Esej Viša 2015 2016 1 1 PDF

HRVATSKI JEZIK
ESEJ -VIA RAZINA

I.gimnazija Osijek
kolska godina 2015./2016.
Pripremile: D. Stankovi, prof. i I. Stipi, prof.
0
EUROPSKI REALIZAM
- lat. realis stvaran (stvarno, istinito)

- traje od 1830. do 1870.
- Vodeu ulogu imaju francuska, ruska i engleska knjievnost
- Tei detaljnom opisivanju stvarnosti te je zato u jakoj opreci prema knjievnosti
romantizma
- DRUTVENO SOCIJALNE PRILIKE doba je razvoja industrije, stjecanja kapitala, jaaju
socijalne razlike meu drutvenim slojevima
- U knjievnosti je osobit interes za kritiziranjem postojeeg stanja te je za razdoblje
realizma karakteristian KRITIKI REALIZAM
- Duh razdoblja vidljiv je u POZITIVIZMU. To je materijalistika filozofija koja se temelji
na prouavanju stvarnosti. Osniva je Auguste Comte koji istie da je bitno samo
poznavanje injenica te da izvjesnost ovjekove spoznaje valja stvarati po uzoru na
eksperimentalne znanosti, a da trebamo odustati od filozofskih problema.
Pozitivizam utjee na knjievnost realizma i naturalizma koji takoer polaze od
promatranja i prouavanja drutva
- Realizam polazi od Aristotelova shvaanja umjetnosti kao oponaanja prirode
- Prvi teoretiar je CHAMPFLEURY koji je svoje poimanje realizma iznio u nizu lanaka
tiskanih u zbirci Realizam smatra da predmet prikazivanja romana mora biti
dananji ovjek u modernoj civilizaciji
- Realistika metoda ukljuuje: PREDMET PRIKAZIVANJA JE STVARNOST, TJ. DRUTVO,
ANALITIKU METODU, NAELO ISTINITOSTI, NAELO TIPINOSTI, OBJEKTIVNOST,
KNJIEVNOST ELI DATI ISTINITU I VJERODOSTOJNU SLIKU DRUTVA
- Teme su iz svakodnevnog ivota
- Likovi su prikazani kao tipovi. Tipovi su nositelji zajednikih osobina jedne skupine
ljudi
- Najea je socijalno-psiholoka karakterizacija. Likovi nikad nisu iskljuivo pozitivni ili
negativni, nego su prikazani u svim svojim psiholokim nijansama, s manama i
vrlinama
- Motivacija likova proizlaz iz njihova karaktera te sklopa socijalnih okolnosti
- Realistiki su likovi razvijeni, to znai da tijekom radnje doivljavaju psiholoke i
karakterne promjene. Oni su iz svih drutvenih slojeva te su uvjetovani sredinom iz
koje potjeu
- Opisi interijera nemaju ukrasnu ulogu. Oni otkrivaju socijalnu pozadinu koja odreuje
postupke, ponaanje, psihologiju likova
- Pripovjeda je objektivan, iskazan glasom u treem licu i nenazoan u radnji
- Zbog svoje objektivnosti, on se distancira od likova te ne komentira zbivanja i nastoji
biti neutralan
- Javlja se tzv. jezik sredine on je u funkciji karakterizacije lika i odraava njegovo
podrijetlo i obrazovanje
1
- Fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja. Fabuliranje je podreeno oblikovanju

karaktera koji je najvaniji element realistikog romana
- Roman je najvanija knji. vrsta, a afirmirali su ga realisti. Najvie im odgovara ova
knjievna vrsta jer ele detaljno analizirati drutvo i istinito ga prikazati. Tako je
nastala teorija da je roman zrcalo stvarnosti (Stendhal, Crveno i crno)
- Nastaje tradicionalni pojam romana koji podrazumijeva: vrstu fabulu, kronoloku i
preglednu radnju, psiholoko-socijalnu motivaciju, likove koji itatelja potiu na
identifikaciju, stil i jezik pristupaan iroj publici
FJODOR MIHAJLOVI DOSTOJEVSKI
- uz Tolstoja, najvei je predstavnik visokog ruskog realizma

- najznaajniji prethodnik moderne proze 20.st. na koju je utjecao i pripovjednim
postupcima i novom tematikom
- utemeljio je moderni europski roman
- u djelima progovara o mnogim socijalnim, moralnim i religijskim pitanjima
- stvorio novi tip romana psiholoki
- romanom daje vjernu sliku bijede velegrada i psiholoku razradu unutarnjih sukoba u
glavnom liku
- njegovi su likovi pobunjenici koji ele promijeniti svijet
- iako je stvaralatvo zapoeo pod utjecajem Gogolja, poslije povratka iz Sibira
zaokupljen je moralnim aspektima ljudske egzistencije te izlaz trai u vjeri
- djela: Bijedni ljudi, Ponieni i uvrijeeni, Idiot, Braa Karamazovi, Zapisi iz mrtvog
doma
ZLOIN I KAZNA
- psiholoki roman nove pripovjedne tehnike unutarnji monolog (za oslikavanje

dubina ljudske due i ovjekove podsvijesti)
- moderni roman monoloko-asocijativni (U romanu postoji fabula, ali dominiraju
unutarnji monolozi)
- roman ideja - zbog ideje koju obrauje u romanu zloin, kazna, grijeh, pravda,
pravo
- kriminalistiki roman iako imamo i zloin, zloinca, istragu, rjeenje i priznanje,
osnovna je razlika od krimi romana u tome to zloinca znamo ve u poetku
- drutveni roman daje sliku ljudskog drutva sredine 19. st.
- roman objavljen u Ruskom vjesniku
- fabula je zanimljiva, ali nije sama sebi svrhom. Njena je svrha prikazivanje psihologije
lika u kritinim situacijama
- kompoziciju ini 6 dijelova i epilog
- likovi su socijalno i psiholoki okarakterizirani, ali je u prvom planu psiholoka
karakterizacija
- mjesto i vrijeme radnje: Sankt Peterburg, 60-e godine 19.st.
2
- RODION ROMANOVI RASKOLJNIKOV glavni lik, bivi student prava koje se

potpuno osamio poto je, iscrpljen siromatvom i neprestanom oskudicom, odustao
od studiranja. Razoaran je drutvom u kojemu sposobni, ali siromani ljudi, poput
njega, ne mogu uspjeti. Sklon je filozofskom promiljanju o svijetu. Osmislio je teoriju,
po kojoj se ljudi dijele na obine i neobine. Obini su ljudi obini puk koji potuje
zakone i ti ljudi ive po pravilima koja im drugi nameu. Izuzetni pojedinci,neobini
ljudi, poput Napoleona, mogu raditi to ele, ukoliko je to za dobrobit ovjeanstva.
Oni su pokretaka snaga drutva. Odluivi svoju teoriju primijeniti i u praksi,
Raskoljnikov je poeo planirati ubojstvo bogate stare lihvarice Aljone Ivanovne, koju
je smatrao posve nevanom i nemoralnom osobom, a ijim bi novcima mogao
pomoi mnogima, pa i sebi.
- Prije ubojstva pokuava sam sebi dokazati da je neobian ovjek i da je sposoban
poiniti ubojstvo. Primanje majina pisma potresa ga i ubrzava njegovu odluku da
ubije Aljonu. U pismu mu majka pie o sestri Dunji koja se udaje za bogatog
skorojevia Luina da bi se spasila sramne slube kod razvratnika Svidrigajlova. Pie
da su u looj financijskoj situaciji jer je Dunja izgubila posao te se ispriava to mu ne
mogu financijski pomoi jer su i one na rubu bankrota
- Proturjenosti Raskoljnikovljeve osobnosti moemo povezati s etimologijom njegova
prezimena, u ijemu je korijenu glagol raskoliti
- Raskoljnikov smatra da savreni zloin postoji, tj. materijalno se zloin moe prikriti,
ali glavni razlog razotkrivanja zloinca lei u njemu samom. Javljaju se fiziki dokazi o
poinjenom zloinu, groznica, halucinacije, vruica. Upravo se to dogaa i njemu.
Misao na poinjeni zloin, posebice neplanirano ubojstvo Aljonine sestre Lizavete,
neprestano ga mui i proganja. Psihiki rastrojen, eli prikriti tragove zloina, ali
istovremeno udnim postupcima svraa pozornost na sebe i potie sumnju istraitelja
Petrovia, to odraava njegovu podsvjesnu potrebu za priznanjem.
- Svoju stranu tajnu povjerava prostitutki Sonji, ali ona ne shvaa njegovo filozofsko
objanjenje zloina. Ona se prostituirala kako bi spasila obitelj od gladi, meutim, i
dalje je skromna, pobona i puna ljubavi prema blinjima. Ona je primjer ruske
due jer radi sve za dobrobit drugih i utjee na boljitak unutar samih likova
- Zahvaljujui njezinoj vjeri u njega, Raskoljnikov nakon dugih unutarnjih borbi i
previranja, doivljava unutarnju promjenu. Ta je promjena dola nakon to je u ivot
primio ljubav prema drugoj osobi (Sonji) te nakon to je primio u sebe vjeru u Boga.
- Raskoljinikov je oksimoronski lik u jednom je liku i zloinac i dareljivac, i zao i
dobar ovjek, i prijestupnik i mislilac.
- SONJA MARMELADOVA lik je prostitutke koja je izvrila zloin nad vlastitim tijelom
kako bi pomogla obitelji, usprkos svom drutvenom poloaju, ona je najmoralniji lik u
romanu. Istinski je dobra, portvovna i humana. Smatra da svatko ima pravo na ivot i
da nitko nema pravo ubiti. Istinski je religiozna; utjee pozitivno na Raskoljnikova.
- Za razliku od francuskog realizma, koji kritizira stvarnost, ruski realizam vjeruje u
didaktinu ulogu knjievnosti (da pouava). Miljenja da se ovjek moe promijeniti
na bolje ukoliko to sam eli i uz veliku pomo religije (pria o Lazarovu uskrsnuu).
- ZAVRETAK unutarnja Raskoljnikovljeva promjena nagovijetena je na kraju djela, a
vidljiva je u njegovu prihvaanju vjere i ljubavi. Vjera i ljubav temeljne su vrijednosti
koje e u njegov i Sonjin ivot unijeti smisao
3
- Grinja savjesti koja se javlja u njemu dokazuje tezu ruskoga realizma da je jedini
nadovjek Bog, a ne Raskoljnikov ili Napoleon. Raskoljnikov je dokaz da ubiti nekoga
znai duhovno ubiti samoga sebe (kranska misao). Isto tako, ne postoji zloin koji za
sobom ne donosi kaznu.
- Razlozi ubojstva:
a) socijalni siromani student sa samoga dna drutva ne eli se okoristiti
zloinoom, nego pomoi drugima koji su u istoj situaciji
b) psiholoki obini i neobini ljudi, Raskoljnikov neobian ovjek (oni kre zakon
i imaju pravo na neposluh jer e vanost i vrijednost njihova ina utjecati na
boljitak budunosti)
c) moralni Raskoljnikov smatra da ima pravo na zloin i da se to ne kosi s
njegovom religioznou. Posljedica je toga zloina njegova psihika rastrojenost, a
osim fizike kazne u Sibiru, vea mu je kazna njegova savjest.
- REALISTIKI ELEMENTI tema elja za drutvenom afirmacijom, kriminalistika
pria, fabula je preteito kronoloka, pripovijeda se o 9 dana u ivotu glavnoga lika,
pripovjeda je u 3. licu, izraena kritika drutva, utjecaj znanstvenosti, detaljno
opisivanje interijera i eksterijera, govor sredine. Likovi su tipovi siromani student
eljan uspjeha (Raskoljnikov), inovnici srednjeg sloja (Porfirij Petrovi), osiromaeni
inovnici (Marmeladov), ljudi s dna drutvene ljestvice (Sonja prostitutka), sitni
trgovci, preprodavai (Lizaveta), tip plemenite ene koja utjelovljuje rusku duu
(Sonja, Dunja Raskoljnikovljeva sestra koja je spremna udati se za ovjeka kojeg ne
voli kako bi pomogla financijskom boljitku svoje obitelji)
- MODERNISTIKI ELEMENTI tema otuenja i potrage za identitetom, u radnju
ubaene digresije, asocijacije i retrospekcije, pripovjeda pripovijeda uglavnom iz
perspektive glavnoga lika pa postaje nepouzdan, iako ostaje u 3. licu, filozofinost
romana (esejistiki elementi) unutarnji monolog, novi stilski postupci simbolizam,
navoenje snova, fantastike, groteska. Likovi zastupaju razliite svjetonazore i
filozofske teorije (vanost dijaloga)
- PSIHOLOKI REALIZAM raunajui da puko vanjsko realistino opisivanje ne moe
posve prodrijeti u osjeaje i misli likova, on je vie opisivao unutranjim monolozima.
U tom opisivanju misli lei zaetak romana struje svijesti.
- AUTOBIOGRAFSKI ELEMENTI U ROMANU Dostojevski osuen na smrt, ali pomilovan
i prognan u Sibir na 9 godina. Sudjelovao u pobuni Petraevskog (borio se za
drutvenu jednakost, protiv starog feudalnog poretka)
- POLIFONIJA glavno strukturno naelo romana svaki lik ima funkciju svijesti lika
(Razumihin razum, Sonja utjee na njegov moral, Porfirij Petrovi navodi ga na
potrebu za priznavanjem zloina...)
- Roman istie da iskupljenje postoji i za najveeg grjenika, a osnovni preduvjet za to
jest priznanje vlastitoga grijeha drugima i samome sebi.
- NAELO TIPINOSTI :
a) siromani student eljan drutvene afirmacije
b) inovnici srednjeg sloja (Zamjotov, Porfirij Petrovi)
c) osiromaeni inovnici (Marmeladov)
d) ljudi s dna drutvene ljestvice (radnici, alkoholiari, prostitutke)
e) sitni trgovci i preprodavai (Lizaveta)
f) lihvari (Aljona Ivanovna)
4
g) plemenita ena, tzv. ruska dua (Dunja, Sonja)

- likovi ideje likovi koji zastupaju razliite svjetonazore i filozofske teorije (vanost
dijaloga!) te je vidljiva filozofsko-etika karakterizacija likova
HRVATSKI REALIZAM
- Trajanje od 1880./81. do 1892./95. (1880. u knjievnost ulazi nova generacija pisaca;

1881. umire enoa; 1892. izlazi Matoeva pripovijetka Mo savjesti; 1895. mladi
sveuilitarci iskazuju otpor prema maarizaciji tako to prilikom dolaska cara Franje
Josipa u Zagreb spaljuju maarsku zastavu na Trgu bana Jelaia
- Propada plemstvo, Hrvatske je pod vlau K. Hedervaryja, javlja se agrarna kriza te
selo propada. Mnogi seljaci odlaze u grad u potrazi za poslom, gdje ih je doekalo jo
vee siromatvo
- Specifinost je hrvatskog realizma supostojanje razliitih stilskih obiljeja
romantizma, relizma, naturalizma, a u posljednjem desetljeu javlja se i modernizam
- Drutvene su se promjene odrazile i u knjievnim djelima. Zalaui se za knjievnost
koja e kritiki progovoriti o hrvatskoj stvarnosti, pisci piu romane i pripovijetke sa
socijalnom tematikom
- Teme kolovanje nadarene djece sa sela u gradu i njihova tragina sudbina, odnos
selo-grad, slom tradicionalnih moralnih vrijednosti uzrokovanih pojavom novih
drutvenih odnosa, propadanje plemstva, nacionalno pitanje (odnos meu politikim
strankama u Hrvatskoj, tj. odnos domae stanovnitvo-stranci)
- Razvojne etape hrvatskog realizma: nastavljanje enoine romantino-realistike
poetike; poetski realizam; djela s naglaenom psiholokom motivacijom
- Dvije koncepcije knjievnosti:
a) narodnjaka ili enoinska knjievnost ima prosvjetiteljsku ulogu
b) pravaka ili starevievska analiza i kritika drutvene stvarnosti; ima najvei
utjecaj jer eli da se realno prikae stanje u dravi
- Dominira proza
- asopisi Vienac, Hrvatska vila, Balkan, Obzor, Sloboda
- Knjievna kritika postaje samostalni anr
- Knjievnost je regionalno usmjerena:
1.) Hrvatsko zagorje A. Kovai, K. . Gjalski
2.) Slavonija J. Kozarac
3.) Istra i Hrvatsko primorje E. Kumii, V. Novak
5
VJENCESLAV NOVAK
- Roen u Senju
- U knjievnosti se javio 1881. hajduko-turskom novelom Maca
- Pisao je crtice, novele, pripovijetke, romane, drame
- U sreditu je njegovih djela lik hrvatskoga ovjeka i njegova sudbina u povijesnom i
drutvenom kontekstu
- Tematski se djela dijele:
a) zaviajna tematika
b) tematika malograantine
c) tematika grada (drutveni problemi, moral)
- romani tematika: nastavlja se na tematiku Prijana Lovre; ljubavna i moralna; slom
glavnog junaka u sukobu s okolinom; drutveno i moralno propadanje obitelji; odnos
umjetnika i malograanske sredine
- knjievnik koji je najvie od svih realista u djelima prikazao smisao za drutvenu
analizu i socijalnu kritku
- jedan od prvih koji uvodi temu malograantine, pokazujui njezino djelovanje na
drutvo
- smatrajui zadaom umjetnosti ukazati na problem i tako pomoi da drutvo bude
bolje, Novak se u svojim djelima predstavlja kao drutveni analitiar i moralist, ali i
kao psiholog
- prozvan je hrvatskim Balzacom zbog objektivnog pristupa grai (kritiki realizam)
- romani Pavao egota, Podgorka, Nikola Bareti, Dva svijeta, Tito Dori, Zapreke
POSLJEDNJI STIPANII
- podnaslov Povijest jedne patricijske obitelji

- socijalni roman, roman sredine, obiteljski roman
- graa povijesna zbivanja poetkom 19.st. u Senju (odjeci ilirizma); suvremeno
drutvo
- tema drutveno i moralno propadanje senjske patricijske obitelji
- kompozicija je uokvirena (prstenasta fabula), a isprepliu se ilirska tema te obiteljska
- fabula pripovijedanje zapoinje prikazom Valpurge i Lucije u sadanjosti. Nakon
toga pripovijedaju se dogaaji iz prolosti. U posljednjim poglavljima pripovijedanje je
iz sadanjosti
- likovi Ante, Valpurga, Lucija, Juraj
- motivacija je likova socijalno-psiholoka. Svaki je lik predstavnik odreenog
drutvenog tipa (NAELO TIPINOSTI): Ante autoritativni otac, Valpurga pokorna
majka, Juraj sin koji ne ispunjava oekivanja obitelji; tipian je primjer odnaroenog
Hrvata, Lucija zanemarena ki, najkompleksniji lik njime Novak ukazuje na
nepravedan odnos prema enama u drutvu
6
- lik Lucije najprodubljeniji je i najsloeniji lik hrvatske knjievnosti 19.st. Ona je simbol
rtve, simbol djevojke prema kojoj se drutvo ponaa nepravedno, ali i simbol
pobune protiv takvog drutva. Ona je tragian lik jer je ensko bie; oboljela je od
tuberkuloze; PRVI JE REALISTIKI ENSKI LIK U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI
- pripovjeda objektivan, u 3.licu
- prostor i vrijeme Senj, prva pol.19.st.
- stilske znaajke realistiki roman u kojemu se na temelju analitikog pristupa
prikazuju drutveni problemi i ukazuje na drutvenu nepravdu
- vrsta socijalni roman, roman sredine, obiteljski roman
- u djelu, najboljem romanu hrvatskog realizma, agonija plemstva analizira se
iznoenjem intimnih biografija lanova jedne senjske patricijske obitelji. Svaki lan
obitelji prikazuje jedan oblik propadanja svoje klase
- Ante Stipani, glava obitelji, nekad ponosni i autoritativni zastupnik patricijskih
principa i despotskog tipa ponaanja, na kraju je romana umorni, ponieni i moralno
propali starac od stalekog ponosa nije ostalo vie nita
- Juraj kojega je Ante, po svim pravilima patricijskoga odgoja, favorizirao, postaje
propalica i izdajica svoje obitelji i naroda.
- Posljednji svjedoci potpunog materijalnog propadanja nekada bogate i ugledne
obitelji ostaju Valpurga i Lucija, zatoenice povijesti, uspomena i vlastitih iluzija
- Sudbina tih ponienih i obespravljenih ena nosi obiljeje istinske tragedije: bolesna i
nemona Lucija polagano umire oekujui dolazak zarunika Alfreda, a mati koja je
njeguje podgrijava njezine nade lanim pismima i obmanama. Ta pisma imaju
pokretaku snagu stvaraju zaplete
- Karakterne osobine likova uvjetovane su odgojem i klasnom pripadnou
- U zavrnom dijelu romana fabula je najdramatinija
- Odnosi u obitelji:
a) Ante - Juraj
b) Valpurga Lucija
c) Patrijarhalna obitelj otac je glava obitelji, enski dio obitelji mu je podreen
d) Lucijina tragika otac je ne doivljava jednako kao brata, nemaju iste uvjete
obrazovanja, nemaju ista prava, sva se imovina troi na Jurja
e) Antin odnos prema Luciji nepravedan, hladan, privren mukom djetetu
f) Lucijin odnos prema Anti emocionalno hladna prema ocu, osjea njegovu
nepravdu, uglavnom pasivno podnosi oevo ponaanje, u jednom mu se trenutku
i suprotstavlja. Ona se jedina usuuje suprotstaviti despotizmu svoga oca, majci
pokazuje u kakvom je mraku provela svoj vijek, prezire Jurjevo nepotenje, bori se
za ljubav, za mladost, za svoje pravo na ivot
- U romanu pratimo i prodor ilirskih ideja u Senj te nastojanje Ante Stipania da
stekne neke politike poloaje kako bi njegov sin Juraj nakon zavretka kolovanja
lake napredovao
- Razlozi propasti:
a) drutveni gleda se samo na osobnu korist; odnaroenost
b) ekonomski ne rade, nego samo troe naslijeeno, neracionalno troenje
c) etiki prevrtljivost, pokvarenost, sebinost, bez osjeaja za narod i obitelj
7
d) kulturni odgoj, kolovanje

- osnovni problem Novakove proze problem osobne sree, ali ostaje i na kraju jer
nijedan njegov lik ne pronalazi pravi izlaz i gotovo svi tragino zavravaju
- ANTE STIPANI podredio je ivot pokuajima da u rodnom gradu stekne poloaj
kakav je imao i svojoj kui, a da sinu osigura jo bolji; oenio je lijepu, mladi u krotku
Valpurgu koja mu se u svemu podredila; pristajao je uz ilirizam jer je u tome vidio
korist, ali ga je lako izdao kada je dobio bolju ponudu; stremio je visinama bez ikakvih
sposobnosti za njih, prisvajajui si prava koja mu podrijetlom nisu pripadala; sina je
odgajao u uvjerenju da je bolji od drugih, slijepo mu vjerujui i predajui mu u ruke
sudbinu obitelji; keri nije ostavio nita; suprugu je doivljavao kao svoje pravo, a
njezinu ljubav kao samorazumljivu; egoistian, samoljubiv, slijep za svijet oko sebe
- JURAJ STIPANI njegov karakter najbolje upoznajemo iz pisama koja pie prijatelju
za svoga boravka u Senju. Distanciran je od majke i sestre i za to krivi nain na koji ga
je odgojio otac, ali ne osjea aljenje zbog toga. Majka ga kao malo dijete nije smjela
ni poljubiti pred ocem. Kao sin i brat, Juraj ne prua nita, a trai sve. Sva obiteljska
dobra potroena su na njegovo kolovanje, ali to mu nije dovoljno od majke trai da
proda i krov nad glavom kako bi podmirio svoja dugovanja. Alkohol i kocka njegova su
glavna razonoda koja uz lijenost upropatavaju njegov talent. Nepoten je i neastan,
izdaje svoju obitelj, ali i svoj narod otiavi iz Senja, izvukavi od majke posljednji
novac, uzeo je maarsko ime Gyorgy Istvanffy, poput pravog sina svog oca, kojemu
nita nije sveto u zadovoljavanju svojih potreba (motiv odnaroivanja)
- LUCIJA STIPANI ljuta je na svoju bolest, svoju sudbinu, majku. Energina je dok
protestira zbog nepravde koja ju okruuje, ne poduzima nita kako bi rijeila svoj
poloaj. rtva je svog doba i svoje obitelji, prvenstveno oca, brata i njegova prijatelja
Alfreda. Otac ju je u djetinjstvu zanemarivao. Bistra je i strastvena, uvia nepravdu
koju joj nanosi otac. Jedino joj je rjeenje bila udaja, ali ni to nije doivjela jer je brat
troio njezin miraz. Pala je kao rtva svoje naivnosti, zaljubljenosti i strastvenosti
(Alfred). ivot su joj upropastili mukarci iz najblieg okruenja. Jedina pozitivna
muka osoba jest Martin Tintor, ali njegova je ljubav neostvariva, njegova je rtva
besmislena. Luciju ne zadravaju samo zidovi njezine sobe, prozor koji se ne otvara i
vrata kroz koja ne moe izai, uz krevet je ne pritie samo slabost njezina tijela. Smrt
joj dolazi kao oprost i kajanje. Ona prihvaa svoj usud jer je izgubila sve bitke njezin
slobodni duh borio se s duhom svoga doba, ali je izgubio bitku
- VALPURGA STIPANI odgojena u patricijskoj obitelji za buduu vrijednu kuanicu,
paljivu suprugu i dobru majku. Ispunjava obveze iza koje vjeruje da je roena, nikada
ne sumnjajui u ispravnost svoga poloaja. Odvojena je od vanjskog svijeta pa ga ni
ne razumije. Razapeta je izmeu ljubavi prema sinu i keri. Ropkinja je svome muu i
ne sudjeluje u donoenju ikakvih odluka. Gleda kerinu snagu, divi joj se, ali je
potpuno nemona. Kad Juraj zahtijeva da proda kuu, ona to i ini naviknula je da
njome upravljaju mukarci. Ostavi sama s Lucijom, ini sve kako bi spasila ki sama
skoro gladuje kako bi Luciji priutila vie, a pribjegava i prijevari kako bi produljila
njezin ivot. Umire od bolesti srca kao prosjakinja prosjakinja jer ju je ostavio sin,
slomljena srca jer joj je umrla ki
8
FRANZ KAFKA
- avangarda, svjetska knjievnost 20. st. (opirnije na papirima koje smo vam podijelile!)
- austrijski pripovjeda, praki idov

- Bolovao od tuberkuloze
- U njegovu ivotopisu istaknut odnos prema ocu: doivljavao ga je kao nadmonu,
autoritativnu osobu. Nosei u sebi osjeaj krivnje, Kafka kao da nikada nije izaao iz
oeve sjene, to se vidi i u njegovoj izjavi: IVIM STRANIJE OD STRANCA
- Kafkino je stvaralatvo, kao i njegov ivot, obavijeno legendom za ivota je objavio
vrlo malo djela, vjerojatno samo ona koja je smatrao zavrenima. Tako u oporuci od
prijatelja Maxa Broda trai da spali njegova neobjavljena djela
- Preobrazba je jedno od rijetkih djela koja je objavio za ivota
- KAFKINA PROZA u djelima je izrazio doivljaj dehumaniziranoga svijeta kao mjesta
tjeskobe i okrutnosti. Njime vladaju nevidljivi, ovjeku neshvatljivi, neprijateljski
mehanizmi. Uvuen u taj svijet, ovjek je bespomoan. Neki kritiari uz Kafkina djela
povezuju pojam svijet uzaludne nade.
- STILSKA OBILJEJA KAFKINE PROZE paradoks (spaja se nespojivo realistino i
fantastino, ali to nikoga ne zauuje). Rezultat je takvog postupka tjeskoba,
kafkijanska atmosfera. itatelj se osjea izgubljenim u svijetu u kojemu nikoga nita
ne iznenauje, u kojemu se ljudi pretvaraju u kukce ili se, kada dosegnu zrelost,
protiv njih pokreu tajanstveni procesi. Tjeskobni doivljaj pojaava hladno,
neutralno pripovijedanje koje podsjea na izvjee; sve se biljei vrlo precizno i
objektivno, opisi su detaljizirani i slikoviti, lieni bilo kakvoga pripovjedaeva
komentara.
- KAFKINA TEHNIKA sve uvijek zapoinje neim to bi trebalo objasniti, ali nakon
pitanja samo slijedi novo pitanje; ono to je nejasno, postaje jo nejasnije; najprije
postoji kazna pa onda krivica (najprije je doista kukac, a zatim se pokae da su ga
kukcem doista svi smatrali), izokree zbilju i zdrav razum; oslanja se na iskustva koja
su svima nama poznata, npr. nelagodu ekanja na sudu; sve to pripovijeda kao da se
dogaa posve sluajno. Temeljna mu je odlika mirnoa u pripovijedanju i izlaganju
koja je u suprotnosti s uznemirujuim djelovanjem onoga o emu se govori.
Nemogue i strano njegovi junaci prihvaaju kao neto s ime se moemo i moramo
pomiriti.
PREOBRAZBA
- Pripovijetka nastala uoi Prvog svjetskog rata

