organi.
Meutim, takoer postoje organi iji razliiti dijelovi vode porijeklo od razliitih klicinih listova. Ovdje spada
glava, predio plua i predio srca, eludac, jetra, pankreas, duodenum, kao i veziko-vagino-analno podruje,
ukljuujui bubrenu karlicu. Neki od ovih prvobitnih organa, to su se kasnije udruili u funkcionalnu cjelinu koju mi
danas posmatramo kao jedan organ, imaju svoje relejne centre koji se esto nalaze u dijelovima mozga veoma
udaljenim jedan od drugog.
Na primjer, uterus se u stvari sastoji od dva organa. Jedan je vrat materice, a drugi tijelo materice sa
jajovodima. Ova dva razliita organa, koja su srasla i ine prividno jedan organ (uterus), potpuno su razliiti u
pogledu vlastite sluznice jer potiu od razliitih klicinih listova i imaju u mozgu releje na sasvim razliitim mjestima.
Sluznicu grlia materice pokriva ploasti epitel, a relejni centar je u periinsularnom podruju lijevo, dok sluznicu
tijela materice i jajovoda pokriva cilindrini epitel i relejni centar je u ponsu modanog stabla. Uz ovo dolazi
mezodermalna muskulatura materice, iji je relej u meumozgu. Zbog toga sam u poetku imao mnogo muke da
spoznam uzrono-posljedine veze.
S druge strane, takoer postoje organi koji u tijelu lee veoma udaljeni jedan od drugog, dok u mozgu imaju
releje koji tijesno granice jedan s drugim, kao to, na primjer, releji rektuma, vagine, koronarnih vena i ploastiog
epitela grkljana lee u podruju lijevo periinzularno u velikom mozgu ili kao to relejni centri za intrabronhijalni
ploasti epitel, epitel koronarne intime, epitel mokrane beike lee jedan do drugog u podruju desno
periinzularno.
I da nisam stalno nanovo uporeivao razliite regione mozga (npr. homunkulus), histoloke formacije, rezultate
embriolokih ispitivanja drugih knjiga sa mojim CT snimcima mozga i istorijama bolesti mojih pacijenata; ja bih do
danas "razbijao glavu" o ovim odnosima, utoliko vie to u mnogim knjigama embriologije stoje podaci koji dovode
do nesporazuma, ponekad i sasvim pogreni, to nije ni udo jer do sada nitko nije ni slutio uzrono-posljedine
veze.
Ja npr. danas znam da sva podruja sluznica presvuena ploastim epitelom pripadaju zajedno i imaju
ektodermalno porijeklo sa relejima u mozgu jedan do drugoga. Pri tom, tako razliiti organi kao to je sluznica usta,
sluznica bronhija, sluznica grkljana, sluznica cisti skrnog luka, intima koronarnih arterija, intima koronarnih vena,
sluznica rektuma, sluznice cerviksa materice (portio vaginalis i cervikalnog kanala) spadaju u istu grupu. Svi oni
imaju u mozgu releje lijevo i desno periinsularno, a odgovarajui konflikti su seksualni, konflikti revira ili markiranja
revira.
Gvozdeno pravilo raka i zakon o dvofaznosti (kod konfliktolize) svih tzv. bolesti (sada govorimo o osmiljenim
naroitim biolokim programima prirode) bili su pretpostavka za otkrie ontogenetskog sistema tumora i
ekvivalenata raku. To nam na jasan i logian nain pokazuje unutranju povezanost naih konflikata odgovarajuih
releja u mozgu i organske pripadnosti u evolutivno relevantnom smislu.
 106
Ovim naa kompletna histopatologija uspostavlja red koji se moe prozreti i koji je sam po sebi
razumljiv. Releji za iste konflikte i histoloki iste organe lee u u mozgu postavljeni tijesno jedan uz drugoga.
Ovaj ontogenetski sistem nam je takoer pokazao da bez njegovog poznavanja ne bismo bili u stanju da
shvatimo oboljenja raka, jer smo u njih, u svom neznanju, svrstavali jednim dijelom tumore organa u fazi aktivnosti
konflikta (one koje kontrolie stari dio CNS-a), a drugim dijelom "tumore" organa koji tek u fazi ozdravljenja daju
rast elija i koji su pogreno tumaeni kao tumori (oni koje kontrolie veliki mozak).
Tako da ako je do sad neko tvrdio da je otkrio sistem oboljenja raka, on je mogao da bude samo pogrean, kao
to je sluaj kod takozvanih tumor-markera, koji su se naknadno pokazali, sami za sebe uzeti, potpuno
besmislenim, a veinom su pokazivali suprotnost od onog to smo im mi pripisivali. Meutim, kako nismo poznavali
razliku izmeu promjena na organima koje kontrolie stari dio CNS-a od promjena koje kontrolie veliki mozak
nismo ni mogli da otkrijemo nikakvu jednakost, pa i ako smo vjerovali da smo je nali - ona je bila pogrena.
Ontogenetski sistem tumora je sveobuhvatan i logian. On konsekventno proizilazi iz Nove medicine i otkria
Hamerovih arita u mozgu, kao i Drugog biolokog prirodnog zakona (dvofaznost).

Podjela tumora
Ontogenetski sistem tumora i ekvivalenata glasi:
Svakom od tri embrionalna klicina lista odgovaraju specifine vrste histolokih tkiva, koja su meusobno
jednaka ili bar slina. Samo mezoderm, unutranji klicin list cijepa se nanovo na: stari mezoderm ili mezoderm
malog mozga i na novi ili mezoderm velikog mozga. Mezoderm malog mozga se ponaa slino kao endoderm
modanog stabla, dok se mezoderm velikog mozga ponaa slino kao ektoderm velikog mozga.
U sluaju DHS-a, kad nastaje Hamerovo arite, podruja organa koja stoje u korespodenciji sa ovim aritem
reaguju odgovarajuom reakcijom klicinog lista:
endodermalni organi pod kontrolom modanog stabla i mezodermalni organi pod kontrolom malog mozga (zajedno:
organi pod kontrolom starog dijela CNS-a) reaguju u fazi aktivnosti konflikta (ca-faza) razmnoavanjem elija.
Mezodermalni organi pod kontrolom sri velikog mozga i organi pod kontrolom korteksa velikog mozga (zajedno:
organi pod kontrolom velikog mozga) reaguju u istoj fazi nekrozama i ulceracijama.
Faza ozdravljenja nakon konfliktolize je veoma razliita kod razliitih klicinih listova:

Endoderm:
Zaustavljanje rasta tumora, inkapsulacija tumora ili njegova razgradnja pomou gljiva ili mykobakterija (npr. TBC
bacilima).

Mezoderm:
a) Mezoderm malog mozga:
Zaustavljanje rasta tumora, inkapsulacija ili razgradnja pomou bakterija, kao kod endoderma, npr. mama-ca i
tuberkuloza mlijene lijezde.
b) Mezoderm sri velikog mozga:
Restitucija sa oticanjem i rastom koji premauje potrebe u smislu sarkoma ili kod kostiju sa namnoenim
kalusom kao osteosarkom. Pretjerani rast tkiva je u principu potpuno bezazlen i spontano ponovo prestaje na kraju
faze ozdravljenja. Bakterije pomau kod ponovne izgradnje (npr. osteosarkom, cista jajnika, cista bubrega -
nefroblastom).

Ektoderm:
Tendencija ponovnog ispunjavanja ulkusnih nekroza sa restitucijom ili oiljnom restitucijom uz pomono uee
virusa (npr. virusi hepatitisa).
Gvozdeno pravilo raka unijelo je, po prvi put, u medicini u podruje tumora jedan jasan sistem, ali su ostala
otvorena mnoga pitanja. Vjerujem da mi je sad uspjelo da pronaem sistem koji ne ukljuuje samo tumore, nego u
principu obuhvata itavu medicinu. Jer smetnje u podruju naeg ponaanja, nastale biolokim konfliktima, samo
su specijalni sluajevi promjene programa jednog podruja mozga, koje je prije ovog funkcionisalo sa perfektnom
preciznou. Najvee zaprepatenje kod ovog prebacivanja programa izaziva injenica da DHS-om biva mobilisan
kompletan organizam, a da ovaj novi program, kojeg sam i ja ranije smatrao poremeenim dirigovanjem relejnog
centra, ni u kom sluaju nije bez sistema. On tavie ima oigledni smisao anse za preivljavanje, u borbi za
opstanak sa svim raspoloivim snagama. Ovo prebacivanje programa je dio osmiljenog deavanja.

Mezoderm malog mozga i ektoderm velikog mozga

Uvijek mi je pravilo izvjesne tekoe kad bih, kao u ovom poglavlju, morao da idem preko spoznaja embriologa.
ini se da odreena pitanja za njih nisu bila od vanosti, tako da se njima nisu specijalno ni bavili. Koa je
ektodermalnog porijekla, ali naravno samo epidermis bez koriuma, jer on je mezodermalnog porijekla. Dakle,
postoje fine razlike u razliitim slojevima koe.
Naime, postoji donji sloj koe (korium) mezodermalnog porijekla, koji sadri lijezde (znojne i lojne) i
melanofore. Preko njega dolazi spoljni epidermis sa ploastim epitelom koji je ektodermalnog porijekla. On na
svojoj povrini sadri senzibilne taktilne nervne zavretke, a na donjoj strani takoer jedan sloj melanofora.
Fina razlika se sastoji u tome da su jedne elije inervisane od malog mozga, a druge od velikog mozga. Ovo ne
samo da odreuje njihovu funkciju, nego i njihovu histoloku grau, kao i razliite "tumorske reakcije" ili formacije.
 107
Mezoderm malog mozga
U toku evolutivnog razvoja, otprilike kad su nai preci poeli da vodeni milje zamjenjuju kopnenim, u vrijeme kad
je mali mozak bio u izgradnji, individuum je dobio potrebu za koom koja ne samo da daje stabilnost nego moe da
odbrani od pretjeranog sunevog zraenja, da onemogui isuivanje itd. Ovaj organ bih nazvao mezodermalna
koa malog mozga.
Ova koa malog mozga nije morala da izdrava naroita mehanika optereenja. Individuum se ve mogao
pokretati, puzajui naprijed, kako to ine crvi. Koa je imala nespecifini tzv. "protopatini senzibilitet", odnosno
imala je osjeaj za ekstremni pritisak i temperaturu, a bila je sposobna da se prilagodi i reaguje ukoliko bi se uslovi
okoline ekstremno mijenjali. Ova koa je pravila nakupine melanofora, koje su svojim pigmentom titile od sunanih
UV zraka. Osim toga, znojne lijezde su mogle da prave film od tenosti, to je spreavalo opekotine koe. Dakle,
organizam je bio prilino dobro zatien od prijeteih opasnosti u vitalnoj sferi.
Nakon obrazovanja ove koe malog mozga, ije relejne centre nalazimo u zadnjem medijalnom i u lateralnim
dijelovima malog mozga (tema konflikta je "povreda tjelesne nepovredivosti" i u daljem konflikt okaljanosti), javlja
se nain ponaanja sisara. Pri tom je, logino, mlijena lijezda premjetena u kou. Posljedino je mlijena
lijezda utisnue ove koe malog mozga. U malom mozgu sve lei uredno smjeteno jedno do drugoga.
Prvobitni ljezdani epitel mlijenih puteva oigledno vie ne pripada tipu lijezda probavnog trakta, istovremeno
je ovom morfoloki blie srodan nego ploastom epitelu spoljnog sloja koe. Oba su veoma razliita, jer je upravo
mjesto njihovog porijekla u mozgu veoma razliito. Najbolja oznaka za ljezdani epitel mlijenih puteva, znojnih i
lojnih lijezda bi, prema tome, bila: "ljezdano tkivo malog mozga".
"Koi malog mozga" takoer pripada "unutranja koa" tijela, u trbuhu peritoneum, u grudnom kosu pleura i u
medijastinalnom prostoru perikard.
U trbuhu razlikujemo parietalni od visceralnog peritoneuma, a takoer parietalnu pleuru od visceralne kao i
parietalni perikard od visceralnog.
Tumori ovih formacija nazivaju se mezoteliomi.
Oni rastu na koriumskom sloju koe, kontrolisani od malog mozga, i vidljivi su. Ova koa malog mozga je
takoer odgovorna u fazi ozdravljenja bolesti za edem, u ovim sluajevima za izlive: peritonealni izliv ili ascites,
pleuralni izliv i perikardni izliv sa tamponadom. Ovo sve u principu predstavlja neto pozitivno, ali uprkos tome ima
razloga za bojazan od komplikacija u toku faze ozdravljenja bolesti.

Ektoderm velikog mozga

U daljnjoj evoluciji su se sposobnosti koe malog mozga pokazale kao nedovoljne. Majka priroda je stoga u
novom razdoblju mozga morala da izradi jednu impozantnu konstrukciju za podruje koe. Ona je, jednostavno,
itav individuum presvukla drugom, novom koom - "koom velikog mozga".
Ova koa velikog mozga, ektodermalnog porijekla, za razliku od mezodermalne koe malog mozga, imala je
ploasti epitel i samim tim je bila mnogo otpornija. Ona je migrirala du segmenata i potpuno prekrila kou malog
mozga. Donijela je sa sobom fini ili povrni senzibilitet velikog mozga (senzibilni centar u Gyrus postcentralis) i time
je organizmu omoguila da ima sve one informacije koje su mu neophodne da se kao vrhunski organizovano bie
prilagodi velikim zahtjevima borbe za preivljavanje.
Formacija ploastog epitela je tipian morfoloki znak za kou velikog mozga. Ovaj epitel se nije zaustavio na
granicama prvobitne koe malog mozga, nego je presvukao npr. endodermalni cilindrini epitel u mokranoj beici i
bubrenoj karlici, zatim endodermalni epitel usne duplje i gornjeg dijela jednjaka, malu kurvaturu eluca, une
vodove i izvodne kanalie pankreasa, kao i mezodermalni malomodani adenoidni epitel mlijenih puteva
(intraduktalni). Tako danas nalazimo tipini ploasti epitel velikog mozga ne samo na vanjskoj koi, nego i u
sluznici usta, nosa i drijela, grkljana, bronhija, ezofagusa, pilorusa, bulbusa duodenuma, pankreasa sa njegovim
rukavcima do elija pankreasnih ostrvaca i u sluznici unih vodova.
Istovremeno, ovaj epitel nalazimo u mokranom mjehuru, bubrenoj karlici, vagini, cerviksu materice, mlijenim
putevima i rektumu. Sva podruja presvuena ovom vrstom epitela su vrlo senzibilna i prikljuena na senzorini
centar velikog mozga. Sva ona imaju "tipine konflikte velikog mozga" (Hamerova arita u velikom mozgu).
Ovdje takoer spada i raniji "epidermis periosta" koji se sastojao iz ploastog epitela i senzibilnih nerava. Danas
se ploasti epitel ovdje ne moe nai, jer je u meuvremenu izgubio funkciju, za razliku od njega senzibilni nervi su
jo tu. Oni su odgovorni za bolove kod rastezanja periosta. Bolovi zbog rastezanja periosta, koji redovno nastaju
kad u fazi ozdravljenja kosti prave edem, dobar su znak i vaan proces kod biolokog zacjeljivanja kostiju, jer oni
pacijenta prisiljavaju da pogoeni dio skeleta tedi kako u sluaju optereenja postoji opasnost od frakture.
esto, npr. u rektumu nalazimo tumore endodermalnog sloja koji prominira kroz ektodermalnu sluznicu
ploastog epitela. Tad govorimo o polipu (adeno-ca).

Ulcus ventriculi i ulcus duodeni - ir eluca i ir dvanaestopalanog crijeva -

Nakon linog ispitivanja nekoliko vrhunskih embriologa, sasvim sam siguran da kako sluznica rektuma (do 12
cm od anusa) tako i sluznica vagine, ukljuujui portio i cerviks uterusa, sluznica mokranog mjehura i bubrene
karlice, gornje dvije treine ezofagusa, mala krivina eluca, elije ostrvaca pankreasa, jetrini uni vodovi, elije
intime koronarnih arterija i koronarnih vena (vrlo senzibilne) imaju ektodermalno porijeklo.
Sve one imaju ploasti epitel, sve su urasle spolja, praktino sluznice nastale migracijom (ektodermalna,
velikomodana "seoba naroda").
Dolazei do ovih saznanja, pala mi je na pamet jedna fundamentalna veza, koja se naknadno pokazala kao
kristalno jasna, a koja me je u ono vrijeme kotala muke. U pitanju su ir eluca i ir dvanaestopalacnog crijeva.
 108
Kao to rekoh, u meuvremenu i naknadno je svima postalo jasno da ir eluca ima psihike uzroke,
to vai i za ir duodenuma. Za mene ovo ne predstavlja naroito saznanje, jer na kraju krajeva sve kontrolie
mozak-kompjuter. Ali ono to je naroito jeste injenica da ir eluca i karakteristini "facies gastrika" (lice iraa)
uopte ne pau uz organe trbunog prostora, kojima upravlja modano stablo. U ovo se takoer ne uklapaju:
ekvivalent raku elija pankreasnih ostrvaca (insulom) kako alfa elija tako i beta elija, kao i izvjesna vrsta
karcinoma jetre (ca-unih kanalia jetre).
Meutim, postoje karcinomi eluca u vidu karfiolastih izraslina, koje mogu da ispune kompletnu upljinu eluca.
Kako objasniti ovu kontradikciju?
Prvo emo se podsjetiti na neke optepoznate stvari koje nikad nitko nije mogao da objasni:
* Jedna mlada feminina ena nikad ne dobije ir eluca ili duodenuma (osim ljevakinja).
* Vrlo je rijetko da mlada feminina ena dobije ulkusni karcinom jetre. Ja nisam vidio jo nijednu (osim
ljevakinja).
* irevi eluca su smjeteni uvijek na istom mjestu: mala krivina eluca ili pilorus/bulbus, a nikad u fundusu ili
velikoj krivini.
* Gornje dvije treine jednjako su pokrivene ploastim epitelom, dok je donja vie pokrivena crijevnim epitelom.
Ali esto ploasti epitel see do eluca iza tzv. kardie.
* Ca-rectuma i ulcusni ca-jetre se javljaju neobino esto zajedno.
Ako se sloe svi ovi djelii mozaika, onda sa velikom vjerovatnoom proizilazi da su dijelovi ovog ploastog
epitela, koji je u evoluciji iz sluznice usta (ektoderm) urastao sa svojim izdancima dalje u jednjak, ukljuujui nervna
vlakna do duodenuma, migrirajui, urastao u pankreas (elije ostrvaca) i u jetru. Vlakna nisu dalje migrirala i to je
objanjenje zato moe da postoji samo karcinoid tankog crijeva. Tanko crijevo je u evoluciju naknadno izraslo
izmeu duodenuma i cekuma. Ono ima u modanom stablu relativno mali relejni centar koji ne odgovara njegovoj
veliini ili duini. Sadraj konfliktnog doivljaja je - "neprobavljivost". Siguran sam da sva nervna vlakna koja
senzibilno inerviu malu krivinu i pilorus eluca, podruje duodenalnog bulbusa, papile i Ductus pancreaticus,
Ductus choledochus cysticus, kao i Ductus hepatici, imaju relejni centar u desnom Gyrus postcentralis lateralno
dole. Za eludac i jetru je ovo sigurno, za pankreas takoer, dok senzibilna inervacija elija ostrvaca pankreasa
dolazi iz Mesencephalon-a. Lijevo paramedijalno lei relejni centar za alfa elije ostrvaca za insuficijenciju
glukagona (konflikt straha sa gaenjem), dok desno paramedijalno relej za beta elije ostrvaca za diabetes mellitus
(konflikt "opirati se").
Ja sam, doavi na oigledan trag, ponovo pregledao sve moje snimke CT mozga, da bih ustanovio da sam
uglavnom kod lijevog infarkta pravio jednu veliku greku. Vrlo esto su pacijenti imali dva Hamerova arita. Jedno
tipino za koronarni ulkus karcinom ili intrabronhijalni karcinom i uz to drugo koje ja tada nisam znao kako da
svrstam, a za koje sam pretpostavljao da bi moralo da "pripada" svemu ovom. Ovaj drugi je bio uvijek smjeten u
latero-bazalnom dijelu Gyrusa postcentralis senzorinog centra u kori velikog mozga desno.
Nakon ovog, rutinska je stvar bilo da se pogleda u bolesnika akta i ustanovi da li se pacijent alio takoer na
eludacne tegobe (koje sam ja pogreno interpretirao kao "propratnu muziku" angine pectoris koronarnog
karcinoma). I zaista, u veini sluajeva bio sam notirao da su se pacijenti "takoer" alili na estoke bolove u
elucu, kolike, povraanja, stolice kao katran i sl, to je od svih doktora tumaeno kao "gastro-kardialni sindrom" i
pripisivano sranim bolovima.
Ulcus je po svojoj sutini defekt supstance. Analognu pojavu nalazimo kod svih karcinoma ploastog epitela
(usna duplja, intrabronhijalno, na koronarnoj sluznici, vaginalna i sluznica portio, sluznica vezike i rektuma - kod
beike i rektuma polipima koji pripadaju endodermalnom epitelu crijeva i imaju adenoidno karcinomsko tkivo).
Prema tome, nema sumnje da su irevi eluca i duodenuma ulceracije ploastog epitela, da imaju ektodermalno
porijeklo, relejni centar u lateralnom Gyrus postcentralis-u retroinsularno desno, i da predstavljaju jedan tipini
atribut mukog ponaanja.
Dakle, stvar nije teko razumjeti ako se uzme u obzir da se u donjem dijelu jednjaka, na maloj krivini eluca,
pilorusu, bulbusu duodenuma, pankreasnom izvodnom kanalu, holedohusu i jetrinim vodovima, mijeaju ili
preklapaju dvije vrste epitela. Jedna od njih je crijevni epitel, porijeklom od endoderma: svoj relejni centar ima u
modanom stablu. Druga vrsta je mladi ploasti epitel ektoderma, koji ima relejni centar u velikom mozgu. Otuda
bolovi kod ireva eluca i duodenuma i kod unih kolika. Otuda inervacija elijskih ostrvaca pankreasa od
meumozga, koja je skupa migrirala.
Ranije su mnogi autori medicinskih knjiga vjerovali da sona kiselina eluca uzrokuje ir na elucu. Ali injenica
je da se ir ne javlja tamo gdje ima najvie elucane kiseline - na velikoj krivini eluca. Osim toga, hiperaciditet
eluca je ve jedan vagotoni znak, to se moe proitati u svim udbenicima. Da ir na elucu ima veze sa
konfliktima, ne porie vie nitko. Samo je na prvi pogled teko razumjeti da se na elucu javljaju dvije vrste raka:
jedan "ulcerativni", a drugi "karfiolasti". Kod ulkusa sluznica ulcerira, odnosno elije bivaju odbaene da bi lumen
(unutranji promjer upljeg organa) postao vei i bio u stanju da propusti vie krvi (kod koronarnih sudova), zraka
(kod bronha), hrane (kod duodenuma.) i uci (kod holedohusa.). Ovim se objanjava defekt supstance.
Jednjak i eludac imaju relejne centre skoro na istom mjestu. Sadraj konflikta je uvijek u vezi sa revirom.
ta je sa karcinomima jetre? (Oni se esto javljaju zajedno sa irom eluca.) U jetri imamo takoer dvije vrste
izraslina. Jedne su sa defektom supstance, smjetene u unim kanaliima do kojih seu senzibilna nervna vlakna
velikog mozga. Druge su smjetene u parenhimu jetre u vidu velikih adenoidnih okruglih arita (ako je u pitanju
samo jedan, govorimo o solitarnom karcinomu jetre), ponekad su u pitanju kvrgasti vorovi u blizini jetrine kapsule
koji se dobro palpiraju. Oni pokazuju slinost sa slikom tumora crijeva. Solitarni karcinom jetre moe da nestane
samo ako u fazi ozdravljenja bude kazeozno razgraen od bakterija TBC. Preostale kaverne tumora obino
 109
kolabiraju i induriraju u tzv. solitarnu cirozu jetre (radi se u principu o istom procesu kao kod kazeozno
nekrotinih kaverni kod okruglih arita plua u podruju alveola).
irevi eluca i dvanestopalanog crijeva imaju, dalje, jednu naroitost. Kako relejni centri lee u korteksu,
nadolaenjem edema nakon konfliktolize javlja se gastrina epilepsija.
eludane kolike sa grevima su esto, ako ne veinom, epileptina kriza nakon rjeenja konflikta. Kako je
"velikomodani eluani konflikt" oigledno vrlo srodan sa konfliktom revira, esto se deava da oni zajedniki
nastupaju, tako da slika sranog infarkta esto biva zasjenena slikom eludane kolike. U manje dramatinim
sluajevima obino se govorilo o "hepato-gastro-kardialnom sindromu", u zavisnosti od toga ta je bilo pogoeno i
kombinovano.
Ovo treba razlikovati od crijevne kolike u fazi ozdravljenja, kojoj je prethodila muskularna epilepsija crijeva
(paralitiki ileus). Konflikt - "ne moi jedan komad peristaltiki naprijed gurati, odnosno ne moi probaviti".
Poznata je injenica da karcinomi u ovom podruju nikad ne mogu da preu na prividne susjedne organe, ne
prelaze tzv. "prag organa". Tako, nikad ne vidamo da karcinom rektuma pree na sigmu, da karcinom grlia
materice pree na tijelo materice, da ulkusni karcinom bubrene karlice pree na sabirne kanalie bubrega
(endodermal) ili odavde opet na glomerule bubrega (mezodermal) ili da karcinom gornjeg jednjaka pree na veliku
krivinu eluca.
U ovom istom regionu mozga desno periinzularno lee takoer relejni centri za organe koji takoer imaju
sluznicu sa ploastim epitelom, a na prvi pogled ne izgleda da imaju veze sa rekto-vagino-vesikalnim organima. U
pitanju je usna duplja, jednjak, sluznica bronha, kao i takozvana intima koronarnih arterija. Ovo su organi koji na
prvi pogled nemaju veze, kako jedan s drugim, tako ni sa seksualnim ni sa organima za markiranje revira (rekto-
vagino-vesikalnim organima).
Dok trijas Nove medicine nije postao poznat, za embriologe se nisu otvarale protivurijenosti. Meutim, kako mi
od sada moramo da uimo da pronaemo jasnu evolutivnu korelaciju izmeu biolokih konflikata, lokalizacije u
mozgu i zahvaenih organa, takoer bi trebalo da uimo da evolutivno razumijemo korelaciju izmeu lokalizacije u
mozgu i histoloke strukture.
Moramo da uimo da shvatimo da arterije skrnog luka imaju naroito mjesto meu drugim arterijama, jer
njihovu intimu pokriva ploasti epitel (veoma senzibilan), da su pridruene periinzularnom podruju u mozgu, dakle
podruju revira.
Sad postaje jasno zato smo se u prolosti mogli zbuniti injenicom da u mozgu glija elije, obrazujui glija
oiljke (mezoderm) tzv. "gliome", djelimino podsjeaju na oroale elije ploastog epitela. Spoljna koa
(epidermis) je u stvari ektodermalna, ali evolutivno razvijena iz dvije razliite koe. Jedne starije mezodermalne
(koa malog mozga), dananjeg potkonog tkiva sa znojnim i lojnim lijezdama i grubim senzibilitetom, i druge
mlade (koa velikog mozga - epidermis) sa ploastim epitelom i finim senzibilitetom.
Budui istraivai e se pozabaviti detaljima, ali u samom sistemu se time nee nita bitno promijeniti.
Organi kontrolisani od strane velikog mozga i organi kontrolisani od strane starog dijela CNS-a ponaaju se
obrnuto proporcionalno u pogledu razmnoavanja i nekrotizovanja elija za vrijeme simpatikotone i
parasimpatikotone faze.
Dok organi pod upravom starog CNS-a u fazi aktivnog konflikta prave razmnoavanje elija, organi pod
upravom velikog mozga u istoj ovoj fazi prave elijsku nekrozu i nestajanje tkiva. U vagotonoj fazi ozdravljenja
ponaaju se upravo obrnuto. O ovom se do sada nije ni slutilo.
Kako je svako razmnoavanje elija gledano kao tumor, ukljuujui i potpuno normalno restitutivno
razmnoavanje elija u fazi ozdravljenja (crvena grupa = grupa velikog mozga), odnosno ponovno ispunjavanje
organskih nekroza (npr. kalus, sarkom nakon raka kostiju) kao i razmnoavanje elija ute grupe (stari CNS, npr.
rak debelog crijeva) u fazi aktivnog konflikta, naravno da nijedan estiti naunik nije mogao u cijeloj stvari da
pronae nikakav smisao ili zajedniku crtu. Najneseriozniji su bili oni koji su se pravili da postoji neto zajedniko
izmeu ove dvije potpuno razliite grupe. Osim injenice da obe grupe u nekom momentu daju dijeljenje elija,
mada u razliitim fazama i iz razliitih razloga, ovo dijeljenje elija razliitog smisla stvarno nema nita zajedniko,
nego su u pitanju iskljuivo suprotnosti. Ali to nikom nije palo na pamet:
* jer se nitko nije interesovao za psihu i konflikte u vezi sa rakom, naroito ne za bioloke; radije se vjerovalo
prividnim histolokim "faktima" (zloudan-dobroudan);
* jer su se u CT-u mozga dogmatski traili samo tumori mozga i metastaze, umjesto kompjuterskih releja naeg
mozga; o Hamerovim aritima nitko nije htio nita da zna jer bi ona "cijelu medicinu okrenula na glavu";
* jer oboljelima od raka i ekvivalenata raka nikad nije svjesno dodirnuta ruka. Da je to ikad uraeno, moralo bi
se ustanoviti da uta grupa (stari CNS) uvijek pravi razmnoavanje elija sa hladnim rukama, dok, za razliku od nje,
crvena grupa (veliki mozak) to ini uvijek u pratnji toplih ili vrelih ruku (ozdravljenje). To bi bilo tako jednostavno.
Takoer, kod prividne citostatske hemoterapije nije se znala napraviti razlika izmeu razliitih pripadnosti
klicinim listovima. Jer bi inae nekad nekom onkologu palo na pamet da, ako hemo uopte upotrebljavamo, onda
se neto moe postii samo u fazi ozdravljenja, naime stopiranje ozdravljenja. U fazi aktivnosti konflikta, hemo-
pseudoterapija, koja djeluje snano simpatikotono, samo pojaava progrediranje raka.
Ontogenetski sistem tumora, kao i 5 prirodnih biolokih zakona praktino vae za sve bolesti koje su nam
poznate. Oboljenja koja u fazi aktivnosti konflikta ne pokazuju tumore i nekroze nazivamo "oboljenja ekvivalenti
raka" (u stvari morali bismo rei "bioloki naroiti programi ekvivalenata raka"). Njima se bavi sljedee poglavlje.

Oboljenja ekvivalenti raka od sada: Osmiljeni naroiti programi ekvivalenata raka

Kako rekoh, ontogenetski sistem nije ogranien na oboljenja raka, nego takoer vai za tzv. "ekvivalente raka".
 110
Kod ute grupe (stari CNS), sve su bolesti identine sa rakom, ukljuujui i faze ozdravljenja, ukoliko
do njih doe. To znai da nije obavezno da do njih doe, nego samo u sluaju rjeenja konflikta, inae faza
aktivnog konflikta zavrava sa kaheksijom i smru pacijenta ili pacijent postie modus vivendi u formi viseeg
konflikta. Dakle, dvofaznost bolesti (druga faza oboljenja) je zavisna od rjeenja konflikta.
Za organe pod upravom starog CNS-a ne postoje ekvivalenti raka, nego samo rak i, u pozitivnom sluaju, faza
ozdravljenja nakon rjeenja konflikta.
Za mezodermalne organe pod upravom velikog mozga (kosti, vezivno tkivo, limfni vorovi itd.) takoer ne
postoje ekvivalenti raka, nego rak u formi nekroze, osteolize, rupa u tkivu, ukratko topljenje i nestajanje elija, a u
pozitivnom sluaju konfliktolize slijedi faza ozdravljenja sa ponovnim ispunjavanjem defekata supstance.
Oboljenja ekvivalente raka nalazimo iskljuivo meu ektodermalnim organskim oboljenjima pod kontrolom
korteksa, a i tamo samo kod jednog dijela ovih organa. Uprkos tome, ova su oboljenja mnogobrojna.
Definicija:
Oboljenja ekvivalenti raka su osmiljeni bioloki naroiti programi prirode kontrolisani kortikalno
(ektoderm), koji takoer protiu prema 5 biolokih prirodnih zakona, ali umjesto elijskog
parenhimatoznog defekta supstance, pokazuju osmiljeno smanjivanje funkcije. Ovdje spadaju motorne i
senzorine oduzetosti, dijabetes, glukagonska insuficijencija, smetnje sluha i vida sa njima odgovarajuim
konfliktima i Hamerovim aritima u mozgu, kao i faze ozdravljenja (ukoliko doe do konfliktolize) sa
njihovim simptomima i komplikacijama, koje ponekad mogu biti smrtne.
Iako u sluaju ekvivalenata raka ne dolazi do topljenja i nestajanja elija u organima, ipak se ini da one bivaju u
izvjesnom smislu promjenjene, kao to su promjenjeni odgovorni areali mozga (npr. inzulinomi u pankreasu kod
dijabetesa ili glukagon-insuficijencije).
Uprkos promjenama, takoer se ini da su ove elije, nakon konfliktne aktivnosti, koja je trajala godinama u
sluaju rjeenja konflikta, u stanju da se restituiu u funkcionalnom smislu.

Saetak:
Sa 3. biolokim prirodnim zakonom moemo da razumijemo uzrok, odnosno bazu svih prirodnih deavanja u
medicini.
Moemo da razumijemo da su osmiljeni bioloki naroiti programi prirode pojedinih klicinih listova redovni
procesi kod ovjeka i svih bia nae okoline, koji su prije desetine miliona godina uprogramirani u nas mozak i koji,
kao takvi, svih ovih desetina miliona godina protiu stalno na isti ili slian nain kao osmiljeni bioloki naroiti
programi.
Moemo da razumijemo da sva tkiva istih histolokih formacija takoer u mozgu imaju releje koji su postavljeni
tjesno jedan uz drugi, a i bioloki konflikti koji im odgovaraju psihiki su usko povezani.
Sad moemo da razumijemo zato osmiljeni procesi mogu biti izazvani razliitim sredstvima od strane majke
prirode. Upravo zbog tog to postoje razliiti klicini listovi.
Moemo da razumijemo zato nismo nikad shvatili nastajanje raka, sve dok nismo uzeli u obzir uzrono-
posljedine veze, a prije svega evolutivni mehanizam nastanka programa naih biolokih konflikata. Stoga smo, u
naem neznanju, bili skloni da tvrdimo da se rak ne moe objasniti, da je on zloudno, nekontrolisano, divlje
bujanje elija. Nita od ovog nije bila istina.
Rak, kao i sve druge tzv. bolesti, koje mi sad razumijemo kao dijelove pojedinih osmiljenih biolokih naroitih
programa, jesu najrazumljivije, najloginije i deavanje sa tano odreenim smislom.

Ontogenetski uslovljen sistem mikroba etvrti bioloki prirodni zakon Nove medicine

UZRONO-POSLJEDINE VEZE: MOZAK - KLICIN LIST - MIKROBI

Lijevo na slici je ema mozga, a desno se vide odgovarajui mikrobi, koji, sa konfliktolizom, na naredbu mozga,
poinju s radom.
Gljive i mykobakterije (bakterije gljive), uto, najstariji mikrobi naeg organizma, obrauju tumore kontrolisane
od strane modanog stabla endodermalnih organa (unutranji klicin list), odnosno razgrauju tumore, koji su
prethodno imali razmnoavanje elija (npr. tumori crijeva). Isto vai i za tumore organa malomodanog mezoderma
(srednji klicin list), kontrolisanih od malog mozga, koji takoer daju razmnoavanje elija u fazi aktivnosti konflikta
(npr. tumor dojke, odnosno svi tumori kojima upravlja stari dio CNS-a).
Virusi, kao najmlai mikrobi (crveno) obrauju iskljuivo ulceracije organa ektoderma (spoljni klicin list)
kontrolisane od strane korteksa (npr. ulcus nosne sluznice).
Izmeu ovog, bakterije narandaste grupe razgrauju jedan dio tumora organa mezoderma (srednji klicin list)
pod kontrolom malog mozga, dok kod nekroza organa mezoderma pod upravom sri velikog mozga one pomau u
izgradnji i razgradnji elija (npr. u kostima).
Ontogenetski uslovljen sistem mikroba nije nekakva teorija ili hipoteza, nego jedno empirijsko otkrie. Princip je,
u stvari, bio veoma jednostavan:
Poto sam poznavao ontogenetski sistem tumora i tumorskih ekvivalenata, logino se nametalo otkrie
"ontogenetski uslovljenih sistema mikroba". A onda, poto sam doivio da biologija ovjeka i ivotinje ni u kom
sluaju nije tako besmislena i bez sistema, kako se mislilo, sa neplanskim i besmislenim tumorskim izrastajima i
isto tako besmislenim razornim mikrobima, poeo sam svu svoju Novu medicinu da pretraujem po jednom
sistemu. Pri tom sam morao da se suoim sa sljedeim zakonitostima:
Podjela mikroba prema ontogenetskoj i filogenetskoj starosti:
gljive i mykobakterije (bakterije gljive)
 111
bakterije
virusi
gljive i mykobakterije (TBC) su najstariji i arhaini mikrobi iz "antikog doba" evolucije i odgovaraju
modelu "starog CNS-a";
bakterije su "srednjovjekovni" mikrobi i ve pripadaju modelu velikog mozga, tanije sri velikog
mozga; evolutivno, oni pripadaju "Novom dobu";
virusi su najmlai mikrobi, prelazni su oblik izmeu ive i neive materije; pripadaju "modelu kore
velikog mozga", evolucijski u "savremenom dobu".

Podjela mikroba prema pripadnosti klicinim listovima organskih podruja koje obrauju
gljive i mykobakterije (TBC) su najstariji i arhaini mikrobi iz "antikog doba" evolucije i odgovaraju
modelu "starog CNS-a";
bakterije su "srednjovjekovni" mikrobi i ve pripadaju modelu velikog mozga, tanije sri velikog
mozga; evolutivno, oni pripadaju "Novom dobu";
virusi su najmlai mikrobi, prelazni su oblik izmeu ive i neive materije; pripadaju "modelu kore
velikog mozga", evolucijski u "savremenom dobu".

Podjela mikroba prema pripadnosti klicinim listovima organskih podruja koje obrauju
Gljive i mykobakterije (TBC) obrauju sve organe pod upravom starog mozga, odnosno endodermalne organe
kojima upravlja modano stablo i stare mezodermalne organe pod upravom malog mozga. Samorazgradnja elija!
Bakterije obrauju organe pod upravom sri velikog mozga novog mezoderma. Razgradnja i izgradnja elija!
Virusi obrauju organe ektoderma pod upravom kore velikog mozga. Samoelijska izgradnja!

Nain rada i razmnoavanje mikroba

Svi mikrobi, bez izuzetka, "rade" iskljuivo u postkonfliktolitikoj fazi ozdravljenja, poevi sa konfliktolizom i
zavrivi na kraju faze ozdravljenja. Oni ne rade, dakle, ni prije ni poslije ovoga. Do sada su u fazi aktivnosti
konflikta vaili za "apatogene klice", a u fazi ozdravljenja za "virulentne klice", a nakon faze ozdravljenja ponovo za
bezazlene "apatogene klice".
Mikrobi unutranjeg klicinog lista, koji su kod kefalofora kontrolisani od modanog stabla, gljive i kod ljudi prije
svega mykobakterije (TBC i lepra), kao i mikrobi odgovorni za stari mezoderm malog mozga, razmnoavaju se na
sljedei nain: Gljive i kod ljudi prije svega mykobakterije razmnoavaju se u fazi aktivnog konflikta, odnosno u
simpatikotonoj fazi u istom taktu i stepenu intenziteta sa mitozama novonastalih tumorskih elija naroitog
biolokog programa organizma domaina. Oni ostaju u organizmu sve dok ne dobiju znak za dejstvo, odnosno dok
se ne zavri faza ozdravljenja. One su u ovoj fazi "inaktivne", to smo ranije oznaavali sa "apatogene" i
"avirulentne".
U momentu konfliktolize, postoji upravo onoliko mykobakterija ("acidorezistentni tapii" ili TBC-bacili) koliko je
potrebno da se do tada izrasli tumor SBS-a brzo i bez problema kazeozno razgradi.
Po razliitim genetskim strukturama, bakterije tano razlikuju tumorske elije namijenjene za jednokratnu
upotrebu od autohtonih elija organa, koje tu treba i da ostanu, tako da znaju koje treba da uklone, a koje da
ostave. Od ove genetske razliitosti tumorskih elija su kolski medicinari konstruisali genetsku "zloudnost"
tumorskih elija - to je ista besmislica.
Bakterije odgovorne za organe mladog mezoderma (sr velikog mozga) mogu "razgradnjom" korigovati
(Osteomijelitis) i "izgradnjom" pomoi rekalcifikcaciju. Razmnoavanje ovih bakterija slijedi iskljuivo u pcl-fazi za
razliku od mykobakterija koje obrauju organe kontrolisane starim CNS-om i razmnoavaju se u ca-fazi. Dok se
mykobakterije skoro ne mogu uzgajati na agaru, jer za razmnoavanje u ca-fazi dobijaju impuls od mozga, bakterije
koje obrauju mladi mezoderm mogu se razmnoavati na ovoj ili slinim podlogama, mada ne vjerujem da je to u
toj mjeri kao u organizmu. Samo protiv bakterija djeluje penicilin, koji je produkt metabolizma gljiva koje se na ovaj
nain u odnosu prema bakterijama ograniavaju, kodeci im i ubijajui ih.
Za najmlae, ektodermalne, organe kontrolisane korteksom velikog mozga virusi rade iskljuivo u pcl-fazi i
iskljuivo razgraujui elije. Njihovo razmnoavanje deava se u pcl-fazi. Oni se ne mogu uzgajati osim na ivim
kulturama (npr. oploena kokoija jaja) gdje se pileem embrionu praktino izazove konflikt i oduevljeno posmatra
kako se u pcl-fazi razmnoavaju virusi. Virusi praktino optimiraju tok restitucije ulceroznih promjena koe i
sluzokoa. Faza ozdravljenja protie fudroajantnije, ali u biolokom smislu povoljnije, nego to bi bio sluaj da su
one odsutne. Ako jedno "virusno oboljenje", odnosno tanije jedna pcl-faza SBS-a protie sa prisutnim virusima,
ostaju tzv. antitijela. Takoer, ovaj pojam u sluaju virusa nije korektan. On bi morao glasiti "tijela sjeanja na
virus". Naime, injenica je da virus drugi put od organizma biva radosno pozdravljen kao "stari poznanik", tako da
pcl-faza protie bez puno problema i manje dramatino.

Pojedinani zadaci mikroba

Svi mikrobi su specijalisti ne samo u pogledu organa koje obrauju, nego i u pogledu naina kako to rade.
Gljive i bakterije-gljive (mykobakterije, TBC) su zaduene za "uklanjanje", odnosno one uklanjaju endodermalne
tumore kontrolisane od strane modanog stabla (adenokarcinomi) i tumore starog mezoderma kontrolisane od
malog mozga (adenoidne karcinome). Tanije reeno, oni izazivaju kazeoznu nekrozu tumora starog CNS-a od
poetka konfliktolize, ako je do nje dolo. Za vrijeme normotonije i simpatikotone faze aktivnosti konflikta, kao i u
"ponovnoj normotoniji" (nakon faze ozdravljenja) su "apatogene", dakle bezazlene. Takoer su za sve ostale
organe bezazlene i apatogene. Ve smo uli da se tuberkulozni bacili razmnoavaju dijeljenjem u fazi aktivnog
 112
konflikta i to u istom taktu u kojem se mnoe elije tumora koje u pcl-fazi treba da budu razgraene od
naih dobrih pomagaca. Ovo je hirurgija prirode, neprevaziena u preciznosti. Za razliku od "modela velikog
mozga" gdje mogu da postoje "vjeno visei" konflikti, koji stavie omoguavaju bioloko-socijalne programe, kod
"modela starog CNS-a" (endoderm modanog stabla i stari mezoderm malog mozga) su konfliktoliza i posljedino
uklanjanje tumora upravo pretpostavljeni. Ne postoji primitivni narod u kojem tuberkuloza nije prisutna, ali takoer u
ovim narodima ne postoji sluaj karcinoma titne lijezde koji zbog nedostatka mykobakterija ne bi bio razgraen, a
pacijent podlegao sa razvijenom slikom Basedow-a. Isto vai za tumore prednjeg renja hipofize. ta bi inae
ljudski organizam sa ovom koliinom preventivno namnoenih bakterija, koje su se razvile u istom taktu kao to su
to inile tumorske elije, kad one ne bi izvravale svoj posao uklanjanja. Zato bi se uopte do te mjere namnoile?
Uostalom, i bilo je jasno da organizam ne moe da upotrebljava bakterije tuberkuloze za organe kojima ne upravlja
stari CNS. Jer nije poznata tuberkuloza ploastog epitela, kostiju i mozga iako kolski medicinari sebi zamiljaju da
"zli" mikrobi razaraju skoro sve na ta naiu. Oduvjek je postojao niz ljekara koji su tvrdili da su kod pacijenata
oboljelih od raka viali gljive i bakterije u jednoj kapi svjee krvi. Oni su bili ismijavani mada su imali potpuno pravo.
Meutim, svoje navode nisu mogli da dokau na svakom sluaju, jer su samo stariji pacijenti pokazivali ovako
neto i to ako su imali SBS sa tumorom kontrolisan starim CNS-om. Oni su to imali jo u ca-fazi, to je podizalo
sedimentaciju. Ranije se to nalazilo u puno veoj mjeri nego danas, jer smo mi, arobnjaki uenici, pokuali da
iskorijenimo TBC, satanizujui je u svom nerazumijevanju.
Bakterije su radnici koji pomau u uklanjanju i ponovnoj izgradnji u "modelu koji kontrolie sr velikog mozga".
One mogu da razgrade kost na jednom mjestu, a odmah do njega da je izgrauju. Ranije su hirurzi mislili da
prelomi kostiju moraju biti "sterilni". Danas se u sluaju preloma spolja uvre to je mogue vie rafova da bi se
unijelo vie bakterija koje optimiraju zacjeljivanje kosti. Bar se primjetilo da to ne kodi. Ne samo da bakterije
djeluju nakon konfliktolize, nego se one i razmnoavaju tek nakon konfliktolize. Normalno bakterije rade samo ako
je najprije postojao odgovarajui konflikt i ako je rijeen. Meutim, mezodermalno orijentisane bakterije, kao i
vezivno tkivo (i ono kontrolisano od sri velikog mozga) lijee sve povrede u naem organizmu. I tu uvijek postoje
bakterije. Ranije smo to zvali "superinfekcijama".
Virusi su isti graditelji. Svoje aktivnosti zapoinju sa konfliktolizom i tad poinju i da se razmnoavaju. U
bioloki inaktivnom stanju su praktino mrtvi. Tek u organizmu, ukoliko je ovaj u pcl-fazi kontrlisanoj od kore velikog
mozga i to sasvim specijalnoj (npr. ulceracije unih kanalia jetre u pcl-fazi = hepatitis, odnosno virusni hepatitis
A, B ili C), ranije mrtve partikule bjelanevina, po imenu virusi, djeluju kao katalizatori u svrhu optimiranja procesa
ozdravljenja, specijalno kod ulceracija ploastog epitela. Da li virusi prave jak otok da bi ubrzali proces ozdravljenja
jo nije sigurno utvreno, ali mnogo ta govori u prilog ovom. Kako su mnogi cjevasti organi iznutra presvueni
ploastim epitelom (kontrolisani od kore velikog mozga), este su komplikacije u vidu okluzije (neprohodnosti), jer
sluznica ovih organa otiui prolazno zatvori lumen (bronhije, koronarne arterije i vene, une i pankreasne
kanalie, ostatke skrznog luka). Ovo "prolazno" moe da traje mjesecima. U nekim sluajevima, bronh moe da
ostane zauvijek neprohodan. Nakon mjesta okluzije se obrazuje tzv. atelektaza (bronhijalna grana koja se ne
ventilira). Na rentgenskom snimku se ostali zrakom ispunjeni dijelovi plua pokazuju gue, odnosno bijelje u
odnosu na nju. Ove atelektaze plua se u kolskoj medicini pogreno smatraju bronhijalnim tumorima. Naalost da
je to tako, jer jedino to je tu pogoeno je sluznica bronha sa ulcerama koje su upravo u ozdravljenju, inae bronh
ne bi bio zatvoren i atelektaza ne bi bila vidljiva. uni kanalii jetre, koji dobijaju ulcerozne promjene za vrijeme
konflikta sekiracije za revir (bioloki smisao je da promjer kanalia time bude povean), takoer se zatvaraju
otokom sluznice u pcl-fazi, to ima za posljedicu zastoj ui koja vie ne otie, ako je istovremeno pogoeno
mnogo unih kanalia. Pacijent dobija uticu, braon urin i aholinu blijedu stolicu zbog nedostatka unih
pigmenata. Pa i u situaciji kad virusi nisu prisutni (non-A, non-B i non-C hepatitis) takoer imamo hepatitis, ali on ne
zacjeljuje "pravilno". Dakle, nisu virusi ti koji izazivaju hepatitis, kao to smo mi, pametni medicinari, u svojoj
naivnosti vjerovali, nego se na organizam sluzi njihovim prisustvom da bi optimirao proces ozdravljenja.

Kontrola mikroba
Kontrola mikroba se odvija preko mozga. Oni ne rade protiv nas, nego za nas kao nai vjerni pomagai i pratioci
u naoj evoluciji milionima godina. Zajedno sa programima naih organa, u razliitim relejima naeg kompjutera-
mozga su uprogramirani i nai vjerni saradnici mikrobi. Ovdje se moe govoriti o "umreenosti". Svaka vrsta
mikroba ima svoju specijalnost. Postoje mikrobi usko specijalizovani i oni koji djeluju kao zamjena na irim
podrujima, ali svi se oni dre granica klicinih listova. Naravno da u graninim podrujima postoje mala
preklapanja, ali ona su upadljivo mala.

Tok ozdravljenja bez uea mikroba

Ukoliko specijalizovani mikrobi nisu prisutni, ozdravljenje tee uprkos ovom, ali ne i bioloki optimalno. Npr.
ozdravljenje od konflikta smrtnog straha protie nakon konfliktolize s bakterijom tuberkuloze koja izaziva kazeozu,
iskaljavanje i kavernizaciju ovalnog arita. Isto ovalno arite (adeno-karcinom) biva bez prisustva bakterija
jednostavno oiljno inkapsulirano, ali ne i razgraeno. Stvaranje kaverne nakon kazeoze i iskaljavanja je bioloki
funkcionalno oigledno optimalnije. Analogno vai za sve ostale mikrobe. Takoer, ovako zarastaju ulceracije
unih kanalia jetre bez prisustva virusa (non-A, non-B i non-C virusni hepatitisi). Tok ozdravljenja sa virusima je
fudroajantan, ali krai i oigledno nudi veu bioloku ansu za preivljavanje nego bez virusa.

Epidemije i zaraze
Isto kako nas plae rakom jer je "zloudan", tako smo od davnina bili plaeni "zlim mikrobima". Strah od zaraza i
nije tako neosnovan, ali za to nisu krivi mikrobi, nego civilizacija, odnosno njene mnoge zablude. U osnovi, kod
 113
mikroba postoje dvije mogunosti. Prva je da svaki region ima endemine mikrobe, dakle nitko ne moe
da dobije "nove " mikrobe jer ve ima sve koji se u regionu mogu imati. Druga mogunost je da se higijenom,
separacijom i vakcinama sprijeava da ovjek oboli od mikroba, odnosno njegove posljedice kao to su toksini itd...
Drugu mogunost prouzrokuje civilizacija. Vidjeli smo da su nam nai prijatelji mikrobi itekako potrebni, jer bez njih
osmiljeni bioloki programi protiu nekompletno, to u mnogim sluajevima za nas moe biti smrtno. Coli bakterije
naih crijeva smo upoznali kao simbiote, ali i drugi mikrobi su u osnovi isto to. To uvidamo i razumijemo svakako
tek kad kod nas protie jedan SBS, odnosno ne moe pravilno da protekne u nedostatku mikroba. U prirodi, kod
primitivnih naroda i kod ivotinja se ovako neto praktino ne deava. Civilizacija nije ubaena u bioloke programe
naeg organizma. to se tie tzv. opasnosti od infekcije, naroito egzotinim mikrobima, moemo da kaemo
sljedee. Isto kao to na organizam, odnosno na kompjuter-mozak nema bioloki program za automobil, avion ili
televizor i kao to srna nema program za metak dometa 2 km, tako na mozak-kompjuter takoer nije spremljen za
promjenu mjesta boravka udaljenog nekoliko hiljada kilometara u roku od par sati, ponekad u sasvim drugoj
klimatskoj zoni sa sasvim drugim mikrobima. Ono to je sasvim normalno za stanovnitvo centralne Afrike, jer su
na to naviknuti od malih nogu, za nas posjetioce uopte nije normalno. Primjer za to su za nas bezazlene morbile,
koje mi normalno prebolimo u djeijem uzrastu. U stvari virus morbila biva prenoen, ali oboljeva samo onaj tko je
prethodno proao odgovarajui konflikt i sad je upravo u fazi ozdravljenja. U sluaju morbila, u pitanju je konflikt
sluznice usta ili sinusa sa sadrajem " tu neto smrdi". Kad su morbili odneseni u Ameriku, umrlo je mnogo hiljada
odraslih Indijanaca, ali nijedno dijete. Svaki ljekar u Evropi zna da takoer kod nas prva infekcija odraslog
morbilima moe da se zavri smrtno. Kod djece je ona uvijek bezazlena. Isto vai za koleru i utu groznicu u
Evropi. Mi onda kaemo da su ljudi u Srednjoj Americi "prokueni". Da su mikrobi tako opasni kao to tvrde naa
medicinska higijena i bakteriolozi, nijedan hodoasnik ne bi smio da preivi kupanje u Gangu i ne bi mogao da
ostane u ivotu nijedan itelj siromanih gradskih etvrti. Ako se napravi takozvani bris usta i bakterioloki
pregleda, onda jedan zdrav ovjek ima skoro sve sorte bakterija koje su kod nas uobiajene. One su onda
oznaene kao bezopasne ili apatogene. U pcl-fazi, koja je do sad oznaavana kao infektivna bolest, nalazimo
namnoenu samo jednu vrstu bakterija iz cijelog ovog ansambla. I onda ve kaemo da je ova ista vrsta sad
"patogena", da izaziva bolest.

Moramo da budemo naisto sa dva pitanja:

ta je to to smo ranije zvali "infektivna bolest"?
ta je epidemija ili zaraza, kod kojih istovremeno mnogo ljudi pokazuje iste tjelesne simptome i tzv.
infektivnu bolest?
Infektivne bolesti nisu nita drugo nego razliite faze osmiljenih biolokih naroitih programa prirode, koje
karakterie: vagotonija, umor, spavanje tek od tri sata po ponoi. Kod tuberkuloze kontrolisane starim CNS-om,
ovom svemu se pridruuje i nono znojenje.
Pored ovog, svaka infektivna bolest ima i svoje naroitosti, kao npr. egzantemi na koi kod morbila, rubeole,
arlaha i variele, zatim otoci sluznice bronhija, tegobe pri gutanju, razliiti toksini kao kod difterije, tetanusa itd..
Ovim bolestima stalno prethodi faza aktivnog konflikta, koju nismo primjetili, odnosno koju nismo identifikovali
kao bolest. Ova faza se takoer ne moe gledati kao "bolest" u strogom smislu.
Ako bismo jednom sportisti, koji je par sedmica prije obolio od bronhijalnog karcinoma (ca-faza ulceracija
bronha kod konflikta straha za revir), i time odjednom mogao bre da tri, rekli da je bolestan, onda bi on prije
govorio o poboljanju svoje fizike kondicije i sl, a sigurno ne o bolesti. To da on u pcl-fazi nije vie u formi jer je
"bolestan" i ima temperaturu svima je jasno, pa i njemu samom.
U udbenicima kolske medicine na temu infektivnih bolesti imamo opisane ogromne koliine simptoma i tokova
bolesti. Ovo u sutini nije bilo pogreno i takoer je korisno o tome znati u Novoj medicini. Ali, uz sve to, nismo
razumjeli nita od principa SBS-a. I sad kad ih razumijemo, simptomi npr. tetanusa i difterije nisu za nas ni u kom
sluaju bezazleni.
to se tie drugog pitanja, ta su epidemije i zaraze:
Deseti stih pjevanja prvog Ilijade govori kako bog Apolon alje kugu na ahejski tabor jer je kralj Agamemnon
uvrijedio Apolonovog svetenika Hrisa, odbivi da mu d ker Hriseidu na otkup, koja je Agamemnonu pripala iz
ratnog plijena. Apolon je gnjevan:
stranu bolest baci u vojsku, te ginjahu pui,
Stih 48:
Zatim podalje sedne od lae te izmetne strelu,
srebrni zvekee luk mu i zlozuko zvide mu strele
Najpre on mazge zgaati uzme i brzu paad,
onda otrljatu strelu i na ljude odapne same,
streljae: svuda zaplamtee leeva lomae sive.

Na zaraze se gledalo kao na kaznu prethodno uvrijeenog boga. Zaraze su dolazile, mnogi su stradali i one su
ponovo odlazile.
Ovaj primjer sam izabrao zbog tog jer je tipian za situaciju koja je nekad bila relativno esta - opsada jednog
grada. Ilijada, kako je poznato, govori o desetoj godini opsade Troje. Kuga je esto pogaala opkoljene, ali isto
tako esto i njihove osvajae.
Kako se ovakva jedna zaraza moe dovesti u sklad sa saznanjima Nove medicine?
 114
Bacil kuge, koji se prenosi na ovjeka sa pacova preko buva, oigledno mora doi spolja, dakle nije
endemian. U ovom naroitom sluaju, situaciju moemo uporediti sa unoenjem virusa morbila u Ameriku meu
Indijance. Ljudi koji nisu umirali nisu vie ni oboljevali kod ponovljene epidemije.
S druge strane, mora da nam bude jasno da ovakve zaraze nema kod tzv. primitivnih naroda, oigledno zbog
tog to kod njih nema putnika iz daleka koji bi mikrobe donijeli.
Ali u kakvom odnosu ovo stoji sa konfliktima, odnosno osmiljenim biolokim naroitim programima prirode.
Opkoljeni su imali sline ili iste konflikte uvijek kad bi nanovo odbijali napade protivnika. U sluaju zauzimanja
grada, ako bi branioci uopte preivljavali, ovome bi prethodilo porobljavanje kompletnog stanovnitva.
Osvajai su takoer imali sline ili iste konflikte ako je opsada trajala, a pokuaji osvajanja mjesecima ili
godinama bili uzaludni. Deset hiljada ljudi, na jednoj strani, i deset hiljada na drugoj strani je imalo slian ili potpuno
isti konflikt npr. u situaciji kad bi jedan napad bio krvavo odbijen. Mnogi bi pali, jo vie bi ih bilo ranjeno, ivotne
namirnice su bile na izmaku, hrabrost zatoenika bi porasla, svaki as se moralo raunati sa probojem i
pojaanjem koje bi opkoljenima pruilo pomo.
Ono to je za ljude koji stalno ive u centralnoj Africi sasvim normalno, jer su na to prilagoeni od djetinjstva, za
nas posjetioce to nije ni u kom sluaju normalno.
Mikrofobija, koja je iroko rasprostranjena po medicinskim krugovima, jedan je od odluujuih znakova da naa
dananja medicina ne poznaje sutinu.
Takoer, ovaj ontogenetski uslovljen sistem mikroba 4. biolokog zakona e iz temelja da promijeni kompletnu
medicinu.