- Pripovjeda je u 3. licu; prevladavaju opisi, dijalog i pripovijedanje
- Stil hladno, objektivno pripovijedanje, detaljiziranje
- Kafkin je svijet fantastian, ali to fantastino isprepleteno je s realnim pa na itatelja
djeluje zastraujue. Uavi jednom u taj svijet, likovi iz njega ne nalaze izlaz. Gregor
Samsa budi se preobraen u kukca, a ivot zavrava upravo na nain kukca: umire
odbaen od obitelji koja njegovu smrt doivljava kao olakanje.
9
- Uveo je naelo da iznenaujue nikoga ne iznenauje. Njegovi pojedinci sa zbiljom ne

mogu nita, ne poduzimaju nita kako bi promijenili svoje stanje. Uveo je i zagonetke
koje nemaju rjeenja te apsurdni poloaj pojedinca koji u susretu s kaotinom zbiljom
ne moe nita; niti zna to bi mogao i zato bi uope trebao neto poduzeti
- Kafkina estetika nije estetika uivljavanja, nego estetika oka, iznenaenja, a njegov
je svijeet labirint u kojemu se ovjek gubi
- Zbilja se doima poput mrana sna u kojemu prevladavaju groteskne slike stvarnosti
- Likovi se koprcaju u svom ivotu, nemoni, suoeni s monijim mehanizmom koji ne
znaju objasniti
- Teme njegovih pripovijedaka nisu pojedinci, ve odnosi meu ljudima
- Pripovijetka je sastavljena iz triju dijelova u kojima pratimo postupnost preobrazbe gl.
lika. Nakon fizikog preobraenja, slijedi promjena glasa (nemogunost
komunikacije), potom suavanje vida (sivo nebo i siva zemlja koji se nerazluno
stapaju) i odnosa prema prostoru (ljudska prolost sadrana u stvarima)
- Odnos obitelji prema njegovoj preobrazbi samo se naizgled mijenja; u osnovi, to je
nerazumijevanje, nemogunost komunikacije, nepostojanje volje da se nekoga
pokua razumjeti
- Tematski, djelo ine tri dijela preobrazba, ranjavanje i smrt. Znakovito je da svaki
dio zavrava reenicom koja govori o oevom odnosu prema Gregoru
- ranjavanje koje Samsi nanosi obitelj ovdje je izraeno stvarnim ranjavanjem.
Najprije je to fiziko ranjavanje koje mu nanosi otac, a potom duevno koje mu
nanose sestra i majka. U zavrnom dijelu pripovijetke Samsa sam odluuje otii
birajui smrt
- Prije preobrazbe Gregor je smatran korisnim lanom obitelji, ali nakon preobrazbe
sve se mijenja. Prije svega, mijenja se odnos oca prema njemu, da bi potom i odnos
sestre i majke isto tako postao drugaiji, hladniji i otueniji.
- Gregorov osjeaj straha i ivota bez vrijednosti proizlazi iz Kafkine autobiografije, tj.
osjeaja otuenosti s ocem, ali moe se i iitati i predratni motiv (Kafka, idov pred
rat)
- Majka je prvi put vidjela Gregora kao kukca kad su ona i Greta iznosile namjetaj iz
njegove sobe i tada se skoro onesvijestila. Htio je zadrati fotografiju koju je drao na
zidu, kako bi ostavio posljednji trag svoje ovjenosti u toj sobi
- Preobrazba Gregora ujedno oznaava i preobrazbu njegove obitelji, odnosno
preobrazbu u ponaanju cijeloga drutva prema onima koji nisu jednako sposobni
preuzeti na sebe zadae poput normalnih ljudi. Kafka progovara o pojedincu koji se
promijenio prije svega sam u sebi te je zbog te promjene postao neprihvaen i
stranac svima oko sebe. Kako se nije mogao vratiti u prijanje stanje, njegova
egzistencija postaje manje vrijednom u njegovim oima upravo je to uzrok
mijenjanja stava obitelji pa i meuljudskih odnosa u cjelini, to sve vodi prema
nestajanju egzistencije slabog pojedinca
- Unato fizikoj promjeni, Gregor unutar sebe ostaje i dalje ovjekom (oduevljenje
glazbom, slika na zidu), a na kraju pripovijetke Gregor sam odluuje otii, birajui
smrt
- GREGOR SAMSA dok je bio ovjek, ivio je pritisnut sa svih strana poput kukca pod
neijom cipelom koja e ga zdrobiti i unititi svaki njegov trag. Otac je nakon bankrota
10
zatajio da je sauvao dio imetka te je na Gregorova plea svalio uzdravanje obitelji i

otplatu duga. Gregor je, pod teinom odgovornosti, postao trgovaki putnik sa znatno
veim primanjima, to je oduevilo obitelj. On je mrzio svoj posao, a ef ga je
poniavao. Matao je da da otkaz, ali nije imao hrabrosti zbog obitelji. Mnogo vie od
spoznaje preobrazbe, Gregora je zabrinulo kanjenje na vlak jer e naljutiti efa.
Radei vrijedno nekoliko godina, mata o tome kako e na Boi objaviti sestri da e
joj platiti studij violine ostvarenje te velike elje osvijetlila je preobrazba, tako
nikada nee moi uiniti onaj veliki rez jer KAFKINI JUNACI NIKAMO NE STIU I
NITA NE OSTVARUJU. Njegova je preobrazba rezultat otuenja od samoga sebe,
slika vlastite nemoi u beutnom svijetu. Pisac Gregoru ostavlja sposobnost
razumijevanja, ali njega nitko ne razumije. Vrhunac je njegova ponienja njegovo
tuno, sramotno umiranje nakon to ga se i sestra odrekla; iscrpljen i dosljedan svom
rtvovanju za druge, pritisnut krivnjom, Gregor je te noi uginuo. Pometen zajedno
sa smeem u svojoj sobi, zavrio je na smetlitu. Gubitak samopotovanja,
doputanje da ga gaze i budu od njega svi jai u ovom je prizoru na vrhuncu.
- OBITELJ I DRUTVO drutvo u kojem Gregor ivi otueno je i poiva na
iskoritavanju slabijih. Abnormalnou Gregorove preobrazbe pokazuje se
nesigurnost ovoga svijeta u kojemu je sve mogue. Ljudi gledaju samo odijelo, a
kad ono sklizne, ostaje vidljiv i nezatieni sloj osobnosti, preobraen u
materijalizirani oblik, u kukca. Preobrazbu moemo razumjeti i kao jedini mogui
bijeg od svih frustracija i nezadovoljstava. Da normalan svijet nije normalan, Kafka
pokazuje uvodei u priu elemente fantastike
- MOTIV JABUKE moe se iitati kao jabuka razdora. Motiv je poznat jo iz antike
knjievnosti kada je Paris trebao dati zlatnu jabuku najljepoj izmeu Here, Atene i
Afrodite. Afrodita mu je obeala dati za enu Helenu te se Paris odluuje njoj dati
jabuku. Tim je inom uvrijedio Heru i Atenu koje su, za osvetu, uinile Parisa i Helenu
neposrednim uzronicima Trojanskog rata. Od tog je trenutka jabuka postala
simbolom zavade, esto koritenim u knjievnosti. Ta je jabuka potvrdila i razdor
izmeu oca i Gregora, ali i Gregora i cijeloga svijeta. Nakon to je otac bacio jabuku
na sina, Gregor je postao povuen i poeo je promatrati svoju obitelj u drugom
svjetlu, sa strahom i sve veom otuenou. Tek pred samu smrt svoje se obitelji
poeo sjeati s ganuem. Naime, jabuka je bila neposredni materijalni povod njegove
smrti jer se jedna zabila u njegovo tijelo. Simbolika jabuke koja trune u njemu
zapravo upuuje na pomisao da je on umro od tuge i usamljenosti zbog toga to je
njegova nemona pojava izazivala gaenje te je bio naputen od svih.
- Svojim je djelom Kafka pokrenuo niz pitanja o meuljudskim odnosima. Bizarna
preobrazba ovjeka u kukca alegorija je o svima koji zbog vlastitog duhovnog ili
fizikog nedostatka moraju ivjeti na samom rubu egzistencije, odbaeni od svih.
- EKSPRESIONISTIKA OBILJEJA osjeaj straha i osamljenosti, protest protiv drutva
koje ugroava slobodu pojedinca, uporaba groteske
- NADREALISTIKA OBILJEJA halucinacija preobrazbe
- EGZISTENCIJALISTIKA OBILJEJA motiv preobrazbe pisac koristi kako bi izrazio
odnos obitelji prema pojedincu; kritika drutva, ali, prije svega, odraava vlastiti
Kafkin svijet, njegovu egzistencijalnu osamljenost i nemo pronalaska mjesta u
drutvu, odreivanja svog stava prema svijetu i religiji, njegov strah i komarske
11
vizije. Kafka iznenauje jasnim stilom i jednostavnim realizmom kojim opisuje

graansku stvarnost, u koju smjeta fantastine dogaaje svojih junaka
- DADAISTIKA OBILJEJA opisivanje logike svijeta ono to nije normalno, prikazano
je kao normalno
- SIMBOLIZAM oevo gaanje jabukom (simbol razdora i izdaje)
- KAFKIN STIL detaljiziranje, paradoks (ovjekova preobrazba u kukca prikazana kao
mogua), mijeanje realnoga s fantastinim, slinost sa snom
- KAFKIJANSTVO pojam vezan uz ope stanje duha kakvo nalazimo u Kafkinu svijetu
(odbaenost, izoliranost...)
- Niz je razliitih tumaenja tematskog sloja: slika otienog ovjeka u svijetu otuenih
ljudskih odnosa, pripovijeda o apsurdnom ivotu neosmiljene egzistencije, slika
strahove i nesigurnost koja ovjeka ini malim, neznatnim, poput kukca, pripovijeda o
podvojenosti ljudske osobnosti, potaknut sukobima izmeu ivota koji mu je
nametnuo otac i vlastitih sklonosti i elja itd.
- PROSTOR Kafka nije sluajno svog junaka pretvorio u kukca u prostoru njegove sobe
Gregorova je preobrazba bijeg u jedini prividno siguran prostor, iza zatvorenih vrata
njegove sobe suavajui ivotni prostor, u potrazi za mirom, ali i pred vratima osbe
postoje nevidljivi neprijatelji. Ovdje se vidi autobiografsko obiljeje sam pisac,
razapet izmeu mrskog pravnikog zanimanja i neostvarene elje da se potpuno
posveti pitanju, eznuo je za ivotnim prostorom koji bi sliio zapeaenom podrumu
u kojemu bi mu hranu donosili i ostavljali uz najudaljenija vrata, a on bi je uzimao,
neometan ljudskom prisutnou.
- Gregorovo suavanje ivotnog prostora istodobno je suavanje svijesti otuenje od
ljudskog i prihvaanje ivota insekta. Otuenje je sve izraenije, do konanog odlaska,
ukinua postojanja, egzistencije koja nije otkrila svoj smisao i opravdanje.
- VRIJEME Kafka slobodno raspolae vremenom, zaustavljajui se na onim
pojedinostima koje su vane za Gregorov novi poloaj. Vrijeme ne tee jednoliko i
pisac preskae vee dionice, a na pojedinim se zadrava vrlo dugo i opirnim
pripovijedanjem u njima zaustavlja vrijeme
- ZNAAJ DJELA inspiraciju je Kafka mogao nai i u vlastitoj obitelji. Zbog svog strogog
oca i sam se esto osjeao poput kukca. Kukac ima brojna simbolika znaenja veliki
oklop (otuenost, zaahurenost, izoliranost, nemogunost komuniciranja), tanke
slabane noice (nemo). Kafkin otac, a kasnije drutvo, onemoguavaju razvoj
individualnosti. Drutvo namee pravila i granice. ovjek osjea strah i on ga
izobliuje (ekspresionizam). Kafka otkriva obitelj kao temeljnu zajednicu u kojoj sve
funkcionira na bazi interesa. Suvremena obitelj pati od egoizma, licemjerja i zavisti, a
osnivni princip i u obitelji i u drutvu jest PRINCIP KORISNOSTI
12
DRUGA MODERNA (1952.-1969.)
- Naziva se drugom modernom jer joj je s modernizmom (1892.-1914.) zajednika

usmjerenost na europsku i svjetsku knjievnost, tj. pluralizam stilova
- Krajem 40-ih godina 20.st. dolazi do politikih promjena 1948. dolo je do
Rezolucije Informbiroa nakon toga jugoslavenske komunistike vlasti raskidaju vezu
sa Staljinovom socijalistikom imperijom. To je vrijeme ienja partijskih redova od
svega sumnjivoga. To je i vrijeme oslobaanja knjievnosti od utilitarizma. Godine
1949. u Zagrebu je odran Drugi kongres knjievnika Jug P. egedin izlae referat O
naoj kritici; istie mogunost drugaijeg govora o umjetnosti od onog to zastupa
slubena partijska linija; borba za slobodu umjetnikog izraza i nesputan razvoj.
Godine 1952. u Ljubljani na Treem kongresu Saveza knjievnika Jugoslavije referat
izlae Krlea istie pobjedu liberalnih snaga; autonomija umjetnike sfere; razvoj
knjievnosti u skladu s tradicijom, voljom i logikom; otpor se osjetio i u knjievnom
stvaralatvu. Napisana mnoga djela P. egedina, V. Desnice, R. Marinkovia, J.
Katelana
- PRVA POSLIJERATNA KNJIEVNA GENERACIJA KRUGOVAI (1952.-1960.)
prijelomna je godina 1952. Na knjievnu scenu stupa narataj pisaca roenih izmeu
1920. i 1932. Iskoristili su naznake demokratizacije drutva i doveli do preporoda
hrvatske knjievnosti. Okupljali su se oko asopisa Krugovi (pokrenut 1952.) te
prozvani krugovakom generacijom. Vlatko Pavleti knjievni kritiar i urednik
Krugova, njegova krilatica glasi: Neka bude ivost (duh razdoblja). Krugovai
afirmiraju duh tolerancije, pravo na razliku, pravo na vlastiti izraz, umjetniki
pluralizam. Knjievnost postaje prostorom traenja, sukobljavanja miljenja,
afirmacijom individualizma. Pisci izraavaju nezadovoljstvo prema politikoj prisili i
politikoj narudbi RAZVOJ KNJIEVNE KRITIKE. Hrvatska knjievnost opet je
ukljuena u europska strujanja, prevode se strani pisci, raste interes za ameriku
novu kritiku, utjecaj zapadnjakih pjesnikih smjerova, ponovno jaa interes za
knjievnu tradiciju. Cijenjeni su A.B.imi i T.Ujevi.
Iako su se zalagali za istu ideju, krugovai se razlikuju u:
a) heterogenosti pisma
b) razliitom shvaanju umjetnosti
c) politikom opredjeljenju
d) generacijama
SVE TE RAZLIKE DONOSE DINAMIKU I ZANIMLJIVOST
- predstavnici N.Milievi, S. Novak, S. Mihali, J. Pupai, V. Pavleti, I. Slamnig, A.
oljan, V. Gotovac, Z. Tomii, M.S. Maer
- njima se priklanjaju J. Katelan, V. Parun, M. Dizdar, koji deklariraju pripadnost
hrvatskoj knjievnosti
13
- aktivno djeluju Ujevi, Krklec, Cesari, op, Tadijanovi, Drago Gervais, V. Majer, V.
Desnica, R. Marinkovi, Kaleb, M. Boi
- KARAKTERISTIKE KNJIEVNE PROIZVODNJE 50-IH GODINA:
PJESNITVO glavni dio produkcije, irenje tema, eksperimentiranje na formi pjesme,
pj. govor otvoren svakodnevici, obinim problemima, prodire kolokvijalni jezik (govor
ulice, slang), izraavanje govorom kraja iz kojeg potjeu, izraavanje jezikom filozofije,
intelektualna poezija, misaona, filozofska, racionalna. Najznaajniji predstavnici
Slamnig (plan prirode jezika i izriaja) i Mihali (plan sadraja, teme, znaenja). Osjea
se utjecaj zapadnoeuropskog pjesnitva. Teme strah, smrt, osamljenost, tjeskoba,
nemo, poraz EUROPSKI EGZISTENCIJALIZAM. Slamnig pripada pjesnikom ludizmu
(igra rijeima i znaenjima). Dolazi i do prodora nadrealizma. Metarofe i veza s
narodnom poezijom Katelan, Dizdar, Pupai
PROZA u prvoj polovici 50-ih godina kratka proza teme: rat, revolucija. Sredina
50-ih godina uspon romana. Pisci Kaleb, Desnica, egedin, Marinovi, Boi,
oljan, Novak. Teme:
a) nisu vie patetine s crno-bijelom tehnikom i heroizmo-ratne. Ratna proza
zaokupljena je egzistencijalnim dramama, borbom za samoodranje, etika
odgovornost pojedinca, introspekcije, psihologizacija
b) suvremena, urbana problematika (osamljenost pojedinca, intelektualca; etike
dvojbe, sumnje). Nema razvedene fabule, ve se niu asocijacije, analize i
meditacije
c) svijet djetinjstva psihologizacija, autobiografija
d) ruralna tematika
- pojavljuje se novi tip kratke proze (short story) filmski dijalog, autorske uspomene,
kolokvijalni jezik na njih je utjecala amerika izgubljena generacija, npr.
Hemingway
- vrhunske novele Marinkovi, Ruke; M. Boi, Novele; Desnica, Tu odmah pored nas
- DRAMA nije toliko razvijena. Krlea je sredinja umjetnika osobnost. Marinkovi,
Glorija; M. Matkovi,Na kraju puta; Heraklo; M. Boi; J. Raos. Komedija M. Budak,
Fadil, Hadi
- DRUGA POSLIJERATNA KNJIEVNA GENERACIJA RAZLOGOVCI (1961.-1969.)
Krugovi prestaju izlaziti 1958. Ostali asopisi Knjievnik, Republika, Umjetnost rijei,
Forum, Rijeka revija, Zadarska revija, Dubrovnik, Mogunosti
asopis Razlog u Zagrebu 1961. Razlogovci su pisci roeni izmeu 1934. i 1941.
Predstavnici Majdak, Mrkonji, Stama, Horvati, Zidi, Zuppa, Dragojevi
Razlogovska poetika:
PJESNITVO raznovrsnot smjerova, intelektualizacija pjesnitva, filozofske, idejne
koncepcije, pojmovno pjesnitvo knjievnost i filozofija. Pjesnitvo je
nekomunikativno, zatvoreno, filozofsko. Podreeni su ritam, metaforika, figure,
zgusnuti jezik. teme su problematizacija egzistencijalnih i etikih situacija, beznae,
14
praznina, rasap stvarnosti. argonska poezija s urbanom tematikom te idejno

pjesnitvo
PROZA raznovrsnost tema i stilskih oznaka. Psihologizacija suvremenom itatelja.
Likovi su intelektualci, gubitnici, usamljeni, odbaeni. Fabula nije bitna. Psiholoka
analiza i meditacija. Proza u trapericama (oljan, Majdak, Slamnig). Predstavnici
proze Majdak, Miri, Marinkovi, Raos, Novak, oljan, Krlea, Pei, Vuleti, Luki
DRAMA kritika kulta linosti, propitivanje problema vlasti. Odnos pojedinca i dogme
tvrdnja bez dokaza. Utjecaj Krlee. Radovan Ivi neverbalni teatar (djeluje u
Parizu u krugu nadrealista), Vesna Parun poetski teatar, I. Ivanac teatar apsurda,
A. oljan
RANKO MARINKOVI
- Roen na Visu
- Tijekom Drugog svjetskog rata bio je u logoru u Italiji
- Nakon rata radio je u Ministarstvu prosvjete, Nakladnom zavodu Hrvatske i kao
ravnatelj HNK
- Od 1951. do umirovljenja bio je profesor na Akademiji za kazalinu umjetnost
- U knjievni ivot ukljuio se pred Drugi svjetski rat novelama i dramom Albatros
- Nakon rata poelo je njegovo glavno stvaralako razdoblje, u kojem je pisao
pripovijetke, novele, drame, eseje, romane i kritike
- S njim se uspostavlja tijek moderne hrvatske proze, od Matoa i Nehajeva, preko
Kamova i Krlee, do egedina i Desnice
- Njegove drame predstavljaju odmak od realistike tradicije graanske drame i u
njima parodira naslijeene anrove (vodvilj, groteska)
- Djela zbirke novela: Proze, Ruke, Ponienje Sokrata
romani: Kiklop, Never more
drame: Albatros, Glorija
kritike i eseji: Geste i grimase, Nevesele oi klauna
15
KIKLOP
- Radnja se odvija u predratnom Zagrebu (2.svj.rat)

- Roman lika; egzistencijalistiki roman
- Tri su tematska plana:
Egzistencijalistiki (mitsko-simboliki) rat kao suvremeni Kiklop koji prodire
ovjeka, ljudski strah, dehumanizacija
Drutveni (realistiki) Zagreb pred 2.svj.rat; boemski svijet zadimljenih
krmi i ispraznih razgovora
Psiholoki (iracionalno-fantastini) Melkior Tresi, novinar i intelektualac
smilja nain kako se izvui od mobilizacije - izgladnjivanje
- Roman ponajprije tematizira tjeskobnu atmosferu zagrebakog miljea uoi dolaska
ratne kataklizme egzistencijalni strah, rasap svih etikih vrijednosti, drutveni kaos
- Glavni je lik Melkior Tresi, novinar, opsjednut ratom i nastojanjem da se izvue od
mobilizacije
Iekujui poziv u vojsku, odluuje se na post i prisilno izgladnjivanje, ne bi li izbjegao
vojnu slubu
Uglavnom se kree po zagrebakim ulicama i kavanama te razmilja o vlastitoj sudbini
zarobljenoj u drutvenom kolapsu predratnog stanja
Kree se u boemskom drutvu, a njegovi su prijatelji Ugo, Maestro i Fernando, likovi
koji u velikoj veini dominiraju, dok je Melkior uglavnom pasivni promatra
Okupljaju se u kavanama Dajdam i Ugodni kafi, a prate ih groteskne i crnohumorne
situacije, pijane rasprave, skandali, promjene raspoloenja i tunjave
Melkior je zaljubljen u fatalnu Vivianu
- Ostali sporedni likovi: Enka, Atme, don Kuzme
- Sredinja svijest glavnog lika, Melkiora, osnova je radnje. On je beivotan, nezanimljiv
i hladan simbol koji se provlai kroz roman. Zaljubljen je u Vivijanu, koja nikako ne
postaje njegova. Mizeran i nesretan, ima mazohistiki poriv iivljavati se na svima koji
mu prilaze, a istovremeno se optereuje pitanjima o budunosti, krivnji i kanibalizmu
Melkior zavrava u bolnici pa zatim u ludnici nekoliko dana nakon poziva u vojsku te
ga naposljetku ipak proglase nesposobnim i demobiliziraju ga. Kada se rijeio svog
straha od vojske, obuzima ga jo vea praznina. Maestro poini samoubojstvo i
Melkior se, premda sasvim rastrojen, pokuava vratiti u vojsku, ali ga ne primaju. Rat
uzima zamah, a Melkior odlazi iz grada, shrvan i izbezumljen, etveronoke pue u
Zoopolis
Na kraju romana Melkior postaje svjestan svojega poraza. Uspio je u onome to je
htio: uskratio je kiklopu Polifemu (rat) svoje tijelo, ali shvaa da su u svijetu u kojem
ivi nestale sve ljudske, humane vrijednosti
- KIKLOP (RAT) isto kao to je kiklop Polifem zatoio u peini Odiseja, tako je ovdje
Kiklop (rat) taj koji je navalio ogromni kamen na spilju svijeta te jede jednog po
16
jednog ovjeka i onemoguava pojedincu da se spasi. Odisej je prevario Kiklopa, a

Melkior Tresi, suvremeni Odisej, odupire se nadolazeoj katastrofi i duhovno
(ironijom) i tjelesno (izgladnjuje se kako bi tijelo uskratio ratu)
- No, to je Kiklop? On je u djelu vie slutnja nego injenica, vie opasnost nego
zbilja, on je stanje koje determinira sve linosti i zbivanja; on je strah, taj glavni nain
postojanja u romanu. Velikom dvojstvu svake klasine umjetnosti, Ljubavi i Smrti,
Marinkovi je dodao i treeg, modernog lana, Strah. Eros, Thanatos i Phobos, tri su
stupa na kojima poiva kiklopski svijet modernoga ovjeka. Uz napomenu da se trei,
Phobos, nadvio preko svega i prijeti ovjekovu postojanju. To je strah straniji od
smrti jer klasina smrt negira pojedinca ili pojedince u ime naela koje se moe i ne
mora prihvatiti, ali se moe razumjeti. U Kiklopiji, kojoj prijeti bezumni rat, sve je
besmisleno.
Bestijalno mumljanje (kiklopskog) totalitarno-faistikog udovita nije zatijevalo
posebno istanan sluh. Opasnost je bila oita pretvarala se u strah povijesno
motivirana.
Marinkoviev svijet u Kiklopu podsjea na svijet Dostojevskog, ali bez Boga. Junaci
Dostojevskog luduju, mahnitaju, zadaju i primaju udarce, ali sa svijeu o prvom
pokretau, neprestano s Evaneljem pod rukom. I Marinkovievi su junaci
izubijani, puni oiljaka i modrica. Jedino to se kod njih nadvija Strah. Nije bitno tko
ga pokree, nego je bitno da ovjek vie nije miljenik Boga, nego je njegov talac.
Misao je njegovo jobovsko prokletstvo, a ne trijumfalni dokaz postojanja. Da postoji,
moderni ovjek zna, ne zato to misli, nego zato to se boji, to mu kroz kosti prolazi
strah to je njegovo kiklopsko naelo. Zbog toga, Marinkovi je romanom sigurno
jedan od impresivnih postkafkijanskih pjesnika ovjekove izgubljenosti u modernom
drutvu
- U Melkiorovoj svijesti nastaje pria o kanibalima, ljudoderima (drama Kanibali) koji
su uhvatili brodolomce s Menelaja i jedu ih. Ponaanje tih ljudodera shvatljivo je i
moe se opravdati kao odraz nunosti i naina ivota, neciviliziranosti. Za mornare
ipak postoji mogunost spasa, a to je izgladnjivanje jer kanibali nee jesti mravo
tijelo
- Suvremeni ljudoder je rat, on je taj koji ugroava ljudsku egzistenciju i ne moe se
opravdati. Rat unazauje, a ne unapreuje civilizaciju, on je negacija ljudskosti i
civiliziranosti. Ljudsko drutvo trebalo bi razvijati pozitivne vrijednosti (mir, ljubav,
prijateljstvo), a ne unitavanje, zlo i nesreu
- Zavretak - Melkiorovo zavrno puzanje u Zoopolis konana je kapitulacija ovjeka
koji uvia da ovjeanstvo umire, da pobjeuje ono ivotinjsko, animalno i po tome
ovjek vie pripada ivotinjama i zoolokom vrtu nego ovjeanstvu, odnosno
ljudskom drutvu
17
- Roman sadri elemente svih knjievnih rodova i moemo ga povezati s mnogim