Zakon o shvatanju svake BOLESTI kao dijela jednog evolutivno razumljivog osmiljenog biolokog
naroitog programa prirode

Peti bioloki prirodni zakon Nove medicine

ili bioloki smisao svakog od naroitih programa prirode

Peti bioloki prirodni zakon vodi nas do "pramedicine", jer on potpuno okree sva dosadanja nozoloka (koja
se tiu bolesti) shvatanja. Bolest kao takva, u dosadanjem smislu, vie ne postoji. Nae neznanje nije nam
dozvolilo da uvidimo da sve tzv. bolesti imaju naroit bioloki smisao, koji nismo prepoznavali.
Peti bioloki prirodni zakon predstavlja stvarno peti element poslije prethodna etiri prirodna zakona Nove
medicine. U izvjesnom smislu, moemo ga nazvati najznaajnijim. On ne samo da obuhvata etiri prethodna
prirodna, strogo nauna zakona, nego nam istovremeno otvara i novu dimenziju. On je dua Nove medicine. Ili,
poimo jo korak dalje: Ovaj peti prirodni zakon uspijeva jednim jedinim pokretom da uspostavi vezu izmeu onog
to smo do sada mogli da istraimo prirodnim naukama, prouavajui injenice, i onog to nam je do sada
izgledalo transcendentno, nadnaravno, parapsiholoki ili samo religiozno razumljivo. To je ono to smo nazivali
raznim imenima kad smo uspijevali da ga osjetimo i iskusimo, a to nam je, sa stanovita prirodnih nauka, uvijek
bilo neobjanjivo, skriveno ili besmisleno.
Jer sa Pet biolokih prirodnih zakona nam se otvara od sada razumljiva povezanost kompletnog kosmosa koji
nas okruuje. Nije ni udo da su panci, koji imaju osjeaj za takve dimenzije ulnog razumijevanja, prozvali Novu
medicinu "la medicina sagrada". Ovo se desilo proljea 1995. godine u Andaluziji.
"La medicina sagrada" nam otvara jednu novu kosmiku, da ne kaem boansku dimenziju. Odjednom je naim
medicinskim razmiljanjem i osjeanjem obuhvaen i svaki slon, buba, ptica, ak delfin, zajedno sa svakim
mikrobom, drvetom i biljicom. Neko drugaije razmiljanje od ovog "kosmikog razmiljanja" u okvirima ive
prirode uopte vie i nije mogue. Smatrajui bestidno majku prirodu za glupu i falinu (besmisleni, zloudni,
degenerisani tumorski rast), sad doivljavamo da nam padne mrak sa oiju i da shvatimo da smo u itavom
kosmosu stvarno glupi, ignorantni i umiljeno naduvani samo mi. Prikovani za nae predstave, uopte nismo mogli
vie nita da razumijemo i tako smo obrazovali ovu bezdunu, besmislenu, glupu i brutalnu medicinu.
Mi, ljudi, u svoj svojoj skromnosti moemo po prvi put da vidimo, i da razumijemo, da je ne samo itava priroda
ureena, nego i da je svaki pojedinani proces u prirodi pun smisla, tavie i u okvirima cjeline. Pa i procesi koje
smo do sada nazivali "bolestima" nisu bili besmislene smetnje, koje treba da repariraju arobnjaki uenici, nego
sad sa zaprepatenjem vidimo da sve ni u kom sluaju nije bilo zloudno, besmisleno i bolesno. Zato da ovu
osmiljenu igru prirode, cijelog oivljenog kosmosa ne nazovemo boanskom. Zar sluba ljekara nije u doba prije
nastajanja velikih religija uvijek bila sluba svetenika, to poznajemo dobro iz vremena svetenika boga
Asklepijusa. Bezduna, starozavjetna, na profit orjentisana komercijalna medicina je bila jedna grozna, nemilosrdna
zabluda.
Kompletna biologija, sa svim pojedinostima, od sada postaje predivno jasna i shvatljiva, s njom takoer humana
biologija i medicina. Kao docent na Pedagokoj visokoj koli u Hajdelbergu, ja sam godinama predavao humanu
biologiju i mislim da mi je ovaj posao - "docendo discimus"- uveliko pomogao u pronalaenju pet biolokih prirodnih
zakona.
ta su dakle bile nae takozvane "bolesti"? Simptomi koje smo poznavali ostaju, ali samo oni. Mi ih moramo
nanovo vrijednovati i srediti, jer smo osvojili potpuno drugi nain razumijevanja.
Ve kad posmatramo Drugi bioloki prirodni zakon (zakon dvofaznosti SBS-a), moramo da konstatujemo da
smo vjerovali da poznajemo puno vie prividnih "bolesti" nego to je bilo naroitih programa, jer smo svaku od dvije
faze posmatrali kao odvojenu bolest.
Osjeali smo se "mlitavi i umorni" u fazi ozdravljenja, pa smo onda ovu pcl-fazu oznaavali kao zasebnu bolest,
a u stvari smo bili na putu ozdravljenja. Jedino kod mezodermalnih organa, kontrolisanih od sri velikog mozga (vidi
 115
tabelu psiha-mozak- organ), bioloki smisao lei u fazi ozdravljenja: ciste bubrega, ciste jajnika, ciste
slezine i iste limfnih vorova, kao i bolni otoci periosta (pokozice) sa rekalcifikacijom kostiju nakupinom kalusa. Ali,
strogo uzevi, postoje procesi uzrokovani biolokim konfliktima koji u obe faze imaju bioloki smisao, kao npr.
konflikt krvarenja ili konflikt povrede. Majka priroda u svako doba, u evoluciji, uzima sebi slobodu da svoje vlastite
programe optimira ili kompletira.

Konflikt krvarenja ili konflikt povrede:

ca-faza: trombopenija, zbog tog smetnje koagulacije u krvnim sudovima (istovremeno nekroza
slezine);
pcl-faza: splenomegalija, da bi kod sljedeeg konflikta krvarenja ili povrede to vie trombocita
stalo u slezinu (slezina = sabirna luka za trombocite, koji u ca-fazi smiju da budu samo na mjestu
povrede, a ne u krvnim putevima).
U gornjem sluaju, radi se o programima koji se meusobno kompenzuju i koji zadiru jedan u drugi, a mi tek
uimo da ih razumijemo.
Slian sistem programa koji zadiru jedan u drugoga vidimo kod anemije. Bioloki smisao raka kostiju (osteoliza
kostiju) lei sasvim jasno u pcl-fazi, kad napadnuti dio skeleta biva jae kalcifikovan, da bi ubudue bio vri nego
prije. Anemija u ca-fazi se brine za to da osteolizirani dio skeleta, koji je slab, ne doivi frakturu, jer organizam zbog
umora (umor od anemije) vie ne moe da pravi velike skokove. U pcl-fazi, u kojoj i lei bioloki smisao,
obezbjeena je jo vea imobilnost zbog bolova rastegnutog periosta. Uz to je organizam skoro potpuno
inaktiviran, zbog ekstremnog vagotonog umora.
Uvijek kad razmislimo o biolokom smislu jednog naroitog programa sa odgovarajuim kompenzatornim
programima, shvatimo jo vie koliko je bila glupa naa terapija u veini sluajeva, kojom smo se toliko ponosili.
Obino je u pitanju bila pseudoterapija ignoranata, koji su se naokolo igrali kojekakvim dugmiima, a da pri tom
nisu znali ta time izazivaju. Pacijenti su umirali, veinom jatrogeno, zbog terapije, a ne zbog naroitog programa.
Nai ljekari e u budunosti biti sve razumljiviji ukoliko bolje poznaju bioloke naroite programe prirode.

Princip oboljenja raka

Zakon dvofaznosti svih oboljenja ukupne medicine postavlja na glavu itavo dosadanje prividno znanje. Ako
smo do sada poznavali otprilike nekoliko stotina bolesti, onda emo, ako bolje pogledamo, nai samo polovinu
ovakvih prividnih bolesti, kod kojih pacijent ima hladnu periferiju, a druga polovina (otprilike) su tople ili vrue
prividne bolesti, kod kojih pacijent ima tople ruke i veinom povienu temperaturu. U stvarnosti postoji, prema
gruboj procjeni, oko 500 "tandema". Prvo (nakon DHS-a) hladna, simpatikotona faza aktivnosti konflikta i kasnije
(nakon CL) vrua, vagotona faza rijeenog konflikta ili ozdravljenja. Ova ema dvofaznosti je bioloka zakonitost.
Sve bolesti, koje uopte poznajemo, fakultativno protiu na ovaj nain, ukoliko je dolo do rjeenja konflikta. Ako
sad pogledamo unatrag, moemo rei da nijedna jedina bolest nije bila ispravno prepoznata u dosadanjoj
medicini. Kod tzv. "hladnih bolesti", previana je naknadna faza ozdravljenja ili je pogreno tumaena kao zasebna
bolest (npr. grip). Kod tzv. "vruih bolesti", koje su uvijek druga faza, odnosno faza ozdravljenja nakon prethodne
faze aktivnog konflikta, takoer je previana ova prethodna hladna faza ili je tumaena kao zasebna bolest.

Ukljuenje naroitog programa DHS-om

- poetak SIMPATIKOTONE FAZE
Bude li ivotinja ili ovjek pogoen jednim DHS-om, dakle najteim, visokoakutnim, dramatinim i izolativnim,
konfliktnim okantnim doivljajem, onda njegova podsvjest asocira konfliktni sadraj DHS-om izazvanog biolokog
konflikta, sa biolokim podrujem predstava (npr. podruje odnosa majka-dijete, podruje revira, podruje voda,
podruje strah u potiljku, podruje sopstvene vrijednosti ili slina podruja). Takoer, ovdje podsvjest zna da u
djeliu sekunde tano diferencira. Nikad konflikt gubitka osjeanja za sopstvenu vrijednost u seksualnom podruju
("Ti mlakonjo") ne pravi osteolize u vratnim prljenovima, nego uvijek osteolize karlice, rak karline kosti. Nikad
konflikt gubitka osjeaja za sopstvenu vrijednost u podruju odnosa majka-dijete ("Ti si nikakva majka") ne pravi
osteolize u karlici, nego stalno na glavici nadlaktine kosti lijevo (kod denjaka).
Svakom biolokom podruju predstava odgovara odreeni relejni centar u mozgu, kojeg mi u sluaju oboljenja
nazivamo Hamerovim aritem. Dakle, svako podruje biolokih predstava ima "svoj relejni centar".
U momentu DHS-a, od Hamerovog arita polaze naroiti kodovi ka organu koji je dodjeljen ovom Hamerovom
aritu. Moe se rei da svako Hamerovo arite ima "svoj organ". Tako je troslojno dogaanje (psiha-mozak-
organ) u stvari deavanje sinhronog toka, sa razlikom u djeliu sekunde. Veina pacijenata zna navesti DHS tano
u minutu, jer on uvijek dramatino protie. Pacijenti najee navode da su bili "ukoeni od straha", "ostali bez
teksta", "oduzeti". Od prve sekunde, DHS se na CT-u mozga moe vidjeti (neto teze) kao markirurung, dok se na
organu od prve sekunde javlja karcinom.
U sekundi DHS-a, sve je ve programirano. U skladu sa sadrajem biolokog konflikta, unaprijed determinisani
areal mozga (HH) biva prebaen na novi program.
U istoj sekundi takoer poinju (u tabeli mozak-psiha-organ egzaktno uvedene empirijskim posmatranjem)
predvidljive promjene na organu: razmnoavanje elija, nestajanje elija ili promjena funkcije (kod ekvivalenata
raku).
Izraz prebaciti koristim jer, kako emo vidjeti u jednom od kasnijih poglavlja, DHS je samo postupak
prebacivanja na jedan naroit program, da bi organizam mogao da izidje na kraj sa nepredvienim situacijama.
 116
Osnovni problem
Za medicinare dosadanjih kola, u deavanja kod raka ne moe nikad biti unesen neki sistem, jer je odsustvo
sistema podignuto do dogme.
Kad bi se dogma smjela odbaciti, postalo bi oigledno "da poslednjih decenija svi mi nismo radili nita do iste
gluposti".
Skoro najvea glupost su bili tzv. "tumori mozga", koji kao takvi uopte ne postoje. Svi koji govore o njima misle
da gledaju "carevo novo ruho", koje je postojalo samo dok mala djevojica u bajci nije konano uzviknula: "Pa, car
je go!".
Kod ovih "tumora mozga" ne tima nita, ba nita. Njihovo postojanje je stvarno isto toliko koliko i "metastaza u
mozgu", koje su proizvod halucinatorne ignorancije kolskih medicinara.
Uvijek na poetku, kao premisa, stoji da rak predstavlja neplansku, besmislenu izraslinu "podivljalih elija raka",
bez ikakvog sistema, koja potie od jedne podivljale elije raka.
U ovoj dogmi dalje stoji, to nikad nije dokazano ni na jednom jedinom sluaju, da dio podivljalih elija
arterijskom krvlju otpliva do drugih organa i tu prouzrokuje novi rak, tzv. "metastazu" ili rak kerku. Ako bi elije
karcinoma mogle da otplivaju do udaljenih organa, bilo bi neophodno da ih dosegnu arterijskom krvlju, jer venski i
limfni sistem vode prema centru tijela, u srce.
Pa, napravljeno je ve hiljade pokuaja, stavie kod ljudi, da bi se ustanovilo da li se elije raka mogu otkriti u
arterijskoj krvi. To jo nikad nije uspjelo.
Nikad nije izolovana nijedna elija raka iz arterijske krvi.
Na ovoj naunoj lazi poiva dogma o tzv. metastazama.
Druga la se posljedino nadgrauje na prvu dogmatsku laz. Tako, putem prve lai svi karcinomi, tzv.
metastaze posljedica su prvog karcinoma. Ovim dogmatski dolazimo do avanturistikih metamorfoza elija raka,
gdje skoro redovno npr. karcinomi ploastog epitela ektoderma mogu da daju adenokarcinome endoderma i,
obratno, da adenokarcinomi intestinalnog trakta daju osteolize kostiju i, konano, tzv. osteosarkomi - "metastaze"
mezoderma ili, obratno, da sarkomi prave karcinomske metastaze. To, otprilike, zvui kao tvrdnja da konj odrijebi
tele, sve je, bez ikakvog kriterijuma, pobrkano, kao babe i abe.
Druga dogmatska la je takoer konstruisana glupost kao i prva. Moramo se zamisliti ta to sve doslovno znai.
Jedna karcinomska elija npr. endoderma (adenokarcinom) bi morala tano znati za vrijeme svog (nikad
posmatranog) kratkog puta, npr. u kost, gdje e da stigne i morala bi u ovom kratkom vremenu da doivi
metamorfozu, tako da ona sad odjednom postaje potomak mezoderma i moe da obrazuje osteosarkom, i obratno.
I onda je razumljivo da se ovako ta ne moe reprodukovati u epruveti ili kulturi elija. In vitro se mogu odgojiti
samo sarkomi vezivnog tkiva, koji u osnovi predstavljaju bezazlene izrasline vezivnog tkiva. Prema onkolokim
udbenicima, navedena je 95% uspjenost odgajanja ovih "sarkoma". Vjerovatno se, osim sarkoma i tzv.
embrionalnih karcinoma (koji jo imaju embrionalni podraaj za rast), u kulturi i ne mogu da gaje nikakvi karcinomi,
to bi takoer bilo u skladu sa Novom medicinom. Nasuprot ovom, u skladu je sa ontogenetskim sistemom tumora
da elije vezivnog tkiva mezoderma imaju snaan potencijal razmnoavanja, koji je neophodan za ozdravljenje,
tako da one u kulturi mogu i dalje da daju mitoze, slino kao to bi jedan automobil, kad ga pri najveoj brzini
prebacimo u ler, vozio i dalje nekoliko stotina metara, zahvaljujui inerciji, iako motor vie ne pokree tokove.
Nebuloznost tvrdnji oficijelne medicine otkriva nam se potpuno tek kad shvatimo da u tijelu uvijek na istom
mjestu raste ista vrsta karcinoma, i to kao sasvim osmiljen bioloki naroiti program prirode. Od kada sam ovo
uzeo u obzir, to mi je takoer potvreno od profesora histologije i histopatologije, kao da mi je pao mrak s oiju i
bilo mi je jasno da je histopatologija, arogancijom i dogmatskim laima, postala "posljednji sud" i "frizirani" depni
trik za najvei broj sluajeva.
Kakva radost za histologe, koji se inae osjeaju kao tajni gospodari ivota i smrti pacijenata, kad ponekad
jedna "metastaza" ovalnog plunog arita pokae skoro isti histoloki tip tkiva (adenokarcinom) kao i prividna
primarna izraslina npr. karcinom debelog crijeva. Onda se odmah govori o "pravoj metastazi", iako time 90%
"dijagnoza metastaza" moraju biti odvedene ad absurdum . Ali histolozima upravo odgovara ovako kako je,
ponekad im odgovara samo prividno naroito dobro. Jer ponekad bi bilo interesantno utvrditi gdje pripada tumor u
graninim podrujima (npr. sigma-rektum), ukoliko se to ne moe lake razjasniti pogledom na CT-mozga.
Vjerovatno bi u pojedinanim sluajevima bilo jo interesantnije razjasniti da li tumor jo uvijek obiluje mitozama ili
se radi o starom, u smislu mitoza inaktivnom karcinomu, kad anamneza pokazuje nejasnoe, a CT-mozga ne daje
sigurno objanjenje. Ali u osnovi je, u veini sluajeva, potpuno suvino uopte raditi histoloki pregled, jer i tako se
na istom mjestu na organu nalazi uvijek ista tumorska formacija.
Vratimo se tzv. "tumorima mozga" i "metastazama u mozgu", koji u ovom smislu i ne postoje.
Trea dogmatska la govori o tome da mozak kao kompjuter organizma ne postoji. Ako, po ovoj dogmi,
karcinom potie od jedne degenerisane, podivljale elije, onda bi ove formacije, koje moji protivnici nazivaju
"udnim Hamerovim aritima", morale biti primarni tumori ili bar "metastaze".
Svi studenti medicine ue jo u prvim semestrima da se elije mozga nakon roenja vie ne mogu
razmnoavati. Razmnoavati se moe samo "vezivno tkivo mozga" tzv. glija supstanca, slino kao to se u ostatku
organizma moe da razmnoava vezivno tkivo, da bi obrazovalo oiljke, osiguralo ishranu i bilo potpora ostalim
tkivima. Kaemo da vezivno tkivo u tijelu i glija u mozgu imaju samo funkciju ishrane, potpore i oiljnu funkciju.
Dakle, nikad ne viamo ni jednu jedinu modanu eliju u mitozi, odnosno nikad ne viamo razmnoavanje
modanih elija, ali, uprkos ovoj injenici, svi "medicinici" govore o "tumorima mozga" ili stavie o "metastazama u
mozgu".
 117
ta se u stvari tano deava u naem mozgu kad nastaje jedan tzv. "tumor" ili Hamerovo arite? U
stvari, sve je majstorski konstruisala majka priroda, ali to nai uobraeni kolski medicinici uopte nisu prepoznali.
Oni veinu bezazlenih modanih oteklina operativno odstranjuju, sakatei pacijenta za itav ivot, ako ovaj uopte i
preivi (to je izuzetno rijetko, zbog promjena linosti i panike koja obavezno nastupa).

U stvarnosti je to ovako:
Ako nas pogodi jedan ogroman konfliktni ok, DHS, koji nas istovremeno gurne u psihiku izolaciju, onda se u
istoj sekundi obrazuje Hamerovo arite u mozgu. Za svaku vrstu ovakvog konfliktnog oka odgovoran je uvijek
poseban areal mozga i posebno podruje organa.
Dakle, kod seksualnog konflikta ene, bioloki reeno konflikt "ne biti oploen", npr. ako jedna ena svog mua
otkrije "na djelu" i pri tom ovu situaciju osjeti kao seksualni bioloki konflikt, a ne kao izdaju ili na neki drugi nain, u
ovoj "okantnoj sekundi" nastaje HH u lijevom periinzularnom podruju (ako je u pitanju denjakinja).
U ovoj sekundi se ukljuuje novi osmiljeni bioloki naroiti program (SBS) mozga. Ovaj naroiti program brine
da na grliu materice nastanu ulceracije. Bioloki smisao ovoga je, kako se ini, da materica bude jo spremnija za
oplodnju. Prve erozije na portio ili cerviksu vae u kolskoj medicini kao dobroudne, jer ne pokazuju elijske
mitoze, nego suprotno njima - nestajanje elija.
Nastajanjem ulceracija, grli biva proiren na vaginalnom dijelu sluznice, dok vrat materice biva kao izdubljen.
Pacijentkinja denjakinja odmah, sa DHS-om, gubi sljedeu ovulaciju, koja se sa konfliktolizom (CL = bioloki
vieno - oplodnja) odmah ponovo vraa. U korist ovulacije koja je tek nastupila grli materice je unutra proiren, da
bi muka sperma mogla utoliko lake da prodre u matericu. Nakon konfliktolize (= oplodnja), ulceracije bivaju
ispunjene novim elijama, to znai da zacjeljuju. Sad vidimo mitoze ozdravljenja, dok kolska medicina kuka kako
je ranica sad postala zloudna zbog mitoza.
Isto kao to u sekundi konfliktnog oka deset hiljada elija na organu istovremeno raste (organi pod kontrolom
starog CNS-a) ili nestaje (organi pod kontrolom velikog mozga), tako i na mozgu nije samo jedna elija zahvaena
naroitim programom, nego su milioni modanih elija Hamerovog arita prebaeni na novi program, tako da
organizam biva zahvaen trajnom simpatikotonijom.
Pogledamo li sadraj konflikta koji nas je u sekundi oka "ulovio na pogrenoj nozi", onda moemo sebi lako
predstaviti mogunost postojanja na hiljade slinih, manje ili vie diferenciranih sadraja konflikata, koji djelimino
na istom mjestu, a djelimino na susjednom mjestu u mozgu stalno uzrokuju razliite formacije Hamerovih arita.
Moraemo vremenom da uimo da razliite naroite bioloke programe, koji uzrokuju rak ili ekvivalent raka,
posmatramo i diferenciramo. Dua svake ivotinje i ovjeka je beskonano sloena i razliita, iako za neupuene
vai da nema razlike izmeu dua pripadnika iste rase.
Tako je svaki konflikt uvijek unekoliko drukiji od drugih slinih nakupljenih konflikata, koje su doivjele individue
pripadnici iste rase u slinim konfliktnim konstelacijama. Pomislimo samo koja nevjerovatna sloenost konstelacija i
mogunost kombinacija daju elije mozga kod ovjeka i ivotinje u odnosu na njihov broj u ahovskoj igri. Jer u
naem mozgu, kao i u mozgu najsitnijeg mia, umjesto 64 ahovska polja, ima mnogo milijardi polja, i sve to u tri
dimenzije prostora, uz to daljnje elektrine dimenzije, a da i ne govorimo o dimenzijama koje jo ne poznajemo.

Epileptina kriza kao normalna prolazna pojava u fazi ozdravljenja

Svaki osmiljeni naroiti bioloki program (SBS) ima izvjesne markantne take. One su:
DHS = poetak bolesti, poetak aktivnosti konflikta
CL = poetak faze ozdravljenja, kraj aktivnosti konflikta
EC = epileptika kriza = taka preokreta izmeu rasta edema i njegovog povlaenja
RN = vegetativna renormalizacija
U ovim okvirima kree se tok svakog oboljenja raka. Ova ema vai za sluaj postojanja samo jednog SBS-a.
Ukoliko se radi o vie njih istovremeno, onda postoji vie mogunosti. Oni mogu po svom toku biti u:
istoj fazi
u razliitim fazama
Ovo je, kao uostalom i sve o emu smo dosad govorili, u principu sasvim jednostavno. Meutim, kako se kae,
stvar je u detaljima. O istofaznosti se teoretski moe govoriti ako dva konflikta poinju sa istovremenim DHS-om, a
pri tom su cerebralno slini, odnosno imaju svoje relejne centre u istom dijelu CNS-a (npr. veliki mozak) i, to je
takoer znaajno, istovremeno su rijeeni.
Ali ve ovdje se pojavljuje prva sistematska potekoa. Naime, u fazi ozdravljenja oni su rijetko istofazni. U
osnovi ovog lei injenica da intenziteti konflikata, kao i trajanje dva istofazna konflikta ne mora bezuslovno da
bude isto. Na primjer, jedan od dva konflikta moe u meuvremenu biti jako ublaen i osim toga oba konflikta ne
moraju da budu istovremeno rijeena. U ovom sluaju kaemo da jedan konflikt jo "visi".
Predstavljeni su: eutonija, to znai normalan dan/no ritam, kao i ema idealnog toka konflikta, ukljuujui fazu
ozdravljenja, koja nije prekidana recidivima konflikta i moe da se zavri sa jednom jedinom epileptoidnom krizom.
x-osa=vrijeme(t); y-osa=intenzitet konflikta
Gornja ema pokazuje dva tzv. oboljenja raka (sad identifikovani kao dijelovi osmiljenih biolokih naroitih
programa) koji protiu u razliitim fazama, kako u smislu vremena nastanka DHS-a, tako i u smislu momenta
konfliktolize, a time i epileptoidnih/epileptinih kriza.
Dalje potekoe se neminovno nameu ako su konflikti (DHS) poeli u razliito vrijeme. Najei je sluaj, u
dananje vrijeme, da pacijent oboli od drugog DHS-a i drugog raka u trenutku kad mu se brutalno saopte
dijagnoza i prognoza njegove bolesti.
 118
Stvar se jo vie komplikuje kad ve postignuta konfliktoliza biva zamjenjena novim recidivom
konflikta. Pored ovog, svakako moe da postoji drugi konflikt koji ostaje u trajnoj aktivnosti, to nam je ve poznato
kod "viseeg konflikta". U ovim sluajevima pacijent nema zdrave tople ruke, nego je u "polustresu", jer su kod
njega simpatikotonija i vagotonija pomijeane. Ovo udno stanje ne smijemo ni u kom sluaju izjednaiti sa
normotonijom, jer je ono po svom kvalitetu potpuno drukije od nje.
Na ovakve stvari ne obraa se nikakva panja u naoj dananjoj medicini. Sve to nije normalno u najboljem
sluaju naziva se "vegetativnom distonijom" (narodski reeno: "Mali, ti si pobudalio").
Ali sve ovo bi trebalo da se zna i razumije da bi se uopte moglo shvatiti ta znai jedna epileptina ili
epileptoidna kriza u fazi ozdravljenja, ta je njena sutina uopte, kad nastupa, u kojoj formi, itd.
Strogo uzevi, samo kriza kod motornih konflikata naziva se epileptinom. Ona tu i pokazuje sliku epileptinog
napada. Zbog jednostavnosti, u daljem tekstu sve epileptine i epileptoidne (= epilepsiji sline) krize nazivaemo -
epileptine krize.
ZAPAMTI:
Epileptina kriza u toku faze ozdravljenja jednog oboljenja raka predstavlja taku preokreta kad edem na
vrhuncu svog bujanja (faza hidratacije), poinje da se povlai, odnosno istjeruje (faza dehidratacije). Ona
predstavlja simpatikotonu meufazu (zubac).
Svako oboljenje raka, odnosno osmiljeni bioloki naroiti program prirode ima jednu epileptinu krizu u
momentu kad je edem najvei.
Ove epileptine krize protiu kliniki veoma razliito, u zavisnosti od lokalizacije HH u mozgu.
Samo kortikalne motorne epileptine krize imaju toniko-klonike greve zbog uea motornog centra u Gyrus
praecentralis-u. Druge, tzv. epi-krize malog mozga, modanog stabla ili meumozga imaju svaka svoju kliniku
sliku i karakteristike, ali su bez kloniko - tonikih greva ("hladni dani").
Nakon epileptine krize, edem ozdravljenja se povlai.
Takoer, svaki drugi ili trei rak ima u fazi ozdravljenja "svoju" epileptinu krizu. Zato istovremena konfliktoliza
vie konflikata moe biti s jedne strane opasna, a s druge eventualno povoljna, jer se u tom sluaju odvija vie
epileptoidnih kriza istovremeno ili jedna za drugom.
Stoga epilepsija nije samostalna prolazna bolest, nego je, takoer i u sluaju uestalih epi-napada, hronina
"konstelacija ozdravljenja", koja se uvijek ponovo vraa.
Srani infarkt je vid epilepsije kad je u pitanju pogoenost kortikalnih dijelova regiona inzule.
Preglednosti radi prikazaemo dvije od moguih konstelacija. Prvo normalan sluaj:
Ovo znai: povrina koju ograniava krivulja toka i intenziteta konflikta, sa osom-x u fazi konfliktolize od DHS do
CL, otprilike odgovara povrini koju omeuje krivulja stepena vagotonije (mjerljiva preko jaine stvaranja edema) sa
osom-x. Odnosno, ukoliko je vei intenzitet i trajanje konflikta utoliko je edem jai i due traje.
Moemo rei da vertikalna osa y predstavlja intenzitet konflikta, a horizontalna ili x-osa vrijeme trajanja konflikta.
Iz ovog proizilazi da je integral, odnosno povrina izmeu krivulje konflikta i ose x izmeu DHS-a i CL, jednak
integralu izmeu CL i RN (renormalizacija).
Dakle, povrina konflikta (prema gore) jednaka je povrini faze ozdravljenja (prema dolje).
Ako poemo od toga da svaki SBS u fazi ozdravljenja ima "svoju" specijalnu vrstu epileptine krize, koja je
naravno zavisna od vrste konflikta odnosno od lokalizacije HH u mozgu, onda je vano da se zna:
Koji je konflikt u pitanju?
Kad je bio DHS?
Koliko dugo je konflikt trajao?
Da li je konflikt ve rijeen?
Kad treba oekivati epileptinu krizu?
Koliko jaku epileptinu krizu treba oekivati?
U kakvoj formi e se pokazati epileptina kriza?
Kako se ova epileptina kriza moe sprijeiti, odnosno ublaiti ili eventualno pojaati?
Srani infarkt je senzorino-epileptoidna, a ponekad dodatno takoer motorno-epileptoidna kriza, pri emu je
HH smjeten u podruju inzule velikog mozga desno. Da li e pacijent da preivi ili da umre - primjenom dananjih
kolskomedicinskih metoda, moe ve da se skoro sa sigurnou kae 3-6 sedmica prije, odnosno u vrijeme
konfliktolize. Ova prognoza je uslovljena trajanjem i intenzitetom konflikta.
U naoj Bekoj studiji o sranom infarktu nije preivio ni jedan jedini pacijent (pri dosadanjoj kolsko-
medicinskoj terapiji) koji je imao trajanje revir-konflikta due od 9 mjeseci, pri emu je pretpostavka "normalna"
aktivnost konflikta.
Ako je aktivnost konflikta smanjena, mogao bi pacijent da preivi trajanje ovakvog konflikta i vie od jedne
godine, primjenom dosadanje terapije. Pacijenti dobijaju epileptine krize stalno 3-6 sedmica nakon konfliktolize.
Neke od ovih kriza, iz svog iskustva, mogao sam skoro u dan da predskaem.

ematski prikaz toka epileptine krize sranog infarkta:

Spreavanje jedne epi-krize koja ugroava ivot davanjem simpatikotonih medikamenata (izmeu ostalog
kortizona) s poetkom konfliktolize. Pcl-faza biva prolongirana, tako da se i teka epi kriza produava da bi se
"obezbjedilo" istjerivanje edema.
Za profilaksu cerebralnih komplikacija, koje su u sistemu i stoga potpuno normalna pojava, veoma je vano da
ljekar zna koje komplikacije i kad mora da oekuje.
 119
Ovdje treba da nas prije svega interesuje epileptina kriza, koja ne samo da je obavezna za svaku
fazu ozdravljenja, nego zna biti i veoma opasna. Ako je pacijent imao istovremeno vie oboljenja raka, onda svako
od njih u fazi ozdravljenja ima svoju epileptinu krizu. esto je ova kriza zasjenjena.

MOGUNOST ZASJENJENJA EPILEPTINE KRIZE

Istovremenost razliitih faza razliitih oboljenja raka:
Ako do epileptine krize doe dok jo postoji aktivnost konflikta drugog oboljenja raka, onda kriza moe biti
zasjenjena. U tom sluaju nastupa efekat slian onom kod davanja kortizona, penicilina ili drugih simpatikotonika.

Lokalizacija HH kao kriterijum za vrstu epileptine krize:

Neke forme epileptinih kriza moemo dobro da prepoznamo, npr. one kod kojih je HH u kori velikog mozga. U
ovim sluajevima esto je u reakciju ukljuen itav korteks, tako da se toniko-kloniki grevi izazvani od Gyrus
praecentralis-a ne mogu previdjeti.
Stvar je puno sloenija ako hoemo da registrujemo epileptoidnu krizu kod konflikta ruenja samopouzdanja i
osjeanja za sopstvenu vrijednost, konflikta vode ili konflikta majka-dijete. to ne znai da ovi konflikti nemaju svoje
epileptine krize.
Moramo samo da nauimo da prepoznamo simptome ovih epileptoidnih kriza. Kod konflikta ruenja
samopouzdanja, simptomi epi-krize sastoje se od blijedila koe i hladnog znoja, koji mogu trajati satima i danima i
esto su pogreno interpretirani kao srano-vaskularni kolaps (u stvari centralizacija). Krvni pritisak ponovo pada
kad je kriza prola, a sudovi se ponovo ire i pune, nakon tzv. centralizacije. Meutim, iste simptome moe da
pokae kratkotrajni recidiv ovog konflikta, to je praeno panikom. Epi-kriza kod konflikta vode moe da dovede do
jedne vrste bubrene kolike, pri emu onda budu izlueni bubreni kamenci ili pijesak.

Medikamentozno zasjenjenje:
Uzmimo u obzir itavu bateriju medikamenata koju jedan pacijent dobije u bolnici savremenog tipa, da pri tom ni
jedan ljekar ne zna ta, kad, gdje i kako djeluje. Ovdje postoji zabluda u principu.
Jer skoro svi medikamenti djeluju iskljuivo na mozak. Sve vrijeme se uobraava da medikamenti djeluju
direktno na organ ili organe, to se uostalom uvijek vjerovalo za tzv. "karcinogene", koji u stvari i ne postoje.
Meutim, ako je mozak na koji djeluju medikamenti zbog HH u promijenjenoj inervaciji, onda doivljavamo
"paradoksalne reakcije" koje nitko ne moe da razumije. Sasvim sluajnim sadejstvom ili protivdejstvom mnotva
medikamenata, epi-kriza moe biti imitirana ili stvarna epi-kriza moe biti zasjenjena.
Jedna od najeih i najsmrtnijih paradoksalnih reakcija je "olja kafe s nogu", nou na autoputu, ako je
organizam u pcl-fazi jednog SBS-a. Duboka vagotonija ovdje ima mehanizam "sprijeavanja spavanja", da
ivotinja-plijen ne bi bila u dubokom snu iznenaena. Ako se ova duboka vagotonija nou ublai oljom kafe,
organizam moe odmah da zaspi. Znai, ovim dobijamo tzv. paradoksalnu reakciju, pa neodlono zaspimo za
volanom... sa svim stranim poslijedicama...
Obavezna epileptina kriza u fazi ozdravljenja je jedan od najvanijih fenomena, koji ima i najtee poslijedice u
itavom sistemu Nove medicine. Ona je najei uzrok smrti u fazi ozdravljenja nakon rjeenja konflikta. Ona je kao
uzrok smrti jo ea od edema mozga koji joj prethodi, gdje pacijent umire zbog pretjeranog rasta intrakranijalnog
pritiska.

Zapamti:
Epileptina ili epileptoidna kriza u fazi ozdravljenja nakon konfliktolize jedan je od najeih uzroka smrti i
komplikacija ozdravljenja. Njeno ublaavanje je od odluujueg znaaja. Ovo ima naroit znaaj kod sranog
infarkta. "esto" se odnosi na 2-5% pacijenata koji u Novoj medicini ne preive; 95-98% naih pacijenata preivi.

SUTINA EPILEPTINE KRIZE

Nakon ovog iscrpnog pretresa, svi se pitaju: "Pa ta je u sutini epileptina kriza?"
Ja elim da to ovako formulisem:
Epileptina kriza je taka preokreta u fazi ozdravljenja, koja donosi sa sobom regulaciju u obrnutom pravcu.
Ona je deavanje osmiljeno od majke prirode, s ciljem da edem mozga i organa ponovo bude "iscijeen". to
jae doe do ovoga, utoliko su anse za preivljavanje vee. Stoga ovu krizu ne smijemo suprimirati, nego je, u
nekim sluajevima, jo moramo podravati upotrebom simpatikotonih medikamenata (npr. kortizon).
Majka priroda se kod epi-krize posluila jednim fenomenom na nivou psihe - ubrzanim snimkom ili vremenskim
saimanjem kompletnog konflikta. to znai da pacijent za vrijeme simpatikotone krize jo jednom, ali vremenski
saeto, proivi kompletan tok konflikta (npr. zato postoje srani bolovi kod infarkta srca). Koliko god intenzivno
bude proivljen ovaj "psiholoki recidiv konflikta", utoliko je vea ansa za pacijentovo preivljavanje.

PRIMJER: voz Pariz-Keln, 06.10.1984, polazak u 7.37 asova

Na putovanju od Pariza do Kelna, u drutvu mog prijatelja grofa DOncieu, desilo se sljedee. Kad smo polazili,
stajalo je na peronu nekoliko dvanaestogodinjih ili trinaestogodinjih Francuskinja, plaui u bolu rastanka i
maui svojim prvim ljubavima, njemakim djeacima koji su bili gosti u njihovim porodicama prethodnih 6-8
sedmica. Jedan cijeli kolski razred petnaestogodinjaka iz Hamburga bio je rasporeen po francuskim porodicama
i sad su se zajedno vraali kuci.
Kako sam prethodne noi kratko spavao, ja sam u kupeu uskoro zadrijemao, i bio zatim u 9.30 probuen
kratkim trzajem lakta mog prijatelja. Onako pospan, uh preko razglasa glas francuskog mainovoe, koji je molio
 120
da se javi ljekar ukoliko sluajno putuje ovim vozom. Obojica smo hitro krenuli. est kupea dalje nali
smo jednog njemakog djeaka koji je upravo imao epileptini napad (grand mal napad) i tek dolazio svijesti. U
ovakvim situacijama je uobiajeno da se radio-vezom narui sanitetsko vozilo, koje saeka na sljedeoj stanici, te
pacijenta odveze u najbliu bolnicu. Takva uputa se oekivala i od mene.
Ali poslije onoga to sam vidio na stanici, situacija mi je ve bila potpuno jasna. Za kompletiranje mi je falio jo
samo konflikt rastanka, odvajanja sa osjeanjem izolacije i konflikt "ne moi nekoga drati u zagrljaju". Tako sam
sjeo pokraj djeaka, istina jo uvijek centralizovanog, ali je njegov vaskularni sistem ve bio zadovoljavajue
oporavljen. Upitao sam ga od kada ima takve napade. Odgovorio je: "Od prole godine". Od tada je imao dva ili tri
puta jedan ovakav napad. Pitao sam ga dalje ta je bilo prije prvog ovakvog napada. Odgovorio je: "Nita". (To i
jeste i nije bilo istina.) Onda sam pitao ta mu je bilo najgore u ivotu to je ikad doivio. Primjetih da se trgao na
ovo pitanje. Njegova preneraenost bila je znak da sam na dobrom putu. Djeak je rekao: "Nita", jer tu je bila i
uiteljica, a i kolski drugovi su stajali na vratima. Kad sam mu rekao da je pomislio na pravu stvar, uiteljica je
shvatila i diskretno se povukla, zatvarajui vrata. Bili smo sami. Sad se djeak nije plaio blamae pred kolskim
drugovima (djeak u ovom uzrastu nerado pria o sopstvenim slabostima u prisustvu svojih drugova).
On mi ree da mu je prvo palo na pamet "ono sa kolima hitne pomoi". Tada je, zbog teke gripe s jako visokom
temperaturom, bio upuen u bolnicu. Ono najgore je bila totalna izolacija i panian strah dok je, sam, bez ikog, sa
glavoboljom i gripom, voen kroz Hamburg pod rotacionim svjetlima, pun strane neizvijesnosti ta e tek da mu
rade u bolnici. To je bilo prije godinu dana. Dva dana kasnije, kad je svijet ponovo bio na svom mjestu, dobio je u
bolnici svoj prvi epi-napad. Ovakva situacija paninog straha, osjeaja usamljenosti, naputenosti i izolacije
ponovila se jo dva puta neto manje dramatino. Uvijek nakon toga, kad je sve ponovo bilo u redu, on bi dobivao
epi-napad.
Umirio sam djeaka i objasnio mu da je bol pri rastanku od francuske familije, u kojoj je bio lijepo primljen, a
naroito od njegove francuske prijateljice koja ga je, plaui, ispratila i koju je on volio na svoj mladalaki nain, da
je ta bol u njemu, na kratko, ali estoko, izazvala ovaj osjeaj naputenosti i izolacije. Upravo kao onda kad je
voen kroz Hamburg pod rotacionim svjetlima i zavijajuim sirenama. On ree: "Tano, takav osjeaj, kao onda,
javio se ponovo".
U ovom vozu ga je njegov razred ponovo podsjetio na njegov hamburski svijet i konflikt je bio brzo rijeen.
Francuske mainovoe su se pojavile s pitanjem da li je djeaku potreban transport. Rekoh: "Ne, sve je u redu."
Djeaku sam rekao da sad ode do vagon-restorana i popije kafu ili aj. On ree da nema vie novca. Stavih mu u
ruku 5 maraka, dvije drugarice ga zgrabie pod ruku i cijela mala banda, trijumfalno vritei, izgubi se u pravcu
vagon restorana. Smisao ove upute je bila u koenju pretjerane vagotonije, pri emu opada vjerovatnoa da se
napad ponovi. Najgore to se djeaku moglo dogoditi je da ga je pred oima njegovih drugova auto odvezao u
bolnicu, i to ovog puta sve to u Francuskoj. Bila bi to praktino repriza njegovog najgoreg doivljaja, tako da bi
vjerovatno itavog ivota ostao epileptiar.
Uiteljici sam objasnio uzrono-posljedine veze i zamolio je da djeaka uzme kod sebe. Vremenom, kako bude
stariji, on e osjeati sve manje strah od naputenosti. Ovo je bila itava tajna "mladalake epilepsije". Osim toga,
dadoh joj svoju knjigu, ubjeen da e joj sve biti jasnije nakon to proita poglavlje o epilepsiji, da e bolje
razumijeti sluaj koji se ovdje odigrao i u kojem je, pukim sluajem, za dlaku izbjegnuta katastrofa za djeaka.
Ona ree: "Gdje danas jo ima ljekara koji se interesuju za duu i strahove jednog ovjeka i znaju da se ophode
s tim". Ja rekoh: "A tko nam na univerzitet i medicinski studij alje najgore trebere, koji imaju sve petice zbog
puzanja pred nastavnicima, a inae su karakterne nule". Ona se zamisli: "Vjerovatno imate pravo".

PRIMJER: Ordonans-oficir i kadet

Pacijent o kome je rije imao je tzv. epilepsiju ili padavicu. to je najinteresantnije, ove napade dobijao je, skoro
redovno, svake etiri sedmice i to od jeseni '79. godine. Nitko nije imao pojma sa im ovo da dovede u vezu. Inae,
pacijent je bio zdrav, maskuln, nizak i snaan mukarac, ranije oficir.
On je imao konflikt revira i konflikt sekiracije za revir sa epilepsijom. Odnosno, pacijent je imao konflikt revira,
koji je ukljuivao i motornu koru velikog mozga. Svakog mjeseca dobivao je recidiv konflikta i njegovo rjeenje, a
uvijek nakon ove konfliktolize, epileptini napad.
1979. on je dobio novog efa. Pacijent ne samo da je bio stariji od njega, nego je u ratu bio oficir, za razliku od
efa, koji je bio samo kadet. Kad su se prvog dana sudarili na vratima i obojica htjeli da prou, pacijent je rekao:
"Izvolite, mladost ima prednost!" Ovo mladom efu nije naroito sjelo i tako je praktino poeo rat izmeu biveg
oficira, sada podreenog, i biveg kadeta, sadanjeg efa. Svakoga mjeseca ef je pacijentu dodjeljivao novi
zadatak koji je on trebalo da razradi pismeno. U tim momentima osjeala bi se strana napetost u zraku meu
njima i pacijent je uvijek imao utisak da ovaj samo trai priliku da ga izblamira, to se kasnije ispostavilo kao
injenica. Ovo je uvijek bio recidiv DHS-a. Od ovog momenta bi pacijent bivao u stresu, simpatikotoniji, naroito
kad bi se pribliio rok do kojeg je svoj pismeni rad morao usmeno da obrazloi. Svoj govor uvijek bi izveo
brilijantno. U tim momentima bi se ponovo osjeao ordonans-oficirom, a ef je izgledao kao kadet, jer bi on svojom
izvedbom sve primjedbe kadeta doveo do apsurda.
No iza toga uvijek bi dobijao jedan mali srani infarkt, epilepsiju ira na elucu i epileptiki napad. I bilo je
udno da se ovo nikad nije desilo za vrijeme godinjeg odmora.
Pacijentu sam otkrio zagonetku, odnosno opisao odnose izmeu njegovog recidiva revir-konflikta koji se
redovno vraao i njegove epilepsije koja se javljala svake etiri sedmice. Igrom sluaja, on je kratko nakon ovog
penzionisan. Otiao je do efa da se oprosti. ef mu ree: "Do vienja, gospodine ordonans-oficiru," na to ovaj
odgovori: "Do vienja, gospodine kadet!" Nakon toga je dobio jo jedan sasvim veliki zavrni epileptini napad i
nikad vie, jer od sada je ef ostao zauvijek kadet.
 121
Strelica pokazuje na malo Hamerovo arite zahvaeno edemom desno kortikalno u podruju revira,
insule. Moglo bi se rei da ovako izgleda jedna tipina "epilepsija revir-konflikta". Svakog mjeseca, nakon
konfliktolize, vidi se ova edematizacija HH, dok edem iezava za vrijeme faze aktivnosti konflikta. U principu
ovako protiu sve epilepsije. U stvarnosti pacijent svaki put ima recidiv revir-konflikta i recidiv motornog konflikta iji
HH nije zahvaen ovim presjekom na slici.

NAJVANIJE EPILEPTOIDNE I EPILEPTINE KRIZE

Epilepsija ili padavica predstavlja naravno epileptinu krizu motornih konflikata. Jedan ovakav napad se ne
moe previdjeti. On moe da se tie samo jedne grupe miia (jedne ruke ili noge, lica), tzv. "fokalni napadi", i
moe da generalizuje, odnosno da predstavlja generalizovani napad greva sa ugrizom jezika i pjenom iz usta.
Takoer su mogui svi meustepeni. U antiko doba epilepsija je nazivana "morbus sacre" = sveta bolest, jer je
viana na religioznim sveanostima u vezi sa ekstazom. Ovo svakako moe ee da se desi istovremeno ak i
pomou autoprovokacije. Ali u principu epilepsija ne predstavlja neto jedinstveno.
Napadi ili toniko-klonike konvulzije ne razaraju mozak i modane elije kako se to prije vjerovalo. Kao i kod
svakog drugog konflikta ili konfliktne ine, to je ee recidiviranje jednog konflikta utoliko vie oiljno zarasta
odgovarajue mjesto u mozgu. I kako je veinu ovih motornih konflikata mogue relativno lako pronai i definitivno
rijeiti, odnosno izbjei daljnje recidive sa epi-krizom, otuda je veina epilepsija "izljeiva".
Ve je reeno da svaki SBS ima svoju specijalnu epileptinu krizu. Pacijenti ih najee zovu "hladni dani".
U ovim "hladnim danima" (ili satima) pacijenti ponovo imaju sline ili iste simptome kao u vrijeme aktivnog
konflikta, esto jo koncentrovanije. Kako je veina faza aktivnog konflikta siromana simptomima ili oni prolaze
neopaeno, veina epileptoidnih kriza se primjeti i identifikuje samo kao "hladni dani" ili "hladni sati", kod obinih
epileptinih napada samo kao minute.
Stvar izgleda drukije kod takvih osmiljenih biolokih naroitih programa prirode (SBS) koji u fazi aktivnosti
konflikta imaju jake bolove, kao npr. angina pektoris ili ir eluca. U prvom sluaju epileptoidnu krizu, kako je
poznato, nazivamo infarkt lijevog srca, koji je praen veoma jakim bolovima, to je ranije tretirano jakim
analgeticima kao to je morfijum, u suludoj predstavi da bol treba eliminisati. Mi smo eliminisali bolove, istovremeno
ignorantno prekidajui sve regulacione krugove, ime smo veinom ubijali svoje pacijente. Slina je situacija bila sa
irom eluca, koji inae krvari u pcl-fazi i biva takoer praen jakim bolovima. Skoro uvijek se sumnja na perforaciju
i operie. Takoer, kod ove sulude akcije unutar kritine faze SBS-a, veina pacijenata je nama pametnjakoviima
umirala. I to ne samo zbog operacije u kritinoj fazi, nego zbog morfijuma i prekidanja prirodnih regulacionih
krugova.
Od kad, posredstvom Nove medicine, poznajemo uzrono-posljedine veze, moemo pacijente motivisati da na
ovakve bolove gledaju kao na neto normalno i dobro, neto to je neophodno za renormalizaciju koja slijedi. Jer
ako pacijent zna da uzimanjem morfijuma svoje anse za ozdravljenje spusta na nulu, on ga nee ni uzeti.
Uostalom sam doktor ga ne bi nikad uzeo.
Kako epilepsije, kore velikog mozga daju najimpresivniju sliku i kako su takoer najopasnije, mi emo se u
narednom tekstu pozabaviti najvanijim od njih.
Grubo ih moemo podjeliti u 4 grupe:
frontalne kortikalne epileptine krize:
napadi migrene
epileptine krize motornog kortikalnog centra:
svi epileptini napadi ukljuujui i tikove lica
napad bronhijalne astme
status asthmaticus
infarkt miokarda - popreeno prugastih dijelova sranog miia
epileptoidna kriza senzorinog (epitel koe) i postsenzorinog (periost) kortikalnog centra
absens kod neurodermitisa
absens kod pogoenosti periosta
srani infarkt sa absensom kod ulceracija koronarnih arterija (infarkt lijevog srca)
epilepsija ulceracija koronarnih vena sa plunom embolijom i istovremenim ulceracijama grlia
materice (desni infarkt)
epilepsija ulceracija unih vodova sa absensom -"jetrina koma" kod hepatitisa
epileptina kriza zamuenja staklastog tijela oka:
absens kod neurodermitisa

NAPADI MIGRENE
Migrena je ranije nazivana "mala epilepsija", jer je svaki dobar ljekar znao da se ona uvijek pojavljuje u fazama
mirovanja ili spavanja. Zbog tog nitko nije bio naisto kako da je terapijski tretira, da li da d simpatikotonike da bi
se faza mirovanja oslabila ili da d vagotonike, jer je sama migrena jedan simpatikotoni proces. Tako svaki
"migreniar" ima sopstvena sredstva i metode. Jedni se kisele u toploj kadi, drugi pokuavaju sa hladnim tuem.
Nitko nije znao uzrono-posljedine veze.
Mi iz Nove medicine znamo da su stalno fronto-kortikalno diktirani procesi, odnosno SBS-ovi ti koji u pcl-fazi,
kao epileptoidnu krizu, daju akutne napade migrene. Kako ovdje postoji izvjesna slinost sa epileptinim (motornim,
odnosno toniko-klonikim) napadima, migrena je nazvana "malom epilepsijom".
 122
U akutnim napadima migrene, koje mi shvatamo kao dobar i neophodan proces, pacijenta neemo
odgovarati od njegovih simptomatskih metoda lijeenja. Ali nakon ovoga poinje na stvarni rad. Jer posljednji
napad migrene se javio samo zato jer se pacijent kroz jedan recidiv konflikta ponovo naao na odgovarajucoj "ini".
Ovo u principu ne mora vie da se ponovi ako pronaemo konflikt i inu koji lee u osnovi migrene, a zatim u
razgovoru s pacijentom uspijemo da ih rijeimo. Ovo nije nikakva arolija.
Moramo jo da spomenemo "frontalno-kortikalnu izofrenu konstelaciju", koja ponekad moe istovremeno na
obe hemisfere da d napad migrene (epileptoidne krize).
Onda pacijenti priaju da tako neto grozno nisu nikad doivjeli. Jednostavno uas. Meutim, napad migrene na
jednoj hemisferi moe takoer da se desi istovremeno sa motornom ili nekom drugom epileptoidnom krizom, koja
nije fronto-kortikalna. Takoer, u ovom sluaju ne samo da su simptomi grozni, nego su pacijenti za vrijeme trajanja
simpatikotone obostrane epileptoidne krize u izofrenoj konstelaciji.

EPILEPTINE KRIZE (NAPADI) MOTORNOG CENTRA KORE VELIKOG MOZGA

U ove krize, koje smo nekada zvali "epileptinim napadima", spadaju toniko-kloniki napadi koje karakteriu
ritmino konvulzivni grevi muskulature, a koji ponekad mogu da imaju samo toniku (gr miia) komponentu. Ovi
napadi mogu biti kombinovani sa absensom (gubitak svijesti) tipinim za senzorine konflikte (konflikt odvajanja).
Kod svih tzv. motornih epileptinih napada uvijek je istovremeno u akciji i odgovarajue Hamerovo arite (HH)
zadueno za muskulaturu u sri velikog mozga, tako da mi i u najjednostavnijim sluajevima nailazimo na
kombinovano deavanje.
Ove pretjerane motorne aktivnosti (epilepsija) u pcl-fazi, kojima je prethodila oduzetost u ca-fazi, mogu se
uporeiti sa poplavom leukocita (leukemija) u pcl-fazi kojoj je prethodila leukopenija u ca-fazi. Oba procesa
pripadaju tzv. "luksuznoj grupi" u sri velikog mozga.
Bronhijalna muskulatura je djelimino stara peristaltika muskulatura, jer alveole plua (u sluaju raka plua
adeno-Ca) su, ontogenetski, izrasline crijeva. Meutim, drugi dio muskulature bronha je popreno prugasta
muskulatura doseljena zajedno sa sluzokoom bronhija i njome upravlja motorni centar korteksa velikog mozga u
desnoj hemisferi.
Dakle, epi-napad bronhijalne muskulature predstavlja tonike (bronhijalni spazam) ili toniko-klonike konvulzije
bronhijalne muskulature, i to u pravcu usta, to oznaavamo kao vrlo jak kaalj (= tzv. bronhijalni kaalj) i ovdje je
tipian produeni ekspirijum.
Slino je kod muskulature larinksa, koji je pod uticajem motornog centra u kori lijeve hemisfere (tzv. laringealni
kaalj). Ovdje je pravac konvulzija prema unutra.
Zbog toga je za vrijeme epileptinog napada tipian produeni inspirijum.

ASTHMA BRONCHIALE
Ako je popreno prugasti dio bronhijalne muskulature pogoen SBS-om, i to u ca-fazi, onda vidimo djeliminu
oduzetost bronhijalne muskulature. Ako se istovremeno kortikalno na lijevoj hemisferi nalazi jedno Hamerovo
arite (HH) u aktivnosti, onda postoji izofrena konstelacija, ali se kliniki ne d nita primijetiti.
Sasvim je razliita situacija za vrijeme epileptine krize ukoliko je na suprotnoj strani korteksa konflikt aktivan.
Upravo ovu konstelaciju:
Lijevo kortikalno aktivan konflikt / desno u motornom centru kore epi-kriza sa toniko-klonikim grevima
bronhijalne muskulature nazivamo Asthma bronchiale sa produenim ekspirijumom.
Konstelaciju:
Lijevo motorno laringealno HH aktivno / desno kortikalno aktivnost konflikta, nazivamo Asthma laryngeale sa
produenim inspirijumom.
Ako su motorno bronhijalno Hamerovo arite i motorno laringealno Hamerovo arite istovremeno u epi-krizi
onda govorimo o Status asthmaticus-u koji karakterie produen ekspirijum i produen inspirijum.

INFARKT MIOKARDA
Infarkt miokarda (= nekroza popreno prugaste muskulature srca) treba razlikovati od koronarnog infarkta.
Koronarni infarkt predstavlja epileptinu krizu kod koronarnog-ulkusnog-SBS-a revir-konflikta (crveni odjeljak
tabele, ektoderm odnosno kortikalno-periinzularno desno).
S druge strane, infarkt miokarda moemo shvatiti kao "epilepsiju sranog miia" i to njegovog popreno
prugastog dijela. Hamerovo arite lei kako u motornom centru korteksa tako i u sri velikog mozga, gdje je veliki
relej za popreno prugastu muskulaturu. Dakle, tzv. infarkt miokarda je napad epileptinih greva jednog dijela
sranog miia sa njegovom nekrozom, emu je prethodila djelimina oduzetost ovog podruja miia.
kolska medicina je to ranije konstruisala sa mnogo hipoteza ovako: srani infarkt sa nekrozom miokarda
nastaje zapuenjem jednog koronarnog krvnog suda, to ima za posljedicu smanjenu snabdjevenost kisikom ovog
podruja i njegovu nekrozu.
Ovo je, kako danas znamo, bila smjela konstrukcija, jer se mnogo toga nije uklapalo.
Eksperimenti na ivotinjama su pokazali da se ivotinji ne dogodi nita ako joj se podveu koronarni krvni
sudovi jedan za drugim sa vremenskim odstojanjem, jer tzv. kolateralni krvotok bez problema obezbjeduju
snabdijevanje sranog miia.
Nitko nikad nije mogao da objasni zato se srani infarkt, i pored ovakve predstave o njemu, deava akutno i
dramatino.
Koronarna angiografija je pokazala da je hipoteza o zapuenju koronarki u momentu sranog infarkta
umnogome pogrena.
 123
U stvari radi se o tome da od momenta konfliktolize revir-konflikta dolazi do oticanja intime na
koronarnim krvnim sudovima, ali ovo u veini sluajeva, odnosno ako nisu prisutni otoci starih oiljaka ne pravi
potpunu okluziju u momentu sranog infarkta. Pa i u sluajevima kad do okluzije doe, ovo ne igra presudnu ulogu,
kako nam je poznato iz eksperimenata na ivotinjama, a pogotovo rezultat ovog nije nekroza sranog miia, kako
je postulirano.
Cijela hipotetika konstrukcija je jednostavno bila pogrena, jer nikad nismo poznavali uzrono-posljedine veze
o kojima govori Nova medicina.

EPILEPTOIDNE KRIZE SENZORINOG (PLOASTI EPITEL KOE I SLUZNICE) I POSTSENZORINOG

(PERIOST) KORTIKALNOG CENTRA
Absens kod nerodermisa i psorijaze
Povrina koju zauzima senzorini kortikalni centar za ploasti epitel koe i sluzokoe i postsenzorini kortikalni
centar za periost (pokosnica), koji je u ranom razvojnom stadijumu takoer bio presvuen ploastim epitelom,
mnogostruko je vea u poreenju sa povrinom koju zauzima motorni kortikalni centar.
Iz ovog proizilazi nevjerovatan bioloki znaaj senzorinih konflikata.
Ne radi se samo o "neto malo promjena na koi i periostu" (na periostu se i onako ne vide), nego je u pitanju
ogroman bioloki znaaj ovih konflikata. Na koi su njihove organske posljedice vidljive u formi neurodermitisa i
psorijaze.
Kod SBS-a konflikta odvajanja je epileptoidna kriza stalno absens koji, u zavisnosti od duine trajanja konflikta,
moe takoer da traje satima i danima.
Naravno da su pri tom svi maksimalno uznemireni i misle da pacijent treba da bude to prije probuen. Ovo je
pogreno. Jer poznato je da za vrijeme epileptoidne krize moraju da se regeneriu snage, neophodne da bi se
izdrala druga faza ozdravljenja i postigla renormalizacija.
Naravno da ovo ne znai da ljekari Nove medicine pri tom smiju da budu lakomisleni i da bagateliu absens,
nego oni moraju kontinuirano da kontroliu obezbjeenost vegetativnih funkcija (disanje, krvotok, eer u krvi itd).
Dobar terapeut moe ve prije pojave absensa da procjeni duinu njegovog trajanja.
Stoga je panika potpuno nepotrebna.
Dovedu li se ovi pacijenti u bolnicu, onda se redovno misli da su oni u "oku" iz kojeg treba da budu to prije
izvueni. Ovo je zabluda. Posljedica ovih zabluda je esto smrt pacijenta, u osnovi potpuno nepotrebna samo da je
ljekar poznavao Novu medicinu.

Absense kod pogoenosti periosta

Absens u epileptoidnoj krizi kod SBS-a sa brutalnim konfliktom odvajanja (periost) skoro da se i ne razlikuje od
absensa kod normalnog konflikta odvajanja sa ulceracijama ploastog epitela koe i sluzokoe. Ono to je pri tom
podmuklo, jeste injenica da spolja sve izgleda normalno. U stvari partije oko pogoenog periosta pacijent osjea
subjektivno kao hladnije, takoer koa iznad ovih mjesta moe da bude hladnija, ali tko prilikom pregleda vodi toliko
rauna o tom. Jo nam najvie pacijent pomogne time to obino kae: "Desna noga i desna ruka su mi stalno
hladne. Navee uvijek oblaim jednu arapu jer mi je noga tako hladna, a ruku stavim na stomak da je ugrijem".

Absens kod lijevog sranog infarkta sa koronarnim ulkusom i komornom bradiaritmijom

Koronarna intima takoer pripada senzorinom kortikalnom centru i zato u fazi aktivnosti konflikta postoje bolovi
(angina pektoris) i ulceracije, a u fazi ozdravljenja, osim poetnog okluzivnog edema sluznice sa ploastim epitelom
(= ostatak skrnog luka), u epileptoidnoj krizi jo postoje:
jak bol ("super angina pektoris")
absens ije trajanje zavisi od duine prethodnog konflikta.
Ne samo kod nekih, nego kod mnogih pacijenata ovaj se absens izjednaava sa smru. Smatram da u pozadini
veine sluajeva klinike smrti stoji ovo. Naalost, mnogi od ovih pacijenata u naim bezdunim klinikama nemaju
vie ansu da se probude iz ovog bioloki normalnog absensa, jer im se ve u toku ovog uzimaju organi za
transplantaciju.

Epilepsija ulceracija intime koronarnih vena sa plunom embolijom (infarkt desnog srca) i istovremenim
karcinomom grlia materice
Kao to je intima koronarnih arterija (otkrie Nove medicine) porijeklom od skrnog luka pokrivena ploastim
epitelom sa snanom senzibilnom inervacijom, takoer je to i intima koronarnih vena, koje svoju vensku krv predaju
u desno srce. Iz desnog srca, kao to je poznato, ova krv stie u plua. U epileptoidnoj krizi, kruste koje su u prvom
dijelu faze ozdravljenja nastale na ulceracijama bivaju strujom krvi saprane i donesene u plua gdje izazivaju
plunu emboliju.
Ovaj proces zatopavanja malih plunih arterija koje vode vensku krv iz tijela, tzv. pluna embolija, nastaje
zahvaljujui injenici da za vrijeme epileptoidne krize proces ozdravljenja biva nakratko prekinut. Koronarne vene
zahvaene procesom ozdravljenja i formiranim krastama, u momentu epileptoidne krize poinju najednom ponovo
da ulceriraju. Ovim kruste bivaju odbaene i kroz desno srce donesene u plune arterije. Kod ovog desnog sranog
infarkta sa tahikardijom pacijent ima takoer srane bolove, ali su oni u veini sluajeva manjeg intenziteta nego
kod lijevog srca.
Ovo je takoer praeno absensom koji esto biva pogreno interpretiran kao smrt.
Nae pacijentkinje, ukoliko ih gubimo, nikad ne umiru od ulceracija grlia materice nego uvijek u epileptoidnoj
krizi od plune embolije.
 124
Ovo svakako vai za sluajeve sa dugim tokom konflikta i u odsustvu izofrene konstelacije.
Kod kraeg trajanja konflikta (npr. 3 mj.) ili kod izofrene kortikalne konstelacije male plune embolije bivaju
najee previane ("laki poremeaji disanja"). Trajanje absensa zavisi i ovdje od duine faze aktivnog konflikta i
od postojanja izofrene konstelacije.
Isto u principu vai, naravno, i za desni srani infarkt.

Epilepoidna kriza kod ulceracija jetrinih unih vodova sa absensom za vrijeme hepatitisa, do sada
oznaeni kao hepatina koma
Takoer i ovdje vai na slian nain naprijed opisano - mutatis mutandis. I ovdje za vrijeme tzv. "hepatitisa"
zarastanje ulceracija biva prekinuto epileptoidnom krizom koja je inae simpatikotona, praktino sa aktivnou
konflikta, tako da kruste na manjim i veim unim vodovima, koji nakratko ponovo ulceriraju, bivaju sa ui sasvim
bezopasno odnesene u crijeva.
Ali kako su uni kanalii takoer prekriveni ploastim epitelom sa relejom u senzorinom centru korteksa, tako i
ovdje vidimo uobiajeni absens. esto on prolazi neprimjeeno ako se javi u snu. Do sada je ovo, ukoliko je
primjeeno, oznaavano kao hepatina koma.
Ako sve ovo znaju ljekari, rodbina i medicinsko osoblje i u skladu s ovim se ne ponaaju prestraeno, izbjegava
se panika koja se stvara zbog oekivane izjave "to je jetrena koma, poetak kraja". Pri tom je absens u
epileptoidnoj krizi za vrijeme hepatitisa (= faza ozdravljenja SBS-a konflikta sekiracije za revir) potpuno normalna
pojava.

Epileptoidna kriza kod ulceracija bronhijalne sluznice sa absensom za vrijeme "bronhitisa"; atelektaze,
odnosno pneumonije
Epileptoidnu krizu ulceracija sluzokoe bronha navodimo ovdje zbog upotpunjavanja slike, jer je i ovdje u pitanju
ploasti epitel sa relejom u senzorinom kortikalnom centru. I ovdje imamo absens, koji najee prolazi
neprimjeeno, naroito ako se javi u snu.

Epileptoidna kriza tzv. zamuenja staklastog tijela oka

Za takozvani glaukom, poveanje onog pritska u zadnjoj onoj komori, ukljuujui staklasto tijelo, do sada je
vaila terapijska zavisnost, jer se vjerovalo da on razara oko. Meutim, istina je neto drugo. U epileptoidnoj krizi,
kao poslijedica kratkotrajne aktivnosti konflikta, rezultira pad poveanog onog pritiska.
Glaukom sa svojom tipinom (epileptoidnom) glaukom-krizom je, u stvari, neophodno poveanje onog pritiska
zadnje one komore, da bi oko kod ponovnog punjenja ispranjenih dijelova ostalo napeto. Kad ne bi bilo
glaukoma, onda bi se ona jabuica smeurala i sposobnost vida ne bi bila obezbjeena.

EPILEPTINA ODNOSNO EPILEPTOIDNA KRIZA U TOKU OZDRAVLJENJA, OBJANJENA NA

PRIMJERU SRANOG INFARKTA
Izbijanje edema u fazi ozdravljenja, svaki put ima svoj vrhunac i taku preokreta. Kod koronarnog ulkusnog
karcinoma, na primjer, ono dolazi oko 3-6 sedmica nakon konfliktolize. Epileptina ili epileptoidna kriza znai da
edem biva zaustavljen i regulisan od strane samog organizma u smislu njegovog iezavanja. Ovu kratku fazu u
kojoj je i taka preokreta i poetak regulacije, nazivamo epileptina ili epileptoidna kriza ("epileptina" se odnosi
strogo uzevi samo na toniko-klonike greve kod motornih konflikata). Kod koronarnog ulkusnog karcinoma
zovemo je srani infarkt. Ako je pacijent proao ovu krizu i ako je konfliktolitiko stanje stabilno, bez recidiva
konflikta i bez panike, onda se moe rei da je pacijent vei dio svoje bolesti ostavio iza sebe. Kod sranog infarkta
ovo se znalo i prije Hamera, jer veina smrtnih sluajeva deavaju se za vrijeme ove epileptoidne krize.
Na psihikom nivou pacijent doivljava svoj kompletan konflikt jo jednom u kratkom vremenu. Ovo je upravo
trik majke prirode. Ona koi vagotoniju pomou ovog "prirodnog", psihofizikog recidiva konflikta velikih razmjera.
To je kao jedno snano negativno udo, trebalo nam je mnogo hiljada godina da bi doli na ideju o ovom
jednostavnom, ali genijalnom preokretu majke prirode. Epileptoidna kriza je saeta rekapitulacija kompletnog
konflikta.
Iz tog koliko se do sada malo znalo o epileptoidnoj krizi i sutini sranog infarkta proizilazi injenica da naivni
kardiolozi vjeruju u bajku o zapuenim koronarnim arterijama, iako sam ja jo 1984. u Bekoj studiji o sranom
infarktu mogao bez sumnje da dokaem da je srani infarkt, odnosno ono to mi pod tim podrazumijevamo, stvar
samog mozga i nieg drugog, tanije reeno jedan edem mozga periinzularno desno. Od 1984. to stoji u mojoj
knjizi Rak - bolest due. Zastoj srca nema porijeklo u samom srcu, nego u iscjeljujuem otoku relejnog centra za
srani ritam u mozgu.
Epileptina kriza koja, sa vie ili manje izraenom dramatikom, oznaava svaku fazu ozdravljenja kod oboljenja
raka, nastaje uvijek na bazi edema mozga. Svaki, pa i najmanji epileptini napad pretpostavlja modani edem.
Naee se ove epileptine krize (i srani infarkti) deavaju nou, u najdubljoj taci vagotonije, u fazama mira i
odmora, a nikad u napetosti i simpatikotoniji. Ova injenica nikad nije potakla kardiologe i ostale ljekare na
razmiljanje.
Ako edem dosegne motorni centar u Gyrus-u praecentralis-u ili ako jedan konflikt straha ima tamo svoj HH,
epileptika kriza moe da dovede do prolazne oduzetosti ekstremiteta ili lica.
Epileptika kriza uvijek ima tipine cerebralne pratee simptome, koje takoer vidimo kod sranog infarkta:
centralizacija, preznojavanje sa strahom, smetnje disanja, nagon na povraanje, vrtoglavica, diplopija, grevi,
glavobolja, nemir, panika, esto absens, jer je koronarna intima senzibilna i pod upravom senzorikog centra u kori
 125
velikog mozga. Kortikalne epi-krize su one koje potiu od jednog HH u kori velikog mozga, a mogu da
se raire na itavu koru i da izazovu toniko-klonike greve, ugriz za jezik i pjenu na ustima (nastalu zbog
udaranja jezika), itd.
Po svojoj sutini, epileptika je kriza jedno okantno stanje organizma, pri kojem se intrafokalni i perifokalni
edem HH pokuavaju iscijediti iz tkiva, jer bi se odgovarajui relejni centar inae sigurno uguio u pretjeranom
otoku, to znai da njegova funkcija ne bi bila obezbijeena. Ovaj edem uzrokuje zastoj srca, odnosno
insuficijenciju centra za srani ritam, ako je konflikt trajao predugo (vie od devet mjeseci). Kako kardiolozi "nee
da uju za mozak", oni praktino svakom pacijentu sa sranim infarktom daju infuzije, tako da se pacijent na kraju
ugui u edemu mozga.
Tretiranje centralnog oka, uslovljenog edemom mozga kao to je epileptina kriza, dodavanjem volumena, kao
to se to opravdano radi kod oka s nedostatkom volumena zbog iskrvavljenja, jako je opasno. Priroda je milionima
godina razvijala stanje oka, a takoer i njegovu terapiju. Pri tom, svakako ne treba preutati da je epileptina kriza
oigledno od prirode predviena i konstruisana kao jedna vrsta kriterijuma odabiranja. Naa Beka studija o
sranom infarktu pokazala je da, ako konflikt traje vie od devet mjeseci, anse za preivljavanje rapidno padaju,
kod dananjeg stanja terapije. Ovo e se uveliko reducirati kad terapija mogne da se uvede jo u "predvorje", dakle
u 3-6 sedmica vagotonije pred epileptiku krizu, odnosno srani infarkt, i pomou kortizona i hlaenja glave uspije
da se zakoi modani edem. Po mom miljenju, smrtnost od sranog infarkta moe se, bez daljnjeg, smanjiti za
vie od polovine dananje vrijednosti.
Oprez: ja sam doivio mnoge sluajeve gdje je eer u krvi pacijenta za vrijeme epileptine krize pao skoro na
nulu. Zato je uvijek opravdano davanje glukoze, ali obavezno sa manje tenosti.
Oprez: ako kod izofrenije doe do istovremenog rjeavanja oba visea konflikta, iji su HH postavljeni u
razliitim hemisferama, kod epileptine krize u ovom sluaju moe jo jednom doi do kratkotrajnog, prolaznog
delirantnog stanja.

TA ZNAI "BIOLOKO" RJEENJE JEDNOG KONFLIKTA?

Uvijek nanovo dobijam ponude za saradnju od psihologa, "hipnoterapeuta" i onih koji se bave biorezonancom i
NLP. Ne mogu da ih prihvatim. Svima njima je zajedniko da su, najee, kliniki neiskusni i da misle da se
konflikti, i to bioloki, mogu rijeiti nekim ho-ruk metodama.
Uzmimo, na primjer, da psiholog, sa svojom falsifikovanom metodom, i naie na jedan aktuelan konflikt i
razgovorom uspije da ga rijei. Pri tom moe ba da se radi o konfliktu koji, bioloki gledano, ne smije da bude
rijeen. Ovaj, u Novoj medicini nepoeljan psiho-svijet, prije svega uopte ni ne zna ta je to bioloki konflikt i
njemu pripadajui SBS.
Takoer, hipnoterapeutima moe da se desi da rijee konflikt koji oni uopte ne znaju bioloki da klasifikuju. Pri
tom, stvar jo najgore stoji sa dubokom hipnozom, poto ona esto izazove novi DHS a ne zna se da li ga, nakon
toga, i ukloni.
Obe ove metode poznajem dobro iz vremena kad sam radio na psihijatriji i smatram ih opasnim zbog njihove
ignorancije. S druge strane, NLP i biorezonancu smatram posebno nepodobnim za rjeavanje jednog biolokog
konflikta i SBS-a.
Sve ove metode polaze od toga da je SBS neto loe i zloudno i da sve (takoer bioloke konflikte) treba
terapijom odstraniti. Realnost rjeenja biolokih konflikata, tamo gdje smiju da budu rijeeni, u stvari mnogo je
jednostavnija i istovremeno mnogo tea.
U posljednjih dvije hiljade godina, mi smo toliko okorjeli u medicinskoj zabludi koja je medicinu u sutini
usmjeravala prema starozavjetnom, tako da se veina ne moe jednim trzajem od ovog odvojiti. Jedna majka
osjea bioloki konflikt svog djeteta i bez bilo kakve "metode", to vai i za majke u ivotinjskom carstvu.
Ove majke instinktivno pronalaze uzroke tih konflikata, i pravo sredstvo i trenutak, prave utjene ili opominjue
rijei kojima e da ih rijee. One, jednostavno, bioloki sve rade na pravi nain i to je prosta stvar.
S druge strane, intelektualni tupan, koji to hoe da rijei pomou "metode", radi sve nakaradno. Najbolje bi mu
bilo da se dri podalje od svega. Nova medicina je egzaktna prirodna nauka, bez ijedne hipoteze, za razliku od pet
hiljada hipoteza vjernike medicine koja se naziva dravnom ili kolskom. I pored toga, kod nas, u svijetu Nove
medicine, nisu na cijeni intelektualni fah-idioti sa niklovanim naoalama. Kod nas ne postoji psihijatrija, ni
cerebrojatrija, ni organojatrija, nego jednostavno jedna jatrija.
U Novoj medicini, jatros bi trebalo to je mogue vie da zna, ali u prvoj liniji on mora da bude pacijentov prijatelj
zdravog razuma, dobar savjetodavac.
Jedan takav savjetodavac i dobar savjet pacijentu su potrebni dok rjeava svoj bioloki konflikt, pa i ako ovaj
uopte ne smije da bude rijeen.
Najvanije je da ovjek ima na umu da SBS ne predstavlja nita zloudno i da 95-98% pacijenata preivljava,
ak i u sluaju raka. Kod ovakvog procenta preivljavanja, dakle, nema mjesta panici.
Visoki mortalitet, koji je nae jadne pacijente dovodio u paniku, posljedica je neznanja ili namjernog
izbjegavanja primjene spoznaja Nove medicine u kolskoj medicini.
Ako mi u Novoj medicini znamo da svi procesi koje smo nekad zvali "zloudnim" imaju svoj bioloki smisao i
konfliktolizu i da npr. nakon konflikta gubitka osjeaja za sopstvenu vrijednost dolazi leukemija, onda se pacijent ne
prestrai kad je ona ve tu, kako je i najavljeno.
Uzmimo na vie puta navodeni primjer: jedna majka oboli od DHS-a u momentu kad malo dijete biva
unesreeno pred njenim oima. Dok dijete lei u bolnici, kod nje raste rak dojke. Bioloki smisao konflikta bi bio da
ona rastom ovog raka dojke proizvede vie mlijeka za dijete, da bi ono moglo da nadoknadi zastoj u razvoju veom
ponudom mlijeka. Rjeenje konflikta uopte nije mogue sve dok dijete lei u bolnici. Rjeenje biolokog konflikta
 126
jo uvijek nema bioloki smisao ni dok dijete ima smetnje, uzrokovane nesreom, due vrijeme po
izlasku iz bolnice. Jer dijetetu je i dalje potrebna pojaana ponuda mlijeka. Ovaj bioloki program je na snazi
stavie i ako moderna, civilizovana majka uopte ne doji. Zato moramo ovoj majci paljivo objasniti uzrono-
posljedine veze, ukljuujui i spontano razmekanje raka dojke ukoliko su prisutne mykobakterije (Tbc), to se
uostalom moe kliniki utvrditi ukoliko se dobije potvrdan odgovor na pitanje da li je ve imala faze estog nonog
znojenja. Ona takoer mora da zna da je jedan inkapsulirani nerazgraeni tumor u grudima u odsustvu
mykobakterija neto potpuno bezopasno. On je, istina, bioloki neto nepotrebno, ali ni u kom sluaju ne ugroava
ivot pacijenta. Kako ovakvi pacijenti nisu nita gluplji od nas, oni to shvataju brzo, mnogo bre nego to mi
pretpostavljamo.
elim da vam ukratko iznesem dva sluaja, koji e se ponovo pojaviti u daljnjem tekstu, samo da bih pokazao
da rjeenje jednog biolokog konflikta sa SBS-om na sva tri nivoa nije psihiko nego ba bioloko.

Vegetativni ritam / simpatikonija - vagotonija

Da je samo jedan ljekar na svijetu ikad pokazao interes za dan/no ritam ili simpatikotoni /vagotoni ritam i da je
samo tri svoja pacijenta oboljela od raka pregledao po ovom kriterijumu, on vie ne bi mogao da previdi uzrono-
posljedine veze kod raka. U ovo ubrajam i sebe u prvih skoro 20 godina vlastite ljekarske prakse.
Naalost, zanimanje za pitanje bioritma ne uiva u naoj medicini neki visoki ugled. Skoro da bi se moglo rei
da je ovo podruje obavijeno velom sijenke. U knjigama psihosomatike najveeg formata je ovoj temi posveivano
tek nekoliko redova. Pa i ovo malo redova su krajnje zabrinjavajui. Njihov moto glasi: "ako i postoji smetnja u ovoj
oblasti ovo se naziva 'vegetativna distonija', i taka".
Na polju nastanka raka, njegovog toka i ozdravljenja, vegetativni ritam igra jednu od centralnih uloga.
Zapamti:
Promjena vegetativnog ritma (bioritma) je najvaniji dijagnostiki kriterijum kod oboljenja raka i to kako kod
nastanka tako i kod ozdravljenja od raka (DHS i CL).
Nastajanje oboljenja raka, dakle uvoenje jednog prirodnog osmiljenog, biolokog naroitog programa, sastoji
se, u smislu bioritma, od trajne simpatikotonije nastale jednim DHS-om, dok postkonfliktolitiki tok ini trajna
vagotonija. Konano ozdravljenje sastoji se iz odluujueg povratka u normotoniju.
Vegetativni ritam jednog pacijenta je dijagnostiki najdostupniji. Pacijentu je dovoljno samo pruiti ruku da bi se
ustanovilo da li on ima hladne ili tople ruke, odnosno da li je on u simpatikotoniji ili vagotoniji.
Kolebanja ovog ritma vae kao smetnje cirkulacije i bivaju korigovane na "normalne vrijednosti". Puno ljudi e to
izdrati ako traje 7 ili 14 dana, jer se poslije mogu kod kue odmoriti od stresa iz bolnice. Meutim, ako to traje vie
od etiri sedmice, tee ga je izdrati. Oteavajui faktori su jo nedovoljno razumijevanje Nove medicine od strane
ljekara. Ako ja jednog pacijenta poaljem u bolnicu zbog neke komplikacije (npr. pleuralna punkcija ili transfuzija
krvi), a koji je ve u fazi ozdravljenja (pcl-faza), onda uvijek doivljavamo isti tekst: "Ah, ovdje neemo raditi vie
nita, jer krvotok je i onako ve uniten od raka, na ef je propisao morfijum." Onda se rodbini kae kako je stanje
tako loe da sve ostalo nema vie smisla, kako pacijenta treba pustiti da u miru umre. Nakon nekoliko dana na
morfijumu, on stvarno i umire.
Poznajem veoma mnogo pacijenata koji su mjesecima leali u ovoj dubokoj trajnoj vagotoniji u takvom jednom
pogreno interpretiranom "trajnom poremeaju krvotoka", a koji danas veselo naokolo hodaju. Jer faza vagotonije,
koja je faza ozdravljenja nakon konfliktolize, takoer je samo faza. Ona ima svoj sasvim prirodni kraj, kad
organizam ponovo ulazi u normotoniju. Ali ovo priroda dozvoljava tek kad doe do reparatura kako na organu tako i
na mozgu, tako da je individuum tek onda ponovo spreman da se suoi sa nedaama ivota. Ako bi se jedna
ivotinja, ili ovjek, prije zavrene reparature svojih defekata ustala i i ukljuila u borbu sa svakodnevnicom, ovo bi
znailo samoubistvo. Isto kao to organizam za vrijeme faze aktivnosti konflikta mobilie sve snage da bi konflikt
odluio u svoju korist, upravo tako u fazi ozdravljenja on pokuava da ima potpuni mir da bi Hamerovo arite u
mozgu i tumor na organu mogli da zacjele.
Kako god se dan od 24 sata moe podijeliti u dnevnu i nonu fazu, tako se u stvari moe oboljenje raka podijeliti
u trajnu simpatikotonu dnevnu fazu i u vagotonu nonu fazu ili fazu odmora. I isto tako kao to se ovjek ne smatra
bolesnim zato to nou spava ili to je danju budan, takoer u principu su ca- i pcl- faza neto normalno.
Zbog ovog je i cijelo oboljenje raka u osnovi neto potpuno normalno. Ovdje se nipoto ne radi o podivljaloj eliji
koja luduje i pravi dar-mar po organizmu, koja se nekontrolisanim razmnoavanjem bori protiv svog "domaina".
Tumorska tvorevina prema kojoj se orijentie zagrieni potisnuti gnjev medicinara, je samo mjera ili stepen stvarne
"bolesti" u psihi i mozgu. Jedan bioloki konflikt koji doivljavamo od momenta DHS-a u osnovi moemo da
shvatimo kao test prirode o tome da li je na organizam jo u stanju da izie na kraj sa jednim ovakvim dodatnim
naroitim programom. Ne poloimo li ovaj test, moramo da oslobodimo svoje mjesto na ovom svijetu za nekog od
pripadnika nae vrste koji moe da ga poloi. Tumor na organu samo pokazuje da mi ovaj test ve due vrijeme
nismo poloili i da je krajnje vrijeme da to uinimo. Operisati ovaj tumor u nadi da je time cijela bolest izljeena,
predstavlja zabludu poput one kad bi ovijek u po bijela dana zamurio i uobrazio da je sunce zalo.
Dokle god mi ne shvatimo vanost vegetativnog ritma koji je isto to i puls prirode, neemo moi da shvatimo
sutinu Nove medicine. Svi principi i zakonitosti u prirodi su u meusobnoj zavisnosti i u krajnjoj liniji je samo
nekolicina onih na koje se sve moe svesti. Jedan takav princip je ritam prirode, koji mi nazivamo vegetativni ritam
kad o njemu govorimo u vezi s naim organizmom.
Moji pacijenti su se ujutru pozdravljali rukovanjem i komentarom: "Ah, kako lijepe tople ruke imate, izgleda da su
svi osigurai tu". Sigurno da je sad, kad je to ve poznato, lako rei da je lako bilo ovo pronai, jer svaki rak sa
 127
aktivnou konflikta ima trajnu simpatikotoniju, a svaki rak nakon konfliktolize pokazuje trajnu
vagotoniju. (Isto, naravno, vai za ekvivalente raka).
U kakvoj je u stvari vezi na bioritam sa ovim fenomenom? Iz ega se sastoji poremeaj? Ili, da li je uopte u
pitanju poremeaj? Ova pitanja seu do same sri razumijevanja raka uopte.
Krenimo od poetka s konstatacijom da u naem dnevnom ritmu postoje dvije faze:
faza dana:
U ovoj fazi mi radimo i borimo se. U ovoj fazi moramo biti u potpunoj budnosti. Ona ljeti traje od 4 sata ujutro do
8 sati uvee, a zimi od 6 sati ujutro do 6 sati uvee. U ovoj fazi su dobro inervisani tzv. "ergotropni", odnosno "radni
organi": miii, srce i mozak.
faza noi:
Tokom ove faze spavamo. Psiha, mozak i organi se odmaraju od aktivnosti. U ovoj fazi su tzv. "trofotropni"
organi, kao to su eludac, crijeva, jetra, gusteraa, bolje inervisani i jae prokrvljeni. Hrana biva u miru
probavljena. Psiha, mozak i organi, odnosno itav organizam skupljaju snagu za slijedei dan.
Moderna medicina je svakako pokuala da ovaj ritam ignorie. Na odjelima intenzivne njege vie ne postoji ovaj
dan/no ritam. Neonska svjetla su kontinuirano upaljena, a krvni pritisak, koji je pouzdan parametar za razlikovanje
dnevnog od nonog ritma, biva 24 sata, kako se to lijepo kae, odravan "stabilnim".
Ve ovdije poinje apsurd. Da bi se krvni pritisak, koji kod svakog normalnog ovjeka u snu padne ispod 100
(sistolni), vjetaki odravao na viem nivou, pacijent kontinuirano dobiva "sredstva za cirkulaciju" koja nisu nita
drugo do simpatikotonici. Praktino pacijentu postaje nemogue da duboko spava.
Sjetimo se eme dvofaznog toka kod svakog SBS -a iz mog sedmog poglavlja koje govori o dvofaznosti svih
oboljenja kod rijeenog konflikta:
Normalan dan/no ritam je normotonija, u prvoj fazi stresa, gdje je konflikt jo aktivan vlada simpatikotonija, a u
drugoj fazi rijeenog konflikta i ozdravljenja vagotonija. Nakon zavretka pcl-faze je ponovo normotonija. Izmeu
DHS i CL i renormalizacije ka eutoniji lei jedno oboljenje raka. Da bismo to bolje razumjeli smisao i sutinu
promjene bioritma, predstaviemo na primjeru jelena jedan tipini konflikt revira. Jedan mladi jelen upada u revir
starog jelena i koristei, izmeu ostalog, momenat iznenaenja, protjeruje odavde starog jelena. Stari jelen
zadobiva DHS sa trajnim revir-konfliktom. Ovo istovremeno znai da kod njega u mozgu dolazi do prebacivanja na
naroiti program za nudu. S jedne strane, ovo jelena moe dovesti do smrti, a s druge strane ovo za njega
predstavlja takoer ansu. Jer da nije zadobio DHS, njegov organizam ne bi dobio povoda za mobilizaciju svih
snaga. Tako on sad mobilie sve svoje snage, a cijeli njegov organizam radi "na poveanom broju obrtaja". On se
temeljito priprema, zatim izvodi napad u zgodnoj prilici, koristei sve svoje dugogodinje borilako iskustvo. Mladi
jelen mu nije dorastao. On mora da napusti bojno polje. Stari jelen je opazio svoju ansu vjerovatno nakon godine,
dvije ili tri, tko zna. Jednom e se ovaj zakon borbe za revir ponoviti i stari jelen e, potuen, napustiti teren, da bi
revir pripao mlaem nasljedniku.
Stari jelen e onemoati, izmrati i konano od iscrpljenosti umrijeti, kao ovjek koji je oboljeo od raka a nije
uspio da rijei svoj konflikt.
Sad recite sami da li je jedan DHS, sa prebacivanjem na jedan naroiti program, smetnja ili je on neophodan
proces za preivljavanja u prirodi? Prirodi su bili potrebni milioni godina da bi izgradila ovaj fantastini sistem u
stotinama varijacija. To se potvrdilo. Zbog tog ne mogu da vjerujem da ovo nema smisla, pa ak i kad smo mi,
kratkovidi ljudi, u stanju da u tom vidimo "smetnju, bolest" itd.
Sigurno da oboljelog pojedinca ne bi utjeile rijei o tome kako je i smrt, takoer, neto bioloki normalno. Mi
smo navikli da sve bolesti, tumori, bakterije, pa i sami pojedini simptomi, kao poviena temperatura, munina,
otekline itd. moraju biti "potuene". One su neto "loe, neprijateljsko i zlo" to hoe da razori ovjeka. Mislim da
moramo to prije uiti da osvajamo novo razumijevanje bolesti.
Dakle, faza nastajanja jednog raka je isto to i jedna trajna dnevna faza. Ovo nam je predstavljeno u Ilijadi u
opisu "jezdeeg Ahila", koji je jurio sve dok nije ubio Hektora, ubicu njegovog prijatelja Patrokla. Kratko potom je
Ahil podlegao sranom infarktu.
Pacijent koji je u trajnoj dnevnoj fazi ne moe da spava, lui pojaano adrenalin, mravi sve dok konano ne
rijei svoj konflikt, ili, ne mogavi da ga rijeiti, umre u kaheksiji.
Normalno fazi aktivnosti konflikta slijedi postkonfliktolitika faza, odnosno faza ozdravljenja ili trajna nona faza.
Svaki rak, odnosno ekvivalent raku, prema tome, predstavlja u jednoj iroj dimenziji prolongirani proces dnevno
- nonog ritma. Jedva da se moe poi od toga da ovako jedan uredan proces moe da bude "sluajan". Iskljuena
je takoer predstava arobnjakih uenika da jedan tako uredan proces treba da bude sluajno djelo jedne
"podivljale" elije.
Dakle, ovako funkcionie itav na organizam, na krajevima uzda simpatike i parasimpatike inervacije,
dnevno - nonog ritma, izmeu napetosti i oputanja, izmeu faze stresa i ozdravljenja, izmeu faze aktivnog
konflikta i faze rijeenog konflikta, izmeu nastajanja raka i njegovog izljeenja.
Ovaj vegetativni nervni sistem je drugi najstariji nervni sistem naeg tijela. On potie iz vremena kad je tzv.
Pons (most) predstavljao otprilike "veliki mozak" naih primitivnijih predaka. Ovo je moralo biti prije 80 do 100
miliona godina, jo prije nego to su postojali sisari, kada je razlikovanje izmeu dana i noi dobilo znaaj, kad je
tjelesna temperatura poela da biva regulisana i kad je organizam dobio neku vrstu sata koji je pokazivao dnevno -
noni ritam.
 128
VEGETATIVNI NERVNI SISTEM; KOMPJUTERSKA CENTRALA BIOLOKIH RITMINIH DEAVANJA
NAEG TIJELA
Ako je na organizam zdrav, on treperi u tzv. ritmovima i istovremeno u veim ciklusima. Ritmom nazivamo
dnevno/noni ritam ili takoer java/san ritam, ritam aktivnosti i odmora i simpatiko/parasimpatiki (vagusni) ritam.
Ovaj dan/no ritam se poklapa kod ljudi i ivotinja sa ritmom aktivnosti i odmora, pri emu neke ivotinjske vrste
("none grabljivice") imaju fazu aktivnosti nou, a fazu odmora danju. Ovaj ritam, kojeg takoer nazivamo
vegetativni, je centralni sastavni dio naeg itavog organizma, odnosno naeg itavog ivota. Funkcije svih naih
organa su koordinisane od strane ovog vegetativnog ritma. Dio nervnog sistema odgovoran za ovu koordinaciju
zove se vegetativni nervni sistem. Njegova aktivnost se vrlo esto poredi sa zavrecima konjskih uzda izmeu kojih
se na organizam ponaa slino konju. Povlaenje jednog kraja uzda, simpatikusa, vodi u aktivnost i napetost, dok
povlaenje drugog kraja, parasimpatikusa, vodi u pravcu odmora i mirovanja.
Kako je vagus glavni nerv itavog dijela parasimpatikog nervnog sistema, mi inervaciju odmora nazivamo
vagotonija. Svaka od ove dvije inervacije, simpatika i vagusna, ima svoju vlastitu "telegrafsku mreu", kako emo
to vidjeti na slijedeim emama inervacije.
U okvirima ove knjige, za nas je veoma vano razumijevanje ovih "nervnih uzda" naeg organizma, jer one
upravljaju svakom elijom naeg tijela. ini se da je parasimpatikoj telegrafskoj mrei dovoljna jedna "linija".
Ganglioni, koji predstavljaju kompetentne stanice, proteu se nadole od vrata do karlice. Za simpatiku telegrafsku
mreu ini se da postoje dvije "linije". Grubo reeno, jedna od njih se protee paralelno sa parasimpatikim
"telegrafskim vodovima", meutim kontinuirano prima impulse od "glavnog voda", odnosno kimene modine, dok
druga linija predstavlja nervno hormonalni "telegrafski vod":
Talamus - Hipofiza - Tireoidea
Talamus -Hipofiza - elije ostrvaca pankreasa ( i )
Talamus - Hipofiza - kora nadbubrega

PARASIMPATIKOTONIJA = VAGOTONIJA I SIMPATIKOTONIJA

U staroj kolskoj medicini mi nismo mogli mnogo da napravimo sa izrazima simpatikotonija i vagotonija. Cjelinu
smo zvali vegetativni nervni sistem, a kad neko nije mogao da spava, bio nervozan ili stalno umoran, onda smo
govorili o "vegetativnoj distoniji".
Za nas u Novoj medicini simpatikotonija i vagotonija postale su centralni pojmovi od vremena kad znamo da se
svi osmiljeni bioloki naroiti programi, ukoliko je dolo do rjeenja biolokog konflikta, odigravaju u ovom
dvofaznom ritmu. Dragi itaoce, o ovom se moete dobro informisati u poglavlju o drugom biolokom prirodnom
zakonu.
Meutim, ovaj vegetativni ritam, kako su ranije nazivane obe "uzde", kojim majka priroda upravlja svakim
individuumom, nije samo karakteristika SBS-a, nego je i tzv. normotonija dvofazna. Sa izuzetkom kod nekih
ivotinjskih vrsta, tzv. "nonih grabljivaca", dnevna faza odgovara simpatikotonoj stres-fazi (ljeti poinje oko 3 sata
ujutro, a zimi oko 5 ujutro), dok nona faza odgovara vagotonoj fazi odmora, mirovanja.
Kinezi ove faze zovu Yin i Yang, pri emu Yin stoji za enski pasivan princip, dok Yang predstavlja muko i
aktivno. U istom smislu se enski princip moe povezati sa vagotonijom, a muki princip sa simpatikotonijom.
U veini religija su poznati ovakvi dualizmi. Svakako da tu o ovom nikad nije bilo govora u naunom biolokom
smislu. Jer sva poreenja ne bi bila primjerena. U skoro svim kulturama, no simbolise tminu, hladnou, smrt, dok
se za dan vezuju ivot, toplina i svjetlost. Meutim, u prirodi je nou odmor, mir, vagotonija, a danju stres i konflikti,
ako se izuzmu, kao to rekoh, "none grabljivice" koje imaju obrnut ritam u odnosu na svoj "plijen". I ovdje je
priroda dosljedna u svojoj logici, jer ivotinje "plijen" nalaze se u pcl-fazi (kod SBS-a) i mogu da zaspu tek oko 3 ili
4 sata ujutro, kad svie, da ne bi bile iznenaene i napadnute u dubokom snu od "nonih grabljivaca".
Za ovo kolebanje u biologiji elimo da uvedemo jedan novi pojam: bioloki talasni ritam.
Normotonija, kao i dvofaznost SBS-a, predstavlja nain igre ovog biolokog talasnog ritma. Po mom miljenju,
ovaj bioloki talasni ritam predstavlja pramotor ivota uopte.
Ako preskoimo prvi najstariji dio postanja, od majke prirode do prve haploidne elije, onda moemo da kaemo
da je ovoj prvoj haploidnoj eliji bila potrebna simpatikotonija po emi starog dijela CNS-a, da bi se u svojoj
unutranjosti udvostruila i postala diploidna elija, koju u biologiji uvijek pogreno smatramo prvom elijom
(pogledaj poglavlje o biogenetskim osnovama). Pod ovom prvom haploidnom elijom ne podrazumijevaju se jajna
elija i spermijum koji se ujedinjuju u oploenu diploidnu eliju.
Unutar velikog biolokog talasnog ritma elijskog razmnoavanja po emi starog dijela CNS-a, sa
simpatikotonijom protiu "mali bioloki valovi", jer svako "unutarnje razmnoavanje elija" na etvorostrukom
hromozomskom matriksu kao simpatikotona faza, praeno je jednim dijeljenjem elije ili dijeljenjem duplog
hromozomskog matriksa, kao vagotona faza.
"Veliki bioloki val", npr. u trudnoi krajem treeg mjeseca, kad ve postoji vagotono dijeljenje elija ploda po
emi starog dijela CNS-a, od sada, kao sa konfliktolizom, uspostavlja drugu vagotonu fazu "biolokog vala", sa
mnoenjem elija po emi velikog mozga.
O ovim stvarima zainteresovani italac moe da proita u poglavlju o biogenetskim osnovama. Ovdje mi je
prvenstveno stalo do tog da pokaem da u prirodi sve praktino protie u ovoj formi talasa, odnosno u "biolokom
talasnom ritmu", koji je pramotor ivota.
Biolokom talasnom ritmu, godinjem talasnom ritmu, mjesenom talasnom ritmu i dnevnom talasnom ritmu se
prikljuuju mali imanentni talasni ritmovi, koji povezuju najrazliitije dijelove prirode.
 129
Mi ljudi se smatramo veoma pametnim zbog injenice da moemo pomou radio-talasa meusobno
da komuniciramo na itavoj zemaljskoj kugli. Ali je ve odavno poznato da takoer dva mozga mogu meusobno
da komuniciraju na daljinu bez ikakvog pomonog tehnikog sredstva. I zna se da ovjek i ivotinja mogu da
razmjene talase ne samo izmeu pripadnika njihove vlastite vrste, nego i sa pripadnicima drugih rasa i vrsta. U
principu je itava priroda, ukljuujui i biljni svijet, jedna ogromna uma nosaa prijemnika i predajnika. Sve
individue odailju i primaju BIOLOKI TALASNI RITAM.
Ako posmatramo tzv. vegetativnu inervaciju ovjeka, primjeujemo da:
- simpatikotona inervacija protie kroz boni simpatiki lanac, nasuprot ovome
- parasimpatika inervacija tee uglavnom kroz Nervus Vagus, deseti kranijalni nerv.
Obe inervacije, jo u toku evolucije, bivaju pomjerene, i to izvan kimene modine, jo onda kad je u evoluciji
dolo do tako znaajnog prekidanja prstenaste strukture kod naih "predaka". Popreno-prugasta muskulatura i
ploasti epitel koe i sluzokoe, koji su u toku evolutivnog razvoja useljeni u dio izlaznog crijeva, prekidom
prvobitnog prstena sad gube inervaciju.
Od petog lumbalnog segmenta sad je kompletna simpatika i parasimpatika inervacija za urasle (useljene)
segmente morala biti nanovo uspostavljena preko kimene modine. Zbog toga su kod paraplegije ovi dijelovi
(urinarni i analni sfinkteri, muskulatura grlia materice, muskulatura vagine, kao i muskulatura beike i ampule
rektuma, ukljuujui pripadajue sluznice sa senzibilnim ploastim epitelom) oduzeti, dok kompletan eluano-
crijevni sistem ostaje simpatiki i parasimpatiki opskrbljen preko bonih simpatikih lanaca i vagusa. Jer njihova
inervacija ne ide preko kimene modine.
Kod simpatikotonije i parasimpatikotonije (= vagotonije) mora se dobro razlikovati sljedee:

simpatikotonija vagotonija
Organi pod upravom starog dijela CNS-a Organi pod upravom starog dijela CNS-a
Pojaane aktivnost npr:
peristaltika
Mir, smanjena aktivnost elucano- crijevnog trakta i sekrecija
njemu pripadajuih organa resorpcija
uzimanje hrane i probava
spavanje.
Organi pod upravom velikog mozga Organi pod upravom velikog mozga
Pojaan stres, borba za opstanak, organizam u punoj Odmor nakon vrhunskih uinaka, oporavak i
budnosti. Svi organi pod upravom velikog mozga imaju regeneracija svih organa pod upravom velikog mozga
pojaanu razmjenu materija, stalno su u pripravnosti za putem spavanja i mirovanja. Samo ono najneophodnije
alarm. Organizam je u pogledu svoje okoline sposoban za (sluh, njuh) je ukljueno da bi moglo da prijavi
vrhunske uinke. eventualno prikradanje nekog neprijatelja.

Iako su simpatikotonija i parasimpatikotonija ostale iste od najranijih stadijuma razvoja do danas, ipak su,
revolucijom velikog mozga u istoriji razvoja, njihove zadae za stari dio CNS-a i organe kojima on upravlja potpuno
razliite od zadataka za veliki mozak i organe kojima on upravlja.
Ovi vrlo vani odnosi su mnogima vrlo teki za razumijevanje, ali upravo oni su ti koji su dali klju za spoznaje
Nove medicine.
Ove spoznaje bi morale da uine kraj polipragmatinom medikamentoznom prkanju kolske ili dravne
medicine. Pri tom, upotreba stvarno vanih medikamenata u ozbiljnom sluaju, u rukama iskusnog ljekara je ono
ega i mi ne treba da se odreknemo. Upitamo li veinu ovih poletnih ljekara, koji odmah na stvar kreu
medikamentozno: "Na ta, molim vas lijepo, va medikament treba da djeluje, na simpatikus ili parasimpatikus, na
koji dio mozga?", onda oni nemaju ta da odgovore, jer, kako su bezbrojne ankete pokazale, oni sami nikad ne
uzimaju medikamente.

ema parasimpatikog nervnog sistema

ema simpatikog nervnog sistema
Upravo je simpatika "telegrafska mrea" kod ljudi i viih ivotinja obrazovana do perfekcije, jer u sluaju
neophodnog bijega, odbrane ili napada prenos nervno-simpatikih informacija mora momentalno da funkcionie.
Svako, i najmanje odugovlaenje imalo bi eventualno za posljedicu smrt individuuma. Nasuprot ovome, faza
odmora i oputanja poslije bitke moe bez problema da traje neto due.
U naem organizmu postoje organi i organski sistemi koji prevashodno slue odmaranju i skupljanju snage,
proizvodnji potroene energije, organizaciji dopremanja svjeih snaga "na front". Tu npr. spada elucano-crijevni
trakt. Iako se ovaj sistem prvobitno protezao od usta do mara, u toku evolucije on biva djelimino prekriven
ektodermom usne duplje i medice, tako da se danas prua jo samo od kraja dvanaestopalanog crijeva do 12 cm
iznad mara. Svakako da je i u ovim ektodermom zaraslim podrujima u dubokim slojevima jo uvijek prisutan stari
adeno-epitel crijeva.
Na pojedinanim organima su obe inervacije zastupljene istovremeno. Npr. na elucu, s jedne strane,
simpatika inervacija na maloj kurvaturi i bulbusu duodenuma, tamo gdje takoer nalazimo ploasti epitel, koja
moe da dovede do raka eluca i, istovremeno, parasimpatika inervacija koja uzrokuje mirnu probavnu
peristaltiku. Slino je i kod jetre, probavnih puteva i veine drugih organa. Da li postoje pojedini organi ili grupe
 130
organa, koji su inervisani od jedne strane i ne mogu da budu zakoeni drugom, ne moemo jo sasvim
tano da tvrdimo.
Meutim, za naa posmatranja je puno vanije da poznajemo razliite funkcije ove dvije vrste inervacije. Ako
npr. jedan pacijent, koji je imao dobar apetit i bio u vagotoniji, odjednom vie ne moe da jede i prilikom jela dobija
nagon na povraanje, a jednjak osjea kao zavezan, onda on i nije vie u vagotoniji, nego ponovo u simpatikotoniji.
U 9 od 10 sluajeva on je zadobio konflikt straha i panike. esto se, ve po tom koji organ reaguje, moe naslutiti
po emu je udario konflikt straha i panike.
Ili, ako jedan pacijent, koji je prije imao ruke hladne kao led, nije mogao da spava i bio bez apetita i stalno
morao da misli na svoj konflikt, najednom ima tople ruke, dobro jede i spava i osjea se umorno i iznemoglo, onda
ponovo znamo da je vegetativni nervni sistem prebacio na vagotoniju i da pacijent nije vie u simpatikotoniji. Obe
ove pojave za dobrog ljekara imaju terapeutske konsekvence. U prvom sluaju, on zna da mora to je mogue prije
da pokua da rijei konflikt pacijenta. U drugom sluaju, on zna da mora da vodi rauna o komplikacijama faze
ozdravljenja.
U svakom sluaju je stanje vegetativne inervacije od odluujueg znaaja, o emu nema ni jednog slova na
dananjim bolesnikim listama. I kako ovom do sad nije pridavan nikakav dijagnostiki znaaj, tako nisu razvijene
ni metode pregleda koje bi mjerile razliku u ponaanju ovog dijela nervnog sistema.
Mi emo u poglavlju o leukemiji vidjeti da se brojem eritrocita po kubnom milimetru i hematokritom moe odrediti
relacija eritrocitni volumen/ krvna plazma, ali ovim se ne moe izmjeriti kolika je ukupna vrijednost eritrocita. Jer
ako pacijent za vrijeme leukemine (vagotone) faze ima jednu vrijednost od "samo" 2 miliona po kubnom milimetru
i hematokrit 17%, onda bi to za normalne odnose bilo loe. Meutim, ako se uzme u obzir da pacijent u vagotoniji
ima dvostruko do trostruko vei volumen krvi u svojoj cirkulaciji, onda je ovo praktino normalno. Naravno da su svi
pacijenti u vagotoniji umorni i iznemogli. Ako je leukemini pacijent umoran, onda se to odmah pripisuje njegovoj
anemiji. Upravo injenica da vagotonija nije nikad viena u drugom svjetlu i prepoznata kao faza ozdravljenja, nego
je uvijek gledana iskljuivo kao bolest, dovela je do potpuno besmislenih rezultata.
Slino vai za veinu vegetativnih simptoma. Ranije je poviena temperatura vaila kao neto normalno kod
veine infektivnih bolesti. Danas to mora biti suzbijano antibioticima. U stvari je ona jedan modani simptom
ozdravljenja, znak modanog edema i njena pojava nema nikakve veze sa "produktima bakterijskog metabolizma",
kako to sebi predstavljaju zagovarai simptomatske medicine.
Ako je vegetativni nervni sistem tako odluujue vaan za svaku bolest, odnosno SBS, i ako naa dananja
medicina ovu diskrepancu izmeu simpatikotonije i vagotonije jo uvijek nije uzela u obzir, onda je svima jasno na
kojem nivou je do sada ova medicina radila.
Izmeu napetosti i odmora, dana i noi, aktivnosti konflikta i faze ozdravljenja, vegetativni ritam u stvari ima jo
iru dimenziju. On se pridruuje veim ritminim krunim tokovima, kao to su mjeseev ciklus, ciklus godinjih
doba, ciklus ivota. Uz to, svi ovi veliki ritmovi podlijeu promjenama pod uticajem planeta i velikih zvijezda, na elu
sa Suncem.
Ljudi su oduvijek jutro predstavljali kao novorodene, isto vai za proljee. Nasuprot ovom su vee i no, kao i
jesen i zima uvijek povezivani sa krajem ivota. Izmeu ova dva pola lei vrhunac ivota, stvaralaka snaga,
potomstvo, sav tzv. uspjeh ovjekov. Ako prenesemo sliku ovog, po svojoj sutini vegetativnog ritma na
inervacione odnose kod "oboljenja raka", onda je faza aktivnog konflikta i simpatikotonije u stvari faza ogromne
potencirane snage kojom biva koncentrisano tretiran jedan problem. Organizam povlai sve registre i ini da sve
tee na poveanom broju obrtaja, da bi sa svom raspoloivom snagom rijeio problem. Ako to na isti nain ini
komandant jedne strane na bojnom polju, vodei sve svoje snage protiv neprijatelja, onda to svi smatraju pametnim
i mudrim. Kad nas vlastiti organizam ini to isto, onda mi "arobnjaki uenici" to proglaavamo bolesnim. Da mi
nou moramo da se odmorimo od aktivnosti i stresa i da ivotinje spavaju do proljea zimski san - to takoer
smatramo normalnim. Ali da nas vlastiti organizam, poto se mjesecima borio s konfliktom i iscrpio svoje snage,
nakon rjeenja konflikta takoer treba mjesece odmora i mira, to nitko ne moe da razumije, to vai za bolesno.
U sutini je na rak "samo" jedan neophodni, razvueni vegegetativni ritam sa punim smislom. Ovakve mustre
nam priroda liferuje svuda naokolo. Model vegetativnog ritma je jedan prirodni princip.

Otkrie Hamerovih arita - istorijski preokret

Otkad postoji CT, nalaz nakupina glije na CT-u mozga, koja se inae dobro boji kontrastnim sredstvom,
predstavljao je povod za postavljanje dijagnoze - tumora mozga.
Jo 1982, odnosno godinu dana nakon otkria Nove medicine, polo mi je za rukom da prospektivno pronaem
Hamerovo arite ogromnih razmjera kod jednog pacijenta sa konfliktom revira u fazi rjeenja. Od tada sam znao
da tumori mozga ne postoje, nego da bi ovi fenomeni morali imati veze sa fazom ozdravljenja jednog biolokog
konfliktnog deavanja.
Izraz Hamerova arita (HH) inae potie od mojih protivnika, koji su tvorevine koje sam pronaao posperdno
nazivali "udna Hamerova arita". Paljivo posmatrajui ove formacije, uskoro sam nauio da ih prepoznajem jo
u momentima njihovog prividnog nastajanja, od poetka faze ozdravljenja. Kako sam ubrzo nakon toga pronaao
zakon dvofaznosti, naravno da sam znao da je svakom ovakvom procesu, odnosno fazi ozdravljenja prethodila
jedna faza sa aktivnim konfliktom.
Nesrea za mnoge pacijente je bila u tome da Hamerova arita, u fazi ozdravljenja, bivaju reparirana
nakupljanjem elija glije (vezivno tkivo). Ovo ukljuuje poveanu rigidnost tkiva, meutim ostaje bez tegoba sve dok
organizam ne oboli na istom mjestu od istog konflikta.
Pojavile su se enormne tekoe:
 131
Kod raka (na ovu bolest bio sam tada koncentrisan, vjerujui da sam otkrio mehanizme njegovog
nastanka), nije bilo uobiajeno da se radi CT-mozga ukoliko ne postoji osnovana sumnja na metastaze u mozgu.
Uostalom, ovo se do danas nije promijenilo. Tako je u pojedinanim sluajevima uputiti nekog na CT-mozga bilo
izuzetno teko. S druge strane CT- snimci su ranije bili relativno skuplji, pa je ovjek bio srean kad je uopte
mogao da dobije jednu jedinu seriju CT-snimaka mozga.
Ja sam najprije tragao za topografijom Hamerovih arita u mozgu, to se pokazalo kao veoma teko, jer ako
se na mozgu neto i vidi, onda u pitanju moe da bude i jedan stari, zavreni proces, koji sa aktuelnim konfliktnim
deavanjem kod pacijenta nema veze. Osim ovoga, nisam znao da li je pacijent imao jo karcinoma koji do tada
nisu bili dijagnostikovani, to je opet dolazilo u obzir kod sasvim svjeih procesa, odnosno sasvim aktuelnih
biolokih konflikata.
Nalazio sam konflikte sa slinim sadrajem, koji su se preklapali, a za koje danas znam da imaju jedno jedino
Hamerovo arite koje obuhvata vie releja. Ovo znai da je pacijent obolio od jednog ili vie konflikata sa razliitim
aspektima, koji su udarili u istoj sekundi DHS-a i svi bili obuhvaeni jednim Hamerovim aritem. Pored ovoga, bilo
je pacijenata koji su imali vie Hamerovih arita na sasvim razliitim mjestima u mozgu. Sva ova arita imala su
neto zajedniko. Ako je pacijent inae pokazivao sve simptome pcl-faze rijeenog konflikta, ona su morala
predstavljati fazu ozdravljenja.
Pored svih ovih Hamerovih arita u fazi ozdravljenja, u mozgu bi morala da postoji neka formacija, koju bi
ovijek nekim aparatom mogao da uini vidljivom, a koja bi odgovarala konfliktu u aktivnoj fazi. Onda sam ponekad
viao takve koncentrine krugove poput mete i kad bih ovo spomenuo radiolozima oni bi, smjeei se, uvijek rekli
da su u pitanju okrugli artefakti aparata. Zatim je tu bilo polukrunih struktura, kako onih ogranienih Falx-om, tako i
onih koji su izgledali ogranieni lateralnim rubom slike.
Saradnja sa radiolozima je bila ravna nuli. Niz njih su imali aparat za zraenje i radili tzv. radioterapiju i nisu sebi
mogli da priute da moje rezultate uopte uzmu za mogue. Uostalom, oni su mi bez uvijanja govorili da bi im
klinike otkazale saradnju u istom momentu kad bi Hamerovu teoriju uzeli za moguu. Mnogi od njih tada jo nisu ni
imali CT-aparate, a CT mozga je raen iskljuivo u cilju otkrivanja "tumora mozga" i "metastaza".
Kako nisam imao vlastiti CT-aparat, nisam bio u mogunosti da izvedem sistematska istraivanja ili da ponovim
istraivanja pod jednim drugim uglom presjeka. Mogao sam da dobijem samo ono "to je palo sa stola naih
gospodara", a to nije bilo mnogo. esto se deavalo da pacijenti nisu mogli sa sobom da ponesu svoje CT-snimke.
Od pismenih nalaza bilo je tako malo koristi.
Smatrao sam da Hamerova arita koja sam prepoznavao pripadaju fazi ozdravljenja. Shodno ovom, postulirao
sam da bi ona morala da postoje jo u fazi aktivnosti konflikta. Ali ovo od radiologa nije bilo akceptirano i
ponavljano sam sluao: "Gospodine Hamer, mi ovdje ne vidimo nita.
Vidao sam mnoga Hamerova arita, npr. u motornom, senzorinom i postsenzorinom centru, ali pri tom nisam
mogao da sebi predstavim rak na organu, jer su ona jednostavno pripadala ekvivalentima raka. Meutim, ja sa
ovim bolestima uopte nisam raunao, jer sam krenuo da istraujem rak. I zbog toga mi se esto deavalo da
pronaem puno vie arita nego to sam traio, a u sluajevima gdje je pacijent imao aktivnost samo jednog
konflikta, nije se moglo nai nita.
esto se deavalo da je pacijent imao jedan ogroman tumor, a na CT-u mozga se nije vidjelo "nita". Drugi su
imali jedan mali tumor, koji je bio u fazi ozdravljenja i u mozgu se moglo nai jedno razvueno Hamerovo arite.
Nije mi preostalo nita drugo, nego da poem putem svakog istraivaa prirodnih nauka i kao estiti zanatlija,
sa 99% transpiracije i 1% inspiracije, da uporeujem sve dostupne CT-snimke mozga, zajedno s organskim
nalazima, sa drugim CT-snimcima mozga i njima odgovarajuim ili prividno odgovarajuim organskim nalazima.
Na poetku je postojala jo jedna dodatna tekoa, jer nisam razlikovao denjake i ljevake. Naknadno sam
shvatio da bi jo ee zapadao u zablude da uvijek nisam polazio od organa. Od organa ka mozgu ili od mozga
ka organu je korelacija uvijek jasna. Kategorije denjak-ljevak su od vanosti samo za korelaciju psiha - mozak i
mozak - psiha.
Na primjer: hemeroide e dobiti ili ena denjakinja sa konfliktom identiteta u fazi ozdravljenja ili mukarac
lijevak sa konfliktom sekiracije za revir, takoer u fazi ozdravljenja. Dakle, vidim li na lijevoj strani velikog mozga, na
odreenom mjestu lijevog temporalnog renja Hamerovo arite sa edemom, onda pacijent mora uvijek imati
hemeroidni ulkus, odnosno ulkus ploastog epitela sluznice rektuma u fazi ozdravljenja. I obrnuto, ako pacijent ima
ulkus sluznice rektuma u fazi ozdravljenja, odnosno hemeroide, onda on u mozgu stalno ima Hamerovo arite u
fazi ozdravljenja na ovom mjestu u lijevom temporalnom renju.
Tek nakon stotine pregledanih CT snimaka mozga, polo mi je za rukom da nauim da razlikujem ekvivalent
raka od raka, a nakon hiljade da utvrdim tanu lokalizaciju, odnosno korelativnu topografiju prema organu. Uz ovo,
mora da se naglasi da je za mnoge tjelesne funkcije, kao npr. senzibilitet periosta, koji prekriva nas kompletan
kotani sistem, postojao samo mali bijeli flek na geografskoj karti mozga i organa, jer je periost mogao da se
pregleda veoma loe ili nikako. O senzibilitetu periosta ne pie ni u jednom udbeniku.

TAKOZVANI PRSTENASTI ARTEFAKTI NA CT-u MOZGA KOJE SU NEURORADIOLOZI SKORO DVIJE

DECENIJE POGRENO TUMAILI
Ostala je svaa oko tzv. "prstenastih artefakta", koji u stvari postoje i koje sam ja tada viao otprilike kod svakog
stotog pacijenta i smatrao ih Hamerovim aritima konfiguracije mete u fazi aktivnosti konflikta. Lani "prstenasti
artefakti", koji su od mene, kao i od vrlo rijetkih pojedinaca, bili estoko osporavani i reklamirani kao Hamerova
arita sa konfiguracijom mete, za radiologe su i dalje bili artefakti, odnosno vjetaki produkti aparata, a ne fakti.
Godinama je pokuavano da se ovi fenomeni jednostavno gurnu u stranu. Konano sam dobio ideju za koju mi
je dobro doao moj 12-semestralni studij fizike.
 132
Javio sam se efu pogona za kompjutersku tomografiju u fabrici Simens, gospodinu Feindoru. U toku
prijatnog razgovora, za koji sam ga zamolio, predloio sam mu da nas dvojica zajedniki ustanovimo kriterijume
koji bi morali biti ispunjeni kod prstenastih artefakta i kad sigurno ne bi smjelo da se radi o prstenastom artefaktu.
Gospodin Feindor je inenjer i mi nismo imali nikakvih problema da ustanovimo uslove koji u ovom ili onom sluaju
moraju biti ili ne bi smjeli biti ispunjeni. To je bilo 18. 05. 90. Konani protokol je potpisan 22. 05. 90. Od tada je
meu neuroradiolozima izbila opta panika. To smo odmah osjetili, planirajui da u drugoj polovini godine
izvedemo niz testova kod Simensa.

DOKUMENT FIRME SIMENS:

Erlangen, 22.12.89.
Takozvane diskutabilne prstenaste strukture/artefakti u CT-u mozga
Potpisnici su izradili slijedeih sedam iskljuivih kriterija, ije zadovoljenje iskljuuje postojanje prstenastog
artefakta:
Na osnovu prethodnog, postojanje prstenastog artefakta ne dolazi u obzir:
Ako je u NMR vidljiva jasna slina prstenasta formacija.
Ako prstenovi nisu okrugli nego deformisani, gdje je oigledno u pitanju ekspanzivni proces.
Ako jedna kruna formacija ima oigledne nakupine glije.
Ako artefakti ili prstenovi ne lee u rotacionom centru aparata ("paracentralne konfiguracije mete")
Ako istovremeno postoji vie krugova, jedan pored drugog, u tom sluaju moe najvie jedna prstenasta
formacija da predstavlja prstenasti artefakt.
Ako prstenaste formacije imaju kliniko-radioloki "tok", odnosno ako se na kontrolnim CT-snimcima nalaze na
istom mjestu, a i njihov izgled je promijenjen.
Artefakti koji su uslovljeni aparatom su krune ili segmentno krune strukture oko rotirajueg centra aparata.
Ako ovakve strukture mogu da odgovaraju pravim anatomskim strukturama, preporuuje se ponavljanje snimaka
bono ili u visokoj pomjerenoj poziciji pacijenta. Ako formacija u ponovljenom tomogramu ne pokazuje pomjerenost
u odnosu na pacijentove vlastite markantne strukture, onda nije u pitanju artefakt.
Peat:
Akcionarsko drutvo Simens
Oblast medicinske tehnike
Henkestr. 127 - Telefon (o91 31)
640 Postfah 3260
8520 Erlangen
Nacrt za daljnji zajedniki protokol studije planirane na serijama CT-a dobrovoljnih pacijenata sa okruglim
strukturama na CT-u mozga, koja je ometena (vidi tekst).
Tie se: tzv. prstenastih struktura, okruglih formacija, formacija izgleda mete ili Hamerovih arita u CT-u
mozga:
Fabrika Simens i gosp. dr Hamer potvruju slijedee fiziko-tehnike uzajamne odnose.
Potpisnici su 22.12.89. izradili devet kriterijuma, ije zadovoljenje iskljuuje postojanje tzv. prstenastih
artefakata. Sigurno je da se ne radi o jednom prstenastom artefaktu u sljedeim sluajevima:
ako je na NMR jasno vidljiva slina prstenasta formacija
ako prstenovi nisu okrugli, nego deformisani, odnosno oigledno praeni ekspanzivnim procesom
ako jedan krug sasvim oigledno pokazuje edematozne popratne pojave ("edematozni prstenovi")
ako artefakt ili prsten ne lei u rotacionom centru aparata ("paracentralne konfiguracije izgleda
mete")
ako kruna formacija pokazuje oigledne nakupine glije
ako postoji vie krugova jedan do drugoga, najvie 1 od njih moe da bude tzv."prstenasti artefakt"
ako prstenaste formacije imaju kliniko-radioloki "tok", to znai ako su promjenjenog izgleda
vidljive na istom mjestu na narednim kontrolnim CT-snimcima
ako su okrugle formacije vidljive samo na jednom dijelu CT-presjeka, a na drugima nedostaju, ne
radi se o artefaktu
artefakti koji su uslovljeni aparatom su krune ili segmentno krune formacije oko rotirajueg
centra aparata. Ako ovakve strukture mogu da odgovaraju pravim anatomskim strukturama, preporuuje
se ponavljanje snimka bono ili u visokoj poziciji pacijenta. Ako formacija u ponovljenom tomogramu ne
pokazuje pomjerenost u odnosu na pacijentove vlastite markantne strukture, onda nije u pitanju artefakt.
Zamolio sam direktora, gospodina Feindora, da mi prui priliku da na Simensovim CT-aparatima provedemo niz
testova, koji bi trebalo da se protegnu na oko etiri sedmice. Nakon toga bi bio sazvan skup neuroradiologa, koji bi,
zajedno sa Simensom, trebalo da potvrde da predstavljeni nalazi ne mogu da budu artefakti, nego da su u pitanju
pravi nalazi, odnosno fakti.
Termin za ovu predvienu konferenciju bio je uvijek nanovo odgaan, dok mi jednog dana jedan od odgovornih
iz firme Simens nije u povjerenju rekao: "Gospodine Hamer, mi imamo uasne tekoe sa radiolozima." Bilo je
jasno signalizirano potpuno neodobravanje.
U pripremama za ovu konferenciju, mi smo uradili sve mogue sa Simensom ranije dogovorene preglede, kao
npr. pomjeranje pacijenta 2 cm iz srednjeg poloaja na desno, da bi se vidjelo da li konfiguracija mete ostaje na
istom mjestu, to je ona stvarno i inila. Ili, pokuavali smo kod istog pacijenta da uradimo kontrolu u to je mogue
pravilnijim razmacima i na razliitim aparatima, da bi ustanovili koji je tok imala konfiguracija mete.
 133
Takoer, jedan siguran kriterijum za pravi nalaz je bila pojava konfiguracije mete samo u odreenom
broju slojeva, dok je u ostalim slojevima njena pojava izostajala.
Prilikom svih ovih pregleda, koji su zahtijevali mnogo vremena i truda, pronali smo jednu potpuno
zaprepaujuu stvar. Jedan radiolog je ustvrdio da je on ove konfiguracije mete viao na samim organima, tako
da bi oni morali biti stvarno artefakti.
Od ovog momenta bio je probuen moj interes za ovakve konfiguracije mete na organima i ja sam ih pregledao
sistematski. Pri tom sam pronaao da se ovakve konfiguracije mete nalaze na kompaktnim organima na kojima
moemo da radimo CT (kao to su jetra, slezina, parenhim bubrega, kosti itd.), ali da su one bile vidljive uglavnom
samo na poetku ili eventualno ponovo kasnije postajale vidljive kod kostiju kad pone rekalcifikacija. Ispostavila se
zaprepaujua stvar da mozak i organ meusobno korespondiraju u konfiguracijama meta i da mete na organima
takoer imaju odreen tok. Tako, na primjer, u jetri kod solitarnog karcinoma klasina konfiguracija mete se vidi
samo u poetku. Kasnije solitarni karcinom na CT-u postaje taman i ne dozvoljava da se konfiguracije mete
prepoznaju. Kod prirodnog iscjeljenja pomou TBC vidimo potpuno naznaene prstenove kalcifikacije, naroito ako
nije dolo do totalne kaverne, odnosno rupe u jetri, nego ako je karcinom ostao na pola puta, tako da je
tuberkuloznim iscjeljenjem okruglo arite moglo biti samo razrjeeno ("spuvaste kaverne").