knjievnim djelima: Homerovom Odisejom, Joyceovim Uliksom, Dostojevskim,
Kafkom, Shakespeareom
- Izmjenjuje se tehnika realistikog pripovijedanja s unutranjim monologom, tijekom
svijesti
- Stilska obiljeja: fragmentarnost fabule, digresije, intertekstualnost (naslov),
defabularizacije, simbolika, ironija, humor, groteska; izraz je maniristiki i
karakteriziraju ga jezine dosjetke, dvosmislenost, kontrasti, igre rijeima
SARKAZAM (spoznaja o crkavanju ovjeanstva u ovjeanstvu, o izjednaavanju
ovjeka i ivotinje), GROTESKA (doslovno Melkiorovo puzanje u Zoopolis), APSURD
(apsurdno je da je ovjek ugroen od ovjeka i sveden na ivotinju),
GRAFOSTILISTIKE OSOBITOSTI (Marinkovi istie neke rijei i reenice drugim tipom
slova da bi ih posebno naglasio)
- Dvojba o odabiru smjera kretanja - dolazi djelovanje po motivima: BURIDANOV
MAGARAC primjer nemogunosti slobodne volje; gladni i edni magarac koji stoji
na jednakom razmaku izmeu kabla vode i kotla zobi (po nekima, izmeu dviju
jednakih hrpi sijena). Magarac se ne moe odluiti bi li prije jeo ili pio; odnosno, s koje
bi hrpe prvo poeo jesti pa ugine.
MIT O KIKLOPU POLIFEMU stalan strukturalni element svijesti Melkiora Tresia
postaje simbol svake povijesne situacije u kojoj prevladavaju sile mraka.
Iz toga proizlazi doivljaj povijesti cikliko kretanje; ponavljanje nesrea i stradanja
- MELKIOR TRESI simbolika imena Melkior je jedan od trojice mudraca koji se
poklonio Isusu; Tresi aluzija na hrvatskog pisca Antu Tresia Paviia, ali i aluzija na
Melkiorov strah. On je u strahu za vlastitu egzistenciju, pokuava nai odgovore pa
pribjegava mitu, povijesti, kulturi u cijelosti kako bi pronaao odgovor na pitanje koje
postavlja njegovo vrijeme. Traga za prilikama koje pruaju bilo kakvu mogunost za
opstanak u ulomku je to simbolino prikazano dvojbom na koju e stranu: prema
jelenu, to simbolizira bijeg ili prema stablu koje bi moglo simbolizirati autoritet, ali i
mogunost novog ivota.
U njemu se prelama jedno povijesno vrijeme i to ostaje dominanta cijeloga djela, sva
traginost toga vremena prikazana je u njegovoj viziji kiklopa Polifema.
Melkiorovo puzanje u Zoopolis kapitulacija je humanosti i posljedica individualne
zatvorenosti i neangairanosti. Kiklopska situacija kao simbol sadanjosti bez ikakve
perspektive, ovjeku je mjesto meu ivotinjama
On je obrazovan, inteligentan i nemoan pred ratom. On shvaa da rat dehumanizira
ovjeka i svodi ga na animalno, zato je njegovo puzanje u Zoopolis simbolino
pokleknue ljudskoga pred ivotinjskim, ovjek odlazi tamo gdje mu je mjesto, meu
ivotinje
18
Melkior je, u kontekstu romana, realan (u smislu realnosti svih ostalih likova u
romanu) i da se odrediti svojom osobnou od ostalih antagonista: ovisi o njima, ali i
djeluje na njih.
Melkiorova zapitanost - kamo krenuti, aluzije na knjievnost (Racine, Homer,
Kranjevi), nad kratkotrajnou pahulje snijega, kontrast kozmike ljepote (ljepote
esterokrake pahulje) i zemaljske runoe dovodi do spoznaje da Kiklop kroi
zemljom.
Melkior je simbol cijele jedne izgubljene generacije. Ne vidi smisao u faistikoj
ideologiji ni u meusobnom ljudskom klanju, a domoljublje mu je tek uspomena na
lijepu uiteljicu kojoj je pjevao domoljubne pjesme, zato kao glavni nain svoje
egzistencije bira panian i tjeskoban strah.
U romanu ga esto usporeuju s Raskoljnikovom
- Vaan element romana je osporavanje i parodiranje tradicije i tekstova knjievne
batine, u emu veliku ulogu ima UGO, ije lakrdije dokazuju kamo vodi krivo
shvaena knjievnost. On uporno oponaa literaturu, no to isto radi i sam roman.
Primjer Ugove lakrdije je i njegov ispad kad susree Melkiora na vagi invalida. Ugov je
cilj cijelo vrijeme bio zapanjiti prolaznike, pa je i njegova lakrdija zavrila, budui da je
dobio dokaz da netko zaista suosjea s njegovim bolom, kojeg zapravo nije ni bilo.
Njegova bol je krivo shvaena knjievnost.
On je lakrdija, zasigurno jedna od najveih figura u hrvatskoj knjievnosti. Nikad sam,
uvijek u drutvu, nikad u dijalogu, uvijek u monologu, ali na sceni i pred publikom. Sve
to ini je scena, igra, spektakl, spreman je sebe rtvovati za efektnu, neoekivanu i
paradoksalnu scenu. Smatra se da je on najjai izraz pieva pesimizma
- ENE:
VIVIJANA izrazito lijepa ena koja svojom ljepotom zasljepljuje Melkiora. Zbog toga
on ne vidi da je ona laka ena, nego naivno pokuava vjerovati da je aneo. Zapravo,
ima vrlo sumnjivu prolost. Gotovo na kraju knjige, Maestro pria Melkioru kako je
bila u braku sa sportaem te da je opinila Maestra. Kad su ostali sami i svukli se,
zazvonilo je zvonce na vratima. Maestro je, mislei da je to njen mu, dopustio
Vivijani da ga strpa u ormar. No, to je bio njezin drugi ljubavnik koji je prebio
Maestra, a ona se bez grinje savjesti smijala i s uivanjem gledala predstavu. Vrlo
dobro nosi svoju masku i prilino je neobrazovana, ak i primitivna. Melkior ju ne
zanima upravo zbog toga jer se zamara umnim stvarima
ENKA razmaena ena uglednog lijenika, ni po emu moralnija od Vivijane. No, ona
uporno i iskreno vjeruje da je izrazito moralna, iako mua ne vara samo s Melkiorom.
Smatra da je njezin brak savreno sretan. esto plae i nauena je da uvijek dobije
ono to eli, a mu ju pazi kao da ne moe bez njega ivjeti
- Melkior, zgroen nad nemoralom dviju ena, smatra da je i medicinska sestra ACIKA
takva. No, potpuno ga iznenauje kad saznaje da se udala i bila vjerna
19
- Problemi vidljivi u djelu traganje za smislom ivota (ovjekova razapetost izmeu

animalizma i humanizma), premo sila zla nad ovjekom i njegovim naporom da
ostane ovjek (povratak u Zoopolis), pitanje osobnog angamana u presudnom
ivotnom trenutku (odlazak u Zoopolis hrabrost ili kukaviluk)
- Utjecaji na djelo: pahulja kao primjer kozmike ljepote, suprotnost pahulje prema
svijetu, utjecaj filozofije (Buridanov magarac), motiv mrava (asocijacija na Nazorovu
ikaru); golemi kukac (aluzija na Kafku); u Odiseji je Kiklop postavio kamen na peinu
u kojoj je zatoio Odiseja; asocijacije na zatvore, vojske i vojarne
- Vrlo je sloen ustroj djela. Fabularni je tijek teko izdvojiti. Predstavlja se mozaina
slika zagrebakog intelektualnog i poluintelektualnog svijeta u oekivanju stranoga
rata. Opi strah i beznae obuzimaju snagu razuma i ljudi se preputaju niskim
nagonima jer se ne mogu oteti nerazumnim silama, slijepom Kiklopu. U
isprepletenosti mnotva ljudskih sudbina s okruenjem povijesne i druge simbolike
istie se sredinji lik: za ivot zabrinuti, duboko ustraeni, Melkior Tresi
- ZOOPOLIS - grad ivotinja, od svoje prvobitne, svakodnevne znaenjske pojavnosti;
zooloki vrt; do temeljnije, metaforike simbolike koja oznaava ivot ovjeka i
ovjeanstva, viziju svijeta kao animalne zajednice
- Osnovni Marinkovievi simboli: gigantski kukac sveder, strahovni aligator
Krokodil i homerski jednooki kiklop Polifem, ovjek zvijer, unitavaju sve humano u
ovjeku, nagovjetavajui trijumf zloinakog elementa ljudske prirode, od mitskih
vremena Kiklopa pa sve do suvremenosti i totalitarnih divljanja.
- IDEJA paradoks suvremenoga svijeta tehniki napredak i kretanje prema naprijed,
u humanistikom smislu kretanje unazad; dehumanizacija svijeta ratovima; ovjek
kao suvremeni Odisej koji nastoji nadmudriti suvremenog Kiklopa
- Simbolika imena: Eustahije gr.plodni; Melkior hebr. kralj svjetla; Maestro tal.
poasni naziv velikih majstora; uitelj
- Postupak smijeh nad apsurdom preobraava nepodnoljivo surovu stvarnost oko
sebe u komian i podnoljiv besmisao. Ironija kao voltaireovski pogled na svijet koji
izraava i nemo i nadmo nad tim svijetom autoru slui kao upozorenje na apsurde
naeg svijeta
- Marinkovievi junaci svoje svakodnevne ivotne okolnosti esto nastoje prevesti na
knjievne predloke i sieje. Sve to vide, doivljavaju ili osjeaju, oni teatraliziraju.
Izmjena ivota i igre (glume) vana je oznaka Marinkovieva stvaralatva. Maestro
nosi u drutvu masku zabavljaa, boema i cinika. No, u predsmrtnoj ispovijesti
Melkioru se ispod maske otkriva uniten i povrijeen ovjek. Ugo i don Fernando
poistovijetili su se sa svojim drutvenim ulogama: i njima se krinka zalijepila za lice.
Tim Marinkovievim likovima postavljena je napetost izmeu stvarnoga bia i
nametnute im drutvene maske.
20
- Iako razliiti po svom statusu i razmiljanjima, Ugo, Melkior, Fernando i Maestro

povezani su (Parampionska braa). Oni su bizarni, teatralizirani likovi cinika i
lakrdijaa
- Likovi su najee u dijalogu, dijalog u intelektualnoj igri, esto sebi svrhovitoj, a
nijedan lik, pa ak ni Melkior, nije potpuno ocrtan
- Meu svim autorima na koje aludira Marinkovi, izuzetnu ulogu ima Shakespeare. Na
70-ak mjesta spominje se njegovo ime ili imenuju lica ili navode citati. Najei je
izvor asocijacija Hamlet, koji na razne naine iustrira situaciju propadanja, unitenja, i
to je tragino, groteskno i paetetino u plemenitom smislu.
Najee se varira Hamletova misao o kralju koji prolazi kroz prosjaka crijeva. Oba
aspekta tog motiva (smrt koja sve izjednauje i proces sveopeg meusobnog
prodiranja) lee u temelju kiklopske teme
- Uz slike ope atmosfere toga vremena, roman fokusira i egzistencijalnu dramu
novinara Melkiora. Misli i osjeaji glavnoga lika u znaku su otuenja, opsesije
strahom i slutnjom potpune dehumanizacije svijeta.
- U zavrnom narativnom paragrafu dominira mrana slika stihije zla (koju simbolizira
Kiklop) i vizija animalnog svijeta Zoopolisa, u kome su iezle sve ljudske vrijednosti i
moralne kategorije
- Spoznaja o paradoksu suvremenog svijeta umjesto da napreduje, ovjeanstvo ide
unatrag, ovjeanstvo umire u ovjeanstvu. To je apokaliptina vizija irenja zla;
kolektivnog ludila koje ovjeanstvo vodi samounitenju
- Ideja Nije sudbonosno ono to ovjek hoe, nego ono to on jest.
- Struktura romana izrazito je modernistika: roman je graen od niza samostalnih
pripovjednih sekvenci, a esejistiki dijelovi uklopljeni su u pripovijedanje. Nositelj
esejistikih dijelova je Melkior, ijom slikom Marinkovi daje umjetnikku sliku
intelektualnih i umjetnikih krugova u Zagrebu
ANTIKA KNJIEVNOST
- Traje od 8.st.pr.Kr. do 5.st.

- Lat. antiqus star, starinski antika je knjievnost stara, ali i u vrjednosnom smislu
uzor je do danas
- Antike su drame bile dio Dionizova kulta (posveene tom bogu)
- Glumci su imali tipizirane maske, a glumci su bili samo mukarci
- Tragedije su nalikovale dananjim mjuziklima
- Uloga kora bila je da komentira izraz duevnih stanja i sl. jer brutalne scene nisu
smjele biti prikazivane na sceni
- Glavni grki tragiari Eshil, Euripid, Sofoklo
21
- Pridjev klasian ima vie znaenja: istoznanica za antiku njime se obiljeava

pojava koja pripada rimskoj i grkoj starini; upotrebljava se i u nadvremenskom,
vrjednosnom smislu da bi se oznaila knjievna razdoblja i pisci koji se openito
prihvaaju kao uzori
- Dijeli se na grku i rimsku knjievnost
- GRKA KNJIEVNOST:
1.) Arhajska knjievnost prevladava usmena knjievnost; epovi i lirske pjesme;
Homer: Ilijada, Odiseja, Ezop basnopisac, Alkej, Sapfa, Pindar, Anakreont
liriari
2.) Klasino razdoblje glavno kulturno i knjievno sredite je Atena; razvijena je
tragedija; Eshil: Okovani Prometej, Sofoklo: Kralj Edip, Antigona, Euripid: Elektra,
Aristofan, komedije, Menandar, komedije, Alkej, Sapfa, Pindar, Anakreont,
Aristotel: Poetika
3.) Helenistiko razdoblje grka se kultura iri na krajeve koji su pod vlau
Makedonaca; Aleksandrijsko radoblje popularne su kratke knjievne vrste
epigram i epilij (kratka vrsta koja je zamijenila ep); Teorkit: Idile
- Grka se knjievnost razvija u okviru rimske drave
- Tragedija knjievna vrsta u kojoj glavni lik posjeduje iznimne moralne i karakterne
osobine, ali zavrava tragino zbog sukoba ideala i stvarnosti ili zbog vlastite sudbine
- RAZVOJ TRAGEDIJE u antikoj knjievnosti iz ditiramba poeli su se izdvajati zbor i
zborovoa tako je dolo do zametka tragedije. Zborovoa je dobivao obrise glumca,
a zbor je bio u ulozi komentatora radnje. Prve takve izvedbe pripisuju se Tespisu, zato
se kazalina umjetnost zove Tespisovim kolima. Kad su se lanovi kora (korenti)
poeli preodijevati i maskirati u satire (mitske pratioce boga Dioniza; pola ljudi, pola
jarci), otvoren je put stvaranju satirske igre. Maskiranje korenta u satire moe
objasniti i sam naziv tragedije tragos (jarac), ode (pjesma). Kazaline predstave
pripremale su se tijekom dionizijevskih sveanosti, a trajale su 3-5 dana. U programu
se izvodila jedna trilogija i satirska igra. U 5.st.pr.Kr. kazaline predstave dobivaju
organizirane oblike
- DIJELOVI GRKE TRAGEDIJE:

1.) Prolog uvodni dio prije ulaska kora
2.) Parod ulazna pjesma kora
3.) Epizodij sve to glumci govore i ine izmeu dviju korskih pjesama
4.) Stasim stajaa pjesma koja koja se izvodila izmeu pojedinih epizodija
5.) Eksod izlazna pjesma kora na kraju tragedije
- ZNAAJKE GRKE TRAGEDIJE:
1.) Tragini junak osoba koja tragino strada zbog svojih uvjerenja i postupaka. To
su mitoloki junaci visokih moralnih naela koji slijede svoje uzviene ideale, ali
upravo to vodi ih u propast
22
2.) Tragina krivnja razlog sukoba traginog junaka s okolinom. Glavni lik ne
zavrava tragino zato to je neto skrivio, nego zato to je djelovao u skladu sa
svojim moralnim naelima u tome se sastoji njegova tragina krivnja
3.) Tragini sukob sukob junaka s ostalim likovima koji imaju drugaija uvjerenja od
njegovih
4.) Tragini zavretak posljedica sukoba i razliitih stavova, tj. moralnih naela i
ideala junaka
5.) Katarza cilj izvoenja tragedije, tj. proienje osjeaja kod gledatelja; do nje
dolazi jer gledatelj proivljava s likovima sve ono to se zbiva na sceni te tako
postaje bolji i plemenitiji
6.) Uzvien stil svean, dostojanstven izraz koji se razlikuje od svakodnevnog
govora
- Idealno zamiljena drama sastoji se od 5 dijelova:
1.) Ekspozicija (uvod)
2.) Zaplet
3.) Kulminacija (vrhunac) radnja je dosegla fazu kad je potreban i oekivan
zavretak
4.) Peripetija (obrat)
5.) Rasplet
- Aristotelova jedinstva drame jedinstvo mjesta (radnja se odvija na jednoj lokaciji),
jedinstvo vremena (neprekinuti vremenski slijed), jedinstvo radnje (prati se samo
jedna fabula)
SOFOKLO
- Teme su mu mitoloke
- Reformator tragedije napustio svijet grke mitologije i u sredite je stavio ovjeka
- Radnja je sloenija pojedinac i njegova sudbina u sreditu su zbivanja
- Likovi su ljudi kakvi bi trebali biti krase ih iznimne moralne osobine
- Gotovo uvijek suprotstavljeni su izdvojeni pojedinac i vladajui sloj, pri emu
individualac postaje traginim likom
- Osnovni pokreta dramske radnje jest ljudska volja, a nju vode najvii moralni
principi. Rezultat je toga uvijek tragian jer se stvarnost ne obazire na uzviene
principe
- Iako je tragini junak idealiziran, on ima ljudske mane slabost, neodlunost, patnju i
sl. Svojim moralnim principima koji ga na kraju vode u smrt, predstavlja protuteu
ostalim karakterima
- Promjene koje uvodi uveo 3.glumca (Izmena), poveao je lanove kora s 12 na 15
(kor se dijeli na 2 polukora i 7 lanova s korifejem), uveo je oslikavanje kulisa
23
- Znaenje: tragediji daje konaan oblik

- Usavrio je tragediju time to sastavlja trilogije svaka tragedija u okviru trilogije ini
posebnu cjelinu i ne mora biti sadrajno vezana s ostalim dvjema
- Kralj Edip, Antigona, Edip na Kolonu trilogija koja se temelji na mitu o prokletstvu
Lajeva roda
- Sofoklov junak nositelj je patnje koja je rezultat njegove odluke, a radnja se svodi na
pokuaje okoline da junaka urazumi savjetima. Njegov junak sam eli odrediti
uvjete svoga postojanja, a to je ovjeku nemogue. Zato on odbija ivjeti
- Likovi bogova u Sofoklovim dramama gotovo se uope ne pojavljuju. Njegovim
likovima ne upravlja boanska sila, nego oni sami biraju svoj put
- Uzor Sofoklu za jake junake bio je Homerov Ahilej
ANTIGONA
- Tragedija
- Tema sukob pojedinca i vlasti (Antigone i Kreonta) sukob izmeu univerzalnih
moralnih vrijednosti (vjernost boanskim zakonima koji nalau da se mrtvi moraju
pokopati) i vlasti (koja zabranjuje Polinikov pokop jer je poginuo kao neprijatelj
drave); sukob izmeu boanskih i ljudskih zakona
- Stil uzvien
- Antigona je izvrila svoju dunost i zbog toga bila je dovedena pred Kreonta
- Antigonu u provedbi njezine odluke kojom se suprotstavlja Kreontovoj odluci vode
rijei: rodila sam se da ljubim, a ne da mrzim.
- U dvojbi izmeu ljudskih zakona koje je donio Kreont, Atigona bira boje, vie, a to je
za nju jedino vrijedno moralno naelo. Krei dravne uredbe, ljudski i prolazni zakon,
ona postaje odvjetnicom morala, vieg reda i pravde koja e, usprkos njezinu traginu
kraju, ipak pobijediti. Teei prema vioj pravdi, Antigona je svjesna kako e otii u
propast jer e prekriti zemaljski, Kreontov zakon, ali cilj prema idealu za nju je vaniji
od svake asovite prisile. Time se ona uzdignula do prve tragine heroine u povijesti
drame nae zapadne civilizacije i otvorit e put brojnim nasljednicima i u grkoj i u
kasnijoj europskoj drami novovjekovlja
- Vrijeme i mjesto radnje 5.st.pr.Kr., dvor u Tebi
- Ideja vjeni zakoni jedino su Boji zakoni
- Dramska ironija junak je u uvjerenju da postupa ispravno, a onda mu se otkrije da je
bio u zabludi, taj ga preokret baca u nesreu tragediju
- Univerzalno znaenje djela sukob pojedinca i vlasti vladar ne uvia da je njegov
zakon u suprotnosti s boanskim zakonima. Posljedica je toga tragini zavretak
24
ANTIGONINA MOTIVACIJA KREONTOVA MOTIVACIJA
voena ljubavlju pokree ga mrnja

najvanija joj je obitelj vanija mu je vlast od obitelji
vjerna boanskim zakonima ne uvia da je zemaljski zakon u
suprotnosti s boanskim
- Izvorite Antigone u starogrkoj je legendi o prokletstvu koje je na sebe i svoje

potomke do treeg koljena navukao Laj, tebanski kralj (Lajevo prokletstvo)
- Radnja ove tragedije nastavlja se na mit o Edipu. Kad se Edip rodio, proroanstvo je
navijestilo njegovom ocu Laju da e ga sin ubiti. Zato ga on daje pogubiti. ovjek koji
je to trebao uiniti, ne mogavi to uiniti, daje ga pastiru po kojem Edip dospijeva u
drugo kraljevstvo, kod Poliba. Kad je odrastao i uo to mu je proroanstvo
namijenilo da e ubiti oca i oeniti majku, on bjei. Na putu, u jednom sukobu, ubija
ovjeka (kasnije e se pokazati da je to Laj). Dolazi u Tebu, rjeava Sfinginu zagonetku
i kao nagradu dobiva kraljevu udovicu za enu i postaje kraljem. Edip e tek kasnije
otkriti da je udovica njegova majka, ali i majka njegove djece (Eteokla, Antigone,
Izmene, Polinika). Kako Edip otkrije istinu, oslijepi se i zaputa zemlju, a Jokasta se
ubija vjeanjem. Na prijestolje dolazi njezin brat, Kreont
- Prokletstvo se ispunilo do kraja, traginim stradanjem Edipove djece
- Po prvi put Antigoninu sudbinu izdvaja iz legende Sofoklo, oblikujui je prema svojoj
umjetnikoj viziji
- Sofoklo gradi dramu na sukobu Antigone i Kreonta oko posmrtnih ostataka njezina
brata Polinika. Krajnja je nepremostivost ovog sukoba najoitija u kulminacijskoj toki
drame u izravnom sueljavanju Kreonta i Antigone. S jedne strane, Kreont je kao
utjelovljenje svjetovne moi temeljene na snazi kojom namee i brani zakone po
logici vlastitih interesa. Nasuprot njemu je Antigona sa svojom duhovnom snagom
ideala i ljubavi oslonjenom na vjene, nepisane zakone etike i religije.
- Dok Antigoninu smrt Sofoklo uzdie do simbola pobjede ljudskih napora za
humanou i viim idealima, Kreontu namjenjuje gnjev i kaznu bogova, pa njegova
sudbina postaje opomenom onima koji upadaju u zamke moi, pretvarajui se u
slijepe tirane to ne potuju nikakve zakone osim svojih.
- Sofoklova poruka suvremenicima koja proizlazi iz zavretka djela jest da je bolji izbor
umrijeti kao Antigona, nego nastaviti ivjeti kao Kreont, ostala je aktualna i danas
- Antigona ne eli se pokolebati kada je u pitanju religiozno-moralna dunost koja
zahtijeva svoje ispunjenje bez ikakvog odstupanja. Odluuje pokopati brata, iako je to
zabranjeno, ali je po shvaanju bogota i srca taj in sveto djelo. Vjerna je zakonu krvi i
prirode sestrinskog poriva, a taj joj zakon nareuje da ispuni dunost prema mrtvima.
Zbog toga ona ustaje protiv sile koja gazi moralne norme na kojima se temelji
drutveni poredak. Ona svjesno eli izvriti svoj in i zbog toga dolazi u sukob s
Kreontom.
25
- Kreont naredba nepokapanja Polinika u suprotnosti je s moralom kojeg svaki ovjek

nosi u sebi. Ta naredba kojom oekuje poslunost svih graana nije zakon, nego otra
i bezobzirna mjera koja nije izraz volje puka, ve je on sam propisuje. Zato on nije
branitelj drave, nego autokrat i tiranin
HRVATSKA MODERNA
- razliito se odreuje trajanje: 1892. (objavljena Matoeva Mo savjesti) 1916.

(javljaju se djela s ekspresionistikim obiljejima); 1895. (progon hrv.studenata zbog
spaljivanja maarske zastave) 1914. (poetak Prvog svjetskog rata)
- to je knjievno razdoblje u kojem se javlja pluralizam stilova (mnotvo razliitih
smjerova); uz tradicionalne stilove i naturalizam, javljaju se i modernistiki stilovi te
nagovjetaji ekspresionizma
- kraj 19.st. obiljeila je vladavina Khuena Hedervaryja (maarizam), meustranaka
previranja te raskol unutar Stranke prava
- Hedervary je svoje protivnike progonio, za njih nije bilo posla u Hrvatskoj ili im je bilo
onemogueno napredovanje u slubi (Kranjevi, Gjalski)
- ovo je razdoblje obiljeio mladi narataj hrvatskih sveuilitaraca koji su se pobunuli
protiv stradanja u Hrvatskoj spaljivanjem maarske zastave na Jelaievu trgu.
Naime, u Zagreb je doao car Franjo Josip I. na sveanost otvorenja HNK. Kraljev
dolazak mogao se tumaiti kao odobrenje Khuenove politike u Hrvatskoj
- demonstranti su protjerani sa Sveuilita u Zagrebu te je dio studenata nastavio studij
u Pragu, a dio u Beu tako nastaju PRAKA I BEKA SKUPINA
- studenti se susreu s novim umjetnikim strujanjima u Pragu upoznaju ideje
Tomaa Masaryka o odnosu knjievnosti i naroda, a u Beu se susreu s bekom
secesijom koja zahtijeva potpunu autonomiju umjetnosti
- PRAKA skupina poinje djelovati pokretanjem asopisa Hrvatska misao (1897.) list
za knjievnost, politiku i socijalna pitanja); ideolog je bio kritiar Milan ari, njegov
lanak Hrvatska knjievnost sadri knji.program prake skupine, a ideja mu da
knjievnost ima i drutvenu ulogu (socijalni relizam)
- BEKA skupina objavljuje u asopisu Mladost (smotri za knjievnost i umjetnost),
predvode je Milivoj Deman Ivanov i Branimir Livadi. Program im je autonomija
umjetnosti
- hrvatsku je modernu obiljeio i tzv. SUKOB STARIH I MLADIH stari zastupaju
tradicionalnu ulogu knjievnosti, dok mladi trae raskid s tradicijom i nove knjieevne
smjerove. Rezultat je osnivanje Drutva hrvatskih knjievnika (1900.), iji je prvi
predsjednik Ivan Trnski. Sukob se smiruje oko 1910.
- DVIJE FAZE HRVATSKE MODERNE:
1.) traje od 1897. do 1903. ima obiljeja pokreta i to ne samo knjievnoga
naglasak je na suprotstavljanju tradicionalnistikom shvaanju knjievnosti,
pokreu se asopisi, objavljuju programatski tekstovi, a dominira knjievna kritika.
Iako ima elemenata modernizma, ipak je dominantno stvaralatvo realizma
26
2.) traje od 1903. do 1916. nastaju najznaajnija djela. Pojava Matoa i asopisa
Savremenik; zahtijeva se autonomija knjievnog djela, odnosno, istie se estetska
uloga knjievnosti. Djelo treba sluiti ljepoti
- POEZIJA dominantna je, dominira impresionizam, iako je vidljivo postojanje
razliitih stilova, impresija je utemeljena na trenutnom dojmu (impresiji), prevladava
tema pejsaa te on postaje slika pjesnikove due. Obiljeja impresionizma
slikovitost, formalna savrenost (najee sonet), muzikalnost stiha. Najznaajniji je
V. Vidri. Javlja se i simbolizam , kojemu se najvie pribliio Mato. Postaje bitna i
dijalektalna lirika, a kamen temeljac modernoj dijalektalnoj poeziji lirska je
minijatura Hrastovaki nokturno, koju je objavio Mato u pripovijesti Nekad bilo sad
se spominjalo. Predstavnici dijalektalne lirike su: Galovi, Domjani, Vidri.
Hrvatska mlada lirika (1914.) pjesnika zbirka objavljena uoi Prvog svjetskog rata;
javlja se 12 pjesnika mlade generacije. Sastavio ju je Ljubo Wieser, a u predgovoru je
naveo pjesnike uzore Matoa i Vidria. Zalau se za lirski pejsa, a istiu kult forme.
Sinteza je to hrvatske moderne i njezin kraj. Uskoro se javljaju pjesnici koji e razbiti
modernistiku pojavu ljepote uvoenjem ekspresionistikih elemenata.
- PROZA javlja se kao odgovor na realizam i njegov objektivan pristup temi i analizi
drutvenih zbivanja. Uvodi se subjektivizam, a pisci se bave psihologijom junaka kjoi
je sada i duhovno, intelektualno bie. Teite se s vanjskog prebacuje na unutranja
proivljavanja lika.
Javljaju se regionalni krugovi:
Hrvatsko zagorje Mato
Dalmatinska zagora imunovi
Slavonija I. Kozarac
Fabula vie nije bitna (defabulativnost), prevladavaju opisi stanja likova, a javlja se
impresionistiki pejsa (psiholoko stanje lika prikazano je slikom pejsaa). U sreditu
su likovi intelektualaca (uveo ih Leskovar) to su pasivni pojedinci kjoi se ne uklapaju
u svoju sredinu, zaokupljeni su svojim unutranjim ivotom i uglavnom zavravaju
tragino. Najboljim se romanom smatra Bijeg M.C. Nehajeva
- DRAMA obiljeja dezintegracija tradicionalnih dramskih vrsta, posebice povijesne
tragedije, javlja se pluralizam stilova. U 1.fazi prevladavaju povijesne tragedije u
klasicistikom i romantiarskom stilu, a piu ih Stjepan Mileti, Ante Tresi Pavii,
Milan enoa, a ponekad i modernisti. Moderna drama javlja se sredinom 90-ih
godina.
ivlja produkcija modernistike drame poinje nakon 1905. utjecao je repertoar
kazalita koji je prikazivao suvremene europske autore, ali moderniziraju se i reija,
gluma i scenografija
Moderne se drame dijele na:
a) naturalistike Nehajev: Prijelom, Tuci: Povratak, Begovi: Stana Binia, Kosor:
Poar strasti
b) simbolistike Ogrizovi: Hasanaginica, Kamov: Samostanske drame
27
MILUTIN CIHLAR NEHAJEV
- roen u Senju, a po simbolu rodnoga grada (tvrava Nehaj) svojem je imenu dodao
pseudonim Nehajev
- tijekom studija aktivno je sudjelovao u radu beke skupine hrvatskih modernista
- radio je kao gimnazijski profesor, novinar i asistent te je bio predsjednik Drutva
hrvatskih knjievnika
- pripovjeda, dramatiar, kritiar i esejist
- djela: zbirka novela Veliki grad
romani Bijeg, Vuci
drame Prijelom, Svjeica, ivot, Spasitelj
kritike i eseji Studija o Hamletu
BIJEG
- podnaslov Povijest jednog naeg ovjeka