MOZAK GLAVE I MOZAK ORGANA

Nasuprot svima poznatog mozga glave, stoje elije organa od kojih svaka ima elijsko jedro koje predstavlja
mini-mozak. Svi ovi mini-mozgovi su umreeni tako da sve elije organizma meusobno komuniciraju preko ovih
elijskih jedara.
Sumu svih ovih mini-mozgova moemo da vidimo kao drugi mozak. To bi praktino znailo da u sluaju jednog
biolokog konflikta jedan areal mozga kojeg nazivamo Hamerovo arite stoji u korespodenciji sa jednim drugim
arealom mozga organa, koji smo do sada nazivali rak, odnosno ekvivalent raku ili promjena na organu.
U sluaju jednog senzorinog podraaja, mozak organa alje informaciju mozgu glave, obrnuto je kod jednog
motornog odgovora kad mozak glave alje informaciju mozgu organa.
Mi u stvari jo ne znamo ta se u elektrofiziolokom smislu tano odigrava u pojedinim elijama mozga ili
organa i ta se tano deava u zahvaenim relejima, ali ovo saznanje nije pretpostavka za na kliniki rad sa ovim
jasnim nalazima.

HAMEROVO ARITE U CA-FAZI I U PCL-FAZI

Prilikom DHS-a, kompetentni centar u mozgu biva markiran, i to konfiguracijom mete. Oko centra ovog releja
obrazuju se otri koncentrini krugovi. Ova "meta" znai da je Hamerovo arite u fazi aktivnog konflikta.
Ovo mjesto nije sluajno izabrano, nego predstavlja kompjuterski relej, koji individuum u sekundi DHS-a
"asocira" u skladu sa sadrajem konflikta. Od ovog Hamerovog arita u istoj sekundi biva obavjeten i pogoen
rakom korelirajui organ.
Napredovanjem konflikta, napreduje i Hamerovo arite u mozgu, to znai da biva pogoen sve vei i vei
areal mozga ili da jednom pogoeni areal doivljava sve jau i jau promjenu. Istovremeno se na organu sve vie
razvija rak, to znai da tumor poveava masu pomou mitoza (ovo kod endoderma i mezoderma pod uticajem
malog mozga). Kod mezoderma, pod uticajem sri velikog mozga, tumor se poveava u smislu nekroze ili kod
ektodermalnih organa tumor postaje razvuen, ulcerozan ili se radi o mnogo malih ulceracija.
U mojoj prvoj depnoj knjizi od 1984, Rak - bolest due, Kratak spoj u mozgu, ja sam ova Hamerova arita u
aktivnoj fazi jo pogreno oznaavao kao kratke spojeve, jer mi tad jo nismo nita znali o bioelektrinim
procesima. Ova oznaka je danas nepodobna, jer se pod kratkim spojem podrazumijeva smetnja programa. Ovo je
kod Hamerovog arita samo uslovno reeno sluaj. Odnosno moemo rei da je to smetnja normalnog programa
sa kojom organizam u potpunosti rauna.
Ali sama rije smetnja nije primjerena, jer je rije o jednoj vrsti naroitog programa ili programa za nudu. to
znai, ako individuum dospije iznenada u situaciju i bude njome zateen, stupa na snagu program za nudu, kojeg
nazivamo bioloki konflikt, a koji ima za cilj da dovede organizam ponovo u jedan normalan ritam. Ovaj program se
ne odnosi iskljuivo na jedan individuum, nego ukljuuje pripadnike iste vrste, familije ili roda.
Primjer:
Jedna majka doivi da je njeno trogodinje dijete unesreeno pred njenim oima. Ako je ovo za majku DHS, on
izaziva bioloki konflikt i to jedan sasvim odreeni - konflikt brige majka-dijete. Ovaj bioloki konflikt ima na sva tri
nivoa sasvim naroito osmiljeno znaenje. Psihiki - sve misli se vrte oko pitanja kako pomoi da se dijete ponovo
oporavi. Na nivou mozga kod denjakinje na desnoj strani malog mozga lateralno vidimo Hamerovo arite
konfiguracije mete, koje nam govori da u ovom konfliktu brige majka-dijete jo uvijek vlada aktivnost. Na nivou
organa vidimo da tkivo mlijene lijezde kod ove ene raste. Znai elije lijeve mlijene lijezde se razmnoavaju
da bi bile ukljuene u produkciju mlijeka. U ovom periodu se takoer sinhrono razmnoavaju i mykobakterije TBC,
ako su prisutne. U prirodi, odnosno kod primitivnih naroda, jedna zdrava ena doji praktino kontinuirano dok traje
generativni period ivota, osim u posljednjim mjesecima trudnoe. Na ovaj nain majka produkuje "dojkom za
dijete" puno vie mlijeka nego ranije. Poslijedica bi trebalo biti da dijete, veom ponudom mlijeka, dobije ansu za
brzi oporavak. Kad je dijete ponovo oporavljeno, nastupa rjeenje konflikta, to znai da od sada prekomjerne
elije mlijene lijezde nisu vie potrebne, jer dijete moe da izie na kraj sa uobiajenim koliinama mlijeka.
Sljedea posljedica je da za vrijeme daljnjeg procesa dojenja nastupa tuberkuloza, tako da dijete praktino dobiva
tuberkulozno mlijeko, koje mu uopte ne teti. Tuberkuloza uzrokuje kazeoznu nekrozu novonastalih elija mlijene
lijezde i tako ih razgradi. Nakon svega ostaje kaverna. I upravo cijeli ovaj proces mi nazivamo osmiljenim i
planskim biolokim naroitim programom prirode koj nikako nije sluajan.
 134
Ali ta su sad ova Hamerova arita u mozgu? Ako su dobro vidljiva, znai u fazi ozdravljenja,
neuroradiolozi ih nazvaju tumorima mozga i metastazama u mozgu, to izaziva optu pometnju. Kad pokazuju jak
perifokalni edem i dobro se boje, bivaju proglaena za tumore mozga koji se brzo ire. Ukoliko prave jako veliki
edem ostaju neprimjeena, to je sluaj sa HH u sri velikog mozga. Ako lee na kori velikog mozga bivaju
pogreno proglaavani tumorima modanih ovojnica. U osnovi rije je uvijek o jednom te istom - u pitanju su samo
razliiti stadijumi razvoja jednog Hamerovog arita.
Hamerovo arite u fazi aktivnog konflikta, kad ima konfiguraciju mete, do sada je uvijek pogreno tumaeno
kao artefakt. Kad bi kasnije dobilo edem i postalo tzv. tumor mozga, radiolog se ne bi trudio da ustanovi da je ovaj
"tumor mozga " postojao jo prije u konfiguraciji mete. Od kada smo ja i firma Simens potpisali papir, koji je dat u
ovom poglavlju, diskusija oko tobonjih artefakta mogla je da se okona. Oni su bili fakti, odnosno "mete" su
znaile fazu aktivnog konflikta u jednom odreenom releju mozga ili u jednoj grupi releja.
Tumori mozga po definiciji ne postoje, jer elije mozga nakon roenja ne mogu vie da se dijele, takoer ne pod
uslovima koji su do sada pogreno tumaeni kao tumor mozga. Dakle, ni u kakvim uslovima. Ono to moe da se
razmnoava je bezazlena glija, vezivno tkivo mozga, koja ima istu potpornu funkciju kao i vezivno tkivo naeg tijela.
Nitko ne moe sa stopostotnom sigurnou ontogenetski da klasifikuje gliju. Sudei po tom kako se ponaa, postoji
opravdana sumnja da je mezodermalnog porijekla. Na to ukazuje i injenica da nakupine glije rezultiraju u mozgu
stalno u pcl -fazi. S druge strane, znamo da neurofibromi nastaju i daju mnoenje elija u fazi aktivnosti konflikta.
Meutim, ovo ne predstavlja kontradikciju, jer znamo da mezodermalnim organima pripadaju kako oni kojima
upravljaju releji u malom mozgu, tako i oni iji su releji u sri velikog mozga. Prvi daju razmnoavanje elija u ca-
fazi konflikta, dok drugi daju bujanje elija u drugoj fazi. Stoga moramo poi od toga da gliomi imaju obe
sposobnosti mezoderma. Ova svijetla zgusnua glije Hamerovih arita su reparature organizma i zato
predstavljaju razlog za radost, a ne za prepadanje i pogotovo ne za operaciju mozga.
Pogledajmo redom kako se tako neto odvija. Kod jednog DHS-a u mozgu biva markiran kompetentni relej i
tako nastaje Hamerovo arite sa konfiguracijom mete. Dok ovo na CCT-u primjetimo, znamo da u ovom releju
tee jedan naroit program, to znai da je organizam u ovom konfliktu uhvaen nespreman, odnosno na
"pogrenoj nozi".
Ovaj naroiti program se stara da organizam izie na kraj sa nepredvienom situacijom. On se ne tie iskljuivo
jedinke nego i njene bioloke grupe (rod, familija itd.). Aktivnost konflikta, odnosno konfiguracija mete traje u mozgu
sve dok konflikt ne bude rijeen i dok se organizam ne mogne vratiti normalitetu. Da bi to mogao postici organizam
mora za to da plati cijenu, a naroiti program biva uveden jednom vrstom kratkog spoja. Ova cijena je faza
ozdravljenja, odnosno reparature na psihikom, cerebralnom i organskom nivou, u cilju postizanja prijanjeg,
optimalnog stanja. Tek kad je ovo postignuto na sva tri nivoa organizam moe da se vrati normalitetu.
Promjene u Hamerovom aritu u vrijeme aktivnosti konflikta moemo zamisliti kao putanje struje prevelikog
napona kroz neodgovarajui vod, kojem izolacija izgori. U bioelektrici je to svakako neto malo drukije. Moramo
sebi predstaviti da su elije mozga uredene u nevjerovatno komplikovanoj mrei ili reetki. Trajnom
simpatikotonijom, koja je u stvari neto planirano i dobro (ali upravo suvie od tog dobrog), dolazi do sve veeg
stradanja komunikacionih vodova koji povezuju modane nerve, na isti nain kako organ tijela biva rakom povean,
smanjen ili jednostavno promijenjen. Do kraja faze aktivnosti konflikta na Hamerovom aritu se ne dogaa nita
oigledno uzbuljivo, barem to se tie CCT-a, osim da konfiguracije mete ostaju konstantne. Na snimku magnetne
rezonance, npr. moemo da vidimo da postoji razlika izmeu Hamerovog arita i okoline, ali ona uopte ne
izgleda dramatino.
Stvarnost je ipak drukija i tetu moemo da procijenimo tek kad je nastupila konfliktoliza. Tek u pcl-fazi imamo
pregled u kojoj mjeri su nastupila oteenja i promjene. Jer tano u ovoj fazi poinje reparatura oteenja
napravljenih ovim naroitim programom, bilo da se radi o organu ili modanom releju.
Na sva tri nivoa se u naem organizmu nakon DHS-a deava sljedee:
psihiki:
faza aktivnosti konflikta (ca-faza):
Trajna simpatikotonija, odnosno maksimalni stres. Pacijent razmilja danonono o konfliktu i pokuava da ga rijei.
On uglavnom ne spava, a i ako to ini, onda uglavnom spava u prvoj polovini noi, i to sa prekidima. On mravi i
nema apetit.
faza rijeenog konflikta (pcl-faza):
Dolazi do smirenja. Psiha mora da se odmori. Pacijent se osjea mlitavo i umorno, ali s druge strane kao izbavljen.
Ima dobar apetit, tijelo mu je toplo, esta temperatura, esta glavobolja. Pacijenti spavaju dobro, ali najee tek
nakon 3 sata ujutro. Ovaj mehanizam je od prirode tako natimovan da individue u vagotoniji zaspivaju tek kad
svanjiva, da ih potencijalna opasnost (npr. grabljivice) ne bi iznenadila na spavanju. Svi pacijenti spavaju veoma
puno i rado preko dana.
cerebralno:
faza aktivnosti konflikta (ca-faza):
Konfiguracija mete u Hamerovom aritu (vidi tabelu), to znai da ovdje tee jedan naroit program.
faza rijeenog konflikta:
Hamerovo arite biva reparirano obrazovanjem edema U ovom podruju dolazi do nakupljanja glije. Ovim u irem
smislu biva uspostavljeno prijanje stanje, to je od vanosti za dalje konflikte, ali cijena tog je da je novonastalo
tkivo manje elastino od prethodnog. (Komplikacije koje mogu nastati uslijed modanog edema opisane su u
poglavlju o terapiji.)
organski:
 135
faza aktivnosti konflikta:
U skladu sa tabelom i emom ontogenetskog sistema tumora i tumorskih ekvivalenata, u ovoj fazi nastaje
mnoenje elija, koje ima sasvim odreeni bioloki smisao, ili elijska nekroza odnosno nestajanje elija (rupa) koje
bioloki takoer ima odreen smisao. Ovaj smisao se sastoji u tome da ove sasvim naroite iznenaujue situacije,
koje mi nazivamo biolokim konfliktima, mogu da budu rijeene pomou organskih promjena do kojih dolazi. Na
osnovu biolokog smisla npr. koronarni ulkus se stara o tome da u fazi aktivnog konflikta koronarne arterije budu
rairene, pri emu kroz njih moe da protekne vie krvi, ime je obezbjeena snaga i izdrljivost individuuma. Npr.
mnoenje elija mlijene lijezde slui obezbjedivanju vee ponude mlijeka da bi se ubrzao oporavak unesreenog
djeteta. Istovremeno, kod bolesti kojima upravlja stari dio CNS-a sinhrono dolazi do razmnoavanja mykobakterija.
faza rjeenog konflikta:
Dolazi do reparatura tumorske mase razgradnjom pomou mikroba ili tumorske nekroze izgradnjom pomou
mikroba (vidi emu ontogenetskog sistema tumora i tumorskih ekvivalenata). Kao znak ozdravljenja, kako na
mozgu tako i na organu nalazimo edem. Kod organa koji su pod upravom starog dijela CNS-a, na kraju faze
ozdravljenja dolazi do razmnoavanja parenhima koji je prethodno reduciran kavernom, upravo za onoliko koliko je
iznosio defekt tkivne mase. to znai da npr. na kraju tuberkuloze jetre, kojoj je prethodio rak jetre, jetra je velika
isto toliko kolika je bila na poetku prije bolesti, odnosno ima upravo onoliko elija koliko je imala ranije (Prometejev
fenomen).
Slijedi niz ema mozga i tipinih Hamerovih arita u razliitim fazama razvoja koje imaju za cilj da potkrijepe
moja izlaganja.

HISTOLOGIJA HAMEROVIH ARITA

Na ljudski mozak, to ujedno vai i za ivotinje, sastoji se 10% od modanih elija (nervnih elija) i 90% od glija
elija, tzv. modano vezivno tkivo. Naunici se jo uvijek prepiru po pitanju porijekla i funkcije glije. Zbog toga ni ja
neu da budem pametniji od papa na ovom podruju. Nije sporno da se glija sastoji iz:
makro-glija (velika glija)
mikro-glija (mala glija)
Najnovije pretpostavke govore da je mikro-glija obrazovana od kotane sri i jako srodna monocitima, ako ne i
identina s njima. U svakom sluaju, ona pripada mezodermu. Ranije se polazilo od pretpostavke da ona potie od
pia mater, modane ovojnice koja direktno naljee na mozak, pa je i u ovom sluaju mikro-glija mezodermalnog
porjekla.
Makro-glija se sastoji iz astrocita i oligodendrocita. Astrociti preteno obrazuju oiljke na mozgu, dok
oligodendrociti imaju unekoliko funkciju tzv. Svanove ovojnice, odnosno oni obavijaju i izoluju nervne elije. Ove
funkcije nije tako lako razlikovati kako se to teoretski ini. Mi emo o tom jo podrobnije govoriti. Ono to je
interesantno je da makro-glija i mikro-glija usko meusobno sarauju, pri emu je mikro-glija pokretljiva (svakako
na poetku) dok makro-glija izrasta vezana na jednom mjestu. Iz ovog razloga postoje naunici koji smatraju da je
kompletna glija mezodermalnog porijekla, dok veina vidi porijeklo makro-glije u ektodermu, odnosno u neuralnoj
brazdi.
Prvo mora jasno da se konstatuje da mozak i nervne elije nakon roenja nisu vie u stanju da se dijele i
razmnoavaju. Stoga modani tumori u smislu karcinoma ve po definiciji ne postoje. Jedino to ovdje moe da se
razmnoava je glija. Praktino se moe govoriti samo o oiljcima vezivnog tkiva na mozgu ili o glija keloidima.
Ali, takoer, ovakva verzija, koju ja do danas drim za najbolju, odgovara itavoj stvari samo upola, jer u mozgu
postoje sloene vrste oiljaka i svih njihovih kombinacija. Uprkos ovom, svi su Hamerova arita.
Ja sam postavio pitanje uvenom neurohistopatologu kako on sebi predstavlja deavanja koja dovode do
Hamerovog arita. On je to objasnio na sljedei nain. Kod alteracije jednog podruja mozga, odnosno kod
modanog tumora, kako se on izraava, dolo bi iz nekog razloga do izukrtanog oblaganja nervnih elija mozga,
kako Francuzi kau croisance perineuronale. Ako se pojedine modane nervne elije predstave kao baterije onda
bi na neki nain dolo do toga da veliki dio takvih baterija iscuri i da mora biti izolovan od strane glije. Ovo bismo
takoer mogli predstaviti kao veliko reetkasto postrojenje, iji su meuprostori ispunjeni vrstim materijalom kao
to je pijesak, staklo ili neto slino. Ova "vra" konzistencija, koju mi obino nazivamo "hiperdenznim aritima"
(arita pojaane gustine), sastoji se od nakupina glije. Ovakvo jedno hiperdenzno arite je obino bolje
snabdjeveno krvlju, kao i nai oiljci, naroito keloidi. Stoga se ova arita dobro natapaju kontrastnim sredstvom,
to je uvijek sluaj tamo gde u jedinici vremena protekne vea koliina krvi zasiene kontrastnim sredstvom.
Pa, dragi itaoce, vjerovatno e odmah postaviti pitanje: "Da li je stvarno mogue da je u principu stvar ista kad
su u pitanju hiperdenzna i hipodenzna arita, kod modanog udara, krvarenja u mozgu, modanih cisti, modanih
tumora, meningeoma i mnogih drugih nejasnih tumefakcija mozga svih vrsta?"
Odgovor: "Da, sa veoma rijetkim izuzecima." Naravno da postoje relativno rijetki subduralni i epiduralni
hematomi kod padova (krvarenje izmeu dura mater i arahnoidea, odnosno izmeu lobanje i tvre modane
ovojnice), naravno da postoje meningitisi (zapaljenja mekih modanih ovojnica) i encefalitisi, npr. kod povrijeda ili
operacija i naravno da ponekad postoje masivna krvarenja u mozgu. Ali, izuzmajui ove rijetke sluajeve, koji ine
svega 1%, sve ostale promjene na mozgu su Hamerova arita, kako rekoh u razliitim stadijumima toka i za
vrijeme ili nakon razliitog trajanja konflikata.

TAKOZVANI "TUMOR MOZGA" (U STVARNOSTI HAMEROVO ARITE)

U itavom svijetu operacijama biva izvaeno na hiljade bezazlenih Hamerovih arita iz mozga, samo zbog
injenice da imaju guu konzistenciju i pojaanu prijemivost za kontrastno sredstvo. Ovo oboje poiva na istom
fenomenu koji se oituje u tome da vezivno tkivo mozga - glija, razmnoavajui se, urasta u promijenjeni areal
 136
Hamerovog arita, ime reparira elektrinu "izolaciju", pojaavajui je. Beskrajno mnogo ljudi, koji su
imali sreu da kod njih ne budu otkriveni i dijagnostikovani kao tumori mozga ovi bezazleni ostaci jednog oboljenja
raka, decenijama ih nose u sebi naokolo bez i najmanjih cerebralnih smetnji.
Ovo Hamerovo arite, dakle, jedna manja ili vea fleka ili podruje na CT-u mozga, koje odgovara nakupini
razmnoenih glija elija u podruju koje je prethodno alteriralo, kad vie ne posjeduje intrafokalni i perifokalni edem,
predstavlja zavretak ozdravljenja. Ono je jedan oiljak bolje prokrvljen nego okolina, a od oiljaka na drugim
dijelovima tijela se razlikuje po tome to je u njemu jo uvijek ouvana mrea nervnih elija. Ovdje takoer lei
tajna zato ranije oboljelo podruje tijela, odnosno mjesto prijanjeg raka na organu, nakon ozdravljenja mirno
egzistira dalje i ak moe da ispunjava svoju raniju zadau. Relej "kompjutera" mozga biva praktino okrpljen
glijom i tako popravljen. Nakon ovoga, postaje razumljivo zato jedan recidiv konflikta moe da ima tako
katastrofalne posljedice, iako su za to odgovorne takoer i druge komponente.
Ako govorimo o HH u fazi ozdravljenja, koje se u ortodoksnoj medicini jo uvijek naziva tumorom mozga zbog
nepoznavanja uzrono-posljedinih veza, onda moramo biti naisto sa sljedee dvije injenice:
Svakom aritu u pcl-fazi prethodi arite sa prstenovima mete na istom mjestu, koje se najee ne
dijagnostikuje samo zato to ne pokazuje nikakve upadljive simptome ili zato to smo previdjeli laganije motorne i
senzorine oduzetosti, jer se pacijent na to nije alio.
Sva HH, bilo u ca ili pcl-fazi, zajedno sa simptomatologijom na psihikom, cerebralnom i organskom nivou,
uvijek su deavanja sa punim smislom u skladu sa "osmiljenim naroitim programima" prirode (SBS).

TAKOZVANI APOPLEKTINI INZULT ILI "MODANI UDAR"

Dragi itaoce, odmah ete moi da konstatujete koliko je ovdje teka nomenklatura, odnosno korektno
oznaavanje pojmova. Jer, stavie kolska medicina u meuvremenu primjeuje da se veina njenih dijagnoza
preklapa ili da su identine, a da je jedan dio njih potpuno apsurdan. Naa slijedea tekoa sastoji se u
prevodenju prijanjih tzv. dijagnoza u korektan jezik Nove medicine, jer one predstavljaju samo fazu jednog
osmiljenog biolokog naroitog programa prirode (SBS-a). Stoga nemojte da brinete ako odmah ne moete da
dobijete pregled. Ja u se potruditi da vam to predstavim to je mogue jednostavnije.
Mi smo ranije u naim udbenicima razlikovali tzv. "blijedu apopleksiju" od tzv. "crvene apopleksije". Ovaj blijedi
ili bijeli (simpatikotoni) modani udar bio je motorna ili senzorina oduzetost ili oboje istovremeno. Mogli bismo ga
takoer zvati MS. Ovo je jednostavno ca-faza (faza aktivnosti konflikta) osmiljenog biolokog naroitog programa
prirode. Bijeli modani udar moe takoer brzo da nestane, kako se i pojavio, uz uslov da se konflikt brzo rijei.
Za motornu komponentu, naravno, obavezan je epileptini napad u fazi ozdravljenja, iako on, ako se javi nou,
ne mora uopte da bude primjeen.
Za senzorinu komponentu je uvijek obavezan absens, kao epileptoidna kriza. Ali njega je nou jo lake
previdjeti nego epileptini napad. O "apoplektinom inzultu" smo ranije najee govorili ako su oduzetosti, naroito
motorne (nervus facialis) bile vidljive u predjelu lica.
Prilikom ovog, jedna polovina lica pada, a usta su povuena na zdravu stranu.
Oduzetost na nivou organa je kod velikog mozga na strani suprotnoj od one na kojoj lei Hamerovo arite. to
znai da, ako pacjent ima motornu oduzetost lijeve polovine lica (nervus facialis), Hamerovo arite lei u
motornom centru (Gyrus praecentralis) desne polovine mozga. Usta se u tom sluaju povlae na desnu neoduzetu
stranu, dok lijevi ugao usta "visi", to znai da nije inervisan.
Pored uprave od strane velikog mozga, deset kranijalnih nerava imaju svoja stara jezgra (znai mjesta porijekla)
u meumozgu. U sluaju facijalnog nerva nekad je bila, kao to je i danas, odatle inervisana tzv. glatka
muskulatura. To je stara muskulatura sa inervacijom van uticaja volje, kao npr. crijeva, iju peristaltiku ne moemo
voljno izazvati.
Vlakna kranijalnih nerava, koja potiu iz starog dijela CNS-a, ne ukrtaju se, odnosno nalaze se na istoj strani
kao pogoeni organ. Moramo sebi predstaviti da su usta, nos, srednje uvo i bubnji pripadali prvobitnom crijevu.
Pored duboke senzorike horijonskog sloja koe i mlijene brazde, odnosno mlijene lijezde kod ljudi, takoer je
postojala jedna "stara senzorika" koja je takoer poticala iz modanog stabla i bila odgovorna za kontrolu ulaska
hrane i izbacivanja izmeta u primitivnom drijelu.
Vratimo se sad crvenom "apoplektinom inzultu". Kod njega je uvijek u pitanju faza ozdravljenja jednog
Hamerovog arita koje lei na strani suprotnoj od senzorikih i motornih oduzetosti koje se mogu ustanoviti. Ovdje
je stvar neto tea, jer oduzetostima ne mora po svaku cijenu da prethodi motorni ili senzorini konflikt (odvajanja),
nego one mogu biti izazvane "prekomjernim edemom" okoline. Ako se uradi CT-mozga ovjek moe da umiri i
sebe i familiju ak ako je pacijent u takozvanoj cerebralnoj komi, to najee predstavlja absens epileptoidne
krize. U ovakvom sluaju je esto bolje "ne initi nita" nego pacijenta na silu pokuavati izvuci iz njegove "kome".
Jer epileptoidna kriza absensa prolazi takoer spontano. Svakako bi prilikom ovoga trebalo imati na
raspolaganju CT mozga. Sumnja da bi moglo da se radi o moanom krvarenju skoro nikad se ne potvruje.
Praktino je uvijek u pitanju edem Hamerovog arita koji je u fazi ozdravljenja izrazito bujan.
Ako pacijent npr. ima lijevi srani infarkt sa velikim edemom desno cerebralno, periinzularno, onda ovaj veliki
edem moe jako da pritie na susjedne motorne i senzorine areale kore velikog mozga, tako da oni bivaju
preplavljeni, to rezultira prolaznom oduzetou na suprotnoj strani tijela. Zbog toga je srani infarkt esto
pogreno tumaen kao apoplektini inzult i obratno, u zavisnosti od simptomatologije koja je u prvom planu. esto
se misli da je pacijent posredstvom sranog infarkta dobio crvenu apopleksiju, to je besmisleno.
Oprez: sve dok se ne sazna trajanje i intenzitet konflikta, moe se teko ocijeniti da li je edem ve dostigao
taku vrhunca ili e jo da raste. Takoer, dua nesvjestica u ovom sluaju nije razlog za oaj, ako se
 137
poznavanjem konflikta moe ocijeniti daljnji tok. Meutim, mora se misliti na recidive konflikta koji edem
mogu "zahuktati". Mnogi pacijenti nisu toliko komatozni da ne mogu da uju i razumiju izgovorenu rije. Dakle,
oprez.

HAMEROVA ARITA U FAZI OZDRAVLJENJA

Izuzimajui paralize, veina cerebralnih procesa vezanih za rak biva primjeena tek u pcl-fazi, fazi ozdravljenja.
Ovo nije zauujue, jer tek u ovoj fazi nastaje edem ozdravljenja, a time i "ekspanzivni proces". Upravo ovaj
"ekspanzivni proces, koji zahtijeva prostor" do sada je stalno koriten, i pogreno tumaen, kao kriterijum za tumor.
U prvobitnom znaenju - otok - i jeste u pitanju tumor, ali ne u smislu karcinoma ili tzv. "metastaza" (koje i ne
egzistiraju). Prije svega, intrafokalni i perifokalni edem Hamerovog arita ima prolazan karakter. Jer pogledamo li
HH na kraju faze ozdravljenja, moemo konstatovati da od potiskivanja okolnih struktura nije vie nita ostalo. Sad
su meuelijski prostori ispunjeni glijom i oigledno reparirani nakon to je postojao defekt u elektrinoj funkciji,
napravljen simpatikotonijom u vrijeme aktivnosti konflikta. Svaki edem mozga se ponovo povlai.
Dalje, poznato je da organi pod upravom starog dijela CNS-a daju karcinome, koji mnoenjem elija rastu u
simpatikotonoj, fazi aktivnosti konflikta, a da otok Hamerovog arita nastaje i to prolazno tek u pcl-fazi
ozdravljenja. Jedinu tekou za razumijevanje predstavlja vezivno tkivo mozga, koje se u principu ponaa kao
sarkom. Takoer, sarkom, jedan u principu potpuno bezazleni i osmiljeni izrastaj vezivnog tkiva, u fazi
ozdravljenja ima pravo razmnoavanje elija. Ali dok izrastaj vezivnog tkiva ima za svrhu da reparira neki defekt
supstance (npr. mehanika povreda, defekt, lom kosti i sl.), potpuno ga ispunjavajui oiljkom ili keloidom, da bi ga
uinio funkcionalno sposobnim, dotle glija elije kod croissance perineuronale u Hamerovim aritima mozga
ispunjavaju samo reetkaste meuprostore modanih elija koje su cijelo vrijeme tu, da bi izolacijom pomogle
uspostavljanju njihove narusene funkcije. Nakon svake konfliktolize, slijedi pcl-faza, koja je uvijek "faza
mezoderma". U ovoj fazi biva po mogunosti sve reparirano, na organskom nivou inkapsulirano, pretvoreno u
oiljak i sl.. Ovaj proces je uvijek praen obrazovanjem edema, kao kod pleuralnog izliva nakon karcinoma pleure,
perikardnog izliva nakon karcinoma perikarda, kod ascitesa nakon peritonealnog karcinoma, kalusne rekalcifikacije
nakon osteoliza kostiju (vidi leukemiju). Bez obzira to svaki edem mozga, kao i edem na tijelu imaju prolazni
karakter, pacijent ipak moe da umre od ovog edema mozga prije nego to se on povue.
Prema dosadanjem iskustvu u Novoj medicini, mogunosti komplikacija sa letalnim ishodom u fazi ozdravljenja
su sljedee:
Previe dugo trajanje konflikta ili prevelik intenzitet konflikta.
Sumacija vie istovremenih perifokalnih edema sa Hamerovim aritima kod vie istovremenih oboljenja raka.
Naroito nepovoljna lokalizacija HH i njegov perifokalni edem u fazi ozdravljenja, npr. u blizini centra za disanje
u produenoj modini ili u centru za srani ritam u desnom i lijevom periinzularnom podruju.
Blokada likvornih puteva pritiskom, naroito akvaduktusa. Dolazi do zastoja likvora i do unutranjeg
hidrocefalusa (unutranja vodena glava). Likvorom ispunjene komore se tad maksimalno proiruju na raun okolne
modane mase. Rezultat je povien modani pritisak.
Kod viestrukih recidiva konflikta, kad se uvijek smjenjuju faza aktivnosti konflikta sa fazom ozdravljenja i njenim
intra- i perifokalnim edemima moe doi do poputanja meuelijskih veza nervnih elija to moe dovesti do
naglog potpunog cijepanja itavog areala. Ovo ima naroito znaenje ako je HH u modanom stablu i moe dovesti
do trenutne smrti.
U praksi igra veliku ulogu jedan jednostavan mehanizam. Ovdje mislimo na injenicu da pacijent kroz simptome
faze ozdravljenja ("slabost cirkulacije", vagotonija, ascites, napetost periosta, ostatak anemije, leukemija, ostatak
trombocitopenije) ili kroz strah od metastaza uz akutan povod (DHS) moe u svakom momentu da upadne u paniku
i pri tom da zadobije centralni konflikt straha od smrti. Na alost, dovoljna je nesmotrena rije drugog ovjeka, npr.
ljekara kojeg pacijent smatra kompetentnim, da se pacijent surva u najdublji ponor beznaa i panike iz koga moe
da izie samo uz pomo drugog ovjeka, a nikako sam. Ova komplikacija, gdje pacijent dospijeva u vrzino kolo,
veoma je teka i esta, a potpuno nepotrebna (vidi odgovarajue poglavlje).
Intrafokalni i perifokalni edem je u normalnom sluaju znak ozdravljenja. Ovo vai takoerr u sluaju kad
Hamerovo arite, zbog minimalnog trajanja konflikta, njegovog slabog intenziteta ili iz razloga individualnog tipa
reakcije, ne moe biti otro ogranieno. Onda cijela stvar imponuje kao lokalni otok to je npr. normalan sluaj
nakon rjeenja generalizovanog konflikta gubitka osjeanja za sopstvenu vrijednost u sri velikog mozga (djeca u
pravilu reaguju otokom kompletne sri velikog mozga).

CIJEPANJE HAMEROVOG ARITA INTRAFOKALNIM EDEMOM

est tip tzv. "tumora mozga" je cista, jedna vrsta upljine ispunjene tenou, koja na CT-u mozga imponuje
kao svijetli prsten. Ova cista je normalno presvuena glijom i normalnim vezivnim tkivom. esto dolazi ak do malih
krvarenja u cistu iz malih krvnih sudova njenog ruba.
Ovo vodi do raznoraznih pogrenih dijagnoza i do sada nije moglo biti objanjeno. Ako kolskim medicinarima
padne u ruke ovakva cista, oni je operiu bez ikakvog smisla. Na sljedeoj maloj seriji snimaka elim da vam
demonstriram kako nastaju ovakve ciste. Kod dugotrajnih konflikata, koji su pacijenta pogodili samo u jednom
naroitom pogledu i posljedino na jednom sasvim odreenom mjestu u mozgu izazvali dugotrajnu alteraciju, u pcl-
fazi modano tkivo moe da se pocijepa uslijed sile rastezanja od strane intrafokalnog edema. Rezultat je upljina
ispunjena tenou, koja najprije sve vie raste, a kasnije se unekoliko povlai s tim da nikad ne nestane sasvim,
jer je u meuvremenu iznutra presvuena vezivnim tkivom i time pojaana. Na presjecima ona imponuje kao
prsten, a ako je presjeena tangencijalno - kao vie ili manje ovalno, bijelo mjesto.
 138
TEHNIKE SNIMANJA: CT- MOZGA I NUKLEARNA MAGNETNA REZONANCA
Svim pacijentima savjetujemo da prvo naprave standardni CT-mozga bez kontrasta. "Standardni" znai da se
radi o uobiajenim slojevima koji lee paralelno sa bazom lobanje.
Pregled bez kontrastnog sredstva ima sljedee prednosti:
Pri ovom snimanju dobiva se samo polovina doze rentgenskog zraenja.
Snimanje bez kontrasta ne nosi opasnost od tzv. alergije i anafilaktikog oka. Zato za ovakvu metodu kaemo
da je neinvanzivna, to znai da ne optereuje.
Pacijent je djelimino siguran da nee doivjeti da mu smrtno ozbiljan radiolog saopti da mu je mozak pun
metastaza ili tumora. Takve bezazlene nakupine glije, koje neuroradiolozi i neurohirurzi oznaavaju kao "maligne
tumore", mogu se, naime, veoma dobro ofarbati kontrastom.
Mnogi radiolozi bjesne ako im se uskrati snimanje s kontrastom, jer time opada njihov kontigent pacijenata za
operaciju, a time i uinak neurohirurskih klinika.
Uopte uzevi, anse za preivljavanje nakon operacije mozga su vrlo loe. Zbog toga, dragi itaoce, Vi ne
smijete pristati da se s vama rade etiri stvari, na koje normalno ne bi pristao nijedan ljekar kad bi o njemu bila
rije:
operacija mozga ili drenaa mozga (shunt), tzv. stereotaktino probno buenje itd.
hemo-otrov u svakoj formi i dozi, ukljuujui i mistel-chemo
rentgensko i kobaltno zraenje, u svakoj formi, npr. kostiju i mozga
morfijum i sve vjetake supstance sline morfinu (Temgezik, Tramal, MST, Valoron.)
Snimak nuklearne magnetne rezonance nije pogodan za dijagnostiku jer nas u pogledu konfiguracije mete u fazi
aktivnog konflikta ostavlja na cjedilu. Tek kad su ove konfiguracije mete dugo vremena aktivne moemo da ih
vidimo na snimku NMR i to daleko loije nego na normalnom CT-snimku. Naravno, nepobitno je da se NMR mogu
bez problema praviti snimci na svakom nivou po elji, to opet moe biti veoma poeljno i od pomoi u fazi
ozdravljenja kod ekspanzivnog procesa. Meutim, vrijeme trajanja ovog pregleda je due (preko pola sata), a
pacijent se esto prestrai i uspanii zbog cijevi i pratee buke. Pogotovo za djecu je ovaj pregled nezgodan.
Nasuprot ovom, normalan CCT traje pet minuta.
Uostalom, jo uvijek nije poznato da li je NMR stvarno tako nekodljiva kako se do sada pretpostavljalo. Postoji
mogunost da su vibracije NMR u biolokom smislu tetnije nego rentgensko zraenje kod CCT-a.
Kod NMR se "mete" aktivnog konflikta ne vide tako dobro zato to ona uglavnom reaguje na molekule vode. U
pcl-fazi potisnua tkiva se mogu veoma dobro vidjeti, s tim da promjene posmatrau izgledaju mnogo dramatinije
nego to u stvarnosti jesu, pogotovo ako se slikalo sa kontrastom. Osim toga, obojenja snimka (crno i bijelo) mogu
biti u svako doba zamijenjena, to dodatno komplikuje mogunost da se snimci objasne pacijentu. Jer on tek onda
ne razumije nita. esto se deava da se na NMR vidi tumor koji se ini ogromnim, za koji se na obinom CCT-u
ispostavi da skoro ne egzistira.
Dakle, moe se rei da NMR esto deformie stvarnost i time pacijenta moe da baci u paniku, tako da je
preporuljiva samo u naroitim sluajevima, npr. kod pregleda hipofize i sl.

OPERACIJE NA MOZGU
Operacije na mozgu su veoma opasne, to nam je poznato jo iz ratnih povrijeda mozga, iz tog razloga to
pogoeni koji imaju ve jedan aktivan konflikt na korteksu, reaguju tako kao da imaju dva aktivna konflikta u kori
velikog mozga. Oni zapravo automatski dospijevaju u izofrenu konstelaciju, koju rjeavaju izuzetno teko ili
nikako. Jer operacijom mozga, takoer ve kod stereotaktine "probne punkcije", mozak biva do te mjere
povrijeen da ne treperi vie u osnovnom ritmu. Razlika izmeu jednog repariranog Hamerovog arita i
postoperativnog oiljka mozga je ta da u prvom sluaju mozak nakon reparature treperi ponovo u osnovnom ritmu
kao i prije konflikta, dok u sluaju operacije mozga ovaj se ritam ne uspostavlja do kraja ivota. Uostalom sama
punkcija je ista glupost, jer u mozgu nakon reparature i onako ne postoji nita drugo osim glije. Zbog toga nam ne
treba histologija da bi po tko zna koji put potvrdili ovu samu po sebi razumljivu stvar.

Znaaj razlikovanja denjaka od ljevaka

Poznato je da veina ljudi daje prednost desnoj ruci pri izvoenju teih i komplikovanijih zahvata. Oni ine oko
60% ovjeanstva i nazivaju se denjaci. Shodno ovom, manjina koja spretnije radi lijevom rukom su ljevaci.
Meutim, nije uvijek sasvim jasno da li je u pitanju denjak ili ljevak, ak i ako je najee forsirana jedna strana.
Moj sin npr. baca desnom rukom, pie i uzima eki lijevom, fudbal uta desnom nogom, a tenis igra podjednako
dobro sa obe ruke. Uprkos svemu ovom, on je ljevak. Postoje dva dobra testa da se ustanovi kojoj se ruci daje
prednost.
Test 1: Pacijentu se naloi da pljee kao u teatru. Ruka koja pri tom lei gore je dominantna.
Test 2: Od pacijenta se trai da u mislima uzme u ruke dijete. Majke denjakinje stalno prislanjaju dijete lijevom
rukom na svoj lijevi obraz, a desnom rukom pridrava djetetovu stranjicu. Upravo obrnuto se ponaaju ljevakinje.
Osim ljevaka u pogledu ruku ini se da postoje ljevaci u pogledu oiju i uiju. O ovom e biti kasnije jo govora.
Biti ljevak ima jedno sasvim praktino znaenje. Ovim sam beskrajno dugo "razbijao glavu" sve dok nisam
spoznao razliku u mozgu kod denjaka i ljevaka. Od sad je znam.
ZAPAMTI:
 139
Kod ljevaka se konflikt premjeta na suprotnu stranu mozga, u odnosu na onu stranu na kojoj
lei kod denjaka. Od ovog momenta sve tee upravo tako kao to bi kod denjaka teklo u sluaju
obrnutog konflikta.
Ovo praktino znai da ljevakinja sa jednim seksualnim konfliktom ne moe da oboli od karcinoma grlia
materice, nego samo od konflikta revira (nakon klimakterijuma). I obratno, mukarac ljevak npr. kod konflikta revira
nee oboljeti od lijevog sranog infarkta, nego u pcl-fazi od desnog sranog infarkta sa plunom embolijom. Ovdje
lei veliki praktini znaaj razlikovanja ljevaka, jer je na prvi pogled ovo "upropastavalo" itavu stvar, meutim na
drugi pogled izgleda sasvim logino. Ljevak je praktino samo od psihe ka mozgu drukije "polarizovan". Kad npr.
kod ljevakinje jedan seksualni konflikt "udari" prvo na desnu stranu u periinzularno podruje, onda moe ak i
mlada ena, kod odgovarajueg trajanja konflikta, da doivi lijevi srani infarkt. Jer, u svakom sluaju, desno
periinzularno podruje je odgovorno za lijevo srce. Ili ljevakinja npr. moe sa konfliktom prestraenosti i straha da
dobije bronhijalni karcinom.
injenica da postoje ljevaci na naroit nain nam pokazuje da bioloki konflikti nemaju veze sa dosadanjom
psihologijom, nego da su stvarno bioloki determinisani. "isto psiholoki" ne bi imalo nikakvog smisla da jedna
mlada ljevakinja (to se moe proitati u poglavlju o psihozama) kroz seksualni konflikt pokazuje organske
simptome mukog konflikta revira i oboljeva u podruju psihe od ovim uslovljene depresije.
injenica da su oko 40% ljudi ljevaci i da kod svojih konflikata reaguju "suprotnim polom", morala bi bioloki da
ima nekakav smisao. Ja sam dugo razmiljao koji bi to smisao mogao da bude. Doao sam do zakljuka da ljevaci
predstavljaju "rezervnu posadu u sluaju katastrofe".
Razumije se da je ova pretpostavka najprije samo spekulacija. Ali u prirodi se ne deava nita besmisleno.
Zamislimo opor majmuna u jednom ekoloki odvojenom prostoru, na primjer, nepristupanoj dolini. Uzmimo da bi
jedna vrsta "konflikt-katastrofe" rezultirala time da svi majmuni mujaci budu jednim potezom uniteni. Majmunice
bi nakon ovog pri prvoj vruini doivjele konflikt "ne biti oploena" i kako nema izgleda za rjeenje one bi od ovog
umrle. Jedine majmunice koje bi u ovom sluaju preivjele bile bi ljevakinje, jer one bi, oboljevi od seksualnog
konflikta, pokazale simptome konflikta revira. On bi se na nivou psihe oitovao u depresiji, na mozgu u desnom
periinzularnom podruju, a na organskom nivou koronarnim ulkusnim karcinomom. Meutim, zbog prevage enskih
polnih hormona takvi "konflikti obrnutih strana" protiu uglavnom manje ili vie abortivno, odnosno oni nemaju puno
dejstvo.
U skladu sa ovim, npr. mogla bi i depresija da predstavlja jednu vrstu "faze preivljavanja na minimalnoj vatri", u
kojoj naroito enska ivotinja ili ak ivotinja ljevak eka bolja vremena idui u jednu vrstu psihikog zimskog sna.
Praviti otkria znai oslukivati puls prirode. Mi mali arobnjaki uenici nemamo nikakvo pravo da nazivamo
"bolesnim" stvari u prirodi koje perfektno funkcioniu milionima godina, samo zato to ih nismo razumijeli. Tko zna
koliko su puta u dugoj istoriji ovjeka takve "rezervne ene" odrale u ivotu jedan itav rod ili jedan itav narod.
Slino bi moglo biti kod mukaraca ljevaka, koji takoer u pcl-fazi ne dobijaju infarkt lijevog srca. Mi jo uvijek
znamo premalo o tom.
Dakle, kod ivotinja se takoer mogu razlikovati denjaci od ljevaka. Neki psi stalno daju lijevu apu, ali veina
njih daje desnu. Neke make stalno hvataju mieve lijevom apom, dok druge to ine stalno desnom.
Takoer postoje denjaci i ljevaci u pogledu nogu. Veinom se ovo poklapa sa stanjem kod ruku, to znai da je
ljevak u pogledu nogu takoer ljevak i u pogledu ruku.
Osim ovog postoje denjaci i ljevaci u pogledu uiju. Na ovu temu ne mogu da kaem jo nita zasigurno jer do
sada nemam dovoljno iskustva na ovom podruju. Ali to se tie oiju mogu da kaem sljedee: kako je poznato,
vlakna onog ivca se djelimino ukrtaju. Pri tom lijevi vidni korteks prima sve zrake koji dolaze zdesna (i padaju
na lijevu polovinu retina oba oka), dok desni vidni korteks prima sve zrake koji dolaze slijeva (i padaju na desne
polovine retine oba oka). Vlakna iz Fovea centralis spadaju u lateralnu polovinu i stoga vode sliku prevashodno na
istu stranu one kore.

TEST PLJESKANJEM ZA RAZLIKOVANJE DENJAKA OD LJEVAKA

lijeva ruka gore - ljevak
desna ruka gore - denjak
Test pljeskanjem je najjednostavnija mogunost da ispitate da li je neko ljevak ili denjak. Prije svakog
oitavanja CT-nalaza obavezno je uraditi ovaj test. Ruka koja je pri pljeskanju gornja je odluujua.
U pojedinanim sluajevima ovo znai sljedee:
Modano stablo
Duboki slojevi Ponsa su po funkciji neparni, to ne vai za anatomiju. Ovo znai da redosljed konflikata eluano-
crijevnog trakta (usta, jednjak, alveole, eludac, jetra, pankreas, tanko crijevo, debelo crijevo, rektum, trigonum
mokrane beike i jajovod) ide od medijalno-dorzalno prema desno lateralno, zatim medijalno ventralno, zatim
lijevo-lateralno, pa prema medijalno dorzalno u smjeru suprotnom od kazaljke na satu.
Ali ve u prelaznim zonama (ugao malog mozga i Ponsa) oituje se parnost, npr. jezgra Akustikusa. Jezgra
Akustikusa opskrbljuju srednje uho i nisu ukrtena prema organu u sluaju biolokog konflikta "Ja nisam dobio
'sluni zalogaj'", odnosno nedobijanja informacije.
Takoer, u meumozgu smjeteni releji sve do sri velikog mozga sa graninim relejom za bubreni parenhim
su, u stvari, parni ali ne postoji ukrtenost vlakana od mozga prema organu.
Mali mozak
Od malog mozga dobija znaaj injenica da li je neko denjak ili ljevak. Za sve releje malog mozga i kompletan
veliki mozak vai da je korelacija od mozga do organa ukrtena. Uprkos ovome mali mozak se razlikuje od velikog
mozga u sljedeem.
 140
U malom mozgu konflikti uvijek udaraju strogo po pripadnosti konfliktnog sadraja u odnosu na organ.
Ovo znai da su strane malog mozga uvijek povezane tematskim sadrajem konflikata. Kod jedne denjakinje
konflikt brige majka/dijete udara uvijek desno lateralno. U malom mozgu, a tie se mlijene lijezde lijeve dojke.
Zadesi li pacijentkinju daljnji isti konflikt, ali za drugo dijete ili za njenu majku, onda oba ova konflikta udaraju u isti
relej i daju Hamerova arita. Ako pacijentkinju zadese dva daljnja konflikta ataka za lijevu stranu stomaka ili lijevu
stranu dojke (peritonealni ili pleuralni mezoteliom), onda e sve da udari na desnu stranu malog mozga, koja e tad
pokazati pet aktivnih HH sa konfiguracijom mete, dok na lijevoj strani nee biti ni jedan jedini.
Ako su dva konflikta udarila na dvije razliite hemisfere malog mozga, onda govorimo o "izofrenoj konstelaciji
malog mozga". Sa ovim je skopan poremeaj na emotivnom nivou na paranoidno-sumanut nain (emotivna
sagorelost), a da ovo nema utjecaja na sposobnost formalno-loginog rasuivanja. Npr. : "Ja kao da sam sagorio,
potpuno sam prazan, bez ijednog osjeanja."
Sr velikog mozga
Ovako neto bi takoer bilo mogue u sri velikog mozga. Ovdje je sadraj konflikta i odnos prema organu uvijek
povezan sa temom konflikta.
Korteks velikog mozga
Kod releja u kori velikog mozga je ovo mogue sa jednim izuzetkom - duktalnim ulkusnim karcinomom mljenih
puteva, koji je opet vrsto skopan u smislu strana i injenice da li je u pitanju denjak ili ljevak, sa relejima za
mlijenu lijezdu u malom mozgu.
Ovdje, naime, u igru ulazi jedan sasvim novi momenat. Kod konflikata kojima upravlja kora velikog mozga
odnos od releja u mozgu do organa nije vie tako jasan kao u malom mozgu. Jer kako je samo jedan dio organa
paran, ovdje je kriterijum denjak-ljevak onaj koji zajedno sa trenutnom konfliktnom situacijom odluuje koji relej u
mozgu sad moe da postane HH i koji je organ onda pogoen. Odnos mozak-organ je svakako uvijek jasan.
Dakle, ako jedna ljevakinja oboli od konflikta identiteta, onda je HH na desnoj hemisferi (temporalno), a na
organskom nivou imamo ulkus eluca ili ulkus unog voda. Ali ako ona nakon ovog oboli od ponovnog konflikta
identiteta u nekoj drugoj stvari, onda ona vie ne moe da reaguje korteksom desne hemisfere velikog mozga,
nego je HH lijevo temporalno, a na organskom nivou nalaze se ulceracije rektuma, koje u pcl-fazi postaju hemoroidi
ako su ulceracije smjetene u blizini analnog otvora. Dokle god su oba konflikta (desno i lijevo kortikalno) aktivna
pacijentkinja je u izofrenoj konstelaciji. Pitanje kako e jedan konflikt biti doivljen (enski ili muki) i gdje e onda
u mozgu da udari ne zavisi samo od aktuelne hormonalne situacije (postmenopauze, trudnoa, anti-bebi pilule,
ovarijalna nekroza itd.), nego i od tog da li je pacijent denjak ili ljevak. Upravo ovako se mijenjaju i konflikti,
odnosno njihov sadraj moe da bude ukraden ako su se promijenili preduslovi (konfliktna konstelacija, hormonalni
status.). Oni onda mogu da "skoe", da npr. od jednog ulkusa rektuma moe da postane ulkus eluca i obratno.
Odnos izmeu mozga i organa je u svakom sluaju jasan, odnosno ako je neki konflikt jednom udario onda je
pogoen sasvim odreeni njemu pripadajui organ sve dok je konflikt aktivan i dok nije preskoio na drugu stranu
pri promjeni hormonalnog statusa ili konfliktnih prekonstelacija.
Vano je jo rei da inervacija desne strane tijela, naravno, bez izuzetka proistie od lijeve strane malog i
velikog mozga. U ovom se ne mjenja nita od zaea pa do smrti.

ZNAAJ LJEVAKA ZA KLINIKU DIJAGNOSTIKU

Medicinu interesuju sve uzrono-posljedine veze psiholoke prirode, ako imaju toliko jak utjecaj na dijagnostiku
i terapiju kao u ovom sluaju.
injenica da je neko ljevak ni u kom sluaju nije blesava igra prirode, kako se danas na to obino gleda, jer je
ona u pogledu konflikata slina funkcionalnom iskljuenju hormona. Kako sam opisao u poglavlju o psihozama, na
prvom sluaju depresije, jedna ljevakinja prilikom prvog enskog seksualnog konflikta moe da oboli od organskih
simptoma od kojih denjakinja moe da oboli tek nakon klimakterijuma i u senijumu (kod konflikta revira).
Mukarci ljevaci prilikom jednog konflikta revira uopte ne mogu u pcl-fazi da obole od infarkta lijevog srca, osim
ako su stari i pokazuju feminine reakcije, pa i u tom sluaju na psihikom nivou nije vie u pitanju konflikt revira
nego enski seksualni konflikt. Ovo izgleda kao da je konflikt adresiran na suprotan pol. Od kompjutera mozga
prema organu u svakom sluaju tok je nepromjenjen. Po tom vidimo da injenica da je neko ljevak ima puno veze
sa seksualitetom i hormonima.

EMATSKI CT-PRESJEK VELIKOG MOZGA

Kod ljevaka i denjaka, izmeu psihikog nivoa i nivoa mozga je relacija zamijenjenih strana. Nasuprot ovom je
od nivoa mozga do nivoa organa odnos konstantan. Vjerovatno je ovo lake razumijeti obrnuto. Jedan karcinom
grlia materice uvijek ima HH lijevo periinzularno, ali samo kod denjakinja on potie od seksualnog konflikta.
injenica da li je neko denjak ili ljevak je vana zato jer odluuje o odnosu konflikt/mozak. Ovim ona, takoer,
uopte odluuje koju bolest moe da dobije pacijent kod pojedinog konflikta, npr. kod kojeg konflikta po redu
moramo raunati sa depresijom. Kod ljevakinja je to prvi seksualni (enski) konflikt, dok je kod denjakinja to
mogue samo kratko prije ili nakon menopauze, dakle kod tzv. "hormonalnog pata".
Veoma mekan mukarac moe da oboli od depresije tek ako oboli od jo jednog revir-konflikta, dakle, takoer u
"hormonalnom patu" ukoliko je denjak. Nasuprot njemu, veoma mekan ljevak e da oboliti od depresije takoer u
"hormonalnom patu" ako ne reaguje maskulino nego feminino i dobije jedan enski seksualni konflikt..
enstveni homoseksualci se pri tom ponaaju kao ene, a muevni kao mukarci.
Kod homoseksualaca ljevaka je sve obrnuto.
Blokerima seksualnih hormona se takoer moe obrnuti muka i enska seksualna reakcija.
Slino dejstvo u tom pravcu fakultativno (ne obavezno) ima i hemoterapija.
 141
Kad jednog dana Nova medicina bude osnova kompletne medicine i biologije, moi e da se shvati
kakvo zastraujue dejstvo je imala danas etablirana medicina sa svojim eksperimentisanjem sa seksualnim
hormonima. U odsustvu jednog koncepta, ovakva teta se pravi svakodnevno, a najgora posljedica toga (ovdje
spada i upotreba anti-bebi pilula) je uzrokovanje "skoka" HH sa jedne na drugu stranu. Ova transpozicija
Hamerovih arita uslovljena hormonima, odnosno njihovom blokadom, ne samo da nije pomogla ogromnom broju
pacijenata, nego je uzrokovala rak, koji korespondira sa suprotnom stranom mozga. Rezultat hormonalne blokade
je esto individuum koji u hormonalnom smislu reaguje upravo suprotno nego to je reagovao prije hormonalne
"terapije". Npr. ena koja je prije reagovala izrazito feminino i zbog tog mogla da oboli od karcinoma grlia
materice, nakon hormonalne blokade (npr. Nolvadex) odjednom reaguje muki, a od mogunosti karcinoma grlia
materice (odnosno od karcinoma grlia materice koji je sad tu i miruje) postaje koronarni ulkusni karcinom, to
moemo da zahvalimo arobnjakim uenicima.
Meutim, u argonu kolske medicine su to sad odjednom "metastaze", odnosno male, zle elije raka koje
arobnjakovi uenici nisu uspjeli da unite, nego su se one kriom (nikad oigledno) provukle do novih organa,
pravei na svakom novom mjestu odgovarajue karcinome.
Ako se mladoj ljevakinji, koja ima seksualni konflikt sa depresijom i znacima mukih konflikata revira, straha za
revir i sekiracije za revir (karcinom bronha, angina pectoris, ulcus ventriculi), da hormonalni bloker, onda ona
odmah moe da oboli od karcinoma grlia materice.
Problem razliitosti hemisfera e nas uopte nairoko zaokupljati. Ovo je jedan od osnovnih problema
dijagnostike uopte. U mojim oima najgrublja greka se ini ako se pacijent ne upita da li je denjak ili ljevak, jer je
ovo od neizmjerne vanosti za utvrivanje kojem konfliktu pripada koje Hamerovo arite u mozgu i koja tumorska
izraslina ili nekroza na organ.

Recidiv konflikta

Jedna od stvari od kojih najvie strijepim jeste recidiv konflikta, odnosno vraanje prvobitnog konflikta. Vidio
sam mnogo ljudi koji su od toga umrli.
I bez Hamera, nije tajna da pacijenti rijetko preivljavaju ponovljeni infarkt. Ali, od kada na CT-u mozga moemo
da vidimo koliko se organizam trudi da reparira mozak-kompjuter, moemo da ocjenimo koliko je tegobno kad rana
ve u zarastanju, biva ponovo razorena. Ona onda zarasta mnogo sporije i tee nego prvi put.
Ako sebi predstavimo mozak kao ogromnu mreasto-reetkastu konstrukciju milijardi elija, onda moemo lako
zamisliti kakve se sve razliite promjene odigravaju u toku zarastanja jednog Hamerovog arita:
Obrazuje se intrafokalni i perifokalni edem, pri emu se sinapse nervnih elija jako rasteu. Uprkos tome, one
zadravaju svoju funkciju. Ova rastegnutost sinapsi je reverzibilna i poputa zajedno sa edemom pri kraju faze
ozdravljenja a da njihova funkcija ne trpi.
Oigledno je da tokom faze aktivnog konflikta i trajne simpatikotonije estoko strada izolacija nervnih elija
mozga. Organizam ovo reparira na iznenaujue jednostavan, efektivan i logian nain tako to u mreu (reetku)
modanih elija odlaze elije glije kao dodatna izolacija. Upravo to neurohirurzi u zabludi nazivaju "tumorom
mozga". Takoer, tokom ovog procesa funkcija areala mora da ostane kontinuirano ouvana.
Ne samo da funkcija pripadajueg organa mora ostati osigurana, nego Hamerovo arite praktino "ukida
struju" karcinomu, ostavljajui da ga razloe i oiste specijalno za to kompetentne bakterije.
Ako ovi procesi i funkcije, koje je priroda milionima godina uvjebavala, budu ometeni, tako da dodatno nastane
"efekt harmonike" (u kratkom periodu sinapse su rastegnute pa skupljene), pored normalne epileptoidne krize,
onda u jednom momentu dolazi do take kad mozak biva preoptereen i prestaje da sarauje. Cijela, tekom
mukom sagraena kula od karata se rui, a teta je zamanija nego prije, ukoliko u toku faze ozdravljenja ili
neposredno poslije nje nastupi recidiv konflikta.
Iz ovog razloga, po mom miljenju, recidiv konflikta je opasniji nego sljedei karcinom, naravno u zavisnosti od
tog na kojem mjestu u mozgu lei Hamerovo arite.
Uz sve ovo, dolazi i do toga da pacijent, na psihikom oiljku konflikta, istovremeno dobija svoju psihiku
Ahilovu petu, svoju slabu taku. Isti konflikt praktino poinje da ga magino privlai, odnosno on tapka u mjestu u
istoj zamci, ak ako to i zna. Dugo sam razmiljao prije nego to sam doao do zakljuka da je ovo priroda
planirala. Jelen koji je svoj revir izgubio kad je pobijeen od mlaeg jelena, u svom biolokom programu praktino
ima nalog da se jo jednom mora suoiti sa nasrtljivcem, jer samo to moe da bude smisao trajne simpatikotonije
koja starog jelena treba da dovede u stanje spremnosti da opazi svoju ansu i da ponovo osvoji izgubljeni revir.
Kad bi svuda naokolo po umi lutali izgubljeni jeleni, ovo bi unijelo haos u "jelenji poredak". Slino moramo sebi
predstaviti i situaciju kod ljudi. Ovo gledite mi se formalno nametnulo poto sam vidio mnoge recidive konflikta sa
smrtnim ishodom, a koji su logino i racionalno bili sasvim nepotrebni.
Najopasnije vrijeme oboljevanja od recidiva konflikta nije poetak pcl -faze nego je to njen kraj ili, stavie,
poetak normalizacije. Tad recidiv konflikta jo jednom razori stare rane na sva tri nivoa, a to dovodi i do "efekta
harmonike" na nivou mozga. Tada pacijent esto dosegne i drugu fazu ozdravljenja, ali onda edem udari takvom
estinom u Hamerovo arite i oko njega da pacijent od ovog moe da umre za najkrae vrijeme i to najee u
toku epileptoidne krize (koja u ovim sluajevima nastupa ranije nego obino).
Kratak primjer:
Jedna pacijentkinja, denjakinja, u periodu nakon menopauze imala je vie konflikata, (zbog preglednosti ovdje
nee biti navedeni). Ona je izdrala i preivjela sve organske simptome jedan za drugim. Konano, nakon tee
svae s muem, doivljava DHS. Radilo se o uvenoj "zloj svekrvi" koja je navodno iz dana u dan terorisala
pacijentkinju. Nedugo nakon ove svae, svekrva umre. Kratko prije toga, kod pacijentkinje je otkriven karcinom
 142
unih vodova. Na ovo, ona dobija sljedei DHS konflikta straha u potiljku, jer je rekla "samo je pitanje
vremena kad e me rak uzeti".
Ljekari su odbili svako dalje lijeenje, vjerujui da je puna "metastaza". Svekrvinom smru je konflikt sekiracije
za revir sa rakom, u vidu ulceracija unih vodova, bio neto ublaen, ali je mu tada poeo potpuno da dri
majinu stranu, okrivljujui suprugu za njenu smrt, tako da je borba tek tada bila u punom jeku.
Pacijentkinja je dola meni, traei savjet. Rekao sam joj: "Vi moete da preivite samo ako na due vrijeme
odselite od svog mua svojoj majci, gdje ete biti potpuno van konfliktnog prostora. A zatim vie ne morate da se
bojite."
Pacijentkinja se povela za ovim savjetom. Prvo je osjeala ekstremnu mlitavost i umor, ali nakon otprilike 4
mjeseca mogla je da radi po kui svoje majke. Osjeala se potpuno dobro. Poluodrasla djeca su ostala s ocem kod
kue, jer kod babe nije bilo mjesta za sve.
Jednoga dana, prvi put nakon 7 mjeseci, pacijentkinja je htjela da posjeti svoje keri u njihovoj vlastitoj kui,
vjerujui da je mu odsutan. Meutim, dok je stajala u kuhinji, on se iznenadno, bez nagovjetaja, pojavio i bez
ijedne rijei poeo da krui oko nje, provocirajui, pun prezira i agresije. Pacijentkinja dobiva recidiv DHS-a. Dva
dana nakon ovog me je pozvala. Bila je potpuno oajna. Par sati nakon DHS-a bila je potpuno ikterina (uta). Nije
mogla nita da jede i stalno je povraala zelenu u. Za dva dana je oslabila 4 kilograma. Ljekari su je ve htjeli
staviti na morfijum, jer je, po njima, to bio poetak kraja. Ja sam je smirio i podsjetio na moje prijanje opomene.
Meutim, kako je recidiv trajao relativno kratko, rekao sam joj da sam siguran da ukoliko ostane kod majke i ne
dadne se uvui u daljnju paniku, povraanje e najdalje za jednu sedmicu da prestane.
Upravo tako je i bilo. Nakon 10 dana, zove me ponovo. utica je prilino brzo popustala i ve se osjeala
relativno dobro. Bila je umorna i mlitava, ali je mogla da jede. Kako je imala iskustvo od prolog puta, brzo je izala
iz panike i ve pomalo hoda po stanu. Ljekari ne mogu da shvate zato vie nije potreban morfijum, jer "ne moe
se oekivati da ozdravi neko tko ima petostruke metastaze". Ipak moe.
elim, takoer, da vam ispriam jedan sluaj koji se zavrio smru. Pacijent je obolio od DHS-a kad je njegova
ena operisana zbog ileusa a nakon nekoliko dana morala da bude i drugi put, ponovo, operisana. Mu je vritao
od bijesa i uzbuenja, jer je vjerovao da su hirurzi zabrljali. Vjerovatno je bio u pitanju paralitiki ileus, pa hirurg nije
s tim imao nikakve veze. Ali mu je na ovo gledao drukije i smatrao je da hirurzi nisu korektno obavili svoj posao.
Sekiracija je potrajala 6 sedmica, dok ena nije otputena iz bolnice. U narednih 14 dana mu se umirio, a konflikt
je bio rijeen. Onda je kod njega konstatovan karcinom jetre, jer je njegov stomak porastao zbog ascitesa. (Ascites
je pcl-faza konflikta "atak na stomak" za suprugu, sa peritonealnim mezoteliomom koji mu je prethodio).
Nakon tumaranja kolskom medicinom, o kojem ovdje ne elim da priam, ascites se ponovo povukao,
karcinom jetre je bio jasno zahvaen ozdravljenjem. On je bio jo umoran i mlitav, ali je mogao ponovo da hoda i
osjeao se prilino dobro. Ja nemam obiaj da piem potvrde za predviene tokove bolesti, jer ivot preesto
iznenauje i deavaju se najnevjerovatnije stvari. Ali u ovom sluaju sam napravio izuzetak i napisao pacijentu, za
njegovo zdravstveno osiguranje, da e, prema mom iskustvu, najvjerovatnije da ozdravi.
Onda se desilo upravo ono to nije smjelo da se desi. ena je posjetila ginekologa, koji je zakljuio da ona u
ovom podruju ima tumor. Istoga dana biva upuena u bolnicu i operisana. Ispostavilo se da je u pitanju bila
zabluda i lana uzbuna. Meutim, pacijent, koji jedva da je bio u fazi ozdravljenja, pada u paniku i urla zbog "stare
lampavosti ljekara". Doivljava recidiv konflikta na starom oiljku, koji, mada kratkotrajan, ima veliki intenzitet i ije
rjeenje jadni ovjek ne uspijeva da preivi. Naalost, ena nije bila razumjela sistem Nove medicine i kad su me
pozvali "dijete je ve bilo u bunaru".

INA KONFLIKTA
U biologiji vladaju zakoni koje vie ne moemo da razumijemo od kada smo se navikli da mislimo "psiholoki".
Meutim, ako ponovo nauimo da razmiljamo bio - logino, ipak emo uspjeti da ih razumijemo. U ovaj bioloki
nain razmiljanja spada i razumijevanje ine konflikta.
Mi dananji, naom civilizacijom deformisani ljudi ovo "razmiljanje po ini" smatramo bolesnim, i tada govorimo
o alergijama protiv kojih se treba boriti. Govorimo o polenskoj groznici, astmi, neurodermitisu, psorijazi itd. i pri tom,
ne birajui, spominjemo razliite konflikte u sasvim razliitim fazama zajedno sa njihovim tjelesnim simptomima.
Dakle, u pitanju je prilina zbrka, u koju ovdje pokuavamo unijeti neto reda.
Osim osnovnih DHS-sina, postoje i sporedne ine. Ovo su propratne okolnosti ili propratni momenti naroite
vrste, koji su u momentu deavanja DHS-a ostali organizmu u sjeanju. Ovo mogu da budu mirisi, naroite farbe ili
zvukovi, odnosno sve vrste opaaja. Moe da postoji jedna ina po DHS-u, a moe da ih bude 5 ili 6 istovremeno.
Nebitno je da li mi ovim inama kasnije pridajemo psiholoki znaaj ili ne, one su jednostavno u programu.

PRIMJER: POLENSKA GROZNICA

Nekad, kad se svjee pokoena trava ostavljala u malim plastovima, da bi se prosuila i da je tako prije
definitivnog skupljanja rosa to manje pokvasi, ovi mali plastovi su, naroito na selu, bili najromantinija, najjeftinija
i samim tim i najomiljenija mjesta za prvu tjelesnu ljubav. Ako bi pri tom dolo do kakve vee neprijatnosti, to je
esto bio sluaj, onda bi miris svjeeg sijena obadvoje ljubavnika stalno podsjeao na katastrofu koja se tada
desila. Katastrofa nije uvijek za oboje bila katastrofa, takoer nije za oboje znaila bezuslovno DHS, nego esto
samo za jednog od ljubavnika. U tom sluaju, mi bismo govorili o polenskoj groznici ili alergiji na polen. Za
polensku groznicu, koja je naravno ve faza ozdravljenja, ovjeku u nekim sluajevima nije potreban ni polen. Isti
efekat moemo imati ako u televizijskoj emisiji doivimo seljaka koji kupi sijeno.
 143
Ono to je naroito, i to treba u prirodi da nam veoma pomogne, jeste injenica da se, doivljavajui
"recidiv sa osnovnom inom", automatski moemo nai na svakoj pojedinanoj "sporednoj ini" ili tavie na svim
sporednim inama, i obratno.
Naravno da svaka sporedna ina ima odgovarajui samostalan i zaseban aspekt konflikta, zasebno Hamerovo
arite u mozgu i zasebne promjene na organima.
U navedenom sluaju, ako je kod partnerke bio u pitanju DHS, ona prije svake polenske groznice, esto i
istovremeno, dobija recidiv seksualnog konflikta sa karcinomom grlia materice. Dakle, ne slutei nita, ona odlazi
na odmor na selo u vrijeme kosidbe i poslije se udi kako joj je izostala menstruacija. Recidiv konflikta se, naravno,
brzo ponovo rjeava samim povratkom kui i izolacijom od ina. Meutim, tada ve prijeti nova katastrofa, ako se
sluajno ode do ginekologa i ovaj ustanovi poetni stadijum karcinoma grlia materice.
Zbog ovog, obavezujem sve moje uenike da briljivo i podrobno ispitaju DHS sa svim inama.
Pri tom uvijek treba imati na umu da se ne radi, kako smo ranije mislili, o alergijskim smetnjama, nego da su u
pitanju pravi i dobri oslonci mislima, koji treba da upozore organizam na vrstu katastrofe koja se prije dogodila.
Nije dovoljno da samo pronaemo osnovne i sporedne ine, nego pacijentu sa najveim strpljenjem moramo
sve da objasnimo, i to tako da on ubudue sa zadovoljstvom pozdravi ove simptome, a ne da od njih dobije paniku
i da pri tom zna da stvarni konflikt jo uvijek nije rijeen kako treba. Ovaj posao esto nije nimalo lagan u vremenu
kada postoji samo "simptomatska medicina" i kad svaki upadljivi simptom namee "neophodnost terapije". Kod
pacijenata koji ne mogu, nee ili ne smiju da shvate sistem Nove medicine, sve se svede na uzaludno muenje.

PRIMJER: SENEGAL-BRISEL
Jedan brani par leti iz Senegala za Brisel. Za vrijeme leta mu dobija srani infarkt. On je bijel kao kre,
oteano die, leei na podu, u prolazu izmeu sjedita aviona, katastrofa. Njegova ena strijepi od smrti, koja
moe da nastupi svaki as. Meutim, on ne umire. Avion se sputa u Briselu, njega odvoze u bolnicu, gdje nakon
izvjesnog vremena ozdravi.
Za suprugu ne samo da je let predstavljao pakao, nego su to bile i tri naredne sedmice. Za to vrijeme ona je
izgubila na teini, nije mogla da spava, stalno je strahovala za muevljev ivot.
Bioloki gledano, ona je oboljela od konflikta smrtnog straha i brige (za nekog drugog). Nakon ove tri strane
sedmice, konano, s poboljanjem muevljevog zdravstvenog stanja, ona uspijeva da se umiri i dolazi do
konfliktolize. Pacijentkinja je imala sreu da je iz Afrike sa sobom ponijela bacile TBC. Naredne tri sedmice ona je
imala nono znojenje sa blago povienom temperaturom, naroito pred jutro, presvlaei se po pet puta u toku
noi. Na pluima je imala ovalno arite (adenokarcinom alveola), koje je pomou tuberkuloznih bakterija kazeozno
nekrotizovano i poto je bilo iskaljano, ostavilo je malu kavernu, tzv. parcijalni emfizem plua.
U narednom periodu pacijentkinja doivljava mnogostruke periode znojenja, nekad krae, nekad due.
Neposredno prije poetka jednog dueg perioda znojenja, karcinom plua je pronaen prije nego to su
acidorezistentni tapii tuberkuloze imali vremena da ga razgrade i da bude iskaljan. Od tada je pacijentkinja
vaila za tekog plunog bolesnika. U prvom navratu, "zbog sigurnosti", htjeli su da odstrane jedno pluno krilo, i
da uz to primjene hemoterapiju i terapiju zraenjem, sa uobiajenim mjerama. Meutim, od svega se odustalo kad
su na drugoj strani otkrivena i druga ovalna arita. Pacijentkinja je proglaena za inkurabilnu i prognozirana joj je
skora smrt.
Kako je Nova medicina u Belgiji donekle poznata, naao se ljekar koji je pacijentkinji rekao da "samo dr Hamer
moe da rijei ovako teke sluajeve". Tako je ona dospjela kod mene.
Rjeenje sluaja stvarno nije bio jednostavno, jer je pacijentkinja imala prilino neobinu inu. Kad smo nju
uspjeli da pronaemo, ostalo je bila samo rutina.
Koja je ina bila u pitanju?
Konflikt brige i smrtnog straha nije bilo teko ustanoviti. DHS je bio tako dramatian da se nije mogao previdjeti.
U poetku sam mislio da je vrlo vjerovatno da su muevljevi ponovljeni srani napadi (angina pectoris) bili razlog da
je supruga morala izdravati ponovljene atake smrtnog straha. I da se ovo ispostavilo kao istina, bilo bi sve jasno
kao dan. Meutim, ena je insistirala na tom da se mu nakon infarkta osjea sasvim dobro i da nije vie nikada
imao napad, niti je letio avionom.
Onda sam doao na spasonosnu pomisao i upitao je: "Da li je neko iz blize familije ili prijatelja u meuvremenu
letio avionom?" "Da, gospodine doktore, ali se pri tom nije nita desilo. Ali sad kad me pitate, pade mi na pamet da
je poslednji period znojenja bio kad se moja kerka vratila avionom sa Tenerifa, nakon odmora koji je trajao tri
sedmice. Mislite da bi ovo moglo imati veze? Svakako se sjeam da me je, sve vrijeme dok je ona sa svojom
porodicom bila odsutna, muila nesanica, da sam omravila i stalno mislila: 'Samo da oni ponovo stignu'."
Ostatak je bio rutina. Moglo se veoma egzaktno rekonstruisati da je pacijentkinja, svaki put kad bi neko od
lanova familije (sestra ili djeca) nekud odletio avionom, padala u panian strah koji sebi nije mogla da objasni
razumnom analizom. I uvijek kad bi se ovaj lan familije vratio nazad, ona bi imala periode nonog znojenja. I
taman je sad poinjao dui period nonog znojenja i subfebrilnih temperatura sa kaljem. Tada je napravljen
rentgenski snimak i stvar je otkrivena.
U ovom sluaju, druga ina jednog kolosjeka bio je - avion . .
Kao to se eljeniki kolosjek sastoji od dvije ine, tako je pacijentkinja, prilikom dramatinog muevog infarkta
u avionu od Senegala do Brisela, oboljela od dvije komponente konflikta:
konflikt brige i smrtnog straha za mua zbog sranog infarkta
konflikt straha od aviona, jer su u avionu bili tako bespomono zatoeni
 144
Obe komponente su bile kompleksno povezane, tako da bi kod svake pojedinano automatski izbio
konflikt brige i smrtnog straha. Moemo to rei i na drugi nain: od tada je bila alergina na srane napade (koji se
na sreu nisu ponavljali) i na avione.
Terapija se sastojala iz toga da pacijentkinja postane svjesna uzrono-posljedinih veza, da se uzrok otkloni i
da se zatim ne ini nita, nego, ako je mogue, da se majci prirodi ne smeta. Ovo znai: pacijentkinja se znojila jo
3-4 sedmice, zatim su se na mjestu plunih arita vidjele samo male kaverne.
Danas se pacijentkinja osjea dobro.

PRIMJER: ZASPAO ZA VOLANOM

Jedan ovjek vozi autoputem izmeu Brisela i Ahena (Aachen). Kod Litiha (Lttich), zaspi za volanom. Nakon,
otprilike, jednog kilometra, budi se, prestraen, jer motor proizvodi drukiji zvuk poto njegova noga ne pritiska
papuicu za gas. On oboljeva od konflikta "ne vjerujem svojim uima".
U istom momentu dobio je tinitus u lijevom uvu. Od tada on redovno dobija tinitus:
ujutro, kad se probudi
uvijek kad vozi auto, a motor se gui, znai pri odreenoj frekvenciji zvuka.

PRIMJER: PREGAENA MAKA

Jedan voza automobila nesretnim sluajem pregazi maku. Zaustavi kola, da bi vidio da li joj se moda moe
pomoi, ali ona je bila mrtva. "O, boe," pomislio je, "jadna maka, kako se to samo moglo desiti?" Gledajui
izmrcvarenu maku, kako lei, osjeti da su mu udovi klonuli.
Godinu dana nakon ovog, dotrala mu je u susret neka izgubljena maka koju je njegova ena spontano uzela u
ruke. Obadvoje su je veoma zavolili. Pred vee, nakon posla, obiavao je da mazi maku, sjedei u stolici. Sve je
bilo u redu dok je maka redovno dolazila kui. Meutim, kad bi se desilo da zakasni, on bi u momentu oboljevao
od "alergije" na makino odsustvo. Jer svaki put bi iskrsnula slika pregaene make. Svaki put bi zapao u paniku:
"Nije, valjda, neko nau maku zgazio, ne smijem pomisliti, ako sad lei negdje na ulici kao jadna maka onda."
Sa makinim ponovnim pojavljivanjem u kui, on bi dobijao akutnu alergiju, rasprostranjenu na koi ruku,
podlaktica i lica, sa crvenilom i oteenou. U stvari, ovo je bilo ozdravljenje prethodnih malih ulceracija na koi.
Koni alergijski testovi su jasno pokazali alergiju na make.
Mi smo do sada vjerovali da su sve to bolesti koje se moraju hitno lijeiti. Ovo gledite je potpuno jednostrano,
jer su u pitanju ostaci naih instiktivnih sposobnosti, alarmni signali. Kod bronhijalne astme i kod laringealne astme,
to su dvije alarmne sirene, koje hoe da nam kau: "Panja, kod ove kombinacije, desilo se prije to i to."
Na ovu temu, dva kratka primjera:

PRIMJER: BOKSER U AUTOMOBILU

Da bi proetali, dovezli smo se do parka automobilom, sa naa dva psa boksera.. Nakon etnje, trebalo je da
psi ostanu u kolima dok mi na brzinu popijemo olju kafe. Kako je bilo vrue, prozor automobila smo ostavili
poluotvoren. Jo nikad se nije desilo da psi iskoe kroz prozor. Meutim, ovog puta naiao je neki naroito drak
pripadnik njihove vrste, koji je odmah morao biti protjeran. Ovim povodom, etvorogodinji bokser mono i
elegantno skae kroz poluotvoren prozor automobila. est godina starija enka boksera slijedi ga, ali stara dama to
ne uspijeva tako elegantno. Ona se debljim dijelom tijela zaglavi, zatim se prevrne i grubo udari o tlo zadnjim
dijelom, zaradivi napuklu karlicu, s kojom se muila tri mjeseca.
Od ovog dogaaja, ni najslaim zalogajem nisi mogao da je namami da jo jednom ue u na automobil.
Odlazila bi do vrata, a onda bi se odluno okretala: "Dragi gospodaru, kobasicu bih vrlo rado, ali u auto vie ne
ulazim, jer se iz njega moe ispasti..."
Ono to jednoj enki boksera ne moe ni sluajno da se desi, nama ljudima se deava redovno.

PRIMJER: LANANI SUDAR

Jedna efica pedicije doivi sa svojim kamionom lanani sudar. U retrovizoru je vidjela kako autobus juri i
udara zadnji kraj njenog vozila. Kako je u pitanju ljevakinja, doivljava ovom prilikom konflikt prepadanja sa
strahom i konflikt frontalnog straha (ovdje konflikt nemoi "ne mogu nita da preduzmem") sa odgovarajuim
Hamerovim aritima desno frontalno.
Kad se stvar sredila, uprkos kalju nije pronaen odgovarajui bronhijalni karcinom ni ciste skrznog luka, ali su
zato oba Hamerova arita u mozgu bila vidljiva. Ona su, naravno, odmah proglaena za tumore mozga i
operisana. Ovo se dogodilo 1982. Nekoliko godina kasnije, pacijentkinja doivi skoro identinu saobraajnu
nesreu, ali ovog puta nije bio autobus. Sve se odvijalo gotovo isto kao prvi put. Ljekari neurohirurke klinike su
rekli da je tumor desno frontalno ponovo narastao. Pacijentkinja biva ponovo operisana. Sve se ponovi i trei put, i
ona bi po trei put operisana, jer je tumor ponovo narastao.
U meuvremenu je vie puta bila u situaciji da gotovo doivi lanani sudar i ve je postala alergina na lanane
sudare. Par puta je bilo "sasvim gusto". Sad treba da bude operisana etvrti put, ukljuujui hemo i zraenje, jer
ovog puta su pronaene promjene na pluima i ciste skrznih lukova, to je proglaeno za metastaze tumora
mozga. Srenim sluajem, ona upoznaje Novu medicinu.
Pacijentkinja sad konsekventno vie ne vozi sama.
Znaaj "ina" u Novoj medicini, bilo da je u pitanju ovjek ili ivotinja, jeste u tome da pacijent, koji je doivio
jedan bioloki konflikt, nailaskom na inu lako doivljava recidiv konflikta. Pri tom recidiv moe da pravi samo jedna
komponenta konflikta (vidi alergiju na avione). Ve ovo je dovoljno da se izazove potpuni recidiv konflikta. Ovakvi
recidivi prolaze neprimjeeno pored naeg intelektualnog razumijevanja. Mi ih moemo shvatiti i izbjei samo
 145
intuitivno. Ono to mi ljudi tek nakon tree operacije inimo korektno ("uenje na grekama") ivotinje to
ine instiktivno i pravilno nakon prvog puta.
Mi moramo da upoznamo sasvim novu dimenziju miljenja, jednu vrstu intuitivnog biolokog shvatanja. Bioloki
konflikti nas vraaju nazad u surovu stvarnost. Ne samo za ivotinje, ve u principu i za nas ljude pri tom se radi o
ivotu i smrti.

VISEI KONFLIKT ILI KONFLIKT U RAVNOTEI

na primjeru psihoza i motornih, odnosno senzorinih paraliza
Nova medicina ima itav niz specijalnih sluajeva i specijalnih konstelacija, kao to je npr. fenomen da rak za
vrijeme trudnoe prestaje da dalje raste, od njene desete sedmice, jer novi ivot ima apsolutnu prednost. Uprkos
ovome, konflikt nije automatski rijeen samom trudnoom, nego je za izvjesno vrijeme storniran, odnosno odgoen.
Ako se desi da do kraja trudnoe ne doe do pravog rjeenja konflikta, on se ponovo vraa nazad, i to u momentu
nastupanja poroajnih bolova. To je, onda, esto konstelacija za takozvane poroajne psihoze. Ovdje nailazimo na
fenomen da konflikt, sa svim to mu pripada, ostaje da visi u vidu ravnotee. Za sve vrijeme trajanja trudnoe,
konflikt niti nestaje niti tee dalje.
Slina situacija je kod konflikta u ravnotei. To je konflikt koji nastaje DHS-om, ima odgovarajue Hamerovo
arite i korelat karcinoma na organskom nivou, meutim, njegova aktivnost je veoma redukovana, iako nije
potpuno rijeen. S jedne strane, ovakav konflikt je relativno bezopasan, jer ne postoji konfliktna masa, tako da u
smislu raka nema ili skoro da nema aktivnost.
Tipian primjer za ovakav esto visei konflikt je motorni konflikt, koji pogaa motorni centar (Gyrus
praecentralis) modanog korteksa, tako da se javlja oduzetost. Paraliza "visi", to znai da ne prolazi nego traje.
Ovo stanje se esto oznaava kao multipla skleroza. Takav visei konflikt dobija novu dimenziju i kvalitet ako na
drugoj modanoj hemisferi dobije isti ovakav konflikt jednim novim DHS-om. Tokom aktivnosti oba konflikta,
pacijent postaje upadljiv, udnovat, izofren. Jer su tad ispunjeni uslovi za izofrenu konstelaciju, koja uvijek
nastupa kad pacijent na obe strane mozga ima isti aktivan konflikt, bilo da se radi o sri velikog mozga ili o
korteksu.
Pacijent je u pravom smislu rijei "podjeljena linost". Vjerujem da se znaaj viseih konflikata ne moe dovoljno
dobro ocijeniti. Takozvane duevne bolesti su najee bolesti uopte, ee ak od sranog infarkta. I veina ovih
jadnika po duevnim bolnicama tamo su jer imaju ovakav visei konflikt, na koji se s vremena na vrijeme nadovee
isti ovakav novi konflikt (po nesrei s Hamerovim aritem na drugoj hemisferi), to pacijenta dovede do "ludila".
Pacijenti koji postanu upadljivi po dramatinosti, svi su oboljeli, prema mojim iskustvima, od jo jednog, dodatnog,
treeg konflikta ili imaju takozvanu "biomaninu konstelaciju" (vidi poglavlje o psihozama).
Ovo znai da su pacijenti sa dva takva konflikta u razliitim hemisferama mozga nedramatino izofreni,
odnosno nita vie dramatini od jednog pacijenta oboljelog od raka.
Pacijenti koji postanu dramatino psihotini, preduzimajui razliite dramatine akcije, kao to je urlanje ili
napadi ekstremne uzrujanosti, oboljeli su, kako rekoh, od jo jednog, treeg dodatnog konflikta. Razumljivo je da
do sada nijedan psihijatar nije mogao da d informaciju o uzrono-posljedinim vezama i diferencijaciju u ovim
pitanjima. Za ovakvom vrstom konflikata do sada nije nitko ni tragao. Psihijatri dosadanjeg tipa i ne nalaze uopte
za neophodno da komuniciraju sa "ludim ovjekom" i esto im je to ispod asti. Psihotian ovjek se do danas
smatra "otpadnikom vrste", biem sa kojim se u osnovi ne moe saivjeti. Kao posljedica ovog, svi psihotiari
bivaju "primireni", kako se kae u fah-argonu, ili posredno nazivani izvorom trankvilajzera. Ovaj teatar od
"primirivanja", jer je vriska u bolnici nepoeljna, ini se da je, svakako, za pacijenta ono najnepoeljnije od svega
to se da uiniti. Konflikti se zamrzavaju i postaju visei, tako da pacijent praktino ostaje trajno izofren i tek sad
ne nalazi izlaza iz svojih konflikata. Naroito zbog injenice da je drutveno likvidiran (trajna hospitalizacija ne znai
nita drugo), za njega se otvara jedna ljudska i drutvena praznina, od koje moe da pobjegne samo ukoliko
ostane da sjedi na svom bijednom mjestu u duevnoj bolnici, kao izoptenik iz drutva.
Dragi itaoci, ako proitate poglavlje o izofrenijama, odnosno psihozama, vidjeete da su mnogi tu opisani
pacijenti imali takav visei konflikt, prije nego to je nastupio drugi i odveo ih u "ludilo". Svjestan sam da su pojedini
od ovih sluajeva s pravom mogli biti predstavljeni u drugim poglavljima, ali radi se o tome da ti, dragi itaoce,
shvati sistem, jer onda sve postaje jasno samo po sebi.
Veliki procenat onih koji su u duevnim bolnicama jesu pacijenti sa paralizama i njihovim posljedicama. Do
oduzetosti dolazi uglavnom+ uslijed motornog konflikta i Hamerovog arita u Gyrus praecentralis-u, pri emu,
nakon DHS-a, konflikt najprije traje, zatim biva oslabljen, ali nikad potpuno rijeen. Jer, za to vrijeme psiha
pacijenta ne ostaje po strani. ak kod djece i ivotinja nalazimo kao konsekventan sljedei DHS konflikta gubitka
osjeanja za sopstvenu vrijednost. DHS najee nastaje u momentu kad pacijent osjeti da je oduzet. To moe i da
bude gubitak osjeanja za sopstvenu vrijednost u pogledu sporta ili konflikt centralnog tipa, koji se tie kompletne
linosti. Zatim slijede osteolize kostiju, koje opet povlae za sobom deformitete kostiju. Vremenom dolazi do
revalorizacije, pri kojoj pacijent moe osjeaj za sopstvenu vrijednost da unekoliko izgradi na niem,
transformisanom nivou. Ovo onda rezultira rekalcifikacijama i time cementiranjem "obogaljenosti", to ponovo moe
da ima posljedice u psihijatrijskom smislu.
Deformacije kostiju, kao to je skolioza, koje su rezultat jednog dugog psiho - cerebro -organskog procesa, vrlo
je problematino operativno korigovati, bar dok se ne pozabavimo nastankom ovih procesa, odnosno psihom
pacijenta.
Tako tavore nai "bogalji" u duevnim bolnicama. Njihovo stanje je izazvao relativno mali povod, koji je odmah
mogao da se izgladi, ali ije su posljedice i posljedice ovih posljedica katastrofalne. Ako pomislimo koja bi vrsta
medicinara bila neophodna ovim jadnim ljudima, onda znamo da to sigurno nije dananja vrsta arogantnih
 146
medicinskih milionera, koji uobraeno lebde kroz bolesnike sobe, parajui nosom nebo, konstantno u
pratnji njihovih profesionalnih mahaa glavom znaajnog pogleda, takozvanih asistenata.
Medicina e u budunosti biti teka i predivna. Mi moramo nai put nazad do ljudskog nivoa, koji su ljekari naih
predaka imali ve hiljadama godina ranije, a koji smo mi izgubili.

AVOLJI KRUG
Kad su, ranije, pacijenti koji su bili kod mene zbog rjeenja konflikta i terapije, ponovo odlazili na terapiju kolske
medicine (radikalna operacija, zraenje i citostatici) skoro su svi zavravali smrtno. Tu moe da se ozdravi samo
sluajno i to neko tko nije ni imao aktivan karcinom, nego stari inkapsulirani karcinom. Meutim, ako su pacijenti
ostajali do svog ozdravljenja u bolnicama bez panike, slinim sanatorijumima, sa malim intenzivnim odjelima, onda
ih je 95% preivljavalo.
Izmeu je avolji krug. Moemo ga opisati kao jedno sve bre odvijanje uzrono - posljedino povezanih
dogaaja na sva tri nivoa (psiha, mozak i tijelo) sa ishoditem u prvom oboljenju, dijagnozi i njome uzrokovanom
oku, zatim drugom oboljenju (zbog oka od dijagnoze) i njegove dijagnoze sa okom zbog prognoze. Izmeu
ovoga, svakako da mogu da postoje simptomi faze rjeenja, koji su najee odmah pogreno interpretirani od
strane kolske medicine, to jo produbljuje avolji krug kod pacijenta.
Kad ljudi ne bi razmiljali o svojoj bolesti i kad se ne bi dali uvui u paniku, onda bi od stvarnog prvog oboljenja
raka samo mali broj umirao i to praktino oni iji bi konflikt bio prekasno rijeen ili ne bi bio nikako rijeen. Po mojoj
procjeni, radi se o procentu od 10-20%. Od ovog procenta, moe najvei dio njih je da ozdravi, ako uspije da rijei
konflikt uz pomo pametnih ljudi iz svoje okoline..
Danas veina pacijenata oboljelih od raka umiru od paninog straha, a uzrok ovom strahu su sami ljekari.
Jatrogeno, odnosno ljekarsko pravljenje panike pesimistikim prognozama, i slino, vodi u novi konflikt-ok i u novi
rak, tzv. "metastaze" (koje kao takve uopte ne postoje).
Ovo ilustruje sluaj iz Austrije gdje, prema javljanju od 7.10.99. u svim austrijskim medijima, saznajemo
sljedee. Jedna sekretarica ginekologa je ve 6 godina, kod ukupno 140 pacijentkinja sa histolokom dijagnozom
"zloudni rak", "uklanjala" briseve i pisala im da je "sve u redu". Da je pacijentkinjama dijagnoza bila saoptena i da
su stavljene na odgovarajue (pseudo) terapije (hemo i operacije), onda bi u meuvremenu, u skladu sa slubenim
statistikama, 130 -135 ovih pacijenkinja bile ve mrtve. Ovako ni jedna jedina nije bila umrla. Jedna jedina imala je
ponovo pozitivan bris, a sve ostale vae za "neobjanjivo spontano izljeene", to se po dananjim navodima
deava jednom u deset hiljada sluajeva. Sad odjednom njih 140. Oigledno da je po srijedi obmana, la i prevara.
Sama drava je prevarant.
Ipak je svim ljekarima moralo pasti u oi da ne postoji objanjenje za injenicu, koja je, hvala bogu, svima
poznata, da u ivotinjskom svijetu samo ekstremno rijetko nailazimo na drugi rak. Tek u poslednjem stadijumu
tekih tjelesnih smetnji, kad ne moe da se kree ili brani, i ivotinja moe da oboli od konflikta gubitka osjeanja za
sopstvenu vrijednost sa rakom kostiju.
Znamo da kod svih oboljelih od raka, to mogu da potvrdim i ja svojim vlastitim iskustvom, pri postavljanju
dijagnoze samo 1-2% pacijenata pokazuju ovalna pluna arita. Dvije ili tri sedmice kasnije napravljeni kontrolni
snimci pokazuju ovalna pluna arita u 20-40% sluajeva, to je znak DHS-a konflikta smrtnog straha, koji skoro
redovno udari sa brutalnim saoptavanjem dijagnoze. Ovakav intelektualni smrtni strah, za koji ne postoji nikakva
nuda, to se vidi u sluajevima ivotinja, izazvan je iskljuivo ignorancijom ljekara. Ovaj jatrogeni ok je danas
najei uzrok smrti kod oboljenja raka. Uz ovaj ok smrtnog straha od dijagnoze, dolaze jo bezbrojne muke
izazvane prognozama. Kasnije e svi ovi ljekari slijegati ramenima i tvrditi da je sve bio veliki nesporazum.
Ovo nije istina.
Jadni moji pacijenti, rastrzani izmeu dvije strane. S jedne strane, mnogi su razumjeli Novu medicinu, ali kad se
pojavi visoko seriozni ef odjela, sa svim ostalim ljekarima ispod sebe, koji svi do jednog ozbiljno kimaju glavom,
odobravajui ono to je bog-ljekar u bijelom mantilu izrekao kao apsolutno pouzdanu pravu prognozu (za pacijenta
smrtna presuda), koji od ovih jadnih smrtno ranjenih pacijenata jo ima srca, morala i zagrienosti da proturjei
kolosalnoj linosti profesora.
Muiteljska mainerija je u stalnom pogonu i praktino ne postoji ansa da se umakne ovom "programu". Nakon
nekoliko mjeseci, skoro svi se nau na samrtnoj postelji. Uspije li neko umai ovim razjapljenim raljama oficijelne
medicine, onda sigurno nee izbjei ispitivanja u svrhu kontrole i praenja bolesti. Pacijent biva kontinuirano
posmatran i sve to ne pae biva suspektno na novi rak, odnosno "metastaze". Kratko prije redovnog kontrolnog
pregleda je jadni pacijent danima u smrtnom stresu. Onda slijedi rezultat: "Trenutno se ne mogu utvrditi
metastaze." "Hvala bogu", misli pacijent "jo tri mjeseca ivota due".
Uz ovo, naravno, dolaze bezbrojni drutveni strahovi. U najgore spadaju zapitkivanja puna saaljenja: "Moe li
se? Kako ide?" Pacijent osjea da je svuda gledan kao kandidat za umiranje, koji se ne uzima kao potpuna linost,
jer e on ipak uskoro da umre. Mnogi ljudi mu nerado pruaju ruku, bojei se da bi stvar mogla biti zarana. Pa,
ak, ako pacijent i uspije za sebe samog da izie iz avoljeg kruga i da osvoji ponovo hrabrost i samopouzdanje,
odmah u prvoj sljedeoj situaciji e mu sredina bezosjeajno nabiti na nos da je on ipak "bolestan od raka".
Ispred ove medicinsko neljekarske i drutveno nehumane pozadine stoji jadni pacijent u totalnoj dilemi. Nitko ne
moe argumentovano da govori protiv Hamerove Nove medicine, ali je uprkos tome satanizovana na sva zvona.
Jo je mnogo gore to da razliiti simptomi i stanja bivaju sasvim razliito interpretirani. Na primjer, vagotonija je
u Novoj medicini veoma dobar znak ozdravljenja. Istina je da ona ponekad mora biti medikamentozno koena, ako
Hamerovo arite u mozgu suvie otekne, ali u principu vagotona faza ozdravljenja neophodna je i eljno
iekivana.
 147
Sasvim suprotno je u dananjoj oficijelnoj medicini, u ijem se rjeniku izrazi simpatikotonija i
vagotonija upotrebljavaju kao pojmovi vezani za "vegetativne smetnje", vagotonija je teki "poremeaj cirkulacije" i
"poetak kraja".
Iako se pacijent (ako nije u pitanju rak kostiju, gdje zbog rastezanja periosta nastaju jaki bolovi) u vagotoniji
osjea veoma dobro, ima dobar apetit i san, svi medicinari kolske medicine, koje pacijent neoprezno trai, prorei
e mu skori kraj. I, iako bi vagotoniju morali poznavati kao stadij rekonvalescencije nakon infektivnih bolesti
(pomislimo samo na kuru leanja kod tuberkuloze), svaki medicinar je sklon da kae: "Da, ali kod raka je to neto
drugo."
Ima i tu istine, kad se uzme u obzir da je rak u principu dvofazna bolest. Simpatikotona faza aktivnosti konflikta,
u kojoj pacijent ima prividne smetnje perifernog krvotoka, lo apetit i nesanicu, za kolske medicinare je do sada
predstavljala rak. Duu fazu ozdravljenja, koja takoer pripada oboljenju raka, kolski medicinari nisu registrovali
kao fazu. Pa ako su je ponekad i vidjeli u ekstremnoj formi, onda je to stvarno i bio poetak kraja, jer je pacijent
kratko potom umirao od edema mozga.
Poenta:
Pacijent ne moe da se vozi na dva kolosjeka, jer prognoza kolske medicine ometa terapiju. Pacijent sa rakom
kostiju u fazi ozdravljenja dobija u kolskoj medicini odmah morfijum, esto i protiv njegove izriite volje. Ovim mu,
zajedno sa bolovima, biva oduzeta i volja da istraje. Smrt je onda jo pitanje dana ili sedmice. Ali ako pacijent zna,
kao to to moji pacijenti znaju, da je ovaj bol u osnovi neto dobro i prolazno i ako zna zbog ega bol nastaje, onda
on mobilie nesluene snage i ne osjea ovaj bol kao neto loe i strano, kao kad mu je govoreno da e se bolovi
sve vie pojaavati i odvesti ga u smrt.
Tek kad pacijent doe na lijeenje ljekarima Nove medicine, koji su njome ovladali, kako teoretski tako i
praktino, uz to jo u jednoj bolnici slinoj sanatorijumu, bez panike, tek tad definitivno izlazi iz avoljeg kruga, i
moe da ozdravi kad ima svijest o tome da njegovu bolest ovdje poznaju, mogu da naprave pravu procjenu stanja i
da je kompetentno lijee. I tek tad e vie od 95% pacijenata preivljavati, dok u avoljem krugu mogu da prezive
jedva 1 ili 2 od stotinu.

PRIMJER: "METASTAZE" VE U MALOM PRSTU!

Jedan ovjek od 45 godina preivjeo je tri raka (rak bubrega, karcinom medijastinuma, karcinom okruglog
arita na pluima). Osjeao se zdravo i sposobno i otiao ponovo da radi kao voza kamiona. Radio je 14 dana
bez ikakvih tegoba i nije ga to ni iscrpljivalo. Nakon 2 sedmice u firmu je doao ovjek iz zdravstvenog osiguranja i
zahtijevao da "oboljeli od raka" odmah prestane sa radom, jer on po svim pravilima mora biti poslan u penziju.
Zdravstveno osiguranje nije spremno dalje da plaa sumnjive sluajeve, jer to da je pacijent obolio od raka radno
sposoban ne moe da bude dugog vijeka. Pacijent biva momentalno skinut sa svog vozakog sedita i poslan u
invalidsku penziju. Tada pacijent oboli od DHS-a konflikta revira i biva psihiki i emotivno uniten.
Meutim, on uspijeva da izie na kraj i sa ovim stranim udarcem. Saoptio mi je to nakon 8 sedmica, poto je
ponovo izgubio par kila na teini.
Takoer je pacijent uspio da izdri fazu ozdravljenja sa jednim ogromnim Hamerovim aritem u periinsularnom
podruju i ponovo se osjeao bolje. I kako nije vie smio da radi, bavio se ureivanjem svoje kue i poliranjem
automobila. U namjeri da ostrue i ispolira jedno korodirano mjesto na automobilu, desilo se da povrijedi mali prst
lijeve ruke. Ubod je probio do kosti. itava povreda se upalila, otekla i razvio se lokalni osteomijelitis na vrhu zadnje
falange malog prsta.
Pacijent se u tom momentu osjeao inae potpuno zdravo, mogao je dobro da jede i spava. Ne slutei nita, on
se sa svojim upaljenim prstom uputio kod svog kunog ljekara, koji je bivi hirurg i nije eznuo ni za im vie kao za
svojim starim fahom. On dade da se napravi rentgenski snimak malog prsta i tamo je mogao da vidi mali defekt,
koji je prouzrokovao osteomielitis. Ali kod nekog tko boluje od raka ne moe da bude osteomijelitis, sve to kod
njega moe da postoji to su "metastaze". Pri tom je ubodno mjesto bilo tako oigledno i lealo neposredno pored
osteomielitikog arita. I tako pacijentu, izbezumljenom od straha, medicinik ree: "ujte, ovo mogu da budu
samo metastaze. Vi bolujete od raka i sad su maligne elije ve u malom prstu. Mi to moramo odmah amputirati. I
reiu vam jo neto, sve to vam je Hamer rekao je ista glupost, jer ovo napreduje dalje i vi ete od tog da
umrete."
Pacijent je bio oboren s nogu i u tom momentu oboljeva od DHS-a konflikta smrtnog straha. Bezvoljan i uasnut
on pristade, bez ikakvog histolokog nalaza, da mu se prst odmah kompletno amputira (duboko u zdravo tkivo - jer
to je pravilo). Potpuno smlaen, pacijent se vratio kui, nijemo pokazujui amputaciju, sve to je uspio, nakon due
pauze, da kae bilo je: "elije raka su metastazirale u mali prst, kae doktor. Ono to Hamer pria je glupost, za
mene nema vie nade."
Nakon 6 sedmica, ipak me je ponovo pozvao. Tad je ve bio izgubio jo deset kila na teini, njegova do tada
ista plua bila su puna ovalnih arita. Kratko nakon ovog je umro. On je upao u "avolji krug".

PRIMJER: "VRZINO KOLO" IZAZVANO KONFLIKTOM STRAHA ZA SRCE I MEZOTELIOMOM SRANE

MARAMICE
Uitelj tenisa, ljevak, star 43 godine, posjeduje tenisku halu, zbog koje oboljeva od konflikta revira.
Odgovarajue Hamerovo arite lei u lijevom temporalnom renju, a manifestacija na organu su ulceracije
koronarnih vena.
Nakon otprilike pola godine, pacijent uspije da rijei svoj konflikt. Nakon 2 mjeseca doivljava neizbjeni infarkt
desnog srca. Ujutro su ga snalazili anginozni bolovi u trajanju od jedne minute. On se sjeao da je cijele protekle
 148
godine imao lagane srane probode. U toku dana su veoma jaki bolovi angine pektoris oslabili, a nestali
su tek pred kraj drugog dana.
Ovaj napad angine pektoris bio je DHS, jer on je pomislio: "O, boe, pumpa otkazuje, ovo je infarkt, nema nita
vie od asova tenisa".
Meutim, desilo se sljedee: pacijent je ve 6 sedmica imao osjeaj naroito velikog umora, to nije uzimao za
ozbiljno, a pokuavao je da s tim izae na kraj pijui vie kafe. Naravno da je umor doao ponovo nakon napada
angine pektoris, ali ovaj put ga je on povezao sa svojim srcem.
Jak napad angine pacijent je doivio kao konflikt ataka na svoje srce ("pumpa otkazuje") i on je odravan u
aktivnosti postojanjem ovog umora. Dakle, pacijent je imao konflikt revira u rjeenju nakon epileptine krize (desni
infarkt) i istovremeno aktivan konflikt ataka na srce sa mezoteliomom srane maramice. Nakon nekoliko mjeseci,
zavretkom faze ozdravljenja konflikta revira i prestankom umora, dolazi i do rjeenja konflikta ataka na srce i u pcl-
fazi je uslijedio neizbjeni perikardni izliv.
Zbog ovog izljeva je fizika sposobnost uitelja tenisa bila reducirana jo vie nego za vrijeme faze ozdravljenja
konflikta revira. Od ovog, pacijent dobije recidiv konflikta ataka na srce i posljedino povlaenje sranog izliva,
svakako ne kao znak ozdravljenja, nego kao znak aktivnosti konflikta ataka na srce. Jedva da se izliv ponovo
povukao na osnovu novog rasta mezotelioma, njegova fizika sposobnost je porasla i on se unekoliko smirio.
Meutim, ovo smirenje uslovi ponovni povratak izljeva u sranu kesu, kao znak rjeenja recidiva konflikta. I tako,
bez poznavanja Nove medicine, pacijent automatski stie u avolji krug. Kod drugog i treeg recidiva, izliv je
konano dijagnostikovan pomou CT-a toraksa.
Kad mu je saoptena dijagnoza, pacijent oboljeva od konflikta smrtnog straha sa rakom ovalnih arita plunih
alveola. Sad je ve bio u duplom avoljem krugu. Svaki put kad bi bio dijagnostikovan srani izljev, pacijent bi
dobijao strah za sranu maramicu i strah od smrti. Nakon toga bi uslijedila punkcija izljeva, on bi se osjeao fiziki u
boljoj kondiciji, to bi ga neko vrijeme smirivalo, dok se srana kesa ne bi opet napunila. Ovaj toak se okretao sve
bre.
Kad su otkrivena ovalna pluna arita, kardiolog je izgubio svako interesovanje za njega. Onda mu je neko
ispriao da postoji i Nova medicina.
Nova medicina moe da prekine ovakavo duplo vrzino kolo svakako samo pod uslovom da pacijent moe da
razumije uzrono-posljedine veze.

PRIMJER: AVOLJI KRUG KOD CISTI SKRZNOG LUKA

Jedan od najeih avoljih krugova je onaj kod cisti skrznog luka sa konfliktom frontalnog straha (esto strah
od raka). Frontalni strah je strah od neeg za ta nam se ini da juria na nas i da to neto ne moemo izbjei.
Ostaje nam samo bijeg. Ukoliko je odstupnica zatvorena, onda pacijent (ovjek ili ivotinja) dodatno oboljeva od
konflikta strah u potiljku i momentalno se nae u fronto-okcipitalnoj izofrenoj konstelaciji.
Frontalni strah od nekog ili neeg to napada ili prijeti (ivotinja, ovjek) je kod ovjeka i ivotinje sasvim realan.
Kod nas ljudi je on tek u drugoj liniji strah od neeg imaginarnog to se pacijentu ne ini manje realnim od
podivljale ivotinje koja juria na njega. Uzmimo da ljekar kae pacijentu: "Kod vas sumnjamo na rak." Ili: "Vi imate
rak." Kako rak biva uvijek predstavljen kao neto emu se ne moe umai, neto to napreduje, takoer kao
sudbonosan doivljaj iako je opasnost praktino imaginarna, a ne realna, ova opasnost se svom silinom svaljuje na
pacijenta tako da on, uvi samo dijagnozu, moe ve da oboli od konflikta frontalnog straha. Pacijenti koji su
upoznati sa principima Nove medicine praktino ne doivljavaju konflikt frontalnog straha na ovu temu.
Pacijenti koji od ranije poznaju Novu medicinu, u momentu kad im se saopti dijagnoza i prognoza, praktino
nikad ne oboljevaju od konflikta frontalnog straha.
Kod frontalnog straha ili straha od karcinoma, ovjek biva u izvjesnom smislu evolutivno prebaen nazad, u
neko arhaino vrijeme kad su nai preci ivjeli jo u vodi. Za njih je najvea katastrofa bila kad bi ovim, ribama
slinim biima neto zatvorilo skrge ili kad bi im se one na suvom slijepile tako da ostanu bez kiseonika. Upravo
ovaj prastari strah da emo ostati odsjeeni od vazduha doivljavamo kod konflikata frontalnog straha, odnosno
straha od raka. Obino se kae: "Grlo mi se steglo." Ili "Ostao sam bez daha."
Ako ovakav konflikt "dijagnoze raka" udari, onda pacijent, naravno, momentalno dobija sve znakove aktivnosti
konflikta: ruke hladne kao led, nesanica, odsustvo apetita, prinudno razmiljanje o konfliktu itd. Na vratu
istovremeno osjea samo lagano bockanje ili zastinutost ispod koe.
U ovoj aktivnoj fazi u ostacima skrznog luka nastaju ulceracije, plitki defekti ploastog epitela skrznog luka, koji
iznutra prekriva ove cijevice. Proe li nakon izvjesnog vremena realna ili prividna opasnost, koja je uzrokovala
konflikt frontalnog straha, odnosno konflikt straha od raka, onda u fazi ozdravljenja na vratu nastaju ciste ispunjene
tenou. One se u kolskoj medicini nazivaju non-Hodkin-limfom, jer se pogreno smatraju za limfne lijezde.
Ove ciste na ostacima skrznog luka su izazvane snanim edemom ozdravljenja na do tada ulcerisanim mjestima
ostataka skrznog luka. Zbog ovog, tenost ne moe da otie, tako da se obrazuju kuglaste cistine formacije, koje
lee ispod koe i mogu se pipati kao kuglice na obe strane vrata, ispred i iza uiju, i odavde nadole do aksila i
supraklavikularnih jama. Prema unutra se mogu velike ciste nai sve do dijafragme, to obavezno biva tumaeno
kao paketi limfnih vorova. Za iste ostataka skrznih lukova je tipino vie klinikih simptoma:
U prvoj polovini faze ozdravljenja, prije epileptoidne krize, a esto kratko nakon konfliktolize, dobijaju
"neobavjeteni pacijenti" paniku od metastaza. Oni smatraju napete iste limfnim vorovima ili tumorskim rastom.
Zbog panike od metastaza, pacijenti dobijaju nanovo strah od raka . Ovim paninim strahom od raka faza
ozdravljenja biva automatski zamijenjena fazom aktivnosti konflikta, a ciste se povlae.
 149
Isti, prividno povoljan efekat se moe ostvariti hemoterapijom i rentgenskim ili kobaltnim zraenjem, s
tom razlikom da ovo ne prouzrokuje aktivnost konflikta nego samo zaustavljanje faze ozdravljenja. U oba sluaja je
pacijent uhvaen u avolji krug.
U sluaju recidiva konflikta zbog nove panike od raka, slijedi: prekid faze ozdravljenja, povlaenje cisti skrznog
luka, dalje irenje ulcera u ostacima starog skrznog luka.
Svakim prekidom ozdravljenja, koje se ne zavrava ni psihiki ni organski, ostaje odgoena "konfliktna masa",
odnosno ostatak nedovrenog ozdravljenja. Istovremeno nastaje nova "konfliktna masa", koja takoer putem
ozdravljenja mora biti obraena kako psihiki tako cerebralno i organski.
Dakle, uspije li se pacijent jo jednom umiriti, onda kao znak faze ozdravljenja koja je nanovo nastupila, ciste
postaju jo vee zbog ostataka starog ozdravljenja plus novo ozdravljenje, tako da pacijent ulijee neizbjeno u
novu paniku.
Naravno da automatski postaje jaa i dolazea epileptoidna kriza nego to bi bila kod prvog puta da je pacijent
rijeio svoju paniku od raka do kraja, bez novog recidiva.
Dobije li sad pacijent, na osnovu straha od ponovnog rasta cisti, recidiv DHS-a, itava igra avoljeg kruga
poinje ponovo, od poetka.
Ako pacijent, npr. zbog poznavanja Nove medicine, ne dobije ponovo recidiv panike zbog straha od raka, dakle,
ne dobije novu aktivnost konflikta, doe do jedne prave, potpune faze ozdravljenja i na vratu se razviju prilino
velike ciste (naroito ako se smatraju limfnim vorovima), onda se moe dogoditi da pacijent dobije osjeaj da ima
mehanike smetnje u dobijanju vazduha. Najee je u pitanju samo njegov osjeaj. Sasvim rijetko se deava da je
dunik spolja komprimiran, a prava opasnost od guenja praktino ne postoji.
Ipak, u epileptoidnoj krizi subjektivni osjeaj, odnosno arhaini strah od guenja moe postati tako veliki da
odvede pacijenta u ogromnu ponovnu paniku. Na sreu, to se dogaa samo u ekstremno rijetkim sluajevima
pacijenata koji imaju jako velike ciste ispunjene tenou.. Najvaniji zadatak svakog pojedinanog ljekara je da
ovakvog pacijenta umiri, odnosno da ga izvue iz panike ili, to je jo bolje, da mu upoznavanjem s Novom
medicinom uopte ne dozvoli da upadne u paniku. Medikamentozna sedacija ovakvih pacijenata je besmislena i
osim toga znak ignorancije, jer u vremenu nakon epileptine krize, kad pacijent ue u "drugu dolinu vagotonije",
prethodna sedacija moe biti smrtonosna. Hemijska sedacija, jedno trovanje, ne moe nikad da zamijeni umirujue
obraanje ovjeka ili "jatrosa". Tek kad su pacijenti proli i ovu "drugu dolinu vagotonije", tad su potpuno zdravi.
U sluaju hemoterapije i zraenja, ortodoksni medicinar najprije dosegne prividnu pobjedu, ako ciste skrznog
luka ponu da se povlae. Cijena ove prividne pobjede je ta da ozdravljenje i epileptina kriza, koja automatski
nastupa u ozdravljenju, bivaju samo stornirani, a uz to cijeli organizam biva strano i esto ireparabilno oteen.
Nije se desilo jednom da najgori medicinici, koji hemo nazivaju "terapijom", pacijentu iskreno kau: "Prije nego to
konano umre od raka, moe jo tri ili etiri sedmice voziti na rezervi tanka kotane sri, odnosno ivjeti." Ali i
ovo je naravno glupost. Pacijenti ije su iste skrznog luka bile "obraivane" sa hemo, u poetku su imali efekat
njihovog povlaenja, odnosno ozdravljenje je bilo samo stornirano, ne i zavreno. Po prestanku hemoterapije,
ozdravljenje ponovo poinje i s njime se vraaju i ciste. Ovo pacijenta uvodi u trajni avolji krug, gdje egzorcizam
"puni neije depove". Od ove besmislene torture umiru skoro svi pacijenti.
avolji krug kod cisti skrznog luka, koji kod ivotinja praktino ne postoji (osim prolaznih tekoa s disanjem u
vrijeme epi krize), zauzima ovdje namjerno ovoliko prostora, jer je u pitanju jedan od najeih imanentnih avoljih
krugova, nastalih u veini sluajeva jatrogeno.
Zapamtite:
izuzetno je teko pacijenta koji je mentalno jatrogeno deformisan, umiriti u trenucima panike. Suprotno ovom,
umiriti pacijenta koji je od ranije poznavao i razumijevao Novu medicinu, ne moe se rei da je djeija igra, ali je
rjeiv zadatak. Uz to je zadatak ije rjeavanje usreuje istovremeno timski posao poznavaoca itave stvari.

Zbog ega je nemogue postojanje metastaza

Dragi itaoce, kako ste saznali u prolom poglavlju, rak i svako tzv. oboljenje uopte, odnosno naroiti program
prirode jesu ekstremno zakonito deavanje.
Na osnovu promjena na tri nivoa, Nova medicina se moe za kratko vrijeme dokazati i shvatiti. Osim toga, tri
nivoa liferuju jedan predeterminiran sistem gdje, ako je poznat jedan nivo (npr. psihiki nivo biolokog konflikta),
onda se mogu donijeti zakljuci o oba preostala nivoa.
O striktnoj pravilnosti procesa na sva tri nivoa i reproducibilnosti Nove medicine moe se rei sljedee:
Postoje tri nivoa (psiha, mozak, organ) na kojima dogaaji protiu sinhrono i postoje dvije faze bolesti (ukoliko je
konflikt rijeen), a uz to faza normaliteta koja prethodi fazi aktivnog konflikta i na kraju faza renormalizacije na kraju
vagotone faze rijeenog konflikta. Ne da samo imamo po etiri faze na svakom od tri nivoa, nego dodatno imamo
jo 3 markantne take (DHS, CL i epileptoidnu krizu) na svakom od tri nivoa. Dakle, u pitanju je 21 kriterijum koji
pojedinano moemo ispitati prema 5 biolokih prirodnih zakona.
Ali kako 5 biolokih prirodnih zakona sadre zajedno najmanje 6 kriterijuma, ukljuujui histoloke, cerebralno-
topografske, organsko-topografske, konflikt-korelativne i mikrobioloke kriterijume, dolazimo do tog da u svakom
pojedinanom sluaju, koji paljivo ispitujemo na sva tri nivoa, moramo to uiniti u smislu 126 injenica, koje se
mogu tano ustanoviti.. Da samo jedan sluaj pokae sluajno svih 126 fakata, ve je astronomski nevjerovatno.
Ako jedan pacijent ima samo dva oboljenja, koja protiu djelimino paralelno ili sukcesivno, onda se
reproducibilne injenice adiraju na 252. Sama vjerovatnoa se potencira na astronomske vrijednosti.
Kao izriito vaan kriterijum se uraunava i to da je lokalizacija Hamerovih arita u mozgu predestinirana. Ovo
znai da je jedan od moguih vie stotina releja u mozgu ve unaprijed utvren. Ovaj relej, koji je u sluaju
 150
oboljenja Hamerovo arite, mora pokazati formaciju koja tano pripada odgovarajucoj fazi.
Vjerovatnoa za samo jedan jedini sluaj je ve astronomski velika. Pacijenti najee imaju vie karcinoma ili
paraliza, dijabetes ili slino, a za svako pojedino oboljenje moraju ponovo biti ispunjeni svi kriterijumi.
Uz ovo jo dolazi, u skladu sa ontogenetski uslovljenim sistemom tumora i tumorskih ekvivalenata, sve ono to
se tie oboljenja a uslovljeno je evolutivnom komponentom, kao to je histoloka formacija, lokalizacija releja u
mozgu i naroiti bioloki smisao svakog biolokog programa ponaosob.
Kako u Novoj medicini nije nita bez smisla, nego sve ima svoj puni smisao, tako vjerska akrobatika oficijelne
medicine sa podivljalim zloudnim elijama raka, koje nekontrolisano rastu i obrazuju kerke-izrasline, tzv.
metastaze, djeluje blago reeno avanturistiki.
Oficijelna doktrina na temu metastaze, kako je poznato, kae da se elije porijeklom od jednog primarnog
tumora (o njegovom stvarnom uzroku se nagaa - od puenja, ishrane, kancerogena, virusa do gena i nasljednih
faktora) raseljavaju, odnosno bivaju rasijane putem krvi ili limfe u udaljene krajeve organizma, gdje u nekom novom
organu prave nove metastaze.
Nameu se neka pitanja na koja odgovore vjerovatno ve sami moete da date, dragi itaoci.
1. pitanje: Jedini put u tijelu koji vodi od centra ka periferiji su arterije. Govori se o "hematogenom rasijanju",
odnosno metastaziranju primarnog tumora putem krvi. Ipak, nijednom istraivau nije polo za rukom da pronae
ijednu eliju raka u arterijskoj krvi, uprkos hiljadama pokuaja.
2. pitanje: Svi patolozi priznaju da u principu uvijek na istom mjestu tijela nastaje ista vrsta raka. Tako su npr.
ovalna pluna arita (kod konflikta smrtnog straha) histoloki gledano uvijek adeno-karcinomi. Nitko ovakav
primarni tumor ne moe histoloki da razlikuje od ovakvog sekundarnog tumora, odnosno metastaze. Ako je to
tako, onda bi elije raka (nikad viene u arterijskoj krvi) morale da budu toliko pametne da u roku od nekoliko
sekundi tano znaju gdje su dospjele i da u zavisnosti od ovog mjesta uvijek obrazuju karcinom uobiajen za ovo
tkivo. Npr. adeno-karcinom jetre, koji karfiolasto raste, odjednom napravi u kostima metastaze (to znai da se u
kostima obrazuju rupe), da bi kasnije u pluima pravio kompaktna ovalna arita metastaza adenoidnog tipa??!
Dakle, ne samo da moramo uzeti u obzir trostruku metamorfozu, nego i trostruko mijenjanje pripadnosti klicinom
listu, pri tom i da ne govorim o "leteoj izmjeni" prikljuivanja elija na odgovarajue releje u mozgu. Kratko reeno,
jedna svinja okoti tele, a tele ovcu. Kako ovo objanjava kolska medicina?
3. pitanje: Neurohistopatolozi se slau da modani ivci i elije gangliona najkasnije nakon prva tri mjeseca
ivota ne mogu vie da se dijele. Glija elije, tzv. modano vezivno tkivo ija je funkcija ishrane, potpore i
obrazovanja oiljaka, a ne nervna, moe da se dijeli ukoliko obrazuje oiljke kao ostalo vezivno tkivo u organizmu.
Ako nervne elije ne mogu vie da se dijele, ta su onda "modani tumori" i "metastaze u mozgu"?
Neurohistopatolozi se takoer slau da se kod tzv. "tumora mozga" uvijek moe vidjeti njegova histoloka
pripadnost. Posljedino je ipak uvijek na istom mjestu u principu ista vrsta modanog tkiva. Takoer, i ako je u
uslovima DHS-a sa ca-fazom to tkivo malo promijenjeno uvijek se tano prepoznaje emu ono pripada. Od prof.
Pfitzera (vidi poglavlje 10) znamo da glijozni oiljci, odnosno polimorfni gliomi "esto pau sa mnogo toga" (misli se
na organske karcinome), odnosno da elije ovdje morfoloki slino izgledaju. Ve po definiciji "tumori mozga" ne
mogu da postoje. to se tie "metastaza u mozgu" kolska medicina dogmatski zagovara da jedna zloudna
metastatska elija npr. iz jajnika putem krvi (gdje nikad nije viena) dospije u mozak, tu se uvrsti i obrazuje mali
jajnik. Mali jajnici i testisi u mozgu - ima li ovo jo ikakve veze sa prirodnim naukama?
4. pitanje: Ako se neki organ razdvoji od mozga (npr. ako se napravi preparat eluca), onda se na njemu ipak
ne moe izazvati rak ni sa stotinama navodnih kancerogena, pa ak ni ako se oni lokalno aplikuju u ogromnim
koncentracijama. Kako ovo objasniti? Kod pacova kod kojih je navodno pokazano izazivanje karcinoma
formaldehidom prema kojem pacovi pokazuju odbojnost, on je upricavan dnevno u noseve pacova u ogromnoj
koncentraciji i to itavu godinu. Zar ne dobijate ideju?
5. pitanje: Uopte je poznato da od 100 pacijenata kod kojih je na dan dijagnoze raka uraden rentgenski
snimak, 98% njih ne pokazuje "metastaze na pluima". Meutim, na ovaj dan pacijentu biva reena i cijela prividna
istina. Za veinu pacijenata je to, kako kau, ogroman ok, odnosno DHS. Neki se od tog oporave jer imaju npr.
podrku svojih blinjih. Kod 30-40% sluajeva, nakon 3-4 sedmice nalazimo u kolskoj medicini ovalna pluna
arita. Dobijate li ideju? Kako kolska medicina objanjava ovaj upadljivi fenomen? Kod ivotinja se ne viaju
ovakve "metastaze ovalnih arita na pluima". Na jednom od mojih govora u Klagenfurtu, lokalni primarijus:
"Doktor Hamer kae: 'ivotinjama je lako, one ne razumiju ta primarijusi govore (misli se na prognoze), zato i
nemaju metastaze'". Moj odgovor: "Gospodine profesore, danas ste me prvi put precizno citirali. ini se da ste na
putu da razumijete Novu medicinu."