- tema sudbina ure Andrijaevia, intelektualca koji zavrava tragino u sukobu sa
sredinom, ali i sa samim sobom
- ROMAN LIKA jer pokazuje ivot glavnog lika od mladosti do smrti (autobiografski
elementi)
- Po temi je to i psiholoki roman, ali ima i obiljeja drutvenog romana Nehajev
iznosi vienje hrvatskog graanskog drutva na poetku 20.st.
- Likovi glavni se sukobi odvijaju unutar samoga lika sadraj romana predstavlja
njegovu unutarnju analizu, traenje odgovora na pitanje to je dovelo do njegovog
sloma.
uro Andrijaevi glavni je lik koji se ne snalazi u provincijskoj sredini u kojoj ivi i
radi (Senj). Tei ivotu u velegradu, gdje je i stekao obrazovanje (Be). Svoju viziju
provincijske sredine uro da je u mranoj komediji Revolucija u drenju, u kojoj se
mogu vidjeti ogranienosti ljudskoga duha. Komedija nije poluila uspjeh, a on nije
uspio poloiti profesorske ispite. Nije ustrajao u poslu, pustio je zarunicu i nije se
borio za ljubav. Na kraju se odaje alkoholu i psihiki slomljen utapa se u moru. Lik je
ANTIJUNAKA (prvi antijunak u hrv.knji.) jer je darovit, obrazovan, ali pasivan, otuen
i nemoan.
Motivacija mu je posve psiholoka, ak fatalistika neimatina ubrzava ionako
neizbjeno propadanje, a glavni je lik intelektualac, knjievnik, umjetnika dua
Lika pokree ili, bolje rei, zadrava boleiva osjeajnost koja mu ne doputa
djelovanje, nego samo trpljenje i analiziranje onoga to mu se dogaa bez njegova
voljnoga sudjelovanja
Nepoznate snage podsvijesti vode ga u propast koju itatelj nasluuje od prvih
stranica romana. Njegovo pesimistino vienje svijeta sve dobro u ivotu pretvara u
izvore nove muke: jo u djetinjstvu vjera u Boga sprjeava ga uivati u prijateljstvu jer
u njemu trai prikrivene seksualne motive (u nekoj je knjizi proitao da se prva
seksualna iskustva stjeu s prijateljima, a zbog religioznog odgoja mise da je
seksualnost grijeh)
28
U ranoj mladosti idealizira ljubav kao izniman duhovni osjeaj i umjesto da uiva u
ostvarenju te ljubavi, pati zbog tjelenosti kojom je ona ostvarena
Nepovoljne materijalne prilike sprjeavaju ga da se oeni, ali one ne poduzima nita,
ak ni ono to mu je propisano i zadano (polaganje profesorskog ispita)
Knjievno stvaranje koje mu je ponekad prualo olakanje, sada mu ini muku jer ni u
tome vie ne uspijeva
Ljubav mlade i bogate Minke, koja mu se nudi kao izbavljenje, njegova bolesna,
alkoholno opijena svijest, odbacuje bez promiljanja. Pribjegavanje alkoholu kao
jedinome rjeenju iz nastale situacije jer on opija, omamljuje i savladava sve
Opis Nietzschea sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek
sam sebe rtvuje, odriui se ovjetva)
Na njegovo raspoloenje utjeu vremenske prilike i krajolik, a njegovo unutarnje
stanje esto je u skladu s vanjskim prilikama
Doselivi se u Senj, na samome poetku, u svom dnevniku, posveuje mnogo prostora
opisu bure. Kao da buri zavidi na njezinoj snazi, ali osim malo ivahnijeg kucanja srca,
ni snana bura ne moe pokrenuti uru
Oprene vremenske prilike raaju u njemu oprena raspoloenja. Jugo djeluje zlo na
njegove ivce
U svojim etnjama po okolici Senja, lirski opisana priroda uznosi uru u neku ekstazu
u kojoj bi sasvim izgubio osjeaj za onaj as u kojemu ivi
Slabost njegova lika dolazi do izraaja kraj snanih likova ena koje obiljevaju njegov
ivot. Zora se prepustila tjelesnoj ljubavi, traei u njoj vrhunac duhovnog osjeaja,
Vera je jaka, pouzdana i mirna, spremna podnijeti svaku rtvu zbog ure i njihove
ljubavi, Minka je spremna oduprijeti se roditeljima i spasiti uru svojom ljubavlju i
bogatstvom
uro sve to odbacuje njegov je ivot BIJEG. U djetinjstvu od problema bjei u svijet
literature, a od uspomena na Zorinu ljubav bjei u Be. Verinu ljubav osjea kao teret
jer zahtijeva konkretnu akciju, ali bjei u Zdence jer ne zna to poduzeti. Kad se suoi
s Verinom majkom, pristaje na sve samo da bi mogao pobjei od razgovora koji ga
gui. U Senju bjei u krmu i opija se. Potpuno propao, u ivotu od kojeg nakon silnog
bjeanja ipak nije uspio pobjei, bjei posljednji put, u smrt.
- Andrijaevi je pasivni junak koji je predodreen da bude rtva. Njegova je propast
posljedica nemoi da se uklopi u umalu malograansku sredinu na koju on
objektivno, ma koliko se trudio, ne moe pristati. Rije je o hipersenzibilnom,
melankolinom, ali samosvjesnom intelektualcu koji manjak svoje ambicije, volje i
snage (ali i hrabrosti i sree) nadomjeta povlaenjem u vlastiti svijet, zapravo i
bijegom od ivota
- Vremenski okvir radnje vremenski raspon je oko 2 godine (od prekida urina
Studija u Beu, preko odlaska u Slavoniju do dvogodinjeg boravka u Senju i
samoubojstva). Vremenski kontinuitet prekida se iznoenjem prolih dogaaja
- Stil defabularizacija pisac iznosi bitne probleme ovjekove psihe
retrospekcija koja omoguuje da saznajemo ivot glavnoga junaka i prije onoga
to obuhvaa glavna radnja
introspekcija ispovijesti u obliku monologa; glavno izricanje vlastitih misli i
unutarnjih monologa
forma pisama (epistolarna forma) i dnevnika
29
impresionistika tehnika u slikanju krajolika boja ima simbolino znaenje jer

je povezana s karakterizacijom lika; Nehajev slika preljeve boja, prati promjene
osvjetljenja
- U djelu je opisana tipina sudbina siromanog hrvatskog intelektualca, kolovanog u
velegradskom ambijentu, a dotuenog i do kraja propalog u skuenim okvirima
provincijskog gradia.
- Roman je podijeljen na 12 nejednakih poglavlja. Prva reenica: kiovit, mutan dan
najava loe atmosfere; dojam mrtve tiine to se slegla na ljude i stvari.
U prvom poglavlju u vrlo kratkom vremenu pripovijedanja (urino razmiljanje
tijekom jedne noi u vlaku) iznosi se vrlo dugo razdoblje od urina roenja pa do
kraja studija. Ostatak romana bavi se sljedeim svjema godinama urina ivota, ali
radnja je mnogo sporija i teite je na unutarnjim doivljajima lika.
- Zavretak u krmi izvan Senja, u kojoj ga jo nitko ne poznaje, uro pie posljednje
pismo Toi: sad vidim treba umrijeti. Posljednji se put osvre na svoj nesretni
ivot i pita se tko je kriv. Ne uspijeva pronai odogovor. uje more kako umi, kako ga
zove, odlazi mu u zagrljaj i konano uspijeva u svome bijegu od ivota
- Roman se javlja u trenutku kads se inilo da e austro-ugarska vlast biti dugotrajna i
mona i da e sputavati razvoj potlaenih krajeva po. 20.st.
HRVATSKI EKSPRESIONIZAM
- Pod utjecajem dvaju vanih politikih dogaaja poetak Prvog svjetskog rata i
atentat na hrvatske poslanike u beogradskoj Narodnoj skuptini (1928.)
- U knjievnom smislu razdoblje od kraja moderne i pojave prvih Krlenih djela
(1914.) do poetka drugog razdoblja hrvatske knjievnosti, u kojemu dolazi do
prevlasti socijalne literature
- 1914. Drutvo hrvatskih knjievnika objavljuje pjesniku zbirku Hrvatska mlada lirika.
U njoj su zastupljeni pjesnici mlae generacije, roeni uglavnom krajem 19. st.
njihova je poezija pisana u duhu poetike hrvatske moderne (lirski pejsa, kult forme,
uzori Mato i Vidri). Meutim, ta je lirika u suprotnosti s drutvenom stvarnou.
- Novo vrijeme trai drugaiju umjetnost javljaju se ekspresionistika djela u kojima
se odraava duh ratne stvarnosti, tjeskobe, straha, ali i pobune. Knjievnici pokreu
asopise u kojima objavljuju prekid s tradicijom i postavljaju zahtjev za novom
umjetnou.
- ASOPISI: Kokot (1916., Donadini), Vijavica (1917., A. B. imi), Juri (1919., A. B.
imi), Plamen (1919., Krlea)
- Dolazi od rijei expression (franc.) izraaj, a umjetniki odraz ovoga pravca vidljiv je
u Munchovoj slici Krik
- Ekspresionizam je umjetnost suprotstavljanja. Prema shvaanjima ekspresionista,
zbilja nije izvan nas, ona je u nama
- Predstavnici: Donadini, A. B. imi, Krlea (ekspresionistiki elementi crne slutnje,
strah, ruenje, bol, iracionalnost. Djela: DRAMSKI CIKLUS LEGENDE, GOLGOTA,
GALICIJA, U LOGORU, VUJAK, PAN, HRVATSKI BOG MARS, KRALJEVO, TRI SIMFONIJE,
30
PJESME I., PJESME II., PJESME III.) Andri (pjesnike proze EX PONTO, NEMIRI),
Cesarec (zbirka STIHOVI, roman CAREVA KRALJEVNA, knjiga novela ZA NOVIM
PUTEM)
- Ekspresionistiki pjesnici prilaze drutvenoj zbilji s etikoga gledita uoavaju u njoj
socijalnu nepravdu, neovjenost, dominaciju materijalnoga. Oni ele utjecati na
zbilju prikazujui poezijom runu stranu stvarnosti.
- Boja ima poseban emocionalni naboj jer se njome izraava duhovno stanje.
- Glavne su teme patnja, grad, zloin, smrt, pobuna, siromatvo. Izraz je slobodan,
vidljivi slobodni stihovi, jake metafore, kre se sintaktika pravila
- U pjesmama dominiraju imenice i glagoli (to stvara dojam kretanja, promjene)
- U sintaksi se pojavljuju neobine konstrukcije kojima se odraava povieno
raspoloenje (kratke reenice, eliptine, drugaiji poredak rijei i sl.)
- este su hiperbole i personifikacije.
- Takvim se odabirom rijei, sintaksom i metaforikom, ostvaruje ekspresionistika vizija
zbilje ona je dramatina, teka, muna. Ukazujui na nju, ekspresionistiki pjesnik
trai promjene
- Ekspresionistiki umjetnik negira da se u umjetnikom djelu daje preslika
iskustvenoga svijeta. Sebe doivljava kao vizionara koji svjedoi o svojoj unutranjoj
stvarnosti, svojoj ekspresiji
- U ekspresionistikim se djelima prikazuju kaos i nemir modernoga velegrada, u
kojemu se pojedinac osjea osamljeno i izgubljeno
- Nerijetko se uz njega povezuje estetika runoe, posebice za ratne teme, kojom se
ukazuje na ravnodunost svijeta/drutva
ANTUN BRANKO IMI, PREOBRAENJA
- hrvatski ekspresionist, roen u Drinovcima. Bolovao od suice, umire s 26 godina

- Pokrenuo asopise Vijavica, Juri, Knjievnik
- Okrenuo se ekspresionizmu pod utjecajem Donadinija, ali za razliku od njega, imi
kae da je umjetnost vjena te da njezina ljepota proizlazi iz ekspresivnosti. Umjetnost
je iskljuivo ekspresija umjetnikovih osjeaja
- Prvotni mu uzor bio Mato
- U knjievnost je unio slobodan stih, a izostavljajui interpunkciju, dao je i vizualnu
snagu svojim lirskim motivima
- Zaetnik je pojmovne poezije, najvei predstavnik slobodnog stiha
- Najznaajnija zbirka Preobraenja (1920.) 40-ak pjesama, svoj pjesniki svijet otvara
programatskim pjesmama Pjesnici i Moja preobraenja. Sredinji dio zbirke ine
pjesme koje obrauju razliite teme ljubav, smrt, tijelo, pjesnitvo, odnos prema
Bogu, a zbirka zavrava pjesmom Budui, svevremenskom porukom upuenom
imaginarnom itatelju.
- U nazivu zbirke moemo prepoznati ekspresionistiko shvaanje umjetnosti: slika
svijeta i ivota preobraava se u umjetnikovu unutranjost i ponovno izraava u
umjetnikom djelu
31
- Ljubav i smrt dominantne su teme, temeljni su motivi strah, nemir, bol due...
- Nain iznoenja motiva slobodan stih, odbacivanje interpunkcije, naputanje
opisivanja, pojednostavljivanje izraza
- IMIEV EKSPRESIONIZAM krtost izraza, dojam krika, odbacivanje deskriptivnog.
Unutarnja dinamika postie se naglaenom uporabom glagola i eliptinim
reenicama. Slobodan stih, izostanak interpunkcije, grafika forma pjesme postaje
sadrajno vana, koristi jake boje, boje svjetlosti. One dobivaju vanost simbola.
Osobito je vana plava boja koja otvara obrise metafizikog svijeta. Najee stilske
figure sinestezija (spajanje svih osjetila), hiperbola, metafora.
- egzistencijalna tematika (pobuna, tjeskoba, tijelo, ljubav, strah, smrt, smisao
umjetnikoga stvaralatva)
- Uporabom slobodnog stiha eli istaknuti suvremeni nain izraavanja modernog
drutva.
- Grafiki oblik pjesama stihove slae na osobit nain, neki nisu poravnati na poetku
stiha
- Kompozicija stihovi su poredani u strofe ili je bolje rei, u skupine
- Prvi je stih esto odvojen od ostatka pjesme, on naglaava ekspresionistiki poetak
pjesme (on je ili fiziki odvojen ili je iza njega interpunkcija, nakon koje slijedi poruka)
- Uporabom slobodnog stiha elio je naglasiti izraajnost pojedinih rijei u pjesmi
- Slobodni stih smatra suvremenim nainom izraavanja modernog drutva. Taj
slobodni stih nema tono odreen broj slogova u stihu te stihovi nisu povezani u
tono odreene strofe s jednakim brojem stihova
- CIKLUS O SIROMASIMA (1920. 1921.) vidljiva dominacija socijalnih motiva. Ciklus
ini sedam pjesama: SIROMASI, SUNCE SIROMAHA, POGLED SIROMAHA, RUAK
SIROMAHA, SIROMASI KOJI JEDU OD PODNE DO PODNE, SIROMAHU, POST SCRIPTUM
- Ritam u pjesmama postie se osobitim rasporedom rijei, glasovnim figurama, svaka
reenica istovremeno je i jedna strofa, nizanjem stihova razliite duljine,
ponavljanjem, grafikim oblikom, izostavljanjem interpunkcije.
- razliitost s obzirom na tradicionalnu poeziju: slobodni stih, grafiki raspored stihova,
odsutnost interpunkcije, krtost/saetost izraza i sl.
- tematski krugovi imieva pjesnitva:
a) kozmiki ekspresionizam posljednje tri pjesme u zbirci Preozbraenja
Otkupljenje, Opomena, Budui u njima pjesnik analizira neke kozmike teme,
poput odnosa ovjeka prema ivotu, vremenu i prolaznosti
b) umjetniko stvaranje zbirka zapoinje tim tematskim krugom. Pjesme Pjesnici,
Moja preobraenja, Mladi, Pjesma iznad zemlje
c) zaviajne teme Hercegovina imi ne opjevava vanjsku pojavnost svoga
zaviaja, nego istrauje svoj unutarnji pejsa koji je nekim motivima i bogatom
osjeajnou povezan s vanjskim pejsaem
d) intimne teme ljubav i ljudska usamljenost. Pjesme Povratak, Zima, Ljubav,
Mrtva ljubav
e) smrt Smrt, Smrt i ja
f) socijalne teme ciklus Siromasi nastao izmeu 1920. i 1921. Godine
32
PJESNICI
- lirska misaona pjesma; programatska pjesma
- tema pjesniko stvaralatvo
pjesma govori o nainu na koji ekspresionistiki pjesnici doivljavaju svijet. Oni
gledaju i oslukuju ono to ostali ljudi ne zamjeuju, potom te doivljaje i svoj
unutarnji svijet izraavaju u pjesmama u kojima izraavaju bit samoga svijeta. Zbog
svoje trajne uznemirenosti pjesnici su vjeno treptanje u svijetu
- metafore i njihovo znaenje pjesnici su UENJE - otovren pristup svijetu, bez
onoga to nam je nametnula navika, civilizacija; pjesnici uenjem doivljavaju svijet
zapitani su nad svijetom, to je nain da dopru do biti stvari. IDU zemljom hodanje
zemljom ukazuje na njihov svakodnevni duhovni napredak. OI im rastu pored stvari
doivljaj svijeta, duhovna stvarnost; oni ne gledaju stvari, nego pored stvari kako bi
vidjeli bitno. Naslanjaju uho na UTANJE tekoa ivljenja, otuenost, oni oslukuju
utnju, znai da ostali ljudi ute, a oni i to oslukuju kako bi uli bitno i ono to ostali
ljudi ne uju i ne zamjeuju. Oni su vjeno TREPTANJE u svijetu pjesnitvo kao nain
preobraavanja stvarnsoti, pjesnici su stalno uznemireni i zato su treptanje u svijetu
- vanjska kompozicija 3 strofe razliitih duljina; monostih, distih, tercet; izmjenjuju se
stihovi razliitih duljina, slobodan stih. Grafikim izgledom istaknuti su neki motivi
naglaeno je ponavljanje prvoga stiha (s varijacijom) u treoj strofi
- stih je slobodan, nema interpunkcije, to moemo povezati s injenicom da pjesnik
nema nikakvih pravila i ogranienja koja bi sputavala njegovu stvaralaku imaginaciju i
njeno izraavanje u pjesmama
- pjesniki ritam polagan, postie se osobitim rasporedom rijei, glasovnim figurama
(asonanca), svaka reenica istovremeno je i jedna strofa, nizanjem stihova razliite
duljine, ponavljanjem, grafikim oblikom, izostavljanjem interpunkcije
- uloga zadnjeg stiha i povezanost s prvim stihom u posljednjoj strofi pjesnik donosi
varijaciju temeljnog motiva (pjesnici, tj. pjesnitvo) pjesnici su vjeno treptanje u
svijetu metaforom treptanje pokazuje se kako se u pjesnitvu stvarnost
preobraava, a time se i mijenja ovjekov ivot (svrha pjesnitva). Tako se ostvaruje
kruna kompozicija pjesnici su uenje (pristup svijetu) i treptanje (mijenjanje
svijeta). Takav je pristup u duhu kozmikoga ekspresionizma PJESNIK JE PROROK
- unutarnja kompozicija (motivi) uenje, gledanje pored stvari, treptanje; kruna
kompozicija
motivi 1. strofa pjesnici, uenje
2.strofa zemlja, oi, stvari (gledanje pored stvari)
3.strofa uho, utanje, pjesnici, stvaranje
- ZAKLJUAK pjesma govori o odnosu pjesnika i svijeta te o nainu na koji pjesnici

doivljavaju svijet oni svojet preobraavaju u poeziju, u novu stvarnost. Pri tome
presudnu ulogu imaju osjetila vida i sluha te pjesnikovo uenje. Pjesnici oslukuju
utnju koja ih okruuje i zato su vjeno treptanje u svijetu jer gledaju, vide i
izraavaju ono to drugi ljudi ne vide. Odsutnost interpunkcije govori nam da su
pjesnici u svom stvaranju potpuno slobodni, odnostno ne robuju nikakvim pravilima.
33
MOJA PREOBRAENJA
- lirska misaona pjesma
- tema ovjekova neprekidna promjenjivost, njegove duhovne mijene:
ekspresionistiki pjesnik u pjesmama iznosi svoju unutarnjost, samog sebe
- lirski subjekt pjeva sebe: on opjevava svoje duhovne promjene. Iz bezdane i mune
noi iznosi blijedlo lice u kristalno jutro mijenu negativnih i pozitivnih raspoloenja,
mijenu pesimizma i optimizma.
Pogledom pliva preko polja, livada i voda kao ovjek vezan je uz dva zemaljska
elementa zemlju i vodu
Bezbroj puta umire i uskrsne tijekom dana enja za zvijezdama, ovjekova tenja
za viim duhovnim ciljevima
Molitva Bogu da ga preobrazi u svijetlu, nepromjenjivu i vjenu zvijezdu molitva
Bogu da dosegne duhovne visine kako bi olakao ivotno kretanje ostalim ljudima,
kako bi ih tjeio i ukazivao na prave ivotne vrijednosti. To ini preko svojih pjesama,
tako poezija postaje zvijezda. Zvijezda e sjati nonim oajnicima
- imi ivot shvaa kao neprekidnu mijenu. ovjek, iako je vezan uz zemlju i vodu, on
tei zvijezdama; treem elementu. Tako eli preobratiti vrijeme patnje u vjenost i
smirenje. Ipak, smrt ne mora predstavljati kraj, ona ne negira ljudske osobine.
Naprotiv, znai i dalje postojanje suosjeanja za patnike kakav je i on sam bio.
Zvijezda moe predstavljati i umjetniko djelo u kojemu e itatelj pronai pievu
patnju i suosjeanje za ljudske probleme
- Vanjska kompozicija tri strofe (1. strofa tercet, 2. strofa monostih, 3.strofa
katren); slobodan stih, nema interpunkcije
HERCEGOVINA
- U pjesmama sa zaviajnom tematikom imi ne doarava stvarni pejsa, ne opisuje
krajolik i zaviaj, nego e iznijeti neke slike iz vlastita sjeanja i bojama, rijeima iznijet
e svoj doivljaj zaviaja i djetinjstva te osjeaje koji su vezani uz vlastito odrastanje
- Dakle, pjesnik slika pejsa vlastite due pun strahova, nemira, osamljenosti i slutnje
smrti
- Lirska misaona pjesma; pejsana
- ja koracam livadama plav od sutona plava boja upuuje na to da je rije o
pjesnikovoj unutarnjoj, a ne vanjskoj stvarnosti
- Osim plave boje, pojavljuju se crna, crvena (krvlju namrljana...slikarija na nebu) i
bijela boja. Crna boja upuuje na negativna raspoloenja i strahove, a bijela na
optimizam
- Motivi iz krajolika kua parnog mlina, na rubu livada, crni vlak, kue, stakla, dvorita i
bijeli prozor konkretni motivi iz krajolika iznose pjesnikove osjeaje vezane uz
djetinjstvo i zaviaj; strah i divljenje pred parnim mlinom, vrisak oaja uarenih opeka
vrisak je oaja i straha uarene mladosti pred ivotnim izazovima; crni vlak koji
vriti prema nevidljivoj stanici slutnja je smrti
- U pjesmi dominira mrak, s povremenim prodorima svjetlosti povremeno izviranje
zaviajnih motiva u pjesmi ukazuje na prisjeanje na zaviaj u pjesnikovoj svijesti
34
- Pjesma zavrava motivom bijelih svijetlih prozora usprkos sveopem pesimizmu,