Terapija "naroitih programa raka"

Terapija tzv. oboljenja raka po sistemu Nove medicine razlikuje se u osnovi od dosadanje isto simptomatske
terapije, odnosno pseudoterapije kolske medicine. kolska medicina, kao i tzv. alternativna medicina (u novije
vrijeme nazivana komplementarnom medicinom kolske medicine), imaju tu zajedniku osobinu da, u nedostatku
znanja o uzrono-posljedinim vezama kod raka i ostalih bolesti, stalno pokuavaju da razliitim sredstvima
"potuku" ili "pobjede" rak.
Rak se nairoko simptomatski tretira, sa "elikom, zraenjem ili hemijom", morfijumom, ili imelom, koja je, kako
je poznato, i sama vrsta otrova. Cikla, trave ili klice nanose jo najmanje tete, ali su takoer nemone da u
nastajanju sprijee jedan osmiljeni bioloki naroiti program, nakon odgovarajueg DHS-a. Pa i kad bi mogli da ga
sprijee, tek bi to bilo loe, zbog njegovog smisla.
 151
Sa srednjovjekovno-inkvizitorskim poletom stalno se pokuava unitenje smrtnog neprijatelja - raka.
Jer, u srednjem vijeku je sveta inkvizicija takoer pokuavala da avola iz jeretika protjera noem, vatrom ili
otrovom. Na kraju je jeretik uvijek bio mrtav, nezavisno od tog da li je priznao ili nije. U prvoj varijanti, on je bio kriv
zbog priznanja da je bio u savezu sa avolom. Ali, ako je bio toliko tvrdoglav da ne prizna, tek je onda bio u savezu
sa avolom, pa su morale biti primjenjene najgore mjere muenja. Slino ovom, danas su pacijenti kolske
medicine zatrpani najgorim muenjem u vidu hemo-pseudoterapije, jer zli karcinom divlja i ne d se iskorjeniti.
Odluujue je to da su elije raka uvijek viene kao protivnici koji se moraju potuci. Tako se npr. vjeruje da
"imuni sistem", ta god da se pod tim podrazumijeva (svakako odbrambena armija organizma), biva oslabljen tako
da "zloudne" elije mogu da pronau "rupu" i da prodru u tkivo i da se raire. Takoer, dijelovi tzv. alternativne
medicine uopte nisu bili strani etabliranim medicinarima, jer polaze od istih premisa i imaju isti cilj, naime
iskorjenjivanje raka na organu, koji oni smatraju najveim zlom. Jedino smetalo je Hamer, koji to smatra
budalatinom.
Jedan naroito vieni predstavnik Udruenja ljekara htio je, prije izvjesnog vremena, da mu navedem "uspjehe".
Pokazao sam mu niz rentgenskih snimaka, na kojima je izraslina raka bila oigledno dovedena u mirno stanje. Ja
mu rekoh da postoje stotine pacijenata koji su zdravi, iako se inaktivirani karcinom na organu esto jo uvijek dobro
vidi, ali on vie uopte ne pravi smetnje i nema vie mitoze, te je vie kozmetiki problem.
Ovo mu se uopte nije dopalo. Za njega je rak izljeen tek kad je nestao. Npr. pri operaciji, kad je isjeen
duboko u zdravo tkivo. On smatra da treba prvo operisati, zatim zraiti, pa tretirati citostaticima, a ono to je ostalo
od due trebalo bi da Hamer sredi sa svojom psihoterapijom. Za ovakav rad, ja bih mu dobro doao. Rekoh mu da
pacijentima koji su bili kod mene nije potreban ni hirurg, ni medicinari koji hoe da ih zrae i truju, izuzimajui
mogunost komplikacije tjelesno organske prirode, kao to je krvarenje, edem mozga i sl. i mogunosti psihikih
komplikacija, kao to je obnovljena panika, izazvana okantnim doivljajima ili glupim ljekarima, ili recidivi konflikta i
sl. Na ove pacijente se moe gledati kao da su potpuno zdravi. I oni bi mogli dalje dobro i rado ivjeti narednih 30-
40 godina da ih okolina kontinuirano ne terorie i opominje da su oboljeli od raka: prisiljavaju ih da se prepuste
kolsko-medicinskom mlinu, gdje na kraju bivaju uspavani morfijumom. Tada su se nai putevi razili.
Bezdunu, samo na simptome orjientisanu medicinu sam odbio. Za mene je ljekarska terapija bolesnog ovjeka
ili ivotinje jedna vrsta svetog ina. Prije dvije hiljade godina su ljekari bili istovremeno i svetenici, iskusni mudri
ljudi, koji su zavreivali povjerenje svojih pacijenata.
Po mom miljenju, danas to ne iskljuuje visok stepen znanja i naunosti, naprotiv, trebalo bi da ga ukljuuje. Ali
od kada su iz ovog drutva postali bezduni, isto intelektualni, medicinski inenjeri, orjentisani samo na simptome,
sa niklovanim naoalama na nosu, koji postaju utoliko uspjeniji i bogatiji ukoliko su hladniji, od tada ja ne osjeam
ovu bratiju kao asocijaciju stvarnih ljekara. Zbog toga neu dopustiti da svi ti brutalni medicinski inenjeri u
budunosti mogu da se prave da se tako i dalje moe raditi.
Ljekari budunosti, ljekari Nove medicine treba da budu pametni, praktini ljudi sa zdravim ljudskim razumom,
moraju da imaju srca i tople ruke, ljekari-svetenici, kao u davna vremena, koji su bili dobroudni i nepotkupljivi,
slini starim "dobrim" kunim ili seoskim ljekarima to se nee bogatiti na tuoj muci.
Dananji uspjeni medicinski milioneri, koji su stigli do svojih poloaja raznim manipulacijama, koji svako
rukovanje i svaku prijateljsku rije obraunaju u novcu, ali uz to na svakom kongresu jo uvijek sipaju etiku, sa
glupom arogancijom, ova rasa brutalnih profit-medicinika mora konano da pripadne prolosti. Gade mi se.
Molio bih itaoca da mi oprosti ove estoke rijei. Naravno da tu i tamo postoje ljekari koji iz nude jo uvijek
rade po dosadanjem loem sistemu dananje medicine, ali e se radovati da imaju alternativu na naunoj osnovi,
kojom e svom pacijentu moi da prue osnovanu nadu.
elim da vam kratko ispriam o pacijentu, koji je umro samo zato to su ga tretirali "kao oboljelog od raka" i to
"i tako i tako nije vie nita moglo da se uini". Kod njega je primjenjena mjera koju ljekar urolog u slinim
okolnostima nikad ne bi primjenio ni kod sebe samog ni kod pacijenta koji nema rak. Pacijent je imao leukemiju,
koja je ve bila u prolazu i bolovi u kostima su bili popustili. Sluaj je naroito tragian zbog posebnih prateih
okolnosti.
Nekoliko dana prije njegove smrti, koja nije bila neophodna, porodica je pacijenta u dramatinom bijegu odvela
kui, poto je odjeljenski ljekar priznao da mu je po nalogu pretpostavljenih dao derivat morfijuma (protiv volje
samog pacijenta i uprkos izriitoj molbi rodbine da to ne ini). Nakon toga se s pacijentom vie nije moglo
razgovarati. Za ovo praktino i nije bilo indikacija, jer pacijent u tom momentu vie nije ni imao bolove.
Poslije ovog ispada, kerka je nou deurala kod oca. Kad je napustila sobu na pet minuta, tu se ponovo
stvorila sestra koja je ocu ponovo htjela da d morfijum - to je kerka uspjela u posljednji as da sprijei. Nekoliko
sati nakon ovog, napustili su bolnicu. Pacijenta su bukvalno htjeli da uspavaju protiv njegove volje.
Pacijent nikad nije imao tekoa sa mokrenjem, uprkos ovome je za boravak u bolnici rutinski stavljen kateter
da sestra ne bi imala problema. Zbog katetera je uretra bila neto oteena i pacijent je nakon odstranjivanja
katetera kod kue imao probleme sa mokrenjem, to bi imao svaki drugi pacijent u ovakvom sluaju.
Na to je kuni ljekar, mada to nije bilo prijeko potrebno, stavio suprapubini kateter, punktirajui pri tom trbunu
duplju, da bi pacijent dva dana nakon tog umro od akutnog peritonitisa.
Greke pravimo svi mi, ali ovdje nije u pitanju to. Radi se o tom da se kod oboljelih od raka ine stvari koje se u
slinim okolnostima nikad ne bi inile kod ostalih bolesnika.
Ovo uopte nije usamljen sluaj. Samo ja mogu da pobrojim na stotine pacijenata kojima su ljekari protiv njihove
volje dali morfijum i time ih praktino uspavali. Ovaj pacijent, koji je umro od ak. peritonitisa je bio skoro potpuno
zdrav. Njegovi karcinomi su bili inaktivirani, a poslednji rak kostiju u fazi ozdravljenja. On je mogao udobno da ivi
jo trideset godina. Kratko prije nego to je umro, on je kovao planove kako e da provede ljeto.
 152
Brutalnost svakog pojedinog sluaja lei u sistemu. Stoga vas molim da razumijete da nema svrhe
kritikovati pojedine naroito brutalne tzv. ljekare, nego jednostavno mora da se ukloni ovakav sistem. Da ste vi
vidjeli na stotine ljudi kako umire na ovako brutalan nain i vi bi ste pisali ovako beskompromisno i "nediplomatski",
ako bi ste htjeli da budete iskreni.

Ljekar nove medicine

U Novoj medicini je pacijent apsolutni gospodar po pitanju zahvata na njegovom organizmu. Samo on moe da
zna ta je za njega stvarno dobro i pravo, samo on moe da preuzme stvarnu odgovornost za samoga sebe. On
ovdje nije pasivni primalac terapije, nego mora sam da bude aktivan. Odnos pacijenta i ljekara u Novoj medicini
mora sasvim nanovo da bude definisan i kreiran.
Za njega najbolju terapiju, pacijent mora da razradi uz pomo ljudi koji su i duom i tijelom ljekari i koji imaju
toplo srce za svoje pacijente. Nije pretjerano rei da oni koji hoe da rade s Novom medicinom, pored obimnog
strunog znanja na sva tri nivoa, moraju prije svega da budu dobri i mudri ljudi, koje e pacijent moi da prizna
kako kao ljudskog partnera, tako i kao vrhunskog strunjaka.
Rad na tri nivoa Nove medicine zahtijeva jedan psihokriminalistiki postupak. Pitanje je da li se on moe nauiti.
Ljekar mora biti u stanju da u momentu sve intuitivno obuhvati, a da pri tom nije gluplji od svog intelektualno
orijentisanog kolege. Posljednji imaju obino probleme s tim da ne posjeduju karizmu i da ne poznaju ljudski pristup
pacijentu.
Ne postoji nita to prua toliko radosti kao stvarno kvalifikovano ophoenje prema sva tri nivoa i pet prirodnih
zakona Nove medicine. Ovo e karizmatine i ovjekoljubive meu ljekarima nagnati na to da ovladaju neophodnim
obimnim znanjem do kojega jedan specijalista, koji danas vai za krunu medicinskih nauka, nema anse da dopre.
Ljekari budunosti e morati da budu u stanju da sa karizmom zdravog ljudskog razuma rade medicinsko-
kriminalistiki. Oni moraju stajati na strani pacijenta kao dobri prijatelji, koji e "efu" pacijentu da stave na
raspolaganje svoje naroito medicinsko znanje. Jer terapija budunosti se najmanje sastoji u propisivanju
medikamenata. Njen najvei dio ini da pacijent razumije uzrok svog biolokog konflikta i da naui da razumije
svoje tzv. oboljenje i da sa svojim ljekarom pronae najbolji put da iz konflikta izie i da se vie u njega ne vraa.
Ovi "svetenici Asklepiusa", prema mojoj predstavi, treba da budu obini i mudri ljudi, toplog srca, sa
istovremeno sveobuhvatnim znanjem. Meni je jasno da ova slika nije u skladu sa dananjom slikom "uspjenog"
ljekara.
Terapija tzv. oboljenja raka, odnosno SBS dijeli se na tri nivoa:
nivo psihe
praktino-psihika terapija sa zdravim ljudskim razumom
cerebralni nivo
posmatranje toka i terapija cerebralnih komplikacija
organski nivo
terapija organskih komplikacija

Nivo psihe: praktina psihika terapija sa zdravim ljudskim razumom

Mogli bismo nau terapiju teoretski podijeliti na tri nivoa, kao to sam pokuao da uinim, ali pri tom moramo
ostati svjesni injenice da sve u naem organizmu stalno protie istovremeno, dakle sinhrono. Mi ne smijemo
pomisliti da u Novoj medicini doe do specijalizacija u smislu da se jedni bave nivoom psihe, a drugi i trei sa
ostala dva nivoa pojedinano. ak i danas toliko hvaljeni timski rad moe da doe u obzir samo sa kompletno
obrazovanim ljekarima na podruju sva tri nivoa.
Normalno je pacijent obolio od jednog konflikta "o kome ne moe da pria" o kome on, bar do sada, nije mogao
da pria. To da li nama izgleda primjereno ili neophodno da on o tome nije mogao da govori ili da mislimo da je on
o tome odavno ve mogao da pria je za Novu medicinu neinteresantno. Jedino to je neophodno da mi pokuamo
razumijeti zato pacijent, obzirom na njegov mentalitet, nije o tom mogao da govori.
Sjeam se jedne stare ene koja je obolila od karcinoma sigme jer joj je uginuo kanarinac kojeg je jako voljela.
Dvanaest godina je on bio njen najbolji prijatelj. DHS se desio kad ga je nala mrtvog u kavezu. Bio je zamazan
tenim izmetom. Stara je ena mjesecima o tom sanjala. esto bi u snu sebi prebacivala da je svog "Hanzija"
pogreno hranila i uvijek bi ga vidjela u tenom izmetu. Nakon etvrtog mjeseca, dogodilo se rjeenje konflikta, jer
joj je kerka poklonila jednog "novog Hanzija". Uobiajenim krvarenjem crijeva u fazi izljeenja rak je primjeen.
Stara dama je preivjela samo zato to ljekari smatraju da terapija u njenim godinama nema smisla. Kod jednog
mladeg ovjeka bi sigurno dola u obzir opsena operacija sa postavljanjem vjetakog analnog otvora. Ovo bi
izazvalo, to se skoro uvijek deava, SWE konflikt, onda bi se ustanovile metastaze u kostima i uslijedilo bi
uspavljivanje morfijumom. Naalost, to je danas uobiajeni put, koji je inae potpuno nepotreban. Stara dama se
danas, nakon 5 godina, osjea potpuno dobro. Ja sam rodbini podvukao da, u sluaju da "novi Hanzi" ugine, ne
ekaju vie od 4 mjeseca sa poklanjanjem "daljeg Hanzija".
Slian sluaj sam doivio u arskoj oblasti (Saarland). ena jednog upravnika sanatorijuma obljela je od
ovalnog karcinoma plua. Stvar se otkrila samo zato to je pacijentkinja lagano kaljala, zbog ega je kuni ljekar
traio snimanje plua. Pri tom je pronaeno jedno tzv. "solitarno ovalno arite" plua. Ovakva solitarna ovalna
arita su uvijek alveoalarni solitarni adenokarcinomi, koji su znak jednog konflikta smrtnog straha doivljenog zbog
nekog drugog ovjeka ili ivotinje.
 153
Mu ove, oko 57 godina stare pacijentkinje me je zamolio za savjet. Ja sam pregledao i ispitao
pacijentkinju i pronaao da je DHS imala prije otprilike osam mjeseci, kad je njen voljeni maak "Morle" uspavan
zbog bolesti. "On je preko esnaest godina bio nae dijete, ak je s nama za stolom jeo", rekla je. Od momenta kad
joj je veterinar rekao da e maka morati dati na uspavljivanje, ona je izgubila na teini, nije mogla da spava i
morala je da misli samo na maka, koji je nakon 14 dana stvarno dobio pricu za uspavljivanje. Konflikt je potrajao
4 mjeseca. Mu vie nije mogao da gleda kako mu ena pati i jednog dana on donese kui novo mae, koje je
izgledalo slino uspavanom maku. Od tada se pacijentkinja ponovo osjeala dobro. I kad je dva mjeseca kasnije
otkriveno solitarno ovalno arite u desnom plunom krilu, veliine oko 5 cm, pacijentkinja je ve ponovo imala
svoju uobiajenu teinu, dobro je spavala i svijet je bio u redu. Ona je dobro podnijela saoptenje dijagnoze,
hemotrovanje i zraenje kobaltom. Ljekari su se udili da tumor niti raste dalje niti se povlai. Dva mjeseca nakon
svih tortura, pacijentkinja i njen mu su mi se obratili za savjet ta bi jo trebalo da rade. Ja sam odgovorio: "da
njegujete dobro maka". Ovo i nisam imao potrebe da kaem, jer je novi maak ve bio "dijete u kui". Pacijentkinja
se danas osjea dobro.
Oba ova primjera mogli bi da pokau kako bi izgledala terapija zdravim ljudskim razumom u idealnom sluaju
(pod pretpostavkom da je stvar izvodiva). Meni uopte ne smeta injenica da me moje visokodekorisane bive
kolege susreu sa podsmijehom ako sa jednom starom damom provedem dva sata u razgovoru o njenom
pokojnom kanarincu i pokuam da se prebacim u pomalo skurilne odnose koje ona gaji, a koja nema nikog blieg
na ovom svijetu nego to je njen kanarinac "Hanzi". Naravno da jedna takva dama ne moe da plati honorar od
2.000 DM u sluaju da jedan profesor pristane da saslua njen jad zbog kanarinca, koji nije vrijedio vie od 10 DM
dok je bio iv.
Takoer mi ne smeta ako visoko uvaavani psiholozi misle da ovdje mora najprije da bude rasvijetljena
psiholoka pozadina u smislu kako i zato i koji traumatski doivljaj bi mogao da bude u pozadini. Sve ovo uopte
ne tima, jer DHS ovim nije obuhvaen. To je uvijek kao kod golmana. On moe da uhvati sve lopte ije kretanje
moe unaprijed da predvidi, samo lopte koje su felirane i koje ga "uhvate na pogrenoj nozi" mora bespomono
da gleda kako izmiu. DHS je uvijek nepretpostavljena konstelacija i situacija. Nju nijedan psiholog ne moe da
prorauna, a o objanjenju i da ne govorimo.
Ovdje moram da ispriam o najmanje jo dva sluaja, koji treba da pokau da "psihoterapija" pojedinanog
pacijenta ne donosi nita. esto se mora ii 1, 2 ili 3 stepena navie i pokuati sa terapijom itave okoline. To esto
uopte nije izvodivo.
etrdesetpetogodinja pacijentkinja oboli od karcinoma kostiju vratnih prljenova i karlice poto je prethodno
imala karcinom dojke. Dijagnoza je glasila: "Recidiv Mamma-ca sa generalizovanim metastazama, stanje nakon
amputacije." Pacijentkinji je saopteno da se nita dalje ne moe uiniti i ona je prebaena u sobu za umiranje u
jednoj maloj bolnici. Po zanimanju je bila hailpraktiker (heilpraktiker). Bio sam pozvan i pronaao sam, to sam i
pretpostavljao, da su tzv. "generalizovane metastaze" - dva SWE-konflikta sa razliitim DHS-om. Dok je
pacijentkinja pohaala kolu za hailpraktikera i imala dvoje usvojene djece, kupila je sebi hailpraktiker-peat, koji
naravno nije smjela da koristi dok ne diplomira. Jednoga dana su ga njena djeca pronala i igrala se s njim
"dostavljaa pote". Ona su ispeatirala na stotine cedulja i ubacila ih u potanske sanduice itavog naselja. Kad
je majka stigla kui i shvatila ta su uradili, bila je kao oduzeta od nelagodnosti jer je izblamirana i ispala
prevarantkinja. inilo se da stvar moe donekle popraviti samo hitno polaganje diplomskog. Ona poinje da mravi,
ui danonono, to joj ne pada teko jer i onako ne moe da spava. Bila je kao u zanosu. Mu se osjetio
zapostavljenin, psovao je i alio se. ena se nije vie ni na ta obazirala. Bila je kao opsjednuta namjerom da to
prije diplomira i da prestane da vai za prevarantkinju. Ona je imala jedan SWE konflikt u intelektualnom pogledu,
jer se odjednom osjeala pred svojm okolinom kao prevarantkinja zbog jo nepoloenog diplomskog ispita. U toku
aktivnosti ovog konflikta, ona doivljava i sljedei SWE konflikt u seksualnom pogledu: kako u ovom periodu i nije
bila zainteresovana ni za ta drugo sem za uenje, mu joj je prebacio da u krevetu nita vie ne vrijedi. Tri
mjeseca nakon DHS-a je diplomirala.
Kad sam je vidio prvi put, leala je, kako rekoh, u "sobi za umiranje". Tijela vratnih prljenova, od drugog do
etvrtog, bila su do te mjere u osteolizama da se svaki as moglo raunati sa njihovim slomom, to bi imalo za
posljedicu kvadriplegiju. Njoj je ve bio dat morfijum da bi joj se utedio ovaj doivljaj, ali je dosta brzo ukinut na
insistiranje rodbine, jer sam ja to postavio kao uslov svog rada. Ona je bila napola u vagotoniji, a napola u
simpatikotoniji. Nakon to sam je ispitao i pregledao, pogledao rentgenske snimke, ona je htjela znati da li jo ima
nade. Rekao sam joj: "Ako uspijete da ne pomaknete glavu etiri sedmice, onda se i ne moe nita polomiti. Onda
e se skupiti toliko mnogo kalusa da se vratni prsljenovi vie nee moi slomiti, jer ovaj konflikt je oigledno
definitivno rijeen. Od osteoliza karlice u stvari ne moete da umrete ako ne budete koristili morfijum, ali ja ne znam
kako e se dalje razvijati odnos izmeu vas i vaeg mua, a od tog oigledno zavisi vaa svijest o sopstvenoj
vrijednosti u pogledu seksa."
I stvarno su vratni prljenovi ozdravili po planu, na zaprepatenje ljekara. Konano je imala vie kalusa nego to
je ranije imala sadraja kalcijuma. Ona je stvarno uspjela da lei etiri sedmice, a da ne pomjeri glavu. Za razliku
od planske rekalcifikacije vratnih prljenova, karlica je bila pogaana naizmjeninim fazama rekalcifikacije i novih
osteoliza sa recidivima konflikta. Deavalo se da i po tri sedmice bude dobro, a da onda iskrsnu nove osteolize.
Pacijentkinja mi je rekla:" Gospodine doktore, moj mu se pojavljuje u ovoj sobi uvijek smrtno ozbiljan, on me vie
ne voli, ja uopte ne vjerujem da on eli da ja ponovo budem zdrava. Ja onda obino kaem: 'Idi i ostavi mi djecu,
ne mogu da podnesem izraz tvog lica.'" Mu u maniru ekstremnog hrianina nije se mogao pokrenuti na to da
pomogne svojoj eni. Nakon naroito tekih scena u bolnici, mogli su se vidjeti "uspjesi" u vidu novih osteoliza u
karlici. Kad bi ena nanovo dobila neto nade, istovremeno bi se s kalusom pojavili i bolovi sa rastezanjem
periosta. Onda bi ve pored kreveta stajali ljekari sa gotovim inijekcijama morfijuma. Vie puta su joj davali
 154
morfijum bez njenog znanja i protiv njene izriite volje. Savjetovao sam jadnoj eni da zahtijeva
premjetaj u neki sanatorijum i da duboko u sebi prekine sa svojim muem, jer samo tako postoji ansa da probije
avolji krug. Ali zdravstveno osiguranje nije vie htjelo da plaa njenu hospitalizaciju, nijedan sanatorijum nije htio
da je primi, mu nije htio u kui "takav jedan teatar", on za nju vie nije imao osjeaja.
Konano su ljekari krenuli da daju morfijum kontinuirano. Dvije sedmice se jadna ena muila, a zatim umrla.
"Stigla si radosnom cilju", napisao je mu u itulji.
Jo elim da vam kratko ispriam drugi sluaj, koji je naroito tipian, ali ni u kom sluaju usamljen. Jedna
mlada ena oboli od dva konflikta straha u potiljku. Jedan DHS se desio kad je saznala da mora za svekrvu
doivotno da uplauje penziju. Ovaj strah joj je leao etiri mjeseca u potiljku. Drugi DHS se desio kad su od nje
traili da pristane na operaciju mozga.
I tako je ena skoro slijepa leala kod kue dok Hamerova arita u onom korteksu nisu izgubila edem i ona
ponovo mogla da vidi. Ovaj proces napreduje samo laganim tempom. Najvea prepreka ovom je roena majka,
koja se nervira to mora da pomae kerki. Ona hoe da kerka ode u bolnicu da bi "cijeli teatar po kui prestao".
Tu i tamo me naziva sa kerkinog bolesnikog kreveta i to onda ovako zvui :"Dobar dan, gospodine doktore, ovdje
gospoda Z., vi ve znate, majka gospode X. Sluajte, gospodine doktore, vjerujete li stvarno da e od ovog jo
neto da bude. Ja vidim to vidim da se ovo ne pomie s mjesta. Ona je tako iscrpljena i umorna, ona ne moe ni iz
kreveta da ustane. Ah, kako je jadna. ovjek mora svojim oima da gleda kako vlastito dijete lagano umire. Zar ne
bi bilo bolje da je odmah umrla, nego da se ovako mui. Ja ipak mislim da je bolje da je u bolnici nego da ovdje
bespomono lei naokolo i eka vlastitu smrt. Gospodine doktore, (tie, ali da kerka to veoma dobro razumije) ja
vidim da ona umire, pa ne vjerujete valjda da e od nje neto biti"?
Komentar je izlian. Naalost moram da vam priam i o ovako drastinim sluajevima da bih pokazao kako se
situacija esto puta otme ak i u fazi ozdravljenja. Takoer, u ovom sluaju zdravstveno osiguranje nee da
sarauje. Ono samo lakonski izdaje uputnice za bolnice koje za pacijenta znae sigurnu smrt. Kod kue je
nemilosrdna majka koja ivi u sumanutim predstavama da kerka, time to ne odlazi u bolnicu, samo hoe nju da
nervira. Onda bi majka mogla konano da dalje ide da isti, jer je sad na totalnom gubitku proputajui to. Da mu
nije sauvao uvid i mir, pacijentkinja bi odavno umrla.
Recite mi, molim vas, kako da nazovemo ovaj vid psihoterapije? Mogu da pretpostavim da su psihijatri i
psiholozi prilino razoarani mojim sistemom. Jer nema vremena za frojdovski ou i analize, koje bi trajale
mjesecima. Ne ostaje vremena za famozne intelektualne konstrukcije i igrarije, jer vrijeme prolazi neumoljivo. Ovdje
i danas konflikt mora biti pronaen i po mogunosti to bre biti rijeen, jer svaki dan nadalje ini stvar sloenijom u
pogledu komplikacija u fazi ozdravljenja. Mi nemamo posla iskljuivo s pacijentom, nego i sredina u kojoj ivi mora
da sarauje, inae pacijentu praktino nema pomoi. Veina vas nee ni povjerovati u moju ovu ili onu priu o
bolesnicima. Ali one su stvarno istinite. Mnoge od njih su jo gore nego to sam ja mogao da opiem. Ne radi se
ovdje o tom da se neko jednostavno optui, nego je cilj da se iz tipinih primjera ui tipina problematika ovog
sistema.
Mi npr. iz statistika znamo da se prilikom promjene miljea mijenjaju vrste i uestalost razliitih oboljenja raka. U
vremenu velikih porodica bio je est karcinom eluca. Jedni se drugima nisu mogli sklanjati sa puta, a familijarne
razmirice vode najee do karcinoma eluca. Takvi problemi su danas, u prilino disociranom drutvu, praktino
iezli i kao posljedicu toga rjee vidamo karcinom eluca.
Konflikti majka/dijete su u vremenu velikih porodica postojali relativno rijetko. Majke, koje su imale vie djece
mogle su npr. smrt jednog od njih lake da prebole nego dananje majke sa jedincima. Takoer, promijenjena
shvatanja odgojnih metoda ispoljavaju se "konfliktno". Dananje "diskutovanje" majki i njihovih veoma neurotinih
jedinaca ranije je vazilo za "pruanje otpora" i kanjavano je amarima, to je tedilo nerve roditelja. Stalne
diskusije i nerviranje bez kraja danas esto dovode obe strane do ludila. Uestalost karcinoma dojke je prilino
porasla iako imamo manje majki i manje djece nego ranije. Ovdje treba spomenuti i konflikte s partnerom i
karcinom dojke u "dojci partnera". Ovim bi se mogla objasniti velika veina fenomena ako bi se izdiferencirale
denjakinje i ljevakinje.
Seksualnom emancipacijom je uestalost karcinoma grlia materice neznatno opala. Tko je doivio kakve su
nekad ogromni grijesi na ovom podruju bile tzv "prevare", moe da ocjeni razliku u odnosu na dananje stanje.
Promjenu uestalosti oboljenja moemo najbolje da posmatramo kad useljenikih grupa u Americi, npr. iz
Japana. Kad su ovi japanski doseljenici izali iz svojih strogih japanskih porodica i firmi, gdje su npr. karcinom
eluca i karcinom grlia materice bili veoma esti, promijenila se i uestalost oboljenja raka za svaku pojedinu
vrstu. U Americi jedva da tko od ovih doseljenika oboljeva od karcinoma eluca i karcinoma grlia materice, ali zato
mnogi oboljevaju od raka dojke, to je kod kue u Japanu prava rijetkost. Pomisao da bi se samo drutveni ili
odnosi okoline trebalo da promijene pa da imamo manje oboljevanja od raka je varljiva. Ovim se mijenjaju samo
vrste konflikata, a time i vrste naroitih programa.
Jedan aspekt je stvarno veoma vaan. On se najee preutkuje. Ima mnogo situacija koje potkrijepljuju to da
bogati ljudi oboljevaju samo od jednog dijela konflikata i oboljenja raka od kojih oboljevaju siromani ljudi. Npr.
jedan sudski izvritelj je za iromahe prava katastrofa, za bogate uopte nije problem zaas ispuniti ek jer je
zaboravio da plati neki raun. Konflikti su najee nesavladive prisile, kojima pacijent ne moe da umakne.
Novcem se ne mogu izbjei sve, ali vei dio ovih prisila moe.
Najkasnije na ovoj taki postavlja se veliko pitanje: koji je put, smisao i svrha nae terapije? Vjerovatno je dobro
da mi danas ivimo u jednom filozofsko-religioznom vakumu gdje su nazori hrianske crkve izgubili svoju
normativno-drutvenu vanost. Ovo nije nesrea, jer nesrea bi bila da mi alimo za neim to se pokazalo kao
neodrivo i ekamo na nove antropoloske norme koje e da smisli neki naunik, politiar ili crkveni otac, a koje sa
naim biolokim kodovima nemaju nikakve veze.
 155
Praktina upotreba Nove medicine mora da pravi sutinsku razliku izmeu terapije date sistemom
pet biolokih zakona prirode i one koja je produkt drutvenih i medicinskih okolnosti.

Anamneza konflikta - iznalaenje DHS-a

Test pljeskanja mora da prethodi svakom ispitivanju pacijenta da bi se saznalo da li je u pitanju denjak ili
ljevak. Zato pacijentu kaemo da pljee kako to ini u pozoritu. Ruka koja je gornja i pljee po donjoj je vodea.
Ovo je vano za prepoznavanje hemisfere malog i velikog mozga sa kojom pacijent preteno radi i na koju mora da
udari njegov prvi konflikt (ukoliko se ne radi o strani za dijete ili partnera, odnosno ve utvrenim odnosima). Ova
korelacija je mogla biti empirijski pronaena i u sluaju konflikta se moe lako provjeriti na osnovu CCT-a.
Nakon iscrpnog anamnestikog ispitivanja pacijenta, uzimajui u obzir podatke o njegovoj ljudskoj okolini,
njegovim tegobama i eventualno ve donesenim nalazima, ljekar mora biti u stanju da sastavi anamnezu konflikta.
Za jednog medicinara Nove medicine su sve informacije od interesa, kako ljudske tako i medicinske. Na CT snimku
mozga uvijek postoji niz oiljaka, koji se bez ovih informacija ne bi mogli objasniti. Najvanija taka je traenje
DHS-a i tano utvrivanje vremena njegovog dogaanja, sa svim propratnim okolnostima. Po mogunosti, ve kod
prvog detaljnog pregleda morao bi da bude prisutan CT-mozga (neinvazivna metoda pregleda), ako se ne radi o
sasvim banalnim i laganim simptomima. CCT je za anamnezu konflikta od velikog znaaja jer se na osnovu njega
konflikti mogu ciljano ispitati. Na snimku se ve moe odrediti njihova osnovna bioloka vrsta i tema. Za
vrednovanje je dovoljan CCT u standardnim presjecima (paralelno sa bazom lobanje), bez kontrastnog sredstva,
gdje je doza zraenja minimalna. Za Novu medicinu je neprimjereno praviti snimak magnetne rezonance (NMR)
umjesto CT-a. Ovaj pregled traje due, psihiki optereuje i o dejstvu na organe se jo suvie malo zna. Osim
ovog, snimak NMR ima i tu manu da na njemu ne moemo da vidimo konfiguracije mete otrih prstenova u mozgu,
jer se on ravna samo prema molekulama vode. U svakom sluaju NMR se moe savjetovati za pcl-fazu i naroite
specijalne preglede, jer su nakupine glije i edem na ovim snimcima veoma lijepo predstavljeni (to jedan strunjak
moe da vidi i na CT-u). Osobina NMR je da veoma dramatino predstavlja organske i cerebralne promjene, tako
da je pacijentu pruen utisak da, na primjer, ima veliki tumor na mozgu dok to na osnovu CT-a izgleda mnogo
manje dramatino.
Ovdje emo se jo osvrnuti na niz praktinih pitanja. Tako e se u budunosti, u Novoj medicini, pacijentu koji
ima karcinom debelog crijeva savjetovati da to prije, po mogunosti prije konfliktolize, proguta TBC bacile, ime bi
se danas moglo doi u koliziju sa nekim zakonima i propisima. Stoga ne vrijedi priati ta bi se sve kod nekog
optimalno moglo uiniti, ako je ovaj put praktino zabranjen.

IZRAUNAVANJE TOKA KONFLIKTA OD MOMENTA DHS-a

Ne dajite nikad ishitrene dijagnoze i prognoze, sve dok ne upoznate duinu trajanja i intenzitet, odnosno masu
konflikta i dok ne bude jasno da li je konflikt realno rijeiv. Neki konflikti izgledaju teoretski lako rjeivi, dok u
stvarnosti to nisu, jer je pacijent zarobljen u razliitim prinudama. On npr. ne moe da ostavi svoje radno mjesto, ne
moe da proda svoju firmu, ne moe da se razvede, ne moe da raskrsti sa svojom svekrvom itd. Ako sve ove
take, bitne za mogunost rjeenja konflikta, nisu izvodive, onda se mora pokuati sa prijateljima, roacima,
poslodavcem, bankom, itd. nai najbolju mogunost rjeenja konflikta. Kao trea varijanta, ostaje mogunost
rjeenja konflikta na duhovnom nivou. Tek tad se ima taka oslonca za prognozu. U najveem broju sluajeva e
se zajedno s pacijentom pokuati rjeenje njegovog konflikta. S druge strane, postoje i konflikti koji ne smiju biti
rijeeni, a o kojima smo ve govorili.
Zapamti:
Najvanije je umiriti pacijenta, jer ogromna veina preivljava. Pacijenti moraju uiti da razumiju da je
ono to je gledano kao "bolest" u stvari osmiljeni bioloki naroiti program prirode. Dakle, neto to ima
smisla, neto u principu dobro ne treba da bude suzbijeno nego ga treba razumijeti. Samo eventualne
komplikacije moramo probati da izbjegnemo. U rjeim sluajevima, konflikt ne treba ili ne smije da bude
rijeen.

Cerebralni nivo: posmatranje toka i terapija cerebralnih komplikacija

Nova medicina nije takva da bi se mogla podijeliti na discipline koje bi se bavile pojedinim dijelovima ciklusa,
npr. samo konfliktolizom ili samo komplikacijama, nego je u pitanju sveobuhvatna medicina koja mora istovremeno
da obraa panju jednako na sve dijelove jednog SBS-a.
Precizno posmatranje cerebralnih procesa za vrijeme ca- i pcl-faze je poeljno ali nije conditio sine qua non.
Kako je cerebralni proces sinhron sa procesima na ostala dva nivoa, o njemu se, ako se ima iskustva, moe
zakljuiti iz CT-a mozga.
CT mozga se moe dobro prosuditi bar u pogledu hemisfera velikog mozga, jer svaki ekspanzivni proces se
oituje potiskivanjem i deformacijom u predjelu rogova lateralnih komora i cisterni. Za razliku od podruja psihike
terapije, gdje vam nisam mogao dati puno konkretnih pravila ponaanja, ovdje to mogu:
Ako je konflikt, odgovoran za bolest pacijenta, jo aktivan, onda se u ovom stadijumu pred rjeenje konflikta
treba uraditi CT-mozga.
CT-mozga je vaan za prosuivanje starih oiljaka mozga, jer pacijent nam moe "samo" ispriati svoje
konflikte, a kako su se oni projektovali na mozak i koji bioloki konflikt je u pitanju moemo da vidim samo iz CT-a.
CT-mozga je vaan zbog kasnijeg poreenja, jer esto na prvom CT-snimku ne postoji, dok na kasnijim CT-
snimcima moe da se vidi perifokalni i intrafokalni edem Hamerovog arita.
 156
CT-je naroito vaan da bi se potvrdilo da li je kod terapije "ulovljen" pravi konfliktni sadraj.
Normalno se to zna i bez CT-a, ali nekad postoje kritini sumnjivi sluajevi, naroito kod recidiva DHS-a.
Za pacijenta je vano da sam moe da vidi kako stvar protie, to mu ovdje moemo demonstrirati da bi ga
umirili. Kad pacijent vidi da je ljekar siguran u ono to tvrdi i on se umiri. Osnovna zapovjest je - izbjegavanje
panike.
Ako je kod pacijenta odgovorni konflit ve rijeen, onda je CT- mozga od velike vanosti i treba ga uraditi to je
mogue bre jer: Epileptoidna kriza koja se iekuje moe da da komplikacije koje bi trebalo da se unaprijed
procijene. Ovom metodom se npr. srani infarkt moe predvidjeti sa tanou od plus ili minus 14 dana, ako se zna
kad je bila konfliktoliza i kako izgleda CT- mozga.
Kod pacijenata gdje nismo sigurni po pitanju momenta konfliktolize (ona ne mora biti u istom momentu kao i
DHS), bez CT-snimka moemo biti iznenaeni pojavom modanog edema.
Od CT-a mozga treba da zavisi eventualna medikamentozna terapija u pcl-fazi.
Uvid u tok SBS-a nam, pored psihike kontrole, daje i kontrolni CT- mozga. Ovaj pregled je skoro jednostavniji
od pregleda CT- snimaka organa, jer edemi ozdravljenja na organima nisu uvijek jednostavni za prosuivanje.
Pacijent i ljekar su zadovoljni ako mogu da procjene tok SBS-a
Za pacijenta je naroito vano ako moe da prepozna taku preokreta nakon koje se ide u pravcu normalizacije
kad vie ne postoji opasnost.
Uvid u stanje oteenosti mozga daje nam dobru mogunost za prosuivanje kod doziranja kortizona itd., ijom
upotrebom uspijevamo da zakoimo oticanje mozga i organa. Ova terapija, s jedne strane, smanjuje rizik, dok s
druge strane ima tu manu da produava pcl-faze SBS-a. esto pacijenti, naroito ambulantni, do sljedee kontrole
ulove jedan novi konflikt o kojem nee da priaju jer im je vjerovatno nelagodno, a mi ga na CT-snimku mozga
vidimo. Znati takve stvari je veoma vano. Ovi novi aktivni konflikti ne mogu da se vide na snimcima NMR.

Zvijezda vodilja terapije: kodovi naeg mozga

Prvo da se osvrnem na mogue kritike religioznih poletnika koji e, vjerovatno, da kau da se ja ravnam prema
ovjeku, a ne prema bojem zakonu, ta god da pojedini vjerski pravci pod ovim zakonom podrazumijevaju. Ovo je
samo upola tano. ovjek kao boje stvorenje ima svoje mjesto unutar itavog bojeg kosmosa. Ovo mjesto mu je
dodjeljeno na osnovu kodova njegovog mozga.
Svaka ivotinjica razumije kodove svog mozga, koji su kod nje postavljeni slino kao i kod ovjeka. Nijedan lav
ne ubija vie plijena nego to mu je potrebno da se zasiti. Za razliku od njega, ovjek pronalazi atomsku bombu
pored ostalih oruja za masovno unitenje i ve moe kompletnu zemaljsku kuglu, teoretski vie puta, da razori.
Dakle, u kodu izvjesnih ljudi ili naroda mora da se neto dogodilo, mora da je razoreno neto zbog ega su uzeli
ovaj paranoidno-megalomanski potpuno protivprirodni nain ivota, koji se naziva civilizacijom, a koji nije predvien
kodovima naeg mozga, nego predstavlja iskakanje iz kolosijeka.
Takoer, ovdje vie nije mogue sjediti na dvije stolice, s jedne strane ivjeti u skladu sa civilizacijom, a s druge
strane bio-logino u skladu sa kodovima naeg mozga.
Kako treba terapirati jednog djeda koji je dobio DHS jer su ga u skladu sa civilizacijom strpali u staraki dom,
gdje on, prema kodovima svog mozga, uopte ne pripada. Drutvo oekuje da e on ovdje da se "prilagodi". Dakle,
mi bi morali pokuati da mu rijeimo konflikt protiv njegovih kodova, to je vrlo problematino, da ne kaem
protivprirodno. Sigurno je da postoje prinude i konstelacije gdje se rjeenje konflikta u skladu s kodovima ne moe
realizovati. Ali to sa samim principom nema nikakve veze. Put do jedne nove svijesti o ponaanju u skladu s ovim
kodovima, bie dugaak.
Veliki svjetski revolucionari i reformatori veinom polaze od toga da su svi ljudi isti i samo treba imati optimalan
sistem da bi se njima moglo optimalno drutveno dirigovati. Ovo je bilo pogreno. U kodove naeg mozga spada
takoer familija i okolina, koja je u skladu s ovim kodovima. Jednostavno, ne moe imati smisla posmatranje
ovjeka kao pojedinane individue jer to unaprijed programira konflikte sa naim vlastitim kodom.
Smisao i svrha ovog pretresa bi bili da vi vie ne pitate kako izgleda sasvim konkretno terapija raka. Pametni
harizmatini ljekar e bez daljnjeg razumjeti ta ja ovim hou da kaem. Pitajte majku kako lijei brigu svog djeteta i
ona e u momentu odgovoriti da ne zna. Ali do sada joj je uvijek polazilo za rukom da svoje dijete utjei i
oraspoloi.
Kad bi pokuao da vam gurnem u ruku eme, to bi bilo besmisleno, onda bi povrni ili slijepi medicinari dobili
nove tekoe, jer pacijent ne ostaje da stoji u bezvazdunom prostoru, on misli, osjea i nadalje se sve u njemu
kree. Kako rekoh, nema vremena za kovanje dugakih terapijskih planova. Ve samo kriminalistiko njuenje
pacijentovog konflikta, o kome on do tad nije ni sa kim mogao da pria, pokree kamen na kotrljanje. Dolazi ponovo
vrijeme velikih pravih ljekara, obdarenih milou poznavanja ljudskog bia, kojih je nekad bilo i koji su u tzv.
modernoj medicini gurnuti u pozadinu, nasuprot "maherima", medicinskim inenjerima koji zahtijevaju da im se
glupost jo pozlati.
Jo jedan praktian recept mogu da vam dam: ne gurajte pacijenta nikad u paniku, jer on od tog moe da umre.
Sa Novom medicinom i onako ne mora da ima paniku. On veoma dobro moe da razumije ta se tu deava ili mora
da se desi. Skoro svi pacijenti (95% i vie) prebole svoje oboljenje raka ako izbjegnu paniku. Mnogi pacijenti e
ponovo, jednom, doivjeti novi konflikt i novi rak. Ovo je sasvim normalno i upravo ovo je ivot. Ali ovo uopte nije
tako loe ako ovjek ima pametnog ljekara, koji na to normalno gleda.
vrste eme su zabranjene. One nisu u skladu sa razliitim psihikim situacijama i konstelacijama. to je za
nekog kanarinac, za drugoga je vjerovatno njegov dvorac. Oba konflikta su od iste vanosti i vrijednosti i samo
glupak to ne vidi. A savjetovati glupog kako da ini pametne stvari je orav posao.
 157
I kako ne mogu da postavim vrsta pravila kako se kod jednog pacijenta treba psihoterapeutski
postupati, jo manje mogu da postavim vrsta pravila kako se treba odnositi prema roacima i prijateljima pacijenta
ili njegovom efu, radnim kolegama itd. da bi i oni saraivali. Ovo ostaje preputeno umijeu ljekara i njegovom
istananom osjeaju. Vi ete u ovom podruju doivjeti mnoge neuspjehe, kao to sam ih doivio i sam. I esto
rodbina i pacijentovi najblii uopte nisu zainteresovani da stric, djever ili otac ostanu u ivotu, jer se time pitanje
nasljedstva jo vie razvlai. Pametnima ne priam nita novo. Jednostavno, postoje granice terapijskih
mogunosti.

Organski nivo: terapija organskih komplikacija

Tko za mene tvrdi da sam protiv operativnih zahvata, onda me taj nije razumio. Ja sam sm pronaao tzv.
"Hamerov skalpel" koji sijee dvadeset puta otrije nego uobiajeni skalpel. Ja sam za to da se primjeni sve to
pacijentu moe pomoi, ukoliko to ima smisla.
Kod pet stvari su dosadanji hirurzi polazili od pogrenih pretpostavki:
Oni nisu znali da je rak na organu relativno nevaan i da se on automatski zaustavlja prebacivanjem koda u
mozgu. Ostaci ovog procesa, kojeg smo nazivali oboljenje raka, za organizam su od manjeg znaaja. Oni
principijelno ni u kom sluaju ne smetaju organizmu da se dobro osjea. Navodno, ovo do sada nisu znali
medicinari kolske medicine, u koje se u prvom redu ubrajaju hirurzi.
Dok su simptomatski medicinari operisali organe, nisu znali o njihovim vezama sa kompjuterom-mozgom.
Nemajui pojma o ovim vezama, oni su, u prostodunoj bezbrinosti, jurili da sve narkotiu i operiu. Jo su
najnaivnije neurohirurzi operisali tumore mozga, od kojih su veina bili u stvari relativno bezazlena Hamerova
arita, ve zacjeljena ili duboko u fazi ozdravljenja.
O psihi hirurzi nisu i tako nikad nita htjeli da uju. "Ah, gospodine Hamer, kakve veze ima psiha sa kostima?"
Hirurzi, takoer, jo nikad nisu uli za deavanja u vegetativnom nervnom sistemu, koja protiu na sasvim
odreen nain kod oboljenja raka. Ako znanje o ovom uzmemo u obzir, moemo da dodamo da za pacijenta koji je
"bio obolio" od raka pa, u meuvremenu, doivio konfliktolizu i nalazi se u fazi ozdravljenja, operacija predstavlja
ogroman rizik zbog narkoze, jer se pacijent nalazi u dubokoj vagotoniji. Osim toga, on ima edem mozga, to je
apsolutna kontraindikacija za operaciju koja nije od ivotne vanosti, pogotovo ako Hamerovo arite lei u
modanom stablu.
S druge strane, ako je pacijent jo u fazi aktivnog konflikta, tumor e nakon operacije da raste dalje. Tako da je
operacija i u ovoj fazi nepotrebna i kontraindikovana, jer pogoeni tako sigurno dobija recidiv i novu paniku kad
uje da tumor opet napreduje.

Pacijent donosi sve odluke o zahvatima na svom tijelu

Nova medicina i njeno razumijevanje od pacijenta neminovno prave partnera, kojem ljekar moe da ponudi
svoju pomo. Siguran sam da e se velika veina pacijenata u budunosti odrei hirurske pomoi kad je u pitanju
odluka da li njihove bezazlene izrasline treba da se odstrane ili ne. Operacija u vagotonoj fazi je, bez daljnjeg,
ogroman rizik, jer u ovoj fazi postoji naroita sklonost ka gnojenju i krvarenju. Opasnost od komplikacija je
ogromna. Ako se rak uopte hoe operisati, onda to treba uiniti tek nakon zavrene faze ozdravljenja.
Kako kod veine pacijenata ne postoji nikakva neophodnost operacije, ubjeen sam da e se vrlo rijetki od njih
pod ovim novim uslovima upustiti u to. Jer e svako prvo dobro da razmisli.
Moja procjena je da e se broj operacija tumora u budunosti svesti na 10% od dananjeg broja. Pa i ove
operacije e da budu bezazlene, samo odstranjivaenje mehanikih prepreka, a ne, kao do sada, bombastine
operacije sakaenja sa ekscizijom "duboko u zdravo tkivo".
Istina je da e proi jo neko vrijeme dok strah od raka, duboko ukorjenjen u naoj svijesti, bude zamjenjen
uravnoteenim nainom posmatranja, koji ne treba nikog da obeshrabri.
Nasuprot ovom, nama treba "mala hirurgija" za odstranjivanje malih komplikacija, kao to su: drenaa ascitesa
u venu femoralis, drenaa perikarda u pleuru i za sline vane male zahvate, koji bi pacijentu utedili mnogo toga,
a koji tek nakon novog postavljanja indikacija dobijaju svoj smisao. Ako jedan ascites vie ne vai za "poetak
kraja" kao to je to bio sluaj do sada, nego za radosno pozdravljen znak ozdravljenja, ovjek se potpuno drukije
odnosi prema komplikacijama ovog dobrog simptoma.

Alternativa putem prirodnog odstranjivanja raka

Veoma sam ponosan da mi je, kao starom medicinskom kriminalistikom inspektoru, polo za rukom da otkrijem
da su bakterije nai visokospecijalizovani prijatelji i besplatni pomagai, nai "simbioti". Pa, zato da ne iskoristimo
njihovu pomo?
Odstranjivanje karcinoma debelog crijeva putem bezazlenih bakterija tuberkuloze tipa Bovinus je sigurno mnogo
prirodnije i manje opasno od agresivne operacije stomaka. Osim toga, pacijent se pri tom osjea dobro. Mora se
prvo skupiti iskustvo sa ovom novom vrstom bioloke terapije. Svakako da e indikacija za ovakvu bioloku
operaciju veoma zavisiti od lokalizacije tumora, a osim toga treba znati da li se ovakav tumor operie bioloki ili
mehaniki, na primjer zato to moe da napravi opstruktivni ileus.
Dvije tekoe moramo da uzmemo u obzir:
 158
Zbog ignorantnog, skoro postignutog iskorjenjivanja TBC, mnogi ljudi danas nemaju mogunost da
tumor crijeva razgrade i odstrane tuberkulozno prirodnim putem. Takve pacijente esto moramo da operiemo.
Kako se tuberkulozni bacili razmnoavaju u simpatikotonoj fazi, ne bi bilo dovoljno tek po postavljanju dijagnoze
pacijentima propisati par njih. Naroito ne bi bilo primjereno ako su pacijenti u pcl-fazi, kad se mykobakterije vie
ne mogu razmnoavati.
Moraemo da piemo nove udbenike, sa novim indikacijama, jer mi polazimo od sasvim nove osnove.

NEKOLIKO RIJEI O ZRAENJU

Takozvana terapija zraenjem ima navodni cilj da vorove raka ili izraslinu dovede do nestajanja. Ova isto
simptomatska indikacija sada otpada. Uprkos tome postoji mogunost egzistencije limfnog vora, koji predstavlja
isto mehaniku smetnju, a do kojeg se operativno ne moe lako doi. U tom sluaju se ovaj vor moe elegantno
ozraiti, tako da mehanika prepreka (npr. kod tzv. "Hodkina") bude odstranjena. Stoga, prije nego to sva
kobaltna oruja zavre u naftalinu mora se jedno ostaviti za ovakve naroite sluajeve.
Dragi itaoci, dok nauite da razumijete moje misli, vi ete lino vidjeti da one imaju nepobitnu logiku, to su
uostalom morali da priznaju i moji protivnici. Naravno da je u poetku veoma teko skoro sve dosadanje u jednom
potezu odbaciti, zatvoriti dvije treine skupih bolnica u kojima su se provodile operacije sakaenja tumorskih
pacijenata i u kojima su pravilo bile naknadne terapije - usqe ad finem. Svaki je pacijent presrean ako jo jednom
iv izie iz ovakvih horor-zdanja. Ovo se mora mijenjati. Vremena medicinskih lanih bogova su prola. Ja
najavljujem novu eru, eru Nove medicine.

PROBNA PUNKCIJA I PROBNA EKSCIZIJA

Probna punkcija i ekscizija postaju praktino potpuno suvine nakon razumijevanja Nove medicine, koja
zagovara da na istom mjestu na organu, i u sluaju raka, nailazimo uvijek na iste histoloke formacije. Prema
naim iskustvima, znamo da CCT moe da d sigurniju informaciju o nekoj histolokoj formaciji, nego probna
ekscizija.
Kod sarkoma kostiju je probna ekscizija skoro uvijek poetak katastrofe. Jer, kalusna tenost, koja je pod
pritiskom, probija sebi put kroz otvoreni periost (periostni av puca) u okolno tkivo, gdje prouzrokuje ogroman
sarkom. Ne uradi li se probna ekscizija, okolno tkivo bi bilo "samo" spolja oteeno, jer kroz periost prolazi tenost,
ali ne i kalusne elije. Onda imamo deavanje kao kod akutnog zglobnog reumatizma, koji se nakon izvjesnog
vremena spontano povlai.
Fatalne posljedice moe da ima punkcija tamo gdje biva otvoren tzv. hladni absces, npr. karcinom mlijene
lijezde u pcl-fazi, kad se dojka otvara spolja. Onda dolazi do smrdljivog tuberkuloznog iscjedka iz dojke, to sve
skupa moe da zavri skorom amputacijom. Na isti nain, amputacijom, u dananje vrijeme zavrava i otvorena
osteoliza u fazi ozdravljenja, gdje hemoterapijom biva samo privremeno prekinuto curenje kalusne tenosti.
Probna punkcija i probna ekscizija e u budunosti u Novoj medicini biti primjenjivane samo u nekim, rijetkim
sluajevima.

NEKOLIKO RIJEI O HIRURKIM INTERVENCIJAMA

Veina dananjih operacija su operacije tumora. Pri tome se hirurg orijentie prema nalazu histologa, koji jedan
proces deklarie kao dobroudan ili kao zloudan. Meutim, mi smo u meuvremenu saznali da sve nekroze pod
upravom sri velikog mozga prave "tumore ozdravljenja", odnosno bezazlena elijska razmnoavanja, koja se
smiju operisati tek onda kad predstavljaju mehanike prepreke ili kad su za pacijenta psihiki neprihvatljiva, a koja
su u kolskoj medicini do sada oznaavana kao zloudni tumori (limfomi, osteosarkomi, ciste bubrega, ciste
jajnika). Kod tumora pod upravom starog dijela CNS-a, hirurzi su nam potrebni koliko i lovci u umama bez vukova.
Pri tom se mora tano diferencirati koliki e npr. biti tumor crijeva kad doe do konfliktolize. Ako je tumor jo
relativno mali, onda se moe poi od toga da, ak i u sluaju ako bacili TBC nisu prisutni, ne moe da doe do
komplikacija. Ali ako je tumor toliko velik da svakog trenutka moe mehaniki da zatvori crijevo, onda se mora
sasvim tano ocijeniti da li e se ekati faza ozdravljenja, s nadom da e u njoj da krene tuberkuloza i razgradi
tumor. U svakom sluaju, pacijentu se mora podrobno objasniti da ovo predstavlja rizik kao i sama operacija. Za
operaciju bi bio povoljniji sluaj ako je pacijent u ca-fazi, jer u pcl-fazi narkoza, zbog vagotonije, donosi vei rizik.
Mora se naglasiti da je sam pacijent ef postupka i mi mu moramo objasniti sve "za" i "protiv".
U Novoj medicini takoer postoje hirurske indikacije negativne vrste. Na primjer, kod ovarijalne ili bubrene
ciste, koje protiu otprilike u ritmu trudnoe: treba im devet mjeseci da bi indurirale i mogle da preuzmu od
organizma im predvienu funkciju. U ovih devet mjeseci ne smiju se operisati, jer su u ovih devet mjeseci ciste
srasle sa ostalim trbunim organima, gdje se prolazno opskrbljuju krvlju u nedostatku vlastitog arterijskog i venskog
krvnog sistema. Ovo bioloko deavanje je do sada pogreno shvatano kao "zloudni infiltracioni tumorski rast".
Dokaz za ovo je uvijek nanovo liferovan time to su ovi infiltrirani dijelovi rasli, poslije operacije, onoliko vremena
koliko je preostalo do devet mjeseci i nakon toga morali biti ponovo operisani: Zbog toga su ovi tumori imponovali
kao naroito maligni. Kod ovakvih prebrzih operacija, sa neznanjem dosadanje medicine, operisali su se dodatno i
svi infiltrirani organi, tako da je abdomen na kraju bio jo samo jedan torzo, a o konfliktima koje je pacijent dobijao u
toku ovoga neu ni da govorim. Meutim, ako se saeka devet mjeseci, onda kod malih cista do 12 cm i ne mora
da se operie, jer ove ciste ispunjavaju funkcije luenja hormona, odnosno luenja urina, kako je to predvieno od
strane organizma. Samo u ekstremnim sluajevima, kad ove ciste prave velike mehanike smetnje, indikovana je
operacija ciste, ali tek nakon induracije, odnosno poslije devet mjeseci. Takva operacija onda predstavlja tehniki
mali zahvat, jer su sve adhezije u meuvremenu odlijepljene i cista je okruena grubom kapsulom.
 159
Opta pravila ponaanja

Ovdje takoer moramo praviti razliku izmeu ca-faze i postkonfliktolitike ili faze ozdravljenja.
Ca-faza:
Strogo su zabranjene sve kure mravljenja (iako u ovo vrijeme pacijentu one vrlo lako padaju), jer mogu da
zavre smrtno.
Vrlo su opasna uzbuenja svake vrste, jer svako uzbuenje, zbog najmanjeg razloga, moe da eskalira (zbog
ve postojee simpatikotonije) i da kod pacijenta dovede do iskakanja "sljedeeg osiguraa", to znai da on vrlo
lako moe da doivi sljedei DHS. Prag je u ovoj fazi veoma snien, tako da pacijenti lako mogu da obole dodatno.
Sredstva za smirenje svih vrsta samo zamagljuju sliku i skrivaju u sebi opasnost da od jednog akutnog konflikta
naprave subakutni visei konflikt. U osnovi, pacijentu su za rjeenje njegovog konflikta potrebni uslovi koji
odgovaraju njegovom kodu u mozgu. Kako nae dananje drutvo ima sve manje veze sa ovim kodovima, poeljno
je da ono bude u kraem ili duem vremenu u skladu s tim promjenjeno. U okvirima racionalnog naina
razmiljanja, u principu vai to da je bitnije kako ovjek "izgleda", nego kako se "osjea". Na kraju bolesnici postaju
kao djeca (regresivni nain ponaanja). Pacijent izlazi iz svog konflikta panike poto se osjeti smirenim i
rastereenim, isto kao to ivotinja rijei konflikt kad osjeti svoju zatitniku jazbinu, gnijezdo, svoju majku, svoje
stado, opor, sabrau.
Pcl-faza:
Ljudima bi trebalo savjetovati da ue od ivotinja. Svaka ivotinja koja je u fazi ozdravljenja ponaa se mirno,
dovoljno spava i oputeno eka da joj se vrate normotone snage.
Nijedna ivotinjica u ovoj fazi nee izii na sunce bez velike potrebe, jer one imaju edem mozga i njihovo
instinktivno ponaanje, u skladu sa biolokim kodom, kae im da direktno sunevo zraenje na ovaj edem mozga
moe samo da bude loe. Vidio sam pacijente koji su umrli od ovog. Vrue mjesto Hamerovog arita moe se
osjetiti na poglavini, tako da je isto ludilo tako vrelu glavu stavljati jo na direktno sunce.
Stavljanje hladnih kompresi na mjesto vrelog Hamerovog arita je prava stvar, naroito nou, jer no i tako
predstavlja vagotonu fazu normalnog dnevnog ritma. Moji pacijenti veinom se mue nou i to uglavnom do tri,
etiri sata, kad se organizam ponovo prebacuje na dnevni ritam. Mnogi od mojih pacijenata su sa velikim uspjehom
uspjevali da prebrode ovo vrijeme do tri sata tako to su popili solju kafe i pokuali da itaju. Nakon toga su mogli,
pri "poludnevnom ritmu", da spavaju ne tako vrsto, ali sasvim dobro. Ova mjera ima smisao tek kod veoma tekog
edema mozga, jer u 90% sluajeva ona nije uopte potrebna, poto nosi sa sobom odugovlaenje prebacivanja na
normalni dan-no ritam, ali ako stavljanje na glavu hladnih kompresi za vrijeme nonog perioda duboke vagotonije
umiruje, onda se to mirno i dalje moe initi..
Prvo ta pacijenti moraju da naue u pcl-fazi je :
Biti mlitav i umoran je dobro, to je ozdravljenje, to je normalno i nakon faze ozdravljenja iezava samo od sebe.
Prema kolskoj medicini, ovo zvui drukije:
"Biti mlitav i umoran je znak tekih poremeaja krvotoka, rak je doveo cirkulaciju do potpunog sloma i to je
poetak kraja."
Drugo to pacijent mora da naui je:
Bolovi i otoci su dobar znak faze ozdravljenja.
Oni su veinom neprijatni, smetaju, nekad su teko izdrivi, naroito ako postoje uz ascites, pleuralni izliv ili kod
rastezanja periosta zbog otoka kotane sri, ali oni nisu razlog za paniku i nakon izvjesnog vremena nestaju kako
su se i pojavili. Oni ni u kom sluaju nisu neto loe, nego su znai faze ozdravljenja koje enjivo iekujemo.
Prema kolskoj medicini, ovo zvui ovako:
Bolovi i otoci su sigurni znai bliske smrti oboljelog od raka. Najbolje je da se ve kod prvih bolova pone sa
morfijumom, da se pacijent ne bi muio (a na odjelu "cirkus" nee dugo trajati). "Gospodine XY, naalost mi sada
ne moemo nita vie za vas da uinimo, ali muiti se ne morate, jer mi imamo ovdje veoma dobra sredstva protiv
bolova. Zar ne, sestro Matilda, neemo tedjeti, najbolje da odmah danas ponemo s tim!"
Razumijete li sad, dragi itaoce, zato se ne moe voziti istovremeno na dva kolosjeka? Jednostavno je
objektivno netano ono to tzv. kolski medicinari ovdje kau. Prividno to izgleda tano jer pacijent na morfijumu
stvarno umire i onda je veliki glupi ef odjela ponovo bio prividno u pravu. Ali, takoer, ja i ti, dragi itaoce, umrli
bismo za dvije ili tri sedmice na morfijumu, sa karcinomom ili bez njega.
Kod morfijuma i njegovih tzv. derivata je loe to da su to simpatikotoni elijski otrovi, koji normalne vibracije
naeg organizma tako snano mijenjaju, da pacijent nakon prve injekcije gubi svaki moral i ostaje bez sopstvene
volje, i kao dijete samo jo vapi za morfijumom. A svi takozvani tumorski pacijenti, prije ili kasnije, dobiju morfijum,
najkasnije kad postanu nemirni ili ponu da dobijaju bolove, ponekad tavie protiv svoje volje ili bez njihovog
znanja.
Ali ni sam pacijent zaista nee vie nita da zna, poto ga je prognoza "nema vie ansi" glupog velikog efa
odjela (doslovno gospodar ivota i smrti, kao jedan od velikih inkvizitora) poslednjim udarcem malja oborila na pod.
Posljedice morfijuma su takve da cijeli organizam biva primiren. Pacijent uskoro gubi mo razgovora, ne jede
nita, crijevo je u mirovanju (paraliza crijeva), nakon nekoliko dana moe da umre od gladi. Nitko se ne trudi da sve
ovo pacijentu predoi.
I kad samo pomislimo da sve to nije moralo da bude i da su ovi jadni ljudi samo rtve ignorancije efova odjela i
profesora koji polaze od pogrenih pretpostavki, a pri tom se dre kao ivi bogovi, onda nam se die kosa na glavi,
kao to se digla i samom sudiji kad mu je neuroradiolog Univerziteta u Tibingenu u lice rekao da on nema nikakvog
interesa da sazna da li je Hamer u pravu.
 160
Samo Bog moe smru da okonca ivot svojih bia. Dokle god ivimo, svi mi, svaki ovjek, ivotinja i
biljka, imamo osnovno pravo svakog bia - nadu. Izigravati Boga i htjeti jednom ovjeku uzeti nadu - najgori je
zloin inine naduvanosti i gluposti. Svi oni su svojim pacijentima, koji su im vjerovali, iz arogancije i bezumlja
ukrali posljednju nadu.

Medikamenti u terapiji

Medikamenti simboliu prividni napredak moderne medicine. Mnogi pacijenti dobijaju dnevno po 10 do 20
razliitih vrsta medikamenata, za i protiv svega mogueg. Ljekar koji ne prepisuje ljekove i nije pravi ljekar. to su
medikamenti skuplji, ine se boljim.
Bio je to veliki blef. Ankete su uvijek pokazivale da ljekari gotovo nikako ne uzimaju ljekove.
Pri tom je bilo najgluplje to da se odralo vjerovanje da medikamenti djeluju lokalno. Mozak s tim prividno nije
imao nita. Kao da bi se jedan kompjuter, kao to je na mozak, mogao naokolo "vui za nos". Kao, mozak nee
primjetiti ta arobnjaki uenici, sa svojim inijekcijama, tabletama i infuzijama naokolo prkaju.
Pri tom, praktino, nijedan medikament ne djeluje direktno na organ, ako se izuzme lokalno dejstvo na crijevo
kod uzimanja nekog otrova ili medikamenta. Svi ostali medikamenti djeluju centralno, to znai da na organ djeluju
preko mozga. U negativnom sluaju, njihov je efekt praktino efekt koji trovanje mozga, odnosno njegovih razliitih
dijelova pokae na organskom nivou.
Primjer:
Na jednom kongresu kardiologa pitao sam jednog profesora, koji je opisao dejstvo nekog medikamenta na srce
(uticao je na stabilizaciju sranog ritma), da li je on siguran da medikament djeluje direktno na srce, a ne preko
mozga. Odnosno, da li medikament takoer djeluje na transplantirano srce. Na ovo profesor nije znao da odgovori:
rekao je da to jo nije ispitivano i da transplantirano srce moe, naravno, da radi samo pomou pejsmejkera.
Sam digitalis, penicilin i sredstva protiv gripa djeluju "samo" na mozak. Osim hormona, vitamina i enzima,
praktino svi medikamenti djeluju preko mozga. Npr. do sada se zamiljalo da digitalis zasiuje srani mii. Danas
znamo da on djeluje cerebralno na srani relej.
U toku faze ozdravljenja je u principu dobrodola pomo svakog medikamenta simptomatskog dejstva, koji bi
pomogao i podrao ovu fazu. Dakle, ljekar Nove medicine nije u principu protiv medikamenata, iako polazi od
pretpostavke da je veina procesa ve od majke prirode optimirana. Mi znamo da krae trajanje konflikta i time
manja konfliktna masa u veini sluajeva ne iziskuju potrebu za podrkom medikamentozne terapije. Znai, ostaju
samo sluajevi koji bi u prirodi zavrili letalno, a kojima mi, zbog ljekarske etike, moramo naroito paljivo prii.
Pri tom se uzimaju u obzir naroite kritine take u protoku faze ozdravljenja, koje kod izvjesnih konflikata i
naroitih programa zahtjevaju specijalnu panju. Ovo su npr. epileptine krize (vidi odgovarajue specijalno
poglavlje) kod lijevog i desnog sranog infarkta, pneumonijske krize, hepatike krize itd.. Ove krize u dananje
vrijeme protiu sa velikim procentom smrtnosti. I u budunosti emo ovdje gubiti najvie pacijenata. Sad imamo tu
prednost da znamo ta nas oekuje, tako da moemo unaprijed da se suoimo sa ovim oekivanim deavanjima i
praktino da ih presretnemo. Nema koristi ako kaemo da smo smanjili uestalost pneumonije tako to je sad
nazivamo karcinom bronha, jer pacijenti umiru od karcinoma bronha. Onda smo jednoj bolesti samo promjenili
etiketu.
Ali ako tano znamo kad moemo da raunamo sa pneumonijskom krizom i ta moemo da uinimo, u ovom
iekivanju, da bi povoljno uticali na ovaj u principu neophodan bioloki proces, npr. antibioticima i kortizonom,
onda je to potpuno novi, ali logian momenat u Novoj medicini, pa ak i tada kad je u pitanju koritenje istih
sredstava kao i u kolskoj medicini, jer je shvatanje itavog procesa unaprijed sasvim razliito.
Na primjer:
Ako se kod pneumonije zna da je konflikt straha za revir trajao samo tri mjeseca, onda znamo da pneumonina
kriza, odnosno epileptoidna kriza nee zavriti smrtno i ako se medikamentozno nita ne uini. Pacijent i ljekar su
ovim smireni.
Ali ako je konflikt trajao devet mjeseci, ili due, onda ljekar u Novoj medicini zna da je epileptoidna kriza pitanje
ivota i smrti, ako se nita dodatno ne preduzme. On mora sebe i pacijenta pripremiti na to, da bi pacijent mobilisao
sve svoje snage, a on iscrpio sve medikamentozne mogunosti. U sluaju pneumonije, dali bi se antibiotici, kao i
ranije, ali takoer i velike doze kortizona, i to u stvari neposredno pred epi-krizu, to se do sada nije radilo, da bi se
prebrodila kritina taka, koja uvijek nastupa neposredno nakon vrhunca krize. Kritina taka se sastoji iz toga da
nakon vrhunca epi-krize ponovo nastupa vagotonija, koja ovog puta ne ulazi u vagotonu dolinu nego treba da iz nje
izvede.
Za ovo naglo mijenjanje pravca, organizam ima u programu, kao to ve znamo, epi-krizu. U 95% sluajeva
dovoljna su pomona sredstva naeg organizma. Ostalih 5% su oni koji u prirodi, zbog nedovoljne epi-krize, umiru
u vagotonoj cerebralnoj komi (edem mozga) usljed zakazivanja centra za disanje.
Sljedei primjer:
Kod nefrotskog sindroma, posredstvom Nove medicine, tano znamo o kakvom je uzroku ovdje rije. Naime, u
pitanju je pcl-faza karcinoma sabirnih kanalia bubrega i gubitak bjelanevina putem sekreta rane u podruju
tuberkuloznog, kazeoznog procesa. Nakon ovog, znamo tano ta treba da inimo. Ako pacijent nije u stanju, iz
nekakvog razloga, da nadoknadi ovaj gubitak oralnim uzimanjem bjelancevina, onda ga moramo nadoknaditi mi
putem infuzija albuminima, koje substituisu hipoalbuminemiju dok ne protekne faza ozdravljenja. Kod ascitesa, koji
predstavlja pcl-fazu peritenoealnog karcinoma, moemo pacijenta ve pripremiti na to da e ascites da doe im on
rijei svoj konflikt (atak na stomak). Tako pacijent moe da pozdravi ascites kao dobar znak i da ga shvati kao
 161
zadatak koju on treba da rijei. Ukoliko ima TBC-bakterije isto ovako treba da shvati i pojavu nonog
znojenje sa subfebrilnim temperaturama.

DVIJE GRUPE MEDIKAMENATA

Ako izuzmemo iste opijate, narkotike i trankvilizere, ostaju nam dvije velike grupe medikamenata:
simpatikotonici, koji pojaavaju stres
parasimpatikotonici ili vagotonici, koji podstiu fazu odmora i smirenja.
Ako je takozvano "oboljenje raka" (misli se na SBS) postiglo rjeenje konflikta, onda ono u vegetativnom smislu
predstavlja viefazan proces, tako da jedan isti medikament ne moe nikad da djeluje "protiv raka" ili "za rak".
Otuda jedan medikament moe samo da podrava simpatikotoniju i koi vagotoniju, i obratno. On ne moe
istovremeno da djeluje u oba pravca, jer su simpatikotonija i vagotonija postavljene dijametralno.
Prvoj grupi simpatikotonika pripadaju adrenalin, noradrenalin, kortizon, prednizolon, deksametazon i naizgled
tako razliiti medikamenti kao to su kofein, tein, penicilin, digitalis i mnogi drugi. U principu, sve ih moemo
upotrebiti ako elimo oslabiti efekt vagotonije i reducirati edem mozga, to u principu predstavlja neto dobro, ali
prekomjerno izraeno predstavlja komplikaciju.
Drugoj, grupi vagotonika pripadaju sva sredstva za smirenje i spazmolizu, koja pojaavaju vagotoniju ili ublauju
simpatikotoniju. Razliitost simpatikotonika i vagotonika sastoji se u tome da oni naroito djeluju na specijalna
mjesta u mozgu, na koja drugi djeluju manje ili jedva. Ova injenica je i zavela farmakologe da vjeruju da aktivni
principi djeluju direktno na pojedine organe. Ovo se moe dokazati time ako se neki organ prolazno prikljui na
drugi krvotok, a zatim se odgovarajui medikament ubrizga u krv i time u mozak, onda ovaj samo na drugi krvotok
prikljuen organ, a inervisan istim dijelom mozga kao i ranije, reaguje isto onako kako bi reagovao kad bi bio
prikljuen na originalni krvotok. Mi znamo da na transplantirano srce ne djeluje nita, jer su prekinuti vodovi do
mozga.

NEKOLIKO RIJEI O PENICILINU

Penicilin je simpatikotoni citostatik ije je antibakterijsko dejstvo sporedno u odnosu na ono koje ima na edem
modanog stabla. Zbog ovog ga moemo uvesti u pcl-fazi u cilju ublaavanja edema modanog stabla. Nasuprot
ovom, dejstvu kortizona podlijeu ostali dijelovi mozga (sa izuzetkom sri velikog mozga, tzv. "luksuzna grupa").
Znaaj otkria antibiotika ne treba ovim da bude umanjen, samo to je do ovog otkria dolo pod potpuno
pogrenim premisama i predstavama. Uvijek se polazilo od pretpostavke da raspadni produkti bakterija djeluju kao
toksini i tako izazivaju temperaturu. A to implicira da bi samo trebalo unititi male bakterije da bi se izbjeglo dejstvo
toksina.
Ovo je bila zabluda. Tano je da je Fleming imao sreu da "iz nehata" otkrije supstancu izolovanu iz gljiva, koja
smanjuje edem modanog stabla. Kao i kod svakog drugog citostatika i antiedematika u njihovim dejstvima bivaju i
uvuene u igru i bakterije.. Nai vrijedni prijatelji bivaju prolazno stopirani, jer njihov rad biva odgoen za kasnije
vrijeme sa manjom dramatikom.
Kao to djeluje penicilin i drugi antibiotici, tako i svaki citostatik djeluje depresivno na hematopoezu, to se
katastrofalno odraava na "frustrirajuu", naizgled neophodnu terapiju leukemije (faza ozdravljenja raka kostiju).

PREDLOENE DOZE PREDNIZOLONA

Samo 5% do maksimalno 10% pacijenata ima potrebu u fazi ozdravljenja za medikamentima. Svakako da
odluku o tome treba donijeti poto se putem CCT-a uvjerimo da je ovako neto stvarno potrebno. Ako ovjek nije
siguran, onda obavezno treba osam sedmica nakon konfliktolize dati dva puta dnevno 2-4 mg prednizolona retard
ili oko jedne petine te doze deksametazona. Ovo se daje kasno prije podne i navee. Kod ovakvih doza, u ovom
vremenu, ne treba oekivati neka sporedna dejstva. Nakon osam sedmica doza se moe redukovati na 1 x 4 mg
prednizolona retard dnevno.
Kod pacijenata koji imaju edem modanog stabla, ili vie karcinoma koji su svi odjednom rijeeni ili kod kojih je
konflikt trajao due, treba dati 4 puta 4 mg prednizolona retard ili 4 puta 1 mg deksametazona retard rasporedeno
na itav dan, a za nudu i 5 puta 4 mg, dakle, ukupno 20 mg na dan. Daje se ujutro 4 mg, u podne 2 puta po 4 mg i
navee 2 puta po 4 mg. Pacijenti kojima je potrebno vie od 20 mg hidrokortizona, trebalo bi da se lijee pod
klinikom kontrolom.
Pored osnovnog lijeenja kortizonom, mogu biti indikovani ostali simpatikotonici, ukljuujui penicilin i druge
antibiotike i sredstva koja smanjuju edem, kao to su antihistaminici i antialergici, kao i sredstva protiv glavobolje i
migrene i sl. Ipak, treba rei da se moe mnogo medikamenata utediti upotrebom hladnih kompresa, hladnim
tuiranjem ili etnjom po hladnom vremenu bez zatite na glavi. Takoer je dobro plivanje u hladnoj vodi, to ne
vai za saunu. Posjeta sauni moe lako odvesti u centralni kolaps, slino kao sunanica. Najjednostavniji
medikament je olja kafe vie puta na dan.
Sva ova uputstva vae, kako se moe primjetiti, samo za vagotonu fazu, nakon konfliktolize. Stvar se
komplikuje ako je bolest od poetka kombinovana sa aktivnim izbjeglikim konfliktom ili ako on naknadno nastupi
(vidi poglavlje "Sindromi"), jer onda vlada "pomjeana inervacija", sa nesrazmjerno velikim edemom na organu i u
Hamerovom aritu mozga.

NEKOLIKO RIJEI O CITOSTATICKOJ HEMO-PSEUDOTERAPIJI

Po mom shvatanju, ovdje je rije o idiotskoj, opasnoj, isto simptomatskoj pseudoterapiji, koja je omoguena
samo zbog nepoznavanja zakonitosti Nove medicine. Hemo-pseudoterapija je, u svakom sluaju, samo naizgled
uspjena (na raun kotane sri), jer moe da iskljui simptome faze ozdravljenja kod organa koje kontrolie veliki
 162
mozak. Ovo biva otkupljeno sa mnogim katastrofalnim posljedicama, od kojih jedna - vjerovanje da se
hemo mora uvijek nastaviti da bi se sprijeilo ponovno vraanje simptoma ozdravljenja - vodi u ftizu kotane sri i
sigurnu smrt.
Druga, jo vea opasnost je ta da se sa svakom hemo-rundom modani edem na silu potiskuje, ime se
provocira opasni efekat "harmonike". Hemo-pseudoterapijom, kao i pseudoterapijom zraenja biva radikalno
oslabljena elastinost sinapsi nervnih elija, to opet, sa svoje strane, dovodi do pada tolerancije za modani edem
u fazi ozdravljenja, tako da se one cijepaju i mogu da odvedu u citostatiki uslovljenu apoplektinu smrt mozga
pacijenta.

PREPORUKE KOD RECIDIVA KONFLIKTA ILI NOVOG DHS-a

Logino i konsekventno proizlazi da u sluaju recidiva DHS-a, dakle, ako je pacijent ponovo u simpatikotoniji,
kortizon momentalno postaje kontraindikovan. Dakle, vi ne moete jednom pacijentu rei: "Navratite opet za tri
mjeseca", prije nego to ga izriito opomenete da postoji ova mogunost. Ukoliko i dalje uzima kortizon, on
pojaava konflikt u pogledu njegovog intenziteta. S druge strane, pacijent ne smije odjednom da prekine uzimanje
kortizona, nego to mora da ide postepeno, tokom vie dana. Najbolja je varijanta da novi konflikt odmah bude
rijeen i da medikacija moe da ostane kao i do tada.
U principu se mora svakom pacijentu podrobno objasniti da medikamenti koje on dobija ne predstavljaju u stvari
terapiju raka, nego da treba da oslabe edem mozga ili tijela, to predstavlja mjeru opreza u sprijeavanju
komplikacija prilikom samoozdravljenja mozga i tjelesnih organa.

POSTEPENO UKIDANJE KORTIZONA; EVENTUALNO, UZ POMO ACTH

Da se davanje kortizona ne ukida odjednom nije neka novost, to zna svaki ljekar. Preporuljivo je na kraju
terapije kortizonom dati injekciju Depo-ACTH (adrenokortikotropni hormon). Ova mjera je neophodna samo u
sluaju ako je pacijent dobio vee doze kortizona. Kod novog DHS-a ili recidiva DHS-a, ako nismo u stanju da
konflikt brzo rijeimo, moramo pacijenta to bre skinuti sa kortizona.

EPILEPTINA KRIZA
Svaki pacijent u pcl-fazi prolazi kroz manje ili vie izraenu epileptinu krizu. Ove epileptoidne ili epileptine
krize su u principu osmiljena bioloka deavanja. Htjeti terapirati ovakvo osmiljeno deavanje samo je po sebi
besmisleno, jer ono ima upravo osmiljenu funkciju. tavie moe biti loe za pacijenta ako se na nebioloki nain
pokua prodrijeti u ova prirodna deavanja. Ovo vai za oko 95% sluajeva.
Dakle, ostaje oko 5% sluajeva koji bi normalno u epileptoidnoj krizi umrli. Ali, takoer i u sluajevima ovih
pacijenata, kod kojih je revir-konflikt trajao jednu ili vie godina i koji praktino vie ne smiju bioloki rijeiti svoj
konflikt, ili ga veina sluajeva instiktivno i ne bi rjeavala, mi ljekari se moramo potruditi. Ovi pacijenti ele isto tako
rado da ive kao i mi sami.
Koritenje medikamentozne terapije je u ovim sluajevima teko, jer mi praktino moramo da djelujemo protiv
prirode. Dva momenta su vrlo bitna:
U sluajevima sa tekim tokom konflikta pacijenti ne umiru u epileptoidnoj krizi, nego neposredno poslije nje,
padom u duboku vagotoniju. Da izbjegnemo ovo, nastojimo pomou medikamenata kao to je kortizon (prednizolon
ili deksametazon).
Dadnemo li pacijentu kortizon jo za vrijeme epileptoidne krize, onda se kreemo po rubu ponora, jer davanje
ne smije da bude prerano ni prekasno. Normalno ga dajemo u formi injekcije.
Ako se eli ii na sigurno, oekujui svjesno pojaanje simptoma, daje se inijekcija kortizona pred kraj krize.
Kao inicijalna doza se daje:
nakon epileptoidne krize, 100 mg prednizolona ili 20 mg deksametazona i.v.
pred kraj epileptine krize daje se samo 20-50 mg prednizolona i.v. a ostatak i.m., odnosno 4-8 ili 10 mg
deksametazona i.v., a ostatak i.m.
Mora se uvijek imati na umu da je u pitanju pokuaj koji ni u kom sluaju ne obeava siguran uspjeh, jer se u
principu djeluje protiv prirode. Ja takoer neu da tvrdim da se ova ema ne moe jo poboljati u klinikim
uslovima. Prema mom dosadanjem iskustvu, ovom metodom se moe spasiti ivot jo polovini "bioloki smrtnih
kandidata".
Vano je da se nivo kortizona neko vrijeme odrava, to znai da nakon svakih 3-6 sati treba dati dozu
odravanja 20-25 mg prednizolona ili 4-5 mg deksametazona ili treba oralno dati preparat prednizolon retard, ako
je sigurno da e biti resorbovan.
Nadalje je vano znati da upravo pod kortizonskom medikacijom vrlo lako dolazi do epileptikog "naknadnog
zemljotresa", koji takoer moe da postoji na fiziolokoj osnovi. Ovdje vai isto ono to je gore navedeno.
Zatim je vano znati da epileptinoj krizi miokarda bez uea koronarki treba daleko manja doza kortizona, jer
ovdje ne postoji opasnost od sranog zastoja, iako smo ovo do sada sebi drukije predstavljali. Stoga je uputno da
se jo u periodu koji predhodi ovom napravi EKG, CT mozga, odgovarajue laboratorijske pretrage (CPK itd.).
Kod epileptoidne krize unih kanalia jetre, po mom iskustvu, kortizon se nije potvrdio. Nasuprot tome, mnogi
pacijenti su nepotrebno umrli od hipoglikemijskog oka. Dakle, ovdje se mora voditi rauna o nivou eera u krvi. U
osnovi, smatram da ovakvi teki sluajevi podlijeu stacionarnom lijeenju intenzivnog odjela, koji bi pripadao
Novoj medicini.
Na dosadanjim odjelima intenzivne njege umire mnogo pacijenata jer se ne poznaju uzrono-posljedine veze.
Osim toga, na odjelima intenzivne njege, desni infarkt sa embolijom plua (ca-faza: ulceracija koronarnih vena i
ulceracija grlia materice) kod seksualnog konflikta denjakinja ili konflikta revira, kao takav je nepoznat.
 163
Svjestan sam da terapija o kojoj govorim moe samo da oznai pravac. Ona nije data definitivno, da
ne bi mogla biti dalje optimirana. Takoer, o kortizonu i ACTH nije izreena posljednja rije. Vjerovatno postoje bolji
simpatikotonici, bez sporednih dejstava kortizona. Izgleda da je jedno od propratnih dejstava kod davanja preko
20-25 mg prednizolona (4-5 mg deksametazona) da organizam prekida produkciju kortizola (prirodnog kortizona).
Zbog toga, kako je poznato svakom medicinaru, pacijentu ne smije biti naglo ukinut kortizon ukoliko ga je primao
vie od 8-10 dana, nego to mora ii postepeno.

NEKOLIKO RIJEI O BOLOVIMA I SREDSTVIMA PROTIV BOLOVA KOJA SADRE MORFIJUM

Do sada je vailo da pacijentu sa malignim oboljenjem (histoloki potvrenim) na najmanji znak bolova ljekar
smije dati morfijum ili derivat morfijuma. Pri tom se lako mirilo sa propratnim dejstvima morfijuma, kao to je
zavisnost, supresija disanja, paraliza crijeva i dr. Zato je davanje morfijuma uvijek jednosmjerna ulica i u principu
ubijanje na rate. Naroita tragika je u tome da pacijenti veinom dobijaju bolove tek kad su u fazi ozdravljenja i
trajanje ovih bolova je vremenski ogranieno. Ovo je sluaj kod osteoliza kostiju, gdje dolazi do bolova zbog
snanog rastezanja periosta, a to su najstraniji bolovi u medicini uopte. U Novoj medicini moemo tano da
izdiferenciramo kojoj fazi bolesti bol pripada, kojeg je kvaliteta, koliko e dugo da traje itd. Kad ljekar moe
pacijentu da kae: "ovi bolovi u kostima e trajati 6-8 sedmica, a onda je kost zacijelila", tada nijedan pacijent nee
traiti morfijum, niti e ga uzeti ak i ako mu bude ponuen.
Pacijent sebi napravi jedan mentalni program. On se u sebi priprema na fazu bolova kao na teak posao. Mi mu
pomaemo da uspije to bolje skrenuti panju od bolova, i to ne funkcionie samo u ekstremno izuzetnim
sluajevima (npr. ako je vie mjesta na kostima zahvaeno osteolizom, a pripadajui konflikti nisu rijeeni u istom
taktu, nego jedan za drugim; tada moe da doe do kritinih situacija).
Govorei o pomonim sredstvima koja imaju za cilj da se skrene panja sa bolova, ja mislim i na kabare,
smijene filmove, pjevanje u horu, plivanje, kao i na razliite spoljanje praktike koje umiruju bolove, kao to su
akupunktura ili masaa itd..
Vano je znati da morfijum dovodi do najteih mentalnih i cerebralnih promjena, koje odmah razaraju moral
pacijenta, tako da on od tada ne moe da podnese nikakve, ni najmanje bolove. Kako je bol neto subjektivno,
pacijenti nakon poputanja dejstva morfijuma poinju da osjeaju viestruko intenzivnije bolove, kao da morfij nisu
nikad ni dobili. Zbog toga, kako je poznato, doze morfijuma moraju nadalje da budu poveavane. Pacijent praktino
umire od morfijuma.

REZIME
Slijedi kratak pregled najvanijih principa terapije u Novoj medicini:
PRINCIP: Nikad ne savjetovati neto to ovjek kod sebe samog ne bi primjenio. Kad bi se samo vi, ljekari i
terapeuti, drali ovog kratkog uputstva! Vi sami decenijama ne uzimate tablete, niti ih dajete lanovima svojih
familija, dok ih pacijentima propisujete na vagone. Vi ljekari ne pristajete nikad na hemo i morfijum.
PRINCIP: Nova medicina je jedna stroga, logino koherentna prirodna nauka. Istovremeno je ona najhumanija
od svih nauka i sa najvie odgovornosti pacijenta i ljekara. Ona se zasniva samo na pet prirodnih biolokih zakona,
za razliku od dosadanje medicine. Kroz povjerenje koje "ef" pacijent pokloni svom ljekaru, ispovijedanjem svojih
najdubljih strahova, briga i konflikata, proizilazi jedna duboko ljudska zajednika baza za dalji rad, koja donosi
sreu i iskrenost. Ljekar ili terapeut e se svim sredstvima potruditi da opravda povjerenje koje mu je ukazano.
Osim ovog, od ljekara se oekuje da bude pravi majstor svog zanata da bi mogao svom "efu" da d najbolje
informacije i uputstva.
PRINCIP: 95% pacijenata preivljava ako naui da razumije da se kod "malignih oboljenja" ne radi o
"zloudnom iskakanju" prirode iz kolosjeka, nego da su u pitanju osmiljeni bioloki naroiti programi prirode, iji se
smisao moe razumjeti, ocjeniti i unaprijed proraunati. Ovdje se gubi trag svakoj panici. Jer o stvarima koje imaju
bioloki smisao moe se razgovarati mirno i bez panike.
Kako su ameriki biostatiari nedavno pronali, kolska medicina nije samo zakazala u terapiji posljednjih 25
godina, nego je, uprkos potroenim milijardama, proizvela porast oboljenja raka. Sa ovom katastrofom u pozadini,
pravi je zloin i dalje liavati pacijente saznanja Nove medicine, kao prave alternative.
PRINCIP: Mi ljekari smo svoje pacijente posmatrali do sada kao "neznalice", koje o medicini nemaju pojma.
Ovo se mora iz korijena mijenjati. Pacijenti nisu nita gluplji od medicinara, nego su se bavili neim drugim u ivotu.
Logiku Nove medicine svaki pacijent moe da shvati za jedno prijepodne. U eri kompjutera detalji nisu problem.
Pacijent mora uiti da razmilja i stvari shvata bioloki, to je suprotno od svih teza, odnosno hipoteza, koje
zastupaju dosadanji pogledi na svijet.

Idealna bolnica

Zatitu mladom sisaru daje majka. Zatitu jednom djetetu nudi osjeaj doma i njegova poznata okolina.
Bolesnom ovjeku treba da bude obezbjeena panja i brinost u kojoj e se osjeati dobro. Nae dananje
bolnice su muilista i mjesta za umiranje, i nema govora da se pacijent tu moe dobro osjeati.
Ovo ne mora da bude tako.
Za novac kojim pacijent danas plati jedan dan stacionarnog lijeenja u dananjoj bolnici, mogao bi da ivi u
nekom Grand hotelu, sa dva lana posluge, ili u luksuznom sanatorijumu prve klase sa vlastitom medicinskom
sestrom.
Mojim pacijentima ne treba ni jedno ni drugo. Njima je potrebna toplina doma i brinost, tako da se mogu u
pravom smislu rijei osjeati "kao kod kue". Ovo je osnova psihike terapije, ako pacijent mora da bude
 164
stacionarno posmatran ili lijeen. Daljnji umirujui faktor za pacijenta bi predstavljalo postojanje malog
intenzivnog odjela, za predviene i nepredviene komplikacije, na mjestu u kome je stacioniran. Takvo intenzivno
odjeljenje trebalo bi biti snabdjeveno sa vlastitim kompjuterizovanim tomografom, da nazadni medicinari ne bi mogli
da prodru u tok procesa svojim prognozama koje ire paniku. Dnevno uzimanje krvi, zbog nekakvih besmislenih
kontrola, otpada bez daljeg. Uprkos ovom, pacijenti ovdje moraju da dobiju optimalnu ljekarsku dijagnostiku u
skladu sa internacionalnim standardima. To je mogue bez tekoa, jer onaj sumanuti lov na avola, traganje za
"zlim metastazama" izostaje.
Najvanije su medicinske sestre, "sestre bolesnih" i "prijatelji ljekara" pacijenta. Kad sam ponovo pokuao da na
tri mjeseca ostvarim moj ideal "Kue Dirkovih prijatelja" postalo mi je jasno da nije uvijek mogue obrazovati jednu
veliku familiju, kakvu smo nekad imali. Zbog krenja esnafskih pravila, pokuali su ak da me kazne. Meutim,
mislim da uprkos svim nedaama, ovakve "Kue Dirkovih prijatelja " moraju biti otvarane, one su jednostavno
neophodne. Toliko puta su mi pacijenti ve rekli da je najljepe vrijeme itavog njihovog ivota bilo ono provedeno
u ovakvoj jednoj zdravstvenoj kui. Zdravstveno osiguranje ih je uvijek bojkotovalo. Tko je bio u stanju da plati
prenoite u hotelu, mogao je da plati i ovo. Kad neko ne bi imao dovoljno novca, bogatiji bi pacijenti skupili priloge
i platili za njegov boravak. Bili smo kao velika familija, bez panike. Svako bi pomagao kad bi mu bilo do toga i
odmarao se kad je bio umoran. Na zajednike obroke su dolazili po mogunosti svi, a tko je mogao samo da lei
odvoen je u krevetu do zajednikih stolova za doruak. Ni u jednom hotelu nije bilo mnogo takvog srdanog
smijeha, kao u naoj "Kui Dirkovih prijatelja".
Dalje je vano da pacijenti mogu da povedu lanove svoje porodice, ako ele. Ako je to uslov da bi se oni dobro
osjeali, onda to mora biti omogueno. Ova rodbina uopte ne pravi smetnje. Oni su obino najpozitivniji primjerci
itavog roda.
Takozvani personal, ukljuujui i ljekare, odabire se paljivo. Pri tom se uvijek treba zapitati da li bismo u sluaju
vlastitog oboljevanja eljeli da sami budemo njegovani od ovog ljekara, ove sestre ili istaice. Meutim, ako je
"duh kue u redu", esto se dolazi do zapanjujuih konstatacija da svako ima svoju jau stranu i praktino samo
eka momenat da je maksimalno ispolji. Takvi ljudi nekad razviju nevjerovatne sposobnosti, koje od njih ne bi nitko
oekivao. esto se sjetim jednog naeg deurnog aljivdije, koji je smijehom tjerao suze na oi i najmranijim
licima. Doruak bez njega nije bio doruak. Jedna pacijentkinja je strano uivala kuvajui supe i bila najsrenija
ako bi one svima prijale. I one su stvarno izvrsno prijale. Uostalom, nije ni postojao vie ruak bez Zenevjevine
supe, a vremenom su svi oduevljeni pacijenti uzimali uee u kulinarskim majstorijama. Na kraju je pritisak
pacijenata-kuvara postao tako veliki da smo organizovali kuvanje supe za veeru, naravno uz Zenevjevin nadzor.
Jednom sam posmatrao francuskog fabrikanta kako s ogromnom korpom, punom namirnica nestaje u kuhinju,
nakon to ga je Zenevjev proglasila dostojnim da za svoje pare kupi potreptine za svoju i nau supu. Kad sam
kasnije ponovo bacio pogled u kuhinju, mogao sam da vidim da mu je dozvoljeno da uzme uee i u mijeanju
supe. Stajao je kraj poreta, mijeajui u ogromnom loncu, praen zavidnim pogledima ena.
Jedan pacijent je po zanimanju bio voza kamiona i strano se radovao kad bi nekad mogao negdje da vozi. I
svake veeri su njegovi putnici bili puni hvale za njega, dok je on sijao kao boinje drvce. I svi su bili zadovoljni.
Ne radi se samo o zapoljavanju pacijenta, nego o njegovoj motivaciji, koja ini da bolest postaje nebitna.
Postoje dva naina da se pacijent smiri. Jedan je da on smatra da je samo po sebi razumljivo da ljudi u "Kuama
Dirkovih prijatelja" postaju zdravi. Ovi pacijenti vjeruju, i to je tako dobro. Onim inteligentnijim meu pacijentima,
samo to nije dovoljno. Oni hoe da razumiju sistem. I to je takoer dobro i razumljivo. Zato se preporuuje redovno
odravanje seminara i predavanja za ovakve pacijente. Oni za najkrae vrijeme postaju najmudriji specijalisti,
takoer i u pogledu rentgenskih snimaka i CT snimaka mozga. Uvijek sam osjeao tihu radost zbog toga. Doe li
novi pacijent u "kuu", ne moe se doekati da ga pregledam i ustanovim "pravac kretanja" i da se naprave snimci,
a on ve biva preplavljen bujicom interesovanja. Tako je on u situaciji da mora i vie od 20 puta da ispria svoj
konflikt o kome je utao vie od godinu dana, i to i pred vlastitom enom i najbliima. Sad pria o njemu bez ikakvih
smetnji, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, i samo to ve donosi sve vee olakanje u pogledu konflikta.
Iako se pri tom radilo o jednom konkretno uhvatljivom problemu tehnike, finansijske ili sl. prirode, odmah bi se
skupila cijela kompanija specijalista i ljudi sa iskustvom meu samim pacijentima i problem bi nestajao kao rukom
odnesen. Jedan pacijent, koji je svoj konflikt dobio u vezi sa finansijskim tekoama i pola godine glavu razbijao
njime, uopte nije mogao da izbjegne povjeravanje drugom pacijentu koji je bio direktor jedne velike banke. Nakon
razgovora, ovaj je telefonirao "uvaenom kolegi iz sela" i za samo 10 minuta problem je bio rijeen. Jednom je
pomognuto u rjeavanju konflikta, a drugi je bio tri dana "veliki King" i obojica su bili zadovoljni. Ljudi, koji su ve
jednom bili tako blizu nebeskih vrata, osjeaju svoj novi ivot kao boji dar. Oni se ponovo ponaaju humano, a
neki postaju mudriji.

Aids

Ve 1987. godine, kad je AIDS panika bila u punom jeku, ja sam u svojoj knjizi Zavjetanje jedne nove medicine
pisao da je AIDS najvea prevara ovog stoljea, i to iz vie razloga.
Glavni argument koji govori protiv side kao samostalne bolesti su spoznaje koje proizilaze iz Ontogenetskog
sistema tumora i Ontogenetski uslovljenog sistema mikroba - gljive, virusi i bakterije (trei i etvrti prirodni zakon).
Kako moja istraivanja (sprovedena na preko petnaest hiljada pacijenata) pokazuju, potpuno je nezamislivo i
veoma lako opovrgnuti dejstvo "zlog" virusa koji momentalno napada imuni sistem, nezavisno od psihikih i
cerebralnih deavanja, dakle kao u epruveti.
elino pravilo tumora zagovara da svaka bolest, odnosno "naroiti program prirode" (ne samo rak), biva
iniciran jednim DHS-om, dakle jednim specifinim konfliktnim okom, koji u istoj sekundi napravi u mozgu
 165
Hamerovo arite, koje je vidljivo na CT-u mozga, i to na mjestu za organ odgovornog modanog releja.
Istovremeno, na organu dovodi do odgovarajuih promjena kao to su tumori, paralize, funkcionalne smetnje i sl.
Ontogenetski sistem tumora, koji sam otkrio 1987. godine, sortira sve vrste tumora i drugih bolesti ("ekvivalenti
tumora") prema pripadnosti klicinim listovima - endodermu, mezodermu i ektodermu - koji se obrazuju u prvim
sedmicama embrionalnog razvoja.
Ontogenetski uslovljeno, svakom od ovih klicinih listova pripada:
Jedan specijalan dio mozga;
Odreen sadraj konflikta;
Odreena histoloka elijska formacija.
Ontogenetski uslovljen sistem mikroba (etvrti bioloki prirodni zakon) sortira mikrobe prema njihovoj
pripadnosti klicinom listu, na osnovu koga slijedi:
Najstariji mikrobi - gljive i mikobakterije - su odgovorni za organe pod upravom starog dijela mozga. Obrauju
organe nastale od endoderma i uslovno organe nastale od mezoderma, koji su pod upravom malog mozga.
Stari mikrobi - bakterije - odgovorne su za mezoderm i sve organe mezodermalnog porijekla.
Tzv. mladi mikrobi - virusi - koji u strogom smislu i ne predstavljaju prave mikrobe, odnosno iva bia, odgovorni
su iskljuivo za ektoderm, odnosno za organe koji su pod upravom kore velikog mozga.
"Odgovorni" ovdje znai da svaka grupa mikroba "obrauje samo one grupe organa koji pripadaju istom
klicinom listu."
Izuzetak ini granino podruje mezodermalnih organa pod upravom malog mozga, koje obrauju u veoj mjeri
gljive i mikobakterije, a u manjoj mjeri bakterije.
Momenat kad obrada mikroba poinje nije odreen spoljanjim faktorima, kao to smo do sad mislili. On
nastupa u trenutku rijeenja konflikta, dakle poetkom faze izljeenja, i mozak posreduje ovu informaciju.

Dvofaznost bolesti kod rjeenja konflikta (drugi bioloki prirodni zakon)

Do sad smo u kolskoj medicini poznavali oko hiljadu tzv. bolesti. Otprilike polovina njih su bile tzv. "hladne
bolesti", npr. rak, angina pektoris, multipla skleroza, bubrena insuficijencija, dijabetes itd. Druga polovina su bile
"vrue bolesti", npr. reuma, upala bubrega, leukemija, infarkt, infektivne bolesti.
Kod "hladnih bolesti" smo mikrobe nalazili uvijek kao apatogene, odnosno oni nisu radili nita. Kod "vruih
bolesti" su mikrobi uvijek bili jako virulentni, to znai da smo mi sve vrijeme vjerovali da su oni neki organ napali i
okupirali. Vjerovali smo i da je glavno reenje u odbrani protiv zloudnih napadaa ili elija raka samo mobilizacija
naih odbrambenih snaga, imunog sistema. Ova predstava je bila pogrena. U GNM polazimo od sasvim drugih
predstava.
Kakve veze ima ovo sa AIDS-om?
Kod AIDS-a se interesujemo samo za virus. U ontogenetski uslovljenom sistemu mikroba smo vidjeli da su i
virusi ti koji imaju "stalno mjesto". Oni su odgovorni za organe koji su ektodermalnog porijekla i kojima upravlja kora
velikog mozga. Kako smo rekli, oni obrauju ove organe iskljuivo u "fazi ozdravljenja". Propratni simptomi su
vagotonija, poviena temperatura, otok epidermisa i sluzokoe (iskljuivo otok sluzokoe ploastog epitela).
Razumije se da su ovi upadljivi simptomi praeni nizom reakcija od strane krvi i seruma.
to se tie imunog sistema, tog slabo definisanog i nezgrapnog pojma koji se svuda pojavljuje bez ikakvih
kriterijuma, kako u fazi aktivnog konflikta, tako i u fazi rjeenja (kod raka, sarkoma i leukemije, kao i kod svih
infektivnih bolesti), moglo bi se rei da to sve odgovara dosadanjem stepenu neznanja o sutini bolesti i nemoi
da se prilino veliki broj simptoma i injenica iz hematoloskog podruja na pravi nain vrednuje i sortira.
to se tie HIV virusa, ako ovaj uopte kao takav postoji ("virus imunodeficijencije", kako su ga njegovi
"pronalazai" nazvali), o njemu se znalo uglavnom da oni koji su pogoeni "smrtonosnim virusom side" skonavaju
u kaheksiji i od panmijeloftize (nemogunost produkcije svih krvnih elija).
Isti fenomen nalazimo kod osteoliza u kotanom sistemu, koje se uvijek pojavljuju zdruene sa anemijom, iji je
konflikt u zavisnosti od pogoenih dijelova skeleta, specifini konflikt gubitka osjeaja za sopstvenu vrijednost.
Rjeenje ovakvog konflikta bi bilo obrazovanje kalusa na osteolizama kostiju (rekalcifikacija), sa znacima leukemije.
Ukoliko oboljeli od side uspije, suprotno svim oekivanjima, da "izgradi" sopstvenu vrijednost i dobije osjeaj za
nju, onda on u kolskoj medicini biva tretiran hemoterapijom (zapravo pseudoterapijom) do svoje smrti.
Radi potpunosti, morao bih da iznesem i ostale argumente protiv side, ali to na ovom mjestu nije momentalno
mogue. Ipak, neke od njih elim kratko da navedem:
Nitko nikad nije vidio obaveznu simptomatologiju nakon infekcije HIV virusom, kao to je to sluaj sa malim
boginjama i rubeolom.
Sami HIV virusi nisu nikad naeni kod pacijenata oboljelih od side.
Kod AIDS-a su T-limfociti i njihova aktivnost vaan kriterijum, od kojih navodno svaki 10000 fagocitira deli
virusa, iji egzemplar kod AIDS pacijenta uopte nije pronaen.
Kako za sidu ne postoji obavezna simptomatologija, otvorena su sva vrata medicinsko-dijagnostikoj fantaziji.
Ako osoba sa negativnim HIV testom oboli od raka, reumatizma, sarkoma, pneumonije, dijareje, demencije,
gljivinih oboljenja, tuberkuloze, poviene temperature, herpesa ili svih moguih neurolokih simptoma i ispada,
onda se to smatra najnormalnijim bolestima prema dosadanjim predstavama. Meutim, ako isti ovjek ima
pozitivan HIV test, onda su momentalno u pitanju zloudni "simptomi side".
Takoer je udno da se AIDS kao virusno oboljenje ponaa potpuno drugaije od drugih virusnih bolesti, koje
vae kao prebolovana onda kad je test na antitijela pozitivan.
 166
Ali najudnija je injenica samo natuknuta od svih istraivaa, koju jo nitko nikad nije podvrgao
nekim konsekvencama. A to je injenica da od side oboljeva samo onaj koji zna da je HIV pozitivan ili onaj koji u to
vjeruje.
udno je da se pred ovim fenomenom jo nitko nije pravo zamislio. Jer poznati su narodi koji su 100% HIV
pozitivni i kojima se nita ne deava. Majmuni, iako HIV pozitivni, ne pokazuju ni jedan jedini simptom koji bi liio
na AIDS.
Cijela stvar mora da ima veze sa psihom.
Tanije reeno, ako ljudi upadljivo oboljevaju samo onda kad im je reeno da su HIV pozitivni, onda je zadnji
as da se zamisli i uzme u obzir ta se deava u psihi takvog pacijenta zbog tako teke i razorne dijagnoze.
Jesu li nai ljekari tako bezduni da ne mogu ni zamisliti ta se deava u takvom pacijentu, nakon to bude
konfrontiran s dijagnozom? Jadan pacijent, ne slutei nita, sve uzima "novo za gotovo", jer se ceo ovaj teatar
profesionalno izvede.

Alergije

U GNM bi apsurdno bilo pitanje da li moda psihika zbivanja izazivaju tjelesna zbivanja. U GNM psihiko
deavanje podrazumijeva sinhrono deavanje na mozgu i sinhrono deavanje u tijelu. Po ovom se ona razlikuje od
svih dosadanjih medicinskih pravaca, ukljuujui i kolsku medicinu.
GNM se oslanja na pet biolokih prirodnih zakona, koji nalaze primjenu kod svake pojedinane bolesti ovjeka,
kao i kod drugih sisara. Sve ove nove mogunosti spoznaje i naina lijeenja proizilaze iz razumijevanja elinog
pravila raka i tzv. DHS-a, koji su u meuvremenu postali zvanini medicinski termini.
Centralna taka elinog pravila raka (Germanske nove medicine) je DHS (Dirk-Hamerov sindrom), jer se u
sekundi DHS-a odreuje sa ime e pacijent svoj konfliktni ok asocirati.
DHS je teak, perakutan i dramatian, izolativan, konfliktan i okantan doivljaj, koji osobu zatekne "na
pogrenoj nozi". Ovdje je od veeg znaaja faktor iznenaenja, nego "psiholoko vrjednovanje konfliktnog
sadraja". Uvijek je u pitanju konfliktivan doivljaj, a ne neki udarac sudbine ili dogaaj na kome pacijent ne bi
mogao nita da promijeni.
Psiholozi su uvijek tragali za konfliktima koji su izgledali psiholoki znaajni, za latentnim konfliktima, ije je
vrijeme nastanka bilo dugo i koji su najee sezali u djetinjstvo ili ranu mladost. Oni su pri tom uvijek zanemarivali
faktor iznenaenja i zbog tog su im sve psihosomatske statistike besmislene, jer nikad nisu nauili da misle
"bioloki".
Ovo je djelimino i posljedica toga to su se psihosomatiari oslanjali na psihologe umjesto da su se okrenuli
vrstom tlu biologije i istraivanjima ponaanja primata.
Beskonano se diskutuje o stresu, ne primjeujui da je on samo jedna posljedica DHS-a, odnosno simptom
faze aktivnog konflikta.
Ako nas, dakle, zakai jedan snaan konfliktni, okantan doivljaj, jedan DHS, i ako nas istovremeno pogodi u
psihikoj izolaciji, onda u ovom momentu ne samo da biva sam konflikt engramiran, nego se iste sekunde na
mozgu obrazuje Hamerovo arite, koje markira odreen dio mozga. Za svaku vrstu biolokog konflikta je
zadueno posebno mjesto u mozgu i posebno podruje organa. ovjek i ivotinja DHS u sekundi "primjete", kao i
pratee okolnosti DHS-a, iako nisu toga svjesni. Ove pratee okolnosti su kasnije odgovorne za alergije. Jedan
profesor alergologije je ovaj princip, nakon to ga je shvatio, izrazio na sljedei nain: "Ako te pogodi DHS sa
konfliktom odvajanja u momentu nekog rastanka i u tom momentu proe krava, onda e kasnije imati "alergiju na
krave", a ako si upravo zagrizao narandu, onda e dobiti "alergiju na narandu".
Ovo je malo pojednostavljeno, ali je u principu tano. Dakle, ako se kasnije dogodi jedan od prateih momenata,
onda cijeli konflikt moe da se vrati kao tzv. recidiv. Sutina je da se sa tako malog pobonog kolosjeka uvijek
stigne na "ine" glavnog kolosjeka konflikta.
Ranije smo u GNM-u "ine" smatrali veoma interesantnim i prilino vanim, ali nismo ih gledali kao centralne
procese. Odkad smo shvatili kakvu elementarnu, centralnu funkciju ima DHS, to se promjenilo. Jer u odnosu na
druge ivotne periode i momente, DHS ima sasvim specifian kvalitet. U momentu DHS-a, sva raspoloiva ula
opaaju do u najmanje detalje i sve to biva nesvjesno pohranjeno i nosi se cijeli ivot.
Ranije se prva tjelesna ljubav veoma esto deavala u sijenu. esto je prilikom ovog prvog ljubavnog akta
dolazilo do komplikacija ili malih katastrofa. Ako je ova katastrofa bila DHS, onda je obino miris sijena iao kao
"ina" u kompleks konflikta. I svaki put kad bi pogoena osoba namirisala sijeno, bez da na to misli, stajala bi na
"inu". esto su pogoeni kod prvog puta imali konflikt "tu mi neto smrdi". Kod recidiva, koje oznaavamo kao
alergije, pacijent je redovno dobijao u fazi rjeenja kijavicu, nakon to mu se sa istom ili drugom enom ponovo
desila ista ili slina "katastrofa" pri intimnom odnosu, a da pri tom samo deavanje nije vie u sjenu.
Ovdje je u pitanju jedan veoma dobar i osjetljiv sistem u organizmu, sa zadatkom opomene. Kako je osoba jo
ranije zadobila DHS u slinoj situaciji, sam organizam postaje oprezniji u pogledu ove vrste biolokih konflikata.
Negativno izraeno - pacijent uvijek nanovo upada u staru stupicu.
Pozitivno izraeno - pacijent je krajnje oprezan i reaguje promptno naroitim programom.
Alergija u dosadanjem smislu i ne postoji. Sve alergije koje dokazujemo naim alergoloskim testovima su
uvijek "sporedni kolosjeci", "ine" u vezi sa prvim DHS-om. Zbog toga moramo da se upoznamo sa novim nainom
shvatanja alergija. Alergije su praktino opominjui signali naeg organizma, neto tipa: "Stop, u takvoj situaciji se
onda desio DHS, oprez da ne budes uhvaen na pogrenoj nozi".
 167
Ove "alergije" su prema nadzorima GNM-a posebno za ivotinje vani opominjui signali. Uzmimo u
obzir da su nai daleki preci, kao i ivotinje, ivjeli u divljini, nemajui vrste i obezbjeene naseobine, bez mekog
kreveta i telefona, nego su danonono morali da budu na oprezu od kojekakvih neprijatelja, razbojnika,
konkurenata.
Ako je ivotinja dobila DHS, jer je previdjela opominjue signale od ptica i samo srenom okolnou izbjegla
apu leoparda, onda su u budunosti sve ove propratne "ine" DHS-a veoma povoljni opominjui signali: "Oprez,
onda su ptice isto ovako reagovale... i leopard ti je bio za vratom".
Skloni smo tome da zanemarujemo instinktivne signale. Ovo je pogreno. Bioloki gledano, sigurno je da
postoje mogunosti da se organizam - nadmudri, kao to to poznajemo kod "desenzibilizacije". Pri tom, organizmu
biva vjetaki signalizovano da prijanja opasnost nije istovremeno i sadanja. Desenzibilizacija je u osnovi bioloki
besmislena, iako simptomatski funkcionalna, jer je raena bez smisla i poznavanja prvobitnog konflikta.
Veina simptoma koje shvatamo kao alergije (koni eksantemi i kijavica) su ve dio faze ozdravljenja nakon
rijeenog konflikta kod kratkoronog recidiva.
Na ovim primjerima vidimo koliko je vano da se obrati panja na prvobitni DHS, kako bi se osvijetlila situacija u
sekundi nastanka DHS-a. Naravno da moderna kolska medicina ima potpuno drugaije shvatanje alergija i smatra
bolest iskljuivo kao zlo upereno protiv ovjeka, kao uostalom i bakterije, viruse, buve, vake i sl.
Ako je na mozak kompjuter organizma, onda je on to za sve i nema smisla zamiljati da neki procesi u
organizmu protiu mimo njega.
Cijela medicina se mora iz osnova mijenjati.

Astma (dvije vrste astme)

elino pravilo raka je 1981. bio poetak u GNM. GNM je empirijska prirodna nauka koja se oslanja na pet
biolokih prirodnih zakona, koji su primjenljivi na svaku tzv. bolest.
Svaka bolest, koju mi u meuvremenu shvatamo kao jednu fazu "osmiljenog biolokog naroitog programa",
posljedica je jednog biolokog konflikta. DHS je okantan, visokodramatian, izolativan i konfliktivan doivljaj, koji
individuu zatekne "na pogrenoj nozi".
Svaki konflikt ima sasvim odreen sadraj i ovaj nastaje asocijativno.
DHS ostavlja tragove na mozgu u vidu Hamerovih arita, vidljivih na CT-u mozga. Svakom Hamerovom aritu
pripada odreeni sadraj konflikta i odreeni organ. Osim ovog, u stanju smo da razlikujemo da li je konflikt u fazi
aktivnosti (ca-faza) ili je u fazi rjeenja (pcl-faza), kao i da li se radi o umnoavanju elija ili o smanjenju njihovog
broja.
Da li e konflikt udariti na desnu ili lijevu stranu mozga, odluuje injenica da li je neko ljevak ili denjak, kao i
hormonalni status (antibebi pilule, trudnoa, klimakterijum, ostale hormonalne promjene, izofrene konstelacije,
hemoterapija).
Zbog toga je "test pljeskanja" neizbjean dijagnostiki kriterijum da bi se ustanovilo na kojoj strani mozga neko
ima osnovnu reakciju.
Kod ovog testa, ako je pri pljeskanju desna ruka gore, onda je osoba denjak.
Ljevorunost premijesta konflikt na suprotnu stranu mozga u odnosu na desnorunost. Od ovog momenta se
sve odvija upravo onako kako bi se kod denjaka odvijao obrnut konflikt.
Dakle, ukoliko ljevakinja doivi konflikt straha s prepadanjem, umjesto na lijevoj enskoj, Hamerovo arite se
pojavljuje na desnoj mukoj hemisferi, i to u bronhijalnom releju, umjesto u releju grkljana (kao kod denjakinje).
Mukarac ljevak e reagovati na konflikt "straha za revir" relejem za grkljan, dok e denjak reagovati
bronhijalnim relejom.
Oba ova konflikta organski pripadaju grupi velikog mozga, to znai da u fazi aktivnosti konflikta nastaju ili
ulceracije (senzorino) ili paralize (motorno) u relejima za bronhije, odnosno za larinks (grkljan).
Zbog toga je u GNM-u nezamislivo raditi bez poznavanja injenice da li je pacijent denjak ili ljevak .
Prema drugom biolokom prirodnom zakonu, svaki je osmiljeni bioloki naroiti program dvofazno deavanje,
to znai da SBS ima jednu fazu aktivnog konflikta i drugu fazu rijeenog konflikta, ukoliko je dolo do rjeenja.
Svaki SBS u kome je dolo do rjeenja obavezno ima i epileptinu ili epileptoidnu krizu. Ona predstavlja
prekretniku fazu ozdravljenja na taki najdublje vagotonije. Napad epilepsije predstavlja epileptinu krizu nakon
rjeenja motornog konflikta.
Meutim, krize sline epilepsiji (epileptoidne) se nalaze u osnovi u svim SBS, s tim da izgledaju razliito kod
svih bolesti koje poznajemo. Pri tome, svaka od grupe simptoma, oznaavana ranije kao bolest, u osnovi
predstavlja samo jedan dio SBS-a. Takoer, kod astme epileptoidna kriza igra veliku ulogu.

MI POZNAJEMO DVIJE VRSTE ASTME:

LARINGEALNA ASTMA - sa paralizom laringealne muskulature u fazi aktivnog konflikta i
BRONHIJALNA ASTMA - sa paralizom bronhijalne muskulature u fazi aktivnosti konflikta.
Kod astme su u principu mogue sljedee konstelacije:
Kod LARINGEALNE ASTME je relej za muskulaturu larinksa na lijevoj hemisferi mozga upravo u epileptinoj
krizi, dok se u podruju desne hemisfere bilo koji od releja revira nalazi u aktivnosti konflikta. Pacijent koji boluje od
ovog tipa astme ima produen i otean inspirijum (udisanje).
Kod BRONHIJALNE ASTME je obrnuto. Ovdje relej za bronhijalnu muskulaturu na desnoj modanoj hemisferi
ima epileptinu krizu, dok je na lijevoj strani mozga jedan iz podruja revira u fazi aktivnog konflikta. Pacijent koji
boluje od ovog tipa astme ima produen ekspirijum (izdisanje).
 168
Meutim, kad oba ova releja (motorni laringealni i motorni bronhijalni) imaju epileptiku krizu, onda
hronino egzistira pojaan inspirijum i ekspirijum, odnosno astma laryngeale i bronhiale . Ovakvo stanje nazivamo
status asthmaticus, to znai da pacijent ima akutne napade guenja. Dok se oba konflikta nalaze "samo" u
aktivnosti, ne deava se jo nita.
O tzv. SPASTINOM BRONHITISU govorimo kad relej za bronhijalnu muskulaturu na desnoj strani ima
epileptinu krizu, dok na drugoj strani ni jedan drugi HH (Hamerovo arite) nema fazu aktivnog konflikta.
Kod SPASTINOG LARINGITISA (tzv. krupp) je ponovo obrnuto. Ovdje lijevi relej laringealne muskulature ima
epileptinu, krizu dok na desnoj strani nema aktivnosti konflikta.
Ranije nismo znali zato kortizon djeluje samo kod jednog dijela astmatinih pacijenata. Bili su to samo sluajevi
pacijenata kod kojih su konflikti na jednoj ili na obe hemisfere bili u epileptinoj krizi. Davanje kortizona bi dovodilo
do recidiva, osvjeavanja faze aktivnog konflikta, to je bioloki bilo potpuno besmisleno, ali je pacijenta
momentalno izvodilo iz astmatinog napada. Ipak, Sindrom sabirnih kanalia bubrega je stvar komplikovao i
dovodio do paradoksnog djelovanja kortizona i jo veu retenciju vode u organizmu.
Tzv. astmatiari su ljudi koji esto doivljavaju kratkorone recidive. Najee imaju tzv. "visei konflikt", to
znai da je konflikt praktino stalno aktivan, ali je njegovo dejstvo transformisano u smislu mjestimino manjeg
dejstva (tzv. "banka"). Praktino se organizam pomirio s konfliktom. Takav pacijent moe dugo da proivi s ovakvim
konfliktom.
Meutim, ako pacijent doivi jo jedan, sljedei konflikt na drugoj hemisferi, to e ga dovesti u izofrenu
konstelaciju. Svakako je u ovoj sizo - konstelaciji ugraeno tek neto mase konflikta.
Neke recidive moemo razumijeti samo ako smo pronali sve "ine" koje su formirane u momentu DHS-a.
"ine" su dodatni aspekti, odnosno dodatni opaaji svih ula u momentu DHS-a. ovjek i ivotinja u momentu
doivljavanja DHS-a ne prekidaju da opaaju putem svih ula (optiki, akustino, gutativno, njuno), to biva
nesvjesno pohranjeno i sauvano itavog ivota. Desi li se da jedan ili vie ovih pohranjenih opaaja nastupe, onda
itav konflikt moe da se pojavi kao mali recidiv. Ovo znai da se sa pobonih "ina" propratnih okolnosti uvijek
moe doi na veliku "inu" konflikta i otud joj ovaj naziv.
Svaki recidiv konflikta ne dolazi postepeno, nego sa novim DHS-om, pri emu snaga novog DHS-a ne mora
imati emocionalnu snagu kao prvi put.
Sve alergije koje dokazujemo alergoloskim testovima su pobone "ine" u odnosu na jedan DHS. Prema tome,
jasno je koliko je vano pronalaenje DHS-a i pokuaj oivljavanja prateih okolnosti.
Primjer:
Jedna pacijentica je jo iz djetinjstva povremeno imala napade astme. Konano je kod nje dijagnostikovana
alergija na make, u kojoj je vien uzrok astmatinim napadima. Uprkos ovome, make su privlaile nau
pacijenticu i ona bi ih tu i tamo pomilovala. Upadljivo je bilo to da bi ona u tim prilikama vrlo rijetko dobijala
astmatine napade, dok bi ih dobijala bez da je imala ikakav kontakt s makom. U potrazi za konfliktom,
konstatovala je da je bila osjetljiva samo na crne make, koje su osim toga bile odreene veliine, ili ako je sluajno
na ulici vidjela mrtvu ivotinju. Na kraju njenih napora da se sjeti DHS-a, shvatila je da je kao malo dijete bila
svjedok kako je automobil pregazio njenu malu crnu makicu. Ovaj doivljaj se zbio prije dvadeset godina i ona
vie nije imala svjesno sjeanje na to. Meutim, svaki put bi reagovala recidivom DHS-a, kad god bi srela ili
pomilovala malu crnu maku ili vidjela na ulici pregaenu ivotinju (ina).
DHS je pokazatelj kako precizno koreliraju psiha sa konfliktom, mozak sa HH, a organ sa naim "inama".