pisac zavrnim stihovima upuuje na optimizam i ljepotu pojedinih ivotnih trenutaka,
iako su cjelokupni dojam i slika ivota prilino mrani i pesimistini
- Pjesnik je ozvuio pjesmu (vritanjem krik) i obojim je uglavnom crnom bojom, to
upuuje na pesimizam i strah koji ga je obuzimao i obuzima ga prisjeanjem na zaviaj
- Slobodan stih
POVRATAK
- Motiv povratka u imia vezan je uz preobraenja ljubavi kroz djeetinjstvo, mladost i
starost
Kroz cijelu se pjesmu isprepliu ljubav i smrt jer ona nije zavretak, nego novi poetak
- Misaona lirska pjesma
- Pjesnik promilja smrt i ivot s obzirom na temeljnu odrednicu ljudskog ivota ljubav
(TEMA)
- Vanjska kompozicija 4 strofe, stihovi razliite duljine, slobodan stih (1.strofa distih,
2.strofa katren, 3. i 4. strofa pentastih)
- U prvom se distihu pjesnik obraa voljenoj osobi kazujui joj da ona i ne sluti njegov
povratak smrt nije poetak, nego nastavak prethodnoga ivljenja. U tri sljedee
strofe grafiki su izdvojene rijei: znaj. Tri su doba dana: no, podne i suton tri su
razine ljudske spoznaje i one su vezane uz pojedino ivotno razdoblje
- U noi pjesnik luta plavim stazama u vrtu voljene osobe ljubav je u djetinjstvu i
mladenatvu vezana uz romantiku i traenje. U podne plai enu glasnim krikom
ljubav u zreloj dobi krik je tijela. U suton je na drugoj obali mrke, mirne vode, ali
uspravan i svean kao pored voljene ene suton, odnosno, starost donosi tjelesno,
ali ne i duhovno razdvajanje
- Smrt je doba smirenja, utnje, povratka dostojanstva ovjeku, obavijena
tajanstvenou, a ivot je etnja k smrti. ivei, ovjek doivljava ljubav, a tijekom
ivota ta se ljubav preobraava od romantine enje, preko tjelesne, do smirenja.
Smrt ne mora predstavljati kraj, nego novi poetak ivot je kruni tijek u kojem se
sve ponavlja
SMRT I JA
- Tema doivljaj smrti lirskoga subjekta
- Ljudi doivljavaju smrt na razliite naine, a imiev je nain prihvaanja smrti i
doivljavanje nje kao neega potpuno prirodnog
- Smrt je za njega neto posve uobiajeno i normalno ona s ovjekom raste od
roenja smrt je u ovjeku od dana njegova roenja
- Smrt nastupa u trenutku kad ona nadraste tijelo onoga u kojem se nalazi i poinje
samostalno kraljevati
- imi ne mistificira smrt i ne tuguje zbog nje, on samo shvaa da je smrt neobjanjiva i
beskrajna
- Od interpunkcijskih znakova (razgodaka) ima: dvotoje i toka ti znakovi dijele
pjesmu na tri dijela, na kraju nema interpunkcije, to potvruje pjesnikovu misao o
neizmjenosti kraljevstva smrti
35
- Smrt je neto sasvim realno i svakodnevno, u nama je od roenja, ona ivi u nama i
ostaje poslije nas. Ona znai kraj tijela i tjelesnog, a mi zbog vlastite spoznajne
ogranienosti moemo samo naslutiti njezinu bezgraninost, ali ne moemo odrediti
njezinu bit
RUAK SIROMAHA
- Siromatvo utjee na meuljudske odnose i na nain na koji pojedinac doivljava sebe
i druge
- Groteskno je da ovjek doivljava drugog kroz prizmu hrane, toliko je odreen glau
da i svoje tijelo doivljava kao tue, a vlastitu krv kao jelo
- Osjeaji koji obuzimaju siromane stid, strah, gaenje nad samim sobom,
osamljenost, osjeaj krivnje, osjeaj podvojenosti izmeu vlastita tijela i duha. Tijelo
kao da je tue tijelo, krv kao da je tua krv
- Simboli - jelo, tijelo, krv simboli ivotne snage, jelo postaje tijelo; pjesma se temelji
na odnosu dvoje siromanih koji, pojedu li malo vie, mogu ubiti drugog
- Ironija RUAK SIROMAHA
- Od prve strofe u pjesmi se javlja napetost, koja stalno sve vie raste.
Siromasi se stide sjesti jedno ispred drugog, ne mogu podnijeti poglede. Misle da
e drugi premjeravati koliko je pojeo, pa se onda naljutiti, razbjesniti. Ili jo gore: da e
u sebi kipjeti, misliti koliko je prodrljiv/a, da neumjereno prodire i to malo to jedva
imaju
- U drugoj strofi jedu. Vie nije toliko bitno kakav je, bitna je druga osoba, jer svaki
zalogaj znai toliko manje drugom. Egocentrinost prelazi u brigu za drugog. Do tree
strofe ruak je ve zavren, a nove misli nahrupljuju. Kako je mogao biti tako odvratan,
jednu licu manje i njoj bi sigurno bilo bolje! Takva se briga pretvara u fiziki trag
- etvrta strofa predstavlja kulminaciju. U grotesknoj slici na mjesto jela, snage,
energije potrebne za ivot lirskisubjekt stavlja krv i tijelo, kranske simbole. Svatko
smatra da onaj drugi nije dovoljno jeo, da mu se doslovno napiokrvi i najeo mesa.
Odvratnost tog prizora osuda je siromatva
- imi u pjesmi ne analizira i ne istrauje drutvene korijene siromatva, nego osjeaje
siromanih i osjeaj krivnje zbog obiljeenosti u drutvu, ali i nemoi da se bilo to
promijeni
- Motivi stid, strah, gaenje, osjeaj krivnje
- Vanjska struktura 4 strofe (1.i2.strofa distisi, 3.i4.strofa katrene), stih slobodan,
stihovi razliitih duljina
- U socijalnim pjesmama iz Ciknula o siromasima imi govori o osjeajima siromanih,
o otuenosti, obiljeenosti i osamljenosti ovjeka koji sam sebe doivljava kao stranca
te o nemoi da se to promijeni
36
OPOMENA
- imi opominje ovjeka: ovje pazi/da ne ide malen/ispod zvijezda! Time sugerira
potrebu ljudske tenje za viim ciljevima i idealima, kako bi se osmislio vlastiti ivot, ali
i pobijedila prolaznost. To e biti pobjeda pojedinca koji e umjesto u prah prijei sav
u zvijezde
- Vanjska kompozicija 4 strofe etiri tercine; slobodan stih, nema svih razgodaka
(npr. zareza iza vokativa). Svaka strofa zavrava usklinikom KRIK (ekspresija);
korelativan je s naslovom (imperativ)
- Kljune su imenice opomena, ovjek, zvijezda, svjetlost, pogled, konac, prah to su
kljune rijei koje nose snano konotativno znaenje; to su ozbiljne rijei u ljudskom
ivotu
- Imenice su u antonimskom odnosu posebice prah i zvijezde, tj. kao metafore u
znaenju: smrt, tjelesnost, raspadanje vjenost, duhovno
- ovjek treba ispuniti svoj ivot i postati zvijezda, a u suprotnom postat e prah i nita
- Imperativan ton u skladu je s naslovom pjesme
- Ciklus o prolaznosti i vjenosti, vana tema imieva stvaralatva
- Gradacija -> zvijezda od slabijeg prema jaemu (1. zvijezda u metafori, ivot; 2.
svjetlost zvijezda osjetiti puninu ivota; 3. pred kraj ivota rastajo od zvijezda; 4.
zvijezda u posljednjoj cjelini smrt)
HRVATSKA RENESANSA
- 16. st., a punu afirmaciju doivljava na podruju Italije. U Hrvatskoj se razvija najvie
na podruju Dalmacije. U sreditu je interes za ljude i ivot.
- Renaissance preporod, ponovno roenje
- Uglavnom je usmjerena na petrarskistiku liriku i protutursku tematiku (rasuta
baina)
- Renesansni knjievnici bili su klasino obrazovani
- U naim renesansnim sreditima postojale su gramatike kole u kojima se uio
latinski jezik i pouavala djela klasinih pisaca. Mnogi su se pisci kolovali u drugim
zemljama, najee u Italiji
- Renesansna sredita: Split (Maruli), Dubrovnik (iko Meneti, Dore Dri, Mavro
Vetranovi, Marin Dri), Hvar (Hanibal Luci, Mika Pelegrinovi, Petar Hektorovi),
Zadar (Petar Zorani, Brne Karnaruti)
- Od knjievnih vrsta, razvijaju se lirske pjesme,karnevalske pjesme maskerate,
satirike i religiozne pjesme, epovi (posebice biblijsko-religiozni i povijesni), roman,
pastirske igre, komedije (tzv. uene ili eruditne), drame, crkvena prikazanja
- Razvija se knjievnost NA NARODNOM JEZIKU
37
MARIN DRI
- Iz puanske, dubrovake obitelji. Dobio nadimak Vidra zbog sposobnosti

prilagoavanja raznim ivotnim situacijama. Najstariji dokumenti o njemu govore da
je bio klerik u crkvi. U zrelijim godinama odlazi na studij u Sienu. U ovom je gradu
otkrio umjetnost. Po povratku u Dubrovnik, dobiva mjesto pisara. Dobio je posao
sluge plemiima. U tom vremenu nastaju njegove komedije. Razoaravi se u
Dubrovnik, vraa se u Italiju, ovoga puta u Veneciju, a potom odlazi u Firenzu. Tamo
pie urotnika pisma toskanskom vladaru Cosimu di Mediciju, u kojima kritizira
dubrovaku vlast. Moli ga za pomo pri smjetanju puana u Senat. Na svoja pisma ne
dobiva odgovor te naputa Firenzu, a Dubrovnik ga zbog tog pokuaja nazove
urotnikom. Umire u Veneciji.
- Realistiki slika dubrovako drutvo 16.st. i ukazuje na njegove mane, bavei se
vjeitim antitezama mladost-starost, selo-grad, stvorio je veliku galeriju tipova ljudi,
od starih krtaca i zaljubljenih, rastronih mladia preko razumnih, sposobnih sluga
do rimskih kurtizana
- Djela: komedije (Dundo Maroje, Arkulin, Skup), pastirske igre (Tirena, Venera i Adon,
Griula), pokladna igra (Novela od Stanca), tragedija (Hekuba)
DUNDO MAROJE
- U Dubrovniku Drieva vremena slubeni je jezik bio talijanski. Njime se sluila

vlastela. Bogaenje viih slojeva sve je vie stvaralo razliku meu klasama. Dubrovnik
se uglavnom bavio trgovinom. Prekomjerno troenje na razne provode dovodi do
slabljenja ekonomske moi grada. Vlast iz tog razloga zabranjuje luksuz, to kasnije
Dri u komediji ismijava.
- akavtina 16.st.
- Univerzalno znaenje djela renesansa donosi i novi nain razmiljanja: pojedinac
treba biti umjetnik prilagoavanja, mora imati sposobnost okretanja srea u svoju
korist, ostale kvalitete (obrazovanje, snaga, talent) nisu presudne za ivotni uspjeh,
hedonizam (naslada) i uitak ideal su ljudskog djelovanja, novac je najvia vrijednost,
sredstvo koje omoguuje ivotne uitke
- Dri je spoznao temeljni problem vrline i sree, njihovu povezanost, sukob meu
njima, u kojemu i obian ovjek podlijee neuhvatljivoj stihiji fortune, ili je svladava
vrlinom kojoj se mo temelji na razboru. Tu temu, klju za razumijevanje djela i
drugih komedija, Dri je povjerio pravom protagonistu komedije, Pometu
- Junaci djela nositelji su dubrovake stvarnosti i umjetniki su ivi likovi
- Nedovrena komedija u 5 inova. Pria je to o vrlini i prevrtljivosti fortune te umijeu
svladavanja te fortune uz pomo vrline u vlastitu korist, te odnosu otaca i sinova.
Komedija je nastavak izgubljene komedije Pomet, u kojoj su se pojavljivali isti likovi.
- PROLOG DUGOG NOSA Negromant (arobnjak) Dugi Nos obraa se publici,
dubrovakoj vlasteli, koristei antiteze mladi-stari, ljudi-ene i sl., ime ukazuje na
antitezu kao glavnu okosnicu djela. Govori im o putovanjima po Indijama, gdje je
susreo ljude nazbilj (potene ljude, pritom mislei na dubrovaki puk) i ljude nahvao
(ljude s majmunskim obrazom, vlastela). Navodi da e se radnja komedije odvijati u
38
Rimu. Kroz lice Dugog Nosa progovara sam Dri. Tako je direktno uputio svoju kritiku
vlasteli, bez da za to snosi posljedice.
- DRUGI PROLOG govori ga Pomet-druina (glumci). Navode da se radnja odvija u 6
dana, a upravo toliko trebalo je druini da ju sklope. Dundo Maroje nastavak je
izgubljene komedije Pomet. Pometovci na poetku iznose sadraj Pometa, a zatim i
Dunda Maroja, napominjui da e komedija zavriti u veselje. Iz tog se zakljuuje da
sama fabula nije bitna, ve poruka koju djelo prenosi.
- Radnja se odvija na gradskom trgu u Rimu. Grad je predstavljen kao mjesto raskoi i
uivanja
- Komedija pripada eruditnoj komediji (imitatorskoj). Ovakva komedija potjee iz
antike komedije, gdje se najee imitiralo Plauta. Ona predstavlja dogaaje iz
svakodnevnog ivota, imala je zapletenu radnju, a u njoj je sudjelovao puk koji se
prikazivao u nedolinim situacijama. Cilj joj je bio da zabavljajui pouava. Imala je
uvijek prolog u kojemu se iznosila osnovna fabula i 5 inova. Ono po emu se Dundo
Maroje razlikuje od klasine eruditne komedije jest injenica da na kraju krti starac
Dundo Maroje dobiva zadovoljtinu, tj. novanu nagradu. Na taj se nain Dri umilio
vlasteli koja ne bi prihvatila da ovjek slian njima na kraju bude nasamaren.
- Komedija se temelji na antitezama staro (vlastela, zaostala) mlado (snalaljivi,
puani koji bi trebali ui u Senat) po istom principu izgrauju se i ostale antiteze
- ene su u komediji uglavnom ili slukinje ili kurtizane, ali ovdje nije rije o pogrdnom
prikazivanju ena, ve o realnoj slici Dubrovnika u 16. st.
- POMET TRPEZA predstavlja mudrost Dubrovnika. U djelu on iznosi Drieve
stavove. On je sluga Uga Tudeka koji, nasamarivi sve likove, pokuava izvui vlastitu
korist. Uz njega se vee rije FORTUNA. On smatra da pravi vladar mora imati
sposobnost svladavanja sree i ivotnih prepreka. Treba se prilagoditi vremenu i bit
virtuoz (umjetnik). Biti vladar ne znai imati novaca stav o upravljanju Dubronikom.
On se slui iskrivljenim talijanskim jezikom kako bi ispao uen, a na taj se nain
ismijava dubrovaka vlastela koja je zabranjivala uporabu hrvatskoga jezika u Senatu.
Njegovo umijee upravljanja ljudima proizlazi iz Machiavellijeve knjige Vladar. Pomet
je ovjek nazbilj koji moralno poraava ljude nahvao i zbog toga je pravi primjer
renesansnog ovjeka. Nadimak mu proizlazi iz njegove opsjednutosti jelom i piem,
to se kosi s tadanjim zakonima u Dubrovniku i u ovom djelu izaziva porugu. Vani su
njegovi monolozi jer iznose mudrost koju Dri poruuje svojim sugraanima. On je
jedini lik koji nije podvrgnut poruzi. Usauje u ljude uvjerenje da je svatko kova
svoje sree. On je renesansni ovjek ije se djelovanje temelji na dvaka kljunim
pojmovima renesanse FORTUNI I VIRTU (vrlini). Pojedinac treba biti obdaren
vrlinom da okrene sreu u svoju korist. On je obdaren snalaljivou i moe ostvariti
svoju bit i prirodni sklad i u tom je smislu ovjek nazbilj.
- U radnju je utkana idejna poruka koja se raspoznaje kao komina varijacija
suvremene filozofske misli, posebice iz Machiavellijeve interpretacije pojmova sree i
vrline kao pretpostavke da vladar, tj. jak pojedinac, superioran nad svijetom i
pobjednik nad fortunom, postigne cilj promjenom politikog stanja. Tim je poukama
nadahnuta Pometova akcija. On postie svoj cilj, trijumfirajui, kao ovjek nazbilj, nad
ljudima nahvao. Nije teko spoznati analogiju izmeu Pometove akcije i Drieva
stvarnog djelovanje. Dvosmislenou govora u komediji je raskrinkao dubrovake
senatore kao ljude nahvao suprotstaljene ljudima nazbilj
39
- LAURA ona je antipetrarskistiki prototip Petrarkine Laure. Jedina vrijednost za nju

jesu nakit i dukati, koji pokreu i ostale likove u komediji. Pravo joj je ime
Mandalijena Krkarka, tj. Korulanka. Postala je kurtizana nakon to ju je ostavio
mladi s kojim je pobjegla od kue.
- PERA Laurina suprotnost. Krijui se pod mukom odjeom, ide u potragu za Marom.
Bez njega je spremna ostati neudana i otii u samostan. Svaka njezina rije u sebi krije
duh rodnog Dubrovnika.
- MARO tipian je lik rastronog sina koji naputa oca
- DUNDO MAROJE star je i krt ovjek. ivot je podredio dukatima. Kree u potragu
za sinom, a u biti samo eli povratiti svoje novce. Tipian je predstavnik ljudi nahvao.
- POPIVA u nekim je situacijama slian Pometu. On uzima ivot s njegove povrine,
ne preza ni pred im, smatrajui da e se uvijek nai neko rjeenje.
- BOKILO - sluga Dunda Maroja, ide u red primitivnih sluga iz dubrovakog zalea koji
su iz rodnog sela donijeli sve navike. Na trenutke je zadrt i mrzovoljan. Njegovi
postupci izazivaju smijeh. Uvijek je gladan
- SLUGE Bokilo, Popiva, Pomet, Petrunjela ljudi su nazbilj koji u odreenim
situacijama uzimaju stvar u svoje ruke i odluuju o sudbini svojih gospodara (Pomet
uspije pridobiti Lauru za Uga, Popiva spaava Mara pred ocem, Petrunjela spasi
egzistenciju svoje gazdarice sredivi joj brak s Ugom).
- VLADARI Dundo Maroje, Maro, Ugo, Laura
- Dri je svoje likove oblikovao i jezinom karakterizacijom uz koju je povezano
podrijetlo lica, pripadnost odreenom staleu te nain miljenja. Pomet, ve reeno,
slui se iskrivljenim talijanskim jezikom (makaronskim), pokuavajui se prikazati
uenijim, ali koristi se i narodnim poslovicama kako bi se umilio Petrunjeli.
Dubrovani se izraavaju dubrovakim gradskim govorom, a rimski trgovci (Sadi,
draguljar) i gostioniari govore talijanskim jezikom. Posebno se istie lik Petrunjele,
iji je govor mjeavina hrvatskoga i talijanskoga jezika,a stihovi kojima se esto koristi
u govoru prikazuju je kao vedru dubrovaku puanku.
- Temeljni su motiv u komediji DUKATI
- U jeziku mnotvo talijanizama, germanizama, latinskih fraza, arhaizama, poslovica,
igara rijeima
- Iako izrasta na antikim uzorima (Plaut i Terencije), svu svoju snagu djelo crpi iz
stvarnosti
- Osnovna opreka na kojoj se djelo temelji jest inteligencija-glupost
- Djelo je jedno od remek-djela renesansne knjievnosti; smatra se jednim od najboljih
tekstova na hrvatskom jeziku i jednom od najuspjenijih komedija europske
renesanse
40
EUROPSKA RENESANSA
- Od francuske rijei renaissance preporod, obnova, ponovno roenje

- Obiljeava ju preporod europske kulture 15. i 16. st.
- Najprije u Italiji, a kasnije u ostalim europskim zemljama
- RENESANSNI HUMANIZAM oznaava pristup umjetnosti i znanosti kojemu je u
sreditu ovjek, kao i u antici preporod antike knjievnosti i umjetnosti
- RENESANSNI INDIVIDUALIZAM naglaava da je svaki pojedinac za sebe, ali i da se
razlikuje od drugih; takva misao stvara pojam genija i ideal renesansnog ovjeka
ovjek koji je svestran i sudjeluje u svim podrujima ljudskog interesa
- RENESANSNI STIL - po uzoru na antiku, karakterizira ga odmjerenost, jasnoa i
pregledna kompozicija
- Renesansni svjetonazor u svoje sredite stavlja ovjeka samoga, ne vie odnos prema
boanskome. ovjek postaje aktivan, eli uivati u ovozemaljskom ivotu
- Promjene u svjetonazoru potiu i promjene do kojih dolazi u cjelokupnom ivotu
tadanje Europe: izumi i otkria, ekonomija, razvoj gradova, znanosti, umjetnosti
- Teme su svjetovne
- KNJIEVNI RODOVI I VRSTE: epika utemeljuje se sustav knjievnih vrsta kakav je
ostao do danas (ep L. Ariosto, Bijesni Orlando; roman F. Rabelais, Gargantua i
Pantragruel, M. de Cervantes, Don Quijote; nastavljaju se i neki srednjovjekovni, ali i
javljaju novi tipovi romana: viteki, pikarski i pastoralni), drama srednjovjekovna
crkvena drama stavlja se u drugi plan, a na pozornicama dominiraju UENA KOMEDIJA
(commedia erudita) i KOMEDIJA UMIJEA (commedia dell'arte). Shakespeareove
drame objedinjuju sve tri vrste izmjenu prostora, tj. odstupanje od pravila trojnoga
jedinstva i nizanje dramatinih prizora preuzeo je iz crkvene drame; dijaloge i
monologe koji su stilski i jezino dotjerani preuzeo je iz uene komedije;
prepoznatljive tipove likova preuzeo je iz commedie dell'arte, ali ih je dodatno
okarakterizirao, dajui im individualne crte; esej Michel de Montaigne utemeljuje
esej ili ogled djelom Eseji; lirika dominantan utjecaj petrarkizma, naglasak na tehnici
oblikovanja pjesama (forma), sonet je vrlo popularan oblik, a uz ljubavnu tematiku,
javljaju se i npr. religiozne, moralistike i satirike pjesme (Shakespeare, Soneti)
WILLIAM SHAKESPEARE
- Nekoliko je godina radio razliite poslove oko kazalita te se tako upoznao s

kazalinom tehnikom, glumcima, publikom
- Zahvaljujui talentima i sposobnostima, poeo je dobivati vanije poslove
- Kao lan glumake skupine, pisao je uspjene kazaline komade
- Godine 1594. Shakespeare je glumac i dramatiar u novoosnovanoj glumakoj Druini
lorda komornika, koja je izvodila svoja djela i na dvoru kraljice Elizabete Prve
- Godine 1599. u Londonu je otvoreno kazalite The Globe, kojemu je on i suvlasnik
41
- Godine 1603., nakon smrti kraljice Elizabete, Shakespeareova glumaka druina

postaje Kraljevom druinom
- STVARALATVO: mnoga njegova djela ne mogu se svrstati u odreenu knjievnu vrstu
jer se u njima mijeaju razliiti elementi (komini i tragini), a imaju i specifinu
kompoziciju koja se ne uklapa u odreene knjievne vrste
- Po miljenju mnogih, najbolji je pisac svih vremena
- Njegovi dramski karakteri jaki su ljudi koji su se nali u odluujuim ivotnim
situacijama
- Prikazuje dubinu karaktera svojih likova bogatim pjesnikim jezikom; duboko ponire u
psihu karaktera svojih likova
- Njegove su drame vrlo slojevite mijea fantastino i realistino, tragino i komino
- Ne potuje ni Aristotelova jedinstva vrijeme je radnje uglavnom dulje od jednoga
dana; radnja se ne odvija na jednome mjestu te nije jedinstvena - pojavljuju se
viestruku zapleti
- Stvara pred kraj renesanse, u vremenu kada se mijenja ovjekov svjetonazor, kada on
sumnja u samoga sebe. U nainu knjievnog stvaranja to je vidljivo u spajanju esto
protuslovnih elemenata, to je obiljeje novoga stila, MANIRIZMA. Zbog toga se moe
rei da njegove drame preispituju stare tradicionalne vrijednosti te, samim time,
najavljuju novu epohu - barok
- KRONOLOKI PREGLED NJEGOVA STVARALATVA:
a) 1.razdoblje naukovanje; dolaskom u London upoznaje se s kazalinim ivotom.
Dominiraju tri dramska anra, u kojima se okuao: komedije s plautovnskim
elementima (Ukroena goropadnica, Komedija zabluda, Dva gospodina i
Verone); tragedija Tit Andronik; povijesne drame: Henrik VI., Richard III., Kralj
John
b) 2.razdoblje uspjeno pisanje za scenu, a ubrzo postaje slavnim kazalinim
piscem. Do povlaenja iz javnoga ivota 1611. u svojem je stvaralakom opusu
proao nekoliko faza nazvanih prema dominantnom anru koji u njima nastaje:
LIRSKE DRAME naglaena emocionalna strana likova, raskoan i bogat
pjesniki jezik (Romeo i Julija, San ivanjske noi, Mletaki trgovac)
VELIKE KOMEDIJE razliiti tipovi ljudi (Mnogo vike ni za to, Kako vam
drago, Na tri kralja ili kako hoete); nastaju i povijesne drame te jedina
tragedija u ovom razdoblju: Julije Cezar
VELIKE TRAGEDIJE studije ovjekove prirode, morala i ponaanja;
naglasak je na psiholokoj karakterizaciji likova (Hamlet, Othello, Kralj Lear,
Macbeth); nastaje i nekoliko mranih ili problematinih komedija, koje
su naziv dobile jer se atmosferom i sadrajem te likovima razlikuju od
komedija iz prethodne faze (Sve je dobro to se dobro svri)
ROMANCE spaja se tragino i komino i tako nastaje cjelovita slika koja
bolje prikazuje ljudsku sudbinu; pojavljuje se prirodno i natprirodno, a
likovi dobivaju znaenje simbola (Periklo, Oluja, Zimska pria)
42
HAMLET
- Renesansna drama u 5 inova; izmjena stihova i proze

- Pripada drugom razdoblju Shakespeareova stvaralatva; velikim tragedijama
- SADRAJ:
Nakon smrti danskoga kralja Hamleta, kraljeva suproga Gertruda udala se za njegova
brata Klaudija, nakon samo dva mjeseca, koji postaje novi kralj. Danski princ Hamlet,
nakon to ga prijatelj Horacije izvijesti da se nou na strai pojavljuje duh njegova oca,
razgovara s duhom i doznaje da je njegova oca otrovao vlastiti brat Klaudije. Duh
govori Hamletu da ga osveti osuen je obilaziti nou, a danju biti u ognju sve dok ga
plamen ne oisti od grijeha koje je poinio te da je ubijen dok je u vrtu spavao. Verzija
za dvorane je ta da ga je ujela zmija. Isto tako, sinu otkriva stieve spletke te od toga
trena Hamlet ivi samo za osvetu, pravi se ludim, to svi tumae ljubavlju prema
Ofeliji.
Na dvor stie glumaka skupina. Kako bi provjerio je li ono to mu je oev duh rekao
istina, Hamlet nalae glumcima da izvedu predstavu Miolovka s prizorima koji
prikazuju kako je kraljev brat ubio kralja i zaveo njegovu enu. Klaudije, ne mogavi
ogledati predstavu do kraja, odlazi, to je Hamletu potvrda da je on ubio njegova oca.
Nakon predstave, u kraljiinoj sobi, Hamletov razgovor s majkom prekida ukanje iza
zastora. Mislei da se Klaudije skriva prislukujui njihov razgovor, Hamlet maem
nasrne na zastor, otkrivajui pritom da je ubio Polonija. Nakon toga, stric ga odluuje
poslati u Englesku, u smrt, ali se Hamlet uspijeva spasiti i vraa se i to na dan Ofelijina
pogreba. Ona se ubila zbog oaja i tuge nakon oeve smrti i neuzvraene Hamletove
ljubavi. Zbog svega toga poludjela je i utopila se u rijeci.
Polonijev sin, Laert, vraa se iz Francuske na sestrin pokop i eli osvetiti oevo
ubojstvo i sestrinu smrt. S Klaudijem, koji mu objanjava da je Hamlet ubio Polonija,
smilja urotu. Dogovaraju se da kralj organizira natjecanje u maevanju izmeu
Hamleta i Laerta u kojemu e Laertov ma biti natopljen otrovom, a u jedan od
pehara za okrjepu boraca, koji e biti namijenjen Hamletu, Klaudije e takoer uliti
otrov kako bi bio siguran da e Hamlet umrijeti. Za vrijeme maevanja Hamlet i Laert
rane jedan drugoga, a Laert, prije no to izdahne, Hamletu otkriva kraljevu urotu s
maevima i peharima.
Gertruda grekom popije iz otrovnog pehara te umire, a Hamlet, prije no to i sam
premine, ubada Klaudija maem. Hamlet umirui moli prijatelja Horacija da svijetu
ispria pravu istinu.
Na kraju ulazi Fortinbras, koji ima pravo na kraljevstvo, te odluuje odati poast
Hamletu i tragedija zavrava posmrtnom koranicom.
- Dodir s onostranou: susret s Duhom mijenja Hamleta. Od tog trenutka on eli
dokazati istinu o oevu ubojstvu i osvetiti ga
- HAMLET osjetljiv je i plemenit, u dvojbi kako se boriti protiv zla. Osveta postaje
osnovni smisao njegova postojanja, ona potiskuje ljubav prema Ofeliji, izaziva u njemu
ak i mrnju prema enama koje nisu vjerne i kojima se ne moe vjerovati (kao majci
Gertrudi), jedino svjetlo u njegovu ivotu je prijateljstvo s Horacijem, koje je dokaz da
pozitivne ljudske vrijednosti jo nisu nestale.
Hamleta mue ozbiljna filozofka pitanja o ivotu i smrti. Melankolian i bolan doivljaj
svijeta moe se iitati u njegovim monolozima. Istovremeno, u njemu su oite i
43
proturjenosti u doivljaju svijeta, od poleta mate, vjere u ovjeka, opijenosti, do