Razliita oboljenja oiju i kako do njih dolazi

U modernoj medicini, ljudi su oduili da pacijenta stvarno podrobno pregledaju, i to ne samo njegove organe,
nego i njegovu psihu i mozak. Zbog toga nisu nikad ni mogli da nau vezu izmeu psihe i organa, a pogotovu
izmeu konflikta i organa.
Sa znanjem pet biolokih prirodnih zakona Germanske nove medicine i znanjem svih simptoma toka bolesti na
sva tri nivoa (psiha - mozak - organ), tek sad se u medicini moe stvarno uzrono i osmiljeno djelovati.
Ako embrioloski sortiramo sve ove tumore, otoke, ulceracije i promjene funkcije prema klicinim listovima, onda
se sve najednom kao samo od sebe uredi.
Prema tzv. elinom pravilu raka i Zakonu dvofaznosti svih oboljenja kod rijeenog konflikta, onda ovo
predstavlja prvu sistematsku podjelu cijele medicine.
DHS konfliktni ok je postao okosnica cijele Germanske nove medicine. Zar nije prekrasno saznanje da mi
stvarno moemo da raunamo i razumijemo? Mi moramo biti u stanju da mentalno uskoimo u kou pacijenta za
ovaj momenat DHS-a i da sebi predstavimo kako je izgledala kompletna situacija u sekundi DHS-a. Pri tom,
sadraj konflikta u sekundi DHS-a odreuje kako lokalizaciju Hamerovog arita u mozgu (HH - izgled prstenova
mete), tako i vrstu raka, odnosno ekvivalenta raka (oboljenje slino raku) na organu.
Svi bioloki konflikti su arhaini konflikti i tiu se kako ovjeka, tako i ivotinje. Ranije smo "psiholoke konflikte"
ili "psiholoke probleme" smatrali jedinim vanim konfliktima. Ovo je bila zabluda. Promjene u mozgu prave samo
bioloki konflikti kod ovjeka i ivotinje.
Drugi bioloki prirodni zakon, zakon dvofaznosti svih bolesti, kae da svaka bolest ima jednu fazu aktivnog
konflikta (ca-faza) i jednu fazu rijeenog konflikta, pod uslovom da konflikt bude rijeen.
Prema treem prirodnom biolokom zakonu, koji govori o ontogenetskom sistemu tumora i tumorskih
ekvivalenata, znamo da svi organi pod kontrolom modanog stabla (stari mozak) u ca-fazi dovode do
razmnoavanja elija (tumori), dok organi pod kontrolom velikog mozga (novi mozak) dovode do nestanka elija
(nekroze, ulceracije, rupe i ispad funkcije) u fazi aktivnog konflikta. Ovdje spadaju, izmeu ostalog, i smetnje vida.
 169
Kod konflikta potiljanog straha, koji svoj HH ima u vidnoj kori velikog mozga, imamo izvjesne
potekoe u pogledu definicije ukoliko govorimo o ekvivalentu raka, jer nam neurolozi objanjavaju da epii i
stapici mrenjae pripadaju jo mozgu. Ono to je sigurno jeste da su na psihikom i modanom nivou egzaktno
ispunjeni svih pet biolokih prirodnih zakona GNM.
Kako je poznato, oni ivci se djelimino ukrtaju. Pri tom lijeva vidna kora prima sve zrake koji dolaze s desna
(i padaju na lijevu stranu retine oba oka), dok desna vidna kora dobija sve zrake koji dolaze sa lijeva (i padaju na
desnu polovinu retine oba oka). Meutim, vlakna koja dolaze u fovea centralis se ubrajaju u lateralnu stranu i vode
slike preteno ka istostranoj vidnoj kori.
Da bi se razumjela psihika strana biolokog konflikta, mora se biti u stanju pratiti je, zajedno sa organskim
manifestacijama, unazad u evolucionom smislu. Sve oznake ovog konflikta su izabrane tako da su vaee kako za
sisare, tako i za ljude (u naem sluaju eventualno u prenesenom znaenju).
Konflikt potiljanog straha (od neeg) predstavlja jednu opasnost koja se ne da pogledati u oi, koja neprestano
vreba, prijeti s lea i koje ovjek ne moe da se otrese.
U ca-fazi se HH nalazi u lijevoj ili desnoj vidnoj kori ocipitalno, za polovine mrenjae. Ovo rezultira
progresivnim pogoranjem vidne sposobnosti odreenog areala mrenjae.
U pcl-fazi se formira se obavezni edem, ne samo u HH vidne kore, nego i edem ozdravljenja izmeu sklere i
mrenjae, koji dovodi do tzv. odlubljivanja mrenjae.
Iako je u pitanju dobar simptom ozdravljenja i iako konflikt nije trajao predugo, on je reverzibilan (povlai se sam
od sebe). Najprije nastaje dramatino pogoranje vida zbog ovog odlubljivanja, bolje reeno ispupavanja
mrenjae.
Kad su u pitanju lateralna (postranina) odlubljivanja mrenjae sa vie recidiva, ona vode do optikog
produenja one jabuice, time da mrenjaa na mjestu ispupenja biva prirastanjem fiksirana za skleru. Rezultat
ovoga je kratkovidnost (naizgled predugaka ona jabuica).
Kod dorzalnih odlubljivanja mrenjae sa estim recidivima i njima uslovljenim priraslicama mrenjae i sklere,
pri emu se ona jabuica skrauje, rezultira dalekovidnost (naizgled prekratka ona jabuica).
Ako su pogoene obe vidne kore, odnosno postoje dva aktivna HH i na lijevoj i na desnoj kori (odgovara
postojanju dva konflikta potiljanog straha), pacijent se nalazi u tzv. sizofrenoj konstelaciji i ima ludilo proganjanja,
koje uopte nije tako loe kao to smo to ranije mislili, nego predstavlja pokuaj rjeavanja potiljanog straha,
odnosno konflikata. Pacijent se svojim "ludilom" konsekventno sklanja svemu s puta, pa ak ako su u pitanju i
najmanji povodi. Ovo do sad nismo razumijevali.
Konflikt potiljanog straha (od razbojnika) sa naroitim aspektom, pri emu su pogoeni paramedijalni dijelovi
vidne kore, znai da je osjeaj straha smjeten iza oiju (kao orijentacionih centara svijesti). Dakle, sve iza ronjae
se doivljava kao "pozadi".
U ca-fazi dolazi do parcijalnog zamuenja staklastog tijela. Bioloki smisao ima veze s tim da ivotinji koja je
plijen, pri pogledu u stranu opasnost s lea ostane pokrivena, odnosno zamagljena, a pogled naprijed, prema putu
bijega, da ostane slobodan. Svrha ovog je da ivotinja moe sigurno da grabi naprijed, bez panike i nesigurnosti
koji bi joj unosio pogled u stranu.
Praktino dolazi do "zamagljenja" pogleda u nazad, do parcijalnog zamuenja staklastog tijela. Radi se o
fenomenu "titnici za oi kod konja".
ivotinje grabljivice mogu sebi da dozvole pogled naprijed, jer u mnogo manjoj mjeri moraju da imaju potiljani
strah od druge grabljivice.
U fazi ozdravljenja se zamuenje staklastog tijela povlai, ostavljajui edem staklastog tijela, sto dovodi do tzv.
glaukoma, poveanja pritiska u unutranjosti oka. esto se pri tom edem pritie na mjesto izlaza onog ivca
prema nazad. Primjena lasera nije preporuljiva, kako u aktivnoj, tako ni u fazi ozdravljenja, jer dovodi do razaranja
staklastog tijela koje se ne nadomjetava.
Primjer:
Jedna pacijentica, vraajui se kasno navee kui, doivi napad i pokuaj silovanja. Pri tom kod nje nastaje
istovremeno vie konflikata. Dok je pokuavala da bjei, a napada je sustizao, doivjela je konflikt potiljanog
straha od razbojnika. Godinama je dobijala recidive, to znai da je konflikt godinama ostao aktivan, jer se i dalje
vozila istim tramvajem do posla i kasno stizala kui. Takoer, zimi kad se ranije smrkavalo, iza svakog buna je
oekivala da vreba siledija. Ona nije ni slutila da je to bila "ina" konflikta, koja je dovodila do zamagljenja
staklastog tijela njenih oiju.
Kod onog soiva koje nema veze sa vidnom korom, nego konfliktivno odgovara jednom veoma jakom
vizuelnom rastanku (kad nekog izgubi iz vida) u ca-fazi vidimo nekrozu soiva, odnosno nakupine ulceracija, jer
se soivo sastoji od elatinoznog prozirnog ploastog epitela.
HH je ovdje u senzorinom centru kore velikog mozga lateralno, temporalno, a periferna inervacija je N.
Trigeminus, odnosno njegova prva grana N. Ophtalmicus.
Bioloki smisao se sastoji u tome da se neko tko odlazi, koliko god to zvualo udno, moe jo bolje da bude
praen pogledom u daljinu uz ulceracije soiva, nego to je to sluaj sa intaktnim soivom. Dakle, pogoeni jo
bolje vidi u daljinu.
U fazi ozdravljenja, kad je iz vida izgubljena individua (ovjek ili ivotinja) ponovo tu, soivo se prolazno
zamuuje kao znak izljeenja, to mi oznaavamo kao "siva mrena".
Kad ova faza istekne, soivo se opet razbistri. Kod ponavljanih recidiva i viseeg izljeenja, zamagljenje se
pojaava sve vie. U dosadanjoj medicini ovo nije bilo shvaeno, a uz to pacijent ima strah da ne oslijepi. Ako bi
se saekalo da istekne faza ozdravljenja, soivo bi se ponovo razbistrilo, uz uslov da konflikt ostane definitivno
rijeen.
 170
Do tzv. glaukoma, poveanja onog pritiska zadnje one komore, moe da doe samo u pcl-fazi
zamuenja staklastog tijela. Jer glaukom je uvijek izraz faze ozdravljenja.
U pcl-fazi ulceracije soiva ("siva mrena") ne dolazi do poveanja pritiska prednje one komore, jer tenost biva
odvoena.
Kod ulceracija ronjae, u osnovi lei konflikt velikog vizuelnog rastanka (izgubiti nekog iz vida).
U fazi ozdravljenja slijedi ispunjavanje i zarastanje ulceracija ronjae sa prolaznim zamuenjem koje
predstavlja keratitis (trahom).
Ulceracijama epitela konjuktive i onih kapaka u osnovi lei takoer konflikt odvajanja ili rastanka. U ca-fazi se
takoer obrazuju ulceracije onih kapaka i konjuktiva, to izaziva perutanje. U fazi ozdravljenja dolazi do crvenila
onih kapaka (blefpfaritis) i crvenila konjuktiva (konjuktivitis). Konflikt se uvijek sastoji u tome da se jedna osoba
udaljila, dok je pacijent spavao.
Kod karcinoma izvodnih kanalia suznih lijezda nalazimo uvijek konflikte "htjeti biti vien" i "ne htjeti biti vien",
iji HH lei fronto - lateralno - bazalno.
U ca-fazi se stvaraju ulcera u ektodermalnim izvodnim kanaliima suznih lijezda.
U pcl-fazi otie sluzokoa u izvodnim kanaliima, to dovodi do zastoja i jakog oticanja cijele suzne lijezde.
Ovo izgleda kao tumor suzne lijezde, to u stvari nije.
S druge strane, karcinom suzne lijezde (acinozni dio) ima svoj relej u modanom stablu (pons) i pripada
starom mozgu (endoderm), kao i svi drugi organi pod upravom ovog dijela centralnog nervnog sistema u ca-fazi
rasta elija (tumor).
Ovdje u osnovi lei konflikt "ne moi dosei zalogaj", jer se kroz injenicu da se ne bude vien doivljava
nemogunost dolaenja do prihoda, to je ovdje "zalogaj".
Primjer: Jedan slikar ne nalazi galerije za izlaganje, njegove slike ne bivaju viene, on ne moe nita da proda i
time ne dosee zalogaj (honorar od prodaje).
U biolokom smislu, kad je u pitanju ivotinja, radi se stvarno o zalogaju ili paretu koje ona ne moe da dobije.
Meutim, kad je u pitanju ovjek, ovo mogu biti i druge stvari, kao to je honorar od prodaje, kojim on u krajnjem
efektu dolazi do hrane. Ako se nitko ne interesuje za njegove slike, on ne dobija novac (zalogaj) i ne moe da kupi
hranu. Ako je pogoena lijeva suzna lijezda, onda je u pitanju predstava da se slike ne prodaju, ve se gomilaju u
ateljeu.
U suznim lijezdama postoje acinusi koji produkuju suze. Oni se u ekstremnim sluajevima poveavaju do
kompaktnih tumora, koji mogu da prominiraju ispod onih kapaka. U fazi ozdravljenja je mogua inkapsulacija, kao
i pranjenje smrdljivog sadraja (hladni absces), gnojne suze (gljive i mikobakterije). Totalna kazeoza (recidive)
ljezdanih elija rezultira mukoviscidozom suzne lijezde, sto znai gaenjem produkcije suza.

Karcinom mokrane beike

Drugi bioloki zakon GNM, zakon o dvofaznosti svih tzv. oboljenja, kae da sve bolesti predstavljaju dijelove tzv.
osmiljenih naroitih biolokih programa prirode. One protiu obavezno u dvije faze :
Ca-faza, hladna, simpatikotona, poinje od momenta DHS-a;
Pcl-faza, faza rijeenog konflikta, ozdravljenja, vagotona, poinje konfliktolizom.
GNM koristi podjelu prema embrionalnom porijeklu tkiva, prema pripadnosti klicinim listovima. Ako sve bolesti
sortiramo prema ovoj podjeli, dolazimo do savrenog poretka.
Na svakom mjestu karcinoma, ne samo da nalazimo histoloke mustre tkiva koje embrioloki tu pripadaju, nego
konflikti srodni preko klicinih listova zaposjedaju u mozgu areale, takoer srodne preko klicinih listova. Tako da se
ova zavisnost od klicinog lista provlai svuda, ukljuujui i mikrobe koji obrauju pojedina podruja.
Kod bolesti, odnosno dijelova osmiljenog biolokog naroitog programa, koje pripadaju endodermu
(unutranjem klicinom listu), vidimo da su one kontrolisane iz modanog stabla i da tamo imaju ureenu
lokalizaciju, jer poinju u modanom stablu desno dorzalno sa oboljenjima desne polovine usne duplje i reaju se
suprotno od kretanja kazaljke sata od oboljenja eludacno-crijevnog trakta, zavravajui sa sigmom, mokranom
beikom i lijevom stranom usne upljine lijevo dorzalno.
Histoloki su svi karcinomi pod kontrolom modanog stabla adenokarcinomi, i to bez izuzetaka. Oni u fazi
aktivnog konflikta rastu, dovodei do razmnoavanja elija, a u fazi ozdravljenja bivaju razgraene od strane gljiva
ili mikobakterija (ukoliko su ove prisutne). Jer mikobakterije se razmnoavaju ve od momenta DHS-a, sa
poetkom ca-faze, i to istom brzinom kao i samo adenokarcinomi i onoliko koliko je potrebno za kasniju razgradnju
tumora.
Ovo znai da redoslijed modanih releja slijedi redoslijed organa. Zatim, moemo uoiti da su pripadajui
konflikti veoma slini. Uvjek se radi o tome da se zalogaj (pare) dobije, proguta, nadalje transporuje, probavi i
konano izlui. Ovaj poredak na sva tri nivoa, a naroito na podruju histologije, u budunosti e biti dijagnostiko
pomono sredstvo, jer na primjer mi nemamo vie potrebe za dijagnostikom probnom ekscizijom, tek moda u
izuzetnim sluajevima, ako topografska pripadnost tumora ne bi bila jasna.
DHS, konfliktni ok, poetak je aktivnosti konflikta i istovremeno poetak svakog SBS-a (dvije bolesti), ne samo
raka. U prvoj fazi, koju nazivamo permanentnom simpatikotoniom, pacijent ima hladne ruke, hladnu periferiju,
nesanicu, gubitak teine, sve dok je konflikt aktivan. Osim toga, odgovarajui relejni centar u mozgu pokazuje sliku
koncentrinih prstenova mete, koji su direktan pokazatelj aktivnosti konflikta.
Bioloki konflikti su svi arhaini i analogni su i kod ovjeka i kod ivotinje. Sadraji konflikata svakako
pretpostavljaju poznavanje evolucionog razvitka i oznake su tako birane da se mogu primjeniti na ovjeka i
 171
ivotinju, jer bi ovi konflikti morali biti "interanimalini", bar za nas sisare. Odatle proizilaze izrazi kao
"ruan konflikt", "ruan, neprobavljiv konflikt", "ruan polugenitalni konflikt" i td.
Do sada su zastupane pogrene pretpostavke da hemijske supstance, naroito industrijski amini, nose
odgovornost za pojavu raka mokranog mjehura. Zbog toga je ova forma raka esto oznaavana kao anilin-rak.
GNM je dola do argumentovanih spoznaja koje govore protiv ovog. Konflikt kod karcinoma beike je "runi
konflikt", "svinjarija".
Primjer:
Jednu trudnicu je njen mu brutalno pretukao. U sekundi DHS-a je sadraj konflikta ve definisan u
vrjednosnom sistemu pacijentkinje.
U ca-fazi se obrazuju karfiolasti adenokarcinomi sekretornog kvaliteta, tzv. polipi mokrane beike ili ravni
adenokarcinom resorptivnog kvaliteta, svakako samo u trigonumu vezike, trouglu izmeu ua uretera i mjesta sa
kojeg polazi uretra. Ovi tumori se ire dok je god konflikt aktivan.
Sekretorno znai da zalogaj hoe da bude razgraen i probavljen, npr. kod karfiolastih tumora-polipa.
Resorptivno znai da hranljivi sastojci treba da budu uzeti u krvni i limfni sistem iz crijeva, kod adenokarcinoma
koji rastu ploasto, ravno.
Tumor raste u fazi aktivnog konflikta. U beici nalazimo prevashodno ili skoro iskljuivo resorptivni tip, koji
praktino funkcionie kao jedna vrsta karcinoma sabirnih kanalia bubrega, to znai da vri ponovnu apsorpciju
urina.
Nakon rjeenja konflikta, nastupa faza vagotonije. Sad tumor biva razgraen sirastom nekrozom putem gljiva i
mikobakterija (TBC-cistitis), to je praeno nonim znojenjem i povienom temperaturom.
Takoer se mikrobi mogu dodjeliti jednom od postojecih tri klicina lista i oni djeluju tek nakon nareenja naeg
mozga, odnosno uvijek nakon rjeenja konflikta. Meutim, ako mikobakterije nisu bile sadrane od poetka
konflikta (DHS), dolazi do inkapsulacije tumora, to znai da tumor nastavlja da egzistira. Dijagnostika i terapija e
se sa ovim saznanjima totalno promijeniti.
Bioloki smisao ovdje lei u ca-fazi i znai da se kod ploasto rastuih karcinoma voda tedi time to se urin
poveano reapsorbuje.
Sa spoznajama GNM o spontanoj i prirodnoj razgradnji karcinoma pod upravom starog mozga u pcl-fazi,
hirurki zahvat e u budunosti biti suvian, naravno uvijek uz pretpostavku da je do rjeenja konflikta dolo i da
pacijent od poetka konflikta posjeduje navedene mikrobe.
Momentalno u kolskoj medicini biva operisana kompletna beika sa jo susjednim tkivom, a urin vjetakim
putem biva preko crijeva dalje odvoden. Ovdje esto dolazi do konflikata u pacijentu koje raa ovakva situacija i
esto pacijenta dok se probudi iz narkoze ve eka novi DHS.
Ranije smo u potpunom neznanju ove nove karcinome zvali "metastazama", koje u dosadanjem smislu uopte
i ne postoje. Tzv. "metastaze" su novi karcinomi, nastali novim konfliktnim okovima, najee prilikom
saoptavanja dijagnoze i prognoze, zatim kao posljedice operacije ili posljedice muenja terapijom i kao posljedica
drutvenih strahova i briga. Ovim najee biva odreena sudbina pacijenta. Meutim, postoje i sluajevi letalnog
ishoda, jer pacijenti ne mogu da izau na kraj sa svojim konfliktom. Uzrok ovome moe leati u linosti pacijenta,
kao i u njegovoj okolini.
Primjer:
Jedna pacijentkinja, nakon to je s muem u ivotu sve zajedniki bila izgradila, biva ostavljena zbog druge
ene. Ona to nije mogla i nije htjela da prihvati. Ponaanje svog mua koji se od nje jo hoe razvesti je doivjela
kao "svinjariju" i oboljela je od adenokarcinoma beike.
Dok je leala u bolnici, mu joj je, gonjen grinjom savjesti, esto dolazio u posjetu. Ovo joj je dalo novu nadu.
Meutim, mu nije pokazao novo interesovanje za nju i njene misli su kruile u smislu: "Kakva svinjarija, ime sam
ja to zasluila, ta sam pogreno uradila?"
Ploasti epitel mokranog mjehura (tzv. "prelazni epitel")
Dok organi pod upravom starog mozga dovode do razmnoavanje elija u ca-fazi, kod organa pod upravom
velikog mozga dolazi do nestajanja elija, odnosno ulceracije nekroze. Ulkus je uvijek defekt supstance koji
nalazimo kako kod svih karcinoma ploastog epitela, tako i kod karcinoma sluzokoe beike. Sadraj konflikta je
markiranje revira sa ulkusnim karcinomom beike. Kod ploastog epitela koe i sluzokoe u ca-fazi ne nastaju
tumori, nego tkivo, dakle ulkus.
HH su smjeteni lijevo, odnosno desno temporo - ocipitalno u postsenzorinom centru kore velikog mozga.
Ovdje postoji desna (enska) i ljeva (muka) polovina beike. Jer, u evolucionom razvoju su prvobitno postojale
dvije beike: desna i lijeva - kao to danas postoje dva bubrega, koje su onda tokom evolucionog razvoja srasle.
Za muku beiku je vaan konflikt postavljanja granice, dakle konflikt markiranja vanjskog revira (jer sisari
markiraju revir mokraom). Bioloki vieno, pogoene individue ne mogu vie da markiraju revir.
Primjer:
Mu se ranije vraa sa slubenog putovanja i iznenauje enu koja je u njihovom branom krevetu sa
zajednikim prijateljem.
Dok kod organa pod upravom starog mozga ne igra nikakvu ulogu injenica da je neko ljevak ili denjak, kod
organa pod upravom velikog mozga ovo je od odluujueg znaaja. Tako da je neophodno razlikovati, naroito kod
konflikata kore velikog mozga, fiksirano dodjeljene modane releje za partnera/partnerku i dijete/majku, od
varijabilno dodjeljenih releja u podruju revira.
Kako sad znamo, svaki ovjek je denjak ili ljevak. Kod nekih blizanaca je uvijek jedno denjak, a drugo ljevak.
Ako ovjek pljeska kao u teatru, onda gornja ruka odluuje o tom da li je denjak ili ljevak. Pored ovog aspekta o
 172
tome gdje e konflikt udariti, odluuje i hormonalni status, jer se promjenom hormonalnog statusa
mijenja i doivljavanje konflikta. Ovo se tie podruja revira i releja za eer.
Dejakinja koja uzima antibebi pilule ili je u klimakterijumu e konflikt markiranja unutranjeg revira doivjeti
muki, dakle kao konflikt granice "mukom logikom". Ovo znai da je ona promijenila hemisferu (stranu mozga).
I ljevakinja bez pilula mijenja stranu mozga, jer konflikti zbog injenice da je ljevakinja kod nje udaraju na
suprotnu hemisferu mozga.
Isto tako, ljevak e kod konflikta markiranja revira da reaguje Hamerovim aritem na lijevoj enskoj hemisferi,
umjesto na desnoj mukoj. Jer je kod denjaka i ljevaka relacija izmeu psihikog nivoa i nivoa mozga zamjenjena
suprotnom stranom, dok je relacija mozak - organ uvijek konstantna.
Ako je dolo do jednog DHS-a, onda u ca-fazi u mokranom mjehuru nastaje ulkus, koji ne krvari i ne stvara
bolove. Nasuprot ovom su veoma nelagodni tzv. spazmi mokranog mjehura (grevita, izuzetno bolna kontrakcija
muskulature mokranog mjehura), jer je sluznica mjehura jako dobro inervisana senzibilno od strane
postsenzorinog centra kore velikog mozga. Bioloki smisao i ovdje lei u ca-fazi i znai da zid mokranog mjehura
postaje tanji. Tako mjehur moe da primi vie tenosti i time revir (sa vie urina) moe bolje da markira.
Nakon rjeenja konflikta, u fazi ozdravljenja e ovaj ulkus, uz pomo virusa ili bez njihove pomoi (ako postoje,
zadueni su iskljuivo za organe vanjskog klicinog lista), biti ponovo izgraen novim elijama. I kako to prije nismo
znali, onda smo ovo razmnoavanje elija za vrijeme faze izljeenja, u svrhu reparature zida, proglaavali za
zloudne tumore.
U ovoj fazi nastaje veoma veliki edem sluznice u podruju ulkusa, sa krvarenjem iz beike, i moe da doe do
prolaznog mehanikog zapuenja odvodnih kanala putem jakog edema sluznice mjehura sa sindromom. Sad
pacijent nema vie spazme, eventualno lagane bolove uslijed oiljavanja, ali sad preovladava osjeaj pritiska i
stalni nagon na mokrenje s peenjem i bolovima pri mokrenju. Pranjenje se vri samo u malim koliinama urina.
Urin moe da izgleda zamueno, a sluz moe da bude sukrviasta.
Tzv. papilomi su ve orozali, izljeeni ostaci ranijih ulceracija, koje smo takoer pogreno proglaavali za
karcinome. Oni su u osnovi bezazlene bradavice.
Ako dolazi do estih, kratkoronih recidiva, govori se o hroninoj upali mokranog mjehura. Pacijent ima na
svom psihikom oiljku ahilovu petu, svoju slabu taku. Isti konflikt ga praktino magino privlai. Moe se takoer
rei da uvijek nanovo upada u istu zamku ("inu"), ak i ako to zna. Ali sa tzv. "prehladama", kako smo ranije
vjerovali, to nema nikakve veze. Mi moramo karte nanovo promjeati.
Ako je na mozak kompjuter naeg organizma, onda je on to za sve. Nema smisla sebi predstavljati da neki
procesi u organizmu jednostavno zaobilaze kompjuter.
U principu, mi nismo bili u stanju da pravilno prosudimo jedno jedino oboljenje, jer smo uvijek vidjeli samo jednu
fazu bolesti. Ako smo vidjeli ca-fazu, onda smo je proglaavali za "hladnu bolest", ili smo vidjeli fazu ozdravljenja i
proglaavali je za infektivnu bolest. Sad znamo da sve ovo nije bilo u redu. Jer svaka tzv. bolest je dio dvofaznog
dogaanja (ukoliko je do rjeenja dolo) koje se sastoji iz ca-faze i pcl-faze .

Rak crijeva - debelo crijevo, rektum, sigma, tanko crijevo

Rak crijeva pripada unutranjem klicinom listu (endodermu), odgovarajui relej je poloen u modanom stablu
tako da u ca-fazi dolazi do stvaranja kompaktnih tumora adenoidnog tipa.
Karcinomi pod upravom modanog stabla nastaju uvijek kad jedan zalogaj ili pare ne moemo da usvojimo,
progutamo, probavimo ili izluimo.
Ovi bioloki konflikti moraju se shvatiti u vezi s evolucijom, kao arhaini konflikti, koji su u principu analogni kod
ivotinje i ovjeka. ivotinja uglavnom osjea bioloke konflikte realno, dok mi ljudi esto transponirani u svojoj
kultiviranosti osjeamo ove konflikte skoro paranoidno. Jer paket akcija, novanica od 100 maraka ili propali posao
mi doivljavamo kao zalogaj (pare) i dobijamo bioloke konflikte ukoliko izgubimo u ovakvim stvarima. U
prirodnom kontekstu bi komad papira bio potpuno besmislen.
Meutim kod ivotinje koja jedan zalogaj ne moe da proguta, radi se stvarno o komadu hrane.
Primjer:
ivotinja je pare sa komadom kosti progutala suvie pohlepno, kost se poprijeila i crijevu ne moe da se
pomjeri ni naprijed ni nazad i ovdje je u pitanju stvarna nemogunost probavljanja.
ivotinja u ovoj situaciji dobija kolike, koje predstavljaju konfliktni ok (DHS) i ukljuuje se jedan osmiljeni
bioloki naroiti program. Ovaj naroiti program je zaduen za to da proksimalno, (prema ustima) od mjesta gdje se
kost zaglavila sad raste rak crijeva, jedan karfiolast kompaktni tumor.
Sve dok traje aktivnost konflikta ovaj tumor raste. Istovremeno se razmnoavaju mikobakterije (TBC) u krvi
ukoliko individuum ima jednu jedinu bakteriju u rezervi (to se u prirodi samo po sebi podrazumijeva). Rast ovih
bakterija je uslovljen potrebom razgradnje tumora u fazi ozdravljenja.
Tumor, koji raste pred zaglavljenim paretom stara se za to da se pred preprekom lui ogromna koliina
probavnih sokova. Ovi probavni sokovi dovode do tog da se ovaj zalogaj troi, kao kad bi kocku leda stavio u toplu
vodu. I tako je ovaj komad u jednom momentu probavljen do te mjere da moe da sklizne prema naprijed. U
momentu kad je pare skliznulo dolazi do rjeenja konflikta (konfliktoliza). Sam tumor, koji sad vie nema funkcije,
biva kazeozno razgraen putem bakterija TBC, odnosno putem mikobakterija i gljiva i tako nestaje. Ovim su
deavanja u vezi s konfliktom zavrena.
Moglo bi se postaviti pitanje ta je ovdje uopte zloudno. Odgovor: Nita nije zloudno. Jer sve to majka
priroda pravi je dobronamijerno. Samo smo mi bili zloudni ignoranti.
 173
Mi smo mikrobe uvijek zamiljali kao jednu ogromnu neprijateljsku armadu, koja mora biti pobijeena
naim imunim sistemom.
Ovo nije tano, jer mikrobi nisu nikad bili nai protivnici, nego uvijek nai prijatelji, pomonici, koje smo mi u
sopstvenoj gluposti skoro istrijebili.
Naravno da se kod nas ljudi ovo neprobavljeno pare u dananje vrijeme i ne odnosi na hranu, nego je to npr.
automobil, kua, naslijedstvo, propali poslovi, izgubljeni procesi, radna mjesta i sl.. Meutim mi reagujemo bioloki
arhaino kao da je u pitanju pare hrane koje nam je napravilo neprobavljivi bioloki konflikt, npr. kod raka crijeva
runa, neprobavljiva sekiracija (debelo crijevo)
runi, podmukli, pokvareni, sranje konflikt (rektum)
runi, grubi, sranje konflikt (sigma)
Sam pacijent mora da ui da prevede stvari na jezik biologije. Da bi smo se natimali na frekvenciju arhainih
konflikata i da bi ih razumijeli, moramo biti u stanju da ih zajedno sa organskim manifestacijama pratimo evoluciono
u prolost.
Primjer:
Neko je povjerovao u dobitak na lotu i ve pozvao sve goste na slavlje. Na kraju se ispostavlja da je sve bila
greka.
Pacijent je ovo pare 30 000 DM ve dohvatio, a na kraju ga je morao ponovo vratiti.
Za psa bi ova suma bila neinteresantna, meutim za ovjeka koji zna ta sve moe sebi da priuti ovim novcem,
predstavlja zalogaj i on dobiva karcinom mekog nepca.
Pas e to dobiti samo ako je u pitanju komad prave hrane, koja mu se ponovo otima iz usta. Ali ne treba uopte
puno mate da bi se ovaj dobitak na lotu zamislio kao zalogaj, to ljudi i rade.
Ili, jedan pacijent oboli od konflikta nemogunosti probavljanja, jer je pare ve progutao ali ga sad ne moe
da svari, on je npr. ve kupio kuu i odjednom se mora suoiti s injenicom da je kupoprodajni ugovor nevaei, on
je namagaren i gubi kuu.
Pacijent mora da ui da pronae DHS (momenat poetka konflikta), kao i tipini sadraj konflikta. Onda moe s
radosnim zaprepatenjem da ustanovi da je u pitanju skriveni sistem, tako da ne mora da pada u paniku, jer ne
samo da zna uzrok, nego moe kod sebe direktno da posmatra i razumije tok itavog procesa.
Jer hipotetine bajke, da se elije raka kreu na njihovom nikad posmatranom putu kroz krv i zavravaju u
drugim organima kao metastaze, predstavljaju notornu glupost proetu srednjovijekovnim dogmatizmom.
Specijalno je besmislena tvrdnja da se ove elije na svom putu mijenjaju i da npr. od elije raka crijeva, koje u
crijevu daje kompaktni karfiolasti karcinom, tako to odjednom dospijevaju u kosti i pri tom se pretvaraju u rupe u
kostima.
Ono to su medicinari vidjeli kao metastaze bili su novi karcinomi uzrokovani novim konfliktnim okovima
izazvanim prije svega jatrogeno, prilikom saoptavanja diagnoze i prognoze.
Nikad jo ni jedan istraiva nije uspio da dokae nijednu eliju raka u arterijskoj krvi kod pacijenta oboljelog od
raka, a bilo bi za oekivati da tamo bude naena ako su u pitanju metastaze putem krvi.
Ali ako se pacijentu saopti da ima karcinom crijeva i da treba da bude operisan, onda on obino oboljeva od
novih konflikata: Konflikt mentalnog ataka na stomak, koji treba da bude rasporen (ovaj konflikt izaziva
mezoteliom, odnosno karcinom peritoneuma, trbune maramice) i solitarni karcinom jetre i to uvijek desno
dorzalno. Ovaj karcinom jetre je izraz bioloko-arhainog straha da hrana nee moi proi kroz crijeva zbog
prisustva karcinoma i da e pacijent da umre od gladi ili da e da dobije ileus.
Ako od vremena postavljanja diagnoze proe jo neko vrijeme, onda hirurg obino nae mrviaste metastaze
na peritoneumu (potrbunici) i ako je jo neposredno pred operaciju uraen CT-snimak jetre, nai e takoer
ovalno arite jetre. Da je ovakav pacijent onda ve vaio za izgubljen sluaj, za to imamo naalost ve dovoljno
dokaza. Tako se ranije vjerovalo u bajku o metastazama, dok mi moemo u potpunosti i sistematino, bioloki
logino da shvatimo da je pacijennt ove dodatne bolesti zadobio kao posljedicu diagnoze i najave operacije.
Izlino je pomenuti da hirurg zbog ne poznavanja sutine stvari ide na to da ovo ovalno arite operie i da
skine to je mogue vie od metastaza.
Suvino je takoer rei da pacijent nakon operacije misli kako je sad osloboen svog zla i kao znak rjeenja
svog konflikta ataka na stomak, on dobiva ascites (slobodnu tenost u trbunoj duplji) kao znak ozdravljenja, to
onda operater i onkolog tumae kao poetak kraja jer ni jedan ne poznaje bioloke zakone.
Od sada vrzino kolo se zatvara i sve to u budunosti bude u vezi sa crijevom, pravie recidive karcinoma jetre.
injenica da postoje drugi i trei karcinom nije sporna, ali je sporno vrjednovanje ove injenice.
Tako smo doli do pitanja ta je smisao tumora bio i ta je jo i danas?
Ovi tumori i karcinomi ne predstavljaju nita besmisleno, nego su naprotiv deavanja sa smislom. Jer kad je
pare ve u elucu ili crijevu, dakle ve progutano, a ne moe da bude provareno jer je preveliko, onda organizam
stvori jedan ogroman tumor. Ovaj tumor se sastoji od elija koje lue ogromne koliine probavnog soka da bi
pare bilo provareno, a u ivotinjskom svijetu i progurano dalje.
Mi u GNM moramo dobro razmisliti ta ima smisla da se uradi, a ta ne. Npr. u sluajevima gdje od tumora
prijeti mehaniki ileus samo se po sebi podrazumijeva da emo profilaktiki operisati. Meutim u momentu
konfliktolize ukljuuje se naroiti program i faza ozdravljenja.
E sad dolaze na red nai dobri mikrobi, u ovom sluaju mikobakterije (pod uslovom da ih je pacijent imao u
organizmu prije nastanka DHS-a, uprotivnom nam ne koriste) i kazeozno razgrauju tumor, to je ponekad praeno
sa mjestiminim krvarenjem. I ako nakon tri etiri mjeseca pogledamo u crijevo, na mjestu gdje je bio tumor vidimo
jo samo oiljnu plou. Majka priroda ga je sama odstranila putem mikroba. Ovo se zove hirurgija prirode. Ukoliko
 174
pacijent nema predviene mikrobe, onda se zajedno s njim mora razmisliti i vidjeti da li on mali tumor
crijeva uopte eli da operie, ako zna da je odgovarajui konflikt zauvijek rijeio.
Ulcerozni kolitis je uvijek ve faza izljeenja karcinoma kolona ploastog rasta i resorptivnog tipa. Ovo znai da
hranjive materije bivaju pojaano odvoene u krv i limfu. Ulcerozni kolitis je ustvari pogrean naziv za rezidivirajuu
TBC-kolona, odnosno est recidiv konflikta sa rjeenjem i tuberkuloznim ozdravljenjem. Konflikt je uvijek bio runi,
polugenitalni konflikt pri emi se jedna stvar nije mogla resorbovati (prihvatiti). Faza osvjeenog konflikta je
tumaena kao remisija i na to je eventualno slijedila pcl-faza, odnosno faza ozdravljenja- prividna bolest,
ulcerozni kolitis.
Kliniki simptomi su proljev, krv u stolici, dijelovi sluznice, nono znojenje, malaksalost uz dobar apetit.
Terapija se sastoji u prepoznavanju konflikta da bi se izbjegli dalji recidivi.
Kod abscesa rektuma se radi o tome da ispod sluznice ploastog epitela u zidu rektuma raste kompaktan
ploasti tumor. On se osjea ali ne moe da se vidi. Kad ovaj tumor ispod sluznice bude razgraen kazeoznom
nekrozom, onda imamo submukozni absces. Ovi abscesi su obino tumaeni kao hemeroidi.
Karcinom rektuma, odnosno ulkus rektuma pripada vanjskom kliinom listu (ektoderm) i kontrolisan je od strane
velikog mozga i u ca-fazi ne daje tumor, nego ulceraciju, koja u ovoj fazi nikad ne krvari i ne uzrokuje bolove i
spazme. Nakon rjeenja konflikta ove ulceracije posredstvom virusa i uz otok bivaju ponovo ispunjene. U ovoj fazi
oni ine tzv. otekle hemeroide sa krvarenjem, pojaanom lokalnom osjetljivou i bolovima. Ova slika je naroito
izraena u sluaju postojanja dodatnog sindroma. Muskularni spazmi nastaju zbog bolova.
Dok kod konflikata modanog stabla nikakvu ulogu ne igra injenica da li je pacijent ljevak ili denjak, u
konfliktima malog i velikog mozga ovo je od odluujue vanosti, kao to je vaan i hormonalni status (antibebi-
pilule, menopauza itd.).
Jednostavnim testom pljeskanja moe se ustanoviti da li je neko ljevak ili denjak tako to se gleda koja ruka je
gore. Kod ljevaka konflikt udara na isto mjesto na suprotnoj hemisferi mozga u odnos na denjake, tako da umjesto
karcinoma rektuma nastaje ulkus eluca ili zunih vodova.
Kod gornjeg dijela tankog crijeva (jejunum) kao i donjeg dijela tankog crijeva (ileum), koji pripadaju modanom
stablu je takoer u pitanju konflikt ne moi probaviti jedan zalogaj (neprobavljiva sekiracija) esto sa dodatnim
aspektom straha od smrtnog izgladnjavanja.
Takoer kod karcinoma ileuma (u fazi ozdravljenja nazvan Morbus Crohn) bivaju odbaeni sukrviasti dijelovi
sluznice i sluzi i poluprobavljeni bivaju izlueni stolicom.
Mnogi karcinomi bivaju otkriveni tek kad su ve u fazi ozdravljenja, jer tad uzrokuju veinu tegoba. Ovdje
spadaju takoer i karcinomi crijeva, koji se veinom otkrivaju tek kad pone krvarenje, tako da ljekari ove simptome
ozdravljenja smatraju simptomima karcinoma.
Sad vjerovatno postaje razumljivo zato je do sad bilo neshvatljivo nastajanje raka. Trebalo je razumjeti tu
naizgled paradoksalnu logiku jednog grandioznog sistema i otkriti vezu sa evolucionim mehanizmima nastanka
naih bio-loginih programa konflikata. Zbog nerazumijevanja i ignorancije tvrdilo se da je rak iskljuivo zloudan,
da je neplanski, nekontrolisani rast podivljalih elija, koji nije mogue razumjeti. Nita od ovog nije bilo istina.
Uvijek su u pitanju bili osmiljeni bioloki naroiti programi prirode u skladu sa petim elementom, 5 biolokim
prirodnim zakonom.

Rak dojke - najei rak kod ene

ene svoj osjeaj vezanosti za dijete i partnera locira prevashodno u grudima. Ovo je razlog da oboljenja dojke
predstavljaju i najee bolesti ene.
Prema GNM razlikujemo dvije vrste raka dojke:
Rak mlijene lijezde, medicinski adenokarcinom dojke (solidan kompaktan vor, koji se pipa)
Rak izvodnih kanalia dojke, medicinski nazvan intraduktalni karcinom, u osnovi je u pitanju intraduktalni ulkus u
ca-fazi koji se ne pipa, a pacijent eventualno osjea lagano bockanje na pogoenom dijelu dojke
Naravno na vanjskoj koi dojke postoje karcinom koe, koji u ovom obliku postoje i na drugim djelovima tijela,
kao i neurodermitis ploastog epitela koe.
U osnovi su konflikti za karcinome dojke uvijek svaa ili briga, dok je za duktalni ulkus uvijek odgovoran konflikt,
odvajanja, rastanka.
Znamo da postoje ljevaci i denjaci i svako moe kod sebe da isproba test pljeskanja (ako desna ruka lei kao
gornja, ona je vodea a individuum je denjak i obratno). Ovaj test je veoma vaan da bi se ustanovilo na kojoj
hemisferi mozga neko funkcionie, jer ima mnogo ljevaka koji su istrenirani sa desnom rukom i sami sebe smatraju
denjacima. Pojednostavljeno reeno lijeva hemisfera malog i velikog mozga zaduene su prevashodno za desnu
stranu tijela i obrnuto.
Kod denjakinje moe se kratko rei :
Lijeva dojka je zaduena za majku, dijete i gnijezdo (stan, kua) ene, dok je desna dojka odgovorna za
partnera (mu, prijatelj, ali i svi drugi ljudi kao otac, sestra, svekrva, ef, komija itd. Osim male djece i ljudi ili
ivotinja za koje se gaje osjeanja slina majinskom).
Ako denjakinja ima u lijevoj dojci rak mlijene lijezde, onda ona ima konflikt brige za svoje dijete, majku ili
gnijezdo ili svau sa djetetom, majkom ili zbog gnijezda. S druge strane ako je u pitanju ulkus mlijenih kanalia,
onda ena ima konflikt rastanka od djeteta, od svoje majke ili od svog gnijezda.
Kod ljevakinje je sve upravo obrnuto:
 175
Desna dojka je za dijete, majku i gnijezdo, lijeva dojka je za patnera. Dakle ako ljevakinja ima rak
desne dojke, onda je u pitanju konflikt brige za dijete, njenu majku ili gnijezdo. Ako ima duktalni ulkus desne dojke
radi se o konfliktu odvajanja od djeteta, njene majke ili gnijezda.
Isto kako su konflikti kod obe ove vrste raka razliiti, isto tako su razliita mjesta u mozgu gdje su smjeteni
releji.
Relej za rak mlijenih lijezda nalaze se u lateralnim vanjskim podrujima malog mozga i pripadaju mezodermu
(srednjem klicinom listu).
Relej za duktalne karcinome dojki lee u senzorinom centru kore velikog mozga, kako je na poetku reeno na
suprotnim stranama mozga u odnosu na organ.
Rak mlijene lijezde pripada karcinomima koji su pod upravom starog mozga. I koji prema 3. biolokom
prirodnom zakonu i ontogenetskom sistemu u ca-fazi daju mnoenje i rast elija.
Nasuprot ovom su duktalne ulceracije pod upravom velikog mozga i ove vrste tkiva u ca-fazi prave defekte
supstance tkiva (ulceracije).
U fazi ozdravljenja sve se ponaa obrnuto.
Kompaktni tumori izrasli u ca-fazi mnoenjem elija bivaju kazeozirani i razgraeni putem mikroba (ako su ovi
prisutni) kao to su gljive i mikobakterije (npr. TBC). Ovo je hirurgija prirode. Za to vrijeme defekti tkiva pod
kontrolom kore velikog mozga u fazi izljeenja bivaju nanovo izgraeni razmnoavanjem. Kao pomoni mikrobi su
u ovoj fazi od koristi iskljuivo virusi.
U kolskoj medicini nisu bile poznate uzrono-posljedine veze, takoer nisu pravljene razlike izmeu faze
aktivnog konflikta i faze ozdravljenja tako da su sve to je dovodilo do razmnoavanja i rasta elija proglaavali
zloudnim, dok su ulcera koja u fazi ozdravljenja daju rast elija proglaavli za dobroudne.
Primjer:
Jednoj majci je ispalo dojene iz ruku, udarilo glavom o pod i jedno vrijeme bilo bez svijesti. Majka denjakinja
je zadobila bioloki majka/dijete konflikt lijeve dojke sa DHS-om. Od momenta ovog DHS-a je u lijevoj doji rastao
adenokarcinom mlijene lijezde, to znai da je dolo do fokalnog razmnoavanja i rasta tkiva mlijene lijezde.
Ovo ta organizam majke radi ni u kom sluaju nije neto besmisleno. Smisao ove dodatne izgradnje tkiva
mlijene lijezde je jasan i sastoji se u pruanju pomoi povrijeenom dojenetu, koje ovim udesom doivljava
smetnje razvoja i od sada dobiva veu koliinu mlijeka. Tako organizam majke pokuava da rastom zlijezde i
poveanom produkcijom mlijeka izbalansira nastalu tetu.
Dakle sve dok konflikt traje raste tzv. tumor mlijene lijezde, odnosno poveanje produkije mlijeka se odrava.
Tek kad je dojene ve skoro oporavljeno nastupa rjeenje konflikta, odnosno zaustavlja se rast mlijene lijezde.
Znai efekat svega je da majka u naizgled bolesnoj dojci ima mnogo vie mlijeka nego ranije i to uprkos injenici
da je sipatikotoniji, odnosno ca-fazi.
Ovdje vidimo da ono to smo oznaavali boleu predstavlja upravo suprotno od bolesti jer je u pitanju jedan
sasvim osmiljen proces u igrama prirode npr. izmeu majke i djeteta ili ene i partnera.
Jedna druga ena je imala konflikt sa muem i razvila rak dojke prije prva tri mjeseca trudnoe. Nakon trudnoe
se ovaj konflikt ponovo razbuktao i ona je na desnoj dojci (za partnera) imala milijeka jo dugo nakon to je ono
usahlo na lijevoj dojci. Na kraju perioda dojenja je rak dojke razgraen posredstvom bacila tuberkuloze uz
obavezno nono znojenje.
Ovaj proces moe, a ne mora biti praen bolovima. To je tzv. malomodani bol kojeg takoer nalazimo kod
procesa na koi (kutis), naroito jak kod Herpes zostera. ene onda navode jak bol poput uboda noem na mjestu
vora, tzv. bol oiljavanja.
Na CT-snimku dojke na kraju na mjestu gdje je bio vor vidimo jednu kavernu. Ovo je bioloki nain toka, koji je
i dan danas pravilo kod uroenikih plemena.
Kod ena u tzv. civilizovanim zemljama se ovi procesi odigravaju veinom van perioda dojenja. Dakle ako jedna
ena iz civilizovane zemlje konflikt majka/dijete u periodu kad vie ne doji, onda raste ovakav tumor mlijene
lijezde i imitira svrhu htjeti pruiti vie mlijeka dojenetu, koje u meuvremenu egzistira kao odraslo dijete. Ovo je
nau modernu medicinu dovelo do toga da ovaj tumor vidi kao neto besmisleno, kao izroavanje prirode, jer su
ljudi jednostavno izgubili razumijevanje za prvobitni smisao prirode.
Meutim i u naoj civilizaciji iako ene manje doje ovi procesi se ipak odvijaju na isti nain i u fazi ozdravljenja
nakon to je konflikt rijeen e TBC-bakterije da razgrade tumor (ako su prisutne). Ako bakterije nisu prisutne vor
ostaje da egzistira i biva inkapsuliran.
Ali kako neko moe uopte da umre od raka dojke? pitaete vi.
Ako izuzmemo vrlo rijetke sluajeve izuzetno dugog trajanja konflikta, koji vrlo rijetko mogu da dovedu do smrti,
moramo rei da su uzroci smrti uglavnom jatrogeni (ljekarskom grekom). Radi se o dodatnim konfliktima panike
koji nastaju kao posljedica saoptavanja diagnoze udruene sa ljekarskim nerazumijevanjem cijele stvari. Ovakvo
nastali konflikti (panini strah od raka, panian smrtni strah, povrjeda osjeaja za sopstvenu vrijednost...) su onda
uzrok novim karcinomima koje kolska medicina onda naziva metastazama. Ovo je danas naalost pravilo i od
ovog se veoma lako umire. Sve ovo vie nema ustvari nikakve veze sa prvobitnom boleu, rakom dojke.
Za razliku od raka mlijene lijezde, kod ulceracije mlijenih kanalia u ca-fazi postoji ulceracija, dok u fazi
ozdravljenja dolazi do rasta elija i reparature defekta.
Uvijek je u pitanju konflikt odvajanja, rastanka izmeu majke i djeteta, ene i partnera. Pri tom moramo sebi
zamisliti da su te osobe prije rastanka bile kao zaljepljene i da prilikom rastanka jedan komadi koe biva istrgnut,
kao to to na ostalom dijelu koe vidimo u sluaju bolesti Neurodermitis. Ove ulceracije ine jedan simptom. Drugi
simptom je senzorina paraliza izvodnih kanalia mlijene lijezde.
 176
Ako se ova senzorina paraliza prua prema vani do izlaza na vanjsku kou, pacijentkinja na
bradavici dojke nema vie nikakvog osjeaja. Ovo je neto to se rijetko uoava i kad je konflikt dugo trajao, dok se
kod karcinoma dojke vorovi mogu pipati ve poslije nekoliko sedmica.
Izuzetak kod karcinoma mlijenih vodova ini tzv. scirusni vor, koji nastaje kad konflikt praktino beskonano
potraje. On bi se mogao takoer zvati karcinom retrahovanog oiljka. Ovakav scirusni karcinom na mamografijama
imponuje kao zgusnue, a tipine su i mali kalcifikati.
Ukoliko doe do rjeenja konflikta odvajanja dolazi do komplikacije, koja bioloki uopte nije bila predviena,
jer bi u fazi ozdravljenja normalno dojene trebalo da sisa. U dananje vrijeme se najee ne lui mlijeko, ali
sekrecija ulceracije se jo uvijek lui. Vrlo esto ovaj seket ne moe da otie i pravi zastoj u dojci, koja postaje
vrua i izrazito crvena i ekstremno otie u najkraem roku. Dakle dojka se uveava tek s poetkom faze
ozdravljenja, dok je kod karcinoma dojke obratno.
Pojava sekreta na bradavici je povoljan znak da pogoeni mlijeni vodovi nisu kompletno zatvoreni otokom i da
se dojka prazni. Nelagodno je to to se senzibilitet vraa nazad i to prekomjerno, tako da govorimo o preosjetljivosti
(hiperestezia). Ako je konflikt predugo trajao pacijentkinja izmeu ostalog primjeuje unutranju retrakciju dojke.
Operacija dolazi u obzir ako spontano izljeenje treba dugo da potraje ili ako je dolo do posljedinih konflikata.
Npr. ako se pacijentkinja zbog vorova osjea unakaeno i ako je putem DHS-a dolo do nastanka melanoma,
zatim u sluaju da iz nekog razloga doe do otvaranja ploastog epitela koe koji lei preko tog, onda imamo
otvorenu, fetidnu dojku neprijatnog mirisa, koja moe praviti dalje probleme u smislu prihvatanja. to se i deava
ako dojka bude otvorena ubodom (punkcija) ili rezom.

Bulemija kombinacija dva aktivna naroita programa

Bulemija je bolest koja se odlikuje epizodama deranja, a zatim povraanja u cilju odravanja mravosti. Radi
se o specijalnoj kombinaciji dva aktivna bioloka naroita programa.
Prisutnost dva aktivna konflita i u ovom sluaju uslovljava postojanje izofrene konstelacije jer su Hamerova
arita ovih konflikata smjetena u dvije razliite hemisfere mozga. Ono to ovi konflikti uzrokuju u organizmu je
pad nivoa eera u krvi i ir na elucu.
Kojim redoslijedom e konflikti da udare, pored injenice da je neko ljevak ili denjak, odluuje i hormonalni
status (npr. klimakterijum, antibebi-pilule itd.). Ako se hormonalni status promijeni onda se fakultativno mijenja
takoer i nain na koji se konflikt osjea to znai da isti dogaaj biva doivljen i preraen na sasvim drugi nain. U
sluaju menopauze ene konflikt ne biva doivljen na nain kako to doivljavaju ene nego kako to doivljavaju
mukarci.
Test pljeskanja je najsigurnija metoda da bi se ustanovilo da li je neko denjak ili ljevak. Ako desna ruka lei
gore onda je individuum denjak i obratno ako lijeva ruka lei gore onda je individuum ljevak.
Jedna mlada denjakinja dobije pad nivoa eera u krvi (hipoglikemiju) od konflikta straha i gaenja, ije se
Hamerovo arite nalazi frontalno-medijalno na lijevoj hemisferi.
Kako odgovarajui relej ne pripada podruju enskog revira ovdje jo ne dolazi do mijenjanja hemisfere. Ali ako
ona uzme antibebi pilule, ili ako pored ovog DHS-a i konflita doivi jo jedan, pa ima dupli konflikt na ovoj strani
(npr. istovremeno jo konflikt straha s prepadanjem) onda je automatski lijeva strana mozga blokirana, tako da
sljedei konflikt moe da udari samo na desnoj, mukoj hemisferi. Ako ona sad kao sledei konflikt doivi jo
sekiraciju za revir HH desno temporalno, onda je momentalno bulemina i istovremeno u izofrenoj konstelaciji.
Ljevakinja prilikom konflikta gaenja i straha oboljeva od poveanja nivoa eera u krvi (hiperglikemija), a
konflikt udara na suprotnu muku stranu. Teoretski ona moe da doivi jo jedan konflikt straha i gaenja, ali ovaj
put sa hipoglikemiom i onda je samo u izofrenoj konstelaciji. Ako ona na ovo doivi jo jedan konflikt identiteta,
ije je Hamerovo arite desno temporalno to organski ide sa irom na elucu, onda dolazi do mijenjanja
modane hemisfere i ona je momentalno bulemina.
Ako ljevakinja uzima antibebi pilule, onda reaguje na lijevoj, enskoj hemisferi, ali ona kao i ljevak osjea stvari
prevashodno na muki nain, ali ima i komponentu enskog naina vienja i osjeanja stvari (bi). Od sada ona
moe kao prvi konflikt da doivi Konflikt straha i gaenja- opirati se neemu.
Denjak sa konfliktom sekiracije za revir oboljeva od ira na elucu (desno-temporalno) sa drugim konfliktom
promijenjena je strana mozga i on sad takoer moe da doivi konflikt straha i gaenja i ovim je automatski u
izo-buleminoj konstelaciji.
Za razliku od njega e ljevak sa konfliktom sekiracije za revir organski oboljeti od ulkusa rektuma (lijevo
temporalno) ime bi lijeva strana mozga bila blokirana. Meutim kod svake promjene hormonalnog statusa bivaju
karte na novo promjeane).
Izmeu denjaka i ljevaka je samo relacija izmeu psihikog nivoa i nivoa mozga zamijenjena. Relacija izmeu
nivoa mozga i organskog nivoa je uvijek konstantna.
Kriterijum denjak- ljevak poinje u mozgu i to tako da je od malog mozga na gore je sve definisano na osnovu
desne i lijeve strane. U modanom stablu ovaj kriterijum ne igra praktino nikakvu ulogu. Dakle injenica da potoje
ljevaci i denjaci je u GNM veoma vazan kriterijum, a za diagnostiku je od odluujueg znaaja.
Primjer:
Jedna denjakinja je kao 7-ogodinje dijete bila prinuena da gleda silovanje vlastite majke od strane ruskih
vojnika. Pri tom je zadobila dupli konflikt: straha i gaenja sa hipoglikemiom i konflikt straha i prepadanja.
Ovi konflikti su godinama bili visei aktivni, to znai da su bili aktivni konstantno, ali da je energija konflikta bila
oslabljena.
 177
Sa 17 godina ona se udaje ali kratko nakon vjenanja dolazi do strane svae meu novopeenim
suprunicima. Pri tom ona zadobija DHS jednog konflikta sekiracije za revir sa irem na elucu. Od ovog
momenta bila je bulemina. Ova svaa je recidivirala . Kada bi se u meuvremenu izmirivala s muem dobijala je
ponekad krvarenja u elucu u fazi ozdravljenja. Ali uvijek nakon svae s muem bivala bi nakon svae bulemina.
Konflikt straha i gaenja ostao je jo godinama visei aktivan jer esto se deavalo da se onesvjeivala zbog
hipoglikemije.
Moramo znati da jedan visei konflikt moe svakog trenutka da se razbukti i kod prvog sljedeeg konflikta je
pacijent automatski u izofrenoj konstelaciji. Naroito u ovakvim sluajevima je da masa konflikta ne biva
izgraena. S druge strane ovjek moe sa ovim viseim konfliktima da doivi duboku starost.
Izvjesno je da nije lako ovakav konflikt dovesti do definitivnog rjeenja. ak ako bi u ovom sluaju polo za
rukom da se sekiracija za revir definitivno rijei, ostalo bi i dalje ostalo nepospremljeno. Dakle ako bi svaa
meu suprunicima bila za stalno rjeena, ili prestala da bude tema jer su se suprunici razveli i dalje bi ostao
konflikt straha i gaenja visei aktivan. Neki konflikti se daju savladati samo spiritualno.
Jedan drugi primjer je pria ovjeka koji je kao 5-godinji djeak doivio da ga otac alkoholiar natjera da protiv
svoje volje u usta nagura paradajz, krastavac i ribu iz konzerve. Kad je djeak pokazao znake gaenja otac ga je
tukao urlajui u sred restorana. Onda je djeak morao da povraa to je oca jo vie razbjesnilo pa ga je tukao sve
vie.
Djeak, inae denjak je pri tom zadobio konflikt sekiracije za revir sa irom na elucu i sluni konflikt ne
mogu da vjerujem svojim uima (tinitus). Otac je i dalje navaljivao i trpao u njega dok se djeak neopisivo gadio,
meutim otac nije poputao iz principa. Nakon svakog povraanja dolazilo je do novog trpanja iz principa. Samo
nekoliko minuta nakon prvog DHS djete je doivjelo jo i konflikt straha i gaenja.
Od ovog momenta je bio u izo-buleminoj konstelaciji i to na vie ina. Dok bi se paradajz, krastavac ili riblja
konzerva pojavili na stolu dobivao je nagon na povraanje, a ponekad bi stvarno morao da se ispovraa, osim tog
zbog pada eera u krvi on je morao hitno da uzme neto slatko. Kad god bi pijani otac poeo da vie, to je
uostalom redovno inio, to bi ve bilo dovoljno za bulemiju i tinitus.
ine su uvijek dodatni aspekti konflikta i odnose se na opaanja u momentu DHS-a. Ako se pacijent kasnije
nae na ovakvoj ini iz tog moe proizai rezidiv kompletnog konflikta. Znanje o tome koje konflikte ovjek smije da
rijei, odnosno koji uopte ne smije da rijei govori o stepenu savjesnosti koja je potrebna u ophoenju s GNM.
Ljekar Nove medicine ne samo da mora da bude medicinski opteobrazovan i ljudski kvalifikovan, nego jo
mora da bude medicinski kriminalistiki inspektor.
Naravno, namee se pitanje ta je smisao, odnosno nadsmisao izofrene konstelacije, obzirom da se sastoji
od dva SBS-a od kojih oba imaju vlastiti smisao.
GNM nema nikakve veze sa onim to danas tako lijepo nazivaju sveobuhvatna medicina. Pod ovim pojmom
nitko sebi ne moe da predstavi bilo ta konkretno. GNM je usko orjentisana na bioloke forme ponaanja i
konflikte i postavlja sasvim nova mjerila. Najveu teinu pri tom ima spoznaja o uzajamnim odnosima psihe-mozak-
organ iz eljeznog pravila raka, odnosno korelacija izmeu fizike bolesti i psihiko-cerebralnog uzroka do koje se
dolo empirijskim putem.
eljezno pravilo raka zagovara da svaka tzv. bolest (ne samo rak) biva izazvana DHS-om (Dirk-Hamer-
sindrom), dakle jednim specifinim, biolokim konfliktnim okom, koji istovremeno uzrokuje Hamerovo arite u
releju mozga za odgovarajui organ (dokazuje ga CT-snimak) i odgovarajue promjene na organu.
GNM predstavlja nadreeni sistem u strogo prirodno-naunom smislu, to znai da ako se poznaje jedan od
nivoa, mogu da se donesu zakljuci o druga dva. Ona takoer daje embrioloka i ontogenetska objanjenja za
razumijevanje pitanja zbog ega se pojedinani relejni centri nalaze na mjestima u mozgu na kojima ih nalazimo.
CT- mozga je onda samo jo jedna logina potvrda stvari koje smo znali i ne gledajui u snimak, praktino jedna
vrsta samokontrole.
Uzrok bulemije do sad nije bio nikom poznat. Meutim sad kad se zna uzrok iz sistema nametljivo prizilazi i
terapija.
ta bi bio pretpostavljeni bioloki smisao kod bulemije?
Konflikt straha i gaenja (ili kod ljevaka neemu se opirati)- konflikt bi trebao da obezbjedi izbjegavanje
opasnosti od koje se gadimo ili kojoj se opiremo.
Kod procesa neemu se opirati (tonike kontrakcije miia, drhtanje) biva potroeno veoma mnogo eera,
koji je gorivo za miie. Istovremeno biva priguena produkcija glukagona (antagonist inzulina), tako da eer ne
moe biti mobilisan iz jetrinog rezervoara. ene padaju od gaenja u nesvjest.
Kod konflikta neemu se opirati (denjak) i straha i gaenja (kod ljevakinje) stvar je obrnuta.
Mukarac mora opiranje da izdri, da dobije borbu.
Zato produkcija inzulina biva priguena, da bi po mogunosti to vie eera ostalo u cirkulaciji (a specijalno u
muskulaturi). Pretpostavljam da bi to mogao biti bioloki smisao.
Kod ira na elucu je oigledno smisao taj, da se hrana izbaci povraanjem napolje, da bi se bolje izalo na kraj
sa neoekivanom sekiracijom za revir i svaom, jer bi anse za to bile slabije sa punim elucem.