razoaranosti i boli
- HAMLET - LAERT (Polonijev sin, Ofelijin brat) i jedan i drugi ele osvetiti se ubojici
svoga oca te dokazati istinu STRUKTURA ZRCALA
- Nain osvete Hamlet najprije glumi ludilo, a njegova majka i stric tumae to ljubavlju
prema Ofeliji. Odglumljeno ludilo posljedica je Hamletova razoaranja u svijem u
kojem ivi, u njegove temeljne vrijednosti (ljubav) i u druge ljude (osobito u majku)
- Predstavom Miolovka ili Ubojstvo Gonzaga Hamlet nastoji izazvati strievu reakciju:
priznanje za vlastiti in. U tome i uspijeva, iako to nije zavretak drame
- PREDSTAVA U PREDSTAVI (Miolovka) esto je isticana kao osobito vaan i zanimljiv
postupak koji je imao utjecaja na kasniji razvoj dramske umjetnosti. Taj je postupak
mogue protumaiti i kao saeti izraz renesansnog svjetonazora (filozofskog,
teolokog), ali moe se i povezati i s antikom, uestalim motivima u
zapadnoeuropskoj knjievnosti, srednjovjekovljem i renesansom
- S jedne strane, umanjena predstava umanjena je replika i zrcalni odraz sredinjeg
motiva (ocoubojstva) primarne predstave, a jedan od tradicionalnih motiva u literaturi
jo od antike upravo je metafora zrcala ta se metafora javlja u drugom prizoru
3.ina, neposredno prije izvedbe umetnute predstave, kada Hamlet, obraajui
seglumcu, kae da je svrha gluma i u poetku i sada bila i jest da dri zrcalo prirodi.
To se moe shvatiti kao svrhu umjetnosti kao oponaanja i odraavanja zbilje,
zrcaljenja. No, moe se rei i da predstava u predstavi slui i za preispritivanje granica
umjetnosti i zbilje
- Postupak predstave u predstavi moe se povezati s jo jednim motivom - metaforom
svijeta kao pozornice ili svijeta kao kazalita. To moe biti protumaeno kao izraz
shvaanja svijeta i ivota kao tragedije/komedije u kojoj svatko od nas igra svoju
ulogu. Odnosno, svjetonazora po kojemu je ovjek lutka u rukama Boga ili sudbine, a
to je vezano uz Hamletovu dvojbu. Ta predstava sama je po sebi iluzija, ali su istiniti
temeljni poroblemi koje prikazuje. U predstavi se ustvari zrcali svijet. Taj svijet koji
Hamlet prikazuje zao je, pun zapletenih odnosa, mjesto u kojem se pojedinac teko
snalazi. Problemi s kojima se ovjek suoava su: osveta, ubojstvo, ljubav, prijateljstvo,
preljub, brak, vlast. Dakle, Hamlet govori i o nama i o naoj stvarnosti
- Moe se onda rei da predstava u predstavi, budui da reproducira i oponaa odnos
publike prema prvoj predstavi, pa time oni kjoi su za stvarnu publiku likovi,
umetanjem predstave i sami postaju publika, promatrai, postavlja se pitanje koja je
zbilja prava (TOTUS MUNDUS AGIT MISTRIONEM itav svijet glumi; to je pisalo na
zastavi Shakespeareova kazalita The Globe)
- TRAGIAN ZAVRETAK ukazuje na nemo pojedinca da iskorijeni zlo (Hamlet), ali i
optimistian stav da zlo mora biti kanjeno (Klaudije). Horacije mora, po Hamletovoj
elji, svijetu ispriati istinu, ali i svjedoiti o ljepoti i vrijednosti istinskoga prijateljstva
- JEZIK I STIL djelo je proeto snanim emocijama, ali i dubokom misaonou, zbog
ega stihovi ove tragedije ostaju aktualni i za suvremenog itatelja; duhovitost koja se
pojavljivala i u najozbiljnijim tragedijama
- Shakespeare je svjedok svoga vremena, ali i ljudskih drutvenih problema uope:
spoznaje o problemima zemlje, vladara, naroda i o njihovim meusobnim odnosima
- Renesansna obiljeja: razliitost, tenja za loginou, kritinost, individualizam,
istinsko poznavanje ljudi i ivota
44
- Tragedija u kojoj se sudbinom danskog kraljevia Hamleta zapravo raspravlja o

osnovnim pitanjima ljudske egzistencije o pravdi i krivnji, ivotu i smrti, ljubavi i
mrnji, vjernosti i izdaji, odnosno, o mogunostima spoznaje apsolutne istine i
djelovanja u skladu s njome
- Iako u tragediji ima mnogo dogaaja, u njoj ipak nema prave dramske napetosti jer je
istina o oevu ubojstvu i potrebi osvete iskazana ve na samom poetku drame, a
teite je djela stavljeno na prikaz psiholokog stanja glavnoga lika, koji se, razapet
sumnjama, stalno dvoji i odgaa izvrenje osvete
- Prvi nastup Hamleta na sceni, odjeven u crno, i koloristiki odstupa od sjaja, bljeska i
bogatstva danskoga dvora, a njegov prvi solilokvij (unutarnji monolog) oituje mrano
stanje njegove svijesti prije prvog susreta s Duhom. Naime, i prije toga susreta, on
razmilja o samoubojstvu
- Hamlet je neodluan, on dvoji o ivotu i smrti. ivot je za njega izgubio svu ljepotu.
Svijet je , kako ga on vidi, poput labirinta u kojem se ovjek ne snalazi. Na lutanje i
usamljenost osuen je zbog spoznaje da su nestale gotovo sve prave, istinske
vrijednosti. Zato je moda i nelogino da na kraju monologa istie svoju spremnost da
- ivi. Ipak, osnovni razlog koji ga navodi na taj odabir je strah od nepoznatog, strah
od smrti. Tako on postaje obian, preplaen ovjek koji se na kraju osveuje i spreman
je umrijeti iz ravnodunosti prema ivotu iz gnjeva prema stricu
- Biti ili ne biti, to je pitanje! stvara niz filozofskih misli i stvaralakih mogunosti.
Upuuje na borbu sa samim sobom jer Hamletova je najvea bitka s njim samim i
pitanjem u njemu, biti ili ne biti, uiniti ili ne, ubiti ili ne. nainom kako je izrekao
pitanje poopio je svoj osobni sluaj, podigao ga na viu razinu: svoju sudbinu
izjednaio je sa sudbinama svih ljudi ovoga svijeta. Izlaz iz ivotnih tekoa, razmilja
Hamlet, ovjek bi mogao potraiti u samoubojstvu, ali ga od takvog ina sprjeava
strah od ivota poslije smrti, a taj bi ivot mogao biti gori od ovoga sadanjeg u
kojemu ovjek mora trpjeti. Odgovoriti na to pitanje u potpunosti nemogue je, ali
moemo se pribliiti spoznaji Hamletove dvojbe: ubiti ili ne strica, odnosno, poiniti
samoubojstvo ili ne, tj. prihvatiti ivot onakvim kakav je ili ne i mnoga druga.
- Hamlet je tragini junak njegov razvoj od tipinog, renesansnog uvjerenja da se
svijet nekako moe popraviti pa do filozofskog, gotovo fatalistikog prihvaanja
ljudskih ogranienja, ljudskog neznanja i uasne injenice smrtnosti, ne predstavlja
samo kritiku svjetonazora renesanse, nego i misaoni komentar stanja ovjeka u sva
vremena i na svim mjestima
- Hamletov lik na poetku je prikazan kao idealni renesansni ovjek uen, plemenit,
vjet na jeziku, uzorna vladanja, lijepa izgleda
- DRAMSKI SUKOBI:
Hamlet - Klaudije Neto je trulo u dravi Danskoj Klaudije je ubojica iji zloin
mora biti kanjen. Lo je vladar jer dvorom vladaju udvornitvo i spletke (pomou ljudi
na dvoru i planira Hamletovo ubojstvo)
Hamlet Gertruda (majka) odraz njegova razoaranja njome vidi se u njegovu
odnosu prema Ofeliji, koju dovodi do ludila i tjera u smrt. Hamlet prezire majku jer je
izdala njegova oca i svoj prezir prema njoj prenosi na cijeli enski rod (Krhkosti, ime ti
je ena!)
45
Hamlet - svijet duboko je razoaran ljudima i svijetom; ivi u nesavrenom svijetu u

kojemu vladaju nepravda, zavjera, licemjerje, la U monolozima razmilja o
osnovnim pitanjima ljudske egzistencije
Unutarnji Hamletov sukob Hamlet jedini spoznaje pravu bit svijeta i ovjeka, ali
istodobno je pun dvojbi kako se boriti protiv zla. Davi obeanje Duhu on eli ipraviti
nepravdu u svijetu i kazniti zloin, ali je svjestan da za to mora poiniti novi zloin i
zbog toga je neodluan. Vrhunac njegovih dvojbi oznaava izreka Biti ili ne biti. Zbog
neodlunosti, pasivnosti, Hamlet je razoaran samim sobom. Za njegovu dvojbu nema
rjeenja i drama zato zavrava tragino.
Hamlet Ofelija ne znajui istinu zbog ega se Hamlet pravi ludim, njegove joj se
rijei ine suludim (Ja sam vas jedno ljubio. / Nisam vas ljubio.) i ne prepoznaje da
su njegove rijei zapravo ifrirane poruke o svijetu i ivotu, nastale kao plog dubokog
razoaranja u svoje blinje i sve vrijednosti u koje je do tada vjerovao
- PORUKA Hamletov tragian zavretak ukazuje na nemo pojedinca da iskorijeni zlo u
svijetu, ali likovima Horacija (prijatelja) i norvekog vladara Fortinbrasa istina i pravda
ipak pobjeuju. Hamlet na samrti trai da Horacije kae istinu o Klaudijevu zloinu, a
Fortinbras e postati novi kralj, ime e se ispraviti davno poinjena nepravda.
- Za razliku od gledatelja 17.st., koji su uglavnom vjerovali u duhove, dananji itatelji
Duha mogu shvatiti na razliite naine: kao oblik Hamletove podsvijesti ili intuicije, ali i
kao utjelovljenje glasina koje su kruile o iznenadnoj kraljevoj smrti
- Hamletovi monolozi mogu se razumjeti i izvan konteksta same drame jer govore o
opeljudskim temama u njima se iznose razmiljanja o ovjeku i njegovim
postupcima, o svijetu koji ovjeka okruuje Dvojbe iza pitanja Biti ili ne biti mogu
se gledati kao filozofsko-egzistencijalistika promiljanja o smislu ljudskog postojanja;
kao etiko-moralna ako ivot ima smisla, tada ima smisla i osvetiti oevu smrt, a
nema smisla oduzeti sebi ivot. S druge strane, ako je ivot besmislena muka, tada je
posve svejedno to inimo i jedini konani spas je u smrti, a samoubojstvo
najjednostavnije izbavljenje. Stoga, o Hamletu se moe govoriti kao o nizu suprotnosti
karakteristinih za dva razliita svjetonazora pesimizam nasuprot optimizmu,
fatalizam nasuprot aktivizmu, pratanje nasuprot osveti
- Pretpostavlja se da je Hamlet nastao na temelju davno izgubljenog komada Ur-Hamlet
starijeg Shakespeareova suvremenika, Thomasa Kyda
KNJIEVNOST 1929.-1952.
- POVIJESNI OKVIR ubijen S. Radi, upostavlja se NDH, poetak 2.svj. rata. Nakon
uspostave nove vlasti, progone se mnogi intelektualci, a politika nastoji diktirati nain
knjievnog stvaranja; doba talijanskog faizma i prodora njemakog nacionalizma.
Javljaju se socijalne krize
- Velik broj knjievnika u politici; meu njima nije bilo jedinstvenosti. Razdvajaju se na
desnicu i ljevicu, a postoji i trea usmjerenost, literatura. Pisci izrazito nacionalne i
katolike usmjerenosti okupljaju se oko asopisa Hrvatska smotra i Hrvatska
prosvjeta. Godine 1945., na kraju rata, pobjeuje ljevica, tj. socijalna knjievnost
46
- asopis Savremenik bio je otvoren svakoj vrijednosti i ideji, a knjievnost je bila

otvorena raznim smjerovima, unato ratu
- Za hrvatsku je knjievnost znaajno smirivanje avangardnih stilova, a kao naslijee
ostaju ekspresivnost, asocijativnost i esejizam u strukturi djela. Slobodniji je odnos
prema formi, javlja se sloboda stiha te je dublji prodor u svijest i podsvijest likova
(unutarnji monolozi)
- Povratak realizma u knjievnost:
UTILITARNI REALIZAM knjievnost ima obvezu baviti se socijalnim temama i baviti
se njihovim rjeavanjem. Vode ga lijevo orjentirani intelektualci. Zanemaruje se
umjetnika strana obrade te tematike. Propagiraju ga asopisi: Kritika, Knjievnik,
Kultura, Izraz. Otpor tom realizmu prua Krlea, koji se zalae za estetsku ulogu
knjievnosti. Po njegovu miljenju, soc. literaturu mogu pisati samo autentini
stvaratelji. Poetak njegova otpora poinje Predgovorom podravskim motivima
Krste Hegeduia, a nastavlja se lancima i polemikama u asopisima Danas i Peat.
Taj se otpor jo naziva i sukob na knjievnoj ljevici. Kulminacija njegova otpora jest
rasprava Dijalektiki antibarbarus
SOC. REALIZAM djela socijalne tematike; posebno zastupljen nakon rata
SOC.-PSIHOLOKI REALIZAM socijalna tema s prikazom unutarnjeg svijeta likova
PSIHOLOKO-ANALITIKI REALIZAM modernizacija realistikog postupka
defabularizacija, iskaz podsvijesti, aoscijacije
MITSKI REALIZAM sadraji se preuzimaju iz stvarnosti, ali se preko tog stvarnog
ambijenta eli prikazati neto univerzalno
- Predstavnici: Tadijanovi, Cesari, Ujevi, Krlea, I. G. Kovai, Katelan, Parun, Balota
- PROZA u ovom se razdoblju stvaralatvo razvija u dva smjera:
1.) djela pisana u duhu soc. realizma (dominantna poetika), ali i romani koji
nastavljaju modernistiku tradiciju i tragaju za novim umjetnikim sredstvima u
prikazu ovjekove svijesti
2.) socijalni realizam obnova realistikog romana; knjievnici ukazuju na socijalnu
nepravdu (drutvena uloga knjievnosti), nastao na realistikoj tradiciji; roman je
dopunjen novim (aktualnim) temama i modernijim nainima oblikovanja
- TEMATSKA PODJELA:
1.) RURALNA TEMATIKA prikaz seoske svakodnevice, regionalizam, folklorni
elementi, irok tematski raspon: od prikaza seoske zbilje do sloenije psiholoke
razrade
2.) URBANI REALIZAM prikaz gradskog ivota, naglaeno ocrtavanje najniih
slojeva, svijet viih drutvenih slojeva i analiza malograanskog mentaliteta
- Proust ima mnotvo oponaatelja, a Faulkner je promicatelj struje svijesti
- Ukidanjem fabule ukida se i pripovijedanje, a nedostatak motivacije utjee na
neodreenost likova
- Razvija se: politiki roman, satiriko-humoristini roman, moderni analitiko-
psiholoki roman (moderni roman meuratnog razdoblja ne osporava potpuno
tradicionalni realistiki roman, ve pokuava ostvariti umjetniku sintezu elemenata
realizma i modernistike instrospektivne proze oblikovane novim tehnikama; TAKAV
JE ROMAN POVRATAK FILIPA LATINOVICZA)
47
- POEZIJA procvat poezije oituje se u obilju pjesnikih imena i individualnih poetika

proizalih iz triju koncepcija: MATOEVSKE (impresionistiko-simbolistike),
IMIEVSKE (ekspresionistike) i EUROPSKE (modernistike)
- Javljaju se i djela s ratnom tematikom (2.svj.rat) I. G. Kovai, Jama
- Vidljivo je eksperimentiranje jezinim mogunostima. Posebna se pozornost poklanja
zvuanju te su zbog toga pjesme teko prevodive
- PROCVAT DIJALEKTALNE POEZIJE koja je nastavak afirmacije dijalektalne knjievnosti
zapoete jo u razdoblju moderne (Krlea,Balota,I.G. Kovai,)
- Prevladavaju pejsani i socijalni motivi vezani uz zaviajne sredine iz kojih su pjesnici
- Predstavnici Ujevi, Tadijanovi, Cesari
MIROSLAV KRLEA
- Roen i ivio u Zagrebu

- 1950. imenovan direktorom Leksikografskog zavoda u Zagrebu, na ijem elu ostaje
do smrti
- 1914. objavio je svoje prvo djelo Legenda ono je oznailo prekretnicu u
hrv.knjievnosti kraj moderne i poetak novog razdoblja obiljeenog ratnom
katastrofom
- Krajem 60-ih godina zavrava njegovo stvaralako razdoblje, kada objavljuje Zastave,
svoj posljednji roman
- Djela poezija: Pan, Tri simfonije, Pjesme I., II., III., Balade Petrice Kerempuha,
Pjesme u tmini ratna lirika
novele: Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars, Novele
drame: simbolistiko-ekspresionistika faza (ciklus legendi) Legenda,
Maskerata, Kraljevo, Kristofor Kolumbo, Michelangelo Buonarroti, Adam i Eva
ekspresionistiko-realistika faza (ratni ciklus) Galicija, U logoru,
Vujak, Golgota
psiholoka faza (analitiko-realistike drame) ciklus o Glembajevima U
agoniji, Gospoda Glembajevi, Leda, te Aretej posljednja drama
romani: Povratak Filipa Latinovicza, Banket u Blitvi, Na rubu pameti, Zastave
eseji i polemike, putopisi, dnevniki zapisi: Eseji, Evropa danas, Deset krvavih godina,
Moj obraun s njima (polemike), Izlet u Rusiju (putopis), Dnevnik
- Krleina ekspresionistika djela (knjievnost 1914. do 1928.) Hrvatski bog Mars,
Kraljevo, Hrvatska raspodija, Legende, Tri simfonije, Galicija, Vujak
- Krleina ostala djela pripadaju razdoblju 1929. do 1952. (Povratak F.L. i Gospoda
Glembajevi, npr.)
- Svojim intelektualnim angamanom snano je obiljeio kulturni i politiki ivot u
Hrvatskoj
- Njegov je opus trajno svjedoanstvo o idejnim i politikim nemirima hrvatske
inteligencije
- Dobro je poznavao europska umjetnika strujanja svoga vremena, a neke je poetike
primjenjivao u svojem djelovanju, ali je istodobno nastojao zauzeti kritiki odnos
prema aktualnim strujanjima, tragajui za vlastitim autentinim izrazom
48
- Pokrenuo asopise: Plamen (1919.), Knjievna Republika (1923.), Danas (1934.), Peat
(1939.)
POVRATAK FILIPA LATINOVICZA
- Prvi moderni roman u hrvatskoj knjievnosti

- Monoloko-asocijativni roman, roman lika, analitiko-psiholoki roman, roman-esej
(neki dijelovi)
- TEMA slika dezintegriranog hrvatskog intelektualca; egzistencijalna tema traganje
za vlastitim identitetom; tema umjetnosti; tema povratka kao tematsko ishodite
romana
- Mjesto radnje Zagreb, Kostanjevec
- Vrijeme radnje tridesete godine 20.st.
- Vremenski, roman obuhvaa svega nekoliko mjeseci proljee, ljeto, jesen
- Osnovni je MOTIV POVRATKA i sve to se u njemu dogodilo, njegova je posljedica
- Filip Latinovicz vraa se nakon 23 godine izbivanja u svoj zaviaj (Zagreb) u potrazi za
vlastitim identitetom. Ve neko vrijeme osjea egzistencijalnu muninu; ini mu se
da ovjekov ivot nema smisla, a svijet oko sebe doivljava kao simultani niz potpuno
nepovezanih pojava. Takav se doivljaj svijeta odrazio i na njegovu umjetniku
prirodu ve neko vrijeme ini mu se da boje gube svoj intenzitet, a za njega kao
slikara to znai gubitak inspiracije i nemogunost stvaranja
- Uz povratak u zaviaj vee se i povratak u djetinjstvo. U dodiru s poznatim
prostorima, mirisima i zvukovima, izviru iz sjeanja epizode koje su obiljeile njegovo
djetinjstvo: Karolinina svadba, odlazak vojnika u rat, ekanje na majin povratak,
posjet bordelu, zatvorena vrata vlastitoga doma, zbog kojih je kao sedmogimnazijalac
ostao na ulici. Svi su ti dogaaji u cjelini povezani likom njegove majke i munim
pitanjem vlasititoga podrijetla
- PITANJE IDENTITETA on je dijete trafikantice Regine i nepoznata oca; on najprije
misli na biskupova sobara, a kasnije se otkriva da je to Liepach. Majka se trudila da se
Filip ne razlikuje od ostale djece, ali samo po vanjskim osobinama izgledom. U
njezinom odnosu prema njemu nedostajalo je topline i iskrenosti. Nakon to je majci
ukrao novac i potroio ga u bordelu, njezina su vrata za njega ostala zauvijek
zatvorena. On odlazi i vraa se nakon 23 godine, a izmeu njega i majke nije se nita
promijenilo. Oni su i dalje stranci majka bi htjela biti blia sa sinom, ali napor joj je
uzaludan. Svoje pravo vienje majke izraava slikom, kada majku oslikava kao klauna,
to je njegova unutarnja vizija nje (ekspresionizam). Odsutnost obiteljske topline
uvjetovalo je: Filopovu preranu zrelost, neuravnoteenost, iskompleksiranost
- PITANJE PRIPADNOSTI DRUTVU ne osjea nikakvu pripadnost drutvu. To najbolje
potvruje njegovo vienje Joe Podravca simbol stoljetne hrvatske zaostalosti. Filip
je dalek i od najnieg sloja koji predstavlja Joa i vieg drutva koji okruuje njegovu
majku (za njega su oni maske koje ive u prolosti i priaju o ispraznim stvarima). Filip
49
eli osjetiti podlogu, eli se osjeati doma, ali ta je njegova elja neostvariva jer on
je OVJEK BEZ NACIONALNOG I OBITELJSKOG UPORITA. Vrativi se u zaviaj, ini mu
se da je nain ivota kojemu je roenjem pripadao zapravo pravi ivot od kojega se
udaljio ivei u europskom velegradu. Meutim, ubrzo uvia da vie ne pripada
takvom tlu (panonskom), da je davno izgubio vezu s korijenima, stran mu je
primitivizam te sredine, njezino nemijenjanje i pasivnost. Boravei u Kostanjevcu na
majinu imanju, upoznaje svijet provincijalne glembajevtine krug oko Liepacha
Kostanjevakog, kojemu pripada i njegova majka. Ta je sredina prikazana ironino, s
jasno izraenim prezirom prema njezinim malograanskim, snobovskim nazorima
- TEMA UMJETNOSTI ona je za Filipa vii smisao ivota, jedina mogunost da se u
graanskom drutvu prevlada ono to ovjeka udaljava od njegove prirode, jedna od
najvanijih vrijednosti u ivotu. To je jedina istoa u ivotinjskom oko nas. On je
ekspresionistiki slikar. Opsjednut je mislima kako izraziti svoju ekspresiju svoj
doivljaj, npr. prostitucije na primjeru golog enskog trbuha; gaenje prema svijetu
promatrajui ljude na ulici kao ubojice i prljavce. Stvarnost doivljava kroz boje,
zvukove i osnovna mu je elja naslikati mnoinu svojih osjetila (zvuk, miris, boju).
Neke motive zato i ne moe naslikati. eli prikazati, npr. smrad koji ljudi nose u sebi, a
ne samo likove tih ljudi. Promatrajui svijet oima slikara, naglaava vanost boje u
doivljajnom svijetu: on eli na slikarskom platnu izraziti slikarski doivljaj svijeta kao
simultanost ovjekove svijesti. U romanu se nalaze brojne digresije o slikarstvu,
uporabi boje, pristupu temi iz pozicije umjetnika. To je roman o umjetniku i
umjetnosti
- LIKOVI:
FILIP LATINOVICZ slikar, na stvarnost gleda slikarski. Razmilja kako bi naslikao
motive koji za zaokupljaju; specifinost je njegova doivljaja u tome da istie detalje i
da mu se ini kao da se cjelokupna stvarnost raspada na detalje, a da nema neke
poveznice koja bi sve te detalje drala na okupu. Svoj odnos prema majci izraava
njezinim potretom. On poput ekspresionistikog slikara ne preslikava vanjsku
stvarnost, nego svoje vienje majke, njezine neprirodnosti, karikaturalnosti,
bezosjeajnosti i hladnou majka nije mogla vjerovati da sin tako moe vidjeti
majku, povrijeena je. On je introvertiran prebire po uspomenama i iznosi vlastita
razmiljanja o ivotu, svijetu, umjetnosti. Prisjea se djetinjstva oivljava
emocionalno bitne dogaaje iz vlastitog djetinjstva jer jo uvijek traga za vlastitim
identitetom; njegovo su djetinjstvo obiljeile duboke traume povezane s
emocionalno hladnom majkom, neznanjem o tome tko mu je otac, ranom potrebom
da se sam snalazi u ivotu, erotskim doivljajem Karoline te povezivanjem tjelesne
ljubavi sa smru, s neim trulim, nedostojnim, mranim. On je i neurastenik
emocionalno rastrojen, napet, i to stanje traje dosta dugo. Posljedica njegove ivane
rastrojenosti jest gubitak koloristinog doivljaja stvarnosti sve mu je sivo i obuzima
ga nemogunost stvaralakog izraavanja, odnosno slikanja. Nihilist cjelokupno je
50
ljudsko postojanje za njega potpuno beznaajno i besmisleno, to je nihilistiki

doivljaj ljudske egzistencije. Dakle, u sreditu je romana Filipova svijest. On je
hipersenzibilni intelektualac, umjetnik, ovjek kojega mui tenja za samospoznajom.
Osjeaj egzistencijalne tjeskobe oduzima mu mo umjetnikog stvaranja. Sav je u
suprotnostima u njemu se sukobljavaju tjelesno i duhovno, umjetniko i racionalno,
primitivno i civilizacijsko
- MAJKA/BOBOKA oba su lika vrlo slina: prikazujui ih na isti nain, Krlea
naglaava njihovu tjelesnost. Njegov je odnos prema tim enama utemeljen na
Freudu i psihoanalizi. Boboka je utjelovljenje nagonskog, ruilakog, utjelovljenje
Filipova razornog tjelesnog impulsa. Ostati s Bobokom znailo bi popustiti nagonu,
odnosno, gnjilim, ranjavim, krastavim porivima vlastite puti
- BALOANSKI postupci su mu motivirani bioloki. On rtvuje svoju graansku
egzistenciju i odrie se svega zbog otkria tjelesnoga. Njime vladaju animalni nagoni
koji kulminiraju u zavrnici romana kada Boboki pregrize grkljan
- FILIP-KYRIALES odnos prema njemu pokazuje podvojenost Filipova karaktera. U
njihovim intelektualnim dvobojima Filipovoj se tezi uvijek suprotstavlja Kyrialesova
antiteza: svaku njegovu misao utemeljenu na umjetnikom doivljaju svijeta Kyriales
rui logikom racionalne svijesti. On je Filipova podsvijest, njegov alter-ego. On je
utjelovljenje Filipova samorazornog ruilakog uma; Filipov nihilizam postaje lik. Filip
mu se teko opire jer Kyriales preuzima od Filipa rastvaranje zbilje u apsurd.
- LJUBAV Boboka je simbol tjelesnog, nagonskog i na trenutak se ini da bi moda
mogla i spasiti Filipa, ali ona je ve upletena u mreu svog odnosa s Baloanskim.
Tako je na kraju romana, nakon Bobokinog ubojstva, krug zatvoren i Filip je opet na
poetku, moda s jo dubljim kompleksima nego prije
- STIL roman je moderno strukturiran s psiholokom (proustovskom) usmjerenou
- Osnovno je obiljeje kompozicije dramska struktura nakon ekspozicije (Filipov
povratak), niu se prostori puni dramatike, a roman zavrava dramatinim krvavim
raspletom
- STILSKA OBILJEJA ROMANA u njemu se ne osporava radikalno tradiciju realistikog
romana, ve donosi sintezu tradicionalnog i modernog. Od tradicije je zadrana
linearna kompozicija s jasno istaknutim dramskim voritima, ali ne minimalizirao
fabulu i u sredite romana stavio ovjekovu svijest. Modernistiko: analitika
introspekcija radnja se premijeta u svijest glavnog lika, ine ju njegova sjeanja,
emocije, razmiljanja, unutarnja proivljavanja, podsvijest.
- Subjektivno vrijeme isprepliu se dva vremenska tijeka prolost (oivljena u
sjeanju, komentira se iz perspektive sadanjosti) i sadanjost (dogaaji u
objektivnom vremenu); isprepliu se prolo i sadanje vrijeme tvorei simultani niz;
esti su vremenski skokovi (sadanjost-prolost-sadanjost)
51
- Izravni unutarnji monolog, slobodni neupravni govor dominiraju. To je

istovremenost dvaju glasova (autorski pripovjeda, lik), to znai da su misli lika
filtrirane kroz misli autorskog pripovjedaa.
- Asocijativna tehnika vanjski poticaj (vizualni, auditivni, olfaktivni) potie oivljavanje
sjeanja, odnosno Filipov dijalog s prolou
- Joa Podravec potie asocijaciju na davnu traumu, posjet frajli. Istovremeno,
razgovarajui s njime uoava zatucanost hrvatskoga ovjeka i neosjetljivost na
umjetnost i kulturu - panonsko blato
- Esejistiki dijelovi este esejske digresije, iji je sadraj vezan uz Filpove meditacije o
umjetnosti
- Defabularizacija fabula nije primarna
- Vanjska se zbivanja promatraju kroz prizmu svijesti pojedinca
- Iznosi se dikrektan odnos junaka prema egzistencijalnim pitanjima
- Kriza Filipa L. poinje kao kriza identiteta to je u sreditu romana
- Osjetilni dojmovi ambijent djetinjstva aktivacija procesa nehotinog sjeanja
dogaaji, susreti, doivljaji iz prolosti oivljavaju u punoj snazi. Znai da su
egzistencijalno bitni. Oivljeni dogaaji, prizori iz Filipove prolosti postaju klju za
razumijevanje vlastitoga bia
- SLIKANJE nije prikazivanje zbilje, nego je izraavanje subjektivne snano doivljene
unutarnje slike. Ne prikazuje privid, ve sutinu. Umjetnost nije mimetika, ve je
simbolika. (Znaajan prizor slikanja gluhonijemog djeaka pored rijeke, s rukama
prema nebu. Ovdje se aludira na ekspresionistikog slikara Muncha i njegovu sliku
Krik)
- KOMPOZICIJA roman se sadrajno moe podijeliti na dva dijela:
1.dio dominira retrospekcija (povratak u prolost)
2.dio prikazuje se kostanjevaka sredina i pripovijedanje tee uglavnom linearno
- OSJETILNE IMPRESIJE KOJE POTIU SJEANJA hladna kvaka (gvozdena) taktilna,
isprani zid vizualno, pekarski naunik s mreom topla peciva; miris emlji, zvuk papua
koje se vuku po asfaltu olfaktivno, auditivno, svjetiljka sjeanje na patnju u
djetinjstvu vizualno
GOSPODA GLEMBAJEVI
- Psiholoka drama iz 1928.

- Analitiko-realistika drama (prema Krleinom stvaralakom opusu)
- Tema je propast bankarske obitelji Glembay, zagrebake patricijske obitelji, u
razdoblju od 1913. do 1925.
- Tematika u podlozi je Barboczy legenda prema kojoj su svi Glembajevi varalice i
ubojice, a njihovi su potomci optereeni obiteljskim naslijeem (animalna, grabeljiva
priroda). Pokazuje napon i pad Glembajevih, koji su potekli od meimurskih seljaka, a
52
zloinima, prevarama i enidbama popeli se na vrh drutvene ljestvice i postali

zagrebaka gospoda.
- Krlea ukazuje na slom Austo-Ugarske Monarhije slom u glembajevskom salonu
odraz je sloma koji zahvaa Monarhija u cjelini
- Radnja se odvija na jednom mjestu u palai imune bankarske obitelji
- Vrijeme radnje nekoliko sati (izmeu 1 i 5 sati ujutro), 1913. suavanjem prostora
i vremena, pozornost je usmjerena na odnose meu likovima, na njihova psiholoka
proivljavanja
- Kompozicija 3 ina
1. in sukob Leonea s glembajevskom okolinom prikazuje se glembajevka okolina
u koju se vratio nakon 11 godina. Komentirajui obiteljske portrete, naglaava
svoj negativan odnos prema toj sredini i svemu to je glembajevsko. Drama se
odvija na dvije razine PSIHOLOKOJ (Leoneov odnos prema glembajevskoj
sredini) i SOCIJALNOJ (sluaj Rupert-Canjeg)
2. in sukob Leonea i oca gotovo je cijeli drugi in posveen odnosu Ignjata i
Leonea te sukoba unutar samoga Leonea (glembajevsko-daniellijevsko). Dramski
se sukob razvija u gradaciji, a prate ga zbivanja u prirodi (munje, grmljavina,
vjetar, kia). Upravo je u ovom inu dramska napetost najvea, pa je tako i ovdje
vrhunac oluje. Konano, sve to dovodi do Ignjatove smrti.
3. in Leone barunica Castelli te baruniina smrt pokazuje se financijski slom
Glembajevih (varalice) te se razrjeava Leoneova unutarnja drama on spoznaje
traginu istinu da je svojom prirodom pravi Glembay iako se cijeloga ivota borio
protiv toga. Na kraju drame u njemu prevlada glembajevska priroda i on ubija
barunicu Castelli. Vrijeme se smiruje, uje se cvrkut ptica dramska napetost
smirena, Leone konano shvaa tko je. (genetsko naslijee od kojega ne moemo
pobjei naturalistiko obiljeje)
- POETAK I KRAJ DRAME SIMBOLIKA drama zapoinje Leoneovom replikom:
Mutno je sve to u nama, draga moja Beatrice, nevjerojatno mutno znakovito je u
upozoravanju na ovjekovo naslijee, nedokuivo, nespoznatljivo i nepodlono
kontroli razuma u Leonea e naslijee na kraju pobijediti, iako on negira svoje
glembajevsko podrijetlo, ono e nadvladati u trenutku kada nee moi savladati svoj
bijes prema barunici te je ubija. Dakle, potvrdit e se da Leone, iako to eli, ne moe
se suprotstaviti glembajevskom u sebi. Jedino je Beatrice drugaija, jedino ona moe
iskupiti Glembajeve. Na kraju ona ostaje sama na pozornici; na pomolu je novi dan
moda i nova nada za Glembajeve TRAGEDIJA S OPTIMISTINIM PREDZNAKOM
U I.inu Fabriczy govori Barboczy legendu, to se vidi i u likovima. Bankar Ignjat
varalica, sin Oliver (iz braka s barunicom Castelli) malodoban poinio razbojstvo,
barunica preljubnica, Leone ubojica; dakle, niti jedan Glembaj ne moe nadvladati
ono glembajevsko u sebi (BIOLOKA MOTIVACIJA CIJELE OBITELJI)
Oeva posmrtna maska - Leone crta oevu posmrtnu masku i svi prisutni smatraju
skicu vrlo uspjenom, a Leone smatra kako nije uspio prikazati oevu donju eljust
koja je za njega materijalizacija glembajevtine podere ju
- LIKOVI
OBITELJ Nacy (Ignjat) Glembay bankar, tajni savjetnik, barunica Castelli druga
Ignjatova supruga, Leone Ignjatov sin iz prvog braka, sestra Angelika udovica
starijeg Glembajeva sina Ivana
53
LEONE u sreditu je dramske radnje. Temom povratka u zaviaj otvara se prostor

za psiholoki sukob (izmeu likova i unutar lika), istovremeno se pokree radnja
otkrivanjem tajni iz prolosti. On je poveznica svih elemenata drame. Vraa se nakon
11 godina na obljetnicu firme Glembay. Razapet je izmeu nagona i razuma; na tu
njegovu unutarnju razapetost ukazuju i dvije ene barunica i sestra Angelika. On je
umjetnik, slikar. Napetih je ivaca; obitelj mu stalno predbacuje da je uberspannt
prenapet. Sukobljava se s ocem; ubojica. Bori se protiv animalnoga u sebi
(glembajevska priroda) koje se javlja u njemu u trenutku kada otac nasrne na njega,
ali tada je jo uspije zatomiti te konano izlazi u trenutku kada ubija barunicu zbog
napada na Angeliku. S druge strane, pokuava odrati svoju daniellijevsku prirodu
(razum) i dokazati sam sebi da nije pravi predstavnik obitelji Glembay.
- ODNOS LEONE-IGNJAT Leone i Ignjat su razliiti Ignjat je poslovan i racionalan
bankar, predstavnik je graanstva koje uiva u raskoi, ovjek kojem je novac
pretpostavka svih vrijednosti, preduvjet ovjekove sree. On je nezainteresiran za
Leoneovo slikarstvo, smatrajui ga bezvrijednim kao i njegov poziv, a Leoneu je kao
umjetniku stran njegov materijalizam, a mrnja se pojavljuje i zbog Ignjatova odnosa
prema Leoneovoj majci. Leone je sruio oevu iluziju sretnoga braka (koja se temeljila
na vjerovanju da ga barunica voli), razotkrivajui njezin preljub sa Silberbrandtom, to
je poetak Ignjatova kraja. Ignjat je Leoneov alter-ego (odnos prema enama)
- BEATRICE (SESTRA ANGELIKA) BARUNICA CASTELLI dva potpuno suprotna enska
lika. Beatrice je olienje duhovnoga, lijepoga, profinjenoga, a barunica predstavlja
nagonsko, animalno u eni, to je Leone odbacio. Barunica se pokuava pribliiti
Leoneu, govorei mu da ne skriva razlog svoje udaje za Ignjata a to je novac.
Meutim, telefonski poziv rui tu njezinu iluziju bogatstva, shvaa da je prevarena i
pokazuje svoje pravo lice. Govori Leoneu to misli i konstatira istinitost Barboczy
legende (Glembajevi su bogata aristorkacija, u ijem ivotu postoji dvojnost izmeu
PRIVIDA (iluzije) bogatstvo, ljepota, mo, srea, i SUTINE (istine) laljivci,
kradljivci, ubojice; rasipnitvo, ludilo, samoubojstva i ubojstva rjeenja su u svim
glembajevskim krizama)
- Ostali su likovi odreeni socijalno i psiholoki. U njihovim se dijalozima otkriva
licemjernost i nemoral drutvenoga druga, kojemu Glembajevi pripadaju
- Roaci Fabriczy umirovljeni veliki upan, Puba Fabriczy njegov sin, odvjetnik,
pravni savjetnik obitelji
- Ostali likovi dr. Altman lijenik, Silberbrandt sveenik
- STILSKA OBILJEJA DRAME klasina dramska struktura 3 ina (potivanje
Aristotelovih jedinstava). Dramska napetost rezultat je dramskoga sukoba (odnosa
meu likovima, sukoba unutar lika). Dramska kompozicija oblikovana je realistiki
dramska napetost raste do najave sukoba u I.inu, preko sukoba otac-sin u 2.inu, do
traginog raspleta u 3.inu (scenski psiholoki realizam).
- KOMORNA (KVALITATIVNA) DRAMA reducirani su sukobi, likovi i ostala dramska
obiljeja s ciljem prebacivanja pozornosti na psihologiju likova
Simbolistiki elementi simbolika enskih likova
Naturalistiki elementi bioloka motiviranost likova (B. Legenda),ono animalno u
ovjeku
54
Govorna karakterizacija likova lanovi obitelji Glembay govore tzv. agramerski

obojenim njemakim jezikom za koji sam Krlea kae da je literarna fikcija
ANGELIKA LEONE BARUNICA CASTELLI

mirnoa nemir
ljepota tjelesna ljepota
razum putenost, tjelesno, nagonsko
moralnost nemoral (mutno podrijetlo,
prostitucija)
DUHOVNO
TJELESNO
Podvojenost izmeu osjetilnosti (ulnosti) i razuma, to je uoljivo u njegovu

odnosu prema dvjema enama
IVO ANDRI
- Predstavnik hrvatskoga ekspresionizma i knjievnosti 1929.1952.

- Rodio se kraj Travnika, a u knjievnosti se prvi put javio 1911. u asopisu Bosanska
vila
- est mu je pjesama uvreno u pjesniku antologiju Hrvatska mlada lirika
- Godine 1961. primio je Nobelovu nagradu za knjievnost
- Do godine 1914. pisao je hrvatskim jezikom, a nakon toga srpskim
- Pripovjeda, pjesnik, esejist
- STVARALAKE FAZE:
1.) do 1920. - pjesme objavljuje u Hrvatskoj mladoj lirici; pie pod utjecajem
impresionizma i Matoa, ali se ve osjea pesimizam koji e vrhunac doivjeti u
zbirkama Ex Ponto i Nemiri. Teme: tjeskoba, usamljenost, strah, tenja za
osloboenjem od vrstih formi
2.) nakon 1920. nakon odlaska u Beograd i u toj se fazi Andri udaljava od hrvatske
knjievnosti. Hrvatski izraz zamjenjuje srpskim, a poeziju zamjenjuje prozom.
Najznaajniji romani: Na Drini uprija, Travnika kronika, Gospoica, Prokleta
avlija. Tematski je zaokupljen rodnom Bosnom, njenom prolou turskoga i
austrijskoga vremena. Dogaaji i naracija temelje se na kronikama i narodnoj
predaji. Fabula je u drugom planu, a u prvom je planu analiza likova i njihovih
unutanjih stanja, pri emu se sudbina pojedinaca povezuje s povijesnim
vremenom i dogaajima
55
PROKLETA AVLIJA (DESPOSITO)
- Naziv je za poznati carigradski zatvor u koji je iz neopravdanih razloga dospio fra

Petar iz Bosne
- Kratki roman izrazito sloene narativne strukture ili dulja pripovijetka iz 1954. godine
- Obrauje povijesnu grau prikazuju se dogaaji iz carigradskog zatvora u vrijeme
Turskog Carstva
- U prikazu zatvora i zatvorenika pisca zanimaju vjene teme: odnos vlasti prema
pojedincu, ali jo i vie pojedinac u odnosu prema svijetu i samome sebi. Konano,
dolazi do spoznaje: Ako hoe da zna kakva je neka drava i njena uprava, i kakva
im je budunost, gledaj samo da sazna koliko u toj zemlji ima estitih i nevinih ljudi
po zatvorima, a koliko je zlikovaca i prestupnika na slobodi. To e ti najbolje kazati.
(prikaz totalitarne drave)
- Kompozicija je prstenasta, a u ulozi pripovjedaa izmjenjuje se nekoliko likova. Tako
jedna od tema djela postaje i samo prianje
- STIL graa je preuzeta iz starih franjevakih kronika; objektivnost, preciznost,
slikovitost, simbolinost
- U njemu se pripovijeda na nekoliko razina pa se moe razlikovati vie pria koje su
hijerarhijski organizirane, od pripovjednog diskurza autorskog pripovjedaa koji sve
dri na okupu, do prie o Dem-sultanu
- Cijelo se djelo moe protumaiti principom kruga (tzv. prie u prii):
1.) fra Rastislav pria o fra Petru
2.) fra Petar pria o Avliji
3.) Haim pria o amilu
4.) amil pria o Dem-sultanu
- Prokleta avlija kao mjesto isto tako ima obiljeje kruga izolirana je poput otoka. Kad
svane dan i kad zatvorenici iziu u dvorite, stvaraju se razliiti krugovi, a svaki ima
svoje sredite. Tako krug postaje simbol ovjekova kretanja i simbol ovjekova ivota
- SADRAJ:
Izlaganje se otvara unutarnjom perspektivom mladia Rastislava koji kroz prozor fra
Petrove samostanske elije promatra groblje pod snijegom. Zima je i prevladava
samo bijela boja. U toj bjelini postoji samo jedna staza - staza kojom je ila
pogrebnan povorka na fra Petrovu pogrebu.
U sobi fra Petra nalaze se fratri koji popisuju Petrovu imovinu. To je uglavnom
raznovrsni alat. Najvie nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je esto priao
dogaaje iz ivota. Tiinu remeti samo priguena prepirka dvojice fratara koji su u
eliji. Mladi se prisjea Petrovih pria, posebice onih o vremenu provedenom u
Carigradu. Fra Petar je zbog nekih poslova pratio fra Tadiju Ostojia, koji nije znao ni
pisati ni itati, na putu u Carigrad. Tamo su ostali godinu dana, ali posao nisu uspjeli
zavriti jer je Petra doekala udna sudbina. Tamonja je policija dola u posjed pisma
56
o progonu vjernika i sveenika iz Albanije koje je bilo upueno austrijskom

internunciju u Carigrad. Pismonoa je pobjegao, a poto u Carigradu nije bilo drugih
sveenika iz tih krajeva, uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da ga
nitko nije ni sasluao. Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija,
kako ga zove narod. Ta avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo
sitnih i krupnih prijestupnika. Od djeaka koji su sa tanda ukrali smokvu do
viestrukih ubojica. Tu dolaze i tzv. prolaznici koji su upueni po kazni kao
prognanici iz zapadnih pokrajina te iz Avlije odlaze kui ili u zatvor u Africi ili Maloj
Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest jedokatnica koje,povezane visokim zidom, zatvaraju
nepravilno, golo dvorite bez trave i s dva-tri krljava stabla. Po danu se zatvorenici
etaju po dvoritu, a po noi odlaze u elije njih petnaestero do tridesetero u jednu.
Ni po noi nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svata dovikuju i svaaju se te esto dolaze
i novi. Po danu svi izlaze iz elija i stvaraju male skupine, gdje priaju o raznim
stvarima. Najvie se ljudi okuplja oko malog ovjeuljka Zaima koji je uvijek priao o
enama i svojim mnogobrojnim vjenanjima. Neki su ga sluali, a drugi su odmahivali
rukom i odlazili im bi on poeo priati. Sam poloaj Proklete avlije bio je udan jer se
moglo vidjeti samo nebo, a grad koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obino je bilo
lijepo vrijeme. Ali kad bi se nekad nebo naoblailo, poeo bi puhati juni vjetar
donosei zadah trulei i smrad iz pristanita. Tada je ludilo bilo zarazno i svi, pa i
najmirniji, postajali su razdraeni i ljuti. uvari su pokuavali izbjegavati sukobe jer su
i oni bili razdraeni, ali bilo je nemogue uspostaviti red. Upravitelj zatvora bio je
Latifaga zvan Karaoz (groteskna linost turskog kazalita sjenki). Otac mu je bio
nastavnik u vojnoj koli. Kao dijete, Latifaga je volio knjigu i glazbu, ali odjednom se
promijenio, ak i fiziki. Napustio je kolu i poeo se druiti s raznim varalicama i
kockarima. Nekoliko su ga puta i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je
upravitelj policije predloio Latifaginom ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin
otac na to je pristao. Tako je Latifaga postao policajac, zamijenik upravitelja Proklete
avlije te, konano, i upravitelj. U hvatanju prijestupnika pomogla mu je njegova
prolost jer je poznavao njihova okupljalita. Latifaga je imao kuu iznad Avlije i
mnogim je putovima mogao doi od kue do Avlije i obrnuto, tako da nitko nije znao
gdje e se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako e se ponaati i uvijek je iz ljudi mogao
doznati one podatke koje eli. este su bile i pritube na Karaoza, ali svi su znali da
samo on moe upravljati Avlijom.
Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zatitio od tunjava, fra Petar je
izabrao jedan zabaeni kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva graanina iz Bugarske koji
su ga primili bez rijei. Fra Petar je zakljuio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili
rtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedei
dan probudio, prvo to je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridolog
mladia bilo je bijelo, blijedo. Oko oiju je imao tamne kolute. Razgovor je poeo sam
od sebe. Mladi se zvao amil. esto su razgovarali, a onda su po njega doli neki
57
straari. Bez rijei su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio
mrav, tanak ovjek. Bio je idov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna
neke stvari o amilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je poeo priati. alim je
bio ovjek mijeane krvi. Otac mu je bio Turin a majka Grkinja. Majka mu se u
sedamnaestoj udala za bogatog Grka. Imali su jedno dijete, djevojicu. Kada je
djevojica imala osam godina, Grk je umro. Njegovi su roaci htjeli prevariti mladu
udovicu i sve joj oteti, ali ona se branila. Otila je u Atenu da bar tamo spasi naslijee.
Kada se vraala nazad, umrla joj je ki. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi
nesreu, ali majka to nije dala. Tada je prvi oficir dao napraviti jo jedan lijes u koji je
stavljen neki teret. Lijes s djevojicom baen je u more, a drugi je dan majci koja ga je
pokopala. Svakog je dana ena odlazila na grob, a bol se postupno smanjivala i tad se
dogodilo neto neoekivano. ena prvog oficira saznala je tajnu o djevojici i ispriala
je najboljoj prijateljici. One su se tada posvaale i da bi se osvetila, prijateljica je tajnu
ispriala drugima. Tako je pria dola i do udovice koja je tada htjela da se baci u
more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli i ovo. Mnogi su Grci prosili lijepu
udovicu, ali ona se na ope iznenaenje udala za nekog Turina, Tahir-pau, i s njim
imala sina i ker. Sin je bio snaan, a ki je umrla u petoj godini od neke nepoznate
bolesti. Majka je umrla sljedee godine. Sin koji se zvao amil sve se vie predavao
knjizi i nauci, a otac ga je u tom podravao. Jedne je zime umro i Tahir-paa, a mladi
je ostao sam s velikim imetkom i bez blie rodbine. Jednog je dana ugledao jednu
Grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali njeni roditelji nisu dopustili da
se uda za Turina pa su je odveli i udali za nekog Grka. Poslije toga amil je dvije
godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i itao knjige. Tada su poele
glasine da su amilu udarile knjige u glavu i da se poistovijetio s nekim mladim
princom. To se proulo i amila je uhitio valija izmirskog vilajeta zato to je dobio
pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji kaljaju sultanovo ime. Kada su uhitili
amila. Mnogi su se pobunili, ali nisu mogli nita napraviti pa je amil odveden u
zatvor.
Karaoz nije volio politike zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Ve drugi dan
ovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod vie vlasti da se amil izdvoji i da mu se da
posebna soba, to je i uinjeno.
Iduih je dana fra Petar hodao dvoritem, ali nije vidio amila, a onda se jednog dana
kraj njega stvorio amil. Obojica su osjetili da se njihovo prijateljstvo povealo.
Odjednom amil pone priati povijest Dem-sultana (onaj s kojim se poistovijetio).
To je bila priao o dvojici brae. Jedan je bio mudriji i jai, a drugi ovjek zle sree. Ta
su dva brata dola u sukob kada im je 1481. g. na bojnom polju poginuo otac. Stariji
brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlai, Dem, koji je bio
guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Dem je na svom dvoru stvorio
krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar pliva i lovac. Bajazit je bio
hladnokrvan i hrabar. Obojica su imala dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se
58
mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Dem je izgubio i pobjegao u Egipat i

ponovno organizirao napad, ali ponovno je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod,
gdje je bilo sjedite nekog katolikog reda i gdje je zatraio utoite. Primio ga je
Pierre dAubusson i doekao s carskim poastima te predloio da ode u Francusku.
Dem je na to pristao, ali kada je doao, nisu ga pustili na slobodu, nego je dran
zatoen u tvrdim gradovima. Oko Dema su se stvorile razne spletke. Bajazit je
dAubussonu dao novce da Dem ostane u zatoenitvu, a papa mu je ponudio
mjesto kardinala. Nakon osam godina Dem je dan papi, a dAubusson je postao
kardinal. Tada umire papa i dolazi novi. panjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim.
Papa mu je morao dati Dema. Papa je to uinio, ali Dem se brzo razbolio i umro.
Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je pokopao s kraljevskim poastima. Dok je
amil to priao, fra Petar ga esto nije mogao sluati i pratiti, ali amil to nije ni
primjeivao. Jednog se dana amil nije pojavio. Haim je fra Petru rekao da su kod
amila doli neki inovnici, da je dolo do svae i obrauna. Ne zna se je li amil
mrtav ili samo premjeten u drugi zatvor. Kasnije je fra Petar esto razmiljao o
amilu. Jednom, dok je tako razmiljao, netko mu je u ruku stavio poruku da e za
dva dana biti osloboen. To se i dogodilo. Odveli su ga u Akru, gdje je ivio osam
mjeseci, a onda je puten i otiao je u Bosnu. I tu je kraj. Od njega je ostao samo grob.
- Tekst zavrava vraanjem na poetnu pripovjednu situaciju: misli fra Rastislava kraj
prozora, glas autorskog pripovjedaa i zvukove popisa fra Petrovih stvari iz susjedne
elije
- ZAIM laov koji pria da je proputovao pola svijeta, enio se mnogo puta, ni sam ne
zna koliko puta (jer stalno izmilja). S nekom od tih ena se usreio, dok su ga druge
odvodile u propast. Naravno, i on je u Prokletoj avliji ni kriv ni duan, iako je, zapravo,
vie puta uhien da krivotvori novac
- LATIFAGA (KARAOZ) otac mu je bio nastavnik u vojnoj koli. Isprva je bio dobro
dijete pa se uhvatio loeg drutva. Zahvaljujui prijateljstvu s upraviteljem policije,
dolazi do upravljanja Avlijom. Prema njegovim razmiljanjima, nitko nije nevin i svi su
krivi. Ako ne moda ovoga trena, bit e u budunosti ili su moda samo pomislili
neto krivo.
Naziv Karaoz dobio je prema liku iz turskog teatra sjena pretvara stvarnost u
kazalite u kojem glumi; pretvara ivot u igru
Preko njegova odnosa prema zatvorenicima, odnosno Avliji, moemo iitati i poloaj
pojedinca unutar drutva u kojemu ivi. Karaoz traga za uporitem koje bi osmislilo
ovjekovu egzistenciju. Intenzivno proivljava muku ivljenja u svijetu bez apsolutnih
vrijednosti, a ujedno i osjea i snaan poriv da sredi taj nesreeni svijet oko sebe.
Traei uporinu toku tog strukturiranja slike svijeta, on polazi od nunosti
priznavanja zla u ovjeku. Tek nakon spoznaje te bitne dimenzije koja odreuje
ovjekovu egzistenciju, mogue je prevladavanje kaosa.
59
- KARAOZ - AMIL amil je uao u krug kojim upravlja Karaoz. Avlija je Karaozov
ivot i za njega je ivot tamnica u kojoj su svi krivi i nevini zajedno. On ivot shvaa
kao scenu na kojoj podjednaku ulogu imaju i svjetlost i sjena. Za razliku od njega, koji
je ovjek akcije, amil je ovjek kontemplacije - on je plemenit, ali pasivan i
nemoan. Zbog razoaranja stvarnou identificira se s osobom i drugog vremena
Dem-sultanom.
U Karaozovim oima, a on gleda oima vlasti, amil je kriv jer je drugaiji, zato je
sumnjiv i opasan i zato strada, iako je kriv samo zato to je iz stvarnosti pobjegao u
san.
amilov se sluaj moe usporediti sa sudbinom intelektualca u totalitarnom drutvu
kojim dominiraju nasilje i bezakonje. Privatna istraivanja i gotovo lirska analogija
osobnog ivota s davnom povijesnom situacijom itaju se sa stajalita vlasti, kao
politika stvar, kao pripremanje pobune, dakle, u posve pogrenom kljuu.
Istodobno se u amilovoj identifikaciji s Dem-sultanom upuuje na ponovljivost
povijesti, dodue, u obliku nemogunosti pravoga, istinskoga ivota ili pak ivota po
vlastitom izboru
- PROKLETA AVLIJA prikaz je totalitarne drave (metonimija turske vlasti) u kojoj su
krivi i nevini zajedno i jednako stradaju (pod turskom vlau ive zatoeni razliiti
narodi). U takvoj dravi postoji samo privid pravde jer vlast uklanja sve koji su, makar
i fiktivno, prijetnja prijestolju. U svom strahu, ta vlast ne moe razluiti stvarnu
opasnost od imaginarne. Karaoz trai priznanje od zatvorenika kao da se bori za
odranje ivota jer zna da je najvanije odrati barem privid reda. Avlija je simbol
tiranije svakoga drutva koje je zasnovano na samovolji pojedinca, a nain vladanja u
zatvoru analogija je nainu vladanja u carevini (sila, strah, dounitvo, nasilje). Slinim
je postupkom Krlea u djelu Baraka Pet Be, iskoristivi prostor ratne bolnice, prikazao
sliku raspadanja Austro-Ugarske Monarhije
- Lik fra Petra ne pojavljuje se prvi put u ovom Andrievom djelu. On je omiljeni
protagonist niza njegovih pripovijedaka iz tzv. samostanskog, odnosno fratarskog
tematskog kruga. Najvjerojatnije je za oblikovanje toga lika posluio stvarni povijesni
lik.
- ivot je kruno kretanje ne znamo kada dolazimo na cilj, ne znamo postoji li on
uope. Moemo ostati na povrini, a moemo i prodrijeti u dubinu. Traimo smisao
unutar vlastita kruga i zbog toga moemo biti kanjeni. Protjecanjem vremena,
krugovi se ire, ali imaju neto zajedniko dekor se mijenja, ali bit ostaje: svaki krug
dotie neko bitno pitanje: ljubavi, mrnje, osvete i pravde, sree, nesree
Novi krug znai i novu perspektivu na prethodni zadaa je knjievnog djela prikazati
probleme proivljene u drugim drutvima i vremenima, kako bismo ih bolje razumjeli
i primijenili tua iskustva i spoznaje u vlastitom ivotu. Bez obzira jesu li ta iskustva
stvarno proivljena ili ne, ona predstavljaju ljudsku istinu, a itajui o njoj, itamo o
sebi
60
- Jedna od tema Andrieva romana jest pria i prianje. Sve o emu doznajemo u djelu
sadraj je neije prie. Saznajemo, tako, da je glavni lik romana ustvari Prokleta
avlija. Ona ivi sama za sebe, sa stotinu promjena i uvijek je ista, ne obazirui se na
bezbrojne pojedinane sudbine ljudi koji kroz nju prolaze.
Osjeaj da je ivot samo tamnovanje u tjeskobnom zatvoru Andri je uopio i izdigao
na razinu univerzalnog, opeljudskog osjeaja
- Andri djelom upozorava na odnos knjievnosti i zbilje, prolosti i sadanjosti, krivnje i
pravednosti
- REALISTIKA RAZINA PRIE: Karaoz upravitelj zatvora kojemu su svi krivi
- ALEGORIJSKA RAZINA PRIE: ovjekova egzistencijalna ugroenost; Karaoz kao
groteskni lik iz turskog kazalita sjena; poistovjeuje ivot i igru. ivot kao tamnica,
ovjek koji je determiniran krivnjom, ivljenje postaje muenje i stradanje, a Karaoz
doe kao sudbina. Avlija je alegorija drutva (totalitarizma) u kojemu je stradanje
neizbjeno, a svijet postaje tek privremeno boravite u kojem ovjek boravi jako
kratko na svome putu izmeu roenja i smrti. Pojedinac (poput lika iz kazalita sjena)
ini ivot svojom pozornicom, a o njegovoj glumi ovisi neiji ivot. Pravda ne
postoji, pravo pojedinca na obranu ne postoji, suda nema, sve je u rukama jednoga
ovjeka.
Strah dominira u oba smjera: vlast-narod i obrnuto
- EGZISTENCIJALNI APSURD ovjekova zadanost zlom koje nosi u sebi. Tijelo kao
tamnica u kojoj je zatoen ovjekov duh.
Krivica, o kojoj govori Karaoz, budui da se moe napraviti u snu ili roenjem moe
donijeti na svijet, bilo bi ispravnije nazvati grijehom, u njegovom filozofsko-
religioznom znaenju. To je, dakle, metafiziki grijeh koji podrazumijeva esencijalnu
predodreenost ovjeka na patnju, stradanje i kaznu. Prema Karaozu, ali i prema
pripovjedau, ljudski je ivot neprestano i bezizgledno ispatanje metafizikog grijeha
sasvim u skladu s bogumilskim uvjerenjem da su svi grijesi smrtni i da nijedan od tih
grijeha nee biti oproten.
Avlija, tako, postaje metafora materijalno-tjelesne stvarnosti, onako kako je vidi
tradicionalno metafiziko miljenje tijelo, tj. svijest jest tamnica u kojoj biva zatoen
i muen besmrtni duh.
Svojom prolaznou, carigradska tamnica sugerira sumornu sliku svijeta kao
privremenog i munog boravita u kojem se ovjek kratko zadrava na svom
metafizikom putu izmeu roenja i smrti.
Simbolika Proklete avlije turske tamnice - snana je simbolina projekcija ovjekove
zadanosti egzistencijalnim apsurdom, negativitetom, zlom koje ovjek nosi u svojoj
vlastitoj prirodi
- Na leksikom planu autorski pripovjeda nadzire naraciju umetnutih pripovjedaa.
Njegom je diskurz oblikovan tokavskom ekavicom.
61
Mladiev pogled kroz prozor ispripovijedan je isto tako, dakle, bezimeni mladi nije
doao do glasa. On je samo posluio za ulazak u pripovjedni svijet.
Dijalog fratara na bosanskoj je tokavskoj ijekavici. Fra Petar govori isto tako.
Meutim, njegova je pria o zbivanjima u Avliji ispripovijedana autorovim jezikom.
Tako govore i svi likovi i pripovjedai u prostoru Avlije, a u dijalokim dionicama i fra
Petar
- Djelo zavrava osvrtom na nitavilo, prazninu i beznae: I tu je kraj. Nema vie nieg.
Samo grob meu nevidljivim fratarskim grobovima- () Ni ljudskih zala, ni nade i
otpora koji ih uvijek prate. Nieg nema. Samo snijeg i prosta injenica da se umire i
odlazi pod zemlju.
Na kraju djela opet emo se vratiti na poetak autor nas na taj nain upozorava na
smrt, na bjelinu i prazninu, na ljudsku prolaznost. Usprkos bogatom ivotnom
iskustvu pojedinca, nakon njegove smrti sve se svodi na prebrojavanje predmeta
kojima se ovjek tijekom ivota sluio. Zato je temeljno iskustvo koje proizlazi iz
ovoga djela iskustvo o relativnosti svijeta, krivnje i grijeha
KASNI MODERNIZAM PROZA U TRAPERICAMA
- Proza u trapericama (eli se rei da su traperice stav, a ne hlae) naziv za popularnu

prozu koja nastaje 60-ih godina 20.st. kao opreka intelektualistikoj prozi. Naziv je
dobila po trapericama odjevnom predmetu tipinom za mladu generaciju koju ta
proza opisuje. Zaetnikom se smatra Amerikanac David Jerove Salinger romanom
Lovac u itu
- Obiljeja mladi, inetligentni ljudi bez ciljeva, planova i sigurne budunosti;
nezadovoljni su svijetom, ali su neangairani, apolitini i cinini
Ograuju se od malograanske kulture koju doivljavaju kao kulturu odraslih, to je
apsurdno jer su i sami odrasli
Afirmiraju kulturu filma, stripa, rok glazbe i dinsa
Pripadnost nekoj drutvenoj skupini zamjenjuje se pripadnou klapi (drutvu, ekipi)
Klapa namee odreene uloge i modele ponaanja
Sveznajui pripovjeda zamjenjuje se nepouzdanim koji pripovijeda u 1.licu i sve
komentira iz vlastite perspektive, proputajui ono to bi bilo vano i to bi dogaaje
prikazalo u drugaijem svjetlu
U jezik se unosi sleng, kolokvijalni urbani govor i dijalekt
Pretvaranje protiv hipokrizije (pretvaranja odraslih) i zloe pripovjeda izraava
nepatetinim djeakim argonom punim ivosti i humora
U sreditu je romana svijest i podsvijest lika
Fabula je reducirana jer je sve podreeno prikazivanju psiholokog stanja lika
62
Nema nizanja epizoda koje sugeriraju protjecanje vremena javljaju se samo

fragmetni zbivanja, a u cjelinu ih povezuje lik
Likovi su introvertirani, okrenuti svom unutarnjem svijetu
esto se kao pripovjedna tehnika javlja unutarnji monolog
DAVID JEROME SALINGER
- Roen u New Yorku; ameriki pisac

- 1940. poeo je objavljivati prie u asopisima
- Sudjelovao je u 2.svj.ratu (neka su mu djela nastala na temelju toga iskustva)
- Nakon demobilizacije vezao se uz knjievni asopis The New Yorker, u kojemu su
objavljene gotovo sve njegove kasne prie
- Slavu i priznanje kritike stekao je romanom Lovac u itu (jedini njegov roman)
- Napisao je jo i 13 pripovijedaka
- Od 1956 prestao je objavljivati tekstove, ali njegov ivot jo uvijek izaziva zanimanje
medija i povremena nagaanja o razlozima njegova povlaenja iz javnog ivota
LOVAC U ITU
- Moderni roman
- Roman odgoja, odnosno roman o odrastanju
- Roman cijelog tipa poslijeratne proze nazvane proza u trapericama ili jeans-proza
- KOMPOZICIJA roman je pisan kao ispovijest u 1.licu, pripovijedanje je linearno s
mnotvom epizoda i mnogobrojnim digresijama koje slue karakterizaciji glavnog lika
Poetak je obiljeen retrospekcijom. Holden Caulfield opisuje krizu koju je proao
prologa Boia
Opisi prostora imaju simbolino znaenje, npr. na poetku je Holden u hotelima i
barovima, to ukazuje na njegovo nesnalaenje, otpor i bijeg jer se nalazi tamo gdje
mu nije mjesto. Pred kraj romana radnja se odvija s mumijama i na djejem igralitu,
koje ukazuje na to da je drutvo odraslih kao svijet mumija, odnosno elju da se vrati
u djetinjstvo. Promatrajui sestru na igralitu, istie elju za povratkom u njezine
godine, to isto tako dovodi do zakljuka da vie ne pripada ni svijetu djece
(izgubljenost u vlastitom tijelu, ne zna gdje mu je mjesto. Premlad je da bi bio
odrastao, a prestar da bi bio dijete)
- Roman je pria o srednjokolcu koji je pobjegao iz internata. On je dijete imunih
roditelja, ima starijeg brata D.B.-a koji je uspjean u Hollywoodu i ima mlau sestru
Phoebe koju voli vie nego ikoga drugoga. Mlai brat Allie umro je od leukemije, to
je jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega, bio mu je uzor i o njemu
govori pun ponosa. Holden je izbaen iz tri kole. Na kraju ga izbacuju i iz kole
Pencey Prep zbog nerada i neuspjeha. Iz kole je trebao otii poetkom boinih
praznika, no odluuje otii ranije, nakon posjeta profesoru iz povijesti i tunjave s
63
cimerom Stradlaterom. Boji se reakcije roditelja pa ne odlazi kui, nego u hotel u New
Yorku, u kojem upoznaje negativne pojave u svijetu koji ga okruuje (suoava se s
nonim ivotom, barovima i prostitucijom). Susree i bivu djevojku Sally, koja ga
nikako ne moe shvatiti. Takoer posjeuje i svoju sestru. Spreman je otii na zapad,
ali se prije toga eli oprostiti sa sestrom. Ona eli poi s njim pa se posvaaju. Nakon
svae odlaze u ZOO, zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir. Tim
prizorom zavrava Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasno izraava o
oekivanjima u budunosti i mogunostima prilagoavanja svijetu.
- Pria se pripovijeda iz perspektive 16-godinjeg djeaka i odraava nain na koji on
vidi i doivljava svijet
- Vrijeme radnje predboino vrijeme, 40-e godine 20.st., u razdoblju od tri dana
subote, nedjelje i ponedjeljka
- Radnja ne tee kronoloki (nema uzrono-posljedinog slijeda, nego ovisi o
subjektivnim proivljavanjima lika; tijek se radnje prekida asocijacijama i
monolozima)
- Holdenov odnos s roditeljima nije ba najbolji. Jako ih voli i priznaje da mu se teko
vratiti kui nakon to je izbaen iz kole. Govori da su mi roditelji oduvijek osjetljivi
- Holden se esto usporeuje s bratom i sestrom i govori za sebe da je glup i lud te da
je on jedini neuspjean u obitelji. Nema mnogo prijatelja. Izdvaja Stradlatera
(pametan i dobar ovjek, ali veliki enskaro), Ackleyja (opisivao ga je kao uasno
dosadnog, ali mu je svejedno nedostajao), Jane Gallagher (draga prijateljica, ak i
tajna ljubav. Na njoj je sve volio, ak i njezin nain kartanja; spominje ju kroz cijeli
roman)
- HOLDEN CAULFIELD - voli filozofirati, komentirati razliite teme, jako je nesiguran u
sebe, kae da esto lae, koristi se ironijom, stalno nosi crvenu lovaku kapu (nosi je
stalno okrenutu naopako), ime oznaava bunt protiv vladajuih normi i tradicije. Na
sve to je karakteristino za njegovu dob gleda podcjenjivaki i cinino. Njegovi
vrnjaci nezreli su tinejderi, dok sebe doivljava zrelijim i starijim zbog nekoliko
sijedih pramenova kojima pokuava prikazati se odraslim. Redovito pokuava u
barovima naruiti viski, to mu ne polazi za rukom jer odrasli ljudi prepoznaju njegovu
nezrelost.
- SIMBOLIKA NASLOVA odnosi se na krivo izreen stih lirske pjesme Dolazei iz ita,
Roberta Burnsa ako netko ulovi nekog dok kroz ito ide.. to je nevina misao
izroena iz ideje da se zatite nevini. U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana
u cijelom se romanu govori o Holdenovim eljama, o onome to voli ili ne voli. Tako je
Holden jednom Phoebe priao to bi on elio postati. Rekao je da bi elio postati
lovac u itu, ali takav lovac kojemu bi bila dunost loviti malu djecu koja se sluajno
zatravaju u provaliju. To je povezano s pjesmom: ako netko sretne nekog dok kroz
ivot ide. Holden sebe zamilja kako stoji u polju ita u kojem se igraju djeca. U
njegovoj matariji, na kraju tog polja, nalazi se provalija. On bi stajao u tom polju i
64
pazio na djecu koja bi se previe pribliila rubu i uhvatio ih da ne padnu u provaliju

odraslih i zrelosti. Kako on kae, on bi elio biti lovac u itu. Ovo je metafora za
djecu koja gube svoju istou i nevinost te odrastaju i pretvaraju se u prevarante koje
Holden toliko prezire. Ono je neobian, ironian dio knjige jer bi Holden htio
spaavati druge, a ne moe spasiti sebe
- U knjizi se obrauje i tema pretvaranja. Holden prezire neistinitosti i lane namjere i
tijekom romana on razabire sve prevarante na koje nailazi
- Kao tinejder kojeg mue njegovi osjeaji i neuspjesi, on vjeruje da svi uspjeni ljudi
na koje nailazi i koji misle da su sretni, zapravo su glupi i neznalice. Ne nailazi na
mogunosti da ljudi imaju razloge zato se ponekad ponaaju kako se ponaaju. On ih
i dalje naziva prevarantima, a njegova je procjena ljudi u cijelosti bez ikakvih pravih
razloga i dokaza, tj. on se pretvara da je on jedini iskren i da vidi ono to je stvarno i
to ostali ne vide, samo da bi dobio barem mali osjeaj pravde
- Ironija je u tome to je Holden jednako velik prevarant kao i ostali ljudi to ga
okruuju: lae, pretvara se, daje nerazumne i brze zakljuke i pretpostavke bez
ikakvih pravih dokaza
- Holden je idealist, osjeajno nezreo i nesposoban prilagoditi se ivotu i realnosti i
posljedicama odrastanja. Sebe smatra muenikom, rtvom svijeta, samo da bi
opravdao svoju izoliranost i nesposobnost suosjeanja i razumijevanja drugih
- STIL Holdenovi sarkastini komentari doprinose humoru. Nain pripovijedanja
struja svijesti (protagonist pria priu bez kronolokog slijeda, ubacujui injenice i
misli kako ih se sjeti)
KASNI MODERNIZAM - EGZISTENCIJALIZAM
- od 40-ih do 70-ih godina 20. st.

- avangardne tendencije i dalje postoje, ali ne dominiraju. Javljaju se i pokuaji obnove
realistike proze
- obnavlja se dijalog s tradicijom, knjievnici se vraaju temama: odnos pojedinca i
drutva, pojedinac u suvremenoj civilizaciji, smisao postojanja knjievnosti, smisao
ljudske povijesti
- u prozi se javlja egzistencijalistiki roman
- u drami se javljaju epski teatar i teatar apsurda (antidrama)
- glavni predstavnici egzistencijalizma: Sartre, Camus i njemaki filozof Heidegger
- egzistencijalizam je knjievni i filozofski pravac u 20. st. Polazina je misao da se
ljudstko postojanje razlikuje od postojanja ostalih ivih bia. To je filozofija prema
kojoj ljudska egzistencija nije unaprijed odreena nekom zadanom ljudskom biti
(esencijom), ve je uvijek stvar osobnog izbora i osobne odgovornosti. Dakle, nije
unaprijed odreeno to smo, ve smo ono to od sebe sami uinimo.
65
- Osniva je egzistencijalizma kao filozofsko-knjievnog pokreta Sartre, a njegov roman

Munina najbolji je gezistencijalistiki roman
- Osnovni su egzistencijalistiki pojmovi:
EGZISTENCIJA ljudsko postojanje, nain postojanja sprecifian za ovjeka
ESENCIJA bit, ljudska priroda
SLOBODA samoodreenje
ALBERT CAMUS
- Francuski knjienik roen u Aliru

- Dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1957.
- Njegov se knjievni rad dijeli na:
a) fazu apsurda (filozofski esej Mit o Sizifu i roman Stranac)
b) faza pobune (esej Pobunjeni ovjek, romani Kuga, Pad)
- Za razliku od Sartrea, Camus se nije elio javno politiki eksponirati, smatrajui da
moe djelovati na drutveni ivot kao knjievnik
- Njegov je doivljaj svijeta nihilistiki svoje postojanje doivljava besmislenim i u
njemu se javlja osjeaj apsurda: IZVJESNOST SMRTI=BESKORISNOST IVOTA=APSURD
(besmislenost ivota i svijeta)
- Temeljni je ljudski stav otpor protiv apsurda jer ovjek mora svome ivotu dati smisao
- Apsurd je za Camusa potpuna odsutnost nade (koja nema nita s oajem), stalno
prikraivanje (koje ne valja mijeati s odricanjem) i svjesno nezadovoljstvo (koje se ne
moe izjednaiti s mladenakim uzbuenjem)
STRANAC
- Tema: prikaz ivota kao besmislenog i apsurdnog (ovjekova otuenost ovjek kao
stranac u svijetu)
- Roman lika
- Kompozicija: roman je podijeljen na 2 dijela: 1.)Mersault kao slobodan ovjek
(zavrava ubojstvom Arapina)
2.) Mersault u zatvoru i suenje
- MERSAULT je predstavnik otuenoga ovjeka: doivljavajui ivot kao besmisleno

postojanje kojim vlada sluaj, on je otuen od drutva. Ravnoduan je prema svim
njegovim institucijama. To je ovjek koji ne pokuava objasniti dogaaje iz svoga ivota,
koji nita u ivotu ne pokuava promijeniti jer ga okruuje la, on je svjestan apsurda
vlastitog postojanja i zato je stranac u svijetu u kojemu ivi.
66
- on je stranac jer ne prihvaa igru, tj. ivot kakav mu nudi drutvo pa je stoga
stranac za drutvo, nije plakao na majinu sprovodu pa se ponaao kao stranac, ide u
kino gledati zabavni film, a poslije toga s njom u krevet iako je tek nedavno pokopao
majku. Njegove posljednje misli pred pogubljenje bile su: Da bi se sve konano zavrilo i
da se ne bih osjeao toliko usamljen, ostalo mi je poeljeti da na dan moga pogubljenja
bude mnogo gledatelja i da me oni doekaju s povicima mrnje
- u Mitu o Sizifu Camus je rekao da Sizifa treba promatrati kao sretnog ovjeka zato to
istodobno i prezire sudbinu koju su mu namijenili bogovi i prihvaa je kao vlastitu
sudbinu. U tom je smislu i Mersault sretan: prezire ono to mu se dogodilo, ali prihvaa
to kao vlastitu sudbinu, ne opire se smrti, veseli joj se jer je ona jedina izvjesna.
- karakterizacija lika (tehnika redukcije) Camus unosi promjene u karakterizaciju lika:
psiholoka razrada lika izostaje. Da bi prikazao Mersaultov ivot, Camus se koristi
TEHNIKOM REDUKCIJE svodi njegov psihiki ivot na elementarno, tj. na osjetilne
dojmove. Tako se lik kree samo u jednoj vremenskoj dimenziji u sadanjosti
- iz Camusova predgovora romanu Stranac predodba o Mersaultu bila bi tonija kad bi
se itatelj zapitao u kakvoj to igri Mersault ne eli sudjelovati. Odgovor je jednostavan:
on ne eli lagati. Lagati ne znai rei samo neto to nije. To znai, rei vie nego to jest i
vie nego to se osjea.
- Mersault govori ono to jest, odbija prikrivati svoje osjeaje, a drutvo se zbog toga
osjea ugroeno. Trae, npr. od njega da kae kako ali zbog poinjenog zloina.
Meutim, on im odgovara da osjea vie nezadovoljstvo nego pravo aljenje i ta ga
nijansa stoji glave.
- glavni lik za Camusa nije izgubljeni bijednik, nego ovjek jadan i gol, zaljubljen u sunce
koje ne ostavlja sjene.
- daleko od toga da je on bez trunke osjeajnosti. On osjea strast, duboku strast zato
to je ilava, strast za apsolutnim i za istinom. Rije je o istini koja je jo negativna, istini
da se bude i osjea, ali istini bez koje ovjek nikad nee moi nadvladati sebe i svijet.
- ideja romana ovjek je stranac u svijetu u kojem ivi, on eli objasniti taj svijet, ali
svijet se odupire ljudskim objanjenjima i racionaliziranjem. Iz tog nastojanja da se
objasni svijet i opiranja svijeta ovakvom objanjenju, raa se apsurd. Zato ne postoji
nada i izvjesna je jedino smrt (besmisleno je opirati joj se jer je ona jedina izvjesnost u
ivotu)
STIL:
- fabula je jednostavna; svedena je na iznoenje dogaaja vezanih uz Mersaulta
- pripovjeda je u 1. licu (ali objektivno iznosi dogaaje)
- roman graen tehnikom SOLILOKVIJA monolog koji podrazumijeva odsutnost drugih
lica
- nema psiholoke karakterizacije lika
67
- tehnika redukcije Mersaultov ivot svodi se na iznoenje osjetilnih dojmova. On te

dojmove ne komentira. Jedino ih registrira, zato pratimo samo njegovu sadanjost
- nema filozofskih digresija u kojima bi Camus pokuao objasniti svoju filozofiju apsurda
- stilski je pisan u jasnim, preciznim i kratkim reenicama
- roman je slian Kafkinim romanima, ali ne po stilu pisanja, ve po doivljaju svijeta
- MERSAULT - SIZIF svakodnevno radi poslove koji nisu smisleniji od Sizifova (koji je
osuen gurati kamen na vrh, svaki dan ponavlja svoj posao iako je svjestan da nikad
nee prebaciti kamen preko vrha; njegova je snaga u tome to je svjestan besmislenosti
svoga napora. On je OVJEK NAVIKE), svakodnevno radi iste radnje, ravnoduan je,
nema ivotni cilj, nema nade, nema emocionalnu stranu, nema uporite u obitelji, ne
istie svoj nacionalni identitet, nakon to je osuen zbog ubojstva, ne pokuava dokazati
svoju nedunost. Miri se sa svijetom i ivotom. On prihvaa apsurd sretan je jer shvaa
da njegovo postojanje u svijetu nema viega smisla izvan njega samoga.
- MERSAULTOV RAZGOVOR S ISPOVJEDNIKOM vidljiva 2 svjetonazora:
a) ispovjednikov ovjek u ivotu grijei, pred Bogom se treba osloboditi grijeha, u
ivotu treba prihvatiti vjeru koja donosi nadu u vjeni ivot i donosi utjehu
b) Mersaultov ne vjeruje u Boga i ne zanima ga pitanje postojanja Boga, osjea strah
pred nepoznatim, ivi u uvjerenju da e u potpunosti umrijeti, sretan je usprkos injenici
da e biti okrutno ubijen (smrtna kazna), nema nade, prihvaa svijet onakvim kakav jest,
shvaa da je jedini smisao unutar njega samoga
- MERSAULT DRUTVO on je stranac u svijetu u kojemu ivi. Iako ga razumije,
svjestan je apsurda u svijetu i prihvaa ga. Drutvo krase lani moral i dvolinost
Mersault zapravo biva osuen jer nije plakao na majinu pokopu. Konana smrtna kazna
morala je doi jer kad bi drutvo razumjelo Mersaulta, to bi znailo da bi se ono moralo
promijeniti, kao i ljudska svijest, a to je jednostavno nemogue. On je neuobiajena
pojava u rutiniranome svijetu, te samim ti strano tijelo koje treba biti odbaeno i
osueno na samou i smrt. Iz tog razloga, lake je osuditi Mersaulta nego mijenjati
ljudsku svijest
- on umire za istinu (usporedba s Kristom) ne donosi spas ovjeanstvu, uvia bit
ivota i miri se s tim, po tom je uzvien i gotovo svet
- Mersault je shvatio apsurd ivota koji ga okruuje. On je probuen jer ne trai smisao
izvan sebe. Zato mu ne treba vjera, on je sretan usprkos injenici da e drugi dan biti
pogubljen. To znai da postoji srea u apsurdu ako ovjek prihvati da njegovo postojanje
u svijetu nema vieg cilja izvan njega samoga
- okvir romana ini SMRT (poetak saznanje o majinoj smrti, kraj njegova smrt) to
dovodi do spoznaje da je ona pratitelj ivota
- neke epizode iz 1. dijela (bezazlene situacije) argumenti su protiv naruenih normi na
suenju. Npr. puenje kraj majina odra i ispijanje bijele kave, odlazak u kino s Marijom
- presuda na suenju donesena je prije poetka procesa, a samo zato jer se glavni lik nije
ponaao u skladu s navikama drutva.
68
- MOTIV SUNCA I PREJAKE SVJETLOSTI sunce se provlai kao crvena nit u vidu
gradacije kroz djelo gdje god je piscu potrebno objasniti i umjetniki uobliiti postupke
svoga junaka, a koje nee razumjeti ni sud ni publika ( na pokopu majke, kada ubija
Arapina). Istie da je za poinjeno ubojstvo krivo sunce (na majinom pokopu zamarao
ga je sjaj svjetlosti po zidovima, svjetlost s elika noa pogodila je Mersaulta u elo, u
obrani pred sudom govori da je sve to bilo zbog sunca)
- Mersaultov je odnos prema drugim ljudima ravnoduan, poslovan, povran, fiziki;
bez dubljeg odnosa s ijednim ovjekom
69

Esej Viša 2015 2016 1 1 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Esej Viša 2015 2016 1 1 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

HRVATSKI JEZIK

ESEJ -VIA RAZINA

Pripremile: D. Stankovi, prof. i I. Stipi, prof.

- lat. realis stvaran (stvarno, istinito)

- Fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja. Fabuliranje je podreeno oblikovanju

FJODOR MIHAJLOVI DOSTOJEVSKI

- uz Tolstoja, najvei je predstavnik visokog ruskog realizma

- psiholoki roman nove pripovjedne tehnike unutarnji monolog (za oslikavanje

- RODION ROMANOVI RASKOLJNIKOV glavni lik, bivi student prava koje se

g) plemenita ena, tzv. ruska dua (Dunja, Sonja)

- Trajanje od 1880./81. do 1892./95. (1880. u knjievnost ulazi nova generacija pisaca;

- podnaslov Povijest jedne patricijske obitelji

d) kulturni odgoj, kolovanje

- austrijski pripovjeda, praki idov

- Pripovijetka nastala uoi Prvog svjetskog rata

- Uveo je naelo da iznenaujue nikoga ne iznenauje. Njegovi pojedinci sa zbiljom ne

zatajio da je sauvao dio imetka te je na Gregorova plea svalio uzdravanje obitelji i

vizije. Kafka iznenauje jasnim stilom i jednostavnim realizmom kojim opisuje

DRUGA MODERNA (1952.-1969.)

- Naziva se drugom modernom jer joj je s modernizmom (1892.-1914.) zajednika

praznina, rasap stvarnosti. argonska poezija s urbanom tematikom te idejno

- Radnja se odvija u predratnom Zagrebu (2.svj.rat)

jednog ovjeka i onemoguava pojedincu da se spasi. Odisej je prevario Kiklopa, a

- Roman sadri elemente svih knjievnih rodova i moemo ga povezati s mnogim

- Problemi vidljivi u djelu traganje za smislom ivota (ovjekova razapetost izmeu

- Iako razliiti po svom statusu i razmiljanjima, Ugo, Melkior, Fernando i Maestro

- Traje od 8.st.pr.Kr. do 5.st.

- Pridjev klasian ima vie znaenja: istoznanica za antiku njime se obiljeava

- DIJELOVI GRKE TRAGEDIJE:

- Znaenje: tragediji daje konaan oblik

ANTIGONINA MOTIVACIJA KREONTOVA MOTIVACIJA

voena ljubavlju pokree ga mrnja

- Izvorite Antigone u starogrkoj je legendi o prokletstvu koje je na sebe i svoje

- Kreont naredba nepokapanja Polinika u suprotnosti je s moralom kojeg svaki ovjek

- razliito se odreuje trajanje: 1892. (objavljena Matoeva Mo savjesti) 1916.

b) simbolistike Ogrizovi: Hasanaginica, Kamov: Samostanske drame

MILUTIN CIHLAR NEHAJEV

- podnaslov Povijest jednog naeg ovjeka

impresionistika tehnika u slikanju krajolika boja ima simbolino znaenje jer

ANTUN BRANKO IMI, PREOBRAENJA

- hrvatski ekspresionist, roen u Drinovcima. Bolovao od suice, umire s 26 godina

- ZAKLJUAK pjesma govori o odnosu pjesnika i svijeta te o nainu na koji pjesnici

- Pjesma zavrava motivom bijelih svijetlih prozora usprkos sveopem pesimizmu,

- Iz puanske, dubrovake obitelji. Dobio nadimak Vidra zbog sposobnosti

- U Dubrovniku Drieva vremena slubeni je jezik bio talijanski. Njime se sluila

- LAURA ona je antipetrarskistiki prototip Petrarkine Laure. Jedina vrijednost za nju

- Od francuske rijei renaissance preporod, obnova, ponovno roenje

- Nekoliko je godina radio razliite poslove oko kazalita te se tako upoznao s

- Godine 1603., nakon smrti kraljice Elizabete, Shakespeareova glumaka druina

- Renesansna drama u 5 inova; izmjena stihova i proze

proturjenosti u doivljaju svijeta, od poleta mate, vjere u ovjeka, opijenosti, do

- Tragedija u kojoj se sudbinom danskog kraljevia Hamleta zapravo raspravlja o

Hamlet - svijet duboko je razoaran ljudima i svijetom; ivi u nesavrenom svijetu u

- asopis Savremenik bio je otvoren svakoj vrijednosti i ideji, a knjievnost je bila

- POEZIJA procvat poezije oituje se u obilju pjesnikih imena i individualnih poetika

- Roen i ivio u Zagrebu

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

- Prvi moderni roman u hrvatskoj knjievnosti

ljudsko postojanje za njega potpuno beznaajno i besmisleno, to je nihilistiki

- Izravni unutarnji monolog, slobodni neupravni govor dominiraju. To je

- Psiholoka drama iz 1928.

zloinima, prevarama i enidbama popeli se na vrh drutvene ljestvice i postali

LEONE u sreditu je dramske radnje. Temom povratka u zaviaj otvara se prostor